Pripreme za Hercegovaki ustanak 1875.

godine

U maju 1874. Za namjesnika Bosne bio je imenovan Ibrahim Dervi paa koji je bio poznat
kao neprijatelj krdana. To je bilo dovelo do izbijanja tenzija. Porta jedva da je mogla u BiH
poslati nepodesnijeg ovjeka. Svoj uticaj na Porti stekao je bio raznim spletkama, nije bio
imao ni vojniko ni diplomatsko obrazovanje. Muslimani su u njemu bili vidjeli osobu koja de
zatiti njihove privilegije i satrati kaure.1
Ustanak u Hercegovini nije bio planuo iznenada. Godina 1874. Je bila puna znakova, da se
neto sprema. Seljaci oko Ravna, Gabele, Nevesinja, u trebinjskom i stolakom kotaru itavu
su spomenutu godinu stajali u ivoj svezi s Dalmacijom, jer austrijske oblasti nisu pravile
smetnje prolazu, aosobito su esto uzmicala preko granica u Crnu Goru, pravoslavna
izaslanstva, nalazedi ondje potpore zborom i tvorom. Crna Gora je i onako stajala bila prema
Osmanskom carstvu u vrlo napetim odnosima radi krvoprolida u Podgorici. Osmanlije su radi
ovih dogaaja pojaale bile granicu prema Crnoj Gori, a knez Nikola se obrati prema Austriji i
Rusiji, koji su mu bili preporuili suzdranost.2
Bosanski ustanak 18753. poeo je kao seoska pobuna protiv socijanog ugnjetavanja, a u seb i
je bila sadravala i odlike politikih kretanja koje su bile sadravale dotadanju karakteristiku
BIH drutva. Motivi koji su bili povod ustanku su se bili vidjeli ved u prvim albama, samo su
prividno krili dotadanju pravi karakter ustanka. Jedan od glavnih uzroka izbijanja ustanka je
bilo nemilosrdno pobiranje desetine po zakupcima i uopde agrarna mizerija, kojoj nije
dravna vlast mogla stati na kraj, a sami posjednici zemlje upravo su svojim postupanjem
izazivali otpor. Porast zakupa desetine gurnuo je u krizu sistem sa svim njegovim bezazlenim
i drastinim stranama. Ustanak je bilo djelo proimanje irih drutvenih i poreskih zbivanja
koji su do njega bili doveli. Njegova predistorija sadrana je u ovom poretku: nezadovoljstvo
feudalnim sistemom na bosanskom selu izrodilo se, porastom zakupa desetine, u otvoreni
drutveno vojni pokret.4

Milan Prelog., Povjest Bosne u doba Osmanlijske vladavine., str., 109., Sarajevo., 1974.
M Prelog., Povjest Bosne......, str., 110.
3
Kad se kae u Bosni mislili se na Hercegovini, i tzv Nevesinjsku puku ali prvobitni naziv su koristili neki
historiari tipa Milorad Ekmeida i drugi.
4
Milorad Ekmecic, Ustanak u Bosni 1875-1878 (Bosnian Uprising 1875-1878)., str 13., Sarajevo.
2

Vedina hridanskog stanovnitva u BIH je prestavljala u socijalnom pogledu zavisan narod. Od

85 hiljada kmetovskih porodica samo je adica predstavljala muslimanski narod. Dok je od 75
hiljada slobodnih seljaka samo jedan neznatan dio bili hridani tj. oko 5 odsto. Uvrdenje
takog odnosa bilo je regulisano Saferskom naredbom. Time je bio potvren sistem. zakupnih
odnosa izmeu age i kmeta. Takav sistem je bio postojao i znatno ranije.5
Godine 1874. Bila je u nekim gornjim krajevima Hercegovine etva slabije ponijela, pa se
stoga ni desetina nije mogla bila potpuno davati. Zakupnici su bez obzira na to teko seljako
stanje nemilosrdno bili uzimali desetinu, a zaostatak htjedoe ved kupiti u januaru 1875
godine. U okolini Nevesinja bili su neki seljaci pohvatani i pozatvarani, a neki su pred tim
nasiljem pobjegli u planine, ai u Crnu Goru. Zabiljen je sluaj bio da je izvjesni Smail aga
muio kmetove da isuuju neku zemlju, to je bio dotini onda tu zemlju dijelio po
nahoenju. Ovakav postupak begova i aga, a i da ne spominjemo ostale koji su bili su izazivali
otpor kmetova i jaao bili svaki dan netrpeljivost.6
Seljaci oko Ravna, Gabele i Nevesinja, u ljubinskom i stolakom kraju nailazi su na otvorenu
podrku austrougarskih vlasti u Dalmaciji. Pored njih, Austrijanci su podravali i pravoslavna
izaslanstva koja su ila u Crnu Goru. Prije nego to je bio buknu ustanak, U Dalmaciju je bio
doao Franjo Josip, ija je pojava ustvari bila otvorena podrka ustanicima, naroito
katolicima. U Dalmaciju su bila dolazila brojna izaslanstva, bosanskog namjesnika, fra Pake
Buconjida, pratnja kneza Nikole. Time je car bio zaokruio svoju politiku prema BiH. 7
Voe naroda u Hercegovini Jovan Gutid, Simun Zeevid, Ilija Stevanovid, Trivko Grubaid,
Prodan Rupar i Petar Radovid tokom avgusta i septembra 1874. se sastaju i odluuju da
ponu pripreme za ustanak. Donose odluke o pripremi oruja i municije, mjesta za zbjegove
naroda, pripremi podrke Crne Gore ustanku i pripremi sve tako da se ustanak digne na
proljede 1875. Ova grupa je u oktobru stupila bila u pregovore sa crnogorskim knezom
Nikolom Prvim Petrovidem. Knez isprva ne eli preuranjene akcije napominjudi nespremnost
Rusije za rat sa Osmanlijama. Pripreme su meutim bile nastevljene. U biledkom i

M. Ekmeid., Ustanak u Bosni......, str., 14.

M. Prelog., nav djelo., 111.
7
Bakir Tanovid., Historija Bosne u okviru Austrougarske.,str., 521., Sarajevo., 2009.
6

trebinjskom kraju njima rukovode serdar Todor Mujiid, Gligor Milidevid, Vasilj Svorcan i Sava
Jakid.8

Osmanlije su doznali za pregovore sa knezom i pokuavali su bili da pohapse kolovoe, ali ovi
bjee u Crnu Goru u zimu 1874. na 1875. Velike sile su se bile umjeale, naroito Austrija koja
je zarad svojih interesa u BiH traila od Osmanilja da pomiluje kolovoe i izvri amnestiju.
Osmanlije pod pritiskom pristaju i ulaze u pregovore.9

8
9

Grupa autora., Vojna enciklopedija., str., 567., Beograd., 1974.

M. Ekmeid., nav djelo., str., 16.

Izbijanje Ustanka 1875. u Hercegovini

Polovinom jula 1875. Bio je najvedi dio Hercegovine spreman na ustanak. Mostarski biskup
Kraljevid je na molbu mutesarifa da oe meu pobunjenike i sprovede primirje, ali se bio
vratio sa neuspjehom. Neki smatraju da je tajno ak bio njih i bodrio. Na elu ustanika meu
katolicima stajao je don Ivan Musid, koji je bio radio u porilogu Austrije. Oko don Ivana
Musida se okupie i ostale voe kao Mijo Tomaevid, Andrija Raid, Gjuro Krito, Nikola Putica
i Lovro Masla. Od pravoslavnih voa bili su pristali Jovan Dombeta i Jefto Kalajdid. Od
pravoslavnih voa bili su istaknuti Lazar Soica, Petar Radovanovid, Stojan Kovaevid, Bogdan
Zimonjid, Maksim Baevid, Peko Pavlovid i Mido Ljubibratid. Inae je sva gornja Hercegovina
bila pod uplivom Crne Gore. U to vrijeme je jo bila nerijeeno pitanje granica a u BIH su bili
doli Konstantin eff. I Husejin paa.10
Plan predvia prvo osloboenje nevesinjskog kraja a zatim irenje na ostale dijelove
Hercegovine. U meuvremenu su Osmanlije bili traili hajduke Pere Tunguza koji su 5. jula na
Cetnjoj poljani na planini Biini napali karavan. U gonjenju Osmanlije 9. jula ulaze u sukob sa
naoruanim seljacima Jovana Gutida na brdu Gradac sjeverno od sela Krekova. Ovaj sukob je
postao poznat pod imenom Nevesinjska puka i oznaio je tako poetak opteg ustanka u
itavoj Hercegovini. Isprva nevesinjski a potom biledki i stolaki kraj su zahvadeni, a u avgustu
gataki kraj i prigranini pojas ka Crnoj Gori. ete od 50-300 ljudi i odredi od 500-2000 ljudi
se skupljaju i napadaju Osmanske granine karaule i begovske kule.11

Osmanlije imaju 4 bataljona (tabora) redovne vojske (nizami) sa ukupno 1800 vojnika.
Rasporeeni su u Mostaru, Trebinju, Nikidu, Foi i karaulama na granici. Uz nizame imaju i
vedi broj baibozuka (neredovne vojske). Osmanlijskim snagama komanduje Selim-paa koji
je pod komandom Dervi-pae, turskog komandanta BiH. Po izbijanju ustanka Osmanlije
pokuavaju dobiti u vremenu pregovaranjem sa ustanicima dok stignu pojaanja. Ustanici su
traili smanjenje poreza, to Osmanlije odbijaju i borbe se nastavljaju. U avgustu iz Bosne
stie jo 4000 nizama iz Bosne, a kasnije i jo 4 bataljona nizama morem preko Kleka u
Trebinje. Ustanici su u julu iavgustu unitili vedinu karaula i opsjeli Trebinje 5. avgusta.
10
11

M. Prelog., nav djelo., str., 115.

Grupa autora., Vojna knjiga., str., 569.

Trebinje su Osmanlije deblokirali 30. avgusta. Krajem avgusta poinju borbe i u Bosni, a
Srbija i Crna Gora obedavaju pomod. Ovo dovodi do pojaanja ustanka. Knez Nikola alje
Petra Vukotida i pristie i vedi broj crnogorskih dobrovoljaca pod komandom Peka Pavlovida.
Srpska vlada se ne usuuje da javno pomae ustanak pod vanjskim pritiskom, ali alje Midu
Ljubibratida. Dolazi do sukoba meu ustanicima zbog neslaganja izmeu predstavnika
crnogorske i srpske vlade, to uzrokuje neuspjehe.12

12

Grupa autora., isto., 570.

Poetak, tok i kraj ustanka na podruju Bosne 1875 77.

Poinje neto kasnije od hercegovakog, i nije dolo do usklaivanja dejstava u ova dva kraja.
U pripremama se istiu Vaso Vidovid, Simo i Jovo Bilbija, Spasoje Babid i Vasa Pelagid. Po
planu je valjalo prvo osloboditi sela kod Kozare, Prosare i Motajice, zatim napasti
komunikacije i blokirati savske gradove, a kasnije zauzeti Banja Luku. Plan je predvidio
poetak ustanka za 18. avgust 1875. Plan su Turcima odali zatvoreni svetenici u Prijedoru pa
ovi pojaavaju pritisak. Zato seljaci iz Dvorita, itluka, Petrinje, Bavana, Pobrana i Tavije
napadaju 15. avgusta redife u Dvoritima. Ustanak je prihvaden a voa postaje Ostoja
Kormano.13
Na poetku je zahvaden dio oko Prosare i Kozare, a oko Prijedora se formira eta sa oko 400
ustanika kojom komanduje Pero Babid. Oni blokiraju Prijedor a zatim pod vostvom Marka
Bajalice i Marka enadije napadaju Bosansku Kostajnicu 19. avgusta. Tu trpe neuspjeh.
Osmanlije brzo formiraju ete baibozuka u Banja Luci, Travniku, Bihadu, Bosanskoj Dubici i
Kostajnici, Prijedoru i Starom Majdanu. Sa ovim snagama nastupaju u tri kolone ka Kozari, a
ustanici se povlae pred nadmodnijim snagama. Na 25. avgust se ustanici dijele u manje
grupe da izbjegnu unitenje, a komandu preuzima Petar Popovid Pecija. Sa njegovom pomodi
preko Save je 9-10. septembra prebaena kod Ganice veda koliine puaka, poslata iz Srbije
kao pomod. Sutradan jae turske snage napadaju ustanike na Prosari i potiskuju ustanike ka
Savi, gdje hrabro ginu Kormano i Pecija. Ustanak se meutim dalje iri u jugozapadnu Bosnu
(bosansku Krajinu) gdje na elo dolazi Golub Babid. Sa centrom oko Crnih Potoka juno od
Grmea stvorena je slobodna teritorija koju ustanici dre tokom 1875.14
Odbori za pomod su formirani u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Glavni odbor za pomaganje
ustanka je osnovan u Beogradu avgusta 1875, a zatim se javljaju odbori i drugdje. U Novoj
Gradiki je osnovan Glavni odbor bosanskog ustanka za osloboenje. Srpska vlada nastoji
svojim djelovanjem da obezbijedi pripajanje Bosne Srbiji, a Hrvati trae ujedinjenje sa
Hrvatskom. Na Jamnikoj skuptini 16-17. decembra 1875. dolazi i do sukoba izmeu
pobornika dinastije Obrenovid i Karaorevid.15

13

Grupa autora., Vojna....str., 571.

isto
15
isto
14

Proljede 1876. donosi nastavak akcija ustanika naroito na Kozari, Prosari, Grmeu, Vujaku i
Motajici. Golub Babid je zimi nabavio 200 puaka ostragua i barut i olovo za njih. Glavna
uprava uz Babida ima i Iliju Bilbiju i Todora Suevida. Babid ne napada dobro utvrene i
branjene gradove, ved vri uspjene napade na manje turske snage. 30. juna Srbija ulazi u rat
protiv Osmanlija to pomae ustanicima. Ustaniko rukovodstvo 2. jula 1876. izdaje proglas o
ujedinjenju Bosne sa kneevinom Srbijom. Golub Babid sa ustanicima 9. jula osvaja Sanicu i
Bravsko a 2-7. jula Bosansko Grahovo16
Tada komandu od Babida preuzima pukovnik Mileta Despotovid iz Srbije. On je organizovao
vojsku, pootrava disciplinu i poinje da planira osvajanje gradova a potom i ireg podruja
Bosne gdje bi trebalo organizovati srpsku vlast. Po tom planu Odak je napadnut 23. avgusta
i osvojen, ali je postalo jasno da je zauzimanje gradova nerealno pa su manje grupe ustanika
ponovo uspostavljene. Zbog neuspjeha Srbije u ratu sa Osmanlijama i primirja 1. novembra,
ustanak poinje da slabi. Nesloga meu voama ustanka se produbljuje, slabi disciplina, a
ovo koriste Osmanlije.17
U proljede 1877. kredu u napad sa 5000 vojnika, ali sa ogranienim uspjehom. Despotovid sa
ustanicima u maju prodire u sredite Bosne, na ta Osmanlije grupiu snage (20000 vojnika)
sa namjerom da unite arite ustanka kod Tikovca i Crnih Potoka. Babid predlae
izbjegavanje frontalne borbe, ali Despotovid to odbija i sa 3000 ustanika zauzima Sedlo. Tu ih
Osmanlije napadaju 4. avgusta i razbijaju, ime je dolo do vojnog sloma ustanka.
Despotovid prelazi u Austriju gdje je zarobljen i interniran sa grupom ustanika. Babid prelazi
na par dana u Liku, a zatim se vrada u Bosnu sa namjerom da obnovi ustanak. Usamljen
vojno i politiki, ne uspijeva da dobije pomod ni od Srbije i Rusije. Odrava se tada Narodna
skuptina sa 200 delegata i bira privremenu narodnu bosansku vladu sa 14 lanova. U vladu
ulaze Golub Babid, Vladimir Jonin, Jovo Bilbija, Jovo Skobla, Vid Milanovid i drugi. Vlada je
uskoro uglavnom pohapena, a Austro-Ugarska je okupirala BiH 1878. po sporazumu sila na
Berlinskom kongresu18

16

isto
isto
18
Isto 571.
17

Tok i kraj ustanka u Hercegovini

Ustanak je svom estinom krenuo u junoj i istpnoj Hercegovini. Najede borbe bile su
izmeu Bilede i Trebinja i oko manastira Dui, kojeg su osmanske ete zauzele na juri i
spalile. Masa hridanskog svijeta pobjegla je preko granice na austrijsku teritoriju. Neto s se
tee na ustanak odluile bile nahije kao: Piva, Banjani i Zupci, Krusevica, Sutorina. Meu
pravoslavnim uesnicima vodio je bio glavnu rije Mido Ljubibratid. U blizini Gorada bio je
napadnut evket paa. To bila prva znaajnija pobjeda pobunjenika. Krajem 1875.
Zapovjednikom Bosne bio je postao Ahmed Muktar paa. Iako je dobio upozorenja oko
kretanja ustanika Muktar paa se bio zaputio u Biledu. Dok je u Trebinju tu bilo ostavljeno
samo dva bataljuna. Dolo je takoe do napada na Bonjake u blizini Gluhe Smokve, gdje je
bilo 124 momka borilo se preko 56 sati protiv 3000 i na kraju su uspjeli pobjedi.19
Prvih dana mjeseca maja bio je planuo ustanak u Bugarskoj radi zloinakih grozota, to su ih
bili poinili baibozuci. Na akciju se odliio bio i knez Nikola koji je zauzeo Bilede i Gacko i
doao sve pod Nevesinje. U Nevesinju bio je zapovjednik Ismail paa. Crnogorska vojska nije
bila uspjela na juri zauzeti Nevesinje, mada je bila potpalila okolinu. Nikola je kasnije bio
upozoren da Austrougarska nede trpiti irenja na podruje sliva Neretve. Nakon toga
ustanaka se na ovom podruju bio smirivao.20

19
20

M. Ekmeid., nav djelo., 17.

M. Prelog., nav djelo., 128.

Utjecaj ustanka na meunarodnu politiku

Uz sve ove unutranje odnose u Osmanskom carstvu su se bile umijeale i strane sile. Prije
svega to su bile Njemaka i Rusija, te Austrougarska. Tenje Austrougarske za osvajanjem BiH
su stare. U 19 st. maral Radetzky je u posebnoj spomenici naglasio vanost posjeda BIH kao
zalea za Istru i Dalmaciju, a istog miljenja bio je neto kasnije i pobjednik kod Visa, admiral
Tegetthoff. Kada je grofu Andrassy uspjelo zbliiti Austrugarsku i Njemaku, dobivale su
tenje Austrougarske za proirenjem upliva na Balkanu. Dolo je bilo do sastanka triju careva
( ruskog, austrijskog i njemakog) u Berlinu, gdje je Austrougarskoj priznato uede u
rjeavanju Istonog pitanja.21
U mjesecu augustu 1875. Sastadoe se u Beu njemaki i ruski poslanici, te se sporazumie s
grofom Andrassy u ovim takama: Gl. princip mira u Evropi je odravanje statusa quo za
Osmanlije. Da de strane sile poslati predstavnike da sasluaju nezadovoljstva raje i odvrate
ih od napada na vojne jedinice. Pomirdbenu akciju poslanika neka pripomogne Porta svojim
povjerenstvom za mir. Porta je bila pristala na internacionalnu komisiju koja de biti upudena
u Hercegovinu te oni su bili stigli jo u avgustu.22
Englesku je bio predtsavljao konzul Holmes ( jedini turkofil), za Njemaku Lichtenberg, za
Rusiju Jastrebow, za Austrougarsku Vasid, za Francusku Dozon, a za Italiju Durando.
Predstavnici su otili u tabor pobunjenika. Pobunjenici nisu tano raspolagali svoje stavove
ali su se ipak mogli razabrati odreeni ciljevi koji su i naveli ustanak. Nakon toga se ustanak
bio pravo rasplamsao.23
Diplomacija je u ovo vrijeme bila uzalud sjedila u Mostaru. Bila se kod predstavnika Porte
razvila misao da se Hercegovina podjeli na dva dijela. Grof Andrassy je meutim u
sporazumu s Rusijom i Njemakom upravio notu Engleskoj, Italiji i Francuskoj, koji su bili
potpisali Pariku konvenciju od 1876, te su saopdili da de Rusija, Njemaka i Austrija, sloile
bile da odvrate Srbiju i Crnu Goru od rata protiv Osmanskog carstva. Ostali zahtjevi su bili
sloboda vjeroispovjesti, pravo na samostalno skupljanje poreza, poboljanje seljatva... Nota

21

M Prelog., nav djelo., 115.

Isto.
23
M. Ekmeid isto., 24.
22

je bila poznata kao Beki memorandum. Porta je taj memorandum prihvatila i imenovala
dva komesara.24
Dolo je bilo do sastanka zastupnika Austorugarske, Njemake i Rusije u Berlinu pred
vijedanje. Pod predsjedovanjem Gorakova izraen je berlinski memorandum ( 12. Maja
1876). Ovaj memorandum je pootreno izdavanje Andrassy decembarske note
Memorandum je htio da se Osmanska vojska povue u svoje kasarne , da se pobunjenicima
da ogrevni materijal, dvomjeseno primirje. Memorandum prihvatie bile sve sile sem
Engleske. Memorandum je bio odgoen jer je upravo u to vrijeme bilo dolo do promjene na
prijestolju u Istambulu. U to vrijeme je bilo na veliko insistiranje naroda u Srbiji na objavi
rata, to je kralj Milan i uinio.25
Dolo je bilo do sastanka car Franje i cara Aleksandra u ekom doru Reichstatt. Tu su se
dogovorili da ako Osmanlije pobjede nita se ne mjenja ali ako Srbija pobjedi obadvije de se
drave htjeti proiriti. Na Englesko insistiranje zapoela je bila prva konferencija u decembru
u Istambulu. Konfernecija se bila razila 20. januara bez rezultata. Na Londonskoj
konferenciji koja je bila 3. Marta Rusija je bila uputila svoj ultimatum. Da se se potpie mir s
Crnom Gorom, da se razorua, da se ponu sprovoditi reforme. Svi su ti zahtjevi bili izali kad
je je 15. januara potpisan sporazum u Budimpeti. Uskoro je Osmansko carstvo odgovorilo
negativno na Londonski zahtjev, te je bio objevljen rat u aprilu 1877. U ovom ratu Rusija je
bla sklopila povoljan San Stefanski mir, ali je bila morala idi na reviziju u Berlin.26

24

Isto.
Isto.
26
Isto.
25

Sanstefanski mir
Premda nikad nije sproveden, Sanstefanski sporazum imao je dalekosene posledice za June
Slovene i njihove odnose s Rusijom. Rusija je podrala maksimalne bugarske pretenzije,
dodjeljujudi Bugarskoj, izmeu ostalog, Prizren, Pritinu, Ohrid i niki okrug. Neravnopravni
tretman balkanskih naroda pogorao je njihovo suparnitvo i poeo da ih udaljava od Rusije.
Sporazum je Srbiji dao nezavisnost, ali nisu ispunjeni njeni teritorijalni zahtevi. Za srpske
lidere ovo je bila velika nepravda, koju su nametnuli Rusi27.
Sporazum iz San Stefana izveo je veliki zaokret u spoljnopolitikoj orijentaciji Srbije, u emu
su knez Milan i ministar inostranih dela Jovan Ristid odigrali glavnu ulogu. Sve do San Stefana
knez Milan je bio slijepo odan Rusiji, videdi u ruskom caru glavnog branioca. Nakon ovoga je
shvatio da se spoljna politika Srbije zasniva na opasnoj slovenskoj sentimentalnosti, te je
izveo zaokret ka prozapadnoj spoljnoj politici. Ristid de uskoro otidi u Be, potom u Berlin da
brani srpska stanovita kod ministra inostranih dela Andraija i kancelara Ota fon Bizmarka.
Odredbe San Stefasnkog mira su bile ponitene na Berlinskom kongresu.
Odluke ovog ugovora bile su:
Srbija, Rumunija i Crna Gora dobijaju nezavisnost
Rusija dobija dio Besarabije koji je bio u rumunskom posedu
Rumunija dobija sjevernu Dobrudu, inae dio Osmanskog carstva
Stvara se Velika Bugarska koja je samo formalno Osmanski vazal i koju u stvari kontrolie
Rusija (ova drava bi se prostirala od Dunava na sjeveru do Egejskog mora na jugu i od
Ohrida i Srbije na zapadu do Crnog mora na istoku). 28

27
28

Obraeni u vie djela samostalno izvedeno

Josef Matuz., Osmansko carstvo., str 234., Zagreb., 1992.

Berlinski kongres 1878.

Berlinski kongres je trajao bio od 13 juna do 13 jula 1878. Trebao je bio da izvri reviziju San
Stefaskog mira i da ogranii mod Rusije. Protiv naglog porasta utjecaja Rusije u tom podruju
najvie su se borile bile upravo Austro-Ugarska i Velika Britanija. Njemaka i Austro-Ugarska
bile su zabrinute naglim porastom panslavizma pod utjecajem snane Rusije, to je moglo
ugroziti poloaj Habsburgovaca. Velika Britanija i Francuska s nelagodom su gledale prema
irenju ruskog utjecaja na jug, gdje su ove dvije zemlje imale svoje interese: Francuska u
Egiptu, a Britanija u Palestini. Stoga su Velika Britanija i Austro-Ugarska zajedniki zatraile
odravanje ovog kongresa. Domadi Kongresu se bio ponudio Oto von Bismarck. 29
Prisiljena meunarodnim pritiskom, Rusija je morala popustiti, a i San-Stefanski mirovni
ugovor je poniten, dok su pregovori o teritorijalnom ureenju Balkana krenuli iznova. Kako
Njemaka praktino nije morala tititi vlastite interese na Balkanu, pri tim je pregovorima
Bismarck mogao nastupiti kao "relativno neutralan" (poznata je uostalom Bismarkova izjava
da Balkan "nije vrijedan ni malog prsta ili kostiju jednog pomeranskog panzir-grenadira"). U
pregovorima su sudjelovali samo pregovarai velikih sila, dok su predstavnici malih zemalja
pokuavali utjecati na ishod posrednim putem, te su sudjelovali iskljuivo na onim
zasjedanjima koja su ih se izravno ticala.30
Ishod pregovora je bio Berlinski ugovor, potpisan 13. srpnja 1878. godine. Njime je temeljito
izmijenjeno ili poniteno 18 od 29 taaka San-Stefanskog sporazuma. Time su bile priznate
Rumunjska, Srbija i Crna Gora kao suverene drave, a Bugarska je podijeljena juni dio koji je
ostao pod osmanskim suverenitetom, postao je autonomna pokrajina Istona Rumelija, dok
je na sjevernom dijelu osnovana Kneevina Bugarska. Niz drugih Osmanskih provincija
odvojeno je od Osmanlija i dano na upravljanje drugim dravama, poput Kipra koji je
dodijeljen Velikoj Britaniji, te Bosne i Hercegovine koja je dodijeljena Austro-Ugarskoj (1908.
Austro-Ugarska de aneksirati Bosnu i Hercegovinu). Srbija je znatno proirena i dobila je etiri
okruga na raun Osmanlija: niki, pirotski, topliki i vranjski, Rumunjska je dobila Dobrudu, a
Crna Gora Nikid, Podgoricu i Bar.31

29

Berlisnki kongres internat lanci

Jozef Matuz., Osman....., str., 267.
31
M. Prelog., nav djelo., 136.
30

Osmansko carstvo je morala jamiti graanska prava svojim nemuslimanskim graanima,

ostvarujudi tako odredbe Organskog zakona iz 1868. Zemlje koje su ovim pregovorima dobile
neovisnost trebale su preuzeti i dio turskog dravnog duga, no to se nije dogodilo, jer nije
nikad postignut dogovor o tome kako podijeliti taj iznos.