IVO BOJANOVSKI

KASNOANTIKE GROBNICE NA SVOD U ITLUKU

I NJIHOVA PRETHODNA KONZERVACIJA
I
UVODNI PODACI
ipovo na Plivi i njegova okolina obiluju
spomenicima antike i kasne antike. Pored brojnih
rimskih kamenih spomenika iz samog ipova, koje
su obradili Truhelka, Patsch i Sergejevski 1 , i jo
neistraenog antikog objekta sa Gromila na isto
noj periferiji ipova (za koji se jo ne zna ta
predstavlja, iako je sa Gromila ve poznato neko
liko kamenih antikih spomenika 2 ), poznati su jo
iz ovoga kraja ostaci kasnoantikih bazilika u
Mujdiima i itluku. 3
Na desnoj obali Janja, u Mujdiima, na loka
litetu Crkvina, djelomino su ispitani ostaci jedne
bazilike sa narteksom i baptisterijem. Piscina
baptisterija, u obliku latinskog krsta, ima male
dimenzije, po emu se zakljuuje da je sluila
samo za krtavanje djece, a ne i odraslih. To
nas upuuje da gradnju ove crkve datiramo u
vrijeme kada je kranstvo ve bilo sasvim prevla
dalo, dakle u V i VI vijek. Uz ovu baziliku u
Mujdiima djelomino je otkopano i kasnoantiko
groblje, na kojem je pored jednog sarkofaga bilo
i grobnih komora sa svodom. Na alost, sve presvoene grobnice propale su prije nego to su bile
ispitane. Tipoloki ove grobnice, kao i sarkofag,
pripadaju kasnoj antici, pa i njih moemo dati
rati u isto vrijeme kad i crkvu. 4
1

Literaturu o kasnoantikim nalazima u ipovu

i najblioj okolini vidi uz moj lanak: Nalaz srednjo
vjekovnih mamuza na Crkvini u ipovu, Nae starine
VIII, str. 167.
2

Dimitrije Sergejevski, Kasno-antiki spomenici

iz ipova, Glasnik Zemaljskog muzeja (dalje GZM)
1952, str. 57.
3
Sergejevski, Kasno-antiki spomenici iz Jajca,
GZM 1938, str. 49-60.
4
o. c. str. 53. Na kasnoantikom groblju u
Mujdiima, udaljenom oko stotinu koraka od Crkvi
ne, naen je n a t p i s . . . MAXIMINO CARISSIMO

U selu itluku, oko 3 km nizvodno od Mujdia,

otkopani su prije 1930. godine ostaci jo jedne
kasnoatike bazilike, i to samo apsidalni dio. 5
Supstrukcije ove crkve u itluku nalaze se na
Crkvini u zaseoku Grahovci, takoer na desnoj
obali Janja, ali nisu u cijelosti istraene. (Sl. 1).
Trea Crkvina sa antikim ostacima lei u
samom ipovu, u centru rimskog municipija, u
trokutu koji ine eljeznika stanica, kola i hotel
sa mostom preko Plive (Carski most, kako ga
jo i danas zovu!). Na Crkvini u ipovu dosad
nisu utvreni ostaci kasnoantike bazilike, ali se
ne smije iskljuiti mogunost da je i ovdje na
mjestu ranijeg antikog h r a m a 5 a (ili nedaleko od
njegovih ruevina) u kasnoj antici postojala crkva.
Ve ovoliki broj crkava na razmjerno ogra
nienom podruju (od ipova do Mujdia je svega
neto preko 6 km) svjedoi da je ovaj lijepi i
pitomi kraj zapadne Bosne bio u antici naseljen i
QUEM POSUIT IN P(ACE?) VIX(IT) VINCENTIA,
koji prof. Sergejevski po obliku slova aproksimativno
datira u IV vijek. Ovo je prvi sigurni starokranski
natpis iz Bosne! Vidi nav. dj., str. 57. i 58. Napominjem
da je na ovom istom groblju, u kuama Lujia, u toku
rata 19411945, otkrivena (prilikom kopanja baze za
sklonite) jedna presvoena grobnica. U komori je,
navodno, osim ljudskih kostiju, naena i jedna nau
nica. Podatak sam dobio od ane Grahovac ro. Luji iz ipova. Ona je vidjela ovu grobnicu u kojoj su
Lujii u toku rata skrivali h r a n u i vrednije stvari.
Nijemci su uz pomo psa otkrili ovo sklonite i ra
zorili.
5
Sergejevski, o. c. str. 49-51.
5a
Upor. Truhelka, Arheoloka ispitivanja jajakog
grada i najblie okoline, GZM 1892, str. 319. Bri
jeg Crkvina gusto je obasut ostacima od zidova,
opekom, komadima lijepa. Sudei po komadu lijepo
profiliranog kornia (atule), to sam ga ovdje naao,
stajala je ovdje velika kamenita zgrada. Slino kae
i Patsch, GZM 1910, str. 184. Isp. i Sergejevski. GZM
1952, str. 42. Up. i moj u bilj. 1 navedeni lanak na
str. 167168, 170.

103

dobro kultiviran, te da je ovdje jo u V i VI v.

vladao antiki nain ivota.
U ovom u lanku iznijeti podatke o novim
nalazima na Crkvini u itluku. Nekoliko, naime,
m e t a r a od zatrpane apside spomenute kasnoantike
bazilike radnici su, prilikom kopanja j a m a za
stupove dalekovoda, sluajno otkrili (7. V 1961.)
dvije kasnoantike grobnice na svod. N a k n a d n o je,
u toku ispitivanja ovih grobnica, otkopana i trea
presvodena grobna komora sa bavastim svodom.
Nema sumnje da bi daljnja ispitivanja otkrila jo
koju grobnicu.
Iako su na podruju Bosne i Hercegovine
presvodene grobnice iz kasnoatikog doba dosta
6
obina pojava , ipak nalaz ovih grobnica u itluku
ima znaajnu vrijednost, jer se radi o tipoloki
7
novom obliku. Ovo je prvi sigurni nalaz presvoenih grobnica sa pozzettom, pa kao t a k a v za
sluuje nau panju. Osim toga ovaj nalaz potvr
uje miljenje prof. Sergejevskog da se k u l t u r n i
ivot nije ovdje ugasio padom Zapadnorimskog
carstva (476. godine), i da je on u osnovi sve do
kraja VI vijeka ostao antiki uza sve ono to je
u m e u v r e m e n u nadolo. 8 Za konzervatora je, s
druge strane, ovaj nalaz bio utoliko znaajan to
su grobnice bile vrlo dobro ouvane, pa ih je
svakako trebalo urediti i zatititi.
Selo itluk lei na desnoj obali J a n j a na
sedrenoj terasi koja rastavlja dolinu J a n j a od doli
ne Plive. 9 Goleme naslage sedre iz itluka slu
ile su u antici, a slue i danas, kao majdan
graevinskog materijala stanovnicima sa ueg
podruja. Crkvina se nalazi u zaseoku Grahovci,
nekih 300 m e t a r a jugoistono od glavne seoske
mahale, na jednoj 30-40 m. visokoj linguli, koja
se od gorske kose Maile odvaja u pravcu Janja.
Od ceste ipovo-Mujdii-Strojice Crkvina je
udaljena svega nekih 70 m., a zaprema povrinu
od oko pola d u n u m a . Zarasla je u gaj, a dijelom je
vonjak koji se ne obrauje. (sl. 1).
Sama zaravan sa ostacima crkve i grobnicama
podzidana je zidom koji je dobrim dijelom, po6
Osvrt na kasnoantike grobnice u Bosni i H e r
cegovini dali su: D. Sergejevski, Kasnoantiki m a u z o
lej u Turbetu, GZM 1951, str. 141, 142. i 144. i V. P a kvalin, Dva nalaza kasnoantikih grobova na svod i
k r a t a k osvrt na dosadanje nalaze tih grobnih k a
m e r a na teritoriji Bosne i Hercegovine, GZM 1959,
str. 149169. P r v i je o grobnicama ovoga tipa u BiH
pisao dr Jozo Petrovi, S arheologom kroz Travnik,
str. 1. i 2.
7

Pakvalin, o. c, str. 156.

Sergejevski, o. c. str. 62.

Sl. 1. Topografska skica ipova i okoline sa Crkvi

n o m u itluku. P r a v o je ime sela ifluk, k a k o ga
naziva i domae stanovnitvo. Ve ranije u strunu
l i t e r a t u r u uao je oblik itluk, pa i ja ostajem kod
tog oblika. Razmjer 1 : 50.000.

gotovo u temeljnim dijelovima, antikog postanja,

kako to pokazuje signinski m a l t e r kojim je zid
uvren (tzv. opus signinum, m a l t e r od krea
i pijeska sa primjesom tucane opeke). Zid je, inae,
sav zarastao u ivicu.
Izgleda da u ranijim vijekovima na Crkvini,
nije bilo naselja ve je ona bila zarasla u umu.
Dvije obitelji Grahovaca ovdje ive t e k u treoj
generaciji. P r v i se na Crkvinu naselio djed dana
njih
vlasnika Sime i Spasoja Grahovca. Njega
je kao seoskog klesara po svoj prilici i privukla
ruevina crkve kao majdan kamena. Kopajui tako
po ruini u potrazi za k a m e n i m blokovima, od kojih
je klesao krstae, otkopao je apsidalni dio starokranske bazilike (kolo, k a k o domai nazivaju
ovu apsidu) koji je Sergejevski opisao. 1 0
Prof. Sergejevski je jo godine 1930. imao
priliku da vidi apsidu ove bazilike, prije nego to,
je po nareenju vlasti bila ponovo zatrpana.
Crkva se, sudei p r e m a njegovom opisu, sastojala
od dva dijela, neto ireg junog dijela, kome
pripada i apsida, i ueg sjevernog dijela zgrade,
a bila je pravilno orijentirana na pravac istok-zapad, moda uz minimalno skretanje p r e m a
sjeveroistoku i jugozapadu. 1 1 Crkva je zauzimala

Na groblju u itluku (u Klancu) n a e n je p o

znati reljef koji prikazuje J u p i t e r a , Minervu i Genija,
koji se d a n a s nalazi u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Vidi GZM 1914, str. 192, sl. 79. Reljef je u itluk
dospio vjerojatno iz ipova i bio upotrijebljen kao
spolij na nekom novijem grobu. Na ovom groblju ima
i steaka.

104

10
11

Nav. dj, str. 50. i 51.

Sudei po tlocrtu, izgleda da se ovdje r a d i o jo

jednom primjeru b a s i l i c a e g e m i n a t a e , kakve
su i otprije poznate u Bosni. U ovom sluaju nije bez
iskopavanja jasno, r a d i li se o tipu duple crkve (Zenica,

slobodnom prostoru ispred zapadnog zida junog

dijela bazilike nalaze se novootkrivene grobnice
na svod (Gewlbegrabkammer, tomba a pozzetto,
sl. 2).

cijelu irinu lingule, tako da prema sjeveru i jugu

vie nije preostalo prostora za gradnju drugih pros
torija. Jedino je sa zapadne strane, ispred zgrade,
12
bilo neto slobodna prostora.
Ba na ovome
II

ARHEOLOKI

PODACI

Istraivanja koja su trajala od 14. do 20. VII

1961. godine pokazala su da se radi o kasnoanti
kim grobnicama na svod sa pristupom kroz mali

otvor (udubljenje) na prednjoj strani grobnice,

tzv. pozzetto. A r h i t e k t u r a ovakvih grobnica dobro
13
je poznata na kranskim nekropolama u Saloni

Turbe) ili o dvije podjednake bazilike koje su sagra

ene paralelno jedna uz drugu (Skelani, Mogorjelo).
Funkciju i n a m j e n u dvojnih bazilika nije n a u k a jo
razjasnila. Najvjerojatnije je da je jedan dio crkve
sluio za redovnu liturgiju, dok je drugi, u naem
sluaju onaj ui dio, bio odreen za kult mrtvih, od
nosno muenika (Dyggve, History of salonitan C h r i stianity). Uporedi i Sergejevski, GZM 1954, str. 203. i
GZM 1955, str. 233. K a r a m a n u prikazu Dyggveove
H i s t o r y of salonitan Christianity, Peristil I, Zagreb
1954, str. 183-184 pojavu dvojnih, paralelnih crkava
objanjava drukije. Tu se navodi i ostala l i t e r a t u r a
o ovom spornom pitanju. to se tie dvojnih crkava
u BiH, K a r a m a n s m a t r a da se uope ne radi o dvije
odijeljene graevine nego o sloenom tipu crkava u
kojima su i uzgredne prostorije u jednom sklopu i

pod jednim krovom sa glavnom crkvenom prostori

jom (str. 184.).
12
Sergejevski, o. c, str. 50: Zgrada se sastoji od
dva dijela, od kojih je junu polovicu, kako smo spo
menuli, otkopao vlasnik. Crkva, koja sainjava ovaj
juni dio, sastojala se, koliko se moe vidjeti po t e
meljima, od jedne etverougaone prostorije cca 10
m irine i do 15 m duine, ne raunajui apside.
Sjeverna je polovica zgrade bila, ini se, iste duine,
a neto ua. P r e m a j u g u i sjeveru nije moglo da bude
drugih prostorija, j e r toga nije doputala ograniena
irina breuljka. Sa zapadne s t r a n e p r e d crkvom
ostaje jo neto slobodnog prostora.
13
Grobnicama iz itluka tipoloki je najblia
tomba a pozzetto, n a e n a nedaleko Dioklecijanove p a
lae u Splitu. F. Buli, Sepolcreto antico cristiano
presso il Palazzo Diocleziano a Spalato, Bull. dalm.

Sl. 2. Priblina situacija na Crkvini. Poloaj grobnica

1, 2 i 3 u odnosu na ruevine bazilike nije sasvim
tano utvren, posebno udaljenost od frontalnog zida
crkve. Ruina dvojne bazilike u c r t a n a je priblino
p r e m a podacima prof. Sergejevskoga. Komore su na
niem nivou od crkve (pod crkvom). Sonde I I I i IV
iskopane su na manjim h u m k a m a (grobnice?), ali bez

pozitivnog rezultata, u t v r e n je samo urueni ut

crkve. U sondama V i VI otkopani su zidovi crkve.
Sonda II pokazala je da je zapadna podzida u funda
m e n t a l n o m dijelu t a k o e r antika. Na skici se
lijepo vidi na kojem se jo dijelu mogu oekivati
grobnice (pred fasadom sjeverne zgrade).

105

i tipoloki pripada Brondstedovu (treem) tipu tzv.

tombeaux vote m u r s avec antichambre. 1 4 To
je vrlo proireni tip obiteljske grobnice u obliku
hipogeja, koji se poslije pobjede kranstva, sa
istoka carstva, iz Sirije i Mezopotamije, proirio
ubrzo i po zapadnim provincijama Rimskog carstva.
Ovaj arhitektonski tip grobnice vrlo esto susre
emo po itavom Balkanu poevi ve od polovine
IV vijeka nove ere. Ovakve grobnice imaju obino
oblik kvadratnog ili etverougaonog cubiculuma sa
leaj ima za mrtvace, presvoene su bavastim svo
dom, a ulaz imaju na prednjem dijelu grobnice.
P r a u z o r ovakvih grobnica treba traiti u Siriji i
Mezopotamiji 1 5 , odakle se uostalom proirilo i
kranstvo. I u rimskoj provinciji Dalmaciji mo
emo ovaj tip grobnica pratiti ve od polovine IV
sve do kraja VI stoljea. 1 6 Od slinih grobnica u
Bosni i Hercegovini, grobnice u itluku razlikuju
se posebnim sistemom zatvaranja. Ovome tipu
pripada jedino hipogej kasnoantikog mauzoleja u
T u r b e t u koji je opisao prof. Sergejevski. 1 7
Grobnice u itluku poloene su u ravnoj liniji
(sl. 2) i orijentirane u pravcu istok-zapad, s malim
odstupanjem p r e m a jugozapadu, tako da su lica
pokojnika bila o k r e n u t a p r e m a istoku. 1 7 a Teren iz
m e u grobnica bio je podzidan zidom. Otkopana
visina ovoga zida iznosi 0,70 m, dok mu je irina
0,65 m.
Sve t r i grobnice sastoje se od etvrtaste zidane
komore n a t k r i v e n e bavastim svodom. Kljuni
kamenovi svoda izvedeni su od tesane muljike,
dok je ostali svod od tesane sedre. Sa vanjske
s t r a n e svod je konstruktivno ojaan slojem maltera
(5 cm). U m a l t e r je primjeana i tucana cigla. Svod
je solidno napravljen i dobro sauvan. U n u
tranjost grobnih komora ima obini izgled,

XXIX (1906.), str. 3-7. Up. takoer Dyggve, History

of salonitan Christanity, Oslo 1951, str. 101.
14

Brondsted, Rechherches a Salone I (La basilique

des cinq martyrs a Kaplju), str. 135 i 136.

kakav je poznat i kod drugih nalaza. Pored uzdu

nih strana p r a v o k u t n e sobice ozidani su leaji (kli
ne) za polaganje mrtvaca. Izmeu leaja je ka
nal, dubok 30 35 cm. (sl. 3). 1 7 b Unutranjost
komora je obukana, ali se nije moglo sa sigur
nou utvrditi da li su zidovi bili okreeni, to nije
iskljueno. 1 8 Zidovi komora zidani su uglavnom od
sedre kao i svod, dosta vjeto. Nemarnost zidara
dolazi do izraaja najvie u mjerama koje nisu
svuda jednake, tako npr. kline nisu svuda jednako
iroke, pa ni duge. Ova odstupanja iznose i po
5 cm. Najnemarnije je graena sjeverna grobnica,
a najsolidnije srednja koja ima najmonumentalniji
izgled. Sve t r i grobnice bile su potpuno sauvane,
jedino je na nekim mjestima bila popustila buka.
Prilikom nasilnog otvaranja u maju 1961. godine
na obje krilne grobnice bio je oteen svod i ulaz.
Grobnice u itluku odvajaju se od slinih grob
nica u Bosni i Hercegovini sistemom zatvaranja,
pa je stoga potrebno da se ulazni dio, tzv. pozzetto
detaljnije opie.
Pozzetto je u stvari etverougaono udubljenje
pred ulaznim v r a t i m a u komoru, koje je prualo
mogunost da se kroz malena vrataca grobnice
(65 : 60 cm) m r t v a c unese u r a k u zajedno sa san
dukom. Ujedno je pozzetto davao mogunost da
se ista grobnica koristi vie puta za ukope. 1 9 Oblik
pozzetta mogao je biti razliit. P r e d k o m o r a m a 1
i 2 pozzetto se sastoji od jake horizontalne ploe
(a) koja lei na istaknutim dovratnicima (c) v r a t a
komore (sl. 4). Od r a k e je odvojen malim v r a t i m a
koja zatvara vertikalna ploa (b). Ova se k a m e n a
ploa (od miljevine) umetala u zub na dovratnicima, kako to pokazuje slika 4. U Solinu je n a j
ei oblik pozzetta u obliku zidanog pravokut
nika (sl. 5).
Na grobnici 1 u itluku bio je itav pozzetto
sauvan in situ. Sauvala se i vertikalna ploa
kojom se zatvarala grobnica. Ploa je iroka 0,67
cm, visoka 0,59 i debela 0,09 cm. P r i njenom v r h u
uglavljena je eljezna alka za lake rukovanje
ploom. Na grobnici 2 ova se ploa sauvala samo

15

C. M. Kaufmann, Handbuch der christlichen

Archologie, 1922, S. 133 i 137. Dyggve, Forschungen
in Salona III daje slike dva slina groba iz Mezopo
tamije (Abb. 126, 127). Dyggve tu kae da su ove arhi
tektonske forme uvedene direktno sa Istoka.
16

Egger, Forschungen in Salona II (Der altchristliche Friedhof Manastirine), str. 38. smatra da grupa
od 12 presvoenih grobnica u Manastirima pripada
ranijem IV stoljeu.
17

Kasno-antiki mauzolej u Turbetu, GZM 1951,

str. 137 i 138.
17a

to se tie orijentacije kasnoantikih grobova,

odstupanja su vrlo esta. Tako za sline grobnice u
Solinu, kao i za ostale tipove starokranskih grobo
va na Manastirinama, Buli navodi da su . . . messi
senza alcuna disposizione, orientati in tutte le direzioni, fabbricati in epoche diferenti ed a livello diferente, Bul. dalm. XXI (1898), p. 25.

106

17b

S obzirom da ovaj k a n a l nije poploan, vjero

j a t n o je njegova funkcija bila da upija vodu koja bi
eventualno dola u cubiculum.
18

U Solinu je n a e n o nekoliko ovakvih grobnica

sa fresko slikama, isp. Duje Rendi-Mioevi, Neue
F u n d e in d e r altchrisclichen Nekropole Manastirine
in Salona, u Archaelogia Iugoslavica I. str. 57 i sl. 1
i 2; Bronsted. o. c, str. 137; Egger, o. c, str. 37-38 i
Buli, Bull. dalm. X X I I I , (1900.) tabla IV, odn. XXV,
(1902), tabla XI. Vidi i big. 31.
19

Detaljan opis ovoga tipa grobnice daju Egger,

Salona II, str. 36-38 i Brondsted, Recherches a Salo
ne I, str. 135-137 i Buli (vie puta) u izvjetajima o
iskopavajnima u M a n a s t i r i n a m a (Scavi nel' antico cem e t e r o cristiano di Manastirine a Salona-Coemeter i u m legis sanctae Christianae) u Buli. dalm. 1898,
1900, 1906, 1907 itd.

u fragmentima, ali se i na njima vidi trag eljezne

20
alke.
Na obje komore sauvana je i jaka hori
zontalna ploa kojom se pozzetto zatvarao odozgor. Najbliu analogiju ovoj varijanti pozzetta
nalazimo na starokranskoj tombi a pozzetto koja
je bila iskopana kraj Dioklecijanove palae u
21
Splitu.
20

Ploa na v r a t i m a je vjerojatno razbijena prili

kom nasilnog provaljivanja u grobnicu 1962. g.
21

v i d i biljeku 13.

Sl. 4. Konstrukcija predvorja (= pozzetto) pred komo

r a m a 1 i 2.
Horizontalna ploa morala bi da lei na nivou
povrine terena u koji je grobnica ukopana kako
se to lijepo vidi na slici 5 koju sam pozajmio kod
Dyggvea.
Ona u stvari predstavlja poklopac
(kapak) grobnice i zatvara ulaz u pozzetto kroz
koji se ulazi u sam cubiculum. 2 2 U itluku to nije
tako. Na obje grobnice leao je iznad ove ploe
jo i debeli sloj lomijenog k a m e n a u malteru.
K a m e n nije bio sloen, nego prosto nabacan u

Sl. 5. Tomba a pozzetto iz Manastirina u Solinu. Poz

zetto je ovdje drukije konstruiran, ozidan u obliku
b u n a r a , odakle mu je dolo i ime. Na crteu nedostaje
horizontalna ploa koja pokriva pozzetto. Crte je
uzet iz Dyggwea History of salonitan Christianity,
Oslo 1951, Fig. V, 6.

22

Sl. 3. Uzduni, horizontalni i popreni presjek komora

1 i 2. Razlike izmeu sjeverne (1) i june (2) komore
u dimenzijama su minimalne.

Up. Brondsted, o. c. str. 135: L' a n t i c h a m b r e

(pozzetto), qui etait certainement couverte d'une dalle
de pierre au niveau de la surface, est en regle gene
r a l e separee de la c h a m b r e p a r u n e porte a coulisse...
Rendi u opisu tombe a pozzetto br. 4 iz Manastirina,
(navedeni lanak u Archaeologia Iugoslavica I, str. 59.)
daje ovakav opis pozzetta: Der Schacht (= pozzetto)
vor der Tr war, sofern m a n sehen kan, ziemlich
tief u n d zugedeckt, u n d es ist noch jetzt mit einer
grossen Monolithplatte oder, genauer, mit einem stein e r n e n Block berdecht.

107

malter. Na taj nain ulaz u grobnicu bio je h e r m e tiki zatvoren. Isti t a k a v zid, debljine do 1 m
nalazio se i p r e d pozzettom u irini cijele grobnice.
Nije potpuno jasno emu je mogao da slui ovaj
zid. Da li je to bila obina higijenska mjera,
ili je zadatak ovoga zida bio da u onim b u r n i m
vremenima, kakva su nastupila krajem V, a naro
ito krajem VI st, osigura pokojnicima m i r a n
poinak in lege sancta christiana? Analogije za
ovu pojavu, ini se, nema ni u Saloni, pa sam
sklon da p r i h v a t i m drugu alternativu.
Trea (srednja) grobna komora predstavlja opet
posebnu varijantu. Prilaz u grobnicu izveden je u
obliku ljevkastog predsoblja ili vestibula koji se
p r e m a ulazu u r a k u neznatno suava. Zidovi pred
soblja ozidani su od pritesanog k a m e n a u m a l t e r u
dok mu r a v n u tavanicu sainjava pet horizontalno
22a
poloenih greda od muljike.
Grede su otesane
ekiem (ferrum dentatum) krupnog zuba. Visina
vestibula je 1,05 m (sl. 6). I ovo predsoblje je jedna
posebna varijanta pozzetta. Predsoblje je sa rakom
povezano vratacima, veliine 0,65 : 0,65 m. Deblji
na zida izmeu r a k e i vestibula iznosi 0,36 m.
Iako su vrataca u ovom zidu imala dovratnike za
umetanje ploe, v r a t a nisu bila zatvorena ploom
nego zazidana t a n k i m zidom debljine 0,15 m.
Sudei po m a l t e r u ovog tankog zida, koji je bio
potpuno ouvan, grobnica nakon posljednjeg ukopa
vie nije otvarana.
To dokazuju i k o m p a k t n i neporemeeni slojevi
kojima je bilo zasuto predvorje (sl. 6). U n a j gornjem sloju sonde nalazio se h u m u s pomijean
sa k a m e n o m i manjim otesanim kvaderima sedre
iz svodova. H u m u s je zatim prelazio u ukastu
zemlju u kojoj su prevladavali povei i dobro
obraeni blokovi kvalitetne muljike bez maltera.
Svi blokovi muljike obraeni su zubaom i picom.
J e d a n blok, r a s p u k n u t na t r i dijela (uslijed pada?),
ima dimenzije 1,20 : 0,45 : 0,30 m. Dobija se utisak
da je ova muljika ovdje naslagana za zatitu groba.
Ispod muljike dolazi jaki sloj uta, kojim je bilo
zatrpano cijelo predvorje, kao i prostor pred njim.
Ovaj se ut sastoji od ukastog (sedrenog?)
pijeska i krea. U utu su naeni i komadi estriha
(isedreni pijesak, kre i tuena opeka). Vei komad
estriha, dobro zaglaen sa gornje strane, n a e n
je i u sondi I i iznad tavanice predvorja. Na
dubini od 1,50 m, u niveleti praga grobne komore,
a pod utom, leao je k o m p a k t a n sloj ugljena od
bukovog drveta. Ovaj je sloj bio mjestimino de
beo i do 10 cm, a zapremao je kao i ut itavo
predvorje i prostor pred njim. Profil sonde v.
n a sl. 7.
Mislim da n i s a m daleko od istine ako ustvrdim
da ovaj ugljen potie od poara nekog drvenog
baldahina koji je stajao nad grobnicom, ili od
krova ili neke druge drvene a r h i t e k t u r e uz za22a
Na treoj srednjoj gredi, urezan je otrim p r e d
m e t o m grafit koji nisam mogao proitati, jer je obra
stao u m a h o v i n u i alge.

108

23

padni zid bazilike. Drukije ne bismo mogli ob

jasniti ovu pojavu, jer neki ritualni ili kultni
razlozi, ovdje na kranskom grobu uz kransko
svetite, ne dolaze u obzir. To bi ujedno bio i
indicij da je bazilika stradala u poaru. To je bila
sudbina brojnih dosad ispitivanih kasnoantikih
bazilika u Bosni i Hercegovini.
to se tie uta, mislim da je on u predvorje
grobnice dospio tek iza poara crkve. Da je, naime,
taj sloj zatrpao grobnicu ve u asu ruenja ba
zilike, onda bi u ovako debelom sloju (0,70 m) m o
ralo biti i kamenja iz uruenih zidova crkve.
Meutim, ut se sastoji samo od maltera, zemlje
i estriha! Po svemu se vidi da je grobnica zatrpana
ljudskom r u k o m i to svakako poslije nekog poara,
koji je ostavio traga u sloju ugljena. (sl. 8).
K a k o sam ve istakao, ulaz u grobnicu je
zazidan zidom debljine 0,15 m. U samoj komori,
kada je otvorena, bilo je sve, bar na izgled, ne
dirnuto, in s i t u . U komori su naene kosti od
pet ukopa.
U k o p A : Vrlo troni ostaci skeleta n a junoj
klini. Bez kranija i bez kostiju trupa. P o r e d kosti
na klini je lealo i osam eljeznih klinaca, od njih
su dva neto vea. Klinci su kovani. Naen je i
komadi posve trulog drveta (iver hrastovine?).
Sudei po prostoru koji su ostaci skeleta zauzimali
na leaju, radi se o skeletu odraslog individua,
koji je bio sahranjen u sanduku od hrastovine.
U k o p B : Dobro sauvani skelet n a sjevernoj klini.
Kranij, femur i tibija leali su u k a n a l u pored
ukopa C. Skelet je imao r u k e opruene niz tijelo.
Budui da su kosti vrlo dobro sauvane, dobija
se utisak da je ukop B mnogo kasniji od ukopa
A. (Ovo isto vrijedi i za ukope C i D koji su tako
er vrlo dobro sauvani). Kranij ima sratene
avove na lubanji i jako istaknute supraorbitalne
lukove i pripada starijem mukarcu. Uz skelet nije
bilo eljeznih klinaca, a ni drugih nalaza, pa
pretpostavljam da je pokojnik sahranjen samo
u m o t a n u plahtu. Ovaj obiaj sahranjivanja bio je
n o r m a l a n i u kasnoj antici 2 4 , kao i u srednjem
23

Treba li moda, ovdje pomiljati na cubiculum

superius kao u Turbetu, ali napravljen od lakeg- p r e
teno drvenog materijala? U pomanjkanju sigurnijih
elemenata, ne insistiram na ovakvom rjeenju. Kustos
Basler nasluuje da je u Oborcima prilaz u grobnicu
I I I bio zatien d r v e n o m p r i g r a d o m u obliku portika,
up. Bazilika u Oborcima, Nae starine VII, str. 66.
24
Ova pojava obina je u Saloni. Buli, Bull. dalm.
1900, str. 212 pie: I corpi dei fedeli, dei santi, e r a no in via ordinaria t u m u l a t i senza cassa di metallo
o di altro materiale. Casse di metallo ricorrono a Sa
lona, si, ma r a r e . F u r o n o t r o v t e poche di piombo, e
di altro m a t e r i a l e n o n consta. I cadaveri erano ordin a r i a m e n t e t u m u l a t i involti in linteoli e nel t r a s p o r t o
dopo parecchi secoli poteano quindi benissimo esservi
restati in qualche t o m b a alcuni pochi avanzi di ossa.
O d r v e n i m sanducima iz salonitanskih p r e t k r a n s k i h
grobova vidi Dyggve, Die ersten Holzsrge in Salona,
Vjesn. dalm. L (1932.), str. 37-48. Dyggve daje i r e
konstrukciju drvenih sanduka. Pokuaj r e k o n s t r u k
cije izgleda drvenih s a n d u k a iz nalaza u Oborcima
vidi kod Baslera, O. C. NS, VII, str. 67. i 68.

25

vijeku , a u Dalmaciji se po selima, gdje postoje

zidane grobnice, sauvao sve do danas.
U k o p C: Dobro sauvan skelet u kanalu, ruku
opruenih niz tijelo. Skelet je itav, samo je kranij
bio malo pomaknut. avovi kranij a nisu srasli.
Supraorbitalni lukovi dosta su naglaeni, a ugao
mandibule otar. Lubanja pripada mukarcu sred
njih godina, ili neto mlaem. Ni uz ovaj kostur
nije bilo eljeznih klinaca, po emu zakljuujem
da je i ovaj ukop izvren u plahti.

Sl. 6. Uzduni, horizontalni i popreni presjek srednje

komore (3) sa vestibulom (u itluku).

Sl. 7. Grafiki prikaz slojeva u sondi I u vestibulu

pred grobnicom 3.

Sva tri navedena ukopa bila su orijentirana

prema istoku tako da im je glava bila uz zapadni
zid do vrata, a noge uz istoni zid.
U k o p D: Kosti skeleta leale su na sjevernoj klini, u sjeveroistonom uglu komore, sloene na kupu.
Kranij je bio poloen pored ostalih kostiju.
Sudei po suturama, koje nisu srasle, i po blagom
luku nad obrvama, skelet pripada odrasloj enskoj
osobi srednjih godina. Ni uz ovaj ukop nije bilo
eljeznih klinaca. Kosti su dobro sauvane.
U k o p E: Pod ukopom C u kanalu, u sloju naplavljene zemlje, leali su ostaci i petog kostura koji
je bio sasvim troan. Uz ostatke skeleta naena
su i dva eljezna klinca. (Nije iskljueno da ove
kosti pripadaju ukopu A. Osteoloki ostaci ukopa
A i E potpuno su jednako sauvani).
Ni u ovoj grobnici nije bilo uz mrtvace ni
kakvih priloga. Nalo se jedino nekoliko manjih
komada tankog rimskog stakla. Iridirani fragmenat stakla iste vrsti naen je i u utu ispred
grobnice. Ove krhotine stakla potiu vjerojatno od
antike staklenice koja je bila priloena uz jedan
od starijih ukopa, a koja je prilikom kasnijeg
ukopa bila razbijena. Iz ovoga se moe zakljuiti
da su prilozi prilikom kasnijih ukopa uniteni. Vrlo
je vjerojatno da je grobnica tom prilikom bila i
opljakana 2 6 .
U vezi s ovim potrebno je istai da je svod ove
grobnice na jednom mjestu probijen. Iznad osta
taka ukopa D u sjeveroistonom uglu komore nalazi
se u svodu rupa (otvor) veliine djeje glave. Rupa
nije nastala djelovanjem korijena niti je sluajno
probijena, jer je naknadno zabrtvljena kamenom
u m a l t e r u (!), dakle ljudskom rukom. 2 7 To,
25
Up. npr. Karaman, Starohrvatsko groblje na
Majdanu kod Splita, Vjesnik dalm. LI (1940), str. 71.
Up. i . Belagi, Steci kod Rake Gore, Nae sta
rine III, str. 257. Meutim, to se tie steaka, tu vlada
nejednakost, pod njima nailazimo i na drvene lijesove, Belagi, Steci u dolini Neretve, Nae starine, II,
str. 206-211.
26
I u komori I takoer je naeno nekoliko odlo
maka stakla.
27
Pakvalin o. c. navodi za kasnoantiku grobnu
komoru iz Vinca kraj Jajca da na jednom kraju svo
da ima otvor i pretpostavlja da je ovaj otvor vje
rojatno sluio u neke kultne svrhe (v. str. 156). I sam
Pakvalin zakljuuje da ovaj otvor ne bi mogao pred
stavljati fenestellam confessionis, jer se ne nalazi na
vratima nego na svodu grobnice. Ne znam kako je
taj otvor izgledao, ali se vjerojatno radi o rupi kroz
koju je grobnica provaljena k a o i u opisanom sluaju

109

sastoji o d l o m l j e n o g pritesanog k a m e n a koji je

vezan malterom u koji su dodani i sitni komadi
tucane opeke (tzv. opus signinum). P r e m a tome
zid je sigurno antikog ili kasnoantikog porijekla,
a tako isto i zapadni podzid.

Sl. 8. Komora 3 (srednja) sa vestibulom u toku isko

pavanja.
i neki drugi momenti (odsustvo originalnih vrata
na raki, razliit obiaj sahranjivanja, u sanduku
i plahti), ukazuju da je ova grobnica bila prova
ljena i koritena za n a k n a d n e ukope. To se moglo
dogoditi u srednjem vijeku. Da su se kasnoantike
grobnice koristile za staroslavenske ukope, potvr
uje i nalaz kasnoantikog groba na svod u
ipuljiu kraj Bugojna sa slavenskim nakitom.
Da je grobnica koritena i poslije poara koji
je ostavio traga u sloju ugljena pred grobnicom,
vidi se i po komadiima ugljena koji su naeni
u samoj grobnici. Ako prihvatimo pretpostavku da
ovaj ugljen stvarno potie od poara neke drvene
a r m a t u r e iznad grobnice, a to je najvjerojatnije,
onda je oito da je taj ugljen dospio u komoru
prilikom nekog kasnijeg ukopa. Grobnica je, dakle,
koritena i poslije poara.
Od ostalih nalaza na Crkvini spominjem jo
i vei g r u m e n eljezne troske, koji je n a e n u
sonidi na mjestu Q na skici. Troska je mogla
na ovo mjesto dospjeti i kasnije, ali sudei po
dubini nalaza, moe se uzeti da je na groblje
dospjela jo u starini. Otprilike 2 km istono od
Crkvine, na lokalitetu Selite 2 8 , na njivi P e t r a
J a n d r i a nalazi se dosta troske i u njoj fragmenata
rimske opeke. I na njivi Vukosave Peno, oko 1 km
jugoistono od Crkvine, takoer ima troske.
Ovu priliku sam iskoristio da u t v r d i m u kojem
su se obimu jo sauvale substrukcije bazilike.
Sonde, koje sam oznaio na priloenoj skici (sl. 2),
pokazale su da su temeljni zidovi crkve dosta dobro
sauvani. irina zida iznosi 0,65 cm. U sondama
V i VI pratio sam ovaj zid 3 do 4 m. Zid se
iz itluka. to se tie fenestellae confessionis, ona
dolazi samo na oltarima koji su u konfesijama, m e n o rijama ili bazilikama podignuti supra corpus m a r t y ris. Isp. Buli, Bull. dalm. X X I (1898.), str. 38; J. Zeiller, Les origines chretiennes dans la province romaine
de Dalmatie, str. 156 i 164; Truhelka, o. c, str. 52 i
Dyggve, o. c, str. 109.
28
Toponim Selite, inae vrlo est u arheolokoj
toponomastici, indicira da ovdje t r e b a traiti neko,
vjerojatno antiko, naselje. Up. M. Grbi, Osnovi istra
ivanja arheolokih nalazita, str. 50.

110

Osim toga treba oekivati da se uz crkvu na

lazi jo grobnica, ne samo komora na svod nego
i drugih tipova grobova. A gdje ih treba traiti,
najbolje se vidi na skici (sl. 2). Neke su grobnice
vjerojatno ve davno stradale, to se moe zaklju
iti po kvaderima tesane sedre od svodova koji
su u prilinom broju n a e n i u iskopu. Naeno je
i nekoliko kljunih kamenova svoda istesanih od
muljike. Ali je i nakon razaranja ovdje jo dosta
posla ostalo za arheologa. Iskopavanje ovoga
objekta bilo bi korisno i zanimljivo.
Na kraju treba zabiljeiti jo jedan nalaz sa
ovoga objekta. To je fragmenat reljefa koji prika
zuje ensku glavu, neto manju od prirodne veli
ine (sl. 9). To je u stvari fragmenat stele koji je
ovamo dospio kao spolij, vjerojatno jo u starini.
Vlasnik parcele ga je naao u mei pored apside.
Iako je ovaj fragmenat jako nastradao, on ipak
predstavlja dosta interesantan detalj. Na prvi po
gled se vidi da je to r a d domaeg majstora, a
prikazuje domau enu sa karakteristinim ilirskim
rupcem na glavi 2 9 . Rad ne izlazi iz okvira rustine
umjetnosti autohotnog likovnog izraza provinci
jalnog kruga u unutranjosti rimske Dalmacije.
Proizvodi ove umjetnosti, ija je koncepcija do
krajnjih konsekvenca splona, linearna i stilizovana, datiraju se obino u III i IV stoljee nae

Sl. 9. F r a g m e n a t antike stele koji je kao spolij dospio

na Crkvinu.
29

Isp. Patsch, Zbirke rimskih i grkih starina u

bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM 1914, str. 209 i sl.
117, 119 i 121.
30
Isp. Sergejevski, S p t a n t i k e D e n k m l e r aus Z e
nica, GZM 1932, str. 50 i dalje. Cf. i K. Prijatelj, N e
koliko r i m s k i h p o r t r e t a u arheolokom muzeju u Spli
tu, Vjesnik dalm. L I I I (1950-1951), str. 136 i dalje.

III
RAZMATRANJA
Ve je naprijed istaknuto da su grobnice na
svod u Bosni i Hercegovini obina pojava u kar
snoj antici. Meutim, same grobnice nam ne daju
sigurnih podataka kojoj religiji pripadaju pokoj
nici koji su u njima sahranjeni. Drugim rijeima
u ovim grobnicama ne nalazimo nikakvog podat
ka, simbola ili znaka koji bi ih sigurno determi
nirao i u religijskom pogledu. Nije iskljueno da
se na njima u starini nalazio natpis ili bar neki
znak ili simbol. Izgleda da je u IV vijeku bio obi
aj da se iznad ulaza u grobnice ovoga tipa stav
lja Kristov monogram 3 1 ili apokaliptika slova
(A). Ali ovaj obiaj nije morao biti openit, po
gotovo kada su se grobnice nalazile uz cemeterijalne bazilike, kao to je sluaj u itluku.
Ali, iako se na grobnicama ovoga tipa kod nas
u Bosni i Hercegovini nije ni u jednom sluaju
naao nikakav pisani ili slikani podatak o nji
hovoj religijskoj pripadnosti, ipak se sa punom
sigurnou moe uzeti da presvoene grobne ko
more (sa pozzettom ili bez njega) u ovo doba
IV, V i VI vijek predstavljaju t i p i n e kr
anske sepulkralne graevine.
Da su i grobnice na Crkvini u itluku, kao i
one u Mujdiima, bez sumnje starokranske, ne
dokazuje samo mjesto na kojem se nalaze (uz
crkve!) nego i brojne analogije na starokran
skim nekropolama antike Salone, 3 2 Nia i drugih
kranskih centara toga doba. I u Saloni su tako
er vrlo rijetki direktni dokazi na samim presvo
enim grobnicama da pripadaju kranima. Na zid
nim freskama su uglavnom zastupljeni geometrij
ski motivi. Prilozi su u ovakvim grobnicama vrlo
rijetki, pa Buli i istie, ba za grobnice ovoga
tipa, u Manastirima (Coemeterium legis sanctae
christianae!) da u njima redovito nije naeno nita
osim neto kostiju pomijeanih sa zemljom. 3 3
31
L. Mirkovi, Starohrianska grobnica u Niu,
Starinar NS, knj. VVI (19541955), str. 55. Cf., Isti
La necropole paleochretienne de Ni, Archologia J u goslavia II, 85100.
32
Samo na Manastirinama naeno je do 1906. g.
46 ovakvih grobnica, Buli, Bull. dalm. X X I X (1906),
str. 4. O najnovijim nalazima iz Manastirina govori
D. Rendi, o. c, str. 56-61. Vie tomba a pozzetto n a
eno je i na paleokranskim nekropolama u M a r u sincu i Crkvini (Vranjic). U m e u v r e m e n u otkriveno
je est presvoenih grobnica i u Kapljuu, od kojih
je jedna sa freskama (Brondsted. o. c. str. 136). Meu
novootkrivenim grobnicama na svod, na Manastiri
nama, koje je opisao Rendi o. c, dvije takoer imaju
dekoracije u boji.
33

Bull. dalm. X X I (1898), str. 26: In t u t t i questi

sepolcri onn fu trovato alcun oggetto, meno poche ossa
frammiste a t e r r a ...

ZAKLJUCI

Zar sama injenica to se ova vrsta grobnice

susree jedino na kranskim nekropolama (Manastirine, Marusinac, Crikvina i Kaplju u Salo
ni, Jagodin mahala u Niu, Oborci, Mogorjelo, it
luk i Mujii u Bosni i Hercegovini itd.), i to redo
vito uz cemeterijalne bazilike, dovoljno to ne do
kazuje? Na poganskim nekropolama Salone grob
nica ovoga tipa nema. Poznat je samo jedan jedini
grob ovoga tipa iz Salone sa antikog pretkran
skog groblja nazvanog u strunoj literaturi Hortus
Metrodori, ispred P o r t a Occidentalis. 3 4 Ploa sa nat
pisom: D (is) M (anibus) VALERIA CRESCENTILL A . . . PATRONO . . . sa starokranskog groblja
u Marusincu vjerojatno je upotrijebljena za vra
taca presvoene grobnice kao spolij, jer je ve
in situ bila p r e v r n u t a i nepotpuna (rovesciata e
mancante). 3 5
Uostalom, iz Salone su poznati sluajevi, istina
rijetki, ali ipak interesantni, da poganska formula
D (is) M (anibus) dolazi i na kranskim grobo
vima. Tako n p r : D (is) M (anibus) CONSTAT I A E . . . QUIESCET IN P A C E ! 3 6 Ili takoer sa
Manastirina, primjer gdje kri stoji iznad sigla
D. M. 3 7 Za ovu pojavu koja je inae dosta rijetka
u latinskoj i paleokranskoj epigrafici, vie pri
mjera daje Cabrol koji ovakve sluajeve objanja
va kao greke klesara, odnosno kao mehaniko
prenoenje gotovih obrazaca u kamen. 3 8

34
Buli, Escavi nella necropoli pagana di Salona,
detta Hortus Metrodori nell a. 1916, Buli. dalm.
X L - X L I - X L I I (1920), str. 98. i 99: la p r i m a volta,
che a Salona si trova nei cemeteri pagani una camera
mortuaria a volta, e porticella d'ingresso, a gargame,
a pozzetto, quali furono trovati cosi frequenti nei due
cemeteri cristiani di Manastirine e Marusinac. Up.
i Buli. dalm. 1906, p. 4.

Buli, Scavi nell' antico cemetero cristiano di

Marusinac (Coemeterium S. Anastasii), Bull. dalm.
XXI, str. 37.
35

36
Rendi, Vjesn. dalm. L I I I (1951), str. 227. i Arch.
lug. I, str. 61, sl. 7. P o t p u n i tekst natpisa glasi: D (is)
M (anibus) CONSTANTIAE /QVAE VIXIT CVM/ MARITO ANNIS XX /QUIESCET IN PACE DIE/ I I I I
NONAS FEBR (u) ARIAS.
37
Buli, Bull. dalm. XVI (1893.), str. 117, br.
131b = CIL III 19644 = Bull. dalm. X X I X (1906.), str.
89.
38

Cabrol, Dictionnaire d'archologie chrtienne et

de liturgie, str. 165. Cf. takoer Leclerq, L'Afrique
chrtienne I, 383. Moda su prvi krani sigle D.
M. itali kao D (eo) M (agnifico) (? ! ?).

111

N a k o n b r o j n i h istraivanja don F r a n e Bulia

i sintetikih r a d o v a Eggera, Dyggvea i B r o n d s t e d a
o kranskoj Saloni, presvoene grobnice mogu
se, dakle, t r e t i r a t i samo kao kranske. Istina,
n e k a pitanja nisu jo uvijek raiena, kao n p r .
pitanje priloga u njima: u Saloni su, naime, pri
lozi (i nalazi uope) u ovakvim grobnicama vrlo r i
39
jetki , dok se u Bosni nalaze dosta esto (Deli40
lovac, Turbe, Vrdolje i Oborci). B a zahvaljujui
ovim n a l a z i m a bilo je u n e k i m sluajevima mo
gue b a r priblino, d a t i r a n j e ovih grobnica u BiH.
Svi ti nalazi p r i p a d a j u kasnoj antici, pa se p r e m a
t o m e i grobnice d a t i r a j u u IV, V ili VI vijek. Ako
dakle, presvoene grobnice potiu iz toga doba,
onda su one ve t i m e d e t e r m i n i r a n e , ne samo v r e
m e n s k i nego i religijski. U p e t o m i estom stoljeu
kranstvo s e n a i m e javlja kao j e d i n a organi41
zovana vjerska zajednica ! P r e m a t o m e i grobnice

39

Vidi bilj. 33. Ni u grobovima uz c r k v u I u

S k e l a n i m a nije uz skelete bilo priloga ni d r u g i h n a
laza, osim eljeznih k l i n a c a od s a n d u k a . P a t s c h , o. c,
G Z M 1907, str. 461.
40
Mandi, T u r b e k o d T r a v n i k a , G Z M 1924, str.
87-90; N. Masla, Z l a t n i n a l a z u k r a n s k o j bazilici
u selu T u r b e t u , G Z M 1932, str. 31-32; Markovi, R i m
ska grobnica pod Delilovcem kod T r a v n i k a , G Z M
1938, str. 65-68; Sergejevski, o. c, G Z M 1951, str. 139140; P a k v a l i n , o. c, G Z M 1959, str. 151-155 i Basler,
N S VII, str. 68, sl. 9.
Moda bi se ova razlika u obiajima mogla objas
n i t i p r e t k r a n s k o m tradicijom koja se u u n u t r a n j o s t i
zemlje, gdje moda organizacija (i utjecaj) c r k v e jo
nije bila t a k o vrsta k a o u primorju, i p o r e d n a s t o j a
nja slubene crkve, dugo zadrala. P a r a l e l u ovoj p o
j a v i susreemo i k a s n i j e : u r a n i j i m s t a r o h r v a t s k i m
grobovima V I I I do X stoljea prilozi su obilni i esti,
a kasnije sve rjei, da n a p o k o n sasvim iseznu to
j e vjerojatno r e z u l t a t n a s t o j a n j a c r k v e d a iskorijeni
p r e t k r a n s k e obiaje i vjerovanja koji su se k a o
r e l i k t i dugo i u p o r n o odrali.
41
I s k o p i n e b r o j n i h k a s n o a n t i k i h bazilika (njih
oko 25) dokazuju da se je k r a n s t v o u Bosni i H e r c e
govini proirilo ve k r a j e m IV, a naroito u V i VI
vijeku. Sa d r u g e s t r a n e , mnogoboakih h r a m o v a , koji
bi p r i p a d a l i t o m e v r e m e n u n e m a . K r a n s t v o se u
Dalmaciji, P a n o n i j i i drugdje poelo snano iriti
u s k o r o poslije Milanskog e d i k t a (313). Ve u IV sto
ljeu crkva u Dalmaciji (centar u Saloni) i u P a n o n i j i
(centar u S i r m i u m - u ) ima i svoju organizaciju. U S a
loni se p r v i b i s k u p spominje ve oko 270. godine (Venancije, a z a t i m Dujam). U Z a d r u (Iader) spominje
se b i s k u p Feliks 381. godine. K a o sjedita b i s k u p a n a
vode se jo i E p i d a u r u m (Cavtat), R h i s i n u m (Risan),
a vjerojatno i D e l m i n i u m (Duvno) u Bosni, svi ve
u IV vijeku. A r i j a n s k a izma, koja je poslije Nikejskog
koncila (g. 325.), kroz gotovo 50 godina, r a z d i r a l a
crkvu, nije mimoila ni D a l m a c i j u i Panoniju, koje
su stajale u c e n t r u r a z m i r i c a (Cum heresis ariana
per totum mundum
et maxime intra Illyricum pullulasset, Sulp. Sever u ivotu sv. M a r t i n a ) , u p . Zeiller,
L'empire r o m a i n et l'glise, P a r i s 1928, str. 223-225.
Za organizaciju c r k v e znaajno je pismo p a p e Zosima
iz g. 418. s a l o n i t a n s k o m b i s k u p u Hesihiju, kojim je
solinski episkop bio o d p a p e s t v a r n o p r i z n a t m i t r o p o
litom cijele provincije D a l m a c i j e : Perinde nos, ne
quid meritis dilectionis tuae derogaremus, ad te poti-

112

na svod, iako u njima za to ne nalazimo d i r e k t n i h

dokaza, m o g u p r i p a d a t i samo k r a n i m a .
K a k o u n a i m krajevima ne poznamo tipoloki
analognih grobnica iz v r e m e n a prije Milanskog
edikta (313. g.), onda pojavu grobnica ovoga a r h i
tektonskog t i p a kod n a s u IV stoljeu moemo
objasniti jedino p r o m j e n a m a koje je kranstvo
izvrilo u s h v a t a n j i m a ljudi IV i V stoljea. Zato
ovaj tip grobnica m o r a m o p o s m a t r a t i kao p o p r a t
nu pojavu kranstva, vezanu d i r e k t n o uz novu
ideologiju i religiju. S ovim se p o t p u n o slae i
Dyggveovo miljenje po kojem su ovaj tip hipogeja uveli misionari, i to misionari sa istoka, te
da je njihov nain graenja s t r a n , a ne domai
42
(lokalan).
Mislim da je ba ovakav tip grobnice odgova
r a o k r a n s k i m vjerovanjima u zagrobni ivot i
u s k r s n u e m r t v i h . S a m a vjera u p o s m r t n i ivot
vrlo je s t a r a i duboko povezana za orijentalne t r a
dicije. P o g r e b n i r i t u a l uvijek je usko povezan sa
uenjem vjere o s m r t i i zagrobnom ivotu. Oblik
groba ne ovisi od mode ili koncepcije umjetnika,
on je u p r v o m r e d u stvar tradicije. 4 3 Tako n p r .
iz historije Egipta znamo koliki su dalekosean
uticaj i m a l a vjerovanja u zagrobni ivot na sepulk r a l n u a r h i t e k t u r u staroga Egipta. Tako; je bilo
i kod s t a r i h k r a n a . Pa iako su paleokranske
g r o b n e g r a e v i n e svojim oblikom u g l a v n o m n a s t a
v a k p r e t k r a n s k i h tradicija, 4 4 i p a k su favorizira
ne n e k e o d r e e n e forme grobova, i to u p r v o m
r e d u one koje su odgovorale vjerovanju i uenju
crkve u u s k r s n u e m r t v i h . Zato k r a n s k e r a k e
uvijek imaju oblik ozidane komorice. M r t v a c se
n i k a d a ne polae d i r e k t n o u zemlju, nego je uvijek
u zatienom prostoru. Od deset r a z n i h tipova
grobova na s t a r o k r a n s k o m groblju u K a p l j u u
u Solinu po Brondstedovoj klasifikaciji 4 5 sve

ssimum
scripta
direximus,
quae in omnium fratrum
et coepiscorum
nostrorum
facies
in
notitiam, non
tantum eorum qui in ea provincia sunt, sed etiam qui
in vicinis
dilectionis
tuae
provinciis
adiunguntur.
Iz p i s m a j a s n o proizlazi da je u to v r i j e m e a r i j a n s k a
kriza ve bila zalijeena. Up. Zeiller, Les origines
chretiennes dans la province romaine de Dalmatie,
P a r i s 1906, str. 134. O c r k v e n i m p r i l i k a m a u Dal
maciji u d o b a I s t o n i h G o t a isp. P a t s c h , G Z M 1900,
str. 554557 u l. Nalaz solida u Grobovniku.
42
H i s t o r y of salonitan Christianity, Oslo 1951, str.
101: The t y p e is only i n t r o d u c e t w i t h t h e mission,
a n d t h e w a y t h e v a u l t is constructed is foreign, n o t
local.
43

C a g n a t - C h a p o t , M a n u e l d'archeologie r o m a i n e I,
P a r i s 1917, str. 321. O religioznim s h v a t a n j i m a ovisi
i oblik groba, koji esto p r e d s t a v l j a reminiscenciju
na zemaljski s t a n (kolibu, b u n j u ili kuu) pokojnika.
Up. t a k o e r M. Sui, L i b u r n s k i n a d g r o b n i spomenik
(Liburnski cipus), Vjesn. dalm. L I I I (1951.).
44
Truhelka, Starokranska
i 33; Dyggve, o. c, str. 100.
45

arheologija,

R e c h e r c h e s a Salone I, str. 135-138.

str.

21.

vrste grobova, od skupih sarkofaga do onih naj

jeftinijih od opeka u obliku kolibe (tombes en
huttes), predstavljaju u stvari ograenu prosto
riju.
Ovaj oblik starokranskih raka nesumnjivo
potie jo iz najranijih dana kranstva i predstav
lja pretkransku orijentalnu tradiciju. Izlazei iz
katabomba, kranstvo je u stvari prenijelo s u b
d i v o ve ustaljene funebralne forme, kao to su
l o c u l i , a r c o s o l i a (sa svodom), b a l d a h i n i
(sa svodom!), c u b i c u l a i druge. U nekim kubikulima javljaju se ve i leaj i na koje se mrtvaci
46
polau umotani u plat na orijentalni nain.
Grobnica po svojoj arhitekturi i funkciji postaje
u stvari domus aeterna iz koje e vjernik u dan
stranog suda prema uenju crkve uskrsnuti na novi ivot. Odatle potie i tolika briga za
47
nesmetanim poinkom u grobu (quies aeterna),
a vjerovatno i tenja da lanovi jedne iste obitelji
poivaju u istom grobu.
Iako su kranski grobni spomenici u poetku
nisu razlikovali od poganskih, rimskih (iz isto
praktinih razloga da se ne odaju), razlike su se
ubrzo pojavile, naroito u uslovima slobode koji
su nastali nakon Milanskog adikta. U novijim pri
likama dalje su se razvijale i irile i one forme
koje su imale porijeklo na istoku, gdje se uostalom
kranstvo pojavilo i najbujnije razvilo. Kada je
crkva izala iz katakomba, te su se forme i dalje
odravale po grobljima pod vedrim nebom, koja
su od polovine IV stoljea postala obina. Jedan
od takvih oblika predstavljaju i presvoene grob
ne komore.
Postanak ovoga oblika treba svakako traiti na
Orijentu, ali ga ve u staroj eri, u helenistiko
doba, susreemo u Etruriji i po nekim drugim
oblastima Italije. Iz Etrurije su poznate presvo
ene kripte od jedne ili vie sobica sa klupicom
i niama za skelete i pokustvo. 4 8 Etruani su

46

Truhelka o. c, str. 39. i 40.

47
Na slian nain interpretira B. Gabrievi zna
enje ascije na antikim nadgrobnim spomenicima:
. . . ascia-alat koji simbolizira pravo vlasnitva nad
grobom u jednom i u drugom sluaju (tj. kod k r
anskog i antiko-poganskog sinkretizma, kojima je
bila zajednika vjera u prekogrobni ivot) simbolizira
takoer pravo na nesmetani poinak u grobu, a pu
tem toga i vjeru u prekogrobni ivot. Gabrievi,
Znaenje ascije na antikim nadgrobnim spomenici
ma u svijetlu epigrafike analize glagola deasciare
(exasciare), Acta et dissertationes archaeologicae I,
JAZU, Zagreb 1959, str. 308.
48

Cagnat-Chapot, o. c, str. 322. Presvoene grob

ne komore javljaju se ve u helenistiko doba i u
drugim krajevima Italije (Osimo, Ceglie di Bari, Ruvo,
Canosa, Taranto, Rugge, Oria, Ceglie Messapica, Lecce
i dr.), up. Duhn-Messerschmidt, Italische Graberkunde
II, Heidelberg 1939, str. 227, 295, 300, 313, 324, 325,
328, 331, 334 i dr.
8

Nae starine IX.

ovaj oblik prenijeli sa Orijenta. U druge oblasti

Italije doao je ovaj oblik posredstvom helenis
tikih drava. Iz Etrurije je ovaj oblik preao i u
republikanski Rim. Najpoznatija grobnica ove vr
sti u Rimu jeste hipogej Scipiona na Via Appia,
a sastoji se od vie podzemnih sobica sa sarkofa
zima. S a m sarkofag je grko-egipatska tradicija,
Kao daleki pratip presvoenih grobnica moe
mo oznaiti kraljevske grobnice u Uru u Mezopo
tamiji, koje je otkopao sir L. Woolley, a koje po
49
miljenju Woolleya potiu iz IV milenija pr. n. e.
Grobnice u Uru graene su od kamena i opeka.
Tu se po prvi put javljaju obli svod i kube nad
grobnom komorom, umjesto ravnog stropa, elemen a t koji ne poznaje ni egipatska ni grka arhitek
t u r a ! I ova se sepulkralna arhitektura razvila iz
tenje Sumerana da se osiguraju u posmrtnom i
votu, a to dolazi do izraaja osobito kod kraljev
skih grobnica kralja Abargija, kraljice ubad i dr.
Zajedno sa novom religijom, i kao jedna od
njenih popratnih pojava, ovaj tip grobnica rela
tivno se brzo preko Grke (dolinom Vardara) i
iz Italije (preko Narone, Salone, Akvileje i dr.)
proirio po Balkanu i po unutranjosti provincije
Dalmacije jo u IV v. Sa konsolidacijom nove
vjere, a pogotovo nakon zabrane starih kultova
od strane cara Teodozija (391.), ovaj tip hipogeja
postaje masovan i karakteristian. 5 0 (V. sl. 10).
Tome je svakako doprinio i sve vei uticaj Bizanta
49

L. Woolley, Vor 5000 J a h r e n , Stuttgart 1929;

Neustupni, Praitsorija oveanstva, Sarajevo 1960, str.
169-171.
50

Osim nalaza presvoenih kasnoantikih grob

nica u Bosni i Hercegovini koje su u citiranim r a d o
vima (v. biljeku 6) naveli Sergejevski i Pakvalin,
navodim jo i slijedee: kod Braunove ciglane u Bu
gojnu, Patsch, GZM 1897, str. 512 = WM VI, 239; na
Gradini u Agiima Gornjim (Turskim) kod Bos. No
vog, Patsch GZM 1898, str. 499; u Varvari, Patsch,
GZM 1906, str. 152; u Ustikolini, Patsch GZM 1891,
str. 209; u Cvilinu i na eliji (Ustikolina), Sergejevski,
GZM 1936, str. 3 i 4; u Mujdiima kraj ipova, Ser
gejevski, GZM 1938, str. 53; u Trbuu na Drini kraj
Foe, Sergejevski, GZM 1951. str. 144: na Gradini
u Grkovcima (Livno), Mandi, GZM 1935, str. 12;
u Oborcima, Basler o. c, str. 6267; na Mogorjelu
kraj apljine, Basler, Nae starine V (1958.), str.
56; na Docu u Vitini, Sergejevski, Bazilike u Nerezima i Docu, GZM str. 171, u okolici Bugojna, P e trovi GZM 196061, str. 230231. Jo nepublicirani
nalazi su iz Cipuljia kraj Bugojna, iz Zagaja, kraj
Klotijevca na Drini, NOO Srebrenica, iz Karahode
(Travnik), iz Blagaja na J a p r i (Paali Arh. pregled
1962); iz Katia kraj Busovae, iz Pjeivac Grede
(Stolac), iz Zvornika na Drini, i ove iz itluka kraj
ipova. Vjerojatno im treba jo pribrojiti i nekoliko
grobnica u Starom Brodu i Klaniku na Drini koje
jo nisu istraene (Serg. GZM 1934, str. 18 i 21).
P r e m a kazivanju prof. Mazalia u Delilovcu je nak
nadno bila n a e n a jo jedna komora sa svodom. Mno
ge su od njih unitene, a da nisu nigdje notirane, a
ima ih sigurno jo spomenutih i u raznim izvjetaji
ma. U narodu je u mnogim krajevima BiH dobro po
znat pojam magaze za ovu vrstu grobnica, to u k a
zuje da su nalazi dosta esti. Nalazimo ih dakle

113

(kuda je nedugo iza Milanskog edikta car Konstantin Veliki prenio prijestolnicu). I Dilmacija je od
t a d a stajala pod jaim uticajem istoka, a kada je
iza 535. godine dola i pod politiku vlast Istonog
rimskog carstva, njena se a r h i t e k t u r a jo vie prilagoava bizantinskom stilu.
J e d n a od najstarijih presvoenih grobnica u
naoj zemlji (koja se moe sigurno datirati) jeste
ona iz antike Remesianae, Bele P a l a n k e na Niavi. Po solidu cara u z u r p a t o r a Ventraniona (mart
do decembra 350. g.), koji je p r o n a e n u ovoj
grobnici, moemo je d a t i r a t i neto poslije 350.
51
godine.
Ovakav arhitektonski tip grobnice je inae e
sta pojava po itavom Balkanu, na kojem se ve
u IV stoljeu razvio iv crkveni ivot. Nalazimo
ih u Solunu, Stobima, Skoplju (Scupi), Sofiji (Serdica), Saloni i drugdje. Ovome v r e m e n u pripadaju
i presvoene grobnice iz Jagodin-mahale u Niu
(Naissus), koji je takoer bio j e d a n od najznaaj
nijih centara kranstva ve u IV v. (Zeiller, L'
empire romain et 1' eglise, P a r i s 1928, p. 217), Tu
su izmeu dva svjetska r a t a otkopane 4 crkve
bazilikalnog tipa iz IV st., a uz njih 17 presvoenih grobnica, m e u njima jedna sa freskama u
crvenoj boji. Sve se one po novcu mogu datirati
u vrijeme od cara Konstansa do Valensa (337
379), jedino je u komori sa crvenim freskama na
en novac cara Anastazija I (491518). U Jagodin-mahali je 1953. godine otkrivena jo jedna
grobnica ovoga arhitektonskog tipa sa al fresco
slikama raja i svetaca, koju L. Mirkovi datira u
kraj IV vijeka. 5 2 O Saloni kao prostorno najblioj
analogiji ve sam govorio.
gotovo na cijelom teritoriju Bosne i Hercegovine od
Drine do Une, pa s m a t r a m da t r e b a utoliko dopuniti
topografske podatke o kasnoatnikim presvoenim
grobnicama koje Pakvalin daje o. c. str. 156-158. D o
sad ih jedino nismo rasli u Posavini, vjerojatno stoga
to je ovo movarno podruje u antici bilo slabije
naseljeno (Seregejevski, Ad Basante, GZM 1958, g.
str. 262.), k a o i zbog ravniarskog vodoplavnog t e r e n a
koji nije bio pogodan za gradnju ovakvih hipogeja.
Presvoene grobnice obino se nalaze na pristrancima b r d a i na kosom zemljitu (Truhelka, Starokr.
a r h . str. 42.).
51
Dr B. Saria, Iz numizmatike zbirke Narodnog
muzeja u Beogradu, S t a r i n a r 1924-1925, str. 71: . . .
grobnica sama, iji svod od opeka vrlo lepo je sau
v a n ima sledee dimenzije: du. 2,62 m, ir. 1,80 m,
vis. u sredini 2,25 m. Na ist. s t r a n i nalaze se j e d n a
m a l a v r a t a od 1,10 m visine, a 0,72 m irine. U grob
nici je n a e n o dosta zlatnih priloga i 4 k o m a d a nov
ca, m e u njima i solid cara Vetraniona unikat u
rimskoj numizmatici. I a k o Saria tipoloki nije o d r e
dio ovaj nalaz, iz opisa se jasno razabire da se r a d i
o jednoj varijanti grobnica na svod.
52

L. Mirkovi, nav. . str. 66. Dimenzije ove grob

nice su: du. 2,63 m, ir. 2,23 m i vis. 1,78 m. Za
grobnice otkrivene prije Drugog svjetskog r a t a upor.
A d a m Ori Slaveti, Arheoloka istraivanja u Niu
i okolici, S t a r i n a r 1933-1934, str. 303-310; dr G. O.
Bratani, Iskopine u Niu i okolini, Pregled crkve
eparhije nike, 1937, str. 180-187.

114

U Bosni i Hercegovini susreemo ovaj tip grob

52a
nice na cijelom podruju od Drine do U n e .
Si
gurnih elemenata za datiranje nema. Neke su da
53
tirane u IV st. U isti vijek je svrstana i grobnica
53a
u Delinovcu.
Prof. Sergejevski je takoer u IV
v. datirao mauzolej u Turbetu, ali nije iskljuio
54
mogunost da pripada i V st. Pakvalin grobnice
iz Vrdolja i Stranjana ograniava na k a s n u anti
55
ku.
Basler datira baziliku u Oborcima u d r u g u
polovinu V st., a ukop u komori III, p r e m a gotskoj
kopi opasaa, u vrijeme od 470. pa do 536. goine, ili malo kasnije, tj. u doba prevlasti Otro56
gota u naim krajevima.
Za odreenije datiranje grobnica u itluku tatoer n e m a elemenata. Sergejevski je miljenja
da bazilika, kao i ona u Mujdiima, potie iz V
ili VI v. Za to vrieme govori oblik krstionice u
Mujdiima. Ako uzmemo da grobnice mogu biti
i neto mlae od crkve, jedna vie druga manje,
onda vrijeme njihove gradnje nikako ne dolazi
u obzir prije V stoljea. Ovakvom datiranju ide u
prilog i dosta aljkav nain zidanja (nejednake di
menzije!) i upotreba zubae krupnog zuba (0,6 cm)
za obradu k a m e n i h dijelova. 5 7 Pa i pozzetto na ko
m o r a m a 1 i 2, ini mi se, predstavlja neto raz
vijeniju varijantu, koju treba smjestiti u neto
kasnije vrijeme. Ovom v r e m e n u odgovara i pojava
dvojnih bazilika.
Mislim da smo u povoljnijoj situaciji za t e r m i nus post q u e m non. Tu n a m za datiranje moe po
sluiti onaj sloj lomljenog k a m e n a u m a l t e r u iz
n a d pozzetta. Dok su se grobnice jo koristile, taj
zid nije mogao imati nikakvu funkcionalnu ulo
gu. K a k v a mu je onda bila svrha? Mislim da su
prilikom jednog n a p a d a barbarskih naroda grobo
vi bili zatieni spomenutim slojem da ih neprija
telji ne opljakaju, ali se stanovnici vie nikada
nisu povratili n a t r a g ! Najvjerojatnije je da je to
moglo biti samo poslije 582. godine, kako emo vi
djeti.
52a

Vidi biljeku 50. i sl. 10.

53

Upor. T. Markovi, o. c, str. 68. M e u t i m sudei

po nalazu zlatne ogrlice sa 18 medaljona i kriiem,
koja p r i p a d a bizantskoj umjetnosti VI v., grobnice iz
T u r b e t a mogu se d a t i r a t i najranije u V stoljee, up.
Maslac, o. c, str. 32. Prof. Sergejevski, Archaologische
F o r s c h u n g e n in Bosnien in den J a h r e n 1920-1940, u
Siidost-Forschungen (god. 1940.), str. 175. stavlja ovu
ogrlicu u VI. vijek.
53a

Ibidem.

54

Sergejevski, Kasno-antiki mauzolej u Turbetu,

GZM 1951, str. 144.
55

Pakvalin, GZM 1959, str. 154. i str. 159.

56

O. c, str. 68.

57

Sergejevski, Starohrianska bazilika u Klobu

ku, GZM 1954, str. 201-202. Isti, Dabravina, str. 38.
Za izradu k a m e n i h povrina u V i VI v. uporedi i
Dyggve, F o r s c h u n g e n in Salona II, str. 28, sl. 36;
Brondsted, nav. dj, str. 63, sl. 5.

Sl. 10. Nalazita kasnoantikih grobnica na svod u

Bosni i Hercegovini. Osim grobnica oznaenih na
gornjoj slici treba jo dodati i komore u s. Pjeivac
Greda-na emalovini (Stolac) i one na rjeici P o rinoj (Bugojno), obje sa ostacima crkava, zatim grob
nicu u Zvorniku na Drini, na lok. Zamlas (najnoviji
nalaz). Po Bakuli naena je g. 1864. ovea svedena
podzemna graevina na Selini u Boranima na D u vanjskom Polju GZM 1894, 311).
Egger je grobnice sa bavastim svodom (Gewolbegrabkammer) oznaio kao jeftini substitut
za skupe sarkofage. 5 8 Mislim da je ovo miljenje
samo djelomino tano. S obzirom na vee dimen
zije, ovakve su grobnice sluile za skupne, u pr
vom redu o b i t e l j s k e grobnice. U njima se
obino nalazi vei broj skeleta (tri, etiri, pet, pa
i vie) 5 9 , a u sarkofazima jedan, rijetko dva (b is o m i) ukopa. U tom su pogledu presvoene grob
nice svakako bile praktian i jeftin oblik grobnice.
Meutim, pojavu grobnica na svod ne treba ob
58

Forschungen in Salona II, str. 36.

Ponekad se u Solinu u presvoenim grobnicama
nalo i vei broj skeleta (u jednoj na Manastirinama
59

janjavati njihovom jeftinoom nego vjerovanjima

i tradicijom. Oblik groba u raznim vremenima i
raznim religijama predstavlja reminiscenaciju na
zemaljski stan pokojnika, Presvoene grobnice
predstavljaju tip groba najsliniji kui.
Gradnja grobnice ovoga arhitektonskog tipa
ipak je bila dosta skupa. Tomba a pozzetto, kao
ove na Crkvini u itluku, bila je privilegij imu
nijih slojeva kasnoantikog drutva. To pokazuje
i njihov brojani odnos prema ostalim jeftinijim
vrstama na velikim nekropolama Salone. Grobniak 12 skeleta), pa su neke vjerojatno sluile kao
grobnice bratovtina (Collegia funeraticia); cf. Bull.
dalm. XXIX, str. 5; takoer Egger, o. c, 38 i Brondsted o. c, str. 136.

115

cu na svod, koja se esto javlja i k a o sastavni dio

a r h i t e k t u r e same crkve, mogle su p r i u t i t i samo
bogate i srednje i m u n e obitelji, dok se je siro
tinja m o r a l a zadovoljiti mnogo jeftinijim grobovi
ma od k a m e n i h ploa i tegula na sedlo ili naprosto
60
prepolovljenih amfora.
T a k a v nain sahranjivanja sirotinje u jeftinim pojedinanim grobovima
bio je obian u cijelom a n t i k o m svijetu, pa su ga
preuzeli i krani. Uvaimo li da se i u susjednim
Mujdiima nalaze g r o b n e k o m o r e na svod, pa i
61
sarkofazi, vidimo da je u ovom k r a j u jo i u kas
noj antici bio relativno visok ekonomski s t a n d a r d .
Za ovo bi govorio i gusti r a s p o r e d crkava.
Bazilika i grobnice u itluku p r i p a d a l e su seos
koj opini domaeg stanovnitva koje je t a d a
sigurno bilo r o m a n i z i r a n o . Osnovno z a n i m a n j e an
tikog stanovnitva nije se mnogo razlikovalo od
z a n i m a n j a veine
dananjih s t a n o v n i k a ovoga
kraja. Zemljoradnja k o m b i n i r a n a sa stoarstvom
oduvijek je bila osnovno z a n i m a n j e ipova i oko
line, s a m o m o r a m o p r e t p o s t a v i t i vei fertilitet i
bonitet zemlje nego to je d a n a s . P o t e n c i j a l n u m o
gunost z a r a d e p r u a l a j e stanovnicima u z J a n j
i P l i v u v a n a a n t i k a komunikacija (poznati sred
njovjekovni Solarski put, koji se mjestimino
sauvao do danas) k a o i blizina m a g i s t r a l n e ceste
Salonae-Servitium, koje su vijekovima u r e d n o
odravane. Znaajan izvor p r i h o d a predstavljala
je eksploatacija drveta, a naroito r u d a iz p o d r u
ja oko Majdana, i sa time povezano kirijianje.
Ovome v r e m e n u vjerojatno p r i p a d a j u i troskovita koja s a m spomenuo. Ovakvih troskovita,
veih i manjih, i m a u r a z n i m k r a j e v i m a Bosne. 6 2
M a n j a troskovita, kao to su ona u blizini Crkvi
ne u itluku, ukoliko su antikog postanja, vjero
j a t n o predstavljaju ostatak otopljene r u d e m a n j i h
pogona, u g l a v n o m seoskih kovanica, dok vea
troskovita, uz J a p r u i S a n u ili ona na Metalci
na C a r e v u polju i z n a d J a j c a 6 3 potiu od veih offi60
S p o m e n u t i oblici m a s o v n i h sirotinjskih grobova
p r e d s t a v l j a j u u s t v a r i r a z n e jeftine v a r i j a n t e - d e r i v a t e
sarkofoga, C a g n a t - C h a p o t , o. c, p. 331-334, Fig. 176.
U Saloni su najee zastupljeni C a g n a t - C h a p o t o v i
tipovi br. 6 i 7; u p . Brondsted, o. c, str. 133-156.
61

Ni u k a s n o a n t i k i m grobovima u Mujdiima
n a v o d n o nije bilo n i k a k v i h priloga, Serg. G Z M 1938;
str. 57. Vidi i bilj. 5. N a p o m i n j e m da n e k i h 200 m sje
vernije od C r k v i n e u Mujdiima na s t a r o m m u s l i
m a n s k o m groblju i m a n i a n a isklesanih o d a n t i k i h
stupova, vj. spoliji sa bazilike u Mujdiima. P o d a t a k
d u g u j e m kolegi S m a i l u Tihiu.
62
U p . n a p r . P a t s c h , Skopljansko polje na V r b a s u
u r i m s k o doba, G Z M 1897, str. 511-516 = WM VI,
237-242 i Hoffer, Zlato i d r u g e r u d e u t r a v n i k o m
k o t a r u , G Z M 1897, str. 411-423 = WM VI, 890-898.
Napose v. E. Paali, O a n t i k o m r u d a r s t v u u BiH,
G Z M 1954, str. 47-74.
63
Metalka, od metallum (?), vjerojatno n e m a
veze sa p r o i r e n i m a p e l a t i v o m i t o p o n i m o m metaljka, koji dolazi u r a z n i m znaenjima (Akad. rije.
VI, str. 620). Za to govore vee koliine t r o s k e sa ovog
lokaliteta koji je p o z n a t i pod nazivom Gromile, a

116

ina ili, moda, kovanica uz vea imanja. Za raz

liku od dananjih kovaa po selima, antiki kova
i u seoskim kovanicama (officina ferraria) ujed
no su topili r u d u i obraivali eljezni liv. Vlasnici
m a n j i h metalurgijskih officina u ovom k r a j u vje
rojatno su r u d a u nabavljali iz oblinjih r u d n i k a
(fodinae ferrariae) u predjelu Majdan-Sinjakovo64
Mrkonji-grad.
U okolini C r k v i n e ima vie t r o
65
skovita m a n j e g obima.
K a d a govorimo o z a n i m a n j u antikih stanovni
ka ovoga kraja, ne smijemo ispustiti iz vida i raz
ne z a n a t e (zidari, lonari, opekari, stolari i dr.), jer
je u blizini, u d a n a n j e m ipovu, postojala gradska
aglomeracija u r a n g u municipija.
t a k o isto i ve objavljeni nalazi (Sergejevski, GZM
1938, str. 61. i 62.). Sa M e t a l k e potie i reljef F a u n a u
d r u t v u Nimfi (GZM 1964). U najnovije je v r i j e m e na
Metalci n a e n jo j e d a n vrlo i n t e r e s a n t a n reljef sa
m o t i v o m ptica i zmija. D a n a s se na njivi Metalci
(uo s a m b a t a k a v izgovor!) n a l a z e 4 gomile koje su
s v r e m e n o m n a s t a l e od g r a e v n o g m a t e r i j a l a koji
je istrijebljen iz n j i v e : p r i t e s a n i k a m e n , s e d r a buka,
f r a g m e n t i r i m s k e opeke i troska. I m a i dosta m u ljike. U m a l t e r u se n a e i t u c a n e cigle. Po p r i a n j u
vl. A n t e Leovca zidovi debeli oko 1 m n a l a z e se
ve na d u b i n i od 1 m. N a e n i su i dijelovi p o d a
od opeke k a o i k a n a l od opeka. U n o v u k u u I v a n a
Leovca u g r a e n a su i dva lijepo o b r a e n a k v a d e r a
i z M e t a l k e . Vei k v a d e r n a e n j e n a istom m j e s t u
gdje i s p o m e n u t i reljef sa m o t i v o m ptica i zmija
koji je p r e n e s e n u Zem. m u z e j . Na b r o j n i m k o m a
d i m a muljike, i z v a e n i m iz zidova, oito se v i d e
t r a g o v i poara. Na d u b i n i od 1 m n a e n o je i dosta
pepela i ugljena. Po p r i a n j u I v a n a Leovca, A n t i n a
sina, koji je po z a n i m a n j u zidar, on je kopajui k a
m e n iz njive, uoio pod zemljom n a j m a n j e t r i zgrade.
J e d n a z g r a d a j e leala n a m j e s t u gdje j e n a e n spo
m e n u t i reljef. Na ovom p r o s t o r u nalazi se n a j m a n j e
t r o s k e (!), a od n a l a z a dolaze i f r a g m e n t i k e r a m i k e .
Ostale dvije z g r a d e leale su sjeverno od s p o m e n u t e .
Zemljite je ovdje p u n o t r o s k e i u t a (ljunak i m a l ter, k o m a d i e s t r i h a sa t u c a n o m o p e k o m sa gornje
s t r a n e d o b r o zaglaeni, i dr.). Zidovi su n a v o d n o jo
djelomino visoki i p r e k o pola m e t r a . K v a d e r i su o b r a
e n i sitnijom zubaom, a gotovo svaki k a m e n lomljenac
iz zida po k a z i v a n j u I v a n a Leovca, a to s a m p r o
vjerio i sam, u n u t r a n j i m dijelom je zailjen i p r o
duljen, da bi se oplata bolje povezala sa jezgrom.
O v u je pojavu prof. Sergejevski zapazio na zidovima
bazilike u K l o b u k u , a odgovara k a s n o a n t i k o m n a i n u
g r a d n j e (GZM 1954, str. 200). Za s p o m e n u t i reljef v.
str. 186.
64
O rudarskoj aktivnosti Rimljana u tom kraju
isp. Paali, o. c, 56-57.
65
I na njivi H u s e Baia zvanoj Luica, p o r e d d.
obale J a n j a , a n e k i h 100 m nizvodno od Crkvine, n a
laze se t a k o e r ostaci r i m s k e z g r a d e sa t r a g o v i m a
troske. T u j e izmeu dva r a t a iskopano dosta otesane
s e d r e i r i m s k e opeke. Od ovoga m a t e r i j a l a d o b r i m
dijelom je s a g r a e n hotel u ipovu. M a t e r i j a l je v a e n i 1960. g. T e r e n na k o j e m je stajala a n t i k a z g r a d a
s a d a je u l e k n u t , a vegetacija m n o g o slabija nego na
zemljitu naokolo.
Neto m a l o nie p r e m a ipovu, k o d m o s t a n a J a nju u itluku, nalazi se ledina zv. Brod, p o r e d koje
se od Solarskog puta odvaja s t a r i p u t koji kroz
K l a n a c (kraj srednjovjekovne n e k r o p o l e Mramorovi)
vodi u Volare i dalje niz Plivu. Na M r a m o r o v i m a se
nalazi s t e a k - s a n d u k : 2.10 X 1.10 X 0.50 m. D r u g i s t e
ak lei na s a m o m p u t u N e k r o p o l a i m a p r e k o 50
steaka.

Ve je kod opisa komore III reeno da je ona

bila, po svoj prilici, koritena za naknadne, sred
njovjekovne ukope. Ova pojava sama po sebi ne
bi bila nimalo neobina, jer je potvrena analo
gijama i sa drugih nalazita u Bosni i Hercegovi
ni. 6 6 Da je i srednja komora na Crkvini iskorite
na za n a k n a d n e ukope, govore ovi razlozi:
1. Rupa ovalnog oblika veliine djeje glave
u svodu, koja je naknadno kamenom i malterom,
dakle ljudskom rukom, zatvorena. Ona je mogla,
negdje u kasnija vremena, da poslui kao pokusna
sonda da se odredi mjesto ulaza u komoru! 6 7
2. Vrata grobnice nisu bila zatvorena original
nom ploom nego zazidana.
3 U grobnici su naeni komadii ugljena, to
znai da je grobnica koritena i nakon poara neke
drvene a r m a t u r e nad grobnicom. Da je ovaj poar
unitio drvenu a r m a t u r u jo u antici, bili bi mu
tragovi pred r a k o m u vestibulu prilikom popravka
sigurno uklonjeni. Iz toga se moe zakljuiti da je
groblje (i crkva) naputeno istom poslije poara!
4. Skeleti A i E bili su sahranjeni u sanduku,
sudei po eljeznim klincima, a skeleti B, C i D
bez sanduka, vjerojatno u plahtama.
5. Dok su uz ukope A i E bili poloeni prilozi,
o emu svjedoe fragmenti finog rimskog stakla,
uz ukope B, C i D priloga ni drugih nalaza nije
bilo.
6. Ukopi B i D leali su okrenuti prema istoku
sa r u k a m a opruenim niz tijelo, kako se to gotovo
uvijek nalazi kod starohrvatskih grobova, i to bez
lijesa!
7. Napokon, ako to neto znai, skeleti A i E
bili su sasvim troni, dok su kosturi B, C i D pot
puno sauvani, iako su leali u potpuno istim uslovima vlage.
Iako navedeni indiciji jo ne dokazuju pret
postavku o n a k n a d n i m ukopima, oni je ipak ine
vrlo vjerojatnom, a pogotovo oita razlika u pog
rebnom ritualu ukopa A i E, s jedne, i ukopa B,
C i D, sa druge strane. Ukopi A i E su kasnoartiki, dok ukopi B, C i D predstavljaju n a k n a d n e
ukope. P r i tome je ukop D napravio mjesto ukopu
66

Nalaz iz ipuljia nije jo objavljen. P o d a t a k

zahvaljujem kolegama Aneliu i Pakvalinu. P o
java, inae, da su kasnoantike crkve, odnosno nji
hove ruevine, sluile u srednjem vijeku kao groblje
vrlo je esta (Zenica, Lepenica, Skelani, Nerezi, D o
lac u Vitini, Mogorjelo i dr.) Vidi o tome kod Sergejevskog, GZM 1938, str. 55, a naroito u raspravi Ba
zilike u Nerezima i Docu, GZM 1959, str. 168. Neto
slino imamo i u Tepiima u Brotnjom gdje su na
Crkvini pored rimskih grobova smjeteni i srednjo
vjekovni steci. Iz toga se vidi da su srednjovjekovni
ljudi upotrebljavali stara rimska groblja za sahranjivanje svojih pokojnika. Vego M. Historija Brona,
Sarajevo 1961, str. 28. i 103.
67
Otvor u svodu je prilino pravilnog ovalnog obli
ka, n a k n a d n o zabrtvljen kamenom i mortom, pa is
kljuujem svaku mogunost da je nastao sluajno
ili djelovanjem korijenja.

B, dok je ukop C (u kanalu) najmlai. Poslije uko

pa C grobnica je bila zazidana i zatrpana utom
i blokovima miljevine. U takvom ju je stanju zate
kao i arheolog.
Ostaje neobjanjeno zato nije uklonjen i ukop
A sa june kline. Moda je u vrijeme naknadnih
ukopa za to postojao i neki posebni razlog, koji mi
danas vie ne moemo uoiti. Takav bi razlog,
moda, npr. mogao biti, ako je ukop A bio sahra
njen sa insignijama sveenika, biskupa i sl. Tome
bi donekle odgovorala i monumentalnost grobnice.
ini mi se da se jedino n a k n a d n i m ukopom
moe objasniti postanak i funkcija ovalnog otvora
na svodu komore III. Sve ako i dopustimo da su
vrataca grobnice bila zazidana ve u kasnoj anti
ci (ime bi pozzetto u stvari izgubio svoj raison d'
etre!) i da je ve t a d a grobnica zatrpana (iako je
upravo nevjerojatno da bi za tu svrhu upotrijebili
onako lijepo i dobro obraene blokove muljike?!),
ipak bi bilo vrlo teko na drukiji nain objasniti
otvor na svodu. S time se slae i razlika u pogreb
nom ritualu, komadi bukovog ugljena u komori (!),
a i razlika sauvanosti kostura koju ipak ne smi
jemo sasvim zanemariti.
Ostaje da datiramo n a k n a d n e ukope. Sudei po
poloaju pokojnika koji su bili ukopani bez lijesa,
radi se o srednjovjekovnim ukopima. Prije X sto
ljea teko bi mogli objasniti upotrebu maltera
kojim su zazidana vrataca komore i zabrtvljena
rupa u svodu. S tim bi se slagalo i pomanjkanje
priloga. 6 8 Slino su bili pokopani i pokojnici u
starohrvatskim grobovima na Majdanu kraj Soli
na, 6 9 ali sa brojnim nakitom. Meutim u grobovi
ma XI st. i dalje sve je manje nakita, a rijetko
ga nalazimo i u grobovima pod stecima srednjo
vjekovnih bosanskih nekropola. Stoga za terminus
post quem ne postoje nikakvi odreeni indiciji i
moemo ga razvui daleko u srednji vijek.
Zakljuujui analizu nalaza u itluku kraj i
pova, potrebno je podvui kulturno-historijsku
vrijednost njihovu. Pored toga to n a m grobnice
na Crkvini pruaju posebnu varijantu ovoga tipa,
one imaju i dokumentarnu vrijednost za historiju
ovih krajeva. Antiki nain ivota nije ovdje zam
ro ni u V i VI v. nego je naprotiv, relativno bujno
cvao (ipovo, itluk, Mujdii!), ali u kulturno
izmijenjenim okolnostima koje je izazvala u sta
rom svijetu pobjeda kranstva. U to su doba ilir
ske mase ve bile sasvim romanizirane. Ono to
nije uinila (do kraja) sluba u vojsci i rimske
dravne institucije, to je postiglo kozmopolitsko
kranstvo. Crkva se ve krajem IV, a najkasnije
u prvoj polovini V stoljea, i u naim krajevima
68
K a r a m a n , Iz kolijevke hrvatske prolosti, Zgb.
1930, str. 118 i d; isti, Peristil I, str. 16. i 17; isti, iva
starina, Zgb. 1943, str. 114-116.
69
K a r a m a n , Starohrvatsko groblje na Majdanu
kod Solina, Vjesn. dalm. LI, str. 71.

117

pojavljuje kao jedina organizirana vjerska zajed

70
nica.
Crkva je zajedno sa vjerskom n a u k o m i
dogmama irila i latinski jezik i druge rimske in
stitucije.
Da se ovdje i u kasnoj antici, sve do kraja VI
vijeka, ivjelo u sutini na antiki nain, dokaz su
ve same grobnice i bazilike pored njih. Grobnice
u itluku tipoloki i vremenski sasvim odgovaraju
onima iz Salone i primorja (Lopud, Orebi, Sinj
i dr.). Na njima je sve antiko, njihova arhitektura,
nain zidanja, u p o t r e b a signinskog maltera, upo
treba rimskog crijepa i stakla, zatim obrada podo
va (estrih) i obrada arhitektonskih dijelova zubaom sve je antiko. I pogrebni ritual, ovdje u
dubokoj provinciji, isti je kao u Saloni, Italiji i
drugim oblastima kasnog carstva. I ekonomika je
ostala ista, a stanovnitvo je uivalo relativan
ekonomski prosperitet. Ovom je nainu ivota ui
nila kraj istom provala Avara i Slavena krajem
VI stoljea. Tek tada je ovaj kontinuitet bio pre
kinut. Time u stvari poinje srednji vijek.
Provala Vizigova krajem IV stoljea bila je
kratkog vijeka te vjerovatno i nije zahvatila kra
jeve u unutranjosti zemlje nego samo primorje.
Ni H u n i (pol V st.) nisu upadali u ove predjele.
P r o v a l a Ostrogota krajem V vijeka izgleda da nije
bila ruilaka. Ostrogoti, koji su bili ve ranije
kristijaniziram, ubrzo se javljaju kao dobri orga
nizatori. Ovi krajevi po svoj prilici nisu jae
stradali ni u borbama koje je sa Ostrogotima voldio
car Justinijan (527565). K a d a su 555. g. ove bor
be bile zavrene pobjedom Justinijana, vratilo se
m i r n o stanje, ali za k r a t k o vrijeme Ve od sredine
VI stoljea poeli su u sjeverne dijelove provincije
Dalmacije provaljivati Slaveni. Ovi prvi upadi,
ini se, nisu bili katastrofalni. Agonija antike u
ovim krajevima poinje tek onda k a d a su ppreko
Save provalile avarske horde, krajem VI v. 7 1
70
Za vlade Valentinijanova sina Gracijana (375383) izdati su strogi zakoni protih pogana i heretika.
Drava je kranstvo priznala za jedinu istinsku reli
giju, obaveznu za itavo stanovnitvo. S t a r e religije
su jo bile ive samo m e u senatorskom aristokraci
jom i m e u seljacima, naroito u zabaenim mjesti
ma. Poslije 381. g. izdali su Gracijan i Teodozije vie
strogih edikata protiv onih koji su se jo klanjali s t a
rinskim bogovima. Makin, Istorija starog Rima, Bgd.
1951, str. 509. Cf. F r a n z Mehring, Historija Njemake,
str. 16.
71
Za prilike u doba seobe n a r o d a isp. ii, Povi
jest Hrvata, Zgb. 1925 i N a p r e t k o v a povijest, S a r a
jevo 1942. g.

118

Na jednom od putova koji su vodili p r e m a

moru i bogatim primorskim gradovima leala su
i n a p r e d a n a antika naselja u ipovu, Sariima,
itluku i Mujdiima. Pod u d a r o m avarske bujice,
koja je provalila sa sjevera, stara su naselja uni
tena. Njihovi stanovnici, ukoliko se nisu razbjeali, bili su pobijeni ili zarobljeni, a njihova dobra
opljakana ili spaljena. Odlazei sa rodne grude,
bjegunci su osiguravali i grobove svojih pokojnika
jakim slojem k a m e n a u malteru. Dakako, u nadi
da e se jednog d a n a povratiti nazad. U ovome
meteu stradale su i bazilike u itluku i Mujdii
ma. To se dogodilo za vrijeme jednog pljakakog
n a p a d a Avara i Slavena negdje izmeu 582. (pad
Sirmiuma!) i pada Salone oko 614. godine.
Za vladanja cara Maurikija, provalio je u ljeto
597. godine preko Save u ondanju provinciju
Dalmaciju vjerojatno starom rimskom cestom
koja je iz Sirmiuma, preko Servitiuma i Leusabe,
vodila u Salonu-avarski hagan i tom prilikom (kako
pria savremenik Teofilakt Simokata, hist. lib. VII,
c. 7,1012) osvojio dobro u t v r e n i grad Vonkeis
sa jo etrdeset gradia. I m e ovoga grada pie se u
izvorima na razne naine (
,
B a l c h a , B a l e a, Raki, Docum. p. 254.), i vje
rojatno s e radi o B a l o i e ( B a l e a p o Anasta
ziju, hist. eccl. p. 129 ed. Bonn.), putnoj stanici sa
Tabule Peutingeriane, koja se nalazila u blizini
Leusabe, negdje u podruju gornje Sane, u zapad
noj Bosni, o emu e jo biti govora. Ovom su prilikom svakako stradala i naselja u podruju uz
rijeku Plivu, koje je bogato arheolokim ostacima
iz kasne antike.
Sve to je naprijed reeno za podruje oko ipova, mislim, da uglavnom vai i za ostalu Bosnu.
I novi nalaz u itluku potvruje, dakle, zakljuke
Sergejevskog: Za ove vijekove V i VI koji
su prethodili navali Avara, moe se priznati da
nije k u l t u r n i ivot prestao u naim, krajevima, i da
uza sve ono to je pridolo u taj ivot ipak je nje
gov k a r a k t e r ostao u osnovi antiki. 7 2
U tome se i sastoji kulturnohistorijski znaaj i
nauna vrijednost nalaza na Crkvini u itluku
kraj ipova. A s obzirom da iz ovoga v r e m e n a
n e m a m o gotovo nikakvih literarnih vijesti o pri
likama u Bosni, nalaz iz itluka je utoliko drago
cjeniji.
72

GZM 1938, str. 62.

IV
KONZERVATORSKI
Nauna i kulturnohistorijska vrijednost presvo
enih grobnica na Crkvini u itluku, njihov lijep
poloaj na malo povienom mjestu pored ceste i
izvrsno ouvana arhitektura obavezali su konzer
vatora ne samo da ovaj spomenik antike zatiti
nego da, po mogunosti, grobnice konzervira i pre
zentira posjetiocima za razgledanje. Iako je u Bo
sni i Hercegovini bio ve od ranije poznat prilian
broj slinih kasnoantikih monumenata, vrijednost
nalaza u itluku od naroite je vanosti jer su ra
niji nalazi svi odreda propali. Ouvale su se samo
sline grobne komore koje su pronaene u najno
vije vrijeme (Oborci, ipuljii, Karahoda). Pored
toga se grobnice iz itluka istiu i svojom teh
nikom izradom, tako da im ni u Solinu nema pan
dana.
Savremeni principi konzervatorstva, po kojima
spomenik treba da ostane u svom iskonskom am
bijentu, pa da ga kao takvog uvamo, teko su se
probijali u ivot. Spomenik konzerviran u svom
prirodnom miljeu djeluje autentinije, ivlje i sugestivnije, pa se danas nastoji da se njegovi dije
lovi, kao i cjelina, ouvaju na licu mjesta. Ova
kvoj ruevini ne bi nedostojali ni izvesni estetski
momenti, a pre svega svaki ovako sauvani ka
meni ostao bi istorijski dokumenat najvee va
nosti. 7 3
U novije vrijeme konstruktivna saradnja arhe
ologa i konzervatora sve vie dolazi do izraaja
upravo u tom smislu, ali se tu i tamo jo javljaju
i poneke greke kao rezultat ve preivljenih
shvatanja kojima je jedini cilj bio: kopati, ne va
dei rauna o cjelini spomenika i integritetu am
bijenta s kojim je spomenik srastao. I sa stanovi
ta savremene metodologije arheolokih iskopava
nja ovakva shvatanja danas predstavljaju nepoe
ljan anahronizam. 7 4
itav niz konzervacija arheolokih objekata,
koje su u posljednje doba u Bosni i Hercegovini
poduzete, u nekim sluajevima zajednikim napo
rima Zemaljskom muzeja i Zavoda za zatitu spo
menika kulturu NR BiH (gradina u Oaniima, ba
zilika u Oborcima, stari grad Bobovac, kasnoanti
ke bazilike u Brezi i ipuljiima, antika vila na
Mogorjelu, ruevine crkve sv. Luke u Jajcu, citadela u Jajcu i dr.), pokazuju da su i kod nas sa
vremeni principi konzervatorstva na najboljem
putu da se potpuno afirmiraju. Spomenike, pa i
arheoloke, kad god je to mogue i opravdano,
treba konzervirati i n s i t u, jer oni svoju punu

ZAHVAT

spomeniku vrijednost, kada se radi o sauva

nim arhitektonskim cjelinama, imaju jedino ako
su ostavljeni u prostornom i prirodnom ambijentu
u kojem su i nastali i s kojim su se ve srasli.
Njihovim konzerviranjem na licu mjesta ujedno
obogaujemo pejza u kojem spomenik lei, a sam
kraj kulturno i turistiki aktiviramo.
To je bila svrha i ovog zahvata na Crkvini u
itluku.
Bazilaka u itluku lei u vrlo lijepom kraju,
jednom od najljepih u Bosni, uz obalu sedronosne i salmonidne rijeke Janja, koja se neto nie,
buei preko sedrenih pragova, ulijeva u tihu i bi
stru Plivu. P r e d samim se uem zelenoplava voda
Janja premee preko sedrenih prepona i stvara
slikovite kaskade i virove, pokreui brojne vo
denice, koje zajedno sa vrbama daju itavom pej
zau specifian i pitoreskan ugoaj. Ovaj slikoviti
tablo naokolo zatvaraju blagi i vegetacijom obra
sli breuljci srednje Bosne. U daljini su planine
i ume. Kotlina se otvara jedino uz tok ribom bo
gate Plive i uz bujno zelenilo livada pored nje
nih obala.
ovjek je u ovom lijepom kraju ivio od naj
starijih vremena. 7 5 K u l t u r n i spomenici su brojni.
Kada se jednom otkopa i konzervira ruevina castruma na Gromilama, ipovo e dobiti vrijedan
spomenik antike. U blizini su, u pravom arkadij
skom pejzau, jo i ruevine srednjovjekovnog gra
da Sokolca, kome su gospodari bili Hrvatinii, a
koji je odigrao znaajnu ulogu u Tvrtkovo doba.
75
Osim brojnih antikih lokaliteta ovaj je kraj
bogat i predhistorljskim ilirskim g r a d i n a m a (Lubovo,
Trnovo, ipovo, Krevina, u Grbavakom polju i dr.).

73
Stele, Osnovni principi restauratorstva, Zbornik
zatite I, str. 17.
74

G a r a a n i n M. i D, P r i r u n i k za arheol. isk., Bgd.

1958, str. 10.

Sl. 11. K o m o r a 2 (juna) prije ureenja.

119

U ovaj kompleksni ipovski ansambl konzervator

eli da uklopi drevne grobnice sa ostacima bazili
ke u itluku, j e r ipovski kraj ima sve optimalne
uslove za razvoj t u r i z m a i rekreaciju. Kraj je
bogat ne samo p r i r o d n i m ljepotama i ribom nego
i spomenicima k u l t u r e te u ovo nae doba tehnike
i urbanizacije kao stvoren za rekreaciju.
Konzervatorski zahvat na grobnicama nije kon
zervatora stavljao p r e d tei problem. Trebalo je
popraviti svod komora koji je na obje krilne grob
nice bio nasilno probijen, zatim rekonstruirati
ulazno udubljenje p r e d grobnicama (pozzetto), a
same grobnice oistiti i urediti (sl. 11). Bree na
svodovima grobnica, veliine otprilike 70:70 cm,
zatvorene su pomou alovanja. S a m svod je
plombiran originalnim materijalom. Iskoriteno je
isto kljuno kamenje od muljike i isti segmenti
sedre koji su n a e n i u iskopu. Kao vezivno sred
stvo upotrijebljen je cementni malter. Gornji, tj.
vanjski dio oteenog svoda ojaan je slojem lomljenog k a m e n a u betonu, a zatim zasut zemljom
u nivou terena.
Unutranjost grobnih komora paljivo je p r e
traena, a sav urueni materijal, koji je bio zatr
pao kline, iznesen izvan grobnica. Unutranjost
grobnica zateena je u dobrom stanju, jedino su
leaji u junoj komori bili neznatno oteeni. P o
negdje je bila otpala i buka sa zidova na koje
se oslanjaju svodovi.
R e k o n s t u i r a n je ulazni dio (pozzetto) u obje
grobnice. E l e m e n t e za rekonstrukciju pruila je
sjeverna grobnica, na kojoj nisu bila razbijena
ulazna vrataca od muljike. Jedino je gornji desni
ugao ove laporaste ploe, kojom su se zatvarala
v r a t a grobnice, bio koso odbijen. Odlomljeni dio
uteman je pomou d v a eljezna klina i malter o m a r m i r a n za plou (sl. 12). Tako u r e e n a plo
a u m e t n u t a je u zubove dovratnika. Ploa je
odozdo p o d u p r t a jednim redom sedrenih kvadera,
k a k o je to bilo zateeno. Odgozgor je na dovratnike, koji su p r e m a vani produljeni, postavljena
horizontalna ploa. Da se ova ploa ne bi pomi
cala, uvrena je m a l t e r o m i kamenom, kako je
to bilo uinjeno i u antici. Na junoj se komori
nije sauvala vertikalna ploa kojom se zatvarao
ulaz u raku. Postavljena je samo horizontalna
ploa koja kao neki k a p a k odozgor pokriva poz
zetto. Time je posjetiocima omoguen pogled u
unutranjost grobnice (sl. 13).
Da bi se grobnice prezentirale, niveliran je te
r e n ispred i izmeu komora. Prilikom niveliranja
terena, otkrivena je jo i trea grobna komora na
svod. I ova je grobnica ispitana i oiena. Na
njoj nije bio p o t r e b a n n i k a k a v popravak. Komora
je ostavljena otvorena (sl. 13).
Kosti iz sve t r i grobnice pohranjene su u sje
vernoj grobnici, koja je dobro zatvorena (sl. 14).
Bazilika u itluku, sudei po nalazima, pred
stavlja i n t e r e s a n t a n kasnoantiki objekat kako u
kulturnohistorijskom tako i u arhitektonskom

120

Sl. 12. Crte ploe sa v r a t a sjeverne grobnice. P o s u n o v r a e n i k r a k o v i a l k e n a u n u t r a n j o j s t r a n i ploe.

Oznaen je utemani dio.

Sl. 13. G r o b n i c a 2 (u d e s n o m uglu) i grobnica 3 n a k o n

ureenja.

Sl. 14. G r o b n i c a 1 (sjeverna) n a k o n konzervacije.

smislu. To svjedoi i dobra tehnika izrada grob

nica (ak bolja nego u Solinu), dobra obrada po
jedinih arhitektonskih elemenata kao i blokovi
muljike, koji su dobro obraeni i nalaze se u ve
em broju. Na solidnu izradu ovog objekata upu
uje i upotreba signinskog maltera, koji je naen
u probnim sondama, u zidovima crkve, a isto tako
na grobnicama i u podzidu. Substrukcije bazilike
jo su dobrim dijelom sauvane. I izgled apside,
kako ju je objavio prof. Sergejevski, odaje solidno

graeni objekat. I pod je bio izveden solidno od do

bro zaglaenog estriha. Sve to ukazuje da bi bilo
koristan i vrijedan napor da se ova dvojna bazilika
sa grobljem u cijelosti ispita i konzervira. Time
bi se ovaj potencijalno turistiki kraj obogatio
jo jednim spomenikom.
Spomenuti radovi izvreni su sredstvima Turi
stikog drutva u Jajcu (koje nastavlja plodnu tra
diciju predratnog zaslunog Drutva za uvanje
starina u Jajcu) i NOO Jajce.

Sl. 15. Pogled na Crkvinu sa ceste.

121

DIE SPTANTIKEN GEWLBEGRABKAMMERN IN

CITLUK BEI SIPOVO UND IHRE VORHERIGE
KONSERVIERUNG

An der Lokalitt Crkvine in Citluk, in der Nhe

von Sipovo in Bosnien, schon von frher durch die
Ruinen von zwei sptantiken Basiliken (Hallenkirchen) bekannt, wurden am 7. V 1961 zuflligerweise
und zwar im Hain von Sima Grahovac zwei Gewlbegrabkammern entdeckt. Neben den Toten waren keine
Beilagen. Die Toten waren in Holzsrgen begraben.
Die Bestattungenzahl ist unbekannt, da die Grabkammern vor der Ankunft der Archologen schon beschdigt waren.
Die Architektur der Grabkammern ist jener der
christlichen Nekropolen in Salona ganz hnlich, und
typologisch gehren sie zum III. Bronsted'schen Typ
(Vorbild). Es wurden in der Republik Bosnien und
Herzegowina mehrere hnliche Grabkammern entdeckt. (Bild 10). Das ist ein sehr verbreiteter Typ der
Familiengruft in der Hypogumform, welcher sich
nach dem Sieg des Christentums vom Osten auch auf
die westlichen Teile des rmischen Weltreichs verbreitet hat, und wir knnen ihn auch bei uns, von der zweiten Hlfte des IV. Jahrhunderts bis zum Ende des
VI. Jahrhunderts verfolgen. Beide Gewlbegrabkammern haben eine kleine Vorhalle (pozzetto) welche
neue Bestattungen in derselben Grabkammer ermglichte. Oberhalb der Vorhalle (pozzetto) ist noch
eine Schicht aus gebrochenem Stein im Mrtel aufgeschttet, so dass der Eingang in die Gewlbegrabkammer hermetisch geschlossen war. Eine solche
Mauer cca 1 m dick, befand sich auch vor der
Vorhalle, wahrscheinlich um die quies aeterna der
Toten gegen Einbrche seitens der Avaren und Slawen, welche gegen Ende des VI. Jahrhundersts statfanden, zu schtzen (Bild 3).
Im Laufe der Ausgrabung wurde zwischen den
Kammern 1 und 2 auch die dritte Gewlbegrabkammer mit einer Vorhalle in Vestiblform entdeckt
(Bild 6). Auch in dieser Gewlbegrabkammer waren
neben den Toten keine Beilagen. An dem sdlichen
Lager lagen die zerfallenen Skelettreste einer erwa-

122

chsenen Person sowie 8 Stck Eisenngel vom Sarg.

Auf dem nrdlichen Lager befanden sich zwei gut
erhaltene Skelette und im Kanal auch das dritte.
Neben diesen Skeletten wurden keine Ngel gefunden, wahrscheinlich waren sie in Leintchern begraben
worden. Das Fehlen der Originaltr am Grab, sowie
das Loch im Ostwinkel des Gewlbes, (welches Kindeskopfgrsse hatte, aber nachher mit einem Stein im
Mrtel wieder geschlossen wurde) und gewisse andere
Momente zeigen, dass diese Kammer im Mittelalter
aufgebrochen und fr neue Bestattungen bentzt worden war.
Das Innere dieser drei Gewlbegrabkammern war
auf die bekannte und bliche Art eingerichtet. An den
Langwnden sind die Lager zum hinlegen von Toten
errichtet, mit einem Kanal dazwischen. Die Lager,
sind ost-westlich orientiert. Das Gewlbe ist aus be~
hauenem Sinter, aber die Hauptgewlbesteine sind
aus Mergel, sowie alle anderen architektonischen
Teile (die Schwellen, die Trpfosten, Platten u. a.). Die
Wnde sind auch aus Sinter, da sich dicht unweit
eine Grube befindet. Die Wnde sind gemrtelt, aber
man kann heute nicht mit Gewissheit behaupten, ob
sie auch gekalkt waren.
Der kulturhistorische Wert der Gewlbegrabkammern in Citluk ist jedenfalls sehr hoch. Sie liefern
den Beweis, dass hier auch in sptantiker Zeit in der
Tat eine antike Lebensweise gefhrt wurde. Dieser
Lebensweise machten erst die Einbrche der Avaren
und Slawen gegen Ende des VI. Jahrhunderts ein Ende.
Von den Funden ist ein Frauenkopf, ein wenig
kleiner als die normale grsse, zu erwhnen. Das ist
das Fragment einer antiken. Stele das als Spolium
hierher gelangte. Die Arbeit fllt nicht aus dem Rahmen der rustikalen Kunst des Provinzialkreises im
Inneren des rm. Dalmatien und ist das Werk eines
einheimischen illyrischen Meisters. Die Erzeugnisse
dieser Kunst sind gewhnlich mit den III. oder IV.
Jahrhundert p. Chr. n. zu datieren. (Bild 8).