PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitektu1U

Prethodno priopenje

UDK 728.1.01.(497.5)"19"

KAKO LIJEiTI ARHITEKTURU

Prinos analizi sociopatologije
graenja
Boris Morsan
Arhitektonski fakultet

Sveuilita

u Zagrebu

Primljeno: 12. rujna 1994.

Saetak
Kriza u arhitekturi novog vremena ocituje se u masovnostipovrno
projektiranih zgrada i malobrojnim umjetni~kim djelima. Danas
molemo govoriti o specifi~noj bolesti drutva sa skupom
poremeaja, jasno vidljivim simptomima, procesima i, djelomi~no,
uzrocima.
Kao to duevna bolest mijenja ponaanje, funkcioniranje, sposob
nost i livot pojedinca, tako se ta bolest drutva iskazuje
poremeenim funkcioniranjem njegovih mehanizama inaruenom
povezanosti procesa. Pri stvaranju arhitekture ponaanje drutva
mole se usporediti s klini~kim slikama upisanim u individualnoj
psihijatriji. SIi~nost je znatna, a termini iznenaujue pristaju
opisima ponaanja drutva iako su procesi koji vladaju na
drutvenoj i individualnoj razini razli~iti. Nije rije~ o tome da se ista
vrsta bolesti preslikala s razine bolesti pojedinca na razinu
poremeaja u drutvu. Uzroci poremeaja na te dvije razine bitno
su razli~iti i uglavnom jo prili~no nepoznati, a putovi od individu
alnih za~etaka do poremeaja u drutvu dugi su i imaju slojevite
veze. Problemi patologije u graenju, s izvorima one~i6nja ok
olia odgovarajuom arhitekturom i mjestima najveeg
one~ienja, razvijanjem metoda prevencije, saniranja itd., zahti
jevaju razradu u sklopu socijalne psihijatrije. Kao masovnu pojavu
tu problematiku valja uvrstiti u mentalnu higijenu i tako poe ti
utjecati na graditeljstvo. Iz razli~itih stavova to ih razne drutvene
skupine zauzimaju prema arhitekturi proizlazi suprotstavljeno
djelovanje: s jedne strane arhitektura se vrednuje kao umjetni~ka
disciplina, a s druge postoji praksa jeftine proizvodnje projekata,
masovne izgradnje i stvaranja zarade na utrb i tetu arhitekture.
Svako od tih shvaanja razvija razli~ita i odvojena ponaanja. ini
se da drutvo u velikim razmjerima reflektira poremeaje kakvi su
poznati u bolesnih pojedinaca. elja da se ostvari ono to zovemo

269

PRaS TO R

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako

lijeiti

arhitektum

dobrom arhitekturom postoji, ali na putu do cilja gubi se jasan plan,

postupci se prilagouju djelominim i trenutanim interesima te
postaju jalovi. Pritom se ne uspijeva odrediti hijerarhija ni logian
sustav zahtjeva i postupaka.
Rezultat tog ~abloniziranog funkcioniranja jest pojava nekoherent
nih, proturijenih i nesustavnih tema s mnogo simbola i slika
povezanih na najrazliitije sluajne naine, i to bez razloga,
potrebe ili smisla. Tako nastaju fragmenti okoline okrenuti prema
svojoj izdvojenoj stvamosti. Danas se u obilnoj graditeljskoj pro
dukciji gradovi i krajolici pune primjerima lo~e projektirane arhitek
ture, lo~e rije~enim problemima i gre~kama u kompoziciji. Ta
realnost postoji i djeluje neprekidno i latentno kao kompleksan
sustav prizora ~to ih ljUdi samo povremeno svjesno promatraju.

Kriza u arhitekturi novog vremena oituje se masovnou povrno

projektiranih zgrada i malobrojnim umjetnikim djelima. Nesrazmjer
izmeu arhitekture i graenja koje jedva moemo nazvati arhitekturom
karakteristian je za posljednjih stotinjak godina. Nikada prije loa
arhitektura nije bila tako masovna pojava. Primitivne i jeftine gradnje
te slaba arhitektura u prolosti su bili vezani za krajnje siromatvo.
Danas se za, razliku od toga, skupim materijalima i uz kvalitetne kon
strukcije grade slabo osmiljene zgrade.
Poplava loe arhitekture postala je jedan od ozbiljnih problema u
okolia. Zato govorei o ekolokim problemima, moramo
poeti govoriti i o oneienju graenjem. 1

oneienju

Slika 1.

PreIV:l'C1n i p krajolika u naselje, otok Rab

,-------------_.-

270

._~

-".

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitekturu

Poremeaji u graenju otkrivaju, meutim, mnotvo poremeaja irokih

razmjera u funkcioniranju drutva. Stvaranje vrijednih arhitektonskih

djela trebalo bi biti normalna pojava. Danas je, meutim, nesposobnost
da se to postigne dosegnula razinu pri kojoj moemo govoriti o spe
cifinoj bolesti drutva. Nenormalnosti u duhovnome i kulturnom ivotu
drutva oituju se kao sukobi koji blokiraju kreativno djelovanje. to su
problemi u okoliu jai i to je oneiivanje loom arhitekturom vee,
to su povratni utjecaji bolesnog ponaanja na cijelu zajednicu dublji.
Pred nama se zbiva proces posljedice kojega se ire na uzroke, dobivaju
nove dimenzije i ponovno izazivaju sve vie negativnih uinaka. Taj
fenomen odnosno skup poremeaja ima vidljive simptome, razvojne
procese i, djelomino, uzroke.
Kao to duevna bolest pojedinca mijenja njegovo ponaanje, funkcioni
ranje, sposobnosti i ivot, tako se ta drutvena bolest iskazuje u
poremeenim funkcioniranjem njegovih mehanizama. Pri stvaranju
arhitekture ponaanje drutva moe se usporediti s klinikim slikama
opisanim u shizofreniji na razini individualne psihijatrije. Slinost simp
toma, djelovanja i uinaka je znatna. Psihijatrijski termini iznenaujue
pristaju opisima ponaanja drutva iako su procesi koji se zbivaju na
drutvenoj i idnividualnoj razini razliiti.
Slika 2.
Novokomponirana arhitektura u Supetru na otoku brau. U tradicionalnoj
pukoj arhitekturi cjelokupni volumeni kua graeni su kao "kutije" od
kamena. U novijim uvjetima graenja pojavili su se zahtjevi da dio proelja
bude od kamena

I
271

PRoSTOR

VoL 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitektu1U

Usporedba termina i opisa bolesnog stanja nikako ne znai da se ista

vrsta bolesti s razine bolesti pojedinca preslikava na razinu poremeaja
u drutvu. Bolest pojedinca i poremeaj ponaanja drutva nisu isto.
Uzroci poremeaja na te dvije razine bitno su razliiti, i kada je rije o
shizofreniji, jo prilino nepoznati. Usporedba, ipak, donekle pokazuje
alarmantno stanje u drutvenim odnosima na putu do stvaranja arhitek
ture, ali istodobno prua primjenjive i elaborirane termine za pristup
sociopatologiji graenja. Daljnje izuavanje patologije u graenju
svakako zahtijeva razradu u socijalnoj psihijatriji. Lijeenje poremeaja
biti e potrebno razvijati mentalnom higijenom, kao i zakonima i drugim
drutvenim mehanizmima prevencije i saniranja oneienja okolia
neodgovarajuom arhitekturom.
Prema kratkoj definiciji, shizofrenija je duevna bolest koju karakteriz
ira postupan pad umne sposobnosti i naruavanje povezanosti psihikih
procesa. Obje karakteristike - rascjep i nepovezanost u akcijama te pad
intelektualnih sposobnosti, danas su proirene na stvaralatvo arhitek
ture. Oituju se razliitim stavovima i pristupima koje razliiti slojevi
drutva imaju prema arhitekturi. Iz tih stavova proizlazi suprotstavljeno
djelovanje: s jedne strane u svim je povijestima umjetnosti, cjelokupnoj
filozofiji, estetici i teoriji arhitekture, u svakoj praksi koja je dala vri
jedne rezultate i u nastavi u kolama razvijen pristup po kojemu se
arhitektura vrednuje kao umjetnika disciplina. Takav se pristup javlja
i u individualnom doivljavanju. Jednako je tretira i zakon o zatiti
autorskih prava te svi zakoni o arhitekturi i arhitektima razvijenih
zemalja.
S druge strane postoji praksa jeftine proizvodnje projekata, masovne
izgradnje i stvaranja zarade na raun arhitekture i na njezinu tetu. Na
toj se praksi razvio osobit mentalitet i nain miljenja u kojemu se razvoj,
pravno reguliranje arhitekture i njezina zatita sustavno naruavaju.
Zakoni i odredbe koji su do sada u nas donoeni neposredan su i
najjasniji izraz takvog miljenja i ponaanja.
Analiza zakona pisanih u Hrvatskoj jasno pokazuje razvoj te socijalne
patologije. U njima su sustavno razgra eni, negirani, proglaeni
nevaeima ili lukavo blokirani svi odnosi uspostavljeni u graditeljstvu
suvremenih civiliziranih drutava. Stvoren je jedinstveni zakonski me
hanizam. Krajnji cilj tako uspostavljenih odnosa bilo je nekontrolirano
trgovanje graevnim materijalom i kvadratnim metrima. Profite ubire
sloj ljudi ije osobne interese tite zakoni. Posljedica je sve vee
oneienje okolia loom arhitekturom.
Detaljnija analiza toga pravnog mehanizma prelazi temu ovog lanka.
O tom pravnom mehanizmu autor lanka pisao je u posebnom osvrtu 3,
a ovdje su navedeni samo osnovne karakteristike i uinci zakona: pona
jprije, zakon o graenju iskljuuje stvaranje arhitekture iz procesa
graenja. Tako je graditeljstvo o kojemu se u zakonu govori svedeno na

272

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitekturu

graevinarstvo,

to nije isto. Tvrdi se da zakon regulira samo proces koji

izradom tehnike dokumentacije. Stvaralaki se procesi ne
mogu svesti na izradu tehnike dokumentacije, niti tehnika dokumen
tacija moe imati ikakav smisao sama za sebe.
poinje

Osim toga, zakon ponovno uspostavlja kolektivnu vlast nad projektiran

jem. Pravo projektiranja imaju samo pravne osobe. Nositelji razvoja
arhitekture u svim su razdobljima bili autori projekta. To je naelo
ukinuto, a posljedice su tragine. Dovoljno je pogledati kakva arhitek
tura izlazi iz veine velikih biroa. Europski zakoni danas tite upravo
individualno pravo na projektiranje, ali propisuju i odgovornosti koje
.l
prOIZ
aze'IZ tog prava. 4
Nadalje, zakon obezuje investitora da u tehnikoj provedbi izgradnje
angaira nadzornog inenjera, koji nije odgovoran autoru projekta.
Autori projekta tijekom cijele povijesti vodili su i projektiranje i izgrad
nju kao jedinstveni proces. Zakoni europskih zemalja i danas inzistiraju
upravo na takvoj cjelovitosti. 5
Razdvajanje projektiranja od nadzora, umjesto njihova spajanja, pri
donosi dijeljenju procesa koji treba biti jedinstven i implicira iroke
mogunosti zlouporabe. Ukratko, nadzorni inenjer, koji nije autor
projekta, nije zainteresiran za kvalitetu arhitekture ve za materijalnu
dobit od graenja. Izvoai radova imaju svoju politiku. Njihovi se
interesi esto ostvaruju upravo odstupanjem od kvalitete. To odstupanje
moe se olakati ako arhitekta, koji obino pazi na tono izvoenje i
kvalitetu radova iskljui iz nadzora.
Zakonom o izgradnji objekata donesenom prije desetak godina ukinut
je cjenik projektiranja, uz obrazloenje da investitima treba smanjiti
tako visoke cijene. Time je ukinuto mjerilo vrijednosti i uvedena
konkurencija niskim cijenama umjesto konkurencije kvalitetom rada.
Slabi su autori sruili cijene i nigdje se u svijetu danas ne gradi s manje
promiljanja nego u Hrvatskoj. Projektanti su se poeli birati na temelju
tzv. "ponuda". Stanje je usporedivo s onim u kojemu bi netko slikare
usporeivao prema cijeni oslikavanja kvadratnog decimetra slike.
Cijeli se pravni mehanizam danas u Hrvatskoj, a time i dio drutvenoga
odnosno gospodarskog funkcioniranja, ponaa kao da ne postoji
arhitektura kao umjetnika praksa i sustav vrijednosti. Izmeu
shvaanja arhitekture kao umjetnosti i poimanja arhitekture kao puk
oga graenja, tehnike dokumentacije, administracijskih procesa,
trgovanja kvadratnim metrima i graevnim materijalom vlada rascjep
sa sve veom napetou. Svako od tih shvaanja razvija razliite ideolo
gije, ideale i odvojene prakse u ponaanju. 6
Znakovito je i to da je danas pod pritiskom tzv. realnih i komercijalnih
ciljeva gotovo nepopularno ili neozbiljno govoriti o arhitekturi kao o
umjetnosti i kulturi. Treba li podsjetiti da su umjetniki i praktini

273

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitekturn

problemi u doba velikih razdoblja arhitekture bili povezani i nepodi

jeljeni, a umjetnost nije smatrana luksuzom. Razdvajanje umjetniko
nerealnoga i praktino-realnoga nije se postavljalo kao problem.
Dosezanje umjetnike vrijednosti vrijedilo je kao normalan zahtjev u
svakoj namjeri da se gradi. Takozvana baza i nadgradnja nisu se dijelile.
U dananjem lomu shvaanja arhitekture i postupcima koji vode
razliitim ciljevima drutvo se u praksi poinje ponaati kao shizofrenik:
njegovim duhom vlada rascjep shvaanja arhitekture i postupanja s
njom. Iznenauje kako simptomi i klinike slike individualnih duevnih
bolesti odgovaraju ponaanju drutva. Sociopatologija poprima oblike
opisane u psihopatologiji. Kao da drutvo u velikim razmjerima reflek
tira poremeaje kakvi su poznati u bolesnih pojedinaca. Za preteit dio
gradnji ne uspijeva se odrediti razlika izmeu arhitekture kao gra
diteljstva i graevinarstva kao izgradnje bez umjetnikog plana. elja
da se ostvari ono to zovemo dobrom arhitekturom postoji, ali na putu
do cilja gubi se jasan plan, postupci se prilagouju sitnim parcijalnim i
trenutanim interesima i koristima te postaju jalovi. Broj ljudi kojima je
doputeno izvlaiti korist iz oneienja okoline raste. Poremeaji se kao
razine istog problema prelijevaju od individualnih problema i sluajeva
do problema zajednice, meusobno utjeui jedni na druge i uzrokujui
jedni druge.
Tako u drutvu poinje prevladavati stanje koje izgleda kao disocijalni
sindrom u shizofreniji: "nastaju poremeaji ravnotee i mentalne sin
teze, nedostatak konceptualnog miljenja (ovdje jasnog koncepta) i
paradoksalne varijacije uspjenosti u rjeavanju problema".? Razliiti,
suprostavljeni postupci koji proizlaze iz elje da se stvori arhitektura i
iz elje da se graenje iskoristi u praksi se ne daju uskladiti u jedinstveno
i uinkovito djelovanje. Procesi teku uz mnotvo zapreka. elje da se
istodobno postignu kvaliteta i korist neusklaene su pa se djelomino
ili sasvim iskljuuju. Stavovi i planovi ne mogu se domisliti do jasnog
pregleda i operacionalizacije. Zastoji i nerijeeni problemi nastaju u
miljenju, ali procesi teku, pa se djeluje nedomiljenim, iracionalnim ili
fragmentnim postupcima. Drutvo, ukratko, ne uspijeva odrediti hijer
arhiju i logiki sustav zahtjeva i postupaka. To stanje vodi u ablonizi
rano funkcioniranje: "razvija se zapravo jedan specifini sistem
funkcioniranja - okamenjen, paralogiki, krut i iracionalan. Izgrauje se
(kao u bolesti, op. aut.) zapravo iskrivljena racionalnost u kojoj se sve
to odvija".8
U praksi danas imamo umjetni kafkijanski svijet inovnikog pisanja
dopisa, uvjeta izgradnje, propisivanja, izrade debelih, suvinih snopova
elaborata s nizovima fascikala u kojima se ponavlja i obrazlae ono to
se moe vidjeti iz nacrta. 9
U birokratskome i inovnikom miljenju i ekonomiji parcijalnih inter
esa zavladalo je shvaanje i izgradnje kua i stanova - domova kao

274

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kalw lijeiti arhitekturu

Slika 3.
Novokomponirana arhitektura zamijenila je arhitekturu vila koje su nekada
graene po rubovima Zagreba

industrijskih proizvoda. Takvi stanovi mogu biti bilo gdje i postaju neka
vrsta skladita za ljude. Logika upravljanja stvarima nametnula se ono
liko koliko stvari, njihovi odnosi i proizvodnja odreuju ivot ljudi, pa
stvari zapravo poinju vladati ljudima. Prihvaanje takvog stanja i nje
gova sustavna proizvodnja prerastaju u odravanje paradoksalnih stanja
u kojima poremeaj postaje prihvaeno stanje, racionalni ishod i,
konano, poeljno rjeenbe. Pokuaj kompenziranja takvog stanja jest
simbolino prikazivanje. 1
U odreenom broju sluajeva, uglavnom izvan masovnog stvaranja, u
naoj arhitekturi ipak nastaju vrhunska ostvarenja. Ta se djela publici
raju, izlau i ulaze u povijest arhitekture kao umjetnost i imaju vanu
ulogu u kulturi. To su trenuci i situacije kada drutvo, poput bolesnika,
moe pokazati izvanredno lucidne rezultate.
Za kliniku sliku shizofrenije karakteristina je i inkoherencija
miljenja, tj. "nestalne, proturijene i sumanute teme koje nisu sistema
tizirane i nastaju iz nereda. Miljenje je puno simbola i slika, a ponaanje
razliito od onoga to se govori". l! U masovnoj proizvodnji arhitekture
danas sve ee imamo priliku promatrati kako se povezuju dijelovi,
oblici i slikoviti motivi na najrazliitije sluajne naine bez razloga,
potrebe ili smisla. Dovoljno je pogledati kose ili pseudomansardne
krovove na suvremenim stambenim blokovima, razliita oploenja
kamenom, dodavanje armirano betonskih lukova stambenim zgradama
i mnotvo kompozicija nastalih pod pritiskom elja da se neki prizor u

275

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitekturu

Slika 4.

Fragmentno i nekoherentno povezivanje motiva u "autorskoj" arhitekturi.

Neboderi u novom sredi~tu Karlovca

Slika 5.

Fragmentno i nekoherentno povezivanje motiva u "autorskoj" arhitekturi.

i Hotel u Varadinskim Toplicama.

276

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijditi arhitekturn

obliku motiva zahvati i postavi na kuu. Tako nastaju fragmenti okoline

okrenuti prema svojoj izdvojenoj stvarnosti. Povlaenje i zatvaranje u
sredinu koja se nastoji iskljuiti iz ostale okoline i stvoriti malo
drukijom i posebnom otkriva ten~u prema odreenom autizmu,
opisanome u individualnoj psihijatriji (s1.3).
U rjeenjima kakva vidimo na slikama 4. i 5. stvorene su kombinacije
motiva koji ni kao ilustracija ili scenografija nemaju koherentnu vezu.
Motivi su jednostavno nabaeni i ostavljeni. Takvo fragmentno povezi
vanje ne uspijeva nai smisao ni nain da se sredi u kompoziciji cijelog
diela, kao to se to sa motivima nastoji postii u umjetnikim djelima.
(Cak i u onima u kojima se ideja izraava superponiranim ili montiranim
heterogenim motivima.) To fragmentno postavljanje po karakter
istinoj nesreenosti i nepovezanosti podsjea na upotrebu rijei pri
duevnim poremeajima. Upotreba rijei i govor pri shizofreniji moe
poeti proizlaziti iz primarnog procesa miljenja. On tada postaje "...
mjeavina i zbrka rijei ije znaenje ne slijedi pravila verbalne logike.
Rijei se mogu spajati, pojedinim slogovima zamijeniti mjesta, pa jezik
shizofrenog moe biti slian jeziku malog djeteta koje srie ili gue 13 "
Ono to se u bolesnikovu miljenju dogaa s rijeima u arhitekturi se
dogaa s arhitektonskim oblicima: ideja kue kao umjetnika zamisao
kao da se u tim sluajevima ne moe dosegnuti. esti su sluajevi da se
poinje graditi prije osmiljavanja, dok postoje samo nejasne slike.
Fenomen novokomponirane arhitekture upravo je prizivanje predodbi
i simbolike koju nakon toga nitko ne uspijeva umjetniki srediti. Ono
vjerojatno zadovoljava potrebu da se oituje primarni proces miljenja
sa svojim slikama i pritiskom elja. na taj se nain okolina poinje puniti
rezultatima pranjenja podsvjesnih impulsa pojedinaca. Svi ostali, koji
Slika 6.

Stambena zgrada u Karlovcu

277

PRoSTOR

VoL 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitekturu

se koriste istim prostorom, izloeni su takvom agresivnom oitovanju.

Oni moraju potisnuti nezgrapnosti, zbrkane i nesreene prizore,
pogrene prostome odnose, nepovezane ritmove, proporcije, odnose
boja i materijala ili nesuvislu organizaciju.
Opisane pojave javljaju se kao individualno djelovanje. Meutim, cijeli
drutveni mehanizam usmjeren je tako da mnogi arhitekti moraju
rjeavati zadatke kojima nisu dorasli. Mnogi koji su pod pritiskom
nunosti stvaranja arhitekture a nisu se dovoljno razvili kao umjetnici
pribjegavaju preuzimanju oblika koji su trenutano u nekoj vrsti mode.
Njihovi oblici i sklopovi oblika tada su plod kompilacije umjesto plod
istraivanja.
Slike 6, 7. i 8. pokazuju primjere u kojima za mjeavinu oblika nije
U tim primjerima nije osmiljen karakter
koji je bilo potrebno dati spojevima razliitih sastavnih dijelova. Svaki
sastavni dio arhitekture na tim kuama ima drukije podrijetlo. To ne
bi bio nedostatak da su iskoritene kompozicijske vrijednosti to ih nose
ti sastavni dijelovi.
pronaena jasna kompozicija.

Na prvom primjeru dobro se vidi problem spajanja. Kua je mnogo bolje

rjeenje od ostale dvije, iako je i u njoj spoj ostao nedoreen i dodatno
optereen "grafikom"intervencijom na fasadi. Zidani volumen kue na
slici 6. bio bi sam za sebe relativno jednostavno i odmjereno projektirana
zgrada koja slijedi naela modernog pokreta u arhitekturi da mu nije
dodan kosi krov. Taj je krov "posuen" iz druge, starije tradicije i samo
stavljen na modernu bazu bez nalaenja pravog naina spajanja: dvosSlika 7.

Spoj nove arhitekture s modernom u Cjetnom naselju u Zagrebu

278

PROS TO R

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitekturu

treni krov ima vrlo naglaen uzduni smjer, a sredite i teite zidanog
volumena je unutar zidova. Krov sa svojim smjerom stvara dinamian
izgled, a zidani volumen ima statian uinak. Spajanjem takvih dijelova
kua u prostornom smislu postaje istodobno statina i dinamina. Kue
se inae mogu "sklapati" od naglaeno dinaminih i izrazito statinih
dijelova. Ali u ovom je primjeru krov vrsto "usaen" u zidani dio i
zabatne zidove. Njegova je dinaminost zakoena. Stvoren je defekt i
rjeenje kakvo je inae tipino za barake i mnoge obiteljske kue
graene po projektima iz kataloga. Osjeaj nedostatka ideje, koja bi
pomirila krov i kuu, vjerojatno je vodio daljnjoj intervenciji - umjesto
da se krov promijeni i prilagodi donjemu, relativno jasnom dijelu, donji
se dio poeo razlagati. Dodane su mu sive pruge na zabatima, a time je
razbijeno dotada cjelovito oplonje. Smjerovi na kui istodobno su
izgubili meusobnu povezanost, a tenzije meu razliitim dijelovima
kue ostale su nerijeene.
Kratki krovovi na slici 7, koji uvijek imaju naglaen horizontalni smjer,
postavljeni su na razliitevisine. Oni tako "skau" gore - dolje, a volumen
kue je rastavljen na neku vrstu supergrafike strukture smeih i krem
polja. Polja se, meutim, izmjenjuju u sasvim drukijem ritmu. Na tom
primjeru nita nema veze s neim drugim: ni prvi ritam s drugim, ni
dvostreni krov s volumenom zidova, ni objene plohe s volumenom kue
ili krovom, ni kua sa svojom okolinom.
Na slici 8. prikazana je kua iji autori takoer nisu shvatili da dvostreni
krov ima jako usmjerenje koje treba znati svladati u prostoru. Kosi
krovovi mogli su dobro postuiti za rjeavanje kue na uglu, kad se ta
kua ne bi nastavljala na dobro projektiranu stambenu zgradu iz
razdoblja Moderne, i da te dvije kue meusobno ne stvaraju nered na
mjestima gdje se spajaju. Dijagonalno postavljena masa u drugom planu
proelja dodala je cijelom sklopu nove smjerove. Oni sa zabatom, bojom
i krovom onemoguuju spajanje prostornih sila u bilo kakvu suvislu
kompoziciju. Umjesto da se prepoznaju i cijene vrijednosti susjedne
zgrade te da kua na uglu bude jasnije kompozicije, nered je povean.
Projekt kue na tome mjestu trebao je rjeavati netko od najboljih
arhitekata u gradu.
Primjeri djelovanja kojim se raa specifina patologija arhitekture i u
kojem nisu rijeeni projektantski problemi iskazuju se u radu pojedinca.
Pritom se pojedinci ne ponaaju i ne djeluju nimalo bolesno. Oni samo
slabo rjeavaju zadatke. Poremeaj poinje djelovati tek na razini kolek
tiva. Kolektiv je, sa svojim mehanizmima, stavio pred jednog svog !lana
preteku zadau. Na taj se nain u okolinu poelo ugraivati rjeenje
koje e ostali lanovi drutva godinama potiskivati kao neugodan prizor.
Danas se u opsenoj graditeljskoj djelatnosti gradovi i krajolici pune
prizorima loe projektirane arhitekture, loe rijeenim problemima i
grekama u kompoziciji. Ta realnost djeluje na sve koji se kreu njome.

279

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitektum

Slika 8.

Stambena zgrada u Zagrebu. Ovako projektiranim

rastavlja umjesto da se povezuje.

kuama

tkivo grada se

Ona je neprekidno i latentno prisutna kao kompleksni sustav prizora

koje ljudi samo povremeno svjesno promatraju.
Loa arhitektura djeluje kao bilo koji runi prizor, kao rune slike s
filmova ili televizije, runi snovi ili neugodni doivljaji. Cijele zajednice
izloene takvoj okolini prisiljene su ivjeti s potisnutim nezadovoljstvom
prema okolini. Prisiljeni su nositi slike koje su im neugodne jer nije
angairan bolji arhitekt, plaen bolje osmiljen i dulje studirani projekt
u kojemu bi se arhitekti meusobno vie konzultirali, u kojemu bi uvjeti
izgradnje bili napisani na temelju prostudiranoga idejnog rjeenja, u
kojemu se zbog nekakva interesa ne bi mijenjao projekt ili ugraivao
neodgovarajui graevni materijali itd.
Pitanje je: kako lijeiti poremeene procese, kako popraviti drutvene
mehanizme i stvoriti stanje u kojemu e se iskazati stvaralaki dometi?
Mnogo se govori o obnovi i duhovnoj obnovi drutva. U tom skupu
pitanja cilj izgleda jasan, ali ne i put do njega.
Osnovni zahvat u lijeenju arhitekture u Hrvatskoj morat e biti
donoenje novih zakona kojima e se arhitektura zatititi kao
umjetnika praksa i cjeloviti stvaralaki proces, koj e ukinuti razdva
janje arhitekture na kulturu i graevinarstvo.
Druga razina lijeenja koja se djelomino moe rijeiti zakonima
izbora arhitekata. Ako se, kao to je danas sluaj, slabim
arhitektima prepusti da se mue sa zadacima kojima nisu dorasli, njihovi
rezultati moi e zadovoljiti samo populaciju s najniom prostornom
kulturom - populaciju koja prihvaa i razvija novokomponiranu arhitek
obuhvaa

280

PROSTO R

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitekturu

turu i njezine varijante razraene u projektima iz kataloga. Novi zahtjevi

moraju se postaviti i kad je rije o kolovanju arhitekata i kriterijima
studija, od prijemnih ispita do diplomskih radova.
Trea

razina lijeenja pripada obrazovanju i podizanju prostome od

nosno likovne kulture. Ona je povezana s problematikom mentalne
higijene.

emo rei nekoliko rijei o uzrocima i uzronicima

o kojima smo govorili. Kao i u bolesti, opisana sociopa
toloka situacija u arhitekturi nije rezultat postojanja uzronika nego
oslabljene otpornosti drutva. Bolest se javlja povremeno iako uzronici
postoje uvijek i svugdje. Uvijek je postojao sloj ljudi koji su mogli imati
koristi od iskoritavanja i komercijaliziranja arhitekture uz nizak ukus i
nedovoljno visoke vrijednosne kriterije. U novije doba taj je sloj ljudi sa
svojim zakonima i naelima proizvodnje izmakao kontroli i razvio spe
cifinu psihopatologiju i sociopatologiju graenja.

I na kraju

poremeaja

Postoji, naalost, i politika dimenzija tog problema. kao to je u naoj

sredini provoeno nasilje nad kulturom govora, jezikom, knjievnosti,
sustavom obrazovanja, religioznim ivotom i uope svim tekovinama
kulture, obiaja, strunog rada i civiliziranog ivota, destruirana je i
kultura graenja. kao sredstvo za to stvoreni su mehanizmi i drutveni
sloj koji je iskoritavao, razvijao i imao koristi od takvog stanja. Taj sloj
kao sredstvo razaranja kulture graenja dugoroni je uzrok ekoloke
krize, destrukcija i poremeaja. Destrukcija graditeljstva kao dijela
kulturnog identiteta bila je manje oita i bolje prikrivena nego uplitanje
u jezik i govornu kulturu. U dananjim prilikama obnove ve se
zamjeuje da e se kultura govora, jezik i kolstvo oporaviti mnogo bre
nego kultura prostora. Javno je zanimanje vrlo slabo usmjereno prema
graditeljstvu.

281

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeliti arhitekturu

Biljeke
1 Treba upozoriti na knjigu o oneienju okolia graenjem napisanu prije 19 godina.

Autor je vicarski arhitekt Rolf Keller, a naslov knjige je Bauen als Umweltzerstorung

Artemis, Ziirich, 1973.

2 Klai B., Veliki rjelnik stranih rijeli, Zora, Zagreb, 1968.

3 Morsan B., Primjedbe na Nacrt prijedloga Graevinskog zakona.

4 ibid. Vidjeti: Francuski zakoni - Arhitektura (zak. br. 77 od 3.1.1977) i Kodeks profesion

alnih zadataka arhitekata (dekret od 20.3.1980) te iz njemakog zakonodavstva: Bayeruche

Bauortlnung i Zakon o arhitektima, C.H. Beckssche Verlagsbuchhand1ung, Miinchen,

1991.

5 Vidjeti navedene zakone.

6 Vidjeti: Rogi I., Stanovati i biti, Socioloko ~tvo Hrvatske, Zagreb, 1990.

7 O dementnim i paranoidnim oblicima u shizofreniji vidjeti: Poro A., Enciklopedija

r.ihijatrije, Nolit, Beograd, 1990, str. 602.

ibid.
9 Jo u doba secesije u Zagrebu su se kue gradile {lo nacrtima i trokovniku. Danas
"tehnika dokumentacija" poinje nizom kopiranih uVJerenja, a u elaboratima zatite na
radu posebno se crtaju, opisuju I oznaavaju putovi izlaska u opasnosti, koji se bez ikakva
posebnog elaborata mogu vidjeti u tlocrtu. Takvih izmiljenih postupaka vezanih za

nagomilane propise puna je suvremena hrvatska praksa.

10 Vie o tome vidjeti u: Rogi, nav. dj.; Morsan B., Zagaivanje okolia ra4enjem

cijepanje miljenja o kvantitetu i kvalitetu, savjetovanje "Eko usmjereni razvoj '. Otvoreno

sveuilite i VEDECO, Zagreb, 9-12.6.1993. Posebno je zanimljiva analiza Lewisa Mum

forda o napretku, utopiji i megastroju kao drutvenome mehanizmu u knjzi Mit o maini

(1964,1986).

11 Poro, nav. dj., str. 603.

12 ibid.

13 Blaevi D., Cividni-Stani E., Beck-Dvorak M., Medicinska psihologija; Cividini

Stani E., Komunikacija, Jumena, Zagreb, 1989, str. 62.

Literatura
1. Keller R., Bauen als Umweltzerstorung, Artemis, Ziirich, 1973.
2. Klai B., Veliki rjenik stranih rijeli, Zora, Zagreb, 1968.
3. Morsan B., Primjedbe na Nacrt prijedloga Graevinskog zakona
4. Francuski zakon o arhitektima od 3.1.1977. i Kodeks profesionalnih zadataka
arhitekata-dektret od 20.3.1980; Bayeruche Bauortlnung njemakog zakonodavstva, C.H.
Beck'sche Verlagsbuchhandlung, Miinchen, 1991.
5. Rogi l, Stanovati i biti, Socioloko drutvo Hrvatske, Zagreb, 1990.
6. Poro A., Enciklopedija psihijatrije, Nolit, Beograd, 1990.
7. Morsan B., Zagaivanje okolia graenjem cijepanje miljenja o kvantitetu i kvalitetu,
savjetovanje "EEko usmjereni razvoj", Otvoreno sveuilite i Vedeco, Zagreb, 9-12.6.1993.
8. Blaevi D., Cividini-Stani E., Beck-Dvorak M., Medicinska psihologija, Jumena,
Zagreb, 1989.
9. Mumford L., Mit o maini, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb, 1986.

282

PRoSTOR

Vol. 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijei!iti arhiJekturu

Summary
HOW TO CURE ARCHrrECTURE
A contribution to the analysis of the
sociopathology of bUilding
Boris Morsan
The crisis in newer architecture is expressed in the mass production of superficially
designed bUildings and in the small number of architectural works of art. This has
reached the proportions of a kind of social disease with a group of disorders, clearly
visible symptoms, processes and, to a certain extent, causes.
Just as mental derangement changes the behaviour, functioning, capabilities and way
of life an individual, so this social disease has unsetled the functioning of social
mechanisms and disrupted links betwen processes. Social behaviour in architectural
creativity can be compared with the clinical pictures described in the psychiatry of the
individual. The similarity is significant, and the terminology is surprisinglyappropriate
for descriptions of social behaviour although the goveming processes on the social
and individual level differ. This is not the same disease transferred form an individaula
to a social level. The causes of the disorder on the two levels are essentially different
and mainly still rather unknown, and the path from individual inception to social disorder
are long and stratified. The problems of pathology in bUilding, which inciude an
environment polluted with unsuitable architecture and places of maximum pollution,
the development ofmethods ofprevention, cure etc., must be interpreted in the context
of social psychiatry. As a mass phenomenon, these problems should be treated as
part of mental hygiene and it is from this aspect that influence of architecture should
begin. Different atitudes various social groups have towards architecture result in
conflicting activities: on one hand architecture is considered an art, and on the other
the practice exists ofcheap projects, mass construction and profit, to the disadvantage
and detriement ofarchitecture. Each ofthese atitudes results in different and separate
behaviour, so that society sems greatly to reflact disorders known in individuai disease.
The desire to realize what we call god architecture exists, but the clear plan is lost on
the way to the goal, becoming futile as procedures are accommodated to satisfy partial
and momentary interests andgains. There is no hierarchyoflogical system ofdemands
and procedures. Disorders, as levels of the same problem, swep from individual
situations and cases to th community as a whole, influencing and generating each
another.
The result of this patem is the appearance ofincoherent, contradictory and unsystem
atic themes with many symbols and images linked in various random manners, without
reason, ned or sense. This gives birth to environmental fragments tumed to their own
isolated reality. In today's substantial production towns and landscapes are clutered
with examples of badly designed architecture, badiy solved problems and mistakes in
composition. This reality exists and is constantJy and latently at work as a complex
system of scenery that people are only occasionally aware of.

283

PRoSTOR

284

VoL 2 (1994) No. 3-4 (269-284)

B. Morsan: Kako lijeiti arhitekturu