1.

TEORIJA PREVODJENJA I DRUGE NAUCNE DISCIPLINE

2. TRI OSNOVNE DEFINICIJE PREVODJENJA
(LINGVISTICKA,FILOLOSKA,KOMUNIKATIVNA)
3. TEORIJA PREVODJENJA I LINGVISTIKA
4. TEORIJA PREVODJENJA I SEMANTIKA
5. TEORIJA PREVODJENJA I STILISTIKA
6. TEORIJA PREVODJENJA I TEORIJA INFORMACIJA
7. KOMUNIKACIJSKI MODEL PREVODJENJA
8. VRS...TE PREVODJENJA
9. POMAGALA PRI PREVODJENJU
10. OBRAZOVANJE PREVODIOCA
11. KONSEKUTIVNO PREVODJENJE
12. SIMULTANO PREVODJENJE
13. PREVODJENJE STRUCNIH TEKSTOVA
14. KNJIZEVNO PREVODJENJE
15. STROJNO PREVODJENJE
16. JEDINICA PREVODJENJA
17. KONTRASTIVNA ANALIZA
18. POJAM PRIJEVODNE EKVIVALENCIJE,DINAMICKA/FUNKCIONALNA
EKVIVALENTSNOST I FORMALNA KORENSPONDENCIJA
19. PRIJEVODNE TRANSFORMACIJE
20. FONOLOSKI NIVO PRIJEVODNE ANALIZE
21. GRAFOLOSKI NIVO PRIJEVODNE ANALIZE
22. PREVODJENJE ELEMENATA KULTURE

23. PREVODJENJE FRAZEMA I POSLOVICA

24. PRIJEVOD U NASTAVI STRANIH JEZIKA
25. VRSTE LAZNIH PAROVA
26. KNJIZEVNI PRIJEVOD I VRIJEME
27. TEORIJSKI MODELI PREVODJENJA
PITANJE BROJ 2

OSNOVNE TEORIJSKE KONCEPCIJE U SUVREMENOJ TEORIJI PREVOENJA

(OSNOVNE DEFINICIJE TEORIJE PREVOENJA) (SIBINOVI, p.107).

LINGVISTIKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA)

(Catford) Prevoenje je zamjenjivanje tekstualnog materijala u jednom jeziku (izvornom)
jednakovrijednim tekstualnim materijalom u nekom drugom jeziku (jeziku-cilju). Zna...enjska
jednakovrijednost (ekvivalencija) uspostavlja se izmeu lingvistikih izraajnih sredstava dva
jezika, pa se ovakav pristup prevoenju moe okarakterizirati kao LINGVISTIKI PRISTUP
(Ivir, p. 34). Uspostavljanje odnosa jednakovrijednosti meu izraajnim sredstvima dvaju jezika
lei u temelju svih lingvistikih pristupa prevoenju, bez obzira na detalje njihovih meusobnih
razlika. Svi oni za polazite uzimaju tekst i svu panju obraaju na izraajna sredstva koja se
mogu smatrati ekvivalentima u IZVORNOM JEZIKU - CILJU.

Prema lingvistikoj koncepciji, prevoenje je proces u kojem se jezine jedinice jezika originala
zamjenjuju odgovarajuim jezikim jedinicama jezika prevoda. Analiza prijevoda se vri na svim
jezikim nivoima fonolokom, grafoloko-ortografskom, leksikom, morfolokom i
sintaksikom. Nadovezuje se na materijal koji prua kontrastivno prouavanje jezika.
S obzirom da meu prirodnim jezicima nikada ne moe biti potpune podudarnosti na svim
jezikim nivoima, lingvistika orijentirana suvremena teorija prevoenja je, na osnovu
prevodilake prakse, ustanovila sistem zakonitih PREINAAVANJA kojim se, prilikom
prevoenja u okviru principa funkcionalne ekvivalentnosti a na osnovu hijerarhiziranja
elemenata originalnog teksta, vre razliita preinaavanja gramatike (morfoloke, leksike i
sintaksike) strukture. Takva preinaavanja su poznata pod imenom PREVODILAKE
TRANSFORMACIJE.

Postoje sljedei oblici prevodilakih transformacija: preraspodjela, zamjena, dodavanje, i

izostavljanje.
1.)

PRERASPODJELA

Pod preraspodjeom se podrazumijeva promjena reda rijei; redoslijeda dijelova reenice, kao i
redoslijeda samih reenica u okviru sloene reenice (fox hunting lov na lisicu, There is a cat
on the roof Na krovu se nalazi/je maka; pencil sharpener otra olovaka itd.).Preraspodjela
kao oblik prevodilakih transformacija je inae naroito esta na prevodilakoj relaciji izmeu
jezika u kojem je redoslijed dijelova reenice zasnovan na GRAMATIKIM odnosima, pa je
stalan (engleski), i jezika u kojem se taj redoslijed formira relativno slobodno, s teitem na cilju
komunikacije (dakle, s teitem na upoznavanju s nepoznatim), pri emu se u emocionalno
neutralnom iskazu to nepoznato saopava tako to se polazi od poznatoga (shema: poznato +
nepoznato), pa je njegov redoslijed dijelova reenice relativno slobodan (hrvatski, srpski, bos.).

2.)

ZAMJENA

Zamjena kao oblik prevodilakih transformacija obuhvaa zamjenu rijei, zamjenu vrsta rijei,
zamjenu morfolokih, kao i zamjenu sintaksikih oblika (Mijesiti kolae glagol "mijesiti" e se
na eng. jeziku zamijeniti glagolom "bake", pa e onda "mijesiti kolae" postati "to bake a cake";
englesko "You don't say" se prevodi sa "Ma ta kae" ili "Ma nemoj mi rei"; Ovdje je dolo i
do preraspodjele reda rijei, te morfolokih zamjena (zamjena vrsta rijei, padea, broja i sl.). U
zamjenu morfolokih oblika spada i prevoenje hrvatskog aorista i imperfekta perfektom u
jezicima koji nemaju prva dva vremena (ruski). Zamjena kao morfoloki oblik naroito je esta
na sintaksikom planu (pasivne konstrukcije hrvatski jezik za razliku od engleskog ne trpi
estu upotrebu pasivnih konstrukcija He was hit by a car yesterday Juer ga je udarilo auto.

3.)

DODAVANJE

Dodavanje kao prevodilaka transformacija motivirano je uvijek potrebom da se neki element

sadraja originala izrazi nekim jezikim sredstvom koje u jeziku originala, gledano sa stanovita
efekta (funkcije) ne postoji u tom obliku, ili da se jedan element sadrine, iz nekih drugih
razloga, izrazi na mjestu gdje u originalu nije dat (to je tzv. POSTUPAK KOMPENZACIJE).
Dodavanje tako moe biti rezultat razlike u prirodi dva jezika. Recimo, dodavanje lana uz
imenicu kada se s naeg jezika prevodi na engleski ili njemaki, ili dodavanje pomonog glagola
kada se s naeg jezika prevodi na engleski, ili s engleskog na na; dodavanje zamjenica (osobne
ili posvojne) kada se s naeg prevodi na engleski ili neki drugi jezik (Oprala je kosu = She has
washed her hair; Napisao je domau zadau = He has written his homework); Do ovoga oblika
prevodilakih transformacija moe doi i u sluajevima kad se jezici ne razlikuju u nainu
iskazivanja, ali prevodilac eli poveati stupanj razumljivosti prijevoda (svrha osiguranje

komunikacije). To se ini onda kada se zna da primaocima (itaocima ili sluaocima) prevoda
nisu dovoljno poznate neke injenice iz vanjezine stvarnosti, pa bi to nepoznavanje moglo biti
smetnja razumijevanju. (They reached Hartford Stigli su u grad Hartford).

4.)

IZOSTAVLJANJE

Izostavljanje kao oblik prevodilakih transformacija svodi se na isputanje rijei ili izraza koji
nisu neophodni za pravilno razumijevanje poruke iz originala, a zbog razlike u prirodi jezika ili
iz nekih drugih razloga (vanjezinih) nije ih mogue ukljuiti u tekst prijevoda. Primjeri koje
smo naveli nza DODAVANJE VRIJEDE I ZA IZOSTAVLANJE AKO SE PREVODI U
OBRNUTOM SMJERU.
Izostavljanje se ponekad primjenjuje i prilikom prevoenja tekstova koji sadre neke kategorije
tzv. BEZEKVIVALENTNE LEKSIKE (rijei za koje u leksikom fondu jezika prijevoda
nema odgovarajuih). Razumije se da se izostavljanje moe primijeniti samo u onim sluajevima
kada te rijei nisu od bitnog znaaja sa stanovita izvorne poruke. Za ostale situacije primjenjuju
se druga rjeenja opisno prevoenje, stvaranje nove rijei ili adaptacija strane rijei da bi se
unijela u jezik prijevoda kao REALIJA kao oznaka osobene ivotne stvarnosti sredine iz koje
potie original.

Polazei od prevodilake realnosti, koja obiluje prevodilakim transformacijama, lingvistiki

koncipirana teorija prevoenja, u potrazi za mjerilima kojima e se utvrivati stupanj vjernosti
prijevoda originalu, istie kao znaajnu kategoriju FORMALNU KORESPONDENCIJU. Ona
ima dva vida:
a) Podudaranje lingvistikih jedinica originala i prijevoda istovremeno i u formi i u sadrini;
b) podudaranje lingvistikih jedinica u sadrini, uz razlikovanje u formi (druga vrsta rijei, drugi
oblik ili drugi tip reenice u prijevodu). Meutim, primjena ovog drugog vida predvia se tek
kada nema mogunosti za ostvarenje prvog vida formalne korespodencije. Ovako shvaena,
FORMALNA KORESPONDENCIJA se smatra vanim regulatorom u prevoenju koji pomae
sa se traenje PRIJEVODNE EKVIVALENCIJE ne ostvaruje proizvoljno i neodgovorno.

Ova teorija (lingvistika) je u prolosti bila esto osporavana. Mane iskljuivo lingvistiki
pristup prevoenju, bez knjievno-povijesnog i knjievno-teorijskog aspekta ne moe osigurati
neophodne orijentire za objektivno hijerarhiziranje sveukupnih elemenata konkretnog knjievnog
djela, elementa iji spoj nosi bitne karakteristike odreene ope estetike koncepcije, kao to
uobliava i posebnost (individualitet) pisca, odnosno njegovog djela. Poznato je da u pjesnikom
djelu kao cjelini "pjesniku imaginaciju" osim jezikog, uobliava isto tako tematsko-motivski i
kompozicijski plan djela.

Lingvistiki dosljedno prevoenje esto na jami odgovarajui umjetniki efekat djela, to znai
da i lingvistiki koncipirana teorija ne moe obuhvatiti sve bitne komponente knjievnog
prijevoda. Tako, mada razlikuje denotativna od konotativnih znaenja, lingvistika teorija nema
dovoljno instrumenata da, polazei od sopstvenih zakonitosti i pravila, vri hijerarhiziranje
elemenata tematsko-motivskog plana knjievnog djela, radi prenoenja sloenog umjetnikog
teksta u kojem se sutinski saznajni i estetski sadraji vrlo esto nalaze u prostoru izmeu
denotativnih i konotativnih znaenja, pri emu je u toj "igri" teite upravo na konotativnim
signalima koji se ponekad uobliavaju ak i u odreene sisteme.
Ako se rukovodi samo jezikim zakonitostima i pravilima, ne mogu se dovoljno uspjeno
rjeavati ni neki problemi koji pripadaju i upravo jezikom planu knjievnog djela. Na primjer,
problemi koji se javljaju u traenju i utvrivanju ekvivalentnosti za vrlo este sluajeve kada
zbog razlike u knjievnoj tradiciji ili ak i u prirodi jezika, estetiki obziri (povezani sa
anrovskom osobenou djela, s poetikom u okviru koje njegov autor stvara, s pievim
osobinim umjetnikim osobinama i sl.) nalau pojedine oblike prevodilakih transformacija.
Moe se ak rei da iskljuivo lingvistiki orijentirana teorija ne moe uspjeno razmatrati ni
prevodilake probleme versifikacije. Jer, iako se ritmiko ujednaavanje u poeziji ostvaruje
upravo jezikim sredstvima, estetiki, a eto i semantiki, efekat pojedinihvrsta stihova, osim
prirode jezika, ovisi i od tradicije i prakse u razliitim literaturama. A tim problemima se bave
primarno razliite discipline nauke o knjievnosti (pobornici ling.konc. osporavaju postojanje
knjievne koncepcije teorije prevoenja; smatraju da se i kod prevoenja tekstova koji ne
pripadaju lijepoj knjievnosti mora paziti na poruku, stil, konotativnim znaenjima).

FILOLOKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA) PREVOENJA

I filoloki pristup jeziku polazi od jednakovrijednosti dvaju tekstova u dva razna jezika, ali pri
tome ne usmjeravaju panju na lingvistiki definirana izraajna sredstva, nego na KNJIEVNO
DEFINIRANA SREDSTVA ZA OSTVARENJE ODREENOG UMJETNIKOG
DOIVLJAJA. Ovaj pristup se bavi pitanjima koja se javljaju u prevoenju lijepe knjievnosti,
pa prevoenje definira kao postupak zamjenjivanja jednog knjievnog teksta drugim uz ouvanje
umjetnike vrijednosti koju je imao prvobitni tekst. Budui da prevodilac ne moe odjednom
zadrati u glavi cijeli tekst, on ga prevodi dio po dio nastojei da u drugom jeziku zadri sve ono
to se ini umjetnikim tekstom: ritam, rime, asonancije, aliteracije, igre rijeima, asocijacije,
metafore i sl. Glavno zanimanje onih koji prevoenje prouavaju s toga stajalita usmjereno je na
utvrivanje ekvivalencije meu pojedinim vrstama stilskih karakteristika i retorikih sredstava.
Tipini primjeri filolokih preokupacija u prouavanju prijevoda su pitanja kao to su ova:

a) moe li se poezija uope prevoditi?

b) smije li se pjesma prevesti u prozi;

c)kako prevoditi jampski metar u jeziku s preteno trohejskim

naglasnim sustavom;
d) kako ouvati zvukovne vrijednosti izvornoga jezika itd?

KOMUNIKACIJSKA KONCEPCIJA (DEFINICIJA) PREVOENJA

ako je jedna od glavnih svrha ovjekove upotrebe jezika komunikacija, onda se i prevodilac
mora najprije upitati to je to odailjalac izvorne poruke elio svojim primaocima saopiti i zatim
tu obavijest pokuati ponovo izraziti jezikom svojih primalaca, koji izvornu poruku nisu mogli
razumijeti. E.A.Nida (Najda) definira prevoenje kao nalaenje NAJBLIEG PRIRODNOG
EKVIVALENTA U JEZIKU-CILJU za obavijest izraenu u izvornom jeziku. Ova definicija je
komunikacijska, jer polazi od obavijesti izraene u izvornom jeziku. Drugo, izraz te obavijesti u
izvornom jeziku je prirodan, pa takav mora biti i u jeziku cilju; tree, prevoenjem se dobiva
najblii ekvivalent, a to znai ne apsolutno nego RELATIVNO JEDNAKOVRIJEDNA
PORUKA.
Komunikacijski pristup prevoenju je omoguio da se ta vrsta ovjekove djelatnosti ne promatra
samo kao lingvistika operacija, ve kao drutveni in u kome izvorni odailjalac stupa u
interakcijski odnos sa svojim primaocima (s tim da je prevodilac jedan od primalaca njegove
poruke), a prevodilac pak kao odailjalac takoer stupa u interakcijski odnos sa svojim
primaocima. Za potpunije razumijevanje onoga to se dogaa u prijevodnom procesu neophodno
je i poznavanje toga interakcijskog odnosa u kojem se sa svojim primaocima nalaze odailjalac
izvorne poruke i prevodilac kao odailjalac prevedene poruke. Sociolingvistike informacije
takve vrste predstavljat e nunu komponentu jedfne sveobuhvatnije teorije prevoenja.
Komunikacijski pristup prevoenju pojavio se kao posljedica saznanja da lingvistiki pristup
sam ner moe dati objanjenja za sve sloene pojave do kojih dolazi u procesu prevoenja. Pored
Nide, komunikacijski pristup zastupali su Revzin, Rozencvejg, Kade, Nojbert, Jeger.
(Sibinovi, p.112) Teorijska koncepcija koja na prevoenje gleda kao na jedan komunikacijski
model, ini se najkompleksnijom, jer se u njoj paralelno i sistematski panja usmjerava u tri
pravca: na sintaktiku, semantiku i pragmatiku dimenziju prevoenja. Sintaksika obuhvata
kompleks pitanja koja se odnose na jeziku strukturu originala i prijevoda, na jeziku strukturu
kao sistem znakova u jednom i drugom jeziku. Semantika dimenzija prijevoda obuhvaa
kompleks pitanja koja zadiru u problem odnosa izmeu znakova i predmeta koje ti znakovi
obiljeavaju. Pragmatina obuhvaa kompleks pitanja koja spadaju u oblast odnosa izmeu
znakova (jezika) i osobe koja se tim znakovima (jezikom) slui. Dakle, teorija prevoenja, prema
ovoj koncepciji, mora obuhvatiti sve ono to spada u sloeni proces komunikacije pri kojoj se
koriste dva jezika.
OSNOVNI TEORIJSKI MODELI PREVOENJA (Sibinovi, p. 113)

1. DENOTATIVNI ILI SITUACIJSKI MODEL

Ovaj model je zasnovan na injenici da su ivot i prirodni uvjeti na zemlji za nositelje razliitih
prirodnih jezika koji se sporazumijevaju putem prevoenja u svim svojim bitnim vidovima
podudarni. Zbog toga su u svakoj razvijenoj jezi...noj sredini ve stvoreni odreeni jezini
znaci (KODOVI) za njihovo oznaavanje. Put u prevoenju ide od jezinih znakova jezika
originala ka predmetima (stvarima i biima) ili situacijama koje se njima oznaavaju, odnosno
opisuju (dakle, ka ivotnoj stvarnosti), da bi se potom ti predmeti i situacije (ta ivotna stvarnost)
oznaili, odnosno opisali onim jezinim znacima koji se za to upotrebljavaju u jeziku prijevoda.

O------original --------------P ----prijevod ---------------JO----jezik originala ------JP ----jezik

prijevoda ------S ---ivotna sredina

Pored zajednikih karakteristika ivotnih sredina dva govornika razliitih jezika, postoje i
znaajne osobenosti koje su nastajale kao rezultat razliitih klimatskih, povijesnih, ekonomskih,
socijalnih, politikih i drugih specifinih uvjeta ivota. One se, razumljivo, ispoljavaju u jeziku.
Zbog toga se u neposrednom odnosu dvaju konkretnih jezika esto nailazi na jezike znake
jednoga jezika za koje u drugom, nastalom u neposrednom odnosu s drukijom ivotnom
sredinom, - ne postoje odgovarajui jeziki znaci.
Ovaj model ne zanemartuje ovu vanu pojavu. Meutim, zastupnici ovog modela polaze od
pretpostavke da visoki stupanj globalne podudarnosti ivota i prirodne sredine stanovnika Zemlje
daje dovoljno iroku osnovu za jeziko objanjenje i razumijevanje onoga to je u pojedinim
jezinim sredinama osobeno.
U teoriji prevoenja su izdvojena tri posebna sluaja kada se prevodilaka rjeenja ne mogu
uspjeno traiti bez vraanja ivotnoj stvarnosti. To su sljedei sluajevi:
1. kada jezik prijevoda nema jezikog znaka za opisivanje odreenog predmeta, odnosno
situacije;
2. kada situacija diktira izbor varijante prijevoda, bez obzira na to kojim jezikim znakom
(sredstvom) je ona opisana u originalu;
3. Kada se tek vraanjem ivotnoj stvarnosti moe utvrditi da prevoenje uobiajenim
odgovarajuim jezikim znakom u konkretnom sluaju nije umjesno, ve je za prijevod
neophodno traiti drugu varijantu.
U prvom sluaju prevoditelj moe pribjei adaptaciji te rijei, koju e, ako bude potrebno,
objasniti u naknadnoj napomeni, ili e e posluiti stvaranjem novog izraza u okviru postojee
leksike jezika-prijevoda bukvalnim prevoenjem strane rijei (Kalkiranje). S engleskog rije
"polo", moramo tako prevesti, golf ili "cricket kriket".

Za drugi sluaj kad se u prevoenju ne moe bez vraanja ivotnoj stvarnosti dat je primjer
navijaa na ruskoj utakmici, gdje nismo mogli bukvalno prevesti njihove rijei, nego smo to
prilagodili skandiranju naih navijaa otprilike.
Trei sluaj You don't say Ma ta kae, Ma nemoj mi rei.

1. TRANSFORMACIJSKI TEORIJSKI MODEL

Ovaj model predvia da se izvorni tekst (tekst originala), tokom prevoenja svodi na elemente
tzv. dubinske odnose pojmova, kako bi se dolo do teksta prijevoda. Zasnovan je na pravcu u
lingvistici poznatom kao transformacijsko-generativna gramatika. Ovaj model osigurava
teorijski osnov da se prevode i oni jeziko-sintaksiki elementi koji se u dva jezika ne
podudaraju. Otvara mogunost da se izbjegne bukvalno prevoenje, ali da se ipak prevodi u
okviru odreenih zakonitosti koje nee dozvoliti sutinsko udaljavanje od originala.
Ovaj model prevoenja obrazlae, teorijski osmiljava i predvia mogunost na primjer
prevoenja njemakih, engleskih, ruskih i francuskih pasivnih konstrukcija koje se u naem
jeziku rjee upotrebljavaju, ili ak i ne postoje, pa se moraju iskazati drukije (This letter was
written by your best friend Ovo pismo je napisao tvoj najbolji prijatelj).
Moj zakljuak ovo su prevodilake transformacije ( a crying child dijete koje plae, walking
stick tap za hodanje; itd.).

1. SEMANTIKI TEORIJSKI MODEL

Nastao kao pokuaj da se prevazier ogranienost transformacijskog modela. Naime,
transformacijski model je preteno okrenut ka problemima prenoenja sintaksikog ustrojstva
(sintaksike strukture) u procesu prevoenja, tako da mu iz vidokruga izmiu mnoga vana
prevodilaka pitanja koja ne spadaju samo ili ne spadaju uope u oblast sintaksikih odnosa.
Ovdje je panja prenesena sa elementarnih (dubinskih) odnosa na elementarno (dubinsko)
znaenje. Time je problem prijevoda otrgnut s ravni sintaksikog ustrojstva jezikog iskaza
(mada se ono i ne iskljuuje).
Semantiki model, inae, predvia da se tekst originala prvo ralani na najmanje znaenjske
jedinice koje e postati "jedinice prevoenja". U ovisnosti o prirodi jezika i prirodi teksta i cilju
prevoenja, "jedinice prevoenja" e negdje biti morfema, negdje rije (leksema), u treem
sintagma, negdje reenica, a negdje e se podudariti ak se veim dijelovima teksta od
reenice. Na nivou tih jedinica prevoenja uspostavlja se odnos izmeu originala i prijevoda
(izmeu teksta originala i teksta prijevoda), pri emu se jedinice prevoenja shvaaju kao
svojevrsni najmanji zajedniki sadratelji na semantikoj razini dvaju tekstova.

Jedinice prevoenja se u tekstu koji se prevodi prema semantikom modelu prevoenja, razlau
na "elementarna znaenja". Sadraj originala se u procesu prevoenja prenosi formuliranjem
elementarnih znaenja sredstvima jezika prijevoda, u okviru zakonitosti i zakona koji vae u tom
jeziku.
"to take a shower" ne prevodimo "uzeti tu", nego "istuirati se". Ili "to take a walk". Svaki od
navedenih prijevoda moe se izvesti skoro s matematikom tonou kada se original svede na
elementarno znaenje, pa se onda to znaenje iskae na jeziku prijevoda uz potivanje pravila o
spojivosti rijei i obiaja (uzusa) u njegovom okviru.
Meutim, da bi se ovaj princip prevoenja mogao s potrebnom preciznou primjenjivati u
veim razmjerima, neophodno je da su prethodno ispunjeni sljedei uvjeti:
a) da i jedan i drugi jezik budu tako proueni i opisani da su ve utvreni zakoni svih moguih
semantikih varijeteta i odnosa u svakom od njih posebno;
b) da jezik originala i jezik prijevoda budu proueni u njihovoj neposrednoj vezi, tako da postoje
unaprijed utvreni semantiki ekvivalenti na relaciji jednog i drugog jezika. A ti uvjeti su zasad
teko ostvarivi ak i za jezike kojima se lingvistika nauka sistematski bavi i mnogo dulje nego
naim.
Ovaj model moe biti shvaen i neto ire. U takvoj njegovoj primjeni on moe na teorijskom
planu omoguiti i objasniti mnoga prevodilaka rjeenja koja su, inae, vrlo poznata u
prevoenju poezije. Mislimo prije svega na sluajeve kada se jedan jeziki iskaz, ako se uzme
sam po sebi, moe na drugi jezik prenijeti bez ikakvih promjena, ali u konkretnoj situaciji, zbog
toga to je iz estetskih ili nekih drugih razloga znaenjski (predmetno-logiki) sadraj potrebno
prenijeti u njegovom jedinstvu s izvornim ritmom ili zvuanjem (asonancom, aliteracijom,
rimom i sl.) - takav prijevod po cjelokupnom efektu toga iskaza ne bi bio zadovoljavajui.
Svoenje na elementarno znaenje Lupus in fabula na ruskom Lak je na spominjanje svog
imena, a kod nas Mi o vuku, vuk na vrata". Ovi izrazi se na povrini iskaza razlikuju kako u
gramatikom, tako i u predmetno-logikom sastavu (po tipu reenice, po upotrebljenim vrstama
rijei, kao i pojmovima na kojima je iskaz zasnovan). Meutim, prema situaciji u kojoj se
upotrebljavaju i prema "elementarnom znaenju" (elemen.znaenje je ovdje konstatacija da se
netko pojavljuje kada se spomene), sva tri navedena iskaza odgovaraju jedan drugome i kao
prevodilaka rjeenja su sasvim prihvatljivi.
Teoretiari osjeaju da i u okviru "jedinica prevoenja" nije uvijek ostvaren isti stupanj vjernosti
originalu. Zbog toga se razlikuju dva sljedea sluaja prevodilake adekvatnosti: potpuna i
nepotpuna adekvatnost.
Najpouzdaniji bprimjeri za potpunu adekvatnost mogu biti neki struni termini rijei, brojevi,
prijevod nekih jezikih odrednica za prostorne odnose, kao i izvjesnih osnovnih pojmova iz
ekonomskog i politikog ivota pojedinih naroda (drava, ministar, diplomatski kor).

Za primjere nepotpune adekvatnosti se uzimaju sluajevi kada se elementarno znaenje prenese

uz izmjenu sintaksikog ustrojstva iskaza (No smoking Zabranjeno puenje, Fragile Pazi,
staklo).

Nijedan od ovih modela ipak ne obuhvaa istovremeno (kompleksno) sve bitne faktore sadrine
teksta originala i prijevoda. Svi su oni defektni i u tome to nisu u stanju da utvrde kriterije
stilske ekvivalentnosti koji su za rjeavanje konkretnih prevodilakih problema izuzetno vani
(npr. U sluaju kada se odreena situacija ili odreeno elementarno znaenje i u jednom i u
drugom jeziku moe izraziti na vie razliitih naina koji se po svojoj STILSKOJ vrijednosti
meusobno razlikuju.
Zbog svega toga, i nekih drugih nedostataka, ine se pokuaji da se ustanovi neki cjelovitiji i
obuhvatniji teorijski pristup prevoenju. Upravo iz tih pokuaja nastao je i model nivoa
ekvivalentnosti sadraja.

1. NIVO EKVIVALENTNOSTI PLANA SADRAJA

Formulirao ga je ruski teoretiar Vilen Komisarov u knjizi Rije o prevoenju. Prema ovom
modelu tekst originala i prijevoda se dijeli na pet razliitih aspekata plana sadraja koji se
nazivaju nivoima.
1. NIVO CILJA KOMUNIKACIJE misli se na cilj koji autor (poiljalac) eli ostvariti
svojim tekstom (svojom porukom). Cilj, recimo, moe biti neutralno davanje podataka o
vlastitom siromatvu, ali davanje podataka o tome moe biti povezano sa eljom da se,
primjerice, izazove saaljenje, ili revolt kod onoga kome je upuen.
Taj cilj se ostvaruje opisom odreene konkretne situacije. Iako je cilj uvijek povezan s prirodom
opisane situacije, uvijek postoji vie razliitih situacija ijim opisom se on moe ostvariti.
Poiljalac poruke se iz ovih ili onih razloga opredjeljuje samo za neku od njih, tako da ona
postaje sastavni dio poruke.
Zbog toga teorijski model nivoa ekvivalentnosti plana sadraja kao posebnu znaajnu
komponentu sadraja poruke izdvaja 2. NIVO OPISA SITUACIJE.

3. Ali situacija se moe opisati isticanjem (navoenjem) samo pojedinih njezinih elemenata ili
svojstava (npr. Situacija s pocijepanim onovima "Nosim cipele s probuenim onovima", "Na
cipelama odozdo imam rupe", "Cipele su mi odozdo kao raeto"itd. Razumije se da nije svejedno
koja e se od tih varijanti uzeti za opis situacije. Zbog toga i govorimo o aspektu NIVOA
SAOPENJA.

4. Ono to je dato na nivou saopenja moe se dalje iskazati na vie razliitih naina. "Nosim
cipele s probuenim onovima" moe se dalje iskazati kao "Nosim cipele probuenih onova",
"Ne nosim cipele s cijelim onovima", "Hou li nositi cipele s cijelim onovima". Dakle, jedno
isto saopenje dobili smo u vie razliitih sintaksikih varijanata koje mogu bitno da utjeu na
konani efekt poruke. Taj element, ili aspekt, poruke izdvojen je kao NIVO ISKAZA.
5. I najzad, u iskazu "Nosim cipele s probuenim onovima" konani efekat poruke moe znatno
varirati ako se pojedine rijei u njoj zamjene njihovim sinonimima koji mogu biti stilski u veoj
ili manjoj mjeri neutralni ili emocionalno obojeni, odnosno na neki drugi nain naglaeni
(markirani). Na primjer, ako se umjesto "nosim" kae "obuvam", "vuem", "navlaim", "teglim",
te umjesto "cipele" kae "cipelice", "cipeletine", "cipeline". Taj aspekt je u ovom modelu
izdvojen kao NIVO JEZINIH ZNAKOVA (RIJEI).
Potpuna ekvivalentnost se ne moe uvijek ostvariti na svih pet nivoa. Stepen vjernosti prevoda
originalu raste s poveanjem broja nivoa na kojima je ostvarena ekvivalentnost. Minimalan uvjet
za valjanost prijevoda je ekvivalentnost na nivou cilja komunikacije. Znaaj ostalih nivoa
sadraja mora se utvrivati u svakom sluaju posebno, na osnovu njihove funkcije u sklopu
(strukturi) konkretnog teksta (poruke) na jeziku originala.
Teorijski model nivoa ekvivalentnosti otvara mogunost za rjeavanje problema prevoenja na
stilskom planu. Denotativan (situacijski), transformacijski i semantiki model to nisu bili u
stanju. Meutim, sva tri ova teorijska modela se lako i prirodno ukljuuju u proces pronalaenja
ekvivalenata na pojedinim nivoimakoje predvia model nivoa ekvivalentnosti. Zbog toga nema
sumnje da je ovaj posljednji od teorijskih modela NAJKOMPLETNIJI pa se moe smatrati
jednom hipotezom koja pretendira na rang teorije.
Ali ni ovaj model jo uvije nije u nauci dovoljno razraen i nije u praksi potpuno provjeren da bi
se mogao prihvatiti kao teorija. Primjeujemo sljedee: a) za njegovu primjenu neophodno je da
prethodno budu naelno i konkretno obraena i rijeena sva pitanja sva pitanja ekvivalentnosti
izmeu dva jezika na svakome od izdvojenih nivoa (to je za sada teko ostvariti). b) neki od
izdvojenih nivoa se toliko esto proimaju ili preklapaju da se postavlja pitanje ispravnosti
podjele teksta na upravo ove nivoew (recimo, nivo cilja komunikacije i nivo opisa situacije ili
nivo saopenja i nivo iskaza). c) iako je lako upotrebljiv za krae tekstove, odnosno odsjeke
teksta (poruke) jednostavnijeg izraajno-kompozicijskog ustrojstva (strukture), on ipak ne
osigurava obuhvatan teorijski osnov i potrebnu preciznost za pristup prevodilakim problemima
u izrazito sloenoj strukturi slojevitog knjievnog djela koje predstavlja kompaktnu
arhitektoniku cjelinu.

NIVOI I OBLICI KREACIJE U KNJIEVNOM PREVOENJU (NEMA OVOGA

PITANJA)
(Sibinovi, 125)

Na esto postavljeno pitanje je li prevoenje knjievnog djela lingvistika operacija ili je neka
vrsta stvaralake aktivnosti, protivnici lingvistike koncepcije dosad su ve mnogo puta u
kritikim osvrtima dokazivali jednostranost i nepotpunost shvaanja teoretiara-lingvista.
Polazite za sloeniji pristup knjievnog prevoenja daje poznata Jacobson-ova klasifikacija na
1. INTRALINGVISTIKO PREVOENJE kao interpretaciju lingvistikih znakova pomou
znakova istog jezika, 2. INTERLINGVISTIKO kao interpretaciju jezikih znakova pomou
znakova drugog prirodnog jezika, te 3. INTERSEMIOTIKO (odnosno transmutaciju) kao
interpretaciju jezinih znakova pomou znakova nejezinog sistema. Ovu klasifikaciju treba
proiriti. Prevoenje nije samo govorni in, nego je i sueljavanje dviju kultura. Stoga se u
intersemiotiko prevoenje treba ukljuiti prenoenje umjetnike poruke s jednog nejezikog na
jeziki, ili na drugi nejeziki sistem. Prema saznanjima do kojih suvremena nauka dolazi iz
strukturalno-semiotikih analiza, semiotiko-emocionalna, pa dakle i estetska sadrina
knjievnog djela nije zasnovana iskljuivo na jezikim znacima (ponekad ak nije ni preteno
sadrana u osobenosti jezikih znakova) teite analize prijevoda knjievnih djela valja sa
interpretacije jezikih prenijeti na interpretaciju semantiko-emocionalnih, odnosno estetskih
znakova. Moe li se knjievni prijevod vidjeti kao umjetniko djelo?
Vidovi prevodilake kreacije mogu se podijeliti na umjetniko-neumjetnike, opeumjetnike,
opejezine (zajednike za sve vrste jezikog prevoenja) i specifino knjievne.
U umjetniko-neumjetniko prevoenje spada: 1) knjievnoteorijska interpretacija sadrine
knjievnog djela, 2. knjievnoistorijska interpretacija sadrine knjievnog djela, 3. filozofska
interpretacija sadrine knjievnog djela 4. psiholoka interpretacija sadrine knjievnog djela, 5.
integralna knjievnokritika interpretacija sadrine knjievnog djela (koja obuhvaa sve ili samo
neke elemente prethodna 4 pristupa).
Opeumjetnike vidove prevoenja moemo podijeliti na one koji se ostvaruju na relaciji dviju
razliitih umjetnosti (meumedijske) i one koji se ostvaruju u okviru iste umjetnosti
(unutarmedisjke). U meumedijske se mogu svrstati: izvoenje dramskog knjievnog djela u
kazalitu, na TV i filmu; izvoenje dramskog knjievnog djela na radiju, recitiranje ili
umjetniko itanje lirskog ili epskog knjievnog teksta, ekranizacija jednog, dva ili vie lirskih ili
epskih knjievnih djela u jednu dramaturku cjelinu na filmu i televiziji, ilustriranje knjievnih
djela u slikarstvu i plastinim umjetnostima, baletsko izvoenje glazbene kompozicije i sl. U
unutarmedijske oblike ope umjetnikih vidova prevoenja mogu se svrstati: vokalno-solistiko
izvoenje glazbene kompozicije, vokalno grupno izvoenje istog, razliite vrste grupnog
instrumentalnog izvoenja glazbene kompozicije, realizacija iste slike u vie slikarskih tehnika
(olovka, ugljen, akvarel, ulje i dr.).
Ako se pod lingvistikim pristupom podrazumijeva sociolingvistiki, etnolingvistiki,
psiholingvistiki i jeziko-stilistiki aspekti, onda se prevoenje knjievnog teksta nee smatrati
samo jezikom operacijom, zbog ega bi i teorija prevoenja knjievnih djela na viim
stupnjevima apstrakcije bila "lingvistiki zasnovana disciplina".

Naravno, bilo bi besmisleno negirati i dio lingvistikih sadraja procesa prevoenja. Sve vrste
meujezikog prevoenja sadre lingvistike i kulturoloke probleme koji se mogu svesti na
sljedee oblike prevodilake kreacije:
1. oblikovanje teksta u elementima koji se razlikuju u jezikom sistemu izvornog i ciljnog
jezika na fonetskom, na morfolokom, na sintaksikom i leksikom nivou;
2. oblikovanje teksta kada jezik prijevoda nema ekvivalentnih jedinica zbog razlika u
konkretizaciji jezikog sistema (a ne zbog razlika u samom sistemu izbornog i ciljnog
jezika) rije je o jeziko-uzusnim, kulturnopovijesnim, drutveno-politikim i o
razlikama u stupnju razvijenosti znanosti, tehnike, odnosno tehnologije.
U osnovne specifine vidove knjievnog prevoenja mogu se svrstati: knjievna prerada,
prepjev i prijevod u uem smislu.
Postoje sljedei oblici prevodilake prerade:
a) pisanje djela kao originalnog, prema tematsko-motivskoj, ili tematsko-motivskoj i
kompozicijskoj sadrini djela vie stranih pisaca ije se ime ne navodi;
b) pisanje djela ao originalnog, prema tematsko-motivskoj, ili tematsko-motivskoj i
kompozicijskoj sadrini djela jednog stranog pisca ije se ime ne navodi;
c)

to isto, s navoenjem imena djela i stranog pisca;

ci)

prilagoavanje za scensko izvoenje jednog ili vie lirskih djela;

cii) dramatizacija epskog djela;

ciii)parodija i sl.
Prijevod u uem smislu rijei poznaje sljedee osnovne oblike: 1) prijevod s knjievnog
prijevoda; 2. prijevod s opisnog prijevoda i 3) prijevod s originala.

Prepjev je prelazni vid izmeu prerade i prijevoda u uem smislu, o ijem ukljuivanju u ovu
sistematizaciju bi se, moda, moglo i diskutirati.
Razgovori o prevoenju knjievnih djela kao o kreativnoj umjetnikoj djelatnosti esto e se
nasukati na apriorno odbijanje, zbog injenice da se prevoenjem zapravo ponavlja ve
uoblieno i tekstom fiksirano knjievno djelo. Ako se primjerice jednoj solistikoj vokalnoj
interpretaciji muzikog djela priznaje svojstvo umjetnikog stvaranja (ova interpretacija je
visoko individualna boja glasa, osobenost pjevaevog glasovnog organa tembr, raspon
glasovnih mogunosti, pjevaev individualni doivljaj partiture koji je usvjetovan mentalnim,
emocionalnim, kulturolokim, i situativnim predispozicijama,), onda ne bi trebalo biti nikakvih
ozbiljnih argumenata za osporavanje takve kvalifikacije prevoenju knjievnog djela. Jer, put u

procesu promjene materijalne prirode znaka u prevoenju se svodi na izraavanje znacima sa

znatno vie slojeva (svim onim koje sadre meusobno razliiti prirodni jezici pridodaju se i
slojevi koji rezultiraju iz razliitih kulturolokih, odnosno knjievnoteorijskih tradicija). Kod
knjievnog prevoenja rije je o puno sloenijem stvaralakom procesu nego kod vokalne
interpretacije ak i najsloenijih muzikih kompozicija. Nadahnue je od izuzetno velike
vanosti i kod vokalne interpretacije i knjievnog prevoenja.
Evo skice osnovnih oblika kreacije u knjievnom prijevodu u uem smislu:
a) pronalaenje funkcionalno ekvivalentnih stilsko-jezikih kljueva u skladu s dijahronijskim i
sinhronijskim karakteristikama jezika i knjievnosti primaoca;
b)zamjena primarnih pojmova radi stvaranja konotativnih znaenja koja su u originalu kao cjelini
smisaono primarna sa zadravanjem estetike igre preplitanja denotativnog i konotativnog
(igra rijei, metafora, epitet i sl.):
c) zamjena radi ouvanja ekvivalentne originalu svjeine iskaza (izbjegavanje banalnih rima,
banalnih epiteta i sl.);
d) preoblikovanje ritmiko-metrike osnove djela u skladu sa 1. jezikom specifinou dvaju
jezika i 2. knjievnom tradicijom u knjievnostima dvaju jezika (funkcionalna ekvivalentnost).
e) selektivno izostavljanje dijelova iskaza iz originala, radi uklapanja u ekvivalentnu originalu
ritmiko-metriku matricu;
f) dodavanje dijelova iskaza kojih u originalu nema, ali su potrebni radi ispunjavanja na
tekstualno, zbog jezikih razlika, praznijim mjestima odgovarajue ritmiko-metrike matrice,
ili radi ostvarivanja eufonijske ekvivalentnosti, odnosno ekvivalentnosti u rimovanju;
g) kompenzacija u okviru iste poetsko-izraajne kategorije u okviru razliitih tematskoizraajnih kategorija, na istom mjestu gdje se izostavljeno nadoknauje, naknadno ili
prethodnonadoknaivanje izostavljenog.

PITANJE BROJ

KNJIEVNI PRIJEVOD I VRIJEME

Knjievni prijevod je, kao i ostali oblici umjetnikog izraavanja, viestuko povezan s vremenom
u kojem nastaje.

Obim prevodilake aktivnosti neposredno ovisi o sljedeim faktorima: baze sredine za koju se
prevodi, stupnja politike i kulturne otvorenosti te sredine, opeg kulturnog nivoa, odnosno
irine italake publike za koju se prevodi, tradicije prevoenja na jezik prijevoda.
Utjecaj vremena, odnosno sredine u kojoj se prevod pojavljuje ogleda se u izboru djela za
prevoenje. Na izbor djela koja se prevodi naroito utjee stupanj otvorenosti drutva za koje
se prevodi, dugorona i trenutna idejna i politika orijentacija toga drutva, kao i dominantni
estetiki pogledi u sredini za koju se prevodi.
Objektivne faktore koji utjeu na konaan oblik prijevoda moemo podijeliti na grupu
izvanknjievnih (izvanumjetnikih) i knjievnih (umjetnikih) faktora.
Izvanknjievni su idejni, religiozni i politiki, a knjievni su odnos jezikih sistema jezika
originala i jezika prijevoda, stupanj razvijenosti knjievnog jezika na kojem je nastao original u
odnosu na stupanj razvijenosti knjievnog jezika na koji se prevodi, stupanj razvijenosti i
specifinosti knjievnog procesa na jeziku originala i na jeziku prijevoda, potencijalni fond
pjesnikih izraajnih sredstava na jeziku prijevoda i sl.
Povijest knjievnog prevoenja biljei niz sluajeva kad se u djelu koje je ve prolo kroz
prethodnu selekciju, u skladu s etikim, vjerskim, politikim ili drugim nazorima vremena i
sredine u kojoj se prijevod pojavljuje, tijekom procesa prevoenja vre odreene izmjene. Nema
sumnje da sve takve izmjene krnje smisaono-estetiku cjelinu originala. Meutim, ako se teine
toke sadrine originala, onda kada ne postoje povoljni drutveni uvjeti za njihovo direktno
prenoenje, dovedu do itaoeve svjesti makar i posredno, prijevod se ne bi mogao smatrati
iznevjerivanjem originala. Razumije se, u takvoj situaciji moe doi do ozbiljnijih pomjeranja na
umjetnikom planu, jer se ono to je u originalnom pjesnikovom iskazu dato direktno prenosi
posredno.
Odnos prema originalu kao umjetnikom djelu koje treba predstaviti drugoj jezinoj sredini, na
njenom jeziku, dosta je uvjetovan dominantnim estetikim pogledima u njoj. To se najlake vidi
na primjeru uoljive veze teorije i prakse prevoenja sa estetikom i poetikom vladajueg
knjievnog pravca u sredini u kojoj prijevod nastaje. Teorija i praksa prevoenja ne prate
mehaniku smjenu knjievnih pravaca autohtone knjievnosti, ali su u sutini dio umjetnikog
ivota i knjievnog procesa meu nosiocima jezika sredine u kojoj nastaju. Zbog toga djela
prevodne knjievnosti, ukoliko nisu sluajna i anahrona pojava, nikada ne izlaze izvan opih
estetikih okvira svoje sredine. Meutim, iako je tromiji i amorfniji od procesa razvoja autohtone
knjievnosti, pa se u njemu ne odslikavaju tako brzo promjene estetikih principa nastale
smjenom knjievnih pravaca, proces razvoja teorije i prakse knjievnog prevoenja vre je i
neposrednije povezan s napredovanjem teorijske misli o jeziku i knjievnosti. Zato vie i osjetno
bre od autohtone knjievnosti reagira (i mora reagirati) na otkria koja se ine u oblasti teorije
jezika, teorije knjievnosti, naroito teorije stiha. Humboltova jezika teorija, rezultati do kojih
su u analizi strukture knjievnog djela dolazili formalisti i strukturalisti, pojava generativne
gramatike, ili razvoj teorije informacije predstavljali su zbog toga poticaje koji su u teoriju i
praksu prevoenja unosili kvalitativne promjene.

Fond pjesnikih sredstava na jeziku knjievnosti u kojoj nastaje prijevod faktor je koji moe
ograniavati umjetniki domet prijevoda, ako je knjievni proces na jeziku originala na viem
stadiju razvoja od tog procesa na jeziku prijevoda. Specifinost razvoja dviju razliitih
knjievnosti moe uvjetovati razlike u funkciji jednog istog izraajnog sredstva u njima. Ta
specifinost je ponekad uzrok tome da su i u knjievnostima koje su u cjelini na istom stupnju
razvoja nejednako razvijeni pojedini anrovi, odnosno i izraajna sredstva koja su sastavni dio
umjetnike strukture tih anrova. Specifinost razvoja knjievnosti na jeziku prijevoda ponekad
se ispoljava i u prevodilakoj tradiciji (npr. U obiaju da se poezija prevodi prozom, da se antiki
kvantitativni stih prevodi silabiko-tonskim, da se mijenja vrsta stiha, cenzura itd.).
Fond pjesnikih izraajnih sredstava kao estetiki aktualna aktiva stila vremena, prije svega,
otvara mogunost, a ponekad i zahtjeva, da se ranije prevedena klasina knjievna djela, zbog
kvalitativnih promjena u stilu vremena, prevode ponovo. Vrijeme u kojem nastaje prijevod
ostavlja, dakle, uoljiv peat na jeziko-stilskom planu djela. To postaje naroito upadljivo u
prijevodima djela pisanih arhainim jezikom koji nije izraz ni individualnog stila pisca, niti
stilska specifinost samog djela, nego je jedino rezultat datosti normativnog stila epohe u kojoj je
nastalo.
Takbvo djelo se prevodi onda u stilskim okvirima vremena za koje se priprema. Ako se ne
postupi tako, onda arhainim jeziko-stilskim izrazom ne samo to se unosi jedna komponenta
koje nije bilo ni u pievoj intervenciji ni u njenoj realizaciji, nego se ak podie nepotrebna
barijera za spontano estetiko doivljavanje kod suvremenih italaca.
Ovaj stil vremena se moe tek nagovjestiti izvjesnim blagim nanosima arhaine leksike i
frazeologije. (ali se koriste suvremena pjesnika izraajna sredstva).
Intervencije u tekstu originala, vrene u ime nekih izvanknjievnih obzira, nisu uvijek rezultat
vanjskih pritisaka pod kojima se nalazi prevodilac. Ukoliko je tekst originala sloeniji i
kompleksniji, ukoliko vie obvezuje prevodioca da prenese na drugi jezik isovremeno razliite
slojeve pjesnikog sadraja, utoliko vie prijevod postaje umjetnika interpretacija, odnosno
prevodioeva konkretizacija izvornika.
Knjievni prijevod je dio opeg knjievnog procesa. Njegov rezultat je vie nego originalna
knjievnost uvjetovan sredinom i vremenom u kojem se pojavljuje. Meutim, u dijalektikom
jedinstvu _______ u odreenom trenutku on dobiva funkciju faktora koji potie idejni i
umjetniki proces podruja jezika prijevoda na daljni razvoj. Dakle, mada je u principu uokviren
dominantnim stilom vremena, knjievni prijevod moe postati faktor promjena, odnosno
evolucije stila vremena, knjievnosti i kulturne sredine u kojoj nastaje.
To naroito dolazi do izraaja u a) u vrijeme konstituiranja i prve faze razvoja knjievnog
narodnog jezike, b) u vrijeme konstituiranja i prve fazew razvoja mladih pisanih knjievnosti, c)
u vrijeme konstituiranja i borbe za afirmaciju novih knjievnih pravaca i pokreta.

PITANJE BROJ 25

VRSTE LANIH PAROVA

Uvodna napomena Leksika nalaiza je usmjerena na prouavanje vokabulara odreenog

jezika. Vokabular se moe prouavati sa stajalita odnosa izmeu rijei i "onoga to one
predstavljaju", tj. njihova izvanjezinog sadraja. Tako za rije stado moemo rei da ona
izraava izvanjezini sadraj koji se sastoji... od neutvrenog broja ivotinja odreene vrste u
skupini ili, u prenesenom smislu, od neutvrenog broja ljudi koji imaju karakteristiku poslunosti
i slijede vou. Uavanja vokabulara je onaj koji ne promatra izdvojene rijei u odnosu prema
izvanjezinim sadrajima, nego uzajamno povezane skupine rijei u njihovim sloenim
meusobnim odnosima. Znaenje svake pojedine rijei u kompleksnom sklopu ovisi ne samo o
izvanjezinom sadraju koji ona nosi, nego i o ostalim rijeima s kojima ulazi u znaenjske
odnose.
Tako se rije "stado" ne moe izolirano promatrati, nego se analiziraju i rijei "krdo" i "opor",
pa "jato", pa (za preneseno znaenje) "rulja", "gomila". Rijei ulaze u meusobne odnose
SINONIMIJE (slinosti po znaenju nainiti, napraviti, izraditi, sastaviti), ANTONIMIJE
(suprotnosti u znaenju milostiv-okrutan), UKLJUIVANJA (npr. voe agrumi, narane),
ZAJEDNIKIH LEKSIKIH POLJA (npr. kuhati, pei, priti, pirjati).
S obzirom na sloenost leksikih odnosa unutar jednog jezika, lako je zamisliti da e situacija
biti jo sloenija kad su u pitanju dva jezika. ak i vrlo opseni i iscrpni dvojezini rjenici teko
mogu tu sloenost vjerno odraziti i dati pouzdane korespodente za sva znaenja rijei jednoga
jezika u drugom jeziku.
Kontrastivna analiza leksike omoguava da se odnosi meu rijeima dvaju jezika bolje shvate i
nakon toga prikau u dvojezinom rjeniku.
Kontrastivna naliza polazi od leksikih jedinica (rijei) jednoga jezika i njihovih formalnih
korespondenata u drugom jeziku, a zatim se povratnim prijevodom vraa u prvi jezik.
Ako uzmemo englesku rije "herd" dobit emo na temelju prijevodne ekvivalencije sljedeu
sliku korespondentnih odnosa.
Za englesku imenicu herd dobili smo est korespondentnih jedinica u naem jeziku, koje se po
svojim semantikim svojstvima grupiraju u tri skupine: prvu ine "krdo", "stado" i "opor",
drugu "gomila" i "rulja", treu "pastir". Prve dvije skupine spadaju zajedno, jer obje znae
neutvreni broj individua u jednoj skupini bez vrste organizacijske strukture; razlikuju se po
tome to rijei iz prve skupine sadre semantiku komponentu "ivotinjsko" kao primarnu
odrednicu, dok je komponenta "ljudsko" sekundarna i izvedena , a rijei druge skupine sadre
komponentu "ljudsko" ("gomila" i komponentu neivo), dok je komponenta "ivotinjsko"

ukljuena samo posredno preko znaenja "skupina ljudskih bia bez jasne organizacijske
strukture" (dakle, slina ivotinjskoj strukturi). Trea skupina, koja sadri samo rije "pastir",
izdvaja se od prve dvije po tome to ne upuuje ni na kakvu skupinu nego na pojedinca.
Povratni prijevod potvruje da su navedene hrvatske imenice formalni korespodenti engleske
rijei "herd" (jer svaka od njih daje i herd uz ostale korespodente u povratnom prijevodu), a
istovremeno odraava razlike meu njima. Te se razlike jasno vide, npr, izmeu imenica krdo i
gomila, ali i izmeu opor vi stado, kada analiziramo engleske rijei koje su njihovi povratnoprijevodni ekvivalenti.
Prevodilac mora kao primalac izvorne poruke ispitati semantiki sadraj leksikih jedinica koje
tu poruku nose, a onda kao odailjalac prevedene poruke ispitati korespodente tih leksikih
jedinica u jeziku-cilju, da bi povratnim prijevodom ustanovio koji nod korespondenata osiguraba
prijevodnu ekvivalenciju u kojem sluaju.

Buffalos live in herds (Bivole ive u krdima), Divljim bivolima ne odgovara rije "flock" (miran,
pripitomljen), ali zato:
We had two herds of cattle. (Imali smo dva stada goveda), jer stado upuuje na pripitomljenost
ivotinja, njihovo pokoravanje kontroli ovjeka.
HERD
Krdo-herd,flock,drove,pack
Stado-flock,herd
opor-herd,pack,troop
Gomila-crowd,mob,herd,heap,pile
Rulja-mob,rabble,herd
Pastir-shepherd,herder,Herdsmen,herd
Prijevodno sparivanje leksikih jedinica
Rjenik koji bi za "herd" dao samo prijevod "stado", i prevodilac koji bi u glavi uspostavio samo
takvu vezu, ne bi mogao osigurati prijevodnu ekvivalenciju. Ni rjenik koji bi za "herd" dao
krdo, stado, i opor, ne bi osigurao njihovu ispravnu upotrebu u prijevodnim situacijama. (lake
je birati kada se prevodi na maternji jezik, nego obratno nema intuicije u zadnjem sluaju).
LANI PAROVI

Lani parovi su parovi jezinih (ne samo leksikih) jedinica u dva razna jezika koje imaju neto
zajednikog, ali nisu u svemu jednake. Meutim, na temelju onoga to im je zajedniko,
prevodilac ih smatra pravim, meusobno zamjenjivim parovima, tako da jezinu jedinicu jezikacilja upotrebljava u svim onim kontekstima situacija u kojima se upotrebljava i jezina jedinica
izvornoga jezika. To drugim rijeima znai da on djelominu slinost tih dviju jedinica shvaa
kao potpunu identinost, to je u jeziku rijedak sluaj.
Prvi sluaj: slinost oblika: eventually vs eventualno, drugi: u zajednikom metajezikom nazivu
koji obuhvaa obje jedinice: prezent u hrvatskom i prezent u engleskom jeziku, te napokon u
nekim, ali ne svim, aspektima semantikog sadraja (npr, stado vs. flock).
Da bi izbjegao lano sparivanje, prevodilac mora znati da slinost oblika nije nuno i slinost
semantikog sadraja /eventually & eventualno znae sasvim razliite stvari), da isti metajezini
naziv moe pokvariti pojmove koji nisu isti (hrvatski prezent zahvaa ire podruje znaenja
nego engleski prezent i pokriva i dio znaenjskog podruja present perfect tense-a), te da
slaganje nekih aspekata znaenja nije garancija potpune identinosti znaenja (stado & flock se
djelomino slau u znaenju, ali i razlikuju stado pokriva ire znaenjsko podruje za koje
engleski pored "flock" koristi i "herd", te znaenjsko podruje stada je ue nego flock, jer flock
pokriva i znaenjsko podruje za koje na jezik koristi rije jato.
Prevodilake pogreke uzrokovane lanim sparivanjem jezinih jedinica lako se mogu
predvidjeti. Kada se znaenja oblikom slinih jedinica sasvim razlikuju, prevodilac e
zadravajui isti oblik pogrijeiti u prevoenju s maternjeg na strani i obratno. Kada jezina
jedinica maternjeg jezika pokriva ire znaenjsko podruje nego jedinica stranoga jezika, mogu
se oekivati pogreke u prijevodu na strani jezik. Kada pak jedinica maternjeg jezika pokriva ue
znaenjsko podruje nego jedinica stranog jezika, mogu se oekivati pogreke u prijevodu na
maternji jezik. Manje greaka se pravi kod prijevoda na maternji jezik razlog intuitivno znanje
(kada trebamo prevesti rije flock sigurno neemo rei stado ptica niti jato ovaca).
LANI PAROVI-INTERNACIONALIZMI
Dakle, lani parovi se meu jezicima mogu pojaviti u prevoenju uvijek onda kada meu
jezinim jedinicama postoji djelomina slinost,koju prevodilac doivljava kao potpunu
jednakost.
To se moe dogoditi na svim razinama fonolokoj, grafoloko-ortografskoj, leksikoj i
gramatikoj. Najizrazitija je ta pojava na leksikoj razini, i to meu leksikim jedinicama dvaju
jezika koje su po obliku sasvim razliite. To je tip lanih parova iz kojega je potekao sam naziv i
na koje se najee misli kada se govori o false pairs, false friends, deceptive cognates. Obino
se pri tome radi o internacionalnim rijeima koje je i jedan i drugi od ta dva jezika preuzeo iz
nekog treeg (latinskog ili grkog) jezika, a koje su u svaki od tih jezika ule s razliitim
znaenjima ili su u njima razvile razliita znaenja. Ponekad se, pak, radi o rijeima jednoga
jezika koje je preuzeo drugi jezik, ali su u njemu poprimile drukija znaenja nego to su ih
imale u prvom jeziku.

Tijekom kolovanja za prevodioce, studentima se skree panja da se u izboru znaenja ne daju

zavesti vanjskim oblikom rijei, a zatim im se pruaju ispravna rjeenja za izraavanje
odgovarajuih znaenja. Najzanimljiviji su oni lani parovi koji su slini ne samo po obliku,
nego i velikim dijelom znaenja.
Uenik ili prevodilac zna da za rije koju eli prevesti na drugom jeziku postoji odgovarajua
rije vrlo slinog oblika; ako je po njegovom prethodnom iskustvu ona i znaila isto to i rije
koja se prevodi, onda on nee oklijevati da te dvije rijei spari. U rjenik nee ni pogledati, a ako
pogleda, lako je mogue da e tamo nai potvrdu da se zaista radi o leksikom paru, budui da i
pisci rjenika potpadaju pod utjecaj velike slinosti takvih parova i previaju njihove razlike.
Ako pogledamo koji su sve semantiki odnosi logiki mogui meu parovima rijei koje kao TC
(tertium comparationis) povezuje ZAJEDNIKI OBLIK, vidjet emo da tih odnosa ima tri
vrste:
a) znaenja leksike jedinice prvog jezika i leksike jedinice drugoga jezika se poklapaju;
b) znaenja leksikih jedinica prvoga i drugoga jezika su sasvim razliita, tako da nema
poklapanja;
(ovo je vrsta odnosa zbog kojeg je uveden i naziv lani parovi);
c) dvije oblikom sline leksike jedinice imaju dio znaenja zajedniki, a dio razliit, i to tako da
leksika jedinica prvoga jezika ima ire znaenje, a jedinica drugog jezika ue, ili pak obratno.
Prikaz formulama:
L1=L2
L1 L2
L1> L2
Pravi parovi s jednakim znaenjem (L1=L2)
Ovdje se nalaze parovi rije koje i u jednom i u drugom jeziku imaju isto znaenje. Parova rijei
koje bi jedna i drugoj odgovarale u cjelokupnosti svojih znaenja i mogle se poistovjetiti u svim
aspektima svoje upotrebe u jednom i drugom jeziku nema tako mnogo, jer detaljna analiza esto
otkriva razlike koje ni sparivanja u dvojezinim rjenicima ni semantiki opisi u jednojezinim
rjenicima ne iznose na vidjelo.
Znaenjski identini parovi (znanstveno-tehniki nazivi):
molekula molecule, fiziologija physiology, kineziterapija -kinesitherapy, teorija theory,
diploma diploma, Celzijus Celsius itd.

Jedna od upotrebnih razlika meu znaenjski jednakim rijeima odnosi se na njihov razliit
KOLOKACIJSKI potencijal (tj. Mogunost kombiniranja s drugim rijeima i stvaranja manje ili
vie vrstih leksikih sklopova).
Npr. hrvatski pridjev "kemijski" i engleski "chemical" po svom se semantikom sadraju teko
mogu razlikovati, ali ipak to ne znai da se kemijski moe u svakoj upotrebi prevesti kao
chemical i obratno.
Kemijsko ienje dry cleaning; kemijska olovka ball-point pen; kemijski odjel chemistry
department itd.
Stilsko pokustvo - (*stylistic furniture) period furniture
Elastini plan (*elastic plan) flexible plan
Elastini mozak (*elastic mind) flexible mind
Rezervni dio (*reserve part) spare part
Likvidirati nepismenost (*liquidate illiteracy) eradicate ili eliminate illiteracy i sl.
Druga upotrebna razlika meu rijeima slinog oblika i jednakog znaenja proizlazi iz njihove
razliite frekvencije ili geografske i socijalne distribucije, a s tim u vezi i stilske razine.
Ako prevodilac ne vodi rauna o takvim razlikama, on e u prijevodu iznevjeriti obavijest i u
komunikacijskom smislu prenijeti neto drugo od onoga to je izvorni odailjalac elio prenijeti.
Hrvatska rije aerodrom ima svoj fonoloko-grafoloko-semantiki par u engleskoj rijei
aerodrome, ali se ta rije jedva jo upotrebljava, a pravi prijevod je "airport". Slino je s naom
rijei "analfabet": u engl. Rjenicima postoji "analphabet", ali je normalni engleski prijevod toga
pojma "illiterate", dijapozitiv diapositive, a normalni prijevod je "slide", za nau rije milijarda
milliard, a normalni je prijevod billion ili one thousand million. Stenografija stenography
ali je upotrebljiva rije short-hand i short-hand writing, angina angina (usko medicinski naziv)
sore throat, tonsillitis, quinsy su u upotrebi, itd.
Lani parovi sa savim razliitim znaenjima

Dok se prethodna skupina sastojala od parova slinih po obliku i jednakih po semantikom

sadraju, a razliitih po upotrebnoj vrijednosti, dotle ova skupina obuhvaa lane parove u
pravom smislu te rijei. To su parovi koji su po obliku slini, a po znaenju tako razliiti da se
nigdje ne preklapaju.
Afirmirati se (establish oneself, gain a reputation, make a name for oneself) affirm (potvrditi
posvjedoiti); Aktualan (current, topical, present, urgent) actual (zbiljski, stvaran); ambulanta

(out-patient clinic) ambulance (kola hitne pomoi); apartman (suite), apartment (stan,
namjetena soba); baraka (shed, shack, hut), barracks kasarna; deviza (foreign
currency(exchange), device (naprava, sredstvo); direkcija (top management, bord of directors,
direction (smjer, pravac); dres (football shirt, jersey, outfit, kit), dress (haljina, odjea);
ekspertiza (expert analysis (opinion), expertise (strunost, znanje), ekstravagantan (eccentic),
extravagant (neumjeren, rasipan); eventualan (possible), eventual (konaan, krajnji); evidencija
(records, files), evidence (dokaz, iskaz); genijalan (ingenious, highly gifted, brilliant), genial
(blag, prijatan, ugodan), gimnazija (general secondary school, grammar school), gymnasium
(gimn. sala), honorarni (part-time), honorary (poasan), kompozitor (composer), compositor
(slaga), konkurencija (competition, contest), concurrence (stjecanje, slaganje), konkurs
(contest, competition), concourse (gomila, skup, sjedinjenje), konzekventan (consistent),
consequent (posljedian, koji slijedi), korektor (proof-reader), corrector (ispravlja), kurentan
(fast-selling), current (tekui, sadanji, aktualan), maneken(ka) (model), mannequin (krojaka
lutka, lutka iz izloga), miting (mass rally) meeting (sastanak), moda (fashion, vogue), mode
(nain), parola (slogan, banner), parole (zadana rije, uvjetni otpust iz zatvora), pretendirati
(claim, aspire), pretend (pretvarati se), promocija (graduation ceremony), promotion
(unaprjeenje), prospekt (brochure, leaflet, booklet, folder), prospect (izled, perspektiva,
potencijalni kupac), protekcija (favoritism, patronage), protection zatita, provizija
(commission, brokerage), provision (opskrba, snabdijevanje), realan (realistic, down-to-earth),
real (stvaran). reklamacija (complaint, claim), reclamation (krenje,isuenje, melioracija),
reprezentacija (national team), representation (predstavljanje, zastupanje, predoenje),
rezimirati (summarize, abstract, recapitulate), resume (nastasviti nakon prekida), simpatian
(nice, pleasant, agreeable, likeable), sympathetic (suutan, suosjeajan, pun razumijevanja),
sindikat (trade unions, unions), syndicate (novinski trust, poslovno udruenje, gangstersko
udruenje, sveuilini senat), solidan (reliable, good, reasonable), solid (vrst, krut, masivan),
spiker (new reader, newcaster, radio commentator), speaker (govornik, zvunik), tiket (coupon,
medical referral slip), ticket (ulaznica, karta).
Pod utjecajem pogrenog prevoenja ovakvih leksikih parova, ponekad dolazi do infiltracije
znaenja jednog jezika u drugi. Primjerice rije "brigadir" team(group) leader, assistant
foreman, dok "brigadier znai brigadni general, pa se u vijestima novinskih agencija danas
moe proitati da je taj i taj brigadir izvrio dravni udar. Rije "petrolej" glasi na engleskom
"kerosene oil", dok englesko "petroleum" znai "nafta", , pa se danas govori o petrodolarima, o
porastu cijene petroleja, o petrolejskoj krizi,a pri tome se ne misli na krizu goriva za petrolejske
svjetiljke, nego na naftu.
Lani parovi s djelominim preklapanjem u znaenju
Ovi parovi se rijetko spominju kao lani parovi, a ipak su potencijalno daleko opasniji kao izvor
prijevodnih pogreaka nego pravi lani parovi. Psiholoki razlozi za pogreno poistovjeivanje
leksikih jedinica iz dvaju jezika znatno su jai nego u sluaju lanih parova sa sasvim razliitim
znaenjem, budui da ovdje djeluje i pritisak slinog oblika i zajednikog dijela znaenja. Ovdje
su mogua dva sluaja: L1 > L2 (kada rije prvoga jezika obuhvaa ire znaenjsko podruje
nego rije drugoga jezika) i L1< L2 (kada rije prvoga jezika obuhvaa ue znaenjsko podruje
nego rije drugoga jezika).

Pretpostavimo da prevodilac iji je maternji jezik hrv-srp-bos prevodi na engleski jezik i da mora
prevesti rije administracija u raznim kontekstima:

1.Reganova administracija postigla je prvu pobjedu na Kongresu (The Reagan

administration);
1. uju se prigovori danam je savezna administracija prevelika (our federal administration).
2. Mjere koje je poduzela savezna administracija nisu bile dovoljne (the federal
government)
3. Naa administracija u poduzeu nije dosta efikasna. (the clerical service)
4. Administracija se buni protiv sadanje raspodjele dohotka u poduzeu (our office/clerical
staff).
5. Uz ovoliku administraciju kojom se moram baviti, ne stignem nita uraditi (all this paper
work)
6. Nai ete ga gore u administraciji (in the office).
U nedostatku iscrpne, intuitivne ili eksplicitno provedene, kontrastivne analize toga leksikog
para mogu se oekivati pogreke koje e se izraziti u pretjeranoj upotrebi rijei administration u
engleskom jeziku, a na raun svih drugih rijei koje precizno izraavaju eljena znaenja.
Kod prijevoda s engleskog na maternji, prevodilac se nee susresti s rijei administration tako
esto, jer je na engleskom government vlada, clerical service uredska sluba, office staff
uredsko osoblje, paper work- papirologija, office ured.
Hrvatska rije "akt" ima u hsb jeziku znaenja koja rije "act" nema u engleskom.
Akt neto uinjeno" i "in", ali i "spis" i "umjetniki prikaz golog ljudskog tijela", dok se ove
dvije zadnje upotrebe u engleskom jeziku iskazuju kao "document" i "nude".
Engleska rije "act" "zakon", in u kazalinom komadu, to znai da ovdje imamo odnos
L1<L2 (znaenje hrvatske rijei uew od znaenja engleske rijei).

Ovo su primjeri lanih parova kod ove vrste:

akademija academy (akademija znanosti/academy of science and arts, vojna
akademija/military academy, akademija likovnih umjetnosti/Academy of fine arts), college
(pedagoka akademija/teacher-training college), commemoration, ceremony (sveana
akademija/commemoration, solemn observance, ceremony);

akcija action (vojna akcija/military action), drive (radna akcija/voluntary work drive),
campaign (akcija opismenjavanja/literacy campaign), operation (akcija spaavanja/rescue
operation), work (akcija za pruanje pomoi/relief work, plan, scheme (akcija za sigurnost u
prometu/traffic safety plan), raising, collection (akcija prikupljanja pomoi/raising of funds,
collection of funds).

Auditorij auditorium (dvorana), audience (publika, sluateljstvo),

ekonomija economy (privreda), economics (studij privrede), farm (poljoprivredno dobro),
fotografija photography (snimanje), photograph (smimka)
himna hymn (sveana pjesma), anthem (dravna himna)
industrija industry (grana industrije/a branch of industry), works (Industrija inskih
vozila/Traction Equipment Works), factory (Rijeka industrija odjee RIO/Rijeka Clothing
Factory), plant (Mesna industrija/Meat packing and processing Plant), industries (Organskokemijska industrija OKI/Organic Chemical Industries).
Kadrovi cadres (politiki), personnel, staff, manpower (struni).
Karta card (igraa, lanska), ticket (ulaznica), map (zemljopisna) chart (navigacijska)
Objekt object (predmet, gramatiki objekt), project (industrijski objekt(industrial project),
facility (proizvodni objekt/production facility), establishment (ugostiteljski objekt/catering
establishment, hotel, restaurant), installation (vojni objekt/military installation), vessel (plovni
objekt/vessel).
Park park (zelena povrina), fleet (automobilski vozni park), rolling stock (eljezniki vozni
park),
partija party (stranka), batch, consigment, lot (poiljka), match (sportski susret, partija za
udaju),
perspektiva perspective (geometrijska), prospect (izgled-misli se na neto, kakvi su nam
izgledi na neto).
Profesor- professor (sveuilini), teacher (srednjokolski),
propaganda propaganda (irenje informacija), advertising (ekon.propaganda, oglaavanje,
reklama).
Ovo je bila analiza sluajeva lanih parova s djelominim preklapanjem znaenja u kojima je L1
pokrivao ire znaenjsko podruje nego L2.

Lani parovi koji stoje u odnosu L1 < L2 mogu izazvati nekoliko vrsta pogreaka u prevoenju.
Na primjer, kada prevoditelj prevodi s naeg jezika na engleski i mora prevesti rije akt i dobije
act, nema pogreke. Meutim, kada s naeg mora prevesti rije "zakon" ili "varijetetska toka",
on e u rjeniku traiti rije za prijevod, te preuzeti rije "law". Tako e Zakon o visokokolskom
obrazovanju biti The Law on Higher Education, umjesto The Higher Education Act. Naravno,
oba ova iskaza su ovjerena (valjana kao prijevod), samo to se prvim nee prenijeti ona
komunikacijska vrijednost koja se prenosi drugim od ova dva prijevoda. Jednako tako: Imam
jednu sjajnu toku, on e prevesti I have a great number umjesto I have a great act (jer je ovo
varijanta koja je prirodnija eng.jeziku).
Ako zamislimo prevodioca kao izvornog govornika engl.jezika, on e doi u istu situaciju pri
prevoenju, pa e recimo rije "act" , koja u engl. ima ire znaenje od rijei "akt" upotrijebiti i
tamo gdje ne moe *Akt o visokokolskom obrazovanju, *Imam jedan sjajan akt (umjesto
toku).
Preko prijevoda jedan jezik djeluje na drugi. Primjerice, rije ampion ima znaenje u naem
jeziku "osoba koja je osvojila prvo mjesto na nekom natjecanju". Meutim, "champion" znai
pored toga "netko tko zagovara, brani ili se bori za nekoga ili neto". To drugo znaenje je
poelo prodirati pod utjecajem eng.jezika i u na jezik, tako da se u novinskim lancima
povremeno mogu nai primjeri kao "ampion mira", ampion pravedne borbe porobljenih
naroda, ampion obespravljenih masa itd.

Problem se javlja kod rijei koje mogu imati viestruko znaenje, a teko je odrediti koje
znaenje je u danom kontekstu upotrebljeno. Napr. u engleskom jeziku brije "minister" moe
znaiti "ministar, lan vlade", a moe znaiti "sveenik".

He married a minister's daughter. (prevoditelj mora znati kako ova rije moe znaiti ministar i
sveenik).
I rije oficir ima UE ZNAENJE u naem jeziku nego u engleskom; pored zajednikog vojnog
znaenja, javlja se jo "policajac", Funkcioner, i referent.
Projeciranje znaenja engleske rijei na nau rije moe izazvati nesporazum/ rije katoliki se
prevodi kao catholic. Medjutim, engleska rije ima ire znaenje i moe se prevesti i kao "irok,
irokogrudan, liberalan". Tako, The catholic tastes znai "irok ukus", a ne "katoliki ukus",
"catholic approach" je "irokogrudan, liberalan pristuo", a ne "katoliki pristup".

Izmiljeni parovi

Svi dosadanji parovi su bili rijei slinoga oblika koje postoje u dva razliita jezika i u njima se
razliito ponaaju. No prevodioci su spremni, pogotovo kada prevode na strani jezik kojim ne
vladaju dosta dobro, stvoriti leksiki par u stranom jeziku po uzoru na rije svojega maternjeg
jezika, u punom uvjerenju da ta rije doista postoji u tom stranom jeziku.U nekim sluajevima to
znai STVARANJE CIJELE RIJEI, a u drugima samo pogreno spajanje dijelova rijei
obino sufiksa i prefiksa s osnovom.

agrotehnika modern farming methods, modern methods in agriculture- *agrotechnics

apsolvent (senior undergraduate) *absolvent
bruto gross (*bruto)
daktilografkinja typist (*dactylographer)
degustacija (tasting, sampling) *degustation
deklinacija declension) - *declination
deprimiran depressed - *deprimed
dijafilm film-strip - *dia-film
dirigent conductor - *dirigent
dotacija grant, grant-in-aid, subvention - *dotation
ekipa team, group, party - *equipe
eksponat exibit - *exponate
grafoskop overhead projector - *graphoscope
interpunkcija panctuation - *interpunction
interurban trunk call, long-distance call - *interurban
kartoteka card index, card register, files, records - *cartotheque
klimatizacija air conditioning - *climatisation
licitacija bidding - *licitation
mehanografija business machines, data-processing machines (*mechanography)

parafirati initial - *paraph

referat paper, speech, report - *referate
renomiran reputable - *renomated
rentabilan profitable, paying - *rentable

Primjeri pogreno sastavljenih rijei zbog krivog spajanja osnove s prefiksima i sufiksima:
anorganski inorganic (*anorganic),
autoportret self-portrait - *autoportrait
dezinformacija misinformation - *disinformation
debalans imbalance - *debalance
hiperprodukcija overproduction - *hyperproduction
autogram autograph - *autogram
rekonvalescent convalescent (*reconvalescent)
grafikon graph - *graphicon
turistiki tourist - *touristic

Lani parovi bez slinosti po obliku

injenica da neke rijei nisu sline po obliku ne prijei uenika i prevodioce da u svojoj glavi
uspostavljaju jednostruke veze meu rijeima stvarajui tako lane parove koji izazivaju
pogreke u upotrebi jezika i u prevoenju.
Ovdje se radi o istoj pojavi kao to je bila ona koju smo prikazali na primjeru lanih parova
slinih po obliku s djelominim preklapanjem u znaenju, bit e dovoljno nekoliko primjera da
se vidi kako se ta pojava odraava meu lanim parovima bez slinosti po obliku.

I ovdje moramo razlikovati sluajeve kad leksika jedinica maternjeg jezika ima ire znaenje od
leksike jedinice stranog jezika (L1>L2), i one u kojima je znaenje leksike jedinice maternjeg
jezika ue (L1<L2).
Nadalje, s obzirom na posljedice koje ta injenica ima za prevoenje, treba razlikovati i odnos
sinonimije i polisemije meu rijeima koje stoje u korespodentnim odnosima.
Razlikovanje sinonimnih rijei u stranom jeziku s vrlo finim znaenjskim razlikama koje su u
maternjem jeziku sve pokrivene (i prikrivene) istom leksikom jedinicom teak je zadatak za
prevodioca.
Rije "otkriti" discover, uncover, unvail, reveal, disclose.
Da bi prevodilac mogao ispravno prevesti upravo ono znaenje rijei "otkriti" koje je ostvareno u
konkretnoj komunikacijskoj situaciji, on mora prvo biti svjestan da ta rije ima u njegovom
maternjem jeziku znaenja koja se mogu meusobno razlikovati, zatim mora znati koje sve rijei
u stranom jeziku izraavaju isto znaenje, i napokon mora biti u stanju te strane rijei kao
sinonime meusobno razlikovati.
Ako prvi od ova tri ouvjeta nije zadovoljen, on e viestruki korespodentni odnos zamijeniti
jednostrukim i za prevoenje rijei "otkriti" koristiti samo englesko "discover" (jer ga je moda
prvoga usvojio kao korespodent za "otkriti" ili jer je to po njegovom iskustvu korespodent koji je
uvijek odgovarao u komunikacijskim situacijama u kojima je trebao prevesti "otkriti". Ako nije
ispunjen drugi uvjet, on nee znati koje mu sve leksike mogunosti stoje na raspolaganju u
engleskom jeziku za izraavanje eljenih znaenja. Konano, ako nije zadovoljen trei uvjet (a
on pretpostavlja dobro poznavanje leksike strukture engleskog jezika), prevodilac nee moi
odabrati onaj sinonim koji najtonije izraava eljeno znaenje, pa dolazi do veeg ili manjeg
iznevjeravanja obavijesti.
Otkriti kontinent discover; otkriti zavjeru uncover a plot (s tim da ovo znai da je onaj ko je
razotkrio zavjeru svjesno radio na tome da je razotkrije) ALI i discover a plot (ne govori nita o
tome je li razotkriva ita znao ranije); otkriti spomenik unveil a monument, otkriti tajnu
reveal a secret (ovo bi znailo da je tajna sada postala javna injenica); disclose a secret (ovo
upuuje na samo razotkrivanje tajne); otkriti svoj identitet disclose one's identity.

Za razliku od ovakvih sinonimnih odnosa, polisemni odnosi, tj. odnosi vieznanosti, su

prevodiocu lake shvatljivi.
Blagajna (u hrv.jeziku) kao administrativna ili organizacijska jedinica (treasury), kao
prostorija u kojoj se obavljaju uplate i isplate (cashier's office), u trgovinama je pult ili boks
gdje kupci plaaju kupljenu robu (cash desk, cashier's) , mjesto gdje se prodaju vozne karte
(booking office) ili ulaznice (box office) , naprava za registriranje iznosa koji se plaa, (till, cash
register) ili pak vrsta kutija za uvanje gotovine (cash box).

Ponekad jedna te ista rije hrv.jezika istovremeno ilustrira SINONIMNE i POLISEMNE odnose:
"ena" je polisemna (vieznana rije) "ensko bie" i "supruga", a za to postoje posebne
engleske leksike jedinice a woman (female sinonim ova rije je stilski obiljeena kao
lagano ironina ili negativna ili hladno slubena (kao pravni termin), jer u stvari znai "enka"),
a wife.
Jedan sluaj polisemije koji zasluuje da se posebno spomene odnosi se na rijei koje u
hrvatskom oznaavaju istovremeno INSTITUCIJU i ZGRADU u kojoj je ona smjetena.
Engleski jezik u takvim sluajevima obino specificira razliku, pa se prevodilac pri prevoenju
nae gradske skuptine, mora odluiti izmeu "municipal assembly" i "town hall".

Situacija L1<L2 nee prevodiocu kojem je maternji jezik hrv.srp.bos. Stvoriti potekoe u
upotrebi stranog jezika, budui da je leksika jedinica njegova maternjeg jezika ua i sadri samo
dio znaenja svoga para u stranom jeziku. Naa "plima" na engleskom je "tide", ali "tide" je
istovremeno i "oseka". Jednako tako glagol "marry" se kod nas prevodi sa "udati se", "oeniti
se" i "vjenati se".
Ako imamo reenicu "Udala sam se za njega prije dvije godine" I married him 2 years ago. Po
glagolu u engleskom jeziku ne moemo znati koji je ROD u pitanju (osim 3.lica jed.), pa kad
bismo trebali ovu reenicu prevesi na hrv. Ne bismo znali hoemo li rei Oenio sam se ..... ili
Udala sam se.....; To se dogaa i s rijeima: uncle ujak, stric; ili pak "education" kojom se
zamjenjuju nae dvije rijei "odgoj i obrazovanje".
Leksine i pojmovne praznine
O leksikim prazninama moe se govoriti u okviru jednog jezika i kontrastivno meu jezicima.
Unutar jednoga jezika leksika praznina je mjesto u leksikom sustavu koje nije popunjeno, a
oito bi trebalo biti popunjeno s obzirom na to da su njemu odgovarajua mjesta u istom
leksikom polju popunjena, to znai da jezik tu znaenjsku karakteristiku inae izraava:
npr. uzmimo leksiko polje "ivadi/peradi" na engleskom jeziku, onda zapaamo da engleski
jezik sustavno razlikuje "muko", "ensko" i "mlado". Jedina je iznimka za "turkey", gdje
engleski nema posebne leksike jedinice za "puricu" i "pure", nego su to NEPOPUNJENE
PRAZNINE u sustavu rijei za ivad (te se praznine mogu popuniti opisno hen-turkey-purica;
baby-turkey pure).

Semantika karakteristika
muko
ensko

mlado
Vrsta peradi: cock/rooster,hen,chicken,gander,goose,gosling,drake,duck,duckling,turkey
Meutim, s prijevodnog su stajalita zanimljivije leksike praznine koje se otkrivaju kontrastivno
izmeu dva jezika, jer su one zapravo pokazatelji POJMOVNIH PRAZNINA u pojedinom
jeziku. Te se pojmovne praznine otkrivaju samo kontrastivno, onda kad se govornici jednoga
jezika susretnu s pojmovima za koje drugi jezik raspolae odgovarajuim leksikim jedinicama i
kad te pojmove pokuaju izraziti na svome jeziku.
Svaki jezik funkcionira kao cjelovit sustav i zadovoljava komunikacijske potrebe svojih izvornih
govornika. Njegove leksike jedinice tako su semantiki strukturirane da ne ostavljaju nikakvih
praznina za izvorne govornike tako dugo dok oni ostaju u okviru svoje vlastite kulture. No kad se
suoe s pojmovima neke druge kulture, obino preko jezinog izraza te kulture, izvorni govornici
jednoga jezika postaju i te kako svjesni leksikih praznina u svom jeziku koje onda popunjavaju
jezinim posuivanjem (preuzimanjem rijei stranoga jezika), stvaranjem novih rijei,
semantikom adaptacijom postojeih rijei u jeziku ili doslovnim prevoenjem rijei.
Prevodilac se s pojmovnim prazninama suoava daleko ee nego obini izvorni govornik, jer
jezik stvara izraze za nove pojmove tek kad mu oni postanu potrebni za unutarjezinu
komunikaciju, a prevodilac nastupa prije toga on prvi uoava da postoji pojmovna praznina i za
nju mora nai odgovarajui izraz na jeziku-cilju. Pri tome on mora nastojati da prenosei sadraj
izvornoga pojma ne uini izraz toliko neobinim da komunikacija postane oteana ili gotovo
nemogua.
Pretpostavimo da se pojam "odgoja" na engleskom moe izraziti kao "personality development"
(rije upbringing se odnosi u prvom redu na obiteljski odgoj).
"Zadatak je kole da mladim ljudima dadne ne samo obrazovanje nego i odgoj"
"The task of the school is not only to educate young people, but also to develop their
personalities."
Ali,
"Izdaci za odgoj i obrzovanje porasli su za preko deset posto u odnosu na prolu godinu."
"Educational expenditures is more than ten per cent up on last year".
Ovdje je najbolji prijevod za "odgoj" njegovo utapanje u rijei "education", koja u engleskom
pokriva i odgoj i obrazovanje, ali ne specificira razliku meu njima.
Prva vrsta leksikih praznina nije posljedica odsustva nekih predmeta i pojmova u svijetu koji
okruuje govornike odreenog jezika, nego drukije pojmovne i jezine organizacije toga svijeta.
Nema sumnje da se i u kulturi govornika engleskog jezika razlikuju odgojni i obrazovni aspekti
rada s mladim ljudima, ali se u toj kulturi nije pojavila potreba da se te razlike leksiki izraze.

Jednako tako, sasvim je jasno da govornici hrv.jezika vide da su ruke i noge sastavljene od
raspoznatljivih dijelova (nadlaktica, podlaktica, aka, bedro, natkoljenica, potkoljenica, list,
stopalo), ali njihov jezik ne diferencira automatsku razliku izmeu gornjeg dijela ruke ili noge
kao to to ini engleski: Tako:
Boli me ruka, noga ---------------- My hand (arm)/foot (leg) hurts.
Ovdje se dijelom radi o postojanju leksike praznine u naem jeziku, a dijelom o razlikama u
frekvenciji i stilskoj vrijednosti engleskih rijei i njihovih korespondenata u hrv.jeziku. Leksika
praznina postoji u naem jeziku za izraavanje pojmova za dio ruke od ramena do zapea (arm)
i za dio noge od kuka do glenja (leg). Za engleske rijei "hand" i "foot" postoji u naem jeziku
rijei "aka" i "stopalo" ali im stilska vrijednost u nekim komunik.situacijama nije ista kao
vrijednost engleske rijei (foot pokriva vie nego nae stopalo-stopalo je samo jedan dio
povrine od glenja prema dole).
"Show me your hand" Pokaite mi svoju aku (mogue)
"He put his hand in his pocket" - *Stavio je aku u dep ovo je neobino.
He has large feet On ima velika stopala (OK)
You've stepped on my feet - *Stali ste mi na stopalo (nemogue).

Dalje, engl.rije "facilities" obuhvaa ono (stvari, zgrade, okolnosti) to omoguava i olakava
obavljanje odreene aktivnosti, te tako predstavlja pojam vieg reda koji ukljuuje zgrade
(knjinice, laboratorije, uionice kao facilities for study; gimnastike dvorane, bazene, atletske
staze sports facilities; tvornice, pogone, radionice production facilities; vozila (autobuse,
vlakove) facilities for travel; instalacije (tednjake cooking facilities; sanitarije washing
facilities), dijelove pokustva i opreme (krevete kao sleeping facilities, projektore i platna
projection facilities) itd.
Hrvatski jezik nema rijei za takav pojam i u prijevodu s engleskog jezika on najee namee
veu mjeru specifinosti u prevedenoj poruci nego to je postojala u izvornoj poruci: sportski
objekti ili sportski tereni, proizvodni objekti ili kapaciteti, prometna sredstva, pogodnosti za
kuhanje, mogunosti za spavanje i sl.
Dakle, objekti, mogunosti, pogodnosti i sredstva zajedno izraava samo jedna engleska rije
"facilities". To znai da rije "facilities" nema korespodenta u hrvt.jeziku koji bi mu pojmovno
odgovarao.

Kada rije "objekt" pokuavamo prevesti na engleski, onda visimo da se u njima javljaju
praznine u pojmovnom i leksikom smislu, koju prevodilac popunjava koritenjem raznih rijei s
viim ili niim stupnjem pojmovne specifinosti:
graevinski objekt construction project (dok je jo u gradnji), a building ili structure lkad je ve
sagraen. Industrijski objekt je industrial project (u gradnji), a industrial facility ili industrial
plant ili factory (sagraen); ugostiteljski objekt catering facility ili catering establishment, hotel
ili restaurant; plovni objekt sailing vessel ili ship, a vojni objekt military installation.
Kolokacije i stalni leksiki sklopovi (NIJE PITANJE S ISPITA)
U vie sluajeva je prikazano da izbor prijevoda za pojedinu leksiku jedinicu ovisi o leksikoj
kombinaciji u kojoj se ona javlja. Primjer kod lanog para chemical vidjelo se da kemijski u
odreenim kolokacijskim sklopovima (kao kemijsko ienje, kemijska olovka) ne prevodi
svojim engleskim korespodentom chemical, nego onako kako to zahtijevaju pravila leksikog
slaganja u engleskom jeziku. To ukazuje na potrebu prouavanja KOLOKACIJA u okviru
leksike kontrastivne analize. Sama analiza semantikog sadraja nije dovoljna, jer ak i onda
kada ona ukazuje na potpunu identinost semantikog sadraja dviju leksikih jedinica u dva
razna jezika, opasnost od lanog sparivanja ostaje prisutna tako dugo dok se ne ispitaju svi
kolokacijski odnosi u koje ulaze jedna i druga leksika jedinica. Budui da se sve mogunosti
kombiniranja leksikih jedinica teko mogu ispitati i da iscrpnih kolokacijskih popisa ili rjenika
nema, mogunost pojave kolokacijski uvjetovanih lanih parova u prevoenju ne moe se nikad
unaprijed iskljuiti.
Lingvisti nemaju jo jasnu definiciju to je kolokacija. Kolocirati= zajedno smjestiti znai
stavljati rijei zajedno u uzajamne semantike odnose, tako da jedna leksika jedinica u
izvjesnom smislu odreuje znaenje druge leksike jedinicu s kojom kolocira. Pridjev "dark"
mijenja svoje znaenje u raznim kolokacijama: dark night (mrana/tamna no), dark eyes
(tamne/crne/smee oi), Dark Ages (mrani srednji vijek), dark thoughts (mrane misli), dark
saying (mutna izreka), dark plans (tajni planovi), dark powers (mrane sile), dark vowel (mukli
samoglasnik).
Pravila koja odreuju naine kolokacijskog vezivanja leksikih jedinica nisu eksplicitno
navedena ni za jedan jezik, ali svaki izvorni govornik intiutivno zna za koje su kolokacije za
njegov jezik prihvatljive, a koje nisu. Naravno, prevodilac koji prevodi s maternjeg na strani
jezik i pri tome prati kolokacijska pravila u svom jeziku e neminovno pogrijeiti u svim
sluajevima u kojima se ta kolokacijska pravila ne poklapaju.
Prevodilac koji u prijevodu na engleski jezik polazi od kolokacije "kuhinjska sol" doi e
doslovnim prevoenjem do lanoga kolokacijskog para *kitchen salt umjesto ispravne
engl.kolokacije "table salt" (primjeri: zemni plin natural gas (*earth gas); visoka/niska
divlja big/small game (*high/low game); generalni pokus dress rehearsal (*general
rehearsal); umjetniki/igrani film feature film (*artistic/played film), radni naslov tentative
title (*working title); robna kua department store (*goods house); slatkovodna ribe
freshwater fish (*sweetwater fish); donijeti odluku - make a decision (*bring a decision); dati

prijedlog make a suggestion (*give a suggestion); redovni student a full-time student

(*regular student); izvanredni student part-time/extra-mural student (*extraordinary student);
Razlike meu jezicima u kolokacijskom potencvijalu mogu se vrlo jasno ilustrirati primjerima u
kojima jedan jezik u raznim kolokacijama zadrava istu leksiku jedinicu, a drugi svaki put
zahtijeva drukiju lek.jedinicu.
Brani ivot married life; brano stanje marital status; brana zajednica matrimony;
brana ljubav conjugal love, brani drug spouse, brano putovanje honeymoon.
U prijevodu s engleskog na na: compulsory education obavezno kolovanje; compulsory
measures prisilne mjere; common law obiajno pravo; common manners prostaki maniri;
common denominator zajedniki nazivnik, common consent zajedniki pristanak, common
sense zdrav razum, common land opinska zemlja.
Prevoditelje eka jo jedna zamka koju je tee izbjei to su kolokacije koje se mogu prevesti
doslovno, ali koje tako doslovno prevedene nemaju onaj stupanj prirodnosti i idiomatinosti to
ga imaju njihove varijante koje ne slijede kolokacijski obrazac prevodioevog maternjeg jezika i
zato mu veinom ostaju nedostupne: glagoli take, make, get, turn i sl., koje izvorni govornici
engl.jezika vrlo esto koriste u raznim kolokacijama, a strani prevodioci na engleski jezik
upotrebljavaju ih razmjerno rijetko zato to kolokacije iz njihovih jezika upuuju na neke druge
ispravne, ali manje idiomatine kolokacijske sklopove. U zagradama su pravilne, ali manje
idiomatine kolokacije.
poprimiti oblik take the form (assume the form); pohaati teaj take a course (attend a
course); odvesti se taksijem take a taxi (drive in a taxi); iskoristiti priliku take a chance
(use/exploit the opportunity); voditi rat make a war (lead, wage war); sklopiti/zakljuiti mir
make a peace (conclude peace); zaraditi novac make money (earn money); srknuti gutljaj
take a sip (drink a sip); popeti se liftom take an elevator (go up in an elevator) itd.
POSLOVICE, FRAZE I IZRIAJI

Poslovice i stalni izriaji takoer pripadaju leksikom dijelu jezika i za potrebe prevodilake
prakse zavreuju panju kontrastivnog analitiara. Budui da se radi o stalnim izriajima koji se
upotrebljavaju u onom obliku u kome u jeziku postoje i u veini sluajeva se ne mogu nimalo
modificirati, a ...pogotovo ne slobodno sastavljati, jasno je da njihovo prevoenje rije po rije
ne dolazi u obzir. To se moe dokazati i unutar jednoga jezika, gdje svako mijenjanje stalnog
izraza ili zamjenjivanje jedne rijei njenim sinonimom razara poslovicu ili izriaj, ini ih
smijenima i besmislenima, ili ih pretvara u slobodnu reenicu koja se interpretira ne kao
poslovica nego kao izjavna reenica: npr. U tom grmu lei zec U tom grmu lei kuni. Imati
putra na glavi Imati maslaca na glavi. Drumovi e poeljet Turaka, al' Turaka vie biti nee
Ceste e poeljet .......
Sad je lako zamisliti to se dogaa s poslovicom kad se doslovno prevede s jednog jezika na
drugi: ako ona na drugom jeziku ve postoji u obliku koji ne proizlazi iz doslovnog prijevoda s
prvog jezika ( a on gotovo nikada ne proizlazi, jer su poslovice sintaktiki, leksiki i ritmiki

prilagoene svakom jeziku da bi se lake prepoznale kao poslovice)., onda e svakla promjena
uzrokovana oblikom poslovice u prvom jeziku razoriti njenu poslovinost u drugom jeziku. One
se zamjenjuju u cjelini.
Bolje ikad nego nikad Better late than never.
Kulj eljezo dok je vrue Strike while the iron is hot.
Nije nipoto pravilo da poslovici jednoga jezika odgovara poslovica istog znaenja i sasvim
slinog izraza u drugom jeziku. Budui da su poslovice najneposredniji izraz tradicije i kulture
jednoga naroda, razumno je oekivati da e one biti i JEZINO SPECIFINE, i to tako da e se
za izraavanje istih znaenjskih sadraja u pojedinim jezicima koristiti razliiti lingvistiki
(leksiki, gramatiki, fonetski) materijal, ili pak da e pojedini jezici svojim specifinim jezinim
sredstvima izraavati specifina znaenja koja se u drugim jezicima ne izraavaju. Prevodilaki
postupci bit e u ta dva druga sluaja drukiji nego u prvom sluaju.
U prvom sluaju se u oba jezika izraava jednako znaenje i da je jezini izraz slian., pa e
prevodilac morati samo paziti da u prijevodu postigne tono onaj izraz koji jezik-cilj trai. U
tome mu mogu pomoi dvojezini rjenici poslovica i stalnih izriaja ili jednojezini rjenici i
zbirke poslovica (npr. pod "iron" nai e izraz za poslovicu Kuj eljezo dok je vrue ili pak, pod
"gold" nai e all that glitters is not gold.
U drugom sluaju u oba jezika se izraava jednako znaenje, ali je jeziki izraz poslovice sasvim
drukiji, tako da prevodilac koji tu poslovicu ne zna ili je ne moe nai u dvojezinom rjeniku, i
ne moe za njom tragati u jednojezinom jer ne zna pod kojom e je rijei traiti. Ako trai
prijevod nae poslovice Ne spremaj raanj dok je zec u umi on nee nai njen
eng.ekvivalent pod natuknicom "spit" (raanj), niti "hare" (zec), jer engl.jezik izraava znaenje
te poslovice kao brojanje pilia prije nego se izlegu: Don't count your chikens before they are
hatched; za poslovicu Mnogo babica kilavo dijete engleski govori o previe kuhara koji
kvare orbu Too many cooks spoil the broth; Napraviti slona iz buhe/Od muhe napraviti
slona Make a mountain out of a molehill (krtinjak); Moja kuica moja slobodica My
house my castle; to mu je na srcu to i na jeziku He wears his heart upon his sleeve; Tko
prvi do djevojke, njegova djevojka First come first served; Bobu bob, a popu pop Call a
spade a spade (lopata se naziva lopatom); Zida kule u oblacima Castles in Spain; ivi kao
bubreg u loju As snug as the bug in the rug; U tom grmu lei zec There's the rub (U tome je
neprilika); Ne moe biti vuk sit i koza cijela ili Ne moe imati ovce i novce You cannot
have your cake and eat it too; Nije ija nego vrat It's six of one and half a dozen of the other.
U treoj su skupini poslovice koje se ne mogu sparivati ni po znaenju ni po izrazu. U jednom se
jeziku izraavaju znaenja koja u drugom jeziku nisu poslovino izraena (ili je prevodiocu taj
poslovini izraz nepoznat). Engleski jezik ima poslovice kao: A rolling stone gathers no moss
(kamen koji se kotrlja nee obrasti mahovina ovjek koji je stalno u pokretu nee se ulijeniti ili
tko stalno mijenja gospodare nee se obogatiti; Little pitchers have long ears (mali vrevi imaju
duge ui) djeca rado naule ui kada odrasli razgovaraju; Mi nemamo takvih poslovica.

Isto tako neke nae poslovice nemaju ekvivalente u engl.jeziku Trla baba lan da joj proe dan;
Kasno Marko na Kosovo stie; Nae gore list; Obrati bostan, U neobranom grou itd.
Postupak prevoenja takvih poslovica i izreka isti je kao i u prevoenju specifinih elemenata
kulture i civilizacije, jer se radi i o jednom elementu duhovne kulture. to god prevodilac u
takvom sluaju uinio, on nee postii punu prirodnu ekvivalenciju, nego e primaocima samo
vie ili manje pribliiti obavijest koju poslovica nudi. Jedna je mogunost da poslovicu ili izreku
doslovno prevedu u jezik-cilj. Na taj nain su neke poslovice ule u drugi jezik to se dogodilo s
brojnim poslovicama raznih naroda, citatima iz Biblije, iz djela grkih i rimskih klasinih pisaca,
iz basna i bajki, iz djela pisaca iz pojedinih knjievnosti. Te poslovice i ti citati doslovnim su
prevoenjem uli u fond poslovica i izreka u raznim jezicima, tako da za njih postoje gotovi
prijevodni ekvivalenti, najee s jednakim jezinim materijalom: Vuk u ovjoj koi A wolf in
sheep's clothing,; Jabuka razdora An apple of discord; Hvatati se za slamku Catch at a
straw; Spavati snom pravednika Sleep the sleep of the just; Kako posije tako e i eti As
a man sows so he shall reap.
Druga mogunost se sastoji u tome da se umjesto prijevoda poslovice dadne njena neutralna,
neposlovina parafraza tako prenosimo onaj dio obavijesti koji se tie njenog objektivnog
sadraja Trla baba lan da joj proe dan Engage in useless work just to spend the time
tada primalac prijevoda zna to je izvorni odailjalac htio rei, ali ne zna kakva je ukupna
komunikacijska vrijednost onoga to je reeno, jer nema pojma da je izvorni odailjalac
upotrijebio poslovicu i time dao svome sudu jednu opu dimenziju primjenjenu na konkretni
sluaj.
Sljedea je mogunost za prevoenje "neprevedivih" poslovica i izreka njihovo zamijenjivanje
poslovicama i izrekama koje izriu priblino znaenje. Primalac tada zna da se radi o poslovici, a
i znaenje koje je preneseno slino je onome to ga je izrazio izvorni govornik, tako da mu je
ukupna obavijest prilino dobro ouvana.
ta je babi milo to joj se i snilo The wish is father to the thought (elja je otac misli)
znaenjski dovoljno blizu da moe posluiti kao ekvivalent.
Najtei zadatak za prevoditelja je kada govornik aludira na neku poslovicu za koju postoji
prijevodni ekvivalent, pogravajui se s njenim doslovnim znaenjem ili je koristi kao podlogu za
vlastitu igru rijeima.
Recimo ako govornik aludirajui na poslovicu: Tko se jednom opee taj na hladno pue Once
bitten twice shy, kae:
On je bio tako oprezan da je ak i na sladoled puhao kako sada ovo prevesti?
Poslovica se ne moe djelomino prevoditi, ona ide u paketu, od rijei do rijei.
Prevodilac mora smisliti neki drugi primjer sline igre rijeima u jeziku cilju i da tako
primaocima prenese dojam o odailjaoevoj sposobnosti upotrebe jezika.

PITANJE BROJ 7-KOMUNIKACIJSKI MODEL PREVOENJA

Mjesto prevoenja u ljudskoj komunikaciji
Uspjena komunikacija meu ljudima pretpostavlja da je zadovoljeno nekoliko uvjeta: da postoji
odailjalac i primalac obavijesti, da se oni nalaze u (usmenom ili pismenom) dodiru preko
odreenog komunikacijskog kanala, te da obojica vladaju zajednikim kodom (jezikom) koji
odailjaocu omoguuje da svoju obavijest kodira i kao poruku prenese primaocu, a primaocu
omoguuje da poruku prihvati i dekodira.
Preutna je pretpostavka da odailjalac ima primaocu ta saopiti, tj. Da postoji obavijest koja se
komunicira.
Potpuna podudarnost kodova odailjaoca i primaoca ideal je koji se u praksi ne ostvaruje zbog
IDIOLEKATSKIH i DIJALEKATSKIH razlika. S poveanjem dijalekatskih razlika, smanjuje
se i mogunost primjerenog prenoenja obavijesti, a to prenoenje postaje sasvim neprimjereno
kad odailjalac i primalac govore ne samo razliitim dijalektima, nego ak i razliitim jezicima.
Kada razina ostvarene neposredne komunikacije postane preniska da bi se postigao cilj koji se
prenoenjem obavijesti eli postii, javlja se POTREBA ZA PREVOENJEM dakle za
POSREDNOM KOMUNIKACIJOM.
Prenoenje obavijesti
Obavijest koju odailjalac eli saopiti primaocu se odnosi na neki vid ivotne stvarnosti u kojoj
se oni nalaze misao, emocija, naredba itd. U ljudskom drutvu, na sadanjem stupnju njegova
razvoja, jezino kodiranje je neizbjean nain ako se eli osigurati komunikacija. Nijedan drugi,
nejezini, kodni sustav ne bi mu osigurao tako iroke mogunosti za izraavanje obavijesti, niti
bi mu osigurao tako siguran prijem poruke. Svi ostali poznati kodovi znatno su ui po svojoj
primjeni i po vrstama i koliini obavijesti koju mogu prenijeti. (komplicirani kodovi
ceremonijalnog ponaanja, signalni kodovi koji se prenose zastavicama, "govor oiju" "govor
tijela", znaci kojima se sporazumijevaju gluhonijeme osobe).
Lingvistika komponenta u komunikaciji odnos izmeu obavijesti i jezinog koda
Kada odailjalac ima obavijest koju eli saopiti, kada ima primaoca kome je eli prenijeti, i
kada zna da je moe saopiti samo tako da je prethodno KODIRA JEZIKOM koji dijeli s
primaocem, on prelazi na kodiranje obavijesti. Pri tome se slui sredstvima to mi ih njegov jezik
stavlja na raspolaganje, i to onim njihovim dijelom kojim on vlada. To je PRVI TRENUTAK u
kojem OBAVIJEST doivljava izvjesne MODIFIKACIJE zbog same injenice da se
podvrgava postupku kodiranja u okviru odabranog jezinog sustava.ivotna realnost postoji
neovisno o jeziku i zato jednu te istu realnost vanjskoga svijeta mogu izraziti razni jezici. Upravo
to jedinstvo razliitosti (Roman Jakobson) jest ono to prevoenje ini moguim: jedna injenica
izvanjezine stvarnosti moe se izraziti na vie raznih naina u okviru jednog jezika ili u vie
raznih jezika. Ta izvanjezina injenica je ono to u prijevodu ostaje stalno, a mijenja se samo
njen izraz.

U kodiranju svoje obavijesti odailjalac esto koristi gotove obrasce (za odreene izvanjezine
sadraje), pa makar pri tome osjeao da oni donekle mijenjaju samu obavijest. On je svjestan da
bi insistiranjem na potpunom kodiranju obavijesti, kad bi to ilo protiv uobiajenog izraavanja
koje diktira njegov jezik, otealo komunikaciju s primaocem i u krajnjoj liniji iznevjerio samu
obavijest. Tek veliki pisci mogu sebi dozvoliti da razbiju okove svoga jezika i svoju obavijest
pokuavaju izraziti sredstvima koja toj obavijesti odgovaraju, bez obzira na to jesu li to ve
uobiajena sredstva njihova jezika ili ne. Oni se esto tue da im jezik ne doputa da izraze sve
to osjeaju. No i oni su spremni rtvovati dio svoje obavijesti da bi je uope mogli izraziti u
protivnom ne bi bilo komunikacije. Jedino su veliki pisci svjesni rtve to je ine
transformiranjem svojih misli i osjeaja u jezine znakove. Obini ljudi toga nisu svjesni.

Psiholingvistika komponenta u komunikaciji odnos izmeu obavijesti i odailjaoeva jezika

Nijedan govornik nekoga jezika ne vlada cjelinom jezinoga koda nego samo njegovim jednim
dijelom veim ili manjim. Svaki govornik ima svoj jezik, koji je istovremeno jednak jezicima
svih ostalih govornika tog jezika i razliit od njih. U procesu komunikacije govornik se za
kodiranje svoje obavijesti slui odabranim jezikom onako kako ga on zna. Ovo je drugi momenat
u kome dolazi do modifikacije obavijesti. Prvu modifikaciju ona je doivjela pod utjecajem
odailjaeve upotrebe jezika. Dok je ono prvo bila u uem smislu lingvistika komponenta u
kodiranju obavijesti, ovo drugo je PSIHOLINGVISTIKA KOMPONENTA u kodiranju
obavijesti, jer se bavi onim TO SE DOGAA U TRENUTKU KAD OVJEK
UPOTREBLJAVA JEZIK.
Jasno je da bez obzira na sve eventualno postojee objektivne potencijale jezika govornik moe
za kodiranje svoje obavijesti koristiti samo one kojima vlada, koje zna, te da e u interesu
komunikacije biti spreman svoju obavijest prilagoditi vlastitim mogunostima izraavanja u
okviru odabranog jezika.

Sociolingvistika komponenta u komunikaciji odnos izmeu odailjaoca i primaoca

obavijesti
Do tree MODIFIKACIJE obavijesti dolazi zbog injenice da se poruka (kodirana obavijest)
upuuje odreenom primaocu (primaocima). Odailjalac uvijek ima pred oima odreenog
primaoca kome upuuje poruku, bez obzira na to je li primalac fiziki prisutan u odreenoj
komunikaciji ili je odsutan. Ako je primalac prisutan dok poiljalac kodira svoju obavijest, on e
istovremenom povratnom informacijom obavjetavati odailjaoca o tome da li se komunikacija
uspjeno odvija pogledom razumijevanja ili nerazumijevanja, klimanjem glavom, grimasom
lica, ili direktnim protupitanjem ili zahtjevom za jasnijim izrazom obavijesti. Ta je modifikacija
jo jedna cijena koju odailjalac plaa da bi mogao komunicirati. Kada primalac nije fiziki
prisutan inu kodiranja obavijesti, on je ipak i te kako duhovno prisutan, i odailjalac rauna s
njim, oblikujui svoju obavijest onako kako misli da e je primalac moi primiti (tako rade i
pisci u novinama, predavai na javnim predavanjima podeavaju svoja izlaganja prema prosjeku

sluatelja, pisci strunih i znanstvenih tekstova piu za prosjene pripadnike svoje struke,
knjievnici piu za publiku svoga vremena. Tek neki pisci KODIRAJU svoje obavijesti onako
kako im njihov individualni jezik dozvoljava, gotovo se ne obazirui na to hoe li ih netko moi
primiti ili ne.Oni su spremni da ostanu "NESHVAENI", da budu prihvaeni u vrlo uskom
krugu koji takve poruke moe primiti, ili da ekaju na idue generacije koje e njihove poruke
eventualno znati dekodirati. Ovo povratno djelovanje primaoca obavijesti, pa ak i utjecaj
primaoca na sadraj obavijesti koja e se odaslati, predstavlja SOCIOLINGVISTIKU
KOMPONENTU u KOMUNIKACIJI.

Izvanjezini sadraj poruke

Dakle, u ljudskoj komunikaciji kad se odvija uz pomo jezika zastupljena je LINGVISTIKa (u
uem smislu), PSIHOLINGVISTIKA i SOCIOLINGVISTIKA KOMPONENTA. Sve one
sudjeluju u kodiranju obavijesti, tj. Oblikovanju poruke, i kako smo vidjeli to utjee i na njen
sadraj.
Izvanjezini sadraj poruke moe biti bilo koji aspekt ivotne stvarnosti u svijetu koji nas
okruuje (svemir, prirodna sredina, drutveno ustrojstvo, vlastita psihika nutrina, plodovi
neijeg uma ili mate itd.). Meutim, taj sadraj o kome se neto saopava mora na nekakav
nain biti zajedniki odailjaocu i primaocu obavijesti. Za komunikaciju je potrebna zajednika
iskustvena podloga odailjaoca i i primaoca. To naravno ne mora znaiti da oni moraju jednako
znati o emu se govori, to bi bilo ne samo nemogue nego bi i vei dio komunikacije uinio
bespredmetnim. Zajednika iskustvena podloga znai postoji referentni okvir unutar kojega se
odvija komunikacija. Nadalje, tu iskustvenu podlogu ne sainjava samo ono to je ovjek iskusio
vlastitim ulima, nego i ono to je spoznao posredno preko jezika. Velik dio iskustvene podloge
svakoga ovjeka predstavljaju posredni doivljaji: time se znatno ubrzava uenje (jer ovjek ne
mora ekati da neposredno doivi neku pojavu da bi je spoznao), a to je jo vanije omoguava
se spoznavanje pojava koje ljdskim ulima nisu ppristupane. Tako npr., ljudi znaju to je
ambrozija, premda je nitko nikada nije okusio iz klasine mitologije su saznali da je ona hrana
bogova koja im je davala besmrtnost.
Kasnije emo vidjeti da je ova mogunost posrednog spoznavanja posebno vazna u
PREVOENJU ELEMENATA ODAILJAOEVE KULTURE kojih nema u primaoevoj
kulturi. Za sada je vano uoiti da razina ZAJEDNIKE ISUSTVE PODLOGE
ODAILJAOCA I PRIMAOCA UTJEE kako na IZRAZ PORUKE tako i na NJEN SADRAJ.
Ona ini dio komunikacijske situacije u kojoj se nalaze i odailjalac i primalac, svaki sa svojim
jezikom.
Kretanje poruke komunikacijskim kanalom
Kada je obavijest KODIRANA uz modifikacije kakve su prikazane u prethodnim odjeljcima
ona se kao PORUKA upuuje KOMUNIKACIJSKIM KANALOM od odailjaoca prema
primaocu. Zbog BUKE U KANALU protok obavijesti kroz komunikacijski kanal nije nesmetan
i obavijest pri tome doiljava neke promjene. Modifikacija obavijesti se moe lako zamijetiti u

VREMENSKOM KOMUNIKACIJSKOM KANALU zbog promjena koje se tijekom vremena

zbivaju u jeziku u kome je obavijest kodirana i u izvanjezinoj stvarnosti na koju se obavijest
odnosi. Napr, mi danas ne moemo primati narodne prie o vjeticama i vukodlacima na isti
nain kako su ih ranije vremena primali ljudi koji su jo vjerovali u postojanje takvih bia; ili,
obavijesti to ih nose opisi prirode u knjievnosti ranijih razdoblja za nas su se izmijenile zbog
promjena u odnosu izmeu ovjeka i prirode do kojih je u meuvremenu dolo. Mnoge rijei
ostaju iste, ali im se sadraj s vremenom mijenja, pa se time i mijenja i obavijest koje one u
odreenoj poruci nose (primjerice, rije "brod" u vrijeme prvih parobroda, ili rije
"romantian" u vrijeme romantizma i danas). Bitno je primijetiti da obavijest nije inom
kodiranja jednom zauvijek zadana, nego da se mijenja i protokom kroz komunikacijski kanal,
jednako kao to se mijenja i sam in kodiranja (modifikacije).

Primanje i dekodiranje poruke

Poavi od odailjaoca i proavi komunikacijskim nkanalom, poruka stie do primaoca, koji je
prima i zatim DEKODIRA da bi prihvatio upuenu mu obavijest. Nakon modifikacija to ih je
doivjela u procesu kodiranja i transmisije komunikacijskim kanalom, obavijest doivljava jo
jednu modifikaciju u procesu dekodiranja. Isto tako kao to je odailjalac izvornu obavijest
kodirao onako kako mu je to omoguilo njegovo vladanje jezikom koji je odabrao za
komunikaciju, primalac sada dekodira primljenu poruku onako kako mu to dozvoljava njegovo
vladanje jezikom na kome je primio poruku. I ovdje psiholingvistika komponenta djeluje na
primanje obavijesti i utjee na izvanjezini sadraj to e ga primalac kao obavijest konano
dobiti. Drugim rijeima, na primaoevo razumijevanje poruke utjee nain na koji on vlada
zajednikim jezikom to ga dijeli ns odailjaocem. to je njegov nain vladanja tim jezikom blii
odailjaoevom nainu, a ta dva naina ne mogu nikada biti jednaka za dva govornika istoga
jezika to e modifikacija obavijesti u procesu dekodiranja biti manja i obavijest koju on dobije
blia onoj koju je odailjalac odaslao; i obratno.

Relativnost komunikacije
Dakle, obavijest ne smijemo shvatiti kao neto unaprijed kruto zadano to bi u potpunosti
odredilo ponaanje sudionika u procesu komunikacije. Umjesto toga, saopavanje obnavijesti
jedan je od naina ovjekova djelovanja i ponaanja, a osnovna karakteristika toga djelovanja je
elastinost. Odailjalac ZNA to eli saopiti primaocu, ali je on istovremeno svjestan da e
sama injenica da on to eli nekome saopiti, a ne zadravati za sebe u svojoj nutrini, zahtijevati
neke promjene u onome to on saopava; kad je on konano formulira kao poruku, njegova e
obavijest biti tek APROKSIMACIJA kakvu mu omoguuje i dozvoljava njegov jezik, nain i
stupanj njegova vladanja tim jezikom, te konano njegova interpretacija odnosa s primaocem u
toj komunikacijskoj situaciji. Zbog toga je on spreman svoj izraz obavijesti (tj. Poruku)
promijeniti ako vidi, ili samo misli, da prvobitni izraz nije komunikacijski optimalan. U
usmenokj komunikaciji on moe, vidjevi da njegova poruka nije kako treba shvaena, drukije
kazati ono to ima za rei. Ako u pisanom tekstu opazi da je svoju obavijest mogao i bolje

izraziti, on se vraa na svoj tekst, ispravlja ga, dotjeruje, pravi njegovu prvu, drugu, treu verziju.
Pri tome on MIJENJA PORUKU, a mijenjajui nju mijenja i njen IZVANJEZINI SADRAJ,
odnosno obavijest. No ta obavijest ostaje za njega, u svojoj prometnoj (komunikacijskoj)
vrijednosti jednaka i neizmjenjena, isto onako kao to njegov potpis mada svaki put drukiji
ostaje jednak i pravno priznat kao njegov. Ovu RELATIVNOST KOMUNIKACIJE, ovo
JEDINSTVO U RAZLIITOSTI, bitno je uoiti ako nelimo shvatiti to je to to prevoenje
ini moguim. Radi se naime o tome da komunikacijsku vrijednost obavijesti ne mijenjaju sve
promjene njenog izraza, nego samo odreene kvalitativne promjene. Druge pak promjene, koje
po svojoj naravi nisu kvalitativne, uvaju komunikacijsku vrijednost obavijesti u skladu s
naelom elastinosti ljudskog ponaanja i djelovanja.
Ni sa stajalita primaoca komunikacija ne moe biti apsolutna. Prvo, zbog buke u kanalu
primalac ne moe primiti sve ono to je odailjalac odaslao. Drugo, poruku koju primi, on
interpretira u skladu sa svojim vlastitim znanjem jezika te poruke i prema toj interpretaciji
konano usvaja obavijest. To je dakle drugi razlog relativnosti komunikacije. I opet, u izvjesnom
smislu, konano primljena obavijest NIJE ISTOVJETNA s onom koju je odailjalac uspio
odaslati; no u drugom i vanijem, komunikacijskom, smislu te su dvije obavijesti do one mjere
identine do koje se to u jednoj ljudskoj pojavi kao to je komunikacija moe oekivati. S druge
strane, one su toliko razliite koliko ta ista ljudska komunikacija doputa. Kada ELASTINI
NAPON dosegne granicu tolerancije, komunikacijski vez puca i meu sugovornicima dolazi do
nesporazuma, nerazumijevanja, ili ak do gubitka volje za daljnjim nastojanjem za
komuniciranjem. injenica da takvih komunikacijskih neuspjeha ima razmjerno malo u totalitetu
ljudskih komunikacijskih nastojanja samo je dokaz velike elastinosti ljudskog ponaanja u svim
ivotnim, pa tako i komunikacijskim situacijama. TO JE LJUNA PRETPOSTAVKA ZA
RAZUMIJEVANJE PROCESA PREVOENJA.

Komunikacija uz pomo prevoenja

Sve ono to je reeno za odailjaoca i za komunikacijski kanal u sluaju prevoenja se ponavlja
dva puta zbog ukljuivanja prevodioca kao primaoca i kao odailjaoca obavijesti. Kada se
prevodilac nae u ulozi primaoca, on onda obavijest prima onako kako mu to dozvoljava
njegovo znanje izvornoga jezika ponaajui se jednako kao to bi se ponaao i svaki drugi
primalac koji vlada odailjaoevim jezikom. Zatim dolazi PONOVNO KODIRANJE tako
primljene OBAVIJESTI U JEZIKU-CILJU UZ ONAKVA ISTA OGRANIENJA S KAKVIM
SE BORIO IZVORNI GOVORNIK, A TO ZNAI UZ MODIFIKACIJU OBAVIJESTI
KAKVU NAMEE SAM JEZIK-CILJ I NAIN NA KOJI PREVODILAC NJIME VLADA,
kao i narav interakcijskog komunikacijskog odnosa izmeu prevodioca i krajnjeg primaoca. Kao
odailjalac, prevodilac odailje poruku komunikacijskim kanalom prema primaocu. I u tom
komunikacijskom kanalu, kao i onom kojim je obavijest stigla od izvornog odailjaoca do
prevodioca, djeluje "BUKA" koja uzrokuje modifikaciju obavijesti. Na kraju poruka stie do
krajnjeg primaoca, a on je dekodira i prihvaa obavijest uz onakvu modifikaciju kakvu mu
namee njegovo poznavanje jezika-cilja.

Pojam relativnosti komunikacije ovdje je jo oiglednije prisutan nego pri komunikaciji u okviru
jednog jezika. Prvobitna obavijest doivljava promjene u procesu kodiranja od strane
odailjaoca, u komunikacijskom kanalu kojim stie do prevodioca, te u procesu prihvaanja od
strane prevodioca, zatim doivljava daljnje promjene u procesu kodiranja od strane prevodioca, u
komunikacijskom kanalu kojim od prevodioca putuje do krajnjeg primaoca, te u procesu
prihvaanja od strane krajnjeg primaoca. JEDNAKOVRIJEDNOST se sada uspostavlja izmeu
obavijesti koju je odailjalac namjeravao odaslati i one koju je stvarno uspio odaslati, zatim
izmeu one koja je odaslana i one koju je prevodilac uspio prihvatiti, izmeu one koju je
prevodilac prihvatio i one koju je uspio ponovo odaslati, te konano izmeu one koja je stigla do
krajnjeg primaoca i one koju je taj primalac uspio prihvatiti.
Kad se faze prenoenja obavijesti ovako razdvoje, onda postaje oito da je APSOLUTNA
JEDNAKOVRIJEDNOST OBAVIJESTI fikcija koja vie teti nego koristi u naporima da se
shvati BIT PREVOENJA. APSOLUTNIH EKVIVALENATA NEMA, kao to NEMA
APSOLUTNIH SINONIMA. U apsolutnom smislu, obavijest koju je odailjalac uspio odaslati
nije sasvim ista kao ona koju je namjeravao odaslati; obavijest koju je prevodilac primio nije
sasvim ista kao ona koju je odailjalac uspio odaslati; ona koju je prevodilac uspio odaslati nije
istovjetna onoj koju je prethodno primio; a obavijest koju krajnji primalac primi nije ista kao ona
koju je prevodilac odaslao. A ipak se ako je prijevod dobar, a to znai ako je komunikacija
uspjela cijelo vrijeme radi o jednoj te istoj obavijesti. Ona je ista u onom VANIJEM,
KOMUNIKACIJSKOM SMISLU u kome kao i u neprijevodnoj komunikaciji govornik zna
da je elastinost jedina mogunost komunikacije i jedina alternativa utnji.

Mogunost i nemogunost prevoenja

Pitanje je li prevoditii uope mogue, zapravo je pogreno pitanje. Bolje je pitati to je mogue
prevoditi i kako je mogue prevoditi. Savrene komunikacije nema ni kada se poruka prenosi
unutar jednoga jezika, pa ipak neemo zbog toga tvrditi da se ne sporazumijevamo s ostalim
pripadnicima svoje jezine zajednice. Svaka se obavijest prenosi priblino, pa tako i ona koja se
prenosi procesom prevoenja. Stupanj pribliavanja izvorno odaslanoj obavijesti (koji se moe
shvatiti kao stupanj uspjenosti prijevoda) ovisit e o raznim faktorima subjektivne i objektivne
prirode. Meu SUBJEKTIVNIM FAKTORIMA bit e svakako prevodioeva sposobnost
razumijevanja izvornoga jezika i aktivno koritenje jezika-cilja, zatim njegovo poznavanje
izvanjezine materije koja je predmet obavijesti, te njegova sposobnost uspostavljanja
komunikacijskog odnosa s primaocima. OBJEKTIVNI FAKTORI za prevodioca su izvorni jezik
i jezik-cilj, priroda izvanjezinog sadraja koji je predmet obavijesti, te primaoci kojima je
prevedena obavijest namijenjena.
to su izvorni jezik i jezik-cilj genetski srodniji ili tipoloki blii, to e elemente obavijesti koje
poruka nosi niti lake prevoditi. Nadalje, to je realnost vanjskog svijeta koja je predmet
obavijesti blia govornicima jednoga i drugoga jezika, to e se poruka lake i potpunije prevoditi.
I obratno, ako je realnost vanjskog svijeta o kojoj obavijest govori nepoznata govornicima
jezika-cilja, prevodilac e im tu realnost pokuati pribliiti raznim postupcima, ali nee nikako
moi ostvariti onoliki stupanj komunikacije koliki je izvorni odailjalac ostvario sa svojim

primaocima. Ekstremni sluaj te vrste je onaj u kojem je sam izvorni jezik predmet obavijesti.
Odailjalac uzima svoj jezik kao dio izvanjezine stvarnosti i o njemu neto saopava primaocu.
To je sluaj u poeziji (rima, ritam, aliteracija), a jo vie u verbalnom humoru (igra rijeima).
Kada autor teksta neke karikature ili aforizma na hrv.jeziku povezuje u jednu pojmovnu cjelinu
ivotni standard i stan (stan-dard), onda njegova obavijest ne govori samo da je stan vaan
element standarda, nego u hrv.jeziku dovodi te dvije rijei u zvukovnu vezu a to je podtak o
tome jeziku, a ne o ta dva pojma. U takvoj situaciji dotiemo granicu prevedivosti. U naem
primjeru sa stanom i standardom to bi u prijevodu na strani jezik znailo dati naprije prijevodne
ekvivalente za ta dva pojma, azatim objanjenje o tomre kako je u hrv. Jeziku rije stan
ukljuena u rije standard. Prijevod ovdje nema samostalne f-je, ve primaocu samo slui kao
pomagalo u uenju toga dijela izvornog jezika. U normalnim komunikacijskim situacijama ovaj
postupak se ne primjenjuje, ali jedna njegova varijanta se susree u tzv. PARALELNIM
IZDANJIMA POEZIJE: na jednoj stranici donosi se izvornik neke pjesme, a na drugoj strani
njen poetski ili prozni prijevod, obino doslovan, i od itaoca se oekuje da s prijevoda pree na
original, na jeziku koji razumije slabo ili nikako, da bi otkrio njene poetske vrijednosti. Druga
vrijednost u prevoenju poezije je PREPJEV. Prepjev izlazi izvan granica prevoenja i znai
ponovno stvaranje ne izvorne obavijesti, nego IZVORNOG UMJETNIKOG DOIVLJAJA.
Prevoenje kao zanat ili umijee
Zanatski element se ogleda u injenici da prevodilac mora dobro poznavati izraajne mogunosti
izvornoga jezika i jezika-cilja i kulturu i civilizaciju iz koje prevodi i u koju prevodi (odnosno
one segmente tih kultura i civilizacija to ih obuhvaa obavijest koju prevodi).
Element umijea zastupljen je u prevoenju svake one obavijesti za izvornu formulaciju koje je
on takoer bio potreban. To je sluaj onda kad je sam jezik dio obavijesti koja se prenosi. Vano
je napomenuti da se takva situacija ne javlja samo u knjievnosti najveeg dometa, nego se moe
javiti i usred obinog razgovora ili bilo kakvog "neliterarnog" teksta. Kriteriji uspjenosti u tom
sluaju nisu vie jednaki kriterijima uspjenosti prijevoda onih dijelova obavijesti koji se ne
odnose na sam jezik: prenoenje obavijesti u navedenom smislu ovdje ne dolazi u obzir, nego
samo prevodioev "domiljaj"koji e zavisno od njegova umijea biti manje ili vie isto
toliko efikasan koliko je bio i domiljaj autora u sklopu izraza izvorne obavijesti.
Priroda prevoenja
Prevoenje je jedan od oblika ljudske djelatnosti. Sam in prevoenja sastoji se od pretvaranja
poruke (misli, osjeaja, elja, naredbi) prethodno izraene jednim jezikom ui jednakovrijednu
poruku izraenu nekim drugim jezikom.
to se tie naravi prevoenja, ovo su zakljuci: 1) ono to se prevodi jest poruka, 2) da bi se neka
poruka prevela ona mora najprije biti izraena jednim jezikom, a zatim nekim drugim; 3) u oba
jezina izraza ona mora ostati ista, to znai da primaoci prevedene poruke moraju primiti onaj
isti sadraj koji su primili i primaoci izvorne poruke.

Prevoenje kao oblik komunikacije

Ljudi meusobno saobraaju na razne naine i raznim sredstvima pogledom, dodirom,
glazbom, plesom, cvijeem, nainom odijevanja, dogovorenim signalnim znakovima i sl. No
jedno od najvanijih sredstava komunikacije unutar ljudske zajednice je JEZIK. Komunikacija
uz pomo bilo kojeg od gore spomenutih sredstava mogua je samo onda ako sudionici u
procesu komunikacije razumiju i na isti nain interpretiraju izraz kojim se prednosi odreena
obavijest: stisak ruke bit e primljen kao znak prijateljstva onda ako onak kome je namijenjen
zna da on "ZNAI" prijateljstvo, ane moda pokuaj sputavanja ili nedopustive intimnosti;
crnina alost (ali ne i u Kini); crveno svijetlo na semaforu znai STOJ samo onome tko poznaje
znaenje toga signala.
To sve znai da RAZMJENA PORUKA uz pomo odreenog znakovnog susrtava pretpostavlja
poznavanje tog sustava od strane oba sudionika u procesu komunikacije. Ako je sustav znakova
kojim se obavijest izrie i prenosi jezik, onda to znai da oba sudionika moraju taj jezik
POZNAVATI da bi mogli odailjati i primati poruke. Kada taj uvijek nije zadovoljen,
komunikacija se ne ostvaruje i obavijest se ne prenosi. Prekinuta komunikacijska veza ponovo se
USPOSTAVLJA POJAVOM PREVODIOCA koji poznaje znakovni (jezini) sustav
odailjaoca, pa njegovu poruku moe primiti, jednako kao znakovni sustav primaoca, tako da mu
poruku primljenu od odailjaoca moe prenijeti.
Dakle, prevoenje je oblik komunikacije, prevodi se da bi se prenosile obavijesti sadrane u
PORUKAMA, te da se potreba za prevoenjem javlja onda kad, zbog nepostojanja zajednikog
znakovnog sustava, odailjalac ne moe svoju poruku uputiti direktno primaocu.
Obavijest i poruka
Obavijest je sav onaj izvanjeziki sadraj (misli, osjeaji, elje, naredbe itd.) koji se inom
komunikacije prenosi od odailjaoca do primaoca. Budui da se takav raznoliki izvanjezini
sadraj u ljudskoj zajednici kao to je naa ne moe saopavati bez posredstva jezika ili nekog
drugog sustava znakova, obavijest mora dobiti svoj jezini izraz u poruci da bi se mogla prenijeti
primaocu. JEZINI IZRAZ OBAVIJESTI postie se njenim KODIRANJEM (ili ifriranjem)
u okviru odreenoga jezinog sustava znakova, odnosno jezinog koda. Tako kodirana poruka
stie odreenim komunikacijskim kanalom do primaoca i on je ako vlada odailjaoevim
jezinim kodom DEKODIRA da bi primio izvanjezini sadraj koji mu je upuen. Kodiranje i
dekodiranje poruke, tj, njeno izraavanje i razumijevanje, jezine su operacije i to je glavni
razlog da se prevoenje smatra jezinim postupkom i prouava u okvirima jezine znanosti
LINGVISTIKE.

Komunikacijski kanal
Kodirana poruka prenosi se od odailjaoca do primaoca komunikacijskim kanalom koji
posjeduje odreena fizika svojstva. Kanal moe biti PROSTORAN (za prijenos govora),
VREMENSKI (za prijenos zapisa) i KOMBINIRAN (magnetofonska ili filmska reprodukcija).

U svakom sluaju jezini izraz poruke ostvaruje se kao fizika pojava (zvuni valovi ili optiki
prepoznatljivi znaci na papiru) i prenosi sae KOMUNIKACIJSKIM KANALOM u prostoru i
vremenu dok ne doe do primaoca. U idealnom sluaju prijenos je potpun i primalac dobiva
poruku upravo onako kako ju je odailjalac odaslao. No u praksi se takav 100 % -tni prijenos ne
postie zbog tzv. BUKE U KANALU , tj. Zbog djelovanja svih onih pojava koje ometaju
slobodan protok obavijesti. To moe biti stvarna buka koja onemoguava da sugovornici dobro
uju, kranje u tel.slualici, neitak rukopis, dijalekatske specifinosti izraza, ideoklatske
specifinosti pojedinog govornika, arhainost izraza i sl.

Odailjalac i primalac poruke

Sudionici u procesu komunikacije su ODAILJALAC i PRIMALAC poruke. Odailjalac kodira
obavijest i odailje poruku, a primalac prima, dekodira i prihvaa obavijest. Odnos izmeu
odailjaoca i primaoca nije jednosmjeran i da se komunikacija ne moe shvatiti kao aktivno
davanje i pasivno primanje. U komunikacijskom procesu dolazi do stanovite interakcije izmeu
odailjaoca i primaoca, do djelovanja povratne sprege (feedback), zbog koje poruka nije nikada
iskljuivi proizvod odailjaoca, nego istovremeno i rezultat djelovanja primaoca na odailjaoca.
To je djelovanje sasvim oito kod komunikacije licem u lice, gdje odailjalac u svakom trenu
moe svoju poruku podesiti prema reakcijama primaoca; u ostalim vrstama komunikacije
djelovanje povratne sprege manje je oito, ali nimalo manje djelotvorno; i u pismenim oblicima
komuniciranja u kojima poruka nije upuena jednoj konkretnoj osobi, odailjalac oblikuje svoju
poruku onako kako zamilja da e je njegovi zamiljeni primaoci moi primiti.
U komunikacijskom procesu koji zahtijeva prevoenje, prevodilac se javlja u dvostrukoj ulozi:
on je istovremeno primalac i odailjalac poruke. Kao primalac, on prima poruku od izvornog
odailjatelja, a zatim je, kao odailjalac, alje krajnjem primaocu. Pri tome je za razumijevanje
procesa prevoenja potrebno primijetiti da je prevodilac zapravo primalac s kojim izravni
odailjalac u veini sluajeva nije raunao, jednako kao to nije raunao ni s primaocima iz
drugoga jezinog koda. Zato se prevodilac, da bi dobro primio (shvatio) izvornu poruku, mora
staviti u poloaj onih primalaca kojima je ona bila izvorno upuena, a da bi je dobro preveo i
odaslao, mora stupiti u interakcijski odnos s primaocima prevedene poruke.
PITANJE BROJ 15
STROJNO PREVOENJE

Ljudsko prevoenje uobiajeni je oblik prevoenja kroz cijelu povijest, dok se strojno
prevoenje pojaviulo tek s generacijom usavrenih elektronskih strojeva potkraj 50-tih i
poetkom 60.-tih godina prolog stoljea kao jedan od ovjekovih odgovora na ekspanziju
informacija u raznim jezicima do koje je dolo ne...kako u to vrijeme. Ono poiva na
pretpostavci da se kompjuter moe programirati za dekodiranje poruka u jednom jeziku i njihovo
ponovno kodiranje u nekom drugom jeziku. Istraivaki napor bio je najjae usmjeren na

prevoenje ruskog i engleskog jezika, ali se danas prevodi s velikog broja jezika. Pokazalo se da
ivi prevodilac uspjeno obavlja mnoge operacije za koje je kompjuter teko programirati.
Najvee potekoe u strojnom prevoenju proizale su iz viestrukih znaenja rijei
(POLISEMIJA) i iz razlika u redu rijei meu pojedinim jezicima. Obje su tekoe teoretske
naravi i trebalo ih je rijeavati kao teoretski problem. to se tie same brzine prevoenja,
kompjuter je zaista nenadmaiv i ne mora se bojati konkurencije ovjeka, a samim time je i vrlo
ekonomian. Ali da bi se neki tekst priredio za strojno prevoenje, potrebno je mnogo radne
snage, to istovremeno znai i pad ekonominosti. Gotovi komp.prijevod je i dalje jo uvijek
polusirov, te zahtijeva paljivo redigiranje uz daljnji utroak vremena i nove trokove.
Zanos je zadnjih godina splasnuo. Teoretski problemi su veinom ostali nerijeeni, a o
knjievnom prevoenju putem kompjutora nije se nikada ni razmiljalo). Praktini rezultat
cijeloga napora je taj da danas postoji nekoliko centara u kojima se kompjuterski prevode
tekstovi s pojedinih znanstvenih i tehnikih podruja (npr. saeci lanaka) da bi se dobili grubi
prijevodi koji mogu posluiti kao putokaz u odluivanju da li se neki lanak isplati dati na
prijevoenje, ili na temelju kojih struni redaktor, uz konsultiranje izvornog teksta, moe nainiti
prihvatljivu redakciju prevedenog teksta. Na tom razmjerno uskom podruju strojno se
prevoenje potvrdilo kao praktina mogunost, dok se sve ostale ambicije i nadanja njegovih
pobornika ostale za budua istraivanja. Umjesto na strojno prevoenje, u najnovije vrijeme se
panja usmjerava na kombinirano ljudsko-strojno prevoenje (computer-aided translation), pri
emu stroj slui kao rjenika memorija i sredstvo za elektronsku obradu (word processing).
Str.prevoenje obuhvaa samo pisane (i to neknjievne) tekstove.
Devedestih godina u Japanu i Njemakoj zapoinje i istraivanje speech-to-speech strojnoga
prevoenja (ATR, VERBMOBIL, JANUS, PANGLOSS) da bi se na prijelazu stoljea ve
formirale i ustalile prevoditeljske radne stanice (Translators Work Station=TWS). Strojno
prevoenje najvie se koristi u lokalizaciji raunalnih programa, a Internet viestruko ubrzava i
proiruje njegovo koritenje: tekstovi SL i TL postaju e-tekstovi koji omoguavaju lak transport
te zajedno sa irokim pristupom on-line terminolokim bazama i sustavima (e-mail, web
stranice...) pretvaraju strojno prevoenje u masovni proizvod (poput programa za obradu teksta
na raunalu).
Radi ilustracije, u devet glavnih institucija Europske unije postoje prevoditeljske slube koje
zapoljavaju 3.500 prevoditelja. Godinje se prevede milijun i dvjesto tisua stranica teksta (300
milijuna rijei), od kojih pravni tekstovi tvore 46%, operativni/administrativni 26%, te politiki
28%. Zbog tako velikoga opsega prevoenja resursi za strojno prevoenje u EU su centralizirani,
s terminolokom bazom EURODICAUTOM i sredinjom prijevodnom memorijom EURAMIS
kao najeksponiranijim elementima.
Za strojno prevoenje u EU koristi se stari sustav SYSTRAN (EC-SYSTRAN) koji je adaptiran
za tu svrhu te je 51% u vlasnitvu privatne tvrtke, a 49% u vlasnitvu EU). Apsolutni rok za
izradu svakog prijevoda, bez obzira na opseg, u EU je 48 sati, a prosjena duina teksta za
prijevod je 20 stranica. Zbog tako kratkoga roka i goleme mnoine materijala dolo je do
promjene u procesu prevoenja: ve je za jednu etvrtinu svih prevedenih materijala najprije bio
zatraen strojni prijevod, nakon ega je slijedilo postprocesiranje tj. revizija prijevoda koju
obavljaju prevoditelji.

Stoga ne udi sve intenzivnija uporaba prevoditeljskih radnih stanica (TWS). One kombiniraju
razne prevoditeljske alate na jednome mjestu:

viejezini program za obradu teksta (WP)

program za prepoznavanje znakova (OCR)
terminoloke baze (alati za pristup i ak izradu vlastitih baza)
funkcije analize SL i TL teksta
prijevodne memorije (TM)
modul za strojno prevoenje
modul za kontrolu radnoga toka (za koordinaciju posla u prevoditeljskim tvrtkama).

Danas u Europi postoje etiri vodea ponuaa prevoditeljskih radnih stanica: TRADOS (Trados
5/Freelance) iz vicarske s ispostavama u Njemakoj i SAD-u; njemaki STAR AG (Transig);
IBM (TranslationManager); i LANT (Eurolang Optimizer) iz Belgije.

Teorija prevoenja
Jo nema teorije koja bi odgovarala definiciji teorije (vrsto definirani sustav znanja ili shvaanja
zasnovan na prouavanju odreene bitne zakonomjernosti). Razlog je taj to o prevoenju znamo
premalo da bismo mogli postaviti vrstu teoriju koja bi bila podlona eksperimentalnoj
verifikaciji. Drugi je razlog taj to je ovako sloenu pojavu kao to je prevoenje teko obuhvatiti
jednom teorijom.Catfordov pokuaj jedne lingvistike teorije prevoenja pokazuje jedino da se
takvim osiromaenjem fenomen prevoenja ne moe u potpunosti objasniti.
Nemamo teoriju, nego samo teoretsko bavljenje prevoenjem i neke rezultate toga bavljenja . Od
budue teorije se oekuje da dade objanjenje za ljudsku prevod.praksu, a to znai za ono to se
dogaa u mozgu prevodioca dok prevodi.
Ako kao realan model prevoenja prihvatimo KOMUNIKACIJSKI MODEL onda postaje jasno
koje e komponente morati imati teorija prevoenja. To e biti lingvistika komponenta u uem
smislu (nauka koja se bavi organizacijom i funkcioniranjem jezinog sustava), koja e objasniti
odnos izmeu obavijesti i jezinog koda kojim se ona izraava u izvornoj i izvedenoj poruci;
zatim psiholingvistika komponenta, koja e objasniti odnos izmeu obavijesti i odailjaoeve
sposobnosti upotrebe svoga jezika za izraavanje obavijesti; te odnos izmeu primljene poruke i
primaoeve sposobnosti upotrebe svoga jezika za dekodiranje poruke i prihvaanje odaslane
obavijesti; te sociolingvistika komponenta, koja e objasniti odnos izmeu odailjaoca i
primaoca u komunikacijskom procesu kojim se prenosi odreena obavijest. Te tri komponente
predstavljat e dijelove svake TEORIJE KOMUNIKACIIJE, a primjenjene na prevoenje tako
da obuhvate kretanje obavijesti od izvornog odailjatelja do prevodioca kao primaoca i od
prevodioca kao odailjaoca do krajnjeg primaoca dat e cjelovitu sliku toga procesa i njegovih
lingvistikih i izvanlingvistikih elemenata. Premda svaka od ove tri komponente sadri rije
"lingvistika", ipak valja primjetiti da je izvanlingvistiki element obavijesti, kao izvanjezinog
sadraja koji se komunicira, zastupljen u svim komponentama. Lingvistika u uem smislu je
ovdje shvaena kao znanost o jeziku ali ne o jeziku u onom apstraktno-formalnom smislu u

kome se gubi svaka veza sa ivotnom realnou, nego JEZIKU KAO JEDNOM OD OBLIKA
LJUDSKOG DJELOVANJA U JEDNOM REALNOM SVIJETU I S ODREENOM
SVRHOM. Taj svijet i ta svrha, i sam ovjek dio su jezika u PROCESU KOMUNIKACIJE
isto toliko vaan dio koliko i apstraktna jezina organizacija.
PITANJE BROJ 16
PRIJEVODNE JEDINICE
Oni koji prevoenje promatraju s malo vie lingvistike profinjenosti upozoravaju da rijei nisu
najmanji nosioci znaenja i da prevodilac polazi od najmanjih znaenjskih jedinica, a to su
MORFEMI. Drugi pak, s vie prevodilakog iskustva, naglaavaju da najmanja prijevodna
jedinica ne moe biti morfem ili rije, jer oni svoje pravo znaenje dobivaju u sklopu s drugim
morfemima i rijeima, te je stoga prirodna prijevodna jedinica skupina rijei koja istovremeno
predstavlja i odreenu sintaktiku strukturu u reenici. Kada je sintaksika struktura ve
ukljuena u reenicu, onda je razumljivo da se moe tvrditi da je reenica prava prijevodna
jedinica i da prevoditi znai zamjenjivati reenice jednog jezika reenicama drugog jezika. No
kako reenice dobivaju svoje puno znaenje tek na temelju svoje funkcije u irem tekstu, to je
jasno da je prije ili kasnije tekst morao biti proglaen za prijevodnu jedinicu, a prevoenje
zamjenjivanje tekstova. Budui da je tekst prevelik kao radna jedinica za prevodioca, govori se
radije o tekstualnom materijalu i njegovoj jednakovrijednosti u dva razna jezika.
Sve ove jedinice od morfema do teksta su lingvistike jedinice: prihvaanje tih jedinica kao
prijevodnih namee shvaanje prevoenja kao procesa zamnjenjivanja jednog jezikog
materijala drugim. Meutim, time se dobiva statika slika prevoenja iz koje je iskljuen
dinamiki moment KOMUNIKACIJSKE INTERAKCIJE, a osim toga moe se ve na vrlo
jednostavnim primjerima pokazati da je tako shvaeno prevoenje nemogue.
Ve i sasvim obini iskazi u jednom jeziku sadre mnoge lingvistike elemente koje drugi jezik
nije u stanju izraziti:Stigle su na vrijeme = They arrived on time
Hrvatska reenica pokazuje da se radi o enama ili stvarima enskog roda, dik engleski prijevod
to ne moe izraziti. Nadalje, glagolski oblik hrvatske reenice doputa zakljuak da se radnja
dogodila u odreenom vremenu u prolosti, da pripada jednom prolom dogaaju, ili da se zbila
tek malo prije i da pripada situaciji u kojoj je tvrdnja izreena, dok engleski prijevod doputa
samo prvu interpretaciju, a za drugu bi glagolski oblik trebao biti have arrived; hrvatska
prijedlona fraza "na vrijeme" doputa dva zakljuka da su stigle dovoljno rano (za vremena)
ili da su stigle tono na vrijeme engleski prijevod doputa samo drugu interpretaciju (na
vrijeme)dok bi za prvu zahtijevao izraz "in time".
Ovo doputa sljedee zakljuke:
1)
svi se jezini elementi izvornoga teksta ne mogu uklopiti u prevedeni tekst. Pri tome ne
mislimo na fonoloke elemente, koji nisu nosioci znaenja u jeziku (to znai da zanemarujemo
da stii zvui i izgleda drukije nego arrive), nego na morfoloke i sintaktike elemente s
pripadajuim znaenjima.

2)
Neadekvatnost prijevoda pojedinih jezinih elemenata moe poprimiti razliite oblike:
jednom se cijeli element gubi u prijevodu (kao obiljeje enskog roda), drugi put se prevodilac
mora odluiti za odreeno znaenje od vie moguih u izvorniku, jer se sva ne mogu prevesti
(izbor vremena radnje u naem primjeru ili u izboru prijedlone konstrukcije "in time" "on time"
bez obzira bio njegov izbor opravdan ili ne, on je u prijevodu nuno dao preciznost koje u
izvorniku nije bilo), u treem sluaju mora odreeno precizno znaenje "utopiti" u manje
preciznom (kad bi morao engleske prijedlone konstrukcije "in time" i "on time" morao prevesti
na hrvatski kao "na vrijeme", pa time rtvovati znaenjsku distinkciju koja meu njima postoji);
u etvrtom sluaju on mora, zbog zahtjeva jezika na koji prevodi, dodati jezine elemente koje
izvorni jezik nije imao ("they" lingvistikim prestrukturiranjem morfema -le u rijei "stigle").
3)
Ako je prevoenje zamnjenjivanje jezinih elemenata, a jezini elementi se ne mogu
zamijenjivati, onda slijedi neizbjean zakljuak da je prevoenje nemogue.
Ako za prijevodne jedinice uzmemo KOMUNIKACIJSKE JEDINICE tj. - OBAVIJEST I
DIJELOVE OBAVIJESTI to ih jezini izraz nosi opaamo da je prevoenje mogue. U
naem primjeru7 prevodilac, primivi izvornu poruku, zna da je netko stigao na vrijeme. U
komunikacijskoj situaciji bit e nedvosmisleno jasno jesu li te osobe ili stvari enskoga roda; isto
e mu tako biti jasno da li odailjalac namjerno komunicira injenicu da se radi o enskom rodu
ili je to sluajna posljedica djelovanja zakona izvornog jezika; ako se radi o stvarima koje su
sluajno enskoga roda u hrvatskom, a srednjega u engleskom, prevodilac e tu injenicu
jednostavno zanemariti bez ikakvog gubitka ONAVIJESNOG SADRAJA; ako se pak radi o
osobama iji je enski spol komunikacijski vaan, on e tu injenicu ukljuiti u svoju poruku
(The women arrived on time, They, the women, arrived on time, They, and they were women,
arrived on time, Theye arrived on time, and they were women itd.).
Prozirni i neprozirni prijevod
Ako prevoenje prihvatimo kao oblik komunikacije, onda moramo uvaiti i injenicu da
primalac prihvaa prijevod kao izvornik: u veini sluajeva on ne eli znati kako je izvorna
obavijest bila oblikovana, nego ELI DOBITI EKVIVALENT TE OBAVIJESTI, oblikovan
sukladno izraajnim mogunostima i zahtjevima svog jezika. Prijevod zato mora biti
PROZIRAN, on se ne smije zamjeivati.
Prvi zahtjev koji se postavlja pred prijevod na engleski jezik jest da on bude ENGLESKI - a ne
da bude hrvatski s engleskim rijeima. Struktura poruke u izvornom jeziku ne moe biti ista
strukturi poruke na jeziku-cilju.
Opravdanje za NEPROZIRNI PRIJEVOD obino se svodi na to da se time osigurava vjernost
sadraju, pa su ljudi ak izumili duhovitu krilaticu po kojoj su prijevodi kao i ene vjerni ako
su runi, a nevjerni ako su lijepi.
Neprozirni (doslovni) prijevod odstupa od prirodnog izraza jezika-cilja zaista runo, a ono to se
u nj uklapa elegantno je i lijepo. Da prijevodna doslovnost znai vjernost moe se tvrditi samo
onda aki prihvatimo stajalite da je jezik ono to se prevodi. Meutim, kad bismo to stajalite

prihvatili sa svim njegovim konzekvencijama i dosljedno ga provodili, dobili bismo ne samo

rune nego i komunikacijski potpuno neupotrebljive prijevode.
Stigle su na vrijeme = Arrived (or have arrived) they-fem on (or in) time.
Samo u iznimnim sluajevima, za posebne svrhe, moe se prijevod zadrati neprozirnim, tako
da se u izrazu osjea da je rije o prijevodu sa eljom da primalac osjeti, na primjer, ritmike
vrijednosti izvornika, posebno stilske obrte, karakteristini leksik i sl. No valja zapamtiti da tu
prestaje prevoenje u NORMALNOM KOMUNIKACIJSKOM SMISLU i poinje prevodioev
pokuaj da primaoca naui neto i izvornom jeziku.
U sljedeem emo poglavlju vidjeti da se izvjesna neprozirnost prijevoda ne moe izbjei kada je
rije o prenoenju ELEMENATA odailjaoeve KULTURE i CIVILIZACIJE koji ne postoji u
primaoevoj kulturi i civilizaciji.
PITANJE BROJ 22
PREVOENJE ELEMENATA KULTURE I CIVILIZACIJE
Prevoenje iz kulture u kulturu
Komunikacijski pristup prevoenju polazi od shvaanja da je ono to se prevodi
IZVANJEZINI SADRAJ iz realnoga svijeta i kome ivimo i da je prevoenje uope mogue
zato to je taj svijet u osnovi isti za sve ljude koji u njemu ive, pa prema tome o njemu
komuniciraju na raznim, sebi svojstvenim, jezicima. Tako dugo dok je ono o emu ljudi
komuniciraju zajedniko obojici sudionika u procesu komunikacije, sporazumijevanje je mogue
i prevoenje , ako je potrebno, dovija se bez tekoa. Meutim, svijet u kome ljudi ive nije
samo svijest sirove prirode, nego i svijet kojeg je ovjek preobrazio, ak stvorio, svojim radom.
To je svijet ljudskim radom stvorene kulture i civilizacije i svijet meuljudskih i drutvenih
odnosa to ih je ovjek razvio da bi mogao ivjeti s drugim ljudima. Taj se dio svijeta razlikuje
od jedne ljudske zajednice do druge i s tom injenicom moramo u prevoenju raunati. Na kraju,
jedan od proizvoda ljudskoga uma i rada u svakoj dr.zajednici je njen KARAKTERISTINI
JEZIK i on je dio kulture i civilizacije koja se prevoenjem prenosi pripadnicima druge kulture
i civilizacije.
Neki autori zastupaju miljenje da su kulture i civilizacije ono to se prevodi, a injenica da je
prevoditi uope mogue dokazuje samo to da postoje univerzalne osnovice ljudske kulture,
zajedniki aspekti ljudskoga ivljenja, jednake psihofizike karakteristike svih ljudi, te u osnovi
univerzalan karakter jezika i komunikacijskog procesa.
Ovdje je kultura i civilizacija shvaena tako da ukljuuje i jezik. Jezik je kulturna i civilizacijska
tvorevina i jedan vid kulture svakog naroda. No budui da jezik zauzima sredinje mjesto u
svakoj, pa prema tome i prijevodnoj, komunikaciji, veina autora ga uzima kao poseban predmet
prouavanja u okviru analize prev.procesa i zadrava naziv "kultura i civilizacija" za aspekte
MATERIJALNE I DUHOVNE KULTURE I CIVILIZACIJE koji kao izvanjezini sadraj igraju
vrlo vanu ulogu prilikom prenoenja obavijesti putem prevoenja. Uvaavanje kulturolokih

elemenata u prevoenju zahtijevalo je razradu razliitih prevodilakih postupaka koje emo

pokazati u ovom poglavlju.

Komunikacijski znaaj prevoenja elemenata kulture

Tekoe nastaju kada prijevodom treba prenijeti elemente kulture koji nisu zajedniki
pripadnicima dvije kulture i civilizacije izmeu kojih se prevodi. To obino znai da se iz jedne
kulture prenose elementi karakteristini za tu (izvornu) kulturu koje druga kultura (kultura-cilj)
ne poznaje a budui da ih ne poznaje nema ni razvijenih jezinih sredstava za njihovo
izraavanje. Teak zadatak za prevodioca. U izvrenju toga zadatka on ne moe potpuno uspjeti.
Meutim, ni meu govornicima istoga jezika i pripadnicima ire shvaene iste kulture ne prenose
se svi kulturni elementi jednako uspjeno. to zna 50-godinjak koji nikada nije bio u diskoteci,
kakvo je to mjesto, ili zna li svatko to je Yorkshire pudding., to je "pub" za onoga tko tamo nije
nikada bio. Dalje, ma kako neadekvatno bilo prijevodno prenoenje obavijesti s nepoznatim
elementima kulture, ono ipak obavlja izvanredno vanu kulturnu f-ju: eim ponavljanjem u
vie raznih prijevoda, nepoznati e kulturni element ili pojava postati sve poznatijim i na kraju se
uklopiti u kulturu-cilj kao njen sastavni dio. To je jedan od vanih putova irenja kulturnih
utjecaja.
Prevodilaki postupci za prenoenje elemenata kulture koji se ne poklapaju
Ovakvih elemenata ima dosta u obavijestima koje se odnose na ivot, prehranu, odjeu, sport,
povijest, vjeru, privredu, drutvene i politike odnose, materijalnu kulturu, biljni i ivotinjski
svijet itd.
Postupci kojima prevodilac u takvim sluajevima pribjegava ovise o vrsti pojave koja se prevodi
i o komunikacijskoj f-ji te pojave u konkretnoj obavijesti.
Mogui postupci:
1)
najprirodniji je prijevod-definicija kad se prevoditelj nae pred elementom izvorne
kulture kakvog u kulturi-cilju nema, on primaocima prijevoda ponudi najprikladniju definiciju te
pojave.
Apsolvent: "a senior undergraduate who has copleted his course of study but has not taken his
final examination". Ovakva je definicija vrlo informativna jer jasno i dosta iscrpno daje
primaocu sadraj pojma. No ona je za lingvistiko manipuliranje vrlo nespretna. Teko bi bilo
svaki put na ovaj nain prevoditi rije apsolvent: apsolventski sta, apsolventski rok,
apsolventska prava, apsolventska veer i sl.
2)
U tom sluaju se ovaj postupak kombinira s jednim drugim, a to je uvoenje strane rijei
kao posuenice za strani pojam. Tako se rije "apsolvent" moe uvesti u engleski tekst, tiskana
kurzivom da se vidi da to nije rije eng.jezika, s time da se samo pri njenoj prvoj pojavi dade
definicija u tekstu, u zagradama, ili u biljeci pri dnu stranice. Pri svakoj sljedeoj pojavi te rijei

primalac ve zna za koji pojam ona stoji, a ako ga je zaboravio moe se vratiti na mjesto gdje se
rije prvi put pojavila i ponovno proitati definiciju. Ponovljenom upotrebom u vie raznih
prijevoda, rije ulazi, kao posuenica, u fond jezika-cilja i postaje kulturnom svojinom
govornika toga jezika, tako da objanjavanje toga pojma vie nije potrebno.
3)
Postupak stvaranja postupak stvaranja prevedenica, tj. Doslovno prevoenje naziva za
strane kulturne elemente. To je prevodiocima posebno privlaan postupak onda kad se odreeni
kulturni element u izvornom jeziku izraava tako da je sam naziv semantiki proziran, da on
neto znai. S naim apsolventom to nije bio sluaj, te zato prevodilac nije mogao doi u napast
da ga doslovno prevede. Meutim, kada se nae pred nazivom "kuna radinost" (u turizmu), on
e se esto zadovoljiti time da na eng.jeziku kae eventualno "domestic activities", ne mislei na
to da primaocu prijevoda nikako ne prenosi sadraj pojma (accomodation in private homes,
private accomodation i sl.). Insistiranje na doslovnom prijevodu moe izazvati razne prijevodne
promaaje, poevi od runih kalkova (prevedenica koje zvue strano i rogobatno), preko
kulturolokih pogreaka, do potpunog iznevjeravanja sadraja. Sporazumijevanju moda nee
nakoditi kad se engleski mail order business prevede kao poslovanje potanskim narudbama,
ali e komunikacija biti svakako manje uspjena nego kad se to prevede prodaja robe putem
kataloga (kataloka prodaja). Drukiji je sluaj kada prevodilac doslovno prevede jezini izraz za
odreeni aspekt izvorne kulture koji nema pandana u drugoj kulturi. U naoj je kulturi
uobiajeno da se nekome tko se sprema na jelo zaeliti "dobar tek". Meutim, u engleskoj kulturi
taj obiaj ne postoji, i prevodilac koji ovaj izraz doslovno prevede dobit e izraz "good appetite",
koji je nainjen u skladu sa zakonima engl.jezika, ali koji primaocu nikako ne moe prenijeti
izvornu obavijest (ako se ne moe ispustiti, bolje je parafrazirati They wished one another an
enjoyable meal). Konano, doslovno prevoenje elemenata kulture moe potpuno iskriviti
sadraj pojma koji se prevodi. To se dogaa prevodiocima koji ameriku "high school" prevedu
kao "visoka kola", premda se radi o "srednjoj koli", a naa visoka kola se treba prevesti kao
"higher school" ili "college", dok je "via kola" zapravo "two-year post-secondary school ili
community college".
4)
Zamjenjivanje priblino odgovarajuim elementima kulture u koju se prevodi Taj je
postupak za primaoca svakako najkomotniji, jer mu ne stvara nikakav napor interpretacije i
usvajanja nepoznatoga. No prevodilaki je to vrlo osjetljiv postupak, jer poistovjeuje pojmove
koji nisu identini. Prevodiocu koji se mui kako da prevede am.jelo hamburger (kosani odrezak
gov.mesa koji se posluuje u obliku sendvia izmeu dvije polovice okruglog peciva) moglo bi
se uiniti kao najbolji prijevod "kosani odrezak" ili "pljeskavica". Ili pak, topli sendvi s kosanim
mesom, samo treba znati ocijeniti komunikacijsku vrijednost tog elementa u odreenoj
obavijesti. Ako se radi o opisu situacije da je netko iao na brzinu neto pojesti i naruio
"hamburger", onda je dovoljno rei da je naruio topli sendvi, a drugi put e to biti pljeskavica.
Uostalom, danas se taj naziv odomaio u naem rjeniku, pa sasvim jasno moemo zadrati
izvorni naziv HAMBURGER. Isti je sluaj kada trebamo prevesti reenicu they lived on the
same block. neemo rei ooni su ivjeli u istom stambenom bloku (u Americi stambeni blok
predstavlja sve ono to se nalazi izmeu dvije paralelne ulice), jer se u stvari eli rei "u istoj
ulici".
Dakle, izbor prijevodnog postupka za elemente kulture koji ne postoje u jeziku-cilju diktiraju ne
samo izvanjezini sadraj i njihov izraz u izvornom jeziku, nego i priroda komunikacijske

situacije u kojoj se ti sadraji prenose. Kad je nepoznati kulturni element sam predmet obavijesti,
prijevod mora biti eksplicitan i zamjenjivanje s nekim srodnim, ali ne identinim elementom
druge kulture ne dolazi u obzir; kad je taj element sluajni dio neke obavijesti, on se u interesu
lake komunikacije a bez tete po cjelinu poruke moe zamijeniti onim elementom druge
kulture koji mu odgovara u datoj komunikacijskoj situaciji. Dapae, insistiranje na eksplicitnom
prijevodu u takvoj situaciji unitilo bi jednakovrijednost obavijesti time to bi neprozirnim
prijevodom otealo komunikaciju.
5.) Stvaranje novih vlastitih naziva u jeziku-cilju za nove preuzete pojmove Ovaj je postupak
dosta est za pojmove koji izvana uu u neku kulturu i u njoj neko vrijeme ive pod raznim
nazivima dok se u jeziku spontano ne razvije i ustali jedan naziv koji ne mora imati nita
zajednikog s nazivom u kulturi iz koje je taj naziv preuzet. Ovaj postupak je vie drutvenojeziki nego individualno-prevodilaki, jer se jedan sam prevodilac teko odluuje na uvoenje
potpuno originalnog naziva, budui da nema nikakve garancije da e se njegova jezina jedinica
razumijeti i prihvatiti.
Kemijska olovka ball-point pen, ili pak "petlja" za "interchange" ili "cloverleaf".
Prevoenje implicitnih elemenata kulture
Elementi kulture i civilizacije mogu u odreenoj obavijesti biti zastupljeni eksplicitno i
implicitno. Ponekad su elementi kulture i civilizacije u obavijesti prisutni, a da nisu eksplicitno
navedeni nego samo implicitno sadrani. Izvorni odailjalac imao je pred oima kao primaoce
ljude s odreenim znanjem i iskustvom o izvanjezinoj stvarnosti na koju se obavijest odnosi.
Zbog toga je mogao pretpostaviti da neke dijelove obavijesti primaoci ve posjeduju i da bi bilo
ne samo nepotrebno i neekonomino nego i za primaoce uvredljivo da im on te dijelove
obavijesti izriito prui u svojoj poruci. Prevodilac, pak, prevodei njegovu obavijest, ima pred
oima primaoce koji to znanje i iskustvo ne moraju ili ak ne mogu posjedovati i zbog toga
im ono to je bilo preutno sadrano u izvornoj poruci mora eksplicitno navesti da bi im tako
omoguio ispravno primanje obavijesti.
Spomenik autora "Lijepe nae" nalazi se u jednoj veoma slikovitoj kotlini Hrvatskog Zagorja
The monument in the honour of the author of the text of the Croatian anthem "Our beautiful
Fatherland", stands in a picturesque valley in the region og Hrvatsko Zagorje in the north west
Craotia.
PITANJE BROJ 19-POMAGALA U PREVOENJU
Prevodiocu su nephodne dvije vrste znanja: znanje jezika i znanje izvanjezinog sadraja. Za
svaku od te dvije vrste znanja na raspolaganju mu stoje odreena pomagala. Ta pomagala on
mora imati i njima se sluiti, ne samo onda kad u prijevodu zapne jer neto ne zna, nego i onda
kada ono to misli da zna mora provjeriti da bi bio siguran da nije iznevjerio izvornu obavijest.
Jezina pomagala-Najkorisniji su prevodiocu dvojezini rjenici, kako oni sa stranoga na
maternji, tako i oni s maternjeg na strani jezik. Oni prevodiocu omoguuju da uspostavi direktnu
vezu izmeu jezika s kojega prevodi i onoga na koji prevodi. Takviih rjenika ima u irokom

rasponu. Kvaliteta rjenika nije ujednaena niti je nuno ovisna o opsegu, ali prevoditelj bi
morao imati svakako jedan od veih dvojezinih rjenika ne samo zato to vei rjenik ima
vie rijei, nego to e on za svaku rije jednoga jezika dati vie moguih ekvivalenata u drugom
jeziku i pokazati kako se oni po znaenju razlikuju i kako se upotrebljavaju u razliitim
kontekstima. Odnos meu leksikim jedinicama dvaju jezika rijetko je jednostruk (rije za rije).
Dobar rjenik dat e to je mogue vie ekvivalenata za svaku rije, ali e istovremeno i precizno
odrediti u kojim znaenjima i komunikacijskim situacijama toj rijei odgovara koji ekvivalent.
Za svaki imalo ozbiljniji prevodilaki rad prevodilac se mora sluiti i jednojezinim rjenicima:
rjenikom jezika s kojeg prevodi, da bi dobro shvatio puni smisao onoga to prevodi, i rjenikom
jezika na koji prevodi, da bi provjerio nijanse znaenja, sintaksike strukture i stilske
karakteristike rijei koje eli u prijevodu upotrijebiti. Za struna nazivlja na raspolaganju
prevodiocu stoje SPECIJALISTIKI RJENICI RAZNIH STRUKA. Struni rjenici, za
razliku od opih, najee za jednu rije jednoga jezika daju samo jedan prijevodni ekvivalent na
nekom drugom jeziku. Ovdje je odnos meu leksikim jedinicama jednostruk, a ne viestruk, jer
svaka leksika jedinica stoji kao naziv za strogo odreeni struni pojam za koji u svakom jeziku
postoji jednoznaan naziv.
Slini strunim rjenicima su glosari, s tom razlikom to oni pokrivaju jo ua specijalistika
podruja.
Od ostalih jezinih pomagala valja spomenuti RJENIKE SINONIMA. To su jednojezini
rjenici sastavljeni tako da za pojedinu rije daju vie znaenjskih srodnih rijei istoga jezika i
time korisniku takvog rjenika omogue da leksikim variranjem obogati svoj izraz ili da nae
prikladniji i precizniji izraz za ono to eli rei. Prevodilac se mora sluiti takvim rjenikom
sinonima koji e za svaki sinonim pokazati kakvo mu je pravo znaenje, kako se razlikuje od
ostalih sinonima i kako se upotrebljava.
Posebna vrsta jezinih prirunika su TEZAURI, koji na prvi pogled izgledaju kao rjenici
sinonima, ali se od njih razlikuju time to rijei ne grupiraju po srodnosti znaenja nego po
pojmovima. Zato bismo tezaurus mogli definirati kao pojmovni rjenik u kome se za odreeni
pojam daju sve rijei koje su s njim u bilo kakvoj vezi, bez obzira bile one sinonimi u
uobiajenom smislu te rijei ili ne.
Prevodiocu e u nekim sluajevima korisno posluiti i jednojezini ili dvojezini rjenici u
slikama
Zadnji od pomagala su jezini savjetnici ili rjenici jezine upotrebe. Oni sadre informacije o
pravilnoj upotrebi leksikih i gramatikih sredstava odreenog jezika, tako da prevodilac zna
kakav je status odreene rijei, gramatikog oblika ili konstrukcije koju eli upotrijebiti. To e
mu pomoi da izbjegne oblike ili konstrukcije koje su u tom jeziku nestandardni ili
neprihvatljivi.
Konano, pored jezinih pomagala, prevodilac mora imati i gramatike i stilistike jezika s kojima
radi. Njih e koristiti u prvom redu za stjecanje jezinih znanja koja su mu potrebna u

svakodnevnom radu, ali isto tako i za nalaenje rjeenja za konkretna pitanja s kojima se susree
u prevoenju.
Struni prirunici
Sva ova jezina pomagala nee uvijek zadovoljiti sve potrebe prevodioca. Lako je mogue da
jezini izraz za neke pojmove prevodilac nee nai ni u opem ni u strunom rjeniku, a jo je
vanije da e neki (posebno struni) nazivi u rjenicima biti pogreni. Zato je prevodilac prisiljen
da informacije koje mu trebaju za prevoenje trai i provjerava i u drugim vrstama prirunika.
To su u prvom redu leksikoni i enciklopedije, zatim struni prirunici, udbenici, te izvorni i
prevedeni tekstovi. U svima njima prevodilac e nai informacije koje e mu omoguiti bolje
razumijevanje onoga to prevodi - a ve smo ranije vidjeli da bez dobrog razumijevanja materije
nema ni dobrog prevoenja. Uz poznavanje materije, on e upoznati i nazive za predmete i
pojave bolje nego iz bilo kakvog rjenika: nazivi koje tako usvoji bit e pouzdani, obuhvatit e
sve pojmove koji su na odreenom podruju ljudske djelatnosti u upotrebi, nalazit e se u
stvarnom kontekstu a ne rjeniki izolirani, tako da e prevodilac upoznati i nain njihove
upotrebe u vezi s drugim rijeima.
Za prevoenje bilo koje vrste teksta prevodilac e se najbolje pripremiti tako da proita nekoliko
drugih tekstova iste vrste na jeziku-cilju ili da ve prevedene tekstove te vrste usporedi s
njihovim izvornicima. To e mu omoguiti da usvoji ne samo one rijei koje se u takvoj vrsti
tekstova upotrebljavaju, nego i ire izraajne sklopove, odnosno to je vanije karakteristini
STIL IZRAAVANJA pojedine struke koji je dio obavijesti, a koji prevodiocu inae ostaje
nedostupan.
PITANJE BROJ
OBRAZOVANJE PREVODIOCA
Zanimanje prevodioca
Kakve su ope kvalifikacije prevodiocu potrebne? Mora li on imati srednjokolsku ili fakultetsku
spremu? Mora li biti strunjak za jezik ili za neki drugi predmet? Miljenja su podvojena, ali je
vjerojatno fakultetska sprema jezinog smjera (u pomanjkanju visokokolskih ustanova ua
prevodilaki studij) najpovoljnija pretpostavka za budui prevodilaki rad. Visoka (fakultetska)
sprema potrebna je za prevodioca zato jer taj posao zahtijeva stupanj znanja i vjetine koji se u
srednjoj koli ne moe postii; nadalje, on zahtijeva irinu (interdisciplinarnu povezanost s
mnogim predmetima) i dubinu (stupanj strunosti) kakvu moe dati samo visokokolski studij.
Prevodilaki usmjerena srednjokolska nastava moe uenicima dati dobru podlogu za takav
studij, a moe im omoguiti i uspjean rad na raznim poslovima koji ukljuuju i prevoenje (npr.
bibliotekarskim, dokumentalistikim, korespodentskim, vodikim i sl.). Pri tome je vano jedino
da oni koji odrauju radne zadatke tono znaju to mogu, a to ne mogu, traiti od zavrenog
uenika prevodilaki usmjerene srednje kole isto onako kao to znadu da od tehniara sa SSS
ne mogu traiti da obavlja posao inenjera ili od med.tehniara da obavlja posao lijenika.

Najbolje je da prevodilac bude strunjak za jezik, jer lake je njega nauiti onoliko koliko je
dovoljno o pojedinoj struci, nego strunjaka za neki predmet nauiti onoliko o jeziku koliko mu
je potrebno da bi postao prevodilac.
kolovanje i struno usavravanje prevodilaca
Dobar prevodilac se postaje dugotrajnim i mukotrpnim radom, uenjem i praksom. Veina
prevodilaca su diplomirani studenti filozofskih i filolokih, rjee nekih drugih, fakulteta. Ni
struno usavravanje prevodilaca nije formalno organizirano u BiH, ali svaki prevodilac sam
osjea da u toj profesiji moe opstati samo onda ako stalno i uporno radi na vlastitom
usavravanju. (Trenutno postoji poslijediplomski studija za usavravanje buduih prevodilaca u
Zagrebu).
Naravno, on najvie ui samim prevoenjem, no isto tako i irenjem vlastitog opeg obrazovanja,
upoznavanjem raznih struka i usvajanjem raznih vrsta jezinoga izraza u raznim ivotnim
situacijama. Obogaivanje vlastitog izraza i razvijanje stilskog senzibiliteta za jezik s kojega i
jezik na koji prevodi ostaje prevodioev stalni zadatak.
PITANJE BROJ 8-VRSTE PREVOENJA
Razlikujemo dvije osnovne vrste prevoenja: usmeno i pismeno prevoenje.
Kod pismenog prevoenja se pisani tekst originala uobliava u pisani tekst prijevoda.
Kod usmenog prevoenja prevoditelj slua izvorni tekst na stranom jeziku i svoj prijevod
odmah izgovara.
U ovisnosti od namjene prevoenih tekstova, razlik...ujemo sljedee podvrste pismenog
prevoenja:
-

prevoenje tekstova stvaranih u djelima lijepe knjievnosti (knjievno prevoenje)

prevoenje tekstova iji je cilj pruanje strune ili znanstvene informacije o ivotu i svijetu
uope, ovjeku, objektivnoj stvarnosti, prirodnim zakonima i zakonitostima, o razliitim
ljudskim konvencijama, o proizvodnji i slino (struni prijevod ili struno i tehniko
prevoenje= neknjievno prevoenje).
U okviru usmenog prevoenja razlikuju se, prema nainu prevoenja, dvije osnovne vrste:
konsekutivno prevoenje i simultano prevoenje.

Kod konsekutivnog prevoenja prevodi se odmah poto prevoditelj odslua odreene krae ili
dulje odsjeke izgovorenog teksta, a dok se prijevod izgovara pravi se pauza u iznoenju teksta
na jeziku originala.

Pri simultanom prevoenju prevoditelj istovremeno slua izgovoreni tekst i izgovara prijevod, pri
emu se iznoenje teksta na jeziku originala tijekom izlaganja ne prekida zbog prevoenja.
Meutim, neki se teoretiari opredjeljuju za sljedeu sistematizaciju prevoenja:
pismeno-pismeno prevoenje (pismeno-pismeno prevoenje strune i znanstvenotehnike literature, pismeno-pismeno prevoenje drutveno-politike literature i publicistike, i
prevoenje knjievnih tekstova (proze, poezije i drame));
usmeno-usmeno prevoenje (konsekutivno i simultano prevoenje strune i tehnikoznanstvene literature odnosno drutveno-politike literature i publicistike);
pismeno-usmeno prevoenje (prevoenje s lista (kada prevoditelj tekst na jeziku originala
ita u sebi i istovremeno ga prevodi, izgovarajui tekst prijevoda naglas) i usmeno prevoenje
ranije obraenog pisanog teksta (kada prevoditelj usmeno, po dijelovima ili u cjelini, saopava
prijevod ranije obraenog pisanog teksta, pratei govornika koji po dijelovima ili u cjelini na
jeziku originala ita svoj ranije pripremljeni i napisani tekst);
usmeno-pismeno prevoenje (prevoenje radio-vijesti i drugih snimljenih tekstova (u
novinskim agencijama, razliitim prislunim stanicama i dr. ; prevoenje po diktatu (kao jedna
od vjebi prilikom uenja stranog jezika).
PITANJE BROJ 13
zajednike napomene:
Pismeno prevoenje obuhvaa prevoenje svih vrsta pisanih tekstova. Prilikom pismenog
prevoenja prevoditelj ima dovoljno vremena za tumaenje originala i za traenje odgovarajuih
prevoditeljskih rjeenja, te se moe sluiti rjenicima, prirunicima i enciklopedijama. Dalje,
moe se konsultirati sa strunjacima za odreeni predmet, odnosno sa strunjacima za jezik i
drugim prevoditeljima. Prevoditelj se moe vie puta vraati tekstu prijevoda, te ga popravljati i
dotjerivati.
Meutim, ovo ne znai da je pismeno prevoenje lak i jednostavan posao.
Zadatak prevoditelja je da u potpunosti shvati pievo vienje predmeta o kojem je rije i da to
vienje u prijevodu izrazi tekstom koji e odgovarati tekstu originala. Osnovne prevoditeljeve
potekoe su, prije svega, u tome to, kao strunjak za jezik, mora biti upuen i u konkretnu
oblast ue ivotne stvarnosti kojoj pripada predmet prevoenog teksta i to prevodi s prirodnog
na prirodni jezik, meu kojima gotovo nikada nema potpune podudarnosti ni strogo utvrenih,
formaliziranih znaenjskih veza izmeu konkretnih izraajnih sredstava. Prevoditelj je, u sutini,
stvaratelj, a njegovo se stvaralatvo odvija u okvirima jezika.

Razlika u prevoenju strunih i knjievnih tekstova

Tekstovi koje prevode struni (i znanstveni) prevoditelji stvarani su na jeziku originala tako da,
prije svega, jasno, precizno i logino opiu ono o emu se govori. U njima se, u principu,
izbjegavaju dvosmislenosti i tei se ka JEDNOZNANOJ UPOTREBI RIJEI. Prevoditeljev
zadatak se svodi na to da jezikom prijevoda isto tako jasno, precizno i logino opiu pojavu koja
je predmet originalnog teksta. Pri tome se, kada to zahtijevaju razlike meu jezicima, mogu vriti
potrebne promjene leksikog, glasovnog, morfolokog ili sintaksikog ustrojstva (strukture)
originala bez ikakve tete po sutinu stvari.
Meutim, kod knjievnih (umjetnikih) tvorevina se sutina stvari, estetski dojam, po pravilu,
nalazi upravo u samom JEZINOM IZRAZU. U knjievnim tekstovima ovakav ili onakav
emocionalni ton, a najee, i slikovitost predstavljaju bitne imbenike pjesnikog iskaza.
Slikovitost i emocionalni ton u knjievnom djelu se najee ostvaruju POSEBNOM
ORGANIZACIJOM JEZIKA upotrebom rijei u njihovim osnovnim i prenesenim
znaenjima, upotrebom neuobiajenih rijei, ili osvjeavanjem esto upotrebljavanih rijei
aktualizacijom nekog manje uobiajenog njihovog znaenja, naroitom glasovnom ili ritmikom
usklaenou teksta, posebnim redom rijei, upotrebom idioma i sl.
Od knjievnog prevoditelja se trai da, prevodei na drugi jezik, prenese u nerazdvojivom sklopu
misaonu (predmetno-logiku), slikovnu i emocionalnu sadrinu originala.
Dakle, kod prevoenja strunog odnosno znanstvenog teksta prevoditelj je duan prenijeti
predmetno-logiku dimenziju originala, dok se kod prevoenja knjievnog teksta predmetnologikoj dimenziji pridruuje, kao najbitnija, emocionalna dimenzija.
Kod strunog odnosno znanstvenog teksta, predmetno-loginoj preciznosti je jezik, uoblien u
jedan od funkcionalnih strunih stilova, potpuno podreen. Meutim, kod knjievnog teksta je
jezik (u kojem se ostvaruje efekat i kombiniranje razliitih funkcionalnih stilova) jedan od
znaajnih nositelja estetske sadrine teksta.
Zadatak knjievnog prevoditelja zbog toga uspjeno moe ostvariti samo onak tko, osim znanja i
vjetine, ima dovoljno PJESNIKOG TALENTA.
PISMENO PREVOENJE STRUNIH TEKSTOVA (PITANJE BR. 13)
Poznavanje predmeta o kojem se u originalu govori prevoditelju je neophodno potrebno u svim
fazama prevoenja od razumijevanja (deifriranja) teksta originala, preko traenja
odgovarajuih strunih izraza i termina u jeziku prijevoda, do uobliavanja prijevoda u smisaono
i stilski adekvatan originalu pisani tekst koji e biti sainjen prema duhu i obiajima (UZUSU)
jezika prijevoda. Teina ovog posla je i u tome to se esto pismeno prevode tekstovi s
informacijama o novim znanstvenim i strunim saznanjima za koje obino na jeziku prijevoda
nije dovoljno razraena TERMINOLOGIJA. Tada su prevoditelji duni da sami, ili u suradnji s
odgovarajuim strunjacima, posebno rjeavaju terminoloke probleme.

Specifinost pismenog strunog prevoenja je i u tome to osim moralne nosi i veliku

materijalnu odgovornost za kvalitet rada.
Teko je, ili ak nije ni mogue, nai osobu koja e se s podjednakim uspjehom baviti
prevoenjem svih strunih i znanstvenih tekstova. Stoga se prevoditelji usmjeravaju na
prevoenje tekstova samo iz pojedinih strunih i znanstvenih oblasti (recimo iz medicine,
metalurgije, graditeljstva, medicine, prava i sl.). To predstavlja poetak podjele strunih
prevoditelja po UIM SPECIJALNOSTIMA:
U posebne vrste tekstova se mogu izdvojiti znanstveni, tehniki, publicistiki, pravni i poslovni.
Danas postoji sljedea klasifikacija strunih i znanstvenih tekstova:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

pismeno prevoenje znanstvenih i tehnikih tekstova;

pismeno prevoenje novinsko-informativnih tekstova;
pismeno prevoenje tekstova drutveno-politike sadrine;
pismeno prevoenje esejistikih i publicistikih tekstova;
pismeno prevoenje tekstova koji se odnose na pravnu regulativu;
prevoenje poslovne korespondencije.
I moda, prevoenje tekstova za znanstveno-popularne filmove i televizijske emisije.

PITANJE BROJ 14
PREVOENJE KNJIEVNIH TEKSTOVA
Namjena knjievnih tekstova je djelovanje na ovjekov umjetniki senzibilitet i postizanje
odreenih estetskih efekata. Budui da je knjievnost umjetnost rijei, u knjievnosti jezik je
znatno ee predmet poruke nego u neknjievnim tekstovima, a u takvom sluaju prevoenje
PRESTAJE i ostaje jedino mogunost prevoditeljeva vlastitog umjetninog stvaranja na zadanu
temu, u nadi da e njegovo izvornom porukom nadahnuto djelo kod krajnjih primatelja stvoriti
isti umjetniki doivljaj kao to ga je stvorilo djelo izvornog stvaratelja kod njegovih primatelja.
Izvor osnovnih tekoa ove vrste pismenog prevoenja je u zahtjevu da se misaona (predmetnologika) sadrina originala prenese u neodvojivom sklopu s jezinim izrazom slikovnog i
emocionalnog sadraja originala. Stoga je vano da prevoditelj prije nego pristupi prevoenju
analizom utvrdi koji su elementi spleta/sklopa predmetno-logikog, slikovitog i emocionalnog
najbitniji, koji su manje vani, a koji su, ako ve ne mogu biti prenijeti na jezik prijevoda, i
potpuno zanemarljivi. Ovaj postupak je u teoriji poznat kao HIJERARHIZIRANJE
ELEMENATA ORIGINALA. U sreditu prevodilake analize mora biti POETSKOSTILSKA OSOBENOST ORIGINALA.
U okviru prevoenja knjievnih tekstova dosta se razlikuje prevoenje proze od prevoenja
stihova. Moemo ih zvati anrovima ili podvrstama knjievnog prijevoda. Nema jo uvijek jasne
klasifikacije knjievnog prevoenja, ali se moe napraviti neka koliko-toliko vaea podjela na:

1.
2. Prevoenje epske proze (vae svi principi navedeni kod prevoenja knjievnog teksta)
3. Prevoenje epskog djela u stihu ( ovdje postoji i jedan dodatni zahtjev vezani govor u

pjesnikom iskazu STIH).

4. Prevoenje lirske pjesme (ovdje se javlja novi niz ve postojeim problemima lirski
knjievni izraz se odlikuje misaono-emocionalnim bogatstvom koje se ostvaruje u
kratkom pjesnikom iskazu. Takav iskaz je, u principu, vieznaan i afektivan
(emocionalno angairan). Naglaena slikovitost i emocionalnost se u okvirima lirske
saetosti ostvaruje, u prvom redu, specifinom kompozicijom (odreenim nizanjem
motiva) i posebnom organizacijom jezika.
Posebnim organiziranjem jezika po znaenju dobivaju se stilske figure kao to su EPITET,
POREENJE, METAFORA, METONIMIJA I SL.
Posebnim organiziranjem jezika po zvunosti stvaraju se tzv. Intonacijske ili zvukovne stilske
figure (ASONANCA, ALITERACIJA, ONOMATOPEJA), razliite vrste rima i razliiti oblici
ritmikog organiziranja pjesnikog iskaza (u okviru silabikog, silabiko-tonskog, tonskog
metrikog sistema, ili u okviru tzv. Slobodnog stiha koji se temelji na razliitim varijantama
sintaksikog, morfolokog, leksikog ili glasovnog paralelizma.
Ako prevoditelj oekuje da svojim prijevodom ostvari estetski utisak makar i priblian utisku
kojeg stvara original, on mora voditi rauna istovremeno o predmetno-logikoj, figurativnoj,
asocijativnoj, zvukovnoj i ritmikoj strani lirske pjesme koju prevodi.(UPAMTI: jezika
organizacija pjesnikog djela predstavlja jedan od bitnih initelja njegove umjetnike sadrine).
Za uspjeno prevoenje lirske pjesme posebno treba imati na umu da je knjievno djelo uvijek
sazdano od doreenih tematsko-motivskih, jezikih i kompozicijskih initelja koji saznajnoestetsku vrijednost dobivaju upravo u spoju ostvarenom u konkretnom, danom djelu. I ovdje se
primjenjuje postupak HIJERARHIZIRANJA elemenata originala.
1. Prevoenje drame u prozi Drama predstavlja svojevrsnu sintezu lirskog i epskog

principa umjetnikog izraavanja. Meutim, poto je drama djelo namijenjeno scenskom

izvoenju, i elemenat lirskog i elemenat epskog principa u njoj dobivaju jedan novi,
specifian oblik. Tako, epski dogaajni tok, za razliku od epskih djela, u drami, u
principu, ne moe biti u okviru direktnog opisa dogaaja, nego se daje u njegovom
neposrednom toku kao radnja. Mjesto dogaaja, opa atmosfera i raspoloenje junaka
se ne opisuju, nego se, opet, predstavljaju NEPOSREDNO. Prevoditelj drame mora
posvetiti posebnu panju sljedeem:
a. da u govoru junaka sauva neusiljenost usmenog iskaza paziti i da se reenice ne produuju
zbog razlika u morfolokoj i sintaksikoj organizaciji, te da izbjegava gomilanje suglasnikih
grupa koje su teke za izgovor;
b. da pri razgovoru junaka sauva dijaloku povezanost njihovih replika.
c. da u govoru junaka sauva sve initelje kojima ih pisac kao ljude karakterizira i
individualizira;

d. da osjeajna strana u govoru junaka ne ide na raun sadrine

e. da prevodi precizno i tano didaskalije.
USMENO PREVOENJE
Usmeno prevoenje, kao i pismeno, obuhvaa prevoenje svih vrsta, osim knjievnih tekstova.
1. Usmeno se, po pravilu, prevode poruke (tekstovi) koji se primaju usmeno.;
2. Tekstovi koji se prevode usmeno su uoblieni u usmenom govoru (poto ih uvijek izlae
jedan ovjek u svoje ime, u ime vee grupe ljudi ili neke institucije, oni su po formi
iskaza MONOLOKI).
3. Sljedea osobenost je usmjerenost na MASOVNU KOMUNIKACIJU (kongresi,
konferencije, javna i zatvorena savjetovanja, predavanja, diplomatski i dravni odnosno
meudravni sastanci i ceremenije);
4. Jedna od osobina izvorne poruke u usmenom prevoenju je i to da je uobliena na
NIVOU INDIVIDUALNOG GOVORNOG IZRAZA (jer ovu poruku uvije uobliava
ovjek kao individua, pri emu na izgled te poruke bitno utjeu prevoditeljeve
individualne osobine fizioloke, psiholoke, intelektualne i sl.).
Vrlo je rairena praksa da se neke vrste govora prethodno uobliavaju kao pisani tekst
(protokolom npr. predvieno u diplomaciji ).
a) Ako prevoditelj prevodi takav govor iji tekst i sam dobije ve napisan na jeziku originala, a
govornik se dri napisanog teksta, takvo prevoenje e prestati da bude isto usmeno (usmenousmeno prevoenje) i pripadat e jednoj od prijelaznih vrsta pismeno-usmenog prevoenja
PREVOENJE S LISTA.
b) Ukoliko napisani tekst slui govorniku kao osnova za izlaganje, prevoenje takve izvorne
poruke opet dobiva karakter usmenog prevoenja i naziva se USMENO PREVOENJE S
LISTA.
Poruka u pisanom tekstu je uvijek razvijenija, uvijek potpunija i jasnije izraena nego u
usmenom obliku. To ne mora znaiti da je primjenom usmenog iskaza komunikacija a priori
siromanija i po ukupnom efektu slabija.
Razlike izmeu usmenog i pismenog izraavanja poruke nastaju samo zbog VRSTE
KONTAKTA. Taj kontakt je kod pismenog izraavanja vremenski neogranien, ali je posredan
jer se ostvaruje preko teksta koji je ispisan na papiru. Kod usmenog izraavanja je taj kontakt
vremenski ogranien (jednokratan) i neposredan. Kod ovog drugog naina komunikacije
kompletna poruka se izraava osim zapisanim jezikim sredstvima i nekim drugim dopunskim
jezikim ili vanjezikim sredstvima.
Od dopunskih jezikih sredstava za usmenog prevoditelja najvanija je INTONACIJA. Ona
prevoditelju govori zavrenosti i nezavrenosti iskaza, o vjetovatnosti, problematinosti ili
kategorinosti, odreenosti ili neodreeosti i sl. Intonacija prua informaciju o logikom planu i

loginoj modalnosti izraene misli, kao to esto prevoditelju, naroito u simultanom

prevoenju, pomae da pravilno uoblii sintaksiku formu prijevoda prije nego govornik zavri
svoju reenicu.
Tekstovi koji se obino prevode usmeno imaju i nekih sintaksikih osobenosti. Primjerice, ako se
pria o "vienom i doivljenom", a pria je namjenjena sugovorniku koji dosta dobro poznaje
opu situaciju i dijeli govornikove pobude, usmeni monoloki govor se moe odvijati sa
izvjesnom dozom gramatike nepotpunosti. Meutim ako je rije o o konsekventnom izlaganju
odgovarajueg materijala (referat, predavanje) onda se "govornikov zadatak svodi na to da
materijal izloi to usaglaenije i u to skladnijem logikom obliku, izdvojivi najbitnije dijelove
i vodei rauna o jasnosti prijelaza s jewdnog na drugi dio izlaganja.
Stilistika jo newma preciznu potpunu sliku stila usmenog monolokog govora. U svakom
sluaju u njemu dolazi do mijeanja kolokvijalnog i knjievnog iskaza.
Moe se govoriti o tri bitne specifine sintaksiko-strukturne crste ove vrste iskaza:
1. Izrazi i reenice kojima se posebno ukazuje na smisao iskaza sve sintagme i reenice

koje se uklapaju u osnovni smisaoni tok, ali iskau iz osnovne reenine sheme u koju su
umetnute, te su tako izvan osnovnog sintaksikog ustojstva. To su razliiti umeci,
digresije i sl. I dopune osnovnoj niti sadraja (va grad je, dragi prijatelji, ...........; Prije
pet godina, kad smo boravili u vaem gradu,........; Va kraj, bogat povijesnim
spomenicima,.....);
2. Uvodne konstrukcije sline su izrazima i reenicama kojima se posebno ukazuje na
smisao poruke po tome to sadrina (to se tie robne razmjene, naa suradnja...;
Uvjereni smo, nai razgovori e se i one ne moraju nalaziti na osnovnoj sintaksikoj niti
saopenja njima se uvodi nova...; Na osnovu dosadanjih iskustava, moemo rei...);
3. Strukturna i smisaona ponavljanja su najea osobina monolokog usmenog izlaganja.
Obuhvaaju smisaono ponavljanje istih rijei, smisaono ponavljanje upotrebom sinonima,
kao i ponavljanje istih gramatikih struktura a) Iskreno se divimo......; iskreno smo
obradovani,....; b) Svaki radnik, svaki poljoprivrednik, svaki uenik....c) Ako hoemo
bolji...., ako elimo mir, ako smo za bri razvoj....
Ovakva struktura iskaza (koji predstavlja izvornu poruku za usmeni prijevod) prua dvojake
koristi teorijsku i praktinu.
Teorijska jer prua materijal za potpuniji opis i preciznije selekcioniranje u utvrivanju bitnih
pojava u ovoj vrsti prevoenja.
Praktina korist jer utvrivanjem najuestalijih elemenata strukture ove vrste saopavanja
omoguuje izraivanje racionalnog i efikasnog sistema za pravljenje pomonih biljeaka pri
konsekutivnom prevoenju.
Meutim, bez prethodne dulje obuke gotovo da je nemogue uspjeno se baviti usmenim
prevoenjem. Stalna odlika ove vrste prevoenja je STALNA OGRANIENOST I
NEDOSTATAK VREMENA.

PITANJE BROJ 11-KONSEKUTIVNO PREVOENJE

Konsekutivno prevoenje je takav oblik usmenog prevoenja pri kojem se izvorni tekst (poruka)
, primljen auditivno, prevodi SUKCESIVNO, nakon pojedinih odsjeaka toga izgovorenoga
teksta, ili, u pojedinim sluajevima, i nakon govornikovog kompletnog saopenja na jeziku
originala. Danas je uobiajeno da govornici zbog prevoenja prave prekide u izlaganju nakon 110 minuta. Meutim, to ipak nije sasvim precizno regulirano, tako da u nekim sluajevima ti
odsjeci teksta (intervala) mogu biti dulji od 10 minuta.
Konsekutivno prevoenje se smatra jednim od najteih oblika usmenog prevoenja. Ono se,
poput ostalih oblika usmenog prevoemnja, karakterizira deficitarnou vremena u procesu rada.
Njegova osobenost je izuzetno optereenje prevoditeljeve memorije.
Razlikujemo konsekutivno prevoenje bez i konsek. Prev. s pravljenjem biljeki.
Postoji podvrsta kons.prev. Koja se naziva ping-pong ili dvosmjerni prijevod (prevoenje
naizmjenino u oba smjera).
Razlikujemo tri osnovne etape u konsekutivnom prevoenju:
1. Audiranje u konsekutivnom prevoenju je primanje poruke na sluh i njeno

prevodilako razumijevanje u ovoj etapi javlja se niz psiholokih tekoa koje

oteavaju rad prevoditelju (poveana odgovornost za svakui izgovorenu rije, nervna
napetost, zbunjenost, strah, opasnost od stupora; sve to moe imati jako veliki utjecaj na
kvalitetu ovoga procesa. Dalje, tu su tekoe izazvane razliitim umovima graja ili
uzvici iz mase itd.
Cilj audiranja je razumijevanje primljene izvorne poruke. U vezi s tim problemom, psiholozi i
lingvisti su traili osnovnu najmanju jeziku govornu jedinicu koja omoguuje da se dio izvorne
poruke razumije, tj. Da se donese zakljuak o njenom smislu. Dakle, je li to fonema, slog,
morfema, rije, sintagma ili reenica. Premda je fonema najmanja jedinica koja nosi znaenje
(ruka, reka, raka), od nje se odustalo, a i od sloga. Dolo se do zakljuka da to nije ni reenica
(sloena je informacija). Najmanja jeziko-govorna jedinica koja nosi znaenje nalazi se u
granicama rijei ili grupa rijei koje su, po svome znaaju, naglaenije od ostalih. Svaki jezik
ima vlastite zakone intonacije. Svako odstupanje od standardne intonacije smanjuje stupanj
razumijevanja, odnosno oteava prevodilako audiranje. Dakle, intonacija pomae da se u ovoj
fazi vri tzv. SEMANTIKA SEGMENTACIJA, tj. Da se uoava ta je u svakom odsjeku izvorne
poruke najbitnije, radi dobrog i brzog razumijevanja te poruke. Poznavanje konteksta je
znaajan faktor i za ovu fazu prevodilakog radnog procesa. Postoje dva vida konteksta: ui
(mikrokontekst) i iri (makrokontekst). Mikrokontekst se moe svesti na obim kompletnog
misaonog iskaza koji se na sintaksikom planu smatra reenicom, ili koji se uobliava u
reeniki period. Meutim, dobro poznavanje makrokonteksta ne znai i lake prevoenje, jer
loe poznavanje jezika ne moe biti kompenzirano poznavanjem bilo kojeg od postojee dvije
vrste konteksta. U konsekutivnom prevoenju je za uspjeno audiranje naroito vaan jedan
drugi vid makrokonteksta POZNAVANJE SITUACIJE (misli se one oko njega).

Zakljuak: osnovnim smisaonim jedinicama (jedinicama razumijevanja) u konsek.prev. Mogu se

smatrati KLJUNI DIJELOVI ISKAZA koji su glavne jedinice toga misaonog iskaza, odnosno
reenice.
Do problema u ovoj vrsti prevoenja jo dolazi kada se javi promjena tempagovora pri
saopavanju poruke, ukoliko je sadraj vie apstraktan, ukoliko je izvorna poruka sintaksiki
sloenija ili glomazna, ukoliko prevoditelj prilikom audiranja nepravilno rasporeuje panju
zbog tekoa koje mu priinjavaju nepoznate ili tzv. Precizne rijei (brojevi, mjeseci, dani,
tjedni, osobna imena, zemljopisni nazivi i sl.) i rijei koje oznaavaju specifine nacionalne
ivotne pojmove (realije).

1. Faza prevodilakog memoriranja Ovaj postupak predvia svoenje izvornog teksta na

glavne, elementarne jedinice znaenja. Kljuni dijelovi poruke primljene na jeziku

originala u principu bi trebali biti oni elementi, one jedinice znaenja (rijei, sintagme,
ili pak cijele reenice) koji prevoditelju omoguuju da dulje i sloene primljene poruke
prenese bez izostavljanja bilo ega to je od znaaja za informiranje sluatelja
(primatelja poruke) na jeziku prijevoda.
Nain i stupanj pamenja se kod ljudi znatno razlikuju. Efekat razumijevanja, pa samim time i
pamenja, ovisi od prevoditeljeve prethodne informiranosti o oblasti ivota, struke ili nauke na
koju se odnosi sadrina poruke. Asocijativni nain miljenja se kod ljudi jako razlikuje. Ne moe
se dati univerzalni model za svoenje poruke na njezine kljune dijelove, ali valja znati da u
osnovi postoje tri postupka koja su, u sutini, komplementarna: a) izbor rijei ili sintagmi s
najveom koncentracijom znaenja u odnosu na cilj komunikacije; b) saimanje izraza od
dvije ili vie rijei c) izdvajanje stilski markiranih rijei.
POSTUPAK IZBORA RIJEI ILI SINTAGMI S NAJVEOM KONCENTRACIJOM ZNAENJA
U ODNOSU NA CILJ KOMUNIKACIJE:
"172 000 ozlojeenih radnika i slubenika austrijskih fabrika automobila uzelo je uea u
trajku organiziranom u znak bunta protiv odluke vlasnika beke fabrike automobila FAL da
otpuste 370 radnika"
Svodimo na: "automobilski radnici (172.000), "trajkovali", "zbog otputanja", "FAL"- BE
(370)".
Ovo su stilski markirane rijei u poruci, a ovako formulirani kljuni dijelovi izvorne poruke
predstavljaju samo pomono sredstvo za pamenje u cilju produciranja poruke odmah,
sukcesivno nakon njenog primanja. Pronalaenje najpogodnije varijante za svoenje poruke na
njene kljune dijelove ovisi, prije svega, od individualnih osobina samog prevoditelja, ali i od
stupnja njegovog iskustva u ovom prevodilakom pomonom postupku.
Kao priprema za PRODUCIRANJE IZVORNE PORUKE na jeziku prijevoda, faza
prevodilakog memoriranja moe sadravati i biljeenje, zapisivanje kljunih dijelova izvorne

poruke.Svaki prevoditelj pronalazi sistem biljeenja za sebe. Postavlja se pitanje da li se u

konsek.prev. biljei na jeziku originala ili na jeziku priojevoda. To opet ovisi od prevoditeljevih
individualnih osobina, od situacije, od sadrine poruke i sl. Uglavnom se javlja kombiniranje
jezika originala s jezikom prijevoda.
Jedan poznati sistem konsekutivno-prevodilakog biljeenja obuhvaa: princip vertikalizma,
princip skraenog zapisivanja slovima i princip zapisivanja simbolima.
Princip vertikalizma:predvia vertikalno zapisivanje bitnih sintaksikih odnosa izvorne poruke.
Pri tom nainu biljeenja strogo se uva hijerarhija glavnih dijelova reenice. Na prvo mjesto se
izvlai SUBJEKT (ili grupa rijei sa subjektnom funkcijom) ---rije ili grupa rijei s f-jom
PREDIKATA (redak nie i malo udesno) --- ostali dijelovi reenice (zdesna neposredno uz
rije na koju se odnose). Iznimka je ATRIBUT (uz subjekat). Kada se, recimo, nabraja vie
objekata, onda se oni stavljaju jedan ispod drugog. Izrazi i reenice, van osnovnog gramatikog
ustrojstva, kojima se ukazuje na smisao iskaza, ako su to obine informacije, najee se biljee
u zagradi neposredno ispod rijei na koju se odnose. Ako je rije o informaciji koja je
dominantna, stavlja se iznad rijei na koju se odnosi. Uvodne konstrukcije se zapisuju na
poetku i sa ostalim dijelom iskaza se spajaju dvjema tokama (Uvjereni smo, nai razgovori..).
Nezavisno-sloene reenice se mogu zapisivati kao dvije ili vie prostih reenica jedna ispod
druge s tim to se meu njima oznaava suprotan ili iskljuni odnos (mi radimo, a oni stalno
razgrauju).Uzrono-posljedini odnosi se obiljeavaju jednom kosom crtom , s ije gornje
strane se biljei uzrok, a ispod nje posljedica. Odnosne (relativne veze) meu reenicama se
obiljeavaju jednom vodoravnom crtom. Predikat se oznaava znakom jednakosti, a ako je veza
negativna, precrtanim znakom jednakosti. Iskazivanje cilja se biljei jednom dugakom
strelicom. Uvjetni odnosi (ili pogodbene konstrukcije) se biljee znakom Si ili If. Pogodbena
sintaksika veza dvjema paralelnim linijama. Odnosi koji se iskazuju odrinom
konstrukcijom-precrta se onaj dio reenice ispred kojeg stoji rjeca "ne". Upitne konstrukcije
obrnuti znak pitanja.
Prevodilaki simboli: Oni se dijele prema nainu obiljeavanja na slovne, asocijativne i
izvedene simbole. Slovni simboli mogu se koristiti zvanine sktaenice naziva zemalja,
saobraajne oznake za drave i gradove, kao is slovne oznake koje prevoditelj pravi za sebe VVlada, S-stranka i sl. Asocijativni simboli su zasnovani na sposobnosti jednog znaka da izazove
asocijaciju na odreene pojmove ili pojave. Vijugava vodoravna crta pokret, razvoj, manevar;
ukrteni maevi oruje, naoruanje, rat, sukob; eki radnika klasa, proleterijat, rad, radnika
i sl.; znak munje zategnutost, napetost meudravnih, meustranakih ili nekih drugih
meuljudskih odnosa; kratka vodoravna crta usmjerena prema gore davati, prenositi, slati,
izvoziti, poklanjati; Izvedeni simboli nastaju spajanjem razliitih simbola i znakova u novim
znaenjskim kombinacijama ako se znak munje precrta, to znai poputanje zategnutosti;
precrtani maevi prestanak rata i sl.
Simboli u sistemu prevodilakog zapisivanja prema namjeni mogu biti:
1. PREDIKATIVNI: oznaavaju radnju, sadrinu f-je predikata. "znak jednakosti" zamjena za
pomoni glagol TO BE; crta preko znaka jednakosti odrini oblik, kosa strelica usmjerena

desno prema gore uspon, poveanje, porast; kosa strelica usmjerena udesno prema dole pad,
smanjenje i sl. znak navoda "kae", "navodi", izjavljuje i sl. 2.VREMENSKI simboli su u
ovom sistemu iri od gramatikog vremena. Mala strelica okrenuta prema dole sadanje
vrijeme; okomita crta i vodoravna strelica nadesno pod pravim kutom budue vrijeme, okomita
crta i vodoravna lijevo okrenuta strelica, a sve pod pravim kutom prolo vrijeme; zjevalica <
poetak radnje, a > kraj radnje, I ---- I izvjestan ogranieni vremenski period. 3. MODALNI
SIMBOLI slue za obiljeavanje govornikovog odnosa prema onome o emu govori i
govornikove ocjene u odnosu onoga o emu govori i objektivne stvarnosti is odobravanje; bipoeljnost; ob-obavezu, ~ - neodreenost (oko).
4. SIMBOLI ZA OZNAAVANJE KVALITETA obino pojaavanje (podvlaenjem
jednom punom linijom znaka za ono to se pojaava), obino umanjivanje vrijednosti ili znaaja
(podvlaenjem odgovarajueg znaka jednom isprekidanom linijom), superlativno pojaavanje
(podvlaenjem odgovarajueg znaka dvjema punim linijama), superlativno umanjivanje
vrijednosti ili znaaja (podvlaenjem odgovarajueg znaka dvjema isprekidanim linijama).