Ustavna Uređenja Temeljnih Prava U Hrvatskoj 1946.-1974.

SP, br. 1., 25.-51.
Zagreb, 2011.
UDK: 342.5(497.5)1946/1974
342.7(497.5)1946/1974
94(497.5)1946/1974
Izvorni znanstveni lanak
Primljeno: 20. 10. 2010.
Prihvaeno: 16. 11. 2010.
Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj

1946.1974.
JOSIP MIHALJEVI
Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska
Autor komparativnom metodom analizira ustavna ureenja o temeljnim pravima u dva

ustavna razdoblja socijalistike Hrvatske odnosno Jugoslavije. Komparacija se obavlja
na tri razine: sinkronijska usporedba saveznih s republikim ustavima (Ustav FNRJ
1946. s Ustavom NRH 1947., Ustav SFRJ 1963. s Ustavom SRH 1963.), dijakronijska
usporedba saveznih ustava (Ustav FNRJ 1946. s Ustavom SFRJ iz 1963.), sinkronijska
usporedba jugoslavenskih ustavnih odredbi s meunarodnim dokumentima o zatiti
temeljnih prava i sloboda.
Kljune rijei: ustav, temeljna prava, ljudska prava, graanska prava, Povelja UN-a,
Opa deklaracija o ljudskim pravima, Meunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim
i kulturnim pravima, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, komunizam, Jugoslavija, Hrvatska, Komunistika partija Hrvatske, Savez komunista Hrvatske,
Komunistika partija Jugoslavije, Savez komunista Jugoslavije.
Uvod
U ovome tekstu pokuat u prikazati kako su u razdoblju od 1946. do 1974.
bila ustavno ureena prava i dunosti graana Narodne Republike Hrvatske
(NRH), odnosno od 1963. Socijalistike Republike Hrvatske (SRH). Razdoblje
koje obraujem obuhvaa tono dva ustavna razdoblja socijalistike Hrvatske:
prvo razdoblje poinje donoenjem Ustava FNRJ 1946., a zavrava trenutkom
kojim poinje drugo razdoblje donoenjem Ustava SFRJ 1963. Drugo ustavno razdoblje trajat e do 1974., kada je donesen posljednji Ustav SFRJ.1
Cilj je ovoga istraivanja vidjeti u kojoj je mjeri pitanje ljudskih i graanskih prava bilo ukljueno u spomenute ustavne tekstove, a tri osnovne teze
Prema istraivanju Marine tambuk-kali u periodizacijama razdoblja 1945.1990. u najveem broju radova kao glavne granine godine odreene su one koje omeuju ustavna razdoblja. No dok ona smatra da prvo ustavno razdoblje traje od 1946. do donoenja Ustavnoga
zakona 1953., ja smatram da prvo ustavno razdoblje traje do donoenja Ustava 1963., jer Ustav
iz 1946. nije bio potpuno ukinut. Vidi Marina TAMBUK-KALI, Prilog poznavanju institucija: Sabor Narodne Republike Hrvatske saziv 1953-1963., Arhivski vjesnik, 45/2002., 83.-102.
1
25
JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
koje u pokuati obraniti ovim istraivanjem su: 1.) republiki (hrvatski) ustavi bili su samo transmisija saveznih; 2.) prava pojedinca u drugom ustavnom
razdoblju (1963.1974.) ustavno su bila mnogo razraenija, ali i ira nego u
prvom ustavnom razdoblju; 3.) Jugoslavija nije prihvaala sva naela o ljudskim pravima i slobodama koja su promovirale organizacije UN-a niti je prihvaala naela kontinentalno-europskoga pravnog kruga.
Da bismo dobili odgovore na ova pitanja, sluit u se komparativnom metodom istraivanja. Komparaciju u obaviti na tri razine: 1.) sinkronijskom
usporedbom saveznih s republikim (hrvatskim) ustavnim tekstovima; 2.)
dijakronijskom usporedbom ustavnih odredbi o pravima graana u Ustavu
FNRJ iz 1946. s analognim odredbama Ustava SFRJ iz 1963. godine; 3.) sinkronijskom usporedbom jugoslavenskih ustavnih tekstova s opim meunarodnim aktima koji su afirmirali ljudska prava nakon Drugoga svjetskog rata.
Kada govorimo o ustavnoj dravi i pravima pojedinca, moramo najprije
razluiti o kakvim se to pravima i kakvoj dravi radi. Stoga u u prvome dijelu teksta pokuati ocrtati osnovna naela prava pojedinca i njihovo shvaanje
u meunarodnome poretku. Analizom meunarodnih koncepcija o ljudskim
pravima stvorit e se okvir u kojem e biti mogue sagledati mjesto i ulogu
prava i sloboda u hrvatskom odnosno jugoslavenskom sluaju. Nakon toga
prikazat u pravni poredak i ustavni razvoj socijalistike Jugoslavije da bih na
kraju mogao pristupiti samoj analizi ustavnih ureenja prava pojedinca u Hrvatskoj, odnosno Jugoslaviji.
1. Temeljna prava
Dananja pravna znanost esto se koristi sintagmom trijada ljudskih prava, pod kojom se shvaa ukupnost ljudskih, graanskih i politikih prava.2
Kako su te tri komponente izrazito povezane, pa je esto i sama njihova distinkcija nejasna, koristit u izraz temeljna prava, koji se u dananjem europskom politiko-pravnom diskursu najee upotrebljava. U definiranju toga
pojma najblii sam preuzimanju stava Petera Hberlea koji izrazom temeljna
prava oznaava nadreeni pojam za univerzalna ljudska prava i nacionalna/
dravna graanska prava,3 s time da bih Hberleova graanska prava nado2
Po kategorizaciji koju je jo krajem 70-ih godina XX. stoljea predlagao Karel Vak (Karel
Vasak, Human Rights: A Thirty-Year Struggle: the Sustained Efforts to give Force of law to
the Universal Declaration of Human Rights, UNESCO Courier 30:11, Paris: United Nations
Educational, Scientific, and Cultural Organization, November 1977.), postoje tri generacije ljudskih prava: prva generacija ljudskih prava ukljuuje graanska i politika prava (npr. pravo na
slobodu izraavanja, pravo na ivot, pravo na poteno suenje i sl.), druga generacija ljudskih
prava ukljuuje ekonomska, socijalna i kulturna prava (npr. pravo na primjeren ivotni standard, pravo na zdravlje, pravo na obrazovanje i sl.), a trea generacija ljudskih prava odnosi se na
kolektivna prava drutva ili naroda koja se temelje na naelu solidarnosti (npr. pravo na odrivi
razvoj, mir, zdravo okruenje, na koritenje rezultatima zajednikog naslijea ovjeanstva, pravo na komunikaciju i sl.).
3
Peter HBERLE, Ustavna drava, Zagreb 2002., 129. Ovakvo shvaanje samo je najprostija
26
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
punio i politikim pravima. Ipak, da bi bilo potpuno jasno, prikazat u to

shvaam pod navedenim terminima.
Ljudska prava su prava pojedinca koja proizlaze iz injenice da je pojedinac ljudsko bie.4 Ta prava ima svako ljudsko bie i ona su u svome sadraju
univerzalna, odnosno opa, to znai da vrijede jednako za sve ljude, neovisno
o rasi, boji koe, spolu, jeziku, vjeri, politikom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, roenju, naobrazbi ili drutvenom
poloaju.5 Ona su neotuiva i nerazdvojiva, jer nisu pitanje zasluge ili nagrade,
ne mogu se darovati niti oduzeti. Ona su i neponitiva, to znai da nitko, ni
vladar ni predsjednik drave, parlamenta ili vlade, ne moe ukinuti neija ljudska prava.6 Ljudska su prava nedjeljiva, meusobno povezana i ovisna, to znai da je neprihvatljivo selektivno potovati ljudska prava jer se sva ljudska bia
trebaju tretirati kao jednako vana bia, bez diskriminacije. Nedopustivo je
takoer potovati jednu skupinu ljudskih prava na raun druge skupine ljudskih prava. Postoji cijeli niz teorijskih prijepora oko naznaenih karakteristika,
kao i praktine situacije u kojima se u odreenoj mjeri ljudska prava ponekad
sukobljavaju. Naalost, ljudska se prava i danas diljem svijeta sustavno kre,
a njihova spomenuta uroenost i neotuivost u mnogim sluajevima ostaju
samo teorijski ideali.
Razvoj ideje ljudskih prava, od njezina postupnog prepoznavanja do stvarnog prihvaanja, jo uvijek traje. Znaajniji razvoj zatite ljudskih prava poeo je nakon Drugoga svjetskog rata, kada se pitanje ljudskih prava podie na
razinu meunarodnih odnosa i meunarodnoga prava.7 Koliko je to pitanje
znaajno u meunarodnom poretku govori injenica da su ljudska prava jedan od tri naelna stupa na kojima se zasniva sama organizacija Ujedinjenih
naroda (UN).8 Snano propagiranje ljudskih prava u dananjem svijetu zasiinterpretacija njegove iroke teorijske razrade, ali drim da je za ovo istraivanje ovakva pojednostavljena konceptualizacija sasvim dovoljna, ali i funkcionalna.
4
Sintagma ljudska prava svoje korijene ima u sintagmi prirodno pravo koju je prvi konstruirao John Locke. Lockeovu sintagmu nakon Francuske revolucije zamijenila je sintagma
prava ovjeka koja e nakon donoenja Povelje UN-a 1945. mjesto ustupiti sintagmi ljudska prava i do danas ostati u upotrebi. Vie o teoriji ljudskih prava vidi u Vladimir-uro DEGAN, Prirodnopravni temelji prava i dunosti ovjeka, drave i etnikih zajednica, Nae teme,
33/1989., br. 1-2, 3.-22.; Ljudska prava: zbornik tekstova iz suvremenih teorija ljudskih prava, ur.
Miomir Matulovi, Rijeka 1992.; Miomir MATULOVI, Ljudska prava: uvod u teoriju ljudskih
prava, Zagreb 1996.; David ROBERTSON, A Dictionary of Human Rights, London 1997.; Thomas BUERGENTHAL, Meunarodna ljudska prava u saetom obliku, prev. Miomir Matulovi,
Zagreb 1997.; Understanding Human Rights: Manual on Human Rights, ur. Wolfgang Benedek,
Graz 2006.; Darko BAZDAN, Demokracija i ljudska prava srce meunarodne politike i ekonomije, Dubrovnik 2008.; Werner BECKER, Ljudska prava: prilog analizi jednoga pojma, Politika misao, 46/2009., br. 3, 205.-216.
5
Micheline ISHAY, The History of Human Rights: From Ancient Times to the Globalization
Era, Berkeley Los Angeles London 2004., 3.
6
Postoje zakonom predvieni sluajevi u kojima se djelomice mogu ograniiti ljudska prava
kad je pravomonom presudom osoba proglaena krivom za kazneno djelo te se osuuje na
zatvorsku kaznu. D. BAZDAN, n. dj., 23.-24.
7
Pravni leksikon, gl. ur. Vladimir Pezo, Zagreb 2007., 682.-685.
8
Druga dva su zalaganje za meunarodni mir i sigurnost te gospodarski razvoj.
27
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
gurno je povezano s jaanjem individualistikih koncepcija o drutvu. To je

ujedno rezultat jaanja ideologije koja nastoji formirati meunarodni politiki
poredak koji bi se temeljio na afirmaciji pojedinca i njegovih prava. Ljudska
prava u dananjem meunarodnom poretku shvaaju se dosta iroko, tako da
ta sintagma podrazumijeva i pravo na ivot, slobodu, vlasnitvo, sigurnost,
sreu, razvoj, socijalnu pravdu, mir, ljudsko dostojanstvo, demokraciju, otpor
ugnjetavanju itd.9
Pod sintagmom graanska prava pravna znanost podrazumijeva ona
prava koja graaninu pripadaju na osnovi njegova dravljanstva i koja se jame
ustavom i zakonima. Graanska prava sastavni su dio gotovo svih suvremenih ustava, a prema odredbama veine njih pojedinac je slobodan graanin i
kao takav nositelj graanskih prava. Za razliku od ljudskih, graanska prava
moraju uvijek imati i zajamenu ustavnu i zakonsku zatitu. Graanska prava
podrazumijevaju da graanin moe biti podinjen samo ustavnoj, odnosno
zakonskoj vlasti, s time da institucije dravne vlasti ne mogu od pojedinca
zahtijevati nikakvu slubu, ograniavati njegovu slobodu, osim ako nisu za to
zakonski ovlatene.10
U drugoj polovici XX. st. graanska prava postala su i dio meunarodnoga pravnog poretka. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima
(1966.), koji meunarodno afirmira graanska prava (o emu e vie biti u
nastavku), pod graanskim pravima podrazumijeva pravo na ivot, slobodu,
slobodu kretanja, na jednakost pred zakonom, na presumpciju nevinosti, pravo na albu u sluaju osude, pravo da se osumnjienik pred sudom tretira kao
osoba, pravo na privatnost i zakonsku zatitu privatnosti, na slobodu savjesti i
vjeroispovijesti, slobodu miljenja, izraavanja, udruivanja itd.
Politika prava tiu se osobnih prava i sloboda koji se odnose na relacije izmeu graana i tijela vlasti. Ova prava omoguuju graanima slobodno
izraavanje politikoga miljenja razliitog od vladajuega, javno nastupanje
protiv vlade i drugih tijela vlasti, glasanje protiv vlade i sl. Politika prava takoer osiguravaju graanima koritenje demokratskih procedura i odluivanje o
buduem nositelju politike vlasti izbornim procesom.11
2. Opi meunarodni akti u zatiti temeljnih prava doneseni

do 1974. godine
Do Drugoga svjetskog rata pitanje prava graana spadalo je u iskljuivu
nadlenost drava. Pojedinac-graanin u svakoj je pojedinoj dravi imao onolika prava i slobode koliko su mu dodjeljivali unutranji pravni poredak i zakoni dotine drave. Ta praksa poela se mijenjati nakon rata, prvenstveno UN D. BAZDAN, n. dj., 24.
D. ROBERTSON, n. dj., 39.-40.; Pravni leksikon, 382.-384.
11
Andrew ALTMAN, Civil Rights, Stanford Encyclopedia of Philosophy, 2007. (http://plato.
stanford.edu/entries/civil-rights/); Pravni leksikon, 383.
9
10
28
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
ovim angamanom u zatiti ovjeka, odnosno njegovih prava. Izrazi ljudska

prava i temeljne slobode odreeni su u Povelji UN-a, Opoj deklaraciji o
ljudskim pravima, Meunarodnome paktu o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te Meunarodnome paktu o graanskim i politikim pravima, to su ujedno temeljni dokumenti UN-a o ljudskim pravima.
Poveljom UN-a iz 1945. zapoelo je novo doba u meunarodnim odnosima i zatiti ljudskih sloboda i prava. Povelja je ve u prvoj glavi kao jedan
od glavnih ciljeva istaknula razvijanje i poticanje potovanja prava ovjeka i
temeljnih sloboda za sve bez razlike s obzirom na rasu, spol, jezik ili vjeroispovijest (l. 1., st. 3.).12 No ona nije utvrivala niti razraivala ljudska prava i slobode.13 To je utvreno Opom deklaracijom o ljudskim pravima, najvanijim
meunarodnim dokumentom o pravima ovjeka, odnosno o temeljnim pravima.14 Na njega se pozivaju i na njemu se temelje svi kasniji dokumenti veine
europskih i svjetskih drava koji razrauju ljudska prava, a naela izraena
u Opoj deklaraciji sastavni su dio ustava veine suvremenih drava.15 Opa
deklaracija o ljudskim pravima s vremenom je postala globalni instrument
ljudskih prava jer se prvotno neobvezujui karakter ovog dokumenta promijenio i postao pravno obvezujui dokument na osnovi obiajnog meunarodnog
prava.16
Korak dalje u afirmaciji temeljnih prava bilo je usvajanje dvaju meunarodnih akata 1966. godine Meunarodnoga pakta o graanskim i politikim pravima17 i Meunarodnoga pakta o ekonomskim, socijalnim i kultur Charter of the United Nations (http://www.un.org/en/documents/charter/index.shtml).
O ljudskim pravima u Povelji UN-a vidi T. BUERGENTHAL, n. dj., 22.-26.
14
The Universal Declaration of Human Rights (http://www.un.org/en/documents/udhr/);
slubeni prijevod Ope deklaracije o ljudskim pravima na hrvatskome jeziku nije bio objavljen
sve do 2008. godine, kada je povodom obiljeavanja 60. godinjice Ope deklaracije o ljudskim
pravima to uinila Dubravka imonovi. Njezin prijevod temelji se na brojnim prethodnim
neslubenim prijevodima te na slubenom prijevodu Europske konvencije za zatitu ljudskih
prava i temeljnih sloboda koja u jednom dijelu sadri istovjetne pojmove. Vidi Opa deklaracija o ljudskim pravima (http://www.ljudskaprava-vladarh.hr/Default.aspx?art=497&sec=173);
slubeni prijevod Ope deklaracije nije bio objavljen ni u slubenim glasilima FNRJ/SFRJ u
ijem je sastavu Hrvatska bila do 1991. godine, pa je netoan podatak u nekim radovima da
je Opa deklaracija o ljudskim pravima bila ratificirana u Jugoslaviji, s uputom na Slubeni list
FNRJ/SFRJ. Od 1990. do 2008. godine u Hrvatskoj je objavljeno nekoliko prijevoda, ali nijedan
od njih nije imao status slubenoga prijevoda. Vidi Ljudska prava: Osnovni meunarodni dokumenti, ur. Dobria Skok, Zagreb 1990.; Juraj HRENJAK, Meunarodni i europski dokumenti o
ljudskim pravima: ovjek i njegove slobode u pravnoj dravi, Zagreb 1992., 123.-126.
15
Rene Cassin, glavni kreator UN-ove deklaracije o ljudskim pravima, nacrt Ope deklaracije
napravio je na etiri osnovna naela: dostojanstvu, slobodi, jednakosti i bratstvu. Prvih dvadeset
sedam lanaka izravno se temelje na ova etiri naela, dok lanci 28.30. propisuju uvjete pod
kojima se ostvaruju prava graana unutar drutva i drave. Vidi M. ISHAY, n. dj., 3.
16
D. BAZDAN, n. dj., 376.
17
Ovaj Pakt usvojen je na Opoj skuptini UN-a 16. prosinca 1966. (rezolucija br. 2200 A/
XXI/), a stupio je na snagu 23. oujka 1976. godine. Slubeni tekst Meunarodnoga pakta o
graanskim i politikim pravima objavljen je u Slubenom listu SFRJ, 27/1971., br. 7, i danas
u Republici Hrvatskoj vrijedi kao jedini slubeni prijevod. Vidi Obrazovanje za ljudska prava
i demokraciju: zbirka meunarodnih i domaih dokumenata, ur. Vedrana Spaji-Vrka, Zagreb
12
13
29
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
nim pravima.18 Njima je utvrena obveza svake drave potpisnice da ustavom,

zakonima i drugim mjerama svakom pojedincu osigura uivanje graanskih,
politikih, ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava.19 Jedno od vanijih prava
koje afirmiraju ovi paktovi jest i pravo pojedinca na albu.20
U meunarodnoj politici druge polovice XX. stoljea tijela UN-a su, na
osnovama ovih temeljnih dokumenata, usvojila brojne deklaracije, konvencije i druge akte iji je cilj bio ukazati na pojave i djela suprotna naelima tih
dokumenata i paktova. Svrha tih akata bila je i preciziranje, pojanjavanje i
proirivanje ljudskih prava u pojedinim segmentima ivota. Jedan od glavnih
problema glede pitanja ljudskih prava bilo je pitanje nositelja tih prava, odnosno pitanje je li ovjek subjekt meunarodnoga prava? Kako UN poiva na naelu jednakosti svih drava lanica, a sama Povelja UN-a ne doputa mijeanje
u predmete koji po svojoj biti spadaju u unutarnju nadlenost svake drave,
jasno je da je vrlo teak nain provedbe zatite ljudskih prava ako ta prava kri
sama drava. Iako ljudska prava vie nisu spadala iskljuivo u unutarnju nadlenost drave, pojave manipuliranja ljudskim pravima i njihova krenja bile
su, i jo su, esta pojava. Brojne drave, iako potpisnice Povelje UN-a, esto
izigravaju i kre temeljna prava i slobode unato injenici da u svojim ustavima i zakonima formalno jame njihovu zatitu. U totalitarnim reimima, gdje
je takvih krenja najvie, vlast negira vrijednost i dostojanstvo pojedinca, a
ako i priznaje krenje temeljnih prava, onda to opravdava kao nunost radi ispunjenja nekog vieg cilja.21 No jo od donoenja Ope deklaracije o ljudskim
pravima u UN-u je jaala struja koja se borila za priznanje potpunog meunarodnog subjektiviteta ovjeku. To su bili zagovornici tzv. individualistike
teorije kojom su jo od poetka 1960-ih nastojali priznati ovjeku meunarodnopravni subjektivitet. U dananjem meunarodnom poretku uglavnom
je prihvaen stav da se ovjeka tretira kao meunarodnopravni subjekt, da je
ovjek krajnji cilj meunarodnoga prava, a da su drave samo sredstvo za zatitu tog subjekta.
2001., 21.-37.; J. HRENJAK, n. dj., 127.-137.
18
Ovaj Pakt usvojen je na Opoj skuptini UN-a 16. prosinca 1966. (rezolucija br. 2200 A/
XXI/), a stupio je na snagu 3. sijenja 1976. godine. Vidi Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju, 38.-47.; J. HRENJAK, n. dj., 140.-145.
19
O tim paktovima i protokolima koji se na njih veu vidi T. BUERGENTHAL, n. dj., 37.-53.;
na osnovi tih paktova izraena je glava Slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina Ustava
SFRJ iz 1974. Vidi Ustavi i ustavni zakoni: informatorov prirunik za kadrove, ur. Ivan Krul,
Zagreb 1974., 590.
20
U tom smislu posebno je znaajan stavak 3. lanka 2. Meunarodnog pakta o graanskim
i politikim pravima, koji utvruje da se svaka drava stranka Pakta obvezuje: a) osigurati da
svatko ija su ovdje priznata prava i slobode povrijeeni raspolae djelotvornim pravnim sredstvom albe, ak kad bi tu povredu poinile osobe koje su djelovale u slubenom svojstvu; b)
osigurati da pravo svake osobe koja uloi takvu albu utvrdi sudski, upravni, zakonodavni ili
bilo koji drugi organ koji je nadlean prema njezinu zakonodavstvu, kao i razviti mogunost
sudskih pravnih lijekova; c) osigurati izvrenje od strane nadlenih organa ako se nae da je
alba opravdana.
21
J. HRENJAK, n. dj., 49.-50.
30
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
Kada je Europa u pitanju, temeljni instrument za promicanje i zatitu temeljnih prava jest Europska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda.22 Drave potpisnice obvezale su se promicati i tititi prava svih svojih
graana bez obzira na njihovo podrijetlo, drutveni poloaj, politiko opredjeljenje, ali, to je jo i vanije, obvezale su se svoje zakonodavne sustave uskladiti
s odredbama Konvencije. Konvencija se temelji na naelima Ope deklaracije
o ljudskim pravima, ali je od nje djelotvornija jer propisuje mehanizme kojima se nadzire primjena naela Konvencije od strane pojedinih drava. Nadzor
nad potivanjem i provoenjem preuzetih obveza obavljaju Europska komisija
za ljudska prava (osnovana 1954.) i Europski sud za ljudska prava (osnovan
1959.).23 U kontinentalnoeuropskome pravnom krugu nakon donoenja Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ovjek je de iure
postao subjektom europskoga meunarodnog prava.
S druge strane sovjetska je pravna doktrina itavo vrijeme postojanja Saveza Sovjetskih Socijalistikih Republika (SSSR) bila jedinstvena u negiranju
meunarodnoga subjektiviteta ovjeka, a svoj su stav, posebno krajem 1960ih, opravdavali tvrdnjom da bi priznanje neposrednog meunarodnog subjektiviteta ovjeku znailo dati mogunost imperijalistikim dravama da se mijeaju u unutarnje stvari slabijih poradi zatite prava pojedinca.24 Stoga SSSR
i drave njegova bloka, sve do pada komunistikoga poretka u Europi, nisu
potpisali Opu deklaraciju o ljudskim pravima.
3. Osnove politiko-pravnog poretka u Hrvatskoj/Jugoslaviji

1946.1974.
Jugoslavensku (time i hrvatsku) povijest u promatranom razdoblju obiljeio je politiki sustav zasnovan na partijskome monopolu, u emu je pravni sustav bio samo sredstvo u ostvarenju socijalizma. imbenici koji su na
unutarnjem planu odreivali funkcioniranje politikog i pravnog sustava svoje
su korijene imali u opem ideolokom sustavu komunistikoga pokreta, ideolokim posebnostima jugoslavenskih komunista, utjecaju sovjetskoga modela
22
Usvojena je u Rimu 4. studenoga 1950., stupila na snagu 3. rujna 1953., njezine potpisnice bile su samo lanice Vijea Europe, a prilikom donoenja 1950. to je bilo samo 14 drava:
Belgija, Danska, Francuska, Grka, Irska, Island, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Norveka,
Njemaka, vedska, Turska, Ujedinjeno Kraljevstvo. Danas Vijee Europe broji 47 drava lanica. Vidi (http://www.coe.int/). Izvorni tekst Konvencije dopunjen je do lipnja 2010. s ukupno
14 protokola. Vidi Konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (http://www.echr.
coe.int/NR/rdonlyres/8E8F1266-6754-4880-80DD-BBA9D2677D9C/0/CRO_CONV.pdf); Obrazovanje za ljudska prava i demokraciju, 243.-258.; vie o Konvenciji vidi u Introduction to the
European Convention on Human Rights: The rights guaranteed and the protection mechanism, ur.
Jean-Franois Renucci, Council of Europe, Strasbourg 2005.
23
Vedrana SPAJI-VRKA, Mislav KUKO, Slavica BAI, Interdisciplinarni rjenik: obrazovanje za ljudska prava i demokraciju, Zagreb 2001., 158.
24
D. BAZDAN, n. dj., 25.-26.; vie o sukobu konceptualizacija ljudskih prava izmeu Istonog i Zapadnog bloka vidi u Katarina TOMAEVSKI, Mjerljivost ostvarivanja ljudskih prava,
Zagreb 1983., 18.-29.
31
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
izgradnje institucija te jugoslavenskim posebnostima u izgradnji institucija.

Najznaajnije odrednice tog sustava bile su diktatura proletarijata, partijska
drava, federalizam, jedinstvo vlasti, kolektivno vlasnitvo, samoupravljanje i
politika instrumentalizacija prava.25
Osnove politikog i pravnog sustava socijalistike Hrvatske svoje korijene
imaju u partizanskom pokretu, odnosno u borbi Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije (prema terminologiji koju je propagirao
KPJ to je bila Narodnooslobodilaka borba NOB), u kojoj je nastalo tzv.
revolucionarno pravo. Revolucija je izradila sustav politiko-pravne ideologije
na kojoj se temeljila cjelokupna pravna normativnost i praksa za vrijeme rata,
a osnova te ideologije zadrala se i nakon njega. Vrijednosni principi i ciljevi
partizanskog pokreta bili su osnova cjelokupnog pravnog poretka te je pravno
vrednovanje bilo prije svega pitanje ispravnog politikog djelovanja. Osnovni subjekti pravnog vrednovanja na razini svakodnevne pravne prakse bili su
narodni sudovi, a pravosue se realiziralo kao dio jedinstvene vlasti narodnooslobodilakih odbora (NOO) i bilo je znaajan imbenik u izgradnji revolucionarne samosvijesti stanovnitva koje je podravalo partizanski pokret i Komunistiku partiju Jugoslavije.26 Polazina toka za stvaranje novoga pravnog
sustava bio je stav da je pravna norma sredstvo ostvarivanja ciljeva i interesa
Narodnooslobodilake borbe. Pravnici-revolucionari zakon su shvaali kao
prirunik za djelatnost s odreenim ciljem, pa je tako primjena norme za
narodnoga suca bila vie pitanje pravilnog politikog izbora, a u izboru sudaca prednost je imao kriterij ideoloko-politike pripadnosti, a ne strunost ili
profesionalizam. I struktura pravosua bila je pokazatelj izrazite povezanosti
politike i prava. Iako je sudska vlast organizacijski i operativno odvojena od
upravne u jesen 1944., sudovi su i dalje svoju funkciju imali u ostvarenju opih
naela NOB-a. Novi pravni poredak trebao je afirmirati revolucionarno pravo
i novu ideologiju, promovirati komunistiku vlast i novu organizaciju drave
i privrede.27
Stvaranjem nove vlasti 1945. stvoren je, dakle, novi pravni poredak, jer se
onaj koji je dotad vrijedio smatrao uglavnom neprimjerenim za nove drutvene odnose. Umjesto primjene starih pravnih normi, upravni i sudski organi poeli su koristiti narodne obiaje i nove sudske presude kao primjere za
25
Dalibor EPULO, Jugoslavija i Hrvatska 1945 1992. razvoj politikog i pravnog sustava, Hrvatska pravna povijest u europskom kontekstu, (ur. Lujo Margeti, Ivan Beuc, Dalibor epulo), Zagreb 2005., 213.-215. Treba naglasiti da politika instrumentalizacija prava nije
karakteristina iskljuivo za komunistike sustave. I u demokratskim porecima pravo je izraz
politike, ali je bitna razlika u tome to tu politika nije izraz diktature jedne stranke.
26
Nada KISI-KOLANOVI, Vrijednosni principi novoga pravnog poretka u narodnooslobodilakoj borbi na podruju Hrvatske 1941-1945. godine, asopis za suvremenu povijest
(dalje: SP), 16/1984., br. 1, 1.-26.
27
O poetku razvoja socijalistikog pravnog sustava u Hrvatskoj vidi N. KISI-KOLANOVI, Neki aspekti razvoja prava na osloboenom teritoriju Hrvatske 1943-1945. godine. Uz
45-godinjicu ZAVNOH-a, SP, 19/1987., br. 3, 1.-24.
32
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
budue sluajeve.28 Proglaavanjem starih zakona nevaeima29 i uspostavom

novih eljelo se raskinuti sa starim i uspostaviti novi pravni poredak u skladu
s politikim shvaanjima KPJ, koja su se temeljila na marksistikoj politikoj
teoriji. Ta je teorija imala postavke suprotne onima na kojima su bili izgraeni kontinentalnoeuropski pravni poreci pa je kidanje veza s kontinentalnoeuropskim pravnim krugom bila neminovnost.30 Jugoslavenski (time i hrvatski)
pravni poredak ukljuio se u krug socijalistikih pravnih poredaka, isprva prema zasadama marksizma-lenjinizma, a poslije prema jugoslavenskoj varijanti
te ideologije.31
Osnovna karakteristika socijalistikoga pravnog sustava bila je instrumentalizacija prava, odnosno degradiranje prava i pravnoga poretka u instrument
kojim se drava sluila da ostvari projekt izgradnje socijalistikoga drutva na
temeljima marksistike politike ekonomije. Komunisti su zakon shvaali kao
sredstvo u rukama vladajue klase koje slui za zatitu i ostvarenje njezinih
politikih i drugih interesa, a pravni je poredak bio samo formalni okvir djelovanja. Druga znaajna karakteristika socijalistikoga pravnog sustava jest potiskivanje graanskopravnoga ureenja na sporedno mjesto pravnoga poretka
s istodobnim brisanjem individualistikog i liberalistikog duha. Za razliku od
kontinentalnoeuropskoga prava koje polazi od pojedinca, socijalistiko naglaava kolektiv, a pojedinca afirmira preko njegova lanstva u kolektivu, to znai da je u socijalistikome pravnom poretku javnopravno ureenje prioritetno
u odnosu na graanskopravno.32
Zanemarivanje individualizma ovjeka i naglaavanje kolektiva vidljivo
je i u Programu Saveza komunista Jugoslavije iz 1958. u kojem se, u dijelu o
privrednoj, socijalnoj i prosvjetnoj politici (glava 9.), izmeu ostaloga, naglaavalo poticanje ljudskoga stvaralatva, ali s naglaskom na kolektivni interes:
Maksimalno razvijanje ljudskog stvaralatva postaje i cilj i sredstvo cijelog
drutvenog kretanja, ime se ostvaruje izjednaenje drutvenog individualnog
interesa i drutvenog opeg interesa, zajednikog cilja.33
Uz to potiskivanje graanskopravno ureenje bilo je i sadrajno deformirano jer je naelo ravnopravnosti graana pred zakonom imalo klasni sadraj i
Neda ENGELSFELD, Povijest hrvatske drave i prava, Zagreb 2006., 429.
Zakon o nevanosti pravnih propisa donijetih prije 6. aprila 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije, Slubeni list Federativne Narodne Republike Jugoslavije (dalje: SL FNRJ),
2/1946., br. 86.; ponitavanje starih pravnih normi potvreno je i prije, Odlukom AVNOJ-a od
3. veljae 1945. u Odluci o ukidanju i nevanosti svih pravnih propisa koji su bili na snazi u
asu neprijateljske okupacije. Prema N. KISI-KOLANOVI, Neki aspekti razvoja prava na
osloboenom teritoriju Hrvatske, 3.-4.
30
Graansko pravo i pripadnost hrvatskog pravnog poretka kontinentalnoeuropskom pravnom
krugu: teorijske osnove graanskog prava, ur. Nikola Gavella, Zagreb 2005., 59.
31
Vie o promjeni metodoloke orijentacije jugoslavenskoga pravnog sustava sa sovjetskog
modela na samoupravni vidi u N. KISI-KOLANOVI, Neka pitanja opeg usmjerenja jugoslavenske teorije prava 1945.-1956., SP, 21/1989., br. 1-3, 87.-104.
32
Graansko pravo i pripadnost hrvatskog pravnog poretka, 60.-62.
33
Program Saveza komunista Jugoslavije: prihvaen na Sedmom kongresu Saveza komunista
Jugoslavije (22-26. travnja 1958. u Ljubljani), Zagreb 1965., 213.
28
29
33
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
smisao, ega su komunisti i sami bili itekako svjesni.34 To je znailo da postoji

segregacija na graane prvoga i drugoga reda, to je jasan pokazatelj da se naelo jednakosti graanskih, ali i opih ljudskih prava nije potovalo u pravom
smislu te rijei.
4. Ustavni razvoj u Hrvatskoj/Jugoslaviji 1946.1974.

Razvitak ustavnosti socijalistikih zemalja poinje donoenjem Ustava
Ruske Sovjetske Federacije Socijalistikih Republika (RSFSR) 1918. i Ustava
SSSR-a 1924. godine. Tim ustavima stvarao se privid narodne demokracije,
a zapravo se radilo o sredstvima kojima se prikrivala zbilja jednostranake ili
osobne diktature komunistikih partija i voa. Naelo vladavine prava u njima
je zamijenila teorija o socijalistikoj zakonitosti, a sami ustavni tekstovi smatrani su neprimjenjivim politikim deklaracijama. Prema klasifikaciji Karla
Loewensteina takvi ustavi nazivaju se semantikima, odnosno ustavima samo
prema nazivu, za to je tipian primjer Ustav SSSR-a iz 1936.35
Nakon komunistikog osvajanja vlasti 1945. na jugoslavenskoj politikoj
sceni dominirala je Narodna fronta kao opa politika organizacija koja je
zapravo bila pod potpunim nadzorom KPJ. Uspostavom potpune kontrole u
Ustavotvornoj skuptini, uz ve postojeu stvarnu kontrolu politikoga i drutvenoga ivota, KPJ je dobio ustavne pretpostavke za samostalno organiziranje
vlasti i eliminaciju politikoga pluralizma.36
U sijenju 1946. donesen je prvi Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije37 (FNRJ). Ustav je napisan po sovjetskome uzoru i afirmirao je novi
drutveno-ekonomski sustav koji se temeljio na centralistikom upravljanju i
dravnom vlasnitvu nad svim vanijim resursima (revolucionarni etatizam).
Prema Ustavu, Narodna skuptina FNRJ bila je vrhovni organ dravne vlasti
i sainjavala su je dva doma Savezno vijee i Vijee naroda. Prezidijum
34
U tom smislu treba promatrati i izjavu Josipa Hrnevia 1949. prilikom rasprava o odredbama Ustava FNRJ iz 1946. o jednakosti graana pred zakonom: Ustavno naelo o jednakosti
graana nae drave pred zakonom juridiki posmatrano, znai jednako primjenjivati zakon
za sve graane, ali sam zakon u odreenju prava sadri dvostruko mjerilo: jedno za radne
ljude, a drugo za neradne i eksploatatorske elemente. U analizi pitanja o jednakosti graana pred
zakonom treba, dakle, u prvom redu sagledati njegovu unutranju, klasnu sadrinu, a ne imati
u vidu samo njegovu spoljnu, formalno juridiku stranu. Prema Graansko pravo i pripadnost
hrvatskog pravnog poretka, 62.
35
Branko SMERDEL, Smiljko SOKOL, Ustavno pravo, Zagreb 2006., 77.
36
O ulozi Narodne fronte u eliminaciji politikog pluralizma opirnije u doktorskoj disertaciji Katarina SPEHNJAK, Narodna fronta u Hrvatskoj kao instrument partijskog monopola
1945.-1952., Filozofski fakultet, Zagreb 1995. Vidi i ISTA, Javnost i propaganda: Narodna fronta
u politici i kulturi Hrvatske: 1945. - 1952., Zagreb 2002., 13.-84.
37
Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije, SL FNRJ, 2/1946., br. 10; opirnije o
osnovnim karakteristikama toga ustava vidi Hodimir SIROTKOVI, Lujo MARGETI, Povijest drava i prava naroda SFR Jugoslavije, Zagreb 1988., 378.-379.; Ustav Federativne Narodne
Republike Jugoslavije, 31. januar 1946. (http://www.arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/konstitutivni_akti_jugoslavije/ustav_fnrj.html).
34
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
Narodne skuptine imao je funkciju kolektivnog efa drave, a najvii izvrni

i upravni organ dravne vlasti bila je Vlada FNRJ koju su sainjavali predsjednik, potpredsjednici, ministri, predsjednik Savezne planske komisije i predsjednik Savezne kontrolne komisije. Ministarstva su bila savezna i republika,
a pri vladi su postojali i razni komiteti (npr. za prosvjetu, kulturu, zdravstvo).
Ustavom su odreeni organi vlasti republika, autonomnih pokrajina i oblasti38
te administrativno-teritorijalnih jedinica, a pravosudni organi bili su Vrhovni
sud FNRJ, vrhovni sudovi republika i autonomnih pokrajina, okruni i kotarski sudovi.
Ustav NRH, koji je donesen sijenju 1947., odreivao je ustrojstvo vlasti NRH kao federalne jedinice u sklopu FNRJ. Prema tom Ustavu Sabor je
vrhovni dravni organ, a Prezidijum i vlada najvii su izvrni i upravni organ
dravne vlasti. Prema svojoj nadlenosti i organizaciji Sabor je bio preslika
Narodne skuptine (FNRJ) na republikoj (NRH) razini.39 No federalno naelo imalo je samo nominalni znaaj jer su republike vlasti bile tek transmisija
centralne (savezne), dakako partijske vlasti.40
Nakon raskida s SSSR-om zbog Informbiroa 1948., jugoslavensko komunistiko vodstvo pokualo je stvoriti temelje socijalistikoga sustava koji bi bio
alternativa sovjetskom, pa je stoga u sijenju 1953. donesen Ustavni zakon o
osnovama drutvenog i politikog ureenja FNRJ i saveznim organima vlasti.41 Tim je ustavnim promjenama napravljen zaokret prema naelu samoupravljanja, s time da je federativno naelo bilo jo vie oslabljeno. Navedeni
Ustavni zakon nije bio novi ustav Jugoslavije, ali je ukinuo i izmijenio znatan dio Ustava iz 1946. godine. Naglaeno je da sva vlast u FNRJ pripada
radnom narodu, a kao osnova drutvenog i politikog ureenja Jugoslavije
istaknulo se naelo drutvenoga vlasnitva nad sredstvima za proizvodnju,
samoupravljanje proizvoaa u privredi, samoupravljanje radnoga naroda u
opini, gradu i kotaru. Najvii organ vlasti u Jugoslaviji bila je Savezna narodna skuptina koja je imala dva doma, Savezno vijee i Vijee proizvoaa.
Uvoenjem Vijea proizvoaa u Saveznu (i u republike) skuptine radnika
je klasa dobila svoj politiki subjektivitet.42 Vlada FNRJ promijenila je ime u
Savezno izvrno vijee (SIV), a umjesto Prezidijuma, kao kolektivnog efa
drave, uvedena je dunost Predsjednika Republike koji je istodobno bio ef
drave i predsjednik Saveznog izvrnog vijea. Umjesto ministarstava i komiteta uvedeni su dravni sekretarijati i uprave.
38
Narodna Republika Srbija u svom je sastavu imala Autonomnu Pokrajinu Vojvodinu i Autonomnu Kosovsko-metohijsku oblast.
39
M. TAMBUK-KALI, n. dj., 86.-87.
40
O federalnom sustavu i centralizaciji vie vidi u Zdenko RADELI, Hrvatska u Jugoslaviji
1945. 1991.: od zajednitva do razlaza, Zagreb 2006., 242.-248.
41
Ustavni zakon o osnovama drutvenog i politikog ureenja Federativne Narodne Republike Jugoslavije i saveznim organima vlasti, SL FNRJ, 9/1953., br. 3.
42
M. TAMBUK-KALI, n. dj., 87.
35
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
Nakon proglaenja novog Ustavnog zakona na saveznoj razini proglaeni

su i republiki, pa je Sabor NRH 5. veljae iste godine donio Ustavni zakon
Narodne Republike Hrvatske o osnovama drutvenog i politikog ureenja i
republikim organima vlasti.43 Tim zakonom prestale su vrijediti glave VI.,
VII., VIII., IX. i XII. Ustava NRH iz 1947. kojima je bio odreen odnos Hrvatske i Jugoslavije, kao i najvii organi dravne vlasti Sabor i Prezidijum
Sabora, organi dravne uprave, organi administrativno-teritorijalnih jedinica.
Najznaajnija promjena bila je nova struktura Sabora koji je ovaj zakon podijelio na dva doma: Republiko vijee i Vijee proizvoaa. Republiko vijee
birali su svi graani, a Vijee proizvoaa iskljuivo radnitvo, ime se nastojalo naglasiti da je Sabor predstavniko tijelo radnog naroda.44
Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) iz travnja
1963. donio je mnogo promjena u ustroju Jugoslavije.45 Samo ime drave
je promijenjeno, naglaen je njezin socijalistiki karakter, a u sve segmente
drutva uvedeno je samoupravljanje. Ustavom su odreena prava i dunosti
drutveno-politikih zajednica,46 a utvreno je mjesto Saveza komunista Jugoslavije (SKJ) i Socijalistikog saveza radnog naroda Jugoslavije (SSRNJ) u
politikome sustavu. Treba naglasiti da je uvrtavanje takvih ideolokih i politikih sadraja u ustavni tekst izrazito suprotno tradiciji zapadne ustavnosti.47
Saveznu je skuptinu, umjesto dotadanja dva, sainjavalo pet vijea, a pored
Saveznog vijea uvedena su i etiri samoupravna vijea: Privredno, Prosvjetno-kulturno, Socijalno-zdravstveno i Organizaciono-politiko. Uvedene su i
nove institucije: Potpredsjednik Republike, Savjet Federacije (koji je okupljao
bive savezne i republike djelatnike, narodne heroje i druge istaknutije osobe)
i Ustavni sud. Ustavni sud uveden je kao samostalan i neovisan organ federacije ija je zadaa bila tititi ustavnost i zakonitost. Biralo ga je Savezno vijee
na rok od osam godina, a inilo ga je deset sudaca na elu s predsjednikom
suda.48 Uspostavljanje Ustavnoga suda posebno je znaajno i za temu ovoga
rada jer je taj sud, izmeu ostalog, odluivao o zatiti osnovnih prava i sloboda
utvrenih Ustavom kad su ta prava i slobode bili povrijeeni pojedinanim
aktom ili radnjom dravnih, republikih ili opinskih organa, a kada zakonom
nije bila osigurana druga sudska zatita. Znaajno je i zbog toga to je Ustavni
sud Skuptini davao miljenja i prijedloge za donoenje zakona i za poduzimanje drugih mjera za osiguranje ustavnosti i zakonitosti te za zatitu prava
samoupravljanja i drugih prava i sloboda graana i organizacija. Ipak, ostaje
43
Ustavni zakon Narodne Republike Hrvatske o osnovama drutvenog i politikog ureenja
i republikim organima vlasti, Narodne novine, 9/1953., br. 9.
44
M. TAMBUK-KALI, n. dj., 87.-88.
45
Ustav Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije, SL SFRJ, 19/1963., br. 14; vie o
Ustavu iz 1963. i politikom kontekstu u kojem je donesen vidi Duan BILANDI, Hrvatska
moderna povijest, Zagreb 1999., 467.-470.
46
Pod time se mislilo na opine, kotareve, autonomne pokrajine, socijalistike republike i na
federaciju kao najviu zajednicu.
47
D. EPULO, n. dj., 243.
48
Isto, 244.-245.
36
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
pitanje koliko je taj sud bio servis graana jer je njihov pristup toj instituciji
bio ogranien budui da su za pokretanje postupka pred Ustavnim sudom bili
nadleni dravni organi.49 Uvoenjem ustavnoga sudovanja u SFRJ uspostavljeni su i posebni, republiki ustavni sudovi.
Dva dana nakon saveznog donesen je i Ustav Socijalistike Republike Hrvatske (SRH).50 Sabor je bio petodoman, uveden je i Ustavni sud SRH s djelokrugom analognim onom saveznom, ali se sastojao od predsjednika i est
lanova koje je Republiko vijee Sabora biralo na osam godina. Ustav SRH iz
1963. imao je strukturu slinu saveznom, ali ipak donekle drugaiju, o emu e
vie biti u petome poglavlju ovoga rada.
Ustavom SFRJ iz 1963., koji se nazivalo i poveljom samoupravljanja,51
centralizacija je dosegla svoj vrhunac, a taj problem dovest e do sukoba u
samom vrhu vlasti, koji e zavriti 1966. i tzv. Brijunskim plenumom. Drutveno-politika previranja i promjene u drugoj polovici 60-ih rezultirat e i novim
ustavnim promjenama. Ustav iz 1963. nije vrijedio u svom poetnom obliku
itavo ustavno razdoblje (1963.1974.) jer je nadopunjen, odnosno donekle
promijenjen ustavnim amandmanima 1967., 1968. i 1971. godine. Amandmani su oznaili poetak primjene stavova VIII. kongresa SKJ (1964.) na kojem je
pokrenuto pitanje ekonomskih uzroka nacionalnih neravnopravnosti.52 Amandmanima je pokrenut proces promjene odnosa izmeu federacije i republika s
tendencijom jaanja poloaja republika. Amandmanima iz 1967. (Amandmani I.VI.) promijenjen je sastav SIV-a i poloaj saveznih organa uprave i ojaan je poloaj Vijea naroda. Amandmani iz 1968. (Amandmani VII.XIX.)
ukinuli su Savezno vijee i Organizaciono-politiko vijee, uveli su novo Drutveno-politiko vijee, a najznaajnije su bile promjene poloaja autonomnih
pokrajina.53 Amandmani iz 1971. (Amandmani XX.XLII.) smanjili su ovlasti
federacije na podruju investicija i zakonodavstva i praktiki predstavljali prvu
fazu donoenja novog ustava. Uvedene su promjene u institucijama federacije
i pored Predsjednika Republike ustanovljeno je Predsjednitvo SFRJ kao kolektivni ef drave i nosilac zakonodavne i politike inicijative. Josip Broz Tito
bio je doivotni predsjednik Republike i predsjednik Predsjednitva SFRJ, a
znatno su izmijenjeni poloaj i uloga SIV-a i saveznih organa uprave. Pored
Isto, 245.
Ustav Socijalistike Republike Hrvatske, Narodne novine, 19/1963., br. 15.
51
D. BILANDI, n. dj., 469.
52
Vie o ustavnim amandmanima na Ustav iz 1963. vidi u Ustavna reforma: saopenja sa
kolokvija na Pravnom fakultetu u Zagrebu, Zagreb 1971.; Ustavni amandmani na Ustav SR Hrvatske i SFRJ: ekspoze Jakova Blaevia, Zagreb 1972.; Provoenje ustavnih amandmana 21, 22 i
23 Ustava SFRJ i 6, 7 i 8 Ustava SRH, Zagreb 1972.; Primena ustavnih amandmana XXI-XXIII:
pitanja i odgovori, Beograd 1973.; Amandmani na Ustav SFRJ iz 1963. godine (http://www.
arhivyu.gov.rs/active/sr-latin/home/glavna_navigacija/leksikon_jugoslavije/konstitutivni_akti_
jugoslavije/amandmani_na_ustav_iz_1963.html); D. EPULO, n. dj., 246.-249.
53
Autonomne pokrajine dobile su pravo donoenja vlastitih ustavnih zakona, kao i status
konstitutivnog elementa federacije, iako nisu imale karakter federalnih jedinica kao republike.
Promijenjen je naziv Autonomna Pokrajina Kosovo i Metohija u Socijalistika Autonomna Pokrajina Kosovo.
49
50
37
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
JNA, kao oruana snaga SFRJ uvedena je i Teritorijalna obrana. Ovi su amandmani dobrim dijelom definirali i poloaj radnika u udruenom radu, pa su se
kolokvijalno nazivali i radnikim amandmanima.
to se tie ustavnih amandmana, na republikoj razini najznaajnija je injenica da se nisu nuno slijedile organizacijske promjene u federaciji, pa tako
Hrvatska nije ukinula Organizaciono-politiko vijee, odnosno uvela Drutveno-politiko vijee.54 To je bila oita naznaka procesa jaanja i proirenja
ovlasti republika to e svoj vrhunac doivjeti Ustavom iz 1974.
5. Ustavne odredbe o pravima graana od 1946. do 1974.

Ustavnopravna znanost afirmira ljudska prava kao temeljna prava u svakoj
ustavnoj dravi. To je vidljivo i iz injenice da se odredbe o ljudskim pravima
najee nalaze u opim, izjanjavakim klauzulama ustava, u preambulama
ili temeljnim lancima.55 Zapravo, minimalni sadraj svakog ustava (materia
constitutionis) sadrava odredbe o ustroju dravne vlasti, o ljudskim pravima
i temeljnim slobodama te o reviziji ustava.56 U skladu s time temeljna prava
graana ureena su i u ustavima koji su vrijedili na prostoru socijalistike
Hrvatske odnosno Jugoslavije.
5.1. Prava i dunosti graana u ustavnome razdoblju 1946.1963.

Prava i dunosti graana u socijalistikoj Hrvatskoj prvi su put ureeni
Ustavom FNRJ u sijenju 1946. godine. Kao to je ve spomenuto, taj je Ustav
napravljen po uzoru na Ustav SSSR-a iz 1936. (tzv. Staljinov ustav), to se posebno odnosi na dio o ulozi i ovlastima izvrnih organa vlasti. Godinu dana
nakon saveznog doneseni su i republiki ustavi, pa je tako 18. sijenja 1947.
donesen i Ustav NRH.57
Usporedbom republikog i saveznog ustava vidljivo je da je republiki bio
gotovo preslika saveznoga. Ustav FNRJ u svom prvom dijelu (Osnovna naela) u glavi V. donosi lanke (21.43.) kojima se definiraju prava i dunosti
graana, a Ustav NRH, takoer u V. glavi, donosi gotovo isti tekst, samo to su
lanci pomaknuti za jedno mjesto (22.44.). Razlike meu njima vrlo su sitne i
uglavnom su isto jezine naravi. Znaajnije razlike postoje jedino u onim segmentima koji pojanjavaju hijerarhijski odnos izmeu federacije i republike,
a takvih je odredbi vrlo malo (samo tri). Stoga u, prije negoli krenem na samu
analizu odredbi o pravima i dunostima graana, najprije ukazati na te razlike.
54
Srbija je, kao i Hrvatska, zadrala Organizaciono-politiko vijee, dok je npr. Slovenija slijedila savezni model. D. EPULO, n. dj., 248.
55
P. HBERLE, n. dj., 125.-126.
56
Vidi Pravni leksikon, 1707.-1709.
57
Ustav Narodne Republike Hrvatske, Zagreb 1947.
38
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
Prva od takvih odredbi jest l. 22. u kojem se naglaava da su graani FNRJ

duni pridravati se Ustava FNRJ i zakona. U Ustavu NRH analogan ovome
jest l. 23., samo to je u tom lanku, nakon Ustava FNRJ, a prije zakona, naveden Ustav NRH. Ovime je naglaena hijerarhija, to znai da su odredbe saveznog Ustava via instanca u odnosu na odredbe republikih. Dakle, hijerarhija
je sljedea: Ustav FNRJ Ustav NRH zakoni.
Druga odredba u kojima se razlikuju jest odredba o dravljanstvu. U saveznom Ustavu pitanje dravljanstva odreeno je trima stavcima (st. 7., 9., 10.)
l. 28., u kojima stoji da nijedan dravljanin FNRJ ne moe biti prognan iz
drave (st. 7.), da se saveznim zakonom odreuje u kojim se sluajevima i na
koji nain moe graanima FNRJ oduzeti dravljanstvo (st. 9.) te da dravljani
FNRJ uivaju u stranim dravama zatitu FNRJ (st. 10.). U Ustavu NRH pitanje dravljanstva odreeno je jednim stavkom l. 29. u kojem stoji da dravljanin NRH koji na osnovi saveznog zakona izgubi dravljanstvo FNRJ gubi i dravljanstvo NRH, kao i to da mu se ne moe oduzeti dravljanstvo NRH dokle
god ima dravljanstvo FNRJ. I iz ovih je odredbi vidljivo da savezni Ustav ima
prednost pred republikim, ali u ovom pitanju savezni zakon je i via instanca
od republikog Ustava.
U posljednjem lanku glave V. (l. 43. Ustava FNRJ, l. 44. Ustava NRH)
jo je jedna odredba koja potvruje Ustav FNRJ kao viu instancu u odnosu na
Ustav NRH. U l. 44. Ustava NRH stoji da je radi zatite graanskih sloboda i
demokratskog ureenja NRH, utvrenog Saveznim Ustavom odnosno ovim
Ustavom [NRH], nezakonito upotrebljavati graanska prava radi promjene i
naruavanja ustavnog ureenja u protudemokratskom cilju. Dakle, i ovdje je
savezni Ustav ispred republikog.
Ostatak teksta odredbi glave V. republikog Ustava zapravo je istovjetan
tekstu saveznog. Zbog toga, a i zbog injenice da je savezni Ustav donesen godinu prije te je vrijedio i na teritoriju NRH, ovdje u poblie predstaviti samo
V. glavu saveznog Ustava. U analizi lanaka ire u se osvrnuti na one koje
smatram vanijima za istraivanje odnosa vlasti i pojedinca.
U prvome lanku (l. 21.) ove (V.) glave navodi se da su svi graani FNRJ
jednaki i ravnopravni pred zakonom bez obzira na narodnost, rasu i vjeroispovijest te da se ne priznaju nikakvi privilegiji na osnovi roenja, poloaja,
imovinskog stanja ili stupnja obrazovanosti. Istim lankom protivnim Ustavu
i kanjivim proglaava se svaki akt kojim se graanima daju privilegiji ili im se
ograniavaju prava na temelju razlike u narodnosti, rasi i vjeroispovijesti. Ovaj
lanak zabranjuje i svako propovijedanje nacionalne, rasne ili vjerske mrnje
i razdora.
Ustavom FNRJ utvreno je ope aktivno i pasivno birako pravo svakog
graanina s navrenih 18 godina starosti, kao i to da je biraki postupak neposredan i tajan (l. 23.). Istim lankom utvreno je i da osobe pod skrbnitvom
i one koje su sudskom presudom liene birakog prava nemaju birako pravo
(st. 4.).
39
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
Jedan lanak (l. 24.) posveen je iskljuivo enskim pravima. ene se proglaava ravnopravnima mukarcima u svim podrujima dravnog, gospodarskog i drutveno-politikog ivota (st. 1.) te se naglaava da za jednaki rad imaju pravo na jednaku plau kao i mukarci i uivaju posebnu zatitu u radnom
odnosu (st. 2.). Izraena je i posebna dravna skrb za prava majki, posebno pri
raanju, jer im se jami pravo na plaeni dopust prije i nakon poroda (st. 3.).
Graanima je zajamena sloboda savjesti i sloboda vjeroispovijesti (l.
25.), ali je istim lankom uvelike determiniran djelokrug vjerskih zajednica.
Utvruje se naime da je Crkva odvojena od drave, da su vjerske zajednice, ije
uenje nije protivno Ustavu, slobodne u svojim vjerskim poslovima i u obavljanju vjerskih obreda, da su vjerske kole za spremanje sveenika slobodne,
ali da stoje pod opim nadzorom drave. Zabranjena je upotreba crkve i vjere
u politike svrhe kao i postojanje politikih organizacija na vjerskom temelju.
Ipak, u zadnjem stavku navodi se da drava moe materijalno pomagati vjerske zajednice.
U l. 26. navodi se da je pod posebnom zatitom drave institucija braka,
kao i institucija obitelji, te da se pravni odnosi unutar braka i obitelji ureuju
zakonom. Pravovaljanim se proglaava samo brak zakljuen pred ovlatenim
dravnim organima, nakon ega je doputeno i vjenanje po vjerskim propisima. Svi brani sporovi stavljeni su u nadlenost narodnih sudova. Istim su
lankom definirane i roditeljske dunosti,58 a utvruje se da je evidencija o
linom stanju graana u iskljuivoj nadlenosti drave, a maloljetne osobe
pod posebnom zatitom drave.
Graanima se jami i sloboda tiska, govora, udruivanja, zborova, javnih
skupova i manifestacija (l. 27.), nepovredivost stana (l. 29.), sloboda znanstvenog i umjetnikog rada, kao i zatita autorskih prava (l. 36.). Ustav utvruje da je osoba graanina nepovrediva i da je svakom zajamen pravedan
sudski postupak temeljen na propisanim zakonima (l. 28.). Opim je proglaeno pravo na zdravstvenu zatitu (l. 36.), kao i pravo na kolovanje (l. 38.),
koje je ujedno i obavezno.
Nekoliko lanaka propisuje i dunosti graana, to nije uobiajeno za ustave. l. 32. propisuje da je svaki graanin duan raditi prema svojim sposobnostima, jer tko ne daje zajednici ne moe od nje ni primati. l. 33., osim
to svim graanima obeava jednak pristup javnim slubama, donosi da je
dunost graana da savjesno obavljaju javne slube za koje su izabrani ili koje
su im povjerene. Meu dunostima svih graana je i vojna sluba i obrana domovine (l. 34.)59, kao i plaanje poreza razmjerno privrednoj snazi pojedinca
(l. 42.).
Nekoliko lanaka definira prava graana kada je u pitanju njihovo obraanje strukturama vlasti, prvenstveno mislim na njihovo pravo na albe i molbe
Prema djeci roenoj u izvanbranoj zajednici roditelji imaju iste obaveze i dunosti kao i
prema djeci roenoj u branoj zajednici. Poloaj izvanbrane djece ureuje se zakonom.
59
U drugom stavku ovoga lanka navodi se da je izdaja domovine najvei zloin prema narodu.
58
40
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
(lanci 30., 39., 40., 41.).60 l. 30. utvruje da je tajnost pisama i drugih sredstava obraanja nepovrediva (osim u sluaju kaznene istrage, mobilizacije i
ratnog stanja). l. 39. utvruje da graani imaju pravo molbe i peticije organima dravne vlasti, kao i to da imaju pravo albe protiv rjeenja organa dravne
uprave i nepravilnih postupaka slubenih osoba.61 l. 40. utvruje da svaki
graanin ima pravo tuiti nadlenom sudu slubene osobe za kaznena djela
uinjena u slubenom radu, a l. 41. da graani imaju pravo (pod zakonskim
uvjetima) zahtijevati od drave i slubenih osoba naknadu tete koja im je uinjena nezakonitim i nepravilnim obavljanjem slube.
Ostali lanci utvruju prava nekih posebnih drutvenih skupina, kao npr.
l. 35. kojim se utvruje da drava ratnim invalidima osigurava dostojan ivot
i besplatno osposobljavanje za rad i da su djeca poginulih boraca i rtava rata
pod dravnom skrbi. lankom 31. utvreno je da strani dravljani progonjeni
zbog zalaganja za demokratska naela, nacionalno osloboenje, prava radnog
naroda i slobodu znanstvenog i kulturnog rada uivaju pravo utoita.
Posljednji lanak (l. 43.) V. glave otvara pak mogunost zaobilaenja graanskih prava jer nezakonitim i kanjivim proglaava upotrebu graanskih prava radi promjene i naruavanja ustavnog ureenja u protudemokratskom cilju.
Ovakva formulacija zasigurno je omoguavala brojna krenja i zaobilaenja graanskih i ljudskih prava jer se ovom odredbom moglo sluiti kao izgovorom.
Kao to je ve navedeno, Ustav iz 1946. nije ostao nepromijenjen sve do
novoga Ustava iz 1963., nego je donekle promijenjen spomenutim Ustavnim
zakonom iz 1953. godine. Taj Ustavni zakon nije dirao ustavna ureenja o
pravima i dunostima graana (glavu V.), odnosno nije ponitavao nijednu
odredbu iz te sfere. Ipak, u lanku 5. ovog Ustavnog zakona dodirnuto je pitanje prava pojedinca i moemo rei da se ta prava u odreenom smislu proiruju jer se kao temelj za ostvarivanje proklamiranog prava na samoupravljanje
navode i tri prava iz domene temeljnih prava: pravo slobodnog udruivanja
radnog naroda radi ostvarivanja demokratskih politikih, ekonomskih, socijalnih, znanstvenih, kulturnih, umjetnikih, strunih, sportskih i drugih zajednikih interesa; osobne slobode i druga osnovna prava ovjeka i graanina [kako su proglaena Ustavom iz 1946.]; pravo na rad. Dakle, uz slobodno
udruivanje radnog naroda i osobne slobode ovjeka jami se pravo na rad,
to je pomak u donosu na Ustav iz 1946. koji je propisivao samo slobodu rada.
Ovim zakonom prestale su vrijediti samo glave VI., VII., VIII., IX., X., XI., XII.
i XV. Ustava FNRJ, a za itavog ustavnog razdoblja 1946.1963. vrijedile su
odredbe glave V. s dodatkom lanka 5. Ustavnog zakona.
Ustavni zakon NRH o osnovama drutvenog i politikog ureenja i republikim organima vlasti iz 1953. promijenio je i odredbe gl. VI., VII., VIII., IX.
i XII. Ustava NRH iz 1947., ali nije dirao odredbe glave V. kojom su definirana
prava i dunosti graana NRH. Prava pojedinca u ovom Ustavnom zakonu
U Ustavu NRH to su lanci 31., 40., 41., 42.
U ovom l. navodi se da e se postupak za podnoenje albe propisati zakonom.
60
61
41
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
dodirnuta su istom formulacijom kao i u saveznom Ustavnom zakonu, samo

to se te odredbe nalaze u lanku 4. Ustavnog zakona NRH.62
5.2. Slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina u ustavnome

razdoblju 1963.1974.
Ustav SFRJ iz 1963. u svom prvom dijelu, u glavi III., donosi lanke (32.
70.) kojima definira slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina. Ustav Socijalistike Republike Hrvatske (SRH), za razliku od prijanjeg Ustava NRH
iz 1947., ne definira posebno prava i dunosti ovjeka i graanina. Za pretpostaviti je da se smatralo da su te odredbe ve propisane saveznim Ustavom
koji je na snazi u svim republikama. Samom injenicom to ta pitanja nisu
posebno obraena u republikom Ustavu moemo pretpostaviti da pitanja sloboda i prava graana nisu bila u sreditu interesa ustavotvoraca, odnosno da
to nisu bila pitanja zbog kojih bi se pokretale ustavne promjene. Nepostojanje
tih zasebnih odredbi u republikom Ustavu moemo shvatiti i u okviru ve
spomenute konstatacije da je Ustav SFRJ iz 1963. bio jedan od vrhunaca jugoslavenske centralizacije.63 Stoga u i ovdje promotriti samo odredbe saveznog
Ustava, s time da u naglasiti jedino one odredbe koje su novina ili promjena
u odnosu na Ustav iz 1946.64
Ve prvi u nizu od 39 lanaka donosi novinu u odnosu na prethodni Ustav.
U njemu se naglaava da su slobode i prava ovjeka i graanina neotuivi dio
i izraz socijalistikih i demokratskih odnosa, da se ovjek oslobaa od svake
eksploatacije i samovolje i osobnim i udruenim radom stvara uvjete za svestrani razvitak i slobodno izraavanje i zatitu svoje linosti i za ostvarivanje
ljudskog dostojanstva. Naglaeno je i naelo solidarnosti na osnovi kojeg se
trebaju ostvarivati slobode, prava i dunosti graana (l. 32.). Svi graani jednaki su pred zakonom u pravima i dunostima bez obzira na razlike u nacionalnosti, rasi, vjeroispovijesti, spolu, jeziku, obrazovanju ili drutvenom poloaju (l. 33.), to je odredba sadrana i u l. 21. Ustava FNRJ iz 1946., a razlike
su jedino u tome to novi Ustav ukida jezinu neravnopravnost i izjednaava
mukarce i ene. Zanimljivo je da, za razliku od starog, novi Ustav ne sadri
poseban lanak kojim se izjednaavaju prava mukaraca i ena.
Najvea novina u odnosu na Ustav iz 1946. sadrana je u l. 34. koji utvruje neprikosnovenost prava graanina na drutveno samoupravljanje, odno62
Zajameni su: slobodno udruivanje radnog naroda radi ostvarenja demokratskih politikih, ekonomskih, socijalnih, naunih, kulturnih, umjetnikih, strunih sportskih i drugih
zajednikih interesa; line slobode i druga osnovna prava ovjeka i graanina; pravo na rad.
63
Vidi 4. poglavlje ovoga rada.
64
Usporedbu ustavnih odredbi Ustava iz 1946. s Ustavom iz 1963. u saetom, tablinom obliku dala je Katarina Tomaevski. Ta je usporedba bila samo dio analize irenja sfere ustavnih
prava i sloboda ovjeka od 1946. do 1981. pa se autorica nije uputala u dublju interpretaciju. Vidi K. TOMAEVSKI, Pristup istraivanju jugoslavenske koncepcije prava ovjeka: uvodna
komparativna analiza, Zagreb 1981., 94.-97.
42
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
sno precizira njegovu ulogu u tom novom sustavu. Vano je uoiti da se ovdje vie ne spominje pravo radnog naroda, nego pravo graanina odnosno
ljudi uope. Ovo je ujedno i najvei lanak jer je razraen u sedam posebnih
stavaka koji graaninu trebaju jamiti ostvarenje drutvenog samoupravljanja:
1) pravo da neposredno odluuje o drutvenim poslovima na zborovima
biraa, zborovima radnih ljudi u radnim zajednicama, referendumom
i u drugim oblicima neposrednog odluivanja;
2) pravo da odluuje o drutvenim poslovima kao lan organa drutvenog samoupravljanja, kao sudac porotnik ili drugi javni funkcioner;
3) pravo da bira i da bude biran u organe upravljanja radne organizacije,
u predstavnika tijela drutveno-politikih zajednica i druge organe
samoupravljanja, da odreuje kandidate za izbor u ova tijela i organe,
da predlae opoziv i odluuje o opozivu izabranih delegata;
4) pravo inicijative za sazivanje zborova biraa odnosno zborova radnih
ljudi u radnim zajednicama i pravo da pokree raspisivanje referenduma, kao i pravo da daje inicijativu za vrenje drutvenog nadzora;
5) pravo da bude obavijeten o radu predstavnikih tijela i njihovih organa, organa drutvenog samoupravljanja i organizacija koje vre poslove od javnog interesa, a posebno pravo da u radnoj organizaciji
u kojoj radi i drugoj organizaciji u kojoj ostvaruje svoje interese bude
upoznat s materijalnim i financijskim stanjem, sa izvravanjem planova i poslovanjem, uz obavezu uvanja poslovne i druge tajne;
6) pravo da pretresa rad dravnih organa, organa drutvenog samoupravljanja i organizacije koje vre poslove od javnog interesa i da iznosi miljenje o njihovom radu;
7) pravo da podnosi predstavke i prijedloge predstavnikim tijelima i
drugim organima, da dobiva odgovor na njih, kao i da poduzima politike i druge inicijative od opeg interesa.
I ovaj Ustav jami aktivno i pasivno birako pravo graanima s navrenih
18 godina ivota (l. 35.), ali za razliku od staroga ne ograniava to pravo (vidi
st. 4. l. 23. Ustava FNRJ).
to se tie radnih prava, ovaj Ustav donio je mnogo novosti. Dok je Ustav
iz 1946. u dva lanka (l. 32. i 33.) imao ukupno 3 stavka i prilino neodreena
prava radnika, lanci 36., 37. i 38. Ustava iz 1963., s ukupno 22 stavka, zabranjuju prinudni rad, jame ostvarivanje prava na rad, ogranieno radno vrijeme (maksimalno 42 radna sata u tjednu), pravo na dnevni, tjedni i godinji
odmor, minimalni dohodak, naknadu za nezaposlenost, zatitu na radu kao
i zdravstveno i socijalno osiguranje radnika i onih koji su nesposobni za rad.
Pri ostvarivanju tih prava Ustav se poziva na naela uzajamnosti i solidarnosti.
Koliko je rad cijenjen najjasnije je iz zadnjeg stavka lanka 36. (st. 11.) koji
43
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
propisuje da graanin koji ne eli raditi, a sposoban je za rad, ne moe uivati

prava i drutvenu zatitu koji pripadaju ovjeku na osnovi rada.
Zajamena je sloboda misli i opredjeljenja (l. 39.), to je novost u odnosu na prethodni Ustav, a sloboda tiska i drugih medija, sloboda udruivanja,
govora, javnog istupanja, zbora i drugog javnog okupljanja (l. 40.) uvelike su
proirene jer se razrauju u sedam stavaka. lanak 40. graanima jami pravo izraavanja i objavljivanja svojih miljenja sredstvima javne komunikacije,
izdavanjem novina i drugih tiskovina, no istodobno je to pravo i ogranieno
jer se navedenim slobodama i pravima nitko se ne smije koristiti radi ruenja osnova socijalistikog demokratskog ureenja () radi ugroavanja mira,
ravnopravne meunarodne suradnje ili nezavisnosti zemlje, raspirivanja nacionalne, rasne ili vjerske mrnje ili netrpeljivosti, ili radi poticanja na vrenje
krivinih djela, niti na nain kojim se vrijea javni moral (st. 3.). Pod kojim
je uvjetima koritenje tim slobodama i pravima protuustavno nije odreeno
u Ustavu, nego je za to predvien savezni zakon. Istim lankom zajameno je
i pravo na ispravak objavljene informacije kojom se nanosi povreda prava ili
interesa ovjeka ili organizacije.
Potpuna novost u Ustavu SFRJ iz 1963. je i ta da se jami sloboda izraavanja narodnosti, kulture i jezika (l. 41. i 43.) i ravnopravnost svih jezika
naroda Jugoslavije65 (l. 42.), kao i pravo nacionalnih manjina da se slobodno
slue svojim jezikom, razvijaju svoju kulturu i organizacije i da uivaju druga
Ustavom utvrena prava (l. 43.).
I u ovom Ustavu propisano je pravo i obveza na osnovno kolovanje, s time
to je propisano i trajanje osnovnog kolovanja od osam godina (l. 44.). Slobodnom se proglaava znanstvena i umjetnika djelatnost (l. 45.), a u pitanju
prava na ispovijedanje vjere (l. 46.) i ovdje je naglaeno da je to slobodna i
privatna stvar graanina, s time da je dodano da vjerske zajednice mogu imati, u granicama koje odreuje savezni zakon, pravo posjedovanja nekretnina
(st. 6.).
Ustav iz 1963. mnogo je precizniji u pitanjima pritvora i kaznenog postupka. Dok je Ustav iz 1946. sva ta pitanja odreivao u deset stavaka samo jednog
lanka (l. 28.), novi ih Ustav razrauje u etiri lanka s ukupno dvadeset stavaka. Novina je da su ivot i sloboda ovjeka proglaeni neprikosnovenim,66 a
odreeno je da se smrtna kazna moe predvidjeti samo u iznimnim sluajevima, i to jedino saveznim zakonom za najtea kaznena djela i samo za najtee
oblike takvih djela (l. 47.). Graanima se jami i pravian kazneni sudski postupak (l. 48. i 49.), a u sluaju pritvora sud rjeenje o albi na rjeenje o pritvoru mora donijeti odmah, a najkasnije u roku od 48 sati (l. 48.). lanak 50.
jami pravo na obranu i propisuje da nitko ne moe biti smatran odgovornim
za kazneno djelo dok to ne bude utvreno pravomonom sudskom presudom.
65
Osim u JNA, gdje se komandovanje, vojna obuka i administracija vre na srpsko-hrvatskom jeziku.
66
Svako lienje slobode mora biti zasnovano na zakonu. Nezakonito liavanje slobode je
kanjivo.
44
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
Novost je da se u kaznenom i svakom drugom postupku, kao i za vrijeme izdravanja kazne, jami potovanje ljudske linosti i ljudskog dostojanstva (st.
2.). U ovom lanku propisano je da osoba koja je neopravdano osuena za kazneno djelo ili je bez osnova liena slobode ima pravo iz drutvenih sredstava
dobiti naknadu za tetu koja mu je time uinjena (st. 6.).
Graanima se jami sloboda kretanja i nastanjivanja (l. 51.)67, to je novina u odnosu na prethodni Ustav, a lanak o nepovredivosti stana (l. 52.) proiren je dvama stavcima kojima se definira pod kojim se uvjetima u stan moe
ui i bez rjeenja nadlenih organa (st. 5.) i utvruje da je svako protupravno
ulaenje u tue prostorije i njihovo pretresanje zabranjeno i kanjivo (st. 6.).
Zatita graana SFRJ u inozemstvu i pravo dravljanstva definirani su posebnim lankom (l. 54.), to prije nije bio sluaj. Novost je i jamstvo prava
nasljeivanja (l. 55.), koje je ipak ogranieno stavkom da nitko ne moe na
osnovi nasljeivanja zadrati u svom posjedu nekretnine i sredstva rada u veem obimu nego to je Ustavom ili zakonom odreeno.
U lanku 59. naglaena su naela solidarnosti, suradnje i potovanja ljudskih sloboda i prava ovjeka na osnovi kojih se trebaju zasnivati meuljudski
odnosi. Obrana zemlje je pravo i najvia dunost i ast svakog graanina (l.
60.), kao to je bilo i u prethodnom, no u ovom Ustavu nema stavaka o izdaji
domovine niti stavka o opoj vojnoj obvezi.
to se tie prava stranaca u Jugoslaviji, jame se osnovne slobode i prava ovjeka, kao i druga prava i dunosti utvreni zakonima i meunarodnim
ugovorima (l. 64.). Jami se i pravo azila onima koji su progonjeni zbog svog
zalaganja za demokratske poglede i pokrete, za socijalno i nacionalno osloboenje, za slobodu i prava ljudske linosti ili za slobodu znanstvenog ili umjetnikog stvaranja (l. 65).
Ustav iz 1963. snanije naglaava prava ovjeka, to se vidi i iz posebnog
lanka koji utvruje da je protuustavna i kanjiva svaka samovolja kojom se
vrijea ili ograniava pravo ovjeka te naglaava da nitko ne smije upotrebljavati prinudu niti ograniavati prava drugoga, osim u sluajevima i u postupcima koji su predvieni zakonom i u skladu s Ustavom. (l. 66.). Takoer se svakome jami pravo na jednaku zatitu njegovih prava u postupku pred sudom,
upravnim i drugim dravnim organima i organizacijama koji donose odluke o
njegovim pravima i obavezama (l. 67.).
I ovaj Ustav jami tajnost pisama i drugih oblika komunikacije (l. 53.), s
time da je preciznije odreeno u kojim se sluajevima to pravo smije kriti,68
a i ovdje nekoliko lanaka definira prava graana kada je u pitanju njihovo
obraanje strukturama vlasti te njihovo pravo na albe i molbe. Kako smo
67
Ogranienje slobode kretanja i nastanjivanja moe se predvidjeti zakonom, i to samo da
bi se osiguralo voenje krivinog postupka, radi spreavanja irenja zaraznih bolesti, radi zatite
javnog poretka ili kad to trae interesi odbrane zemlje (st. 2.).
68
Jedino se saveznim zakonom moglo propisati da se na osnovi odluke nadlenog organa
moe odstupiti od naela nepovredivosti tajnosti pisama i drugih sredstava openja ako je to
nuno za voenje kaznenog postupka ili za sigurnost zemlje.
45
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
ve vidjeli u stavku 6. i stavku 7. lanka 34., radi ostvarivanja drutvenog samoupravljanja graaninu se jami pravo da propituje rad dravnih organa i
organizacija koje obavljaju poslove od javnog interesa, da iznosi miljenje o
njihovu radu, kao i pravo da podnosi predstavke i prijedloge predstavnikim
tijelima i drugim organima i da od njih dobije odgovor. lanak 68. jami pak
graaninu pravo albe protiv odluka dravnih organa, a lanak 69. pravo na
naknadu tete koju mu svojim nezakonitim ili nepravilnim radom uini osoba
ili organ koji obavlja dravnu slubu ili neku drugu dravnu djelatnost.69
U posljednjem lanku ove III. glave posebno je naglaeno da se slobode i
prava zajamena Ustavom ne mogu oduzeti niti ograniiti, da se nain ostvarivanja pojedinih sloboda i prava moe propisivati samo zakonom te da se
osigurava i sudska zatita sloboda i prava zajamenih Ustavom (l. 70.).
Kao to je ve navedeno, ni Ustav iz 1963. nije vrijedio u istom obliku sve
do donoenja Ustava SFRJ 1974. jer je donekle promijenjen i nadopunjen spomenutim ustavnim amandmanima. to se tie pitanja sloboda i prava graana,
osim potvrde ekonomskog poloaja i politike uloge radnika u sustavu socijalistikog samoupravljanja (Amandman XXI., st. 1.)70, amandmani nisu zadirali
u te odredbe Ustava, tako da je glava III. Ustava 1963. vrijedila sve do donoenja novog Ustava 1974. godine.
6. Ukljuenost meunarodnih odredbi o temeljnim pravima u

jugoslavenski ustavni poredak do 1974.
O problematici ukljuenosti meunarodnih postavki o pravima pojedinca
u jugoslavenskim ustavnim tekstovima nije napisan velik broj radova. Autorica koja se najozbiljnije bavila tom problematikom bila je Katarina Tomaevski,
koja je ve poetkom 1980-ih promiljala realne dosege komparativne analize
zatite ljudskih prava u zemljama Istone Europe i zemljama Zapada.71 To69
tetu je duna nadoknaditi drutveno-politika zajednica odnosno organizacija u kojoj se
vri sluba ili djelatnost. Oteeni ima pravo, pod uvjetima odreenim zakonom, zahtijevati
naknadu neposredno od osobe koja je tetu priinila.
70
Ustavni amandmani XV, XXI, XXII, XXIII; Zakon o prestanku vaenja saveznih zakona kojima su regulirana pitanja na koja se odnosi ustavni amandman XV; Ustavni zakon za provoenje
amandmana XX. do XLI.: preporuka Savezne skuptine o neposrednim zadacima u provoenju
ustavnih amandmana, Zagreb 1972., 3.
71
Najznaajnija istraivanja Katarine Tomaevski koja problematiziraju ovu tematiku objavljena su u sljedeim radovima: K. TOMAEVSKI, Pristup istraivanju jugoslavenske koncepcije
prava ovjeka: uvodna komparativna analiza; ISTA, Komparativni pristup istraivanju jugoslovenske koncepcije prava oveka, Jugoslovenska revija za medjunarodno pravo, 32/1982., br. 1-3,
9.-35.; ISTA, Approaches to Human Rights in Socio-Economic and Cultural Context of Eastern
Europe, UNESCO Expert Meeting on the Teaching of Human Rights, Strasbourg, 26-30 July
1982, UNESCO Doc. SS 82 CONF.401/14 and 401/14A.; ISTA, Pristup istraivanju jugoslavenske koncepcije prava ovjeka: usporedba osnovnih medjunarodnih i ustavnih postavki, Scientia Yugoslavica, 8/1982., br. 3-4, 211.-226.; ISTA, Mjerljivost ostvarivanja ljudskih prava, Zagreb
1983.; za ovu problematiku vrijedan je i rad Vladimir EKS, Jugoslavija i meunarodni pravni
dokumenti o pravima ovjeka, Revija za sociologiju, 20/1989., br. 3-4, 351.-362.
46
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
maevski je u svome istraivanju polazila od postavke da je nuno poredbeno

istraivanje jugoslavenske koncepcije ljudskih prava i sloboda jer se bez toga
ne moe znati je li Jugoslavija zanemarivala pitanje zatite prava i sloboda pojedinca ili je, naprotiv, u tom pitanju bila naprednija od drugih zemalja svijeta. Nastojala je pobiti uvrijeene tvrdnje o identinosti ustavnih koncepcija
ljudskih prava te je pogrenim smatrala one interpretacije meunarodnih usporedbi zbog kojih su se esto stvarali paualni sudovi o demokratinim i
totalitarnim reimima.72 Smatrala je da se zajedniki parametri usporedbe
mogu stvoriti samo za ogranien dio ljudskih prava iz jednostavnog razloga
to ne postoje globalno prihvatljivi kriteriji na osnovi kojih bi se te usporedbe inile. Ta ogranienja izravne usporedbe razine zatite pojedinih ljudskih i
graanskih prava objanjavala je razlikama u osnovnim drutvenim vrijednostima razliitih drutvenih sustava (socijalizam kapitalizam), kao i razliitim
povijesnim naslijeima i drutveno-ekonomskim razvojima.73
Socijalistika Hrvatska, kao dio ire jugoslavenske zajednice, iako u praksi
nije bila demokratska, imala je nominalni demokratski karakter. Taj demokratski karakter vidljiv je i iz svih ustava socijalistikoga razdoblja. Meutim,
bitno je naglasiti da Jugoslavija (i FNRJ i SFRJ) za itavog svoga postojanja nije
usvojila Opu deklaraciju o pravima ovjeka iz 1948. godine. Prilikom glasanja
i usvajanja u UN-u Jugoslavija se drala stajalita koje su proklamirali SSSR
i zemlje Istonoga bloka da bi prihvaanje Deklaracije znailo doputenje
uplitanja drugih drava u unutarnje poslove pojedine drave, odnosno povredu suvereniteta drave. Jugoslavenski helsinki komitet (odbor) predloio je
1988. Skuptini SFRJ sveano pristupanje Opoj deklaraciji, ali Skuptina nije
odgovorila na taj prijedlog.74
Jugoslavija do kraja svoga postojanja nije potpisala ni spomenutu Europsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda75, to jasno naznauje da graanskopravni princip, koji pojedincu priznaje meunarodnopravni
subjektivitet, a na kojem se temelji kontinentalnoeuropski pravni poredak, tu
ima sporednu ulogu. Ta injenica ne iznenauje jer smo ve i prije naglasili da
je Jugoslavija, kao socijalistika zemlja, bila ukljuena u socijalistiki pravni
krug. Sam in neprihvaanja Europske konvencije ipak ne treba promatrati
kao in izbjegavanja potovanja ljudskih prava, jer se radi o vie politikom
72
Katarina Tomaevski tvrdila je da ne postoji vidljiva razlika u ustavnim ureenjima socijalnih, ekonomskih i kulturnih prava izmeu drava koje se deklariraju kao socijalistike i
onih koje se nazivaju kapitalistikima. Vidi K. TOMAEVSKI, Approaches to Human Rights
in Socio-Economic and Cultural Context of Eastern Europe, 13.; ISTA, Komparativni pristup
istraivanju jugoslovenske koncepcije prava oveka, 14.
73
Postavljanje prava na samoupravljanje temeljem za sudjelovanje ljudi u procesu drutveno-ekonomskog razvoja, i okosnicom itave koncepcije ljudskih prava, jugoslavenski sistem
normiranja prava ovjeka ovdje nije sumjerljiv meunarodnim postavkama i kriterijima. Stoga
mehanike usporedbe principa ili normi nisu mogue. K. TOMAEVSKI, Komparativni pristup istraivanju jugoslovenske koncepcije prava oveka, 21.
74
V. EKS, n. dj., 352.
75
Kompas: prirunik o odgoju i obrazovanju mladih za ljudska prava, Slavonski Brod 2004.,
401.
47
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
inu, budui da su potpisnice Europske konvencije bile iskljuivo lanice Vijea Europe u koje Jugoslavija nije spadala. Treba naglasiti da to to drava
nije bila potpisnica spomenutih dokumenata ne znai nuno i da uope nije
potovala naela i odredbe koje se u tim dokumentima utvruju. Na razini
ustavnih tekstova koje smo analizirali vidljivo je da je veina naela i odredbi
Ope deklaracije zapravo bila ukljuena u jugoslavenski ustavni poredak, pa se
injenica o nepotpisivanju treba promatrati vie kao rezultat tadanje meunarodne politike konstelacije.
No to je s aktima koje je Jugoslavija potpisala? Za razliku od Ope deklaracije i Europske konvencije, Jugoslavija je ratificirala Meunarodni pakt o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.76 inom ratifikacije Jugoslavija
se obvezala sve odredbe Pakta inkorporirati u svoje unutranje zakonodavstvo,
odnosno uskladiti ustav s meunarodno preuzetom obvezom. Ipak, Jugoslavija to nije uinila jer ni taj dokument nije u cijelosti potovala. Naime, s obzirom na to da je ustav u hijerarhiji pravnih normi najvii pravni akt neke zemlje
(to znai da ima prioritet pred odredbama meunarodnih ugovora), primjena odredbi Pakta nije bila mogua bez promjene Ustava SFRJ. Usporedbom
predstavljenih ustavnih odredbi o slobodama i pravima ovjeka i graanina
s odredbama Meunarodnoga pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima dolazi se do zakljuka da sve odredbe Pakta nisu bile inkorporirane u
Ustav SFRJ. U tom smislu vrlo je znaajan stavak 2. l. 2. Pakta, koji odreuje
da sve drave potpisnice imaju jamiti jednakost graana u pravima i dunostima neovisno o politikom ili drugom miljenju te neovisno o drutvenom
podrijetlu. SFRJ je za inkorporiranje te odredbe trebala promijeniti Ustav SFRJ
iz 1963., odnosno donijeti ustavni amandman koji bi tu odredbu unio u ustavni poredak. Kao to smo vidjeli, to se nije dogodilo ustavnim amandmanima
na Ustav iz 1963., tovie, ta odredba nije unesena ni u novi Ustav iz 1974.77
Jugoslavija je 1971. ratificirala i Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima.78 Sr toga akta jasna je ve iz imena (graanska i politika prava),
a ve u uvodu Pakt utvruje da se u skladu s Opom deklaracijom o pravima ovjeka, ideal slobodnih ljudskih bia, koja uivaju graansku i politiku
76
Popis potpisnica na slubenim web-stranicama UN-a: International Covenant on Economic,
Social and Cultural Rights (http://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_
no=IV-3&chapter=4&lang=en).
77
Na ovu injenicu posebno je upozorio Vladimir eks u navedenom djelu (352.-353.). Desetak godina prije njega, ve poetkom 1980-ih, na to se osvrnula i Katarina Tomaevski navodei
da u usporedbi s opeprihvaenim meunarodnim standardom, nedostaje politiko ili drugo
uvjerenje kao mogui temelj diskriminacije. Ipak, njezina interpretacija bila je u odreenoj mjeri opravdavajua, jer ve u iduoj reenici navodi: Stoga treba dodati osnovnoj proklamaciji
ustavno naelo prema kojem se socijalistiko drutveno ureenje SFRJ temelji na vlasti radnike klase i svih radnih ljudi, koji razvijaju socijalistiku samoupravnu demokraciju kao poseban
oblik diktature proletarijata. Vidi K. TOMAEVSKI, Komparativni pristup istraivanju jugoslovenske koncepcije prava oveka, 16.
78
Popis potpisnica na slubenim web-stranicama UN-a: International Covenant on Civil
and Political Rights (http://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_
no=IV-4&chapter=4&lang=en).
48
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
slobodu i osloboena su od straha i nestaice, moe postii samo ako su stvoreni uvjeti prema kojima svatko moe uivati svoja graanska i politika prava
jednako kao i svoja ekonomska, socijalna i kulturna prava.79 Posebno treba
obratiti pozornost na pitanje uivanja politikih prava koje je ovdje naglaeno,
a posebno razraeno lankom 26. koji izriito zabranjuje svaku diskriminaciju, osobito onu na osnovi politikog i bilo kojeg drugog miljenja odnosno
uvjerenja. No niti ovaj Pakt nije potovan jer ova odredba nije inkorporirana
u Ustav SFRJ.
Ratifikacijom ovih paktova Jugoslavija se pred meunarodnom zajednicom
izjanjavala kao drava u kojoj nema diskriminacije, ali je na unutarnjem planu,
u ustavnopravnom, a vjerojatno jo i vie u stvarnom ivotu diskriminirala svoje
graane s obzirom na njihovo politiko ili drugo miljenje. Jugoslavija, a time ni
Hrvatska, nije pravno izjednaila svoje graane u pogledu politikog ili drugog
miljenja, jer je zakon primjenjivala s ideolokih pozicija pred zakonom su
bili ravnopravni samo oni graani koji izraavaju ope prihvaeno politiko
i drugo miljenje. Oni drugi, koji nisu izraavali ope prihvaeno miljenje, u
ostvarivanju svojih prava i obveza bili su, ne samo de facto nego i de iure, neravnopravni.80 Takva diskriminacija u pravnom smislu omoguavala je neravnopravnost i nejednakost graana u svakodnevnom ivotu.
Zakljuak
Komparativnom analizom ustavnih odredbi o pravima graana nastojao
sam razmotriti u kojoj su mjeri ustavno bila zatiena temeljna prava pojedinca u dva ustavna razdoblja socijalistike Hrvatske. U hipotezi su sadrane tri
osnovne pretpostavke, koje su ovim radom i potvrene:
1.) Odredbe Ustava NRH/SRH bile su preslika odredbi saveznih Ustava
(1946. i 1947.). Usporedbom Ustava FNRJ iz 1946. i Ustava NRH iz 1947.
vidljivo je da se radi o gotovo istovjetnim tekstovima. Savezni Ustav donesen
je godinu dana prije republikog, vrijedio je na teritoriju NRH i u ustavnopravnoj hijerarhiji bio je iznad republikog. I 1963. savezni je Ustav bio iznad
republikoga, s time da Ustav SRH nije sadravao posebnu glavu kojom bi se
utvrivale slobode, prava i dunosti graana.
2.) U drugom ustavnom razdoblju prava, dunosti i slobode pojedinca u
ustavnim tekstovima preciznije su odreeni i u odreenoj mjeri proireni.
Usporedbom Ustava FNRJ iz 1946. i Ustava SFRJ iz 1963. lako se moe zakljuiti da je Ustav iz 1963. mnogo precizniji u ureenju prava graana nego
njemu prethodni Ustav. Najzornije to pokazuje broj lanaka koji ureuju prava
graana: 23 lanka u Ustavu 1946. naprema 39 lanaka u Ustavu 1963., dok
analiza pojedinih stavaka to jo snanije potvruje.
Prijevod prema Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, SL SFRJ, 27/1971.,
br. 7.
80
V. EKS, n. dj., 352.-353.
79
49
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
3.) FNRJ/SFRJ u svoj ustavni poredak nije u potpunosti ukljuivala meunarodne akte o zatiti temeljnih prava. Usporedbom odredbi meunarodnih
akata za zatitu temeljnih prava i sloboda s odredbama jugoslavenskih ustava
vidljivo je sljedee: Jugoslavija nije ratificirala sve meunarodne dokumente o
zatiti ljudskih prava (Opa deklaracija o ljudskim pravim, Europska konvencija za zatitu ljudskih prava), a one koje je ratificirala (meunarodni paktovi iz
1966.) nije potovala jer ih nije inkorporirala u svoj ustavni poredak.
Drava koja se deklarira kao demokratska, socijalna ili, u jugoslavenskom
sluaju, narodna i socijalistika trebala bi osigurati zatitu prava svakog pojedinca unutar drave, pa i od strane same vlasti odnosno drave. Socijalistika
Hrvatska, kao dio FNRJ/SFRJ, bila je dio socijalistikog pravnog kruga u kojem je pitanje zatite prava pojedinca bilo periferna tema. Odredbe o pravima
graana u novom Ustavu (1963.) postale su preciznije, sama su se prava irila,
ali kad god je bila rije o ustavnim promjenama (amandmanima), tu pitanje
ljudskih prava nije dolazilo na dnevni red, ak ni onda kad bi Jugoslavija ratificirala meunarodnopravne akte o zatiti ljudskih i ostalih prava. Demokracija,
sloboda i zatita prava tu su bili samo nominalno jer, dok su se na meunarodnom planu proklamirali, na unutarnjem, ustavnopravnom planu izbjegavale
su se preuzete meunarodne obveze.
50
SP, br. 1., 25.-51. (2011)
SUMMARY
THE CONSTITUTIONAL ARRANGEMENT OF FUNDAMENTAL
RIGHTS IN CROATIA, 1946-1974
Using comparative methods the constitutional arrangement of human
and civil rights is analyzed during two constitutional eras in socialist Croatia,
with reference to Yugoslavia. The comparison is carried out on three levels: a
synchronic comparison of the Federal constitution with the constitution of the
Republic (the Constitution of the Federated Peoples Republics of Yugoslavia
of 1946 with the Constitution of the Peoples Republic of Croatia of 1947, the
Constitution of the Socialist Federated Republics of Yugoslavia of 1963 with
the Constitution of the Socialist Republic of Croatia of 1963), a diachronic
comparison of the Constitution of the Federated Peoples Republics of Yugoslavia of 1946 with the Constitution of the Socialist Federated Republics of
Yugoslavia of 1963, and a synchronic comparison of Yugoslavian constitutional arrangements with international documents concerning the protection
of human and civil rights and freedoms. Prior to presenting the analysis the
author theoretically defined the concepts of fundamental rights, human rights,
civil rights and political rights, presented basic international documents concerning the protection of human rights and pointed to the character of the
constitutional organization of socialist Yugoslavia, as well as Croatia during
the period 1946-1974. It is concluded that the arrangement of the Republics
(Croatias) constitution was a photocopy of the arrangement of the Federal
constitution, that in the second constitutional period the rights of citizens in
the constitutional texts were more precisely defined and in particular measures broadened, and that Yugoslavia in its constitutional arrangements did
not entirely adhere to international acts concerning the protection of human
and civil rights. Socialist Croatia, as a part of Yugoslavia, was part of a socialist
legal entity in which the question of the protection of individual rights was a
peripheral matter.
Key words: constitution, fundamental rights, human rights, civil rights,
UN Charter, General Declaration on Human Rights, International Pact on
Economic, Social and Cultural Rights, International Pact on Civil and Political Rights, Communism, Yugoslavia, Croatia, Communist Party of Croatia,
League of Communists of Croatia, Communist Party of Yugoslavia, League of
Communists of Yugoslavia
51

Ustavna Uređenja Temeljnih Prava U Hrvatskoj 1946.-1974.

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ustavna Uređenja Temeljnih Prava U Hrvatskoj 1946.-1974.

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

SP, br. 1., 25.-51.

Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj

Autor komparativnom metodom analizira ustavna ureenja o temeljnim pravima u dva

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

punio i politikim pravima. Ipak, da bi bilo potpuno jasno, prikazat u to

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

gurno je povezano s jaanjem individualistikih koncepcija o drutvu. To je

2. Opi meunarodni akti u zatiti temeljnih prava doneseni

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

ovim angamanom u zatiti ovjeka, odnosno njegovih prava. Izrazi ljudska

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

nim pravima.18 Njima je utvrena obveza svake drave potpisnice da ustavom,

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

3. Osnove politiko-pravnog poretka u Hrvatskoj/Jugoslaviji

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

izgradnje institucija te jugoslavenskim posebnostima u izgradnji institucija.

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

budue sluajeve.28 Proglaavanjem starih zakona nevaeima29 i uspostavom

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

smisao, ega su komunisti i sami bili itekako svjesni.34 To je znailo da postoji

4. Ustavni razvoj u Hrvatskoj/Jugoslaviji 1946.1974.

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

Narodne skuptine imao je funkciju kolektivnog efa drave, a najvii izvrni

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

Nakon proglaenja novog Ustavnog zakona na saveznoj razini proglaeni

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

5. Ustavne odredbe o pravima graana od 1946. do 1974.

5.1. Prava i dunosti graana u ustavnome razdoblju 1946.1963.

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

Prva od takvih odredbi jest l. 22. u kojem se naglaava da su graani FNRJ

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

dodirnuta su istom formulacijom kao i u saveznom Ustavnom zakonu, samo

5.2. Slobode, prava i dunosti ovjeka i graanina u ustavnome

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

propisuje da graanin koji ne eli raditi, a sposoban je za rad, ne moe uivati

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)

JOSIP MIHALJEVI, Ustavna ureenja temeljnih prava u Hrvatskoj...

SP, br. 1., 25.-51. (2011)