Akustika (grki: o ujni) je znanost o zvuku.

Fizikalno promatrano:
to su definicije irenja mehanikih titraja u vrstim, tekuim i plinovitim materijalima.
Zvuk je periodina promjena tlaka koji se iri medijem nekom odreenom brzinom.
Najee se razmatra uzduni zvuk, strukturni zvuk i zvuk u vodi.
U plinovima i tekuinama zvuk se iri samo kao longitudinalni val, a u vrstim
medijima i kao transverzalni.
Uzduni ili ujni zvuk je moduliran na statikom, atmosferskom tlaku zraka (cca.
100000 Pa = 1 bar), a uho reagira na tlak koji je i za 10-10 puta nii od atmosferskog
tlaka.
Ako je medij oznaen sa samo jednom ili dvije dimenzije mogu se osim navedenih
pojaviti i valovi savijanja, valovi rastezanja, torzioni valovi i povrinski (Rayleigh)
valovi.
Budui da se val iri medijem konstantnom brzinom c moe mu se odrediti valna
duljina uz poznatu frekvenciju f = c / f
Zvuk je ujan od oko 16 Hz do oko 20 kHz ( od >20 m pa do <2 cm), to je vie od
10 oktava.
Zvuk frekvencije ispod 16 Hz je infrazvuk, a iznad 20 kHz je ultrazvuk. Pri
frekvencijama iznad 109 Hz govori se o hiperzvuku.
Toplinski um, analogno nazivu u optici, naziva se bijelim umom. esto se
upotrebljava tzv. ruiasti um (engl. pink noise), koji je slian bijelom umu, ali mu
snaga na viim frekvencijama pada s 3 dB po oktavi, kako bi se na cijelom
tonfrekvencijskom podruju dobila jednolika snaga uma.
Brzina zvuka:
U zraku ovisi o:
njegovoj gustoi 0,
atmosferskom tlaku p0
i konstanti , koja daje omjer specifine topline zraka uz
konstantan tlak prema onoj uz konstantan volumen.
Brzina se u zraku (openito u plinovima) moe izraunati
prema:
c=(p0 /0)
Za zrak =1,4.
Ali, brzina ovisi i o temperaturi zraka:
c = 331,4+0,6 t (m/s)
Pri 200C brzina zvuka iznosi 343 m/s, a pri -200C padne na 319 m/s (po stupnju C
pada s oko 0,5 m/s).
Brzina zvuka u tekuinama ovisi o njihovoj kompresibilnosti K i gustoi 0 :
c = (1/K 0)
Zvuni tlak je openito efektivni zvuni tlak (p=pm/2).
S porastom udaljenosti od izvora zvuka opada zvuni tlak obrnuto razmjerno
udaljenosti, a zvuni intenzitet obrnuto razmjerno s kvadratom udaljenosti.
Kod sinusnog vala su zvuni tlak i titrajna brzina istofazni.
Izmeu njihovih efektivnih vrijednosti vlada odnos:
p = 0 c v
Umnoak gustoe zraka i brzine zvuka (0c) naziva se specifinim akustikim
otporom Z.
U zraku Z0 ima vrijednost oko 410 Ns/m3.
Zvuni intenzitet (jakost zvuka) I je ona koliina energije koja u sekundi prostruji kroz
plohu povrine 1m2, postavljene okomito na smjer irenja vala.
Za ravni val je to produkt zvunog tlaka i titrajne brzine:
I = p v, odnosno I = 0 c v2 =p2/(0 c)
a za kuglasti val, u kojem postoji fazni kut izmeu zv. tlaka i titrajne brzine
I = p v cos

Na pragu ujnosti pri 1 kHz zvuni intenzitet iznosi:

I0=10-12 W/m2
Uvrsti li se u gornju jednadbu za zrak (0 c) = 410 N s/m3 , zvuni intenzitet iznosi
I = p2/410 = 2,44 10-3 p2 (W/m2)
Energija zvunog vala E je najvea na mjestima najveeg tlaka i brzine, te je time
nejednoliko rasporeena u prostoru.
U prostornoj akustici to je vremenska srednja vrijednost zvune energije po m3 .
E = I / c (1 W s / m3 = 1N / m2)
Zvuna snaga P je ona koliina zv. energije koja u jednoj sekundi prostruji kroz plohu
veliine S okomite na smjer zvuka:
P = S p v = S [p2/ (0 c)]
Za zvune intenzitete n decibela je:
n = 10 log I1 / I2 (dB)
a za zvune tlakove:
n = 20 log p1 / p2 = 20 log v1 / v2 (dB)
Referentni zvuni tlak je 2 10-5 Pa (= 2 10-4 bar),
a uz taj tlak referentni zvuni intenzitet je 10-12 W / m2
Razina zv. tlaka se dobije iz:
Lp = 20 log [p (Pa) / 2 10-5] (dB)
a razina zv. intenziteta
Li = 10 log [I (W/cm2) / 10-12] (dB)
Referentna zvuna snaga je 10-12 W.
Stoga vrijedi
LP = 10 log [P(W) / 10-12] (dB)
Veliina promjene smjera ovisi o odnosu brzina irenja zvuka u pojedinom mediju:
sin : sin = c1: c2
Stupanj (koeficijent) apsorpcije frekvencijski je ovisan i pokazuje koliki dio
zvune energije je pretvoren u drugi oblik.
Pretvorba energije nastaje unutranjim i vanjskim trenjem.
Koeficijent apsorpcije je omjer nereflektirane zvune snage (PU-PR) prema
ukupnoj upadnoj snazi PU (PR je reflektirana snaga):
= (PU - PR) / PU
Koeficijent transmisije je omjer proputenog zvunog intenziteta prema upadnom
= Id / Iu
Stvarno izgubljen zvuni intenzitet u pregradi opisan je koeficijentom disipacije , a
on je razlika izmeu koeficijenta apsorpcije i koeficijenta transmisije
=
Koliina energije koja se od neke granine plohe reflektira, odnosno koju tijelo
propusti, ovisi o omjeru akustikih otpora materijala s jedne i druge strane granine
plohe
Dopplerov efekt:
fp= [(c cp)/(c ci)] fi
Faktor usmjerenosti Qu =px1/pxn
Za kuglasti izvor (emiter nultog reda) Qu=1
Indeks usmjerenosti Iu= 10 log Qu [dB]
Za kuglasti izvor (emiter nultog reda) Iu=0 dB

 direktne analogije, napon, sila, tlak

struja (protok), brzina, volumna brzina
u akustikim napravama, elektrostatskim i piezoelektrikim pretvaraima
inverzne analogije, struja, sila, tlak
napon, brzina, volumna brzina
u mehanikim napravama,elektromagnetskim i magnetostriktivnim pretvaraima
isti ton; npr. sinusni generator elektronikih orgulja
sloeni ton; npr. titrajua ica violine
um; npr. auto u vonji
prasak; npr. Iskra
Idealni izvor zvuka je tzv. diua (pulsirajua) kugla.
Podijeli li se zvuni tlak pr s brzinom vr dobije se specifini otpor isijavanja r
Zr=Z1+jZ2= [c (r2k2)/(1 + r2k2)]+j [c (r k)/(1 + r2k2)]
Ukupni otpor isijavanja dobije se mnoenjem valnog otpora s povrinom kugle
radijusa r0:
Zis= 4r02 c (r02 k2+j r0 k)/(1 + r02 k2) uz k = 2/
Za isijavanje od znaenja je samo realni dio.
Model kuglastog izvora 1. reda je kruta kugla ije obje polovice titraju prema unutra
i van u odnosu na centar, i to protufazno.
Izvor vieg reda (npr. glazbeni instrumenti).
KLIPNI IZVOR
Moe se usporediti s idealnom polukuglom i njezinim poluprostorom. Pri tome treba
povrinu A klipne membrane
A = d2/4
zamijeniti polovinom povrine
polukugle B = 2 r2.
Izjednaenjem se dobije da je r2 = d2/ 8 odnosno 2 r = d/2, pa se dobije otpor
isijavanja:
Zis= c (d2/4) {[(k2d2/8)/(1+ k2d2/8)]+j [(kd/8)/(1+ k2d2/8)]}
Zbog konane veliine membrane pojavljuju se efekti interferencije.
Razmatranja ipak ostaju upotrebljiva ako se koristi 2 r = d/1,18 umjesto 2 r = d/2.
Usmjerenost zvunog izvora se pojavljuje kada su dimenzije npr. membrane i valne
duljine istog reda veliine (D = 2R ), pa nastaju interferencije izmeu susjednih
dijelova povrine.
Stupanj usmjerenosti izvora definiran je kao:
Qu = (4 r2)/A
4 r2 je povrina idealnog kuglastog izvora, a A je povrina usmjerenog izvora s
usporedivim srednjim razmakom od akustikog centra izvora.
Za idealni kuglasti izvor Qu= 1, a za npr. membranski izvor u beskonanom zvunom
zidu (AM= 2 r2), QM= 2.
Uzevi u obzir Qu zvuna snaga nekog izvora je:
Pa= I A = I [(4 r2)/Qu]
ime je razina snage isijavanja:
La= 10 log I I0 + 10 log [(4 r2)/Qu] /1 m2 =
= Lp + 10 log [(4 r2)/Qu] /1 m2

Zvuna snaga obinog govora je oko 10 W (prosjena vrijednost). Moe varirati od

0,1 W do oko 2 W.
Glazbeni zvuk je karakteriziran :
osnovnom frekvencijom (odreuje tonsku visinu)
spektralnim sastavom (ovisi boja tona)
glasnoom
vremenskim tokom intenziteta (koji ima poetni tranzijent, stacionarno
stanje i zavrni tranzijent)
portamentom (kontinuirani prijelaz s jedne frekvencije na drugu)
tremolom ili vibratom (amplitudna ili frekvencijska modulacija tona)
Ideal je prijenos potpuno nepromijenjenog slunog dogaaja.
prijenosni frekvencijski pojas mora bez priguenja prenijeti sve ujne
komponente
dinamiki opseg mora biti takav da se bez uma i izoblienja prenesu svi
zvuni intenziteti
prostorna raspodjela zvuka (auditorna perspektiva) kakva se pojavljuje u
originalu mora biti sauvana i u reprodukciji
akustiki prostorni ugoaj reprodukcije mora se pribliiti originalu
IZOBLIENJA
Linearna: pojaanje (ili priguenje) signala ne mijenja njegov poetni oblik, ili
linearna promjena faze.
Frekvencijska karakteristika: odstupanje od linearnog prijenosa (pojaanje ili
priguenje na nekim frekvencijama se smatra izoblienjem) za neki iznos (npr. 0,5
dB, 1 dB).
Zbog utjecaja kanjenja mijenja se faza na izlazu iz elementa u odnosu na ulaz.
Nelinearna: - harmonika
- intermodulacijska
- tranzijentna
Nelinearna izoblienja su promjene amplitudnog oblika signala kao posljedica
amplitudnih i/ili vremenskih utjecaja nekog prijenosnog elementa.
Intermodulacijska izoblienja nastaju pri pojavi dvije ili vie frekvencija u spektru koje
meusobno nisu u harmonikom odnosu.
Tranzijentna izoblienja: zbog mehanikih, akustikih ili elektrikih razloga
onemoguena je dovoljno brza promjena stanja, to uzrokuje kombinirana
izoblienja.
Izoblienje zbog razliitog vremena kanjenje pojedinih frekvencijskih grupa
akustikog i/ili elektrikog signala
Vanjsko uho sastoji se od:
koljke (pinna, concha),
slunog kanala (zvukovoda),
bubnjia.
Glasnoa nekog zvuka mjeri se tako da se usporeuje s glasnoom tona frekvencije
1000 Hz.

Ako n zvunih izvora djeluje istodobno, ukupni je intenzitet:

I = I1 + I2 + I3 +...+ In
Za ukupni zvuni tlak vrijedi:
p = (p12+ p22+ p32+...+pn2)
Ako n jednakih zvunih izvora proizvodi zvuk ukupna razina glasnoe je:
L = 10 log (n I)/ I0 = L1 + 10 log n (fona)
pri emu je L1 razina glasnoe pojedinog izvora.
Osjet visine tona nije proporcionalan iznosu promjene frekvencije, nego omjeru
promjene.
Da bi se neki ton mogao prepoznati, mora trajati izmeu 4 i 10ms (za frekvencijsko
podruje izmeu 400 Hz i 10 kHz). Ispod 100 Hz vrijeme prepoznavanja je dulje od
30 ms.
Subjektivno ovjek razlikuje dvije tonske visine: harmonijsku i melodijsku.
Jedinica za osjetnu (subjektivnu) veliinu tonske visine je mel (prema melodiji).
ovjek uje oko 10 harmonijskih i 6,3 melodijske oktave.
Kolebanje tonske ovojnice frekvencije ispod 20 Hz osjea se esto kao podrhtavanje
zvuka. Jaina kolebanja izraava se jedinicom vacil.
Jaina kolebanja od 1 vacila je ako je sinusni ton frekvencije 1 kHz, razine 60 dB,
moduliran s 4 Hz i dubine modulacije 1.
Kolebanje tonske ovojnice u frekvencijskom podruju izmeu 30 i 300 Hz osjea se
kao promuknutost odnosno grubost. Jedinica grubosti je asper. Pri frekvenciji tona
od 1 kHz, razine 60 dB, moduliranog sa 70 Hz i dubine modulacije 1, grubost
tona iznosi 1 asper.
Da kasni li zvuk iz jednog izvora u odnosu na drugi (jednaki signali su iz oba izvora)
za 5 - 35 ms (govor 10 - 20 ms), sluatelj uje samo zvuk koji je stigao prvi
Uz kanjenje od 35 - 50 ms uje se i drugi zvuk, ali iz smjera prvoga
Kod jo veeg kanjenja uje se jasna jeka.
Uz kanjenje od 5 - 35 ms moe sekundarni zvuk biti i do 10 dB glasniji od primarnog
a da ga sluatelj ne uje.
OBLIK PROSTORIJE
Pojavljuje se stojni val ija je osnovna frekvencija ovisna o udaljenosti zidova d:
f0= c/2L = 343/2L [Hz]
Ustanovljeno je da:
1. vrijeme utiavanja zvuka praktiki je svuda u prostoriji jednako
2. vrijeme utiavanja zvuka praktiki ne ovisi o poloaju izvora
3. efikasnost apsorpcijskih materijala postavljenih u prostoriji ne ovisi o njihovoj
poziciji
Vrijeme odjeka se moe izraunati i mjeriti.
Rauna se po jednostavnoj empirijskoj formuli, koja vrijedi samo za relativno jene
(T>0,8 s) prostore:
T = 0,163 V/A
T= vrijeme odjeka u s, V= volumen u m3, A=ukupna apsorpcija
A je apsorpcija u m2 otvorenog prozora, ili u sabinima.
Zapravo je A=S, gdje je koeficijent apsorpcije (za otvoreni prozor =1), a S je
ukupna povrina svih ploha u prostoriji. Ako prostorija ima razliite plohe s
povrinama S1, S2, S3,... od kojih svaka ima svoj 1, 2, 3,..., prema Sabinu je
S= 1S1 + 2S2 + 3S3+.....
Srednji koeficijent apsorpcije definirao je kao:
- ln(1-) = /1 + 2/2 + 3/3 +....
pa je
T = 0,161 V/ [- S ln(1- )]

ime je Sabinova formula zapravo specijalan sluaj Eyringove.

T = 0,161 V/ [- Siln(1- i)]
Mjerenje vremena odjeka
1. praskom
2. umom,
3. TEF- Techron mjerna metoda
4. B&K impulsna metoda
Ekvivalentna apsorpcijska povrina zraka izraena je lanom (4 m V), pa je onda
korigiran izraz:
T = 0,161 V/(4mV + A)
T = 0,161 V/[4mV - S ln (1-)]
gdje je m koeficijent apsorpcije zraka , a V je volumen.
Odjeni radijus dvorane rH
rH se poveava s volumenom, ali se smanjuje s poveanjem vremena odjeka
rH=0,057(V/T) [m]
U realnosti nema neusmjerenih izvora zvuka, pa treba uzeti u obzir i njihov koeficijent
usmjerenosti Q i u izraun efektivnog odjenog radijusa
rH eff=0,057 Q (V/T) [m]
Prostori namijenjeni prvenstveno govornim svrhama procijenjuju se na osnovi
slogovne razumljivosti Sr:
Sr= 96 kg k0 kb [%]
kg je faktor ovisan o glasnoi, k0 o vremenu odjeka, a kb o buci.
Prema Peutz i Kleinu je:
idealna razumljivost (vrlo dobro) ako je Alcons<2%
dobra razumljivost (dobro) ako je Alcons 2...7%
zadovoljavajua razumljivost (zadovoljavajue) ako je Alcons >7%
nezadovoljavajua razumljivost (loe) ako je Alcons >20%
APSORBERI, REZONATORI, DIFUZORI
Slue za:
smanjenje vremena odjeka
korekciju karakteristike vremena odjeka
smanjenje buke i neeljenog zvuka odreene frekvencije ili pojasa
poboljanje raspodjele zvunog polja i smanjenje efekata usmjerenosti
ponitavanje jeke
APSORBERI
Prolaskom zvuka kroz razne materijale dolazi do njegove apsorpcije
= 1-r2
gdje je r koeficijent refleksije
U praksi se upotrebljavaju 3 tipa apsorbera:
1. porozni
2. membranski
3. rezonatorski
Porozni apsorberi
Koeficijent apsorpcije poroznih materijala ovisi o:
debljini sloja
poroznosti
frekvenciji
faktoru strukture
otporu strujanja