Platzer 1.dio

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS
UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU

Werner Platzer / PRIRUNI ANATOMSKI ATLAS
MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB

BIBLIOTEKA SVEUILINI UDBENICI
Werner Platzer / PRIRUNI ANATOMSKI ATLAS
Urednik hrvatskoga izdanja:
prof. dr. sc. IVAN VINTER
Prevodioci:
prof. dr. sc. IVAN VINTER (od 1. do 280. str.)
prof. dr. sc. IVANA MARI (od 281. do 332. str.)
dr. ANA HLADNIK (od 333. do 444. str.)
Recenzenti:
prof. dr. sc. Predrag Keros, professor emeritus
prof. dr. sc. Dragica Bobinac
doc. dr. sc. Lovorka Grgurevi
CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu
pod brojem
ISBN
Odlukom Senata Sveuilita u Zagrebu br. 02-3192/3-2002. na sjednici

odranoj 15. travnja 2003. godine odobreno je koritenje naziva sveuilini
udbenik (Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis)
Medicinska naklada, Zagreb, 2011. Nijedan dio ove knjige ne smije se
umnoavati niti reproducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji nain,
elektroniki ili mehaniki, ukljuujui fotokopiranje, osim za kratke citate, bez
nakladnikova pismenoga doputenja.
PRIRUNI ANATOMSKI
ATLAS
u tri sveska
Prvi svezak
SUSTAV ORGANA ZA POKRETANJE

Werner Platzer
10. cjelokupno preraeno i nadopunjeno izdanje

215 koloriranih slika i 822 crtea Gerharda Spitzera
MEDICINSKA NAKLADA
ZAGREB, 2011.
IV
Emeritus o. Univ.Prof. dr med univ. dr.
h.c.
Werner Platzer
Umirovljeni predstojnik Anatomskoga
instituta Insbrukoga Sveuilita
1. izdanje 1975.
2. izdanje 1978.
3. izdanje 1979.
4. izdanje 1984.
5. izdanje 1986.
6. izdanje 1991.
7. izdanje 1999.
8. izdanje 2003.
9. izdanje 2005.
1. brazilsko izdanje 2008.
1. bugarsko izdanje 2005.
Crtei:
prof. Gerhard Spitzer, Frankfurt/Main
sa suradnicima Stefanie Gay, Lothar
1975, 1999 Georg Thieme Verlag,

Rdigerstrae 14, D-70469 Stuttgart
Unsere Homepage: http://www.thieme.de

Izdano u Njemakoj
Umschlaggestaltung:
Martina Berge, Erbach/Ernsbach
Slog: Druckhaus Gtz GmbH, Ludwigsburg
Tisak: Universittsdruckerei H. Strtz AG,
ISBN 3 13 492007 7
(Georg Thieme Verlag)
23456
1. englesko izdanje 1978.

1. francusko izdanje 1978.
1. grko izdanje 1985.
1. indonezijsko izdanje 1983.
2. indonezijsko izdanje 1997.
1. talijansko izdanje 1979.
1. japansko izdanje 1979.
1. kinesko izdanje 2000.
1. nizozemsko izdanje 1978.
1. poljsko izdanje 1996.
1. portugalsko izdanje 1988.
1. srpskohrvatsko izdanje 1991.
2. hrvatsko izdanje 2003.
1. panjolsko izdanje 1977.
1. tursko izdanje 1987.
1. maarsko izdanje 1996.
1. tursko izdanje 1987.
1. maarsko izdanje 1996.
Zatiene oznake nisu posebno navedene, premda nije

rije o slobodnim nazivima.
Sva prava su pridrana, posebno prava umnaanja,
prodaje i prevoenja. Ni jedan dio knjige ne smije se
u bilo kojem obliku (fotokopiranjem, mikrofilmskim
nainom) reproducirati, ili, primjenom elektronikih
ureaja, preraditi, umnoiti i prodavati bez pismenoga
doputenja izdavaa.
Predgovor desetom izdanju

S velikim zadovoljstvom elim zahvaliti svima koji su posljednjih tri desetljea pridonijeli poboljanju ove knjige. To je bila osnova da se isprave krive formulacije i pogrjeke
u prijanjim izdanjima. Zahvaljujem svima
svojima marljivim suradnicima koji su mi
svesrdno pomagali.
S vremenom je ponovo poraslo znaenje
morfologije i postalo je jasno da bez znanja
morfologije nije mogue znati struku, i da
su objanjenja mnogih klinikih sluajeva
vezana uz znanje morfologije. Ispravili smo
pogrjeke koje su uoene tijekom vremena
izdanja ovoga atlasa.
VI
Predgovor prvome izdanju prvoga sveska

Prvi svezak nastoji studentima saeto prikazati pregled o sustavu organa za kretanje i o
topografiji perifernih krvnih ila i ivaca, koliko se odnose na sustav organa za kretanje.
Pri tomu, ova knjiga ipak ne moe zamijeniti
kvalitetan udbenik anatomije.
Anatomija se zasniva na zornom prikazu,
pa sam nastojao pruiti to je mogue vie
ilustracija, koje su izraene prema vlastitim
preparatima, pa su i varijacije prikazane na
izvornim uzorcima. Pojedine su slike nadomjetene crteima radi bolje preglednosti,
a neke su sheme preuzete iz drugih knjiga.
Crtai izdavake kue zavrjeuju posebnu
zahvalu jer smo samo zahvaljujui njihovu
umijeu mogli ostvariti zamisli. G. Spitzer je
s velikim uivljavanjem i najsloenije preparate prikazao uzornim crteima. L. Schnellbcher je izradio velik broj slika u dijelu o
sustavima, i to s osobitom spretnou. D.
Klittich je zasluan za opise i izradbu nekih
crtea.
Pri izradbi crtea svi su crtai bili ovisni o
dobrim uzorcima, i tu posebno istiem svog
asistenta H. Maurera koji je vrlo umjeno i
revno, sam ili s demonstratorima, osigu-
rao prvorazredne preparate i prikazao ih

vrijednim crtaima. Za strune korekture i
mnogosatne rasprave, neka je mojim uvijek
ornim asistentima doc. dr. S. Poiselu i dr. R.
Putzu najsrdanija hvala. Prof. dr. A. Ravelli, rukovodiocu odjela rentgenske anatomije
u Institutu, obvezan sam prijateljsku zahvalu za izradbu mnogih rentgenskih snimaka,
koje su bile temelj za izradbu raznih prikaza.
I ostali suradnici, koji nisu poimenino spomenuti, pridonijeli su uspjehu ove knjige, pa
svi zasluuju moju zahvalnost.
Dr. h. c. G. Hauffu i njegovim suradnicima,
meu kojima napose spominjem A. Mengea,
zahvaljujem na velikom razumijevanju. Osobito istiem da je izdava nastojao ispuniti
sve moje elje i time je omoguio oblikovanje ove knjige.
Ova knjiga ponajprije treba sluiti studentima medicine, ali moe i neupuenim ljudima omoguiti uvid u grau ovjejega tijela.
Ako u knjizi ima manjkavosti, bit u zahvalan kolegama za svaki poticaj i kritiku.
Knjigu posveujem svojoj supruzi, kojoj zahvaljujem za itanje korektura i mojim kerima Beatrix i Ulrike.
Innsbruck, u rujnu 1975. godine.
Werner Platzer
VII
Postavke i ralamba ovoga depnog atlasa u
3 sveska proizlaze iz zajednikog predgovora
prvom izdanju:
Predgovor prvom izdanju

Depni atlas omoguuje studentima medicine jasan pregled najvanijih znanja iz anatomije ovjeka, a istodobno moe i zainteresiranim laicima omoguiti uvid u to podruje.
Za studenta medicine treba primarno biti
priprema pred ispit, uglavnom u svrhu ponavljanja anatomije. Prikazani tekst i slike
slue zornom predoivanju anatomskoga
znanja.
Depni atlas u 3 sveska je ralanjen po sustavima. 1. svezak obuhvaa sustav za kretanje, 2. svezak unutarnje organe, 3. ivani
sustav i osjetila. Topografski odnosi perifernih ivaca i krvnih ila uzeti su u obzir u 1.
svesku dok god su blizu sustavu za kretanje;
u 2. svesku se obrauje sistematino ralanjivanje krvnih ila. Dno zdjelice je u tijesnoj
funkcionalnoj vezi s organima male zdjelice, te je zbog njihove zajednike topografije
ukljueno u 2. svezak. Kratki prikaz razvoja
zuba naveden je u 2. svesku, jer se time olakava razumijevanje nicanja zuba, raspravljene su zajednike embrionalne osnove
mukoga i enskoga spola jer su tako njihovo
izgraivanje i njihove ne tako rijetke varija-
cije i malformacije razumljivije, u poglavlju

o enskim spolnim organima raspravlja se o
pitanjima u vezi s trudnoom i poroajem, no
potrebno znanje studentu medicine o razvoju
ovdje nije ni u kojem sluaju prikazano.
Podatci iz podruja fiziologije i biokemije
nepotpuni su i slue samo za bolje razumijevanje histolokih osobitosti, pa o tome valja
prouiti udbenike iz fiziologije i biokemije.
Konano, istiemo da ova knjiga ne nadomjeta udbenik i jo manje uenje za vrijeme nastave makroskopske i mikroskopske
anatomije. Popis literature obuhvaa naslove
to upuuju na daljnje izvore, meu kojima
su i kliniki udbenici.
Zainteresirani laik, koji se zanima za grau
ljudskoga tijela, proitat e mnoge anatomske
pojedinosti o esto primjenjivanim pretragama, izloenim na razumljiv nain. Tako je
udovoljeno elji izdavaa da se sadraj knjige
proiri. Zbog itatelja koji nisu lijenici, nazivi svih organa ili dijelova organa, to ih oni
mogu razumjeti, opisani su i narodnim nazivima, te i navedeni u kazalu.
Frankfurt/M., Kiel, Innsbruck
Izdavai
VIII
Kratice
a.
aa.
lig.
= arteria
= arteriae
= ligamentum
= arterija, krvna ila kucavica

= arterije, krvne ile kucavice
= ligament, sveza
ligg.
m.
mm.
n.
nn.
r.
rr.
v.
vv.
= ligamenta
= musculus
= musculorum
= nervus
= nervi
= ramus
= rami
= vena
= venae
= ligamenti, sveze
= mii
= miii
= ivac
= ivci
= ogranak
= ogranci
= vena
= vene
IX
Predgovor hrvatskom izdanju

Svakidanja praksa neprijeporno potvruje
Tiedemanov citat u predgovoru sedmoga izdanja ovoga sveska: Lijenici bez anatomije
su kao krtice, ruju u mraku, a iza njih ostaju grobovi. Zacijelo su lijenici bez znanja
anatomije poput krtica, ali postoje i tei oblici koji se u novijim vremenima oituju jo
tee. Anatomija je struka bez koje nijedan
lijenik ne moe zapoeti raditi.
Ova knjiga omoguuje studentima, lijenicima i ostalim zainteresiranima da u vrlo kratkome razdoblju ponove anatomiju, da tekstom i slikom obnove i dopune svoje znanje.
Vrijednost svake knjige potvruje broj izdanja. Po tomu je ova knjiga zasigurno opravdala svoje postojanje i potvrdila svoju kvalitetu. Zahvaljujem prof. Ani Rai, urednici u
Medicinskoj nakladi, koja je prepoznala potrebu prijevoda ovako kvalitetnih knjiga.
Hvala svim prevoditeljima, jer su prevodei
ovo vrsno djelo pokazali da im je stalo do
edukacije i pomoi studentima i lijenicima
u obnovi i provjeri znanja iz anatomije.
Zagreb, u srpnju 2011.
Urednik hrvatskoga izdanja
prof. dr. sc. Ivan Vinter
XI
Sadraj
Opa anatomija. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .1
Graa tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
Dijelovi tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
Ope znaajke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2
Stanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Citoplazma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
Stanina jezgra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
ivotne pojave stanica . . . . . . . . . . . . . 6
Tkiva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Epitelno tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
Vezivna i potporna tkiva . . . . . . . . . . . 10
Vezivno tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
Hrskavino tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . 12
Kotano tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
Razvitak kosti . . . . . . . . . . . . . . 16
Miino tkivo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Opa osteologija. . . . . . . . . . . . . . . . . .
Podjela kostiju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pokosnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Spojevi izmeu kostiju . . . . . . . . . . . . .
Kontinuirani spojevi
izmeu kostiju . . . . . . . . . . . .
Nekontinuirani spojevi
izmeu kostiju . . . . . . . . . . . .
Podjela zglobova . . . . . . . . . . . .
Opa miologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Podjela miia . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pomoni ustroji miia . . . . . . . . . . .
Ispitivanje funkcije miia. . . . . . . . .
18
20
20
20
20
22
24
28
30
30
32
32
Sustavna anatomija organa za kretanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35

Trup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kraljenica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vratni kraljeci . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prsni kraljeci . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Slabinski kraljeci . . . . . . . . . . . . . . . .
Nakaznosti i varijacije . . . . . . . . . . . .
Krina kost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Trtina kost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Nepravilnosti krine kosti . . . . . . . . .
Razvitak kraljeaka . . . . . . . . . . . . . .
Discus intervertebralis
(meukraljeana ploa . . . .
Kraljenine sveze . . . . . . . . . . . . . . .
Zglobovi kraljenice. . . . . . . . . . . . . .
Cjelovita kraljenica. . . . . . . . . . . . . .
Prsni ko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Rebra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prsna kost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zglobovi rebara . . . . . . . . . . . . . . . . .
Granice prsnoga koa . . . . . . . . . . . .
Gibanje prsnoga koa. . . . . . . . . . . . .
35
35
36
40
42
44
46
48
50
52
54
56
58
62
64
64
66
68
70
70
Autohtono miije lea. . . . . . . . . . . . .

Lateralni snop miia . . . . . . . . . . . . .
Medijalni snop . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kratki miii ije . . . . . . . . . . . . . . . . .
Stijenke trupa . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fascia thoracolumbalis . . . . . . . . . . .
Prikljueno ventrolateralno
miije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prevertebralni miii . . . . . . . . . . . . . . .
Skalenski miii . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Miii prsnoga koa. . . . . . . . . . . . . . . .
Meurebreni miii . . . . . . . . . . . . . .
Trbuna stijenka . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Povrinski trbuni miii . . . . . . . . . .
Funkcija povrinskih trbunih
miia. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fascije trbune stijenke . . . . . . . . . . .
Dubinski trbuni miii . . . . . . . . . . .
Mjesta smanjene vrstoe
trbune stijenke (loca
minoris resistentiae . . . . . . . .
72
72
74
76
78
78
78
80
80
82
82
84
84
90
92
94
96
XII
Oit . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
Poloaj i funkcija oita . . . . . . . . . . . 104
Mjesta nastajanja hernija oita . . . . 104
Dno male zdjelice . . . . . . . . . . . . . . . . 106

Diaphragma pelvis . . . . . . . . . . . . . . 106
Diaphragma urogenitale . . . . . . . . . 106
Gornji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

Kosti, sveze, zglobovi . . . . . . . . . . . .
Rameni obru . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Scapula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveze skapule . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Clavicula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveze ramenoga obrua . . . . . . . . . .
Kosti slobodnoga dijela ruke . . . . . . .
Rameni zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kretnje u ramenom zglobu . . . . . . .
Kosti podlaktice . . . . . . . . . . . . . . . .
Lakatni zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Articulatio radio-ulnaris
distalis . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kontinuirani spoj izmeu
radiusa i ulne . . . . . . . . . . . .
Korijen ake . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Pojedinane kosti korijena ake . . .
Kosti zapea i prstiju . . . . . . . . . . .
Zglobovi pea, articulationes
manus . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Gibanja u zglobovima ake . . . . . . .
Zglobovi ake . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zglobovi prstiju . . . . . . . . . . . . . . . .
Miii, fascije i graa . . . . . . . . . . . . .
Miii ramenoga obrua i
nadlaktice. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Podjela miia . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Miii ramenoga obrua s
pripojem na humerus . . . . .
110
110
110
110
112
112
114
116
116
118
120
122
122
124
126
128
130
132
134
134
136
136
136
138
Doseljeni miii trupa iji je

pripoj na ramenom obruu 144
Miii glave iji je pripoj na
ramenom obruu . . . . . . . . . 146
Funkcija miia ramenoga obrua . 148
Fascije i prostori u okolici ramenoga
obrua . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Nadlaktini miii . . . . . . . . . . . . . . 154
Podlaktini miii . . . . . . . . . . . . . . . . 158
Podjela podlaktinih miia . . . . . . 158
Prednja skupina
podlaktinih miia . . . . . . . 160
Radijalna lateralna skupina
podlaktinih miia . . . . . . . 164
Stranja skupina podlaktinih
miia. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
Djelovanje miia u lakatnom
zglobu i podlaktici . . . . . . . . . . . . . 170
Djelovanje miia u zglobovima
korijena ake . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Kratki miii ake . . . . . . . . . . . . . . . . 174
Miii u sredini ake . . . . . . . . . . . . 174
Miije tenara . . . . . . . . . . . . . . . . . . 176
Palmarna aponeuroza . . . . . . . . . . . 178
Miii hipotenara . . . . . . . . . . . . . . . 178
Fascije i posebne tvorbe
gornjih udova . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
Fascije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180
Vaginae tendinum . . . . . . . . . . . . . . 182
Donji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

Kosti, sveze, zglobovi . . . . . . . . . . . .
Zdjelica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Os coxae. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveze zdjelinih kostiju . . . . . . . . . .
Izgled zdjelice . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kosti slobodnoga dijela noge . . . . . . .
Femur . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
186
186
186
188
188
192
192
Patella . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kut bedrene kosti . . . . . . . . . . . . . . .
Zdjelini zglob . . . . . . . . . . . . . . . . .
Potkoljenine kosti . . . . . . . . . . . . . .
Koljeni zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kretnje u koljenom zglobu . . . . . . .
Poloaj noge i koljeni zglob . . . . . .
194
196
198
202
206
212
214
XIII
Spojevi izmeu goljenine i
lisne kosti . . . . . . . . . . . . . . .
Kostur stopala . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Zglobovi stopala . . . . . . . . . . . . . . . .
Sveze zglobova stopala. . . . . . . . . . .
Morfologija i funkcija
kostiju stopala. . . . . . . . . . . .
Svod i funkcija stopala . . . . . . . . . . .
Oblici stopala . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Miii, fascije i graa . . . . . . . . . . . . .
Miii zdjelice i natkoljenice . . . . . . .
Podjela miia . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Stranji zdjelini miii . . . . . . . . . .
Prednji zdjelini miii . . . . . . . . . .
Natkoljenini miii aduktori . . . . .
Podjela zdjelinih miia
prema funkciji . . . . . . . . . . .
Prednja skupina
natkoljeninih miia . . . . .
214
216
222
226
226
228
230
232
232
232
234
238
240
244
248
Stranja skupina natkoljeninih

miia. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Funkcija miia u koljenom
zglobu . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fascije zdjelice i natkoljenice . . . . . . .
Dugi miii potkoljenice i stopala . .
Podjela miia . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prednja skupina
potkoljeninih miia . . . . .
Stranja skupina
potkoljeninih miia . . . . .
Djelovanje miia
na zglobove stopala . . . . . . .
Kratki stopalni miii . . . . . . . . . . . . .
Miii hrpta stopala . . . . . . . . . . . . .
Miii tabana . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Fascije potkoljenice i stopala . . . . . . .
Sinovijalne ovojnice u podruju
stopala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
250
252
254
256
256
258
262
266
268
268
270
276
278
Glava i vrat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

Lubanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Ralamba lubanje . . . . . . . . . . . . . .
Razvoj lubanje. . . . . . . . . . . . . . . . . .
Osobitosti u razvoju
pokrovnih kostiju . . . . . . . .
Suture i sinhondroze . . . . . . . . . . . .
Graa kostiju lubanje. . . . . . . . . . . .
Lubanjski svod, calvaria . . . . . . . . .
Lubanja, sa strane . . . . . . . . . . . . . . .
Lubanja, sa stranje strane . . . . . . .
Lubanja, prednja strana . . . . . . . . . .
Lubanja, donja strana. . . . . . . . . . . .
Baza lubanje, unutranja strana . . .
ee varijacije morfologije
unutarnje povrine
lubanjske baze . . . . . . . . . . .
Mjesta prolaska ila i ivaca . . . . . .
Mandibula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Oblici donje eljusti . . . . . . . . . . . . .
282
282
282
284
284
286
286
288
290
292
294
296
298
300
302
304
Jezina kost, os hyoideum . . . . . . . .

Ona upljina . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Krilno-nepana udubina,
fossa pterygopalatina. . . . . .
Nosna upljina . . . . . . . . . . . . . . . . .
Oblici lubanje . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Posebni oblici lubanja i
lubanjskih avova . . . . . . . . .
Prekobrojne kosti lubanje . . . . . . . .
eljusni zglob . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Miii i fascije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Miii glave. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Mimino miije. . . . . . . . . . . . . . . .
vano miije . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prednji vratni miii . . . . . . . . . . . . . .
Podjezini miii
(mm. infrahyoidei) . . . . . . .
Miii s hvatitem na ramenom
obruu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Vratne fascije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
304
306
306
308
310
312
314
316
318
318
318
326
326
326
328
330
XIV
Topografija perifernih ilno-ivanih puteva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

Glava i vrat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prednje regije lica . . . . . . . . . . . . . . .
Regio orbitalis . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Postranine regije lica . . . . . . . . . . .
Fossa infratemporalis. . . . . . . . . . . .
Orbita s gornje strane . . . . . . . . . . .
Regio occipitalis i regio cervicalis
posterior (regio nuchae . . . . . . . . . .
Trigonum a. vertebralis . . . . . . . . . .
Spatium parapharyngeum et
retropharingeum . . . . . . . . .
Trigonum submandibulare . . . . . . .
Fossa retromandibularis . . . . . . . . .
Regio mediana cervicis . . . . . . . . . .
Regio thyroidea . . . . . . . . . . . . . . . .
Regiones cervicales ventrolaterales
Trigonum scalenovertebrale . . . . . .
Gornji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Trigonum clavipectorale . . . . . . . . .
Regio axillaris . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Foramina axillaria . . . . . . . . . . . . . .
Regio brachialis anterior . . . . . . . . .
Regio brachialis posterior . . . . . . . .
Fossa cubitalis . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regio antebrachialis anterior . . . . .
334
334
336
338
340
342
344
346
346
348
350
352
354
356
358
366
368
368
370
372
374
376
380
382
386
Regio carpalis anterior. . . . . . . . . . .

Palma manus. . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Dorsum manus . . . . . . . . . . . . . . . . .
Trup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regije. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regiones thoracicae . . . . . . . . . . . . . .
Prednje regije toraksa . . . . . . . . . . .
Stranje regije toraksa . . . . . . . . . . .
Regiones abdominales . . . . . . . . . . . .
Regio inguinalis . . . . . . . . . . . . . . . .
Regio lumbalis . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regio perinealis u ena . . . . . . . . . .
Regio perinealis u mukaraca . . . .
Donji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regio subinguinalis . . . . . . . . . . . . .
Hiatus saphenus . . . . . . . . . . . . . . . .
Regio glutealis . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regio femoris anterior . . . . . . . . . . .
Regio femoris posterior . . . . . . . . . .
Regio genus posterior . . . . . . . . . . .
Fossa poplitea . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Regio cruris anterior . . . . . . . . . . . .
Regio cruris posterior . . . . . . . . . . .
Regio retromalleolaris medialis . . .
Dorsum pedis . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Planta pedis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
388
388
392
394
394
396
396
396
398
400
404
406
408
412
412
414
416
418
422
426
428
430
432
434
436
438
440
Za one koji ele znati vie. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445

Literatura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 446
Kazalo pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451
Opa
anatomija
Graa tijela
2
Stanica
4
Tkiva
8
Opa osteologija 20
Opa miologija 30
2 Opa anatomija
Graa tijela
Opa anatomija
Dijelovi tijela (A, B)

Tijelo se ovjeka ralanjuje na trup, truncus,
na gornje i donje udove, membra superiora et
inferiora. Trup obuhvaa glavu, caput, vrat,
collum, i trup u uem smislu. Na trupu razlikujemo prsni ko, thorax, trbuh, abdomen, i
zdjelicu, pelvis.
Granica gornjega uda spram trupa lei u ramenom obruu, a zdjelini obru je granino
podruje donjega uda. Rameni obru oblikuju obje kljune kosti (1) i lopatice (2). On je
priljubljen uz trup i pokretan prema njemu.
Zdjelini obru tvore obje zdjeline kosti (3)
i krina kost (4). On je ugraen u trup.
Ope znaajke (A-G)

Osnovne osi
Uzduna (vertikalna) os tijela (5) pri uspravnom stavu okomita je na podlogu, pa govorimo i o vertikalnoj osi.
Poprjena (transverzalna) os tijela (6) okomita je na uzdunu os i usmjerena je s lijeve na
desnu stranu, pa pri uspravnom stavu govorimo i o horizontalnoj ili pak o vodoravnoj osi.
Sagitalna os (7) usmjerena je poput strijele (sagitta = strijela) od stranje na prednju
stranu tijela i okomita je na uzdunu i poprjenu os.
Osnovne ravnine
Sredinja (medijana, mediosagitalna) ravnina (8) poloena je kroz uzdunu i sagitalnu

os i dijeli tijelo na dvije priblino jednake
polovine, antimere, i stoga je nazvana i ravninom simetrije.
Sagitalna (paramedijana) ravnina (9) je
svaka ravnina poloena usporedno sa sredinjom ravninom.
Frontalna (koronarna) ravnina (10) odreena

je dvjema poprjenim osima i usporedna je s
elom i okomita na mediosagitalnu ravninu.
Transverzalne ravnine (11) su okomite na
mediosagitalnu i na neku frontalnu ravninu i
vodoravne su pri uspravnom stavu.
Usmjerenja u prostoru
kranijalno, cranialis, -e = u smjeru lubanje (12)
superior, -ius = prema gore pri uspravnom stavu tijela (12)
kaudalno, caudalis, -e = prema repu (stari veterinarski
termin, bolje, inferiorno (13)
inferior, -ius = prema dolje pri uspravnom stavu tijela (13)
medijalno, medialis, -e = prema sredini, prema mediosagitalnoj ravnini (14)
lateralno, lateralis, -e = od sredine prema van od mediosagitalne ravnine prema van (15)
medius, -a, -um = u sredini (16)
medianus = u mediosagitalnoj ravnini
dubinski, profundus, -a, -um = prema unutranjosti
tijela (17)
povrinski, superficialis, -e = prema povrini tijela
(18)
anterior, -ius = prema naprijed (19)
ventralno, ventralis, -e = prema trbuhu (19)
posterior, -ius = prema natrag (20)
dorzalno, dorsalis, -e = prema leima (20)
proksimalno, proximalis, -e = blie korijenu uda (21)
distalno, distatis, -e = udaljenije od korijena uda (22)
ulnarno, ulnaris, -e = prema lakatnoj kosti, ulna (23)
radijalno, radialis, -e = prema palanoj kosti, radius
(24)
tibijalno, tibialis, -e = prema koljeninoj kosti, tibia
(25)
fibularno, fibularis, -e = prema lisnoj kosti, fibula (26)
palmarno ili volarno, palmaris, -e, volaris, -e = u dlanu
ili prema dlanu (27)
plantarno, plantaris, -e = u tabanu ili prema tabanu
(28)
Usmjerenja kretnji
fleksija, flexio = pregibanje
ekstenzija, extensio = ispruanje
abdukcija, abductio = odmicanje od tijela
adukcija, adductio = primicanje tijelu
rotacija, rotatio = okretanje, obrtanje
cirkulacija, circumductio = kruenje
Opa anatomija
Presjeci tijela i ope znaajke 3
Glavne osi
Kostur, sa strane
Frontalne ravnine
Mediosagitalna ravnina
Kostur, sprijeda
Transverzalna ravnina
Transverzalna
i paramedijana
(sagitalna) ravnina
4 Opa anatomija
Opa anatomija
Stanica (A)
Najmanja ivotno sposobna jedinka jest stanica, cellula. iva bia mogu biti jednostanina, protozoa, ili mnogostanina, metazoa.
Veliina je stanica u ovjeka obuhvaena rasponom od 5 do 200 mm. Trajanje je ivota
stanice razliito; ima stanica koje ive tek
nekoliko dana (npr. granulirane bijele krvne
stanice), a neke su sposobne za ivot cijeli
ljudski vijek (ivane stanice).
Svaka je stanica ovijena staninom membranom, cytolemma, a oblikuju je stanini trup,
cytoplasma (1), i stanina jezgra, nucleus (2),
koja sadrava sitna jezgrina tjeleca, nucleoli
(3). Jezgra je od citoplazme odijeljena jezgrinom membranom, nucleolemma (4).
mo u stanicama koje imaju drugaije zadae.

Npr., nalazimo ga u stanicama jetre koje su
znaajne za izmjenu lipida.
Posebno znaenje imaju mitohondriji (7).
Oni su bitni za energiju stanice. Duljine su
oko 6 nm i kreu se unutar stanice. Veliina
i broj mitohondrija govori o staninoj funkciji.
Golgijev aparat (8) sastoji se od vie diktosoma, a svaki se diktosom dijeli u 5 do 10
zatvorenih vreica. Golgijev je aparat bitan
za stvaranje i obnavljanje glikokaliksa te za
sintezu i modifikaciju osnovnih tvari koje
prolaze kroz endoplazmatski retikul.
Daljnje su organele lizosomi (9) i peroksisomi.
Citoplazma
Stanini skelet
U citoplazmi razlikujemo tri sastavna dijela,

i to: stanine organele, stanini skelet, dodatne stanine elemente.
Elektronskomikroskopski se uoava da je
svaka stanica okruena troslojnom staninom membranom plasmolemma (5).
Tu pripadaju mikrotubuli, centrioli (10) te kinetosomi kao i razliiti staninospecifini filamenti. Centrioli (obino dva) lee najee
u blizini stanine jezgre te ine s okolnom
plazmom, centroplasma, centrosom. Stanini
je skelet vaan za kretanje stanice te za unutarstanina gibanja (vidi str. 6.).
Povrina je plazmoleme esto nepravilna i

sadrava vrlo njene nastavke, microville.
Dodatni stanini elementi
Stanina je membrana presvuena s oko 20

nm debelom ovojnicom, glycocalyx.
To je specifina ovojnica za pojedine vrste
stanica te se preko glikokaliksa prepoznaju
iste stanice.
Stanine organele
Tu u prvom redu ubrajamo endoplazmatski

retikul (6) to ga tvore cisterne i cjevice, a
moe biti gladak ili hrapav (6). Na povrini
njegove dvostruke membrane lee fine kvrice, ribosomi, veliine 15 do 25 nm. Ribosome tvore ribonukleinska kiselina i proteinske
molekule. Granulirani endoplazmatski retikul nalazimo u stanicama koje tvore proteine, dok glatki endoplazmatski retikul nalazi-
Tu ubrajamo ribosome, lipide (11), glikogen

(12), pigmente (13), trigliceride i druge elemente staninoga skeleta. Oni se nalaze u
vodenastom matriksu.
Opa anatomija
Stanica 5
Shema stanice prema elektronskomikroskopskom nalazu (iz Faller. A.:

Der Krper des Menschen, 11. izd.,
Thieme, Stuttgart 1988.)
6 Opa anatomija: Stanica
Opa anatomija
Stanina jezgra (A, B)

Jezgra, nucleus (A), karyoplasma, ima najveu ivotnu vanost. Veliina jezgre ovisi o
veliini stanice. Svaka stanica normalno ima
jednu ili vie jezgara. U ivoj je stanici jezgra obino vidljiva, zahvaljujui jakom lomu
svjetlosti. Odijeljena je od citoplazme tankom
jezgrenom membranom koja dvostruko lomi svjetlost (1), to je odvaja od citoplazme.
Tek se u fiksiranoj jezgri vidi osnovica jezgre,
ije se nukleinske kiseline s proteinskim omotaem u interfaznoj jezgri nazivaju kromatin
(2). Kromatin je nositelj naslijea i pri diobi
jezgre iz njega se grade novi kromosomi.
Jezgrica ili nucleolus (3) sastoji se od proteina i obilne koliine ribonukleinske kiseline
(RNK). Broj i veliina nukleola razliiti su u
pojedinim stanicama. U diobenoj jezgri stanica ene nalazi se specifini kariosom, spolni kromatin Barrovo tjelece (4), koji lei uz
jezgrenu membranu ili uz nukleol. S pomou
spolnog kromatina odreuje se spolna pripadnost stanice. Ta se tvorba osobito dobro
vidi u bijelim krvnim stanicama (granulocitima), gdje nalikuje na privjesak na jednom od
segmenata jezgre oblika bubnjarskog batia
(engl. drumstick). Kako bi se utvrdilo da se
radi o enskom spolu, potrebno je nai est
takvih batia u najmanje 500 granulocita.
ivotne pojave stanice (CH)

Svaka stanica ima vlastiti metabolizam i pri
tomu se razlikuju mijena gradbenih tvari i
mijena pogonske tvari. Mijena gradbenih
tvari podrazumijeva sposobnost stanice da
pregradi preuzete materijale u gradbene elemente stanice. Mijena pogonskih tvari omoguuje stanici obavljanje njezine djelatnosti.
Uzimanje tvari naziva se phagocytosis, odnosno pinocytosis. ljezdane stanice mogu
luiti razliite tvari. Tada govorimo o sekreciji. Zbroj oksidacijskih zbivanja u stanici
nazvan je stanino disanje.
Nadalje, stanice pokazuju i pokretljivost.
Razlikujemo gibanje plazme, odnosno stru-
janje unutar stanice pri emu mitohondriji

i paraplazmatske estice mijenjaju poloaj
u stanici, i ameboidno gibanje, koje se zbiva
s pomou lanih noica, pseudopodija, pri
emu struji citoplazma. Takve stanice putuju po tijelu pa ih i opisujemo kao lutajue
stanice (npr. stanice retikuloendotelnog sustava, op. prev.). Tree, postoji i gibanje s
pomou tankih izdanaka na povrini stanice, tzv. trepetljika, cilija. One se sastoje od fibrila i pokreu se (kinocilije). Kad su brojne
takve stanice s trepetljikama poredane jedna
uz drugu (epitel s trepetljikama), dolazi do
koordiniranog pokretanja trepetljika, koje nalikuje na valovito strujanje. Trepetljike
potjeu od kinetosoma koji prilijee uz unutranju povrinu stanine membrane. Ako
stanica ima samo jednu snanu trepetljiku,
govorimo o biastoj stanici (npr. biai kod
praivotinja ili spermij u ovjeka).
Stanice imaju sposobnost umnaanja diobom (CH) i pri tomu razlikujemo mitozu, mejozu i amitozu. Svakoj diobi stanice
prethodi dioba jezgre, pri emu ona prelazi
iz interfaze u aktivno, diobeno stanje, a kromosomi postaju vidljivi i gibaju se na tipian
nain (karyokinesis).
Mitoza ima razliite stadije, i to profazu (C),
prometafazu (D), metafazu (E), anafazu (F,
G), telofazu (H) i stadij rekonstrukcije u kojem se jezgre dviju stanica-keri prestrukturiraju u interfazni oblik.
Mejoza podrazumijeva redukcijsku diobu,
odnosno smanjenje broja kromosoma na
polovinu (haploidna garnitura). Ona se zbiva u spolnim stanicama mukarca i ene tijekom prvoga i drugoga stadija sazrijevanja
za oplodnju.
Pri amitozi dolazi do razdvajanja jezgre na
dva dijela, a kromosomi ne postaju vidljivi.
Nain je dijeljenja kromosoma nerazjanjen,
a na diobu jezgre moe se nastaviti dioba stanice.
Za vie pojedinosti vidi u: Leonhardt H. Histologie,
Zytologie und Mikroanatomie des Menschen. 8. izd.
Thieme, Stuttgart: 1990. i Khnel W. mikroskopische Anatomie, Taschenatlas der Zytologie, Histologie und Thieme, Stuttgart 1995.
Opa anatomija
Stanina jezgra, ivotne pojave stanica 7
Stanina jezgra, 12.000 poveanje.

Elektronskomikroskopski prikaz
Shema mitoze
(prema Leonhardt, H. Histologie, Zytologie
und Mikroanatomie des Menschen,
8. izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.)
Bijele krvne stanice sa spolnim

kromatinom koji visi na segmentiranoj jezgri. Poveanje oko
1.000. (Slike A i B su prema
Leonhardt. H. Histologie und
Zytologie des Menschen 8.
izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.)
8 Opa anatomija
Opa anatomija
Tkiva
Tkiva su nakupine jednako diferenciranih stanica i njihovih potomaka. Razliita se tkiva
povezuju u organ. Prema nainu meusobne povezanosti stanica, razlikuju se pojedine
vrste tkiva. Neto ei nain podjele tkiva
neovisan je o povezanosti stanica i temelji se
na histolokoj grai i fiziolokoj funkciji. U
ovom e se svesku govoriti o epitelnom, potpornom i miinom tkivu. ivano e tkivo
biti opisano u treem svesku.
Epitelno tkivo (AG)

Epitelno tkivo ine vrlo usko meusobno
smjetene stanice te slui razliitim zadatcima. Moemo ga podijeliti prema funkciji.
Na osnovi funkcije razlikujemo pokrovni
epitel, ljezdani epitel i osjetni epitel. Pokrovni epitel je, kao prvo, zatitni epitel, koji
oblae izvanjske i unuarnje slobodne povrine tijela i tako prijei prodor bakterija u
tijelo i zatiuje ga od isuivanja. Osim toga,
epiteli, primjerice, sekrecijski i resorpcijski
epiteli, omoguuju izmjenu tvari, to znai
da mogu prenositi tvari izvana u tijelo (resorpcija), odnosno mogu izbaciti razne tvari
(sekrecija). Epitelno tkivo ima i sposobnost
primanja podraaja. To primanje podraaja
uspijeva zahvaljujui pokrovnom epitelu
(zatitnom epitelu), pri emu su potaknute
razliite, posebne epitelne stanice.
ljezdani epitel obuhvaa sve epitelne stanice koje
stvaraju sekret i provode ga na izvanjsku ili unutarnju povrinu putem izvodnog kanala (egzokrine
lijezde), ili ga kao inkret predaju izravno u krvnoilni sustav (endokrine lijezde).
Unutar egzokrinih lijezda razlikuju se poloajem prema pokrovnom epitelu endoepitelne, odnosno egzoepitelne lijezde. Isto tako, lijezde se dijele u ekrine,
apokrine i holokrine lijezde s obzirom na koliinu
sekreta i sposobnost izluivanja. Ekrine su lijezde
trajno sposobne za sekreciju, a nalaze se u dinom,
probavnom i spolnom sustavu (vidi 2. svezak). Apokrine su lijezde, primjerice, mlijene i mirisne lijezde, a holokrine su lojne lijezde.
Svi epiteli imaju bazalnu membranu, membrana

basalis, koja oznauje granicu spram vezivnoga tkiva koje se nalazi ispod.
Osjetni epitel je specijalizirana vrsta epitela, pa je u
cijelosti opisan zajedno s osjetnim organima.
Epitel moemo podijeliti i prema obliku i

rasporedu epitelnih stanica. Prema rasporedu stanica, razlikujemo jednoslojne (AC),
odnosno vieslojne (D) epitele. Osim toga
moemo govoriti i o vierednom epitelu (F).
Prema obliku epitelnih stanica moe se govoriti o ploastom epitelu (A), kubinom
epitelu (B), odnosno o cilindrinom epitelu (C).
Ploasti epitel, koji je ponajprije zatitni epitel, moe biti neoroen ili oroen. Pokrovni
epitel koe je oroeni ploasti epitel, dok su
dijelovi unutranje povrine tijela na koje se
postavljaju posebno veliki mehaniki zahtjevi, npr. usna upljina, obloeni ploastim,
ali neoroenim epitelom (E). Jednoslojni se
neoroeni ploasti epitel sastoji od tankih
heksagonalnih stanica i nalazi se meu ostalim, kao epitel seroznih ovojnica (mezotel),
ili kao pokrov krvnih i limfnih ila (endotel). Stanice cilindrinoga epitela mogu imati
izdanke, cilije, pa govorimo o epitelu s trepetljikama (F), kakav se nalazi u dinome
sustavu.
Kubini i cilindrini epitel imaju sposobnost
sekrecije i resorpcije. Nalaze se, primjerice, u
bubrenim kanaliima (kubini) i u crijevu
(cilindrini). Poseban oblik ini tzv. prijelazni epitel (G), ije se stanice mogu prilagoditi razliitim stupnjevima rastegnutosti.
Prijelazni epitel oblae izvodne puteve mokranoga sustava.
Jednoslojni ploasti epitel
Jednoslojni kubini epitel
Jednoslojni cilindrini epitel
Vieslojni cilindrini epitel
Vieslojni ploasti neoroeni epitel
Vieredni epitel s trepetljikama
Prijelazni epitel
Opa anatomija
Epitelno tkivo 9
Opa anatomija
10 Opa anatomija: Tkiva
Vezivna i potporna tkiva
Embrionalno vezivno tkivo pojavljuje se u svom

najvanijem obliku kao mezenhim.
Temeljna je znaajka strukture vezivnoga i potpornoga tkiva da ga oblikuju fiksne i slobodne stanice, i meustanina tvar. Fiksne stanice se oznauju
prema tkivu kojem pripadaju, pa govorimo o stanicama vezivnoga tkiva, hrskavinim stanicama,
kotanim stanicama itd. Meustanina tvar zreloga
potpornoga tkiva sastoji se od osnovne tvari i diferenciranih vlakana.
Retikularno vezivno tkivo (A) sadrava retikulocite, koji imaju sposobnost fagocitoze i nakupljanja
stranih estica u citoplazmi. Te stanice pokazuju
osobito intenzivnu izmjenu tvari. Razlikujemo limforetikularno (limfni vorovi i sl.) i mijeloretikularno
(kotana modina) vezivno tkivo.
Razlikujemo:
Vezivno tkivo: embrionalno, retikularno, intersticijsko, gusto vezivno tkivo i masno tkivo.
Hrskavino tkivo: hijalina, elastina i vezivna hrskavica.
Kotano tkivo.
Vezivno tkivo (A, B)

Uz fiksne i slobodne stanice, u meustaninoj tvari
nalaze se retikularna, kolagena i elastina vlakna, te
osnovna tvar (proteoglikani i glikoproteini).
Fiksne stanice: fibrociti (stanice s brojnim izdancima. Njihovi prethodnici, fibroblasti, mogu proizvoditi vlakna i meustaninu tvar), mezenhimne
stanice, retikulociti, pigmentne stanice i masne
stanice.
Slobodne stanice: histiociti (polimorfne stanice,
mastociti (sposobnost ameboidnog kretanja), te
manje brojni limfociti, plazma-stanice, monociti
i granulociti.
Meustanina tvar sadrava vlakna, pri emu su retikularna vlakna (mreasta vlakna) izgraena slino
kolagenim vlaknima (vidi dalje u tekstu). Nalazimo
ih kao mree vlakana oko kapilara, u bazalnim membranama, oko bubrenih kanalia itd. Drugu skupinu vlakana ine kolagena vlakna, koja su sastavljena
od vlakanaca. Vlakanca su meusobno privrena
amorfnom vezivnom tvari. Vlakna kolagena nalazimo u svim vrstama potpornih tkiva. Ona su valovita,
gotovo se uope ne rasteu i u tkivima uvijek formiraju snopove. Razlikujemo razliite kolagene tipove
(I+III) u vezivnome tkivu, i graeni su od molekula
kolagena. U velikoj ih koliini sadravaju tetive, bubnji itd. Konano, postoje i ukasta elastina vlakna, koja tvore mree vlakana. Nalaze se u arterijama
blie srcu, u odreenim svezama (ligg. flava, vidi str.
56) itd. Uz njih, meustanina tvar sadrava i osnovnu tvar, koju dijelom stvaraju stanice tkiva, a slui
izmjeni tvari izmeu stanica i krvi.
Intersticijsko vezivno tkivo je rahlo tkivo bez posebnog oblika. Glavna mu je zadaa da popunjava
prostore izmeu pojedinih tvorbi (miia i sl.), te pri
tomu tvori pomini sloj izmeu njih. Osim tih funkcija popunjavanja i pominosti, intersticijsko vezivno tkivo slui i opoj izmjeni tvari i regeneraciji.
Uz stanice, ono sadrava preteno kolagena vlakna,
mree elastinih vlakana i reetke retikularnih vlakana, te osnovnu tvar.
Gusto vezivno tkivo (B) odlikuje se velikim udjelom kolagenih vlakana. Broj stanica i sadraj osnovne tvari smanjeni su u usporedbi s intersticijskim
vezivnim tkivom. Nalazimo ga u aponeurozama
dlana i tabana, u tetivama itd. (paralelna vlakna)
te ukoena vlakna koja ine kou, skleru i tvrdu
modanu ovojnicu.
Masno tkivo sadrava velike stanice ije su jezgre
stanjene, potisnute na periferiju stanice. Razlikujemo dvije vrste masnoga tkiva, i to bijelo, monovakuolarno i smee, plurivakuolarno. Smee masno tkivo
nalazi se ee u dojenadi, a u odraslih se nalazi samo na pojedinim mjestima (masna ahura bubrega i
sl.). Uz masne stanice, masno tkivo sadrava i intersticijsko vezivno tkivo (podjela u renjie i resice).
Razlikujemo rezervno masno tkivo (ovisno o prehrambenom statusu) i gradbeno masno tkivo (neovisno o prehrambenom statusu). Potonje se nalazi u
zglobovima, kotanoj sri, masnim jastuiima obraza itd. Rezervno masno tkivo, uglavnom odloeno
u potkone masne nakupine, razgrauje se prema
potrebi, a stanice poprimaju oblik retikulocita. Pri
osobito snano izraenoj omravjelosti (kaheksija)
u citoplazmi stanica vide se nakupine tekuine, pa
govorimo o seroznim masnim stanicama.
Opa anatomija
Vezivno tkivo 11
Retikularno vezivno tkivo.

Poveanje oko 300
Gusto vezivno tkivo koe. Poveanje oko

300 . Slike A i B preuzete su iz
Leonhardt, H. Histologie, Zytologie
und Mikroanatomie des Menschen,
8. izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.
Opa anatomija
Hrskavino tkivo (AC)

Hrskavino je tkivo elastino na pritisak,
kao i na savijanje. Moe se rezati, a sainjavaju ga stanice i meustanina tvar. Struktura meustanine tvari odreuje strukturu
hrskavinog tkiva, pa tako razlikujemo hijalinu, elastinu i vlaknastu hrskavicu.
Hrskavine stanice, hondrociti, odlikuju se
obilatim sadrajem vode, glikogena i masti.
Izgledaju blijedo, okrugla su oblika i imaju
isto tako okruglu jezgru. Meustanina tvar
sadrava obilje vode (i do 70%) i temelj je
potporne funkcije hrskavice. Ona je gotovo
potpuno liena vaskularizacije i inervacije i
sadrava vlakna i amorfnu osnovnu tvar s
proteoglikanima, glikoproteinima, lipidima
i elektrolitima.
Hijalina hrskavica (A)
Hijalina hrskavica je plaviasta i mlijena, a

unutar meustanine tvari sadrava obilne
koliine vlakanaca kolagena (koja su uvijek
usmjerena u pravcu najveeg optereenja) i
pojedinane mree elastinih vlakana. Stanice, uloene u hrskavine upljine, lakune,
ovijene su ahurom, koja je od preostale
meutvari odijeljena tzv. dvorom. Stanice
mogu biti vie ili manje izrazito poredane u
redove ili stupove (str. 16.), a zajedno sa svojim dvorom tvore hondron ili teritorij.
Pri tomu se uvijek radi o stanicama-kerima
iste matine stanice. Izvana hijalinu hrskavicu obavija hrskavina opna, perihondrij,
koja vie ili manje kontinuirano prelazi u
hrskavicu.
Hijalina hrskavica, otporna na pritisak
(zglobne plohe na donjim udovima) sadrava
vie glikozaminoglikane (hondroitinsulfate)
nego neoptereena hijalina hrskavica (zglobne plohe na gornjim udovima).
Manjak krvnih ila, odnosno avaskularizacija, pridonosi razvitku degeneracijskih procesa u unutranjosti hrskavice. To se oituje
manjkom kolagenih vlakana. Starenjem do-
lazi do manjeg sadraja vode te hondroitinsulfata, a posljedica toga je gubitak otpornosti na pritisak.
Osim toga, upravo se u hijalinoj hrskavici
ve vrlo rano nalaze arita ovapnjenja.
Hijalinu hrskavicu nalazimo u zglobnoj hrskavici, rebrenoj hrskavici, hrskavicama
dinoga sustava, u epifiznim pukotinama, te
u hrskavino preoblikovanom skeletu. U hrskavici epifiznih pukotina postoji vrlo pravilan poredak stanica u stupove ili redove.
Takva graa omoguuje rast hrskavice (str.
16.), a i rast kosti temeljen na hrskavici.
Elastina hrskavica (B)
Za razliku od plavkaste hijaline hrskavice,

elastina hrskavica je ukaste boje. Meustanina tvar sadrava obilje elastinih vlakana, a manje vlakanaca kolagena. Upravo
brojnost elastinih mrea omoguuje savitljivost i elastinost ove hrskavice. Ona nema
arita ovapnjenja. Elastinu hrskavicu nalazimo u uki, epiglotisu itd.
Vlaknasta hrskavica (C)
Vlaknasta hrskavica, nazvana je i vezivnom

hrskavicom, a sadrava, za razliku od obje
prethodne hrskavice, manje stanica, ali obilje snopova kolagenih vlakana. Nalazimo je
osobito u dijelovima intervertebralnih ploa
(str. 54.) i, dijelom, u preponskoj simfizi (str.
22.).
Hijalina hrskavica (rebrena hrskavica).

Poveanje oko 180
Elastina hrskavica (hrskavica uke)

Poveanje oko 180
Vlaknasta hrskavica (intervertebralna ploa). Poveanje oko 180

Slike AC preuzete iz Leonhardt, H.
Histologie, Zytologie und
Mikroanatomie des Menschen,
8. izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.)
Opa anatomija
Hrskavino tkivo 13
Opa anatomija
Kotano tkivo (A, B)

Kotano tkivo oblikuju kotane stanice, osteociti, osnovna tvar, vlakanca kolagena,
vezivna tvar i razliite soli. Osnovna tvar i
vlakanca kolagena tvore meustaninu tvar,
osteoid. Vlakanca pripadaju organskom, a
soli anorganskom dijelu kosti. Najvanije soli su kalcijev fosfat, kalcijev karbonat i magnezijev fosfat. Uz njih nalazimo i spojeve
kalcija, kalija i natrija s klorom i fluorom.
Kliniko znaenje. Soli uvjetuju tvrdou i vrstou kosti. Kost bez soli, odnosno dekalcinirana
kost, postaje savitljiva. Smanjena mineralizacija
kosti moe proistei iz manjka vitamina, odnosno iz hormonalnih poremeaja. Manjak vitamina
moe potjecati, primjerice, od izostanka djelovanja ultraljubiastoga zraenja na tijelo, i time
nedostatne izmjene provitamina u vitamin. Preslabo okotavanje dovodi do omekanja kosti, kao
to se vidi, npr., pri rahitisu.
Nisu samo soli odgovorne za vrstou kosti, ve su to i organski sastavni dijelovi. Pri
nedovoljno odranim organskim dijelovima, gubi se elastinost kosti. Takva kost ne
moe biti optereena, a da ne pukne. Odnosi
izmeu anorganskih soli i organskih fibrila podlijeu promjenama u tijeku ivota. U
novoroeneta je oko 50% anorganskih soli,
dok u starosti taj dio dosee oko 70%. Time
kost gubi svoju elastinost i vrstou. Unitenje organskih sastavnih dijelova kosti moe
se izvesti na umjetni nain arenjem kosti.
Na osnovi poretka vlakanaca, moemo razlikovati dvije vrste kosti, i to grubo vlaknastu i lamelarnu kost. Grubo vlaknasta kost
graom odgovara okotalom vezivnom tkivu i u ovjeka se nalazi uglavnom samo tijekom razvoja. U odraslih je osoba nalazimo u
ahuri labirinta i uz avove kostiju lubanje.
Znatno ea i vanija lamelarna kost (A,
B) pokazuje vidljivu slojevitost, uvjetovanu
smjetajem meustanine tvari, koju nazivamo lamelama (1). Te se lamele izmjenjuju
s poloajem kotanih stanica (2). Lamelarni
se raspored zbiva oko vaskularnih kanala, canales centrales (3).

Vaskularni se kanal sa svojim lamelama naziva osteon ili Haversov sustav (A).
Kolagena su vlakna debljine 23 m i spiralno rasporeena, pri emu se zamjenjuju zavoj u desno (4) i zavoj u lijevo (5) te oblikuju
lamele debljine 510 m. Tako se postie jo
jaa vrstoa kosti.
Izmeu osteona su prijelazne lamele (6), koje
tvore ostatci bivih osteona. Vaskularni kanali
u osteonima meusobno su povezani manjim,
poprjenim kanalima, tzv. Volkmannovim kanalima, canales perforantes (7). Graa i poredak osteona ovise o optereivanju kosti. Pri
izmjeni zahtjeva, osteoni bivaju pregraeni.
Pregradnja osteona vidi se makroskopskim
promatranjem. Pri tomu treba posebno istaknuti ponaanje trajektorija, linija optereenja, unutar natkoljenice, koji, prema
potrebi, bivaju razgraeni.
Kosti se prehranjuju preko pokosnice (str.
20.). Kotana se sr prehranjuje kroz hranidbene otvore na kosti (aa. nutritiae).
Opa anatomija
Kotano tkivo 15
Haversov sustav. Poveanje oko

400 . U sredini: Haversova krvna
ila s perivaskularnim vezivnim
tkivom (iz Leonhardt, H. Histologie,
Zytologie und Mikroanatomie
des Menschen, 8. izdanje. Thieme,
Stuttgart 1990.)
Shema kompaktne kosti u

dijafizi cjevaste kosti
Opa anatomija
Razvitak kosti (AC)

Kost stvaraju osteoblasti (1), koji nastaju specijalizacijom mezenhimnih stanica. Osteoblasti odlau meustaninu tvar, osteoid, koju
isprva ine mekana osnovna tvar i vlakanca
kolagena. Iz osteoblasta se razviju osteociti,
kotane stanice. Osteoklasti (2), stanice koje
razgrauju kost, sudjeluju pri svakoj pregradnji kosti.
Razlikujemo
izravno,
odnosno,
dezmalno
okotavanje (A), i posredno, odnosno, hondralno
okotavanje (stvaranje zamjenske kosti B, C).
Dezmalno okotavanje, osteogenesis membranacea (A), stvaranje je kosti iz vezivnoga tkiva. Ono sadrava obilje mezenhimnih stanica, koje se diferenciraju preko osteoblasta (1)
u osteocite. Istodobno, razvijaju se i stanice
koje razgrauju kost, osteoklasti (2), a pojavljuju se i vlakanca kolagena. Prvotna je kost
vlaknasta, a potom biva pregraena u lamelarnu kost. Dezmalno okotavaju kosti svoda
lubanje, kosti viscerokranija i kljuna kost.
Pri hondralnoj osifikaciji, osteogenesis cartilaginea (B, C), potrebni su hrskavino izgraeni djelii skeleta. Njih potom zamjenjuje kost. Rast je mogu samo tako dugo dok
je odrana hrskavica. Preduvjet stvaranja
zamjenske kosti su hondroklasti, diferencirane stanice vezivnoga tkiva, koje razgrauju
hrskavicu i tako omoguuju osteoblastima
da stvaraju kost. Poznata su dva naina stvaranja zamjenske kosti, i to enhondralno (C) i
perihondralno okotavanje.
Enhondralno okotavanje (3) zapoinje u unutranjosti hrskavice, i to najprije u podruju epifiza.
Epifize su krajevi dugih kostiju (str. 20), a tijelo duge
kosti je dijafiza. Perihondralno okotavanje (4) potjee iz perihondrija (5) i ogranieno je na dijafizu.
Na granici izmeu dijafize i epifize nalazi se hrskavica epifizne pukotine (6), koja je nuna za rast kosti
u duljinu. Dio dijafize koji prilijee uz epifiznu pukotinu, nazvan je metafiza i razvija se ponajprije na
enhondralnoj osnovi (vidi dalje u tekstu).
Unutar hrskavice epifizne pukotine, razni se predstadiji stvaranja kosti odigravaju u raznim podrujima.
Prvo, u epifizi se nalazi zona razvijene hrskavice
(zona mirne hrskavice, op. prev.), podruje hijalinoga hrskavinoga tkiva, koje se ne mijenja tijekom
stvaranja kosti u podruju epifizne pukotine. Na tu
mirujuu hrskavicu nastavlja se zona hrskavinih
stupova (7) (zona proliferacije hrskavice, op. prev.).
Ovdje se zbiva dioba stanica, te se njihov broj poveava. Sljedei sloj, blii dijafizi, jest zona hipertrofine hrskavice (8), u kojoj ve zapoinje mineralizacija. Na nju se nastavlja zona razgradnje hrskavice
(zona kalcifikacije hrskavice, op. prev.). U tom podruju, hrskavicu razgrauju hondroklasti, a njezin
prostor zauzimaju osteoblasti, koji, potom, stvaraju
kost. Pri tomu zaostaju djelii hrskavice, ime se razlikuje ta, u dijafizi odloena, enhondralna kost (9),
od perihondralne kosti. Ona biva sekundarno zamijenjena perihondralnom kosti. Enhondralnu kost
razgrauju lutajui osteoklasti.
Rast u irinu, u podruju dijafize, zbiva se na povrini odlaganjem kotanoga materijala ispod staninoga sloja pokosnice. Medularni kanal, cavum
medullare (10), pri tomu se iri razgradnjom kosti.
Svi predstadiji rasta odreeni su hormonalnim utjecajima.
U epifizama, odlaganje kosti zapoinje tek nakon
roenja, izuzevi distalnu epifizu bedrene kosti i
proksimalnu epifizu goljenine kosti. U obje ove epifize (i u kockastoj kosti), stvaranje kosti zapoinje
neposredno prije roenja u 10. fetalnom mjesecu
(znak zrelosti!).
Kliniko znaenje: Nakon zatvaranja epifizne
pukotine, na rentgenskim snimkama ostaje vidljiva tanka linija, nazvana epifizni oiljak.
Opa anatomija
Razvitak kosti 17
Dezmalno okotavanje.
Hondralno okotavanje cjevaste kosti

(shematizirano). Enhondralno okotavanje u dijafizi.
Okotavanje u podruju epifizne

pukotine.
Opa anatomija
Miino tkivo (AD)

Miino se tkivo odlikuje znaajkom da su
duguljaste stanice zapravo miofibrile, miina vlakna, sastavljena od manjih vlakanaca,
miofilamenata. Miina vlakna, miofibrile, uvjetuju sposobnost kontrakcije miine
stanice. Prema posebnoj grai i fiziolokom
ponaanju, razlikujemo tri vrste miinoga
tkiva: glatko miino tkivo (A), poprjenoprugasto miino tkivo (B) i srano miino
tkivo (C).
Glatko miino tkivo (A)
Glatko miino tkivo tvore izduene, vretenaste stanice, duge 40200 m i iroke 420
m, sa sredinje poloenom jezgrom. Miofibrile je teko prikazati, a ne pokazuju niti
poprjenu ispruganost. Poprjeno poloena
retikularna vlakna povezuju dvije susjedne miine stanice u funkcionalnu jedinicu.
Glatko miino tkivo djeluje izvan utjecaja
volje, a sinaptiki se spoj ostvaruje izmeu
neurita i miine stanice (vidi 3. svezak).
Glatko se miino tkivo, pod utjecajem hormona,
moe izduiti, a i uveati. Pri tomu se ne zbiva samo
poveanje, nego i novo stvaranje glatkih miinih
stanica. Tako se, primjerice, miina vlakna u maternici mogu rastegnuti do duljine od 800 m.
Poprjenoprugasto miino tkivo (B, D)
Oblikuju ga miine stanice (miina vlakna), iroke 10100 m, a duljine i do 15

cm. Jezgre su poloene duom osi u smjeru
miinoga vlakna i lee izravno ispod povrine stanice. Miofibrile su dobro vidljive i
pokazuju uzdunu ispruganost. Poprjena
ispruganost nastaje zbog periodinih izmjenjivanja tanjih, svjetlijih I-pruga, koje
jednostruko lome svjetlo (izotropne), i irih,
tamnijih A(Q)-pruga, koje lome svjetlo
dvostruko (anizotropne). U A-prugama nalazimo sredinju M-prugu, a u I-prugama
tanku anizotropnu meuprugu (Z). Odsjeak miinog vlakna izmeu dviju Z-pruga nazivamo sarkomera (D).
Prema funkciji razlikujemo fazna miina

vlakna i tonina miina vlakna. Fazna, crvena miina vlakna bogatija su mioglobinom
i mitohondrijima (vlakna duljega rada), dok
su druga, bijela vlakna bogata miofibrilima,
vlakna kraega rada.
Boja miia proizlazi od krvi, te od mioglobina otopljenoga u sarkoplazmi. Osim toga, boja je odreena i
obilnou vode, a i sadrajem vlakana. Tako se moe
objasniti razliita boja miia. Tanja vlakna s manjim
sadrajem vode i vlakanaca, svjetlije su boje, dok
deblja vlakna izgledaju tamnije.
Sarkolema obavija pojedinano miino vlakno poput vezivne ovojnice. Izmeu vlakana se nalazi rahlo
vezivno tkivo, endomysium. Vie je miinih vlakana
ovijeno ovojnicom, perimysium internum, i zajedno
tvore primarni snopi.
Perimysium externum je sloj vezivnog tkiva koji obuhvaa vie primarnih snopia u zajedniki snop.
Poprjenoprugasto skeletno miino tkivo podlono
je utjecaju volje, a inervacija se zbiva preko motorike ploe (vidi 3. svezak).
Poprjenoprugasta muskulatura srca (C)
Miina vlakna obiluju sarkoplazmom i

tvore mree. Poprjena ispruganost je odrana, premda su sarkomere krae. I-pruge
su tanje nego u skeletnim miiima. Jezgre su
smjetene u sredinjemu dijelu stanice. Sarkosomi su znatno brojniji nego u skeletnoj
muskulaturi.
Osim toga, sranomiino tkivo pokazuje
sjajne pruge, disci intercalares, smjetene u
podruju Z-pruga. Potanje o grai vidi u 2.
svesku.
Opa anatomija
Miino tkivo 19
Uzduni i poprjeni presjeci kroz glatko miije (A), poprjenoprugasto miije (B) i
srano miije (C). Poveanje oko 400 (iz Leonhardt, H. Histologie, Zytologie
und Mikroanatomie des Menschen, 8. izdanje. Thieme, Stuttgart 1990.)
Shema miofibrila pri oputenom i kontrahiranom miiu.
20 Opa anatomija
Opa osteologija
Opa anatomija
Podjela kostiju (AF)

Kosti, ossa, oblikuju skelet, a zajedno sa
zglobovima ine pasivni dio sustava organa za kretanje, koji se pokree djelovanjem
aktivnoga dijela sustava organa za kretanje,
miiima. Kost moe imati razliite oblike,
ovisno o njezinoj funkciji i poloaju u tijelu.
Makroskopski se mogu razlikovati dva osnovna dijela kosti. Na povrini se nalazi zbita
kost, substantia compacta ili corticalis (1). U
unutranjosti kratkih i plosnatih kostiju, te u
epifizama i metafizama cjevastih kostiju, kotana je masa izgraena od kotanih gredica,
koje su nalik na spuvu, substantia spongiosa
(2). Izmeu kotanih gredica nalaze se uski
prostori ispunjeni kotanom sri. U plosnatih kostiju lubanje, kompaktna kost tvori
dvije ploe, lamina externa (3) i lamina interna (4) izmeu kojih se nalazi diploe (5), koja
odgovara spongioznoj supstanciji.
Duge kosti, ossa longa (AC)
Duga kost, primjerice, nadlaktina kost (A),

sastoji se od trupa, corpus (6), i krajeva,
extremitates (7). U dijafizi duge kosti (B, C)
nalazi se modinska upljina, cavum medullare (8), koja sadrava crvenu, odnosno utu
modinu. Stoga o dugim kostima govorimo
kao o cjevastim kostima. Uglavnom im je izraena jedna dimenzija.
Plosnate kosti, ossa plana (D)
Plosnate ili ravne kosti sastoje se od dviju

kompaktnih lamela, izmeu kojih je uloena
spuvasta kost. Tu ubrajamo, meu ostalim,
lopaticu i razne kosti lubanje, primjerice, tjemenu kost, os parietale (D). Njihov se rast
zbiva, uglavnom, u smjeru dviju glavnih osi.
Kratke kosti, ossa brevia (E)
Kratke kosti, u koje ubrajamo i kosti korijena

ake (npr. os capitatum) (E), izvana su okruene kompaktnom kosti, a u unutranjosti se
redovito nalazi spuvasta kost.
Nepravilne kosti, ossa irregularia
Tu se podrazumijevaju sve kosti koje se ne

mogu svrstati u ve spomenute vrste, primjerice, rebra.
upljikave kosti, ossa pneumatica (F)
upljikave kosti sadravaju prostore ispunjene zrakom i obloene sluznicom (9). Takve
kosti nalazimo u lubanji (reetnica, gornja
eljust (F) itd.).
Sezamske kosti, ossa sesamoidea
Sezamske se kosti nalaze gotovo redovito u

kosturu ake i stopala, no mogu biti ugraene i u tetive, npr. patella, iver, koja je najvea
sezamska kost.
Pokosnica
Pokosnica, periost, oblae cijelu povrinu
kosti, osim dijelova koji su ukljueni u zglobove. Pokosnica ima dva sloja, i to stratum
fibrosum i stratum osteogeneticum (kambijski
sloj), a sadrava i brojne krvne i limfne ile,
i ivce. ivci ostvaruju osjet boli, koji nastaje udarcem u kost. to su vee krvne ile u
izvanjskome sloju, to je unutarnji, stanini
sloj obilatiji kapilarama. Iz unutarnjega sloja potjeu osteoblasti, stanice koje stvaraju
kost. Pri lomu kosti, frakturi, stvaranje nove
kosti zapoinje od pokosnice.
Krvne ile i ivci dopiru u kost kroz hranidbene
otvore, foramina nutricia. U nekim kostima mogu
postojati kotani kanali koji, meu ostalim, slue i
prolasku krvnih ila, i to uglavnom vena. Ti su kanali nazvani emisariji i moemo ih nai u kostima
krova lubanje.
Opa anatomija
Podjela kostiju 21
Poprjeni presjek duge kosti
Os planum
Os longum
Uzduni presjek
duge kosti
Os breve
Os pneumaticum
22 Opa anatomija: Opi nauk o spojevima kostiju
Opa anatomija
Spojevi izmeu kostiju

Kosti kostura spajaju se preko kontinuiranih
ili pak diskontinuiranih spojeva. U kontinuirane spojeve ubrajamo veliku skupinu spojeva, tzv. synarthrosis, spojeve izmeu kostiju
koje spajaju razliita tkiva.
Kontinuirani spojevi
izmeu kostiju (AH)
Syndesmosis (AE), junctura fibrosa,
vezivni spoj
U sindesmozama se spoj izmeu dviju kosti

ostvaruje s pomou kolagenoga ili elastinoga vezivnoga tkiva. Takav spoj moe biti i vrlo tanak. Veoma vrsta sindesmoza, graena
od kolagenoga vezivnoga tkiva, jest membrana interossea (A1) u podruju podlaktice,
dok su elastine sindesmoze, primjerice, ligg.
flava, u podruju lukova kraljeaka.
Poseban su oblik sindesmoza lubanjski avovi. Izmeu kostiju lubanje postoje avovi, suturae (B, C, D, E). Suture sadravaju vezivno
tkivo zaostalo nakon formiranja kostiju iz
vezivne osnove. Tek kada to vezivno tkivo u
potpunosti nestane, zavrava rast kostiju lubanje, a avovi se spoje. Prema obliku avova
lubanje, razlikujemo: sutura serrata (B), nazubljeni av kakav je, primjerice, sutura sagittalis, sutura squamosa (C, D), ljuskavi av,
koji vidimo npr. izmeu tjemene i sljepoone
kosti, i, konano, sutura plana (E), ravni av,
kakav se nalazi izmeu obiju nosnih kosti.
Sljedeim osobitim oblikom sindesmoza
moemo smatrati uvrenje zubi u eljusti,
nazvano gomphosis, klinasti spoj. Tkivo zubi spojeno je s kosti s pomou vezivnoga tkiva, ali na elastian nain.
Synchondrosis (F), junctura
cartilaginea, hrskavini spoj
Drugu veliku skupinu kontinuiranih spojeva

izmeu kostiju ine sinhondroze (F 2), koje
ostvaruju spoj izmeu dviju kosti s pomou
hijaline hrskavice. Takav spoj redovito nalazimo u epifiznim pukotinama adolescenata.

Hijalino hrskavino tkivo nalazi se i izmeu
prvoga rebra i prsne kosti. Hrskavini spojevi nestaju na mjestima gdje su samo obavljali
svoju funkciju u sklopu rasta. Epifizne pukotine koje su ispunjene hrskavinim tkivom,
kasnije u potpunosti zatvori kotani materijal.
Symphysis (G)
Simfize su spojevi koji povezuju dvije kosti s

pomou vlaknaste hrskavice i vezivnoga tkiva. Simfizu nalazimo, primjerice, izmeu obiju preponskih kosti, symphysis pubica (G).
Synostosis (H), junctura
ossea, kotani spoj
Takvi su spojevi izmeu kostiju najvri

mogui spojevi i povezuju dijelove kosti, npr.
u zdjelinoj kosti, ili epifize s dijafizama po
zavretku rasta.
Kliniko znaenje: Katkad i zglobovi mogu
kotano srasti; tada, meutim, ne govorimo o sinostozi ve o ukoenju zgloba, ankilozi. Prema
tomu, ankilozi prethodi normalni zglob. Obino
ona proistjee iz bolesti. Fiziolokom bi ankilozom mogli drati stapanje zglobnih nastavaka
krinih kraljeaka.
Opa anatomija
Kontiunirani kotani spojevi 23
Sutura squamosa
Sutura sagittalis
Membrana interossea
Symphysis
Sutura internasalis
Sutura squamosa (presjek)
Os coxae, medijalna strana,

hrskavini spojevi su odrani
Os coxae, lateralna strana,

hrskavini spojevi su okotali
24 Opa anatomija: Opi nauk o spojevima kostiju
Opa anatomija
izmeu kostiju (AC)
Zglobovi, diarthrosis, juncturae synoviales, posjeduju: uzglobljene povrine, zglobna
tijela (1), zglobnu ahuru, capsula articularis
(2), pukotinu izmeu zglobnih tijela, cavitas articularis (3), i prema potrebi, posebne
tvorevine (sveze, intraartikularne ploice,
zglobne usne i sluzne vree).
U zglobu s dva zglobna tijela uvijek postoje
gibljivo zglobno tijelo i zglobno tijelo u relativnom mirovanju.
Da bi se utvrdio opseg gibanja nekoga zgloba, potrebno je odrediti kut ekskurzije (4),
odnosno kut izmeu poetnog i zavrnog
poloaja zgloba. Kut ekskurzije zgloba mogu ograniavati razni imbenici. To su, osim
zategnutosti zglobne ahure, jo i sveze koje
ograniuju pojedino gibanje (vidi str. 26), zatim kotani izdanci i prilijeua meka tkiva.
Srednji poloaj zgloba (5) jest poloaj izmeu
poetnog i zavrnog poloaja, u kojemu su
svi dijelovi zglobne ahure podjednako zategnuti, odnosno oputeni.
Kliniko znaenje: Opseg gibanja nekoga zgloba
u novije se vrijeme odreuje s obzirom na neutralni 0-poloaj, postupkom SFTR prema Russeu i Gerhardtu (C). Neutralnim 0-poloajem
svih zglobova dri se uspravljen trup, s rukama
ispruenim uz tijelo i dlanovima okrenutim prema naprijed. U tom smislu postoji razlika prema
uvrijeenim anatomskim i antropolokim metodama mjerenja, pa na to treba obratiti pozornost. Kretanje se mjeri u sagitalnoj, frontalnoj i
transverzalnoj ravnini, i pri rotaciji (SFTR). Pri
iskazivanju brojanih podataka treba usmjeriti
pozornost na to da prvi broj uvijek oznauje kretanje ekstenzije, retroverzije, abdukcije, rotacije
prema van, supinacije ili kretanje ulijevo, odgovarajue funkcije zgloba, dok drugi broj oznauje
neutralni 0-poloaj zgloba, a trei se odnosi na
zavrni poloaj u odnosu na kretnju oznaenu
prvim brojem.
Zglobna tijela
Zglob se mora sastojati od barem dvaju

zglobnih tijela. Ta su zglobna tijela najee
obloena hijalinom hrskavicom (6), a rjee
vlaknastom hrskavicom ili vezivom s hrskavinim otoiima.
Hrskavica je vrsto sratena uz kost, a povrina joj je glatka i sjajna. Debljina je hrskavinoga sloja razliita, ali u prosjeku iznosi
25 mm. Iznimno zadebljana mjesta mogu
se nai na iveru (6 mm). Prehrana hrskavinoga sloja zbiva se dijelom s pomou sinovijalne tekuine, a dijelom difuzijom iz kapilara sinovijalne opne.
Zglobna ahura
Zglobna ahura moe biti zategnuta ili mlohava, a na zglobno se tijelo vee u blizini
zglobne hrskavice. Sastoji se od dvaju slojeva,
i to unutarnje sinovijalne opne, membrana
synovialis (7), i vanjske fibrozne opne, membrana fibrosa (8). Sinovijalna opna sadrava
elastina vlakna, ile i ivce. Obilje ila u neposrednoj je ovisnosti o aktivnosti, pa tako
djelatniji zglobovi imaju znatno vie ila od
onih koji su manje aktivni. Sinovijalna opna posjeduje izdanke, koji sadravaju masno tkivo i usmjereni su prema unutranjosti
zgloba, sinovijalne nabore, plicae articulares (9), te sinovijalne resice, villi articulares. Razliito debela fibrozna opna sadrava
manje elastinih, ali vie kolagenih vlakana.
Nepravilna slojevitost fibrozne opne moe
dovesti do izboenja sinovijalne opne kroz
slabija mjesta. Takav sluaj kirurzi katkad,
ovisno o etiologiji i lokaciji (op. prev.), nazivaju ganglion.
Opa anatomija
Nekontinuirani kotani pripoji 25
sagitalna ravnina
Koljenski zglob (presjek).
frontalna ravnina
transverzalna ravnina i rotacija

Srednji poloaj zgloba i kut izmeu poetnoga
i zavrnoga poloaja zgloba (kut ekskurzije).
SFTR-postupak biljeenja opsega

kretnji zgloba.
Opa anatomija
26
Opa anatomija: Opi nauk o spojevima kostiju
izmeu kostiju (nastavak)
loenih sinovijalnom opnom, membrana

synovialis (6).
Zglobna pukotina (AD)
One su oslabljeno mjesto zgloba, iako poveavaju zglobni prostor.
Zglobna upljina, cavitas articularis (1), kapilarni je prostor oblika pukotine i sadrava
zglobno mazivo, synovia. To je bistra, ljepljiva tekuina u kojoj ima mucina, a nalikuje
na bjelanjak jajeta. Uz zadau podmazivanja
zgloba, sinovija slui i prehrani hrskavice.
Viskoznost zglobne tekuine, uvjetovana
sadrajem hijaluronske kiseline, ovisi o toplini; to je nia temperatura, to je viskoznija sinovija. Kako zglobnu tekuinu moemo
promatrati i kao dijalizat krvne plazme, njezin sastav, odnosno kemijska i fizikalna svojstva, pomono su sredstvo pri dijagnostici
razliitih bolesti.
Posebne tvorevine (AD)
Sveze, ligamenta (2). S obzirom na funkciju,

sveze dijelimo na one koje ojaavaju zglobnu ahuru, na sveze-vodie (pri kretnjama)
i na sveze koje ograniavaju kretnje. Prema
poloaju, moemo govoriti o ligg. extracapsularia, ligg. capsularia i ligg. intracapsularia.
Disci et menisci articulares (3). Intraartikularne se ploice sastoje od kolagenoga
vezivnoga tkiva i vlaknaste hrskavice. Diskus
u potpunosti dijeli zglobnu pukotinu, a meniskus samo djelomino. Imaju ulogu vodilica, poboljavaju zglobne dodire, a mogu,
meu ostalim, stvarati i dva potpuno odijeljena zglobna prostora, kao to je to, npr.,
u sternoklavikularnom ili u temporomandibularnom zglobu. Pri pojavi bolesti ili pri
uklanjanju takvih ploica, mogua je njihova
regeneracija.
Labra articularia (4). Zglobne se usne sastoje od kolagenoga vezivnoga tkiva s razbacanim hrskavinim stanicama, a slue poveanju povrine zglobnih tijela.
Bursae synoviales. Sluzne vree mogu komunicirati sa zglobnom pukotinom (5). To
su manje ili vee vreice tankih stijenki, ob-
Meusobni dodir zglobnih ploha
imbenici, koji djeluju na zglobna tijela u

smislu odravanja njihova meusobnoga dodira, mogu biti razliita podrijetla. Ponajprije
su to miii razapeti povrh zgloba, koji osiguravaju odreeno ouvanje dodira. Osim
toga, sveze to uvruju ahuru pridonose i
dodiru zglobnih tijela. Nadalje, postoji i odreeno adhezijsko djelovanje, a i tlak zraka.
Tlak zraka (podtlak! op. prev.) privlai zglobna tijela silom koja je jednaka umnoku povrine manjega zglobnog tijela i tlaka zraka.
Kliniko znaenje: Zglobovi podlijeu dobnim
promjenama i pri tomu se smanjuje elastinost
avaskularne hrskavice (7).
Povrine obloene hrskavicom u starosti pokazuju oteenja (8) i degenerativne promjene. Moe
doi i do umnaanja hrskavice na rubovima
zglobnih povrina. Na takvim mjestima zalutale osteogene stanice mogu pregraditi hrskavicu
u kost, koja tada djeluje ograniavajue na pokretljivost zgloba. Takvi se procesi, meu ostalim,
zbivaju u malim zglobovima kraljeaka. Promjene u zglobovima mogu nastupiti i u mladih osoba
prenaprezanjem zgloba.
Opa anatomija
Diskontinuirani kotani pripoji 27
Zglobni menisci.
Koljenski zglob (presjek).
Rameni zglob (presjek).
Koljenski zglob, sprijeda.
28 Opa anatomija: Opi nauk o kostima
Opa anatomija
Podjela zglobova (AF)

Zglobovi se mogu razvrstati na temelju razliitih mjerila. Jedna se od podioba temelji
na osima, pa tako razlikujemo zglobove s
jednom osi, dvije ili vie osiju. Jedna se druga podioba zasniva na stupnjevima slobode. Oni iskazuju meusobnu pokretljivost
dvaju zglobnih tijela. U tom smislu dijelimo
zglobove na one s jednim, s dva ili s tri stupnja slobode. Postoji i podjela prema broju
zglobnih tijela, gdje razlikujemo jednostavne i sloene zglobove. Jednostavni zglob,
articulatio simplex, sastoji se od dvaju tijela
smjetenih unutar iste ahure. Ako se u istoj
zglobnoj ahuri nalazi vie od dvaju zglobnih tijela, govorimo o articulatio composita
(npr. lakatni zglob, B).
jednu os i jedan stupanj slobode. U oba nalazimo konveksno cilindrino tijelo i odgovarajue oblikovano konkavno zglobno tijelo. Os zgloba prolazi kroz cilindrino tijelo.
U prvom je sluaju posrijedi gibanje konveksnoga zglobnoga tijela unutar konkavnoga,
poveanoga svezom (lig. anulare, 2) (npr.
proksimalni radioulnarni zglob, B). Obratno
je u drugom sluaju kad se konkavno zglobno tijelo giba oko konveksnoga tijela (npr.
distalni radioulnarni zglob).
Jajoliki zglob, articulatio ellipsoidea, ima
konveksnu i konkavnu zglobnu plohu, obje
oblika elipse. On ima dva stupnja slobode i
vie osi. Postoje dvije glavne osi. Omoguuje
i obavljanje sloenoga gibanja, kruenja (npr.
radiokarpalni zglob).
Razliiti zglobovi mogu biti meusobno kombinirani. Prinudno kombinirani zglobovi su oni koji se nalaze na razliitim mjestima dviju istih kostiju (npr.
proksimalni i distalni radioulnarni zglob). Kombinirani zglobovi su i oni koji se pokreu istodobno zbog
djelovanja jednoga ili vie miia koji premouju
vie zglobova (npr. zglobovi ake i prstiju s pomou
pregibaa prstiju, str. 173.).
Sedlasti zglob, articulatio sellaris (C), sastoji

se od dvaju zglobnih tijela, obaju sedlasta oblika, pa tako svako zglobno tijelo ima i konveksni i konkavni dio. Zglob ima dva stupnja slobode i dvije glavne osi, ali je takoer
i vieosni zglob. Mogue je kruenje (npr.
articulatio carpometacarpea pollicis, D).
Nadalje, zglobove moemo razvrstati prema

obliku zglobnih tijela:
Kuglasti zglob, articulatio sphaeroidea (E),

zglob je s vie osi, a tijela su mu kugla i dio
uplje kugle. U kuglastom su zglobu mogua
gibanja u tri stupnja slobode, i postoje tri
glavne osi (npr. articulatio humeri, F). Posebni oblik kuglastoga zgloba jest zdjeliasti
zglob, enarthrosis, articulatio cotylica, u kojem konkavno tijelo obuhvaa zglobnu glavu
preko njezina ekvatora. Zdjeliasti zglob je
zglob kuka, kojemu poveanje konkavnoga
tijela donosi hrskavini rub, labrum articulare.
Articulatio plana, zglob s dvije ravne zglobne plohe, ima dva stupnja slobode; mogue
su kretnje klizanja (npr. razni zglobovi kraljeaka).
Kutni zglob, ginglymus (A), sastoji se od
konkavnoga i konveksnoga zglobnog tijela.
U konkavnome zglobnom tijelu esto postoji
izboenje, vodilica, koja se ulae u odgovarajuu brazdu konveksnoga zglobnoga tijela.
Snane postranine sveze, ligg. collateralia
(1), osiguravaju jo jae uvrenje. Kutni
zglobovi imaju jedan stupanj slobode (npr.
articulatio humeroulnaris, B). Gynglimus i
articulatio trochoidea zajedniki se nazivaju
articulatio cyllindrica.
Obrtni zglob, articulatio trochoidea. Tu pripadaju dva tipa zglobova, ovisno o relativnoj
gibljivosti zglobnih tijela. Oba tipa imaju
Poseban oblik zgloba jest stegnuti zglob, amphiarthrosis. On ima izrazito malu pokretljivost, zbog
postojanja zategnutih sveza i ahure, kao i esto neravnih zglobnih ploha (npr. articulatio sacroiliaca).
Opa anatomija
Podjela zglobova 29
Kutni zglob
(shema).
articulatio cubiti s
articulatio humeroulnaris,
articulatio radioulnaris
proximalis i
articulatio humeroradialis
Sedlasti zglob
(shema).
articulatio carpometacarpea
pollicis
Kuglasti zglob
(shema)
articulatio humeri
30 Opa anatomija: Opi nauk o miiima
Opa miologija
Opa anatomija
Podjela miia (AF)
trokutasta oblika, m. triangularis, koji ima plosnatu

tetivu, aponeurozu (4), od etverokutnoga plosnatoga miia, m. quadratus.
U skeletnih miia razlikujemo polazite,

origo, i hvatite, insertio. Polazite je redovito na manje pokretljivoj kosti, a hvatite
na pokretljivijoj. Na udovima je polazite
uvijek proksimalno, a hvatite distalno. Polazite esto oblikuje miina glava, caput, koja
prelazi u miini trbuh, venter (1) i zavrava
tetivom, tendo (2). Snaga miia ovisi o fiziolokom poprjenom presjeku, koji je zbroj
poprjenih presjeka svih miinih vlakana,
pa tako moemo izraunati apsolutnu miinu snagu.
Miii mogu premoivati jedan ili vie zglobova, pa

govorimo o jednozglobnim, dvozglobnim ili viezglobnim miiima. U pojedinim zglobovima takvi miii
mogu, ovisno o okolnostima, obavljati razliita, ak i
suprotna gibanja. Primjer takvih miia su mm. interossei u aci, koji u proksimalnom zglobu pregibaju
prst, a u srednjem i distalnom zglobu ga ispruaju.
Dispozicija miinoga trbuha ovisi o raspoloivom

prostoru. Za djelovanje je ionako vaniji djelotvorniji kraj. Miina tetiva moe biti zavijena, primjerice,
oko djelia skeleta, trochlea muscularis, koji slui kao
obrtna toka, hypomochlion. Katkad moe biti prikladna dugaka tetiva, kad na samom organu postoji
manjak slobodnoga prostora. Najbolji primjer za to
su dugi miii prstiju, kojima trbusi lee u podlaktici,
a djelovanje se oituje tek na prstima.
Za djelovanje miia vrlo je znaajno da on i u mirovanju ima odreeni stupanj kontrakcije, miini
tonus. U miiu se moe razviti aktivna ili pasivna
insuficijencija. Pri aktivnoj se insuficijenciji mii
iscrpljuje kada dostigne maksimalno skraenje. Pri
pasivnoj insuficijenciji, s druge strane, zavrni je poloaj ve dostignut (npr. nemogunost stiskanja pesti
pri pregnutom poloaju ake). Pri djelovanju miia
mogu se razlikovati dvije funkcije, i to aktivna pokretna funkcija i pasivna funkcija odravanja poloaja.
Isti mii moe djelovati i pasivno i aktivno.
U skladu s odnosom miinih vlakana prema tetivi, razlikujemo nekoliko oblika miia. Vretenasti
mii, m. fusiformis (A), oblikuju dugaka vlakna,
koja omoguuju opsene, ali ne i snane kretnje.
Tetiva tog miia je razmjerno kratka. Drugi je oblik jednostruki perasti mii, m. unipennatus (B),
u kojega duga tetiva see cijelom duljinom trbuha
i na nju pristupaju kratka miina vlakna. Time se
postie vei fizioloki presjek i vea miina snaga.
Dvostruko perasti mii, m. bipennatus (C), graen
je kao i jednostruki perasti mii, ali se miina vlakna hvataju s obiju strana tetive. Viestruko perasti
mii je nazvan, prema obliku, m. multipennatus.
Nadalje, moe se opisati i vie polazita jednoga
miia, pa se tako razlikuju dvoglavi, troglavi i etveroglavi miii. Pojedine se glave udruuju u jedinstveni trbuh i zavravaju zajednikom tetivom.
Miii toga tipa su, primjerice, m. biceps (D) ili m.
triceps brachii.
Kad mii ima samo jednu glavu, ali jednu (ili vie)
meutetiva, intersectio tendinea (3), tada govorimo
o dvotrbunom ili vietrbunom miiu (E). Dvotrbuni mii, m. biventer, posjeduje dva gotovo podjednako velika miina odsjeka. S obzirom na oblik,
moemo razlikovati plosnati mii, m. planus (F),
Miii koji pri nekoj kretnji djeluju zajedno nazivaju

se sinergisti, a oni koji djeluju suprotno, antagonisti. Kombinacije sinergista i antagonista izmjenjuju
se za razliita gibanja. Pri pregibanju ake u korijenu
mnogi miii djeluju sinergistiki, dok pri radijalnoj
abdukciji ti isti miii djeluju antagonistiki.
Opa anatomija
Podjela miia 31
Dvostruki perasti mii,

m. bipennatus
Vretenasti mii,
m. fusiformis
Jednostavni perasti mii,
m. unipennatus
Dvoglavi mii
m. biceps
Vietrbuasti mii
Plosnati mii,
m. planus
32 Opa anatomija: Opi nauk o miiima
Opa anatomija
Pomoni ustroji miia (AD)

Za djelovanje miia prijeko su potrebni i neki pomoni ustroji, i to:
a) Vezivne ovojnice, fasciae, omataju pojedine miie ili miine skupine, pa tako omoguuju meusobno klizanje raznih miia.
b) Ovojnice koje poboljavaju klizavost tetiva, vaginae tendinum (A, B).
Unutarnji sloj, stratum synoviale, ima visceralni list (1), koji lei neposredno na tetivi
(2), a s vanjskim, parijetalnim listom (3) povezuje ga mesotendineum (4). Izmeu ta dva
lista nalazi se sinovija, koja pospjeuje klizanje. Prema van se na stratum synoviale nastavlja stratum fibrosum (5).
c) Sluzne vree, bursae synoviales (C, 6),
imaju zadau da tite mii koji ide neposredno uz kost.
d) Sezamske kosti i sezamske hrskavice, ossa
sesamoidea (D), nalaze se na mjestima gdje
su tetive izloene pritisku. Najvea je sezamska kost iver, patella (7), koji je pridodan koljenskom zglobu, a s druge strane, putem lig.
patellae (8), uvruje tetivu etveroglavoga
miia natkoljenice (9) na goljeninu kost.
e) Masne nakupine, corpora adiposa, lee
izmeu pojedinih miia i poboljavaju klizavost. Takvi masni jastuii (npr. pazuni
masni jastuii) nalaze se u razliitom broju
u cijelom tijelu, na tono odreenim mjestima.
Ispitivanja funkcije miia

Djelovanje miia moe biti odreeno razliitim metodama. Najjednostavnije metode
su palpacija i inspekcija. Pri odreenim kretnjama, moe se vidjeti oblik miia.
Anatomsko istraivanje omoguuje prikazivanje miia preparacijom. Pri tomu se
mogu utvrditi polazite, tok i hvatite miia. Na leini se, meutim, ne mogu utvrditi
egzaktni podatci o funkciji. U tom je smislu

to posredna metoda koja doputa samo zakljuivanje, ali ne uzima u obzir zajedniko
djelovanje pojedinih miia.
Nadalje, prua se i mogunost ispitivanja s
pomou elektrinoga podraivanja. To se
provodi tako da podraaj nastaje na mjestu
gdje ivac ulazi u mii. Toj je metodi nedostatak ponajprije to to moe biti primijenjena samo na povrinske miie, a drugo,
to izaziva maksimalnu kontrakciju miia
bez uzimanja u obzir mogunosti da drugi
miii mogu tu kontrakciju sprijeiti ili umanjiti.
Najsuvremeniji je postupak elektromiografija, pri kojoj se akcijski potencijali odvode
elektrodom usaenom izravno u mii. S
pomou elektromiografije moe se utvrditi da se poveavanjem optereenja aktivira
sve vie motorikih jedinica (miina vlakna
s motorikom ploom i ivcima, vidi 3. svezak). Elektromiografija je pokazala da nikad
sva vlakna nisu istodobno djelotvorna. Dok
se dio odmara, kontrahiraju se druga vlakna,
pa se tako postie ravnomjerno smanjenje ili
poveanje kontrakcije.
I ova metoda ima ogranienja, primjerice,
vrlo je teko odrediti udio pojedinoga miia
u odreenoj kretnji.
Vagina synovialis tendinis

s potpunim fibroznim slojem
Vagina synovialis tendinis

s prstenastim fibroznim slojem
Bursa synovialis
Sezamska kost (patella)
Opa anatomija
Pomoni ustroji miia 33
Sustavna
anatomija
organa za
kretanje
Trup
Kraljenica 36
Prsni ko 64
Autohtono miije lea 72
Stijenke trupa 78
Prevertebralni miii 80
Skalenski miii
Miii prsnoga koa 82
Trbuna stijenka 84
Oit (dijafragma) 102
Dno male zdjelice 106
36 Trup
Kraljenica
Trup
Kraljenica, columna vertebralis tvori osnovicu tijela; oblikuju je 33 do 34 kraljeka,

vertebrae i meukraljeane ploe, disci intervertebrales. Kraljeci se dijele na:
sedam vratnih kraljeaka, vertebrae cervicales,
dvanaest prsnih, vertebrae thoracicae,
pet slabinskih, vertebrae lumbales,
pet krinih, vertebrae sacrales
etiri do pet repnih (trtinih) kraljeaka, vertebrae coccygeae.
Krini kraljeci sratavaju u os sacrum, krinu
kost, a trtini u os coccygis. Stoga krine i trtine kraljeke ubrajamo u neprave kraljeke,
a ostale nazivamo pravim kraljecima.
Vratni kraljeci (AG)

Meu vratnim kraljecima posebno razlikujemo prvi, atlas, drugi, axis i sedmi, vertebra
prominens, jer izmeu treega do estoga
kraljeka postoje neznatne razlike. Tijelo
kraljeka, corpus vertebrae (1) nastavlja se
prema natrag u luk kraljeka, arcus vertebrae
(2) koji dijelimo na prednji dio pediculus arcus vertebrae (3) i stranji dio lamina arcus
vertebrae (4). U podruju prjelaska korijena
u plou uzdie se prema gore processus articularis superior (5), a prema dolje sputa
processus articularis inferior (6). Izmeu tijela kraljeka i gornjega zglobnoga nastavka
nalazi se urez, incisura vertebralis superior
(7). Vei je urez, incisura vertebralis inferior
(8) izmeu tijela i donjega zglobnoga nastavka. Zglobni nastavci nose zglobne plohe, facies articulares (9) i pri tomu su gornji
zglobni nastavci okrenuti natrag, a donji su
usmjereni naprijed. Lukovi kraljeaka straga zavravaju iljastim nastavkom, processus
spinosus (10), iji je vrh od treega do estoga
vratnoga kraljeka podijeljen. Izmeu tijela
i lukova vratnih kraljeaka nalazimo razmjerno velik otvor, foramen vertebrale (11).
Postranino su usmjereni poprjeni nastav-
ci, processus transversus (12), koji se razvijaju

iz osnovica kraljeaka i rebara (str. 52.). Pri
tomu osnovica rebra nepotpuno sraste s osnovicom kraljeka pa nastaje otvor, foramen
processus transversii (13); na poprjenom
nastavku razlikujemo tuberculum anterius
(14) i tuberculum posterius (15), a izmeu
njih je lijeb, sulcus n. spinalis (16).
Kod treega vratnoga kraljeka nalaze se
zglobne plohe na processus articulares superiores pod kutem od 142 stupnja otvorenim
spram natrag (otvoreni kut, Putz), dok od
etvrtoga pa do sedmoga vratnoga kraljeka
taj je kut oko 180 stupnjeva.
Tuberculum anterius estoga vratnoga kraljeka posebno je izraen, pa je nazvan i tuberculum caroticum (17). Na gornjim plohama tijela treega do sedmoga vratnoga kraljeka postranino nalazimo dva izboenja,
processus uncinati, unci corporis (18), (str.
58.).
Sedmi vratni kraljeak ima velik stranji
nastavak, processus spinosus, i to je prvi nastavak koji moemo napipati na kraljenici,
pa je i nazvan vertebra prominens.
Varijacije: Ako je processus transversus sedmoga
vratnoga kraljeka (G) manjkavo razvijen i osnova
rebara nije dovoljno spojena (19), tad se iz te osnove razvija zasebni dio, odvojen od kraljeka. Ako je
pak rebrena osnovica prekomjerno razvijena, nastaje tzv. vratno rebro (20). Vratno se rebro najee
pojavljuje obostrano, a ako je jednostrano, nalazimo ga ee lijevo nego desno. Foramen processus
transversii moe esto biti podijeljen na dva dijela.
Sedmom vratnom kraljeku esto nedostaje tuberculum anterius.
Kliniko znaenje: Vratno rebro moe prouzroiti tzv. vratni trijas koji ine a) poremeaji optjecaja krvi, b) tekoe u brahijalnom ivanom
spletu (poremeaji osjeta), posebno n. ulnaris i c)
vratno rebro moemo napipati u podruju fossa
supraclavicularis major.
Vertebra cervicalis III., odozgora

(odsjeak)
Vertebra cervicalis IV. i V., odozgora
Vertebra cervicalis VI., sprijeda

(odsjeak)
Vertebra prominens, sprijeda

(odsjeak)
Vertebra prominens, odozgora
Vertebra cervicalis, sa strane
Costa cervicalis
(varijacija)
Trup
Vratni kraljeci 37
38 Trup: Vratna kraljenjca
Vratni kraljeci, nastavak
Trup
1. Prvi vratni kraljeak (AC)
Atlas ili prvi vratni kraljeak razlikujemo od

ostalih jer mu manjka tijelo. Stoga na prvom
vratnom kraljeku opisujemo samo manji
arcus anterior (1) i vei arcus posterior (2).
Na oba luka u medijalnoj ravnini postoje
malene izboine, tuberculum anterius (3) i
tuberculum posterius (4) koji je katkad tek
naznaen. Postranino od vrlo irokog otvora, foramen vertebrale (5), nalaze se massae
laterales (6), na kojima su zglobne plohe, facies articularis superior (7) i facies articularis
inferior (8). Gornje su zglobne plohe udubljene i njihov je medijalni rub esto oskudno
izraen, a katkad su podijeljene na dva dijela.
Donje su zglobne plohe ravne ili tek neznatno udubljene te etverouglastog oblika.
Na unutarnjoj plohi arcus anterior nalazi se
fovea dentis (9) sa zglobnom plohom. Iz podruja processus transversus (10), odnosno foramen processus transversi (11) polazi prema
stranjemu luku lijeb kojim prolazi a. vertebralis, sulcus arteriae vertebralis (12).
Varijacije: Umjesto sulcus arteriae vertebralis
moe postojati i canalis a. vertebralis (13). Iznimno atlas moe biti raspolovljen i njegove su polovice
meusobno povezane hrskavicom. Takoer postoji i
jednostrana ili pak obostrana asimilacija atlasa odnosno njegovo stapanje sa zatiljnom kosti.
2. Drugi vratni kraljeak (DF)
Axis, ili drugi vratni kraljeak ima posebnu

znaajku, dens axis (14). Tijelo aksisa nosi na
gornjoj plohi nastavak poput zuba, dens axis,
koji zavrava okruglastim vrhom, apex dentis
(15). Na prednjoj plohi zuba nalazi se zglobna ploha, facies articularis anterior (16), a na
stranjoj plohi je manja zglobna ploha, facies
articularis posterior (17).
Postranine zglobne plohe aksisa sputaju
se lateralno. Oskudno izraen poprjeni nastavak, processus transversus (18), sadrava
foramen processus transversi. Oblik je postraninih zglobnih ploha sloen i na macerira-
nim se uzorcima doimaju priblino ravno, ali

su drugaijega oblika ako ih promatramo s
hrskavicom. Hrskavini je oblog vaan zbog
uzglobljenja atlasa i aksisa (str. 60.). Processus spinosus (19) je masivan i esto je rascijepljen. Drugi vratni kraljeak ima jo i arcus
vertebrae (20), koji zajedno s corpus vertebrae
(21), omeuje foramen vertebrale (22).
Kliniko znaenje: Izolirani prijelomi luka atlasa najee nastaju pri prometnim ozljedama pa
ih treba razlikovati od varijacija atlasa (str. 44.).
Pri prijelomu atlasa potrebno je uoiti slobodne ulomke kraljeaka koji su vrlo rijetko unutar
prednje atlanto-okcipitalne membrane (str, 52).
Prijelom zuba aksisa tipian je prijelom drugoga
vratnoga kraljeka.
Poloaj zuba aksisa prema tijelu 2. kraljeka ovisi
o zavoju vratne kraljenice. Zbog izravne lordoze
kraljenice (str. 62.) zub moe biti pomaknut natrag, pa svojom uzdunom osi zatvara kut s okomicom povuenom kroz tijelo drugoga vratnoga
kraljeka.
Trup
Vratni kraljeci 39
Atlas (odozgor)
Atlas, canalis
a. vertebralis
(varijacija)
Atlas (ispod)
Axis (sprijeda)
Axis (odozgor)
Axis (postranino)
40 Trup: Kraljenica
Trup
Prsni kraljeci (AD)
Svih dvanaest prsnih kraljeaka, vertebrae

thoracicae, imaju sljedee tvorbe: corpus
vertebrae (1) s nepotpuno okotanom gornjom i donjom plohom. Na stranjoj plohi
tijela nalazimo otvor kroz koji izlazi vena basivertebralis. Postranino na tijelu kraljeka
najee nalazimo po dvije zglobne plohe,
foveae costales (2), koje ine polovinu zglobne plohe (D) za uzglobljivanje s rebrima. Iznimke su: prvi, deseti, jedanaesti i dvanaesti
prsni kraljeak.
Na prvome prsnom kraljeku nalazimo (D)
na gornjem rubu tijela cijelu (3), a na donjem
rubu polovinu zglobne plohe (4). Deseti prsni kraljeak (D) ima kranijalno samo polovinu zglobnu plohu (5). Na jedanaestom
prsnom kraljeku (D) nalazimo na gornjem
rubu itavu zglobnu plohu (6), a dvanaesti
prsni kraljeak (D) ima itavu zglobnu plohu na sredini tijela (7).
Na stranjoj plohi tijela kraljeka na obje strane zapoinje arcus vertebrae s pediculus arcus vertebrae (8), koji se nastavljaju
u lamina arcus vertebrae (9). Obje se ploe
udruuju i nastaje processus spinosus (10).
Spinalni nastavci prvoga, pa sve do devetoga prsnoga kraljeka preklapaju se poput crijepova na krovu pa njihovi vrhovi seu nie
od tijela odgovarajuega kraljeka. Stranji
su iljasti nastavci na poprjenom presjeku
trokutasti.
iljasti nastavci posljednjih triju prsnih kraljeaka na poprjenom presjeku doimaju se
poput okomito postavljenih ploa i te se ploe ne sputaju prema dolje nego su usmjerene ravno prema natrag. Na gornjemu rubu
pediculus arcus vertebrae nalazimo oskudno izraen urez, incisura vertebralis superior
(11), a na donjemu je dijelu taj urez izrazitiji
i nazvan je incisura vertebralis inferior (12).
Izmeu lukova i stranje plohe trupa kraljeka nalazi se foramen vertebrale (13).
Na prjelasku pediculus arcus vertebrae u lamina arcus vertebrae nalazi se prema gore
usmjeren processus articularis superior (14),

a prema dolje je usmjeren processus articularis inferior (15). Postranino i malo natrag
odvaja se processus transversus (16), na kojem od prvoga do desetoga prsnoga kraljeka
nalazimo fovea costalis processus transversi
(17) to se uzglobljuje sa zglobnom plohom
na tuberculum costae. Zglobna ploha za rebro od drugoga do petoga kraljeka je oblika jamice. Na prvom, estom do devetoga i
desetom kraljeku zglobna ploha je ravna.
Oblik ovih zglobnih ploha uvjetuje razliite
mogunosti opsega kretnji pojedinih rebara
(str. 68.).
Osobitosti: Slino kao u vratnih kraljeaka,
na prvome prsnom kraljeku dosta esto s
obiju strana na corpus vertebrae nalazimo
uncus corporis (Putz). Na jedanaestome i
dvanaestom kraljeku mogu poprjeni nastavci posve zakrljati pa kao i na lumbalnim
kraljecima (str. 42.) s obiju strana nalazimo
processus accessorius i processus mamillaris.
Kliniko znaenje: Processus transversus je tipian za sve prsne kraljeke. Incisurae vertebrales, i to gornja i donja zajedno, tvore foramen intervertebrale (18) kroz koji prolazi spinalni ivac.
Kotane promjene u tom podruju mogu suziti
otvor i prouzroiti oteenje modinskoga ivca.
Trup
Vratni kraljeci 41
Vertebra thoracica (odozgor)
Vertebra thoracica
(postranino)
Shema zglobnih ploha
kraljenino-rebrenih
zglobova
Dva prsna kraljeka

(postranino)
42 Trup: Kraljenica
Trup
Slabinski kraljeci (AD)

Tijela, corpora (1), pet slabinskih kraljeaka,
vertebrae lumbales, znatno su vea negoli u
ostalih kraljeaka. Processus spinosus (2) je
ploast i poloen u sagitalnom smjeru. Lamina arcus vertebrae (3) je kratka i masivna, a
pediculus arcus vertebrae (4) sukladno veliini
slabinskoga kraljeka, takoer je vei nego u
ostalih kraljeaka. Postranini rebreni nastavci, processus costales (5) ostatci su sratenih rebara s tijelima slabinskih kraljeaka.
Iza processus costalis nalazi se razliito izraen processus accessorius (6) i processus mamillaris (8) smjeteni na processus articularis
superior (7), a ta dva nastavka ine ostatak
poprjenoga nastavka. Prema dolje je usmjeren processus articularis inferior (9). Zglobne
plohe na processus articulares superiores okrenute su medijalno (10), a facies articulares
na processus articularis inferior okrenute su
lateralno (11).
Izmeu processus articularis superior i processus articularis inferior nalazi se podruje
koje nema spongiozu i kliniari ga nazivaju
intraartikularnim dijelom (12).
U slabinskih se kraljeaka kao i u ostalih kraljeaka izmeu corpus vertebrae i processus
articulares superiores nalaze mali urezi, incisura vertebralis superior (13). Znatno vei
urezi, incisura vertebralis inferior (14), seu
od stranje plohe tijela kraljeka pa sve do
korijena processus articularis inferior. U
slabinskih kraljeaka su foramina intervertebralia razmjerno velika. Foramen vertebrale
(15) razmjerno je malen i na stranjoj plohi
tijela unutar foramen vertebrale nailazimo
na veliki otvor kroz koji iz kraljeaka izlaze
vene. Na gornjoj i donjoj plohi tijela slabinskih kraljeaka nalazimo kao i u ostalih kraljeaka izraenu okruglu, rubno smjetenu
kompaktnu kotanu plou, epiphysis anularis (16), a unutar tijela kraljeka u sredini se
nalazi spuvasto tkivo (17). Prsten kompaktne kosti odgovara okotanom dijelu epifize
kraljeka (str. 52.).
Posebno valja razlikovati peti lumbalni kraljeak, ije se tijelo od sprijeda prema natrag
smanjuje.
Varijacije: U prvoga i drugoga slabinskoga kraljeka esto ne srastu processus costalis, pa govorimo
o slabinskom rebru (18). Posljednji pak lumbalni
kraljeak moe srasti s krinom kosti, pa govorimo o
sakralizaciji petoga kraljeka.
Kliniko znaenje: Slabinska rebra mogu zbog
blizine i pritiska na bubreg prouzroiti bolove. U
blizini interartikularnog podruja moe doi do
spodilolize (str. 44.). Vana je u dijagnostike i
terapijske svrhe lumbalna punkcija. Obavlja se u
medijanoj liniji i to najee izmeu iljastog nastavka treega i etvrtoga slabinskoga kraljeka.
Na tome se mjestu ulazi u subarahnoidalni prostor i punktira se likvor.
Slabinski kraljeci 43
Trup
Vertebra lumbalis (odozgor)
Vertebra lumbalis
(postranino)
Interartikularno
podruje
Slabinska rebra
44 Trup: Kraljenica
Trup
Nakaznosti i varijacije (AE)

Nakaznosti kraljeaka mogu biti praene veim ili manjim promjenama u kraljeninoj
modini. Razliite rascjepe ili druge promjene najee nalazimo pri rentgenskim, ultrazvunim, CT ili elektromagnetnom rezonancijom uinjenim snimanjima, naravno, ako
ve prije nisu prouzroile bolove. Ne emo
razmatrati razvojne imbenike koji uvjetuju
razliite promjene i nakaznosti, nego emo
samo prikazati nepravilnosti slobodnih kraljeaka (varijacije krine kosti opisane su na
str. 50., te varijacije vratnih i slabinskih kraljeaka na str. 36. i str. 42.).
U vratnoj su kraljenici uestale nepravilnosti kanala vertebralne arterije (str. 38.), i
jednostrana ili obostrana asimilacija (sratenje s bazom lubanje) prvoga vratnoga kraljeka. Najee su nakaznosti ipak rascjepi
lukova kraljeaka. Rascjepe nalazimo straga
postranino ili pak u korijenu luka kraljeka
(prema Tnduryju). Ovdje, takoer, ubrajamo i rijedak rascjep prednjega luka prvoga
vratnog kraljeka. Prednje i stranje rascjepe
lukova kraljeaka nalazimo najee u medijalnoj ravnini. Medijalni stranji rascjep vrlo
je esto udruen s oteenjima kraljenine
modine koja prema Tnduryju nastaju u
mezenhimalnom razdoblju razvitka kraljenice.
Vrlo rijetko nalazimo prednji rascjep atlasa
(B), dok esto postoji stranji rascjep atlasa
(A), rjee donjih vratnih kraljeaka (E) i vrlo
rijetko gornjih prsnih kraljeaka. Meutim,
takve rascjepe esto nalazimo na donjim prsnim i gornjim slabinskim kraljecima, a najuestaliji su rascjepi krine kosti, tzv. spina
bifida (str. 50.).
Postranini rascjep luka kraljeka (C) nalazimo iza gornjega zglobnoga nastavka (1),
tako da su donji zglobni nastavci zajedno sa
spinalnim nastavkom odvojeni od kraljeka.
Prednji medijani rascjep atlasa je rijetkost
i na slici je ovdje prikazan i stranji medijani
rascjep (B).
Postranini rascjepi (C) obino nastaju neposredno iza gornjega zglobnoga nastavka
(1) pa su donji zglobni nastavci (2), zajedno
s lukom i iljastim nastavkom odijeljeni od
preostaloga dijela kraljeka. Takav rascjep
kosti nazvan je spondylolysis i moe prouzroiti poskliznue kraljeka (spondylolisthesis).
Daljnja je nakaznost sratenje kraljeaka
(D). Mogue je sratenje dvaju ili vie kraljeaka, slino fiziolokom sratenju u nastanku krine kosti. Najea su sratenja u
vratnome, u gornjemu prsnom i u slabinskome predjelu kraljenice. Na slici je prikazano sratenje drugoga i treega vratnoga kraljeka (D). Sraivanje kraljeaka tumai se
poremeajem u mezenhimalnoj fazi razvoja
kraljeaka.
Kliniko znaenje: Sratenja nalazimo kao posljedicu razliitih bolesti i razlikujemo ih po
egzofitima.
Trup
Nakaznosti i varijacije 45
Medijani stranji rascjep

luka atlasa
Sratenje kraljeaka
Prednji i stranji medijani

rascjep atlasa
Medijani rascjep luka sedmoga

vratnoga kraljeka
Postranini rascjep luka

slabinskoga kraljeka
46 Trup: Kraljenica
Trup
Krina kost (A, B)

Krinu kost, os sacrum, tvori pet krinih
kraljeaka s intervertebralnim ploama.
Prednju stranu krine kosti oblikuje ploha, facies pelvina (A), i prema natrag je
izboena ploha, facies dorsalis (B). Ploha
usmjerena prema posljednjemu slabinskom
kraljeku je osnovica, basis ossis sacri (1).
Prema dolje je usmjeren vrh, apex ossis sacri
(2), koji se spaja s trtinom kosti.
Na facies pelvina (A) zavoj kosti nije jednolik i najizrazitiji je u razini treega krinog
kraljeka. Ispod toga kraljeka krina kost
oblikuje blai zavoj ili je posve izravnana. Na
facies pelvina nailazimo na etiri parna otvora, foramina sacralia anteriora (3), kroz koje
izlaze prednje grane modinskih ivaca (v.
3. svezak). Ti otvori nisu sukladni otvorima
izmeu pravih kraljeaka, foramina intervertebralia (koji se nalaze u canalis sacralis),
nego ih oblikuju osnove rebara, te odgovaraju otvorima to su okrueni dijelovima
kraljeaka, rebara i ligg. costotransversaria
superiora.
Izmeu lijevih i desnih otvora nalaze se srateni trupovi kraljeaka i meukraljeane
ploe, lineae transversae (4). Postranino od
foramina anteriora nastavlja se postranini
dio, pars lateralis (5) (str. 48.).
Na facies dorsalis (B) krina kost je jednoliko svijena. Pet uzdunih kotanih grebena
nisu uvijek potpuno izraeni i nastali su srastanjem nastavaka krinih kraljeaka. U sredini se nalazi crista sacralis mediana (6), koju
oblikuju srateni iljasti nastavci. Postrance,
te medijalno od foramina sacralia posteriora (7) nailazimo na crista sacralis intermedia
(8) koja je redovito manje izraena i nastaje
srastanjem zglobnih nastavaka. Lateralno od
foramina sacralia posteriora nalazi se crista
sacralis lateralis (9) koja je ostatak sratenih
postraninih nastavaka.
U produetku crista sacralis intermedia prema gore stre zglobni nastavci, processus ar-
ticulares superiores (10), to se uzglobljuju sa

zadnjim slabinskim kraljekom. Na stranjoj
plohi nailazimo na osam otvora, foramina
sacralia anteriora, koji poput prednjih otvora
nisu sukladni intervertebralnim otvorima izmeu pravih kraljeaka. To su takoer otvori
to ih omeuju kraljeci, rebra, odnosno osnova rebara i ligamenta costotransversaria i
kroz njih prolaze stranje grane modinskih
ivaca.
Crista sacralis mediana zavrava iznad hiatus sacralis (11), a on je donji otvor kraljeninog kanala. Hiatus sacralis se nalazi u razini
etvrtoga krinoga kraljeka i postranino ga
omeuju cornua sacralia (12).
Kliniko znaenje: U podruju treega sakralnoga kraljeka se ulazi u hiatus sacralis da bi se dala
spinalna anestezija. Tako se anesteziraju organi
male zdjelice i donje okrajine.
Trup
Krina kost 47
Os sacrum (sprijeda)
Os sacrum (straga)
Trup
48 Trup: Kraljenica
Krina kost (nastavak AD)
Trtina kost (E, F)
Pri promatranju krine kosti odozgo (A) vidimo u sredini poloenu basis ossis sacri (1)
koja ini dodirnu plohu s meukraljeanom
ploom zadnjeg slabinskog kraljeka. To je
meukraljeana ploa, najizboeniji dio
itave kraljenice, a stri najdublje u zdjelicu
(str. 62.), pa je nazvana promontorium. No,
danas se kao promontorium oznauje najizboenija toka basis ossis sacri. Postrance
od osnovice krine kosti na obje se strane
nastavljaju alae ossis sacri (2), odnosno gornje plohe partes laterales to ih izgrauju popreni nastavci i osnove rebara. Iza basis ossis sacri je ulaz u krini kanal, a postranino
se nalaze processus articulares superiores (3)
sa zglobnim plohama za uzglobljenje sa zadnjim slabinskim kraljekom.
Trtinu kost, os coccygis, najee oblikuju

tri do etiri rudimentarna kraljeka. Na strani usmjerenoj prema krinoj kosti nalaze se
cornua coccygea (6) koje tvore zglobni nastavci prvoga trtinoga kraljeka.
Na stranama krine kosti (B) nalazimo facies auriculares (4), odnosno zglobne plohe za
spoj sa zdjelinom kosti. Iza facies auriculares je tuberositas ossis sacri (5), hrapavo polje
za hvatite sveza.
Unutar krine kosti lei kanal, canalis sacralis, koji je oblikom, zavojem i irinom
sukladan promjenama same kosti. U razini
treega krinoga kraljeka u krinom je kanalu suenje. Krini kanal postranino ima
otvore koji odgovaraju intervertebralnim
otvorima i oblikuju ih sratene incisurae
vertebrales superiores et inferiores. Od tih
kratkih kanala na prednju i stranju plohu
vode spomenuta foramina sacralia (str. 46.).
Spolne razlike: U mukaraca (D) krina je
kost dua i ima izrazitiji zavoj. U ena (C)
krina kost je kraa, malo ira i manje zavijena.
Kliniko znaenje: U zdravih je osoba promontorij kut 120135 stupnjeva. Mjeri se od donjeg
ruba etvrtoga slabinskoga kraljeka pa do gornjeg ruba sakruma.
Trtina se kost smanjuje odozgora prema dolje i samo na prvome kraljeku jo moemo
vidjeti elemente koji odgovaraju znaajkama
kraljeaka. Na prvom kraljeku nalazimo
dva postranina nastavka koja odgovaraju
poprjenim nastavcima kraljeaka.
Trup
Krina i trtina kost 49
Os sacrum (odozgor)
Os sacrum
u ena
(postranino)
Os sacrum
(postranino)
Os coccygis (sprijeda)
Os coccygis (straga)
Os sacrum
u mukaraca
(postranino)
50 Trup: Kraljenica
Trup
Nepravilnosti krine kosti (AD)

Kraljenicu redovito oblikuju 24 presakralna kraljeka i preostali se kraljeci dijele na
pet sratenih krinih i tri do etiri trtina
kraljeka. Gotovo treina ljudi ima vie krinih kraljeaka i u njih krina kost ima est
kraljeaka. Pri tomu je katkad u krinu kost
ukljuen slabinski kraljeak (A), ili pak s
krinom kosti moe srasti prvi trtini kraljeak (B).
Ako je zadnji slabinski kraljeak kotano
spojen s krinom kosti, govorimo o sakralizaciji slabinskoga kraljeka. Sratenje trtinoga kraljeka s krinom kosti nazvano
je sakralizacijom trtine kosti, odnosno kraljeka. Pri sratenju slabinskoga ili trtinoga
kraljeka s trtinom kosti na svakoj strani
nalazimo po pet foramina sacralia, a krina
je kost vea.
Sratenje posljednjega slabinskoga kraljeka
moe nastati samo jednostrano, pa govorimo o prijelaznom lumbosakralnom kraljeku koji moe uvjetovati skoliozu kraljenice (str. 62.). Prijelazni lumbosakralni
kraljeak postoji i pri lumbalizaciji prvoga
krinoga kraljeka. Pri tomu se na stranjoj
strani nepotpuno spaja prvi krini kraljeak
s ostalima i kotani je spoj u podruju partes
laterales, a u podrujima koja ine rudimenti
rebara spajanje izostaje.
Pri lumbalizaciji krinoga kraljeka, krina
kost unato lumbalizaciji ima pet kraljeaka,
jer je prvi trtini kraljeak sraten s krinom
kosti. Poveanje broja kraljeaka u oblikovanju krine kosti ee je u mukaraca negoli
u ena.
Daljnja je uestala nepravilnost krine kosti
(prema Hintzeu u 44% petnaestogodinjaka i
u 10% pedesetogodinjaka) nepotpuno razvijena crista sacralis mediana, pa je stranja
stijenka krinoga kanala nepotpuno zatvorena (C). Posebno je izraena nepotpuna
sratenost prvoga krinoga kraljeka u podruju njegova iljastoga nastavka sa spinal-
nim nastavcima ostalih kraljeaka, pa prvi

sakralni kraljeak oblikuje luk, arcus vertebrae, a crista sacralis mediana poinje tek od
drugoga kraljeka.
Konano, mogu je i izostanak sratenja u
itavu podruju luka kraljeka, pa manjka
cijela stranja stijenka krinoga kanala; tada govorimo o nepravilnosti koju nazivamo
spina bifida (D).
Kliniko znaenje: O spina bifida occulta
govorimo kad je kraljenina modina intaktna
te nema promjene koe u tom podruju. Takav
nalaz nalazimo u oko 2% mukaraca i 0,3% ena.
Takav sluaj nema posebno kliniko znaenje.
Trup
Varijacije u podruju krine kosti 51
Sakralizacija petoga slabinskoga kraljeka
Nepotpuna crista sacralis mediana
Sakralizacija prvoga trtinoga kraljeka
Spina bifida
52 Trup: Kraljenica
Trup
Razvitak kraljeaka (AI)

Kraljeci redovito imaju tri kotane osnove,
i to dvije perihondralne i jednu enhondralnu
osnovu. Perihondralne osnove (1) lee u korijenu luka kraljeka, a kotana se jezgra (2)
nalazi u trupu kraljeka. Osim ovih osnova
okotavanja kraljeaka postoje i sekundarne
epifizne kotane jezgre koje nalazimo u plohi
trupa kraljeka, te u processus transversi ili u
processus spinosi kraljeaka.
Atlas (A) se razvija iz dvaju mjesta okotavanja (1) i
u arcus anterior se razvija u prvoj godini ivota zasebna jezgra okotavanja (hipohondralni spoj) koji
se izmeu pete i devete godine ivota spoji s obje
postranine zone okotavanja. Processus transversi
sadravaju u atlasu i aksisu rudimentarne osnove
rebara (3).
Osim triju kotanih osnova i sekundarnih epifiza nalazimo na aksisu (B, C) jo neke jezgre okotavanja.
Tako se zub (4) doima kao tijelo atlasa i nosi njegovu kotanu osnovu, a prema miljenjima drugih
(Ludwig) tvori ga tzv. dentalni nastavak. Razmjerno
kasno nastaje u apex dentis (5), kotana jezgra (ossiculum terminale), koja potjee iz tijela atlasa i sraste
sa zubom aksisa.
U ostalih vratnih kraljeaka (D) pri kraju drugoga
embrionalnoga mjeseca nalazimo tri tipine jezgre
okotavanja. U processus transversi nalazimo kotane osnove (6) koje potjeu iz osnova rebara (parijetalni spoj) i iz njih se razviju tubercula anteriora i
dio tubercula posteriora. Spajanje lukova kraljeaka
nastaje u prvoj godini ivota, a spoj izmeu luka i
tijela kraljeka nastaje izmeu tree i este godine
ivota. Sekundarne epifizne osnove doseu krajeve
processus transversi i processus spinosi izmeu 12.
i 14. godine ivota, te sratavaju s njima oko dvadesete godine ivota. Epifize tijela kraljeaka, gornja i
donja hrskavina ploa okotavaju prstenasto oko
osme godine ivota, a s tijelom kraljeka srastu oko
18. godine ivota.
U prsnome dijelu kraljenice vidljive su (E) jezgre okotavanja u korjenovima lukova (1) najprije u
gornjim prsnim kraljecima. Enhondralna jezgra u
tijelu kraljeka (2) razvija se u desetom tjednu embrionalnoga ivota, i to najprije u donjim prsnim
kraljecima. Spajanje okotalih lukova nastaje u prvoj godini, a spajanje lukova i tijela izmeu tree i
este godine ivota. Epifize tijela kraljeaka okotavaju prstenasto.
I slabinski kraljeci (F, G, K) razvijaju se iz triju

kotanih osnova i pri tome se jezgra okotavanja tijela kraljeka (2) najprije razvija u gornjim slabinskim
kraljecima (priblino istodobno kao i u donjim prsnim kraljecima), a jezgre okotavanja lukova (1)
nastaju kasnije. Processus costales (7) razvijaju se iz
osnovica rebara.
Tu ubrajamo i sekundarne epifize, i to kotanu osnovu u processus spinosus i prstenasto okotale epifize
(8) tijela kraljeka koje nalazimo na gornjoj i donjoj
pokrovnoj ploi.
Segmenti krine kosti (H, I) razvijaju se kao i ostali kraljeci s tri osnove okotavanja, i na lijevoj i na
desnoj strani nalazimo rebrenu osnovu (9) u partes
laterales, tako da svaki segment os sacrum ima pet
jezgara okotavanja. U okolici lineae transversae
okotavaju rubovi i intervertebralne ploe. Rudimentarne osnove jezgara za rebra nalazimo u petom
do sedmom mjesecu fetalnog ivota i one s ostalom kosti srastu izmeu druge i pete godine ivota.
Krina kost srauje odozdo prema gore sve do 25.
godine ivota.
Trtini kraljeci nastaju iz jezgara okotavanja koje
se razvijaju u prvoj godini ivota i srastu u treem
desetljeu ivota.
Razvoj kraljeaka 53
Trup
Atlas
Axis (odozgor)
Axis (sprijeda)
Vertebra cervicalis
Vertebra lumbalis
s prstenastom epifizom
Vertebra thoracica
Vertebra lumbalis
(sprijeda)
Vertebra lumbalis
(odozgor)
Os sacrum (odozgor)
Os sacrum
(sprijeda)
54 Trup: Kraljenica
Trup
Discus intervertebralis (AD)

(meukraljeana ploa)
Discus inter vertebralis, meukraljeana
ploa ima dva dijela, i to vanjski vrsti anulus fibrosus (1) i mekanu, elatinoznu jezgru,
nucleus pulposus (2), koja je ostatak chorda
dorsalis. Anulus fibrosus oblikuju vezivna
hrskavica i kolagenska vlakna koncentrino
poredana i napeta djelovanjem nucleus pulposus. Meukraljeana ploa uvijek je stijenjena izmeu tijela susjednih kraljeaka
i njezin sagitalni presjek je stoastog oblika.
U podruju vratne i slabinske kraljenice intervertebralna je ploa sprijeda via i straga
nia, a u prsnoj je kraljenici meukraljeana ploa sprijeda nia i straga via. Debljina se intervertebralnih ploa poveava odozgor prema dolje.
Funkcionalno su za disci intervertebrales
bitne hijaline hrskavice, laminae cartilagineae (3) (ostatak epifize kraljeaka), preko
kojih su disci sinhondrotiki povezani s kraljekom. Meukraljeane ploe uvruju i
ligg. longitudinalia (4) koji jo dodatno osiguravaju njihov poloaj. Pri tomu je lig. longitudinale posterius srastao s ploama (str.
56.), a lig. longitudinale anterius je samo labavo vezan s meukraljeanom ploom.
Disci intervertebrales te dva susjedna kraljeka ine funkcionalnu cjelinu te zajedno
tvore symphysis inter vertebralis. Taj je pripoj jo ojaan s ligg. longitudinalia.
Funkcija: Meukraljeana je ploa elastian jastuk u kojemu tlak razdjeljuje nucleus
pulposus. Pri optereenju e se sve meukraljeane ploe stisnuti, a pri dugotrajnom
rastereenju opet poprime poetni oblik. Pri
kretnjama kraljenice disci intervertebrales
su uklopljeni (C, D) kao elastini elementi
izmeu kraljeaka.
Kliniko znaenje: U starih ljudi se pulpozna jezgra smanji i time anulus fibrosus izgubi svoju napetost te se moe lako razderati. U poetku nastaje razdor u okolici nucleus pulposus (Schlter)
kod ega treba razlikovati pojavu koncentrinih

pukotina koje nalazimo u mlaih ljudi, ali je ta
pojava vezana uz degenerativne promjene. U
radijarne pukotine prodire nucleus pulposus pa
govorimo o Schmorlovoj herniji koju je mogue vidjeti na rentgenskim slikama kraljenice.
Mogue je i pomicanje dijelova ploe, odnosno
prodiranje u tijela susjednih kraljeaka. Hernije
nucleus pulposus (diskus hernije) nastaju nakon oteenja anulus fibrosus kad elatinasta jezgra prodre lateralno ili straga u kraljenini kanal
i pri tomu pritie na kraljeninu modinu ili na
korijen spinalnog ivca ili na itav ivac.
Hernije diska najee nastaju izmeu treega i
etvrtoga, te izmeu etvrtoga i petoga slabinskoga kraljeka. Hernije diska takoer nastaju u donjem dijelu vratne kraljenice, i to izmeu petoga
i estoga i izmeu estoga i sedmoga vratnoga
kraljeka.
Prolaps diskusa nastaje iz hernije diska pri
potpunom razdoru anulus fibrosus. Na kraju
kao posljedica napetosti u anulus fibrosus moe
intervertebralna ploa postati neelastina pa
osteoblasti mogu zapoeti proces okotavanja
meukraljeane ploe.
Meukraljeana ploa 55
Trup
Discus intervertebralis (odozgor)
Sredinji sagitalni presjek
Odsjeak kraljenice
(shema pri
uspravnome
naginjanju)
Odsjeak kraljenice
(shema pri
postraninome
naginjanju)
56 Trup: Kraljenica
Kraljenine sveze (AD)
Trup
Ligamentum longitudinale anterius et posterius, uzdune su sveze razapete ispred ili

iza tijela kraljeaka.
Prednja uzduna sveza (1) poinje od os
occipitale, odnosno od tuberculum anterius
atlantis i prolazi prednjim plohama tijela
kraljeaka prema dolje sve do trtine kosti.
Donji dijelovi sveze su iri i vrsto su povezani s tijelima kraljeaka, a s disci intervertebrales nema tako vrstoga spoja.
Stranja uzduna sveza (2) ima povrinski i
dubinski sloj. Povrinski se sloj nastavlja od
membrane tektorije (str. 60.) na tijelu aksisa i
usmjeren je prema dolje po stranjim plohama tijela kraljeaka te zavrava u razini L3/
L4 (Prestar i Putz). Dubinski sloj se nastavlja na lig. cruciforme atlantis i see do kanala
krine kosti. U vratnom je dijelu sveza iroka, dok se u podruju prsnoga i slabinskoga
dijela iri u obliku romba (3) na meukraljeanoj ploi (4) i na gornjim dijelovima
kraljeaka. Sveza je u vrlo vrstom spoju s
meukraljeanom ploom te predstavlja
dodatno osiguranje meukraljeane ploe. Izmeu trupa kraljeaka i dubinskog dijela sveze nalazi se pukotina za prolazak vena
koje izlaze iz trupova kraljeaka.
Uzdune sveze pojaavaju vrstou kraljenice, posebno pri nagibanju tijela prema
naprijed i prema natrag. Sveze imaju, dvije
temeljne zadae, i to: ograniuju opseg kretnji i tite meukraljeane ploe.
ute sveze, ligg. flava (5), nalaze se izmeu
lukova kraljeaka (6) i omeuju medijalne
i stranje strane meukraljeanih otvora.
uta je boja tih sveza uvjetovana velikim
brojem elastinih vlakana koja najveim dijelom tvore ove sveze. ute su sveze napete
pri uspravnom stavu i pri sagibanju postaju jo napetije, te pomau pri uspravljanju
kraljenice.
Lig. nuchae (nije na slikama) polazi od
protuberantia occipitalis externa i see do
iljastih nastavaka vratnih kraljeaka. Sveza

je sagitalno postavljena i nastavlja se u ligg.
interspinalia, odnosno ligg. supraspinalia, a
polazite je miia.
Ligg. intertransversaria (7) kratke su sveze
izmeu poprjenih nastavaka.
Ligg. interspinalia (8) takoer su kratke sveze razapete izmeu spinalnih nastavaka (9).
Lig. supraspinale (10) poinje na spinalnom
nastavku sedmoga vratnoga kraljeka i prema dolje see do krine kosti te ostvaruje
spoj izmeu kraljeaka i krine kosti.
Postrance od lig. longitudinale anterius nalaze se u slabinskom i prsnom dijelu kraljenice duge i kratke perivertebralne sveze (11).
Usporedno s prednjim uzdunim svezama
spajaju susjedne meukraljeane ploe, a
dua vlakna mogu prelaziti i preko pojedinih
meukraljeanih ploa.
12 lig. costotransversarium superius (str. 68.),
13 lig. costotransversarium laterale (str. 68.),
14 lig. capitis costae radiatum (str. 68.).
Trup
Kraljenine sveze 57
Lig. longitudinale anterius
Lig. supraspinale. ligg.

interspinalia et intertransversaria
Ligg. flava
Lig. longitudinale posterius
58 Trup: Kraljenica
Zglobovi kraljenice (AE)
Trup
Articulationes zygapophysiales (A, B)
To su spojevi izmeu malih zglobova kraljenice koji se nalaze na processus articulares (A). Zglobne ahure, capsulae articulares,
napetije su odozgor prema dolje i u podruju
vrata su obilne i upotpunjene tvorbama slinim meniscima, plicae synoviales (B), koje
zapremaju prazne prostore izmeu zglobnih tijela. Pokreti izmeu dvaju susjednih
kraljeaka razmjerno su mali. Najprije treba prikazati sve mogue kretnje kraljeaka
i meukraljeane ploe. U podruju vratne kraljenice mogue su postranine kretnje, kretnje pomicanja naprijed i natrag, te
neznatne kretnje zaokretanja. U podruju
prsne kraljenice preteno su mogue
kretnje zaokretanja, te u vrlo malom opsegu
pregibanje prema natrag i naprijed. Takoer
je mogue ogranieno zaokretanje trupa. U
podruju slabinskoga dijela kraljenice
mogue su kretnje pregibanja prema naprijed
i natrag, a u maloj su mjeri mogue i kretnje
zaokretanja.
Kretanje u pojedinim dijelovima kraljenice
ovisi o poloaju zglobnih ploha. U vratnih su
kraljeaka zglobne plohe postavljene frontalno. Trei vratni kraljeak ima drugaiji poloaj zglobnih ploha (str. 37.) i zglobne plohe meusobno zatvaraju kut od 142 stupnja
(Putz). U prsnih kraljeaka zglobne plohe
imaju oblik valjkastoga odsjeka, a u slabinskoj su kraljenici zglobne plohe najveim
dijelom postavljene u sagitalnoj ravnini.
Openito, zglobne plohe slabinskih kraljeaka mogu imati najvee varijacije (Putz).
Unkovertebralni zglobovi (CE)
Unkovertebralne zglobove nalazimo u vratnom dijelu kraljenice. Processus uncinati

(unci corporis) postaju uoljivi ve u djetinjstvu. Izmeu pete i desete godine ivota nastaju pukotine u hrskavici koje potom
dobivaju znaajke zgloba (C, D). Stoga unkovertebralni zglobovi ne nastaju primarno,
ve su to sekundarne tvorbe. U devetoj ili

desetoj godini ivota pojavljuju se ti prostori u obliku ureza izmeu meukraljeane
ploe i potom se na tom mjestu moe stvoriti procijep u itavoj meukraljeanoj ploi
(E). Ako je meukraljeana ploa potpuno rascijepljena, vrlo lako moe nastati tzv.
pulpozna kila (str. 54.). Premda su unkovertebralni zglobovi u poetnom razdoblju
fizioloke tvorbe, s vremenom se pretvaraju
u patoloke tvorbe koje poinju s raskidom
intervertebralne ploe.
Kliniko znaenje: Unkovertebralni zglobovi
stvaraju znatne potekoe u diferencijalnoj dijagnozi. Oteenje intervertebralne ploe najee
nalazimo na petome vratnom kraljeku, pa na
postraninoj rentgenskoj slici prepoznajemo tzv.
lordozni prijelom.
Articulatio lumbosacralis
Zglob ine peti slabinski kraljeak i krina

kost. Vrlo je varijabilan poloaj zglobnih
ploha na processus articulares superiores.
U 60% ljudi postoji asimetrija. Lig. iliolumbale (str. 188.) spaja rebrene nastavke 4. i 5.
slabinskoga kraljeka s crista iliaca te ograniuje kretnje pregibanja i rotacije u lumbosakralnome zglobu (Niethard).
Articulatio sacrococcygea
Spoj izmeu krine i trtine kosti najee

ini pravi zglob koji je pojaan svezama (ligg.
sacrococcygeum dorsale superficiale et profundum, lig. sacrococcygeum ventrale, lig.
sacrococcygeum laterale).
Trup
Zglobovi kraljenice 59
Juncturae zygapophyseales (sagitalni presjek)
Meniskoidne tvorbe u
malom zglobu kraljeka
(uveano)
Unkovertebralni
zglob izmeu C5 i
C7 (frontalni presjek)
Unkovertebralni zglob
(uveano)
Frontalni presjek u vratnoj kraljenici

rascijepljen diskus intervertebralis
60 Trup: Kraljenica
Zglobovi kraljenice (nastavak)
Trup
Articulatio atlantooccipitalis (A, D, E)
Desni i lijevi atlantookcipitalni zglob (A,

D) tvore spoj izmeu atlasa i zatiljne kosti te
skupa oblikuju jedinstveni elipsoidni zglob.
Zglobne su plohe facies articulares superiores
(atlantis) i condyli ossis occipitalis (1). Zglobne su ahure atlantookcipitalnoga zgloba
napete. U tom su zglobu mogue kretnje pomicanja na lijevo i na desno te naprijed i natrag. Gornji zglob glave jednako je osiguran
svezama kao i donji zglob glave.
Articulationes atlantoaxiales (BE)
Atlantoaksijalni zglob je poznatiji kao donji

zglob glave i ine ga articulationes atlantoaxiales laterales i articulatio atlantoaxialis mediana. U atlantoaksijalnom zglobu
mogue su kretnje obrtanja na lijevu i na
desnu stranu, i to za 26. U lateralnim zglobovima zglobne su plohe facies articulares
inferiores atlantis (2) i processus articulares
superiores axis (3). Nesukladnost zglobnih
ploha ublaena je meniskoidnim sinovijalnim umetcima (4) koji na sagitalnom presjeku (C) imaju trokutasti oblik. U articulatio
atlantoaxialis mediana razlikujemo sljedee
plohe: facies articularis anterior dentis (5) i
fovea dentis na stranjoj plohi luka atlasa (6).
Pri tomu lig. transversum atlantis (7) prolazi
iza zuba aksisa i ini stranju zglobnu plohu
za uzglobljenje sa zubom. Donji zglob glave
ima iste sveze kao i gornji zglob glave.
Sveze gornjega i donjega zgloba glave su
lig. apicis dentis (8) koji polazi od apex dentis i see do prednjega ruba foramen (occipitale) magnum, te lig. transversum atlantis
(7), koji spaja obje massae laterales (atlantis),
prolazi iza zuba koji uvruje. Poprjenu
svezu pojaavaju fasciculi longitudinales (9)
koji prolaze od prednjega ruba velikoga otvora, silaze stranjom plohom tijela drugoga
kraljeka gdje se i veu. Fasciculi longitudinales i lig. transversum atlantis zajedno ine
tzv. ukrienu svezu, lig. cruciforme atlantis.
Ligg. alaria (10) parne su sveze koje polaze

od zuba aksisa i odlaze na postranine rubove velikoga otvora. Membrana tectoria (11)
je plosnata sveza to poinje na klivusu, usmjerena je prema dolje i nastavlja se u lig.
longitudinale posterius.
Membranae atlantooccipitalis anterior (12)
et posterior (13) oblikuju plosnato vezivno
tkivo razapeto izmeu prednjega i stranjega
luka atlasa i zatiljne kosti.
14
15
16
17
18
ligg. flava,
lig. nuchae
articulatio zygapophysialis
dura mater (odrezana)
canalis n. hypoglossi
IIII 1. do 3. vratni kraljeak

Kliniko znaenje: Oteenja vratne kraljenice
u 55% sluajeva rezultiraju neurolokim ispadima. Pri tomu treba razlikovati oteenja aksisa i
atlasa od treega do sedmoga kraljeka.
Trup
Zglobovi kraljenice 61
Articulatio atlantooccipitalis (sprijeda)
Articulationes atlantoaxiales
(frontalni presjek)
Articulatio atlantoaxialis lateralis

(sagitalni presjek)
Sveze zglobova glave
Mediosagitalni presjek
u podruju zglobova glave
62 Trup: Kraljenica
Cjelovita kraljenica (AH)

Kraljenini zavoji
Trup
Kraljenica odrasle osobe oblikuje u sagitalnoj ravnini dva konveksna zavoja prema naprijed (lordoza)
i dva konveksna zavoja prema natrag (kifoza).
U vratnomu i u slabinskomu dijelu kraljenice nalazimo lordozu (1), a u prsnomu i krinomu dijelu
kifozu (2). Discus intervertebralis izmeu petoga
slabinskoga kraljeka i krine kosti nazvan je promontorium (str. 48.).
Kliniko znaenje: Zavoj u vratnomu dijelu kraljenice vrlo je raznolik i u dvadeset do tridesetogodinjaka moemo razlikovati tri osnovna
oblika. Obina prava lordoza (A) je poprilina
rijetkost. Dvostruku lordozu nazivamo i lordozni prijevoj (B), nalazimo je najee, i to posebno
u tridesetogodinjaka (str. 58). Konano postoji i
oblik gotovo potpuno izravnane lordoze, pa govorimo o ravnoj formi (C). Istraivanja koja su
obuhvatila mukarce i ene pokazuju da je prava lordoza u ena najrjea, dvostruka lordoza je
jednako uestala kao i u mukaraca, ali je u ena
ee zastupljena ravna forma negoli u mukaraca (Drexler).
Zavoje u stranu nazivamo skolioze. Neznatne
skolioze vrlo esto otkrivamo na rentgenskim slikama. Pri tomu je uestaliji zavoj na desnu stranu
od medijalne ravnine. Najei je patoloki nalaz
poveana kifoza, koja moe biti adolescentna ili
staraka.
Zavoji kraljenice nastaju optereivanjem pri
stajanju i sjedenju. Mogunost optereenja ovisi
o okotalosti kraljeaka, pa konaan oblik kraljenica dobije tek nakon puberteta (D). Okomica na kraljenicu djelomice ide ispred, a djelomice iza kraljenice. U desetomjesenoga djeteta
(E) ve postoje zavoji kraljenice i okomica (3)
lei iza kraljenice. U tromjesenoga su djeteta
zavoji tek naznaeni (F).
U odraslih je kraljenica elastian tap kojega je
gibljivost ograniena svezama. Starenjem se zbivaju opsene promjene na kraljenici, pa u staraca postoje promjene debljine meukraljeanih
ploa to uvjetuje stvaranje opeg kifotinoga
zavoja kraljenice i znatnoga oteenja pokretljivosti.
Pokreti cijele kraljenice

Pokreti prema naprijed i prema natrag najizrazitiji su
u vratnomu i u slabinskomu dijelu kraljenice. Eks-
tenzijske su kretnje osobito izrazite u vratnom podruju, i to izmeu donjih vratnih kraljeaka, izmeu
jedanaestoga prsnoga pa do drugoga slabinskoga
kraljeka, pa meu donjim slabinskim kraljecima.
Posebno znaenje za gibljivost kraljenice imaju oteenja i ozljede ba ve spomenutih dijelova
kraljenice. Pri pokretima prema naprijed (modro)
i natrag (uto) vratne kraljenice (G), a takoer i slabinske kraljenice (H), za opsenost kretnji znaajne
su promjene na intervertebralnim ploama. Pri pokretima, u ploama nastaju specifina optereenja.
Pokreti u stranu mogui su u vratnoj i slabinskoj kraljenici, ali je najvei opseg kretnje u prsnom dijelu
kraljenice.
Rotacija kraljenice mogua je u vratnom i u prsnom
dijelu, te je osobito opsena u donjem zglobu glave.
Okretanje je glave uvijek udrueno s kretnjama u
donjem zglobu glave i s kretnjama u vratnom, a i neznatno u prsnom dijelu kraljenice. Prema novijim
istraivanjima (Putz) rotacija je mogua i u slabinskom dijelu kraljenice i iznosi oko 3 do 7 stupnjeva
izmeu dvaju kraljeaka.
Kretnje se u kraljenici odvijaju u segmentima (Junghanns). Pod segmentima razumijevamo prostor
izmeu dvaju kraljeaka. Tu ubrajamo meukraljeanu hrskavicu s gornjom i donjom hrskavinom
plohom, zglobove kraljeaka te ligamente ukljuivo
i prostore.
Funkcionalno regije pokreta dijelimo:
zglobovi glave 3. vratni kraljeak
3. vratni kraljeak 1. (2.) prsni kraljeak
1. (2.) prsni kraljeak (11.) 12. prsni kraljeak
(11.) 12. prsni kraljeak krina kost.
Kliniko znaenje: Zakoenja kretnji (blokade)
najee se zbivaju u treemu vratnome kraljeku
(poloaj zglobnih ploha!) i u donjim djelovima
vratnih i u slabinskom dijelu kraljenice. Jaki bolovi uzrokovani iritacijom spinalnih ivaca ire se
u donje i gornje okrajine.
Trup
Zavoji i kretnje kraljenice 63
Tipina vratna lordoza

(prema rentgenskoj slici)
Lordozni prijevoj
Blago naznaena lordoza

vratne kraljenice
Pokreti vratne kraljenice

prema naprijed i prema
natrag (prema rentgenskoj
slici)
Shema zavoja kraljenice u osamnaestogodinjaka (D), desetomjesenoga djeteta (E), i u tromjesenoga

djeteta (F) (prema rentgenskoj slici)
Pokreti naprijed i
natrag u slabinskom
dijelu kraljenice
64 Trup
Prsni ko
Rebra (AF)
Trup
Svako rebro, costa, ima kotani dio, os costale, i sprijeda rebrenu hrskavicu, cartilago
costalis.
Postoji dvanaest pari rebara i od toga je
gornjih sedam redovito izravno spojeno s
prsnom kosti pa su nazvana i costae verae.
Donja tri rebra, costae spuriae, veu se
posredno (8. do 10.). Najdonja dva rebra se
uope ne veu na prsnu kost te su nasuprot
ostalima slobodna rebra i nazvana su costae
fluctuantes.
Os costale (C) ima caput (1), collum (2) i
corpus costae (3). Granicu izmeu vrata i tijela rebra ini tuberculum costae (4). Glava i
tuberculum costae imaju zglobnu plohu, facies articularis tuberculi costae (5). Facies articularis capitis costae (6) od 2. do 10. rebra
dijeli crista capitis costae (7) na dva dijela. U
veine rebara u vratu nalazimo na gornjem
rubu crista colli costae (8). Lateralno i sprijeda od tuberculum costae rebra oblikuju rebreni luk, angulus costae. Svako rebro s iznimkom 1., 11. i 12. rebra ima na donjem dijelu
unutarnje plohe sulcus costae.
Zavoji: Razlikujemo zavoj po rubu, po plohi i po
uzvojitosti. Zavoj po rubu najvei je na prvom rebru. Zavoj po plohi je moda malo tee razumljiv i
poinje ispod treega rebra. Ako promatramo prednji dio gornje plohe pojedinoga rebra, vidljivo je
kako ta ploha postupno zaokree prema natrag. Uz
zavoj po plohi nalazimo jo i uzduno iskrivljenje
rebra koje je najizrazitije u srednjih rebara i zavoj je
nazvan torzija. Torzije nema u 1., 2. i 12. rebru.
Hijalina hrskavica rebra poinje okotavati

u starosti, i to vie u mukaraca nego u ena
i time se smanjuje pokretljivost prsnoga koa
(str. 70.).
Posebnosti pojedinih rebara
Pr vo rebro (A) je malo i plosnato. Na unutarnjem rubu gornje plohe nalazimo hrapavost, tuberculum m. scaleni anterioris (9)
na koju se vee m. scalenus anterior. Iza te

kvrice nalazimo sulcus a. subclaviae (10), a
ispred njega sulcus v. subclaviae (11), koji nije uvijek dobro izraen.
Drugo rebro (B) ima na gornjoj plohi hrapavost, tuberositas m. serrati anterioris (C) na
koju se veu zupci m. serratus anterior.
Na jedanaestomu i dvanaestomu rebru (D)
manjkaju tuberculum costae i sulcus costae,
a angulus costae je tek naznaen.
U dvije treine ljudi deseto je rebro slobodno i ne vee se na deveto rebro, preko njega
na sternum. Inae na prsnu kost se izravno
vee prvih sedam rebara, ali je mogue da se
vee i prvih osam ili katkad samo prvih est
rebara.
Varijacije: Broj rebara je raznolik i redovito ih
ima dvanaest pari, ali je mogue da ih je jedanaest
ili pak trinaest. Ako postoji trinaest pari rebara govorimo o vratnim (str. 36.) ili pak slabinskim (str.
42.) rebrima.
Poremeaji u razvitku uzrokuju nastanak tzv. prozorskih, odnosno viliastih rebara (E), i ta je pojava
najuestalija na etvrtom rebru.
Razvoj rebara (F)
Hrskavine osnove rebara poinju okotavati krajem drugoga mjeseca embrionalnoga

ivota, i to od straga prema naprijed. Krajem etvrtoga mjeseca embrionalnoga ivota
okotavanje zastaje i prednji dio ostane neokotan kao rebrena hrskavica.
Rebra 65
Trup
Os costale dextrum VII

(odozgor i medijalno)
Os costale dextrum II
(odozgor)
Os costale
dextrum XII
(odozgor)
Os costale dextrum I
(odozgor)
2. mjesec
embrionalnog
ivota
Viliasto rebro
Razvoj rebra
66 Trup: Prsni ko
Trup
Prsna kost (AF)

Prsna kost, sternum, ima drak, manubrium
sterni (1), tijelo, corpus sterni (2) i vrh, processus xiphoideus (3). Manubrium i corpus
sterni zatvaraju kut, angulus sterni (4) otvoren prema natrag. Processus xiphoideus ima
hrskavian rub koji tijekom ivota moe posve okotati ili njegov dio ipak ostane hrskavian. Gornji rub manubrium sterni oblikuje
urez, incisura jugularis (5), a postranino se
nalaze na lijevoj i desnoj strani incisurae claviculares (6). Incisura clavicularis je zglobno
tijelo za spoj s kljunom kosti. Na drku, neposredno ispod klavikularnog ureza nalazimo i parne ureze za hrskavini spoj prsne
kosti i prvoga rebra, incisurae costales primae
(7). U razini angulus sterni je incisura costalis secunda (8). U podruju tijela prsne kosti na obje strane nalaze se incisurae costales
gdje se spajaju 3. do 7. rebro. Incisura costalis
za sedmo rebro je na prjelasku tijela u ksifoidni nastavak. Manubrium sterni i corpus
sterni spaja synchondrosis manubriosternalis (str. 68.), spoj izmeu tijela i ksifoidnoga
nastavka, synchondrosis xiphosternalis nalazimo mnogo rjee.
Processus xiphoideus ima razliite oblike pa
moe biti poput vilice ili ima otvor, a moe
biti pomaknut prema naprijed ili prema natrag.
Spolne razlike: U mukaraca je corpus sterni dui nego u ena i pri istoj duljini sternum
je u mukaraca ui nego u ena.
Varijacije: Ossa suprasternalia (C 9) nazvana
episternum vrlo su rijedak nalaz i razvijaju se na
gornjem rubu drka u podruju jugularne incizure
sternuma. Daljnja je nepravilnost fissura sterni congenita (D 10), otvor u prsnoj kosti nastao za vrijeme
embrionalnoga razvitka.
Razvoj prsne kosti (F)
Sternum se razvija iz parnih osnova koje nastaju uzdunim spajanjem osnove rebara. Potom oba dijela sternuma meusobno srastu.
U blizini incisurae jugularis sterni nailazimo
na parna suprasternalna tijela koja se potom

najee opet razgrade.
U hrskavinom sternumu okotavanje zapoinje u mnogobrojnim jezgrama okotavanja. Prva jezgra okotavanja nastaje u
manubriju izmeu treeg i estog fetalnog
mjeseca. Preostale parne ili neparne jezgre
(5 do 7 jezgara) okotavaju corpus sterni; i
to u najdonjem dijelu u prvoj godini ivota.
Meusobno srastanje jezgara nastaje izmeu
este i dvadesete (dvadeset i pete) godine
ivota. Sekundarne epifizne osnove mogu u
klavikularnoj incizuri srasti tek u treemu
desetljeu ivota i tako se prikljuiti na drak
prsne kosti. Na ksifoidnom nastavku nalazimo izmeu pete i desete godine ivota dvije
jezgre okotavanja.
Kliniko znaenje: Sternalna punkcija izvodi
se u medijanoj crti izmeu pripojita drugoga i
treega rebra. Ne smije se punktirati na pripojitima rebara, jer onda moe doi do sinhondrotinoga pripoja. Isto tako nikad se ne smije
punktirati ispod donje dvije treine tijela prsne
kosti jer moe postojati fissura sterni congenita
(vidi gore).
3.6. fetalni mjesec
Razvoj prsne kosti

(intrauterino)
3.6. fetalni mjesec
Sternum (sprijeda)
Sternum (postranino)
5. 10. godina ivota
Ossa suprasternalia
Fissura sterni congenita
Razvoj prsne kosti

izmeu pete i desete
godine ivota
Trup
Prsna kost 67
68 Trup: Prsni ko
Zglobovi rebara (AC)
Trup
Pokretljivost rebara bitan je preduvjet disanja. Postoje spojevi rebara s kraljenicom

(zglobovi) i spojevi s prsnom kosti (diarthrosis et synchondrosis).
Articulationes costovertebrales (A, B)
Articulatio capitis costae (1). Zglobne su

plohe na glavici rebra dvodijelne i veu se
na susjedne kraljeke. Iznimka su prvo, jedanaesto i dvanaesto rebro. Rebra se istodobno
uzglobljuju s donjim i s gornjim rubovima
susjednih kraljeaka, te s discus intervertebralis s kojim je povezana svezom lig. capitis
costae intraarticulare koji se vee na crista
capitis costae. Zglobnu ahuru pojaava lig.
capitis costae radiatum (2).
Articulatio costotransversaria (3). Sva rebra s iznimkom jedanaestoga i dvanaestoga
rebra, uzglobljena su s processus transversi
odgovarajuih kraljeaka te dobivamo dva
meuovisna zgloba (articulatio capitis costae i articulatio costotransversaria). Zglobne
plohe kostotransverzalnih zglobova su facies articularis tuberculi costae i fovea costalis processus transversi. Zglobne su ahure u
tom zglobu napete i pojaane svezama i to
lig. costotransversarium (4), koji se sastoji od
lig. costotransversarium laterale (5) i lig. costotransversarium superius (6).
Na dvanaestom rebru nailazimo jo na lig.
lumbocostale koji polazi od processus costalis prvoga slabinskoga kraljeka i vee se na
dvanaesto rebro.
Kretnje: Uzglobljenje prvoga i 6. do 9. rebra omoguuje kretnje podizanja, od 2. do 5.
rebra mogue su i obrtne kretnje oko collum
costae.
Articulationes sternocostales (C)
U spojevima rebara sa sternumom samo djelomice nalazimo zglobove i pri tomu redovito nalazimo zglobove izmeu prsne kosti i 2.
do 5. rebra. Sinhondrotini spojevi (7) spajaju

1., 6. i 7. rebro s prsnom kosti. Articulationes
sternocostalis zglobovi su pojaani svezama
koje se nastavljaju u membrana sterni (8).
Meu svezama nalazimo i lig. sternocostale
intraarticulare (9) koji je redovito pri spoju
drugoga rebra i prsne kosti. Sternokostalne
spojeve pojaavaju i ligg. sternocostalia radiata (10).
U prouavanju zglobova rebara i prsne kosti valja misliti na to da rebra (str. 64.) imaju kotani i hrskavini dio. Zglobovi izmeu
prsne kosti i rebara spojevi su s hrskavinim
dijelom rebra. Taj hrskavini dio s vremenom okota i postaje krut.
Poseban oblik zgloba ine articulationes interchondrales koje se nalaze na spojevima
hrskavica 6. do 9. rebra.
11 symphysis manubriosternalis,
12 clavicula,
13 processus xiphoideus.
Trup
Zglobovi rebara 69
Zglobovi izmeu
kraljeaka i rebara
Sveze izmeu kraljeaka

i rebara
Spoj rebara i prsne kosti
70 Trup: Prsni ko
Trup
Granice prsnoga koa (AD)

Prsni ko, thorax, oblikuju dvanaest prsnih
kraljeaka s meukraljeanim ploama,
dvanaest pari rebara i prsna kost. Prsni ko
omeuje prsnu upljinu, cavum thoracis,
koja ima gornji i donji otvor, apertura thoracis superior (1) i apertura thoracis inferior
(2). Gornji otvor je razmjerno uzak, a donji
je otvor vrlo irok. Donji otvor prsnoga koa
omeuju arcus costalis (3) i processus xiphoideus (4) prsne kosti, a gornji otvor prsnoga
koa omeuju oba prva rebra. Kut izmeu
desnoga i lijevoga rebrenoga luka nazvan je
angulus infrasternalis (5).
Zbog vee zavijenosti rebara u stranjem
dijelu i u podruju poprjenih nastavaka i
rebrenoga kuta prsni se ko izbouje prema
natrag. Taj stranji i postranini otvor na
kraljenici naziva se sulcus pulmonalis.
Gibanje prsnoga koa (AD)

Prsni se ko zbog elastinosti vraa u prvotni
poloaj. Pokreti prsnoga koa predstavljaju
zbroj pojedinanih pokreta: Granice su kretnji poloaj pri najveem izdisaju (poloaj
ekspirija A, B), te poloaj najveeg udisaja
(maksimalni inspirij C, D).
Pri udisaju, prsni se ko proiruje u anteroposteriornom i bilateralnom smjeru. Takvo
je proirenje mogue zbog 1) pokreta u zglobovima rebara i kraljeaka; 2) elastinosti
rebrenih hrskavica koje se pri tomu torkviraju i 3) iz neznatnoga poveanja kifoze prsne
kraljenice.
Pri izdisaju se rebra sputaju i time se prsni
ko suzi u anteroposteriornom i laterolateralnom smjeru. Takoer se smanjuje i kifoza
prsne kraljenice. Angulus infrasternalis je
povean pri udisaju, pa nastaje vei kut, a pri
izdisaju se kut opet smanji. Pokreti su prsnoga koa oteani okotavanjem rebrenih hrskavica. Oblik prsnoga koa nema posebno
znaenje s obzirom na kapacitet plua, ve je
tu iskljuivo odgovorna pokretljivost prsnoga koa, odnosno razlika izmeu najveega

izdisaja i udisaja. Oteenja, i to ne samo hrskavica ve i u zglobovima, oteavaju cjelokupnu funkciju disanja.
Miii pokretai prsnoga koa su ponajprije
meurebreni miii (str. 82.) i potom mm.
scaleni (str. 80.). Meurebreni miii, mm.
intercostales, ispunjavaju meurebrene prostore i ubrajamo ih u primitivne metamerne
miie, odnosno pripadaju autohtonom prsnom miiju (tu ubrajamo m. transversus
thoracis i mm. subcostales). Miije inerviraju prednje grane modinskih ivaca, nn.
intercostales.
Trup
Granice kretnje prsnoga koa 71
Poloaj prsnoga koa u ekspiriju

(sprijeda)
Poloaj prsnoga koa u ekspiriju

(postranino)
Poloaj prsnoga koa u inspiriju

(sprijeda)
Poloaj prsnoga koa u inspiriju

(postranino)
72 Trup
Trup
Autohtono miije lea (A, B)

U autohtono miije lea, musculi dorsi
proprii, ubrajamo sve miie koje inerviraju
stranje grane spinalnih ivaca rr. dorsales i
zajedniki su nazvani erektori spine. U ovjeka te miie nalazimo sa strane iljastih
nastavaka kao dva uzduna snopa koji su najizrazitiji u slabinskom dijelu. Miii lee u
osteofibroznom kanalu koji oblikuju nastavci lukova kraljeaka, rebreni i iljasti nastavci (str. 78.). Straga i lateralno kanal omeuje
fascia thoracolumbalis.
Prema sadanjim istraivanjima i zbog injenice
da je miie teko prikazati i da su vrlo varijabilni,
nova je podjela osnovana na razvoju. Stoga vie ne
govorimo o lateralnom i medijalnom traktu ve razlikujemo:
M. erector spinae
m. iliocostalis,
m. longissimus,
m. spinalis (str. 74.)
Polazite svih triju miia je aponeurosis m. erector spinae, prije krivo imenovana kao m. sacrospinalis.
Mm. spinotransversales
mm. splenii
Mm. interspinales (str. 74.)
Mm. intertransversarii (str. 74.)
Mm. transversospinales (str. 74.)
mm. rotatores,
mm. multifidi,
m. semispinalis.
M. erector spinae
M. iliocostalis (1,2,3) se sastoji od m. iliocostalis lumborum, m. iliocostalis thoracis i

m. iliocostalis cervicis. M. iliocostalis lumborum (1) see od os sacrum, labium externum cristae iliacae i od fascia thoracolumbalis do processus costales gornjih lumbalnih
kraljeaka te do donjih rebara (od 6. do 9.).
M. iliocostalis thoracis (2) see od prvoga
do estoga rebra, a m. iliocostalis cer vicis (3)
see od estoga do treega rebra i vee se na
poprjeni nastavak etvrtoga do estoga vratnoga kraljeka.
Inervacija: rr. dorsales (C4L3).

M. longissimus (4,5,6) dijelimo na m. longissimus thoracis (4), m. longissimus cervicis (5) i m. longissimus capitis (6).
M. longissimus thoracis polazi od os sacrum, iljastih nastavaka slabinskih kraljeaka
i sa iljastih nastavaka donjih prsnih kraljeaka te see do prvoga i drugoga rebra.
Vee se medijalnim i lateralnim snopom.
Medijalni se snop vee na processus accessorii (7) slabinskih kraljeaka i na processus
transversii prsnih kraljeaka, a lateralni se
snop vee na rebra i na processus costales (9)
slabinskih kraljeaka kao i na duboki sloj fascia thoracolumbalis. M. longissimus cer vicis
ima polazita na poprenim nastavcima est
gornjih prsnih kraljeaka i dolazi do tubercula posteriora poprenih nastavaka drugoga do
petoga vratnoga kraljeka. M. longissimus capitis polazi od processus transversii treega do
petoga prsnoga kraljeka i tri donja vratna kraljeka te se vee na processus mastoideus (10).
Inervacija: rr. dorsales (C2-L5)
Spinotranzverzalni miii
M. splenius cer vicis (11) polazi od spinalnih

nastavaka (3.) 4.(5.)6. prsnoga kraljeka i
vee se na poprjeni nastavak prvoga i drugoga vratnoga kraljeka.
M. splenius capitis (11) polazi sa spinalnih
nastavaka gornja tri prsna kraljeka i s etiri
donja vratna kraljeka. Hvatite je u podruju
processus mastoideus (10).
Inervacija: rr. dorsales (C1-C8).
Znaenje svih ovih miia je vezano uz uspravni
stav tijela, a mm. splenii pri kontrakciji naginju glavu na svoju stranu. U prsnom i slabinskom dijelu i
autohtono je miije fiksirano torakolumbalnom
fascijom.
Varijacije: Vrlo je est viak ili pak manjak ovih
miia.
IXII = 1.-12. rebro

13 aponeurosis m. erectoris spinae
O mm. levatores costarum vidi str. 78
Autohtono miije lea: lateralni snop 73

A M. erector spinae, lateralni snop
Trup
(lijevo su mm. splenii presjeeni

u polazitu i pripoju)
B Shema polazita, tijeka i
pripoja miia
74 Trup: Autohtono miije lea
Autohtono miije lea (AC)
Trup
Mm. interspinales
Mm. interspinales su segmentalno poredani

u vratnom i u slabinskom dijelu, a u prsnome
dijelu manjkaju osim u razini 1. i 2. ili 2. i 3.
prsnoga kraljeka. Miii povezuju susjedne
nastavke i sa svake strane ima est mm. interspinales cer vicis (1), etiri mm. interspinales thoracis (2) i pet mm. interspinales
lumborum (3).
Inervacija: rr. dorsales (C1Th3 i Th11L5)
Mm. intertransversarii
Lateralno od interspinalnih miia nalaze se

mm. intertransversarii. Mm. intertransversarii posteriores cervicis (4) povezuju susjedna tubercula posteriora poprenih nastavaka
drugoga do sedmoga vratnoga kraljeka.
Inervacija: rr. dorsales (C1C6)
Mm. intertransversarii mediales lumborum (5) povezuju processus mamillares, odnosno processus accessorii susjednih slabinskih kraljeaka.
Inervacija: rr. dorsales (L1L4)
M. erector spinae (nastavak)
M. spinalis dijeli se na m. spinalis thoracis,

cervicis i capitis. M. spinalis capitis je samo
iznimno razvijen. Vlakna m. spinalis thoracis (6) polaze od processus spinosi treega
slabinskoga pa do desetoga prsnoga kraljeka
i veu se na processus spinosi osmoga do drugoga prsnoga kraljeka pri emu su unutarnja vlakna (od 10. do 8. prsnoga kraljeka)
kraa. M. spinalis cer vicis (7) polazi svojim
vlaknima do iljastih nastavaka drugoga prsnoga do estoga vratnoga kraljeka i vee se
na processus spinosi etvrtoga do drugoga
vratnoga kraljeka.
Inervacija rr. dorsales (C2Th10)
Mm. transversospinales
Mm. rotatores breves (8) et longi (cer vicis,

thoracis (9) et lumborum) preteno se nalaze u podruju prsne kraljenice.
Miii polaze od poprjenih nastavaka i seu

do susjednih iljastih nastavaka i veu se na
njihovu osnovicu. Pri tomu miini snopovi mogu polaziti iznad susjednoga iljastoga
nastavka i vezati se za sljedei nastavak.
Inervacija: rr. dorsales (Th1Th11)
Mm. multifidi (10) dijele se na m. multifidus lumborum, thoracis i cer vicis.
Miini snopovi seu od os sacrum do drugoga vratnog kraljeka i razvijeniji su u slabinskome podruju. Zasebni miini snopovi polaze od zavrne tetivne ploe m. longissimus, s
os sacrum, s processus mamillares slabinskih
kraljeaka, processus transversii prsnih kraljeaka i s processus articulares sedmoga do
etvrtoga vratnoga kraljeka.
Inervacija: rr. dorsales (C3S4)
M. semispinalis je smjeten lateralno od m.
multifidus i dijeli se na dio za prsa, za vrat i za
glavu. Miina vlakna prelaze preko pet i vie
kraljeaka. Vlakna m. semispinalis thoracis
et cer vicis (11) polaze od poprjenih nastavaka svih prsnih kraljeaka i veu se na spinalni nastavak gornjih est prsnih kraljeaka
i donja etiri vratna kraljeka. M. semispinalis capitis (12) jedan je od jaih miia ije i
polazi od poprjenih nastavaka etvrtoga do
sedmoga prsnoga kraljeka i sa zglobnih nastavaka donjih pet vratnih kraljeaka, a vee
se izmeu linea nuchae superior i inferior.
Inervacija: rr. dorsales (Th4Th6, C3C6 i
C1C5)
Ravni miii pri obostranom podraaju djeluju kao
ekstenzori, a jednostranim podraivanjem sagibaju
tijelo u stranu.
Kosi miii ako se jednostrano kontrahiraju zaokreu tijelo, a obostrana kontrakcija uzrokuje ekstenzije tijela.
Autohtono miije lea: Medijalni snop 75
Trup
Shema polazita,
tijeka i pripoja
miia kosoga sustava
M. erector spinae, medijalni snop (lijevo je

prikazan kosi sustav i ukonjen je dio m. multifidus
kako bi se prikazali mm. rotatores)
Shema polazita, tijeka i

pripoja miia ravnoga
sustava
76 Trup: Autohtono miije lea
Musculi suboccipitales
Trup
Kratki miii ije (A, B)

Kratki miii ije, m. rectus capitis posterior
minor, m. rectus capitis posterior major, m.
obliquus capitis superior i m. obliquus capitis inferior parni su i ubrajamo ih u autohtone miie lea, pripadaju ravnom sustavu s
iznimkom m. obliquus capitis inferior. Oba
mm. recti sukladni su mm. interspinales, a
m. obliquus capitis superior sukladan je m.
intertransversarius.
Dva prednja kratka miia ije, m. rectus capitis lateralis i m. rectus capitis anterior ne
ubrajaju se u autohtono miije lea. M. rectus capitis lateralis pripada ventrolateralnoj
skupini (str. 78.) a m. rectus capitis anterior
je prevertebralni mii (str. 80.).
M. rectus capitis posterior minor (1) polazi s tuberculum posterius atlantis i vee se
na medijalnom dijelu linea nuchae inferior.
Lateralni dio njegova polazita prekriva m.
rectus capitis posterior major.
M. rectus capitis posterior major (2) polazi
od processus spinosus drugoga vratnoga kraljeka i vee se na linea nuchae inferior lateralno od m. rectus capitis posterior minor.
M. obliquus capitis superior (3) polazi od
processus transversus atlasa i vee se na zatiljnu kost malo iznad i lateralno od m. rectus
capitis posterior major.
M. obliquus capitis inferior (4) polazi od
processus spinosus drugoga vratnoga kraljeka
i vee se na processus transversus atlasa.
Funkcija: Svi kratki miii ije djeluju na
kretnje glave i pri obostranoj kontrakciji ravni i kosi miii naginju glavu prema natrag.
Pri jednostranoj kontrakciji m. obliquus capitis superior pregiba glavu u stranu. Okretanje i naginjanje glave u stranu pomau m.
rectus capitis anterior major i m. obliquus
capitis inferior.
Inervacija: n. suboccipitalis (C1)
Kliniko znaenje: M. rectus capitis posterior

major, m. obliquus capitis superior i m. obliquus
capitis inferior zajedno omeuju trigonum a.
vertebralis u kojemu na arcus posterior atlasa
moemo nai a. vertebralis (str. 346.). Izmeu arterije i stranjega luka atlasa lei prvi vratni ivac
iji rr. dorsales, n. suboccipitalis (str. 346.) inerviraju ve nabrojene miie.
Varijacije: M. rectus capitis posterior minor moe
biti na jednoj strani vrlo malen, a moe i nedostajati.
M. rectus capitis posterior major moe nedostajati, a
moe biti i udvostruen.
Trup
Kratki miii ije 77
Kratko miije ije
Shema polazita, tijeka i pripoja miia
Trup
78 Trup
Stijenke trupa
Inervacija: C1
Fascia thoracolumbalis (A, B)
Mm. intertransversarii anteriores cer vicis

jesu est malih snopova razapetih izmeu
prednjih kvrica poprjenih nastavaka vratnih kraljeaka.
Inervacija: C2C6
Torakolumbalna fascija (1) je fibrozna dopuna to polazi od kraljeaka i vee se na

stranju plohu rebara te tako oblikuje kotanofibrozni kanal. Fascija obuhvaa sveukupno autohtono miije lea (2) i ima tri lista.
Povrinski list, lamina superficialis = posterior (3) je u podruju kria vrsto vezan s m.
erector spinae i prema gore se malo stanji, te
je polazitem m. latissimus dorsi (4) i m. serratus inferior (5). U podruju vrata povrinski list je vrlo tanak i odjeljuje m. splenius
capitis i m. splenius cervicis od m. trapezius
(6) i mm. rhomboidei, te potom ulazi u fascia nuchae (7).
Dubinski list, lamina profunda = anterior
(8) u slabinskom podruju polazi od rebrenih nastavaka (9), slabinskih kraljeaka i
odjeljuje autohtono miije (2) od ventrolateralne skupine miia trupa. Od dubinskog
lista fascije koji polazi od crista iliaca, polazi m. obliquus abdominis internus (10) i m.
transversus abdominis (11).
Lamina media lei unutar autohtonog miija lea.
Fascia nuchae (7) nastavlja se lateralno i
naprijed u fascia cervicalis superficialis (str.
331.) i u njezinoj sredini nailazimo na lig.
nuchae.
Prikljueno ventrolateralno
miije (A)
Prikljueni ventrolateralni miii su tijekom
razvitka premjeteni u stranji dio tijela, a
inerviraju ih prednje grane modinskih ivaca.
M. rectus capitis lateralis polazi od poprjenih nastavaka atlasa i vee se na processus
jugularis zatiljne kosti i razvojno je sukladan
m. intertransversarius anterior. Mii pregiba glavu u stranu.
Mm. intertransversarii laterales lumborum

su pet do est miia razapetih izmeu rebrenih nastavaka slabinskih kraljeaka.
Inervacija: L1L4
Mm. levatores costarum polaze katkad s
poprjenoga nastavka sedmoga vratnoga
kraljeka, te od prvoga do jedanaestoga prsnoga kraljeka. Pri tomu razlikujemo mm.
levatores costarum breves koji se veu na
rebreni ugao sljedeeg rebra, te mm. levatores costarum longi koji se veu na drugo
sljedee rebro. Miii pomau pri zakretanju
kraljenice.
Prema Streublu te miie inerviraju rr. dorsales modinskih ivaca pa ih moemo ubrojiti
u lateralni snop autohtonog miija lea.
Inervacija: Nn. intercostales (Th1Th4)
M. serratus posterior superior (12) polazi
sa iljastih nastavaka zadnjih dvaju vratnih
kraljeaka, te dva prva prsna kraljeka i vee
se na 2. do 5. rebro. Mii podie rebra.
Inervacija: nn. intercostales (Th1Th4).
M. serratus posterior inferior (5) polazi od
torakolumbalne fascije u podruju dvanaestoga prsnoga i prvoga do treega slabinskoga kraljeka. S etiri zuba mii se vee od
dvanaestoga do devetoga rebra. Mii sputa
rebra.
Inervacija: nn. intercostales (Th9Th12)
Torakolumbalna fascija i prikljueno ventrolateralno miije 79
Trup
Fascia thoracolumbalis
u presjeku
Fascia thoracolumbalis,
mm. serrati posteriores,
superiores et inferiores
80 Trup
Prevertebralni miii (A, B)
Trup
U prevertebralne miie ubrajamo m. rectus

capitis anterior, m. longus capitis i m. longus
colli.
M. rectus capitis anterior (1) polazi od massa lateralis atlasa (2) i vee se na pars basilaris zatiljne kosti (3). Mii sudjeluje u pregibanju glave prema naprijed.
Inervacija: plexus cervicalis (C1)
M. longus capitis (4) polazi s prednjih kvrica poprjenih nastavaka treega do estoga
vratnoga kraljeka (5) i usmjeren je prema
gore te se vee na pars basilaris zatiljne kosti (6). Oba mm. longi capitis pregibaju glavu
prema naprijed. Pri jednostranoj kontrakciji
mii naginje glavu na svoju stranu.
Inervacija: plexus cervicalis (C1C4)
M. longus colli (7) ima tri miina snopa i
trokutasta je oblika. Lateralna gornja vlakna miia (8) polaze od prednjih kvrica poprjenih nastavaka petoga do drugoga vratnoga kraljeka (9) i veu se na tuberculum
anterius atlantis (10). Lateralna donja miina vlakna (11) polaze od tijela prvoga do
treega prsnoga kraljeka (12) i veu se na
prednje kvrice poprjenoga nastavka estoga
vratnoga kraljeka (13). Medijalna skupina
miinih vlakana (14) polazi od tijela gornjih prsnih i donjih vratnih kraljeaka (15)
te se veu na tijela gornjih vratnih kraljeaka
(16). Pri jednostranoj kontrakciji mii pregiba i zakree vratnu kraljenicu, a elektromiografska istraivanja pokazuju da pomae
istostranim miiima u pregibanju vratne
kraljenice u stranu i pri okretanju. Oba mm.
longi colli pregibaju vratnu kraljenicu prema naprijed.
Inervacija: plexus cervicalis et brachialis
(C2C8)
Skalenski miii (A, B)

Mm. scaleni su kranijalni nastavak meurebrenih miia i veu se na rudimentarna rebra vratnih kraljeaka. To su najvaniji miii
za normalno disanje, jer podiu prvi i drugi

par rebara i time i gornji dio prsnoga koa.
Djelovanje je skalenskih miia izraeno pri
zabacivanju glave prema naprijed. Jednostrana kontrakcija tih miia sagiba glavu na istu
stranu. Vrlo je esto razvijen varijabilan m.
scalenus minimus koji polazi sa sedmoga
vratnoga kraljeka i prikljuuje se srednjem
skalenskom miiu, te se vee na vrh kupole
pleure.
M. scalenus anterior (17) polazi s prednjih
kvrica poprjenih nastavaka etvrtoga do
estoga vratnoga kraljeka (18) i vee se na
tuberculum m. scaleni anterioris (19) na prvom rebru.
Inervacija: plexus brachialis (C5C7)
M. scalenus medius (20) polazi od stranjih
kvrica poprjenih nastavaka drugoga do sedmoga vratnoga kraljeka (21) i vee se na prvo rebro iza sulcus a. subclaviae, te na vanjsku
interkostalnu membranu prvoga meurebrenoga prostora (22).
Inervacija: plexus cervicalis i brachialis
(C7C8)
M. scalenus posterior (23) polazi od stranjih kvrica poprjenih nastavaka petoga do
sedmoga vratnoga kraljeka (24) i vee se na
drugo i gdjekad i na tree rebro (25).
Inervacija: plexus brachialis (C7C8)
M. scalenus minimus nalazimo samo u treine ljudi. Mii polazi od prednjih kvrica poprjenih nastavaka sedmoga vratnoga kraljeka i vee se na fibrozni
dio kupole pleure i na prvo rebro. Ako taj mii manjka, na njegovu mjestu nalazimo lig. transversocupulare (Hayek).
Inervacija: plexus brachialis (C8)
Kliniko znaenje: Izmeu m. scalenus anterior
i m. scalenus medius nalazi se stranji skalenski
otvor (26) i kroz taj prostor prolaze plexus brachialis (str. 360. i 3. svezak) i a. subclavia. Pri retroverziji ramena arterija moe biti izmeu rebara
i kljune kosti.
M. longus colli i m. scalenus anterior s medijalne strane omeuju trigonum scalenovertebrale (27) (str. 366.).
Trup
Prevertebralni i skalenski miii 81
Prevertebralno miije
i mm. scaleni
Shema (polazite, tijek

i pripoj miia)
82 Trup
Miii prsnoga koa

Meurebreni miii (AD)
Trup
U gibanju prsnoga koa nuni su osim mm.

scaleni i meurebreni miii, i to su:
mm. intercostales externi,
mm. intercostales interni,
mm. subcostales i
m. transversus thoracis.
Vanjski meurebreni miii, mm. intercostales externi (1), seu od podruja rebrenih
kvrica sve do poetka rebrenih hrskavica.
Na vanjske meurebrene miie nastavlja se
membrana intercostalis externa u podruju
prjelaska kotanog dijela rebra u rebrenu hrskavicu. Polazite miia je na donjem rubu
rebra, a vee se na gornjem rubu susjednoga
niega rebra. Vanjski meurebreni miii
usmjereni su ukoso odozgor i straga prema
naprijed i dolje. Prema funkciji ubrajamo
ih u miie udisae (Fick). Elektromiografska istraivanja izmeu 1950. i 1990. godine
pokazuju da osim meurebrenih miia pri
udisaju veliko znaenje imaju i skalenski miii (str. 80.).
Inervacija: nn. intercostales 111.
Unutarnji meurebreni miii, mm. intercostales interni (2), seu od podruja angulus costae sve do prsne kosti i ispunjavaju
sve meurebrene prostore. Polazite miia
je na gornjem rubu unutranje plohe rebra, a
veu se u podruju sulcus costae susjednoga
gornjega rebra. Od angulus costae prema medijalno i natrag sve do kraljeaka nalazimo
tetivna vlakna koja nadomjetaju unutarnje
meurebrene miie i nazvana su membrana intercostalis interna.
U podruju rebrenih hrskavica nailazimo na
mm. intercartilaginei (3).
Jedan dio miinih vlakana od mm. intercostales interni odvaja se kao mm. intercostales intimi. Izmeu mm. intercostales intimi
i mm. intercostales interni lee interkostalne
krvne ile i ivci.
Smjer unutarnjih meurebrenih miia je suprotan

smjeru vanjskih meurebrenih miia, a unutarnji
meurebreni miii polaze odozdo i straga prema
gore i naprijed.
Prema Ficku mm. intercostales interni aktivno
sudjeluju pri sputanju rebara pa ih ubrajamo u izdisajne miie. Mm. intercartilaginei, osim miia
smjetenih u etvrtom do estom meurebrenom
prostoru, s obzirom na blizak odnos sa sternumom
takoer mogu biti inspiracijski miii.
Mm. subcostales (4) nalaze se u okolici anguli costarum i veu se na unutranju plohu
rebara i preko nekoliko rebara silaze prema dolje. Funkcija je miia istovjetna onoj
unutarnjih interkostalnih miia.
M. transversus thoracis (5) polazi s unutranje strane processus xiphoideus i s corpus
sterni, usmjeren je prema gore i lateralno i
vee se na donji rub druge do este rebrene hrskavice. Mii sudjeluje pri izdisaju.
Inervacija: nn. intercostales 26
Miini snopii ire se u obliku rairenih prstiju. Tako najgornji snopi ide uzlazno gore, a najdonji ide
usporedno s vlaknima m. transversus abdominis.
Mogue je dobro razluiti granicu izmeu ova dva
miia jedino ako se dobro ispreparira polazite pars
costalis oita (str. 102.) s njegova polazita na sedmom rebru. M. transversus thoracis je izdisa.
Varijacije: Postoje razliite varijacije miia. esto
su lijevi i desni mii asimetrino graeni. Mogu i
nedostajati. Takoer moe varirati i broj zubaca.
Kliniko znaenje: A. i v. thoracica interna prolaze ventralno od m. transversus thoracis. Pri
premotenju koronarnih arterija, ako je dobro razvijen m. transversus thoracis vrlo je teko
ispreparirati te krvne ile kako bi se od njih dobila premosnica.
Trup
Meurebreno miije 83
Interkostalni miii
(sprijeda)
M. transversus thoracis
(prikaz s unutranje strane
prednje stijenke prsne upljine)
Unutranja strana stranje

stijenke prsne upljine
Polazite, tijek i pripoj miia
84 Trup
Trup
Trbuna stijenka
Trbunu stijenku prema gore omeuje angulus infrasternalis, prema dolje crista iliaca,
sulcus inguinalis i sulcus pubis. Ispod koe
trbuha nalazimo manje ili vie izraeno masno tkivo to ga fascia abdominis superficialis odjeljuje od miija. Osnovu trbune
stijenke ini trbuno miije. Povrinski su
trbuni miii povezani u zajedniki sustav koji omoguuje miiima vrlo velik broj
funkcija. Pojedini trbuni miii potjeu iz
nekoliko miotoma pa ih inerviraju razliiti
segmentalni ivci to omoguuje djelomine
kontrakcije segmenata pojedinoga miia.
Povrinski trbuni miii:
Lateralna skupina:
m. obliquus externus abdominis,
m. obliquus internus abdominis,
m. transversus abdominis.
Medijalna skupina:
m. rectus abdominis,
m. pyramidalis.
Dubinski trbuni miii:
m. quadratus lumborum,
m. psoas major.
Miii lateralne skupine obuhvaaju aponeurotikim tetivama obje povrine m. rectus
abdominis i oblikuju vaginu rektusa (str.
88.).
Povrinski trbuni miii

Lateralna skupina (AC)
M. obliquus externus abdominis (1) polazi s osam zubaca od vanjskih ploha petoga
do dvanaestoga rebra (2) i ti zupci ukriuju
izmeu petoga do (8.) devetoga rebra zupce
m. serratus anterior (3), te izmeu desetoga
i dvanaestoga rebra zupce m. latissimus dorsi (4).
Vlakna vanjskoga kosoga trbunoga miia

usmjerena su od lateralno i gore prema medijalno, dolje i naprijed. Tri snopa to polaze
od najdonjih rebara usmjeruju se okomito
prema crista iliaca i veu se na labium externum (5), a preostala su vlakna usmjerena
ukoso od gore i lateralno prema dolje i medijalno, te prelaze u ploastu aponeurozu (6).
Donji dio aponeuroze vee se na lig. inguinale (Vesalova sveza).
Neposredno iznad ingvinalne sveze nalazi
se u medijalnom podruju anulus inguinalis superficialis kojega omeuju crus mediale (7) i crus laterale (8) meusobno spojeni
vezivnim snopiima fibrae intercrurales (9)
(str. 96.). U medijalnoj se ravnini sueljuju
aponeuroze lijevoga i desnoga vanjskoga kosoga trbunoga miia i s ostalim lateralnim
trbunim miiima oblikuju fibrozni snop,
linea alba (10).
Varijacije: Mii moe imati vie ili manje zubaca,
a u tom miiu katkad postoje i meutetive, intersectiones tendineae. Takoer su opisani spojevi sa
susjednim miiima i to s m. latissimus dorsi i m.
serratus anterior.
Trup
Povrinski trbuni miii: lateralna skupina 85
Trbuna stijenka postranino, m. obliquus externus abdominis
Trbuna stijenka sprijeda,

mm. obliqui externi
abdominis
Shema, polazite, tijek i

pripoj miia
86 Trup: Trbuna stijenka
Povrinski trbuni miii
Trup
Lateralna skupina, nastavak (A, B)
Polazita m. obliquus internus abdominis

(1) (ija vlakna imaju tok kao miina vlakna
mm. intercostales interni tj. polaze odozdo
i straga prema gore i naprijed) nalaze se na
linea intermedia crista iliaca (2), na dubinskom listu torakolumbalne fascije i na spina
iliaca anterior superior (3). Neka miina
vlakna polaze i s lig. inguinale (4).
Mii polazi snopovima usmjerenim prema
gore i prema zavretku; razlikujemo tri njegova dijela.
Gornji dio miia vee se na donjim rubovima triju zadnjih rebara (5).
Srednji dio miia (6) nastavlja se medijalno
u aponeurozu koja se dijeli na dva lista, i to
lamina anterior i lamina posterior. Ti listovi ine osnovu ovojnice pravoga trbunoga
miia vagina m. recti abdominis (str. 88.) i
ujedinjuju se u bijelu prugu. Lamina anterior
potpuno prekriva m. rectus abdominis, a lamina posterior see samo 5 cm ispod pupka
i njezin zavretak prema gore oblikuje konveksnu lunu prugu, linea arcuata. Taj je rub
redovito malo izraen, pa je prema Lanzu
bolje govoriti o area arcuata.
Donji se dio miia u mukaraca nastavlja u
m. cremaster (7) i prikljuuje sjemenskoj vrpci, funiculus spermaticus. U ena nailazimo
na njeni miini snopi, koji se vee na lig.
teres uteri, nazivamo ga pars lig. teretis m.
obliqui interni.
Inervacija: m. obliquus internus: nn. intercostales (Th10Th12) i L1, m. cremaster: r.
genitalis n. genitofemoralis (L1L2)
Varijacije: Opisan je vei ili manji broj zubaca na
rebrima, a u miiu su opisane i intersectiones tendineae.
M. transversus abdominis (8) polazi sa est

zubaca, i to s unutranje plohe rebrenih hrskavica sedmoga do dvanaestoga rebra (9) i pri
tomu su miina vlakna izmijeana s vlakni-
ma pars costalis oita. Mii takoer polazi

s dubinskog lista torakolumbalne fascije, s labium internum crista iliaca (10), sa spina iliaca anterior superior (11) i s inguinalne sveze
(12). Miina su vlakna poprjeno usmjerena prema medijalno-konkavnoj prugi, linea
semilunaris, gdje zapoinje aponeuroza koja
iznad linea ili area arcuata zajedno s lamina
posterior oblikuje vaginu rektusa.
Ispod area arcuata aponeuroza tvori samo
prednji list vagine rektusa. M. transversus
abdominis se putem aponeuroze vee na bijelu prugu. Od aponeuroze se prema lateralno odjeljuje konkavni snop, falx inguinalis
(str. 92.) koji se vee za lateralni rub hvatita
m. rectus abdominis.
Inervacija: nn. intercostales (Th7Th12) i L1
Varijacije: Donji dio m. transversus abdominis
moe srasti s m. obliquus abdominis internus i taj
je dio nazvan m. complexus. Broj polazita snopova
moe biti smanjen ili pak povean, a opisan je i potpuni manjak miia.
Trup
Povrinski trbuni miii: lateralna skupina 87
Trbuna stijenka sprijeda m. obliquus

abdominis i m. transversus abdominis
Shema (polazita, tokovi i

pripoj miia)
Povrinski trbuni miii, nastavak
Trup
Medijalna skupina (AC)
M. rectus abdominis (1) polazi s tri zupca,

i to vanjskih ploha pete do sedme rebrene hrskavice (2), s processus xiphoideus (3) i sa
sveza to povezuju ksifoidni nastavak i rebra.
Mii je usmjeren prema dolje i vee se na
crista pubica (str. 186.). U miiu u podruju
pupka nalazimo tri intersectiones tendineae,
a katkad i ispod pupka postoje zasebne intersekcije.
Varijacije: Mii moe polaziti i s vie rebara, a
iznimno moe i posve manjkati.
M. rectus abdominis je omotan vaginom rektusa, vagina m. recti abdominis, koju oblikuju aponeuroze triju lateralnih miia. Pri
tomu iznad linea arcuata (4) prednji list, lamina anterior (6) i stranji list, lamina posterior (7) aponeuroze m. obliquus internus abdominis (5) oblikuju vaginu koju sprijeda jo
pojaava aponeuroza m. obliquus externus
abdominis (8), a straga je pojaava aponeuroza m. transversus abdominis (9). U okolici
bijele pruge, linea alba (10), djelomino se
ukriuju aponeurotika vlakna (B).
Izmeu aponeurotikih vlakana uloeno
je masno tkivo. Linea alba see do simfize i
pojaana je na gornjem rubu zdjelice (11).
Vagina rektusa je ispod linea arcuata nepotpuna, jer tu sve aponeuroze trbunih miia
preko mm. recti abdominis, a s unutranje
strane obaju pravih trbunih miia oblau
fascia transversalis (12) (str. 92.) i potrbunica (C). U podruju polazita m. rectus abdominis nalazimo tanku vaginu koju ine
dijelovi fascije pektoralne.
Kliniko znaenje: Kliniko znaenje ima
meusobno razdvajanje obaju mm. recti praeno
neprirodnim proirenjem bijele pruge (dijastaza
rektusa) (str. 96.).
M. rectus abdominis srastao je s prednjom stijenkom vagine samo u podruju intersectiones tendineae. Stoga se apscesi i gnojne nakupine na
prednjoj plohi miia mogu nai samo izmeu

dviju intersekcija, a na stranjoj plohi moe se
ognojenje razviti du cijeloga m. rektusa.
Trokutasti mali m. pyramidalis (13) polazi s

os pubis i see u bijelu prugu. Mii lei unutar aponeuroza lateralnih trbunih miia, te
moe manjkati u 16 do 25% ljudi.
M. pyramidalis ima razliite oblike, ali redovito postoji. U naim smo istraivanjima
utvrdili da je m. pyramidalis razvijen u 90%
ljudi, dakle manjka samo u 10% ljudi. M.
pyramidalis natee bijelu prugu.
Inervacija: Th12 i L1.
Povrinski trbuni miii: medijalna skupina 89
Trup
M. rectus abdominis
(desno presjeen i dio
je miia uklonjen) i
m. pyramidalis
Iznad linea arcuata
Ispod linea arcuata

Poprjeni presjeci kroz prednju
trbunu stijenku
Polazite, tijekovi i
pripoji miia
90 Trup: Trbuna stijanka
Trup
Funkcija povrinskih
miia trbuha (AD)
Povrinski miii trbuha zajedno s aponeurozama tvore osnovu prednjega i postraninoga
dijela trbune stijenke i zajedno s dubinskim
miiima, m. psoas major i m. quadratus
lumborum nuni su za kretnje tijela. Prednji
i lateralni trbuni miii znaajni su i zbog
djelovanja na unutranjost trbune upljine,
jer se pri njihovoj kontrakciji poveava intraabdominalni tlak, a tome pridonose akcija oita i dna zdjelice. To je npr. znaajno pri
pranjenju crijeva. Trbuni miii, takoer
sudjeluju pri disanju, a posebno je znaajan
m. rectus abdominis pri silovitom izdisaju.
Svi povrinski trbuni miii redovito zajedniki djeluju pri razliitim kretnjama, to je
uvelike uvjetovano zdruivanjem aponeuroza u sklopu bijele pruge. Smjerovi se miinih vlakana (A) nadopunjuju.
M. rectus abdominis (zeleno) polazi u smjeru
odozgor prema dolje i pri tomu je razdijeljen
na nekoliko segmenata. M. obliquus externus abdominis (crveno) usmjeren je koso od
lateralno prema gore i prema medijalno i dolje, a vei dio vlakana m. obliquus internus
abdominis (modro) usmjeren je od lateralno
i dolje prema medijalno i gore. M. transversus abdominis (ljubiasto) poprjeno je usmjeren od lateralno prema medijalno.
Pri razliitim kretnjama sudjeluju kontrakcije razliitih miia.
Pregibanje trupa prema naprijed (B) nastaje kontrakcijom mm. recti (zeleno). Pomoni su miii pri toj kretnji mm. obliqui (nisu
oznaeni).
Pri pregibanju tijela u stranu (C) izvrni su
miii m. obliquus externus abdominis (crveno) i m. obliquus internus abdominis na
istoj strani te i m. quadratus lumbarum (nije
oznaen) i takoer, autohtono miije lea
(nije oznaeno) iste strane tijela.
Okretanje u stranu (D) kretnja je koju

ostvaruju m. obliquus internus abdominis
(modro) na strani prema kojoj se tijelo okree i m. obliquus externus abdominis suprotne strane tijela.
Istiemo da m. obliquus externus abdominis
(crveno) i m. obliquus internus abdominis
(modro) iste strane pri pregibanju tijela u
stranu djeluju kao sinergisti (C), dok su miii suprotnih strana antagonisti (D).
M. transversus abdominis (ljubiasto) ima
glavno djelovanje pri radu trbunog tijeska,
kad oba mm. transversi suzuju trbunu upljinu. Oni su istodobno znaajni ekspiracijski
miii jer potiskuju oit prema gore.
Kliniko znaenje: Kontrakcija svih trbunih
miia nastaje pri osovljivanju tijela iz leeega
poloaja i pri tomu m. iliopsoas, takoer ima
znatan udio (str. 94.). U toj su kretnji u mravih
ljudi vrlo dobro vidljive intersectiones tendineae
(str. 88.) mm. recti i polazni zupci mm. obliqui
externi. Svako oteenje mm. recti rezultira dijastazom rektusa (str. 98.). Takoer je vrlo znaajna
refleksna kontrakcija (spazam) trbunih miia
pri intraperitonealnim upalama.
Trup
Funkcija povrinskih trbunih miia 91
Smjer miinih vlakana
Pregibanje tijela prema naprijed
Pregibanje tijela u stranu
Okretanje tijela
Trup
Fascije trbune stijenke (A, B)

Trbunu stijenku tvore
koa,
panniculus adiposus abdominis (potkono masno tkivo)
stratum membranosum abdominis
(potkono tkivo s vezivnim tracima)
fascia abdominis (superficialis)
miii
fascia transversalis
peritoneum (potrbunica).
U donjem dijelu trbune stijenke i ingvinalnom podruju potkono tkivo je proeto
vezivnim tracima, stratum membranosum abdominis ili tzv. Scarpeova fascija
(1). Potkono tkivo u tom podruju zove se
panniculus adiposus abdominis. Oba sloja
tvore strukturu koja se zove tela subcutanea abdominis (A). Za kirurge je posebno
znaajno da se izmeu ove povrinske fascije, koja se nastavlja sve do natkoljenice, i
prave fasciae abdominis superficialis nalaze
velike potkone krvne ile.
Dio potkonih vezivnih traaka koji seu
prema penisu, odnosno klitorisu i nazvani su
lig. fundiforme penis (2) sive clitoridis.
Fascia abdominis (3) tanka je ploa, pojaana u podruju bijele pruge (str. 96.) i
oblae sve prednje trbune miie i njihove
aponeuroze. Medijalno smjeten dio fascije
se nastavlja u elastina vlakna, lig. fundiforme penis (4) sive clitoridis.
Ta sveza ima dva dijela to obuhvaaju corpora cavernosa penis ili clitoridis.
U podruju angulus inguinalis superficialis
spaja se fascija s nastavkom aponeuroze m.
obliquus externus abdominis, te nastaje fascia spermatica externa (5) koja obavija funiculus spermaticus i ini njegovu vanjsku
ovojnicu. Fascija je takoer u podruju lig.
inguinale vrsto spojena s m. obliquus externus abdominis i tu prelazi u fasciju natkoljenice (6).
Unutarnja slabija fascija trbune stijenke,

fascia transversalis (7) oblae unutranju
stranu trbunih miia, a u podruju je pupka nategnuta i tu je nazvana fascia umbilicalis (8). Fasciju ojaavaju vezivni traci, a proeta je i mau. Taj dio see od mokranog
mjehura spram gore, a u sebi sadrava urahus kao i obliterirane aa. umbilicalium. Naziva se i septum fibrosum vesico-umbilicale.
Septum ojaava tranzverzalnu fasciju.
Prema dolje fascia transversalis sraste s ingvinalnom svezom i tvori tractus iliopubicus (10) koji oblikuje stranju stijenku canalis inguinalis (str. 96.). Od preponske sveze
nastavlja se transverzalna fascija na m. iliacus (10) i pokriva ga kao fascia iliaca. Fascija
gore oblae oit, te straga m. quadratus lumborum i m. psoas major (fascia iliopsoas).
U okolici ingvinalnog kanala fasciju transverzalis pojaavaju aponeurotika vlakna m.
transversus abdominis, te nastaje lig. interfoveolare (11) (str. 98.). Medijalno, prema
m. rectus abdominis (12) fascija tvori vrpcu
koja pokriva aponeurozu m. transversus abdominis i vrsto sraste s aponeurozom. Fibrozna vrpca, konkavna prema lateralno, dospije ispod lig. reflexum (str. 96.) i ini svezu
lig. lacunare (str. 100.) koja je tijesno povezana s lig. inguinale i taj je dio nazvan falx
inguinalis (13) ili tendo conjuctivus.
Lateralno od lig. interfoveolare transverzalna
fascija ulazi u anulus inguinalis profundus
(14) kao fascia spermatica interna. Ispod
preponske sveze nalazi se canalis femoralis
(15).
16 chorda umbilicalis,
17 chorda urachi.
Trup
Fascije trbune stijenke 93
Povrinski vezivni traci desno, fascia

abdominis superficialis (externa) lijevo
Trbuna stijenka s unutranje strane,

desno je prikazana fascia transversalis
Trup
Dubinski trbuni miii (A, B)

M. psoas major (1) ima povrinski i dubinski dio. Povrinski dio miia polazi s postraninih ploha dvanaestoga prsnoga i prvoga do
etvrtoga slabinskoga kraljeka (2), te i s disci
intervertebrales tog podruja. Dubinski dio
miia polazi od rebrenih nastavaka prvoga
do petoga slabinskoga kraljeka (3).
M. psoas major se udruuje s m. iliacus i
okruen s fascia iliaca oblikuje m. iliopsoas
(4) koji prolazi kroz lacuna musculorum do
malog obrtaa, trochanter minor (5). Izmeu
dvaju slojeva m. psoas major nalazi se plexus
lumbalis (str. 234.).
Inervacija: Izravne grane plexus lumbalis i n.
femoralis (L1L3).
M. psoas major vrlo je snaan viezglobni mii. M. iliacus (str. 234.) s kojim se m.
psoas major udruuje snaan je pregiba i
nadopunjuje djelovanje m. psoas major. Oba
psoasa podiu tijelo pri leeem poloaju
donje ili gornje polovice tijela. Jednostrana
kontrakcija m. psoas major pregiba kraljenicu na istu stranu.
Varijacije: Od m. psoas major katkad se odjeljuje m. psoas minor koji zaobilazi ilijakalnu fasciju i
vee se na eminentia iliopubica, te sudjeluje pri natezanju fascije (str. 234.).
Inervacija: Izravne grane iz lumbalnoga spleta
(L1L3).
Kliniko znaenje: Fascija potpuno omata m.
psoas major od lig. arcuatum mediale = arcus
lumbocostalis medialis (str. 102.) do natkoljenice, pa se unutar fascije razliiti upalni procesi
iz podruja slabinskih kraljeaka mogu proiriti
kao sekundarni apscesi.
M. quadratus lumborum (6) polazi s dvanaestoga rebra (7) i s rebrenih nastavaka prvoga do treega ili etvrtoga slabinskoga kraljeka (8) i vee se na labium internum crista
iliaca (9). Pri tomu mii ima dva odijeljena
sloja. Ventralni sloj polazi s dvanaestoga rebra, a dorzalni sloj polazi s processus costales.
M. quadratus lumborum sputa dvanaesto

rebro, a sudjeluje i u lateralnom pregibanju
trupa.
Inervacija: Th12, L1L3
10 lig. arcuatum medianum
11 lig. arcuatum mediale
12 lig. arcuatum laterale
13 diaphragma (pars costalis)
14 m. obliquus externus abdominis
15 m. pectineus
Trup
Dubinski trbuni miii 95
Trbuna stijenka, dubinski trbuni miii,

m. psoas major i m. quadratus lumborum
Polazita, tokovi i pripoji miia
Trup
Mjesta smanjene vrstoe

trbune stijenke (AC) (Loca
minoris resistentiae)
Slaba mjesta miino-aponeurotike trbune
stijenke podruja su gdje lako nastaju kile
(hernija, bruh). Hernija je izlazak trbunoga
sadraja iz prvotnog prostora i redovito je
smjetena u sekundarnom ispupenju peritoneja koji je proao kroz trbunu stijenku i
nazvano je hernijska vrea.
Slaba mjesta trbune stijenke su: linea alba,
umbilicus, ingvinalno podruje, canalis femoralis, trigonum lumbale i oiljci nastali nakon
operacije.
Linea alba (1) je fibrozna vrpca to nastaje
spajanjem aponeuroza lateralnih trbunih
miia i smjetena je izmeu vagina mm.
recti. Bijela pruga zavrava na gornjem rubu
simfize. Na dorzalnoj je plohi proirena u blizini hvatita i zavrava trokutastom ploom,
adminiculum lineae albae. Iznad pupka je
bijela pruga iroka oko centimetar do dva,
a ispod pupka (2) su oba rektusa (3) blizu,
pa je linea alba suena. U bolesnim stanjima,
u debelih trbuha ili pak u trudnoi mogu se
razdvojiti oba mm. recti pa govorimo o dijastazi rektusa (A).
U bijeloj prugi takoer moe postojati razmjerno malena hernia epigastrica (4) koja
nastaje proirenjem otvora u bijeloj prugi.
Hernia epigastrica moe se proiriti u veliku
trbunu herniju.
Pupak, umbilicus (2) nastaje sratenjem
tvorbi koje su kroz njega prolazile u embrionalnom razdoblju i pojaan je vezivnim
tkivom. Ako se proiri pupani prsten, npr.
u trudnoi, tada moe nastati hernia umbilicalis (5).
Oiljci mogu takoer biti podruja nastanka
hernije (6).
Canalis inguinalis
Oblikuju ga lateralni trbuni miii i ukoso

je usmjeren kroz trbunu stijenku. Prednju
stijenku ingvinalnog kanala ini aponeuroza (7) m. obliquus externus abdominis, a dno
tvori lig. inguinale. Stranju stijenku kanala oblikuju fascia transversalis, a krov tvori
donji rub m. transversus abdominis. Anulus
inguinalis profundus (str. 98.) je unutarnji
otvor kanala, a anulus inguinalis superficialis (8) je pukotinasti otvor u aponeurozi
m. obliquus externus abdominis. Nakon to
se fascia spermatica externa (9) odijeli, prikae se vanjski ingvinalni otvor, smjeten u
aponeurozi vanjskoga kosog trbunoga miia. Otvor je omeen ojaanjima aponeuroze,
i to su crus mediale (10), crus laterale (11) i
fibrae intercrurales (12). Prema natrag vanjski ingvinalni otvor pojaava lig. reflexum
(13) koji je dio ingvinalne sveze.
U mukaraca kroz ingvinalni kanal prolazi
funiculus spermaticus ovijen s fascia cremasterica i s kremasternim miiem (14). U ena
kroz kanal prolaze lig. teres uteri i limfne ile
(2. svezak), koje potjeu od fundus uteri i
dolaze u nodi lymphatici inguinales superficiales superiores (str. 414.).
15 hernia femoralis
16 hernia inguinalis indirecta (str. 100)
Trup
Loca minoris resistentiae 97
Dijastaza miia rektusa
Canalis inguinalis
i fascia spermatica externa
1. sloj
Canalis inguinalis, anulus

inguinalis superficialis
2. sloj
Hernije u podruju prednje

trbune stijenke
Loca minoris resistentiae, nastavak
Trup
Canalis inguinalis, nastavak (A, B)
Nakon odvajanja aponeuroze (1) m. obliquus

externus abdominis vidljiv je m. obliquus internus abdominis (2) i dio se njegovih vlakana nastavlja kao m. cremaster (3) za funiculus
spermaticus. Drugi dio vlakana (4) koja tvore m. cremaster polaze od ingvinalne sveze.
Ta su miina vlakna razliito razvijena, pa
itavu srednju ovojnicu funikulusa zajedno
s m. cremaster nazivamo fascia cremasterica
(5). U ena su ta mala miina vlakna poznata kao pars lig. teretis m. obliqui interni.
Tek kad prereemo m. obliquus internus abdominis (2) i fascija cremasterica (5) prikae
se m. transversus (6) koji ini krov ingvinalnog kanala. Anulus inguinalis profundus
(7) nastaje izboenjem transverzalne fascije
(8) koja se kao fascia spermatica interna (9)
nastavlja u unutarnju ovojnicu funiculus
spermaticus.
Unutranja strana trbune stijenke (C)
Unutarnji i vanjski otvor ingvinalnog kanala slaba su mjesta trbune stijenke. Pri
prouavanju unutranje strane trbune stijenke (C) nalazimo najprije sloj peritoneja
koji je na tri mjesta zategnut i oblikuje fossa
inguinalis lateralis (10) (u njoj lei unutarnji
ingvinalni otvor) i fossa inguinalis medialis
(11) (u njoj lei vanjski ingvinalni otvor).
Kad se ukloni peritonej vidi se fascia transversalis (8) te se na njoj uoavaju razliita
ojaanja. Tu nalazimo uzdu lig. inguinale
tractus iliopubicus (12), a izmeu medijalne i
lateralne ingvinalne udubine lig. interfoveolare (13). Ta sveza poznata i kao Hesselbachova
sveza moe biti razliite grae. Prema dolje
sveza moe biti spojena s tractus iliopubicus,
dok prema gore odlazi i s medijalne strane
sudjeluje u omeenju anulus inguinalis profundus (7) kao plica semilunaris.
Ponekad moe lig. interfoveolare sadravati i miina vlakna, pa ga onda nazivamo
m. interfoveolaris. U tom podruju takoer

nalazimo a. i v. epigastrica inferior (14), koje tvore peritonealni nabor, plica epigastrica
(15). Pogrjean naziv za tu strukturu je plica
umbilicalis lateralis, jer nabor ne dosee do
pupka.
Medijalno od medijalne ingvinalne udubine
nalazi se fossa supravesicalis (16) koju od
fossa inguinalis medialis odjeljuje chorda a.
umbilicalis (17). Iz svih triju opisanih udubina mogu nastati hernije (str. 100.).
Kliniko znaenje: Podruje medijalno od lateralnog ruba m. rectus abdominis, nie od lig.
pectineale (str. 100.) i lateralno od a. i v. iliaca
externa a. i v. epigastrica inferior naziva se trigonum inguinale ili Hesselbachov trokut. U tom se
podruju nalaze tri slaba mjesta trbune stijenke
i to: fossa inguinalis medialis (11), fossa supravesicalis (16) i canalis femoralis (18, vidi str. 100.).
To podruje ima posebno znaenje za minimalno
invazivne kirurke zahvate.
19 lig. reflexum (inguinale),

20 fascia spermatica externa,
21 odsjeak peritoneja.
Trup
Trei sloj
canalis inguinalis
3. sloj
etvrti sloj
canalis inguinalis
4. sloj
Unutranja strana trbune

stijenke, lijevo je fascia
transversalis, a desno peritonej
Loca minoris resistentiae, nastavak
Trup
Hernije u ingvinalnom podruju (A)
Fossae inguinales laterales, inguinales mediales i supravesicales slaba su mjesta trbune

stijenke, loca minoris resistentiae i te udubine u razliitim uvjetima mogu biti rastegnute pa nastaju preponske kile. Razlikujemo
direktne i indirektne ingvinalne hernije, koje izlaze kroz anulus inguinalis superficialis.
Medijalna ingvinalna hernija, hernia inguinalis directa (1), nastaje iz fossa inguinalis
medialis, a lateralna ingvinalna hernija, hernia inguinalis indirecta (2), nastaje u fossa
inguinalis lateralis i ulazi u anulus inguinalis profundus, i prolazi kroz itav ingvinalni
kanal pa kliniari govore o kanalnoj herniji.
Postoje jo i supravezikalne hernije (3) koje
nastaju izboenjem supravezikalne udubine
i polazno im je mjesto medijalno od obliterirane a. umbilicalis (4), a izlazno mjesto je
takoer anulus inguinalis superficialis. Diferencijalnodijagnostiki je teko razlikovati
herniju ingvinalis od supravezikalne hernije,
jer su obje steene kile, herniae acquisitae, a
hernia inguinalis indirecta moe biti steena
ili priroena kila, hernia congenita. Prigodom sputanja testisa dio seroze, processus
vaginalis, dospije zajedno s testisom u monju i potom obliterira, te nema komunikacije s peritonealnom upljinom i preostaje
samo cavum serosum scroti. U mnogih ljudi,
pak, ta komunikacija s peritonealnom upljinom zaostane i tada se moe pojaviti priroena ingvinalna hernija.
Canalis femoralis (B)
Canalis femoralis daljnje je mjesto za nastanak kile. Canalis femoralis (5) je prostor iza
lig. inguinale (6) i unutar lacuna vasorum (7),
koju od lacuna musculorum (8) odjeljuje arcus iliopectineus (9). U medijalnom odsjeku
lacuna vasorum, medijalno od velikih femoralnih krvnih ila lei canalis femoralis (5)
ije je medijalno omeenje, lig. lacunare
(10), koji je jakim lunim nastavkom, processus falciformis lacunaris, srastao s dor-
zalnim omeenjem, lig. pectineale. Femoralni je kanal ispunjen rahlim vezivom koje
ini septum femorale (11).
Kroz femoralni kanal prolaze limfne ile i tu
nalazimo jo i nodus lymphaticus femoralis
profundus (12) poznat i pod nazivom Rosenmllerov ili Cloquetov limfni vor. Poveani
intraabdominalni tlak uz slab vezivni septum moe prouzroiti nastanak femoralne
hernije, hernia femoralis.
Kliniko znaenje: Diferencijalnodijagnostiki
razlikujemo femoralnu od ingvinalne hernije
prema poloaju prema lig. inguinale i s obzirom
na scrotum ili labija major. Samo se ingvinalna
hernija sputa prema skrotumu, ili velikim usnama, a femoralna hernija sputa se prema natkoljenici i tamo se vidi. Femoralna je hernija trostruko uestalija u ena, nego u mukaraca.
Trigonum lumbale
Izmeu crista iliaca i dorzalnog ruba m. obliquus externus abdominis i lateralnog ruba
m. latissimus dorsi (str. 140.) esto se nalazi
trokutasti prostor, trigonum lumbale. U tom
se prostoru nalazi masno tkivo i m. obliquus
internus abdominis. Tu moe nastati hernia lumbalis i to ee u mukaraca nego u
ena.
13 v. femoralis,
14 a. femoralis,
15 n. femoralis,
16 m. iliopsoas,
17 bursa iliopectinea,
18 n. cutaneus femoralis lateralis,
19 m. pectineus.
Trup
Hernije ingvinalnog podruja (povrinski

slojevi trbune stijenke su prerezani)
Lacuna musculorum i lacuna vasorum,

te canalis femoralis
102 Trup
Oit (A, B)
Trup
Oit, diaphragma, dijeli prsnu od trbune

upljine i oblikuju je sredinja tetivna ploa,
centrum tendineum (1), i miini dio koji
ima nekoliko dijelova pars sternalis (2),
pars costalis (3) i pars lumbalis (4).
Prema dananjoj nomenklaturi dosta je nesretno
podijeljen pars lumbalis na crus dextrum i crus sinistrum koji s obje strane imaju po tri polazita i to
izmeu tijela slabinskih kraljeaka te ligg. arcuatum
mediale i laterale.
Pars sternalis (2) polazi s unutranje plohe

processus xiphoideus (5) a miina su vlakna
svjetlija nego u ostalih dijelova i usmjerena
su u centrum tendineum.
Pars costalis (3) polazi s unutranje plohe
hrskavica sedmoga do dvanaestoga rebra sa
zupcima koji se ukriuju s polaznim zupcima m. transversus abdominis.
Pars lumbalis (4) dijelimo na crus laterale i
crus mediale, u kojem esto postoji rascjep,
pa govorimo o crus intermedium. Crus mediale dextrum (6) polazi od tijela prvoga do
etvrtoga, a crus mediale sinistrum (7) od tijela prvoga do treega slabinskoga kraljeka.
Crus laterale (8) polazi s dvaju lukova, i to s
arcus lumbocostalis medialis (9) (luk psoasa
ili lig. arcuatum mediale) i s arcus lumbocostalis lateralis (10) (luk kvadratusa ili lig. arcuatum laterale). Luk psoasa see od postranine plohe prvoga slabinskog kraljeka pa do
rebrenoga nastavka (11) prvoga slabinskoga
kraljeka. Luk kvadratusa polazi od istoga
rebrenoga nastavka i vee se na vrh dvanaestoga rebra.
Ispod tih tetivnih lukova nalazimo m. psoas
major (12) i m. quadratus lumborum (13).
Izmeu pars lumbalis, pars costalis i pars
sternalis nalaze se prostori koji su takoer
slaba mjesta, loca minoris resistentiae. To
su trigonum lumbocostale (14) izmeu pars lumbalis i pars costalis i trigonum sternocostale (15) izmeu pars sternalis i pars
costalis.
U sredini dviju kupola oita malo je udubljenje to ga ini osrje i nalazimo otvore kroz
koje prolaze mnoge tvorbe. Izmeu crura
medialia nalazi se tetivno omeen hiatus
aorticus (16), kroz koji prolazi aorta i iza nje
ductus thoracicus. Crus mediale dextrum
(6) oblikuju tri miina snopa, a najvei polazi sa slabinskih kraljeaka te odlazi izravno
u centrum tendineum (1). Drugi dio polazi
s lig. arcuatum medianum (18), od tetivnog
ruba hiatus aorticus (16) i zdesna omeuje
hiatus oesophageus (19). Trei dio (20) takoer polazi s lig. arcuatum medianum, ali
dorzalno od drugoga traka i ini lijevo omeenje hiatus oesophageus (hijatusna petlja),
pa na obje sudjeluje u omeenju ezofagealnoga otvora.
Kroz miinim vlaknima omeen hiatus
prolaze oesophagus i truncus vagalis anterior i posterior.
Centrum tendineum ima otvor foramen venae cavae (21) kroz koji prolaze vena cava
inferior i grane desnoga freninoga ivca. U
prostorima izmeu crus mediale, odnosno
crus mediale i eventualno crus intermedium
prolaze n. splanchnicus major et minor, te
na desnoj strani v. azygos i na lijevoj v. hemiazygos. Izmeu crus intermedium i crus
laterale prolazi truncus sympathicus. Kroz
trigonum sternocostale prolazi a. epigastrica
superior.
Inervacija: nn. phrenici ([C3] C4 [C5])
Trup
Oit 103
Donja ploha oita
Hiatus oesophageus,
hijatusna petlja
Trup
104 Trup: Oit
Poloaj i funkcija oita (A)
Mjesta nastanka hernija oita (B)
U iva su ovjeka poloaj i oblik oita ovisni

o disanju, poloaju tijela i ispunjenosti trbuha.
Hernije oita nastaju kad su dijelovi trbunih

organa potisnuti u prsnu upljinu i mogu
biti steene ili priroene. Kile oita nastaju
zbog defekata oita (modro) ili zbog proirenja slabih mjesta oita (crveno), i to: hiatus
oesophageus (1), trigonum lumbocostale (2)
i trigonum sternocostale (3). Prave defekte
oita najee nalazimo u podruju centrum
tendineum (4) i pars costalis (5). U veine
kila oita postoji samo prolaps bez hernijske
vree i takve hernije oita nazvane su herniae diaphragmaticae spuriae. Prave hernije oita herniae diaphragmaticae verae
imaju hernijsku vreu i nastaju samo u podruju ispred jednjaka.
Oit je najvaniji dini mii i mijenja se u

razliitim fazama disanja. U uspravnom
stavu, pri srednjem poloaju izmeu najopsenijih izdisaja i udisaja desna se kupola
oita projicira u etvrtom meurebrenom
prostoru, a lijeva kupola projicira se u petom
interkostalnom prostoru. Pri najveoj ekspiraciji (modro) projicira se desna kupola u razini gornjega ruba etvrtoga rebra, a lijeva u
razini etvrtoga interkostalnoga prostora. Pri
najveoj inspiraciji (crveno) oit se sputa za
1 do 2 meurebrena prostora i pri tomu pars
sternalis sa svojim polazitem slui kao punctum fixum. Pri izdisaju pomiu se vlakna
prema gore, a pri najveem udisaju povlae
centrum tendineum prema dolje.
Recessus costodiaphragmaticus izmeu gornje plohe oita i rebara sploti se pri najveoj
inspiraciji.
U leeem poloaju trbuni organi potisnu
oit prema gore i natrag.
Kliniko znaenje: Bolesnik s oteanim disanjem radije sjeda i time rastereuje prsni ko.
Priroene hernije najee prolaze kroz

proireni trigonum lumbocostale (2), ali ih
ima i meu tzv. paraezofagealnim hernijama, a te su najee steene. Te kile oita
nastaju proirenjem hiatus oesophageus (1)
i nemaju hernijsku vreu.
Trup
Poloaj i hernije oita 105
Poloaj oita pri najveem

udisaju i izdisaju
Mjesta prolaza hernija oita
106 Trup
Dno male zdjelice (A, B)
Trup
Dno male zdjelice zavretak je trupa prema dolje i natrag, a ima dva dijela, i to: diaphragma pelvis i diaphragma urogenitale.
Diaphragma pelvis
Dijafragmu zdjelice oblikuju m. levator ani
i m. coccygeus.
M. levator ani (1) polazi s os pubis (2), s arcus tendineus m. levatoris ani (3) i sa spina
ischiadica (4) i njegova se vlakna dijele na m.
puborectalis (5) fibrae praerectales (6), m.
pubococcygeus (7) i m. iliococcygeus (8).
Medijalna miina vlakna mm. puborectales
ine krak levatora koji postranino omeuje
otvor miia levatora, te zavravaju pararektalno u m. sphincter ani externus (9), a neka miina vlakna luno zaobilaze rektum i
dospiju iza njega. Fibrae praerectales odlaze
na perinej i dijele urogenitalni od analnoga
dijela. Otvor levatora je postranino omeen
krakom levatora, a straga ga omeuju fibrae praerectales. Kroz otvor levatora prolazi
uretra, odnosno spolni organi, a iza prerektalnih vlakana prolazi rektum. Vlakna m.
pubococcygeus usmjerena su postranino i
seu do lig. anococcygeum (10) ili se veu izravno na os coccygis (11).
Otvor je levatora u mukaraca ui, a u ena
je iri. irinu otvora odreuje drugi sustav
(diaphragma urogenitale).
M. coccygeus (12) polazi tetivno od spina
ischiadica i vee se na trtinu kost, a katkad
moe manjkati.
Funkcija: M. levator ani sudjeluje u trbunom tijesku i nosi teinu trbunih organa, te ima potpornu
funkciju. Mii istodobno dinamiki zatvara rektum.
Diaphragma urogenitale
Najvei dio urogenitalne dijafragme tvori
m. transversus perinei profundus (13), koji polazi s ramus ossis ischii i ramus inferior
ossis pubis te see do hiatus urogenitalis. Stranji dio urogenitalne dijafragme pojaava m.
transversus perinei superficialis (14) koji
polazi s tuber ischiadicum (15) i zrakasto ulazi u perinealnu regiju. Prednji dio urogenitalne dijafragme dopunjava lig. transversum
perinei (16).
Diaphragma urogenitale je kao i diaphragma
pelvis obloena s gornje i donje strane fascijama i to: fascia diaphragmatis urogenitalis
superior et inferior (membrana perinei) i fascia diaphragmatis pelvis superior et inferior.
Izmeu urogenitalne i zdjeline dijafragme
nalazimo prema natrag otvorenu udubinu,
fossa ischiorectalis (ischio-analis).
Inervacija: Zdjelinu dijafragmu redovito
inerviraju duge grane plexus sacralis, a urogenitalnu dijafragmu inerviraju ogranci n.
pudendus.
Iz teko razumljivoga razloga danas se pod diaphragma urogenitale ubraja samo podruje membranae
perinei, lig. transversum perinei i m. transversus perinei profundus.
Kliniko znaenje: Preoptereenje zdjeline dijafragme uzrokuje u ena sputanje spolnih organa. Takva preoptereenja najee nastaju pri
poroaju, pa uvijek treba misliti na to da pri poroaju moe nastati ruptura m. levator ani i time
oteenje zdjeline dijafragme. Herniae perineales su izrazito rijetke (ee u ena) i nastaju na
miino slabijim mjestima dijafragme.
O pojedinostima dna zdjelice vidi 2. svezak.

17 lig. sacrospinale,
18 lig. sacrotuberale.
Trup
Diaphragma pelvis i diaphragma urogenitale 107
Dno male zdjelice, diaphragma pelvis i diaphragma urogenitale
Dno male zdjelice u ene, shema miia
Sustavna
anatomija
organa za
kretanje
Gornji udovi
Kosti, sveze i zglobovi

Rameni obru 110
Gornji udovi 114
Miije, fascije i posebne tvorbe
Miii ramenoga obrua i
nadlaktice 136
Miii podlaktice 158
Funkcija miia u lakatnome
zglobu i podlaktici 170
Funkcija miia korijena ake 172
Kratki miii ake 174
gornjega uda 180
110 Gornji udovi
Kosti, sveze, zglobovi

Na gornjem ekstremitetu razlikujemo rameni obru i udove. Rameni obru ine lopatica i kljuna kost.
Gornji udovi
Rameni obru
Scapula (AE)
Lopatica, scapula plosnata je trokutasta ploa iji su rubovi margo medialis (1), margo
lateralis (2) i margo superior (3) odijeljeni
uglovima angulus superior (4), angulus inferior (5) i angulus lateralis (6). Prednja ploha,
facies costalis blago je udubljena (fossa subscapularis) i na njoj su dobro izraene lineae
musculares. Facies dorsalis scapulae dijeli spina scapulae (7) na manju fossa supraspinata
(8) i veu fossa infraspinata (9). Spina scapulae poinje medijalno trokutastim poljem
(trigonum spinae) i usmjerena je lateralno i
gore, te zavrava plosnatim zavretkom, acromion (10). Blizu lateralnoga ruba nalazi se
ovalna ploha za spoj s kljunom kosti, facies
articularis acromialis (11).
Angulus acromialis (12) je izraeni dio lopatice gdje acromion prelazi u spina scapulae.
Angulus lateralis ima zglobnu plohu, cavitas
glenoidalis (13) i na njezinom gornjem rubu
se nalazi tuberculum supraglenoidale (14), a
ispod je tuberculum infraglenoidale (15). Na
cavitas glenoidalis se nastavlja vrat lopatice,
collum scapulae (16).
Iznad cavitas glenoidalis nalazi se kljunasti
izdanak, processus coracoideus (17), koji pod
pravim kutom zaokree lateroventralno i zavrava ploasto. Kljunasti nastavak zajedno
s akromionom zatiuje rameni zglob. Na
margo superior scapulae, medijalno od osnovice kljunastoga nastavka nalazi se urez,
incisura scapulae (18).
Lopatica nalijee na prsni ko. Kao orijentir slui
spina scapulae koja se nalazi na visini treega prsnoga kraljeka. Angulus inferior scapulae nalazi se
izmeu sedmoga i osmoga rebra. Margo medialis je
pri sputenoj ruci usporedan sa iljastim nastavcima
kraljeaka. Skapularna ravnina je svaka ravnina u

kojoj se nalazi ploa lopatice. Ona zatvara s ravninom simetrije kut od 60 stupnjeva. Cavitas glenoidalis je smjetena lateralno i naprijed.
Varijacije: Incisura scapulae moe biti presvoena
u foramen scapulae (19). Margo medialis je katkad
konkavan, pa govorimo o scapula scaphoidea.
Razvoj: Lopatica se razvija (E) iz nekoliko jezgara okotavanja. U treem mjesecu embrionalnoga
ivota postoje velike kotane jezgre u podruju fossa supraspinata et infraspinata, i u podruju spina
scapulae. U processus coracoideus nalazimo jezgru
okotavanja u prvoj godini ivota, a manje jezgre
nalazimo izmeu jedanaeste i osamnaeste godine
ivota. Sve jezgre okotavanja srastu izmeu esnaeste i dvadesetdruge godine ivota. Izmeu petnaeste
i osamnaeste godine nalazimo jezgre okotavanja u
akromionu, a katkad akromion ostane odijeljen od
lopatice (os acromiale).
Sveze lopatice
Lig. coracoacromiale presvouje zglob

ramena i razapet je izmeu korakoidnoga nastavka i akromiona, te oblikuje fornix
humeri. Lig. transversum scapulae superius premouje urez, incisura scapulae. Lig.
transversum scapulae inferius koji spaja rub
spinae scapulae i cavitas glenoidalis nalazimo samo u pojedinih ljudi.
Gornji udovi
Lopatica 111
Desna lopatica
(straga)
Desna lopatica
(postranino)
Desna lopatica (odozgor)
11.18.
godine 1. godina
ivota
ivota
11.18.
godine ivota
3. fetalni
mjesec
Foramen scapulae (varijacija)
Razvoj lopatice
112 Gornji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Gornji udovi
Clavicula (A, B, F)
Kljuna kost, clavicula, kost je svijena poput slova S i ima medijalno i sprijeda konveksitet koji zaprema 2/3 duljine, a lateralno
je kljuna kost prema naprijed konkavna.
Prema prsnoj kosti je usmjeren masivan
extremitas sternalis (1), a prema lopatici je usmjeren extremitas acromialis (2),
a dio izmeu njih je corpus claviculae. Na
sternalnom kraju je trokutasta zglobna ploha, facies articularis sternalis (3). Facies articularis acromialis (4) je ovalna. Na donjoj
plohi kljune kosti blizu extremitas sternalis
nalazi se impresio lig. costoclavicularis (5),
a na tijelu kljune kosti nalazimo sulcus m.
subclavii. Blizu akromijalnoga kraja izbouje
se na donjoj plohi kvrica, tuberculum conoideum (6), a lateralno od nje je hrapava pruga, linea trapezoidea (7).
Razvoj: Kljuna se kost razvija iz vezivne osnove i
njezino okotavanje zapoinje u estom tjednu embrionalnoga ivota. Krajeve kosti tvori hrskavica, pa
se na sternalnome kraju razvija kotana jezgra tek
izmeu esnaeste i dvadesete godine ivota. Taj se
dio sinostotino spoji s preostalim dijelom kljune
kosti tek izmeu dvadesetprve i dvadesetetvrte godine ivota.
Kliniko znaenje: Nakaznost dysostosis cleidocranialis djelomini je ili potpun manjak
vezivnoga dijela kljune kosti, i ta je pojava udruena s defektom okotavanja i razvoja vezivnoga dijela kostiju lubanje.
Spojevi ramenoga obrua (C E)

Spojevi ramenoga obrua s trupom mogu se podijeliti na kontinuirane (lig. costoclaviculare (8) i diskontinuirane (articulatio sternoclavicularis).
Spojeve izmeu kostiju ramenoga obrua moe se
takoer podijeliti na kontinuirane (lig. coracoclaviculare) i diskontinuirane (articulatio acromioclavicularis).
Articulatio sternoclavicularis (C)
Sternoklavikularni zglob ima i discus articularis (9) i dijeli zglobnu upljinu na dva dijela.
Konkavno zglobno tijelo ini blago izraena

udubina na prsnoj kosti, a konveksno zglobno tijelo je extremitas sternalis kljune kosti.
Zglobna hrskavica smanjuje inkongruenciju
i oblae oba zglobna tijela, te discus koji je
gore vezan na kljunu, a dolje na prsnu kost.
Zglobna ahura je mlohava i debela, a pojaavaju je lig. sternoclaviculare anterius (10)
et posterius. Obje su klavikule povezane s lig.
interclaviculare (11). Zglob ima tri osi gibanja, pa ima znaajke kuglastoga zgloba.
Lig. costoclaviculare (8) razapet je izmeu
prvoga rebra i kljune kosti.
Articulatio acromioclavicularis (D, E)
Akromioklavikularni zglob ima dvije gotovo

ravne plohe obloene zglobnom hrskavicom
(12). Zglobna ahura ima na gornjoj plohi
pojaanje, lig. acromioclaviculare (13). Izmeu processus coracoideus i kljune kosti
razapet je lig. coracoclaviculare, koji se dijeli na lateralni prednji i medijalni stranji
dio. Lateralni dio, lig. trapezoideum (14),
polazi s gornjega medijalnoga ruba kljunastoga nastavka i see do linea trapezoidea.
Medijalni dio, lig. conoideum (15), polazi
s osnovice korakoidnoga nastavka i zavrava
na tuberculum conoideum.
Kliniko znaenje: Opseno povlaenje prema natrag i sputanje kljune kosti pritie potkljunu arteriju pa slabi bilo na a. radialis.
16 lig. transversum scapulae superius,

17 lig. coracoacromiale,
18 m. subclavius.
Kljuna kost i zglobovi kljune kosti 113
6.7. tjedan
embrionalnoga
ivota
16.20.
godine
ivota
Razvoj kljune kosti
Desna kljuna kost (odozdo)
Articulatio sternoclavicularis
Articulatio acromioclavicularis
(presjek)
Articulatio acromioclavicularis
Gornji udovi
Desna kljuna kost (odozgor)
Kosti slobodnoga dijela ruke
Gornji udovi
Kosti slobodnoga dijela ruke su:

humerus,
radius i ulna,
ossa carpi,
ossa metacarpi,
ossa digitorum manus.
Kosti nadlaktice
Humerus (AH)
Nadlaktina kost, humerus, uzglobljena je

lopaticom, ulnom i radiusom. Kost ima tijelo, corpus, i proksimalni i distalni kraj,
extremitas proximalis et extremitas distalis.
Proksimalni kraj ini caput humeri (1) koji se nastavlja u collum anatomicum (2). Na
prednjoj plohi na proksimalnom kraju lateralno lei tuberculum majus (3), a medijalno
tuberculum minus (4). Izmeu oba tuberkula zapoinje sulcus intertubercularis (5) koji
distalno omeuju crista tuberculi minoris (6)
i crista tuberculi majoris (7). Proksimalno na
dijafizi nalazimo collum chirurgicum (8). U
sredini tijela nalazi se lateralno tuberositas
deltoidea (9). Dijafiza humerusa dijeli se na
facies anterior medialis (10), margo medialis
(11), facies anterior lateralis (12), i margo lateralis (13), to se distalno nastavlja u crista
supracondylaris lateralis. Na facies posterior
humeri nalazi se sulcus n. radialis (14). Na
distalnom kraju nalazimo medijalno epicondylus medialis (15) i lateralno manji epicondylus lateralis (16).
Trochlea humeri (17) i capitulum humeri (18)
ine condylus humeri i slue za zglobni spoj
s kostima podlaktice. Proksimalno od capitulum humeri nalazi se fossa radialis (19), te
proksimalno od trohleje nalazimo veu udubinu, fossa coronoidea (20).
Medijalno se od trohleje humeri (D) nalazi
plitak lijeb, sulcus ulnaris (21). Na stranjoj
plohi iznad trohleje nalazimo duboku jamu,
fossa olecrani (22). Proksimalni dio humerusa je izvijen i glava je za oko 20 stupnjeva ok-
renuta prema natrag prema tijelu humerusa

(torzijski kut). Uzduna os i glava humerusa
u prosjeku zatvaraju kut od oko 130 stupnjeva, a na distalnom je kraju izmeu poprjene
zglobne osi i uzdune osi humerusa kut od
76 do 89 stupnjeva.
Proksimalna epifizna pruga (23) prolazi poprjeno kroz tuberculum minus i ispod tuberculum majus, te ukriuje mali dio
zglobne ahure, pa se mali dio tijela humerusa nalazi unutar ahure. Na distalnom kraju
postoje dvije epifize i dvije epifizne pruge
(24). Epifize su epicondylus medialis i zglobno tijelo s epicondylus lateralis.
Razvoj: Kotane jezgre i sraivanje epifiznih pruga nalazimo prije u ena nego u mukaraca. Perihondralna osifikacija poinje u dijafizi u drugom i
treem fetalnom mjesecu. Enhondralne kotane jezgre pojavljuju se u epifizama izmeu drugoga tjedna
do dvanaeste godine ivota. Proksimalno, odmah po
roenju nalazimo tri kotane jezgre, a etiri distalne
kotane jezgre nastaju kasnije. Distalne se epifizne
pukotine zatvaraju u vrijeme puberteta, a proksimalne na kraju toga razdoblja.
Varijacije: Neposredno iznad epicondylus medialis rijetko nalazimo processus supracondylaris (25), a
iznad trohleje esto postoji foramen supratrochleare
(26).
Kliniko znaenje: Prijelomi humerusa u polovine ozlijeenih nastaju u podruju tijela kosti i
pri tomu treba misliti na opasnost od oteenja
n. radialisa!
2.3.
godine
ivota
12.15.
mjeseci
ivota
2.4.
godine
ivota
Distalni kraj humerusa

prikaz s medijalne strane
2.3.
fetalni
mjeseci
8.13.
godine
1.
ivota godina
ivota
5.
godina
ivota
Foramen
supratrochleare
12.
godina
ivota
Razvoj
humerusa
Desni humerus,
prikaz s prednje strane
Desni humerus,
prikaz sa stranje strane
Processus
supracondylaris
Epifizne pruge,
Epifizne pruge,
prikaz sa stranje strane
Gornji udovi
Nadlaktine kosti 115
Gornji udovi
Rameni zglob (AG)
Kretnje u ramenom zglobu (DF)
Kotano konkavno zglobno tijelo, cavitas

glenoidalis, kuglastoga zgloba, articulatio humeri je manje nego glava humerusa.
Hijalina zglobna hrskavica cavitas glenoidalis (1) deblja je na rubu nego u sredini, pa
je konkavno zglobno tijelo poveano vezivno-hrskavinom usnom, labrum glenoidale
(2).
Kretnje u ramenom zglobu mogue su u tri

ravnine. Iz poloaja mirovanja (D) u kojem
je caput humeri u skapularnoj ravnini (str.
110.), mogue su kretnje abdukcije i adukcije. Pri istoj abdukciji (E) nastaje istodobno retroverzija i blaga rotacija, a abdukcija
koja poinje iz skapularne linije vodi ruku
prema naprijed (frontalna abdukcija).
Konkavno je zglobno tijelo okomito spram

skapularne ravnine, te poloaj zglobnih tijela uvjetuje poloaj zgloba. Povrina cavitas
glenoidalis je oko 6 cm2, tlak na zglob je oko
6 kp, a teina gornjega ekstremiteta je oko 4
kg. U ramenom zglobu nema snanih sveza
pa ga osiguravaju miii oko zgloba.
Anteversio je podizanje ruke prema naprijed. Udruivanjem svih izloenih kretnji nastaje zajednika
kretnja kruenja circumductio, tako ruka praktiki
opisuje unj. Pri abdukciji (E) uvijek se giba lopatica, a posebno opsena kretnja lopatice nastaje pri
abdukciji veoj od 90 (F) (elevatio). Tad je kretnja
ograniena djelovanjem lig. coracoacromiale (10)
(str. 110.).
Caput humeri je kuglast (3). Hijalina zglobna hrskavica poinje na collum anatomicum
i see malo distalnije u intertuberkularni lijeb. Zbog zglobne hrskavice poprima caput
humeri ovalan oblik. Sinovijalna zglobna
ahura privrena je na labrum glenoidale i vreasto obavija intrakapsularni dio
tetive duge glave bicepsa (4) koju omata s
vagina synovialis intertubercularis (5). Fibrozna zglobna ahura ini na nadlaktici
vezivni omota oko sulcus intertubercularis
i pretvara ga u osteofibrozni kanal. Capsula articularis je mlohava i pri oputenoj ruci
oblikuje na medijalnoj strani vreu, recessus
axillaris (6). ahuru zgloba dijelom ojaavaju lig. coracohumerale (7) i tri manje sveze
ligg. glenohumeralia iji su gornji dijelovi
odebljani. Lig. coracohumerale polazi s osnovice procesusa korakoideusa (8) i ulazi u
ahuru, te se hvata na veliki i mali tuberkulum. Pri oputenoj ruci gornja polovica glave
humerusa lei na zglobnoj ahuri, a donja na
cavitas glenoidalis.
Rameni zglob redovito komunicira s bursa
subcoracoidea, bursa subtendinea m. subscapularis (ispod tetive m. subscapularis (9),
vagina synovialis intertubercularis i bursa m.
coracobrachialis.
Kliniko znaenje: U ramenom zglobu iaenja

(luxatio) nastaju ee nego u ostalim zglobovima. Ako je pri iaenju ozlijeena zglobna ahura, rascjep je najei ispod i ispred zgloba.
Prema svodu ramena mogue je odrediti poloaj glave humerusa. Pri iaenju nestane rameni svod i glava humerusa je iaena iz cavitas
glenoidalis, te prigodom pretrage prst upada ispod akromiona intrakapsularno u praznu udubinu (G).
Pri prijelomu kad pukotina nastane uz collum
anatomicum, dakle unutar zglobne ahure, vrlo
je mala mogunost uspjenoga izljeenja takvoga
prijeloma.
Pripoj zglobne ahure na humerus
Articulatio humeri, presjek
Articulatio humeri,
prikaz prednje strane
Iaenje prema naprijed
Stav mirno
Abductio
Elevatio
Gornji udovi
Rameni zglob 117
Kosti podlaktice
U podlaktici, antebrachium, lateralno lei
kraa palana kost, radius, te medijalno,
dua lakatna kost, ulna.
Gornji udovi
Radius (AE)
Radius ima tijelo, corpus radii (1), te proksimalni i distalni kraj extremitas proximalis et extremitas distalis. Na proksimalnom
kraju nalazi se caput radii (2) sa zglobnom
plohom, fovea articularis (3) koja se nastavlja
u circumferentia articularis (4). Na prjelasku
collum radii (5) u corpus radii na medijalnoj
strani nalazimo tuberositas radii (6). Poprjeni presjek tijela radijusa ima priblino trokutast oblik. Na tijelu je prema medijalno
usmjeren margo medialis (7) (interosseus).
Nadalje tu nalazimo facies anterior (8), margo anterior (9), facies lateralis (10) i margo
posterior (11) koji ini granicu izmeu facies
lateralis i facies posterior (12). Na facies lateralis oko sredine dijafize nalazimo razliito
izraenu hrapavost, tuberositas pronatoria
(13). Na distalnom kraju nalazimo izboinu,
crista suprastyolidea sa stiloidnim nastavkom, processus styloideus (14), a medijalno je
urez, incisura ulnaris (15). Na distalnoj strani nalazimo facies articularis carpalis (16).
Dorzalno se nalaze razliito izraeni ljebovi
u kojima lee tetive dugih miia ispruaa.
Prvi lijeb (17) lei na stiloidnom nastavku i
sadrava tetive m. abductor pollicis longus i
m. extensor pollicis brevis: U drugom lijebu (18) su tetive m. extensor carpi radialis
longus et brevis. Trei lijeb (19) je ukoen i
vodi tetivu m. extensor pollicis longus. etvrti lijeb (20) sadrava tetive m. extensor
digitorum et m. extensor indicis. Lateralno
od treega lijeba nalazimo opipljiv kotani
izdanak nazvan tuberculum dorsale (21).
Kliniko znaenje: Processus styloideus radii
see centimetar distalnije nego ulna, i na to treba
misliti pri repoziciji prijeloma.
Razvoj: U sedmom embrionalnom tjednu poinje

perihondralna osifikacija tijela radijusa. Epifize se
razvijaju enhondralnom osifikacijom, i to distalna
epifiza u prvoj ili drugoj, processus styloideus izmeu desete i dvanaeste, a proksimalna epifiza od
etvrte do sedme godine ivota. Zatvaranje epifizne
pukotine zavrava proksimalno izmeu etrnaeste i
sedamnaeste godine ivota i distalno izmeu dvadesete i dvadesetpete godine ivota.
Ulna (FL)
Ulna ima tijelo, corpus (22), te proksimalni i distalni kraj, extremitas proximalis et
extremitas distalis. Na proksimalnom kraju
nalazimo nastavak, olecranon (23). Sprijeda
je incisura trochlearis (24) koja see do processus coronoideus (25).
Lateralno se nalazi incisura radialis (26) u
koju se uzglobljava circumferentia articularis
radii. Na prjelasku u tijelo nalazi se tuberositas ulnae (27). U produetku incisurae radialis prema lateralno lei crista supinatoria
(28). Presjek tijela ulne je trokutast i prema
lateralno nalazimo margo interosseus (29), te
prema naprijed facies anterior (30) koju margo anterior (31) odjeljuje od facies medialis
(32). Facies medialis od facies posterior (33)
odjeljuje margo posterior (34). Na facies anterior u sredini ulne nalazimo foramen nutritium (35). Caput ulnae (36) ima circumferentia articularis (37), a distalno se prua mali
nastavak processus styloideus ulnae (38).
Razvoj: U sedmome embrionalnom tjednu poinje
perihondralna osifikacija tijela kosti. Kotane jezgre
u epifizama nastaju izmeu etvrte i jedanaeste godine ivota, distalno izmeu etvrte i sedme godine
ivota (processus styloideus izmeu sedme i osme),
te proksimalno izmeu devete i jedanaeste godine
ivota. Sraivanje epifiznih pukotina na proksimalnom kraju zavrava prije nego na distalnom.
Podlaktine kosti 119

4.7
godina
ivota
Epifizne pruge
radijusa,
sprijeda
Gornji udovi
Epifizne pruge
radijusa,
straga
7. tjedan
embrionalnoga
ivota
10.12. 1.2.
godina godina
ivota ivota
Radius,
razvoj
Ulna, sa strane
9.11.
godina
ivota
Radius,
prikaz sprijeda
Epifizne pruge
ulne,
sprijeda
Radius,
prikaz straga
Epifizne pruge
ulne,
straga
7. tjedan
embrionalnoga
ivota
4.7.
godina
ivota
7.8.
Ulna, godina
razvoj ivota
Ulna, sprijeda
Ulna, straga
Lakatni zglob (AD)
Gornji udovi
Articulatio cubiti je sloeni zglob s tri

zglobna tijela unutar zglobne ahure. Lakatni zglob ine tri zgloba, i to:
articulatio humeroradialis,
articulatio humeroulnaris i
articulatio radioulnaris proximalis.
Articulatio cubiti je osiguran kostima i svezama. Zglob kotano uvruje trochlea humeri i sukladna incisura trochlearis. Zglob
osiguravaju i sveze lig. anulare radii, te ligg.
colateralia.
Tanka i mlohava zglobna ahura (1) obuhvaa sva zglobna tijela. Ako ahura pri kretnjama dospije izmeu zglobnih tijela, nategnu je miina vlakna m. brachialis, te m.
triceps brachi koje nazivamo mm. articulares. Oba epikondila humerusa (2) nisu obuhvaena zglobnom ahurom (D). Sinovijalna
opna ahure obuhvaa fosu olekrani, te obje
udubine na prednjoj strani nadlaktine kosti (D).
Izmeu sinovijalne (3) i fibrozne opne (4)
nalazi se u podruju jama obilno masno tkivo (5) koje moe ograniavati opseg kretnji.
Insercija zglobne ahure (D) u podruju ulne slijedi rub incisura trochlearis i pri tomu
vrhovi olekranona (6) i koronoidnog nastavka (7) ostaju unutar ahure. Na radijusu se
ahura vee ispod lig. anulare radii (8), te
tvori recessus sacciformis superior (9) koji
omoguuje obrtne kretnje radijusa.
U zglobnu ahuru su utkane vrlo vrste postranine sveze, ligamenta collateralia. Ligamentum collaterale ulnare (10) polazi
s epicondylus medialis humeri i najee se
dijeli na dvije vrste sveze, prednju (11) koja odlazi na processus coronoideus i stranju
(12) koja odlazi na lateralni rub olekranona. Stranji snop pokriva n. ulnaris. Izmeu
obaju snopova nalazi se rahlo vezivo koje je
ograeno poprjenim vlaknima to se proteu
na ulni (13).
Ligamentum collaterale radiale (14) razapet je izmeu epicondylus lateralis humeri i lig. anulare radii i preko te sveze see
na ulnu. Lig. collaterale radiale je srastao s
povrinskim miiima ekstenzorima. Lig.
quadratum povezuje collum radii s incisura
radialis ulnae.
Konano jo nalazimo ligamentum anulare radii (8) koji polazi i vee se na ulni, te
obuhvaa caput radii. Na unutranjoj plohi
sveze esto nalazimo hrskavino tkivo koje
slui kao potporanj za pronaciju i supinaciju
radijusa (str. 122.).
Zajednike kretnje svih triju zglobova u
svakoj fazi fleksije i ekstenzije omoguuju i
obrtne kretnje radijusa i ulne, te su mogue
kretnje: fleksija i ekstenzija, supinacija i
pronacija (str. 122.).
Gornji udovi
Lakatni zglob 121
Articulatio cubiti,
presjek
Articulatio cubiti,
Insercijska crta
zglobne ahure
Articulatio cubiti,
prikaz s medijalne
strane
Gornji udovi
Lakatni zglob, nastavak (AC)

Articulatio humeroradialis (1) oblikuju capitulum humeri i fovea articularis capitis
radii i oblikom je slian kuglastom zglobu.
Articulatio humeroulnaris je kutni zglob
(2) ija su zglobna tijela trochlea humeri i incisura trochlearis ulnae. Na trohleji
se nalazi brazda vodilja (3) u koju ulazi izboenje koje se nalazi u incisura trochlearis.
U articulatio humeroradialis i articulatio
humeroulnaris mogue su kretnje fleksije i
ekstenzije podlaktice prema nadlaktici. Os
gibanja skladna je osi trochlea humeri i nastavlja se kroz capitulum humeri.
Articulatio radioulnaris proximalis (4)
ine circumferentia articularis radii i incisura radialis ulnae, te lig. anulare (5). To
je obrtni zglob, pa su zajedno s kretnjama
u articulatio radioulnaris distalis mogue
kretnje radijusa oko ulne. Obrtna kretnja radijusa oko ulne naziva se pronatio (B) (kosti
su ukriene), a usporedan poloaj kostiju je
supinatio (C). Os gibanja prolazi sredinom
fovea articularis capitis radii i see do processus styloideus ulnae.
Kut gibanja nadlaktice prema podlaktici pri najveoj ekstenziji u ena je vei nego u mukaraca
(mukarci 175, ene 180). U djece je mogua i tzv.
hiperekstenzija. Prema radijusu otvoren kut (pri
ispruenoj ruci) izmeu nadlaktice i podlaktice (abdukcijski kut) varira izmeu 158 i 180 i prosjeno
je oko 168,5.
Articulatio radioulnaris distalis (D)

Articulatio radioulnaris distalis (6) je obrtni zglob koji tvore caput ulnae i incisura
ulnaris (radii). Izmeu radijusa i stiloidnoga nastavka nailazimo na discus articularis
koji odjeljuje articulatio radioulnaris distalis
od articulatio radiocarpea. Mlohava zglobna ahura se nastavlja u recessus sacciformis
inferior (7), koji see sve do dijafize ulne.
Proksimalni i distalni radioulnarni zglobovi zdrueni su zglobovi gdje su mogue
kretnje pronacije i supinacije.
Kontinuirani spoj izmeu

radijusa i ulne (D)
Izmeu radijusa i ulne razapeta je membrana interossea antebrachii (8) i njezina su
vlakna usmjerena od proksimalno i lateralno
prema distalno i medijalno na ulnu. Chorda
obliqua (9) pojaava proksimalni dio interosealne membrane i poinje od tuberositas
ulnae, te see do margo interosseus radii distalno od tuberositas radii.
Kliniko znaenje: Membrana interossea ne remeti usporedan poloaj radijusa i ulne, te prenosi sile vlaka i tlaka s kosti na kost. Meukotana
opna je vrlo vrsta, pa pri optereenju podlaktice
prije nastaje prijelom kosti nego to prsnu njezini snopovi. Najei je prijelom Collesova fractura radii loco classico (opisana 1814. godine)
to nastaje pri padu na dlan ake s ispruenom
rukom. Pri tomu se teina tijela prenosi s humerusa na ulnu i preko meukotane opne na radius. Distalni kraj radijusa preuzima cijelo optereenje, koje je maksimalno, te nastaje prijelom.
Distalni je prelomljeni ulomak okrenut radijalno
i povuen dorzalno (poloaj bajunete na puki)
jer vlakna interosealne membrane veu tijelo radijusa i ulnu.
Lakatni zglob i sveza izmeu radiusa i ulne 123
Gornji udovi
Membrana interossea
Articulatio cubiti (prikaz s

prednje strane uz otvorenu
zglobnu ahuru)
Pronation
Supination
Korijen ake (AC)
Gornji udovi
Korijen ake, carpus, tvori osam kostiju pea, ossa carpi, rasporeenih u dva reda po
etiri kosti. Od lateralne strane prema medijalno nalazimo u proksimalnom redu kostiju
pea:
unastu kost, os scaphoideum (1),

polumjeseastu kost, os lunatum (2),
trokutastu kost, os triquetrum (3),
grakastu kost, os pisiforme (4).
U distalnom redu od lateralne strane prema

medijalno nalazimo:
veliku trapeznu kost, os trapezium (5),
manju trapezoidnu kost, os trapezoideum (6),
glaviastu kost, os capitatum (7), i
kukastu kost, os hamatum (8).
Svaka od tih karpalnih kosti ima razliite fasete za uzglobljavanje sa susjednim kostima.
Oba reda kostiju korijena ake zajedno ine
proksimalno, konveksno i prema distalno,
konkavno zglobno tijelo. Na strani dlana
karpus je takoer konkavan i presvoen je
svezom, retinaculum mm. flexorum, pa nastaje osteofibrozni kanal, canalis carpi.
Retinaculum mm. flexorum see od os scaphoideum i os trapezium do os hamatum, os
triquetrum i os pisiforme i izboine tih kostiju mogue je opipati kroz kou. Pri oputenoj je ruci grakasta kost malo pomina i
opipljiva je kao i tetiva m. flexor carpi ulnaris
to se vee na os pisiforme. Os scaphoideum
i os trapezium ine udubinu foveola radialis
(str. 392.).
Kliniko znaenje: Kliniki posebno znaenje
ima os scaphoideum (1) koja se od kostiju pea
najee lomi. Zbog loe opskrbe krvlju moe nastati pseudoartroza ili pak nekroza prelomljenog
dijela unaste kosti. Pri tomu 70% prijeloma nastaje u srednjoj treini skafoidne kosti.
Kliniki se canalis carpi opisuje kao karpalni tunel. Sindrom karpalnog kanala je bolno stanje s
razliitim drugim simptomima.
Varijacije: Izmeu karpalnih kostiju esto nalazimo male akcesorne kosti i do sada ih je opisano
vie od dvadeset. Najvanija akcesorna kost je os
centrale (9) ija hrskavina osnova postoji u mukaraca, ali je redovito spojena sa skafoidnom kosti
(1). Takoer moemo naii na os styloideum (10),
os trapezoideum secundarium (11) i os pisiforme
secundarium (12).
Meusobna sratenja karpalnih kostiju pea

takoer su opisana i najee je sratenje os
lunatum i os triquetrum.
Os scaphoideum, os triquetrum i os pisiforme mogu takoer biti podijeljene na dva
dijela i pukotina meu tim dijelovima moe
nas zavesti da pomislimo na prijelom.
Gornji udovi
Korijen ake 125
Kosti korijena desne ake,

prikaz straga
Akcesorne kosti korijena ake
Kosti korijena desne ake,

prikaz sprijeda
Pojedinane kosti korijena ake (A, B)
Gornji udovi
Proksimalni red
unasta kost, os scaphoideum (1) najvea

je kost proksimalnoga reda. Kost ima izboinu, tuberculum ossis scaphoidei (2) koja
je na strani dlana opipljiva i kroz kou. Os
scaphoideum je proksimalno uzglobljena
s radijusom, te distalno s os trapezium i os
trapezoideum. Medijalno se kost uzglobljava
s os lunatum i os capitatum. Krvne ile ulaze u kost uzdu hrapave strane, ali u treine
ljudi krvne ile ulaze samo s distalne strane
u kost, te pri prijelomu os scaphoideum (str.
124.) nastaje nekroza proksimalnoga prelomljenoga dijela.
Polumjeseasta kost, os lunatum (3), je uzglobljena proksimalno s radijusom i s discus
articularis, medijalno s os triquetrum, lateralno s os scaphoideum i distalno s os capitatum, a katkad i s os hamatum.
Trokutasta kost, os triquetrum (4), priblino je nalik na piramidu iji je vrh usmjeren
medijalno. Lateralno nailazimo na bazu kosti koja se uzglobljuje s os lunatum. Proksimalno je kost u zglobu s discus articularis, a
distalno s os hamatum. Na strani dlana trokutasta kost ima malu zglobnu plohu (5) za
uzglobljenje s os pisiforme.
Os pisiforme (6) najmanja je kost pea i
kroz kou je moemo dobro napipati.
Distalni red
Os trapezium (7) ima izboinu, tuberculum ossis trapezii (8), koja je opipljiva pri
dorzalnoj fleksiji ake. Medijalno nalazimo
usjek (9) za tetivu m. flexor carpi radialis,
a distalno je sedlasta zglobna ploha (10) za
prvu metakarpalnu kost. Medijalno se nalazi
zglobna ploha za uzglobljenje s os trapezoideum i izmeu distalne i medijalne zglobne
plohe nalazimo malu zglobnu plohu za drugu metakarpalnu kost. Proksimalno se os
trapezium uzglobljuje s os scaphoideum.
Os trapezoideum (11) je ira na strani hrpta ake nego na strani dlana. Proksimalno
se trapezoidna kost uzglobljuje s os naviculare, distalno s drugom metakarpalnom kosti, lateralno s os trapezium i medijalno s os
capitatum.
Os capitatum (12) je najvea karpalna kost.
Zglobne plohe ima na proksimalnoj strani za
uzglobljenje s os scaphoideum i os lunatum,
lateralno za os trapezoideum, medijalno za
os hamatum i distalno najveim dijelom za
treu, te dijelom za drugu i etvrtu metakarpalnu kost.
Os hamatum (13) dobro je opipljiva i na
strani dlana ima hamulus (4) koji je zaokrenut lateralno, a na njega se vee m. flexor digiti minimi brevis i s lig. pisohamatum. Distalno je kost uzglobljena s etvrtom i petom
metakarpalnom kosti, lateralno s os capitatum, proksimalno i medijalno s os triquetrum, proksimalno i lateralno s os lunatum.
Razvoj: Kotane jezgre nastaju uglavnom nakon
roenja i u prvoj godini ivota (najee u treem
mjesecu) pojavljuju se u os capitatum i os hamatum i u drugoj ili treoj godini u os triquetrum. U
djevojica kotana jezgra nastaje u os triquetrum
poetkom druge godine ivota, a u djeaka se najranije pojavljuje sredinom tree godine. Izmeu tree
i este godine ivota razvijaju se jezgre okotavanja
za os lunatum, izmeu etvrte i este za os scaphoideum, a okotavanje os trapezium poinje izmeu
tree i este godine ivota. Os pisiforme okotava se
izmeu osme i dvanaeste godine ivota.
Gornji udovi
Kosti korijena ake 127
Kosti korijena desne ake (sa strane dlana)

1.
godina
ivota
1.
3.6.
godina godina
ivota ivota
3.6.
godina
ivota
8.12.
godina
ivota
2.3.
godina
ivota
Razvoj kostiju korijena ake
3.6.
godina
ivota
4.6.
godina
ivota
Gornji udovi
Kosti zapea i prstiju (AC)

Kostiju zapea, ossa metacarpalia, ima pet
i oblikuju ih glava, caput (1), tijelo, corpus
(2), i osnovica, basis (3). Na oba kraja kostiju su zglobne plohe za spoj s kostima pea,
a distalno s kostima prstiju. Na strani dlana metakarpalne su kosti blago konkavne i
dorzalno su blago konveksne. Dorzalne povrine prema glavi metakarpalne kosti imaju
karakteristine trokutaste plohe.
Proksimalna zglobna ploha pr ve kosti zapea je sedlasta, a druga metakarpalna
kost ima proksimalno zglobnu plohu za uzglobljenje s kostima pea i na medijalnoj
strani zglobnu plohu za treu metakarpalnu
kost. Trea metakarpalna kost ima proksimalno na dorzalnoj i radijalnoj strani processus styloideus (4), a radijalno zglobnu plohu za uzglobljenje s drugom kosti zapea.
Proksimalno na ulnarnoj strani nalazimo
dvije zglobne plohe za spoj s etvrtom metakarpalnom kosti. etvrta metakarpalna
kost ima na radijalnoj strani dvije zglobne
plohe i ulnarno jednu za spoj s petom metakarpalnom kosti.
Kosti prstiju, ossa digitorum manus. Svaki
prst i to: index, digitus medius, digitus anularis i digitus minimus osim palca imaju tri
lanka, phalanges i to phalanx proximalis
(5), phalanx media (6) i phalanx distalis
(7). Palac, pollex, ima samo dva lanka.
Phalanx proximalis je na strani dlana plosnat, a dorzalno je u transverzalnom smjeru
konveksan i ima otre rubove gdje se veu
fibrozne ovojnice tetive miia fleksora.
Proksimalni lanak ima corpus phalangis (8),
distalno caput (trochlea) phalangis (9) i proksimalno basis phalangis (10). Na osnovici se
lanka nalazi ovalno konkavna ploha, facies
articularis za uzglobljenje s kostima zapea.
Phalanx media ima na osnovici greben koji
je sukladan glavici, caput phalangis proksimalne falange.
Phalanx distalis ima takoer na osnovici

greben. Na palmarnoj strani distalnoga kraja kosti nalazi se hrapavost na koju se vee
tetiva m. flexor digitorum profundus. Tu takoer nalazimo plou tuberositas phalangis
distalis (11) koja oblikuje glavu distalnoga
lanka.
Sezamske kosti, ossa sesamoidea redovito se
nalaze na zglobnoj plohi spoja metakarpalne
kosti i proksimalnoga lanka palca, i to jedna kost medijalno, a druga lateralno. Razliit
broj razliitih sezamskih kostiju moemo
nai i u drugim prstima.
Razvoj: lanci prstiju poput kostiju zapea razvijaju se perihondralnom osifikacijom (dijafize) (trei
mjesec fetalnoga ivota) i imaju samo jednu epifiznu
kotanu jezgru. U metakarpalnim se kostima razvijaju distalno epifizne kotane jezgre u drugoj godini ivota, osim prve kosti zapea u proksimalnom
kraju ija se jezgra okotavanja pojavljuje u drugoj ili
treoj godini ivota. U svim lancima nalazimo samo proksimalno epifizne kotane jezgre.
Kliniko znaenje: U kostima zapea mogu se

razviti pseudoepifize koje na rentgenskoj slici razlikujemo od pravih epifiza po tome to su
putem kotanoga djelia spojene s dijafizom. U
prvoj metakarpalnoj kosti pseudoepifiza se nalazi na distalnom kraju, a u svim ostalim kostima
zapea pseudoepifize nalazimo na njihovu proksimalnom kraju. Pseudoepifizu valja razluiti
od prijeloma kosti. Pseudoepifize takoer mogu
nastati i u sklopu razliitih bolesti.
Opa anatomija 129
2.3.
godina
ivota
2. godina
ivota
3. mjesec
fetalnoga
ivota
Razvoj
metakarpalnih
kosti i falanga
Kosti pea i kosti prstiju

desne ake, prikaz sa
stranje strane
Proksimalne zglobne plohe kostiju zapea
Gornji udovi
3. mjesec
fetalnoga
ivota
3. mjesec
fetalnoga
ivota
Gornji udovi
Zglobovi pea, articulationes

manus (AE)
Sveze u podruju korijena ake (AE)
Proksimalni zglob ake, articulatio radiocarpalis, elipsoidan je zglob koji tvore proksimalno radius (1) i discus articularis (2),
a distalno proksimalne kosti pea. Sve kosti proksimalnog reda pea nisu u stalnom
doticaju s konkavnom zglobnom plohom. Os
triquetrum (3) je pri ulnarnoj abdukciji u doticaju s discus articularis, a doticaja nema pri
radijalnoj abdukciji. Zglobna ahura je mlohava; dorzalno je razmjerno tanka i pojaana
razliitim svezama. Zglobna je upljina jedinstvena i esto sadrava plicae synoviales.
Proksimalni je zglob ake esto u doticaju s
distalnim zglobom, i to komunikacijama izmeu karpalnih kostiju.
Sveze koje spajaju kosti podlaktice s kostima pea (ljubiasto). Tu ubrajamo lig. collaterale carpi ulnare (8), lig. collaterale carpi
radiale (9), lig. radiocarpeum palmare (10),
lig. radiocarpeum dorsale (11) i lig. ulnocarpeum palmare (12).
Distalni zglob ake, articulatio mediocarpea oblikuju proksimalni i distalni red

kostiju pea, a upljina zgloba je nalik na
slovo S. Ako pojednostavnjeno promatramo svaki red kostiju kao cjelovito zglobno
tijelo, oba zglobna tijela djeluju nazubljeno.
Kosti su distalnog reda meusobno (4) i s
kostima zapea povezane vrstim svezama.
Distalni red kostiju karpusa i metakarpalne
kosti ine funkcionalnu cjelinu. Pri tomu su
meu kostima proksimalnoga reda mogua
meusobna gibanja, a meu kostima distalnoga reda takvi su pokreti nemogui.
Zglobna ahura je na strani zgloba napeta,
a na strani hrpta ake je mlohava. Zglobni
prostor je razdijeljen i putem sveza je povezan s proksimalnim zglobom ake. Istodobno su u okolici os trapezium (5) i os trapezoideum (6) razvijene sveze za odgovarajui
karpometakarpalni zglob.
Plicae synovialis (7) su razliito razvijene
unutar zgloba. Prostor izmeu os lunatum i
os triquetrum, te izmeu os capitatum i os
hamatum ispunjen je sinovijalnim naborom,
to je vidljivo i na rentgenskoj slici.
Razlikujemo etiri skupine sveza:
Sveze koje meusobno spajaju kosti, ligamenta intercarpea (cr veno), i to su: lig. carpi radiatum (13), lig. pisohamatum (14), te
ligg. intercarpea palmaria (15), dorsalia (16)
et interossea (4).
Sveze izmeu kostiju pea i zapea, ligamenta carpometacarpea (modro). To su:
lig. pisometacarpeum (17) i ligg. carpometacarpea palmaria (18) et dorsalia (19).
Sveze izmeu kostiju zapea, ligamenta
metacarpea (uto) dijelimo na: ligg. metacarpea dorsalia (20), interossea (21) et palmaria (22).
Gotovo sve te sveze pojaavaju zglobnu
ahuru i djelomice su sveze vodilje za pokrete u zglobovima ake.
Zglobove izmeu kostiju korijena ake jednoga reda
oznaujemo kao articulationes intercarpales. Samo zglob izmeu os triquetrum i os pisiforme ima
zaseban naziv articulatio ossis pisiformis.
Kliniko znaenje: U kirurgiji ake sveze su jo
tonije opisane, s obzirom na to da je to vrlo
znaajno pri kirurkim zahvatima.
Gornji udovi
Zglobovi korijena ake 131
Sveze desne ake,

prikaz s dorzalne strane
Sveze desne ake,

prikaz s palmarne strane
Shema sveza desne ake,

Presjek kroz desnu aku,

Shema sveza desne ake,

prikaz s palmarne strane
Gornji udovi
Gibanja u zglobovima ake (AC)

Iz srednjega poloaja (A) mogue su sljedee
kretnje:
rubne kretnje, radijalna (B) i ulnarna
abdukcija (C),
plone kretnje fleksije (palmarna fleksija) i ekstenzije (dorzalna fleksija),
meukretnje, odnosno zdruene kretnje.
Rubne kretnje
ista radijalna abdukcija ostvaruje se djelovanjem m. abductor pollicis longus i m.

extensor carpi radialis longus, te drugih miia (str. 170).
Pri tomu se skafoidna kost naginje (crveno)
na stranu dlana i moemo je opipati kroz
kou, a njezin povratak u prvobitan poloaj
mogu je tek kad se os trapezium (modro)
i os trapezoideum (zeleno) priblie radijusu. Trapezoidna i druga metakarpalna kost
meusobno su spojene, pa pri radijalnoj abdukciji m. flexor carpi radialis i m. extensor
carpi radialis longus koji se vee na drugu
metakarpalnu kost djeluju zajedniki na trapezoidnu i drugu metakarpalnu kost. Os trapezoideum klizi uzdu skafoidne kosti koja
se naginje jer nije dovoljno uvrena.
Taj pokret naginjanja nastaje u radio-ulnarnoj transverzalnoj osi. Osim naginjanja os
scaphoideum takoer nastaje palmarno pomicanje preostalih kostiju proksimalnog reda
karpusa. Radijalna abdukcija se ostvaruje
oko dorzopalmarne osi koja prolazi kroz
caput ossis capitati (svijetlomodro). Pri toj
kretnji os pisiforme (crtkano) prolazi najvei
put koji se moe promatrati na rentgenskim
snimkama.
ista ulnarna abdukcija uvjetuje naginjanje
odnosno pomicanje proksimalnih kostiju pea na stranu hrpta ake. Osim dugih miia
prstiju u toj kretnji sudjeluju m. flexor i m.
extensor carpi ulnaris. Kretnje se na ulnarnu stranu ostvaruju u dorzopalmarnoj osi
koja prolazi kroz caput ossis capitati, a naginjanje kostiju pea nastaje u radio-ulnarnoj
osi.
Raspon kretnji abdukcije
Iz srednjega poloaja mogua je jednaka abdukcija
na obje strane. Pri tomu je srednji poloaj ulnarna
abdukcija oko 12 i ne smije se zamijeniti normalnim poloajem, tj. poloajem u kojem uzduna os
treega prsta prolazi preko os capitatum i nastavlja
se u uzdunu os podlaktice.
Iz normalnoga poloaja je mogunost radijalne abdukcije smanjena na oko 15, a ulnarna abdukcija je
mogua do 40. Te su vrijednosti primjenljive za poloaj supinacije podlaktice i malo su vee u poloaju
pronacije. Kut se u poloaju pronacije podlaktice jo
vie poveava ako se uini rotacija u ramenom zglobu, jer je tada bolji kut djelovanja miia koji obavljaju radijalnu i ulnarnu abdukciju.
Rentgenske snimke koje su bile osnovom za slike
AC nainjene su u poloaju pronacije podlaktice.
Os hamatum (naranasto),
os lunatum (crno),
os triquetrum (uto).
Gornji udovi
Kretnje u zglobovima korijena ake 133
Desna aka u normalnom poloaju,

(prema rentgenskoj snimci)
Desna aka u radijalnoj abdukciji

Desna aka u ulnarnoj abdukciji

Kretnje u zglobovima
pea, nastavak (AC)
Gornji udovi
Plone kretnje
Palmarna i dorzalna fleksija uvjetuje pomake proksimalnih kostiju pea koje se pri
dorzalnoj fleksiji pomiu palmarno, a pri palmarnoj fleksiji dorzalno. Ti su pomaci dobro
vidljivi na os scaphoideum (crveno) to se
pri dorzalnoj fleksiji izbouje prema dlanu i
moemo je opipati kroz kou. Os kretnje prolazi transverzalno, i to za proksimalni red kroz
os lunatum (crno), a za distalni red kroz os
capitatum (svijetlomodro). Plone se kretnje
ostvaruju kroz obje osi istodobno, a opseg
kretnji najvee dorzalne i palmarne fleksije
je oko 170. Palmarna fleksija se ostvaruje
veim dijelom u radiokarpalnom zglobu, a
dorzalna fleksija se obavlja u mediokarpalnom zglobu.
Meukretnje
Meukretnje su rezultat djelovanja razliitih

miia, i tu su ukljueni i razliiti zglobovi, i
ramena i lakta, pa su stoga mogue kretnje
kao u kuglastom zglobu. Os svih kretnji je u
os capitatum. Graa kostiju pea uvjetuje
odreena ogranienja pri kretnjama, pa npr.
nije mogua abdukcijska kretnja pri maksimalnoj palmarnoj fleksiji, jer se proksimalne
kosti karpusa ne mogu naginjati u tom poloaju.
Zglobovi ake
Articulatio carpometacarpalis pollicis
Karpometakarpalni zglob palca ubrajamo u

sedlaste zglobove gdje su mogue kretnje
abdukcije, adukcije, opozicije i repozicije, te i
cirkumdukcija.
Articulationes carpometacarpales
Sve zglobove izmeu kostiju pea i zapea,

osim zgloba palca, ubrajamo u amfiartroze.
Oni su dobro uvreni svezama, ligg. carpometacarpea palmaria et dorsalia.
Articulationes intermetacarpales
Tu nailazimo na pukotinaste zglobove ojaane s ligg. metacarpea palmaria, dorsalia et

interossea.
Zglobovi prstiju (DE)
Articulationes metacarpophalangeae imaju

oblik kuglastoga zgloba s mlohavom zglobnom ahurom. Zglobna je ahura na strani
dlana pojaana s ligg. palmaria i s vezivnom
hrskavicom. Zglobove tvore glavice metakarpalne kosti (1) i baze (2) proksimalnih lanaka prstiju i u njima se kretnje ograniuju
preko ligg. collateralia (3) ija su polazita (4)
dorzalno od osi zgloba u glavicama metakarpalnih kostiju. Pri fleksiji prsta te su sveze
izrazito nategnute pa nije mogue nainiti
kretnje abdukcije. Pasivno se u zglobu moe
nainiti i rotacija, i to do 50.
Articulationes interphalangeae manus,
zglobovi meu lancima prstiju ake kutni su zglobovi u kojima su mogue kretnje
fleksije i ekstenzije. U tim se zglobovima nalaze ligg. collateralia (5) i ligg. palmaria.
Os trapezoideum (zeleno),
os triquetrum (uto),
os trapezium (tamnomodro),
os hamatum (naranasto),
os pisiforme (crno, iscrtkano).
Gornji udovi
Kretnje u zglobovima korijena ake, ake i prstiju 135
Desna aka u
palmarnoj fleksiji
(prema rentgentskoj
snimci)
Desna aka u srednjem

poloaju, prikaz postranino
(prema rentgentskoj snimci)
Zglobovi prsta (prikaz sa strane)
Zglobovi prsta, bez zglobne ahure (prikaz s palmarne strane)
Desna aka u
dorzalnoj fleksiji
(prema rentgentskoj
snimci)
136 Gornji udovi
Miii, fascije i ostale tvorbe

Miii ramenoga obrua i nadlaktice
Gornji udovi
Podjela miia (AC)

Miii udova razvojno pripadaju ventralnoj muskulaturi trupa i njihova je podjela na ventralne i
dorzalne miine skupine uvjetovana topografskim
odnosima i inervacijom. ivci izlaze iz ventralnih i
dorzalnih spletova (v. 3. svezak). Premjetanjem u
osnove udova razliitih miia koji genetiki nastaju u drugim podrujima nisu sasvim jasni principi
podjele u ramenom obruu. Za pojanjenje treba
pogledati udbenik embriologije.
Daljnja je mogunost podjele na osnovi funkcionalne jedinstvenosti i tu su miii podijeljeni prema djelovanju na pojedine zglobove.
Miii ramenoga obrua
Miie ramenoga obrua moemo podijeliti

na one koji su iz tijela dospjeli u gornje udove, potom na miie koji iz ruke prelaze na
tijelo i konano kraniotorakalne miie koji
seu od glave do ramenoga obrua.
pripojem na humerus:
Stranja skupina miia (vidi str. 138.):
m. supraspinatus (1),
m. infraspinatus (2),
m. teres minor (3),
m, deltoideus (4),
m. subscapularis (5),
m. teres major (6),
m. latissimus dorsi (7).
Prednja skupina miia (vidi str. 142.):
m. coracobrachialis (8),
m. pectoralis minor (iznimka: pripoj na lopatici),
m. pectoralis major (9).
pripoj na ramenom obruu:
Stranja skupina miia (vidi str. 144.):
m. rhomboideus major,
m. rhomboideus minor,
m. levator scapulae,
m. serratus anterior.
Prednja skupina miia (vidi str. 146.)

m. subclavius,
m. omohyoideus.
Miii glave iji je pripoj na ramenom obruu (vidi
str. 146.):
m. trapezius,
m. sternocleidomastoideus.
Miii nadlaktice
Miie ruke prema smjetaju dijelimo na miie
nadlaktice i miie podlaktice (str. 158.). Miii nadlaktice tvore ventralnu i dorzalnu skupinu miia koje odjeljuju septa intermuscularia.
Prednja skupina miia (str. 154.):
m. brachialis (10),
m. biceps brachii (11) s caput longum (12) i caput
breve (13).
Stranja skupina miia (str. 156.):
M. triceps brachii s caput longum (14), caput mediale (15) i caput laterale (16), m. anconaeus.
17 a. et v. axillaris,
18 a. brachialis,
19 vv. brachiales,
20 v. basilica,
21 v. cephalica,
22 n. radialis,
23 n. medianus,
24 n. ulnaris,
25 n. cutaneus antebrachii medialis,
26 n. musculotaneus,
27 n. axillaris.
Miii ramenoga obrua i nadlaktice 137
Gornji udovi
Presjek kroz
podruje
ramenoga zgloba
Ravnina reza
Presjek kroz sredinu nadlaktice
138 Gornji udovi: Miii, fascije i ostale tvorbe

pripojem na humerus
Gornji udovi
Stranja skupina miia (AC)
Dorzalna skupina miia vee se na tuberculum majus i na crista tuberculi majoris,

odnosno na njezin produetak (m. supraspinatus, m. infraspinatus, m. teres minor
i m. deltoideus).
M. supraspinatus (1) polazi s fascia supraspinata i iz fossa supraspinata (2), te prelazi
preko zglobne ahure s kojom je srastao i
vee se na gornju fasetu tuberculum majus
(3). Mii odrava humerus u konkavnom
zglobnom tijelu, natee zglobnu ahuru i abducira ruku. Katkad se u blizini cavitas glenoidalis nalazi bursa synovialis.
Inervacija: n. suprascapularis (C4C6)
Kliniko znaenje: Tendopatija m. supraspinatus je bolest koja nastaje preoptereenjem ili
pak nakon ozljede i pri tomu se taloe kalcijeve
soli u blizini tuberculum majus to uzrokuje jake
bolove pri abdukciji ruke. Oko etrdesete godine
ivota moe nastati i ruptura tetive miia.
M. infraspinatus (4) polazi iz fossa infraspinata (5), sa spina scapulae (6) i s fascia infraspinata, te se vee na srednju fasetu tuberculum majus (7). M. infraspinatus pojaava
ahuru ramenoga zgloba i njegova je glavna
funkcija vanjska rotacija ruke. U blizini cavitas glenoidalis esto se nalazi bursa subtendinea m. infraspinati.
Inervacija: n. suprascapularis (C4C6)
Varijacija: M. infraspinatus esto sraste s m. teres minor.
M. teres minor (8) polazi s lateralnoga ruba

lopatice (9), iznad polazita m. teres major i
vee se na donjoj faseti na tuberculum majus
(10). Mii je slab vanjski rotator ruke.
Inervacija: n. axillaris (C5C6)
Varijacija: sratenje s m. infraspinatus.
M. deltoideus (11) ima tri dijela i to pars

clavicularis (12), pars acromialis (13) i pars spinalis (14). Pars clavicularis polazi s
lateralne treine kljune kosti (15), pars acromialis s akromiona (16) i pars spinalis s
donjega ruba spinae scapulae (17). Sva se tri
dijela veu na tuberositas deltoidea (18). U
podruju tuberculum majus nalazi se bursa
subdeltoidea.
Sva tri dijela deltoidnoga miia djelomino
su sinergisti, i djelomino antagonisti. Mii
je glavni abduktor u ramenom zglobu, te
najveim dijelom obavlja abdukciju do 90
pri emu je najznaajniji pars acromialis.
Nakon 2/3 abdukcijske kretnje u abdukciji
sudjeluju i pars clavicularis i pars spinalis.
Pars clavicularis i pars spinalis mogu takoer i aducirati ruku, i to nakon to je ve
zavrena treina sputanja ruke. Pars clavicularis uz pomo pars acromialis obavlja
anteverziju, a pars spinalis potpomognut
preostalim dijelom pars acromialis obavlja
retroverziju ruke. Pars clavicularis i pars
spinalis imaju i rotatorne komponente. Pars
clavicularis moe aducirati i rotirati ruku
prema unutra, a pars spinalis moe rotirati
ruku prema van.
Inervacija: n. axillaris (C4C6), pars clavicularis zajedno s dopunskim vlaknima, rr. pectorales (C4C5).
Varijacije: Sratenja s okolnim miiima, manjak
pars acromialis i postojanje prekobrojnih miinih
dijelova.
19 m. teres major,
20 caput longum m. tricipitis,
21 caput laterale m. tricipitis,
22 m. trapezius,
23 m. levator scapulae.
Gornji udovi
Miii ramenoga obrua s pripojem na humerus 139
Dorzalni miii ramenoga obrua s pripojem

na tuberculum majus i na crista tuberculi majoris.
(prikaz sa stranje strane)
M. deltoides (prikaz sa strane)
Polazita, tokovi i
pripoji miia

pripojem na humerus
Stranja skupina miia (nastavak AD)
Gornji udovi
Dorzalna skupina miia vee se na tuberculum minus i crista tuberculi minoris (m.
subscapularis, m. teres major, m. latissimus dorsi).
M. subscapularis (1) polazi iz fossa subscapularis (2) i vee se na tuberculum minus (3),
te na proksimalni dio crista tuberculi minoris.
U blizini njegova pripoja i zglobne ahure
nailazimo na bursa subtendinea m. subscapularis (4), a izmeu miia i processus coracoideus nalazi se bursa subcoracoidea (5).
Mii rotira ruku prema unutra.
Inervacija: n. subscapularis (C5C8)
Varijacija: Postojanje akcesornih snopova.
Kliniko znaenje: Kljenut subskapularnoga
miia uvjetuje vanjsku rotaciju ruke, to znai da
je mii vrlo snaan rotator ruke prema unutra.
M. subscapularis, m. supraspinatus (6), m.

infraspinatus (7) i m. teres minor (8) esto se
zajedniki nazivaju rotatorno orukavlje
premda bi pravilniji naziv bio miino-tetivno orukavlje, ili pak tetivna kapa.
M. teres major (9) polazi s angulus inferior
i s margo lateralis lopatice (10), te se vee na
crista tuberculi minoris (11) blizu bursa subtendinea m. teretis majoris. Glavna je funkcija miia retroverzija ruke prema medijalno,
i tu kretnju m. teres major posebno dobro
obavlja ako je ruka u anteverziji i u blagoj
abdukciji. M. teres major takoer obavlja i
abdukciju.
Inervacija: n. thoracodorsalis (C6C7)
Varijacija: Sratenje s m. latissimus dorsi i manjak
miia.
M. latissimus dorsi (12) je irok plosnat mii koji najee ima etiri dijela. Pars vertebralis (13) polazi sa spinalnih nastavaka
sedmoga do dvanaestoga prsnoga kraljeka,
a pars iliaca polazi s torakolumbalne fasci-
je (14) i sa stranje treine crista iliaca (15).

Pars costalis polazi s desetoga do dvanaestoga rebra (16), a vrlo esto s angulus inferior
scapulae polazi pars scapularis (17). Pri
tomu etiri dijela m. latissimus dorsi imaju funkcionalno razliite zadae. Razvojno
se mii razvija zajedno s m. teres major i s
njim se vee na crista tuberculi minoris (18).
Neposredno nakon udruivanja ta dva miia, nalazi se bursa subtendinea m. latissimus
dorsi. M. latissimus dorsi ini miinu podlogu stranjeg aksilarnoga nabora, te sputa
i aducira podignutu ruku. Aduciranu ruku
povlai natrag medijalno i pri tomu je rotira
prema unutra sve dok hrbat ake ne nalegne
na glutealno podruje. Pri zajednikoj kontrakciji oba mm. latissimi dorsi povlae rame
prema natrag i dolje i pomau pri forsiranom
izdisanju i kaljanju.
Inervacija: n. thoracodorsalis (C6C8).
Varijacija: Aberantna miina vlakna dolaze na
m. pectoralis i oblikuju tzv. aksilarni luk.
19 caput longum m. tricipitis

20 caput longum m. bicipitis
21 lig. coracoacromiale
22 cavitas glenoidalis
23 labrum glenoidale
24 capsula articularis
25 bursa m. supraspinati
26 m. obliquus externus abdominis,
27 m. trapezius (djelomice uklonjen).
Gornji udovi
Shema polazita, toka i

pripoja miia
Dorzalni miii ramenoga obrua s

pripojem na tuberculum minus i na
crista tuberculi minoris
(prikaz s prednje strane)
M. latissimus dorsi
(prikaz sa stranje strane)
Miino-tetivno orukavlje
Gornji udovi

pripojem na humerus, nastavak
ma unutra. Pars sternocostalis i pars abdominalis povlae rame prema naprijed i dolje.
Prednja skupina miia (A, B)
Konano, ako je ruka vrsto oslonjena i

uvrena, mii djeluje kao pomoni mii pri inspirator, pa u iscrpljenih portaa
uoavamo da nakon utrke podupiru ruke na
tijelo i time od m. pectoralis major stvaraju
pomoni mii za pokrete prsnoga koa.
Inervacija: nn. pectorales (C5Th1).
M. coracobrachialis (1) polazi s processus

coracoideus (2) zajedno s caput breve m. bicipitis i vee se na medijalnu stranu humerusa u produetku crista tuberculi minoris (3).
Funkcija miia je uvrenje glave nadlaktine kosti u zglobu i anteverzija ruke.
Inervacija: m. musculocutaneous (C6C7)
M. pectoralis minor (4) jedini je mii ramenoga obrua koji se ne vee na slobodne
kosti ekstremiteta. Mii polazi s treega do
petoga rebra (5) i vee se na processus coracoideus scapulae (6). Mii sputa i zakree
lopaticu.
Inervacija: nn. pectorales (C6C8)
Varijacija: Vei ili manji broj polazinih zubaca.
M. pectoralis major (7) ima tri dijela, i to:

pars clavicularis, pars sternocostalis i pars
abdominalis.
Pars clavicularis polazi s medijalne polovine
prednje plohe klavikule (8), pars sternocostalis polazi sa sternalne membrane i s rebrene
hrskavice drugoga do estoga rebra (9), te od
tree do pete rebrene hrskavice polaze dubinska pridodana vlakna (10) na pars sternocostalis. Osrednje razvijen pars abdominalis polazi s prednjega lista vagine rektusa
i iz okolnog podruja (11), vee se na crista
tuberculi majoris (12) i pri tomu se njegova
vlakna ukriuju, pa se pars abdominalis vee
proksimalno i oblikuje prema proksimalno
otvoren zaton.
Veliki pektoralni mii je vrlo snaan i etverokutan je pri sputenoj ruci, a ako je
ruka podignuta, trokutasta je oblika. Mii
ini miinu podlogu prednjega aksilarnoga
nabora. Pars clavicularis i pars sternocostalis pri abduciranoj ruci obavljaju anteverziju
ruke, pokret slian plivanju slobodnim stilom. Svi dijelovi miia sputaju podignutu
ruku i takoer aduciraju i rotiraju ruku pre-
Varijacije: Manjak pojedinih dijelova, te razdvajanje pars sternocostalis na pars sternalis i pars costalis. Katkad se pars clavicularis spaja izravno s m.
deltoideus, pa nestaje trigonum clavipectorale (str.
370.). U oko 7% ljudi u tvorbi aksilarnoga miinoga
luka koji je razliita oblika sudjeluje i m. latissimus
dorsi.
13 caput breve m. bicipitis,

14 caput longum m. bicipitis,
15 m. deltoideus (djelomice odrezan).
Gornji udovi
Ventralni miii ramenoga obrua (prikaz s prednje strane)

pripoj na ramenom obruu
Stranja skupina miia (AD)
Gornji udovi
M. rhomboideus minor (1) polazi od iljastih nastavaka estoga i sedmoga vratnoga

kraljeka (2) i vee se na medijalni rub lopatice (3).
M. rhomboideus major (4) lei ispod m.
rhomboideus minor i polazi sa iljastih nastavaka prvoga do etvrtoga prsnoga kraljeka
(5) i vee se takoer na margo medialis scapulae (3), nie od hvatita m. rhomboideus
minor.
Oba miia imaju isto djelovanje, pritiu lopaticu uz prsni ko i povlae je prema kraljenici. Oba romboidna miia katkad srastu u jedinstven m. rhomboideus.
Inervacija: n. dorsalis scapulae (C4C5)
M. levator scapulae (6) polazi sa stranjih
kvrica poprjenih nastavaka prvoga do etvrtoga vratnoga kraljeka (7) i vee se na gornji ugao lopatice (8). Mii podie lopaticu i
istodobno zakree njezin donji ugao medijalno.
Inervacija: n. dorsalis scapulae (C4C5)
M. serratus anterior (9) polazi najee s devet zubaca od prvih osam ili devet rebara (10),
te katkad broj miinih zubaca premauje
broj rebara jer najee polaze dva zupca s
drugoga rebra. Hvatite miia see od gornjega do donjega ugla i zahvaa cijeli medijalni rub, margo medialis lopatice (3). Na osnovi
insercijskih ploha mii dijelimo na tri dijela,
i to pars superior (11), koji se vee u blizini
gornjeg ugla lopatice, pars intermedia (12),
koji se vee uzdu medijalnoga ruba lopatice
i pars inferior (13), koji se vee u blizini ili
na samom rubu donjega kuta lopatice.
Sva tri dijela miia povlae lopaticu prema
naprijed i ine kretnju lopatice koja prethodi
anteverziji ruke. M. serratus anterior je antagonist m. rhomboideusu, ali pars superior
i pars inferior takoer pritiu lopaticu na
prsni ko, i u toj su funkciji oba miia singergisti. Pars inferior zakree lopaticu prema van i povlai njezin donji kut prema van
i naprijed, i ta kretnja omoguuje elevaciju
ruke. Ako je lopatica uvrena, sva tri dijela
postaju podizai rebara, pa ih stoga ubrajamo u pomone dine miie.
Inervacija: n. thoracicus longus (C5C7).
Varijacije: Vei ili manji broj miinih zubaca.
Kliniko znaenje: Kljenut m. serratus anterior
uzrokuje na kljenutoj strani tzv. scapula alata i
takoer postaje nemogua kretnja elevacije ramena, tj. podizanje ruke iznad 90. Ta je injenica diferencijalnodijagnostiki vana u odnosu
prema kljenuti mm. rhomboidei koja takoer
prouzrokuje sliku scapula alata, ali je odrana
mogunost elevacije ruke.
14 m. subscapularis,
15 m. teres major,
16 m. teres minor,
17 m. infraspinatus,
18 m. supraspinatus,
19 clavicula,
20 m. subclavius,
21 m. obliquus externus abdominis,
22 presjek kroz lopaticu.
Gornji udovi
Doseljeno miije trupa s pripojem na ramenom obruu 145
Mm. rhomboidei i m. levator scapulae
M. serratus anterior
Polazita, tokovi i pripoji

mm. rhomboidei i m. levatoris scapulae
Polazita, tokovi i pripoji

m. serratus anterior
Doseljeni miii trupa iji je pripoj

na ramenom obruu (nastavak)
Gornji udovi
Prednja skupina miia (AC)
M. subclavius (1) polazi s granice izmeu

kosti i hrskavice prvoga rebra i vee se u sulcus
musculi subclavii na donjoj plohi kljune kosti. Mii povlai kljunu prema prsnoj kosti
i time osigurava sternoklavikularni zglob.
Inervacija: n. subclavius (C5C6)
Varijacija: mii moe manjkati.
M. omohyoideus je dvotrbuni mii koji

polazi donjim trbuhom, venter inferior (2), s
gornjeg ruba lopatice (3), i gornjim trbuhom,
venter superior (4) vee se na unutranju
plohu jezine kosti, os hyoideum (5). Mii
natee fasciju i proiruje unutranju jugularnu venu koja lei neposredno ispod njega.
Inervacija: ansa cervicalis profunda (C1
C3).
Varijacija: Mii moe polaziti s kljune kosti
umjesto s lopatice i tada ga nazivamo m. cleidohyoideus.
Miii glave iji je pripoj na

ramenom obruu (AC)
M. trapezius (6) ima pars descendens, pars
transversa i pars ascendes.
Pars descendens polazi s linea nuchae superior, s protuberantia occipitalis externa, te s lig.
nuchae, i vee se na lateralnu treinu kljune
kosti (7). Pars transversa polazi sa spinalnih
nastavaka sedmoga vratnoga kraljeka do treega prsnoga kraljeka i s ligg. supraspinalia,
vee se na akromijalni dio kljune kosti i na
acromion (8), te na spina scapulae (9). Pars
ascendens polazi sa spinalnih nastavaka od
drugoga ili treega do dvanaestoga prsnoga
kraljeka i s ligg. supraspinalia, te se vee na
trokutasti dio trigonum spinae scapulae (10).
M. trapezius ima u pravom smislu rijei statiku funkciju, tj. dri lopaticu i time uvruje rameni obru. Mii povlai lopaticu i
kljunu kost unatrag prema kraljenici. Pars

descendens i pars ascendens zakreu lopaticu, te pars descendens pri abdukciji neznatno
podie lopaticu i time potpomae djelovanje
m. serratus anterior. Nakon kljenuti m. serratus anterior, pars descendens trapeznoga
miia moe neznatno podizati ruku iznad
vodoravne ravnine.
Inervacija: n. accessorius, r. trapezius i plexus
cervicalis (C2C4).
Varijacija: Pripoj se miia na kljunoj kosti
moe proiriti i doprijeti sve do polazita m. sternocleidomastoideus i tada nalazimo tetivni luk ispod
kojega prolaze nn. supraclaviculares (str. 358).
M. sternocleidomastoideus (11) polazi sternalnom glavom (12) s prsne kosti i klavikularnom glavom s kljune kosti (13), te se vee na
processus mastoideus (14) i na linea nuchae
superior (15), gdje nastaje tetivna veza s polazitem m. trapezius.
Djelovanje sternokleidomastoidnoga miia
na rameni zglob ima vrlo maleno znaenje
jer mii ne dosee u to podruje. M. sternocleidomastoideus je potanje opisan s miiima glave (str. 328.).
Inervacija: n. accessorius i plexus cervicalis
(C1C2).
Gornji udovi
Doseljeno miije lea i glave s pripojem na rameni obru 147
Premjeteni miii trupa

koji se veu na rameni obru.
Prednji miii prikazani sa strane.
Pripoji miia na skapulu
Gornji udovi
Funkcija miia ramenoga

obrua (AC)
Primicanje ruke, adukcija, i postranino odmicanje ruke, abdukcija, do 90 pokreti su
oko sagitalne osi to prolazi kroz glavu humerusa. Abdukcija se nastavlja elevacijom,
kretnjom izvan ramenog zgloba koja nastaje
rotacijom skapule, te se donji ugao lopatice
pomie prema naprijed i lateralno.
Pomicanje ruke prema naprijed, anteverzija,
i pomicanje ruke prema natrag, retroverzija, kretnje su oko frontalne osi koja prolazi
kroz glavu nadlaktine kosti.
Rotacija je obrtanje oputene ruke oko osi
koja prolazi kroz glavu humerusa i processus styloideus ulnae. U toj se osi ostvaruju
i kretnje pronacije i supinacije podlaktice
pa rotacija nadlaktice pridonosi kretnji supinacije i pronacije. Pri tomu razlikujemo
rotaciju ruke prema van i rotaciju ruke
prema unutra. Konano, objedinjavanjem
svih spomenutih kretnji (abdukcija, adukcija, anteverzija i retroverzija) nastaje cirkumdukcija koja moe biti kruenje prema van
ili kruenje prema unutra. U tome sudjeluju
isti miii kao i u rotaciji i nadlaktina kost
opisuje plat stoca.
Skupina miia aduktora ruke (A) obuhvaa:
m. pectoralis major (crveno),
dugu glavu m. triceps brachii (modro, str.
156),
m. teres major (uto),
m. latissimus dorsi (naranasto),
kratku glavu m. biceps brachii (zeleno) i
djelomice m. deltoideus s klavikularnim
dijelom (smee iscrtkano) i pars spinalis
(smee iscrtkano).
Skupina miia abduktora ruke (B) obuhvaa:
m. deltoideus (crveno),
m. supraspinatus (modro) i
dugu glavu m. biceps brachii (uto).
M. serratus anterior i m. trapezius takoer

pridonose abdukciji ruke neznatnim podizanjem lopatice.
Elevaciju ruke (C) obavlja samo m. serratus
anterior (crveno) i za potpun pokret elevacije potrebna je abdukcija ruke, i to zajednikim djelovanjem m. deltoideus, duge glave m. biceps brachii i m. supraspinatus. Na
prjelasku abdukcije u elevaciju m. serratus
anterior potpomae djelovanje m. trapezius
(modro) koji utjee i na zglobove klavikule
(articulatio acromioclavicularis i articulatio
sternoclavicularis).
Kliniko znaenje: Nakon kljenuti seratusa mogua je samo neznatna elevacija do oko 15 koju
ostvaruje m. trapezius.
Pri prijelomu nadlaktine kosti znaajna je razina prijeloma s obzirom na pomak ulomaka.
Ako je prijelom proksimalno od hvatita m. deltoideus, djelovanje miia aduktora proksimalni
e dio nadlaktine kosti povui medijalno: Ako
je prijelom kosti distalno od pripoja deltoideusa,
prevaga e djelovanja deltoidnoga miia pomaknuti proksimalni ulomak lateralno i naprijed (v.
i str. 380).
Boje strjelica iskazuju znaenje miia u pojedinim

pokretima:
crvena,
modra,
uta,
naranasta,
zelena,
smea.
Funkcija miia ramenoga obrua 149
Gornji udovi
AC
Funkcija miia
ramenoga obrua
Elevacija
Adukcija
Abdukcija
Funkcija miia ramenoga

obrua, nastavak (AD)
Podjela miia prema funkciji
(nastavak, AD)
Gornji udovi
U anteverziji ruke (A) sudjeluju:

pars clavicularis i dio pars acromialis deltoidnog miia (crveno),
m. biceps brachii (modro, str. 154),
m. pectoralis major, klavikularni i sternokostalni dio (uto),
m. coracobrachialis (naranasto) i
m. serratus anterior (zeleno).
Kliniko znaenje: Pri kljenuti seratusa i dalje je
mogua anteverzija, ali je lopatica maknuta od
stijenke prsnoga koa (scapula alata).
U retroverziji ruke (B) sudjeluju:
m. teres major (crveno),

m. latissimus dorsi (modro),
caput longum m. tricipitis (uto) te
m. deltoideus, akromijalni i spinalni dio
(naranasto).
Kretnja retroverzije se ostvaruje i u akromioklavikularnom zglobu.
Rotaciju ruke prema van (C) obavljaju:
m. infraspinatus (crveno),
m. teres major (modro), te
m. deltoideus, pars spinalis (uto).
Najjai je rotator prema van m. infraspinatus te je po snazi jai od svih drugih vanjskih
rotatora. Pri rotaciji ruke prema van istodobno se djelovanjem m. trapezius i mm. rhomboidei pomiu lopatica i kljuna kost prema
natrag, i te se kretnje zbivaju u sternoklavikularnom i akromioklavikularnom zglobu.
Kliniko znaenje: Pri vrlo snanoj, neoekivanoj rotaciji prema van, kao najsnaniji unutranji
rotator, m. subscapularis moe pri svojem antagonistikom djelovanju prouzroiti odvajanje tuberculum minus humerusa.
Rotaciju ruke prema unutra (D) obavljaju:
m. subscapularis (crveno),
m. pectoralis major (modro),
duga glava m. biceps brachii (uto),
klavikularni dio m. deltoideus (naranasto),
m. teres major (zeleno) i
m. latissimus dorsi (smee).
Najsnaniji mii je m. subscapularis. Najslabije djeluje pri toj kretnji m. latissimus dorsi. Pri ispruenoj ruci rotaciju prema unutra
potpomae i caput breve m. bicipitis (nije
oznaen).
Opisani se pokreti ostvaruju u ramenom
zglobu, ali su kretnje u ramenom zglobu redovito udruene i s kretnjom na trupu.
Boje strjelica sukladne su znaenju miia u pojedinim pokretima:
crvena,
modra,
uta,
naranasta,
zelena,
smea
Funkcija miia ramenoga obrua 151
Gornji udovi
AD
Funkcija miia
ramenoga obrua
(nastavak)
Anteverzija
Rotacija prema van
Retroverzija
Rotacija prema unutra
Fascije i prostori u podruju

ramenoga obrua
Fascije (A, B)
Gornji udovi
Miie ramenoga obrua obavijaju fascije i

tite ih pri pokretima. Posebno pojaane fascije su: fascija deltoidea (1), fascia pectoralis (2), i fascia clavipectoralis (3).
Fascia deltoidea pokriva m. deltoideus i alje
pregrade izmeu pojedinih miinih snopova, a sprijeda se nastavlja u fascia pectoralis.
Straga je fascia deltoidea posebno pojaana
na prjelasku u fasciju m. infraspinatus, a distalno se nastavlja u fascia brachii (str. 180.).
Fascija se vee na spinu skapule i akromion
lopatice, te na kljunu kost.
Fascia pectoralis oblae povrinu m. pectoralis major i prelazi preko deltoideopektoralnog lijeba (4), nastavlja se u m. deltoideus,
a spojena je i s djelomino tankom, a djelomino vrstom fascia axillaris (5).
Fascia clavipectoralis omata m. subclavius i
m. pectoralis minor, te dijelom see i na m.
coracobrachialis. Klavipektoralna fascija odjeljuje m. pectoralis major od m. pectoralis
minor, i na lateralnom rubu m. pectoralis
minor prelazi u fascia axillaris.
Vrijedno je spomenuti jo i fascije u podruju m. infraspinatus i m. teres minor, koje
imaju aponeurotiku grau, i od njih polaze
miina vlakna.
Fascia axillaris je nastavak pektoralne fascije, see do fascije koja pokriva m. latissimus
dorsi i tu nalazimo tanki odsjeak koji moemo lagano odvojiti. Nakon to uklonimo
tanki dio aksilarne fascije, nalazimo ovalno
omeeno polje iji je proksimalni rub Langer
nazvao pazuni (aksilarni) luk.
Posebni prostori u okolici ramenoga
obrua (pazuni otvori i pazuna jama)
Pazuni otvori, foramina axillaria, (str.

374.) su medijalni i lateralni. Medijalni
pazuni otvor je trokutast i omeuju ga m.
teres minor, m. teres major i duga glava m.

triceps brachii. Lateralni aksilarni otvor je
etverokutan i omeuju ga duga glava m. triceps brachii, m. teres minor, m. teres major i
nadlaktina kost.
Pazuna jama, fossa axillaris, ima oblik piramide koju sprijeda omeuje prednji pazuni nabor (6). Miina osnova prednjega
pazunog nabora je m. pectoralis major, a
u oblikovanju prednje stijenke jo sudjeluju
m. pectoralis minor i klavipektoralna fascija.
Stranja stijenka pazune jame ini stranji
pazuni nabor (7) kojemu je osnova m. latissimus dorsi. U oblikovanju stranje stijenke
sudjeluju jo m. subscapularis, m. teres major i lopatica. Medijalnu stijenku pazune jame tvori prsni ko obloen fascijom m. serratus anterior, a lateralnu stijenku oblikuje
nadlaktica. (O sadraju aksilarne jame vidi
str. 372.)
Gornji udovi
Fascije i prostori ramenoga obrua 153
Fascija u podruju trigonum clavipectorale
Fascia axillaris
Nadlaktini miii
Miie ruke prema smjetaju dijelimo na miie nadlaktice i miie podlaktice. Pri tomu
je prednja skupina nadlaktinih miia sa
septa intermuscularia odijeljena od stranje.
Gornji udovi
Prednja skupina nadlaktinih miia (AC)
M. brachialis (1) polazi s distalne polovice

prednje plohe humerusa (2) i sa septa intermuscularia, te se vee na tuberositas ulnae (3)
i na zglobnu ahuru (kao m. articularis). To
je jednozglobni mii i glavni je fleksor u lakatnom zglobu, neovisno o poloaju supinacije ili pronacije podlaktice. Potpuna je funkcija miia izraena pri podizanju tekoga
tereta i pri tomu je ruka u ramenom zglobu
u blagoj retroverziji.
Inervacija: n. musculocutaneus (C5C6), a
mali dio miia inervira n. medianus (C5
C6).
Varijacija: Mii se moe vezati i na radius ili pak
na chorda obliqua.
M. biceps brachii (4) ima caput longum (5)

koji polazi s tuberculum supraglenoidale (6)
i caput breve (7) koji polazi s korakoidnoga
nastavka (8). Obje se glave ujedinjuju najee u razini tuberositas deltoideus. M. biceps brachii ima dvije zavrne tetive i deblja se
vee na tuberositas radii (9). Tanja, plosnata
tetiva, aponeurosis m. bicipitis brachii (lacertus fibrosus) (10), ija vlakna ine nastavci
dijela kratke glave bicepsa, usmjerena je na
ulnarnu stranu fascije podlaktice. Duga glava
prolazi kroz rameni zglob omotana sinovijalnom intertuberkularnom vaginom, i uloena
je u sulcus intertubercularis (11), te pri djelovanju iskoritava glavu humerusa kao hipomohlion.
M. biceps brachii je dvozglobni mii. Duga
glava miia abducira nadlakticu i rotira je
prema unutra, a kratka glava aducira nadlakticu. Kontrakcija obiju glava ostvaruje u
ramenom zglobu anteverziju. U lakatnom
zglobu mii je fleksor i snaan supinator.
Supinacijska je kretnja povezana s fleksijom

u lakatnom zglobu. Napominjemo da su miii supinatori snaniji nego miii pronatori, i to zato jer su supinatorne kretnje (npr.
uvrtanje) najvanije meu rotatornim pokretima podlaktice. Konano, dvoglavi nadlaktini mii putem aponeurotike tetive
natee fasciju podlaktice.
Inervacija: n. musculocutaneus (C5C6)
Varijacije: U oko 10% ljudi s nadlaktine kosti
moe polaziti i caput tertius koji se vee na trbuh
miia.
Kliniko znaenje: Pri prsnuu miia ili tetive,
najee prsne caput longum te dolazi do povienja glave nadlaktine kosti.
12 caput longum m. tricipitis brachii,

13 caput laterale m. tricipitis brachii,
14 caput mediale m. tricipitis brachii,
15 septum intermusculare laterale,
16 septum intermusculare mediale,
17 m. latissimus dorsi,
18 m. subscapularis,
19 m. pectoralis minor,
20 m. coracobrachialis.
Gornji udovi
Prednja skupina nadlaktinih miia 155
Ravnina reza
Nadlaktica prikazana
s prednje strane
Nadlaktini miii, nastavak

Stranja skupina miia (AC)
Gornji udovi
M. triceps brachii (1) ima tri glave, i to: caput longum (2), caput mediale (3) i caput
laterale (4).
Duga glava, caput longum (2), polazi od tuberculum infraglenoidale lopatice (5) i usmjerena je ispred m. teres minor (6) a distalno
i ispred m. teres major (7). Medijalna glava,
caput mediale (3) polazi sa stranje plohe humerusa (9) distalno od sulcus n. radialis (8) i
sa septum intermusculare mediale (10), te jo
distalnije sa septum intermusculare laterale
(11). Najvei je dio medijalne glave pokriven
dugom i lateralnom glavom m. tricipitis, te je
vidljiv samo njezin distalni dio, koji iroko i
plosnato nalijee na humerus. Lateralna glava, caput laterale (4) polazi s dorzalne plohe
humerusa (12) proksimalno od sulcus n. radialis i lateralno od njega. Proksimalno polazite poinje neposredno ispod tuberculum
majus (13) i distalno zavrava u podruju
septum intermusculare laterale (11).
Sve tri glave tvore tetivnu plou koja prelazi
u zavrnu tetivu i vee se na olecranon ulnae
(14) i na stranju stijenku zglobne ahure.
M. triceps brachii je zahvaljujui dugoj glavi
dvozglobni mii, a s ostalim je glavama jednozglobni mii. U lakatnom zglobu mii
ekstendira podlakticu, a u ramenom zglobu
duga glava ostvaruje retroverziju i adukciju
ruke.
Dio tetive m. triceps brachii prelazi na fasciju
podlaktice i moe prekriti m. anconaeus. U
blizini hvatita tetive na olecranon redovito
nalazimo dvije burze, i to bursa subcutanea
olecrani i bursa subtendinea m. tricipitis
brachii.
Inervacija: n. radialis (C6C8)
Varijacije: esto nalazimo tetivni luk izmeu polazita caput longum m. tricipitis i tetive m. latissimus dorsi. Kojiput caput longum moe polaziti od
margo lateralis scapulae te od zglobne ahure ramenoga zgloba.
M. anconaeus (15) polazi sa stranje plohe

epicondylus lateralis (16) i s lig. collaterale radiale i vee se na proksimalnu etvrtinu
stranje plohe ulnae (17). Mii potpomae
ekstenziju u lakatnom zglobu i natee zglobnu ahuru.
Inervacija: n. radialis (C7C8).
18 m. trapezius,
19 m. deltoideus,
20 m. infraspinatus,
21 m. biceps brachii,
22 m. brachialis,
23 m. coracobrachialis,
24 humerus.
Gornji udovi
Stranja skupina nadlaktinih miia 157
Ravnina reza
Miii nadlaktice prikazani

sa stranje strane
Gornji udovi
Podlaktini miii
Dubinski sloj (str. 162.)
Podjela podlaktinih miia (AD)
m. pronator quadratus (6),

m. flexor digitorum profundus (7),
m. flexor pollicis longus (8).
Podlaktine miie s obzirom na pripoje,

poloaj prema zglobovima i na funkciju,
moemo dijeliti na tri skupine miia. U toj
funkcionalnoj podjeli pr vu skupinu miia
ine miii koji se veu na radius i ostvaruju kretnje kostiju podlaktice. Druga skupina
podlaktinih miia see do metakarpusa i
omoguuje kretnje u zglobovima pea. Treu skupinu miia ine svi miii koji seu
do lanaka prstiju i pokreu prste.
Druga se podjela temelji na razmjetaju
miia. Pri tomu ulna i radius zajedno s interosealnom membranom odjeljuju fleksore,
miie koji su smjeteni sprijeda, od miia
ekstenzora smjetenih na stranjoj strani.
Izmeu prednje i stranje skupine miia
nalazi se na podlaktici vezivnim pregradama omeena radijalna ili lateralna skupina
miia. U skupini miia fleksora i u skupini
miia ekstenzora razlikujemo povrinske i
dubinske miie.
Na kraju, miie podlaktice moemo podijeliti i prema inervaciji na miie koje inerviraju ivana vlakna iz prednjih ili stranjih
snopova brahijalnog ivanog spleta i tada ih
dijelimo na dvije skupine.
Prikazat emo praktinu podjelu miia
podlaktice prema njihovu smjetaju, a ta je
podjela sukladna funkcionalnoj podjeli.
Prednja (ventralna) skupina
podlaktinih miia
Povrinski sloj (str. 160.)

m. pronator teres (1)
m. flexor digitorum superficialis (2),
m. flexor carpi radialis (3),
m. palmaris longus (4),
m. flexor carpi ulnaris (5).
Radijalna (lateralna) skupina

podlaktinih miia (str. 164.)
m. extensor carpi radialis brevis (9),

m. extensor carpi radialis longus (10),
m. brachioradialis (11).
Stranja (dorzalna) skupina
podlaktinih miia
Povrinski sloj (str. 166.)

m. extensor digitorum (12),
m. extensor digiti minimi (13),
m. extensor carpi ulnaris (14).
Dubinski sloj (str. 168.)
m. supinator (15),
m. abductor pollicis longus (16),
m. extensor pollicis brevis (17),
m. extensor pollicis longus (18),
m. extensor indicis (19).
20 n. medianus,
21 n. ulnaris,
22 n. radialis, r. superficialis,
23 n. radialis, r. profundus,
24 n. medianus, r. muscularis,
25 a. brachialis,
26 a. radialis,
27 a. ulnaris,
28 v. basilica,
29 v. cephalica,
30 radius,
31 ulna,
32 membrana interossea,
33 a. i v. interossea communis,
34 a. interossea anterior,
35 a. interossea posterior.
Gornji udovi
Podlaktini miii 159
Presjek kroz proksimalnu

treinu podlaktice
Presjek kroz srednju

treinu podlaktice
Presjek kroz distalnu

treinu podlaktice
Ravnine reza
Prednja skupina podlaktinih miia
Gornji udovi
Povrinski sloj miia (AD)
M. pronator teres (1) ima dvije glave: caput

humerale polazi s medijalnoga epikondila humerusa (2) i sa septum intermusculare
mediale, caput ulnare pak polazi s processus
coronoideus ulnae (3). Mii se vee na hrapavost u sredini lateralne plohe radijusa (4).
Mii pronira podlakticu zajedno s m. pronator quadratus i sudjeluje u fleksiji lakatnoga zgloba.
Inervacija: n. medianus (C6C7).
Varijacije: Ulnarna glava miia moe i manjkati.
Humeralna glava polazi i s processus supracondylaris (str. 114.), ako ona postoji.
M. flexor digitorum superficialis (5) ima

tri glave i caput humerale polazi s medijalnog epikondila humerusa (6). Caput ulnare
polazi s processus coronoideus ulnae (7), a
caput radiale polazi s palane kosti (8). Izmeu miinih glava razapet je tetivni luk
ispod kojega prolaze n. medianus, te a. i v.
ulnaris. Miine su tetive omotane zajednikom ovojnicom (str. 182.) i prolaze kroz
canalis carpi. Sve se etiri tetive podijele (m.
perforatus) (10) i kroz njih prolaze tetive m.
flexor digitorum profundus (11), a potom se
veu na postraninim bridovima (9) srednjih
lanaka drugoga do petoga prsta. U lakatnom
zglobu m. flexor digitorum superficialis samo djelomino pomae fleksiju, ali je zato u
zglobovima ake i u proksimalnim zglobovima prstiju vrlo snaan fleksor, premda nije
dostatan za potpuno zatvaranje ake i u tome
mu pomae m. flexor digitorum profundus.
Inervacija: n. medianus (C7Th1).
M. flexor carpi radialis (12) polazi s medijalnog epikondila nadlaktine kosti (6) i s
povrinske fascije podlaktice, te se vee na
dlansku plohu osnovice druge kosti zapea
(13), a katkad daje i tetivni nastavak za treu
metakarpalnu kost. U karpalnom je kanalu
tetiva miia zatvorena u osteofibroznom
kanalu u lijebu trapezne kosti. Mii samo
djelomino sudjeluje u pronaciji u lakatnom
zglobu, te u zglobovima ake obavlja palmarnu fleksiju i zajedno s m. extensor carpi

radialis longus (str. 164.) ostvaruje radijalnu
abdukciju.
M. palmaris longus (14) polazi s medijalnog
epikondila nadlaktine kosti i zrakasto ulazi u
palmarnu aponeurozu (15) u dlanu ake (str.
178.). Mii palmarno flektira aku i natee
palmarnu aponeurozu.
Varijacija: Mii moe manjkati, ali i tada palmarna aponeuroza postoji.
M. flexor carpi ulnaris (16) smjeten je na

medijalnoj strani podlaktice i ima dvije glave: caput humerale polazi s medijalnog epikondila humerusa (6), a caput ulnare polazi
s olekranona i s gornje dvije treine margo
posterior ulnae (17). Tetive se ujedinjuju i
veu se na os pisiforme (18), preko lig. pisohamatum i na os hamatum (19), a preko lig.
pisometacarpeum na petu metakarpalnu kost
(20). Mii prolazi povrh karpalnoga kanala.
Funkcije miia su palmarna fleksija (snaniji je nego m. flexor carpi radialis) i ulnarna abdukcija ake.
Inervacija: n. ulnaris (C7C8).
21 m. brachioradialis,
22 m. flexor pollicis longus,
23 m. pronator quadratus,
24 m. biceps brachii,
25 retinaculum flexorum,
26 mm. lumbricales,
27 m. abductor pollicis brevis,
28 m. flexor pollicis brevis,
29 m. palmaris brevis,
30 ulna,
31 radius,
32 vinculum tendineum longum,
33 vinculum tendineum breve.
Gornji udovi
Prednja skupina podlaktinih miia 161
Presjek kroz sredinu

podlaktice
(nije prikazan m. palmaris longus)
Povrinski fleksori prednje

strane podlaktice
Povrinski fleksori na aci,

uklonjena je palmarna aponeuroza
Prednja skupina podlaktinih

miia, nastavak
Varijacije: U 40% ljudi mii ima caput humerale

koji polazi s medijalnog epikondila nadlaktine kosti
i tada postoji tetivni spoj s humeralnom glavom m.
flexor digitorum superficialis.
Gornji udovi
Dubinski sloj miia (AC)
M. pronator quadratus (1) polazi s distalne

etvrtine palmarne plohe ulne (2) i vee se na
distalnu palmarnu plohu radijusa (3). Mii
zajedno s m. pronator teres pronira podlakticu.
Inervacija: n. interosseus palmaris (n. medianus, C8Th1).
Varijacije: Mii moe sezati i vie proksimalno, a
rjee moe dospjeti do tenara i kostiju pea. Moe
i nedostajati.
M. flexor digitorum profundus (4) polazi s

proksimalne dvije treine palmarne plohe ulne (5) i s interosealne membrane, i njegove su
tetive zajedno s tetivama m. flexor digitorum
superficialis (str. 160.) omotane zajednikom
sinovijalnom ovojnicom (str. 182.). Miine
se tetive veu na bazama zavrnih lanaka
drugoga do petoga prsta (6) i prije toga probijaju tetive m. flexor digitorum superficialis, pa su nazvane i m. perforans. S radijalnih
strana miinih tetiva polaze mm. lumbricales (7). Mii flektira aku i prste.
Inervacija: n. interosseus palmaris (n. medianus et n. ulnaris, C7Th1).
Varijacija: Tetiva miia za kaiprst esto ima
vlastiti miini trbuh (slika A).
M. flexor pollicis longus (8) polazi od prednje plohe radijusa distalno od tuberositas radii i s interosealne membrane (9), te njegova
tetiva omotana vlastitom sinovijalnom ovojnicom (str. 182.) prolazi kroz canalis carpi i
lei izmeu glave m. flexor pollicis brevis i
zavrava na zavrnom lanku palca (10). Mii flektira distalni lanak palca i radijalno
abducira palac i aku.
Inervacija: r. interosseus palmaris (n. medianus, C7C8).
11 m. brachioradialis,
12 retinaculum flexorum,
15 m. flexor carpi radialis,
16 m. palmaris longus,
17 m. flexor digitorum superficialis,
18 m. flexor carpi ulnaris,
19 m. pronator teres,
20 radius,
21 ulna.
Gornji udovi
Ravnina reza
Duboki fleksori
prednje skupine
miia podlaktice
Presjek kroz
sredinu podlaktice
Polazita, tokovi i
pripoji miia

Radijalna skupina podlaktinih
miia (AD)
Gornji udovi
Radijalnu skupinu miia ine tri miia koji

flektiraju lakatni zglob.
M. extensor carpi radialis brevis (1) ima
caput commune koji polazi s epicondylus lateralis humeri (2), s lig. collaterale radiale i s
lig. anulare radii kroz drugi karpalni kanal
(str. 180) prolazi na dorzalnu stranu pea
i vee se na osnovicu tree kosti zapea (3).
M. extensor carpi radialis brevis samo djelomino sudjeluje u ekstenziji u lakatnome
zglobu, ali dovodi aku iz ulnarne abdukcije
u srednji poloaj i dorzalno je flektira.
Inervacija: n. radialis, r. profundus (C7).
M. extensor carpi radialis longus (4) polazi
s crista supracondylaris lateralis humeri (5),
sa septum intermusculare laterale sve do lateralnoga epikondila gdje se vee, te zajedno
s m. extensor carpi radialis brevis ide kroz
drugi kanal. Vee se na bazu druge metakarpalne kosti (6). Po funkciji je slabi fleksor lakatnoga zgloba i slabi pronator u fleksiji, a
supinator u ekstenziji. U zglobu ake izvodi
zajedno s m. extensor carpi ulnaris dorzalnu
fleksiju dok s m. flexor carpi radialis obavlja
radijalnu abdukciju.
Inervacija: r. profundus, n. radialis (C6C7).
Ovi miii pomau i pri zatvaranju ake u
pest; jer zbog lagane dorzalne fleksije ake
prije nego to se formira pesnica omoguuje
maksimalno djelovanje fleksora.
Kliniko znaenje: Pri zatvaranju ake mogu se
pojaviti snani bolovi na polazitu miia, epicondylitis humeri. Razlog lei u periostalnom
podraaju na mjestu polazita ovih dvaju miia,
to je posljedica preoptereenja (teniski lakat).
M. brachioradialis (7) jednozgloban je mii i polazi s crista supracondylaris lateralis

humeri (8) i sa septum intermusculare laterale te se vee na radijalnu plohu processus
styloideus radii (9). Mii dovodi podlakticu
u srednji poloaj izmeu pronacije i supinacije, i u tom je poloaju fleksor, a pri sporim
kretnjama i u poloaju supinacije podlaktice,

njegov je uinak fleksora neznatan.
Inervacija: n. radialis (C5C6).
Kliniko znaenje: Izmeu tetive miia proksimalno od njezina hvatita i tetive m. flexor carpi
radialis (str. 160.) mjesto je na kojem se pipa bilo
a. radialis (v. takoer str. 386)..
10 m. extensor digitorum,
11 m. extensor digiti minimi,
12 m. extensor carpi ulnaris,
13 m. extensor pollicis longus,
14 m. extensor pollicis brevis,
15 m. abductor pollicis longus,
16 ulna,
17 radius.
Gornji udovi
Ravnina reza
Radijalna skupina
miia podlaktice
prikazana postranino
Polazita, tokovi
i pripoji miia
Radijalna skupina miia

podlaktice prikazana sa
stranje strane
Presjek kroz
sredinu podlaktice
Stranja skupina podlaktinih miia
Gornji udovi
Povrinski (ulnarni) sloj miia (AC)
M. extensor digitorum (1) polazi s lateralnog epikondila humerusa (2), s lig. collaterale
radiale i lig. anulare radii, s fascia antebrachii. Mii prolazi kroz etvrti karpalni kanal
(str. 182.) i njegove tetive oblikuju dorzalnu
aponeurozu (3) od drugoga do petoga prsta,
a takoer daje vezivne trake to se veu na
osnovice proksimalnih lanaka prstiju (4).
Izmeu pojedinih tetiva redovito nalazimo
spojne trake, conexus intertendinei (5)
koji spajaju tetive treega, etvrtoga i petoga
prsta. Mii ekstendira prste i u zglobovima
pea je glavni mii koji ostvaruje dorzalnu
fleksiju, a sudjeluje i pri ulnarnoj abdukciji.
Varijacije: Miini trbuh za tetivu kaiprsta moe
biti i zaseban, a tetiva za mali prst moe i nedostajati. S druge pak strane tetive koje pristupaju na prste
mogu biti i udvostruene.
M. extensor digiti minimi (6) ima zajedniko polazite s ostalim miiima, caput
commune ekstenzora (2), te prolazi kroz peti
karpalni kanal, i to najee s dvije tetive koje se prikljuuju dorzalno aponeurozi petoga
prsta. Mii ekstendira peti prst, te sudjeluje i pri dorzalnoj fleksiji i ulnarnoj abdukciji
ake. Mii katkad moe manjkati i njegovu
funkciju preuzima druga tetiva m. extensor
digitorum.
M. extensor carpi ulnaris (7) takoer poinje s caput commune (2) zajedno s m. extensor digitorum, te polazi s ulne (8) i prelazi
na njezinu medijalnu stranu, pa prolazi kroz
esti karpalni kanal i vee se na osnovicu pete
metakarpalne kosti (9).
Naziv miia nije sukladan funkciji, jer on
snano sudjeluje u abdukciji. Funkcija je
miia jasnija ako promatramo tok njegove
tetive, koja prolazi dorzalno od radiokarpalnog zgloba, i potom prelazi palmarno od
mediokarpalnoga zgloba u odnosu prema
osi zgloba (str. 134.). Stoga kontrakcija miia uvjetuje dorzalnu fleksiju u radiokarpalnom i palmarnu fleksiju u mediokarpalnom
zglobu, pa se obje funkcije ponitavaju. Zato
je taj mii najee samo ulnarni abduktor
ake, a njegov antagonist je m. abductor pollicis longus.
Varijacija: Mogue je nai na palanoj strani tetivu koja pristupa na proksimalni lanak prsta.
10 m. extensor carpi radialis longus,

11 m. extensor carpi radialis brevis,
12 m. abductor pollicis longus,
13 m. extensor pollicis brevis,
14 m. extensor pollicis longus,
15 m. extensor indicis,
16 radius,
17 ulna,
18 m. anconaeus.
Gornji udovi
Stranja strana podlaktinih miia: povrinski sloj 167
Presjek kroz
sredinu podlaktice
Ravnina reza
Povrinski sloj stranje skupine podlaktinih

miia ( na slici ravnina reza)
Polazita, tokovi
i pripoji miia
Stranja skupina podlaktinih

miia, nastavak
Gornji udovi
Dubinski sloj miia (AC)
M. supinator (3) polazi s crista supinatoria

ulnae (1), s epicondylus lateralis humeri (2),
te s lig. collaterale radiale i lig. anulare radii
i pripoja m. pronator teres. Mii pri tomu
okruuje radius te se na radius (4) i vee. Supinira podlakticu u svakom poloaju fleksije
i ekstenzije.
M. abductor pollicis longus (5) polazi s
dorzalne plohe ulne (6) i s meuplone opne,
membrana interossea (7) distalno blizu crista supinatoria ulnae, te s facies dorsalis radii
(8). Mii prolazi kroz prvi karpalni kanal
(str. 182.) i vee se na bazu prve kosti zapea
(9), a dio tetive vee se na os trapezium, te
drugi dio esto sraste s tetivom m. extensor
pollicis brevis i s tetivom m. abductor pollicis brevis.
Mii flektira aku i abducira je radijalno, a
abdukcija palca je glavno djelovanje miia.
M. extensor pollicis brevis (10) polazi s ulne (11) i s interosealne membrane (12) malo
distalnije od polazita m. abductor pollicis
longus, te s facies dorsalis radii (13). Potom je
mii u odnosu s m. abductor pollicis longus
i zajedno prolaze kroz prvi karpalni kanal,
i veu se na osnovicu proksimalnoga lanka
palca (14). Mii ekstendira i abducira palac.
Inervacija: r. profundus n. radialis (C7
Th1).
Varijacija: esto moe imati dvostruku tetivu, ali
moe i nedostajati.
M. extensor pollicis longus (15) polazi s facies dorsalis ulnae (16) i s interosealne membrane (17), prolazi kroz trei karpalni kanal
na dorzalnoj strani korijena ake i vee se na
bazi distalnoga lanka palca (18). Mii treega karpalnoga kanala, kao hipomohlionom
se koristi kotanim grebenom na radijusu
lateralno i ekstendira palac. U zglobovima

korijena ake mii dorzalno flektira aku i
abducira je na radijalnu stranu.
M. extensor indicis (21) polazi s distalne treine facies dorsalis ulnae (19) i s membrana
interosea (20), prolazi zajedno s m. extensor digitorum kroz etvrti karpalni kanal i
tetivom see do kaiprsta. Mii ekstendira kaiprst i takoer sudjeluje i u dorzalnoj
fleksiji korijena ake.
22 m. extensor digitorum,
23 m. extensor digiti minimi,
24 m. extensor carpi ulnaris,
25 ulna,
26 radius.
169
Gornji udovi
Stranja strana podlaktinih miia: dubinski sloj
Ravnina reza
Dubinski sloj stranje skupine podlaktinih

miia (na slici ravnina reza)
Presjek kroz
sredinu podlaktice
Polazita, tokovi
i pripoji miia
Djelovanje miia u lakatnom

zglobu i podlaktici (AD)
Gornji udovi
U lakatnom su zglobu prije svega mogui

pokreti fleksije i ekstenzije i os tih pokreta
prolazi kroz epikondile nadlaktine kosti.
Svi miii koji prolaze iza te osi, ekstenzori
su lakatnoga zgloba. Miii su viezglobni,
a njihovo je djelovanje u lakatnom zglobu
uvjetovano poloajem susjednih zglobova,
stoga djelovanje tih miia u lakatnom zglobu nije uvijek opisano.
U fleksiji (A) sudjeluju:
m. biceps brachii (crveno),

m. brachialis (modro),
m. brachioradialis (uto),
m. extensor carpi radialis longus (naranasto), i
m. pronator teres (zeleno).
Manje znaajni fleksori nisu oznaeni na
shemi, a to su m. flexor carpi radialis, m.
extensor carpi radialis brevis i m. palmaris
longus.
Fleksija je najizrazitija u poloaju pronacije,
jer je uvjetovana kontrakcijom svih pregibaa. M. brachialis za razliku ima jednaku snagu pregibanja u lakatnom zglobu neovisno o
poloaju podlaktice, dok m. biceps brachii
ima snano djelovanje pri fleksiji samo ako
je podlaktica u poloaju supinacije.
Za ekstenziju (B) je vaan m. triceps brachii
(crveno), i pri tomu su osobito vane njegova
lateralna i medijalna glava, a duga glava ima
manje znaenje pri ekstenziji u lakatnom
zglobu. M. anconaeus je takoer ekstenzor u
lakatnom zglobu.
Pokreti u podruju podlaktice su rotacije koje se zbivaju u distalnom i u proksimalnom
radioulnarnom zglobu, uz kretnje i u articulatio humeroradialis. Te su rotacijske kretnje
nazvane pronacija i supinacija (str. 122), a
ostvaruju se oko osi koja see od fovea capitis radii do processus styloideus ulnae i
jednakog su opsega (malo su opsenije kretnje pri flektiranom lakatnom zglobu). Prema Lanzu i Wachsmuthu poveanje opsega
pronacije nastaje rotacijom prema unutra u
ramenom zglobu.
Pri supinaciji (C) sudjeluju:
m. supinator (crveno),
m. biceps brachii (modro),
m. abductor pollicis longus (uto),
m. extensor pollicis longus (naranasto) i
m. brachioradialis (nije oznaen).
Takoer m. extensor carpi radialis longus pri

ispruenoj ruci djeluje kao supinator.
Pri pronaciji (D) sudjeluju:
m. pronator quadratus (crveno),

m. pronator teres (modro),
m. flexor carpi radialis (uto),
m. extensor carpi radialis longus pri flektiranoj ruci (naranasto),
m. brachioradialis (nije oznaen),
m. palmaris longus (nije oznaen).
pokretima:
crveno,
modro,
uto,
naranasto,
zeleno.
Gornji udovi
Funkcija miia u lakatnom zglobu i podlaktici 171
Fleksija
Ekstenzija
AD
Funkcija miia
u podruju
lakatnoga zgloba
Supinacija
Pronacija
Gornji udovi
Djelovanje miia u zglobovima

korijena ake (AD)
Oba su miia pregibaa prstiju najsnaniji

miii pregibai u zglobovima korijena ake.
U zglobovima pea razlikujemo kretnje:

podizanje hrpta ake, dorzalna fleksija (A),
sputanje hrpta ake, palmarna fleksija (B).
Ti se pokreti zbivaju u proksimalnom i u
distalnom zglobu pea do zamiljene poprjene osi koja prolazi kroz os capitatum.
U zglobovima pea, takoer se obavljaju
kretnje radijalne abdukcije (C) i ulnarne
abdukcije (D) oko dorzopalmarno poloene osi koja prolazi kroz os capitatum.
Radijalnu abdukciju ostvaruju:
Pri normalnom poloaju ake uzduna os

prolazi kroz treu metakarpalnu kost i os capitatum te je paralelna s osi podlaktice koja
prolazi sredinom glavice radijusa te see do
stiloidnog nastavka ulne. Oko te se osi odvijaju kretnje pronacije i supinacije. Meu
svim tim pokretima najvanija i najsnanija
je palmarna fleksija.
Kliniko znaenje: Pri dugotrajnoj imobilizaciji moe kao posljedica nastupiti poloaj ruke u
palmarnoj fleksiji. Kako bismo to sprijeili, pri
imobilizaciji se aka stavlja u laganu dorzalnu
fleksiju.
U dorzalnoj fleksiji sudjeluju:

m. extensor digitorum (crveno),
m. extensor carpi radialis longus (modro),
m. extensor carpi radialis brevis (uto),
m. extensor indicis (naranasto),
m. extensor pollicis longus (zeleno) i
m. extensor digiti minimi (nije oznaen).
Palmarna fleksija je omoguena djelovanjem:
m. flexor digitorum superficialis (crveno),
m. flexor digitorum profundus (modro),
m. flexor carpi ulnaris (uto),
m. flexor pollici longus (naranasto),
m. flexor carpi radialis (zeleno) i
m. abductor pollicis longus (smee).
m. extensor carpi radialis longus (crveno),

m. abductor pollicis longus (modro),
m. extensor pollicis longus (uto),
m. flexor carpi radialis (naranasto) i
m. flexor pollicis longus (zeleno).
Ulnarnu abdukciju obavljaju:
m. extensor carpi ulnaris (crveno),
m. flexor carpi ulnaris (modro),
m. extensor digitorum (uto) i
m. extensor digiti minimi (nije oznaen).
pokretima:
crveno,
modro,
uto,
naranasto,
zeleno,
smee.
Djelovanje miia u zglobovima korijena ake 173
Gornji udovi
AD
Funkcija miia u
zglobovima pea
Dorzalna fleksija
Palmarna fleksija
Radijalna
abdukcija
Ularna
abdukcija
Kratki miii ake
Gornji udovi
Kratke miie ake na strani dlana dijelimo

na tri skupine, i to miie u sredini ake,
miie palca, thenar i miie malog prsta,
hypothenar. Na strani hrpta ake nalazimo
aponeuroze ekstenzora prstiju.
Miii u sredini ake (AD)
U sredini ake ima sedam kratkih miia,

mm. interossei i dijelimo ih na tri jednoglava, palmarna miia i etiri dvoglava, dorzalna miia.
Mm. interossei palmares (1) polaze s druge,
etvrte i pete metakarpalne kosti (2) i doseu
do baza proksimalnih lanaka (3) gdje se veu
kratkim tetivama, a dio tetiva se prikljuuje
dorzalnoj aponeurozi (4).
Miii polaze s dorzalne strane ligg. metacarpea transversa profunda (5) i dolaze palmarno ispred osi metakarpofalangealnog zgloba.
Stoga u metakarpofalangealnim zglobovima
obavljaju fleksiju, a tetivni nastavci koji se
prikljuuju dorzalnoj aponeurozi u interfalangealnim zglobovima ekstendiraju prste.
Smjetaj miia prema kostima zapea i
lancima uvjetuje da su oni i aduktori prema
osi to prolazi srednjim prstom, kojemu primiu drugi, etvrti i peti prst.
M. interossei dorsales (6) imaju dvije glave i
polaze sa susjednih strana pet metakarpalnih
kostiju (2, 7) i seu do proksimalnih lanaka
kao i mm. interossei palmares, te isto tako alju
i tetivne izdanke u dorzalnu aponeurozu (4).
M. interosseus dorsalis I vee se na radijalnu
stranu proksimalne falange kaiprsta. Mm.
interossei II i III dopiru do proksimalnoga
lanka srednjega prsta, i to drugi s radijalne,
a trei s ulnarne strane. M. interosseus dorsalis IV vee se na ulnarnu stranu proksimalnog
lanka prstenjaka. Mm. interossei dorsales
poput palmarnih miia fleksori su metakarpofalangealnog zgloba i ekstenzori u interfalangealnim zglobovima. S obzirom, pak, na os
to prolazi srednjim prstom, mm. interossei

dorsales su abduktori (razmiu prste).
Inervacija: r. profundus, n. ulnaris (C8
Th1).
Lumbrikalni miii, mm. lumbricales (8),
polaze s radijalnih strana tetiva m. flexor digitorum profundus (9) i ima ih etiri. Lumbrikalni miii pokriveni su palmarnom aponeurozom i prolaze s palmarne strane ligg.
metacarpea transversa profunda (5) prema
aponeurozi (4) pa sve do zglobnih ahura metakarpofalangealnih zglobova. Tetive miia
su pomine, pa je razina njihova pripoja razliita. Lumbrikalni su miii fleksori u metakarpofalangealnom zglobu i ekstenzori u
interfalangealnim zglobovima prstiju.
Inervacija: dva radijalna miia inervira n.
medianus, a dva ulnarna r. profundus n. ulnaris (C8Th1).
10 retinaculum mm. flexorum,
13 m. adductor pollicis, caput transversum,
14 m. abductor digiti minimi,
15 m. flexor carpi ulnaris,
16 m. flexor carpi radialis.
Gornji udovi
Kratki miii ake 175
Mm. interossei palmares
Mm. interossei
dorsales

Mm. lumbricales
Kratki miii ake, nastavak
Gornji udovi
Miije tenara (AD)
Skupinu miia tenara ine:

m. abductor pollicis brevis,
m. flexor pollicis brevis,
m. adductor pollicis i
m. opponens pollicis.
M. abductor pollicis brevis (1) polazi s tuberculum ossis scaphoidei (2) i s retinaculum
flexorum (3), te se vee na radijalnu sezamsku
kost (4) i na proksimalni lanak palca (5). M.
abductor pollicis brevis abducira palac.
M. flexor pollicis brevis ima dvije glave, i to:
caput superficiale (6) koja polazi s retinaculum flexorum (3) i caput profundum (7) koja polazi s os trapezium (8), os trapezoideum
(9) i os capitatum (10). Mii se vee na radijalnu sezamsku kost (4) koja se nalazi na metakarpofalangealnom zglobu palca, te djeluje
kao fleksor, aduktor, abduktor i takoer dovodi palac u poloaj opozicije.
Inervacija: caput superficiale inervira n. medianus, a caput profundum n. ulnaris (C8
Th1).
M. adductor pollicis ima dvije glave, i to
caput transversum (11) koja polazi itavom
duljinom tree metakarpalne kosti (12) i caput obliquum (13) koja polazi sa susjednih
kostiju zapea. Mii se vee na ulnarnu
sezamsku kost (14) na metakarpofalangealni zglob palca, te aducira palac i sudjeluje u
opoziciji i fleksiji palca.
Inervacija: r. profundus n. ulnaris (C8Th1).
M. opponens pollicis (15) polazi s tuberculum ossis trapezii (16) i retinaculum flexorum
(3), te se vee na radijalni rub prve metakarpalne kosti (17). Mii dovodi palac u opoziciju i sudjeluje u adukciji palca.
Miie tenara prema funkciji

moemo podijeliti na tri skupine:
Adukciju palca ostvaruju m. adductor pollicis brevis i mali dio m. flexor pollicis brevis,
te m. opponens pollicis.
Abdukciju palca ostvaruju m. abductor pollicis brevis i djelomino m. flexor pollicis
brevis.
Opoziciju palca ostvaruju u prvom redu m.
opponens pollicis, a potpomau mu m. flexor
pollicis brevis i m. adductor pollicis.
U poloaj opozicije palac dovodi prije svega
m. opponens pollicis, a kretnju potpomau m.
flexor pollicis brevis i m. adductor pollicis.
Repoziciju palca ostvaruju dugi miii dorzalne strane podlaktice, i to m. extensor pollicis brevis, m. extensor pollicis longus i m.
abductor pollicis longus.
Kliniko znaenje: Od pripoja m. abductor pollicis brevis i m. adductor pollicis polaze retinakulne sveze (Landsmeer) i veu se na tetive ekstenzora te se zajedno s tim tetivama veu na krajnji
lanak prsta. Te sveze imaju vano znaenje u
kirurgiji ake.
Gornji udovi
Kratki miii ake 177
Prvi sloj miia tenara
Drugi sloj miia tenara
Trei sloj miia tenara
Polazita, tokovi
i pripoji miia
Kratki miii ake, nastavak
Gornji udovi
Palmarna aponeuroza (A)
Palmarnu aponeurozu (str. 388.) oblikuju

fasciculi longitudinales (1) i fasciculi transversi (2). Uzduni snopovi vlakana seu do tetiva fleksora (3) i ligg. metacarpea transversa
profunda (4) te se veu na sveze metakarpofalangealnih zglobova, a dio vlakana odlazi i
u korijum dlana ake (5). Palmarna aponeuroza je povezana s dubinskom fascijom ruke (str. 180.) preko devet pregrada (6), koje
polaze od fasciculi longitudinales i fasciculi
transversi. Pri tomu osam pregrada omeuje
tetive mm. flexores digitorum superficiales
et profundus, a deveta je smjetena uz radijalnu stranu prvoga lumbrikalnoga miia
(str. 174.). Palmarne su aponeuroze uvrene za kotanu osnovu preko spoja dubinske
fascije ake i metakarpalnih kostiju. Fasciculi
longitudinales seu od drugoga do petog prsta i najveim dijelom odlaze u kou i vaginu
fibrozu (str. 182.), a manji dio veza vee se
na lig. transversum superficiale. Proksimalni
fasciculi transversi smjeteni su dublje nego
fasciculi longitudinales, a distalni fasciculi
transversi (2) postaju vidljivi i u istom su sloju kao i fasciculi longitudinales.
Palmarna aponeuroza sa septima, svezama i
fascijama tvori funkcionalnu cjelinu, koja pri
zatvaranju i pri jakom stisku ake povezuje
kou dlana s metakarpalnim kostima.
U podruju hipotenara nalazi se m. palmaris brevis (7) koji povezuje palmarnu aponeurozu i retinaculum flexorum (8) s koom
ulnarnog ruba ake.
Inervacija: r. superficialis n. ulnaris (C8
Th1).
Miii hipotenara (BD)
Miie hipotenara ine:

m. abductor digiti minimi (9),
m. flexor digiti minimi brevis (10) i
m. opponens digiti minimi (11).
M. abductor digiti minimi (9) polazi s os pisiforme (12), s lig. pisohamatum (13) i s retinaculum flexorum (8), te se vee na ulnarni
rub osnovice proksimalnoga lanka petoga
prsta (14) i djelomice na aponeurozu ekstenzora maloga prsta. Mii obavlja abdukciju
maloga prsta.
M. flexor digiti minimi brevis (10) polazi
s retinaculum flexorum (8) i s hamulus ossis
hamati (15), a spojen je s tetivom m. abductor digiti minimi i vee se na palmarnu plohu
osnovice proksimalnoga lanka malog prsta
(16). Mii flektira metakarpofalangealni
zglob.
Varijacija: Mii moe manjkati.
M. opponens digiti minimi (11) polazi s hamulus ossis hamati (15) i s retinaculum flexorum (8), te se vee na ulnarnom rubu pete
metakarpalne kosti (17). Mii dovodi mali
prst u poloaj opozicije.
Gornji udovi
Kratki miii ake 179
Prvi sloj miia hipotenara
Palmarna aponeuroza i m. palmaris brevis
Drugi sloj miia hipotenara
Polazita, tokovi
i pripoji miia

gornjih udova
Gornji udovi
Fascije (AD)
Nadlakticu obavija fascia brachii (1) fleksora i ekstenzora. Skupine miia fleksora i ekstenzora na medijalnoj i na lateralnoj strani
humerusa odjeljuju septum intermusculare
brachii mediale (2) et laterale (3). Fascija
nadlaktice se nastavlja na aksilarnu fasciju (4) i prelazi u fasciju podlaktice (5). Na
prednjoj strani nadlaktice iznad lakta postoji
otvor hiatus basilicus (6) (str. 376.).
Fascia antebrachii (5) vrsto je spojena s
dorzalnom plohom ulne i prikljuuje joj se
aponeuroza m. bicepitis brachii (lacertus fibrosus) (7). Fascija podlaktice alje u dubinu
pojaane pregrade izmeu pojedinih skupina
miia (str. 158.). U distalnom dijelu podlaktice fascija je pojaana poprjenim vlaknima
(8), koja na dorzalnoj plohi tvore retinaculum extensorum, vodilju za pojedine miie,
te ispod retinakula nalazimo est prostora za
prolazak tetiva miia ekstenzora. Na palmarnoj strani odlaze prema lateralno i distalno tetivna vlakna m. flexor carpi ulnaris
te u blizini korijena ake ulaze u podlaktinu
fasciju. Izmeu tog vezivnoga snopa i fascije
koja prekriva dubinske miie nalazi se prostor (Guyonova loa, str. 388.)
Fascia dorsalis manus (9) je nastavak retinaculum extensorium (str. 182.) i pojaana
je vrstim poprjenim vlaknima. Fascija
hrpta ake prelazi distalno u dorzalnu aponeurozu prstiju i vie ili manje je povezana
s conexus intertendinei (str. 166.). Fascija
hrpta ake vee se na metakarpalne kosti
na ulnarnom i radijalnom rubu ake, te daje
njean duboki list (10) izmeu tetiva dugih
ekstenzora prstiju i dorzalnih interosealnih
miia (str. 174.).
Na palmarnoj se strani dlana retinaculum
flexorum (str. 182.) nastavlja u palmarnu
aponeurozu (11) (str. 178.) koja ini povrinsko i postranino omeenje metakarpalnih
pregrada. Palmarna aponeuroza je preko
devet pregrada spojena s dubinskom fascijom ake (12) koja prekriva mm. interossei
palmares. Posebna njena fascia adductoria
(13) oblae m. adductor pollicis (14).
Na podruju korijena prstiju nalazi se lig.
metacarpeum transversum superficiale, tanka poprjeno poloena sveza u kojoj djelomice zavravaju fasciculi longitudinales palmarne aponeuroze, a takoer je povezana i s
potkonim tkivom ake.
15 mm. interossei palmares,
16 mm. interossei dorsales.
Gornji udovi
Fascije gornjih udova 181
Ravnina reza
Fascija nadlaktice, presjek
Ravnina reza
Fascija podlaktice, presjek
Ravnina reza
Fascija ake, presjek
Fascija ruke
Vaginae tendinum (AE)

U podruju ake razlikujemo dorzalne karpalne vagine, palmarne karpalne vagine i
palmarne digitalne vagine.
digitorum profundus zajedno su u vagina

synovialis communis musculorum flexorum
(12).
Sluzne ovojnice prstiju (B)
Gornji udovi
Sluzne ovojnice na hrptu ake (A)
Sluzne su ovojnice na hrptu ake smjetene

u est kotano-vezivnih kanala koje omeuju
retinaculum extensorum (1) i pregrade (2) to
prolaze s dubinske povrine retinakula i veu
se na kotane pruge radijusa i ulne. Sluzne
su ovojnice rasporeene u osteofibroznim
kanalima, i to od radijalne strane prema ulnarnoj.
U prvom se prostoru nalazi vagina tendinum
musculorum abductoris longi et extensoris pollicis brevis (3). U drugom su prostoru
sluzne ovojnice za tetive m. extensor carpi
radialis longus et brevis, vagina tendinum
musculorum extensorum carpi radialium (4).
U treemu, malo ukoenom kanalu nalazi
se vagina tendinis musculi extensoris pollicis
longi (5) i obavija tetivu m. extensor pollicis longus. etvrti je kanal zadnji na radijusu i sadrava vagina tendinum musculorum
extensoris digitorum et extensoris indicis (6).
Kroz peti kanal prolaze tetive ekstenzora maloga prsta u vagina tendinis musculi extensoris digiti minimi (7), a u estom se kanalu nalazi vagina tendinis musculi extensoris carpi
ulnaris (8).
Palmarne karpalne sluzne ovojnice (B)
Retinaculum mm. flexorum (9) zatvara canalis carpi (str. 124.) kroz koje prolaze n. medianus i tetive miia fleksora razmjetene
u tri sluzne ovojnice. U posebnom lijebu
na radijalnoj strani trapezne kosti uloena je
tetiva m. flexor carpi radialis omotana s vagina synovialis tendinis musculi flexoris carpi
radialis (10), a vie ulnarno lei vagina synovialis tendinis musculi flexoris pollicis longi
(11) koja se nastavlja u sluznu vreu palca.
M. flexor digitorum superficialis i m. flexor
Vaginae synoviales digitorum manus ima

pet i uloene su u vaginae fibrosae digitorum manus koje oblikuju pars anularis vaginae fibrosae (13) i pars cruciformis vaginae
fibrosae (14). Parijetalni i visceralni list svake
sluzne ovojnice (str. 32.) spaja mesotendineum kojim prolaze krvne ile i ivci. Mesotendineum u podruju sluznih vrea prstiju
nazvan je i vinculum tendinum longum (str.
160.) odnosno vinculum tendinum breve (str.
160.).
Varijacije (CE): Sluzna vrea maloga prsta (15)
u oko 72% ljudi izravno je spojena s karpalnom sluznom vreom (12), a ostale sluzne vree seu od
metakarpofalangealnih zglobova do baza distalnih
lanaka prstiju. U 18% ljudi sluzna je ovojnica maloga prsta odijeljena od ostalih sluznih ovojnica (15).
Sluznom vreom mogu biti spojene sluzna ovojnica
maloga prsta i sluzna ovojnica kaiprsta (16) u oko
2,5% ljudi, a u 3% ljudi je spojena sa sluznom ovojnicom prstenjaka (17).
Kliniko znaenje: Upale sluznih ovojnica tetiva
m. abductor pollicis longus i m. extensor pollicis
brevis su dosta uestale i uzrokuju boli u podruju processus styloideus radii.
18 conexus intertendinei.
Gornji udovi
Sluzne ovojnice ake i prstiju 183
Sluzne ovojnice na hrptu ake
Sluzne ovojnice u dlanu i prstima
CE
Varijacije sluznih ovojnica
u dlanu i prstima
Sustavna
anatomija
organa za
kretanje
Donji udovi
Kosti, sveze i zglobovi

Zdjelica 186
Donji udovi 192
Miii kuka i natkoljenice 232
Fascije kuka i natkoljenice 254
Dugi miii potkoljenice i stopala 268
Fascije potkoljenice i stopala 276
Sluzne ovojnice u podruju stopala 278
186 Donji udovi
Kosti, sveze, zglobovi

Zdjelica
Kostur zdjelice, pelvis, ine:
dvije zdjeline kosti, ossa coxae,
krina kost, os sacrum i
trtina kost, os coccygis (str. 48).
Donji udovi
Os coxae (AC)
Zdjelina kost, os coxae, ima tri dijela, i to
su preponska kost, os pubis, crijevna kost,
os ilium, i sjedna kost, os ischii. Sva tri su
dijela sinostotiki spojena u limbus acetabuli
(1) koji omeuje acetabulum i fossa acetabuli (2). Fossa acetabuli je okruena s facies
lunata (3). Incisura acetabuli (4) je otvor na
donjoj strani acetabula i granii s foramen
obturatum (5).
Preponska kost, os pubis dijeli se na corpus
ossis pubis (6), ramus superior (7) i ramus inferior (8). Obje grane preponske kosti omeuju foramen obturatum sprijeda i dolje.
Na gornjem dijelu kosti nalaze se medijalno
usmjerena ploha, facies symphysialis (9) i tuberculum pubicum (10), od kojega se prema
medijalno nastavlja crista pubica (11), a lateralno je usmjeren pecten ossis pubis (12) i
see sve do linea arcuata ossis ilii (13). Ispod
donjega dijela tuberculum pubicum nalazi
se sulcus obturatorius (15) koji je omeen s
tuberculum obturatorium anterius (16), te
tuberculum obturatorium posterius (17) koji
nije uvijek izraen. Na prjelasku ramus superior ossis pubis u os ilium uzdie se eminentia iliopubica (14).
Crijevna kost, os ilium, dijeli se na corpus
ossis ilii (18) i ala ossis ilii. Corpus ossis ilii
sudjeluje u izgradnji acetabula i izvana ga
omeuje sulcus supraacetabularis (19), a s
unutranje ga strane omeuje linea arcuata
(13). Na vanjskoj strani ala ossis ilii nalazi se
facies glutaea (20), a na unutranjoj je strani fossa iliaca (21). Iza ilijakalne jame nalaze se facies sacropelvina i tuberositas iliaca
(22) te facies auricularis (23). Crista iliaca
(24) poinje sprijeda sa spina iliaca anterior

superior (25) i nastavlja se u dvije usne, labium externum (26) i labium internum (27)
koje odjeljuje linea intermedia (28). Labium
externum se izbouje prema lateralno i tvori tuberculum iliacum (29). Crista iliaca zavrava sa spina iliaca posterior superior (30)
ispod koje se nalazi spina iliaca posterior inferior (31), a sprijeda ispod spina iliaca anterior superior lei spina iliaca anterior inferior
(32). Na facies glutaea nalaze se tri kotane
pruge, i to linea glutaea inferior (33), linea
glutaea anterior (34) i linea glutaea posterior
(35), te razliiti otvori za krvne ile, tzv. emisarni otvori.
Sjedna kost, os ischii, dijeli se na corpus ossis ischii (36) i ramus ossis ischii (37) koji s
ramus inferior ossis pubis omeuje s donje
strane opturatorni otvor. Na sjednoj kosti se
nalazi spina ischiadica (38) koja odjeljuje dva
ureza, incisura ischiadica major (39) i incisura ischiadica minor (40). Veliki ishiadini
urez oblikuju dijelom os ischii i dijelom os
ilii, te see do donjega dijela facies auricularis. Sjedna kvrga, tuber ischiadicum (41) nastavlja se u ramus ossis ischii.
Razvoj: Tri dijela zdjeline kosti spajaju se u razliitim razdobljima. U treem mjesecu embrionalnoga ivota razvija se os ilium, u etvrtom ili petom
mjesecu razvija se os ischii, te u petom ili estom
mjesecu os pubis. Sratenje svih triju dijelova nastaje u acetabulu poput slova Y. U acetabulu nastaje
izmeu desete i dvanaeste godine ivota jo jedna
ili vie kotanih jezgara (os acetabuli). Sinostotiki
spoj svih triju kosti u acetabulu, nastaje izmeu pete i sedme godine ivota, a preostali dijelovi srastu
u petnaestoj ili esnaestoj godini ivota. Epifizne
kotane nastavke nalazimo na spini u esnaestoj godini ivota, te u tuber ischiadicum i u crista iliaca
izmeu trinaeste i petnaeste godine ivota.
Zdjeline kosti 187
10.12.
godina
ivota
4.5.
mjesec
fetalnoga
ivota
5.6.
mjesec
fetalnoga
Razvoj zdjeline kosti ivota
Os coxae prikazana
s lateralne strane
Os coxae prikazana
s medijalne strane
Donji udovi
3. mjesec
fetalnoga ivota
188 Donji udovi: Kosti, sveze, zglobovi
Sveze zdjelinih kostiju (A, B)

Simfiza
Obje zdjeline kosti spojene su u symphysis

pubica (1), vezivnom hrskavicom s hijalinim
prijelazom, discus interpubicus. U discus interpubicus postoji cavum symphyseos. Gornji i donji dio spoja pojaavaju lig. pubicum
superius (2) i lig. arcuatum pubis (3).
Donji udovi
Articulatio sacroiliaca (4)
Zglobne su plohe facies auriculares crijevnih kosti i facies auriculares krine kosti i sve
su obloene hrskavicom. Vrlo vrsta zglobna ahura uzrokuje nepominost zgloba, pa
govorimo o amfiartrozi. Zglobnu ahuru
pojaavaju ligg. sacroiliaca ventralia (5), interossea (6) i dorsalia (7), a dodatno pojaanje
ine jo lig. iliolumbale (8), koji povezuje os
ilium (9) sa slabinskom kraljenicom (10), te
lig. sacrotuberale (11) i lig. sacrospinale (12).
herniae ischiadicae koje prolaze kroz foramina

ischiadica i prolaze dolje ispod donjega ruba m.
gluteus maximus.
Lig. iliolumbale (8) polazi od processus costales etvrtoga i petoga slabinskoga kraljeka
(21), te see do crista iliaca (22) i do tuberositas iliaca (23). Lig. transversum acetabuli
zatvara urez acetabula i dopunjuje zglobnu
plohu za glavu bedrene kosti.
Ligamentum inguinale (24) donji je kraj
aponeuroze m. obliquus externus abdominis
i razapet je izmeu spina iliaca anterior superior (25) i tuberculum pubicum (26), i tu
se nalazi lig. lacunare (27). Izmeu preponske sveze i prednjega ruba zdjeline kosti nalaze se lacuna musculorum (28) i lacuna vasorum (29) koje meusobno odjeljuje arcus
iliopectineus (30).
Izgled zdjelice
Zdjeline sveze
Membrana obturatoria (13) zatvara foramen obturatum i pri tomu ostaje mali otvor, canalis obturatorius (14) za prolazak
istoimenih krvnih ila i ivaca.
Ligg. sacrospinale (12) sacrotuberale (11)
polaze s postraninih rubova krine i trtine
kosti (15) i (16), te seu do spina ischiadica
(17), odnosno tuber ischiadicum (18). Lig.
sacrotuberale je deblji i dui nego lig. sacrospinale.
Obje sveze premouju veliki ishijadini urez
i oblikuju foramen ischiadicum majus (19), te
mali ishijadini urez pretvaraju u foramen ischiadicum minus (20). U omeenju foramen
ischiadicum majus sudjeluje djelomice i lig.
sacrotuberale.
Kliniko znaenje: Kroz opturatorni kanal moe,
premda rijetko, (ee u ena nego mukaraca)
prolaziti hernia obturatoria koja je pokrivena
s m. pectineus. Isto su tako mogue, ali rijetko,
Zdjelica ima dva dijela, i to veliku zdjelicu

pelvis major i malu zdjelicu, pelvis minor
koja obuhvaa prostor ispod lineae terminalis. Ulaz u malu zdjelicu, apertura pelvis superior omeuju promontorium, linea arcuata, eminentia iliopubica, pecten ossis pubis
i gornji rub simfize (linea terminalis). Izlaz
iz male zdjelice, apertura pelvis inferior je u
podruju angulus, odnosno arcus pubis, tubera ischiadica i os coccygis.
Donji udovi
Zdjeline sveze 189
Zdjeline sveze prikazane

s medijalne strane
Zdjeline sveze
prikazane sa stranje strane
Izgled zdjelice, nastavak

Poloaj zdjelice i spolne razliitosti (AF)
Zdjelica je zakoena pod kutom od 60 to ga

zatvaraju ulaz u zdjelicu i vodoravna ravnina, i taj je poloaj nazvan inclinatio pelvis.
Istodobno pri uspravnom stavu spinae iliacae anteriores superiores i tubercula pubis u
istoj su frontalnoj ravnini.
Donji udovi
Oblici zdjelice
U ena razlikujemo razliite oblike zdjelice, i pri
tomu je najuestaliji tzv. ginekoidni oblik (50%).
Ostali su oblici androidni, antropoidni i platipeloidni. Podjela na ova etiri oblika temelji se na izmjerama zdjelice. Promjeri zdjelice, dijametar odnosno
conjugatae odreuju se na ulazu u zdjelicu i na izlazu iz zdjelice i kao kosi promjeri.
Promjeri i ostale izmjere zdjelice (AC)
Diametar transversa (1) (13,5 do 14 cm)

spaja najudaljenije postranine toke ulaza
u zdjelicu. Diametar obliqua I (2) (12 do
12,5 cm) spojnica je izmeu articulatio sacroiliaca dextra i eminentia iliopubica sinistra. Diametar obliqua II (3) (11,5 do 12 cm)
spojnica je izmeu articulatio sacroiliaca sinistra i eminentia iliopubica dextra.
Conjugata anatomica (4) (oko 12 cm) spojnica je izmeu simfize i promontorija.
Conjugata vera (5) spaja stranju plohu simfize (eminentia retropubica) i promontorij, i
to je najmanji promjer ulaza u zdjelicu (11,5
cm) te ima posebno znaenje pri poroaju,
pa je nazvana i conjugata obstetricia. U ena
se conjugata vera ne moe izmjeriti, ali se posebno odreuje putem conjugata diagonalis,
(13 cm). Conjugata diagonalis (6) see od lig.
arcuatum pubis do promontorija i moemo
je izmjeriti pretragom kroz rodnicu.
Conjugata recta (7) nalazi se na izlazu iz
zdjelice i spojnica je donjega ruba simfize i vrha trtine kosti (9,5 do 10 cm). Veliina ravne konjugate je promjenjiva zbog
pominosti trtine kosti, pa se zato mjeri
conjugata mediana (8), tj. najui promjer
koji see od donjega ruba simfize do donjega kraja krine kosti (11,5 cm). Diameter
transversa takoer je na izlasku iz zdjelice
i ini ga spojnica izmeu obiju sjednih kvrga
(10 do 11 cm).
U odreivanju veliina zdjelice mogu se takoer iskoristiti i dvije vanjske izmjere. Distantia interspinosa (9) spojnica je izmeu
obje spinae iliacae anteriores superiores (u
ena je 26 cm), a distantia intercristalis,
(10) je spojnica izmeu najdaljih toaka obje
cristae iliacae (u ena je 29 cm). Conjugata
externa je razdaljina izmeu iljastoga nastavka petoga slabinskoga kraljeka i gornjega
ruba simfize (20 cm). Distantia intertrochanterica (31 cm) je udaljenost izmeu obaju velikih trohantera bedrene kosti.
Zdjelica ene (D) (crveno) ima ire postavljena krila crijevne kosti, te ukoso postavljena foramina obturatoria i arcus pubis, a mala je zdjelica vea nego u mukaraca.
Zdjelica mukarca (D) (sivo) ima okomitije postavljena krila crijevne kosti i uzduno
postavljene opturatorne otvore, te sadrava
angulus subpubicus.
E Arcus pubis je nalik luku izmeu palca i
kaiprsta,
F Angulus subpubicus ima oblik kuta izmeu razmaknutih kaiprsta i srednjaka.
Promjeri zdjelice
Nagib zdjelice
Arcus pubis
Vanjski promjeri zdjelice
Razlika oblika zdjelice u

mukarca i ene
Angulus subpubicus
Donji udovi
Morfologija zdjelice 191
Kosti slobodnoga dijela noge

Femur (AC)
Donji udovi
Bedrena kost, femur (os femoris), najvea

je cjevasta kost u tijelu i dijeli se na corpus
femoris (1), collum femoris (2) i extremitas proximalis et distalis. Collum femoris i
corpus femoris zatvaraju kolodijafizarni kut
(str. 196.).
Tijelo bedrene kosti ima tri plohe i to facies
anterior (3), facies lateralis (4) i facies medialis (5). Facies medialis i facies lateralis su odijeljene hrapavom prugom, linea aspera (6)
koju tvori podebljanje kompaktne kosti. U
blizini hrapave pruge nalazi se foramen nutricium. Labium mediale (7) i labium laterale
(8) lineae asperae divergiraju proksimalno
i distalno i pri tomu lateralna usna proksimalno prelazi u tuberositas glutaea (9), koja
je katkad toliko razvijena da govorimo o trochanter tertius (10). Medijalna usna see do
donje plohe collum femoris.
Postranino od medijalne usne nalazi se
kotana pruga, linea pectinea (11) koja see
do malog trohantera. Dijafiza bedrene kosti
proksimalno i distalno postaje priblino etverokutasta.
Glava bedrene kosti, caput femoris (12) ima
uleknue, fovea capitis (13) i nejednako je
odijeljena od vrata. Prjelazak collum femoris
u corpus femoris na prednjoj plohi oznauje
linea intertrochanterica (14), a na stranjoj
plohi ga ini crista intertrochanterica (15).
Na granici izmeu srednje i proksimalne treine intertrohanterine kriste nalazi se vee
izboenje tuberculum quadratum (16). Medijalno i ispod trochanter major (17) nalazi
se udubina, fossa trochanterica (18). Trochanter minor (19) postavljen je prema natrag
i medijalno.
Distalni kraj bedrene kosti ine condylus
medialis (20) i condylus lateralis (21), koje
sprijeda spaja facies patellaris (22), a straga
ih razdvaja fossa intercondylaris (23), odijeljena od stranje plohe femura kotanom
prugom, linea intercondylaris (24). Linea intercondylaris istodobno je i osnovica trokuta

(facies poplitea) (25) ije ostale bridove tvore
usne hrapave pruge.
Iznad condylus medialis i medijalno od njega nalazi se epicondylus medialis (26) s kvricom, tuberculum adductorium (27). Na lateralnoj se strani nalazi epicondylus lateralis
(28) koji odjeljuje sulcus popliteus (29) od
lateralnog kondila.
Donji udovi
Bedrena kost 193
Trochanter tertius
Desni femur prikazan s

prednje strane
Desni femur prikazan sa

stranje strane
Femur (nastavak, AC)
Donji udovi
Condylus medialis (1) i condylus lateralis (2)

divergiraju prema distalno i natrag, te imaju razliit oblik i veliinu. Lateralni je kondil iri sprijeda nego straga, a medijalni je
kondil jednoliko irok. Pri uspravnom stavu
zbog ukoenoga smjera osi dijafize femura,
oba su kondila u vodoravnoj ravnini premda
nisu jednake veliine.
Oba su kondila u transverzalnoj ravnini
priblino jednako zaobljena (3) oko sagitalne
osi. U sagitalnoj pak ravnini postoji zavoj (4)
koji je izrazitiji prema natrag i radijus je zakrivljenosti prema natrag manji. Sredinje su
toke zakrivljenosti u spiralnoj crti nazvanoj
evoluta, odnosno na krivulji koja nastaje od
sredinjih toaka zakrivljenosti jedne druge krivulje. Stoga postoji nebrojeno mnogo
poprjenih osi u kojima se zbivaju pokreti
koljenskoga zgloba (str. 212.). U koljenu su
mogue kutne i rotacijske kretnje, iji opseg
ograniuju kolateralne sveze a posebno opseg rotacijskih kretnji. Medijalni kondil ima
jo i zavoj oko okomite osi, tzv. rotacijski zavoj (5).
Razvoj: U sedmom tjednu embrionalnoga ivota
stvara se perihondralna kotana osovina na tijelu
kosti, a u desetom mjesecu pojavljuje se (enhondralna) jezgra okotavanja u distalnoj epifizi (znak
zrelosti eda). Ostale kotane jezgre nastaju u prvoj
godini ivota u glavi bedrene kosti, u treoj godini
ivota u velikom trohanteru, te u malom trohanteru
u jedanaestoj ili dvanaestoj godini ivota. Sratenje
proksimalne epifizne pukotine nastaje izmeu sedamnaeste i devetnaeste godine ivota, a distalna
epifizna pukotina sraste kasnije, tj. u devetnaestoj ili
dvadesetoj godini ivota.
Patella (DH)
Iver, patella, najvea je sezamska kost u ovjeka. Iver
je trokutasta oblika, baza je smjetena proksimalno,
a vrh, apex patellae (6) je distalno usmjeren. Prednja
je ploha ivera hrapava, a stranja ploha, facies articularis podijeljena je grebenom na veu lateralnu (7)
i manju medijalnu zglobnu plohu (8). Medijalni je
rub patele tanji, dok je lateralni deblji. Facies anterior
patellae na koju se vee tetiva m. quadriceps femoris

podijeljena je na tri treine.
Na gornjoj treini nailazimo na izrazito hrapavu
plohu (esto s egzostozama) na koju se najveim dijelom vee m. quadriceps. Srednja treina sadrava
razliite kanale za krvne ile i ivce, dok s donje
treine polazi lig. patellae.
Tri etvrtine unutranje plohe predstavlja zglobnu
plohu, dok je distalna etvrtina ispunjena kanaliima za ile i ivce te ispunjena masnim tkivom,
corpus adiposum infrapatellare.
Facies articularis podijeljena je prugom na lateralnu
(7) i medijalnu (8) fasetu. Razlikujemo etiri tipa
patela, s obzirom na fasete i to: najei tip I, vea
lateralna i manja medijalna faseta, tip II, podjednako
velike obje fasete te tip III, gdje je vrlo mala, hipoplastina medijalna faseta. U tipu IV nedostaje pruga
koja odjeljuje fasete.
Povrina zglobne plohe patele iznosi oko 12 kvadratnih centimetara. Hrskavica na zglobnim plohama
je debljine oko 6 mm. Najveu debljinu hrskavica
postie oko tridesete godine ivota, dok kasnije postaje tanja.
Razvoj (F): Kotane jezgre nastaju u treoj ili etvrtoj godini ivota.
Varijacije: Iver vrlo esto na lateralnom rubu
proksimalno ima udubinu, pa govorimo o patella
emarginata (G).
Patella bipartita (H) nastaje pri okotavanju hrskavinog umetka u istom dijelu ivera gdje nastaje i
emarginacija (H), te katkad postoje patella tripartita, pa i patella multipartita. Patella partita je uestalija u mukaraca i valja je prema smjetaju i obliku
razlikovati od prijeloma.
Bedrena kost i iver 195
Condyli femoris prikazani

s distalne strane
Presjek kroz condylus lateralis
1. godina
ivota
3. godina
ivota
11.12.
godina
ivota
7. embrionalni
tjedan
Desna patella
prikazana sa
stranje strane
Desna patella
prikazana s
prednje strane
3.4. godina
ivota
Patella, razvoj
10. fetalni tjedan

Razvoj femura
Patella emarginata
Patella bipartita
Donji udovi
ravnina reza slike B
Kut bedrene kosti (AG)
Donji udovi
Kut izmeu collum i corpus femoris nazvan

je kolo-dijafizarni kut ili pravilnije kut collum-corpus, i u novoroeneta je oko 150,
u trogodinjega djeteta (A) je 145. U odraslih (B) je izmeu 126 i 128, a u staraca (C)
120.
Kliniko znaenje: Poremeaji rasta kosti nastali zbog razliitih bolesti (npr. rahitis) mogu kut
collum-corpus smanjiti na samo 90. Kut collum-corpus ima posebno znaenje za stabilnost i
manji kut poveava opasnost od prijeloma vrata
bedrene kosti. No, u staraca nastaju esto prijelomi vrata bedrene kosti i zbog smanjenja elastinosti kotanoga tkiva.
Kut collum-corpus utjee na poloaj dijafize

bedrene kosti ovisno o smjeru optereenja.
Smjer optereenja zdrave noge prolazi od
sredine glave bedrene kosti do sredine petne
kosti. Ravnina koja prolazi donjom plohom
kondila bedrene kosti ukoena je u odnosu
prema pravcu optereenja i kut to ga zatvara
ima veliko znaenje za pravilan poloaj nogu
(str. 214.).
Kliniko znaenje: Patoloke promjene kuta
collum-corpus uzrokuju nepravilnosti poloaja
nogu, pa prekomjerno malen kut collum-corpus
uzrokuje coxa vara (D), a neprirodno velik kut
uzrokuje coxa valga (E). Coxa valga su redovito
udruena s genu varum (str. 214.), pa se promjene oblika bedrene kosti odraavaju i na zglob
koljena. Coxa vara je obino udruena s genu valgum (str. 214.).
Kut torzije femura (F) zatvaraju dva pravca

od kojih prvi prolazi kroz collum femoris, a
drugi prolazi poprijeko kroz kondile bedrene
kosti. Oba pravca meusobno zatvaraju kut
koji je u Europljana 12, a kree se u rasponu
4 do 20. Taj kut torzije femura omoguuje
prijenos pokreta fleksije (uz rotaciju zdjelice)
u kretnju torzije u zdjelinom zglobu.
Neprirodne vrijednosti kuta torzije femura
uzrokuju nepravilne poloaje nogu. Ako je
kut vei, noge su okrenute prema unutra, a

ako je manji, noge su okrenute prema van, a
istodobno je i ogranien opseg pokreta. Mogua je promjena kuta torzije samo na jednom udu.
Kliniko znaenje: Pri mjerenju pregibanja zgloba kuka vrak velikog trohantera nalazi se na tzv.
Roser-Nlatonovoj crti (G) to spaja spina iliaca
anterior superior i tuber ischiadicum. Pri prijelomu vrata bedrene kosti ili iaenju zgloba kuka
te se tri toke vie ne projiciraju u istoj crti, pa je
to pomoni pokazatelj pri dijagnosticiranju prijeloma. No, praktino je znaenje Roser-Nlatonove crte i nadalje dvojbeno.
Collum-corpus kut u
trogodinjega djeteta
Collum-corpus kut
u odraslih
Coxa vara (kombinirano s genu valgum)
Collum-corpus kut
u staraca
Coxa valga
Kut torzije femura

Roser-Nlatonova crta
Donji udovi
Bedrena kost 197
Zdjelini zglob (AD)
Donji udovi
U zdjelinom zglobu, articulatio coxae su

zglobne plohe facies lunata acetabuli (1) i
caput femoris (2). Facies lunata je konkavno
zglobno tijelo nalik na odsjeak plata kugle
i proireno je jo s labrum acetabuli (3), to
ga tvori vrsto vezivno-hrskavino tkivo.
Facies lunata i labrum acetabulare obuhvaaju dvije treine zglobne plohe glave bedrene kosti. Konkavno zglobno tijelo osim
kotanog dijela je i lig. transversum acetabuli (4). Krov acetabula je sredinji dio acetabula koji je odebljan i ojaan to je i vidljivo na rentgenskim slikama. Iz fossa acetabuli
koja je ispunjena masnim tkivom (5) polazi
lig. capitis femoris (6) omotan sinovijalnom
opnom i vee se na caput femoris. Kroz tu
svezu prolazi a. capitis femoris, r. acetabularis a. obturatoriae, te zajedno s ograncima
a. circumflexae femoris medialis et lateralis
opskrbljuje krvlju glavu bedrene kosti.
Zglobna ahura vee se oko labrum acetabulare tako da on ostaje unutar zglobnog
prostora. Na glavi bedrene kosti zglobna se
ahura (8) kruno vee na gotovo jednakoj
udaljenosti od hrskavinoga ruba, a ekstraartikularni dio vrata bedrene kosti manji je na
prednjoj nego na stranjoj strani. Sprijeda je
pripoj zglobne ahure u podruju linea intertrochanterica (7), a na stranjoj strani pripoj
je za prst irine udaljen od crista intertrochanterica (9).
Sveze u zglobu kuka. U zglobu kuka nalazi
se najvra sveza ovjekova tijela, lig. iliofemorale (10), Bertinijeva sveza koja se opire i
sili vlaka do 350 kp.
U zglobu ima pet sveza i to etiri sveze ekstrakapsularno, i jedna sveza intrakapsularno.
Mjesta zglobne ahure koja nisu pojaana
zglobnim svezama nazvana su slabim mjestima zglobne ahure.
Ekstrakapsularne sveze su zona orbicularis (11), te lig. iliofemorale (10), lig. ischiofemorale (12) i lig. pubofemorale (13), koje
pojaavaju zglobnu ahuru i istodobno ograniuju opseg kretnji u zglobu kuka. Zona
orbicularis poput ovratnika okruuje mjesto vrata bedrene kosti i njezina je prstenasta struktura potpuno vidljiva na unutarnjoj
plohi zglobne ahure, a s vanjske je strane
zona orbicularis prekrivena drugim svezama. Glava bedrene kosti prolazi zona orbicularis poput puceta u prorezu za puce. Zona
orbicularis uz labrum acetabulare i negativan tlak zraka osigurava stalan doticaj glave
bedrene kosti i konkavnoga zglobnog tijela.
Intrakapsularno je smjeten lig. capitis femoris.
Izmeu zglobne ahure i m. iliopsoas nalazi
se bursa iliopectinea koja u 10 do 15% sluajeva komunicira sa zglobnom upljinom.
Kliniko znaenje: Pri upali slaba se mjesta
zglobne ahure izbouju prema van i vrlo su bolna na pritisak. Iaenje redovito razdere zglobnu
ahuru, a mogue je i raskinue lig. capitis femoris i a. capitis femoris, pa moe nastati poremeaj
opskrbe krvlju u glavi bedrene kosti. Pri prijelomu vrata bedrene kosti razlikujemo medijalni i
lateralni prijelom. Pri medijalnom prijelomu je
frakturna linija unutar zgloba, a pri lateralnom je
prijelomu izvan zgloba.
Donji udovi
Zdjelini zglob 199
Art. coxae, prikazan sa

stranje strane
Presjek kroz art. coxae
Pripoj zglobne ahure

bedrene kosti
Art. coxae, prikazan

s prednje strane
Zdjelini zglob, nastavak

Sveze u zdjelinom zglobu (A, B)
Donji udovi
Lig. iliofemorale (1) polazi sa spina iliaca

anterior inferior (2) s ruba acetabula i vee
se na linea intertrochanterica (3). Sveza ima
vri dio, pars transversa (4) koji see vie
prema gore usporedno s osi vrata bedrene
kosti, te slabiji dio, pars descendens (5), koji
see vie prema dolje i usporedan je s osi tijela femura.
Oba dijela oblikuju slovo Y jer je lateralni
dio vie zavrnut, a njihova se funkcija razlikuje. Iliofemoralna sveza omoguuje pri uspravnom stavu uz zdjelicu nategnutu prema
natrag tzv. amuskularno dranje i sprjeava
pad tijela prema natrag. Iliofemoralna sveza istodobno omoguuje stalan doticaj glave bedrene kosti i acetabula. Pri flektiranoj
natkoljenici sveza se opusti pa je mogue jo
dodatno pomicanje zdjelice prema dorzalno,
odnosno mogua je kretnja sjedenja. Deblji lateralni dio sveze ograniuje abdukciju i
rotaciju natkoljenice prema van, a medijalni
dio sveze ograniuje rotaciju prema unutra.
Pri uzdignutoj natkoljenici omlohavi cijela
sveza, pa su tada mogue najopsenije rotacijske kretnje.
Lig. ischiofemorale (6) polazi s os ischii ispod acetabula i usmjeren je vodoravno preko
collum femoris iznad pripoja lateralnog dijela iliofemoralne sveze i njegova se vlakna
takoer ukljuuju u zona orbicularis (7). Ishiofemoralna sveza ograniuje rotaciju natkoljenice prema unutra.
Lig. pubofemorale (8) najslabija je od tih
triju sveza i polazi s crista obturatoria i s dijela opturatorne opne (9), te ulazi u zglobnu
ahuru i u zona orbicularis (7) i nastavlja se
prema femuru. Pubofemoralna sveza ograniuje abdukciju.
Lig. capitis femoris, intraartikularna je sveza i polazi iz incisura acetabuli i see u fovea
capitis femoris.
Sveza ne odrava doticaj meu zglobnim tijelima i tek pri iaenju svojom napetou
sprjeava daljnje razdvajanje zglobnih tijela.
Kretnje u zdjelinom zglobu
Tonus miia ograniuje kretnje u zglobu i

najvee koenje zgloba nastaje pri podizanju ispruene noge naprijed. U zdjelinom
zglobu mogue su anteverzija i retroverzija,
abdukcija i adukcija, cirkumdukcija i rotacija. Anteverzija (esto se govori i o fleksiji) i
retroverzija se ostvaruju oko poprjene osi
koja prolazi kroz glavu bedrene kosti. Anteverzija je opsenija nego retroverzija koja
je mogua samo malo vie od vertikalne osi,
a pri flektiranom koljenu mogue je natkoljenicu pribliiti trbuhu.
Abdukcija i adukcija zbivaju se oko anteroposteriorne osi koja takoer prolazi kroz
glavu bedrene kosti.
Rotacija natkoljenice zbiva se oko okomite
osi koja prolazi kroz caput femoris i condylus medialis femoris. Pri ispruenoj nozi
mogua je rotacija opsega 60.
Cirkumdukcija je sloena kretnja u kojoj
noga opisuje nepravilni plat stoca iji je vrh
u glavi bedrene kosti.
10 labrum acetabulare,
11 tuber ischiadicum,
12 trochanter major.
Zdjelini zglob 201
Donji udovi
Sveze zdjelinoga zgloba prikazane

sa stranje strane
Sveze zdjelinoga zgloba prikazane

s prednje strane
Potkoljenine kosti
Kotanu osnovicu potkoljenice ine dvije
kosti, i to goljenina kost, tibia, i lisna kost,
fibula. Goljenina kost je snanija kost i jedina je u zglobu s bedrenom kosti i kosturom
stopala.
Donji udovi
Tibia (AD)
Goljenina kost, tibia, ima trokutasto tijelo,

corpus tibiae (1), te proksimalni i distalni kraj. Na proksimalnom kraju se nalaze
condylus medialis (2) i condylus lateralis (3).
Proksimalno usmjerena zglobna ploha, facies articularis superior presvoena je s uzvienom eminentia intercondylaris (4) koja
se dijeli na tuberculum intercondylare mediale (5) i tuberculum intercondylare laterale
(6). Ispred eminentiae intercondylaris nalaze
se area intercondylaris anterior (7), a iza nje
area intercondylaris posterior (8). Na strmini lateralnog kondila nalazi se mala zglobna ploha usmjerena lateralno i prema dolje,
facies articularis fibularis (9) s kojom se uzglobljuje caput fibulae.
Trokutasto tijelo tibije ima na prednjoj strani otar rub, margo anterior (10), koji se
proksimalno nastavlja u tuberositas tibiae
(11), a distalno je sploten. Taj rub odjeljuje
facies medialis (12) i facies lateralis (13). Facies lateralis see do margo interosseus (14) i
prelazi u facies posterior (15) koja je s margo
medialis (16) odijeljena od facies medialis.
Na stranjoj plohi tijela tibije, na proksimalnom dijelu, nalazimo kotanu prugu, linea
m. solei (17) usmjerenu od distalno i medijalno prema proksimalno i lateralno. Lateralno od te pruge nalazi se vei ili manji foramen nutricium (18).
Distalni dio tibije je medijalno produen
i tvori malleolus medialis (19) na kojem se
nalazi facies articularis malleoli medialis.
Na stranjoj se plohi nalazi sulcus malleolaris (20). Na donjoj plohi je facies articularis
inferior tibiae koja se uzglobljuje s talusom.
Na lateralnoj strani nailazimo na usjek, incisura fibularis (21), na koji se sindesmotiki
vee fibula.
Proksimalni kraj tibije je u odraslih osoba

nagnut prema natrag, pa govorimo o retroverziji ili, tonije, o reklinaciji tibije. Kut to
ga zatvaraju facies articularis superior kondila tibije i horizontalna ravnina prosjeno je
46. U zadnjem je mjesecu embrionalnoga
ivota taj kut izrazito povean i dosee oko
30, a u prvom mjesecu ivota i sve do poetka hodanja djeteta krajem prve godine ivota, kut se smanjuje.
Postavi li se uzduna os kroz corpus tibiae,
facies articularis superior lei iza probojne
toke te osi. To znai da je proksimalni kraj
tibije jo uvijek smjeten dorzalno. Taj se poloaj oznauje kao retropozicija.
Osim reklinacije, na tibiji vrlo esto u odraslih osoba postoji i torzija izmeu proksimalnoga i distalnoga dijela goljenine kosti,
a koja se dovodi u vezu s pojaanim rastom
medijalnoga kondila.
Razvoj: U sedmom tjednu embrionalnog ivota
poinje perihondralno okotavanje tijela tibije, a u
proksimalnom dijelu nastaje enhondralno okotavanje u desetom fetalnom mjesecu, dok se na distalnoj epifizi pojavljuju enhondralne kotane jezgre.
Zatvaranje epifiznih pukotina distalno nastaje ranije
(izmeu 17. i 19. godine ivota). Proksimalno pripoj epifiza slijedi neto kasnije (izmeu devetnaeste
i dvadesete godine ivota).
Donji udovi
Potkoljenine kosti 203
Desna tibija prikazana

s gornje strane
10. mjesec
fetalnoga ivota
1. godina ivota
7. tjedan
embrionalnoga
ivota
2. godina
ivota
Razvoj goljenine kosti

s prednje strane

sa stranje strane
Potkoljenine kosti (nastavak)

Fibula (AD)
Lisna kost, fibula, tanja je i elastinija nego

tibija; ima dva kraja i dijafizu, ili tijelo fibule.
Donji udovi
Proksimalni kraj fibule ine caput fibulae

(1) i facies articularis capitis (2), te mali izdanak, apex capitis (3).
Tijelo fibule, corpus fibulae (4), u sredini je
trokutasto, ima tri ruba i tri plohe, a u distalnoj treini nalazimo i etvrti rub. Najotriji
je rub usmjeren prema naprijed, margo anterior (5) i odjeljuje facies lateralis (6) i facies
medialis (7). Crista medialis (8) odjeljuje medijalnu plohu i facies posterior (9) koju pak
od facies lateralis (6) odjeljuje margo posterior (10). Na medijalnoj plohi nalazi se niska
i vrlo otra kotana pruga, margo interosseus
(11) na koju je privrena membrana interossea (12). U sredini facies posterior ili na
margo posterior nalazi se foramen nutricium.
Na proirenoj vanjskoj plohi distalnoga kraja lisne kosti nastavlja se prema dolje veliki izdanak malleolus lateralis (13) koji na
svojoj unutranjoj plohi ima zglobnu plohu
za uzglobljenje s talusom, facies articularis
malleoli lateralis (14). Ispod zglobne plohe je
duboka udubina, fossa malleoli lateralis (15)
na koju se vee lig. talofibulare posterius. Na
vanjskoj plohi nalazi se iza maleola razliito
dobro izraena brazda sulcus malleolaris (16)
kroz koju prolaze tetive mm. fibulares (peronei) (str. 260.)
Razvoj: U podruju tijela fibule u drugom mjesecu embrionalnoga ivota razvija se perihondralni kotani plat. U maleolu se razvija enhondralna
jezgra okotavanja u drugoj godini ivota, a u capitulum fibulae u etvrtoj godini ivota. Sratenje
epifiznih pukotina nastaje distalno izmeu esnaeste
i devetnaeste godine ivota, potom proksimalno izmeu sedamnaeste i dvadesete godine ivota. Epifiznu prugu nalazimo proksimalno ispod glave lisne
kosti, a distalno iznad maleola.
Kliniki je znaajno da se epifizne pukotine i

posebno distalna epifizna pukotina ne zamijene
s prijelomnom pukotinom.
Potkoljenine kosti 205
Donji udovi
4. godina
ivota
7. mjesec
embrionalnoga
ivota
2. godina
ivota
Razvoj lisne kosti
Desna fibula
prikazana
s medijalne
strane
Desna fibula
prikazana s lateralne
strane
Presjek kroz fibulu i tibiju,

te interosealnu membranu
Koljenski zglob (AC)
Donji udovi
Zglob koljena, articulatio genus, najvei je

zglob naega tijela, pokreta je tijela i po mehanici je trochoginglymus. Pri fleksiji zgloba
koljena nastaju rotacija i klizna kretanja, a u
flektiranom koljenu mogua je i rotacija.
Zglobna tijela su condyli femoris i condyli
tibiae i nesklad zglobnih povrina usklauju
razmjerno debela hrskavina tijela, menisci.
U zglobu koljena osim bedrene i goljenine
kosti sudjeluje i patella, pa u klinikom radu govorimo o femoropatelarnom zglobu, tj.
zglobu izmeu femura i patele.
Kondili bedrene kosti divergiraju distalno i
prema natrag i pri tomu je lateralni kondil
sprijeda iri nego straga, a medijalni kondil
je jednolike irine. U transverzalnoj su ravnini kondili zavijeni oko sagitalne osi. U sagitalnoj je ravnini zavoj prema natrag vei,
odnosno radijus zakrivljenosti je manji (str.
194.). Medijalni je kondil jo zavijen i oko
vertikalne osi (rotacijski zavoj). Facies articulares superiores tibiae nose kondili, a razdvajaju ih eminentia intercondylaris i areae
intercondylares.
Zglobna ahura (1) mlohava je i iroka,
sprijeda i postranino je tanka, a pojaavaju
je sveze. U prednju stijenku zglobne ahure
uloena je patela. U zglobu koljena su sveze,
menisci i pripadajue burze rasporeene na
poseban nain.
Sveze: Lig. patellae (2) nastavak je tetive miia kvadricepsa (3) i see od patele do tuberositas tibiae (4), a vlakna m. vastus lateralis i
m. rectus femoris oblikuju retinaculum patellae laterale (5) koja se prikljuuju u tractus iliotibialis. Tractus iliotibialis se vee na
tibiju lateralno od tuberositas tibiae. Vlakna
m. vastus medialis oblikuju retinaculum
patellae mediale (6) koji je usmjeren medijalno i distalno do lig. patellae, te se vee
na tibiju ispred lig. collaterale mediale. U retinaculum patellae mediale prikljuuju se i
vlakna to polaze od medijalnoga epikondila
(7) i poprjeno ulaze u retinakul (8). Dvije

postranine sveze imaju funkciju vodilje pri
kretnjama fleksije i ekstenzije.
Lig. collaterale tibiale (9) trokutasta je sveza
ugraena u membranozni dio zglobne ahure i vrsto je srasla s medijalnim meniskom
(str. 208.). U toj svezi razlikujemo tri vrste
vlakna. Prednja duga vlakna (10) polaze od
epicondylus medialis (7) i seu do margo
medialis tibiae (11). Stranja povrinska kratka vlakna (12) odlaze u medijalni menisk, a
stranja donja vlakna (13) polaze od medijalnoga meniskusa i veu se na goljeninu
kost. Sveza dijelom prekriva pes anserinus
(superficialis) i ukriuje je dio tetive semimembranoznoga miia (14) koji se vee na
tibiju.
Okrugla sveza lig. collaterale fibulare (15)
nije sratena s ahurom i s lateralnim meniskom, a polazi od lateralnoga epikondila (16)
i vee se na caput fibulae (17).
Na stranjoj strani nalazimo lig. popliteum
obliquum (18) koji je lateralni izdanak tetive
semimembranoznoga miia (14) i usmjeren
je lateralno i proksimalno. Lig. popliteum
arcuatum (19) polazi s apex capitis fibulae
(20), te ukriuje tetivu m. popliteus (21) i
prikljuuje se u zglobnu ahuru.
22 bursa suprapatellaris,
23 bursa subtendinea m. gastrocnemii medialis,
24 caput mediale m. gastrocnemii,
25 caput laterale m. gastrocnemii.
Donji udovi
Koljeni zglob 207
Desni koljenski zglob prikazan

s medijalne strane

s prednje strane

sa stranje strane
Koljenski zglob, nastavak (AC)
Donji udovi
Ukriene sveze, ligg. cruciata, daljnja su

skupina sveza koljenskog zgloba. Ukriene
sveze lee intrakapsularno, ali ekstraartikularno (str. 210.), te odravaju stalan doticaj
zglobnih ploha pri rotaciji.
Prednja ukriena sveza, lig. cruciatum anterius (1), polazi od area intercondylaris anterior tibiae i see do unutranje plohe lateralnoga kondila femura. Lateralna vlakna ove
sveze usmjerena su vie prema natrag nego
medijalna vlakna.
Lig. cruciatum posterius (2) snaniji je nego prednja ukriena sveza i polazi od lateralne plohe medijalnoga kondila femura, te see
do area intercondylaris posterior.
Meniske oblikuje vezivno tkivo s kolagenim
vlaknima u koja su uloene hrskavine stanice. Kolagena su vlakna usmjerena u dva glavna pravca. vra vlakna slijede oblik meniska i razapeta su izmeu njegovih privrsnih
mjesta. Slabija vlakna usmjerena su zrakasto
od zamiljene sredinje toke i isprepleu se
s uzdunim vlaknima, pa zbog toga nastaju
ee lune uzdune pukotine nego poprjeni rascjep meniskusa. Hrskavine se stanice
nalaze blie povrini meniska.
U poprjenom su presjeku menisci sploteni
prema unutra, a vanjska je ploha srasla sa sinovijalnom opnom zglobne ahure. Menisci
su pomini prema podlozi koju ini tibija, a
krvlju ih opskrbljuju aa. genus inferiores koje zajedno ine perimenisknu arkadu.
Meniscus medialis (3) je polumjeseast i
vezan s lig. collaterale tibiale (4). Straga je
medijalni menisk iri nego sprijeda, pa je i
crus anterius (5) tanji nego crus posterius (6).
Medijalni menisk je srastao s lig. collaterale tibiale, a privrsna mjesta su mu prilino
razdaljena, pa je mnogo manje gibljiv nego
lateralni menisk. Pri rotaciji potkoljenice
prema van medijalni se menisk najvie pomie i napree, a rastereen je pri rotaciji
prema unutra.
Meniscus lateralis (7) je vie okruglast i

podjednako je irok, a privrsna mjesta su
mu vrlo blizu. Lateralni menisk istodobno
nije srastao s lig. collaterale fibulare (8), pa
je pominiji nego medijalni menisk i zbog
vee pokretljivosti manje je optereen pri
razliitim kretnjama. Od stranjega roga
lateralnoga meniska polaze jedna ili dvije
sveze, i to lig. meniscofemorale anterius
(9) ispred i lig. meniscofemorale posterius
(10) iza lig. cruciatum posterius, te se veu
na medijalni kondil femura. Lig. meniscofemorale posterius nalazimo ee negoli lig.
meniscofemorale anterius (30%), a iznimno
(slika C) mogu postojati obje sveze. Sprijeda
oba meniska povezuje lig. transversum genus (11), koji je u oko 10% ljudi podijeljen u
mnogo uskih vrpci.
Kliniko znaenje: Kliniki lijenici razlikuju
prednji i stranji rog meniska. Ozljede meniska
nastaju pri preopsenim kretnjama zgloba ili pak
pri neusklaenim pokretima (npr. fleksija i vanjska rotacija pri uvrenom stopalu). Oteenje
medijalnoga meniska dvadeset je puta uestalije, to je posljedica manje gibljivosti medijalnoga
meniska i stanjenoga njegova prednjega roga. Pri
tomu nastaje uzduni rascjep, ili se odvoje prednji
ili stranji rog. Nakon kirurkoga uklanjanja meniska u ouvanoj kapsularnoj zoni stvara se meniskoidno tkivo koje preuzima zadau meniska.
Pri kirurkim zahvatima u podruju stranjega
roga meniska mogu ligg. meniscofemoralia initi
potekoe.
Donji udovi
Zdjeline kosti 209
Desni koljenski zglob, ukriene

sveze prikazane sa stranje strane
Desni koljenski zglob, ukriene

sveze prikazane s prednje strane
Prikaz gornjih ploha

meniska
Donji udovi
Koljenski zglob, nastavak (AD)

Membrana synovialis (1) i membrana fibrosa
(2) zglobne ahure odijeljene su na prednjoj i na stranjoj strani zgloba umetcima
masnoga tkiva. Mjesto je pregiba sinovijalne membrane na bedrenoj kosti (3) sprijeda
malo iznad ruba hrskavice na kojoj membrana i zapoinje (4) i tomu je uzrok suprapatelarna burza (5) koja je spojena sa zglobnim
prostorom. Membrana synovialis je na mjestu pregiba (6) odvojena i odignuta od kosti
periostalnim vezivnim tkivom (7). Sprijeda
je na tibiji (8) pripoj i preklapanje sinovijalne membrane neposredno uz granicu hrskavice, a straga je pripoj sinovijalne opne
na bedrenoj kosti uz hrskavinu granicu (9)
na bedrenim kondilima i pri tomu je zglobni
prostor podijeljen na dva prema natrag usmjerena zatona (10). U sredini zgloba membrana synovialis prolazi ispred lig. cruciatum
anterius (11) i lig. cruciatum posterius (12),
pa su ukriene sveze smjetene intrakapsularno, ali i ekstraartikularno izmeu membranae synovialis (1) i membranae fibrosae
(2). Straga je pripojite membrane na hrskavinoj granici (13). Menisci (14) su ugraeni
u sinovijalnu membranu.
Zglobni prostor je sloeno graen. U otvorenom zglobu nalazimo sprijeda izmeu
sinovijalne i fibrozne membrane iroki masni izdanak, corpus adiposum infrapattellare
(15), to see od donjega ruba patele (koja je
uloena u prednju stijenku zglobne ahure)
(16) pa sve do plica synovialis infrapatellaris
(17) koja dijeli zglob na dva dijela.
Slobodni gornji rub, plica synovialis infrapatellaris, prolazi kroz zglobni prostor i nastavlja se na ligg. cruciata koji sprijeda obuhvaa.
Postranino od corpus adiposum infrapatellare i plica synovialis infrapatellaris nalaze se
plicae alares (18).
U zglobu koljena nalaze se i razliite burze
meu kojima su neke spojene sa zglobnim
prostorom, a najvea je bursa suprapatellaris (5) koja se nalazi sprijeda i proksimalno
i spojena je sa zglobnim prostorom te poveava zglobnu upljinu. Straga su manja

bursa m. semimembranosi i recessus subpopliteus. Na polazitu obiju glava miia gastroknemijusa nalaze se bursa subtendinea m.
gastrocnemii lateralis i bursa subtendinea m.
gastrocnemii medialis.
Meu sinovijalnim burzama koje nisu spojene sa zglobnim prostorom tu se jo nalaze
bursa subcutanea praepatellaris koja lei neposredno iznad patele te dubinska infrapatelarna burza, bursa infrapatellaris profunda
(19) uloena izmeu lig. patellae (20) i fibrozne opne zglobne ahure. Bursa infrapatellaris profunda moe katkad biti spojena
sa zglobnom upljinom. Daljnje burze koje
ne komuniciraju sa zglobnim prostorom su
bursa subfascialis praepatellaris, bursa subtendinea praepatellaris i bursa subcutanea
infrapatellaris.
Donji udovi
Koljeni zglob 211
Sagitalni presjek kroz koljenski zglob
Otvoren desni koljenski zglob,

patela je povuena distalno
Poprjeni presjek kroz koljenski zglob,

prikaz distalnog dijela s gornje strane
Pripoj zglobne ahure
Kretnje u koljenskom zglobu (AE)
Donji udovi
Oko poprjene osi u koljenskom zglobu ostvaruju se pokreti fleksije i ekstenzije, a u poloaju fleksije obavljaju se i pokreti rotacije
oko osi potkoljenice.
Pri ispruenom koljenu (A) napete su obje kolateralne sveze (1, 2) i prednji dio lig.
cruciatum anterius (3). Pri ekstenziji kliu
kondili femura u krajnji poloaj i pri tomu
se iri lig. collaterale tibiale (1), te u zadnjih
10 ekstenzije, prije krajnjega poloaja slijedi
zavrna rotacija od oko 5. Takva je kretnja
uvjetovana napetou lig. cruciatum anterius
i takoer oblikom medijalnoga kondila bedrene kosti (str. 194.) te djelovanjem iliotibijalnog
traktusa (str. 254.). U tom su pokretu potpuno napete obje postranine sveze i istodobno
nastaje blago razdvajanje ukrienih sveza (3,
4). Zavrna rotacija moe biti nadopunjena
i vanjskom rotacijom tibije, a na uporinoj
nozi nastaje blaga rotacija natkoljenice prema unutra. Pri krajnjoj ekstenziji napete su
takoer i kolateralne (1, 2) te ukriene sveze
(A).
Opseg normalne ekstenzije je oko 180, a u
djece i mladih osoba je mogue nainiti i oko
5 veu ekstenziju. U novoroenadi je potpuna ekstenzija nemogua zbog retroverzije
tibije (str. 202.).
Pri flektiranom koljenu (B) gotovo su sve
sveze koljena mlohave i u poloaju fleksije
mogui su pokreti rotacije koje usklauju
ukriene sveze. Opseg je rotacije prema
unutra (C) vei nego opseg rotacije prema van. Ukriene sveze ograniuju rotaciju
prema unutra i pri tomu se pokretu zateu i
stranja vlakna lig. collaterale tibiale (1) i to
posebno pri kraju rotacijske kretnje. Rotaciju
prema van ograniuju ponajprije lig. collaterale tibiale, a pomae mu i lig. collaterale
fibulare (2). Maksimalni je opseg rotacijske
kretnje izmeu 45 i 60. Na nozi oslonjenoj
na podlogu rotacijski se pokret moe odrediti kretanjem glave fibule (5).
Zbog ukoenoga smjera ukrienih sveza, u

svakom je poloaju napeta jedna sveza ili dio
sveze i napeta sveza preuzima voenje zgloba
ako su oslabile kolateralne sveze.
U rotacijskom se pokretu po tibiji kreu femur i menisci (6), a pri fleksiji i ekstenziji
kree se femur klizei po meniscima.
Kliniko znaenje: Razmjerno velike i neskladne zglobne plohe koje su izloene velikim optereenjima u starih su ljudi esto oteene i pritomu je oteena zglobna hrskavica ili su nastale
i promjene na kosti. Prsnue prednje ukriene
sveze (D) uzrokuje tzv. prednji fenomen ladice
(E), tj. u ovjeka s flektiranim koljenom zbog slabosti kolateralnih sveza u tom poloaju moe se
pomaknuti potkoljenica 2 do 3 cm prema naprijed (strjelica). Pri prsnuu stranje ukriene sveze
i lig. collaterale fibulare nastaje stranji fenomen
ladice, tj. mogue je potkoljenicu pri flektiranom
koljenu pomaknuti prema natrag. Neprirodne
postranine pokrete omoguuje prsnue postraninih sveza (klimavo koljeno).
Donji udovi
Kretnje u koljenom zglobu 213
Fleksija koljena
Ekstenzija koljena
Rotacija koljena
prema unutra
Prsnue prednje ukriene sveze
Fenomen ladice, tibija je pomina

pri prekinutim ukrienim svezama
Poloaj noge i koljeni zglob (AC)
Donji udovi
Poloaj, odnosno oblik nogu ovisi o kutu

collum-corpus bedrene kosti (str. 196.), te o
pravilnoj grai koljenoga zgloba. Nepovoljan
poloaj noge stvara neprirodna optereenja i
potom oteenja koljenoga zgloba.
U normalno graena koljenskoga zgloba postoji prava noga, genu rectum (A) i tada
smjer optereenja (1) prolazi sredinom glave
bedrene kosti (2), pa sredinom koljenskoga
zgloba i nastavlja se do sredine kalkaneusa
(3).
Pomak smjera optereenja (1) prema lateralno, odnosno kroz lateralni kondil bedrene kosti (4) i potom kroz glavu fibule (5) uzrokuje
nastanak X-nogu, genu valgum (B). U tom
poloaju prekomjerno je nategnut lig. collaterale tibiale (6) i preoptereeni su lateralni
menisk (7), te zglobne hrskavice lateralnoga
kondila femura (4) i lateralnog kondila tibije
(8). Zglobna je pukotina ira na medijalnoj
negoli na lateralnoj strani i noge se u podruju koljena dotiu, a glenjevi su razmaknuti. U X-nogu je izrazitija zavrna rotacija.
Ako smjer optereenja (1) prolazi kroz medijalni kondil femura (9) ili jo medijalnije, govorimo o O-nogama, genu varum (C). Tada
je prekomjerno napregnut lig. collaterale fibulare (10) i vee je optereenje uz oteenja
na medijalnom menisku (11) i na zglobnoj
hrskavici. Noge se ne dotiu u podruju koljena. U O-nogu nije mogue nainiti maksimalnu ekstenziju, pa stoga ni zavrnu rotacijsku kretnju.
Spojevi izmeu goljenine

i lisne kosti (D)
Goljenino-lisni zglob, articulatio tibiofibularis (12), nepomian je zglob (amfiartroza)
izmeu caput fibulae (13) i facies articularis
fibularis na lateralnom kondilu tibije (14).
Zglob ima vrstu zglobnu ahuru koju pojaavaju ligg. capitis fibulae anterius et posterius. To je kompenzacijski zglob, jer se pri
maksimalnoj dorzalnoj fleksiji u gornjemu

nonom zglobu nategnu maleolarne ralje,
i to se kompenzira gibanjem u tibiofibularnom zglobu.
Obje kosti potkoljenice osim zglobnih spojeva povezuje sindesmotiki spoj, membrana
interossea cruris (15). Vlakna u vrlo vrstoj
interosealnoj membrani usmjerena su silazno od tibije prema fibuli.
Na distalnom kraju obiju kosti nalazi se
syndesmosis tibiofibularis (16). Spoj osiguravaju lig. tibiofibulare anterius koji je
razmjerno tanka sveza koja prelazi preko
prednjih ploha distalnih krajeva obiju kosti
i na stranjoj plohi lig. tibiofibulare posterius.
Stranja se ploha protee sasvim horizontalno. Obje su sveze neznatno rastegljive i pri
dorzalnoj fleksiji se poveava razmak izmeu
obiju kosti potkoljenice.
17 m. semitendinosus, m. gracilis, m. sartorius su osobito optereeni
18 vie su optereeni m. biceps femoris i tractus iliotibialis.
Donji udovi
Poloaj nogu i koljeni zglob, spojevi izmeu goljenine i lisne kosti 215
Genu valgum
Genu rectum
AC Poloaj noge i koljenskoga zgloba

(prema Lanzu i Wachsmuthu)
Genu varum
Spojevi izmeu
tibije i fibule
Kostur stopala (AG)
Razvoj: U gleanjskoj kosti nastaje kotana jezgra u

sedmom ili osmom mjesecu fetalnog ivota.
Kostur stopala dijelimo na:

korijen stopala, tarsus,
sredinji dio, metatarsus, i
prste, digiti.
Varijacije: Tuberculum laterale processus posterior tali moe katkad biti odvojen od gleanjske kosti
pa govorimo o os trigonum.
Donji udovi
Tarsus ima sedam kostiju, i to: gleanjsku

kost, talus, petnu kost, calcaneus, kockastu
kost, os cuboideum, unjastu kost, os naviculare, i tri klinaste kosti, ossa cuneiformia.
U metatarzusu je pet metatarzalnih kosti, a
prste tvore lanci prstiju, phalanges.
Ossa tarsi
Talus (AC), gleanjska kost prenosi teinu

itavoga tijela na stopalo. Caput tali (1) od
tijela, corpus tali (2) odjeljuje collum tali (3). Na caput tali nailazimo na facies articularis navicularis koja se uzglobljuje s os
naviculare, a na collum tali nalazimo otvore
za krvne ile, te hrapavo podruje. Na tijelu gleanjske kosti nailazi se na trochlea tali
(4), te iza nje i ispod processus posterior tali
koji ima kvrice, tuberculum laterale (5) i tuberculum mediale (6). Neposredno uz tuberculum mediale nalazi se sulcus tendinis m.
flexoris hallucis longi (7). Trochlea tali i facies
superior su ire sprijeda vie nego straga.
Na lateralnoj se strani facies superior nastavlja u facies malleolaris lateralis (8) koja see
sve do processus lateralis tali (9), a na medijalnoj strani je manja ploha, facies malleolaris
medialis (10). Tri zglobne plohe uzglobljuju
se s maleolarnim raljama. Na donjoj plohi
talusa, u nastavku facies articularis navicularis nalazi se facies articularis calcanea anterior (11) i na nju se nastavlja facies articularis
calcanea media (12). Iza tih zglobnih ploha nalaze se sulcus tali (13) i potom velika
zglobna ploha, facies articularis calcanea posterior (14).
Na talusu nalazimo jo na polja prekrivena hrskavicom preko kojih je talus u vezi sa svezama (str. 224.).
Tako nalazimo facies articularis lig. calcaneonavicularis plantaris i jedno manje polje, facies articularis
partis calcaneonavicularis lig. bifurcati.
Calcaneus (DG) petna kost, najvea je

kost korijena stopala. Straga se nalazi masivan tuber calcanei (15), koji na prjelasku u
donju plohu ima dva prema naprijed usmjerena nastavka, processus lateralis i processus
medialis tuberis. Na hrapavost tubera petne
kosti vee se Ahilova tetiva. Sprijeda se nalazi facies articularis cuboidea (16). Na gornjoj strani petne kosti najee nalazimo tri
zglobne plohe; facies articularis talaris anterior (17), media (18) i posterior (19). Prednja
i srednja zglobna ploha mogu biti meusobno spojene, a izmeu facies articularis talaris
media et posterior lei sulcus calcanei (20)
koji zajedno sa sulcus tali tvori sinus tarsi.
Na medijalnoj plohi kalkaneusa izboen je
sustentaculum tali (21) koji nosi facies articularis talaris media. Ispod se nalazi sulcus tendinis m. flexoris hallucis longi (22). Na
lateralnoj se plohi nalazi oskudno izraeno
kotano ojaanje, trochlea peronealis (23), a
ispod njega je sulcus tendinis m. peronei longi (24).
Razvoj: U kalkaneusu se razvija kotana jezgra izmeu etvrtoga i sedmoga mjeseca fetalnoga ivota.
Kliniko znaenje: Na kalkaneusu esto nalazimo kotani izdanak, processus medialis tuberis
koji je usmjeren prema naprijed i na njega se veu
razliiti miii tabana. Taj kotani izdanak moe
vrlo esto prouzroiti bolove.
Kosti korijena stopala 217
Razvoj talusa
Desna gleanjska kost prikazana

s gornje strane
Desna gleanjska
kost prikazana
s donje strane
Desna petna kost prikazana

s medijalne strane

s gornje strane
4.7.
fetalni
mjesec
s lateralne strane
Razvoj petne kosti
Donji udovi
7.8. fetalni mjesec
Kostur stopala
Donji udovi
Ossa tarsi, nastavak (AP)
unjasta kost, os naviculare (AC), uzglobljuje se s talusom i s tri klinaste kosti. Na

plohi usmjerenoj talusu nalazimo udubljenu
zglobnu plohu za glavu talusa. Medijalno i
plantarno nalazi se tuberositas ossis navicularis (1), a distalno se nalaze tri zglobne plohe
meusobno odijeljene malim kotanim grebenima preko kojih se navikularna kost uzglobljuje s klinastim kostima.
Razvoj: Kotana jezgra unjaste kosti razvija se u
treoj ili etvrtoj godini ivota.
Kockasta kost, os cuboideum (DF) lateralno je kraa nego s medijalne strane. Distalno
se na kosti nalaze zglobne plohe za etvrtu
i petu metatarzalnu kost koje su meusobno odijeljene grebenom. Medijalno se nalazi
zglobna ploha za uzglobljenje s os cuneiforme laterale, te katkad ispod nje nalazimo
maleno podruje za uzglobljenje s os naviculare. Prema natrag je usmjeren processus calcaneus (2) sa zglobnom plohom za petnu kost. Na donjoj se plohi nastavlja sulcus tendinis
m. fibularis (peronaei) longi (3) s petne kosti
i iza te brazde vodilje nalazi se poprjeno poloeno kotano odebljanje, tuberositas ossis
cuboidei (4).
Razvoj: Kotana se jezgra pojavljuje u desetom lunarnom mjesecu fetalnoga ivota (znak zrelosti
eda).
Tri su klinaste kosti, ossa cuneiformia

(GP), i meusobno se razlikuju veliinom
i poloajem u kosturu stopala. Os cuneiforme mediale (G, H) je najvea kost, a os
cuneiforme intermedium (J, K) je najmanja meu klinastim kostima. Os cuneiforme
mediale je irom plohom usmjerena prema
tabanu, a ossa cuneiformia intermedium i
laterale (L, M) usmjerene su prema tabanu
svojim otrim rubovima. Sve tri kosti imaju
proksimalno zglobne plohe za uzglobljenje
s os naviculare (5), a distalno su uzglobljene s metatarzalnim kostima. Os cuneiforme
mediale se uzglobljuje s prvom metatarzal-
nom kosti i malim dijelom s drugom metatarzalnom kosti (6). Os cuneiforme laterale
ima zglobne plohe za uzglobljenje s treom
metatarzalnom kosti i manju plohu za drugu metatarzalnu kost (7), a katkad i malu
zglobnu plohu za etvrtu metatarzalnu kost. Os cuneiforme intermedium se uzglobljuje samo s drugom metatarzalnom kosti.
Meusobno su sve tri klinaste kosti u zglobu,
a os cuneiforme laterale ima i zglobnu plohu
za uzglobljenje s kuboidnom kosti (8).
Razvoj: U os cuneiforme mediale (N) kotana jezgra
nastaje u drugoj ili treoj godini ivota, u os cuneiforme intermedium (O) u treoj, te u os cuneiforme
laterale (P) u prvoj ili drugoj godini ivota.
Kosti korijena stopala 219
3.4. godina ivota
Os naviculare,
distalna strana
Razvoj os naviculare
10. mjesec
fetalnoga
razvoja
Os cuboideum
dorzalna strana
Os cuboideum,
plantarna strana
Os cuneiforme mediale,
medijalna strana
Os cuneiforme
intermedium,
medijalna strana
Os cuneiforme mediale,
lateralna strana
Os cuneiforme
intermedium,
lateralna strana
2.3.
godina
ivota
Razvoj os cuneiforme
mediale
3.
godina
ivota
intermedium
Razvoj os cuboideum
Os cuneiforme laterale,
medijalna strana
Os cuneiforme laterale,
lateralna strana
1.2.
godina
ivota
laterale
Donji udovi
Os naviculare,
proksimalna strana
Donji udovi
Kostur stopala, nastavak
Ossa sesamoidea
Ossa metatarsi (A, B)
U blizini articulationes metatarsophalangeae

nalazimo razliite sezamske kosti, a redovito
postoji sezamska kost u podruju glave prve
metatarzalne kosti.
Kosti zastopalja, ossa metatarsalia, (pet kosti) cjevaste su kosti sa svodom usmjerenim
prema hrptu stopala. Sve kosti imaju basis
(1), corpus (2) i caput (3) ossis metatarsalis.
Os metatarsale I je najmanja i najdeblja metatarzalna kost. Na plantarnoj strani osnovice prve kosti zastopalja nalazi se izboina,
tuberositas ossis metatarsalis I. U okolini te
izboine na lateralnoj strani os metatarsale I
je uzglobljena s drugom metatarzalnom kosti, a na stranjoj je strani zglobna ploha za
uzglobljenje s os cuneiforme mediale (4). Na
prednjem, distalnom kraju, glava prve metatarzalne kosti ima izboinu i s obiju strana te
izboine po dva lijeba, u kojima se redovito
nalaze dvije sezamske kosti (5).
Ossa metatarsalia II, IlI i IV su splotene i
njihove su baze dorzalno ire nego plantarno, te obje strane imaju zglobne plohe za
meusoban spoj. Straga i proksimalno se
nalaze zglobne plohe za uzglobljenje s ossa
cuneiformia i os cuboideum. Glave tih triju
kosti zastopalja su kuglaste.
Os metatarsale V ima istovjetan oblik, osim
to na lateralnoj strani ima tuberositas ossis
metatarsalis V (6).
Ossa digitorum pedis (A, B)
lanci prstiju, phalanges; drugi do peti prst

imaju phalanx proximalis, phalanx media i
phalanx distalis, a palac ima samo dva lanka. Na lancima razlikujemo basis phalangis
(7), corpus phalangis (8) i caput phalangis
(9). Na distalnom lanku (10) nalazi se tuberositas phalangis distalis, a na glavicama
proksimalne i srednje falange nalazimo male
ljebove.
Varijacija: U petom prstu katkad su srednji i distalni lanak srateni, i to sratenje nastupa ve u hrskavinoj fazi prije roenja.
Razvoj: Hrskavine osnove tijela metatarzalnih

kostiju dobivaju kotani plat u drugom ili treem
mjesecu fetalnoga ivota. U prvoj metatarzalnoj kosti, kao i u metakarpalnih, nalazi se epifizna kotana
jezgra u osnovici, a u ostalih kosti zastopalja kotana
je jezgra u glavici. Te epifizne enhondralne kotane
jezgre nastaju izmeu druge i etvrte godine ivota,
a vrlo esto prva i peta kost zastopalja mogu imati i
drugu epifiznu kotanu jezgru.
Na lancima prstiju nalazimo u bazama epifizne jezgre izmeu prve i pete godine ivota, perihondralne
kotane osnove na tijelu nastaju od drugoga do osmoga mjeseca fetalnoga ivota. I u lancima epifize
srastu za vrijeme puberteta. Napominjemo da je ugradnja kostiju u lancima prstiju nepravilna, pa su
izloeni podatci uglavnom srednje vrijednosti, a ne
pravila.
11 os cuneiforme intermedium,
12 os cuneiforme laterale,
13 os cuboideum,
14 os naviculare.
Kosti stopala i prstiju 221
2.8. fetalni
mjesec
1.5. godina
ivota
2.4. godina
ivota
Razvoj
Metatarzus i falange desnoga stopala prikazani s dorzalne strane
Donji udovi
2.3. fetalni
mjesec
Zglobovi stopala (AC)
Donji udovi
U zglobove stopala, articulationes pedis

ubrajamo gornji zglob stopala, articulatio
talocruralis, donji zglob stopala, articulatio subtalaris i talocalcaneonavicularis, te
articulatio calcaneocuboidea, cuneocuboidea i intercuneiformes i articulatio cuneonavicularis.
Articulationes tarsometatarseae su zglobovi izmeu korijena stopala i metatarzalnih
kostiju. Zglobni spojevi izmeu baza kostiju
zastopalja ine articulationes intermetatarseae, zglobovi izmeu kostiju zastopalja i
proksimalnih lanaka prstiju nazvani su articulationes metatarsophalangeae.
Articulationes interphalangeae pedis su
zglobovi izmeu lanaka prstiju.
Gornji zglob stopala
Zglobne plohe articulatio talocruralis oblikuju gleanjske (maleolarne) ralje (1), trochlea tali s facies superior, i facies malleolaris
medialis et lateralis. Tibia i fibula oblikuju
konkavno zglobno tijelo za valjak talusa (str.
216.) i pri tomu se lisna kost sa zglobnom
plohom nalazi malo nie nego goljenina
kost.
Zglobna ahura (2) vee se na rub zglobnih
hrskavica, a na prednjoj i stranjoj strani zglobnoga prostora nalaze se sinovijalni nabori.
Sveze gornjega zgloba stopala. Najvra
sveza na medijalnoj strani je lig. collaterale
mediale, poznat i kao lig. deltoideum (3) koji
ima pars tibionavicularis (4), pars tibiocalcanea (5), pars tibiotalaris anterior i pars tibiotalaris posterior (6).
Pars tibionavicularis (4) polazi s tibije (7)
i see na os naviculare (8), te prekriva pars
tibiotalaris anterior koji se vee na collum
tali. Pars tibiocalcanea (5) usmjeren je prema sustentaculum tali (9) i djelomino prekriva pars tibionavicularis (4). Daljnje sveze
gornjega zgloba stopala su i lig. talofibulare
anterius (10), lig. talofibulare posterius i lig.

calcaneofibulare (11). Lig. talofibulare anterius spaja lateralni maleol i vrat gleanjske
kosti. Lig. talofibulare posterius napet je
gotovo vodoravno od fossae malleoli lateralis do processus posterior tali. Distalno i
proksimalno od stranje tibiofibularne sveze
izbouje se zglobna ahura. Gleanjske ralje
uvruju lig. tibiofibulare anterius (12) i lig.
tibiofibulare posterius.
Kretnje. U gornjem nonom zglobu mogue
su plantarna i dorzalna fleksija. Pri tomu je
iz poloaja plantarne fleksije mogue initi
abdukciju i adukciju stopala, i to zbog toga jer je stranji dio valjka talusa ui, pa izmeu gleanjskih ralji i valjka talusa nastaje
iri prostor. Gornji zglob stopala ubrajamo
u kutne zglobove s poprjeno poloenom
osi koja je usmjerena neposredno ispod vrha
medijalnoga maleola i prolazi kroz najdeblji
dio lateralnoga maleola. Opseg kretnji najvee dorzalne do najvee plantarne fleksije
je oko 70.
Kliniko znaenje: Dvije su zglobne pruge za
amputaciju metatarzalnih kostiju i prstiju, te za
amputaciju svih kostiju osim talusa i kalkaneusa. Chopartova zglobna pruga (C crveno) pogrjeno je nazvana i articulatio tarsi transversa, a
prolazi izmeu talusa (13) i kalkaneusa (14) te os
naviculare (8) i os cuboideum (15). Lig. bifurcatum (16) (str. 226.) ima kljuno znaenje i njegovo je presijecanje preduvjet otvaranju Chopartove zglobne pruge. Lisfrancova zglobna pruga
(C modro) nalazi se izmeu kostiju tarzusa i metatarzusa, ali treba zapamtiti da os metatarsale II
(17) see vie proksimalno, pa zglobna pruga nije
pravocrtna.
18
19
20
21
22
23
lig. calcaneocuboideum plantare,

lig. plantare longum,
os cuneiforme mediale,
os cuneiforme intermedium,
os cuneiforme laterale,
tuberculum mediale processus posterioris tali,
24 lig. calcaneonaviculare plantare.
Donji udovi
Gornji noni zglob 223
Presjek kroz tarzalne kosti
Zglob stopala prikazan s dorzalne strane
Zglob stopala prikazan s

medijalne strane
Zglobovi stopala, nastavak
Donji udovi
Donji zglob stopala (AB)
Donji zglob stopala ine dva odijeljena zgloba, i to stranji dio, articulatio subtalaris (1)
i prednji dio, articulatio talocalcaneonavicularis (2). Oba zgloba imaju vlastitu mehaniku. Zglobne plohe, articulatio subtalaris,
tvore talus (3) i calcaneus (4). Zglobna ahura je mlohava i tanka i pojaavaju je ligg. talocalcanea mediale et laterale (5). Articulatio
talocalcaneonavicularis ima tri zglobna tijela. Osim zglobnih ploha na talusu (3), kalkaneusu (4) i na os naviculare (6) nalazimo i
hrskavicom obloeno zglobno tijelo koje ini
lig. calcaneonaviculare plantare (7). Ta sveza
polazi s kalkaneusa u blizini facies articularis
media i vee se na os naviculare, te zajedno s
unjastom kosti oblikuje konkavno zglobno
tijelo za uzglobljenje glave talusa.
Prednji dio zglobne ahure u donjem zglobu
stopala vee se usporedno na hrskavinu osnovu koju ini lig. calcaneonaviculare plantare, a pojaava je lig. bifurcatum (8) koji (str.
226.) meusobno povezuje calcaneus (4), os
naviculare (6) i os cuboideum (9). Lig. talocalcaneum interosseum (10) nalazi se u sinus
tarsi i dijeli prednji od stranjega dijela donjega zgloba stopala.
U gornjem zglobu stopala mogue su kutne
kretnje, a u donjem su zglobu stopala mogue rotacijske kretnje. Stoga je gornji zglob
stopala ginglymus, a donji zglob stopala trohoidni zglob i kad se kretnje u oba zgloba
udrue, govorimo o trohoginglimusu. Obrtne kretnje su poput kretnji ruke nazvane
supinacija i pronacija i pri tomu supinacija
oznauje podizanje medijalnoga ruba stopala, a pronacija podizanje lateralnoga ruba
stopala i okretanje prema van. Opseg pronacije i supinacije zajedno je oko 60.
Preostali zglobovi izmeu kostiju
stopala i zastopalja (A, B)
Articulatio calcaneocuboidea (11) je

amfiartroza i njegova je zglobna ploha dio
Chopartove zglobne pruge (str. 222.). Articulatio cuneonavicularis, articulationes

tarsometatarseae i articulatio cuneocuboidea takoer su amfiartroze, a sveze koje pojaavaju zglobnu ahuru opisane su na str.
226. U amfiartroze ubrajamo i articulationes intertarsales i articulationes intermetatarsales izmeu susjednih ploha baza IIV
metatarzalne kosti.
Zglobovi prstiju
Articulationes metatarsophalangeae i articulationes interphalangeae pedis dijelimo

na proksimalne, srednje i distalne zglobove. Proksimalni zglobovi su prema obliku kuglasti zglobovi, ali su njihove kretnje
ograniene kolateralnim svezama. Srednji i
distalni zglobovi meu lancima prstiju su
kutni zglobovi.
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
lig. calcaneocuboideum dorsale,

lig. cuboideonaviculare dorsale,
lig. talonaviculare,
ligg. tarsometatarsea dorsalia,
lig. metatarsea dorsalia,
lig. plantare longum,
ligg. metatarsea plantaria,
tendo m. fibularis (peronaeus) longus,
tendo m. tibialis anterior,
tendo m. tibialis posterior,
tendo m. fibularis (peronaeus) brevis,
lig. calcaneocuboideum plantare,
lig. cuboideonaviculare plantare.
Donji udovi
Donji noni zglob, zglobovi stopala i prstiju 225
Zglobovi stopala, prikaz s dorzalne strane
Zglobovi stopala, prikaz s plantarne strane
Sveze zglobova stopala (AB)
Donji udovi
Sveze korijena stopala moemo podijeliti na

nekoliko skupina:
Skupina sveza koje povezuju kosti potkoljenice s kostima korijena stopala (crveno)
obuhvaa lig. collaterale mediale (1), dok se
lig. collaterale laterale sastoji od lig. talofibulare anterius (2), lig. talofibulare posterius
(3), lig. calcaneofibulare anterius (4), lig. tibiofibulare anterius (5) i lig. tibiofibulare posterius (6).
Skupinu sveza koje spajaju gleanjsku kost
s ostalim kostima korijena stopala (zeleno)
ine lig. talonaviculare (7), lig. talocalcaneum
interosseum (8), lig. talocalcaneum laterale
(9) i mediale (10) te lig. talocalcaneum posterius (11).
Ostale sveze hrpta stopala, ligamenta tarsi
dorsalia (uto) obuhvaaju dva dijela lig. bifurcatum (12) (lig. calcaneonaviculare i calcaneocuboideum), te ligg. intercuneiformia
dorsalia (13), lig. cuneocuboideum dorsale
(14), lig. cuboideonaviculare dorsale (15), ligg.
cuneonavicularia dorsalia (16) i ligg. calcaneocuboidea dorsalia (17).
Ligamenta tarsi plantaria (modro) spajaju
pojedine kosti stopala na plantarnoj strani.
Lig. plantare longum (18) polazi od tuber calcanei do os cuboideum i potom do metatarzalnih kostiju. Za statiku je vrlo vana sveza lig. calcaneonaviculare plantare (19) (str.
228.), a njegov medijalni dio ini lig. calcaneocuboideum plantare (20). Tu jo nalazimo
i ligg. cuneonavicularia plantaria, lig. cuboideonaviculare plantare, ligg. intercuneiformia
plantaria, lig. cuneocuboideum plantare, te
interosealne sveze: lig. cuneocuboideum interosseum i ligg. intercuneiformia interossea.
Sveze izmeu korijena stopala i zastopalja
(ljubiasto) dijele se na ligg. tarsometatarsea
dorsalia et plantaria i na ligg. cuneometatarsea interosea.
Sveze izmeu kostiju zastopalja (ruiasto). Tu spadaju ligg. metatarsea interossea
dorsalia et plantaria i nalaze se u okolici baza

metatarzalnih kostiju.
Morfologija i funkcija
kostiju stopala (C, D)
U stranjem odsjeku kostura stopala kosti
su postavljene jedna iznad druge, a u srednjem i prednjem odsjeku poloene su usporedno i tako nastaje svod stopala koji oblikuju uzduni (sagitalni) i poprjeni (transverzalni) luk.
Pri tomu od gleanjske kosti poinje medijalni niz kostiju (svijetlosivo), a od petne kosti
poinje lateralni niz kostiju (tamnosivo).
Unutranji niz kostiju oblikuju talus (21),
os naviculare (22), ossa cuneiformia (23) i tri
medijalne metatarzalne kosti, te lanci pripadajuih prstiju. Vanjski niz kostiju tvore calcaneus (24), os cuboideum (25) i dvije lateralne metatarzalne kosti s falangama pripadnih
prstiju.
Stoga je stopalo sprijeda iroko i prema natrag se suzuje, a istodobno je stopalo straga
uzvienije nego sprijeda. Uzduni luk svoda
stopala je izrazitiji na unutarnjem rubu stopala, a poprjeni je luk dobro izraen u srednjem i prednjem dijelu stopala.
Kliniko znaenje: Prema klinikoj podjeli talus
i kalkaneus tvore stranji dio stopala, ostale kosti korijena stopala oblikuju srednji dio stopala,
a kosti zastopalja i lanci prstiju ine prednji dio
stopala.
Donji udovi
Sveze zglobova stopala i morfologija skeleta stopala 227
Sveze stopala prikazane

s medijalne strane
Oba niza kostiju

stopala prikazana
s gornje strane
Sveze stopala prikazane

s lateralne strane
Oba niza kostiju stopala

prikazana s medijalne strane
Donji udovi
Svod i funkcija stopala (AC)

Svod stopala u pripadnom poloaju nosi teinu tijela i pri tomu su nosive toke svoda
stopala tuber calcanei (1), caput ossis metatarsalis I (2) i caput ossis metatarsalis V (3),
pa tako nastaje trokutasto uporite (A, crveno iscrtkano). Otisak stopala (B) obuhvaa
veliku povrinu na koju se osim ovih triju
toaka prenosi teina tijela. Sile optereenja
prenose se od goljenine kosti (4) na kalkaneus (5) i potom prema zastopalju i prstima
(6). Sile tlaka stalno tee izravnavanju stopala i tomu se opiru sveze i miii tabana.
Sveze stopala pri tomu imaju veu snagu i
znaenje nego miii, premda se prekomjerno rastegnuta sveza ne moe vratiti u prvotan oblik.
Sveze su aponeurosis plantaris (7), lig. plantare longum (8, 9), lig. calcaneonaviculare
plantare (10) i kratke plantarne sveze.
Pri tomu je najblia povrini plantarna aponeuroza (7) to povezuje vrh petne kosti s
plantarnom plohom prstiju, a ima posebno
znaenje pri uspravnom stavu. U srednjem
odsjeku stopala aponeuroza osim uzdunih
vlakana ima i poprjena vlakna, te odrava
uzduni i poprjeni luk svoda stopala.
Lig. plantare longum (8, 9) polazi s plantarne plohe petne kosti i spaja lateralne strane
kostiju korijena stopala i usmjerena je distalno, gdje se proiruje u uzduni povrinski
vezivni sloj preko tetiva m. fibularis (peronaeus) longus, see sve do baza kostiju zastopalja i zajedno se s kratkim vlaknima lig.
calcaneocuboideum plantare (9) vee na tuberositas ossis cuboidei.
Lig. calcaneonaviculare plantare (10) zajedno s kratkim plantarnim svezama ini
najdublji sloj sveza, i sudjeluje u oblikovanju
konkavnoga zglobnoga tijela za zglobljenje
s glavom gleanjske kosti. Sveza je debela 5
mm i njezina je unutranja ploha obloena
vezivnom hrskavicom koja moe katkad i
okotati.
Plantarni miii djeluju kao natezai i time

odravaju svod stopala, te se zajedno sa svezama suprotstavljaju djelovanju teine tijela.
Miii su slabiji nego sveze, a i brzo se zamaraju. Pri razliitim optereenjima mogua je
regulacija snage kontrakcije miia, a prema
najnovijim istraivanjima miii pomau
odravanju svoda stopala tek pri prekomjernim optereenjima i pri tomu veu snagu
imaju medijalni abduktori od lateralnih.
Plantarno miije obuhvaa kratke miie
stopala (11) koji su smjeteni izmeu tarzalnih i metatarzalnih kostiju, a seu do lanaka prstiju, i tetive dugih miia noge koji
na stopalo dolaze s potkoljenice i veu se na
pojedine kosti korijena stopala i zastopalja,
te na lanke prstiju. Kratki miii stopala
omoguuju gibanje prstiju prema tarzalnim
i metatarzalnim kostima, i pri stajanju su tetive i metatarzalne kosti pritisnute na podlogu. Kratki miii stopala nateu svod stopala
i podiu kosti zastopalja, pa time rastereuju
tetive dugih miia.
Donji udovi
Svod i funkcija stopala 229
Uporine toke kostura stopala

prikazane na nacrtanom kosturu
stopala s gornje strane
Svod stopala prikazan s

medijalne strane
Otisak stopala desne noge s

ucrtanim kosturom stopala
prikazanim s donje strane
Oblici stopala (AJ)
Donji udovi
Pravilan se poloaj stopala moe istraiti

otiskom stopala. Pes rectus (A), zdrava noga u otisku stopala ima otiske svih pet prstiju
i prednji je dio povezan sa stranjim dijelom
stopala. Pri tomu je glavno optereenje usmjereno medijalno (E) na petnu kost (1) i na
glavicu prve kosti zastopalja (2).
Kliniko znaenje: Ako je svod stopala (B) iroko
otisnut govorimo o ravnom stopalu ili pes planus,
koje nastaje zbog zatajenja funkcije kratkih plantarnih miia i posljedine prenapregnutosti sveza, te se konano svod stopala izravna. Pri tomu,
takoer, nastaje i pronacija talusa koji se postavlja
medijalno prema kalkaneusu (F) a posljedica toga je pregradnja svih kostiju korijena stopala (calcaneus, talus, os naviculare, os cuboideum).
Nastanak ravnoga stopala zbog prenapregnutosti
dugih miia, ije tetive prolaze plantom pedis,
uzrokuje jake bolove u stopalu i u potkoljenici.
Razdijeljeni otisak stopala (C) znak je tzv. visokog
stopala, pes cavus, to nastaje pri supinaciji petne
kosti uz pronaciju ostalih kostiju tarzusa.
Izvrnuto stopalo, pes planovalgus (D), ima medijalno izboen otisak i nastaje izvrtanjem ravnoga stopala prema medijalno, pes valgus (H), a
kalkaneus se nalazi u poloaju pronacije.
Pri pes rectus (G) optereenje je (str. 214.)

usmjereno sredinom petne kosti sve do njezine
donje plohe.
Kliniko znaenje: Pri izvrnutom stopalu, pes
valgus (H), smjer optereenja prolazi kroz talus i
kalkaneus s obzirom na uzdunu os potkoljenice i
tvori kut otvoren prema van, a stopalo se nalazi u
poloaju pronacije.
Kljenut miia supinatora (m. triceps surae, m. tibialis posterior, m. flexor hallucis longus, m. flexor digitorum longus, m. tibialis anterior) takoer
moe biti uzrokom ovoga poloaja stopala.
Zgreno stopalo, pes varus (J), stvara posve suprotnu sliku, jer uzduna os to prolazi kroz talus
i kalkaneus tvori s transverzalnom osi kut otvoren prema medijalno. Takva slika nastaje takoer
pri kljenuti miia pronatora (mm. peronaei, m.
extensor digitorum longus i m. extensor hallucis
longus) to uzrokuje supinacijski poloaj stopala.
Lateralni maleol pri pes rectus (G), nalazi se nie
nego medijalni, a u osoba s pes valgus (H) lateralni gleanj je postavljen jo nie nego pri pes
rectus. Pes varus (J) ima oba maleola priblino
u istoj razini.
Daljnje su promjene poloaja stopala pes equinus i pes calcaneus. Pes equinus nastaje pri kljenuti miia fleksora potkoljenice.
Istodobno postojanje pes varus i pes equinus nazvano je pes equinovarus i nastaje zbog kljenuti
peronealnih miia i m. tibialis anterior.
Otisak stopala moe biti promijenjen i zbog
promjena na kraljenici.
Pravilno stopalo
Ravno stopalo
Visoko stopalo
Izvrnuto stopalo
Svod pravilnoga stopala

prikazan s
medijalne strane
Sputeni svod
stopala prikazan s
medijalne strane
Per rectus
Per valgus
Per varus
Donji udovi
Oblici stopala 231
232 Donji udovi

Miii zdjelice i natkoljenice
Donji udovi
Podjela miia (AC)
Miije zdjelice mogue je raspodijeliti na

razliite naine i slino kao miie ramenoga
obrua moemo ih podijeliti prema smjetaju ili, pak, s obzirom na inervaciju iz ventralnoga ili dorzalnoga dijela spleta ivaca
(3. svezak), a stranju skupinu miia zdjelice moemo takoer podijeliti razvojno na
prednju i stranju skupinu. Daljnja je podjela
mogua, konano, i prema djelovanju pojedinih miia.
Miie natkoljenice moemo takoer podijeliti sukladno njihovu smjetaju, djelovanju i
inervaciji, pa s obzirom na smjetaj razlikujemo prednju, stranju i medijalnu skupinu
miia natkoljenice. Miii aduktori natkoljenice (osim m. gracilis) djeluju samo u zdjelinom zglobu i njihov je pripoj na bedrenoj
kosti. Miii natkoljenice ponajprije djeluju
na zglob koljena i stoga se veu na potkoljenicu. Miie natkoljenice prema funkciji
dijelimo na fleksore i ekstenzore i ekstenzori
koljena se nalaze na prednjoj strani natkoljenice, a fleksori se nalaze na stranjoj strani.
M. sartorius je genetiki ekstenzor koji je tek
sekundarno promijenio poloaj, te flektira
zglob koljena.
Rasprava o miiima zdjelice moe se temeljiti s obzirom na njihovu inserciju i s obzirom na njihovu funkciju, a u miia natkoljenice najprije govorimo o njihovu poloaju
i tek potom o funkciji.
Stranje miie zdjelice (str. 234.) dijelimo na prednju i stranju skupinu.
Prednja se skupina vee u podruju trochanter minor,
i to su:
m. psoas major i m. iliacus koji oblikuju
m. iliopsoas (1), te m. psoas minor.
Stranja se skupina vee u podruju trochanter major, i u njegovu nastavku, i to su:
m. piriformis (2),
m. gluteus minimus (3),
m. gluteus medius (4),

m. tensor fasciae latae (5) i
m. gluteus maximus (6).
Prednji miii zdjelice i aduktori natkoljenice (str.
238.) su:
m. obturatorius internus (7),
mm. gemelli (8),
m. quadratus femoris (9),
m. obturatorius externus (10),
m. pectineus (11),
m. gracilis (12),
m. adductor brevis (13),
m. adductor longus (14),
m. adductor magnus (15),
m. adductor minimus (16).
Prednja skupina miia natkoljenice (str. 248.)
M. quadriceps femoris ima etiri dijela:
m. rectus femoris (17),
m. vastus intermedius (18),
m. vastus medialis (19) i
m. vastus lateralis (20).
Zaseban je mii m. sartorius (21).
Stranja skupina miia natkoljenice (str. 250.):
m. biceps femoris (22),
m. semitendinosus (23),
m. semimembranosus (24) i
m. popliteus (str. 264.).
25
26
27
28
29
30
31
32
33
34
35
fascia lata,
septum intermusculare vastoadductorium,
septum intermusculare femoris laterale,
collum femoris,
a. femoralis,
v. femoralis,
n. saphenus,
v. saphena magna,
n. ischiadicus,
a. profunda femoris,
n. femoralis.
Miii zdjelice i natkoljenice 233
Donji udovi
Presjek kroz natkoljenicu u

ravnini vrata bedrene kosti
Presjek kroz sredinu natkoljenice
Ravnine reza
234 Donji udovi: Miii, fascije i druge tvorbe
Stranji zdjelini miii
Donji udovi
Prednja skupina stranjih zdjelinih

miia koji se veu u podruju
maloga trohantera (A, B)
M. psoas major (1) ima povrinski i dubinski dio. Povrinski dio miia polazi s
postranine plohe dvanaestoga prsnoga kraljeka, te od prvoga do etvrtoga slabinskoga kraljeka (2), i s disci intervertebrales tih
kraljeaka, a dubinski dio miia polazi od
processus costales prvoga do petoga lumbalnog kraljeka (3).
M. psoas major se udruuje s m. iliacus (4), te
obavijeni s fascia iliaca tvore m. iliopsoas (5)
koji prolazi iznad eminentia iliopubica i kroz
lakunu muskulorum, te se vee na trochanter
minor (6). U podruju eminentia iliopubica
izmeu kosti i miia nalazi se bursa iliopectinea koja see do prednje plone zglobne
ahure zgloba kuka, a katkad je spojena sa
zglobom. Bursa subtendinea iliaca nalazi se
izmeu maloga trohantera i pripoja m. iliopsoas. Izmeu obaju slojeva m. iliopsoas
prolazi lumbalni splet ivaca (str. 404.).
M. iliacus (4) polazi iz fossa iliaca (7) i iz
okoline spina iliaca anterior inferior, te se
udruuje s m. psoas major (1) u m. iliopsoas (5). Vlakna m. iliacus se nalaze redovito
ispod vlakana m. psoas major i na trochanter minor se veu vie distalno. M. iliopsoas
je glavni pregiba natkoljenice i omoguuje
hod, a takoer pregiba tijelo prema naprijed
i podie ga iz leeega poloaja. M. iliopsoas
je takoer vanjski rotator u zglobu kuka.
M. psoas major je za razliku od m. iliacus
viezglobni mii koji prelazi preko spojeva
meu kraljecima i iznad articulatio sacroiliaca, te pregiba kraljenicu na svoju stranu.
Inervacija: plexus lumbalis i n. femoralis. M.
psoas major (L1L3), m. iliacus (L2L4).
Varijacije: M. psoas minor je razvijen u oko 50%
ljudi, te polazi s dvanaestoga prsnoga i prvoga slabinskoga kraljeka, potom se prikljuuje ilijanoj fasciji i
preko nje se vee na eminentia iliopubica, odnosno
ulazi u arcus iliopectineus.
M. psoas major moe takoer polaziti i s glavice dvanaestoga rebra, a m. iliacus sa zglobne ahure zgloba
kuka i s krine kosti.
Kliniko znaenje: O sekundarnim apscesima
vidi na str. 94.
8
9
10
11
12
m. pectineus,
m. adductor minimus,
m. adductor longus,
arcus iliopectineus,
lig. inguinale.
Donji udovi
Stranji miii zdjelice: prednja skupina 235
Stranji zdjelini miii

to se veu na trochanter minor
Polazite, tok i
pripoji miia
Stranja skupina zdjelinih

miia, nastavak
Donji udovi
Stranja skupina miia iji je pripoj u

podruju velikoga trohantera (AD)
M. tensor fasciae latae (1) polazi iz podruja

spina iliaca anterior superior (2) i prolazi ispod trochanter major u tractus iliotibialis (3)
koji se vee na condylus lateralis tibiae. Pritie glavu bedrene kosti u acetabul i istodobno je fleksor natkoljenice prema unutra
i abduktor, a nastavlja se u prednji snop mm.
glutei medius et minimus.
Inervacija: n. gluteus superior (L4L5)
M. gluteus maximus (4) je najsnaniji mii
i s obzirom na polazite dijeli se na povrinski i dubinski dio. Povrinski dio miia
polazi s crista iliaca (5), sa spina iliaca posterior superior (6), od fascia thoracolumbalis,
te s os sacrum (7) i os coccygis (8). Dubinski
dio miia polazi s ala ossis ilii (9), iza linea
glutea posterior, te s lig. sacrotuberale (10) i
od fascije m. gluteus medius. Proksimalni
dio miia prikljuuje se u tractus iliotibialis
(3), a distalni se dio vee na tuberositas glutea (11). Izmeu miia i trochanter major
nalazi se velika bursa trochanterica musculu
glutei maximi (12), iji poloaj spram tuber
ischiadicum ovisi o poloaju tijela, te pri stajanju pokriva tuber ischiadicum; u sjedeem
poloaju je sjedna kvrga ogoljena.
Mii je ekstenzor i rotator natkoljenice prema van u zdjelinom zglobu i miini osigura koji sprjeava sagibanje zdjelice. Ima
veliko znaenje pri uspinjanju stubama i pri
sputanju tijela u sjedei poloaj. Razliiti dijelovi miia mogu sudjelovati u abdukciji i
adukciji natkoljenice. Pri tomu dio miia
koji se vee na fascia lata abducira natkoljenicu; a dio koji se vee na tuberositas glutea
aducira nogu. Oba velika glutealna miia zajedno mogu pripomagati funkciji m.
sphincter ani externus.
Inervacija: n. gluteus inferior (L5S2).
M. gluteus medius (13) polazi s facies glutea
ala ossis ilii (14), izmeu linea glutea anterior
et posterior, te s crista ossis ilii (15) i s fascia
iliaca, a vee se na trochanter major (16). Izmeu zavrne tetive i trochanter major nalazi
se bursa trochanterica m. glutei medii. Prednji dio m. gluteus medius obavlja unutarnju
rotaciju i fleksiju natkoljenice, a stranji dio
ostvaruje vanjsku rotaciju i ekstenziju, a cijeli
je mii abduktor natkoljenice.
Inervacija: n. gluteus superior (L4L5).
M. gluteus minimus (17) polazi s glutealne
fascije ala ossis ilii (18) izmeu linea glutea
anterior i linea glutea anterior i vee se na
trochanter major (19).
Na njegovom pripoju nalazi se bursa m. glutei minimi. Funkcijom pomae djelovanju
srednjem glutealnom miiu, a osim toga je
i slab abduktor.
Inervacija: n. gluteus superior (L4S1).
M. piriformis (20) ima nekoliko zubaca koji
polaze s facies pelvina krine kosti lateralno
od foramina sacralia anteriora (21) i takoer
polazi s ruba incisura ischiadica major.
Mii prolazi kroz foramen ischiadicum majus i vee se na unutranju stranu vrha trochanter major (22). Pri stajanju mii obavlja
vanjsku rotaciju i abdukciju natkoljenice i
sudjeluje u retroverziji noge.
Inervacija: plexus sacralis (L5S2)
Varijacije: N. ischiadicus ili njegove grane mogu
piriformni mii podijeliti na nekoliko dijelova, a
katkad moe dio miia i manjkati.
23 m. obturatorius internus,
24 m. quadratus femoris.
Donji udovi
Stranji miii zdjelice: stranja skupina 237
Stranja skupina zdjelinih miia,

m. tensor fasciae latae i m.
gluteus maximus

m. piriformis i m. gluteus medius

m. piriformis i m. gluteus minimus
Prednji zdjelini miii (AD)
Donji udovi
Prednji su miii zdjelice po funkciji vanjski

rotatori i inervira ih ventralni dio spleta ivaca. Miii svojim tonusom prevladavaju tonus unutarnjih rotatora, te usklauju poloaj
i ravnoteu tijela, pa je poloaj nogu takav da
je vrh stopala usmjeren prema van, i to ostvaruje sigurnije uporite tijela.
M. obturatorius internus (1) polazi s unutranje plohe zdjeline kosti oko foramen obturatum i s membrana obturatoria, te prolazi
i potpuno ispunjava foramen ischiadicum
minus i vee se u trohanteriku udubinu, fossa trochanterica (2). U podruju incisura ischiadica minor nalazi se bursa ischiadica m.
obturatorii interni. Mii je zajedno s m. gluteus maximus i m. quadratus femoris meu
najjaim vanjskim rotatorima u zglobu kuka, a kost slui kao hipomohlion za funkciju
miia. Pri sjedenju i kad je noga podignuta
prema naprijed mii djeluje i kao abduktor.
Mm. gemelli prekrivaju rubne dijelove unutarnjega opturatornoga miia, pa ih zajedno
s m. obturator internus Lanz naziva i m. triceps coxae. M. gemellus superior (3) polazi
sa spina ischiadica (4), a m. gemellus inferior (5) polazi s tuber ischiadicum (6) i oba
se miia veu u trohanteriku udubinu (2).
Funkcija obaju miia nadopunjuje funkciju
m. obturator internus.
Inervacija: n. gluteus inferior, plexus sacralis
(L5S2).
Varijacije: esto manjka jedan m. gemellus, a katkad mogu nedostajati i oba miia. Katkad postoje
prekobrojna miina vlakna, m. obturatorius internus, koja polaze s okolnih sveza.
M. quadratus femoris (7) etverokutna je

miina ploa i polazi s tuber ischiadicum (6),
te se vee na crista intertrochanterica (8). Mii je vanjski rotator i aduktor natkoljenice.
Inervacija: n. gluteus inferior, plexus sacralis
(L5S2)
Varijacije: Mii moe manjkati, a katkada sraste
s m. adductor magnus.
M. obturatorius externus (9) polazi s vanjske plohe medijalnoga kotanoga ruba opturatornoga otvora i s membrana obturatoria,
te see do trohanterike udubine (2) i vee se
na nju i na zglobnu ahuru.
Mii je duboko smjeten i mogue ga je prikazati samo ako se uklone okolni miii. Polazite miia pokrivaju miii s aduktorima,
a na natkoljenici mii pokriva m. quadratus
femoris. Mii je vanjski rotator te malo pomae i adukciju natkoljenice.
Inervacija: n. obturatorius (L1L4).
10 m. piriformis,
11 os sacrum.
Donji udovi
Prednji zdjelini miii 239
Prednji zdjelini miii, prikaz straga,

flektirana natkoljenica
Prednji zdjelini miii, prikaz straga,

ispruena natkoljenica
M. obturatorius externus,
prikaz odozdo
Shema (polazita, tokovi i

pripoji miia)
Natkoljenini miii aduktori (AD)
Donji udovi
Aduktori natkoljenice s obzirom na funkciju su:

m. obturatorius externus (str. 238.),
m. gracilis,
m. pectineus,
m. adductor brevis,
m. adductor longus (str. 242.),
m. adductor magnus (str. 242.) i
m. adductor minimus (str. 242.).
Sve miie aduktore natkoljenice inervira n.
obturatorius, a dodatna inervacija potjee od
femoralnoga ivca (m. pectineus) i od tibijalnoga ivca (m. adductor magnus).
M. gracilis (1) jedini je dvozglobni mii
u skupini aduktora i polazi s ramus inferior
ossis pubis (2) u blizini simfize te dolazi na
medijalnu stranu tibije (3) gdje zajedno s tetivama m. semitendinosus i m. sartorius tvori
pes anserinus superficialis (4), i pri tomu je
m. gracilis medijalni, a nalazi se pod koom
pa se pri abdukciji natkoljenice pod koom
nazire njegovo polazite.
Mii aducira natkoljenicu pri ispruenom
koljenu i flektira je u zdjelinom zglobu. Izmeu tetiva triju miia i tibije u podruju
pes anserinus nalazi se redovito sluzna vrea,
bursa anserina.
Inervacija: r. anterior n. obturatorii (L2L4).
M. pectineus (5) polazi s eminentia iliopubica i s pecten ossis pubis (6) sve do tuberculum
pubicum (7) i usmjeren je ukoso prema dolje, te njegova proksimalna vlakna prolaze
iza malog trohantera. Mii se vee na linea
pectinea (8) i na proksimalni dio linea aspera (9). M. pectineus zajedno s iliopsoas (str.
234.) oblikuje dno fossae iliopectineae. Mii
u zglobu kuka flektira (anteverzija), aducira
natkoljenicu, a prema elektromiografskim
istraivanjima, takoer djelomino pomae
i unutarnju rotaciju.
Inervacija: n. femoralis (L2L3) i r. anterior
n. obturatorii (L2L4)
M. adductor brevis (10) polazi s ramus inferior ossis pubis (11) u blizini simfize i u
bliskom spoju s m. adductor longus, te se

vee na gornju treinu labium mediale lineae
asperae (9). Mii je aduktor natkoljenice i
sudjeluje takoer i u vanjskoj rotaciji, a djelomino i u fleksiji u zglobu kuka.
12 m. adductor longus,
13 m. adductor magnus,
14 m. adductor minimus,
15 m. obturatorius externus,
16 m. quadratus femoris,
17 m. semitendinosus,
18 m. sartorius,
19 m. iliopsoas.
Natkoljenini aduktori 241
Donji udovi
Ravnina
reza
M. adductor brevis,
odvojeno prikazan
Polazita, tokovi
i pripoji miia
Aduktori natkoljenice,
m. gracilis, m. pectineus
i m. adductor brevis
Presjek kroz
proksimalni dio
natkoljenice u ravnini
vrata bedrene kosti
Donji udovi
Natkoljenini miii aduktori

(nastavak AD)
tibialis inervira dijelove koji se veu na tuberculum adductorium (L3L5).
M. adductor longus (1) polazi s ramus superior ossis pubis (2), i nalazi se ispred m.
adductor magnus (4), a proksimalno na
bedrenoj kosti u istoj ravnini se nalazi i m.
adductor brevis (5). Mii se vee na medijalnu treinu medijalne usne linea aspera (3),
a distalno njegova miina vlakna seu sve
do canalis adductorius (vidi dolje). Mii je
ponajprije aduktor i vanjski rotator natkoljenice, a neznatno sudjeluje u njezinoj fleksiji
(anteverzija).
Od miinog dijela (9) m. adductor magnus

(4) odjeljuju se aponeurotika tetivna vlakna
koja prelaze u tetivnu plou koja ide na m.
vastus medialis (15) (str. 248.) i nazvana je
septum intermusculare vastoadductorium
= membrana vastoadductoria (16), u sastav koje se mogu ukljuiti i tetivna vlakna
m. adductor longus (1). Izmeu septum intermusculare vastoadductorium, m. adductor
magnus, m. adductor longus i m. vastus medialis nalazi se tunel, canalis adductorius
koji se otvara u hiatus adductorius (vidi
ispred) u poplitealnoj jami.
M. adductor magnus (4) polazi s prednje

plohe ramus inferior ossis pubis (6) i s ramus
ossis ischii (7) sve do tuber ischiadicum (8) i
debeli je trbuh miia usmjeren medijalnom
stranom bedra. Ima dva dijela: dio miia
(9) se vee na medijalnu usnu linea aspera
(10), a drugi se dio (11) tetivno vee na tuberculum adductorium (12) na medijalnom
epikondilu bedrene kosti. Tetivni dio miia
tvori septum intermusculare, to na medijalnoj strani odjeljuje miie fleksore i ekstenzore; moe se opipati kroz kou iza m. vastus
medialis, a izmeu obaju dijelova velikoga
aduktornoga miia nastaje pukotina, hiatus
tendineus adductorius (13).
Mii je snaan aduktor; dio koji se vee na
linea aspera vanjski je rotator, a dio to se
vee na epicondylus medialis obavlja rotaciju prema unutra ako je noga flektirana i okrenuta prema van. Mii takoer sudjeluje u
ekstenziji u zglobu kuka.
M. adductor minimus (14) je neotro odijeljen od velikog aduktornog miia i njegova
vlakna polaze zajedno prednjim dijelom m.
adductor magnus s ramus inferior ossis pubis
(6). Potom mii dospije iznad ukrienja vlakana m. adductor magnus i vee se na labium
mediale lineae asperae (10). Mii aducira i
rotira natkoljenicu prema van.
Inervacija: Dijelove obaju miia koji se veu
na linea aspera inervira n. obturatorius, a n.
17 m. gracilis,
18 m. sartorius,
19 femur.
Natkoljenini aduktori 243
Donji udovi
Aduktori natkoljenice, m. adductor

minimus, m. adductor magnus,
m. adductor longus
Polazita, tokovi i
pripoji miia
Ravnina reza
Presjek kroz
sredinu
natkoljenice
M. adductor minimus,
m. adductor magnus,
prikazani odvojeno
Podjela zdjelinih miia

prema funkciji (A, B)
Svaki zdjelini mii ima veliku povrinu polazita i pripoja, pa pojedini dijelovi istoga
miia mogu obavljati razliite pokrete. Istodobno neki zdjelini miii funkcionalno
ne pripadaju samo zdjelinom zglobu nego
djeluju i na:
Donji udovi
zglobove kraljenice
m. psoas major
zglob koljena
m. gracilis,
m. tensor fasciae latae,
m. sartorius,
m. rectus femoris,
m. semimembranosus,
m. semitendinosus i
caput longum m. bicipitis femoris.
Zdjelini miii, konano, ne obavljaju jedini
kretnje u zdjelinom zglobu, ve u kretnjama
sudjeluju i miii natkoljenice.
S obzirom na uzdunu os noge, razlikujemo rotaciju prema van i prema unutra.
Pri ispruenoj nozi rotacija prema unutra je
opsenija, a rotacija prema van je manjega
opsega. Pri fleksiji zdjelinoga zgloba sveze
su olabavljene i rotacija prema van jo je opsenija nego rotacija prema unutra.
Pokreti oko poprjene osi su ekstenzija
(dorzalna fleksija, retroverzija) i fleksija (antefleksija, anteverzija).
Oko sagitalne osi ostvaruju se pokreti
abdukcije i adukcije.
U rotaciji prema van (A) sudjeluju:
m. gluteus maximus (crveno),

m. quadratus femoris (modro),
m. obturatorius internus (uto),
stranja vlakna m. gluteus medius i m.
gluteus minimus (naranasto),
m. iliopsoas (zeleno),
m. obturatorius externus (smee),
svi aduktorni miii (osim m. pectineus

i m. gracilis) (ljubiasto),
m. piriformis (sivo) i
m. sartorius koji nije oznaen (str. 248.).
Rotaciju prema unutra (B) obavljaju:
prednja vlakna m. gluteus medius i m.
gluteus minimus (crveno),
m. tensor fasciae latae (modro) i
dio m. adductor magnus to se vee na
tuberculum adductorium (uto).
Takoer pri abduciranoj nozi unutarnju rotaciju obavlja i m. pectineus (nije oznaen).
Boje strjelica u prikazanim primjerima iskazuju
znaenje miia pri pojedinim pokretima:
crveno,
modro,
uto,
zeleno,
smee,
naranasto,
ljubiasto,
sivo.
Djelovanje zdjelinih miia i natkoljeninih aduktora 245
Donji udovi
AB
Funkcija miia
zdjelinoga podruja
Rotacija natkoljenice
prema unutra
Rotacija natkoljenice
prema van
Podjela zdjelinih miia prema

funkciji (nastavak, AD)
Miii ekstenzori (A) u zdjelinom zglobu su:
m. gluteus maximus (crveno),
stranja vlakna m. gluteus medius i m.
gluteus minimus (modro),
m. adductor magnus (zeleno) i
m. piriformis (smee).
Donji udovi
U ekstenziji zdjelinoga zgloba sudjeluju i neki miii natkoljenice:

m. semimembranosus (uto, str. 250.),
m. semitendinosus (naranasto, str. 250.)
i
caput longum m. bicipitis femoris (ljubiasto, str. 250.).
Kliniko znaenje: Ako nastupi kljenut najjaeg
ekstenzora m. gluteus maximus, nije mogue ustajanje iz sjedeega poloaja te ravni hod.
Kliniko znaenje: Pri kljenuti abduktora nije

mogue fiksirati zdjelicu pri stajanju na bolesnu nogu. Zdjelica je sputena na zdravu stranu
(Trendelenburgov znak).
Miii aduktori (D) u zdjelinom zglobu su:

m. adductor magnus i m. adductor minimus (crveno),
m. adductor longus (modro),
m. adductor brevis (modro),
m. gluteus maximus s pripojem na tuberositas glutealis (uto),
m. gracilis (naranasto),
m. pectineus (smee),
m. quadratus femoris (ljubiasto) i
m. obturatorius externus (nije oznaen
za slici).
Kretnju adukcije pomae i mii natkoljenice:
m. semitendinosus (zeleno).
U fleksiji zdjelinoga zgloba (B) sudjeluju:

m. iliopsoas (crveno),
m. tensor fasciae latae (naranasto),
m. pectineus (zeleno),
m. adductor longus (smee),
m. adductor brevis (smee),
m. gracilis (smee).
Od miia natkoljenice, fleksori u zdjelinom
zglobu su:
m. rectus femoris (modro, str. 248.) i
m. sartorius (uto, str. 248).
Kliniko znaenje: Pri kljenuti m. iliopsoas u sjedeem poloaju nije mogue flektirati natkoljenicu iznad horizontalne ravnine.
U abdukciji natkoljenice (C) sudjeluju:

m. gluteus medius (crveno),
m. tensor fasciae latae (modro),
m. gluteus maximus s pripojitem na
fascia lata (uto),
m. gluteus minimus (naranasto),
m. piriformis (zeleno) i
m. obturatorius internus (smee).
Boje strjelica u prikazanim primjerima iskazuju

znaenje miia u pojedinim pokretima:
crveno,
modro,
uto,
zeleno,
naranasto,
smee,
ljubiasto.
Djelovanje zdjelinih miia i natkoljeninih aduktora 247
Donji udovi
AD
Funkcija zdjelinih miia (nastavak)
Ekstenzija
Abdukcija
Fleksija
Adukcija
Prednja skupina natkoljeninih

miia (AD)
M. quadriceps femoris ima etiri dijela
meu kojima je m. rectus femoris, dvozglobni mii i postavljen je ispred ostala tri dijela
miia.
Donji udovi
M. rectus femoris (1) polazi s caput rectum

od spina iliaca anterior inferior (2), a njegova
tetiva caput reflexum iz sulcus supraacetabularis na gornjem rubu acetabula.
M. vastus intermedius (3) polazi s prednje
i lateralne plohe femura (4) i izrazito je odijeljen od m. vastus lateralis, te malo manje
izrazito od m. vastus medialis. Mii pokriva
m. articularis genus koji polazi distalnije od
m. vastus intermedius.
M. vastus medialis (5) polazi s medijalne usne lineae asperae (6).
M. vastus lateralis (7) polazi s lateralne plohe
velikoga trohantera (8), s intertrohanterine
linije, s tuberositas glutea, i s labium laterale
lineae asperae.
Sva etiri miina dijela udruuju se u zajedniku tetivu koja se vee na patelu (9) i potom
se distalno od patele nastavlja kao lig. patellae (10) i vee se na tuberositas tibiae (11). Pri
tomu povrinska vlakna tetive prelaze preko
ivera, a dubinska se tetivna vlakna veu na
gornji rub i na postranine rubove patele.
Dio vlakna m. vastus medialis i m. vastus lateralis oblikuju retinaculum patellae mediale
i retinaculum patellae laterale. M. quadriceps
femoris je ekstenzor u zglobu koljena i fleksor je u zglobu kuka, a m. articularis genus
natee zglobnu ahuru i sprjeava njezino
ukljetenje pri ekstenziji.
Inervacija: n. femoralis (L2L4).
Varijacije: Polazite m. rectus femoris na gornjem
rubu acetabula moe manjkati, a takoer moe nedostajati i m. articularis genus.
M. sartorius (12) polazi od spina iliaca anterior superior (13) i omotan fascijom prolazi
ukoso preko natkoljenice do pes anserinus
superficialis (14) gdje se vee medijalno od

tuberositas tibiae i nastavlja se u fasciju potkoljenice (15). Mii je dvozglobni i obavlja
fleksiju koljena u zglobu, te pri flektiranom
koljenu s ostalim miiima koji tvore pes
anserinus sudjeluje u rotaciji potkoljenice
prema unutra. Mii jo sudjeluje i u fleksiji
i anteverziji u zdjelinom zglobu, te rotaciji
natkoljenice prema van.
Inervacija: n. femoralis (L1L3).
16
17
18
19
20
21
22
23
m. gracilis,
m. adductor longus,
m. adductor brevis,
m. pectineus,
m. iliopsoas,
m. tensor fasciae latae,
presjek kroz fascija lata,
septum intermusculare
vastoadductorium.
Donji udovi
Prednja skupina natkoljeninih miia 249
Ravnina
reza
Polazita, tokovi i
pripoji miia
Prednja skupina
natkoljeninih miia
natkoljenice
Prednja skupina
natkoljeninih miia,
uklonjeni su povrinski
miii i prikazan je
m. vastus intermedius
Stranja skupina natkoljeninih

miia (AD)
M. biceps femoris (1) ima dvozglobnu glavu, caput longum, i jednozglobnu glavu, caput breve.
Donji udovi
Caput longum (2) polazi zajedno s m. semitendinosus (4) s tuber ischiadicum (3) zajednikom glavom, caput commune.
Caput breve (5) polazi sa srednje treine labium laterale lineae asperae (6) i sa septum
intermusculare laterale. Obje se miine glave zdruuju i mii biceps (1) se vee na caput fibulae (7). Izmeu miia i lig. collaterale fibulare nalazi se bursa subtendinea m.
bicipitis femoris inferior.
Caput longum u zdjelinom zglobu sudjeluje u retroverziji natkoljenice, a cijeli mii
u koljenskom zglobu flektira potkoljenicu i
pri flektiranoj potkoljenici rotira potkoljenicu prema van. Pri tomu je m. biceps femoris
jedini rotator potkoljenice prema van i u ravnotei je s miiima rotatorima potkoljenice
prema unutra.
Inervacija: caput longum: n. tibialis (L5S2),
te caput breve: n. fibularis (peronaeus) communis (S1S2).
Varijacije: Caput breve moe manjkati, ali
takoer mogu postojati i dodatna miina
vlakna.
M. semitendinosus (4) polazi zajednikom
glavom (vidi gore) s tuber ischiadicum (3) i
see do medijalne plohe tibije gdje tvori pes
anserinus superficialis (8) zajedno s m. gracilis (9) i m. sartorius (10). Izmeu plohe
tibije i pes anserinusa nalazi se produetak
velike bursa anserina. Mii je dvozgloban i
u zdjelinom zglobu obavlja retroverziju, a u
koljenskom zglobu sudjeluje u fleksiji i rotaciji potkoljenice prema unutra.
Inervacija: n. tibialis (L5S2).
Varijacija: U trbuhu miia moe postojati ukoso
usmjerena tetivna insercija.
M. semimembranosus (11) polazi s tuber

ischiadicum (3) i tijesno je povezan s m. semitendinosus, a njegova se tetiva ispred lig.
collaterale tibiale dijeli na tri dijela. Pr vi dio
je usmjeren naprijed prema medijalnom kondilu tibije, drugi dio prelazi u fasciju poplitealnog miia i trei dio zavrava u stranjoj
stijenci zglobne ahure kao lig. popliteum
obliquum, pa su ta tri pripoja nazvana i pes
anserinus profundus. Mii je dvozgloban i
ima funkciju slinu onoj m. semitendinosus,
te u zdjelinom zglobu obavlja retroverziju, a
u koljenskom zglobu flektira i rotira potkoljenicu prema unutra. Izmeu njegove tetive
(prije no to se razdijeli) i medijalne glave m.
gastrocnemius lei bursa m. semimembranosi. Burza je esto spojena s bursa subtendinea m. gastrocnemii medialis (str. 210.).
Varijacije: Mii moe katkad i manjkati ili je potpuno sraten s m. semitendinosus. U nekih ljudi, takoer moe manjkati i lig. popliteum obliquum.
12
13
14
15
m. adductor magnus,
m. adductor longus,
m. vastus medialis,
septum intermusculare vastoadductorium = membrana vastoadductoria.
Presjek kroz sredinu natkoljenice
Ravnina reza
Stranja skupina
natkoljeninih miia
Pes anserinus
superficialis
Polazita, tokovi i
pripoji miia
Donji udovi
Stranja skupina natkoljeninih miia 251
Funkcija miia u koljenskom

zglobu (AD)
Donji udovi
Samo mali broj miia djeluje iskljuivo u

koljenskom zglobu, a veina ih djeluje i u
zglobovima stopala.
Ekstenzija i fleksija se obavljaju oko poprjene osi, koja koso prolazi kondilima bedrene
kosti (str. 194.), a oko uzdune osi potkoljenice ostvaruju se pokreti rotacije prema
van i prema unutra. Rotacija je mogua samo ako su olabavljene postranine sveze (str.
212.). Stoga pri ispruenoj nozi nije mogua
aktivna rotacija potkoljenice i mogu je samo ogranieni pokret rotacije prema van
oko 5, pa govorimo o zavrnoj rotaciji (str.
212). Takvu rotaciju omoguuju lig. cruciatum anterius, te oblik medijalnoga kondila
bedrene kosti i tractus iliotibialis (str. 254.).
Ekstenziju (A) obavlja najveim dijelom:
m. quadriceps femoris,
a samo mu malo pomae i m. tensor fasciae
latae. Uinak etveroglavoga miia natkoljenice je vei pri ekstendiranom zglobu
kuka i tada je posebno izraeno djelovanje
m. rectus femoris (crveno) i miia vastusa
(modro).
Kliniko znaenje: M. quadriceps femoris je
glavni i najjai ekstenzor. Pri kljenuti toga miia
nije mogue aktivno ustajanje iz sjedeega poloaja. Ustajanje je mogue jedino ako se teina
tijela prebaci naprijed.
Fleksiju (B) zajedno ostvaruju:
m. semimembranosus (crveno),
m. semitendinosus (modro),
m. biceps femoris (uto),
m. gracilis (naranasto),
m. sartorius (zeleno),
m. popliteus (smee) i
m. gastrocnemius (ljubiasto).
Kliniko znaenje: Budui da m. gastrocnemius

takoer sudjeluje pri fleksiji potkoljenice, pri suprakondilarnom prijelomu bedrene kosti povlai
distalni dio odlomljene kosti distalno i natrag.
Rotaciju (C) prema unutra obavljaju:
m. semimembranosus (crveno),
m. semitendinosus (modro),
m. gracilis (uto),
m. sartorius (naranasto) i
m. popliteus (zeleno).
Rotaciju (D) prema van ostvaruje:

m. biceps femoris (crveno).
Mii je u ravnotei s miiima potkoljenice,
rotatorima prema unutra, te mu vrlo malo
pri kraju kretnje pomae i m. tensor fasciae
latae (nije prikazan) (zavrna rotacija).
Boje strjelica u primjerima iskazuju znaenje miia
pri pojedinim pokretima:
crveno,
modro,
uto,
naranasto,
zeleno,
smee,
ljubiasto.
Djelovanje miia u koljenom zglobu 253
Donji udovi
AD
Funkcija miia u
koljenskom zglobu
Fleksija
Ekstenzija
Rotacija prema unutra

pri flektiranom koljenu
Rotacija prema van

pri flektiranom koljenu
Fascije zdjelice i natkoljenice (AC)
Donji udovi
Miii su zdjelice omotani brojnim fascijama. M. iliopsoas omotan je s fascia iliaca =

fascia iliopsoas, iji nastavak odlazi na arcus lumbocostalis medialis (= lig. arcuatum
mediale) koji poinje kao zadebljani omota m. psoas major. Fascia iliaca see sve do
preponske sveze (lig. inguinale) i tamo tvori
arcus iliopectineus koji odjeljuje lacuna vasorum i lacuna musculorum (str. 100).
Prednju stranu m. pectineus ispod preponske sveze oblae fascia pectinea koja zajedno
s fascia iliaca tvori vezivno omeenje udubine, fossa iliopectinea koju proksimalno omeuje preponska sveza.
U glutealnom prostoru nalazimo njenu
glutealnu fasciju, fascia glutea (1) koja oblae m. gluteus maximus i meu pojedinim
miinim snopovima ponire u dubinu. Izmeu m. gluteus maximus i m. gluteus medius nalazi se duboka, vrsta fascija, aponeurosis glutea (str. 236) od koje polaze dijelovi
m. gluteus maximus. U podruju sulcus gluteus povrinska glutealna fascija prelazi fasciju natkoljenice nazvanu fascia lata (2).
Fascija lata je na medijalnoj strani stanjena,
a na lateralnoj strani natkoljenice prelazi u
vrsti, uzduni vezivni dio nazvan tractus
iliotibialis (3) (str. 236. i 422.) u koji su uloena miina vlakna m. tensor fasciae latae
i m. gluteus maximus. Tractus iliotibialis
je irok nekoliko centimetara i usmjeren je
lateralnom stranom natkoljenice te se distalno vee na lateralni kondil tibije, a u tom
se podruju nalazi i retinaculum patellae laterale s kojim stoji u pripoju.
Na prednjoj je plohi natkoljenice m. sartorius (4) omotan vlastitom fascijom te prekriva vastoaduktornu plou, septum intermusculare vastoadductorium = membrana
vastoadductoria (5). M. gracilis (6) takoer
ima zasebnu fascijalnu ovojnicu koja ga odjeljuje od ostalih fascija. Razumljivo je da
svi miii natkoljenice imaju vlastite, rahle i
njene ovojnice koje omoguuju meusobno pomicanje miia. Prema lateralno, kao i
prema medijalno od fascia lata odlaze septa
intermuscularia usmjerena prema hrapavim
linijama. Septum intermusculare laterale (7)
razmjerno je iroka pregrada koja je polazite razliitih miia, te odjeljuje m. vastus
lateralis (8) od caput breve m. bicipitis femoris (9). Septum intermusculare mediale (10)
odjeljuje m. vastus medialis (11) od aduktornoga kanala (12).
Na prednjoj plohi natkoljenice, ispod preponske sveze i u podruju iliopektinalne
udubine povrinskije od fascia lata nalazi se
mjesto koje prekriva fascia cribrosa, kroz
koju prolaze krvne ile i ivci. Nakon to se
ukloni fascia cribrosa, prikae se hiatus saphenus (13) iji lateralni rub omeuje margo
falciformis (14) cornu superius (15) i cornu
inferius (16).
O ingvinalnom kanalu i preponskim kilama
vidi str. 100.
Donji udovi
Fascije zdjelice i natkoljenice 255
Presjek kroz fasciju natkoljenice

Ravnina reza
Fascija natkoljenice
prikazana s bone strane
Fascija u podruju
regio subinguinalis
Dugi miii potkoljenice i stopala
Donji udovi
Podjela miia (AD)
Svi miii ije je polazite na potkoljenici

veu se na kosti stopala, a iznimka je m. popliteus koji je dodan miiima potkoljenice.
Miie potkoljenice dijelimo prema smjetaju na prednju i stranju skupinu koje su odijeljene fibulom i interosealnom opnom i te
se dvije skupine dalje dijele na podskupine i
slojeve. Prednja skupina miia potkoljenice
dijeli se na prednju podskupinu ekstenzora i
lateralnu podskupinu peronealnih miia, a
na stranjoj strani potkoljenice nalaze se povrinska i dubinska skupina miia fleksora.
Konano, miie dijelimo prema inervaciji
na dvije skupine, i to miie koje inerviraju
ivci iz stranjega sloja spleta i miie to ih
inerviraju ivci prednjega sloja pleksusa.
No, praktina je podjela miia kao i na podlaktici, tj. prema smjetaju.
Prednja skupina miia potkoljenice
Ekstenzijska skupina (str. 258.):

m. tibialis anterior (1),
m. extensor digitorum longus (2),
m. extensor hallucis longus (3).
Fibularna skupina = peronealna skupina (str.
260.):
m. fibularis (peronaeus) longus (4),
m. fibularis (peronaeus) brevis (5).
Stranja skupina miia potkoljenice
Povrinski sloj (str. 262.):

m. triceps surae (6) i njegovu Ahilovu
tetivu oblikuju:
m. soleus (7),
m. gastrocnemicus (8) i
m. plantaris (9).
Dubinski sloj (str. 264.):
m. tibialis posterior (10),
m. flexor hallucis longus (11),
m. flexor digitorum longus (12).
13 m. popliteus,
14 m. semimembranosus,
15 m. sartorius,
16 m. gracilis,
17 m. semitendinosus,
18 a. i v. poplitea,
19 n. tibialis
20 n. fibularis (peronaeus) communis,
21 v. saphena magna,
22 v. saphena parva,
23 n. saphenus,
24 n. fibularis (peronaeus) superficialis,
25 n. fibularis (peronaeus) profundus,
26 n. cutaneus surae lateralis,
27 n. suralis,
28 a. fibularis (peronaea),
29 a. i v. tibialis anterior,
30 a. i v. tibialis posterior,
31 tibia,
32 fibula.
Dugi miii potkoljenice i stopala 257
Donji udovi
Presjek kroz proksimalnu

treinu potkoljenice
Ravnine reza
Presjek kroz srednju

treinu potkoljenice
Presjek kroz distalnu

treinu potkoljenice
Prednja skupina
potkoljeninih miia
Donji udovi
Miii ekstenzori (AC)
M. tibialis anterior (1) polazi velikom povrinom (2) s facies lateralis tibiae, s interosealne membrane i s fascia cruris. Trostrani
trbuh miia prelazi u zajedniku tetivu koja,
obavijena sinovijalnom ovojnicom, prolazi
ispod retinacula mm. extensorum superius
(3) et inferius (4) i vee se na plantarnu plohu
os cuneiforme mediale (5) i os metatarsale I
(6). Izmeu tetive i kosti nalazi se bursa subtendinea m. tibialis anterioris.
Mii u neoptereenoj nozi dorzalno flektira
stopalo i pri tomu die medijalni rub stopala
(supinacija), a u optereenoj nozi pribliuje
potkoljenicu hrptu stopala, npr. pri brzom
hodu ili pak skijanju.
Kliniko znaenje: Pri velikom optereenju nastaje umor m. tibialis anterior, te bolovi uzdu
miia.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profundus (L4L5).

M. extensor digitorum longus (7) polazi od
velikoga podruja (8) lateralnoga kondila tibije, te s glave i margo anterior fibulae, s fascia
cruris i s interosealne membrane. Miina se
tetiva u podruju stopala dijeli na etiri tetive to se veu od drugoga do petoga prsta.
Tetive su omotane sinovijalnim ovojnicama
i prolaze ispod retinacula mm. extensorum
superius (3) et inferius (4) lateralno od m. tibialis anterior, i potom preko hrpta stopala
dospiju do dorzalnih aponeuroza drugoga do
petoga prsta.
Mii u neoptereenoj nozi dorzalno flektira
prste i stopala, a u optereenoj nozi djeluje
poput m. tibialis anterior.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profundus (L5S1).
Osobitosti: M. extensor digitorum longus moe

imati i dodatnu tetivu koja se vee na bazu pete metatarzalne kosti, te katkad i na bazu etvrte metatarzalne kosti. Ta varijabilna tetiva moe polaziti i kao
zasebni dio m. extensor digitorum longus s distalne
treine prednjega ruba fibule i nazvana je m. peronaeus tertius (9) a obavlja pronaciju i abdukciju u
donjem zglobu stopala.
M. extensor hallucis longus (10) polazi s facies medialis fibulae i s interosealne membrane (11), te se nastavlja u tetivu koja omotana
sinovijalnom ovojnicom, prolazi izmeu sinovijalnih ovojnica za tetive m. tibialis anterior i m. extensor digitorum longus i potom,
ispod retinacula mm. extensorum superius
(3) et inferius (4). Tetiva, konano, prelazi
preko os metatarsale I, dospije do dorzalne
aponeuroze palca, te se vee na proksimalni
lanak palca (12).
M. extensor hallucis longus dorzalno flektira palac i na neoptereenoj nozi pomae
dorzalnu fleksiju stopala, a na optereenoj
nozi djeluje poput m. tibialis anterior, tj. pribliuje potkoljenicu dorzumu stopala. Mii
konano neznatno sudjeluje u pronaciji i supinaciji stopala.
Osobitosti: Katkad je razvijen zaseban miini snopi, m. extensor hallucis accessorius, (13) koji se
vee na os metatarsale I.
14 tibia,
15 fibula.

potkoljenice
Ravnina reza
Prednja skupina
potkoljeninih
miia ekstenzora
Polazita, tokovi i
pripoji miia
Donji udovi
Prednja skupina potkoljeninih miia: ekstenzori 259
Prednja skupina potkoljeninih

miia, nastavak
Fibularna skupina = peronealna
skupina miia (AD)
Donji udovi
Tetive mm. fibulares nalazile su se ispred

lateralnog maleola i taj se poloaj odrao u
grabeljivaca. Razvitkom prsta, tetive peronealne skupine miia dospjele su iza lateralnoga glenja, te sekundarno obavljaju plantarnu fleksiju stopala.
M. fibularis (peronaeus) longus (1) polazi
(2) sa zglobne ahure, articulatio tibiofibularis, te s glavice proksimalnoga dijela fibule i
njegova duga tetiva zajedno s tetivom kratkoga fibularnoga (peronealnog) miia (3)
omotana zajednikom sinovijalnom ovojnicom potom prolazi iza maleola fibule ispod
retinaculum mm. fibularium (peronaeorum)
superius (4) i distalno dopire do trochlea fibularis calcanei, omotana i privrena s retinaculum mm. fibularium (peronaeorum)
inferius (5), zatim see sve do tuberositas
ossis metatarsalis (6), te do os cuneiforme mediale (7). Konano tetiva prolazi na os cuboideum (8) kroz fibrozni lijeb koji je usmjeren
ukoso i lateralno iza tuberositas ossis metatarsalis V pa dospije u medijalni rub stopala.
Unutar lijeba je tetiva takoer uklopljena u
vlastitu sinovijalnu ovojnicu. Mii odrava
svedenost stopala (Kummer), te zatee i odrava njegov poprjeni svod. Istodobno mii
sputa medijalni rub stopala i zajedno s m.
fibularis (peronaeus) brevis najsnaniji je
pronator, te obavlja i plantarnu fleksiju.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) superficialis (L5S1)
M. fibularis (peronaeus) brevis (3) polazi
od lateralne plohe fibule (9). Miine tetive
odlaze zajedno s tetivom m. fibularis (peronaeus) longus u zajednikoj sinovijalnoj
vagini, koja prolazi kroz sulcus tendinis m.
fibularis (peronaei) longi ispod retinaculum
mm. fibularium (peronaeorum) superius
(4). Na lateralnoj plohi kalkaneusa prolazi
tetiva proksimalno iznad trochlea fibularis
kalkaneusa i prolazi kroz retinaculum mm.
fibularium (peronaerum) inferius (5). Tetiva
se vee na tuberositas os metatarsale V (10).

Funkcija je miia ista kao i m. fibularis (peronaeus) longus.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) superficialis (L5S1).
Osobitosti: Iznimno je razvijen m. fibularis (peronaeus) quartus koji polazi s fibule i vee se na lateralnu plohu petne kosti ili na os cuboideum, te je
prisno povezan s tetivom dugoga ekstenzora prstiju i
moe se posebnom tetivom vezati i za peti prst.
11 tibia,
12 fibula,
13 m. soleus,
14 m. gastrocnemius,
15 membrana interossea.
Donji udovi
Prednja skupina potkoljeninih miia: fibularna skupina 261
Polazita, tokovi i
pripoji miia
Ravnina reza
Lateralna skupina miia

potkoljenice

potkoljenice
Stranja skupina
potkoljeninih miia
hodanju, jer ne djeluje samo podizanjem pete nego i pregiba koljena.
Povrinski sloj (AD)
Mii je konano i glavni supinator u donjem

zglobu stopala.
Donji udovi
Povrinski sloj miija tvori m. triceps surae

koji oblikuju m. soleus (1) i m. gastrocnemius (2), te u povrinski sloj ubrajamo i m.
plantaris (3).
M. soleus polazi s glave i gornje stranje treine fibule (4), s linea m. solei tibiae (5) i s
tetivnog luka izmeu glave fibule i tibije, arcus
tendineus m. solei koji se nalazi distalno od
m. popliteus (6). Debela miina tetiva spaja
se s tetivom gastroknemijalnog miia i tvori Ahilovu tetivu, tendo calcaneus (7) koja se
vee na tuber calcanei (8), a izmeu tetive i
proksimalne plohe tuber calcanei nalazi se
burza, bursa tendinis calcanei.
M. gastrocnemius (2) ima caput mediale (9) koji polazi proksimalno od condylus
medialis (10) i caput laterale (11) koji polazi proksimalno od condylus lateralis femoris (12), a dio miinih vlakana polazi i sa
zglobne ahure. Mii je usmjeren distalno i
omeuje donju stranu poplitealne jame, te se
udruuje s tetivom m. soleus i potom se vee
na tuber calcanei (8).
Inervacija: n. tibialis (S1S2)
M. plantaris (3) vrlo je tanak i njean mii
s vrlo dugom tetivom, koji polazi u podruju
lateralne glave gastroknemijusa, proksimalno od lateralnog kondila bedrene kosti, te sa
zglobne ahure. Miina je tetiva usmjerena
distalno izmeu gastroknemijusa i soleusa i
vee se na medijalni rub Ahilove tetive.
Inervacija: n. tibialis (S1S2).
Varijacija: M. plantaris moe u 5 do 10% ljudi
manjkati.
M. triceps surae je plantarni fleksor i podie

teinu tijela pri stajanju i hodanju, a posebno
je snana kontrakcija pri stajanju na prstima,
odnosno maksimalnoj plantarnoj fleksiji stopala, to je mogue samo pri ispruenom koljenu. M. gastrocnemius djeluje i pri gibanju
koljena pa zato ima vrlo veliko znaenje pri
Kliniko znaenje: Razdori Ahilove tetive

nastaju pri kratkotrajnom, prekomjernom optereenju, i to najee u ljudi koji bez prethodnog
uvjebavanja naglo opterete Ahilovu tetivu. U
oko 10% ljudi (ee u ena) na caput laterale m.
gastrocnemii pojavljuje se sezamska kost nazvana
fabella. Ta je kost uzglobljena s condylus lateralis
femoris. Ako je bolna na pritisak ili se pojavljuje
spontana bol, treba je ukloniti. To je tzv. fabella
dolorosa.
13 m. flexor digitorum longus,

14 m. flexor hallucis longus,
15 m. tibialis posterior,
16 membrana interossea,
17 tibia,
18 fibula.
Donji udovi
Stranja skupina potkoljeninih miia: povrinski sloj 263
Ravnina
reza
Polazita, tokovi
i pripoji miia
m. triceps surae
Povrinski sloj stranje

skupine miia potkoljenice
(m. triceps surae)

potkoljenice
M. soleus (m. gastrocnemius
je uklonjen)
Stranja skupina potkoljeninih

miia, nastavak
Donji udovi
Dubinski sloj (AC)
M. tibialis posterior (1) polazi s interosealne

membrane (2) te sa susjednih ploha tibije (3)
i fibule (4) i njegova je tetiva (5) usmjerena
iza medijalnog maleola (6) u sulcus malleoli, a omotana je sinovijalnom ovojnicom.
Potom tetiva prolazi izmeu sustentaculum
tali i tuberositas ossis navicularis, te dospije
na taban i dijeli se na dva snopa. Medijalni,
deblji snop (7) vee se na tuberositas ossis navicularis, a lateralni, malo slabiji snop (8)
vee se na tri klinaste kosti. Mii u neoptereenoj nozi obavlja ekstenziju i istodobno
supinaciju stopala, a u optereenoj nozi pribliuje potkoljenicu peti.
Inervacija: n. tibialis (L4L5).
Varijacije: Pripoj miia esto see i na baze druge, tree i etvrte kosti zastopalja, te na os cuboideum. Iznimno moe mii i posve manjkati.
M. flexor hallucis longus (9) polazi s distalne dvije treine stranje plohe fibule (10),
s interosealne membrane (11) i sa septum intermusculare posterius cruris (12). Razmjerno snaan trbuh miia usmjeren je prema
dolje i njegova tetiva, omotana sinovijalnom
ovojnicom, ulazi u sulcus tendinis m. flexoris hallucis longi tali et calcanei i distalno od
sustentaculum tali tetiva ukriuje tetivu m.
flexor digitorum longus. Potom tetiva prolazi
ispod retinaculum mm. flexorum (13) dospije na taban gdje se vee na bazu distalnoga
lanka palca (14). Mii odrava svod stopala i obavlja plantarnu fleksiju palca, te time
posredno i ostalih prstiju, a takoer sudjeluje
u supinaciji stopala.
Varijacije: Mii se katkad, takoer vee
na drugi i trei prst.
M. flexor digitorum longus (15) polazi sa
stranje plohe tibije (16) i njegova tetiva (17),
omotana sinovijalnom ovojnicom, na potkoljenici ukriuje m. tibialis posterior, te prolazi
ispod retinaculum mm. flexorum (13) sve do
tabana gdje ukriuje tetivu m. flexor hallucis
longus. Na planta pedis tetiva miia se dije-
li na etiri zavrne tetive koje se distalno od

ravita veu na tetive m. quadratus plantae
(str. 274.), u podruju srednjih falangi prstiju
prolaze kroz tetive m. flexor digitorum brevis i konano se veu na distalne lanke prstiju (18). Mii u neoptereenoj nozi plantarno flektira prste, te djeluje kao supinator, a u
optereenoj nozi odrava svod stopala.
M. popliteus (19) (str. 232.) polazi s epicondylus lateralis femoris (20) i vee se na facies
posterior tibiae (21). Izmeu miia i koljenoga zgloba nalazi se recessus subpopliteus
koji je uvijek spojen sa zglobom. Mii flektira koljeno i okree potkoljenicu prema
unutra.
22 m. gastrocnemius,
23 m. soleus,
24 m. plantaris.
Slika A: Strjelica umetnuta u kanal koji tvori
arcus tendineus m. solei. Kroz taj kanal prolaze n. tibialis i vasa tibialia posterior.
Na slici B su uklonjeni m. flexor digitorum i
dio polazita m. soleus.
Stranja skupina potkoljeninih miia: dubinski sloj
265
Donji udovi
D, E Shema (polazita,
tokovi i pripoji miia)
Ravnina
reza
Dubinski sloj
stranje skupine
miia potkoljenice
Presjek kroz
sredinu potkoljenice
(na slici A prikazana
je ravnina reza)
Djelovanje miia na
stopalne zglobove (AD)
Svi miii stopala djeluju na nekoliko zglobova i prikazat emo samo djelovanje miia
na gornji i donji zglob stopala.
Donji udovi
Oko poprjene osi, articulatio talocruralis,

(str. 222.) koja prolazi vrhom medijalnog
maleola, te lateralnim maleolom, obavljaju
se dorzalna fleksija i ekstenzija (plantarna
fleksija).
Oko kose osi, u articulatio subtalaris ostvaruju se podizanja lateralnoga ruba stopala
(pronacija) i podizanje medijalnoga ruba
stopala (supinacija).
Pri dorzalnoj fleksiji stopala (A) sudjeluju:
m. tibialis anterior (crveno),
m. extensor digitorum longus (modro), i
m. extensor hallucis longus (uto).
Plantarnu fleksiju stopala (B) obavljaju:
m. triceps surae (crveno),

m. fibularis (peronaeus) longus (modro),
m. fibularis (peronaeus) brevis (uto),
m. flexor digitorum longus (zeleno), i
m. tibialis posterior (smee).
Pronaciju (C) ostvaruju:
m. fibularis (peronaeus) longus (crveno),

m. fibularis (peronaeus) brevis (modro),
m. extensor digitorum longus (uto) i
m. fibularis (peronaeus) tertius (naranasto).
U supinaciji (D) djeluju:
m. triceps surae (crveno),

m. tibialis posterior (modro),
m. flexor hallucis longus (uto),
m. flexor digitorum longus (naranasto), i
m. tibialis anterior (zeleno).
Boje strjelica u pojedinim primjerima iskazuju znaenje pojedinih miia pri pokretu:
crveno,
modro,
uto,
naranasto,
zeleno,
smee.
Djelovanje miia na zglobovima stopala 267
AD
Funkcija miia u
gornjemu i donjemu
stopalnom zglobu
Donji udovi
Podizanje medijalnoga
ruba stopala
Sputanje lateralnoga
ruba stopala
Dorzalna fleksija
Plantarna fleksija
Donji udovi
Kratki stopalni miii

U stopalo, slino aci, dopiru tetive dugih
miia stopala, iji se trbusi nalaze u potkoljenici. Zajedno s tetivama dugih miia stopala na hrptu i na tabanu stopala nalazimo
kratke miie stopala. Osim ove topografske podjele mogu se kratki miii podijeliti
sukladno inervaciji, te miie hrpta stopala
inervira stranji dio ivanoga spleta, a miie tabana inervira prednji dio spleta. Miie
stopala, slino miiima ake, dijelimo na tri
skupine: lateralna skupina oblikuje:
eminentia plantaris medialis, (miii
palca),
eminentia plantaris lateralis, (miii maloga prsta) i
eminentia plantaris media (miii sredine stopala).
Miii hrpta stopala (AC)

Tetive dugih miia ispruaa prstiju, m.
extensor digitorum longus (1) (str. 258.) i
m. extensor hallucis longus (2) (str. 258.)
nalaze se blie povrini nego kratki miii
dorzuma stopala. Tetive dugih miia uvruju retinaculum mm. extensorum superius
(3) (str. 276.) i retinaculum mm. extensorum
inferius (4) (str. 276.), pa imaju stalan poloaj. Tetive dugih miia ekstenzora prstiju
tvore dorzalnu aponeurozu na koju se veu
kratki miii ekstenzori i mm. interossei plantares et dorsales (5) (str. 274.).
M. extensor digitorum brevis (6) polazi s
petne kosti (7) blizu ulaska u sinus tarsi i s
odsjeka retinaculum mm. extensorum inferius (4) te ima tri tetive koje seu u dorzalnu
aponeurozu (8) drugoga do etvrtoga prsta.
Mii obavlja dorzalnu fleksiju drugoga do
etvrtoga prsta.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profundus (S1S2).
Varijacije: Mogu nedostajati pojedine tetive
miia. Tetiva za peti prst moe postojati samo iznimno.
M. extensor hallucis brevis (9) ima zajedniko polazite s kratkim ekstenzorom prstiju
na petnoj kosti te dopire do dorzalne aponeuroze palca. Mii poput m. extensor digitorum brevis obavlja dorzalnu fleksiju palca i
stopala.
Inervacija: n. fibularis (peronaeus) profundus (S1S2).
10 m. tibialis anterior,
11 m. fibularis (peronaeus) tertius.
Kratki stopalni miii 269
Donji udovi
Miii hrpta
stopala
Kratki miii
hrpta stopala
Polazita, tokovi i
pripoji kratkih
miia stopala
Miii tabana (AC)
Miii palca
Na planta pedis razlikujemo tri skupine miia, i to:

miie palca
miie malog prsta,
sredinju skupinu miia.
M. abductor hallucis (5) polazi s processus

medialis tuberis calcanei (6) s retinaculum
mm. flexorum i s plantarne aponeuroze (7), te
svojim polazitima tvori tetivni luk ispod kojega prolazi tetiva dugoga pregibaa palca i
ulazi u canalis tarsi. Mii se vee za medijalnu sezamsku kost (8) i na bazu proksimalnoga lanka palca (9) a izmeu njegova pripoja
i zgloba esto se nalazi sinovijalna burza. Mii abducira i blago flektira palac, te takoer
pomae i pri ouvanju svoda stopala.
Inervacija: n. plantaris medialis (L5S1).
Donji udovi
Miii u podruju palca su m. abductor hallucis i m. flexor hallucis brevis, a tu ubrajamo i m. adductor hallucis koji ima zasebna
polazita.
U podruju malog prsta nalaze se m. abductor digiti minimi, m. flexor digiti minimi
brevis i m. opponens digiti minimi.
Sredinju skupinu miia ine mm. lumbricales, m. quadratus plantae, mm. interossei i
m. flexor digitorum brevis.
Sve miie tabana pokriva debela i vrsta
aponeurosis plantaris (1) koja nastaje od
povrinske fascije i tvore je uzduna vlakna (2) to polaze s tuber calcanei i seu do
prstiju, a poprjena vlakna (3) povezuju
meusobno uzduna vlakna. Na medijalnom i lateralnom rubu stopala plantarna
aponeuroza prelazi u tanku fasciju, fascia
dorsalis pedis. Dvije debele pregrade seu
od aponeuroze tabana u dubinu i nazvane
su septum plantare mediale i septum plantare
laterale (4). Medijalna pregrada tabana vee
se na os metatarsale I, na os cuneiforme mediale i na os naviculare, a lateralna se pregrada tabana vee na os metatarsale V i na lig.
plantare longum.
Tako nastaju tri prostora ispunjena miiima
i masnim tkivom i na njih se prenosi itava
teina tijela, to se potom prenosi i na podlogu. Plantarna aponeuroza, pregrade, miii,
masno tkivo i kostur noge funkcionalno su jedinstven sustav i pri tomu aponeuroza tabana
ima posebno znaenje u ouvanju uzdune
zasvoenosti stopala (str. 226.).
M. flexor hallucis brevis (10) polazi s os cuneiforme mediale (11), s lig. plantare longum
i s tetive m. tibialis posterior; ima dvije glave.
Medijalna glava (12) je sratena s m. abductor hallucis i vee se na medijalnu sezamsku
kost (13) i na proksimalni lanak palca (14).
Lateralna glava (15) je sratena s m. adductor hallucis, te dospijeva na lateralnu sezamsku kost (16) i potom na proksimalni lanak
palca (17). Mii obavlja plantarnu fleksiju
palca i osobito je znaajan pri stajanju na prstima.
Donji udovi
Zdjeline kosti 271
Plantarna aponeuroza
Polazita, tokovi i
pripoji miia
Miii u podruju palca:

m. abductor hallucis i
m. flexor hallucis brevis
Miii tabana
Donji udovi
Kratki miii palca, nastavak (AC)
M. adductor hallucis (1) ima dvije glave i

vidljiv je tek kad uklonimo m. flexor digitorum longus i m. flexor digitorum brevis (2)
(A). Vea ukoena glava miia, caput obliquum (3) polazi s os cuboideum (4), s os
cuneiforme laterale (5) i s baza ossa metatarsalia II i III (6), ali moe polaziti i s os metatarsale IV, s lig. calcaneocuboideum plantare,
s lig. plantare longum (7) i od tetiva m. fibularis (peronaeus) longus (8).
Poprjena glava je caput transversum (9),
polazi sa sveza metatarzofalangealnoga zgloba treega do petoga prsta (10) i s lig. metatarseum profundum, te se obje glave zdrue
i veu na lateralnu sezamsku kost palca (11).
Mii odrava svod stopala, te plantarno
flektira proksimalni lanak palca i aducira
palac.
Inervacija: n. plantaris lateralis, r. profundus
(S1S2).
Kratki miii maloga prsta (AC)
M. opponens digiti minimi (12) polazi s lig.

plantare longum (7) i s tetive m. fibularis (peronaeus) longus (13) te se vee na os metatarsale V (14). Mii obavlja plantarnu fleksiju
pete zastopalne kosti i sudjeluje u odravanju
svoda stopala. Mii esto moe manjkati.
Inervacija: n. plantaris lateralis (S1S2).
M. flexor digiti minimi (15) polazi s baze pete zastopalne kosti (16), s lig. plantare
longum (7) i s tetive m. fibularis (peronaeus)
longus, te see do baze proksimalne falange
maloga prsta (17) gdje je najee sraten s
m. abductor digiti minimi. Mii plantarno
flektira mali prst.
M. abductor digiti minimi (18) je najvei i

najdui mii maloga prsta i on oblikuje lateralni rub stopala. Mii polazi s processus lateralis tuberis calcanei (19) i s donje plohe kalkaneusa (20) s tuberositas ossis metatarsalis
V, (21) i s plantarne aponeuroze, te dopire na
proksimalni lanak (22) petoga prsta. Mii
sudjeluje u odravanju svoda stopala i plantarno flektira, te moe abducirati mali prst.
23 m. quadratus plantae.
Donji udovi
Povrinski sloj
miija tabana
M. adductor hallucis i miii

maloga prsta nakon uklanjanja
miia fleksora
Polazita, tokovi
i pripoji miia
Miii tabana, nastavak
Donji udovi
Kratki miii sredinjega

dijela tabana (AC)
etiri lumbrikalna miia mm. lumbricales

(1) polaze s medijalnih ploha tetiva (2) dugoga fleksora prstiju i seu do medijalnoga vrha proksimalnih lanaka drugoga do petoga
prsta, te se prikljuuju dorzalnoj aponeurozi.
Miii sudjeluju u plantarnoj fleksiji i pojaavaju svod stopala, te etiri lateralna prsta
primiu palcu.
Inervacija: n. plantaris medialis za prva tri
lumbrikalna miia i n. plantaris lateralis za
etvrti lumbrikalni mii (L5S2).
Osobitosti: Lumbrikalni miii stopala su vrlo varijabilni, pa mogu manjkati, ali mogu biti i prekobrojni i tada se veu na zglobnu ahuru metatarzofalangealnoga zgloba ili pak na proksimalne falange.
M. quadratus plantae (3) zapravo je plantarna glava m. flexor digitorum longus (m.
flexor accessorius), te polazi s medijalnoga
i lateralnoga ruba donje plohe kalkaneusa i
prikljuuje se u lateralni rub tetiva (4) m. fleksora digitorum longus.
Osobitosti: Mii moe zavravati na zajednikoj
tetivi dugoga fleksora prstiju ili na etiri odijeljene
tetive toga miia i pri tomu ulazi samo u dvije lateralne tetive.
Mm. interossei dijele se na mm. interossei

plantares (5) (modro) i mm. interossei dorsales (6) (crveno) i svi poinju u podruju
drugoga do petoga prsta.
Tri meukotana plantarna miia polaze
s medijalne plohe tree do pete metatarzalne kosti (7), i s lig. plantare longum, te seu
do medijalnih ploha baza proksimalnih lanaka treega do petoga prsta (8). etiri
meukotana dorzalna miia imaju po
dvije glave koje polaze sa susjednih ploha
svih metatarzalnih kostiju (9) i s lig. plantare
longum, te se veu na baze proksimalnih lanaka drugoga do etvrtoga prsta (10).
Plantarni interosealni miii privlae trei,
etvrti, i peti prst prema drugom prstu.
Dorzalni interosealni miii djeluju kao razmicai prstiju.

Za razliku od interosealnih miia ake, ne
veu se na dorzalnu aponeurozu, a aduktorne i abduktorne funkcije plantarno flektiraju
prste u metatarzofalangealnim zglobovima.
Inervacija: n. plantaris lateralis, r. profundus
(S1S2).
M. flexor digitorum brevis (11) polazi s donje plohe tuberis calcanei i s proksimalnoga
dijela odsjeka plantarne aponeuroze. Tetive
se veu za sredinje falange drugoga do etvrtoga prsta, te su rascijepljene (12). Izmeu
ovih rascijepljenih tetiva prolaze tetive dugoga pregibaa prstiju (2). Stoga m. flexor
digitorum brevis nazivamo i m. perforatus.
Tetive su zajedno s tetivama dugoga fleksora
prstiju obavijene zajednikom sinovijalnom
ovojnicom. Mii plantarno flektira sredinje
falange.
Osobitosti: Tetiva za peti prst vrlo esto nedostaje, a
u nekim sluajevima manjka i itav mii.
Donji udovi
M. flexor
digitorum brevis
Kratki miii stopala u sredinjemu

dijelu tabana
Shema mm. inteossei
Donji udovi
Fascija potkoljenice i stopala

(AD)
Povrinska fascija potkoljenice, fascia cruris
(1) nastavlja se na fascia lata iz koje takoer
nastaje fascia poplitea, te obje fascije omataju
povrinske dijelove miia potkoljenice. Fasciju potkoljenice u distalnom dijelu potkoljenice pojaavaju poprjeno poloena vlakna
koja oblikuju retinaculum mm. extensorum
superius (2), a na korijenu stopala retinaculum mm. extensorum inferius (3) i oba retinakula moemo umjetno odijeliti od fascije.
Na lateralnoj strani ispred fibularnih (peronealnih) miia nalazimo septum intermusculare cruris anterius (4) i septum intermusculare cruris posterius (5) koji seu u dubinu
sve do fibule. Na distalnom kraju potkoljenice, u blizini lateralnoga maleola, u fasciju su
ugraena snana vlakna koja tvore retinacula mm. fibularium (peronaeorum) superius et
inferius (6), to se takoer mogu omeiti.
Na prednjoj skupini miia potkoljenice fascija je tanka i tek je distalni dio zadebljan,
te izmeu medijalnog maleola i petne kosti
postoji vrsti traak, retinaculum mm. flexorum (7) (lig. laciniatum) iji povrinski sloj
slui kao omeenje tetivama dubinskih miia stranje skupine potkoljenice.
Miie stranje skupine potkoljenice dijelimo na povrinski i dubinski sloj izmeu kojih se nalaze fascia cruris profunda (8), to
proksimalno poinje od arcus tendineus m.
solei, a od fascije polazi i dio miinih vlakana m. soleus. Dubinska fascija potkoljenice je zadebljana i povezuje retinaculum mm.
flexorum na medijalnom rubu, s retinaculum
mm. fibularium (peronearum) superius na lateralnom rubu. Fascije i interosealna membrana omeuju prostore u kojima se nalaze
skupine miia potkoljenice.
Na povrini hrpta stopala, distalno od retinaculum mm. extensorum inferius (3), nalazi se
vrlo njena i tanka fascia dorsalis pedis (9)
(superficialis) koja je nastavak fascije pot-
koljenice i prelazi u dorzalnu aponeurozu, a

postranino se vee na rubove stopala.
Proksimalno se spaja na retinaculum mm.
extensorum inferius koji se moe umjetno
omeiti i kojemu esto manjka lateralni proksimalni traak, pa zadebljanje prosijava
kroz fasciju nalik slovu Y.
Ispod tetiva dugoga ekstenzora prstiju nalazi se vrsta i debela dubinska vezivna fascija,
fascia dorsalis pedis profunda, koja se takoer vee na rubove stopala.
Presjek fascije potkoljenice
Fascije hrpta stopala
Fascije u regio
retromalleolaris medialis
Fascije potkoljenice
Donji udovi
Fascije potkoljenice i stopala 277
Sinovijalne ovojnice u podruju

stopala (AC)
U stopalu, kao i u aci, postoje razliite vaginae tendineum.
Donji udovi
Na dorzumu stopala nalaze se sinovijalne

ovojnice za tetive:
m. tibialis anterior (1),
m. extensor hallucis longus (2),
m. extensor digitorum longus (3) i
m. fibularis (peronaeus) tertius.
Stalan poloaj tetiva i tetivnih ovojnica na
dorsum pedis odravaju retinaculum mm.
extensorum superius (4) i retinaculum mm.
extensorum inferius (5). U lateralnom dijelu korijena stopala u podruju fibularne
(peronealne) trohleje kalkaneusa nalazi se
vagina synovialis za tetive fibularnih (peronealnih) miia (6) koja oko tetive m. fibularis (peronaeus) longus (7) dopire u planta
pedis kao vagina plantaris tendinis m. fibularis (peronei) longi. Sinovijalne ovojnice fibularne (peronealne) tetive s lateralne strane
privruju retinaculum mm. fibularium (peronaeorum) superius (8) i retinaculum mm.
fibularium (peronaeorum) inferius (9).
Tetive miia fleksora na medijalnoj strani
nalaze se neposredno iza medijalnog maleola i njihove sinovijalne ovojnice prolaze ispod dubinskoga lista retinaculum mm. flexorum (= lig. laciniatum) koji ima dva lista, i
to stratum superficiale (10) koji je ojaanje
fascije potkoljenice i stratum profundum
(11). Pri tomu su tetive m. tibialis posterior
(12) i m. flexor digitorum longus (13) svaka
zasebno omotane sinovijalnom ovojnicom.
Sinovijalna ovojnica koja okruuje tetivu m.
flexor hallucis longus (14), (vagina tendinis
m. flexoris hallucis longi) takoer prolazi ispod stratum profundum retinaculum mm.
flexorum (str. 436.).
U planta pedis nalazi se pet sinovijalnih
ovojnica, vaginae synovialis digitorum pedis (15) koje su pojaane s vaginae fibrosae
digitorum pedis (16) i redovito meusobno
ne komuniciraju.
Svaka fibrozna ovojnica ima u podruju

zglobova prstenasti dio, pars anularis vaginae fibrosae (17), a izmeu zglobova se nalazi pars cruciformis vaginae fibrosae (18)
koje oblikuju ukriena vezivna vlakna. U
sredinjem dijelu tabana, za razliku od ake,
nema sinovijalnih ovojnica nego postoje samo sinovijalne ovojnice za m. flexor hallucis
longus (14) i m. flexor digitorum longus (13)
koje seu do sredinjega dijela tabana.
Sinovijalne ovojnice u podruju stopala 279
Donji udovi
Sinovijalne ovojnice
u planta pedis
Sinovijalne ovojnice dorsum

pedis i u regio retromalleolaris lateralis
Sinovijalne ovojnice u regio

retromalleolaris medialis
Sustavna
anatomija
organa za
kretanje
Glava i vrat
Lubanja 282
Miii i fascije 318
282 Glava
Lubanja (A, B)
Kotana osnova glave, lubanja, cranium,
tvori gornji kraj tijela. S jedne strane lubanja ini oklop za mozak i osjetne organe, dok
s druge strane tvori osnovu lica, te sadrava
poetne dijelove probavnoga i dinoga sustava. Temeljem raznolikosti zadaa, graa je
lubanje odgovarajue ustrojena.
Glava i vrat
Raslamba lubanje
Lubanja se sastoji od dvaju dijelova:
dijela lubanje unutar kojega se nalazi
mozak, neurocranium, i
kostura lica, splanchnocranium ili viscerocranium.
Granica dvaju prije navedenih dijelova lubanje protee se od podruja korijena nosa,
gornjim rubom orbite, te dosee do vanjskoga slunoga hodnika.
Oblik lubanje ovisi dijelom o miiima,
koji mogu svojim djelovanjem uvjetovati odreene promjene, te drugim dijelom o
sadraju struktura unutar lubanje. Tako postoji meuodnos izmeu kostiju neurokranija i mozga unutar njega. Ovdje meusobni
utjecaj moe biti promjenjiv, tako to s jedne
strane prekomjerni rast mozga dovodi do
poveanja neurokranija (hidrocefalus str.
310). S druge strane prerani prestanak rasta
neurokranija moe dovesti do pogrjeaka u
razvoju mozga. Ali ne postoji samo meudjelovanje unutar kostiju neurokranija, ve
postoji i veoma uski odnos s kostima lica. Tako su meusobno ovisni razvoj miia oglavka i tvrde modane ovojnice unutar lubanje.
Razvoj lubanje
U osnovi se na lubanji razlikuju dva razvojna predstadija. Osnova razliitosti tih stadija
lei u nainu stvaranja kostiju. Jedan dio je
hrskavica, chondrocranium, a drugi vezivna osnova, desmocranium. U hondrokraniju se zbiva enhondralno okotavanje, dok se
u dezmokraniju pojedine kosti razvijaju izravno iz vezivne podloge intramembranskim

okotavanjem. Oba se razvojna predstadija
pojavljuju i u kosturu lubanje i u kosturu lica. Pri tomu se dijelovi koji nastaju ili jednim
ili drugim nainom okotavanja, mogu ujediniti i tvoriti jedinstvenu kost, kao to je to
sluaj sa sljepoonom kosti.
Neurocranium (A, naranasto) tvore zatiljna kost,
os occipitale (1), klinasta kost, os sphenoidale (2),
ljuske sljepoonih kostiju, partes squamosae ossium
temporalium (3), piramide sljepoonih kostiju, partes petrosae ossium temporalium (4), tjemene kosti,
ossa parietalis (5) i eona kost, os frontale (6).
Sphlanchnocranium ili viscerokranium (A, ljubiasto) tvore: reetnica, os ethmoidale (7), donje
nosne koljke, conchae nasales inferiores, suzne
kosti, ossa lacrimalia (8), nosne kosti, ossa nasalia
(9), raonik, vomer, gornje eljusti, maxillae (10) s
os incisivum, nepane kosti, ossa palatina, sponine
kosti, ossa zygomatica (11), timpanini dijelovi
sljepoonih kostiju, partes tympanicae ossa temporalia (12), processus styloidei ossa temporalia (13),
donja eljust, mandibula (14) i jezina kost, os hyoideum (nije prikazan).
Na hrskavinoj osnovi (B, modro) nastaju os occipitale (1), izuzevi gornji dio ljuske (15), os sphenoidale (2), izuzevi medijalnu plou krilnoga nastavka,
os temporale i pars petrosa (4) i slune koice, os ethmoidale (7) concha nasalis inferior i os hyoideum.
Kao pokrovne kosti, na vezivnoj osnovi (B, zeleno) razvijaju se: gornji dio ljuske zatiljne kosti (15),
concha sphenoidalis, lamina medialis processus
pterygoidei ossis sphenoidalis, pars tympanica (12) i
pars squamosa (3) ossis temporalis, os parietale (5),
os frontale (6), os lacrimale (8), os nasale (9), vomer,
maxilla (10), os palatinum, os zygomaticum (11) i
mandibula (14).
Neurokranij (naranasto)
i viscerokranij (ljubiasto)
Dezmokranij (zeleno)
i hondrokranij (modro)
Glava i vrat
Podjela lubanje 283
284 Glava: Kosti
Osobitosti u razvoju
pokrovnih kostiju (AD)
Glava i vrat
Svod lubanje nastaje na vezivnoj osnovi i ima

sredita okotavanja od kojih se okotavanje
iri zrakasto na sve strane. Tako nastaju parna izboenja, i to dvije eone kvrge, tubera
frontalia (1) i dvije tjemene kvrge, tubera parietalia (2). Iz tih se izboina razvijaju kosti.
Pri tomu, jo pri roenju, izmeu pojedinih
kostiju zaostaju vea podruja vezivnoga tkiva, fonticuli, fontanele.
U fontanele ubrajamo neparni, vezivnom
ploom zatvoreni fonticulus anterior (3), koji
je priblino rombinoga oblika, a pri roenju
ima dui promjer oko 2,53 cm, i manji, takoer neparni, vezivnom ploom zatvoreni
fonticulus posterior (4), koji je trokutastoga
oblika. Fonticulus anterior se nalazi izmeu
obiju eonih i obiju tjemenih osnova. Fonticulus posterior se nalazi izmeu obiju tjemenih osnova i gornje osnove ljuske zatiljne
kosti. Parne su fontanele smjetene postranino, a razlikuju se vei, vezivno zatvoreni
fonticulus sphenoidalis (5), i manji, hrskavino zatvoreni (odgovarajue sinhondrozi)
fonticulus mastoideus (6). Fonticulus sphenoidalis lei izmeu eone, tjemene i klinaste
kosti, dok fonticulus mastoideus nalazimo
izmeu tjemene, sljepoone i zatiljne kosti.
Fontanele se zatvaraju tek nakon roenja, a
kao prvi nestaje fonticulus posterior, ve u
3. mjesecu ivota. Fonticulus sphenoidalis se
zatvara u 6., fonticulus mastoideus u 18., a
fonticulus anterior u 36. mjesecu ivota.
Kliniko znaenje: Fonticulus anterior je vaan
za vaenje krvi iz opskrbnog sustava tvrde
modane ovojnice u novoroenadi i dojenadi.
Kroz veliku se fontanelu mogu raditi punkcije.
Suture i sinhondroze
Izmeukotani ostatci vezivnoga tkiva tvore
avove izmeu kostiju lubanje, suturae, odnosno kranijalne sindezmoze (str. 22), koji
jo uvijek omoguuju daljnji rast lubanje.
Tek u vrijeme potpunog sratenja i okotavanja unutar izmeukotanih spojeva prestaje

rast lubanje.
Izmeu nekih kostiju hondrokranija nalaze
se hrskavini spojevi, synchondroses cranii.
Praktino znaenje ima synchondrosis sphenooccipitalis koja negdje u 18. godini ivota okota (os tribasilare). U podruju trupa
klinaste kosti nalazi se synchondrosis intersphenoidalis, koja rano okota, dok synchondrosis sphenoethmoidalis izmeu klinaste
kosti i reetnice, okota tek u zreloj ivotnoj
dobi. Osim navedenoga, tijekom cijeloga
ivota ostaje hrskavica izmeu pars petrosa sljepoone kosti i njoj susjednih kostiju,
synchondrosis sphenopetrosa i synchondrosis
petrooccipitalis.
Rast lubanje, kao to je prethodno navedeno,
ovisi kako o funkciji, tako i o strukturama
unutar lubanje. Kako se rast kostiju neurokranija i viscerokranija ne odvija istodobno i
istom brzinom, kosti lica poinju intenzivnije rasti tek u prvoj godini ivota, dok do tada
zaostaju u rastu za kostima neurokranija.
Razvoj kosti gleve 285
Lubanja novoroeneta
sa strane
Glava i vrat
Lubanja dvogodinjeg djeteta

odozgor
Lubanja novoroeneta
odozgor
Lubanja dvogodinjeg
djeteta, sa strane
286 Glava: Kosti
Graa kostiju lubanje

Plosnate se kosti lubanje sastoje od:
vanjskoga, kompaktnoga sloja, lamina
externa,
unutarnjega kompaktnoga sloja, lamina interna, i
izmeu dvaju navedenih slojeva je diploe (spuvasti sloj), unutar kojega se
u canales diploici nalaze mnogobrojne
vene.
Lubanja je izvana prekrivena pokosnicom,

pericranium, dok unutranju stranu, endocranium prekriva tvrda modana ovojnica, dura mater.
S unutranje strane svoda lubanje odrasle osobe, vide se ve spomenuti avovi, a na presjeku se uoavaju lamina externa (11), diploe
(12) i lamina interna (13). Sasvim sprijeda,
na ljusci eone kosti, nalazi se greben crista
frontalis (14) koji je usmjeren ka tjemenu.
U podruju tjemenoga ava, vidi se plitka
brazda, sulcus sinus sagittalis superioris (15).
Odozdo prema sredini i natrag uspinju se
sulci arteriosi (16), u kojima lee a. meningea
media i njezine pratee vene. Postranino od
sulcus sinus sagittalis superioris i od crista
frontalis, nalaze se jamice, foveolae granulares (17), varijabilne brojem i veliinom, u
koje se izboe izdanci pauinaste ovojnice,
granulationes arachnoideales.
Razlono je prvotno sagledati lubanju s

razliitih strana, kako bi se bolje razumjela funkcionalna meuovisnost, te osobitosti
pojedinih kostiju lubanje. Zakljuno, treba
osobito prikazati lubanjske prostore.
I na vanjskoj i na unutranjoj strani svoda, na

tjemenoj se kosti vide dva kuta, angulus frontalis (18) i angulus occipitalis (19) dok se ostala dva kuta, angulus sphenoidalis i angulus
mastoideus, mogu vidjeti na bazi lubanje.
Pojedine kosti lubanje imaju zrakom ispunjene prostore koji su u svezi s nosnom
upljinom, dok se u sljepoonoj kosti nalaze
smjeteni organ sluha i ravnotee.
Glava i vrat
a neposredno ispred zatiljnoga ava, nalaze

se tjemeni otvori, foramina parietalia (10) (v.
str. 290).
Lubanjski svod, calvaria (AC)

Svod lubanje ine os frontale (uto), ossa
parietalia (svijetlosmee), dijelovi ossa temporalia (crveno) i najgornji dio os occipitale
(naranasto). Promatranjem izvana, uoavaju se avovi, sutura coronalis (1), eoni av,
dijeli ljusku eone kosti, squama frontalis (2)
od obiju tjemenih kostiju. Na ljusci se nalaze
dvije eone kvrge, tubera frontalia (3), a na
tjemenoj kosti po jedna tjemena kvrga, tuber
parietale (4). Izmeu obiju tjemenih kostiju je tjemeni av, sutura sagittalis (5), koji se
protee od koronalnoga do zatiljnoga ava,
sutura lambdoidea (6), smjetenog izmeu
tjemenih kostiju i ljuske zatiljne kosti, squama occipitalis (7). Postranino od tjemena,
vide se sljepoone pruge, lineae temporales, i
to linea temporalis inferior (8) i linea temporalis superior (9). U blizini tjemenoga ava,
Glava i vrat
Lubanjski svod 287
Lubanjski svod, izvana
Lubanjski svod, iznutra
Lubanjski svod, izvana,

kosti su u razliitim bojama
288 Glava: Kosti
Lubanja, sa strane (AC)
Glava i vrat
Na lubanji, poloenoj u njemakoj vodoravnoj ravnini (ravnina se prua donjim rubom

orbite i gornjim rubom vanjskoga slunoga
hodnika) vidi se u podruju neurokranija
fossa temporalis (1) koji ine susjedni dijelovi
os temporale (svijetlocrveno), os parietale
(svijetlosmee), dio os frontale (uto), te os
sphenoidale (crveno).
Prema gore fossa temporalis dopire do jae
izraene linea temporalis inferior (2), te neto
slabije izraene linea temporalis superior (3).
S prednjega se kraja pars squamosa ossis temporalis (4) prua processus zygomaticus (5),
koji spajajui se s processus temporalis (6)
ossis zygomatici (modro), tvori arcus zygomaticus (7). Netom ispod korijena zigomatinoga nastavka nalazi se meatus acusticus
externus (8), koji je veim dijelom ogranien
s pars tympanica (9, C, svijetlomodro), a
manjim dijelom s pars squamosa (4, C, svijetlocrveno), to sve pripada os temporale
(B, svijetlocrveno). Neposredno iznad nalazi
se esto mala spina suprameatica (10) i mala
jamica, foveola suprameatica. Iza vanjskoga
slunoga hodnika je miini nastavak, processus mastoideus* (11) koji nastaje kao miina apofiza. Izmeu navedenoga miinoga nastavka i timpanalnoga dijela sljepoone
kosti, nalazi se razliito razvijen kotani procijep, fissura tympanomastoidea (12). Uz bazu mastoidnog nastavka smjeten je foramen
mastoideum (13). Ispod pars tympanica (9)
nalazi se razliito velik processus styloideus
(C, svijetlozeleno).
Na lubanji se povie orbita uoava izdignue
arcus superciliaris (14), ispod kojega se nalazi
margo supraorbitalis (15). Margo supraorbitalis se prema lateralno nastavlja u margo
lateralis, te oba dva zajedno s margo infraorbitalis (16) ine prednje ogranienje orbite.
Margo infraorbitalis ine os zygomaticum i
processus frontalis maxillae (17). Medijalno
se vidi udubina fossa sacci lacrimalis (18) (o
orbiti vidi str. 306.)
Na zigomatinoj se kosti vide jedan (ili dva)

mala otvora, foramen zygomatico faciale (19).
Ispod margo infraorbitalis je foramen infraorbitale (20). Na donjem se kraju otvora
nosne upljine uoava spina nasalis anterior
(21). Maxilla (svijetlozeleno) ima prema dolje usmjeren kotani izdanak koji nosi zube
processus alveolaris (22). Iza njega gornja
eljust tvori zadebljanje tuber maxillae (23)
(o mandibuli vidi str. 302.)
avovi
Sutura coronalis (24) odvaja eonu od tjemenih kostiju. Ona pristupa na sutura sphenofrontalis (25),
koja lei izmeu velikoga krila klinaste kosti (26) i
eone kosti. eona kost je avom, sutura frontozygomatica (27), spojena sa sponinom kosti. Izmeu
sponine kosti i gornje eljusti, nalazi se sutura zygomaticomaxillaris (28) izmeu sponine i sljepoone
kosti sutura temporozygomatica (29), a izmeu eone kosti i gornje eljusti sutura frontomaxillaris (30).
Izmeu gornje eljusti i nosne kosti (tamnozeleno)
lei sutura nasomaxillaris (31). Sutura sphenosquamosa (32) ini granicu izmeu velikog krila klinaste
kosti i ljuske sljepoone kosti. Sljepoona je kost (svijetlocrveno) povezana s tjemenom kosti s pomou
ava, sutura squamosa (33). Ona se moe nastaviti
prema mastoidnom nastavku kao sutura petrosquamosa (34), izmeu pars squamosa (C, svijetlocrveno) i pars petrosa (C, smee) sljepoone kosti.
Izmeu tjemene i zatiljne kosti (naranasto), nalazi
se sutura lambdoidea (35).
Manjim se dijelom veliko krilo klinaste kosti protee
do tjemene kosti, tako da se tu moe spomenuti sutura sphenoparietalis (36). Izmeu mastoidnoga nastavka i tjemene kosti s jedne, i zatiljne kosti s druge
strane, nalaze se sutura parietomastoidea (37) i sutura occipitomastoidea (38).
Glava i vrat
Lubanja, postranino 289
A Lubanja, sa strane
C Sljepoona kost,
dijelovi kosti su u
razliitim bojama
B Lubanja, sa strane,
290 Glava: Kosti
Lubanja sa stranje strane (AB)
Glava i vrat
Sa stranje strane lubanje vide se obje tjemene kosti, ossa parietalia (smee, 1), koje
spaja tjemeni av, sutura sagittalis (2). Sutura lambdoidea (3) razgraniuje obje tjemene
kosti od zatiljne kosti, os occipitale (naranasto, 4).
U sredini zatiljne kosti, izboena je protuberantia occipitalis externa (5), koja se moe
opipati pod koom. Od nje, prema lateralno i navie, protee se linea nuchae suprema
(6). Ispod te linije, kao poprjeni greben postranino od protuberancije, nalazi se linea
nuchae superior (7), a jo nie, otprilike na
polovici udaljenosti izmeu protuberancije
i velikoga zatiljnoga otvora, odlazi u stranu
linea nuchae inferior (8). Poetak najdonje linije moe leati na jae ili slabije izraenom
grebenu, crista occipitalis externa (9).
Postranino od zatiljne kosti, odvojen avom
sutura occipitomastoidea (10), nalazi se mastoidni nastavak, processus mastoideus (11),
koji pripada sljepoonoj kosti. Na mastoidnom nastavku moe postojati av, sutura
petrosquamosa (12), odran u potpunosti ili
samo djelomino. Taj av pokazuje da mastoidni nastavak izgrauju i pars petrosa i
pars squamosa sljepoone kosti. U podruju
sutura occipitomastoidea (10) nalazi se otvor,
foramen mastoideum (13) za prolazak vene. S
medijalne strane mastoidnoga nastavka, vidi
se brazda, incisura mastoidea (14), a medijalno od nje arterijalni lijeb, sulcus a. occipitalis (15). U podruju tjemenih kostiju vide se
maleni otvori, foramina parietalia (16).
Varijacije: Protuberantia occipitalis externa katkad moe biti osobito jako izraena. Gornji dio ljudske zatiljne kosti moe se odrati kao zasebna kost,
os incae (str. 314.).
Foramina parietalia mogu iznimno biti velika, foramina parietalia permagna pa mogu
prouzroiti pogrjenu interpretaciju rentgenske snimke (npr. zamjena za trepanacijske otvore).
Glava i vrat
Lubanja straga 291
A Lubanja, straga
B Lubanja straga, kosti

su u razliitim bojama
292 Glava: Kosti
Lubanja, sprijeda (AB)
Glava i vrat
Pogledom sprijeda vide se sve sastavnice*

kotane osnove lica. elo tvori os frontale
(uto). Squama frontalis (1) je s pomou sutura coronalis (2) odijeljena od ossa parietalia (svijetlosmee).
U predjelu ela, a izmeu dviju onih upljina nalazi se arcus superciliares (3), te kotana
zvijezda ela, glabella (4). eona kost ograniuje ulaz u orbitu putem margo supraorbitalis (5), na kojemu se nalazi razliito izraena incisura supraorbitalis. U pojedinim je
sluajevima navedena incizura preoblikovana u foramen supraorbitale (6). Medijalno od
navedenoga nalazi se ponekad manja incisura frontalis (7), tj. foramen frontale.
Izmeu orbita nalazi se granica eone kosti
prema ossa nasalia (tamnozeleno) suturae
frontonasales (8), te prema maxilla (svijetlozeleno) suturae frontomaxillares (9). Obje
nosne kosti povezuje meusobno sutura internasalis (10). Postranino od ulaza u orbitu
nalazi se sutura frontozygomatica (11), koja
je granica izmeu eone i jagodine kosti.
Os zygomaticum (modro) i maxilla tvore
iroku granicu ulaza u orbitu (o orbiti vidi
str. 306.)
Na gornjoj se eljusti, maxilla neposredno ispod margo infraorbitalis (12) i u blizini sutura zygomaticomaxillaris (13) nalazi foramen
infraorbitale (14). Otvor slui prolazu grane
n. maxillaris (n. infraorbitalis), te jedne arterije i vene. Gornja je eljust u podruju corpus maxillae, a ispod orbite uvuena, tvorei
fossa canina (15).
Od trupa gornje eljusti prua se prema lateralno processus zygomaticus (16). Spoj maksile s frontalnom kosti ostvaruje se putem
kotanog izdanka processus frontalis (17),
dok se u avu sutura nasomaxillaris (18),
gornja eljust spaja s os nasale. Medijalno
usmjereni processus palatinus (vidi str. 294.)
tvori osnovu tvrdoga nepca. Konano, u gornjoj eljusti bez zuba nalazi se prema dolje
usmjereni processus alveolaris (19).
Na processus frontalis, a u produetku margo infraorbitalis, izbouje se crista lacrimalis anterior (20). Sredinji dio gornje eljusti
ini trup, corpus maxillae, koji urezom, incisura nasalis (21), omeuje ulaz u nosnu
upljinu, apertura piriformis. S donje strane
ulaza, u podruju ava sutura intermaxillaris (22), prema naprijed se nadnosi kotani
trn, spina nasalis anterior (23). U podruju
sponine kosti, vide se jedan ili dva otvora,
foramina zygomaticofacialia (24).
Donja eljust, mandibula (svijetloljubiasto), ima trup, corpus mandibulae (25), zubni
nastavak, processus alveolaris (26) i kotane
grane, ramus mandibulae (27). Na trupu, u
razini drugog pretkutnjaka, otvara se foramen mentale (28). U sredini se trupa istie
protuberantia mentalis (29) (vidi str. 302).
Glava i vrat
Podjela lubanje 293
A Lubanja, sprijeda
B Lubanja, sprijeda,
kosti u razliitim bojama
294 Glava: Kosti
Lubanja, donja strana (AB)
Glava i vrat
Na donjoj povrini lubanjske baze razlikuju

se prednji, visceralni dio i stranji, neuralni
dio.
Prednji dio ine, sa svake strane, processus
palatinus maxillae (1, svijetlozeleno), lamina
horizontalis ossis palatini (2, zeleno), processus alveolaris maxillae, tuber maxillae (3) i os
zygomaticum (4, svijetlomodro). Raonik,
vomer (tamnomodro) omeuje choanae (5)
s medijalne strane. Oba su nepana nastavka povezana avom, sutura palatina mediana
(6), na ijem prednjem kraju je otvor, fossa
incisiva (7). Od toga otvora do drugoga sjekutia moe se protezati av, sutura incisiva
(8). Horizontalna ploa nepane kosti ima
otvore, foramen palatinum majus (9) i foramina palatina minora (10). Od veega otvora
prema naprijed pruaju se ljebovi, sulci palatini, ogranieni kotanim trnovima, spinae
palatinae. Izmeu gornje eljusti, maxilla
(svijetlozeleno) i nepane kosti, os palatinum (zeleno) protee se av, sutura palatina
transversa (11).
U stranjem dijelu baze lubanje vide se
os sphenoidale (crveno), ossa temporalia
(svijetlocrveno) i os occipitale (naranasto).
Krilni nastavci, processus pterygoidei, omeuju choanae s lateralne strane. Na njima se
razlikuju dvije ploe, lamina medialis (12),
sa zavijenim krajem, hamulus, i lamina lateralis (13). Izmeu njih je fossa pterygoidea.
Korijen medijalne ploe ima udubinu, fossa
scaphoidea (14), pokraj koje je otvor, foramen lacerum (15).
U sredini lei trup klinaste kosti, corpus ossis sphenoidalis (16), a postranino od njega
su velika krila, alae majores (17) s kotanim
grebenom, crista infratemporalis (18). Veliko
krilo nosi kotani trn, spina ossis sphenoidalis (19) s otvorom foramen spinosum (20). Izmeu foramen spinosum i foramen lacerum,
otvara se foramen ovale (21). Izmeu klinaste kosti i piramide sljepoone kosti, protee
se procijep, fissura sphenopetrosa (22). Pre-
ma lateralno i dolje od tog procijepa, prua se lijeb, sulcus tubae auditivae (23). Uz
otvor karotinoga kanala, apertura externa
canalis carotici (24), vidi se i malen otvor,
apertura externa canaliculi cochleae, u ijem
je susjedstvu vea udubina, fossa jugularis
(25). Izmeu jugularne udubine i vanjskoga
otvora karotinoga kanala, nalazi se fossula
petrosa. Uz nju se nastavljaju pars tympanica (26) i iljasti nastavak, processus styloideus
(27) s ovojnicom, vagina processus styloidei.
Neposredno iza iljastoga nastavka otvara se
foramen stylomastoideum (28). Na processus
mastoideus (29) vidi se urez, incisura mastoidea (30), a medijalno od njega sutura occipitomastoidea (31) s arterijalnim lijebom,
sulcus a. occipitalis (32). Ispred mastoidnoga
nastavka je otvor vanjskoga slunoga hodnika, porus acusticus externus (34), omeen s
pars tympanica (26) i pars squamosa (33).
Pars tympanica, pars squamosa i dio piramide, crista tegmentalis, koju zatvaraju fissura
petrotympanica i fissura petrosquamosa, ine
udubinu, fossa mandibularis (35). Prema
naprijed je ta udubina omeena kvricom,
tuberculum articulare (36). Prema lateralno
i naprijed, prua se izdanak, processus zygomaticus ossis temporalis (37).
Dio zatiljne kosti, pars basilaris (38), na kojem je tuberculum pharyngeum (39), srasta s
trupom klinaste kosti, corpus ossis sphenoidalis (16). Izmeu piramide i zatiljne kosti
prua se procijep, fissura petrooccipitalis.
Fossa jugularis (25) proiruje se prema zatiljnoj kosti u otvor, foramen jugulare. Veliki
zatiljni otvor, foramen magnum (40), postranino omeuju kotane mase, condyli occipitales (41). Iza njih je udubina, fossa condylaris u kojoj se nalazi otvor kanala, canalis
condylaris (42). Od zatiljnoga otvora prema
van, prua se greben, crista occipitalis externa (43) i dopire do izboenja, protuberantia
occipitalis externa (44).
Glava i vrat
Lubanja, odozdol 295
A Baza lubanja, odozdo
B Baza lubanje odozdo,

kosti u razliitim bojama
296 Glava: Kosti
Baza lubanje, unutranja strana (A, B)

Lubanjska baza ima tri jame:
fossa cranialis anterior,
fossa cranialis media i
fossa cranialis posterior.
Glava i vrat
Unutranju povrinu baze ine sljedee kosti:

os ethmoidale (modroljubiasto), os frontale (uto), os sphenoidale (crveno), ossa
temporalia (svijetlocrveno), os occipitale
(naranasto) i ossa parietalia (svijetlosmee).
Prednju lubanjsku jamu od srednje dijele
alae minores ossis sphenoidalis (1) i greben
jugum sphenoidale (2). Srednju i stranju jamu dijele margines superiores (3) sljepoonih
kostiju i dorsum sellae (4).
Fossa cranialis anterior. Rupiasta ploa reetnice,
lamina cribrosa (5) ima brojne sitne otvore, a u sredini joj se nalazi vertikalni greben, crista galli (6) s
alae cristae galli. Ispred grebena je slijepi otvor, foramen caecum (7), a postranino su partes orbitales
(8) eone kosti s impressiones digitatae. Na kribroznu
laminu se nastavlja klinasta kost avom, sutura sphenoethmoidalis (9). Izmeu optikih kanala, canales
optici (10), poloen je lijeb, sulcus praechiasmatis
(11). Optike kanale ograniuju izdanci, processus
clinoidei anteriores (12).
Fossa cranialis media ima u sredini tursko sedlo, sella turcica, s fossa hypophysialis (13), na ijim
stranama se nalazi lijeb, sulcus caroticus (14), koji
nastavlja tok karotinog kanala. Karotini kanal, koji
je poloen na prednju stijenku piramide sljepoone
kosti, na svom medijalnom kraju, u blizini foramen
lacerum (15), ima dehiscentnu stijenku presvoenu
kotanim izdankom, lingula sphenoidalis (16). Postranino od karotinog lijeba lei foramen ovale
(17), ispred njega foramen rotundum (18), te lateralno od njega foramen spinosum (19). Od foramen
spinosum prema lateralno ide sulcus a. meningeae
mediae (20).
Na piramidi sljepoone kosti, uz vrh, apex partis
petrosae, vidi se impressio trigemini (21). Lateralnije je hiatus canalis n. petrosi majoris (22), koji se
nastavlja u sulcus n. petrosi majoris (23) i dopire do
fissura sphenopetrosa. Hiatus canalis n. petrosi minoris (24) lei neposredno ispred prethodnog otvora. Margo superior partis petrosae (3) ima jedan jae
ili slabije izraen lijeb, sulcus sinus petrosi superioris
(25). Na rubu se vidi lagano uzdignue, eminentia
arcuata (26), koju izbouje prednji polukruni kanal. Ljuska sljepoone kosti povezana je s klinastom
kosti avom, sutura sphenosquamosa (27).
U sredini fossa cranialis posterior nalazi se foramen
magnum (28). Od njega prema naprijed i gore protee se clivus (29), koji zavrava u dorsum sellae (4)
izdancima, processus clinoidei posteriores (30).
Izmeu zatiljne kosti i pars petrosa udubljen je lijeb, sulcus sinus petrosi inferioris (31), koji lei na
sinhondrozi izmeu dviju kosti, odnosno fissura petrooccipitalis (32) macerirane kosti. lijeb zavrava
u otvoru, foramen jugulare (33). Na stranjoj plohi
piramide nalazi se otvor unutarnjega slunoga hodnika, porus acusticus internus (34), a lateralno od
njega, skrivena ispod maloga kotanoga grebena,
apertura externa aquaeductus vestibuli.
Jugularni otvor (33) omeuju istoimeni urezi na zatiljnoj i sljepoonoj kosti.
Na urezu zatiljne kosti, nalazi se kotana kvrica,
tuberculum jugulare, dok od strane temporalnoga
ureza izbija processus intrajugularis ossis temporalis
(35), koji nepotpuno dijeli jugularni otvor. S lateralne strane, do jugularnoga otvora dopire sulcus sinus
sigmoidei (36), koji se prema natrag nastavlja u sulcus sinus transversi (37). On se protee do izboenja,
protuberantia occipitalis interna (38), odakle ide greben, crista occipitalis interna (39), do foramen magnum (28). Na prednjem rubu zatiljnoga otvora, sa
svake strane lei canalis hypoglossalis (40).
Clivus ine corpus ossis sphenoidalis i pars basilaris
ossis occipitalis. One srataju tijekom puberteta (os
tribasilare), a do tada su spojene sfenookcipitalnom
sinhondrozom.
Glava i vrat
Baza lubanje, unutarnja strana 297
A Lubanjska baza,
iznutra
B Lubanjska baza iznutra,

298 Glava: Kosti
ee varijacije morfologije
unutarnje povrine
lubanjske baze (AE)
U podruju srednje lubanjske jame, oko turskoga sedla, mogu se nai razliite varijacije,
koje su vidljive na rentgenskim snimkama.
Glava i vrat
Lingula sphenoidalis (1), koja se protee od

os sphenoidale u smjeru os temporale, moe
srasti s os temporale. Time je apertura interna canalis carotici jasno ograniena.
Izmeu processus clinoideus anterior i processus clinoideus posterior, moe postojati i
processus clinoideus medius (2). On moe prirasti uz processus clinoideus anterior, te tako
nastaje otvor foramen caroticoclinoideum (3),
a incisura carotica, koja je poloena medijalno od prednjega nastavka, postaje kotani
otvor.
Nadalje, kao varijacija se moe pojaviti odrana taenia interclinoidea (4) izmeu
prednjih i stranjih nastavaka. Tako nastaje
kotani most sa strane turskoga sedla, tzv.
most sele (4). On moe biti jednostran, ali
i obostran, a u sluaju postojanja srednjega
nastavka, moe srasti s njim (5).
Kao veoma rijetka varijacija pojavljuje se
canalis craniopharyngeus (6) u fossa hypophysialis.
Izmeu foramen ovale i trupa sfenoidne kosti, moe se nalaziti otvor za prolazak vene.
Taj otvor, foramen venosum (7), naziva se jo
i emissarium sphenoidale ili foramen Vesalii. Postojanje toga otvora nije rijetkost. Kroz
njega se sinus cavernosus povezuje s ekstrakranijalnim venama. Foramen venosum
moe biti jednostran ili obostran.
A. carotis interna, iji sifon lei bono uz
trup sfenoidne kosti, moe tako jako erodirati trup kosti da potpuno nestane kotana
veza s klivusom. Na maceriranoj lubanji, u
tom sluaju, nedostaje dorsum sellae (D).
Katkad je crista occipitalis interna razdijeljena, tako da se u njoj vidi sulcus sinus occipitalis. On se nastavlja u sulcus marginalis (8),
koji ide postranino uz foramen magnum
(9), i dopire do foramen jugulare (10). Canalis condylaris (11) moe osobito velikim
otvorom utjecati u sinus sigmoideus.
Foramina jugularia mogu biti nejednake veliine, pri emu je ee lijevi foramen jugulare manji od desnoga. Rijetko je sulcus sinus
petrosi inferioris (12) izrazito dubok. Canalis
nervi hypoglossi moe biti podvostruen (13).
Vrh piramide sljepoone kosti moe kotano
srasti s trupom klinaste kosti. Ta se kotana
veza naziva i most abducensa (14), jer ispod
nje prolazi n. abducens.
Varijacije lubanje 299
A Sella turcica, taenia interclinoidea,

foramen caroticoclinoideum dextrum
B Sella turcica, processus clinoideus

medius sinister, foramen
caroticoclinoideum dextrum
D Sella turcica, nedostaje dorsum sellae

foramen venosum, canalis craniopharyngeus
Glava i vrat
A Sella turcica, lingula sphenoidalis

dextra okotala s os temporale
E Sulcus sinus occipitalis dexter, podijeljeni canalis hypoglassi
300 Glava: Kosti
Mjesta prolaska ila i ivaca (A, B)

Otvori na bazi lubanje slue za prolazak ila
i ivaca.
U podruju prednje lubanjske jame, nn.
olfactorii (1) i a. ethmoidalis anterior (2) prolaze kroz reetastu plou, lamina cribrosa,
prema nosnoj upljini.
Glava i vrat
Kroz canalis opticus prolaze n. opticus (3) i

a. ophtalmica (4).
Osim vidnoga kanala, komunikaciju izmeu
lubanjske i one upljine ini i fissura orbitalis superior. U lateralnom dijelu, kroz nju
prolaze v. ophtalmica superior (5), n. lacrimalis (6) i n. frontalis (7), te n. trochlearis (8).
Medijalno prolaze n. abducens (9), n. oculomotorius i n. nasociliaris (11).
N. maxillaris (12) prolazi kroz foramen rotundum, dok n. mandibularis (13), zajedno s
plexus venosus foraminis ovalis, koji povezuje
sinus cavernosus s plexus pterygoideus izlazi
kroz foramen ovale. Povratna grana mandibularnoga ivca, r. meningeus (14), a s njim
zajedno i a. meningea media (15), ulaze u lubanjsku upljinu kroz foramen spinosum.
Kao najvea tvorba unutar srednje lubanjske jame, a. carotis interna (16) dopire u
unutranjost lubanje kroz canalis caroticus.
A. carotis interna je okruena spletovima,
plexus sympathicus caroticus (17) i plexus venosus caroticus internus. Na hiatus canalis
n. petrosi majoris postaje vidljiv n. petrosus
major (18), dok n. petrosus minor (19) i a.
tympanica superior (20) prolaze kroz hiatus
canalis n. petrosi minoris.
U stranjoj lubanjskoj jami, kroz foramen
magnum prua se medulla oblongata (21), i,
postranino od nje, sa svake strane, radix spinalis n. accessorii (22). Dvije velike aa. vertebrales (23), kao i manja a. spinalis anterior
(24) i parne malene aa. spinales posteriores
(25), te v. spinalis (26), prolaze takoer kroz
foramen magnum.
Kroz canalis n. hypoglossi prolazi n. hypoglossus (27), zajedno s venskim spletom,

plexus venosus canalis n. hypoglossi (28). N.
glossopharyngeus (29), n. vagus (30) i r. externus n. accessorii (31), zajedno sa sinus petrosus inferior (32), v. jugularis interna (33) i a.
meningea posterior (34), prolaze kroz foramen jugulare.
Porus acusticus internus slui za prolazak a.
i v. labyrinthi (35), kao i ivaca, n. vestibulocochlearis (36) i n. facialis (37).
Na vanjskoj strani lubanjske baze, n. facialis
(37) postaje vidljiv na foramen stylomastoideum, kroz koji u lubanju ulazi a. stylomastoidea (38).
Kroz pukotinu, fissura petrotympanica,
prolaze a. tympanica anterior (39) i chorda
tympani (40).
Na tvrdom nepcu, a. palatina major (41) i n.
palatinus major (42) prolaze kroz foramen
palatinum majus, dok aa. i nn. palatini minores (43) idu kroz foramina palatina minora. Kroz canalis incisivus, na nepce dopiru n. nasopalatinus i arterija (44).
Kroz canalis condylaris prolazi v. emissaria
condylaris (45).
Glava i vrat
Mjesta prolaska krvnih ila i ivaca na bazi lubanje 301
Lijeva polovina slike;

lubanjska baza iznutra
Desna polovina slike,

lubanjska baza odozdo
A, B Mjesta prolaska ila i ivaca na lubanjskoj bazi
302 Glava: Kosti
Mandibula (AC)
Glava i vrat
Donja eljust, mandibula, povezana je s ostalim kostima lubanje s pomou zgloba. Nastala iz vezivne osnove, ona je podijeljena na u
trup, corpus mandibulae (1), i grane, koje
se uzdiu sa svake strane, ramus mandibulae (2).
Corpus mandibulae u odrasle osobe, nosi
pars alveolaris (3), koji je prema van oznaen
valovitim izboinama, juga alveolaria (4). U
starakoj mandibuli (nakon gubitka zubiju), pars alveolaris se razgrauje (str. 304.).
Na trupu se mandibule sprijeda istie protuberantia mentalis (5), koja sa svake strane,
nosi jednu kvricu, tuberculum mentale. Na
izvanjskoj strani, u vertikali poloenoj kroz
drugi pretkutnjak, nalazi se otvor, foramen
mentale (6). Od trupa prema grani prua
se linea obliqua (7). Trup mandibule prema
natrag prelazi pod kutom, angulus mandibulae (8), u ramus mandibulae.
Ramus mandibulae ima dva izdanka, i to
prednji, processus coronoideus (9), koji slui
kao pripoj jednom miiu, te stranji, processus condylaris (10), koji nosi zglobnu plohu.
Izmeu obaju izdanaka nalazi se incisura
mandibulae (11). Processus condylaris ima
vrat, collum mandibulae (12), i glavu, caput
mandibulae, s facies articularis (13).* Glava
mandibule se zbog svoga cilindrinog oblika naziva i condylus mandibulae. Na unutarnjoj strani glave, ispod zglobne plohe, vidi se
udubljenje nalik na jamicu, fovea pterygoidea
(14), za koju se hvata dio lateralnoga pterigoidnoga miia. U blizini angulusa, katkad
se moe zamijetiti neravnina, tuberositas
masseterica (15), koja slui kao pripoj za m.
masseter. Na unutarnjoj strani mandibule, u
podruju ramusa, vidi se foramen mandibulae
(16), vanjski otvor kanala, canalis mandibulae. Taj je otvor djelomino prekriven tankim
kotanim listiem, lingula mandibulae (17).
Tono na foramen mandibulae zapoinje sulcus mylohyoideus (18) i protee se prema dolje.
Ispod njega, a na angulusu, nalazi se tubero-
sitas pterygoidea (19), gdje se pripaja m.

pterygoideus medialis.
Trup mandibule je sa svoje unutarnje strane
podijeljen koso poloenim grebenom, linea
mylohyoidea (20). Ispod te linije, s koje polazi m. mylohyoideus, nalazi se fovea submandibularis (21), dok je iznad linije, neto vie
prema naprijed, razvijena fovea sublingualis
(22).
Izmeu alveola, poloena su septa interalveolaria (23), koja meusobno odjeljuju zubne
prostore, alveoli dentales. Unutar alveola molarnih zubi, nalaze se septa interradicularia.
Iza posljednjega molarnoga zuba nalazi se
razliito velik trigonum retromolare.
Na unutarnjoj strani trupa, sprijeda lei spina mentalis (24), koja slui kao polazite
miiima, a postranino od nje, sa svake se
strane nalaze fossae digastricae (25), gdje se
hvataju mm. digastrici.
Varijacije: Ponekad su prisutne dvije spine mentalis, smjetene jedna iznad druge.
Donja eljust 303
Glava i vrat
Mandibula sa strane
Mandibula medijalno
Mandibula straga
304 Glava: Kosti
Oblici donje eljusti (AE)

Kut donje eljusti, angulus mandibulae, izgleda razliito u raznim ivotnim dobima.
U novoroeneta (A), on je relativno velik
i iznosi 150, dok u djeteta (B) postaje manji. U odraslih osoba (C), kut se smanjuje na
120130. U staraca (D), on se ponovno poveava na priblino 140.
Glava i vrat
Promjena kuta mandibule ovisi o ouvanosti

alveolarnog dijela eljusti s alveolarnim lukom, odnosno zubima. Nicanje zubi uvjetuje promjenu kuta djeje eljusti. Ponovno se
kut mijenja u starosti, kad se gube zubi.
Bez obzira na promjenu kuta eljusti u raznim ivotnim dobima, uoljiv je i razliit
izgled trupa eljusti. Trup mandibule nosi
zubni nastavak, koji se u starosti, odnosno
po gubitku zubi, razgrauje. Time se trup
smanjuje i postaje, meu ostalim, i plosnatiji, a brada se moe pomaknuti vie prema
naprijed.
Alveolarni dio moe biti razliito usaen. U
nekim sluajevima, kao u ivotinjskih primata, nalazimo alveolarni dio isturen prema
naprijed, te time i drugaiji postav zubi nego
u dananjega ovjeka.
Razvoj: Mandibula se razvija, kao to smo ve spomenuli na str. 282., iz vezivne osnove. Pojavljuje se u
prvome visceralnom luku kao pokrovna kost, koja
se stvara na Meckelovoj hrskavici. U podruju simfize, tj. sprijeda, mogu dijelovi Meckelove hrskavice
biti osnovom razvoja ossicula mentalia, koje srastu s
donjom eljusti.
Prve se kotane stanice pojavljuju u 6. embrionalnom tjednu. Zajedno s kljunom

kosti, one pripadaju u najranije nastale kosti ljudskoga tijela. U 2. mjesecu ivota zapoinje kotano srastanje obaju dijelova
donje eljusti.
Jezina kost, os hyoideum (F)

Os hyoideum, koju ubrajamo u skelet glave,
ne stoji u neposrednoj kotanoj vezi s luba-
njom, ve je s njom spojena samo miiima

i svezama. Sastoji se od trupa, corpus ossis
hyoidei (1) koji je sprijeda, i od dva, postranino smjetena velika roga (2). Vide se
prema naprijed usmjereni mali rogovi, cornu minus (3), i vei rogovi, usmjereni prema
natrag, cornu majus (2).
Razvoj: U trupu, kao i u velikim rogovima, kotane jezgre, nastale iz hrskavine osnove, pojavljuju se
neposredno prije roenja, dok se u malim rogovima
pojavljuje jedna jezgra, i to znatno kasnije (oko 20.
godine ivota). Dodue, mali rog ne mora okotati,
nego moe ostati hrskavian. Jednako kao i mandibula, i jezina se kost razvija iz skeleta visceralnoga luka.
Kliniko znaenje: Suvremena stomatologija
moe umanjiti promjene oblika donje eljusti uvjetovane ivotnom dobi ugradnjom dentalnih implantata. Metalni nosai se kirurki
ugrauju u donju ili gornju eljust i slue kao
potporanj za krunice. Na ovaj nain je uklonjena potreba za umjetnim zubalom koje je uvijek
strano tijelo. Meutim, implantacija zubi zahtijeva i vrsno osposobljenog kirurga.
Prema medijalno i lateralno se spajaju u margo
medialis odnosno margo lateralis.
Oblici donje eljusti i jezina kost 305
6. embrionalni tjedan
Polovica donje eljusti s

medijalne strane, u razvoju
Glava i vrat
Donja eljust novoroeneta
Donja eljust djeteta s mlijenim zubima
Os hyoideum
Donja eljust odrasle osobe s trajnim zubima
Donja eljust starca
306 Glava: Kosti
Ona upljina (A, B)

Orbita oblikom odgovara etverostranoj piramidi. Vrh joj lei u dubini, a bazu joj ini
ulaz u onu upljinu. Ograniena je s vie
kostiju.
Krov: Krov orbite tvore pars orbitalis ossis
frontalis (1) sprijeda, a straga ala minor ossis
sphenoidalis (2).
Glava i vrat
Lateralna stijenka: Na lateralnoj stijenki nalaze se os zygomaticum (3) i ala major ossis
sphenoidalis (4).
Dno: Sprijeda ga ini uglavnom facies orbitalis corporis maxillae (5), a straga processus
orbitalis ossis palatini (6). Sprijeda, na margo
infraorbitalis, dno upotpunjuje i os zygomaticum (3).
Medijalna stijenka: Tanku medijalnu stijenku izgrauju lamina orbitalis ossis ethmoidalis (7), os lacrimale (8) i os sphenoidale (9).
Uz njih, tu su jo i os frontale (1), te maxilla.
Otvori orbite: Ulaz, aditus orbitae, omeuju margines supraorbitalis et infraorbitalis,
koje smo prethodno opisali (str. 292.)*. Medijalno, odnosno lateralno one su s margo
medialis, odnosno margo lateralis povezane
zajedno. Straga su dvije pukotine, koje prolaze jedna u drugu, fissura orbitalis superior
(10), koja povezuje orbitu s lubanjskom upljinom, i fissura orbitalis inferior (11), koja
ju povezuje s krilno-nepanom udubinom.
Obje se pukotine sjedinjuju na medijalnoj
strani. Neposredno iznad nalazi se canalis
opticus (12). Fissura orbitalis inferior je polazite lijeba, sulcus infraorbitalis (13), koji
ide prema naprijed, prelazi u canalis infraorbitalis, te se otvara ispod margo infraorbitalis
otvorom foramen infraorbitale (14). Na lateralnoj stijenki, foramen zygomatico-orbitale
(15) slui za prolazak zigomatinoga ivca.
Na medijalnoj stijenki, na granici eone kosti i reetnice, nalaze se foramen ethmoidale
anterius (16) i foramen ethmoidale posterius
(17). Kroz njih prolaze istoimeni ivci i arterije. Foramen ethmoidale anterius vodi u
lubanjsku upljinu, a foramen ethmoidale

posterius u etmoidni labirint. Uz ulaz u orbitu lei fossa sacci lacrimalis (18), ograniena
grebenima, crista lacrimalis anterior (19) i
crista lacrimalis posterior (20). Ona vodi u
canalis nasolacrimalis, koji se otvara u nosnoj upljini (str. 308.).
U neposrednom susjedstvu orbite, nalaze
se paranazalni sinusi. Kroz krov se protee
recessus orbitalis sinus frontalis (21), koji je
varijabilne veliine. Medijalno lee etmoidne
celule, a dorzalno je sinus sphenoidalis. Prema dolje, kotana ploa dijeli orbitu i sinus
maxillaris (22).
Krilno-nepana udubina, fossa

pterygopalatina (B, C)
Fossa pterygopalatina se prema lateralno
otvara u fissura pterygomaxillaris (23). Ograniena je sprijeda s tuber maxillae (24), straga
se nalazi processus pterygoideus (25), a medijalno je lamina perpendicularis ossis palatini
(26). Ona daje vrlo vaan prostor za prolazak
ila i ivaca i povezana je s lubanjskom upljinom otvorom, foramen rotundum (27), a s
donjom je stranom baze lubanje spaja canalis pterygoideus (28). Canalis palatinus major (29) i canales palatines minores vode na
nepce, foramen sphenopalatinum (30) u nosnu upljinu, te fissura orbitalis inferior (11) u
onu upljinu.
Ona upljina i krilno-nepana udubina 307
Glava i vrat
Ona upljina,
sprijeda
Sagitalni presjek kroz orbitu i

pterigopalatinsku jamu
Shema povezanosti
pterigopalatinske udubine
308 Glava: Kosti
Nosna upljina (AC)
Glava i vrat
Razlikujemo desnu i lijevu nosnu upljinu,

cavitas nasi, koje su odijeljene sredinjom
pregradnom ploom, septum nasi. Nosna
pregrada esto pokazuje zakrivljenost od
sredinje linije, deviatio septi. Obje se nosne
upljine otvaraju prema naprijed otvorom,
apertura piriformis (str. 292), dok prema
natrag svaka nosna upljina vodi u drijelo
kroz otvor, choana (vidi 2. svezak).
Septum nasi (A) sastoji se od hrskavinih i
kotanih dijelova. Cartilago septi nasi (1)
s izdankom, processus posterior cartilaginis
septi (2) upotpunjuje kotanu pregradu. Na
septalnu hrskavicu nalijee sa svake strane
crus mediale cartilaginis alaris majoris
(3), koji predstavljaju medijalno ogranienje
prednjega nosnoga otvora. Kotanu pregradu izgrauju lamina perpendicularis ossis ethmoidalis (4), crista sphenoidalis (5) i vomer
(6).
Dno tvore maxilla (7) i os palatinum (8).
Krov sprijeda i gore ini os nasale (9), a straga i prema gore lamina cribrosa ossis ethmoidalis (10).
Lateralna stijenka (B, C) svake nosne koljke bogato je ralanjena zahvaljujui trima
nosnim koljkama, conchae nasales, i etmoidalnim celulama, koje lee ispod njih.
Concha nasalis superior (11) i concha nasalis
media (12) pripadaju reetnici, dok je concha
nasalis inferior (13) zasebna kost.
Iza gornjih koljki lei recessus sphenoethmoidalis (14), u koji se otvara sinus sphenoidalis.
Na lateralnoj stijenki, u podruju tog zatona,
nalazi se foramen sphenopalatinum (15), za
komunikaciju s krilno-nepanom udubinom
(str. 306). Nakon uklanjanja triju koljki,
postaju vidljivi hodnici, meatus nasi superior,
meatus nasi medius i meatus nasi inferior. Isto tako, u potpunosti se moe vidjeti i lamina
perpendicularis ossis palatini (16). U meatus
nasi superior vide se otvori (17) stranjih etmoidnih celula.
U meatus nasi medius, processus uncinatus

(18) djelomino pokriva hiatus maxillaris
(19), otvor koji povezuje maksilarni sinus s
nosnom upljinom. Iznad tog izdanka, nalazi se bulla ethmoidalis (20), jedna osobito
velika prednja etmoidna celula. Iznad i ispod
bule otvaraju se srednje i prednje etmoidne
celule u nosnu upljinu.
Izmeu etmoidne bule i processus uncinatus, nalazi se infundibulum ethmoidale (21),
preko kojega su s nosnom upljinom povezani sinus frontalis (22), sinus maxillaris (23) i
prednje etmoidne celule. Processus uncinatus takoer djelomice prekriva i os lacrimale
(24), koja izgrauje lateralnu stijenku, zajedno s maksilom (7) i reetnicom.
U meatus nasi inferior nalazi se otvor ostium
canalis nasolacrimalis (25) nazolakrimalnog
duktusa.
Glava i vrat
Nosna upljina 309
Nosna pregrada
Lateralna stijenka nosne upljine
Lateralna stijenka nosne upljine

nakon uklanjanja
nosnih koljki
310 Glava: Kosti
Oblici lubanje (AC)
Glava i vrat
Anatomija i antropologija poznaju cijeli niz

mjernih toki, linija i kutova na lubanji, koji,
s jedne strane, omoguuju usporedbe raznih normalnih oblika lubanje (A), a, s druge
strane, daju mogunost prepoznavanja patolokih oblika (B, C).
Neke vanije mjerne toke su: glabella (1) = eona
zvijezda, opisthokranion = unutar mediosagitalne
ravnine najvie prema natrag isturena toka zatiljne
kosti, basion = prednji rub zatiljnog otvora, bregma
(2) = dodirna toka sagitalnoga i koronarnoga ava,
nasion (3) = sjecina toka nosno-eonog ava i mediosagitalne ravnine, gnathion (4) = toka na donjem
rubu donje eljusti, koja u mediosagitalnoj ravnini
lei najnie, zygion (5) = toka jagodinoga luka, koja lei najlateralnije. Daljnje znaenje imaju gonion
(6) = najdalja donja, stranja, vanjska toka kuta
donje eljusti, vertex = najvia toka lubanje u mediosagitalnoj ravnini, smjetena u ravnini okouho,
inion = vrh protuberantia occipitalis externa.
O drugim mjernim tokama, kao i o mjernim linijama i kutovima, moe se vie nai u udbenicima
antropologije.
Na osnovi usporedbe razmaka izmeu pojedinih
mjernih toaka, ustanovljeni su pokazatelji, od kojih, opet, navodimo samo najvanije.
Indeks duljina-irina neurokranija
najiri promjer lubanje 100
najdui promjer lubanje
(glabella-opisthokranion)
Duga lubanja (dolichocephalus) I < 75
Srednja lubanja (mesocephalus) I = 7580
Kratka lubanja (brachycephalus) I > 80
Indeks duljina-visina neurokranija
visina lubanje
(basion bregme) 100
najdui promjer lubanje
(glabella-opisthokranion)
Niska lubanja (platycephalus) I < 70
Srednje visoka lubanja (orthocephalus) I = 7075
Visoka lubanja (hypsicephalus) I > 75
Indeks lica
visina lica
(nasion-gnathion) 100
razmak izmeu jagodica
iroko lice (euryprosopus) I < 85
Srednje iroko lice (mesoprosopus) I = 8590
Usko lice (leptoprosopus) I > 90
U naelu postoji naizmjenino meudjelovanje tijekom rasta mozga i lubanje. Bolesno poveanje sadraja lubanjske upljine,
dovodi do istodobnoga snanoga poveanja
kotane lubanje. Bolesno poveanje mozga
nastaje zbog poveanja modanih prostora ispunjenih likvorom, odnosno zbog poveanoga stvaranja cerebrospinalnoga likvora (vidi 3. svezak).
Kliniko znaenje: Poremeaji u razvoju. Relativno poveani neurokranij u odnosu na kostur
lica normalne veliine, oznauje se kao hydrocephalus (B). Kosti neurokranija su, pri hidrocefalusu, tanke. Dolazi do kasnoga zatvaranja
poveanih fontanela, a i kvrge (eone, tjemene)
mogu biti osobito snano izraene. Orbite su
plosnate i malene.
Prijevremeno okotavanje avova dovodi do mikrocefalusa (C). Takvo prerano zatvaranje avova
moe nastupiti, primjerice, kao posljedica smanjenoga rasta mozga. U mikrocefalusa su uoljive
duboke orbite i snani jagodini lukovi.
Razvojna je anomalija i unjasta lubanja, scaphocephalus, u kojoj dolazi do preranog okotavanja
(synostosis) sagitalnoga ava, kao i lubanja nalik
na toranj, oxycephalus. U potonjem sluaju radi
se o preranom okotavanju koronarnoga ava.
Razvojne anomalije treba razlikovati od lubanja
deformiranih umjetnim nainima.
Microcephalus, sprijeda
Lubanja, sprijeda
Hydrocephalus, sprijeda
Glava i vrat
Oblici lubanje i poremeaji u razvoju 311
312 Glava: Kosti
Posebni oblici lubanja i

lubanjskih avova (AD)
Glava i vrat
Veliinu i oblik neurokranija u znatnoj mjeri

odreuje rast mozga, dok na veliinu kostura lica na slian nain utjee vani aparat.
Treba obratiti pozornost i na utjecaj drugih
elemenata (npr. zatezni sustav tvrde modane ovojnice). Pri tomu su zanimljivi i razliiti
oblici lubanjskih avova.
Na lubanji, u podruju kostiju nastalih iz vezivne osnove, razlikujemo tri vrste avova.
To su:
sutura plana,
sutura serrata i
sutura squamosa (str. 22).
U razvoju, svi su avovi na poetku prilino
ravnocrtni, pa bismo sve avove mogli oznaiti skladnima. Tek u daljnjem tijeku stvaranja lubanje, dolazi do raznolikosti oblikovanja avova.* Osim toga, pri razvoju kostiju
lubanje, u neonatusa je odrano vie avova
negoli u odrasle osobe. Tako, zbog parnih
osnova eone kosti, postoji sutura frontalis** (1), koja se obino zatvara izmeu prve
i druge godine ivota. Ostane li otvorena (A)
govorimo o krinoj lubanji, jer se koronarni av (2) kria s frontalnim i sagitalnim
(3) avom. Ostatci frontalnoga ava mogu se
esto zamijetiti u podruju nosnoga korijena (4). Pri odranom frontalnom avu, elo
moe postati osobito snano izraeno, zbog
pojaanoga rasta obaju dijelova eone kosti.
Otprilike nakon 30. godine ivota, pojedini

avovi poinju okotavati (synostosis), pri
emu je rast kosti ve zavren. Najee se
prvo stapa sagitalni av, a rjee okotavanje
zapoinje na koronarnom avu.
Kliniko znaenje: Nastupi li preuranjeno ope
zatvaranje avova, dolazi do mikrocefalusa (str.
310.). Okotavanje na samo jednom avu uzrokuje nastanak razliitih atipinih oblika lubanje,
primjerice unjaste lubanje ili lubanje nalik na toranj. Ako se stopi samo dio jednoga ava, kao to
se moe zamijetiti na koronarnom avu, nastaje
plagiocephalus, nesimetrina lubanja (C, D).
Nesimetrinu lubanju treba razlikovati od umjetno deformiranih lubanja.
8 Obris nesimetrine lubanje,

9 Obris normalno razvijene lubanje.
Kliniko znaenje: Zbog atipinih kotanih osnova, mogu postojati i dodatni avovi. Tako nam
je poznata sutura occipitalis transversa, kada postoji os incae (str. 314). Osobitost predstavlja sutura parietalis horizontalis (5), koja nastaje zbog
dviju osnova tjemene kosti, os parietale superius
(6) i os parietale inferius (7). Ti netipini avovi
mogu dovesti do pogrjenoga razumijevanja nalaza na rentgenskoj snimci (prijelom).
* Ponekad su vidljivi neki podoblici avova kao to je sutura limbosa, posebni oblik suturae squamosae.
** = sutura metopica
Glava i vrat
Varijacije oblika lubanje i spojeva 313
Sutura frontalis
Sutura parietalis
horizontalis
Jednostrano okotavanje
koronarnoga ava
Jednostrano okotavanje
koronarnoga ava, pogled odozgo
(simetrian oblik lubanje sivo zasjenjen)
314 Glava: Kosti
Prekobrojne kosti lubanje (AE)
Glava i vrat
Vrlo esto moemo, izmeu ili unutar kostiju lubanje, nai prekobrojne, zasebne kosti.
Oznaujemo ih bilo kao umetnute kosti, ili,
ako lee u avu izmeu dviju drugih kostiju
lubanje, kao avne kosti, ossa suturarum.
Kod tih prekobrojnih kostiju, nastalih uglavnom iz vezivne osnove, razlikujemo dvije
skupine.
Jednu skupinu ine kosti koje zauzimaju tipina mjesta, i meu ostalim, pojavljuju se
simetrino. Pri tomu se moe raditi o kostima koje u razvoju imaju odijeljene kotane
osnove i ne stapaju se s ostalim kostima. Takve
kosti imaju veliko praktino znaenje, jer se
avovi izmeu takvih kotanih dijelova na
rentgenskoj snimci mogu zamijeniti za pukotinu, fisuru. Drugu skupinu prekobrojnih
kostiju ine kosti koje ne pokazuju nikakvu
pravilnost s obzirom na broj, poloaj i oblik,
a vrlo esto podlijeu individualnim promjenama.
U prvoj skupini treba posebice spomenuti os incae
(1). Naziv os incae potjee od toga to je naena u
osobito visokom postotku (20%) na starim peruanskim lubanjama. Ona odgovara gornjem dijelu os
interparietale, koja se razvija iz vezivne osnove i izgrauje gornji dio ljuske zatiljne kosti.
Donji dio os interparietale (lamina triangularis),
nastao iz vezivne osnove, stapa se s jednim dijelom,
nastalim iz hrskavine osnove (os supraoccipitale), i
izgrauje donji dio ljuske. Os incae je ograniena s
obje tjemene kosti, ossa parietalia (2), i s donjim dijelom ljuske (3) zatiljne kosti. av izmeu os incae
i donjeg dijela ljuske zatiljne kosti odgovara sutura
mendosa fetusa i oznauje se kao sutura occipitalis
transversa (4). Os incae moe biti i podijeljena u dva
ili tri dijela.
Druge kosti, koje se pojavljuju na tipinim mjestima, jesu one u podruju fontanela. Neposredno
prikljuena uz os incae, u podruju stranje fontanele, moe se nai os apicis (5), koja se moe i
odrati kao zasebna kost. U podruju velike fontanele, moe se pojaviti os bregmaticum (6), nazvana i os frontoparietale. Posrijedi je umetnuta kost,
okruglasta ili rombinoga oblika, koja se pojavljuje
vrlo rijetko.
Jedna druga tipina umetnuta kost je i os epiptericum (7), pri emu se mogu razlikovati os epiptericum anterius, odnosno os epiptericum posterius. Os
epiptericum se pojavljuje u sfenoidalnoj fontaneli i
granii s os frontale (8), os parietale (2), pars squamosa ossis temporalis (9) i s os sphenoidale (10). Os
epiptericum anterius ne dopire uvijek do tjemene
kosti, a os epiptericum posterius ne mora dopirati do eone kosti. Nalazimo ili jedinstvenu kost, os
epiptericum, ili oba spomenuta dijela, ili samo jedan
od njih. I konano, jo moemo nai zasebnu kotanu osnovu (11) u podruju stranje postranine
fontanele.
Druga skupina obuhvaa posebice avne kosti, koje
se mogu nai osobito esto. avne kosti se pojavljuju
u podruju lambdoidnoga, sagitalnoga i koronarnoga (12) ava. Osim tih, avne kosti moemo zamijetiti u sutura occipitalis transversi (vidi gore).
Vrlo rijetko nalazimo, unutar jedne kosti drugu zasebnu kotanu osnovu (13). Takve se umetnute kosti
pojavljuju pojedinano u tjemenoj kosti (2), a vrlo
rijetko i u eonoj kosti.
Kliniko znaenje: Umetnute i avne kosti mogu
zauzimati cijelu debljinu pokrova lubanje, ali, isto
tako, mogu biti vidljive samo na povrini, ili samo u unutranjosti pokrova lubanje.
Os incae, lubanja straga
Os apicis, lubanja straga
Zasebna kost unutar

tjemene kosti, odozgor
Razliite avne i umetnute kosti,

lubanja sa strane
Os bregmaticum,
lubanja odozgor
Glava i vrat
Prekobrojne kosti lubanje 315
316 Glava: Kosti
eljusni zglob (AC)
Glava i vrat
Articulatio temporomandibularis podijeljen je u dva dijela s pomou ploice, discus

articularis (1). Zglobna tijela, ine, s jedne
strane, caput mandibulae (2), a, s druge
strane, fossa mandibularis (3) s tuberculum articulare (4).
Priblino valjkasti caput mandibulae postavljen je tako da se njegova uzduna os sastaje
s uzdunom osi zglobnoga tijela suprotne
strane u sredinjoj ravnini, neposredno ispred zatiljnoga otvora, i to pod kutom od
oko 160. Glava je obloena vlaknastom hrskavicom, a isto tako i fossa mandibularis
ima oblogu od vlaknaste hrskavice.
Discus articularis (1) predstavlja za glavu
mandibule prenosivu ploicu. On se u prednjem dijelu sastoji od fibrozne grae s razbacanim hrskavinim stanicama. Stranji je
odsjeak zglobne ploice dvoslojan. Gornji
dio (5), koji je privren na stranju stijenku fossa mandibularis, sastoji se od rahloga
fibroelastinoga tkiva, dok je donji dio (6),
koji nalijee na glavu mandibule, graen od
vrlo vrstoga fibroznoga tkiva. Izmeu oba
navedena dijela nalazi se retroartikularno venski splet, poput plastinoga jastuia
(Zenker).
Sprijeda je discus articularis vrsto povezan
sa zglobnom ahurom i infratemporalnom
glavom lateralnoga pterigoidnog miia (7).
Capsula articularis (8) je relativno labava
i tanka, a pojaana je, osobito na lateralnoj
strani, s lig. laterale (9). Ova sveza se prua
od arcus zygomaticus do processus condylaris, neposredno ispod caput mandibulae. Na
tom se mjestu esto nalazi kotana izboina
ili rjee udubina. U starijoj se literaturi glede
toga govori o tuberculum condylare, tj. crista
condylaris ili fovea condylaris.
Osim toga, i lig. stylomandibulare (10) i
lig. sphenomandibulare (11) djeluju kao
sveze-vodii. Oni nisu u neposrednoj vezi s
ahurom. Lig. sphenomandibulare je razapet
izmeu spina ossis sphenoidalis (12) i lingula

mandibulae (13), dok se lig. stylomandibulare protee od iljastoga nastavka, processus
styloideus (14), do kuta mandibule, angulus mandibulae (15), povezan zajedno s lig.
stylohyoideum (16). Od kuta donje eljusti se
takoer prua prema podjezinoj kosti lig.
hyomandibulare (17).
Funkcionalno, eljusni je zglob kombinacija
dvaju zglobova. Pri tomu je jedan zglob izmeu zglobne ploice i glave mandibule, a
drugi je izmeu zglobne ploice i fossa mandibularis. Pri aktivnom otvaranju usta, uvijek
se obavlja obrtno gibanje u donjem dijelu, a
klizno gibanje prema naprijed u gornjemu
dijelu zgloba. Pokrete klizanja osobito uvjetuje lateralni pterigoidni mii. Osim pokreta otvaranja, dolazi i do lateralnih gibanja,
odnosno do pokreta mljevenja.
eljusni zglob, odnosno oblik njegovih
zglobnih tijela, ovisi o razvoju zubala, pa tako i o ivotnoj dobi. Ako nedostaju zubi (dojene, starac), fossa mandibularis je plosnata,
a tuberculum articulare je neprimjetan.
Neposredno iza eljusnoga zgloba, nalazi se
vanjski sluni hodnik (18), a odmah iznad
njega je srednja lubanjska jama. Bliski odnos
prema eljusnom zglobu ima i glandula parotis (vidi 2. svezak), a i razliite ile i ivci.
19 Os hyoideum
eljusni zglob 317
Glava i vrat
Presjek eljusnoga
zgloba (uklonjena je
zglobna hrskavica)
eljusni zglob, medijalno
eljusni zglob, medijalno
318 Glava: Miii i fascije
Miii i fascije
Miii glave
Mimino miije
Glava i vrat
Mimini miii zrakasto se ire kroz kou

lica, odnosno glave. Pri tomu kontrakcija
miia pomie kou. Pomicanje koe, koje se
zbiva u obliku nabora i brazdi, ini osnovu
mimike, izraajnoga govora lica.
Mimika ovisi o rasnim oznakama, duevnom stanju i starosti osobe. U mladenakoj,
elastinoj koi, promjene nastale kontrakcijom miia mogu se vratiti u prvobitno stanje, dok u starije osobe, kojoj je elastinost
koe smanjena, nabori mogu ostati. U tekstu
to slijedi, naznait emo funkciju pojedinih
miia u smislu mimike.
Kliniko znaenje: Mimika je ovisna i o stanju
zdravlja. Razliite bolesti srca, titnjae, eludca
i jetre mogu djelovati na izraaj lica. Posebice je
uoljiv uinak kljenuti facijalnoga ivca.
Mimini miii su razvrstani u nekoliko skupina, i to:

miii pokrova lubanje,
miii podruja one pukotine,
miii podruja nosa i
miii podruja otvora usta.
Mimino miije pokrova lubanje (A, B)
Miii pokrova lubanje tvore m. epicranius.

On je labavo povezan s periostom, ali je vrsto u vezi s koom. Izmeu parnih prednjih i
stranjih trbuha, razapeta je vrsta tetiva, galea aponeurotica (1). U galeu ne ulaze samo
vlakna prednjih i stranjih trbuha, nego ona
slui i kao polazite vlakana za mm. temporoparietales.
M. occipitofrontalis ima sa svake strane po
dva trbuha, i to venter occipitalis (2) i venter
frontalis (3). Prvom je polazite linea nuchae
suprema, i to njezine lateralne dvije treine,
dok drugi nema kotano polazite, nego potjee iz koe i potkoja podruja obrva i eone zvijezde. Venter frontalis je u bliskoj vezi
s drugim miminim miiem, m. orbicularis

oculi (4).
M. temporoparietalis (5) zapoinje u podruju galeje i dopire do hrskavice uke, cartilago auriculae. Stranji se dio toga miia
naziva i m. auricularis superior.
M. epicranius, a osobito njegovi prednji trbusi, nabiru kou ela. Osim toga, pri kontrakciji obaju prednjih trbuha, podiu se
obrve i gornje vjee. Tako nastaje izraz lica
koji odgovara osjeaju uenja.
Inervacija: n. facialis.
Glava i vrat
Mimini miii: lubanjski pokrov 319
A Mimino miije pokrova lubanje

sa strane
B Mimino miije ela, sprijeda
320 Glava i vrat: Miije i fascije
Miii glave, nastavak
Glava i vrat
Mimino miije podruja

one pukotine (AF)
M. orbicularis oculi sastoji se od triju dijelova, i to: pars orbitalis (1), pars palpebralis (2) i pars lacrimalis*(3). Zadebljani pars
orbitalis (1) lei uokolo orbite. Privren je
na lig. palpebrale mediale (4), na processus
frontalis maxillae, te na crista lacrimalis anterior. U gornjoj se vjei medijalna vlakna
orbitalnoga dijela miia ire lepezasto, pa se
tako proteu i u smjeru obrve. Ta vlakna moemo oznaiti i kao m. depressor supercilii.
Tanji pars palpebralis (2) lei neposredno uz
vjeu i takoer dopire do lig. palpebrale mediale. Djelomino on prilijee uz tarsus (5),
a djelomino uz septum orbitale. Pars lacrimalis (3), (Hornerov mii*) lei medijalno
od unutarnjega kraka palpebralnoga ligamenta, a polazi, uglavnom, s kotanoga grebena,
crista lacrimalis posterior (6).
Pars orbitalis osigurava vrsto zatvaranje vjea, dok
pars palpebralis slui prije svega refleksu vjee (miotatiki refleks m. orbicul. oculi = duboki miini
refleks na istezanje; op. prev.). Djelovanje lakrimalnoga dijela miia nije u potpunosti razjanjeno, pa
bi on trebao s jedne strane iriti suznu vreicu, a s
druge strane istiskivati njezin sadraj.
Bliska veza miia i koe dovodi do pojave zrakastih
nabora u podruju vanjskoga onoga kuta. Ti su nabori nazvani i vranine noice, pri emu se mislilo
na djelovanje miia u izraaju lica u smislu zabrinutosti (D) ili zamiljenosti.
M. corrugator supercilii (7) je isprepleten s

m. orbicularis oculi i s venter frontalis (8).
On polazi s glabele i sa supraorbitalnoga ruba
i iri se u kou obrva.
On povlai kou obrva prema dolje i medijalno i stvara jednu uzdunu brazdu. Ima
zatitnu ulogu pri jakom Sunevu svjetlu.
Opisuje se i kao mii patetine boli. Njegova
* koji se moe smatrati dubokim dijelom pars orbitalis.

* duboki dio pars orbitalis)
se kontrakcija tumai i kao izraaj misaonosti (E).

Mimino miije podruja nosa (AF)
M. procerus (9) polazi s hrpta nosa i iri se u

kou ela. Kao relativno tanka miina ploa,
on, pri kontrakciji, stvara poprjenu brazdu
preko nosnoga korijena.
U smislu mimike lica, on stvara izraaj prijetnje. U
starosti, ta brazda esto ostaje odrana.
M. nasalis ine dva dijela; i to pars transversa (10) i pars alaris (11). On polazi s juga
alveolaria kutnjaka i lateralnoga sjekutia
i dopire do koe nosnica. Pars transversa je
zapravo tanka iroka ploa koja je s istoimenim dijelom miia suprotne strane povezana tetivnom ploom, dok se pars alaris iri u
kou nosnica.
Kontrakcija ovoga miia povlai nosnice prema dolje i natrag, te smanjuje otvor nosa. U mimici, kontrakcija miia stvara vedro-zaueni izraz lica i budi dojam enje, udnje i pohotljivosti (F).
M. levator labii superioris alaeque nasi

(12) polazi s margo infraorbitalis i iri se u
kou gornje usne i nosnice. Povlai prema gore ne samo kou nosnice, nego i gornju usnu.
Pri istodobnoj kontrakciji miia obje strane
podie se vrak nosa.
Taj mii podie nosnicu i proiruje otvor nosa. Pri
snanijoj kontrakciji, on stvara boru na koi. Izraaj
lica, koji pri tome nastaje, istie neraspoloenje i nezadovoljstvo (G).
U slici C je m. orbicularis oculi u medijalnom dijelu
prekriven vjeom. Pogled straga.
Glava i vrat
Mimini miii: podruje vjea i nosa 321
Mimino miije podruja

vjea i nosa
M. corrugator supercilii
Pars lacrimalis m. orbicularis oculi,

gledano iznutra
Djelovanje miia na mimiku (prema Rouillu)
Polazi s margo infraorbitalis i iri se u kou

gornje usne.
Mimino miije podruja ustiju (AL)
M. levator anguli oris (m. caninus) (8) polazi ispod infraorbitalnoga otvora i dopire do
koe kuta usana.
Glava i vrat
M. orbicularis oris (1) je samo prividno

kruni mii, a zapravo se sastoji od etiriju
dijelova (A). Osim njih, razlikujemo i unutarnji pars labialis i vanjski pars marginalis. Mii svojim tonusom, a zajedno s oblikom
podloenih kostiju i zubi, odreuje oblik usta.
Pri slaboj kontrakciji, usnice se prislone jedna uz
drugu, dok se, pri snanoj kontrakciji, one povlae
prema naprijed i pri tomu se nabiru u oblik nalik na
rilo. Glavno se djelovanje ovoga miia oituje pri jedenju i pijenju. U mimici, pri njegovoj se kontrakciji
stvara dojam nepristupanosti (D).
etverokutni m. buccinator (2) polazi s

mandibule u podruju prvoga i drugoga kutnjaka i s raphe pterygomandibularis (3). Protee se do kuta usana i izgrauje lateralnu
stijenku predvorja usta.
Taj mii omoguuje ispuhivanje zraka, povlai kut
usana prema van i osigurava irenje sluznice obraza
bez nabiranja. Djeluje pri smijanju i plakanju, a izraaj lica iskazuje zadovoljstvo (E).
M. zygomaticus major (4) polazi s os zygomaticum i protee se do kuta usana, pri emu
djelomino kria vlakna m. depressor anguli oris.
Taj mii podie kut usana, a pri njegovoj kontrakciji

izraava se samosvijest (H).
Trokutasti m. depressor anguli oris (m. triangularis, 9) polazi s donjega ruba mandibule
i protee se do kuta usana.
On povlai kut usana prema dolje i opisuje se kao
mii alosti (I).
M. transversus menti, koji postoji samo kad je
snano izraen m. depressor anguli oris, protee se
poprjeno u podruju brade. On bi trebao biti povezan s nastankom dvostrukoga podbratka.
M. depressor labii inferioris (m. quadratus

labii inferioris) (10) polazi ispod mentalnoga
otvora mandibule i iri se u kou donje usne.
Taj mii sputa donju usnu i istie nepokolebljivost (K).
M. mentalis (11) polazi s mandibule u podruju jugum alveolare lateralnoga sjekutia i

iri se u kou brade.
On stvara mentolabijalnu brazdu i istie sumnju i
neodlunost (L).
On podie kut usana prema gore i lateralno. U mimici, njegova kontrakcija istie smijeh ili zadovoljstvo (F).
Platysma (12) se iri iz vrata u podruje lica i povezana je s nekolicinom miia, a to su m. risorius, m.
depressor anguli oris i m. depressor labii inferioris.
M. zygomaticus minor (5) protee se od

vanjske strane jagodine kosti do sulcus nasolabialis.
Sve mimine miie iner vira n. facialis.
M. risorius (6) tvore povrinski miini snopii, koji dolaze s maseterine fascije i proteu
se do kuta usana.
Taj mii, zajedno s m. zygomaticus major, stvara
nazolabijalne brazde. U tom se smislu oznauje kao
mii smijeha. U mimici, njegova kontrakcija stvara
izraaj nagovaranja (G).
M. levator labii superioris (7) je povezan

s m. levator labii superioris alaequae nasi.
Mimini miii: podruje usta 323
Glava i vrat
Mimino miije u
podruju usta, sprijeda
Mimino miije u
podruju usta, postranino
Detalj obraznoga miia, pogled sa strane
Uinak miia na mimiku

(prema Rouillu)

vano miije (AE)
Glava i vrat
vane miie inerviraju ogranci mandibularnoga ivca. Razvojno, oni potjeu od prvoga visceralnoga luka.
U vane miie u uem smislu pripadaju:
m. masseter (1),
m. temporalis (2),
m. pterygoideus lateralis (3) i
m. pterygoideus medialis (4).
M. masseter (1) polazi sa zigomatinoga luka, arcus zygomaticus (5) i hvata se na tuberositas masseterica (6) angulusa mandibule.
Mii se dijeli u povrinski, snaniji dio (7),
ija vlakna idu koso, i dublji dio (8), ija
okomita vlakna polaze s unutarnje plohe zigomatinoga nastavka sljepoone kosti, a i s
temporalne fascije. M. masseter je, jednako
kao i m. temporalis, snani zatvara usta, pa
prema tome on podie mandibulu.
Inervacija: n. massetericus.
M. temporalis (2) je najsnaniji podiza donje eljusti. On polazi s planum temporale (9)
sve do donje sljepoone linije, i s temporalne
fascije (10). Njegova snana tetiva dopire do
processus coronoideus mandibulae i hvata se
za njega (11). Pri tomu se njegovo pripojite
protee prema dolje s unutranje i s prednje
strane ramusa mandibule.
Inervacija: nn. temporales profundi.
M. pterygoideus lateralis (3) je mii koji sudjeluje pri svim pokretima mandibule.
Drimo ga miiem koji vodi eljusni zglob.
Sastoji se od dvaju dijelova. Jednim dijelom
caput inferius (12) polazi s vanjske plohe lateralne lamine pterigoidnoga nastavka.
Drugim dijelom caput superius (13) polazi
s facies infratemporalis (14) i crista infratemporalis velikoga krila klinaste kosti. Taj dio
dopire do zglobne ploice, dok se prvi dio pripaja u udubinu, fovea pterygoidea (15).
Inervacija: n. pterygoideus lateralis.
M. pterygoideus medialis (4) protee se
gotovo okomito na prethodni mii. On polazi iz udubine, fossa pterygoidea, i to veim
dijelom s unutranje strane lamina lateralis,
a manjim dijelom s njezine vanjske strane,

dok nekoliko vlakana polazi i s tubera maksile. Protee se do angulusa mandibule i inserira na tuberositas pterygoidea, tako da je
angulus uloen u miinu petlju koju ine
s jedne strane m. masseter, a s druge strane
m. pterygoideus medialis. Ovaj mii podie
mandibulu, a sudjeluje i pri povlaenju mandibule prema naprijed. Osim toga, on moe
sudjelovati i pri lateralnom pomicanju mandibule, a i pri obrtnim kretnjama.
Inervacija: n. pterygoideus medialis.
M. masseter
M. temporalis

pripoja miia
M. pterygoideus lateralis i
m. pterygoideus medialis
M. pterygoideus medialis
Glava i vrat
vano miije 325
Prednji vratni miii

Podjezini miii
(mm. infrahyoidei) (A, B)
Infrahioidni miii djeluju podjednako na

jezinu kost, pa prema tome i na mandibulu,
kao i na vratni dio kraljenice.
Glava i vrat
U infrahioidnu skupinu miia pripadaju:

m. sternohyoideus,
m. omohyoideus,
m. sternothyroideus i
m. thyreohyoideus.
Razvojno ih ubrajamo u veliku skupinu ventralnih uzdunih miia. M. omohyoideus
se pribraja i u miie ramenoga obrua (str.
146.).
M. sternohyoideus (1) polazi sa stranje plohe drka prsne kosti, manubrium sterni (2), i
sa sternoklavikularnoga zgloba, a katkad i sa
sternalnoga kraja kljune kosti. Hvata se na
lateralni dio unutranje strane trupa jezine
kosti (3).
M. omohyoideus (4) ima dva trbuha, i to
venter superior i venter inferior, koji su
meusobno povezani tetivom. Venter inferior polazi s gornjega ruba lopatice, neposredno uz incisura scapulae (5), i prua se
koso prema gore. Pri tomu je u regio colli
lateralis u uskom odnosu s fascia cervicalis
media. U navedenoj regiji prelazi donji trbuh u meutetivu koja kria ilno-ivani
snop vrata. Na gornjem kraju meutetive
zapoinje venter superior, koji se koso uspinje, te dosee do jezine kosti. Ovdje se
hvata na lateralnu treinu donjega ruba trupa jezine kosti, dok dijelom svojih miinih
vlakana dosee do unutranje strane tijela
jezine kosti (6).
M. sterneothyroideus (7) je iri nego, u odnosu na njega povrinski smjeten sternohioidni mii. On polazi sa stranje strane
drka, manubrium sterni (8) i dopire do kose
linije na cartilago thyroidea (9). Lei neposredno na titastoj lijezdi.
M. thyreohyoideus (10) se nastavlja na m.

sternothyreoideus, polazi s kose linije titne
hrskavice (9), a hvata se na unutranju stranu
lateralne treine tijela jezine kosti (11), te na
donji rub i medijalnu stranu velikoga roga jezine kosti (Fischer).
Svi infrahioidni miii djeluju zajedno, i to,
s jedne strane, tako da primiu titnu hrskavicu jezinoj kosti, odnosno da pri otvaranju
usta uvrste hrskavicu grkljana i jezinu kost
ili ih povuku prema dolje. M. omohyoideus,
zahvaljujui svom odnosu prema ilnoivanom snopu vrata i vratnoj fasciji, ima i
dodatnu funkciju rastereivanja velike vene
koja prolazi ispod njega. On dri unutarnju
jugularnu venu otvorenom i tako olakava
povratak krvi iz podruja glave do gornje
uplje vene.
Infrahioidni miii mogu, zajedno sa suprahioidnim miiima (vidi 2. svezak), pregibati
glavu prema naprijed kad su zatvorena usta.
M. omohyoideus djeluje pri otvaranju usta,
te pregibanju glave prema naprijed i u stranu, kao i pri njezinoj rotaciji (Fischer i Ransmayr).
Inervacija: ansa cervicalis (profunda) i r.
thyreohyoideus (C1, C2 i C3).
Glava i vrat
Podjezini miii 327
Podjezini miii

pripoja miia
Miii s pripojem na
ramenom obruu (AC)
Dva miia glave, koji se oba hvataju na rameni obru, su m. trapezius i m. sternocleidomastoideus.
M. trapezius (1; vidi i str. 146.) dijeli se u
pars descendens (2), pars transversa (3) i
pars ascendens (4).
Glava i vrat
Pars descendens polazi s linea nuchae superior, protuberantia occipitalis externa (5) i s
lig. nuchae (6; vidi str. 56.), a hvata se na lateralnu treinu kljune kosti (7).
Pars transversa polazi s kraljeaka, od 7.
vratnoga do 3. prsnoga, (8; sa iljastih nastavaka i s ligg. supraspinalia), i dopire do akromijalnog kraja kljune kosti (9), akromiona
(10) i do dijela spinae scapulae (11).
Pars ascendens ima polazite s 3. do 12. prsnoga kraljeka (12; sa iljastih nastavaka i
s ligg. supraspinalia) i hvata se na trigonum
spinae, odnosno na susjedni dio spinae scapulae (13).
M. trapezius ima, prije svega, statiku zadau, to znai da dri lopaticu i tako uvruje rameni obru. Aktivno on privlai lopaticu i kljunu kost prema natrag, uz kraljenicu. Pars descendens i pars ascendens
obru lopaticu. Pars descendens omoguuje,
uz adukciju, i vrlo malo podizanje ramena.
Na taj nain on podupire m. serratus anterior. Ako djelovanje potonjega izostane, zbog
uzetosti, pars descendens trapeznoga miia
moe omoguiti podizanje ruke iznad horizontale u malom stupnju.
Inervacija: n. accessorius i r. trapezius (C2
C4)
M. sternocleidomastoideus (14; vidi i str.
146.) polazi s jednom glavom s prsne kosti,
sternum (15), a s drugom s kljune kosti, clavicula (16). Hvata se na processus mastoideus
i na gornju nuhalnu liniju, gdje je tetivno povezan s polazitem trapeznoga miia.
Pri jednostranoj inervaciji, m. sternocleidomastoideus okree glavu na suprotnu stranu

i pri tomu ju pregiba na svoju stranu. Kontrakcijom obaju miia, podie se glava.
esto se pogrjeno govori o pregibau glave.
Konano, m. sternocleidomastoideus moe
djelovati i kao pomoni mii pri disanju.
Pri tomu je pretpostavljeno da je glava u poloaju mirovanja, odnosno da postoji kljenut
meurebrenih miia. Ako je odrano djelovanje meurebrenih miia, m. sternocleidomastoideus ne djeluje pri disanju.
Inervacija: n. accessorius i vlakna segmenta
C1C2 vratnoga spleta.
Varijacije: Kako se m. sternocleidomastoideus i
m. trapezius razvijaju iz iste osnove, katkad moe
zaostati vra povezanost meu obama miiima.
Tako moe biti, s jedne strane, pripoj m. trapezius
na kljunoj kosti pomaknut znatno medijalnije, a,
s druge strane; polazite m. sternocleidomastoideus moe biti lateralnije. Na taj se nain smanjuje
jama, fossa supraclavicularis major, koju omeuju
oba miia.
Kliniko znaenje: Erbova toka 2 (17) je
smjetena 23 cm iznad kljune kosti i 12 cm iza
stranjega ruba miia, m. sternocleidomastoideus. Stimulacija ove toke uzrokuje kontrakciju miia ruke zbog stimulacije gornjega dijela
runog spleta, plexus brachialis.
M. sternocleidomastoideus i
m. trapezius

pripoja miia
M. trapezius
Glava i vrat
Miii glave s pripojem na ramenom obruu 329
Vratne fascije (A, B)

U vratu, izmeu jezine kosti i ramenoga obrua, moemo razlikovati tri fascije.
Glava i vrat
Lamina superficialis fasciae cer vicalis ili

fascia cervicalis superficialis (1) obavija
sve povrinske strukture vrata, s izuzetkom
platizme (2), a prema natrag se nastavlja u
nuhalnu fasciju. Ona obuhvaa m. sternocleidomastoideus (3) i m. trapezius (4). Protee se od mandibule do drka prsne kosti i
do kljunih kostiju. Izmeu os hyoideum i
mandibule govorimo samo o fascia cervicalis (vidi ispod).
Potom slijedi lamina praetrachealis fasciae
cer vicalis ili fascia cervicalis media (5), koja obuhvaa infrahioidne miie (str. 326.).
U podruju infrahioidnih miia (6), ona je
vrsta, meutim, ne zavrava na lateralnim
rubovima omohioidnih miia, nego se nastavlja prema lateralno u obliku tankoga lista. Dopire do dubinske fascije, fascia cervicalis profunda ili lamina praevertebralis fasciae
cervicalis (7) i stapa se s njom. Osim toga,
spaja se i s vezivnom ovojnicom, vagina carotica (8), koja obavija ilno-ivani snop
(a. carotis communis, v. jugularis interna, n.
vagus).
Lamina praetrachealis dopire, u kraniokaudalnom smjeru, od jezine kosti do drka prsne kosti i do kljunih kostiju. Kranijalno od
jezine kosti, fascia cervicalis media stapa se
s povrinskom fascijom.
Izmeu fascije cervicalis superficialis (1) i
pretrahealne fascije (5), u regio mediana colli, nalazi se spatium interfasciale suprasternale (9; vidi i str. 354.).
Lamina praevertebralis fasciae cervicalis ili
fascia cervicalis profunda (7) prekriva kraljenicu i s njom povezane dubinske miie
vrata, raunajui i m. longus capitis, m. longus colli (10) i mm. scaleni (11). Fascia cervicalis profunda zapoinje na bazi lubanje i
dopire u prsni ko, gdje prelazi u prsnu fasciju, fascia endothoracica.
Izmeu srednje i dubinske fascije lee organi vrata kao to su grkljan, drijelo, jednjak
(12), dunik (13) i titnjaa (14) s dotitnjanim lijezdama.
Glava i vrat
Vratne fascije 331
Vratne fascije
Prikaz svih vratnih fascija
Topograja
perifernih
ilno-ivanih
puteva
Glava i vrat 334

Gornji udovi 368
Trup 394
Donji udovi 412
334 Periferni ilno-ivani putevi
Glava i vrat
Regije (A, B)
Glavu od vrata odjeljuje crta koja se protee
od brade i usmjerena je trupom donje eljusti prema processus mastoideus, te du linea
nuchae superior i dosee do protuberantia
occipitalis externa.
ilno-ivani putevi
Vrat je prema trupu ogranien s incisura

jugularis sterni odnosno kljunom kosti na
prednjoj strani. Straga ne moemo odrediti
jasnu granicu.
Regije glave
Regio frontalis (1) zaprema podruje ela

do sutura coronalis. Uz nju se nalaze na obje strane u podruju os parietale regio parietalis (2), te regio temporalis (3) iznad
ljuske sljepoone kosti. Arcus zygomaticus
prekriva regio infratemporalis (4). Dorzalno u podruju os occipitale nalazi se regio
occipitalis (5).
Prostori lica su regio nasalis (6) podruje
nosa, regio oralis (7) podruje ustiju, i regio
mentalis (8) podruje brade. Regio orbitalis (9) zaprema podruje oko oka, regio infraorbitalis (10) prostor postranino od nosa i regio buccalis (11) prostor postranino
od regio oralis. Regio zygomatica (12) je u
podruju os zygomaticum, te regio parotideomasseterica (13) obuhvaa m. masseter
i glandula parotidea.
Regije vrata
Na vratu razlikujemo regio cer vicalis posterior ili regio nuchae (14) i regiones ventrolaterales. Regio sternocleidomastoidea (15)
dijeli ventrolateralni prostor na neparni regio
cer vicalis anterior i parne regiones colli laterales. Regio colli anterior zaprema prostor
izmeu donje eljusti i prednjih rubova mm.
sternocleidomastoidei i podijeljena je na nekoliko podruja. U sredini je regio mediana
cer vicalis (16), koju omeuju: os hyoideum,
mm. omohyoidei, mm. sternocleidomastoidei i prema dolje incisura jugularis sterni.

Udubina iznad incisure u regio mediana colli
istie se kao fossa suprasternalis (17).
Izmeu jezine kosti i podruja brade nalazi
se trigonum submentale ili regio submentalis (18), koju lateralno, venter anterior m.
digastrici omeuje od trigonum submandibulare (19). Gornje omeenje toga trokuta
tvori donja eljust. Tractus angularis fasciae
cervicalis odjeljuje submandibularni trokut
od fossa retromandibularis (20), a presijecanjem istoga moe se lake pristupiti u
submandibularni trigonum. U njoj se nalaze
vratni dio parotidne glandule i stablo linoga
ivca, n. facialis. Praktiki osobito znaajan
prostor je trigonum caroticum (21) u kojem
se razgranjuje a. carotis communis. Omeuju ga prema gore venter posterior m. digastrici, sprijeda venter superior m. omohyoidei
i prema natrag m. sternocleidomastoideus.
Regio cer vicalis lateralis ili trigonum cervicale posterius (22) omeuje sprijeda m.
sternocleidomastoideus, prema natrag m.
trapezius i prema dolje kljuna kost. U tom
se prostoru posebno istie trigonum omoclaviculare to oblikuje udubinu fossa supraclavicularis major (23), a omeuju ga venter
inferior m. omohyoidei, m. sternocleidomastoideus i kljuna kost. U mravih je ljudi
uoljiva i fossa supraclavicularis minor (24)
omeena polazitima sternokleidomastoidnoga miia.
ilno-ivani putevi
Regije glave i vrata 335
Regije glave i vrata, sa strane
Regije glave i vrata,

sa stranje strane
336 Periferno ilno-ivani putevi: Glava i vrat
Prednje regije lica (A)
ilno-ivani putevi
Prostore lica opskrbljuju krvlju ogranci a.

carotis externae i manjim dijelom ogranci a. carotis internae. Na prednjem rubu m.
masseter (1) ulazi prema gore a. facialis (2),
koja preko a. angularis (3) anastomozira s a.
dorsalis nasi (4) granom a. ophthalmicae. A.
facialis na licu daje grane za podruja usta
(str. 340.). Lateralne prostore lica opskrbljuje
a. facialis ili a. transversa faciei (5) grana a.
temporalis superficialis (6).
Dubinski slojevi prednjih prostora lica dobivaju krv iz a. infraorbitalis (7) zavrne grane
a. maxillaris. A. temporalis superficialis (6)
opskrbljuje krvlju sljepoono tjemeno podruje. Podruje ela dobiva krv iz a. supratrochlearis (8) i a. supraorbitalis (9), zavrnih
grana a. ophthalmicae. U podruju lica od
velikih se vena nalaze samo v. facialis (10),
koja preko v. angularis (11) anastomozira s v.
dorsalis nasi, i v. temporalis superficialis (12).
Mimine miie inerviraju grane n. facialis, i
to su: rr. temporales, (13), rr. zygomatici (14)
rr. buccales (15) i r. marginalis mandibulae
(16).
Osjetno kou lica inerviraju grane n. trigeminus: n. ophthalmicus, n. maxillaris i n.
mandibularis.
N. ophthalmicus: inervira kou ela s pomou n. frontalis, i to granama n. supratrochlearis (17) i n. supraorbitalis (18). N. lacrimalis (19) probija s nekoliko grana m. orbicularis oculi (20) i inervira kou u podruju
lateralnoga onoga ugla. R. nasalis externus
(21) grana n. nasociliaris inervira hrbat i vrh
nosa.
N. maxillaris: inervira donju vjeu, obraz,
lateralnu stranu nosa i gornju usnu s pomou grana n. infraorbitalis (22), a prednji dio sljepoonoga prostora inerviraju i r.
zygomaticofacialis i r. zygomaticoorbitalis,
grane zigomatinog ivca.
N. mandibularis: inervira kou donje usne,

brade, podruje corpus mandibulae (osim
angulus mandibulae) s pomou n. mentalis
(23), dok n. auriculotemporalis inervira kou
podruja ramusa mandibule, usnu koljku,
najvei dio vanjskoga slunog hodnika i bubnjia te stranji dio sljepoone regije (24).
N. mentalis izlazi kroz foramen mentale; n.
auriculotemporalis uzlazi usporedno s a. i v.
temporalis superficialis ispred uke.
Kliniko znaenje: Znaajna je anastomoza izmeu v. facialis (10) i v. dorsalis nasi (str. 338) jer
su izravno povezane sa sinus cavernosus (vidi 2.
svezak) te uzronici upale npr. iz furunkula usne
mogu prodrijeti u unutranjost lubanje.
Toke pritiska na grane trigeminusa (B)
Osjetljivost triju glavnih grana trigeminusa istrauje se na zavretcima njihovih

ogranaka pritiskom na toke: incisura
supraorbitalis (25) za n. supraorbitalis (18), foramen infraorbitale (26) za n.
infraorbitalis (22) i foramen mentale (27)
za n. mentalis (23). Sve se tri toke nalaze
u sagitalnoj crti (28), koja prolazi oko dva
do tri centimetra lateralno od medijane
ravnine.
Isprekidana modra crta na slici B pokazuje
granice inervacijskih podruja triju grana
trodijelnoga ivca.
ilno-ivani putevi
Prednje regije lica 337
Regije lica, pogled s prednje strane
Mjesta pritiska na
grane trodijelnoga ivca
Regio orbitalis (AB)
ilno-ivani putevi
Regio orbitalis je prostor koji je na prednjoj

strani lica priblino sukladan obrisima m.
orbicularis oculi. U tom se prostoru spajaju krvne ile lica i unutranjosti glave i te su
anastomoze znaajne kao kolateralni optok
krvi, ali su i mjesta gdje se venama prenosi
infekcija s povrine lica u lubanjsku upljinu.
U regio orbitalis (A), septum orbitale (1) odjeljuje povrinske tvorbe i sadraj one upljine. Povrinski se nalaze nastavci a. i v. facialis
(2) a. i v. angularis (3), a ispred lig. palpebrale
mediale (4) a. i v. dorsalis nasi (5). A. dorsalis
nasi moe polaziti od a. supratrochlearis (6)
izvan orbite ili unutar nje, tu probija septum
orbitale i n. infratrochlearis (7), koji esto
anastomozira s n. supratrochlearis (8), to je
odijeljen samo trohlejom (9).
N. supratrochlearis inervira kou ela i korijena nosa, a prate ga a. supratrochlearis i vv.
supratrochleares (10). Lateralno od n. supratrochlearis orbitalni septum probija r. medialis (11), a lateralno od njega r. lateralis (12)
grane n. supraorbitalis, praene a. supraorbitalis (13). Supraorbitalna arterija i ivac
stvaraju na kosti urez, incisura supraorbitalis, koji je katkad premoten u foramen supraorbitale (str. 292.).
U lateralnom onom uglu probija n. lacrimalis (14) svojim granama septum orbitale.
Gornju vjeu, dakle, inerviraju n. frontalis i
n. lacrimalis, a donju vjeu grane n. infraorbitalis (15), koji s a. infraorbitalis (16) izlazi
kroz foramen infraorbitale.
Unutar one upljine (B) nakon uklanjanja
septum orbitale vidi se m. obliquus bulbi superior (17), koji zaokree oko trochleae (9).
Takoer se prikazuju tetiva m. levator palpebrae superior (18) i m. tarsalis superior (19), a
lateralni kraj tetive m. levator palpebrae superioris dijeli suznu lijezdu na pars orbitalis
(20) ili Galenovu lijezdu i pars palpebralis
(21) prijanjeg naziva Rosenmllerova ili
Cloquetova lijezda. Ispod one jabuice s

donjeg ruba orbite polazi m. obliquus bulbi
inferior (22).
Saccus lacrimalis (23) u kojem zavravaju canaliculi lacrimales (24) postaju vidljivi nakon
to u medijalnom onom uglu prereemo
vanjski krak lig. palpebrale mediale.
25 rezna ploha lateralnog dijela tetive m. levator palpebrae superioris,
26 prerezan i zavrnut vanjski krak lig. palpebrale mediale.
ilno-ivani putevi
Regio orbitalis 339
Regio orbitalis, septum orbitae
Regio orbitalis, suzni ureaj, ile i ivci orbite
Postranine regije lica (A, B)
ilno-ivani putevi
Regio parotideomasseterica (A)
Najznaajnije lateralno podruje lica je regio parotideomasseterica u kojoj se nalazi

glandula parotidea (vidi 2. svezak) na kojoj
razlikujemo povrinski i dubinski sloj. Sprijeda lei glandula parotidea (1) na m. masseter (2), a straga ispunjava retromandibularnu
fosu. S prednje strane podune lijezde polazi ductus parotideus Stenoni (3), koji ponire
u dubinu ispred corpus adiposum buccae (4)
i prati ga dobro izraena varijabilna a. transversa faciei (5), koja opskrbljuje krvlju dijelove lica i grana je a. temporalis superficialis
(6).
Izmeu povrinskih i dubinskih dijelova podune lijezde uklopljen je plexus parotideus
n. facialis, ije grane rr. temporales (7) rr.
zygomatici (8), rr. buccales (9) i r. marginalis mandibulae (10) postaju vidljive na prednjem rubu lijezde i zavravaju u miminom
miiju. Na donjem rubu podune lijezde
vidljiv je r. colli n. facialis (11), koji katkada
dio puta prolazi s r. marginalis mandibulae, a
s n. transversus colli oblikuje ansa cervicalis
superficialis (str. 358.).
Na donjem rubu parotidne lijezde zajedno
s ramus colli n. facialis, odnosno r. marginalis mandibulae nalazi se s v. retromandibularis (12), s kojom se spaja v. facialis (13) na
prednjemu rubu m. masseter (2). A. facialis
(14) najee ide ispred vene oko ruba donje
eljusti (toka pritiska na kost), daje a. labialis inferior (15) i a. labialis superior (16) i zavrava kao a. angularis (str. 336.).
Na gornjem rubu podune lijezde, neposredno ispred uke, nalazi se a. temporalis
superficialis (6) i nakon to se odijeli grana
a. temporalis media ona se razgranjuje na r.
frontalis (17) i r. parietalis (18). A. temporalis superficialis uz gornji rub podune lijezde slinovnice daje osim ogranaka za usnu
koljku, rr. auriculares anteriores, i a. zygomaticoorbitalis. A. temporalis superficialis
esto je vrlo zavojita i prati je v. temporalis

superficialis (19). Uz r. parietalis (18) nalazi
se n. auriculotemporalis (20) grana n. mandibularis, koji inervira kou stranjega dijela
sljepoonog prostora. Nodi lymphatici parotidei superficiales (21) najee se nalaze neposredno ispred uke i razliit ih je broj.
Plexus intraparotideus (B)
Nakon uklanjanja povrinskoga dijela podune lijezde slinovnice nalazi se uobiajeno jedna gornja (22) i jedna donja (23) grana
facijalnoga ivca. Gornja grana odailje rr.
temporales (7) i rr. zygomatici (8), dok donja
grana daje rr. bucales (9), r. marginalis mandibularis (10), te r. colli (11). Poto su ogranci meusobno povezani anastomozama, tako
tvore plexus intraparotideus.
Usporedno s donjom granom tee v. retromandibularis (12). Ponekad postojea glandula parotidea accessoria (24), veoma je mala
i biva prekrivena povrinskim dijelom podune lijezde slinovnice. Ako je akcesorna
lijezda vea, obino se nalazi ispred parotidne lijezde, te uz ductus parotideus.
Kliniko znaenje: Zloudna oteklina parotidne
lijezde dovodi do oteenja facijalnoga ivca i
njegovih grana.
Puls a. temporalis superficialis moe se opipati
na gornjem rubu parotidne lijezde, ispred vanjskog slunog hodnika. Puls a. facialis se moe
opipati na prednjem rubu m. masseter, na bazi
donje eljusti.
25 n. auricularis magnus,
26 platysma.
ilno-ivani putevi
Postranine regije lica 341
Regio parotideomasseterica
Plexus intraparotideus
Fossa infratemporalis (AG)

Prvi sloj (A)
ilno-ivani putevi
Fossa infratemporalis otvara se uklanjanjem

arcus zygomaticus i processus coronoideus
mandibulae, te se prikazuju m. pterygoideus
lateralis (1) i m. pterygoideus medialis (2).
Prednju granicu fossae infratemporalis tvore
tuber maxillae (3) i raphe pterygomandibularis (4).
A. maxillaris (5) moe prolaziti izmeu obiju
glava m. pterygoideus lateralis i u infratemporalnom prostoru daje ogranke za vano
miije, te a. buccalis (6) i a. alveolaris superior posterior (7), prije nego to ue u pterigopalatinalnu fosu. A. maxillaris je okruena
venskim spletom, plexus pterygoideus, koji se
nastavlja na maksilarne vene.
Izmeu dviju glava m. pterygoideus lateralis
prolazi i n. buccalis (8), a ispod m. pterygoideus lateralis nalaze se n. lingualis (9) i n. alveolaris inferior (10), te iznad miia n. massetericus (11).
Drugi sloj (B)
Nakon uklanjanja lateralnoga pterigoidnoga

miia i zglobnoga nastavka donje eljusti
postaju vidljive sve krvne ile i ivci infratemporalne udubine. A. maxillaris (5) nalazi
se lateralno od lig. sphenomandibulare (12) i
velikih grana n. mandibularis (13) te se moe
ispratiti cijelim njegovim tokom. U mandibularnom dijelu daje a. tympanica anterior
(14) i a. auricularis profunda (15) kao i a.
meningea media (16) koja kroz foramen spinosum ulazi u lubanju.
N. auriculotemporalis (17) ima dva korijena
koji obuhvaaju a. meningea media, a moe
primati jo nekoliko vlakana (18) od n. alveolaris inferior (10). N. auriculotemporalis
(17) anastomozira s rr. communicantes (19),
granama n. facialis (20) i preko tih anastomoza koje mogu obavijati a. temporalis superficialis (21) dolaze u parotidnu lijezdu
parasimpatika vlakna iz ganglion oticum
(vidi 3. svezak).
N. alveolaris inferior (10) prije ulaska u canalis mandibulae daje n. mylohyoideus (22),
a prati ga r. mylohioideus (23), grana a. alveolaris inferior (24). Na stranju stranu n. lingualis (9) prikljuuje se chorda tympani (25)
i donosi mu parasimpatika i okusna vlakna. Iz prednjega dijela n. mandibularis (13)
izlazi n. buccalis (8) za inervaciju sluznice
obraza i on takoer sadrava parasimpatika
vlakna ganglion oticum za lijezde sluznice
obraza. Iz prednjega dijela mandibularnoga
ivca polaze i motorike grane: n. massetericus (11), nn. pterygoidei i nn. temporales
profundi (26).
Osobitosti (CG)
A. maxillaris (5) zbog razvojnih uzroka ima

vrlo esto raznolik tok i vrlo esto je nalazimo lateralno od m. pterygoideus lateralis
(C), te malo rjee medijalno od tog miia
(A, D). Arterija se pri medijalnom smjetaju obino nalazi lateralno (E) od n. alveolaris
inferior (10) i n. lingualis (9), ali medijalno
od n. buccalis (8) te je usmjerena prema fossa pterygopalatina. Maksilarna arterija moe
prolaziti i izmeu grana (F) n. mandibularis
(G) ili rijetko medijalno od njegova stabla.
Kliniko znaenje: Fossa infratemporalis omoguuje kliniki pristup na trigeminalni ganglij.
Trigeminalna neuralgija se moe lijeiti injekcijama i ostalim zahvatima na trigeminalnom gangliju, na koji se pristupa kroz foramen ovale.
ilno-ivani putevi
Fossa infratemporalis 343
Fossa infratemporalis, prvi sloj
Varijacije maksilarne arterije
Fossa infratemporalis, drugi sloj
Orbita, s gornje strane (AB)

U onoj se upljini sprijeda vidi samo manji
dio krvnih ila i ivaca i tek uklanjanje krova
orbite omoguuje valjan pregled tih tvorbi.
ilno-ivani putevi
Prvi sloj (A)
Nakon uklanjanja krova orbite i periorbite

nalazimo ivce, koji prolaze kroz najlateralniji dio fissurae orbitalis superior. Najblie
sredini je n. trochlearis (1), koji inervira m.
obliquus bulbi superior (2), a pokraj njega
n. frontalis (3), koji se nalazi na m. levator
palpebrae superior (4). A. supraorbitalis (5)
prati lateralnu granu frontalnog ivca n. supraorbitalis (6), a njegova medijalna grana n.
supratrochlearis (7) tee zajedno s a. supratrochlearis (8). Najlateralnije nalazi se n. lacrimalis (9), koji dobiva vlakna od n. zygomaticus za inervaciju suzne lijezde (10), te senzibilnim vlaknima inervira kou lateralnoga
onoga ugla.
Kroz lateralni dio gornje orbitalne pukotine
prolazi i v. ophthalmica superior (11), koja
ukriuje donju stranu m. rectus bulbi superior (12), te u podruju trohleje (13) anastomozira s povrinskim venama lica (str. 336.).
Druga grana v. ophthalmicae superior tee s
a. lacrimalis (14), od koje odlaze male miine
grane i aa. ciliares posteriores breves (B, 15).
Medijalno nalazimo a. i n. ethmoidalis anterior (16) pokrivene trbuhom m. obliquus
bulbi superior (2), a vie povrinski od tog
miia i malo iza njega prolaze a. i n. ethmoidalis posterior (17).
Drugi sloj (B)
Nakon to se preree m. levator palpebrae

superioris (4) i m. rectus bulbi superior (12)
prikazuje se n. opticus (18), a. ophthalmica
(19) i ivci koji prolaze kroz medijalni dio
fissurae orbitalis superior. Meu njima je
najlateralniji n. abducens (20), koji inervira
m. rectus bulbi lateralis (21). Potom slijedi
n. oculomotorius (22), koji se dijeli na ramus
superior (23) i ramus inferior (24). Ramus
superior inervira m. levator palpebrae superioris (4) i m. rectus bulbi superior (12), a r.
inferior (24) inervira m. rectus bulbi medialis
(25), m. rectus bulbi inferior i m. obliquus
bulbi inferior, te daje i radix oculomotoria
(26) za ganglion ciliare (27), koji prilijee uz
n. opticus (18). Cilijarni ganglij je preko radix nasociliaris (28) povezan s n. nasociliaris (29), te daje nn. ciliares breves (30). Oni
ulaze u bulbus oculi (31) i donose postganglijska parasimpatika vlakna za inervaciju
m. ciliaris i m. sphincter pupillae; te osjetna
i simpatika vlakna za m. dilatator pupillae.
Simpatika vlakna dolaze cilijarnom gangliju
iz simpatikoga spleta oko a. ophthalmicae
(nije prikazano). Osjetna vlakna nadolaze
onoj jabuici i preko nn. ciliares longi (32).
N. nasociliaris daje nn. ethmoidales i potom
se nastavlja u n. infratrochlearis (33).
Kliniko znaenje: V. ophthalmica superior anastomozira s povrinskim venama lica (str. 338) i
ulijeva se u kavernozni sinus u kojega moe prenijeti infekciju s lica.
Varijacija: Katkad je razvijena a. meningoorbitalis
(34), koja spaja a. lacrimalis i a. meningea media.
Orbita odozgora 345
ilno-ivani putevi
Orbita, odozgor, prvi sloj
Orbita, odozgor,
drugi sloj
Regio occipitalis i regio cervicalis

posterior (regio nuchae) (A)
ilno-ivani putevi
U zatiljku subkutano nalazimo ivce i ile,

koji opskrbljuju kou. A. occipitalis (1) probija fascia nuchae iznad tetivnoga luka (2)
koji spaja polazita m. sternocleidomastoideus (3) i m. trapezius (4), a prati je nestalna
v. occipitalis (5), koja katkad manjka, pa je
nadomjeta v. azygos nuchae (6).
U neposrednoj blizini a. i v. occipitalis pod
kou dolazi n. occipitalis major (7), koji je r.
dorsalis drugog modinskog ivca i zajedno s
n. occipitalis minor (8), granom plexus cervicalis, opskrbljuje kou tog podruja. Gotovo
uvijek postoje anastomoze meu ograncima
n. occipitalis major i n. occipitalis minor.
Meu stranjim je segmentalnim granama
izrazitiji jo i n. occipitalis tertius (10). Kou
neposredno iza uke inervira r. posterior n.
auricularis magnus (9). Nodi lymphatici occipitales (11) nalaze se na mjestima gdje nuhalnu fasciju probijaju krvne ile i ivci.
Trigonum a. vertebralis (B)

Trigonum a. vertebralis prikazujemo tek
nakon uklanjanja svih povrinskih miia
(A), i to: m. sternocleidomastoideus (3), m.
trapezius (4), m. splenius capitis (12) i m. semispinalis capitis (13). U tom prostoru lei
a. vertebralis (14), koja prolazi kroz otvore
poprjenih nastavaka gornjih est vratnih
kraljeaka i potom prolazi kroz sulcus a. vertebralis na arcus atlantis posterior (15), probija membranu atlanto-occipitalis posterior,
te dospijeva u lubanju.
Trokut vertebralne arterije omeuju m. rectus capitis major (16), m. obliquus capitis superior (17) i m. obliquus capitis inferior (18).
U tom prostoru a. vertebralis daje granu (19)
za opskrbu okolnih miia. Izmeu arterije i
stranjega luka atlasa prolazi n. suboccipitalis
(20), stranja grana prvoga spinalnoga ivca
to inervira spomenute miie i m. rectus capitis posterior minor (21).
Kliniko znaenje: Subokcipitalna punkcija se

izvodi u ovim regijama, koristei se iglom za dobivanje cerebrospinalne tekuine iz cerebelomedularne cisterne (vidi svezak 3). Igla se uvodi u
sredinju liniju izmeu protuberantia occipitalis
externa i processus spinosus drugog vratnog kraljeka. Vrh igle usmjeren je prema korijenu nosa
izmeu m. rectus capitis posterior minor, probijajui membranu atlantooccipitalis posterior i
dura mater, koja prua otpor. Kod odraslih, iglom
se ne smije ii dublje od 45 cm!
U sluaju kontraindikacija, prednost se daje lumbalnoj punkciji (vidi str. 42.).
22 glandula parotidea,
23 nodus lymphoideus mastoideus.
ilno-ivani putevi
Regio occipitalis i regio cervicalis posterior, trigonum a. vertebralis 347
Regio occipitalis i regio cervicalis posterior

lijevo: potkoni sloj
desno: sloj ispod vezivne ovojnice
Trokut vertebralne arterije
Spatium lateropharyngeum
et retropharingeum (A)
ilno-ivani putevi
Sa strane drijela i iza njega prolaze vratne

ile i ivci izmeu glave i tijela.
Najdalje dorzalno nalazi se truncus sympathicus (1) iji ganglion cervicale superius (2)
daje n. jugularis (3) i n. caroticus internus (4).
N. caroticus internus prati a. carotis interna
(5), a n. jugularis pristupa u ganglion inferius
(6) n. vagi (7). Postoji i veza simpatikoga
lanca s n. hypoglossus (8) i glomus caroticum
(9), koji prima i r. sinus carotici (10). Ganglion cervicale superius daje njene grane,
nn. carotici externi (nije ucrtano) u sastav
plexus caroticus externus i r. laryngopharyngei te n. cardiacus cervicalis superior.
N. vagus (7) prolazi kroz foramen jugulare
i oblikuje ganglion superius i ganglion inferius (6) te se sputa izmeu a. carotis interna
(5) i v. jugularis interna (11) i osim manjih
grana i anastomoza vagus daje n. laryngeus
superior (12) koji je usmjeren medijalno od
a. carotis interna i dijeli se u r. externus (13) i
r. internus (14). Daljnje grane lutajueg ivca
su rr. auriculares i rr. pharyngei (15), koji s rr.
pharyngei (16) n. glossopharyngei (17) inerviraju miie i sluznicu drijela.
N. glossopharyngeus (17) odijeljen je mostiem dure mater (18) od n. vagus (7) i r.
externus n. accessorii (19), i prolazi kroz
foramen jugulare. Nakon to je n. glossopharyngeus dao rr. pharyngei i r. sinus carotici (10), prolazi izmeu a. carotis externa
(20) i a. carotis interna (5) usmjeren prema
dolje i naprijed.
R. externus n. accessorii (19) najee izlazi
iza bulbus superior (21) v. jugularis internae
(11) i potom je usmjeren lateralno te prolazi
kroz m. sternocleidomastoideus (22) ili medijalno od njega u regio colli lateralis (str.
360.).
N. hypoglossus (8) prolazi lateralno od obiju velikih arterija glave i usmjeren je prema
naprijed, i neposredno ispod osnovice luba-
nje prima grane (23) prvoga i drugoga vratnoga ivca i potom veina tih vlakana oblikuje radix superior (anterior) ansae cervicalis
profundae (24), (str. 362.).
A. pharyngea ascendens (25), stranja grana
a. carotis externa, uzlazi uz drijelo i upuuje u lubanju kroz foramen jugulare granu a.
meningea posterior.
26
27
28
29
30
31
32
33
34
fascia pharyngobasilaris,
raphe pharyngis,
m. consctrictor pharyngis superior,
m. constrictor pharyngis medius,
m. constrictor pharyngis inferior,
m. stylopharyngeus,
n. facialis,
glandula thyroidea,
glandula parathyroidea superior dextra.
ilno-ivani putevi
Spatium latero- et retropharyngeum 349
Spatium retro- i lateropharyngeum
Trigonum submandibulare (A, B)
ilno-ivani putevi
Trigonum submandibulare, podeljusni trokut, (A) omeuju corpus mandibule (1),

venter anterior (2) m. digastrici i tractus angularis fasciae cervicalis (3) sa septum interglandulare. Septum interglandulare polazi
od tractus angularis i u dubini odjeljuje submandibularni od parotidnoga prostora, te
ako ga uklonimo ujedinjuju se trigonum submandibulare i fossa retromandibularis (B).
Trigonum submandibulare,
povrinski sloj (A)
Glandula submandibularis (4) je smjetena

povrinski, a ductus submandibularis (6) ponire iza ruba m. mylohyoidei (5) i praen je s
vie ili manje izraenim nastavkom processus
uncinatus.
M. mylohyoideus odjeljuje dakle povrinski
od dubinskoga dijela trigonum submandibulare. A. i v. facialis (7) prolaze kroz podeljusnu lijezdu. A. facialis u podruju lijezde
daje a. submentalis (8) koja s istoimenom
venom prolazi povrinskije od m. mylohyoideus (5) do brade. U istom se sloju nalazi i n.
mylohyoideus (9), koji je ogranak n. alveolaris inferior, i inervira m. mylohyoideus i venter anterior (2) m. digastrici.
Na vanjskoj strani m. mylohyoideus nalaze
se jedan ili vie nodi lymphatici submentales
(10), koji sakupljaju limfu iz podruja brade i donje usne. U dubini, medijalno od m.
mylohyoideus, n. lingualis (11) oblikuje luk i
potom je usmjeren prema jeziku, a putem rr.
ganglionares spojen je s ganglion submandibulare (12). Od submandibularnoga ganglija
polaze rr. glandulares za submandibularnu
lijezdu, a u neposrednoj blizini ganglija prolaze ductus submandibularis (6) i n.
hypoglossus (13) s v. comitans n. hypoglossi.
Trigonum submandibulare,
dubinski sloj (B)
Nakon presijecanja venter anterior m. digastrici (2) i m. mylohyoideus (5) prikau se m.

geniohyoideus (14) i m. hyoglossus (15). M.
styloglossus se zrakasto iri prema jeziku.
Ispod n. hypoglossus (13) moemo rastaviti
vlakna m. hyoglossus da prikaemo u dubini
a. lingualis (16) i katkad prateu malu lingvalnu venu. Taj prostor u kojemu traimo
arteriju nazvan je trigonum a. lingualis i
omeuju ga n. hypoglossus, prednji trbuh
digastrinoga miia i stranji rub m. mylohyoideus (sl. A).
Medijalno od m. hyoglossus silazi n. glossopharyngeus (17), iz fossae retromandibularis, a gornju stranu ivca ukriuje a. palatina
ascendens (18) grana a. facialis. Usporedno
s n. glossopharyngeus je i lig. stylohyoideum
(19).
20
21
22
23
24
a. carotis externa,
n. facialis,
m. masseter,
m. sternocleidomastoideus
v. jugularis externa.
ilno-ivani putevi
Trigonum submandibulare 351
Trigonum submandibulare
Trigonum submandibulare (dubinski sloj) i

fossa retromandibularis
Fossa retromandibularis (A)
ilno-ivani putevi
Fossa retromandibularis omeena je s ramus

mandibulae (1), venter posterior m. digastrici i s tractus angularis fasciae cervicalis (2).
U jami se nalazi dubinski dio, pars profunda
glandulae parotis.
Nakon uklanjanja podune lijezde prikazuje se n. facialis (3) koji izlazi iz foramen
stylomastoideum i dijeli se na nekoliko grana. Prva grana linoga ivca je n. auricularis
posterior (4) iji r. occipitalis inervira venter
occipitalis m. occipitofrontalis, a r. auricularis stranje miie uke. Uz n. auricularis posterior (4) polaze od n. facialis (3) r. digastricus (5) i r. stylohyoideus (6), i potom facijalni
ivac oblikuje plexus intraparotideus (7), koji
se razgranjuje izmeu povrinskoga i dubinskoga sloja parotidne lijezde. Parotidni splet
tvori petlje oko susjednih ila i za mimino
miije daje rr. temporales (8), rr. zygomatici
(9), rr. buccales (10), r. marginalis mandibulae (11) i r. colli (12). Posljednji inervira platizmu i anastomozira s n. transversus colli, te
tvori ansa cervicalis superficialis.
U dubini fossae retromandibularis nalazi
se a. carotis externa (13), koja se grana na
a. maxillaris (14) i a. temporalis superficialis (15). A. temporalis superficialis daje esto kao prvu granu a. transversa faciei (16),
ali ova moe odlaziti i od a. carotis externa
(vidi sliku). V. retromandibularis (17) nastaje spajanjem v. temporalis superficialis (18) i
vv. maxillares (19), te prati vanjsku karotidnu arteriju.
V. retromandibularis katkad prolazi povrinski te anastomozira s v. facialis (20) i nastavlja se u v. jugularis externa (21) i u tih ljudi
postoje dubinske vene (22), koje prate a. carotis externa. Iza v. retromandibularis uzlazi
prema gore a. auricularis posterior (23). Na
gornjem rubu retromandibularne udubine
ukriuju a. i v. temporalis superficialis n. auriculotemporalis (24), koji dolazi iz infratemporalne udubine i inervira kou stranjega
dijela sljepoonoga prostora.
25
26
27
28
29
30
31
n. auricularis magnus,
ansa cervicalis superficialis,
ductus parotideus (prerezan),
n. buccalis,
a. facialis,
m. masseter,
m. buccinator.
ilno-ivani putevi
Fossa retromandibularis 353
Fossa retromandibularis
Regio mediana cervicalis (AB)

U regio mediana cervicis vratne fascije vrlo
jasno odjeljuju slojeve.
ilno-ivani putevi
Spatium interfasciale (A)
Platysma (1), manje ili vie izraena, nalazi se pod koom i nakon njezina uklanjanja
prikae se fascia cervicalis superficialis (2),
(lamina superficialis fasciae cervicalis), a kada nju razreemo, pokazuje se fascia cervicalis media (3), koja omata infrahioidne miie.
Regiju prema dolje omeuju mm. sternocleidomastoidei (4). Neposredno iznad incisura
jugularis sterni, u spatium suprasternale, nalazi se arcus venosus juguli (5), to spaja obje
v. jugularis anterior (6), koje mogu primati
pritoke iz dubine kroz srednji ili pretrahealni
list vratne fascije (3).
Dubinski sloj (B)
Nakon uklanjanja srednje vratne fascije

(lamina praetrachealis fasciae cervicalis)
prikau se infrahioidni miii i glandula
thyreoidea (7). Zbog boljega prikaza ovoga
prostora i titnjae neki se miii mogu prerezati. Najblie sredini i povrinski nalazi se
m. sternohyoideus (8) i lateralno od njega je
m. omohyoideus (9). U dubini su m. thyreohyoideus (10) i m. sternothyreoideus (11). Sve
infrahioidne miie inervira ansa cervicalis
profunda (12), i vlakna to potjeu iz radix
superior (r. thyreohyoideus).
titnjaa (7) se nalazi ispred cartilago cricoidea i dunika (13) i njezini renjevi (str.
356.) seu do cartilago thyreoidea (14). Izmeu titnjae i prstenaste hrskavice razapet
je lig. cricothyreoideum medianum (15 = lig.
conicum), koji postranino pokrivaju mm.
cricothyroidei (16) inervirani od r. externus
(17) n. laryngei superioris (18). R. internus
(19) n. laryngei superioris probija tireohioidnu membranu (21) zajedno s a. laryngea superior, granom a. thyreoidea superior (20).
Krv titnjae (str. 356.) otjee preko raznih

vena od kojih se u ovom prostoru prikazuju
v. thyreoidea superior (22) i plexus thyreoideus impar (23), koji prolazi ispred traheje
kao v. thyreoidea inferior i ulijeva se u v.
brachiocephalica sinistra.
Ispred traheje prolazi koso prema gore truncus brachiocephalicus (24), a lateralno od
dunika, te ispred jednjaka prolazi prema gore n. laryngeus recurrens (25).
Varijacije: Arcus venosus juguli moe se nalaziti
u raznim razinama izmeu os hyoideum i incisura
jugularis; ako je neposredno pod jezinom kosti, govorimo o arcus venosus subhyoideus. Rijetkost je
vena koja uzlazi od titnjae i probija srednju vratnu
fasciju te se izlijeva u v. jugularis anterior. Katkada,
konano, postoji a. thyreoidea ima, kao grana truncus brachiocephalicus ili aorte.
ilno-ivani putevi
Regio mediana cervicalis 355
Regio mediana cervicalis,

spatium interfasciale
Regio mediana cervicalis,

dubinski sloj
Regio thyreoidea (AG)
ilno-ivani putevi
Glandula thyreoidea ima isthmus (1), lobus

dexter (2) i lobus sinister (3), a oba renja
posjeduju polus superior (4) i polus inferior
(5). Polovi obaju renjeva doseu cartilago
thyreoidea (6) a isthmus prilijee uz cartilago cricoidea i traheju. Lig. cricothyreoideum,
(7), koji spaja titnjau s prstenastom hrskavicom, ostaje slobodan ako manjka lobus
pyramidalis. Obrnuto, taj se reanj, ostatak
ductus thyreoglossus, katkad uspinje od
istmusa.
titnjaa dobiva krv iz a. thyreoidea superior (8) i a.
thyreoidea inferior (9). A. thyreoidea superior polazi
iz a. carotis externa (10) i pristupa u gornji pol titnjae gdje se dijeli na anterior, posterior i lateralis r.
glandulares. Ramus glandularis anterior daje razliito razvijen ramus cricothyreoideus koji dosee do
lig. cricothyreoideum. A. thyreoidea inferior (9) je
grana truncus thyreocervicalis (11), grane a. subclaviae (12) i pristupa na stranju stranu titnjae, pa je
vano znati njezine odnose s n. laryngeus recurrens
(13), (BD).
Krv titnjae otjee kroz vv. thyreoideae superiores
(14) i potom se putem vv. faciales communes (15)
ulijeva u vv. jugulares internae (16). S lateralnog ruba titnjae polazi v. thyreoidea media (17) i izlijeva
se izravno u v. jugularis interna. Na donjem rubu titnjae, vene oblikuju plexus thyreoideus impar (18),
koji vodi krv kao v. thyroidea inferior u v. brachiocephalica sinistra (19). Katkad od gornjeg ruba
istmusa polazi vena i vodi krv u v. jugularis anterior
(v. sl. 355 B).
Kliniko znaenje: Kod opstrukcije gornjih dijelova dinoga puta, provodi se kao hitna mjera
koniotomija. Pri tomu se rastegljivi lig. cricothyreoideum medianum (7), tj. slobodni dio
conus elasticus, poprjeno presijee. Kao hitna
operacija zbog istih se razloga radi traheotomija,
pri emu se dunik uzduno presijee. Razlikuju
se tracheotomia superior iznad istmusa titnjae,
tracheotomia media, kroz istmus, te tracheotomia
inferior ispod istmusa titnjae. Posljednje navedena se provodi u djece zbog relativno veega
razmaka izmeu istmusa titnjae i prsne kosti.
U odraslih se odabiru preostala dva pristupa. Pri
izvoenju traheotomije mora se obratiti pozornost na arcus venosus juguli, te nakon presije-
canja pretrahealnoga lista fascije vrata na plexus

thyroideus impar (18). Jednako tako valja u odraslih misliti na mogunost visoko postavljenoga
truncus brachiocephalicus (20), koji uspinjui
se kria dunik od lijeva na desno. Kod operacija
titnjae valja biti oprezan i glede ductus thoracicus (21) koji prolazi uz donji pol lijevoga renja
lijezde, prije svoga utoka u angulus venosus sinister (22).
Varijacije poloaja n. laryngeus recurrens
(BD): N. laryngeus recurrens (13) inervira sluznicu subglotinoga podruja i sve miie grkljana osim
m. cricothyreoideus. Rekurentni ivac prema Lanzu
prolazi ispred u 27% (B) sluajeva, iza u 36% (C), te
izmeu u 32% (D) grana a. thyreoideae inferior (9).
Pri operacijskom vaenju titnjae treba znati da i
samim natezanjem rekurentnoga ivca moe nastati
kljenut miija grkljana.
Varijacije a. thyreoidea inferior (EG): Polazite i tok a. thyreoideae inferior su vrlo raznoliki.
A. thyreoidea inferior (9) moe biti usmjerena iza
a. vertebralis (23) prema medijalno (E), a katkad
(F) se arterija dijeli odmah na poetku iza truncus
thyreocervicalis, na granu usmjerenu iza i ispred a.
carotis communis (24) i v. jugularis interna (16). A.
thyreoidea inferior (9) moe (G) biti i prva izravna
grana potkljune arterije (u 8% sluajeva). U rijetkim sluajevima a. thyreoidea inferior moe polaziti
od a. vertebralis ili od a. thoracicae internae. U nekim sluajevima moe i nedostajati (3%) a onda njezinu prokrvljenost preuzima ili a. thyroidea superior
ili pak a. thyreoidea ima, koja polazi neposredno od
aortalnog luka ili iz truncus brachiocephalicus.
ilno-ivani putevi
Regio thyreoidea 357
Regio thyreoidea
Razliitosti poloaja povratnoga laringealnoga ivca

prema a. thyreoidea inferior (Lanz i Wachsmuth)
Razliitosti ogranaka potkljune arterije (vlastiti nalaz)
Regiones cervicales
ventrolaterales (AB)
Ventrolateralni prostori vrata dijele se na povrinskopotkono podruje s punctum nervosum, te regio colli lateralis, trigonum caroticum i regio sternocleidomastoidea.
ilno-ivani putevi
Regio cervicalis ventrolateralis

subcutanea (A)
Povrinski ventrolateralni prostor vrata

omeen je prema gore mandibulom, prema
naprijed mediosagitalnom ravninom, prema
natrag rubom m. trapezius, koji moemo pipati i prema dolje kljunom kosti (1). U tom
potkonom sloju nalazi se potkoni mii
platizma, velike vene i grane vratnoga spleta za kou. Toka gdje grane ivaca za kou
probijaju na povrinsku cervicalnu fasciju
(lamina fasciae superficialis cervicalis) nazvana je punctum ner vosum i nalazi se na
mjestu gdje stranji rub platizme ukriuje
m. sternocleidomastoideus. Nakon skidanja
platizme postaju vidljive sve povrinske krvne ile i ivci.
Sasvim gore, na stranjem rubu m. sternocleidomastoideus, nailazimo na potkoni
ivac n. occipitalis minor (2), koji vodi osjetna vlakna iz koe zatiljka i katkad se odmah
nakon prolaska kroz fasciju dijeli u dvije grane. Najdeblji ivac je n. auricularis magnus
(3), koji daje r. anterior (4) i r. posterior (5) te
ukriuje m. sternocleidomastoideus i potom
se koso uspinje i zavrava u uki. Na istom
mjestu probija povrinsku vratnu fasciju i n.
transversus colli (6), prolazi iza vanjske jugularne vene (7) i s r. colli n. facialis (8) oblikuje
ansa cervicalis superficialis (9). Povrinska
ansa inervira platizmu i kou koja je oblae.
Nn. supraclaviculares mediales (10), intermedii (11) i laterales (12) probijaju fasciju cervicalis superficijalis prema kaudalno u raznim
razinama i inerviraju kou ramena.
Kliniko znaenje: Na desnom se ramenu pojavljuje Eiselbergov znak, odnosno tzv. pogrjena
projekcija, gdje se pri bolestima jetre i unog
mjehura mogu pojaviti bolovi u desnom ramenu.
Bolna se osjetljivost iri u dermatomima C3C5
(3. svezak). Pri bolestima guterae bolovi mogu
nastati u lijevom ramenu.
Regio cervicalis lateralis, povrinski sloj (B)
Nakon podizanja povrinske vratne fascije prikazuje se stranji rub sternokleidomastoidnoga miia (13) i prednji rub miia
trapezijusa (14). Fascia cervicalis media
(15), (lamina praetrachealis fasciae cervicalis), koja se u lateralnom vratnom prostoru
spaja s fascia cervicalis profunda (lamina
praevertebralis fasciae cervicalis) odjeljuje
povrinski od dubljih slojeva. U tom se sloju nalazi i ramus externus n. accessorii (16),
r. trapezius (17) cervikalnoga spleta ivaca i
oba ivca inerviraju m. trapezius. Potom nailazimo na v. cervicalis superficialis (18), koja
se spaja s v. jugularis externa, te a. cervicalis
superficialis (19). Katkad a. cervicalis superficialis i a. suprascapularis dorsalis izlaze zajedno iz truncus thyreocervicalis i tvore zajedniko stablo a. transversa colli. Nekoliko
nodi lymphatici cervicales superficiales (20)
rasporeeno je uzdu vena.
Plexus cervicalis
Korijeni: rami ventrales C1C4
Grane:
n. occipitalis minor
n. auricularis magnus
n. transversus colli
nn. supraclavicularis
n. phrenicus
ilno-ivani putevi
Regiones cervicales ventrolaterales 359
Regio cervicalis ventrolateralis subcutanea s

punctum nervosum, platizma je uklonjena
Regio cervicalis lateralis, povrinski sloj
Regiones cervicales
ventrolaterales, nastavak (A, B)
Regio cervicalis lateralis, sredinji sloj (A)
ilno-ivani putevi
Nakon uklanjanja cervikalne medijalne fascije

(1) prikazuje se m. omohyoideus (2) koji fascija obavija. Fascia cervicalis media je iznad
omohiodnog miia i iza njega sratena s fascia cervicalis profunda (3). Fascija je vra
u trigonum omoclaviculare, koji omeuju
venter inferior (2) m. omohyoidei, m. sternocleidomastoideus (4) i clavicula (5).
U tom se trokutu v. jugularis externa (6) i
v. cervicalis superficialis (7) spajaju s v. subclavia (8) i v. jugularis interna (9) u desnom
venskom kutu (angulus venosus) te tvore v.
brachiocephalica (dextra). V. suprascapularis
(10) ulazi takoer u navedeni kut. Redoslijed
ulaska svih nabrojenih vena vrlo je raznolik.
A. suprascapularis (11) prolazi s istoimenom venom neposredno iznad kljune kosti.
Iznad venter inferior omohyoidnoga miia
vidi se a. cervicalis superficialis (12).
Regio cervicalis lateralis, dubinski sloj (B)
Nakon to uklonimo dubinsku cervikalnu

fasciju (3), (lamina praeverterbralis fasciae
cervicalis) vide se dubinski miii vrata, i to
m. scalenus anterior (13), m. scalenus medius
(14), m. scalenus posterior (15), m. levator
scapulae (16) i m. splenius cervicis (17). Skalenski otvor (stranji) oblikuju m. scalenus
anterior, m. scalenus medius i prvo rebro, i
tu prolaze plexus brachialis (18) i a. subclavia
(19) od koje u skalenskom otvoru polazi a.
scapularis dorsalis (20) usmjerena iza m. scalenus medius. Stranja arterija lopatice moe
polaziti i iz a. transversae colli (str. 364.). Od
ivaca nalazimo u dubinskom sloju granu
plexus cervicalis iz segmenta C4, n. phrenicus (21). On koso ukriuje m. scalenus anterior (13). Plexus brachialis (18) daje supraklavikularne grane meu kojima su vidljive
n. suprascapularis (22), n. thoracicus longus
(23) i n. dorsalis scapulae (24).
Vratni limfni vorovi (25) tvore zajedniki

limfni put, truncus jugularis, koji se ulijeva
u angulus venosus. Angulus venosus dexter
prima i limfne ile desne polovice glave, vrata, desne ruke (truncus subclavius dexter) i
desne polovice prsnoga koa (truncus bronchomediastinalis dexter). Limfne ile iz ostalih podruja tijela ulijevaju se u angulus
venosus sinister (2. svezak).
Plexus brachialis
Korijeni: rami ventrales C5Th1
truncus superior (C5, C6)
truncus medius (C7)
truncus inferior (C8, Th1)
Grane pars supraclavicularis
n. dorsalis scapulae
n. thoracicus longus
n. subclavius
n. suprascapularis
n. thoracodorsalis
nn. pectorales medialis i lateralis
rr. musculares
(Pars infraclavicularis: vidi str. 372.)
Kliniko znaenje: Postoje razni uzroci uzetosti

pleksusa ruke (poroajna ozljeda, vratno rebro,
vanjski pritisak). Dijele se na gornju i donju kljenut pleksusa ruke (vidi str. 370).
Gornja kljenut pleksusa ruke (Erb-Duchenne),
uzrokovana oteenjem C5 i C6, dovodi do slabosti abduktora i vanjskih rotatora ramenoga
zgloba, fleksora lakatnoga zgloba, i supinatora.
Takoer uzrokuje i blagi poremeaj senzibiliteta
u podruju ramena i radijalne strane podlaktice.
Regio cervicalis lateralis, sredinji sloj
Regio cervicalis lateralis, dubinski sloj
ilno-ivani putevi
Regiones cervicales
ventrolaterales, nastavak (AF)
Trigonum caroticum (A)
ilno-ivani putevi
Trigonum caroticum omeuju m. sternocleidomastoideus (1), m. omohyoideus (2) i venter posterior (3) m. digastrici, koji m. stylohyoideus (4) uvruje na os hyoideum (5).
Na povrini se nalazi v. facialis communis (6),
koja prima v. comitans n. hypoglossi (7) i v.
thyreoidea superior (8), te se ulijeva u v. jugularis interna (9). Ispred te vene prolazi a.
carotis communis (10) sa sinus caroticus (11,
2. svezak).
A carotis communis u razini etvrtoga vratnoga kraljeka u oko 67% ljudi dijeli se na a. carotis interna
(12) koja lei straga i a. carotis externa (13) koja se
nalazi ispred nje. U 20% ljudi djelite se nalazi za
kraljeak iznad, a u 11% ljudi za kraljeak ispod, te
u 2% ljudi nalazimo krajnje visoko ili nisko djelite
izvan podruja karotinoga trokuta.
A. carotis interna (12) redovito nema ogranke, a a. carotis externa (13) daje prvu prednju
granu a. thyreoidea superior (14), za titnjau
(15) i a. laryngea superior (16) za grkljan. A.
thyreoidea superior katkad daje a. sternocleidomastoidea (17), koja ipak ee polazi
izravno iz a. carotis externa i zakree oko n.
hypoglossus (18). Sljedea prednja grana jest a. lingualis (19), koja polazi medijalno od
m. hyoglossus (20) i dospije u jezik. Zadnja
grana unutar karotinoga trokuta je a. facialis (21), koja medijalno od stranjega trbuha
(3) digastrinoga miia uzlazi prema licu.
U ravitu karotidnih arterija nalazi se paraganglion, glomus caroticum (22), koji vlakna
dobiva od simpatikusa i parasimpatikusa (2.
svezak). Parasimpatika vlakna teku u sastavu r. sinus carotici (23), grane n. glossopharyngicus, te pokraj glomusa pristupaju na
sinus caroticus (11).
N. hypoglossus (18) se nalazi lateralno od
obiju arterija glave i u poetku svoga luka daje granu radix superior ansae cervicalis profundae (24). Vlakna gornjeg korijena potjeu
iz prva dva vratna segmenta, kao i vlakna r.
thyreohyoideus (25), koji inervira m. thyreohyoideus. Gornji korijen anse sputa se po a.

carotis communis i spaja se lateralno ili medijalno od v. jugularis interna s radix inferior
ansae cervicalis profundae (26) koji potjee
iz C2 i C3 te zajedno oblikuju ansa cervicalis profunda (27), koja inervira ostale infrahioidne miie.
Medijalno od a. carotis externa nalazi se n.
laryngeus superior iji je r. internus (28) zajedno s a. laryngea superior usmjeren u grkljan. N. laryngeus superior je grana n. vagus
(29), koji lei izmeu a. carotis interna i v.
jugularis interna i samo ga fascia cervicalis
profunda odjeljuje od truncus sympathicus
(30) i njegova ganglion cervicale superius
(31). U gornjemu stranjem uglu trokuta nalazi se r. externus n. accessorii (32).
Varijacije (BF): Ovdje istiemo samo varijacije
poloaja vanjske i unutranje arterije glave, i odvajanja prve tri prednje grane.
Prema Falleru, a. carotis interna u 49% ljudi polazi dorzolateralno (B), a u 9% ljudi ventromedijalno
iz a. carotis communis (C) u odnosu na a. carotis
externa, a mogui su i svi meupoloaji. Stvaranjem
zajednikih polazita kao truncus thyreolingualis
(D) pojavljuje se u 4% sluajeva, truncus linguofacialis (E) u 23%, a truncus thyreolinguofacialis (F)
u 0,6% sluajeva.
Kliniko znaenje: Pritiskom na a. carotis communis u podruju tuberculum anterior C6 (Chassaignac tuberculum) moe se palpirati karotidni
puls ili uvesti iglu u krvnu ilu.
ilno-ivani putevi
Trigonum caroticum
Razliitosti poloaja vanjske

i unutarnje karotidne
arterije (prema Falleru)
Razliitosti prednjih ogranaka

i vanjske karotidne arterije
(prema Poiselu i Golthu)
Regiones cervicales
ventrolaterales, nastavak
Regio sternocleidomastoidea (A)
ilno-ivani putevi
Regio sternocleidomastoidea spaja trigonum

caroticum i regio colli lateralis, te postaje
vidljiva tek nakon odizanja m. sternocleidomastoideus (1) i m. omohyoideus (2). U njoj
se prikazuju velike krvne ile i ivci vrata.
Najvea je arterija a. carotis communis (3),
koja je usmjerena koso prema gore i dijeli se
na a. carotis externa (4) i a. carotis interna (5)
(o djelitu i odnosima v. str. 362.).
Zajednika karotidna arterija pokriva donju
tireoidnu arteriju (6), koja oblikuje luk do titaste lijezde (7). Gornja tireoidna arterija izlazi iz truncus thyreocervicalis (8), koja polazi
iz a. subclavia (9) ispred skalenskog otvora.
Iz truncus thyreocervicalis polazi i a. suprascapularis (11), koja s prednje strane ukriuje
m. scalenus anterior (10), te a. cervicalis superficialis (12) i a. cervicalis ascendens.
A. vertebralis (13) je prva uzlazna grana a.
subclaviae. Nakon to a. subclavia proe
kroz skalenski otvor daje u 60% sluajeva a.
dorsalis scapulae (14) koja prolazi iza m. scalenus medius (15) i ispred m. scalenus posterior (16) i dijeli se na uzlaznu i silaznu granu.
U 40% sluajeva polazi a. scapularis dorsalis
zajedno s a. cervicalis superficialis (12) iz
truncus thyreocervicalis i taj zajedniki poetak je nazvan a. transversa cervicis.
Iza zajednike karotidne arterije nalazi se v.
jugularis interna (17) i u nju se ulijeva v. facialis (18) i v. thyreoidea media (19). V. jugularis interna (17) spaja se s v. subclavia (20)
u v. brachiocephalica dextra (21), te nastaje
angulus venosus dexter u koji se ulijeva i v.
jugularis externa (22), koja se spaja s v. transversa cervicis (23) i v. suprascapularis (24).
U desni se venski kut takoer ulijevaju limfne ile
(25) iz desne polovice glave i vrata, desne ruke i desne polovice prsnoga koa.
Na a. carotis communis (3) lei ansa cervicalis profunda (26), koja inervira infrahioidne
miie, a tvori je radix superior ansae (27),
koji u poetku tee zajedno s n. hypoglossus
(28) i radix inferior ansae (29). Dorzalno od
unutranje jugularne vene nalazi se n. phrenicus (30), koji potjee iz etvrtoga vratnoga
segmenta, a m. scalenus anterior je njegov
vodei mii. U krvnoilno-ivanom snopu
je i n. vagus (31), koji daje r. cardiacus superior (32) i r. cardiacus inferior (33).
Iza lutajueg ivca, odijeljen dubinskom
vratnom fascijom nalazi se truncus sympathicus (34) s ganglion cervicale superius (35),
katkad odsutan ganglion cervicale medium
(36) i ganglion cervicale inferius. Ganglion
cervicale inferius je najee udruen s ganglion thoracicum primum u ganglion stellatum (cervicothoracicum) (37), koji se nalazi na glavici prvoga rebra medijalno od a.
vertebralis (13). Truncus sympathicus (34)
oblikuje oko a. thyreoidea inferior (6) ansa
thyreoidea (38) i daje nn. cardiaci cervicales
(39). U dubini uz dunik prolazi n. laryngeus
recurrens (40).
ilno-ivani putevi
Regio sternocleidomastoidea
a. carotis communis povuena
je medijalno i naprijed
Trigonum scalenovertebrale omeuju m.

longus colli (1), m. scalenus anterior (2) i
vrh pleure. Fascia cervicalis profunda pokriva trigonum scalenovertebrale. Tek kad nju
uklonimo, tvorbe u tom trokutu postaju
vidljive.
a. subclavia (3) i see do ganglion cervicale

inferius, koji spojen s ganglion thoracicum
primum tvori nad glavicom prvog rebra ganglion stellatum (22) (cervicothoracicum). Od
zvjezdolika ganglija polazi n. cardiacus cervicalis inferior (23). U lijebu izmeu dunika
(25) i jednjaka (26) prolazi n. laryngeus recurrens (24) prema grkljanu.
A. subclavia (3) lei na kupoli pleure od koje ka prvom rebru polaze vezivna vlakna lig.
costopleurale. Potkljuna arterija daje prvu
uzlaznu granu a. vertebralis (4), koja s prednje strane ukriuje korijene plexus brachialis
Th1 (5) i C8 (6) i ulazi u foramen processus
transversi estoga vratnoga kraljeka. Iza a.
vertebralis (4) silazi v. vertebralis (7), koja
naputa kraljenicu ispod foramen processus transversi sedmoga vratnog kraljeka.
Odmah uz a. vertebralis uzlazi truncus
thyreocervicalis (str. 364.), a iza njega truncus costocervicalis (8). Iz kostocervikalnoga
stabla polaze a. cervicalis profunda (9), a. intercostalis suprema, te iznimno a. scapularis
dorsalis (10). Iz potkljune arterije prema
dolje polazi a. thoracica interna (11), koja je
zajedno s v. thoracica interna (12) usmjerena
parasteralno, te kao a. epigastrica superior (v.
stranu 398.) dosee u vaginu rektusa.
Kliniko znaenje: Kod postojeeg vratnog rebra moe doi do sindroma vratnoga rebra. Pri
tomu zbog pritiska mogu nastupiti potekoe krvnoilne opskrbe ruke, kao i neuroloke smetnje
zbog nadraaja snopova nadlaktinoga ivanoga
spleta, te osobito inervacijskoga podruja ulnarnoga ivca. Osim toga pojaan je i osjet dodira u
fossa supraclavicularis major.
Katkad mogu ilno-ivani poremeaji nastupiti i
bez postojanja vratnoga rebra, pa se tada govori o
scalenus-anticus-sindromu. Pri tomu m. scalenus anterior svojom hipertrofijom ili pojaanim
tonusom uzrokuje bolove.
Nodi lymphatici supraclaviculares sinistri, ija
limfa otjee neposredno u angulus venosus sinister, mogu biti sijelo metastaza karcinoma eludca
(Virchow-Troisierove limfne lijezde).
Sentinel-nodus je prvi vor koji prima limfu iz
tumora. Koristan je u potvrivanju ili iskljuivanju limfogenih metastaza u pojedinim tipovima
karcinoma.
ilno-ivani putevi
Trigonum scalenovertebrale (A)
Lijevu potkljunu arteriju i njezine grane

ukriuje sprijeda ductus thoracicus (13), koji
oblikuje luk konveksan prema gore i ulijeva
se u angulus venosus sinister (14), to nastaje
slijevanjem v. jugularis interna (15) i v. subclavia (16).
U dubini nalazimo korjenove C5Th1 brahijalnoga spleta i malo povrinskije je truncus sympathicus (17). Truncus sympathicus
sadrava u razini estoga vratnoga kraljeka
ganglion cervicale medium (18), smjeten na
m. scalenus anterior (2).
Kaudalno od ganglija, truncus sympathicus
oblikuje s n. cardiacus cervicalis superior (19)
petlju ansa thyreoidea (20), kroz koju prolazi
a. thyreoidea inferior. Simpatiki lanac daje i petlju ansa subclavia (21), koja obavija
27
28
29
30
31
32
33
34
35
n. phrenicus,
v. brachiocephalica sinistra,
m. scalenus medius,
m. scalenus posterior,
m. levator scapulae,
m. trapezius,
pars clavicularis m. pectoralis majoris,
a. carotis communis sinistra,
n. vagus sinister.
ilno-ivani putevi
Trigonum scalenovertebrale 367
Trigonum scalenovertebrale, a. carotis communis, v. subclavia i

n. vagus povueni su u stranu
368 Periferno ilno-ivani putevi
Gornji udovi
Regije (AC)
ilno-ivani putevi
Izmeu korijena ruke i prsnoga koa povrinski nema jasne granice, ali lako moemo ruku i njezin korijen odvojiti od trupa
disekcijom. Zbog lakega razumijevanja
tokova perifernih krvnih ila i ivaca, potrebno je korijen i slobodne dijelove ruke
promatrati cjelovito. Podjela na segmente
nastala je zbog praktinih potreba i nema
razvojne podloge.
Prostori ramenoga podruja
Sprijeda se nalazi fossa infraclavicularis (1)

s trigonum clavipectorale (2) (deltoideopectorale) i kroz njih prolaze ivci i krvne ile
prema regio axillaris (3) i fossa axillaris (4).
Lateralno od ramenog zgloba je regio deltoidea (5) na koju se prema natrag prikljuuje
regio scapularis (6).
Prostori nadlaktice
Nadlakticu dijelimo na regio brachialis anterior (7), koje su podloga fleksorni miii i
regio brachialis posterior (8), koje su podloga miii ekstenzori. Unutar regio brachialis anterior je sulcus bicipitalis medialis (9),
koji se nalazi ispred septum intermusculare
mediale i glavni je put krvnim ilama i ivcima iz pazune prema lakatnoj jami. Ispred
septum intermusculare laterale je sulcus bicipitalis lateralis u kojemu potkono tee v.
cephalica.
Prostori lakta
Regio brachialis anterior se na fleksornoj

strani nastavlja u regio cubitalis anterior
(10) ije je sredite fossa cubitalis s razgranjenim krvnoilno-ivanim snopom. Regio cubitalis posterior (11) nalazi se na
stranjoj strani i osim miia u njoj se nalaze
samo male krvnoilne mree.
Prostori podlaktice
Distalno od fossa cubitalis nalazi se regio

antebrachialis anterior (12), koja sadrava
velike krvne ile i ivce meu pregibaima
ake. Straga se nalazi regio antebrachialis
posterior (13).
Prostori ake
U podruju korijena ake nalazi se prjelazak

u dlan palma manus, regio palmaris (14),
koji se protee od distalnoga zgloba korijena ake do zglobova korijena prstiju. Hrbat
ake, dorsum manus, regio dorsalis manus
(15), ima isto omeenje. Izmeu hrpta i dlana ake smjetena je lateralno fovea radialis
(16), u kojoj se nalazi a. radialis.
Prostori korijena ake
Na palmarnoj se strani izmeu regio antebrachialis anterior i palma manus nalazi regio carpalis anterior (17), dok je to
podruje na stranjoj strani regio carpalis
posterior (18).
Regije gornjih udova 369
ilno-ivani putevi
Regije podruja pazuha
Regije ruke, sa stranje strane
Regije ruke, s prednje strane
370 Periferno ilno-ivani putevi: Gornji udovi
Trigonum clavipectorale (A, B)

Trigonum clavipectorale omeuju: proksimalno clavicula (1), lateralno m. deltoideus
(2) i medijalno m. pectoralis major (3), koji
se distalno nastavlja u sulcus deltoideopectoralis. Osnovica trokuta je vrlo razliite irine, pa je potrebno od kljune kosti odrezati
i zavrnuti pars clavicularis (4) m. pectoralis
major.
ilno-ivani putevi
Povrinski sloj (A)
Povrinski je fascia pectoralis (superficialis),

koja je u podruju trokuta malo uleknuta.
Izmeu kljune kosti (1) processus coracoideus lopatice (B, 5) i m. pectoralis minor (B,
6) razapeta je fascia clavipectoralis (7), koja
see od unutranje strane m. deltoideus na
unutranju stranu m. pectoralis major i dijeli trigonum clavipectorale na povrinski i
dubinski sloj.
U povrinskom se sloju nalazi v. cephalica
(8), koja kroz sulcus deltoideopectoralis dospije u trokut, probija fascia clavipectoralis i
ulijeva se u v. axillaris (B, 9). U v. cephalica
se ulijevaju okolne vene, a lateralno od nje
fasciju (7) probija ogranak a. axillaris, a. thoracoacromialis (B, 10), koja se dijeli na r. clavicularis (11), r. acromialis (12), r. deltoideus
(13) i rr. pectorales (B, 14). Uz rr. pectorales
teku nn. pectorales (15) koji kao zajedniko
stablo probijaju fascia clavipectoralis.
Dubinski sloj (B)
U dubinskom se sloju nalazi krvnoilnoivani snop za ruku. Distalno od m. subclavius (16), od medijalno prema lateralno,
nalazi se v. axillaris (9), a. axillaris (17) i tri
infraklavikularne grane plexus brachialis,
koji se ovdje ralanjuje u povrinski postavljen fasciculus lateralis (18), koji katkad ve
tu daje ogranke, te fasciculus posterior (19)
i fasciculus medialis (20). Na gornjem rubu
m. pectoralis minor (6) krvnoilno-ivani
snop ponire u dubinu. U dubinskom late-
ralnom odsjeku prostora nalaze se a., v. i n.

suprascapularis (21).
Katkad u povrinskom sloju nalazimo i limfne vorove (nisu oznaeni), koji limfnim
ilama du v. cephalica primaju limfu. Ti
su limfni vorovi povezani s dubinskim infraklavikularnim limfnim vorovima (nisu
nacrtani).
Varijacije: esto postoji vena (22), koja povrinski obilazi kljunu kost i povezuje v. axillaris s potkljunom venom tvorei venski prsten. Katkad je v.
cephalica slabo razvijena.
ilno-ivani putevi
Trigonum clavipectorale 371
Trigonum clavipectorale, povrinski sloj
Trigonum clavipectorale, dubinski sloj
Regio axillaris (A)
ilno-ivani putevi
Kroz pazunu jamu prolazi krvnoilnoivani snop ruke. Axilla je sprijeda omeena s m. pectoralis major (1) i m. pectoralis
minor (2), te straga s m. latissimus dorsi (3).
Medijalno se nalaze prsni ko i m. serratus
anterior (4), te lateralno nadlaktina kost s
caput breve m. bicipitis (5) i m. coracobrachialis (6).
Najvie prema sredini se nalazi v. axillaris
(7), koja nastaje iz vv. brachiales i prima male vene, a u trigonum clavipectorale ulijeva
se u nju v. cephalica (8) (str. 370.). Lateralno
od vene je a. axillaris (9), koja daje a. thoracoacromialis (10) s ograncima rr. pectorales
(11) r. acromialis (12) i r. deltoideus. A. thoracica lateralis (13) u 10% ljudi izlazi iz a.
thoracoacromialis (v. sliku) ili izravno iz a.
axillaris. Sljedea grana pazune arterije je a.
subscapularis (14), koja daje a. thoracodorsalis (15) i a. circumflexa scapulae (16). Zadnje
grane a. axillaris su a. circumflexa humeri anterior (17) i a. circumflexa humeri posterior
(18).
A. axillaris (9) se na tetivi m. latissimus dorsi
(3) nastavlja u a. brachialis (19), ija je prva
grana a. profunda brachii (20).
Tri fascikula brahijalnoga ivanoga spleta
u pazunoj se jami nalaze iza, medijalno i
lateralno od a. axillaris, te se dijele na svoje
ogranke. Fasciculus posterior daje n. axillaris
(21) i n. radialis (22). N. axillaris (21) prate
a. i v. circumflexa humeri posterior (18) kroz
lateralni pazuni otvor (str. 374.) prema m.
deltoideus (23) i m. teres minor. N. radialis
(22) lei praen s a. profunda brachii (20) u
sulcus bicipitalis medialis, te zajedno ulaze u
sulcus n. radialis.
Fasciculus medialis (24) i fasciculus lateralis
(25) tvore (esto dvostruku) ravu medijanusa (medijalni i lateralni korijen). N. medianus (26) koji nastaje iz nje lei povrinskije
od a. axillaris i potom zajedno s a. brachialis
ulazi u sulcus bicipitalis medialis kamo ula-
ze i ostale grane medijalnog fascikula, i to n.

ulnaris (27), n. cutaneus antebrachii medialis
(28) i n. cutaneus brachii medialis (29) kojem
se pridruuju grane nn. intercostales IIIII i
tvore nn. intercostobrachiales (30).
Fasciculus lateralis daje lateralni korijen n.
medianus i n. musculocutaneus (31), koji
probija m. coracobrachialis.
Uz stijenku prsnoga koa priljubljen je n.
thoracicus longus (32), koji polazi iz supraklavikularnoga odsjeka brahijalnoga spleta
ivaca i usmjeren je lateralnom stranom m.
serratus anterior koji inervira. Na m. subscapularis (33) lei n. subscapularis (34), koji
moe davati i n. thoracodorsalis (35) za inervaciju m. latissimus dorsi (3).
Kliniko znaenje: Donja kljenut pleksusa ruke
(Djerine-Klumpke), uzrokovana oteenjem C8 i
Th1, dovodi do kljenuti malih miia ake i dugih
pregibaa prstiju, praena gubitkom senzibiliteta
ulnarnog podruja ake i podlaktice.
Plexus brachialis
(Korijeni i pars supraclavicularis: vidi str. 360.)
Pars infraclavicularis
Fasciculus lateralis
n. musculocutaneus
radix lateralis n. mediani
Fasciculus medialis
radix medialis n. mediani
n. ulnaris
n. cutaneus brachii medialis
n. cutaneus antebrachii medialis
Fasciculus posterior
n. axillaris
n. radialis
ilno-ivani putevi
Regio axillaris 373
Regio axillaris, n. medianus je povuen u

lateralnu, a v. axillaris u medijalnu stranu
Foramina axillaria (AD)
ilno-ivani putevi
M. teres minor (1), m. teres major (2) i humerus (3) oblikuju procijepni otvor to ga caput longum m. tricipitis (4) dijeli na foramen
axillare laterale (quadrangulare) i foramen
axillare mediale (triangulare).
Kroz etverokutasti, foramen axillare laterale prolazi n. axillaris (5) na stranju stranu, te daje granu (6) za m. teres minor i ulazi
u m. deltoideus (7). N. axillaris daje i n. cutaneus brachii lateralis superior (8) za inervaciju gornjega lateralnoga dijela koe i obino
ga prate a. circumflexa humeri posterior (9)
i dvije vv. circumflexae humeri posteriores. A.
circumflexa humeri posterior (9) opskrbljuje
krvlju m. deltoideus, caput longum m. tricipitis (4) i caput laterale m. tricipitis (10).
Kroz trokutasti foramen axillare mediale
izlaze a. circumflexa scapulae (11) i v. circumflexa scapulae na stranju stranu lopatice gdje
arterija anastomozira s a. suprascapularis. U
dubini se nalazi grana (12) subskapularnoga
ivca, koja inervira m. teres major (2), ali ne
prolazi kroz trokutasti otvor.
Varijacije (BD): A. circumflexa humeri posterior (9) obino prolazi (B) kroz lateralnu pazunu
jamu i meu posljednjim je granama pazune arterije. esto ima zajedniko polazite s a. subscapularis.
Distalno od tetive m. teres major prolazi a. profunda
brachii (13) prva grana a. brachialis (14), a prema
Lanzu i Wachsmuthu u 7% ljudi moe polaziti od
a. circumflexa humeri posterior (9, C). U tih ljudi
a. profunda brachii prolazi iza tetive m. teres major
prema dolje. A. circumflexa humeri posterior u 16%
ljudi polazi iz tipine a. profundae brachii (13, D) i
tada ne prolazi kroz lateralni pazuni otvor.
15 n. radialis
ilno-ivani putevi
Foramina axillaria 375
Foramina axillaria, straga
Razliitosti arterija (prema Lanzu i Wachsmuthu)
Regio brachialis anterior

Potkoni sloj (A)
ilno-ivani putevi
vrsta fascia brachii (1) omata miie nadlaktice, a na medijalnoj i lateralnoj strani
humerusa nalazi se izmeu njega i brahijalne fascije po jedna pregrada, septum intermusculare, pa tako nastaju dva prostora (str.
180.). Povrinski od fascije brachii nalaze se
subkutane vene, ivci i limfne ile, koje pri
upali moemo vidjeti kroz kou kao fine crvene trake.
V. cephalica (2) prolazi uz lateralni rub m. biceps brachii prema gore i vodi krv lateralne
strane ake i podlaktice, te kroz sulcus deltoideopectoralis dospije u trigonum clavipectorale (str. 370.). Vene prate vasa lymphatica superficialis lateralia (nisu oznaene),
koje provode limfu dvaju radijalnih prstiju i
radijalnoga dijela ake i podlaktice (vidi str.
370.).
Fascia brachii na medijalnoj strani m. biceps
brachii oblikuje sulcus bicipitalis medialis
u ijoj se distalnoj polovini potkono nalazi esto dobro izraena v. basilica (3), koja
probija fasciju prolazei kroz hiatus basilicus (4), te se u dubini ulijeva u neku od vena pratilja a. brachialis. U potkonom sloju
v. basilica prati grane n. cutaneus antebrachii
medialis. Lateralno i uz samu venu tee r. anterior (5), dok je medijalno od vene i neto
udaljeniji r. posterior (6).
U priblino treine ljudi u blizini hiatus basilicus nalaze se nodi lymphatici cubitales (7)
(neki od njih nazvani su supratrochleares),
koji su prva filtracijska brana tri ulnarna prsta. Vasa lymphatica superficialia medialia
du sulcus bicipitalis medialis prate bazilinu venu, ali mogu dosei i u pazunu jamu
i redovito su te limfne ile brojnije i deblje
nego one uz cefalinu venu.
Meu ivcima koe tu nalazimo i grane n.
cutaneus brachii medialis (8), koje polaze iz
pazune jame prema dolje i pridruuju im
se nn. intercostobrachiales (9) iz Th2 i Th3,
koji inerviraju mali dio koe na medijalnoj

strani ruke.
Varijacije: Poloaj hiatus basilicus je vrlo raznolik
i moe se nalaziti na prjelasku nadlaktice u regio cubiti. V. cephalica katkad moe manjkati.
Regio brachialis anterior 377
ilno-ivani putevi
Regio brachialis anterior,

potkoni sloj
Regio brachialis anterior

(AE), nastavak
ilno-ivani putevi
Sulcus bicipitalis medialis (A, B)
Sulcus bicipitalis medialis omeuju: m. biceps brachii (1), septum intermusculare mediale (nije oznaen), te m. triceps brachii (2).
U brazdi se nalazi krvnoilno-ivani snop
ruke, u kojem je najpovrinskije n. cutaneus
antebrachii medialis (3) i njegov r. anterior
lei na v. basilica (4) te zajedno izlaze iz sulcus bicipitalis medialis kroz hiatus basilicus,
ija je visina razliita. V. basilica se moe ulijevati u vv. brachiales (5) ili tek u pazunoj
jami u v. axillaris (vidi sl. A).
Najvie prema sredini u brazdi se nalazi n.
ulnaris (6) koji lei na septum intermusculare mediale. Na granici distalne i srednje
treine nadlaktice ivac naputa sulcus biciptalis medialis, probija septum intermusculare brachii mediale, te se nastavlja dorzalno
od septuma, na stranjoj strani medijalnoga
epikondila humerusa.
Lateralno od v. basilica nalazi se n. medianus
(7), koji ukriuje a. brachialis (8) od lateralno prema medijalno. A. brachialis je smjetena najdublje i daje brojne ogranke.
U proksimalnom dijelu sulcus bicipitalis medialis osim miinih grana (9) odlazi od nadlaktine arterije i a. profunda brachii (10).
Ona zajedno s n. radialis (11) naputa sulcus
bicipitalis medialis na granici proksimalne i
srednje treine nadlaktice. Zatim zajedno s
n. radialis zavija u sulcus n. radialis na stranjoj strani humerusa i zavrava kao a. collateralis radialis, nakon to se od nje odijeli a.
collateralis media. Ostale grane a. brachialis
su a. collateralis ulnaris superior (12), koja
tee dorzalno od n. ulnaris (6) te a. collateralis ulnaris inferior (nije prikazana).
Varijacije (CE): Poloaj n. medianus (7) prema

a. brachialis (8) i njezinim granama moe biti vrlo
razliit. Prema Lanzu u 74% ljudi n. medianus ima
tipian tok, ali povrinski od njega moe se nalaziti a. brachialis superficialis (13). A. brachialis moe
manjkati, i to prema Lanzu u 12% ljudi, ili je podijeljena na dvije arterije koje se razdvajaju u razliitoj
visini (14%). A. profunda brachii moe polaziti zajedno s a. circumflexa humeri posterior (str. 374.).
ilno-ivani putevi
Detaljna slika, v. basilica

je povuena medijalno
Sulcus bicipitalis medialis
Arterije i ivci u sulcus bicipitalis

medialis (prema Lanzu i Wachsmuthu)
Regio brachialis posterior (A, B)
ilno-ivani putevi
Potkoni sloj (A)
Fascia deltoidea (1) i fascia brachii (2) obavijaju miie. U sloju potkoja nalazi se vie
konih ivaca, te male arterijske grane i
mnogobrojne vene. Uz donji rub deltoidnoga
miia ogranak aksilarnoga ivca n. cutaneus
brachii lateralis superior (3) probija vezivnu
ovojnicu. Navedeni ogranak osjetno inervira
kou koja prekriva deltoidni mii. Granica
inervacijskoga podruja koe deltoidne regije prema postranino je promjenjiva, a navedeno podruje lateralno inervira n. cutaneus
brachii lateralis inferior (4).
N. cutaneus brachii lateralis inferior (4), ogranak je radijalnoga ivca (B 5) i esto je probijajui vezivnu ovojnicu nadlaktice praen
malom arterijom i venom. Ogranak inervira
kou lateralne strane nadlaktice sve do lakta. Ogranci (6) n. cutaneus brachii posterior
(B 7), koji se proksimalnije odvaja od radijalnoga ivca (B 5), osjetno inerviraju kou
stranje strane nadlaktice.
Sloj ispod vezivne ovojnice (B)
Nakon uklanjanja vezivne ovojnice nadlaktice mogu se razluiti caput longum (8), i caput
laterale (9) m. triceps brachii (10). Pri tomu
se moe prikazati lijeb radijalnog ivca i on
sam. N. radialis (5) se prua od proksimalno
medijalno prema lateralno i distalno.
Kao prvu granu odailje n. cutaneus brachii
posterior (7). U podruju lijeba radijalnoga
ivca daje rr. musculares (11), te distalnije n.
cutaneus brachii lateralis inferior (4).
S radijalnim ivcem tee a. profunda brachii
(12), a nju obino prate dvije vene. Ova arterija u blizini svoga polazita od a. brachialis
(v. str. 378.) esto daje mali ogranak za deltoidni mii, kao i aa. nutriciae humeri. Unutar lijeba radijalnoga ivca arterija odailje
a. collateralis media (13) koju prati r. muscularis n. radialis (11). Ova arterija, kao i zavrna grana a. profunda brachii, a. collatera-
lis radialis (14) dosee rete articulare cubiti.

Jedan se ogranak a. collateralis radialis nalazi s radijalnim ivcem izmeu brahijalnoga
i brahioradijalnoga miia, te ovdje sprijeda
anastomozira s a. reccurens radialis (vidi str.
384.).
Kliniko znaenje: Pri prijelomu dijafize nadlaktine kosti moe doi do ozljede radijalnog ivca,
a na isto treba paziti i pri reponiranju kotanih
ulomaka (vidi str. 148.)
15 r. anterior i r. posterior n. cutanei antebrachii medialis,

16 v. basilica,
17 caput mediale m. tricipitis.
ilno-ivani putevi
Potkoni sloj, gledan

straga i postranino
Potkoni sloj, gledan

straga i medijalno
Fossa cubitalis (AG)

Potkoni sloj (A)
ilno-ivani putevi
Lakatna jama, regio cubitalis anterior, nastavlja se bez jasne granice na regio brachialis anterior i takoer se bez jasne granice nastavlja prema dolje u regio antebrachialis anterior. Lakatna je jama najee prostor koji
see dva do tri prsta proksimalno i dva do tri
prsta distalno od zglobne pukotine i nazvana
je fossa cubitalis.
Pod koom se nalazi razliito razvijen snop
masnoga tkiva s venama, ivcima, te limfnim
ilama i limfnim vorovima. Vene u potkoju
imaju veliko znaenje jer se tu iz njih vadi
krv ili se u njih daju intravenske injekcije.
Sukladno razvoju, u fossa cubitalis postoje
velike razliitosti u toku i debljini pojedinih
vena.
Na medijalnoj se strani obino nalazi dobro
razvijena i kroz kou dobro vidljiva v. basilica (1), koja je najee nastavak antebrahijalne baziline vene (2) ili antebrahijalne
medijane vene. Mogue su jo mnogobrojne
varijacije (BG).
U podruju hiatus basilicus (3) dospijeva v.
basilica pod fasciju, a prate je grane n. cutaneus antebrachii medialis (4), a u priblino
33% ljudi u blizini hiatus basilicus nalaze se
limfni vorovi (str. 376.). Lateralnim rubom
fossa cubitalis prolazi katkad skrivena, ali
opipljiva v. cephalica (5), koja je esto manje izraena nego v. basilica i prati je n. cutaneus antebrachii lateralis (6) zavrna grana
n. musculocutaneus.
V. mediana cubiti (7) esto spaja cefalinu i
bazilinu venu, a gotovo redovito postoji veza povrinskih i dubinskih vena preko v. mediana cubiti profunda (8).
Varijacije (BG): Varijacije potkonih vena vrlo

su brojne. V. cephalica (5) i v. basilica (1) mogu biti
nastavak v. mediana antebrachii, a velike su i razlike u irini obiju velikih vena koe. Katkad manjka v.
mediana cubiti (E).
Kliniko znaenje: Intravenske su injekcije
manje bolne ako se daju u cefalinu venu, jer
ona nema stalan kontakt s velikim konim ivcima. Bazilina je vena u kontaktu s ograncima
n. cutaneus antebrachii medialis. U ljudi s malo
potkonog masnog tkiva vene se pomiu pa govorimo o pominim venama koje pri davanju
injekcije treba fiksirati. Kanile se postavljaju u
vene dorzuma ake zbog olakavanja pokreta u
lakatnom zglobu.
9 nodi lymphoidei cubitales
ilno-ivani putevi
Fossa cubitalis,
potkoni sloj
Fossa cubitalis, razliitosti

potkonih vena (pribiljeeno
prema Lanzu i Wachsmuthu)
ilno-ivani putevi
Fossa cubitalis (AE), nastavak
Dubinski sloj 2 (B)
Dubinski sloj 1 (A)
Nakon presijecanja aponeuroze m. bicipitis

(2), vidljivo je djelite a. brachialis (6). Prva
grana koja se odvaja je a. radialis (7). Od navedene arterije ili neposredno od a. brachialis polazi a. recurrens radialis (14), pruajui
se proksimalno uz n. radialis (10), te anastomozira s prednjom granom a. collateralis
radialis. U visini proksimalnoga ruba supinatornoga miia (13) odailje brahijalna
arterija a. recurrens ulnaris (15). Zakljuno
se a. brachialis podijeli na a. interossea communis (16) i a. ulnaris (17). Posljednje navedena kria s donje strane n. medianus (8)
i m. pronator teres (4). Arterije su praene
parnim venama.
Nakon uklanjanja fascije prikau se miii

koji omeuju lakatnu jamu. S gornje se strane
sputa tetiva m. biceps brachii (1) usmjerena
k tuberositas radii, te aponeurosis m. bicipitis
brachii (2) koja se prikljuuje u fascia antebrachii. M. biceps brachii djelomino pokriva m. brachialis (3), koji je usmjeren prema
tuberositas ulnae. Na medijalnoj strani od
medijalnoga epikondila polaze m. pronator teres (4) i povrinski miii fleksori ake
usmjereni distalno, a na lateralnoj strani lakatnu jamu omeuje m. brachioradialis (5).
Krvnoilno-ivani snop (str. 378.) sputa se
iz sulcus bicipitalis medialis i u fossa cubitalis se razdvaja. A. brachialis (6) prekrivena
s aponeurosis m. bicipitis brachii (lacertus
fibrosus) (2) daje a. radialis (7) koja prolazi
povrinski od fleksora prema dolje.
N. medianus (8) naputa a. brachialis i usmjeren je distalno izmeu povrinske i dubinske
glave m. pronator teres koji i inervira. N. ulnaris (9) ve prije lakatne jame izlazi iz sulcus
bicipitalis medialis i prolazi iza medijalnoga
epikondila. N. radialis (10) postaje uoljiv izmeu m. brachialis (3) i m. brachioradialis
(5) i tu se dijeli na manju senzibilnu granu
r. superficialis (11) i vei preteno motoriki
ramus profundus (12). R. superficialis daje
kone grane za lateralnu polovinu hrpta ake,
palac i dorzalnu plohu proksimalnih lanaka
drugoga i treega prsta. R. profundus probija
m. supinator (13), zavija lateralno oko vrata
palane kosti, inervira radijalnu i dorzalnu
skupinu miia podlaktice, te zavrava kao
n. interosseus posterior. Ovaj ivac osjetno
inervira zglobove korijena ake, podlaktinu
izmeukotanu vezivnu opnu, te dijelove pokosnice palane i lakatne kosti.
Varijacije (CE): N. medianus u oko 95% ljudi

prolazi izmeu obiju glava m. pronator teres (C) i
rijetko probija humeralnu glavu (18) m. pronator
teres (2%, D). U 3% ljudi n. medianus se nalazi uz
kost izmeu obiju glava m. pronator teres (E) i tada
ulomci proksimalnih krajeva radijusa i ulne mogu
ozlijediti ivac pri lomu kosti.
Varijacije a. brachialis i njezinih grana u lakatnoj jami su rijetkost, npr. ako a. brachialis polazi iza eventualno postojeega processus supracondylaris.
Nomenklatura, koja se danas najvie rabi, spominje
ravanje a. brachialis na a. radialis i a. ulnaris, koja
daje a. interossea communis. Taj nain grananja nije
sukladan razvoju arterija ruke, pa ga treba izbjegavati, zbog razliitih varijacija npr. visokoga odvajanja
a. radialis. Mi smo stoga opisali diobu arterija koja je
sukladna njihovu razvoju (str. 390.).
Kliniko znaenje: R. profundus n. radialis moe
biti ozlijeen pri iaenju, prijelomu ili razdoru
sveza u podruju vrata palane kosti.
ilno-ivani putevi
Fossa cubitalis 385
Fossa cubitalis, dubinski sloj
Fossa cubitalis, dubinski sloj
Razliitosti poloaja n. medianus

prema m. pronator teres
Regio antebrachii anterior (AB)

Potkoni sloj (A)
ilno-ivani putevi
U potkonom sloju nalazimo dobro izraene,

ali tokom varijabilne vene, i male i beznaajne potkone arterije. ivci su za kou
rasporeeni neovisno o venama i pokazuju
veliku pravilnost poloaja i debljine.
Na radijalnoj strani nalazi se v. cephalica antebrachii (1), iji je distalni dio putem anastomoza (2) povezan s ostalim venama ruke,
te proksimalno alje v. mediana cubiti (3),
koja djelomino moe polaziti i iz v. mediana
antebrachii. N. cutaneus antebrachii lateralis
(4), zavrna grana muskulokutanoga ivca,
ukriuje ve u lakatnoj jami s donje strane
cefalinu venu. U potkoju distalnoga dijela
podlaktice nalazi se r. superficialis n. radialis
(5) u neposrednoj blizini cefaline vene.
Na medijalnoj strani regio antebrachialis anterior nalazi se v. basilica antebrachii (6) koju
na medijalnoj i na lateralnoj strani prate grane (7) n. cutaneus antebrachii medialis.
U distalnoj treini podlaktice r. palmaris
(8) ulnarnoga ivca postaje potkonim. Radijalno odavde, neposredno proksimalnije
od regio carpalis anterior, vezivnu ovojnicu
podlaktice probija r. palmaris (9) medijalnoga ivca.
Subfascijalni sloj (B)
Nakon prerezivanja vrste antebrahijalne

fascije, koja je proksimalno i medijalno pojaana aponeurozom m. biciptis brachii, mogu se vidjeti duboko postavljeni ivci i krvne
ile to su rasporeeni u tri snopa: radijalni,
srednji i ulnarni.
Radijalni kr voilno-ivani snop obuhvaa
a. radialis (10) i vv. radiales (11), te prolazi distalno izmeu m. brachioradialis (12) i
m. flexor carpi radialis (13). Radijalnom se
snopu krvnih ila u proksimalnom dijelu
prikljuuje r. superficialis n. radialis (14). R.
profundus n. radialis (15) ve u lakatnoj jami
ulazi u m. supinator (16) i na podlaktici daje

n. interosseus posterior.
U srednjem kr voilno-ivanom snopu,
koji se nalazi izmeu povrinskih i dubinskih
miia fleksora, nalazi se n. medianus (17)
praen s a. mediana (varijacija, str. 390.). N.
medianus najee prolazi izmeu obiju glava m. pronator teres (18) i u podruju korijena ake nalazi se radijalno od tetiva m. flexor
digitorum superficialis (19). U dubinskom
sloju srednjega snopa izmeu dubinskih miia pregibaa i interosealne membrane, nalaze se a. interossea anterior i n. interosseus
anterior grana n. medijanusa.
Ulnarni kr voilno-ivani snop prolazi
srednjim i donjim odsjekom podlaktice izmeu m. flexor digitorum superficialis (19) i
m. flexor carpi ulnaris (20), a tvore ga n. ulnaris (21), a. ulnaris (22) i vv. ulnares (23,
na slici prerezane). U proksimalnom dijelu
tog snopa a. ulnaris nakon to se odijeli od a.
brachialis ukriuje sa stranje strane n. medianus (17), m. pronator teres (18) i caput
commune povrinskih miia fleksora. M.
flexor carpi ulnaris (20) je vodei mii za n.
ulnaris (21).
Kliniko znaenje: Na tipinom mjestu distalnog dijela podlaktice pipa se puls a. radialis (vidi
str. 164.). A. radialis se prua po palmarnoj strani, medijalno od tetive m. brachioradialis, prolazei ispred processus styloideus radii.
Pri sumnji na okluzivnu vaskularnu bolest, palpira se puls a. dorsalis pedis (vidi str. 438.), a. temporalis superficialis, a. facialis (vidi str. 340.), a.
carotis communis (vidi str. 364.).
ilno-ivani putevi
Regio antebrachii anterior 387
Regio antebrachii anterior,

potkoni sloj
Regio antebrachii anterior,
subfascijalni sloj
ilno-ivani putevi
Regio carpalis anterior (A)
Palma manus
Distalnu granicu tvori retinaculum mm.

flexorum, a proksimalna je granica uoljiva
samo na koi kao sulcus carpeus proximalis.
Povrinski sloj (B)
U fascia antebrachii (1), proksimalno od retinaculum mm. flexorum, nalazimo pojaane

trake vlakana koja tvore i dubinski sloj (2)
to je povezan s kostima podlaktice. Povrinski teku vene i ivci, opisani na str. 386., te
tetiva m. palmaris longus (3). U dubini se
nalazi m. pronator quadratus (4) i na njegovoj lateralnoj strani a. radialis (5) s prateim
venama.
Ulnarno je tetiva m. flexor carpi radialis (6)
u vlastitoj tetivnoj ovojnici i pokraj nje je
ovojnica tetive m. flexor pollicis longus (7).
Izmeu te tetivne ovojnice i zajednike ovojnice za m. flexor digitorum superficialis i m.
flexor digitorum profundus (8) prolazi n. medianus (9). Navedene strukture prolaze kroz
canalis carpi (vidi str. 124.), te dolaze na
dlan ake.
Kliniko znaenje: Sindrom karpalnoga kanala
esto (23%) nastaje zbog transligamentnog tenarnog ogranka n. medijanusa koji prolazi kroz
karpalni kanal. U svim sluajevima postoji nerazmjer izmeu karpalnoga kanala i njegova sadraja, uzrokujui otru bol u regiji tenara kao i
hipoestezije i parestezije.
A. ulnaris (10) s prateim venama i n. ulnaris

(11) prolaze radijalno od m. flexor carpi ulnaris (12) i povrinski od retinaculum musculorum flexorum dospiju u palma manus.
Pri tomu lee izmeu dubinskoga (2) i povrinskoga sloja vezivne ovojnice podlaktice. Povrinski je sloj esto pojaan tetivnim
trakom m. flexor carpi ulnaris (vidi str.
160.), tako da a. ulnaris i n. ulnaris u zasebnoj fascijalnoj loi (Guyonova loa) canalis
ulnaris dospijevaju na dlan ake.
Dlan ake, palma manus, dijeli se na tri odsjeka, i to uzvisinu palca (thenar), srednji
dio i uzvisinu malog prsta (hypothenar).
Fascija pokriva dva postranina prostora, a
srednji je odsjeak pokriven debelom, vrstom aponeurosis palmaris (13) koja je nastavak m. palmaris longus (A 3) i u njezin
se ulnarni rub utkaju vlakna m. palmaris
brevis (14).
Palmarnu aponeurozu oblikuju fasciculi longitudinales (15) i fasciculi transversi (16, str.
178.). Na radijalnom, ulnarnom i distalnom
rubu aa. digitales palmares communes (17) i
istoimeni ivci dolaze u potkoni sloj. Arterije se dijele na aa. digitales palmares propriae
(18), koje s nn. digitales palmares proprii (18)
seu do vrhova lanaka prstiju. Vv. digitales
palmares propriae ulijevaju se u arcus venosus palmaris superficialis, koji lei povrinski
nad korijenima prstiju.
U podlaktici (str. 386.) n. ulnaris daje r. palmaris koji inervira kou hipotenara.
Kliniko znaenje: ivce koji prolaze postranino u prstima moemo anestezirati Oberstovom odnosno Halstedovom provodnom
anestezijom. Pri tomu napominjemo da kou
dorzalne strane distalnoga lanka palca, te srednjih i distalnih lanaka drugoga i treega prsta
inerviraju nn. digitales palmares proprii, ogranci
n. medijanusa.
Regio carpalis anterior i palma manus 389
ilno-ivani putevi
Regio carpalis anterior,

distalni dio
Palma manus,
povrinski sloj
ilno-ivani putevi
Palma manus (AH), nastavak
Varijacije (CH)
Dubinski sloj, arcus palmaris

superficialis (A)
Arcus palmaris superficialis vrlo je raznolik. Tipian luk (C) nalazimo prema Lanzu
i Wachsmuthu samo u 27% ljudi. U istom ga
postotku tvori (D) samo a. ulnaris.
Nakon uklanjanja fascije i palmarne aponeuroze prikau se arcus palmaris superficialis

(1), te miii palca i maloga prsta. Arcus palmaris superficialis (1) dobiva krv gotovo samo iz a. ulnaris (2), koja se nalazi povrinski
od retinaculum musculorum flexorum (3), a
on je povezan i s r. palmaris superficialis a.
radialis (4). Povrinski palmarni arterijski
luk daju aa. digitales palmares communes (5),
koje se najprije nalaze povrinski od tetiva
dugoga miia pregibaa prstiju (6), a na korijenima prstiju izmeu njih.
A. ulnaris, koja daje r. palmaris profundus
(7), prati n. ulnaris (8) koji s r. superficialis
(9) medijalno od arterije dolazi na palma
manus. R. superficialis n. ulnaris inervira
kou ulnarna dva i pol prsta i katkad je preko r. anastomoticus (10) spojen s granama
n. medianus (11). U podruju retinaculum
musculorum flexorum (3) n. ulnaris daje r.
profundus (12) koji ponire u dubinu izmeu
m. abductor digiti minimi (13) i m. flexor digiti minimi brevis (14).
N. medianus se u karpalnom kanalu (vidi str.
124.) dijeli na nn. digitales palmares communes (15) i daje grane za miie tenara (osim
za dubinsku glavu m. flexor pollicis brevis i
m. adductor pollicis).
Arcus palmaris profundus (B)
Podizanjem tetive miia pregibaa prstiju (6) otkrivamo mm. interossei (16) i caput
transversum (17) m. adductor pollicis, te iznad toga arcus palmaris profundus (18), to
ga tvore r. palmaris profundus a. ulnaris (7) i
a. radialis. Dubinski arterijski luk dlana daje
aa. metacarpeae palmares (19), a prati ga r.
profundus n. ulnaris (12).
Katkad je ouvana a. comitans n. mediani, i

kao a. mediana moe anastomozirajui s a.
ulnaris ili bez stvaranja luka (E) zajedno s
a. ulnaris davati arterije za prste. A. mediana preuzima opskrbu krvlju za vrijeme razvoja od prvotno a. interosseae communis i
taj razvojni stadij ostaje u niih sisavaca, a
u primata a. radialis i a. ulnaris zamjenjuju
a. medijanu, te razvojno a. medijanu drimo
atavizmom.
Katkad (6%) arterije prstiju ne polaze iz povrinskoga arterijskoga luka koji tvori samo
a. ulnaris (F). Ako povrinski arterijski luk
manjka, arterije prstiju polaze iz a. ulnaris i
a. radijalis (4,5%, G), ili (12%) iz dubinskog
arterijskog luka i a. ulnaris (H).
Palma manus 391
ilno-ivani putevi
Palma manus, arcus

palmaris superficialis
Palma manus,
arcus palmaris
profundus
Razliitosti arcus palmaris

superficialis (C, D, G, H prema
Lanzu i Wachsmuthu; E, F
vlastita zapaanja)
Dorsum manus (A, B)
Fovea radialis, tabatire anatomique (C)
Potkoni sloj (A)
Trokutasti prostor, fovea radialis, omeuju

dorzalno tetiva m. extensor pollicis longus
(14), te palmarno tetiva m. extensor pollicis
brevis (15) i tetiva m. abductor pollicis longus
(16), a proksimalna granica je retinaculum
mm. extensorum (1). Dno radijalne jamice
tvore os scafoideum i os trapezium, i u njemu se nalaze tetive m. extensor carpi radialis
longus (17) i m. extensor carpi radialis brevis
(18), te a. radialis (9). A. radialis daje u radijalnoj jamici r. carpeus dorsalis (10). Grane r.
superficialis (8) n. radialis povrinski prelaze
preko radijalne udubine.
ilno-ivani putevi
Hrbat ake, dorsum manus, prema gore

omeuje retinaculum musculorum extensorum (1) koji je mnotvom transverzalnih
vlakana pojaan dio fascije.
Vene prstiju nastavljaju se pod koom (obino po dvije, meusobno povezane anastomozama) u vv. metacarpeae dorsales (2),
meu kojima su tri najee dobro izraene.
Najvee su vv. metacarpeae dorsales u korijenu etvrtoga prsta, to se nakon spajanja
nastavljaju prema podlaktici kao v. cephalica accesoria (v. salvatella, 3). V. metacarpea
dorsalis petoga prsta (4) poetak je baziline
vene, a v. metacarpea dorsalis I je poetak
cefaline vene i poinje kao v. cephalica pollicis (5). Sve su vene povezane mnogobrojnim
anastomozama i tvore rete venosum dorsale
manus (6). Na ulnarnoj strani je r. dorsalis n.
ulnaris (7), pokriven venama, a radijalno se
razgranjuje r. superficialis n. radialis (8).
Nakon rasijecanja fascije, prikau se tetive

miia ekstenzora i grananje a. radialis (9)
koja u podruju fovea radialis daje r. carpeus
dorsalis (10), te izmeu glava m. interosseus
dorsalis I (11) stie u palma manus. R. carpeus dorsalis daje aa. metacarpeae dorsales
(12) koje se dijele na aa. digitales dorsales
(13).
Kliniko znaenje: Naziv tabatire anatomique

je netoan naziv.
Dorsum manum i fovea radialis 393
ilno-ivani putevi
Dorsum manus,
potkoni sloj
Dorsum manus,
subfascijalni sloj
Fovea radialis
Trup
Regije (A, B)
ilno-ivani putevi
Povrinski je teko uoiti i odijeliti na poetcima gornjih i donjih udova razgranienje

udova i trupa. Podjela u regije je od posebnoga klinikoga znaenja i nema razvojne
podloge. Nedostatak razgranienja rezultira
preklapanjem prijelaznih regija trupa i udova. Regije trupa moemo podijeliti u regije
toraksa te regije abdomena.
Regije toraksa
Regio deltoidea (1), fossa infraclavicularis (2),

trigonum clavipectorale (3) te regio axillaris
(4) su prijelazne regije prema gornjem udu i
opisane su na 368. stranici.
Regio mammaria (5) obuhvaa podruje
mlijene lijezde. Na regio mammaria se
prema dolje nastavlja regio inframammaria
(6), prema lateralno regio pectoralis lateralis (7). Te se tri regije zajedno nazivaju regio pectoralis. Regio pectoralis lateralis je u
pripoju s regio axillaris. Regio praesternalis
(8) povezuje lijeve i desne mamarne i inframamarne regije.
Dorzalno nalazimo u medijanoj crti regio
vertebralis (9), a sa strana regiones suprascapularis (10), interscapularis (11), scapularis (12) i infrascapularis (13).
Regije abdomena
Prijelazna regija izmeu toraksa i abdomena

je regio hypochondriaca (14). Izmeu obiju
hipohondrijanih regija, a u podruju angulus infrasternalis nalazi se regio epigastrica
(15). Te su regije prema dolje ograniene
transpilorinom linijom koja je smjetena u
sredini izmeu jugularne incizure sternuma
i gornjega ruba pubine simfize. Regio umbilicalis (16) je smjetena izmeu obje medioklavikularne linije, transpilorine linije
te linije koja prolazi kroz obje spinae iliacae
superiores anteriores (interspinalna linija,
distantia interspinosa) (vidi str. 190.)
Lateralno od umbilikalne regije sa svake se

strane nalazi regio abdominalis lateralis
(17). Ispod obiju tih regija sve do sulcus inguinalis nalaze se parne regiones inguinales
(18), a u sredini, sve do gornjega ruba simfize nalazi se regio pubica (19).
Dorzalno se u medijanoj crti na regio vertebralis prema dolje nastavlja regio sacralis
(20), koja obuhvaa podruje krine kosti.
Lateralno od regio sacralis s obje strane nalazimo na regiones lumbales (21), koje na
razini cristae iliacae prelaze u regiones gluteales (str. 418.).
Na pubinu se regiju nastavlja regio urogenitalis (nije oznaena), a na nju pak regio analis (nije oznaena). Obje se regije zajedniki
nazivaju regio perinealis i u spoju su s regijama donjih okrajina.
Regije trupa 395
ilno-ivani putevi
Regije toraksa i abdomena

(prikaz sprijeda)
Regije toraksa i abdomena

(prikaz straga)
396 Periferno ilno-ivani putevi: Trup
Regiones thoracicae (A, B)
ilno-ivani putevi
Prednje regije toraksa (A)
U ena je u potkonom sloju od posebnoga

znaenja regio mammaria. Dojka je smjetena na pektoralnoj fasciji, fascia pectoralis (1)
i dijeli se na ljezdani dio, glandula mammaria, vezivno tkivo te masno tkivo. Zajedniki
naziv za sve tri strukture je corpus mammae
(2). Razliito izraen nastavak processus axillaris (3) moe sezati sve do regio axillaris.
Vezivni podrai, ligg. suspensoria mammaria spajaju pektoralnu fasciju i kou te lee
izmeu lobusa glandulae mammariae.
Oko bradavice, areola mammae (4) nalazi
se njeni venski splet plexus venosus areolaris (5). Od njega odlazi venska krv preko
rr. cutanei anteriores (6) u vv. intercostales
anteriores, a prema lateralno u v. thoracoepigastrica (7) i v. thoracica lateralis (8). Arterijska opskrba dojke krvlju dolazi s medijalne
i lateralne strane. S lateralne strane dolaze
grane od a. thoracicae lateralis, rr. mammarii laterales (9) koji probijaju aksilarnu fasciju
(10) te ulaze u corpus mammae. A. thoracica
interna daje rr. perforantes koji prolaze od 1.
do 6. interkostalnoga prostora, neposredno
uz rub prsne kosti te prokrvljuju subkutani
sloj dojke. Medijalnu stranu dojke opskrbljuju krvlju jae grane, rr. perforantes kao rr.
mammarii mediales (11).
Postranino od dojke nailazimo na nodi
lymphoidei paramammarii i prema aksili
nodi lymphoidei axillares (12).
Ovo podruje senzibilno inerviraju s gornje
strane nn. supraclaviculares mediales (13)
i intermedii (14) koji dolaze iz cervikalnog
spleta tj. iz klavipektoralnoga trigonuma odnosno infraklavikularne udubine i prelaze
preko kljune kosti. Regio mammaria inervirana je senzibilno i preko rr. mammarii mediales (15) koji su grane rr. cutanei anteriores
(16) 2. do 4. interkostalnoga ivca, te preko
rr. mammarii laterales (17) koji su grane rr.
cutanei laterales (18) 2. do 4. interkostalnoga ivca. Jedan ili dva nn. intercostobrachiales
(19) koji polaze od drugoga ili treega interkostalnoga ivca inerviraju nadlakticu.
U subfascijalnom sloju nailazimo na tri dijela m. pectoralis major. Lateralno odlazi u trigonum clavipectorale v. cephalica (str. 370.).
Stranje regije toraksa (B)
U potkonom sloju nalazimo na torakalnoj

fasciji kone ogranke arterija, vena i ivaca.
Znaajno je da je linea scapularis granica izmeu opskrbe rr. dorsales i rr. ventrales spinalnih ivaca.
U subfascijalnom sloju nailazimo na m.
trapezius (20), m. latissimus dorsi (21) i m.
rhomboideus major (22). Na lopatici lei m.
infraspinatus (23). Od margo lateralis scapulae polazi m. teres minor (24) a kaudalno od
njega polazi m. teres major (25). Izmeu ova
dva miia i caput longum m. tricipitis brachii
(26) nalazi se foramen axillare mediale (str.
374.) s a. i v. circumflexa scapulae (27). Od
spine skapule (28) prema nadlaktici polazi
pars spinalis m. deltoidei (29).
Kliniko znaenje: Put je limfe od posebnog
znaenja zbog karcinoma dojke. Limfa odlazi
na vie (najee etiri) naina prema angulus
venosus.
Jedan put odlazi ili preko nodi lymphoidei paramammarii ili izravno u aksilarne limfne vorove. Preko infraklavikularnih i supraklavikularnih
limfnih vorova odlazi limfa u angulus venosus.
Drugi put polazi od nodi lymphoidei paramammarii neposredno u nodi lymphoidei infraclaviculari i preko supraklavikularnih limfonoda odlazi u angulus venosus.
Trei put ide preko nodi lymphoidei interpectorales i preko supraklavikularnih i infraklavikularnih limfnih vorova.
etvrti put polazi iz medijalnih dijelova dojke
preko nodi lymphoidei parasternales uz a. i v.
thoracica interna i ulazi u angulus venosus.
Prvi limfni vor zahvaen metastazom naziva se
sentinel-nodus (vidi str. 366).
Regiones thoracicae 397
ilno-ivani putevi
Potkoni sloj ventralnih

regija toraksa
Subfascijalni sloj dorzalnih

regija toraksa
Regiones abdominales (A)
ilno-ivani putevi
Nakon uklanjanja telae subcutaneae abdominis (str. 92.) nailazimo na krvne ile i ivce
koji prolaze kroz abdominalnu fasciju, fascia
abdominis (superficialis). Posebno su znaajne vv. paraumbilicales koje s jedne strane
anastomoziraju s vv. epigastricae superficiales
(1) i s vv. thoracoepigastricae.
V. epigastrica superficialis, praena istoimenom arterijom prelazi preko ingvinalne sveze i ulazi u hiatus saphenus (str. 416.) te utjee u femoralnu venu. V. thoracoepigastrica
polazi u razini pupka, ide prema lateralno i
gore i ulijeva se u aksilarnu venu. U lateralnom dijelu trbune stijenke nalaze se a. et v.
circumflexa ilium superficialis (2).
Paramedijano izlaze rr. cutanei anteriores
(3), grane VIII. do XII. interkostalnoga ivca
(4) koje prolaze kroz vaginu m. rectus abdominis te kroz fasciju. Lateralno od rr. cutanei
anteriores nailazimo na rr. cutanei laterales
(5), grane IX. do XII. interkostalnoga ivca.
Kranijalno od anulus inguinalis superficialis nailazimo subkutano na r. anterior n.
iliohypogastrici (str. 400.) R. lateralis n. iliohypogastrici (6) probija fasciju neposredno
uz spina iliaca anterior superior.
Nakon to uklonimo fascije te otvorimo vaginu ravnoga trbunoga miia (str. 88.), vidimo m. rectus abdominis (7). Dorzalno od
ravnoga trbunoga miia, ali unutar vagine
rektusa prolaze a. et v. epigastrica inferior (8)
koje iznad razine pupka anasomoziraju s a.
et v. epigastrica superior (9).
U vagini rektusa m. rectus abdominis ima
intersectiones tendinae (10) koje su srasle s
prednjom stijenkom vagine rektusa. Osim
to unutar vagine rektusa prolaze aa. et vv.
epigastricae inferior et superior, kroz laminu
posterior vagine rektusa (11) prolaze nn. intercostales VIII. do XII.
Kliniko znaenje: Vv. paraumbilicales prolaze

uz lig. teres hepatis (vidi 2. svezak) i ulijevaju se
u lijevu pritoku v. portae, a anastomoziraju s vv.
epigastricae superficiales i s vv. thoracoepigastricae. Tako nastaje subkutana portokavalna anastomoza. Pri bolesti jetre nastaje povrat krvi koji
uzrokuje proirenje tih vena. Vene postaju vrlo
uoljive ispod koe te se kliniki govori o slici
caput medusae.
Daljnje vane portokavalne anastomoze nalazimo
u plexus submucosus oesophagus u donjoj treini
jednjaka te u plexus submucosus u rektumu.
Retroperitonealne anastomoze su takoer prisutne. Potkona anastomoza opisana ovdje je jedina anastomoza koja komunicira neposredno s
lijevom granom portalne vene; sve ostale ulaze u
stablo portalne vene. Postojanje caput medusae
openito upuuje na kongestiju lijevoga jetrenog renja.
12
13
14
15
16
17
linea alba,
m. pyramidalis,
m. obliquus externus abdominis,
fascia transversalis,
linea arcuata,
lamina anterior vaginae m. recti.
ilno-ivani putevi
Regiones abdominales 399
Prednja trbuna stijenka,

otvorena vagina rektusa
Regio inguinalis
Canalis inguinalis (AC)
Prvi sloj (A)
ilno-ivani putevi
Povrinski su regio inguinalis i regio pubica

prekrivene s tela subcutanea abdominis (str.
92.). Tek nakon to se ukloni stratum membranosum mogue je prikazati krvne ile i
ivce. Na abdominalnoj fasciji, fascia abdominis (superficialis) (1) preko ingvinalnog
kanala prelaze a. et v. epigastrica superficialis
(2), a neto lateralnije a. et v. circumflexa ilium superficialis (3).
Oba krvnoilna snopa ulaze u regio subinguinalis te ulaze u hiatus saphenus (str. 416.).
U hiatus saphenus ulaze takoer i a. et v. pudenda externa (4) koje su esto udvostruene.
One opskrbljuju krvlju funiculus spermaticus
(5) i odlaze prema pudendalnoj regiji.
Kranijalno od anulus inguinalis superficialis
(6) vidljiv je r. cutaneus anterior n. iliohypogastrici (7), dok n. ilioinguinalis (8) ima tok
zajedno sa sjemenovodom (odnosno s lig. teres uteri) te preko svojih ogranaka senzibilno
inervira proksimalnu unutranju stranu bedra, mons pubis, u mukarca dio skrotuma
te u ena labium majus.
Kliniko znaenje: Znaajni su nodi lymphoidei
inguinales superficiales (9) u koje dolazi limfa iz
podruja fundusa i korpusa uterusa. Ti limfni
vorovi imaju veliku ulogu u limfogenoj diseminaciji karcinoma endometrija (vidi sentinel-nodus, str. 366). Ostala limfa odlazi u interilijane i
izravno u aortalne limfne vorove. Limfa iz cerviksa nikad (!) ne odlazi u ingvinalne, ve u ilijane, interilijane, glutealne, sakralne i rektalne
vorove i izravno u aortalne limfne vorove.
Drugi sloj (B, C)
Nakon omeenja anulus inguinalis superficialis (6) u mukarca moemo prikazati

vanjsku ovojnicu spermatinoga funikula
(5), fascia spermatica externa (10). Tada je
takoer mogue prikazati vanjski prsten koji
ine crus laterale (11), crus mediale (12) i fibrae intercrurales (13) te lig. reflexum (14).
Nakon to se odree aponeuroza m. obliquus
externus abdominis (15), mogue je prikazati
m. obliquus internus abdominis (16). Donja
vlakna unutarnjega kosoga trbunoga miia odlaze na sjemenovod kao m. cremaster
(17) te ine srednju ovojnicu sjemenovoda,
fascia cremasterica cum m. cremastere (18).
S tim vlaknima prolazi i r. genitalis (19) n.
genitofemoralis koji motoriki inervira m.
cremaster, a senzibilno dopunjava inervaciju podruja n. ilioinguinalis. Vrlo sitne a. et
v. cremasterica umetnute su u miino tkivo kremasternoga miia te ih je vrlo teko
prikazati.
Smjeten na m. obliquus internus abdominis
n. iliohypogastricus (20) ide prema medijalno iznad aponeuroze m. externus abdominis
i fascije te se esto podijeli na dva ogranka i
s r. cutaneus anterior (7) senzibilno inervira
kou u podruju ingvinalne regije.
U ena se nakon preparacije anulus inguinalis superficialis vidi lig. teres uteri. Ligament
ulazi u vezivne strukture labium majus. Uz
svezu nailazimo na njene a. et v. ligamenti
teretis uteri i r. genitalis n. genitofemoralis.
Lig. teretis uteri takoer prati i n. ilioinguinalis.
Pri otvaranju ingvinalnoga kanala vidljivo je
neto vlakana m. obliquus internus abdominis, koja kao pars lig. teretis m. obliqui interni seu slino kao to je to u mukaraca do
m. cremaster.
Canalis inguinalis 401
ilno-ivani putevi
Canalis inguinalis u mukarca,

prvi sloj
Canalis inguinalis u
mukarca, drugi sloj
anulus inguinalis superficialis

drugi sloj, odrezana aponeuroza
m. obliguus externus
Regio inguinalis
Canalis inguinalis, nastavak (AC)
anulus inguinalis profundus. Izmeu a. et v.

epigastrica inferior te chordae a. umbilicalis
nalazi se fossa inguinalis medialis (14).
ilno-ivani putevi
Trei sloj (A, B)
Nakon to se razree fascia cremasterica cum

m. cremastere (1), nailazimo na zadnju tanku
ovojnicu sjemenskoga snopa, fascia spermatica interna (2). Daljnjim odvajanjem m. obliquus internus abdominis (3), vidljiv je krov
ingvinalnoga kanala koji ini m. transversus
abdominis (4). Istodobno je vidljiva stranja
stijenka koju ini fascia transversalis (5). Fascia spermatica interna (2) nastavak je fasciae
transversalis i oblikuje anulus inguinalis profundus (6). Medijalno od unutranjega ingvinalnog otvora nailazimo na razliito izraen
lig. interfoveolare (7) (str. 98.).
etvrti sloj (C)
Kad se otvori fascia spermatica interna (2),

vidljiv je sadraj sjemenoga snopa te je istodobno otvoren i anulus inguinalis profundus. Funiculus spermaticus sadrava bijeli i
okrugli ductus deferens (8), a. testicularis (9),
i plexus pampiniformis (10).
Ductus deferens (8) nastavak je ductus epididymis te kroz ingvinalni kanal ulazi u malu
zdjelicu. U maloj zdjelici se njegov ampularni kraj ujedinjuje s ductus excretorius glandulae vesiculosae (vesicula seminalis) te ini
ductus ejaculatorius. A. testicularis (9) polazi
izravno od aortae abdominalis. Plexus pampiniformis (10) nastavlja se u v. testicularis.
Na lijevoj strani, vena se ulijeva u v. renalis
sinistra, dok se desna testikularna vena ulijeva neposredno u donju ulju venu, v. cava
inferior.
Ako pri otvaranju unutarnje spermatine fascije uklonimo i dio transverzalne fascije, tada
vidimo preperitonealno smjetene strukture
i to: a. et v. epigastrica inferior (11) i chorda
a. umbilicalis (12). S obje strane tih struktura nalaze se slaba mjesta trbune stijenke i to
lateralno od a. et v. epigastrica inferior fossa inguinalis lateralis (13) te se tu projicira i
Medijalno od horde umbilikalne arterije nalazi se fossa supravesicalis (15). Posljednje

dvije udubine odgovaraju projekciji povrinskoga ingvinalnoga prstena.
Kliniko znaenje: Sva tri mjesta predstavljaju
slaba mjesta trbune stijenke i to su predilekcijska
mjesta za nastanak ingvinalnih hernija (str. 100.).
Razlikuju se tri tipa ingvinalnih hernija ovisno o
poloaju unutarnjeg otvora:
a) Hernia inguinalis indirecta (lateralis): pulsacije a. epigastrica inferior medijalno od hernije
b) Hernia inguinalis directa (medialis): pulsacije lateralno od hernije
c) Hernia supravesicalis: nema pulsacije jer je
hernijacijski otvor medijalno od lig. umbilicale laterale.
Hernijacijski otvor se brzo moe utvrditi endoskopskim pregledom, to pomae u klasifikaciji hernije.
16 aponeuroza m. obliquus externus abdominis,

17 lig. inguinale,
18 n. iliohypogastricus,
19 lig. reflexum,
20 n. ilioinguinalis.
Canalis inguinalis 403
ilno-ivani putevi
Canalis inguinalis u
mukarca, trei sloj,
odvojen m. cremaster

trei sloj, fascia transversalis,
anulus inguinalis profundus

trei sloj, sadraj funiculus
spermaticus

Regio lumbalis (A, B)
Drugi sloj (B)
Prvi sloj (A)
Kad uklonimo povrinski dio m. psoas major, u cijelosti se prikau rr. ventrales (18)
prva etiri slabinska (lumbalna) ivca. ivci
lee na pars profunda (19) m. psoas major i
tvore plexus lumbalis. Grana etvrtoga lumbalnoga ivca dijeli se na kranijalnu i kaudalnu granu (20). Kaudalna se grana pripoji
petom lumbalnom ivcu i ine truncus lumbosacralis koji sudjeluje u stvaranju plexus
sacralis.
ilno-ivani putevi
Nakon uklonjena trbunih organa ukloni se

i fascia abdominis parietalis. Tako je mogue
prikazati u prvom redu grane lumbalnoga
spleta.
Na donjem rubu dvanaestoga rebra (1) nalazi se n. subcostalis (2), kao zadnja grana rr.
anteriores nn. thoracici. Pri tomu je ivac
vie ili manje prekriven s lig. arcuatum laterale (3), poetnim dijelom pars lumbalis
diaphragmatis (4). Ispod lig. arcuatum laterale vidimo m. quadratus lumborum (5), te
neposredno ispod i medijalno od lig. arcuatum mediale (6) vidimo m. psoas major (7),
odnosno njegov dio koji polazi od dvanaestoga prsnoga kraljeka.
N. iliohypogastricus (8), prva grana lumbalnoga spleta izlazi na lateralnom rubu psoasa
i prelazi preko m. quadratus lumborum te
iznad crista iliaca ulazi u miie trbune stijenke. Usporedno i nie slijedi ga druga grana, n. ilioinguinalis (9), koji na svom polasku
najee prolazi kroz m. psoas major i odlazi
prema anulus inguinalis profundus te inervira to podruje. Sljedei ivac lumbalnoga
spleta je n. genitofemoralis (10) koji takoer
probija m. psoas major, a na razliitim se razinama dijeli na r. genitalis (11) i r. femoralis (12). R. genitalis prolazi ingvinalni kanal,
dok r. femoralis prolazi kroz lacunu vasorum
i odlazi u regio subinguinalis.
Sljedea grana lumbalnoga spleta koja izlazi na lateralnom rubu m. psoas major je n.
cutaneus femoris lateralis (13). ivac odlazi
skroz lateralno, u blizini spinae iliacae anterior superior u podruje lacunae musculorum. Najvea grana n. femoralis (14) prolazi
u lijebu izmeu m. iliacus (15) i m. psoas
major (7) i kroz lacunu musculorum odlazi na natkoljenicu. Zadnja grana n. obturatorius (16) jedina odlazi medijalno od m.
psoas major, kria a. et v. iliaca externa (17) i
ulazi u canalis obturatorius.
Medijalno od izlazita ventralnih grana lumbalnih ivaca nalazi se truncus sympathicus

(21), a s desne strane i v. cava inferior (22).
Segmentalne aa. et vv. lumbales (23) lee na
kraljenici te ukriuju rr. ventrales i dubinski
sloj m. psoas major.
24 a. iliaca externa,
25 a. epigastrica inferior,
26 a. et v. circumflexa ilium profunda.
Plexus lumbosacralis sastavljen je od plexus lumbalis i plexus sacralis.

Plexus lumbalis
Korijen: rami ventrales L1L4
Grane:
n. iliohypogastricus
n. ilioinguinalis
n. genitofemoralis
n. cutaneus femoris lateralis
n. obturatorius
n. femoralis
Plexus sacralis
Korijen: rami ventrales L4S3
Grane:
n. gluteus superior
n. gluteus inferior
rr. musculares
n. cutaneus femoris posterior
nn. clunium inferiores
n. pudendus
n. coccygeus
n. ischiadicus
ilno-ivani putevi
Regio lumbalis 405
Prvi sloj, prikaz grana

lumbalnoga spleta
Drugi sloj,
prikaz lumbalnoga spleta
Regio perinealis u ena (A, B)

Regio perinealis dijelimo na sprijeda
smjeteni regio urogenitalis te stranji dio,
regio analis. Fascije i miii odjeljuju regiju
u vie slojeva.
ilno-ivani putevi
Povrinski i srednji sloj (A)
Regio urogenitalis: Fascia perinei superficialis (1) se dijeli u lateralnom dijelu uzdu
ramus inferior ossis pubis i ramus ossis ischii
u dva lista i to: lamina externa i lamina interna (desna strana crtea). U blizini vestibulum
vaginae (2) oba se lista ujedinjuju. Nakon to
se ukloni fascia perinei superficialis, otvoren
je spatium superficiale perinei (lijeva strana
crtea).
Rr. labiales posteriores (3), grane a. perinealis (4), praene istoimenim venama najee
probijaju internu laminu povrinske perinealne fascije, te prokrvljuju vestibulum vaginae i centrum (tendineum) perinei (5). Nn.
perineales (6) kriaju stranji dio urogenitalne dijafragme (str. 106.) te prolaze zajedno s
krvnoilnim ograncima i inerviraju vestibulum vaginae i centrum perinei.
U spatium superficiale perinei medijalno lei
m. bulbospongiosus (7), lateralno m. ischiocavernosus (8), a dorzalno m. transversus perinei superficialis (9).
Regio analis: Lateralno omeenje fossae ischioanalis (ischiorectalis) ini fascia obturatoria (10). Ishioanalna udubina see prema
naprijed i nalazi se izmeu urogenitalne i
zdjeline dijafragme, a prekriva je fascia
diaphragmatis pelvis inferior (11). Udubina je
ispunjena masnim tkivom, corpus adiposum
fossae ischioanalis. U duplikaturi opturatorne
fascije (10) nalazi se canalis pudendalis (12).
A. rectalis inferior (13) i n. rectalis inferior
(14) vaskulariziraju te inerviraju m. sphincter
ani externus (15) i kou analne regije. Rr. perineales (nisu naznaeni) i n. cutaneus perforans, oba grane n. cutaneus femoris posterior takoer inerviraju kou velikih usana te
kou analne regije. Brojne vv. rectales inferio-
res (16) anastomoziraju s vv. rectales mediae

i ulijevaju se u v. pudenda interna.
Kad se ukloni fascia diaphragmatis pelvis
inferior (11) mogu se prikazati m. sphincter
ani externus (15) i m. levator ani (17) (lijeva strana crtea). U medijanom dijelu regije
nalazi se anus (18) i lig. anococcygeum (19)
koji ulazi u m. levator ani. U pudendalnom
kanalu (canalis pudendalis Alcockov kanal)
nalaze se a. et v. pudenda interna (20) i n. pudendus (21). Te strukture ulaze u Alcockov
kanal kroz foramen ischiadicum minus.
Dubinski sloj (B)
Regio urogenitalis: Nakon uklanjanja mm.

bulbospongiosi i ischiocavernosi (8) te kad
se ukloni fascia diaphragmatis urogenitalis
inferior (membrana perinei), ulazi se u spatium profundum perinei. U tom prostoru
pokraj miia nailazimo na crura clitoridis
(22) koja se ujedinjuju u corpus clitoridis (23)
i zavravaju s glans clitoridis (24).
Sa strane vestibulum vaginae (2) nalazi se
erektilno tkivo, bulbus vestibuli (25) koje se
spaja izmeu crura clitoridis i ini comissura bulborum (26). Sa svake se strane ispod
bulbusa vestibuli u urogenitalnoj dijafragmi
nalazi glandula vestibularis major (27) iji se
izvodni kanal otvara izmeu labium minus
i ostium vaginae te ulazi u vestibulum vaginae (28).
Kliniko znaenje: Lamina interna fasciae perinei superficialis esto je nazivana i fascia perinei
profunda.
Naziv diaphragma urogenitalis je izostavljen iz
moderne anatomske (ali ne i klinike!) nomenklature, iako je tehniki ispravan.
ilno-ivani putevi
Regio perinealis u ena 407
Regio perinealis,
povrinski i srednji sloj
Regio perinealis,
dubinski sloj
Regio perinealis u mukarca (A)

Povrinski sloj (desna strana crtea)
ilno-ivani putevi
Regio urogenitalis: Fascia perinei superficialis (1) s lamina externa i lamina interna
(fascia perinei profunda Colles) nastavlja se
na natkoljenici kao fascia lata (2) te na penis
(3) kao fascia superficialis penis (4). Zajedno
s povrinskom fascijom trbune stijenke ini
tunica dartos.
Ogranak unutarnje pudendalne arterije (a.
pudenda interna), a. perinealis (5) probija urogenitalnu dijafragmu blizu njezina
stranjega ruba te daje rr. scrotales posteriores
(6) koje prate istoimene vene, vv. scrotales
posteriores (7). Rr. scrotales et musculares (8)
grane pudendalnog ivca inerviraju skrotum
te kou i miie urogenitalne regije. Podruje
skrotuma inerviraju i rr. perineales (9), grane
n. cutaneus femoris posterior. Nn. clunium
inferiores (10) inerviraju donje podruje glutealne regije.
Regio analis: Prema lateralno regiju omeuje fascia obturatoria (11), prema dorzalno
je omeuje m. gluteus maximus (12) i fascia
glutea. S medijalne strane regiju omeuju
centrum (tendineum) perinei (13), anus (14) i
lig. anococcygeum (15). U dubinu see masno tkivo, cor pus adiposum fossae ischioanalis te u cijelosti ispunjava udubinu. Krov
udubine ini fascia diaphragmatis pelvis inferior (16).
Sredinji sloj (lijeva strana crtea)
Regio urogenitalis: Uklanjanjem gornje

perinealne fascije ulazi se u spatium perinei superficialis. Medijalno se nalazi corpus
spongiosum penis (urethrae) i corpus cavernosum penis te m. bulbospongiosus (17).
Lateralno se nalazi m. ischiocavernosus (18)
koji polazi od ramus ossis ischii. Dorzalno
prostor ograniuje m. transversus perinei superficialis (19), a krov ini membrana perinei
(fascia diaphragmatica urogenitalis inferior)
(20).
A. et v. pudenda interna (21) prolazi kroz

urogenitalnu dijafragmu i daje ve nabrojene ogranke. N. pudendus (22) dolazi do
stranjega ruba urogenitalne dijafragme u
spatium perinei superficialis, tzv. Collesov
prostor.
Regio analis: Kad se ukloni fascia diaphragmatis pelvis inferior (16) prikau se m. levator ani (23) i m. coccygeus (24).
Unutar Alcockova kanala, canalis pudendalis
(25) a. pudenda interna daje a. rectalis inferior (26) koja se najee dijeli na dvije grane, a prate ih vv. rectales inferiores (27) koje
se ulijevaju u pudendalnu venu. Nn. rectales
inferiores (28) inerviraju m. sphincter ani
externus (29) i kou analne regije.
Kliniko znaenje: Na pars pelvina urethrae se
kirurki pristupa kroz perineum, posebice pri
obradi striktura. Perinealni pristup se takoer
primjenjuje pri radikalnoj prostatektomiji. U
svim sluajevima, centrum (tendineum) perinei
mora biti podijeljen.
ilno-ivani putevi
Regio perinealis u mukarca 409
Regio perinealis, povrinski i sredinji sloj
Regio perinealis u mukarca,

nastavak (A, B)
Dubinski sloj (A, B)
ilno-ivani putevi
Regio urogenitalis: Kad se ukloni membrana perinei = fascia diaphragmatis urogenitalis inferior (desna strana crtea) prikae se
spatium profundum perinei. M. transversus
perinei profundus (1) prekriva hiatus urogenitalis, a njegova stranja miina vlakna
dopiru do centrum perinei (2). M. ischiocavernosus (3) polazi od ramus ossis ischii te se
vee na tunica albuginea crus penis (4).
Nakon to proe kroz stranji rub urogenitalne dijafragme a. pudenda interna (5) daje
a. perinealis (6). Nakon toga arterija ide prema naprijed i pokrivena je s crus penis. Na
mjestu spajanja oba crura penis od a. pudendae internae se odvaja a. urethralis. Arteriju
prati v. pudenda interna (7), u koju se ulijevaju vv. scrotales posteriores (8).
Kad se ukloni m. bulbospongiosus (9), vidljiv je corpus spongiosum penis (10) (lijeva
strana crtea). Dorzalno od stranjega dijela
corpus spongiosum, bulbus penis (11) nalazimo tvorbe veliine zrna graka, glandulae
bulbourethrales (12).
Regio analis: Nakon uklanjanja opturatorne

fascije (13) (fascia obturatoria), prikae se
canalis pudendalis te strukture koje se nalaze u njemu i to: n. pudendus (14) i a. et v.
pudenda interna. Na m. obturator internus
(15) nalazi se arcus tendineus m. levatoris ani
(16) koji see sve do tuber ischiadicum (17).
Od tuber ischiadicum polazi lig. sacrospinale
(18) koji see sve do krine kosti i ini s incisura ischiadica minor, foramen ischiadicum
minus.
M. levator ani (19) zajedno s m. puborectalis
(20), m. pubococcygeus (21) i m. iliococcygeus
(22) dopiru do m. sphincter ani externus i
lig. anococcygeum (23). Prednja vlakna m.
puborectalis, fibrae praerectales = m. puboperinealis (24) s obje strane omeuju vrata
levatora (25) te odlaze u centrum perinei (2).
U vratima levatora nalazi se prostata (26). M.
sphincter ani externus (27) okruuje s tri dijela anus (28). Dijafragmu pelvis tvori zajedno s m. levator ani m. coccygeus (29).
ilno-ivani putevi
Regio perinealis u mukarca 411
Regio perinealis,
dubinski sloj
Regio perinealis,
vrata levatora
Donji udovi
Prostori potkoljenice
Regije (A, B)
Regio cruralis anterior (8) see od tuberositas tibiae do maleolarnih ralji, te se medijalno na palpabilnom dijelu tibije nastavlja u
regio cruralis posterior (9), ije se proksimalno i distalno omeenje nalaze u istoj ravnini kao i u prednjem kruralnom podruju.
Iza medijalnoga maleola nalazimo regio retromalleolaris medialis, a iza lateralnog maleola regio retromalleolaris lateralis (10).
Na nozi, slino ruci, omeenja su pojedinih

podruja nejasna i odreena su zbog praktinih razloga.
ilno-ivani putevi
Regije u podruju kuka

Na prednjoj strani ti prostori pripadaju natkoljenici i pri tomu razlikujemo regio subinguinalis (1), koja je dio velikoga femoralnog
trokuta (2) i omeuju je preponska sveza, m.
sartorius i m. pectineus, te trigonum femorale (2), koji see dalje prema distalno i omeuju ga ingvinalna sveza, m. sartorius i m.
adductor longus. Straga nalazimo regio glutealis (3), koja obuhvaa podruje m. glutaeus maximus i see do sulcus glutaealis.
Regije natkoljenice
Trigonum femorale je dio regio femoralis
anterior (4), koja see do koljena, te lateralno do m. tensor fasciae latae. Dorzalno, regio femoralis posterior (5) se nalazi uz regio glutea i zavrava iznad poplitealne jame.
Regije koljena
Regio genus anterior (6) see od regio femoralis anterior do tuberositas tibiae, a straga je regio genus posterior (7), ije je sredite fossa poplitea.
Prostori stopala
Iza retromaleolarnih regija nalazi se regio
calcanea (11), a prema naprijed i gore nalazi se hrbat stopala, dorsum (Regio dorsalis)
pedis (12), te dolje taban, planta (Regio
plantaris) pedis (13).
ilno-ivani putevi
Regije donjih udova 413
Regije noge,
prednja strana
Regije noge,
stranja strana
414 Periferno ilno-ivani putevi: Donji udovi
Regio subinguinalis
ilno-ivani putevi
Potkoni sloj (A, B)
Obilan potkoni sloj masnoga tkiva podijeljen je na dva sloja vezivnim tracima, stratum membranosum (1). Ti vezivni traci,
nazvane fascia superficialis femoris, fascia
Scarpae, djelomino pokrivaju potkone krvne ile i ivce i dopiru do ispod hiatus saphenus. Tek nakon uklanjanja cjelokupnoga
masnoga tkiva i vezivnih traaka prikazuje
se fascia lata (2), koja svugdje ima vrstinu
aponeuroze osim u podruju hiatus saphenus, gdje se nalazi mreasta tvorba nazvana
fascia cribrosa (3, str. 254.).
Kroz kribroznu fasciju ulaze zvjezdolike potkone vene. Pri tomu iz natkoljenice dolazi
redovito najvea vena, v. saphena magna (4) i
uz nju se esto nalazi v. saphena accesoria lateralis (5). Iz podruja spolnih organa dolaze
do fascia cribrosa vv. pudendae externae (6),
iz podruja pupka v. epigastrica superficialis
(7), te usporedno s preponskom svezom v.
circumflexa ilium superficialis (8). Spajanje je
svih tih vena vrlo raznoliko, a opisano je na
str. 416. Male su arterije a. pudenda externa
(9), a. epigastrica superficialis (10) i a. circumflexa ilium superficialis (11) i teku s istoimenim venama.
Na kribroznoj fasciji nalaze se povrinski ingvinalni limfni vorovi, koji se mogu podijeliti na dvije skupine. Prva skupina oblikuje
tractus horizontalis postavljen usporedno s
preponskom svezom, a druga skupina tvori
tractus verticalis postavljen uzdu v. saphena
magna. Tractus horizontalis dijeli se u nodi
lymphoidei inguinales superficiales superomediales (12) i superolaterales (13). Limfni
vorovi tractus verticalis nazivaju se nodi
lymphoidei inguinales superficiales inferiores
(14).
ivci koe u tom podruju potjeu od r.

femoralis n. genitofemoralis (15). Iznad preponske sveze u regio inguinalis nalaze se u
mukarca funiculus spermaticus (16) i n.
ilioinguinalis (17) koji odlaze u monju. Lateralno od fascia cribrosa inerviraju kou rr.
cutanei anteriores n. femoralis.
Regio subinguinalis,
potkoni sloj s
vezivnim tracima
Regio subinguinalis, potkoni sloj

s fascia cribrosa i fascia lata
ilno-ivani putevi
Regio subinguinalis 415
Kad se ukloni fascia cribrosa, prikae se hiatus saphenus. Omeuju ga margo falciformis
(1) s cornu superius (2) i cornu inferius (3). U
hiatus saphenus se nalaze dubinski ingvinalni limfni vorovi (4), v. femoralis (5) i najvie
prema lateralno a. femoralis (6). U hiatus
saphenus ili pokraj njega dolazi r. femoralis
(7) n. genitofemoralis u potkoni sloj, a jo
lateralnije probijaju fasciju latu rr. cutanei
anteriores n. femoralis (8).
v. circumflexa ilium superficialis u zajedniko stablo, koje ulazi u v. saphena accessoria lateralis (L), to se unutar hiatus saphenus ulijeva u v. saphena magna. Katkad se v.
epigastrica superficialis, v. circumflexa ilium
superficialis, v. pudenda externa i v. saphena accessoria lateralis zajednikim stablom
ulijevaju u v. saphena magna unutar hiatus
saphenus (M). U 6% ljudi se v. epigastrica
superficialis i v. circumflexa ilium superficialis zajednikim stablom ulijevaju izravno u v.
femoralis (N).
U podruju hiatus saphenus u v. femoralis se

prema Lanzu i Wachsmuthu najee, u 37%
ljudi ulijevaju sljedee vene (A): v. saphena
magna (9), v. saphena accessoria lateralis
(10), v. circumflexa ilium superficialis (11), v.
epigastrica superficialis (12) i jedna ili vie vv.
pudendae externae (13). Ta tzv. venska zvijezda vrlo je raznolika, to je prikazano na
slikama.
V. circumflexa ilium superficialis (OR)

moe se kao to je opisano u 9% ljudi, zajedno s v. epigastrica superficialis i v. saphena accessoria lateralis ulijevati u v. saphena
magna (O). U sljedeih 9% ljudi zavrava v.
saphena accessoria lateralis u v. circumflexa
ilium superficialis (P). Katkad se v. circumflexa ilium superficialis i v. epigastrica superficialis ulijevaju u v. saphena magna (R).
Varijacije (BR): V. saphena accessoria lateralis (BE). V. saphena accessoria lateralis moe (1%) ulaziti proksimalno od hiatus
saphenus u v. femoralis (B). U 9% ljudi ulazi
sa zajednikim stablom koje ine v. circumflexa ilium superficialis i v. epigastrica superficialis (C), a isto tako esto ulazi v. saphena
accesoria lateralis zajedno s v. circumflexa
ilium superficialis (D). Rijetko nalazimo zajedniki ulazak v. saphena accessoria lateralis
i v. epigastrica superficialis (E).
Izloene varijacije su navodi Lanza i Wachsmutha te

vlastitih opaanja autora.
ilno-ivani putevi
Hiatus saphenus (AR)
V. saphena magna (FG) moe primati v.

saphena accessoria medialis (14) i probijati
fasciju distalno od hiatus saphenus (1%,) (F)
ili unutar hijatusa ulaziti u v. femoralis (G).
Vv. pudendae externae (HI) spajaju se u
1% ljudi s v. saphena accessoria medialis (H),
a u 2% ljudi s v. epigastrica superficialis (I).
Vrlo su raznoliki tok i poloaj v. epigastrica superficialis (JN). Ona moe ulaziti u v.
saphena magna zajedno s v. pudenda externa (J), a katkad (1%) ulazi u v. femoralis (K)
proksimalno od hiatus saphenus. Povrinska
epigastrina vena moe biti (9%) spojena s
Kliniko znaenje: Intraarterijske injekcije u a.

femoralis daju se priblino 1 cm ispod lig. inguinale. Odredi se sredinja toka na liniji izmeu
spina iliaca anterior superior i tuberculum pubicum, te se igla uvede vertikalno oko 0,5 cm lateralno od te toke. Kada vrh igle doe u kontakt s
pulsirajuom arterijom, primijetit e se vertikalni
pokreti igle, a kad igla probije arterijsku stijenku,
pulsacijski e krvni val ui u trcaljku.
ilno-ivani putevi
Hiatus saphenus
Varijacije utoka potkonih
vena u v. femoralis
Regio glutealis (A, B)
Potkoni sloj (A)
Nakon uklanjanja glutealne fascije prikae

se m. gluteus maximus (7) i na njegovu donjem rubu ishiokruralna miina skupina,
koja obuhvaa miie to polaze s tuber ishiadicum, i to: m. adductor magnus (8), m.
semimembranosus (9), m. semitendinosus
(10) i caput longum m. bicipitis (11). Te miie povrinski i s lateralne strane ukriuje n.
cutaneus femoris posterior (12).
ilno-ivani putevi
Nakon uklanjanja koe i obilatoga potkonoga masnoga tkiva prikae se fascia

glutea (1). Na gornjim rubovima m. gluteus
maximus fascija prelazi u vrlo vrstu aponeurosis glutea (2).
Kou inerviraju nn. clunium i grana n. iliohypogastricus r. cutaneus lateralis (3). Gornji
dio glutealnoga podruja inerviraju nn. clunium superiores (4), koji su rr. dorsales triju
prvih lumbalnih segmenata. Sredinji dio
glutealne regije inerviraju nn. clunium medii (5), koji su dorzalni ogranci prvih triju
sakralnih segmenata. Oko donjega ruba m.
gluteus maximus zavijaju nn. clunium inferiores (6), koji izravno ili posredno dolaze iz
plexus sacralis. Posredno utoliko to je rije
o granama n. cutaneus femoris posterior.
Opskrba koe krvlju dolazi preko ogranaka
a. glutea superior i a. glutea inferior. Medijalno podruje opskrbljuju ogranci aa. lumbales, dok lateralno podruje oko trochanter
major krvlju opskrbljuju ogranci a. perforans
prima (od a. profunda femoris).
U dubini se nalazi n. ischiadicus (13), koji

moemo razmjerno lako nai tako da povuemo crtu od tuber ischiadicum do trochanter major te u produenju granice izmeu
medijalne i srednje treine na donjem rubu
m. gluteus maximus nalazimo n. ischiadicus.
Lateralno od n. ischiadicus uzlazi a. perforans prima (14) s prateim venama, koso kriajui m. adductor minimus (15).
Regio glutealis,
potkoni sloj
Regio glutealis,
subfascijalni sloj
ilno-ivani putevi
Regio glutealis 419
Regio glutealis, nastavak (AC)

Dubinski sloj (A)
ilno-ivani putevi
Nakon prerezivanja m. gluteus maximus (1)

vidimo krvne ile i ivce, koji izlaze kroz
foramen suprapiriforme i infrapiriforme, na
koje m. piriformis (2) dijeli foramen ischiadicum majus (str. 188).
Kroz foramen suprapiriforme prolaze a. i v.
glutea superior (3) i n. gluteus superior (4), te
su usmjereni lateralno. Pri tomu a. glutea superior daje granu (5) praenu venom za m.
gluteus maximus (1), te zajedno s venom i
ivcem prolazi izmeu m. gluteus medius (6)
i m. gluteus minimus (7). N. gluteus superior
(4) inervira m. gluteus medius, m. gluteus
minimus i m. tensor fasciae latae.
Kroz foramen infrapiriforme prolaze a. i v.
glutea inferior (8), te n. gluteus inferior (9) i
dolaze u m. gluteus maximus (1). A. i v. pudenda interna (10) i n. pudendus (11) obilaze
oko spina ischiadica i kroz foramen ischiadicum minus ulaze u fossa ischiorectalis. Pri
tomu se arterija i vena nalaze iza m. gemellus
superior (12) pa prilijeu uz m. obturator internus (13). Kroz foramen infrapiriforme izlaze iz zdjelice i n. cutaneus femoris posterior
(14) te n. ischiadicus (15) i usmjereni su iza
m. gemellus superior (12), m. obturator internus (13), m. gemellus inferior (16) i m. quadratus femoris (17) prema natkoljenici.
N. cutaneus femoris posterior (14) odmah
po izlasku kroz foramen infrapiriforme daje
rr. clunium inferiores (18) i r. perinealis (19)
i potom prolazi povrinski od caput longum
m. bicipitis (20), dok n. ischiadicus (15) prolazi izmeu toga miia i m. adductor magnus (21).
Varijacije: U 85% ljudi n. ischiadicus prolazi nepodijeljen kroz foramen infrapiriforme (A). U 15%
ljudi dijeli se unutar zdjelice n. ischiadicus na dvije
grane, n. tibialis i n. peronaeus communis. U oko
12% ljudi n. fibularis (peronaeus) communis prolazi kroz m. piriformis, a u oko 3% ljudi prolazi kroz
suprapiriformni otvor.
Kliniko znaenje (B, C): Regio glutealis (B) tipian je prostor za intramuskularne injekcije,
koje se esto daju u gornjem vanjskom kvadrantu
(B) (modro oznaeno) u m. gluteus maximus (1)
ili m. gluteus medius (6). Pri tomu postoji opasnost da iglu zabodemo plitko, odnosno potkono
ili preduboko izmeu m. gluteus maximus i m.
gluteus medius u intramuskularno masno tkivo
te ozlijedimo n. gluteus superior (4). Ozljeda tog
ivca uzrokuje paralizu m. gluteus medius, m.
gluteus minimus i m. tensor fasciae latae.
Prema postupku A. v. Hochstettera, injekcija se
daje postranino (C) u trokutasto polje (iscrtano crveno) iza spinae iliacae anterior superior
u m. glutes medius i m. gluteus minimus. Miii
trebaju biti oputeni (lagana anteverzija u kuku i
lagana fleksija u koljenu) da bi se omoguila bezbolna injekcija.
22 lig. sacrotuberale,
23 bursa trochanterica m. glutei maximi.
ilno-ivani putevi
Regio glutealis 421
Regio glutealis
dubinski sloj
Shema ila i ivaca koji su u opasnosti

pri intraglutealnim injekcijama
Intraglutealna injekcija prema

A. von Hochstetteru
Regio femoris anterior

Potkoni sloj (A)
ilno-ivani putevi
Potkoni sloj prednje strane bedra ima razliitu strukturu u pojedinim odsjecima. U
podruju regio subinguinalis nalaze se vrsti
vezivni traci = stratum membranosum (str.
414.), koji dijele potkono masno tkivo u dva
sloja osim u podruju hiatus saphenus (1)
koji je presvoen mreastim vezivnim slojem, fascia cribrosa.
Nakon uklanjanja kribrozne fascije, prikazuje se otri rub hiatus saphenus, margo falciformis. Margo falciformis prelazi prema
medijalno u cornu superius i cornu inferius
(str. 254.) u fasciju latu. Fascia lata (2) razliito je razvijena na pojedinim mjestima.
U lateralnom je podruju bedra fascija lata
napeta i nategnuta u nju uraslim m. tensor
fasciae latae. Taj dio fascije nazvan je i tractus
iliotibialis (3). U medijalnom je dijelu bedra
fascija tanja.
Potkono se nalazi v. saphena magna (4), koja se esto spaja s v. saphena accessoria lateralis (5), a rjee s v. saphena accessoria medialis
(6). Ostale vene koje ulaze u hiatus saphenus
opisane su ve na str. 416.
Lateralno, priblino na granici proksimalne
i srednje treine postaje n. cutaneus femoris
lateralis (7) epifascijalan. Rr. cutanei anteriores n. femoralis (8) probijaju fasciju u veoma
raznolikim visinama. R. femoralis n. genitofemoralis (9) izlazi ili kroz hiatus saphenus ili
lateralno od njega probija fasciju. N. ilioinguinalis (10) opskrbljuje mali odsjeak koe
na gornjem dijelu medijalne strane bedra.
11 nodi lymphoidei inguinales superficiales

superolaterales i inferiores,
12 nodi lymphoidei inguinales profundi,
13 v. femoralis,
14 a. femoralis,
15 a., v. epigastrica superficialis,
16 a., v. circumflexa ilium superficialis,
17 a., v. pudenda externa.
ilno-ivani putevi
Regio femoris anterior 423
Regio femoralis anterior,

potkoni sloj, prikazan je
hiatus saphenus
Regio femoris anterior,

nastavak (AH)
Dubinski sloj (A)
ilno-ivani putevi
Nakon odmicanja fasciae latae postaju vidljive velike krvne ile i ivci. Trigonum femorale omeuju ingvinalna sveza, m. sartorius
(1) i m. adductor longus (2) i u njega ulaze
kroz lacuna vasorum limfne ile, v. femoralis
(3) i a. femoralis (4), dok kroz lacuna musculorum na natkoljenicu dolaze n. femoralis (5)
i m. iliopsoas (6).
Nakon to su od a. femoralis (4) odvojene
povrinske grane (str. 414.), odlaze od nje
miine grane, a najjaa od njih je a. profunda femoris (7), koja je usmjerena u dubinu. A
profunda femoris daje u 58% ljudi a. circumflexa femoris medialis (8) za miie aduktore i glavu bedrene kosti, te a. circumflexa
femoris lateralis (9), koja s r. ascendens (10)
dosee do glave femura i s r. descendens (11)
do m. quadriceps femoris (12). A. profunda
femoris zavrava najee s tri aa. perforantes
(13), koje seu do miia aduktora i stranje
skupine miia natkoljenice. Medijalno od
a. femoralis ulazi v. femoralis (3) u lacuna
vasorum, te osim potkonih vena (str. 416.)
skuplja i vene koje prate arterije.
Kroz lacuna musculorum dolazi na natkoljenicu n. femoralis (5) i nakon to daje rr.
cutanei femoralis anteriores, inervira m.
sartorius (1), m. quadriceps femoris (12) i
m. pectineus (14). Najdua osjetna grana femoralnog ivca je n. saphenus (15), koji lateralno od a. (4) i v. femoralis ulazi u canalis
adductorius. Sve navedene tvorbe lee na m.
adductor longus (2) koji sudjeluje u tvorbi
membrana vastoadductoria i stranje stijenke aduktornog kanala. M. adductor longus,
m. vastus medialis (16), m. adductor magnus
(17) i membrana vastoadductoria (18) oblikuju aduktorni kanal. N. saphenus probija
najee (62%) zajedno s a. genu descendens
(19) vastoaduktornu opnu i dolazi na potkoljenicu, te inervira njezinu medijalnu plohu,
i tu daje r. infrapatellaris (20).
Varijacije (BH)
N. saphenus (15) ima vrlo razliito polazite

od femoralnog ivca i tok u potkoljenici (Sirang). esto polazi od n. femoralis (5 B) iznad a. circumflexa femoris lateralis (9) ili pak
moe s dva korijena obuhvatiti a. circumflexa
femoris lateralis (C). Rjee se n. saphenus
odjeljuje od n. femoralis tek ispod a. circumflexa femoris lateralis (D, E). N. saphenus
ulazi u canalis adductorius i probija vezivnu
stijenku, membrana vastoadductoria (18), te
moe medijalno (B, C) ili lateralno (D) ili
kroz m. sartorius (E) dati r. infrapatellaris.
Iznimno r. infrapatellaris prima r. cutaneus
iz r. anterior n. obturatorius (21).
Mjesta polazaka ogranaka iz a. femoralis (4)
takoer su vrlo varijabilna. Najee (58%
prema Lippertu) polaze zajedno iz a. profunda femoris (F, 7), a. circumflexa femoris
medialis (8) i a. circumflexa femoris lateralis
(9). Polazite a. circumflexa femoris lateralis
(9) iz a. profunda femoris (7) nalazimo, prema Lippertu u 18% ljudi (G), a poetak a. circumflexa femoris medialis (8) iz a. profunda
femoris (7) u 15% osoba (H). Preostalih 8%
obuhvaa vrlo rijetke varijacije.
ilno-ivani putevi
Varijacije n. saphenus
Regio femoris anterior,

subfascijalni sloj, a. femoralis
je pomaknuta prema medijalno
Varijacije grana a. femoralis u

regio subinguinalis
Regio femoris posterior (A, B)
ilno-ivani putevi
Nakon uklanjanja fascije, pri emu ostaje

ouvan tractus iliotibialis (1), i na donjem
rubu m. gluteus maximus (2), vidimo subfascijalni dio n. cutaneus femoris posterior (3),
koji se nalazi povrinskije od caput longum
m. bicipitis (4).
Izmeu caput longum (4) i caput breve m.
biceps femoris (5), prolazi prema dolje n. ischiadicus (6) i potom se u razliitoj razini dijeli na n. tibialis (7) i n. fibularis communis =
n. peronaeus communis (8). Prije ravita n.
ischiadicus daje granu (9) za m. biceps femoris. N. tibialis je usmjeren izmeu glava m.
gastrocnemius (10) i daje razliite grane (str.
430.). N. fibularis communis prati stranji
rub m. biceps femoris (11).
A. perforans prima (12) grana je a. profundae
femoris i usmjerena je izmeu m. pectineus
i m. adductor brevis, te probija m. adductor
minimus i magnus, pa dospije na stranju
stranu natkoljenice. A. perforans prima i pratee vene ukriuju sprijeda n. ischiadicus (ali
kad se on nalazi iza m. adductor minimus
i magnus), te daje grane za caput longum
m. bicipitis (4) i za m. semitendinosus (13).
Na stranjoj strani m. adductor magnus, a.
perforans prima anastomozira s granama a.
perforans secunda (14), koja se pak spaja s
granama a. perforans tertia. A. perforans tertia je zavrni ogranak a. profundae femoris
i probija m. adductor magnus blizu hiatus
adductorius te opskrbljuje m. semimembranosus i caput breve m. biciptis.
Kad pomaknemo m. semimembranosus (15),
vidi se u dubini hiatus tendineus adductorius
(16) (B), koji omeuju oba hvatita m. adductor magnus (17) od kojih se lateralni zavretak vee na medijalnu usnu lineae asperae, a medijalni na tuberculum adductorium
medijalnoga epikondila. Kroz aduktorni kanal prolazi a. femoralis i kroz hiatus adductorius ulazi kao a. poplitea (18) na dorzalnu
stranu natkoljenice, te dospijeva u poplitealnu udubinu. Osim miinih grana, daje a.
genus superior medialis i a. genus superior

lateralis. Poplitealnu arteriju prate najee
dvije vv. popliteae (19).
Varijacije: esto nailazimo na a. ischiadica koja je
ostatak primarne opskrbe noge. Taj se ostatak naziva
a. comitans n. ischiadici.
ilno-ivani putevi
Regio femoris posterior
Hiatus adductorius
Regio genus posterior (AK)
Varijacije utoka v. saphenae parvae (FK)
Potkoni sloj (A)
Prema Mercieru i suradnicima postoji velika raznolikost utjecanja male safenske vene
(3) u vee vene. V. saphena parva (3) osim
tipinoga zavretka (F) u poplitealnoj veni
(6) moe davati dodatnu granu (G) za v. saphena magna (1). Ako ta grana postoji, moe
se mala safenska vena ulijevati i izravno u v.
femoralis (7 H).
ilno-ivani putevi
Na medijalnom rubu regio genus posterior

nalazi se u potkonom sloju v. saphena magna (1), koju u potkoljenici prati n. saphenus
(2), to dolazi pod kou na donjem rubu fossae popliteae. Na donjem rubu fossae popliteae probija katkad (v. dolje) fasciju i v. saphena parva (3). Nju prati n. cutaneus surae
medialis (4) koji se nastavlja u n. suralis (str.
434.). U poplitealnoj fosi zavrava i n. cutaneus femoris posterior s ograncima (5).
Varijacije toka v. saphenae parvae (BE)
V. saphena parva ima veliko znaenje u flebologiji, a pokazuje vrlo raznolike odnose
u odnosu prema fasciji potkoljenice. Prema
Moosmannu i Hartwellu v. saphena parva
(3) u donjoj treini potkoljenice (B) moe
probiti fasciju (7%) te ispod fascije see do
poplitealne jame, gdje se ulijeva u poplitealnu venu (6). V. saphena parva (3) najee
(51,5%) probija fasciju u srednjoj treini
potkoljenice (C).
esto (32,5%) probija fasciju u gornjoj treini potkoljenice (D) i samo u 9% ljudi probija
fasciju u fossa poplitea (E).
Ostale su varijacije razliita utjecita male safenske vene u v. saphena magna (I) ili u v. femoralis (J), to moe biti i u obliku delte (K).
ilno-ivani putevi
Regio genus posterior 429
Regio genus posterior,

potkoni sloj
Mjesto gdje v. saphena parva

probija fasciju (prema
Mossmanu i Hartwellu)
Mogunosti utoka v. saphenae parvae (prema Mercieru i suradnicima)
Fossa poplitea (AG)

Dubinski sloj (A)
ilno-ivani putevi
Nakon uklanjanja fascije prikae se miiima

omeena rombina fossa poplitea. Poplitealnu jamu omeuju medijalno i proksimalno
m. semimembranosus (1), lateralno i proksimalno m. biceps femoris (2) te distalno m.
gastrocnemius svojom lateralnom (3) i medijalnom glavom (4). Proksimalno izmeu m.
semimembranosus i m. biceps femoris prolaze n. ischiadicus i njegove grane.
N. fibularis (peroneus) communis (5) usmjeren je prema dolje povrinski du stranjeg
ruba m. biceps femoris. N. tibialis (6) prolazi
prema dolje izmeu obiju glava m. gastrocnemius, daje rr. musculares (7) i n. cutaneus
surae medialis (8), koji se s r. communicans
fibularis spaja u n. suralis (str. 434.).
U dubini fossae popliteae nalaze se a. poplitea (10) i pratee vv. popliteae (9). A. poplitea
daje u razliitim razinama (v. dolje) a. tibialis
anterior (11). V. saphena parva esto se ulijeva u v. poplitea, a moe kao u prikazanom
uzorku zavriti u nekoj od velikih vena iznad
poplitealne jame.
Varijacije razgranjenja arterija (BG):
A. poplitea (10) redovito (B) u 90% ljudi daje iza m.
popliteus (12) prvu granu a. tibialis anterior (11) i tek
se potom distalno dijeli na a. tibialis posterior (13) i
a. fibularis (peronea) (14). U 4% ljudi postoji zajedniko polazite (C) tih arterija. Rijetko (1%) postoji
zajedniko polazite a. tibialis anterior i a. fibularis
(peronea) (truncus peroneotibialis anterior, 15) na
donjem rubu m. popliteus (D).
U 3% ljudi a. poplitea (10) daje a. tibialis anterior ve

iznad m. popliteus (E, vidi i sl. A). 1% ljudi ima takoer visoko polazite a. tibialis anterior (11) i pri
tomu katkad postoji truncus peroneotibialis anterior
(F, 15) ili pak a. tibialis anterior (11) prolazi ispred
m. popliteus (12, G).
Kliniko znaenje: Atipino polazite vlakana
m. gastrocnemius s poplitealne fascije, medijalne
usne linea aspera i vezivnog tkiva oko poplitealnih ila moe uzrokovati sindrom kompresije
a. popliteae. Sindrom moe nastati i u rijetkim
sluajevima kad a. tibialis anterior prolazi ventralno od poplitealnog miia (G).
ilno-ivani putevi
Fossa poplitea 431
Fossa poplitea, dubinski sloj
Grananje poplitealne arterije (prema Lanzu i Wachsmuthu)
Regio cruris anterior (A, B)

Potkone krvne ile i ivci teku najveim dijelom medijalnom stranom potkoljenice.
ilno-ivani putevi
V. saphena magna (1) skuplja krv medijalnoga ruba i hrpta stopala, te uzlazi uz m. triceps
surae. Uz nju tee n. saphenus (2), koji inervira medijalno podruje koe potkoljenice
do medijalnoga ruba stopala i preko r. infrapatellaris (3) inervira kou infrapatelarnoga
podruja, te u daljnjem toku daje rr. cutanei
cruris mediales (4).
U lateralnome podruju nalazimo nakon
uklanjanja fasciae cruris m. tibialis anterior
(5), koji prilijee uz gornji kraj goljenine
kosti (6). Lateralno od njega lei m. extensor
digitorum longus (7), te izmeu obaju miia
u dubini m. extensor hallucis longus (8). Lateralno moemo jo vidjeti i m. fibularis longus
= m. peroneus longus (9) i m. fibularis brevis
= m. peroneus brevis (10).
Izmeu m. extensor digitorum longus (7) i
mm. fibulares prolazi n. fibularis (peroneus)
superficialis (11) prema dolje te se razgranjuje po hrptu stopala. On probija fasciju u donjoj polovini potkoljenice. U dubini izmeu
tetiva m. tibialis anterior (5) i m. extensor
hallucis longus (8) prolaze a. tibialis anterior
(12) i njezine pratee vene vv. tibiales anteriores (13). Tu se nalazi i n. fibularis (peroneus)
profundus (14), koji, uz motorika sadrava i
osjetna vlakna iz koe podruja izmeu prvoga i drugoga prsta.
Kliniko znaenje: Nakon dugotrajnoga i napornoga hodanja moe nastati tibialis anterior
sindrom zbog ozljeda a. tibialis anterior i m. tibialis anterior, to prouzroi jaku bol lateralno od
goljenine kosti. esto pri tomu postoji i ozljeda
n. fibularis (peroneus) profundus, i to esto navodi na pogrjenu dijagnozu kljenuti fibularnoga
(peronealnoga) ivca.
15 m. fibularis (peroneus) tertius.
Regio cruris anterior 433
ilno-ivani putevi
Regio cruris anterior
Uveani odsjeak
Regio cruris posterior (AD)
ilno-ivani putevi
Pod koom se od veih tvorbi vide samo ivci i vene. Krv dolazi iz dubine od ogranaka
a. tibialis posterior. Nakon uklanjanja fascije,
slika se ne mijenja bitno i prikau se m. triceps surae (1), s obje glave m. gastrocnemius
(2) i m. soleus (3). M. triceps surae vee se
s Ahilovom tetivom, tendo calcaneus (4) na
petnu kost.
Medijalno se vide n. saphenus (5) i v. saphena
magna (6), te od veih tvorbi na lateralnom
rubu stopala poinje v. saphena parva (7) usmjerena prema gore u poplitealnu jamu. O
njezinu odnosu prema fasciji pisano je na str.
428. Velika i mala safenska vena povezane su
mnogobrojnim anastomozama i osim toga
postoje mnogobrojne vv. perforantes (8), koje
spajaju potkone vene s dubinskim venama
(vv. tibiales anteriores, vv. tibiales posteriores, i vv. fibulares). Venozni zalistci usmjeruju krv iz povrinskih u dubinske vene.
Uz v. saphena parva nalazi se n. cutaneus
surae medialis (9), koji obino u sredini potkoljenice probija fasciju i spaja se s r. communicans fibularis (10) u n. suralis (11). Taj
ivac inervira kou regio cruris posterior, te
nastavkom n. cutaneus dorsalis lateralis (12)
inervira i lateralni rub hrpta stopala, a s rr.
calcanei laterales (13) lateralno podruje pete. Rr. calcanei mediales (14) polaze izravno
iz n. tibialis i inerviraju kou medijalnoga dijela pete. Neposredno iza glavice lisne kosti
usmjeren je n. fibularis (peroneus) communis
(15) prema dolje i tu se nalazi sasvim povrinski, pa je izrazito izloen ozljedama.
Ako odreemo caput mediale m. gastrocnemii
(16), vidi se pokriven fascijom m. popliteus
(17). Tu moemo prikazati a. poplitea (18),
vv. popliteae (19) i n. tibialis (20) sve do ulaska ispod arcus tendineus m. solei (21). Ulaz
moe prekrivati m. plantaris (22). U dubini
regio cruris posterior prekrivene s m. soleus
(3) nalaze se a. tibialis posterior (23) i a. fibularis (24) koje polaze od a. poplitea (18)
nakon to se odijelila a. tibialis anterior (25).
Varijacije (CE): U regio cruris posterior su

arterije kao i drugdje varijabilne, a to ima veliko
znaenje u klinikoj medicini (arteriografija, podvezivanje). A. tibialis posterior (23) redovito (C) prolazi prema dolje stranjom stranom tibije i dospije u
regio retromalleolaris medialis (str. 436.), te se dijeli
na aa. plantares. A. fibularis = a. peronea (24) prolazi u blizini lisne kosti prema dolje i daje r. perforans
(26), koji probija interosealnu membranu i zavrava
u podruju lateralnoga glenja. Filogenetiki starija
a. fibularis (24) katkad moe (D) nadomjestiti manjkavo izraenu a. tibialis posterior (23), koja iznimno
moe (E) posve manjkati, pa a. fibularis (24) potpuno preuzima njezino opskrbno podruje.
Kliniko znaenje: Postoji praktina razlika izmeu vv. comunicantes i vv. perforantes donjih
udova. Vv. comunicantes uspostavljaju izravnu
vezu izmeu povrinskih (epifascijalnih) i dubinskih (subfascijalnih) vena, dok vv. perforantes
uspostavljaju posrednu vezu s miinim venama.
Sve vene imaju zalistke koji usmjeruju krv iz povrinskih u dubinske vene. Kad su zalistci insuficijentni, tijek krvi je obrnut i razvijaju se varikoziteti. Tromboza nastaje iskljuivo u dubinskim
venama (!), i moe prouzroiti varikse, edeme i
ulcera cruris.
ilno-ivani putevi
Regio cruris posterior 435
Uveani prikaz
Regio cruris posterior
Varijacije a. tibialis posterior i a. peronea

Regio retromalleolaris medialis (A, B)

Regio retromalleolaris medialis see od medijalnoga glenja do Ahilove tetive (tendo
calcaneus) i distalnu joj granicu ini retinaculum mm. flexorum (lig. laciniatum), koji
ima stratum superficiale i stratum profundum
(v. dolje).
ilno-ivani putevi
Stratum superficiale (1) je podebljanje fasciae

cruris (2), to see od medijalnoga glenja do
stranje plohe Ahilove tetive i tuber calcanei.
Proksimalno i distalno ogranienje nisu jasno izraeni.
Potkoni sloj (A)
U potkonome sloju nalaze se vene, ivci i

male arterije koe (nisu naznaene). U podruju medijalnoga glenja tee kroz (ovdje
tanku) kou dobro vidljiva v. saphena magna (3), u koju se ulijevaju povrinska venska
mrea i pritoci iz dubine (4). Ovo podruje
osjetno inervira n. saphenus sa svojim ograncima (5).
Nakon uklanjanja fascije potkoljenice, prikau se iznad retinaculum mm. flexorum krvnoilno-ivani snop i dugi miii plantae
pedis. Takoer postaje vidljiv i stratum profundum (6) retinaculum mm. flexorum, koji
see od medijalnoga glenja prema petnoj
kosti i kotane brazde u kojima lee miii
stopala, pretvara u osteofibrozne kanale.
Neposredno iza medijalnoga maleola prolaze tetiva m. tibialis posterior (7) i do nje tetiva m. flexor digitorum longus (8). Tetiva m.
flexor hallucis longus (9) smjetena je dublje
i prema natrag na tuberculum mediale processus posterioris tali. Sva tri miia imaju
vlastite tetivne ovojnice, koje na slici nisu
naznaene (str. 279.).
Izmeu stratum superficiale (1) i stratum
profundum (6) prolazi ilno-ivani snop na
taban. Uz tetivu m. flexor digitorum longus
(8) nalaze se a. tibialis posterior (10) i pratee vene, vv. tibiales posteriores (11). Iza
stranjih tibijalnih vena lei n. tibialis (12),
koji se izmeu stratum superficiale i stratum
profundum dijeli na zavrne grane n. plantaris medialis i n. plantaris lateralis.
Katkad se ivac rava iznad retinaculum mm.
flexorum i tada n. plantaris medialis lei neposredno iza m. flexor digitorum longus.
Kliniko znaenje: Rahla, dobro pomina koa
u medijalnom retromaleolarnom podruju omoguuje skupljanje tkivne tekuine, pa nastane
edem. Pritisak prstom ostavlja udubine, koje
upuuju na retenciju vode u tijelu, to ima razliite uzroke. U ovom podruju moemo pipati
bilo a. tibialis posterior.
Regio retromalleolaris medialis 437
ilno-ivani putevi
Regio retromalleolaris medialis,

potkoni sloj
Regio retromalleolaris medialis,

subfacijalni sloj
Dorsum pedis (AG)

Potkoni sloj (A)
ilno-ivani putevi
Obilna venska mrea, rete venosum dorsale

pedis (1), u podruju metatarzalnih kostiju
tvori arcus venosus dorsalis pedis (2). U te
se povrinske vene ulijevaju vv. metatarsales
dorsales pedis (3), vv. perforantes (4) i vv. intercapitulares (5). Najvei dio krvi otjee putem v. saphena magna (6) i samo manji dio
krvi putem rete maleolare laterale (7) dospije
u v. saphena parva.
Samo male granice dubinskih arterija seu
u potkoje, i tu se vidi a. metatarsalis dorsalis
I (8) varijabilnog polazita (v. dolje).
N. cutaneus dorsalis medialis (9) inervira
kou medijalnoga dijela hrpta stopala i esto
mu u tome potpomae n. saphenus (10), koji
inervira medijalni rub stopala, ali katkad n.
saphenus (10) zavrava u podruju medijalnoga maleolusa. Kou doticajnih povrina
palca i drugoga prsta inervira n. fibularis
(peroneus) profundus (11), koji moe anastomozirati s n. cutaneus dorsalis medialis
(12). Lateralnu polovinu koe hrpta stopala
inervira n. cutaneus dorsalis intermedius (13)
potpomognut na lateralnom rubu zavrnom
granom n. suralis, n. cutaneus dorsalis lateralis (14).
Nakon uklanjanja fascije, uz ouvan retinaculum mm. extensorum inferius, prikae se

a. dorsalis pedis (15) izmeu tetiva m. tibialis anterior (16) i m. extensor hallucis longus
(17), tj. izmeu m. extensor hallucis longus
i m. extensor digitorum longus (18) i prati je
n. fibularis (peroneus) profundus (11). A.
dorsalis pedis u podruju retinakula daje a.
tarsea lateralis i tvori lunu a. arcuata (19)
od koje polaze aa. metatarsales dorsales (20),
to daju aa. digitales dorsales (21) i rr. perforantes za taban stopala. Tu je r. plantaris profundus (22) koji ulazi u spatium interosseum
primum. A. dorsalis pedis prate vene koje su
povezane s povrinskim venama.
Kliniko znaenje: Puls a. dorsalis pedis pipamo

lateralno od tetive m. extensor hallucis longus.
Poremeaji optoka krvi mogu ispuniti tekuinom
rahlo potkono tkivo hrpta stopala pa se razviju
edemi.
Varijacije arterija (CG): Aa. metatarsales dorsales i a. arcuata vrlo su varijabilne i samo u 20%
ljudi (C) dorzalne metatarzalne arterije odlaze iz a.
dorsalis pedis. U 6% ljudi (D) dobiva etvrta metatarzalna arterija krv s plantarne strane stopala preko
r. perforans. U 40% osoba (E) od a. dorsalis pedis
potjee samo prva metatarzalna arterija, a sve ostale
metatarzalne arterije potjeu od plantarnih arterija.
U 10% ljudi (F) dolaze sve aa. metatarsales dorsales s
plantae pedis, a u 5% (G) dolazi samo a. metatarsalis
dorsalis prima iz plantarne arterije.
ilno-ivani putevi
Dorsum pedis 439
Dorsum pedis, potkoni sloj
Dorsum pedis, subfascijalni sloj
Varijacije arterija hrpta stopala (prema Lippertu)
ilno-ivani putevi
Planta pedis (AG)
Varijacije arcus plantaris profundus (BG)
Povrinski sloj (A)
U 27% ljudi (B) etiri plantarne arterije daje

r. plantaris profundus (13) koji polazi od a.
dorsalis pedis. U 26% ljudi (C) arcus plantaris profundus (14) u cijelosti gradi r. plantaris
profundus. U 19% ljudi (D) a. metatarsalis
plantaris IV. polazi od r. profundus (15) a.
plantaris lateralis. U 13% ljudi (E) i a. metatarsalis plantaris III. polazi od r. profundus
a. plantaris lateralis, dok ostale polaze od r.
plantaris profundus (13). U svega 7% ljudi
(F) polaze sve aa. metatarsales plantares od
arcus plantaris profundus, koji ini samo r.
profundus (15) a. plantaris lateralis. U 6%
ljudi (G) polaze aa. metatarsales plantares
II.IV. iz arcus plantaris profundus (14), dok
a. metatarsalis plantaris I. polazi iz r. plantaris profundus (13).
Aponeurosis plantaris (1) pokriva dubinske

tvorbe plantae pedis i time periferne ile i
ivce, osim na rubovima stopala. Koa stopala je vrlo dobro prokrvljena te nalazimo
mnogobrojne aa. cutaneae plantares (2) i vv.
cutaneae plantares (3). Arterije u podruju
petne kosti tvore rete calcaneum, koje dobivaju krv iz ogranaka a. tibialis posterior i a.
fibularis (peronea). Ostale su arterije na tabanu grane a. plantaris medialis i a. plantaris
lateralis. A. plantaris medialis daje r. superficialis (4), koji postaje vidljiv na medijalnom
rubu plantarne aponeuroze i prati ga n. digitalis plantaris proprius I. (5). Lateralno od
aponeuroze esto potkono lei grana (6) a.
plantaris lateralis koju prati n. digitalis plantaris proprius (7).
Izmeu uzdunih snopova plantarne aponeuroze (1) u potkoni sloj dolaze aa. digitales plantares communes (8) i nn. digitales
plantares communes (9). Aa. digitales plantares communes su obino nastavak aa. metatarsales plantares (str. 442.) i dijele se na aa.
digitales plantares propriae (10). Aa. digitales
plantares communes mogu, ali vrlo rijetko,
potjecati iz arcus plantaris superficialis.
Meutim, esto moe i r. superficialis (4) a.
plantaris medialis preuzeti opskrbu krvlju
medijalne strane palca kao a. digitalis plantaris propria prima (11). Nn. digitales plantares communes (9) dijele se pod koom na
nn. digitales plantares proprii (12).
ilno-ivani putevi
Planta pedis 441
Planta pedis, povrinski sloj
Varijacije arterija tabana

(prema Lippertu)
Planta pedis, nastavak (A, B)

Dubinski sloj (A)
ilno-ivani putevi
Kad se uklone aponeurosis plantaris i m.

flexor digitorum brevis (1) prikau se medijalni i lateralni krvnoilno-ivani snop tabana. Medijalno uz m. abductor hallucis (2)
stiu a. plantaris medialis (3), njezine pratee
vene i n. plantaris medialis (4) na taban. A.
plantaris medialis (3) prolazi ee lateralno
i rjee medijalno od medijalnoga plantarnoga ivca i dijeli se na r. superficialis (5) i r.
profundus.
R. superficialis (5) tee povrinski od m.
flexor hallucis brevis (6) i moe se iznimno
nastaviti u a. digitalis plantaris propria I. (7),
koju prati n. digitalis plantaris proprius I. (8),
to se ve prije odijelio od n. plantaris medialis (4). Potom se n. plantaris medialis (4)
dijeli na nn. digitales plantares communes I.,
II. i III. (9), koji daju ogranke za mm. lumbricales (10). Nn. digitales plantares communes
I.III. nastavljaju se u nn. digitales plantares
proprii (11). Katkad moe n. digitalis plantaris proprius (12) za kou lateralne strane etvrtoga prsta potjecati od n. plantaris medialis. Obino ovo podruje opskrbljuju ogranci
n. plantaris lateralis (13).
Lateralni ilno-ivani snop prolazi medijalno od m. abductor digiti minimi (14) prema
prstima i ine ga (od medijalno prema lateralno n. plantaris lateralis (13) i a. plantaris
lateralis (15) s prateim venama (16). A. plantaris lateralis dijeli se u r. superficialis (17) i r.
profundus (18). R. superficialis opskrbljuje
lateralni rub tabana i maloga prsta, a r. profundus sudjeluje u tvorbi arcus plantaris profundus (19).
N. plantaris lateralis (13) daje grane za miie koji polaze s petne kosti, a takoer daje
i ogranke za inervaciju koe lateralnoga ruba stopala. Dijeli se na r. superficialis (20) i
ramus profundus (21). R. superficialis osim
koe inervira miinim ograncima m. flexor
digiti minimi brevis (22) i m. lumbricalis IV.
(23). Kou maloga prsta i lateralnu plohu etvrtoga prsta inerviraju nn. digitales plantares
communes (24), koji se dijele na nn. digitales
plantares proprii (25). R. profundus (21) prati arcus plantaris profundus i inervira osim
mm. interossei jo i m. adductor hallucis i m.
opponens digiti minimi.
Arcus plantaris profundus (B)
Ako uklonimo m. quadratus plantae (26) i

tetive m. flexor digitorum longus (27) te caput
obliquum m. adductor hallucis (28) moemo
vidjeti arcus plantaris profundus (19).
Arcus plantaris profundus se nalazi na mm.
interossei i anastomozira s r. plantaris profundus (29), granom a. dorsalis pedis. Od
plantarnoga luka prolaze tri do etiri aa. metatarsales plantares (30), koje najee daju
aa. digitales plantares communes (31).Ove se
dijele na aa. digitales plantares propriae (32).
O varijacijama arcus plantaris profundus vidi str. 440.
33 mm. interossei plantares,
34 caput transversum m. adductor hallucis.
ilno-ivani putevi
Planta pedis (nastavak) 443
Planta pedis, dubinski sloj
Arcus plantaris
445
Za sve koji ele znati vie

U medicini postoji stoljetna tradicija imenovanja tvorbi, bolesti, dijagnoza, dijagnostikih postupaka ili stanja po osobi koja ih
je prva opisala. Naalost, nepoznavanje povijesti dovelo je do pojave uporabe drugog,
treeg ili ak etvrtog opisivaa namjesto
izvornog autora. Primjerice, petnaestak autora je, tijekom stoljea, opisalo preponsku
svezu, a njihovi su uenici njima u ast
davali razliite nazive toj svezi. To je dovelo
do nazivlja poput Popart-ove ili Cooper-ove
sveze, iako su tu svezu, lig. Inguinale, Vesalius te njegov uenik Fallopio otkrili i opisali
jo u 16. stoljeu.
Nedosljedno pridravanje pravilu imenovanja prvih opisivaa dovelo je do kaotine

situacije u kojoj se pojedini nazivi povezuju
s potpuno krivim imenima. Do sredine 20.
stoljea to je nagnalo anatome u Europi da
odustanu od eponima (davanja naziva po
imenu autora), te da uvedu samo latinsko
nazivlje za opise i stanja. Naalost, ovoj se
praksi nije dosljedno pridravalo, posebice u
SAD, tako da je postalo nuno, kako je prikazano u privitku, navesti najvanija osobna
imena, u ovome sluaju ona povezana s lokomotornim sustavom.
446 Literatura
Literatura
Iz brojnih udbenika, prirunika, monografija i objavljenih asopisa navodi se samo mali izbor
tema za pojedina poglavlja u kojima se nalaze podatci o ostaloj literaturi.
Udbenici i prirunici
Bardeleben, K.: Handbuch der Anatomie des Menschen, Bd. II. Fischer, Jena, 1908-1912.
Benninghoff: Makroskopische Anatomie, Embryologie und Histologie des Menschen, 15. Aufl., Bd. I,
hrsg. von D. Drenckhahn u. W. Zenker, Urban &
Schwarzenberg, Mnchen-Wien-Balti.
Braus, H.: Anatomie des Menschen, 3. Aufl., Bd. I, hrsg. von C. Elze. Springer, Berlin 1954.
Bucher, O., H. Wartenberg: Cytologie, Histologie
und mikroskopische Anatomie des Menschen, 11.
Aufl. Huber, Bern 1989.
Feneis, H.: Anatomisches Bildwrterbuch, 6. Aufl.
Thieme, Stuttgart 1988.
Figge, F. H. J., W. J. Hild: Atlas of Human Anatomy.
Urban & Schwarzenberg, Mnchen 1974.
Frick, H., H. Leonhardt, D. Starck: Taschenlehrbuch
der gesamten Anatomie, Bd. 1 u. 2, 3. Aufl., Thieme, Stuttgart 1987.
Gardner, E., J. D. Gray, R. ORahilly: Anatomy, 4. Aufl.
Saunders, Philadelphia 1975.
Grosser, O.: Grundri der Entwicklungsgeschichte
des Menschen, 7. Aufl., hrsg. von R. Ortmann,
Springer, Berlin 1970.
Hafferl, A.: Lehrbuch der topographischen Anatomie,
3. Aufl., hrsg. von W. Thiel. Springer.
Hollinshead, W. H.: Functional Anatomy of the Limbs
and Back, 4. Aufl. Saunders, Philadelphia.
Kremer, K., W. Lierse, W. Platzer, H. W. Schreiber, S.
Weller (Hrsg.): Chirurgische Operationslehre. Hals und Gefe. Thieme, Stuttgart 1989.
Lang, J., W. Wachsmuth: Praktische Anatomie, Bein
und Statik, Bd. 1/4,2. Aufl. Springer, Berlin.
Langmann, J.: Medizinische Embryologie, 8. Aufl.
von Lanz, T., W. Wachsmuth: Praktische Anatomie,
Bd. 1/2: Hals. Springer, Berlin 1955.
von Lanz, T., W. Wachsmuth: Praktische Anatomie,
Bd. 1/3; Arm, 2. Aufl. Springer, Berlin 1959.
Leonhardt, H.: Histologie, Zytologie und Mikroanatomie des Menschen, 8. Aufl. Thieme, Stuttgart.
Mc Gregor, A. L., J. du Plessis: A Synopsis of Surgical
Anatomy, 3. Aufl. Wright, Bristol 1969.
Montgomery, R. L., M. C. Singleton: Human Anatomy Review. Pitman Medical, London 1975.
Nishi, S.: Topographical Atlas of Human Anatomy,

Bd. I-IV. Kanehara Shuppan, Tokyo 1974-1975.
Pernkopf: Anatomie, Bd. 1 u. 2, hrsg. von W. Platzer, 3. Aufl., Urban u. Schwarzenberg, MnchenWien-Baltimore, 1987-1989.
Rauber/Kopsch: Lehrbuch und Atlas der Anatomie
des Menschen, Bd. I: Bewegungsapparat, hrsg. von
B. Tillmann, G. Tndury. Thieme, Stuttgart.
Reiffenstuhl, G., W. Platzer, P.-G. Knapstein: Die vaginalen Operationen, 2. Aufl., Urban & Schwarzenberg, Mnchen-Wien-Baltimore 1994.
Saegesser, M.: Spezielle chirurgische Therapie, 10.
Aufl. Huber, Bern 1976.
Sobotta: Atlas der Anatomie, Bd. 1 u. 2, 20. Aufl. hrsg.
von R. Putz, u. R. Pabst, Urban und Schwarzenberg, Mnchen-Wien-Baltimore 1994.
Starck, D.: Embryologie, 3. Aufl. Thieme, Stuttgart.
Tischendorf, F.: Makroskopisch-anatomischer Kurs,
3. Aufl. Fischer, Stuttgart 1979.
Tittel, K.: Beschreibende und funktionelle Anato-Fischer, Stuttgart.
Tndury, G.: Angewandte und topographische Anatomie, 5. Aufl. Thieme, Stuttgart 1981.
Williams, P. L, R. Warwick, M. Dyson, L H. Bannister:
Grays Anatomy, 37. Aufl. Churchill, Livingstone,
Edinburgh 1989.
Opa anatomija
Barnett, C. H.: The structure and functions of synovial joints. In: Clinical Surgery, hrsg. von Rob, C.,
R. Smith: Butterworth, London 1966 (S.328).
Barnett, C H., D. V. Davies, M. A. Mac Conaill: Synovial Joints, Their Structure and Mechanics. Longman, London 1961.
Basmajian, J. V.: Muscles Alive, 3. Aufl. Williams
&Wilkins, Baltimore 1974.
Bernstein, N.: The Coordination and Regulation of
Movements. Pergamon Press, Oxford 1967.
Bourne, G. H.: Biochemistry and Physiology of Bone,
2. Aufl., Bd. I: Structure. Academic Press, NewYork 1972.
Bourne, G. H.: The Structure and Function of Muscle, 2. Aufl., Bd. I: Structure. Academic Press, New
York 1972.
Literatura 447
Brookes, M.: The Blood Supply of Bone. Butterworth,
London 1971.
Dowson, D., V. Wright, M. D. Longfield: Human joint
lubrication. Bio-med. Engng 4 (1969) 8-14, 160165, 517-522.
Freeman, M. A. R.: Adult Articular Cartilage. Pitman,
London 1973.
Haines, R. W., A. Mohiudin: The sites of early epiphyseal union in the limb girdles and major long
bonesof man. J. Anat. (Lond.) 101 (1967) 823-831.
Hancox, N. M.: Biology of Bone. Cambridge University Press, London 1972.
Jonsson, B., S. Reichmann: Reproducibility in kinesiologic EMG-investigation with intramuscular
electrodes. Acta morphol. neerl. scand. 7 (1968)
73-90.
Joseph, J.: Mans Posture: Electromyographic Studies.
Thomas, Springfield/III 1960.
Kapandji, J. A.: The Physiology of Joints, 2. Aufl., Bd.
I-III. Longman, London 1970/71/74.
MacConaill, M. A., J. V. Basmajian: Muscles and Movements. Williams & Wilkins, Baltimore 1969.
Mysorecar, V. R.: Diaphyseal nutrient foramina in
human long bones. J. Anat. (Lond.) 101 (1967)
813-822.
Rasch, P. J., R. K. Burke: Kinesiology and Applied
Anatomy, 5. Aufl. Lea & Febiger, Philadelphia
1974.
Russe, O. A., J. J. Gerhardt, O. J. Russe: Taschenbuch
der Gelenkmessung mit Darstellung der NeutralNull-Methode und SFTR-Notierung. 2. Aufl. Huber, Bern 1982.
Serratrice, G., J. Eisinger: Innervation et circulation
osseuses diaphysaires. Rev. Rhum. 34 (1967) 505519.
Smith, D. S.: Muscle. Academic Press, New York
1972.
Trup
Beck, A., J. Killus: Mathematisch statistische Methoden zur Untersuchung der Wirbelsulenhaltung
mittels Computer. Biomed. Techn. 19 (1974) 7274.
Bowden, R., H. El-Ramli: The anatomy of the oesophageal hiatus. Brit. J. Surg. 54 (1967) 983-989.
Cavallotti, C: Morfologia del trigoni lombocostali
del diaframma umano. Acta med. Rom 6 (1968)
21-29.
Condor, R. E.: Surgical anatomy of the transversus
abdominis and transversalis fascia. Ann. Surg. 173
(1971) 1-5.
Danburg, R.: Functional anatomy and kinesiology
of the cervical spine. Manu. Med. 9 (1971) 97-101.
Diaconescu, N., C Veleanu: Die Wirbelsule als formbildender Faktor. Acta anat. (Basel) 73 (1969)
210-241.
Donisch, E. W., W. Trapp: The cartilage endplates of
the human vertebral column (some considerations
of postnatal development). Anat. Rec. 169 (1971)
705-716.
Doyle, J. F.: The superficial inguinal arch. A reassessment of what has been called the inguinal ligament. J. Anat. (Lond.) 108 (1971) 297-304.
Drexler, L: Rntgenanatomische Untersuchungen
ber Form und Krmmung der Halswirbelsule
in den verschiedenen Lebensaltern. Hippokrates,
Stuttgart 1962.
Epstein, B. S.: The Vertebral Column. Year Book Medical Publishers, Chicago 1974.
Franois, R. J.: Ligament insertions into the human
lumbar body. Acta anat. (Basel) 91 (1975) 467480.
Groeneveld, H. B.: Metrische Erfassung und Definition von Rckenform und Haltung des Menschen.
Hippokrates, Stuttgart 1976.
Helmy, I. D.: Congenital diaphragmatic hernia (A
study of the weakest points of the diaphragm by
dissection and a report of a case of hernia through
the right foramen of Morgagni. Alexandria med. J.
13 (1967) 121-132.
Hesselbach, A. K.: Die Erkenntnis und Behandlung
der Eingeweidebrche, Bauer u. Raspe, Nrnberg
1840.
Johnson, R. M., E. S. Crelin, A: A. White et al.: Some
new observations on the functional anatomy of
the lower cervical spine. Clin. Orthop. 111 (1975)
192-200.
Kapandji, I. A.: LAnatomie fonctionelle du rachis lombo sacre. Acta orthop. belg. 35 (1969) 543-566.
Krmer, J.: Biomechanische Vernderungen im lumbalen Bewegungssegment. Hippokrates, Stuttgart
1973.
Krmpotic-Nemanic, J., P. Keros: Funktionale Bedeutung der Adaption des Dens axis beim Menschen.
Verh. anat. Ges. (Jena) 67 (1973) 393-397.
Langenberg, W: Morphologie, physiologischer Querschnitt und Kraft des M. erector spinae im Lumbalbereich des Menschen. Z. Anat. Entwickl. Gesch. 132 (1970) 158-190.
Liard, A. R., M. Latarjet, F. Crestanello: Precisions
anatomiques concernant la partie superieure du
muscle grand droit de labdomen et de sa gaine. C.
R. Ass. Anat. 148 (1970) 532-542.
Ludwig, K. S.: Die Frhentwicklung des Dens epistrophei und seiner Bnder beim Menschen. Morphol. Jb. 93 (1953) 98-112.
448 Literatura
Ludwig, K. S.: Die Frhentwicklung des Atlas und der
Occipitalwirbel beim Menschen. Acta anat. (Basel) 30 (1957) 444-461.
Lytle, W. J.: The inguinal and lacunar ligaments. J.
Anat. (Lond.) 118 (1974) 241-251.
MacVay, C B.: The normal and pathologic anatomy
of the transversus abdominis muscle in inguinal
and femoral hernia. Surg. Clin. N. Amer. 51 (1971)
1251-1261.
Mambrini, A., M. Argeme, J. P. Houze, H. Isman: A
propos de lorifice aortique du diaphragme. C. R.
Ass. Anat. 148 (1970) 433-441.
Nathan, H., B. Arensburgh: An unusual Variation in
the fifth lumbar and sacral vertebrae: a possible
cause of vertebral canal narrowing. Anat. Anz. 132
(1972) 137-148.
Niethard, F. U.: Die Form-Funktionsproblematik des
lumbosakralen berganges. Hippokrates, Stuttgart 1981.
Okada, M., K., Kogi, M. Ishii: Endurance capacity of
the erectores spinae muscles in static work. J. Anthrop. Soc. Nippen 78 (1970) 99-110.
Pierpont, R. Z., A. W. Grigoleit, M. K. Finegan: The
transversalis fascia. A practical analysis of an enigma. Amer. Surg. 35 (1969) 737-740.
Platzer, W.: Funktionelle Anatomie der Wirbelsule.
In: Erkrankungen der Wirbelsule, hrsg. von R.
Bauer. Thieme, Stuttgart 1975 (S.1-6).
Platzer, W.: Die zervikokraniale Obergangsregion in
Kopfschmerzen, hrsg. von H. Tilscher et al. Springer, Berlin 1988.
Prestar, F. L, R. Putz: Das Lig. longitudinale posterius
Morphologie und Funktion. Morphol. Med. 2
(1982) 181-189.
Putz, R.: Zur Manifestation der hypochordalen Spangen im cranio-vertebralen Grenzgebiet beim Menschen. Anat. Anz. 137 (1975) 65-74.
Putz, R.: Charakteristische Fortstze Processus uncinati als besondere Merkmale des 1. Brustwirbels. Anat. Anz. 139 (1976) 442-454.
Putz, R.: Zur Morphologie und Rotationsmechanik
der kleinen Gelenke der Lendenwirbel. Z. Orthop.
114 (1976) 902-912.
Putz, R.: Funktionelle Anatomie der Wirbelgelenke.
Putz, R., A. Pomaroli: Form und Funktion der Articulatio atlanto-axialis lateralis. Acta anat. (Basel) 83
(1972) 333-345.
Radojevic, S., E. Stolic, S. Unkovic: Le muscle cremaster de lhomme (Variations morphologiques et
importance pratique). C. R. Ass. Anat. 143 (1969)
1383-1386.
Reichmann, S., E. Berglund, K. Lundgren: Das Bewegungszentrum in der Lendenwirbelsule bei
Flexion und Extension. Z. Anat. Entwickl.-Gesch.

138 (1972) 283-287.
Schlter, K.: Form und Struktur des normalen und
des pathologisch vernderten Wirbels. Hippokrates, Stuttgart 1965.
Shimaguchi, S.: Tenth rib is floating in Japanese. Anat.
Anz. 135 (1974)72-82.
de Sousa, O. M., J. Furlani: Electromyographic study
of the m. rectus abdominis. Acta anat. (Basel) 88
(1974) 281-298.
Steubl, R.: Innervation und Morphologie der Mm. levatores costarum. Z. Anat. Entwickl.-Gesch. 128
(1969) 211-221.
Takebe, K., M. Vitti, J. v. Basmajian: The functions
of semispinalis capitis and splenius capitis muscles. An electromyographic study. Anat. Rec. 179
(1974) 477-480.
Taylor, A.: The contribution of the intercostal muscles
to the effort of respiration in man. J. Physiol. (Lond.) 151 (1960) 390-402.
Taylor, J. R.: Growth of human intervertebral discs
and vertebral bodies. J. Anat. (Lond.) 120 (1975)
49-68.
Tndury, G.: Entwicklungsgeschichte und Fehlbildungen der Wirbelsule. Hippokrates, Stuttgart
1958.
v. Torklus, D., W. Gehle: Die obere Halswirbelsule, 3.
Aufl. Thieme, Stuttgart 1987.
Veleanu, C, U. Grun, M. Diaconescu, E. Cocota: Structural peculiarities of the thoracic spine.
Their functional significance. Acta anat. (Basel)
82(1972) 97-107.
Witschel, H., R. Mangelsdorf: Geschlechtsunterschiede am menschlichen Brustbein. Z. Rechtsmed. 69
(1971) 161-167.
Zaki, W: Aspect morphologique et fonctionnel de lanulus fibrosus du disque intervertebral de la colonne cervicale. Buli. Ass. Anat. 57 (1973) 649-654.
Zukschwerdt, L., F. Emminger, E. Biedermann, H.
Zettel: Wirbelgelenk und Bandscheibe. Hippokrates,
Stuttgart 1960.
Gornji udovi
Basmajian, J. V., W. R. Griffin jr.: Function of anconeus muscle. An electromyographic study. J. Bone
Jt. Surg. 54-A (1972) 1712-1714.
Basmajian, J. V., A. Travill: Electromyography of the
pronator muscles in the forearm. Anat. Rec. 139
(1961) 45-49.
Bearn, J. G.: An electromyographical study of the
trapezius, deltoid, pectoralis major, biceps and triceps, during static loading of the upper limb. Anat.
Rec. 140 (1961) 103-108.
Literatura 449
Bojsen-Mller, F., L. Schmidt: The palmar aponeurosis and the central spaces of the hand. J. Anat. (Lond.) 117 (1974) 55-68.
Christensen, J. B., J. P. Adams, K. O. Cho, L. Miller:
A study of the interosseous distance between the
radius and ulnar during rotation of the forearm.
Anat. Rec. 160 (1968) 261-271.
ihk, R.: Ontogenesis of the Skeleton and the Intrinsic Muscles of the Hand and Foot. Springer, Berlin
1972.
Clarke, G. R., L. A. Willis, W. W. Fish, P. J. R. Nichols: Assessment of movement at the glenohumeral
joint. Orthopaedics (Oxford) 7 (1974) 55-71.
Dempster, W. T.: Mechanisms of shoulder movement.
Arch. phys. Med. 46 (1965) 49-70.
Doody, S. G., L Freedman, J. C. Waterland: Shoulder
movements during abduction in the scapular plane. Arch. phys. Med. 51 (1970) 595-604.
Dylevsky, I.: Ontogenesis of the M. palmaris longus in
man. Folia morphol. (Prague) 17 (1969) 23-28.
Franzi, A. T., E. Spinelli, G. Ficcarelli: Variazione del
muscolo palmare lungo: Contributo alla casistica.
Quad. Anat. prat. 25 (1969) 71-76.
Garn, S. M., C. G. Rohman: Variability in the order
of ossification of the bony centers of the hand and
wrist. Amer. J. phys. Anthropoi. (N.S.) 18 (1960)
219-230.
Glasgow, E. F.: Bilateral extensor digitorum brevis manus. Med. J. Aust. 54 (1967) 25.
Hohmann, G.: Hand und Arm, ihre Erkrankungen
und deren Behandlung. Bergmann, Mnchen
1949.
Jonsson, B., B. M. Olofsson, L C. Steffner: Function of
the teres major, latissimus dorsi and pectoralis major muscles. A preliminary study. Acta morphol.
neerl.-scand. 9 (1972) 275-280.
Kaneff, A.: ber die wechselseitigen Beziehungen
der progressiven Merkmale des M. extensor pollicis brevis beim Menschen. Anat. Anz. 122 (1968)
31-36.
Kapandji, A.: La rotation du pouce sur son axe longitudinal lors de lopposition. Rev. chir. Orthop. 58
(1972) 273-289.
Kauer, J. M. G.: The interdependence of carpal articulation chains. Acta anat. (Basel) 88 (1974) 481501.
Kauer, J. M. G.: The articular disc of the hand. Acta
anat. (Basel) 93 (1975) 590-605.
Kiyosumi, M.: New ligaments at articulationes manus. Kumamoto Med. J. 18 (1965) 214-227.
Krmpotic-Nemanic, J.: ber einen bisher unbeachteten Mechanismus der Fingergrundgelenke.
Gegenseitige Lngsverschiebung der Finger bei
der Flexion. Z. Anat. Entwickl.-Gesch. 126 (1967)

127-131.
Kuczynski, K.: Carpometacarpal joint of the human
thumb. J. Anat. (Lond.) 118 (1974) 119-126.
Landsmeer, J. M. F.: Atlas of the Hand. Churchill, Livingstone, Edinburgh 1976.
Lewis, O. J., R. J. Hamshere, T. M. Bucknill: The anatomy of the wrist joint. J. Anat. (Lond.) 106 (1970)
539-552.
Long, C: Intrinsic-extrinsic muscle control of the fingers. Electromyographic studies. J. Bone Jt. Surg.
50-A (1968) 973-984.
McClure, J. G., R. Beverly: Anomalies of the scapula.
Clin. Orthop. 110 (1975) 22-31.
Metha, H. J., W. U. Gardner: A study of lumbrical
muscles in the human hand. Amer. J. Anat. 109
(1961) 227-238.
Mrvaljevic, D.: Sur les insertions et la perforation du
muscle coracobrachial. C. R. Ass. Anat. 139 (1968)
923-933.
Murata, K., K. Abe, G. Kawahara et al.: The M. serratus anterior of the Japanese. The area of its origin and its interdigitation with the M. obliquus
externus abdominis. Acta anat. Nippon. 43 (1968)
395-401.
Neiss, A.: Sekundre Ossifikationszentren. Anat. Anz.
137 (1975) 342-344.
Pauly, J. E., J. L. Rushing, L. E. Scheving: An electromyographic study of some muscles crossing the
elbow joint. Anat. Rec. 159 (1967) 47-54.
Poisel, S.: Die Anatomie der Palmaraponeurose. Therapiewoche 23 (1973) 33-37.
Ravelli, A.: Die sogenannte Rotatorenmanschette,
st. rzteztg. 13/14 (1974).
Renard, M., B. Blichet, A. Fonder, P. Poisson: Rle respectif des muscles souspineux et petit rond dans
l cinmatique de lhumerus. C. R. Ass. Anat. 139
(1968) 1266-1272.
Renard, M., A. Fonder, C. Mentre, B. Bliebet, J. Cayotte: Contribution l tude de la fonction du muscle
souspineux. Communication accompagne dun
film. C. R. Ass. Anat. 136 (1967) 878-883.
Roche, A. F.: The sites of elongation of the human metacarpals and metatarsals. Acat. anat. (Basel) 61
(1965) 193-202.
Schmidt, H.-M.: Die Guyonsche Loge. Ein Beitrag zur
klinischen Anatomie der menschlichen Hand. Acta anat. 131 (1988) 113-121.
Schmidt, H.-M., U. Lanz: Chirurgische Anatomie der
Hand. Hippokrates Verlag, Stuttgart 1992.
Shrewsbury, M. M., R. K. Johnson: The fascia of the
distal phalanx. J. Bone Jt. Surg. 57A (1975) 784788.
450 Literatura
Shrewsbury, M. M., M. K. Kuczynski: Flexor digitorum superficialis tendon in the fingers of the
human hand. Hand 6 (1974) 121-133.
Shrewsbury, M. M., R. K. Johnson, D. K. Ousterhout:
The palmaris brevis. A reconstruction of its anatomy and possible function. J. Bone Jt. Surg. 54-A
(1972) 344-348.
Soutoul, J. H., J. Castaing, J. Thureau, E. De Giovanni, P. Glories, M. Jan, J. Barbat: Les rapports tte
humrale-glne scapulaire dans dabduction du
membre superieur. C. R. Ass. Anat. 136 (1967)
961-971.
Stack, H. G.: The Palmar Fascia. Churchill, Livingstone, London 1973.
Strasser, H.: Lehrbuch der Muskel und Gelenkmechanik, Bd. IV: Die obere Extremitt. Springer, Berlin
1917.
Weston, W. J.: The digital sheaths of the hand. Aust.
Radiol. 13 (1969) 360-364.
Donji udovi
Ahmad, I.: Articular muscle of the knee: articularis
genus. Bull. Hospit. Dis. (N. Y.) 36 (1975) 58-60.
Altieri, E.: Aplasia bilaterale congenita della rotula.
Boll. Soc. Tosco-Umbra Chir. 28 (1967) 279-286.
Asang, E.: Experimentelle und praktische Biomechanik des menschlichen Beins. Med. Sport (Berl.) 13
(1973) 245-255.

Platzer 1.dio

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Platzer 1.dio

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

MANUALIA UNIVERSITATIS STUDIORUM ZAGRABIENSIS

UDBENICI SVEUILITA U ZAGREBU

MEDICINSKA NAKLADA ZAGREB

CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu

Odlukom Senata Sveuilita u Zagrebu br. 02-3192/3-2002. na sjednici

SUSTAV ORGANA ZA POKRETANJE

10. cjelokupno preraeno i nadopunjeno izdanje

1975, 1999 Georg Thieme Verlag,

Unsere Homepage: http://www.thieme.de

1. englesko izdanje 1978.

Zatiene oznake nisu posebno navedene, premda nije

Predgovor desetom izdanju

Predgovor prvome izdanju prvoga sveska

rao prvorazredne preparate i prikazao ih

Predgovor prvom izdanju

cije i malformacije razumljivije, u poglavlju

= arterija, krvna ila kucavica

Predgovor hrvatskom izdanju

Sustavna anatomija organa za kretanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35

Autohtono miije lea. . . . . . . . . . . . .

Dno male zdjelice . . . . . . . . . . . . . . . . 106

Gornji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109

Doseljeni miii trupa iji je

Donji udovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185

Stranja skupina natkoljeninih

Glava i vrat. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281

Jezina kost, os hyoideum . . . . . . . .

Topografija perifernih ilno-ivanih puteva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 333

Regio carpalis anterior. . . . . . . . . . .

Za one koji ele znati vie. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445

Dijelovi tijela (A, B)

Ope znaajke (A-G)

Sredinja (medijana, mediosagitalna) ravnina (8) poloena je kroz uzdunu i sagitalnu

Frontalna (koronarna) ravnina (10) odreena

Presjeci tijela i ope znaajke 3

mo u stanicama koje imaju drugaije zadae.

U citoplazmi razlikujemo tri sastavna dijela,

Povrina je plazmoleme esto nepravilna i

Dodatni stanini elementi

Stanina je membrana presvuena s oko 20

Tu u prvom redu ubrajamo endoplazmatski

Tu ubrajamo ribosome, lipide (11), glikogen

Shema stanice prema elektronskomikroskopskom nalazu (iz Faller. A.:

6 Opa anatomija: Stanica

Stanina jezgra (A, B)

ivotne pojave stanice (CH)

janje unutar stanice pri emu mitohondriji

Stanina jezgra, ivotne pojave stanica 7

Stanina jezgra, 12.000 poveanje.

Bijele krvne stanice sa spolnim

Epitelno tkivo (AG)

Svi epiteli imaju bazalnu membranu, membrana

Epitel moemo podijeliti i prema obliku i

Jednoslojni ploasti epitel

Jednoslojni kubini epitel

Jednoslojni cilindrini epitel

Vieslojni cilindrini epitel

Vieslojni ploasti neoroeni epitel

Vieredni epitel s trepetljikama

10 Opa anatomija: Tkiva

Vezivna i potporna tkiva

Embrionalno vezivno tkivo pojavljuje se u svom

Vezivno tkivo (A, B)