SADRAJ

1. UVOD

2. RASPAD SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE

2.1 Priprema naboja............................................................................................ 3

2.2 Izvanredni XIV kongres Saveza komunista Jugoslavije u sijenju 1990.........4

3. SLOBODNI IZBORI

3.2 Viestranaki izbori u ostalim jugoslavenskim republikama..........................9

4. ZAKLJUAK

11

5. LITERATURA

12

1. UVOD
Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija bila je zapravo Druga Jugoslavija ili Titova
Jugoslavija, a obuhvaala je dananje drave : Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu,
Srbiju, Crnu Goru, Kosovo i Makedoniju. Komunistika Jugoslavija proglaena je
deklaracijom u Jajcu u srednjoj Bosni 29. Studenog 1943. i postojala je sve do 1991. godine.
Na elu drave bio je Josip Broz, bravar upola Slovenac, a upola Hrvat, koji je u svojoj vojsci
partiznaskih gerilaca bio poznat kao Tito. Tito je bio jedini poslijeratni komunistiki voa
kojega na vlast nije postavila sovjetska sila, nego se do vrha popeo sam, te je zbog toga s
moskovske toke gledita bio opasno neovisan i previe ambiciozan. Tito je vodio neprekidnu
borbu da svi narodi Jugoslavije budu u jednakom poloaju stalnim nametanjem teorije
bratstva i jedinstva i guenjem svake manifestacije oivljavanja nacionalizma. Josip Broz Tito
umro je 4. svibnja 1980., a 10 godina kasnije raspala se i Socijalistika Federativna Republika
Jugoslavija.
Jugoslavija je od poetka, pa do pred kraj bila pod punom vlau Komunistike partije
Jugoslavije, koja kasnije mijenja ime u Savez komunista Jugoslavije (SKJ) na ijem je elu od
1939. pa sve do 1980. bio Josip Broz Tito. U okviru SKJ bile su osnovane : Komunistika
stranka Slovenije, Komunistika stranka Hrvatske, Komunistika partija Makedonije,
Komunistika partija Srbije, Komunistika partija Crne Gore, te Komunistika partija Bosne i
Hercegovine. SKJ je bio totalitarna drutveno-politika stranka Jugoslavije koje je provodila
unitarnu politiku, vodea uloga SKJ-a bila je zajamena ustavom iz 1946. SKJ se politiki i
formalno raspao nakon 14.-og izvanrednog kongresa u sijenju 1990.
Josip Broz Tito je svu vlast i sve kljune poloaje u dravi koncentrirao u svojim rukama i
njegov autoritet bio je neupitan do njegove smrti 1980. godine. Tita su usporeivali sa
divovskim hrastom u ijoj sjeni nita drugo ne moe rasti. Titova smrt bila je prekretnica. Za
2

vrijeme njegova ivota, vrh partije, s njim na elu, donosio je najvanije odluke neovisno o
Ustavu i zakonima. Njegovom smru nestao je autoritet i Jugoslavija je prema nekim
autorima, na odreen nain postala labava federacija partijskih drava.
Sustav kolektivnog rukovoenja po kojemu su se na najodgovornijim funkcijama predsjednici
kolektivnih tijela smjenjivali svaku godinu ili dvije oteavalo je provedbu nekih znaajnijih
inicijativa ili dugoronijih planova. Takva kadrovska politika nije bila sluajna - na elo SKJ
po pravilu su birani ljudi u koje nije bilo sumnje da e sauvati status quo, prema naelu, ako
se nita ne mijenja, Jugoslavija e se sauvati, u protivnom e se raspasti, tvrdio je desetak
godine poslije Branko Mamula1.

2. RASPAD SAVEZA KOMUNISTA JUGOSLAVIJE

2.1 Priprema naboja
Nakon Titove smrti najvie tijelo u SFRJ postaje kolektivno predsjednitvo od 8 lanova koji
se rotiraju na mjestu predsjedavajueg svakih 12 mjeseci. U jesen 1989. godine srpska
propaganda pojaava kampanju protiv drugih republika. U isto vrijeme izala je i
Miloevieva knjiga lanaka pod nazivom Godina raspleta. Nakon ustavnih amandmana
Srbija je postala puno monija od ostalih republika. Preuzevi vlast nad pokrajinama (Crna
Gora i Kosovo) imala je 3 glasa u osmolanom saveznom Predsjednitvu. Slovenija se bojala
tog nekontroliranog utjecaja pa je nastojala redefinirati Jugoslaviju kako bi oslabila vlast
centra. Srbija je bila uvjerena da e uvoenjem sustava jedan ovjek, jedan glas zaustaviti
snage koje razdiru federaciju2.
U jesen 1989. godine jaa pritisak Miloevieva pokreta i na Hrvatsku. irenje viestranaja i
jaanje opozicijskih stranaka srpski mediji ocjenjuju kao buenje retrogradnih ideja, a
1
2

Goldstein, I. Hrvatska 1918.-2008., EPH Liber, Zagreb 2008., str 590.-591.

Silber-Little, Smrt Jugoslavije, Otokar Kreovani, Opatija 1996., str. 62

tvrdilo se da je na djelu i buenje ustatva. Tadanja vladajua komunistika garnitura u

Hrvatskoj nije imala ni podrke ni ugleda u narodu, a ni snage da bi se mogla suprotstaviti
Miloeviu. Kada je reagirala bilo je to mlako i sa zakanjenjem, pa ju je javnost optuila za
hrvatsku utnju.
SKH (Savez komunista Hrvatske) je doao do zakljuka da nee moi dugo izdrati pritisak
Miloevia, pa su za desetak dana na kongresu se zauzeli za uspostavu viestranaja, odnosno
SKH je pokazao spremnost da stranka izae na viestranake izbore i prihvati demokratska
naela politike utakmice. Put u viestranaje za Hrvatsku bio je otvoren.3
2.2 Izvanredni XIV kongres Saveza komunista Jugoslavije u sijenju 1990.
Konani obraun Srbije i Slovenije dogodio se upravo na XIV izvanrednom kongresu SKJ 23.
sijenja 1990. godine .
Zapisnici s partijskih sastanaka prije kongresa otkrivaju koliko je neprijateljstvo naraslo.
inilo se da se ni u emu nisu slagali. Prepirali su se ak i kojom pjesmom otvoriti XIV
kongres SKJ, da li Internacionalom, dravnom himnom Hej Slaveni ili pjesmom Jugoslavijo.
Ivica Raan je u jednom trenutku rekao: Nije vano kako poinjemo, ali vano je da s
Jugoslavijom zavrimo. Oito nije zapazio ironiju dok svi drugi nisu prasnuli u smijeh.
Delegati su se na tom zadnjem zasjedanju prepirali oko sudbine Partije. inilo se da ponor
izmeu Srbije s jedne i Slovenije i Hrvatske s druge strane, postao nepremostiv. Obje su
zapadne republike raspisale slobodne izbore za proljee. Komunizam je diljem Europe bio u
agoniji. Jugoslavenski partijski elnici nisu se u tri dana uspjeli nimalo pribliiti sporazumu o
budunosti organizacije. Naprotiv, propala je svaka nada za pomirbu4.

3
4

Goldstein, I. Hrvatska 1918.-2008., EPH Liber, Zagreb 2008., str 644.-645.

Silber-Little, Smrt Jugoslavije, Otokar Kreovani, Opatija 1996., str. 68- 69

Slovenska delegacija napustila je Kongres. Mnogi srpski delegati pljeskali su njihovom

izlasku, uvjereni da su pobijedili Slovence. Ivica Raan se obavezao da e njegova delegacija
izai ukoliko Slovenci napuste Kongres. Miloevi se na to nije osvrtao. U znak potpore
Slovencima hrvatska je delegacija napustila Kongres.
Milan Kuan, nekadanji predsjednik Slovenije, u intervjuima za Radio Slobodna Europa
nazvanima Svjedoci raspada, komentirao je XIV Kongres SKJ-a :
Prije tog kongresa mi smo u Sloveniji imali svoju konferenciju, koja je formulirala na
program, poznat pod imenom "Europa danas". Mi smo sa tom koncepcijom demokratiziranja
drutva, uvoenja elemenata iz proizvodnje, utemeljenja zajednice na koncepciji pravne
drave i vladavine ljudskih prava i na koncepciji otvaranja zemlje ka Europi, ili na 14.
kongres Saveza komunista Jugoslavije. Taj kongres je u svojim dokumentima predlagao neto
potpuno drugo, potpuno drugu orijentaciju. Mi smo pokuali svojim prijedlozima,
amandmiranjem tih dokumenata, stvar okrenuti. Znali smo da neemo uspjeti, jer su
atmosfera i nain razmiljanja bili okrenuti u potpuno drugom pravcu. Spomenuli ste svae,
to nisu bile nae svae, ve je na tom kongresu izreeno mnogo runih rijei koje su
odraavale atmosferu i nivo tadanje politike kulture. (...) Mi smo otili. Ja sam na vrijeme
obavijestio gospodina Ivicu Raana da emo mi otii, ako glasanje o amandmanima bude
ovakvo kakvo smo pretpostavljali da e biti. On se dvoumio oko toga, je li to pametno ili nije.
(...) Velika veina je bila za to da i Hrvati urade isto to je uradila Slovenija. Kako su oni to
utemeljili, ne znam, ali nae utemeljenje je bilo pred oima svih, jer je to bila javna sednica
koju je prenosila televizija.5
Nijaz Durakovi, poetkom devedesetih poznat je bio kao elnik Saveza komunista BiH
komentirao je XIV Kongres drugaije :

Preuzeto sa : http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1045269.html ( 15. sijenja 2014.)

Slovenci su izali mimo dogovora. Spontano. (...) Oni su na brzinu sazvali sastanak i kad su
vidjeli da je njihovih tridesetak prijedloga odbijeno, ak i onih najbanalnijih, kao to sam ve
rekao, oni su se na brzinu dogovorili i napustli kongres, neki ak i sa suzama, poput Sonje
Lokar. Tu istu no su i Hrvati i Bosanci sazvali svoje delegacije. (...) I tada smo za divno udo
donijeli zajedniku odluku da i mi napustimo kongres. Ja se ni danas ne mogu nauditi kako
je to moglo proi. Jer, u naoj delegaciji je bilo raznih prononsiranih srpskih nacionalista,
pkrenuviv od Darinke urakovi.
Ja sam uoi samog kongresa dao intervju "Slobodnoj Dalmaciji" i on je izaao pod velikim
naslovom "Samoubojstvo Jugoslavije", 14. kongres - samoubojstvo Jugoslavije. Na taj
kongres nije trebalo ii, mi smo unaprijed znali da postoje nepomirljive ideoloke i politike
razlike izmeu razliitih delegacija.6
Kongres se rasplinuo u svau oko svakog aspekta politikog ivota i zavrio je raspadom
Saveza komunista Jugoslavije. XIV je Kongres bio posljednji na koji je dolo svih 6
jugoslavenskih republika. Popustilo je ljepilo koje je dralo na okupu Federativnu Republiku
Jugoslaviju. 7

6
7

Preuzeto sa : http://www.slobodnaevropa.org/content/article/1045343.html (15. sijenja 2014.)

Prilagoeno prema : Silber-Little, Smrt Jugoslavije, Otokar Kreovani, Opatija 1996., str. 70

3. SLOBODNI IZBORI
3.1 Viestranaki izbori u Hrvatskoj
Parlamentarni izbori 1990.godine nisu bili hrvatski u dananjem smislu te rijei. Naime bili su
to izbori za zastupnike u Saboru SKH, koja je jo uvijek bila u sastavu SFRJ, no ovi izbori bili
su znaajni jer su bili prvi viestranaki izbori u Hrvatskoj. Ovim inom poinje
osamostaljivanje Hrvatske.
U prvim mjesecima 1990. godine istinsko se viestranaje poelo iz Zagreba iriti i u druge
hrvatske gradove.. Najvri su bili stranaki simpatizeri u iroj zagrebakoj okolici i velikim
hrvatskim gradovima. 5. veljae 1990. Godine Republiki sekretarijat za upravu i pravosue
dao je predstavnicima osam stranaka rjeenja o registraciji ime je formalno obznanjen
politki pluralizam u Hrvatskoj. Te stranke bile su: Hrvatska demokratska stranka, Hrvatska
demokratska zajednica, Hrvatska kranska demokratska stranka, Hrvatski socijalno-liberalni
savez, Radikalno udruenje za Sjedinjene Europske Drave, Socijaldemokratska stranka
Hrvatske, Savez komunista Hrvatske i Socijalistiki savez radnog naroda Hrvatske. Do 9.
travnja u Republikom sekretarijatu za upravu i pravosue registrirane su 33 stranke, dok e
na izbore izai i druge drutveno-politike organizacije.
Kada su poetkom 1990. Bili raspisani slobodni izbori, moglo se pretpostaviti da e pobijediti
onaj tko birae uvjeri da e najee braniti ugroeni suverenitet Hrvatske i obraunati se sa
omrznutim komunistima. U tom natjecanju Franjo Tuman i njegov HDZ bili su najvei
favoriti.
Deseterolana Koalicija narodnog sporazuma bila je politiki centar; najjai u njoj bio je
HSLS, pa obnovljeni HSS. Na elu koalicije bili su ugledni voe iz 1971. godine Savka
Dabevi Kuar i Mirko Tripalo, pa su joj neki davali velike anse ak i za izbornu pobjedu.
7

No koalicija je teko poraena i dobila je rubno znaenje u parlamentu i politikom ivotu

openito. Savez komunista pod vodstvom Ivice Raana istupio je s posve novim programom
- otpor Miloevievoj politici, a za viestranaki sustav i parlamentarnu demokraciju. Zbog
toga su stranku i preimenovali u Stranku demokratskih promjena, a kasnije
Socijaldemokratska partija. Na izborima su nastupili u koaliciji sa Socijalistikom strankom
Hrvatske.
Izborni sustav je bio organiziran prema veinskom principu, u dva kruga. Ukoliko nitko od
kandidata u prvom krugu ne bi osvojio vie od 50 % glasova, glasanje se trebalo ponoviti u
drugom krugu, 14 dana kasnije. Limit za ulazak bio je 8% glasova. Prvi izbroni krug odran je
22. i 23. travnja, a drugi 6. i 7. svibnja 1990. godine.
Suprotno oekivanju izbornih dizajnera, bliskih SDP-u, tijekom predizborne kampanje HDZ
je pridobio veliku podrku birakog tijela. Kao i u drugim tranzicijskim zemljama izlazak
biraa na prve viestranake izbore bio je vrlo visok (83,7%). U najvanijem od tri saborska
doma, Zastupnikom, HDZ je ak imao dvotreinsku veinu.
Hrvatski komunisti priznali su poraz i smjena vlasti obavljena je bez potresa. Velika veina
Hrvata s radou i jakim nacionalnim nabojem doekala je pad komunizma. U Zagrebu i
Hrvatskoj odravani su mitinzi i prireena su razna slavlja. Ulice koje su nosila imena
znaajnih komunista, socijalista, boraca NOB-a, Srba i sl. preimenovane su i dobila su
hrvatska simbolina nazivlja.
Umnogome je zanemaren demokratski pristup trodiobe vlasti na zakonadavnu, izvrnu i
sudsku. Posvuda su na vodea mjesta ubrzo postavljeni lanovi HDZ-a ili njihovi suradnici,
pa se nije mogla uspostaviti nezavisnost institucija, nuna za funkcioniranje demokracije. Za
predsjednika predsjednitva Republike Hrvatske, faktinog efa drave izabran je Franjo
Tuman.
8

Viestranaki izbori u proljee 1990. godine bili su kljuan element pretvaranja totalitarnog u
demokratski politiki poredak, bez obzira to je jugoslavenski socijalizam bio daleko od
staljinistikog totalitarizma, a sustav koji je HDZ uspostavio daleko od zrele liberalne
demokracije.
Stvarajui atmosferu poslijeizborne euforije i agresivnog revanizma te najavljujui
samostalnost Hrvatske, mnogi su zanemarili ili podcijenili injenicu da je Hrvatska
dravnopravno jo u Jugoslaviji i da u njoj ivi gotovo pola milijuna Srba koji su se oslanjali
na Jugoslaviju, a sve vie bili manipulirani iz Srbije.8
Hrvatsko-srpski problem kulminirao je u kolovozu 1990. godine kada se pobunio dio srpskog
puanstva u Hrvatskoj, te je zapoeo Domovinski rat koji je zavrio u studenom 1995. godine.

3.2 Viestranaki izbori u ostalim jugoslavenskim republikama

Prvi viestranaki izbori u Sloveniji odrani su 8. travnja 1990. Pobijedila je opozicija sa 55%
glasova. Komunisti su izgubili vlast, ali za predsjednika Republike bio je odabran voa
slovenskih komunista Milan Kuan. U Makedoniji je takoer na izborima pobijedila opozicija
i jednako kao i u Sloveniji za predsjednika izabrali su Kiru Gligorova, koji je bio jedan od
vodeih makedonskih komunista. Njegovo neprocjenjivo iskustvo spasiti e Makedoniju
1992. Godine. U Bosni i Hercegovini izbori su bili 18. studenog 1990. Na izborima se
dogodio nezapamen sluaj. Graani BiH su kao po nacionalnom popisu glasali za svoje
nacionalne stranke : Hrvati za HDZ, Srbi za SDS, Muslimani za SDA. (Stranka demokratske
akcije). Stranku je osnovao Alija izetbegovi. Formalno je definirana kao stranka graana
Jugoslavije koji pripadaju muslimansko povijesno-kulturnom krugu. Jedino su u Srbiji i Crnoj

Prilagoeno prema : Goldstein, I. Hrvatska 1918.-2008., EPH Liber, Zagreb 2008., str 648.-652

Gori na izborima 28.prosinca 1990. Pobijedili komunisti, to je bio jasan znak da veliki dio
naroda podrava Savez komunista.

10

4. ZAKLJUAK

Jugoslavija je od poetka, pa do samog kraja bila pod vlau Komunistike partije Jugoslavije
(kasnije Savez komunista Jugoslavije (SKJ) ) na ijem je elu od 1939. pa sve do svoje smrti
1980. bio Josip Broz Tito. Titova smrt bila je prekretnica koje je utjecala na sudbinu
Jugoslavije. Za vrijeme njegova ivota, vrh partije, s njim na elu, donosio je najvanije
odluke neovisno o Ustavu i zakonima. Nakon Titove smrti nestao je autoritet i Jugoslavija je
postala labava federacija partijskih drava.
Na zadnjem zasjedanju, odnosno XIV. Kongresu Saveza komunista Jugoslavije delegati su se
prepirali oko sudbine Partije. Neslaganja izmeu Srbije s jedne i Slovenije i Hrvatske s druge
strane, postala su nepremostiva. Obje su zapadne republike raspisale slobodne izbore za
proljee. Komunizam je diljem Europe bio u agoniji. U tri dana Kongresa, jugoslavenski
partijski elnici nisu se uspjeli pribliiti sporazumu o budunosti organizacije. Kongres koji je
Nijaz Durakovi nazvao samoubojstvom Jugoslavije se rasplinuo u svai oko svakog
aspekta politikog ivota i zavrio je formalnim raspadom Saveza komunista Jugoslavije.
XIV je Kongres bio posljednji na koji je dolo svih 6 jugoslavenskih republika. Nakon njega
sudbina Jugoslavije bila je jasna. Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija se
raspadala.
Viestranaki izbori u proljee 1990. godine bili su kljuan element pretvaranja totalitarnog u
demokratski politiki poredak. 8. listopada 1991. Slovenija i Hrvatska proglaavaju da je
odluka o osamostaljenu stupila na snagu.SFRJ je kao drava i slubeno prestala postojati.

11

5. LITERATURA
1. Goldstein I., Hrvatska 1918. - 2008. EPH Liber, Zagreb 2008.
2. Silber L. Little A., Smrt Jugoslavije, Otokar Kreovani, Opatija 1996.
3. Intervjui : http://www.slobodnaevropa.org/section/svjedoci/134.html (18.sijenja
2014.)
4. http://hr.wikipedia.org/wiki/Socijalisti
%C4%8Dka_Federativna_Republika_Jugoslavija (17. sijenja 2014.)
5. Odluka o raspisivanju izbora za zastupnike u Sabor SRH http://narodnenovine.nn.hr/clanci/sluzbeni/252535.html
6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Raspad_SFRJ#Prvi_vi.C5.A1estrana.C4.8Dki_izbori (15.
sijenja 2014.)

12