budlji- nekim nema ikana more. rio ne- lemih salalu fovan- stano dstvu vima, (rni maak Ovojsilno fantastiénoj, a ipak silno jednostavnoj pripovijesti, koju sam nakanio prenijeti na papir, niti oGekujem niti zahtije- vam da tko povjeruje. Zaista bih bio bezuman to oéekivati kad mi i sama osjetila odbacuju viastito svjedoéenje. A ipak, lud nisam - i sigurno je da ne sanjam. Ali sutra éu umrijeti, idanas ielim olakSati svoju duu. Neposredna mi je namjera podastri- jeti svijetu jednostavno, sazeto i bez popratnih primjedbi, niz obignih, svakidaSnjih zbivanja. Svojim su me posljedicama ta zbivanja uZasavala - ta su me zbivanja mu¢ila- ta su me zbivan- jauni8tila. A ipak, ne¢u ih nastojati protumatciti. Za mene su ona predstavljala gotovo samo stravu - mnogima se neée uéiniti tol- iko uZasna koliko baroques. Kasnije €e se moZda pronaci neki um koji Ge moje tlapnje svesti na nesto svakidasnje - neki um mirniji, logiéniji i znatno manje razdrazljiv od mojega, koji e spoznati uovim dogadajima koje iznosim s jezom, tek obiéan slijed vrlo logiénih uzroka i posljedica. Od djetinjstva sam bio poznat po popustljivosti i Govjecnosti Svoje Cudi, NjeZnost mojeg srca bijase toliko uoéljiva da je izaziv- ala porugu mojih prijatelja. Posebno sam volio Zivotinje, imoji su mi roditelji ugadali nabavkom najraznovrsnijih mezimaca. S nji- Ma sam provodio gotovo sve vrijeme, i nikad nisam bio sretniji nego kad bih ih hranio i milovao. Ta je osebujnost mojeg znataja rasla zajedno sa mnom, i u mojoj muzevnoj dobi bila mi je jedan od glavnih izvora uZitka. Onima koji su gajili sklonost prema kakvom vjernom i mudrom psu, ne moram se potruditi tumaci- narav ili snagu zadovoljstva koje se na taj nacin moze osjetiti. Postoji nesto u toj nesebitnoj i poZrtvovnoj Ijubavi zvijeri Sto dira Tavno u srce onoga, koji je Cesto imao prilike iskuSati nistavno Prijateljstvo i krhku vjernost pukog Covjeka. Ozenih se rano, i bio sam sretan 5to u svojoj Zeni nadoh narav veoma srodnu mojoj. Zapazivsi moju privrZenost kuénim mezimcima, nije propustala priliku pribaviti one najugodnije vrste. Drzali smo ptice, zlatne ribice, krasnog psa, kuni¢e, malog majmuna i jednog macka. Ovo posljednje bijase neobiéno velika ikrasna Zivotinja, potpuno crna i upravo zaprepascujuée mudra. wh. eGovoreéi o njegovoj inteligenciji, moja Je Zena, koja je u dnu dug bila dosta prozeta praznovjerjem, Cesto spominjala ono drevng vjerovanje u narodu po kojemu su sve ma¢ = zapravo prerusene vjestice. Nije o tome ikad ozbilino razglabala - a ija ne spomin jem tu okolnost ni zbog. kakvog DolleE mains nego sto je sluéaj. ve ovo trenutku, iskrsnula u sjeCanju. Pluton - to bijase ime matke - bio mi je najmiliji mezimac i drug u igri. Sam sam ga hranio ion me slijedio kamo god sam se kretao po kuCi. Tek sam ga s mukom mogao sprijeciti da me ne pratii po ulicama, © "Nase je prijateljstvo trajalo tako nekoliko godina, tijekom kojih je moja opéa Gud i znaéaj - djelovanje onog vraga Neumjereno- sti u piéu - pretrpjela (ram me je priznati) korjenitu promjenu na gore. Postajao sam iz dana u dan mrzovoljniji, razdraZijiviji, bezobzirniji prema tudim osje¢ajima. Dopustio sam sebi sluziti se neumjerenim rijetima u razgovoru sa svojom Zenom. Napo- kon, podvrgnuo sam je tak i nasilju. Moji su mezimci, dakako, bili prisiljeni osjetiti promjenu u mojoj naravi. Nisam ih samo zanemarivao, ve¢ i grubo s njima postupao. Prema Plutonu sam, medutim, zadrZao dovoljno po8tovanja, koje me spreéavalo da ga ne zlostavijam onako kao Sto sam bez ikakvih obzira zlostavijao kuni¢e, majmuna, pa ¢ak i psa, kad bi mise sluéajno naSao, ili iz privrzenosti, na’lina putu. Alimoja me bolest sve vise obuzima- la - jer koja je bolest nalik alkoholu? - inapokon éak i Pluton, koji je sad vec ostario, pa tako postao i ponedto razdraZljiv - éak je i Pluton poceo dolaziti u priliku iskusiti posljedice moje zle vole. Jedne noéi, vrativéi se ku¢i vrlo pijan s jednog od mojih lu- tanja po gradu, uéini mi se da macak izbjegava moju nazoénost Scepah ga; kad mi on, prestravljen mojom nasilnoséu, zubima zadade sitnu ranicu na ruci. Demonsko bjesnilo obuzme me is- tog Casa. ViSe sam sebe nisam poznavao. Moja nekadasnja dua kao da je odjednom izasla iz tijela; i vise nego sotona sama, pothranjena rakijom, promZe svako vlakno moje grade. Izvukoh iz dzepa prsluka nozi¢, rasklopih ga, S¢epah bijednu Zivotinjuza vrat i hotimiéno joj izrezah jedno oko iz o¢ne duplje! Rumenim, gorim, drhtim, dok biljezim to prokleto zvjerstvo. Kad mi se s jutrom vratio razum - kad mi je san raznio pare tog noénog razvrata - osjetih kao me obuzima napola uzZas, @ napola kajanje zbog zlocina koji sam podinio; ali bijage to u najboljem sluéaju tek slabagan i neodreden osje¢aj, i dusa pri tom nije bila ganuta. Ponovno se odah neumjerenosti, te ubrz0 utopih u vinu svekoliko sjeéanje na taj éin. _U meduvremenu, macak se polako oporavio, Duplja izgu- bijenog oka predstavijala je, istina, stravi¢an prizor, ali éinilo se da vie ne trpi nikakvu bol. Kretao se po ku¢i kao obiéno, ali 164 o je, kao &t se ja prik isprva b je me ne razdraze neopozit brigu. A rujem d srca - je koji usm kako ¢in nego zat usprkos naprost rekoh, u titom pr: nastavit Jednog j objesih ; rile iz 0 samzna ogrijesic smrtni naéi - al Najmilo to okrut vjese ok buktala, umaknu maljsko sam se ¢ Ne bi Posljedic ovdje izr mogucu valine. Z tojala od Otprilike kreveta. Sto sam tog zidausa na, koh 17a im, are Za, ou pri »1Z0 nilo vali je, kao 8to se moglo i oGekivati, bjeZao u silnom strahu éim bih ja pribliZio. Toliko mi je jo8 preostalo starih osjecaja da sam sprva bio rastuzen tom o¢iglednom nesklono&¢u stvorenja, ko- je me neko¢ toliko Kjubilo. Ali taj osjeéaj ubrzo ustuknu pred razdrazenos¢u. I tada naide, kao da mi priprema posljednji i neopozivi poraz, duh nastranosti. O tom duthu filozofija ne vodi brigu. A ipak, kao Sto sam siguran da moja dua Zivi, tako vje- rujem da je nastranost jedan od najiskonskijih poriva Ijudskog srca - jedan od onih nedjeljivih prvotnih Ginitelja ili osjeéaja, koji usmjeruju narav Govjeka. Tko se jo8 nije stotinu puta zatekao kako Gini nesto opako ili budalasto, ni iz kojeg drugog razloga, nego zato Sto zna da ne bi smio? Ne osjecamo li trajnu sklonost usprkos razlozima zdravog razuma, da kr8imo ono sto je Zakon, haprosto zato Sto znamo da on to i jest? Ovaj duh nastranosti, tekoh, uzrokovao je moju konaénu propast. BijaSe to ona nedo- kudiva GeZnja duse da samu sebe izjede - da vr8i nasilje nad vias. titom pritodom - da éinizlo samo radi zla sama - koja me tjerala nastaviti inapokon okonéati zlo koje nanesoh neduzZnoj Zivotinji Jednog jutra, posve hladnokrvno, nabacih mu oméu oko vrata i objesih ga o granu nekog drveta - objesih ga dok su mi suze cu- rile iz oGiju, i s najgoréim kajanjem u srcu ~ objesih ga zato Sto sam_znao da me ljubi, izato Sto sam znao da se nije nigim o mene Ogrijesio - objesih ga zato Sto sam znao da time éinim grijeh - smrtni grijeh, koji e toliko ugroziti besmrtnu mi dusu da ée se naéi - ako je to uopée moguée - van dosega beskrajnog milosrda Najmilosrdnijega i Najstrasnijega Boga. U no¢i onog dana, kad je to okrutno djelo potinjeno, trgnuo me iz sna povik “Vatra”! Za- vjese oko moga kreveta proZdirali su plamenovi. Citava je kuéa buktala. $ velikom smo mukom moja supruga, sluga i ja uspjeli umaknuti poZaru. Pustosenje je bilo potpuno. Citavo je moje ze- maljsko bogatstvo biJo izgubljeno, i od tada nadalje prepustio sam se o¢aju. Ne bi bilo dostojno pokuSati ustanoviti neki slijed uzroka i Posljedica izmedu te katastrofe i onog okrutnog zvjerstva. Ali ovdje iznosim lanac Cinjenica, ine Zelim ostaviti ni jednu jedinu mogu¢u kariku nesvrsenu. Dan poslije poZara posjetio sam raz- valine. Zidovi su se, osim jedne iznimke, urusili. Iznimka se sas: tojala od jednog pregradnog zida, ne vrlo debelog, koji se zadr2ao otprilike na sredini ku¢e, ina koga se prislanjalo uzglavlje mojeg kreveta. Zbuka je ovdje u velikoj mjeri odoljela djelovanju vatre ~ Sto sam pripisao Cinjenici da je bila tek nedavno nanesena. Oko tog zida okupila se gusta gomila, i cinilo se da veci broj osoba razgleda jedan njegov posebni dio s vrlo podrobnom i napetom paznjom. Rijeci “Cudnovatot” “neobiéno!” i drugi sli¢ni izrazi po- 165budili su moju znatizelju. Pristupio sam i ugledao, kao urezan y bareljefu na bijeloj povrsini, lik divovskog macka. Dojam je bio izazvan uistinu zaéudnom vjerodostojnosti. Oko vrata Zivoting nalazilo se s Kad prvi put spazih to prividenje - jedvasam mogaoipomis. | liti da bi moglo bitin to drugo - moja zaprepa’tenost i strah bi- lisu neizmjerni, Ali napokon mi u pomoé priskoti razmisiianje Maéak je, sjetio sam se, bio objesen u vrtu tik uz kuéu. Na znak uzbune za vatru, vrt je smjesta ispunila gomila - od koje jenee | ko zacijelo odsjekao 71 prozor, u moju odaju. To je vjeroj da me probude oda sna. Rt moje okrutnosti u masu svjeze razmazane Zbuke; a vapno j otinju od stabla i ubacio je, kroz otvoreni atno bilo uZinjeno s namjerom nje ostalih zidova utisnulo je Zrty nje, uz pomoé plamena i amonijaka iz leSa, izvelo zatim portret onako kao sam ga ja vidio. Premda sam tako besramno objasnio svom razumu, ako ne iu cijelosti i iznio, vojoj savjesti, zaéudnu Cinjenicu koju sam netom ona je ipak ostavila trag u mojoj masti. Mjesecima se nisam mogao osloboditi prividenja macka; i tijekom tog razdo- blja u duhu mi se ponovno pojavilo neki poluosjeéaj sliéan kaja- nju, ali to nije bio, Otisao sam tako daleko da sam ¢ak tugovao zbog gubitka Zivotinje, te poceo traziti oko sebe, u onim odvrat- nim sredinama koje sam redovito posjecivao, drugog mezimea iste vrste, i ponesto sli Jedne noi, dok sam sjedio, napola omamljen, u nekoj jazbini vise no sramotnoj, moju paznju iznenada privuée neki crni pred- met, koji je potivao na vrhu jedne od golemih baévi dzina, ili ru- , Sto sacinjavahu glavni namj bacve gledao neprestano veé nekoliko minuta, i ono sto me sad iznenadilo bijase Ginjenica da ranije nisam primijetio taj pred- met na njoj. Pristupih mu i dodirnuh ga rukom. BijaSe to crni maéak - vrlo velik - jednako tako velik kao Pluton, i potpuno naliknjemu u svakom pogledu osim u jednom. Pluton nije imao bijele dlake ni na jednom dijelu tijela; ali taj je magak imao veli- ku, premda neodredenu, mrlju bijeloga, koja je prekrivala gotovo cijelo podruéje prsa. ag Kada ga dodirnuh, on smjesta ustade, poéne glasno protrlja mi se o ruku, naizgled presretan sto sam ga zapazio. je dakle bilo upravo ono stvorenje za kojim sam tragao, Smjesta_ sam ponudio da ga otkupim od krémara; ali ta osoba nije pola gala nikakva prava na nj - nije nigta znala o njemu - nikad ga ranije nije vidjela, Nastavio sam ga milovati i kad sam se pripremio krenuti m kuci, 166 ‘a njemu, koji bi zauzeo njegovo mjesto. Staj prostorije. U vrhu sam te | | } } Zivotinja iskaze sklonost otpratiti me, Dopustio sam jo} - povre glak moje St klono sam privr som. | u gor srami ga pre ogavr ja jen najtis Sn raslar koju je kao bi je odvi medu.ezanu 1 je bio votinje pomis. rah bi- sljanje. ja znak je net- voreni njerom eartvu 10 je iz portret ako ne netom ima se do- nkaja- agovao ndvrat- szimca njesto. jazbini i pred- , iliru- sam te me sad j pred- to crni otpuno eimao povremeno se saginjuci i mazeéi je dok sam se kretao. Kad je sti- gla kuéi, smjesta se udomacila, i odmah postala veliki miljenik moje Zene Sto se mene tiée, ubrzo osjetih kako se u meni budi nes- Klonost prema njemu, Bilo je to upravo suprotno od onoga sto sam o¢ekivao; ali - ne znam kao ili za8to - njegova otigledna privréenost meni ispunjavala me znatnom odvratnoséu i bije- som. Polako i postupno taj osje¢aj odvratnosti i bijesa prerastose préinu mrZnje. Izbjegavao sam to stvorenje; stanovit osjecaj srama i spomen na ono prija’nje zvjersko djelo branio mi je da ga fizitki zlostavijam. Nekoliko ga tjedana nisam udario ili mu bilo kako nasilno naudio; ali postupno - vrlo postupno - stadoh ga promatrati s neizrecivim gadenjem i Sutke bjeZati iz njegove ogavne nazotnosti, kao od kuzna daha. Ono Sto je nedvojbeno poveéalo moju mréju prema Zivotin- jama bijase otkri¢e, onoga jutra posto sam je donio kui, da je, Poput Plutona, i ona takoder ligena jednog oka. Zbog te je okol \ Rosti, medutim, samo jo8 vise omiljela mojoj Zeni, koja je, kako ve rekoh, posjedovala u velikoj mjeri onu Ijudskost osjeéaja ko- Ja je nekoé bila moja bitna odlika, i izvor brojnih najéudnijih i najcistijih wZitaka S mojom odvratnoscu prema tom macku, medutim, kao da je asla njegova privrzenost meni. Slijedio je moje stope upornoé Koju je teSko itatelju uciniti shvatljivom. Gdje god bih sjeo, zavu- kao bi mi se pod stolac, ili bi mi skodio na krilo nameéuci mi svo- Jeodvratno umiljavanje. Ako bih ustao da zakoratim, zaSao bi mi medu noge, i tako me gotovo oborio na tlo, ili bi mi se, zakativ Se svojim dugim i o8trim kandZama za moju odjecu, uspeo na taj hatin do prsa. U takvim bi me trenucima, premda sam éeznuo da ga ubijem jednim udarcem, ipak nesto u tome prijecilo, djelo. micno spomen na moj nekadaénji zlovin, ali ponajvise - odmah éu priznati - apsolutni strah pred tom zvijeri Taj strah nije bio zapravo strah od tjelesnog zla - a ipak, NaSao bih se u nedoumici kako da je drugacije odredim. Gotovo Se sramim priznati - da, ak i ovoj Celiji zlocinca, gotovo se sra- mim priznati - da su strah i groza kojom me ta Zivotinja ispunja- Yala bili pojacani jednim od najludih prividenja koje je mogu Zamisliti. Moja mi je supruga skrenula paznju, vise no jednom, Na narav one mrije bijele dlake 0 kojoj sam govorio, i koja je pred. Stavijala jedinu vidljivu razliku izmedu ove nepoznate zvijeri One koje sam neko¢ umorio. Citatelj €e se prisjetiti da je ta mrlj Premda velika, isprva bila vrlo neodredena; ali postupno i spo- To ~ sporo tako da bijase gotovo neosjetno, te se moj razum du. Bo vremena borio to odbaciti kao plod maste - ona je napokon 167poprimila vrlo strogu odredenost obrisa. Bio je to sad prikaz jed. oa nog predmeta koji mogu imenovati samo s jezom - i zbog toga haa sam iznad svega mrzio tog monstruma, i strahovao,ibiobih ga - drum se oslobodio da sam imao hrabrosti ~ bila je to sad, kaZem, slika zidali jedne jezive - jedne grozne stvari - slika VJESALA! - oh, tog su- Za mornog i stranog oruda uZasa i zlocina - oruda samrtne muke aun ismrti! grubo Isad sam zaista zapao u toliki emer da je to prelazilo obiéan ti. Stor jjudski jad. A jedna nijema Zivotinja - koju sam nisko umorio - lagnin jedna nijema Zivotinja da pricinja meni - meni, Covjeku, stvore bi izgl nom na sliku i priliku Velikog Boga - toliko nepodnoiljiva jadal_ + namt Jao! Ni danju ni no¢u vise nisam znao za blagoslov odmora! Ti- ponov jekom prvoga, to me stvorenje nije ostavljalo ni trena samog; a , kritin za drugog trzao sam se, svakog sata, iz snova neizrecive j a Tu bih osjetio vruéi dah te stvari na svom licu, i njenu golu tezinu- sam u utjelovijenu moru koju nisam u stanju sresti sa sebe - koja mi utarnj vjetno leZala na srcu! muke, no izg! Pod pritiskom muka poput ove, podlegao je i posljednji slabasni ostatak dobra u meni. Opake misli postadoge mi je- dini prisni drugovi - misli beskrajno mraéne i opake. Zlo- volja mojeg uobi¢ajenog raspolozenja prerasla je u mrznju na svekolike pojave i svekoliko Govjecanstvo; dok je od iznenadnih cestih i nesavladivih provala bijesa kojima sam se sada slijepo | prepustao, moja strpljiva supruga, na Zalost! Trpjela ponajvise i bez mrmijanja. Jednog me dana pratila po nekom kuénom poslu u podrum sure zgrade, u kojoj nas je naga bijeda prisilila da obitavamo. Macak me slijedio niz strme stepenice i, zamalo me oborivsi | naglavee, razdrazilo do ludila. Podigavai sjekiru, i zaboravivsi usvom gnjevu djetinjastu grozu koja mi dotle zadrZavase ruku, usmjerio sam na Zivotinju udarac, koji bi se, dakako, pokazao {renutno smrtonosnim da je pao onako kao sam ja Zelio. Ali jé ‘aj udarac zaustavila ruka moje Zene. Natjeran tim mijeéanjem uu bjesnilo vise no demonsko, izvukao sam ruku iz njena stiskai uukopao joj sjekiru u mozak. Pala je na mjestu mrtva, bez glasa. , Cato sam izvrtio to jezivo umorstvo, smjesta samen INI i to savrseno promiéljeno, zadatka da sakrijem truplo. Z sam da ga iz ku¢e ne mogu iznij noét izlozim opasnosti da me susjeg we camiu ni noeu, a da mogu razlike naslag valja. ko dirs Pobjed najma sam mu iskopati rakuu podu podrume baciti ga uzdenac u dvoristu rity 8a spremiti robu, po uobiéajenom postupku, te onda poawatt 1 aad- sa sa <1 ke ni ii cs e 1a ih 20 2 i 0. i si u, a0 eci ci0 jao ga nese iz kuce: Napokon sam naiSao na rjesenje koje mise uéini- Fe mnogo boljim od dotadasnjih. Odlucio sam ga zazidati u po- drum - kako su, prema zapisima, redovnici u stednjem vijeku zidali svoje 2rtve. : Za svrhu poput ove podrum je bio vrlo prikladan. Zidovi su mu bili labavo gradeni, i nedavno su bili potpuno oZbukani grubom Zbukom, kojoj je vlaga u ozragju prijecila da se skru- ti, Stovi8e, u jednom se zidu nalazilo ispupéenje, uzrokovano jagnim dimnjakom ili kaminom, koje je bilo ispunjeno tako da bi izgledalo poput ostalih dijelova podruma. Uvjerio sam se da nam tom mjestu mogu lako razmaknuti cigle, umetnuti le, isve ponovno zazidati kao ranije, tako da ni jedno oko ne bi moglo ot- kriti niSta sumnjivo. 1u tom se proratunu nisam prevario. Pomo¢u motke lako sam uklonio cigle i, poSto sam truplo pailjivo polozio uz un- utarnji zid, podupro sam ga u tom poloZaju dok sam, bez velike muke, ponovno podigao cijelu gradevinu onako kako je izvor- no izgledala. Posto sam nabavio vapna, pijeska i strune, uza sve mogu¢e mjere opreza pripremio sam Zbuku koja se nije mogla razlikovati od stare, i s njom sam vrlo pazljivo premazao novu naslagu cigle. Kad sam zavréio, uvjerio sam se da je sve kako valja. Na zidu se ni po cemu nije moglo primijetiti da ga je net ko dirao. Smeée je s poda uklonjeno s najtemeljitijom paznjom. Pobjedonosno sam se osvrnuo i rekao sam sebi: “Dakle, ovdje, u najmanju ruku, moj trud nije uzaludan’ Slijede¢i mi je korak bio da potrazim zvijer, koja je bila uzrokom tolikoj nevolji; jer napo- kon sam évrsto nakanio ubiti je. Da sam je mogao susresti u tom trenutku, 0 njenoj sudbini ne bi bilo nikakve dvojbe; ali cinilo se da je lukavu Zivotinju preplasila silina mog prijasnjeg gnjeva, te se sklonila da mi se pokaze u mom trenutnom raspolozenju. Nemoguée je opisati, ni zamisliti dubok, blaen osje¢aj olakSan koji mi je odsutnost te omrazene Zivotinje izazivala u grudima. Nije se pojavila tijekom no¢i - i tako sam barem jednu noé, od njezina uvodenja u ku¢u, évrsto i mirno spavao; da, spavao, Cak is teretom umorstva na dusi! Progao je i drugi i tre¢i dan, a mojeg mucitelja jos uvijek ne bijase. Iznova sam stao disati kao slobodan éovjek. Monstrum je uuZasnom strahu pobjegao iz ovih prostora zauvijek! Nikad mi se vise ne¢e pojaviti pred o¢ima! Moja sre¢a bijase neizmjerna! Grijeh mojeg crnog Gina tek me malo uznemirivao. Bilo je post- avijeno nekoliko upita, ali je na sve spremno odgovoreno. Doslo Je tak do pretrage - ali nista se dakako nije moglo otkriti, drzao sam svoje buduce blazenstvo osiguranim. : Cetvrtog dana nakon umorstva, odred policajaca doSao je Posve neotekivano u kuéu, i ponovno je poceo vrlo temeljito 169pretrazivati prostorije. Siguran, medutim, u nemogucnost da se moje skroviste otkrije, nisam osje¢ao ni najmanju nelagody Policajci su mi naredili da ih pratim pri njihovu traganju. Nisy mimoisli ni jedan ugao ili zakutak. Inapokon, po tre¢i ili Getvrtj put, spustili'su se u podrum. Nijedan mi8ié mi nije zaigrao. Srce mi je udaralo mirno, kao u Govjeka koji sniva u neduZnosti. Ko raéao sam s kraja na kraj podruma. Prekrstio sam ruke na grudi- ma ilagodno Setao amo-tamo. Policajci su bili potpuno uvjereni, te su se pripremili za odlazak. Radost u mom srcu bijase suvise jaka da bi se mogla obuzdati. Gorio sam od Zelje da izresem ba- rem jednu rijeé, da pokazem svoju pobjedu i dvostruko uévrstim njihovo osvjedoéenje o mojoj nevinosti. “Gospodo, prozborih napokon, dok se skupina uspinjala ste penicama, “presretan sam sto sam otklonio vase sumnje. Zelim vam najbolje zdravije, i ne’to vise uljudnosti. Uzgred reéeno, gospodo, ovo je - ovo je vrlo dobro zidana kuéa” (U toj mahnitoj Zelji da kazem neéto prirodno, jedva sam znao Sto izgovaram) “Mogao bih re¢i, izvanredno dobro zidana kuéa. Ovi zidovi - zar odlazite, gospodo - ovi su zidovi vrlo dobro gradeni’; itu sam, iz puke bjesomuénosti razmetanja, snaZno pokucao bambusovim Stapom koji sam drZao u ruci, toéno po onom dijelu redova cigle iza kojih je stajao les moje rodene supruge. Ali neka me Bog zastiti i izbavi iz kandZa Sotone! Netom je odjek mojih udaraca utonuo u tiSinu, kad mi odgovori glas iz nutrine groba! - pla¢, isprva priguSen i isprekidan, poput jecanja djeteta, a zatim naglo prerastao u jedan dugacak, gla- san i neprekinut vrisak, potpuno neprirodan i neljudski - urlik - bolan krik, napola uZasnut a napola pobjedonosan, krik koji bi mogao odjeknuti samo iz pakla, istodobno iz grla prokletih u njihovim smrtnim mukama, i zlih duhova koji uZivaju u tom prokletstvu. Budalasto je govoriti o mojim viastitim mislima. Izgubivsi ravnotezu, zateturao sam k suprotnom zidu. U jednom je tre- nutku skupina na stepenicama stajala nepomitno, obuzeta sili- men eanie Fahopostovanja. U slijedecem, nekoliko je snaznih galo zid. Srusio se u cjelini. Les, veé u stanju znatnog raspadanja i oblijepljen zgruganom krviju, pojavio se uspravan pred promatracima. Na njegovoj glavi, crvenih razjapljenih us- ta i's jednim jedinim rasplamsanim okom, sjedila je ona jezi- va zvijer koje me prepredenost namamila u umorstvo, i koje Me izdajnicki glas izrucio krvniku. Zazid; jao sam to ma unutar grobnice! tog monstru 170 ini Jama Impia } Sangu Mors t Bik me naj bim sv razum sovi in straSno Usne st ove rije odluén } ji. Vidio znacila reéenice mena, i u ono ne neprimje prostorij stolu. Uj bijeli vitk pade dus u tijelu tr