Professional Documents
Culture Documents
K. G. Jung-Duh I Život
K. G. Jung-Duh I Život
Helen Keler, da bi se uspostavila ili omoguila svest dovoljni su ulo pipanja i oseanje sopstvenog tela.
Stoga svest sopstvenog Ja zamiljam kao sastav razliitih
ulnih svesti, pri emu se samostalnost pojedinane
svesti gubi u jedinstvu nadreenog Ja.
Kako Ja ni u kom sluaju ne obuhvata sve psihike
delatnosti i pojave, to Ja u sebi ne sadri sve odraaje, a i
volji uz sve napore ne uspeva da prodre u izvesne njoj
zatvorene regione, naravno da se postavlja pitanje da li
postoji jedinstvo svih psihikih aktivnosti koje bi bilo
slino svesti sopstvenog Ja, neka vrsta vie ili ire svesti,
u kojoj bi nae Ja bilo opaajni sadraj, kao to je na
primer u mojoj svesti akt vienja, i koja bi kao i ovaj bila
stopljena u vioj povezanosti sa meni nesvesnim aktivnostima. Naa svest sopstvenom Ja mogla bi da bude
ukljuena u jednu potpunu svest, kao manji krug u
veem.
Kao to akt vienja, sluanja itd. proizvodi odraz, koji
se, vezan za Ja, pokazuje u svesnosti dotine radnje, tako
se i Ja, kao to je ve pomenuto, moe razumeti kao odraz
svih svojih obuhvatnih delatnosti. Skoro bi se smelo
oekivati da sve psihike delatnosti ostavljaju odraz i da je
to ak njihova sutinska priroda, inae ih uopte ne bismo
mogli nazvati psihikim. Zbog toga nisu jasni razlozi
zato nesvesne psihike delatnosti ne bi trebale da imaju
svojstva slikovnosti kao i one koje su predoive mojoj
svesti. A kako je ovek, kako nam izgleda, jedna u sebi
zatvorena ivotna jedinica, onda nam je vrlo blizak
zakljuak da bi odrazi svih psihikih delatnosti bili saeti
u optu sliku celog oveka koju on sagledava i saznaje kao
Ja.
Protiv ove pretpostavke ne bih mogao da navedem
neke bitnije razloge, ali ono e ostati dokono sanjarenje
sve dok ne nastane potreba da se time neto objasni. I
kada bi nam za objanjenje izvesnih psihikih injenica
bila potrebna mogunost postojanja neke vie svesti, ipak
bi to sve ostalo na istoj pretpostavci, poto dokazivanje
neke vie svesti od one nama poznate daleko prevazilazi
mogunosti naeg razuma. Uvek postoji mogunost da u
tami s one strane nae svesti stvari mogu izgledati sasvim
drugaije nego to moemo da zamislimo, ak i uz
naj-smeliju pronicljivost.
U daljem toku mog izlaganja jo u se vratiti na ovo
pitanje. Stoga emo ga ostaviti po strani i ponovo se
posvetiti prvobitnom pitanju due i tela. Iz prethodno
reenog mogao se stei utisak odraaj-nom bivstvu
due. Dua je sled, niz slika u najirem smislu, ali ne
sluajna uporednost ili uzastopnost, ve iznad svih mera
smisaon i svrhovan sastav, u slikama izraena oiglednost
ivotnih delatnosti. I isto kao to je ivotno spremnoj
materiji tela potrebno psihiko da bi bila sposobna za
ivot, tako i dua mora pretpostaviti ivo telo, da bi njene
slike mogle da ive.
Dua i telo su par suprotnosti i kao takvi
izraz jednog bia, ija priroda se ne moe spoznati ni iz
materijalnih pojava ni iz unutranjeg neposrednog
opaaja. Zna se da po prastarom shvatanju ovek nastaje
iz susreta due sa telom. Ali tanije je rei da se jedno
nesaznajno ivo bie ijoj prirodi se naprosto ne moe
nita rei do da time nejasno oznaavamo zbirni pojam
ivota od spolja pojavljuje kao materijalno telo, iznutra
sagledano, meutim, kao niz slika ivotnih delatnosti koje
se odvijaju u telu. Jedno je isto to i drugo, tako da nas
spopada sumnja da na kraju krajeva to itavo odvajanje
due i tela nije nita drugo do svesna razumna mera razdvajanja jednog te istog injeninog stanja u dva vida,
kojima smo nepravino pripisivali ak i samostalno
postojanje.
Naunom postupku nije uspelo da odgonetne zagonetku ivota, ni u organskoj materiji niti u tajanstvenom
nizu slika due, zbog ega smo jo uvek u potrazi za ivim
biem, ije postojanje moramo transponirati s one strane
iskustvenoga. Ko poznaje ponore fiziologije, njemu e se od
toga zavrteti u glavi, a ko neto zna dui, on e biti
oajan zbog pomisli da bi ovo udnovato ogledalno bie
ikada trebalo da bilo ta makar i priblino sazna.
Sa ovog stanovita ovek lako moe da izgubi sve
nade da se bilo ta moe otpoeti sa onom nejasnom,
tajanstvenom stvari koju nazivaju duh. Samo jedno mi
izgleda jasno, naime: kao to je ivo bie zbirni pojam
ivota u telu, tako je i duh zbirni pojam psihikog bia,
zbog ega se pojam duh esto mea i upotrebljava umesto
pojma dua. Kao takav duh spada u isti onaj svet kao i
ivo bie, to jest u iste maglovite neizdvojenosti. I sumnja
da dua i telo na kraju krajeva nisu jedna te ista stvar vai
i za prividnu suprotnost duha i ivog bia. Oni su naime
isto tako jedna te ista stvar.
Da li su ovakvi zbirni pojmovi uopte potrebni? Zar
ne bismo mogli da se zadovoljimo sa ve i tako dovoljno
tajanstvenom suprotnou duevnog i te-lesnog? Sa
prirodno-naunog stanovita ovde bismo morali da se
zaustavimo. Ali postoji i stanovite spoznajnog morala,
koje ne samo da nam omoguuje ve nas i tera da idemo
19
11
33
12
18
III
ANALITIKA PSIHOLOGIJA
I POGLED NA SVET
ANALITIKA PSIHOLOGIJA I POGLED NA SVET
Nemaka re Weltanschauung (pogled na svet,
nazor ili nazori svetu) jedva da se moe prevesti na neki
drugi jezik. Iz ovakvog stanja stvari moe se izvesti
zakljuak da ova re ima posebnu psiholoku osobinu;
naime, ona ne izraava samo neki pojam svetu takav
pojam bi se mogao prevesti bez dvoumljenja ve
istovremeno i nain kako neko sagledava svet. U rei
filozofija krije se neto slino, ali intelektualno
ogranieno, dok re Weltanschauung obuhvata sve
vrste zauzetih stavova prema svetu, ukljuujui i
filozofski. Tako postoji estetski, religiozni, idealistiki,
realistiki, romantini, praktini pogled na svet da
nabrojimo samo neke od moguih. U ovom smislu pojam
Weltanschauung ima vrlo mnogo zajednikog sa pojmom
Einstellung
(zauzimanje
stava,
podeenost,
pripravijenost); stoga bi se Weltanschauung mogao
opisati kao pojmovno formulisano zauzimanje stava.
ta se podrazumeva pod zauzimanjem stava? Stav
je psiholoki pojam koji oznaava psihike sadraje
usmerene odreenom cilju ili posebno orijen-tisane
pomou takozvane nadpredstave. Ako bismo nae
psihike sadraje uporedili sa vojskom i razliite oblike
zauzetih stavova izrazili posebnim stanjima armije, onda
bi se, na primer, panja mogla pred
I1] Predavanje odrano 1927. u Karlsrueu. U novom obliku
izalo
u:
Seelenprobleme
der
Gegen war t,
Psychologische
Abhandlungen III (1931).
20
21
24
25
65
7:;
30
IV
STVARNOST I NADSTVARNOST
STVARNOST I NADSTVARNOST
nadstvarnosti ne znam nita. Stvarnost sadri sve
ono to ovek moe znati, poto je stvarno ono to deluje.
Ako ne deluje, tada se nita ne primeuje i tada se tome
ne moe nita ni znati. Stoga sam u stanju da neto
kaem samo stvarnim stvarima, meutim, nita
nadstvarnim ili nestvarnim ili pod-stvarnim. Izgleda kao
da je nekome palo na pamet da nekako ogranii pojam
stvarnosti, tako da atribut stvaran pripadne samo
odreenom iseku stvarnosti. Nain miljenja takozvanog
zdravog ljudskog razuma i uobiajenog govora zasniva ovo
ogranienje na takozvanoj materijalnoj ili konkretnoj
stvarnosti ulima osetnih predmeta prema poznatoj
izreci: Nihil est in intellectu quod non antea fuerit in
sensu, a ovo bez tete po injenicu da u razumu postoji
mnotvo onoga to ne potie iz ulnih utisaka. U ovom
smislu stvarno je sve ono to direktno ili indirektno
potie ili bar izgleda da potie iz sveta primljenog ulima.
Ovo ogranienje slike sveta odgovara jednostranosti
zapadnog oveka, kojom se netano optereuje grki duh.
Ograniavanje na materijalnu stvarnost iseca iz celine
sveta dodue nemerljivo veliki, ali ipak tek komad i time
stvara tamno podruje, koje se mora nazvati nestvarno ili
nadstvarno. Istona slika sveta ne poznaje ove ograniene
okvire, zbog ega joj nije ni potrebna filozofska
nadstvarnost. Naa
[l] Objavljeno u: Querschnitt, XII (1933).
32
IVOTNA
PREKRETNICA
34
36
38
39
Pretnodno sam rekao da nemamo kola za etrdesetogodinjake. To nije sasvim tano. Nae religije su od
davnina ovakve kole ili su bile nekad. Ali za koga su one
to jo danas? Koliko je od nas ljudi koji stare u jednoj
ovakvoj koli stvarno vaspitano za tajnu druge polovine
ivota, za starako doba, smrt i venost?
ovek sigurno ne bi doiveo sedamdesetu i
osamdesetu, kada ova dugovenost ne bi odgovarala
njegovoj vrsti. Zbog toga i njegovo popodne ivota mora da
ima sopstveni smisao i svrhu i ne moe biti samo alosni
41
istom strahu, istom prkosu i svojeglavosti, kako kod starih tako i kod mladih. Kao lekar ubeen sam da je, tako
rei, higijenskije u smrti sagledati cilj kome treba da se
stremi, a da je opiranje neto nezdravo i nenormalno,
poto ono drugu polovinu ivota liava cilja. Zbog toga
smatram izvanredno razlonim sve religije sa ciljem na
onom svetu, posmatrano sa stanovita mentalne higijene.
Ako stanujem u kui za koju znam da e se u toku
sledeih etrnaest dana sruiti na moju glavu, onda e
sve moje ivotne funkcije biti pod uplivom ove misli;
nasuprot tome ako se oseam sigurnim, onda u njoj mogu
da ivim ugodno i normalno. Dakle, sa psihijatrijskog
stanovita bilo bi dobro kada bismo mogli da mislimo da
je smrt samo prelaz, deo nepoznatog, velikog i dugog
procesa ivljenja.
Iako najvei broj ljudi ni izdaleka ne zna zato je telu
potrebna kuhinjska so, ipak iz instinktivne potrebe svi je
trae. Isto je i sa psihikim stvarima. Najvei broj ljudi je
od davnina oseao potrebu neprekidnosti. Zbog toga se sa
naom konstatacijom ne nalazimo postrani, ve usred
glavnog druma oveko-vog ivota. Stoga u smislu ivota
mislimo tano i onda kada ne razumemo ta mislimo.
Da li ikad razumemo ono to mislimo? Mi razumemo
samo ono miljenje, koje nije nita drugo do jednaina, iz
koje nikada ne proizilazi vie od onoga to je uloeno. To
je intelekt. Izvan njega, meutim, postoji miljenje u
pradavnim slikama, u simbolima, koje su, starije od
istorijskog oveka, uroene oveku od pradavnih vremena
i koje, nadivljavajui svaku generaciju, veito ive,
ispunjavaju dubine nae due. Potpuni ivot je mogu
samo u skladu sa njima, mudrost je vraanje njima. U
stvarnosti se ne radi ni veri niti znanju, ve
podudaranju naeg miljenja sa praslikama naeg
nesvesnog, koje su nepredstavljive majke svake misli koju
je ikada u stanju da dokui naa svest. A jedna od ovih
iskonskih misli je i ideja ivotu s onu stranu smrti
Nauka je inkomenzurabilna sa ovim praslikama. To su
iracionalne datosti, apriorni uslovi imaginacije, koji su
naprosto tu, i iju svrhovnost i opravdanost nauka moe
ispitivati tek a posteriori, kao recimo funkciju titne
lezde koja se pre devetnaestog veka isto tako s pravom
mogla oglasiti besmislenim organom. Za mene su praslike
neto kao duevni organi, kojima vodim rauna, stoga
sam ponekad prinuen da kaem nekom starijem
pacijentu: Vaa slika Gospoda ili vaa ideja
besmrtnosti je atrofina, zbog toga se i poremetio
metabolizam vae due. Vispre-nije i dublje nego to
mislimo je staro , lek besmrtnosti.
Na kraju eleo bih da se za trenutak vratim naem
poreenju sa suncem. Sto osamdeset stepeni naeg
ivotnog luka dele se u etiri dela. Prva isto-
VI
DUA I SMRT
DUA I SMRT
esto mi je upuivano pitanje ta mislim smrti,
onom neproblematinom kraju ovekove egzistencije.
Smrt nam je poznata naprosto kao kraj. To je zavrna
taka koja se esto stavlja pre kraja reenice, izvan koje
postoje samo jo seanja ili posle-dina dejstva kod
drugih. Za onoga koga je ovo snalo, meutim, poslednja
zrnca peska istekla su u donji deo stakla; zakotrljani
kamen se smirio i stao. S obzirom na ovakvu smrt ivot
nam obino izgleda kao protok, kao rad navijenog sata,
iji je konani prestanak rada razumljiv sam po sebi.
Nikada vie nismo ubeeni u protok ivota, nego kada se
ljudski ivot ugasi pred naim oima i nikada se prodornije i neprijatnije ne postavlja pitanje smisla i vrednosti
ivota, nego kada smo svedoci kako poslednji dah
naputa jo ivo telo. Kako nam drugaiji izgleda smisao
ivota kada vidimo mladog oveka zaokupljenog dalekim
ciljem kako izgrauje svoju budunost nego kada
neizleivi bolesnik ili starac muno i nemono oekuju
svoj kraj. Mladost tako nam izgleda ima cilj,
budunost, smisao i vrednost. Ii do kraja je, meutim,
besmisleni prestanak. Ako se neki mladi plai sveta,
ivota i budunosti, svako ga saaljeva i smatra
nerazumnim i neurotinim kukavnim zabuantom. Ali
ako stariji ovek osea potajnu grozu, pa ak samrtni
strah pri pomisli da
[1] Prvi put objavljeno u: Europische Revue, (1934), zatim
u: Wirklichkeit der Seele, Psychologische Abhandlungen IV (1934).
45
46
47
48
50
VII
SINHRONICITET KAO PRINCIP
AKAUZALNIH VEZA
PREDGOVOR
Sa sastavljanjem ovog spisa tako rei razrea-vam
obeanje koje se godinama nisam usuivao da ispunim.
Izgledale su mi isuvie velike tekoe problema kao i
njegov prikaz; isuvie velika intelektualna odgovornost, bez
koje se ne moe obraditi ovakav predmet; najzad, isuvie
nedovoljna moja nauna priprema. to sam ipak
prevaziao otpor i latio se ove teme, desilo se uglavnom
stoga to se, s jedne strane, iz decenije u deceniju gomilalo
moje iskustvo sa fenomenom sinhroniciteta, a s druge,
moja istraivanja istorije simbola, naroito onih simbolu
ribe, sve vie su mi pribliavala problem i najzad zbog toga
ve dvadeset godina u mojim spisima tu i tamo
nagovetavam postojanje pomenutog fenomena, bez
njegove blie obrade. eleo bih da privremeno dokrajim
nezadovoljavajue stanje pitanja, pokuavajui da
povezano iznesem sve ono to se odnosi na ovaj problem.
Ne bi trebalo da mi se prebaci uobra-enost zbog toga to
na sledeim stranicama postavljam neobine zahteve na
raun otvorenosti duha i dragovoljnosti mojih italaca. Od
njih se ne zahte-vaju samo ekskurzije u tamne, podozrive i
zabludama zaipljena podruja ljudskog iskustva, ve se i
optereuju mislenim tekoama, koje sobom donosi tre[l] Zajedno sa monografijom Wolfgang Pauli Der Einfluss
archetypischer
Vorstellungen
auf
die
Bildung
naturwissenschaftlicher Theorien bei Kepler objavljeno kao sveska Naturerklrung und Psyche, Studien aus dem C. G. Jung
Institut IV.
ni
53
C. G. Jung
A. EKSPOZICIJA
Kao to je poznato rezultati moderne fizike su
doprineli znaajnoj promeni nae prirodnonaune slike
sveta, budui da je uzdrmala apsolutnu vanost prirodnih
zakona i pretvorila je u relativnu. Prirodni zakoni
su statistike istine, to jest oni su tako rei bez izuzetka
vaei samo tamo gde se radi makro-fizikim
veliinama. Meutim, u podruju vrlo malih veliina ova
predskazanja postaju nesigurna, odnosno nemogua,
poto se vrlo male veliine vie ne ponaaju shodno
poznatim prirodnim zakonima.
Filozofski princip, koji je u osnovi naeg opaaj a
prirodnih zakonomernosti, je kauzalnost. Ako se veza
uzroka i dejstva ispostavi samo kao statistiki vaea i
samo kao relativno istinita, onda se princip kauzalnosti u
krajnjoj liniji moe samo relativno koristiti za
objanjavanje prirodnih procesa i time pretpostavlja
postojanje jednog ili vie drugih faktora, koji bi bili
neophodni za objanjenje. To znai da je povezivanje
dogaaja ve prema okolnostima i druge a ne samo
kauzalne prirode i da zahteva i drugaiji princip
objanjenja.
U makrofizikalnom svetu ovek e se uzalud
obazirati za akauzalnim dogaajima, ve jednostavno
stoga to se uopte ne mogu predstaviti nekauzalno
spojeni, ne-objanjivi dogaaji. Ali to uopte ne mora da
znai da se ovakvi i ne deavaju. Njihovo postojanje
logino proizilazi bar kao mogunost iz premise
statistike verovatnoe.
54
55
56
129
57
58
59
Posle
prvih
pokuanih
serija
u
jednom
sluaju, prostorna distanca izmeu eksperimentatora i i.o.
iznosila je o 350 km. Proseni rezultat brojnih pokuaja
ovde je iznosio 10,1 pogodaka na 25 karata. U drugom
nizu pokuaja, kada su se eksperimentator i i.o. nalazili u
istoj sobi, 11,4 pogodaka na 25; kada je i.o. bila u
susednoj sobi, 9,7 na 25; udaljena dve sobe
12,0 na 25. Rine pominje eksperimente User (Uscher) i
Burta (Burt), koji se sa pozitivnim rezultatima prostiru na
preko 960 milja.54 Potpomognuti sinhronizo-vanim
asovnicima eksperimenti su sa pozitivnim rezultatima
sprovedeni izmeu Darema (Durham. North Carolina) i
Zagreba u Jugoslaviji (oko 4000 milja)."
Okolnost da razdaljina u principu nema nikakvog
efekta dokazuje da se ne moe raditi energetskoj po
javi, .poto bi inae poveavanje distance i irenje u
prostoru moralo prouzrokovati smanjenje dejstva, tako da
ne bi bilo teko ustanoviti da se broj pogodaka smanjuje
proporcionalno kvadratu rastoja-nja. Kako ovo oigledno
nije sluaj, ne preostaje nita drugo do da se pretpostavi
da se ova distanca pokazuje psihiki varijabilnom, tako da
se, na primer, pomou psihikog stanja u datom sluaju
moe re-dukovati na nulu.
Jo udnovatije je da ni vreme u principu ne deluje
prohibitivno, to jest itanje u budunost poloene serije
karata pokazuje broj pogodaka koji prevazilazi istu
verovatnou.
Verovatnoa
Rineovih
rezultata
sa
vremenskim eksperimentom iznosi 1 :400.000, to znai
znaajnu verovatnou za postojanje faktora nezavisnog od
vremena. Rezultat vremenskog eksperimenta ukazuje
na psihiku relativnost vremena, poto se radi opaajima
dogaaja koji jo uopte nisu nastupili. U takvim
sluajevima izgleda kao da je iskljuen faktor vremena, i
to pomou neke psihike funkcije ili bolje pomou
psihikog stanja koje moe da eliminie i faktor prostora.
Ako ve kod eksperimenta sa prostorom moramo da
zakljuimo da se energija ne smanjuje sa distancom, onda
je kod vremenskog eksperimenta potpuno nemogue
uopte i pomisliti na bilo kakav energetski odnos izmeu
opaanja i budueg dogaaja. ovek stoga mora unapred
da odustane od svih energetskih objanjenja, to znai da
se dogaaji ove vrste ne mogu posmatrati sa
Rhine, The Reach of the Mind, p. 49.
Transoceanic ESP Experiment, p. 52.
85
ugla kauzalnosti, poto kauzalnost pretpostavlja postojanje prostora i vremena, budui da su u osnovi svih
posmatranja u krajnjoj liniji tela koja se kreu.
Meu Rineovim eksperimentima moraju se po-menuti
i pokuaji sa kockama. I.o. dobija nalog da baca kocke
(to je omogueno pomou aparata) sa eljom da po
mogustvu padne to vie sa tri take. Rezultati ovog
takozvanog PK eksperimenta (psiho--kineza) bili su
pozitivni i to utoliko bolje to je vie kockica korieno
odjednom.8" Ako se prostor i vreme pokazuju kao psihiki
relativni, onda mora da i pokretano telo poseduje
odgovarajuu relativnost, odnosno da je ovoj podreeno.
Neposredno iskustvo iz ovih eksperimenata je injenica da posle prvog pokuaja poinje da opada broj
pogodaka, to dovodi do negativnih rezultata. Ali ako iz
bilo kog unutranjeg ili spoljnjeg razloga doe do
osveenja interesovanja i.o., onda se ponovo poveava broj
pogodaka.
Nezainteresovanost
i
dosada
deluju
prohibitivno; Udeo, pozitivno oekivanje, nada i vera u
mogunosti eksperimentatora poboljavaju rezultate i
stoga izgleda da su uopte preduslov javljanja rezultata. U
ovom smislu je interesantno da je poznati engleski medij
um Ajlin Garet (Mrs Eileen J. Garrett) u Rineovom
eksperimentu postigla vrlo loe rezultate i to stoga to,
kao to je sama izjavila, nije mogla da uspostavi nikakav
oseajni odnos prema bezdunim eksperimentalnim
kartama.
Ovo malo nagovetaja je dovoljno da itaocu prui
bar povran uvid u ove eksperimente. Gore po-menuta
Tirelova (C.N.M. Tyrrell) knjiga, tadanjeg predsednika
Society for Psychical Research, sadri vrlo dobar pregled
svih iskustava na ovom podruju. Urednik je i sam stekao
velike zasluge u ispitivanju eksperimentatora. Sa fizike
strane eksperimente ekstrasenzorne percepcije (ESP) je
Robert Mekonel (Robert A. McConnell) pozitivno ocenio u
lanku pod naslovom: ESP Fact or Fancy?'*'
Razumljivo da je pokuavano da se na sve mogue
The Reach of the Mind, p. 73.
*7 G. Prof. Pauli mi je prijateljski ukazao na ovaj rad koji je
izaao u : The Scientific Monthly, LXIX (1949). br. 2.
*
60
28 Ne
meati sa terminom prenos (transfer) u psihologiji neuroza, koji oznaava projekciju srodnikog odnosa.
29 Kamerer
(Kammerer)
se
bavio
pitanjem
protivdejstva sledeeg stanja na prethodno, ali ne ba ubedljivo.
podudaranju
u
vremenu, nekoj
vrsti istovreme-nosti. Zbog oznake istovremenosti odabrao
sam izraz sinhronicitet, da bih time oznaio hipotetini
faktor objanjenja, koji se ravnomerno suprotstavlja
kau-zalnosti. U mome lanku Duh psihologije (Der Geist
der Psychologie Eranos Jahrbuch XIV, 1946) predstavio
sam sinhronicitet kao psihiki uslovljenu relativnost od
vremena i prostora. U Rineovim eksperimentima vreme i
prostor ponaaju se donekle elastino naspram psihe,
poto se na izgled proizvoljno mogu redukovati. Kod
prostornog poretka u eksperimentu se prostor, a kod
vremenskog vreme,
u izvesnoj meri redukuju priblino do nule; izgleda kao da
su prostor i vreme povezani sa psihikim uslo-vima ili kao
da po sebi i za sebe uopte i ne postoje i da se
postavljaju samo pomou svesti. Prostor i vreme su u
prvobitnim shvatanjima (to jest u primitivnim) krajnje
podozriva stvar. Oni su tek tokom duhovnog razvitka
postali vrsti pojmovi, i to kroz uvoenje merenja. Po sebi
prostor i vreme se sastoje od nitavila. Kao opredmetljeni
pojmovi oni proistiu tek iz diskriminativne delatnosti
svesti i formiraju neophodne koordinate za opisivanje
ponaanja tela koje se kree. Stoga su oni u sutini
psihikog porekla, to je svakako osnova koja je pokrenula
Kanta da ih shvati kao kategorije a priori. Ali ako su prostor i vreme prividna svojstva tela koje se kree, stvorena
neophodnou razumevanja posmatraa, onda njihova
relativizacija pomou psihike uslovlje-nosti u svakom
sluaju vie nije nikakvo udo, ve se nalazi u podruju
mogueg. Ova mogunost, meutim, nastupa tek onda,
kada psiha ne posmatra spolj-no telo ve kada
posmatra samu sebe. To je naime sluaj kod Rineovih
eksperimenata odgovor ispitivane osobe ne sledi iz
posmatranja fizikih karata, ve iz iste imaginacije,
iz doseanja, u kojima se ma-nifestuje struktura
nesvesnog, koje i produkuje ove sadraje. Ovde bih eleo
jo jednom da ukazem na to da su presudni faktori
nesvesne psihe arhetipovi, koji ine strukturu kolektivno
nesvesnog. Ovo po-slednje, meutim, predstavlja kod svih
ljudi samom sebi identinu psihu, koja je, nasuprot
nama poznatog psihikog, neopaajna, zbog ega sam je
oznaio kao psihoid.
Arhetipovi su formalni faktori koji sreuju ne-svesna
duevna zbivanja oni su patterns of be-haviour.
Istovremeno arhetipovi imaju specifian naboj oni
razvijaju numinozna dejstva, koja se izraavaju u afektima.
Afekat izaziva partielles
abaissement du niveau
mental, budui da odreeni sadraj dovodi do, dodue,
jasnosti nadnormalne visine, ali u istoj meri od drugih
moguih sadraja svesti oduzima toliko energije da ovi
tamne, postaju ne
svesni. Zbog dejstva afekata na suavanje svesti nastaje
snienje orijentacije koje je u skladu sa trajanjem afekta,
a koja, sa svoje strane, prua nesvesnom povoljnu priliku
da prodre u ispranjena'i naputena podruja. Zbog toga
je tako rei redovno iskustvo da u afektu probijaju i dolaze
do izraaja neoekivani, inae sputavani ili nesvesni
sadraji. Takvi sadraji su ne retko inferiorne ili primitivne
prirode i na taj nain odaju svoje poreklo u arhetipovima.
Kao to u potom jasnije osvetleti, izgleda da su
arhetipovi, u izvesnim prilikama, povezani sa fenomenima
istovre-menosti, to jest sinhronicitetom. To je razlog zbog
ega ih ovde pominjem.
U pravcu psihike prostorno-vremenske relativnosti
ukazuju moda sluajevi izvanredne prostorne orijentacije
kod ivotinja. Zagonetna vremenska orijentacija paiolo
crva polineanskih ostrva, iji se rep-ni segmenti, puni
polnih produkata, pojavljuju na morskoj povrini u
predveerje poslednje meseeve etvrti oktobra i
novembra,30 mogla bi da spada u ovaj skup. Kao uzrok
ove pojave navodi se da u ovo vreme dolazi do ubrzanja
okretanja zemlje pod uti-cajem gravitacije meseca. Ali
astronomskim razlozima nemogue je potvrditi ovo
objanjenje." Po sebi nesumnjivo veza menstruacionog
perioda kod oveka sa meseevim kretanjem i menama,
izgleda da je u vezi sa mesecom samo cifarski a da s njim
sam se, prilikom ispitivanja fenomena kolektivno nesvesnog neprestano sudarao sa vezama koje vie nisam
mogao da objasnim kao sluajno formiranje grupa ili
gomilanje. Radilo se naime koincidencijama koje su
bile smisaono tako povezane, da je njihov sluajan susret
predstavljao neverovatnost koja se morala izraziti pomou
neke nemerljive veliine. Samo primera radi naveu
jedan sluaj iz mojih posmatranja. Jedna mlada
pacijentkinja u odlunom trenutku terapijskog postupka
sanjala je da je dobila na poklon zlatnog kotrljana
(skarabej). Dok mi je prepriavala njen san, ja sam sedeo
leima okrenut zatvorenom prozoru. Iznenada sam iza
mene zauo um kao da neko tiho otvara prozor. Okrenuo
sam se i video da neki letei insekt od spolja udara prozorsko staklo. Otvorio sam prozor i uhvatio insekta. Radilo
se najblioj analogiji sa zlatnim skarabe-jom, naime
Scarabeide (zlatica), Cetonia aurata, insektu koji je,
suprotno svojim navikama, ba u ovom trenutku osetio
potrebu da prodre u tamnu sobu. Moram rei da mi se
ovakav sluaj nije desio ni pre ni posle ovog dogaaja, a
da je tadanji san pacijentkinje ostao u mom seanju kao
unikum.
U vezi sa ovim eleo bih da navedem drugi, za
rzvesnu kategoriju dogaaja tipian sluaj. 2ena jednog
mog pacijenta pedesetih godina ispriala mi je da se u
trenutku smrti njene majke i babe na prozoru sobe
samrtnika skupilo mnotvo ptica; pria koju sam toliko
puta uo od drugih ljudi. Kada se bliio kraju terapijski
postupak sa njenim muem, poto je bila otklonjena
njegova neuroza, javili su se kod njega u poetku laki
simptomi koje sam dovodio u vezu sa oboljenjem srca.
Poslao sam ga specijalisti, koji meutim pri prvom
pregledu, kako me je pismeno oba-vestio, nije naao nita
zabrinjavajue. Na putu kui
aims as well. Psihika finainosi poiva na preegzistentnom smislu,
koji postaje problemski tek kada se radi nesvesnoj obradi. U ovom
sluaju mora se, naime, pretpostaviti neka vrsta znanja koje
prethodi svakoj svesnosti. Do ovog zakljuka doao je i H. Driesch (Die
Seele als elementarer Naturfaktor, S. 80).
62
63
III
145
64
je
vreme
(Philo
66
biblio-
68
69
svojstvo objekta je njegova jedinost i njegova mnogobrojnost. U sreivanju haotinog mnotva pojava u
prvoj liniji pomae broj. On je dati instrument za
uspostavljanje reda ili za shvatanje ve postojee, ali jo
nepoznate pravilnosti, to jest odreenosti. On je
najprimitivniji elemenat reda ovekovog duha, pri emu
najvea uestalost i opta rasprostranjenost pripada
brojevima od jedan do etiri, poto su primitivni ematski
redovi trijade i tetrade. Da broj po-seduje arhetipsku
pozadinu nije moja pretpostavka, ve onih izvesnih
matematiara kojima e jo biti rei. Zbog toga nije
isuvie odvaan zakljuak ako broj psiholoki definiemo
kao svesno postali arhetip reda.** Vredno napomene je da
spontano produkova-ne psihike celovite slike, odnosno
simboli ovekovog bivstva u mandala formi, sadre
matematiku strukturu. Po pravilu to su kvaterniteti (ili
njihovi mnoi-telji).55 Ove slike ne izraavaju samo red,
ve i pro-uzrokuju takav red. Zbog toga se ove najee
javljaju u stanjima psihike dezorijentacije kao kompenzacija haotinog stanja, ili ove formuliu numi-nozna
iskustva. Pri tom se mora naglasiti da ove strukture nisu
nikakve izmiljotine svesti, ve spontani produkti
nesvesnog, to je dovoljno pokazalo iskustvo. Naravno da i
svest moe imitirati ove slike sreivanja, ali ovakve
imitacije uopte ne dokazuju da su i originali bili svesni
pronalazak. Iz ovih injenica neosporno proistie da
55
70
ii
72
58 Tao
je kontigent, po recima A. Spajzera (Speiser), on
je isto nita (ber die Freiheit).
73
.63 Ali univerzalni
princip nalazi se i u najmanjem deliu, koji se stoga
podudara sa celinom.
Miljenje interesantno za naa razmatranja sree se
kod Fila (Philo) (rod. oko 25. pre n.e. a umro 42. g. n.e.):
Poto je Bog zaeleo da poetak i kraj postojeeg pod
sobom (tako) usaglasi da stvari budu povezane pomou
neophodnosti i prijateljstva, on je kao poetak nainio
nebo, a kao kraj oveka; prvo (je stvorio) kao najpotpunije
od neprolaznih opaajnih stvari, drugo kao najbolje od iz
zemlje roenih prolaznih bia, kao malo nebo ako se
hoe rei istina koje u sebi nosi odsjaj mnogih,
zvezdama slinih priroda. Kako su prolazno i neprolazno
suprotnosti, on je obome, poetku i kraju, dao najlepe
oblije; poetku, kao to je reeno, oblije neba, kraju
oblije oveka.**
Ovde je veliki princip ( ) ili poetak neba,
to jest firmamentum, dat oveku kao mikro-kosmos, poto
ovek sadri odsjaj zvezdanih priroda, dakle, kao najmanji
deo i kraj stvaralakog dela opet sadri celimi.
Prema Teofra^tu (371288. pre n.e.) nadulno i
ulno povezano je pomou spojnice srodnosti. Ova
spojnica ne moe biti matematika, ve po svoj pri-
74
lici samo boanstvo.'0 Isto tako su kod Plotino, pojedinane due, koje potiu iz jedne svetske due, simpatine ili antipatine u meusobnom odnosu, pri emu
udaljenost ne igra nikakvu ulogu.71 Slini pogledi sreu se
ponova kod Pika dela Mirandola (Pico della Mirandola):
Est enim primum ea in rebus unitas, qua unumquodque
sibi est unum sibique constat atque cohaeret. Est ea
secundo, per quam altera alteri creatura unitur, et per
quam demum omnes mundi partes unus sunt mundus.
Tertia atque omnium principalissima est, qua totum
universum cum suo opifice quasi exercitus cum suo duce
est
unurn."
Pod
trostrukim
jedinstvom
Piko
podrazu-meva neto prosto, koje shodno trini tetu ima
trostruki aspekt (unitas ita ternario distincta, ut ab
unitatis simplicitate non discedat). Za njega je svet
takorei jedno bie, vidljivi Bog, u kome je prirodno od poetka sve sreeno tako kako odgovara delovima ivog
organizma. Svet izgleda kao corpus mysticum Boga, kao
to je crkva ono to je Hristos, ili ono to je u
disciplinovanoj vojsci ma u ruci glavnokomanduju-eg.
Poredak svih stvari po Bojoj volji je gledite koje
kauzalnosti ostavlja vrlo skroman prostor. Kao to u
ivom telu razliiti delovi istovremeno funkcio-niu sa
smisaonim skladom, tako su i dogaaji u svetu u
meusobnoj smisaonoj vezi, koja se i.e moe izvesti iz
imanentne kauzalnosti. Uzrok ovog je to u jednom kao i
u drugom sluaju ponaanje delova zavisi od njima
nadreenog centralnog vodstva.
U svome traktatu De hominis dignitate Piko kae:
70
71
p. 179.
168
Nascenti homini omnifaria semina, et omni
169
77
100
svesnog
sagledavanja.
Predstava
je
naime nesvesna.11- Ovde su greili kartezi-janci, smatra
on, poto nisu raunali ni u ta predstavu koju ovek ne
opaa.113 Predstava monade odgovara znanju a njen
poudni nagon Bojoj volji.'" Iz ovog izlaganja se vidi da
Lajbnic,
pored
kauzalnog
spoja,
pretpostavlja
i
prestabilirani paralelizam dogaaja unutar i izvan
monade. Na ovaj nain
177
12
179
Doja
nije
dodata
bojenjem,
ve
je
to
bila
preboje-nost unutranjosti kamena, slino arama ahata.
Sline are nalaze se jo na dvema-trima ploama koje
(snevaici povrno poznat) uzima gospodin A."8 Drugi
sneni motiv iste vrste je sledei: sneva otkriva u divljoj,
krevitoj okolini naslagane slojeve kriljastog stenja iz
trijasa. On razdvaja ploice i na svoje bez-merno uenje
otkriva reljef ljudske glave u prirodnoj veliini. Ovaj san se
vie puta ponavlja u duim vremenskim razmacima."* U
drugom sluaju sneva na putu kroz sibirsku tundru
nalazi dugo traeno ivo bie: to je petao natprirodne
veliine od neega kao tanko, bezbojno staklo, ali petao je
iv i sluajno nastao upravo iz mikroskopskog
jednoelijskog bia, koje poseduje sposobnost da
najednom predstavi bilo koju ivotinju (koja se uopte ne
sree u tundri) ili ak orua bilo koje veliine kojima se
koristi ovek. U sledeem trenutku taj sluajni oblik se
nepovratno gubi. Dalji san ove vrste je sledei: sneva
seta po nekom umovitom pobru. Na strmoj nizbrdici on
sree tree rebro od upljikavog stenja i tamo nalazi
malog crnog oveka, ija je boja ista kao i boja stenja
mrka gvozdenog oksida.120 Ovaj je zabavljen time da u
stenju klee malu jamu, u ijoj se pozadini u stenju vidi
sveanj iba. Na svakoj ibi sedi po jedna tamnomrka
ljudska glava sa velikim oima, koja je krajnje brino
isklesana iz vrlo vrstog kamena slinog lignitu. Mali
ovek oslobaa ova oblija od nataloenog amorfnog
konglomerata. Sneva prvo ne veruje svojim oima, ali
ipak mora da zakljui da se ova oblija stvarno nastavljaju
u ste-novitoj masi i da stoga mora da su nastala bez ovekovog udela. Sneva proraunava da je stenje staro
1,8 Prema pravilima tumaenja snova ovaj gospodin .. odgovara
animusu. koji kao personifikacija nesvesnog, kao lusus naturae
ponova uzima u sebe crtee, to jest svest za to nema razumevanja,
odnosno ne moe koristiti.
80
ls!
C. REZIME
82
184
setiti tokom neodreeno dugog vremena. Sledee to joj je
dolo u svest bilo je da, bez oseanja sopstvenog tela i
njegovog poloaja, gleda sa jedne take na tavanici i sve
opaa ta se zbiva ispod nje u sobi videla je samu sebe
kako mrtvaki bleda lei u postelji. Pored nje je stajala
bolniarka. U sobi je uzbueno etao lekar a njoj je
izgledalo da je ovaj izgubio glavu i da zapravo ne zna ta
da radi. Njeni roaci su se pojavili na vratima. U sobu su
uli majka sa njenim muem i uplaeno je gledali.
Pacijentkinja je mislila da je isuvie glupo t oni misle da
ona ve umire. Pri tom je znala da se iza nje nalazi
83
meu ljudima. Meutim, u sluaju meuljudskih informacija ove emo shvatiti kao svesne i namerne i jedva
da moemo zamisliti kako bi, na primer, optueni ili
njegov branilac mogao da dokae sudskom veu da je
neka takva radnja usledila nesvesno. U nevolji,
pozivanjem na psihijatrijsko iskustvo moglo bi se jo
prihvatiti da saoptenje neke stvarne informacije izuzetno
moe uslediti i u sumranom stanju, ali bi se izriito
negiralo da se saoptenja ovakve vrste normalno smatraju
nesvesnim. Uprkos tome bila bi mogua pretpostavka da
je opisani proces kod pela nesvestan. Ali time nije
dobijen odgovor na pitanje, poto smo i dalje konfrontirani
sa injenicom da gangliozni sprovodni sistem u principu
na izgled postie isto to i kora naeg velikog mozga.
Uostalom ne moe se dokazati da su pele nesvesne.
Na ovaj nain smo primorani na zakljuak da nervni
supstrat kao to je simpatikus, in puncto porekla i
funkcije tako razliit od cerebrospinalnog sistema,
oigledno isto tako dobro moe da ostvari zamisli i
opaanja. Za ta onda treba smatrati simpatikus kod
kimenjaka? Da li i ovaj sistem moe stvoriti ili prenositi
specifina psihika zbivanja? Friova posmatranja
dokazuju
postojanje
transcerebralnog
miljenja
i
opaanja. Ova se mogunost mora imati na umu kada se
hoe da objasni postojanje svesti unutar besvesti tokom
nesvestice. Naime, za vreme nesvestice simpatikus nije
paralisan i stoga bi mogao da doe u obzir kao mogui
nosilac psihikih funkcija. Ako je tako, onda bi se moralo
nabaciti pitanje da li bi se na isti nain mogla posmatrati
normalna nesvesnost spavanja, koja sadri svesti
pristupane snage? To jest, drugim recima da li snovi
manje potiu iz usnule delatnosti kore ili, naprotiv, iz
simpa-tikusa nepogoenog spavanjem, dakle da su
transce-rebralne prirode?*
Izvan jo potpuno neprovidnog psihofizikog pa* Najnovija istraivanja biologije snova (koja datira]-., iz
vremena posle Jungove smrti) su pokazala da snovi ne potiu iz
delatnosti kore ve iz centra koji se nalazi u neposrednoj blizini
produene modine (nucleus reticularis cau-dalis pontis). Vidi E.
Hartmann: Sleep and Dreaming Little Brown and Co. 1970. Boston.
(Prim. gl. urednika)
85
vreme
86
nekonstantni
mo
spoj
po-
kontlngen / ei
nosno
(kauzalnost)
19:
(sinnronicitet)
88
90
91
92
93
20
95
96
97
K o m p l e x und M y t h o s .
99
100
IX
ULIS MONOLOG
ULIS MONOLOG
Naslov se odnosi na Dejms Dojsa (James Joyce) a ne na
domiljatog lutalicu Homerovog doba, koji je lukavstvom i
delom uspeo da izmakne neprijateljstvu i osveti bogova i ljudi i
da se posle munog putovanja vrati svom ognjitu. Dojsov
Ulis, Odisej, je u najstroijoj suprotnosti sa svojim antikim
imenjakom, nedelatna, samoopaajna svest, da, samo oko,
uvo, nos, usta, taktilni nerv, bez izbora i bez inhibi-cija
preputen zahuktanom, haotinom, luakom vodopadu
duevnih i fizikih datosti, a i ovo registru-jui skoro
fotografski.
Ulis2 je knjiga iz koje buja i vrvi 735 dugih stranica;
vremenska struja od 735 sati ili dana ili godina, koje se sastoje
iz jednog jedinog, besmislenog naj-svakodnevnijeg dana, od
duboko beznaajnog 16. juna 1904, u Dablinu u kome se, u
sutini uzev, nita ne deava. Struja poinje u nitavilu i
zavrava u ni-tavilu. Jedna jedina, udovino duga, krajnje
zapletena i na uas itaoca nikada iscrpljena Strindbergov['] Ovaj esej, prvi put objavljen u Evropskoj reviji, nije nauna
rasprava. Ako ga uprkos tome uvrujem u zbirku Psiholoke rasprave,
onda je to zbog toga to je Ulis bitan i za nae vreme karakteristian
document humain a moj< miljenje tome je psiholoki dokument koji
pokazuje koju znaajnu ulogu u mojim delima igraju ideje u praktinu
primeni na konkretni materijal. Moj esej ne samo da j lien naunosti, ve i
svih didaktikih namera i zbog tog; italac treba da ga smatra samo
subjektivnim i neobavezno izraenim miljenjem. (Primedba autora).
2 Englesko izdanje, 10. izd. Pariz, 1928.
15
227
102
104
106
241
243
16
108
248
vazdunog carstva i sree poglavara koji ponovo bei u
podzemlje. I tako beim na najdalji l kraj sveta... a
zavrna reenica je dokazna snaga Ulisove blasfemije.1*
Jo bolje: Blum, ulno, perverzno i impotentno njukalo,
u dubini prljavtine doivljava ono to mu se do tada
nikada nije desilo preobra-enje u bogooveka. Jo
jedna radosna vest: kada su se izgubili veiti znaci
nebeskog svoda, onda se na zemlji ponovo nalazi svinja
koja trai gomoljice; poto su one neunitivo i trajno
utisnute kako u gornjem tako i u donjem svetu, ne mogu
se uvek nai u od Boga prokletoj, mlakoj sredini.
Ulis je apsolutno objektivan i apsolutno poten i zbog
toga pouzdan. Covek moe imati poverenja u njegovo
svedoanstvo koje najavljuje mo i nitavnost duha i
sveta. Sam Ulis je smisao, ivot i stvarnost, u njemu je
ukljuena stvarna fantazmagorija duha i sveta, ljudi i
stvari. Ovde bih eleo da postavim jedno pitanje
gospodinu Dojsu: Da li ste pri-metili da ste vi predstava,
zamisao, moda Ulisov kompleks? Da on na sve strane,
kao hiljaduoki Argus, stoji oko vas i da vam je smiljao
svet zajedno sa antisvetom, da bi imali objekte, bez kojih
uopte ne bi mogli biti svesni svoga Ja? Ne znam ta bi
ce-njeni autor odgovorio na ovo pitanje. To me se, na
kraju krajeva, uopte ne treba da tie i uopte ne treba da
me brine ukoliko hou da se na svoju ruku bavim
metafizikom. Ulis naime daje podsticaja oveku na to,
kada sagledamo kako on iz makrohaos--kosmosa istori je
sveta precizno izdvaja mikro-kos-mos dablinskog 16. juna
1904. i preparira ga ispod staklene ploe, sa svim
njegovim ukusnim i neukusnim pojedinostima i opisuje
ga sa zapanjujuom akribijom, kao posmatra koji uopte
ne uestvuje u svemu tome. To su ulice, to su kue,
parki za etnju stvarni gospodin Blum se brine svom
pre-duzeu za oglase, stvarni Stiven se bavi aforistikom
filozofijom. Ne bi bilo uopte nemogue da gospodin Dojs
lino iskrsne u vidnom polju na nekom od da-blinskih
okova. Zato ne? T on je isto tako stvass Verovatno aluzije na Psalm 139, 79, i Ulis, p. 476.
POSTAJANJU LINOSTI
Oslanjajui se neto slobodnije na jedan Geteov stih
esto se citira:
Najvea srea dece ove zemlje
Jeste samo linost.2 a time i iskazuje miljenje da
krajnji cilj i najjaa elja svega lei u razvitku one
celovitosti
ovekovog
bia,
koju
oznaavamo
kao linost. Odgajanje linosti danas je postalo vaspitni
ideal nasuprot stan-dardizovanom kolektivnom ili
normalnom oveku, forsiranom od strane opte
masovnosti, u ispravnoj spoznaji istorijske injenice da su
velika, osloboa-vajua dela svetske istorije proistekla od
vodeih linosti a nikada od uvek sekundarne, trome
mase, kojoj je ak i za najmanji pokret vazda potreban demagog. Razdragani pokli italijanske nacije upuen je
dueu, a jadikovke drugih nacija oplakuju odsustvo
velikog voe.' enja za linou je postala stvarni
problem, kojim se danas bave mnogi umovi, nasuprot
ranijim vremenima, kada je samo jedan jedini naslutio
ovo pitanje, Fridrih Siler (Friedrich Schiller) ija su pisma
estetskom odgajanju od svog nastanka naovamo
apsolvirala vie od stotinu godina literarnog trnoruiinog
spavanja. Mirno mo
2
8
firera.
112
257
113
gfppgnn revija .^ |
' <9*" Rp7 odTtd'Wt&Ti, ceioritosti i sazreranja ne ispoljava se nijedna
linost. Ove tri osobine ne mogu i ne treba da budu svojstvene
detetu, jer bi ono sa njima bilo lieno detinjstva. Od deteta bi
postao neprirodno, prerano sazreli, odrastao ovek-surogat. Ali
ovakve monstrume ve je izvelo moderno vaspitanje, naime u
onim sluajevima gde su roditelji uloili pravi fanatizam, stalno
i uvek da ine sve najbolje za svoju decu i da ive samo za
nju. Ovaj tako esti ideal sasvim spreava roditelje u njihovom
sopstvenom razvitku, a osposobljava ih da svoje sopstveno najbolje nameu deci. Ali ta j u stvarnosti ovo takozvano
najbolje, to je ono to su roditelji u velikoj meri zapustili kod
sebe. Na taj nain deca se pod-stiu na rezultate koji roditelji
nikada nisu postigli. Ovakve metode i ideali stvaraju vaspitne
nakaznosti.
Linost ne moe da odgoji niko ko je sam nema. I ne dete,
ve samo odrastao moe da dostigne linost kao zreli plod ovom
cilju usmereuog ivotnog rsda. dostizanju linosti lei nita
manje do najbolji mogui razvitak celine jedne posebne jedinke.
Uopte se ne moe sagledati koliki je beskrajni broj uslova
neophodno ispuniti da bi se ovo postiglo. Za to je potreban ceo
ljudski ivot sa svim svojim biolokim, socijalnim i psihikim
aspektima. Linost je najvie ostvarenje uroenog svojstva
posebnog ljudskog bia. Linost je delo najvie ivotne
hrabrosti, apsolutna potvrda individualnog postojanja i
naj-uspenije prilagoavanje na univerzalnu datost uz najveu
moguu slobodu sopstvenog odluivanja. Nekoga za to odgajiti
izgleda mi da nije mala stvar. To je svakako najvei zadatak,
koji je postavio moderni duhovni svet. Opasan zadatak odista,
opasan u svom opsegu koji nije ni priblino naslutio ak ni
Siler, koji se prvi usudio da proroki zadre u ovu problematiku.
On je isto toliko opasan kao smeli i bezobzirni poduhvat prirode
da enama preputa raanje dece. Da li bi bilo zloinako
prometejsko ili pak lu-ciferovsko stavljanje na kocku, kada bi
se neki nad-ovek drznuo da u svojoj retorti stvori
homunkulusa,
17
259
115
118
119
celokupnom
izdanju
ova
izreka
>.
273
la,
drugim
recima
ovome
sledi
katastrofa.
Ako Ja podlegne samo delimino i uspe da se
samopotvrdom spase od potpunog unitenja, tada moe
asimilovati glas i tada se ispostavlja da je zlo bilo samo lo
privid, dok je u stvarnosti nosilac spasenja i
rasvetlja-vanja. Luciferino je pravi i nedvosmisleni
smisao karaktera unutranjeg glasa i zbog toga ono
postavlja oveka pred poslednju moralnu odluku, bez koje
on nikada ne moe da doe do svesnosti niti da postane
linost. U unutranjem glasu esto je pomeano najnie i
najvie, najbolje i najbezonije, istina i la, to sve otvara
ponor pometnje, obmane i razoaranja.
Naravno da je smeno kada se glasu prirode, koja je
prema svemu blagonaklona i razorna, pripisuje zloba. Ako
nam ona prvenstveno izgleda zla, onda to uglavnom potie
od stare istine da je dobro uvek neprijatelj boljeg. Ali mi
bismo bili luckasti kada se ne bismo drali od davnina
ukorenjenog dobrog, dok je god to mogue. Ali kako Faust
kae:
Kada dospemo do dobrog ovog sveta, Tada se
bolje naziva obmana i varka!
120
16
121
Medizinisches
Jahr-
279
125
126
289
291
128
130
131
132
134
135
136
137
ARHAIAN COVEK.
Arhaian znai poetan, prvobitan. Rei neto
temeljnije dananjim civilizovanim ljudima spada u
najtee i naj nezahvalni je zadatke koji se mogu zamisliti,
poto na njih treba da odgovori neko ko je sputan istim
pretpostavkama i zaslepljen istim pre-dubeenjima kao
oni kojima treba da saopti svoja razmiljanja. Meutim,
u odnosu na arhainog oveka nalazimo se u na izgled
povoljnijoj situaciji. Mi smo vremenski daleko od njegovog
sveta, nadmoniji u duhovnoj diferenciranosti, tako da
smo u mogunosti da sa vie osmatranice sagledamo
njegovu narav i njegov svet.
Ovom reenicom istovremeno sam predmetu mog
predavanja postavio jedno ogranienje, bez koga ne bi
bilomogue da se u optim potezima opie dovoljno
obimna slika duevne pojave arhainog oveka. Naime,
ejeo bih da se ograniim na ovu sliku, budui da iz
razmatranja iskljuujem antropologiju primitivnog oveka.
Ako uopte govorimo oveku, onda ne mislimo upravo
na anatomiju, njegov oblik lobanje i njegovu boju koe,
ve mislimo na njegov ljudski psihiki svet, na njegovu
svest i njegov nain ivljenja. A sve ovo je predmet
psihologije. Stoga emo morati da se pozabavimo
uglavnom arhainom, tj. primitivnom psihologijom.
Uprkos ovog ogranienja ovim emo proiriti nau temu,
jer arhaina psiP] Predavanje odrano u italakom klubu Hotingen u Cirihu,
oktobra 1930. Objavljeno u: Europische Revue. Berlin, 1931. (Ges.
Werke X).
321
140
143
145
146
148
149
150
152
353
153
355
4 Srednje dobri opis animusa kod Marie Hay, The Evil Vineyard. Dalje,
Elinor Wylie, Jennifer Lorn: a sedate extravaganza, i Selma Lagerlf,
Gsta Berling.
155
Knjinica TRAVNO
SADRAJ
I. Duh i ivot
Stvarnost i nadstvarnost
V. ivotna prekretnica
VI. Dua i sm rt
A) Ekspozicija
. postajanju linosti
XIII.
Arhaian ovek
XIV.
227
162
201
121
123
182
119
29
79
105
51
255
279
307
319
347
85