ovjek koji je tevbu uinio u kaburu (obavezno procitajte)

Dok sam leao, pogledao sam polako prema Lahdu (udubina u koju se stavlja mrtvac, malo se
ukopa u stranu), iz njega je strujao neki povjetarac, a on je posebno bio mraan i tijesan
...
ovjek koji je tevbu uinio u kaburu
Bilo ko da vam kae da je vidio ovjeka kako u gluho doba noi hoda po grebljima ili da sjedi
pored mezara, rekli bi da je ili lud ili stvarno ima nekih problema. Moe biti i da je lud ali prije da
ima nekih problema. Ne bih ni pisao na ovu temu da nisam proitao kako je Sufjan es-Sevri, rhm,
imao u jednoj od svojih soba iskopan kabur, pa kad bi ga pritusni grijesi, lezi bi u njega, a onda
reci: Gospodaru, vratite me, vratite me! Kad bi ustani iz kabura onda bi sam sebi reci: Evo,
vraen si, da vidimo ta e sad uraditi.
ovjek koji je prespavao sabah namaz. Nakon toga, uzeo ga je udan osjeaj, neka tjeskoba u
prsima. Oteglo se to, dan, dva, tri...ne prolazi. Naalost, desilo mu se opet da je prespavao sabah
namaz ali ovaj put nije osjeao nikakvu tjeskobu, kao da je to poelo da postaje dio njegovog
svakodnevnog ivota. Izgleda da je dolo vrijeme da se dua obnovi imanski.
Odluio sam (kae ovaj ovjek) da posjetim greblje i ako bude otvoren (iskopan) kabur, da
legnem u njega, da dui pokaem i dokaem, kako e se tu smjestiti, tu je njeno boravite. Odluka
je pala, veeras idem u greblje. Bilo je negdje oko jedan sat iza ponoi. Polako msa otvorio kapije
i uao.
Iako sam mnogo puta bio u ovom greblju na denazama, ali prvi put sam bez naroda, sam samcat.
Meini da nikad nije bila mranija no od te, potpuna tiina. Osjetio sam miris svjee zakopanih
kaburova, njihov miris bi mogao uvijek raspoznati. Jednostavno, osjea se tako jasan miris smrti
a ne miris ivota. Sjeo sam pored jednog mezara i poeo razmiljati: ta li ovi mezarovi kriju u
sebi? Smijeh, radost, bol, uzvike. ta bi sada stanovnici ovih mezarova meni rekli kad bih sada
mogao sa njima razgovarati? Vjerovatno zadnje rijei koje je rekao Poslanik, savs pred svoju
smrt: Namaz, namaz i ono to je u vaem posjedu. (Musned Imama Ahmeda, 7/235, sahih)
Pazio sam da me niko ne vidi u ovo gluho doba noi na greblju, Allah zna ta bi pomislio, ali
niko sem Allaha ne zna da sam tu zbog nekoliko prespavanih sabah namaza. Nisam osjeao strah
zbog toga to sam na greblju, hodao sam izmeu mezarova pazei da ne stanem na neki. Panju
mi je privuklo nekoliko svjee iskopanih mezarova koji su ekali sutranje denaze.
Otiao sam do njih, oni su mi posebno bili mrani, puni nekog straha, srce mi je ubrzano kucalo,
osjeao sam kao da me pozivaju. Dok sam iao izmeu mezarova, pitao sam se, ko u njima sve
lei: alkoholiari, oni koji su blud inili, sljedbenici strasti, oni koji su redovno klanjali i postili,
uvali se grijeha, oni kojii su pred narodom glumili da klanjaju a kad se osame, namaz ostavljaju?
Priao sam praznom kaburu. Pogledao sam u njegovu dubinu i mraninu. Stajao sam iznad njega
a obuzimao me je neopisiv strah. Zato su mi noge tako teke, zato su mi koraci teki? Mnogo
sam kaburova vidio, ali ovaj je poseban, poseban je, jer u ja sad u njega da legnem i to iv!!!
Srce mi je opet ubrzano kucalo, osjeao sam da ima neko iza mene i da mi pue iza uha... Tjerao

sam sebe da siem dolje, nisam imao snage, bojao sam se njegove dubine..subhanAllah, tako mal
prostor e nekome biti dennetska bata a nekome dehennemska dolina puna patnje.
Siao sam polako, sjeo na sredinu kabura skupivi noge prema prsima. Zamisli, sjedim na mjestu
na koje e svako doi i tu je kraj. To je jedino mjesto sa kojeg niko ne moe pobjei. Primakao
sam svoja usta desnom zidu od kabura i poeo da prislukujem i da polako dozivam onoga koji je
ukopan nedavno pored kabura u kojem sad sjedim: Prijatelju, gdje su ti sinovi, gdje su ti
prijatelji i rodbina, gdje ti je bogastvo, kako si poloio raun prve noi u kaburu, da li ti je tijesan
ili prostran, kakvi su Munker i Nekir? Odgovora nema..
Naslonio sam glavu na zemlju i osjetio njenu hladnou. Polako sam spustio lea i legao. Zatvorio
sam oi i tada mi je samo jedna misao proletila kroz glavu: Kako je u njemu biti mrtav?
Dok sam leao, pogledao sam polako prema Lahdu (udubina u koju se stavlja mrtvac, malo se
ukopa u stranu), iz njega je strujao neki povjetarac, a on je posebno bio mraan i tijesan. Lahd me
je posebno prepao, ustao sam naglo i ponovo sam bio u sjedeem poloaju. Dok sam sjedio, na
um mi pade da se sa svakom denazom pouriva i onda te u kabur spuste tvoji najblii, a
zatrpavaju te takvom brzinom kao da ele te se to prije rijeiti. A kad zavre, imam kae:
Dovite za vaeg brata, on se sada ispituje.. Oni odoe, a ja ostah sam, preputen Allahovoj
milosti.
Sjetio sam se zato je Sufjan es-Sevri, rhm, govorio u svom kaburu: Vratite me, moj
Gospodaru! Izaao sam polako a noge su mi drhtale, dok sam izlazio i rukama upao zemlju,
inio sam istigfar i kao malo dijete sam sebi govorio: Neu vie nikada, neu vie sabah
prespavati! Bio sam slomljen i umoran.
On je prespavao samo nekoliko sabaha! ta je sa onima koji nisu nikad Allahu na seddu pali?
ta je sa onima koji klanjaju od bajrama do bajrama, ta je sa onima koji denaze posmatraju sa
strane a smatraju se muslimanima? Kako e oni da legnu u kabur i kako e da poloe raun. Nek
znaju, Allah jeste Milostiv, ali Njegovu milost treba zasluiti i u isto vrijeme je On i Pravedan!