Ispitna pitanja i odgovori iz kolegija Filozofija znanosti

1.Koja su 2 glavna uporita znanosti, objasnite pravce i njihove metode?

Dva glavna uporita znanosti su empirizam i racionalizam.Empirizam je filozofski pravac koji sveukupnost
ovjekovog iskustva izvodi iz empirije (osjetilnost) smatrajudi da je novoroeno ljudsko bide kao neispisani list
papira tabula rasa bez ikakvih uroenih spoznaja. Ovaj pravac nastoji izvor i logiku vrijednost znanstvenih
spoznaja objasniti iz iskustva zasnovanog na osjetnim iskustvima. Kao nain stjecanja znanja empirizam cijeni
zapaanje po mogudnosti iz primjene eksperimenata i indukcije koja zamjenjuje dedukciju. Stavljajudi teite na
pozitivne podatke unutar mogudeg iskustva empirizam se moe ispoljiti kao pozitivan. Racionalizam je filozofski
pravac koji teorijske i praktine probleme rjeava sa stajalita uma, a zanemaruje sve to je ispod razuma
(empirizam i historijska ostvarenja) i to je iznad razuma (supraracionalno izvan razuma tj. iracionalno). To je
pravac koji smatra razum za jedini izbor i vrijednost spoznaja. Razliitost od empirizma zasniva se na spoznaji
sposobnosti razuma da utvrdi i spozna bitak, smatrajudi iskustvo ako ne suvinim onda vrlo malo potrebnim tek
toliko da razumske sposobnosti dou do punog izraaja. Ideal racionalizma je spoznaja stvarnog svijeta s
karakteristikama nunosti i opdenitosti matematiko- geometrijske istine. Racionalizam eli pojmovnu analizu i
logiku dedukciju uiniti instrumentom spoznavanja. SKRADENO: Za empirizam je uporite znanosti i izvor znanja
iskustvo, cjelokupno znanje stjeeno iz iskustva osjetila. Za razliku od racionalizma negiraju uroenost ideje. Za
racionalizam je uporite znanja um sam, a ne iskustvo jer smatraju da je um sposoban bez doprinosa osjetila
pronadi istine u svijetu. Za njih se znanost gradi deduktivno, iz umom spoznatih najopdenitijih istina izvode se s
pomodu valjane metode, njihove nune posljedice koje govore to je zbilja, to znanje, to um.
2.Koji pravac koristi deduktivnu metodu i ija je dedudkcija uzor toj metodi, a koji govori o pojmu tabula rasa u
ljudskoj spoznaji i koji su njegovi predstavnici?
Racionalizam koristi deduktivnu metodu. Uzor toj metodi je matematika dedukcija po ijem je uzoru Decartes
oblikovao metodu znanosti: privilegirane ideje su one koje spoznajemo jasno i razgovjetno te se iz njih
postupkom dedukcije izvode druge (npr.iz aksioma- teoremi). Predstavnici racionalizma: Decartes (Francuz), Leibniz
(Njemac) - katolici i Spinoza (Nizozemac) - idov.
Empirizam govori o pojmu tabula rasa tj. da je novoroeno ljudsko bide kao neispisani list papira, ili prazna ploa
(bez ikakvih uroenih spoznaja). Empirizam nastaje na britanskom kontinetu. Predstavnici empirizma su: F.Bacon,
J. Lock, D.Hume.
3. Euklidova geometrija (primjeri) - i po emu je ona vana?
Euklidova geometrija je primjer dedukcije: skup privilegiranih ideja tu ine temeljni postulati i aksiomi. Njegovo
djelo Elementi predstavlja temelj sustava definicija, aksioma i postulata. Pa su 23 definicije ( npr. Toka je ono
to nema dijelova.), 9 aksioma ( npr. Ako se od jednako oduzme jednako ostati de jednako.) i 5 postulata:
1.Od svake se toke prema svakoj toki moe povudi pravac.
A

2. Ogranieni se pravac u svom smjeru uvijek moe produivati dalje.

3. Oko zadanog sredita moe se opisati samo jedna krunica zadanog polumjera.

4. Svi pravi kutovi meusobno su jednaki.

5.Ako jedan pravac presjeen dvama pravcima ini s iste strane 2 unutarnja kuta zbroja manjeg od pravog kuta
onda de se ta 2 pravca beskonano produena sjedi s one strane s koje su ti kutovi manji od 2 prava kuta.

4. to je znanost i zato joj je potrebna filozofija?

Znanost je skup svih metodiki steenih i sustavno sreenih znanja o nekom predmetu, a ujedno je i djelatnost
kojom stjeemo ta ista znanja. (Znanost karakteriziraju opdenitost, metoda i preciznost.) Filozofija uvijek ima neku
upitanost ono zato je neto upravo takvo i upravo zbog toga nju znanost treba, jer znanost trai cjelovitost i treba
uporite koje joj osigurava filozofija.
5. Koje su osnovne postavke Tractatusa Ludwiga Wittgensteina i to je njemu iskaz?
Tractatus Logiko-filozofski traktat : Sve to se uopde moe redi moe se jasno redi, a o emu se ne moe
govoriti valja utjeti. Ovo djelo povlai granicu u miljenju ali ne samom miljenju, nego izarazu tog miljenja.
Granica je dakle povuena u govoru a sve to se nalazi izvan te granice je besmislica. Svijet je svukupnost injenica a
ne stvari. Ne prirodnih stvari nego injenica koje ja iskaem. Wittgenstein uzima da se sav govor moe rastaviti na
elementarne iskaze. Sam iskaz je za njega slika zbilje: jer poznajem stanje stvari koje on opisuje kada iskaz
razumijem. I iskaz razumijem a da mi nije njegov smisao objanjen.
6. Kako je Wittgenstein od jednostavnih iskaza dobio sloene i pokaite to tablicom istinitosti?!
Jedno ime stoji za jednu stvar, drugo ime za drugu stvar i meu sobom su povezani; tako predstavlja cjelina-kao iva
slika-stanje stvari. Iskaz je istinit ako odgovara injeninom stanju.

P => q

KONSEKVENS

ANTECEDENS
- Pogodba

p => q =NONp v q

- dvopogodba
Zbog tvorbe iz elementarnih iskaza Ne pada kia ili Pada kia uvijek se moe nainiti sloeni sud Ako kia
pada... Zbog toga svijet je potpuno opisan navodom svih elementarnih iskaza i navodom koji su od njih istiniti
a koji neistiniti. Sveukupnost iskaza je govor. Granice mog govora znae granicu moga svijeta. Logika je ta koja
ispunja svijet pa su granice svijeta i njene granice.

7. Zato je implikacija vana za znanost?

8. to su Hume-ove ralje?
Znanje moe biti o relacijama izmeu ideja ili o injenicama i ni o emu drugom. Sve ono to ne spada u te 2
vrste je zapravo besmisleno i bezvrijedno ( propada kroz tzv.Hume-ove ralje ), upravo to su smatrali logiki
pozitivisti.
9. to je teorija preslikavanja kod Wittgensteina?
Za Wittgensteina iskaz je slika zbilje jer poznajem stanje stvari koje on opisuje kada iskaz razumijem, i iskaz
razumijem kada mi njegov smisao nije objanjen ( zato to je svijet sveukupnost injenica = teorija
preslikavanja). Jedno ime stoji za jednu stvar, drugo ime za drugu stvar pa su oni meusobno povezani i tako
ine cjelinu.
10. Koji su osnovni stavovi logikog pozitivizma o znanju, sudovima i istinama?
Osnovni stavovi razlikovali su se kao racionalno i iskustveno, kao matematiko znanje i ostale znanosti. Postoje
3 podjele:
1. Znanje je a priori i a posteriori
2. Sudovi su analitiki i sintetiki
3. Istine su nune i kontigentne
Znanje ije je opravdanje, ali ne i porijeklo nezavisno od iskustva je a priorno znanje, a znanje ije opravdanje je
ovisno od iskustva je a posteriorno. Dokaz a priori sudova je matematika jer se opravdava i dokazuje istim
miljenjem, a ne iskustvom (npr.: zbroj kutova u trokutu je 180 ); a a posteriori kao sudovi (npr.: Oktobarska
revolucija). Analitiki sud je sud kojemu je predikat sadran u subjektu i ija se vrijednost utvruje pojmovnom
analizom (npr.: trokut ima tri kuta - TROKUT), a sintetiki sud je sud u kojemu predikat nije sadran u subjektu i
ija se vrijednost ne moe utvrditi pojmovnom analizom (npr.: Ova olovka je teka 5 gr. treba nam
eksperiment). Nuno istinito znai nemogude da bude drukije( npr.: A>B , B>C daje najvedeg; nuno je
istinito). Kontigentno istinito znai mogude je da bude drukije (npr.: 9 je studenata ovdje. moe se
promjeniti).
11. Grupirajte ove pojmove u teoriji logikog pozitivizma: a priori, a posteriori; analitiko, sintetiko; nuno i
kontigentno, uzme li se u obzir da je iskustveno znanje shvadeno kao injenino, a razumsko kao isto
formalno!
Imanuel Kant je smatrao da su matematiki sudovi nuni, da je matematika a priorna tj. neovisna od iskustva, a
osim toga ti sudovi nisu analitiki - nisu istiniti samo na osnovu znaenja pojmova, a odatle slijedi da je
matematika spoznaja a priorno i sintetino. U logikom pozitivizmu imamo ono to je a priorno, nuno i
analitino, a ono to je a posteriorno ono je i sluajno i sintetino. U filozofiji logikog pozitivizma iskustveno
znanje je bilo shvadeno kao injenino, a razumsko kao isto formalno. Pozitivisti su smatrali da spoznaja koja je
nezavisna od iskustva moe biti samo analitiko, a da injenini sadraj moe biti samo utemeljen na iskustvu tj.
samo sintetiki.
12. Kako se kod Wittgensteina vidi da iz jednostavnih sudova dobijemo sloene i rastavljanjem sloenih
sudova jednostavne? Primjer!
Jedno ime stoji za jednu stvar, drugo ime za drugu stvar i meu sobom su povezani; tako predstavlja cjelina
kao iva slika- stanje stvari. Uzastopnom primjenom negacije, konjunkcije i disjunkcije mogu se sagraditi vrlo
sloene izjave; i obrnuto, takvim se logikim operacijama mogu rastaviti sloeni iskazi u jednostavne iskaze, i to
po Wittgensteinovu miljenju na jednoznaan nain.

Primjer:

p = Kia pada.

q = Smoiti du se.

Ako kia pada, smoiti du se.

JEDNOSTAVNI SUDOVI
SLOENI SUD

A sada reenicu: Ako kia pada, smoiti du se. , moemo rastaviti na elementarne iskaze:
p = Kia pada.

q = Smoiti du se.

13. Kada je za logike pozitiviste reenica smislena?

Logiki pozitivisti kreirali su i teoriju znaenja. Znaenje nekog iskaza vezano je uz nain utvrivanja njegove
istinitosti ili tzv. verifikaciju, odnosno reenica je smislena akko je ili analitiki ili empirijski provjerljiva.
14. to je princip verifikacije?
Znaenje nekog iskaza vezano je za nain utvrivanja njegove istinitosti tzv. VERIFIKACIJU: Reenica je smislena
akko je ili analitiki ili empirijski provjerljiva. Pozitivisti su smatrali da su filozofski problemi uglavnom pseudo
problemi do kojih je dolo nepaljivom upotrebom jezika, da se jezik paljivo koristio problemi bi nestali. A
glavna poluga kojom se to trebalo dokazati je verifikacija.
15. Stav logikog pozitivizma prema metafizici!
Ono to pozitivistiku kritiku razlikuje od prethodnih kritika je to to pozitivisti metafiziku nisu smatrali niti
neistinitom, niti neizvjesnom ved doslovno besmislenom. Besmislene reenice ne mogu biti ni istinite ni lane
jer se njima nita ni ne tvrdi. (Kriterij smislenosti je: Stav je smislen kad u njemu nema besmislenih rijei tj.
rijei za koje se ne mogu napraviti empirijske oznake ili kada je stav sintaktiki (logiki) ispravno sastavljen.).
16. to je za Poppera provjerljivost neke znanstvene teorije?
Svaka istinska provjera teorije pokuaj je da se ona opovrgne ili odbaci. Provjerljivost je opovrgljivost, ali
postoje stupnjevi provjerljivosti jer su neke teorije provjerljivije tj. vie su izloene opovrgljivanju nego druge
teorije i izloene su vedem riziku.
17. to je falsifikacionizam i kako je on nastao?
Popper je urgirao da znanstvena teorija zapravo bude zabrana; ako tvrdimo da je p onda u isto vrijeme ne
moemo tvrditi da je NONp (to bi bila kontradikcija). Ali opet falsificirati p znai verificirati NONp.
Falsificirati svi p jesu q znai verificirati postoji p koji nije q. Popperova teorija falsifikacije zasnovana je
na uvidu da se univerzalne generalizacije znanosti nikada ne mogu u potpunosti verificirati, ali se mogu u
potpunosti falsificirati.
18. to je s egzistencijalnim i univerzalnim sudovima u teoriji falsifikacije?

Univerzalni sud svi labudovi su bijeli moemo falsificirati tako da pronaemo jednog labuda koji
nije bijel, ali ga nikada ne moemo verificirati zato to koliko god labudova pregledali uvijek postoji
mogudnost da demo u bududnosti otkriti labuda koji nije bijel. Egzistencijalni sud Postoji labud koji
nije bijel moemo verificirati tako da pronaemo labuda koji nije bijel, ali ga nikada ne moemo
falsificirati jer uvijek postoji mogudnost da demo u bududnosti otkriti labuda koji nije bijel. Dakle,
univerzalni sudovi (A i E) mogu se falsificirati ali ne i verificirati, a njihove negacije (O i I) moemo
verificirati ali ne i falsificirati.
19. Kakav je razvoj znanosti po Kuhnu?
Kuhn je sa svojim radom a posebice u djelu Struktura znanstvenih revolucija napravio radikalnu
izmjenu. Njegov razvoj znanosti ima potpuno drugaiji hod. Razvoj znanosti po Kuhnu nikada nije
kontinuiran nego skokovit, ali diskretan sa izmjenom normalnog hoda znanosti i kratkim razdobljem
revolucija uz promjenu opdih stavova, koje naziva paradigmama.
20. to je nesumjerljivost teorija?
Prelazak u novu paradigmu je iznenadan, ne obavlja se korak po korak jer se ne obavlja silom logike i
neutralnog iskustva. Prelazak s jedne teorije na drugu je neoekivan u tom smislu to je nova teorija
nespojiva sa starom ili nesumjerljiva u odnosu na staru. Ne mogu postojati dvije ili vie paradigmi
istovremeno jer mi radimo u tzv. reorganizaciji opde slike putem jedne paradigme ili metaforino
reeno Djelovi neke slike su mnogi, ali okvir je jedan..
21. to je paradigma odnosno znanstvena revolucija i kako do nje dolazi?
Paradigma nije samo osnova teorije nego je i uspjena filozofska spekulacija koja znanstvenicima
prua model-problem i model-rjeenje. Paradigma je konstrukcija mjerenja odnosno vrijednost koja
je zajednika lanovima jedne odreene znanstvene zajednice, ali koja mogu posluiti za osnovu u
rjeavanju drugih takvih zadataka. Postoje 3 faze razvoja znanosti, a to su:
1. Predparadigmatska (meu istarivaima nema koncenzusa ili dogovora)
2. Paradigmatska (uzor)
3. Nastavak znanstvene revolucije zbog anomalija u prethodnoj
Zapravo kada se mogudnost jedne paradigme iscrpi prelazi se na novu to je nesumjerljivost u odnosu
na staru teroiju, znanost postaje
zbog rezultata koji se ne uklapaju, ali bududi da se smatra
da se znanost razvija diskontinuirano smjenom paradigmi onda tu smjenu paradigmi zovemo
znanstvenom revolucijom.
22. Koje su 3 faze znanstvenog razvoja kod Kuhna?
Postoje 3 faze razvoja znanosti:
1. Predparadigmatska (meu istraivaima nema koncenzusa ili dogovora)
2. Paradigmatska (uzor)
3. Nastavak znanstvene revolucije zbog anomalija u prethodnoj

23.to znai Feyerabend-ova iskljuivost znanosti?

Znanstvenici danas ele dati univerzalna pravila znanstvene metode, ele da ona postanu dio drutva
u cjelini i koriste sva raspoloiva sredstva da ostvare svoj cilj: argument, propaganda, pritisak,
zastraivanje i sl. Dakle, moderno drutvo nekritiki preuzima sudove znanosti. Znanost opet ne
prihvada pozitivna iskustva neznanstvenih disciplina. Feyerabend sumnja u sposobnost moderne
znanosti da zauzme filozofski stav, da bude samokorigirana, da bude svjesna nune ogranienosti
svake metodologije.
24. Odnos demokracije i znanosti kod Feyerabenda!
Feyerabend smatra da demokratsko drutvo ne bi smjelo nametati nikakve ideje kao univerzalne
istine. Znanost treba podvrdi demokratskoj kontroli i humanizirati je (uiniti je ljudskom; dostojnom
ovjeka), to odreuju svi graani u slobodnom drutvu u demokraciji, a ne samo eksperti za
humanizam. Feyerabend ustaje protiv znanosti koja se pretvara u mod zlostavljanja, koja uvodi novu
oligarhiju ili joj slui kao sredstvo. Feyerabend nema povjerenja u znanost, ali ipak poklanja veliko
povjerenje demokraciji.
25.Wollmerovi postulati znanosti!
1. Postulat realnosti postoji realni svijet neovisno o ljudskoj svijesti. Prirodna znanost a priori
(nezavisno o iskustvu) pretpostavlja postojanje realnog svijeta nezavisnog od opaaja i svijesti.
2. Postulat strukture (kako postoji to izvan nas)- realni svijet je strukturiran tj. ima ograenja, a to
su : simetrike strukture, uzajamna djelovanja sustava itd.
3. Postulat kontinuiteta (promatra izvan svijeta)- podrazumijeva da meu svim podrujima
stvarnosti postoji neprekinuta povezanost, odnosno, jaz izmeu mrtve materije i ivih organizama
nije nepremostiv.
4.Postulat tue svijesti (to je definicija ekskluzivnosti promatraa i njegove svijesti) pretpostavlja
da svako ljudsko bide posjeduje svijest i opaanje.
5. Postulat uzajamnog djelovanja - definira odnos promatraa i vanjskog svijeta, a znanstvenici kau:
povrina naeg tijela izmjenjuje energiju sa svojom okolinom.
6. Postulat funkcije mozga on miljenje i svijest kao stanje duha stavlja u ravninu procesualnosti,
odnosno, miljenje je kao poseban vid aktivnosti povezan sa fiziolokim procesima.
7. Postulat objektivnosti odnosi se na produkt misaonog procesa izraenog u govoru, znanstveni
iskazi moraju biti objektivni tj. povezani sa stvarnodu, a ne sa svjedu promatraa.
8. Postulat heuristike (metodoloki postulat) odnosi se na izbor hipoteza (pretpostavlja da radne
hipoteze moraju poticati istraivanje).
9. Postulat spoznatljivosti u opdem obliku predstavlja afirmativni stav znanosti prema spoznaji- sve
to je predmet spoznavanja ili to moe postati, moe se spoznati, opisati ili objasniti prirodnim
zakonima.

10. Postulat ekonomije miljenja Occamova britva odnosi se na izbor hipoteza: izbaciti sve, ostaviti
samo najnunije! Treba objasniti maximalan br oj injenica uz minimalan broj hipoteza.
26. Teorije istine u znanosti!
1. Teorija koherencije izvor ima kod Hegela i Leibnieza. Danas postoji kod njemakih logiara u 3
razliita oblika: kao metafizika znanost o biti stvarnosti, kao logika nauka o definiciji istine, kao
logiko-spoznajno teorijska znanost o primarnom kriteriju. Ova teorija pretpostavlja strogo logiki
oblikovanu strukturu, sustav propozicija i stavova, ali kojem u stvarnosti odgovaraju strogi sustavi
odnosa.
2. Pragmatika i neopozitivistika teorija (James, Pierce, Dewey) kae neku propoziciju moe
smatrati istinitom ako su praktine konsekvencije njena prihvadanja bolje od njenih neprihvadanja.
Mach: princip ekonomike miljenja prema kojem je neka teorija istinita ako sva svoja iskustva moe
svesti na najjednostavniju formu.
3. Teorija konsenzusa jedinstvenost u prihvadanju odluke ili zakljuka i ona predpostavlja dogovor
odreenog broja ljudi.
4. Teorija korespodencije (adekvacije) ili slaganje stvari uma. Oslanja se na Aristotelovu definiciju
istine Poklapanje stvari i uma.
5. Teorija interpersonalne verifikacije lingvistika teorija za odreivanje znaenja termina istina i
neistina (I, N; 1, 0) i njihovo uvoenje u jezik.
6. Teorija evidencije polazi od kritike korespodencije i adekvacije i zastupa miljenje da se:
1. Istina nalazi i dovrava u sudu, ali se ona ne moe sastojati od podudarnosti suda sa
stvarnodu
2. Problem negacije postoje negacije kao ispravni sudovi ali koje se ne odnose na odreeni
predmet
3. Postojanje regresa sudova da bismo u jednom jedinom sluaju pokazali istinitost suda bio bi
nam potreban sud koji je ved sigurno istinit, a time pretpostavljamo ono to bismo morali
dokazati.
Brentano nalazi rjeenje u tome to se pojam istine moe odrediti empiriki tzv. evidencijama (ono
to se dalje ne moe razlagati).
7. Semantika teorija Alfreda Tarskog predstavlja pokuaj prilagodbe teroije korespodencije
suvremenim istraivanjima iz oblasti semantike tj.formiranje znanosti semantike koji se sastoji u
tome da se precizno okarakteriziraju semantiki pojmovi i pokae logika pravilnost, objektivna
tonost primjene tih pojmova.