U prirodi nalazimo veliki broj razliitih tala kao

rezultat interakcijskog utjecaja pedogenetskih initelja i

djelovanja pedogenetskih procesa.
Postupak sistematskog grupiranja i razvrstavanja
pojedinih tala prema nekim zajednikim svojstvima
(morfoloka, kemijska, fizikalna) nazivamo klasifikacijom
tala. Rezultat toga je klasifikacijski sustav sistematika
tala pedotaksonomija (gr. taxis = red, raspored +
nomos = zakon).
U svijetu egzistira vie razliitih sustava klasifikacija,
ovisno o izboru prioritetnih kriterija. To su sovjetski,
ameriki i europski sustavi.

KLASIFIKACIJA TALA HRVATSKE

Klasifikacija tala Hrvatske izvorno
Jugoslavije (kori, A., Filipovski, G., iri, M.,
1972., 1973. i 1985.) je genetika s osnovama
proizvodno-ekolokog vrednovanja tla.
Temeljena je na svojstvima koja su
morfoloki vidljiva i lako mjerljiva. Koriste se i
neki internacionalni termini koji su predloeni za
pedoloku kartu svijeta (FAO/UNESCO, 1974).

1.Vanjska morfologija (ektomorfologija)

reljef
ivi pokrov

Istrauje ona svojstva profila ili povrine

tla koja spoznajemo osjetilima (vidom, opipom,
okusom, ...).

RELJEF
Oblici Zemljine povrine (isponi, udubine i ravnice)
mogu se dijeliti prema veliini prostranstva.

mrtvi pokrov
2.Unutranja morfologija (endomorfologija)
sklop (graa) profila
specifine pedodinamske tvorevine
dubina tla
boja tla
tekstura, struktura, poroznost

Reljef se prikazuje tlocrtno na kartama razliitog

mjerila.
Megareljef je odraz tektonike, prikazuje se na kartama sitnog

Megareljef
Isjeak
topografske karte M
1: 500.000
graninog podruja,
Hrvatske i
Slovenije.Visinska
predstava osnovnih
izohipsi je 200 m, a
pomonih 50 m.

mjerila gdje se izohipse izdvajaju na visinskim razlikama >

500 m (M 1:500. 000 i sitnije).

Makroreljef nastaje radom vjetra, leda i vode. Prikazuje se na

kartama srednjeg mjerila gdje se izohipse izdvajaju na
visinskim razlikama > 100 m (M 1:100.000 do 1:300.000)

Mezoreljef se prikazuje na semidetaljnim kartama. Visinske

razlike u tim kartama se izdvajaju u rasponu 1-10 m (M
1:25.000 i 1:50.000)

Mikroreljef je prikazan na detaljnim topografskim kartama (M

1:1.000, 1:2.000, 1:5.000, 1:10.000). Visinske razlike na

takvim kartama su prikazane izohipsama na 0,25 do 1 metar.

Makroreljef

Mezoreljef

Isjeak topografske karte M 1: 100.000 podruja ua

Neretve. Visinska predstava osnovnih izohipsi je 100 m, a
pomonih 12,5 m.

Isjeak
topografske karte
M 1: 25.000
podruja Svete
Nedjelje pokraj
Zagreba. Visinska
predstava osnovnih
izohipsi je 10 m, a
pomonih 2,5 m.

Planinski reljef

Mezoreljef

Isjeak
topografske karte M
1: 50 000 podruja
arengrada.Visinska
predstava osnovnih
izohipsi je 20 m, a
pomonih 5 m.

Breuljkasti reljef

Nizinski reljef

IVI POKROV

Dombasti mikroreljef

Prirodan i antropomorfan travnjaci, livade,

ume, makija,....

Planinski bor

Bukova uma

Antropogeni mikroreljef

Trave

Hidroponi

Oranice, ratarski usjevi

Skelet

Listinac

MRTVI POKROV

Skeletnost kamenitost, ljunkovitost povrine,

mrtvi organski pokrov (listinac,...).

Povrine stajaih i tekuih voda u pedosferi .

Antropomorfan poljoprivredne povrine bez

vegetacije.

Poplavne vode

SKLOP PROFILA TLA

ine horizonti, njihov broj, izraenost, debljina i
prijelaz jednog horizonta u drugi.
HORIZONT je sloj tla s obiljejima koja su
rezultat djelovanja razliitih pedogenetskih initelja
tijekom procesa pedogeneze.
Debljina horizonta govori o intenzitetu i duljini
trajanja pedogenetskih procesa

Prijelaz jednog horizonta u drugi:

otar (unutar 3 cm)
izrazit (3 5 cm)
postepen ili difuzan (> 5 cm)

BOJA TLA
Boju tla odreuje kemijski i mineraloki
sastav tla. Sve boje su kombinacija tri osnovne:
crne, crvene i bijele.
1. siva, tamnosiva, crna i ponekad smea rezultat su
veeg ili manjeg sadraja humusa

2.

do razliitog stupnja hidratizirani ili bezvodni oksidi

trovalentnog eljeza su uzrokom rudosmee, smee,
ukaste, ute i crvene boje

3. bijela boja je posljedica prisustva SiO2, CaCO3,

kaolina te hidroksida aluminija (Al2O3nH2O)

4.

spojevi dvovalentnog eljeza (ferosulfati, ferofosfati)

daju zelenkaste, sivoplave i plavkaste nijanse.

Crvenica Terra rosa

crvena boja tla

Vapnenako-dolomitna crnica
crna boja tla

OSNOVNI HORIZONTI TLA

O - organski povrinski - lei iznad mineralnog dijela
tla u preteno aerobnim uvjetima;

(A) - inicijalni - bioloki aktivni povrinski dio profila u

kome se razvija glavnina korijena i poinju se
formirati strukturni agregati;

A - humusno akumulativni - humificirana organska

tvar koloidnog karaktera izmijeana je s mineralnim

dijelom u formi organomineralnog kompleksa;

E - eluvijalni

lei ispod O ili A horizonta. U njemu se

odvija proces eluvijacije (ispiranja) gline, humusa ili
seskvioksida (R2O3). Obino je svjetlije nijanse od
horizonata s kojima granii;
-

B - iluvijalni u njemu se akumuliraju komponente

isprane iz E horizonta;

(B) - kambini (cambio = izmijeniti) - lei izmeu

O ili A horizonta i C ili R horizonta, od kojih se
razlikuje smeom, utom ili crvenom nijansom u
boji, unitenom primarnom strukturom stijene, a
esto i poveanim sadrajem gline; horizont
argilosinteze;

C - rastresiti matini supstrat - ne pokazuje nikakve

znakove izmjena pod utjecajem pedogenetskih
procesa koji su karakteristini za ostale horizonte;

R - vrsta stijena;

Prijelazni horizonti obiljeavaju se oznakama za

oba susjedna horizonta, a na prvo mjesto se stavlja
simbol horizonta ija su svojstva dominantna, npr. AO.

G - glejni - pokazuje znakove redukcije i sekundarne

oksidacije u stalnim ili povremenim anaerobnim
uvjetima. Plaviasta, zelenkasta ili siva boja, s
rastim mazotinama po povrini agregata;

Sloeni horizonti - u njima se istovremeno

odvijaju dva procesa ije su morfoloke posljedice
vidljive, a obiljeavaju se s dva simbola pomou
razlomkove crte, npr. A/E.

g - pseudoglejni - djelovanjem stagnirajuih

povrinskih voda uz naizmjeninu pojavu mokre i

suhe faze. Karakterizira ga mramoriranje;

Oznaavanje slojeva - u nerazvijenim nanosnim

tlima oznaavaju se rimskim brojevima. Iste oznake
upotrebljavaju se za oznaku litolokog diskontinuiteta.
Ako postoje dokazi o litolokom diskontinuitetu, uz
oznaku horizonta gdje promjena nastaje stavlja se redni
broj, npr. IC, IIC ili A-E-II B.

T - tresetni - slabo razgraena organska tvar

akumulirana u anaerobnim uvjetima;

P - antropogeni - nastaje obradom, mijeanjem i

homogeniziranjem vie prirodnih horizonata ili slojeva
i unoenjem organskih i mineralnih tvari radom
ovjeka.

Aluvij

FORME HORIZONATA I
POTHORIZONTI
I

Pothorizontima nazivamo dijelove osnovnih

horizonata koji se u okviru jednog osnovnog
horizonta mogu izdvojiti kao posebne zone, npr. Gr,
Gso, Ol, Oh.

II
III

Ako se osnovni horizont u cjelini pojavljuje u

razliitim karakteristinim modifikacijama, nazivamo
ga razliitom formom istog horizonta, npr. Amo, Aoh,
Bh, (B)v.

IV
C

ernozem

Rendzina
Amfiglej
Amo

Amo

Aa
AmoC

Gso

C C

Aa

AmoC

Gr
Gso

Hipoglej

Epiglej

Luvisol

Eutrini kambisol

Podzol

Treset

Aoh

Aum

(B)v
Bt
C

Tfi

Bh

Crvenica
C

A
(B)rz

Gso

Bfe

Semiglej

SPECIFINE NOVOTVOREVINE

Pseudoglej
Ol
A

A
Eg

AC

Bg
C

Uslijed premjetanja mineralne i organske tvari tijekom

geneze i evolucije tla u solumu nastaju nakupine
(novotvorevine). Razlikuju se od ostale mase soluma vanjskom
morfologijom, bojom i kemijskim sastavom, a mnoge su
specifine za odreene tipove, odnosno horizonte tla.

nakupine lakotopivih soli Na, Mg,Ca

koje se pojavljuju u halomorfnim tlima
(iscvjetanje sode na povrini tla
tijekom ljeta, kora ili bijele ile
Glauberove soli Na2SO4 10H2O;

iscvjetanja i konkrecije gipsa u aridnim i semiaridnim

Pseudomicelije CaCO3

podrujima u obliku kore, pjega, micelija ili konkrecija

(tzv. zemljina srca);

nakupine CaCO3 (vapnene pjege i mrlje u dubljjim

slojevima ispranih tala; pseudomiceliji i praporne lutke u

ernozemima);

izluine i nakupine seskvioksida, eljeza, aluminija i

mangana u tlima humidnih podruja (pjege, jezici, ile

i mazotine najee rastosmee ili ukastoraste
boje), tamne prevlake strukturnih agregata, iscvjetanja
vivijanita plavkaste boje;

Iscvjetanja vivijanita - Gso

nakupine SiO2 u obliku bijele kremene praine na

povrini strukturnih agregata ili bjelkastih jeziaka, ila i

depova;

Konkrecije seskvi oksida

R2O3

nakupine izluevine i organske uklopine (korijenje,

miceliji gljiva, pjege, jezici humusnih kiselina,
sedimenti humata)
razliite tvorevine faune tla - hodnici kinih glista,
larvi insekata, koproliti (ekskrementi kinih glista),
krotovine (hodnici krupnijih rovilica: krtice, mievi,
hrci, ...).

Bioturbacija,
krotovina

Neke od navedenih specifinih pedodinamskih

tvorevina mogu se evidentirati tako da se u
oznaavanju horizonata i pothorizonata dodaju kao
simboli. Najee koriteni simboli su:

Ekoloka ili agroloka dubina tla

DUBINA TLA
predstavlja prostor u kojem se biljke uvruju
pomou korijenovog sustava, prorastaju ga i u njemu
nalaze uskladitene edafske vegetacijske initelje.

Pedoloka dubina tla

je suma svih debljina horizonata soluma (do C ili R )

- vrlo plitka tla < 15 cm
- vrlo duboka tla > 90 cm

TEKSTURA TLA

Tekstura ili mehaniki sastav tla

predstavlja kvantitativni udio mehanikih
elemenata (estica) tla.

je debljina rastresitog sloja znaajnije naseljenog

organizmima, a u biljnoj proizvodnji je to dubina
zakorjenjivanja.
- vrlo plitka tla < 15 cm
- vrlo duboka tla > 120 cm

Tehnika dubina tla

je debljina horizonata i/ili slojeva do koje se tretira tlo

za specifine namjene (agrotehnike i hidrotehnike
melioracije).
- vrlo plitka tla < 25 cm
- vrlo duboka tla od 300 - 1000 cm

Feel Method ili proba prstima

(za brzu terensku analizu)

Mehaniki elementi: skelet, krupni pijesak, sitni

pijesak, prah, glina.

Osnovne teksturne klase:

- glina
- ilovaa
- pijesak

Pijesak
ne moe se modelirati

Ilovaa
modelira se u valjie
debljine 1 2,5 mm

Glina
moe se modelirati u
valjie do1 mm

STRUKTURA TLA

Struktura tla je nain nakupljanja

mehanikih elemenata tla u vee nakupine

strukturne agregate tla.

Podjela prema obliku:

1. kockasti:
a) prakasti: < 0,5 mm
b) mrviasti: 0,5 5,0 mm
c) grakasti: 5,0 10,0 mm
d) oraasti: 1,0 3,5 cm
e) grudvasti: > 3,5 cm
2. stubasti
3. plosnati

TERENSKA ISTRAIVANJA TLA

Svrha terenskih istraivanja tla je uoavanje
raznolikosti tala u prirodi, izdvajanje pojedinih
sistematskih jedinica, te upoznavanje s njihovim
fiziografskim (fizikalnim, kemijskim, biolokim)
svojstvima.

ploasta
mrviasta

prizmatina

- obuhvaa obilazak podruja istraivanja

- opaanja na prirodnim i otvorenim profilima uz ceste,
grabe, gradilita, kamenolome, ciglane,
- topografske karte razliitog mjerila:
M 1 : 50.000; M 1 : 25.000; M 1 : 10.000; M 1 : 5.000.

Sondiranje terena

- na arealima izdvojenim prema

klime, reljefa, matinog supstrata i vegetacije) te

rezultata dosadanjih pedolokih istraivanja.

Otvaranje pedolokih profila (jama)

b) reakcija tla

- upoznavanje pedogenetskih initelja (studija

- samo na onim mjestima za koja je u prethodnoj fazi

sondiranja utvreno da odgovaraju prosjenim
osobinama nekog tipa, podtipa, varijeteta ili forme
tla.

stubasta

Pedoloko rekognosciranje terena

reljefu, matinom supstratu,

mrtvom ili ivom pokrovu
- sukcesivnim slaganjem izvadaka
tla dobije se pregled broja i
redoslijed horizonata tla.

Pripremna faza

grudvasta

kolorimetrijska metoda koja se bazira na injenici da

mnogi indikatori (boje) mijenjaju ton ili intenzitet
boje uslijed promjene koncentracije H+ iona
- upotreba terenskih kitova

Istraivanje morfologije tla

Kvalitativno odreivanje karbonata (CaCO3) i pH

a) odreivanje karbonata (CaCO3)

- tlo prelijemo s ~ 10 %-om HCl (HCl : voda = 1 : 3)
- ako su prisutni karbonati razvija se CO2 uz umljenje i/ili
pjenuanje
- na osnovu intenziteta reakcije (umljenja i/ili pjenuanja)
odreuje se priblian sadraj CaCO3 u tlu

UZORKOVANJE
Osnovni princip je da se uzorci uzimaju iz
svakog horizonta ili podhorizonta tla.

Uzorci u nenaruenom stanju

(prirodni izvadak tla)
- slue za odreivanje nekih fizikalnih osobina tla
- uzimaju se u cilindre Kopeckog poznatog volumena
(najee 100 cm3)

Uzorci u naruenom stanju

- uzimaju se u PVC vreice u koliini oko 1,5 2 kg

Principi hrvatske klasifikacije tala

I.

II.

ODJELI - na temelju naina vlaenja i

kvalitete vode:
automorfna vlaenje samo oborinama
hidromorfna suficit povrinske ili
podzemne vode
halomorfna zaslanjena ili alkalna
subakvalna - u plitkim vodama
stajaicama
KLASE imaju jednotipsku grau profila tla i
analogne stadije razvoja.

III. TIP TLA ini osnovnu jedinicu klasifikacije,

a odreen je:

graom profila,
osnovnim procesima transformacije i
migracije tvari,
slinim fizikalno-kemijskim svojstvima
horizonata.
Podjela tipova na nie jedinice je na temelju
jedinstvenih kriterija za svaki tip, uvaavajui
svojstva koja uvjetuju varijabilnost.

Klase:

Klase:

1.

Nerazvijena tla: (A)-C profila

1.

Pseudoglejna: A-Eg-Bg-C profila

2.

Humusno akumulativna tla: A-C profila

2.

Nerazvijena hidromorfna: (A)-I-II profila

3.

Kambina tla: A-(B)-C profila

3.

Semiglejna: A-C-G profila

4.

Eluvijalno iluvijalna tla: A-E-B-C profila

4.

Glejna: A-G profil

5.

Antropogena tla: P-C profila

5.

Tresetna (Cretna): T-G profil

6.

Tehnogena tla: I, II, III

6.

Antropogena: P-G profil

Klase:
1.

Akutno zaslanjena (solonaci):

Asa-G ili Asa-CG grae profila
- u Hrvatskoj 121 ha

2.

Alkalizirana tla (soloneci):

A-Bt,na-C grae profila

Klase:
1.

Nerazvijena subakvalna:
(A)-C ili (A)-G profila

2. Subakvalna tla: profila A-C ili A-G

3. Antropogena

- u Hrvatskoj 411 ha

NERAZVIJENA TLA
Klasa (A) C

Odjel automorfnih tala obuhvaa sva tla

(pedone) iju genezu i evoluciju obiljeava vlaenje
iskljuivo atmosferskim talozima pri emu je
perkolacija infiltrirane vode slobodna. Posljedica je
izostanak stagniranja vode i vlaenja koje bi
uzrokovalo proces redukcije (glejizacije).

Tla ove klase imaju humusni horizont u inicijalnoj fazi

razvoja (A), koji s mineralnim dijelom jo nije formirao
organo-mineralni kompleks niti je izvrio bilo kakav utjecaj
na njegovu evoluciju. Njegov nastanak je uvjetovan
procesima vrlo slabog kemijskog troenja i slabe
proizvodnje organske tvari (npr. pustinjska podruja ili
arktiki predjeli).
Inicijalni horizont se formira na tlima iji razvoj
poinje na rastresitim supstratima, jer omoguavaju
ukorjenjivanje viih biljaka kao primarne biocenoze. Na
kompaktnim stijenama (A) se najee formira djelovanjem
liajeva i mahovina kao primarne biocenoze, pa je stoga
vrlo plitak, humozan i jasno izdiferenciran.

10

KAMENJAR - LITOSOL

Kombinacije pedogenetskih initelja koje uzrokuju

pojavu nerazvijenih tala u umjerenom pojasu:
na vrstim stijenama te u planinskom podruju
prevladava fizikalno troenje
na rastresitim supstratima i niim terenima je bra
evolucija; erozija
SIROZEM- REGOSOL

u rijenim dolinama ili uz morsku obalu nalazimo

starije pjeane nanose; erozija vjetrom
estice tla ili matinog supstrata s planina, gora i
breuljaka erodiraju u podnoje tih uzvisina (koluvij,
deluvij).

ARENOSOL

HUMUSNO AKUMULATIVNA TLA

Klasa A C

Dominantan pedogenetski proces je

akumulacija humusa.
KOLUVIJ

Klasa objedinjuje sve tipove tala s humusno

akumulativnim horizontom A, koji lei direktno na
matinom supstratu (C ili R) ili na prijelaznom AC
horizontu.
Humusno akumulativni horizont je najee Amo
bez ili s povremenim hidromorfnim karakterom Amo,a;
Aum ili O.
Graa profila moe biti:
a) A R ili A C R ili A AC C R
b) A AC - C ili A C.

Iako su to "zrela" tla, ona nisu evolucijski stara, s

izuzetkom vapnenako-dolomitne crnice, jer su najee
mlaa od 10.000 godina. Iz tog razloga se mineralni dio
tla ne razlikuje mnogo od supstrata. Glavne promjene u tlu
su nastale biolokim kruenjem tvari uz mogunost
dekarbonatizacije.
To su tla s izraenim litogenim karakterom:
vapnenci, silikatno-karbonatni sedimenti, kisele kompaktne
ili rastresite stijene, les ili lesoliki sedimenti.
Nastaju u specifinom klimatu (semiaridna,
semihumidna ili humidna klima) gdje je umanjen intenzitet
procesa transformacije organske i mineralne tvari tla. Npr.
ernozem se formira i dugo odrava u uvjetima semiaridne
klime i stepske travne vegetacije, a rankeri i crnice u
hladnoj planinskoj klimi, zoni visokoplaninskih travnjaka i
uma.

VAPNENAKO DOLOMITNA CRNICA

KALKOMELANOSOL

RENDZINA

RANKER (HUMUSNO SILIKATNO TLO)

11

SMONICA- VERTISOL

ERNOZEM

KAMBINA TLA
Klasa A (B) - C
Kambini horizont izmeu A ili O i C ili R.
Razvijeniji stadiji u evoluciji (A)-C i (A)-C-R tala.
Intenzivniji pedogenetski procesi - povoljni
hidrotermiki uvjeti za pojaano kemijsko i bioloko
troenje, oslobaanje oksida eljeza (ukasta do
crvenkasta boja) i argilosintezu > braunizacija ili
posmeivanje.

EUTRINO SMEE TLO

(EUTRINI KAMBISOL)

DISTRINO SMEE TLO

(DISTRINI KAMBISOL)

ELUVIJALNO-ILUVIJALNA TLA
Klasa A E - B - C

CRVENICA
(TERRA ROSSA)

SMEE TLO NA VAPNENCIMA I

DOLOMITIMA
(KALKOKAMBISOL)

LESIVIRANO TLO
- LUVISOL

SMEE PODZOLASTO
TLO - BRUNIPODZOL
PODZOL

Zajedniko obiljeje tala ove klase je izraen proces

eluvijalno-iluvijalne migracije, kojem je svojstveno ispiranje
baza, gline, humusa ili seskvi oksida. U uvjetima dobre
prirodne drenae soluma i humidnije klime oborinska voda
potpomae migraciju iz gornjih zona profila (eluvijacija) i
odlaganje istih tvari u niim dijelovima soluma (iluvijacija).
Geneza je mogua u humidnoj klimi (descedentno
kretanje vode), na suptratima ili zaravnjenim terenima s
dobrom perkolacijom oborinske vode.

12

ANTROPOGENA TLA
Klasa P - C

RIGOLANO TLO - RIGOSOL

VRTNO TLO - HORTISOL

Antropogena tla su potpuno izmijenjena tla

koja je ovjek stvorio intenzivnom obradom i
gnojidbom (plantani vonjaci i vinogradi,
povrtnjaci, plantae i intenzivni uzgoj umskih
kultura).
Povrine u Hrvatskoj su 217.370 ha (3,9%).

TEHNOGENA TLA
Klasa I II - III
Tipovi: 1. Tla deponija (Deposol)
2. Flotacijski materijal (Flotisol)
3. Nanosi iz zraka (Aeroprecipitati)
Deposoli nastaju prilikom zemljanih radova
(iskopi, urbanistiko planiranje,...) ili deponiranjem
materijala.
Flotisoli taloenjem otpadnih materijala koje
nanosi voda.
Aeroprecipitati su tehnogene taloine iz zraka.

NERAZVIJENA HIDROMORFNA TLA

Klasa (A) G ili (A) - C
ALUVIJ-FLUVISOL
Tla s povremenim ili stalnim suficitnim vlaenjem dijela
profila ili cijelog soluma. Sve pore su ispunjene vodom koja
stagnira ili se sporo kree, a ima za posljedicu redukcijske
procese spojeva eljeza, mangana i sumpora, te u konanici
proces oglejavanja.
Voda je nezaslanjena i nealkalizirana, a prema porijeklu:
8 Oborinska voda zadrava se na teko propusnom horizontu
ili unutar soluma. Koliina jednaka sumi godinjih oborina
8 Dopunska (dodatna) voda prikljuuje se oborinskoj vodi, a
moe biti: slivena, poplavna ili podzemna.

Recentni rijeni, morski ili

jezerski nanosi. Mogu imati (A), (A)p, a
ponekad ak i G horizont. Pedogeneza
je slabo izraena zbog mladosti nanosa
ili neprekidne sedimentacije.
U blizini vodotoka, npr. rijeka
koje neprekidnim izlijevanjem iz korita
plave priobalna podruja to dovodi do
sedimetacije vodom suspendiranih
estica tla.

13

PSEUDOGLEJNA TLA
Klasa A Eg Bg C

SEMIGLEJNA TLA
Klasa A C - G
Kod semigleja duboka podzemna
voda uzrokuje zaglejavanje u niem
dijelu profila (>1m). To su tla rijenih
dolina, pa je pojava vode i njena
dinamika u profilu topografski
uvjetovana. U gornjim dijelovima profila
vladaju terestriki uvjeti. Dominiraju
procesi hidrogenizacije (redukcijski
procesi kada Fe2+ spojevi postaju
pokretljivi te se javlja plavkasta boja
ferofosfata (vivijanit), zelenkasta
ferohidroksida, crna od eljeznih sulfida,
rastosmee mrlje i konkrecije Gr.

Tla bez otre podjele na

redukcijski i oksidacijski
horizont. U zoni stagniranja
povrinske vode nalaze se
blijede mikrozone, izmijeane
s rastim i mrkim mazotinama
te konkrecijama (sivkasti
jezici mramoriranja u Bg).
Povrine u Hrvatskoj 577.025
ha ili 10,4%.

GLEJNA TLA
Klasa A - G

PSEUDOGLEJ-GLEJ

RITSKA CRNICA-HUMOGLEJ

Klasa hidromorfnih tala kojoj je svojstveno krae, due

ili trajno zadravanje dodatne vode unutar profila tla do 1
m dubine.
Prema porijeklu dodatna voda moe biti podzemna ili
gornja dodatna (slivena, poplavna).
Procesi hidrogenizacije zahvaaju cijeli profil.
Hidromorfizam transformacija mineralnog dijela tla
tee burno, naroito kemijsko troenje. Javljaju se procesi
redukcije, pojava Fe2+, Mn2+, H2S, NH4, CH4.
Anaerobni mikroorganizmi, spora razgradnja OT
nastanak hidromorfnog humusa.

MOVARNO GLEJNO TLO - EUGLEJ

TRESETNA TLA
Klasa T - G

Amfiglej

Osnovno obiljeje klase tresetnih tala je

akumulacija > 30% slabo razgraene
organske tvari (TRESET) u anaerobnim
uvjetima u sloju debljem od 30 cm.

Hipoglej

Epiglej

Geneza tresetnog horizonta (T) je

uvjetovana suficitnim vlaenjem cijelog
profila uz istovremenu akumulaciju slabo
razloene organske tvari (paludizacija; lat.
palus = bara) iznad oglejenog (G) horizonta.

14

Tla riita

ANTROPOGENA TLA
Klasa P - G

Rigolana tresetna tla

Tla u kojima je ovjek temeljito izmijenio uvjete

hidrogenizacije:
obranom od poplava
odvodnjom
navodnjavanjem
rigolanjem

Sva tla iji postanak i razvoj tee pod plitkim

vodnim pokrivaem stajaica.
To su pliaci jezera, bara i morskih priobalnih
podruja u kojima je pedogeneza izmijeana sa
sedimentacijom.
Geneza i klasifikacija ovisi o trajanju pedogeneze,
sadraju kisika i hraniva u vodi i supstratu, te njihov
utjecaj na organizme u vodi.

SOLONAK

Hidromeliorirana tla

Tla sa suficitnim vlaenjem, prvenstveno podzemnim,

a rjee povrinskim vodama, koje su zaslanjene i/ili
alkalizirane.
u jednom dijelu profila do 125 cm dubine sadre

najmanje 1% soli (kloridno-sulfatno zaslanjivanje ) ili

najmanje 0,7% soli (sodno zaslanjivanje)
izraena teksturna i druga diferencijacija profila na A i B
horizonte. B je argiluvino natrini (Bt,na) , tj. sadri >
15% Na+ iona na adsorpcijskom kompleksu tla (ESP >
15)

SOLONEC

PEPTIZACIJA KOLOIDA TLA

15