Zločin S Pečatom-Ivica Mlivončić

Zemljopisni polozaj
RATNI ZLOINI MUSLIMANSKIH SNAGA NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE
ZEMLJOPISNI POLOAJ, RELJEF I KLIMA

Podruje na kojem su se od 1992. do 1994. oruano sukobljavali
bosanskohercegovaki Muslimani i Hrvati, obuhvaa prostor 20 opina:
Bugojno, Busovaa, Fojnica, Uskoplje (do 1993. Gornji Vakuf), Jablanica,
Kakanj, Kiseljak, Konjic, Kreevo, Maglaj, Mostar, Novi Travnik, Rama (do
1993. Prozor), Travnik, Vare, Visoko, Vitez, Zavidovii, Zenica i epe.
Pri pokuaju da prostor navedenih opina pokuamo sagledati kao
regionalnu cjelinu nailazimo na nemali problem. Regija je teritorijalna
cjelina koja je pod djelovanjem prirodnih i drutvenih faktora dobila
specifian izgled. Ona je odraz prostora i vremena, ali i socio-ekonomskih
prilika. Otre granice, u prirodi, izmeu pojedinih regija ne postoje.
Geografski sadraj regije odreuje fizionominost i funkcionalnost,
homogenost ili heterogenost regije.
Izdvajanjem geografske regije na prostoru Bosne i Hercegovine bavilo se je
vie autora, ali jedinstvena regionalizacija nije uraena. Kompleksna
geografska regionalizacija zasniva se na sintezi fizikogeografskih i
drutvenogeografskih karakteristika. Ivo Rubi 1956. istie da je geografska
regija dio zemljine povrine, koji ima specifine fizikogeografske i
kulturnogeografske karakteristike. S.Ilei 1959. izdvaja regije po nekoliko
naela:
a) naelo upotrebljivosti tj. slinosti prirodnih uvjeta,
b) naelo homogenosti prirode i
c) funkcionalnost tj. teritorijalna kombinacija razliitih proizvodnih
aktivnosti u njihovoj meuovisnosti. To je teritorijalni kompleks izdvojen
na temelju veeg broja faktora.
Novije regionalizacije uglavnom se temelje na kompleksnom izdvajanju
regije po homogenom ili fizionominom i proizvodno - funkcionalnom
naelu. J.Markovi dijeli Bosnu i Hercegovinu na tri velike regije, a u okviru
njih izdvaja devet subregija:
A) Panonski obod: 1. Panonsko Pounje, 2. Donjovrbasko - donjobosnski
kraj, 3. Spreko - majeviki kraj, 4. Posavska Bosna;
B) Planinsko - kotlinska regija: 1. Planinska Hercegovina, 2. Istona Bosna, 3.
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/index.htm (1 of 4) [24.5.2008 17:56:35]
Zemljopisni polozaj
Srednja Bosna, 4. Zapadna Bosna;

C) Jadranska regija: 1. Jadranska Hercegovina.
Uvaavajui sve dosadanje regionalizacije Bosne i Hercegovine, kao i sve
initelje prostora, a u cilju to efektnije valorizacije prostora ratnog
sukobljavanja bosanskohercegovakih Hrvata i Muslimana od 1992. do
1994., nainjena je mala korekcija dosadanjih regionalizacija te smo
prostor Bosne i Hercegovine podjelili na tri makroregionalne cjeline, a u
okvir njih 10 dijelova:
A) Peripanonska Bosna: 1. Unska krajina, 2. Banjaluko - dobojski kraj, 3.
Posavska Bosna i 4. Sjeveroistona Bosna;
B) Sredinji planinski sklop: 1. Gornje Povrbasje, 2. Sredinja Bosna, 3.
Istona Bosna i 4. Visoki kr;
C) Hercegovina: 1. Sjeverna Hercegovina, 2. Niska Hercegovina.
Moemo rei da je do muslimansko - hrvatskog sukoba u Bosni i
Hercegovini dolo na podruju Sredinjeg planinskog sklopa i u dijelu
Hercegovine tj. na prostoru dijelova Sredinje Bosne i Sjeverne (planinske)
Hercegovine. Upravo ovaj prostor, promatran s vojno stratekog gledita,
ima kljuni poloaj i znaaj u Bosni i Hercegovini. Sagledavajui sredinji i
ostale geoprometne koridore, uoava se da rijeke Bosna i Neretva
predstavljaju ilu kucavicu Bosne i Hercegovine, odnosno, da su upravo
na tom prostoru smjetena politiko administrativna sredita, sa znaajnim
demografskim i ekonomskim potencijalom, valoriziranim kroz prometnu
funkciju tih istih koridora. Kljuni pravci sa znatnim demografskim,
ekonomskim, prometnim i kulturnim potencialom, na ovom prostoru su:
a) Maglaj - epe - Zenica - Visoko i dalje prema Sarajevu,
b) Zenica - Travnik i dalje prema zapadu,
c) Jablanica - Rama - Bugojno i dalje prema sjeveru,
d) Vare - Kiseljak - Konjic - Mostar i dalje na jug
Predstavljanjem ovih pravaca na zemljovidu, na kojem je prikazana
prostorna disperzija hrvatskog puanstva po opinama, postaje jasnije da
je vojno strateko teite upravo sredinji geoprometni koridir dolinama
rijeka Neretve i Bosne, odnosno prostor u kojem je naseljen preteit dio
bosanskohercegovakih Hrvata. Ovo pitanje moe biti interesantno i za
neke druge prikaze, napose iz razloga to se razmatranjem postojeih
uvjeta i njihovog utjecaja moe pronai odgovor je li cilj muslimansko hrvatskog sukoba (rata) bio potpuno protjerivanje hrvatskog puanstva s
prostora na kojima su stoljeima ivjeli.
U grai reljefa Srednje Bosne prevladavaju neisti trijarski, kredni i jurski
vapnenci pomijeani s dolomitima. Prevladava nadzemno otjecanje rijeka.
Osim neistih trijarskih vapnenaca i dolomita, koji su gotovo svugdje
pokriveni slojem rastresita tla, istiu se izdvojene prostrane zone izgraene
od starih kriljastih i nepropusnih stijena. U sreditu se izdie masivna
planinska skupina Vranice, izgraena od starih paleozojskih kriljaca sa
Zemljopisni polozaj
zonama eruptivnih stijena. U eruptivnim stijenama javljaju se termalne

vode i raznovrsne rudne ile.
U reljefu Srednje Bosne istiu se zaobljena i uravnjena planinska bila na
prosjenoj visini od 1000 - 1500 metara. Samo izdvojeni dijelovi otpornijih
stijena diu se u obliku istaknutih vrhova preko 1500 metara. U tom
planinskom zemljitu rasjeene su duboke doline gornjih tokova Vrbasa i
Bosne. Doline donjeg Vrbasa i donje Bosne veu se za starije zavale koje su
u tercijaru bile ispunjene jezerskim naslagama (lapori i pjeenjaci).
Najprostranije je dolinsko proirenje uz gornju Bosnu. To je poznata
sarajevsko-zenika zavala. Iz ove kotline na zapad prirodni put vodi
dolinom rijeke Lave na prijevoj Komar (927 m) i u dolinu Vrbasa. Od
Novog Travnika, preko prijevoja Makljen (1123 m) prirodni je izlaz
Sredinje Bosne u dolinu Rame i Neretve.
Kako se njoj s jugozapadne strane uzdie kriljasti masiv Vranice, to su
erozijom rijeka u nepropusnoj podlozi otvorena znatna bona proirenja:
travniko u dolini Lave i fojniko-kreevsko u dolini Fojnice, te sredinja
zavala. Zbog nepropusne podloge dna su vlana. Doline su okruene sa
svih strana visokim planinama, pa su u njima este temperaturne inverzije,
tj. kotlinska dna su hladnija od okolnih planina. Poznate su po estim
maglama koje su gotovo svakodnevna pojava. Iznad dolinskog dna uzdie
se breuljkasto zemljite starih rijenih terasa. Planinska bila imaju
niskoplaninsku klimu. Zime su vrlo duge i hladne, s puno snijega, koji se
ponegdje ne otopi tijekom cijele godine. Najmanje est mjeseci
temperature zraka su ispod 0C. Padaline su neravnomjerno rasporeene,
vjetrovi esti i jaki, ponekad orkanski. U dolinama su srednje temperature u
sijenju ispod 0C, a ljeti u srpnju iznad 20C.
Zbog veih koliina vlage vegetacijski pokrov posvuda je bujan. Od vlanih
uma i travnjaka na dnu rijenih dolina do bjelogorinih, odnosno
crnogorinih uma i zelenih panjaka u visokim planinama, svuda se osjea
vlaga.
Najstarija naselja podruja Srednje Bosne bile su stare rjene terase. Ta
zona, za naseljavanje najpogodnija, iskrena je i naseljena ve u
prapovjesno doba. Zbog koritenja planinskih panjaka naseljenost se
tamo proirila i u zonu planinskih bila i zaravni.
Vaan prometni poloaj izmeu tzv. visokog kra i Primorja na jugozapadu,
a Panonskog prostora na sjeveru utjecao je na stvaranje srednjovjekovne
bosanske drave. Ona je formirana u najveoj, prometno najpogodnijoj
sredinjoj Sarajevskoj-zenikoj zavali (srednjovjekovna upa Vrhbosna).
Zemljoradnji i stoarstvu pridruuju se u srednjem vijeku rudarstvo, te
vaan karavanski promet i trgovina.
Regionalna republika prometnica Sarajevo - Banja Luka. Podruje
Lavanske doline, sa veinskim - povjesno - hrvatskim puanstvom.
Zemljopisni polozaj
Podruje posjeduje znatan broj proizvodnih kapaciteta - prerada drveta,

tekstila, ... a posebno vojne proizvodnje (Bugojno, Vitez).
Podruje sjevernog dijela Hercegovine je smjeteno u junom produetku
tzv. Sredinjeg planinskog sklopa BiH, koji se odlikuje mnogobrojnim
krakim podzemnim oblicima - jame i peine.
Izuzetno visoka energija reljefa Sredinjeg planinskog sklopa BiH, koji se
odlikuje dolinskim i kotlinskim proirenjima, predstavlja iznimno bitno
strategijsko znaenje ovog prostora na ukupni prostor juno od rijeke Save
i istono od rijeke Kupe. Ovo podruje, kao sastavni dio Sredinjeg
planinskog sklopa BiH ima prirodni prolaz preko prijevoja Ivan Sedlo u
tzv. Sarajevsko - Zeniku kotlinu i dolinom rijeke Bosne sa izuzetno
tranzitno znaajnom Peripanonskom Bosnom na sjeveru a dolinom rijeke
Neretve otvoren je prolaz na jug prema Jadranskom moru (kroz Nisku
Hercegovinu).
Ovo je izrazito planinsko podruje a geoloi sastav tla podruja Sjeverne
Hercegovine je od verfenskih riljevaca, djelomino od pjeanika,
vapnenca, dolomita i slojeva melofira.
Povrinske vode ovog prostora (rijeke Doljanka, Bijela, Neretvica, Rama,
Rakitnica) pripadaju Jadranskom slivu kamo ih odvodi rijeka Neretva. Na
rijeci Neretvi se, na podruju opine Jablanica, nalazi hidrocentrala sa
umjetnim akumulacijskim jezerom koje se prostire u dva kraka, uzvodno
rijekama Neretva i Rama.
Na podruju sjevernog dijela Hercegovine vladaju ublaena kontinentalna,
planinska i planinsko - kotlinska a na planinskim vrhovima tipina alpska
klima. S obzirom na nadmorsku visinu klima je izrazito otra, sa kratkim i
svjeim ljetima te dugim i hladnim zimama koje traju i do 6 mjeseci. Na
ovaj prostor, tijekom zimskih mjeseci prodiru hladni vjetrovi sa okolnih
planina i stvaraju snjene nanose na prometnicama te tako ometaju
promet na svim pravcima.
Planinske kotline su poznate po temperaturnim inverzijama, tj. pojavama
da su kotlinska dna hladnija od okolnih planina. Uzrok ovoj pojavi je
istiskivanje toplog zraka koji se kao laki die uz planinske strane a na
njegovo mjesto dolazi hladan i teak zrak.
Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi
Povijest
POVIJESNI OSVRT
SJEVERNA (PLANINSKA) HERCEGOVINA
Vrlo neobina i teka bila je povjest naroda na podruju
dananje sjeverne (planinske) Hercegovine, napose
Hrvata tijekom posljednjih 100 godina.
U 13. stoljeu Bosnom se iri bogumilstvo i veina
katolikih krana postaju bosanski kristijani. 14.
stoljee donijelo je na ove prostore vlast Kotromania.
Stjepan II. Kotromani (1322.-1353.) osvaja ove krajeve na
poetku svoje vladavine. Samim irenjem bosanske
drave na njenom prostoru iri se i bogumilstvo.
Za vladanja Stjepana II. te kralja Tvrtka I., u Bosnu dolaze franjevci, da je
propovijedanjem i jednostavnim, skromnim ivotom odvrate od
bogumilstva. U vrijeme kralja Tvrtka (1353.-1391.) sagradili su crkvu i
samostan u oblinjem gradu Konjicu. U 15. stoljeu Konjic postaje
samostanska upa kojoj pripadaju i katolici sa dijela podruja dananje
opine Jablanica.
S turskim osvajanjem ovih krajeva (1463.) poela je islamizacija: najprije
bogumila a onda i katolika.
Poturice (bivi katolici i patareni konjikog kraja) bili su u prvo vrijeme jako
nesnoljivi prerma svojoj subrai katolicima. Godine 1524. potukli su i
bacili u Neretvu konjike fratre, a samostan i sve crkve u ovom kraju
poruili. Nakon tih traginih dogaaja katolici na ovim prostorima gotovo
iezavaju. Za slijedeih tristo i vie godina u ovom kraju nema niti
katolike upe, niti crkve.
Od 1867. godine zapoinje proces naseljavanja Hrvata - katolika u ovaj kraj.
Oni dolaze iz prostora june Hercegovine, pomiui se uz rijeku Neretvu,
najprije kao sezonski nomadi - stoari, da bi zauvjek ostali na bogatim
panjacima sjevernog dijela Hercegovine.
Prvi svjetski rat, poratne nevolje (glad i epidemija smrtonosne panjolske
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/povijesni.htm (1 of 4) [24.5.2008 17:56:40]
Povijest
gripe), usporie ionako skromni prirast hrvatskog naroda. Drugi svjetski rat
bio je posebno okrutan prema narodima na ovom podruju, a napose
Hrvatima. Pojedina ognjita gotovo su nestala. Bilo je mnogo ubijenih,
poginulih i nestalih, tako da se ovaj prostor, nakon tekih ratnih rana, dugo
oporavljao. U prvim poratnim godinama uslijedila je politika i ekonomska
emigracija Hrvata sa ovih prostora. Godine 1962. uvidjelo se kako je rat i
odseljavanje (to predstavlja gubitak mladih) teko nadoknadiv.
Prvo intenzivno poslijeratno doseljavanje dogaa se poradi radova na
izgradnji hidroelektrane i brane te radova u kamenolomu u kojem se vadi,
u svijetu uveni, jablaniki granit zvani Jablanit (neobino tvrdi, vulkanski
crni kamen).
SREDINJA BOSNA
Sredinja Bosna obuhvaa onu nekadanju prvotnu Bosnu uz rijeku Bosnu i
njene pritoke. Ove prostore nekada su naseljavali prastari narodi od Ilira,
Kelta, Rimljana, a dolaskom hrvatskih plemena u VII. stoljeu (626.g) samo
Hrvati.
Doseljeno hrvatsko puanstvo nije bilo kristijanizirano. Kristijanizacija
Hrvata i rekristijanizacija preivljelog autohtonog stanovnitva odvijala se
postupno, te je tako prvotna Bosna primila kranstvo od zapadnih
latinskih misionara od VII. - IX. stoljea. Prvotna Crkva na bosanskom tlu
bila je zapadnog obreda s latinskim, kao slubenim liturgijskim jezikom.
Krajem IX. i poetkom X. stoljea iz Hrvatske se prenosi i iri po Bosni
starohrvatski kao liturgijski jezik. Tako se iri glagoljica na sve prostore
Srednje Bosne. Od 1233. godine u Bosni su biskupi glagoljai, a zatim je
slijedilo niz biskupa iz dominikanskog reda. Od 1291. godine u Bosni
djeluju franjevci, koji 1337. godine potiskuju dominikance.
Na podruju BiH, prije turskog osvajanja, bilo je etrdeset franjevakih
samostana. Dolaskom sa istoka (Bugarske) popa Bogumila na prostore
Bosne poela se iriti bogumilska ili patarenska vjera, tako da je dolazilo do
stalnih sukoba izmeu krana, katolika - Hrvata i Patarena - Hrvata. Padom
Bosanskog kraljevstva turskim osvajanjem 1436. godine, ove prostore
Srednje Bosne pored Turaka, naseljavaju i Vlasi, pravoslavne vjere. Tako se
slubena pravoslavna organizacija i njeno sveenstvo ustaljuje u Bosni
nakon 1557. godine, a sjedite pravoslavnog biskupa u Sarajevu nastalo je
tek 1713. godine.
Turskom ekspanzijom na prostore Srednje Bosne, dolazi do stranog
demografskog nazadovanja Hrvata, kako ovog prostora, tako i cijele Bosne
i Hercegovine. Zatiranjem hrvatstva utjecali su sljedei imbenici: gubitak
dravne samostalnosti, stalna ratovanja, odvoenje u ropstvo, egzodus u
druge zemlje, islamizacija i prihvaanje pravoslavlja, slom Jajake banovine
1528. godine, slom Srebrenike banovine 1512. - 1520. godine, Beki rat
(1683. - 1699.), prvi svjetski rat (1914. - 1918.), drugi svjetski rat (1941. 1945.).
Povijest
Godine 1697. austrijski vojskovoa, Eugen Savojski gonei Turke kroz

Bosnu prema istoku, doao je do Sarajeva, a na povratku, bojei se turske
odmazde, Hrvati su se povukli s njegovom vojskom, prema nekim
ljetopisima od 80.000 - 100.000 osoba.
Beki rat (1683. - 1699.) bio je katastrofalan u demografskom pogledu
Hrvata - katolika. S prostora BiH dri se, da je u to doba, pobjeglo oko
200.000 Hrvata u susjedne drave Bosne, a najvie u Hrvatsku.
Osvajanjem Srednje Bosne odmah je osvaja poeo sa islamizacijom
Hrvata katolika. Odmah je poelo odvoenje hrvatske mladei u janjiare.
Potom islamizacija je tekla postupno, najvei progoni katolika od turskog
osvajaa u Srednjoj Bosni poeli su 1516. godine, a nareeni su
Kanunnamom, Bosanskog sandakata, da se sve novopodignute crkve
imaju poruiti, sveenici kazniti, zatim imaju se poruiti i krievi s raskrija,
a svako novo postavljeno raspelo ima se ukloniti. Tako je ovo bio uvod u
zatiranje Hrvata - katolika ovog prostora Bosne.
Od 1463 - 1878 godine, to jest za turskog razdoblja, preao je jedan dio
hrvatskog puanstva na pravoslavlje. Glavni razlozi prelaska na
pravoslavlje su:
- povoljan politiki poloaj Pravoslavne crkve, pa istodobno i njihovih
vjernika u odnosu na Hrvate - katolike
- nedostatak duebrinika
- nasilno podgurivanje katolika Hrvata pravoslavnoj crkvi, jurisdikciji i
nametanje poreza, koji su morali plaati Hrvati - katolici pravoslavnoj crkvi.
Stradanje Hrvata - katolika u 20 stoljeu.
Veliki broj Hrvata - katolika tijekom prvog, a posebice drugog svjetskog
rata smrtno je stradao, a veliki dio se naao u egzilu, sa prostora Srednje
Bosne. Nakon 1945. godine dolaze jo tea vremena. Hrvati - katolici teka
su srca primali slubenu ateizaciju. Progon katolike crkve i sve nepravde,
pratile su vjernike. Izbjegavanjem ulaska u Komunistiku partiju istodobno
su ostajali Hrvati izvan vlasti, to je Srbima i te kako odgovaralo. Hrvati koji
su pristupili u Komunistiku partiju, uglavnom su se odnaroivali tzv.
jugoslaviziranjem. Tako je progonom katolike Crkve i njezinih pripadnika
stvoreno teko podnoljivo stanje tj. Hrvati su postali injenino
drugorazredni graani i tako su morali sa svojih stoljetnih ognjita se
iseljavati i boraviti u drugim zemljama diljem Europe i svijeta, ekajui
bolja vremena za Hrvate na ovim prostorima.
Srpskim osvajakim ratom u Bosni i Hercegovini, koji je zapoeo
02.10.1991. godine, agresijom na hrvatsko selo Ravno u Hercegovini,
poginuli su brojni branitelji i civili. Predsjednik predsjednitva BiH
gospodin Alija Izetbegovi, tom prilikom izjavljuje: to nije na rat, to
dovoljno govori o odnosu Muslimana prema Hrvatima. Tako drugom
polovicom 1992. dolazi do agresije Armije BiH na hrvatsko podruje Novog
Povijest
Travnika, a potom u poetku 1993. godine i na ostala podruja Travnika,

Zenice, Bugojna, Kaknja, Kraljeve Sutjeske, Fojnice i drugih mjesta Srednje
Bosne. Tako je Armija BiH prognala sa svojih stoljetnih ognjita s ovih
prostora BiH 128.343 Hrvata tj. 24,28%, dok su Srbi prognali 155.040
Hrvata, tj. 29.34%, a zbog ratnog stanja sa slobodnih prostora BiH izbjeglo
je 104.000 Hrvata, tj. 19,68%.
Statisticki podatci
PUANSTVO STATISTIKI POKAZATELJI

Na prostoru 20 opina na ijim je podrujima voen muslimansko hrvatski sukob (iri prostor sredinje Bosne i sjeverne Hercegovine) ivjelo
je 1991., neposredno pred ovaj rat 863459 osoba, od ega 254570 Hrvata,
417065 Muslimana, 120459 Srba i 71398 ostalih nacionalnosti. Za svih 20
opina navedenog podruja Bosne i Hercegovine donosimo statistiki
pregled podataka prema popisima puanstava od 1971. do 1991. godine.
* Statistiki podatci
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/pucanstvo.htm [24.5.2008 17:56:40]
Kronologija sukoba
KRONOLOGIJA SUKOBA MUSLIMANA I HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI (1992./1994.)

1|2|3|4|5|6
POECI SUKOBLJAVANJA
travnja 1992.
Koncem travnja 1992. godine JA napustila je vojarne: "Draga" u Busovai, "Kaonik" kod
Busovae, "Stojkovie" pored N. Travnika i "Petar Meava" u Travniku. Sve ove vojarne
naputene su dogovorom i bez borbe, samo je oruanom akcijom pripadnika HVO-a iz
Viteza zauzeto skladite oruja u Slimenima kod Novog Travnika. U tim sukobima
poginula su dva pripadnika HVO, dok su tri civila poginula prilikom srpskog raketiranja
Busovae kada je ranjeno 10 civila i pripadnika HVO-a.
travnja 1992.
Prilikom preuzimanja vojarne u Kaoniku dolazi do prvih sukoba izmeu Hrvata i
Muslimana, jer unato tome to nisu sudjelovali u preuzimanju vojarne, Muslimani trae
oruje.
svibnja 1992.
Drugi sukob se dogodio poetkom svibnja 1992. nakon to su pripadnici HVO-a iz Viteza
zauzeli Slimena. Muslimani, unato tome to nisu sudjelovali u borbama, trae podjelu
oruja po svojim kriterijima. Svoje zahtjeve pokuavaju ostvariti nasilno.
lipnja 1992.
U Novom Travniku muslimanske snage skidaju hrvatsku zastavu s policijske postaje i pale
je. Borbe traju dva dana. U borbama je poginulo nekoliko pripadnika muslimanskih snaga,
a ranjenih ima i pripadnika HVO-a. U Gornjem Vakufu muslimanske snage su napastovale
asnu sestru.
srpnja 1992.
U Zenici, Muslimani su tijekom srpnja 1992., prilikom paljenja srpskih kua kao "sluajno"
zapalili i hrvatske. Tom prilikom ubijena je jedna starica hrvatske nacionalnosti, koju su
kasnije zaprenim kolima dovezli u Zenicu.
1992./93.
U enevi je pred delegacije sva tri naroda iz BiH (Hrvati, Muslimani i Srbi) izloen VanceOwenov plan i karta teritorijalne podjele BiH na 10 provincija. Svakom od tri konstitutivna
naroda bi pripale po tri provincije dok bi Sarajevo imalo poseban status. Hrvatima bi
pripale provincije 3, 8 i 10 tj. Odaka, Mostarska i Travnika. Muslimani bi dobili provincije
1, 5 i 9 tj. Bihaku, Tuzlansku i Zeniku. Srbi bi dobili provincije 2, 4 i 6 tj. Banjaluku,
Bijeljinsku i Nevesinjsku. Karta BiH podijeljena na 10 provincija je otisnuta u novinama
"Trn" br. 27 od 15.01.1993. na str. 3
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/kronologija.htm (1 of 8) [24.5.2008 17:56:46]
Kronologija sukoba
sijenja 1993.
Ministar obrane u Vladi BiH sukladno naelima Vance-Owenova plana donosi zapovijed
da se obrambene snage u provincijama 1, 5 i 9 stave pod vodstvo taba Armije BiH, a
obrambene snage u provincijama 3, 8 i 10 pod vodstvo stoera HVO-a.
08.06.1993.
Smijenjen je zapovijednik Armije BiH, Sefer Halilovi, a na njegovo mjesto imenovan
pukovnik Rasim Deli.
studenog 1993.
Novinarka Charlotta Eagar prenosi u "The Observeru" rijei Ejuba Gania, jednog od
lanova predsjednitva BiH: "Nikad neemo odustati od Bosne-prije emo unititi
Hrvatsku nego odustati od nje..."
ZAKLJUAK
Preteita veina Bonjako - Muslimanskog puanstva naseljava veinu industrijskih
gradova (Tuzla, Zenica, Sarajevo, Konjic, Bugojno, Travnik, Kakanj, Vare i dio Mostara).
Izmeu ovih centara komunikacija je poboljana tjekom ratnih zbivanja. Bonjaci Muslimani dre najvei dio kapaciteta namjenske, s daljnjim prioritetom na vojnu
proizvodnju (nedostaju im samo jo postrojenja vojne industrije u Vitezu koja su pod
kontrolom Hrvata).
Veliki broj, od strane Srba, protjeranih Bonjaka - Muslimana smjestio se na prostoru
sredinjeg dijela Bosne i Hercegovine i predmet su manipulacija. Mnotvo vojno
sposobnih mukaraca ini znaajan potencijal i otvara mogunost za sustavno
militariziranje drutva.
Usvojili su i vojni ustroj i naela etnikog ienja sukladan srpskom. Na to ukazuje i
taktika napadnih djelovanja Armije BiH, uz koritenje posebnih (ekstremno - militantnih)
domaih i inozemnih skupina vojnika.
Konzekvence takvog ponaanja su:
a) vojno i politiki, potpuno su ovladali opinama (Bugojno, Kakanj, Konjic, Travnik, Vare,
Visoko i Zenica) ili djelomino (Busovaa, Fojnica, Gornji Vakuf/Uskoplje, Jablanica,
Kiseljak, Kreevo, Maglaj, Mostar, Novi Travnik, Rama/Prozor, Vitez, Zavidovii i epe). Na
svim ovim prostorima (pod svojom kontrolom) su proveli protjerivanje hrvatskog a i
ostalog nemuslimanskog puanstva.
b) kontroliraju najpovoljnije prirodne prilaze, koji omoguuju ovladavanje znaajnim
operativnim ili taktikim pravcima:
- prijevoj Ivanovo Sedlo (na komunikaciji Konjic - Tarin),
- prijevoj Rostovo (komunikacija G. Vakuf - N. Travnik),
- prijevoj Mouljsko Sedlo (komunikacija Tuzla - Kladanj),
- Vranduka Klisura (komunikacije dolinom rijeke Bosne).
c) kontroliraju operativno - strateke pravce BiH:
- pravac Sarajevo - Zenica - Travnik (ovaj pravac, zbog svog demografskog, ekonomskog i
prometnog potencijala, ima kljuni znaaj i poloaj na prostoru BiH poradi povezivanja sa
drugim podrujima pod kontrolom Armije BiH),
- pravac Sarajevo - Olovo - Tuzla,
- pravac Sarajevo - Jablanica - Mostar.
Kontrolom ova tri pravca Bonjaci - Muslimani su ostvarili prednost u sredinjem dijelu BiH
Kronologija sukoba
(Mostar - Sarajevo - Zenica - Tuzla).

OPINSKA KRONOLOGIJA SUKOBA MUSLIMANA I HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI
1992./1994.
BREZA
travnja 1993.
etvorica pripadnika Armije BiH (Ramo Belija, Raid Dafi zvani "Rako", Namir
Meetovi i Abdulah Matoruga zvani "Avdica") su u selu Gornja Breza, nakon maltretiranja
i zlostavljanja ubili etiri civilne osobe (cijelu obitelj) srpske nacionalnosti: Milka, Obrenija,
Petar i Rajko Novakovi.
BUGOJNO
1991.
Na prvim viestranakim izborima najvie glasova dobiva HDZ, u opinskoj skuptini
dobiva 21 mandat ispred SDA koja dobiva 20.
veljae/oujka 1992.
Poetkom rata u Bosni Srbi iz Bugojna preko noi masovno odlaze. Od 8000 tisua ostaje
ih oko 300. Od hrvatskih civila najvie odlaze majke i djeca koji se sklanjaju po Hrvatskoj i
inozemstvu.
svibnja 1992.
Prva bojna HVO osnivase u svibnju 1992. Zapovjednik je Jurgen Schmidt (majka mu je
Hrvatica). On postavlja crte bojinice prema srpskim snagama na Kupresu i Donjem
Vakufu. Muslimani ekaju to e se dogoditi. Kasnije od Hrvata preuzimaju bojinicu
prema Donjem Vakufu, uzimaju gotovu crtu koju ne miu skoro do kraja rata. Bjeei pred
naletima srpskih snaga u Bugojno se slijevaju desetine tisua Muslimana iz Donjeg Vakufa,
Jajca i drugih dijelova Bosne. Oni ostaju u gradu dok i dalje veliki broj hrvatskih civila
odlazi.
veljae 1993.
Ve od veljae 1993. pripadnici Armije BiH postavljaju punktove na onim mjestima gdje
dolaze u doticaj s Hrvatima. Tako u selu Vesela postavljaju punkt na kojem zaustavljaju
Hrvate i oduzimaju im robu, novac, automobile... Voe ovih pljakakih bandi bili su
pripadnici Armije BiH: Mehmed Husi i Salih Smaji.
10.07.1993.
Na punktu u selu Vrbanji pripadnici Armije BiH zaustavili su vozilo u kojem su bili
pripadnici HVO-a i bez ikakva obrazloenja otvorili vatru. Tom prilikom ubili su trojicu
vojnika HVO-a. Meu poiniteljima zloina bilo je i mudahedina, a jedan od njih je u lokvi
krvi klanjao i zahvaljivao All'ahu.
17.07.1993.
Ubojstvom dvojice Hrvata (Mio Vuak i Mio Telenta) otpoela je agresija pripadnika
Armije BiH na pripadnike HVO-a i hrvatski narod opine Bugojno.
18.07.1993.
Pripadnici Armije BiH napadaju pripadnike HVO-a. Borbe nisu dugo trajale. Pripadnici
Armije BiH zauzimali su dio po dio grada i odvodili u zarobljenitvo pripadnike HVO-a.
Nastaje masovni izgon Hrvata. U samo nekoliko dana protjerano je oko 12 tisua Hrvata. U
gradu ostaje oko tri tisue Hrvata. Pripadnici Armije BiH zarobili su oko 350 Hrvata koje su
na svirep nain muili, neke likvidirali. Osnovalisu po gradu logore i muilita. Svjedoci
zloina, koji su se tom prilikom dogaali, proli su paklene muke. Iz iskaza svjedoka
saznajemo i mjesta tih masovnih zloina:
Kronologija sukoba
- Kulturno sportski centar

- Salon namjetaja
- Zgrada Gimnazije
- Osnovna kola Vojina Paleskia
- Centralni zatvor - stadion "NK Iskra"
- Banka BiH,
- Ljubljanska banka
- Osnovna kola Stipe ereka
25.07.1993.
Sukladno odluci zapovjednitva brigade HVO-a svi pripadnici HVO-a i Hrvati civili su se
izmjestili u selo Kula od kuda su civili upueni u selo Kandija, a pripadnici HVO-a ostaju na
prostoru sela Kula i Bristovi.
26.07.1993.
Vojnici Armije BiH ovladali su cijelim podrujem opine Bugojno. Civili hrvatske
nacionalnosti postaju metom razliitog maltretiranja i iivljavanja. Zabiljeeni su i
sluajevi ubijanja, a zarobljeni pripadnici HVO-a proivljavaju neviene torture, koje esto
zavravaju smru. U Bugojnu ostaje oko 900 Hrvata.
28.07.1993.
Iz sela Kandija (opina Bugojno) evakuirani su Hrvati u Tomislavgrad.
29.07.1993.
I posljednji Hrvati su bili primorani napustiti svoja sela Graanicu i Humac.
12.10.1993.
Pripadnici Armije BiH su odveli 26 Hrvata iz svojih kua i zatvora u Bugojnu. Zatoene
Hrvate odveli su Enes Hadi, zapovjednik Vojne policije i Abdulah Jele, zapovjednik
brigade. Obojica su bili podreeni Devadu Mlai, predsjedniku Ratnog predsjednitva
Bugojna.
1993./1994.
Tijekom 1993. i 1994. pripadnici Armije BiH pljakaju i pale cijela sela u okolici Bugojna,
gdje su ivjeli Hrvati, oskvrnjuju groblja, pale i devastiraju katolike crkve.
20.01.1994.
U selu Vesela uniteno je katoliko groblje.
19.03.1994.
Poslije potpisivanja sporazuma izmeu hrvatske i muslimanske strane o bezuvjetnom
putanju na slobodu svih zatoenika sobje strane, putena je posljenja skupina Hrvata
zatoenih u muslimanskim logorima u Bugojnu. Naalost, meu tih 350 osloboenih
Hrvata iz Bugojna nije bilo njih 26, pripadnika HVO-a ili uglednih hrvatskih intelektualaca.
07.08.1994.
Zapaljena katolika crkva u selu Drvetinama. Izgorio je krov koji se uruio. Ostali su samo
zidovi.
22.08.1994.
Zapaljeno katoliko groblje, a porueno dosta spomenika. Prema izjavi svjedoka to je
uinio pripadnik Armije BiH u postrojbama "ejtan" po nadimku Tale (sin Semina
Rustempaia).
10.09.1994.
Kronologija sukoba
Porueno dosta spomenika na katolikom groblju aulije.

15.02.1995.
Mustafa Mlivo, elnik Islamske vjerske zajednice dao je naredbu da bagerom prekopaju
partizansko groblje u Bugojnu.
14.07.1996.
U selu Humac kod Bugojna zapaljena katolika crkva Srca Marijina koja je ve bila
demolirana. Crkva je izgorjela do kraja.
25.07.1996.
Minirana katolika crkva sv. Ante. Oteen toranj, upni stan i oblinja zgrada u kojoj je
Caritas.
BUSOVAA
13.06.1992.
Muslimanske snage su upale u selo Katii i Predjele u kojima su ivjeli preteno Srbi i
poeli pljakati i paliti. S obzirom da su Srbi u ovim selima jo u oujku 1992. izrazili
lojalnost HVO-u Busovaa i predali svo oruje koje su dobili od bive JNA, stoer HVO-a je
poslao vojnu policiju da izvidi situaciju i zatiti te Srbe. Muslimanske snage su otvorile
vatru na policijski punkt HVO-a. Ubili su jednog policajca HVO-a i ranili trojicu. Pripadnici
HVO-a su uzvratili na napad. U tom okraju su poginula tri pripadnika Armije BiH, a
nekoliko ih je ranjeno.
23.01.1993.
Pripadnici Armije BiH postavili su u selu Kauni, barikadu na regionalnu prometnicu
Kiseljak-Busovaa-Travnik. Na postavljenoj barikadi su istog dana zaustavljeni i brutalno
pobijeni pripadnici busovake brigade HVO-a meu kojima i Ivica Pterovi, zamjenik
zapovjednika Vojne policije HVO-a Busovae. Postavljanjem ovog punkta pripadnici
Armije BiH su presjekli komunikaciju izmeu Kiseljaka i Kreeva s jedne strane te Viteza i
Busovae s druge strane.
24.01.1993.
U Busovai, pripadnici Armije BiH ubili su jednog vojnog policajca i jednog civila. Zapoeo
je oruani napad pripadnika Armije BiH na sela u jugoistonom dijelu opine Busovaa
(sela: Kauni, Turii, Gusti Grab, Bukovci, Prvite, Radeljevii, Oselite, Brezovik, Bilalovac) u
kojima ive Hrvati.
28.01.1993.
U 10:45 sati, otpoeo je oruani napad pripanika Armije BiH na selo Prosje. Prema
svjedokovu kazivanju, pripadnici Armije BiH imali su na sebi bijelu maskirnu odjeu, a oko
glave zavezanu crnu traku. Bilo ih je oko 30. Pri pokuaju da se sklone ispred napadaa,
dvojica civila hrvatske nacionalnosti (svjedok - roen 1932 i Nikica Livani - roen 1937.)
napustili su podrum jedne obiteljske kue i krenuli prema oblinjoj umi. Nakon
prijeenih 20-ak metara, na navedenu dvojicu civila otvorena je rafalna paljba. Svjedok se
uspio zakloniti iza jedne prirodne strmine, a zatim pobjei dublje u umu, gdje se zaklonio
u podrumu jedne vikendice i tu prenoio. Rano ujutro, narednog dana (29.01.1993.),
svjedok se kriom vratio prema selu i kod strmine (iza koje se prethodnog dana bio
zaklonio) pronaao mrtvo tijelo Nikice Livania zvanog "Zelko", roenog 1937., koje je
bilo doslovno izreetano u predjelu grudnog koa. Sav preplaen, svjedok se uputio
prema selu Donje Polje. Nakon tri dana (01.02.1993.) svjedok se s nekoliko osoba vratio do
sela Prosje, te su svi skupa pokopali ubijenog Nikicu Livania.
23.03.1993.
U mjestu Kauni, pripadnici ABiH oduzeli su humanitarnu pomo upuenu za selo
Brestovsko.
Kronologija sukoba
24.03.1993.
Pripadnici Armije BiH bacili su runu bombu na ulaz u busovaku katoliku crkvu svetoga
Ilije.
25.03.1993.
Otpoeo je otvoreni oruani napad pripadnika Armije BiH na hrvatski narod i pripadnike
HVO-a grada Busovae iz pravca Zenice, Visokog, Kaknja i Fojnice. Sam grad napada oko
8.500 pripadnika Armije BiH i dolazi do totalnog okruenja i blokade grada. Pripadnici
HVO-a (njih oko 1.400) uspijevaju odoljeti napadima.
17.04.1993.
U ranim jutarnjim satima izvren jak topniko-pjeaki napad na opinu Busovaa. U
napadu sudjeluje est muslimanskih brigada, iz Zenice i Kaknja. U Kuberu i Putiu
masakrirano 60 civila Hrvata.
21.04.1993.
U 10:30 sati muslimanske snage napale sve crte obrane u Busovai. Granatira se ue
podruje grada.
23.04.1993.
U Busovai su muslimanske snage djelovale pjeakim naoruanjem, a iz pravca Putia,
Jelinika, Bara i Polja djelovali su minobacaima i protuzranim orujem. Ranjena su tri
bojovnika HVO-a.
24.04.1993.
U 4:30 sati muslimanske snage zapoinju opi napad na opinu Busovaa s lokaliteta
Mejdani, Grablje, Silosi, Polom; 8 muslimanskih brigada sudjeluje u napadu; poginulo je
osam Hrvata civila i HVO vojnika; 10:30 sati tenkovima je napadnut Vitez; izravno je
pogoena stambena zgrada, povrijeeno 12 civila.
U 16:30 sati poinje minobacaki napad na vojarnu Draga, opina Busovaa.
03.05.1993.
U selu Pazii su pronaena tijela petorice ubijenih Hrvata.
22.05.1993.
Pripadnici Armije BiH provociraju pripadnike HVO-a pucajui iz pjeakog oruja iz Prosja i
Poloma. Od snajpera poginuo je jedan pripadnik HVO.
01.06.1993.
U selu Kauni odran sastanak zapovjednika HVO-a i muslimanske 333 brdske brigade uz
posredstvo UNPROFOR-a. Razgovaralo se o to broj provedbi potpisanih sporazuma. U
18:00 sati muslimanska vojska djelovala iz pravca Poloma.
02.06.1993.
Oko 20:25 sati pripadnici Armije BiH ispalili su dvije minobacake granate 82 mm sa
lokaliteta Vranjske. U 23:00 sata pjeakim naoruanjem i snajperima djelovali po
Bakijama.
10.06.1993.
Oko 3:00 sata pokuali su pjeaki proboj u podruju Strane. Napadali su MB 82 mm i 60
mm. Od 16:00 sati ponovno su napali.
Granatirano je samo sredite grada, ranjene su 4 osobe, a uinjena je znatna materijalna
teta. Muslimanske snage djelovale su iz podruja Strana - Kanare, te iz pravca Milakovi i
Kronologija sukoba
olakovia, minobacaima 82 mm i pjeakim naoruanjem.

12.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su spalili selo arie, a pojaano su borbeno djelovali na podruju
sela Putievo i Polje. Poginula su tri pripadnika HVO-a, pet civila je ranjeno, a nainjena je
znatna materijalna teta u navedenim selima. Oko 20:00 sati djelovali su na civilne ciljeve
sela Ravno. Tri obiteljske kue su potpuno izgorjele. Pjeakim naoruanjem su djelovali
na lokalitetima Milavica - Strane - Bakije - Lonari.
14.06.1993.
Pripadnici Armije BiH napadaju du cijele linije obrane HVO-a. Ranjen je jedan pripadnik
HVO-a.
15.06.1993.
U 5:50 sati, izletite Busovake Staje na Busovakoj planini (cca 15 km jugozapadno od
Busovae). Na putu svojoj uoj rodbini (koja se nalazi kod Tuzle) svjedokinja je bila
primorana, u Busovai, prekinuti putovanje poradi estokog napada pripadnika Armije
BiH na pripadnike HVO-a i civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti Srednje Bosne
(Busovaa, Kakanj, Vitez, Zenica). Dana 14.06.1993. svjedokinja se odluila vratiti u
Republiku Hrvatsku sa poveom skupinom civila (15 osoba iz Brkog, sedam iz Tuzle i oko
70 iz Busovae). U konvoju se nalazio povei broj konja pomou kojih su civili iz Busovae
namjeravali u Busovau dopremiti hranu (brano, ulje, eer, sol...). Konvoj se iz Busovae
kretao u pravcu Prozora preko sela Peska i preko Busovake planine s namjerom da prou
kroz selo Sebei. Oko 5:00 sati (15.06.1993.) konvoj je stigao na Busovaku planinu u
predio zvan Busovake Staje gdje su se odluili odmoriti i nahraniti konje. (Busovake
Staje su jedan proplanak duine preko 100 metara.) U 5:50 sati, po skupini civila koja se
odmarala na proplanku Busovake Staje otvorena je sa svih strana rafalna puna paljba, a
odmah potom uslijedilo je i granatiranje iz minobacaa, a s okolnih stijena bacane su
rune bombe i otvarana vatra iz mitraljeza. Svjedokinja je puzei potraila zaklon, ali ju je
jedan preplaeni konj odbacio u paprat. Iz svog privremenog sklonita ula je
zapomaganje i jauke ozlijeenih osoba i uasno njiskanje ozlijeenih konja. Svjedokinja je
u sveopem kaosu i pucnjavi uspjela dopuzati do nekakvog potoka i pritajiti se u koritu
punom vode. Napadai su bili udaljeni cca 35 metara i bjesomuno su pucali uzvikujui
"All'ahu ekber". Poeli su dozivati i prijetiti: "Poklat' emo vas ustae! Zaklat emo vas,
samo da padne no!" Upamtit ete Sandaklije!"... Potom je poelo minobacako
granatiranje po potoku te se svjedokinja puzei zaklonila u kolibu oko koje su bili iskopani
rovovi. Jedna od granata pogodila je kolibu i sruila je. Tada je ozljede zadobio P.F. iz
Brkog. Svjedokinja je s ostalim civilima puzala kroz rovove prema nekakvim stijenama.
Morali su propuzati rovom kroz jednu zemunicu koja je gorila. U pokuaju da obie
goreu zemunicu lake je ranjen N.B. (zvani Z.). Ranjeni Marinko Popovi zadobio je
prostrijelnu ranu u predjelu trbuha i pri pokuaju da mu pomogne svjedokinja je bila
oevidac kad se zapaljena koliba sruila na dotinog koji je izgorio u stranim mukama. .
V. iz Busovae imao je ozljedu od metka u predjelu kuka. S obzirom da je po zanimanju
medicinska sestra, svjedokinja je pokuavala pomoi ozlijeenima. Oko 16:30 sati,
15.06.1993. okruenoj skupini civila pomogli su pirpadnici HVO-a koji su svojim dolaskom
rastjerali pripadnike Armije BiH. Nakon toga svjedokinja je obilazila mjesto dogaaja i
pomagala ozlijeenima. "...U jednom rovu nala sam est ranjenika od toga 4 civila i dva
vojnika HVO-a. Znam Matu otu (od zadobivenih ozljeda umro je 16.06.1993.) starog oko
60 godina; D.B. (teko ozlijeen i prebaen u Split u bolnicu); P.. iz Gradaca. Jedan
ozlijeeni civil je iz Busovae, kao i vojaci, te ih ne poznam. Poeli smo skupljati mrtve i
ozlijeene. Iskupili smo 16 mrtvih, meu kojima je bio i Mirko Anui iz mjesta Zovik kod
Brkog. Ja osobno previla sam 20 ozlijeenih meu kojima I.F. i N.B., obojicu iz Brkog. Svi
su bili viestruko ozlijeeni."
17.06.1993.
Muslimanska vojska provocirala je u podrujima Strane - Kula - Milavice. Premda je dan
ranije na sastanku zapovjednika dogovorena evakuacija ranjenika, ista nije izvrena.
Kronologija sukoba
18.06.1993.
Ne prestaju stalne provokacije Armije BiH na crti Bakije - Lonari - Strana. Oko 21:30 sati
17.06.1993. god. pripadnici Armije BiH pucaju na pripadnike UNPROFOR-a.
19.06.1993.
Bojinica se ne smiruje, cijeli dan traju povremene provokacije iz pjeakog i
minobacakog naoruanja.
03.01.1994.
Pripadnici Armije BiH izvrili su granatiranje samog grada Busovae. Od krhotina
eksplodirane granate ranjeno je desetak civila hrvatske nacionalnosti. Poginula je Marica
Sunja (roena 1952.), majka petero djece, a meu ranjenim osobama je i njezin sin
Miroslav.
1|2|3|4|5|6
Stradanja Hrvata
STRADANJE HRVATA OD MUSLIMANSKIH POSTROJBI

(LOKALITETI S DVIJE I VIE RTAVA)
??.06.1992.
VISOKO - ubijeno pet civila;
??.06.1992.
KOLII (VISOKO)-ubijena etiri civila;
??.10.1992.
RADUA -iz zasjede ubijena (USKOPLJE)- etiri asnika HVO-a;
12.01.1993.
LUANI -ubijen (izmasakriran) (USKOPLJE)- vei broj civila;
23.01.1993.
(USKOPLJE) BISTRICA ubijena tri civila;
23.01.1993.
KAUNI iz zasjede ubijene etiri (BUSOVAA)- pripadnika HVO-a;
26.01.1993.
DUSINA (ZENICA)-ubijeno 10 civila;
29.01.1993.
GUSTI GRAB -ubijeno (BUSOVAA)- (izmasakrirano)pet - civila, izmeu 70 i 80 - godina
starosti;
08.02.1993.
NADIOCI (VITEZ)-ubijena tri civila.
07.02.1993.
BOJSKA (BUGOJNO)-ubijena dva civila;
22.02.1993.
BOJSKA (BUGOJNO)-ubijena dva civila;
16.03.1993.
GUA GORA -iz zasjede ubijena dva (TRAVNIK)- pripadnika HVO-a;
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/stradanja.htm (1 of 7) [24.5.2008 17:56:48]
Stradanja Hrvata
23.03.1993.
ORLITE (KONJIC)-ubijena etiri civila, - izmeu 70 i 90 godina - starosti;
23.03.1993.
GOSTOVII-ubijena etiri uhiena (KONJIC)- pripadnika HVO-a;
02.04.1993.
AJDRA (ZENICA)-iz zasjede ubijena dva - pripadnika Vojne - policije HVO-a;
14.04.1993.
BUAK (KONJIC)-ubijena tri civila;
15.04.1993.
PODBREJE-iz zasjede ubijena etiri (ZENICA)-pripadnika HVO-a (pratnja -zapovjednika
zenike brigade -HVO-a);
16.04.1993.
TRUSINA (KONJIC)-ubijene (izmasakrirane ili - streljane) 22 osobe (16 civila -i est uhienih
i zavezanih -pripadnika HVO-a);
16.04.1993.
PRNJAVOR (VITEZ)-ubijena dva civila;
17.04.1993.
VITEZ (VITEZ)-ubijeno (snajper) pet civila;
17.04.1993.
PUTI (BUSOVAA)-ubijeno (izmasakrirano) - oko 60 osoba, - uglavnom civila;
18.04.1993.
BREBER/D. SELO -ubijena (zaklana) dva (KONJIC)- zarobljena pripadnika HVO-a;
18.04.1993.
KISELJAK (KISELJAK)-poginulo sedam civila;
18.04.1993.
GRM (ZENICA)-ubijeno est civila -(tri starca su zapaljena);
18.04.1993.
UANJ (ZENICA)-ubijeno (izmasakrirano i - streljano) preko 30 osoba, -17 civila i vie od
15 ranjenih -pripadnika HVO-a;
18.04.1993.
STRANJANI (ZENICA)-ubijena tri civila;
18.04.1993.
JANJAC (ZENICA)-ubijen (brutalno izmasakriran) jedan zarobljeni pripadnik HVO-a;
18.04.1993.
SOVII (JABLANICA)-ubijene dvije osobe;
22.04.1993.
Stradanja Hrvata
VRCI (KONJIC)-ubijeno sedam civila;

23.04.1993.
BILALOVAC -ubijene etiri osobe (tri (KISELJAK)-civila i jedan zarobljeni pripadnik HVO-a);
23.04.1993.
ORAHOVO (KISELJAK)-ubijena dva civila;
24.04.1993.
FOJNICA (FOJNICA)-poginulo osam osoba - (civila i pripadnika HVO-a);
24.04.1993.
PRNJAVOR (VITEZ)-ubijena tri zatoena civila;
24.04.1993.
MILETII (TRAVNIK)-ubijeno (izmasakrirano) -pet civila;
25.04.1993.
RADEINE (KONJIC)-ubijeno pet zarobljenih - pripadnika HVO-a;
??.04.1993.
DUBRAVICE (KONJIC)-ubijeno pet civila;
??.04.1993.
ZAHDLIJE (ZENICA)-ubijena etiri civila;
??.04.1993.
ELJE (ZENICA)-ubijeno 12 civila;
??.04.1993.
GORNJA BREZA (BREZA)-ubijena etiri civila;
01.05.1993.
KAZAGII (KISELJAK)-ubijeno 14 civila;
03.05.1993.
PAZII (BUSOVAA)-ubijeno pet civila;
14.05.1993.
ORAHOVICA -ubijena dva zarobljena (KONJIC)- pripadnika HVO-a;
27.05.1993.
ZASLIVLJE (KONJIC)-ubijene i izmasakrirane - tri osobe;
??.05.1993.
VRCI (KONJIC)-ubijena tri civila;
??.05.1993.
MRKOSOVICE -ubijena (streljane) (KONJIC)- dva civila;
03.06.1993.
POLJE (TRAVNIK)-ubijena etiri civila;
Stradanja Hrvata
03.06.1993.
SLIMENA (TRAVNIK)-poginulo est osoba -(dva civila i etiri - pripadnika HVO-a);
05.06.1993.
UANJ (ZENICA)-ubijeno 17 civila;
08.06.1993.
POSTINJE (TRAVNIK)-ubijena etiri civila;
08.06.1993.
MALINE (TRAVNIK)-ubijeno sedam, teko - ranjenih pripadnika HVO-a -(bili su na nosilima);
08.06.1993.
POLJANICE -ubijeno (streljano) sedam (TRAVNIK)-osoba (nad provalijom), -etiri civila i tri
pripadnika -HVO-a;
08.06.1993.
MALINE (TRAVNIK)-ubijeno (streljano) 30 osoba -(civila i pripadnika HVO-a) -u zaseoku
Bikoi;
08.06.1993.
GRAHOVII (TRAVNIK)-ubijena etiri civila;
08.06.1993.
DOLAC BILA (TRAVNIK)-ubijena dva civila;
08.06.1993.
UKLE (TRAVNIK)-ubijeno 19 osoba, devet - nenaoruanih i 10 - naoruanih civila;
08.06.1993.
BRAJKOVII)-ubijeno sedam osoba, (TRAVNIK)- etiri nenaoruana i tri naoruana civila;
08.06.1993.
KRPELJII (TRAVNIK)-ubijeno sedam civila;
09.06.1993.
UKLE (TRAVNIK)-ubijena dva zatoena civila;
10.06.1993.
VITEZ (VITEZ)-minobacakom granatom - ubijeno osam civila, sve djeca;
11.06.1993.
BUDIII (N. TRAVNIK)-poginula tri civila;
13.06.1993.
DRENOVIK (KAKANJ)-ubijeno (streljano) -16 civila;
13.06.1993.
BJELAVII (KAKANJ)-ubijena dva civila;
13.06.1993.
Stradanja Hrvata
VELIKI TRNOVCI (KAKANJ)-ubijeno vie civila;

13.06.1993.
SLAPNICA (KAKANJ)-ubijeno devet civila;
13.06.1993.
KRALJ. SUTJESKA (KAKANJ)-ubijena etiri civila;
13.06.1993.
SRIJETE (KAKANJ)-ubijena dva civila;
13.06.1993.
KASAPOVII (N. TRAVNIK)-ubijena tri civila;
9-14.06.1993.
BITRANI (KAKANJ)-ubijena etiri civila;
16.06.1993.
BUS. STAJE -ubijene 22 osobe (14 civila i (BUSOVAA)-osam pripadnika HVO-a koji -su
pratili konvoj s hranom);
17.06.1993.
GOJAKOVAC (KISELJAK)-ubijeno najmanje devet civila;
18.06.1993.
JURII -ubijene etiri osobe (tri (RAMA/PROZOR)-civila i jedan pripadnik -HVO-a);
24.06.1993.
LJUBUNCI (RAMA/PROZOR)-ubijena tri civila;
05.07.1993.
SLATINA -ubijena dva zarobljena (JABLANICA)- pripadnika HVO-a;
10.07.1993.
VRBANJA -iz zasjede ubijena trojica (BUGOJNO)- pripadnika HVO-a;
19.07.1993.
JABLANJE (BUGOJNO)-ubijeno pet civila;
19.07.1993.
GLAVICA (BUGOJNO)-ubijena etiri civila;
19.07.1993.
ODAK (BUGOJNO)-ubijeno sedam civila;
20.07.1993.
ZLAVAST (BUGOJNO)-ubijena dva civila;
21.07.1993.
GORUA (BUGOJNO)-ubijena etiri civila;
25.07.1993.
Stradanja Hrvata
VUIPOLJE (BUGOJNO)-ubijeno pet civila;

28.07.1993.
DOLJANI -ubijeno (izamsakrirano) 37 (JABLANICA)-osoba (osam civila i 29 -pripadnika
HVO-a);
??.07.1993.
GRAANICA (BUGOJNO)-ubijeno 17 civila;
16.08.1993.
KISELJAK (EPE)-ubijeno najmanje 15 osoba - (zasigurno 15 civila);
04.09.1993.
ORAHOVICA (KONJIC)-ubijena etiri civila;
05.09.1993.
BRDO-ZABILJE ubijeno 13 zarobljenih osoba, (VITEZ) etiri civila i devet pripadnika HVO-a;
09.09.1993.
GRABOVICA -ubijen (izmasakrirana) (MOSTAR)- 31 civil;
10.09.1993.
VRBICE (ZAVIDOVII)-ubijeno est civila;
14.09.1993.
UZDOL -ubijena 41 osoba (29 civila i (RAMA/PROZOR)-12 pripadnika HVO-a);
16.09.1993.
HUDOTSKO -ubijena 22 pripadnici HVO-a (RAMA/PROZOR)-(nakon predaje streljani);
15.09.1993.
USTINO BRDO (MAGLAJ)-ubijena tri civila;
18.09.1993.
BOBAI (VITEZ)-ubijeno 15 civila;
18.10.1993.
DUBOTICA (VARE)-ubijeno (izmasakrirano) - vie civila;
18.10.1993.
KOPIJARI (VARE)-ubijeno (izmasakrirano) - vie civila;
25.10.1993.
RASTOVCI (N. TRAVNIK)-ubijeno sedam civila;
30.10.1993.
GORICA (BUGOJNO)-ubijeno sedam civila;
30.10.1993.
VARE (VARE)-ubijeno 17 civila;
04.11.1993.
VINITE (ZAVIDOVII)-ubijene dvije osobe;
Stradanja Hrvata
13.11.1993.
FOJNICA (FOJNICA)-ubijene dva civila, - sveenika;
14.11.1993.
GORNJA ZIMA (VISOKO)-ubijena tri civila;
24.11.1993.
KULA (BUGOJNO)-ubijena tri civila;
22.12.1993.
KRIANEVO SELO -ubijene 74 osobe - (civili i pripadnici HVO-a);
24.12.1993.
AJDRA-TALNIK (ZENICA)-ubijena tri civila;
09.01.1994.
BUHINE KUE -ubijeno 26 osoba (civili i - pripadnici HVO-a);
21.01.1994.
NOVAKOVII -ubijeno pet osoba (dva (MAGLAJ)- civila i tri uhiena -pripadnika HVO-a);
23.01.1994.
LOVNICA -ubijene i izmasakrirane tri (ZAVIDOVII)-osobe (uhieni pripadnici -HVO-a);
24.01.1994.
NOVAKOVII -ubijene etiri osobe (jedan (MAGLAJ)-civil i tri uhiena pripadnika -HVO-a);
Unistavanje rimokatolickih crkava
UNITAVANJE RIMOKATOLIKIH CRKVENIH ZDANJA

A) VRHBOSANSKA NADBISKUPIJA
BUGOJANSKI DEKANAT
BISTRICA (upa Bistrica), upna crkva sv. Terezije i upna kua.
Crkva je sagraena 1976. Tijekom srpanja/kolovoza 1993. pogoena je
izravno jednom granatom i oteena gelerima granata i projektilima iz
lakog oruja. Nakon okupacije mjesta (01.08.1993.) pripadnici Armije BiH
su devastirali i u potpunosti unitili unutranjost crkve i razbili sve stvari i
predmete te otkrili dio krova. upna su kua temeljito i potpuno unitili
pripadnici Armije BiH, nakon okupacije mjesta.
BISTRICA (upa Bistrica), kua asnih sestara Keri Boje Ljubavi.
Kuu su opljakali i spalili pripadnici Armije BiH.
BISTRICA (upa Bistrica), grobljanska kapela i groblje.
Groblje su teko otetili a grobljansku kapelu sruili pripadnici Armije BiH.
BRISTOVI (upa Bugojno), grobljanska kapela i groblje.
Groblje su potpuno unitili (grobove provalili, nadgrobne
ploe/"spomenike" su porazbijali) a grobljansku kapelu su tee otetili
(nedostaje krov, prozori su porazbijani, freske potpuno unitene...)
pripadnici Armije BiH.
BUGOJNO (upa Bugojno), upna crkva sv. Ante Padovanskog.
Crkva je sagraena 1879. Od sredine 1992. na samo mjesto Bugojno su
padale granate ispaljene sa srpskih poloaja, a 11.09.1992 jedna je
pogodila i zapalila crkveni toranj. Muslimanski ekstremisti su 25.07.1996.
minirali crkveni toranj pri emu su crkveni vitraji i prozori porazbijani.
BUGOJNO (upa Bugojno), grobljanska kapela sv. Ivana Krstitelja i
groblje.
Kapela i groblje su teko otetili pripadnici Armije BiH i lokalne
muslimanske paravlasti, koji su sruili i veinu nadgrobnih spomenika.
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/unistavanje.htm (1 of 17) [24.5.2008 17:56:58]
BUGOJNO (upa Bugojno), grobljanska kapela sv. Mihovila i groblje.

Grobljansku kapelu su opljakali i teko otetili pripadnici Armije BiH i
lokalne muslimanske paravlasti a sve nadgrobne ploe su poruili.
AULIJE (upa Drvetine), grobljanska kapela i groblje.
Groblje je 10.09.1994. potpuno uniteno (grobovi provaljeni, svi nadgrobni
spomenici su porazbijani) a grobljanska kapela je oteena. Poinitelji su
DRVETINE (upa Bugojno), filijalna crkva sv. Ante Padovanskog.
Crkva je izgraena 1970. Potpuno su je spalili, u noi 07./08.05.1994.,
pripadnici Armije BiH i lokalne muslimanske paravlasti.
GLAVICE (upa Glavice), upna crkva Srca Isusova i upna kua.
Crkva je sagraena 1980. U potpunosti su je opljakali i teko otetili
pripadnici Armije BiH. Od crkve je ostao samo krov i oteeni zidovi a
muslimanske snage su opljakale i razbile sve to se razbiti dalo od kipova,
klupa, prozora, slika, po zidovima su ispisani natpisi na arapskom jeziku i
rijei "zecovi". U vie navrata su uoeni Muslimani koji u crkvi igraju
nogomet. upna kua je opljakana i dijelom spaljena a nakandno malo
popravljena i useljena jedna muslimanska obitelj.
GLAVICE (upa Glavice), grobljanska kapela i groblje.
Kapela na upnom groblju potpuno je unitena a svi nadgrobni spomenici
razbijeni i srueni. Poinitelji su pripadnici Armije BiH.
GORNJI VAKUF/USKOPLJE (upa Gornji Vakuf/Uskoplje), upna crkva
Uznesenja Blaene Djevice Marije i upna kua.
Crkva je sagraena 1928/31. U vremenu od 23.10.1992. do 31.12.1993.
teko je oteena projektilima ispaljenim s poloaja Armije BiH, a toranj
gotovo potpuno uniten ('izbuen' je granatama) i izgorio. Stara upna
kua je sagraena 1938., a nova 1987. Teko su oteene granatama i
projektilima ispaljenim s poloaja Armije BiH.
OPASKA: Nemamo spoznaju o sadanjem stanju dvanaest (12) grobalja i
grobljanskih kapela.
GORNJI VAKUF/USKOPLJE (upa Gornji Vakuf/Uskoplje), zgrada 'Dom
sv. Ante'.
Novosagraeni dom su 05.02.1993. granatirali i spalili pripadnici Armije BiH.
GRAANICA (upa Graanica Skopaljska), upna crkva Preistog Srca
Marijina i upna kua.
Crkva je sagraena 1969. Oteena izvana projektilima iz lakog oruja te
devastirana i demolirana. U crkvi je opljakano i razbijeno sve to se razbiti
moe, od svetohranilita, vrijednih njemakih orgulja, do kipova, klupa...
Razbijeni su svi prozori, lusteri, povaene utinice... upna kua je
potpuno opljakana i spaljena. Ostali su samo zidovi i krov. Poinitelji su

GRAANICA (upa Graanica Skopaljska), kua asnih sestara.
Kuu su opljakali i spalili pripadnici Armije BiH.
HUMAC (upa Graanica Skopaljska), filijalna crkva Srca Marijina.
Crkvu su demolirali pripadnici Armije BiH tijekom 1993./'94., u vrijeme
muslimansko-hrvatskih sukoba. U dvoritu crkve je prvi put nakon etiri
godine sluena sveta misa na sam blagdan Srca Marijina 15.06.1996.
Znakovito je i to da su nakon misnog slavlja na ionako demoliranim
zidovima osvanuli grafiti: "Hrvati, mar napolje, ovamo se nikada neete
vratiti!" U nedjelju, 14.07.1996. crkvu su spalili muslimanski ekstremisti.
GRNICA (upa Bistrica), grobljanska kapela i groblje.
Groblje su teko otetili a grobljansku kapelu djelomino pripadnici Armije
BiH.
KANDIJA (upa Kandija), upna crkva sv. Ilije i upna kua.
Crkva je sagraena 1972. Teko su je oskvrnuli i demolirali pripadnici
Armije BiH. Sve je u crkvi opljakano, razbijeno i demolirano pa je od nje
ostao samo krov i demolirani zidovi. upnu kuu su temeljito opljakali i
spalili pripadnici Armije BiH, kojom prilikom je izgorjela i knjinica od
preko 800 vrijednih knjiga.
KRUPA (upa Bistrica), mjesno groblje.
Groblje su teko otetili pripadnici Armije BiH, nakon okupacije mjesta
(01.08.1993.).
SULTANOVII (upa Drvetine ?), grobljanska kapela i groblje.
Groblje su devastirali (polomljeno je nekoliko nadgrobnih spomenika a svi
drveni krievi su odneeni) pripadnici Armije BiH.
UDURLIJE (upa Drvetine ?), grobljanska kapela i groblje.
Muslimanski ekstremisti su groblje (ne zna se ni za jedan spoemnik), i
gorbljensku kapelu (cijeli krov su odnijeli) potpuno unitili.
VOLJICE (upa Gornji Vakuf/Uskoplje), filijalna crkva sv. Ane.
Crkva je sagraena 1981/83. Oteena je projektilima ispaljenim s poloaja
Armije BiH.
KREEVSKI DEKANAT
BANBRDO (upa Banbrdo/Lepenica), upna crkva sv. Ane, upna kua
i vjeronauna dvorana.
Crkva je sagraena 1899. Prvotna upna kua poruena je u vrijeme II.
svjetskog rata, a nova je izgraena u blizini crkve 1951/52. Granatiranjem s
poloaja Armije BiH oteeni su prozori i fasada tijekom druge polovice
1993. Na upnoj su dvorani (sagraena 1969.) oteeni prozori od
detonacija granata ispaljenih sa srpskih poloaja tijekom 1992.

OPASKA: Nemamo spoznaje o ratnim stradanjima i sadanjem stanju
grobalja i grobljanskih kapela.
BILII (upa Deevice), grobljanska kapelica.
Muslimanske vojske je iz kapele odnijela sve to se u njoj nalazilo a potom
su je otetili.
BRESTOVSKO (upa Brestovsko), upna crkva Roenja Blaene
Djevice Marije i upna kua.
Crkva je izgraena 1885-1888., znatno proirena 1965., a temeljito je
renovirana 1990. U travnju 1993. oteeni su fasada i krov od gelera i
streljiva ispaljenog iz lakog oruja s poloaja pripadnika Armije BiH. upna
je kua pretrpjela manja oteenja na krovu, fasadi i prozorima, koje su
prouzroili pripadnici Armije BiH.
OPASKA: Nemamo spoznaju o sadanjem stanju osam (8) grobalja i tri
grobljanske kapela (kapele su u mjestima: Bilalovac, Javorje i Kosnice)
BRESTOVSKO (upa Brestovsko), samostan asnih sestara Klarisa.
Samostan je sagraen 1989. U travnju 1993. treina je krova izgorjela
nakon to je samostan pogoen granatom s poloaja pripadnika Armije
BiH.
BRNJACI (upa Kiseljak), filijalna crkva.
Crkva je izgraena 1967., a uz nju je podignuta i vjeronauna dvorana.
Gelerima granata ispaljenih sa poloaja pripadnika Armije BiH oteeni su
svi prozori, elektrini vodovi, veliki luster.
BUSOVAA (upa Busovaa), upna crkva sv. Ante Padovanskog.
Crkva je izgraena 1881/85., a obnovljena 1974. Pripadnici Armije BiH u
vremenu od 25.01. do 25.12.1993. projektilima i granatama su otetili
vitraj, krov, razbili prozore i vrata, unitili svetohranilite, postaje krinog
puta, misno ruho...
OPASKA: Nemamo spoznaju o sadanjem stanju 11 grobalja i 11
DEEVICE (upa Deevice), upna crkva Gospe Snjene i upna kua.
Crkva je sagraena 1962. Pripadnici Armije BiH crkvu su unitili i opljakali,
razbili su sve to se unutar crkve nalazilo: oltar, svetohranite, veliki kri, svi
kipovi i slike, lustere, sat za struju, razglas, harmonij, mirisno ruho, sav
crkveni pribor, jaslice, 'Boji grob', zvonce, klupe... Iz crkvenog dvorita su
otuili misijski kri, te pucali iz lakog oruja u Gospin kip koji se nalazi na
ulazu u crkvu. Ograde oko upne crkve i oko groblja su otetili ili unitili.
upna su kuu najprije temeljito opljakali a onda devastirali. Iz kuhinje,
soba i kancelarije sve su odnijeli: arhiv, knjinicu, slike, kipove, posue,
namjetaj. Poskidali su vrata i prozore, povadili instalacije, skidali

lamperiju....
DEEVICE (upa Deevice), grobljanska kapelica.
Pripadnici Armije BiH iz kapele su odnijeli sve to se u njoj nalazilo a potom
je otetili.
DUSINA (upa Deevice), grobljanska kapelica.
Muslimanski ekstremisti su iz kapele odnijeli sve to se u njoj nalazilo, a
potom je otetili.
FOJNICA (upa Fojnica), upna crkva Duha Svetog i franjevaki
samostan.
Franjevaki samostan je izgraen 1863/67., obnovljen i dograen 1913.,
znatno proiren 1940 a temeljito renoviran 1987/90. Crkva (31x14 m) je
sagraena 1884/88. U vremenu od 02. do 15.07.1993. samostan i crkva su
bili izloeni granatiranju s poloaja Armije BiH. Na samostanu je kao i na
crkvi oteen bakarni krov a prozori su razbijeni. etiri pripadnika Armije
BiH ubili su 13.11.1993. u samostanskoj prostoriji gvardijana samostana fra.
Nikicu Milievia i vikara fra. Leona Migia.
OPASKA: Nemamo spoznaju o sadanjem stanju filijalnih crkava u
Gojeviima (sv. Franje Asikog, 26x12 m, izgr. 1972/73 umjesto drvene
crkve iz 1946) i Otigou (sv Ane, 10x6 m, izgr. 1980.) te o petnaest (15)
grobalja i petnaest (15) grobljanskih kapela.
KAUNI (upa Busovaa), filijalna crkva sv. Nikole Tavelia.
Crkva je izgraena 1970/71. Devastirana su je i otetili pripadnici Armije
BiH; otetili su krov, razbili prozore i vrata, unitili svetohranilite, postaje
krinog puta i misno ruho a sve instalacije su povadili.
KAZIJEVII (upa Fojnica), filijalna crkva Porcijunkula.
Crkva (7x4 m) je izgraena 1969. Otetili su je i devastirali pripadnici Armije
BiH.
KISELJAK (upa Kiseljak), upna crkva sv. Ilije Proroka.
Crkva (450 m2) je, s vjeronaunom dvoranom (300 m2) izgraena 1984/86.
na mjestu prvotne crkve iz 1895. Na mjestu prvotne skromne upne kue iz
1876. podignuta je nova 1911. Sadanji upni stan je podignut 1970/73. s
dvjema uionicama za vjeronauk, dok su se u staroj upnoj kui smejstile
asne sestre franjevke Mostarske provincije. U vremenu od 18.04. do
31.12.1993. od gelera granata, koje su ispaljene s poloaja pripadnika
Armije BiH, oteeni su krov, fasada i prozori crkve.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnim stradanjima i sadanjem stanju
KREEVO (upa Kreevo), upna crkva Uznesenja Blaene Djevice
Marije i samostan sv. Katarine.

Jedan od najstarijih samostana u franjevakoj provinciji 'Bosni Srebrenoj'.
Zajedno s crkvom osnovan je vjerojatno koncem 14. stoljea. Slijedila je
burna povijest do 1889., kad je poruen jedan dio samostana, starog vie
od 120 godina. Poelo se s novom gradnjom. S drugim dijelom se to
dogodilo 1895. Samostan je temeljito obnovljen 1976/81. Godine 1963. je
poruena crkva iz 1853. i sagraena nova.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju ni o sadanjem stanju
kako ova dva objekta tako niti o stanju niza grobalja i grobljanskih kapela
na podruju ove upe, te o filijalnim crkvama u mjestima Crnii i Volujak.
LAVA (upa Busovaa), grobljanska kapela i groblje.
Kapelu su spalili pripadnici Armije BiH u vremenu od 25. do 31.01.1993.
LIJEEVO (upa Gromiljak), kapelica na groblju.
Kapelica je potpuno unitena i zapaljena u oruanim sukobima pripadnika
Armije BiH i pripadnika HVO-a, s obzirom da se nalazila na prvoj crti fronta.
MILODRA (upa Brestovsko), spomen kapela.
Kapela je podignuta u spomen fra. Anelu Zvizdoviu na mjestu gdje je
28.05.1463., od sultana Mehmeda II. 'Osvajaa', primio 'AHDNAMU' (povelju slobode za katolike), kojom se franjevcima i katolicima
daje mogunost ostanka i opstanka u Bosni, pod turskom vlau.
OPASKA: Nemamo spoznaju o sadanjem stanju kapele.
PODGORA (upa Deevice), grobljanska kapelica.
Pripadnici Armije BiH iz kapele su odnijeli sve to se u njoj nalazilo a potom
je otetili.
PROSIJE (upa Busovaa), grobljanska kapela i groblje.
Kapelu su spalili pripadnici Armije BiH u vremenu od 25. do 31.01.1993.
ITOVO (upa Fojnica), filijalna crkva Presvetog Srca Isusova.
Crkva (20x10 m) je izgraena 1974/75. Potpuno su je spalili, sa svim
inventarom, pripadnici Armije BiH.
VISOKO (ekspozitura upe Kiseljak), samostanska crkva sv.
Bonaventure, franjevaka klasina gimnazija, sjemenina kapela i
samostan.
Prvotni samostan i krunidbena crkva bosanskih kraljeva (posveena sv.
Nikoli) su 1450. razoreni (tom prilikom je stradalo nekoliko franjevaca), ali
je samostan ubrzo obnovljen. Izmeu 1521. i 1524. Turci su ga ponovo
razorili, a franjevci obnovili. Franjevci pod prisilom naputaju Visoko 1697. i
odlaze u Slavoniju (podruje oko Gradike), a tom prilikom su im se
pridruili i visovaki katolici. Dva stoljea nakon progonstva vraaju se
franjevci u Visoko i 1899/1900. podiu zgradu gimnazije sa samostanskim
prostorom. Samostanska crkva je izgraena zajedno sa zgradom gimnazije.

Sredinom 1992. prostor na kojem se nalaze navedeni objekti granatirali su
Srbi, ali veih oteenja na objektima nije bilo. Od granata je jedino stradao
dvorini prostor.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju filijalne crkve u Donjoj
Zimi koja je izgraena poetkom osamdesetih godina ovog stoljea.
ZABRE (upa Banbrdo/Lepenica), filijalna crkva.
Crkva je izgraena 1977. Tijekom ljetnih mjeseci 1993. crkva su obesastili,
opljakali i demolirali pripadnici Armije BiH, tako da su od nje ostali jedino
oteeni zidovi.
RAMSKI DEKANAT
DOLJANI (upa Doljani), upna crkva sv. Ilije Proroka.
Crkva je izgraena 1973., na mjestu stare crkve iz 1892./'93. (koja je
poruena radi gradnje nove). Pripadnici Armije BiH, koncem srpnja 1993.,
crkvu su izvana otetili streljakim naoruanjem na bezbroj mjesta, a njenu
unutranjost otetili.
DOLJANI (upa Doljani), grobljanske kapele.
Dvije grobljanske kapele na podruju upe su djelomino otetili
pripadnici Armije BiH, koncem srpnja 1993.
HUDUTSKO (upa Graac), filijalna crkva.
Crkva je izgraena 1975. Potpuno su je unitili pripadnici Armije BiH,
sredinom 1993. godine.
KOMIN (upa Uzdol), kapela sv. Ante.
Kapelu su znatnije otetili pripadnici Armije BiH.
KOSNE LUKE (upa Doljani), groblje.
Nadgrobne ploe (spomenici) na groblju su poruili pripadnici Armije BiH,
koncem srpnja 1993.
OBRI (upa Obri), upna crkva Presvetog Srca Isusova.
Crkva je sagraena 1954. Do temelja su je opljakali i obeastili pripadnici
Armije BiH.
PROZOR (upa Prozor), upna crkva Presvetog Srca Isusova i upna
kua.
Crkva je sagraena 1968. Oteena je gelerima granata ispaljenih s
poloaja pripadnika Armije BiH. upna je kua lake oteena gelerima
granata ispaljenih sa srpskih poloaja.
RISOVAC (upa Doljani), filijalna crkva.
Crkva je izgraena 1969. godine.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju i sadanjem stanju

objekta.
SOLAKOVA KULA (upa Solakova Kula), upna crkva sv. Ilije Proroka.
Crkva je sagraena 1883. U potpunosti su je opljakali i obeastili
UZDOL (upa Uzdol), upna crkva sv. Ivana Krstitelja i upna kua.
Crkva je sagraena 1988. Pogoena je jednom granatom i pretrpjela
znatnija oteenja od projektila iz lakog oruja nakon upada pripadnika
Armije BiH u selo, kojom prilikom su lake otetili upnu kuu.
ITAE (upa Podhum/itae), upna crkva sv. Ante Padovanskog,
zgrada ('Dom sv. Ante') i upna kua.
Crkva je sagraena 1959./'62. Pripadnici Armije BiH, u vremenu od 02.05.
do 02.10.1993. crkvu su najprije oskvrnuli a zatim potpuno opljakali i
djelomino spalili. Crkva je temeljito pljakana danima pa su od nje ostali
samo zidovi i neto krovne grae koje je iz dana u dan sve manje. upnu
kuu su opljakali i poruili pripadnici Armije BiH, kao i zgradu "Dom sv.
Ante" i ostale upne zgrade.
OPASKA: Nemamo osnovne podatke za groblja i grobljanske kapele te
spoznaju o ratnom stradanju dviju filijalnih crkava (Bukovica, izgr. 1977. i
Dobrievii, izgr. 1979.)
ITAE (prostor upa Podhum/itae), grobljanske kapelice.
Sve grobljanske kapelice, osim u selu Dobrievii, oskvrnuli su i opljakali
pripadnici Armije BiH, u vremenu od 02.05. do 02.10.1993. godine.
SUTJEKI DEKANAT
BANJEVAC (upa Kakanj), kapela.
Kapelu su potpuno opljakali i unitili pripadnici Armije BiH.
BJELAVII (upa Kraljeva Sutjeska), filijalna crkva.
Nakon okupacije mjesta (13.06.1993.) crkvu su otetili i opljakali
BOROVIKE NJIVE (upa Borovica), grobljanska kapela.
Kapelu su opljakali i otetili pripadnici Armije BiH.
BOROVICA (upa Borovica), upna crkva Preobraenja Gospodinova,
upna kua i vjeronauna dvorana.
Crkva je sagraena 1924. Potpuno je unitena, spaljena i minirana zajedno
sa svim vrijednostima i liturgijskim ruhom. upna kua je u cijelosti
unitena, spaljena i minirana. Spaljeni su i uniteni: upni arhiv, biblioteka i
sav inventar. Vjeronauna je dvorana u potpunosti unitena i spaljena.
Poinitelji ovih nedjela su pripadnici Armije BiH.
BRNJ (upa Kakanj), kapela.

Kapelu su djelomino otetili pripadnici Armije BiH.
BUKOVLJE (upa Kakanj), kapela.
Kapelu su potpuno opljakali i unitili pripadnici Armije BiH.
CRNA (upa Kakanj), kapela.
DONJI BANJEVAC (upa Kakanj), kapela.
DUBOTICA (upa Vare), filijalna crkva.
Crkva je izgraena koncem pedesetih godina 20. stoljea. Pripadnici
Armije BiH crkvu su tijekom vremena listopad/studeni 1993. manje otetili
izvana a unutranjost joj oskvrnuli.
GORNJA BOROVICA (upa Borovica), grobljanska kapela.
GORNJA BOROVICA (upa Borovica), grobljanska kapela.
GORNJI BANJEVAC (upa Kakanj), kapela.
GRMAE (upa Kraljeva Sutjeska), filijalna crkva.
Nakon okupacije mjesta (13.06.1993.) crkvu su spalili pripadnici Armije BiH.
HALJINII (upa Haljinii), upni centar Velike Gospe.
upni centar su opljakali i otetili pripadnici Armije BiH.
JUKE (upa Kakanj), kapela.
Kapelu su opljakali i potpuno unitili pripadnici Armije BiH.
KRALJEVA SUTJESKA (upa Kraljeva Sutjeska), upna crkva sv. Ivana
Krstitelja i franjevaki samostan.
Prvotni je samostan najvjerojatnije podignut u prvoj polovici 14. stoljea.
Nakon burne povijesti, napose pod turskom vlau, podignut je novi
samostan i blagoslovljen 20.07.1892. Samostanska zgrada je temeljito
obnovljena 1982/88. Slinu povijest kao i samostan imala je i crkva.
Prvotna crkva podignuta je vjerojatno kao i samostan, u prvoj polovici 14.
stoljea. Poruena je u vrijeme progona katolika, 1521/24., ali je uskoro
obnovljena a renovirana je 1596. Zbog dotrajalosti poruena je 1821. i
nanovo izgraena, da bi opet na njezinu mjestu 1858. podignuta nova.
Sadanja je crkva graena 1906/08.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju kako ova dva objekta tako
niti o grobljima, devetnaest (19) kapela i dvije filijalne crkve (atii i
Dobrinje).
MAGULICA (upa Vijaka), filijalna crkva.
Crkva je izgraena sredinom tridesetih godina 20. stoljea.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju i sadanjem stanju crkve.
MANDOVINA (upa Kakanj), kapela.
OEVIJE (upa Vijaka), filijalna crkva.
Crkva je izgraena 1953. na mjestu stare dotrajale drvene crkve iz prve
polovice 19. stoljea. Temeljito su je opljakali i otetili, u drugoj polovici
1993. godine, pripadnici Armije BiH.
OLOVO (upa Vijaka), crkva - svetite Majke Boje ('Olovska Gospa') i
upna kua.
Crkva - svetite je izgraeno i stavljeno pod krov 1930/36. Od granate koja
je 26.08.1992. pala na strminu iznad crkve stradali su prozori na kui i
oteena tri vitraila na crkvi. Granata koja je 27.09.1992. pala na kamenjar
iza sakristije unitila je oba prozora na sakristiji. Istog dana je druga granata
pogodila podzid ispod crkve i otetila zid. Granata koja je 08.03.1993. pala
u crkveno dvorite kod 'crnog kamena' nije prouzroila vea oteenja. Sve
granate od kojih su nastala manja oteenja upuene su sa srpskih
poloaja. upna kua je izgraena 1972/73. Pretrpjela je manja oteenja
od projektila ispaljenih sa srpskih poloaja a djelomino su je opljakali
OPE (upa Kakanj), kapela.
Kapelu su otetili pripadnici Armije BiH.
PAVLOVII (upa Kraljeva Sutjeska), filijalna crkva.
Nakon okupacije mjesta (13.06.1993.) crkvu su opljakali (ak je i krov
skinut) pripadnici Armije BiH.
POGAR (upa Vare), filijalna crkva.
Crkva je izgraena koncem ezdesetih godina 20. stoljea. Pripadnici
Armije BiH su poetkom studenog 1993. crkvu pogodili s dvije
tromblonske mine. Prozore i vrata su razbili, unutranjost demolirali i
obeastili.
POLJANI (upa Kraljeva Sutjeska), filijalna crkva.
Nakon okupacije mjesta (13.06.1993.) crkvu su devastirali i opljakali
PRII (upa Vare), filijalna crkva.
Crkva je izgraena koncem ezdesetih godina 20. stoljea. Pripadnici

Armije BiH crkvu su teko otetili, jo su joj jedino temelji ispravni.
SEOCE (upa Kraljeva Sutjeska), filijalna crkva.
Nakon okupacije mjesta (13.06.1993.) crkvu su otetili i opljakali
VARDA (upa Kakanj), kapela.
VARE (upa Vare), upna crkva sv. Mihovila Arkanela.
Crkva je izgraena do 1716., a temeljito renovirana 1819. ali se zbog njenih
malih dimenzija (14,34x8,96 m) pristupilo 1845/69. izgradnji nove crkve
koja svoj konani izgled dobija 1906. kada je temeljito prerureena.
Sadanja upna kua izgraena je 1960/62. i nadomjestila je prethodnu iz
1874. Sredinom ezdesetih godina ovog stoljea podignuta je vjeronauna
dvorana. Crkva je izravno granatirana tijekom svibnja 1992. sa srpskih
poloaja te su teko oteeni krov (oko 40%) i strop crkve.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnim stradanjima grobalja i grobljanskih
kapela.
VARE MAJDEN (upa Vare), filijalna crkva.
Crkva je izgraena koncem tridesetih godina 20. stoljea. Pripadnici 3.
korpusa Armije BiH (tzv. Zeniki korpus) 02.11.1993. crkvu su izvana otetili
gelerima granata i streljivom iz lakog naoruanja, vrata su provalili a
unutranjost otetili i obeastili.
VIJAKA (upa Vijaka), upna crkva Bezgrenog Zaea Blaene Djevice
Marije i upna kua.
Prvotna crkva je izgraena 1855/56., a sadanja 1926/31. upna kua je
izgraena 1952. na mjestu prethodne iz osamdesetih godina 19. stoljea.
Crkva je provaljena i desakralizirana, pretrpjela je manja oteenja
unutranjosti, u drugoj polovici 1993. kao i upna kua koja je dijelom
opljakana i oteena. Poinitelji ovih nedjela su pripadnici Armije BiH.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnim stradanjima i sadanjim stanjima
VUKANOVII (upa Vukanovii), upna crkva sv. Ante.
Crkva je sagraena 1925. Otetili su je pripadnici Armije BiH: krieve
polomili, kipove porazbijali.
ZGOA (upa Kakanj), kapela.
ITELJ (upa Kakanj), kapela.
TRAVNIKI DEKANAT
BRAJKOVII (upa Brajkovii), upna crkva sv. Petra i Pavla i upna
kua.
Gradnja crkva je zapoela 1895., a radovi su dovreni 1899. Temeljita
obnova crkve uslijedila je od 1977. i nastavljena je u osamdesetim
godinama. upna kua je sagraena 1988. na temeljima stare iz 1965.
Pripadnici Armije BiH, u zoru 08.06.1993. granatama su otetili proelje
crkve a iz lakog oruja izreetali su ulazna vrata crkve i upne kue.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju osam (8) grobalja i est (6)
BUII (upa Buii), upna crkva sv. Martina i upna kua.
Na mjestu stare i skromne crkve izgraena je 1937. nova. upna kua je
izgraena 1958., a dijelom je renovirana 1984. Vjeronauna dvorana je
podignuta 1972. godine.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnim stradanjima objekata kao niti o
stanju tri groblja.
BUKOVICA (upa Gua Gora), filijalna crkva sv. Ilije.
Crkva (7,5x5 m) je izgraena 1929. na temeljima jedne od najstarijih crkava
ovog kraja koja datira iz 13. stoljee. Prilikom agresije pripadnika Armije
BiH na selo Bukovicu, 07.06.1993. isti su crkvu spalili (ostali su samo
nagorjeli zidovi).
UKLE (upa Brajkovii), filijalna crkva i groblje.
Crkva je renovirana 1972. Crkva i groblje su otetili, tijekom travanj/svibanj
1993. pripadnici Armije BiH, a opljakali su ljekarnu katolike karitativne
udruge 'Caritas' (u vrijednost oko 2 milijuna DM).
DOLAC (upa Dolac), upna crkva Uznesenja Blaene Djevice Marije i
upna kua.
Crkva je sagraena 1853/54., a obnovljena na prijelazu pedesetih u
ezdesete, te u prvoj polovici sedamdesetih godina 20. stoljea. upna
kua je sagraena 1902. a obnovljena 1971/74. Poetkom lipnja
(03.06.1993) izravno je pogoena granatama s poloaja pripadnika Armije
BiH. Nakon ulaska u upu, pripadnici Armije BiH temeljito su opljakali
crkvu, obeastili je i teko demolirali kao i upnu kuu.
DUBRAVICE/STANICA (upa Vitez), filijalna crkva.
Crkva (32x12 m) je sagraena 1984. Otetili su je (krov i prozore), u drugoj
polovici 1993. pripadnici Armije BiH.
AKOVII (upa Novi Travnik), filijalna kapela.
Kapela je oteena.
GORNJI DOLAC (upa Dolac), groblje sv. Ilije.

Ovo je jedno od najstarijih grobalja ovog kraja na kojem pojedini krievi
datiraju iz vremena prije osmanske okupacije. U vremenu nakon svibnja
1993., pripadnici Armije BiH su grobljansku ogradu kao i veinu
nadgrobnih spomenika polomili i unitili.
GOSPINO VRELO (upa Ovarevo), kapela - zavjetno svetite Roenja
Blaene Djevice Marije ('Mala Gospa').
Kapela je sagraena 1923. Tijekom lipnja 1993. pripadnici Armije BiH su
kapelu devastirali, opljakali a potom unitili.
GOSTUNJ (upa Dolac), filijalna crkva i groblje.
Crkva je izgraena na groblju. Otetili su je, poetkom lipnja 1993.
GUA GORA (upa Gua Gora), upna crkva sv. Franje Asikog i
franjevaki samostan.
Samostan je sagraen 1857/59. Crkva je sagraena 1856/57, a 1894. je
djelomino poruena poradi izgradnje nove crkve na istom mjestu.
Partizani su 21.02.1945. zapali i samostan i crkvu. Crkva je obnovljena i
stavljena pod krov 1946. Novi je samostan izgraen 1957/59. na temeljima
jednog krila starog. Samostan s brojnim vrijednostima opljakali su
pripadnici Armije BiH, nakon okupacije mjesta (08.06.1993.), a potom je
jedno vrijeme sluio kao komanda jedinica Armije BiH. Crkva su temeljito
opljakali pripadnici Armije BiH nakon okupacije mjesta i teko otetili.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju tri groblja i tri grobljanske
kapele.
KALVARIJA (upa Vitez), protenina (zavjetna) crkva Majke Boje.
Crkva je sagraena 1912. Tijekom studenog 1993., granatirali su je
KOMARDA (upa Buii), filijalna crkva i groblje.
Crkva je izgraena 1985/88.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnim stradanjima objekta.
KRALJEVICE (upa Ovarevo), zavjetna kapela sv. Luke.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju kapele.
NOVA BILA (upa Nova Bila), upna crkva Uznesenja Blaene Djevice
Marije ('Velika Gospa'), upna kua i vjeronauna dvorana.
Crkva je sagraena 1975/77. Oteena je u drugoj polovici 1993. raznim
projektilima ispaljenim s poloaja pripadnika Armije BiH, kao i vjeronauna
dvorana i upna kua.
OPASKA: Nemamo spoznaju o stanju dva groblja i dvije grobljanske kapele.
NOVI TRAVNIK (upa Novi Travnik), upna crkva Uzaaa

Gospodinova.
Crkva je sagraena 1974. Oteena je gelerima granata i projektilima iz
lakog oruja upueni su s poloaja pripadnika Armije BiH.
OVAREVO (upa Ovarevo), upna crkva sv. Mihovila Arkanela i
upna kua.
Crkva je sagraena 1868/69. U isto vrijeme je sagraena upna kua a nova
je podignuta 1935. Pokraj upne kue je 1975/76. podignuta vjeronauna
dvorana sa stambenim prostorijama za asne sestre. Od travnja 1992.
srpske su snage s planine Vlai u vie navrata granatirale mjesto. upna
crkva i kua nisu izravno pogoene, ali su usljed detonacija vie od 150
granata popucala gotovo sva stakla. Nakon okupacije mjesta (07.06.1993.)
pripadnici Armije BiH crkvu su otetili i opljakali kao i upnu kuu.
PEINE (upa Peine), upna crkva Presvetog Srca Isusova i upna
kua.
Crkva je sagraena 1907. Opljakana je i teko demolirana nakon ulaska
postrojbi Armije BiH u selo, kao i upna kua.
PRII (upa Ovarevo), grobljanska kapela i groblje.
Kapelu i groblje su otetili pripadnici Armije BiH.
PUTIEVO (upa Dolac), filijalna crkva i vjeronauna dvorana.
Crkva je sagraena 1985/88. Poetkom lipnja 1993. temeljito su je
opljakali a potom otetili pripadnici Armije BiH.
RANKOVII (upa Rankovii), upna crkva sv. Josipa.
Crkva je sagraena 1938 i proirena 1970. Oteena je gelerima i
projektilima iz lakog oruja upuenim s poloaja pripadnika Armije BiH.
ROSTOVO (upa Rostovo), upna crkva sv. Ilije Proroka i upna kua.
Crkva je sagraena 1886. Opljakana je i devastirana a teko je oteen
krov i juni zid. upna je kua opljakana i oteena. Poinitelji su
SLIMENA (upa Dolac), kapela.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju.
STOJKOVII (upa Dolac), kapela.
TRAVNIK (upa Travnik), upna crka sv. Ivana Krstitelja i upna kua.
Crkva je sagraena 1887. Crkvu su otetili pripadnici Armije BiH; unitili su
vrijedne orgulje, polomili krieve, porazbijali kipove.... Otetili su i upnu
kuu.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju i sadanjem stanju kapele

koja se nalazila pokraj 'arene damije'.
TRAVNIK (upa Travnik), sjemenina crkva sv. Alojzija.
Crkvu su devastirali pripadnici Armije BiH a u zapadno krilo zgrade
Nadbiskupske gimnazije uselile su se muslimanske izbjeglice.
TRAVNIK (upa Travnik), grobljanska kapela i groblje 'Bojna'.
Kapelu su tee otetili pripadnici Armije BiH koji su sruili grobljansku
ogradu i 39 nadgrobnih spomenika.
VIDOEVII (upa Ovarevo), grobljanska kapela (zavjetno svetite sv.
Ane) i groblje.
Kapelu i groblje su otetili pripadnici Armije BiH.
VILENICA (upa Dolac), kapela.
VITEZ (upa Vitez), upna crkva sv. Jurja Muenika i upna kua.
Crkva je izgraena 1896/1900., a obnovljena je oko 1930. Oteena je
06.07.1993. projektilima ispaljenim s poloaja pripadnika Armije BiH.
upna kua je sagraena 1941., a proirena 1972/75. Oteena je
poetkom prosinca 1993. granatom ispaljenom s poloaja pripadnika
Armije BiH.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnim stradanjima grobalja i jedanaest (11)
kapela.
EPAKI DEKANAT
AJDRA (upa ajdra), upna crkva Srca Isusova.
Crkva je sagraena 1980. Lake su je otetili iz pjeakog naoruanja
(fasadu i prozore) pripadnici Armije BiH.
ZENICA (upa sv. Ilije), upna crkva sv. Ilije Proroka.
Sadanja crkva je izgraena 1909/10. umjesto stare iz 1870. upna je kua
izgraena 1910., a 1930. je rekonstruirana i znatno proirena. Sredinom
1992. pretrpjela je laka oteenja od granata ispaljenih sa srpskih
poloaja. Sredinom kolovoza 1993. maskirana skupina pripadnika Armije
BiH provalila je u upni kuu (ujedno i upni ured), svezala dva sveenika i
asnu sestru, a potom odnijeli hranu, novac i zlatninu, kao i kale koji je
upi darovao nadbiskup Stadler.
ZENICA (upa sv. Josipa), upna crkva sv. Josipa.
Crkva je sagraena 1940. U petak, 17.12.1993., nepoznati su napadai
podmetnuli eksploziv pod svodove zvonika koji se nalazi na prednjem
dijelu crkve. Od siline detonacije nastala su znatna oteenja: unitena su
ulazna vrata, razbijeni su gotovo svi prozori na crkvi.

ZENICA - GRADIE (upa sv. Ilije), grobljanska kapela i groblje.
Crkva je sagraena 1961. a proirena 1974.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju crkve.
ZENICA - JANJAC (upa sv. Ilije), filijalna crkva.

Crkva je sagraena 1970.
OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju crkve.
ZENICA - PODBREJE (upa sv. Ilije), kapela sv. Roka.
Kapela je pretrpjela laka oteenja 14.05.1993. a mnoge grobove
oskvrnuli su pripadnici Armije BiH.
ZENICA - STRANJANI (upa sv. Ilije), filijalna crkva.
Crkva je sagraena 1961., proirena 1974. Otetili su je pripadnici Armije
BiH, a na groblju su sruili 50 nadgrobnih ploa ('spomenika') pokopanih
Hrvata.
ZENICA - TAVNIK (upa sv. Josipa), kapela.
Kapelu su otetili pripadnici Armije BiH.
B) MOSTARSKO - DUVANJSKA BISKUPIJA
MOSTARSKI DEKANAT
GORANCI - BABALJCI (upa Goranci), zavjetna kapela sv. Ante
Padovanskog.
Kapela je izgraena 1909., a obnovljena 1975. Stanje kapele nakon ratnih
dogaanja je nama nepoznato.
GRABOVICA (upa Grabovica ?), upna (?) crkva sv. Ante Padovanskog.
Crkva je izgraena 1912. Stanje crkve nakon ratnih dogaanja je nama
nepoznato.
JABLANICA (upa Jablanica), upna crkva Bezgrenog Zaea Blaene
Djevice Marije.
Crkva je sagraena 1917. Izvana pokraj sakristije crkve eksplodirala je
eksplozivna naprava 21.12.1992. Od detonacije su popucala stakla triju
prozora a manje su oteeni oluci i vanjska buka. Od 20.03.1993. podruje
upe je pod okupacijom Armije BiH pa se pretpostavljaju nova oteenja
sakralnih objekata.
KONJIC (upa Konjic), upna crkva sv. Ivana Krstitelja i franjevaki

samostan.
Franjevaki samostan je tijekom 1992. pretrpio tea oteenja
prouzrokovana minobacakim i topnikim napadima srpskih snaga u vie
navrata: 05.05. u 21:30 sati, 10.05. u 22:45 sati, 26.05. od 13:35 do 14:20 sati
(tada je na i oko samostana palo oko 70 granata), 28.06 u 09:30 sati, 03.07.
u 18:55 sati (dvije zapaljive granate) i 26.11.1992. u 02:10 sati ('samo' tri
granate). Od zapaljivih granata nastajali su poari koje su upljani i
vatrogasci uspijevali ugasiti. Na samostanu je tri etvrtine krova uniteno.
Popucali su svi prozori i vrata. Mala samostanska dvorana je teko oteena
u napadu 14.05.1992. u 19:50 sati. Velika dvorana je 07.11.1992. ostala bez
prozorskih stakala. Samostanska i upna crkva granatirana je 23.06.1992. u
16:35 sati, zatim 2.07.1992 u 21:55 sati (u sredinu krova) i 11.08.1992. u
22:20 sati. Krovni vrh na zvoniku probuen je raketom 07.05.1992. u 20 sati.
Na crkvi su oteeni svi prozori, krov, strop, zidovi i dobrim dijelom
unutranjost. Pripadnici Armije BiH su prvi put napali samostanski
kompleks 15.04.1993. oko 17:15 sati. Granata veeg kalibra je pala na
stepenice ispred ulaznih vrata samostanske crkve, a od ije su detonacije
popucali svi prozorski najloni na samostanskom kompleksu. Osim toga
12.05.1993. u 12:10 sati u samostan su ubacili (na kat) eksplozivnu napravu
koja je nainila vie tete nego sva dotadanja srpska granatiranja i
raketiranja. Inae su pripadnici Armije BiH od travnja do poetka listopada
1993. na samostan i crkvu ispalili dvadeset i sedam (27) granata razliita
kalibra.
KONJIC (upa Konjic), samostan asnih sestara.
Samostan su vie puta pogodile srpske snage (krov i zidove), a najee
jednom velikom raketom (vjerojatno raketom tipa zemlja-zemlja u istoni
temelj. Tada su popucali svi prozori, vrata i pojedini zidovi. Oteen je i
krov. Prvi je udar samostan pretrpio 30.04.1992. a jedan od jaih
11.08.1992. u 22:25 sati.
Kronologija pregovora
KRONOLOGIJA PREGOVORA IZASLANSTVA HRVATSKE VLASTI S PREDSTAVNICIMA

MUSLIMANA OD 01.04.1992. DO 01.07.1994.
TRAVANJ 1992.
07.04.1992.
Republika Hrvatska odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana meu
prvima je priznala neovisnost, samostalnost i teritorijalni integritet Republike BiH.
LIPANJ 1992.
15.06.1992.
Potpisana je Zajednika izjava predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tumana i
predsjednika Republike BiH u Zagrebu i Sarajevu kojom se oba predsjednika slau da
diplomatsko - konzularna predstavnitva obiju zemalja uzajamno pruaju, u okviru svojih
nadlenosti, svu potrebnu pomo i usluge graanima Republike Hrvatske, odnosno
Republike BiH u sluajevima kada su im predstavnitva njihovih zemalja nedostupna ili
sprijeena.
SRPANJ 1992.
08.07.1992.
Na temelju Zajednike izjave od 15. lipnja 1992. Ministarstvo vanjskih poslova Republike
Hrvatske i Ministarstvo za meunarodnu suradnju Republike BiH sklopili su Sporazum o
meusobnoj pomoi u hitnim konzularnim uslugama u Helsinkiju.
19.07.1992.
Predsjednitvo Republike BiH je donijelo Odluku o osnivanju Privremenog ureda
Republike BiH u Republici Hrvatskoj.
21.07.1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman i predsjednik Republike BiH Alija
Izetbegovi potpisali su Sporazum o prijateljstvu i suradnji izmeu Republike BiH i
Republike Hrvatske. Zamjenici ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske i Republike
BiH dr. Miomir uul i Vlatko Kraljevi potpisali su Sporazum o uspostavi diplomatskih
odnosa izmeu Republike Hrvatske i BiH.
KOLOVOZ 1992.
13.08.1992.
Na inicijativu hrvatske strane u Metkoviu su se sastale delegacije Ministarstva unutarnjih
poslova i Ministarstva obrane Republike Hrvatske s delegacijom Ministarstva unutarnjih
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/pregovori.htm (1 of 15) [24.5.2008 17:57:09]
poslova i HVO Republike BiH.

RUJAN 1992.
23.09.1992.
U New Yorku su potpisali dodatak Sporazuma o prijateljstvu i suradnji predsjednik
Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman i predsjednik Republike BiH Alija Izetbegovi.
29.09.1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman imenovao je veleposlanika Republike
Hrvatske u BiH, dr. Zdravka Sanevia.
LISTOPAD 1992.
27.10.1992.
Supresjedatelji Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji u enevi Cyrus Vance i lord
Owen ponudili su trima stranama tekst "Ustavne strukture BiH".
30.10.1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman uputio je pismo predsjedniku
Republike BiH Aliji Izetbegoviu glede provedbe sporazuma potpisanih u Zagrebu i New
Yorku.
STUDENI 1992.
06.11.1992.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman je uputio pismo predsjedniku
Republike BiH Aliji Izetbegoviu glede proirenja suradnje, koje sadri i poziv za sastanak
na vrhu na Brijunima, koji je predvien za kraj godine.
16.11.1992.
Vijee sigurnosti prihvatilo je tekst "Ustavne strukture BiH" rezolucijom 787 l.1 to je
osnova za pregovore o politikom rjeavanju sukoba u BiH.
18.11.1992.
Imenovan je otpravnik poslova Veleposlanstva Republike BiH u Zagrebu, g. Kulenovi.
PROSINAC 1992.
08./09.12.1992.
Radna grupa Meunarodne konferencije za bivu Jugoslaviju u enevi pozvala je sve tri
strane na pregovore o nacrtu ustavnog rjeenja i o kartama s "granicama"
administrativnih jedinica. Zajedniki sastanak nije odran.
17.12.1992
Dr. Zdravko Sanevi prvi je strani diplomat koji je predao vjerodajnice Predsjedniku BiH
Aliji Izetbegoviu u zgradi Predsjednitva u Sarajevu.
SIJEANJ 1993.
02.01.1993.
Vijee sigurnosti neznatno je izmijenilo ve usvojeni tekst Ustavne strukture BiH i unijelo
dodatne toke u vezi sa zemljovidom predloene podjele na pokrajine, to je izneseno u
Ustavnim principima za BiH.

04.01.1993.
Potpisan je u enevi Vance - Owenov sporazum o miru u BiH.
08.01.1993.
Otpravnik poslova Veleposlanstva BiH u Zagrebu Neven Kulenovi razgovarao je s dr.
Stankom Nickom, glavnim savjetnikom Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske,
o postupku sklapanja i izvravanja meunarodnih ugovora.
19.01.1993.
Ministarstvo vanjskih poslova Republike BiH akreditiralo je Biseru Turkovi za izvanrednog
i opunomoenog ambasadora u Republici Hrvatskoj.
19./20.01.1993.
Delegacija Skuptine Republike BiH na elu s Mirom Laziem, predsjednikom Skuptine
Republike BiH, posjetila je Republiku Hrvatsku. Goste je primio dr. . Domljan, predsjednik
Odbora za vanjsku politiku Zastupnikog doma Sabora Republike Hrvatske.
VELJAA 1993.
12.02.1993.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman uputio je pismo predsjedniku
Predsjednitva BiH Aliji Izetbegoviu u kojem mu izraava svoju zahvalnost u svezi
odgovora od 6. studenoga 1992. u kojem predsjednik Izetbegovi iskazuje suglasnost s
prijedlozima dr. Tumana o uspostavljanju gospodarske i druge suradnje.
OUJAK 1993.
17.03.1993.
Predstavnici Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske razgovarali su s
otpravnikom poslova u Veleposlanstvu Republike BiH u Hrvatskoj, Nevenom Kulenoviem
u svezi statusa Ureda BiH u Zagrebu.
25.03.1993.
Veleposlanica Republike BiH u Zagrebu predala je vjerodajnice predsjedniku Republike
Hrvatske dr. Franji Tumanu.
25.03.1993.
Privremeni Ured Vlade Republike BiH u Zagrebu, koji je djelovao na prijedlog
Predsjednitva Republike BiH prestao je s radom.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman i predsjednik predsjednitva BiH Alija
Izetbegovi potpisali su Zajedniku izjavu o nunoj suradnji izmeu Republike Hrvatske i
Republike BiH.
TRAVANJ 1993.
02.04.1993.
Veleposlanica Republike BiH u Republici Hrvatskoj Bisera Turkovi bila je u nastupnom
posjetu kod predsjednika Sabora Republike Hrvatske S. Mesia
14.04.1993.
Predsjednik Predsjednitva Republike BiH Alija Izetbegovi sa suradnicima doputovao je iz

Saudijske Arabije u Zagreb gdje se u Zgradi Veleposlanstva sastao s R. Bartholomewom,
posebnim izaslanikom SAD na mirovnim pregovorima o BiH.
18.04.1993.
Nakon ponovnih sukoba hrvatskih i muslimanskih snaga u podruju Zenice, Konjica,
Viteza i Busovae Mate Boban i predsjednik Predsjednitva Republike BiH Alija Izetbegovi
objavili su priopenje o hrvatsko - muslimanskim odnosima.
20.04.1993.
Zapovjednici Armije BiH i Hrvatskog vijea obrane, Sefer Halilovi i Milivoj Petkovi
potpisali su u Zenici sporazum o obustavi vatre izmeu muslimanskih i hrvatskih snaga u
BiH.
24.04.1993.
Supredsjedatelj meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji lord Owen i predsjednik
Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman sazvali su sastanak u Zagrebu na kojemu su Alija
Izetbegovi i Mate Boban potpisali 25. travnja Zajedniku izjavu o trenutanom prekidu
sukoba. Svjedok potpisivanja bio je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuman. U dodatku
izjavi, kojeg su potpisali general Sefer Halilovi i general - bojnik Milivoj Petkovi, nalazi se
Ustrojstvo zapovjednitva Armije BiH i HVO-a.
28.04. - 01.05.1993.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman posjetio je Republiku Tursku gdje se
dogovorio s predsjednikom o osnivanju Zajednike tursko - hrvatske misije dobre volje,
da bi se ocijenilo stanje meu muslimanskim i hrvatskim zajednicama u BiH i obnovilo
njihovo povjerenje.
SVIBANJ 1993.
02.05.1993.
U Ateni je odran sastanak na vrhu na kojem je sklopljen "konaan sporazum" o
mirovnom planu za BiH. Preostala dva dokumenta mirovnog plana za BiH potpisao je
voa bosanskih Srba Radovan Karadi uz uvjet da to prihvati samoproglaeni "parlament
Srba u BiH" sazvan za 5. svibnja. Na sastanku su sudjelovali: grki premijer C. Mitsotakis,
supredsjedatelji Konferencije o bivoj Jugoslaviji, lord Owen i Cyrus Vance, glavni elnici iz
i BiH Alija Izetbegovi i Mate Boban, ruski izaslanik Vitalij urkin i ameriki izaslanik R.
Bartholomew, predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman, Srbije Slobodan
Miloevi, Crne Gore M. Bulatovi i D. osi.
03.05.1993.
Viestranako parlamentarno izaslanstvo Sabora Republike Hrvatske prekinulo je svoju
misiju dobre volje u sjevernoj Hercegovini i Srednjoj Bosni, radi najnovijih sukoba izmeu
Muslimana i Hrvata. UNPROFOR zbog sigurnosnih razloga nije mogao osigurati pratnju
hrvatskom saborskom izaslanstvu, a dva dana ranije stigla je pismena suglasnost
predsjednika Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia i podrka Veleposlanstva BiH u
Republici Hrvatskoj.
05.05.1993.
Odrano je zasjedanje bosanskih Srba na Palama o prihvaanju mirovnog plana za BiH uz
devet uvjeta. Odlueno je da se prijedlog iznese na referendum zakazan za 15. svibnja.
07.05.1993.
Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg - Bosne uputio je pismo B.B. Ghaliju,
glavnom tajniku UN-a, u povodu irenja muslimanske agresije na hrvatski narod u dijelu
koji povijesno naseljavaju Hrvati.
09./10.05.1993.
Vijee sigurnosti prihvatilo je Zajedniku izjavu o BiH u povodu zadnjih sukoba u Mostaru
10.05.1993.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman uputio je poruku Aliji Izetbegoviu i
Mati Bobanu o neodgodivom prekidu svih sukoba u kojoj najotrije osuuje oruane
sukobe izmeu Hrvata i Muslimana bez obzira na to tko ih je prouzroio, te poziva na
suradnju u borbi protiv srpskog agresora.
10.05.1993.
Potpisan je Sporazum o prekidu vatre u Mostaru izmeu Alije Izetbegovia i Mate Bobana.
11.05.1993.
Na devetoj sjednici Vijea obrane i nacionalne sigurnosti u Zagrebu razmatrani su
ponovljeni oruani sukobi izmeu hrvatskih i muslimanskih postrojbi u BiH. Izdano je
priopenje u kojem se istiu stavovi glede tih zbivanja. Predsjednik Vlade Republike BiH
Akmadi, uputio je pismo Vijeu sigurnosti UN-a, glavnom tajniku B.B.Ghaliju te lordu
Owenu i Stoltenbergu, kao i sredstvima javnog priopavanja.
12.05.1993.
U prisutnosti generala P. Morillona u Meugorju su se ponovo sastali Milivoj Petkovi i
Sefer Halilovi, te izrazili svoju volju da se uspostavi mir. U sporazumu se jami potpuna
sloboda kretanja za UNPROFOR i za opskrbu obiju strana. Predstavnici Ministarstva
vanjskih poslova Republike Hrvatske priredili su prijem za diplomatski kor u Hrvatskoj, na
kojem se izmeu ostalog govorilo o hrvatskoj politici u BiH te o sukobu Hrvata i
Muslimana.
17.05.1993.
Hrvatsko - turska misija dobre volje poela je s radom u Zagrebu. Na elu Misije je
potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske Vladimir eks i veleposlanik Turske u Hrvatskoj
Mustafa Askin. lanove Misije primio je prof. dr. Z. krabalo, ministar vanjskih poslova
Republike Hrvatske.
18.05.1993.
U Meugorju je postignut dogovor bosansko - hercegovakih Hrvata i Muslimana o
uspostavi mira. Nazoni su bili dr. Franjo Tuman, mr. Mate Boban, Mile Akmadi, Franjo
Boras, Milivoj Petkovi; Alija Izetbegovi, dr. Haris Silajdi, Rusmir Mahmutehaji, Sefer
Halilovi; supredsjedatelji Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji lord David Owen i
Thorvald Stoltenberg, te predsjedatelj Ministarskog vijea Europske unije Niels Helveg
Peterson.
19.05.1993.
Hrvatsko - turska misija uputila se u Meugorje u pratnji visokih dunosnika BiH na elu s
veleposlanicom Biserom Turkovi, te slubenih predstavnika hrvatskih i muslimanskih
zajednica.
20.05.1993.
U Meugorju su se lanovi Misije sastali s novoimenovanim predsjednikom Vlade BiH dr.
Jadrankom Prliem.
23.05.1993.
Zajednika izjava za tisak Tursko - hrvatske vladine misije dobre volje. U Zagrebu je
lanove Misije primio predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuman koji je poslao
brzojav s estitkama predsjedniku Meihata Islamske vjerske zajednice za Hrvatsku i
Sloveniju efendiji Omerbaiu u povodu muslimanskog vjerskog blagdana Kurban http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/pregovori.htm (5 of 15) [24.5.2008 17:57:09]
Bajrama. Mate Boban, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg - Bosne uputio je pismo Aliji
Izetbegoviu u povodu najnovijih dogaaja u Sarajevu.
LIPANJ 1993.
04.06.1993.
Vijee sigurnosti UN-a donijelo je Rezoluciju 836, 38. po redu u vezi s BiH
05.06.1993.
Predsjednik Odjela Obrane HVO-a Hrvatske zajednice Herceg - Bosne Bruno Stoji uputio
je pismo lordu Owenu, C. Thornberryju, Ph. Morilloneu, Aliji Izetbegoviu i S. Haliloviu u
kojem upozorava na teak poloaj Hrvata u travnikoj opini.
07.06.1993.
Mate Boban je u povodu najnovijeg stanja u Travniku poslao pismo supredsjedateljima
Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji, UNPROFOR-u, State Departmentu, Aliji
Izetbegoviu i Veleposlanstvu Republike BiH u Republici Hrvatskoj.
09.06.1993.
Ministarstvo vanjskih poslova R BiH uputilo je poruku Ministarstvu vanjskih poslova RH
preko Veleposlanstva R BiH u RH (razgovor veleposlanice BiH u Zagrebu Bisere Turkovi s
predsjednikom Ureda predsjednika RH dr. Jure Radia) u kojoj izraava aljenje povodom
najnovijeg razvoja dogaaja u travnikoj opini, te istie da su informacije kojima
raspolae vlada R BiH o tamonjem stanju razliite od onih koje je iznijela Hrvatska.
Predlau osnivanje komisije koja e uz suradnju s UNPROFOR-om izii na teren i utvrditi
injenice, te o tome izvjestiti obje vlade i javnost.
10.06.1993.
Stranka demokratske akcije Hrvatske uputila je otvoreno pismo Aliji Izetbegoviu i Mati
Bobanu u kojem trai da u enevi doe do otvorenih i prijateljskih razgovora o
zajednikoj borbi protiv stvarnog neprijatelja. Potpisnik pisma je predsjednik SDA dr.
emso Tankovi. Telefonom su razgovarali predsjednik Sabora RH S. Mesi i predsjednik
Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi, koji je isti dan stigao u Zagreb.
12.06.1993.
27 muslimanskih ranjenika evakuirano je iz Mostara preko Splita u inozemstvo. Pothvat je
uinjen na sugestiju Hrvatsko - turske misije dobre volje i poticaj predsjednika RH dr.
Franje Tumana i R Turske S. Demirela, a uz pomo panjolskog bataljuna UNPROFOR-a iz
Meugorja. Humanitarnom akcijom koordiniralo je Ministarstvo vanjskih poslova RH i
Veleposlanstvo RH u R BiH na elu s veleposlanikom dr. Z. Saneviem.
13.06.1993.
Predsjednitvo R BiH izdalo je u enevi naredbu za prekid sukoba izmeu Hrvata i
Muslimana u Srednjoj Bosni. Iz Ureda predsjednika Hrvatske zajednice Herceg - Bosne
Mate Bobana upueno je pismo Svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Beu.
SRPANJ 1993.
02.07.1993.
U priopenju s 14. sjednice Vijea obrane i nacionalne sigurnosti upuen je apel
Predsjednitvu i Vladi BiH da odmah obustave napade Armije BiH, odnosno muslimanskih
postrojbi protiv HVO-a i nezatienoga hrvatskog civilnog puanstva.
10.07.1993.
U Makarskoj je odran sastanak hrvatskog i bosanskog izaslanstva na kojem je potpisan
Sporazum o slobodnoj dostavi humanitarne pomoi za cijelo podruje BiH, koje

kontroliraju hrvatske i muslimanske snage uz nazonost svih meunarodnih
humanitarnih organizacija. U hrvatskom izaslanstvu bili su potpredsjednik Vlade i ministar
vanjskih poslova RH dr. Mate Grani, pomonik ministra vanjskih poslova RH dr. Ivo
imonovi, predstojnik Ureda za prognanike i izbjeglice dr. Adalbert Rebi i veleposlanik
RH Zdravko Sanevi, a u izaslanstvu bosanske vlade su bili potpredsjednik Hado Efendi,
ministar trgovine Husein Ahmovi, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg - Bosne Mate
Boban, te veleposlanica BiH u Hrvatskoj Bisera Turkovi.
27.07.1993.
Supredsjedatelji Meunarodne konferencije o bivoj Jugoslaviji lord David Owen i
Thorvald Stoltenberg zapoeli su u enevi seriju bilateralnih razgovora u BiH.
28.07.1993.
elnici triju strana iz BiH dogovorili su se u enevi da e svojim snagama narediti hitan
prekid vatre, rekao je glasnogovornik supredsjedatelja, Mirovne konferencije o bivoj
Jugoslaviji John Mills. Takav dogovor su postigli predsjednik Predsjednitva BiH Alija
Izetbegovi, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg - Bosne Mate Boban i voa bosanskih
Srba Radovan Kardi.
KOLOVOZ 1993.
03.08.1993.
U enevi zapoeo etvrti zajedniki sastanak estorice voa delegacija na mirovnim
pregovorima o BiH. Na sastanku su bili nazoni predsjednici Hrvatske i BiH, Srbije i Crne
Gore - dr. Franjo Tuman, Alija Izetbegovi, Slobodan Miloevi i Miomir Bulatovi kao i
voe bosanskih Srba i Hrvata Radovan Karadi i Mate Boban.
10.08.1993.
Prekinuti pregovori u enevi radi srpske opsade Sarajeva.
16.08.1993.
Predsjednik Alija Izetbegovi zaprijetio je da nee "sudjelovati u bilateranim pregovorima"
s delegacijom Mate Bobana, predstavnika bosanskih Hrvata, ako humanitarne
organizacije ne uu u Mostar. Ta je prijetnja sadrana u pismu Izetbegovia posrednicima
EZ-a i UN-a, lordu Owenu i Thorvaldu Stoltenbergu, a koje je bosanski glasnogovornik
predoio novinarima odmah nakon ponovnog nastavka enevskih pregovora.
"Zahtjevamo da UNPROFOR, Visoko povjerenitvo UN-a za izbjeglice (UNHCR) i
Meunarodni odbor Crvenog kria (ICRC) uu u Mostar i druga mjesta u Hercegovini kako
bi se stanovnitvu dostavila neophodna pomo" pie bosanski poslanik.
17.08.1993.
U emisiji "Slikom na sliku" HTV-a voa izaslanstva bosanskohercegovakih Hrvata na
enevskim pregovorima Mate Boban izjavio je da su "u ponedjeljak predstavnici
Muslimana i Srba pristali na pregovore, i to na obeavajui nain."
"G. Izetbegovi je poeo priznavati republike BiH kao sastavnice Unije BiH", nastavio je
Boban i rekao da ese Sarajevo privremeno utemelji kao diskrit dok se ne uspostave uvjeti
za razgranienje." Boban je rekao da je dan ranije Izetbegovi odbio razgovarati s
hrvatskim izaslanstvom dok se u Mostaru "ne opservira sveukupnost situacije", a zatim je
Boban dodao kako je na to upoznao prisutne s napadima muslimanskih snaga na Hrvate.
Upitan je li razmiljao da uvjetuje nastavak pregovora prestankom napada na Hrvate,
Boban je rekao da "od prvog dana, a posebno sada kad je krajnje vrijeme, dri da se sve
prepreke mogu otkloniti politikim pregovorima i uspostavom republika u BiH".
Glede budunosti pregovora Boban je rekao: "Muslimanska i hrvatska strana odrati e

bilateralni susret, a pregovarat e se o sveobuhvatnosti muslimansko - hrvatskih odnosa
uzimajui u obzir vezanost muslimanskih potreba za hrvatsku dravu i suodnose s
Hrvatima".
19.08.1993.
elnici Muslimana, Hrvata i Srba u BiH nastavili su u enevi mirovne pregovore, uz
sudjelovanje predsjednika Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Predsjednik Izetbegovi napustio
je mirovne razgovore u enevi, no njegovi pomonici su izjavili da e se on sutra vratiti.
Izetbegovi je na novinskoj konferenciji rekao da "nikakav napredak" nije postignut u
gotovo petosatnim razgovorima. Izetbegovi je napustio sastanak nakon jednog sata.
Muslimani su optuili supredsjedatelje da je ve napravljen plan o podjeli Sarajeva, dok su
supredsjedatelji tvrdili da nisu inili pritisak u svrhu podjele Sarajeva.
29.08.1993.
Predsjednik Tuman primio je na Brijunima muslimanskog prvaka iz bihake krajine
Fikreta Abdia. razgovaralo se o potrebi pronalaenja novih mogunosti suradnje izmeu
Hrvatske Republike Herceg - Bosne i Muslimanske Republike u BiH, odnosno hrvatskog i
muslimanskog naroda u cjelini, a posebno u RH.
31.08.1993.
U enevi su razgovarali predsjednik Tuman i srbijanski predsjednik Miloevi, a zatim i
dr. Tuman i predsjednik Hrvatske Republike Herceg - Bosne Mate Boban s
muslimanskom delegacijom, koju je vodio Alija Izetbegovi. Predsjednik Tuman je zatim
izjavio: "Razgovarali smo o rjeenju krize u BiH, o prihvaanju ili ne prihvaanju paketa koji
su predloili supredsjedatelji... Srpska i hrvatska strana ga prihvaaju, a muslimanska ima
primjedaba koje dobrim dijelom vraaju konferenciju, ako ne na potpuno poetne
osnove, onda otvara ona pitanja o kojima se dugo raspravljalo."
RUJAN 1993.
01.09.1993.
Predsjednik Tuman izjavio je u enevi kako je konferencija o BiH prekinuta, nakon to su
predstavnici Muslimana postavili takve zahtjeve koje druge dvije strane nisu mogle
prihvatiti. "Muslimansko vodstvo iznova je postavilo takve zahtjeve, koji su ostali za
daljnju raspravu", izjavio je dr. Tuman dodajui kako nema nikakve svrhe da se
konferencija nastavi, i po miljenju sudionika i supredsjedatelja".
02.09.1993.
U Meugorju su pod pokroviteljstvom UNPROFOR-a, nastavljeni pregovori izmeu
hrvatske i muslimanske strane o evakuaciji ranjenika. U pregovorima sudjeluju lijenici
obiju strana.
14.09.1993.
Predsjednik Tuman poeo je u enevi razgovore s voom bosanskih Muslimana Alijom
Izetbegoviem kako bi pokuali ukloniti neke prepreke, koje su poetkom ovoga mjeseca
dovele do prekida pregovora o BiH. Nakon razgovora, predsjednici Tuman i Izetbegovi
potpisali su Zajedniku deklaraciju.
17.09.1993.
U Ministarstvu vanjskih poslova RH odran je prvi sastanak RH i R BiH koje su vodili
ministri vanjskih poslova dr. Mate Grani i dr. Haris Silajdi, imenovani osobnim
povjerenicima predsjednika Tumana i Izetbegovia za provedbu dogovorenih mjera iz
Zajednike deklaracije potpisane 14. rujna u enevi.
22.09.1993.
U Ministarstvu vanjskih poslova RH u Zagrebu odran je drugi sastanak zajednike
komisije za primjenu Zajednike deklaracije, koju su potpisali predsjednici Tuman i
Izetbegovi. Sastanak su vodili ministri Grani i Silajdi, a bili su nazoni i lanovi pet
radnih skupina to su ih imenovale dvije strane u svrhu provoenja mjera i aktivnosti
predvienih Zajednikom deklaracijom.
24.09.1993.
Predsjednik Tuman primio je ministra vanjskih poslova Turske Hikmeta etina. U
razgovorima su sudjelovali i dr. Mate Grani i dr. Haris Silajdi, te veleposlanici Sanevi,
Bievi, Soylemez, Turkovi i Tufan. U Ministarstvu vanjskih poslova RH sastali su se
ministri vanjskih poslova Hrvatske, Turske i BiH, dr. Mate Grani, Hikmet Cetin i dr. Haris
Silajdi. Nazoni su bili veleposlanici Hrvatske u Turskoj i BiH, Hidajet Bievi i dr.
Zdravko Sanevi, te turski veleposlanik u Hrvatskoj Yukusel Soylemez i bosanski
veleposlanik u Turskoj Hajrudin Somun. Razgovaralo se o hrvatsko - muslimanskim
odnosima u svjetlu provoenja Zajednike deklaracije, koju su 14. rujna u enevi potpisali
predsjednici Tuman i Izetbegovi.
LISTOPAD 1993.
07.10.1993.
Ministarstvo vanjskih poslova RH priopilo je da u nastavku intenzivnih dogovora oko
provedbe Zajednike deklaracije predsjednika RH dr. Franje Tumana i predsjednika
Predsjednitva BiH Alije Izetbegovia odran sastanak Radne skupine za obnovu i jaanje
povjerenja izmeu hrvatskog i muslimanskog naroda. Sastanak su u svojstvu povjerenika
vodili potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani i ministar
vanjskih poslova RH dr. Haris Silajdi. Sastanku je bio nazoan i predsjednik Vlade BiH dr.
Jadranko Prli. Delegacije su se dogovarale o konkretnom planu akcije za obostrano
putanje svih zatoenika, slobodnom kretanju humanitarnih konvoja i drugim
humanitarnim pitanjima.
21.10.1993.
Prihvaajui naela Londonske konferencije i uzimajui u obzir rjeenja koja su predloena
na Mirovnoj konferenciji u enevi o ustavnom ureenju Unije BiH, predsjednik Hrvatske
Republike Herceg - Bosne Mate Boban i predsjednik Autonomne pokrajine Zapadna
Bosna Fikret Abdi nakon viesatnih razgovora u Zagrebu potpisali su zajedniku izjavu u
cilju okonanja svih sukoba na podruju Unije BiH.
STUDENI 1993.
12.11.1993.
Imenovan je novi zapovjednik glavnog stoera HVO-a general - pukovnik Ante Roso
(umjesto general - bojnika Slobodana Praljka), a na temelju zapovjedi Mate Bobana i
nakon imenovanja u Vladi Hrvatske - Republike Herceg - Bosne.
12.11.1993.
Zajedniku deklaraciju o neodgodivom prekidu vatre izmeu Armije BiH i Hrvatskog
vijea obrane te o povratku povjerenja izmeu hrvatskog i muslimanskog naroda u BiH
potpisali su dr. Mate Grani, dr. Haris Silajdi i turski ministar vanjskih poslova Hikmet
Cetin u Sarajevu. Dr. Mate Grani je prvi hrvatski ministar koji je posjetio BiH od poetka
neprijateljstva u travnju 1992.
18.11.1993.
U enevi je odran sastanak predstavnika triju zaraenih strana u BiH na poziv Sadako
Ogate s namjerom da se dobiju jamstva za nesmetan pristup i sigurnost humanitarnih
konvoja i ukupne aktivnosti Visokog povjerenitva UN-a za izbjeglice u BiH. Potpisana je
zajednika deklaracija.
24.11.1993.
Potpisan je Sporazum o slobodnom prolazu humanitarnih konvoja izmeu muslimanske
armije BiH i Hrvatskog vijea obrane.
28.11.1993.
Fikret Abdi uputio je prosvjedno pismo premijeru RH Nikici Valentiu u svezi s opubama
da opskrbljuje srpsku vojsku.
29.11.1993.
Odrana je Konferencija o bivoj Jugoslaviji u enevi. Prisutni su bili predstavnici Hrvata,
Srba i Muslimana.
PROSINAC 1993.
10.12.1993.
Poslije neuspjeha enevskih pregovora i nastavka srpsko - muslimanskih pregovora, Owen
i Stoltenberg su predloili novi sastanak predstavnika bosanskih Srba, Muslimana i Hrvata
u Solunu uz nazonost predsjednika Tumana i Miloevia. Sastanak je potaknula Grka,
ali je odgoen poslije razgovora sa Miloeviem.
14.12.1993.
Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani uputio je pismo
predsjedniku Vlade BiH dr. Harisu Silajdiu i zapovjedniku UNPROFOR-a generalu Jeanu
Cotu u kojem moli da u skladu sa sporazumom iz eneve i Zajednikom izjavom
potpisanom za prolaz humanitarnih konvoja za Novu Bilu i Maglaj.
15.12.1993.
Nastavili su se pregovori izmeu sukobljenih strana u BiH u enevi.
15.12.1993.
Predsjednitvo BiH ukinulo je samostalnost Hrvatskog vijea obrane. Postrojbe HVO koje
su se jo borile zajedno s Armijom BiH ubudue e biti dio Armije BiH bez samostalnog
zapovjednitva.
SIJEANJ 1994.
01.01.1994.
Predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi uputio je otvoreno pismo predsjedniku
Tumanu.
04.01.1994.
Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani i premijer BiH, Haris
Silajdi, kao posebni izaslanikci Tumana i Izetbegovia sastali su se u Beu gdje su
razmatrali provedbu zajednike izjave dane u enevi u rujnu 1993.
Hrvatski intelektualci Muslimani uputili su pismo predsjedniku Tumanu i Izetbegoviu u
kojem istiu da je "posljednji as za prekid borbi".
05.01.1994.
Nastavljani su pregovori Grania i Silajdia u Beu o prekidu muslimansko - hrvatskih
sukoba u BiH, zamjeni zarobljenika, dopremi humanitarne pomoi stanovnitvu, pokuaju
vojnig primirja, pitanju unutarnjobosanske granice i muslimanskog izlaska na more.
Razgovorima su bili nazoni lord Owen i Stoltenberg, te hrvatski veleposlanici u Beu i

Ankari, Ivan Brneli i Hido Bievi. Po zavretku je zakljueno da se odri sastanak
Tumana i Izetbegovia u Bonnu 8. sijenja. Donesena je i zajednika izjava Grania i
Silajdia.
07.01.1994.
U skladu sa zajednikom izjavom iz Bea i dogovorom iz Bruxellesa na predvieni
sastanak s hrvatskim dunosnicima nisu doli muslimanski predstavnici. Sastanak se
trebao odrati u Glavnom stoeru panjolskog bataljuna UNPROFOR-a.
08.01.1994.
Zakazan je sastanak predsjednika Tumana i Izetbegovia.
09.01.1994.
Kardinal Kuhari vratio se iz Sarajeva gdje je bio nazoan sveanosti posveenja novoga
pomonika sarajevskoga biskupa Pere Sudara.
Poeli su hrvatsko - muslimanski pregovori u Bonnu. Nazoni su bili: izaslanstva iz Zagreba
i Sarajeva, na elu s predsjednikom Tumanom i Izetbegoviem, meunarodni posrednici
Owen i Stoltenberg i predstavnici njemakog ministarstva vanjskih poslova.
11.01.1994.
donesen je Prijedlog Ugovornog sporazuma RH i BiH. Konaan odgovor muslimanska
strana dat e do 15. sijenja.
12.01.1994.
Predsjednik BiH parlamenta Miro Lazovi pozvao je predsjednika Sabora S. Mesia 15.
sijenja u Sarajevo.
Predsjednik Tuman primio je biskupe iz BiH koji su mu predali promemoriju o stanju u
njihovim biskupijama (banjaluki msgr., mostarsko - duvanjski i trebinjsko - mrkanski
msgr., te vikar Vrhobosanske nadbiskupije)
18.01.1994.
Odrani su pripremni sastanci i bilateralni kontakti uoi pregovora o bivoj Jugoslaviji u
enevi. (Ghali s visokim dunosnicima UN i UNHCR-a, bosanski premijer Silajdi s kontakt
- grupom za BiH Organizacije islamske konferencije te s B.B. Ghalijem...)
22.01.1994.
Predsjednik Sabora RH Stipe Mesi primio je organizatore projekta "Humanitarni putovi
mira i ljubavi za pomo BiH", koji sainjavaju predstavnici hrvatskih i muslimanskih
vjerskih i dobrotvornih udruga u Hrvatskoj i BiH.
VELJAA 1994.
04.02.1994.
Vijee sigurnosti UN-a usvojilo je na svojoj formalnoj sjednici Predsjedniku izjavu o
prisustvu Hrvatske vojske u sredinjim i junim dijelovima Republike BiH
09.02.1994.
U enevi su poeli razgovori izaslanstva Republike Hrvatske i BiH koje vode ministar
vanjskih poslova RH dr. Mate Grani i predsjednik Vlade u Sarajevu Haris Silajdi.
10.02.1994.
Predsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani i predsjednik Vlade
Republike BiH H. Silajdi, nakon sastanka u enevi 9. i 10. veljae dogovorili su
Zajedniku izjavu.
12.02.1994.
Predsjednik RH dr. Franjo Tuman primio je koordinatore projekta "Humanitarni putovi
mira i ljubavi za pomo BiH i time podrao humanitarnu akciju naglasivi kako e Hrvatska
i hrvatski narod u Herceg - Bosni podupirati sve humanitarne akcije za stanovnitvo BiH.
15.02.1994.
U Vijeu UN-a poela je javna rasprava o budunosti BiH, gdje su zapadne zemlje
zajedniki sprijeile da Rusija ponovo oivi raspravu o prijetnjama zranim napadima
NATO-a tj. o legitimnosti odluka i ultimatumu upuenom bosanskim Srbima...
Veleposlanik RH pri UN dr. Mario Nobilo u svom izlaganju pred Vijee sigurnosti istaknuo
je kako Hrvatska podrava akciju oko Sarajeva, Europski plan za rjeenje bosanske krize i
trai zatitu hrvatskih enklava.
19.02.1994.
U Frankfurtu su zavreni razgovori izaslanstva Hrvatske i BiH koji su vodili dr. Mate Grani i
Haris Silajdi. Ministar vanjskih poslova RH izjavio je da se razgovaralo o buduem
ureenju BiH, prekidu vatre, odnosima Hrvatske i BiH te o humanitarnim problemima.
Grani i Silajdi su kao bitno ocjenili da je smanjen broj otvorenih pitanja te da su ti
razgovori "ozbiljan korak ka rjeenju krize u BiH i ka ureenju odnosa s RH".
23.02.1994.
Zapovjednik HVO-a general Ante Roso i zapovjednik Armije BiH general Rasim Deli
potpisali su u Zagrebu sporazum o prekidu vatre u BiH.
U Bonu su zapoeli razgovori vanjskih poslova Vlade i ministra vanjskih poslova RH dr.
Mate Grania i njemakog vicekancelara i ministra Klausa Kinkela. Dva ministra razgovarali
su o odnosima Hrvatske i BiH kao i moguem ureenju BiH.
27.02.1994.
Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani i premijer BiH Haris
Silajdi nastavili su u Washingtonu pregovore o rjeavanju krize i buduim odnosima
Hrvatske i BiH. U pregovorima su sudjelovali predsjednik Predsjednikog vijea HR Herceg
- Bosne Kreimir Zubak, predstavnik Hrvata BiH na enevskim mirovnim pregovorima Mile
Akmadi, te lanovi izaslanstva BiH u kojem su pored Silajdia bili i lan Predsjednitva
BiH Ivo Komi i predsjednik Parlamenta Miro Lazovi.
OUJAK 1994.
01.03.1994.
Bosanski Hrvati i Muslimani potpisali su u Washingtonu preliminirani sporazum o
stvaranju federacije u BiH koja e omoguiti konfederaciju s Hrvatskom. Preliminarni
sporazum potpisali su hrvatski ministar vanjskih poslova dr. Mate Grani, premijer BiH H.
Silajdi i predsjednik Predsjednikog vijea HR Herceg -Bosne Kreimir Zubak te su se
suglasili da e osnovati Prijelazni odbor na visokoj razini, koji e poduzeti hitne i
konkretne korake radi osnivanja Federacije i Konfederacije. Odbor e zapoeti s radom 4.
oijka 1994. u Beu i nastojat e do 15. oujka 1994. donijeti slijedee:
1. Ustav Federacije,
2. Prethodni sporazum o Konfederaciji izmeu RH i predloene Federacije;
3. Sporazum o vojnom rasporedu na podruju predloene Federacije;
4. Prijelazne mjere za ubrzanje osnivanje Konfederacije i Federacije, ukljuujui, gdje je to
mogue, stvaranje dravnog ustroja kako je to naznaeno u Okvirnom sporazumu, kao i
sve ostale mjere koje e se smatrati potrebnima.

12.03.1994.
Izmeu zapovjednika Hrvatskoga vijea obrane i Armije BiH, generala Ante Rose i Rasima
Deli u Splitu je potpisan sporazum koji je proizaao iz politikih odluka koje se ve na
neki nain pretvaraju u ustavna rjeenja budue Federacije, a takoer i nastavak
sporazuma potpisanog 23. veljae u Zagrebu.
14.03.1994.
U Beu u zgradi amerikog Veleposlanika odrao se sastanak na kojem su bili nazoni
premijer BiH H. Silajdi, hrvatski veleposlanik pri KESS-u Darko Beki i posebni ameriki
izaslanik Charles Redmana. Na sastanku su se rjeavale neke pojedinosti i tehnika pitanja
u vezi s prijelaznim mjerama organizacije vlasti u dijelu BiH koje kontroliraju Hrvati i
Muslimani, budui da novi sustav federacije predvia se do poetka funkcioniranja
prijelaznih organa federacije do daljnjeg funkcioniraju postojei organi vlasti R BiH,
odnosno Herceg - Bosne.
18.03.1994.
Predsjednik RH dr. Franjo Tuman i predsjednik Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi
potpisali su u Washingtonu Okvirni sporazum o konfederalnim vezama izmeu RH i
budue federacije u BiH.
Premijer BiH H. Silajdi i predsjednik Predsjedniog vijea HR Herceg - Bosne Kreimir
Zubak potpisali su u Washingtonu tekst Nacrta ustava federacije Hrvata i Bonjaka Muslimana u BiH
22.03.1994.
Potpisani Washingtonski sporazum i aktualna njihova primjena na terenu bile su teme
specijalne press konferencije upriliene u amerikom Veleposlanstvu u enevi gdje je
tridesetak novinara preko satelita pratilo Charlesa Redmana koji je direktno odgovarao na
pitanja novinara iz eneve, Otawe, Bukureta i Beograda.
29.03.1994.
Na sjednici Zastupnikog doma hrvatskog Sabora jednoglasno je podran Washingtonski
sporazum.
30.03.1994.
Ustavotvorna skuptina BiH prihvatila je velikom veinom glasova Ustav Federacije BiH
kojim se uspostavlja Federacija BiH na teritoriju s veinskim bonjako - muslimanskim i
hrvatskim puanstvom. Skuptina je prihvatila i zajedniki amandman zastupnika Hrvata i
Bonjaka, kojim se iz predloenog Ustava brie odrednica da je granini postotak za ulazak
stranaka u parlament Federacije pet posto zakonom koji e donijeti Ustavotvorna
skuptina BiH.
TRAVANJ 1994.
05.04.1994.
Pomonik ministra vanjskih poslova dr. Smiljan imac i lanovi izaslanstva RH zapoeli su
u Ankari konzultacije s visokim dunosnicima Ministarstva vanjskih poslova Republike
Turske i BiH. Konzultacije su posveene razmatranju daljnjih zajednikih aktivnosti na
uzajamnom i meunarodnom planu radi primjene sporazuma iz Washingtona o uspostavi
Federacije BiH i njenih konfederalnih veza s RH.
13.04.1994.
Predsjednik Predsjednitva R BiH Alija Izetbegovi odgovorio je na pismo predsjednika
Republike Hrvatske dr. Franje Tumana od 11. travnja.

14.04.1994.
Odrani su razgovori hrvatskog izaslanstva s izaslanstvom Vlade R BiH na elu s H.
Silajdiem. Uz predsjednika Zubakla, u hrvatskom su izaslanstvu bili predsjednik Vlade
Jadranko Prli, predsjednik Zastupnikog doma HR Herceg - Bosne Ivan Bender,
predsjednik Sudbenog vijea Zoran Bunti, potpredsjednik Skuptine BiH Mariofil Ljubi i
ministar za meurepublike i meunarodne odnose Hrvatske Republike Herceg - Bosne
Mile Akmadi.
19.04.1994.
Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani razgovarao je
telefonom s predsjednikom Vlade BiH H. Silajdiem o stanju u Goradu te o Koordinaciji
aktivnosti dviju drava na meusobnoj razini.
22.04.1994.
Vijee sigurnosti UN-a usvojilo je rezoluciju 913 o situaciji u BiH, osobito Goradu.
22.04.1994.
Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani primio je u radni
posjet lana Predsjednitva R BiH dr. Ejupa Gania koji se po povratku iz SAD krae
zadrao u Zagrebu.
26.04.1994.
Nacrt zakona o vladi federacije BiH usuglaen je na radnom sastanku u Splitu izaslanstva
Vlade BiH i Hrvatske Republike Herceg - Bosne. Bonjako izaslanstvo je predvodio
predsjednik Vlade BiH Edib Buki, a predsjednik Sudbenog vijea HR Herceg - Bosne.
SVIBANJ 1994.
03.05.1994.
Predsjednik Vlade RH Nikica Valenti razgovarao je sa podpredsjednikom Vlade BiH
Edibom Bukviem. Razgovaralo se o provedbi washingtonskog sporazuma te o rjeavanju
problema izmeu dviju drava. Potpredsjednika Bukvia primio je i predsjednik RH dr.
Franjo Tuman. Susretu su bili nazoni zamjenik predstojnika Ureda Predsjednika
Republike dr. Branimir Jaki i predstavnica za tisak Ureda predsjednika Republike Vesna
kare - Odbolt
07. - 11.05.1994.
Pregovori hrvatskog i musliamnskog izaslanstva o provedbi washingtonskog sporazuma
poeli su u Beu, hrvatsko izaslanstvo je predvodio ministar vanjskih poslova i
potpredsjednik Vlade RH dr. Mate Grani, a muslimansko dr. Haris Silajdi.
Izaslanstvo hrvatskog i bosansko - muslimanskog naroda dogovorila su 11. svibnja
sporazume o vanjskim granicama hrvatsko - muslimanske federacija BiH, raspodjeli
najviih dunosti u federaciji i o unutarnjem kantonalnom razgranienju federacije.
13.05.1994.
Izaslanstvo RH, Hrvata i Bonjaka iz BiH voena dr. Matom Graniem, Kreimirom
Zubakom iz BiH H. Silajdiem odrali su u enevi dvosatni razgovor. U amerikom
Veleposlanstvu u enevi odrani su razgovori u kojima su sudjelovali hrvatski ministar
Vanjskih poslova dr. Mate Grani, predsjednik Predsjednikog vijea HR Herceg - Bosne
Kreimir Zubak, bosanskohercegovaki premijer H. Silajdi i ameriki dravni tajnik
Warren Christopher sa suradnicima. Sveano su potpisani tzv. beki sporazumi izmeu
Hrvata i Muslimana.
17.05.1994.
Potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani susreo se u
Zagrebakoj zranoj luci s predsjednikom Predsjednitva BiH Alijom Izetbegoviem.
Predsjednik Izetbegovi se u Zagrebu nalazio na proputovanju za Saudijsku Arabiju.
25.05.1994.
Poeli su mirovni pregovori o BiH u Talloiresu. Hrvatsko izaslanstvo je predvodio Kreimir
Zubak, a muslimansko H. Silajdi. Izaslanstvo hrvatsko - bonjake federacije razgovaralo
je s predstavnicima Kontakt skupine i predstavnicima bosanskih Srba koje je predvodio
Momilo Krajinik.
26.05.1994.
Predsjednik RH dr. Franjo Tuman primio je predsjednika Vlade BiH H. Silajdia i
predsjednika Predsjednikog vijea Hrvatske Republike Herceg - Bosne Kreimira Zubaka,
po njihovu povratku s pregovora Kontaktne skupine i izaslanstva bosansko hercegovakih Hrvata i Bonjaka.
LIPANJ 1994.
06. - 08.06.1994.
Predstavnici hrvatsko - bonjake Federacije odluili su se pridruiti pregovorima o
prekidu vatre u BiH u enevi. sukobljene strane iz BiH zavrile su pregovore usvajanjem
zajednike izjave o prekidu neprijateljstva, a potpisnici dokumenata su: hrvatsko bonjake Federacije Ejup Gani i Mile Akmandi te predstavnik bosanskih Srba Nikola
Koljevi, a kao svjedok bio je prisutan Yasushi Akashi.
09.06.1994.
Potpredsjednik Vlade i ministar vanjskih poslova RH dr. Mate Grani primio je lana
Predsjednitva Republike BiH i podpredsjednika federacije BiH dr. Ejupa Gania koji ga je
izvjestio o tijeku pregovora u enevi koji su doveli do jednomjesenog prekida
neprijateljstva u BiH.
14.06.1994.
Izaslanstvo RH s predsjednikom dr. Franjom Tumanom na elu doputovalo je u slubeni
posjet Sarajevu. Osim predsjednika Tumana u hrvatskom izaslanstvu su bili
potpredsjednici hrvatske Vlade Mate Grani i Borislav kegro, ministar obrane Gojko
uak, gradonaelnik Zagreba Branko Mika, predstojnik predsjednitva Ureda za
nacionalnu sigurnost Hrvoje arini, savjetnik Predsjednika za unutarnju politiku Ivi
Paali te Jakov Bienenfeld, Slobodan Lang, Anelko Vuleti, Stjepan ui i Ivo Jeli.
U razgovorima s bosansko - hercegovake strane sudjelovali su predsjednik
Predsjednitva BiH Alija Izetbegovi, predsjednik Vlade H. Silajdi, predsjednik federacije
BiH Kreimir Zubak, podpredsjednik Federacije Ejup Gani te podpredsjednik Vlade Edib
Bukvi. Izaslanstva RH i R BiH, voena predsjednikom Tumanom i Izetbegoviem
razgovarala su o unapreenju meusobnih odnosa u svim podrujima, posebice u obrani
od zajednikog agresora.
Dvojica predsjednika dulje su razgovarala u etiri oka, a u razgovor su se kasnije ukljuili i
Kreimir Zubak i Ejup Gani. Predsjednik RH dr. Franjo Tuman slubeno je otvorio
Veleposlanstvo RH u glavnom gradu Federacije BiH Sarajevu.
Nepotpuni popis osumnjicenih
NEPOTPUNI POPIS OSUMNJIENIH ZA RATNE ZLOINE *

A-E|F-J|K-N|O-|T-?
ABAZA, ADEM BRADA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
BiH ubijao Hrvate civile na podruju opine Busovaa.
ABDIBEGOVI, NUSRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, vjerski elnik (imam
muslimanskog naroda na podruju grada Travnika, iz Travnika. Prema izjavama nekih od
svjedoka on predstavlja duhovnog vou najekstremnijeg dijela travnikih islamista i ne
dozvoljava nikakvu toleranciju naspram drugih vjeroispovijesti na podruju opine
Travnik.
AFAN, (ENES) HAMZA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1966., iz Jablanice.
Kao jedan od uvara u logoru Muzej u Jablanici sudjelovao je u provedbi psihikog i
fizikog zlostavljanja zatoenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) tijekom travnja 1993./
oujka 1994. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo hrvatske
nacionalnosti, mjetane sela Doljani - zaselak Stupari (opina Jablanica) i njihovu imovinu,
kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i osam civila).
AGANOVI, FARUK, JUPI - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993./1994.,
bio je zapovjednik 307. brdske brigade Armije BiH iz Bugojna. Skupa sa sebi potinjenim
pripadnicima Armije BiH poinio je ratne zloine na podruju opina Bugojno i Gornji
Vakuf/Uskoplje, tijekom 1993./1994. godine.
AGI, AGIF - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Gornjeg Vakufa/Uskoplje. Dopisnik
sarajevske TV s podruja sjeverne Hercegovine. Tijekom 1993./1994., je zlonamjerno,
tendenciozno i netono u svojim izvjeima prikazivao stanje na podruju sjeverne
Hercegovine ime je doprinjo stvaranju mrnje i netrpeljivosti Muslimana naspram
Hrvata. Krajem sijenja 1994. je informirao gledateljstvo sarajevske televizije o velikom
pokolju muslimanskih civila u selu Herma nakon ega je neutralna komisija UN-a posjetila
selo i utvrdila da se ne radi ni o kakvom pokolju civila te da su meu mrtvima samo
pripadnici Armije BiH koji su poginuli u vojnom okraju s pripadnicima HVO-a.
AGI, (SALKO) AMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bukove (opina
Kreevo). Kao zapovjednik izviako-diverzantske postrojbe Armije BiH za podruje
mjesta Tarin i Kreevo, skupa sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH poinio je,
tijekom 1993./1994., brutalne zloine (od ubijanja, ozljeivanja vatrenim orujem,
zlostavljanja i protjerivanja) nad Hrvatima (civilnim puanstvom i pripadnicima HVO-a) na
prostoru opina Fojnica, Kreevo, Sarajevo-Hadii...
AGI, EMUN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH, inio je
skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, tijekom 1993.,, razna zlodjela (ubojstva, masakre,
progone i pljake...) Hrvatima (civilima i pripadnicima HVO-a) na podruju opine Kiseljak.
AGI, FAHRADIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja.
Jedan od zapovjednika postrojbe Armije BiH u Gornjem Vakufu/Uskoplju. Skupa sa sebi
nadreenim Refikom Lendom radi na organiziranju i pokretanju oruanih napadaja na
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/osumnjiceni.htm (1 of 22) [24.5.2008 17:57:34]
pripadnike HVO-a opine Gornji Vakuf/Uskoplje, tijekom 1992. i 1993. godine.

AGI, MIRSAD PIRSA - mukarac, muslimanske nacionalnosti, iz Zenice, pripadnik
Armije BiH. Poinio je ratni zloin nad Hrvatima sela Bilivode (opina Zenica), 25.04.1993.
godine.
AHBABOVI, (EFIK) JUNUZ - mukarac, roen 06.03.1974., po nacionalnosti Musliman,
roen u Sarajevu a nastanjen u Kreevu (ulica Demala Bijedia 17), po zanimanju tokar.
Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH, tijekom 1993./1994.,
sustavno ino pljaku imovine te progon i ubijanje Hrvata iz sela na podruju opine
Kreevo.
AHMI, ZEKRIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Kao
zapovjednik postrojbe Vojne policije Armije BiH je, sa sebi potinjenim pripadnicima
Armije BiH poinio ratne zloine nad hrvatskim civilnim puanstvom na podruju opine
Vitez, tijekom 1993./1994. godine.
AKETA, JUSUF - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadaju na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina (opina Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata mjetana sela (16 civila i est pripadnika HVO-a).
ALAGI, MEHMED - mukarac, starosne dobi oko 45 godina ivota, po nacionalnosti
Musliman, pripadnik Armije BiH. Kao zapovjednik jedne od brigada Armije BiH a koja je,
tijekom 1992., 1993. i 1994. godine, bila stacionirana u gradu Travniku (u vojarni bive
JNA), u ijem su se sastavu nalazile i postrojbe: Sedma muslimanska brigada,
Mudahedini, Krajinici itd. suodgovoran je za zloine koje su pripadnici istih postrojbi
(njemu potinjenih) inili. Osobno je prijetio jednom od svjedoka da mu nee dozvoliti
izlazak iz Travnika s obzirom da isti ima djelomini uvid u zloine (previe zna) poinjene
nad Hrvatima travnike opine.
ALAJBEGOVI, RAIF - mukarac, po nacionalnosti Musliman, ekstremno nastrojen,
pripadnik Armije BiH. Djelovao je na podruju Kaknja na zlostavljanju, maltretiranju i
pljaki Hrvata.
ALII, ENES - mukarac, srednje starosne dobi, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik
postrojbe Armije BiH zvane Sedma muslimanska brigada. U vrijeme poinjenog zloina
je boravio u gradu Travniku. Po inu je navodno major. Osobno je, skupa sa osobom
zvanom Tara (Semir Terzi), u gradu Travniku, 20.10.1993. godine, zaustavio automobil u
kojemu se nalazio Ivica Stojak (zapovjednik postrojbe HVO-a zvane Travnika brigada) sa
svojom pratnjom, razgovarao sa istim a potom pucao iz automatskog pjeadijskog oruja
u automobil kojom prilikom je usmrtio (ubio) pomenutog Ivicu Stojaka, a tee ozljedio
najmanje jednu osobu iz njegove pratnje (suputnike u automobilu).
ALIBEGOVI, HAJKA - 50 godina stara, Muslimanka, profesorica engleskog jezika u
srednjokolskom centru Travnik. Tijekom 1992./1993., okupljala studente engleskog
jezika, iskljuivo Muslimane. Tijekom travnja/svibnja 1993., je sainila upitnik o poinjenim
ratnim zloinima na podruju sredinje Bosne - sama konstruirala zbivanjai dala
odgovore o poiniteljima (uglavnom su navoeni Hrvati) - a potom traila samo potpise
od Muslimana izbjeglica (sa podruja Podrinja i zapadne Bosne), koji su smjeteni u dijelu
zgrade srednjokolskog centra. Ovo je inila u korist Muslimana i Islama te tako laima i
podvalama nastojala dati svoj prilog etnikom ienju sredinje Bosne od Hrvate.
ALIBEGOVI, dr. SAKIB - mukarac, 55 godina star, po nacionalnosti Musliman, lijenik u
bolnici Travnik. Pripada ekstremno radikalnom dijelu muslimanskog naroda opine
Travnik. Zalagao se da doe do sukoba Hrvata i Muslimana, a potom i etnikom ienju
podruja sredinje Bosne od hrvatskog naroda.
ALIHODI, FAHRO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. godine, bio je
zapovjednik Vojne policije postrojbe 312. motorizirane brigade iji su pripadnici
sudjelovali u napadajima na, Hrvatima nastanjenim sela i mjesta na podruju opine
Travnik, tijekom 1993. godine.
ALIJI, HASAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH.

Zapovjednik jednog od zenikih zatvora. Posebno se izivljavao; muei i tukui zatoene
Hrvate, a poslastica mu je bila to initi za katolike blagdane.
ALIPAGO, ZULFIKAR ZUKA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik Armije
BiH, zapovjednik postrojbi Armije BiH koje su na irem podruju opina: Jablanica, Konjic,
Mostar, Prozor i dr. poinile organizirano etniko ienje, uhienja, zlostavljanja,
bespravna zatvaranja (u, za tu priliku, organizirane logore na podruju opina Jablanica i
Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a). Kao zapovjednik postrojbe Armije
BiH zavne Crni Labudovi sudjelovao je, 16.04.1993. godine, sa sebi potinjenim
pripadnicima Armije BiH u oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske
nacionalnosti sela Trusina, kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est
pripadnika HVO-a). Tijekom mjeseca svibnja 1993. godine, sa sebi potinjenim
pripadnicima Armije BiH, sudjelovao je pri unitavanju (paljenju) obiteljskih kua iji su
vlasnici Hrvati, prilikom ega su koristili uhiene civile hrvatske nacionalnosti kao ivi
tit, a koje su potom izmasakrirali i ubili (ubijene su tri osobe: Ana Koul, roena 1929.;
Stoja Koul, roena 1935. i Ivan Stani, roen 1935.). Bio je nazoan sastanku odranom u
bazi svoje tj. Zukine vojske u selu Donja Jablanica (opina Jablanica), 08.09.1993., skupa
sa Mujicom Begleroviem, Seferom Haliloviem i Vehbijom Kariem kada je u tu bazu
dovedena i zatvorena skupina uhienih Hrvata iz Jablanice. Tijekom sastanka s navedenim
zapovjednicima Armije i MUP-a BiH pripremao je oruanu akciju nazvanu Neretva 93" u
okviru koje je poinjen ratni zloin genocida nad civilnim puanstvom sela Grabovica
kada je brutalno ubijeno vie od 30 Hrvata, a veliki broj preivjelih je protupravno uhien i
zatvoren u logor zvan Muzej" u Jablanici.
ALI, HASAN - mukarac, roen 1945., po nacionalnosti Musliman, iz Zenice, do rata je
radio kao ef sudske pisarnice u Zenici. U ratu je obnaao dunost zapovjednika logora
KP dom u Zenici. U logoru je fiziki zlostavljao zatoenike - civile i vojnike hrvatske
nacionalnosti. Provodio etniko ienje od osoba hrvatske nacionalnosti.
ALI, OMER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Drenica (opina Mostar).
Pripadnik tzv. Dreanskog bataljuna 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim
postrojbama Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim napadajima na hrvatsko civilno
puanstvo i pokoljima istih, te u provedbi politike etnikog ienja na podruju grada
Jablanice (od 15.04.1993. pa nadalje), te u selima Doljani (28.07.1993.), Grabovica
(09.09.1993.) i Uzdol (14.09.1993.), gdje je ubijen veliki broj civila hrvatske nacionalnosti, a
preivjelo hrvatsko puanstvo je protjerano ili zatoeno u logore na podruju opine
Jablanica.
AMRIKO, (EMINA ?) AMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbi
Armije BiH. Tijekom 1993., poinio je zloine nad Hrvatima u naseljima Kozarci (opina
Zenica) i naselju Ovnak (opina Travnik).
ANDI, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao zapovjednik slube sigurnosti
u redovima postrojbi Armije BiH na podruju opine Bugojno odgovoran za bezrazlona
uhienja velikog broja Hrvata te za nestanak (smrt?) 26 Hrvata iz Bugojna (tzv. Bugojanska
grupa zatoenika).
ANDRI, ZEJNIL DEDO - mukarac, roen 1947., po nacionalnosti Musliman, iz Sarajeva
(uobiavao se predstavljati kao Dragan Andri). Kao pripadnik odjeljenja muslimanske
civilne policije (MUP BiH) stacionirane u mjestu Tarinu, sudjelovao je, skupa s drugim
pripadnicima policije, u oruanim napadajima na sela: Zabre, Bukovica i Gojakovac
(opina Kiseljak), Pirin (opina Kreevo) te na druga sela i naselja na podruju opina
Fojnica, Kreevo, Kiseljak i Sarajevo-Hadii u kojima je ivjelo hrvatsko puanstvo.
Zauzimanjem (okupacijom) pojedinih sela ili mjesta tijekom lipnja/srpnja 1993. poinio je,
sam ili u suradnji s drugim muslimanskim policajcima niz zloina prema hrvatskom i
srpskom puanstvu (zatvaranje u logore ili zatvore, brutalna premlaivanja i ubijanja te
protjerivanja).
ARNAUTOVI, ADIL - mukarac, roen 1968. godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Han Bila (opina Travnik). Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti naspram
Hrvata na podruju opine Travnik te je svoje stavove i tenje prenosio i na ostale
Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja, rezultiralo oruanim napadajima
pripadnika Armije BiH na sela i mjesta opine Travnik nastanjena hrvatskim puanstvom.
ARNAUTOVI, HODO - mukarac, starosti oko 58 godina, po nacionalnosti Musliman, iz
sela Han Bila (opina Travnik). Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti
naspram Hrvata na podruju opine Travnik te je svoje stavove i tenje prenosio i na
ostale Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja, rezultiralo oruanim
napadajima pripadnika Armije BiH na sela i mjesta opine Travnik nastanjena hrvatskim
puanstvom.
ARNAUTOVI, KEMAL - mukarac, starosti oko 32 godine, po nacionalnosti Musliman, iz
sela Han Bila (opina Travnik). Kao pripadnik Armije BiH je, 08./09.1993. godine,
sudjelovao u oruanom napadaju na hrvatsko puanstvo sela Brajkovii a 12.06.1993.
godine (oko 15:00 sati), iz kue u kojoj su bili zatoeni Hrvati sela Brajkovii, izveo jednog
zatoenog Hrvata (mukarca starosti oko 50 godina), te ga osobnim automobilom
odvezao u selo ukle (u dio sela zvan Gornje ukle) gdje ga je pretukao (izbio mu je
nekoliko zuba).
ARNAUTOVI, (ASIM) ZAHID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Han Bila
(opina Travnik). Kao pripadnik Armije BiH je, 08./09.1993. godine, sudjelovao u oruanom
napadaju na hrvatsko puanstvo sela Brajkovii. Osobno je nagovarao zapovjednika
postrojbe Armije BiH koja je izvela napadaj na hrvatsko puanstvo sela Brajkovie, da
preivjele Hrvate zatoe u neku od kua kojoj je vlasnik Hrvat, to je naknadno i uinjeno,
a dotini Hrvati su u zatoenitvu proveli oko 75 dana.
ARNAUTOVI, ZULKAID - mukarac, roen 1966. godine, po nacionalnosti Musliman, iz
sela Han Bila (opina Travnik). Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti
ostale Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja rezultiralo oruanim
puanstvom.
ASKI, ATIF - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Vojne policije Armije BiH.
Tijekom 1993. poinio je ratni zloin (zlostavljanje i premlaivanje) nad Hrvatima (civili i
pripadnici HVO-a) zatoenim u improviziranom zatvoru koji se nalazio u srednjokolskom
centru u selu Opare (opina Novi Travnik).
AVDI, IBRAHIM CICKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik Armije BiH.
Kao zapovjednik (jednog od tri voda) Vojne policije Armije BiH poinio je ratne zloine
nad hrvatskim civilnim puanstvom na podruju opine Vitez, tijekom 1993./1994. godine.
ADAJI, (MUHAMED) NURUDIN - mukarac, roen 04.08.1948., po nacionalnosti
Musliman, iz Kreeva (Demala Bijedia 8), po zanimanju KV elektriar. Kao pripadnik
Armije BiH je, skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH, tijekom 1993./1994., sustavno
pljakao imovinu te progonio i ubijao Hrvate iz sela opine Kreevo.
BABANOVI, NUSRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik Armije BiH. Kao
zapovjednik (jednog od tri voda) Vojne policije Armije BiH poinio je ratne zloine nad
hrvatskim civilnim puanstvom na podruju opine Vitez, tijekom 1993./1994. godine.
BABI, EKREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Ovnak (opina Zenica).
Ekstremno nastrojen. Osobno se hvalio kako je ubio (klanjem) vie Hrvata na podruju
sela Ovnaka.
BABI, MIRSAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Kao pripadnik
Armije BiH iz Jablanice, skupa s drugim pripadnicima Armije i MUP-a BiH, sudjelovao je u
oruanim napadajima na hrvatsko civilno puanstvo i pokoljima istih, te u provedbi
politike etnikog ienja na podruju grada Jablanice (od 15.04.1993. pa nadalje), te u
selima Doljani (28.07.1993.), Grabovica (09.09.1993.) i Uzdol (14.09.1993.), gdje je ubijen
veliki broj civila hrvatske nacionalnosti, a preivjelo hrvatsko puanstvo je protjerano ili
zatoeno u logore na podruju opine Jablanica.

BAHATIJA, NAZIF BANJALUKI SULTAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman,
roen 15.01.1975. u Banja Luci. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Zukini ljudi ili
Zukina vojska, koja je na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr.
poinila organizirano etniko ienje, uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za
tu priliku, organizirane logore na podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata
(civila i pripadnika HVO-a).
BAJRAMOVI, RAMIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Slatina (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, tijekom 1993., u pljakanju i
unitavanju (uglavnom paljenjem) obiteljskih i gospodarskih objekata u selu Slatina
(opina Jablanica), a iji su vlasnici Hrvati.
BAJRI, HAMDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik muslimanske civilne
policije (MUP BiH). Tijekom cijele 1993. sustavno je inio zloine nad Hrvatima s podruja
opine Kiseljak, napose u selima Bilalovac, Datii, Podbre gdje je zlostavljao, premlaivao
te protjerivao Hrvate. Osobno je, skupa sa Salihom ljivarom, Mehmedom ikom i
Muhamedom Omanoviem, sudjelovao u pljakanju civilne imovine u selima Odrae i
Badnje (opina Kiseljak) koje su potom u potpunosti zapalili. Na podruju opine
Busovaa su opljakali, a potom zapalili stambene i gospodarske objekte (vlasnici
objekata su Hrvati) u jednom selu kojeg su zauzeli (okupirali) pripadnici Armije BiH.
BAJRI, SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao pripadnik Armije
BiH, sudjelovao je, skupa s ostalim pripadnicima muslimanskih snaga u provedbi zloina
nad Hrvatima s podruja opine epe (ubijanju, maltretiranju, pljakanju i unitavanju
imovine Hrvata...).
BAJTAREVI, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Albanije, nekada je bio pilot u
JNA. Ekstremno nastrojen. Zapovjednik jedne od postrojbi Armije BiH. Na podruju
opine Kakanj je, skupa sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH poinio ratne zloine
zlostavljanja i ubijanja Hrvata sa podruja opine Kakanj.
BALAVAC, (HAJDAR) EDO EONTA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen
1953., iz Jablanice, do rata je radio kao voza. U vremenu od travnja 1993. do oujka 1994.
obnaao je dunost uvara u logoru Muzej, a jedno vrijeme je bio i isljednik, pri emu je
psihiki i fiziki zlostavljao zatoene Hrvate (civile i pripadnike HVO-a) u logoru Muzej.
BALI, DEMAL - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na civilno puanstvo sela Uzdol (opina
Rama/Prozor) kada je ubijena 41 osoba hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih
pripadnika HVO-a).
BARJAKTAREVI, AMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star oko 25. godina, iz
sela Tulica (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, inio je, tijekom lipnja/srpnja 1993.
razne zloine nad hrvatskim puanstvom s podruja opine Kiseljak.
BARJAKTAREVI, EREF - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Tulica (opina
Kiseljak). Kao bivi oficir JNA, pristupio je Armiji BiH odmah po njenom formiranju (1992.),
a tijekom 1993. inio je razne zloine nad hrvatskim puanstvom s podruja opine
Kiseljak.
BAI, ENIZ - mukarac, muslimanske nacionalnosti. Kao pripadnik Armije BiH, poinio je
zloine, ubojstva i pljake nad Hrvatima u naselju Gornje Vardite (opina Zenica). Dana
23.04.1993. iz kue odvodio Hrvate: Mirka Letia, Luku estana i Jozu Kusturu i na brutalan
nain ih ubija (ive ih je spalio u vikendici upan Nevenka).
BAI, ENVER STRELA - mukarac, muslimanske nacionalnosti. Zapovjednik specijalne
postrojbe Armije BiH zvane Zelene beretke iz Zenice. Skupa sa sebi potinjenim
pripadnicima Armije BiH, sudjelovao je pri ubijanju Hrvata te pljakanju imovine na
podruju opine Travnik i Zenica (u selima: Ovnak, ukle, Grahovii...).
BAI, (?) BELI - mukarac, muslimanske nacionalnosti, pripadnik postrojbe Zelene

beretke. Skupa sa ostalim pripadnicima Armije BiH, sudjelovao je pri ubijanja Hrvata te
pljaki imovine na podruju opine Travnik i Zenica (u selima: Ovnak, ukle, Grahovii...).
BEERHODI, RAMIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Maglaja. Kao pripadnik
Armije BiH (303 brigade, 3. korpusa) je sa grupom pripadnika Armije BiH meu kojima i
Suad Hasanovi i Mirsad esti, 16.08.1993. oruano napao selo Kiseljak (opina epe) i
sve Hrvate - civile, od staraca - starice do djece istjerao iz kua. Potom su odmah te kue
opljakali, a poslije su pomenute civile isturili kao ivi tit prema poloajima pripadnika
HVO-a. Kada su se na ovaj nain osigurali otpoinju svoj krvavi pir zaposjedaju ostale
kue, i ubijaju zateene Hrvate.
BEBA, SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Travnika. Zapovjednik
postrojbe Armije BiH zvane Sedma muslimanska brigada. 06.06.1993. godine, provodio
je, u prostorijama travnikog zatvora, istrane radnje (ispitivanja) nad uhienim Hrvatima
sa podruja opine Travnik. Osobno se, tijekom 1993. godine, zauzimao i pomagao
pojedinim civilima hrvatske i srpske nacionalnosti da napuste Travnik i prijeu na
podruje pod kontrolom HVO-a provodei tako perfidno etniko ienje (zabiljeen je
sluaj od 29.09.1993. godine).
BEGANOVI, MUHAMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
BiH je, tijekom cijele 1993., pljakao i protjerivao hrvatsko puanstvo s podruja opine
Kiseljak koje je bilo pod kontrolom pripadnika Armije ili MUP-a BiH. Naroito se istakao
pljakanjem hrvatske imovine (penice, brana, sitne i krupne stoke, sijena), ak je od
hendikepiranih osoba hrvatske nacionalnosti (nepokretna braa prezimenom Dajo)
otimao i pljakao sve prehrambene proizvode (napose je tragao za penicom) te ih tako
izloio patnjama i gladi.
BEGANOVI, (IBRAHIM) VEJSIL - mukarac, roen 01.07.1958., po nacionalnosti
Musliman, iz Kreeva. Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1992./1993. nabavljao je vee
koliine oruja, streljiva i eksploziva za pripadnike Armije BiH na podruju opine Kreevo,
a u svrhu oruanog napadaja na Hrvate opine Kreevo. inio je snanu promidbu s
ciljem razbijanja zajednikog hrvatsko - muslimanskog otpora srpskoj agresiji i razbijanja
zajednikog suivota a sve s namjerom ostvarenja ideje o formiranju Islamske drave BiH
i protjerivanje hrvatskog puanstva sa prostora opine Kreevo.
BEGANOVI, ZEKO - mukarac, srednje starosne dobi, muslimanske nacionalnosti, iz
Moevice (opina Zenica). Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Gerila (stacionirani
u Zenici), sudjelovao je u veem broju oruanih napadaja na hrvatska naselja opina
Zenica, Travnik i Vitez. Jedno meu njima je i hrvatsko selo Buhine kue (opina Vitez),
gdje je 09.01.1994. ponjen masakr nad Hrvatima: neke su vezali icom, neke vjeali, neke
razapinjali na krieve, a potom automatskim orujem rafalno ubijali. Posebno se istakao u
ubijanju hrvatske djece.
BEGI, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen u Busovai, graevinski
tehniar. Kao zapovjednik postrojbe Vojne policije Armije BiH je, u selu Kauni sudjelovao
u maltretiranju i zlostavljanju zatoenih Hrvata u improviziranom zatvoru koji se nalazi u
silosu.
BEGI, (ALIJA) AVDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
inio je progon i hapenja Hrvata na podruju opine Kakanj.
BEGI, (ADEM) DEMAL DEMO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik
Armije BiH. ino je progon i hapenja Hrvata sa podruja opine Kakanj u cilju, od Hrvata
etniki istog prostora.
BEGI, (RAID) ESIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Vela Gora (opina
Kakanj). Kao pripadnik Armije BiH inio je progon i hapenja Hrvata na podruju opine
Kakanj.
BEGI, NIHAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, ekstremno nastorjen, predsjednik
stranke SDA za opinu Kakanj. Javno poticao Muslimane na sukobe s Hrvatima, te je
provodio etniko ienje Hrvata sa podruja opine Kakanj.

BEGI, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Od 15.04.1993. pa nadalje sudjeluje, kao pripadnik Armije BiH, s drugim
pripadnicima Armije i MUP-a BiH u provedbi politike genocida (ubojstva, zatvaranja,
protjerivanja) naspram Hrvata prvo u gradu Jablanici a potom u svim selima opine
Jablanica u kojima su ivjeli Hrvati. Sudjelovao je, 28.07.1993., u oruanom napadaju na
Hrvate koji su ivjeli u selu Doljani /zaselak Krkae/ (opina Jablanica). Po zauzimanju
(okupaciji) ovog sela provodio je teror nad zateenim civilima a poinio je i vei broj
brutalih fizikih zlostavljanja nakon ega je, skupa s drugim pripadnicima Armije BiH
nasilno odvezao civile hrvatske nacionalnosti u grad Jablanicu i zatoio ih u logor zvan
Muzej gdje su bili izloeni psihofizikom zlostavljanju, silovanju, izgladnjivanju...
BEGI, ZEHUDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star 24 god., muslimanski
ekstremista, pripadnik Armije BiH. Djelovao je na prostoru Kaknja; zlostavljao, pljakao i
ubijao Hrvate.
BEGLEROVI, MUJICA PUKOVNIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman, umirovljeni
pukovnik bive JNA. Zapovjednik tzv. Dreanskog bataljuna 44. brigade Armije BiH iz
Jablanice, koja je s ostalim postrojbama Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim
napadajima na hrvatsko civilno puanstvo i pokoljima istih, te u provedbi politike
etnikog ienja na podruju grada Jablanice (od 15.04.1993. pa nadalje), te u selima
Doljani (28.07.1993.), Grabovica (09.09.1993.) i Uzdol (14.09.1993.), gdje je ubijen veliki
broj civila hrvatske nacionalnosti, a preivjelo hrvatsko puanstvo je protjerano ili
zatoeno u logore na podruju opine Jablanica. Bio je nazoan sastanku odranom u
bazi Zukine vojske u selu Donja Jablanica (opina Jablanica) 08.09.1993. skupa sa
Seferom Haliloviem, Vehbijom Kariem i Zulfikarom Alipagom Zukom kada je u tu
bazu dovedena i zatvorena skupina uhienih Hrvata iz Jablanice. Tijekom sastanka s
navedenim zapovjednicima Armije i MUP-a BiH pripremao je oruanu akciju nazvanu
Neretva 93" u okviru koje je poinjen ratni zloin genocida nad civilnim puanstvom sela
Grabovica, kada je brutalno ubijeno vie od 30 Hrvata, a veliki broj preivjelih je
protupravno uhien i zatvoren u logor zvan Muzej" u Jablanici.
BEGOVI, BRAJKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Radeljevii (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993./1994., sudjelovao je u injenju raznih
zloina nad hrvatskim puanstvom na podruju opine Kiseljak.
BEGOVI, AMIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanice u istoimenoj
opini. Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 28.07.1993., u oruanom napadaju na
civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Doljani (opina Jablanica) i njihovu imovinu,
kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i 8 civila), a preivjelo
hrvatsko puanstvo je protjerano ili zatoeno u logore na podruju opine Jablanica.
BEGOVI, JUSUF - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije
BiH iz Jablanice, koja je s ostalim postrojbama Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim
BEHREM, BEIR, BEA - mukarac, roen 1944., po nacionalnosti Musliman, starosti
izmeu 40 i 50 godina ivota, iz sela Jeliii (opina Jablanica), nastavnik tjelesnog odgoja,
do rata je radio kao direktor O u Jablanici, aktivno se bavio planinarstvom a posjedovao
je vikendicu (vikend kua) na Risovcu i dobro je poznavao podruje sela Doljani. Pripadnik
Armije BiH tj. zapovjednik izviako-diverzantske skupine pripadnika Armije BiH sa zonom
odgovornosti na prostoru planina Vran, Plasa i vrsnica. Kao zapovjednik jedne od
postrojbi Armije BiH predvodio je i sudjelovao, 28.07.1993. godine, u napadaju na
puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i njihovu
imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i osam civila).
Osim brutalno poinjenog masakra, pripadnici Armije BiH su nasilno odveli zateene civile
hrvatske nacionalnosti, koji su ivjeli u selu Doljani, (vie stotina osoba meu kojima i oko
60 djece) u grad Jablanicu i zatoili ih u logor Muzej u kojem su, u krajnje tekim
uvjetima i uz neljudsko postupanje logorskih vlasti boravili do 01.03.1994. Prestankom
ratnih zbivanja na podurju opine Jablanica, Bea se vraa na svoje staro radno mjesto
direktora Osnovne kole u Jablanici.
BEHREM, HASAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH je,
28.07.1993., prevozio uhiene civile hrvatske nacionalnosti koji su ivjeli u selu Doljani
(vie stotina osoba meu kojima i oko 60 djece) u grad Jablanicu i zatoili ih u logor
Muzej u kojem su, u krajnje tekim uvjetima i uz neljudsko postupanje logorskih vlasti
boravili do 01.03.1994. godine.
BEHREM, MUHAREM MUE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Jelaii
(opina Jablanica). Kao pripadnik diverzantske postrojbe (veliine voda) Armije BiH iz
Jablenice, sudjelovao u oruanom napadaju na hrvatsko puanstvo sela Doljani (opina
Jablanica) 28.07.1993., skupa s Ramizom Brajkoviem i Ibrahimom iliem zvanim Dune,
pripadnicima Armije BiH iz Jablanice. Tada su ubili Marka Miljka (1951.), civila hrvatske
nacionalnosti, te zarobili i u logor zatoili trojicu Hrvata M.B., S.T. i M.Z.
BEJTI, (MUHAREM) ENVER - mukarac, roen 09.01.1960., po nacionalnosti Musliman,
iz sela Bjelavii (opina Kreevo). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1992./1993., nabavljao
je vee koliine oruja, streljiva i eksploziva za pripadnike Armije BiH na podruju opine
Kreevo, a u svrhu oruanog napadaja na Hrvate opine Kreevo. inio je snanu
promidbu s ciljem razbijanja zajednikog hrvatsko - muslimanskog otpora srpskoj
agresiji i razbijanja zajednikog suivota a sve s namjerom ostvarenja ideje o formiranju
Islamske drave BiH i protjerivanja hrvatskog puanstva sa prostora opine Kreevo.
Tijekom 1993./1994., osobno sudjeluje u oruanim napadajima Armije BiH i provedbi
politike etnikog ienja Hrvata sa prostora opine Kreevo koji je pod kontrolom Armije
BiH.
BEJTI, (OMER) IFET - mukarac, roen 14.11.1971., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Bjelavii (opina Kreevo), po zanimanju pekar. Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s
ostalim pripadnicima Armije BiH, tijekom 1993./1994., sustavno pljakao imovinu te
progonio i ubijao Hrvate iz sela na podruju opine Kreevo.
BEJTI, (TAHIR) NUSRET - mukarac, roen 16.02.1943., po nacionalnosti Musliman, iz
Kreeva. Kao zapovjednik skupine vojnika postrojbe Armije BiH zvane Hrasniki bataljun,
predvodio je, 17.06.1993., oruani napadaj pripadnika Armije BiH na prostor sela
Gojakovac u kojem su ivjeli Hrvati. Po osvajanju (okupaciji) sela skupa sa sebi
podreenim pripadnicima Armije BiH poinio je vei broj brutalnih ubojstava zateenih
Hrvata, iskljuivo civila. Nakon svih zloina poinjenih nad Hrvatima na prostoru sela
Gojakovac, od svojih pretpostavljenih (u hijerarhiji Armije BiH) je promaknut u vii in.
BEJTI, (SMAJO) OSMAN - mukarac, roen 09.10.1946., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Bjelavii (opina Kreevo). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1992./1993., nabavljao je
vee koliine oruja, streljiva i eksploziva za pripadnike Armije BiH na podruju opine
Kreevo, a u svrhu oruanog napadaja na Hrvate opine Kreevo. inio je snanu
promidbu s ciljem razbijanja zajednikog hrvatsko - muslimanskog otpora srpskoj
agresiji i razbijanja zajednikog suivota, a sve s namjerom ostvarenja ideje o formiranju
Islamske drave BiH i protjerivanje hrvatskog puanstva sa prostora opine Kreevo.
Tijekom 1993./1994., osobno sudjeluje u oruanim napadajima Armije BiH i provedbi
politike etnikog ienju Hrvata sa prostora opine Kreevo koji je pod kontrolom Armije
BiH.
BELIL, MUHAMED KAO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Podbre
(opina Kiseljak). Kao pripadnika Armije poinio je, tijekom 1993., razne zloine nad
hrvatskim puanstvom s prostora opine Kiseljak.
BELIL, MUHAREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Podbre (opina
Kiseljak). Kao pripadnika Armije poinio je, tijekom 1993./1994., razne zloine nad
hrvatskim puanstvom s prostora opine Kiseljak.
BELJI, DRAGAN - mukarac, mlae starosne dobi, nepoznate nacionalne pripadnosti, iz

grada Travnika, pripadnik specijalne antiteroristiko diverzantske Vojne policije zvane
Meii. Nepoznatog datuma osobno je zaustavio osobni automobil u kojem se vozio
Ante Jozak - pripadnik policijske uprave HVO-a Travnik, te pucao u njega (u lea) iz
vatrenog oruja, kojom prilikom mu je teko otetio kraljenicu.
BEI, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, zapovjednik jedne od postrojba 44.
brigade Armije BiH iz Jablanice. 28.07.1993. sudjelovao je, skupa sa sebi podreenim
pripadnicima Armije BiH u oruanom napadaju na Hrvate koji su ivjeli u selu Doljani /
zaselak Krkae/ (opina Jablanica). Po zauzimanju (okupaciji) ovog sela provodio je teror
nad zateenim civilima a poinio je i vei broj brutalih fizikih zlostavljanja nakon ega je,
skupa s drugim pripadnicima Armije BiH nasilno odvezao civile hrvatske nacionalnosti u
grad Jablanicu i zatoio ih u logor zvan Muzej gdje su bili izloeni psihofizikom
zlostavljanju, silovanju, izgladnjivanju...
BELIJA, RAMO - mukarac, roen 1970., po nacionalnosti Musliman, iz sela Korita
(opina Ilija). Pripadnik Armije BiH. Skupa s pripadnicima Armije BiH: Raidom Dafiem
zvanim Rako, Namirom Meetoviem i Abdulahom Matorugom zvanim Avdica je,
tijekom mjeseca travnja 1993. u mjestu Gornja Breza (opina Breza), ubio etiri (dvije ene
i dva mukrca) civilne osobe srpske nacionalnosti: Milku Novakovi, Obreniju Novakovi,
Petra Novakovia i Rajka Novakovia. Poslije ubojstva su opljakali imovinu rtava. Skupa s
istim pripadnicima Armije BiH u selu Gornja Zima (opina Visoko) je 13./14.11.1993. (u
kasnim nonim satima) nasilno provalio (kroz krov) u obiteljsku kuu Jure Blaevia, te
zaklao Juru Blaevia, njegovu suprugu Fridu i njezinu majku Anu Grgi (1919.) prethodno
ih muei i zlostavljajui. Poslije ovog zloina opljakali su imovinu rtava.
BEO, AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik Armije BiH. Kao
zapovjednik (jednog od tri voda) Vojne policije Armije BiH poinio je ratne zloine nad
hrvatskim civilnim puanstvom na podruju opine Vitez, tijekom 1993./1994. godine.
BEVRNJA, NIJAZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Kao
zapovjednik jedne postrojbe Armije BiH je, skupa sa sebi potinjenim pripadnicima Armije
BiH sudjelovao u iivljavanju nad zarobljenim pripadnicima HVO-a u Bugojnu.
BILI, EDIN - mukarac, mlae starosne dobi, muslimanske nacionalnosti. Obnaao je
dunost nadzornika strae u logoru KP dom u Zenici gdje je provodio fizika
zlostavljanja zatoenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a).
BOBAN, VIKTOR - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Zenice. Tijekom 1993./1994., radio
je kao novinar lokalne radijske postaje Radio Zavidovii. Svojim tendencioznim i lanim
izvjeima doprinosio je irenju muslimanske mrnje naspram Hrvata.
BOJADI, NIHAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Novog Pazara (Sandak u
Srbiji), roen 1960.? godine, nastanjen u Jablanici. Pripadnik Armije BiH, zamjenik
zapovjednika postrojbi Armije BiH (Zulfikara Alipage zvanog Zuka), koje su na irem
podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinile organizirano etniko
ienje, uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu priliku, organizirane logore
na podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a). U
logoru zvanom Muzej je silovao dvije enske osobe, Hrvatice iz sela Doljani (opina
Jablanica) koje su tu bile zatoene. Oenio je kerku Mustafe Hono zvanog Mujo i
trenutano (rujan 1996.) ivi u gradu Jablanici.
BOJI, FEHIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Splita (Hrvatska). Po nekim
navodima je glavni financijer i organizator dolaska stranih plaenika iz arapskih drava
(mudahedinkih snaga) u Travnik, koji su poinili brutalne i monstruozne zloine nad
Hrvatima srdeinje Bosne (napose opine Travnik), tijekom 1993./1994. godine.
BOJO, ISMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao zapovjednik postrojbe Armije
BiH stacionirane u selu Zabre (opina Kiseljak) provodio je, tijekom 1993./1994., skupa sa
sebi podreenim pripadnicima Armije BiH, oruane napadaje na sela i mjesta u kojima su
ivjeli Hrvati na podrujima opina Kiseljak i Kreevo. Pri napadajima je poinjen vei broj
ratnih zloina nad hrvatskim puanstvom i nad zarobljenim pripadnicima HVO-a.

BOLOBAN, SAKIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Dana
20.03.1993. godine, je u selu Kostajnica (opina Konjic), iz automobila u kretnji baena je
runa bomba na skupinu od tri djevojice po nacionalnosti Hrvatice, kada je jedna
djevojica lake ozljeena pri eksploziji bombe. U navedenom automobilu su se nalazili
Sakib Boloban i Ismet Gabela.
BOI, MILAN - mukarac, roen 1962., po nacionalnosti Srbin (?), iz Rogatice. Pripadnik
MUP-a BiH (muslimanska civilna policija), te zapovjednik odjeljenja stacioniranog u mjestu
Tarin (opina Sarajevo-Hadii). Prije rata radio kao policajac SUP-a u Novom Sarajevu, a
poetkom rata poinje raditi u Centru slubi sigurnosti (CSB) Sarajevo. Tijekom 1993.,
radio je kao isljednik u muslimanskom logoru Silos u Tarinu. Lipnja 1993., kao
zapovjednik odjeljenja policije iz Tarina, skupa sa sebi potinjenim pripadnicima
muslimanske civilne policije (MUP-a) sudjeluje u oruanim napadajima na sela Gojakovac,
Bukovica, Zabre, Perin kao i na druga sela i mjesta nastanjena Hrvatima na podruju
opina Fojnica, Kreevo, Kiseljak i Sarajevo-Hadii. Pri a i po zauzimanju pojedinih sela i
mjesta poinjeni su razni zloini nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a)
koji su kulminirali masovnim protjerivanjem Hrvata s onih prostora koje su zauzeli
pripadnici Armije ili MUP-a BiH.
BRAJKOVI, RAMIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina
Jablanica). Kao pripadnik diverzantske postrojbe (veliine voda) Armije BiH iz Jablanice,
sudjelovao u oruanom napadaju na hrvatsko puanstvo sela Doljani (opina Jablanica)
28.07.1993., skupa s Muharemom Behrem zvanim Mue i Ibrahimom iliem zvanim
Dune, pripadnicima Armije BiH iz Jablanice. Tada su ubili Marka Miljka (1951.), civila
hrvatske nacionalnosti, te zarobili i u logor zatoili trojicu Hrvata M.B., S.T. i M.Z.
BRANINOVI, DAFER - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
BiH, je krajem 1993. i poetkom 1994., poinio ratne zloine nad osobama hrvatske
nacionalnosti na podruju opine Vare (silovanja, premlaivanja, pljaka imovine...).
BRKAN, IBRAHIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Gomionica (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom travnja 1993., poinio vei broj zloina nad
hrvatskim puanstvom (ubijanje, maltretiranje, protjerivanje...) na podruju sela Bilalovac,
Datii i Podbre (opina Kiseljak). Tijekom listopada 1993., skupa s pripadnikom Armije
BiH zvanim eto, doao u selo Gomionica, u kuu Ante oje (Hrvat po nacionalnosti), i
nakon psihofizikog maltretiranja i prijetnje ubojstvom (stavljanje noa na vrat-grlo i
psovanje majke ustake) zapovjedio dotinom vlasniku kue da u roku od pet minuta
iseli i nestane iz sela ili e ga u protivnom zaklati (ubiti hladnim orujem - noem).
BRKI, (MUSTAFA) ENIJAD GRAHO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Slalinovia, opina Kakanj, pripadnik Armije BiH. Vrio oruani napadaj na hrvatsko selo
itelj opine Kakanj tamo vrio, zlostavljanje, pljakanje, paljenje kua i ubijanje Hrvata.
Tako je ubijen jedan Lozani, a mnoge Hrvate je otpremao u zloglasni zatvor koji se
nalazio u prostorijama motela Sretno.
BRODULJA, KEMAL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, nastanjen u Kaknju,
muslimanski ekstrmista, pripadnik MUP-a BiH u Kaknju, naelnik. Izravni poinitelj veeg
broja zloina nad Hrvatima na prostoru opine Kakanj.
BUKVA, SEAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Kao pripadnik Armije
BiH, sudjelovao je, tijekom 1993., u oruanim napadajima na sela i mjesta opine Jablanica
u kojima su ivjeli Hrvati, pri kojima su ubili i izmasakrirali vei broj civila i zarobljenih
pripadnika HVO-a. Preostalo puanstvo su, jednim dijelom odveli u logor zvani Muzej u
Jablanici, a drugi dio protjerali.
BUKVI, HALIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Kao pripadnik Armije
BiH, sudjelovao je, tijekom 1993., u oruanim napadajima na sela i mjesta opine Jablanica
u kojima su ivjeli Hrvati, pri kojima su ubili i izmasakrirali vei broj civila i zarobljenih
pripadnika HVO-a. Preostalo puanstvo su, jednim dijelom odveli u logor zvani Muzej u
Jablanici, a drugi dio protjerali.
BULJINA, EDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, pripadnik Vojne

policije 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz Jablanice. U
vremenu od srpnja 1993. do oujka 1994. godine, je obnaao dunost uvara zatoenika u
logoru nazvanom Muzej u Jablanici u kojem su bile zatoene osobe hrvatske
nacionalnosti (civili i pripadnici HVO-a) sa podruja opina Jablanica, Konjic, Mostar,
Prozor... a koji su tijekom zatoenitva bili izloeni zlostavljanjima, maltretiranjima,
izgladnjavanju...
BULJINA, EMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994., bio je
pripadnik Vojne policije Armije BiH u Jablanici, koja je s drugim postrojbama Armije BIH
na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano
etniko ienje, uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu priliku,
organizirane logore na podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i
pripadnika HVO-a).
BURAK, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star oko 30 godina. Tijekom
1991./1992., kao tenksit u slubi JNA, sudjelovao je u agresiji i oruanim napadajima na
Republiku Hrvatsku. Izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini organizirao je tenkovsku
postrojbu u sastavu Armije BiH, koja je poinila veliki broj oruanih napadaja na Hrvatima
nastanjena podruja u Bosni i Hercegovini ne ustruavajui se ni od gaanja nevojnih
ciljeva.
BUREKOVI, MUNIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, poinio je, tijekom 1993./1994., razne zloine nad
hrvatskim puanstvom na prostoru opine Kiseljak koji je pod kontrolom Armije ili MUP-a
BiH.
BUREKOVI, VAHID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Milodra (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, poinio je, tijekom 1993./1994., razne zloine nad
hrvatskim puanstvom na prostoru opine Kiseljak koji je pod kontrolom Armije ili MUP-a
BiH.
BURHAN, NIHAD NIHO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik Armije BiH,
zamjenik zapovjednika postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica iz Visokog. Skupa sa
sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH je, na brutalan nain ubijao Hrvate (civile i
zarobljene pripadnike HVO-a), te smiljeno i organizirano provodio teror (fiziko i psihiko
maltretiranje) i protjerivanje Hrvata sa podruja opina Vare, Fojnica, Kakanj, Visoko i
Kiseljak. Tako je 13.11.1993. skupa sa zamjenikom zapovjednika tzv. Frkine
jedinice (osoba prezimenom engi zvanim enga) a u nazonosti Ferida Provalia
zvanog Frka (zapovjednik tzv. Frkine jedinice) u franjevakom samostanu u gradu
Fojnici iz vatrenog oruja ubio dvojicu rimokatolikih sveenika (samostanskog gvardijana
fra Nikicu Milievia i vikara fra Leona Migia). Nakon brutalnog ubojstva dvojice
sveenika skupa s drugim pripadnicima Armije BiH je opljakao samostanske prostorije.
BUTUROVI, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, starosti oko 50 godina, do
rata je radio kao direktor Centra za socijalni rad u Konjicu, roen u selu Seonica a za stalno
nastanjen u gradu Konjicu, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je u pripremi, a 16.04.1993.
godine, oko 8:00 sati, pri napadaju na hrvatsko puanstvo u selu Trusina (opina Konjic) i
njihovu imovinu, kada su ubijene 22 osobe hrvatske nacionalnosti.
BUTUROVI, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1947. godine, do
rata je radio kao nastavnik u osnovnoj koli u selu Seonica (opina Konjic), pripadnik
Armije BiH. Sudjelovao je u pripremi, a 16.04.1993. godine, oko 8:00 sati, pri napadaju na
hrvatsko puanstvo u selu Trusina (opina Konjic) i njihovu imovinu, kada su ubijene 22
osobe hrvatske nacionalnosti.
BUO, OSMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Osenik (opina SarajevoHadii). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao, skupa s drugim
pripadnicima Armije BiH, u oruanim napadajima na Hrvatima nastanjena sela i mjesta na
prostoru opina Kreevo, Kiseljak, Fojnica i Sarajevo-Hadii pri kojima su a i po
zauzimanju pojedinih sela i mjesta poinjeni brojni zloini nad Hrvatima (pljaka i
unitavanje imovine - kua, gospodarskih i drugih objekata, zlostavljanja, brutalna
premlaivanja, namjerna ozljeivanja vatrenim orujem, ubijanja, bezrazlona zatvaranja
po logorima i zatvorima u kojima su zatoenici mueni...).
BUO, ? GANGI - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Osenik (opina SarajevoHadii). Kao pripadnik specijalne postrojbe Armije BiH zvane Rakievi je, tijekom 1993.,
sudjelovao u oruanim napadajima na Hrvatima nastanjena sela i mjesta na prostoru
opina Kreevo, Kiseljak, Fojnica i Sarajevo-Hadii pri kojima su a i po zauzimanju
pojedinih sela i mjesta poinjeni brojni zloini nad Hrvatima (pljaka i unitavanje imovine
- kua, gospodarskih i drugih objekata, zlostavljanja, brutalna premlaivanja, namjerna
ozljeivanja vatrenim orujem, ubijanja, bezrazlona zatvaranja po logorima i zatvorima u
kojima su zatoenici mueni...).
BUO, ? PRCO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Osenik (opina SarajevoHadii). Kao pripadnik specijalne postrojbe Armije BiH zvane Rakievi je, tijekom 1993.,
sudjelovao u oruanim napadajima na Hrvatima nastanjena sela i mjesta na prostoru
opina Kreevo, Kiseljak, Fojnica i Sarajevo-Hadii pri kojima su a i po zauzimanju
pojedinih sela i mjesta poinjeni brojni zloini nad Hrvatima (pljaka i unitavanje imovine
- kua, gospodarskih i drugih objekata, zlostavljanja, brutalna premlaivanja, namjerna
ozljeivanja vatrenim orujem, ubijanja, bezrazlona zatvaranja po logorima i zatvorima u
kojima su zatoenici mueni...).
CICVARA, AKIF - mukarac, muslimanske nacionalnosti, pripadnik postrojbi Armije BiH.
Vrio uhienja, zlostavljanja, premlaivanja civila ena, djece, mukaraca hrvatske
nacionalnosti u naselju Brdo opina Vitez.
CIKOTI, SELHO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993., bio je asnik
Armije BiH i zapovjednik obrane grada Bugojna. Odgovoran za uhienje i nestanak (smrt?)
26 Hrvata iz Bugojna (tzv. Bugojanska grupa zatoenika).
AGO, BAHO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna. Kao pripadnik Armije
BiH, poinio je ratne zloine nad civilima hrvatske nacionalnosti opine Busovaa.
AGO, FILDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna. Kao pripadnik Armije
BiH, poinio je ratne zloine nad civilima hrvatske nacionalnosti opine Busovaa.
ANAR, FAHRUDIN - mukarac, star oko 40 godine, muslimanske nacionalnosti.
Obnaao dunost zapovjednika postrojbe zvane Manevar koja je u sastavu MUP-a
Zenica. Kao zapovjednik spomenute postrojbe je sa sebi potinjenima, a uz suradnju sa
pripadnicima Armije BiH zvane Zelene beretke poinio napadaj na sela Ovnak i uanj
(opina Zenica), gdje je nad hrvatskim civilnim puanstvom poinjen masakr, te pljaka i
unitavanje (paljenjem) kua Hrvata.
AUEVI, HIDAJETA - ensko, po nacionalnosti Muslimanka, iz Jablanice. Kao
pripadnica Armije BiH, sudjelovala je, tijekom 1993., u oruanim napadajima na sela i
mjesta na prostoru opine Jablanica u kojima su ivjeli Hrvati. Pri napadajima, a i po
zauzimanju (okupaciji) pojedinih sela ili mjesta pripadnici Armije BiH su poinili vie ratnih
zloina (pljaka i unitavanje imovine, namjerna ozljeivanja vatrenim orujem, silovanja,
brutalna ubojstva, bezrazlona zatvaranja u logore/zatvore, zlostavljanje i muenje
zatoenika, progoni...) nad Hrvatima.
ELEBI, KEMAL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja, pripadnik Armije BiH.
Predsjednik je stranke SDA Kaknja. Ekstremno nacionalistiki nastrojen. Aktivno je radio
na sukobljavanju Hrvata i Muslimana, te se svestrano zalagao za etniko ienje opne
Kakanj od hrvatskog puka. Bio je jedan od kljunih ljudi u postrojbama Armije BiH u
Kaknju.
ELIKOVI, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, muslimanski vjerski voa (hoda). U
Kaknju je 18. i 19.05.1993. rukovodio, zajendo sa Hasanoviem, akcijom etnikog ienja,
zlostavljanja uhienja i ubijanja Hrvata opine Kakanj. Poslije ove akcije po mnogobrojnim
svjedocima napravio je u dvoritu svoje kue sa biranim uzvanicima (ekstremnim
Muslimanima) rotiljadu u ast uspjele akcije.

ENGI, ? ENGA - mukarac, star oko 40 godina, po nacionalnosti Musliman, roen na
podruju opine Foa a nastanjen u selu Srhinje (opina Visoko). Pripadnik Armije BiH,
zamjenik zapovjednika postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica iz Visokog. Skupa sa
sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH je, na brutalan nain ubijao Hrvate (civile i
zarobljene pripadnike HVO-a), te smiljeno i organizirano provodio teror (fiziko i psihiko
maltretiranje) i protjerivanje Hrvata sa podruja opina Vare, Fojnica, Kakanj, Visoko i
Kiseljak. Tako je 13.11.1993. skupa s Nihadom Burhanom zvanim Niho a u nazonosti sebi
nadreenog Ferida Provalia (zapovjednik tzv. Frkine jedinice) u franjevakom
samostanu u gradu Fojnici iz vatrenog oruja ubio dvojicu rimokatolikih sveenika
(samostanskog gvardijana fra Nikicu Milievia i vikara fra Leona Migia). Nakon brutalnog
ubojstva dvojice sveenika skupa s drugim pripadnicima Armije BiH je opljakao
samostanske prostorije.
ERKEZOVI, NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
je, krajem 1993. i poetkom 1994., poinio ratne zloine nad osobama hrvatske
nacionalnosti na podruju opine Vare (silovanja, premlaivanja, pljaka imovine...).
IAK, MEHMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik Armije BiH ili
muslimanske policije (MUP BiH). Tijekom cijele 1993. je na njemu dostupnom prostoru
opine Kiseljak, u vie navrata poinio zloine (ubijanje Hrvata - civila i pripadnika HVO-a,
silovanja ena i djevojaka, bezrazlona uhienja i zatvaranja Hrvata, zlostavljanja
zatoenika, pljakanje imovine, paljenje i unitavanje imovine - kue i gospodarski objekti
Hrvata sa op. Kiseljak, a potom planski - sustavno, etniki istio hrvatski prostor od
Hrvata, sa jednim ciljem stvaranje unitarne islamske drave BiH. Osobno je, skupa sa
Salihom ljivarom, Hamdom Bajriem i Muhamedom Omanoviem, sudjelovao u
pljakanju civilne imovine u selima Odrae i Badnje (opina Kiseljak) koju su potom u
potpunosti zapalili. Pripadnici Armije BiH su na podruju opine Busovaa opljakali, a
potom zapalili stambene i gospodarske objekte (vlasnici objekata su Hrvati).
ILI, IBRAHIM DUNE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Djevor (opina
Jablanica). Kao pripadnik diverzantske postrojbe (veliine voda) Armije BiH iz Jablanice,
sudjelovao u oruanom napadaju na hrvatsko puanstvo sela Doljani (opina Jablanica)
28.07.1993., skupa s Ramizom Brajkoviem i Muhamedom Behremom, pripadnicima
Armije BiH iz Jablanice. Tada su ubili Marka Miljka (1951.), civila hrvatske nacionalnosti, te
zarobili i u logor zatoili trojicu Hrvata M.B., S.T. i M.Z.
ILO, SALIH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac (opina Kiseljak).
Kao zapovjednik Vojne policije Armije BiH na podruju opine Kiseljak, a sa sjeditem u
selu Bilalovac, poinio je razne zloine (ubijanja, fizike i psihike torture, progon, pljake,
paljenja kua ...) nad Hrvatima opina Kiseljak, Busovaa, Fojnica, Visoko...
IZMO, JASMIN - mukarac, roen 1969., iz sela Krevine/Karaula (opina Travnik).
Pripadnik je postrojbe Armije BiH zvane El Mudahid, sudjelovao je u pljakama
naputenih kua po hrvatskim selima opine Travnik, te maltretiranju preostalih Hrvata i
Srba u Travniku, tijekom 1993./1994. godine.
OBI, ISMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
sudjelovao je, tijekom 1993., u pljakanju i unitavanju (uglavnom paljenjem) obiteljskih i
gospodarskih objekata u selu Slatina (opina Jablanica), a iji su vlasnici Hrvati.
OLAKOVI, (ZAJKO) ELDAR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44.
brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim postrojbama Armije i MUP-a BiH
sudjelovala u oruanim napadajima na hrvatsko civilno puanstvo i pokoljima istih, te u
provedbi politike etnikog ienja na podruju grada Jablanice (od 15.04.1993. pa
nadalje), te u selima Doljani (28.07.1993.), Grabovica (09.09.1993.) i Uzdol (14.09.1993.),
gdje je ubijen veliki broj civila hrvatske nacionalnosti, a preivjelo hrvatsko puanstvo je
protjerano ili zatoeno u logore na podruju opine Jablanica.
OLAKOVI, ZAJKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije

OLO, (IBRO) EDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Mokrine (opina
Hadii). Tijekom 1993. je, skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, inio razne zloine (od
pljake i unitavanja imovine, zlostavljanja, progona, bezrazlonog zatvaranja u logore do
ubijanja) nad civilnim puanstvom hrvatske nacionalnosti na, od Armije BiH oruano
zauzetim (okupiranim) prostorima na podruju opina Kiseljak, Fojnica, Kreevo i SarajevoHadii. Svojim se postupcima i izjavama zalagao za protjerivanje Hrvata spomenutih
opina (etnikom ienju).
ORBAI, (AHMO) DEVAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je,
14.09.1993., kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na civilno puanstvo sela
Uzdol (opina Rama/Prozor) kada je ubijena 41 osoba hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12
zateenih pripadnika HVO-a).
ORBAI, (MUHAREM) MENSUD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je,
ORBAI, (IBRO) EFKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je,
ORBAI, (AHMO) ZIJAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je,
ORDALIJA, ZIJAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH je,
tijekom 1993., sudjelovao s drugim pripadnicima Armije BiH u oruanim napadajima na
sela i mjesta u kojima je ivjelo hrvatsko puanstvo na podruju opina Kiseljak, Fojnica,
Kreevo i Sarajevo-Hadii, u kojima su nakon zauzimanja (okupacije) injena razna
zlodjela (od pljakanja, paljenja kua, gospodarskih i drugih objekata, ubijanja, ranjavanja,
zlostavljanja, premlaivanja i protjerivanja) nad zateenim hrvatskim puanstvom.
ORHOI, MEHMED - mukarac, po nacionalnosi Musliman, iz Travnika, direktor
konfekcije kombinata BORAC Travnik. Obnaao je visoku dunost u SDA BiH, ekstremno
nastrojen. Poticao je Muslimane na sukobe s Hrvatima. Tajno je nareivao uhienja i
zlostavljanja travnikih Hrvata. Kao tvrdi islamski fundamentalist, stalno je poticao mrnju
prema Hrvatima, Republici Hrvatskoj i katolianstvu.
OSI, SELEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Kao pripadnik Armije
BiH iz Jablanice, skupa s drugim pripadnicima Armije i MUP-a BiH, sudjelovao je u
OSI, VAHID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, isljednik pri MUP-u
BiH u Jablanici. Tijekom 1993., sudjelovao je u oruanim napadajima na jablanika sela
nastanjena Hrvatima (oruani napadaji i ubojstva Hrvata u selima Doljani, Grabovica,
Drenica te u gradu Jablanici gdje su poinjeni i ratni zloini protjerivanja i zatvaranja
civila u logore i zatvore koji su osnovani na podruju opine Jablanica).
UUKOVI, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, islamski vjerski voa (imam), iz
Kaknja. Pripadnik Armije BiH. Ekstremno nastrojen. Javno poticao Muslimane na sukobe s
Hrvatima, te se zalagao za etniko ienje Hrvata sa podruja opine Kakanj.
ULJAK, ALMASA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
sudjelovao je u provedbi raznih zloine nad hrvatskim puanstvom na podruju opine
Kiseljak, tijekom 1993./1994. godine.
ULJAK, MUNIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
sudjelovao je u provedbi raznih zloine nad hrvatskim puanstvom na podruju opine
Kiseljak, tijekom 1993./1994. godine.
ATI, (JUSO) ENES - mukarac, roen 09.01.1974., po nacionalnosti Musliman. Kao
pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993./1994., napadao i ubijao Hrvate u selu Beii meu
kojima i (opina Visoko) Jozu Blaevia.
IBO dr., SAFET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, do rata je radio kao lijenik,
kirurg-ortoped u Klinikom centru Koevo u Sarajevu. Po nalogu Alije Izetbegovia i
Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine i uz pomo elnika republikog MUP-a
(Nijaz Skenderagi, Avdo Hebib, Avdo Grebo) zvanino je promoviran u opinskog elnika
triju opina: Jablanica, Konjic i Prozor. Po dolasku u Konjic smjenjuje legalno i legitimno
rukovodstvo u opinama Konjic i Jablanica te elnitva ogranaka SDA u ove dvije opine.
Otpor uzurpaciji politike vlasti muslimanskih prvaka u tim opinama skren je grubim
obraunom uz pomo vojnih postrojbi Armije BiH pod zapovjednitvom, ibi odanog
suborca, Zuke koji su, doavi s Igmana uspostavili red i poslunost u, do tada mirnom,
skladnom i slobodnom Konjicu, pomou krvi i batine. Nakon uklanjanja, za suradnju s
Hrvatima spremnog muslimanskog elnitva, nastaje pravi pakao za nemuslimansko
puanstvo na podruju opina Jablanica i Konjic (otpoinje progon, zatvaranje i ubojstvo
Hrvata. Unitava se ili pljaka njihova imovina. potrske dvorane, tvornike hale, kole i
drugi objekti pretvaraju se u logore i zatvore za uhiene Hrvate - kako pripadnike HVO-a
tako i civile).
OSI, DEVAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja opine Jablanica ili
Konjic. Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s Enesom Koziem, Hazimom Koziem i
Hamzom osiem, 23.03.1993. iz vatrenog oruja poinio okrutno ubojstvo Mate
Stjepanovia, Hrvata iz opine Konjic, ispred pokojnikove kue.
OSI, HAMZA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Ostroca (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s Enesom Koziem, Hazimom Koziem i
Devadom osiem, 23.03.1993., iz vatrenog oruja poinio okrutno ubojstvo Mate
OSI, HIMZO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, dipl. ing. direktor poduzea
Hidroelektrane na Neretvi, iz Jablanice. lan Ratnog predsjednitva lokalne muslimanske
vlasti u Jablanici. Odmah po otpoimanju muslimanske agresije na Hrvate opine
Jablanica (travanj 1993.) podjelio je otkaze svim Hrvatima zaposlenim u poduzeu
Hidroelektrane. Kao lan Ratnog predsjednitva Jablanice, sudjelovao je u pripremama
oruanih napadaja na hrvatsko civilno puanstvo opine Jablanica, te u provedbi politike
etnikog ienja na podruju grada Jablanice (od 15.04.1993. pa nadalje) i u selima
Doljani (28.07.1993.), Grabovica (09.09.1993.) te Uzdol (14.09.1993.), gdje je ubijen veliki
UUROVI, HUSO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Drenica (opina
Mostar). Pripadnik tzv. Dreanskog bataljuna 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je
s ostalim postrojbama Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim napadajima na hrvatsko
civilno puanstvo i pokoljima istih, te u provedbi politike etnikog ienja na podruju
grada Jablanice (od 15.04.1993. pa nadalje), te u selima Doljani (28.07.1993.), Grabovica
Jablanica.
URI, MUHAMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika. Kao predsjednik

muslimanskog Ratnog predsjednitva opine Travnik, potie i zauzima se za progon
Hrvata s podruja opine Travnik (prvenstveno sela: Dolac, Polje, Slimena, Guvno i
Pertievo). Izdavao zapovjedi za paljenje hrvatskih kua i pljaku imovine, zlostavljanja
hrvatskog puanstva, te devastaciju rimokatoliih crkava u Gornjem Docu i Travniku.
Meu mnogobrojnim izjavama datim putem tiska, radia i televizije, stoji i ona od
12.08.1993. data putem Radio Travnika u kojoj je rekao: Gdje god bude uit mujezin na
munari tu e za sva vremena uutjeti (umuknut) zvona na katolikim crkvama i tu vie
hrvatska noga nee gaziti ovu bosansku zemlju.
USKI, FIKRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, tijekom 1992., 1993. i 1994.
godine, boravio na podruju opine Travnik. Od njenog formiranja (sredinom 1992.
godine) je bio zapovjednik postrojbe Armije BiH zvane Krajika brigada a iji su
pripadnici sudjelovali, od poetka mjeseca lipnja 1993. godine, u oruanim napadajima na
sela i mjesta nastanjena civilnim puanstvom hrvatske nacionalnosti opine Travnik.
DAUTOVI, ADNAN - mukarac, etrdesetogodinjak, muslimanske nacionalnosti, iz
Travnika. U sukobima Hrvata i Muslimana, raspirivao mrnju protiv Hrvata. Pljakao
imovinu Hrvata na podruju naselja Guvna, Doca i Polja. Pripada ekstremnom dijelu
muslimanskog naroda.
DAUTOVI, SENAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik MUP-a Bugojno.
Tijekom 1993., zapovjedao je postrojbom iji su se pripadnici iivljavala nad zatoenim
Hrvatima. Osobno je odgovoran za nasilnu smrt Hrvata Nike Grabovca.
DAUTOVI, (VEHAB) SMAIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Maljine
(opina Travnik). Neposredno nakon zavretka oruanog napadaja pripadnika Armije BiH
na hrvatsko puanstvo sela Maline otpoeo je, skupa sa dvojicom brae i jo nekolicinom
sumjetana muslimanske nacionalnosti, sa pljakom imovine sumjetana Hrvata.
DAUTOVI, (VEHAB) SULEJMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Maljine
na hrvatsko puanstvo sela Maljine otpoeo je, skupa sa dvojicom brae i jo nekolicinom
sumjetana muslimanske nacionalnosti, sa pljakom imovine sumjetana Hrvata.
DAUTOVI, (VEHAB) SULJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Maljine
na hrvatsko puanstvo sela Maljine otpoeo je, skupa sa dvojicom brae i jo nekolicinom
sumjetana muslimanske nacionalnosti, s pljakom imovine sumjetana Hrvata.
DEDAJI, ISMET DEDO - mukarac, roen 1931., po nacionalnosti Musliman, iz sela
etii (opina Rogatica), do rata je radio kao policajac u Mostaru a potom je umirovljen.
Cijelo vrijeme rata u BiH (od 1992.) boravi u Jablanici gdje je imenovan za zapovjednika
logora Muzej u Jablanici. Sukladno poslovima i zadai koju je obnaao a temeljem stanja
u logoru Muzej odgovoran je za stradanje bespravno zatoenih Hrvata (civila i
pripadnika HVO-a) u tom logoru, tijekom vremena travanj 1993./travanj 1994. Osobno je
odreivao reim boravka zatoenih Hrvata u logoru Muzeju Jablanici, dozvoljavao je
pripadnicima Armije BiH ulazak u logor Muzej i fiziko zlostavljanje zatoenih Hrvata,
odreivao je nain i pravila pri istranim radnjama nad zatoenim Hrvatima kada su isti
bili psihiki i fiziki zlostavljani i maltretirani te prisiljavani na davanje neistinitih izjava.
DEDI, MUHAREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994., je kao
pripadnik postrojbe MUP-a u Jablanici, koja je s postrojbama Armije BIH na irem
podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko
na podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a).
DEDI, MUSTAFA MUSTE - mukarac, star oko 55. godina, po nacionalnosti Musliman,
iz Visokog. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica iz Visokog. Tijekom
studenog i prosinca 1993., je sam ili skupa s drugim pripadnicima navedene postrojbe
Armije BiH brutalno ubio vie od deset Hrvata (civila i zarobljenih pripadnika HVO-a).
DEDI, OMER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Ostroca (opina Jablanica).

Kao jedan od uvara u logoru Muzej u Jablanici, sudjelovao je u provedbi psihikog i
fizikog zlostavljanja zatoenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), tijekom travnja 1993./
oujka 1994. godine.
DEDI, SALEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanice u istoimenoj
opini. Kao pripadnik Armije BiH sudjeluje od 15.04.1993. na dalje u provedbi politike
genocida nad Hrvatima na prostoru opine Jablanica. Skupa s drugim pripadnicima
Armije i MUP-a BiH iz Jablanice, sudjeluje 28.07.1993. u oruanom napadaju na selo
Doljani u kojem su ivjeli Hrvati, pri kojemu je ubijen vei broj Hrvata (civila i zarobljenih
pripadnika HVO-a), a preostalo puanstvo veim dijelom zatoeno u logor zvani Muzej u
Jablanici ili protjeran.
DEDI, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik postrojbe Armije BiH
stacionirane u mjestu Tarin (opina Sarajevo-Hadii). Tijekom 1993., sudjelovao je u
napadajima na sela i mjesta nastanjena Hrvatima na podruju opina Kiseljak, Fojnica,
Kreevo i Sarajevo-Hadii u kojima su nakon zauzea (okupacije) poinjeni razni zloini
nad zateenim civilnim puanstvom hrvatske nacionalnosti.
DEDOVI, EFKIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Nevesinja, stalno
nastanjen u selu Trusina (opina Konjic) /oenio je sestru Semira Poturovia/ pripadnik
Armije BiH. Sudjelovao je, 16.04.1993. godine, oko 8:00 sati, u napadaju na hrvatsko
puanstvo, mjetane sela Trusina i njihovu imovinu, kada su ubijene 22 osobe hrvatske
nacionalnosti. Osobno je, u selu Trusina, palio obiteljske kue i gospodarske zgrade iji su
vlasnici Hrvati.
DELALI, KASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, roen 1964. zavrio
Ekonomski fakultet. Kao zapovjednik MUP-a u Jablanici je imao uvida u planove i
pripreme za sve ono to se dogaalo na podruju opine Jablanica tijekom 1993. godine
(napadaji i ubojstva Hrvata u selima Doljani, Grabovica, Drenica, mjestu Jablanica te
protjerivanja i zatvaranja Hrvata u logore koji su za tu svrhu osnovani na podruju opine
Jablanica..).
DELALI, RAMIZ ELO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Sarajeva. Pripadnik
Armije BiH. Kao zapovjednik Samostalnog bataljuna Armije BiH iz Sarajeva, sudjelovao je u
napadaju na hrvatsko civilno puanstvo sela Grabovice, kada je ubijeno vie od 30 osoba,
a veliki broj preivjelih je protupravno zarobljen i zatvoren u logor zvani Muzej u
Jablanici.
DELALI, SEAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994. je kao
zapovjednik jedne od jedinica MUP-a u Jablanici koja je s postrojbama Armije BIH na
irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko
DELI, AKIF - mukarac, starosti oko 47 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela ukle
(zaselak Delii), opina Travnik. Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti
naspram Hrvata na podruju opine Travnik, te je svoje stavove i tenje prenosio i na
puanstvom. Uestalo odlazi u vicarsku gdje prikuplja novac za financiranje potreba
Armije BiH meu Muslimanima koji ive i rade u toj europskoj dravi.
DELI, (EFKO) AVDO - mukarac, starosti oko 54 godine, po nacionalnosti Musliman, iz
sela ukle (zaselak Delii), opina Travnik, priuvni kapetan bive JNA, do rata je bio
predsjednik mjesne zajednice ukle. Osobno se isticao u svom ekstremizmu i
netrpeljivosti naspram Hrvata na podruju opine Travnik te je svoje stavove i tenje
prenosio i na ostale Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja rezultiralo
oruanim napadajima pripadnika Armije BiH na sela i mjesta opine Travnik nastanjena
hrvatskim puanstvom.
DELI, FAHRUDIN - mukarac. po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
sudjelovao je u ubijanju Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) na podruju opine Busovaa.

DELI, (RAMIZ) HAZIM - mukarac, roen 02.03.1959., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Bukovaa (opina Busovaa). Tijekom 1993./1994., pljakao je i unitavao (palio i ruio)
hrvatsku imovinu u selima busovake opine: Oselite, Gusti grab, Bukove, Nazirovii i
Kauni.
DELI, HUSEIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika. Tijekom 1992./1993.,
je kao naelnik MUP-a u Travniku, titio zloince i prikrivao zloine poinjene nad
Hrvatima Travnika.
DELI, JUSUF - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja opine Kiseljak. Kao
pripadnik Armije BiH, tijekom 1993,/1994., sudjelovao je skupa s drugim pripadnicima
Armije BiH u napadajima na sela i mjesta opine Kiseljak nastanjena Hrvatima nad kojima
su poinjeni razni zloini.
DELI, (AIR) MIRSO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Drenica (opina
Jablanica.
DELI, (JUSUF) MUHAREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Pobre
(opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993./1994., sudjelovao je skupa s
drugim pripadnicima Armije BiH u napadajima na sela i mjesta opine Kiseljak nastanjena
Hrvatima nad kojima su poinjeni razni zloini.
DELI, NAZIF - mukarac, starosti oko 52 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela ukle
(zaselak Delii), opina Travnik. Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti
puanstvom.
DELI, (NAZIR) READ - mukarac, roen 1958. godine, po nacionalnosti Musliman, iz
sela ukle (zaselak Delii), opina Travnik. Osobno se isticao u svom ekstremizmu i
netrpeljivosti naspram Hrvata na podruju opine Travnik, te je svoje stavove i tenje
prenosio i na ostale Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja, rezultiralo
DELI, (NAZIR) SAFET - mukarac, starosti oko 23 godine, po nacionalnosti Musliman, iz
sela ukle (zaselak Delii), opina Travnik. Osobno se isticao u svom ekstremizmu i
prenosio i na ostale Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja rezultiralo
hrvatskim puanstvom. Osobno je, kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao u oruanom
napadaju pripadnika Armije BiH na hrvatsko puanstvo sela ukle, koji je poinjen
08.06.1993. godine, u ranim jutarnjim satima (oko 4:20 sati).
DELI, (JUSUF) SALIH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Pobre (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993./1994., sudjelovao je skupa s drugim
pripadnicima Armije BiH u napadajima na sela i mjesta opine Kiseljak nastanjena
Hrvatima nad kojima su poinjeni razni zloini.
DEMIROVI, NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Graca (opina
Konjic), pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 16.04.1993. godine, oko 8:00 sati, pri
napadaju na hrvatsko puanstvo u selu Trusina (opina Konjic) i njihovu imovinu, kada su
ubijene 22 osobe hrvatske nacionalnosti.
DERVIBEGOVI, AIDA - ensko, po nacionalnosti Muslimanka, iz grada Jablanice u

istoimenoj opini. Kao pripadnica Armije BiH, sudjelovala je, tijekom 1993., u oruanim
napadajima na sela i mjesta opine Jablanici u kojima su ivjeli Hrvati kada je ubijen i
izmasakriran vei broj civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, a preostalo puanstvo jednim
dijelom odvedeno u logor zvani Muzej, a drugi dio protjeran.
DERVIBEGOVI, FAZLO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, nastanjen u Jablanici.
Kao kljuna osoba i djelatnik RTV u Jablanici u svojim izajvama i izvjeima na lokalnoj TV
- postaji pridonosio je stvaranju odbojnosti i netrpeljivosti kod Muslimana naspram Hrvata
u Jablanici i na irem podruju pod kontrolom Armije BiH, u irenju nacionalne i vjerske
mrnje te u poticanju na rat protiv hrvatskog puanstva. Tijekom sijenja i veljae 1994.,
putem lokalne jablanike televizijske postaje, otvoreno poziva Muslimane opine
Jablanica na sveti rat protiv ustaa i borbu za ostvarenje Allahove drave.
DERVII, GALIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao pripadnik Armije
BiH (jedan od zapovjednika specijalne postrojbe zvane Zelene beretke) zapovjedao
usmeno i pismeno. Tako u jednoj njegovoj pismenoj zapovjedi od 20.06.1993. pod br.
01/345/2 taba Armije BiH, opine epe stoji: ... jedinicama Armije BiH sa 7.
muslimanskom brigadom jaine dvije ete stacionirane u epu, Begovom Hanu i
eljeznom polju, kojima se pridodaje i 1. bataljun iz Travnika, izvre dana 24.06.1993. god.
u 9:00 sati - napad na epe. Na pravcu napada sve to je ustako spaliti, djecu i ene
pritvoriti u logoru Vitlacima, a mukarce pobiti. Dalje, u toci tri zapovjedi stoji: Snage
koje su u gradu, koristei vjerski praznik i okupljene ljude u crkvi do 8:00 sati 24.06.1993.
god. zaposjesti utvrene zgrade po ranijem planu, sve to se kree ubijati. Snajperima
neutralisati sve istaknute lanove komande ustaa i staviti grad pod kontrolu. Po ulasku u
grad naih snaga prijei na ienje grada, ene i djecu zatvoriti. Bolnicu koju dre ustae i
sve ustae pobiti, a medicinsko osoblje zadrati da radi pod kontrolom. Na osnovu ovog
nareenja, komadanti i komandiri jedinica, detaljno razraditi plan akcije i donijeti mi ga na
odobrenje 22.06.1993. god. do 20:00 sati kada emo detalje razraditi... - ovo nareenje je
strogo povjerljivo i tako se prema njemu morate odnositi...
DILAVER, (SALKO) SAMIR - mukarac, roen 19.01.1974., po nacionalnosti Musliman iz
Tomislavgrada. 30.09.1992., u veernjim satima je u Tomislavgradu skupa s Junuzom
Vriem silovao maloljetnu J.P. (roena 07.01.1975.), prognanu Hrvaticu iz Jajca.
DOLOVAC, REDEP - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna. Pripadnik Armije
BiH i lan muslimanskog Ratnog predsjednitva opine Bugojno.
DRAGINOVI, NESIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna, muslimanski
ekstremist. Pripadnik postrojbi Armije BiH. U zatvorima Zenice vrio brutalna zlostavljanja,
premlaivanja i ubijanja zatoenih Hrvata.
DRAGINOVI, RASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna, muslimanski
ekstremist, pripadnik Armije BiH. uvar u zatvoru Muzika kola u Zenici, slovio je kao
zloglasan. Muitelj i ubojica Hrvata.
DRLJEVI, BADA - ensko, po nacionalnosti Muslimanka, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini, nepoznat status. Osobno je 28.07.1993., skupa s nekolicinom ena (Muslimanki) iz
grada Jablanica, dola u selo Doljane, i iivljavala se nad mrtvim tijelima ubijenih
(izmasakriranih) Hrvata koja su bila izloena ispred zgrade seoskog zadrunog Doma.
DRLJEVI, FATIMA - ensko, po nacionalnosti Muslimanka, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Kao pripadnica Armije BiH, sudjelovala je, tijekom 1993., u oruanim
napadajima na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela opine Jablanica i njihovu
imovinu, kada je ubijeno i izmasakrirano, vei broj civila i pripadnika HVO-a. Preostalo
puanstvo jednim dijelom odvedeno u zloglasni logor zvani Muzej, gdje mnogi nisu od
zlostavljanja ni preivjeli, a drugi dio protjeran.
DRLJEVI, MIRSADA - ensko, po nacionalnosti Muslimanka, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini, nepoznat status. Osobno je 28.07.1993., skupa s nekolicinom ena
(Muslimanki) iz grada Jablanica, dola u selo Doljane, i iivljavala se nad mrtvim tijelima
ubijenih (izmasakriranih) Hrvata koja su bila izloena ispred zgrade seoskog zadrunog
Doma.
DROCI, HARIS - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao pripadnik Armije
BiH, sudjelovao je, tijekom 1993./1994., skupa s ostalim pripadnicima muslimanskih snaga
u provedbi zloina nad Hrvatima s podruja opine epe (ubijanju, maltretiranju,
pljakanju i unitavanju imovine Hrvata...).
DROCI, NARCIS - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao pripadnik 3.
korpusa Armije BiH (jedan od zapovjednika specijalne postrojbe zvane Zelene beretke)
zapovjedao usmeno i pismeno, (jedna takva zapovjed taba Armije BiH, opine epe br.
03/425-2 od 23.06.1993. pod naznakom Vojna tajna, strogo povjerljivo, a u ime Allaha
ekbera i slobodne islamske drave BiH prenosi svoje zapovjedi na grupe bojovnika Armije
BiH da: ulaskom u epe imate sve ustae odmah ubiti, a ene, djecu, starce zatvoriti u
srednju i osnovnu kolu, drati kao taoce, potom ih maltretirati, te odvoditi na radio
stanicu Armije BiH, da zovu na predaju ostale ustae. Po ovladanju gradom prikupiti iz
hrvatskih kua, svu bijelu tehniku, zlato i dr. i donijeti u damiju, a automobile u
omladinsko naselje, a svu hranu u silos Armije BiH. Osobno je predvodio i organizirao
napadaje pripadnika svoje postrojbe na Hrvate opine i grada epa od 24.06.1993. na
dalje.
Opaska: Prema neprovjerenim navodima radi se o osobi s izmiljenim imenom.
DURAI, MIRALEM DURA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Konjica.
Nalogodavac i zapovjednik skupine (?) koja je pljakala i unitavala (palili su kue) civilnu
imovinu Hrvata u gradu Konjicu. Pripadnici te skupine su fiziki maltretirali, zlostavljali i
protjerivali Hrvate iz grada Konjica.
DUVNJAK, MESUD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna. Kao javni tuitelj u
Bugojnu, od 1993. provodio je istrane radnje nad zatoenim Hrvatima primjenjujui
prisilu,, zlostavljanja i uope sve mogue torture.
DAFEROVI, RAMIZ - mukarac, srednje starosne dobi, muslimanske nacionalnosti na
dunosti 1992, 1993., 1994. godine, predsjednika Izvrnog odbora opine Zenica. Jedan je
od muslimanskih ekstremista za sukoba Hrvata i Muslimana. Provodio putem postrojbi
Armije BiH ubijanja i muenja Hrvata u logoru - muzikoj koli, te nareivao etniko
ienje nad Hrvatima opine Zenica.
DAFI, KEMO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao dozapovjednik slube
sigurnosti u redovima postrojbi Armije BiH na podruju opine Bugojno odgovoran za
bezrazlona uhienja velikog broja Hrvata te za nestanak (smrt?) 26 Hrvata iz Bugojna (tzv.
Bugojanska grupa zatoenika).
DAFI, RAMO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Tijekom
1992./1993./1994., poinio je zloine genocida (ubijanja, zlostavljanja, te etnikog
ienja) nad Hrvatima i Srbima na podruju opine Visoko. Tako je 14.11.1993. doao u
selo Gornja Zima i uao u kuu Jure Blaevia te poeo fiziki zlostavljati Juru, njegovu
suprugu Fridu i njenu majku a poslije svega sve troje je ubio iz vatrenog oruja zajedno sa
Matoruga Abdulahom i Meetovi Nerminom.
DAFI, (NAID) RAID RAKO - mukarac, roen 1973., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Misoa (opina Ilija). Pripadnik Armije BiH. Skupa s pripadnicima Armije BiH:
Abdulahom Matorugom zvanim Avdica, Namirom Meetoviem i Ramom Belijom je
tijekom mjeseca travnja 1993. u mjestu Gornja Breza (opina Breza) ubio etiri (dvije ene i
dva mukrca) civilne osobe srpske nacionalnosti: Milku Novakovi, Obreniju Novakovi,
Petra Novakovi i Rajka Novakovi. Poslije ubojstva su opljakali imovinu rtava. Skupa s
istim pripadnicima Armije BiH, u selu Gornja Zima (opina Visoko), je 13./14.11.1993. (u
kasnim nonim satima) nasilno provalio (kroz krov) u obiteljsku kuu Jure Blaevia, te
zaklalo Juru Blaevia, njegovu suprugu Fridu i njezinu majku Anu Grgi (1919.)
prethodno ih muei i zlostavljajui. Poslije ovog zloina opljakali su imovinu rtava.
DAPO, (ERIF) SEJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, do rata je radio kao
medicinski tehniar u Domu zdravlja u Jablanici, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je,
28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela
Doljani (opina Jablanica) i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28
pripadnika HVO-a i osam civila).
DEFER, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, pripadnik 44.
brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz Jablanice. Do rata je
radio kao voza autobusa. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo
hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i njihovu imovinu, kada je
izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i osam civila).
DELMO, AVDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanice u istoimenoj
opini. Kao jedan od zapovjednika u postaji muslimanske civilne policije (MUP BiH) u
Jablanici iji su pripadnici skupa s drugim pripadnicima Armije i MUP-a BiH sudjelovali u
politike genocida nad Hrvatima na podruju grada Jablanice (od 15.04.1993. pa nadalje),
te u selima Doljani (28.07.1993.), Drenica i Grabovica (09.09.1993.) gdje je ubijen veliki
zatoeno u logor ili zatvore na podruju opine Jablanica.
DELMO, (SADIK) IZUDIN - mukarac, roen 1968., po nacionalnosti Musliman, iz grada
Jablanice u istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH (ili MUP-a BIH ?) sudjeluje od
15.04.1993. na dalje u provedbi politike genocida nad Hrvatima na prostoru opine
Jablanica. Skupa s drugim pripadnicima Armije i MUP-a BiH iz Jablanice, sudjeluje
28.07.1993. u oruanom napadaju na selo Doljani u kojem su ivjeli Hrvati, pri kojemu je
ubijeno 36 Hrvata (8 civila i 28 pripadnika HVO-a), a preostalo puanstvo veim dijelom
zatoeno u logor zvani Muzej u Jablanici ili protjerano. Sada je navodno isljednik MUP-a
u Jablanici.
DELMO, (ALIJA) ZENAID CAKE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1935. u
Jablanici, dipl. pravnik. Jedan od zapovjednika Vojne policije Armije BiH u Jablanici, koja je
zajedno s drugim postrojbama Armije BiH na irem podruju opina: Jablanica, Konjic,
Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko ienje, uhienja, zlostavljanja,
Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a). Sada je navodno isljednik MUP-a u
Jablanici. Osobno se isticao u zapovijedanju i samom zlostavljanju zatoenih pripadnika
HVO-a (Karla Maria i dr.) u logoru Muzej u Jablanici, te odreivao reim boravka
zatoenika navedenog logora.
DIDI, FUAD - mukarac, srednje starosne dobi, po nacionalnosti Musliman, po
zanimanju sociolog, iz Zenice. U opinskoj vladi Zenice obnaao je dunosti koordinatora
za cijelu regiju Zenice. Ekstremno nastrojen. Jedan je od organizatora i osnivaa
ekstremno radikalnih vojnih postrojbi Armije BiH. Aktivno se zalagao (inspirator) za
provedbu etnikog ienja Hrvata sa prostora zenike regije.
DILI, KADIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika. Pobornik ekstremnog
islamskog fundamentalizma. Skupa sa svojom suprugom (zvana KOBRA) poticao je,
tijekom 1992./1993./1994., i raspirivao mrnju muslimanskog naroda prema Hrvatima.
DINO, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Vinjica (opina Kiseljak).
Kao pripadnik Armije BiH obnaao je zadau zapovjednika kontrolnog punkta u selu
Bilalovac (kod Plinare u Klokotima) postavljenog na regionalnoj prometnici izmeu
Kiseljaka i Busovae. Tijekom 1993., je u vie navrata poinio razne zloine nad civilima
hrvatske nacionalnosti koji su se kretali na relaciji izmeu Kiseljaka i Busovae
(zlostavljanje, premlaivanje, pljaka i bezrazlono uhienje). Tijekom ljeta 1993. opljakao
je svu imovinu iz kue iji je vlasnik Tomislav Vidovi (od keramikih ploica, kade, bojlera,
umivaonika, WC koljke do svih drugih stvari).
DINO, SENAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Tijekom 1993.
godine, obnaao je visoku dunost u vojnoj hijerarhiji u 4. korpusu Armije BiH (zamjenik
zapovjednika 44. brigade zvane Neretva) sa podrujem djelovanja na prostoru opine
Jablanica i sjevernom dijelu opine Mostar (podruje sela Drenica, Grabovica i Vrdi) te je
imao na raspolaganju vie tisua sebi potinjenih pripadnika Armije BiH, koji su tijekom
1993. godine, poinili vei broj masovnih, ratnih zloina na podruju sela Doljani,
Drenica, Grabovica, te u samom gradu Jablanici...
ELILOVI, HAKIJA - mukarac, po nacionalnsti Musliman. Pripadnik Armije BiH. Kao
zapovjednik 3. bataljuna je sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH provodio, na
podruju opine Vitez (sela Preoice, Vrhovina, Sivrinog Sela) protjerivanje, premlaivanja
i ubijanja Hrvata s ciljem etnikog ienja.
ENANOVI, ESAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik 7. muslimanske
brigade 3. korpusa Armije BiH iz Zenice. Skupa sa sebi potinjenim pripadnicima Armije
BiH poinio je ratne zloine na podruju sredinje Bosne, tijekom 1993./1994. godine.
ULIMAN, NIJAZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Zlavas (opina Bugojno).
Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je u napadajima i progonu Hrvata opine Bugojno,
tijekom 1993./1994. godine.
EGLENOVI, (SALKO) ISMET PEGLA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen
01.07.1968. u selu Sovii - Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili
pripadnik republikog MUP-a iz Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju
na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i njihovu
Ubio je Antu aria iz sela Doljani, roenog 1965.
ELVIDA, (REDA) OSMAN KOKAN - mukarac, roen 02.03.1959., po nacionalnosti
Musliman, iz sela Bukovci (opina Busovaa). Kao pripadnik Vojne policije Armije BiH
osobno je 1993. poinio ubojstvo dvoje Hrvata - civila: Katu Pravdi (nju je prethodno
silovao) i sina joj Stipu. Pljakao i unitavao (paljenjem) imovinu Hrvata po selima opine
Busovaa.
A-E|F-J|K-N|O-|T-?
Zrtve
NEPOTPUNI POPIS RTAVA*

A-J |K-P|R-?
ADAIP, STJEPAN - mukarac, star 50 godina, po nacionalnosti Hrvat, civil, s podruja
opine Novi Travnik. Ubili su ga, 09.06.1993., na kunom pragu, pripadnici Armije BiH.
ALBERT, (JOHAN) GABRIJEL - mukarac, roen 1960., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a. Uhien (skupa sa jo osam pripadnika HVO-a i etiri pripadnika radnog voda
civilne zatite) 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (opina Vitez) od
strane pripadnika Armije BiH koji su ga nakon razoruavanja odveli (skupa sa ostalim
uhienicima) u selo Han Bila (opina Travnik) gdje su ga zatoili, a potom muili i ubili.
ANELI, (ANTE) JURE - mukarac, roen 1926., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Trusina (opina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina ispred kue iji
je vlasnik Veljko Kreo, iz vatrenog oruja pripadnici Armije BiH.
ANELI, MATO - mukarac, roen 1939., civil, po nacionalnosti Hrvat, ivio na podruju
opine Konjic. Ubili su ga na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici
Armije BiH.
ANELI, (JAKOV) STANISLAV - mukarac, roen 1943., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Ljuta, ivio u gradu Konjicu. Poginuo u gradu Konjicu, 23.06.1992., usljed srpskog
granatiranja Konjica.
ANDRI, (MATO) DRAGAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1976. u gradu
iroki Brijeg, pripadnik HVO-a. Ubili su ga u selu Doljani (opina Jablanica), 20.04.1993.,
ANDRI, (ANTE) IVICA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1966., iz sela Bukovica
(opina Konjic), pripadnik HVO-a. Muki su ga ubili (iz zasjede), 25.03.1993., u selu
Bukovica, pripadnici Armije BiH.
ANDRI, MARKO - mukarac, roen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Varea u
istoimenoj opini, pripadnik postrojbe HVO-a Vare zvane Bobovac. Pripadnici postrojbe
Armije BiH zvane Frkina jedinica su ga zarobili, poetkom studenog 1993., a potom
brutalno ubili, u samom gradu Vareu.
ANDRI, (MATO) IVO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1970., iz sela Bukovica
(opina Konjic), pripadnik HVO-a. Premda vidno ranjen i bez oruja, ubijen je 23.03.1993.,
u selu Gostovii (opina Konjic). Poinitelji su pripadnici Armije BiH.
ANI, DARKO - mukarac, roen 1957., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dolac (opina
Travnik). Ubili su ga, 03.06.1993., pred rodnom kuom na Docu, pripadnici Armije BiH.
ANI, (ime majke LUCIJA) ? - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Polje (opina
Travnik). Ubili su ga, 03.06.1993., u selu Polje na cca 50 metara od svoje kue, pripadnici
Armije BiH, metkom u lea.
ANTOLOVI, (MARKO) IVO - mukarac, roen 1955., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Novakovii (opina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga uhitili, muili i
ubili 21.01.1994., u selu Novakovii.
ANTUNOVI, MARINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a (pripadnik
bojne Mijat Tomi). Ubili su ga skupa sa Slavkom Vrljiem, u selu Doljani, opina
Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993., dvojica pripadnika Armije BiH,
Jusuf Kevri zvani Jusa i Amir Spahi zvani Prpa.
ANTUNOVI, PERO - mukarac, roen 1912., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz mjesta
Ustirama (opina Rama/Prozor). Nakon uhienja zatoen u logor Muzej u Jablanici gdje
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/zrtve.htm (1 of 21) [24.5.2008 17:57:56]
Zrtve
je i umro (ubijen ?) pod nerasvjetljenim okolnostima.

ANUI, MIRKO STUA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1970., civil, iz sela
Zovik (opina Brko). Pri napadu pripadnika Armije BiH na humanitarni konvoj (za Tuzlu)
je ubijen, 15.06.1993., kod sela Carica (opina Busovaa) na lokalitetu zvanom Busovake
Staje (cca 15 km jugozapadno od grada Busovae), gdje je i pokopan.
AUGUSTINOVI, (STIPO) ANTO - mukarac, roen 27.05.1971., po nacionalnosti Hrvat, iz
Bugojna. Usmren u Bugojnu, tijekom srpnja 1993. godine.
AVIR, (ANTE) DRAGO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Hicem iz pitolja ga
je ubio Naser Musi (sin Muharema), nakon to je od njega iznudio priznanje da je bio
snajperist, premda je on bio civil koji je u grad doao neposredno prije napada
Muslimana, tijekom srpnja 1993., na Hrvate u Bugojnu.
AZINOVI, APOLONIJA - ena, roena 1926., civil, po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na
podruju opine Konjic. Ubio ju je, na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine,
Muharem Habibija, pripadnik Armije BiH.
AZINOVI, (STJEPAN) MATO - mukarac, roen 1936., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Galjevo (opina Konjic). Ubili su ga, 18.04.1993., u selu Galjevo, pripadnici Armije BiH.
AZINOVI, (DRAGO) ELJKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1965., iz sela
Radeine (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja, ubili su ga,
25.04.1993., u selu Radeine, pripadnici Armije BiH.
BABI, (JOZO) DRAGO - mukarac, roen 1967., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Babia (opina Kakanj). Ubili su ga, 13.06.1993., pripadnici Armije BiH.
BABI, (ILIJA) ILIJA - mukarac, roen 1961., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Novakovii
(opina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH izamsakrirali su ga i tako ubili
(velika rezna rana na predjelu vrata, te dosta i drugi rana po cijelom tijelu), 21.01.1994., u
selu Novakovii.
BABI, (MIJO) IVO - mukarac, roen 1936., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bjelavia
(opina Kakanj). Ubili su ga, 13.06.1993., pripadnici Armije BiH.
BABI, (LUKA) LUKA - mukarac, roen 1965., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Paklarevo (opina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici
srpskih snaga na planini Vlai (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travnikoj
postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrene
ozljede koje su dovele do smrti.
BABI, (ALOJZIJE) MATO - mukarac, roen 1972., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz Travnika. Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na
planini Vlai (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je travnikoj postrojbi HVO-a,
23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su utvrene ozljede koje su dovele
do smrti.
BABI, (PERO) SLAVKO - mukarac, roen 1954., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Paklarevo (opina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992.,
pripadnici srpskih snaga na planini Vlai (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo predano je
travnikoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena identifikacija te su
utvrene ozljede koje su dovele do smrti.
BAAK, (VLATKO) MARTIN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1968. u selu Letka
(opina Tomislav Grad), pripadnik HVO-a. U Jablanici, 28.09.1993., su ga ubili pripadnici
Armije BiH.
BAKOVI, (DRAGO) JOSIP - mukarac, roen 1965., civil (?), po nacionanosti Hrvat. Ubili
su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi
badnjak na podruje sela Grobina, Stinica, Zasina i Krianevo Selo, kada su ubili
(uglavom izmasakrirali), vei broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izruena
hrvatskoj strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
BALTA, (FRANJO) ANTE ANTARA - mukarac, roen 1959., po nacionalnosti Hrvat,
pripadnik HVO-a, iz sela Postinje (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i
odlaganja oruja, u selu Maline (opina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su
tog dana izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa
s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
BALTA, (NIKO) IVO - mukarac, starosti oko 26 godina, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a, iz sela ukle (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja,
u selu Maline (opina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli
oruani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30
uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
Zrtve
BALTA, (FRANJO) JOZO - mukarac, civil (?), roen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Postinje (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., kao ranjenika su ga, u selu Maline (opina
Travnik), uhitili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, odveli
do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca,
mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
BALTA, (MATAN) LUKA - mukarac, civil, roen 1969., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Postinje (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., kao ranjenika su ga, u selu Maline (opina
Travnik), uhitili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, odveli
do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca,
BALTA, (JOZO) MARA - ena, civil, roena 1936. (Matina supruga), iz sela Postinje (opina
Travnik). Dana, 08.06.1993. oko 6:00 sati, je ubijli su je, u selu Maljine (opina Travnik),
pripadnici Armije BiH neposredno ispred ulaza u sklonite (ona se sa ostalim mjetanima
sela Postinje, hrvatske nacionalnosti, izbjeglitvom iz svog sela pokuala spasiti od
pogibelji koja je prijetila usljed oruanog napada pripadnika Armije BiH na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu sela Postinje. Na nju je smrtonosni
metak ispaljen sa stijene zvane Varnjaa.
BALTA, (FRANJO) NIKICA - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a, iz sela Postinje (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja
oruja, u selu Maline (opina Travnik), iako vidno ranjenog u koljeno, ubili su ga pripadnici
Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe
i tu ga strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline,
Podovi, Postinje...
BANOVI, (IVAN) ANTE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1954., iz sela
Orahovica (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja ubili su ga
(izmasakrirali), 17.05.1993., u selu Zaslivlje/Ljubina (opina Konjic) pripadnici postrojbe
Armije BiH kojom je zapovjedao Fikret Prevljak.
BANOVI, (IVI) FRANJO - mukarac, roen 1951., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Novakovii (opina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga izmasakrirali i
tako ubili (nema oiju, zadnjeg dijela glave), 21.01.1994., u selu Novakovii.
BANOVI, (NIKO) KARLO - mukarac, roen 1946., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Tomii (opina Maglaj). Pripadnici Armije BiH stacionirani u susjednom selu Krsno Polje,
ubili su ga snajperskim hicem, 26.08.1993., na svom polju dok je obilazio usjeve.
BANOVI, KATA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na podruju opine Konjic.
Na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine, ubili su je pripadnici Armije BiH.
BANOVI, (IVO) MATO - mukarac, roen 1957., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ubili su ga snajperskim rasprskavajuim hicem, 27.09.1993. oko 16:00 sati dok je pruao
prvu pomo, koju minutu ranije ranjenoj sumjetanki (takoer snajperskim hicem) Ankici
Sovi.
BANOVI, STANKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, ivio na podruju opine
Konjic. Na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine, ubili su ga pripadnici Armije BiH.
BANOVI, STIPO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnika, pripadnik HVO-a.
Pripadnici Armije BiH ranili su ga i uhitili, 23.01.1994., na bojinici kod sela Lovnica (opina
Zavidovii), a potom otpremili u Zavidovie, gdje je lijeen od zadobijenih rana u
privremenoj bolnici smjetenoj u Kristalu, u Zavidoviu. Na lijenikom krevetu, metkom
iz pitolja, ubio ga je Sead Smajlovi (iz Zavidovia).
BANOVI, (JOZO) IMUN - mukarac, civil, roen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Oteleani (opina Konjic), retardirana (maloumna) osoba. Uhitili su ga, a potom okrutno
ubili (kamenom mu razmrskali glavu) pripadnici Armije BiH, 09.09.1993., u selu Oteleani.
BARA, (ZVONKO) BOJAN - mukarac, roen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline
- zaseok Puelji (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga, u selu Maline (opina
Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, odveli ga do
zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca,
BARA, (ZVONKO) DAVOR - mukarac, roen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Maline - zaseok Puelji (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga, u selu Maline
(opina Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo,
odveli ga do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata,
mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
Zrtve
BARA, (ANTE) IVO - mukarac, civil, roen 1927., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Podovi
(opina Travnik), hendikepirana osoba (mentalno retardiran). Dana, 08.06.1993. u ranim
jutarnjim satima, ubili su ga ispred njegove kue u selu Podovi pripadnici Armije BiH koji
su toga dana poinili oruani napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti,
mjetane sela Podovi i njihovu imovinu - pokojnikovo tijelo je pokopano pored kue iji je
vlasnik Alojzije Boba.
BARBARI, (ARKO) BORIS - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1959. u gradu
iroki Brijeg u istoimenoj opini, pripadnik HVO-a. Ubili su ga u selu Sovii (opina
Jablanica), 19.04.1993., pripadnici Armije BiH.
BARBARI, LUCA - ena, starosti oko 70 godina, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Brajkovii (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su je (zapalili) u njezinoj kui, u selu
Brajkovii pripadnici Armije BiH (jedne od postrojbi 3. korpusa Armije BiH iz Zenice).
BARBI, (NIKO) MARKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovii
(opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Grahovii i ubili (izmasakrirali
otrim predmetom a potom bacili u jezero na povrinskom kopu rudnika u selu
Grahovii) pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela
Grahovii. Pokojnikovo tijelo je, nakon nekog vremena, pokopano u groblju zvanom
Svibak, u selu Grahovii.
BARII, (MIROSLAV) DARIO - mukarac, roen 17.08.1983., po nacionalnosti Hrvat, iz
Bugojna. Ubila ga je, 28.07.1993., granata ispaljena s poloaja Armije BiH. Pokojnikovo
tijelo pokopano je na groblju u selu aulije (opina Bugojno).
BAREI, (MARKO) MARIO - mukarac, roen 1974., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a. Zarobljen s jo 29 pripadnika HVO-a od strane pripadnika Armije BiH, 09.01.1994.,
na podruju sela Buhine Kue (opina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag, a prema
neprovjerenim informacijama ubili su ga pripadnici Armije BiH.
BARTULOVI, (FABIJAN) DRAGUTIN - mukarac, roen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Odak (opina Bugojno). Ubijen 19.07.1993., prilikom evakuiranja Ilije Kekia, koji je
bio nepokretan. Za ovaj zloin odgovornost snosi Semin Rustempai - zapovijednik
postrojbe Armije BiH koja je djelovala na ovom podruju.
BARTULOVI, MARKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz
tzv. Bugojanske grupe uhienih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika
Armije BiH. Ovoj skupini uhienih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi svaki trag. Temeljem
izjava svijedoka poznato je da su uhienici brutalno fiziki i psihiki mueni u
muslimanskim zatvorima i logorima, a prema neslubenim informacijama, s muslimanske
strane (svibanj/lipanj 1996.), nitko od njih nije iv.
BARTULOVI, (DRAGUTIN) ZDENKO - mukarac, roen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Odak (opina Bugojno). Ubijen 19.07.1993., kao i njegov otac Dragutin. Za ovaj
zloin odgovornost snosi Semin Rustempai - zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je
djelovala na ovom podruju.
BARTULOVI, ZDRAVKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata
iz tzv. Bugojanske grupe uhienih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika
BEBEK, (IVANA) KATA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, roena 1949., ivjela na
podruju opine Konjic. Ubili su je na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine,
BEBEK, (RAFO) MARKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1960. u selu Breber/
Donje Selo (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Ubili su ga (zaklali) u selu Breber/Donje Selo,
18.04.1993., pripadnici Armije BiH.
BEKAVAC, (JOZO) MARIJAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Dana,
30.10.1993., s jo est Hrvata - civila krenuo je u iz grada u elji da napusti Bugojno. U
podnoju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih est suputnika. Opravdano
se sumnja da je u izvrenju ovog zloina sudjelovao i Muris Kalajhodi zvani Murgo iz
sela Gaja (opina Bugojno).
BELJO, ANTE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Rame/Prozora, pripadnik HVO-a.
Nakon neravnopravnog vatrenog okraja voenog u selu Hudotsko (opina Rama/Prozor)
predao se, 16.09.1993., skupa s jo 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44.
brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oruja, pripadnici navedene skupine
Zrtve
Armije BiH, meu kojima i Enver Zebi zvani Berba su ga izdvojili skupa s jo 21
suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BENDRA, (KRUNOSLAV) ILIJA - mukarac, roen 02.10.1969., po nacionalnosti Hrvat, iz
Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravropravnog vatrenog okraja voenog u selu
Hudotsko (opina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s jo 24 suborca,
pripadnicima diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja
oruja, pripadnici navedene skupine Armije BiH, meu kojima i Enver Zebi zvani Berba
su ga izdvojili skupa s jo 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BESLAV, IVKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
Bugojanske grupe uhienih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika
BIJATOVI, (STIPO) VLADO - mukarac, roen 04.04.1966., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga
dana izvrili oruani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne naine ubili i izmasakrirali
41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
BILANDIJA, (FRANJO) ANELKO - mukarac, roen 19.03.1971., po nacionalnosti Hrvat,
iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okraja voenog u selu
BILANDIJA, (MATO) LJUPKO - mukarac, roen 05.07.1961., po nacionalnosti Hrvat, iz
Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okraja voenog u selu
BILETI, MIJO MIE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bilaovac (opina
Kiseljak), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga zarobili, 23.04.1993., a nakon
zlostavljanja i muenja ubili.
BILI, NIKOLA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovii (opina Travnik).
Dana, 08.06.1993., su ga ubili u selu Grahovii (ili tijekom evakuacije) snajperskim hicem
pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela Grahovii.
Pokojnikovo tijelo je pokopano u groblju zvanom Svibak u selu Grahovii.
BILO, (TADIJA) MATO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1950. u selu
Glogonica (opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Muili i
ubili su ga, u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada,
BJELOGRLI, ? - ena, civil, (Vinkova supruga), po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Gojakovac (opina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 17.06.1993., iz vatrenog
oruja, u njezinoj kui u selu Gojakovcu.
BLAEVI, FRIDA - ena, (Jurina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gornja
Zimia (opina Visoko). Ubili su je, skupa s majkom Anom Grgi i suprugom Jurom,
etvorica pripadnika Armije BiH (Ramo Belija, Raid Dafi zvani Rako, Namir
Meetovi i Abdulah Matoruga zvani Avdica) nakom zlostavljanja i muenja, 14.11.1993.
godine.
BLAEVI, (ILIJA) ILIJA - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1944., iz sela
Joanica (opina Konjic). Poginuo u selu Joanica, 02.06.1992., prilikom oruanog napada
srpskih paravojnih postojba na navedeno selo.
BLAEVI, JOZO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Beii (opina Visoko).
Tijekom 1993., ubio ga je pripadnik Armije BiH Enes (Juse) ati.
BLAEVI, JURE - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornja Zimia (opina
Visoko). Ubili su ga (zaklali) 14.11.1993., skupa s suprugom Fridom i njenom majkom
Anom Grgi, etvorica pripadnika Armije BiH (Ramo Belija, Raid Dafi zvani Rako,
Namir Meetovi i Abdulah Matoruga zvani Avdica) koji su provalili u njegovu kuu. Prije
smrti su ga zlostavljali i fiziki maltretirali.
BLAEVI, (ILIJA) KATA - ena, civil, roena 1941., po nacionalnosti Hrvatica, iz nekog
Zrtve
sela na podruju opine Konjic. Pri pokuaju evakuacije, 06.07.1993., zarobili su je,
maltretirali i ubili, na podruju planine Bokevice, pripadnici Armije BiH. Ista sudbina je
zadesila jo tri ene.
BLAEVI, (SLAVKO) MARIJANA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, roena 1974.,
ivjela na podruju opine Konjic. Ubili su je na podruju opina Konjic, tijekom 1993.
godine, pripadnici Armije BiH.
BLAEVI, (SLAVKO) ELJKO - mukarac, roen 1965., iz sela Trusina (opina Konjic),
pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja ubili su ga (strijeljali), pripadnici Armije
BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare kue iji je vlasnik
Ivan Drljo, skupa s jo pet pripadnika HVO-a.
BLATANI, ANA - ena, Stipina supruga, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Zlavast
(opina Bugojno). Ubijena je koncem srpnja 1993. godine.
BLAKO, IVO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovai (opina Kakanj).
Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga i tako ubili, pred oima roene sestre, skupa s bratom
Ljubomirom, 13.06.1993. godine.
BLAKO, LJUBOMIR - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovai (opina
Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga i tako ubili, pred oima roene sestre, skupa s
bratom Ivom, 13.06.1993. godine.
BLIZNAC, (PEJO) STIPO - mukarac, roen 16.01.1952., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okraja voenog u selu Hudotsko
(opina Rama/Prozor) predao se, 16.09.1993., skupa s jo 24 suborca, pripadnicima
diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oruja,
pripadnici navedene skupine Armije BiH, meu kojima i Enver Zebi zvani Berba su ga
izdvojili skupa s jo 21 suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
BOI, (MATE) ANTO - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a.
Zarobljen s jo 29 pripadnika HVO-a od pripadnika Armije BiH 09.01.1994., na podruju
sela Buhine Kue (opina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
BOI, LJUBICA - ena, civil, roena 1951., po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na podruju
opine Konjic. Ubili su je na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici
Armije BiH.
BOI, (KAZIMIR) LJUBOMIR - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1966. u selu
Glogonica (opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Muen
(desna ruka raznesena nekakvom eksplozivnom napravom a glava mu je bila zaokrenuta
posve neprirodno) i ubijen u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia
livada, 28.07.1993., od pripadnika Armije BiH.
BOI, (KAZIMIR) MARINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1960. u selu
Glogonica (opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Iz zasjede
ubili gu ga u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada,
28.07.1993., pripadnici Armije BiH koji su potom tijelo minirali (runa bomba zvana
kaikara je bila postavljena ispod tijela i povezana nekakvom vrpcom) sa oitom
nakanom da nanesu ozljede ili usmrte osobu(e) koja(e) bi pomjerila(e) tijelo.
BOI, (JOZO) RUA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, roena 1923., ivjela na
BOI, (JOZO) PEJO - mukarac, roen 11.08.1962., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
BOI, (SLAVKO) ELJKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1960. u selu
su ga ubili u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada,
RAZMAK 6 T =
BOBA, (NIKO) GORAN - mukarac, roen 1972., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Podovi (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja
uhitili su ga, u selu Maline (opina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog
dana izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s
vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
Zrtve
BOBA, LJUBAN - mukarac, roen 13.01.1954., po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici Armije

BiH uhitili ssu ga, 18.09.1993. Isti dan su ga muili i ubili. Pokojnikovo tijelo razmjenjeno
20.10.1993., a pokopano 22.10.1993., na Bobaima.
BOBA, (PERO) NIKO - mukarac, roen 1937., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a,
iz sela Podovi (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja, u selu
Maline (opina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani
napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih
Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
BOBA, (MIJO) PERO - mukarac, roen 1970., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Maline, (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik), i
ubili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka
zvanog Bikoe i tu ga strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana
sela Maline, Podovi, Postinje...
BOBA, (FABIJAN) SLAVKO - mukarac, roen 1950., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik), i
ubili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka
zvanog Bikoe i tu ga strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana
sela Maline, Podovi, Postinje...
BOBA, (FRANJO) SREKO - mukarac, roen 1962., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a, iz sela Podovi (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., kao ranjenika uhitili su ga u selu
Maline (opina Travnik), i ubili pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad
na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu ga strijeljali skupa s vie od 30 uhienih
BOBA, (MARKO) STJEPAN - mukarac, roen 1926., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Brajkovii (opina Travnik). Muen i ubijen (desna noga prelomljena ispod koljena, metak
ispaljen u usta), u svojoj kui u selu Brajkovii 08.06.1993., od strane pripadnika Armije BiH
koji su toga dana poinili oruani napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti,
mjetane sela Brajkovii i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na mjestu smrti.
BODRUI, (BRANKO) ZDRAVKO - mukarac, roen 28.03.1971., po nacionalnosti Hrvat,
iz Bugojna. Usmren u Bugojnu, tijekom srpnja 1993. godine.
BOGDAN, (ORE) IVAK - mukarac, roen 1945., po nacionalnosti Srbin, iz grada
Konjica, pripadnik HVO-a. Bio je aktivni sporta (bavio se streljatvom) i reprezentativac
bive Jugoslavije. Nakon zarobljavanja, zatoen je u logor Musala u Konjicu gdje su ga
okrutno ubili, 22.07.1993., pripadnici Armije BiH.
BOGI, (MIJO) JOZO - mukarac, roen 17.02.1961., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
BOJI, (NIKICA) ZDRAVKO - mukarac, roen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Vuipolje (opina Bugojno). Naen je objeen, koncem srpnja 1993. godine, nakon ega
ga je netko donio na groblje u Bristovima.
BOROVIKI, (FILIP) DRAGAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Poljani (opina
Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
BONJAK, IVO - mukarac, star preko 72 godine, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Orahova (opina Kiseljak). Ubili su ga (zaklali) pripadnici Armije BiH u selu Orahova. Tada
je ubijena (zaklana) i supruga mu Kata. Tijela ubijenog branog para su pronaena u selu
Orahova 23.04.1993. godine.
BONJAK, KATA - ena, stara oko 70 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Orahova (opina Kiseljak). Ubili su je (zaklali) pripadnici Armije BiH u selu Orahova. Tada je
ubijen (zaklan) i njen suprug Ivo. Tijela ubijenog branog para su pronaena u selu
Orahova 23.04.1993. godine.
BONJAK, MARINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a (zapovjednik
3. bojne brigade Ban Jelai iz Kiseljaka). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 16.06.1993.,
na podruju opine Kiseljak.
BONJAK, (IVO) MILICA - ena, stara 72. godine, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Mounj
(opina Vitez). Ubijena 07.09.1993., minobacakom granatom ispaljenom s poloaja
pripadnika Armije BiH, pri granatiranju sela.
BONJAK, STIPO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Crnia (opina Bugojno).
Zrtve
Ubijen koncem srpnja 1993., u selu Graanica (opina Bugojno).

BRDARI, (IVO) ANA - ena, stara 47 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Brdarii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993., u selu Drenovik
(opina Kakanj).
BRDARI, FRANJO - mukarac, roen 1947. po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarii
(opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik (opina
Kakanj).
BRDARI, (AUGUSTIN) FRANJO - mukarac, roen 1945., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Brdarii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 24.06.1993. godine.
BRDARI, (BOO) IVICA - mukarac, roen 1945., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Brdarii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik
(opina Kakanj).
BRDARI, (MARKO) JANJA - ena, stara 63 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Brdarii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH su je zlostavljali, a potom ubili, 13.06.1993.,
u selu Drenovik (opina Kakanj).
BRADARI, MARIJAN - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orlovac ? (opina
Jablanica). Pripadnici Armije BiH, ubili su ga masakriranjem, 02.07.1993., u selu Doljani.
BRDARI, (ANTE) MARKO - mukarac, star 63 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Brdarii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik
(opina Kakanj).
BRDARI, (PERO) MATO - muko dijete, star 16. godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Brdaria (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu
Drenovik (opina Kakanj).
BRADARI, (BOO) NENAD - mukarac, star 25. godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela elikovina (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 12.06.1993. godine.
BRDARI, ROBERT PEPINKO - mukarac, civil, star oko 17 godina, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Brdaria (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu
Drenovik (opina Kakanj).
BRDARI, STJEPAN - mukarac, roen 1946., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Brdarii
Kakanj).
BRADARI, (MARIJAN) STIPO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1958. u selu
Doljani (opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Ubili su ga u
selu Doljani (na prostoru zvanom Val u zaselku Krkae), opina Jablanica, 28.07.1993.,
pripadnici Armije BiH. Tijelo je nakon nekoliko dana izvaeno iz rjeice Doljanke (u
Spilicama) jer su ubojice, natjerali rtvu da skoi s litice visoke oko 30 m.
BRAJKOVI, JURE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zvirovii (opina apljina),
BREI, (STIPE) ILIJA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubijen na kunim
vratima od nepoznate osobe. Za ovo ubojstvo osumnjieni su pripadnici vojne postrojbe
Armije BiH zvani Zecovi koji su operirali na ovom podruju.
BREKALO, (IVAN) JOSIP - mukarac, roen 1939., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Grabovica (opina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu Grabovica
(skupa s jo 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
BREKALO, LUCA - ena, roena 1939. (Josipova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica,
iz sela Grabovica (opina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu
Grabovica (skupa s jo 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
BRKAN, IVAN - mukarac, civil, roen 1944., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kasapovii
(opina Novi Travnik). Od strane pripadnika Armije BiH ubijen 13.06.1993., u selu
Kasapovii.
BRKAN, PERO - mukarac, civil, roen 1936., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kasapovii
(opina Novi Travnik). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Kasapovii.
BRKANOVI, (STIPO) PERO - mukarac, roen 1928., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Vuipolje (opina Bugojno). Dana, 25.07.1993., ubili su ga Muslimani iz snajpera. Pokopan
je na groblju u Kandiji, 27.07.1993. godine.
BRKI, (SREKO) FRANJO - mukarac, roen 1970., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Zrtve
Dolac Bila (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., je uhien a potom ubijen u selu Rudnik Bila.
Prema izjavi jednog od svjedoka ubojica je Suad abanovi, pripadnik Armije BiH koji je
skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH toga dana poinilo oruani napad na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Dolac Bila i njihovu imovinu.
BRTAN, (JOZO) MARKO - mukarac, roen 14.03.1953., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
BRVENIKA, (JOZEF) JOZEF - mukarac, roen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Orahovica (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja ubili su ga,
17.05.1993., u selu Zaslivlje (opina Konjic) pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je
zapovjedao Fikret Prervljak.
BUHI, (DRAGUTINA) IVICA - mukarac, roen 1996., po nacionalnosti Hrvat, iz naselja
Obrenovci (opina Zenica). Poginuo 24.08.1993. godine, u Zaljama, a pokopan
24.08.1993., u Marosima (opina Vitez).
BUHI, (DRAGO) MARKO - mukarac, roen 04.01.1957., po nacionalnosti Hrvat, ivio u
selu Buhine Kue (opina Vitez), pripadnik HVO-a. Prije napada pripadnika Armije BiH na
selo Buhine Kue bio je ranjen. U vrijeme napada pripadnika Armije BiH (09.01.1994.) bio
je u kui, nije se mogao kretati te je uhien iv. Pripadnici Armije BiH su ga prerezali
motornom pilom tako da su odvojili gornji od donjeg dijela tijela. Gornji dio tijela je
pokopan 09.01.1994., a donji dio tek nakon mjesec dana.
BUHI, ZORAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat. Tijekom lipnja 1993., ubijen je
rasprskavajuim metkom ispaljenim iz snajperskog oruja sa poloaja pripadnika Armije
BiH.
BULAJI, JANJA - civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kiseljak (opina epe).
Pripadnici Armije BiH koji su 16.08.1993., izveli oruani napad na hrvatsko civilno
puanstvo sela Kiseljak, teko su je ranili, a preminula je nakon nekog vremena u
banjalukoj bolnici, usljed teine povreda.
BUZI, MILENKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, civil, iz Viteza. Pripadnici Armije BiH
ubili su ga, 22.05.1993., snajperskim hicem ispaljenim iz podruja sela Krevina (opina
Vitez).
BUZUK, JELKA - ena, civil, roena 1919., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kostajnica
(opine Konjic). Pri pokuaju evakuacije 06.07.1993., zarobili su je, maltretirali a potom
ubili, na podruju planine Bokevice, pripadnici Armije BiH. Ista sudbina je zadesila jo tri
ene.
CRNJAK, BRANKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
CRNJAK, PERICA - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
CVITANOVI, (MATE) ILIJA - mukarac, roen 23.11.1972., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Varvara (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993.,
pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvrili oruani napad na selo Uzdol, kada su na
brutalne naine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12
CVITKOVI, (JURO) MARKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1954. u gradu
Jablanici, pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Ubili su ga, u selu Doljani (kod
baraka na prostoru zvanom Strop), opina Jablanica, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
AVAR, MARIJAN GAVRO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ovina
(opina Busovaa). Tijekom 1993., u selu Ovina, ubio ga je pripadnik Armije BiH, Alija
(Edhema) Paji.
Zrtve
EURA, (IVICA) MATO - mukarac, roen 1960., po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga,
22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi badnjak na
podruje sela Grobina, Stinica, Zasina i Krianevo Selo, kada su ubili (uglavom
izmasakrirali), vei broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izruena hrvatskoj
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
OKARA, PERO - mukarac, roen 1951., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz Kaknja (opina
Kakanj). Tijekom lipnja 1993., prognali su ga, iz grada Kaknja tamonje muslimanske
civilne i vojne vlasti. Kao prognanik smjestio se u grad Vare. Pripadnici postrojbe Armije
BiH zvane Frkina jedinica brutalno su ga ubili poetkom studenog 1993., u gradu Vareu
(opina Vare).
OKLJAT, (ANTE) MARIJA - ena, roena 1929., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kandija
(opina Bugojno). Dana, 09.08.1993., otila je nakopati krumpira. Nakon to se nije vraala
par sati, otiao je mu po nju u pratnji muslimanske policije i naao je izmasakriranu.
OLI, RUA - ena, civil, roena 1921., u selu Doljani (opina Jablanica), po nacionalnosti
Hrvatica. Izmasakrirana, muena (razrezan joj je trbuh) i ubijena u selu Doljani (zaseok
Stupari), kod svoje obiteljske kue, 28.07.1993. Poinitelji su pripadnici Armije BiH.
OTA, MATO - mukarac, starosti oko 60 godina, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici
Armije BiH teko su ga ranili, 15.06.1993., na lokalitetu zvanom Busovake Staje (cca 15 km
jugozapadno od grada Busovae). Od posljedica ranjavanja preminuo je, 16.06.1993.
godine.
OVI, (MARKO) MATO - mukarac, roen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Veliki
Trnovci (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
OVI, (STJEPAN) MIJO - mukarac, roen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Poljana
(opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
ULJAK, MATIJA - ena, roena 1917. (Perina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela Grabovica (opina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu
ULJAK, (MIJAT) PERO - mukarac, roen 1913., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
URI, (STIPE) MLADEN - mukarac, roen 1972. u Janjcu (opina Zenica), po
nacionalnosti Hrvat. Poginuo je, 04.04.1993., u Busovai, a pokopan u Janjcu, 06.04.1993.
godine.
USTONJA, (IMO) JOZO - mukarac, roen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bitrani
UTURI, ANA - ena, Stipina supruga, civil, roena 1927., po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela Grahovii (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ustrijelili su je, rafalom iz automatskog
vatrenog oruja u vlastitoj kui pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani
napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Grahovii i njihovu
imovinu. Tada je pod istim okolnostima ubijen i njen suprug Stipo. Na pokojniinu tijelu
zamjeeni su tragovi paljenja. Pokojniino tijelo je pokopano 12.06.1993., na groblju u
selu Ovnak (opina Travnik.
UTURI, (DRAGAN) STIPO - mukarac, roen 1928., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Grahovii (opina Travnik), teki bolesnik. Dana, 08.06.1993., ustrijelili su ga, rafalom iz
automatskog vatrenog oruja u vlastitoj kui pripadnici Armije BiH koji su toga dana
poinili oruani napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela
Grahovii i njihovu imovinu. Tada je pod istim okolnostima ubijena i njegova supruga
Ana. Pokojnikovo tijelo pokopano je, 12.06.1993., na groblju u selu Ovnak (opina Travnik).
UTURI, IMUN - mukarac, roen 1903., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovii
(opina Travnik). Pripadnici Armije BiH su ga, tijekom lipnja 1993., prisilno odveli u selo
Ovnak i tu ubili tako to su ga objesili na banderu.
DADIK, (JURO) LUKA - mukarac, roen 1964., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Varea u
istoimenoj opini. Pripadnik postrojbe HVO-a zvane Bobovac. Pripadnici postrojbe
Armije BiH zvane Frkina jedinica zarobili su ga poetkom studenog 1993., te odmah,
nakon brutalnog zlostavljanja i muenja ubili.
DAMJANOVI, MAGDALENA - ensko dijete, stara 17 godina, civil, Hrvatica. Pripadnici
Armije BiH ubili su je, snajperskim hicem 1993. godine, na podruju grada Viteza (opina
Vitez).
DELIJA, IVKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici Armije BiH su ga,
22.12.1993., izmasakrirali (moe se rei da je preklan; od uha do uha) na podruju
Zrtve
Krianeva Sela )opina Vitez).

DELJAK (ANTE) STIPO - mukarac, roen 1963., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su
ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi badnjak
na podruje sela Grobina, Stinica, Zasina i Krianevo Selo, kada su ubili (uglavom
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
DIDAK, MARKO - mukarac, civil, starosti oko 45 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz naselja
Donja Bojna (grad Travnik). Dana, 04.06.1993., ubio ga je, ispred obiteljske kue u naselju
Donja Bojna nepoznati pripadnik Armije BiH. Pokojnikovo tjelo je pokopano na groblju u
naselju Donja Bojna.
DIDAK, (JURO) SLAVKO - mukarac, roen 1963., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz Travnika - Kraljeveva 3. Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici
DIJAKOVI, (ELJKO) KRUNO - mukarac, roen 19.09.1963., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Borovica (opina Vare). Pripadnici postrojbe Armije Bih zvane Frkina jedinica
brutalno su ga ubili, poetkom studenog 1993., u gradu Vareu.
DILBER, ANTO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
DILBER, (NIKICA) ANTO SVETAC - mukarac, roen 1945., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Graanica (opina Bugojno). Zarobljen je skupa s Ivanom Antunoviem na Crnikim
Podovima. Nakon nekog vremena njegov poslovoa, Salem ehi, hvalio se Ivanu da su
Antu ubili, govorei mu: Ubili smo onog Antu koga su zvali Svetac! U utorak 12.07.1994.
Antina supruga je identificirala njegov le na groblju Humac. Tom prilikom joj je reeno da
je njegov le naen u Vrbasu izmeu sela Zlavasti i Graanice.
DILBER, MIO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
DILBER, (PERO) ZDRAVKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Graanica (opina
Bugojno). Koncem srpnja 1993., ubijen je pred svojom kuom u Graanici.
DJAKOVI, (ANTE) BOO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (opina
Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja, u selu Maline (opina
Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo,
odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata,
DOGAN, (IVAN) MATO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1961. u selu Glogonica
(opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Muen i ubijen u selu
Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993. Poinitelji su
DOMI, (MARKO) ZORAN - mukarac, roen 1960., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
DRAGI, IVANKA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, roena 1947., ivjela na
DRENJAK, (TOMO) ANDRIJA - mukarac, roen 1921., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Grabovica (opina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u selu
DRENJAK, (ANDRIJA) DRAGICA - ena, roena 1953., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
Zrtve

DRENJAK, LJUBA - ena, roena 1932. (ivkova supruga), civil, po nacionalnosti
Hrvatica, iz sela Grabovica (opina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u
selu Grabovica (skupa s jo 31-im civilom - Hrvatom, stanovnikom sela Grabovica).
DRENJAK, MARA - ena, Andrijina supruga, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Grabovica (opina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu Grabovica
DRENJAK, (BLA) IVKO - mukarac, roen 1933., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
DRLJO, (ILIJA) ANDRIJA - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1947., iz sela
Trusine (opina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog
oruja pripadnici Armije BiH.
DRLJO, (KATA) ANTE TUNJO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1936., iz sela
Trusina (opina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina pripadnici
Armije BiH koji su u njega pucali iz vatrenog oruja.
DRLJO, (JAKOV) ANTO - mukarac, roen 1962., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zgoa
DRLJO, (JOZO) ANTO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1936., ivio na
podruju opine Konjic. Ubili su ga, na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine,
DRLJO, (ILIJA) FRANJO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1942., iz sela
Trusina (opina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog
DRLJO, (ANDRIJA) IVAN - mukarac, roen 1971., iz sela Trusina (opina Konjic),
pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja, ubili su ga (strijeljali), pripadnici
Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare kue iji je
vlasnik Ivan Drljo skupa s jo pet pripadnika HVO-a.
DRLJO, (PERO) IVAN - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1933. u selu Trusina
(opina Konjic), do travnja 1992., ivio je u Sarajevu. Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati,
iz vatrenog oruja pripadnici Armije BiH u selu Trusina (gdje se nalazio kao prognanik sa
svojom obitelji iz Sarajeva).
DRLJO, ILIJA - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1930., iz sela Trusine (opina
Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog oruja pripadnici
Armije BiH.
DRLJO, (IVAN) KATA - ena, civil, roena 1937. Ubili su je, u selu Trusina (opina Konjic),
16.04.1993. oko 9:00 sati, pripadnici Armije BiH, u vie navrata pucajui rafalno u nju iz
vatrenog oruja.
DRLJO, (MIO) KATA - ena, civil, roena 1918. Ubili su je, u selu Trusina (opina Konjic),
16.04.1993. oko 9:00 sati, pripadnici Armije BiH, u vie navrata pucajui rafalno u nju iz
vatrenog oruja.
DRLJO (TADIJA) MATO - mukarac, roen 1942., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVOa. Nakon predaje 25.03.1993., u Buturovi Polju, i odlaganja oruja teko su ga ranili iz
vatrenog oruja pripadnici Armije BiH (Sejdo Hakalovi i Zijo Padalovi). Nakon ljeenja u
jablanikoj bolnici premjeten je u Zenicu gdje je i umoren.
DRLJO, (ANDRIJA) TOMO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1926., iz sela
Trusina (opina Konjic). Ubili su ga 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz vatrenog
DRLJO, (IVAN) ZDRAVKO BOSANAC - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1963.,
iz sela Trusina (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja ubili su
ga (strijeljali), pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj)
ispred stare kue iji je vlasnik Ivan Drljo skupa s jo pet pripadnika HVO-a.
DRMI, (JOZO) ILIJA - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz naselja Krtina Mahala
(opina Vitez). Ubili su ga 07.09.1993., u naselju Krtina Mahala snajperskim hicem
DUJMOVI, (ILKAN) LJUBA - ena, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Glavica (opina
Bugojno). Ubijena prilikom evakuacije od svoje kue u pravcu sela Donjii. Nije poznato
gdje je pokopana.
DUJMUI, (DANKO) MIRKO - mukarac, civil, roen 1944., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Polje (opina Travnik). Ubili su ga 03.06.1993. oko 19:30 sati, u dvoritu obiteljske kue u
Zrtve
selu Polje granatom pripadnici Armije BiH. Pokojnikovo tjelo je pokopano nakon sedam
dana (10.06.1993.) u dvoritu u kojem je i ubijen, a uz nadzor pripadnika UNPROFOR-a.
DUJMUI, MIRKO - muko dijeta, civil, star tri godine, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Polje (opina Travnik). Poetkom mjeseca lipnja 1993., pronaeno je njegovo mrtvo tijelo
u selu Polje.
DUNDER, (ANDRIJA) ILIJA - mukarac, roen 1964., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Novakovii (opina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH masakriranjem su ga
ubili hladnim orujem, 24.01.1994., u selu Novakovii.
DUSPER, (ILIJA) JURE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Dana, 30.10.1993., s
jo est Hrvata - civila krenuo je iz grada u elji da napusti Bugojno. U podnoju brda
Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih est suputnika. Opravdano se sumnja da je
u izvrenju ovog zloina sudjelovao i Muris Kalajhodi zvani Murgo iz sela Gaja (opina
Bugojno).
DAJA, NIKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
DALTO, JELA - ena, roena 05.06.1950. (Stipina supruga), civil, po nacionalnosti
Hrvatica, iz sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH
koji su toga dana izvrili oruani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne naine ubili i
izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
DIDI, MARINKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1935., iz sela Vrci, o.
Konjic. Ubijen je 23.03.1993., u selu Vrci dok je sjedio u svojoj obiteljskoj kui.
DOLAN, ANTE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Rumboci (opina Prozor/
Rama), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 25.10.1992., u Prozoru.
OPO, (STJEPAN) MIRKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1966., iz sela
Prijeslop/Podhum (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Muki su ga ubili (iz zasjede),
23.03.1993., u selu Gostovii (opina Konjic) pripadnici Armije BiH.
OPO, STJEPAN - mukarac, civil, roen 1924., po nacionalnosti Hrvat, ivio na podruju
opine Konjic. Ubili su ga na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici
Armije BiH.
OPO, (PERO) ZVONIMIR - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1971., iz sela
Prijeslop/Podhum (opina Konjic) pripadnik HVO-a. Uhitili su ga, razoruali i ubili, u kui
tetke Jele Raji u selu Gostovii (opina Konjic), 23.03.1993., Sejdo Hakalovi i Zijo
Padalovi (pripadnici Armije BiH, po nacionalnosti Muslimani iz sela Gostovii, opina
Konjic). Prilikom ovog zloina poinitelji su teko ranili Jelu Raji - tetku umorenog
Zvonimira.
ERI, (IVO) DRAGO - mukarac, roen 1958. pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela ukle (opina Travnik). Ubili su ga u selu ukle, 08.06.1993., pri pokuaju obrane i
zatite civilnog puanstva sela ukle, pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili
oruani napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela ukle i njihovu
imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano u selu ukle, u blizini seoskog rezervoara za
vodu.
ERKAPI, DRAGAN - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
FILIPOVI, (DAVORIJE) MARKO - mukarac, star 45 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela ivalji (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 14.06.1993. godine.
FILIPOVI, (IMO) LJUBAN - mukarac, star 21 godinu, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jas.
Bitrani (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.06.1993. godine.
FILIPOVI, (IVO) SMILJAN - mukarac, star 25 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Vukanovii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 10.06.1993. godine.
FRANJI, (IVO) BLAKO - mukarac, roen 1953., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Kovai (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik
(opina Kakanj).
Zrtve
FRLJI, DRAEN - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krtine (opina Vitez).
Ubijen 20.06.1993., u selu Krtine gelerima granate koju su na to selo iz runog bacaa
ispalili pripadnici Armije BiH.
GAGRO, (PERO) MILJENKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1954. u selu
Risovac (opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi. Muen i
ubijen (izmasakriran) u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada,
28.07.1993. Poinnitelji su pripadnici Armije BiH.
GALI, (PETAR) DINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1971. u selu Posuki
itluk (opina Posuje), pripadnik HVO-a. Ubili su ga na lokaciji zvanoj Strop (opina
Jablanica), 13.11.1993., pripadnici Armije BiH.
GALI, (LUKA) IVO - mukarac, roen 1928. civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela ukle
(opina Travnik). Ubili su ga ispred obiteljske kue u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici
Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na civilno puanstvo hrvatske
nacionalnosti, mjetane sela ukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na
nepoznatom mjestu.
GALI, ZORAN - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
GAVRANOVI, (FRANE) LJUPKO LJUBAN - mukarac, star oko 55 godina, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Graanica (opina Bugojno). Ubijen je koncem srpnja 1993., u
selu Graanica.
GAVRANOVI, (STIPAN) PAVO - mukarac, civil, roen 1966., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Graanica (opina Bugojno). Ubijen je koncem srpnja 1993., u selu Graanica.
GAVRI, (STOJAN) PERO - mukarac, roen 1958. po nacionalnosti Hrvat, iz sela Lug
(opina Bugojno). Poginuo u srpnju 1993., pokopan u Sultanoviima (opina Uskoplje).
GAZIBARI, (MARKO) DRAGAN - mukarac, star oko 20 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela ukle (opina Travnik). Tijekom lipnja 1993., teko je ozlijeen, na podruju opine
Travnik, projektilima ispaljenim iz mitraljeza sa poloaja pripadnika 3. Korpusa Armije BiH.
Usljed nedostatka lijenike pomoi i blokade prometnica (od strane pripadnika Armije
BiH) preminuo je nakon cca 10 sati vremena.
GAZIBARI, MARA - ena (Perina supruga), roena 1925., civil, po nacionalnosti Hrvatica,
iz sela ukle (opina Travnik). Ubili su je ispred njene kue u selu ukle, 08.06.1993.,
pripadnici 3. Korpusa Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela ukle i njihovu imovinu. Sumjetani su
pokojniino tijelo unijeli u njezinu kuu, a pripadnici Armije BiH su kuu potom zapalili.
GAO, DANICA - ena (Zvonkina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz grada
Travnika. Ubili su je, 19.04.1993. (ponedjeljak), u njenom stanu (kod ulaznih vrata) iz
vatrenog oruja pripadnici Armije BiH.
GAPER, (STIPAN) JAKOV - mukarac, roen 1929., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Jablanje (opina Bugojno). Ubijen je, 19.07.1993., kao zarobljenik u Odaku. Za ovaj zloin
odgovoran je Semin Rustempai, zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na
podruju sela Jablanje.
GAPER, (NIKO) MARKO - mukarac, roen 1929., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje
(opina Bugojno). Ubijen je, 19.07.1993. Za ovaj zloin odgovoran je Semin Rustempai,
zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na podruju sela Jablanje.
GLIBO, JOSIP - mukarac, roen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ljubunci (opina
Prozor/Rama), pripadnik HVO-a. Ubili su ga iz zasjede, 23.10.1992., u blizini grada Prozora
GLIBO, ZORKA - ena, roena 10.10.1938. (Markova supruga), civil, po nacionalnosti
GOJANOVI, FINKA - ena, civil, starosti oko 72 godine, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela Grahovik (opina Travnik). Dana, 06.06.1993. oko 15:45 sati, ubili su je u njenoj kui
pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Grahovik i njihovu imovinu.
GOLUBOVI, (ZVONKO) ELJKO - mukarac, roen 28.08.1958., po nacionalnosti Hrvat,
Zrtve
iz Jajca, pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okraja voenog u selu

GOTOVAC, (ANDRIJA) STJEPAN - mukarac, roen 1945., civil, po nacionalnosti Hrvat,
ivio na podruju opine Konjic. Ubili su ga na podruju opina Konjic, tijekom 1993.
GRABOVAC, ANKICA - ena (Antina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica,, iz sela
antii - zaseok Buhine Kue (opina Vitez). Pripadnici Armije BiH ubili su je u neposrednoj
blizini njene kue, 09.01.1994. godine.
GRABAVAC, (ANTO) DANIJEL - muko dijete, staro jednu godinu, civil, po nacionalnosti
Hrvat, iz zaseoka Buhine Kue u selu antii (opina Vitez). Ubili su ga, 09.01.1993., u
neposrednoj blizini roditeljske kue pripadnici Armije BiH.
GRABOVAC, FABIJAN - mukarac, roen 01.01.1967., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz Bugojna. Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvrili
oruani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne naine ubili i izmasakrirali 41 osobu
hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
GRABOVAC, (ANTE) IVO - mukarac, roen 1929., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Rosulje
(opina Bugojno). U noi 06./07.09.1993., odveli su ga nepoznati pripadnici Armije BiH.
Sutradan je pronaen u Mlavi, djelomice potopljen u vodu, s prostrijeljenom
slijepoonicom. Ivo je bio jedini mukarac - Hrvat koji je nakon muslimanske agresije
ostao ivjeti u ovom selu koje je bilo iskljuivo nastanjeno Hrvatima, tako da u selu vie
nema Hrvata.
GRABOVAC, (MARKO) NEDELJKO - mukarac, roen 1966., civil (?), po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Krianevo Selo (opina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH
koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi badnjak na podruje sela Grobina, Stinica,
Zasina i Krianevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), vei broj Hrvata (civila i
pripadnika HVO-a) iz Krianevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu
(u selu Poulica, opina Vitez), uz jo 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od
kojih je samo 15 identificirano.
GRABOVAC, NIKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna, odvele su ga koncem
srpnja uniformirane osobe na sasluanje u prostorije muslimanske civilne policije (MUP
BiH) u Bugojnu. Odveden je iz podruma zgrade u kojoj je stanovao i proveden kroz
crkveno dvorite a usmren je u parku ispred BiH banke. Tijelo mu je lealo tu nekoliko
dana nakon ega je premjeteno iza ljunkare kod ciglane. Nakon 15 dana le je
identificiran i pokopan. Odgovornost za njegovu smrt snosi naelnik MUP-a Senad
Dautovi.
GRAHOVAC, ANTO - mukarac, roen 1952., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga,
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
GRBAVAC, STIPO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Crnia (opina Bugojno).
Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Graanica (opina Bugojno).
GRGI, ANA - ena, roena 1917., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Zimia (opina
Visoko). Ubila su je etvorica pripadnika Armije BiH (Ramo Belija, Raid Dafi zvani
Rako, Namir Meetovi i Abdulah Matoruga zvani Avdica). Prije smrti su je zlostavljali i
muili. Ubijena je, 14.11.1993., skupa s kerkom Fridom i zetom (Fridinim suprugom)
Jurom Blaevi.
GRGI, ANTO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Snajperskim hicem
ubili su ga pripadnici Armije BiH, sredinom 1993., na Bobaima.
GRGI, MLADEN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca, pripadnik HVO-a. Ubijen
(izmasakriran) 09.01.1994., u selu Buhine Kue (opina Vitez).
GRLI, (IVICA) NIKICA - mukarac, roen 13.04.1952., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna.
Ubijen je iz puke u podrumu kue Branka Juria 23.07.1993., zajedno sa obitelji Mro.
Vieno je njegovo mrtvo tijelo, nakon toga je uklonjeno i nije poznato gdje je zakopano.
Odgovornost za njegovu smrt snose pripadnici postrojbe Zecovi koji su djelovali na tom
podruju. Na vozilu kojim su se vozili bio je natpis: Bog oprata, Zecovi ne!
GRNJAA, (ILIJA) MATO - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grnjae
Zrtve
(opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH brutalno su ga ubili, 13.06.1993. godine.

GROZNICA, (JURO) ANDRIJA - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Sovii (opina Jablanica), do smrti je radio kao pripadnik policije u policijskoj postaji
Jablanica. Ubili su ga u selu Doljani (kod mosta na rjeici Doljanka u zaselku Baii), opina
Jablanica, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
GRUBEA, MARA - ena, roena 01.05.1943. (Pavina supruga), civil, po nacionalnosti
GRUBEI, ANA - ena (Mijina supruga), po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Oselite
(opina Busovaa). Pripadnici muslimanske civilne policije (MUP BiH) iz sela Bukovci
(opina Busovaa), brutalno su je ubili hladnim orujem (izboli noem), 02.02.1993. Skupa
s njom je ubijen, na isti nain, i njen suprug Mijo.
GRUBEI, MIJO - mukarac, (Anin suprug), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Oselite
(opina Busovaa). Pripadnici muslimanske civilne policije (MUP BiH) iz sela Bukovci
(opina Busovaa), brutalno su ga ubili hladnim orujem (izboli noem), 02.02.1993. Skupa
s njim je ubijena, na isti nain, i njegova supruga Ana.
GUDELJ, (FRANJO) DRAGAN - mukarac, roen 1957., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Krianevo Selo (opina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su
izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi badnjak na podruje sela Grobina, Stinica, Zasina i
Krianevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), vei broj Hrvata (civila i pripadnika
HVO-a) iz Krianevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu
Poulica, opina Vitez), uz jo 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je
samo 15 identificirano.
GVOZDEN, JADRANKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti, iz grada Bugojna.
Jedan od 26 Hrvata iz tzv. Bugojanske grupe uhienih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu
od strane pripadnika Armije BiH. Ovoj skupini uhienih Hrvata se, pod kraj 1993., gubi
svaki trag. Temeljem izjava svijedoka poznato je da su uhienici brutalno fiziki i psihiki
mueni a prema neslubeni informacijama s muslimanske strane (svibanj/lipanj 1996.)
nitko od njih nije iv. Prema nekim navodima nakon neodreenog vremena ubijen je
(brutalno pretuen do smrti) u prostorijama Privredne banke Bugojno pred ostalim
Hrvatima s kojima je bio zatoen.
GVOZDEN, (IVO) JOSIP - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Glavica (opina
Bugojno). Poginuo je, koncem srpnja 1993. Pokopan na groblju Biljeg u Glavicama.
HARAMBAI, FANIKA - ena, po nacionalnosti Hrvatica, navodno roena u Vrbanji,
ivjela u Graanici (opina Bugojno). Ubijena je u selu Graanica, koncem srpnja 1993.
Pokopana u selu Sultanovii (opina Uskoplje).
HERCEG, JAKOV - mukarac, civil, starije starosne dobi, po nacionalnosti Hrvat. Tijekom
lipnja (?) 1993. godine, ubili su ga (zaklali) pripadnici postrojbe Armije BiH zvane El
Mudahid, na podruju opine Travnik.
IKI, (MILE) DUKO - mukarac, roen 1944., pripadnik HVO-a. Uhitili su ga (skupa sa jo
osam pripadnika HVO-a i etiri pripadnika radnog voda civilne zatite), 05.09.1993., na
prostoru prve borbene linije u selu Brdo (opina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga
nakon razoruavanja odveli (skupa sa ostalim uhienicima) u selo Han Bila (opina
Travnik) gdje su ga zatoili, a potom muili i ubili.
IKI, (PETAR) MLADEN - mukarac, roen 1939., pripadnik radnog voda civilne zatite, po
nacionalnosti Hrvat. Uhitili su ga (skupa sa jo osam pripadnika HVO-a i etiri pripadnika
radnog voda civilne zatite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo
(opina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoruavanja odveli (skupa sa
ostalim uhienicima) u selo Han Bila (opina Travnik) gdje su ga zatoili, a potom muili i
ubili.
ILI, (VINKO) DAVOR - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, ivio u selu Kostajnica (opina
Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon zaroblajvanja ubili su ga (premda je bio ranjen),
09.05.1993., na planini Bokevici (opina Jablanica), pripadnici Armije BiH.
ILI, (ANTE) ILIJA - mukarac, civil, roen 1915., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Mrkosovice (opina Konjic). Ubio ga je u selu Mrkosovice (pokraj njegove obiteljske kue),
01.05.1993., Hikmet Lipovc, pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Neretvica kojom je
zapovjedao Hasan Hakalovi.
ILI, MARINKO - mukarac, star 19. godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovai
(opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH su ga ubili, 13.06.1993., na prostoru opine Kakanj.
Zrtve
ILI, MIJA - ena, civil, roena 1914., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Mrkosovice (opina
Konjic). Ubili su je, 01.05.1993., u selu Mrkosovice (dok je pomagala oko sahrane jedne
umrle ene) pripadnici postrojbe Armije BiH zvane Neretvica kojom je zapovjedao
Hasan Hakalovi.
IVANKOVI, (JURO) ANA - ena, civil, roena 1936., iz sela Trusina (do 1992. godine,
ivjela je u Sarajevu, u naselju Otes, a po izbijanju ratnih sukoba u tom naselju dolazi sa
muem u njegovo rodno selo Trusina). Ubili su je u selu Trusina (opina Konjic),
16.04.1993. oko 9:00 sati, pripadnici Armije BiH koji su u nju rafalno pucali, u vie navrata,
iz vatrenog oruja.
IVANKOVI, (ANTE) MIRKO - mukarac, civil, roen 1935., po nacionalnosti Hrvat, iz
grada Konjica. Ubili su ga, 20.04.1993., u gradu Konjicu pripadnici Armije BiH.
IVANKOVI, (ILKO) MIRKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, ivio na podruju
opine Konjic. Ubili su ga na podruju opina Konjic, tijekom 1993., pripadnici Armije BiH.
IVANKOVI, ZLATKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici
Armije BiH ubili su ga, 16.04.1993., kada su na patrolu HVO-a, kojoj je pripadao imenovani,
na punktu kod katolikog groblja u gradu Vitezu (a vis vis sela Ahmia), iz zasjede
otvorili paljba. Ovo ubojstvo je bilo i razlogom (kap koja je prelila au) otpoinjanja
otrih oruanih sukoba izmeu Muslimana i Hrvata na irem podruju Lavanske doline.
IVANKOVI-GRGI, (ANTE) ILIJA - mukarac, civil, roen 1926., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Trusina (opina Konjic). Do 1992. godine, ivio je u Sarajevu, u naselju Otes, a po
izbijanju ratnih sukoba u tom sarajevskom naselju dolazi sa suprugom u svoje rodno selo
Trusina. Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, ispred njegove obiteljske kue, pripadnici
Armije BiH.
IVANOVI, ANTE - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bistrica (opina Gornji
Vakuf/Uskoplje). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 23.01.1993., a potom muili i
izmasakrirali.
IVI, (BLA) BLA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. 30.10.1993., s jo est
Hrvata - civila krenuo je iz grada u elji da napusti Bugojno. U podnoju brda Gorica ubijen
je hicem u potiljak skupa sa svih est suputnika. Opravdano se sumnja da je u izvrenju
ovog zloina sudjelovao i Muris Kalajhodi zvani Murgoiz sela Gaja (opina Bugojno).
IVKOVI, VINKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
ITUK, (ANTE) JOZO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grabovica (opina
Mostar). Ubili su ga, 30.07.1993., na lokalitetu Ominje (na podruju sela Grabovica), dok je
radio na njivi, snajperskim hicem pripadnici Armije BiH sa svog poloaja (od Ramljakovi
kua).
JAKAEVI, (PEJO) ELJKO - mukarac, roen 16.06.1970., po nacionalnosti Hrvat, iz
JAKI, FRANJO - mukarac, civil, roen 1924., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline
(opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhien je (skupa sa Matom Kramar) na lokaciji zvanoj
Crvene stijene dok se je sa skupinom od 13 civila pokuavao evakuirati u pravcu sela
Radonjii a iz prostora sela Maline kojega su, tog dana, oruano napali pripadnici Armije
BiH. Predpostavlja se da su uhienici istog dana i ubijeni.
JAKOVLJEVI, (MARKO) ILIJA - mukarac, roen 12.10.1962., po nacionalnosti Hrvat, iz
JANKOVI, (STIPO) DALIBOR - mukarac, roen 1973., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a, iz sela Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja
uhitili su ga, u selu Maline (opina Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli
Zrtve
oruani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu ga strijeljali skupa s vie od 30
JANKOVI, (FRANE) STIPO - mukarac, civil, star preko 30 godina, po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja uhitili
su ga, u selu Maline (opina Travnik), pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani
napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu ga strijeljali skupa s vie od 30
JANKOVI, (MARKO) VINKO - mukarac, roen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). Ubili su ga u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije
BiH koji su toga dana poinili oruani napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti,
mjetane sela ukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo pokopano je, 09.06.1993., u
blizini ugostiteljskog objekta (u selu ukle) iji je vlasnik Luka Gali.
JERKI, (MARKO) STIPO - mukarac, roen 1962., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Riice (opina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992.,
JERKOVI, (TOME) BRUNO - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Janjac
(opina Zenica). Mukarac, Hrvat po nacionalnosti. Poginuo 22. 07.1993., u selu Budiiima
(opina Novi Travnik). Istog dana je pokopan u Novom Travniku.
JERKOVI, (STIPO) NIKICA - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a (brigada Jure Franceti). Uhitili su ga (skupa sa jo osam pripadnika HVO-a i etiri
pripadnika radnog voda civilne zatite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu
Brdo (opina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoruavanja odveli (skupa sa
ostalim uhienicima) u selo Han Bila (opina Travnik) gdje su ga zatoili, a potom muili i
ubili.
JERKOVI, (JOZE) ZORAN - mukarac, roen 1961., po nacionalosti Hrvat, iz sela Janjac
(opina Zenica). Ubijen je, 08.01.1993., u Busovai. Pokopan je, 08.01.1993., u Topaloj
(opina Vitez).
JEZERI, (MATO) DRAGO - mukarac, roen 26.02.1971., po nacionalnosti Hrvat, iz
JEZIDI, FRANJO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
JEZIDI, (STIPE) IVICA - mukarac, roen 1948., po nacionalnosti Hrvat, iz sela aulije
(opina Bugojno). Njegov brat Nikica ga je naao, 24.08.1993., izgorena u kui brata Marka
(ne zna se toan datum smrti). Pokopan je u selu aulije.
JEZVI, (IVAN) TONI - mukarac, roen 1974., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a.
Zarobili su ga, s jo 29 pripadnika HVO-a, pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na podruju
sela Buhine Kue (opina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
JONJI, FRANJO - mukarac, roen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz Zenice. Pripadnici
Armije BiH ubili su ga, 10.06.1993., na prostoru opine Zenica.
JOSIPOVI, (PERO) MARKO - mukarac, roen 1934., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Brajkovii (opina Travnik). Ubili su ga, u neposrednoj blizini vlastite kue (na lokaciji
zvanoj Majdan, iznad crkve) u selu Brajkovii, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su
toga dana poinili oruani napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane
sela Brajkovii i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano u dvoritu njegove kue.
JOSIPOVI, (IVAN) TOMISLAV - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1974. u selu
Doljani (opina Jablanica), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, u selu Doljani (opina Jablanica),
JOZAK, ANTE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnik PU Travnik. Ubio ga je
(metkom ispaljenim u lea), u Travniku, Dragan Belji - pripadnik postrojbe Armije BiH
zvane Meii.
Zrtve
JOZI, (JURO) PETAR PERO - mukarac, civil, roen 1938., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Pokojite (opina Konjic). Nakon brutalnog premlaivanja ubijen (izmasakriran) u selu
Pokojite (opina Konjic), 04.08.1993. Poinitelji su pripadnici Armije BiH.
JUGOVI, (STIPO) PAVA - ena, roena 1947., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
ubili su je snajperskim hicem, 04.09.1993. oko 15:00 sati u njenoj kui, dok je loila vatru.
JUKI, (ANTE) ANICA - ena (supruga Stjepanova), civil, roena 1920., po nacionalnosti
Hrvatica, iz sela Jukii (opina Konjic). U blizini sela Rasti (opina Konjic), u kojem
uglavnom ive Muslimani ubijena je, 17.04.1993., nakon stranog zlostavljanja i muenja
(na njenom tijelo je nadostajala glava koja je naknadno pronaena u oblinjem grmlju).
JUKI, (ANDRIJA) ILIJA - mukarac, roen 1941., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Donja Borovica (opina Vare). Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica
brutalno su ga ubili, poetkom studenog 1993., u gradu Vareu.
JUKI, (STIPE) IVICA - mukarac, roen 1968., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga,
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
JUKI, (DANE) STJEPAN - mukarac, civil, roen 1924., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Jukii (opina Konjic). U blizini sela Rasti (opina Konjic), u kojem uglavnom ive
Muslimani ubijen je, 17.04.1993., nakon stranog zlostavljanja i muenja (na njemu je
loena vatra a potom je spaljen).
JUKI, (MARKO) ARKO - mukarac, roen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Boganovci (opina Bugojno). Ubijen je koncem srpnja 1993., na prostoru opine Bugojno.
Pokopan je u selu Sultanovii (opina Uskoplje), na mjesnom groblju.
JUNI, ZDRAVKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
JUREVI, DANIJELA - ensko dijete, stara devet mjeseci, civil, po nacionalnosti Hrvatica,
iz grada Novog Travnika. Ubili su je, 04.09.1993., minobacakom granatom pripadnici
Armije BiH, pri granatiranju Novog Travnika.
JUREVI, (NIKO) DRAGAN BUCO - mukarac, starosti oko 22 godine, po nacionalnosti
Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Postinje (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga, u
selu Maline (opina Travnik), pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oruani napad
na selo Maline.
JUREVI, (JOZE) LJUBAN - mukarac, roen 1966., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili
JUREVI, STIPICA - mukarac, roen 1969., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Poulica
(opina Vitez), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga masakriranjem ubili u
Krianevu Selu, 22.12.1993. Tijelo je bilo zakopano u masovnoj grobnici na Crvenoj zemlji
u selu Poulici. Identificiran je samo po dijelovima odjee nakon 40 dana.
JUREVI, STIPO - mukarac, roen 17.11.1968., civil, po nacionalnosti Hrvat,
fotoreporter (radio za Hrvatski list), iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja. Poginuo 21.11.1993., u
blizini sela Vrci (opina Gornji Vakuf/Uskoplje) pri eksplozije minobacake granate
ispaljene s poloaja pripadnika Armije BiH.
JURANOVI, (NIKO) IVO - mukarac, roen 1957., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVOa. Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 23.01.1994., na predjelu Boria (selo Lovnica u
opini Zavidovii), a potom masakriranjem ubili (odsjeen spolni organ, poupani svi
nokti s prstiju ruku, noem probijani zglobovi na prstima ruku, usta rasjeena s obje strane
sve do uiju).
JUREI, (IVO) VINKO - mukarac, roen 1951., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su
Zrtve
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.

JURII, JOZO - Hrvat, iz sela Lug (op. Tomislavgrad), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije
BiH ubili su ga kod Prozora, 25.10.1992. godine.
JURI, ANICA - ena, roena 1906., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Ljubunci zaseok Jurii (opina Prozor/Rama). Ubio ju je Zajim Hero, pripadnik Armije BiH,
24.06.1993., u obiteljskoj kui iz vatrenog oruja.
JURI, ANICA - ena, roena 1933., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Doljani (opina
Jablanica). Pripadnici Armije BiH ubili su je u selu Doljani, 28.07.1993. godine.
JURI, DELFA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na podruju opine Konjic.
Na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine, ubili su je pripadnici Armije BiH.
JURI, (JURO) DRAGAN - mukarac, roen 1975., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
(opina Kakanj).
JURI, (MATO) DRAGICA - ena, civil, roena 1949., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Repovica (opina Konjic). Smrtno stradala u selu Repovica, 22.07.1993. godine. Poinitelji
su pripadnici Armije BiH.
JURI, (IVO) IVO - mukarac, roen 1974., iz sela Maline (opina Travnik). Skupa za
Zoranom Matoeviem ubijen je, iz zasjede, sa barikade Armije BiH, na raskriju puta za
Guu Goru, 16.03.1993.
JURI, (ILIJA) JOZO - mukarac, civil, roen 1931., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gorani
(opina Konjic). Ubili su ga, 25.03.1993., u selu Gorani pripadnici Armije BiH, dok je sjedio
u svojoj obiteljskoj kui.
JURI, (STJEPAN) JURO - mukarac, civil, roen 1941., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
(opina Kakanj), skupa sa svoja tri sina Stjepanom (25), Ljubomirom (21) i Draganom (18) i
jo 12 Hrvata, stanovnika sela Kovai.
JURI, (JURO) LJUBOMIR - mukarac, roen 1972., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Kovai (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik
(opina Kakanj).
JURI, (PAVO) MARINKO - mukarac, roen 1974., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovaa
Kakanj).
JURI, (MIJO) MARKO - mukarac, roen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Holjania
(opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na prostoru opine Kakanj.
JURI, (DRAGE) MATEA - ensko dijete, stara 2 godine, po nacionalnosti Hrvatica.
Ustrijeljena u automobilu marke FORD-ESKORD registracije ZE 812-25. Pogoena je sa 17
metaka (rafal) sa udaljenosti od cca 10 metara. Tom prilikom je majka male Mateje, S.J.,
teko ranjena. Ovaj zloin poinili su u Zenici, u ulici Slavie Vajnera ie, pripadnici 7.
muslimanske brigade, 3. korpusa (zvanog i Zeniki) Armije BiH.
JURI, (VLADO) MLADEN - mukarac, roen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Podoraac (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon zarobljavanja, ubili su ga pripadnici
Armije BiH, u obiteljskoj kui u selu Podoraac, 24.04.1993. godine.
JURI, NOVKA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela antii - zaseok Buhine Kue
(opina Vitez). Zarobili su je pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na podruju sela Buhine
Kue (opina Vitez). Od tada joj se gubi svaki trag.
JURI, (JURO) STJEPAN - mukarac, roen 1968., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
(opina Kakanj).
JURI-KRNJI, (JOZO) JAGODA - ena, roena 1952., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela Kovai (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993., u selu Drenovik
(opina Kakanj).
JURII, (MARIJAN) JEENKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Srijete (opina
Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
JURII, JOSIP - mukarac, star 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela enkovii
(opina Novi Travnik). Ubili su ga, na kunom pragu, pripadnici Armije BiH, 09.06.1993.
Skupa s njim je ubili su i njegova sina Zdravka. Predpostavlja se (prema izjavama
svijedoka) da ih je ubio Mustafa Perenda.
JURII, (MARKO) NIKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grgii (opina
Bugojno). Ubili su ga pripadnici Armije BiH, sredinom 1993., u selu Grgii.
JURII, (ANTE) VINKO - mukarac, roen 26.01.1942., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Zrtve
Grgii (opina Bugojno). Ubijen je 11.07.1993., nedaleko svoje kue. Pokopan je u groblju
u aulijama.
JURII, (JOSIP) ZDRAVKO - mukarac, civil, star 23 godine, Hrvat, iz sela enkovii
(opina Novi Travnik). Ubili su ga, na kunom pragu, pripadnici Armije BiH, 09.06.1993.
Skupa s njim ubili su i njegova otca Josipa. Opravdano se predpostavlja (prema izjavama
svijedoka) da ih je ubio Mustafa Perenda.
JUTANDA, (URO) DRAENA - ena, roena 1962., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Buhine Kue (opina Vitez). Pripadnici Armije BiH, ubili su je (izmasakrirana), 09.01.1994., u
njezinoj kui, u selu Buhine Kue.
A-J |K-P|R-?
Svjedocenja
SVJEDOENJA
1|2|3|4
ISKAZI RTAVA/SVJEDOKA I OEVIDACA O STRADANJU HRVATA S PODRUJA BOSNE I
HERCEGOVINE TIJEKOM MUSLIMANSKO-HRVATSKOG SUKOBA (1992/1994)
BUGOJNO
A) LOGORI, MUILITA
Pripadnici Armije BiH su, koncem srpnja 1993., osnovali nekoliko logora i zatvora u kojima
su muili i zlostavljali zatoene Hrvate. Donosimo nekoliko ulomaka iz izjava zatoenika:
1. Kulturno sportski centar
(Hrvat, roen 1942., pripadnik HVO-a)
(...) Prvo sam doveden u KSC (Kulturno sportski centar). Ja sam bio u civilu jer su nam sve
uniforme opljakane. Odmah sutradan sam odveden na rad. Namjerno su nam na
pozornicu razbacali nekakvo smee. Rekli su nam: Za minut ili dva da je ovo sve
oieno! Nas sedam ili osam se nalo u tom krugu. Kako smo istili tako su nas oni tukli
kundakom, palicom, akom, nogama...
Sutradan smo ili na ienje prostorija. Mislim da taj dan nikad neu zaboraviti jer je to
bilo vie nego grozno! Istjerali su nas u jednu prostoriju da istimo i dok sam meo
dvoranu, kako sam se nagnuo ispala mi je krunica. Ovaj straar je vidio kri, krunicu i pitao:
ta je ovo? Rekao sam: Pa, krunica!? Strgao mi je to s vrata i bacio na smee. Meni je to
jako teko bilo jer sam bio iz jedne kranske obitelji. U mojoj obitelji imaju dva sveenika.
To mi je bilo toliko teko, tee nego udarci koje sam dan prije dobio. Otiao sam na drugu
stranu jer tu nisam nikako mogao mesti. To sam zaobiao i produio dalje. Kako je tu bilo
nekakvo staklo, poao sam da metem to staklo jer sam malo dalje vidio baenu krunicu,
kriomice sam je uzeo, a jedan od vojnika je vidio da sam ja neto stavio u dep. Doao je
kod mene i pitao: ta si to stavio u dep? Kako me tada udario..! Udario me rukom ispod
oka. Kasnije sam saznao da je taj straar karatista. Znam samo da ga zovu Dipsi. Kasnije je
on meni rekao da sam taj trenutak jako dobro proao i da me htio ubiti.(...)
U toj maloj prostoriji bila su 22 ovjeka, tako da nismo mogli ni sjesti, a kamo li lei. U KSC
doveden sam 22.07.1993., a doveli su nas neki uniformirani Muslimani. Neki njihov
zapovjednik je jednostavno upao u moju kuu i odveli su me. U tom trenutku moja majka,
u 81. godini ivota, gledala je hoe li me ili ne ta petorica ubiti. Ta prostorija je imala tu
kabinu i prostor gdje se ostavlja garderoba. U KSC-u sam ostao oko 10 dana. Tu nas je
ispitivao jedan Musliman zvani ugum iz Bugojna. Prije ga nisam poznavao, mislim da je
po zanimanju pravnik. U KSC-u smo morali dati izjavu. (...)
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/svjedocenja.htm (1 of 31) [24.5.2008 17:58:24]
Svjedocenja
Iskaz pisan 13.05.1994.

2. Salon namjetaja
Hrvat, roen 1972. godine, policajac
Zarobljeni smo u Bugojnu u hotelu 24.07.1993. Odatle smo odvedeni u Salon namjetaja
u Bugojnu. Tu smo proveli sedam dana, a bilo nas je oko 90, HV pripadnika oko 50, VP i
nas 30 pripadnika MUP-a. U tih sedam dana dogaalo se svata! Uvjeti su bili grozni! Vode
je bilo do koljena. Prva tri dana nisu nam dali nita jesti dok nije doao fra Bruno i sestra
Pavka koji su nam donijeli deka i konzervi. Tako smo tek poslije tri dana jeli. Tu smo vrili
veliku i malu nudu.
Prostor gdje smo mi bili je podrumsko skladite salona. Stavljali smo pakete od namjetaja
i na njima leali. Sve uniforme su skinuli s nas. Tako da poslije 3 ili 4 dana nismo imali to
obui dok nisu doli civili. Oni su skidali s nas uniforme i davali nam neke svoje majice,
izme... Tu smo proveli sedam dana, a bilo je najgore. Bilo je izvoenje naveer, tue,
maltretiranja...
iskaz pisan 14.05.1994.
Hrvat, roen 1993. godine, civil
(...) Muslimani su nas doveli u dvoranu gimnazije tada je u podrumu bila zatoena naa
vojna policija. Njih su najvie tukli. Kasnije su ih prebacili u Salon namjetaja. I mi smo
nakon oko 7 dana isto prebaeni tamo. Tu sam prenoio dvije noi. Svake veeri su izvodili
ljude i tukli ih metalnim ipkama. Poginulo je od tue, koliko ja znam, etiri-pet ljudi.
Imena im ne znam. To se dogodilo prije nego to smo mi doli. Salon namjetaja je bila
velika mrana prostorija, a voda je curila odnekud pa je bilo na podu oko 10 cm vode. Tu
je nas Hrvata bilo preko 150. (...)
(...) Nas su muslimanski vojnici odveli u podrum Salon namjetaj. Podrum je bio pun
vode, a civile iz hotela su odveli u KSC. Prvi dan u zatvoru dolaze, psuju, maltretiraju.
Najgore je bilo nou. Momke su prozivali po 5-6 izvedu ih zaveu i biju kundacima,
nogama, palicama. Jedan nam je momak umro u zatvoru prebijen, fraktura lubanje.
Nakon devet dana prebaeni smo u podrum Gimnazije. (...)
3. Zgrada Gimnazije
Hrvat, roen 1964. godine, pripadnik HVO-a
(...) Muslimanski vojnici su nas doveli pred gimnaziju pred kojom nas je ekao kordon
(dvored) vojske do ulaza, kroz koji smo morali prolaziti. Kako god bi mi ulazili tako bi nas
oni tukli, pendrecima, kundacima... Dok smo prolazili mislili smo da e nas pobiti, vikali
smo: Pobie nas! uo sam tada od zapovjednika Nijaza Bevrnje: ta drugo treba od vas i
uraditi? Ustae, majku vam jebem!
Smjestili su nas u dio sale, do jedne crte. Taj prostor je bio manji od 30 kvadrata, a u tom
prostoru prislonili su nas jednog uz drugog. Tada sam dobio batina po glavi od jednog
zatvorenika Muslimana koji je leao zbog kriminala. On je bio neki njihov hadija. Po glavi
sam dobio par pendreka, imao sam prijelom prsta. Po noi su nas ispitivali, a pitali su: Tko
Svjedocenja
je ubio naa dva ovjeka, dan prije u Vrbanji u sukobu? Govorili su: Naa dva ovjeka ste
vi ubili! Dok bi to govorili, tukli bi nas. Meu nama je bilo dosta ranjenih i krvavih ljudi,
tek nakon par sati ukazana im je pomo. Poslije toga smo mogli pitati da idemo u WC ali
pod njihovom pratnjom. Kako smo ili pod njihovom pratnjom, opet bi dobivali batina. U
toj gimnaziji smo bili 5 ili 6 dana. Naveer su izvodili ljude i bilo je tue. Jedan od tih koji je
dobio velike batine je Josip karo. Vodili su nas na prisilni rad. Izabrali su 30 mlaih
momaka da idu na rad u Kandiju (isto hrvatsko selo). Rekli su nam da kopamo po
kuama. Oni nisu smjeli jer su mislili da su kue minirane. Putali su stoku iz tala, a svinje
su ubijali. (...)
Hrvat, roen 1947., civil
(...) Vojnici Armije BiH su nas vodili do gimnazije. Tjerali su nas da pjevamo pjesmu Druge
bojne i sline pjesme. Dok su etnici tukli po Bugojnu, par puta smo morali stajati na sred
ceste. Ve se mrak spustio, pa nismo mogli vidjeti to se dogaa. Onda, morali smo leati s
glavom dolje i nismo smjeli gledati. Tu u gimnaziji bilo nas je 85 u prostoriji veliine 5 x 10
metara. Spavali smo tu jednu no, praktiki jedan na drugom, goli. Prije nego to smo uli
u Gimnaziju bili smo u redu i udarali su nas kundacima. To je bila Armija BiH. Strpali su nas
u dvoranu za tjelesni odgoj.
Sutradan naveer doao je moj susjed Nijaz Bevinja. Pitao je ima li itko iz Malog Sela. Mi
smo se javili i odveli su nas u posebnu podrumsku prostoriju. Bilo nas je osam. To je
uinio, kao s namjerom da nam pomogne. elija je bila veliine 6 x 2,5 metara. Tu je bilo
nas osam. Druga elija je bila preko 40 osoba. Doao je Nijaz k nama i rekao mi da je moj
otac Miro poginuo, da su ga ubili snajperom. Ja ga nisam nita pitao, niti o pojedinostima
tog ubojstva. Kasnije sam saznao da je to istina. Moj otac je isto bio zatoen u Gimnaziji
prije nas. Mi smo zarobljeni u nedjelju 25.07.1993. a moj otac je bio zarobljen sedam dana
prije nas.
(...) U gimnaziji smo bili u podrumu dva i po mjeseca. Uvjeti su bili grozni. U tim
podrumima gdje smo bili bilo je smea, mieva... Dolje su bile tri elije, a u te tri elije nas
je bilo po 40. Tada je s nama bila i Ivana Marijanovi jer je bila tajnica 2. bojne. Poto joj je
majka bila u Bugojnu, nije doputala da Ivana bude sama. Kasnije je i Ivanina mama bila s
nama zbog nje. Ivanu su pustili nakon 5 ili 6 dana. Dok smo bili u gimnaziji, ponekad bi
nekog tukli, a tukao je onaj koji je doao sa strane. Uglavnom, nisu putali te sa strane da
nas tuku. Meutim, nekad su znali ubaciti vatrogasno crijevo i polijevati nas. Od ovih 26
Hrvata koji su nestali, moda je bilo oko 15 momaka sa mnom. Ovi ostali su bili zarobljeni
u prvoj bojnoj. Dok smo mi bili u gimnaziji oni su bili odvedeni u Prusac raditi.
4. Osnovna kola Vojina Paleksia
Hrvat, roen 1964. pripadnik HVO-a
(...) U toj koli je bila smjetena zarobljena Prva bojna HV-a. Te veeri od batina je
podlegao Mladen Havranek, a 5 ili 6 ljudi je teko povrijeeno. Ti povrijeeni ljudi su bili u
bolnici 5 ili 6 dana i kasnije su vraeni natrag u zatvor. U tu kolu kasnije je dolo jo
zatvorenika i civila. Neki su doli iz Marksistikog centra, a neto je bilo i civila. Mladena
je pretukla vojna policija. Oni su imali oznake Armije BiH i vojne policije.
Uvjeti u koli Vojin Paleksi su bili bolji od uvjeta u Salonu namjetaja. Meutim, vei
problemi su bili to se tie prozivke naveer i izvoenja. Nakon par dana poeli smo ii na
radove. Prvi ljudi iz kole Vojin Paleksi otili su na rad u Prusac kopati ance na liniji
Svjedocenja
prema etnicima. Ili su i ukopavati pobijene Hrvate po selu Vrbanji. Tu su ljudi dobili
najvie batina, po tim sanacijama. Tu nam je podlegao jedan vojnik HVO Zrno po imenu.
Moje kolege su kopale ance, a tu je bio sprovodnik. Poto su zatvorenici kopali pred
njima, oni su ih tukli lopatama, krampovima... Oni kopaju taj grob, a ovi ih tuku. Ti ljudi
koji su kopali bili su iscrpljeni, umorni, gladni, a nisu smjeli dizati glave. Oko groba su
stajali njihovi ljudi. Tako, tko je htio udarati, udarao je uz prisustvo policije. Njihova policija
nas nije htjela zatititi niti malo. Ovaj, koliko je god bio jak, nije mogao izdrati. Kad su se
vraali, jednom naem momku je umro na rukama. Tu su ljudi izdrali jedan pakao.(...)
(...) U koli Vojin Paleksi svaku drugu ili treu no su bile tue. Izvodili bi po etiri
ovjeka i tukli. U razdoblju dok smo bili dolje, preteno su tukli iste ljude. Tu smo se
zadrali oko 20 dana. Kasnije su nas premjestili u centralni zatvor.
(...) Nakon 10 ili 15 dana sa 1. bojnom i mojim bratom prebaen sam u prostore kole
Vojin Paleksi. U Kulturno sportskom centru je bila izuzetno mala koliina hrane.
Jednostavno, to su psiholoki trenuci kad ovjek stalno misli na batine. Davali su nam
komad kruha koji nije kruh nego kamen i njihovu orbu (orij.) koja nam je bila samo da
zaboravimo to znai glad. Prvi put smo dobili hranu dva dana nakon dolaska. Na nas 70
bilo je 4 kg kruha i par konzervi ribe. Meutim, nisi ni mogao misliti na hranu. Stalno si
mislio da se spasi i da ne dobije puno batina. Prvu no kad smo zarobljeni nitko nije
spavao. Cijelu no su nas tukli. Drugi dan, ulazio bi tko bi htio i drao nam predavanja.
To je bilo samo ispiranje mozga. Bilo je ljudi koji su padali u depresiju.
Hrvat, roen 1961. godine
(...) Prebacili su nas u centar Bugojna u osnovnu kolu Vojina Paleksia gdje je bila Prva
bojna HVO-a. Dobili smo neke deke. Na podu je bio parket, pa smo mogli spavati. Naveer
su izvodili pojedince: Josipa Lovria (star 38 godina), Antu Akrapa (star 24 ili 25 godina),
Daju, vojnika Prve bojne, Vladu oljia (mislim da ima 45 godina)... Dok su jedni branili da
ih tuku, drugi su tukli. Straari su branili. Jedan Velagi je branio njih kada su ih tukli.
Drugog dana bio je drugi straar i on isto nije dao tui u njegovoj smjeni. Tu u toj dvorani
bili smo dvadeset dana, nas 70-80. Bilo nas je ukupno 294 kada smo izili iz Bugojna, plus
onih 26 koji su odvezeni u Zenicu. Neki su odvezeni polovicom rujna, a neki polovicom
listopada. Odvodili su ih u vie grupa po dvoje, troje. Neki su odvedeni sa stadiona, a neki
iz Prusca sa rada. Ili smo na rad u Prusac, u Gornji Vakuf. Rekao sam da su tukli ljude, ali
ne i kako. Tukli su ih kundacima, izmama, ipkama i bilo ime ega bi se doepali. Tukli su
van prostorije u kojoj smo bili, a unutar kole. ulo se sve kada su ih tukli.
iskaz pisan 13.05.1994
5. Osnovna kola Stipe ereka
Dovezli su nas u kolu Stipo erek gdje je bila smjetena njihova postrojba. To je bio
interventni vod u kojemu su bili njihovi muslimanski najgori ratnici. U toj koli odmah je
poelo udaranje. Kako je bio dug hodnik do sale udarali su nas kundacima po glavi, i
svime ime su stigli. Kad smo doli u tu salu, rekli su nam da legnemo i stavimo ruke na
glavu. Kasnije se samo uo pla i udaranje, a nismo mogli vidjeti koga udaraju. To je bilo
Svjedocenja
grozno! Skidali su odjeu i uniforme s ljudi, uzimali im satove i ostalo to su imali. Tu smo
se zadrali tri ili etiri sata. Tu su bile dvije enske koje su bile njihovi predstavnici. One su
govorile: Nemojte ih tui, nisu oni!... zatvorite vrata da nitko ne ulazi. Kad smo izlazili iz te
kole bila je jo vea tua, ljudi su bili goli.
6. Centralni zatvor-stadion Iskre
Na stadion smo prebaeni 08.10.1993., a zarobljeni smo bili 24.07.1993. Zapovjednik na
stadionu je bio Nisvet Gasan. Prije je bio pripadnik MUP-a i radio je s naim ljudima.
Zamjenik mu je bio neki Kukavica i jo jedan. Njih trojica su bili zadueni za stadion. Prije
njega je bio Dinevi koji je sada u brigadnoj vodnik. Prvih mjesec ili dva na stadionu je
bilo uasno! Svaku no su ljudi izvoeni oko dva ili tri sata. Muslimani su skrivali lica,
dolazili bi unutra i traili pojedinu osobu. Tada struje nismo imali. Struju smo dobili u
prosincu. Zatvorenici su napravili centralu pored rijeke da imamo po jednu sijalicu u
spavaonama. Kasnije su nam uveli gradsku struju. Zadnja dva ili tri mjeseca pred razmjenu
nije bilo tue i izvoenja. Dok je bilo izvoenje zapovjednik je bio Gasan. On ima oko 35
godina, a prije je radio kao policajac u MUP-u. Mislim da je radio u rezervnoj policiji. Bilo je
upadanja naveer... Svjetlo su nam gasili oko 18:00 ili 17:00, a ustajali smo oko 6:00 ili 7:00.
Izvodili su na stadion oko 2:00 ili 3:00. Dolazilo je njih po 10 i tukli bi nogama i svim
ostalim. Kasnije su ljude odvozili do doma zdravlja i tamo su upadali i tukli ljude. Tukli su
Dragana Katola, a tukli su njegovog najmlaeg brata koji je bio u domu zdravlja. Najgore
je bilo u poetku jer su stalno upadali i izvodili ljude. Uvjeti su bili grozni! Nas oko 150 je
spavalo u jednoj prostoriji koja je bila 10 sa 20 metara. U zadnje vrijeme bilo nas je oko
294 na stadionu. U jednoj sobi 3 sa 4 metra spavalo nas je oko 20 ili 25 ljudi. Bilo je hladno,
nismo se imali na to grijati.
(...) Poslije 15 dana prebacili su nas na stadion Iskre. Tu su oformili centralni zatvor. Prvo
su tu dovedeni momci iz 1. bojne HVO-a, kasnije su doveli momke iz 2. bojne, a iza njih su
doveli pripadnike Vojne Policije HVO-a. To je bilo 18.08.1993. kad smo dovedeni na taj
stadion. Za oko 5 dana tu se nalazilo oko 350 ljudi. Bili smo u svlaionicama. Tu su bile 4
prostorije. Ljudi su doslovce spavali jedni na drugima. Na prozor je bio stavljen najlon tako
da nismo ni zraka imali, a bila je nesnosna vruina. Nas 300 je raspolagalo sa jednom WC
koljkom.
Vode nije bilo, tako da je bila ludnica. udno mi je bilo kako za tih 8 mjeseci nije bilo
zaraze. to se tie njihova ponaanja prva tri mjeseca je bilo grozno. Ljudi su premlaivani,
a to se preteno zbivalo u nonim satima. Preteno su tukle specijalne jedinice Armije BiH.
Te jedinice su radile glavni posao. Oni su izvodili i tukli ljude po sat vremena ili po dva
sata. U stadionu je bio jedan kop, koji je bio pregraen reetkama. Oni su prozivali i
odvodili. Bilo je ljudi koji su se pokuavali skrivati, a oni bi ih sa baterijom traili i izvodili.
Dobivali su strane batine. Udarali su metalnom icom dugom 2 metra. Ja sam dobio
mnogo batina u listopadu 1993., kad smo bili na Uskoplju, na kopanju rovova. Gore sam
doivio strane batine. Voen sam u ivi tit iz kojeg su trojica momaka uspjela pobjei.
Kad su oni pobjegli doao je zapovjednik 3. bataljuna Idrizovi i rekao: Idete na minska
polja! Odveli su nas na Osojnicu, to je bila prva crta prema HVO-u. Pored njihovih rovova
smo proveli oko 7 sati, a stajali smo kao kipovi. Oni su pucali iznad naih glava da bi nai
pucali po nama. Naredba je bila da se ne smijemo mrdnuti, ako se netko mrdne da dobiva
metak u glavu. Kad smo se vraali dolje na spavanje, cijelu no smo bili izvrgnuti
batinama. To je bila tunjava...! Jedan momak je molio da ga ubijemo poslije te tunjave.
On je krvario, to je Anto Jediri. Sutra ujutro mu je pruena lijenika pomo.
Kad su ovi pobjegli, mi smo bili na drugom dijelu. Doao je Idrizovi i rekao: Idete! Tu
smo bili mi i 16 straara. Postrojili su nas jednog po jednog i repetirali puke. Vodili su nas
Svjedocenja
sredinom ceste. Dobacivali su nam: Vi ste ustae! Znao sam da ete bjeati, treba vas sve
pobiti. To ste i zasluili. Kad smo dovedeni gore, prvo smo trebali ii na naa minska polja.
Kasnije su nas poredali ispred njihovih rovova. Oni su mislili da e biti pucnjave s nae
strane. Meutim, na nau sreu ostali smo ivi. (...)
Hrvat, roen 1926. godine pripadnik HVO-a
(...) Na stadionu su izvodili po noi, a preteno su izvodili Miloe iz Kandije i Graanice.
Premlaivali su ih, neki od njih su uneseni u dekama. Vidio sam kako mladii i djeca drhte
od straha. Oni su prekinuli to oko 3:00. Onda tjedan dana nisu nikog odvodili, a onda su
opet poeli izvoditi na stadion i tui. Neki od premlaivanih dolazili su sami, a neki su
dovoeni ili donoeni. Nitko od pretuenih nije podlegao batinama, meuitm, neki su
odvezeni u bolnicu tako da ne znam to je s njima. Najvie je stradala prva bojna. Oko tri
puta do Nove godine su izvodili. Poslije Nove godine, zadnju grupu su izveli i odveli u BiH
banku. U BiH banci su ih ispitivali i tukli. Nakon tue su ih ubacivali u nekakav podrum. U
tom podrumu su i nudu vrili. Kad su vraeni, nakon etiri dana, bili su toliko pretueni da
nisu mogli hodati. Jedan od tih je rekao: Budu li me ponovno vodili, sam u se ubiti.
(...) Na stadionu je vladalo jedno kaotino stanje. Policija koja nas je uvala nije bila dobro
ustrojena. Tako se dogaalo da svake noi dolaze tui. Momci koji su tukli dolje na
stadionu su ejtani koji su napadali na Prvu bojnu. Jedne veeri su iskljuivo tukli ljude
sa prezimenom Milo. Jedan od njih je bio trgovac Kardelj Milo i Nikica Milo. U tom
periodu Kardelj je dobio uasne batine. Tek poslije par dana sam doao, a Kardelj je imao
neku mast za mazanje lea.
Ivo Milo, kod njega su oi bile skoro zatvorene koliko su bile plave od batina. On nije bio
neke jake grae. Meutim, dosta dobro je podnosio batine. im bi pala no dolazio bi
jedan muslimanski vojnik sa spiskom i itao. Sve koje bi proitao morali su izii. Mjesto
gdje su nas tukli je jedna prostorija sa bijelim ploicama. Mislim, da bi mogla biti
kupaonica. Ujutro poslije tih tua, bukvalno, te ploice su bile crvene od krvi. Kasnije su
nas tjerali da to istimo. Od ljudi koji su tukli u centralnom zatvoru u tom periodu znam
samo da su iz postrojbi ejtani. Dok smo bili dolje, promjenjena su tri upravitelja. Prvi
upravitelj je bio njihov ovjek iz MUP-a, ovjek koji je u MUP-u bio 2 godine. Poslije tih
tua, da ne bi imao tko odgovarati, oni jednostavno vre zamjenu. Doveli su jednog
mladog momka Dinevia iz Donjeg Vakufa.
On je u tom zatvoru proveo oko mjesec i pol dana. Tu je stalno bio jedan ovjek po
prezimenu Kukavica - zamjenik upravitelja zatvora cijelo vrijeme dok smo mi bili tu.
Posljednji upravitelj je Gasan - bivi pripadnik njihove vojne policije. On je bio stari ratnik.
On je doao kad se ve sve smirilo.
Mislim, da su to ljudi koji su najvie znali ta se nama trebalo dogoditi. Poslije svake tue,
svako jutro kau: Dogodi se ta tua! Nitko od straara nije odgovarao. Ti straari su
obeavali da se nee to ponoviti. Ljudi su odvoeni u BiH banku na ispitivanje. Odvodili
su: Ivicu Kaia, Marka Krajnovia, Ivu Juriia...
Oni su priali da su odvedeni u jednu prostoriju te banke u kojoj je bilo vode do lanaka, a
tu su bili neki kreveti, struje nije bilo. Jedan Adil koji ih je tukao, bio je mentalno zaostala
osoba. On je njima u brigadnoj policiji sluio za sitne stvari. Npr. donoenje drva i sl. Oni su
njemu dali znaku, bijeli remen i sl. Kad bi njihovi zapovjednici odlazili oko 17:00. Ljudi
koji su ih uvali napili bi Adu i napunili ga priom, tako da je nastajalo pravo slamanje
ovjeka. Marko Krajnovi je poslije mjesec dana doao sa polomljenim nosom. Ivo Jurii
Svjedocenja
je doao kao nenormalan. Nitko s njima mjesec dana nije mogao priati. Ivica Kai je imao
napuknua u predjelu rebara. U tih mjesec dana tukli su ih punih 17 dana.
7. Zgrada BiH banke
(...) Najvie je stradala prva bojna HVO-a. Oko tri puta do Nove godine su izvodili. Poslije
Nove godine, zadnju grupu su izveli i odveli u BiH banku. U BiH banci su ih ispitivali i
tukli. Nakon tue su ih ubacivali u nekakav podrum. U tom podrumu su i nudu vrili. Kad
su vraeni, nakon etiri dana, bili su toliko pretueni da nisu mogli hodati. Jedan od tih je
rekao: Budu li me ponovno vodili, sam u se ubiti.
Svjedoenje preivjelog eljka Miloa iz Bugojanske grupe 26 nestalih pripadnika
HVO Bugojno objavljeno u Globusu 17.06.1994.
(...) Odveli su nas iz Prusca u Bugojno. Neko vrijeme proveo sam u logoru na stadionu NK
Iskra. Tu su se dogaale najstranije stvari. Natrpali su nas u prostore ispod tribina, kao
sardine. Ni okrenuti se nismo mogli. Betonske tribine su prokinjavale. Jedan zaepljeni
WC, a svakog dana, svake noi, tua i odvoenje. Navlaili su nam vree na glavu i tukli do
besvjesti. Poneki uvar bi se smilovao. Drugi bi esto hukali nekog mentalno
poremeenog Adu da nas tue.
Uzeo bi strujni kabal i udarao nas po nogama. Stopala su mi bila prekrivena podljevima.
Na leima mi je bilo utisnuto slovo U. Muili bi nas i strujom, ali sreom nije je bilo.....
Deset ljudi s ovog popisa odvedeno je iz Prusca, ostali sa stadiona. Neki su iz Prusca
odvedeni na stadion, pa su potom nestali. Nitko nije znao, i nitko osim mene ne zna kamo.
Svi su odvoeni predveer. Stavili bi im ruke na lisice i rekli da idu na nekakvo ispitivanje.
Ali, tko god je odveden nije se vratio. Nestajali su dva po dva. Prvo su odvedeni Mihovil
Struji i Franjo Jezidi, potom Stipica Zeli i Niko Daja, Miroslav Dilber i Zoran Gali.....
Nedugo potom doli su po nas trojicu Miloa bijelim mercedesom. Uz vozaa bio je tu
abi, zapovjednik njihove specijalne postrojbe. Onako pretuene , vezali su nas lisicama i
ubacili na zadnje sjedite automobila. Znao sam - doao je red na nas, red za likvidaciju.
abia, imena mu se ne sjeam poznavao sam od prije. Idemo u Rostovo, rekao je prvo,
tamo e vam biti bolje!
(Ravno-Rostovo, na cesti Bugojno-Novi Travnik, udaljeno je od Bugojna neto manje od
20 km, i prije rata bilo je odlino opremljeno skijalite, centar za sport i rekreaciju s
motelom, ski-liftom i skijakim stazama. U vrijeme hrvatsko-muslimanskih sukoba, u
Rostovu se pripremala i obuavala elitna postrojba Armije BiH, 7. muslimanska brigada.
Kroz centar za obuku, koji su vodili mudahedini, pripadnici ove brigade prolazili su
naporne pripreme. Instruktori i borci islamskih zemalja, prvenstveno Pakistana i
Afganistana, trenirali su i pripremali za surovi, nemilosrdni rat muslimanske mladie.
Dakako, donijeli su svoja pravila, obiaje, nain ivota i odijevanja, to su lokalni mladii
prihvatili. Obuka je zavravala obveznim ubijanjem ivog cilja, zarobljenog protivnika,
to je ratnike u svetom ratu trebalo osloboditi obzira prema ivotu i usaditi im iskustvo
smrti.)
...Na elu kolone hodao sam s Nikom i vozaem. U sredini je bio abi, a Ivo je sve vie
zaostajao. Bio je 50-70 m iza nas. Odoh ja ovoga priklati!, rekao je abi i krenuo prema
Ivi. U tom sam se trenutku odluio. Vezanim sam rukame svom snagom udario straara i,
dok se on snaao, ja sam se ve bacio niz kosinu. Padao sam i bacao se niz padinu prema
rijeci. Pucali su za mnom. etveronoke sam dopuzao do rezervoara s vodom koji se koristi
Svjedocenja
za ljetnih ega. Odozgo je spremite betonirano, a na dnu ima otvor kroz koji otjee voda.
Ubacio sam se u otvor irine mojih ramena i zagazio u vodu, uo sam glasove. Pucali su na
sve strane, mecima su buili svaki grm, busiju...
Jedan s bradom, odjeven kao mudahedin, govorio je kako abi dolje galami zato sam
im upravo ja uspio pobjei. Potraga je trajala jako dugo. Iz otvora sam gledao motel,
ispred njega parkirane kombije. uo sam pjesme naih ena zatoenih u motelu. Sjetio
sam se da mi je abi putem rekao: Dobre su one vae Hrvatice u naem haremu.
Tek kad se smrailo, peti dan bijega, uao sam u svoju kuu. Naao sam samo jednu bocu
za vodu i neto odjee... Doao sam do muslimanskih minskih polja. Trebalo je proi kroz
njih i stii do naih poloaja.
8. Svjedoenje o ubojstvima u zgradi Ljubljanske banke, koncem srpnja 1993.
godine, kad su se vodile borbe u samom gradu.
(...) Nijaz je odveo Ania i vratio ga. Sutradan je opet doao po njega. Tog dana oni su
napadali Ljubljansku banku. Njega je navodno odveo da pregovara, da zovne te iz banke
na predaju. Trei dan je doao opet po njega i vie se nije vratio. Kada je doao po njega
rekao je ako itko pogine od mojih ja u tebe ubiti svojom rukom.
U etvrtak su traili dvojicu u podrumu od Gimnazije, da iznesu jednog mrtvog. Tu je bila
Stana Kovaevi, ona mi je to rekla, da su otili po tog mrtvog u jedan stan preko puta
Robne kue iznad slastiarne Split. Moj otac je, kako su mi rekli, sjedio u trosjedu kao iv.
Samo to ga nije upitao, taj Franjo koji ga je vidio: to ti tu radi? Vidio je rupu na leima
od metka koji ga je pogodio u srce. Iznijeli su ga odatle u etvrtak, a mi smo doli u
ponedjeljak iza toga. Iznijeli su ga ispred stana. Kako je zapaljena Ljubljanska banka tu su
bila jo dva lea, dva naa ovjeka, koji su bili u WC-u za vrijeme napada. Tijelo mog oca je
odatle preneseno u kanal Kanice. Tu je leao 10 dana. Kad se malo smirilo moja majka i
moj mlai brat nali su neka konjska kola i odvezli oca na groblje. Sveenik nije smio doi
na groblje. Mjesec dana nakon toga Nijaz je doao kod mene u kuu i dao je mojoj majci
oevu osmrtnicu. Gordan Rai je radio u Ljubljanskoj banci. Ostao je iv i on zna to se
dogaalo, ali nije mi smio nita rei u zatvoru. Saznao sam da su ga polijevali dva puta
benzinom i da su ga htjeli zapaliti. Gordan je inae iz Mostara i sada je u Mostaru, a Franc
je u Prozoru.
B) PROTJERIVANJE HRVATA IZ BUGOJNA I OKOLNIH SELA
Pripadnici Armije BiH sustavno protjeruju Hrvate od 1993. godine do danas. Iz ovih
nekoliko kratkih iskaza moe se dobiti slika kako to traje jo danas.
(...) Dana 14.10.1993. Fahrudin Balihodi, sin Fehme iz Oboraca, upao je u kuu Vinka
Pavia, sina Mirka iz Bugojna i premlatio ga kocem. Pavi je prije na oko dva mjeseca
uselio u oevu kuu i s njim nije imao nikakvih sukoba. Nakon toga Pavi se javio
Balihodiu u D.Z. koji mu je na lijenikom nalazu u rubrici ime i prezime napisao slovo
U.
(...) Dana 17.01.1994. u Drvetinama je oko 22:00 sata u dvorite Ive (Ivo) Galia baena
bomba sa povicima: Gdje ste ustae? to hoete? Nismo smijeli izii, pa nismo ni vidjeli
tko je to uinio. Prije tog incidenta dola su trojica muslimanskih vojnika i traila da se
usele u kuu moga brata. On nije dao nato su mu oni rekli: Ako ne da bit e ti kua
Svjedocenja
zapaljena, a bratova minirana! Uselili su sutradan u kuu Frane Galia i napisali Crni
tigrovi 307-a brigada.
(...) Dragan (Jagan) Veji sin Frane, izjavio je da su Hrvati u Vejiima u posljednja tri
mjeseca izloeni stalnom pritisku da se isele. Navodi da im u kue dolaze uniformirani
mladii od 12 do 15 godina sa bombama u depovima i da im usred dana odnose sve iz
kua, a najvie hranu. Navodi da je sa suprugom sam kod kue, da su im dva sina u
Bjelovaru, gdje imaju svoju kuu, te bi htjeli odseliti k njima, jer ovdje nemaju nikakvih
sredstava za ivot. Kazuje da je 01.11.1993., nakon to im je sve odneseno, polupani
prozori, odneena vrata, doao ivjeti u grad, te sada njih dvoje stanuju u kui Vinka Grlia.
(...) Rua Tomas ena Stipe iz Vesele izjavila je da je 19.02.1994. s muem trebala napustiti
grad jer su bolesni, no zakasnili su na kamion, a kada su se vratili u kuu se uselio Meho
Bekta sa obitelji, tako da se nisu mogli vratiti u kuu. U noi su ostale stvari: 3 kuna
kreveta, meso, pe, krevet, stol, psiha, zamrziva, 2 perilice rublja, 2 TV, ormar za obuu, 2
regala, 2 kaua, 2 fotelje, tednjak na drva, elektrini tednjak, seija, hladnjak, crijepa
2000 kom. i auto koda.
(...) Dana 19.04.1994. u 15:00 ili smo u Graanicu. Na ulaznim vratima moje kue pie
Mar u Hrvatsku! Napisano zelenom bojom. Sve stvari su bile odneene a u kuu su
uselili Muslimani. Naila je Vojna policija i odvela nas u zatvor na ispitivanje.
(...) Danica Sren, udovica Stanka, ure Pucara 4, Bugojno, izjavila je: ivim kao Bugojanka
kod Ane Kolovrat jer sam prije napada MOS-a na Hrvate u Bugojnu poetkom estog
mjeseca 1993. otila na lijeenje u Dubrovnik. Nakon napada MOS-a nisam se mogla
vratiti u Bugojno i tek sam se vratila u Bugojno u rujnu 1994. Kada sam dola u stan su
useljeni Muslimani Selim Imirpai - voza dopredsjednika ratnog predsjednitva opine
Bugojno eira Mlive. Isti voza je ranije imao dvosoban stan i htio je vei i uzeo moj. im
sam dola u Bugojno podnijela sam zahtjev ratnom predsjednitvu za povrat moga stana
ali do danas nisam dobila odgovora, niti razumjevanja od strane vlasti, a bila sam kod svih
obnaatelja muslimanske vlasti. Inae ivim sa oenjenim sinom i nevjestom koji oekuju
bebu. Obraala sam se i u MUP ali nita od toga da mi se vrati moj stan.
Stvari i svo pokustvo iz stana mi je opljakao Samir Dautbegovi iz Kule iji je otac imao
dvije kue u Kuli i gradi treu kuu. On je porobio moj stan im sam ja otila u Dubrovnik
na lijeenje u estom mjesecu 1993. Zamjenio je bravu i napisao da je minirano. On inae
radi u vojnoj policiji.
(...) Iz Bugojna sam izbjegla 07.04.1992. te sam se vratila u Bugojno 02.11.1994. Prije dva
tjedana ila sam u MUP da se prijavim no referent me nije htio prijaviti, kazujui mi da se
zasada doputa povratak u grad samo kada se spajaju obitelji, to kod mene nije sluaj, jer
ivim sama. Kada sam ja pristojno prosvjedovala, on mi je rekao: Mar van! Ja sam mu se
lijepo zahvalila na pristojnom ponaanju i izila.
(...) Imam kuu u Bugojnu. Primila sam musliansku obitelj iz D. Vakufa u donji kat kue, jo
1993. Sada su mi iz opine Bugojno izdali rjeenje, a muslimanskoj obitelji izdali su nalog
za useljenje u gornji kat, tako da mene istjeraju iz kue. Ila sam u opinu, a Halilovi Sead
mi je rekao da ja nemam pravo na kuu jer sam Hrvatica, i da idem u Hrvatsku. Otila sam
na policiju, koja me je zatitila, ali opet nisam sigurna jer me Halilovi stalno vrijea, i
prijeti.
C) VLAST U BUGOJNU NAKON 19. 7.
1. Nekoliko ulomaka iz tiska
Svjedocenja
U Vjesniku, od 14. i 15. veljae 1996., objavljeno je izvjee o trenutnom stanju u Bugojnu
(...) U prvom redu moram naglasiti da je Bugojno jedini grad u Federaciji BiH u kojemu do
sada nisu uspostavljeni prijelazni organi opinske vlasti u skladu sa Ustavom Federacije.
Prije spomenuti gospodin slubeno se potpisuje kao naelnik opine Bugojno, no sam je
sebi dao tu titulu jer ga je na to mjesto postavio onaj tko je jedini ovlaten to uiniti.
Koncem prosinca prole godine Hrvatsko kulturno drutvo Napredak obiljeilo je
sedamdesetu obljetnicu podizanja Hrvatskog doma u ovom gradu, ali obiljeavanje tako
znaajne obljetnice nije bilo u prostorima Doma, nego u gradskoj katolikoj crkvi. A to
zato to Napretku, iji sam uzgred reeno, dopredsjednik, ovdanje vlasti ne doputaju
javno djelovanje iz razloga, kako nam kau, sigurnosti, dotle Hrvatski dom u Bugojnu zjapi
prazan i dobro razvaljen, na radost gradskim mievima. U organima uprave opine
Bugojno trenutno radi jedna tipkaica hrvatske nacionalnosti, u Osnovnom sudu Bugojno
isto tako.
U srijedu 24. sijenja svi Hrvati u Bugojnu koji su radili u organima uprave, bankarstvu i
drugdje, dobivaju odluke o prestanku radnog odnosa, jer nisu dolazili na posao due od
pet dana.
Zora eli iz Ulice Augusta Cesarca svojim je oima gledala kako joj iz kue kamionima
odvoze sve za to je cijeloga ivota radila. Kad je molila da joj ostave njezinu sirotinju,
jedan ovjek i njegova tri sina, svi opasani samokresima, prijetili su joj smru.
2. Zapaljene kue
Kua Vjekoslava akovia nalazi se odmah pored Zorine u istoj ulici. U Ulici
Gornjevakufskoj zapaljena je kua Vilme Subai, a u Crniu kue jednog Markulja i aria.
U aulijama iz kue Stanka ubela odnijeto je sve to se moglo skinuti i odnijeti, a kua
njegova prezimenjaka Karla je zapaljena.
Frano Bekavac iz Vuipolja stari je sudac porotnik Osnovnog suda u Bugojnu i crkveni
prakarator (doista udno da su te dvije funkcije mogle biti spojene u jednom ovjeku!).
Bekavcu je sedamdesetak godina i cijelo vrijeme rata proveo je tu stanujui kod svoje
keri u gradu, gotovo svakodnevno obilazei svoju kuu u Vuipolju, u kojoj su stanovale
bonjake izbjeglice. Njegova kua izgorjela je prije desetak dana. to e sada obilaziti taj
asni starac, i to e ostaviti svojim unucima?
Deseci drugih kua u tom istom selu u kojima se do juer stanovalo, razvaljene su i
razruene...
Na raskriju Ulice Gornjevakufske i Crnike nalaze se potpuno nove kue Marka Jarpuna i
njegove sestre. Danas na njima nema prozora ni vrata, a u njima nita. Na krovovima
razbijaju crijep da vrag odnese i ono to je ostalo.
Dana 4. veljae o.g. trojica odraslih mladia na rimokatolikom groblju u gradu razbili su
ukrasnu ogradu od mramora na grobu Dragutina Luia, razbili vaze za cvijee na
grobovima Marice Kolovrat, Dragutina Dudia i Mande Deba, polomili drveni kri na
grobu Ivanke Jurii, koja se u zemlji nije jo ni ohladila, te jo dva kria blie ogradi
groblja, a kad su vieni da to ine mirno su otili u pravcu Vrbanje.
3. Starica na snijegu
Stana Pobri ( 81.g. ), koja je gotovo slijepa, nastanjena je u Ulici V. Bakaria 1, doista nema
sree. Prije oko godinu dana nju je njezin tadanji stanar premlatio dralicom sjekire,
premda nije bilo nikakve potrebe da odrasli mukarac upotrebljava bilo kakvo sredstvo da
Svjedocenja
bi neutralizirao tako nemonu staricu. U etvrtak 1. veljae nekih estero provaljuju u

njezinu kuu, nju izbacuju, govorei da je to njihovo. Na intervenciju europskih
promatraa, koji o tomu izvjetavaju IFOR i gradsku policiju, Stanu Pobri vraaju u kuu, a
nasilnike izbacuju jer nisu imali papire. Oni obeavaju da e slijedei put doi s papirima i
zaista pojavljuju se u ponedjeljak, pokazujui Stani nekakav papir, te Stana i ovoga puta
cijeli dan luta po snijegu. U stambenom organu opine negiraju da je izdano bilo kakvo
rjeenje za useljenje u njezinu kuu. Pria o Stani Pobri vjerojatno e imati nastavak.
4. Ovo moe, ovo ne moe
Samo dva Hrvata u Bugojnu obavljaju neku privrednu djelatnost, i to jedan birta i jedan
brija... Dana 6. veljae Radio Bugojno obznanio je da su njihove dvije lokacije ukinute, a
da su otvorene tri nove i to na mjestu s druge strane te iste kole, u kolskom dvoritu, na
mjestu gdje se sada nalazi drveni kiosk brijanice Perice Ribii. Dakle, ako se na tom
mjestu otvaraju tri nove lokacije za kioske, trebat e ukloniti i tu brijanicu. Farka i Kasalo
ili su u urbanistiku slubu i ondje im je reeno da oni ne mogu uiniti nita, jer je
gradonaelnik proao gradom i rekao - ovo moe ovo ne moe. Nakon toga ni jedan
Hrvat u Bugojnu nee imati gdje postaviti ni bijedni kiosk.
5. Zakoni kao dekoracija
Ne moe biti sree tamo gdje se vodi grevita borba za politiku mo i vlast, jer se u
takvim zemljama zakoni donose kao izvanjska dekoracija, a politika i svaka druga praksa
ide im umom....Moram na alost zavriti gorkom konstatacijom da je ova uboga zemljica,
u kojoj se uvijek prolijevalo toliko mnogo krvi, a u kojoj se nikada nije dobro ivjelo. Ona je
do sad uvijek za nekoga bila majka, a za nekoga Prokrustova postelja pa, s obzirom na ono
to se sada dogaa, nije oekivati da e i ubudue biti bolje.
6. Hrvat u Bugojnu vrijedi za trojicu!
(...) Sve e vam biti jasnije kad kaem da u Bugojnu bonjake vlasti jo uvijek imaju
rjeenja da Hrvati moraju iseljavati iz svojih kua i stanova i tome apsolutno treba stati na
kraj. U Bugojno se jo uvijek doseljavaju muslimanske izbjeglice i neki, na alost dobivaju
kue Hrvata u trajno vlasnitvo. A to znai da se u Bugojnu provodi etniko ienje i da se
ne potuju politiki dogovori........Optimisti smo jedino kad se gleda na visoku politiku
jednog i drugog naroda. Naime, ako se ljudski dogovorimo da se u Bugojno vrati 200
naih obitelji, a muslimanske vlasti ine sve da to onemogue, onda u istinu ne moemo
biti optimisti. Ako se pali kue ba onih Hrvata koji se ele vratiti, onda tu nije nita kako
treba A to se tie bugojanskog gradonaelnika (Devad Mlao) njega je u istinu teko
sresti. Posebna pria je ovdanja policija kad prijavimo razbojstvo, oni uope ne reagiraju.
U Bugojnu nas je ostalo 1.200, a bilo nas je 17.000 .....
I. Mro, dopredsjednik bugojanskog HDZ-a, u Veernjem listu od 01.03.1996.
7. Progon Hrvata se nastavlja - Minirana crkva sv. Ante u Bugojnu
U etvrtak u 22 sata i 10 minuta odjeknula je snana eksplozija u tornju gradske crkve sv.
Ante u Bugojnu, doznaje se u bugojanskom opinskom vijeu sa sjeditem u Livnu.
Eksplozivna naprava velike razorne moi postavljena u crkvenom tornju, znatno je otetila
toranj, vitrae na prednjem dijelu crkve te upni stan, iz ijih zidova su izbijeni prozori.
Oteena je i oblinja zgrada u kojoj su prostorije Caritasa te pet osobnih automobila. U
vrijeme eksplozije u upnom stanu su bili mjesni upnik fra Janko Ljubos te etiri franjevca
i nekoliko asnih sestara, koji su ostali neozlijeeni.....U zadnjih dvadesetak dana to je
druga katolika crkva minirana u bugojanskoj opini prije ove zapaljena je crkva Srca
Marijina na Humcu. (Vjesnik, 27. srpnja 1996.)
Svjedocenja
BUSOVAA
Hrvatica, roena 1926. godine svjedoi o ubojstvu Hrvata - civila Ante Stepia od
pripadnika Armije BiH o paljenju hrvatskih kua, pljakanja i protjerivanju hrvatskih
civila u selu Javor.
(...) Ponedjeljak ujutro oko 6:30 sati dana 25.01.1993. god. poeo je napad na nae selo
Javor povi Kauna, blizu udina. Ustala sam i izila da poloim ovcama, a okolo sela se
ula pucnjava, u Kaunima, Nezeroviima i drugim okolnim selima. Do mog prvog komije
Stapia bilo je oko 100 m, a ispred njegove kue sam ugledala Ramiza - komiju koji stoji
ispod hrasta i vie Ejube nemoj paliti, a ja nisam znala to se deava.
Odjednom se plamen vatre izvio iz kue Joze Stapia , a prema mojoj kui je trao Jozin
sin Anto, a za njim su pucali muslimani i tako je Anto 10 m od moje kue pao. Odjednom
se zaderala Antina majka i dotrala do njega: Sine moj nek su te i ubili, nek te nisu
dumani ivog u svoje ruke uhvatili. Ja sam im prila i dala joj krpu, a ona je obrisala Antu
po licu, bio je mokar od znoja.
Pogoen je na lea gdje je imao ranu, a na prsima jo vea rana, odmah je bio mrtav. U
tom momentu doao je i Antin otac, povikao je nek je poginuo - poginuo je za slobodu, i
samo se klatio s noge na nogu. Ja sam otila u kuu i uzela deku i donijela pag i dva
podvora (to se nosi sijeno). pag smo omotali oko podvora i stavili u deku, da bi mogli
prenjeti Antu do njegove kue. Kod kue kad smo doli kua je ve izgorila, a samo su
zidovi ostali.
Unijeli smo ga u upu pored kue gdje je bio 15 dana mrtav. Majka je Antina bila kod
mene spavala i svaki dan ila da mu upali svijeu, a kad god bi dola nala bi izjutra upu
otvorenu, i njega otkrivenog. Jela je ila u tab muslimana u Rijeku (mjesto gdje stanuju
muslimani) i molila ih da joj daju da sahrani sina (nisu joj dali), a tek nakon 15 dana pozvali
su je Muslimani iz udina da ga sahrane i to u bati kraj kue.
Tri dana posije napada doli su muslimani (vojnici) i pljakali po kui, odnijeli su mi svu
hranu iz kue, 50 kg soli, i zbog toliko soli su me provocirali i rekli da solim ustaama, a ja
sam im rekla da nisam vidjela ustae od onog rata, te 30 kg eera, graha, brana, a ja
poto sam bila daleko od centra za snabdjevanje, uzimala sam toliko koliine hrane, a i
djeca su mi slala pare i pakete hrane iz vicarske.
15 ovaca su mi odnijeli, a svaka 3-4 dana su ponovno dolazili da pljakaju, mada vie nisu
imali ta da nose. Zatim su preli na kuu mojih sestara. Jedan dan kad su mi kuu pljakali
jedan vojnik musliman, oko 20 god. je otiao u kuu mojih sestara i moju sestru je izvukao
iz kue u podrum i silovao je.
Ona ima 65 god. Taj dan subota uvee, 30.01.1993. god. doao je komandir MOS-a meni
nepoznat i dotrala je moja sestra plaui i rekla da ju je silovao jedan vojnik, na to je
komandir samo odmahnuo rukom i otili su dalje kroz selo u udine.
U nedjelju ujutro 31.01.1993. god. dolazio je vojnik to je silovao moju sestru mojoj kui i
rekao mi da ga vodim na tavan da bi on traio oruje, a ja poto sam ga prepoznala po
opisu svoje sestre ja sam mu rekla ajde ti, dou ja na tavan, a ja sam uzela mantil i
pobjegla u udine komijama muslimanima i ekala kod njih dok se ovaj vojnik MOS-a iz
moje kue vratio: Je li je pobjegla, jebla majku svoju.
Kad su mi muslimanski vojnici pljakali po kui pucali su po prozorima iz kue i po
plafonu, a kad su izali napolje ponovo su pucali po kui, tada sam pomislila da je Jela
mrtva, ali sam vidjela samo da sjedi uz poret i bila je sva kreava od zida i pijeska. Zatim
Svjedocenja
su se popeli na tavan kue i pucali po crijepu, tako da su itav krov otetili po kui, vriskali
su po plafonu i skakali viui: Ustae, majku vam ustaku.
Nama je bilo vie svejedno nek nas i pobiju jer nam je vie dojadilo trpiti svaki dan
maltretiranja i provociranja bez hrane, a morale smo biti u kui, a komija Muan je
dolazio i govorio da ne izlazimo pobie nas muslimanska vojska i ponekad je dolazio u 2-3
dana donosio nam malo orbe. Govorio nam je da nam on ne moe pomoi.
Svaki dan smo molili muslimanske komije da nas sprovedu da idemo u Busovau, a oni
kao ne moe se, pobie vas vojska, ali jednog dana je dolazio Crveni kri.
Hrvatica, roena 1965. svjedoi o napadu Armije BiH 15.06.1993. godine na Hrvate
civile na Busovakoj planini kad je poginulo nekoliko desetina civila.
(...)Dana, 11.06.1993. stigla sam u Busovau zajedno sa jo 6 suputnika. Planirali smo put
do Tuzle. Sa ve organiziranim humanitarnim konvojem sam prekinula zbog
neprohodnosti puta i odluila se vratiti kui u Makarsku.
Potrebne informacije sam dobila od civilnih i vojnih vlasti u Busovai. Put (jedini) kojim
sam dola u Busovau je u meuvremenu zatvoren. Jedini nain da se vratim kako su mi
predloile vlasti u Busovai, je preko Busovake planine, Sebaia do Prozora itd.
Ve u ponedjeljak 14.06.1993. oko 23:00 krenula sam zajedno sa svojih 6 suputnika, (30-ak
civila i vojna pratnja njih 10-ak) sa autima jedan mali dio puta, a dalje sam nastavila pjeke.
Uz povremeno odmaranje na Busovaku planinu stigli smo oko 3:00 ujutro, gdje su nam
se prikljuili jo 10-ak civila sa konjima, koji su ili po hranu. Tu su trebali konje nahraniti i
odmoriti.
U 6:00 (kako je kazao voa konvoja) trebali smo krenuti za Sebei. Jedan od civila je bio
malo zaostao pa je stigao jedan sat kasnije na Busovaku planinu. Priao nam je dok smo
se odmarali da je primjetio veu grupu uniformiranih lica i svi su bili naoruani.
Dok smo se mi odmarali ta uniformirana i naoruana lica su nas opkolila. Ne znajui da
smo opkoljeni krenuli smo oko 6:10. Samo dvije minute kasnije poela je pucnjava sa svih
strana (po tome sam znala da smo opkoljeni).
Izbezumljena od straha uspjela sam puzei doi do potoka (udaljen oko 50 metara) gdje
su uspjeli dopuzati neki civili.
Taj potok i meni i drugima je posluio kao jedino sklonite. Pucnjava nije prestajala, nego
se sve vie i vie pojaavala. Poeli su nas gaati tromblonima, iz minobacaa i to
konstantno 3 sata.
Nitko od nas nije imao priliku da se pomjeri iz vode. Meu prvima je bio ranjen jedan civil
koji je uzaludno traio pomo, ali mu nitko nije mogao pomoi zbog zlokobnih granata,
rafala i snajpera.
Poslije 3 sata neprekidne pucnjave stialo se, uspjela sam se malo pomjeriti i prinjeti
ranjenih civila pa ak i poginulih. U mojoj blizini bio je i ime, deko iz vojne pratnje, koji
je pokuavao nas zatititi i ohrabriti.
Svjedocenja
On mi je kazao da to pucaju muslimanski vojnici u to sam se i ja potom uvjerila. Zborno

pjevanje arapskih pjesama uz stravine povike Alah uegber i njihova meusobna
dovokivanja s jednog kraja na drugi, citiram: Seide, idemo u potok da ih pokoljemo, pa
onda, Ustae predajte se ionako emo vas pobit. Samo nam je poveavalo strah. Bilo mi
je nepojmljivo da netko moe pucati na obine ljude - civile, ali pucali su i poslije
zastraujuih dovikivanja i ranjavali, ubijali civile sve do 17:00.
Vjerovatno da nam nije stigla pomo sve bi nas pobili. Poslije, kada je stigla pomo i kada
sam se malo smirila primjetila sam stravinu sliku koja me podsjetila na one filmove o
Vijetnamu, sve okolo mene je bilo izrovano, zapaljeno od silnih granata, ak je bilo i
napola izgorenih ljudi.
Taj dan 15.06.1993. muslimanski vojnici bez imalo svijesti i razuma i bez razloga ubili su i
ranili vie desetina civila. Mnogih detalja se ne sjeam zbog vjerovatno psihikog oka.
Poslije pruene lijenike pomoi doznala sam da je ubijeno 14 ljudi, jedan od poginulih
bio je medicinski tehniar, jedan vojak iz pratnje, ostali su bili civili.
Tom prigodom ranjeno je jo i 8 civila i 10 vojaka koji su u meuvremenu stigli da vide to
se dogaa. Imena poginulih i stradalih ljudi su mi nepoznata iz razloga to nisam iz ovih
krajeva.
iskaz pisan 02.09.1993.)
Hrvat, civil, roen 1932. godine iz sela Prosje, opina Busovaa, svjedoi o napadu
Armije BiH na civile u selu Prosje, o ubojstvu civila Nike Livania.
(...) 28. sijenja 1993. u 10:45 otpoeo je napad Muslimana na Prosje. Nakon to su ve
okupirali sva sela od Kaana do Bitalovaca.
Zbog muslimanske ofanzive koja je trajala ve etiri dana iz sela su otile ene i djeca.
Otvorio sam vrata i vidio da prema nama ide muslimanska vojska. Oko glave su imali crne
trake, a bili su umotani svi u bjele plahte to ih je inilo manje primjetljivim jer je vani bio
snijeg. Bilo ih je u grupi vie od 30.
Rekao sam bratu: Zelko idu Turci, bjemo! Potom smo se obojica dali u trk kolko smo kao
ljudi u godinama mogli bjeati. Preli smo neopaeni nekih 20 metara, a onda se na nas
sruila kia metaka.
Kako sam bio prvi, a na vrh strmine, pao sam naglaveke i otkotrljao se niz padinu u
pravcu ume. Nisu me pogodili.
Dolje u umi je bila neka vikendica u iji podrum sam se zavukao i sakrio. Brata nije bilo.
Znao sam da je ili mrtav ili zarobljen. Dok je bilo pucnjave nisam se usuivao mcati iako
sam se sav zaledio od hladnoe.
Svanulo je i ja sam se sav ukoen odvaio izii napolje, jer je prestala pucnjava. Iziao sam
napolje i na vrhu strmine vidio sam mrtvog brata. Bio je sav rasjeen rafalima po prsima.
Sav preplaen otiao sam u pravcu Busovae.
Nakon izvirivanja i provjeravanja odvaio sam se ui u kuu Jozana Blaevia u Donjem
Polju. Kod njega sam proveo etiri dana i nakon toga uputio se u Busovau. Brata sam
sahranio nakon tri dana, jer su u meuvremenu pripadnici HVO-a otjerali muslimanske
Svjedocenja
snage.
Hrvatica, civil, roena 1962. godine svjedoi o napadu pripadnika Armije BiH na
hrvatske civile kod izletita Busovake staje, 15.06.1993.
(...) Radim i ivim 12 godina u Zagrebu, a kako imam brata u Brkom to sam ga uvijek ila
posjetiti kada sam bila u prilici. Sa mnom je bilo jo podosta Hrvata, graana Hrvatske, koji
su kanili i posjetiti svoju rodbinu u Tuzlanskoj regiji. Kako su sukobi i zmeu Hrvata i
Muslimana bili vrlo estoki i nakon brojnih neugodnosti na putu, shvatili smo da od
Busovae ne moemo dalje pa smo se odluili vratiti u Hrvatsku.
14. lipnja 1993. su nam Ijudi rekli da ide jedan konvoj po hranu do Sebeia te da im se
moemo pridruiti i onda se dalje probijati do Vakufa i Prozora. Nas 15 se ukrcalo u vozila
(svi smo bili civili) prebaeni smo do Peske u podruju Busovake planine. Osim,
nas Brana bilo je i 7 Tuzlanana, a ostali su bili domai ljudi konjovodci, oko 70-ak njih, jer
preko Sebeia je iao jedini put za dopremu hrane.
Konjovodci su bili mahom starci i djeaci. I mi smo takoer vodili konje. U naoj pratnji je
bilo i neto vojnika HVO-a iji broj je varirao jer su oni odlazili na poloaje. Oko 00:30 smo
krenuli iz Peske. Put ie bio teak i blatnjav. Konjovodci su ili preicom, a nekolicina nas ie
bila na traktoru koji je iao okolnim putem. U jednom trenutku se traktor pokvario i mi
smo produili lijevo uz neke stijene. Vojnici su nosili nekog ranjenog ovjeka.
Na prethodnik je u jednom momentu oko 4:00 sreo, dva vojnika za koje mu se inilo da
nisu pripadnici HVO-a, jer nisu imali plave trake oko ruku, pitao ih je: Jeste li vi nai?.
Kada mu nisu odgovorili, produili smo dalje. Oko 5:10 smo doli do izletita Busovake
staje. Bila je magla i svanjavalo se. Bilo je to na ledini dugakoj preko 100 metara. Dio
kolone je pristizao. Konje se hranilo. Mi Braci smo se okupili oko jedne jele i posjedali na
torbe i pokrili se dekama jer, je bilo hladno. Izviai su dok smo mi odmarali otili naprijed.
Najednom u 5:50 je po nama otpoela pucnjava. Pucalo se sa svih strana. Bili smo oito
opkoljeni.
Odmah potom uslijedila je i minobacaka vatra po nama, a sa stijena su bacali rune
bombe i tukli nas mitraljezom. Sve ovo oruje razlikujem jer sam sa bratom odlazila na
linije u Brkom. Poeli smo puzati i traiti zaklone. Jedna preplaena svezana kobila me
pogodila kopitom u glavu. Sreom je bilo puno paprati i ljudi su se sakrivali u nju. Ljudi
ranjeni su vritali i zapomagali, ali najstranije je bilo sluati vritanje ranjenih konja. Ja
sam upuzala u nekakav potok i ostala leati u njegovu koritu u vodi.
Muslimani su bili na nekih 30-40 metara od nas. Bjesomuno su pucali uzvikivali
nerazumljive - vjerovatno arapske rijei. Razumjela sam Alah Uegber. Dovikivali su nam:
Poklat emo vas ustae, zaklat emo vas samo da padne no, upamtit ete Sandaklije,
gdje vam je sad Kordi da vas oslobodi! itd.
Kad su poeli tui granatama po potoku ispuzali smo i otkrili kraj kolibe neke rovove i
unutra upuzali. Jedna mina, mislim od 120 mm, pala je na zemunicu u koju smo upuzali i
uruila zemunicu, od koje je ozlijeen ovjek iz Brkog FILIPOVI PETAR. Bjeali smo kroz
rov prema stjenjaku. Morali smo propuzati kroz zemunicu ije grede su gorjele. Kako smo
bili mokri od potoka vatra nas nije uhvatila. I koliba uz rov se zapalila pa se uruila u rov.
Morali smo izii iz rova i prepuzati dio istine.
Svjedocenja
Tom prilikom je ranjen NIKO BRNJI - ZEKO, ali se uspio obruiti u rov. Tamo je bio jo
jedan ranjenik VUJICA ARKO iz Busovae. Previla sam ga u predjelu kuka. Rovovi su bili
puni ljudi. Bilo je hladno, a pucnjava i granatiranje se nastavljalo. Netko od muslimana je
otpjevao cijelu pjesmu na, valjda arapskom, u kojoj sam prepoznala samo Alahu egber.
Vodu smo tedili za ranjenog ARKA VUJICU. Bojali smo se mraka i veina ljudi je
razmiljala kako da im ivi ne padnu u ruke, razmiljajui i o najgorem.
Negdje oko 16:30 stigla nam je pomo. Prije nego je stigla pomo ranjeni MARTINKO
POPOVI zvao je pomo, jer je bio ranjen u trbuh; u jednom momentu zapaljena koliba
se sruila na njega i on nemoan da pue izgorio je u stranim mukama. Nakon, to su nai
probili obru Muslimani su se razbjeali.
Kao medicinska sestra ila sam pruati pom ranjenicima. U iednom rovu sam nala 6
ranjenika (vojnike i 4 civila). Znam OTA MATU (umro je sutradan, star oko 60 godina),
BINGAS DALIBOR koji je jo u Splitu u bolnici. IMI PERO iz Gradaca, te civili iz Busovae.
Vojnicima ne znam ime. Poeli smo okupljati mrtve i ranjene. Iskupili smo 16 mrtvih jedan
od njih je bio i MIRKO ANUI iz Zovika, kod Brkog, ovjek koji je takoer poao svojoj
rodbini u Brko. Ja osobno sam previla 20 ljudi.
Od toga etvoricu mojih Braka - DALIBOR BINGAS (potkoljenica lijeve noge), PERO,
ILIJA FILIPOVI i NIKO BRNJI. Od svih ranjenika koje sam ja previla samo jedan je imao
jednu ranu, a svi ostali su bili pogoeni ili gelerom ranjeni nekoliko puta.
Bila je jo nekolicina ranjenika koje ja nisam previjala. Imena ostaih ranjenih i mrtvih ne
znam jer su to ljudi iz Busovae. Meu ranjenima je bilo oko 10-ak civila.
Hrvat, civil svjedoi o napadu pripadnika MOS-a 7/8.12.1993. godine na hrvatske civile
u selu ep (Busovaa), kada su silovali i ubili Hrvaticu Lucu Vuleta.
(...) Dana 07/08.12.1993. godine u mjestu ep, opina Busovaa tri pripadnika Armije BiH
poinila su ratni zloin.
Bojovnici su bili naoruani u maskirnim uniformama sa oznakama Armije BiH pomenutog
dana u kasnim veernjim satima u mjestu ep - Busovaa nasilno su uli u obiteljsku kuu
Vuleta Luce, ki Mije, djevojako Peri, roena 1923. godine u Kiseljaku.
Pripadnici MOS-a su Lucu muili, tukli nogama i pesnicama, silovali vie puta, razbili glavu
tupim predmetom, zatim noem na glavi napravili rasjekotinu nakon ega su napustili
Lucinu kuu ostavivi istu u besvjesnom stanju. Istu su njeni susjedi pronali 16 sati od
momenta povreivanja i prebacili je u bolnicu u Zenicu. Pripadnici MUP-a BiH konstatirali
su da je je ista silovana, da ima vie povreda po glavi nanesenih tupim predmetom i jednu
rasjekotinu, koja je najvjerojatnije naneena noem.
Dana 10.12.1993. godine od zadobijenih povreda Vuleta Luce je preminula i sahranjena
na groblju Pranica u Zenici.
Hrvat, civil, roen 1946. u Fojnici, svjedoi o brutalnosti muslimanskih policajaca i
Svjedocenja
civila nad zatvorenicima Hrvatima - civilima u logoru Silos u selu Kauni, opina
Busovaa.
(...) Logor Silos Kauni od 04.07. do 13.09.1993. godine.
Jedan od njih visok s kratkom bradicom i francuskom kapicom na glavi. U ruci nosi
svjetiljku, bateriju i svjetlost u peri u oi svakom od nas. Trai nekoga tko mu je u mirna
vremena stao na ulj. Prie mom prijatelju Zlatanu. Udara ga boksom u glavu. To je inio
gotovo pedeset puta. Da nisam brojao, a niti sam smio gledati, jer i ja ekam neku slinu
mjeru. To je kasno negdje iza ponoi. Prisiljavao je Zlatana da prizna neto to je
neistinito. Dani su prolazili jedan za drugim. esto smo bili maltretirani i batinjani. Za
klozet smo ili grupno po etiri. Kada bi se grupa vraala, mi bi smo mimikom ispitivali:
tuku li? Ako tuku, znai mi se ne javljamo za odlazak u klozet.
28.07.1993. godine oko 18:00 sati ja sam trebao da idem u klozet na mokrenje, jer vie
nisam mogao izdrati. Zarobljenici su mokrili u duboku gumenu izmu. izma je bila
puna. Na polasku u klozet, ja sam ponio izmu punu mokrae. Policajac me pitao: Tko je
to mokrio, jesi li ti? Ja sam odgovorio da nisam. Idui do klozeta rekao mi je: Nemoj da bi
ko pobjegao. Rekao sam mu: Nee nitko pobjei. Znao sam da sam ja tu sam. Rekao mi
je da spustim izmu, to sam i uinio. Ree mi: Ja mnogo volim nastavnike i tri puta me
udario boksom u predjelu grla jabuice.
Poslije toga tri dana nisam mogao gutati ni pljuvaku od bolova. Uz zgradu je bilo sloeno
oko 500 komada sitne pune opeke. Pri vraanju iz klozeta po etvorica bi stala uz opeku
na udaljenosti 1 m. Iza nas bi stajala grupa od 30 Muslimana pomijeana s policijom i
civilima. Mi bismo digli ruke u vis glavom i licem okrenuti prema cigli i ekali da nas netko
nabije u ciglu. Tko god je ulazio u eliju mi smo morali stajati mirno, glavom gledati meu
none prste, a ruke su morale biti pozadi. Donosili su nam njihov list Preporod, koji je
netko od nas morao glasno itati da odjekuje elija. Tjerali su nas da se klanjamo nekoliko
veeri do pola sata uz glasni povik Alah egber. Policajac bi stajao na hodniku i govorio bi
u to vrijeme: Jae, mamu vam ustaku. Jednog dana priao mi je policajac stavljajui mi
kalanjikov na eludac govorei: Ti si mozak HVO-a. Ti sve zna. Ti si taj, to si prodavao
hrvatske knjige i udbenike. Mali Hrvati. To je sve bilo lano. Nisam poznavao niti jednog
od policajaca, koji su nas tukli. Pitali su me da li znam pismo Bosanicu. Rekao sam da ne
znam. Rekli su mi da u nauiti i dobio batina po leima. Najtei dan u tjednu bio je petak.
Tog dana kroz nae elije prolo bi od 100 do 150 muslimana, koji su ili u damiju u
Kaune. Mi bismo stajali mirno. Oni bi nas gledali i govorili bi: Pobite tu ustaku ubrad,
to e na ovoj zemlji. Iznad nas bio je otvoren prostor ispod krova na visini oko 12
metara. Preko nas letjeli bi golubovi i prljali po nama. Sve je to trebalo izdrati. Na objed
smo poslije mjesec i po poeli ii van elije. Ili smo u tankim arapama na nogama jer
nismo imali nikakvu obuu. Po povratku noge bi bile mokre i prljave. Jeli smo po dvojica iz
jednog tanjura. Tanjur je esto stajao pored ljudskog izmeta, blizu klozeta, a mi smo bili
gladni i morali smo jesti. U eliji nismo imali gdje mokriti, pa smo to inili u jedan kanister.
Nou sam ja ustajao po 10 puta na mokrenje, jer sam se prehladio leei na tankoj deki. U
eliji nitko nije imao sata. Orijenitrali smo se pomou jedne zelene brezice, koja je bila
negdje visoko na brijegu. To smo inili pomou njene sjenke kada je sunano. Kada je bilo
oblano, nismo znali koliko je sati. Posljednjih desetak dana ili smo da sijeemo drva.
Ruili smo bukve runim testerama. Za taj dan hrana je bila jedna riblja konzerva i
komadi crnog mekinjavog i nepeenog kruha.
JABLANICA
iskaz o stradanju Hrvata sela Doljani
Svjedocenja
(svjedok: mukarac, Hrvat, 1951.)

Svake godine obiavao sam nekoliko dana provesti kod kue. Tako sam i ove godine
doao u Split gdje smo imali obiteljsko slavlje, krtenja djeteta moje sestre. U nedjelju. U
ponedjeljak me otac molio da odemo u bolnicu da on obavi detaljnije pretrage, jer on je
prole godine bio oko mjesec i pol u bolnici. Nismo to uspjeli obaviti u ponedjeljak i
utorak, a u srijedu smo odluili da, budui da je kasno a nemamo siguran prijevoz kroz
planinu, da ostanemo do ertvrtka. U etvrtak ujutro smo krenuli i oko podne doli u
Tomislavgrad ne znajui nita. Majka izmuena vonjom. Izili smo na cestu koja vodi
prema selu Lipa i kod britanskog UNPROFOR-a stopirali par auta. Nisu se zaustavljali.
Najedamput je kraj nas zakoio kombi. Prije nego sam prepoznao osobe u kombiju, iz
njega su izili najprije M. S. a zatim M. J.. M. S. je, ne ekajui da se pozdravimo, rekao;
Kuda ste poli, nemate kamo ii, sve je spaljeno, ubijeno, uniteno, odvedeno u ropstvo.
Roditelji su mi zaplakali. Meni je isto bilo teko, pokuao sam neto pitati. Kako, ta? Pitali
smo za svoje. Nije nam mogao rei nikakvu informaciju. Nakon sabiranja zamolio sam
roditelje, zapravo oca vie prisilio, jer on je elio ii sa mnom. Smjestio sam ih u oblinju
kuu, rekao im da ekaju dok se ne vratim, a ako se do veeri ne vratim da idu za Split,
tamo gdje su i bili.
Taj dan nisam mogao doi. Cijeli dan sam traio, prikupljao informacije. Vidio sam
roditelje koji trae djecu, djecu koja trae roditelje. O svojim najbliima, sestrama, brai,
nisam imao nikakvih pouzdanih podataka. Prvi dan kad sam doao nazad u Tomislavgrad
naao sam roditelje s grupom prognanika iz Doljana, zapravo istim onima koje sam dan
prije vidio da su dovezeni s Risovca jednim autobusom koji je posuen jer je ranije
prevozio prognanike iz Bugojna. Pitao sam zato nisu otili. Otac je rekao da ne moe otii
kad ne zna nita ni o kome. Rekao sam da sam uspio taj dan saznati da mi je jedan brat iv
a o drugima nisam nita uspio saznati. Zamolio sam ih da odu. Cijeli dan su bili tu, tek pred
vee su otili. Vratio sam se. Iao sam s ljudima dokle se moglo, do Risovca, Sovia, Mijia,
do avarovih kua, gdje su nai uspostavili liniju fronte. Prenoio sam na Risovcu kod
prijatelja.
Sve to mogu rei, od srijede 28.07. je sljedee:
U srijedu 28. oko 10:00 ili 10:15 sati bio je opi napad na mjesto Doljani i to iz raznih
pravaca u isto vrijeme. Ve prije na mjestu Pomen, tj. od Orlovca prema Graacu, na novoj
cesti poginuo je jedan na ovjek, radnik bagerist. Nagazio je na minu koja je
najvjerojatnije trebala biti znak poetka muslimanske akcije.
Jedna grupa napadaa dola je, vjerojatno su oni svi skupa doli preko planine, preko
Plase i Stropa, i onda se razvijali jedni preko Stuparske Bukovine, pa na Stupare, drugi iz
pravca Barjaka i Jelica, a trei odozgo preko Golinaca na Krkau. Jedna grupa ili podgrupa
presjekla je put gdje se spajaju dvije ceste na Valu kod mosta, gdje se spajaju ceste - jedna
iz Krkae a druga koja ide iz Orlovca pokraj crkve.
Svi koji su u prvi mah uspjeli pobjei traei spas u umi bili su doekivani, jer su tu
muslimansku akciju, oito, predvodili ljudi koji su poznavali staze i puteve. Jedna naa
grupa, njih preko 20, masakrirano je na Stipia livadi, tonije 19 osoba na samoj livadi i u
neposrednoj blizini a 3 su poginula u naknadnim borbama. Jedan je naen malo dalje na
Lageru. Kasnije, kad su osloboeni ti prostori, doao sam s grupom naih vojnika i vidio te
pobijene. Njihova imena su ve poznata. Ne znam ima li potrebe ponavljati ih. Mogu samo
rei da su tri brata Soldo, njihov stric Nediljko, jedna ena Anica Ripi, trojica prezimenom
Boi od kojih su dvojica braa, Dogan, Pinjui, Mari, Vrlji, Zelenika, onaj to je ubijen
na Stropu, Topi, Bilo, Zovko, Pavkovi, Gagro, Mari...
Oni su bili ubijeni na samom ulazu na Stipia livadu. est tijela je bilo zajedno dovuenih
ili nabacanih, a s druge strane 4 nabacana jedan preko drugog.
Svjedocenja
Ja sam doao kad je naa vojska oslobodila taj teren. Vidio sam onako izmasakrirana i
nabacana tijela kojima jo nitko nije pristupio, iz razloga to su neki vojnici primijetili da su
neka tijela minirana. Kao tijelo Marinka Boia koje je bilo opasano jednom vrpcom, kao
duga enska arapa, to li, a ispod njega se vidjela mala mina zvana kaikara, odnosno
bomba.
Upozorili su nas da paljivo pristupamo, osobito kod slikanja, da ne zapnemo na nagaznu
minu. Malim foto aparatiem marke poket, koji sam ponio da slikam sestru i njeno dijete
za dokumente, budui da je teko putovati i pomalo nesigurno, eto slikao sam ove
poginule i masakrirane.
Mogu vam samo rei ono to se moglo vidjeti na ovim tijelima. Neki od njih, kao eljko
Miki, bio je vezan rukama na leima, skinut do gaica, rasporena trbuha, ini se i
kastriran, barem ne vidi se spolni ud.
Marinko Zelenika - vidi se da su mu oko oiju neto radili, muili ga. Ima ak i jedna
fotografija, vide se otisci muenja oko oiju, isto tako ini se da nema oiju, jer ono je
crveno. Isto kao da su mu stavljali neku mast, ono to se stavlja boksaima iznad obrva, to
se isto vidi na fotografiji.
Ima i drugih znakova i modrica, plavih ili crvenih. Kod Anice Ripi npr. vidi se da joj je
slomljena potkoljenica, vidi se da je nos, lice, ak i oi, da je u modricama. To se isto vidi na
fotografiji.
Ili neki drugi znakovi muenja: Ivan Topi je isto tako bio gol, samo u kratkim gaicama. S
druge strane ona etvorica nabacana pod jednu jelu ili bor, u grmlje, zapravo se nije ni
znalo koliko ih je, etiri ili pet, toliko su im udovi bili izmijeani. Oni koji su bili
pojedinano, isto tako su se vidjeli tragovi nasilja.
Boi Ljubomir je imao, gotovo u cijelosti, otkinutu ruku. Kako su ga vukli u grmlje ostajao
je krvavi trag. ini se da je od mine, imao je potpuno izokrenutu glavu, a moe se vidjeti i
po ranama prema nalazima nakon obdukcije. Za neke znamo da su sasluavani. Prije
svega jer ostala su 4 iva svjedoka. Jednoga koji je ranjen, ba iz te prve grupe. Preivio je
zato to je prije nekog vremena jednom Muslimanu potedio ivot pri nekakvom sukobu
na Stropu. On se tada bojao reagirati pema njima jer je imao obitelj zatvorenu u Jablanici.
Jedan od njih koji ga je prepoznao vratio mu je uslugu za uslugu.
Imamo isto tako 3 preivjela svjedoka iz ove grupe koja je napadnuta iz zasjede i prema
njihovom izvjetaju prvo kad su doli upali su u zasjedu. Bila je zapovjed Lezite!. Kad su
legli, po njima je ispaljen rafal. Neki koji su teko ranjeni ili poginuli nisu se ni digli, a oni
koji su preivjeli, koji ak nisu bili ni ranjeni, kao to je bio mali Miki, reeno im je da
ustanu i da se predaju. Neki se nisu mogli podii. Svi su naknadno, bilo nakon sasluanja
bilo nakon muenja, svi su ubijeni. Za Mikia je jedan podviknuo:"Jesi li ti to Mikiu?"
Rekao je: Jesam! Odveden je na sasluanje. On je pogubljen od ove grupe desetak
koraka dalje.
Malo dalje od njih bila su dva snajperska gnijezda, jedno 15-20 metara pored puta u
umici, kamenje naslagano ispred njih, tu je poginuo Marinko Zelenika.
Znamo isto tako za neke, npr. za Vrljia malog, da ga je krvnik pitao: Moe birati no,
metak u elo ili rafal.
Zanimljivo je napomenuti da nitko od ovih ljudi, barem koliko je meni poznato, nije imao
nikakvih obrauna ni sukoba prije.
Svjedocenja
Primjer: Miljenko Gagro, koji je iz ove grupe izdvojen, leao je licem prema zemlji, a na
glavi je, inilo se, makar u prvom trenutku mi je tako izgledalo kao da je skalpiran. Na
fotografiji se vidi kao da ima mreu na glavi, kao one mree prilikom friziranja. Taj ovjek
je, prema svjedoenju sveenika koji je posjetio njegovu kuu, jedne noi, u vrijeme
Ceste spasa, taj ovjek je jedne noi primio 16 muslimanske djece u svojoj kui. Njegova
kua nije velika, prije bi se mogla nazvati izbom. On sam ima enu i troje djece. Svoje je
smjestio iza vrata, a njih je pustio u kuu. Dakle, moe se rei da nije bilo razloga za
osobnu osvetu.
Isto tako za ove druge, ne samo to ih poznam, ak 6 poginulih su moja rodbina, ili blii
susjedi, poznanici, prijatelji, tako da sam ih sve, izuzev onih iz Jablanice ili Glogonice, jako
dobro poznavao. Dakle nisu imali razloga za osvetu, izuzev ako je bila to elja ili nain za
zastraivanje.
Meu njima je bilo i ljudi, barem prema iskazu svjedoka koji su sreom preivjeli, koji su
po pozivu krvnici. Govori se o mudahedinima. Imali su neke oznake, neki ak oznake HOSa. Provjeravao sam da li su dobro vidjeli, potvrdili su da su to oznake HOS-a. Neki su bili
maskirani, bojama raznim premazani. Meu onima koji su prepoznati ima Muslimana iz
Doljani i iz Jablanice. Koliko se moe saznati i saeti, ini se da su glavni vodii bili ljudi koji
su dobro poznavali te terene. To su Jablaniani:
Beir Bea Behrem, on je nastavnik tjelesnog odgoja u Jablanici. Ja ga osobno ne
poznajem. Svjedoci kau da ima izmeu 40 i 50 godina;
Paja Spahi Krnji, zvani Prpa; Amel Halilhodi; Muji Avdet; Sejo sa Baine, ne znam mu
prezime. Ne znam da li je to isti Sejo koji je radio u Medicinskom centru, zapravo i sada
radi i prepoznat je da je bio u akciji. Ili je moda bio drugi. Naalost ne znam prezimena. Iz
Doljana su bili jo: nekoliko mukaraca iz obitelji Sefer (Suljo, Omer, Idriz); Zahirovii;
Spahii (Zajko i njegov brat); Sibirlii; Rizvii (Hasan); Zuhii (Edhem zvani orle);
Kubii, i jo neki. Napominjem da su svi ovi ljudi prepoznati u osobnom sueljavanju ili
prema glasu. Koliko se moe vjerovati, s obzirom na sve, ostavljam distancu.
to se moe rei o napadu? Vidljivo je, oni koji su ostali tu veer, tu no, i skrivali se oko
sela, vidjeli su da su ene, djecu i starce prisilno trpali u aute, kamione. uo se pla ena i
djece. Odvezeni su u pravcu Jablanice.
Prema popisu koji smo uspjeli sastaviti, razgovarajui s onima koji su uspjeli pobjei i koji
znaju tko je sve bio, u selu Doljanima u to vrijeme je bilo 198 osoba. Treba napomenuti da
su 4 osobe kasnije spaene iz Jablanice. Jedna ena sa 3 djece, zahvaljujui
Meunarodnom crvenom kriu, jer je njeno dijete bilo teko bolesno i nije bilo lijekova.
Jedan ovjek od tih 198 odvedenih, Ivan ari Maran, je umro. Nain na koji je umro
pokazuje odnos prema ljudima. Bio je teko ranjen. Bila mu je stavljena infuzija. Meutim,
Muslimani iz mjesta Sovia potrgali su aparat i ovjek je drugi dan umro.
Meu ovih 198 bilo je 66 djece. Nakon osloboenja ovih troje spomenutih, ostalo ih je 63 i
sada. Zatim bilo je staraca i starica. Samo radi primjera navodim: Mato Marjanovi, star 84
god., slijep; Rua Nikoli, zvana Brkua, 87 god.; Rua Rai ro. 1928.;
Pero oli ro. 1921. Njegova ena Rua je ubijena. Jedan oevidac je govorio da joj je
ruka slomljena, trbuh prostrijeljen, da su joj crijeva ispala, nije ostala iva.
U selu Doljani su ubijeni: Martin Ripi, nije pouzdano kako. Jedan iskaz kae da je zaklan, a
drugi da je rafalom presjeen. Budui da je krv oblila ba taj dio rane i vrat, tako se nije
moglo ustanoviti tono, a u prolazu je uvid napravljen jer se bojalo od pucnjave; Pava
Svjedocenja
Stipanovi, ubijena u kui nakon to je uspjela od poetka napada pobjei nekoliko

stotina metara; Andrija Stipanovi, za kojega moemo rei da je bio njihov prijatelj. S
mnogima (od Muslimana) je drugovao. Pozivali su ga na rukove za blagdane.
Prijateljevao je s vie muslimanskih obitelji prije sukoba u Doljanima; Andrija Milievi iz
Krkae, koji je kod Pave Stipanovi radio neki posao, isto ubijen. Sin Damir mu je zarobljen.
I mnogi drugi. Velik je broj zarobljenih staraca i starica. Meu zarobljenicima ima i 18
pripadnika HVO. Iako oni nisu bili profesionalni vojnici nego domobrani koji su uvali
domove, svoje kue. Upravo zbog toga nisu bili dovoljno obueni ni spremni dovoljno da
bi se mogli boriti, da bi obranu organizirali. Nakon opeg napada pokidane su veze - neke
stvari dopunjavam - napadnut stoer, ljudi zbog neiskustva i iznenaenja nisu znali to i
kako initi, bjeali su i povlaili se mislei da e biti sigurni kod stoera. Meutim taj
prostor je ve bio zauzet tako da su pali svi u zarobljenitvo.
Htio bih napomenuti da ima nekoliko ena trudnica u poodmakloj trudnoi ili ena s
malom djecom. Jedna ena je rodila prije nekoliko dana i vratila se iz bolnice s curicom i
jo jednom starijom kerkom, isto tako je u zarobljenitvu.
Sve u svemu 63 djece je u zarobljenitvu. Prema iskazima oevidaca loa je situacija u tom
logoru, Muzeju, u Jablanici, gdje je oko 8o ljudi. Iskazi su razliiti o broju zatoenih. Neki
tvrde da ih je 90, neki 74 -78, a moda broj i varira, jer neki doista bivaju preseljeni ili imaju
rodbinu u Jablanici.
Preko posrednika, meunarodnih humanitarnih organizacija UNHCR i Unprofor-a
saznajem da je situacija teka, da nemaju hrane ni lijekova. Isto tako sanitetski uvjeti su
oajni i mnogi pate od kroninih starakih bolesti ili ega drugoga. Sama injenica da
spavaju na betonskom podu bez dovoljno pokrivaa. Meu zatvorenicima ima i ranjenika.
Imena nekih smo saznali. Njihovo tretiranje, bolje rei maltretiranje, ne zavrava na
verbalnim napadima nego i fizikom maltretiranju kao ve spomenutoga Marana aria.
Nedostatak hrane i lijekova posebno je osjetljiv za malu djecu. U tom smislu vreni su neki
pritisci da bi hrana i lijekovi doli u Jablanicu do njih. Meutim sve ono to stigne
podmiruje najprije Muslimane. Govorim to ne iz neke predrasude nego po iskazu
oevidaca.
Nakon to se to desilo i nakon to sam s grupom ljudi ustanovio pravo stanje, ili smo
traiti pomo od meunarodnih humanitarnih organizacija. Tako smo vie puta ili
UNPROFOR-u u Meugorje. Pokuao sam kontakt uspostaviti preko sveenika sa
zapovjednitvom. Ovaj as se ne sjeam imena, ali imam zapisano. Obeali su pomo, da
e otii i vidjeti, tim prije to je njihov bataljun isto tako u Jablanici. Drugi put kad sam
dolazio bio je drugi sveenik, opet sam poeo ispoetka upoznavati. Zapovjednik je tada
bio bolestan, prehlaen. Nisam saznao puno, osim da su pokuavali ali nisu uspjeli.
injenice pokazuju njihovo zalaganje. Ako su oni voljni i ako ele pomoi, a zato su u
prvome redu poslani, posebno UNHCR, dakle da ih opskrbljuju lijekovima i hranom, a tu je
i Me. crveni kri, a otada nisu uinili nita, a proao je jedan tjedan, pa drugi... Kasnije
ponovo u telefonskom razgovoru priaju mi jednu te istu priu. Iz svega toga mogu
zakljuiti zapravo da nisu dovoljno truda uloili. Mogu rei i ovo: Prve vijesti u prvim
kontaktima koje sam imao s njima bile su ove: Da, uli smo da su neki civili iz Doljana
pobjegli, a Muslimani su ih spasili iz zone ratnih operacija. Kad sam se usprotivio na takvu
formulaciju informacije, pitao me je: Koja je vaa verzija, gospodine? Odgovorio sam:
Zar se Vama ini, da ovjek bjei iz svoje kue, pogotovu ako ne moe bjeati, ako je
slijep, star, sakat, ako je dijete, ako ne moe hodati, ako su majke trudne, ako su ene i
djeca, kamo e bjeati iz kue? Nije bilo dovoljno uvjerljivo. Nekima sam ak pokazivao
slike masakra. Pitali su tko je to slikao. Rekao sam:"Ja osobno." Rekao sam isto tako datum i
to smo sve vidjeli. Zavravalo se uopenim formulacijama. Vidjet emo, uinit emo,
nastojat emo itd.
Svjedocenja
Puno vremena je prolo. Praktino, od njih nismo dobili nikakvu konkretnu informaciju, ni
gdje su ti ljudi, ni kako su. Tu i tamo, istina, donosili su poruke pojedinaca, a one popise
koje smo mi dali Me. crveni kri nije ak htio ni primiti. Predstavnik, gosp. Hans Urlich je
rekao da to nije njihova praksa, da oni popis sastavljaju na terenu. Rekoh da ako mi
traimo 200 ljudi, a oni daju samo 50, gdje su tih 150, kako ete njih pronai. U dugom
razgovoru, kad sam s njim razgovarao njemaki, jer sam saznao da su neki tumai
Muslimani, jedna Muslimanka, pa sam se bojao da mu konkretno ne prevodi, ni tada nije
prihvatio popis koji sam mu ponudio. Rekao je da to nije njihova praksa.
Iz svega se dade zakljuiti da humanitarne organizacije, bilo Unprofor, bilo UNHCR, Me.
crv. kri ili drugi, nastupaju s nekakvim predrasudama prema Hrvatima. Zato to mi sami
nismo upoznavali te organizacije s nekim injenicama, a s druge strane ve je rairen
model, ta paradigma, da su Muslimani najvee rtve ili jedine rtve, a Hrvati agresori i
tako. Ti mentalni sklopovi reagiraju tako da je uzalud kucati na bilo koja i bilo ija vrata.
Pred Veliku Gospu, tonije 14. kolovoza doao sam u Split (13. ili 14.08.) i zanimao sam se
za nalaze obdukcije nad mrtvim iz Doljana. Dali su mi na uvid 23 nalaza. Ostali ili nisu bili
tu ili su zakljuili da vjetaenje nije potrebno budui da je savim jasno kako su stradali.
Nalazi govore to da su strijeljani straga, skoro svi, i par njih da je poginulo razneseno
eksplozivnim napravama, razneseni dijelovi tijela, trbuh ili grudni ko.
U razgovoru s tim strunjacima, patologom i sudskim vjetakom, saznao sam da su dobili
ta tijela u drugaijem stanju nego smo ih mi gore pronali i vidjeli. Neki su bili odvezani,
bili su obueni a tragovi muenja, modrice (crvene ili plave), ili to drugo bili su zbog
truljenja ve izbrisani, budui da je nalaz uinjen 04. kolovoza, 8 dana nakon smrti. Kad
sam im pokazao svoje slike, isto su se iznenadili. Priznali su da je bilo nekih propusta,
moda ne toliko njihovih koliko onih koji su ta tijela dovozili i otpremali. Neki su ak bili
oblaeni u vojne uniforme, to je zapravo vrlo udna stvar, i ne znam kako se to moglo
dogoditi. Sve to skupa razlog je da nakon prvih vijesti, koje su bile doista korektne, kad su
stradali i civili i vojnici, a broj je otprilike polovica, sve je to skupa razlog da je nastala
jedna sumnja i nesigurnost, mete.
Kasnije sam uo, imao sam prilike i proitati u novinama, da su poginuli samo vojnici i
jedna starica. S terena sam pokuao intervenirati u urednitvu tih novina. Gospoa koja se
javila rekla je da je izvjetaj preuzet od agencije HINA. Protestirao sam. Rekao sam da je
njihova dunost provjeravati vijesti, a ako nemaju pouzdanih novinara izvjestitelja, ja u
im pokazati dokumente i fotografije. Priznala je da su uinili greku, meutim stvar nije
demantirana. Jo vie sam se kasnije razoarao kad sam uo od glavnog urednika
informativnog programa HTV da je nainjena greka u sluaju Doljana time to je
prenesena vijest da su rtve bili civili i jedna starica, kae on. Bio sam uvrijeen, reagirao
sam. Nudio sam mu fotografije. Nije htio uzeti. Ali uzeo je popis s imenima i goditima
svih nastradalih.
Treba rei da sam u nedjelju, 4 dana nakon pokolja, a u subotu je ve bio slobodan pristup
na Stipia livadu gdje je poinjen masakr, gdje su bila tijela dvadesettrojice (23), odnosno
dvadesetorice na samoj livadi, pokuao sam informirati novinstvo i nae i strano. Doista
tamo je bila ekipa HTV. Sreom ili providnou, dobio sam Rojterovog snimatelja, koji se
istina malo bojao, ali je doao i korektno obavio svoj zadatak. Ta snimka je bila emitirana
diljem svijeta. Dobio sam informacije s raznih strana svijeta od rodbine i prijatelja da su
vidjeli snimke tog masakra. Meutim, opet se pronio glas da nije emitirana Rojterova
snimka, nego samo izvjee HTV.
Takoer, tek nakon dosta vremena, uspio sam kontaktirati s Rojterovim snimateljem, koji
mi je obeao poslati svoju snimku s tekstom kojeg je on sam poslao. Sve skupa to se
dogodilo, taj zloin i sve oko zloina, ukazuje na nekoliko injenica. Prije svega: Da mi sami
ne znamo cijeniti svoje rtve; da nismo u stanju da istinu prezentiramo svima onima koji
nastoje svojim pristupima ili svojim predrasudama vie tetiti nego koristiti Hrvatima,
Svjedocenja
posebno sada u BiH. Zatim da moda ni ljudi koji bi trebali obavljati taj posao nisu
dovoljno upueni ili nisu dovoljno sposobni, ili ne osjeaju vanost toga. A treba naglasiti
koliko je vano u pravo vrijeme ponuditi pravu injenicu i da ta injenica bude poznata.
Ovo iskustvo ili ovu sugestiju dobio sam i s drugih strana dok sam obilazio diplomatska
predstavnitva ili humanitarne organizacije traei pomo. Svugdje su nam rekli da se
hrvatska strana ne zna dovoljno argumentirano i dovoljno uvjerljivo predstaviti niti gole
injenice. Vrlo esto, i ak i ono to se pria, ljudi teko prihvaaju jer misle da je
propaganda ili HTV-a ili HVO-a ili nekog drugog. Osim ovih materijala, foto, video
materijala i nalaza obdukcije, imam iskaze oevidaca, tako da je mogue sklopiti sliku,
vjerodostojnu, o onome to se oko Doljana dogaalo.
iskaz uzet 16.09.1993.
iskaz o stradanju Hrvata sela Grabovica, stradanje u logoru Muzej u Jablanici
Dana, 10.05.1993. dolo je do napada snaga MOS-a na selo Grabovicu. Napad je otpoeo u
5:15 sati, a snage MOS-a su nadrle iz pravca Jablanice magistralnim putem, eljeznikom
prugom, lokalnim putem za Divu Grbovicu, kao i grupama vojnika koji su selu prilazili sa
lijevog i desnog boka. Pored ovih, prema Grbovici su ile i snage s juga, pripadnici
Dreanskog bataljuna. Kako sam kasnije doznao iz pravca Jablanice su napali vojnici
Zulfikara Alipage - Zuke, edini vukovi, Valter - grupa kao i pripadnici 44. brdske
brigade iz Jablanice i postrojbe vojne policije.
U trenutku napada naao sam se sa jo 3 vojnika u tunelu na brani HE Grabovica, gdje
smo bili opkoljeni te nam je bilo onemogueno izvlaenje. Ispred nas na oko 400 metara
nalazio se na punkt na kojem su se nalazili i vojnici Junuza Prazine - Juke, a koji su se
jako brzo predali to je imalo za posljedicu brzi pad i probijanje naih linija te pad
Grabovice. Padom tog punkta, snage MOS-a su uzeli na transporter i krenuli prema
Grabovici.
Doavi ispred tunela na oko 50 metara, PAM-om su osuli vatru po tunelu, ali na sreu
nitko od nas nije bio pogoen. U tom trenutku smo odbacili oruje i predali se. No, u
transporteru je bilo 10-ak vojnika od kojih su neki imali oko glave vezane crne trake.
Shvatio sam da je to vojska sa strane i dok su oni silazili sa transportera i uzimali zaklone ja
sam iz depa izvadio vojne iskaznice i sakrio ih pod jedan kamen kako ne bi odmah otkrili
tko sam.
Dok smo im prilazili pitali su nas kako se zovemo. Trojica mojih vojnika, koji su ili ispred
mene govorili su im svoja imena, a oni su ih tada udarili akom ili nogom.
Kad sam priao grupi, ispred mene je stao njihov zapovjednik grupe i pitao me kako se
zovem. U tom trenutku priao mi je jedan vojnik iz Jablanice, koji me od ranije poznavao,
pozvao me imenom i opsovao ustaku majku. Poto me ve zovnuo imenom ja sam na
pitanje kako se zovem dao toan odgovor.
Tada se zapovjednik grupe zagledao u mene govorei: A ti si! Uhvatio me za kosu,
snano povukao nazad i oborio na cestu. Tada mi je prila cijela grupa i otpoela je
tunjava. Udarci akama, izmama, kundacima pljutali su po glavi i cijelom tijelu.
Posebno su bili snani udarci u predjelu glave kada su mi polomljene obje jabune kosti,
vilica, zglob teko povrijeen, nosna kost polomljena kao i nepce. Po rukama, nogama i
grudnom kou imao sam jake kontuzije. I pored takvih udaraca nisam izgubio svijest, a
tada su me odoveli do punkta.
Svjedocenja
Jako sam krvario iz nosa i usta, a u jednom trenutku oi su mi se potpuno zatvorile od

podliva krvi. Osjeao sam jake bolove u grudnom kou, utrnutost glave a jako teko sam
disao.
Na punktu se nalazio bolniar snaga MOS-a koji me od ranije poznavao, te mi je pokuao
zaustaviti krvarenje iz nosa i usta. Tu su ve stigla i kola hitne pomoi koja su prevozila
njihove ranjenike za Jablanicu. Obzirom da sam bio u jako tekom stanju prevezen sam
tim kolima hitne pomoi u ratnu bolnicu Jablanica. Pred bolnicom je bilo nekoliko
uniformiranih osoba, muslimanskog medicinskog osoblja kao i civila.
Prilikom izlaska iz auta neki od njih su mi psovali ustaku majku, neki su uzvikivali: Zato
ga dovozite, to ga niste odmah ubili!? U bolnici mi je pruena prva pomo i tu sam ostao
na lijeenju do 07.07.1993.
U popodnevnim satima toga dana, kad sam dovezen u bolnicu, u susjednu sobu je upala
grupa vojnika MOS-a i fiziki maltretirala pripadnike HVO-a koji su tu dovezeni kao ranjeni
zarobljenici.
Nakon nekoliko minuta, ta ista grupa je upala u sobu u kojoj sam ja leao i ve s vrata
uzviknuli: Gdje je onaj ustaa iz Grabovice?! Prili su mom krevetu uzvikujui: ko te
doveo ovamo?! Zato te odmah nisu ubili! Sve u ih pobiti! Pitao me gdje su skladita u
Grabovici i ima li ita skriveno u grobnicama po grobljima. Odgovarao sam da nemamo
nikakog naoruanja u grobnicama niti da imamo skladite.
Jedan od njih je priao uzglavlju kreveta, uzeo pitolj, naslonio ga meni na elo, nategao
ga uzvikujui: Sad u te ubiti! Tad su poli van galamei da e ubiti i mene i one koji su
me doveli u bolnicu.
Odnos medicinskog osoblja prema meni, a i prema drugim zarobljenicima HVO-a koji su
tu bili na lijeenju, bio je vrlo korektan. Povremeno bi dolazili i vojnici koji su ulazili u sobe,
a neki od njih bi nas i maltretirali.
04.07.1993. u popodnevnim satima doao je zapovjednik policije sa jo dvojicom
policajaca. Zapovjedili su dvojici pripadnika HVO-a da se spreme jer e biti prebaeni u
zatvor. Jedan od njih je pitao zato ga vode u zatvor, a da nije dobio otpusnicu iz bolnice,
na to je zapovjednik policije odgovorio da e je dobiti naknadno. Poslije nekoliko
trenutaka, zapovjednik policije je rekao da se i ja spremim. Poto su mi ranije oduzeli
uniformu i osobne dokumente, nisam imao to obui te su mi dali hlae i koulje
(uniforme bive JNA) i uz pratnju policije prebacili su me u zatvor Muzej revolucije.
Tu su nas trojicu smjestili u jednu prostoriju u podrumu Muzeja, a u ostalim prostorijama
bili su zatvorenici koji su tu od ranije smjeteni. Neki od zatvorenika imali su prostirke
(spuve), a dio njih je leao na daskama. Hranu smo dobivali dva puta na dan. Doruak se
sastojao od jedne nite kruha i alice nezaslaenog aja ili, jako rijetko mlijeka. Za ruak se
dijelila nita kruha i 2-3 dl nekakve juhe (orbe).
Dana, 10.07.1993. oko 15:15 sati (6 dana nakon dovoenja u zatvor) dola su dvojica
Zukinih vojnika, tonije Zukin zamjenik Nihad Abedi i jedan Tahirovi zvani
Debo (pravo ime mu neznam). U hodniku su pitali za Franju Ramljaka. To je takoer bio
moj vojnik koji je zarobljen u Grabovici. uo sam da se otvara soba i da izvode Franju.
Nakon nekoliko trenutaka na prozoru moje prostorije, koji je gledao na hodnik, pojavio se
Nihad, pogledao na nas i udaljio se. Malo zatim vrata su se otvorila i na njima se pojavio
Deba, koji mi je rekao da izaem. U tom trenutku nisam ni slutio to e se dogoditi.
Mislio sam da nas izvode radi ispitivanja. im sam iziao na hodnik Deba mi je naredio
da legnem na pod (beton), to sam i uinio. Naredio mi je da dignem ruke iznad glave i
Svjedocenja
tada me snano udario nogom u predio bubrega, govorei: Hoe li ubijati Muslimane?!
Nakon toga poeo me divljaki udarati i to iskljuivo po bubrezima i kraljenici. Udarci su
bili jako snani. Sa obje noge je skakao na bubrege zarivajui otrice onova u predjelu
kraljenice. Bolovi su bili nesnosni. Imao sam osjea da mi pucaju rebra, osjeao sam tupe
bolove u mozgu i u jednom trenutku poeo sam gubiti svijest. Povraalo mi se i osjeao
sam guenje. Ako bih spustio ruku da zatitim bubrege, udario bi me vrhom obue u
slabine nereujui mi da podignem ruke. Vjerojatno videi da u se onesvijestiti naredio
mi je da se dignem. Pokuao sam se podii ali nisam mogao. Tada je Deba izvadio
pitolj, prislonio mi ga na potiljak i uzviknuo: Ubit u te, Kurana mi! Glas je bio tako
prijetei da sam zaista mislio da e pucati, a u jednom trenutku to sam i poelio. No, novi
uzvik da se dignem i udarac u slabine, nekako su me natjerali da se pridignem i dohvatim
vrata prostorije. Na samim vratima Deba me snano udario akom u potiljak te sam pao
na prednje leaje. Osjeao sam strahovite bolove ispod lijevih rebara, u lijevom ramenu, a
lijeva rukam mi se nekontrolirano tresla. Pokuao sam nai kakav - takav poloaj tijela da
bi me manje boljelo, ali svaki pokret priinjavao je uasne bolove. Nakon izvjesnog
vremena, nakon to su pretukli Franju Ramljak uli smo bat njihovih koraka uz metalne
stepenice i znali smo da su otili.
Tada su mi prila dvojica zatvorenika, koji su bili sa mnom u sobi i pokuali mi pomoi. Na
bilo kakvo pomjeranje jaukao sam od bolova, tako da me nisu uspjeli smjestiti na leaj.
Bolovi su se pojaavali i postajali neizdrljivi.
Jedan od zatvorenika je oko 19:00 pozvao straara i pitao ga moe li pozvati lijenika.
Straar je pitao: ta mu je? Nismo mu smjeli odmah rei da sam pretuen, iako je on to
najvjerojatnije znao. Na kraju smo mu rekli, a on je rekao da to ne zna poto je tek doao
na smjenu. Negdje oko 23:00 lijenik je zaista doao. Pokuao me pregledati, no ja se
nisam uspio pomjeriti iz poloaja u kojem sam leao, a leao sam na desnom boku.
Opipom ruke konstatirao je da mi nisu polomljene kosti, dao mi je injekciju za smirenje
bolova i rekao da e doi u toku noi, no, nije dolazio. Takoer mi je rekao da sutra
obavezno trebam otii u bolnicu na pregled i da ostavim urin. Urin sam ostavio i vidjelo se
da u njemu ima dosta krvi. Narednog dan i pored vie poziva i molbi straarima, nisu me
vozili u bolnicu. Obrazloenje je bilo da nemaju vozila.
Tek drugi dan od kako sam premlaen, negdje oko 10:00 sati, dola su kola hitne pomoi
da prevezu jednu teko bolesnu enu, koja je takoer bila zatoena, te su tada i mene
povezli do bolnice. Sve do tada negdje oko 40 sati vremena, leao sam u istom poloaju
kako sam prvi puta pao na pod. U bolnici su mi snimili grudni ko, uzeli mi urin i krv za
analizu. Lijenik je utvrdio da mi rebra nisu polomljena, ali da je popucala hrskavica na
grudnoj kosti, te da mi je povrijeen ivac lijeve ruke to je prouzrokovalo jake bolove u
ramenu i nekontrolirane trzaje ruke, te da trebam narednih dana davati krv na analizu.
Vraen sam opet u zatvor, a narednih dana nisu me odvozili u bolnicu, opet s
obrazloenjem da nemaju vozilo.
Negdje, nakon 7 dana, bolovi su i dalje bili vrlo jaki. Hranu nisam mogao uzimati, jedino
sam onako leei uspio popiti malo vode, eventualno zaslaen s malo meda kojeg je,
malo, imao jedan od zatvorenika. Kasnije su bolovi poeli poputati, te sam uspjevao
polako i sam se pomaknuti na leaju, a neto poslije toga i pridizati se.
Cijelo ovo vrijeme, koje sam proveo u zatvoru, tri puta sam iziao iz podruma. Prvi put,
negdje u kolovozu mjesecu, kada su vrili dezinfekciju prostorija, tada su svi zatvorenici
izili ispred zgrade zatvora, dok se prostorije prozrae. Drugi put, negdje u mjesecu
studenom, izili smo da istresemo deke i trei put, odnosno za mene prvi put, kada sam
bio pretuen i odvezen u bolnicu na pregled.
Vrijeme od 24.12.1993. godine, dakle, od Badnjeg dana pa do samog izlaska iz zatvora,
01.03.1994. godine, proveo sam u samici. Razlog tome ostao mi je napoznat.
Svjedocenja
Negdje od 15.12.1993. godine, mi zatvorenici smo razgovarali o skorom dolasku naeg

velikog blagdana, Boia. Naveer smo nekad tiho a ponekad i glasnije pjevali Boine
pjesme. Tada smo razgovarali o tome da zatraimo od upravnika zatvora, da nam
omogui posjet sveenika radi ispovjedi i Svete priesti. Razmiljali smo i o tome da li mu
takav na zahtjev uope smijemo iznjeti. Ja sam rekao da u ja taj prijedlog prenjeti
zamjeniku upravnika zatvora, to sam i uinio. On me vrlo korektno sasluao, ak se
raspitivao o detaljima nae zamisli i obeao da e to prenjeti komandi i da misli da oko
toga nee biti problema.
Nakon 10-ak dana pitao sam ga ponovo da li je to uinio, na to mi je odgovorio da je
komanda odobrila na zahtjev, ali da sveenik iz njemu nepoznatih razloga nije doao.
Ne znam da li je sve to imalo ikakve veze s mojim zatvaranjem u samicu, ali na Badnji dan
u vrijeme poslije ruka zamjenik upravnika zatvora mi je rekao da se spremim i da u prei
u drugu prostoriju. Tada sam mislio da e to biti neka od prostorija u kojoj su zatvorenici,
ali sam prebaen u samicu, gdje sam ostao do izlaska, dakle 2 mjeseca i 7 dana.
Jo ranije je izvren pretres prostorija, kada su nam oduzete sve knjige, molitvenici, igrae
karte. I pored toga u naoj prostoriji je ostala jedna knjiga koju mi je zamjenik upravnika
zatvora dozvolio ponjeti (kasnije mi je dao jo jednu od oduzetih). Vrijeme u samici je
prolazilo uasno sporo. Soba nije imala prozora, osvjetljena je bila jednom slabom
sijalicom, te sam esto gubio orijentaciju dana i noi. itao sam po 3-4 stranice knjige na
dan. tedio sam.
to ako knjigu proitam za dan ili dva, kako onda vrijeme skratiti. Zima je bila jako hladna,
hodati po prostoriji nisam mogao od hladnoe. Leao sam pod dekom i po 23 sata na dan
i tako danima. Ako je hladnoa doputala etao sam po sobi, 6 koraka naprijed pa 6 nazad
i tako dok se ne umorim.
Dnevno su nas putali 3 puta dnevno za potrebe toalete: za doruak, ruak i oko 22:00. Za
sve potrebe toalete imali smo po 3 minute, to je stvaralo guvu, jer su se ljudi htjeli umiti,
obrijati, oprati arape, a vremena i prostora je bilo jako malo.
I pored ovakvih uvjeta, moram rei, da su oni bili znatno bolji posljednih mjeseci nego u
poetku. Postavljen je upravnik zatvora (do tada je bila samo policija), te nije dozvoljeno
ulaenje vojnika u svako doba dana i noi, te tua i maltretiranje nas zatvorenika. Takoer
su nas, predstavnici Meunarodnog crvenog kria, poeli redovito obilaziti (otprilike
jednom mjeseno) te nas izvjetavati o toku razmjena, a od, odprilike mjesec dana pred
izlazak, donjeli su nam jakne i izme ime su nam olakali podnositi hladnou. Takoer su
uvjerili upravu zatvora da nam dozvole igrati ah i iste su podjelili, te je i to donekle
olakalo ivot zatvorenika.
Posljednji put su predstavnici MCK-a (ICRC) doli 5-6 dana prije razmjene i obavjestili nas
da bi se razmjena trebala obaviti 01.03.1994. godine. Ne moe se opisati radost zatoenih
ljudi kad uju ovakvu vijest. No i pored toga postojala je i doza straha da se to nee
dogoditi ni ovaj put kao i nekoliko puta ranije kada smo bili uvjeravani da e to biti
uinjeno.
Ipak, 01.03.1993. provedena je razmjena zatoenih, svakako najsretniji dan u ivotu svih
nas iz tog Muzeja revolucija. Sloboda je konano bila naa.
iskaz uzet 05.05. 1994.
iskaz o stradanju Hrvata grada Jablanice, sela Grabovice i stradanje u logoru Muzej u
Jablanici
Svjedocenja

Dana, 08.09.1993. godine, doli su vojni policajci Zukine postrojbe, sa spiskom od
jedanaest ljudi, Hrvata iz Jablanice, koji je bio ovjeren peatom vojne policije iz Jablanice
ali bez potpisa. Meu tim policajcima bio je i Fuad (vojni policajac iz Jablanice (narednik
44. brdske brigade). Od Zukinih policajaca bili su: Popara, Doko iz Gackog, Nedad i uti.
Reeno nam je da idemo na informativni razgovor. Doveli su nas u Rogia kue (Donja
Jablanice) gdje je i bila baza Zukine postrojbe. Tu su bili prisutni Sefer Halilovi - naelnik
taba Armije BiH, Vehbija Kari - lan taba i Zuka.
Zatvorili su nas u jedan trap povrine 7m2<D> koji je bio visok 1,20 metara. Tu smo
boravili 10 dana. Trei dana od dovoenja, odvedeni smo prema Glagonici nosei
postolje topnikog oruja teine oko 130 kg. Nosili smo ga 33 sata, na brdo Jasenjane
(brdo nasuprot sela Vrdi).
Mene i jo jednog uhienika, iz trapa su odveli do kua, razdvojeno Traili su od mene 5
000 DEM ako mislim da ostanem iv. Nakon uvjeravanja da nemam novaca poele su
prijetnje i bio sam primoran da posudim, od dvojice ljudi iz Jablanice 3 500 DEM i predati
ih Nedadu.
Poslije dva dana odveli su sedmoricu Jablaniana i 15 Kliana (svi pripadnici HVO-a koji su
bili u Vrcama i poslije pada se predali) da nose mrtve s tog mjesta gdje smo mi ostavili
topniko oruje. Kad smo se vratili Kliane su izdvojili iz trapa te ih onda tukli letvom,
drvenim trupcima i ostalim predmetima. Najvie su ih udarali po glavi. Poslije tog
udaranja dali su im da jedu nekakvu juhu, tako da im se u tanjuru mijeala krv iz usta sa
tom hranom.
Nakon 10 dana premjeteni smo iz trapa u Rogia talu. talu smo najprije morali
oistiti od ubra (stajskog gnjojiva) i oprati.
Poslije sedam dana odvedeno je 20 Kliana meu njima i Zoran Milas (Buba) i Ilija Kaleb.
Njih su dvojica odmah poeli udarati i zlostavljati. Iliji su pucali kroz koljeno, a Zoran Milas
je pretuen do besvjesti i odneen u nepoznatom pravcu a sutradan je naen u trapu
mrtav. Nama je reeno da se objesio.
Dvojica ljudi iz Jablanice su izala iz zatvora 23.09.1993. (za novac) a M. B. sutradan. Dana
26.09.1993. godine iz zatvora su putena jo dvojica (M. Z. i V. Lj.). Pustili su ih Nedad i
Danko.
Dana 30.09.1993. godine odvode nas preostale u selo Drenicu (etvorica iz Jablanice, 14
Kliana iz Muzeja te jo dvojica iz Jablanice koji su bili zatvoreni u Muzeju. Meu ovih
14 Kliana bila su i trojica Jajana koji su ostali ivi poslije pada Huduskog kod Prozora
(tada je streljano 16 Jajana). Tada su nas uz udaranje natovarili u kamion i povezli prema
Drenici, uz pratnju pripadnika tzv. Handar divizije. Bilo ih je 15 (deset mukaraca i pet
ena). Na kamionu su nas udarali i tjerali da pjevamo pjesmu: Nema ustake krvi koja ne
prija, kad je pije handar divizija.
Po noi su nas doveli do damije u Drenici (Zaib). Tu su nas dobro izudaraliu i predali nas
vojnicima u Drenici. Kasnije su nas odveli prema crkvi u Donjoj Drenici i zatvorili nas u
skladite iza upne kue. Tu sam upoznao Fehima Bai i Ziju Kurtovi zvanog Sekari. U
poetku su s nama razgovarali o obinim stvarima, ali nakon nekog vremena poeli su
udarati ovu etrnaestoricu Kliana.
Svjedocenja
Poslija 2 ili 3 sata vremena premjestili su nas iz tog skladita u crkvu i posjedali nas po
klupama. Tu je jo bio i neki policajac s nadimkom Bimbo. Kad smo se smjestili u crkvu
Zijo je obukao sveeniku misnu robu i poeo nas tui. Poredali su nas ispred oltara sa
rukama iza glave i poeli su nas voditi jednog po jednog na dno crkve i tu je bilo udaranje.
Jedan od njih popeo se na klupu i nogama je najprije udarao u glavu, zatim lea, trbuh, a
onda razliitim predmetima (velikim crkvenim kriem, nogarom od stola i ostalim
predmetima). Kad bi se svi izredali onda bi sve ponovili. To je trajalo do ujutro.
Sljedeih pet dana padala je kia pa nas nisu nigdje vodili na rad ali se muenje svaki dan
ponavljalo. Morali smo svirati, pjevati i onda su nam poeli razbijati crkvene slike (slike
Krinog puta) o glavu, tako da bi nam ostao okvir slike visei oko vratu (slike su bile
uokvirene drvenim okvirom i staklo je bilo na njima).
Kasnije su nas prisiljavali da jedemo listove crkvenih knjiga i pjesmarica. Muenje se
nastavljalo na razne naine: gaenjem cigareta na golim dijelovima tijela (ruke, lice).
Morali smo hvatati rukama za gole elektrine ice (jer su sve prekidae, utinice, sijalice iz
crkve poskidali). Hvatali su nas za kosu i rezali kose, noem zarezivali po licu. Poslije toga
natjerali su nas da razmontiramo crkvene klupe i onda je sve to nekuda odnio Ahmet
Kurtovi (Zijin brat) koji je inae bio straar.
Poslije toga stavljali su nas pred kipove u crkvi i onda bi nam iznad glave pucali u kipove.
(U crkvi u Drenici bila su dva kipa: kip Blaene Djevice Marije i kip Srca Isusova).
Kad su odnijeli klupe iz crkve, donijeli su nam 5 spuvi i nas 12 bi tu spavali ako bi imali
kad, od udaranja i muanja.
Kad bi njima dosadilo udarati nas, tjerali bi nas da se sami udaramo akama. Ako netko od
nas nebi jako udarao, dolazio bi jedan od njih i onoga tko ne udara, on bi poimao udarati,
da pokae kako treba. U tih pet dana crkvu su iznutra demolirali. Ono to nisu mogli
odnjeti u to su pucali (lamperija na plafonu). Alija Bobi bio je taj koji je pucao u plafon
crkve.
Tih dana doli su u crkvu tzv. edini orlovi i traili su novac. Od mene su uzeli runi sat
pa sam zbog toga opet dobio udarce od Zije zato to ga njemu nisam prije dao. Tada je
policajac zvani Bimbo uzeo jednu letvu i poeo me polako udarati po laktovima. To je
trajalo dok, vie ruke nisam nikako osjetio, a onda je on poeo udarati po glavi.
Tad su nam obukli uta radna odjela i napisali brojeve pa su nas prozivali po brojevima.
Hrana u Drenici se sastojala od: jednog kruha na nas dvadeset, riblja konzerva na
petoricu a litra vode na nas 20.
Nakon pet dana muenja u crkvi, priveli su jednu grupu na kotu Golubi da donesu tijela
dvojice vojnika HVO-a koji su tu poginuli. Oni su ih taj dan donijeli do pola tog brda i onda
smo ih mi nosili sutradan od tu pa do Peruca, gdje smo ih i sahranili u jedan grob. Poslije
toga vodili su nas da im kopamo rovove i sklonita, prema Vrdima.
U noi 21. listopada doli su opet pripadnici Handar divizije i uz tunjavu nas potrpali
na kamion te odveli u Jablanicu.
iskaz o stradanju Hrvata sela Grabovica, stradanje u logoru Muzej u Jablanici
Svjedocenja
U Jablanici su posebno bili HVO i Armija BiH. Iz poetka Armija BiH je bila vojska TO.
Ustvari u poetku nisu ni imali nita, bilo je nekih par ljudi, a neto je bilo i u HVO-u. Poslije
postavljanja punktova (posebno HVO-a, a posebno Armije BiH) utemeljili su tu Armiju BiH.
Tada su poeli nositi oznake te Armije.
HVO je napustio Jablanicu sedam dana prije 15.04.1993. Glavno zapovjednitvo i stoer su
otili. Mi smo ostali dolje, u Jablanici. Ostao je materijal, ostala je masa dijelova,
automobila, ostali smo mi, ljudi. Mi smo ostali pod kontrolom Armije BiH. Jablanica je bila
blokirana, ulaz i izlaz iz Jablanice takoer. Taj ibo je ve bio tamo i poeo odravati neke
sastanke. Pozvao je jednog Hrvata. Bio je na sastanku ovaj Mirko. Neke rijei su ga kotale
zatvora. Nekoliko mjeseci kasnije formirali su taj nekakav korpus. Doao je ibo na elo. U
to vrijeme je doao i Zuka. Ustvari, kako su ih zgrabili i odveli na ratite tada je i Zuka
bio u tom napadu. Bila je i vojna policija, njihov MUP, te njihove (muslimanske) postrojbe ne znam kako se koja zove.
Od tada je poela naa golgota. Nismo smjeli izai nikud, kakvi otii u grad ili kod lijenika
- nije bilo anse. Zukini su bili odmah do mene gdje sam ja stanovao. Par kua dalje.
Zvali su nas ustae, djeca nisu smjela ii u kolu, po noi nisam mogao zaspati i tako
jedanaest mjeseci. Spavao sam s djecom u podrumu kod jednog susjeda. U grad nisam
otiao etiri mjeseca, dok nas nisu pohvatali. Mi smo bili praktiki u pritvoru. Angairali su
nas da idemo raditi, kopati rovove na prvoj crti, posebno mlae mukarce. Slali su grupu
po grupu. Ja sam dobro proao. Slali su mlae na prvu liniju, na kotu Pisvir,
hidroelektranu... Kopali su rovove i nosili mrtve. Posebno su zatvorenici bili optereeni
takvim poslom, oni su najvie propatili.
Mi smo otili prebacivati balvane u grad, u bolnicu. Jedna grupa je sjekla i utovarivala, a
druga istovarala ta drva. Ne znam ni koliko kamiona je utovareno i istovareno.
Popravljali smo automobile i Zukinih i od edinih vukova, od Armije BiH, MUP-a i
taba. Samo bi nam donijeli papiri, kao nalog. Nismo imali materijal, ni plin, ni kisik, sve
smo morali raditi na hladno. Boe sauvaj.
Sa tim Zukom razgovarao sam u dva navrata. Drugi put je donio neke vake za djecu.
Kada se razgovara s njim on najnormalnije izgleda. On se pravi da on to nije uinio.
Meutim, on je toliko ozloglaen, o njemu se pie i toliko govori. Ne znam je li on izdavao
naredbe. Njegov zamjenik, Nihad, meni se ini da je tri puta gori, jer on je zatvorenike i
mlatio i raju prebijao i ubijao. Zatim Popara, zamjenik tog Nihada, pa Debo, onda
Nedad zvani Neko, to su bili pravi ubojice. To se vidjelo na njima, po ponaanju i
svemu. Prepadali su, pucali...
Zuka je imao 200-300 ljudi kada je doao, a kasnije je mobilizirao one koji su doli iz
Gabele, da dopuni jedinicu. On je bio, koliko je meni poznato, glavni zapovjednik onda
kada je poinjen napad na Vrde. elo i Caco su takoer bili u toj akciji. A iznad njih je
bio Sefer Halilovi koji je vodio kompletnu akciju Uzdola i Vrda, kada su u ona etiri dana
prije napada na Vrde pobili ljude i napravili cestu s desne strane jezera do preko ope i
tako dovlaili materijal i vojsku. Caco je navodno ubijen u Sarajevu, a elo je, kau, u
zatvoru - on ima oiljak na desnoj strani lica i ne moe ga se ni sa kim zamijeniti iako
saznajemo da je jedan elo u vicarskoj koji je pobjegao tamo. Kada im je propala ta
ofenziva elo, o kojem govorim, sa oiljkom na licu, smrdio je kada su se vratili i uhien
je u Sarajevu. to je bilo izmeu njih ja ne znam.
Zuka je imao na svome automobilu napisano - tab vrhovne komanda (VK). edini
vukovi su imali oznake: vuija glava i VK na svojim vozilima, a kod Zuke na svakom
vozilu je bilo napisano Zulfikar.
Netko je njega optuivao, pa su na radio-Sarajevu demantirali optube, a putem radio-
Svjedocenja
Sarajeva data je izjava da je Zuka sa svojima, specijalna jedinica taba vrhovne komande.
edo je vodio drugu jedinicu i poginuo je na Igmanu, a ostali su, kada su ih Srbi najurili s
Igmana, kliznuli u june krajeve i pljakali. Neki su onda otili kod Zuke, neto ih je otilo
na Igman, a najvie ih je otilo u selo Here kod Prozora. Poslani su na Here i taj dio oko
Hera. Uglavnom oni su se raspali i postali pljakai.
Logor u Jablanici je bio u rukama mjetana, ne znam je li to drao MUP ili vojna policija.
Zapovjednik je bio neki Gaanin (iz Gacka). Sin mu je u Bijelom Polju. Straari su uglavnom
bili mjetani. Znam jednog po prezimenu Buljina, a druge isto znam ali im ne znam imena.
Ja sam u subotu pripremio neto to sam trebao odnijeti mojoj sada pokojnoj majci,
uglavnom riu i neke druge namirnice. To sam htio poslati po nekom Hamzi koji je bio
nama kao neki ef. On mi je rekao da e mi u petak donijeti propusnicu, da e me pustiti
dva sata i da e me odvesti on ili jedan susjed. Meutim, njega nije bilo u petak. To je bilo
09.09.1993. Saznao sam od jednog Muslimana koji je radio sa mnom, a zove se Omeragi,
kada je tog dana doao i plakao dok je priao, da su poubijali nae i da je vidio kako su ih
bacali u Neretvu.
Pitao sam neke iz MUP-a - to je bilo. Sejo Mari je bio komandant MUP-a u Jablanici. Pitao
sam ga to je bilo. Rekao je da ih je osmero ubijeno. Pitao sam za brata i za njegovu
obitelj. Na to mi ree jedan policajac da zna za mog brata. Sutradan, kada su doli rekli su
mi da je moj brat pobjegao sa dvoje djece u umu, a ostalih nije bilo oko kue. Ustvari, oni
nisu smjeli ni otii tamo s desne strane, to sam saznao od drugog ovjeka. Napravili su
put iza mosta otkako su te dolje poubijali i nitko kasnije nije smio doi dolje. to je
najgore, nakon nekoliko dana saznao sam da su djeca kod kue, a do njih nisam mogao
doi. Nisam smio otii dolje. Prolo je iza toga 12 dana. Saznao sam od jedne ene da se
dvoje bratove djece nalazi u Grabovici. Znao sam o emu je rije. Jednog dana dovezli su
ih. Bio je taj Popara, a s njim jedan bez oka. Imao je umjetno oko. On mi je ba rekao
otvoreno da su nai svi pobijeni i da su pokopani, ali nisu bili pokopani nego onako baeni
u ubar. Poslije toga, ti idioti (Sandaklije) su unitili nae groblje traii vrijednosti. Tu je
dola tada Handar divizija. Oni su nosili bijele noeve, ustvari sablje s bijelim koricama.
Bili su obueni u crna odijela, imali su crne trake i one arapske crne zastave to nose
njihovi mudahedini. Te zastave su bile izvjeene svakih sto metara. Ti su bili u sklopu
ibine ekipe. Njegova ekipa imala je crna odijela. Tu je bilo svakakve bande, najvie
Sandaklija.
Kada je bila razmjena uspio sam djecu prebaciti. Ja sam isplanirao kako pobjei, ali nisam
smio ii preko tih miniranih polja. Sve su minirali oko Jablanice.
U Jablanici je i dan danas Nihad. Do sada se vjerojatno i oenio. Gore je i Popara, Deko,
onda Neko Sandaklija, Bonjak je isto njihov 100%. Nihad je govorio u radionici da su
oni to morali napraviti i uutio je. O tome nije ni rijei vie progovorio. Znai on je imao
upliva u tim nedjelima, a odgovorni su za to jer mi je poznato da je Marinko Mari, ininjer,
zvao u srijedu telefonom iz centralne zgrade u Upravi, zvao je MUP, molio da se ljudi
evakuiraju zbog te lude vojske koja je dola i maltretirala narod. Njega i enu su silovali i
muili. Meutim, ti odozgo nisu ni prstom maknuli da spase taj narod. Ubili su i tog
Marinka Maria, njegovu enu i oca mu.
M. Z. bio je nazoan kada je jedan Musliman rekao da je dobio nareenje iz Sarajeva da
pobije nas Hrvate. To je rekao Safet Idrizovi, komandant tog TO-a. Sjedili smo u kavani
kada je on to rekao, a to moe potvrditi i M. Z.. Njih su tjerali da surauju i suraivali su
koliko-toliko. Sve to je direktiva Sefera Halilovia. Sefer je bio tamo, bio je u Donjoj
Jablanici. Bio je tamo i Salamirdi. Bio je i Enes Kovaevi, Muhamed Mladi koji je tada
bio potpredsjednik tog ratnog predsjednitva. Doao je na tu funkciju odmah iza ibe
(kada je ibo otiao u Sarajevo). Iza toga ubrzo doao je mali Ivkovi, opet kada su smjenili
Muhameda.
Svjedocenja
Idrizovi i Enes Kovaevi komandant 44. brigade, zatim Zuka i elo su zasjedali, a
njihovi autobusi su ve dolazili u Grabovicu. S tim njihovim banditima. Mirsad Omerika je
isto bio s njima na zasjedanju. On je bio u Izvrnom odboru. S njima je bio i Sefer Halilovi
i Vehbija Kari.
Nihad je bio na prvoj crti. On je vodio akciju kada je izvren prvi napad na Jablanicu. Bio je
i 09.09.1993. u Grabovici. Zuka je otiao s tim Nehrom i izveo babu i djeda, te Nehrinog
oca i majku. Jedna stara ena im je kuhala i vjrojatno je zbog toga ostala iva. Samo je njih
dvoje starih ostalo ivo, a oni su spaeni Zukinom intervencijom. ak su im i kravu
spasili. Tada je doao taj Salamindi. Doao je kada vie nisu mogli nikoga spasiti osim to
dvoje. Mogli su napraviti isto i s drugima da su to htjeli napraviti.
1|2|3|4
Ratni zlocini
Centar za prikupljanje dokumentacije (CPD)

sustavno i kontinuirano se bavi prikupljanjem i obradom
dokumentacije (iskazi svjedoka, tonski i video zapisi, pisana i
foto dokumentacija, dokumenti ...) o zloinima koji su se
dogodili nakon srpsko - srbijanske agresije na Hrvatsku i
Bosnu i Hercegovinu, 1992. godine.
Teite rada je usmjereno na istraivanje svih vidova
genocidnih radnji nad civilnim puanstvom. Subjekti
istraivanja o kojima se prikuplja graa su prognane i stradale
osobe, kao i sami poinitelji zloina. Prikupili smo povelik fond
autentine grae: iskaze svjedoka i stradalnika, audio i video
zapise snimljene na terenu neposredno u vrijeme dogaanja,
foto materijal snimljen neposredno ili kratko vrijeme nakon
dogaanja.
Uspjeli smo prikupiti znatan broj knjiga i raznih publikacija
objavljenih su u posljednjih pet godina, a koje su vezane za
prostor i tematiku. Svu prikupljenu dokumentaciju smo
sistematizirali i pohranili u arhiv Centra. Centar je otvoren za
suradnju svim organizacijama koje se bave slinom
problematikom.
Obradi i analiziranju podataka pristupamo prema vrsti i mjestu
poinjenih zloina, statusu stradalnika, statusu poinitelja,
nastaloj teti, nastalim posljedicama itd.
Urednitvo
Ratni zloini u Hrvatskoj|Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi
http://hic.hr/ratni-zlocini/default.htm [24.5.2008 17:58:27]
Ratni zlocini u Hrvatskoj
Ratni zloini srpskih vojnih i paravojnih postrojbi u

hrvatskom Podunavlju 1991.-1995.
Ratni zloini srpskih vojnih i paravojnih postrojbi u Lici i
sjevernoj Dalmaciji 1991. - 1995.
Ratni zloini srpskih vojnih i paravojnih postrojbi u zapadnoj
Slavoniji i Banovini
1991. - 1995.
http://hic.hr/ratni-zlocini/hrvatska/index-hr.htm [24.5.2008 17:58:29]
Ratni zlocini u Bosni i Hercegovini
Ratni zloini srpskih snaga nad Hrvatima i Muslimanima u

Bosanskoj Posavini
Ratni zloini muslimanskih vojnih postrojbi nad Hrvatima
Bosne i Hercegovine
Ivica Mlivoni: Zloin s peatom
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/index-bh.htm [24.5.2008 17:58:30]
Ratni zlocini - Linkovi
under construction
http://hic.hr/ratni-zlocini/linkovi.htm [24.5.2008 17:58:32]
OPINA
BUGOJNO
BUSOVAA
FOJNICA
JABLANICA
KAKANJ
KISELJAK
KONJIC
KREEVO
MAGLAJ
MOSTAR
N. TRAVNIK
RAMA/PROZOR
TRAVNIK
USKOPLJE
VARE
VISOKO
VITEZ
ZAVIDOVII
ZENICA
EPE
UKUPNO
PUANSTVO STATISTIKI POKAZATELJI

UKUPNO
HRVATI
MUSLIM.
SRBI
46889
16031
19697
8673
18879
9093
8451
623
16296
6623
8024
157
12664
2253
9136
504
55950
16556
30528
4929
24164
12550
9778
740
43636
11354
23791
6645
6731
4714
1531
34
43388
8365
19569
13312
126628
43037
43856
23846
30713
12162
11625
4097
19760
12259
7225
45
70747
26118
31813
7777
25181
10706
14063
110
22203
9016
6714
3644
46160
1872
34373
7471
27859
12675
11514
1501
57164
7576
34198
11640
145517
22510
80359
22433
22966
9100
10820
2278
863495
254570
417065
120459
OSTALI
2488
712
1492
771
3937
1096
1846
452
2142
15889
2829
231
5036
302
2829
2444
2169
3750
20215
768
71398
Kronologija sukoba

1|2|3|4|5|6
FOJNICA
23.04.1993.
Na podruju sela Jasenika muslimanske snage su oruano napale pripadnike HVO-a.
01.06.1993.
U 10:45 sati, na muslimanski vjerski blagdan 'Bajram', pripadnici Armije BiH su iz pravca
sela Dusina i Pogorelica napali Hrvatima nastanjena sela: Boii, Gojevii, Luine. Napad je
estok i masovan. U vrijeme napada odravao se sastanak ABiH i HVO-a u zapovjednitvu
kanadskog bataljuna uz nazonost i europromatraa.
10.06.1993.
U selu Prkoi muslimanska vojska maltretira i protjeruje Hrvate.
12.06.1993.
Muslimanske vlasti nastavljaju progon hrvatskog civilnoga puanstva iz svih naselja i sela.
U podruju Pogorelica - Otunski Vis - Vitrenua rue obiteljske kue.
16.07.1993.
Pred silovitim napadima pripadnika Armije BiH, s Malkoa (zadnje linije obrane Fojnice)
povlae se pripadnici HVO-a. Skupa s njima Fojnicu naputa i veina hrvatskog puanstva.
Vie od 6.000 Hrvata nalazi se u zbjegu i kreu se prema opinama Kiseljak i Kreevo.
Pripadnici Armije BiH zauzimaju i fojnike bolnice u kojima se nalazi oko 800 invalida i
retardiranih osoba.
19.07.1993.
Pripadnici Armija BiH estoko napadaju podruje grada Fojnice. Nakon ovladavanjem
samim gradom muslimanske snage protjeruju Hrvate, njih nekoliko tisua, to ena, djece
i staraca. Pripadnici Armije BiH otpoinju s pljakom i unitavanjem (paljenjem) domova
protjranih ili ubijenih fojnikih Hrvata. Potu, ratnu bolnicu, hotel, tvornicu trikotae,
tvornicu za preradu drveta, su zapalili. U zbijegovima su ubili vei broj civila hrvatske
nacionalnosti.
10.11.1993.
Pripadnici HVO-a, Operativna grupa Kiseljak, su u silovitim borbama s pripadnicima Armije
BiH uspjeli povratiti kontrolu nad oko 1/3 opine Fojnice.
13.11.1993.
Predsjednik predsjednitva BiH, Alija Izetbegovi je nakon Bugojna posjetio pripadnike
Armije BiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevakog
samostana Duha Svetog ubijeni hicima iz vatrenog oruja: fra Nikica Milievi - upnik i
gvardijan samostana te njegov zamjenik i samostanski vikar fra Leon Mato Migi.
Samostan se nalazi na prostoru kojeg kontrolira Armija BiH.
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/kronologija00.htm (1 of 7) [24.5.2008 18:01:07]
Kronologija sukoba
USKOPLJE/GORNJI VAKUF
13.06.1992.
Pripadnici muslimanskih snaga su iz zasjede ubili etri asnika HVO-a na planini Radui.
Nakon toga, dolo je do prvih sukoba na podruju opine Gornji Vakuf/Uskoplje. Tada su
poginula tri pripadnika HVO-a, a nekoliko ih je ranjeno. Borbe su voene na prilazima
gradu, partizanskom groblju i podruju Makljena.
listopada 1992.
Istovremeno sa izbijanjem sukoba na podruju opine Novi Travnik dolazi do izbijanja
sukoba na podruju opine Gornjeg Vakufa (Uskoplja) i to u selima Bistrica, Duratbegov
Dolac, Pavi Polje, te u samom gradu. Muslimani su u samom gradu zapalili hrvatsku
zastavu i pucali po gradu, a zatim su pripadnici HVO-a uzvratili. Tijekom ovog sukoba
ranjena su tri pripadnika HVO-a, a o gubicima muslimanskih snaga se nikada nije doznalo.
12.01.1993.
Obnovljeni su sukobi u Gornjem Vakufu. Muslimanske snage su napale hrvatsko selo
Luani i uinili pokolj nad Hrvatima. Cilj je bio ovladanje prometnicom koja od
Tomislavgrada vodi u Srednju Bosnu. Pripadnici HVO-a su uzvratili na napade. U tim
borbama poginula su 64 pripadnika HVO-a, a 19 ih je ranjeno.
sijenja 1993.
Na podruje opine Gornji Vakuf/Uskoplje iz Zenice je pristiglo oko 350 pripadnika 305
brdske brigade Armije BiH. Svi su bili Muslimani iz grada Jajca koji su se nakon srpske
okupacije Jajca bili sklonili u Zenicu. Po dolasku u Gornji Vakuf/Uskoplje, uoili su prevaru
jer im je u Zenici bilo reeno da idu u oslobaanje Jajca. Nakon ove spoznaje svi su se
stavili na raspolaganje HVO-a jer nisu eljeli pucati na Hrvate.
24.01.1993.
Pripadnici HVO-a su nakon estokih okraja s pripadnicima Armije BiH ovladali RTV repetitorom ponad Uskoplja.
02.06.1993.
Na granici izmeu opina Prozor i G. Vakuf stalne su provokacije od strane pripadnika
Armije BiH.
16.06.1993.
Pucnjava u selu Voljevac, koje je pod muslimanskom kontrolom. Pripadnici Armije BiH
otvaraju vatru iz Draevog Doca po hrvatskoj seoskoj patroli u Pavi Polju, a otvaraju i
pjeaku vatru po poloajima HVO-a u Gornjoj Hrasnici.
19.06.1993.
U 12:00 sati muslimanske snage iz sela Grnice pucale su po hrvatskim zemljoradnicima
koji su radili u polju.
26.07.1993.
Pripadnici Armije BiH su u samom gradu Uskoplju (Gornji Vakuf) prema poloaju
pripadnika HVO, niz strminu uputili kamion natovaren eksplozivom. Kamion je
eksplodirao ispred poloaja pripadnika HVO-a. Silna eksplozija je protresla cijeli grad i
prouzroila velike materijalne tete. Grad je ostao bez vode usljed oteenja gradskog
vodovoda.
31.07.1993.
Pripadnici Armije BiH su tijekom borbi s pripadnicima brigade HVO-a "Dr. Ante Starevi"
iz Uskoplja, zauzeli strateki osobit vaan poloaj Brenovac. Time su stekli mogunost
kontrole irega podruja pa i jedan dio grada Uskoplja.
28.08.1993. (oko)
Pripadnici britanske postrojbe UNPROFOR-a su na planini Vran pucali na kamion kojim su
se pripadnici HVO-a vraali u Tomislavgrad s bojita kod Uskoplja. Postrojbom UNPROFORa je zapovijedao Lee Bower. Ubijen je jedan (Tadija Juki), a ranjena dvojica pripadnika
Kronologija sukoba
HVO-a.
04.09.1993.
Nakon viednevnih silovitih borbi pripadnici HVO-a su ovladali podrujem Makovaca, a
pripadnici Armije BiH su u povlaenju iza sebe ostavili 20 svojih poginulih vojnika.
22.10.1993.
U tri i pol satnoj silovitoj akciji pripadnika HVO-a na poloaje pripadnika Armije BiH na
Brenovcu, pripadnici HVO-a su u cijelosti ovladali s preko 50 dobro utvrenih bunkera i u
potpunosti odbacili pripadnike Armije BiH. Pri ovoj akciji poginuo je doasnik postrojbe
"Jastrebovi" iz sastava brigade "Rama" HVO-a, a ranjena su trojica pripadnika HVO-a.
veljae 1994.
Pripadnici HVO-a su nakon silovitog okraja s pripadnicima Armije BiH ovladali
lokalitetom Ciganske livade.
JABLANICA
1990. - 1992.
U vremenu od prvih viestranakih izbora (1990.) pa do izbijanja rata (travanj 1992.) na
podruju opine Jablanica je bilo manjih nesuglasica izmeu predstavnika stranaka HDZ i
SDA jer su elnici stranke SDA proveli podjelu radnih resora i mjesta u opinskoj
administraciji na tetu Hrvata i u nesrazmjeru sa rezultatima izbora.
1992.
Podruje opine Jablanica je tjekom 1992. godine pretrpjelo dva napada srpskog ratnog
zrakoplovstva, koji su oba puta raketirali prostor tzv. "Sovikih vrata" (u blizini sela Sovii)
na kojem su pripadnici HVO-a izvodili radove na izgradnji puta nazvanog "Put spasa".
Pred kraj 1992. godine, na podruju sela Sovii, dogaala su se presretanja i pljake
konvoja, koji su se kretali tzv. "Putem spasa" u pravcu Sarajeva i Srednje Bosne.
Zaustavljanja i pljake konvoja su provodili pripadnici lokalne postrojbe Armije BiH,
muslimanske nacionalnosti, mjetani sela Sovii i Doljani.
U selu Ostrocu (istoni dio opine Jablanica), na prometnici Sarajevo - Konjic - Mostar, na
kontrolnom punktu kojeg su tu postavili pripadnici Armije BiH, od strane istih, ubijen je
jedan pripadnik HVO-a, a drugi tee ranjen.
Pri aktiviranju nepoznate eksplozivne naprave, 21.12.1992. godine, postavljene uz vanjski
zid sakristije upne crkve u Jablanici (crkva je izgraena 1917. godine) popucala su stakla
triju prozora, a lake su oteeni oluci i fasada crkve.
1992./1993.
Koncem 1992. i poetkom 1993. godine dolazi do napetosti izmeu Hrvata i Muslimana
na podruju opine Jablanica, koju su izazvali radovi pripadnika Armije BiH na kopanju
fortifikacijskih rovova i tranea, u neposrednoj blizini sela u kojima ive Hrvati.
02.01.1993.
Bosanskohercegovakoj javnosti je predstavljen tzv. "Vance - Owenov" plan podjele
Republike Bosne i Hercegovine na deset provincija. Pojavljivanje ovog "Plana" izazvalo je
mnoge une rasprave i oprena miljenja u bosanskohercegovakoj javnosti i politikim
krugovima.
29.01.1993.
Iz taba vrhovne komande Oruanih snaga Republike BiH, Sefer Halilovi uputio je:
"Naredbu br. 111" komandantu IV. korpusa Armije BiH, Arifu Paaliu. U njoj se, uz ostalo,
navodi: "Prema naim saznanjima, na prostorima Jablanice, Konjica, Pazaria, Tarina, a
vjerojatno i drugih mjesta u zoni odgovornosti 4. korpusa, dio kadrova iz Armije BiH, MUPa i vlasti u potpunosti se stavio u slubu ostvarenja velikohrvatske politike kroz potpuno
sprovoenje zadataka koje dobijaju od rukovodilaca 'HZ HB', to direktno utjee na
razbijanje nae fronte borbe za cjelovitu i demokratsku R BiH, a posredno i neposredno
zbunjuje dio naih pripadnika i dovodi ih u zabunu." Dalje se u tekstu "Naredbe br. 111"
Kronologija sukoba
nareuje Arifu Paaliu, da hitno stupi u dodir s operativnom grupom "Igman" Zulfikara
Alipage "Zuke" radi rjeavanja navedene problematine politike situacije.
13.03.1993.
Odlukom taba vrhovne komande Oruanih snaga Republike BiH za predsjednika ratnog
predsjednitva triju opina (Jablanica, Konjic i Prozor) imenovan je dr. Safet ibo, koji je
do rata radio kao lijenik (kirurg-ortoped) u Goradu i Sarajevu. Safet ibo je roen u
gradu Konjicu a njegova supruga u Jablanici. Ovakvoj odluci su se suprostavili lanovi
ogranaka SDA u opinama Konjic i Jablanica to je rezultiralo smjenama kompletnih
dotadanjih ratnih predsjednitava u navedenim opinama a smjenjen je i predsjednik
opine Konjic dr. Rusmir Hadihuseinovi. U svom obraanju puanstvu, novi predsjednik
triju opina, dr. Safet ibo, putem radijske postaje "Konjic" izjavljuje: "U Bosni ivi samo
jedan narod, to su Bosanci i to Bosanci islamske, pravoslavne i katolike vjere!".
20.03.1993.
Predstavnici Armije i MUP-a BiH na tajnom zasjedanju u Konjicu donose dokument pod
brojem: "VOJNA TAJNA - STROGO POVJERLJIVO", str. pov. 16-8/8-62/93. Predmet:
"Procjena novonastale vojno-bezbjedonosne situacije na podruju optina Hadii,
Jablanica i Konjic, a u odnosu spram Hrvatskog vijee odbrane. ...utvreno je da se u
posljednje vrijeme, a naroito od poetka nastavka pregovora u Njujorku, znatno
pogorava odnos izmeu HVO-a i legalne dravne vlasti i Armije BiH na navedenom
prostoru..." Na ovom zasjedanju se donosi nekoliko odluka "kako bi se stanje prevladalo".
Donesen je zakljuak (pod rb. 7.): "Ojaati odbrambene linije prema agresoru, te
obezbjediti punu kontrolu prostora na pravcu Jablanica - Kute - Here - ipe, te ove snage
povezati sa snagama Armije susjednih optina." Jedan od posljednjih zakljuaka (pod rb.
16.) tajnog dokumenta str. pov. 16-8/8-62/93 glasi: "O ovim zakljucima obavjestiti
predsjednika Predsjednitva Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovia u Njujorku".
23.03.1993.
Pripadnici Armije BiH su iz sela Ostroac (opina Jablanica), iz minobacaa, granatirali
podruje sela Kostajnica i Falanovo Brdo na podruju opine Konjic. Pripadnicima Armije
BiH, koji su poinili ove minobacake napade, zapovjedao je Musliman zvani "Hota", koji je
do poetka rata radio kao uitelj u selu Ribii (opina Konjic).
13.04.1993.
U opinskom sreditu, u samom gradu Jablanici, dolazi do prometne blokade, koju
provode pripadnici Armije BiH i koji onemoguuju ulazak ili izlazak Hrvata u ili iz grada. Na
podruju grada Jablenice iskljueni su telefoni osobama hrvatske nacionalnosti.
15.04.1993.
Pripadnici HVO-a onemoguili su pokuaj pripadnika Armije BiH, da se preko sela Risovac,
probiju u podruje Zapadne Hercegovine.
16.04.1993.
Izbija prvi oruani sukob izmeu pripadnika Armije BiH i pripadnika HVO-a u neposrednoj
blizini grada Jablanice u kojem se, u to vrijeme, nalazi oko 400 osoba hrvatske
nacionalnosti u svojevrsnom "otvorenom logoru".
18.04.1993.
Pripadnci postrojbe Armije BiH (IV. korpus/44. brigada) smjeteni u gradu Jablanici prijete
ruenjem brana na rijeci Neretvi s namjerom, da kod puanstva koje ivi u Mostaru i
ostalim mjestima pokraj rijeke nizvodno od Jablanikog jezera, izazove paniku.
19.04.1993.
Pripadnici lokalne postrojbe Armije BiH u selu Sovii ubili su dvojicu pripadnika HVO-a.
Ova ubojstva su prouzroila oruani sukob izmeu pripadnika Armije BiH i pripadnika
HVO-a u selima Sovii i Doljani, kada je dolo do unitenja veeg broja obiteljskih kua kao
i dva sakralna objekta u navedenim selima. Civilno puanstvo muslimanske nacionalnosti
iz ovih sela se skolonilo na podruje opine Gornji Vakuf i u sam grad Jablanicu.
25.04.1993.
U Zagrebu su, nakon dvodnevnih razgovora, predstavnici Hrvata i Muslimana BiH, Mate
Kronologija sukoba
Boban i Alija Izetbegovi, potpisali zajedniku izjavu o prekidu svih sukoba izmeu dvije
ravnopravne vojske: Armije BiH i HVO-a.
02.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su, na putu Mostar-Jablanica, ubili belgijskog novinara, koji je radio
za meksiku televiziju.
28.07.1993.
Zdruene muslimanske snage sainjene od pripadnika 44. Jablanike brigade IV. korpusa
Armije BiH, pripadnika republikog MUP-a BiH iz policijske postaje u Jablanici, pripadnika
tzv. "Zukine vojske" i pripadnika naoruane skupine Muslimana iz sela Jelaii, opkolile su
podruje sela Doljani (12 km zapadno od Jablanice) tjekom ranih jutarnjih sati 28.07.1993.
godine. Oko 10:00 sati navedene zdruene muslimanske snage meu kojima i Behrem
Bea, Ismet Englenovi zvani "Pegla", Amir Halilhodi zvani "Prpa", Jusa Kevri i drugi,
otpoele su s oruanim napadom na osobe hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu te su
nainile masakr nad zateenim civilima i pripadnicima lokalne postrojbe HVO-a. Tada je
ubijeno i izmasakrirano osam civila i 28 pripadnika HVO-a, a oko 185 Hrvata, mjetana sela
Doljani, od ega 37 djece, je uhieno i odvedeno u grad Jablanicu gdje su zatoeni u logor
zvani "Muzej" (navedeni prostor je do rata sluio kao muzej posveen dogaajima iz II.
svjetskog rata). Tu je ve otprije bilo zatoenih Hrvata i to: 37 iz sela opi, Donja Grabovica
i Grabovica; sedam iz sela Mrakovo i osam iz sela uglii. U podrumskom prostoru
"Muzeja" bilo je zatoeno 48 pripadnika HVO-a (njih 35 je bilo u zatoenitvu od
15.04.1993.) iz Jablanice.
15.10.1993.
Jedan civil hrvatske nacionalnosti je uspio pobjei iz logora "Muzej" u Jablanici.
30.10.1993.
22 zatoena pripadnika HVO-a su se uspjela bijegom spasiti iz logora "Muzej" u Jablanici. S
obzirom da su bili svakodnevno prisiljavani ustajati u 3:00 sata i pjeaiti vie od est sati
(od Jablanice do Pisvira) na obavljanje prisilnih radova, njih est je isplaniralo bijeg, koji su
uspjeno realizirali na putu pri povratku u logor "Muzej", kada su zaskoili dvojicu
naoruanih pratilaca (razoruali, svezali, zapuili usta i ostavili ih pokraj puta) pripadnika
Armije BiH. Tada je cijela skupina, 22 zatoena pripadnika HVO-a, uspjela pobjei.
20-28.11.1993.
Iz logora "Muzej" u Jablanici uspjelo je pobjei 20 zatoenih civila - Hrvata po
nacionalnosti (20.11. - jedan; 23.11. - petoro; 27.11. - troje i 28.11 - 11 zatoenih civila)
05.12.1993.
etiri uhiena civila (majka s dijetetom, te jo dvoje djece od 16 godina) su platili svoju
slobodu i "izlazak" iz logora "Muzej" u Jablanici tako to su jednom od pripadnika Armije
BiH dali 1100 DEM, a on ih je zauzvrat izveo iz logora i grada Jablanice do prvog tunela na
magistralnom putu Sarajevo - Mostar (juno od grada Jablanice) od kuda su se morali
sami provlaiti izmeu poloaja pripadnika Armije BiH, do podruja koje se nalazilo pod
kontrolom pripadnika HVO-a.
GRABOVICA (OPINA MOSTAR)
09.09.1993.
Proganjanje i zlostavljanje hrvatskog puanstva na irem podruju uz rijeku Neretvu,
sjeverno od Mostara, posebno je kulminiralo 09.09.1993., kada su postrojbe Armije BiH
predvoene tzv. "Zukinim specijalcima", poinile masakr u selu Grabovica (opina Mostar).
ire podruje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije BiH od
10.05.1993. i u vrijeme poinjenog masakra bilo je udaljeno od svih linija dodira ili sukoba
vie od 35 km. Pokolju Hrvata sela Grabovice prethodilo je, 30.07.1993. ubojstvo Joze
Ituka (Antinog), roenog 1930. u mjestu zvanom Ominje, od strane pripadnika Armije
BiH. Pomenuta akcija napada snaga Armije BiH na civilno puanstvo sela Grabovice je
unaprijed isplanirana od pojedinih elnika Armije BiH, vojnog rukovodstva i tzv. Ratnog
predsjednitva opine Jablanice. U prilog tome govori injenica da je Vehbija Kari, jedan
od zapovjednika Armije BiH, dva dana prije poinjenog masakra boravio u Grabovici, a da
Kronologija sukoba
je dan ranije bio u tabu kod Zulfikara Alipage zvanog "Zuka" zajedno sa Seferom
Halilovi i nekim elnicima Armije BiH, te MUP-a BiH iz Jablanice, gdje je dogovoren i
razraen plan akcije. Pored navedenog u prilog tome ide i podatak, da su pojedini
pripadnici Armije BiH, dan uoi akcije, traili od zapovjednitva Armije BiH u Jablanici, da
iz Grabovice izvuku odreene ljude zbog rodbinskih, prijateljskih ili materijalnih razloga.
Tako je Ahmet Salihamdi, zvani "Cicko", koji je inae i bio sudionik u masakru u
Grabovici dan uoi masakra iz sela Grabovica izveo dvije osobe, roditelje vlasnice
restorana "Bagrem" u Lendavi, Jablanica.
Inae masakr u Grabovici otpoeo je 09.09.1993. upadom postrojbi Armije BiH,
predvoenim tzv. "Zukinim specijalcima". Isti su, odmah po upadu u selo, poeli pucati i
ubijati sve to se kree, iako su znali da u Grabovici nema nikakvih vojnih postrojbi, te da
se u selu nalaze uglavnom starije osobe, ene i djeca. Tako su pripadnici Zukinih postrojbi
koji su se meusobno dozivali imenima "Rambo", "Digi", "Albanac", "Specijalac", "Vejsil" i
dr. upali u kuu Mladena Zadre i iz nje izveli, a zatim ubili Mladena Zadru, enu mu
Ljubicu, kerku Mladenku (staru 3,5 god.), zatim oca Ivana i majku Matiju. Izvjesni "Tiki" iz
Tarina pripadnik "Zukinih postrojbi" je tada ubio, a zatim zapalio le Ivana Mandia
(Markovog), ro. 1935. Takoer, izvjesni "vabo" iz Gorada, pripadnik postrojbe zvane
"edni vukovi" je ubio, odnosno zapalio jednu stariju enu, koja je, po njegovim rijeima,
strano vritala dok je gorila. U navedenom masakru na sliane naine ubijene su 32
osobe, a jedan od civila je zarobljen i odveden u logor "Muzej" u Jablanici.
Ubijeni su:
1. BREKALO, (IVAN) JOSIP (1939.),
2. BREKALO, LUCA (1939. - Josipova supruga),
3. ULJAK, (MIJAT) PERO (1913.),
4. ULJAK, MATIJA (1917. - Perina supruga),
5. DRENJAK, (TOMO) ANDRIJA (1921.),
6. DRENJAK, MARA (Andrijina supruga),
7. DRENJAK, (ANDRIJA) DRAGICA (1953.),
8. DRENJAK, (BLA) IVKO (1933.),
9. DRENJAK, LJUBA (1932. - ivkova supruga),
10. LOVRI, (TADIJA) CVITAN (1936.),
11. LOVRI, JELA (1940. - Cvitanova supruga),
12. MANDI, (MARKO) IVAN (1935.),
13. MANDI, MARA (1912 - udovica),
14. MARI, (NIKOLA) PERO (1914.),
15. MARI, DRAGICA (1914. - perina supruga),
16. MARI, ILKA (1921. - udovica),
17. MARI, (IMUN) RUA (1956.),
18. MARI, (BLA) MARTIN (1911.),
19. MARI, (MARTIN) MARINKO (1941.),
20. MARI, LUCA (1944. - Marinkova supruga),
21. MARI, (ANTE) MARKO (1906.),
22. MARI, MATIJA (1907. - Markova supruga),
23. MARI, (MIJO) RUA (1935.),
24. MILETI, (ILIJA) ILKA (1926.),
25. PRANJI, ANICA (1914. - udovica),
26. RAVLI, (STJEPAN) FRANO (1918.),
27. ARI, (PERO) IVAN (1939.),
28. ZADRO, (ANDRIJA) IVAN (1924.),
29. ZADRO, MATIJA (Ivanova supruga),
30. ZADRO, (IVAN) MLADEN (1956.),
31. ZADRO, LJUBICA (1956. - Mladenova supruga),
32. ZADRO, (MLADEN) MLADENKA (1989. - dijete).
Imovina Hrvata je potom opljakana, a selo je skoro u cjelosti zapaljeno. Pored gore
navedenih pripadnika Armije BiH u masakru su se posebno isticali izvjesni Ramiz zvani
"elo", a zatim Muan Topalovi i Nihad Bojadi.
I nakon poinjenog masakra u Grabovici, prema uhienim i zatoenim Hrvatima sa
navedenog podruja nastavilo se s daljnjim zlostavljanjem, sve do njihovog putanja,
Kronologija sukoba
odnosno razmjene koja je izvrena oujka 1994.

S obzirom da su podaci o masakru nad Hrvatima u selu Grabovici dospjeli u javnost,
muslimanske politike i vojne strukture iz Jablanice i BiH su nastojale prikriti navedeni
zloin, tako da do sada jo nisu pronaeni i identificirali svi leevi ubijenih mjetana
Grabovice, a razmjena ubijenih leeva je izvrena za samo jedan broj pronaenih.
Takoer, za sada, nije omoguen ulazak u Grabovicu predstavnicima hrvatskog naroda,
kako bi se izvrile potrebne istrane radnje i pronali preostali leevi koji su prema nekim
saznanjima, sakriveni ili baeni u jezero, kako bi se prekrile razmjere poinjenog zloina.
Pripadnici Armije BiH su smiljeno i planski kao organizatori i izvritelji, ubijanjem,
masakriranjem, zatim paljenjem i unitavanjem hrvatske imovine poinili krivino djelo
genocida i krivino djelo ratnog zloina protiv civilnog puanstva, kao i krivino djelo
ratnog zloina protiv ranjenika i bolesnika, te ratni zloin protiv ratnih zarobljenika, to je
u suprotnosti sa l. 146. i 147. enevske konvencije o zatiti graanskih osoba za vrijeme
rata, od 12.08.1949.
1|2|3|4|5|6
Kronologija sukoba

1|2|3|4|5|6
KAKANJ
28.02.1993.
Na cesti Visoko - Kakanj, na punktu kojeg su tu postavilipripadnici Armije BiH, zapljenjen
je kamion-cisterna sa gorivom koji je bio vlasnitvo HVO-a.
17.03.1993.
U Kaknju je ranjena djevojica Gordana Rado, na koju je pucano s poloaja pripadnika
Armije BiH. Istoga dana, od strane pripadnika Armije BiH, u Kaknju je ubijen zapovjednik
kakanjskog HOS-a Ivo Vuleti.
23.03.1992.
Na kontrolnom punktu Armije BiH u selu Biljeevo (u ovom selu su do rata ivjeli Srbi)
pripadnici Armije BiH skinuli su dvije zastave hrvatskog naroda BiH, te ih pokidali i zapalili.
24.03.1993.
Pripadnici A BiH uhitili su i pritvorili dva vojna policajca HVO-a.
10.04.1993.
U grad Kakanj je stigla vijest da su na putu Bugojno - Novi Travnik, u mjestu Zladnica,
pronaena dva lea pripadnika HVO-a Kakanj, te da je istraga utvrdila kako su ih ubili
20.04.1993.
U Kaknju su muslimanske snage demolirale zgradu zapovjednitva kakanjskog HVO-a pri
emu su ubili jedanog pripadnik HVO-a.
23.04.1993.
U Kaknju se nastavlja djelovanje muslimanskih snajperista, a u planinarskom domu u
"Boici" nalazi se veliki broj muslimankih snaga. Na kontrolnim punktovima pripadnici
Armije BiH ne dozvoljavaju prolaz pripadnicima HVO-a, iako su se lokalni (opinski)
predstavnici hrvatskog i muslimanskog naroda dan prije dogovorili o potpisivanju
ugovora o prekidu vatre.
24.04.1993.
U 12:00 sati grupa stranih plaenika koji se bore u redovima Armije BiH (mudahedini), je
spalila hrvatsku zastavu u selu atii (opina Kakanj).
Veljae - lipnja 1993.
"...Caritas je radio, a pomo u hrani i odjei je pruana (dijeljena) svim graanima Kaknja
bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost. Humanitarna oragnizacija MERHAMET je
pomo pruala (dijelila) samo Muslimanima. Tako je nastajala podvojenost izmeu Hrvata
i Muslimana u Kaknju. (...) Od veljae 1993. poinje moj progon, maltretiranja i vrijeanja
Kronologija sukoba
od strane Muslimana. Protiv graana hrvatske nacionalnosti voen je psiholoki rat. Hrvati
Kaknja su zatvarani i za sudbinu veine se nita ne zna. Jedan od njih je i novinar Franci
upani koji je zatvoren u nekom logoru u Zenici. Ja sam mjesecima doivljavala da
naoruani pripadnici Muslimanskih oruanih snaga (MOS) dolaze u moj stan i prijete mi da
moram napustiti stan. Muslimani su me presretali na javnim mjestima, istjerivali iz javnih
objekata. Sve je to bilo popraeno stranim pogrdnim rijeima. Bila sam graanin drugog
reda kao i ostali Hrvati u Kaknju..."
01.06.1993.
Muslimanske snage nastavljaju s uhienjima i maltretiranjima kakanjskih Hrvata.
05.06.1993.
Jedan od stanovnika sela Riice navodi u svom pisanom iskazu, da su civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti sela Riica oruano napali 05.06.1993. muslimanski vojnici, te je
izbjeglo u Vare. Svjedok je 23.08.1993. obiao svoju obiteljsku kuu i imanje. Ustanovio je
da je sva imovina opljakana, obiteljska kua potpuno unitena, a osobnog automobila
nije bilo. Svjedok je otiao u Kakanj u zapovjednitvo 309. brigade Armije BiH. Na upit gdje
se nalazi njegov automobil dobio je odgovor od deurnog muslimanskog vojnika, da je
dotini automobil konfisciran za potrebe Armije BiH. Na svoje inzistiranje dobio je i
pismenu potvrdu o konfisciranju automobila. Potvrdu je potpisao zapovjednik 309.
brigade Armije BiH - Demal Hodi. Potvrda je ovjerena peatom dotine brigade. Nakon
ovog dogaaja svjedok je napustio Kakanj i pridruio se prognanim Hrvatima u Vareu.
09.06.1993.
Jedan od svjedoka u svom pisanom iskazu navodi, da je 09.06.1993., oko 10:00 sati, dan
zvuni znak za opu opasnost jer su pripadnici Armije BiH (muslimanska vojska) izvrili
organizirani oruani napad na sva sela opine Kakanj nastanjena Hrvatima. To su sela:
Teevo, Seoce, Veliki Trnovci, Dujmovii, Bjelavii, Gora, Crna, Slapnica, Lipnica, Kraljeva
Sutjeska i Nabilj. Napadnut je i prostor grada Kaknja. S podruja opine Kaknj protjerano
je oko 15000 Hrvata. Cjelokupna imovina protjeranih Hrvata je opljakana, a oko 80%
stambenih i gospodarskih objekata (protjeranih Hrvata) je spaljeno.
Za selo Gora, u kakanjskoj opini svjedok navodi da je Hrvate tog sela napala muslimanska
vojska i orujem prisilila da napuste svoju imovinu i kue. Pripadnici muslimanske vojske
su opljakali civilnu imovinu, a potom zapalili obiteljske i gospodarske objekte protjeranih
Hrvata. Po naputanju sela, protjerani Hrvati su se skrivali po okolnim umama. Poslije
nekoliko dana odluili su krenuti u susjednu opinu Vare. Bili su gladni i iscrpljeni, a strah
od ponovnog susreta s pripadnicima muslimanske vojske bio je ogroman. Putovanje
(pjeaenje) kroz umske predjele do Varea je trajalo dva dana.
10.06.1993.
U noi je otpoeo napad muslimanskih snaga na Hrvate koji su ivjeli u selima kakanjske
opine. Napad je, u zoru intenziviran. Hrvati bjee prema Vareu. Hrvatska sela gore. Veliki
je broj rtava. Uhvaena je poruka upuena iz Sarajeva pripadnicima Armije BiH, da
"posao u kakanjskoj opini mora zavriti danas do 18:00 sati, kada se mora 'stati' zbog
meunarodne sigurnosti". Napadnuta su hrvatska sela Luii i Lozanii. Selo Luii je
spaljeno. U selima Bjelavice i Obre uhiuju se i protjeruju Hrvati, kao i u samom gradu.
Poginula je jedna civilna osoba, a ranjeno ih je sedam. Od muslimanskog snajpera su
ranjene dvije civilne osobe.
11.06.1993.
U okruenju muslimanskih snaga se nalazi hrvatsko selo atii, a iz ostalih sela odvode se
Hrvati u rudnik Kakanj. Veliki broj Hrvata - prognanika kree se cestom od Kaknja prema
Kraljevoj Sutjesci i Vareu. Meutim i opinska sredita Kakanj i Vare su u muslimanskom
okruenju. U ova dva hrvatska grada ivi oko 26.000 Hrvata. U opkoljena hrvatska sela
muslimanske snage ne dozvoljavaju ulazak pripadnicima UN-a.
12.06.1993.
Napadi se nastavljaju. Iz 'komande' Armije BiH upuen je ultimativan zahtjev kakanjskoj
brigadi HVO-a "Kotromani" da se predaju. Pripadnici Armije BiH koriste hrvatsko
puanstvo sela Tunjii (ene i djeca) kao ivi tit u napadima na preostala hrvatska sela
opine Kakanj.
Kronologija sukoba
13.06.1993.
Jedan od svjedoka, u svom pisanom iskazu govori o stradanju jedine hrvatske obitelji koja
je ivjela u selu Nabilj nastanjenom muslimanskim puanstvom. Muslimani sela Nabilj
zabranili su toj obitelji da ih posjeuje itko od Hrvata (ukljuujui rodbinu). Svakodnevno
su po tri muslimanska vojnika s naoruanjem dolazila u njihovu kuu. Jednom prilikom je
muslimanski vojnik Ahmo Kovaevi iz sela Nabilj fiziki maltretirao Hrvata Zorana Jukia,
te prijetio da e ga ubiti usmjeravajui mu pri tom puku u trbuh. Jedina hrvatska obitelj
sela Nabilj bila je prisiljena, uslijed svakodnevnog terora i fizikog maltretiranja, napustiti
rodno selo. Muslimani - mjetani sela su im dobacivali pogrdne rijei i prijetili da e ih
ubiti ako se vrate u selo. Dotina hrvatska obitelj izbjegla je u Vare.
Hrvatsko civilno puanstvo sela Klanac bilo je prisiljeno napustiti svoje rodno selo
ostavljajui pri tom svu svoju imovinu. 13.06.1993. (na katoliki blagdan sv. Ante)
muslimanska vojska je izvrila oruani napad na selo Klanac. Hrvata Juru Lovria starog 75
godina natjerali su da kleei na rukama i nogama (kao konj) nosi muslimanske vojnike po
kui (jahali su na njemu). Nakon nekog vremena skupina protjeranih Hrvata sela Klanac
odluila se vratiti iz Varea u rodno selo. Po dolasku u selo uoili su da je sva imovina
opljakana, a obiteljski i gospodarski objekti spaljeni. Tog dana muslimanski vojnici su
otkrili skupinu Hrvata, otvorili puanu vatru i ubili jednog Hrvata (mjetanin sela Klanac).
Ostali iz skupine su pobjegli u Vare skrivajui se pred muslimanskom vojskom.
O stradanju Hrvata koji su ivjeli u selu Dujmovii, svjedok navodi u svom pisanom iskazu:
"...Svoj rodni kraj smo napustili pod pritiskom muslimanske vojske koja je 13.06.1993.
napala moje rodno selo, Dujmovie. Uslijed granatiranja cjelokupno hrvatsko puanstvo
sela je izbjeglo na prostor susjedne opine Vare. Sa mnom je izbjegla moja supruga, te
sin sa svojom suprugom i dvoje djece..."
Nakon oruanog napada pripadnika Armije BiH na sela Kovae i Brdarie (opina Kakanj),
grupa od 16 civila hrvatske nacionalnosti iz tih sela, izbjegla je u pravcu sela Teeva
(opina Kakanj). Oko 10:30 stigli su u naseljeno mjesto Drenovik. Put im je presjekao
oklopni transporter bijele boje s oznakama UN, koji je doao iz pravca sela Riica
(nastanjeno Muslimanima). Iz transportera su izali vojnici s oznakama Armije BiH,
namazani bojama po licima. Dvojica su imala zelene beretke na glavama, a jedan je imao
tamne naoale. Prema tvrdnjama svjedoka, njihov govor upuuje na to da su iz grada
Zenice dok je jedan govorio stranim jezikom. Bilo ih je desetak. Vidjevi da im prijeti
opasnost, Hrvati su se sklonili u garau (vlasnik garae je Hrvat Jozo Andri iz Drvenika).
Pripadnici Armije BiH su pucali po garai i tom prilikom ranili est civila: A. J. (1947.); . J.
(1980.); S. F. (1979.); B. F. (1981.); J. J. (1941.); M. F. (1964.). Pripadnici Armije BiH su potom
naredili civilima da izau iz garae, te da legnu na zemlju. im su civili legli na zemlju
ispred garae, vojnici su pucali po njima. Tad su ubili etvoro, a ranili sedmero civla.
Ubijeni su: Jagoda Juri (roena 1952.); Juro Juri (roen 1941.); Ljubomir Juri (roen
1972.) i Ivo Markanovi (roen 1952.) koji je ubijen metkom u glavu iz neposredne blizine.
Ranjeni su: A. J. (1969.); S. J. (1968.); M. J. (1974.); D. J. (1975.); D. J. (1951.); B. F. (1953.), a
ponovno je ranjena . J. (1980.). Potom su pripadnici Armije BiH izdvojili ene i zatvorili ih
u kuu (vlasnik kue Ivo Dogelji iz Drenovika). Nisu dozvolili da se ranjenim civilima
ukae pomo. Meu zatvorenim enama u kui, sedam ih je bilo ranjeno. Ranjene
mukarce su pripadnici Armije BiH poubijali ispred garae. Ubijeni su: Stjepan Juri (roen
1968.); Marinko Juri (roen 1974.); Dragan Juri (roen 1975.); Blako Franji (roen
1953.). Kad su se nakon poinjenog zloina pripadnici Armije BiH udaljili, zatvorene ene
su napustile kuu i krenule u pravcu sela Teevo. Usput su naile na tijela etvoro civila
hrvatske nacionalnosti - stanovnika sela Brdarii. Tijela su bila doslovno izreetana
mecima iz vatrenog oruja. ene su prepoznale sve mrtvace. To su: Janja Brdari; Ana
Brdari; Robert Brdari (star oko 17 godina) i Marko Brdari (star oko 50 godina). Prema
kazivanju svjedoka, priblino u isto vrijeme, istog dana, ista grupa pripadnika Armije BiH je
u neposrednoj blizini sela Drvenik ubila jo etiri civila hrvatske nacionalnosti, stanovnika
sela Brdari. Ubijeni su: Mato Brdari (star oko 18 godina); Ivan Brdari (roen 1946.);
Stjepan Brdari (roen 1946.) i Franjo Brdari (roen 1947.). Tragina bilanca zloina u selu
Drenoviku je 16 ubijenih civila hrvatske nacionalnosti - stanovnika sela Kovai i Bradarii
(od kojih su sedmorica prije ubojstva bili ranjeni) te sedmoro ranjenih (od ega dvije
osobe tee).
Pripadnici Armije BiH oruano su napali hrvatsko civilno puanstvo sela Bitrani i ubli etiri
Kronologija sukoba
Hrvata.
Pripadnici Armije BiH oruano su napali hrvatsko civilno puanstvo sela Slapnica i ubili
devet Hrvata.
O stradanju Hrvata grada Kaknja, jedan od svjedoka, u svom pisanom iskazu navodi:"...U
Kaknju sam ivio normalno sve do veljae 1993. Od tada su poele provokacije i
maltretiranje. Oca su mi otpustili s posla zato to je Hrvat. Hrvatima je bilo zabranjeno ii u
Crkvu. Poslije sukoba izmeu pripadnika HVO-a i Armije BiH, Hrvati Kaknja bivaju pljakani
i protjerivani iz svojih kua i stanova. 13.06.1993., tono u 12:10 pripadnici muslimanske
vojske uli su u moj stan i od mog oca traili veliku svotu novca, uz prijetnju da e nas
pretui i zatvoriti. Moj otac im je dao novac, a potom su nas ti vojnici istjerali iz stana..."
Stanje u Kaknju je krajnje dramatino. Muslimanska vojska pali i ubija sve to je hrvatsko.
U selu Slapnica (juno od grada Kaknja) muslimanske snage masakrirale su hrvatsko
civilno stanovnitvo. Zbog nemogunosti ulaska u selo, ne zna se toan broj ubijenih
Hrvata. Selo atii (juno od grada Kaknja) nalazi se ve pet dana u potpunom okruenju.
Potpuno su spaljena hrvatska sela Gona, Slapnica, Gornji Banjevac, Brnji, Crnac, Bilii,
Vlajii. ene i djeca bjee u ume spaavajui gole ivote. U samom gradu uhiuju se
Hrvati i ubijaju. Logori za Hrvate nalaze se u krugu poduzea termoelektrane "atii",
"Cementare" i "Rudnika". Dio uhienog stanovnitva koristi se kao tit u napadima na
preostala hrvatska sela. Rijeka prognanih Hrvata tee prema Kraljevoj Sutjesci i Vareu.
13.06. - 09.09.1993.
Svjedok u svom iskazu navodi razne oblike zastraivanja koja je kao Hrvat doivio od
strane Muslimana koji su okupirali grad Kakanj 13.06.1993. Zastraivanja su bila toliko
izraena da su ve i muslimanska djeca otpoela vrijeati Hrvate nazivajui ih ustaama, te
govorei: "Tko je Hrvat, neka ide u Hrvatsku!" Svjedok navodi da je bio prisiljen napustiti
rodni grad izmeu ostalog i zbog toga to su mu Muslimani oduzeli sve zalihe hrane.
lipnja 1993.
Svjedok je, nakon viednevne muslimanske agresije (05.06. - 13.06.1993.) na mjesta i sela
opine Kakanj i protjerivanja hrvatskog civilnog puanstva, ishodio dozvolu za kretanje.
Dozvolu je izdao komandant Armije BiH u Kaknju koji se preziva Baktarjevi. Pismena
dozvola je omoguavala svjedoku nesmetano kretanje na cijelom podruju opine Kakanj.
U pratnji pripadnika UNPROFOR-a i lanova civilne zatite svjedok je obilazio mjesta i sela
koja su do 13.06.1993. nastanjivali Hrvati. Svjedok u svom iskazu iznosi podatke o
spaljenim obiteljskim kuama, tijelima ubijenih civila hrvatske nacionalnosti. Tijela
ubijenih civila su u veini sluajeva dovoena u Kakanj i bez identifikacije pokapana na
gradskom groblju s naznakom N.N. (nepoznata osoba). Drastian sluaj iivljavanja
muslimanskih vojnika nad bespomonim civilima hrvatske nacionalnosti svjedok
podrobno opisuje: "...Djevojke su bile silovane, a potom preklane (ubijene noem) to je
bila karakteristika mudahedina (plaena vojska iji su pripadnici u Bosnu doli iz raznih
islamskih drava, a u poetku su se predstavljali kao djelatnici humanitarnih udruga).
Jedan takav sluaj je bio u selu Slapnica, a dva u jednom selu ijeg se imena ne mogu
sjetiti. U tom selu su ivjele dvije starije djevojke sa svojim ocem, starim bolesnim
ovjekom. Oca tih djevojaka smo pronali mrtvog na leaju. Bio je preklan (ubijen noem)
u predjelu vrata. Djevojke su bile starosti 40 i 45 godina. Jednoj je bilo ime Jaga, a drugoj
Ana. Pronali smo ih mrtve u kupaonici s oitim znakovima silovanja. Jedna od tih
djevojaka bila je vezana rukama oko lavaboa (umivaonika) a glavom u umivaoniku. Druga
je bila vezana oko bidea s glavom u bideu. Na vratovima obiju djevojaka bile su uoljive
ozljede od noa (bile su preklane)
14.06.1993.
Pripadnici HVO-a su odstupili iz grada Kaknja i povukli se u selo Planinicu. Vojska pomae
izvlaenje civila prema Vareu. Hrvatska sela na podruju opine Kakanj gore. Kraljeva
Sutjeska se jo uspjeva oduprijeti agresiji muslimanskih snaga. U Vare je stiglo vie od pet
tisua protjeranih kakanjskih Hrvata, a u zbjegovima se nalazi jo toliko. Muslimanske
snage pucaju na kolone prognanika koji se kreu prema Vareu.
15.06.1993.
Upuen je poziv svim humanitarnim organizacijama za pomo u hrani, lijekovima, odjei
za 15.000 Hrvata koji su protjerani iz svojih domova. Upuen je i apel za pomo pri
evakuiranju ljudi iz Varea u Hrvatsku, te za izvlaenje preostalih Hrvata iz grada Kaknja,
Kronologija sukoba
atia, Brnja, Gornjeg i Donjeg Banjevca, Crnca i ostalih mjesta u kojima jo ima Hrvata. U
Vareu nema dovoljno hrane, ni vode, a struje nema ve tri dana.
Muslimanske snage napadaju na Kraljevu Sutjesku, iz pravca Kaknja. Kolone prognanih
Hrvata Kraljeve Sutjeske pristiu u Vare.
02.10.1993.
O sudbini Hrvata koji su ostali u gradu Kaknju jedan od svjedoka u svojem pisanom iskazu
navodi represalije kojima je bio izloen kao Hrvat koji je odluio ivjeti u Kaknju, nakon
protjerivanja veine Hrvata tog grada, od strane muslimanskih vojnih i civilnih vlasti
Kaknja. Represalije su se prema svjedokovim tvrdnjama oitovale u svakodnevnoj pljaki
imovine i dobara Hrvata koji su ostali u Kaknju. Predstavnici rimokatolike crkve i
hrvatskoga naroda Kaknja prosvjedovali su kod muslimanskih vlasti Kaknja koje su im
obeale da e se zauzeti da represalije nad Hrvatima prestanu. Meutim, nita se nije
promijenilo. Pritisci na Hrvate Kaknja su nastavljeni. Nou su stanovi i kue Hrvata nasilno
provaljivani, vlasnici maltretirani (premlaivani), a sve vrijednosti (novac, nakit, bijela
tehnika....) pljakani. Jedan dio istaknutijih i materijalno dobrostojeih Hrvata je
bezrazlono zatvaran. Sam svjedok je takoer bio zatoen. Svjedok je 02.10.1993. za 1000
DM kupio svoj ivot i uz posredovanje jednog muslimanskog vojnika dospio u selo Ratanj
koje je tad bilo pod kontrolom vojske bosanskohercegovakih Hrvata (HVO). 02.10.1993.
pripadnici Armije BiH izvrili su oruani napad na selo Ratanj kojom prilikom je svjedok
ranjen u lijevu nogu i ruku. Svjedoku je u cilju spaavanja ivota, amputirana lijeva ruka.
15.10.1993.
Na podruju Kaknja, oko 300 muslimanskih ena, zaustavilo je i opljakalo prvi konvoj s
humanitarnom pomoi za prognane kakanjske Hrvate koji su smjeteni na podruje
opine Vare, a drugi konvoj je 16.10.1993., na oko 10 km zapadno od Kaknja, zaustavlo i
opljakalo oko 200 muslimanskih ena i djece.
KISELJAK
23./24.01.1993.
Pripadnici Armije BiH su po prvi put izvrili napad na podruje opine Kiseljak koje se
nalazi pod kontrolom pripadnika kiseljake brigade HVO-a "Ban Jelai". Pripadnici Armije
BiH oruano napadaju pripadnike HVO-a na lokalitetu sela Bilalovac. Uslijedio je progon
hrvatskog puanstva iz tog sela te pljakanje i unitavanje imovine Hrvata.
18.04.1993.
Oko 19:00 sati muslimanske snage su poele granatirati opinu Kiseljak iz pravca grada
Visokog. Gaaju crkvu, potu, zgradu opine. Od posljedica granatiranja poginulo sedam
civila. U ostalim susjednim opinama koje su pod kontrolom pripadnika HVO-a, stanje je
pogorano, ponajvie u Travniku, Novom Travniku i Kaknju.
23.04.1993.
U selu Orahovo (opina Kiseljak), naena su tijela ubijenih (zaklanih) Kate i Ive Bonjak. U
Kiseljaku je od poetka agresije i napada mudahedinsko-islamskih fanatika poginulo 17
osoba, a od toga 5 civila meu kojima je i jedan djeak. Ranjeno je 26 osoba.
Na podrujima opina Kiseljak i Vitez odvijaju se jaki pjeaki napadi muslimanskih snaga
na pripadnike HVO-a i hrvatsko civilno puanstvo.
Po Kiseljaku su oko 18:00 sati poele padati granate ispaljene iz haubica 152 mm., s
muslimanskih poloaja iz podruja opine Visoko.
24.04.1993.
Od 14:00 sati pa nadalje, pod muslimanskom pjeadijskom vatrom su Hrvati sela Polam i
Oehnjii. Pripadnici Armije BiH uhitili su oko 70 Hrvata - dre ih zatvorene u objektu
"Plinara". Muslimanske snage cijeli dan napadaju podruje Zavija, Lisova Brda,
Gomionice, Badnja i Brestovskog.
01.05.1993.
U selu Kazagii pronaeno je 14 tijela ubijenih Hrvata.
08.05.1993.
Muslimanske snage su pokuale pjeaki proboj linije obrane HVO-a u podruju
Kronologija sukoba
Gomionica-Kazagii-Badnja. U 22:00 sata je ponovljen pjeaki napad iz prostora

underove ume, a oko 1:00 sat je iz prostora Hrastova ispaljeno nekoliko minobacakih
granata.
Prilikom pokuaja obilaska objekata iz kojih su se, prema potpisanom dogovoru od
01.05.1993. god. izmeu brigade HVO-a "Ban Jelai" iz Kiseljaka i Armije BiH, trebali
povui pripadnici Armije BiH, iz zasjede je otvorena vatra na pripadnike HVO-a. Tada je
ubijen Mate Luci, naelnik stoera brigade HVO-a Kiseljak. Situacija u Kiseljaku je
izuzetno sloena (srpske snage napadaju sa Kobiljae, a muslimanske iz pravca Kauna,
Kaknja, Visokog, Tarina, Fojnice a ponekad i iz pravca Konjica).
22.05.1993.
Iz pravca Tunjevice na selo Behrie napadala je muslimanska vojska minobacakim
granatama, a oko 19:00 sati nekoliko minobacakih granata je palo na podruje sela
Jehovac.
31.05.1993.
Nakon oruanog napada na selo Badnje muslimanska je vojska djelovala iz Male Sotnice
protuzranom strojnicom 84 mm. Oko 21:00 sati na lokalitet Brestovsko ispaljene su dvije
minobacake granate 82 mm.
01.06.1993.
Muslimanske snage su zapalile samostan sestara Klarisa u Brestovskom i tamonju
katoliku crkvu.
02.06.1993.
Postrojbe Armije BiH su, iz pravca Visokog, pokuale pjeaki napad u podruju sela
Objeenjak - Brestovsko. Djelovali su i haubikim granatama od 155 mm., te
minobacakim od 82 i 60 mm.
03.06.1993.
Radio Sarajevo, kojeg kontroliraju Muslimani, je objavio vijest kako su pripadnici HVO-a
sami zapalili samostan sestara Klarisa u Brestovskom. asne sestre iz samostana i sveenici
upne crkve uli su vijest i poslali su prosvjed i demanti koji nikada nije objavljen na radiju.
U demantiju stoji: "01.06.1993., oko 13:00 sati iz runih bacaa sa zapaljivim streljivom
pogoen je i zapaljen krov samostana. Pozvani su vatrogasci iz Kiseljaka i Kreeva. Zbog
stalne muslimanske snajperske vatre gaenje je bilo oteano tako da je krov samostana
potpuno izgorio."
09.06.1993.
Na poziv meunarodnih snaga i generala Morillona u Kiseljak, na pregovore sa
muslimanskom stranom, stie general HVO-a M. Petkovi. Muslimani su sa svoje strane
poslali pukovnika ibera. General Petkovi je odbio razgovor s pukovnikom iberom,
traei da pregovara s Rasimom Deliem, zapovjednikom stoera Armije BiH. Zbog
nedolaska Rasima Delia pregovori nisu odrani.
10.06.1993.
Muslimanske snage povremeno provociraju u podruju Kazagia i Brestovskog.
12.06.1993.
Muslimanske snage napadaju na potezu Duke - Badnje - Radari.
13.06.1993.
U popodnevnim satima muslimanske snage su minobacakim granatama gaali djelove
grada Kiseljaka. Ranjeno je nekoliko civila, dvije ene i nekoliko djece. Jedno dijete od
godinu dana starosti je smrtno stradalo u naruju majke.
Muslimanske snage pokuavaju pjeaki proboj linije obrane HVO-a na potezu Badnje Kazagie - Brestovsko nakon minobacake pripreme i pucanja iz protuzrakoplovnog
oruja streljivom veeg kalibra.
15.06.1993.
Snage Armije BiH pojaano djeluju pjeakim naoruanjem i topnitvom iz pravca
Visokog. Djelovali su i po Brnjacima. Ranjena je jedna ena. U koli u Zabru Muslimani
Kronologija sukoba
dre zatoeno oko 100 Hrvata civila.

16.06.1993.
Poginuo je Marinko Bonjak, zapovjednik 3. bojne brigade "Ban Jelai".
17.06.1993.
U prostoru Bukovica - Botonj - Tarin - Lokve, muslimanske snage su provocirale
minobacakom i snajperskom vatrom.
18.06.1993.
U 12:45 sati, otpoeo je dotada najei napad muslimanskih snaga na sam grad Kiseljak.
Hrvatsko selo Gojakovac je potpuno spaljeno. Muslimanske snage su izvele ovaj napad
premda je toga dana, u 12:00 sati trebalo nastupiti potpuno primirje izmeu pripadnika
HVO-a i Armije BiH.
19.06.1993.
Napad muslimanskih snaga na grad Kiseljak koji je zapoeo dan ranije trajao je cijelu no.
Najei napadi na ostale linije obrane HVO-a su bili u podruju Duke - Kazagii - Badnje Radar - Hadrovci.
20.06.1993.
Muslimanske snage provociraju u prostoru Hrastovo - Kazagii - Plavlja - Gradac.
21.06.1993.
Muslimanske snage su otpoele s jakim topniko - pjeakim napadom na liniju obrane
HVO-a u prostoru Ravnice. Ranjeno je est pripadnika HVO-a. Hrvatsko civilno puanstvo
iz sela Bukovica, eelovo, Zabre i Toplica se jo uvijek nalazi zatoeno u koli u selu
Zabru.
22.06.1993.
Napadi muslimanskih snaga na prostor opine Kiseljak se nastavljaju.
KONJIC
1990. - 1992.
Od prvih viestranakih izbora (1990.) do izbijanja rata (travanj 1992.) na podruju opine
Konjic je bilo manjih nesuglasica izmeu predstavnika stranaka HDZ i SDA, s obzirom da
su elnici stranke SDA proveli podjelu radnih resora i mjesta u opinskoj administraciji na
tetu Hrvata i suprotno rezultatima izbora.
20.04.1992.
Usljed oruanog napada, kojeg su na sela Bijela, Joanica i Spiljani izveli pripadnici bive
"JNA" i razne srpske paravojne postrojbe, iz navedenih sela su izbjegli preivjeli civili
hrvatske (485) i muslimanske (634) nacionalnosti. Pri ovom napadu uhiena su petorica (5)
Hrvata koji su odvedeni u zatoenitvo, u logor u Bileu. Od navedene petorice zatoenika
osloboena su trojica, dok se o preostaloj dvojici nita ne zna.
svibnja 1992.
Zajednike snage branitelja (pripadnici HVO-a i pripadnici TO-a) dole su u posjed vojnih
objekata ("Zlatar" i "Ljuta") bive "JNA", a time i do znaajnijih koliina tekog i lakog
naoruanja te municije. Pri podjeli ovog oruja dolo je do manjih incidentnih situacija
koje su odmah i razrijeene.
svibnja - rujna 1992.
U ovom vremenu je podruje opine Konjic, napose sam grad Konjic, pretrpjelo veliki broj
topnikih i minobacakih napada koji su uputili pripadnici srpskih paravojnih postrojbi, i
otetili veliki broj objekata (civilnih, vjerskih, drutvenih i gospodarskih). Smrtno je
stradalo devet osoba: pet civila i etiri pripadnika HVO-a.
U selu Ostrocu (opina Jablanica), na prometnici Sarajevo - Konjic - Mostar, na
kontrolnom punktu, kojeg su tu postavili pripadnici Armije BiH, isti su ubili jednog
pripadnika HVO-a a drugog tee ranili.
Tjekom mjeseca studenog, na podruju opine Konjic (u selu Parsovii) boravio je Alija
Kronologija sukoba
Izetbegovi, predsjednik predsjednitva BiH. Nakon njegovog odlaska, oko 150 pripadnika
45. Parsovake brigade Armije BiH otilo je iz sela Parsovii na podruje opine Hadii, na
proboj "obrua" oko Sarajeva gdje je poginulo oko 60 pripadnika navedene brigade.
Tjekom mjeseca prosinca, pripadnici Armije BiH su iz svog opinskog stoera, koji je bio
smjeten u selu Parsovii, te iz Konjike tvornice streljiva, svakodnevno, kamionima,
prevozili oruje i municiju u pravcu sela Here (opina Prozor).
29.01.1993.
Iz "taba vrhovne komande Oruanih snaga Republike BiH", Sefer Halilovi uputio je
"Naredbu br. 111" komandantu IV. korpusa Armije BiH, Arifu Paaliu. U njoj se, uz ostalo,
navodi: "...Prema naim saznanjima, na prostorima Jablanice, Konjica, Pazaria, Tarina, a
vjerojatno i drugih mjesta u zoni odgovornosti 4. korpusa, dio kadrova iz Armije BiH, MUPa i vlasti u potpunosti se stavio u slubu ostvarenja velikohrvatske politike kroz potpuno
sprovoenje zadataka koje dobijaju od rukovodilaca 'HZ HB', to direktno utjee na
razbijanje nae fronte borbe za cjelovitu i demokratsku RBiH, a posredno i neposredno
zbunjuje dio naih pripadnika i dovodi ih u zabunu." Dalje se u tekstu "Naredbe br. 111"
zapovjeda Arifu Paaliu, da hitno stupi u dodir s operativnom grupom "Igman" Zulfikara
Alipage zvanog "Zuka" radi rjeavanja navedene problematine politike situacije.
veljaa 1993.
Pripadnici Armije BiH su dovezli velike koliine oruja i municije u sela Kruica i Kula (ova
sela su smjetena na uzvisinama). Nakon rasporeivanja i postaljanja oruja u borbeni
poloaj bilo je jasno vidljivo, da su sve cijevi okrenute prema selima Donja i Gornja Vrtna
Gora (99,9% nastanjena Hrvatima).
13.03.1993.
Odlukom taba vrhovne komande Oruanih snaga Republike BiH za predsjednika Ratnog
predsjednitva triju opina (Jablanica, Konjic i Prozor) imenovan je dr. Safet ibo, koji je
do rata radio kao lijenik (kirurg-ortoped) u Goradu i Sarajevu. Safet ibo je roen u
gradu Konjicu a njegova supruga u Jablanici. Ovakvoj odluci su se suprostavili lanovi
ogranaka SDA u opinama Konjic i Jablanica to je rezultiralo smjenama kompletnih
dotadanjih ratnih predsjednitava u navedenim opinama a smjenjen je i predsjednik
opine Konjic dr. Rusmir Hadihuseinovi. U svom obraanju puanstvu, novi predsjednik
triju opina, dr. Safet ibo, putem radijske postaje "Konjic" izjavljuje: "U Bosni ivi samo
jedan narod, to su Bosanci i to Bosanci islamske, pravoslavne i katolike vjere!".
18.03.1993.
Pripadnici mjesnih vlasti sela Jasenik su objavili da svi Hrvati tog sela (njih oko 70) dou u
prostorije seoskog Crvenog kria, gdje e im biti dijeljena humanitarna pomo. Kako je
koji Hrvat dolazio u prostorije Crvenog kria mjesne vlasti bi ga uhitile (Muslimani su bili
nosioci sveukupne vlasti u ovom selu) i pripadnika Armije BiH. U ovom napadu na
slobodu kretanja osoba hrvatske nacionalnosti, sudjelovali su pripadnici Armije BiH: Mirza
Habibija, Said Habibija, Fikret olji, Mehmed olji i Mirsad olji.
20.03.1993.
Predstavnici Armije BiH i MUP-a BiH u tajnosti zasjedaju u gradu Konjicu. Rezultat
zasjedanja jest dokument s oznakom "VOJNA TAJNA - STROGO POVJERLJIVO", pod
brojem: str. pov. 16-8/8-62/93. Predmet: Procjena novonastale vojno-bezbjedonosne
situacije na podruju optina Hadii, Jablanica i Konjic, a u odnosu spram Hrvatskog
vijee odbrane. Utvreno je da se u posljednje vrijeme, a naroito od poetka nastavka
pregovora u Njujorku, znatno pogorava odnos izmeu HVO-a i legalne dravne vlasti i
Armije BiH na navedenom prostoru." Na zasjedanju su donijeli nekoliko odluka "kako bi se
stanje prevladalo" i zakljuili "Ojaati odbrambene linije prema agresoru, te obezbjediti
punu kontrolu prostora na pravcima Jablanica - Kute - Here - ipe, te ove snage povezati
sa snagama susjednih optina." Jedan od posljednjih zakljuaka tajnog dokumenta str.
pov. 16-8/8-62/93 glasi: "O ovim zakljucima obavjestiti predsjednika Predsjednitva
Republike Bosne i Hercegovine Aliju Izetbegovia u Njujorku".
U selu Kostajnica (99,9 % nastanjeno Hrvatima), dvojica Muslimana (Ismet Gabela i Sakib
Boloban) bacili su, iz vozila u pokretu, runu bombu na tri djevojice (po nacionalnosti
Hrvatice), kada je jedna od njih ranjena. Isti dan je u gradu Konjicu eksplozivnom
napravom, "dignuto" u zrak vozilo iji je vlasnik Hrvat.
Kronologija sukoba
21.03.1993.
Tadanji predsjednik tzv. "Ratnog predsjednitva opine Konjic" (sastavljeno od
Muslimana koji su htjeli imati vlast uime svih naroda u ovoj opini) dr. Safet ibo, zabranio
je bilo kakav nastup ili pismeno obraanje predstavnika hrvatskog naroda putem lokalne
radio postaje o emu je izdao i pismeni dekret glavnom i odgovornom uredniku ove radio
postaje.
23.03.1993.
Pripadnici Armije BiH su, od ranih jutarnjih sati, proveli blokadu svih ulaza (prometnica) u
grad Konjic. Na podruju lokacije zvane Ivan - Sedlo su bezrazlono uhitili oko 20
pripadnika HVO-a. O sudbini ove skupine uhienih pripadnika HVO-a se od tada nita vie
nije doznalo.
Pripadnici Armije BiH su, od ranih jutarnjih sati, proveli blokadu svih ulaza (prometnica) u
selo Goransko Polje. Manji broj Hrvata, mjetana tog sela, se uspio izvui iz okruenja i
smjestiti na podruje sela Kostajnice.
Zapovjednik 45. Parsovake brigade zvane "Neretvica" (jedna od postrojbi IV. Korpusa
Armije BiH) Hasan Hakalovi izdao je zapovijed sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH,
koja je glasila: "Sve Hrvate razoruati, a ako ne predaju oruje, ubiti!"
Pripadnici Armije BiH su izvrili oruani napad na hrvatsko puanstvo i njihovu imovinu u
selu Orlite (podruje doline rijeke Neretvice), kada su spaljene obiteljske kue i
gospodarski objekti u selu, premda nitko od mjetana nije pruao nikakav otpor. Tada su
ubijene etiri starije osobe (najmlai je roen 1937.), civili hrvatske nacionalnosti.
Pripadnici Armije BiH su izvrili oruani napad na osobe hrvatske nacionalnosti i njihovu
imovinu u selu Gostovii, gdje su uhiena i razoruana, a potom ubijena trojica pripadnika
HVO-a. Pripadnik Armije BiH, Sejdo Hakalovi je, u selu Gostovii, pucajui iz automatske
puke (rafalnom paljbom) iz neposredne blizine ubio uhienog i nenaoruanog
pripadnika HVO-a, a ranio jednu enu hrvatske nacionalnosti.
U popodnevnim satima, pripadnik Armije BiH, Nusret eibovi (po nacionalnosti
Musliman iz sela Seonica) je u selu Seonica, snajperskim hicem (ispaljenim u lea), ubio
vozaa sanitetskog vozila (po nacionalnosti Hrvat), koji je u tom trenutku uvjeravao svoje
susjede Muslimane, da oslobode jednog zatoenog doktora.
Pripadnici Armije BiH su iz sela Ostroac (opina Jablanica), iz minobacaa, granatirali
podruje sela Kostajnica i Falanovo Brdo na podruju opine Konjic. Potom su napali selo
Vrce. Pripadnicima Armije BiH, koji su poinili ove minobacake napade, zapovjedao je
Musliman zvani "Hota", koji je do poetka rata radio kao uitelj u selu Ribii (opina Konjic).
25.03. - 10.04.1993.
U cilju uspostavljanja primirja i prestanka oruanih sukoba izmeu pripadnika Armije BiH i
pripadnika HVO-a na podruju opine Konjic odravan je vei broj sastanaka izmeu
suprostavljenih strana, no opinski vojni predstavnici Armije BiH, Hasan Hakalovi i Esad
Rami uz dr. Safeta ibu (predsjednika tzv. Ratnog predsjednika opine Konjic), inili su
sve da do primirja ne doe. Na jednom od tih sastanaka je Hasan Hakalovi pred
predstavnicima hrvatskog naroda opine Konjic izjavio, da e nastviti zapoetu operaciju i
da e potui "ustae" (Hrvate) te da e "sravniti sa zemljom" grad Kiseljak i sva ostala
"ustaka gnijezda" i da ga u tome nitko nee zaustaviti. Pripadnici Armije BiH su, suprotno
tenjama za uspostavu primirja, provodili pripremne radnje za oruano djelovanje (kopali
su nove i uvrivali postojee rovove, postavljali oruje) protiv osoba hrvatske
nacionalnosti i njihove imovine. Na prostor opine Konjic su pristigle dodatne postrojbe
Armije BiH ("Zukini ljudi" , "Crni labudovi", "Handar divizija" s Kosova, "Hrasnika brigada",
"Akrapi", "Laste", nekoliko stotina mudahedina iz arapskih zemalja te razliite postrojbe
upuene iz Pazaria, Travnika, Zenice i Gornjeg Vakufa) s oko 6000 pripadnika.
12.04.1993.
Pripadnici Armije BiH su napali i zauzeli podruje sela Javorik, a Hrvate - mjetane tog sela,
su protjerali.
Pripadnici Armije BiH (postrojba zvana "Akrapi", djelovi 44-te motorizirane brigade iz
Sarajeva, diverzantski vod iz Hrasnice, postrojba zvana "Crni labudovi" iz Sarajeva,
postrojba zvana "Cipelii" iz Sarajeva, bataljun "Ljubina", pripadnici raznih muslimanskih
postrojbi iz sela elebii, Idbar, Ribii i Seljani) su u predveernjim satima poduzele
topniko-minobacaki napad na Hrvate, mjetane sela Radeine i njihovu imovinu. Napad
je izveden s lokaliteta Bolobani, elebii, Ribii, Seljani i trbina. Otpor malobrojne
Kronologija sukoba
postrojbe mjesnog HVO-a je trajao do 24.04.1993. godine.

14.04.1993.
Pripadnici Armije BiH su u ranu zoru, iz pravca okolnih sela Gorani, Jasenik i Prijeslop,
napali civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti i njihova dobra u selu Buak i ubili tri
osobe hrvatske nacionalnosti. Jedan od ubijenih Hrvata, na prijevaru je prethodnu veer
pozvan kod svojih susjeda Muslimana na kavu, i tada je ubijen na brutalan nain:
smrskana mu je lubanja, "prosut" mozak, noem na elu urezano slovo "U", po tijelu su bili
vidljivi tragovi udaraca a u predjelu trbuha je bilo vie prostrijelnih rana.
Pripadnici Armije BiH su otpoeli s napadom na civilno puanstvo i njihovu imovinu u selu
Goransko Polje. Hrvati, mjetani toga sela, su oko 20:00 sati, pod zatitom sumraka,
otpoeli s izvlaenjem iz okruenja i tjekom noi dolaze u selo Kostajnicu.
Pripadnici Armije BiH su, u poslijepodnevnim satima (oko 17:00 sati), napali podruje sela
Radeine zvano Gornje Radeine. Oruani sukob izmeu pripadnika Armije BiH i mjesne
postrojbe HVO-a je trajao do subote, 17.04.1993. godine kada su se oko 21:30 sati
pripadnici HVO-a skupa sa Hrvatima, mjetanima sela Radeine, povukli u zaselak Silii.
Pripadnici Armije BiH su po ulasku u naputeni dio sela Radeine otpoeli sa pljakom i
unitavanjem (paljenjem) civilne imovine i objekata. Prilikom odstupanja, poginula su
dvojica pripadnika HVO-a.
15.04.1993.
Pripadnici jednog pojaanog voda vojne policije Armije BiH su u 7:30 sati otpoeli s
oruanim napadom na hrvatsko puanstvo i njihovu imovinu u selu Turija, kada su uputili
ultimativan zahtjev malobrojnim braniteljima sela. Svih sedam, okruenih pripadnika HVOa se predalo napadaima koji su ih prvo odveli u Osnovnu kolu "3. mart", a potom u
zatvor koji se nalazio u zgradi opinskog MUP-a (u gradu Konjicu) gdje se ve nalazio
jedan broj zatoenika (svi zatoenici su bili osobe hrvatske nacionalnosti iz grada Konjica
ili okolnih sela) s vidljivim tragovima zlostavljanja i premlaivanja na tijelu.
U gradu Konjicu pripadnici Armije BiH proslavljaju prvu obljetnicu svog postojanja.
16.04.1993.
Pripadnici postrojbi Armije BiH, koji su bili pod zapovjednitvom Zulfikara Ali page
zvanog "Zuka", Hasana Hakalovia i Sejde Padalovia su oko 08:00 sati otpoele, iz pravca
Bare, Kljesi, Osori i ahii, s oruanim napadom na puanstvo hrvatske nacionalnosti i
njihovu imovinu u selu Trusina (opina Konjic). Nakon minobacake pripreme u selo su
uli naoruani pripadnici Armije BiH, njih preko 50 (veina je bila obuena u crne
uniforme, s crnim trakama povezanim oko glave i rukava), gdje su poinili masakr nad 16
civila i 6 uhienih pripadnika HVO-a. Civili su ubijani na mjestima gdje su bili zateeni
(njiva, kua, tala...) a pripadnici HVO-a su (pod prijetnjom smru uhienih ena) uhieni,
vezani a potom strijeljani. Neposredni poinitelji strijeljanja uhienih i vezanih pripadnika
HVO-a su: Muharem Mravovi zvani "Mrav", Sejdo Hakalovi, Zejnil Gostevi, Sanela
Varii, te abi (enska osoba ime nepoznato) zvana "Lola". Pri ovom napadu pripadnici
Armije BiH su pucali na ene koje su drale djecu u naruju pa je na taj nain ranjeno troje
djece i jedna ena. Pred jednom od dvije kue u kojima su bili zatoeni preivjeli Hrvati
straario je mjetanin sela Trusine prezimenom Mai (po nacionalnosti Musliman) a po
nalogu Seida Padalovia.
17.04.1993.
Pripadnici Armije BiH su protjerali preivjele Hrvate, mjetane sela Trusina, iz navedenog
sela u selo Kostajnica.
Jedanbroj zatoenih Hrvata je premjeten iz zatvora (u zgradi opinskog MUP-a) u
gradsku portsku dvoranu u kojoj se nalazio vei broj zatoenih Hrvata i Srba (civila i
pripadnika HVO-a) s podruja grada Konjica i okolnih sela. Meu tim zatoenicima je bio
velik broj onih s vidljivim tragovima fizikog maltretiranja i zlostavljanja.
20.04.1993.
Godinjica poetka ratnih dogaanja na podruju opine Konjic. Od poetka srpske
agresije (20.04.1992.) pa do poetka muslimanske agresije (23.03.1993.) na podruju
opine Konjic je, od strane pripadnika srpskih postrojbi ubijen je 41 Hrvat (est pripadnika
HVO-a i 35 civil).
Kronologija sukoba
25.04.1993.
U Zagrebu su, nakon dvodnevnih razgovora, predstavnici Hrvata i Muslimana BiH, Mate
Boban i Alija Izetbegovi, potpisali zajedniku izjavu o prekidu svih sukoba izmeu dvije
ravnopravne vojske: Armije BiH i HVO-a.
Rano ujutro 25.04.1993. godine su se svi Hrvati (civili i pripadnici HVO-a) izvukli iz sela
Radeine i doli do pripadnika UNPROFOR-a (pripadnici panjolskog bataljuna) kojima su
pojasnili situaciju u kojoj se nalaze i traili njihovu zatitu. Nakon konzultacija i
dogovaranja sa svojim pretpostavljenim, koje je potrajalo od 3 do 4 sata, dogovoreno je
da pripadnici HVO-a poloe sve oruje a pripadnici UNPROFOR-a preuzimaju zatitu, brigu
i transport Hrvata sela Radeine prema Hercegovini. Oko 10:00 sati, transporterom
UNPROFOR-a dolazi zapovjednik postrojbe Armije BiH zvane "Akrapi" kojemu pripadnici
UNPROFOR-a predaju Hrvate sela Radeine (civile i pripadnike HVO-a). Tada je, od strane
pripadnika Armije BiH, uhieno vie od 70 mukarca, starosti od 15 do 75 godina i
odveden u selo elebii gdje su zatvoreni u seosku kolu. Preostali civili, Hrvati iz sela
Radeine, njih oko 190 su odvedeni u selo Ostroac (opina Jablanica) a potom (isti dan) u
selo elebii gdje su bili smjeteni u etiri kue (vlasnici ovih kua su bili Hrvati) i uvani
od strane pripadnika UNPROFOR-a.
travnja 1993.
U selu Dubravci (opina Konjic) muki su ubijena petorica brae, kao i jedna cijela obitelj.
oko 20.05.1993.
Tijekom svibnja pripadnici postrojbe Armije BiH, pod zapovjenditvom Zulfikara Ali page
zvanog "Zuka" u ijem sastavu je bilo i stranih plaenika (mudahedina i Arapa), ubile su, u
selu Vrci, tri civila hrvatske nacionalnosti (staraci - od kojih su dvije ene roene 1929. i
1935. te mukarac roen 1935.). Ubojstva su izvrena klanjem i odstranjenjem gornjih
eksremniteta. Navedene rtve su prethodno koritene (od strane pripadnika Armije BiH)
kao ivi tit pri ulasku u dio selo i za spaljivanje obiteljskih kua iji su vlasnici Hrvati.
28.05.1993.
Na podruju sela Vrci (opina Konjic) vie nema hrvatskog puanstva. Malobrojni
branitelji, pripadnici HVO-a, kojima je ponestalo municije i hrane, predali su se
pripadnicima Armije BiH, i od tada se nita ne zna o njima.
svibnja 1993.
U selu Mrkosovice, pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Hasan Hakalovi,
strijeljali su dvojicu civila hrvatske nacionalnosti.
Na podruju sela Ljubina i Zaslivlje, pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao
Fikret Prevljak, izmasakrirali su (odsjeene ui i nos) tijela trojice Hrvata.
Tijekom svibnja se iz sela Kostajnica, uglavnom pod okriljem noi, preko planine
Bokevice, svakodnevno, u pravcu opine Prozor, izvlae Hrvati koje su pripadnici Armije
BiH protjerali iz njihovih sela i mjesta na podruju opine Konjic.
04.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su, iznad podruja sela Kruica (opina Konjic), pogodile helikopter
UNPROFOR-a u kojem se nalazio Mate Boban koji je putovao na pregovore s Alijom
Izetbegoviem i supredsjedateljima mirovne konferencije. Pri ovom napadu, nitko od
putnika nije stradao a helikopter se morao vratiti u splitsku bazu UNPROFOR-a u
Divuljama.
07.06.1993.
Pripadnici UNPROFOR-a su, nakon dvomjesene blokade, uspjeli dostaviti manju koliinu
humanitarne pomoi u sela Kostajnica, Turija i Zabre (sela u kojima se, u okruenju,
nalaze preivjeli Hrvati s podruja opine Konjic).
04.09.1993.
Pripadnici Armije BiH su u selu Orahovica poslije muenja ubili troje staraca (po
nacionalnosti Hrvata), mjetana sela, a iz vatrenog oruja ranili jo sedmoro.
lipnja - prosinca 1993.
U gradu Konjicu izvren je teror nad puanstvom hrvatske nacionalnosti: pljakana je
njihova imovina, paljene njihove kue, zatvarani su bezrazlono. U muslimanskim
zatvorima se nalazilo oko 500 pripadnika HVO-a, preko 400 civila a vie od 3000 se (u
Kronologija sukoba
gradu i okolnim selima) nalazilo u kunom pritvoru. Od zatoenika je u vie navrata,

prisilno uzimana krv (to su potvrdili i predstavnici ICRC-a). Egzekutor je bio Emir Kovai
po nalogu doktora Ahmeda Jusufbegovia. Hrvati, civili i zatoenici bili su koriteni za
razminiravanje terena (morali su pjeice, drei se za ruke, ii po minskim poljima) i kao
tzv. "ivi tit" prilikom izvoenja vojnih operacija Armije BiH (Vrci, Radeine, Zlatar,
Budinja Ravan), a bili su prisiljavani obavljati razne fizike poslove na prvim crtama
bojinice. Maltretiranja Hrvata su svakodnevna pojava a protjerivanja uestala; samo
15.09.1993. godine s podruja opine Konjic je protjerano oko 360 civila hrvatske
nacionalnosti.
oujka - prosinca 1993.
Oko 50 sela naseljenih hrvatskim puanstvom je u cijelosti ili djelimino spaljeno i
opljakano s namjerom da se Hrvati protjeraju i presele iz ove opine.
U osam sela (Buak, Orlite, Trusina, Mrkosovice, Zaslivlje, Vrci, Podoraac i Dubravice)
kao i na uem lokalitetu grada Konjica poinjeni su masakri nad Hrvatima.
Protiv zatoenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) vode se krivini postupci pod
optubom da su organizirali ili sudjelovali u oruanoj pobuni protiv Republike BiH.
Na podruju opina Konjic i Jablanica su postojale tri brigade Armije BiH (Konjika 43.
brigada zvana "Suad Ali", Jablanika 44. brigada zvana "Neretva" i Parsovaka 45. brigada
zvana "Neretvica") sa oko 7000 pripadnika. Tijekom oujka i travnja 1993. godine na ovo
podruje su pristigle dodatne postrojbe Armije BiH ("Zukina postrojba", "Crni labudovi",
"Handar divizija" sa Kosova, "Hrasnika brigada", nekoliko stotina mudahedina iz
arapskih zemalja te razliite postrojbe upuene iz Pazaria, Travnika, Zenice i Gornjeg
Vakufa) sa oko 6000 pripadnika.
Hrvatsko puanstvo je protjerano iz sljedeih sela opine Konjic: Bare, Bijela, Buak,
Budinja Ravan, Bukovica, Crni Vrh, elebii, Dobrievii, Dubravice, Falanovo Brdo,
Galjevo, Glavatievo, Gorani i Goransko Polje, Gostovii, Kanjina, Kostajnica, Ljesovina,
Lukije, Mrkosovice, Obrenovac, Obri, Orahovica, Orlite, Ovari, Plavuzi, Poetva,
Podoraac, Pokojite, Prijeslog, Radeine, Repovica, Seonica, Slavkovii, Solakova Kula,
Spiljani, Sultii, Trenjevica, Trusina, Vinjevica, Vratna Gora, Vrci i Zaselak (selo Jasenik), te
dobrim dijelom iz grada Konjica.
Pripadnici vojnih vlasti (Armija BiH) i civilne paravlasti opine Konjic (tzv. "Ratno
predsjednitvo) su uspostavili, na podruju opine Konjic, logore i zatvore u koje su
zatvarani uhieni Hrvati s podruja opine Konjic: u gradu Konjicu te u selima Seonica,
Parsovii, Gornja Vinjevica, elebii i Podoraac te u selu Ostroac (opina Jablanica) i
Tarin (opina Hadii). U navedenim logorima i zatvorima je bilo zatoeno oko 900 osoba
hrvatske nacionalnosti (oko 500 pripadnika HVO-a i oko 400 civila). Preostali dio
preivjelog puanstva hrvatske nacionalnosti se nalazio u kunom pritvoru. Od 11748
Hrvata koji su ivjeli na ovim prostorima oko 8000 je prisilno raseljeno.
Oskrnavljene su katolike bogomolje; unitene su i opljakane crkve u selima Radeine,
elebii, Podhum/itae i u gradu Konjicu a nepoznata je sudbina crkava u selima
Kostajnica i Obri. Katoliki sveenici bivaju maltretirani i privoeni na "informativne"
razgovore. Opljakana je imovina crkve kao i humanitarne katolike organizacije "Caritas".
Sve je to injeno u nakani da se hrvatsko puanstvo protjera s podruja opine Konjic.
1|2|3|4|5|6
Kronologija sukoba

1|2|3|4|5|6
KREEVO
19.06.1993.
Napadi muslimanskih snaga na podruje opine Kreevo odvijaju se iz pravca mjesta
Tarina u Hadikoj opini i sa planine Igman. U dva dana borbi poginulo je 13, ranjeno
20, a nestalo 12 pripadnika HVO-a.
20.06.1993.
Muslimanske snage napadaju na podruje sela Pirin iz pravca Tarina i Igmana. Napadi se
izvode tenkovima T 55, minobacaima i protuzrakoplovnim orujem.
21.06.1993.
Muslimanske snage napadaju podruje opine Kreevo iz pravca Tarina (opina Hadii),
Konjica i Dusine (opina Fojnica).
MAGLAJ
30.06.1993.
Pripadnici Armije BiH iz Novog ehera odluili su se predati pripadnicima HVO-a epa.
Muslimansko civilno puanstvo je na svoj zahtjev proputeno u pravcu Zenice.
07.08.1993.
U vremenu od 07.08. do 26.12.1993. u selu Tomii su ubijene najmanje tri, a teko ranjeno
est civila hrvatske nacionalnosti. Navedena ubojstva i teka ozljeivanja su nastala
snjperskim rasprskavajuim hicima koje su s lokacije sela Krsno Polje ispaljivali pripadnici
Armije BiH meu kojima i: Senad Mahmutagi zvani "evap", Sebastijan Radovanovi i
mukarac zvan "Bijeli".
15.08.1993.
U vremenu od 15.08. do 27.11.1993. u selu Fojnica je ubijen najmanje jedan a teko
ranjeno troje civila hrvatske nacionalnosti. Navedena ubojstva i teka ozljeivanja su
nastala snjperskim rasprskavajuim hicima koje su s lokacije sela Krsno Polje ispaljivali
pripadnici Armije BiH meu kojima i: Senad Mahmutagi zvani "evap", Sebastijan
Radovanovi i mukarac zvan "Bijeli".
15.09.1993. (oko)
Pripadnici Armije BiH su u selu ustino Brdo ubili (izmasakrirali) troje Hrvata, lanova
obitelji Pere Zekia (njega, suprugu mu i njegovu ker).
21.01.1994.
Pripadnici Armije BiH su izveli oruani napad na podruje sela Novakovii, i ubili
(izmasakrirali) pet osoba hrvatske nacionalnosti (dva civila i tri zarobljena pripadnika HVOa).
24.01.1994.
Kronologija sukoba
Pripadnici Armije BiH su izveli oruani napad na podruje sela Novakovii, i ubili
(izmasakrirali) etiri osobe hrvatske nacionalnosti (jedan civil i tri zarobljena pripadnika
HVO-a).
NOVI TRAVNIK
listopada 1992.
Poetkom listopada poeli su hrvatsko - muslimanski sukobi u opini Novi Travnik, u
podruju sela: enkovci, Sinokos i Donje Peine, Opara, te u samom gradu. U tim selima
Muslimani su napali zapovjednika HVO-a Jajce, Stjepana Blaevia i predsjednika HVO-a
Jajce, Nikolu Bilia. Tada je poginulo 15 pripadnika HVO-a. Muslimani su tada prvi put
koristili teko topnitvo protiv Hrvata. Muslimani su napali zapovjednitvo HVO-a u
Novom Travniku i unitile Ratnu bolnicu HVO-a. Zapalili su dvije zgrade u gradu, gdje su
ivjeli preteno Hrvati. Oito im je cilj napada bio zauzimanje benzinske pumpne postaje,
a kada u tome nisu uspjeli, zapalili su je. Grad je podijeljen. Stanovnitvo gornjeg dijela
kontroliraju Muslimani, a donji novi dio grada kontroliraju Hrvati. U tim sukobima
poginulo je 8 pripadnika HVO-a, a 16 je ranjeno. Ranjeni Muslimani, njih 37 dovedeni su u
bolnicu u Bugojno, a broj poginulih nije poznat.
21.10.1992.
Dolazi do oruanog sukoba izmeu pripadnika HVO-a s jedne i pripadnika Armije BiH s
druge strane. Sukob prerasta u viednevni. Nakon prestanka sukoba, 23.10.1992., situaciju
u gradu kontrolira HVO.
travnja 1993.
sredinom mjeseca travnja 1993. u sukobima sa pripadnicima Armije BiH poginulo je devet
bojovnika, devet je teko ranjeno (invalidi), 41 lake ranjen bojovnik HVO-a. Potpuno su
unitene i izgorjele tri stambene zgrade, zgrada Zapovjednitva opinskog stoera, centra
veze i oprema radio postaje.
13.04.1993.
U gradu Novom Travniku su pripadnici Armije BiH kidnapirali tri asnika HVO-a i vozaa
brigade "Stjepan Tomaevi".
05.06.1993.
Muslimanske snage su minobacakim granatama napale sela Stojkovie i Buie iz pravca
Slimena. Ranjenih i povrijeenih nije bilo, ali je uinjena velika materijalna teta na
objektima i imovini Hrvata.
09.06.1993.
Muslimanske snage su svoje napade preusmjerile iz pravca Travnika na Novi Travnik i
Busovau.
10.06.1993.
Otpoela je opa ofenziva muslimanskih snaga na sela akovie, Zubie, Rastovce i
Margetie. Selo Senkovce su potpuno unitili. I po samom gradu Novom Travniku padaju
granate.
Oko 9:00 sati, dva pripadnika Armije BiH nasilno su ula u obiteljsku kuu branog para
(on roen 1922., ona roena 1923.) hrvatske nacionalnosti u selu Petaii (opina Novi
Travnik). Isti su, prijetei ubojstvom, izvrili premetainu kue i od staraca oduzeli (oteli)
sav novac (cca 1100 DM). Nakon pljake, pripadnici Armije BiH su izdali zapovijed
branom paru, prema kojoj moraju napustiti svoje gospodarstvo i kuu ili e, u
suprotnom, biti ubijeni.
Svjedoka u, zajedno s ostalim civilima hrvatske nacionalnosti sela Petaii, prisilili,
pripadnici Armije BiH i morao je napustiti obiteljsku kuu. Na putu prema selu Zubii,
svjedoka je sustigao pripadnik Armije BiH Demil Sinanovi i naredio da se svi cvili upute
u selo Trenica. Po dolasku u selo Trenica, civili hrvatske nacionalnosti zatoeni su u
prostorije seoske kole. Nakon dva dana (12.06.1993.), sve ene i djeca puteni su iz
zatoenitva i protjerani na prostor pod kontrolom HVO-a. Civili hrvatske nacionalnosti
(mukarci) ostali su u zatoenitvu u seoskoj koli u Trenici jo 10 dana (do 22.06.1993.),
kada su ih pripadnici Armije BiH premjestili u selo Opara u sportsku dvoranu. Tamo je
Kronologija sukoba
svjedok bio zatoen do 19.07.1993. tj. do razmjene. Prema kazivanju svjedoka, uvjeti
boravka (smjetaj, hrana...) u zatoenitvu u selu Trenica su bili jako loi, dok su u selu
Opara imali kvalitetnij smjetaj, ali su tjerani na prisilni rad (teki fiziki poslovi na
iskopima rovova neposredno uz prvu crtu bojinice, kopanje grobova, istovar...).
11.06.1993.
Muslimanske snage su napale i granatirale podruje grada Novog Travnika. Od zapaljive
municije izgorjela je jedna zgrada. U selu Budiii Muslimani su zapalili nekoliko
obiteljskih kua Hrvata, a hrvatsko puanstvo je bilo primorano izbjei u selo Stojkovie.
Poginule su tri civilne osobe. Sela Zenepii, Pobrani, Hadii i Margetii su u
muslimanskom okruenju.
12.06.1993.
Sela Zenepii, Pobrani, Margetii i Hadii i dalje su u potpunom muslimanskom
okruenju. Muslimanske snage granatiraju sela Budiie i Stojkovie, a granate padaju i po
samom gradu. Muslimanske snage, sainjene od stranih plaenika iz arapskih zemalja
(mudahedini), iz pravca Ravnoga Rostova, te brigade muslimanske vojske iz Bugojna i
Gornjeg Vakufa takoer napadaju hrvatska sela Novog Travnika. Mrtvih i ranjenih je na
desetine, a ranjenike je nemogue izvui jer muslimanska vojska puca na vozila Crvenoga
kria i sanitetska vozila.
U predveernjim satima traju minobacaki napadi (granate od 120 i 82 mm) muslimanskih
snaga po uem gradskom sreditu. Ranjene su tri civilne osobe, a uinjena je znatna
materijalna teta. U gradu djeluju pritajeni muslimanski snajperisti. U selima enkovii i
akovii su potpuno spaljene hrvatske obiteljske kue. Iz sela Margetii, Ruda i Donje
Peine nemogue je evakuirati ranjenike jer muslimanska vojska puca u vozila Crvenog
Kria i sanitetska vozila. Snage UN trebale bi danas izvui te ranjenike.
13.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su u 8:00 sati otpoeli minobacako - pjeadijski napad na hrvatsko
civilno puanstvo sela Kasapovii. Tijekom napada ubijeni su Hrvati - civili: Pero Brkan
(roen 1936.), Ivan Brkan (roen 1944.) i Anto Vrhovac (roen 1954.). Zapaljeno je est
kua Hrvata: Ivana Brkana, Rue Brkan, Mirka Brkana, Drage onde, Pere elama i eljka
ika.
14.06.1993.
Na podruju opine je krajnje dramatino stanje. Muslimanske snage cijeli prethodni dan
tuku po cijeloj opini, a osobito po hrvatskim selima Ruda, Peine, Brkanove kue,
Budiii, Zubii, Rastovci, logistikoj bazi "Stojkovii", a najtei je bio napad na selo
Margetii. Cijeli dan po gradu djeluju muslimanski snajperisti. U navedenim selima ima
preko 10 poginulih bojovnika, od toga sedam u selu Ruda. Vei broj bojovnika je lake ili
tee ranjen. Sudbina civila, ena, djece, staraca iz ovih sela je i dalje potpuno nepoznata.
15.06.1993.
Muslimanske snage i dalje iz sveg raspoloivog oruja napadaju sela: Margetie, Zubie,
Rastovce, Rude, Peine Gornje i Peine Donje. Prognani Hrvati i dalje iz ovih sela lutaju
prostorom traei spas. Muslimanske snage napadaju i sam grad minobacakim
granatama od 82 i 60 mm, te haubicama. Otpoeli su napadi na sela Gostunj i Putievo.
Poginula su tri, a ranjena dva branitelja.
Uz pomo pripadnika UNPROFOR-a trebala bi, s podruja opine Novi Travnik biti
prebaena 24 teka ranjenika do mjesta Rame i tamonje ratne bolnice HVO-a. Pripadnici
meunarodnog komiteta Crvenog kria su odbili pomoi u realizaciji ovog konvoja. Snage
UN odluile su to uiniti same. Za 14:00 sati je planiran sastanak zajednikih
zapovjednitava HVO-a i Armije BiH u Novoj Biloj.
17.06.1993.
Nastavljeni su minobacaki (82 i 60 mm) napadi muslimanskih snaga na sela Rostovo,
Sebeie, Zubie i Stojkovie. U podruju naselja itluka jutros je od muslimanskog
snajpera ranjeno dvoje djece i jedna ena.
18.06.1993.
Cijeli dan traju estoki napadi muslimanskih snaga na podruju Sebeia i Rostova.
Kronologija sukoba
19.06.1993.
Intenzivraju se napadi muslimanskih snaga u podruju Sebeia i Rostova.
20.06.1993.
I dalje traju muslimanski napadi na Sebeie i Rat, a gaaju u selu Zukii obiteljske kue iz
beztrzajnog topa. Ranjene su dvije civilne osobe.
21.06.1993.
Na ue sredite grada muslimanske snage djelovale su tromblonima i pjeakim
naoruanjem, te snajperima. U Novoj Biloj odran je sastanak na kojem je dogovoreno
putanje zatoenih civila, te vode i struje koju kontroliraju muslimanske snage.
22.06.1993.
Traju muslimanski napadi na sela Sebeie i Has.
26.08.1993.
Pripadnici Armije BiH su u selu Opare prekinula dotok vode za dio opine koji je pod
kontrolom pripadnika HVO-a. Hrvati moraju ii po vodu u prigradska naselja. Do kraja
1993. poginulo je 30 osoba (ubijeni snajperskim hicima) koje su ile po vodu. Meu
muslimanskim snajperistima su uoeni lanovi sportske streljake ekipe iz Zenice.
04.09.1993.
Pripadnici Armije BiH su minobacakim granatama od 120 i 82 mm napali samo gradsko
sredite. Tada je poginulo dvoje hrvatskih civila.
RAMA/PROZOR
1991./1992.
Na podruju opine je ustrojena civilna vlast sukladno rezultatima izbora.
travnja/srpnja 1992.
Tijekom srpske agresije na BiH srpske snage i pripadnici JNA oruano su napali zapadne
dijelove opine sredinom travnja. Usljed srpskih napadaja, civilno puanstvo napustilo je
sela napadnutog podruja: Zvirnjaa, Ravanica, Zahum... Srpsko dalekometno topnitvo
je granatiralo mjesto Ramu, tijekom svibnja. Malobrojna i slabo naoruana postrojba HVOa uspjela je sprijeiti ulazak srpskih postrojbi na podruje opine. U postrojbi HVO-a se
osim Hrvata nalazio i mali broj Muslimana koji su odluno stali u obranu opine od
srpskog agresora.
01.06.1992.
Muharem abi, glavni zapovjednik "taba Teritorijalne odbrane optine Prozor",
potpisuje dokument pod brojem: 1-01-1/92 s naznakom "-STROGO POV-", a pod imenom
"PLAN ODBRANE OPTINE PROZOR" u kojemu izmeu ostalog stoji: 'Plan odbrane optine
Prozor, zbog situacije na rubnom podruju optina Prozor i Kupres, kao i situacije unutar
same optine Prozor, ima dvije varijante:
Prva je PLAN "ELIF", koji se primjenjuje u sadejstvu sa jedinicama - formacijama HVO i to
po priloenom dokumentu "Alfa".
Druga varijanta je PLAN "BE", koji se primjenjuje samostalno ili u sadejstvu sa jedinicama
TO susjednih Optina (G. Vakuf, Konjic i Jablanica), a po priloenom dokumentu "Beta".'
U spomenutom dokumentu "Beta" stoji: 'Uspostaviti sve vidove veza (putne, informativne,
kurirske i sl.) sa tabovima optina: G. Vakuf, Konjic, Jablanica i drugima. Formacije TO
Prozor povezati sa formacijama gore navedenih optina. Uz dobro izvrenu procjenu moi
neprijateljskih snaga djelovait i samostalno.'
15.06.1992.
Zapovjednik taba teritorijalne obrane opine Prozor, Muharem abi, na temelju toke 1.
Plana rada broj 1-01-1/92 a u svezi s primjenom opcije "BE" sukladno zapovjedi 'taba
teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine' broj 02/313-1/92 od 26.05.1992.
godine donosi, pod naznakom "NAREDBA BR-11/92 STR.POV.", dokument broj 1-01-11/92
kojim 'nareuje' formiranje prve dobrovoljke ete TO Prozor a za njenog zapovjednika
odreuje Saliha Ruvia, roenog 1940., iz Prozora, po inu 'kapetan' I klase. Zapovjedniku
navedene 'dobrovoljake ete' se nalae urno prikljuivanje i stavljanje pod
Kronologija sukoba
zapovjednitvo 'operativnoj grupi TG-1' u Tarinu (opina Hadii).

18.06.1992.
Plana rada broj 1-01-1/92 a u svezi s primjenom opcije "BE" u ime 'taba teritorijalne
odbrane optine Prozor' donosi, pod naznakom "NAREDBA broj:12/92 STROGO.POV.",
dokument broj 1-01-12/92 kojim ponitava svoju odluku o upuivanju 'prve
dobrovoljake ete TO Prozor' u Tarin (opina Hadii) i stavljanju pod zapovjednitvo
'operativne grupe TG-1', ve se nalae da 'prva dobrovoljaka eta TO Prozor' krene
16.06.1992. u Konjic te da se tamo stavi pod zapovjednitvo bataljuna "GAJRET".
24.06.1992.
Plana rada, te dokumenta "Beta" 'taba TO-e, optine Prozor', a u svezi formiranjem
postrojba, kao i upotrebi istih donosi, pod naznakom "NAREDBA broj:21/92 STROGO.
POV.", dokument broj 1-01-21/92 odluku o formiranju 'voda od 15 pripadnika TO-e' za
ijeg zapovjednika imenuje Esada Hadjia, roenog 1958. godine, iz Prozora. 'Naredbom'
se nalae 'komandiru voda' da se uputi u Konjic i stavi pod zapovjednitvo 'komande TO
Konjic' u svrhu 'obezbeivanje punktova u gradu, te obezbeivanje samog grada'
kolovoz/listopad 1992.
Na podruju opine je usljed granatiranja srpskog dalekometnog topnitva poginulo pet
(5) osoba, Hrvata po nacionalnosti. Tijekom ljeta dolazi do nasilne smjene u vodstvu
stranke SDA i od tada se suradnja i dogovori izmeu Hrvata i Muslimana smanjuju.
29.08.1992.
U gradu Prozoru je pod predsjedanjem Muharema abia odran sastanak predstavnika
Muslimana Opinskog taba obrane Prozor na kojem su doneseni odreeni zakljuci i
zadaci rada opinskih postrojbi Armije BiH za naredni period. Ovim inom "Optinski tab
obrane Prozor" je prouzroio tragine posljedice, obzirom da je od trenutka doneenja
navedenih zakljuaka i zadataka dolo do raskola u dotadanjoj zajednikoj obrani
prostora opine Prozor od srpske agresije i do stvaranja kljunih pretpostavki za provedbu
plana "BE" tj. do oruanog napada postrojbi Armije BiH na Hrvate opine Prozor i nasilnog
preuzimanje vlasti.
21.10.1992.
U kui Zibe Kormana u selu Blace (opina Rama/Prozor) je odran sastanak "taba
Teritorijalone odbrane optine Prozor" (prvobitni naziv Armije BiH) sa zapovjednicima
postrojbi Armije BiH susjednih opina. Sastanakom je predsjedavao Mustafa Hero,
naelnik taba TO Prozor, a zapisnik vodio Alija Emri. Mustafa Hero je izmeu ostalog,
govorio nazonima kako e u petak 23.10.1992. doi do sukoba u gradu Prozoru i da e
'arijom vladati Muslimani', te da je dogovorena pomo u ljudstvu koja e doi iz Gornjeg
Vakufa (oko 1000) i Konjica (oko 500). Tijekom sastanka je dogovoreno da se 23.10.1992.,
u vrijeme odravanja dogovorenog sastanka zapovjednitava HVO-a i TO-a opine Prozor,
otpone s provoenjem tajnog plana "BE" razraenog u dokumentu "BETA". Podjeljene su
i zone napada i zauzimanja odreenih prostora opina Prozor pa su tako pripadnici Armije
BiH iz sela Pridvorci (opina G. Vakuf) zadueni za prostor Menjik, oni iz sela Voljevac i
Boljkovac (opina G. Vakuf) za prostor Crnog Vrha i Goline, oni iz grada Gornjeg Vakufa za
prostor prijevoja Makljen, oni iz prozorskih sela Here, Kute i ipe za prostor Uzdola i
Juria, oni iz prozorskog sela Kranjii za prostor Donje Vasti, oni iz prozorskog sela Crni
Most za prostor Peria i Kranjie, a oni iz Prozora te iz sela Lug, Lapsunj i Varvara za
prostor grada Prozora.
23.10.1992.
Poeli su oruani sukobi izmeu pripadnika Armije BiH i pripadnika HVO-a u samom
gradu. Nakon prestanka sukoba (25.10.1993.) vei dio opine Prozor je pod kontrolom
pripadnika HVO-a. Sam sukob je eskalirao nakon to su pripadnici Armije BiH, u blizini sela
Dobrain, iz zasjede ubili etiri pripadnika HVO-a i onemoguili prolaz snagama HVO-a
prema gradu Jajce koje je doivljavalo vrhunac oruanih napada srpskih snaga.
Istovremeno s poetkom sukoba u gradu Prozoru otpoeli su napadi pripadnika Armije
BiH na: Crni Vrh (napadai su dolazili s podruja opina Uskoplje/G. Vakuf tj. iz sela
Kronologija sukoba
Voljevac i Boljkovac), selo Glibe (napadai su doli s podruja opina Uskoplje/G. Vakuf tj.
iz sela Pridvorci) kojeg su zauzeli i spalili, selo Jurie (napadai su doli iz susjednog sela
Here) kojeg su djelomino zauzeli i popalili. Prema prostoru opine Prozor su krenule
postrojbe Armije BiH s podruja opina Konjic i Jablanica. Pripadnici Armije BiH iz ramskih/
prozorskih sela Lapsunj, Lug, Varvara i Kovaevo Polje su odbili zahtjev zapovjednika
Armije BiH opine Prozor, Muharema abia da otponu napad na pripadnike HVO-a i
odloili oruje. Nakon sukoba su se poraeni pripadnici Armije BiH povukli u sela Here,
ipe i Kute na sjeveroistonom dijelu opine. Veliki broj civila muslimanske nacionalnosti
je napustio grad Prozor i smjestio se na podruje susjedne opine Jablanica.
18.06.1993.
Pripadnici Armije BiH, stacionirani u susjednom selu Here, su u ranim jutarnjim satima
oruano napali selo Ljubunci (zaselak Jurii). Oko 9:00 sati uspjeli su upasti u prve kue i
usmrtiti troje Hrvata, mjetana. U kui Ante Kneevia, nalazio se njegov 17-godinji sin
Josip, 14-godinja ki Marina i njihova baka. Pripadnici Armije BiH, pucajui ve s vrata, su
pokosili Josipa. Ostao je na mjestu mrtav. Njegovoj sestri Marini, koja je potrala prema
mrtvom bratu, rafalom je doslovce raznesena utroba. ivjela je jo neko vrijeme, ali je
podlegla ozljedama (est prostrijelnih rana) na putu do bolnice u Rumbocima. Videi
izmasakriranu unuad baka je pala u nesvijest i tako ostala poteena onog najgoreg.
Istovremeno u susjednoj kui pripadnici Armije BiH ubijaju 88-godinju staricu ispucavi
joj rafal u lea, i jedan metak u grlo. U pokuaju zatite sumjetana pogiba 20-godinji
Robert Mari. Dolaskom pripadnika HVO-a u zaselak Jurie pripadnici Armije BiH se
povlae na svoju polaznu toku, u selo Here. 20.06.1993. komisija UNPROFOR-a obilazi
zaselak Jurie. U vrijeme pokopa Hrvata ubijenih u selu Ljubunci - iz muslimanskog
uporita Hera je granatirano groblje.
31.07.1993.
U ranim jutarnjim satima muslimanske su snage otpoele totalni napad na pripadnike
ramske brigade HVO-a. Sa svojih poloaja u selu Kute pripadnici Armije BiH, haubicama od
105 mm, gaali su sam grad Prozor. U protudaru pripadnici HVO-a su ovladali poloajima
Armije BiH na Crnom Vrhu i Zgonima.
14.09.1993.
Oko 5:30 sati vie od 120 naoruanih pripadnika Armije BiH izvrili su napad na hrvatsko
puanstvo sela Uzdol i ubili 41 Hrvata (29 civila i 12 pripadnika HVO-a). Puanstvo je
zateeno na spavanju tako da su tijela ubijenih civila pronalaena u spaljenim kuama ili
neposredno oko njih, a nekolicina i na seoskim putevima, dok su pokuavali pobjei.
Ubijane su itave obitelji. Narednog dana pripadnici HVO-a su izvrili protudar i uli u selo
te pronali tijela 29 izmasakriranih Hrvata civila. U kui Ivana Zelenike, u jednom krevetu
ubijene su Rua Zelenika i njena unuka Jadranka. Obje su ubijene metkom a potom
izmasakrirane noevima. Na seoskom putu, stotinjak metara od svoje kue, samo u
donjem rublju, lealo je mrtvo tijelo djeaka Stjepana Zelia, a neto malo dalje i mrtvo
tijelo njegove sestre Marije. Stjepan je ustrijeljen hicem iz pitolja u glavu. Mijo Raji je
ubijen na prvoj stepenici svoje kue, a u kui je izmasakrirana njegova supruga Ivka,
nepokratna zadnjih devet godina. Veina kua je spaljena i poruena. U masakru kojeg su
poinili pripadnici Armije BiH ubijeni su:
1. DALTO, JELA (1950. Stipina supruga);
2. GLIBO, ZORKA (1938. - Markova supruga);
3. GRUBEA, MARA (1943. - Pavina supruga);
4. LJUBI, (JOZO) MATO (1923.);
5. LJUBI, (FRANJO) KATA (1948. - Ivanova supruga);
6. PERKOVI, (ILIJA) KATA (1922. - Stipina supruga);
7. RAJI, (NIKO) STANKO (1927.);
8. RAJI, LUCIJA (1933. - Stankova supruga);
9. RAJI, IMA (1914. - udova Jakova);
10. RAJI, (JAKOV) MARA (1938.);
11. RAJI, (MARKO) MIJO (1924.);
12. RAJI, IVKA (1921. - Mijina supruga);
13. RAJI, (IVO) DOMIN (1936.);
14. RAJI, (MARTIN) IVKA (1934. - Dominova supruga);
Kronologija sukoba
15. RATKI, (PETAR) MARTIN (1925.);

16. RATKI, KATA (1928. - Martinova supruga);
17. ZELENIKA, LUCA (1906. - udova Joze);
18. ZELENIKA, (KRIAN) JANJA (1931.);
19. ZELENIKA, (ANTE) DRAGICA (1934. - udova Ljube);
20. ZELENIKA, (MATE) IVAN (1930.);
21. ZELENIKA, (KAZIMIR) RUA (1931. - Ivanova supruga);
22. ZELENIKA, (KAZIMIR) JADRANKA (1981.);
23. ZELI, (MIJO) RUA (1944. - udova Joze);
24. ZELI, (JOZO) MARIJA (1980.);
25. ZELI, (JOZO) STJEPAN (1983.);
26. STOJANOVI, (JURO) ANTE (1920.);
27. STOJANOVI, ANICA (1949. - Perina supruga);
28. STOJANOVI, (TOMO) FRANJO (1916.);
29. STOJANOVI, SERAFINA (1922. - Franjina supruga).
Pokop ubijenih civila - Hrvata je obavljen u Prozoru 20.09.1993. u 10:00 sati.
Napadom pripadnika Armije BiH na hrvatsko civilno puanstvo sela Uzdol izravno je
rukovodio Sefer Halilovi, iz zapovjednog mjesta Armije BiH u Dobrom Polju. On je
13.09.1993., dan prije napada na selo Uzdol pozvao sve pripadnike Armije BiH koji su se
nalazili na odmoru ili u priuvi (osim onih koji su bili na bojinici), te vojnu policiju. Tog
dana se u Dobrom Polju okupio vei broj pripadnika Armije BiH a pristiglo je i 300 vojnika
Klikog bataljuna Armije BiH (iz opine Konjic). Osobno je, na otvorenom prostoru, pred
okupljenim pripadnicima Armije BiH rekao da Armija BiH mora ovladati prostorima: Crni
Vrh, Blace i Uzdol, te da su za tu priliku pripadnici 7. muslimanske brigade ubaeni u
podruje Paljike i Kolivret, a pripadnici 17. krajike u podruje Makljena i Draeva i da
samo ekaju poetak akcije. Potom je rasporedio pravce napada i odredio da bataljuni iz
Klise (Konjic) i Voljevca (Uskoplje/G. Vakuf) napadaju Crni Vrh, pola prve ete bataljuna
"Prozor" (iz Hera) i vod "Foa" (iz istone Bosne) te 20 vojnika iz sela Kute napadaju Uzdol,
a 10 vojnika iz voda "Foa" i 5 vojnika iz prve ete bataljuna "Prozor" napadaju Gradac, a
ostalih oko 100 vojnika napadaju Blace, Jurie i Glibe. Grupi koja je dobila zapovjed da
napadnu Uzdol je rekao: "Kad uzmete Uzdol moete slobodno sjesti u auta i pravo za
Prozor." U znak dobro planirane akcije vojnicima Armije BiH je ponueno 12 peenih
janjaca. Istu veer vojnici su se vratili u selo Here gdje su uzeli streljivo i bombe i oko 23:00
sata otili u pravcu sela Uzdol gdje su 14.09.1993. u 5:30 poeli s napadom u kojem su
ubili 41 osobu (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
16.09.1993.
Nakon neravnopravnog vatrenog okraja u selu Hudotsko, pripadnici HVO-a (njih 25) su se
predali pripadnicima Armije BiH (diverzantska skupina 44. brigade Armije BiH iz
Jablanice). Pripadnici Armije BiH su izdvojili 22-icu pripadnika HVO-a i streljali ih a trojicu
poteenih pripadnika HVO-a su odveli u Jablanicu i zatoili u logoru "Muzej". Meu
pripadnicima Armije BiH koji su poinili ovaj gnusni zloin nalazio se i Enver Zebi zvani
"Berba".
rujna 1993.
Pripadnici HVO-a su onemoguili nekoliko (est) teroristikih upada diverzantskih grupa
Armije BiH. Tako su sprijeeni eventualni pokolji civilnog puanstva na podruju sela
Glibe, Lug, Skrobuani, Parani, Kauni i Donja Vlast. Samo pri pokuaju teroristiko diverzantskog upada u selo Skrobuani poginulo je 12 pripadnika Armije BiH.
24.01.1994.
Nakon cca deset sati estoke borbe s pripadnicima Armije BiH, pripadnici HVO-a (brigada
"Rama") su u potpunosti ovladali cijelim podrujem sela Here. Vie od 60 pripadnika
Armije BiH je poginulo a u selu nije zateen niti jedan civil. Selo je izgledalo kao svojevrsna
utvrda i vojarna. Na temelju pronaene dokumentacije u zapovjednitvu bataljuna
"Prozor", 45. brdske brigade "Neretvica" 6. korpusa Armije BiH dolo se do spoznaje o
sudionicima pripreme i provedbe zloina nad civilima hrvatske nacionalnosti u selu
Uzdolu 14.09.1993. (kao osobe koje su priprmile i izdale nalog za izvrenje se navode
Mustafa Hero i Sefer Halilovi). Kako su muslimanski mediji u Bosni i Hercegovini
izvjetavali javnost o 'masakru nad muslimanskim civilima' poinjenim u selu Herama
Kronologija sukoba
posebna komisija UN-a je obila navedeno selo i u svom je izvjeu opovrgla bilo kakav
masakr civilnog puanstva u Herama.
1|2|3|4|5|6
Kronologija sukoba

1|2|3|4|5|6
TRAVNIK
sijenja 1992.
Pripadnici "JNA" su iz vojarne u Travniku, uz odobrenje lokalnih, oficijelnih vlasti otili na
strateki vaan (po sudbinu opine Travnik) plato planine Vlai, kako bi, navodno, izveli
kratkotrajnu vojnu vjebu, ali su svojim dolaskom na plato planine Vlai zaposjeli prostor
portsko-rekreacionog centra "Vlai" te ga okupirali, a djelatno osoblje Centra i hotela
"Bobanovac", hrvatske i muslimanske nacionalnosti otpustili. Na identian nain je od
strane pripadnika "JNA" i uz blagonaklonost oficijelnih opinskih vlasti, okupiran strateki
vaan prijevoj "Komar" te je na taj nain "presjeena" prometnica Travnik - Donji Vakuf Bugojno.
travnja 1992.
Pripadnici JNA i pripadnici srpskih paravojnih postrojbi otpoeli su oruani napadi na
civilno puanstvo opine Travnik i to na one dijelove opine na kojima su, u veini, ivjeli
Hrvati i Muslimani. Napadi, uglavnom granatiranje po civilnim ciljevima u gradu i selima,
su dolazili sa podruja planine Vlai. Naime, pripadnici tadanje JNA su jo tjekom jeseni
1991. godine zaposjeli sve strateki vane toke (kote) na podruju opine Travnik (kao i u
ostalim dijelovima BiH), meu kojima je svakako najvaniji prostor planine Vlai s
obzirom da on, svojom nadmorskom visinom, dominira irim prostorom.
svibnja 1992.
Hrvatsko puanstvo opine Travnik organiziralo se za obranu u postrojbe HVO-a (Hrvatsko
vijee obrane), te su uspjeli uspostaviti obrambene linije na padinama planine Vlai u
smijeru sjeverozapad - jugoistok u duini od oko 60 km. Otpoele su danonone borbe sa
pripadnicima zdruenih srpskih snaga, koje su sainjavali pripadnici tadanje JNA i raznih
srpskih paravojnih postrojbi. U tim borbama je dolo do velikog broja rtava na obje
strane.
03. i 04.05.1992.
Poetkom svibnja 1992. godine pripadnici JNA naputaju vojarnu "Slimena" u blizini
Travnika. Prije povlaenja pripadnici tzv. JNA su minirali skladite oruja, pa je njegov
dobar dio uniten, ali je ipak iza neprijatelja ostalo dosta oruja, streljiva, hrane. Naalost,
kako su sva skladita, a i prostori vojarne bili minirani, dolo je do ranjavanja jednog broja
pripadnika HVO-a i TO-a.
06.05.1992.
U prvoj polovini svibnja 1992. godine nakon tekih i mukotrpnih pregovora izmeu
predstavnika zapovjednitva vojarne, tzv. JNA u Travniku i predstavnika opinske vlasti SO
Travnik, pripadnici tzv. JNA bez incidentalnih situacija naputaju Travnik i odlaze u pravcu
sjeveroistoka, prema platou planine Vlai. Po odlasku pripadnika tzv. JNA u vojarnu
zajedniki ulaze pripadnici HVO-a i TO-a, a na ulazu u vojarnu se postavljaju zastave
hrvatskog i muslimanskog naroda. Objekti vojarne su bili ouvani, ali opljakani i minirani.
Kronologija sukoba
15.05.1992.
Na planini Vlai (lokalitet Galica) voene su teke borbe izmeu pripadnika travnike
postrojbe HVO-a i zdruenih srpskih snaga, sainjenih od pripadnika tadanje JNA i
pripadnika raznih srpskih paravojnih postrojbi. Pripadnici zdruenih srpskih snaga su na
brutalan nain ubili i izmasakrirali 13 pripadnika HVO-a:
1. Babi, Luka;
2. Babi, Mato;
3. Babi, Slavo;
4. Didak, Slavko;
5. Domi, Zoran;
6. Jerki, Stipo;
7. Luki, Perica;
8. Marjanovi, Tadija;
9. Meljani, arko;
10. Pende, Slavko;
11. Rimac, Dragan;
12. Rimac, Mirko;
13. Stojak, Ivo.
Dana 23.05.1993. godine provedena je identifikacija i vanjski pregled tijela ubijenih
pripadnika HVO-a. Pregled je nainjen u mrtvanici gradskog groblja u Travniku. Sva tijela
su identificirana od strane rodbine i prijatelja. Nakon pojedinanog pregleda svakog tijela
i konstatiranja uzroka smrti dr. Faruk Turki (patalog) je donio i Opi zakljuak:
"...Kod svih poginulih su naene ustrijelnine iz vatrenog orua preteno u predio grudnog
koa, vrata, neki u predio glave. Kod 11 leeva su naeni opseni prijelomi kostiju krova
lobanje i kostiju lica. Ove povrede su nastale udarom tvrdim predmetom u predio glave i
to s vie snanih zamaha. Ove povrede su nastale nakon povreivanja iz vatrenog orua
ime je izazvano teko stanje zbog povreda grudnih organa i besvjesno stanje, a nakon
toga dovravanje agonalnog stanja udarima tupim predmetom. Le identificiran kao
Slavko Didak je zadobio smrtne povrede iz vatrenog orua i nakon toga je dolo do
karbonifikacije zbog djelovanja plamena. Le identificiran kao Tadija Marjanovi je
zadobio povrede iz vatrenog orua ispod lijevog oka, a nakon toga je s vie udara tupim
predmetom sa rubom dolo do prijeloma vratne kime. Smrt kod svih je nasilna i na
osnovu sluaja ubilaka. Kvalifikacija ubojstava s pravne strane je u nadlenosti suda..."
13.10.1992.
Na Karauli, u blizini mjesta Turbe, pokuan je atentat na pripadnika HVO-a Jajce, Nikolu
Bilia. Na vozilo je upueno osam hitaca iz automatske puke, ali atentat nije uspio.
28./19.10.1992.
Pripadnici Armije BiH su na svojim kontrolnim punktovima razoruavali pripadnike HVO-a
iz Jajca koji su odstupali iz grada Jajca nakon njegovog pada usljed izdaje i povlaenja
pripadnika Armije BiH kojima su zapovijedali Salko Dedi i Demal Najetovi. Na istim
punktovima su oduzimali imovinu pojedinih jajakih Hrvata koji su usljed srpske
okupacije Jajca spas potraili u izgnanstvu.
20.10.1992.
U 10:10 sati, na prometnici M5 (Travnik-Vitez), ispred zgrade "Medrese", kod kontrolnog
punkta (kojeg su postavili pripadnici Sedme muslimanske brigade Armije BiH), na
pripadnike HVO-a Travnike brigade, koji su se zaustavili, otvorena je puana vatra. Tom
prilikom ubijen je Ivica Stojak (zapovjednik Travnike brigade HVO-a), a teko je ranjen
naelnik HVO-a Zvonko Gao. Obojica su dovezeni u travniku bolnicu, gdje su ih primili
ef kirurgije Branimir Markunovi i doktor Mirsad Granov (direktor bolnice). Puanu vatru
po vozilu i vojacima HVO-a, bez upozorenja, je otvorio zapovjednik Sedme muslimanske
brigade, major Terzi Semir zvani "Tara" i pripadnici te brigade, meu kojima je zapaen
Enes Alii koji je pucao s udaljenosti od dva do tri metra od automobila. O tom dogaaju
izvjeteni su (30 min. nakon dogaaja): zapovjednik taba T.O. i snaga Armije BiH kapetan
Hasan Ribo i general Jasmin Jaganjac, te Fikret uski - zapovjednik. Sedamnaeste krajike
brigade, ali nitko nije nita poduzeo oko uhienja poinitelja.
Kronologija sukoba
1992.
Pripadnici srpskih paravojnih postrojba oruano su napali i okupirali, tjekom 1992. godine,
devet sela na podruju opine Travnik. Iz okupiranih sela su, od strane okupacijskih snaga,
na slobodne dijelove opine Travnik, protjerani svi Hrvati i Muslimani a oteeni su
slijedei sakralni objekti rimokatolika:
1. Potkraj - crkva Svete Ane je oteena u vie navrata direktnim pogocima topovskih
projektila;
2. Koriani - crkva Svetog Ilije je dobrim dijelom unitena;
3. Turbe - crkva Svetog Josipa je znatno oteena ciljanim topovskim projektilima.
Pripadnici Armije BiH oruano su, tjekom druge polovice 1992. godine, napali 15 kua u
selu Zaselje, iji su vlasnici osobe srpske nacionalnosti. Hrvati, mjetani sela ukle su
prihvatili, zbrinuli i zatitili protjerane Srbe, mjetane sela Zaselja.
Pripadnici postrojbe Armije BiH, koja je bila stacionirana u selu Mehurii oruano su,
tijekom druge polovice 1992. godine (neposredno nakon srpskog raketiranja grada
Zenice, kojeg su izveli borbenim zrakoplovima) napali mjetane sela Orlice (opina
Travnik) srpske nacionalnosti i za njihovu sudbinu se od tada nita pouzdano ne zna.
oujka 1993.
Tijekom ovog mjeseca, pripadnici Armije BiH su uestalo (samo nou) pucali svijetleim
streljivom iz sela Zagrae gdje su bili stacionirani prema selu Miletii.
16.03.1993.
U selu Docu, opina Travnik, mudahedini su ubili Zorana Matoevia i Ivu Juria, obojica
su pripadnici HVO-a Travnik.
17.03.1993.
Provaljena je i opljakana kua Milorada Poletana i Vlatka Tvrtkovia.
Na prostoriju Vojne policije HVO-a Travnika pucaju pripadnici Armije BiH.
Raskrije za Guu Goru - pucanjem sa barikade, iz zasjede su ubijeni pripadnici HVO-a Ivo
Juri, iz Maljina, ro. 1974., ime oca Ivo i Zoran Matoevi, iz Nove Bile, ro. 1967. godine,
ime oca Vesko.
05.04.1993.
Strani plaenici u redovima Armije BiH (mudahedini) su u gradu Travniku pretukli dvije
civilne osobe hrvatske nacionalnosti.
06.04.1993.
U gradu Travniku su pripadnici Armije BiH ubili Daria Maljenia, pripadnika HVO-a.
08.04.1993.
U gradu Travniku su pripadnici Armije BiH skinuli i zapalili 10 zastava hrvatskoga naroda.
Istoga dana, pred veer, u grad Travnik je pristigao vei broj pripadnika Armije BiH
(dovezli su se u est autobusa i pet kamiona)i to veinom mudahedina i tzv. 'zelene
beretke'.
09.04.1993.
Zapaljena zastava pred stoerom Vojne policije HVO-a (smjeten u Hotelu "Orijent"), to je
izazvalo oruani incident u kojem su stradala dva pripadnika Armije BiH, koji su sudjelovali
u paljenju hrvatskih zastava.
Uoi katolikog blagdana Uskrsa, pripadnici Armije BiH su u gradu Travniku zapalili
nekoliko zastava bosansko-hercegovakih Hrvata to je izazvalo negodovanje hrvatskog
puanstva. Nakon ovog incidenta pripadnici stoera HVO-a su odluili da postrojba
travnikog HVO-a napusti grad Travnik, to je i uinjeno.
Sredinom mjeseca travnja su s podruja opine Zenica na prostor sela Grahovii i Ovnak
(opina Travnik) pristigli iz svojih sela (ajdra, Janjac, Konjevii i Stranjani), od pripadnika
Armije BiH i tamonjih lokalnih muslimanskih vlasti, protjerani Hrvati.
Sredinom mjeseca travnja trojica pripadnika postrojbe Armije BiH zvane "Krajika brigada"
su oko 18:30 sati, u selu Rudnik Bila (opina Travnik) nasilno uli u kuu, u kojoj je ivjela
Kronologija sukoba
srednjovjena ena (roena 1940.), po nacionalnosti Hrvatica. Osim to su joj prijetili

noevima, psovali i pretraivali po kui uzeli su joj novac govorei da im je potreban za
"Hasinu vojsku" a potom su je, njih dvojica silovali. Napadai su bili starosti oko 30 godina,
a kuu su napustili oko jedan sat iza pola noi. Rano ujutro narednog dana (oko 5:00 sati)
dotina ena je, skrivajui se, napustila kuu i selo Rudnik Bila.
12.04. 1993.
Na zgradu u gradu Travniku, u kojoj je bila smjetena brigada Vojne policije HVO-a,
pripadnici Armije BiH ispalili su jednu granatu iz runog bacaa.
15.04.1993.
Hrvatsko puanstvo sela Miletii usljed uestalih oruanih provokacija pripadnika Armije
BiH, donijelo je odluku da se evakuira na sigurnije prostore. Meutim, selo i svoju imovinu
nije eljelo napustiti, te su u selu nakon evakuacije ostala, osmorica (8) mukaraca
hrvatske nacionalnosti koji su vjerovali da im se nita ne moe dogoditi i da e ih u sluaju
bilo kakvog napada zatititi susjedi muslimanske nacionalnosti.
16.04.1993.
Na dva vozila pripadnika HVO-a koja su se kretala iz sela Gua Gora u pravcu sela Maljine
otvorena je streljaka paljba iz djela sela Maljine kojeg nastanjuju Muslimani (tzv. Donje
Maljine). Nekoliko Hrvata je pokualo stupiti u kontakt sa susjedima, Muslimanima iz tzv.
Donjih Maljina, poradi dogovora oko rjeavanja problema nastalih nakon oruanog
incidenta, ali su sugovornici s muslimanske strane, bili grubo i uz pomo oruja sprijeeni
od njihovog sumjetana Juse Jusufovia.
17.04.1993.
U Novoj Biloj je odran sastanak izmeu predstavnika Armije BiH i HVO-a. Na povratku sa
sastanka, muslimanski snajperisti pucali su i ranili oba lana pregovarake delegacije HVOa.
20.04.1993.
Muslimanske vlasti uhiuju Hrvate Travnika i odvode ih u logor u tvravi "Stari grad". U
gradu je muki ubijena u svom stanu Danica Gao.
U Travniku se puca na zgradu zapovjednitva "Travnike brigade" HVO-a, a i po objektima
u kojima su smjetene druge postrojbe HVO-a. Muslimanske snage upadaju u stanove
Hrvata, pljakaju im imovinu i istjeruju ih iz stanova. U svojim stanovima su ubijene dvije
Hrvatice.
Iz gradske bolnice izbaeni su svi ranjeni pripadnici HVO-a.
21.04.1993.
Pripadnici Armije BiH su uhitili dvojicu lijenika - kirurga hrvatske narodnosti.. U 'Ratnu
bolnicu' u Novoj Biloj primljeno je 110 ranjenika.
23.04.1993.
Snajperskoj vatri su izloeni Hrvati na ulicama grada. Sveukupnoj zbrci se pridruuju
pripadnici srpskih snaga koji s lokaliteta Galice ispaljuju na grad Travnik est granata iz
topa 155 mm.
24.04.1993.
U selu Miletii (opina Travnik), pripadnici Armije BiH su masakrirali petoricu Hrvata.
Prema kazivanju jednog od svjedoka, ovaj zloin dogodio se na sljedei nain: "Bilo ih je
oko 50 kad su doli u selo Miletie. Meu njima je bilo mudahedina, ali i domaih
Muslimana. Prisilili su Hrvate da se okupe kod tale iji je vlasnik Sreo Pavlovi. Nas
Hrvata bilo je oko 40, od ega pet vojno sposobnih mukaraca. Sve su nas povezali
konopcem, a petoricu vojno sposobnih Hrvata odveli su na stranu. Nas preostalih 35
(ene, djeca i starci) odveli su u selo Mehurii. Smjestili su nas u tzv. "Savia kuu" gdje
smo proveli dva dana i dvije noi. Nakon toga su nam dozvolili da se vratimo u svoje selo
gdje smo vidjeli ubijenu onu petoricu koju su odvojili od nas a to su:
1. Anto Petrovi (star oko 50 godina, ime oca Stipo);
2. Frano Pavlovi (star oko 30 godina, ime oca Mijo);
3. Stipo Pavlovi (star oko 45 godina, ime oca Jozo);
Kronologija sukoba
4. Tihomir Pavlovi (star oko 19 godina, ime oca Sreo);

5. Vlado Pavlovi (star oko 19 godina, ime oca Zorko).
Pripadnici Armije BiH su mrtva tijela Hrvata ostavili u kui, iji je vlasnik Ivo Pavlovi. Mrtva
tijela bila su poloena licem prema podu, a na vratu mrtvog Frane Pavlovia vidio sam
tragove davljenja konopcem. Nakon nekog vremena (27.04.1993.) pripadnici UNPROFORa evakuirali su civile, Hrvate, mjetane sela Miletii do mjesta Nova Bila. U selu Miletii su
protiv svoje volje, a na zahtjev pripadnika Armije BiH, ostala etiri mukarca i dvije ene.
Kad su pripadnici Armije BiH, poetkom lipnja 1993. u selo Miletie doveli zarobljene
Hrvate, mjetane sela Maljine, prisilili su i preostalih est Hrvata sela Miletii da napuste
selo." Krajem mjeseca travnja u selu Jankovii, hicem iz snajpera, ubijen je civil Franjo
Piliki.
08.05.1993.
Odran je sastanak zapovjednitava HVO-a i Armije BiH. U selu ukle pripadnici Armije BiH
su opljakali imovinu iz nekoliko kua iji su vlasnici Hrvati.
svibnja 1993.
Sredinom mjeseca svibnja, pripadnici Armije BiH su blokirali sve prometnice i putne
pravce, koji povezuju podruja opina Travnik i Zenica. Na tzv. kontrolnim punktovima
koje su postavili zaustavljali su i onemoguavali prolazak Hrvatima, a dogaale su se i
otimaine osobnih vozila.
22.05.1993.
Na podruje opine Travnik pristigli su Hrvati koje su pripadnici Armije BiH protjerali s
podruja opine Zenica.
23.05.1993.
Pripadnici Armije BiH, u gradu Travniku, nasilno useljavavaju u stanove iji su vlasnici
Hrvati. Skoro u svakoj ulici postavljaju ili otklanjaju punktove, na kojima pljakaju ili
razoruavaju pripadnike HVO-a. Na podruju gradskog naselja Kalbunara ranjeni su ena i
dijete. Iz prostora sela ula muslimanske snage su povremeno provocirale pucajui iz
pjeadijskoga oruja.
01.06.1993.
Pripadnici muslimanskih snaga u gradu Travniku nastavljaju s maltretiranjem i
provociranjem travnikih Hrvata. Sa Babunara prema Jankoviima je djelovao snajper, a
otvarana je i pjeaka vatra. Na punktu, kojeg su postavili 'kod Borca', pripadnici Armije
BiH su opljakali dva lana Vlade HVO-a.
02.06.1993.
Pripadnici Armije BiH zvani "Krajinici" poinili su oko 23:00 sata oruani napad na
hrvatsko puanstvo sela Gornji Dolac, iz sela Gornja Ilovaa i Skok. Po zauzimanju sela
Gornji Dolac iz njega i iz sela Slimena su oruano napali hrvatsko puanstvo sela Gua
Gora.
03.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su oko 18:00 sati otpoeli sa masovnim uhiavanjima i odvoenjima
osoba mukog spola hrvatske nacionalnosti u gradu Travniku. Opkoljavali bi i provaljivali
u kue i stanove te uhiene Hrvate odvodili u kombi vozilu sa oznakama Armije BiH i
odvozili ih u nepoznatom pravcu. Svjedoci su meu pripadnicima Armije BiH prepoznali
pripadnike postrojbe Armije BiH zvane "Kojoti" (oni su bili odjeveni u crne uniforme a na
glavi je svaki od njih nosio crni eir.
Oko 19:45 sati pripadnici Armije BiH su otpoeli sa oruanim napadom na hrvatsko
puanstvo sela Polje (opina Travnik). Neposredno pred sam oruani napad hrvatskom
puanstvu sela Polje je iskljuen dotok vode i elektrine energije. Meu napadaima su
bili i Muslimani iz sela Polje. Pri oruanom napadu ubijena su najmanje etiri (4) civila,
hrvatske nacionalnosti i to:
1. sin Lucije Ani;
2. Mirko Dujmui, roen 1944.;
3. sin Slavka Munetia, starosti oko 18 godina;
Kronologija sukoba
4. Jozo Rojnica, roen 1933. godine.

Jedan broj Hrvata, mjetana sela Polje je uhien i zatoen, a pojedinci su proboravili u
zatoenitvu oko 40 dana.
Muslimanska vojska ve danima maltretira Hrvate, istjeruje ih iz njihovih kua i nasilno se
useljuje u njih. Oko 20:00 sati, sa punkta na Slimenima otvorili su vatru na pripadnike HVOa. Poginula su etiri pripadnika HVO-a i dva civila, a ranjene su tri civilne osobe. Po civilnim
objektima pucali su iz bestrzajnih topova a djelovali su minobacaima. Uhieni Hrvati iz
Slimena su zatoeni u jednoj kuu, a jedan broj Hrvata - mukarca je odveden u
nepoznatom pravcu.
04.06.1993.
Skupina pripadnika Armije BiH, predvoena bratom Asima Fazlia (naelnik MUP-a
Travnik) je nasilno ula u prostorije upne kue, upe sv. Ivana Krstitelja u Travniku, te su
pljakali i odnosili vrijedniju imovinu. U veernjim satima je na upsku kuu otvarana
paljba iz pjeadijskog naoruanja, te su tako stradala prozorska stakla, a oteeni su i
zidovi kue.
Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane "Travniki topniki bataljon" su iz travnikog naselja
Donja Bojna, topovskim projektilima gaali crkvu u oblinjem selu Bukovici. Oko topa
kojim je gaana crkva, okupio se manji broj ena muslimanske nacionalnosti koje su
buno odobravale svaki ispaljeni topovski projektil. Sam trenutak u kojem je pogoen
krov crkve, popraen je burnim aplauzom i odobravanjem uz estitke "hrabrom" topniku!
U popodnevnim satima su muslimanske snage napale postrojbe HVO-a na Kalbunaru i
Jankoviima. Minobacakim granatama, projektilima ispaljenim iz bestrzajnih topova i iz
pjeakog naoruanja gaaju civilne objekte. Ranili su etiri Hrvata civila i dva pripadnika
HVO-a.
U 17:45 sati muslimanske snage su gaale prostor sela Donje Putievo u kojem je
smjeten kontrolni punkt HVO-a i pri tome su pogodili jedan od etiri autobusa kojima su
se iz Splita prevozili humanitarci iz Austrije koji su sa sobom nosili humanitarnu pomo u
Tuzlu. U autobusima se nalazilo oko 80% Muslimana, od ega ih je 17 ranjeno (devet tee).
Ranjena su i dva vojna policajca HVO-a, koji su se tada nalazili na punktu. Svi ranjeni civili
smjeteni su u franjevaku bolnicu u Novoj Biloj. Za preostale izmorene humanitarce
osiguran je smjetaj u obiteljskim kuama Hrvata.
05.06.1993.
Nakon jueranjeg otvorenog napada muslimanske vojske, oko 14:00 sati, na sela Slimena,
Gornji Dolac, Guvno i na zapovjedniko mjesto "Travnike brigade" HVO-a, te na
Jankovie i Kalbunar, oruani sukob se proirio na cijelom podruju opine Travnik ali i
rubna podruja opine Novi Travnik. Muslimanska vojska je sa svojih poloaja na
lokalitetu Skok, te iz gradske vojarne oruano djelovala po hrvatskim selima, hrvatskim
gradskim civilnim objektima iz protuzrakoplovnog oruja, bestrzajnih topova i
minobacaa (82 i 120 mm). Rano ujutro, oko 4:00 sata pripadnici Armije BiH su krenuli u
pjeaki napad na podruje Gornjeg Dolca i Gornje Bojne. Pri ovim napadima Armije BiH
poginula su etiri pripadnika HVO, a jo pet je ranjeno. Ranjen je vei broj civila. Ubijen je
pred svojom kuom na Kalbunaru Kreo Skoibui baenom runom bombom pri emu
je ranjen i njegov sin Mladen.
U gradu Travniku su ispred upskog dvora (kua) defilirale kolone djece koja su uzvikivala
razliite "parole" npr. jedna skupina djece je uzvikivala: "TEKBIR!" a druga skupina bi
odgovarala sa: "ALL'AHU EGBER!", a potom bi svi skupa glasno izgovarali: "OPKOLI PA
POKOLJI!".
Pripadnici Armije BiH su otpoeli sa oruanim napadom na civilno puanstvo hrvatske
nacionalnosti i njihovu imovinu sela Peevii pokraj mjesta Turbe, kojom prilikom su ubili
Vedranu Perinli (djete starosti 5 godina). Za vrijeme napada, puanstvo hrvatske
nacionalnosti se uspjelo evakuirati iz napadnutog prostora. U selu je ostao starac Nikola
Drueti (roen 1907.) i od tada je nepoznata njegova sudbina.
Pripadnici Armije BiH su u poslijepodnevnim satima otpoeli s oruanim napadom na
hrvatsko puanstvo sela Bikoi kojom prilikom je nekoliko Hrvata zadobilo ozljede iz
vatrenog oruja.
Hrvatsko puanstvo sela Podovi je, usljed uestalih oruanih provokacija od strane
pripadnika Armije BiH, donijelo odluku da se evakuira na prostore okolnih sela Gua Gora,
Postinje i Maljine. U selu i na svojoj djedovini su, nakon evakuacije, ostala trojica (3)
Kronologija sukoba
mukarca hrvatske nacionalnosti od kojih su dvojica bila hendikepirane osobe, a trei je

bio njihov roak koji je ostao kako bi im pomagao.
Tijekom veeri muslimanske snage ponovno napadaju Jankovie i Kraljevie, a napadnuta
su i sela Bila i Ovarevo. Pripadnici Armije BiH se pri napadima koriste granatama od 155
mm i 120 mm. Zapaljivim granatama su zapalili nekoliko hrvatskih obiteljskih kua u selu
Kraljevii. Snajperskim hicem je ubijen Hrvat - civil Ivo Toki dok je od granata ranjeno
nekoliko civilnih osoba, od toga dvije tee. Hrvatsko puanstvo iz sela Prii i Peevii je
bilo primorano izbjei u selo Ovarevo.
06.06.1993.
Travnik. "...Svjedoim da je UNPROFOR prevozio muslimanske vojnike s jednog na drugi
borbeni poloaj, a nae ranjenike nisu htjeli prevesti iako je bilo osoba u kritinom stanju.
Da, prevozili su, za vrijeme napada, naoruane Muslimane - muslimansku vojsku - s
jednog poloaja na drugi! Gledao sam kako istjeruju nae ljude iz sela i kako iz svojih
transportera iskrcavaju naoruane Muslimane. U samom centru Travnika iz vojarne Armije
BiH u transportere UN-a ulazili su naoruani Muslimani, a potom su bili prevaani na
Vilenicu (planina) i u muslimanska sela Turie i Bijelo Buje. Britanske snage UNPROFOR-a
su bile te, koje su u svojim transporterima prevozile muslimanske vojnike. (...) UNPROFOR
za nas Hrvate nije ni mario. S Muslimanima su suraivali. Kad je UNPROFOR prevezao
Muslimane dolje ispred hotela, Britanci su gledali kako Muslimani pucaju iz snajpera na
nae izbjeglice. Bilo je 2000 - 3000 izbjeglica. UNPROFOR-ov transporter je stajao i nita
nisu poduzimali, a pucalo se s muslimanskih poloaja na kolonu izbjeglica. Bilo je i
umorstava. Ivo Depina (star oko 70 godina) ranjen je snajperom u trbuh, njegova sestra
je ranjena u prsa (grudi), a njegova unuka je ubijena. Snajper je pogodio i zapovjednika
policijske postaje Velimira Matia. Nastala je panika tako da nismo uspjeli niti mrtve
ponijeti, a kamo li ih pokopati..."
Muslimanske snage od 9:00 sati napadaju Ovarevo. Sa lokaliteta Skoka djeluju
haubicama od 155 mm i minobacaima od 82 mm. Iz Gornjeg Doca kolona prognanih i
iznemoglih Hrvata kree se preko Vilenice prema Novom Travniku. Oko 10:00 sati poelo
je masovno uhienje Hrvata - civila. U Slimenima su zatvoreni Hrvati - civili a koriste se i
kao ivi tit u borbi dok se u starom gradu i tvravi nalazi zatoeno preko 400 travnikih
Hrvata - civila. Okolna hrvatska sela su u plamenu, gore kue, stambeni objekti. Po ulicama
lee ranjeni koje je nemogue izvui zbog stalne vatre. Konane podatke nemogue je
saznati, jer muslimanske snage otvaraju vatru na sve to se kree. U selu Konjska oko
11:00 sati uhieno je 25 osoba, ena i djece i oni su odvedeni u Mehurie (sjedite stranih
plaenika - mudahedina). Prema iskazu djeaka koji je poslan s porukom da se Busovaa
preda, maltretiraju ih i tuku. Do danas je iz Travnika uspjelo izai oko 2.000 Hrvata. U
brdima oko Travnika je oko 3.000 izgnanih Hrvata. Oni se nalaze izmeu srpskih i
muslimanskih borbenih linija. Dosada u Travniku ima na desetine mrtvih i stotinjak
ranjenih. Ne mogu se izvui ni uz pomo Meunarodnih organizacija. U Travniku bolnicu,
od strane muslimanskih lijenika se ne dozvoljava prijem ranjenih Hrvata. Potpuno su
spaljena sela: Bojna, Grahovik, Gornji Dolac, Kokoari, Pirota, Slimena, ipovik, Turii. U
Gornjem Docu je uhien fra Ilija Stipi skupa s dvije asne sestre i sedam civila. U samom
gradu, oko 13:00 sati su muslimanske snage, oko vojarne stavili uhiene Hrvate kao ivi
tit.
Pripadnici Armije BiH su prema zapovjedi Asima Gradinia nasilno uli u prostorije
katolikog humanitarnog udruenja "Caritas" u gradu Travniku, iz kojih su otuili
(opljakali) zateenu robu (humanitarnu pomo).
Hrvatsko puanstvo sela Ovarevo je usljed stalnih oruanih provokacija i napada
pripadnika Armije BiH i vijesti o oruanim napadima na neka sela travnike opine, te
ubojstvima Hrvata u napadnutim selima, donijelo odluku da se u sluaju ponovnog
napada pripadnika Armije BiH na selo Ovarevo, evakuiraju preko prostora, koji se nalazi
pod srpskom okupacijom te je, sukladno s odlukom, sainjen popis svih osoba koje e se
eventualno morati evakuirati dogovorenim pravcem.
Pripadnici Armije BiH su iz pravca zaselaka Fazlii i Jezera (sastavni dijelovi sela Podovi), te
iz pravca zaseoka Gradac (sastavni dio sela Maljine) pucali iz pjeadijskog naoruanja, u
pravcu dijela sela Podovi u kojem ivi hrvatsko puanstvo. Koristili su i zapaljivo strijeljivo
kojom prilikom su zapalili nekoliko stambenih i gospodarskih objekata, iji su vlasnici
Kronologija sukoba
Hrvati.
Pripadnici Armije BiH su blokirali sve prometnice i putne pravce koji povezuju podruja
sela Maljine s ostalim selima i mjestima na podruju opine Travnik. Na tzv. kontrolnim
punktovima, koje su postavili zaustavljali su i onemoguavali daljnje kretanje (samo
Hrvatima) pa ak i ranjenicima, a dogaale su se i otimaine osobnih vozila.
07.06.1993.
Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane "Mudahedini" su u gradu Travniku, oko 7:30 sati
provalili ulazna vrata crkve sv. Ivana Krstitelja, u koju su potom uli s orujem. Po izlasku iz
crkve poeli su pucati na veliki kri koji se nalazio iznad ulaznih vrata (s vanjske strane) i
tako ga, nakon nekog vremena sruili na zemlju. Potom je usljedio njihov vjerski ritual
klanjanja nad poruenim kriem, kojeg su zatim odvukli iz dvorita crkve.
Hrvatsko puanstvo iz sela Jankovii, Paklarevo i Ovarevo bilo je prisiljeno iseliti se, tako
da na potezu od Travnika prema Turbetu nema vie Hrvata. U gradu izmeu crkve i arene
damije blokirano je oko 350 Hrvata koji se nalaze u nekoj vrsti 'otvorenog logora'. Napadi
se, nakon pregrupiranja muslimanskih snaga iz zapadnog dijela grada, usmjeravaju na
crtu obrane HVO-a: Dolac na Lavi - Polje Slavka Gavrania (koje su muslimani zauzeli) te
u pravcu Viteza i Novog Travnika. Musliamanske snage napadaju haubicama,
minobacaima, protuzrakoplovnim mitraljezima i topovima, te tenkovima s tri strane.
Hrvatski narod se panino povlai i izbjegava prema Vlaiu. Muslimanima stalno pristiu
sredstva i ljudstvo iz okolnih opina. Muslimanske snage unitavaju i pale hrvatska sela i
ubijaju vei broj civila Hrvata.
08.06.1993.
Muslimanske snage napadaju liniju obrane HVO-a na pravcu Gua Gora - Putievo - Nevi
Polje. Na crte obrane HVO-a napadaju pripadnici pet muslimanskih brigada iz Zenice.
Hrvatsko civilno puanstvo je primorano na iseljavanje. Pod vatrom je i samostan Gua
Gora. Broj mrtvih i ranjenih je na stotine. Potpuno su iseljena hrvatska sela (ukupno 32):
Bikoi, Bilii, ukle, Didai, Donji Dolac, Gornja Bojna, Gornji Dolac, Guvna, Jankovii,
Jadikovac, Kraljevii, Kokoari, Lovrii, Maljine, Marjanovia Brijeg, Misonica, Mikia Brdo,
Oreac, Ovarevo, Paklarevo, Peevii, Pilia Doi, Pirota, Podovi, Polje, Prii, Radia Brdo,
kulji, ipovik, Vidoevii, Vikovii i Zagaj. Uhieni su i zatvoreni sveenici: fra Ivo urak,
fra Ilija Stipi, don Marko Ivi, don Pavo Marijanovi, jo dva dekana i nekoliko asnih
sestara. Ne zna se toan broj ranjenih i poginulih.
Hrvatsko puanstvo sela Gua Gora je, oko 3:30 sati, usljed otvorenog oruanog napada
pripadnika Armije BiH, bilo prisiljeno evakuirati se u pravcu mjesta Nova Bila. Oko 20:00
sati su muslimanske snage provalile i obesastile franjevaki samostan u Guoj Gori,
stoljetno stjecite katolianstva i hrvatske kulture. Tijekom cijeloga dana pucali su na
kolone prognanih Hrvata. Muslimanske snage (Muslimani Zenice i 3. korpus), napadaju
haubicama, minobacaima, protuzrakoplovnim orujem na slobodne hrvatske prostore
Lavanske regije. Ulice Nove Bile, Busovae, Viteza pune su uplakanih ena, djece.
Hrvatsko puanstvo sela Krpeljii je, oko 3:30 sati, usljed otvorenog oruanog napada
pripadnika Armije BiH, bilo prisiljeno zakloniti se u podrume kua i slina sklonita. U
vrijeme kraeg zatija skupina civila hrvatske nacionalnosti se odluila evakuirati u selo
Gua Gora gdje su se zaklonili u unutranjost crkve. Za vrijeme njihovog boravka u
prostoru crkve na ista je pogaana razliitim projektilima ispaljenim od strane pripadnika
Armije BiH iako su u crkvenom dvoritu bili stacionirani pripadnici UNPROFOR-a koji su,
poradi zatite dotinih civila bili prisiljavani oruano uzvratiti na te napade.
Hrvatsko puanstvo sela Postinje je oko 4:00 sata, usljed otvorenog oruanog napada
pripadnika Armije BiH na hrvatskim puanstvom naseljeni dio sela, donijelo odluku da se
evakuira u susjedno selo Maljine. Pri samoj evakuaciji na njih su, pripadnici Armije BiH,
otvarali puanu paljbu kojom prilikom su ubili:
1. Mara Balta, roena oko 1930.;
2. Franjo (Vinko) Puelja;
3. Tomo Puelja, roen oko 1930.;
4. sin Nike Jurevia, zvani "Buco".
Oko 04:00 sata, pripadnici Armije BiH su napali civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti i
Kronologija sukoba
njihovu imovinu sela Maljine, koje je smjeteno u podnoju planine Vlai (opina
Travnik). ene i djeca (hrvatske nacionalnosti) su zarobljeni i odvedeni kao taoci u
muslimansko selo Mehurie. U selu Maljine (opina Travnik), tonije u predjelu sela
zvanom Bikoi, pripadnici Armije BiH strijeljali suoko 30 osoba hrvatske nacionalnosti.
Pripadnici Armije BiH su nakon egzekucije ili od jednog do drugog mrtvog tijela
strijeljanih Hrvata i ispaljivali u njih pojedinane hice. Jedini svjedoci ovog zloina su
sedmorica (7) Hrvata koji su uspjeli pobjei s mjesta zloina "zahvaljujui" guvi koja je
nastala nakon samoranjavanja jednog od pripadnika Armije BiH. Od dotine sedmorice
Hrvata koji su preivjeli strijeljanje, jedan je poginuo (Vlado Puelja, sin Andrijin) istog
dana u blizini prostora, kojeg su kontrolirali pripadnici HVO-a. U zaseoku Bikoi pripadnici
Armije BiH su strijeljali slijedee osobe hrvatske nacionalnosti:
1. Ante Balta (ime oca Franjo);
2. Ivo Balta (ime oca Niko);
3. Jozo Balta (ime oca Franjo);
4. Luka Balta (ime oca Matan);
5. Nikica Balta (ime oca Franjo);
6. Bojan Bara (ime oca Zvonko);
7. Davor Bara (ime oca Zvonko);
8. Goran Boba (ime oca Niko);
9. Niko Boba;
10. Pero Boba (ime oca Mijo);
11. Slavko Boba;
12. Sreko Boba (ime oca Franjo);
13. Boo Djakovi (ime oca Ante);
14. Dalibor Jankovi (ime oca Stipo);
15. Stipo Jankovi (ime oca Frane);
16. Mirko Kramar (ime oca Drago);
17. Slavko Kramar (ime oca Mijo);
18. Franjo Martinovi (ime oca Niko);
19. Anto Mati (ime oca Mijo);
20. Tihomir Pea (ime oca Drago);
21. Ana Pranje (ime oca Drago);
22. Zdravko Pranje (ime oca Ante);
23. Bojan Puelja;
24. Davor Puelja;
25. Ljuban Puelja (ime oca Ante);
26. Predrag Puelja (ime oca Kazimir);
27. Jako Tavi (ime oca Ivo);
28. Mijo Tavi (ime oca Ivo);
29. Stipo Tavi (ime oca Pero);
30. Ivo Voli (ime oca Jozo).
Pripadnici Armije BiH su oko 6:00 sati pjeice uli u selo Podovi i otpoeli pretraivanje
objekata i pljake zateene imovine. Tom prilikom je ubijen jedan od trojice Hrvata koji su
ostali u selu, Ivo Bara a njegovo tijelo je pokopano narednog dana. Ostalu dvojicu Hrvata
su pripadnici Armije BiH odvedeli u muslimanski dio sela Podovi i zatoili u garau iji je
vlasnik Musliman, Sami Gope u kojoj su bili zatoeni vie od 24 sata, a potom su odvedeni,
09.06.1993. godine u selo Brajkovie i zatoeni u kuu iji je vlasnik Hrvat, Lovro imi,
gdje su zatekli 35 zatoenih Hrvata iz Brajkovia i okolnih sela. Ova skupina zatoenika je u
zatvoru boravila 75 dana. U selu Podovi spaljene su 4 kue. U 10 kua su se naknadno
uselili Muslimani. Sve ostale kue i gospodarski objekti su provaljeni i opljakani.
Cijelokupni stoni fond sela je opljakan.
Pripadnici Armije BiH napali su civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu
sela Ovnak (istono od grada Travnika). Od ukupnog broja Hrvata sela Ovnak koji su ivjeli
u 23 obiteljske kue, ubijen je Stipo Kafandar (roen 1917.) dok je ostalo civilno puanstvo
prognano u Novu Bilu. Stipo Kafandar ubijen je u vlastitoj kui iz vatrenog oruja, a
pokopan na Ovnaku 12.06.1993. Tjekom ovog napada zapaljene su dvije kue, iji su
vlasnici Hrvati, a u pet kua su se uselili pripadnici Armije BiH. Ostale kue su provaljene i
opljakane kao i stoni fond sela.
Kronologija sukoba
Pri oruanom napadu pripadnika Armije BiH na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti i
njihovu imovinu sela Grahovii (opina Travnik), kojeg su zapoeli u ranim jutarnjim
satima iz vie pravaca, ubijena su 4 Hrvata - civila iz tog sela. Ubijeni su:
1. Stipo uturi (roen 1928, ime oca Dragan), inae teki bolesnik, ustrijeljen rafalom iz
automatskog vatrenog oruja u vlastitoj kui - pokopan na Ovnaku 12.06.1993.;
2. Ana uturi (roena 1927., Stipina supruga) ustrijeljena rafalom iz automatskog
vatrenog oruja u vlastitoj kui. Na tijelu su bili vidljivi tragovi paljenja. Pokopana je na
Ovnaku 12.06.1993.;
3. nepoznata starija ena, pokopana na Ovnaku 12.06.1993.;
4. nepoznat mladi mukarac, civil, ustrijeljen rafalom iz automatskog vatrenog oruja naen u vodi jezera Grahovii.
Od ukupnog broja Hrvata sela Grahovii koji su ivjeli u 200 obiteljskih kua svi preivjeli
su se, oko 12:00 sati istog dana, iako pod stalnom vatrom pjeadijskog naoruanja
pripadnika Armije BiH (poradi ega je bilo mrtvih i ranjenih osoba hrvatske nacionalnosti),
uspjeli evakuirati u mjesto Novu Bilu. Izvlaenje hrvatskog puanstva iz napadnutog
prostora sela Grahovii do podruja pod kontrolom HVO-a tj. do tzv. "aria kua" je
trajalo tri sata, iako se radi o udaljenosti od samo tri km. Tijekom napada pripadnika
Armije BiH na selo Grahovie zapaljene su 23 obiteljske kue iji su vlasnici Hrvati, a
njihovi gospodarski objekti su provaljeni i opljakani, kao i cjelokupni stoni fond sela.
Pri napadu pripadnika Armije BiH na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti i njihovu
imovinu sela Dolac Bila (istono od grada Travnika) tee je ranjen jedan a ubijena su dva
Hrvata:
1. Jadranko Kurt (roen 1973., ime oca Pero);
2. Franjo Brki (roen 1970., ime oca Sreko).
Obojica ubijenih Hrvata su pokopana na groblju Gradac. Od ukupnog broja Hrvata koji su
ivjeli u 65 obiteljskih kua svi preivjeli su prognani u mjesto Novu Bilu. Zapaljeno je 11
obiteljskih kua dok su ostale kue i gospodarski objekti provaljeni i opljakani.
Cijelokupni stoni fond sela takoer je opljakan.
Pri napadu pripadnika Armije BiH (napad je zapoeo oko 4:00 sata) na civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu sela ukle (sjeveroistono od Travnika), ubijeno
je devet Hrvata civila i 10 Hrvata, koji su pokuali obraniti selo. Pri ovom napadu su ubijeni
slijedei civili:
1. Vinko Jankovi (roen 1933., ime oca Marko) ubijen u kui, a pokopan blizu
ugostiteljskog objekta iji je vlasnik Luka Gali;
2. Tomo Stojak (roen 1936., ime oca Jozo) ubijen u selu, a pokopan blizu ugostiteljskog
ubjekta iji je vlasnik Luka Gali;
3. Dragun Marijanovi (roen 1924., ime oca Marko) ubijen u selu, a pokopan na njivi 40 m
od kue Marinka Pee;
4. Ivo Lau (roen 1940., ime oca Fabijan) ubijen u selu, a pokopan ispod kue Drage
Tadia-Karagana;
5. Franjo Stojak (roen 1928., ime oca Jozo) ubijen u selu, mjesto pokopa nepoznato;
6. Berta Kozina (roena 1933., ime supruga Ivo) ubijena ispred vlastite kue, a pokopana
pored gospodarskog objekta (tale);
7. Nepoznati stariji mukarac sijedih brkova i sijede kose, ubijen u selu, a pokopan ispod
kue Mate Kozine;
8. Mara Gazibari (roena 1925., ime supruga Pero) ubijena ispred vlastite kue - suseljani
su je unijeli u njenu kuu, koju su potom pripadnici Armije BiH zapalili;
9. Ivo Gali (roen 1928., ime oca Luka) ubijen kod vlastite kue, mjesto pokopa je
nepoznato.
Prilikom pokuaja obrane sela ubijeni su:
1. Fabijan Lau (roen 1961., ime oca Ivo) naen ustrijeljen rafalom na Ovnaku, gdje je i
pokopan 12.06.1993.;
2. Zlatko Marijanovi (roen 1955., ime oca Stipo) ubijen u blizini sela, a pokopan iznad
rezervoara za vodu;
3. Drago Eri (roen 1958., ime oca Ivo) ubijen u selu, a pokopan iznad rezervoara za vodu;
4. Pero Kozina (roen 1956., ime oca Ivo) nepoznat nain smrti kao i mjesto pokopa;
5. Pero Kolenda (roen 1964., ime oca Ivica) ubijen u selu, mjesto pokopa nepoznato;
Kronologija sukoba
6. Nepoznat mladi mukarac, nieg rasta, plave kose, ubijen u selu i pokopan ispod kue
Mate Kozine;
7. Branko Mrkonja (roen 1967., ime oca Drago);
8. Miroslav Kozina (roen 1967., ime oca Stipo);
9. Anto Stojak (roen., 1972., ime oca Mate);
10. Kazimir Kozina (roen 1967., ime oca Mate).
Od ukupnog broja Hrvata sela ukle, koji su ivjeli u 175 obiteljskih kua, 19 ih je ubijeno.
Jedan dio puanstva je zatoen u dijelu sela ukle zvanog Gornje ukle te u selima
Brajkovii (10 osoba) i uanj (istono od Travnika), a jedan dio u selu Mehurii.
U selu su spaljene 32 kue. U 11 kua su se naknadno uselili Muslimani. Sve ostale kue i
gospodarski objekti su provaljeni, a civilna imovina opljakana. Cijelokupni stoni fond
sela je opljakan.
Pri napadu pripadnika Armije BiH (napad je zapoeo oko 5:00 sati) na civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti i njihovu imovinu sela Brajkovii (istono od grada Travnika)
ubijena su najmanje etiri (4) Hrvata civila i tri (3) Hrvata koja su pokuala obraniti svoje
sumjetane. Ubijeni civili su:
1. Luca Barbari, starosti oko 70 godina, ubijena paljenjem (izgorjela u svojoj kui);
2. Stjepan Boba (roen 1926., ime oca Marko), ubijen kod vlastite kue i pokopan u
neposrednoj blizini;
3. Marko Josipovi (roen 1934., ime oca Pero), ubijen kod vlastite kue i pokopan u
neposrednoj blizini;
4. Alfonz Matkovi (roen 1933., ime oca Jozo) inae invalid (bez noge), ubijen u selu
Grahovii i pokopan na Ovnaku 12.06.1993.
Pri pokuaju obrane sumjetana ubijeni su:
1. Pero Matkovi (roen 1970., ime oca Matija), ubijen u blizini sela i nije pokopan;
2. Anto Klari (roen 1946., ime oca Mato), ubijen kod vlastite kue;
3. Marijan Bari (star oko 40 godina, ime oca Niko), ubijen na Pjeari.
Od ukupnog broja Hrvata koji su ivjeli u 100 obiteljskih kua 21 osoba je zatoena u kui,
koja je vlasnitvo Lovre imia (u samom selu). Zajedno s njima je zatoeno 10 osoba,
Hrvata iz sela ukle, dvoje Hrvata iz sela Podovi kao i jedan brani par (vlasnici kue).
Sveukupno je u kui Lovre imia bilo zatoeno 37 Hrvata. Dvadeset devet (29) zatoenih
civila hrvatske nacionalnosti je osloboeno (razmijenjeno) 16.08.1993. godine nakon vie
od dva mjeseca zatoenitva, tri (3) mukarca su proglaena ratnim zarobljenicima i
odvedeni u Zenicu gdje su zatoeni u tzv. "KPD Zenica", tri (3) osobe su inzistirale da ih se
odvede u Zenicu, te smjesti kod njihove rodbine to je i uinjeno, a dvije (2) osobe su
ostale u selu Brajkovii. Ostali mjetani hrvatske nacionalnosti sela Brajkovii su
08.06.1993. godine protjerani u mjesto Novu Bilu. U selu je spaljeno 6 obiteljskih kua. U
est kua su se naknadno uselili Muslimani. Sve ostale kue i gospodarski objekti su
provaljeni, a civilna imovina opljakana. Cijelokupni stoni fond sela je opljakan.
Pripadnici Armije BiH su tijekom napada granatom otetili crkveni toranj, vrata na crkvi su
provalili, a unutranjost sakristije devastirali. U crkvi su, vie sati, drali zatoeno nekoliko
osoba. upna kua je provaljena, ulazna vrata prostrijeljena (rafalom), vie prozora
razbijeno, sve prostorije pretresene i najveim dijelom opljakane, dvije vrijedne
umjetnike slike jako oteene, sva hrana opljakana, a pie proliveno. Prostorije
"Caritasa" su opljakane i u njima je smjeten sanitet Armije BiH. Svi crkveni gospodarski
objekti su provaljeni, a imovina opljakana.
09.06.1993.
Pripadnici UNPROFOR-a su oko 9:00 sati iz sela Krpeljii u dvorite crkve sv. Franje Asikog
u selu Gua Gora dovezli izmasakrirana tijela sedmorice Hrvata, mjetana sela Krpeljii,
koji su ubijeni u selu Krpeljii, predhodnog dana, od strane pripadnika Armije BiH.
Uhiena i ubijena sedmorica Hrvata su:
1. Stipo Kafandar;
2. Drago Petrui;
3. Ljubo Petrui;
4. Rudolf Petrui;
5. Drago Voli;
6. Vlado Voli;
7. Niko ?.
Kronologija sukoba
Pripadnici UNPROFOR-a su tijela ubijenih Hrvata zamotali u pokrivae (deke) i pokopali ih

u crkvenom dvoritu. Oko 17:30 sati, pripadnici UNPROFOR-a su, usljed stalne pucnjave i
oruanih napadaja pripadnika Armije BiH na crkvu, te poradi sigurnosti civila koji su se
zaklonili u prostoru crkve, odluili evakuirati iste na prostor Nove Bile.
Iz skupine od 10 zatoenih mjetana sela ukle koji su bili zatoeni u djelu sela zvanog
Gornje ukle, u jednoj garai veliine 2x2m, pripadnici Armije BiH su oko 17:00 sati izveli
dvojicu mukaraca (braa), Hrvata, te ih ubili. Tom prilikom su ubijeni:
1. Drago Lau, sin Serafine;
2. Miroslav Lau, sin Serafine.
10.06.1993.
Iz upe Brajkovii (sela Grahovii, ukle, Podovi, Oraac i uanj), izvuklo se oko 6.000
Hrvata, civila. Prilikom evakuiranja puanstva ranjeno je 36 osoba, 21 mrtvo tijelo je ostalo
na podruju kojeg su zauzele muslimanske snage. U okruenju je ostalo oko 120 osoba.
Muslimanska vojska ne dozvoljava ulazak vozilima UN-a u selo Maljine. U tom selu se
nalazilo oko 350 Hrvata. Preivjela trojica Hrvata priaju o stranom pokolju i masakru to
su ga pripadnici Armije BiH napravili u selu Maljinama. Oni su vidjeli streljanje preko 30
uhienih Hrvata. Sve ostalo puanstvo, ene i djeca odvedeni su u selo Mehuri.
Od strane pripadnika Armije BiH je iz pravca viekatne zgrade u Kalbunaru (dio grada
Travnika) otvorena puana paljba po civilnim objektima u samom gradu Travniku kao i
po prilaznim putevima. Ubijen je zapovjednik vojne policije HVO-a Filip Mati.
Od poetka mjeseca lipnja 1993. godine pripadnici Armije BiH su poeli protjerivati Hrvate
- stanovnike opine Travnik, sa podruja njihovog stanovanja. Do 10.06.1993. godine s
podruja opine Travnik je protjerano oko 19000 osoba hrvatske nacionalnosti. Najvei
dio protjeranih Hrvata je prihvaen na podruju slobodnih dijelova opina Novi Travnik
(njih oko 12000) i Vitez (njih oko 4000). U Republici Hrvatskoj je organizirano prihvaeno
oko 2000 a na slobodnim prostorima Hercegovine smjeteno je 1332 osobe hrvatske
nacionalnosti (u opini apljina 829 i u opini Ljubuki 503). Na slobodnom dijelu opine
Travnik, na podruju mjesta Nova Bila ostalo je oko 2000 Hrvata. Tjekom oruanih
napadaja pripadnika Armije BiH na sela i mjesta opine Travnik, u kojima su ivjeli Hrvati,
uniten je vei broj stambenih objekata.
12.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su, od oko 300 osoba hrvatske nacionalnosti, koje su bile zatoene u
seoskoj koli u selu Mehurii, izdvojili 12 mukaraca, proglasili ih ratnim zarobljenicima te
ih odvezli u Zenicu i tamo ih zatoili u objekt poznat pod nazivom "KPD Zenica" ( ovaj
objekt je do rata imao namjenu kazneno popravnog doma).
12./13.06.1993.
Iz prostora grada Travnika, koji kontroliraju pripadnici Armije BiH, poinjen je oruani
napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti i pripadnike HVO-a. Hrvatsko civilno
puanstvo grada Travnika stjerano je prema planini Vlai, gdje su ih zatoili pripadnici
paravojne srpske postrojbe, koji su u to vrijeme kontrolirali dio planine Vlai. Pripadnici
paravojne srpske postrojbe su izdvojili Hrvate mukarce od 18 do 60 godina starosti i
odveli ih u logor "Manjaa", a ostalo civilno puanstvo je, posredstvom UNPROFOR-a,
odvedeno u Republiku Hrvatsku.
13.06.1993.
Muslimanska vojska je oruano djelovala po selima Gornjem Putievu i Gostunju po
civilnim stambenim objektima. Poginula su dva pripadnika HVO-a, a tri su ranjena.
14.06.1993.
estoki muslimanski napadi na podruju sela Gua Gora i Dolac na Lavi. Muslimanske
snage su uspjele pomaknuti borbenu liniju u svoju korist. Paralelno se odvijaju siloviti
napadi na pravac Gostunj - Brankovac - Pokraji. Veliki je broj poginulih pripadnika HVOa, a vie desetaka je ranjeno.
17.06.1993.
Msgr. Vinko Pulji, nadbiskup Vrhbosanski (danas kardinal rimokatolike Crkve u Bosni i
Hercegovini) i osobno se uvjerio u velika stradanja katolikih vjerskih objekata od
muslimanskih snaga na podruju Sredinje Bosne.
Kronologija sukoba
18.06.1993.
Nastavlja se agresija muslimanskih snaga na selo Putievo. Poginuo je zapovjednik HVO-a,
eljko Zec i jo dva pripadnika HVO-a.
Muslimanske snage su na podruju sela Gua Gora napali poloaje HVO-a. Ispaljeno je
preko 50 minobacakih granata, a djeluju i snajperima. U selima: Kua, Baje i Rudnik spalili
su hrvatske obiteljske kue. U podruju Pjeare - Hrase muslimanska vojska je pucala po
sanitetskim vozilima. Poginula su tri, a ranjeno je 10 pripadnika HVO-a.
Nepoznato je stanje u kojima se nalaze 14 rimokatolikih grobalja i objekata na podruju
opine Travnik a koje su okupirali pripadnici Armije BiH. Meutim, poznato je stanje na
slijedeim crkvenim objektima, na podruju opine Travnik, koja su okupirali pripadnici
Armije BiH, na dan 18.06.1993. godine:
1. Travnik - crkva svetog Ivana Krstitelja, unutranjost devastirana, unitene crkvene
orgulje, crkveni misijski kri vezan za vozilo i vuen travnikim ulicama, s jasnim ciljem
izrugavanja i poniavanja travnikih rimokatolika;
2. Dolac - crkva Velike Gospe, sve crkvene svetinje kao i orgulje su potpuno unitene
(unutar crkve), upna kua potpuno opljakana, a njena unutranjost devastirana i
uglavnom unitena;
3. Bukovica - zavjetna kapelica spaljena;
4. Gua Gora - samostan svetog Franje Asikog je devastiran, a sve katolike svetinje
opljakane. Nadasve je zabrinjavajua izjava koju je dao glavni "imam" lavanske regije,
Husret efendija Avdibegovi (postoji mogunost da prezime nije u potpunosti tono),
putem priopenja objavljenog u muslimanskim novinama "Zlatni ljiljan" i putem lokalne
radijske postaje "Radio - Travnik". U toj izjavi je iskazana pretpostavka da aktuelna
muslimanska politika opine Travnik eli franjevaki samostan pretvoriti u "Islamski
Centar";
5. Ovarevo - crkva svetog Mihovila, sav crkveni inventar polomljen i popaljen;
6. Brajkovii - crkva svetog Petra i Pavla oteena (toranj pogoen granatom), vrata
provaljena, u crkvi su zamijeene nepoznate osobe. upna kua je nasilno provaljena,
ulazna vrata zapaljena, vei broj prozora razbijan, sve prostorije pretraivane i opljakane,
dvije umjetnike slike unitene. U samoj upnoj kui je smjeten sanitet pripadnika Armije
BiH;
7. Rimokatolika groblja u selima Vidoevii i Vidovii su unitena: otvarani su grobovi i
vaeni leevi, a nadgrobni krievi su polomljeni.
20.06.1993.
Oko 10:00 sati je krenuo konvoj tekih ranjenika iz bolnice u Novoj Bili, uz pratnju
pripadnika UNPROFOR-a prema 'ratnoj bolnici' u Rami. Do tada su mnogi ranjenci umrli u
bolnici u Novoj Bili, jer im nije mogla biti pruena primjerena pomo.
22.06.1993.
U osnovnoj koli u selu Mehurii se jo uvijek nalaze zatoena 241 civila - Hrvata. Zatoeni
Hrvati su stanovnici travnikih sela: ukle, Konjevii, Maljine, Oraac, Podovi i Postinje.
24.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su oslobodili skupinu od oko 250 Hrvata, mjetana sela Maljine, koje
su od 08.06.1993. godine drali zatoene u mjesnoj koli u selu Mehurii. U toj koli je bilo
sjedite mudahedina, koji su zlostavljali ensko osoblje. U ovoj grupi je bilo novoroene
djece, ali i staraca preko 80 godina - svi smjeteni u fiskulturnu dvoranu. Osim ove skupine
osoboenih Hrvata, iz sela Mehurii u grad Zenicu je odvedena skupina od 20 mukaraca
koji su proglaeni ratnim zarobljenicima te su u Zenici zatoeni u objekt zvan "KPD
Zenica".
lipanj 1993.
Tjekom mjeseca lipnja su, u travnikom bolnikom centru, civili muslimanske
nacionalnosti zlostavljali i brutalno premlatili ranjenog pripadnika HVO-a.
05.09.1993.
Pri oruanom napadu (zapoeo je oko 7:30 sati) pripadnika Armije BiH na prostor pod
Kronologija sukoba
kontrolom pripadnika HVO-a na lokaciji zvanoj "Brdo", od strane napadaa je zarobljeno

13 Hrvata od kojeg su broja njih devetorica (9) bili pripadnici HVO-a:
1. Gabrijel (Johan) Albert, roen 1960.;
2. Duko (Mile) Iki, roen 1944.;
3. Nikica (Stipo) Jerkovi, roen 1972.;
4. Vlado (Ante) Krito, roen 1958.;
5. eljko (Dragica) Lovri, roen 1967.;
6. Sreko (Jozo) Mikovi, roen 1949.;
7. Branko (Tomo) Petra, roen 1963.;
8. Niko (Dragutin) Petra, roen 1948.;
9. Ranko (Risto) Sukara, roen 1969.
Preostala etvorica (4) su bili u sastavu civilne zatite:
10. Mladen (Petar) Iki, roen 1939.;
11. Milan (piro) Malinovi, roen 1953.;
12. Tomo (Dragutin) Petra, roen 1938.;
13. arko (Ivo) Stojak, roen 1975.
Dotina trinaestorica Hrvata su se predala na poziv i zahtjev pripadnika Armije BiH, koji su
im jamili sigurnost i potivanje prava ratnih zarobljenika. Neposredno nakon predaje i
odlaganja oruja svi uhieni Hrvati su odvedeni u selo Han Bila (opina Travnik) i od tada
je nepoznata njihova sudbina. Iz sela Han Bila su krajem mjeseca rujna stigle neprovjerene
informacije o tome da su sva trinaestorica ubijena u tamonjem zatvoru te da e njihova
mrtva tijela biti uruena hrvatskoj strani 15.10.1993. godine.
10.09.1993.
Oko 18:00 sati, na Franjevaku bolnicu "fra Mato Nikoli" u selu Nova Bila pripadnici
Armije BiH ispalili su cijelo jedno punjenje projektila iz viecijevnog bacaa raketa (VBR).
Jedan od projektila pogodio je boni zid, a komadi zida, stakla i projektila (gelera) zasuli su
ranjene Hrvate nanosei im nove ozljede. Ozlijeen je i jedan medicinski djelatnik. Ovaj
napad je snimila TV-ekipa ITN-a i lokalna TV-Viteza.
1|2|3|4|5|6
Kronologija sukoba

1|2|3|4|5|6
VARE
listopada 1992.
Muslimanska vojska, tada organizirana kao T.O. (Teritorijalna obrana), je izvrila prepad i
razoruala patrolu HVO-a te im oduzela policijski automobil. Nakon ovog, niim izazvanog
incidenta dolazi do uspostave linije dodira izmeu pripadnika HVO-a i muslimanskih
snaga. Linija se protee od Male Rijeke (kod bive vojarne Jugoslavenske armije) tako da
muslimanske snage kontroliraju strateki pravac Dabravine - Budoelje.
14.06.1993.
Stigao je veliki broj izbjeglica iz Kaknja. Mali kapacitet za smjetaj prognanika. Pristiglo
oko 1.000 vojnika., to iz Kaknja, to iz "Travnike" brigade.
15.06.1993.
upu Kraljevu Sutjesku, koja ima 26 sela, popalile su i totalno unitile muslimansko mudahedinske snage, koje su ruile, palile i unitavale sve to je hrvatsko. Ranim jutrom,
13.06.1993. god. oko 10.000 pripadnika Armije BiH po ve utvrenom planu navalilo je
svim silama iz sveg raspoloivog oruja i orua na crte obrane HVO Kaknja, te u toj akciji
koja je dugo pripremana uspjela probiti linije obrane HVO-a na nekoliko mjesta, a
branitelji su se u kolonama dugim i do 10 km uputili ka Vareu, slobodnom gradu Srednje
Bosne. Kolone izbjeglica, njih oko 15.000 pod stalnom artiljerijskom pjeakom vatrom,
kretalo se planinskim vrletima Kraia, Slavina i Planinice. Kasno u no kolona
unesreenika, ena, djece, staraca, ranjenika i bolesnika pristigla je u Vare, gdje je tab za
prihvat izbjeglica organizirao njihov smjetaj u proizvodnim halama, restoranima i svim
drugim slobodnim stambenim prostorima.
19.06.1993.
U popodnevnim satima kolona prognanih Hrvata iz Kaknja i Varea krenula je na Krini
put u Kiseljak, Kreevo i Fojnicu.
21.06.1993.
Uasno stanje u Vareu. Pokuaj 15.000 prognanika iz Kaknja da se prebace iz Varea je
zavrio neuspjehom. Dio prognanika je preko srpskog teritorija prebaen u Kiseljak, a vei
dio je prebaen nazad u Vare. Mjesta za njih sve nema, pa se veliki dio prognanika nalazi
na ulicama. Nema hrane, nema lijekova, nema odjee ni obue. Grad je bez struje i vode,
bolnica bez lijekova i sanitetskog materijala.
18.10.1993.
Pripadnici Armije BiH zapoeli su napad iz pravca Zenice i Kaknja i zauzimaju vanu
strateku kotu Lijenicu. Dolazi do oruanog napada (velikih razmjera) pripadnika Armije
BiH na podruje opine Vare koje se nalazi pod kontrolom pripadnika HVO-a i na kojem
se osim domicilnog nalazilo i vie tisua Hrvata koje su muslimanske snage protjerale iz
Kronologija sukoba
opine Kakanj. Pripadnici 3. korpusa Armije BiH napadaju iz smijerova: Kaknja, Visokog,
Breze i Zenice, te zauzimaju sela Kapjari i Lijenicu u kojima ine i masakr nad civilima
hrvatske nacionalnosti, a pripadnici 2. korpusa Armije BiH napali su obranu Vareke
opine iz smijera Olovo-Krivaja-Zavidovii. Dolinom rijeke Krivaje bila je linija dodira HVOa i Armije BiH (tonije most kod Careve uprije na putu prema Tuzli). Ovim napadom
pripadnika 2. korpusa Armije BiH stradala su hrvatska sela u sjevernom dijelu opine
Vare: Dubotica (u ovom selu su masakrirani civili hrvatske nacionalnosti), Borovica
Gornja i Donja, Pogar, Tribija (u potpunosti spaljeno) i Vijaka Gornja i Donja (oba su sela
spaljena)... Na podruju opine Vare pripadnici Armije BiH su napravili masakr hrvatsog
puanstva u selima Dobotica i Kopijari (est civila), a sela potpuno spalili.
23.10.1993.
Poelo je dvodnevno sukobljavanje izmeu pripadnika Armije BiH i HVO-a u selu Stupni
Do. 25.10.1993. pripadici HVO-a zauzimaju selo ali se odmah i povlae iz njega. Sam sukob
i rezultati istog su nedovoljno istraeni, ali ih je muslimanska (i meunarodna) strana
medijski obilno iskoristila ujedno odmiui medijski pogled sa zloina svojih snaga,
poinjen nad Hrvatima opine Vare (masakri u selima: Kopijari, Dubotica...)
25.10.1993.
Nakon vatrenog okraja u selu Stupni Do, Angus Ramsay, zapovjednik stoera UN za
Sredinju Bosnu, za pokolj implicite optuuje HVO, iako tu svoju optubu nije pokrio
nikakvim argumentima.
30.10.1993.
Brojne snage Armije BiH (2. tuzlanski korpus, 3. zeniki korpus, VI. visoki korpus i tzv.
Vikievi specijalci iz Sarajeva) zapoeli su ofenzivu na opinsko podruje. Ofenziva je
trajala do 2. studenog 1993. godine, kad je prvi put probijena obrambena crta na Perunu.
Pripadnici HVO-a i hrvatsko civilno puanstvo morali su se evakuirati pred agresijom.
Tijekom agresorskih napada ubijeno je 66 civila hrvatske nacionalnosti, od kojih su mnogi
masakrirani, a pojedini spaljeni. Po ulasku u grad Vare pripadnici Armije BiH ubili su jo
17 civila hrvatske nacionalnosti. U gradu je ostalo oko 600 Hrvata od kojih su mnogi
odvedeni u zatvor u Srednjokolski centar u Vareu. Nakon okupacije dijela opinskog
podruja (dio su prethodno okupirale srpske snage) pripadnici Armije BiH pljakali su i
unitavali imovinu hrvatskog puanstva.
01.11.1993. - 05.11.1993.
"...Koristei angairanost vojske bosanskohercegovakih Hrvata (HVO) pri evakuaciji preko
6000 prognanih kakanjskih Hrvata iz Varea, muslimanska vojska (Armija BiH) zapoela je
opi napad na podruje opine i sam grad Vare. Muslimanska vojska je napadala
iskljuivo sela nastanjena civilima hrvatske nacionalnosti, koja su se nalazila u totalnom
okruenju, prekidajui komunikacije, prethodno prisvajajui veliku koliinu humanitarne
pomoi, upotrebljavajui civilno puanstvo kao ivi tit pri napadima..." Posljedice opeg
napada muslimanske vojske (Armija BiH) na prostor opine Vare su drastine. Pod
prisilom se s prostora opine Vare iselilo preko 10000 domicilnih stanovnika Hrvata i oko
10000 Hrvata prognanih iz Kaknja. Opravdano se pretpostavlja da su muslimanski vojnici
(pripadnici Armije BiH) ubili vei broj civila hrvatske nacionalnosti. Odstupanjem
pripadnika HVO-a ispred pripadnika Armije BiH i uspostavljanjem nove crte obrane
Varea, u selima koja su ostala izvan nove crte obrane, prema dostupnim ali
neprovjerenim informacijama, civili hrvatske nacionalnosti (koji se nisu evakuirali) su
nastradali. Napadom pripadnika 2. i 3. korpusa Armije BiH na novouspostavljenu crtu
obrane Varea, prouzroena je evakuacija hrvatskog puanstva i pripadnika HVO-a iz
Varea. Evakuacija iz Varea se odvijala u dva smijera: putem Vare - Majdan - Tisovci Prii - Datansko - Brgule, te putem Vare - Ponikva - Osoje - Alijino korito - Datansko Brgule (ovim putem su se izvlaile i postrojbe HVO-a). Nakon okupljanja u selu Brgule
Hrvati su preko podruja kojeg su tada kontrolirali pripadnici srpskih snaga krenuli
konvojima prema Hercegovini.
Pri napadu pripadnika 2. i 3. korpusa Armije BiH na Hrvate u gradu Vareu poginulo je 26
pripadnika HVO-postrojbi, a 39 je ranjeno, dok se o 30 gubi svaki trag, vode se kao nestali.
U grad Vare, 04.11.1993. uli su pripadnici navedenih korpusa Armije BiH koji su otpoeli
s do tada nevienom pljakom i unitavanjem imovine i dobara protjeranih Hrvata.
Zauzimanjem grada Varea pripadnici Armije BiH su ovladali stratekim vanim pravcem
Kronologija sukoba
Gradaac - Tuzla - Vare - Breza - Visoko - Fojnica - Konjic - Jablanica - Mostar.

05.11.1993.
Pripadnici 7. brigade 3. korpusa Armiji BiH, poeli su sa sustavnom pljakom kua
protjeranih Hrvata opine Vare. 07.11.1993. god. iz Varea u Kiseljak je stigao prvi konvoj
s oko 7.000 prognanih varekih Hrvata.
VISOKO
lipnja 1992.
Pripadnici Armije BiH su na podruju opine Visoko ubili cijelu obitelj (pet lanova)
prezimenom ivanovi, po nacionalnosti su Srbi.
Na podruju sela Koloi od strane pripadnika Armije BiH ubijene su iz vatrenog oruja
etiri civilne osobe srpske nacionalnosti prezimenom Vukovi (cijela obitelj ?) koji su ivjeli
u selu Hlapevii.
13.06.1993.
Pripadnici Armije BiH su izveli oruani napad na selo Brznjake gdje je tijekom
minobacakog granatiranja poginulo jedno 15-mjeseno dijete.
14.11.1993.
U kasnim satima noi 13/14.11.1993., etvorica pripadnika Armije BiH (Ramo Belija, Raid
Dafi zvani "Rako", Namir Meetovi i Abdulah Matoruga zvani "Avdica") su u selu
Gornja Zima provalili u obiteljsku kuu Jure Blaevia. Nakon viesatnog maltretiranja i
zlostavljanja zaklali su tri civilne osobe hrvatske nacionalnosti: Anu Grgi te suprunike
Juru i Fridu Blaevi.
VITEZ
22.10.1992.
Sukob izmeu pripadnika HVO-a i pripadnika Armije BiH se prenose sa podruja susjedne
opine Novi Travnik i na podruje opine Vitez. Ima i poginulih. Predsjednik
predsjednitva BiH, Alija Izetbegovi svu krivnju za izbivanje sukoba u Sredinjoj Bosni
prebacuje na pripadnike HVO-a. Nakon prestanka sukoba (24.10.1992.) situaciju na
podruju opine kontrolira HVO. Da do sukob nisu poeli pripadnici HVO-a govori i
injenica da je sukob poeo u trenutku kada su se snage HVO-a iz Viteza nalazile u Jajcu
koje je trpilo najee udare srpskih snaga.
07.03.1993.
Na Vitez se, iz dijela sela Ahmia nastanjenog Muslimanima, pucalo na zgradu u kojoj je
smjeten anti-teroristiki vod Vojne policije HVO-a.
16.03.1993.
Pripadnik Armije BiH bacio je runu bombu na ulaz u mjesno zapovjednitvo HVO-a sela
Donja Veeriska.
24.03.1993.
U Donjoj Veeriskoj (opina Vitez) pripadnici Armije BiH su pucali po hrvatskim kuama iz
protuzrakoplovnog oruja.
13.04.1993.
U mjestu Kruica (opina Vitez) pripadnici Armije BiH pokuali su ubiti zapovjednika
jedinice HVO-a "Vitezovi" i njegovu pratnju.
U selu Ahmii je, no prije nego to e se dogoditi vatreni okraj, uoena jedna ekstremna
formacija HOS-a, koja je sainjena uglavnom (oko 90%) od Muslimana. Uoeni su i dijelovi
'Sedme muslimanske brigade', za koje je od pukovnika Tihomira Blakia (zapovjednik
Zbornog podruja Vitez HVO-a) zapovjednik UNPROFOR-a traio doputenje za prolaz
kroz Vitez uz obrazloenje da se razmjeste u Ahmiima i odmor od borbi.
14.04.1993.
Neposredno nakon vatrenog okraja u selu Ahmii, britanski pukovnik Stewart
(zapovjednik cheshirshe regiment pri UNPOROFR-u) izravno (prije uviaja) u kameru CNNhttp://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/kronologija04.htm (3 of 12) [24.5.2008 18:10:26]
Kronologija sukoba
a i SKY-Newsa za poinitelje pokolja imenuje Hrvate ("Taj prokleti HVO").

16.04.1993.
U 5:45 sati muslimanske snage su iz svog raspoloivog oruja napale ue gradsko
podruje opine Vitez. Pogoena je i zgrada zapovjednitva zbornog centra srednje
Bosne HVO-a, zgrada Opine, zgrada pote i mnoge stambene zgrade.
U gradu Vitezu se vode uline borbe izmeu pripadnika HVO-a i Armije BiH. Transporter
UNPROFOR-a je oko 9:00 sati provalio u dvorite crkve u Vitezu i gaao hrvatske kue, s
obrazloenjem, da su u crkvi zatoeni Muslimani, koje pripadnici HVO-a strijeljaju. upnik
je dostavio stoeru HVO-a priopenje o iznesenoj kleveti pripadnika UNPROFOR-a. Istoga
dana pripadnici UNPROFOR-a odbijaju prevoziti ranjenike HVO-a u bolnicu.
U 12:30 sati, pripadnici Armije BiH izvrili su artiljerijski napad i granatiranje dijela sela
Prnjavor u kojem ive Hrvati. Artiljerijski napad izveden je iz pravca sela Vrhovine, te iz
pravca planine Vjetrenice. U dijelu sela Prnjavor, u kojem su ivjeli Hrvati, nije postojao
iskopan nijedan rov ni bilo kakva vojna fortifikacija. Jedinu sigurnost hrvatskom civilnom
puanstvu predstavljali su desetorica lanova seoske strae i usmeni dogovor Hrvata i
Muslimana sela Prnjavor da e titi jedni druge bez obzira na slijed ratnih dogaanja.
Nakon artiljerijske pripreme, u dio sela Prnjavor u kojem ive Hrvati poeli su ulaziti
pripadnici Armije BiH. Ili su od kue do kue, pucali po kuama iz pjeakog naoruanja, a
zateene Hrvate (njih oko 36) uhitili su i odveli do drutvenog doma u sreditu sela
Prnjavor, osim etiri ene (LJ.K. roena 1917, M.K. roena 1920., A.P. roena 1912., M.V.
roena 1915.) i jednog mukarca (M.P. roen 1937.) koji su ostali u podrumu obiteljske
kue iji je vlasnik Pero Papi. U oruanom napadu na civilno puanstvo i dobra, uz ostale
pripadnika Armije BiH sudjelovali su:
1. Asim Bekta zvani "Lepina" (star cca 35 godina, iz sela Poulica);
2. Zerki Bekta;
3. Muhamed Kulbegovi;
4. Jasmin Sivro;
5. Safet Sivro (roen 1958., iz Viteza) - jedan od glavnih zapovjednika pripadnika Armije
BiH u ovom napadu.
Po dovoenju skupine od oko 36 uhienih Hrvata do doma u sreditu Prnjavora doao je
mjesni islamski voa (hoda), te zapovjedio da se uhieni mukarci (njih est, meu kojima
i svjedok) odvoje od staraca, ena i djece. Starci, ene i djeca odvedeni su i zatoeni u dvije
kue iji su vlasnici Zijad Bekta i braa azim i Tarahije Reufa-Fehreta. estorica
mukaraca odvedena su u jednu prostoriju drutvenog doma. Kasno naveer 16.04.1993.,
broj zatoenih mukaraca u domu poveao se na 28, od ega su samo desetorica bili
pripadnici HVO-a, dok su ostali bili civili (vojno nesposobni, mukarci i starci). Prostor
doma bio je neadekvatan da bi zatoenici u njemu boravili. Hodnik nije imao krova, svi
prozori bili su porazbijani, zatoenici su spavali na betonskom podu. Nakon dvodnevnog
zatoenitva, pripadnici Armije BiH izveli su F.J., A.K. i P.P., te ih prisilili da pokopaju mrtvo
tijelo poginulog Ante Krite (pokopan kod kue iji je vlasnik Drago Jurevi). 21.04.1993.
u 10:00 sati na prisilni rad kopanja grobnica odvedeni su F.J., J.P., P.P. i .P. koji su pokopali
mrtvo tijelo starice Ane Papi (roena 1912.) na katolikom groblju zvanom Zvizda. Pri
obavljanju prisilnog rada zatoene Hrvate "uvao" je Enko Bekta iz Prnjavora i jo jedan,
svjedoku nepoznati pripadnik Armije BiH. Istog dana, ostali zatoeni Hrvati odvedeni su u
Sivrino Selo gdje su kopali rovove za potrebe pripadnika Armije BiH.
17.04.1993.
Muslimanski napadi na podruju opine Vitez se nastavljaju. Snajperska gnijezda Armije
BiH su razmjetena po cijelom gradu. Njihovim hicima je ubijeno 5 civila.
18.04.1993.
U Vitezu su nakon viednevnih borbi muslimanske snage dospjele u okruenje. Pripadnici
UNPROFOR-a ih izvlae svojim transporterima. Prema svjedoenju oevidaca, pripadnici
UNPROFOR-a odbijaju evakuirati Hrvate - civile iz dijelova opine zahvaenih borbama.
19.04.1993.
Muslimanske snage granatiraju ue podruje grada Viteza. Ponovno su pogoene zgrada
Opine i zgrada zapovjednitva zbornog centra srednje Bosne HVO-a. U napadu,
muslimanske snage se koriste tenkom T-34. Iz sela Grbavice su odvedeni ene i djeca.
Kronologija sukoba
20.04.1993.
Vitez je ponovo granatiran. Na grad je ispaljeno 10-ak granata. Planinarski dom na Zabru
je zapaljen.
Za vrijeme pregovora Muslimana i Hrvata, muslimanske snage granatiraju Zapovjednitvo
HVO-a.
22.04.1993.
U prostorije drutvenog doma u selu Prnjavor, u kojima su se nalazili zatoeni Hrvati, uao
je vojni policajac 3. korpusa Armije BiH Edin Beo, star cca 28 godina iz sela Kruica (cca 4
km juno od Viteza), te izmeu zatoenika izabrao osamnaestoricu koje je odveo na
prisilni rad u Sivrino Selo. Prema svjedokovim tvrdnjama od tog dana on vie nije vidio
nijednog od njih. Naveer istog dana (22.04.1993.), pripadnici Armije BiH doveli su u
prostorije drutvenog doma u Prnjavoru pet ena koje su, nakon uhienja u svojim selima
Brdo i Putkovii, bile zatoene u selu Preoica. Tijekom istog dana (22.04.1994.), meu
zatoene Hrvate su u dom - u selu Prnjavor privedena tri mukarca iz Zenice, koja su
dobila dozvolu muslimanskih vlasti u Zenici da mogu otii u Njemaku, ali su ih pripadnici
Armije BiH uhitili na njihovom putu od Zenice do Viteza. Svjedok je razgovarao s jednim
od trojice novih zatoenika (iz Zenice) te doznao, da je s njima putovala i jedna asna
sestra koju su pripadnici Armije BiH zatoili u jednu kuu u selu Prnjavor u kojoj su ve bile
zatoene ene i starci. Tijekom dana, pripadnici Armije BiH izvodili su navedenu trojicu
uhienika na ispitivanje vie puta, a uveer su ih svu trojicu odveli. Straar Mehmet Alagi
rekao je ostalim zatoenicima da su navedena trojica uhienika odvedena na strijeljanje
jer su pijuni.
23.04.1993.
Muslimanske snage jutros su ponovno granatirale ire podruje opine Vitez. Iz sela:
Sivrinog Sela, Muratovia i Brda, djelovali su minobacaima ispalivi 13 granata, a iz sela
Grbavice stalno djeluju snajperisti. Od snajperskog hica ranjen je jedan bojovnik HVO-a.
24.04.1993.
Oko 8:30 sati, Hrvati zatoeni u prostorijama drutvenog doma u selu Prnjavor uli su
galamu koja je dopirala iza ulaznih vrata. Netko je vikao: "Otvori, pobit emo sve ako ne
otvorite! Pucat emo kroz vrata!" Najvjerojatnije, straar je odgovorio: "Neu, ne smijem
nikog putati unutra." Poslije ovih rijei uli su se rafalni pucnji, a ispaljeni meci probijali su
limena vrata i zabijali se u tijela zatoenika. Prostorijom su se prolamali jauci ozlijeenih.
Svjedok tvrdi da je prvo osjetio bol u jednoj ruci, potom u predjelu vrata i predjelu lea.
Kad je pogledao oko sebe vidio je mnogo krvi i praine, a s vrata se uo glas: "Sve u vas
pobiti!", popraen rafalnom pucanjavom u pravcu zatoenika. Kad je pucnjava prestala,
svjedok je vidio da je, osim njega, iz vatrenog oruja ranjeno svih pet zatoenih ena i jo
tri zatoena Hrvata, a da su ubijeni Perica Papi (roen 1960. i Jozo Vidovi (roen 1945.).
Ivo Vidovi (roen 1937.) podlegao je uslijed tekih ozljeda tijela nakon desetak minuta.
Uskoro je u drutveni dom sela Prnjavor uao zapovjednik pripadnika Armije BiH i pitao
straara: "Tko je to uradio?" Straar je odgovorio da ne zna. Isti odgovor je dao i Asim
Bekta. Uskoro je stigao bolniar Sead Haselji koji je ozlijeenim Hrvatima ukazao nunu
medicinsku pomo. Pri ukazivanju medicinske pomoi ozlijeenim Hrvatima, bio je
nazoan jo jedan bolniar koji je rekao: "Sve ih je trebalo pobiti!" Taj, svjedoku nepoznati
bolniar, otiao je ne pomogavi nijednom od ozlijeenih Hrvata. Istog dana (24.04.1993.),
oko 11:00 sati, ozlijeeni zatoenici (Hrvati) prevezeni su iz sela Prnjavor u Zenicu, u krug
logora zvanog "KP dom", a tek oko 12:00 sati u zeniko naselje Crkvice, u bolnicu. Svjedok
je boravio u bolnici 21 dan, pod stalnim nadzorom straara (pripadnika Armije BiH), tj. sve
do 13.05.1993. kad je razmijenjen.
U Vitezu je cijeli dan otvarana snajperska vatra u podruju Grbavice, idia i dijela Starog
Viteza. Snajperskim hicima iz Sivrinog sela je pogoeno ambulantno vozilo prilikom ega
je ranjen jedan vojni policajac HVO-a. Minobacaima su granatirana sela Jardol i Krevine
(opina Vitez). Oko 19:00 sati muslimanske snage su zapaljivim mecima zapalile dvije tale.
08.05.1993.
U selu Kruica, zapaljena je kua (vlasnitvo Hrvata). Iz Grbavice, Bukava i muslimanskog
dijela Starog Viteza pucaju snajperisti.
U sjeditu UN-a u Staroj Bili odran je sastanak zapovjednika HVO-a i Armije BiH opina
Vitez i Busovaa (brigada "N.S.Zrinski" HVO-a Busovaa i 333 brdska brigada Armije BiH
Kronologija sukoba
Kauni, te brigada HVO-a Vitez i 325 brdska brigada Armije BiH Preoica). Dogovoren je
prekid vatre i odreene mjeovite komisije koje e nadzirati prekid vatre.
22.05.1993.
U 21:00 sati muslimanske snage su iz pravca muslimanskog dijela Staroga Viteza pokuale
pjeaki napad. Pjeakim orujem i snajperima pucali su po sreditu grada Viteza. Iz
pravca Brda napadano je selo Mlakii gdje su ranjena dva civila. Snajperskim hicem je iz
prostora Krevine ubijen Milenko Buzi, Hrvat - civil, a ranjeni su jedan pripadnik HVO-a i
jedan djeak.
01.06.1993.
Oko 15:00 sati su iz muslimanskog dijela Staroga Viteza muslimanske snage pucale
tromblonskim minama. U prostoru Krevine snajperom je ranjena jedna djevojica. Iz
prostora Brda je ispaljena jedna minobacaka granata od 82 mm.
02.06.1993.
Oko 21:00 sat iz pravca sela Kruica, na naselje Bobai, pripadnici Armije BiH su ispalili
sedam minobacakih granata od 82 mm. Ranjene su tri osobe.
03.06.1993.
Protiv 19 pripadnika HVO-a je pokrenut krivini postupak zbog nedolinog ponaanja i
zlouporabe uniforme HVO-a.
08.06.1993.
Muslimanska vojska je iz pravca Dubravice i antia napala svim raspoloivim orujem
grad Vitez. Istovremeno, iz muslimanskog dijela Starog Viteza je pokuan pjeaki napad
prema sreditu grada. Ispaljeno je desetak minobacakih projektila, a gaani su civilni
ciljevi. Ranjene su etiri civilne osobe.
10.06.1993.
Minobacakim granatama gaano ire podruje grada usljed ega su stradale tri civilne
osobe.
Pripadnici Armije BiH su na ue podruje grada ispalili oko pet minobacakih granata.
Jedna od granata je pala u park meu djecu koja su se igrala. Petero djece je trenutano
poginulo, a troje je umrlo usljed tekih ozljeda. Na podruju grada je tog dana ranjeno 12
civila (sve djeca). Niti jedna svjetska TV kua nije objavila snimke masakrirane djece u
Vitezu, premda su im bile ponuene.
11.06.1993.
Konana bilanca jueranjeg napada na grad Vitez je osmero poginule i 12-ero ranjene
djece. Na irem podruju Lavanske doline sve bolnice su okupirali pripadnici Armije BiH,
tako da ranjeni Hrvati umiru po ulicama, kuama ili improviziranim sanitetskim objektima.
Od sijenja mjeseca, zbog muslimanske blokade, u opine Lavanske doline, nije stigao
niti jedan konvoj humanitarne pomoi. Ima osoba koje po nekoliko dana gladuju kako bi
prehranili djecu. U ovakvoj situaciji prolazi kroz ove prostore nejasan konvoj humanitarne
pomoi iz Hrvatske za Tuzlu. Nailaskom konvoja u pratnji UNPROFOR-a kroz Novi Travnik,
Vitez, Busovau, upaljen je fitilj jedne emocionalne erupcije desetina tisua izbjeglih i
gladnih Hrvata, koja se pretvorila u anarhini kaos, koji se nije mogao niti moe zaustaviti.
ire se optube o izdaji, poradi proputanja konvoja humanitarne pomoi Muslimanima
Tuzle.
13.06.1993.
U prostoru Grbavica ispaljene su tri minobacake granate od 82 mm koje su pogodile po
jedan stambeni objekat na Divjaku, Krevinama i u gradu.
14.06.1993.
Muslimanske snage su cijelu no bojevito djelovale minobacaima i pjeakim orujem po
cijeloj liniji obrane HVO-a. Poginuo je jedan pripadnik HVO-a, a nekoliko ih je ranjeno.
Izmeu 22:10 i 00:30 sati bio je znaajno jak napad muslimanskih snaga na objekat "Kr",
te na civilne objekte u blizini.
15.06.1993.
Kronologija sukoba
U samom gradu Vitezu pripadnici Armije BiH provociraju pucajui iz pjeakog

naoruanja. U selu Jardol muslimanski snajperist ubija Hrvata - civila, Jozu Radmana.
17.06.1993.
Muslimanski snajperist ubija u gradu Vitezu, jednog civila. Pripadnici Armije BiH su iz
podruja sela Vraniske, tijekom veeri, pucali iz protuzranog oruja po Crvenom Brdu a
na podruje sela Zabilja su ispalili nekoliko minobacakih granata.
18.06.1993.
Oko 6:00 sati na ire podruje grada Viteza, muslimanske snage su ispalile nekoliko
minobacakih granata od 82 mm. Muslimanski snajperist je ubio Hrvata - civila, Milenka
Markovia.
19.06.1993.
Muslimanski snajperist je, pucajui iz muslimanskog dijela Starog Viteza ubio muslimanku
Amelu Zlotrg koja nije eljela napustiti podruje pod kontrolom HVO-a. Pretpostavlja se
da se radi o ciljanom ubojstvu.
20.06.1993.
U naselju Krtina Mahala je ubijen Hrvat - civil, Draen Frlji kada su muslimanske snage
ispalile nekoliko mina iz runog bacaa na to naselje.
21.06.1993.
Iz dijela Staroga Viteza muslimanske snage su ispalile nekoliko minobacakih projektila na
sam grad Vitez, a iz pravca Tolovia i Krevina je na grad ispaljena jedna minobacaka
granata. U selu Zabilju je od muslimanskog snajpera ranjen jedan pripadnik HVO-a. Na
planinskom vrhu Kuber uoeno je pregrupiranje muslimanskih snaga. Iz pravca naselja
Grbavice po gradu djeluju muslimanski snajperi.
05.09.1993.
Pripadnicima Armije BiH se nakon neravnopravne borbe na lokalitetu Brdo - Zabilje
predalo devet Pripadnika HVO-a i etiri djelatnika Civilne zatite (nevojne osobe). Svih
devet zarobljenih pripadnika HVO-a i etiri pripadnika Civilne zatite (nevojne osobe)
odveli su u selo Han Bila (opina Travnik) i pogubili (navodno streljani) pripadnici Armije
BiH.
08.09.1993.
U viednevnim estokim borbama s pripadnicima Armije BiH, pripadnici HVO-a su ovladali
podrujem sela Grbavica i Divjak.
20.11.1993.
Hrvat - civil, Jozo Raji (star 76 godina), doao je u mjesno katoliko groblje sela Zabilje
gdje se nalazi grob njegove pokojne supruge. Dok je palio svijeu na grobu, ubijen je
snajperskim hicem ispaljenim s poloaja na kojima se nalaze pripadnici Armije BiH.
22.12.1993.
"Muslimanska vojska je u Krianevu Selu ubila 22.12.1993. godine 74 Hrvata" - to je
zapovjedniku Britanskog bataljuna UNPROFOR-a, pukovniku Williamsu, reeno u 3.
korpusu Armije BiH. Pukovnik Williams je za posjeta opini Vitez izjavio da se u podruju
sela Poulica (cca devet km sjeveroistono od Viteza) nalaze dvije masovne grobnice.
Jedna sa 38, a druga sa osam tijela Hrvata - rtava muslimanskog pokolja. asnik
UNPROFOR-a Gell izjavio je 02.01.1994. da se na tzv. crtama razdvajanja nalazi 15 tijela
ubijenih Hrvata. Postrojba Britanskog bataljuna UNPROFOR-a nije, zbog pucnjave
pripadnika Armije BiH u utorak (28.12.1993), uspjela obaviti oevid izmeu Krianeva
Sela i poloaja Armije BiH u selu Tolovii. Nick Turballa, predstavnik Europskih promatraa
sa sjeditem u Zenici, izjavio je da je njihov veleposlanik Martin Garrod u srijedu posjetio
zapovjednitvo 3. korpusa Armije BiH u Zenici kako bi dobio odobrenje za ulazak na ire
podruje Krianeva Sela. Garrod je od zapovjednika 3. korpusa Armije BiH, Muhameda
Alagia zatraio objanjenje o neprekidnom krenju primirja i upozorio ga na poloaj
Hrvata, jer su pripadnici Armije BiH, u selima Talnik i ajdra (opina Zenica), na Badnju
veer (24.12.1993.) ubili tri Hrvata - civila.
Kronologija sukoba
09.01.1994.
"Ovaj iskaz dajem dobrovoljno s nakanom da ljudi koji nam mogu pomoi ne oklijevaju.
Potpisati se ne znam lijevom rukom, a desna ruka mi je pogoena i boli me..." Na ovaj
nain svoj iskaz je zapoela dvanaestogodinja djevojica, Hrvatica iz sela antii, zaselak
Buhine kue, a koja se sada (18.01.1994.) nalazi u franjevakoj bolnici "Dr. fra Mato Nikoli"
u Novoj Biloj. Djevojica navodi podatke: o ranom jutarnjem oruanom napadu
pripadnika Armije BiH na Hrvate zaselka Buhine Kue; o odvoenju dvojice civila: Dragana
Vidovia i Mirka Vidovia zvanog "Pitalo" za koje se vie nita ne zna; o pogibiji Ankice
Vidovi (roene 1951.) u koju je jedan pripadnik Armije BiH, s crvenom beretkom
(francuska kapa) i utom trakom na ramenu, s udaljenosti od cca 2 m ispalio jedan ili dva
metka, a potom pucao i u svjedokinju i pogodio je u desnu ruku; o pucnjavi i kricima koje
je ula; o zapaljenim kuama; o skupini pripadnika Armije BiH na koju je natrala i koji su
govorili da je treba ubiti, ali je jedan vojnik iz te skupine rekao da je puste jer je ionako
ranjena; o bombi koju su pripadnici Armije BiH ubacili u obiteljsku kuu Ane Buha...
Drugi svjedok u svom pisanom iskazu navodi podatak da su tog dana pripadnici Armije
BiH izvrili oruani pjeaki napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela antii
zaselka Buhine Kue. Pripadnici Armije BiH su tijekom napada u obiteljske kue Hrvata
ubacivali eksplozivne naprave, a potom ulazili unutra. Iz kua su izvodili Hrvate, od kojih
su neke putali da idu u pravcu Viteza (Dragutina Buhia i svjedokovu sestru), dok su neke
ubijali bez obzira to se radilo o enama ili djeci. Svjedok je oevidac smrti Ankice Grbavac
koju su pripadnici Armije BiH ubili iz automatske puke (rafalnom paljbom) i njenog sina
Danijela Grbavca (dijete staro godinu dana) koji je pogoen metkom iz pjeakog
naoruanja. Mali Daniel je ubijen dok ga je svjedok nosio u naruju u nakani da izbjegne
prema Vitezu. Svjedok tvrdi da je za vrijeme svojeg spaavanja u dvoritu jedne kue vidio
tijelo ubijene Ankice Vidovi koja je leala na lijevom boku, te tijela jo triju ubijenih ena
koje nije mogao prepoznati s obzirom da su lica ubijenih ena leala okrenuta prema
zemlji. U tom masakru je jedna osoba prerezana motorkom.
ZAVIDOVII
27.07.1993.
Pripadnici Armije BiH su na podruju sela Martii (na brdu zvanom Zovik) uhitili djeaka
(1977.) hrvatske nacionalnosti, kojeg su nakon muenja ubili i pokopali na mjestu zloina
(na brdu Zovik). Nakon nekog vremena su tijelo ekshumirali i razmjenom vratili roditeljima.
10.09.1993. (oko)
Pripadnici Armije BiH su izveli topniki napad na Hrvatima nastanjeno selo Vrbica.
Poginulo je 6, a ranjeno 14 Hrvata, mjetana sela.
23.01.1994.
Pripadnici Armije BiH su izveli oruani napad na podruje sela Lovnica. Zarobili su a
potom muili i ubili (izmasakrirali) najmanje tri pripadnika HVO-a a jedog teko ranjenog
su odveli u grad Zavidovie na lijeenje u tamonju bolnicu.
veljae 1994.
U privremenoj bolnici Armije BiH smjetenoj u zavidovikom poduzeu "Kristal", ubijen je
na bolesnikom krevetu ranjeni pripadnik HVO-a Stipo Banovi (iz Travnika) koji je u
bolnicu dopremljen nakon ranjavanja u selu Lovnici 23.01.1994. Ubojica, Sead Smajlovi je
iz pitolja pucao u Stipu iz neposredne blizine.
ZENICA
sijenja 1993.
Krajem sijenja 1993. godine na podruju Mjesne zajednice Lava, opina Zenica, iz koje
su prethodno protjerani Srbi, na sela Dusina, Brdo, Vinjica i Rajii izvrila je napad Armija
BiH (7. muslimanska brigada). Ubili su deset (10) Hrvata i jednog (1) Srbina, a pojedina
tijela su masakrirali (u Dusinama: Stipe Kegelj, Vinko Kegelj, Niko Kegelj, Mladen Kegelj,
Draenko Kegelj, Augustin Rado, Pero Ljubii, Franjo Raji i Vojo Stanii). Gdje je ubijen
Zvonko Raji, to znaju samo u Armiji BiH. Prema nekim dojavama njemu su izvadili srce.
Kronologija sukoba
veljae/oujka 1993.
Tijekom mjeseca veljae i oujka 1993. godine HDZ i HVO u Zenici pokuali su u
pregovorima s muslimanskim elnicima Besimom Spahiem i Fuadom Didiem sprijeiti
irenje sukoba izmeu Hrvata i Muslimana na podruju opine Zenica. Usprkos
dogovorima muslimanski elnici nastavljaju sa sve jaom protuhrvatskom kampanjom i
uskoro prestaju sa svim kontaktima. Osobit doprinos stvaranju mrnje protiv Hrvata,
pored muslimanskih elnika dala je i Radio Zenica i novinar Adamir Jerkovi.
28./29.03.1993.
Tijekom noi iz smjera sela Preoice Armija BiH izvrila je napad na selo Vjetrenice, pri
emu su ubili bojovnika Slavka Puu.
02.04.1993.
Na kontrolnom punktu, u naselju ajdra, ubijena su dva policajca pripadnika regionalne
policije HVO-a.
Pripadnici Armije BiH (7. muslimanske brigade) demonstriraju silu svakodnevnim
mariranjem postrojbi, koje sainjavaju mudehedini. Jedno od njihovih sjedita bila je
osnovna kola u selu Mehuri.
Nou poinju hapenja Hrvata bez ikakvih povoda i sve su uestalije klevete na lokalnom
radiju protiv Hrvata i HVO-a, to je prouzroilo podizanje napetosti u gradu.
15.04.1993.
Na podruju Podbrijeja, pripadnici Armije BiH napali su vozilo marke "audi 80"
registarske oznake HVO-ZE-1-00, zapovjednika brigade HVO-a. Pri tom je zapovjednik
brigade ivko Toti otet, ranjen, a etvorica pratilaca ubijena (Ivica Vidovi, Marko Ljubi,
Tihomir Ljubi, Anto Zrni). U pratioce je ispaljeno preko 500 mataka iz neposredne
blizine. Zapovjednik je odveden u nepoznatom pravcu.
15./16.04.1993.
Vode se pregovori o oslobaanju zapovjednika ivka Totia i izruenju otmiara, te o
nainu da se izbjegne oruani sukob uz posredovanje promatraa EEZ-a, te su bili
postignuti i dogovori.
17.04.1993.
Unato postignutom dogovoru ujutro pripadnici Armije BiH predvoeni mudahedinima,
otpoeli su napad na Bilivode i Kuber.
18.04.1993.
U 05:20 sati pripadnici Armije BiH otpoeli su napad na cijelokupno podruje, koje su
naseljavali Hrvati u Zenici, kao i naselja cijele opine. Napadnuta su podruja Podbrijeje,
Stranjani, Tanjac, Borda, Konjevii, uanj, Crkvice, Perin Han, Raspotoje, G. Zenica,
Drivua, Grm i Zelje.
Puanstvo Podbreja, Brode, Zmajevca, G. Zenice i Bilivoda izbjeglo je u ajdra, gdje se
okupilo oko 3000 civila. Nali su se u potpunom okruenju Armije BiH i njenih specijalnih
postrojbi, potpomognuti mudahedinima. Puanstvo i vojska HVO-a na podruju: Crkvica,
Perina Hana i Raspotoja takoer su bili u okruenju. Nakon cijelodnevne borbe uslijedila
je predaja.
Puanstvo sa podruja: Stranjana, Janjca, Konjevia, unja nastojalo je da se izvue na
podruje Ovnaka, gdje je uspostavljena crta obrane.
Tijekom napada Armije BiH, minobacakom granatom oteena je kapela groblja u
Podbrijeju, a u samom selu zapaljeno je i opljakano vie kua, a u mnoge domove uselili
su se Muslimani.
U 02:00 sata napadnut je Hrvatski dom i tada je HVO donio odluku da nee pruati jai
otpor, jer je prisutna opasnost od velike pogibije zbog neravnomjernosti snaga 1:8 ili ak
1:10. Ve u 05:00 sati poeo je napad na stoer u Trokuama iako su prethodnog dana bile
dogovorene zajednike patrole i suradnja. Komanda i vojnici su se zatekli u stoeru i
poeli su se povlaiti pod jakom vatrom prema Zmajevcu, tako da su prije podne Bilivode
i Trokua bili u rukama Armije BiH.
Na podruju naselja Zmajevac zapaljeno je vie kua, kao i gospodarskih objekata.
Ulaskom Armije BiH u naselje Grm zapaljeno je 8 objekata. U selu Grm pripadnici Armije
BiH ive su spalili: Jozu Kusturu (60 godina), Mirka Letia (44 godine) i Luku estina (30
Kronologija sukoba
godina).
U selima uanj i Ovnak pripadnici Armije BiH ubili su i izmasakrirali 17 civila (od
maloljetnika do potpuno iznemoglih staraca 85 - 90 godina) a pobili su i sve ranjene
bojovnike HVO-a (vie od 15).
Selo Bilivode je Armija BiH tijekom mjeseca travnja i svibnja, u potpunosti opljakala i
spalila. Tom prilikom izgorijelo je troje civila staraca u svojim kuama.
Prvi dan agresije na sela: Luke, G. Zenica, Bilivode, Podbrijeje, G. Vardite, Grm koja su
Hrvati morali napustiti, a potom su ih pripadnici Armije BiH opljakali.
U napadima snaga Armije BiH na slobodne hrvatske prostore: epa, Kiseljaka, Busovae,
naeni su leevi Hrvata iz Zenice, koji su pod pritiskom gurani u prve redove Armije BiH.
31 zarobljeni i zatoeni Hrvat i Srbin streljani u eljeznom polju, nakon obavljanja
prisilnog rada (kopanja rovova) na prvoj crti bojinice za potrebe pripadnika Armiju BiH.
Muslimanski elnici, sa Armijom BiH, poinju s prisilnom mobilizacijom Hrvata u redove
Armije BiH. Oko 2500 Hrvata spava po umama krijui se i bjeei od prisilne mobilizacije.
One, koje uhvate privode i tjeraju na kopanje rovova ili izvlaenje mrtvih sa bojinice.
Oni Hrvati, koji su odbili pristupiti u posrojbe Armije BiH zatvoreni su u KPD Zenica, gdje
se nalazilo oko 450, otprije zatvorenih pripadnika HVO postrojbi.
U zatvoru Armije BiH u "Muzikoj koli" i koli na Bilnitu neprestano su zatvarani Hrvati,
zlostavljani i mueni.
Oko 150 bojovnika HVO-a odvela je Armija BiH (mudehedinske postrojbe).
U "Muzikoj koli", koncentracionom logoru Srba i Hrvata, specijalne postrojbe Armije BiH
ubili su 12 pripadnika postrojbi HVO-a.
Vei broj uhienika Hrvata civila iz zatvora Armije BiH nakon zlostavljanja i muenja
dovoeni su u KPD Zenica na oporavak, a potom su otputani.
Zbog odbijanja sudjelovanja u redovima Armije BiH, 30 Hrvata je strijeljano, a est je
objeeno u postrojbama Armije BiH. Nemali broj je i onih Hrvata, za koje se zna da su
poginuli na bojinicama epa i Maglaja, kojima su pripadnici Armije BiH pucali u lea.
Protiv zatoenih Hrvata pokree se postupak pod krivinom optunicom navodno:
"pobune protiv drave i Armije BiH". Izriu se maksimalne kazne, kao u sluaju Vinka
Vidovia, osuenog na 10 godina zatvora. Pored ovog sude se i 52 zarobljena i zatoena
bojovnika HVO postrojbi, zbog oruane pobune.
Nakon dva i pol mjeseca dolazi do razmjene 203 bojovnika, koji prelaze na teritorij pod
kontrolom HVO, zbog prijetnje, da e biti ubijeni od strane Armije BiH. Razmijenjen je i
zapovjednik za 14 mudehedina koji su poznati i INTERPOLU-u.
17.04. - 16.05.1993.
Od 17.04.1993., kada je razoruana brigada HVO-a "Jure Franceti", ubijen je 31, a 320
pripadnika navedene brigade HVO-a uhieno je i zatoeno u kazneno-popravnom domu.
Sedam osoba starije dobi na zvjerski je nain ubijeno, spaljeno je 67 kua Hrvata, dok ih je
velik broj opljakan. Preko 5.000 Hrvata protjerano je s podruja opine Zenica.
travnja 1993.
Komisija Meunarodnog Crvenog kria obila je hrvatska sela u zenikoj opini. U selu
Zahdlije su pronali tijela etvorice ubijenih Hrvata, a u selu elje 12-toro ubijenih Hrvata.
20.05.1993.
U Zenici su pripadnici Armije BiH uhitili dvojicu Hrvata, Vjekoslava (Zdravka) Puu i R.P.. Za
Puu se do danas nita ne zna, a R.P. je uspio pobjei.
svibanj 1993.
U "KP-Domu" u Zenici nalaze se 232 zatoena Hrvata, a 12 u "Muzikoj koli". Protiv 57
zatoenih Hrvata pokrenut je krivini postupak (u pripremi je za jo 12 Hrvata) radi
pripadnosti HVO-u.
08.06.1993.
U 08:00 sati otpoeo je opi napad Armije BiH na grad Travnik, kao i naselja du cijele
opine. Nakon pada Travnika dijelovi brigade HVO-a "Jure Franceti" iz Zenice zajedno sa
brigadom HVO-a "Frankopan" iz Travnika, ostala je u potpunom okruenju zajedno sa 700
Hrvata civila (od toga oko 350 iz Zenice).
Sve napade Armije BiH odbile su postrojbe HVO-a. Proboj je otpoeo u 20:45 sati i trajao je
Kronologija sukoba
sve do 24:00 sata. Iz okruenja se uspjelo izvui gotovo itavo civilno puanstvo. Tijekom
izvlaenja iz okruenja, Armija BiH je iz strojnica i topnitva djelovala po civilima. Oko
02:00 sata narednog dana civili su stigli na podruje Nove Bile. Tijekom ove ofanizive
Armije BiH na hrvatsko naselje uanj ubijeno je osam staraca, kue su sve opljakane, a
potom vei broj popaljen, one preostale, useljene su muslimanskim puanstvom iz
bosanske krajine. Armija BiH nije dozvoljavala pristup meunarodnim udrugama na to
podruje, dok nisu uklonili tragove zloina.
18.06.1993.
Komisija u sastavu:
1. eljko Tadi - dopredsjednik Izvrnog odbora SO-e Zenica,
2. Franjo Krianac - upnik upe Brajkovii,
3. Pero Karajica - kapelan upe Brajkovii,
4. Boo Markovi - odvjetnk,
u pratnji manevarskog odreda civilne policije MUP-a iz Zenice, obila je sva sela upe
Brajkovii, postradale u ratnim zbivanjima, 08.06.1993., te je na temelju neposrednog
uvida i na temelju ranije pribavljenih podataka od oevidaca i zvaninih institucija utvrdila
slijedee stanje:
Selo uanj, opina Zenica. Od ukupno 101 kue useljene su sve, osim dvije u kojima se
nalazi 27 zatoenih civilnih osoba i to starijih ena i malodobne djece, hrvatske
nacionalnosti. Preostalo puanstvo je izbjeglo na slobodne teritorije pod kontrolom HVOa. Sve kue i gospodarske objekte popalili su i opljakali i svu stoku odveli su tamonji
Muslimani.
Selo Konjevii, opina Zenica: U zaseoku Malkin sve hrvatsko puanstvo je prognano, osim
desetak osoba.
19.06.1993.
Iz dvomjesenog zatoenitva provedenog u muslimanskim logorima u Zenici razmjenom
je osloboeno 220 Hrvata, civila i HVO vojnika.
kolovoza 1993.
Pripadnici Armije BiH, napali su na upnu crkvu u Crkvicama. Pri tome su pretukkli i vezali
upnika Zvonka Rajia, kapelana i asnu sestru. upni dvor i crkvu su opljakali. Nad
sveenicima, a i u crkvi je vrena nuda. O ovom nemilom i stravinom dogaaju uputio je
svoj prosvjed provincijal franjevakog reda Bosne Srebrene fra Petar Anelovi.
Napadnuto je i potpuno opljakano skladite Caritasa.
02.08.1993.
Hrvatske ene i majke su ispred sjedita promatrake misije EEZ-a u Zenici, organizirale
prosvjedni skup. Gotovo tisuu opkoljenih ena, policija Armija BiH, je na najbrutalniji
nain, upotrebom suzavca i palica, te pucanjem iznad glava, rastjerala pred oima
europskih promatraa, koji su na sve ostali nijemi i slijepi.
sijenja 1994.
Nakon napada na selo Varda (opina Zenica) dvodnevnog okraja s pripadnicima epake
brigade HVO-a, pripadnici 299. lakojurine brigade Armije BiH su bezglavo pobjegli sa
bojinice ostavljajui svoje mrtve suborce i naoruanje.
EPE
travnja 1993.
Nakon agresije na zeniku brigadu HVO-a, pripadnici 3. korpusa Armije BiH potpuno su
blokirali Hrvate epa, iskljuivi im struju, vodu, telefonske linije i prekinuvi sav promet.
U zenikoj bolnici su odbili lijeiti ranjene pripadnike HVO-a i bolesne hrvatske civile to je
za posljedicu imalo osmero mrtvih Hrvata. Ranjeni pripadnici epake brigade HVO-a, koji
su se zatekli na lijeenju u zenikoj bolnici prebaeni su u logor "KP Dom" gdje su tretirani
kao ratni zarobljenici, iako su ranjeni branei muslimanska sela u opini epe od strane
agresije.
24.06.1993.
Na veliki katoliki blagdan Sv. Ivana Krstitelja, u 9:20 sati, pripadnici novoformirane
operativne grupe (zapovjednik Refik Lendo) Armije BiH zvane "Bosna", su izveli oruani
Kronologija sukoba
napad na Hrvate epake opine. Tako se oruani sukob Hrvata i Muslimana iz sredinje
Bosne proirio i na ovo podruje. Sve je poelo jakim vojnim udarom pripadnika Armije
BiH na grad epe i Hrvatima nastanjena sela, iz pravca Zenice i eljeznog Polja. Napadani
su i prostori Mujadinske Kose, Visa, Brezove Kose, Martinova Visa... Iz pravca Tenja
napadnut je prostor Crnog Vrha, a iz pravca Maglaja selo Ljeskovica, te hrvatska sela u
opini Zavidovii. Muslimanske snage koristile su pritom teko topniko naoruanje
(haubice 105 mm i tenkove tipa T-55), te minobacae.
25.06.1993.
Pripadnici 111. brigade HVO-a uspjeli su pod kontrolu vratiti nekoliko, od pripadanika
Armije BiH, okupiranih hrvatskih sela.
01.07.1993.
Pripadnici 319. brigade 3. korpusa Armije BiH, pod zapovjednitvom Galiba Dervievia
odluili su se predati pripadnicima HVO-a epa.
16.08.1993.
Pripadnici diverzantske skupine iz redova 303. i 314. brigade 3. Korpusa Armije BiH su,
preobueni u uniforme pripadnika HVO-a neometano uli u selo Kiseljak kojeg nastanjuju
Hrvati. Kada su muslimanski diverzanti poeli ubijati zateene Hrvate u selu je nastala
opa panika. Do konsodilacije mjesne postrojbe HVO-a pripadnici Armije BiH su ubili 43
osobe hrvatske nacionalnosti od ega 15 civila meu kojima pet ena i jedno dijete.
Pripadnici HVO-a su pri zatiti preostalog puanstva sela Kiseljak otvorili vatru na
napadae. Nakon povlaenja napadaa u selu je ostalo 11 mrtvih pripadnika Armije BiH, a
poginula su i 3 pripadnika HVO-a.
1|2|3|4|5|6

A-E|F-J|K-N|O-|T-?
FATI, VAHID CAR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Mratinii (opina
Kreevo). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993./1994., organizira i sudjeluje u vie
oruanih napadaja na podruje sela i mjesta na prosotrima opina Kreevo (selo Pirin) i
Kiseljak (sela: Bukovice, Zabra i Toplice) u kojima su ivjeli Hrvati. Najei napadaji
pripadnika Armije BiH su se odvijali pravcima Tarin - Perinski propust - Blinje. U tim
oruanim napadajima u potpunosti su protjerali hrvatsko puanstvo iz sela Perin kojeg su
opljakali a potom spalili.
FATI, ZAHID - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH, tijekom
1993./1994., sudjeluje u vie oruanih napadaja na podruje sela i mjesta na prosotrima
opina Kreevo (selo Pirin) i Kiseljak (sela: Bukovice, Zabra i Toplice) u kojima su ivjeli
Hrvati. U tim oruanim napadajima u potpunosti su protjerali hrvatsko puanstvo iz sela
Perin kojeg su opljakali a potom spalili.
FAZLIHODI, NAMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Radeljevii (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993./1994., je sudjelovao u oruanim
napadajima na sela i mjesta opine Kiseljak u kojima su ivjeli Hrvati i u provedbi raznih
zloina (maltretiranja, premlaivanja, zlostavljanja, pljakanja imovine i protjerivanja) nad
zateenim Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a).
FAZLIHODI, NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
BiH, tijekom 1993. je sudjelovao u oruanim napadajima na sela i mjesta u kojima su ivjeli
Hrvati (na prostoru opina Kiseljak, Fojnica i Busovaa) i provedbi raznih zloina
(maltretiranja, premlaivanja, zlostavljanja, pljakanja imovine i protjerivanja) nad
FAZLI, ASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika. Jedno je krae vrijeme
obnaao dunosti naelnik MUP-a u Travniku a potom odlazi u Zenicu gdje postaje
naelnik Centra slubi sigurnosti (CSS) Zenice.
FAZLI, ? BRACO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Do rata je bio oficir u JNA.
Kao pripadnik Armije BiH, bio je naelnik taba operativne grupe Armije BiH zvane
Igman. Od jeseni 1993. postavljen je za zamjenika komadanta 6. korpusa Armije BiH.
Tijekom lipnja i srpnja 1993. sudjeluje sa sebi potinjenim pripadnicima (postrojbama)
Armije BiH u oruanim napadajima na sela i mjesta opina Kiseljak, Kreevo i SarajevoHadii u kojima su ivjeli Hrvati (Gojakovac, Bukovica, Zabre, Perin...). Nakon zauzimanja
(okupacije) pojedinih sela i mjesta pripadnici Armije BiH ine teke zloine nad hrvatskim
stanovnitvom (ubijanja, ozljeivanja vatrenim orujem, premlaivanja, zlostavljanja...
protjerivanja).
FAZLI, ? - mukarac (brat Asima Fazlia, naelnika MUP-a R BiH Travnik), po
nacionalnosti Musliman, iz Travnika. Osobno je 04.06.1993. godine, oko 12:00 sati
predvodio skupinu pripadnika Armije BiH sa kojom je nasilno uao u prostorije upske
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/osumnjiceni00.htm (1 of 19) [24.5.2008 18:13:02]
kue (u kojoj je stanovao upnik crkve Sv. Ivana Krstitelja) iz koje su, bez ikakvog
objanjenja uzeli i odnijeli vrijednije predmete i stvari.
FERUK, AVDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Zenice, muslimanski ekstremist,
pripadao Armiji BiH (policajac). 18.05.1993. god. bez razloga ubija Hrvate na podruju
opine Kakanj. Potom vri hapenje Hrvata, te ih odvodi u kakanjski motel Sretno, gdje
ih premaleuje do besvjesti, lomei noge...
FOKS, SILVER VALTER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Sarajeva. Pripadnik
Armije BiH, lan taba Armije BiH i jedan od zapovjednika Armije BiH, zapovijedao je
jedinicom za posebne namjene Armije BiH zvane Valter iz Sarajeva, 07.09.1993.,
sudjelovao je u pripremi, a 09.09.1993., u provedbi ratnog zloina masakra nad hrvatskim
puanstvom sela Grabovica i Drenica (mjesta se nalaze na krajnjem sjeveru opine
Mostar).
GABELA, ISMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH.
20.03.1993. godine, je u selu Kostajnica (opina Konjic), iz automobila u kretnji baena
runa bomba na skupinu od tri djevojice po nacionalnosti Hrvatice,kada je jedna
djevojica lake ozljeena pri eksploziji bombe. U navedenom automobilu su se nalazili
Ismet Gabela i Sakib Boloban.
GAFI, MUSTAFA - mukarac, ezdesetogodinjak, muslimanske nacionalnosti. U vrijeme
sukoba Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini je putem lokalne radijske postaje Radio
Travnik kao i putem lokalnog travnikog tiska (Travniki ljiljan, Divan, Merhamet)
kao i u drugim listovima, svojim lanim izvjetavanjima i pisanjem, kod Muslimana
raspirivao mrnju protiv Hrvata.
GAGULA, SAFET - mukarac, nepoznate nacionalnosti. Kao pripadnik Armije BiH je,
22.04.1993. u selu Vrci (opina Konjic), skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, nakon
muenja poinio brutalno ubojstvo (klanjem) najmanje dvoje civila srpske nacionalnosti,
mjetana tog sela (oko Risti roen 1918. i Petra Risti roena 1918.).
GAGULA, SAA - mukarac, nepoznate nacionalnosti, iz sela Rodii (opina Jablanica).
Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim postrojbama Armije i MUP-a
BiH sudjelovala u oruanim napadajima na hrvatsko civilno puanstvo i pokoljima istih, te
u provedbi politike etnikog ienja na podruju grada Jablanice (od 15.04.1993. pa
GAMIJA, HALID - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik muslimanske
civilne policije (MUP BiH) u selu Bilalovac (opina Kiseljak). Tijekom 1993. poinio je, sam ili
skupa s drugim pripadnicima MUP-a BiH razna zlodjela nad Hrvatima koji su ivjeli na
podruju opine Kiseljak, napose u selima Bilalovac, Datii, Pobre... Tako je u svibnju
1993., skupa sa Ferdom ili u naselje Velike Sotnice u borovoj umi (u blizini kue Ante
Katane) poinio brutalno ubojstvo dvojice Hrvata, mjetana tog sela: Ante Katane i Drage
Ljoljo, civila, starih preko 60. godina.
GARA, ABDULAH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Viegrada. Do rata u BiH je
bio pripadnik (asnik) bive JNA. Tijekom 1993./1994., bio je zapovjednik 317. brigade
Armije BiH s zonom odgovornosti na podruju opine Gornji Vakuf/Uskoplje.
GASAN, NISVET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao zapovjednik u logoru na
stadionu Iskre u Bugojnu, sudjelovao je u stradanju zatoenih Hrvata, tijekom
1993./1994. godine.
GENJAC, dr. HALID - mukarac, politiki aktivist stranke SDA za podruje opine Travnik,
po nacionalnosti Musliman. Politiki djeluje na podruju opine Travnik, prema tvrdnjama
svjedoka jedan je od vodeih politikih elnika iz reda muslimanskog naroda na podruju
opine Travnik a koji su se zalagali da doe do sukoba izmeu Hrvata i Muslimana na
podruju opine Travnik. Otvoreno je, i pred meunarodnim predstavnicima, nazivao
Hrvate ustaama, izraavajui time mrnju prema tom narodu. Njegova supruga na poslu
demonstrativno nosi feredu - kao u tursko doba, dajui time primjer drugima.
GIJOVI, HALID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela ahinovia (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993./1994., je sudjelovao u oruanim
napadajima na sela i mjesta opine Kiseljak u kojima su ivjeli Hrvati i u provedbi raznih
zloina (maltretiranja, premlaivanja, zlostavljanja, pljakanja imovine i protjerivanja) nad
GOSTO, OSMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Japalaci (opina SarajevoHadii). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993., sudjeluje u oruanim napadajima na
sela i mjesta u kojima su ivjeli Hrvati na prostoru opina Fojnica, Kreevo, Kiseljak i
Sarajevo-Hadii. Nakon zauzimanja (okupacije) pojedinih sela ili mjesta sudjeluje, sam ili
skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi raznih zloina (maltretiranja,
premlaivanja, zlostavljanja, pljakanja imovine i protjerivanja) nad zateenim Hrvatima
(civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a).
GOSTOVI, (ZEJNIL) ADNAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1976. u
selu Trusini (opina Konjic), pripadnik Armije BiH. U predveernjim satima 15.04.1993.
godine, vien je kako, nosei automatsku puku, odlazi u pravcu brijega iznad sela Trusina
sa kojeg je 16.04.1993. godine, oko 8:00 sati, napadnuto hrvatsko puanstvo u selu
Trusina i njihova imovina, kada su ubijene 22 osobe hrvatske nacionalnosti.
GOSTOVI, (ABID) BEJAMIL BAJKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen
1954. godine, iz sela Trusina (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je,
16.04.1993. godine, oko 8:00 sati, pri napadaju na hrvatsko puanstvo u selu Trusina i
njihovu imovinu, kada su ubijene 22 osobe hrvatske nacionalnosti.
GOSTOVI, FAIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star oko 33 godine, iz sela
Trusina (opina Konjic), pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 16.04.1993. godine, oko 8:00
sati, pri napadaju na hrvatsko puanstvo u selu Trusina i njihovu imovinu, kada su ubijene
22 osobe hrvatske nacionalnosti.
GOSTOVI, (ABID) ZEJNIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1951. godine,
iz sela Trusina (opina Konjic), po zanimanju autoprijevoznik. 12.04.1993. godine, hodajui
kroz selo Trusina, psovao je majku faistiku i ustaku i provocirao mjetane hrvatske
nacionalnosti. Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom
napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su ubijena 22
Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika
HVO-a).
GRABUS, DEMO - mukarac, starosti oko 35 godina, muslimanske nacionalnosti, iz sela
Krpeljii (opina Travnik). Kao pripadnik Armije BiH (nepoznate matine postrojbe),
sudjelovao je (skupa sa dvojicom sumjetana, neki Nai i sin nekog Emina koji je ivio u
kui pokraj damije) 08.06.1993. godine (oko 5:00 sati), u oruanim napadajima i
djelovanjima protiv puanstva hrvatske nacionalnosti sela Krpeljii (opina Travnik) kojom
prilikom je poinio ubojstvo (ispalivi mu metak u glavu) sumjetana, civila, Drage Volia
(starosti 60 godina). Pri oruanom napadaju pripadnika Armije BiH na civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti sela Krpeljii koji se dogodio 08.06.1993. godine, u ranim jutarnjim
satima, ubijeno je najmanje 7 Hrvata.
GRABUS, FERID - mukarac, starosti oko 41 godinu, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Han Bila (opina Travnik). Kao zapovjednik pripadnika Armije BiH iz sela Han Bila je,
08./09.1993. godine, predvodio sebi potinjene i skupa s njima sudjelovao u oruanom
napadaju na hrvatsko puanstvo sela Brajkovii.
GRADAEVI, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, predsjednik stranke
MBO u Travniku. Tijekom 1992./1993./1994., politiki djeluje na podruju opine Travnik,
prema tvrdnjama svjedoka, jedan je od vodeih politikih elnika iz reda muslimanskog
naroda na podruju opine Travnik koji su se zalagali da doe do sukoba izmeu Hrvata i
Muslimana na podruju opine Travnik.
GRADINI, ASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika. Osobno je, kao
logistiar jedne od postrojba Armije BiH koje su djelovale na prostoru opine Travnik,
06.06.1993. godine, predvodio skupinu pripadnika Armije BiH, koji su prema njegovoj
zapovjedi oduzeli svu zateenu humanitarnu robu iz skladinog prostora travnikog
Caritasa.
GRANI, TAHIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993., bio je zapovjednik
brigade Vojne policije Armije BiH u Bugojnu. Odgovoran je za uhienje i nestanak (smrt?)
26 Hrvata iz Bugojna (tzv. Bugojanska grupa zatoenika), i za ubojstva veeg broja
hrvatskih civila u selu Graanica (Bugojno), koncem srpnja 1993. godine.
GRANOV, dr. MIRSAD - mukarac, politiki aktivist stranke SDA za podruje opine
Travnik, po nacionalnosti Musliman, po zanimanju kirurg specijalist, ravnatelj bolnikog
centra u Travniku. Politiki djeluje na podruju opine Travnik, prema tvrdnjama nekih od
svjedoka jedan je od vodeih politikih elnika iz reda muslimanskog naroda na podruju
opine Travnik a koji su se zalagali da doe do sukoba izmeu Hrvata i Muslimana na
podruju opine Travnik. Osobno je iz travnikog bolnikog centra otpustio skoro sve
djelatnike hrvatske nacionalnosti, ostavio je samo one koji su obavljali neke poslove, ako
iste te poslove nije poznavao netko tko je je po nacionalnosti Musliman.
GUSI, SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Do rata je bio oficir u JNA s
inom kapetana I. klase, na slubi u Titovoj Gardi (u Beogradu). Tijekom lipnja i srpnja
1993., kao zapovejdnik 6. korpusa Armije BiH sudjeluje sa sebi potinjenim pripadnicima
(postrojbama) Armije BiH u pripremi i provedbi oruanih napadaja na sela i mjesta opina
Kiseljak, Kreevo i Sarajevo-Hadii u kojima su ivjeli Hrvati. Nakon zauzimanja
(okupacije) pojedinih sela i mjesta pripadnici Armije BiH ine teke zloine nad hrvatskim
stanovnitvom (ubijanja, ozljeivanja vatrenim orujem, premlaivanja, zlostavljanja...
protjerivanja).
GUSI, (ZAHIR) SENAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, nastanjen u Jablanici.
Zapovjednik policije u Jablanici (MUP-a iz Jablanice), sudjelovao je u pripremi, a
15.04.1993. i u provedbi planskog i organiziranog napadaja na pripadnike HVO-a opine
Jablanica i hrvatsko puanstvo opine Jablanica kada je bilo ubojstava, pljakanja,
protupravnog uhienja i zatvaranja uhienih Hrvata u logor Muzej u Jablanici...
GUSKA, ISMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik muslimanske civilne
policije (MUP BiH) u mjestu Tarin (opina Sarajevo-Hadii). Tijekom 1993., osobno je, u
vie navrata, izdavao zapovjedi za ubijanje pojedinih civila hrvatske nacionalnosti sa
podruja opina Sarajevo-Hadii, Kreevo i Kiseljak.
GUSKA, JASMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, naelnik Stanice javne
sigurnosti u Konjicu. Tijekom 1992. godine, bio je sudionikom etnikog ienja grada i
opine Konjic - prvo od Srba a potom, tijekom 1993. godine, jedan od organizatora i
podstrekaa genocida nad Hrvatima, stanovnicima grada i opine Konjic.
GUI, SLAVKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik 6. korpusa Armije
BiH. Ovaj korpus je nastao (osnovan u drugoj polovoci 1993.) od dijelova 4. korpusa
Armije BiH, samostalnih bataljuna i tzv. udarnih grupa Armije BiH.
HABIBIJA, MIRZA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 18.03.1993. godine, u bezrazlonom zarobljavanju
veeg broja civila hrvatske nacionalnosti iz sela Jasenik (opina Konjic), koji su sukladno
objavi mjesnih (muslimanskih) vlasti doli u prostorije mjesnog Crvenog kria po
humanitarnu pomo.
HABIBIJA, MUHAREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Konjica. Kao pripadnik
Armije BiH osobno je 18.04.1993. ubio Hrvaticu Apoloniju Azinovi.
HABIBIJA, (ERIF) SAID ili SENAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Konjica. Kao
puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina (opina Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a). Dana 18.03.1993. godine,
sudjelovao je u bezrazlonom zarobljavanju veeg broja civila hrvatske nacionalnosti iz
sela Jasenik, koji su sukladno objavi mjesnih (muslimanskih) vlasti doli u prostorije
mjesnog Crvenog kria po humanitarnu pomo.
HADAREVI, ? OSOBLJE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, muslimanski
ekstremist, pripadnik Armije BiH (Vojne policije) vrio strana zlostavljanja, ubijanja i
muenja Hrvata na podruju opine Kakanj.
HADAJLIJA, JUSUF HOMEINI, JUSA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen
1955. godine u selu unje, nastanjen u gradu Konjic. Zapovjednik Vojne policije Armije
BiH za podruje zvano Klis (sjeverozapadni dio opine Konjic). Jedan od ideologa i
nalogodavaca za provedbu genocida (protjerivanja, zatvaranja i ubojstava) nad Hrvatima
s podruja opine Konjic.
HADIBEGOVI, ISMET DURSUM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Vrbanja (opina Bugojno). Kao lan Ratnog predsjednitva Bugojna odgovoran je za
ubijanje civila hrvatske nacionalnosti opine Bugojno, tijekom 1993./1994. Pripadnici
postrojbe Armije BiH kojom je imenovani zapovjedao, su 17.07.1993., ubili Miru Telentu i
Miju Vuka.
HADI, DEMAL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz Kaknja, muslimanski
ekstremist, pripadnik Armije BiH, zapovjednik 309. brigade Armije BiH. Progonitelj Hrvata
kakanjskog kraja. Tijekom 1993. je radio na etnikom ienju opine Kakanj od Hrvata.
HADI, (HASAN) NERMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, sa podruja opine
Kakanj. Pripadnik Armije BiH. Vrio zlostavljanja, hapenja, premlaivanja Hrvata sa
podruja opine Kakanj.
HADIHASANOVI, ENVER - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
BiH, asnik (komadant zranog korpusa A BiH). 18. i 19.05.1993. rukovodi akcijom
hapenja, zlostavljanja kao i etnikog ienja opine Kakanj od hrvatskog puanstva.
Tijekom 1993./1994., organizirao je i zapovjedao provedbu vie oruanih napadaja
pripadnika Armije BiH na Hrvate koji ive na podruju opine Busovaa. Prema nekim
informacijama pretpostavlja se da je kao oficir bive JNA sudjelovao u agresiji i oruanim
napadajima na Republiku Hrvatsku, tijekom 1991./1992. godine.
HADIOSMI, ENVER - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993., bio je
(jedno vrijeme) zapovjednik 3. korpusa Armije BiH (tzv. Zeniki korpus). U jednom
dopisu HVO-u (travnja 1993.), s ciljem skidanja odgovornosti izmeu ostalog je napisao:
Mudahedinske jedinice nisu pod mojom komandom i Armija BiH nije odgovorna za ono
to oni ine.
HAKALOVI, HASAN HASO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1947.
godine u selu Gornje Vinjevice (opina Konjic), vlasnik caffe bara u selu Seonica (opina
Konjic), zapovjednik 45. Parsovake brigade zvane Neretvica koja djeluje u sastavu 4.
korpusa Armije BiH (ovim korpusom je zapovijedao Arif Paali). Sudjelovao je,
16.04.1993. godine, sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH u oruanom napadaju na
civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina (opina Konjic) kada su ubijena 22
Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a). Tijekom mjeseca svibnja
1993. godine, njemu potinjeni pripadnici Armije BiH su u selu Mrkosovice (opina Konjic)
ubili (strijeljali) dvojicu civila (Iliju Ilia, starog oko 60 godina i Cvitana Kneevia, starog
oko 75 godina).
HAKALOVI, (ADIL) MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star oko 25
godina, iz sela Gostovii (opina Konjic), pripadnik Armije BiH. Kao pripadnik Armije BiH
sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske
nacionalnosti sela Trusina (opina Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela
(16 civila i est pripadnika HVO-a).
HAKALOVI, (ZAIM) SEAD (ili SEID ili SEJDO) - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz
sela Gostovii ili Buturovi Polja (oba sela su na podruju opine Konjic), vlasnik jednog
dijela trgovine koja se nalazila u selu Trusina (opina Konjic) /u kui, iji je vlasnik Juro
Aneli/, pripadnik Armije BiH. 23.03.1993. godine, pucajui iz automatske puke je ubio
uhienog i nenaoruanog pripadnika HVO-a, Zvonka opu a tee ozljedio jo jednu

osobu. Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadaju
na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su ubijena 22 Hrvata mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a). 16.04.1993. godine, u selu Trusina
je, sa jo dva pripadnika Armije BiH, poinio ubojstvo (strijeljanje) estorice uhienih i
zavezanih pripadnika HVO-a.
HAKANOVI, EDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
HALEBI, ADEM KAMILICA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, nastanjen u
Jablanici. Kao jedan od uvara u logoru Muzej u Jablanici, sudjelovao je u provedbi
psihikog i fizikog zlostavljanja zatoenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), tijekom
travnja 1993./oujka 1994. godine.
HALEBI, AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994., je kao
istraitelj MUP-a u Jablanici koja je s postrojbama Armije BIH na irem podruju opina:
Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko ienje, uhienja,
zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu priliku, organizirane logore na podruju
opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a).
HALEBI, MUHAREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, do rata je
radio kao klesar u Jablanici. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim
Jablanica.
HALEBI, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Luga (opina Jablanica).
Tijekom 1993. i 1994., je kao pripadnik
Vojne policije Armije BiH u Jablanici, koja je s drugim postrojbama Armije BIH na irem
HALILHODI, AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH.
Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti,
mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno
36 osoba (28 pripadnika HVO-a i osam civila).
HALILHODI, AMIR PRPA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice (iz sela
Jelaii), pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz
Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo hrvatske
nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i njihovu imovinu, kada je
HALILHODI, (SAFET) ENVER ENO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Jeliii - Jablanica (brat poznatog mostarskog nogometaa Vahida Halilhodia). Kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo hrvatske
HALILOVI, NEZIM MUDERISS - mukarac, roen 1965. u mjestu epa, po
nacionalnosti Musliman, do 1991. je ivio u Sarajevu a od 1991. u Konjicu. Polazio je
fakultet arapske knjievnosti na Al Asharu u Kairu (Egipat). Od 1991. obnaa vjerske
dunosti glavnog imama u Konjicu. Sredinom 1992., osniva diverzantski vod kojeg su
iskljuivo sainjavale osobe bliske Islamskoj zajednici. Za kratko vrijeme vod,
dopunjavanjem, prerasta u etu koja dobiva naziv Muderiss. Do travnja 1994.
diverzantska postrojba (eta) Muderiss djeluje u sastavu 4. korpusa Armije BiH sa
zonom odgovornosti na prostoru opina Jablanica, Konjic i Sarajevo-Hadii. Temeljem
odluke taba Vrhovne komande Armije BiH od travnja 1994. imenovan je zapovjednikom
novoustrojene 4. muslimanske lake brigade Armije BiH, u iji sastav, u cijelosti, ulazi
diverzantska eta Armije BiH zvana Muderiss. Tijekom 1993./1994., je planirao i skupa
sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH poinio bezbroj ratnih zloina nad Hrvatima
(civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostorima opina Jablanica, Konjic...
HALILOVI, SEFER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Sarajeva. Naelnik taba
Armije BiH, odgovoran je za izdavanje zapovijedi za pripremu i provedbu oruanih
napadaja na mjesta naseljena civilnim puanstvom na podruju uz rijeku Neretvu,
sjeverno od Mostara, pri kojima je ubijen i izmasakriran vei broj civilnog puanstava
hrvatske nacionalnosti, organiziranje logora, u cilju provedbe genocida i etnikog
ienja, protupravnih uhienja i zatvaranja civilnog puanstva u logore, psihiko i fiziko
zlostavljanje i ubojstva zatoenika... Bio je nazoan sastanku odranom u bazi Zukine
vojske u selu Donja Jablanica (opina Jablanica) 08.09.1993. skupa sa Mujicom
Begleroviem, Vehbijom Kariem i Zulfikarom Alipagom Zukom kada je u tu bazu
dovedena i zatvorena skupina uhienih Hrvata iz Jablanice. Tijekom sastanka s navedenim
zapovjednicima Armije i MUP-a BiH pripremao je oruanu akciju nazvanu Neretva 93" u
okviru koje je poinjen ratni zloin genocida nad civilnim puanstvom sela Grabovica
kada je brutalno ubijeno vie od 30 Hrvata, a veliki broj preivjelih je protupravno uhien i
zatvoren u logor zvan Muzej" u Jablanici. Pripremao je (od 10. do 13.09.1993.) i izravno
rukovodio (14.09.1993.) oruanim napadajom pripadnika Armije BiH na civilno puanstvo
sela Uzdol (opina Rama/Prozor) iz zapovjednog mjesta u Dobrom Polju. Dan prije
napadaja na selo Uzdol, 13.09.1993., pozvao je sve pripadnike Armije BiH koji su se nalazili
na odmoru ili u priuvi (osim onih koji su bili na bojinici), te vojnu policiju. Tog dana se u
Dobrom Polju okupio vei broj pripadnika Armije BiH a pristiglo je i 300 vojnika Klikog
bataljuna Armije BiH (iz opine Konjic). Osobno je, na otvorenom prostoru, pred
okupljenim pripadnicima Armije BiH rekao da Armija BiH mora ovladati prostorima: Crni
Vrh, Blace i Uzdol, te da su za tu priliku pripadnici 7. muslimanske brigade ubaeni u
podruje Paljike i Kolivret, a pripadnici 17. krajike u podruje Makljena i Draeva i da
samo ekaju poetak akcije. Potom je rasporedio pravce napadaja i odredio da bataljuni iz
Klise (Konjic) i Voljevca (Uskoplje/G. Vakuf) napadaju Crni Vrh, pola prve ete bataljuna
Prozor (iz Hera) i vod Foa (iz istone Bosne) te 20 vojnika iz sela Kute napadaju Uzdol,
a 10 vojnika iz voda Foa i 5 vojnika iz prve ete bataljuna Prozor napadaje Gradac, a
ostalih oko 100 vojnika napadaju Blace, Jurie i Glibe. Grupi koja je dobila zapovjed da
napadnu Uzdol je rekao: Kad uzmete Uzdol moete slobodno sjesti u auta i pravo za
Prozor. U znak dobro planirane akcije vojnicima Armije BiH je ponueno 12 peenih
janjaca. Istu veer vojnici su se vratili u selo Here gdje su uzeli streljivo i bombe i oko 23:00
sata otili u pravcu sela Uzdol gdje su 14.09.1993. u 5:30 poeli s napadajom u kojem je
ubijena 41 osoba hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
HANDI, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Donjeg Vakufa. Tijekom
1993./1994., nosio je uniformu i obiljeja Vojne policije Armije BiH te je zapovjedao u
akcijama Vojne policije u Bugojnu i okolici.
HASANDI, (IBRAHIM) EDIN - mukarac, roen 07.12.1972., po nacionalnosti Musliman,
roen u Kiseljaku a nastanjen u Kreevu (Demala Bijedia 13), po zanimanju tekstilni
radnik. Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH, tijekom
1993./1994., sustavno pljakao imovinu te progonio i ubijao Hrvate iz sela na podruju
opine Kreevo a napose u selima Deevica, Bilii, Crniki Kamenik.
HASANDI, (MUHAREM) IBRAHIM - mukarac, roen 01.10.1941., po nacionalnosti
Musliman, roen u Visokom a nastanjen u Kreevu (G. Jankovia 12), po zanimanju
elektriar. Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH, tijekom
1993./1994., sustavno pljakao imovinu te progonio i ubijao Hrvate iz sela na podruju
opine Kreevo a napose u selima Deevica, Bilii, Crniki Kamenik.
HASANOVI, SUAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Maglaja. Kao pripadnik
Armije BiH (303 brigade, 3. korpusa) je sa grupom pripadnika Armije BiH meu kojima i
Mirsad esti, Ramiz Beurhodi, 16.08.1993. oruano napali selo Kiseljak (opina epe) i
sve Hrvate - civile, od staraca - starice do djece istjerali iz kua. Potom su odmah te kue
HASEI, MENSUD HOTA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kiseljaka, bivi
vlasnik ugostiteljskog objekta Leko u Kiseljaku. Pri Armiji BiH je obnaao zadae vojnog
istraitelja u logoru/zatvoru Silos u mjestu Tarin (opina Sarajevo-Hadii) gdje je
izdavao zapovjedi za zlostavljanja i brutalna fizika maltretiranja zatoenih Hrvata i Srba
(civila i pripadnika HVO-a). Pored toga je, tijekom lipnja i srpnja 1993., kao pripadnik
Armije BiH, skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, oruano napadajao sela i mjesta na
prostoru opina Kiseljak, Kreevo i Sarajevo-Hadii u kojima su ivjeli Hrvati. Pri
zauzimanju (okupaciji) sela (Gojakovac, Bukovica, Zabre, Perina...) nastanjenih Hrvatima,
pripadnici Armije BiH su dotina sela opljakali i uglavnom popalili a, poinili su i bezbroj
ratnih zloina nad civilnim puanstvom i zarobljenim pripadnicima HVO-a (zlostavljanje,
brutalno fiziko maltretiranje, ozljeivanje vatrenim orujem, bezrazlona zatvaranja u
logore ili zatvore, ubojstva, progon...).
HASIDI, (MUJO) HUSO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 03.01.1940. u selu
Doljani - Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na
HASIDI, (MUJO) NEZIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1953. godine, iz
sela Doljani, opina Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik
republikog MUP-a iz Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na
HASIDI, SABAHUDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen u selu Doljani
(opina Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je dana 28.07.1993. u oruanom
napadaju na Hrvate koji su ivjeli u selu Doljani, i pokolju istih. Osobno je palio kue i
gospodarske objekte Hrvata, zarobljavao hrvatsko civilno puanstvo i sprovodio u logor
zvani Muzej u Jablanici.
HASI, (SAFET) FIKRET GROBAR - mukarac, roen 10.10.1955., po nacionalnosti
Musliman, iz sela Bukovica (opina Kiseljak). Kao zapovjednik jedne izviakodiverzantske skupine pripadnika Armije BiH stacionirane u mjestu Tarin (opina SarajevoHadii), je tijekom lipnja i srpnja 1993., sudjelovao skupa sa sebi podreenim
pripadnicima Armije BiH u vie oruanih napadaja na podruje sela i mjesta na prosotrima
opina Kreevo, Kiseljak i Sarajevo-Hadii u kojima su ivjeli Hrvati. U tim oruanim
napadajima pripadnici Armije BiH su poinili veliki broj ratnih zloina nad Hrvatima
(civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) a u potpunosti su protjerali hrvatsko
puanstvo iz sela Perin kojeg su opljakali a potom spalili.
HASI, KANIJA - mukarac, roen 01.12.1972., po nacionalnosti Musliman, iz sela
eelovo (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, tijekom 1993./1994., u
provedbi oruanih napadaja na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti na podruju
opine Kiseljak. Posebice se istakao u pogromu nad Hrvatima iz sela Bilalovac (opina
Kiseljak) pljakajui i unitavajui njihovu imovinu te u brutalnom psiho-fizikom
iivljavanju nad civilima.
HASI, (AMIL) SAMIR - mukarac, roen 18.06.1970., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Bukovica (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993./1994., skupa s drugim
pripadnicima Armije BiH sudjeluje u vie oruanih napadaja na podruje sela i mjesta na
prosotrima opina Kreevo (selo Pirin) i Kiseljak (sela: Bukovice, Zabra i Toplice) u kojima
su ivjeli Hrvati. U tim oruanim napadajima pripadnici Armije BiH su poinili veliki broj
ratnih zloina nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) a u potpunosti su
protjerali hrvatsko puanstvo iz sela Perin kojeg su opljakali a potom spalili.
HASKI, SULJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Vojne policije
Armije BiH poinio je ratne zloine nad Hrvatima zatoenim u zatvoru u selu Opare
(brutalno zlostavljao i premlaivao te im tako nanosio teke fizike ozljede).
HATI, SEAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Kao pripadnik

diverzantske skupine Armije BiH (postrojbe iz Jablanice), sudjelovao je 28.07.1993., u
oruanom napadaju na Hrvate koji su ivjeli u selu Doljani (opina Jablanica) kada je
ubijeno i izmasakrirano 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i 8 civila). Osobno je poinio
monstruozne zloine nad Hrvatima u predjelu sela zvanog Stipia livade.
HATIKA, (MUHAREM) SENAD - mukarac, roen 1961., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Podbrijeja (opina Jablanica). Kao pripadnik priuvnog sastava muslimanske civilne
policije (MUP BiH) iz Jablanice, sudjelovao je, 28.07.1993., u oruanom napadaju na Hrvate
koji su ivjeli u selu Doljani (opina Jablanica) kada je ubijeno i izmasakrirano 36 osoba (28
pripadnika HVO-a i 8 civila).
HELVID, AHMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
HELVID, KASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
HELVID, NIJAZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
HELVID, OMER - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
HERO, (NUMO) AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina
Rama/Prozor). Osobno je, 14.09.1993. kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na
civilno puanstvo sela Uzdol (opina Rama/Prozor) kada je ubijena 41 osoba hrvatske
nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
HERO, (SALKO) ALMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina Rama/
Prozor). Osobno je, 14.09.1993. kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na civilno
puanstvo sela Uzdol (opina Rama/Prozor) kada je ubijena 41 osoba hrvatske
HERO, DERVO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina Rama/Prozor).
Osobno je, 14.09.1993. kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na civilno
nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a). Pri izvoenju napadaja isti je
ozljeen (ranjen).
HERO, ELVEDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Tijekom 1993./1994., obnaao je poslove i zadae naelnika Slube dravne
bezbjednosti R BiH. Sudjelovao je na provedbi politike genocida nad Hrvatima opine
Jablanica, tijekom 1993./1994. Osobno je sudjelovao pri istranim radnjama nad
zatoenim Hrvatima (civilima i pripadnicima HVO-a) tijekom kojih su nad njima poinjena
brojna fizika i psihika zlostavljanja i muenja. Takvim nainom je prisiljavao zatoenike
na davanje netonih i lanih izjava koje je potom putem lokalnih radio postaja Jablanice i
Konjica plasirao u javnost s ciljem da kod muslimanskog puanstva izazove to veu
mrnju i netrpeljivost naspram Hrvata.
HERO, (EMO) FUAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina Rama/
Prozor). Osobno je, 14.09.1993. kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na civilno
HERO, JUSUF - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina Rama/Prozor).
HERO, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Hera (opina Prozor/Rama).
Zapovjednik bataljuna Prozor (bataljun je u sastavu 45. brdske brigade 6. korpusa Armije
BiH). Odgovoran je za pripremu i provedbu zloina genocida nad Hrvatima sela Uzdol
(op. Prozor) 14.09.1993. kada je ubijena 41 osoba hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12
pripadnika mjesnog HVO-a). Prema nekim navodima poginuo je u selu Here, 24.01.1994.,
tijekom borbi s pripadnicima HVO-a.
HERO, OMER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina Rama/Prozor).
HERO, OSMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina Rama/Prozor).
HERO, (IBRO) SMAJIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina Rama/
Prozor). Osobno je, 14.09.1993. kao zapovjednik 2. voda bataljuna Prozor 6. korpusa
Armije BiH (iz sela Here, opina Rama/Prozor) sudjelovao u napadaju na civilno puanstvo
sela Uzdol (opina Rama/Prozor) kada je ubijena 41 osoba hrvatske nacionalnosti (29
civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
HERO, (DERVO) SULEJMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina
Rama/Prozor). Osobno je, 14.09.1993. kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na
civilno puanstvo sela Uzdol (opina Rama/Prozor) kada je ubijena 41 osoba hrvatske
HERO, ZAJIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Here (opina Rama/Prozor).
Kao pripadnik postrojbe Armije BiH stacionirane u selu ipe (opina Rama/Prozor),
sudjelovao je, 24.06.1993., u oruanom napadaju Armije BiH na civilno puanstvo sela
Ljubunci - zaselak Jurii kada su ubijene tri civilne osobe (dijeca Josip i Marina Kneevi te
starica Anica Juri). Osobno je ubio navedenu staricu. Isti je, 14.09.1993., kao zapovjednik
jedne od skupina pripadnika bataljuna Prozor 6. korpusa Armije BiH (iz sela Here, opina
Rama/Prozor) sudjelovao u napadaju na civilno puanstvo sela Uzdol (opina Rama/
Prozor) kada je ubijena 41 osoba hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih
pripadnika HVO-a).
HIDI, AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Drenica (opina Mostar).
Jablanica.
HINDI, HASAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Kao pripadnik Armije BiH, od sredine 1993. nadalje je sudjelovao u provedbi
politike genocida nad Hrvatima koji su ivjeli na podruju opine Jablanica.
HINDI, IBRAHIM IBE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Donja Jablanica
(opina Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, od 15.04.1993. nadalje je sudjelovao u
provedbi politike genocida nad Hrvatima koji su ivjeli na podruju opine Jablanica.
HINDI, JUSUF SIC - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Lug (opina
Jablanica). Pripadnik postrojbe Armije BiH koja je na irem podruju opina: Jablanica,
Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko ienje, uhienja, zlostavljanja,
Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a).
HINDI, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH, od 15.04.1993. nadalje je sudjelovao u
HINDI, NIJAZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Kao pripadnik Armije BiH, od 15.04.1993. nadalje je sudjelovao u provedbi politike
genocida nad Hrvatima koji su ivjeli na podruju opine Jablanica.
HINDI (OSMAN) SAFET BOO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice,
roen 1950.. Kao zapovjednik Vojne policije Armije BiH u Jablanici je imao uvida u
planove i pripreme za sve ono to se dogaalo na podruju opine Jablanica, tijekom
1993. godine, (napadaji i ubojstva Hrvata u selima Doljani, Grabovica, Drenica, mjestu
Jablanici, te protjerivanja i zatvaranja Hrvata u logore, koji su u tu svrhu oformljeni na
podruju opine Jablanica..).
HODI, MUHAMED - mukarac, roen 1963., po nacionalnosti Musliman, iz Rostova
(opina Novi Travnik). Pripadnik Armije BiH. Vrio promidbu ekstremnih muslimanskih
ciljeva i postrekivao na sukobe izmeu Hrvata i Muslimana.
HODI, SELMAN - mukarac, po nacionalosti Musliman, starosti oko 40 godina, iz
Sarajeva, bivi oficir JNA. Kao isljednik u MUP-u u Jablanici, sudjelovao je u provedbi
psihikog i fizikog zlostavljanja zatoenih Hrvata u logoru Muzej u Jablanici.
HODI, TAHIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao pripadnik Armije
imovine Hrvata...).
HOO, (MUJO) MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH, od 15.04.1993. nadalje je sudjelovao u
HONDO, SEFER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz Prozora. elnik stranke
SDA iz Prozora, sudjelovao je, tijekom 1993. i 1994. u pripremi i provedbi politike etnikog
ienja i genocida na podruju opina Jablanica i Prozor.
HONDO, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije
HOTA, MUSA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, do rata je radio kao uitelj u pukoj
koli u selu Ribii. Kao zapovjednik jedne od postrojbi 4. korpusa Armije BiH (postrojba je
bila stacionirana u selu Ostroac na podruju opine Jablanica) je, zajedno sa sebi
potinjenim pripadnicima Armije BiH, izveo je, 23.03.1993. godine, minobacaki napadaj i
granatiranje puanstva hrvatske nacionalnosti i njihove imovine na podruju sela
Falanovo Brdo, Kostajnica i Vrci (sva ova napadnuta sela pripadaju opini Konjic), kada je
uniten manji, a oteen vei dio civilne imovine u napadnutim selima, a civilno
puanstvo je poelo, usljed pogibelji, naputati svoja mjesta i odlaziti u progonstvo. Kao
pripadnik Samostalnog bataljuna Armije BiH zvanog i elina jedinica, sudjelovao je pri
oruanom napadaju Armije BiH na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela
Grabovice, kada je ubijeno i izmasakrirano vie od 30 osoba, a preivjelo puanstvo je
uglavnom uhieno i zatoeno u logor Muzej u Jablanici.
HRUSTI, KADIR - mukarac, star oko 50 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Gaice (opina Vitez). Krajnje ekstremno nastrojen. Politiki aktivist SDA opine Vitez.
Osoba koja je koila svaki dogovor o poboljanju odnosa izmeu Hrvata i Muslimana u
Vitezu.
HRUSTO, JASMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, muslimanski ekstremist,
pripadnik Armije BiH. Djelovao na podruju Kaknja; zlostavljao, maltretirao i pljakao
Hrvate.
HUJDUR, AZEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993., kao
pripadnika HVO-a).
HUJDUR, ULAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993., kao
pripadnika HVO-a).
HUJDUR, EKREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993., kao
pripadnika HVO-a).
HUJDUR, ENIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
zapovjednik jedne od postrojba samostalnog bataljuna Prozor 6. korpusa Armije BiH
sudjelovao u napadaju na civilno puanstvo sela Uzdol (opina Rama/Prozor) kada je
ubijena 41 osoba hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
HUJDUR, SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993., kao
pripadnika HVO-a).
HUJDUR, SEJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993., kao
pripadnika HVO-a). Pri izvoenju napadaja isti je ozljeen (ranjen) u ruku.
HUMO, ESAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Mostara, invalid - bez obje noge,
nastanjen u Jablanici. Kao djelatnik RTV u Jablanici u svojim izajvama i izvjeima na
lokalnoj TV - postaji pridonosio je stvaranju odbojnosti i netrpeljivosti izmeu Muslimana i
Hrvata u Jablanici i na irem podruju pod kontrolom Armije BiH, u irei nacionalnu i
vjersku mrnju, potiui Muslimane na rat protiv hrvatskog puanstva.
HUREN, FIKRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Opravdano
se pretpostavlja da je imenovani, skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, 18.09.1993. u
selu Kratine (opina Vitez) na livadi zvanoj Brani, preobuen u uniformu pripadnika
HVO-a, pozvao a potom pucao i ubio Hrvata Iliju Omazia (1953.), mjetana sela Krtine.
HUSANOVI, ESO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Han Bila (opina
Travnik). Kao pripadnik Armije BiH je, 08./09.1993. godine, sudjelovao u oruanom
napadaju na hrvatsko puanstvo sela Brajkovii.
HUSI, MEHMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Vesela (opina Bugojno).
Pripadnik Armije BiH. Svjedoci ga sumnjie kao vou pljakake bande i poinitelja vie
zloina nad Hrvatima opine Bugojno, tijekom 1993./1994. godine.
HUSKANOVI, HARIS HAMZA - mukarac, srednje starosne dobi, rodom iz Sarajeva a
dravljanin Turske. Jedan je od zapovjednika postrojbe Armije BiH zvane Gerila iz
Zenice. Vrio strane, nezapamene zloine nad Hrvatima opina Zenica, Travnik i Vitez
(napose 09.01.1994. u naselju Buhine kue kod Viteza).
IBRAK, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja opine Travnik. Kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao je, tijekom lipnja 1993. godine, pri oruanom napadaju
na puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Pokrajii (uoen je na lokaciji zvanoj Orlovo
polje).
IBRALI, (AVDO) AIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik
muslimanske civilne policije (MUP BiH) je, tijekom 1993., sustavno inio zloine nad
puanstvom hrvatske nacionalnosti na prostoru opine Kiseljak (pljakanja, zlostavljanja,
premlaivanja, protjerivanja...).
IBREEVI, (NEZIR) NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Paleka
uprija (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., inio, sam ili s drugim
pripadnicima Armije BiH, u vie navrata razne zloine nad puanstvom hrvatske
nacionalnosti na prostoru opine Kiseljak, a napose u selima Bilalovac, Datii i Pobre na
taj nain to je brutalno ubijao civile i zarobljene pripadnike HVO-a, protjerivao Hrvate iz
njihovih domova i mjesta s ciljem stvaranja etniki istog prostora, silovao Hrvatice
(djevojke, ene pa ak i starice), zatvarao i tukao zatoene mukarce u zatvorima, pljakao
i unitavao (uglavnom paljenjem) imovinu Hrvata...
IBROVI, AZEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
IDRIZOVI, SAFET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Bivi zapovjednik
taba 44. brigade Armije BiH zvane Neretva, tijekom oujka 1993. godine, u Jabalnici je
izjavio: dobio sam nareenje iz Sarajeva da se pobiju svi Hrvati u Jablanici pa se
opravdano pretpostavlja da je u to vrijeme obnaao visoku dunost u administraciji
opine Jablanica (npr. u tzv. Ratnom predsjednitvu opine Jablanica) te da je imao
uvida u planove i pripreme za sve ono to se dogaalo na podruju opine Jablanica,
tijekom 1993. godine (napadaji i ubojstva Hrvata u selima Doljani, Grabovica, Drenica,
mjestu Jablanica; protjerivanja i zatvaranja Hrvata u logore koji su namjenski, u tu svrhu
osnovani na podruju opine Jablanica..). Osobno je, 15.04.1993., naloio hapenje osam
Hrvata u gradu Jablanici. Potpisnik je dokumenta od 20.03.1993. tj. plana napadaja na
Hrvate opina Jablanica, Konjic i Prozor.
ILIJAS, (?) HODA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Puhovac (opina
Zenica). Bio je islamski vjerski voa. Pripadnik 7. muslimanske postrojbe (ekstremno
nastrojen). Osobito se isticao ubijanjem i masakriranjem Hrvata. Tako je 18.04.1996. u selu
Kozarcu (opina Zenica) sa vie hitaca ispaljenih iz vatrenog oruja ubio Zrni Magdalenu,
dijete od 5 godina starosti.
IMAMOVI, (DAFER) AZIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pomonik
zapovjednika za pozadinu tzv. Bataljuna Glogonica 44. brigade Armije BiH iz Jablanice,
koja je s ostalim postrojbama Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim napadajima na
hrvatsko civilno puanstvo i pokoljima istih, te u provedbi politike etnikog ienja na
podruju grada Jablanice (od 15.04.1993. pa nadalje), te u selima Doljani (28.07.1993.),
Grabovica (09.09.1993.) i Uzdol (14.09.1993.), gdje je ubijen veliki broj civila hrvatske
nacionalnosti, a preivjelo hrvatsko puanstvo je protjerano ili zatoeno u logore na
podruju opine Jablanica.
IMAMOVI, (MUAN) DERVI - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1965..
Pripadnik tzv. Bataljuna Glogonica 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim
Jablanica.
IMAMOVI, DULAGA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik muslimanske
civilne policije (MUP BiH). Kao pripadnik MUP-a BiH je tijekom 1993. sustavno, sam ili s
drugim pripadnicima MUP-a BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom
hrvatske nacionalnosti na prostoru opine Kiseljak (pljakanja, zlostavljanja,
premlaivanja, protjerivanja...).
IMAMOVI, (HAMID) HALID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja opine
Kiseljak. Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993./1994., inio, sam ili s drugim
pripadnicima Armije BiH, u vie navrata razne zloine nad puanstvom hrvatske
nacionalnosti na prostoru opine Kiseljak.
IMAMOVI, HUSO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik jednog voda tzv.
Bataljuna Glogonica 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim postrojbama
Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim napadajima na hrvatsko civilno puanstvo i
pokoljima istih, te u provedbi politike etnikog ienja na podruju grada Jablanice (od
15.04.1993. pa nadalje), te u selima Doljani (28.07.1993.), Grabovica (09.09.1993.) i Uzdol
(14.09.1993.), gdje je ubijen veliki broj civila hrvatske nacionalnosti, a preivjelo hrvatsko
puanstvo je protjerano ili zatoeno u logore na podruju opine Jablanica.
IMAMOVI, IRFAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja muslimanski
ekstremist, pripadnik Armije BiH, asnik za sigurnost. Izravno inio zloine nad Hrvatima
na prostoru opine Kakanj.
IMAMOVI, (SAFET) IZET - mukarac, roen 11.05.1958., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Miloevia (opina Kiseljak). Pljakao i unitavao (paljenjem) imovinu Hrvata po
selima opine Busovaa.
IMAMOVI, MUMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik postrojbe
Armije BiH stacionirane u selu ipe (opina Rama/Prozor), sudjelovao je, 24.06.1993., u
oruanom napadaju Armije BiH na civilno puanstvo sela Ljubunci - zaselak Jurii kada su
ubijene tri civilne osobe (dijeca Josip i Marina Kneevi te starica Anica Juri). Skupa s
Muharemom Zeiem zvanim Muke ubio je navedeno dvoje djece.
IMAMOVI, RAMIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH je,
tijekom 1993., inio, sam ili s drugim pripadnicima Armije BiH, u vie navrata razne zloine
(pljakanje i unitavanje imovine te protjerivanje) nad puanstvom hrvatske nacionalnosti
na prostoru opine Kiseljak.
IMAMOVI, EMSO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Kao
pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., poinio, sam ili skupa s drugim pripadnicima
Armije BiH, vei broj ratnih zloina (ubojstva, masovne pljake i protjerivanja...) nad
Hrvatima na prostoru opine Kiseljak a napose u selima Bilalovac, Datii, Pobrde gdje je
poinio zloine silovanja Hrvatica, ubijanje civila i zarobljenih pripadnika HVO-a. Prema
tvrdnjama nekolicine svjedoka, osobno je zapovjedio ubojstvo dvojice Hrvata iz sela
Velika Sotnica: Ante Katane i Drage Ljoljo, civila, starih preko 60. godina a koje su u jednoj
borovoj umi, u blizini kue Ante Katane poinili dva pripadnika Armije BiH (Fadil ili i
Halid Gamija).
IMAMOVI, ? LEPTIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1973.. Pripadnik
tzv. Bataljuna Glogonica 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim
Jablanica.
IVKOVI, NIJAZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Tijekom 1993.,
imenovan je gradonaelnikom grada Jablanice, i od tada traje njegov angaman na
pripremi i provedbi politike genocida nad Hrvatima na prostoru opine Jablanica. S
ostalim lanovima gradskih vlasti Jablanice zabranio je izlazak iz grada svim osobama bez
posebne dozvole koju on izdaje (uz njega su dozvole za kretanje izdavali jo i zapovjednici
lokalnih vojnih i policijskih snaga Jablanice). Prema dostupnim spoznajama dunost
gradonaelnika obnaao je zasigurno, tijekom cijele 1993. godine.
IVKOVI, SEJO SULE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Podbrijeje (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, od 15.04.1993. nadalje je sudjelovao u provedbi
IVKOVI, SMAJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
IVKOVI, ZENAID KI - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz Podbreja
(opina Jablanica). Pripadnik postrojbe Vojne policije Armije BiH iz Jablanice koja je,
tijekom 1993./1994., na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr.
poinila organizirano etniko ienje, zlostavljanja, uhienja, bespravna zatvaranja (u, za
IZI, NERMIN - mukarac, mlae starosne dobi, po nacionalnosti Musliman. Zamjenik
zapovjednika jedinica manevar MUP-a Zenica. Jedan je od glavnih ekstremista policije
MUP-a Zenica.
JAHI, (ASIF) ADIL - mukarac, roen 11.10.1961., po nacionalnosti Musliman, iz sela
eelovo (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao, sam i
skupa s drugim pripadnicima Armije BiH (isticao se), u provedbi zloina (zlostavljanje,
progon...) nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opine
Kiseljak.
JAHI, (ATIF) DERVI - mukarac, roen 21.01.1955., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Zabre (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao, sam i
skupa s drugim pripadnicima Armije BiH (isticao se), u provedbi zloina (zlostavljanje,
Kiseljak.
JAHI, (MUSTAFA) EJUB BUBE - mukarac, roen 21.01.1966. po nacionalnosti
Musliman, iz sela Rotilj (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993.,
sudjelovao, sam i skupa s drugim pripadnicima Armije BiH u provedbi zloina (pljakanje i
unitavanje imovine, zlostavljanje, silovanje, progon...) nad Hrvatima na prostoru opine
Kiseljak. Izmeu ostalog je, neutvrenog dana, tijekom mjeseca prosinca 1993., u selu
Grahovci (opina Kiseljak) presreo dvoje civila hrvatske nacionalnosti (brani par I. i S.
Milievi) koji su se kretali iz pravca Kaknja u pravcu Kiseljaka. Nakon presretanja je, uz
prijetnju orujem, brutalno pretukao I.M. (akama, nogama i kundakom puke), potom (u
nazonosti I.M.) silovao njegovu suprugu S.M., a na kraju im opljakao svu imovinu koju su
imali uz sebe (devizni novac i garderobu).
JAHI, (MUHAMED) ENES - mukarac, roen 01.04.1960., po nacionalnosti Musliman, iz
sela eelovo (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao,
sam i skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi zloina (zlostavljanje i brutalno
premlaivanje, progon...) nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na
prostoru opine Kiseljak.
JAHI, ENVER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada epa. Do pred rat je
radio kao nastavnik tjelesnog odgoja. Sainio je spiskove Hrvata grada epa koji su
trebali biti ubijeni u oruanom napadaju pripadnika Armije BiH na Hrvate grada i opine
epe. Spiskove je sainjavao skupa sa svojim sugraanom Selmom Malim.
JAHI, (BAJRO) ESAD - mukarac, roen 09.03.1958., po nacionalnosti Musliman, iz sela
skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi zloina (zlostavljanje i brutalno
JAHI, (MUJO) ETHEM - mukarac, roen 25.05.1931., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JAHI, (ADEM) FADIL - mukarac, roen 06.04.1954., po nacionalnosti Musliman, iz sela

JAHI, (HASAN) FADIL - mukarac, roen 18.04.1937., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JAHI, (HALIDA) FAHRUDIN - mukarac, roen 16.11.1974., po nacionalnosti Musliman,
iz sela eelovo (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao,
JAHI, (ADEM) HALID - mukarac, roen 05.01.1959., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JAHI, (MEHMED) HAMID - mukarac, roen 20.08.1953., po nacionalnosti Musliman, iz
JAHI, (AHMED) HIKMET - mukarac, roen 16.07.1957., po nacionalnosti Musliman, iz
JAHI, HUSEIN - mukarac, srednje starosne dobi, po nacionalnosti Musliman. Kao
islamski vjerski slubenik obnaao je poslove referenta za vjerska pitanja u 7. brigadi
Armije BiH. Inae, veliki islamski ekstremist. Posebno se isticao u zlostavljanju i fizikom
maltretiranju zatvorenika civila i vojnika HVO-a hrvatske nacionalnosti u zatvoru muzike
kole i KP doma Zenica.
JAHI, (FEHIMAL) HUSO - mukarac, roen 14.07.1958., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Bukovica (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao,
JAHI, (MUJO) KASIM - mukarac, roen 28.08.1936., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JAHI, (AIA) MEHMED - mukarac, roen 09.05.1970., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JAHI, (IBRAHIM) MEHMED - mukarac, roen 22.06.1968., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Tulica (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao, sam i

JAHI, (MUJO) MEHMED - mukarac, roen 08.10.1926., po nacionalnosti Musliman, iz
JAHI, (RAMIZ) MEHMED - mukarac, roen 14.11.1968., po nacionalnosti Musliman, iz
JAHI, (ADEM) RAMIZ - mukarac, roen 1945., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JAHI, (ALIJA) RAMIZ - mukarac, roen 03.12.1968., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JAHI, (OSMAN) RAMIZ - mukarac, roen 10.10.1942., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Rotilj (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao, sam i
JAHI, (IBRAHIM) SMAJLO - mukarac, roen 27.03.1973., po nacionalnosti Musliman.
Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao, sam i skupa s drugim pripadnicima
Armije BiH, u provedbi zloina (zlostavljanje i brutalno premlaivanje, progon...) nad
Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opine Kiseljak.
Navodno je poinio i vei broj nasilnih bludnih radnji (silovanja) nad Hrvaticama na
prostoru sela: Bilalovac, Datii, Pobru (opina Kiseljak).
JANI, (ALIJA) SALKAN - mukarac, roen 26.04.1955., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JANI, (ZIHRO) ZAMIR - mukarac, roen 15.05.1968., po nacionalnosti Musliman, iz sela
JAPAUR, (HAMZA) KEMO - mukarac, roen 26.12.1972., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Kaneva (opina Kiseljak). Kao pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH) je,
tijekom 1993., sustavno, sam ili s drugim pripadnicima MUP-a BiH, inio, u vie navrata,
razne zloine nad puanstvom hrvatske nacionalnosti (civilima i zarobljenim pripadnicima
HVO-a) na prostoru sela Bilalovac, Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanja,
zlostavljanja, teror, premlaivanja, protjerivanja, zatvaranja u logore i zatvore, silovanja,
brutalna ubojstva...).
JARANOVI, HARIS - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH.

JARANOVI, ZIJAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH (naelnik topnitva), tijekom drugog
polugodita 1993., osobno je zapovijedao topnikoj postrojbi Armije BiH stacioniranoj na
prostoru opine Jablanica, da pone topnike napadaje na sela u kojima ive Hrvati a koja
nisu bila pod kontrolom Armije BiH. Pri navedenim topnikim napadajima smrto su
stradavali civili a naneena je ogromna materijalna teta na civilnim i drutvenim
objektima (nevojnim ciljevima).
JAAREVI, JASMIN - mukarac, srednje starosne dobi, muslimanske nacionalnosti. Kao
pripadnik postrojbi Armije BiH, vrio zloine muenja, zlostavljanja i ubijanja osoba
hrvatske nacionalnosti na podruju opina Zenica i Kakanj. Tako je 09.06.1993. u selu
Lozanii, zarobio i odveo u zatvor trojicu pripadnike HVO-a: M.L., J.. i Z.L. gdje ih je
muio, zlostavljao i poniavao.
JAAREVI, REFIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u oruanom
napadaju na podruje sela Doljani (opina Jablanica) u kojem su ivjeli Hrvati, pri kojemu
je ubijen (izmasakriran) vei broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) a preostalo civilno
puanstvo je veim dijelom zatoeno u logor Muzej u Jablanici, a manjim dijelom
protjerano.
JAAREVI, SAKIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz zaselka Fazlii (selo
Mehurii), opina Travnik. Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Mudahedini,
sudjelovao je, 24.04.1993. godine, oko 17:30 sati, pri oruanom napadaju na hrvatsko
puanstvo sela Miletii, kojom prilikom je na brutalan nain, izmasakrirano i ubijeno 5
Hrvata.
JAAREVI, SALIH - mukarac, starosti oko 54 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Han Bila (opina Travnik). Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti naspram
Hrvata na podruju opine Travnik te je svoje stavove i tenje prenosio i na ostale
Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja 1993., rezultiralo oruanim
puanstvom.
JEL(A)E, ABDULAH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna. Tijekom 1993.
bio je zapovjednik jedne od postrojbi Armije BiH. Odgovoran je za uhienje i nestanak
(smrt?) 26 Hrvata iz Bugojna (tzv. Bugojanska grupa zatoenika), i za ubojstva veeg broja
hrvatskih civila u selu Graanica, koncem srpnja 1993. godine.
JONI, HUSO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH, tijekom
1993./1994., skupa s drugim pripadnicima Armije BiH sudjeluje u vie oruanih napadaja
na podruje sela i mjesta na prosotrima opina Kreevo (selo Pirin) i Kiseljak (sela:
Bukovice, Zabra i Toplice) u kojima su ivjeli Hrvati. U tim oruanim napadajima
pripadnici Armije BiH su poinili veliki broj ratnih zloina nad Hrvatima (civilima i
zarobljenim pripadnicima HVO-a) a u potpunosti su protjerali hrvatsko puanstvo iz sela
Perin kojeg su opljakali a potom spalili.
JUNUZOVI, (ALIJA) FAHRUDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac
(opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sudjelovao, sam i skupa s
drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi zloina (zlostavljanje i brutalno
JUNUZOVI, NUMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac (opina
Kiseljak). Kao pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH) opine Kiseljak a sjeditem
u selu Bilalovac obnaao je zadae osobe zaduene za sigurnost. Osobno je, a po
njegovim uputama i zapovjednima i drugi pripadnici MUP-a BiH su, tijekom 1993., poinili
vee broj ratnih zloina (ubojstva, teror, pljake, paljenja kua i progon) nad puanstvom
hrvatske nacionalnosti na prostoru opine Kiseljak.
JUSI, (DEDO) KASIM JUSO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Mehurii

(zaselak Jezerce), opina Travnik. Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane
Mudahedini, sudjelovao je, 24.04.1993. godine, oko 17:30 sati, pri oruanom napadaju
na hrvatsko puanstvo sela Miletii kojom prilikom je na brutalan nain izmasakrirano i
ubijeno 5 Hrvata. Osobno je udarcima nogu provalio u kuu Stipe Pavlovia (naoruanog
civila) i rafalno pucajui iz automatske puke tee ranio vlasnika kue (dotinog Stipu) koji
ga je, premda ranjen, pucajui iz puke pogodio i usmrtio.
JUSI, SALIH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Kao lan taba Armije BiH opine Jablanica sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u
napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i
njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i osam
civila).
JUSI, VELAGA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, sa podruja opine Travnik. Kao
pripadnik Armije BiH je, u selu Brajkovii, 08.06.1993. godine, prisiljavao jednog uhienog
Hrvata da, u nazonosti ostalih uhienih Hrvata, mjetana sela Brajkovii za njim ponavlja
rijei islamske vjerske molitve a potom je prisilio dotinog uhienika da razminira prostor
oko mjesne kole.
JUSI, ZAIM - mukarac, star oko 40 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela Pode
(opina Travnik). Kao pripadnik 3. Korpusa Armije BiH je, u selu ukle je, 08.06.1993.
godine, osobno je ubio vei broj uhienih Hrvata, civila meu kojima i Vinka Jankovia i
Tomu Stojaka.
JUSI, (DEDO) ? - mukarac (brat Kasima zvanog Juso), po nacionalnosti Musliman, iz
sela Mehurii (zaselak Jezerce), opina Travnik. Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane
Mudahedini, sudjelovao je, 24.04.1993. godine, oko 17:30 sati, pri oruanom napadaju
na hrvatsko puanstvo sela Miletii kojom prilikom je na brutalan nain izmasakrirano i
ubijeno 5 Hrvata.
JUSUFOVI, JUSO - mukarac, starosti oko 45 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Maline (iz dijela sela zvanog Donje Maljine), opina Travnik. Uz prijetnje orujem je
sprijeio Muslimane koji su se odazvali pozivu Hrvata sela Maljine da pregovorima i
dogovorom savladaju meunacionalne nesuglasice i probleme koji su nastali 16.04.1993.
godine, kada su pripadnici Armije BiH iz djela sela Maljine zvanog Donje Maljine pucali na
dva vozila, kojim su se Hrvati kretali iz sela Gua Gora u pravcu sela Maljine.
JUSUPOVI, (MUJIN) ? MUJINOV - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao
pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH) je, tijekom 1993., sustavno, sam ili s
hrvatske nacionalnosti (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru sela
Bilalovac, Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanja i unitavanje imovine, zlostavljanja,
teror, premlaivanja, protjerivanja, zatvaranja u logore i zatvore, silovanja, brutalna
ubojstva...).
A-E|F-J|K-N|O-|T-?

A-E|F-J|K-N|O-|T-?
KADRI, BAHRO - mukarac, 50 godina starosti, muslimanske nacionalnosti. Tijekom
sukoba Hrvata i Muslimana (1993./1994.) obnaao je dunosti tajnika Ratnog
predsjednitva opine Travnik. Jedan je od onih osoba koje su postrekivale etniko
ienje opine Travnik (od Hrvata). Ostvario (sebi !) materijalnu korist od malverzacija s
imovinom prognanih Hrvata.
KAHRIMAN, BEO - mukarac, srednje starosne dobi, muslimanske nacionalnosti, kao
pripadnik mudehedinske jedinice gerila sudjelovao u veem broju oruanih napadaja
na hrvatska naselja opina Zenice i Travnika. Jedno od naselja je i hrvatsko naselje Buhine
kue, gdje je izvrio straan masakr nad Hrvatima, a neke su i razapeli na kri, pa poslije iz
automatskog oruja ubili.
KAHRIMAN, FADIL - mukarac, srednje starosne dobi, muslimanske nacionalnosti, kao
pripadnik mudahedinske jedinice gerila sudjelovao u veem broju oruanih napadaja
na hrvatska naselja, meu njima i na naselje Buhine kue, kod Viteza. Izvrio je masakr nad
mnogim Hrvatima, a neke je razapinjao i na kri, iste je tako izmuene, razapete na kriu,
ubijao iz vatrenog oruja (rafalnom paljbom iz automatske puke).
KAJMOVI, MUNIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Viteza, po zanimanju
profesor. Predsjednik SDA opine Vitez. Pobornik ekstremnog islamskog
fundamentalizma i protivnik svakog pokuaja dogovora na smirivanju situacije izmeu
Muslimana i Hrvata u opini Vitez.
KALAJHODI, MURIS MURGO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja
opine Bugojno. Sudjelovao je, 08.11.1993., u ubojstvu sedam Hrvata civila koji su ubijeni
na podruju sela Vesela (opina Bugojno), u podnoju brda zvanog Gorica, dok su
pokuavali napustiti okupirani grad Bugojno.
KANDI, MURIS - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz opine Kakanj. Pripadnik
Armije BiH i zapovjednik jednog inproviziranih zenikih zatvora. Tijekom 1993./1994.,
sudjelovao je u mnogobrojnim zlostavljanjima (prema nekim informacijama i ubojstvima)
zatoenih Hrvata.
KARADA, NERVIN GERMA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je
odgovoran za ubojstva veeg broja hrvatskih civila u selu Graanica (opina Bugojno),
koncem srpnja 1993. godine.
KARASALIHOVI, (RAMIZ) HASAN ROEA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz
Novog naselja (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sustavno, sam
ili s drugim pripadnicima Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom
Bilalovac, Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanja i unitavanje imovine, zlostavljanja,
teror, premlaivanja, protjerivanja, zatvaranja u logore i zatvore, silovanja, brutalna
ubojstva...).
KARAULA, DEVAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen u selu Bukovci
(opina Busovaa). Pljakao i unitavao (paljenjem) imovinu Hrvata po selima opine
Busovaa.
KARI, ADIS - muko dijete, star 16 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bukovica
(opina Kislejak). Tijekom 1993., u vie navrata je vien u uniformi Armije BiH, s orujem u
rukama skupa s pripadnicima specijalne postrojbe Armije BiH. Premda maloljetnik,
poinio je brutalne zloine (zlostavljanje, premlaivanje, ubojstva...) nad Hrvatima
(civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opine Kiseljak.
KARI, AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994. je kao
KARI, (BESIMA) ELVIR - mukarac, roen 1974., muslimanske nacionalnosti, iz Zenice.
Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Gerila, sudjelovao je u veem broju oruanih
akcija navedene postrojbe a napose pri oruanom napadaju na Hrvate sela Buhine kue
kod Viteza gdje je osobno ubio etiri Hrvata starije dobi.
KARI, HAMA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Kao jedan od zapovjednika muslimanske civilne policije (MUP BiH) u Jablanici,
osobno je, tijekom 1993., zapovijedao a i sudjelovao u oruanim napadajima na podruje
sela i mjesta opine Jablanica u kojima su ivjeli Hrvati, pri kojima je ubijen vei broj
Hrvata (civila i zarobljenih pripadnika HVO-a), mjetana sela Doljani, Grabovica, Drenica
te u samom gradu Jablanica. protjerivanje i zatvaranje Hrvata u logore, koji su za te prilike
oformljeni na podruju op. Jablanica). (ifra: Jb110)
KARI, ISMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, nastanjen u Jablanici. Kao jedan od
uvara u logoru Muzej u Jablanici, sudjelovao je u provedbi psihikog i fizikog
zlostavljanja zatoenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) u razdoblju travanj 1993./oujak
1994. godine.
KARI, NAZIF - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Direktor poduzea DP Grant Mont, iz Jablanice. Odmah po otpoimanju muslimanske agresije na Hrvate opine
Jablanica (travanj 1993.) podjelio je otkaze svim Hrvatima zaposlenim u poduzeu DP
Grant Mont.
KARI, OMER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Po nalogu Predsjednika ratnog predsjednitva opina Jablanica i Konjica, dr.
Safeta ibe imenovan je, tijekom oujka 1993. za drugog sekretara sekretarijata za
Narodnu obranu opine Jablanice. Sam in promjene vlasti je bio nasilan, uz oruanu silu
pripadnika Armije BiH. Nakon imenovanja uzurpira potpunu vlast od legalnog (i
legitimnog!) elnitva opine Jablanica. Odstranjuje svaku suradnju s Hrvatima i HVO-m
opine Jablanica, ime otpoinje pravi pakao za Hrvate koji su ivjeli na prostoru opine
Jablanica. Otpoinje progon, zatvaranje i ubojstva Hrvata, unitava se i pljaka njihova
imovina. portske dvorane, tvornike hale, kole, Muzej revolucije i drugi objekti
pretvaraju se u logore i zatvore za uhiene Hrvate (pripadnike HVO-a i civile).
KARI, (MUHAMED) REDO - mukarac, roen 18.01.1959., po nacionalnosti Musliman,
iz sela Gornji Pale (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993.,
sudjelovao, sam i skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi zloina
(zlostavljanje i brutalno premlaivanje, progon...) nad Hrvatima (civilima i zarobljenim
pripadnicima HVO-a) na prostoru opine Kiseljak.
KARI, (NAZIF) REFIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade
Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim postrojbama Armije i MUP-a BiH sudjelovala u

KARI, VEHBIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, do 1992. godine je bio naslubi
u bivoj JNA kao asnik. Sudjelovao je u agresiji i oruanim napadajima na Republiku
Hrvatsku, tijekom 1991. Po izbijanju ratnih sukoba u Bosni i Hercegovini postaje pripadnik
Armije BiH, lan taba Armije BiH i jedan od zapovjednika Armije BiH. Dana 07.09.1993.,
sudjelovao je u pripremi, a 09.09.1993., u provedbi ratnog zloina masakra nad hrvatskim
puanstvom sela Grabovica i Drenica (mjesta se nalaze na krajnjem sjeveru opine
Mostar). Bio je nazoan sastanku odranom u bazi Zukine vojske u selu Donja Jablanica
(opina Jablanica) 08.09.1993., skupa sa Mujicom Begleroviem, Seferom Haliloviem, i
Zulfikarom Alipagom Zukom kada je u tu bazu dovedena i zatvorena skupina uhienih
Hrvata iz Jablanice. Tijekom sastanka s navedenim zapovjednicima Armije i MUP-a BiH
pripremao je oruanu akciju nazvanu Neretva 93" u okviru koje je poinjen ratni zloin
genocida nad civilnim puanstvom sela Grabovica kada je brutalno ubijeno vie od 30
Hrvata, a veliki broj preivjelih je protupravno uhien i zatvoren u logor zvan Muzej" u
Jablanici. Sudjelovao je u pripremama i organiziranju te zapovjedanju provedbe vie
oruanih akcija pripadnika Armije BiH na Hrvate opine Busovaa, tijekom 1993. godine.
KAROLI, (MAHMUTA) EMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Zenice.
Komandant 7. muslimanske brigade (jedna od najekstremnijih postrojbi Armije BiH). Pod
komandom ove brigade ubijeno je i izmasakrirano vie od 200 Hrvata i Hrvatica u
naseljima Ovnak, uanj, Grahovii i Brajkovii.
KASUMOVI, MEHRUD - mukarac, starosti oko 28 godine, po nacionalnosti Musliman, iz
sela Podovi (opina Travnik). Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti
naspram Hrvata na podruju opine Travnik, te je svoje stavove i tenje prenosio i na
ostale Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja 1993., rezultiralo oruanim
puanstvom.
KASUMOVI, ZAIM - mukarac, starosti oko 40 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Podovi (opina Travnik). Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti naspram
Hrvata na podruju opine Travnik, te je svoje stavove i tenje prenosio i na ostale
puanstvom.
KASUMOVI, ZIJO - mukarac, starosti oko 42 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Podovi (opina Travnik). Osobno se isticao u svom ekstremizmu i netrpeljivosti naspram
Hrvata na podruju opine Travnik, te je svoje stavove i tenje prenosio i na ostale
puanstvom.
KASUMOVI, ? MUSA - mukarac, starosti oko 22 godine, po nacionalnosti Musliman,
iz sela Podovi (opina Travnik). Osobno je, kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao u
oruanom napadaju pripadnika Armije BiH na hrvatsko puanstvo sela ukle koji je
poinjen 08.06.1993. godine, u ranim jutarnjim satima (oko 4:20 sati).
KAZI, NEZIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik 9. brdske brigade
Armije BiH stacionirane u mjestu Tarin (opina Sarajevo-Hadii). Tijekom lipnja i srpnja
1993., poinio je, skupa sa sebi podreenim pripadnicima Armije BiH, niz zloina nad
puanstvom hrvatske nacionalnosti na prostoru opina Sarajevo-Hadii, Kreevo i
Kiseljak. Pri oruanim napadajima pripadnika Armije BiH na sela i mjesta u kojima su ivjeli
Hrvati, izdavao je zapovjedi, sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH: Koljite Hrvate, sve
po redu, i ene i djecu.
KEO, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom
1993., sudjelovao, sam i skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi zloina
(zlostavljanje i brutalno premlaivanje, ubojstva, progon...) nad Hrvatima (civilima i

zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opine Kiseljak. Napse veliku brutalnost je
iskazao pri zlostavljanju zatoenih Hrvata u logoru Plinara (kod sela Klokoti, opina
Kiseljak).
KEO, SMAJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH je,
tijekom 1993., sudjelovao, sam i skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi
zloina (pljakanje i unitavanje imovine, zlostavljanje i brutalno premlaivanje, progon...)
nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opine Kiseljak,
napose u selu Radeljevii. Nakon to su pripadnici Armije BiH zauzeli (okupirali) vei dio
opine Fojnica pljakao je i unitavao imovinu tamonjih Hrvata (ito, krupnu i sitnu
stoku).
KENO, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star oko 40 god., muslimanski ekstremist.
Pripadnik Armije BiH, bio je zapovjednik zloglasnog zatvora Muzika kola u Zenici, gdje
su mnogi Hrvati iz Kaknja podnosili strane batine i druga maltretiranja, a mnogi su tu i
ubijeni.
KESKIN, BEIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Glogonica (opina
Jablanica). Zapovjednik jednog voda tzv. Bataljuna Glogonica 44. brigade Armije BiH iz
KESKIN, (JUSUF) EDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1963.?, iz Jablanice.
Zapovjednik Vojne policije Armije BiH. U Jablanici je imao uvida u planove i pripreme za
sve ono to se dogaalo na podruju opine Jablanica, tijekom 1993. godine (napadaji i
ubojstva Hrvata u selima Doljani, Grabovica, Drenica, mjestu Jablanica te protjerivanja i
zatvaranja Hrvata u logore koji su namjenski, u tu svrhu oformljeni na podruju opine
Jablanica..).
KESKIN, (SALKO) HANKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1976.? u selu
Glogonica (opina Jablanica). Pripadnik tzv. Bataljuna Glogonica 44. brigade Armije
KESKIN, (RAMIZ) IGBAL LIPA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1964.? u
selu Glogonica (opina Jablanica). Pripadnik tzv. Bataljuna Glogonica 44. brigade
KESKIN, (KASIM) MIRALEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1963.? u selu
Glogonica (opina Jablanica). Pripadnik tzv. Bataljuna Glogonica 44. brigade Armije
KESKIN, (HALIL) SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1952.? u selu

Glogonica (opina Jablanica). Zamjenik zapovjednika tzv. Bataljuna Glogonica 44.
brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalima postrojbama Armije BiH (Zukini ljudi,
edini vukovi i dr.), na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr.
(civila i pripadnika HVO-a). Sudjelovao je pri uhienjima pripadnika HVO-a kada su isti
nakon uhienja pretueni, zlostavljani i fiziki maltretirani.
KESTIN, (OMER) MENSUR - mukarac, roen 1969. godine, po nacionalnosti Musliman, iz
grada Travnika. Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane El Mudahedin je, tijekom
ljeta 1993. godine, u kuu svoga oca doveo oko 30 svojih suboraca (Mudahedina) te je
skupa s njima svakodnevno prijetio i vrijeao puanstvo hrvatske nacionalnosti u gradu
Travniku.
KEVRI, EKREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Glogonica (opina
Jablanica). Zapovjednik tzv. Bataljuna Glogonica 44. brigade Armije BiH iz Jablanice,
podruju opine Jablanica.
RAZMAK 6 T =
KEVRI, JUSUF JUSA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, pripadnik 44.
brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz Jablanice. Sudjelovao je,
28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela
Doljani (opina Jablanica) i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28
pripadnika HVO-a i osam civila). Ubio je Slavka Vrlia koji ga je molio da mu potedi ivot i
u zamjenu mu nudio ugostiteljsku radnju i osobni automobil ali su sve molbe ostale bez
rezultata. Skupa s Amirom Spahiem zvanim Prpa je uz Slavka Vrljia ubio i Marinka
Antunovia.
KEO, (ASIM) SELVER - mukarac, roen 01.12.1972., po nacionalnosti Musliman, iz sela
eelovo (opina Kiseljak). Kao pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH), je
tijekom 1993., sam ili s drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH, inio, u vie navrata,
razne zloine nad puanstvom hrvatske nacionalnosti (civilima i zarobljenim pripadnicima
HVO-a) na prostoru sela Bilalovac, Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanja i unitavanje
imovine, zlostavljanja, teror, premlaivanja, protjerivanja, zatvaranja u logore i zatvore,
zlostavljanja i muenja zatoenika, silovanja, brutalna ubojstva...).
KEVRI, ERIF - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik jednog voda tzv.
Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim napadajima na hrvatsko civilno puanstvo i
KIEVLJAK, (MUJO) ISMET - mukarac, roen 27.06.1950., po nacionalnosti Musliman, u
selu Bukovci (opina Busovaa). Tijekom 1993., sudjelovao je u pljaki i unitavanju
(paljenjem) imovine Hrvata u selima busovake opine (Oselite, Gusti Grab, Bukovci,
Nezirovii i Kauni).
KLADUAK, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen u selu Sovii
(opina Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je 28.07.1993., u napadaju na
puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica), kada je
izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i 8 civila), a preivjelo hrvatsko
puanstvo je, protjerano ili zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici gdje su bili
izloeni zlostavljanju, neke mlae enske osobe su silovane, a pojedine starije osobe nisu
preivjele torturu i glad.

KLADUAK, RAMIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen u selu Sovii (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je 28.07.1993., u napadaju na puanstvo
hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica), kada je izmasakrirano i
ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i 8 civila), a preivjelo hrvatsko puanstvo je,
protjerano ili zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici gdje su bili izloeni
zlostavljanju, neke mlae enske osobe su silovane, a pojedine starije osobe nisu
KLEPO, (ZAHIRA) MIRSAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela ehari (opina
Jablanica), po zanimanju diplomirani ekonomist. Po nalogu Predsjednika ratnog
predsjednitva opina Jablanice i Konjica, dr. Safeta ibe, imenovan je za predsjednika
(drugog po redu) Izvrnog Odbora opine Jablanica. Skupa s Mirsadom Omerikom i
Salkom Klepom je predlagao provedbu represivnih mjera prema Hrvatima, s ciljem
ograniavanja ljudskih prava i sloboda Hrvata Jablanice, te je zasluan za veliki progon
Hrvata iz Jablanice, tijekom 1993. godine.
KLEPO, SALIH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Po nalogu Predsjednika ratnog predsjednitva opina Jablanice i Konjica, dr.
Safeta ibe, imenovan je za predsjednika (treeg po redu) Izvrnog Odbora opine
Jablanica. Tijekom 1993., sudjeluje u pripremi provedbe politike genocida nad Hrvatima
opine Jablanica koju su pripadnici Armije i MUP-a BiH, od 15.04.1993. zapoeli sprovoditi
u djelo.
KLEPO, (RAMO) SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela ehari (opina
Jablanica), po zanimanju diplomirani ininjer. Skupa s Mirsadom Klepom i Mirsadom
Omerikom je predlagao represivne mjere s ciljem ograniavanja ljudskih prava i sloboda
Hrvata Jablanice, te je vrlo zasluan za veliki progon Hrvata iz Jablanice, tijekom 1993.
godine.
KLEPO, SEJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Sada je navodno
zapovjednik MUP-a u Jablanici. Imao je uvida u planove i pripreme za sve ono to se
dogaalo na podruju opine Jablanica, tijekom 1993. godine (napadaji i ubojstva Hrvata
u selima Doljani, Grabovica, Drenica, mjestu Jablanica te protjerivanja i zatvaranja Hrvata
u logore koji su namjenski, u tu svrhu osnovani na podruju opine Jablanica..).
KLISARA, IBRAHIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela ahinovii (opina
Kiseljak). Kao pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH) je, tijekom 1993., sam ili s
drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad
puanstvom hrvatske nacionalnosti (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na
prostoru sela Bilalovac, Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanja i unitavanje imovine,
zlostavljanja, premlaivanja, protjerivanja...).
KOPI, MEHO - mukarac, star 35 godina, po nacionalnosti Musliman, iz Novog
Travnika. Pripadnik Armije BiH. Vrio zloine zlostavljanja, premlaivanja i ubijanja Hrvata
na podruju sela enkovia (opina Novi Travnik).
KOPO, (MEHO) MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini, po zanimanju elektriar. Kao pripadnik postrojbe Armije BiH iz
Jablanice sudjelovao je, tijekom 1993., u oruanim napadajima na civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti opine Jablanica. Sudjelovao je, 28.07.1993., u napadaju na
KORELI, ? FREJZER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik postrojbi Armije
BiH. Vrio hapenja, zlostavljanja, ubijanja civila ena i mukaraca u selu Poulica opina
Vitez, tijekom 1993. godine.
KORMAN, BAJRO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao

pripadnika HVO-a).
KORMAN, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
KOVA, NASER - mukarac, roen 1959., po nacionalnosti Musliman, iz sela Rostovo
(opina Novi Travnik). Pripadnik Armije BiH. Vrio ekstremnu muslimansku promidbu i
postrekivao sukobe izmeu Hrvata i Muslimana. Poinio ratne zloine (ubojstva i
zlostavljanja) Hrvata na podruju dijela opine Novi Travnik koji je pod kontrolom Armije
BiH.
KOVAEVI, (LUTVO) ALMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je,
14.09.1993. kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na civilno puanstvo sela
KOVAEVI, AVDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Rodii (opina
Jablanica). Pripadnik 44. brigade Armije BiH (snajperist) iz Jabalnice, koja je s ostalim
Jablanica.
KOVAEVI, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Tijekom 1993.
godine, obnaao je visoku dunost u vojnoj hijerarhiji u 4. korpusu Armije BiH
(zapovjednik 44. brigade zvane Neretva) sa podrujem djelovanja na prostoru opine
Jablanica i sjevernom dijelu opine Mostar (podruje sela Drenica, Grabovica i Vrdi) te je
kao takav imao na raspolaganju vie tisua sebi potinjenih pripadnika Armije BiH, koji su,
tijekom 1993. godine, poinili vei broj masovnih, ratnih zloina na podruju sela Doljani,
Drenica, Grabovica, te u samom gradu Jablanici... Skupa sa sebi nadreenim asnicima
Armije BiH i lanovima tzv. Ratnog predsjednitva opine Jablanica planirao je i
provodio pripreme za sve ono to se dogaalo na podruju opine Jablanica, tijekom
1993. godine (napadaji i ubojstva Hrvata u selima Doljani, Grabovica, Drenica, mjestu
Jablanica... Protjerivanja i zatvaranja Hrvata u logore koji su namjenski, u tu svrhu
oformljeni na podruju opine Jablanica..).
KOVAEVI, HIMZO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
KOVAEVI, MUJICA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
KOVAEVI, RAHMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993.
kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na civilno puanstvo sela Uzdol (opina
pripadnika HVO-a).
KOVAEVI, SUAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
KOVAEVI, EFIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman, nastanjen u Jablanici. Kao

jedan od uvara u logoru Muzej u Jablanici, sudjelovao je u provedbi psihikog i fizikog
zlostavljanja zatoenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) u razdoblju travanj 1993./oujak
1994. godine.
KOVAEVI, ZIJAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
KOVAEVI, ? ELO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, prije rata je radio u firmi
Konstruktor iz Splita. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim
Jablanica.
KOVAEVI, ? LOLA - mukarac, po nacionalnosti Musliman (brat Suada Kovaevia).
KOZI, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja opine Jablanica ili
Konjic. Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s Hazimom Koziem, Devadom osiem i
Hamzom osiem, 23.03.1993. iz vatrenog oruja poinio okrutno ubojstvu Mate
KOZI, HAZIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Ostroca (opina Jablanica).
Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s Enesom Koziem, Devadom osiem i Hamzom
osiem, 23.03.1993. iz vatrenog oruja poinio okrutno ubojstvu Mate Stjepanovia,
Hrvata iz opine Konjic, ispred pokojnikove kue.
KREINI, ZAIM PLOTINA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Ostroca
(opina Jablanica). Kao jedan od uvara u logoru Muzej u Jablanici, sudjelovao je u
provedbi psihikog i fizikog zlostavljanja zatoenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) u
razdoblju travanj 1993./oujak 1994. godine.
KRNJI, (OMER) HAZIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Jelaii (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na
KRNJI, JASMIN - mukarac, star 30 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela Krnji
Potok (opina Novi Travnik). Zapovjednik postrojbe Vojne policije Armije BiH na podurju
opine Novi Travnik. Skupa sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH sudjelovao je,
tijekom 1993./1994., u mnogobrojnim oruanim napadajima na Hrvate opine Novi
Travnik.
KRNJI, (OMER) MIRALEM PAJA - mukarac, iz sela Jelaii - Jablanica, pripadnik
Armije BiH. Kao pripadnik izviako -diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH iz
Jablanice sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo hrvatske
izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i osam civila). Osobno je iz zasjede,
na lokalitetu zvanom Stipia Livada (selo Doljani) sudjelovao u ubojstvu veeg broja
Hrvata koji su odstupali pred muslimanskom agresijom na selo Doljani.
KUBI, (HASAN) BEIR LUTVO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, starosti oko 39
godina, iz sela Doljani - Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine,
u napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica)
i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i osam
civila).
KUBI, FADIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani, opina Jablanica,
pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz Jablanice.
KUBI, FIKRET FIKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Slatine. Tijekom
1993. i 1994., je kao pripadnik Vojne policije Armije BiH u Jablanici, koja je s drugim
postrojbama Armije BIH na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr.
poinila organizirano etniko ienje, uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za
KUBI, (RAMIZ) NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 23.05.1973. u
selu Doljani - Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u
napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i
civila).
KUBURA, AMIR - mukarac, roen 1964., po nacionalnosti Musliman. Koordinator
postrojbi Armije BiH ispred 3. korpusa Armije BiH.
KUKI, RAMIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina Jablanica).
Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u napadaju na puanstvo hrvatske
nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica), kada je izmasakrirano i ubijeno 36
osoba (28 pripadnika HVO-a i 8 civila), a preivjelo hrvatsko puanstvo je, protjerano ili
zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici gdje su bili izloeni zlostavljanju; neke
mlae enske osobe su silovane, a pojedine starije osobe nisu preivjele torturu i glad.
KUKI, ZIJAD - mukarac, star 35 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela Kasapovii
(opina Novi Travnik). Naelnik Vojne policije Armije BiH na podruju opine Novi Travnik.
KULAIN, KASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja opine Kreevo. Kao
pripadnik Armije BiH organizira i sudjeluje u vie oruanih napadaja na podruje opine
Kreevo. Najei napadaji pripadnika Armije BiH su se odvijali pravcima Tarin - Perinski
propust - Blinje. U tim oruanim akcijama u potpunosti su protjerali hrvatsko puanstvo iz
sela Perin (opina Kreevo) kojeg su opljakali a potom spalili.
KULI, SABAHUDIN - mukarac, muslimanske nacionalnosti, pripadnik postrojbi Armije
BiH, vrio zloine okrutnog ubojstva i pljake nad Hrvatima u naselju Gornje Vardite,
opina Zenica, dana 23.04.1993. godine.
KULI, SAMIR - mukarac, muslimanske nacionalnosti, pripadnik postrojbi Armije BiH,
vrio zloine, ubojstva i pljake nad Hrvatima u naselju Gornje Vardite, opina Zenica,
dana 23.04.1996. godine.
KULJANIN, MIRO - mukarac, po nacionalnosti Srbin (supruga Muslimanka), iz grada
Konjica, opina Konjic, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik
republikog MUP-a iz Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine (nakon napadaja
pripadnika Armije BiH na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani /opina
Jablanica/ i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba /28 pripadnika
HVO-a i osam civila/), u selu Doljani pri masovnom uhienju i odvoenju civilnog
puanstva hrvatske nacionalnosti iz sela Doljani u zatoenitvo, te pljakanju i unitavanju
civilne imovine i dobara.
KURI, ISMETA - ensko, po nacionalnosti Muslimanka, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Kao pripadnica Armije BiH, sudjelovala je, tijekom 1993., u oruanim napadajima
na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela opine Jablanica i njihovu imovinu,
kada je ubijeno i izmasakrirano, vei broj civila i pripadnika HVO-a. Preostalo puanstvo
jednim dijelom odvedeno u zloglasni logor zvani Muzej, gdje mnogi nisu od
zlostavljanja ni preivjeli, a ostali su protjerani.
KURT, (JUSO) SEAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1963. u selu
Glogonica - Jablanica. Zapovjednik Vojne policije Armije BiH u Jablanici koja je s drugim
postrojbama Armije BIH na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr.
(civila i pripadnika HVO-a). Maltretirao je, te omoguavao drugima zlostavljanja i druga
maltretiranja zatoenih Hrvata u logoru Muzej u Jablanici.
KURTEEVI, ISMET MEE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika.
Zapovjednik specijalne policije zvane Meetova policija, koja je naoruana harala
gradom ulijevajui strah i maltretirajui preostale Hrvate Travnika, za to su javno
pohvaljeni od politikih struktura SDA Travnika.
KURTOVI, AHMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Drenica (opina
Jablanica.
KURTOVI, FIKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Drenica (opina Mostar).
Jablanica.
KURTOVI, HASO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Drenica (opina
Jablanica.
KURTOVI, ZIJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Drenica (opina Mostar).
Zapovjednik postrojbe Vojne policije Armije BiH u selu Drenica (opina Mostar) koja je s
drugim postrojbama Armije BIH na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar,
Prozor i dr. poinila organizirano etniko ienje, uhienja, zlostavljanja, bespravna
zatvaranja (u, za tu priliku, organizirane logore na podruju opina Jablanica i Konjic), te
ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a).
LAVI, JUSUF JUSO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, do rata je radio kao
policajac u SUP-u u Jablanici, sada je prema nekim navodima isljednik u MUP-u u
Jablanici. Tijekom 1993. i 1994., sudjelovao je, kao pripadnik Vojne policije Armije BiH u
Jablanici, koja je s drugim postrojbama Armije BIH na irem podruju opina: Jablanica,
Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a). 09.09.1993. je kao zapovjednik
predvodio jednu diverzantsku postrojbu Armije BiH pri oruanom napadaju na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Grabovica, tijekom istranih radnji zatoene Hrvate
je psihiki i fiziki zlostavljao, te ih prisiljavao na potpisivanje priznanja o njihovom
osobnom ueu u provedbi zlodjela nad Muslimanima.
LENDI, (ALIJE) EFIK - mukarac, 02.05.1954., muslimanske nacionalnosti, iz sela Bistro

(opina Novi Travnik). Kao pripadnik Armije BiH mnoge Hrvate, civile i zarobljene
pripadnike HVO-a maltretira i fiziki zlostavlja. Tako je Peri Vili, zarobljenom pripadniku
HVO-a udarcima polomio vie rebara.
LENDO, AGAN - mukarac, roen 1948., po nacionalnosti Musliman, iz sela Rostovo
(opina Novi Travnik). Pripadnik Armije BiH. Vrio svestranu muslimansku promidbu
pozivajui na sukob Hrvata i Muslimana. Znakovita je njegova izjava: Ovdje jednog
naroda nee biti, Hrvata ili Muslimana.
LENDO, REFIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik Armije BiH u Gornjem
Vakufu/Uskoplju (prije toga je bio zapovjednik Armije BiH u Travniku). Sa sebi potinjenim
Fahradin Agiem je radio na organiziranju i pokretanju oruanih napadaja na pripadnike
HVO-a opine Gornj Vakuf/Uskoplje, tijekom 1992. i 1993. godine.
LEPARA, ZIJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik postrojbe Armije
BiH kojom je zapovjedao Zulfikar Ali paga zvani Zuka, 22.04.1993. godine, u selu Vrci
(opina Konjic), skupa s drugim pripadnicima Armije BiH je, poinio ubojstvo najmanje
dvoje civila hrvatske nacionalnosti, mjetana sela Vrci (Ana Koul zvana Anua (1929.) i
Ivan Stani (1935.)).
LEPIR, MUNIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Miljevine (opina Foa).
Pripadnik Vojne policije Armije BiH u Jablanici, koja je s drugim postrojbama Armije BiH
pripadnika HVO-a). Sudjelovao je pri svakodnevnim zlostavljanjima i maltretiranjima
zatoenih Hrvata u logoru Muzej u Jablanici.
LETICA, MUHAREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
LETUKA, (HASAN) ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman, starosti oko 29 godina,
iz Jablanice, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na
LETUKA, HIKMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Podbrijeje (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, od 15.04.1993. nadalje je sudjelovao u provedbi
LIHOVI, HUSO - mukarac, roen 1958., po nacionalnosti Musliman. asnik za sigurnost i
zapovjednik Vojne policije 7. brigade 3. korpusa Armije BiH iz Zenice. Tijekom 1993./1994.,
skupa sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH, provodio je etniko ienje zenike
regije od hrvatskog puanstva.
LIKOVI, SENAD SENO - mukarac, starosti oko 45 godina, po nacionalnosti Musliman,
iz sela Han Bila (opina Travnik). Kao pripadnik Armije BiH je, 08./09.1993. godine,
sudjelovao u oruanom napadaju na hrvatsko puanstvo sela Brajkovii.
LIPOVAC, HIKMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, kao pripadnik
postrojbe Armije BiH zvane Neretvica kojom je zapovjedao Hasan Hakalovi,
01.05.1993., u selu Mrkosovice (opina Konjic), ubio Hrvata Cvitana Kneevia, starca
roenog 1927. godine, dok je ovaj sahranjivao jednu pokojnicu.
LISOVAC, (OMER) AVDO - mukarac, roen 23.12.1955., po nacionalnosti Musliman,
roen u Kiseljaku a nastanjen u Kreevu (G. Jankovia 1), po zanimanju tehniar. Kao
pripadnik Armije BiH je, skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH, tijekom 1993./1994.,
sustavno pljakao imovinu te progonio i ubijao Hrvate iz sela na podruju opine Kreevo
a napose u selima Deevica, Bilii, Crniki Kamenik.

LISOVAC, (ERIF) IBRAHIM - mukarac, roen 27.09.1949., po nacionalnosti Musliman,
roen u Kreevu a stalno nastanjen u Sarajevu (Faletii b.b., Stari Grad), po zanimanju
vjerski slubenik na slubi u Meihatu islamske vjerske zajednice u Sarajevu, bio je i tajnik
Gazihusretbegova vakufa u Sarajevu. Poetkom 1992., a po zadatku Islamsko vjerske
zajednice (IVZ) Sarajevo, dolazi u svoje rodno mjesto Kreevo poradi formiranja udruenja.
Poslije se, kroz rad, ispostavlja da je glavni cilj udruenja stvaranje Islamske Republike
BiH. Prije rata je obiao vie Islamskih zemalja. Dolaskom u Kreevo okuplja svoje
povjerljive prijatelje, u koje je od ranije imao povjerenje, s ciljem preuzimanja vlasti (svim
sredstvima) na podruju opine Kreevo. Za ovaj posao kao najpogodnije odabire
Muslimane - intelektualce iz grada Kreeva i to Kasmira Kulaina i Vahida Fatia te
Muslimane s inovima priuvnih oficira bive JNA te skupa s njima osniva Optinski tab
Armije BiH Kreevo. Osim do sad navedenog, okuplja muslimanski puk te ga sistematski
priprema na psiholoki rat protiv Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) i tako stvara
pretpostavke za preuzimanje vlasti i za stvaranje totalitarne Islamske drave BiH. Preko
svojih emisara a i osobno djeluje (kretanjem od sela do sela) na svijest muslimanskog
naroda govorei im o nemogunosti zajednikog ivota sa Hrvatima, odnosno hrvatskim
narodom, pa ak izjednaavanjem Srba i Hrvate kao zajednikih neprijatelja
muslimanskog naroda. Ovakvo promidbeno djelovanje je dovelo do oruanog napadaja
pripadnika Armije BiH na Hrvate grad Kreeva i mnogih naselja opine Kreevo u kojima
ive Hrvati (Perin, Blinje, Deavac, Crniki, Kamenik, a djelomino Bjelovii) gdje su mnogi
Hrvati ubijeni ili protjerani a njihova imovina opljakana ili unitena.
LIVNJAK, DINO - mukarac, po nacionalno Musliman. Kao pripadnik Armije BiH poinio je
ratne zloine tekog fizikog zlostavljanja (premlaivanje) i etnikog ienja podruja
sela Kruica (opina Vitez) od hrvatskog puanstva.
LUGAN, ZIJO - mukarac, star 32 godine, po nacionalnosti Musliman, sa podruja
Zapadne Bosne. Kao pripadnik Vojne policije Armije BiH, tijekom 1993. poinio je zloine
nad zatoenim hrvatskim civilima u zatvorima Opare i srednjokolskog centra u Travniku.
LUKOVI, (OMER) JASMIN - mukarac, star oko 25 godina, po nacionalnosti Musliman, iz
dijela sela ukle zvanog Gornje ukle (opina Travnik). Kao pripadnik 3. Korpusa Armije
BiH, 08.06.1993. godine, u selu ukle, izveo je dvojicu zatoenika, brau Dragu i Miroslava
Laua, Hrvate po nacionalnosti, i naoigled njihove majke ih muio a potom odveo do
oblinje kue (vlasnik kue je Muharem SSofti) i tu ih obojicu ubio.
LUKOVI, (MUJO) OMER - mukarac, star oko 50 godina, po nacionalnosti Musliman, iz
dijela sela ukle zvanog Gornje ukle (opina Travnik). 08.06.1993. godine, na lokaciji
zvanoj Uice (dio sela ukle) je odbio pomoi ranjenom Boi abiu, Hrvatu iz sela ukle
kojeg je trebalo prevesti do lijenika ve je zapovjedio ostalim Hrvatima koji su bili uz
ranjenog Bou da se udalje a kad su se udaljili na cca 100 metara uli su se pucnji, kojima
je ubijen Boo od strane Omera Lukovia i njegovih suboraca.
MACANOVI, ADIS - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
sudjelovao je, 1993., u napadajima na Hrvate u selima na podruju opine Konjic
(Buturovi Polje, Obri...). Prema neprovjerenim informacijama poginuo je u borbama s
pripadnicima HVO-a.
MAHMUTAGI, SENAD EVAP - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Jelovca
(opina Maglaj). Kao pripadnik Armije BiH (snajperist) je u vremenu od 24.06.1993. do
05.05.1994., snajperskim rasprskavajuim streljivom ubio i teko ranio vie desetaka osoba
hrvatske nacionalnosti (civila i pripadnika HVO-a) na podruju sela Tomii (opina Maglaj).
MAKSUMI, (ALIJA) HIDAJET MAKS - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Doljani - Jablanica. Pripadnik MUP-a BiH iz Jablanice. Po zapovjedi Emina Zebia,
naelnika MUP-a Jablanica organizirao je i predvodio skupinu pripadnika MUP-a Jablanica
koja je 28.07.1993. sudjelovala u napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane
sela Doljani (opina Jablanica) i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba
(28 pripadnika HVO-a i osam civila).
MAKSUMOVI, MUSTAFA MUO - mukarac, roen 1958., po nacionalnosti Musliman,

iz sela Doljani (opina Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993.
godine, u napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina
Jablanica) i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVOa i osam civila).
MALO, NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Samostalnog
bataljuna Armije BiH zvanog i elina jedinica, sudjelovao je pri oruanom napadaju
Armije BiH na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Grabovice, kada je ubijeno i
izmasakrirano vie od 30 osoba a preivjelo puanstvo je uglavnom uhieno i zatoeno u
logor Muzej u Jablanici.
MALI, SELMO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada epa. Nainio je spiskove
Hrvata grada epa koji su trebali biti ubijeni u oruanom napadaju pripadnika Armije BiH
na Hrvate grada i opine epe. Spiskove je nainio skupa sa svojim sugraaninom
Enverom Jahiem.
MALOVI, ALIJA ALE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Jelaii - Jablanica,
pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo
MALOVI, AVDO OK - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Kao
pripadnik diverzantske grupe Armije BiH stacionirane u Jablanici, sudjelovao ja
28.07.1993., u oruanom napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Doljani i
njegovih zaselaka, prema unaprijed pripremljenom planu (od strane Ratnog
predsjednitva Jablanice), pri kojem je ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i osam
civila).
MALOVI, ZENAIDA CIKA - ena, po nacionalnosti Muslimanka, iz grada Jablanice u
istoimenoj opini, nepoznat status. Osobno je 28.07.1993., skupa s nekolicinom ena
(Muslimanki) iz grada Jablanice, dola u selo Doljane, i iivljavala se nad mrtvim tijelima
ubijenih (izmasakriranih) Hrvata koja su bila izloena ispred zgrade seoskog zadrunog
Doma.
MANDI, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993./1994., obnaao je
dunosti efa sigurnosti u logoru Stadion (na igralitu nogometnog kluba Iskra) u
Bugojnu.
MANJUAK, (ISMET) ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Jakelii (opina
Bugojno). Tijekom 1993. je, u gradu Bugojno, osobno ubio Hrvaticu Pavku Maros (1934.)
na pragu (ulazu) njene kue.
MARI, (AHMET) MUHAMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman, diplomirani
ekonomist, iz Jablanice, direktor poduzea DP Granit u Jablanici. Tijekom 1993. godine,
obnaao je dunost potpredsjednika Ratnog predsjednitva Jablanice u administraciji
opine Jablanica (u svemu je zamjenjivao Safeta ibu, predsjednika Ratnog
predsjednitva Jablanice) te je imao uvida u planove i pripreme za sve ono to se
dogaalo na podruju opine Jablanica u 1993. godini (napadaji i ubojstva Hrvata u
selima Doljani, Grabovica, Drenica, mjestu Jablanica, protjerivanja i zatvaranja Hrvata u
logore koji su namjenski, u tu svrhu, osnovani na podruju opine Jablanica..).
MARI, NAZIF - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
MARI, SALEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993., kao
pripadnika HVO-a).
MARI, (JUSE) SEAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, po zanimanju

profesor ONO i DSZ (openarodne obrade i drutvene samozatite). Prije rata radio je kao
sekretar u jablanikom SUP-u. Kao pripadnik MUP-a u Jablanici, tijekom 1993., imao je
uvida u planove i pripreme za sve ono to se dogaalo na podruju opine Jablanica
tijekom iste godine, (napadaji i ubojstva Hrvata u selima Doljani, Grabovica, Drenica,
mjestu Jablanica te protjerivanja i zatvaranja Hrvata u logore koji su namjenski, u tu svrhu,
osnovani na podruju opine Jablanica..). Izravno je radio na protjerivanju (izbacivanju)
Hrvata iz stanova u Jablanici. Trenutano je napustio Bosnu i Hercegovinu i nalazi se
negdje u inozemstvu.
MASLI, NAZIF - mukarac, star 55 godina, po nacionalnosti Musliman, iz Novog Travnika.
Tijekom 1993. bio je predsjednik muslimanske Vlade opine Novi Travnik.
MASLO, IGBAL - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik jednog voda tzv.
Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim napadajima na hrvatsko civilno puanstvo i u
MASLO, (REDO) JASMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Donja Jablanica
(opina Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u napadaju na
puanstvo je protjerano ili zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici. Tamo su bili
MASLO, (MUMIN) MIRALEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani zaselak Krkae (opina Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u
napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica),
hrvatsko puanstvo je protjerano ili zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici. Tamo
su bili izloeni zlostavljanju, muenju, torturi izgladnjavanja i nasilnoj smrti.
MAI, ABDULAH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH.
16.04.1993. godine, sudjelovao je u oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske
MAI, AZIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Trusina (opina Konjic). Kao
puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga
sela (16 civila i est pripadnika HVO-a).
MAI, NIHAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, starosti oko 17 godina, iz sela
Trusina (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u
oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su
ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a).
MAI, RIFAT - mukarac, muslimanske nacionalnosti, pripadnik postrojbi Armije BiH,
inio okrutne zloine (ubojstva i pljake), te etnikog ienja nad Hrvatima. Dana
21.04.1993. godine, Rifat sa sinovima ulazi u selo Bilivode, opina Zenica, gdje su poinili
okrutno ubojstvo Mirka Letia, Joze Krite, Luke estana i mnogih drugih, a potom iste
spalili.
MAI, ZAIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994. je kao
MATORUGA, ABDULAH AVDICA - mukarac, roen 1970., po nacionalnosti Musliman,

iz sela Misoa (opina Ilija). Pripadnik Armije BiH. Skupa s pripadnicima Armije BiH:
Raidom Dafiem zvanim Rako, Namirom Meetoviem i Ramom Belijom je tijekom
mjeseca travnja 1993. u mjestu Gornja Breza (opina Breza) ubio etiri (dvije ene i dva
mukrca) civilne osobe srpske nacionalnosti: Milku Novakovi, Obreniju Novakovi, Petra
Novakovi i Rajka Novakovi. Poslije ubojstva su opljakali imovinu rtava. Zajedno s istim
pripadnicima Armije BiH je, u selu Gornja Zima (opina Visoko), 13./14.11.1993., u kasnim
nonim satima, nasilno provalio (kroz krov) u obiteljsku kuu Jure Blaevia, te zaklalo
Juru Blaevia, njegovu suprugu Fridu i njezinu majku Anu Grgi (1919.) prethodno ih
muei i zlostavljajui. Poslije ovog zloina opljakali su imovinu rtava.
MEHI, AIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja opine Gacko. Do kraja
mjeseca studenog 1993. bio je zamjenik Ismeta Dedajia - upravitelja logora Muzej u
Jablanici, a u razdoblju od kraja studenog 1993. do oujka 1994. godine, obnaao je
dunost upravitelja logora zvanog Muzej u Jablanici u kojem su bile zatoene osobe
hrvatske nacionalnosti (civili i pripadnici HVO-a) s podruja opina: Jablanica, Konjic,
Mostar, Prozor... a koji su tijekom zatoenitva bili izloeni zlostavljanjima, maltretiranjima,
izgladnjivanju...
MEKI, ASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao zapovjednik postrojbe Armije
BiH iz sela Kauni (opina Busovaa) odgovoran je za protjerivanje Hrvata na podruju
Busovae tijekom 1993./1994. te pljakanje i unitavanje imovine protjeranih Hrvata.
MEMIDEVI, (HUESIN) BEHADIL - mukarac, roen 05.03.1953. god., po nacionalnosti
Musliman, iz mjesta Vlasenica u istoimenoj opini. Pripadnik Armije BiH. Tijekom mjeseca
lipnja 1993. imenovan je, od strane Komande Armije BiH odnosno po zapovjedi
Naelnika taba Armije BiH, Sefera Halilovia, za zapovjednika OG Istok sa zonom
odgovornosti na podruju opina Visoko, Breza, Kiseljak, Kreevo i Fojnica. Na ovu
dunost postavljen je sa zadaom organiziranja oruanih napadaje pripadnika Armije BiH
na postrojbe HVO-a u podruju navedenih opina a s ciljem potpunog preuzimanja vlasti i
stvaranje pretpostavki (protjerivnje hrvatskog puanstva s navedenih prostora) za
naseljavanje tih podruja izbjeglicama muslimanske nacionalnosti, koje su srpske
agresorske snage protjerale sa podruja opina Foa, Gorade, Viegrad, Jajce... Pod
svojim zapovjednitvom imao je konstantno, izmeu ostalih, sljedee postrojbe Armije
BiH: 302. motorizirana brigada, 126. i 306. brdska brigada, opinski tab Armije BiH
Kiseljak. Prema potrebi na podruja navedenih opina i pod kontrolu OG Istok su dolazili
i pripadnici sljedeih postrojba Armije BiH: 7. muslimanska brigada i 17. krajike brigade.
Na podrujima opina koje su bile u zoni odgovornosti OG Istok je tijekom 1993./1994.,
od strane pripadnika Armije BiH poinjen veliki broj ratnih zloina nad Hrvatima (civilima i
pripadnicima HVO-a). Veliki broj zloina nad Hrvatima je poinjen u logorima i zatvorima
koji su namjenski, u tu svrhu, osnovani na podruju u zoni odgovornosti OG Istok:
Plinara-Bilalovac, Silos-Tarin, zatvor u selu Kauni (opina Busovaa), vojni zatvor u selu
Dusina (opina Fojnica), zatvor u osnovnoj koli u gradu Fojnici.... Nakon to je imenovan
za zapovjednika OG Istok, proveo je smjenu dotadanjih zapovjednika opinskih tabova
Armije BiH za Kiseljak i Fojnicu, jer nije imao dovoljno povjerenja u njih.
MEMI, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
MEMI, ATIF - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
MEMI, EMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star oko 60 godina, iz sela Trusina
(opina Konjic). Naoruan pukom, sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom
napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su ubijena 22
Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a).
MEMI, FADIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao

pripadnika HVO-a). Pri izvoenju napadaja isti je ozlijeen (ranjen).
MEMI, HANEMIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993., kao
pripadnika HVO-a).
MEMI, (EMIN) MIRALEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1960.? godine,
iz sela Trusina (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine,
u oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su
MEMI, (EMIN) SMAIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1957. godine, iz
sela Trusina (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u
MEETOVI, NAMIR - mukarac, roen 1970., po nacionalnosti Musliman, iz sela Misoa
(opina Ilija). Pripadnik Armije BiH. Skupa s pripadnicima Armije BiH: Raidom Dafiem
zvanim Rako, Abdulahom Matorugom zvanim Avdica i Ramom Belijom je tijekom
mjeseca travnja 1993., u mjestu Gornja Breza (opina Breza) ubio etiri (dvije ene i dva
mukrca) civilne osobe srpske nacionalnosti: Milku Novakovi, Obreniju Novakovi, Petra
Novakovi i Rajka Novakovi. Poslije ubojstva su opljakali imovinu rtava. Zajedno s istim
pripadnicima Armije BiH je, u selu Gornja Zima (opina Visoko), 13./14.11.1993., u kasnim
nonim satima, nasilno provalio (kroz krov) u obiteljsku kuu Jure Blaevia, te zaklalo
Juru Blaevia, njegovu suprugu Fridu i njezinu majku Anu Grgi (1919.) prethodno ih
muei i zlostavljajui. Poslije ovog zloina opljakali su imovinu rtava.
MLAO, DEVAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993./1996. bio je
predsjednik Ratnog predsjednitva opine Bugojno. Izravno odgovoran za zloine
poinjene tijekom 1993. - 1996. od strane pripadnika Armije BiH nad zarobljenim
Hrvatima (civilima i pripadnicima HVO-a) u Bugojnu. Zakleti je neprijatelj Hrvata i protivnik
svakog suivota izmeu Hrvata i Muslimana. Glavni zapreka povratku Hrvata u Bugojno,
ime snosi izravnu odgovornost za neuspjeh provedbi Washingtonskih i Daytonskih
sporazuma na podruju opine Bugojno. Odgovoran za uhienje i nestanak (smrt?) 26
Hrvata iz Bugojna (tzv. Bugojanska grupa zatoenika).
MLIVO, UZEIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Sandaka (Srbija). Tijekom
1993./1994. bio je lan Ratnog predsjednitva opine Bugojno.
MOTIKA, HAJRUDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993., kao
pripadnika HVO-a).
MOTIKA, (MUHAMED) MIRSAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1966. u
selu Papci - Prozor, nastanjen u Jablanici. Pripadnik jedne od specijalnih postrojba Armije
BiH koja je s drugim postrojbama Armije BiH na irem podruju opina: Jablanica, Konjic,
Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a). Sudjelovao je pri ubojstvu jednog
zatoenog Hrvata (rodom iz Jajca) u logoru Muzej u Jablanici, te pri zlostavljanju i
maltretiranju ostalih zatoenika.
MOTIKA, (MUHAMED) SENAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1961. u
Jablanici, pripadnik priuvnog sastava MUP-a Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993.
godine, u napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina
Jablanica) i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVOhttp://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/osumnjiceni01.htm (16 of 21) [24.5.2008 18:14:13]
a i osam civila).
MRAVOVI, MUHAREM MRAV - mukarac, po nacionalnosti Musliman, starosti oko 23
godine, iz sela Parsovii (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je,
16.04.1993. godine, u oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti
sela Trusina (opina Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est
pripadnika HVO-a).
MRNJAVAC, ANELKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat (?), iz mjesta Tarin (opina
Sarajevo-Hadii). Kao pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH), je tijekom 1993.,
sam ili s drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad
zlostavljanja, premlaivanja, protjerivanja...).
MUJADI, MIRZA - mukarac, politiki elnik SDA (do rata je bio predsjednik ogranka
SDA za opinu Prijedor), do lipnja 1992. godine, ivio na podruju opine Prijedor (u
mjestu Kozarac), po nacionalnosti Musliman. Od sredine 1992. godine, ivi i politiki
djeluje na podruju opine Travnik, prema tvrdnjama svjedoka jedan je od vodeih
politikih elnika iz reda muslimanskog naroda na podruju opine Travnik, koji su se
zalagali da doe do sukoba izmeu Hrvata i Muslimana na podruju opine Travnik.
Tijekom kolovoza 1996. je, sukladno rezultatima izbora, izabran za zastupnika SDA (iz
opine Prijedor) u Skuptini srpskog entiteta.
MUJAN, UTI - mukarac, roen 1960., po nacionalnosti Musliman, iz sela Pazari
(opina Sarajevo-Hadii), do rata je slovio kao opasni kriminalac. Kao pripadnik Armije
BiH je, tijekom 1993., poinio, skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, niz zloina nad
puanstvom hrvatske nacionalnosti na prostoru opina Sarajevo-Hadii, Kreevo i
Kiseljak.
MUJEZINOVI dr., MUHAMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pobornik
ekstremnog islamskog fundamentalizma. Kao predsjednik muslimanskog dijela opine
Vitez raspirivao je mrnju prema Hrvatima, te podstrekivao na sukobe na relaciji Hrvata i
Muslimana, a s time i na zloine nad Hrvatima od strane Armije BiH. Osobno je u suradnji
sa svojim bratom - vjerskim slubenikom, koji boravi u Americi, doveo prve strane
plaenike arapskog podrijetlla (mudehedine) u BiH. Preko lokalne muslimanske radijske
postaje Vitez 325" svakodnevno je svojim izvjeima i komentarima irio strah i mrnju
prema ustaama". Jedan od glavni krivaca za izbijanje sukoba izmeu Hrvata i Muslimana
u Vitezu.
MUJI, AVDET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani, opina Jablanica,
MUJI, (AHMET) SENAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Paleka uprija
(opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, je tijekom 1993., sam ili s drugim pripadnicima
Armije BiH inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom hrvatske nacionalnosti
(civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru sela Bilalovac, Datii i Pobre u
opini Kiseljak a i na prostoru opine Kreevo (pljakanja i unitavanje imovine,
zlostavljanja, premlaivanja, silovanja, bezrazlona zatvaranja te zlostavljanja i muenja
zatoenih Hrvata, brutalna ubojstva i protjerivanja...).
MUJKANOVI, SULJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani, opina
Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz
Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadaju na puanstvo hrvatske
MUNIKOZA, (HAMDO) NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada
Jablanica u istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u
napadaju na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica),

hrvatsko puanstvo je, protjerano ili zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici, bilo
izloeno zlostavljanju, muenju, torturi izgladnjivanja i nasilnoj smrti.
MUNIKOZA, (HAMDO) SENAD SENO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom
1993. i 1994. je kao pripadnik postrojbe MUP-a u Jablanici, koja je s postrojbama Armije
BIH na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano
pripadnika HVO-a). Osobno je a prema zapovijedi Emina Zebia, naelnika MUP-a
Jablanica, organizirao, predvodio i zapovjedao skupinom zdruenih muslimanskih snaga
(pripadnika Armije BiH i MUP-a Jablanica), koja je 28.07.1993. sudjelovala u napadaju na
puanstvo hrvatske nacionalnosti u zaseoku Krkaa (selo Doljani - opina Jablanica) i
njihovu imovinu, gdje je izmasakrirano i ubijeno devet a tee ranjeno pet osoba.
MURATOVI, MIRALEM CRNI - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Svojim izjavama
i izvjeima na lokalnoj TV - postaji pridonosio je stvaranju odbojnosti i netrpeljivosti kod
Muslimana prema Hrvatima u Jablanici i na irem podruju pod kontrolom Armije BiH.
MUSI, (MUHAREM) NASER - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik
nekakve specijalne postrojbe Armije BiH posebno se isticao u zlostavljanju i
iivljavljavanju nad zatoenim Hrvatima (civilima i pripadnicima HVO-a) u Bugojnu
tijekom 1993./1994. Hicem iz pitolja je tijekom srpnja 1993., u gradu Bugojnu, ubio Dragu
Avira, nakon to je od istog iznudio priznanje da je bio snajperist, premda je dotini bio
civil koji je u grad Bugojno doao neposredno prije napadaja Muslimana na Hrvate
Bugojna.
MUSLI, SAMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao pripadnik Armije
BiH (snajperist i propagandist), tijekom 1992., provodio lanu promidbu protiv Hrvata, a
poslije kao snajperist ubijao Hrvate na podruju opine epe ne prezajui ni od ega (ne
birajui ni spol ni starosnu dob). Javno je izgovarao parolu: ubi sve to se ivo kree, jer
je ustako.
MUSLI, ZIJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Vojne policije Armije
BiH, tijekom 1993. poinio je zloine nad zatoenim hrvatskim civilima u zatvorima Opare
i srednjokolskog centra u Travniku.
MUSTAFI, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1957. godine, iz sela
Kruica (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u
oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina (opina
Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a).
MUSTAJBEGOVI, AKIF PAGAC - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada
Kiseljak u istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH, je tijekom 1993., sam ili s drugim
pripadnicima Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom hrvatske
nacionalnosti (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru sela Bilalovac,
Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanja i unitavanje imovine, zlostavljanja,
premlaivanja, silovanja, ubojstva, protjerivanja...).
MUTAP, (SMAJO) ADEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Topola (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i skupa s drugim
pripadnicima Armije BiH, u provedbi zloina (zlostavljanje i brutalno premlaivanje,
Kiseljak.
MUTAP, (NEZIR) AZIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Topola (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i skupa s drugim
Kiseljak.
MUTAP, (SALKO) BEIR - mukarac, roen 11.08.1942., po nacionalnosti Musliman, iz sela

Paleka uprija (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993. sudjelovao,
MUTAP, (MUJO) AZIM - mukarac, roen 07.02.1953., po nacionalnosti Musliman, iz sela
MUTAP, (MEHO) EMIN - mukarac, roen 22.03.1935., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Donji Pale (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i
MUTAP, (MUJO) HAZIM - mukarac, roen 13.07.1951., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Paleka uprija (opina Kiseljak), do rata je radio kao aktivni pripadnik tadanjeg SUPa (danas MUP-a). Kao pripadnik Armije BiH, je tijekom 1993., sam ili s drugim pripadnicima
Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom hrvatske nacionalnosti
opini Kiseljak (pljakanja i unitavanje imovine, zlostavljanja, premlaivanja, silovanja,
bezrazlona zatvaranja i muenja zatoenika, ubojstva, protjerivanja...).
MUTAP, (KASIM) IDRIZ - mukarac, roen 14.11.1962., po nacionalnosti Musliman, iz sela
MUTAP, (MUJO) IZET - mukarac, roen 25.04.1938., po nacionalnosti Musliman, iz sela
MUTAP, (MAHMUT) JASMIN - mukarac, roen 28.05.1973., po nacionalnosti Musliman,
iz sela Paleka uprija (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993.
MUTAP, (HAZIM) KENAN - mukarac, roen 02.09.1975., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Paleka uprija (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993.
MUTAP, (MUJO) RAMIZ - mukarac, roen 13.07.1948., po nacionalnosti Musliman, iz sela
MUTAP, (NEZIR) SAFET - mukarac, roen 31.12.1955. po nacionalnosti Musliman, iz sela
Pale (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i skupa
s drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi zloina (zlostavljanje i brutalno
MUTAP, (EMIN) SALEM - mukarac, roen 28.11.1959., po nacionalnosti Musliman, iz sela

Gornji Pale (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i
premlaivanje, ubojstva, progon...) nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima
HVO-a) na prostoru opine Kiseljak.
MUTAP, (IZET) SAMIR - mukarac, roen 13.06.1966., po nacionalnosti Musliman. Kao
pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i skupa s drugim pripadnicima
Armije BiH, u provedbi zloina (zlostavljanje i brutalno premlaivanje, ubojstva, progoni...)
nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opine Kiseljak.
MUTAP, (IBRAHIM) SENAD - mukarac, roen 15.06.1966., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Paleka uprija (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993.
MUE, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz
MUIJA, ZIJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star 29 god., visok 190 cm, rodom
iz Kaknja, pripadnik Armije BiH. Iskazao se u brutalom premlaivanju Hrvata (kundakom
puke) na prostoru opine Kakanj.
MUIJA, (FERID) ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, ima 30. god. iz Velikih
Trnovaca kod Kraljeve Sutjeska, opina Kakanj, visok preko 2 m. Pripadnik Armije BiH, bio
je specijalista za zlostavljanja i udaranje kundakom puke po tijelima uhienih ili
zatoenih Hrvata.
MUI, (HODA) ESAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, muslimanski ekstremist,
pripadnik Armije BiH. Prema izjavi jednog od svjedoka, dotini je veliki zloinac, dok ga
drugi svjedok imenuje i kao zapovjednika zatvora u Kaknju.
MUI, NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Predsjednik Crvenog kria i
naelnik taba Civilne zatite Jablanice te pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice,
podruju opine Jablanica. Intenzivno je radio na diskriminaciji Hrvata Jablanice pri
raspodjeli humanitarne pomoi, prisiljavanju Hrvata Jablanice na obavljanje tekih fizikih
poslova. Kao uvjet za dobivanje humanitarne pomoi od mukaraca Hrvata Jablanice je
traio da pristupe u redove Armije Bih ili da daju krv. Uskraivao je dostavu i podjelu hrane
zatoenim civilima hrvatske nacionalnosti u logorima Muzej u Jablanici i Ostroac u
istoimenom selu jablanike opine, te je na taj nain namjerno prouzroio nepotrebna
muenja, patnje i glad zatoenika.
NAI, ? - mukarac, starosti oko 30 godina, iz sela Krpeljii (opina Travnik). Kao pripadnik
Armije BiH (nepoznate matine postrojbe) sudjelovao je (skupa s dvojicom sumjetana,
Demom Grabusom i sinom nekog Emina koji je ivio u kui pokraj damije), 08.06.1993.
godine (oko 5:00 sati), u oruanim napadajima i djelovanjima protiv puanstva hrvatske
nacionalnosti sela Krpeljii (opina Travnik) kada je ubijen (metak u glavu) civil hrvatske
nacionalnosti, Drago Voli (starosti 60 godina). Pri oruanom napadaju pripadnika Armije
BiH na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Krpeljii, koji se dogodio 08.06.1993.
godine, u ranim jutarnjim satima, ubijeno je najmanje sedam Hrvata.
NEIMARLIJA, ISO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja, muslimanski

ekstremist, pripadnik Armije BiH, vrio zlostavljanje, ubijanje civila ena i staraca na
podruju opine Kakanj. Prijeti se kako e poklati pojedine Hrvate iz sela Kovai (opina
Kakanj) ako se vrate iz izbjeglitva u rodno selo.
NEIMARLIJA, NAMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja. Vlasnik kafe bara
Abeca, u kojemu je zlostavljao i maltretirao Hrvate, inae je pripadnik postrojbi Armije
BiH.
NEIMARLIJA, RIFET - mukarac, star oko 45. god., po nacionalnosti Musliman. Kao
pripadnik Armije BiH je, od poetka travnja 1993., sam ili s drugim pripadnicima Armije
BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom hrvatske nacionalnosti (civilima i
zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru sela Bilalovac, Datii i Pobre u opini
Kiseljak (pljakanja i unitavanje imovine, zlostavljanja, premlaivanja, silovanja,
bezrazlona zatvaranja i muenja zatoenika, ubojstva, protjerivanja...). Osobno je prijetio
smru (zaklat u te) Hrvatu (M.L.) prognanom (od Srba) iz grada Ilijaa, a slino se
odnosio i prema ostalim Hrvatima, mjetanima navedenih sela. Tijekom 1993., sudjelovao
je i u provedbi politike genocida nad Hrvatima na podruju opine Kakanj.
NERADIN, (OSMAN) KASIM - mukarac, roen 04.10.1952., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Crnii (opina Kreevo). Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s ostalim pripadnicima
Armije BiH, tijekom 1993./1994., sustavno ino pljaku imovine te progon i ubijanje Hrvata
iz sela na podruju opine Kreevo a napose u selima Deevica, Bilii, Crniki Kamenik,
Bjelovii i Crnii.
NERADIN, KEMO - mukarac, po nacioanlnosti Musliman, iz sela Bjelavii (opina
Kreevo). Formiranjem posebne ete Armije Bih zvane Crnaka eta, kao njen
zapovjednik odlazi, sa sebi podreenim pripadnicima Armije BiH, na podruje sela Dusina
(opina Fojnica) gdje ine razne zloine nad Hrvatima.
NEVENOVI, EMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
NUHI, EMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanice u istoimenoj
opini. Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, tijekom 1993., u oruanim napadajima na
sela i mjesta opine Jablanice u kojima su ivjeli Hrvati i kada je ubijen i izmasakriran vei
broj civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, a preostalo puanstvo jednim dijelom
odvedeno u logor zvani Muzej, a drugi dio protjeran.
NUHI, SEFER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac (opina Kiseljak).
Tijekom 1993./1994., obnaao je zadae naelnika muslimanske civilne policije (MUP BiH)
postaje u selu Bilalovac. Njemu potinjeni pripadnici MUP-a BiH su, kao i on sam, tijekom
1993./1994., poinili vei broj ratnih zloina (teror, pljaka i unitavanje imovine, silovanja,
bezrazlona zatvaranja i zlostavljanja zatoenika, ubojstva, progon...) nad Hrvatima
(civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) s podruja opina Kiseljak, Busovaa, Fojnica....
A-E|F-J|K-N|O-|T-?
NEPOTPUNI POPIS OSUMNJIENIH ZA RATNE ZLOINE

A-E|F-J|K-N|O-|T-?
OMAMOVI, MUHAMED (I.) - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao oficir Armije
BiH, je tijekom 1993., sam ili sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH, inio, u vie
navrata, razne zloine nad puanstvom hrvatske nacionalnosti (civilima i zarobljenim
pripadnicima HVO-a) na prostoru sela Bilalovac, Datii i Pobre u opini Kiseljak
(pljakanja i unitavanje imovine, zlostavljanja, premlaivanja, silovanja, bezrazlona
zatvaranja i muenja zatoenika, ubojstva, protjerivanja...).
OMANOVI, MUHAMED (II.) - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Brezovik
(opina Visoko). Kao pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH), je tijekom 1993.,
sam ili s drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad
zlostavljanja, premlaivanja, protjerivanja...). Osobno je, skupa sa Salihom ljivarom,
Hamdom Bajriem i Mehmedom ikom, sudjelovao u pljakanju civilne imovine u selima
Odrae i Badnje (opina Kiseljak) koje su potom u potpunosti zapalili. Na podruju opine
Busovaa su opljakali, a potom zapalili stambene i gospodarske objekte (vlasnici
objekata su Hrvati) u jednom selu kojeg su zauzeli (okupirali) pripadnici Armije BiH.
OMERAGI, (EJUB) EDIN EDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44.
sudjelovala u oruanim napadajima na hrvatsko civilno puanstvo i pokoljima istih, te u
OMERAGI, (ESO) EDIS - mukarac, roen 1970. ?, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Doljani, opina Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik
OMERAGI, (EJUB) EKREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade
OMERAGI, (ESO) EMIR - mukarac, roen 1974. ?, po nacionalnosti Musliman, iz sela

OMERAGI, (EJUB) ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade
OMERAGI, (EJUB) ENVER - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade
OMERAGI, (ENVER) ERMIN ILJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela
OMERAGI, (EJUB) ESO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade
OMERAGI, (SMAIL) FIKRET - mukarac, roen 29.03.1964., muslimanske nacionalnosti,
iz sela Rankovii (opina Novi Travnik). Kao pripadnik Armije BiH vrio zlodjela nad
hrvatskim civilima, kao i zarobljenim pripadnicima HVO-a. Pojedine zarobljene pripadnike
HVO-a je do iznemoglosti fiziki i psihiki maltretirao zarezujui ih bajonetom po licu, sve
dotle dok nije krv otekla, govorei: Poklati u vas, majku vam ustaku!
OMEREVI, OSMAN CICA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Svinjarevo
opini Kiseljak a i na prostoru opine Kreevo (pljakanja i unitavanje imovine,
zlostavljanja, premlaivanja, silovanja, bezrazlona zatvaranja i zlostavljanja zatoenika,
brutalna ubojstva, protjerivanja...).
OMERIKA, (HALIL) MIRSAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1959. u selu
Drenica, nastanjen u Jablanici. Tijekom 1993. godine, je obnaao visoku dunost u
administraciji opine Jablanica (predsjednik Izvrnog odbora i lan Ratnog
predsjednitva opine Jablanica) te je imao uvida u planove i pripreme za sve ono to se
dogaalo na podruju opine Jablanica tijekom 1993. godine (napadaji i ubojstva Hrvata
u selima Doljani, Grabovica, Drenica i mjestu Jablanica te protjerivanja i zatvaranja
Hrvata u logore koji su namjenski, u tu svrhu, osnovali na podruju opine Jablanica..).
Skupa s Mirsadom Klepom i Salkom Klepom predlagao je represivne mjere s ciljem
ograniavanja ljudskih prava i sloboda Hrvata Jablanice, te je vrlo zasluan za veliki
progon Hrvata iz Jablanice tijekom 1993. godine.
OSMANOVI, SEJDO - mukarac, srednje starosne dobi, muslimanske nacionalnosti. Kao
pripadnik MUP-a Zenice, u logorima je (u zloglasnoj Muzikoj koli i KP domu u Zenici)
fiziki i psihiki zlostavljao zatoene Hrvate (civile i pripadnike HVO-a) tijekom 1993./1994.
godine.
OSMANOVI, SMAJO - mukarac, srednje starosne dobi, muslimanske nacionalnosti. Kao
pripadnik Armije BiH, poinio je brojne ratne zloine nad zatoenicima u zenikim
logorima Muzika kola i KP domu).
OSMI, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna. Kao vojni policajac
Armije BiH, osobno je odveo svog pretuenog susjeda Vlatka Kapetanovia (Hrvat) ije je
tijelo (djelovi tijela) pronaeno nakon mjesec dana na lokalitetu Garaki Podovi pokraj
Bugojna.
OSMI, FERID KULIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, u provedbi
zloina (zlostavljanje i brutalno premlaivanje, progon...) nad Hrvatima (civilima i
zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opine Kiseljak.
OVNOVI, EKREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u oruanom napadaju na
puanstvo je protjerano ili odvedeno i zatoeno u logor zvan Muzej u Jablanici, gdje su
bili izloeni stalnom zlostavljanju, premlaivanju, muenju glau i eu, pojedine enske
osobe su silovane...
OVNOVI, (RAGIB) MIRZA - mukarac, roen 01.07.1961., po nacionalnosti Musliman, iz
sela Doljani (opina Jablanica), Kao pripadnik priuvnog sastava muslimanske civilne
policije (MUP BiH) sudjelovao je, 28.07.1993.,, u oruanom napadaju na puanstvo
PADALOVI, (BEGAN) DERVI - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Gostovii
(opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom
napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina (opina Konjic), kada su
PADALOVI, (BEGAN) HABIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Gostovii
PADALOVI, (BEGAN) REMZA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Gostovii
PADALOVI, (ZAIM) SEID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star oko 30 godina, iz
sela Buturovi Polje /zaselak Padalovii/ (opina Konjic), zapovjednik postrojbe zvane
Tigrovi koja djeluje u sastavu 4. korpusa Armije BiH (ovim korpusom je zapovijedao Arif
Paali). Sudjelovao je, 16.04.1993. godine, sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH u
oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina (opina
Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a).
PADALOVI, ZAIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Parsovii (opina
Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadaju
na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina (opina Konjic), kada su ubijena
22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a).
PAJI, (EDHEM) ALIJA - mukarac, roen 28.05.1942., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Kauni (opina Busovaa). Kao pripadnik Armije BiH osobno je, u selu Ovina kod
Busovae, ubio Hrvata civila Marijana avaru zvanog Gavro.
PALALIJA, (MUJO) ADIS - mukarac, roen 23.03.1975. u Sarajevu, po nacionalnosti
Musliman, tijekom 1992./1993. bio je nastanje u selu Vinjica (opina Kiseljak). Kao
pripadnik 323. brigade Armije BiH tijekom 1993./1994., poinio je brojne ratne zloine u
selu Oselite (opina Busovaa).
PALI, MITHAT MITO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanice u
istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, tijekom 1993., u oruanim
napadajima na sela i mjesta opine Jablanice u kojima su ivjeli Hrvati, kada je ubijen i
PALI, (JUSO) RAID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Baina (opina
Jablanica), po zanimanju profesor ONO i DSZ (openarodna obrana i drutvena
samozatita), do rata je radio kao inspektor SUP-a u Jablanici. Pripadnik Vojne policije
Armije BiH u Jablanici, koja je s drugim postrojbama Armije BIH na irem podruju opina:
Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko ienje, uhienja,
zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu prigodu, namjenski organizirane logore na
podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a). Kao
istraitelj MUP-a u Jablanici je, tijekom istranih postupaka zatoene Hrvate psihiki i
fiziki zlostavljao, te ih prisiljavao na potpisivanje priznanja o njihovom navodnom ueu
u provedbi zlodjela nad Muslimanima.
PALJANIN, MUHAREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993.,
kao pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadaju na civilno puanstvo sela Uzdol (opina
pripadnika HVO-a). Pri izvoenju napadaja isti je ozljeen (ranjen) u ruku.
PATKOVI, MUHAMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao referent logistike 3.
korpusa Armije BiH, iz kua i stanova Hrvata prije njihova protjerivanja je prikupljao zlato
i novac (uglavnom stranu valutu). Po izjavi svjedoka, jednom prigodom je hodao sa najlon
vreicom zapremine od oko 3 kg, punom oduzete zlatnine.
PATKOVI, (UZEIR) SENID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika, do rata u
BiH poznat po poinjenim kriminalnim djelima u Travniku. Tijekom sukoba HVO-a i Armije
BiH u Travniku (1993) uestalo je pljakao imovinu iz hrvatskih kua i poslovnih objekata.
Pljakao je iskljuivo nou i u vrijeme policijskog sata kojeg su uspostavile muslimanske
vlasti, te se opravdano pretpostavlja da je imao punu zatitu elnika MUP-a Travnik,
Huseina Delia i Nedima Smajlagia.
PATKOVI, ERIF - mukarac, muslimanske nacionalnosti, iz Zenice. Zapovjednik jedne
od postrojba 3. korpusa Armije BiH, i jedan je od osnivaa 7. muslimanske brigade. Kao
zapovjednik postrojbe Armije BiH je, tijekom lipnju 1993., na irem prostoru sela Ovnak
(opine Travnik) zapovjedio sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH da poine masakr i
ubojstva oko 80 Hrvata.
PAALI, ARIF - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao zapovjednik 4. korpusa
Armije BiH, pravio je strategijske planove i izdao zapovijedi za pripremu i provedbu
napadaja na hrvatsko puanstvo opina: Konjic, Jablanica, Prozor i Mostar. Odgovoran je
za zloine poinjene od strane njemu podreenih pripadnika Armije BiH na podruju
navedenih opina.
PERENDA, ESAD - mukarac, star 30 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela enkovii
(opina Novi Travnik). Kao pripadnik Armije BiH poinio je tijekom 1993., ratne zloine
(oruani napadaj, zlostavljanje i ubijanje) nad Hrvatima u naselju enkovii.
PERENDA, KADIR - mukarac, star 39 godina, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik
Armije BiH poinio je ratne zloine (ubijanje, zlostavljanje, premlaivanje...) nad civilima
hrvatske nacionalnosti na podruju opine Novi Travnik tijekom 1993. godine.
PERENDA, MUSTAFA - mukarac, star 37 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Sinokos (opina Novi Travnik). Kao pripadnik Armije BiH poinio je tijekom 1993. ratne
zloine (ubijanje, premlaivanje i zlostavljanje) nad Hrvatima na podruju opine Novi
Travnik. Tako je u selu enkovii doao pred kuu Josipa Juriia viui: Iziite iz kue
Josipe i Zdravko, j.... vam majku ustaku. Josip, star 56 godina i njegov sin Zdravko su, kao
civili, izali pred kuna vrata, nenaoruani i preplaeni, a Mustafa ih je, pucajui iz
automatskog oruja ubio.
PERENDA, NEAR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Vojne policije
Armije BiH poinio je ratne zloine nad zatoenim Hrvatima (civili i pripadnici HVO-a) u
zatvorima Opare i srednjokolski centar u Travniku.
PERENDA, NIHO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sinokos (opina Novi
Travnik). Kao pripadnik Armije BiH, poinio je zloine zlostavljanja, premlaivanja i
protjerivanja Hrvata na podruju opine Novi Travnik.
PETLO, (FAIKA) ? - mukarac, muslimanske nacionalnosti iz Zenice, sa stanom u ulici
Vlaikog odreda. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Zelena legija. Osobno je zaklao
vie od deset Hrvata sa podruja opine Vitez. Zapovjednik postrojbe Armije BiH zvane
Zelena legija u vrijeme izvrenja ovih zloina bio je Enver Bai.
PIPLICA, DRAGAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Sevica (opina SarajevoHadii). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i skupa s drugim
ubojstva, progon...) nad Hrvatima (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru
opine Kiseljak. Tako je u selu Blinje (opina Kreevo), neutvrenog datuma, skupa s
Nehadom ehiem, pripadnikom muslimanske civilne policije (MUP BiH) sudjelovao u
ubojstvu dvojice i tekog ranjavanja jednog Hrvata koji su se vozili u sanitetskom vozilu.
PIRKI, MIDHAD MITKE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Konjica, do
rata poznati narkoman. Nalogodavac, poinitelj i zapovjednik jedne postrojbe Armije BiH,
iji su pripadnici maltretirali, zlostavljali, protjerivali i ubijali Hrvate u irem podruju grada
Konjica.
PODONJAK, NAIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Brnjica, opina Kakanj.
Pripadnik armije BiH (Vojne policije). Zlostavljao i pucao na Hrvate, kolege koji su zajedno
bili u vojnoj policiji sa namjerom da ih ubije. U vrijeme dok jo nije dolo do sukoba Hrvata
i Muslimana.
POLJAREVI, EKREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH je, 28.07.1993., vozio zateene civile hrvatske
nacionalnosti koji su ivjeli u selu Doljani (vie stotina osoba meu kojima i oko 60 djece)
u grad Jablanicu i zatoili ih u logor Muzej u kojem su, u krajnje tekim uvjetima i uz
neljudsko postupanje logorskih vlasti boravili do 01.03.1994. godine.
POLJAREVI, FAHRUDIN - mukarac, starosti oko 50 godina, po nacionalnosti Musliman,
iz sela Polje (opina Travnik). Prema tvrdnjama svjedoka osobno je jedan od glavnih
poticatelja netrpeljivosti Muslimana prema Hrvatima to je dovelo i do oruanih napadaja
pripadnika Armije BiH na hrvatsko puanstvo u selu Polje. Neposredno prije navedenog
oruanog napadaja pripadnika Armije BiH na Hrvate sela Polje. Dotini Fahrudin Poljarevi
je osobno vrijeao Hrvate na nacionalnoj osnovi, dok je pojedine i fiziki napadao. Dana
04.06.1993. godine, oko 19:00 sati, je u prostorije svoje kue doveo oko 20 naoruanih
pripadnika Armije BiH koji su iduih dana, iz njegove kue polazili u oruane napadaje,
prepade i pljake Hrvata sela Polje.
POLJAREVI, FIKRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u oruanom napadaju na
puanstvo je protjerano ili odvedeno i zatoeno u logor zvan Muzej u Jablanici, gdje su
bili izloeni stalnom zlostavljanju, premlaivanju, muenju glau i eu, pojedine enske
osobe su silovane...
POPARA, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz Gackog, oenjen
kerkom Slavka Jeliia zvanog Jaer iz Jablanice. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane
Zukini ljudi ili Zukina vojska, koja je na irem podruju opina: Jablanica, Konjic,

bespravna zatvaranja (u, za tu prigodu, organizirane logore na podruju opina Jablanica i
POTUROVI, AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH.
Sredinom mjeseca oujka 1993. godine, u selu Trusina (opina Konjic) je, u trgovini koja je
smjetena u kui Jure Anelia, vlasniku kue prijetio smru (Ja u te ubiti!).
POTUROVI, (OMER) HAZIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1954.
godine, iz sela Parsovii (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je,
sela Trusina (opina Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est
pripadnika HVO-a).
POTUROVI, (JUNUZ) REDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1975.
godine, iz sela Trusina (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993.
godine, u oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina,
kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a). Zapalio
je kuu (vlasnik kue je Hrvat, Cmiljko Kreo) u kojoj je izgorjelo tijelo ubijenog Cmiljka
Kree.
POTUROVI, (IBRO) SEMIR SEMO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Trusina (opina Konjic), roen 1975. godine. Kao pripadnik 2. klikog bataljuna, 45.
parsovaka brigada (brigada zvana Neretvica) Armije BiH, sudjelovao je, 16.04.1993.
godine, u oruanom napadaju na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina,
kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a). Tijekom
napadaja bio je obuen u donji dio trenirke i vojniku maskirnu uniformu, a od naoruanja
je imao puku zvanu tandara (M-48).
POTUROVI, (OMER) AIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1947. (ili
1957.) godine, iz sela Trusina (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je,
sela Trusina, kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika
HVO-a).
POTUROVI, (FEHIM) ERIF EFKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela
POZDER, FIKRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Slatina (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, tijekom 1993. u pljakanju i
unitavanju (uglavnom paljenjem) obiteljskih i gospodarskih objekata u selu Slatina
(opina Jablanica), a iji su vlasnici Hrvati.
POZDER, RAMO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Slatina (opina Jablanica).
Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, tijekom 1993. u pljakanju i unitavanju
(uglavnom paljenjem) obiteljskih i gospodarskih objekata u selu Slatina (opina
Jablanica), a iji su vlasnici Hrvati.
PRAMENKOVI, SADIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Sandaka (Srbija). Kao
pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH) sudjelovao je, tijekom 1993. u oruanim
napadajima na sela i mjesta opine Jablanice u kojima su ivjeli Hrvati, kada je ubijen i
PRCANOVI, (RAHMAN) ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Maljine (opina
Travnik). Neposredno nakon zavretka oruanog napadaja pripadnika Armije BiH na
hrvatsko puanstvo sela Maljine otpoeo je, skupa sa trojicom sinova Vehaba Dautovia i
jo nekolicinom sumjetana muslimanske nacionalnosti, sa pljakom imovine sumjetana
Hrvata.
PREVLJAK, FIKRET FIO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. je bio

zapovjednik vie postrojbi Armije BiH: 101. motorizirana brigada, postrojba za specijalne
namjene imenom Cipelii te tzv. Hrasnike brigade. Tijekom mjeseca svibnja 1993.,
njemu potinjeni pripadnici tzv. Hrasnike brigade Armije BiH su u selu Zaslivlje (opina
Konjic) izmasakrirali (odsjeene ui i nosovi) i ubili tri osobe hrvatske nacionalnosti (Ante
Banovi, Jozo Brevnik i Zlatko Trlina). Osobno je sa sebi potinjenim pripadnicima tzv.
Hrasnike brigade Armije BiH sudjelovao pri oskrnavljivanjui katolikih crkava u selima
elebii i Radeine, te u pljaki imovine i maltretiranju Hrvata - mjetana ova dva sela. Kao
zapovjednik 101. motorizirane brigade i zapovjednik postrojbe za specijalne namjene
imenom Cipelii sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH, sudjelovao je u provedbi
oruanih napadaja na Hrvate (civile i pripadnike HVO-a) na podruju opina Fojnica,
Kiseljak, Kreevo i Sarajevo-Hadii. Pri navedenim oruanim napadajima pripadnici
Armije BiH su poinili vei broj ratnih zloina nad osobama hrvatske nacionalnosti.
PRIJI, HANEFIJA PARAGA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je ubijao
civile hrvatske nacionalnosti u selu Graanica (opina Bugojno) koncem srpnja 1993.
godine.
PROVALI, (SALEM) FERID FRKA - mukarac, roen 1958., po nacionalnosti Musliman,
iz sela Srhinje (opina Visoko). Zapovjednik postrojbe Armije BiH iz Visokog zvane Frkina
jedinica (oko 90% pripadnika ove jedinice ine okorjeli predratni kriminalci), koja je svoj
naziv dobila upravo prema nadimku svog zapovjednika koji se, tijekom 1993./1994. isticao
i prednjaio u provedbi ratnih zloina poinjenih nad Hrvatima i Srbima (civilima i
pripadnicima HVO-a) na prostoru opina Fojnica, Kakanj, Kiseljak i Vare. Osobno je, sa
svojom jedinicom smiljeno i planski pripremao i provodio oruane napadaje na Hrvate
pri emu su uinjeni brojni ratni zloini (ubijanja, masakriranja, pljakanje i unitavanje
stambenih i gospodarskih objekata na spomenutim podrujima). Tako je 13.11.1993. bio
nazoan u vrijeme i na mjestu kada su dvojica njemu potinjenih pripadnika Armije BiH
(Nihad Burhan zvani Niho i osoba prezimenom engi zvanim enga, inae njegov
zamjenik) u franjevakom samostanu u gradu Fojnici iz vatrenog oruja ubili dvojicu
rimokatolikih sveenika (samostanskog gvardijana fra Nikicu Milievia i vikara fra Leona
Migia). Nakon brutalnog ubojstva dvojice sveenika skupa sa sebi potinjenim
pripadnicima Armije BiH, sudjelovao je u pljakanju crkvene imovine iz samostanskih
prostorija.
PURGI, DEVAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
PURGI, HASO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnika HVO-a).
PURI, IBRO - mukarac, mlae starosne dobi, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik
jedne od postrojbi Armije BiH iz Zenice, a i jedan je od osnivaa vojne postrojbe zvane
Patriotska liga tijekom 1992. godine.
RADOVANOVI, SEBASTIJAN - mukarac, nepoznate nacionalnosti, iz grada Maglaja
(opina Maglaj). Kao pripadnik Armije BiH (snajperist) je u vremenu od 24.06.1993. do
05.05.1994., snajperskim rasprskavajuim streljivom ubio i teko ranio vie desetaka osoba
hrvatske nacionalnosti (civila i pripadnika HVO-a) na podruju sela Tomii (opina Maglaj).
RADO, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u napadaju na puanstvo
zlostavljanju, muenju, torturi izgladnjavanja i nasilnoj smrti.
RADO, SEJDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina Jablanica).

Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u napadaju na puanstvo hrvatske
zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici gdje su bili izloeni zlostavljanju, muenju,
torturi izgladnjavanja i nasilnoj smrti.
RAFALIJA, MUFID - mukarac, roen 02.01.1969., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Vinjica (opina Kiseljak). Tijekom 1993. poinio je ratne zloine nad Hrvatima sela Oselite
(opina Busovaa) gdje je, skupa s Fikretom Vretom ubio Stipu Tomasa, civila hrvatske
nacionalnosti.
RAMADANI, ? - star 25. god., po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH,
zapovjednik muslimanske postrojbe Rekievi. Tijekom 1993. godine, sujelovao je u
napadajnim akcijama na hrvatska podruja op. Kiseljaka, Fojnice, Kreeva i Tarina, tako
da je zauzeem nekih podruja naseljenih hrvatskim puanstvom, vrio pljakanje,
paljenje, ranjavanje i progon hrvatskog stanovnitva.
RAMI, BEHIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Fojnice u istoimenoj
opini. Kao pripadnik muslimanske civilne policije (MUP BiH), je tijekom 1993., sam ili s
Bilalovac, Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanje i unitavanje imovine, zlostavljanja,
premlaivanja, silovanja, bezrazlona zatvaranja i zlostavljanja zatoenika, brutalna
ubojstva, protjerivanja...).
RAMI, ESAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Do poetka rata u BiH je radio u
bivoj JNA kao jedan od zapovjednika. Tijekom rata u BiH bio je zapovjednik postrojbe
Armije BiH na podruju opine Konjic.
RAMI, ESO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH, je tijekom
1993., sam ili s drugim pripadnicima Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine
(pljakanje i unitavanje imovine, zlostavljanja, premlaivanja...) nad puanstvom hrvatske
nacionalnosti (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opina Busovaa,
Fojnica i Kiseljak.
RAMI, (EKREM) NIHAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Redeljevii
bezrazlona zatvaranja i zlostavljanja zatoenika, brutalna ubojstva, protjerivanja...).
RAMI, SEAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Po nalogu Predsjednika ratnog predsjednitva opina Jablanica i Konjica, dr.
Safeta ibe imenovan je, tijekom oujka 1993. za drugog sekretara sekretarijata za
Narodnu obranu opine Jablanice. Sam in promjene vlasti je bio nasilan, uz oruanu silu
pripadnika Armije BiH. Nakon imenovanja uzurpira potpunu vlast od legalnog (i
legitimnog!) elnitva opine Jablanica. Odstranjuje svaku suradnju s Hrvatima i HVO-m
opine Jablanica, ime otpoinje pravi pakao za Hrvate koji su ivjeli na prostoru opine
Jablanica. Otpoinju progoni, zatvaranja i ubojstva Hrvata, unitava se i pljaka njihova
imovina. portske dvorane, tvornike hale, kole, Muzej revolucije i drugi objekti
pretvaraju se u logore i zatvore za uhiene Hrvate (pripadnike HVO-a i civile).
REDI, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Kao lan taba Armije BiH opine Jablanica sudjelovao je, 28.07.1993.
godine, u napadu na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina
Jablanica) i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVOa i osam civila).
RII, NAA - ensko, srednje starosne dobi, po nacionalnosti Muslimanka, iz Travnika.
Tijekom 1992./1993./1994., za vrijeme sukoba Muslimana i Hrvata, putem Radio - Travnika
u svojim izvjeima i komentarima raspirivala je mrnju protiv Hrvata. Naroito je isticala

mrnju prema Republici Hrvatskoj i njenom predsjedniku dr. Franji Tumanu, javno
govorei najpogrdnije izraze.
RIZVI, BEIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina Jablanica).
Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u napadu na puanstvo hrvatske
zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici gdje je bilo izloeno zlostavljanju,
muenju, torturi izgladnjavanja i nasilnoj smrti.
RIZVI, EDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina Jablanica).
RIZVI, (MUSTAFA) HASAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1951.? u selu
Doljani - opina Jablanica. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice i predsjednik tzv.
Muslimanskog kriznog taba u selu Doljani. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu
na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i njihovu
RIZVI, (MEHMED) NIJAZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1964. u
Jablanici, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu na puanstvo
RIZVI, RAIF - mukarac, srednje starosne dobi, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Konjevia (opina Zenica). Tijekom 1993./1994., terorizirao je hrvatsko puanstvo opine
Zenica i protjerivao ih u pravcu grada Busovae. Kao pripadnik postrojbi Armije BiH, dana
08.06.1993. godine, muki ubijao Hrvate u selu Ovnak (opina Travnik). Osobno je ubio
Kazimira Markovia.
RIZVI, RASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina Jablanica).
RIZVI, SAKIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Konjevii (opina Zenica).
Kao pripadnik Armije BiH poinio je ratne zloine nad Hrvatima u selu uanj tijekom
1993. godine.
RIZVO, AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Hadia u istoimenoj
opini. Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom lipnja i srpnja 1993., sam a i s drugim
pripadnicima Armije BiH, sudjelovao je u provedbi oruanih napada na Hrvate (civile i
pripadnike HVO-a) na podruju opina Fojnica, Kiseljak, Kreevo i Sarajevo-Hadii. Pri
navedenim oruanim napadima pripadnici Armije BiH su poinili vei broj ratnih zloina
(plajkanje i unitavanje imovine, zlostavljanje, premlaivanje, ozljeivanje vatrenim
orujem, ubijanje i protjerivanje civila) nad osobama hrvatske nacionalnosti.
ROJO, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Nebelj opina Kakanj,
pripadnik Armije BiH. Vrio napad na hrvatsko selo elalj i tamo zlostavljao, pljakao i
palio hrvatske kue.
RUSTEMPAI, HINO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Graanica (opina
Bugojno). Osobno je odgovoran za ubojstva veeg broja hrvatskih civila iz sela Graanica
koji su masakrirani, koncem srpnja 1993. godine.
RUSTENPAI, SEMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Odak (opina

Bugojno). Kao zapovjednik jedne postrojbe Armije BiH, odgovoran je za smrt veeg broja
hrvatskih civila u selu Graanica (Bugojno) koje su masakrirali i ubili pripadnici postrojbe
Armije BiH kojom je zapovjedao, koncem srpnja 1993. godine.
SADIKOVI, SAMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Kasatii (opina
Sarajevo-Hadii). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sam a i s drugim
pripadnicima Armije BiH sudjelovao u provedbi oruanih napada na Hrvate (civile i
pripadnike HVO-a) na podruju opina Fojnica, Kiseljak, Kreevo i Sarajevo-Hadii. Pri
navedenim oruanim napadima a i po zauzimanju (okupaciji) pojedinih sela ili mjesta
pripadnici Armije BiH su poinili vei broj ratnih zloina (plajkanje i unitavanje imovine,
zlostavljanje, premlaivanje, ozljeivanje vatrenim orujem, ubijanje i protjerivanje civila)
nad osobama hrvatske nacionalnosti.
SAFUNDIJA, (EFKO) BAHRUDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, s podruja
opine Kakanj. Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je u napadima na sela nastanjena
hrvatskim puanstvom meu kojima i na selo Nebelj, gdje je osobno mnoge Hrvate
pretukao, ranjavao, pljakao, palio im kue i protjerivao ih s njihovih stoljetnih ognjita.
SAJNICA, IZET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Mokrine (opina SarajevoHadii). Kao zapovjednik jedne od postrojbi Armije BiH je, tijekom lipnja i srpnja 1993.,
skupa sa sebi potinjenim pripadnicima Armije BiH sudjelovao u oruanim napadima na
sela i naselja na prostoru opina Kreevo, Kiseljak, Fojnica, u kojima su ivjeli Hrvati a po
zauzimanju (okupaciji) sela Zabre, Bukovica, Gojakovac, eelovo (opina Kiseljak)
poinjeni brojni zloini (pljakanje i unitavanje imovine, zlostavljanja, premlaivanja,
silovanja, bezrazlona zatvaranja i zlostavljanja zatoenika, brutalna ubojstva,
protjerivanja...). Osobno je, 17.06.1993. prilikom napada na sela kiseljake opine
Gojakovac, Bukovica i Zabre, skupa s drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH (Fajko
Topalovi, Ekrem Tufo, Refik Tufo, neki Kuper, neki Kalem i neki Jasmin) poinio ubojstvo
veeg broja civila hrvatske nacionalnosti i to: Spomenka (Ilije) Lucia iz sela Gojakovca,
dijete staro 10 godina, Ljubana Markovia zvanog Dendo (ubijen u svojoj ugostiteljskoj
kui) starog preko 60 godina, te branog para Peru i Danicu Markovi stare preko 60
godina (ubijeni vatrenim orujem u svojoj obiteljskoj kui), potom Staniu Teia i
njegovu suprugu (oboje su imali preko 60 godina), te suprugu Vinka Bjelogrlia (ubijena iz
vatrenog oruja u svojoj obiteljskoj kui).
SAKOVI, AHMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman, muslimanski ekstremista.
Pripadnik Armije BiH. Kao kljuna osoba zatvora Muzika kola u Zenici slovi i kao jedan
od najgorih muitelja i progonitelja zatoenih Hrvata.
SALIHAMIDI, (HASAN) AHMET CICKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz
Jablanice, zamjenik naelnika MUP-a u Jablanici. Sudjelovao je u organiziranju, pripremi i
napadu na hrvatsko civilno puanstvo sela Doljani 28.07.1993. (kada je izmasakrirano i
ubijeno 36 osoba - 28 pripadnika HVO-a i osam civila) i Grabovica 09.09.1993.(kada je
ubijeno vie od 30 osoba), a veliki broj preivjelih je protupravno zarobljen i zatvoren u
logor zvani Muzej u Jablanici.
SALIHMIDI, (OMER) NERMIN NONO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen
1966., nastanjen u Jablanici. Pripadnik je postrojbe Armije BiH koja je na irem podruju
opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko ienje,
uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu priliku, namjenski organizirane
logore na podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVOa). Sudjelovao je pri psihikom i fizikom zlostavljanju i maltretiranju zatoenih Hrvata u
logoru Muzej u Jablanici.
SALIHAMIDI, ZIJAD IKA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice.
Pripadnik MUP-a BiH u Jablanici, sudjelovao je u napadu na hrvatsko civilno puanstvo
sela Grabovice, kada je ubijeno vie od 30 osoba, a veliki broj preivjelih je protupravno
zarobljen i zatvoren u logor zvani Muzej u Jablanici, prema najnovijim spoznajama
postao je lan civilne Vlade opine Jablanica.
SALKI, SUAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao glavni urednik lokalne

radijske postaje Vitez 325", ije se emitiranje obavljalo iz sela Vjetrenice (opina Zenica),
posebno se isticao u raspirivanju mrnje i poticanju na sukob izmeu Hrvata i Muslimana.
SAMARDI, ZIJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Nakon vojnog poraza
pripadnika bataljuna Prozor Armije BiH u selu Herama (24.01.1994. postaje
zapovjednikom bataljuna Prozor.
SARAEVI, TAHIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Busovae. Tijekom 1993.
terorizirao je i protjerivao hrvatsko puanstvo iz sela na podruju opine Busovaa.
SARAJLI, DERVI GIGO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Hojsi (opina
Busovaa). Tijekom 1993., terorizirao je i protjerivao hrvatsko puanstvo iz sela na
podruju opine Busovaa.
SARAJLI, EJUB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Parsovii, pripadnik
Armije BiH. Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom
napadu na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su ubijena 22
SARAJLI, SULEJMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, tijekom 1993., u oruanim
napadima na sela i mjesta opine Jablanica u kojima su ivjeli Hrvati kada je ubijen i
izmasakriran vei broj civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, a preostalo puanstvo je
jednim dijelom odvedeno u logor zvani Muzej, a drugi dio protjeran.
SARI, (FAIK) SEJO KIKO - mukarac, star 50 godina, po nacionalnosti Musliman,
diplomirani ekonomista - direktor GP VRANICA. Za cijelo vrijeme sukoba Hrvata i
Muslimana radio na etnikom ienju hrvatskog naroda, koristei se laima i falsifikatima
putem lista, radija i TV.
SEFER, ASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1965.? u selu Doljani Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu na
SEFER, (MUJO) IDRIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1966.? u selu Doljani
- opina Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice. Sudjelovao je,
28.07.1993. godine, u napadu na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani
(opina Jablanica) i njihovu imovinu, kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28
SEFER, (ASIM) MUSTAFA MUO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1965.?
u selu Doljani - opina Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine,
u napadu na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i
civila).
SEFER, (MUJO) OMER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1960.? u selu Doljani
- opina Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice. Sudjelovao je,
pripadnika HVO-a i osam civila). Tijekom napada na sebi je imao maskirnu uniformu i
arenu kapu na glavi a od oznaka, jasno uoljiva slova HOS na rukavu i kapi, te oko
rukava zavezanu trobojnu traku (boje su bile: crvena-bijela-plava).
SEFER, (ASIM) OSMAN OSMO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen
06.03.1959. u selu Doljani - opina Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je,
SEFER, (MUJO) SULJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1953.? godine u

selu Doljani, opina Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice. Sudjelovao je,
SEFER, (MUJO) ZIJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1954.? u selu Doljani opina Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu na
SELIMOVI, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadu na civilno puanstvo sela Uzdol (opina Rama/
pripadnika HVO-a).
SELIMOVI, IZET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
tijekom 1993./1994., skupa s drugim pripadnicima Armije BiH sudjeluje u vie oruanih
napada na podruje sela i mjesta na prosotrima opina Kreevo (selo Pirin) i Kiseljak (sela:
Bukovice, Zabra i Toplice) u kojima su ivjeli Hrvati. U tim oruanim napadima pripadnici
Armije BiH su poinili veliki broj ratnih zloina (pljaka i unitavanje imovine, zlostavljanje
i brutalno premlaivanje, ubojstva, progon...) nad Hrvatima (civilima i zarobljenim
pripadnicima HVO-a) a u potpunosti su protjerali hrvatsko puanstvo iz pojedinih sela
koja su u potpunosti opljakali a potom spalili.
SELIMOVI, MUHAMED MANGA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao
pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, skupa s ostalim pripadnicima muslimanskih snaga u
provedbi zloina nad Hrvatima s podruja opine epe (ubijanju, maltretiranju,
pljakanju i unitavanju imovine Hrvata...).
SELINBEGOVI, ? MRKI - mukarac, po nacionalnosti Musliman, muslimanski
ekstremista iz Kaknja. Pripadnik Armije BiH. Vrio strane torture, premlaivanja i ubijanja
Hrvata u opini Kakanj.
SELMAN, (ZIHDIJA) HAJRUDIN - mukarac, roen 19.05.1964., po nacionalnosti
Musliman, iz sela Hrastovi (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom
1993./1994., sam a i s drugim pripadnicima Armije BiH, sudjelovao u oruanim napadima
na sela i mjesta na prostoru opina Busovaa i Kiseljak. Tijekom napadaja a i nakon
zauzimanja (okupacije) pojedinih sela ili mjesta pripadnici Armije BiH su poinili vei broj
ratnih zloina (pljaka i unitavanje imovine, teror, zlostavljanje, brutalno fiziko
maltretiranje, silovanje, ozljeivanje vatrenim i hladnim orujem, bezrazlona zatvaranja i
zlostavljanja zatoenika, ubojstva, progon...) nad Hrvatima (civilima i zarobljenim
pripadnicima HVO-a). Osobno je svoju mrnju i brutalnost iskazao nad Hrvatima koji su
ivjeli u selu Bilalovac (opina Kiseljak).
SETO, JUSUF - mukarac, srednje starosne dobi, muslimanske nacionalnosti. Kao jedan od
elnih ljudi u logoru KP dom u Zenici (ispred 7. brigade Armije BiH), provodio je
zlostavljenje i fiziko maltretiranje zatoenih Hrvata u logorima KPD i u Muzikoj koli
u Zenici.
SIHIRLI, (ERIF) HUSEIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 29.02.1956., u
selu Doljani - opina Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u
napadu na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Doljani (opina Jablanica) i
civila).
SIHIRLI, (HASAN) IBRAHIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1965.? u selu
Doljani - opina Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u
civila). Osobno je, na koti 902, ubio pripadnika HVO-a, Maria Hrkaa zvanog ikota.
SIHIRLI, SABAHUDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,

sudjelovao je, 28.07.1993., u napadu na puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela
Doljani (opina Jablanica), kada je izmasakrirano i ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a
i 8 civila). Osobno je, 28.07.1993., u selu Doljani, ubio civila hrvatske nacionalnosti, eljka
Milijana iz irokog Brijega, roenog 1962. Nakon poinjenih ubojstava preivjelo hrvatsko
puanstvo sela Doljani je protjerano ili zatoeno u logoru zvanom Muzej u Jablanici,
gdje su bili izloeni zlostavljanju, muenju, torturi izgladnjavanja i nasilnoj smrti.
SIHARLI, SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina
Jablanica). Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u napadu na puanstvo
SIHIRLI, (HASAN) ZAJKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1954.? u selu
civila).
SIJAMIJA, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao djelatnik slube sigurnosti u
redovima postrojbi Armije BiH na podruju opine Bugojno sudjelovao je u bezrazlonim
uhienjima velikog broja Hrvata, meu kojima i grupe od 26 mukaraca, Hrvata iz Bugojna
(tzv. Bugojanska grupa zatoenika). Tijekom 1993., bio je dozapovijednik postrojbe Vojne
policije Armije BiH u Bugojnu.
SILAJDIJA, (NEZIRA) BESIM - mukarac, roen 10.04.1951., muslimanske nacionalnosti,
iz sela akii (opina Novi Travnik). Kao pripadnik Armije BiH vrio zloin na podruju
naselja Ovnak (opina Travnik), te zarobljene pripadnike postrojbi HVO-a udarao,
maltretirao i tako istima nanosio teke tjelesne povrede (lomljenje rebara i ekstremiteta).
Ova zlodjela su vrena u logorima u Travniku i Zenici.
SIROVICA, AMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Maglaja. Kao pripadnik Armije
BiH je, 21. i 24.01.1994. sudjelovao, u oruanom napadu pripadnika Armije BiH na
Hrvatima nastanjeno selo Novakovii (opina Maglaj) kada je brutalno ubijen i
izmasakriran vei broj osoba hrvatske nacionalnosti (civila i pripadnika HVO-a).
SIVRO, NIJAZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 3. korpusa Armije BiH
(asnik za sigurnost). Vrio na podruju opine Viteza razne ratne zloine i etniko ienje
prostora pod kontrolom Armije BiH od Hrvata.
SKOPLJAK, FIKRET OA - mukarac, star 33 godine, po nacionalnosti Musliman, iz
sela Trenica (opina Novi Travnik). Pripadnik Armije BiH, te zapovjednik zloglasnog
diverzantsko - teroristikog odreda. Tijekom 1993./1994., poinio je brojne ratne zloine
nad Hrvatima sredinje Bosne.
SKOPLJAK, FIKRET - mukarac, roen 1957., muslimanske nacionalnosti, iz sela Nemila
(opina Zenica). Obnaao dunost zapovjednika strae u KPD Zenica. Osobno je, tijekom
1993./1994., inio zlostavljanje i fiziko maltretiranje zatoenih Hrvata (civila i pripadnika
HVO-a).
SKOPLJAK, REFIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz eljznog polja (opina
epe), muslimanski ekstremist. Pripadnik postrojbi Armije BiH, pomonik ravnatelja
zloglasnog zatvora u ispostavi Kakanj. Mnoge Hrvate je premlaivao do smrti, vrijeao i
maltretirao.
SKULJ, HAJRUDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Novog Travnika. Kao
naelnik civilne muslimanske policijske postaje odgovoran je za provedbu brojnih ratnih
zloina poinjenih nad Hrvatima opine Novi Travnik, tijekom 1993./1994. godine.
SMAJI, AKIF - mukarac, muslimanske nacionalnosti, pripadnik postrojbi Armije BiH.
Vrio hapenja, zlostavljanja, ubijanja civila ena, djece i mukaraca hrvatske nacionalnosti
u naselju Brdo opina Vitez.
SMAJI, (ALIJA) ESAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Gorani, pripadnik
Armije BiH. Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom
Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a). Tijekom napada je bio
naoruan skraenom samaricom podrezana kundaka. 17.04.1993. godine, u logoru koji
se nalazio u selu Parsovii, prijetio je zatoenom V.B. (Hrvat po nacionalnosti) izgovarajui:
Juer sam klao u Trusini, a danas u tebe!.
SMAJI, NIHAD - mukarac, muslimanske nacionalnosti pripadnik postrojbi Armije BiH.
Vrio uhienja; zlostavljanja nad civilima - enama i mukarcima hrvatske nacionalnosti u
naselju Brdo, opina Vitez.
SMAJI, SALIH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Vesela (opina Bugojno).
Kao pripadnika Armije BiH, svjedok ga sumnjii kao vou pljakakih bandi i poinitelja
vie ratnih zloina poinjenih nad Hrvatima na podruju Bugojna, tijekom 1993. godine.
SMAJI, TAIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, muslimanski ekstremista,
pripadnik postrojbi Armije BiH, to je bio straar zloglasnog zenikog KPD-a, on je najvie
tukao i zlostavljao Hrvate. Na katoliki blagdan Boi (25.12.1993.) je najvie tukao
Hrvate, to je vrio jo sa nekim Kutrom, a drugim zvanim Hike.
SMAJLAGI, (ZIJAD) NEDIM - mukarac, roen 1956., po nacionalnosti Musliman. Od
1993. do 1996. godine obnaao je dunosti naelnika muslimanskog MUP-a u Travniku.
Kao elni ovjek MUP-a zatakivao je ratne zloine i pljake izvrene nad Hrvatima opine
Travnik, te je tako poinitelje podstrekivao na daljnji rad.
SMAJLOVI, SEAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Zavidovia. Kao pripadnik
Armije BiH, sudjelovao je u provedbi ratnih zloina nad Hrvatima. Osobno je krajem
sijenja ili poetkom veljae 1994., u privremenoj bolnici Armije BiH smjetenoj u
poduzeu Kristal, pucajui pitoljem, iz neposredne blizini, na bolesnikom krevetu ubio
ranjenog Stipu Banovia (pripadnik HVO-a), Hrvata iz Travnika.
SMAKA, NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja, pripadnik Armije BiH
(pripadnik Vojne policije) zlostavljao i premlaivao Hrvate sa podruja opine Kaknja.
SMREKO, AZIM - mukarac, muslimanske nacionalnosti, iz sela Kozarci (opina Zenica).
Kao pripadnik 7. muslimanske brigade, bio je, tijekom 1993., poinitelj ratnog zloina
(masakr) nad Hrvatima u selima Ovnak (opina Travnik) i Kozarci (opina Zenica).
SMREKO, HALIL - mukarac, muslimanske nacionalnosti, iz Zenice. Kao pripadnik 7.
muslimanske brigade, bio je, tijekom 1993., poinitelj ratnog zloina (masakr) nad
Hrvatima u selima Ovnak (opina Travnik) i Kozarci (opina Zenica).
SMREKO, NAZIR - mukarac, muslimanske nacionalnosti, iz sela Kozarci (opina Zenica).
Kao pripadnik 7. muslimanske brigade, bio je, tijekom 1993., poinitelj ratnog zloina
(masakr) nad Hrvatima u selima Ovnak (opina Travnik) i Kozarci (opina Zenica).
SMREKO, (ERIFA) SEAD STOJA - mukarac, muslimanske nacionalnosti, iz sela Kozari
(opina Zenica). Kao pripadnik postrojbi Armije BiH poinio je ratne zloine (pa i ubojstva)
nad Hrvatima s podruja opine Zenica, kao i pljake, te paljenje hrvatskih kua, te je
sudjelovao na entikom ienju zenike regije od Hrvata.
SMREKO, SMRKO TAIB - mukarac, muslimanske nacionalnosti, iz sela Kozarci (opina
Zenica). Kao pripadnik 7. muslimanske brigade, bio je, tijekom 1993., poinitelj ratnog
zloina (masakr) nad Hrvatima u selima Ovnak (opina Travnik) i Kozarci (opina Zenica).
SOFTI, (MUHAREM) OSMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela ukle
(opina Travnik). Kao pripadnik 3. Korpusa Armije BiH, 08.06.1993., osobno je, u selu ukle,
ubio Hrvata Peru (Ivana) Kozinu.
SOFTI, ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz sela Slapnica (opina Kakanj).

Kao pripadnik Armije BiH poinio je ratne zloine (premlaivanja, zlostavljanja i ubijanja)
nad Hrvatima na podruju opine Kaknja, tijekom 1993./1994. godine.
SPAHI, AMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao pripadnik Armije
imovine Hrvata...).
SPAHI, AMIR PRPA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH.
Osobno je govorio (hvalio se) kako je, 28.07.1993., u selu Doljani (opina Jablanica), na
lokalitetu zvanom Strop zarobio a potom ubio trojicu pripadnika HVO-a iz sela Doljana
od kojih je imenovao dvojicu: Slavka Vrljia i Marinka Antunovia.
SPAHI, ENES - mukarac, srednje dobi, muslimanske nacionalnosti. Po zanimanju
urnalist, na dunosti gradonaelnika opine Zenica 1992., 1993. i 1994. Jedan od
duhovnih voa islama i podstreka sukoba izmeu muslimana i Hrvata. Pored toga je
izdavao zapovjedi ekstremnim postrojbama Armije BiH da ubijaju i prinudno raseljavaju
Hrvate sa podruja opine Zenica. Po izjavi jednog od svjedoka Spahi je zavrio teologiju
na Istoku, da je islamski ekstremni fundamentalist i kriminalac.
SPAI, OMER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Kaparovia (opina Kakanj),
po zanimanju islamski sveenik (hoda), promuslimanski fanatik. Pripadnik Armije BiH.
Organizirao je, prvi na ovom podruju, ekstremnu postrojbu Armije BiH, koje su se
pripadnici istakli u oruanim napadima, ubijanju, zlostavljanju i pljaki Hrvata na
podruju opine Kakanj.
SPAHI, ZAJKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani, opina Jablanica,
Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu na puanstvo hrvatske nacionalnosti,
SPAHI, ? - mukarac, (Zajkov brat), po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani, opina
Jablanica. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz
Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu na puanstvo hrvatske
SPAHI-KRNJI, PAJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani, opina
Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz
Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu na puanstvo hrvatske
SUBAI, ADIS - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je, 14.09.1993. kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao u napadu na civilno puanstvo sela Uzdol (opina Rama/
pripadnika HVO-a).
SUBAI, FIKRET - mukarac, star oko 30. godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Ratelica (opina Sarajevo-Hadii). Pripadnik postrojbe Armije BiH stacionirane u mjestu
Tarin (opina Sarajevo-Hadii). Sam, a i s drugim pripadnicima Armije BiH, sudjelovao je
u oruanim napadima na Hrvate (civile i pripadnike HVO-a) koji su ivjeli na prostoru
opina Fojnica, Kiseljak, Kreevo...
SUBAI, VEHID - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH,
tijekom 1993./1994., je poinio ratne zloine (ubojstva) nad Hrvatima (civili) na podruju
opine Busovaa.
SULJI, (ZIJAD) BUO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz zaselka Vranii (selo
Mehurii), opina Travnik. Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Mudahedini,
sudjelovao je, 24.04.1993. godine, oko 17:30 sati, pri oruanom napadu na hrvatsko
puanstvo sela Miletii kojom prilikom je na brutalan nain izmasakrirano i ubijeno 5
Hrvata.
SULTI, (EFKIJA) ALMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadu na civilno puanstvo hrvatske
pripadnika HVO-a).
SULTI, BIBER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star oko 60 godina, iz sela Sultii
SULTI, HABIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadu na civilno puanstvo hrvatske
pripadnika HVO-a).
SULTI, (EFKIJA) HADIS - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
pripadnika HVO-a).
SULTI, (HASAN) HAMID - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1953. godine, iz
sela Sultii (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u
oruanom napadu na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su
SULTI, (HASAN) SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1955. godine, iz
sela Sultii (opina Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u
SULTI, (VESID) SEJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
pripadnika HVO-a).
SULTI, (VESID) SULEJMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik
Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadu na civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16
civila i est pripadnika HVO-a).
SULTI, EFKIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
pripadnika HVO-a).
SULTI, VESID - mukarac, po nacionalnosti Musliman Kao pripadnik Armije BiH
pripadnika HVO-a).
ABANOVI, SUAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, sa podruja opine Travnik.
Prema tvrdnji svjedoka osobno je ubio uhienog Franu Brkia, 23 godine, Hrvata iz sela
Rudnik - Bila.
ABI, MEJRA LOLA - ensko, stara oko 27 godina ivota, nieg uzrasta, crne kose,
nedostaju joj prednji zubi, karakteristinog pajeg hoda, po nacionalnosti Muslimanka,
iz grada Konjica (Ulica X. Hercegovake brigade - srednji neboder). Kao pripadnica Armije
BiH sudjelovala je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadu na civilno puanstvo hrvatske
ABI, NIHAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Vojne policije
Armije BiH u Bugojnu, sudjelovao je u ratnim zbivanjima na podruju opine Bugojno,
tijekom srpanj/kolovoz 1993., kada je stradao vei broj Hrvata opine Bugojno. Kao
djelatnik slube sigurnosti u redovima postrojbi Armije BiH na podruju opine Bugojno,
sudjelovao je u bezrazlonim uhienjima velikog broja Hrvata, meu kojima i grupe od 26
mukaraca, Hrvata iz Bugojna (tzv. Bugojanska grupa zatoenika).
AHI, BEO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Trusina (opina Konjic). Kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadu na civilno
AHI, FIKRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Trusina (opina Konjic). Kao
pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadu na civilno
AHI, (HUSO) MEHO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1955. godine, iz sela
AHI, (JUSO) NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Trusina (opina
Konjic). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom napadu
na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina, kada su ubijena 22 Hrvata mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a).
AHI, SEJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1963. godine, iz sela Trusina
AHI, (USNIJA) ZIJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
AHINOVI, ISMET - mukarac, star 36 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela Zagrlja
(opina Novi Travnik). Pripadnik Armije BiH (zapovjednik postrojbe Zecovi iz Bugojna,
asnik sigurnosti pri Armiji BiH i upravitelj logora u novotravnikom selu Opare). Tijekom
1993./1994., poinio je ratne zloine (ubijanja, zlostavljanja zatoenih civila i pripadnika
HVO-a) na podruju opina Bugojno i Novi Travnik.
AHINOVI, (SALKO) ? BRACO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Trusina
AKI, EDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH, zapovjednik
jednog od zenikih zatvora, gdje se je posebno izivljavao u maltretiranju svake vrste nad
zatvorenim kakanjskim Hrvatima.
ARLAK, SEJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao jedan od zapovjednika
topnike postrojbe Armije BiH osobno je, 07.06.1993. godine, izdao zapovjed
pripadnicima Vojne policije Armije BiH da uhite i zatoe u prostor vojarne bive JNA
troje Hrvata iz sela Polje (opina Travnik).
UK, BAHRUDIN - mukarac, pop nacionalnosti Musliman, iz sela Slatina (opina
UK, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994., je kao
UK, KEMO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, tijekom 1993., u oruanim napadima na
sela i mjesta opine Jablanica u kojima su ivjeli Hrvati kada je ubijen i izmasakriran vei
broj civila i zarobljenih pripadnika HVO-a, a preostalo puanstvo jednim dijelom
odvedeno u logor zvani Muzej, a drugi dio protjeran.
UK, NIJAZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Slatine (opina Jablanica).
UK, ABAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Slatina (opina Jablanica).
Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, tijekom 1993., u pljakanju i unitavanju
(uglavnom paljenjem) obiteljskih i gospodarskih objekata u selu Slatina (opina
Jablanica), a iji su vlasnici Hrvati.
UK, (BAJRO) ZEHRUDIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Slatina (opina
zlostavljanju, muenju, torturi izgladnjavanja i nasilnoj smrti. Tijekom 1993., je sudjelovao
u pljakanju i unitavanju (uglavnom paljenjem) obiteljskih i gospodarskih objekata u selu
Slatina (opina Jablanica), a iji su vlasnici Hrvati.
EFKO, OBRALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja, pripadnik Armije
BiH. Prema izjavama svjedoka presuivao u ime tzv. Prijekog suda kojeg su uspostavile
muslimanske vlasti.
EHAI, JASMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star 28. god. muslimanski
ekstremista, pripadnik postrojbi Armije BiH (zapovjednik zloglasnog zatvora u Kaknju).
Vrio maltretiranje, zlostavljanje, a mnoge je na smrt prebio, posebno vrijeajui njihovo
dostojanstvo, osobno i nacionalno - hrvatsko.
EHALI, JASKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star 28 god., musliman iz
Kaknja, pripadnik Armije BiH, zapovjednik improviziranog (divljeg) zatvora u Kaknju,
kako izjavljuje svjedok. Vrio sama zlodjela nad Hrvatima kakanjske opine.
EHI, NEHAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Hadia (opina SarajevoHadii), do poetka rata je radio u SUP-u kao aktivni milicajac u gradu Hadii. Nakon
otpoinjanja rata u Bosni i Hercegovini, postaje policajac zaposlen u muslimanskoj
civilnoj policiji (MUP BiH) u mjestu Tarinu (opina Sarajevo-Hadii). Kao pripadnik
muslimanske civilne policije (MUP BiH), je tijekom lipnja 1993., sam ili s drugim
pripadnicima MUP-a BiH, inio, u vie navrata, razne zloine (pljakanja i unitavanje
imovine, zlostavljanja, premlaivanja, silovanja, bezrazlona zatvaranja i zlostavljanja
zatoenika, brutalna ubojstva, protjerivanja...) nad puanstvom hrvatske nacionalnosti
(civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opina Fojnica, Kiseljak, Kreevo i
Sarajevo -Hadii. Tako je u selu Blinje (opina Kreevo), neutvrenog datuma, skupa s
Draganom Piplicom, pripadnikom Armije BiH, sudjelovao u ubojstvu dvojice i tekog

ranjavanja jednog Hrvata koji su se vozili u sanitetskom vozilu.
EHI, SALEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna. Kao pripadnik Armije
BiH je, tijekom 1993., skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, sudjelovao u ubojstvu Ante
Dilbera zvanog Svetac, a iji je le pronaen u rijeci Vrbasu na predjelu izmeu sela
Zlavast i Graanica. Imenovani se javno hvalio svojim sudionitvom u navedenom
zloinu.
EHI, EFKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, do rata je radio kao lovouvar i
umar u Jablanici. 09.09.1993. je kao vodi diverzantskih grupa Armije BiH sudjelovao pri
oruanom napadu na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Grabovica.
ESTI, MIRSAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Maglaja. Kao pripadnik Armije
BiH (303 brigade, 3. korpusa) je sa grupom pripadnika Armije BiH meu kojima i Suad
Hasanovi i Ramiz Beurhodi, 16.08.1993., oruano napao selo Kiseljak (opina epe) i
sve Hrvate - civile (od starijih do djece) istjerao iz kua. Potom su odmah te kue
ETA, HAZIM ETA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Gromiljak (opina
Kiseljak), bivi vjerski islamski slubenik (?). Kao pripadnik Armije BiH, je tijekom 1993., sam
ili s drugim pripadnicima Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom
Bilalovac, Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanja i unitavanje imovine, teror,
zlostavljanja, premlaivanja, silovanja, bezrazlona zatvaranja i zlostavljanja zatoenika,
brutalna ubojstva, protjerivanja...).
EIBOVI, NUSRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik opinaskog MUPa (policajac) u Konjicu. Ubio je, 23.03.1993. godine, u selu Seonica (opina Konjic),
Dragana Vujievia (vozaa sanitetskog automobila), po nacionalnosti Hrvata pogotkom u
lea iz snajperske puke.
IRO, RAMIZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, oruar po profesiji.
Pripadnik (snajperist) 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s ostalim postrojbama
Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim napadima na hrvatsko civilno puanstvo i
II, EKREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993./1994., je kao
pripadnik Armije BiH ubijao Hrvate civile, na podruju opine Busovaa.
KAMPO, HASAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina
KAMPO, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanice u
istoimenoj opini. Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.07.1993., u napadu na
izloeni zlostavljanju, muenju, torturi izgladnjavanja i nasilnoj smrti.
KAMPO, SABIT - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina Jablanica).
KAMPO, SAFET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina Jablanica).
Kao pripadnik Armije BiH, sudjelovao je, 28.04.1993., u oruanim napadima na hrvatsko
civilno puanstvo i pokoljima istih te u provedbi politike etnikog ienja na podruju
sela Doljani (28.07.1993.), grada Jablanice (od 15.04.1993. pa dalje), sela Grahovice
(09.09.1993.) i Uzdola (14.09.1993.). Pri svakom od ovih napada je ubijen veliki broj Hrvata
(civila i zarobljenih pripadnika HVO-a), a preivjelo hrvatsko puanstvo je protjerano ili
zatoeno u logore na podruju cijele opine Jablanica.
KULJ, FEHIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja, Kao pripadnik Vojne
policije Armije BiH zlostavljao je i premlaivao Hrvate sa podruja opine Kakanj, tijekom
1993. godine.
SLJIVAR, SALIH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela ahinovii (opina
Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., sam ili s drugim pripadnicima Armije
BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom hrvatske nacionalnosti (civilima i
zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru sela Bilalovac, Datii i Pobre u opini
Kiseljak (pljakanje i unitavanje imovine, teror, zlostavljanja, premlaivanja, silovanja,
Osobno je, skupa sa Hamdom Bajriem, Mehmedom ikom i Muhamedom Omanoviem
sudjelovao u pljakanju civilne imovine u selima Odrae i Badnje (opina Kiseljak) koje su
potom u potpunosti zapalili, na podruju opine Busovaa su opljakali, a potom zapalili
stambene i gospodarske objekte (vlasnici objekata su Hrvati) u jednom selu kojeg su
zauzeli (okupirali) pripadnici Armije BiH.
OLJI, FIKRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
sudjelovao je, 18.03.1993. godine, u bezrazlonom zarobljavanju veeg broja civila
hrvatske nacionalnosti iz sela Jasenik (opina Konjic), koji su sukladno objavi mjesnih
(muslimanskih) vlasti doli u prostorije mjesnog Crvenog kria po humanitarnu pomo.
OLJI, MEHMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
OLJI, MIRSAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
UBARA, (ALIJA) REID - mukarac, roen 1948., po nacionalnosti Musliman, po
zanimanju uitelj, iz Jablanice. lan taba 44. brigade Armije BiH iz Jablanice, koja je s
ostalim postrojbama Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim napadima na hrvatsko
Jablanica. Krajem rujna 1993. imenovan je za sekretara Sekretarijata NO Jablanice (NO =
narodna obrana) i lan Ratnog predsjednitva Jablanice. Pored gore navedenih djela
sustavno je radio na prisilnoj mobilizaciji Hrvata Jablanice i primoravanju istih na
obavljanje tekih fizikih radova koji su u pravilno izvoeni na borbenim poloajima
Armije BiH.
UKO dr., ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice u istoimenoj opini.
Od strane Ratnog predsjednitva Jablanice zaduen za pripremu oruanog napada na
Hrvate sela Doljani (opina Jablanica). Oruani napad pripadnika MUP-a i Armije BiH je
izveden 28.07.1993., tijekom kojeg je ubijeno (izmasakrirano 36 osoba hrvatske
nacionalnosti (28 pripadnika HVO-a i 8 civila), a preivjelo hrvatsko puanstvo je,
UMAR, (SALKO) ALMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
UMAR, SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
URKOVI, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika, po zanimanju
profesor, lan stranke SDP Travnika. Tijekom 1991. i poetkom 1992., javno je iznosio
slaganje i iskazivao oduevljenje za agresiju i zloine poinjene od strane JNA u Republici
Hrvatskoj, a tek kasnije, 1993. je u svojim promiljanjima otiao u drugu krajnost i posvetio
se odioznosti i stvaranju mrnje kod muslimanskog naroda naspram Hrvata u Bosni i
Hercegovini. Djelovanjem i radom kroz stranku SDP a potom kao fundamentalist i
velikomusliman prednjaio je u izjavama i podmuklim radnjama uperenim protiv Hrvata i
Srba na prostorima sredinje Bosne.
A-E|F-J|K-N|O-|T-?
NEPOTPUNI POPIS OSUMNJIENIH ZA RATNE ZLOINE

A-E|F-J|K-N|O-|T-?
TAHIROVI, (HRUSTE) MAID MAJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz
Jablanice. Kao djelatnik RTV u Jablanici u svojim izjavama i izvjeima na lokalnoj TV postaji pridonosio je stvaranju odbojnosti i netrpeljivosti kod Muslimana naspram Hrvata
u Jablanici i na irem podruju pod kontrolom Armije BiH, u irenju nacionalne i vjerske
mrnje te u poticanju na rat protiv hrvatskog puanstva.
TAHIROVI, MIRSAD DEBA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz Tarina,
nastanjen u Sarajevu. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Zukini ljudi ili Zukina
vojska koja je na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila
organizirano etniko ienje, uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu
priliku, namjenski organizirane logore na podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva
Hrvata (civila i pripadnika HVO-a).
TAHIROVI, OSMAN - mukarac, starosti oko 30 godina, po nacionalnosti Musliman, iz
sela Zagrae (opina Travnik). Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Mudahedini,
sudjelovao je, 24.04.1993. godine, oko 17:30 sati, pri oruanom napadu na hrvatsko
puanstvo sela Miletii kojom prilikom je na brutalan nain izmasakrirano i ubijeno pet
Hrvata.
TAHUNI, ELVIS - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
(snajperist) na podruju lokaliteta Grbavica (opina Vitez), tijekom 1993./1994., poinio je
vei broj ubojstava Hrvata (pripadnika HVO-a i civila - ene, djeca, starci).
TAHUNI, (MEHMED) VEJSIL - mukarac, roen 06.02.1963., po nacionalnosti Musliman,
iz sela Doci (opina Kiseljak). Kao pripadnik Armije BiH, je tijekom 1993., sam ili s drugim
pripadnicima Armije BiH, inio, u vie navrata, razne zloine nad puanstvom hrvatske
nacionalnosti (civilima i zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru sela Bilalovac,
Datii i Pobre u opini Kiseljak (pljakanje i unitavanje imovine, zlostavljanja,
premlaivanja, silovanja, bezrazlona zatvaranja i zlostavljanja zatoenika, brutalna
ubojstva, protjerivanja...).
TAHUNI, ? FUKA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
(snajperist), oboruan vojnikom pukom (s optikom) - snajperom kalibra 7,9 mm, tijekom
1993./1994., sa podruja pod kontrolom Armije BiH ubijao je osobe na podruju kojeg su
kontrolirali pripadnici HVO-a na prostoru sredinje Bosne, uglavnom civile (ene, djecu i
starce).
TALI, NESIB - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Zenice, muslimanski ekstremist,
pripadnik Armije BiH, zapovjednik Vojne policije u Zenici. 18. i 19.05.1993. godine,
nareuje, a i sam vri uhienja Hrvata, njihovo odvoenje u motel Sretno. Tamo ih
premlauje zajedno sa ostalim vojnim policajcima Armije BiH, lomei im ruke, noge i
druge dijelove tijela.
TANKOVI, MEHO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Osobno je odgovoran za

nasilnu smrt Franje Kirina (po nacionalnosti Hrvat) koji je stradao u Bugojnu.
TASOVAC, AMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina
TAI, JUSUF - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina Jablanica).
TAI, (RIZO) ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani, opina Jablanica,
TATAR, RASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994., bio je
ienje, uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu priliku, namjenski
pripadnika HVO-a).
TAUF, ABDULAH - mukarac, roen i odrastao u dravi Irak, od cca 1983. godine ivi u
gradu Travniku, oenjen Muslimankom. Od izbijanja rata na prostoru BiH osobno se
angairao na dovoenju stranih dravljana arapskog podrijetla na podruje opine
Travnik, koji su bili voljni vojno sudjelovati u ratnim zbivanjima. Osobno je bio
zapovjednik postrojbe zvane Travniki topniki bataljun, pripadnici koje su sudjelovali u
svim napadima na Hrvatima nastanjena sela, na podruju opine Travnik, tijekom 1993.
godine.
TERZI, SEMIR TARA - mukarac, srednje starosne dobi, po nacionalnosti Musliman,
pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Sedma muslimanska brigada. U vrijeme
poinjenog zloina je boravio u gradu Travniku. Po inu je navodno major. Osobno je,
skupa sa Enesom Aliiem, u gradu Travniku, 20.10.1993. godine, zaustavio automobil u
kojemu se nalazio Ivica Stojak (zapovjednik postrojbe HVO-a zvane Travnika brigada) sa
svojom pratnjom, razgovarao sa istim a potom pucao iz automatskog pjeadijskog oruja
u automobil kojom prilikom je usmrtio (ubio) spomenutog Ivicu Stojaka a tee ozljedio
najmanje jednu osobu iz njegove pratnje (suputnike u automobilu).
TIPURA, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, nastanjen u Jablanici. Tijekom
1993. godine, obnaao je visoke dunosti u Armiji BiH (oficir) i u administraciji opine
Jablanica (lan opinske Vlade) te je imao uvida u planove i pripreme za sve ono to se
dogaalo na podruju opine Jablanica, tijekom 1993. godine (napadi i ubojstva Hrvata u
selima Doljani, Grabovica, Drenica, mjestu Jablanica. Protjerivanja i zatvaranja Hrvata u
logore koji su namjenski, u tu svrhu osnovani na podruju opine Jablanica..).
TIRAK, RIFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993./1994., obnaao je
zadae zapovjednika 3. motorizirane brigade 6. korpusa Armije BiH, a sredinom 1994., je
premjeten na operativne poslove u 6. korpusu Armije BiH. Tijekom lipnja i srpnja 1993.,
skupa sa sebi podreenim pripadnicima Armije BiH, sudjeluje u oruanim napadima na
sela i mjesta na prostoru opina Kreevo, Kiseljak, Sarajevo-Hadii u kojima su ivjeli
Hrvati. Po zauzimanju (okupaciji) pojedinih sela i mjesta (Gojakovac, Bukovica, Zabre, i
Perin) poinio je, skupa sa sebi podreenim pripadnicima Armije BiH, bezbroj ratnih
zloina (pljaka i unitavanje imovine, zlostavljanja i brutalna fizika maltretiranja,

ubojstva...) nad Hrvatima (civilima i pripadnicima HVO-a).
TOLJA, VAHID - mukarac, roen 20.01.1974., po nacionalnosti Musliman, nastanjen u
selu Vinjica (opina Kiseljak). Tijekom 1993,/1994., terorizirao je hrvatsko puanstvo na
podruju opine Busovaa, na dijelu koji je pod kontrolom Armije BiH s ciljem
protjerivanja istih na podruje koje je bilo pod kontrolom pripadnika HVO-a.
TOPALOVI, FAJKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Luke (opina SarajevoHadii). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom lipnja i srpnja 1993., sam a i s drugim
pripadnicima Armije BiH, poinio razne zloine (pljaka i unitavanje imovine, bezrazlona
zatvaranja u logor Silos u mjestu Tarin, zlostavljanje, ubojstva...) nad Hrvatima (civilima i
pripadnicima HVO-a) koji su ivjeli na podruju opine Kiseljak, tj. u selima Gojakovac,
Zabre i Toplica. Osobno je, 17.06.1993. prilikom napada na sela kiseljake opine
Gojakovac, Bukovica i Zabre, skupa s drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH (Ekrem
Tufo, Refik Tufo, Izet Sajnica, neki Kuper, neki Kalem i neki Jasmin) poinio ubojstvo veeg
broja civila hrvatske nacionalnosti i to: Spomenka (Ilije) Lucia iz sela Gajkovca, dijete staro
10 godina, Ljubana Markovia zvanog Dendo (ubijen u svojoj ugostiteljskoj kui) starog
preko 60 godina, te branog para Peru i Danicu Markovi stare preko 60 godina (ubijeni
vatrenim orujem u svojoj obiteljskoj kui), potom Staniu Teia i njegovu suprugu
(oboje su imali preko 60 godina), te suprugu Vinka Bjelogrlia (ubijena iz vatrenog oruja
u svojoj obiteljskoj kui). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom listopada 1993., sudjelovao,
pri oruanom napadu i okupaciji sela Pirin (opina Kreevo) kada su pripadnici Armije BiH
ubili vei broj civila hrvatske nacionalnosti, a potom poinili sveopu pljaku i unitavanja
imovine ubijenih ili protjeranih Hrvata.
TOPALOVI, MUAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik Armije BiH, lan
taba Armije BiH u Jablanici, jedan od zapovjednika Armije BiH, esto je boravio u
Jablanici, 07.09.1993. je sudjelovao u pripremi provedbe ratnog zloina masakra nad
hrvatskim puanstvom opine Jablanica, te sela Grabovica i Drenica (mjesta se nalaze na
krajnjem sjeveru opine Mostar).
TOPALOVI, SELVER - mukarac, roen 03.12.1970., po nacionalnosti Musliman, iz sela
Vinjica (opina Kiseljak). Tijekom 1993., je u selu Osolite (opina Busovaa) kao pripadnik
323. brigade Armije BiH, poinio ratne zloine nad civilnim puanstvom.
TOPI, ABDULAH - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Gornjeg Vakufa/Uskoplja.
Predsjednik SDA u Gornjem Vakufu/Uskoplju. Od poetka rata u BiH (oujak/travanj 1992.)
iznosi tezu da su za Muslimane Hrvati opasni kao i Srbi, te je slijedom takve teze sustavno
(svojim izjavama), radio na stvaranju raskola izmeu Muslimana i Hrvata.
TRAKO, MIRSAD - mukarac, po nacioanlnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH je,
tijekom 1993./1994., na podruju opine Vitez poinio ratne zloine s ciljem etnikog
ienja tog prostora od osoba hrvatske nacionalnosti.
TRAKO, MUHAMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja, pripadnik Armije
BiH, organizator sa ostalim muslimanima Kaknja, napada na hrvatsko selo Riicu, opina
Kakanj. Ovo se dogodilo lipnja 1993. godine.
TRAKO, ZIJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kaknja, pripadnik Armije BiH,
organizirao napad na hrvatsko selo Riicu, opina Kakanj.
TRBOJEVI, IZO NANE - mukarac, politiki aktivista stranke SDA za podruje opine
Travnik, po nacionalnosti Musliman. Politiki djeluje na podruju opine Travnik, prema
tvrdnjama svjedoka jedan je od vodeih politikih elnika iz reda muslimanskog naroda
na podruju opine Travnik, koji su se zalagali da doe do sukoba izmeu Hrvata i
Muslimana na podruju opine Travnik.
TRKAIJA, RAHMAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Maljine (opina
Travnik). Neposredno nakon zavretka oruanog napada pripadnika Armije BiH na
hrvatsko puanstvo sela Maljine otpoeo je, skupa sa trojicom sinova Vehaba
Dautovia i jo nekolicinom sumjetana muslimanske nacionalnosti, s pljakom imovine
sumjetana Hrvata.
TRKLIJ, (EDOMIRA) ZORAN - mukarac, roen 05.01.1964., po nacionalnosti Srbin, iz
Travnika. Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993./1994., na podruju opina Travnik i
Zenica poinio vie razliitih ratnih zloina nad zarobljenim osobama hrvatske
nacionalnosti (civilima i priadnicima HVO-a), napose zloine fizikog muenja,
maltretiranja i zlostavljanja. Istiemo sluaj Pere Vila, profesora iz Novog Travnika kojeg je,
uz pomo osobe prezimenom Malko i nadimkom Maak (Musliman iz Travnika) brutalno
pretukao u prostoriji u logoru KPD u Zenici).
TUFO, EKREM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz mjesta Tarin (opina SarajevoTarin). Zapovjednik dijela postrojbe muslimanske civilne policije (MUP BiH) za posebne
namjene zvane Lasta u Tarinu. Kao zapovjednik je tijekom 1993./1994., planirao i skupa
sa sebi potinjenim pripadnicima postrojbe MUP-a BiH za posebne namjene zvane
Lasta, poinio vei broj zloina nad Hrvatima koji su ivjeli na prostorima opina Fojnica,
Kiseljak, Kreevo i Sarajevo-Hadii. Osobno je, 17.06.1993. prilikom napada na sela
kiseljake opine Gojakovac, Bukovica i Zabre, skupa s drugim pripadnicima MUP-a i
Armije BiH (Fajko Topalovi, Ekrem Tufo, Refik Tufo, Izet Sajnica, neki Kuper, neki Kalem i
neki Jasmin) poinio ubojstvo veeg broja civila hrvatske nacionalnosti i to: Spomenka
(Ilije) Lucia iz sela Gajkovca, dijete staro 10 godina, Ljubana Markovia zvanog
Dendo (ubijen u svojoj ugostiteljskoj kui) starog preko 60 godina, te branog para
Peru i Danicu Markovi stare preko 60 godina (ubijeni vatrenim orujem u svojoj
obiteljskoj kui), potom Staniu Teia i njegovu suprugu (oboje su imali preko 60
godina), te suprugu Vinka Bjelogrlia (ubijena iz vatrenog oruja u svojoj obiteljskoj kui).
TUFO, REFIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz mjesta Tarin (opina Hadii).
Tijekom 1993./1994., obnaao je dvojake zadae pri muslimanskoj civilnoj policiji (MUP
BiH) u mjestu Tarin (opina Sarajevo-Hadii): kao zapovjednik muslimanske civilne
policijske postrojbe i kao istraitelj u logoru/zatvoru zvanom Silos u Tarinu. Kao
zapovjednik postrojbe muslimanske civilne policije stacionirane u mjestu Tarin je,
tijekom lipnja, srpnja i listopada 1993., sudjelovao i predvodio oruane napade i
zauzimanje (okupaciju) sela Gojakovac, Zabre, Bukovica (opina Kiseljak) i Pirin (opina
Kreevo) kada je dolo do ubojstva veeg broja civila hrvatske nacionalnosti te do
sveope pljake i unitavanja imovine ubijenih ili protjeranih Hrvata. Osobno je,
17.06.1993., prilikom napada na sela kiseljake opine Gojakovac, Bukovica i Zabre,
skupa s drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH (Fajko Topalovi, Ekrem Tufo, Izet
Sajnica, neki Kuper, neki Kalem i neki Jasmin) poinio ubojstvo veeg broja civila hrvatske
nacionalnosti i to: Spomenka (Ilije) Lucia iz sela Gajkovca, dijete staro 10 godina, Ljubana
Markovia zvanog Dendo (ubijen u svojoj ugostiteljskoj kui) starog preko 60 godina,
te branog para Peru i Danicu Markovi stare preko 60 godina (ubijeni vatrenim orujem u
svojoj obiteljskoj kui), potom Staniu Teia i njegovu suprugu (oboje su imali preko 60
godina), te suprugu Vinka Bjelogrlia (ubijena iz vatrenog oruja u svojoj obiteljskoj kui).
TURINOVI, MUHAMED - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije
BiH je, tijekom 1993. sudjelovao, sam i skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, u
provedbi zloina (zlostavljanje i brutalno premlaivanje, progon...) nad Hrvatima (civilima i
zarobljenim pripadnicima HVO-a) na prostoru opina Fojnica, Kiseljak, Kreevo, SarajevoHadii...
VALJEVAC, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Radovlja (opina
Visoko). Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica iz Visokog. Tijekom
1993./1994., je sam ili skupa s drugim pripadnicima postrojbe Armije BiH zvane Frkina
jedinica, sudjelovao u oruanim napadima na sela i mjesta na prostoru opina Fojnica,
Kiseljak, Kreevo, Vare, Visoko... u kojima su ivjeli Hrvati. Pri samim napadima a i po
zauzimanju (okupaciji) pojedinih sela i mjesta, pripadnici navedene Frkine jedinice su
poinili bezbroj zloina (pljake i unitavanje imovine, zlostavljanja i brutalna fizika
maltretiranja, silovanja, zlostavljanja i muenja zatoenika, ubojstva...) nad Hrvatima
(civilima i pripadnicima HVO-a). Osobno je, 07.11.1993. u mesnici Alije Babia koja se
nalazi u kui Asima Kuzafrovia (u ulici JNA bb. u Visokom), a u nazonou dvojice
Muslimana (nekog engia i nekog Milivia) iz sela Podvinjci (opina Visoko), pokazivao
vlasniku mesnice, Aliji Babiu, desetak ljudskih prstiju ruku, naniznih na jednu pagu,
hvalei se da ih je odsjekao Hrvatima na prostoru opine Vare.

VARII, (ESAD) SANELA - ensko, starosti oko 20 godina, plavokosa, punije grae tijela
(krupnija), po nacionalnosti Muslimanka (mogue Romkinja), iz grada Konjica. Kao
pripadnica Armije BiH sudjelovala je 16.04.1993. godine, u oruanom napadu na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina (opina Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a). 16.04.1993. godine, u selu Trusina
je, sa jo dva pripadnika Armije BiH, poinila ubojstvo (strijeljanje) estorice uhienih i
zavezanih pripadnika HVO-a.
VARUPA, NEDAD - mukarac, muslimanske nacionalnosti. Kao pripadnik Armije BiH je,
tijekom 1993./1994., u selu Brdo (opina Vitez) inio bezrazlona uhienja i zlostavljanja
civila hrvatske nacionalnosti.
VARUPA, EMAC - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH
(snajperist) na podruju lokaliteta Grbavica (opina Vitez), tijekom 1993./1994., poinio je
vei broj ubojstava Hrvata (pripadnika HVO-a i civila - ene, djeca, starci).
VELAGI, (HAMDO) NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, sa podruja opine
Kakanj. Pripadnik Armije BiH. Poinio je vei broj maltretiranja zlostavljanja i muenja
Hrvata na podruju opine Kakanj.
VIKI, DRAGAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Sarajeva, oenjen Muslimankom.
Zapovjednik postrojbe za posebne namjene muslimanske civilne policije (MUP BiH) zvane
Lasta iz Sarajeva. Tijekom 1993./1994., planirao je i provodio sebi potinjene pripadnike
postrojbe Lasta u oruane napade na sela i mjesta na prostoru opina Fojnica, Kiseljak,
Kreevo, Sarajevo-Hadii, u kojima su ivjeli Hrvati (Gojakovac, Bukovica, Zabre, Perin...)
pri emu su sela opljakana i spaljena, a hrvatsko puanstvo (civili i pripadnici HVO-a)
izvrgnuto progonu, zatvaranju, muenju, silovanjima, ranjavanju i ubijanju. Pripadnici
navedene postrojbe su svoju mrnju, netrpeljivost i brutalnost naspram Hrvata iskazivali u
logoru/zatvoru Silos (u mjestu Tarin) nad zatoenim civilima i pripadnicima HVO-a.<%
0>
VILA, AHMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz
napadima na hrvatsko civilno puanstvo i pokoljima istih, te u provedbi politike etnikog
ienja na podruju grada Jablanice (od 15.04.1993. pa nadalje), te u selima Doljani
(28.07.1993.), Grabovica (09.09.1993.) i Uzdol (14.09.1993.), gdje je ubijen veliki broj civila
hrvatske nacionalnosti, a preivjelo hrvatsko puanstvo je protjerano ili zatoeno u logore
na podruju opine Jablanica.
VILA, ESO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz
VILA, KENI - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz
VIO, (ISMETA) SABAHUDIN - mukarac, roen 15.04.1953., muslimanske nacionalnosti,
iz Kaknja. Kao pripadnik armije BiH je, tijekom 1993./1994., na podruju opine Kakanj
poinio razna zlodjela nad Hrvatima (civilnima i pripadnicima HVO-a), tako to je mnoge
fiziki (zlostavljao, muio, premlaivao) i psihiki maltretirao, govorei pri tome
najpogrdnije rijei. Tijekom 1993./1994., bio je urednik muslimanske lokalne radijske
postaje Radio slobodni Novi Travnik. Svojim izvjeima u emisijama te radijske postaje
podupiraoje mrnju i sukobe na raun hrvatskog naroda. Svojim izvjeima u program
Radio-Zenice je, tijekom 1993./1994., doprinio napadima muslimanskih snaga na dijelove
opine Novi Travnik u kojima su ivjeli Hrvati i koji su bili pod kontrolom HVO-a.
VRI, (SULEJMAN) JUNUZ - mukarac, roen 09.07.1973.,po nacionalosti Musliman, iz
Tomislavgrada. 30.09.1992., u veernjim satima je, u Tomislavgradu skupa sa Samirom
Dilaverom silovao maloljetnu J.P. (roena 07.01.1975.) prognanu Hrvaticu iz Jajca.
VRETO, FIKRET - mukarac, roen 11.06.1971., po nacionalnosti Musliman, iz Ilide. Kao
pripadnik 323. brigade Armije BiH je, tijekom 1993., poinio razne ratne zloine nad
civilnim puanstvom hrvatske nacionalnosti u selu Osolite (opina Busovaa), gdje je
skupa s Mufidom Rafalijom ubio Stipu Tomasa, civila hrvatske nacionalnosti.
VUI, (AVDO) EMSUDIN - mukarac, roen 21.02.1968., po nacionalnosti Musliman, iz
Kreeva. Kao pripadnik Armije BiH je, skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH, tijekom
1993./1994., sustavno ino pljaku imovine te progon i ubijanje Hrvata iz sela na podruju
opine Kreevo a napose u selima Deevica, Bilii, Crniki Kamenik, Bjelovii i Crnii.
ZAHIROVI, ESAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Po nalogu Predsjednika ratnog predsjednitva opina Jablanice i
Konjica, dr. Safeta ibe, imenovan je za lana Izvrnog Odbora opine Jablanica. Tijekom
1993. sudjeluje u pripremi provedbe politike genocida nad Hrvatima opine Jablanica
koju su pripadnici Armije i MUP-a BiH, od 15.04.1993. zapoeli sprovoditi u djelo.
ZAHIROVI, JASMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina
ubijeno 36 osoba (28 pripadnika HVO-a i 8 civila).
ZAHIROVI, (IZET) MIRZA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1956.? u selu
Doljani - opina Jablanica. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu na puanstvo
ZEBI, EMIN - mukarac, roen 1945., po nacionalnosti Musliman, iz sela Lug (opina
Jablanica), nastanjen u Jablanici, po zanimanju profesor ONO i DSZ (openarodna obrana
i drutvena samozatita). Naelnik MUP-a Jablanica i lan Ratnog predsjednitva
Jablanice. Sudjelovao je u pripremi i provedbi svih napada na pripadnike HVO-a i Hrvate
civile opine Jablanica, tijekom 1993. i 1994. godine.
ZEBI, ENVER BERBA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Pripadnik
diverzantske skupine 44. brigade Armije BiH iz Jablanice. Sudjelovao je, 28.07.1993., u
napadu i ubijanju Hravta sela Doljani (opina Jablanica) kada je ubijeno 36 osoba (osam
civila i 28 pripadnika HVO-a), i 16.09.1993. u napadu i zauzumanju sela Hudutsko (opina
Prozor/Rama) nastanjenog Hrvatima kada su, nakon predaje streljana 22 pripadnika HVOa a trojica odvedena u zatoenitvo u logor Muzej (Jablanica). Osobno je krajem
prosinca 1993. (oko katolikog blagdana Boia - 25.12.1993.) dolazio u logor Muzej u
Jablanici da vidi (u Hudutskom uhiene) zatoene pripadnike HVO-a.
ZEBI, OMER - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Tijekom 1993. i 1994., je kao
pripadnik Vojne policije Armije BiH u Jablanici, koja je s drugim postrojbama Armije BIH
etniko ienje, uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu priliku, namjenski
pripadnika HVO-a).
ZEBI, (EMIN) ? - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice. Tijekom 1993. i
1994., bio je pripadnik Vojne policije Armije BiH u Jablanici, koja je s drugim postrojbama
Armije BIH na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila
priliku, organizirane logore na podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata

ZEC, ISMET - mukarac, star 34 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela Peuj (opina
Novi Travnik). Kao pripadnik Vojne policije Armije BiH je, tijekom 1993., poinio ratne
zloine nad zatoenim civilima hrvatske nacionalnosti u zatvorima Opare i
srednjokolskog centra u Travniku.
ZEI, MUHAREM MUKE - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik
postrojbe Armije BiH stacionirane u selu ipe (opina Rama/Prozor), sudjelovao je,
24.06.1993., u oruanom napadu Armije BiH na civilno puanstvo sela Ljubunci - zaselak
Jurii kada su ubijene tri civilne osobe (djeca Josip i Marina Kneevi te starica Anica Juri).
Skupa s Muminom Imamoviem ubio je ovo dvoje djece.
ZEO, FATIMA - ensko, po nacionalnosti Muslimanka, iz grada Jablanica u istoimenoj
opini. Kao pripadnica Armije BiH, sudjelovala je, tijekom 1993., u oruanim napadima na
puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela opine Jablanica i njihovu imovinu, kada
je ubijeno i izmasakrirano, vei broj civila i pripadnika HVO-a. Preostalo puanstvo jednim
dijelom odvedeno u zloglasni logor zvani Muzej, gdje mnogi nisu od zlostavljanja ni
preivjeli, a drugi je dio protjeran.
ZEJNILAGI, ENVER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, do rata u BiH bio je
pripadnik (asnik) JNA. Nakon oruanog sukoba s pripadnicima HVO-a i poraza pripadnika
Armije BiH, tijekom sijenja 1993., na podruju opine Gornji Vakuf/Uskoplje imenovan je
zapovjednikom 317. brdske brigade Armije BiH koja se tada (nakon sukoba) nalazila u
rasulu. Poetkom listopada 1993., smijenjen je s poloaja zapovjednika 317. brdske
brigade Armije BiH. Od sijenja do listopada 1993., sa sebi potinjenim pripadnicima
Armije BiH poinio je vei broj napada na Hrvatima nastanjena naselja i sela opine Gornji
Vakuf/Uskoplje to je za posljedicu imalo veliki broj civilnih rtava (mrtvi i ozlijeeni).
ZEKOTI, ENA - ensko, po nacionalnosti Muslimanka, civil, iz grada Jablanica u
istoimenoj opini. Osobno je 28.07.1993., skupa s nekolicinom ena (Muslimanki) iz grada
Jablanica, dola u selo Doljane, i iivljavala se nad mrtvim tijelima ubijenih
(izmasakriranih) Hrvata koja su bila izloena ispred zgrade seoskog zadrunog Doma.
ZEREM, SALKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Zapovjednik 44. brigade Armije
BiH zvane Neretva sa podrujem djelovanja na prostoru opine Jablanica i sjevernom
dijelu opine Mostar (podruje sela Drenica, Grabovica i Vrdi), te je kao takav imao na
raspolaganju vie tisua sebi potinjenih pripadnika Armije BiH, koji su, tijekom 1993.
godine, poinili vei broj masovnih, ratnih zloina u selima: Doljani, Drenica, Grabovica,
te u samom gradu Jablanici...
ZRNO, (HAZIM) FUAD FUDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac
opini Kiseljak (pljakanje i unitavanje imovine, zlostavljanja, premlaivanja, silovanja,
ZRNO, (HAZIM) NIJAZ NISKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac
ZRNO, NUSRET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac (opina Kiseljak).
Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993./1994., sudjelovao, sam i skupa s drugim
Kiseljak.
ZUKI, ALIJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina Jablanica).
ZUKI, (ALIJA) DEMAL - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1963.? u selu
civila).
ZUKI, DEVAD - mukaraac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina
ZUKI, EKREM ORLE - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 1955.? u selu
Doljani - opina Jablanica, pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice. Sudjelovao je,
ZUKI, ENES - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina Jablanica).
ZUKI, (BEIR) ISMET - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen 01.01.1958. u selu
civila).
ZUKI, (REDO) KASIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina
ZUKI, MUJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani (opina Jablanica).
ZUKI, MUSTAFA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Sovii (opina
ZUKI, REDO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije BiH
iz Jablanice, koja je s ostalim postrojbama Armije i MUP-a BiH sudjelovala u oruanim

ZUKI, (HAMID) SAMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Doljani - opina
Jablanica, pripadnik Armije BiH. Sudjelovao je, 28.07.1993. godine, u napadu na
ZURAPI, BESIM - mukarac, star 35 godine, po nacionalnosti Musliman, iz Srbije
(Sandak). Kao zapovjednik 368. brigade Armije BiH, rukovodio je akcijom etnikog
ienja Hrvata na podruju opine Novi Travnik.
DRALOVI, (HRUSTEM) DEDO - po nacionalnosti Musliman, iz Jablanice, pripadnik
Armije BiH. Tijekom 1993., a napose 28.07.1993., sudjelovao je u oruanom napadu na
Hrvate koji su ivjeli u selu Doljani /zaselak Krkae/ (opina Jablanica). Po zauzimanju
(okupaciji) ovog sela provodio je teror nad zateenim civilima a poinio je i vei broj
brutalih fizikih zlostavljanja nakon ega je, skupa s drugim pripadnicima Armije BiH
nasilno odvezao civile hrvatske nacionalnosti u grad Jablanicu i zatoio ih u logor zvan
Muzej gdje su bili izloeni psihofizikom zlostavljanju, silovanju, izgladnjivanju...
ILI, (MUHO) FADIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik
muslimanske policije (MUP BiH), tijekom 1993., poinio je u vie navrata razne zloine
(ubojstva, masakre i druga zlodjela) nad Hrvatima (civilima i pripadnicima HVO-a) na
podruju opine Kiseljak, napose u selima Bilalovac, Datii, Pobre. Tako je svibnja 1993.
skupa sa emsom Imamoviem doao u selo Velike Sotnice, te u borovoj umi (u blizini
kue Ante Katane) poinio brutalno ubojstvo dvojice Hrvata, mjetana tog sela: Ante
Katana i Drago Ljoljo, civila, starih preko 60. godina.
UNA, AMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz epa. Kao pripadnik Armije BiH,
sudjelovao je, skupa s ostalim pripadnicima muslimanskih snaga u provedbi zloina nad
Hrvatima s podruja opine Kakanj (ubijanju, maltretiranju, pljakanju i unitavanju
imovine Hrvata...), tijekom 1993. Objanjavajui zato to ini javno je izgovarao parolu:
Allahu ekber i slobodnoj, kako kau jedinstvenoj, a ako Allah da, i islamskoj dravi.
PB =
OSUMNJIENI ZA RATNE ZLOINE ZA KOJE SVJEDOCI NISU ZNALI POTPUNIJE
PODATKE
?, (ALIJA RODE) ADNAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Travnika, vlasnik
kafia Crveni val. Kao voza dipa Landrover vlasnitvo postrojbe Armije BiH zvane
Mudahedini, dovodio pripadnike te postrojbe u Travnik i pokazivao hrvatske kue, te
tako zajedno s njim hapsio ugledne Hrvate, odvodei ih u nepoznate pravce.
?, ALEN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane
?, ESAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, podrijetlom je sa podruja opine Hadii
(u srodstvu sa Mujom Mustafiem). Kao pripadnik Armije BiH sudjelovao je, 16.04.1993.
godine, u oruanom napadu na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Trusina
(opina Konjic), kada su ubijena 22 Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika
HVO-a). 16.04.1993. godine, u selu Trusina je, u kui Stipe Ljubia, u nazonosti Sejde
Hakalovia, izjavio da je ubio Stipu Ljubia.
?, FADIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane

?, HAJRO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, star 30 godina, roen u selu eri,
opina Zenica, pripadnik postrojbi Armije BiH. Vrio zloine nad hrvatskim puanstvom
ubijanja, pljake i zlostavljanja u naseljima Ovnak i Dusine.
?, HAKIJA - mukarac, star oko 40. godina, po nacionalnosti Musliman, navodno iz
Sandaka (Srbija). Kao pripadnik Armije BiH je, tijekom 1993., inio razne zloine nad
hrvatskim puanstvom na podruju opine Kiseljak, na onim prostorima koja su okupirali
?, HASO - mukarac, starosti oko 65 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela Podovi
(opina Travnik), do rata je radio u Rudniku Bila. Osobno se isticao u svom ekstremizmu i
prenosio i na ostale Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja 1993., rezultiralo
oruanim napadima pripadnika Armije BiH na sela i mjesta opine Travnik nastanjena
?, IBRAHIM - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Kotor Varoi (kao prognanik je,
tijekom 1993. godine, ivio na podruju opine Travnik). Osobno je odgovoran poradi
toga to nije, 08.06.1993. godine, ispotovao dogovor oko predaje pripadnika HVO-a sela
Maljine, koje je osobno, u ime Armije BiH, postavio a kao posljedica nepotivanja
postignutog dogovora o predaji je smrt oko 30 Hrvata (meu kojima ranjenika i mentalnih
bolesnika, te jedna djelatnica saniteta), koje su pripadnici Armije BiH, 08.06.1993. godine,
nakon predaje naoruanja uhitili, i u zaselku Bikoi streljali, a ostalo hrvatsko puanstvo
zateeno u selu Majline (njih vie od 250) su odveli u zatoenitvo u selo Mehurii gdje su
bili zatoeni oko 20 dana.
?, JASMIN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH, tijekom
1993., je skupa s drugim pripadnicima Armije BiH poinio razne zloine (od pljakanja
imovine, zlostavljanja, progona i zatvaranja do ubijanja...) nad hrvatskim puanstvom iz
sela i mjesta koje su oruano zauzeli (okupirali) na podruju opina Kreevo, Kiseljak,
Fojnica i Sarajevo-Hadii. Osobno je, 17.06.1993., prilikom napada na sela kiseljake
opine Gojakovac, Bukovica i Zabre, skupa s drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH
(Fajko Topalovi, Ekrem Tufo, Refik Tufo, Izet Sajnica, neki Kuper i neki Kalem) poinio
ubojstvo veeg broja civila hrvatske nacionalnosti i to: Spomenka (Ilije) Lucia iz sela
Gajkovca, dijete staro 10 godina, Ljubana Markovia zvanog Dendo (ubijen u svojoj
ugostiteljskoj kui) starog preko 60 godina, te branog para Peru i Danicu Markovi stare
preko 60 godina (ubijeni vatrenim orujem u svojoj obiteljskoj kui), potom Staniu Teia
i njegovu suprugu (oboje su imali preko 60 godina), te suprugu Vinka Bjelogrlia (ubijena
iz vatrenog oruja u svojoj obiteljskoj kui).
?, MUJO - mukarac, starosti oko 22 godine, po nacionalnosti Musliman, iz sela ukle
(zaselak Delii), opina Travnik, sin seoskog hode. Osobno se isticao u svom ekstremizmu
i netrpeljivosti naspram Hrvata na podruju opine Travnik te je svoje stavove i tenje
prenosio i na ostale Muslimane (poticao ih) to je, tijekom mjeseca lipnja 1993., rezultiralo
oruanim napadima pripadnika Armije BiH na sela i mjesta opine Travnik nastanjena
?, NAIL - mukarac, mlae starosne dobi, po nacionalnosti Musliman (oenjen kerkom
nekog Seida iz sela Lager, pokraj sela Maljine, opina Travnik). Kao pripadnik Armije BiH
(nepoznate matine postrojbe) sudjelovao je, tijekom lipnja 1993. godine, u oruanim
napadima i djelovanjima protiv puanstva hrvatske nacionalnosti sela travnike opine
(08.06.1993. godine, sela Maline, Podovi i Postinje). Osobno je, 08.06.1993. godine, na
podruju lokaliteta zvanog Postinjsko polje poticao i odobravao nastojanje jednoga
svog suborca (imenom Suljan), koji je zahtjevao od ostalih svojih suboraca (pripadnika
Armije BiH da se provede egzekucija (ubojstvo) jednog uhienog i razoruanog
pripadnika HVO-a, koji je tog dana preivio strijeljanje uhienika (vie od 30 Hrvata) u
zaselku Bikoi pokraj sela Maljine (opina Travnik).
?, NEDAD - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz Sandaka (Srbija) starosti

oko 35 godina. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Zukini ljudi ili Zukina vojska koja
je na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano
organizirane logore na
podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a).
?, RAMADAN - mukarac, strani dravljanin arapskog podrijetla (prema nekim podacima
on je Sirijac), govori francuski, tijekom 1993. godine, je boravio na podruju opine
Travnik (selo Mehurii). Kao zapovjednik skupine od oko 15 pripadnika postrojbe Armije
BiH zvane Mudahedini predvodio je i sudjelovao 24.04.1993. godine, oko 17:30 sati, pri
oruanom napadu na hrvatsko puanstvo sela Miletii, kojom prilikom je na brutalan
nain izmasakrirano i ubijeno pet Hrvata. Osobno je, na pitanje postavljeno od strane
jednog Hrvata, mjetana sela Miletii (pitanje postavljeno na francuskom jeziku): Zato
ste nas napali?, odgovorio: Alija Izetbegovi je bio u selu Bukovici (8 km od sela Miletii) i
traio da se zauzme ovaj prostor, ali su se domai Muslimani usprotivili te je Alija rekao
Dobro, onda morate, barem, pomagati mudahedinima koji e to obaviti umjesto vas. Mi
radimo samo ono za to smo plaeni i to nam je nareeno..
?, (RAID) SALKO - mukarac, starosti oko 30 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Lager (pokraj sela Maljine) opina Travnik. Kao pripadnik Armije BiH (nepoznate matine
postrojbe) sudjelovao je, tijekom lipnja 1993. godine, u oruanim napadima i
djelovanjima protiv puanstva hrvatske nacionalnosti sela travnike opine (08.06.1993.
godine, sela Maljine, Podovi i Postinje).
?, SEJO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Baina (opina Jablanica).
Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz Jablanice ili pripadnik republikog MUP-a iz Jablanice.
?, SEJO GUZ - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Samostalne jedinice
za posebne namjene Armije BiH zvane Valter, sudjelovao je pri oruanom napadu
RAZMAK 6 T =
?, SEMIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik 44. brigade Armije BiH iz
?, (BAJRO) SULJAN - mukarac, starosti oko 25 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela
Lager (pokraj sela Maljine) opina Travnik. Kao pripadnik Armije BiH (nepoznate matine
postrojbe) sudjelovao je, tijekom lipnja 1993. godine, u oruanim napadima i
djelovanjima protiv puanstva hrvatske nacionalnosti sela travnike opine (08.06.1993.
godine, sela Maljine, Podovi i Postinje). Osobno je, 08.06.1993. godine, na podruju
lokaliteta zvanog Postinjsko polje uz odobravanje jednoga svog suborca (imenom Nail),
zahtjevao od ostalih svojih suboraca (pripadnika Armije BiH) da se provede egzekucija
(ubojstvo) jednog uhienog i razoruanog pripadnika HVO-a koji je tog dana preivio
strijeljanje uhienika (vie od 30 Hrvata) u zaselku Bikoi pokraj sela Maljine (opina
Travnik).
?, AIR - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Kranjii (opina Prozor),
nastanjen u selu Glogonica (opina Jablanica). Pripadnik tzv. Bataljuna Glogonica 44.
sudjelovala u oruanim napadima na hrvatsko civilno puanstvo i pokoljima istih, te u

?, (EMIN) ? - mukarac, mlae starose dobi, iz sela Krpeljii (opina Travnik). Kao pripadnik
Armije BiH (nepoznate matine postrojbe), sudjelovao je (skupa sa dvojicom sumjetana,
Demom Grabus i nekim Naiem), 08.06.1993. godine (oko 5:00 sati), u oruanim
napadima i djelovanjima protiv puanstva hrvatske nacionalnosti sela Krpeljii (opina
Travnik) kojom prilikom je ubijen (metak u glavu) civil hrvatske nacionalnosti, Drago Voli
(starosti 60 godina). Pri oruanom napadu pripadnika Armije BiH na civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti sela Krpeljii koji se dogodio 08.06.1993. godine, u ranim jutarnjim
satima, ubijeno je najmanje sedam Hrvata.
?, ? ALBANAC - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH
zvane Zukini ljudi ili Zukina vojska, koja je na irem podruju opina: Jablanica, Konjic,
?, ? AMIGO - srednje starosne dobi, mukarac, muslimanske nacionalnosti. Spomenuti
je, zajedno s osobom zvanom Breza, u naselju Blatua, opina Zenica, tijekom mjeseca
veljae 1993. godine, zaklao, a potom izmasakrirao brani par Maar, Hrvati po
nacionalnosti. Pored toga izvrio je zloin ubijanja i klanja staraca i djece u naseljima
Dusine, Podbrijeje i Bilivode, svi hrvatske nacionalnosti.
RAZMAK 6 T =
?, ? ARKAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Osenik (opina SarajevoHadii). Kao pripadnik Armije BiH, tijekom 1993., sudjelovao je u oruanim napadima na
sela i mjesta nastanjena hrvatskim puanstvom na podruju opina Kiseljak, Kreevo,
Fojnica i Sarajevo- Hadii te zauzimanjem pojedinih sela i mjesta kojom prilikom su
uinjena razna zlodjela i zloini nad civilnim puanstvom hrvatske nacionalnosti. Osobno
je sudjelovao, skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH, u pljakanju a potom i unitavanju
(uglavnom paljenjem) civilne i druge imovine Hrvata.
?, ? ASKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Samostalnog
bataljuna Armije BiH zvanog i elina jedinica, sudjelovao je pri oruanom napadu Armije
BiH na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti sela Grabovice, kada je ubijeno i
?, ? BIJELI - mukarac, po nacionalnosti Musliman, roen u selu Isii (opina Maglaj),
nastanjen u gradu Maglaju (stan ponad gradske ljekarne). Kao pripadnik Armije BiH
(snajperist) je u vremenu od 24.06.1993. do 05.05.1994., snajperskim rasprskavajuim
streljivom ubio i teko ranio vie desetaka osoba hrvatske nacionalnosti (civila i pripadnika
HVO-a) na podruju sela Tomii (opina Maglaj).
?, ? BRACO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Samostalnog
bataljuna Armije BiH zvanog i elina jedinica, sudjelovao je pri oruanom napadu Armije
?, ? BREZA - mukarac, srednje starosne dobi, po nacionalnosti Musliman. Pomenuti je
zajedno sa osobom zvanom Amigo u naselju Blatua, opina Zenica u mjesecu veljai
1993. godine, zaklao, a potom izmasakrirao brani par Maar. Pored toga poinio je ratne
zloine (ubijanja, klanja, muenja) nad civilnim hrvatskim stanovnitvom (staraca, starica i
djece) u zenikim selima i naseljima Dusine, Podbrijeje i Bilivode.
?, ? CAR - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane

?, ? AKI - mukarac, po nacionalnosti Musliman, tijekom 1993. godine, je ivio na
podruju opine Travnik. Osobno je, kao pripadnik Armije BiH, poetkom mjeseca lipnja
1993. godine, pucajui iz pitolja ispalio, iz neposredne blizine, metak u glavu zatoenom
Hrvatu (imenom Slavko) koji je prethodno zlostavljan, brutalno premlaivan i muen oko
pet dana. Ubojica je egzekuciju poinio u nazonosti ostalih Hrvata - zatoenika.
?, ? ITA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Tijekom cijele
1993., sudjelovao je u provedbi raznih zloine nad hrvatskim puanstvom na podruju
opine Kiseljak, a napose po selima Bilalovac, Dati i Podbre gdje je skupa s ostalim
pripadnicima Armije BiH sudjelovao pri zlostavljanju, protjerivanju, bezrazlonom
uhienju i zatvaranju Hrvata u logor zvan Plinara (u selu Klokoti u opini Kiseljak).
?, ? ERTAN - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Samostalne jedinice
?, ? DEKI (I.) - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH
zvane Zukini ljudi ili Zukina vojska, koja je tijekom vremena rujan 1993./veljaa 1994.,
pripadnika HVO-a).
?, ? DEKI (II.) - mukarac, po nacionalnosti Albanac. Pripadnik Armije BiH (zapovjednik
postrojbe zvane Handar divizija). Tijekom lipnja i srpnja 1993. je kao zapovjednik sa
sebi podreenim pripadnicima Armije BiH napadao podruje kiseljakih sela nastanjenih
Hrvatima (Gojakovac, Bukovica, Zabre i Perin...) kao i druga mjesta i sela u kojima su
ivjeli Hrvati na podruju opina Kiseljak, Kreevo, Fojnice i Hadii pri emu su imovinu
uglavnom opljakali a objekte paljenjem unitili. Hrvatsko puanstvo iz napadnutih sela je
bilo izvrgnuto progonu, zatvaranju, muenju, ranjavanju ili ubijanju. Uhieni Hrvati su
zatvarani u logor Silos (u mjestu Tarin, opina Sarajevo-Hadii) ili u logor osnovan u
Osnovnoj koli u selu Zabre (opina Kiseljak) te su bili izloeni svakodnenom brutalnom
zlostavljanju, premlaivanju, muenju i usmrivanju od strane pripadnika postrojbe
Armije BiH zvane Handar divizija.
?, ? DEKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz Gacka, nastanjen u
Jablanici. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Zukini ljudi ili Zukina vojska, koja je na
irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko
?, ? DIGI - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane
?, ? UGUN - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Bugojna. Kao pripadnik Armije
BiH, ispitivao i muio zarobljene Hrvate u Bugojnu, tijekom 1993. godine.
?, ? FOO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Samostalne jedinice za
posebne namjene Armije BiH zvane Valter, sudjelovao je pri oruanom napadu Armije
?, ? GRGA - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane
?, ? JUKA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH (postrojbe
stacionirane u mjestu Tarin, opina Sarajevo-Hadii). Tijekom 1993., sudjelovao je u
oruanim napadnim akcijama na sela i mjesta nastanjena hrvatskim puanstvom na
podruju opina Fojnica, Sarajevo-Hadii, Kreevo i Kiseljak. Pri okupaciji pojedinih
napadnutih sela i mjesta nastanjenih hrvatskim puanstvom na podruju navedenih
opina, sudjelovao je skupa s ostalim pripadnicima Armije BiH u pljaki i unitavanju
(uglavnom paljenjem) imovine i objekata iji su vlasnici Hrvati, te u fizikom maltretiranju,
zlostavljanju, protjerivanju i ubijanju zateenih civila, mjetana okupiranog prostora.
?, ? KALEM - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Armije BiH, tijekom
1993., je skupa s drugim pripadnicima Armije BiH poinio razne zloine (od pljakanja
imovine, zlostavljanja, progona, zatvaranja u logore i zatvore do ubijanja...) nad hrvatskim
puanstvom iz sela i mjesta koje su oruano zauzeli (okupirali) na podruju opina
Kreevo, Kiseljak, Fojnica i Sarajevo-Hadii. Osobno je, 17.06.1993., prilikom napada na
sela kiseljake opine Gojakovac, Bukovica i Zabre, skupa s drugim pripadnicima MUP-a i
Armije BiH (Fajko Topalovi, Ekrem Tufo, Refik Tufo, Izet Sajnica, neki Kuper, i neki Jasmin)
poinio ubojstvo veeg broja civila hrvatske nacionalnosti i to: Spomenka (Ilije) Lucia iz
sela Gajkovca, dijete staro 10 godina, Ljubana Markovia zvanog Dendo (ubijen u
svojoj ugostiteljskoj kui) starog preko 60 godina, te branog para Peru i Danicu Markovi
stare preko 60 godina (ubijeni vatrenim orujem u svojoj obiteljskoj kui), potom Staniu
Teia i njegovu suprugu (oboje su imali preko 60 godina), te suprugu Vinka Bjelogrlia
(ubijena iz vatrenog oruja u svojoj obiteljskoj kui).
?, ? KOKAN - mukarac, roen oko 1962., po nacionalnosti Musliman, iz sela Bukovac
(opina Busovaa), do rata je slovio kao kriminalac. Kao pripadnik Armije BiH, inio je
zloine skupa sa Hajrudinom Selmanom i drugim pripadnicima Armije BiH, tijekom lipnja i
srpnja 1993., u selu Bilalovac (opina Kiseljak) nad civilnim puanstvom hrvatske
nacionalnosti (ubijajanja, zlostavljanja, silovanja, portjerivanja, pljaka imovine...).
Naposebe se angairao oko protjerivanja Hrvata s prostora kojim su pripadnici Armije BiH
ovladali.
?, ? KRNE - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane
?, ? KUPER - mukarac, po nacionalnosti Musliman, pripadnik Armije BiH. Tijekom 1993.,
je skupa s drugim pripadnicima Armije BiH, inio razne zloine (od pljake i unitavanja
imovine, zlostavljanja, progona, bezrazlonog zatvaranja u logore do ubijanja) nad
civilnim puanstvom hrvatske nacionalnosti na, od Armije BiH oruano zauzetim
(okupiranim) prostorima, podruju opina Kiseljak, Fojnica, Kreevo i Sarajevo-Hadii.
Osobno je, 17.06.1993., prilikom napada na sela kiseljake opine Gojakovac, Bukovica i
Zabre, skupa s drugim pripadnicima MUP-a i Armije BiH (Fajko Topalovi, Ekrem Tufo,
Refik Tufo, Izet Sajnica, neki Kalem i neki Jasmin) poinio ubojstvo veeg broja civila
hrvatske nacionalnosti i to: Spomenka (Ilije) Lucia iz sela Gajkovca, dijete staro 10 godina,
Ljubana Markovia zvanog Dendo (ubijen u svojoj ugostiteljskoj kui) starog preko 60
godina, te branog para Peru i Danicu Markovi stare preko 60 godina (ubijeni vatrenim
orujem u svojoj obiteljskoj kui), potom Staniu Teia i njegovu suprugu (oboje su imali
preko 60 godina), te suprugu Vinka Bjelogrlia (ubijena iz vatrenog oruja u svojoj
obiteljskoj kui).
?, ? LENDARA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz mjesta Tarin (opina SarajevoHadii). Kao pripadnik muslimanske civilne policije, tijekom 1993., je sudjelovao u
oruanim napadima na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti na podruju opina
Fojnica, Kreevo i Kiseljak, kada je nad istima poinjen bezbroj ratnih zloina.
?, ? MACA - mukarac, star oko 34. godine, po nacionalosti Musliman, pripadnik

muslimanske civilne policije u selu Zabre (opina Kiseljak). Kao policajac je, tijekom
1993., provodio zlostavljanja pojedinih Hrvata na podruju opina Kiseljak i Fojnica, a
sudjelovao je u pljakanjima i unitavanju (paljenjem) imovine iji su vlasnici Hrvati.
?, ? MALIK - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Kao pripadnik Samostalne jedinice
?, ? NEKO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH
?, ? NERO - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik Armije BiH (naelnik
sigurnosti u 6. korpusu Armije BiH). Tijekom lipnja i srpnja 1993., sudjelovao je u
napadima na Hrvatima nastanjena sela i mjesta na podruju opina Sarajevo-Hadii,
Kreevo i Kiseljak, gdje je inio razne zloine nad hrvatskim civilnim puanstvom.
?, ? PANE - mukarac, nepoznate nacionalnosti, pripadnik Armije BiH. Tijekom 1993.,
inio je razne zloine (zlostavljanja, progone, zatvaranja i ubijanja) nad hrvatskim
puanstvom na podruju opina Sarajevo-Hadii, Fojnica, Kiseljak i Kreevo.
?, ? PRIZMA - mukarac, star oko 30 godina, po nacionalnosti Musliman, iz sela Bilalovac
(opina Kiseljak). Kao pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica iz Visokog je,
tijekom 1993., sam ili s drugim pripadnicima navedene postrojbe Armije BiH, na brutalan
nain ubijao Hrvate (civile i zarobljene pripadnike HVO-a), te smiljeno i organizirano
provodio teror (fiziko i psihiko maltretiranje) i protjerivanje Hrvata sa podruja opina
Vare, Fojnica, Kakanj, Visoko i Kiseljak. Pored toga poinio je vei broj pljaki i unitavanja
civilne imovine Hrvata.
?, ? RAMADANI - mukarac, star 25. godina, po nacionalnosti Musliman. Kao
zapovjednik postrojbe Armije BiH zvane Rekievi je, tijekom 1993., skupa sa sebi
potinjenim pripadnicima Armije BiH sudjelovao u oruanim napadima na sela i mjesta
nastanjena Hrvatima na podruju opina Kiseljak, Fojnica, Kreevo i Sarajevo-Hadii, a
zauzeem pojedinih napadnutih sela ili mjesta provodili su pljakanje i unitavanje
imovine (uglavnom paljenjem), ozljeivanje vatrenim orujem i progon hrvatskog
puanstva.
?, ? RAMBO (I.) - mukarac, po nacionalnosti Musliman, tijekom 1993. godine, boravio
je u gradu Travniku. Kao pripadnik Armije BiH bio je tjelohranitelj osobe prezimenom
uski (zapovjednika postrojbe Armije BiH zvane Krajika brigada), osobno je,
07.06.1993. godine, prijetio i tukao mukarca hrvatske nacionalnosti dok ga je zatvarao u
tamnicu.
?, ? RAMBO (II.) - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH
?, ? SPECIJALAC - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije
BiH zvane Zukini ljudi ili Zukina vojska, koja je na irem podruju opina: Jablanica,
?, ? STRUJA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, mogue da je iz Sarajeva. Kao
pripadnik Armije BiH (tzv. Zukini ljudi) sudjelovao je, 16.04.1993. godine, u oruanom
Hrvata - mjetana toga sela (16 civila i est pripadnika HVO-a). Dana 16.04.1993. godine, u
selu Trusina (opina Konjic) je, sa jo dva pripadnika Armije BiH, poinio ubojstvo
(strijeljanje) estorice uhienih i zavezanih pripadnika HVO-a.
?, ? VABO - mukarac, po nacionalnosti Musliman, rodom iz Gorada ili iz Sarajeva,
roen 1972.?, navodno je bio pripadnik HV-a (Hrvatse vojske) za svog boravka u Republici
Hrvatskoj. Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane edini vukovi, koja je na irem podruju
opina: Jablanica, Konjic, Mostar, Prozor i dr. poinila organizirano etniko ienje,
uhienja, zlostavljanja, bespravna zatvaranja (u, za tu priliku, organizirane logore na
podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata (civila i pripadnika HVO-a).
?, ? TIKI - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz sela Osenik (opina SarajevoHadii). Pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Zukini ljudi ili Zukina vojska, koja je,
tijekom 1993./1994., na irem podruju opina: Jablanica, Konjic, Mostar i Prozor poinila
priliku, organizirane logore na podruju opina Jablanica i Konjic), te ubojstva Hrvata
(civila i pripadnika HVO-a). Tijekom 1993., sudjelovao je i u oruanim napadima na sela i
mjesta nastanjena hrvatskim puanstvom na podruju opina Fojnica, Sarajevo-Hadii,
Kreevo i Kiseljak. Pri okupaciji pojedinih napadnutih sela i mjesta nastanjenih hrvatskim
puanstvom na podruju navedenih opina sudjelovao je skupa s ostalim pripadnicima
Armije BiH u pljaki i unitavanju (uglavnom paljenjem) imovine i objekata iji su vlasnici
Hrvati, te u fizikom maltretiranju, zlostavljanju, protjerivanju i ubijanju zateenih civila,
mjetana okupiranog prostora. Osobno je fiziki maltretirao i zlostavljao zatoene Hrvate
u muslimanskim logorima i zatvorima a postoje neprovjerene informacije da je ozljeivao
(pucajui iz vatrenog oruja) i ubijao zatoenike.
?, ? VEJSIL - mukarac, po nacionalnosti Musliman. Pripadnik postrojbe Armije BiH
?, ? ZIKA - mukarac, po nacionalnosti Musliman, iz Osenik (opina Sarajevo-Hadii),
pripadnik Armije BiH. Tijekom 1993., sudjelovao je u oruanim napadnim akcijama na sela
i mjesta nastanjena hrvatskim puanstvom na podruju opina Fojnica, Sarajevo-Hadii,
Kreevo i Kiseljak. Pri okupaciji pojedinih napadnutih sela i mjesta nastanjenih hrvatskim
puanstvom na podruju navedenih opina, sudjelovao je skupa s ostalim pripadnicima
Armije BiH u pljaki i unitavanju (uglavnom paljenjem) imovine i objekata iji su vlasnici
Hrvati, te u fizikom maltretiranju, zlostavljanju, protjerivanju i ubijanju zateenih civila,
mjetana okupiranog prostora. Osobno je fiziki maltretirao i zlostavljao zatoene Hrvate
u muslimanskim logorima.
A-E|F-J|K-N|O-|T-?
Svjedocenja
SVJEDOENJA
1|2|3|4
KAKANJ
iskaz o stradanju Hrvata sela Bradarii i Kovai
(svjedok: ensko, Hrvatica, 1948.)
U subotu, 12.06.1993., poeli su sa prvim napadom na nas. Roena sam u selu Kovai, a
ivila u selu Bradarii. Jedno selo od drugog je udaljeno oko 10 minuta laganog hoda.
Ljudi i ene iz Kovaa doli su kod mene, kao u sklonite. Kod mene je velika kua,
trokatnica. Doli su u moju kuu zbog granata koje su stalno od nekud padale. Kad su
doli rekli su da im je tu najsigurnije sklonite. Tu je bilo 13 mojih susjeda iz Kovaa. Te
veeri ene su bile u podrumu, a mukarci na katu.
U nedjelju, 13.06.1993. ve su se u selu neki Muslimani poeli grupirati u manje skupine.
Imali su svezane nekakve trake oko glava, kao neki mudahedini. Vidjeli smo ih na oko
100 metara.
Vidjeli smo da se moramo povlaiti. Tada smo se poeli dogovarati kako i na koju stranu.
Poto je muslimanska vojska bila i prema Kraljevoj Sutjesci, mi smo morali ii prema
Vareu.
Sve okolo su bili ti Muslimani s kojima smo do tada dijelili dobro i zlo. U selu se inae
ivjelo skladno i tolerantno. Nikad nije proao njihov Bajram da mi nismo ili kod njih, niti
na Boi da oni nisu doli kod nas, ali sada su sve to zaboravili.
Dogovor izmeu nas u sklonitu je bio da ipak idemo prema Kraljevoj Sutjesci, prema
Grmaama. Nai mukarci su jo malo ekali i provjeravali da li se tuda moe proi. Kako
smo bili u okruenju nije nam bilo drugog izlaza nego da se povuemo. Krenuli smo se
oko 11:00 iz moje kue. im su nas Muslimani primjetili odmah su poeli pucati po nama,
sa svih strana. Krenuli smo prema oblinjoj peini da se sklonimo, u nadi da e prestati
pucati.
Prije tog napada, moda kojih 15 dana, postignut je dogovor da se Hrvati i Muslimani
nee ubijati izmeu sebe, a oformljeno je, na razini sela, Mirovno vijee. Iz svakog sela je
odabran po jedan ovjek koji e predstavljati svoje selu u tom Mirovnom vijeu. Vjerovali
smo u postignuti dogovor i zbog toga se nismo nigdje ni odlazili iz sela, sve dok nismo
morali.
U peini, u koju smo se sklonili smo bili do oko 13:00. U toj peini, sa mnom su bile sve
ene koje su bile i u mojoj kui, njih oko 14, a oko peine je bilo 12 mukaraca. U jednom
trenutku su muki doli u peinu, kod nas ena i rekli nam da se moramo razdjeliti u tri
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/svjedocenja01.htm (1 of 35) [24.5.2008 18:19:41]
Svjedocenja
grupe kako bi se bar netko spasio. Uskoro je prva grupa krenula, za njom je otila i druga,
a ja sam bila u treoj grupi. Kad smo se povlaili iz te peine vidjeli smo da su neke kue u
selu ve gorile. Prva zapaljena kua je od mog brata. Njegova kua je gorila dok smo mi
bili u povlaenju. Zatim su planule kue: Vjeke Bradaria, Veljke Bradaria i Franje Bogelja.
Grupe muslimanskih vojnika su dolazile sa svih strana, gdje god je bio kakav put ili
puteljak. Kako je M.J. imao dalekozor, vidio je kako su kaue iznosili iz kue moga brata. To
su napravili prije nego su kuu zapalili. Dok je gledao, govorio nam je sve to vidi. U prvoj
grupi koja se povlaila su bili mjetani sela Bradaria, u drugoj grupi mjetani iz sela
Kovaa. Mi, koji smo bili u treoj grupi smo se povlaili prema Grmaama (zvane Gobelje).
Kako smo do tu doli skrili smo se u jednu ikaru. Tu je bila jedna movara, a nas 14 se
skrilo u toj movari. Neto kasnije smo provirili i vidjeli smo da je prva i druga grupa cijela
pobijena. Mi smo bili u jedno dolini, a oni su pobijeni na ledini iznad. Pobijeno je oko 17
ljudi. Tada, su jo tukli ljude iz druge grupe. Neke su klali, noge su im bile prebijene. Vidjeli
smo kako neki govore: Lezite! Ruke u vis!.
Obje nae grupe su naile na te, kao mudahedine, a sve to su bili vie nai susjedi. Bili su
namazani bojama po licu, neki su imali arape na licu, neki su imali neto svezano oko
glave. Obje grupe je doekalo i presrelo 5 ili 6 tih muslimanskih vojnika.
Iz prve grupe (iz Bradaria) su ubijeni: Marko Bradri i njegova ena Janja, Mato Bradari,
Robert Bradari, Ivica Bradari, Pepinko Bradari, Ana Bradari. Od njih je samo Janja
(Markova ena zvana i Markovica) zaklana, a ostali su pobijeni iz puaka. Markovica je
zaklana, a u nju je i pucano. To smo vidili jer smo poslije pored njenog tijela naili.
Iz druge grupe su iz vatrenog oruja ubijeni: Juro Juri i njegova 3 sina, Marinko Juri, Ivo
Matanovi, Blako Franji i Jagoda Juri. Mi iz tree grupe smo vidjeli i uli kad su im
Muslimani govorili: Lezite! Ruke rairite!. Osim ubijenih iz te grupe je teko ranjena ena
T.J. koja je i sad u bolnici.
Mi smo se pritajili, jer smo pretpostavljali to nas eka ako bi nas vidjeli. Samo smo
ponekad provirivali iz grmlja. Teko ranjeni Stjepan Juri (Jurin sin) je skoro do nas
dopuzao. Njegove noge su bile odbijene, a tu se prevrtao oko 2 sata i umro. Sve ozljeene
iz obje grupe su otjerali u podrum oblinje kue. ulo se je kad su im muslimanski vojnici
govorili: Vi ene, krmae, ulazite u podrum! Ako netko od naih pogine i vas emo sve
pobit!. Sve se to dogodilo kod kua iji su vlasnici Jozo Ruina i Ivo Gobelja. Tu je
pobijeno oko 18 Hrvata iz Bradaria i Kovaa. Od ljudi koje su poubijali uzeli su novac i
uope sve to im se svidjelo kod tih ljudi. Kruh su pogazili nogama a ostalu hranu su
razvukli izmeu sebe. Ostalo mi je u sjeanju kada su ubili Ivu Matanovia, Blaka Franjia i
Ljubomira Juria. Odvojili su ih malo na stranu i poeli vikati: Lezite ustae! ..... vam majku
ustaku! Ivo Matanovi im je odgovorio: Neu! Jedan Musliman mu kae: Klekni
ustaa! Na to mu Ivo odgovori: Znam da e me ubiti, pa neka to bude ovako. Kako je
stajao stavio je ruke u depove hlaa i tako su ga ubili, a odmah potom i Blaka i
Ljubomira. Jednostavno su ih pokosili rafalom. Nitko od ubijenih nije pruao otpor. uli
smo kako nai iz druge grupe mole muslimanske vojnike: Vidite da se povlaimo, da
idemo sa djecom, da ne pucamo, da nemamo oruje. Pustite nas da proemo, eto vam
sve. Meutim oni ih nisu sluali samo su govorili: Lezite!.
Kada su muslimanski vojnici otili, mi smo se nastavili povlaiti. Cijelim putem se ula
pucnjava, a ponekad su meci fijukali oko nas. Tako smo svako malo morali zalegati na
zemlju. im bi mi legli pucnjava bi prestajala. Kad bi se ustali, da preemo od kue do
kue ili od grma do gorma, pucnjava bi se nastavljala. Tako je bilo sve do Kraljeve
Sutjeske. Doli smo u Kraljevu Sutjesku. Nitko nije znao da emo morati bjeati, nitko nije
ponio nikakve dokumente. Ljudi koji su se povukli u moju kuu, kao u sklonite ponijeli su
po neku torbu. Meutim, ljudi su to u putu izgubili. Kako su ih pobili tako su im to uzeli.
Neki su imali i stranih novaca. Svi ti ljudi su imali po neto novaca. Netko je radio privatno,
netko u firmi... Uglavnom svi su dobro ivili. Malo tko da nije imao dukata, sve to je u putu
odneeno. Nakon nekog vremena smo se morali povui u Vare jer je i Kraljeva Sutjeska
napadnuta.
Svjedocenja
Leevi naih poubijanih nisu dugo vremena bili pokopani. Jedan moj poznanik koji je u
Vare doao 10 dana poslije mene mi je rekao: Naalost, jo nisu pokopani. Frano
Bradari je rekao: Idem vidjeti jesu li pokopani. Moda vie nema pucnjave, ako ne budu,
vjerovatno e biti ljudi. Bio sam u Mirovnom vijeu, ne bi me trebao niko dirati. Idem
vidjeti jesu li pokopani, ako ne budu organizirat emo neto. Bilo je to 23.06.1993.
naveer a 24.06.1993. je ubijen. Ljudi su priali da je cijeli isjeen. Ubijen je blizu Kraljeve
Sutjeske. Drugi dan je otiao P.B., kako bi izvidio situaciju. Kad se P.B. vratio, ispriao je
kako je Franjo pregledao mjesto gdje su nai pobijeni i poao nazad u Vare. U povratku
ga je zaustavio neki kojeg zovu Placo. Taj Placo je navodno govorio: Frano, kud e, to
nam se ne javi. to nam se ne javi, mislili smo ko zna ko je. to se odmah nisi javio?
Navodno mu je Frano rekao da Muslimani ve s pukama etaju kroz nae selo. Naime,
Placo (Zlatan) je bio Musliman i do zadnjeg dana je bio u HVO-u, a tek kasnije je preao
svojima. Frano oito nije znao da je Placo preao svojima. Kako je tog dana bio pogreb
nekog ansije iz sela Poda, Placo (Zlatko) je doao na taj pogreb i okupljenim ljudima
rekao: Eno gore ne brijegu, ovjek iz Bradaria je ubijen. Pored njega su naoale, ini mi
se da je Frano Bradara. Otiite pa i njega pokopajte.
Ljudi iz sela Teevo (bili su nazoni pogrebu kad je Placo rekao za mrtvog Franu) su se
vraali prema Vareu, i kako su govorili, kad su doli do Franina lea na njih je zapucano sa
svih strana. Morali su usljed pucnjave preskakati Franin le i bjeati. Opisali su kako je
Franin le izgledao, priali su kakvo je odjelo na njemu bilo. Kad su opisali odjeu spoznala
sam da je bio u svojoj kui i da se presvukao. Govorili su da su mu ruke, grudi i sve ostalo
isjeeno. Kad se sve primirilo uspjeli su ga pokopati u nekom groblju na jednom breuljku
iznad samog mjesta Kraljeva Sutjeska. Poslije sam od jedne osobe iz samostana doznala
da se radio o groblju na Grmaama, u oku je nae groblje. O svemu tome su upoznati i
pripadnici UNPROFOR-a koji su obili i grobnicu.
Od neki ljudi sam ula da je Iso Neimarlija poruio pojedinim naim mukarcima da se ne
smiju nikad vratit jer e ih ubiti. Kad je poginuo Musliman Zemo Neimarlija, muslimani su
rekli da e prvih 10 Hrvata koji se vrate biti ubijeni za tog Zemu. Iso Neimarlija je bio lan
Mirovnog vijea sve do napada na nas i mi smo mu vjerovali. Glavni u muslimanskoj vojsci
je bio Omer Spai Hoda iz sela Kaparovia. On je i doao u svoje rodno selo Kaparovie i
organizirao muslimansku vojsku. Vjerovatno je prije toga bio u Sarajevu. Od kada je on
organizirao muslimansku vojsku, od tada je poelo prepiranje izmeu susjedstva. Ta
njegova vojska je najvie ubijala i pravila propagandu. Vezali su trake oko glava i govorili
da su mudahedini, iako smo ih mi poznavali. To su bili sve nai susjedi. Imali su trake oko
glave, bili neobrijani i nosili oznake muslimanske vojske. Kad bi sretali na putu te ljude
teko smo ih prepoznavali.
iskaz zapisan 05.05.1994.
KISELJAK
zabiljeka tijekom razgovora sa svjedokom stradanja Hrvata sela Bilalovac
Tokom razgovora svjedok nas je izvjestio da je, krajem mjeseca sijenja 1993. godine, u
vrijeme sukoba pripadnika HVO-a i Armije BiH na podruju sela Kauni (opina Busovaa) i
Bilalovc (opina Kiseljak) sa svojom obitelji izbjegao u grad Kiseljak gdje je boravio oko 15tak dana. Kada se ponovo vratio u svoju obiteljsku kuu ista je bila gotovo u potpunosti
opljakana. Iz kue su odneene vrijednije stvari, odneseno dvije i pol tone penice, oko
jedne tone brana, 50 kg eera, 300 l rakije, konjska zaprega i drugo, a odvedeno je 20
ovaca i jedan konj. U kui je zatekao grafit na kome je pisalo ...., dobar si ovjek neemo ti
kuu spaliti.
Svjedocenja
Od tada pa do 18.04.1993. godine, prema svom navodu, nitko ga od pripadnika Armije

BiH nije uznemiravao. Svjedok izjavljuje da se u Plinari (u naselju Klokoti pokraj sela
Bilalovca) odvija namjenska proizvodnja za potrebe Armije BiH i da se sve proizvedeno
odvozi u grad Visoko te da je ratni direktor Plinare Enver Polutan diplomirani pravnik, a
ef proizvodnje je Esad Zrno. Pored Plinare su pripadnici Armije BiH postavili kontrolni
punkt a zapovjednik i odgovorna osoba je Alija Dino, rodom iz sela Vinjica (opina
Kiseljak). Prije Alije Dine zapovjednik punkta je bio Imam (hoda) koji je pod
nerasvjetljenim okolnostima tee ranjen.
Svjedok dalje navodi da od muslimanske civilne policije (MUP BiH) pozna Halida Ganija
koji obnaa dunosti zapovjednika muslimanske policije, Sefera Nuhi koji je komandir
policije, emsu Imamovi koji je takoe nekakav komandir. Sva trojica su inae bivi
radnici Policijske postaje Kiseljak. Od policajaca svjedok poznaje Samira Mutapa (sin
Izetov i Emine Agi) koji je roen 13.06.1966. godine u selu Paleka uprija (opina
Kiseljak), Salema Mutapa (sin Emina i Aie) koji je roen 28.11.1959. godine u selu u Gornji
Pale (opina Kiseljak), Muju Keo i Smaju Keo. Pomenuti Smajo Keo je od jednog
Hrvata odvezao (oteo) plast sijena te ga pritom maltretirao i vrijeao, psovao mu majku i
drugo. Svjedok istie da je zapazio kako su osim navedenih, u muslimanskoj civilnoj
policiji Fadil i Enes ili te da su ekstremni kao Mutapi i Kee. Prema svjedokovim
navodima gotovo sve Hrvate koji se trenutno nalaze u selu Bilalovac sa sigurnou bi
poubijali pripadnici muslimanske civilne policije i Muslimani sa podruja sela Vinjica,
Gomionica i Svinjarevo ali su ih u tome sprijeili iz Zenice pristigla 37-ica policija meu
kojima ima i Hrvata i Srba.
Svjedok navodi da su ga, krajem mjeseca travnja 1993. godine, uhitili pripadnici
muslimanske civilne policije te ga zatvorili u Plinaru u naselju Klokoti. Prilikom uhienja
su ga tukli rukama i nogama. Nakon zatvaranja dva je puta bio podvrgnut ispitivanju od
strane iseljenika ( bili su u civilnoj odjei) a doli su iz grada Visoko. Svjedoku je poznato
da je prilikom privoenja pretueno najmanje pet Hrvata.
U premlaivanju Hrvata od njemu poznatih muslimanskih policajaca, svjedok navodi da su
se napose isticali Mujo Kea i Fadil ili. Od Muslimana u pljakanju i otimanju imovine iz
hrvatskih kua istakli su se napose Fadil ili, Mehmed iak (koji je pljakao sijeno, ito,
stoku a u pljaku je iao i u grad Fojnicu nakon to su je pripadnici Armije BiH okupirali i
odakle je doveo konje izuzetne vrijednosti iji su vlasnici Niko Krito i Kazimir Lini),
Brajko Begovi iz sela Radeljevii te njegov sin Zuko Begovi (od jednog Hrvata iz sela
Bilalovac su oteli 20 ovaca), Nedad Fazlihodi, Eso Rami, Ramiz Imamovi, Dulaga
Imamovi, Alija Ibrali (pripadnik muslimanske civilne policije), air Ibrali (sin Avde
Ibralia), Ibrahim Klisura iz sela ahinovii, Muhamed Omanovi iz Brezovika (opina
Visoko) sa sinovima, Salih ljivar iz sela ahinovii, Hamdo Bajri iz sela ahinovii. Svjedok
napose istie kako su Muhamed Omanovi, Salih ljivar, Hamdo Bajri i Mehmed iak
opljakali i zapalili kue Hrvata u selima Odrae i Badnje u kiseljakoj opini te u selu
Drljepane u opini Busovaa. Pomenuta etvorica su u selu Bilalovcu poskidali crijepove i
krovne konstrukcije s veeg broja kua iji su vlasnici Hrvati. Svjedok navodi da je u pljaki
imovine Hrvata u selu Bilalovac sudjelovao i Muhamed Begovi te da se specijalizirao za
otimainu penice i brana te stoke i sijena, te da je tako od nepokretne brae D. oteo
oko 500 kg penice i time ih izloio gladi. Svjedok je zapazio kako je pomenuti Alija Dino
(iz sela Vinjica - opina Kiseljak) opljakao kuu Hrvata T.V. te da je izmeu ostalog odnio
i keramike ploice, kadu, bojler, umivaonik, WC koljku. Svjedok navodi kako ga je u to
vrijeme zlostavljao i maltretirao Salem Mutap.
Isto tako svjedok navodi da su krajem mjeseca listopada 1993. godine, nou oko 4:00 sata,
dobro naoruani i maskirani pripadnici Armije BiH provalili u kui Hrvata R.V. i silovali
njegovu kerku. Kako su nekako u to vrijeme, na bojinici poginuli sinovi Dulage
Imamovia i izvjesnog Hamde (obojica iz sela Bilalovac) svjedok iznosi sumnju da su
roaci poginulih (Imamovii iz sela Bilalovca) iz osvete izvrili taj gnjusni in obzirom da su
tada zapalili kuu Hrvata M.V. (takoe u selu Bilalovac). Svjedok navodi kako je od
Svjedocenja
pojedinih Hrvata doznao za ubojstvo Mije i Ane Grubei (ivjeli su u selu Oselite opina Busovaa) te da su vjerojatni poinitelji ovog zloina njemu nepoznati Muslimani
iz sela Bukovci (opina Busovaa).
Takoe, svjedok navodi kako je nekoliko Muslimana iz obitelji Litri i Hodi, ekstremno
nastrojenih, uhitilo njega M.B., R.V., A.T., J.T. i J.T. te da su ih u stavili u kuni protvor i pod
prijetnjom smru im zapovjedili da se meu Hrvatima raspitaju za sudbinu estorice
Muslimana iz njihovih obitelji koji su navodno, tijekom travnja 1993., kao pripadnici
diverzantske skupine Armije BiH nestali na prostoru lokaliteta Orahovo. Takoe su
zaprijetili da e eksplozivom dignuti u zrak komandu Armije BiH u selu Bilalovac ukoliko
im se netko pokua suprostaviti ili ako se ne udovolji njihovom zahtjevu. Dalje, svjedok
navodi da se poslije brutalnog ubojstva Drage Ljoljo i Ante Katana (ubijeni u Bilalovcu), po
selu Bilalovcu prialo da su oni ubijeni iz osvete za u Orahovu nestale Litrie i Hodie te
da je njihovo uhienje i smaknue zapovjedio emso Imamovi. Muslinaska civilna policija
je, 15 do 20 dana po njihovom uhienju i nestanku, iste pronala ubijene u borovoj umi
nedaleko od kue Ante Katane. Tijela Ante Katana i Drage Ljoljo su potom pokopala
etvorica Hrvata iz sela Bilalovac.
Svjedok je napustio selo Bilalovac poetkom prosinca 1993. godine. Dok se jo nalazio u
Bilalovcu od veeg broja tamonjih Muslimana je uo kako oni namjeravaju poubijati sve
Hrvate mukarce koji se nalaze u Bilalovcu ali da ih u tome trenutno sprijeavaju policajci
koji su pristigli iz Zenice. Svjedok se osobno uvjerio da zbog toga i najvjerojatnije nekih
drugih stvari esto dolazi do provokacija a i otvorenih sukoba izmeu policajaca iz Zenice
i Muslimana iz Bilalovca.
Svjedok je zapazio kako je krajem studenog 1993. godine, poslije pomjeranja linija na
fojnikoj bojinici u selo Bilalovac iz Zenice pristigao veliki broj pripadnika Armije BiH, njih
oko 2000 iz sastava 314. brigade. Osim njih svjedok je zapazio i manji broj tzv.
mudahedina, a pristiglo je i ve spominjanih 37 muslimanskih civilnih policajaca.
Pristigli pripadnici Armije BiH su uglavnom rasporeeni na lokalitetu zvanom Zavrtaljka.
Novi komadant za selo Bilalovac postala je osoba iz epe ali mu svjedok ne zna ime.
Komanda Zeniana locirana je u kui Hrvata I.A. Svjedok navodi kako su, oko 20.11.1993.,
pripadnici Armije BiH iz Zenice u veem broju poeli naputati crte bojinice u selima
Bilalovac i Brestovsko, navodno zbog gladi obzirom da im Muslimani iz sela Bilalovac nisu
dostavili obeanu hranu, cigarete i dr. te da je tada dolo do oruanog sukoba meu
njima. Svjedok navodi da od tada traje stalni sukob izmeu Zeniana i Muslimana iz
Bilalovca oko borbe za prevlast. Zeniani primoravaju domae Muslimane da se stave pod
njihovu kontrolu kao i sve prognanike koje se nalaze u selu Bilalovcu ili e oni u protivnom
napustiti Bilalovac.
Na kraju svjedok navodi kako je usljed svakodnevnih zlostavljanja i maltretiranj bio
primoran napustiti selo Bilalovac te da je 30.11.1993. godine, skupa sa svojom suprugom,
krenuo prema lokalitetu Baskije u nakani da pree na prostor koji kontroliraju pripadnici
HVO-a. Na putu su ih presreli Salem Mutap i Samir Mutap te im oduzeli dvije putnike
torbe u kojima su ponijeli svoje vrijednije stvari i garderobu. Nakon te pljake je Salem
Mutap odveo svjedokovu suprugu do linije razdvajanja a svjedok je od strane Samira
Mutapa zadran. Dotini Samir Mutap je svjedoku potom stavljao no na vrat traei od
istog da mu preda devizni novac. Kada je svjedok rekao da nema novca Samir ga je
pretresao. Kako novac ni tada nije pronaao Samir je repetirao puku i govorio kako e ga
ubiti. Nedugo potom Samir je odustao od ubojstva i zatvorio svjedoka u jednu punicu za
suenje mesa. Po povratku Salema Mutapa, obojica Mutapa su su posjetili svjedoka
zatvorenog u punici za suenje mesa i traili od njega novac, a potom su ga obojica
nanovo tukli rukama i nogama, stavljali mu no pod vrat i prijetili da e ga zaklati. Salem
Mutap je svjedoka ponovo pretresao skidajui ga do gola. Tada je kod pronaao 1.500 DM
i oduzeo mu ih. Svjedok je bio zatvoren i zlostavljan u navedenoj punici sve do 3:00 sata
u noi.
zabiljeka zapisana 10.12.1993.
Svjedocenja
KONJIC
iskaz o stradanju Hrvata sela Trusine
U sijenju i veljai 1993. primjetila sam da nai susjedi, Muslimani, okreu glavu od nas,
nee da se pozdrave s nama. U mome selu (Trusina) je bilo podjedanko i Muslimana i
Hrvata. Omjer stanovnitva je otprilike bio pola-pola. Ja ne znam to smo Muslimanima mi
Hrvati skrivili. Nisam mogla primijetiti da nai njima neto spremaju, niti sam ula. Kroz
Trusinu su prolazili i vojnici HVO-a i Armije BiH. Bilo je i napetosti izmeu njih. Znali su
skupa sjediti (pripadnici HVO-a i Armije BiH) u kavani, piti i druiti se. Moj mu je isto bio
dobar s njima, skupa su radili. Nitko od Muslimana iz Trusine nije bio u HVO-u. U
postrojbama Armije BiH u Trusini bili su u poetku samo Muslimani iz Trusine, sve sam ih
poznavala, meutim poslije su se poeli pojavljivati drugi ljudi koje nisam znala. Jedan od
zapovjednika Armije BiH je Hasan Hakalovi. Njega dobro poznajem. On je brigadir u
brigadi Neretvica koja je za podruje Klisa. On je iz sela Vinjevica. Prije je bio lopov,
kriminalac. Bio je po zatvorima. Ima oko etrdeset godina. Znam jo Jusa, ali njemu ne
znam prezime. Prije rata je imao trgovinu u naem selu. On ima etrdeset do pedeset
godina. Bio je zajedno s Hasanom. Zapovjednik brigade HVO-a Herceg Stjepan bio je
Zdravko agolj. On i Hasan su prije rata non-stop bili skupa, a sad su zapovjednici dvjema
vojskama. Ne znam u kakvim su sada odnosima.
Klisa je cijelo podruje od Ostroca pa nadalje. Obuhvaa sela Trusinu, Butrovi Polje,
Seonicu, Sutie, Parsovie itd. U Seonici je mijeano stanovnitvo (Hrvati i Muslimani), u
Sultiima isto tako. U Parsoviima je veinsko muslimansko stanovnitvo. U Butrovi Polju
je izmjeano stanovnitvo. U Kostajnici je hrvatsko stanovnitvo.
HVO je drao poloaje prema etnicima. S njima na liniji je bila i Armija BiH. Zajedno su
drali linije prema etnicima. U Klisi nije bilo etnika, nije bilo nikakvih problema.
16. travnja 1993. ujutro moj mu je otiao na strau. Do tada su skupa drali strau i nai i
njihovi. Nismo oekivali napad, nismo nita znali. Tog jutra mi je mu trebao ii na strau
od 6:00 ujutro do 12:00 sati. Otiao je od kue u pet sati i petnaest minuta. Ustala sam oko
sedam sati. Otila sam kod sestre na kavu. Sjedile smo i pile kavu. Ponegdje se uo rafal i
pucnjava, ali ja sam mislila da je to tek tako, prolazno. Pucnjava je postala sve uestalija.
Prele smo u drugu sobu, ali je pucnjava bila sve blia i blia. Krile smo se po kui. Vidjela
sam kroz prozor da je velika sila vojske dola pred kuu i u susjedstvo. Pucnjava se ula sa
svih strana. Sestra i ja smo bile same s djecom u kui. To je bilo oko osam sati. Nismo ni
kavu stigle popiti. Najednom su dva mukarca poela lupati na vrata nogom. Sestra im je
rekla da ne lupaju, da e otvoriti. Bojali smo se. Prepoznala sam jednog. On se zove Seid
Hakalovi. Inae je iz Butrovi Polja. Imali su arene uniforme s ljiljanima i crne trake oko
glave. Pitali su ima li mukaraca na to smo im odgovorile da smo same s djecom u kui.
Uli su u kuu, bez obzira na to i pregledali sve sobe. Kad su vidjeli da nema nikoga taj
kojeg poznajem je ostao sjediti u kui, a drugi (kojeg nikad prije nisam vidjela) je otiao u
moju kuu. Kada je Hakalovi sjeo rekla sam mu da ga znam odnekud nato je on
odgovorio da i on mene pozna, ali da moju sestru bolje poznaje. Rekla sam mu da se ne
mogu sjetiti odakle je nato je on rekao da nije bitno odakle je. Uli su u moju kuu. ula
sam da ispaljuju rafale po kui, da pucaju. Zvali su mukarce da izau iz kue. Govorila
sam im da tamo nema nikoga, da su svi otili na strau. Hakalovi je govorio da se
pogrena politika vodi u Grudama. Da ovo nee biti Herceg-Bosna. Da Herceg-Bosna
moe biti samo u irokom Brijegu, itluku i Grudama. Da e Konjic i Mostar biti njihovi.
Pitao nas je to nam to treba. Rekla sam da mi nismo za to krivi. Nakon toga su otili. Tad
je dola na vrata jedna ena s pukom. Tu enu nisam nikad prije vidjela. Bila je crna, niska,
otprilike, oko 30 godina. Po govoru i izgledu bih rekla da je domaa. Bila je isto obuena u
uniformu, s pukom i bombama. Ona je bila jedina ena meu njima. Naredila je da dvije
Svjedocenja
ene izau van. Od nas se nitko nije usudio da izae. Ponovila je opet: Dvije ene van.
Pucat u. Izale smo ja i jedna susjeda M. D. koju su oni ranije doveli iz susjedstva. Rekla
sam joj da idemo ili e nas ubiti. Ta ena nam je rekla da nas tamo ekaju dva mukarca i
da trebamo ii donijeti puke s puta jer da se puca i da oni ne smiju. Mara i ja smo otile
dolje, na put. Pokupile smo oruje. Sa svih strana su meci udarali o asfalt. Bilo nas je strah.
Ne znam odkud su se te puke nale na asfaltu. Vidjela sam i leeva po putu. Ne znam da li
su to bili njihovi ili netko od mjetana koji su se na neki nain oduprli. Pokupile smo te
puke i odnijele ih njima. Oni su se svi zaklonili iza jedne kue. Pitale smo moemo li se
vrati djeci u kuu. Neki od tih mukaraca su nam rekli da moemo, ali je ona rekla da ne
moemo ii gore nego da ih pozovemo i da idemo s njima. Otile smo po djecu i moju
sestru. Rekli su da nas vode gore u selo i da tamo ima jo civila. Ta ena je zapovijedala,
nju su svi oni sluali. Dok smo ili putem ti njihovi mukarci su davali djeci bombone i
okolade i ispitivali ih gdje su im oevi, imaju li puke i pitolje. Doli smo gore u selo.
Tamo sam vidjela nae koji su bili s mojim muem na poloaju, ali mua nisam vidjela. Svi
su bili vezanih ruku, poredani uz jednu talu, okrenuti licem uza zid. Kad smo stigli, ta ena
im je naredila da se okrenu licem prema nama.
Bili su tu: eljko Blaevi (1961. godite) inae je bio pripadnik HVO-a, a tad je bio u civilu;
Nediljko Kreo (oko 40 godina) pripadnik HVO-a; Ivo Drlja (doao je prole godine iz JNA,
sa odsluenja - mladi); Pero Kreo (1961. godite); Franjo Drlja (oko 50 godina) civil;
Dragan Drlja (14 godina).
Tad su jo svi bili ivi. Jedan od njihovih vojnika je rekao Draganu Drlji da izae i da ide
meu ene jer da je jo mlad. Dragan je preao k nama. Tada nam je ta ena rekla da
proemo iza tale. Poredali su nas uz jednu kuu. U tom trenutku smo uli rafale i PAM i
sve naoruanje koje su imali. U toj vojsci sam od Muslimana iz Trusine prepoznala samo
Seida Hakalovia i jo jednog kojem ne znam ime (radio je u Butrovi Polju u kafiu on je
urjak od Muje Mustafia). Niko nije ni pokuao da ih odvrati od strijeljanja. Nisu znali to
da rade sa nama. Ta ena je rekla da nas odvedu u jednu kuu, poliju benzinom i zapale.
Bilo je meu njima ljudi koji to nisu mogli napraviti. Uli smo u kuu i sjeli. Doao je jedan
(njega ne poznam) i traio da stavimo na stol novce i zlato, tko ima kod sebe. Izvadili smo
to smo imali. Oni su to pokupili. Opet su nas izveli van. Ta ena nije dala da izaemo
stalno je govorila da nas treba zapaliti. Otili smo da vidimo te strijeljane ljude. Vidjeli smo
kako lee po zemlji. Naredili su nam da nosimo na njihove poloaje municiju, granate i
oruje koje su nali kod naih. Ili smo uz brdo zvano Marjevac (brdo iznad sela) vodei
djecu i nosei oruje. Bilo nas je vie od dvadeset. Svi smo bili civili. Ja sam nosila sanduk
municije i vodila sam dijete od tri godine. Nisu mi dali ni da se odmorim, niti su mi htjeli
pomoi. Mali mi je poeo plakati. Nije vie mogao hodati, ali je sam mu stalno govorila da
emo brzo stii, da ne plae. Sa mnom su tu bili B. K., susjeda M. D. s djecom (jedna ker
esti, druga trei razred), A. B. s djetetom od dvije godine i sve ene iz tog sela. Kad smo
stigli na to brdo dozvolili su nam da sjednemo. Ona ena je opet govorila da nas treba
baciti u kuu i zapaliti benzinom. Neki muki su rekli da nee tako, da nama ne smije faliti
dlaka s glave. Neki drugi su predloili da idemo u Parsovie (tamo gdje su njihovi) u kolu.
Parsovii su muslimansko selo. Tamo im je vojarna i komanda. U tom trenutku im je
javljeno radio-stanicom da civile vrate kui, da e se vratiti po civile ako im bude falilo.
Naredili su nam da se vratimo kui. Da svi budemo u jednoj kui i da ne izlazimo jer ima
straa i dole. Vratili smo se u selo gdje su oni poinili masakr. Nismo mogli tu biti. Rekla
sam da ja idem dole u sestrinu kuu pa to bude. Produili smo svi dole. Ostali smo u
sestrinoj kui taj dan i no i drugi dan do poslije podne. Vidjela sam susjeda Smaila
Memia. Bio je u uniformi i imao je oruje. On je uvao da ne izlazimo dok smo bili
zarobljeni. Za to vrijeme nitko nam nije prilazio. S njim su jo straarili Miralem Memi
(njegov brat), Sejdo Padalovi (iz Butrovi Polja) koji je bio zapovjednik jednoj grupi
(moda grupi za Butrovi Polje i Trusinu). M. D. je pitala Smaila Memia zato su nam to
napravili. Rekla mu je da su gore, u Gaju, sve nae ljude ubili. On je odgovorio: ta u
vam ja. Mukarce sve ubijamo. ene i djecu nee nitko dirati. Vama nita ne fali.
Ti ubijeni ljudi su ostali leati nepokopani pred talom. U tom dijelu gdje su oni ubijeni su
sve bile hrvatske kue. Pred talom su ubijeni oni ija sam imena nabrojala. Ubijen je jo i
moj mu, ali je on ubijen u kui Andrije Drlje. Andrija je takoer tu
Svjedocenja
ubijen. Njih dvojica su vjerojatno ranije ubijeni jer nisu bili pred talom prije nego su ostali
strijeljani. Tad sam se bila ponadala da je uspio pobjei, ali mi je rekao D. D. da nije nikako
mogao pobjei, da su ga u jednoj kui ispitivali gdje radi, odakle je i slino.
Ubijeni su i neki stariji civili. Branko Drljo je ubijen u svojoj kui. Njih su ubili prije nego
smo mi doli gore. Toma Drljo je takoer ubijen u svojoj kui. To su sve civili. Ljudi
pedesetih godina.
Ubijen je jo i Zdravko Drljo. On je ujutro doao sa strae i kad je uo pucnjavu u selu
izaao je u civilnom odjelu da vidi to je. Nije stigao ni pobjei. Ubili su i njega. Ona ena
mu je naredila da baci puku. Morao ju je baciti. Njih je bilo sigurno stotinu. Poslije sam ga
vidjela mrtvog pored puta gdje je ubijen. Poslije smo vidjeli da su pored puta ubijeni jo
Veljko Kreo i Ivica Kreo. Njih dvojica su imali oko 50 ili 60 godina. Ante Drljo je ubijen
pred svojom kuom. Istjerali su ga van i onda ga ubili. Oni su rekli da mukarce sve redom
ubijaju. Ubijena je i Kata Drljo, Antina supruga. Pokuala je da pobjegne. Ubijena je
takoer i Antina majka, Kata Drljo (isto se zove kao i supruga). Ubijen je njihov susjed Ivan
Drljo, s lea. Priala mi je njegova supruga. Ubijen je Smiljko Kreo, u svojoj kui. ena i
unuka su mu pri tome ranjene kao i jedna njihova susjeda koja je takoer ranjena. Poslije
su zapalili i kuu, pa je i Smiljko u toj kui izgorio. Dole na kraju sela je ubijen Ilija
Ivankovi, a prvi susjedi su mu bili Muslimani. Ubijena je pred kuom i njegova supruga
Ana Ivankovi. Vidjela sam je kako lei.
Tada su poli u Buturovi Polje (htjeli su da napadnu i Polje), ali su se vratili kad su vidjeli
da nee tamo proi kao to su proli u Trusini. Moj suprug je radio u policiji. Kad sam
vidjela da dolaze ti nepoznati u susjedstvo govorila sam mu da bismo trebali otii odatle,
da nam nije dobro tu biti. Ti nepoznati su dolazili kod Zejnila Gostiovia. On je bio
autoprijevoznik. Ti nepoznati su svi bili u arenim uniformama. Dolazili su autima. Imali su
preicu iz muslimanskog sela do njihovih kua tako da nismo mogli vidjeti svakoga im
doe. Imali su malo duu kosu, nosili su naunice i puno prstenja po rukama. Zejnil se u
zadnje vrijeme nije ak s naima ni pozdravljao. Njegov se sin igrao svaki dan s mojom
djecom. Oni su ga tukli i branili mu da ne dolazi mojoj djeci. Prije smo bili u dobrim
odnosima. Onda je odjednom zautio. Kad je bio njihov Bajram izbio je prvi sukob. Od
tada nas nije vie ni pozdravljao.
Sve se to dogodilo ujutro. Drugi dan pred mrak mi smo otili iz sela. Svi leevi su ostali
tako nepokopani. Popodne oko etiri sata dola su dva njihova vojnika i rekli nam da je
poslana jedna muslimanka iz Butrovi Polja da vidi to je s nama civilima u Trusini i da
treba netko od nas civila otii u Butrovi Polje da im prenese pravu istinu. Jedna cura je
otila u Polje. Prenijela im je da smo u kui moje sestre. Rekli su joj da doemo svi dolje u
Polje. Tada smo svi koji smo bili u kui moje sestre otili za Butrovi Polje. Nismo znali to
je sa ostalim civilima dok nismo doli u Polje. Kada su vidjeli da nismo svi doli poslali su
po ostale. Bilo je jo civila zatvorenih u jednoj muslimanskoj kui. U Butrovi Polju smo
ostali dva, tri sata dok nije pao mrak. Onda smo preko jezera prebaeni amcem u
Kostajnicu.
U Kostajnici nisu znali to se dogodilo u Trusini. Znali su samo da je bilo pucnjave. Kada
smo doli ispriali smo im sve to se dogaalo. U Kostajnici sam ostala petnaest dana.
Onda mi je djever javio da pokuam izai i doi kod njega. Ljudi su mi rekli da je put dalek,
da je kino vrijeme, da e mi biti teko s djecom, ali ako se usudim, neka idem. Od
Kostajnice do Kuana sam cijeli dan ila pjeke. Kada smo krenuli iz Kostajnice penjali smo
se uz planinu. Za nama je ostala jaka pucnjava. Pucnjava se ula od Butrovi Polja i
Parsovia. Sa svih strana se pucalo. Sa mnom je krenula sestra s djecom. Kada smo kretali
reeno nam je da se pazimo jer da gore ima jo njihovih poloaja.
Kada smo mi bili stigli u Butrovi Polje tamo vie nije bilo Muslimana, a u Kostajnici ive
samo Hrvati. Kad smo im u Trusini, morali nositi municiju uzbrdo, spominjali su nekog
Svjedocenja
Zuku. Tko im je preko stanice javio da nas vrate u selo, to ne znam. Kad su nas vratili u selo
vidjeli smo kroz prozor Muslimane iz naeg sela. Oni su normalno hodali po selu. Vidjela
sam ba Zejnilovog malog kako se igra ispred kue. ena je normalno radila svoj posao.
Nitko nama nije nita govorio. Svekar od moje sestre se drugi dan spremio i otiao gore u
njihovo selo. Kada je doao gore uope mu nisu dali ui u tu kuu u kojoj su se oni
dogovarali nego je morao sjediti pred kuom. On je krenuo gore da ih pita zato su to
napravili, zato nisu javili da se civili spase. Pitao je Zejnila kako mu je mogao sina ubiti, a
bili su najbolji prijetelji. Rekao mu je da su svi u Gaju, strijeljani. Zejnil se pravio
iznenaen, ali je svekru bilo jasno da svi znaju. Ja mislim da su oni znali da se to sprema
Hrvatima. Non-stop su dolazili u tu kuu.
Gaj (gdje su nai strijeljani) je jedan dio sela Trusine. Ubijeno je oko 23 ljudi tog dana u
Trusini.
Kada sam dola u Kostajnicu jedna mi je ena rekla da ima jedan Musliman Uhien. Poslije
mi je rekla da je to Nusret eibovi. Uhie je dan prije nego se to dogodilo u Trusini.
Uhitili su ga blizu Kostajnice. Rekao je da je krenuo na sastanak s djevojkom u Konjic. On je
bio meu glavnima. Inae je iz Seonice. Bio je u MUP-u u Konjicu na nekoj znaajnijoj
funkciji. Kad je uhien nali su kod njega neke dokumente. Nai imaju te dokumente.
Rekao je da je to planirano ve prije tri mjeseca. On je zadran u pritvoru. Izjavio je, da je
ubio Dragana Vujievia jo u prvim sukobima (kad je bio njihov Bajram). To se dogodilo u
Seonici. Dragana je ubio s lea snajperskim metkom. Da bi doao do Konjica morao je
proi kroz Kostajnicu. Pitao je svoje ljude smije li ii kroz Kostajnicu, pa mu je neki Mujo
rekao da moe.
D. D. mi je priao da su mog mua slali u Butrovi Polje, da bi se predala naa vojska u
Butrovi Polju. Dali su mu rok. On nije mogao za to vrijeme otii. Onda su mu govorili da
doe po enu i djecu, da nas gore dovede i onda da ide, opet su mu dali rok. Vjerovatno
nije mogao to uiniti. Rekli su ako se ne vrati da e ubiti mene i djecu. Ucjenjivali su ga sa
mnom i djecom.
Selo Buak (hrvatsko selo) se nalazi iznad Parsovia (Parsovii su muslimansko selo). To
selo je dva dana ranije palo u njihove ruke. Bilo je puno civila u njemu. Jo uvijek nitko nije
doao od tamo. Ne moe se saznati to je u tom selu. Oni dre to selo i imaju tamo svoje
poloaje. Mogue da je tu jo vei masakr nego u Trusini. Trusina je imala pedesetak kua
(i hrvatskih i muslimanskih). Napadnut je poloaj i selo. To je poloaj koji je drao HVO. Oni
su imali svoje polaaje pa su onda i nai uvali. Tu nije bilo etnika. Kad su napali poloaj i
selo nai su se odupirali koliko su mogli. M. K. je bio na poloaju s mojim suprugom.
Poslije mi je priao da ih je Stipe prvi primjetio. Rekao je da idu trojica prema njima.
Otvorili su vatru, pa su nai uzvratili. Pucali su koliko su mogli. Onda su vidjeli da ide M. D.,
ena od Andrije, prema poloaju s dva njihova vojnika. Nisu mogli pucati kada su vidjeli tu
enu. ena im je prila s ta dva vojnika. Rekla je: Dole su u selu. Rekli su da se predate.
Neki su htjeli, neki nisu. Znali su da su dole u selu djeca. uli su dreku i viku u selu. Momci
koji nisu imali djece su pobjegli, a ostali su se vratili dole i bacili puke. Doveli su ih u selo.
Mog ovjeka su odveli u kuu. Neke su natjerali da prave kavu. eljku su obeavali da e
ga odvesti u Konjic kad ovo sve proe, i njega i enu i dijete. Da e opet zajedno piti. Za
deset minuta je bio strijeljan.
Dan prije tog napada jedan metak je pao na kuu naeg susjeda. On je to rekao, ali mi
nismo obraali panju. Nismo znali je li metak zalutao i otkud je doao. Metak je pogodio
u krov i cigla je bila osuta po balkonu. To je kua I. M.. Metak je doao gore od
muslimanske strane. Tamo su njihove kue i poloaji. On je govorio da je to njemu
namjerno napravljeno. Nisam vjerovala da je to namjerno, nitko nije pucao.
Prozor sobe u kojoj sam ja spavala tog je jutra sav izreetan od metaka. Sreom ja sam
nakon tog to je I.-a kua pogoena od te strane odluila spavati u podrumu. Prozor mi je
gledao u njihov poloaj.
Svjedocenja
Reo iz Trusine (ne mogu se sjetiti prezimena, on je Junuzov sin) je palio kue. Bio je isto u
Armiji BiH. Zapaljene su tri hrvatske kue, kua od Smiljka Kree, kua od Jure Anelia i
stara kua Ivice Kree. Jedna ena, koja nije odmah s nama ila na razmjenu, morala je dati
kljueve od svoga auta. Odvezli su auto do M.-e kue i vidjela ih je kako tovare pakete u
auto. Nai su sa poloaja vidjeli da nakon tog dana dolaze s traktorima, frezama i autima
ispred kua i pljakaju.
iskaz o predratnom stanju, vremenu prvih sukoba na podruju opine Konjic te o
stradanju Hrvata opine Konjic
Jo od izbora 1990. godine, na podruju Konjike opine su bile primjetne nesuglasice
HDZ-a i SDA sa politikom strukturom SDS-a. Odravali su se predizborni skupovi. Bio sam
nazoan jednom skupu u selu Obri, gdje su ivjeli Hrvati i Muslimani. Ja sam rijetko
odlazio na bilo kakve skupove. Nisam iao ni u crkvu, ni u damiju. Nikad nisam bio lan
saveza komunista premda sam imao prilike da postanem. Ja jednostavno nisam imao
vremena da sudjelujem u radu po sastancima jer sam puno radio i volio sam raditi.
Sastajao sam se i sa velikim i sa malim ljudima, i sa bogatim i sa siromanim. Taj zbor u
Obrima me zainteresirao pa sam otiao na njega. Tamo je bilo i hrvatskog i muslimanskog
naroda a bili su tamo i hrvatski i muslimanski politiki voe. Ispred SDA je bio doktor
Rusmir Abduseinovi, a ispred HDZ-a Dragutin Peri. Narod se tu okupio. Janje se peklo.
Jelo se i pilo. Mene je zanimao nastup pred narodom i jednog i drugog voe. Prve rijei
predsjednika SDA, doktora Rusmira Abduseinovia su bile: Drage moje sestre Hrvatice i
draga moja brao Hrvati. Ja sam se tog trenutka okrenuo i u nevjerici odmahnuo rukom.
Govorio je: Mi emo ovo, mi emo ono. Mi smo u vjekovnom suivotu. Mi smo braa, mi
smo sestre, mi smo susjedi, mi smo poslovni partneri...". Iz njegovih usta tekli su med i
mlijeko. Pljeskalo se. Narodu je bilo drago. Narod nije znao kuda idemo. Ja sam osobno
pretpostavljao kuda idemo i nisam pogrijeio. Tada sam prvi puta javno uo pjesmu
Ustani Bane. Pjevali su je Muslimani, zajedno s nama. Da se bilo to od tada izreenog
ispotovalo ili da se bilo to dogovorilo, bilo bi dobro. Meutim od toga svega nije bilo
nita. Krenulo se mic po mic. Nije prolo puno vremena od toga kad je nova opinska vlast
uspostavljena, a ve su poele prve nesuglasice. Nesuglasice su poele nadglasavanjem,
dijeljenjem radnih mjesta direktora i efova. Muslimani su sve uzeli u svoje ruke. Tako je
bilo i kod dijeljenja poslovnih prostora, licitacija graevinskih lokacija. Pri dodjeli jedne
lokacije (graevinsko zemljite za izgradnju stambeno-poslovnog objekta) na raskru u
Konjicu izbila su jaka prepucavanja. Naputali su se sastanci. Nisu dozvolili da se odri
licitacija. SDA je dodijelio tu lokaciju svojim ljudima premda smo i mi bili zainteresirani. Ta
lokacija je vrijedila oko 150000 DM. Do te cifre smo mi mislili ii sa licitacijom. Naalost
licitacija uope nije odrana. HDZ se nije s tim slagao. Mi mali privrednici se isto s tim
nismo slagali. Nismo nita mogli uiniti. Nita nismo mogli dobiti. Ja mislim da su tada
poele nesuglasice. To je ilo sve dalje i dalje i nesuglasice su postajale sve otvorenije i
otvorenije. Nije prolo puno vremena i narod je poeo gunati. Govorili su: ta oni hoe?
Mi imamo svoju dravu. Mi smo u veini. Vidio sam da se neto sprema, ali sam bio
uvjeren da nee doi do rata. Nisam vjerovao u rat, vjerovao sam u ljude. Naalost dolo je
do rata. Nisam oekivao da e ovjek, ovjeka ubiti. Da e susjed, susjedu kuu zapaliti. Ali
to se sve dogodilo. Ja sam se osobno naao u selu Kostajnici gdje su doli Muslimani, par
njih iz doline Neretvice, koji nisu imali oruja. alili su nam se, kako imaju samo lovake
puke i pokoji pitolj. Rekli su da su doli da se dogovore s Hrvatima da im pomognu.
Meu njima je bio Halid Padalovi. On je poginuo u prvim sukobima Muslimana i Hrvata.
Nisam se htio mijeati ni u to, ali sam morao. Prvo oruje su Musliman dobili od Hrvata u
Kostajnici. Borbe sa Srbima su ve poele. Tada je postojao tab TO (Teritorijalna obrana)
opine Konjic. U samom poetku rata pozvani su svi opinski privrednici na jedan
sastanak. Bili smo nazoni i mi, privatnici. Trailo se da se ukljuimo i pomognemo, koliko
tko moe i zna. Mi smo se odmah ponudili. Tada su jo bili u opticaju jugoslavenski dinari.
Svjedocenja
Ja sam dao tisuu milijardi tih dinara, dva nova teretna vozila i svu svoju imovinu za
obranu. To je bilo kratka vijeka. Postojao je HVO i TO. Nije mi bilo jasno to se dogaa. to
je HVO? To je Hrvatsko vijee obrane. Ja se nisam prikljuio HVO-u iz razloga to mrzim
Muslimane ili da ubijam i pljakam Muslimane ve sam se prikljuio svom narodu,
Hrvatima. Mi smo davali i radili za HVO. Muslimani su davali za TO. Muslimani su poslije
promjenili naziv pa je od TO postala Armija BiH. Samim time poele su meusobna
sukobljavanja.
Kad je poelo preuzimanje vojnih objekata u Konjicu, prvo su preuzeti vojni objekti Ljuta
i Zlatar. Ti objekti su do tada bili u rukama bive JNA. TO i HVO su zajedniki oduzeli te
objekte od bive JNA. Kad je osvojen objekt Ljuta dolo se do velike koliine tekog i
lakog naoruanja. Te noi je ve poelo otimanje oko tog oruja. Dogovoreno je, koliko je
meni poznato, da se vei dio tog oruja da muslimanskom narodu jer su oni slabije
naoruani. Meutim odmah je poela otimaina. U samom objektu je poelo pukaranje,
u zrak. Po meni je, taj objekt Ljuta, poetak druge etape nesuglasica. To je bilo u svibnju
1992. godine. U Konjicu su postojale dvije benzinske pumpe. Dogovor je bio da je jedna
pumpa od HVO-a, a druga od Armije BiH. Onda je Armija BiH uzela obadvije pumpe.
Jednu su koristili a drugu zakljuali. Tu je opet bilo prepucavanja. Odrani su sastanci na
kojima se pregovaralo, u elji da se bez oruanih sukoba rijei taj problem i da nam Armija
BiH vrati tu pumpu. Uspjeli smo. Poslije su se poele izdavati potvrde za prolazak prema
Mostaru od strane HVO-a i Armije BiH. Tada je svaki pametan ovjek mogao vidjeti to se
dogaa. Muslimani nisu dali Hrvatima potvrde i obrnuto. Jedni drugima su oduzimali
cisterene goriva. I tome slino. Poslije se oito poelo pripremati za sukobe. Mi smo te
sukobe tragino doivjeli. I Hrvati i Muslimani. Znalo je biti da se po dva, tri dana ne moe
proi, onda dozvole prolaz, pa onda opet nemoe. Ako si imao potvrdu od HVO-a za
prolazak u Hrvatsku, oni te vrate oni ispod Jablanice jer nema potvrdu od Armije BiH. Ta
potvrda od Armije BiH trebala je samo za taj punkt. Nigdje dalje nije trebala.
Prvi incident je izbio u sedmom ili osmom mjesecu 1992. u Ostrocu. Tada je na punktu
Armije BiH ubijen jedan pripadnik HVO-a, a drugi je tee ranjen. Stavljali su te punktove i
gdje treba i gdje ne treba. Tako su stavili jedan punkt na ribikom mostu. Tu su pljakali,
skidali i uzimali. Taj punkt je kasnije uklonjen. Tako je to teklo neljudski, nenormalno i
ludo. Dolo je do prvih oruanih sukoba u dolini Neretvice. Zapovjednici Armije BiH su se
mijenjali. Prvo je bio jedan Rami. On je prije bio vojno lice u bivoj JNA. Mislim da je bio
negdje drugdje na slubi, pa je doao u Konjic. On je smijenjen. Postavljen je neki drugi.
Poslije je bilo jo smjena. Lokalne voe nisu imale nikakve veze s vojskom. U dolini
Neretvice, lokalni voa je bio Hasan Hakalovi koji je zavrio samo etiri razreda osnovne
kole. Jusuf Hadajlija, zvani Homeini je isto bio jedan od lokalnih voa. Glavne konce je
vukao Zejnil Delali. Njega osobno poznajem. On je ivio i radio u Njemakoj. Doao je
natrag mjesec dana prije rata, 1992. godine. On je prvi donio uniformu s oznakom HVO-a.
Prvi ozbiljni oruani sukobi u dolini Neretvice su se dogodili oko Bajrama (23. oujka
1993.). Dolina Neretvice je posve odsjeena od Konjica jer se nalazi s druge strane
Jablanikog jezera. S ove strane Jablanikog jezera HVO nije otvarao vatru i nije bilo
sukoba. Vatru su prvi otvorili pripadnici Armija BiH iz Ostroca, minobacaima, po selu
Kostajnici i po Falanovom Brdu. Potom su otvorili vatru, isto minobacaima, iz sela
elebia, po drugoj strani rijeke, po selu Vrce. To je trajalo nekoliko dana. Poslije se smirila
situacija. Bilo je mrtvih na obje strane. Poslije sam razgovarao sa susjedima iz sela
Ostroca i sa njihovim zapovjednikom iz elebia. Zapovjednik u elebiima je prije bio
uitelj u Ribiima, preziva se Hota. Pitao sam ga zato je pucao po hrvatskom selu Vrcima.
Nije mi htio nita odgovoriti. Minobaca kojim je otvarao vatru po selu Vrcima, oteo je od
HVO-a, od vojaka na Ljubinju. Doao je vlasnik pekare iz Ostroca, Remza Kovai, da
utjee na mene, da ne bude sukoba tamo gdje sam ja. Rekao sam mu da u utjecati isto
onoliko koliko je on prvi dan pucao iz Ostroca po Kostajnici. On je samo ljutitio otpuhno i
otiao. Nije prolo puno vremena. Stalno je bilo provokacija. Krenuo sam na put 12.
travnja 1993. ena i dvoje djece su mi ostali. Ostavio sam kuu, stan, radionicu, strojeve,
aute, viljukare i ogromne zalihe repromaterijala. Naalost nisam se vratio. Kad sam doao
reeno mi je da je Armija BiH napala selo Buak. Da su ga sprili, ljude pobili ili zarobili. Ni
dan danas ne znamo nita o tim ljudima. Ne znamo ni za civile, ni za zarobljenike. Ne
znamo koga su sve ubili. Ulaz u to selo ne dozvoljavaju. Buak je bio hrvatsko selo. Par
Svjedocenja
dana prije prvog sukoba, dva Muslimana, iz Armije BiH, bacili su usred Kostajnice bombu
prilikom ega su dvije djevojke tee, a dvije lake ranjene. U samom prvom sukobu oni su
bili dobro pripremljeni. Zapalili su selo Orlite, pobili civile, ubili nekoliko naih momaka.
Ja mislim da je dolo do prekida sukoba samo zato to je iznenada pao snijeg. Kad je
snijeg okopnio, sukobi su se nastavili. Zloin koji se dogodio u selu Trusini, svima je
poznat. Mislim da je o tome suvino razgovarati. Gornji dio doline Neretvice zovemo
Klisa. U tom dijelu Hrvati su protjerani. O njima nemam nikakvih podataka. Tu ima dosta
sela. Kako se to sve razvijalo, kako su Muslimani osvajali selo po selo, dolo je na red i selo
Sultii. Tu su mjetani, susjedi, Muslimani opljakali sve i zapalili kue Hrvata. Prvo su
zapalili jednu kuu, a poslije su sve redom zapalili. Svaka je kua bila puna svega i svaega.
Svi su imali osobne automobile, freze, traktore itd. Veina ljudi je radila u Njemakoj. Od
toga vie nema nita. Selo je protjerano. Potpuno je uniteno. Sve je opljakano i spaljeno.
U selu Sultii poginula su tri vojnika HVO-a. Naalost, poginuo je jedan Hrvat koji je ivio u
Hrvatskoj i od prvih dana je u HV-u. On se zvao Ivica Kasi. Bio je na ratitima po cijeloj
Hrvatskoj, u Dubrovniku, Zadru, Vukovaru, Stonu i zadnje na Maslenici. Kad je uo to se
ovdje dogaa, pourio je kui da izvue svoje roditelje, brau. Tu je izgubio glavu. Ubili su
ga. Nitko od nas nije vjerovao da e susjed susjedu kuu opljakati i zapaliti, da e mu
ubiti dijete i tome slino.
Sela u kojima su ivjeli Hrvati, a sada su pobijeni i protjerani su: Gornja Vratna Gora, Donja
Vratna Gora, Solakova Kula, Poetva, Jasenik, Crni Vrh, Kale, Buak, Slavkovii, Dobrievii,
Mrkosovice, Lukije, Goransko Polje, Gorani, Gornji Prijeslog, Donji Prijeslog, Smrevice,
Trusina, Sultii, Gradac, Gornje Vinjevice, Orlite, Nevizdraci i drugih se ne mogu sjetiti.
Sva ta sela su etniki oiena od Hrvata.
Hrvati se jo nalaze u sljedeim selima: Budinja Ravan, Ljesovinja, Obri, Kostajnica. To je u
podruju doline Neretvice. Posebno su jo sela oko grada Konjica. Podoraac, Galjevo,
Homolje, Repovci, Donje Selo, Ovari, Polje Bijela, Radeine, elebii, Trenjevica,
Orahovica i jo nekoliko, kojima se ne mogu sjetiti imena, su sela oko Konjica iz kojih su
protjerani Hrvati. Jo su tu i sela Glavatievo i Zagorice. Jedan dio Hrvata iz tih sela se
uspio prebaciti u Turiju, Zabre i Zaslivlje, jedan dio je porobljen, a jedan dio ubijen. To su
tri sela pokraj Konjica koja se nalaze u totalnom okruenju i ne moe im se prii ni sa jedne
strane.
Sam grad Konjic je isto doivio teku sudbinu. I ovi, koji su ostali u dolini Neretvice, su isto
u okruenju. Vrce su u okruenju, Obre i Kostajnica isto tako. U dolini Neretvice je jo selo
Seonica. U njemu su nai drali jo jedan dio pri vrhu sela, a ostali su protjerani.
Po mom miljenju su, Hrvati na podruju opine Konjic, doivjeli teku tragediju od strane
Armije BiH i Muslimana koji, mislim, hoe eliminirati HVO i Hrvatsku zajednicu HercegBosna.
Civili iz Kostajnice dolaze, tekim, dugim i trnovitim putem preko planine Bokevice.
Moraju pjeaiti 10 do 12 sati. Vojska ih preuzima. Pomae im nositi djecu i starije do sela
Toanica. U tom selu ih preuzimaju kamioni i prevoze ih do Prozora. Tu se odmore i
nastavljaju svoj put prema bijelom svijetu.
Ja osobno ne bih elio nikada vie suraivati ili traiti neto od UNPROFOR-a. Oni su
pokazali svoju nemo na podruju Konjica, to se tie hrvatskog naroda. Postrojbe HVO-a i
civili sela Radeine, predali su se UNPROFOR-u. UNPROFOR ih je predao Armiji BiH tako da
su svi zatoeni i daljnja sudbina im se ne zna. Kad smo pitali UNPROFOR kako je do toga
dolo, rekli su da su ih oteli. Radilo se o oko 280 osoba (civila i vojaka). Mislim da
UNPROFOR jo uvijek nije uao u selo Radeine da vidi to je spaljeno, koliko je poginulih i
da vidi razvuena i spaljena tijela Hrvata.
Svjedocenja
iskaz o stradanju Hrvata sela Trusina

U selu Trusina sam ivjela sa muem i dvoje djece (stari 4 i 6 godina). Selo je naseljeno
muslimanskim i hrvatskim narodom. Nikada nije bilo, meu nama, nikakvih sukoba niti
loih odnosa.
Meutim, stvari su se promjenile u mjesecu travnju 1993. godine, pa sam zamjetila da
pojedini Muslimani iz Trusine izraavaju odreenu netrpeljivost prema nama Hrvatima.
Tri ili etiri dana prije napada muslimanske vojske na Hrvate i hrvatske kue u Trusini, u
posljepodnevnim satima je kroz selo naiao Zejnil Gostevi, autoprijevoznik iz Trusine
koji je tom prilikom psovao ustaku majku Hrvatima. Govorio je to nailazei pored nas
koji smo se nalazili ispred naih kua u selu. Nitko od Hrvata nije odgovarao na takve
njegove provokacije i vrijeanje.
Tako je to trajalo dok nije dolo do opeg napada na Hrvate. Prije napada sam primjetila
da u muslimanske kue u Trusinu dolaze meni nepoznate uniformirane osobe, uglavnom
mukarci, stari od 18 do 25 godina. Jedni su bili u crnim uniformama, a drugi su imali
maskirne (arene) uniforme.
Dana, 16.04.1993. oko 8:00 sati ujutro, ja sam se, sa dvoje male djece, nalazila kod svoje
sestre B. u njenoj kui u Trusini, s njom i njenih dvoje male djece. Predhodno smo ule
snanu pucnjavu u selu pa smo se morali skloniti u sigurniju prostoriju u kui, ali je
pucnjava poela i sa drugih strana tako da je selo bilo napadnuto sa tri strane.
Zatim su poeli sa granatiranjem hrvatskih kua. U jednom trenu sam pogledala kroz
prozor i vidjela da gori kua Cmiljka Kree.
Pored toga sam vidjela da je veliki broj muslimanske vojske uao u selo, pa je dolo do
stiavanja pucnjave iz pjeadijskog oruja. U to vrijeme sam vidjela da u hrvatske kue
ulaze po 6 muslimanskih vojnika. U kuu moje sestre dola su dva vojnika, udarili su
nogom u vrata. Jedan je bio Seid, sin Zaimov, iz Trusine, a drugog nisam poznavala.
Seid je sjeo na kau, a onaj drugi je pretresao kuu, traei oruje i provjeravajui da li ima
u kui mukaraca. Ja i sestra smo kazale da u kui nema ni oruja niti mukaraca, osim
naih etvoro djece. Meutim, oni su nastavili da trae po kui, pa je ovaj drugi iziao i
uputio se prema mojoj kui. Rekla sam mu da u kui nema nikoga ali je on, otvorivi vrata
zapucao rafalno u kui, te je izvrio pretres kue pucajui po prostorijama. Kada se vratio
zovnuo je Hakalovia i otili su u Kreine kue, a nama su zaprijetili da nigdje ne izlazimo iz
kue.
Nakon toga su iz kue Ante Drlje istjerali A. B. sa djetetom staro dvije godine te M. D. i
njeno dvoje djece. Njima su rekli da budu u naoj kui.
Desetak minuta kasnije u kuu je ula jedna djevojka, sa crnom uniformom i uperila puku
u nas rekavi da dvije ene iziu vani. Ponovila je to dva puta, pa sam ja i M. D. izile, a ona
nam je kazala da idemo do dvojice njihovih vojnika koji su stajali u blizini kue, a pola je i
ona za nama. Zatim su nam naredili da nosimo oruje.
Krenule smo prema kui Veljka Kree i odmah sam vidjela na cesti da je Veljko ubijen,
inae se radi o civilu starijem od 60 godina, a po mom vienju ubijen je s lea jer je leao
na trbuhu.
Svjedocenja
Desetak metara od njega je leao, ubijen, Ivica Kreo takoer civil stariji od 60 godina.
Ivica je bio izranjavan po nogama, to se moglo zakljuiti da je na taj nain muen.
Zatim smo naili pored kue, tj. ispod Veljkove kue i vidjela sam Juru Anelia, star peko
60 godina, koji je mrtav leao na trbuhu jer je vjerojatno ubijen s lea.
Ja i M. D. smo tu stajale same, a bilo je oko 40 muslimanskih vojnika, nama nisu dali da
idemo odatle, pa sam ula kako nam prijete, da e za dva dana pobiti sve Hrvate do
Mostara.
U jednom trenutku pomenuta djevojka u crnoj uniformi nam je kazala da odemo po nau
djecu i ostale civile koji su ostali u kui moje sestre. Otili smo po njih i doli u gornji dio
sela, zvani Gaj, gdje su nas ekali i drugi civili iz sela.
Dok nas je sprovodila do Gaja, pomenuta djevojka nam je prijetila da e nas sve zapaliti u
naim kuama. Kada smo doli vidjela sam da su zarobili petoricu naih vojaka: eljka
Blaevia, Nedjeljka Kreu, Ivu Drljo, Peru Kreu i Franju Drljo, a bili su vezanih ruku i
postrojeni uza zid. Nakon to smo ih vidjeli naredili su nam da poemo iza i stanemo za
jednu susjednu zgradu. im smo se tamo nali uli smo rafalnu paljbu, nakon ega smo,
po njihovom nareenju, vraeni na mjesto gdje su oni bili, pa smo vidjeli da su nai
ubijeni. Vratili su nas, sa djecom, da samo vidimo zloin koji su poinili i naredili nam da
idemo u kuu M. D..
U trenutku kada su muslimanski vojnici poinili streljanje zarobljenih mukaraca, a mi
sklonjeni da to ne gledamo, mali D. K. (star 13 godina) je ostao na mjestu, odakle je vidio
kako pucaju u zarobljenike.
Po njegovom kazivanju streljanje su poinuli: pomenuta djevojka; Seid Hakalovi i jo
jedan koga su oni zvali Struja a ula sam da je iz Sarajeva.
Kad smo uli u kuu M. D., pomenuta djevojka je govorila da e kuu politi benzinom i
zapaliti nas, ali se neki od njih nisu slagali, na emu je ona inzistirala.
Poto to nisu uradili, naredili su nam da im predamo sav novac i zlato, to smo morali
uiniti. Zatim su nas natjerali da im nosimo oruje na njihov poloaj na Marevcu oko 1,5
km od sela. Nakon toga su nam kazali da e nas sprovesti u Parsovie, ali je ipak na kraju
reeno da svi odemo u jednu kuu u Trusinu, to je i uinjeno.
Bilo nas je oko 20 i svi smo otili u kuu moje sestre, a ostali civili iz Trusine su se nalazili u
kui V. D., ali mi nismo znali do tog trenutka gdje se oni nalaze, ve smo to saznali tek kada
smo morali napustiti selo, 17.04.1993. godine.
Stipe Ljubi se, u vrijeme ovog napada na Hrvate u Trusini, nalazio sa Andrijom Drljo i
petoricom pomenutih mukaraca (koje su sve skupa zarobili) ali su Stipu i Andriju odveli u
Andrijinu kuu i tamo ih ubili, a ostale su, kako sam i izjavila povezali i streljali.
Prilikom zarobljavanja pomenutih mukaraca, Hrvata, muslimanski vojnici su poslali enu
M. D. da im kae da se predju i da im se nita nee dogoditi jer su im ve zarobili ene i
djecu. M. D. je tako i uradila ali Muslimani su kasnije napravili zloin nad njima.
Dok smo se mi nalazili u Trusini zapaljene su dvije kue, hrvatske, a nakon naeg odlaska
opljakali su sve kue i popalili.
Svjedocenja
iskaz o stradanju Hrvata sela Radeine, negativnoj ulozi pripadnika panjolskog

bataljuna UNPROFOR-a pri zarobljavanju Hrvata sela Radeine, stradanju u logoru u
selu elebii i u logoru u gradu Konjicu
Kroz ovaj prikaz dogaaja iji sam, sudionik i svjedok bio u navedena etiri mjeseca,
pokuat u da dam svoj doprinos kako bi se, bar donekle, sagledala prava istina o
staradanju jednog naroda, koji je, na najbrutalniji nain izloen svim moguim
zlostavljanjima, a onoliko koliko mi to moje stanje bude dozvoljavalo.
Da bi moj iskaz, kao ovjeka, mogli u pravom smislu prihvatiti, dat u o sebi samo par
podataka: imao sam najsretniju obitelj koja moe postojati a nikada, u svome
vienacionalnom okruenju, nismo imali niti jedne nesuglasice sa susjedima.
Svoj iskaz u zapoeti sa 12.04.1993. godine, uz napomenu da smo do tada imali
zajednike strae za uvanje svog naseljenog mjesta sastavljene od Hrvata, Muslimana i
Srba (Srbi su bili uglavnom pripadnici postrojbi HVO-a). A u mome selu, neto preko 80%
nastanjenih bili su obitelji Hrvata, a slovili smo kao izuzetno vrijedno, relativno bogato i
napredno selo, a prosjek obrazovanosti neto iznad srednje spreme. Nae okruenje,
okolna sela, je bilo djelomino nastanjeno sa srpskim, a najveim dijelom muslimanskim
narodom. Poto je najvei broj Srba bio protjeran ili je sam izbjegao, jedino je neposredno
uz nas ostalo petnaestak njihovih domainstava, koje smo mi titili od progonstva.
S Muslimanima smo imali takoer dobre odnose i premda je oko nas ivjelo neto preko
1500 Muslimana nismo imali nikakvih problema, ak smo u naim vikendicama smjestili
dvadesetak prognanih muslimanskih obitelji iz podruja zahvaenih ratom, pomagali im u
hrani, ogrjevu i drugim potrebama.
Na dogovor sa susjedima Muslimanima bio je da oni ne napadaju nas, niti emo napadati
mi njih, te da se meusobno, uvamo i pomaemo.
12.04.1993. nai najblii susjedi, Muslimani Sejo i Mirsad Hajduk, dooe predveer pred
nau kuu, a oba su bili kuni prijatelji i zatraie da se mi i kompletna postrojba HVO-a
sela Radeina predamo kao da predamo i oruje, poto je dola velika muslimanska
vojska. To nas je iznenadilo, poto nikada nitko od njih nije osporio legalitet i legitimitet
Hrvata i njihovo pravo na pripadnost HVO-u.
Naravno, znajui to znai poloilti oruje i prepustiti sebe i svoje obitelji na milost i
nemilost, mi to nismo htjeli i dogovorili smo se da napustimo svoje domove s priobalnog
dijela Jablanikog jezera i povuemo se na gornji dio sela Radeine, narodu iznesemo
muslimanski ultimatum o predaji a potom muslimansku stranu izvijestimo o ishodu. Prije
toga smo zamolili jo jednom svoje susjede da promisle o takvom svom potezu. Kazali
smo im da mi na njih, bez obzira na ishod dogovora, neemo pucati niti granatirati ih.
Skrenuli smo im pozornost na to da su njihova sela locirana ispod naih, da su zbijena,
puna ena, djece i izbjeglica te da bi bila prava katastrofa ako upotrijebimo tehniku protiv
njih.
Oni su nae sugestije prihvatili, kao i uvanje naih kua i nae imovine te nae stoke koju
nismo uspjeli izvui, poto smo ve primijetili nastupanje njihovih jedinica iz pravca sela
elebii, a znali smo da se odreene njihove postrojbe ve nalaze i u naem malom selu
Javorik.
Jedva smo imali toliko vremena da u podrume smjestimo djecu i ene te bolesnike, njih
preko 370, kada je otpoeo artiljerijski napad na nae kue, nau djecu, nae ene, nae
Svjedocenja
strace, i to iz svih pravaca. Bili smo odsjeeni i u potpunom okruenju, a nas je svega 82
mukarca bilo sposobno za obranu.
Samo tog dana (12.04.1993.) na kue ueg podruje sela, oko crkve, gdje su bila smjetena
najveim dijelom djeca i starije osobe, pale su 74 minobacake i topovske granate, i to s
lokaliteta Bolobani, Ribii, elebii, Seljani i trbina.
Za sve to vrijeme, na nas su djelovali PAM-ovi i nekoliko sijaa smrti, uglavnom
rasprskavajuom municijom. Sutradan se to nastavilo, jo intenzivnije, s tim to su
pjeakim napadom iz svih pravaca pokuali da probiju nau obranu i zauzmu selo ali
bezuspjeno i s tim to su zapaljivom municijom iz pravca Ribia i Seljana zapalili nae tri
kue, koje smo uspjeli ugasiti, a djecu i ene povui ka sredini sela. Od 12. do 24.04.1993.
godine, registrirali smo eksploziju preko 700 granata, te 6 VBR projektila samo na blii
lokalitet, gdje smo mogli voditi evidenciju, a nae malo selo neprekidno su napadali sa
est PAM-ova, 15 sijaa smrti, te runim bacaima, zoljama i osama. U ovom napadu na
nas su sudjelovale sljedee muslimanske postrojbe:
1. postojba zvana Akrapi, pod zapovjednitvom Mitke Pirkia;
2. dijelovi postrojbe 44-te motorizirane brigade iz Sarajeva;
3. diverzantski vod iz Hrasnice;
4. postrojba Crni labudovi iz Sarajeva;
5. postrojba Cipelii iz Sarajeva;
6. bataljun Ljubina pod zapovjednitvom Hote;
7. pripadnici muslimanskih postrojba iz sela Ribii, Idbar, elebii i Seljani.
Svako predveerje, njihove postrojbe su pokuavale pjeaki napad i proboj a itavo
vrijeme su, snajperima i pjeakim naoruanjem, djelovali na svaku nau kuu, na svaki
prozor i na svaka vrata, na sve to se kretalo. Pravo je udo da nitko nije poginuo za sve to
vrijeme.
Treba, da bi Vam discipliniranost naih branitelja bila jasnija, a nije i nee Vam biti teko
provjeriti, za sve to vrijeme i za svu tu ubitanu vatru iz svih muslimanskih sela, njihove
ene i djeca, pa i mukarci su sadili u batama neposredno ispod naih rovova i u Ribiima
i u Seljanima. Njihove djevojke i vojnici etali su, a mi niti jednom nismo na njih pucali.
Iskljuivo smo se branili i odgovarali na njihove napade i po njihovim poloajima i niti
jedna granata sa naih poloaja ili PAT-ov metak nije ispaljen na njihove kue.
I petnaestak dana smo se branili a ni jedan put nismo uprljali obraz estitosti, jer osim
vojnika, svatko drugi je normalno mogao prolaziti.
Poto nismo dobili nikakvu pomo, mada je obeana za par sati, a potroili smo i municiju,
imali veliki broj ranjenika bez ikakve mogunosti da ih izvuemo, bez veze sa svojim
zapojednitvom, oekivali smo smrt jer nismo htjeli poi u proboj a da ostavimo svoju
neja. Nadali smo se da e stii UNPROFOR-ci, da razdvoji zaraene strane, jer su za to
imali mandat ili da preuzmu nae civile i zatite ih.
I pored svih obeanja, a i injenice da smo mi ipak malo hrvatsko selo napadnuti koje se
danima uspjeno brani od dvadesetak puta jaeg protivnika i regularnih jednica Armije,
UNPROFOR-ci se, oito, nikako nisu htjeli zamjeriti jaem. Vidjeli smo da su oni uglavnom
na strani jaeg pa smo pribjegli jedinom moguem rjeenju: proboj sa svojom djecom,
enama, starcima, bolesnicima i ranjenicima, na magistralni put, gdje smo zaustavili dvije
kolone panjolskog bataljuna UNPROFOR-a kojima smo objasnili svoj poloaj i stanje a
istovremeno drei protivnika na distanci.
Zato su se UNPROFOR-ci smilovali da nas sasluaju ili je na njih djelovao ogroman broj
bespomone djece, starih i iznemoglih, bolesnih i ranjenih ili su od samog poetka imali
Svjedocenja
namjeru da nas izrue na milost i nemilost protivniku, nije mi jasno. Ali uz konzultacije,
izgleda, ak do Madrida, i ekanja 3 do 4 sata, dogovorili smo se, da mi njima poloimo sve
oruje a oni da preuzmu brigu i na transport prema Hercegovini ili Klisu.
Meutim, oko 10 sati njihovim transporterom i uz prisustvo njihovog zapovjednika dolazi
upravo zapovjednik muslimanske postrojbe Akrapa, u kombinezonu, i UNPROFOR-ci,
njemu i njegovim vojnicima, predaju nas i nae civile. Nije bitno, u uniformi ili u civilnom
odijelu, djecu od 16 godina ili mukarce od 70 godina - sve, i uz sve mogue psovke i
uvrede, naoigled naih supruga, naih majki i nae djece. Nas 72 mukarca, s rukama na
glavi i u razvuenoj koloni, dok su nai dragi ostali plaui, uz najrunije psovke i uvrede,
pljuvanja i dobacivanja, stalna udaranja, sprovoeni smo, usput smo gledali kue u
plamenu, a nai dojueranji susjedi su nas pratili uz najrunije uvrede. Usput smo morali
odbacivati prsluke, novanike i vrijedne predmete, a dim naih zapaljenih domova
nagrizao nam je duu.
Toga 25.04.1993. u 12:00 sati sprovedeni smo do kole u selu elebii gdje smo doekani
od stotinjak lica punih mrnje. I ne samo da smo morali sluati psovke i pogrde tipa: Gdje
vam je Tuman, gdje vam je Boban? Ustae, majku vam...! Sve vas treba klati i ubiti, nitko
iv nee izai. Pokaite sad vau Herceg-Bosnu...
Poslije nekoliko dana, kada sam mogao bar priblino normalno razluivati, vidio sam sliku
uasa, preko 50 ljudi doslovno razbijenih. Najtee povrijeeni bijahu: B. ., glava razbijena,
rasjeena gornja usna i vilica, polomljeni zubi; V. K., polomljene vilice, otekline oko oiju i
na elu, povrijeenih bubrega i plavilom u predjelu srca; M. Z., pretuenog itavog tijela;
M. T., takoer leae polomljenih rebara; I. ., slomljene ruke na nekoliko mjesta, te
povrede u predjelu lea i nogu; ja sam imao potres mozga uslijed teih povreda glave, a
sav sam bio plav u predjelu grudnog koa te lea i lijeve noge; L. M., s tekim povredama
lica i ruku, njega je kao i mnoge druge bilo teko prepoznati.
Samo manji broj ljudi je proao s lakim povredama i oni su nam pomogali u tim tekim
trenucima.
Nakon nekoliko dana otpoe isljeivanje. Traili se oruje, sakriveno i ostavljeno, podatke
o organizatorima, ne obrane, nego napada na Armiju BiH, kakve li ironije; podatke o
poginulim i izvuenim bojovnicima. To isljeivanje je posebna pria, kao i ljudi koji su ga
vrili.
Jedan po jedan pripadnik HVO-a je odvoen u susjednu prostoriju i fiziki maltretiran.
Svaki dan nanovo. Premda smo se dogovorili da damo podatke o svakom skrivenom
oruju kao i toan popis naoruanja, i premda su pojedini pripadnici HVO-a, pod straom,
ili na prikupljanje i iskopavanje oruje, isljednike nije bilo mogue uvjeriti da smo se mi s
tako malo i s tako slabim naoruanjem mogli toliko dugo suprotstavljati njihovim
najelitnijim jedinicama.
Zbog toga nam je bila strana i sama pomisao na pribliavanje vremena, kada su nai
muitelji trebali ui u zgradu. Najozloglaeniji su bili Nuna i ika, napose Nuna, na
ijem licu nikada nitko nije vidio osmijeh i nitko nije kod njega uao a da nije bio doslovno
prebijen ili on nikada nije uao u nau prostoriju a da nekoga nije fiziki zlostavljao.
Posebna meta su bili oni za koje se pretpostavljalo da imaju negdje u svojim kuama
sakrivenih deviza ili nekakvih dragocjenosti. Na primjer, zatoeni . ., najstariji od trojice
brae, morao je pod prisilom, obeati da e mu od skrivenog novca (njemake marke) dati
1000 DM, kako bi ga ovaj prestao zlostavljati. To je samo jedan od mnogih primjera.
Moram dati krai opis same prostorije u kojoj smo bili smjeteni. Naime, to je bio kolski
kabinet od oko 30 m2 u kome je bilo smjeteno nas 72. Bili smo na katu, a da bismo
upotrijebili toalet trebalo je sii do prizemlja. Posebna pria je bila proi taj prostor gdje je
Svjedocenja
bila smjetena njihova ambulanta, komanda bataljuna i vojnike spavaonice. Uvijek je tu

netko ekao na na prolazak, da bi se iivljavao nad nama i nije udo da su mnogi upravo
tu bili nanovo maltretirani. Pravi spas za nas je doao kad je nae uvanje preuzela
korpusna policija koja je ipak donekle korektno obavljala svoju dunost, mada su i tada
mnogi na prolazu do toaleta bili teko pretueni.
U ovom vremenu od mjesec dana mnogi Muslimani su ulazili u prostoriju da zadovolje
svoju strast zlostavljajui nas. Ulazili su, uglavnom, s orujem, pod punom ratnom
spremom.
Najgori bijahu za itavo ovo vrijeme: Subai (Brut); Pajaziti; Avlo Lapo sa sinovima;
Omerovi (zamjenik zapovjednika bataljuna Ljubina); Cero Nazif iz Ribia te Cero Meho
iz elebia, koji, uistinu, nije sudjelovao u fizikom zlostavljanju ali kao zapovjednik
policije ne samo da nas nije ni pokuao zatiti nego je i drugima davao povod za nae
zlostavljanje.
Poseban tretman ovih dvadesetak dana a i pri ispitivanju, imali su zapovjednik voda HVOa D. M. te zapovjednik minobacakog odjeljenja B. M..
Svaki dan su ispitivani i tueni, uglavnom po glavi, i mislim da nisu slagali ni jednu rije jer
se i nije imalo to kriti. Ve nakon petnaestak dana nitko ih nije mogao prepoznati. Otok
glave je bio takav da je ona bila ogromna i nije mi jasno kako netko moe podnijeti takvo
fiziko zlostavljanje.
Treba navesti ime su se sve koristili Nuna i ika pri ispitivanju. Na primjer, svatko je
morao dati pismenu izjavu, a pri ispitivanju su iskoristili izjavu jednog mladia, takoer
zatvorenika - B. Z., koji je nakon ispitivanja prisiljen da u izjavi napie, da se u toku borbe
D. M. isticao posebnom hrabrou.
Naravno, nakon petnaestak dana neprekidne tue teko je bilo prepoznati ovog estitog
mladia, ali moram, na plastian nain opisati zadnji dan ovoga zlostavljanja.
Mislim da je bio 19. ili 20.05.1993. godine, oko 13:00 sati, kada je u prostoriju uao visok
mladi, ime mu nisam doznao, sa snajperskom pukom. Bio je ranjen u vrat i u nogu. Bio je
pripadnik Crnih labudova. I poto je kao obvezno prozvao naeg zapovjednika da
ustane, zatraio je da se javi onaj koji je pri jednom od napada psovao balijsku mater
njemu i njegovoj jedinici.
Kako se, naravno, nitko nije usudio javiti, taj je zaprijetio da e doi za 15 minuta i svakih 5
minuta strijeljati po jednog ovjeka ako se nitko ne javi, a ako se javi ili jave, on je obeao
da e ga samo 15 minuta prebijati. Bio je uvjerljiv. Kada je iziao, mi smo se dogovorili, da
se petorica koji su najmanje ozlijeeni jave, kako bi ostali preivjeli ovaj uas. Kada je on
ponovno uao s njim bijahu jo dvojica. I sam pogled na njih, na njihovo oruje, na pune
redenike oko njih, unosio je uasan strah u nas. Naravno, samo bi se lud ovjek, gledajui
u njih prijavio i, naravno, ova petorica ne smjedoe se javiti. Poslije ponovnih prijetnji te
ispitivanja, kako se nitko nije javio i kako ovi htjedoe ostvariti svoju prijetnju strijeljanjem,
ustade D. M. i javi se: Ako netko treba zato dobiti batine, ja se javljam. Ja sam psovao.
Plakali smo gledajui ga, onako velike, krvlju podlivene glave, ali punog ponosa i prkosa.
Kada smo pomislili da e doi do najgoreg, ovaj sandaklija ga samo pogleda i ree: Nisi ti
taj, to sasvim dobro znam, i neu te pretui. I uz jednu poduu moralnu prodiku ode
zajedno sa svojim pratiocima.
Sutradan oko 10:00 sati, etvorica zatoenika, D., B., M. i L., naoigled nas, bijahu tueni.
Najvie D. i B.. Dok su D. ponovno zlostavljali, njegov otac I. je pored vrata, uuren
promatrao scenu, ponovljenu, mislim, po dvadeseti put. U licu je postao potpuno crn a u
tim trenucima mu je i pozlilo te je nakon nekoliko sati tekih bolova bio odveden u
Svjedocenja
bolnicu pod dijagnozom da mu je pukao ir.

D., B. i M. K. su od nas izdvojeni i prebaeni u Jablanicu i mi smo pomislili da ih nikada
neemo vidjeti. Bili smo tuni.
Taj dan se zbio jo jedan tuan dogaaj koji se protivi svim pravilima ponaanja prema
zarobljenim osobama. Naime, svakog dana je odreen broj zatoenika izdvajan za
odreene poslove a posebno je teko padalo kada smo bivali odvoeni na kopanje
rovova, na prve borbene linije u selu Orahovica. Nije nas brinulo toliko to su tu bila ratna
djelovanja, koliko zlostavljanja, kojima smo, mi zatoenici bili izloeni.
Taj dan je odreeno 15 jaih mladia i poto je ovaj put meu njima bio i moj mlai sin,
shvatljivo je kako mi bijae.
Stalno smo se pogledavali kao da smo predosjeali da e se neto tuno dogoditi.
Preveer su se vratili, naravno mnogi prebijeni, a bez Slavena Kolara, moda najljepeg
mladia meu svima, koji nas je hrabrio u najteim trenucim. On je dravljanin Republike
Hrvatske a bio je doao po svoju suprugu i dijete kada ga je rat, upravo tog dana, sprijeio
da svoju obitelj odvede u Zagreb. On je bio civil.
Tuno je bilo gledati njegovog pretuenog oca, koji leae skrhan novim bolom za svojim
sinom.
Prema izjavama ostalih, straari su poslije Slavenove pogibije, koga je snajper tko zna
odakle ubio, isprebijali estoricu zarobljenika, a nitko ih nije zatitio.
Jo jedan primjer zlostavljanja moram navesti: dok su jedni tukli tri zarobljenika, dvojica,
vjerojatno pijanih vojnika, postavili su licem uza zid dvojicu zarobljenika i poto je jedan
vojnik usmjerio puku u pravcu njih, prisutne je upitao: Kojeg da ubijem?, a drugi su mu,
uz smijeh odgovorili: Svejedno kojega. Ustaa je i jedan i drugi. Jebi mu majku.
Poto se puka klatila u pijanim rukama, svima je zastao dah. Ispaljen je kratak rafal i samo
je dragi Bog uinio da su meci pogodili izmeu njihovih sastavljenih glava, a oni ostali
neozlijeeni. Naravno, opi smijeh i estitanje vrsnom strijelcu.
Poto nam je omogueno da pokojnog Slavena opremimo i sahranimo, i to na
Radeinama, po elji njegvovg oca i majke, tada doznadosmo da tamo u selu vie nema
nikoga, niti jednog ovjeka, a doznadosmo da je ve deset dana gore, u stanju raspadanja,
poslije predaje ubijen epo Panda, civil - otpravnik vlakova; eljko Azinovi, vojnik HVOa, iza kojeg ostade dvoje male djece i ena, od toga jedno dijete teko bolesno; Branko
Raji, star 56 godina - radnik TADIV-a; Luka Matkovi, umirovljenik star 62 godine. Ubijeni
kukaviki, a ubio ih je stariji sin Avde Lape, a njegov mlai, etrnaestogodinji sin ubio je
Marka Maria.
Sutradan, 26.05.1993. doe i druga naa grupa istim putem i po istom scenariju bi
rasporeena i pronese se glas da smo dovedeni ovdje i da e se za par dana izvriti
razmjena. Tako nam postaje toplije oko srca i niti glad nismo osjeali a upravo ovdje ona
je inila najvei zloin protiv ovjeka. A kakav je to zloin procijenite i sami.
Najee smo imali nazovi dva obroka: jedan oko podne i jedan pred veer. Oba puta, na
etiri osobe malo prokuhane vode s riom, esto ve uzljuene, nikad osoljene i bez kapi
ulja, a to 4 do 5 ilca po osobi. Ponekad samo jedan obrok. Kruh je posebna pria.
Jedanput na dan, obino uveer, dijeljen na 6 do 11 osoba, za itav dan, a dogaalo se da
po dva, pa ak i etiri dana uope nema kruha.
Svjedocenja
Padali smo od gladi, jer upravo tada, kada smo mi doli, otpoe ve poznati scenarij
zabrane dostave hrane od strane obitelji. Iznurivanje na ovaj nain je trajalo 45 dana i
mnogi od nas su bili toliko iznureni da nisu mogli biti prepoznati. Prava je srea bila ako je
netko mogao da nam, s rada, kradomice donese sendvi, obino sakrivajui ga za pojas ili
u arapu. Oni koji su ili na rad: kopanje rovova, odnoenje hrane na poloaje, odvoenje
smea i drugo, i pored izloenosti maltretiranju, pa i fizikom zlostavljanju, bili su sretni da
se nahrane, jer nema niti jedne hrvatske due koja nije ivjela i radila samo za to da
obvezatno, svaki dan, njima dostavi hrane. A prava umjestnost je bila kako su se te,
plemenite i hrabre ene, znale snalaziti da se uvijek nau, kao sluajno, na putovima kuda
su u koloni prolazili zarobljenici. I svi su dobijali hranu. Najlake je bilo ako bi ih vodio
estit straar. Sklone se za oak kue ili u kanal i odjednom se tu pored njih nae toliko
hrane da je nemogue i pojesti ili, kao sluajno, dok prolaze, otvore se sama od sebe vrata
garae a garaa puna svih moguih jela ili, prolaze na kamionu zarobljenici a ono sa
svakog balkona, s prozora, iz ulaza u kamion se baca svega i svaega.
Dirljivi su mnogi primjeri, jer su svi donosili sve najbolje to su imali, ali jedan je poseban.
Petnaestak naih zarobljenika radilo je na popravci gradske pekare i svaki dan svatko je
donosio i bio im je svaki dan kao Boi, a oni su se za jedan tjedan toliko izmijenili i
popravili se da ih je bilo lijepo pogledati. A glad je, znali smo, i u svakoj naoj obitelji u
gradu. Jednoga dana doe im jedan stara gospoa s vreicom u drhtavoj starakoj ruci i
pruajui jednom od njih kae: Evo ti sine. Izvini to nisam imala to bolje donijeti, ali
jedino mi je to preostalo. U vreici su bili kuhani krumpirii i komad kurha. Naravno,
mnogi su zaplakali i od tuge i od ponosa, a mi kad usmo za to, isto se osjetismo, a ja
pomislih: Narod koji ima takve majke, toliku estitost, toliku snagu za samoodricanje u
korist onoga koji pati, nikako ne moe propasti.
Moram navesti jo jedan primjer, koji je za nas a i za druge Hrvate koji ostadoe u gradu
toliko mnogo znaio i koji nas je odravao u ivotu.
Nai fratri i nae asne sestre, iako sami opljakani, ponieni, zlostavljani, iako sami u
kunom zatvoru, bez mogunosti da normalno komuniciraju sa svojim svijetom, nali su i
mogunost i snagu da svakog dana za svakog nau utjenu rije, da mnoge gladne
nahrane, mnoge od nas odjenu, a to su inili svakog dana kad smo se vraali pored crkve s
posla. Uvijek se tu naao netko od njih da nam pomogne i da nas utjei. I mi dobismo
novu snagu, novu vjeru i novo pouzdanje.
Mnogi su dobili teke batine pokuavajui pronijeti komadi kruha, ili malo soli, ili malo
eera, ili glavicu luka. Jedan od njih je bio i moj stariji sin koji je pokuao da pronese
komadi kruha i zato dobio udarac pukom po glavi, ali je pun prkosa rekao: Ako! Ja u
svaki put kad mognem i po cijenu batina ponijeti komadi kruha za svoga bolesnog oca.
Zbog toga mi je bilo teko, ali sam se i ponosio. Znao sam koliko je teko i njima. Moda bi
i zaplakali, a niti jednom ne vidjeh njihove suze, moda bi opsovali, ta svi psujemo, a to
skrivae od mene. Ta zaboga, niti jednom od njih ne vidjeh izraz tee krize kroz koju smo
svi prolazili. I vidio sam koliko im ja, ovako bolestan, smetam da budu kao i drugi ljudi.
Nou sam plakao, tiho i tuno, da me sin ne uje, a spavali smo pokriveni istim pokrivaem.
Tih dana nismo bar imali kolektivno prebijanje kao u elebiima, dok su ipak svake noi
prebijani pojedinci i uz pijanke straara prozivani u kasne none sate. Tako je nakon 4-5
noi muenja podlegao Bogdan ivak, Srbin po nacionalnosti i pripadnik HVO-a.
Dvojicu, iz sela Vrci, nakon nekoliko noi zlostavljanja, tuno je bilo pogledatil a posebna
pria su dvojica uhienih mladia iz okoline Prozora. Oni su desetak noi mueni, a kako
su se ti mladii ipak uspjeli odrati na ivotu, nije mi jasno.
Svjedocenja
Sredinom sedmog mjeseca 1993. godine, dovedeno je 10 Hrvata, Bosanaca iz sela Dusina
(opina Zenica), zarobljenih kod Fojnice. Dugo ih nismo uspjeli vidjetil jer su ih skrivali od
Crvenog kria koji nas je tada posjetio. Jednostavno ih tada nije bilo, da bi se drugog dana
njih pet pojavilo u dvorani i to u stanju u kakvom smo i mi bili, dok drugu petoricu vie
nikada nismo uspjeli vidjeti, ali smo iz jedne od svlaionica, svake noi uli krike i jauke.
Reeno nam je da su ta petorica priznali silovanje i ubojstvo jedne Muslimanke.
Prije nego to smo razmijenjeni, reeno nam je, diskretno, da oni imaju dokaze da je to
montirana la, koja je i takva nekom i u neku svrhu potrebna. Traeno je da im se to prije
prue zatita i pomo poto dugo nee moi izdrati.
U ovim tuama, zlostavljanjima i maltretiranjima posebno mjesto zauzimaju: Maci i
dvojica iba kao i upravnik ili. Posebno Maci zvani Maca, na ijem licu nikada nitko
nije vidio osmijeh, nikada nije uao u dvoranu a da svakoga od nas ne zazebe oko srca.
Upravo, kada smo bili najiscrpljeniji i esto padali u nesvijest, traeni su dobrovoljci za
davanje krvi. Kako se nitko nije htio javiti, taj je Maci proao ispred postrojenih redova i
pokazujui na pojedince prstom, odabrao 20 dobrovoljnih davalaca krvi. To je bio etvrti
sluaj prisilnog davanja krvi.
Istina, poslije velikih kritika, a po svoj prilici i protesta nekih lijenika iz Doma zdravlja, na
ovaj se nain vie nije provodila privola, ali i sljedei sluaj je takoer za osudu: traeni
su dobrovoljci B krvne grupe s pozitivnim faktovom i poslije dueg vremena, kako se
nitko nije javio, reeno je da e dobrovoljci moi dva puta tjedno primati hranu od kue.
Usljed gladi, dosta se zatoenika prijavilo. Glad je uinila udo. Tih dana glad je poprimila
kritinu toku jer, 4 dana kruh nije dijeljen, a mnogi su kriomice, iz umivaonika gdje se
pralo posue straara, traili otpatke i odbaene mrvice.
U ovom, runom vremenu, posebno poglavlje predstavljaju nae supruge, majke, sestre i
keri: One su, svake srijede i nedjelje, najee kradom, iz sela elebii, prelazile preko
eljeznikog mosta, te preko brda, u etiri sata, prije zore, kretale na neizvjesan put prema
dvorani u Konjicu, s vreicom u ruci, torbom ili ruksakom na leima. Nae divne sestre iz
sela Pokojite, iji su supruzi i djeca takoer bili s nama i prvi nas nahranili, davale su sve
to su imale, naim enama, a one su spravljale, one, nama tako drage poslastice, dok su i
same bile gladne, i preko brda kroz neizvjesnost, uvijek nanovo polazile da nam donesu
zalogaj koji ivot znai. Eh, da im mogosmo rei da nita ne donose nego samo kruha,
onog ogromnog, dobro peenog, da dugo moe stajati, a namazanog mau (da nam ga
ne ukradu), ali najee su se vraale tune, rasplakane, s torbom u kojoj se nae 5 do 6 kg
brana, a hrana predviena nama, uz sate i sate ekanja, najee podijeljena
zarobljenicima koji su se u koloni vraali s rada, i koji su imali sreu da je prime. I tako
ponovno i uporno. Svake srijede i svake nedjelje, i opet uzalud. Ali one se nisu uplaile niti
psovki, niti granata, niti metaka, nego su otopoele obilaziti njihove komande, komisije,
ratno predsjednitvo.
Za izvjesno vrijeme njihova upornost je nagraena i nakon 40 dana ekanja i jo 15 dana
ekanja na pismenu zapovjed, dozvoljena je, jedanput tjedno, dostava hrane
zatoenicima. Ali tada dolazi do izraaja sva mogua kraa i verc, tako da se vlastiti
sendvi mogao kupiti za 4 cigarete ako je tko imao novaca da doe do cigareta.
I opet dolazi do zabrane dostave hrane, nakon mjesec dana, ponovno totalno
iscrpljivanje, a nae supruge, majke i sestre, opet ustrajno i ponosno, svake srijede, svake
nedjelje, preko brda, kroz strae i metke, po 30 km prelaze kozjim stazama, ali nosei sve
tanje i sve manje vreice, a mi sretni, ako samo krajikom oka, ugledamo, nama drago,
uplakano lice. ekaju uporno, tuno, da bi se koji od straara smilovao i kriomice nam
ubacio vreicu s hranom, a one, sretne, i uz novo samopouzdanje, gladne se vraaju s
ponovno isproenih 5-6 kg brana ili malo eera.
Svjedocenja
Razmijenjen sam 13.08.1993. godine, nakon nepuna 4 mjeseca i najdrai trenutak mi je

bio kada sam na crti razdvajanja ugledao toliko svojih dragih lica, radostan to svako
dijete ne tri pored mene da u mene upre prst pun mrnje, vjetaki stvorene uz uzvik:
Ustaa, ustaa!; radostan i zbog toga to i sada vidim da kada smo krenuli itava dvorana
je ustala i bez ikakve ljubomore aplauzom i suznim oima nas ispratila; radostan to sam
svojim oima vidio da nema niti jednog Hrvata a i Srbina, bilo kojeg uzrasta da nije iziao
na ulicu pred ulaz, obuen u sveano ruho, da nas nije uzdignutim rukama pozdravljao.
Tuan, jer ne uspjeh da se pozdravim i oprostim sa svojom plemenitom suprugom, koja je
ostala plaui i tuno maui, moda s najmanjom vreicom koju je ikad donijela. A 26
puta je prola svoju tunu Kalvariju. I ne samo ona.
KREEVO
izvjee o tijeku ratnih zbivanja na podruju opine Kreevo
(izvjetava: mukarac, Hrvat, 1925.)
Agresija pripadnika Armije BiH na podruje opine Kreevo zapoela je 17.06.1993.
godine u ranim jutarnjim satima. Agresija je otpoela napadom na tri obrambene toke
HVO-a i to: lokalitet zvan Pirinski propust, selo Pirin i kontrolni punkt Blinje. Napade su
izveli pripadnici specijalnih diverzantskih postrojba Armije BiH zvani Crni labudovi,
Begova divizija i Handar divizija te dijelovi postrojbe Al Fatah ojaani sa dijelom 9.
brdske brigade. Pripadnici postrojbi HVO-a, koje dosad nisu sudjelovale u borbama, su
nespremno doekale taj napad te su tako pripadnici Armije BiH ovladali navedenim
prostorom. Prvog dana agresije pripadnici Armije BiH MOS su ubili 10, tee ranili osam a
zarobili est pripadnika HVO-a. Unitili su i do temelja spalili selo Pirin, mjetane veinom
protjerali (oko 200) a njih oko 70 zarobili (preteno staraca i ena). Od sakralnih objekata
unitili su groblje s kapelicom. Lokalitet groblja je jedno vrijeme sluio pripadnicima
Armije BiH kao topniki poloaj.
Slijedei napad pripadnika Armije BiH je uslijedio 20.06.1993. godine na kompletnu
obrambenu crtu HVO-a. U napadu su ponovno sudjelovali pripadnici postrojbe Armije BiH
zvani Crni labudovi, njih oko 120. Tog dana poginula su tri, a tee su ranjena etiri
pripadnika HVO-a. Ovaj napad pripadnika Armije BiH kulminira od 23. do 26.06.1993.
napadom na planinski vrh Ina te sela Deevice i Crniki Kamenik. U ta tri dana borbi
pripadnici Armije BiH su, preteito iz zasjede ubili osam, a tee ranili tri pripadnika HVO-a.
Selo Deevice su okupirali i jedan dio sela spalili a mjetane protjerali - njih oko 250. Svu
imovinu su opljakali ili unitili, a sve sakralne objekte su unitili. Seosko groblje su otetili
a vei dio nadgrobnih ploa poruili. Novu upnu crkvu kao i upni stan su opljaakali,
prozore porazbijali, klupe polomili i odnijeli a crkvu su, jedno vrijeme koristili kao talu.
Kapelu iznad crkve, na brdu zvanom Platrma (kapela posveena sv. Anti) su unitili.
Kompletan stoni fond je opljakan.
Nastavak agresije je bio izuzetno estog. Pripadnici Armije BiH su 27.06.1993., iz zasjede
ubili 11, tee ranili est pripadnika HVO-a. Naredni napadi pripadnika Armije BiH su bili 03.
i 10.07.1993. godine na lokalitet planinskog vrha Ina kad je ubijeno 10 pripadnika HVO-a,
a vie njih tee ranjeno. Siloviti napadi pripadnika Armije BiH su izvoeni na selo Crniki
Kamenik. Po okupaciji tog sela, iz njega je protjerano oko 80 mjetana, stoni fond je
opljakan i odveen, imovina protjeranih Hrvata je opljakana ili unitena, a selo su naselili
Muslimani koje su Srbi protjerali iz Foe i okolice Gorada. U seoskoj crkvi su se smjestili
muslimanski vojnici.
Izuzetno jaki napadi pripadnika Armije BiH su usljedili i tijekom kolovoza 1993. U napadu
izvedenom 08.08.1993. godine, su ponovo sudjelovali pripadnici postrojbe Armije BiH
zvani Crni labudovi i pripadnici diverzantskog odreda 1. foanske brigade
potpomognuti domaim Muslimanima. U tom napadu su ubijena dva a tee ranjena etiri
pripadnika HVO-a. Dan 21.08.1993. godine e ostati zabiljeen po mukom (iz zasjede)
Svjedocenja
ubojstvu dvojice pripadnika HVO-a i po zarobljavanju dvoje Hrvata - civila od kojih je

jedna ena u devetom mjesecu trudnoe.
Bitno je napomenuti da su snage Armije BiH itavo vrijeme napadajnih akcija granatirali
civilne objekate pri emu su jednu osobu ubili a tri tee ranili te su prouzroili veliku
materijalnu tetu. Tek potpisivanjem sporazuma o prekidu vatre agresija pripadnika
Armije BiH je zaustavljena a vratila se nada u mirniji ivot napaenom narodu opine
Kreevo, a i susjednih opina.
izvjee napisano 05.12.1994.
MAGLAJ
iskaz o stradanju Hrvata sela Tomii
Ve od ranog jutra odjekivala je dolina rijeke Bosne od pucnjave muslimanskih snajpera
smjetenog iza zidova poruenih i popaljenih kua u selu Krsno Polje, na desnoj obali
rijeke Bosne. Cijeli dan niko se, od nas iz sela Tomii, nije kretao selom, ak ni ispred kua.
Muslimanski snajperisti su blokirali ivot u naem selu. Ipak oko 16:00 sati u moju kuu je
dola A.S., stara 46 godina. Njena kua je blizu moje. Kae da vie ne moe izdrati sama, i
da je odluila pretrati do mene. Razgovarale smo. I dalje odjekuju pucnji snajpera. To
ubija duu u ljudima. U jednom trenu nam se uinilo da je pucnjava prestala, te se odluila
vratiti svojoj kui. Izae iz moje kue i ja je gledam kako pretrava u zaklon stare kue, tu u
neposrednoj blizini. Rekla mi je da samo ide obii pilie i da e se vratiti. U povratku, 3-4 m
od zida stare kue, pogoena je snajperskim metkom i sruila se pokraj starog jorgovana.
Izgleda da je bila prisebna jer se odmah povukla u zaklon, za zid kue. Odmah sam joj
pritrala. Vikala sam, dovikivala, pomo zvala. Bila je teko ranjena u predjelu trbuha.
Oito da se radilo o rasprskavajuem streljivu jer rana je izgledala strano. Jaukala je od
bola. Prvi je dotrao njen 15 godina star sin. Udarao je glavom o zid, upao si kosu, plakao
i govorio: Boe uzeo si mi tatu, to mi sada uzima i mamu (otac mu je umro prije godinu
dana). Stigao je i susjed Mate (Ive) Banovi, zvani Maun. Nakon to je vidio ranu otrao,
je kroz kukuruz, do susjeda D.B., da pripremi auto za prijevoz ranjene A.S. do saniteta.
Pristigli su i drugi susjedi koji previjaju ranu. A.S. je blijeda, elo oznojeno. Moli da joj
podignem glavu, kae da se gui. Jaue od boli. Neko doviknu: Eno, ide Maun kroz
kukuruze. Kad je Maun bio na 5-6 m od nas, od zaklona, rafal muslimanskog vojnika
koji je pucao iz sela Krsno Polje, ga pokosi. M.S. i I.B. su ga uspjeli dovui u zaklon. Meu
nama je zavladao oaj, bespomonost, bilo je i panike.
Maun je teko ranjen. Imao je prostrjelnu ranu u predjelu lijeve strane trbuha, u visini
bubrega. Imao je jake bolove. Izlazna rana je bila iroka, tijelo rastrgano. Umotali smo ga u
deku. On jaue od boli, stenje, vie: Pustite me da umrem; Dajte mi vode!. Jedni druge
smo uutkivali, da se ne plae, da se ne vie, jer muslimanski vojnici su jo jae pucali, u
pravcu gdje smo se nalazili. ujemo kako streljivo udara po zidovima i krovu kue. Ipak
smo odluili da ranjene spaavamo. Ljudi su Mauna stavili u deku i odnijeli do auta, a A.
S. na nosilima. Veina nas je ostala u zaklonu verande stare kue jo dugo, a zatim pred
sami mrak, jedno po jedno, prebacivali smo se do svojih kua. Mato Banovi Maun je
umro dan kasnije u bolnici. A.S. je, kako mi je sama priala, jedva preivjela. Zalijeena je u
bolnici. Ostale su posljedice, u utrobi, od rasprskavajueg streljiva.
iskaz o brutalnom ubojstvu ranjenog pripadnika HVO-a u selu Novakovii
Kako se i pretpostavljalo Jozo (Ivanka) Karatovi iz sela Luia starog oko 38 god., stradao
Svjedocenja
je 24.01.1994. godine. Tog dana muslimanska vojska je u selu Novakovii (Sedra) pokuala
probiti (dijelom uspijela) nau crtu obrane. Kako je tijelo stradalog Joze ostalo na prostoru
koji kontrolira musliamanska vojska, mi, iz njegove blie obitelji smo saznali tek
10.03.1994. godine, da je njegovo tijelo sahranjeno negdje kod Maglaja (na teritoriji koju
kontrolira Armija BiH). 19.03.1994. god. oko 6:30 sati obavijeten sam da je tijelo
pokopanog Joze dovezeno sino (18.03.1994. god.) na Perkovi i da je smjeteno u
improviziranoj mrtvanici. Pozvan sam da doem na identifikaciju koja je poela oko
10:00 sati (19.03.1994.). Pregledavajui tijela prepoznao sam i Jozino tijelo, po izgledu lica,
zubima i drugim karakteristikama. Tijelo potpuno golo, bilo je u najlon-crnoj vrei - ne u
sanduku. Kroz glavu je imao prostrijelnu ranu, od potiljku prema tjemenu. Na leima je
imao tri rane (takoe prostrjelne) sa izlazom na grudima. Po obrazima su vidljivi
(naglaeno) oiljci tupih predmeta, a jagodine i viline kosti su bile smrvljene. Takoer,
ruke su od ramena do aka bile izlomljene, a na mekom tkivu su vidljiva nagnjeenja.
Prema izjavama nekih pripadnika HVO-a koji su u trenutku njegovog stradanja bili s njim,
Jozo je ranjen i ostao je leati na snijegu. ta se dalje dogaalo s njim moemo samo
pretpostavljati. Prema ozljedama koje sam vidio na njegovom tijelu pretpostavljam da su
ranjenog Jozu muili i zlostavljali, te da je zloin nad njim poinjen tako to su ga
nekakvim tupim predmetom muili i dotukli tj. ubili. Tijelo pokojnog Joze sam preuzeo i
skupa s nekim pripadnicima HVO-a pokopao na groblju u selu Brankovii (opina
Zavidovii).
NOVI TRAVNIK
iskaz o stradanju Hrvata sela enkovii
(...) Dana, 09.06.1993. u vremenu oko 5:30 sati, muslimanski vojnici bez ikakve najave
izvrili su oruani napad sa svih strana na hrvatski dio sela enkovia.
Oko 5:15 sati ja sam bio u tali, da namirim blago. U jednom trenutku uo sam pucnjavu u
susjednom zaseoku Kopila.
Svanjavalo se pa sam vidio da se puca oko kue Jurii Josipa. Pucali su muslimanski
vojnici rafalno iz automatskog oruja po kui Jurii Josipa. Muslimanski vojnici su bili
uniformirani u uniforme Armije BiH. Bili su to nai susjedi iz sela: Sjenokos, Kopila i Torine.
uo sam, Perenda Mustafu iz Sjenokosa (star oko 37 godina), kako vie Josipu da izie
napolje, pri tom psujui Majku ustaku. Rekao je: Izii Josipe i Zdravko iz kue! Jebem
vam majku ustaku! Josip je iziao na vrata u civilnom odijelu, nenaoruan. Odmah su ga
ubili pucajui automatskim orujem. Josip je bio star oko 56 godina. Zatim je iziao na
vrata njegov sin Zdravko, sav preplaen da vidi to se dogaa i u isti mah i on je bio
ubijen. Bio samiznenaen i preplaen tim dogaajima. Nisam vjerovao da e nas nai
susjedi Muslimani tako napasti i hladnokrvno ubijati. Do tada su prema nama bili utivi,
jedni drugima smo ili na kavu, na sprovode, na oprotajne. Odmah sam krenuo u kuu i
rekao eni: Donesi mi uniformu i borbeni komplet. Obukao sam se i otiao u rov, gdje
sam naao svog brata u rovu, sa borbenom spremom.
Idui prema rovu vidio sam Ristovski Ivu kako nosi ranjeno dijete, staro osam godina.
Ranjeno je u desnu nogu. Za njim je ila supruga i majka, stara oko 65 godina. Supruga je
nosila i u naruju dijete staro 10 mjeseci. Pitao sam: to je Ivane? On je odgovorio:
Muslimani su napali na nae kue. Ubili su Stjepana Adaipa.
Stjepan Adaip je bio star oko 50 godina, civil. Otiao je u susjednu kuu ure Ante
Adaipa da previje ranjeno dijete. Ja sam bio sa bratom u rovu do oko 10:30 sati. Pala je
granata iznad nas i geler granate je lake ranio moga brata. Bili smo u okruenju, nas 43
Svjedocenja
bojovnika HVO-a. ene, djecu i nemone mukarce sklonili smo na sigurno. Naveer oko
18:30 sati bili smo primorani na predaju, uslijed njihove brojane nadmonosti.
Kasnije smo saznali da je njih bilo oko 700 u tom napadu na nas. Imali smo jednog
poginulog bojovnika, Antu Adaipa - star oko 46 godina. Kada smo se predali odloili smo
oruje. Kad su nam prili vidjeli smo da meu muslimanskim vojnicima ima i
mudahedina. Nakon nae predaje nae ene su morale raditi poljske poslove na
muslimanskim imanjima. I mi smo radili poljske poslove za potrebe Muslimana: kosili ita,
kupili sijeno. Kopali smo na njihovim prvim crtama, rovove i zemunice. Jedno vrijeme smo
bili zatoeni u Srednjokolskom centru. Tu smo i gladovali. To je trajalo oko tjedan dana.
Razmjenjeni smo svi skupa 17.09.1993. godine.
iskaz o stradanju zatoenih pripadnika HVO-a u muslimanskih logorima.
(...) Dana, 16.06.1993. krenuo sam u selo Zubie, kada su me diverzanti Armije BiH uhitili.
Nisam bio naoruan, a imao sam na sebi uniformu HVO-a. Uhien sam neposredno prije
napada na crtu obrane HVO-a i sluio sam muslimanskoj vojsci kao ivi tit, jer su me
tjerali da ulazim na podruje vatrenih djelovanja i ako bih ja sigurno preao onda su oni za
mnom krenuli. Tu sam bio do kasno u no kada su me sproveli do sela Peuja. Naredili su
mi da se skinem do koulje iako je padala kia. Neposredno prije dolaska u Peuj primjetio
sam skupinu ljudi kako sjede oko vatre. Oni koji su me sprovodili govorili su: Evo
dovodimo vam ustau. Oni koji su nas ekali, kad smo doli do njih, jedan me udario
kundakom puke po kuku. Oko mene se skupilo i malo i veliko muslimansko. Sa njima je
bilo i 5-6 mudahedina. Jedan od njih mi ree da mi jebe majku ustaku i Ja u te zaklat!
Zatim mi ree: U nas je obiaj da se pronosa onaj koji se treba klati da mu ne dru noge.
Naredio mi je da se raskoraim, nakon ega mi je sam rairio noge, stavio me na vrat i
poeo nosati, pri tome urlikajui. Donio me pred njihovu komandu, oborio. Mislio sam da
je sa mnom gotovo. Muslimanska rulja se strkala i ja sam bio ubaen u prostorije
komande. Bio sam sav izvan sebe. Njihov zapovjednik, oa iz sela Trenice, poeo me
provocirati pitanjima, nakon ega me udario nogom u bedra i ja sam pao sa stolice.
Potom me podigao sa poda i tri do etiri puta oamario. Poeo me ispitivati i po
zavrenom ispitivanju naredio je da me sveu i odvedu u krmetnjak (svinjac). Rekao je:
Vodite krme u krmetnjak. Meutim, doveli su me u neku garau i svezali mi ruke i oi.
Ruke su mi bile pritegnute konopcem, tako da su mi potpuno utrnule. I sada ne osjeam
lijevu ruku, te stalno posjeujem lijenika. Dva dana i dvije noi bio sam svezan i leao na
betonu. Naveer su dolazili da me ispitivaju o broju bojovnika HVO-a, koliini oruja i
streljiva.... Odgovarao sam da nisam upoznat sa tim. Tada su me jo vie tukli. Prilikom
ispitivanja vrili su prepadanja tako to su mi i sa jedne i sa druge strane sjedila po dva
uvara koji su otrili noeve i pitali me: Kojim hoe da te zakoljemo?! Sa takvim
nainom uestalo su me plaili. Jednog dana su doli i rekli mi: I tebi je osvanulo, predao
se HVO.
Meutim kada su me doveli u komandu, zapovjednik oa me ponovo zatvorio u onu istu
garau. Tu su me i dalje tukli i vrijeali, pa ak i civili, pa ak ene i djeca, a jedan gospodin
kojem je bilo prezme Palali me titio. Odatle su me prebacili u Trenicu, a iz Trenice u
Oparu. U Trenici i Opari me nisu tukli, a mlae ljude jesu. Dana, 19.07.1993. sam
razmjenjen.
iskaz o stradanju Hrvata sela Trenica, uvjetima boravka u muslimanskim logorima,
obavljanju prisilnog rada na prvim crtama bojinice, koritenju zatoenika kao ivi
tit...
Svjedocenja
(...) Dana 09.06.1993., spavao sam u svojoj kui. Netko je zalupao na vrata.
Na vratima su stajali nai susjedi Muslimani: Sejkan Grizi (star oko 45 godina), njegov brat
Agan Grizi (star oko 55 godina), Esad Tabakovi (star oko 30 godina), direktor Osnovne
kole u Trenici, Suljo aki (star oko 60 godina), Mustafa Skopljak (star oko 60 godina) i
Nezir Imamovi (star oko 42 godine).
Bili su naoruani a na sebi su imali uniforme muslimanske vojske. Ja sam pitao: ta je
susjedi!? ta smo vam uradili!? Oni su rekli: Zar ne znate da je sukob izmedu Hrvata i
Muslimana?! Radi vae sigurnosti od nepoznatih voinika Muslimanske vojske, naroito
mudahedina, morate se skloniti u Sportsku salu Osnovne kole. Ja sam pitao. Zar nismo
sigurni u svojim kuama? Oni rekoe: Niste!
Kada smo doli u kolu, zatekli smo i ostale mjetane Hrvate u sali. Mene je spopao strah!
Salu su zakljuali! Kroz jedno dva sata, doli su pitali: Tko ima oruje!? Mi smo utili.
Ponovo su postavili isto pitanje. Mi smo i dalje utili. Onda su izveli D.. i poeli ga
sasluavati. Davili su ga! Nakon toga, on je rekao tko ima oruje. Ja sam predao potom
oruje: pusku M48, 2 bombe i pitolj. Ja bih odmah u poetku predao oruje, ali sam se
bojao posljedica? Mislio sam: Mogli bi me tui pa ubiti! U veernjim satima oko 19:00
sati, dola su trojica muslimanskih vojnika: Hajrudin zvani Hajro (star oko 22 godine) iz sela
Bistro, s jo dvojicom meni nepoznatih, pripadnici postrojbe Armije BiH zvane Zecovi iz
Bugojna. Izveli su me u WC. Poeli me tui. Tukli su me oko 20 minuta. Tukli su me:
kundacima od puke, akama i nogama. Krv mi je tekla iz usta i nosa. Razbili u mi arkadu.
Nita nisu govorili. Na kraju ja sam pao u nesvijest.
Kada sam se osvijestio njih vie nije bilo. Umio sam se i vratio u salu. Otac je krenuo prema
meni. Ja sam mu mahnuo rukom i rekao: Bjei od mene, vidjet e nas! Muslimani su nas
stalno provocirali, psovali nam ustaku majku. Prijetili su nam govorei: Sve emo vas
poklati!. Sa nama su i Hrvati civili bili zatoeni 2 dana, a onda su ih pustili da odu na
slobodnu teritoriju koju je drao HVO. Hrana za nas zatoene je bila uasna. U Trenici smo
sluili Muslimanima kao ivi tit. Naime, iza nas su muslimanski vojnici pucali po
poloajima HVO-a. Nai su uzvraali. Jedna granata je pala na krov kole. Svi prozori su
popucali. Mi smo pretrali u manju prostoriju sale, prije nego se staklo sasulo po sali, gdje
smo boravili.
U Trenici smo bili zatoeni 12 dana. U pola noi su nas probudili i rekli: Spremite se!
Idemo! Hajrudin Saraji zvani Hajro je viknuo: Strogo idite jedan po jedan! Ja sam se
osjeao ponien. Mislio sam: Postupaju prema nama kao prema ratnim zloincima! Uli
smo u kamion marke TAM. Za pola sata doli smo u selo Oparu i tu su nas zatoili u
sportsku salu Osnovne kole. Tu smo boravili dva dana a od hrane dobivali samo veeru.
Veera je bila nikakva. Jeli smo ili leu ili riu. Morali smo to jesti, samo da preivimo. Iako
izgladnjeli primoravali su raditi teke fizike poslove: slagali dasku koju su Muslimani
opljakali u hrvatskom selu Sebai, istili potok (pun crijeva ubijenih ivotinja, stakla...),
cijepali drva i kopali rovove.
Sa mnom su bila dvojica ranjenih bojovnika HVO-a iz sela Ristova: F.J. (star 56 godina) i J.Z.
(star 30 godina). F.J. je bio ranjen u kljunu kost, a J.Z. u butinu. Obojica su morali, onako
ranjeni, raditi fizike poslove. Jaukali su od bolova, a Muslimani, straari su se podrugljivo i
zlobno smijali. Zbog teine rane J.Z-a su odvezli u bolnicu u Bugojno i vratili isti dan.
Jednoga dana su nas sve postrojili. Neke vojnike sam poznavao iz vienja, ali im nisam
znao imena. Bili su iz: sela Lazine kod Novog Travnika i Kalinske, dio Novog Travnika i
drugi, meni potpuno nepoznati. Rekli su: Diite se! to sjedite i leite?! Jebemo vam
majku ustaku! Poeli su nas tui. Moga oca su oamarili, a mene su oborili i tukli me
nogama. Na nogama su imali vojnike izme. Ja sam jaukao od bolova. Htjeli su me
zaklati, jedan od njih je uzeo no i stavio mi ga za vrat, te ree: Jebem li ti majku ustaku,
sad u te zaklati! Drugi mu je rekao: Pusti ga, dosta mu je bilo! Oko sebe nita nisam
vidio. Moj otac je sve to gledao sa suzama u oima i grem na licu. Kada sam doao
Svjedocenja
svijesti, vidio sam da su i druge tukli. Muslimani su pjevali: Ustae jebemo vam Nanu, ova
zemlja pripast e Muslimanu, i onda su nastavili pjevati neto kao: Vi Hrvati trebate u
Hrvatsku, a Srbi u Srbiju. Ovdje mora postojati islam! To su sve sroili, a ja se potpune
rime i teksta ne mogu sjetiti.
Jednog dana su nas zatoili pod stepenicama, tako da nismo mogli normalno disati. Tu
smo ostali 4 dana. Tu smo vrili nudu u konzerve. Tek kada smo ili na veeru, mogli smo
oistiti konzerve za nudu. to se tie nude tako je isto bilo i u sali, samo to je tamo bilo
vie prostora. Pod stepenicama nismo mogli lei. Bilo nas je 25. Pola je moralo stajati, a
pola uati jer nije bilo dosta prostora. Tako smo se izmjenjivali u poloajima.
19.07.1993. mene i oca su razdvojili, sproveli su me u zatvor u Travnik. Do Travnika su nas
vozili u zatvornom kamionu (namjena za hladnjau), tako smo se toliko znojili da nam se
odjea toliko natopila znojem, kao da smo se polili s vodom. Kada smo doli u Travnik tek
za sat vremena su nas izveli iz tog zatvorenog kamiona. Da je na boravak u njemu jo
malo potrajao mi bi svi pomrli. U zatoenitvu u Travniku su bili korektni. Razmjenjen sam
16.08.1993.
iskaz o stradanju Hrvata sela Rostovo i Dahovo, zarobljavanju, zatoenitvu...
(...) Dana, 8.06.1993. cijelokupno hrvatsko civilno puanstvo je izbjeglo iz sela Rostova u
selo Sebai, jer je poeo sukob Hrvata i Muslimana u Lavanskoj dolini. Muslimansko
puanstvo je ostalo u Rostovu.
Naime, u Rostovu je do poetka rata bio mijean nacionalni sastav puanstva: Hrvati,
Muslimani i Srbi. Na poetku rata Srbi su protjerani od strane Muslimana raznim
postupcima: fiziko i psihiko maltretiranja te otimanja imovine. Muslimana je bilo najvie,
pa Hrvata.
Nas 25 bojovnika HVO-a je organiziralo obranu u zaseoku Dahovo. Pravih vojnika je bilo
16, a ostalo su bili stariji ljudi. Napad Muslimana je poeo 24.06.1993, na na blagdan
svetog Ive, u zoru, u 4:15 sati, sa oko 500 vojnika, po mojoj slobodnoj procjeni.
Branili smo se. Mene je puano zrno pogodilo u desno rame. U istom trenutku smrtno je
pogoen u grudni ko Luka (Ive) Zeko (star oko 45 godina), otac i jedini hranilac petoro
djece. Muslimanski vojnici su uletjeli u nae rovove i mi smo se predali. Kada je Luka pao
mrtav, ja sam zavikao: Ne pucajte, ranjen sam! Pripadnici Muslimanske vojske, a bilo je
oko 30 na nas dvojicu, a moda i vie, viknuli su: Digni ruke i kreni prema nama! Kad sam
vikao: Ne pucajte, ranjen sam! - jedan od njih je i dalje pucao s namjerom da me ubije.
Drugi od njih je rekao: Jebo mu ti mater ustaku, kada ga do sada nisi ubio, nemoj ni kad
se predao.
Kad sam doao do njih vidio sam da su to pripadnici muslimanske vojske, postrojba
Zecovi iz Bugojna. Rekli su mi: Lezi ustao na zemlju, rairi ruke i noge! Ja sam to
uradio. Pretraili su me. Oduzeli su mi 100 DEM i osobna dokumenta. Krv mi je tekla iz
ramena, jaukao sam od bolova. Molio sam ih da mi previju ranu. Oni su rekli: Nismo mi tu
da te lijeimo, nego da te ubijemo!
Tu sam prepoznao etvoricu Muslimana iz sela Dahovo: Budo (to mu je nadimak, a ne
znam mu ime) star oko 26 godina; Fehko Rizvi (moda mu je pravo ime Fehim) star oko
27 godina; Adem (Pae) Saraji (star oko 28 godina) i jo jedan Saraji kome ne znam
ime, a ocu mu je ime eo. To su mlai ljudi i ja im ne znam potpuna imena. Nepoznata
dvojica su mi drali sablje, iza lea i ispod vrata. Sablje su se bijelile kao snijeg, ja sam
Svjedocenja
osjetio kako mi otrica zarezala meso. Trei nepoznati vojnik me je tada poeo tui
kundakom puke po rebrima i leima, tukao me i nogama, na kojima je imao vojnike
izme, po bubrezima. Tada im je onaj Saraji, sin ee, rekao: Nemojte ga tui, to je
stariji ovjek. On ne misli nikome zla. Prije nego to je on rekao, jedan od nepoznate
trojice, skinuli su mi hlae i gae i rekao je: Sad emo te odereiti, da i ti bude u pravoj
vjeri Islama! Prislonili su me uz jednu meu i Saraji, sin ee, mi je dao cigaretu. Ja sam
ih i dalje molio da me previju. Oni to nisu htjeli uraditi. Nakon toga zapovjenik
muslimanske vojske zvane Zecovi je naredio da me odvedu kui. Rekao je: Zapalite mu
kuu, a on neka gleda kako gori! Oni su je zapalili.
Gledao sam svoju kuu kako gori, a napravio sam je teko, odvajajui od usta. Nikad se
gore nisam osjeao. Ponienje i ogorenje sa bolovima ranjenog ramena. Kue mojih
susjeda su u isto vrijeme redom paljene. Nas etvoricu: J.Z. (star oko 38 godina), S.Z. (star
oko 60 godina), I.P. (star oko 45 godina) i mene su sprovodili u nama nepoznatom pravcu.
Kad smo prolazili kroz neku umu u njoj je bilo mnogo njihove vojske. Njihove bolniarke
su ih molile da mene i J.Z., koji je bio ranjen u butinu, previju. Pretpostavljeni vojni
zapovjednici im to nisu dozvolili. Ipak, njihova glavna sestra, Azra Salkanovi je meni i J.Z.u previla rane. Nije ni 5 minuta prolo, naiao je Ismet ahinovi (star oko 36 godina) iz
sela Zagrlja (opina Novi Travnik), njihov komandir osiguranja. Pitao me: Gdje su ti
sinovi? Ja sam mu rekao: Ne znam moda su u Sebaiu. Tada me on udario kundakom
puke u elo, krv je iknula. Taj udarac mi je stvorio rupu u elu da se mogao prst u nju
staviti. Pao sam na zemlju. Oamutilo me. Kad sam ustao sa zemlje, on je ve otiao, dola
je sestra Azra i previla me.
Nedugo, poslije toga stavili su nas u kombi i odvezli u Oparu.
U Opari smo zatekli zatoene Hrvate iz sela Trenice. Zatoili su nas sa njima u fiskulturnu
salu. Ponovo me ispitivao Ismet ehanovi.
Sa ranjenom rukom morao sam im raditi fizike poslove. J.Z. je sa ranjenom butinom
morao istiti potok koji je bio pun crijeva ubijenih ivotinja i ostalog smea. Prebacili su ga
u Bugojno u bolnicu, i vratili isti dan. Tu, u zatoenitvu smo 17 dana dobivali samo
veeru. Iz zatoenitva je uspio pobjei samo jedan zatoenik sa prezimenom R.. Tu su nas
zatoene drali i pod stepenitem etiri dana i noi tako da nisu mogli lei. Ja sam tu
boravio sa ostalim zatoenicima. Vrili smo nudu u konzerve od hrane i tek u veernjim
satima kad smo ili na veeru, mogli smo ih oistiti. U Zatoenitvu sam bio 56 dana,
nakon ega sam bio razmjenjen.
iskaz o napadu muslimanskih snaga na civile hrvatske nacionalnosti i ubojstvo osobe
koja se predala.
(...) Na pola puta do kue prolomilo se, iznenada, urlikanje: Alah uegber! Vikalo je vie
glasova. Ja sam se preplaila.
Mudahedini su i dalje vikali. Kako su urlikali, odamah su otvorili vrata uz prasak,
provaljujui. M. je pokuao pobjei kroz prozor, ali nije mogao jer su mudahedini bili pod
prozorom. Ja sam digla kau da ue u njega, ali nije uspio, jer su oni ve bili pred vratima.
Kad su oni bili pred vratima M. je digao ruke u vis. Bio je potpuno blijed od straha.
Njegova mati A. je klekla pred njih i rekla: Ljubi vas majka vaa, nemojte ga ubiti! Tako je
bolno rekla nekoliko puta. Onda je rekla Imate i vi svoju majku, nemojte ga ubijati! I to je
ponovila nekoliko puta. Koliko je ona tada alosno izgledala! Plakala je jecajui i govorei,
Svjedocenja
ljubei stalno svoja oba dlana odmiui ih i primiui svojim usnama, a potom ih sklapala i
dalje molei. Njih je bilo pred vratima, ini se oko 20. Bilo ih je mnogo. U meni je bio veliki
strah. Sva sam drhtala. Onaj prvi mudahedin sa vrata je vikao smjenim govorom,
neuobiajenim za Muslimane naeg kraja: Izii, sjedi! To je ponavljao nekoliko puta. Bio
je bakrene boje koe.
Najedamput, je rafalno zapucalo iz oruja. Pogodio je Mirka iako je on drao ruke
podignute u vis. Kada su ga pogodili, ena imenom M. se sva tresla i mlatarala rukama.
Ona je inae ivani bolesnik. Onaj mudahedin je pokazivao prstom na nju, kao da pita:
Je li njen? To nije mogao rei jer nije znao jezik. Mirkova mati mu je rekla: Jeste njezin je,
ubili ste sina bolesne ene! To je govorila klimajui glavom, da je razumije. A htjela je
navui njegovo saaljenje jer mu je ona skrenula panju. Tada je zalupila vrata i krenula
prema svom sinu. Mirko je jauui govorio: Majko, ranjen sam! Umrijet u ti, nema od
mene nita! Pomozi mi! ta u majko! Daj mi vode? Majka mu je dala vode. ini mi se
imao je veliku ranu na desnoj strani. Jedna mu je ruka bila ranjena, a druga slomljena.
Umirao je uz velike bolove. Mi smo mu skinuli izme i arape, razderali koulju. Na kraju je
rekao: Okreni me majko prema zidu, da ne vidi kako umirem. Tada je i umro.
U isti tren, kada je Mirkova mati zalupila vrata mudahedinu koji je ubio Mirka, ostali
mudahedini su zapucali na vrata. Pri tome su ranili V. u debelo meso i potkoljenicu.
Prolo je 10 minuta i ponovo su zapucali na vrata. Tako su u razmacima pucali na vrata i na
prozore. Tukli su sa svih strana. Prozori su bili razbijeni. Mi ene smo legle pod stol i tu pod
stolom smo i prenoile. Ranjeni V. je jaukao itavu no od bolova. Mi smo mu davali vode i
oblagali rane. On je govorio: Zovite ih da me ubiju! Bacite me u rijeku da se ne muim!
Mirka smo pokrili paravanom. Nisam smjela disati. Muslimani su naroito jako pucali
predveer. Padalo je staklo i malter po nama. Kasnije su pucali oko kue, najvjerovatnije
uzvraajui vatru, jer su tada nai sa poloaja Kamen poeli pucati! Mi smo bile sve
rastreene i preplaene.
Sutradan 26.10.1993. oko 6:40 sati M. je izila van iz kue. Kada se vratila rekla je: Eno,
mudahedine je neto poplailo, pa ih nema. Rasuli su cigare, idem ih pobrati. Ana i ja
smo izile na vrata. Nai iz HVO-a, na poloaju zvanom Kamen, su vikali: Ima li itko iv?
Ja sam rekla: Ima! Ima, mi smo ovdje! Oni su rekli: Bjeite niz rijeku! Nas dvije ene, A. i
ja, samo u arapama smo bjeale niz rijeku. Rijeka je bila duboka i hladna.
Oko 12:00 istoga dana sam saznala da mi je mu poginuo u rovu. Mudahedini su ga vukli
niz stranu do rijeke. Meu ubijenim mudahedinima sam prepoznala Mirkovog ubicu.
ula sam da je mudahedinima zapovjedao neki Duzan (ne znam mu ime) iz sela Bukvia
ida je navodno i on poginuo.
iskaz o nehumanom odnosu Muslimana, djelatnika travnike bolnice naspram Hrvata,
ranjenika i bolesnika u toj bolnici, a napose ravnatelja travnike bolnice dr. Mersada
Granova i njegovog nepridravanja Hipokratova zakona, zatoenitvu.
... Sutradan oko 9:30 sati doao je gosp. Granov i pitao me da li me tko ovdje zlostavljao. Ja
sam mu ispriao to mi se dogodilo. On mi je rekao: Nisi ti kriv to si dobar miner. On mi
je rekao da su mu priali da sam ja ubio devet muslimanskih vojnika, a 12 ranio.
Odgovorio sam mu da to nije istina. Jo su lagali da sam zaklao njihovih nekoliko cijelih
obitelji.
Iz te sobe u kojoj sam bio su me prebacili u sobu br. 17. Tu su bili stariji ljudi (sve
Muslimani). Oni me nisu vrijeali. Oko 12:00 sati istog dana, bio je petak na poetku
osmog mjeseca 1993. (ne mogu se sjetiti datuma), dola je posjeta tim starcima iz Novog
Travnika. Njih 6-7 su upali i u moju sobu. Sa njima je bilo i onih ranjenika iz sobe br. 306, a
Svjedocenja
bilo ih je i iz drugih soba. Poznao sam jednog posjetioca iz vienja, a ne mogu se sjetiti
imena (star oko 36 godina iz naselja Kalinska - dio Novog Travnika). Poeli su me tui.
amarali su me, vukli za kosu i udarali od krevet. Htjeli su me baciti kroz prozor! Vezali su
mi pagu oko vrata. Govorili su: Sve smo poklali po Peinama! Bolesnik u mojoj sobi
pozvao je sestru. Dola je sestra, po nacionalnosti Muslimanka i vidjela ta rade od mene.
Pozvala je lijenika. Doao je lijenik Markunovi. Kad je on doao moji muitelji su ve
izili. Kasnije su me uvali pod straom. Imao sam tri operacije i kada su me izlijeili
zatvorili su me u zatvor u travniku bivu vojarnu JNA. To je bilo 24.09.1993. Prva tri dana
su me stalno tukli. Tukli su me nemilosrdno: palicama po leima, ramenima stegnima i
dlanovima. Saznao sam da je upravnik tog zatvora bio Husein Jugo (star oko 40 godina, iz
Donjeg Vakufa). Sa mnom je bilo zatoeno jo Hrvata, a to su:
1. Stipo ulj (roen 1970. godine) - iz Bugojna;
2. Ivan Josipovi (star 35 godina) - iz Viteza;
3. Miro Boba (roen 1968. godine) - iz Viteza;
4. Ljiljan ii (roen oko 1967. godine) - iz Travnika;
5. Kruno Boni (roen 1975. godine) iz Viteza;
6. Pero Strini (roen 1949. godine) - iz Zenice, civil;
7. Ivo Fii (roen 1942. godine) - iz Travnika, civil;
8. Ivo Rajkovi (star oko 60 godina) - iz Travnika, civil.
Protiv trojice Hrvata su podignute i optunice:
1. Stipo akar (star 58 godina) - iz Karaule;
2. Ivo ivko (star 52 godine) - iz Bugojna;
3. Nikica Slipac (star oko 40 godina) iz Slimena. (...)
iskaz o stradanju Hrvata uhienih od muslimanse vojske.
(...) Dana, 3.10.1993. ja i P.V. (roen 1948. godine) smo zarobljeni od strane muslimanske
vojske na Beginom Brdu u Novom Travniku. Nas dvojicu su razoruali. Poveli su nas. Bio
sam prvi u hodu, kada mi je jedan njihov pripadnik vojne policije rekao da saekam. Stao
sam. U tome se trenu zatrao jedan muslimanski vojnik i udario me kundakom puke u
glavu - tonije u potiljak. Krv je iknula! Ta rana mi nije zarasla mjesec dana.
Sproveli su nas do prostorije vojne policije. U putu sprovoenja, vojnici koje smo susretali
su nas verbalno vrijeali: psovali majku ustaku, prijetili da e nas zaklati. Repetirali su
puke da nas ubiju. Vojna policija nas je zatitila. Bili su to sve mjetani opine Novi
Travnik i ja sam ih poznavao iz vienja. Kada smo silazili niz Isakovie tjerali su nas da
viemo: Alah uegber! i Tehbir!U prostoriji vojne policije su nas legitimirali, sa tim to su
nae dokumente i druge osobne stvari zadrali. Legitimirao nas je njihov zapovjednik
vojne policije, Kukan. To mu je nadimak, a majstor je karatea i mjetanin Novog Travnika.
Iz prostorije vojne policije su nas sprovodili do pritvora, kada su nas vojnici i civili u
prolazu verbalno vrijeali: psujui Majku ustaku i prijetili da e nas ubiti govorei:
Pobijte ih, treba ih poklati! i dr. Tukli su nas ime su stigli, ba ti prolaznici.
Zatoili su nas ispod stepenica u Srednjokolskom centru. Nas dvojica smo bili potpuno
mokri jer je taj dan padala kia. Nakon 15-20 minuta pozvali su mene prvog na sasluanje.
Odmah preko puta pritvora sprovodili su me, mislim u uionicu geografije (zemljopisa).
Pred vratima su stajali uglavnom civili, a bilo je i vojske, ali mi nisu obraali panju. Jedan
civil s rukom u gipsu me udario gipsom po licu i nogom meu noge. Poznat mi je, ali ne
mogu da se sjetim imena, mislim da je brat od Sinana koji je po profesiji mesar. Iz te grupe
tukli su me i drugi, ali ne znam tko. Mislim da je to bilo ogranizirano, jer se policija na to
nije obraala.
Sasluavao me je Devad Kara zvani Deki (star oko 30 godina) iz Novog Travnika. Sa njim
Svjedocenja
je bio jo jedan policajac kojem ne znam ime, a radio je u H-2 MMK Bratstvo, a i on je iz
Novog Travnika, mislim da je star od 33-35 godina. Najvie su me pitali o vojnoj
organizaciji HVO-a, politikoj situaciji u djelu Novog Travnika pod kontrolom HVO-a.
Ispitivali su me oko 20-ak minuta. Kada su me vratili u pritvor, Devad Kara je vrata
pritvora namjerno due otkljuavao, od normalnog tako da su me oni isti ljudi tukli kao i
prilikom sprovoenja na sasluanje. Onda su odveli P.V.. Oni isti civili na putu do uinoce
gdje se sasluavalo su ga tukli na isti nain kao i mene. Nakon 15-20 minuta i on se vratio.
Nije prolo ni pola sata doao je mladi pod nadimkom Maak, mislim da se preziva
Malko (star oko 27 godina) sa Fikretom Omeragiem, star oko 28 godina, iz Lazina (selo u
Novom Travniku).
Maak je meni rekao: Zar si ti u ustaama!? Potom su poeli tui P.V.. Tukli su ga muki.
To je bilo strahovito za gledati. Primio je na stotine udaraca, uglavnom u glavu. Maak ga
je naroito tukao. Krv mu je ila iz usta, nosa, i sa ela. elo mu je bilo nateknuto, debljine
dva prsta. Do sutradan nismo izlazili iz pritvora. No u WC nismo mogli izai. Ja sam
obavljao nudu u konzervu. Cijelu no nismo mogli spavati. Straar je vikao: Spava li?!
Majku ti ustaku! Morali smo mu odgovoriti. U veernjim satima doao je jedan vojnik,
repetirao je pitolj i traio da nas izvedu - da nas ubije. Vikao je glasno: Ustae su mi ubile
amidia! Mi smo bili preplaeni. To je trajalo desetak minuta, dok ga nisu razuvjerili od
nauma.
Sutradan su nas odoveli na ispitivanje kod Rizaha Poprenocia (star oko 50 godina) iz
Novog Travnika. Isti onaj Omeragi, koji je tukao P.V., sprovodio nas je. On ima govornu
manu i dosta zastajkuje kad pria. Stavljao je P.V.-u no pod vrat i rasjekao mu ruku,
mislim da je bila lijeva. I meni je stavljao no na trbuh, bio je to u stvari bajonet od puke
M48. Govorio je: Ustae su klale na Lazinama! Mene su prvoga uveli na ispitivanje. Pored
Rizaha na ispitivanju je bio neki njihov vii asnik, ja mislim kapetan prve klase (star oko 40
godina) i meni je nepoznat. Imao je dijalekt srpskog govora. Mislim da je bio Sandaklija.
Poeli su s ispitivanjima. Govorio sam im razne stvari samo da si olakam poloaj, to sam
donekle i uspio. Meutim, Rizah mi je rekao: Ti si ubre! Ti nisi pravi ovjek! Imamo mi i
druge metode za ispitivanje! Potom su me poeli ispitivati temeljito. Pitali su sve o vojnoj
policiji, civilnoj vlasti, politikoj situaciji i drugo. Na kraju ispitivanja primjetio sam da nisu
zadovoljni mojim odgovorima. Vratili su me u pritvor. Prolo je oko 40 minuta, vratili su i P.
V.. Kada su otkljuavali vrata i otvorili ih, vidio sam kako ga tuku: Zoran Trklja (star 29
godina) majstor karatea; Sabahudin Vio (star oko 40 godina); novinar i njihov radio
izvjeta na radiju Zenica i Sarajevo efik Lendo (star 37-38 godina) brat od Refika Lende
njihova biveg zapovjednika. Bio je sav preliven krvlju. Pukla mi je arikada. Krv mu je ila iz
usta, nosa i sa ela. Bio je totalno premlaen. Kada su ga zatvorili Sabahudin Vio je vikao:
Profesore, sada u organizirati tvoje bive uenike da te iamaraju! Meutim, to je
sprijeio profesor fizike Meho maanin. Prolo je oko 2 sata kada je dola policija iz
Zenice. Sprovedeni smo pjeice do damije u Kasapoviima, jer im je bio pokvaren auto.
Mjetani su nas tu lijepo doekali. Nakon 24 sata prvi put smo tu jeli i pili vode.
Nakon toga nas je kombi muslimanske (arapske) humanitarne organizacije Igasa
odvezao u Travnik. Zatoili su nas u vojni zatvor u vojarni bive JNA. Tu su nas ispitivali
dvojica mudahedina, zajedno sa Salkom Bebom. Mudahedini su bili Arapi i govorili su
arapskim i engleskim jezikom, a Beba im je bio prevodilac. Pitali su za poginule
mudahedine u Novom Travniku i za neku municiju koju je navodno odvezao UNPROFOR
u Bilu, upakovanu u konzervama. Ja sam jednog trenutka pomislio da e profesora ubiti,
pa sam se javio za rije i priao im o tome kako su mudahedini izginuli, tako da je
situacija popustila. Iz Travnika su nas odvezli za Zenicu. Bio je 04.10.1993., negdje u
nonim satima. Tamo su nas zatoili u KP Dom (bivi zatvor za maloljetnike), koji je
pretvoren u logor za Hrvate. Kada smo doli na prijavnicu tog logora za Hrvate, dvojica
straara i 4 civila su nas pretukli. I to su nas dobro pretukli, a posebno mene jer je jedan od
njih rekao da me poznaje s nekog punkta, iako ja stvarno nikad nisam bio ni na kakvom
punktu. Kasnije se ispostavilo da su ti civili radnici KP doma, kao civilni policajci. Od
ukupno 39 dana zatoenitva P.V. i ja smo bili 25 dana u samici.
Svjedocenja
To je bila totalna izolacija. Tu sam skoro svaki dan dobivao batine, a nekada su me tukli 3
puta dnevno, samo dva dana su prola da me nisu tukli. Tamo su u Zenici poseban
tretman imali Hrvati, nas su najvie tukli i svi smo im bili ustae. Meni su govorili: Je li,
ukrstio se kri i krst da koljete Muslimane?! Hrana je bila uasno loa. Dobivali smo
uglavnom 4-5 lica rie, skuhane u vodi. Tu sam upoznao logorae s podruja Travnika i
Kaknja. Iz Travnika ih je bilo ukupno 12, a prije toga njih jo 6 je bilo razmjenjeno u epe.
Upoznao sam:
- Dragu Lovrinovi (star oko 55 godina) iz sela Brajkovia;
- Boo i Mijo Puelja (stari oko 55 - 60 godina) iz nekog sela ispod Vlaia;
- Nikola Voli (star oko 55 - 60 godina);
- Nikolina sina, Dragana Volia (star 17 godina) - mislim da su oni iz Bukovice;
- Jozo Tadi (star oko 35 godina);
- Jozin brat, Vinko Tadi (star oko 30 godina) - oni su sa Ovnaka;
- Zdravko Pea (star oko 60 godina) iz Brajkovia;
- Mijo Jelovi (star oko 40 godina) i on je iz nekog sela ispod Vlaia.
Ja i P.V. smo svjedoci njihovih svjedoenja o svome zatoenitvu u koli na Mehuriima
(selo kod Travnika) gdje su oni bili svjedoci masovnih ubistava mlaih mukaraca - civila i
zarobljenih bojovnika, i jedne djevojke. Navodno ih je streljano oko 40. Oni su priali da su
sami bili izloeni torturama i muenjima, izvlaili su njihove mrtve bojovnike, razminirali
minska polja i sluili su kao ivi tit.
Iz Kaknja sam upoznao nekoliko zarobljenih bojovnika i zarobljenih civila, veinom
vienijih Hrvata u Kaknju. Svi su bili modro-plavi od udaraca, jer su proli golgotu zatvora
u Muzikoj koli u Zenici. Priali su mi kako su neki Hrvati umirali od udaraca
muslimanskih istraitelja. Oni su to vidjeli i nisu im mogli pomoi. Nisam zapamtio kako se
zovu ubijeni Hrvati.
Tu sam upoznao i Bou Markovi (star oko 23 godine) ostao je bez oka, sa njim nisam
kontaktirao. Bili su tu i momci iz: Bugojna, Varea, Konjica. Iz Konjica je bio neki momak s
prezimenom agolj (roak od Smiljka agolja), na njega su pucali u zatvoru i ranjen je u
ruku, nogu, kuk i stopalo. Pucali su, meni nepoznati muslimanski straari. Jedan momak iz
Bugojna (ne znam mu ni ime ni prezime) je prilikom razminirivanja njihovih minskih polja
ostao sav izranjen, tako da mu je u pitanju jedno oko (mislim desno). Prisilno su ga
Muslimani natjerali na to. Svi logorai Hrvati, rade najtee fizike poslove. Svakodnevno
smo, osim fizikog bili izloeni i verbalnom maltretiranju; psovali su nam majku ustaku,
da nas treba pobiti, poklati i dr. To su govorili i civili, pa ak i njihove nene. Kad sam
prolazio Zenicom vidio sam dosta ena u zarovima i dr. haljinama. Izgledalo je kao u
Teheranu.
Razmjenjen sam 12.11.1993. posredstvom UNPROFOR-a. Razmjenjen je i P.V.. Jedan od
muslimanskih vojnika: Samir Muti (star oko 25 godina) koji je trebao biti razmjenjen za
nas nije htio ii na muslimansku stranu, tako da je ostao u dijelu grada koji kontrolira HVO
u Novom Travniku. Hrvati - logorai, iz Kaknja i Travnika ostali su u logoru u nadi da e biti
razmjenjeni.
iskaz o ubojstvu djevojice (Hrvatice) od pet godina starosti u dijelu Novog Travnika
koji je pod kontrolom HVO-a, snajperskim hicem ispaljenim iz dijela Novog Travnika
koji je pod kontrolom Armije BiH.
Svjedocenja
(...) Sa svojom obitelji ivim u Novom Travniku. 30.09.1993. oko 18:40 krenuo sam na izvor
na Ratanjsku da donesem vode. Naime, gradski vodovod ve je bio zatvoren oko 2
mjeseca od muslimanske strane, tako da vodu za pie donosimo s izvora udaljenog od
moga mjesta stanovanja 15 minuta pjeke u jednom pravcu.
Moje troje djece (starosti: 7, 5 i 3 godine su ostala sa mojom suprugom, ustvari su se igrali
ispred zgrade. Kada sam se vraao s vodom, na raskriju prema Domu zdravlja, sreo sam
svoju suprugu. Pitao sam je: ta se dogodilo? Ona mi je odgovorila: Nema nam male!
Tada smo se supruga i ja uputili da traimo djete. Na putu prema kui sreo sam susjeda M.
M. (star oko 30 godina). On mi je rekao: Izgleda da je snajper pogodio tvoju curicu! Ja
sam sav iznenaen i prestraen skoro dotrao sa suprugom do stana. Ostavio sam vodu i
odmah sa svojim prijateljem E.M. (roen 1961. godine) otrao do Doma zdravlja. U Domu
zdravlja mi nisu mogli dati tonu identifikaciju djeteta. Rekli su mi da je dijete teko
ranjeno, te da nisu imali vremena za neko potpuno utvrivanje identiteta. Odvezeno je u
bolnicu u Biloj. U Biloj sam naao svoju kerku, leala je u ok sobi, mrtva. Medicinsko
osoblje mi je reklo: Tek to smo je stavili u krevet, ona je umrla. Dok sam traio djete u
Domu zdravlja, dr. Z.K. mi je rekao: Dijete je pogoeno snajperom u glavu! Prostrjelna
rana! Nema spasa! Ni najsuvremenija klinika ne bi ga spasila. Djeca koja su se tu igrala
rekla su da je mala ulazila u neka stara kola pored kontejnera, kada je pogoena
snajperom. Do Doma zdravlja ju je prenio moj susjed i prijatelj M.R. (star oko 30 godina).
Priao mi je: Mala je bila pogoena u glavu i cijela je bila krvava. Ja sam je nosio 50-ak
metara kada sam pao u nesvijest od gorine. Djete sam pokopao sutradan.
Ne mogu shvatiti osobu koja ima snage i srca da ubije dijete od 5 godina.
iskaz o ubojstvu djevojke (Hrvatice) u dijelu Novog Travnika koji je pod kontrolom
HVO-a, snajperskim hitcem ispaljenim iz dijela Novog Travnika koji je pod kontrolom
Armije BiH.
Dana, 28.10.1992., padom Jajca u ruke srpskih snaga, sa svojom obitelji i ostalim
puanstvom, prognan sam iz Jajca. Kao prognanik smjestio sam se sa svojom obitelji u
Putievo, opina Travnik. Po sukobu Hrvata i Muslimana prognan sam od Muslimana u
Busovau. Iz Busovae smo doli u Novi Travnik. Osim mene i supruge moju obitelj ine
jo i dvije kerke. Nataa (starija) i Loreta (mlaa).
Dana, 7.10.1993. moja pokojna kerka Nataa krenula je s momkom kod njegove majke.
Ili su zagrljeni uz samu zgradu, kao oprez usljed svakodnevnog djelovanja muslimanskih
snajperista. Oni su pucali svakog dana bez prestanka. Odjednom je pala granata, a potom
se prolomio i prasak snajpera. Ja sam posumnjao da bi se neto moglo dogoditi mojoj
kerki. Pogledao sam kroz prozor spavae sobe. Pored mene, zabrinuto je stajala moja
supruga.
Moja kerka Loreta je dotrala pod balkon i rekla: Mama, pogoena je Nataa! Ja i moja
supruga smo istrali vani. Kad sam iziao na drugi izlaz zgrade vidio sam ljude iz CZ
(civilna zatita), kako na nosilima nose moju kerku. Ja sam priao trei i pomogao da se
odnese do ambulante. Mislio sam da je samo ranjena. Kad smo uli u ambulantu lijenik je
konstatirao smrt. Potom je moja kerka otpremljena u mrtvanicu. Lijenik je rekao, da je
izravno u srce bila pogoena puanim zrnom. Isti dan, nou, kerku sam pokopao.
iskaz o uhienju asnika HVO-a, njihovom premlaivanju, zatoenitvu i ispitivanju od
strane muslimanske vojske.
Svjedocenja

Dana, 13.04.1993. oko 13:45 bio sam u redovnom obilasku naih crta obrane prema
srpskim snagama na Kamenjau skupa sa:
1. Ivicom (Dragutina) Kambi (roen 1950. godine) - dozapovjednik I. bojne;
2. Zdravkom Kova zvani Brico (roen oko 1967. godine) - pomonik zapovjednika VOS-a;
3. Vladom Slikovi (roen oko 1968. godine) - savjetnik pomonika zapovjednika za SIS.
Svi smo iz Novog Travnika.
Liniju obrane prema srpskim snagama, prema Goleu kod Novog Travnika, drali su
zajedniki HVO i Armija BiH.
Mi smo se vozili u teretnim vozilima marke ISUZU. Kada smo se vraali nazad, izmeu sela
Kovaevii i Vodovod, najedanput, ispred nas izilo je teretno vozilo marke TAM. Mi smo
bili iznenaeni i zbunjeni. Vozilo je ilo ispred nas. Svi smo mislili u sebi: zato je tako
naglo izilo ispred nas, bez davanja prometnih signala. Najedanput, na najuem dijelu
puta, nepoznato vozilo je stalo, i mi smo stali. Kad smo stali, uli smo gromoglasno
urlanje: Alah uegber, Tegbir. Tada sam vidio 4 mudahedina s automatskim pukama,
tipa CIGANKA, dvojica do trojica od njih imali su tromblone na pukama. Poeli su
udarati kundacima puaka po prozorima vozila. Na nepoznatom teretnom vozilu digla se
cerada i ispod nje je izilo 8-10 naoruanih mudahedina s automatskim pukama tipa
CIGANKA. Kundaci puaka udarali su ve po naim glavama. Otvarali su vrata i tada nas
upali i bacali van iz vozila. Od njih svih skupa, bila su etvorica Arapa, jer su izgledom lica
liili na njih, jedan od njih je bio potpuno taman. Svi su imali brade po njihovom
islamskim pravilima, jedino onaj najtamniji nije imao brade. Jedan od Arapa nije znao rei
lezi, nego je rekao: Spavaj, spavaj! Kad smo legli na zemlju i dalje su nas tukli
kundacima puaka, a nekada i nogom, na kojima su imali vojnike izme. Mi smo jaukali, a
meni je skoila velika kvrga na glavi. Potom su nas razoruali, trgajui opasae i depove u
kojima su bile radio stanice. Kada su to uradili, vezali su nam ruke, oi i usta. Ubacili su nas
u kamion i odvezli nas u nepoznatom pravcu. Oni su vikali: Alah uegber, tehbir" i ostalo.
Mi smo, dobijali i pokoju batinu. Kad smo doli do konanog odredita, izbacili su nas iz
auta, grubo, trgajui odjeu. Ja sam kasnije doznao da je to bilo selo Ravno Rostovo u
opini Bugojno.
Onda su nam rekli: Diite se! Idemo dalje, ali ovoga puta pjeke! Ja sam krenuo, ali nisam
imao orjentaciju, pa su me gurali davajui pravac. Iao sam kroz umu, jer mi je pod
nogama utalo lie i lomile se suhe granice. Padao sam i ustajao sa zemlje usljed
njihovog guranja. Tako su radili i s mojom trojicom pratioca, jer sam uo kada se diu i
padaju na zemlju. Nisam mogao disati na usta. Mumljao sam. Tada su oni primjetili da
nam smeta traka na ustima, pa su je skinuli. Kada su skinuli traku sa usta i dalje su mi oi i
ruke bili vezani. Stigli smo.
Oni su rekli: Povedite jednoga! uo sam kao su trgli jednog od nas za odjeu i potom
korake. Poela je padati kia i od tada je padala 10 dana neprekidno. Poznao sam glas od
Kambia, kada su ga ispitivali. Ali se nije moglo uti ta ispitiju. Najdanput se prolomio
pucanj iz pitolja i onda su mene poveli na ispitivanje.
Ja sam pomislio da su ubili Kambia. To mi je jedino kroz glavu prolo. Kad sam doao
Kambia nije bilo tu. Posadili su me da sjednem. Kia je padala po meni. Osjetio sam
sumrak kroz porozni povez na oima. Stavili su mi kapuljau na glavu. Naslonili su mi
Svjedocenja
pitolj na sljeponicu. Rekao mi je nepoznati glas: Ima pravo na 5 minuta. Mi znamo

sve. Prvo pitanje je bilo: ta radi i koliko si balija" ubio!" Ba tako mi veli: Koliko si balija
ubio? Potom me upitao: Gdje si bio za drugog sukoba Muslimana i Hrvata u Novom
Travniku u desetom mjesecu 1992. godine? Ja sam odgovorio ta radim, a da nisam ni
jednog baliju" ubio. Rekao sam balija jer me tako pitao, a balija je inae pogrdan naziv
za Muslimane. A za drugi sukob sam im rekao da nisam bio uesnik, nego da sam bio na
koti Rostovo. Potom su mi rekli da e to provjeriti. Dalje su me ispitivali za vojnu
organizaciju HVO-a. Cijelo vrijeme mi je pitolj bio na elu. Kada su zavrili s ispitivanjima
opalili su iz pitolja i odveli me kod grupe ljudi da tu sjedim, a nisam mogao prepoznati
glasove. Sada mi je bilo jasno to su pucali iz pitolja na kraju ispitivanja. Da bi stvorili
strah kod idueg ispitanika, to su uradili. Dali su mi jesti, a osjetio sam sardinu. Dobio sam
komadi koji mi je stavljen u usta. Ruke i oi su mi i dalje bili vezani i tako je trajalo 5 dana.
Kada su nas sve ispitali, ponovo su nas stavili u pokret. Mene je vodio neki Arap, koji nije
znao hrvatski, a ni njihov bosanski jezik govoriti. Nego me samo gurao, tako da sam
upadao u potoke, zapinjao za panjeve i kamenje, pri tome posrui. Ispred sebe sam
prepoznao Kambia, jer onaj koji ga vodio je vikao: Ajde, stari komunista! Kambi je bio
komunista i to im je valjda rekao, na ispitivanjima. Njemu je vodi skretao panju kako e
hodati da ne bi posrtao i upadao. Arap je priao na arapskom jeziku. Peti dan su nam
odvezali ruke i oi i zatoili nas u prostoriju hotela na Ravnom Rostovu. Vezali su nam
lancima noge, jedan za drugoga i zajedniki lanac privrstili za zid. Jo jednom su nas
ispitali i nisu vie.
Dali su nam muslimanska imena, a ja sam dobio ime Jusuf. Morali smo svaki dan uiti
Kuran, po nalogu njihovog hode. Nismo se mogli brijati, a dva puta smo se mogli malo
okupati. Tako smo bili tu zatoeni 30 dana, a ukupno smo bili u zatoenitvu 35 dana.
1|2|3|4
Svjedocenja
SVJEDOENJA
1|2|3|4
RAMA/PROZOR
iskaz o stradanju Hrvata sela Uzdol i ubojstvu veeg broja civila (svjedok: ena,
Hrvatica, 1935.)
Spavala sam u svojoj kui, moja kua je odmah pored kole, kroz san sam ula pucnjavu. U
deset minuta do est sati probudio me metak koji je proletio kroz prozor (njime ga razbio,
ostala je rupa i pukotina okolo).
Poeo je taj nesretni 14.09.1993. Uspjela sam skinuti spavaicu i navui ovu odjeu koja je
jo na meni, prela sam kuhinju koja je isto na katu, po kui je pucalo sa tri strane, samo
nije pucalo iz pravca puta za karice. Sakrila sam se pod stepenice dok sam se krila metak
mi je probuio rukav majice i sad je na meni, ovo ovdje kod lakta, vidite, bila sam pod
stepenicama dvadesetak minuta.
ula sam potom tri, etiri granate koje su pale oko kole i eksplodirale. Kad sam provirila
vidim dim oko kole. Bila sam sama u kui. ula sam galamu, muke glasove, a po boji
glasova sam znala da to nisu nai a odmah zatim sam bila sigurna da su to muslimanski
vojenici jer sam ula poklik: Alahu egber, pobjedismo Vlahe!
Ugledala sam kombi Ivana Dalte koji je njime bjeao sa svojom obitelji. Muslimani su po
njemu strano pucali no kombi je ipak umakao. Izmeu kue i kole sam vidjela njihove
vojnike, mislila sam da e me ubiti ili zarobiti jer nisam vidjela izlaz.
Odredila sam, radije neka me ubiju nego da im padnem u ruke, uzela sam ovu maramu
to mi je sad na glavi u ruku i istrala van. Trala sam u pravcu sela Donja Vast.
Muslimanski vojnici su me primjetili, bilo ih je 10-15, to sam vidjela kad sam ih prvi put
ugledala a sad nisam smjela ni pogledat prema njima.
ula sam njihove glasove: Udri je, Boga joj njezina! Oko mene su prtali meci, pucali su
rafalno. Kad sam im izmakla zaula sam ensku vrisku i jauke u zaseoku u kojem ive
Zelenike.
Kako je oko mene ponovo zapucalo zala sam iza stare kole i pala. Podigla sam se i
pretrala cestu i zala u umu i okrenula u pravcu orbadia (zaseok Donje Vasti).
Prola sam kroz zaselak orbadie i stigla do zaselka Glibe. Tu sam se sastala sa civilima iz
Uzdola koji su prije mene uspjeli pobjei. Od tu smo svi krenuli preko brda Volijak i spustili
Svjedocenja
se u selo Graenica. Stopirali smo auta i tako stigli u grad Prozor. Tamo smo zatekli oko 25
osoba koje su uspjele pobjei iz Uzdola. Tu su bili oevidci masakra u zaselku Kri. Oni su
neposredni oevici brutalnog ubojstva Kate Stojanovi te Martina Ratkia i supruge mu
Kate koji su ivi zapaljeni u svojoj kui. Susrela sam i razgovarala s oevicem
muslimanskog zloina koji je poinjen nad: Dominom Raiem i njegovom suprugom,
Ivom Raiem i njegovim sinom te nad Zorom Glibo.
Ba danas sam u Prozoru bila pri identifikaciji ubijenih, skupa s jo par ena iz Uzdola.
Identificirale smo 21 civilnu osobu, uglavnom ubijene civile iz zaselka Kri. Jo nisu sve
rtve doveene u Prozor, mislim da ih ima jo pet.
Od identificiranih sam prepoznala dvoje masakriranih: Dragicu Zelenika (suprugu Ljube iz
zaselka Zelenike) koja je bila zapaljena i Stipu Zelia, djeaka kojeg su zaklali a na potiljku
je imao ranu naneenu izbliza.
Ovaj iskaz dajem dragovoljno i odgovorno, potpisom svake stranice potvrujem njegovu
istinitost i provjerljivost.
TRAVNIK
iskaz o stradanju Hrvata sela Podovi, Postinje, Maljine, ubojstvu veeg broja uhienika
u selu Bikoi
8.06.1993., utorak, oko 4 sata ujutro, zaula se pucnjava iz sveg artiljerijskog naoruanja.
Ja sam bio u selu Postinjama (bio sam u selu Postinja), inae sam iz Podova, gdje se narod
iselio prije 5 dana (petak), a samo su se mukarci zadrali da hrane stoku i paze kue. 8.06.
i oni koji su ostali u Podovima i Postinju su otili u Maljine i Guu Goru.
Postinje je isto hrvatsko selo (oko 20-ak kua), a okolna sela su: Maljine (muslimansko
selo i neto oko 30-ak hrvatskih kua), Lager (hrvatsko selo - Puelje - 20-ak kua), Fazlii
(muslimani) i Suvi do (takoer muslimansko selo) i sva ova muslimanska sela su napadala
na Postinje.
Ja sam iziao iz kue i s prve linije je, ja mislim, doao moj brati i rekao da se svi
povlaimo prema Maljinama. U Maljine smo stigli u rani osvit jutra (nas oko 40, svi
mukarci). U Maljinske rovove nismo uspjeli ni ui ni da se branimo, jer su iz Maljina svi
otili i povukli se, a nas su zarobili odmah im smo stigli u selo, jer smo bili okrueni.
Na putu od Postinja do Maljina ima ubijenih i ranjenih, a to su:
1. Tomo Puelja - ubijen kod zastave (u Maljinama), roen oko 1930., u rovovima ubijen;
2. Franjo Puelja (Vinkov) - oko 25 godina star, on je u selu ubijen pri povlaenju od kue
do kue;
3. Mare Balta (Matina ena) - roena oko 1930., ubijena takoer u selu pri prijelazu iz kue
u kuu;
4. Jurevi zvani Buco (Nikin sin) - imaoko 25 godina, isto ubijen u selu.
Ja sam bio u ambulanti na previjanju kada su ovi pobijeni.
Svjedocenja
U toku napada se ula vika muslimana meu kojima je bilo dosta Mudahedina i vikali su:
Tegbir brao i Alah uegber, a Mudahedini su bili maskirani i govorili su arapskim
jezikom.
Iz ambulante nas je dovezlo na kamionu, nas osmoro, a naim doktoricama Ljubici Puelja
i Kai - ne znam kako se preziva, nisu dozvolili da idu sa nama u Bikoe, a potom u
Mehurie gdje su se nalazili i ostali ljudi iz okolnih sela.
Iz ove grupe koja je bila voena u Mehurie izdvojena je jedna grupa mladia i vojnika i
starijih civila, a i jedna djevojka u uniformi (njih oko 32-oje), a sa tom grupom smo se sreli
u Poljancima i sve nas vratili nazad za Bikoe. To bi sve moglo biti oko 9-10 sati.
Jedan vojnik, naoruan i uniformiran, nije Mudahedin, maskiran, priao je naki,
normalno i jo jedan sa njim, koji je poslije bio ranjen, a govorili su i pitali: Znate li ta je
Denet?, a kada mu nismo odgovorili, jer ne znamo, on je rekao: Znat ete sada! Prijetili
su da e nas pobit, da ovo nikada nee biti Hrvatska i Herceg - Bosna i stigli smo na Bikoe,
na cesti (asfaltu) pored jedne stare male kuice (tala). Idui tako u koloni jedan od naih
ljudi koji je imao bolest (padavicu) i on je zajaukao i kako se on tako razderao, tako je i po
nama zapucano, od njih moda 8-10 Muslimana, jer je svako od njih vidio nas pet. Zaulo
se sa svih strana po cesti jauk i zapomaganje naih tih ranjenih ljudi, a jedan je traio
pomo (Bojan Bara - star oko 20 godina), ali mu nitko nije uspio prii i pomoi.
Jedan od tih Muslimana se bio ranio pucnjava je prestala dok su se oni okupili oko tog
ranjenog Muslimana. Ja sam ranjen u rame dok sam bio u leeem poloaju - u pleku
(butinu), ali na sreu lake.
Primjetio sam da u tom meteu i guvi etvoricu naih ljudi kako bjee, a i ja sam krenuo
za njima. Svi smo skupa pobjegli preko livade pa ne znam to je bilo sa ovom grupom na
cesti, a meu njima su bili:
1. Niko Boba - 1937. godite, oenjen ima 6 djece, civil;
2. Goran Boba (Nike) - 1971. godite;
3. Slavko Boba (Fabijanov) - star preko 30 godina;
4. Stipo Jankovi (Frane) - star preko 30 godina;
5. Dalibor Jankovi (Stipe) - star oko 18 godina;
6. Pero Boba (Mijin) - star oko 23-24 godine, neoenjen;
7. Predrag Puelja (Kaimirov) - star oko 22 godine);
8. Ljuban Puelja (Barein) - star oko 30 godina, oenjen, otac troje djece;
9-11. Iz Postinja troje brae: Balta;
12-13. Jozo i Nikica (Franini sinovi);
14. Ivo Balta (Nike) - star oko 25-26 godina iz ukala, oenjen iz Postinja;
15. Tihomir Pea (Drage) - star oko 15-16 godina;
16. Bojan Bara (Zvonke) - star oko 22 godine iz Puelja;
17. Brat mu Davor -star oko 16 godina;
18. Sreo Boba (Franin) - star oko 30 godina, oenjen ima jedno djete;
19. Anto Mati (Mijin) star 30 godina.
Za ove ostale se ne mogu sjetiti, ko su i kako se zovu, a inae su iz Maljina.
Jo uvijek tog istog dana 8.06. oko podne, u Postinjskom polju pored vodenice, sjeli smo
da se odmorimo nas petorica, koji smo pobjegli, s ceste zaula se pucnjava i vikali su na
nas: Predajte se, opkoljeni ste! Dvojica najmlaih od nas pet su preko vode pobjegli, a mi
(nas trojica) jer smo bili ranjeni, nismo mogli pobjei i predali smo se.
Od nas trojice odvelo je dvojicu na previjanje, a ja sam ostao sa njima pored vodenice, njih
je bilo desetak od kojih znam i prepoznajem: Salko (sa Lagera, star oko 30 godina, Raidov
Svjedocenja
sin), Suljan (sin Bajre, star oko 25 godina, on je govorio ostalima da me treba ubiti) i Nail
(oenjen na Lageru od Seide, njih dvojica su skupa inzistirali i zahtjevali od ostalih da me
ubiju, ali drugi nisu dali da me udare kundakom i da mi se priblie. Znam i ostale ali im ne
znam imena. Pitali su me za oruje u selu, za miniranje, ali me nisu udarali. Naredili su mi
da zovem ovu dvojicu to su pobjegli da se predaju, ali oni su ve bili pobjegli.
Od vodenice smo otili do Zvonke Baraa kue da vide da se nisu tu sakrili, tu je pristigao
jedan nepoznati milicionar u pratnji jednog doktora (za kojeg oni kau da je doktor), on je
upitao ko je zarobljen. On me je pitao: Ustao, priznaj gdje vam je oruje i gdje su vam
minska polja! Pri tom mi je cijelo vrijeme drao no pod vratom i pitao me, a ostali su
stajali i gledali. Ja sam rekao da smo oruje predali, a traio je moja osobna dokumenta,
predao sam mu to na pregled. Poslije tog pregleda odveli su me na Mehurie u kolu, gdje
sam zatekao ostalo stanovnitvo iz Maljina, Podova, Postinja i Oraca, ukupno 280-300
ljudi, ena i djece u kolskoj fiskulturnoj dvorani, gdje je zadran taj narod 17 dana, sve do
razmjene 24.06.1993.
U meuvremenu me je nakon 4 dana odstranilo kao vojnog zarobljenika, do dolaska
Crvenog kria, kada su nam dali neke kartice, dva puta su nam davali hranu, bili smo pod
kljuem, putali su nas po potrebi u WC, bili su korektni prema nama.
Ariz iz Podova je pravnik na pilani na Novoj Biloj, on nas je ispitivao o stanju u selu, u
vojsci, rekao: Na, pa piite.
Ova etiri dana smo bili u nekoj maloj upici gdje nas je bilo 15, a puteno nas 7, a ostale
su odveli u KPD Zenica.
To su:
1. Miljo Puelja;
2. eljo Puelja (sin od Mije);
3. Boo Puelja (Mijin brat);
4. Njihov brati Ljuban;
5. Mirko;
6. Veso Balta iz Postinja;
7. Drago Juri;
8. Neki zvani Baja iz Maljina.
Ostali iz druge upe, njih ne znam, osim Zdravka Pee, gdje je njih bilo oko 14, ali se nismo
mogli vidjeti.
iskaz pisan 18. listopada 1993.
iskaz o stradanju Hrvata sela Krpeljii, crkve u Guoj Gori
(svjedok: ena, Hrvatica, 1935.)
07.06.1993. oko 16:00, sati doao je susjed i rekao meni i Dragi Voliu, starom 60 godina,
da se sklonimo u sklonite Frane Petruia. To nam je rekao na brzinu u prolazu, a razlog
nije rekao. Rekli smo mu da emo se nas dvoje skloniti u podrum moje kue, pa kada nam
bude hladno vratit emo se u kuhinju.
Sutra dan, 08.06.1993., ujutro oko 3:30 sati je zapucalo. Nas dovje smo bili u podrumu. Ja
sam mu rekla: Evo Drago, zapucalo je, koliko je sati? On je rekao: Pola etiri (3:30), sat mi
je sporiji 5 minuta. Pucalo je sa svih strana. Padale su granate i sipalo streljivo. Prozori na
kui uz prasak su se polomili. Kroz jedan, sat i pol, nisam sigurna, pred vrata su skoila
trojica ljudi. lz podruma smo im vidjeli noge samo do koljena. Imali su vojnika odijela.
Svjedocenja
Jedan od njih je rekao: Odvaljivaj, misli on da se ne moe doi do njegove kue. Prvo su
odvalili strugicu na dvoritu, potom klizea vrata na balkonu i vrata od kuhinje kada su uli
u gornji kat kue. Mi smo prestraeno utili. Drago, sav prestraen je rekao: O, ta emo
sad? Ja sam njemu rekla: Drago, to ti god rekne, ja pristajem! On je rekao: Ajmo se
predati. On je otkljuao vrata. Ja sam ga uhvatila ispod ruke jer se sav tresao. Tresao se
kao prut, kao da je imao visoku temperaturu. Zubi su mu cvokotali jedni od druge. Ja sam
mu rekla: Drago, hajdemo u Franino sklonite! On je meni rekao: Ti idi ja u te stii, ti
sporije hoda. Samo da vidim tko je u kui. Zato provaljuju i preturaju kue. Nikada ni sa
kim nismo bili u zavadi. Naime, kada je poela pucnjava uli smo muslimanske poklike
Alah uegber! U poetku smo mislili da se to ale. Meutim, kasnije sam spoznala da je to
ozbiljno i da je poeo sukob izmeu Hrvata i Muslimana.
Nae selo Krpeljii mjeanog je nacionalnog sastava. Hrvata ima oko 20 domainstava, a
Muslimana ima mnogo vie, oko 100 domainstava. Drago nita nije rekao, samo sam
vidjela po njemu da pretpostavlja da nas pljakaju susjedi Muslimani.
Ja sam ga povlaila da krene sa mnom u Franjino sklonite. On je uporno odbijao da krene
sa mnom, govorei: Idi ti, hou da vidim tko je! Ja sam ipak krenula, a on je ostao u
dvoritu. Dola sam u Franjino sklonite uz pucnjavu streljiva i granata sa svih strana. Po
putu su pratali meci. Ja sam govorila: Sveti Anto, pomozi! Kada sam dola u sklonite,
saekala sam malo i rekla: Gdje je Drago? Zato ne dolazi? Zamolila sam susjeda da sa
mnom krene mojoj kui da vidimo ta je sa Dragom. On je pristao. Kada smo doli do
kue, primijetili smo tijelo kako lei u dvoritu kue na leima rairenih ruku. U isti tren
sam prepoznala Dragu. Susjed je rekao: Eno, vidi, zaklali su ga! Mi smo doli do njega.
Oko njega i na njegovoj glavi bilo je krvi. Ja sam pala u nesvjest! Susjed me je podigao
iako je star oko 70 godina. Ja sam dola sebi. Onda me je on odveo u sklonite. Kada smo
doli u sklonite, pitali su nas ostali: ta se dogodilo? Mi smo im sve rekli. Tada smo mi
poeli bjeati prema crkvi. I dalje se pucalo! U sklonitu su bili sa mnom N.P. i njegova
supruga K. stara oko 73 godine, njihov sin F., star oko 41 godinu i njegova supruga A. stara
oko 36 godina, potom A.P. stara 58 godina i njena ker K. stara 27 godina, zatim K.K. stara
oko 58 godina, K.V. stara oko 58 godina i njena ker B. stara oko 24 godine (bolesnik od
dijabetesa) i jo neki susjedi. Bilo je i dvoje djece od 10 do 12 godina. I dalje je pucalo.
Doli smo do jedne tale i tu stali. Mislili smo krenuti prema Novoj Biloj. Najedanputa
ugledali smo vozila UNPROFOR-a. Dvije djevojke, sestre ne znam im prezime zaustavile su
vozila UNPROFOR-a. Meu njima je bio jedan prevodilac iz Viteza, mukarac star oko 30
godina. Njih dvije su ispriale ta se sve dogodilo. Prevodilac je tada otiao i neto kasnije
doao s predstavnicima UNPROFOR-a. Rekao nam je da uemo u crkvu. Sveenika nije
bilo, dvije asne sestre su nam rekle da su negdje otili i da nisu tu. To je bila crkva Svetog
Frane Asikog u Guoj Gori. Mi smo tu bili od 08.06.1993. od 12:00 sati do 09.06.1993. do
17:30 sati. Muslimanska vojska je pucala i po crkvi, tako da je UNPROFOR morao uzvratiti.
Da nije bilo UNPROFOR-a sve bi nas zaklali.
09.06.1993. oko 9:00 sati UNPROFOR je dovukao mrtva tijela sljedeih:
1. Drago Petrui, star oko 58 godina;
2. Rudo Petrui, star oko 60 godina;
3. Ljubo Petrui, star oko 61 godinu;
4. Niko, ne znam mu prezime, bio je jedinac u matere, mogao bi biti star oko 35 godina;
5. Stipo Kafadar, star oko 42 godine, nije imao jedno oko od djetinjstva i
6. Vlado Voli, star oko 34 godine, njega su muili, prije nego su ga ubili.
Kau da je, njih 6 ubila muslimanska vojska poto su se predali, pa su ih razoruavali. Tada
sam vidjela da Drago nije zaklan nego pogoen metkom u glavu. Rekli su mi da su Dragu
ubili Demo Grabus, star oko 35 godina i Nai mislim da mu je prezime Grabus, star oko 30
godina, za treeg ne znam, neki Emina sin, stanuje kod damije, svi susjedi iz Krpeljia.
Svjedocenja
Njih je vidio V.V. iz Krpeljia, kada su istoga dana naoruani bili pred mojom kuom kada
mi je mu ubijen. D.R. iz Gue Gore je rekao mojoj susjedi A.P. da je Dragu ubio Demo
Grabus. To mi je ona, rekla u crkvi 09.06.1993. oko 9:30 sati. On je bio zidar. Dragu i ostale
je pokopao UNPROFOR, zamotane u deke u dvoritu crkve. Sutradan smo doli u pratnji
UNPROFOR-a do Nove Bile. Ovaj iskaz dajem neopozivo, dragovoljno i sa potpunom
istinom.
iskaz o ubojstvu civila u selu Miletii
24. travnja 1993. radio sam na njivi. Oko 17:30 su do mene dola neka djeca koja su mi
rekla da idem kui jer da je musliman iz Donjih Miletia (muslimanski zaselak u Miletiima)
doao u nae selo. Dedo Sulji (1934.) je doao u selo da nas sve poziva na sastanak. Gornji
Miletii su bili hrvatski zaselak Miletia s 10 kua, 13 domainstava, oko 50 ljudi.
Nasred sela pred talom Sreka Pavlovia ve su se iskupili svi sumjetani. Osim mjetana
Hrvata tu su bili i Muslimani iz Donjih Miletia:
1. Dedo Sulji (ro. 1934. godine);
2. Haso Sulji (ro. 1915. godine);
3. Hakif Sulji (ro. oko 1955. godine);
4. Avdo Sulji (ro. 1958. godine).
Dedo, Hakif i Avdo su braa, a Haso im je stric. Svi su bili u civilu. Svi okupljeni Hrvati su bili
takoer u civilu.
Dedo nam je rekao da e nam neto rei ali da ne paniimo. Rekao je da su oko sela
Mudahedini, da im ne pruamo otpor i da se ne plaimo, dokle god su on (Dedo) i
njegova braa tu, bez obzira to su Mudahedini odluili uzet nae selo. Mi smo govorili
da nikad nita Muslimanima nismo napravili i da nema razloga da napadnu nas i nae selo.
Nismo vjerovali da bi nas netko mogao napasti i dogovoreno je da F.P. i Avdo Sulji odu u
zapovjednitvo muslimasko u Mehuriima i provjere je li to njihova zapovjed ili to
Mudahedini rade na svoju ruku.
Oni su otili u zapovjednitvo i to s traktorom. Tek to su oni otili B.P. je rekao: Dedo, ja ti
ne vjerujem, ti nama sprema klopku. Ja idem bjeat, a ostali kako hoe. Otiao je u kuu
u nakani da pobjegne.
Dedo nas je i nadalje uvjeravao da nema mjesta panici. Da je bila rije o klopci kasnije mi
je potvrdio i B.P. koji je uvao ovce, vidio Mudehedine pred Dedinom kuom.
Dok smo jo razgovarali s Dedom iza kua je izbilo 15 naoruanih Muslimana, 11 Arapa Mudahedina i etvorica domaih Muslimana. Zapucali su na B.P., koji je upravo izlazio iz
kue. Na sreu nisu ga pogodili i on je pobjegao.
Zavladala je panika. ene i djeca su vritala i plakala. Stipo Pavlovi je ljutito rekao: Dedo,
laove, idem u kuu i nitko me nee odvesti. Musliman iz Jezerca po imenu Kasim Jusi je
pitao: Gdje je Stipo?, iako je i sam vidio gdje je. Sad u ja oti po njega. Rekao je i sa
uperenom pukom poao u kuu.
Otvorio (razbio) je nogom vrata i dva rafala su se slegla u jedan i Jusi je pao. Potom se
zauo jo jedan rafal kojeg je na prozor ispucao jedan Mudahedin te eksplozija bombe
Svjedocenja
nakon koje se zaulo zapomaganje Stipine supruge, da joj ubie mua i da je i sama
ranjena.
Uli su unutra Mudahedini i donijeli je k nama. Nije mogla stajati na nogama. Htjela je
sjesti, poao joj je pomoi Akif Sulji ali ga je Arapin pogodio pukom po licu. Dedo je
govorio: Ubie mi brata! Ubit emo i tebe! Rekao je Arapin koji im je izgleda bio voa.
Dedo je potom uutio.
Arapi su meusobno komunicirali na arapskom i jo vie na francuskom. Ja sam i jedan i
drugi jezik znao, jer sam etiri godine ivio i radio kao radnik Hidroelektre u Aliru.
Objanjavali su, kad su upali u selo da to selo ni do sad nije smjelo ostat. Da treba razdvojit
i pobit vojno sposobne mukarce. Svi su bili uniformirani, tamne puti i veina je imala
brade. Inae smo ih prije viali u muslimanskom dijelu Miletia. Neki su kod Dede i spavali
i njegove brae, a baza im je bila u koli u Zagrau.
Domai Muslimani su bili umazani ilovaom da ih se ne bi prepoznalo, no ipak sam
prepoznao:
1. Osmana Tahirovia iz Zagraa;
2. Buu Zijadova Suljia iz Mehuria;
3. Sakije Jaarevia unuk iz Fazlia;
4. Dede Jusia sin iz Jezeraca.
U meuvremenu je prispjelo jo njihovih vojnika (domaih Muslimana), ali ih nisam
prepoznao.
Stigla su i jo dvojica Mudahedina sa Landrowerom. Otpoela je pljaka po selu, a
privodilo se i one koje se jo nalo u kuama.
Tad su se vratili iz Mehuria F.P. i Avdo Sulji, rekli su nam da u zapovjednitvu ne znaju
nita o ovoj akciji u Miletiima. No, da to nije tako, svjedoi i injenica da je jedan od ovih
Mudahedina to su stigli Landrowerom bio i glavni zapovjedik iz Mehuria, Arapin
imenom Ramadan, koji e osobno ravnati kasnijim dogaajima u Miletiima.
Taj Ramadan je znao neto hrvatski i pitao je: Obojica Muslimani? Dedin brat Avdo je
rekao da su obojica Muslimani, na to je priao netko od novodpridolih domaih
Muslimana i rekao da je jedan od njih Hrvat. Arapin Ramadan je rekao: Hrvat ovamo! i
prikljuio F.P. ostalim Hrvatima. Jedan domai Musliman je uzeo F.P.-u kljueve i odvezao
mu automobil. Rekli su ako nau negdje skriveno oruje da e sve poubijati.
Ja sam priznao da imam bombu. Poao sam sa Arapinom i predao mu bombu. Pitao sam
ga na francuskom zato su napadali selo. Bio je iznenaen. Pitao me odkud znam
francuski. Rekao sam mu da sam bio u Aliru 4 godine. Rekao mi je da je Alija Izetbegovi
bio u Bukovici (selo udaljeno oko 8 km od nas) i da je traio da se zauzme ovaj prostor, da
su se neki mjetani Muslimani tom usprotivili i da je potom Alija rekao: Dobro, onda
barem morate pomagati Mudahedinima, oni e to obaviti umjesto nas. Mi radimo
samo ono za to smo plaeni i to nam je nareeno. rekao je Arapin. Obeao mi je da ja i
moja ena neemo biti vezani.
Kad smo se vratili otpoeli su vezivanje ruku na lea. Sjekli su ue za suenje rublja i vezali
nas. Jedino nisu vezali djecu ispod 12 godina. Sve preko 12 godina mukarce, ene i djecu
su vezali.
Vladu i Tihomira Pavlovia su uhvatili za kosu i tukli ih koljenom u lice. Oni su inae kao
pripadnici male zajednice Jehovinih svjedoka - Bili Han i traili prigovor savjesti, da im
Svjedocenja
religija ne doputa noenje oruja, to je HVO i usvojio i nikad nisu bili mobilizirani. Tukli
su i Antu Petrovia na isti nain. Rekli su nam da e ubiti svakog nesvezanog ako se ne
javi, ili ako se naknadno pokua odvezati. Tad su rekli da e prozvati i da prozvani istupe iz
grupe.
Prozvali su:
1. Franju Pavlovi (ro. 1960. godine);
2. Antu Petrovi (ro. 1937. godine);
3. Vladu Pavlovi (ro. 1973. godine);
4. Tihomira Pavlovi (ro. 1973. godine).
Prozvani su istupili i po zapovjedi Arapina Ramadana morali su kleknuti kao u crkvi.
Zapovjedi je izdavao na hrvatskom jeziku.
Nas ostale su postrojili u kolonu po dva i naredili pokret put Mehuria. Naprijed pobrojeni
Hrvati su ostali kleui.
Nadomak Mehuria su nas ekala sva osobna vozila u kojima su bili domai Muslimani u
civilu, sinovi Poparia Rame. Bili su zaposleni u vicarskoj.
Napali su Mudahedine da, to im to rade susjedima to ih zavaaju s njihovim ljudima.
Mudahedini su im prislonili pukom na elo i prijetili da e ih pobiti. Poparii su nam rekli
da e doi u Mehurie i oslobodit nas za sat vremena.
Produili smo u Mehurie. Smjestili su nae ene u kui Srbina Milojka Savia kojeg su ve
prije protjerali. ene su ile u kue, a mi mukarci u talu. I dalje smo bili vezani. Oko 21:30
su nam rekli da idemo u selo Zagrae i da e nas smjestiti po muslimanskim kuama. Tad
su nas i odvezli. U autobusu je nas doekao lijenik, pitao je treba li pomo.
Doli smo u Zagrae gdje su nas razmjestili po muslimanskim kuama. Bili su vrlo korektni
i iskazivali su al zbog onog to je uinjeno u Miletiima. Tamo smo ostali dvije noi. Traili
smo da odemo u Miletie da vidimo to je sa izdvojenim ljudima. Rekli su da moemo, ali
da ne smjemo nita dirati, da tamo treba doi UNPROFOR i zajednika komisija HVO i
Armija BiH.
Kad smo nas etvorica mjetana doli 27.04.1993., u kui Stipe Pavlovia pronali smo
njegovo tijelo, koje je bilo izreetano metcima. U drugoj prostoriji naao sam Franju
Pavlovia koji je leao potrbuke. Bio je zaklan. Kraj glave mu je bila erpa od oko 8 litara,
do pola je bila napunjena krvi. U erpi je bila grabilica za juhu. Okolo su se vidjeli tragovi
krvi, kao da je netko raznosio krv i razlijevao je pri tom iz te grabilice. Do Franje je bilo
tijelo Vlade Pavlovia. Leao je na leima. Imao je na lijevoj strani grudi tragove paranja
noem kao i ubod na vratu. Bio je oito tuen po licu. U drugoj sobi na kauu je bio
Tihomir Pavlovi. Zatekao sam ga u sjedeoj pozi, podmotanih nogu (po turski) i ruku na
leima. Po bedrima je imao rupe od metaka. Jedan metak je oito dobio u bradu. U kui
Ive Pavlovia smo nali tijelo Ante Petrovia. Bio je sav krvav. Kue su sve bile opljakane i
rasturene.
Vratili smo se u Zagrae. Sutradan je UNPROFOR doao po nas, mogao je ii tko je htio.
Sedmero starijih i oboljelih ljudi nisu htjeli ii - rekli su: Umrijet emo kod svojih kua.
Luca Pavlovi, koja je teko ranjena pri ubistvu svog supruga Stipe, umrla je od rana. U
srpnju su razmjenjene etiri osobe.
Svjedocenja

iskaz o brutalnom ubojstvu civila sela Miletii
Dana, 24. travnja 1993. oko 17:30 ja sam na njivi uvao ovce i primjetio sam da iz Donjih
Miletia, muslimanskog dijela sela (Gornji Miletii su hrvatski) idu tri civila prema naem
dijelu sela. Bila su tri brata u civilnoj odjei:
1. Dedo Sulji (oko 60 godina);
2. Akif Sulji (oko 45 godina);
3. Avdo Sulji (1958. godite).
uo sam kako Dedo govori: Za sve je kriv Hamid. (Rije je zasigurno o sinu Akifa Suljia
kome se Dedo obraao kada je to govorio.) Bili su od mene udaljeni oko 100 metara i
nisam uo Akifov odgovor. Produili su u selo.
Nekakva slutnja mi je govorila da razlog njihovog dolaska u hrvatski dio sela nije
uobiajen, pa sam ostavio ovce i pourio u selo. Sreli smo se nasred sela pred talom Sree
Pavlovia.
Kad sam stigao, s njima su ve razgovarali Tihomir Pavlovi (roen 1974.) i Vlado Pavlovi
(roen 1974.). Dedo je govorio, a ova dvojica su utila. Rekao je da je doao da nas upozori
da e nas Muslimani napasti i da bi najbolje bilo da budemo svi na okupu, da budemo
nasred sela. Ja sam rekao da je pametnije da bjeimo, da je to bolje. Dedo je rekao:
Ostanite, bolje, mi emo vas tititi. Ja sam rekao Dedi: Kad ste nas ve mislili tititi to
niste ponijeli oruje da nas branite?
U selu je (u hrvatskom dijelu) bila mala zajednica Jehovinih svjedoka kojoj su pripadali
Sreo Pavlovi, sin mu Tihomir i Vlado Pavlovi. Oni i lanovi njihove obitelji su odloili
kod HVO-a tzv. prigovor savjesti, jer da im vjera brani koritenje oruja, to im je HVO i
prihvatio, te nisu nikad bili mobilizirani. Inae, u hrvatskom djelu sela (Gornji Miletii) bilo
je 13 domainstava s oko 50-60 lanova.
Dedo je uvjeravao: Bolje vam je bjeati ali se nemojte niti hvatati oruja, jer ete se teko
suprostaviti mudahedinima.
U muslimanskom dijelu sela (g. Miletii) su inae ve poetkom zime stigli arapski
dravljani (uniformirani mudahedini) koji su imali bazu u Zagrau (ispod D. Miletia), a
neki su spavali u Dedinoj i Akimovoj kui, valjda zato jer su im sinovi radili u lokalnom
muslimanskom zapovjednitvu.
Dedo mi je govorio da bi najbolje bilo da ja odem u njihovo zapovjednitvo i da tamo
razjasnim stvar. Ja sam to odbio jer sam predpostavljao da je to zamka, ali je F.P. to
prihvatio i otiao se opremiti.
Ja sam i na dalje inzistirao na bjeanju, ali Sreo Pavlovi nije vjerovao da bi se ita od toga
moglo dogoditi i protivio se bjeanju. ene i djeca, koji su se u meuvremenu sakupili,
otpoeli su plakati.
Odluio sam zatvoriti ovce i poao u kuu da ih zatvorim. Uzeo sam puku i zakljuavao
vrata kad je neko zapucao na mene. Bila je ova posjeta oito dogovorena samo s ciljem da
nas to lake pokupe i pobiju, ve smo bili opkoljeni. Metci su udarali po zidu, razbili
prozor. Vidio sam na sve strane puno uniformiranih vojnika Muslimana. Poeo sam bjeati
Svjedocenja
prema umi, prema selu Jezerci.

Ljudi nasred sela su bili ve opkoljeni, nitko od njih nije imao oruje i nisu imali anse
pobjei jer su bili u klopci. Uprkos pucnjavi pobjegao sam, mislio sam traiti pomo u
hrvatskom selu Oraac.
Doao sam do seoskog zapovjednika i molio za pomo, no on mi je rekao da ih je premalo,
da se boji da se to isto ne dogodi i u njegovom selu, a i bez zapovjedi da ne moe nita
uiniti. Vidjevi da pomoi nema, odluio sam se vratiti u selo.
Dovukao sam se na stotinjak metara od kue, a svi moji sumjetani ukljuujui i djecu bili
su svezanih ruku na leima. Sjekli su konopac za suenje rublja i vezali ljude, ene, djecu.
Formirali su kolonu po dva i poveli ih put Mehuria. Bilo je oko dvadesetak domaih
Muslimana i 5 Mudahedina. Bila su tamo i trojica dobrotvora, koji su kad je kolona
krenula zaputili se prema Donjim Miletiima zajedno sa njima.
Lucija Pavlovi (stara oko 60 godina) oito ranjena, je pokuavala puzati za kolonom. U
koloni sam vidio sve sumjetane osim:
1. Stipe Pavlovia;
2. Franje Pavlovia;
3. Tihomira Pavlovia;
4. Ante Petrovia;
5. Vlade Pavlovia.
Od domaih Muslimana prepoznao sam Osmana Tahirovia iz Zagraa (star oko 30-tak
godina). On nije za razliku od ostalih namazan po licu.
Kad je kolona otila poelo je pljakanje sela. Odovdili su stoku i iznosili stvari. Po Luciju
Pavlovi i M.P. koje nisu mogle hodati (prva ranjena, druga nemona i stara) doao je
automobil zastava i odvezao ih.
U meuvremenu je pala no. Noio sam u umi iza sela. Ujutro oko 5:30 odluio sam ui u
selo, iskoristiti svitanje i vidjeti da moda netko nije ostao u selu, skriven ili ranjen.
Douljao sam se do svoje kue gdje je sve bilo razbijeno i razbacano. Potom sam uao u
kuu Stipe Pavlovia i na hodniku sam naao mrtvog Stipu kako lei na leima. Pogledao
sam u drugu sobu (dnevnu sobu) tamo je na kauu u sjedeoj pozi sjedio Tihomir
Pavlovi. Noge su mu bile podmetnute tako da je sjedio po turski. Ruke su mu bile na
leima. Bio je sav krvav. Na bedrima su bile vidljive rupe od metaka te na bradi. U susjedoj
spavaoj sobi naao sam dva tijela. Franjo Pavlovi je leao potrbuke, a glava mu je bila u
nekakvoj erpi koja je bila dopola puna krvi. U erpi je bila i grabilica za juhu (paljak,
kutlaa). Kad sam ga pokuao okrenuti prsti su mi uli u veliku rupu u predjelu srca. Bio je
sav krvav. Uz njega je bio i Vlado Pavlovi. Leao je na boku, zgnjeen tako da su mu
koljena dodirivala bradu. Bio je kao i ostali sav u krvi. Otiao sam u kuu Ive Pavlovi gdje
sam naao Antu Petrovi. Leao je na podu. Uz glavu mu je bio prislonjen televizor
razbijenog ekrana. Usta su mu bila puna trave, zemlje, a iz usta mu je virila stapka
(stabljika) rue. Proao sam i sve ostale kue ali osim razbijanja, nereda, razbacanih stvari
nikog drugog nisam naao.
Tada sam se, tog istog jutra 25.04.1993., zaputio prema muslimanskom selu Jezerci. Uao
sam u Jezerce, a tamo je ve bio UNPROFOR s tri oklopna vozila. Ugledali su me Muslimani
i Safet (ne znam mu ime) me razoruao. Iz onog to sam shvatio UNPROFOR-ci su se
raspitivali za Miletie, a Muslimani okupljeni su ih pokuavali odvratiti od toga. Bili su bez
prevodioca. Pokazivali su na kartu i spominjali: Miletii. Ja sam im pokazivao rukom
Svjedocenja
smjer u kojem su Miletii. Put preko Jezeraca ka hrvatskim selima bio je jedini mogu,
stoga sam iskoristio guvu oko transportera i nestao. Otiao sam put Oraca i doao u
zapovjednitvo i objasnio to se dogodilo. Taj dan u Miletiima vidio sam sljedeih pet
ubijenih civila:
1. Franjo Pavlovi roen 1960.;
2. Stipo Pavlovi star oko 60 godina;
3. Tihomir Pavlovi roen 1974.;
4. Vlado Pavlovi roen 1974.;
5. Anto Petrovi star oko 55 godina.
iskaz o stradanju Hrvata sela Maljine, brutalnom odnosu naspram ranjenika i
zatoenika
(svjedok, ensko, Hrvatica, 1965.)
Nedjeljom, 6.06.1993. sam trebala otii na posao u Travnik, ali nisam mogla zbog blokade
puteva prema Travniku. Put prema Travniku su blokirali i kontrolirali pripadnici Armije BiH.
Napetost u blokiranom selu Maljine je rasla. Pripadnici HVO-a su me upozorili da budem
spremna pomoi u sluaju eventualnih ranjavanja. Neto sanitetskog materijala, zavoja,
rastvora, lijekova je bilo u selu. Nedostajalo je plahti koje sam traila od mjetana. Sumnja
da e se neto strano dogoditi, obistinila se narednog dana.
Ponedjeljkom 07.06.1993. ujutro, dovuen je Boo Balta, ranjen u selu Postinju. Poslije
ukazane medicinske pomoi prebaen je u ratnu bolnicu Dr. fra Mato Nikoli Nova Bila.
To je jedini ranjenik kojeg je na (maljinski) sanitet uspio prebaciti do bolnice. Istog dana
je blokiran i presjeen put od strane muslimanskih snaga, prema Guoj Gori i dalje prema
Novoj Bili. Bili smo u nemogunosti da ranjene transportiramo prema Novoj Biloj.
Ponedjeljkom ujutro ranjena je i Mara Juri (roena 1937. godine) u zaseoku Jurii (dio
Maljina). Pomo joj nije mogla biti ukazana zbog djelovanja snajpera iz pravca Donjih
Maljina koje nastanjuju Muslimani. Mara je preleala ranjena itav dan, ispred svoje kue.
Naveer su je njeni sinovi donijeli u nau improviziranu ambulantu. Anto Tavi (roen
1940.) civil, je bio ustreljen u grudni ko. Normalan transport bolesnika nije bio mogu
poradi blokade puteva prema Novoj Biloj. Anto je umro u putu, dok su ga nosili preko
uma u blizini mjesta Gue Gore. Ranjeni su pristizali: Drago Juri, Anto Mati, Marijan
Boba. Mogla im je biti ukazana samo opa medicinska pomo.
Utorkom (08.06.1993.) rano ujutro negdje oko 3:20 sati probudila me pucnjava i
detonacije. Bila sam sa I.T., deurale smo kraj ranjenika. Kua u kojoj je bila smjetana
improvizirana ambulanta sluila je i kao sklonite u kojem je bilo ena, djece i starijih
osoba, negdje oko 30-40. U sklonitu je vladala panika i strah. Djeca su plakala, ene
stisnute jedna uz drugu, Bogu su se molile i tiho plakale. Oko 6:00 sati, ispred samog
sklonita je ubijena, ustreljena u grudni ko sa stijene Vranjaa, Mara Balta (stara oko 60
godina). U samom sklonitu je nastala jo vea panika.
Borbena djelovanja su se poveavala. Bili smo onemogueni bilo kuda poi i bilo ta
uraditi. Pristizali su ranjeni bojovnici: Predrag Puelja, Sreko Boba, Ana Puelja, Jozo
Balta (kojeg nam pripadnici Armije nisu dali medicinski obraditi).
Zbog pribliavanja pripadnika Armije BiH i Mudahedina prema selu, jedini izlaz je bio
potpuna predaja na koju su nas oni pozvali sa stijene Vranjaa. U 8:30 sati selo je bilo
opkoljeno, a zbog straha za sudbinu ranjenih i civila u sklonitu bili smo primorani na
Svjedocenja
predaju.
Ja i doktorica smo izile iz ambulante i preko livade smo dole do prvih pripadnika Armije
BiH. Bili su uniformirani, u arenim maskirnim uniformama s oznakom (amblema
ljiljanima) a imali su i crvene trake vezane oko glave. Sa jednim od njih, po imenu Ibrahim
iz Kotor Varoa, smo doktorica i ja pregovarela o uvjetima i nainu predaje. Pitale smo ta
e biti sa ranjenim i civilima. Obeao nam je da e ranjeni biti upueni u bolnicu, a civili da
e biti smjeteni u selo Mehuri. Ibrahim je takoer rekao da ako se ne predamo bit emo
preputeni Mudahedinima, a Armija BiH eli da nas spasi.
Traio je da se bojovnici, koji su se zatekli u sklonitu, razoruaju i da im se nee nita
dogoditi. Prolazei putem do Ibrahima, vidjela sam dva ubijena pripanika HVO-a: Franju
Puelja i Dragana Jurevi. Dok smo prolazile pored ubijenih bojovnika, muslimanski
vojnici su pucali na nas, iako je Ibrahim upozoravao da ne pucaju.
Nakon dogovora o predaji muslimanski vojnici su civile odveli prema selu Mehuriu.
Ranjene, njih 8 su pripadnici Armije utrpali u kamion (marke mercedes). Ranjeni koji su
transportirani kamionom, a kojeg je vozio mukarac nii rastom, tamnoput, bradat (nije
znao na jezik):
1. Anto Mati;
2. Predrag Puelja;
3. Sreko Boba;
4. Jozo Balta;
5. M.B.;
6. M.J.;
7. Luka Balta - civil, ranjen u svibnju 1993.;
8. Stipo Tavi - civil, ranjen u veljai 1993.
M.J. (pod rednim brojem 6 popisa ranjenih) je bila na lijeenju u zenikoj bolnici a M.B.
(pod rednim brojem 5 popisa ranjenih) se nalazi na prostoru koji je pod kontrolom HVO-a.
Za ostalih est (6) odveenih ranjenika i djevojku Anu Pranje (roena 1972.) koja je radila
pri sanitetu, se ne zna nita.
Obeano je, doktorici i meni, pri pregovoru o predaji, da emo moi ii kao pratnja uz
ranjenike. Po prianju moje kolegice, nakon predaje nam to nisu dozvolili pripadnici
Armije BiH, zapravo Mudahedini koji su bili bijesani to je doktorica imala oznaku
crvenog kria na nadlaktici.
Sa ranjenicima u kamionu su odveeni i razoruani pripadnici HVO-a, njih 11:
1. Jako Tavi;
2. Vlado Puelja;
3. Z.P.;
4. Goran (Niko) Boba;
5. Niko Boba (otac Goranov);
6. Dalibor Jankovi;
7. Darko Puelja;
8. Ivo Balta;
9. Anto Balta;
10. Nikica Balta (brat od Ante);
11. .P..
Neki od ranjenika i bojovnika su se javili, Z.P. i M.B., a po prianju B.M. i .P. (boravili su u
zatoenitvu u Mehuriu), ranjeni i razoruani bojovnici su streljani.
Svjedocenja
Mjetani Hrvati Gornjih Maljina su istjerani sa svojih ognjita, zatoeni u osnovnoj koli u
Mehuriu. Skupa sa I.T., ranjenom trudnicom A.P. i doktoricom sam zadnja napustila selo.
Bila sam zatoena sa ostalim civilnim puanstvom (oko 270 osoba) u fiskulturnoj dvorani
osnovne kole u Mehuriu.
Dolaskom u Mehuri, I.T., doktorica i ja smo bile na neugodnom sasluavanju od strane
vojne policija Armije BiH. U zatoenitvu sam bila 17 dana. 24.06.1993. je bila razmjena,
kojom prilikom je razmjenjeno 250 ljudi, ena i djece. 20 ljudi je zadrano kao vojni
obaveznici. Oni su prebaeni iz Mehuria u KPD Zenica.
iskaz o stradanju Hrvata sela ukle
Mjesec dana prije napad muslimanskih snaga na selo ukle, Hrvati, mjetani sela ukle
nisu se smjeli slobodno kretati putevima prema Zenici ili Travniku. Barikade su bile
postavljene na putu prema Travniku i Zenici. Muslimani ukla tj. iz Gornjih ukla zadnjih
mjesec dana nisu htjeli ni da razgovaraju sa nama, okretali su glave od nas. Hrvati ukla,
zbog nesigurnosti i straha za svoje ivote su se iseljavali mjesec-dva prije napada
muslimanskih snaga.
Ujutro 8.06.1993., poeo je napad muslimanskih snaga na selo ukle, u 4:00 sata. Bila sam
u sklonitu. U sklonitu smo bili jo I.E. i njegova supruga Z.E., susjeda A.G. i ja. Nismo
mogli izii iz sklonita od pucnjave.
Iz sklonita sam izila tek oko 7:00 sati. Krenuli smo bjeati prema umi. Naili smo na
susjede Muslimane ali kao pripadnike Armije BiH. Bili su namazani po licu blatom i
bojama. Imali su crvene i crne trake preko ela. Sa mnom su bili i moj mu B., A.G., Z.E., M.
M., S.L. i M.L. (stara oko 80 godina), te braa Miroslav i Drago Lau. Iznad Gornjih ukla
koje Muslimani nastanjuju, na mjestu zvanom Uice, nas je presrela muslimanska vojska
meu kojima je bilo stranaca, bradati, povezani u maskirnoj uniformi, nisu priali.
Ti vojnici su nas postrojili za strijeljanje. Nala sam snage da kaem da nismo krivi.
Prolazei kroz umu moj mu je bio nagazio na minu koja mu je odbila nogu. Zamolila
sam Omera Lukovia da prebacimo mog mua do bolnice, on je samo okrenuo glavu.
Naoruana muslimanska vojska nas je natjerala da idemo ispred njih. Mu mi je ostao
onako ranjen da lei u umi iznad sela Gornje ukle. Kad smo se udaljili kojih 100 metara
od njega, ula sam pucanj puke. Mislim da je moj mu tada ubijen.
Dotjerala nas je muslimanska vojska u Gornje ukle (muslimanski dio) oko 19:00 sati
naveer. Traila sam nekog od komija muslimana, da nam pomogne ali nikog nije bilo.
Zatvorili su nas u kuu Marinka Pea. Tu sam zatekla I.S. i njegovu enu M., te R.G.. U toj
kui su mi vojnici oteli 200 DEM. U toj kui su nas, naizmjenino dva po dva uniformirana
lica, ispitivala. Prijetili su nam da emo biti pobijeni, da emo zaspati u pola noi za sva
vremena. Spominjali su Ahmie i ta su nai radili. Rekli su: Sve ete to vi platiti! Oko
pola noi su nas izveli ispred jedne garae, postrojili uza zid. Bilo nas je 10. Htjeli su nas
streljati. Iza nas se uo govor, glas: Bit ete svi pobijeni, svi ete zaspati. Uza zid smo
stajali oko 10-15 minuta.
Poslije toga su nas zatvorili u garai veliine 2 sa 2 metra. Nas 10 u garai 2 sa 2 metra! U
garai smo bili ostatak noi i cijelo jutro. Garau nisu otvarali sve do 13:00 sutradan. U
13:00 su otvorili garau, donjeli kruh i vode. Vojnik, pripadnik Armije BiH nam je odrao
govor: Sve emo ubiti i oteti hrvatsko, ubiti od 1/2 kg muko hrvatsko dijete.
Svjedocenja
Oko 17:00 izveli su iz garae pozvali dvojicu mladia, brau Miru i Dragu Lau. Odveli su ih
malo dalje od grae. Z.E. je vidjela kako je Drago odjednom pao, a Miro je poeo bjeati.
Mi u garai uli smo pucanje puke. Ubijeni su.
U garai smo ostali do 18:00 sati kada je pred garau stigao kombi. Reeno nam je da
idemo sa kombijem do sela Ovnaka. Na Ovanku, ispred kavane, su nas izveli iz kombija i
postrojili. Ukljuili su kasetu, njihovu muslimansku molitvu za duu. Neto su opet ekali.
Jednom od Muslimana u policijskoj uniformi (plava uniforma) obratila sam se, molei ga
da nam pomogne, da nas ostave u ivotu. Rekao je: Redajte se na Ovnaku. Pripadnici
Armije BiH (njih pet) su nas postrojili za streljanje. Nekim pregovorom policajaca sa
komandirom Mujom iz Brajkovia, bili smo spaeni od streljanja. Komanda sa Ovnaka nije
nam dozlovila da se vratimo svojim kuama. Pitala sam gdje ima naeg naroda da idemo
tamo. Reeno nam je da ima kua Joze Markovia. Moete ii u tu kuu. - rekli su. U kui
sam zatekla jo 80 Hrvata, svi su mi bili poznati. To su ljudi iz sela unja. Ljudi iz unja i
muslimanska policija.
Neki od zatoenih su poli sa Ovnaka u Zenicu kod rodbine. Ja sam u Ovnaku ostala, skupa
sa tri ene, jo mjesec dana. Sa mnom su bile: A.G., R.G. i M.M.. U vrijeme zatoenitva u
kui Joze Markovia domai Muslimani su nou dolazili maltretirati nas. Odvaljivali su
vrata, opkoljavali kuu, dolazili u kuu s noevima, psovali majku ustaku. Nakon mjesec
dana nas tri smo pobjegle u Zenicu. U Zenici sam bila daljnjih mjesec i pol.
iskaz pisan 02.09. 1993.
iskaz o traginoj sudbini travnikih Hrvata, mjetana sela Oraac, Ovnak i ukle
(svjedok, mukarac, Hrvat, 1954.)
... Tijekom 1993. godine u vrijeme Uskrsnih blagdana ja sam, kao pripadnik HVO postrojbi
bio na crti u selu kuljama. Ovdje smo trebali ostati sedam dana, ali zbog sukoba u
Travniku ostali smo 11 dana. U jutarnjim satima narednoga dana dolo je nareenje da se
povuemo prema Vrelu" u Turbetu. Nas 27 je silo i proli smo kroz grad Travnik. Idui
prema rudniku Bilaj, zaustavila nas je Armija BiH, u mjestu Zukia most. Istjeruje nas iz
kamiona, oduzimaju naoruanje, pljuju, a mene skidaju do pojasa gola, te M.B., sina D..
Zadrali su me na Zukia mostu, a ostale su potjerali preko mosta, prema rudniku. Poslije
sam ja potjeran u kavanu gdje sam zatekao nae uhiene bojovnike. Ova se kavana zove
Deri. Uskoro su doli pripadnici UNPROFOR-a i sve nas uzeli pod svoju zatitu a potom
predali naoj vojsci, HVO-u, na Ovnaku.
U ovom periodu dolo je do pokolja - masakriranja Hrvata - civila, u selu Miletii. Ovaj
straan zloin izvrili su pripadnici Armije BiH pod vodstvom Nihada Puria zvanog
Hadija iz sela Rudnik Bila, starog 38 godina, i Muste Kasumovia iz sela Han Bile. Ovaj
zloin je izravno naredio Alija Izetbegovi, s tim to su se ovom zloinu protivili Muslimani
- mjetani sela Gluha Bukovica. Na njihovo protivljenje im je Alija Izetbegovi odgovorio:
... ako vi ovo neete izvriti, izvriti e Nihad Puri, kao zapovjednik El Mudahida....
Lipnja 1993. godine, kada je Alija Izetbegovi doao u Han Bilu, noio je kod Abdulaha
Jaarevia zvanog Hode, a potom, doavi u selo Ovnak, rekao je zapovjedniku 3.
Korpusa, Muhamedu Alagiu, da ne smije biti zarobljenih Hrvata, kao ivih svjedoka, nego
trebaju biti svi ubijeni; da se crkve ne smiju ruiti, ali da se pobrinu da nema tko u njih
doi, niti ii.
Moje patnje se nastavljaju poslije Uskrsnih blagdana, mjeseca travnja. Selo ukle
opkoljava Armija BiH, i dolazi do prvog ranjavanja S.(V.)., kojeg nismo imali kuda
prebaciti, nego smo ga kroz umu odnijeli u bolnicu Nova Bila, Njega je ranio Mujo, sin
Saliha Ridi (Hodin) iz sela ukle. On je na svaki nain gledao da to vie uniti i ubije
Svjedocenja
Hrvata.
Dok smo bili opkoljeni u uklama, meni je doao susjed Deli (efke) Avdo, i poeo
provocirati: Zato sam pripadnik HVO-a a ne Armije BiH?. Ja sam odgovorio da pripadam
hrvatskom narodu, a da je HVO vojska hrvatskog naroda. Njega sam pitao zato on nije u
HVO vojsci, on mi kae da je Musliman i da pripada samo Armiji BiH. Kada sam ga pozvao
da se sporazumijemo i da ne doe do meusobnih sukoba i krvoprolia on je to odbio,
govorei: to ste traili, to ste i dobili, ali nije to sve!. Dolazio je Hadija, po imenu Nihad
Puri, star 40 godina, sa svojom postrojbom od oko 1000 mudahedina. Poslije e jedni
klati sve to nije muslimansko, a drugi paliti. Puri je osobno doveo strane mudahedine,
obukao ih i naoruao. Sada je Puri u bjegstvu u vicarskoj. Arif (efke) Deli, zaposlen u
vicarskoj, je, direktno, novcem i naoruanjem, opskrbljivao Avdu aira zvanog Nazif,
brau, bratie i ostale susjede Muslimane. Protjerao je nas Hrvate iz sela ukle. Prijevoz
naoruanja osiguravao je pomou tjelohranitelja, na elu sa svjetskim kriminalcem kojeg
zovu Rahmi iz sela Han Bila. Sada su nastanjeni u Maarskoj.
Tijekom svibnja 1993. godine Muslimani nas ponovo provociraju. Tom prilikom Muslimani
ranjavaju Franju Stojaka, sina Jozinog. Odmah potom napadaju na poloaje HVO-a, na
koti Uice. Ta kota je povie sela ukle. Tu Muslimani zarobljavaju I.(T.)B.. Njega su vodili
iz logora u logor. Po kazivanju, najvee patnje je pretrpio u selu Mehurii, od abana
(Juse) Jasia koji je sad policajac Republike BiH. aban je 31.12.1996. godine, uz pomo
policajca Zije (Hase) Kasumovi, divljaki pretukao I.(N.)J., koji je tog dana iao u obilazak
svoje kue u selu Rudnik Bila. Tom prilikom su ga zatvorili u podrum policijske zgrade u
Han Bili, i brutalno premlatili, oduzimaju mu 150 DM i osobnu kartu koju trgaju govorei
da je ova osobna karta mrtva, jer je Herceg Bosna, mrtva. Patnje I.B. se dalje nastavljaju, pri
emu se iskazuje Muhamed Jaaravi. Njegov otac, Hoda Jaarevi, sa roakom Salihom
Jaareviem svakodnevno provociraju Hrvate: ... Doao je ponovno na vakat (vrijeme),
opet emo spavati sa vlahinjama.
Poetkom lipnja 1993., Muslimani nas pojaano provociraju. Napose se iskazuju Reed
Deli, Safet Deli, Mujo Ridi i drugi. Kobnog 08. lipnja 1993. godine, dolazi do napada
Armije BiH, u jutarnjim satima iz pravca sela Bukovice, Travnika, Maljina, Mehuria, Kljaka i
Zenice, pod vodstvom Mehmeda Alagia, zapovjednika 3. Korpusa Armije BiH. Istog dana
(08.06.1993.), dolazi do pada upa Gua Gora, Brajkovii, Grahovii, ukle, Oraac, Padovi,
Mianjica, Maljine, Radonjici, Bukovica. Hrvati u nabrojanim naseljima preivljavaju patnje,
progone, ubijanja, masakriranja i protjerivanja (Krini put). Tako su strijeljani slijedei
mjetani sela Oraac (opina Travnik): Jako Pea, star 65 godina i spuruga mu Manda, stara
60 godina; Mara Gazibari, stara 70 godina; Sreo (Stipe) Marijanovi, star 14 godina
(njemu su potom odrezali glavu); Franjo (Joze) Stojak, star 65 godina; Vinko (Marka)
Jankovi, star 65 godina; Tomo (Joze) Stojak, star 58 godina. Prije samog streljanja
muslimanski vojnici su prisiljavali Vinka Jankovia i Tomu Stojaka da izvikuju Alahu
egber, ali oni to nisu htijeli nego su se prije strijeljanja prekriili i molimi Bogu. Ovaj zloin
je zapovjedio Avdo Deli, sin efka, iz sela ukle (opina Travnik), a neposredni poinitelj
je Zaim Jusi, star 40 godina, iz sela Pode (opina Travnik). Potom slijedi strijeljanje Hrvata
civila u Gornjim uklama, gdje su strijeljani: Drago (Marka) Marjanovi, star 65 godina;
Boo (Ive) abi, star 67 godina; Ivica (Drage) Lau, star 55 godina; Fabo (Ivica) Lau, star
32 godine; Pero (Ive) Kozina, star 38 godina (njega je strijeljao njegov prvi susjed Osman
Softi sin Muharemov); Petar (Ivice) Kolenda, star 20 godina; Bero (Nike) Lei, star 23
godina; kuco (Matije) Matkovi, star 25 godina kojeg su zaklali (pronaen je samo trup,
bez glave).
U selu Ovnaku muslimanski vojnici strijeljaju i masakriranjem ubijaju 27 Hrvata, sve civili
starosne dobi od 60 - 70 godina.
imuna uturia, roenog 1903. godine, iz sela Grahovii, prisilno odvode na Ovnak i tu
ga vjeaju na banderu. Prilikom progona nas Hrvata iz sela ukle, muslimanska vojska
ubija Rudu Markovia, roenog 1953. godine; Dragu (Marka) Gazibaria, starog 20 godina;
invalida Alfonzija Matkovia, starog 65 godina, ovjeka bez obje noge; Zoran Vujinia. U
Svjedocenja
selu uklama su zarobili Dragu (Ivice) Laua, starog 33 godine; Miroslava (Ivice) Laua,
starog 23 godine; Sarafinu (Pere) Lau (djevojaki Kozina), staru 54 godine; Maru (Ante)
Lau (djevojaki Stojak), staru 81 godinu i mnoge druge.
Naoigled majke Sarafine Lau, njen susjed, Musliman, Jasmin (Omera) Lukovi, star 25
godina, izvodi Miroslava Laua, vee ga, noem mu zasjeca kou iznad oiju, oko obrva.
Nakon toga odvodi ga skupa s bratom Dragom Lauem do kue Muharema Softia,
premlauju ih, a potom ubija masakriranjem. Zapovjed za ovaj zloin je izdao Avdo (efke)
Deli, star 60 godina, iz sela ukle, a neposredni nalogodavci su bili Osmo (Hamida) Ridi,
star 47 godina; Omer (Muje) Lukovi, star 50 godina..."
iskaz pisan u Vitezu, 9. sijenja 1997.
iskaz o stradanju Hrvata sela Maljine
Dana, 8.06.1993., utorak ujutro oko 4:00 Muslimani (Armija BiH) su napali nae poloaje.
Bilo je to kombinirani topniko pjeadijski napad. Topnitvo je tuklo po linijama, ali i u
dubini teritorija, po selu i civilnim ciljevima. U napadu su koristili strano puno vojnika i
jako brzo se pokazalo da e njihova brojana premo biti presudna po ishod napada.
Borbe su trajale sat do sat i pol kada su nam probili linije i opkolili nas. Posao im je bio
olakan injenicom da su Maljine bile okruene skoro sa tri strane muslimanskim selima.
Selo je pokualo obraniti oko 40-50 pripadnika HVO-a. Tri su poginula u samom
muslimanskom napadu. U nasrtajima na selo Muslimani su koristili i zapaljivu municiju te
im je polo za rukom zapaliti nekoliko kua ime su unijeli dodatnu paniku u selu. Jedan
dio pripadnika HVO-a se uspio izvui prema Guoj Gori, a ostali su stjerani u selo gdje je
bilo dosta civila, jer su u Maljine izbjegli Hrvati iz okolnih sela. Mislim da je bilo oko 300
civila. Pripadnici HVO-a su se u selo povukli oko 6:00 sati, ali Muslimani nisu odmah uli.
Pucali su sa okolnih uzvienja i kota te izvikivali nerazumljive arapske rijei. Prepoznao
sam Alah uegber kao najuestaliju. U selu je vladala panika i iekivanje. Ja sam, s jo
dvojicom vojnika HVO-a bio u kui u kojoj je bilo 15 ena i djece. Dvoje djece nije imalo ni
godinu dana starosti. Nas trojica vojnika smo uvidjeli da nam nema druge nego se predati.
Muslimani su u selo ulazili oprezno, osvajali su kuu po kuu pucajui, ne znajui na kakav
otpor ili neotpor mogu naii. Vidjeli smo da civili iz drugih kua izlaze i predaju se pa smo i
mi postupili isto. Predali smo se. Predali smo oruje. U tom trenutku muslimanski vojnici
su bili korektni prema nama. S.V. ih je poznavao i zna njihova imena dok ih ja ne znam jer
sam iz drugog sela. Pokupili su nas sve i skupili pred jednom kuom u centru sela.
Operaciju samog prikupljanja civila i pripadnika HVO-a provodilo je 10-15 muslimanskih
vojnika, dok je ostalo mnotvo muslimanskih vojnika bilo malo podalje. Svi su bili
uniformirani a imali su crne i zelene trake. Jo uvijek su bili uglavnom korektni. Meu
njima je, kao glavni nastupao vojnik, jako mlad (oko 20-21 godinu star), crne ravne kose.
Domai momci su mi rekli da je on iz sela Suhi Dol. Nosio je snajper. On nam je rekao da
emo svi u selo Mehurie. Poeli su izdvajati, kako su govorili bojovnike. Uglavnom su to
bili mukarci preko 40 godina starosti. Bilo je mislim oko 15 izdvojenih, mene nisu izdvajali
a niti jo 7-8 pripadnika.
Prije nego smo mi krenuli, ve su odveli jednu skupinu vojnika, njih oko 18. Sa nama je
bilo oko 60 civila. U preostalom dijelu sela jo uvjek su sakupljali Hrvate, meu kojima su
bili i ranjenici:
1. Stipo Tavi (roen 1972. godine);
2. Luka Balta (roen 1969. godine);
3. Nikica Balta (roen 1972. godine);
4. Sreko Boba (roen 1962. godine);
Svjedocenja
5. Mara Boba (roena 1939. godine), civil.

Krenuli smo prema Mehuriima. Nakom 15 minuta na putu prema zaseoku Bikoe
doekao nas jedan mudahedin, bio je u maskirnoj uniformi, nizak, crn i sa pravom
mudahedinskom bradom. Nije govorio hrvatski. Znao je samo rei sa vidnom primjesom
arapskog izgovora ustaa i bojovnik. Sa njim je bio i prevodilac za kojeg ne znam je li
ga itko poznavao. Bio je plavokos, iste visine kao i Arapin i neobrijan (par dana staru
bradu). Prevodilac je s lakoom, ini se, govorio arapskim. Mudahedin je priao jednom
od momaka i strgao mu lani sa vrata na kojem je bio kri. Kri je bacio na tlo, gazio ga
petom izme, a lani je stavio u dep. Razgledao je cijelu skupinu i izveo nas 7-8, od kojih
smo bili vojnici nas petorica, ali smo tada bili u civiloj odjei. Preostali izdvojeni bili su
vojno nesposobni: Mijo Tavi - epileptiar (roen 1960. godine) i Slavko Kramar - duevno
bolestan (roen 1968. godine). Osim ovih vojno nesposobnih izdvojeni su jo i:
1. Ivo Voli (roen 1953. godine);
2. Berislav Marijanovi (roen 1966. godine);
3. Stjepan Voli (roen 1977. godine);
4. Jedan momak iz sela Podovi, kojem ne znam ime.
Mudahedin je traio da mu poguramo GOLF koji nije htio upaliti. Mi smo gurali GOLF
500-700 metara jednim putem, a civili su ili drugim krakom. Ponovo smo se sreli sa
civilima u zaseoku Poljanice. Dok smo gurali GOLF u kojem su bila etiri domaa
Muslimana i mudahedin oni su nam vikali iz auta: Gurajte ustae, gurajte, dovoljno ste
jaki. Prikljuili smo se koloni civila, a zbog nizbrdice koja je usljedila GOLF je iao bez
guranja.
Izmeu Mehuria i Poljanica susreli smo prvu skupinu naih vojnika (njih 18) koja je iz
Maljina prva odvedena u Mehurie. Nije mi bilo jasno zato se vraaju iz Mehuria. Kolona
se zaustavila kraj nas. Nae momke vrlo grubo su provodila petorica, u maskirne uniforma
odjeveni vojnici. Trojica su imali maske na glavi (NINJA) s prorezom za oi a govorili su
hrvatski. Druga dvojica su komunicirala da zarobljenim Hrvatima iskljuivo uz pomo
prevodioca iz GOLF-a koji je uz Mudahedina koji je trgao lani. Jedan sa NINJA
maskom je uao meu civile, sa drvenom palicom i jako grubo izdvojio nas koji smo gurali
GOLF tukui palicom poneke. Predao sam petomjeseno dijete koje sam nosio i
prikljuio sam se ovoj osmorici vojnika.
Civili i ljudi preko 40 godina su produili prema Mehuriima, a nas su vratili u pravcu
zaseoka Poljanice. Jako im se urilo pa su nas pourivali da to bre hodamo. Na ulazu u
Poljanice susreli smo grupu od oko 15 civila. Zaustavili smo se. Mudahedin ije smo
vozilo gurali pristupio je jednoj djevojci koja je bila u maskirnoj uniformi sa znakom
crvenog kria na rukavu, strgao joj taj crveni kri, zgazi ga, pogledao joj je razmiui
okovratnik ima li lani oko vrata i izdvojio je k nama. Bila je to Ana Pranje (roena 1973.
godine). Produili smo dalje i u selu Poljanice sreli nae ranjene (naprijed nabrojane) i sa
njima jo pripadnika HVO-a:
1. Anto Balte (roen 1959. godine)
2. Jozo Balta (roen 1963. godine)
3. Pero Boba (roen 1970. godine)
Oni su nosili ranjenike. Bila su jo 3-4 civila (postarija mukarca), koji su pomagali nositi
ranjenike, ali im ne znam imena. Vojnik sa palicom i NINJA maskom (bio je u trapericama
i tenisicama) je priao ranjeniku Niki Balta (ranjen u koljeno) i pourivao ga s nekoliko
udaraca palicom, vikao je: Ustaj, ustaj, bre, da te ne bi sahranjivao ovdje. Hoe HercegBosnu ustao?! Prikljuili su nam ranjenike, osim ene M.J., pa smo krenuli prema zaseoku
Bikoe. U koloni smo ili dva po dva. Ranjenici su ili na takama. Sreka Bobaa koji je bio
ranjen u obje noge, nosili smo na nosilima. Bilo nas je sve skupa oko 35-40.
Svjedocenja
Mijo Tavi koji je bio epileptiar, dobio je napade epilepsije od straha poeo se
neartikulirano glasati i nekontrolirano savijati. To se sve dogodilo pred kuama Ante
Kramara i Drage Kozine. U tom trenutku poeli su rafalno pucati po nama. Ja sam osjetio
pogodak u nogu. Svi smo popadali. Dok smo bili na zemlji poeli su pojedinanim hicima
pucati u glavu ljudima na zemlji. Musliman koji je bio blizu meni, kako je pucao iz bliza
nisko u ljude na zemlji, ranio se odbijenim metkom od asfalta. Zavikao je da je renjen i
odepao u njivu siavi sa asfalta.
Ostali Muslimani strali su se prema njemu. Jedan od naih je zavikao: Ima li itko iv da mi
pomogne, ranjen sam? Mi smo se preivjeli, usudili podii glave i vidjeti da su se
Muslimani sakupili oko svog ozljeenog. Vidio sam da oko nas krv svuda curi asfaltom.
Vidio sam da su jo 3-4 naa ustala i poeli smo bjeati. Okupljeni oko svog ranjenog, nae
ubojice nisu primjetili na bijeg, ali su zato to primjetili Muslimani koji su bili 200-300
metara lijevo od mjesta streljanje i zapucali na nas koji smo bjeali. Ili smo kroz bunje,
niz rijeku Bilu. Kad smo doli do Postinja (isto hrvatsko selo), polovina kua bila je ve
spaljena. U nekom bunju smo se meusobno previjali. Tek to smo se previli na
udaljenosti od 100-150 metara naletjeli smo na dvojicu Muslimana koji su sa uperenim
pukama vikali: Lezi i predaj se! Mi smo nastavili bjeati, razdvojivi se na dvije grupe. Sa
mnom je nastavio P.B. i uspjeli smo pobjei, a drugu grupu (D.P., .P. i M.B.) su zarobili. Mi
smo nastavili bjeati prema selu Oraac i tu smo u umi prenoili. Dok smo bili u umi
vidjeli smo kako Muslimani pljakaju, a potom uz ope veselje i pucnjavu pale hrvatske
kua. Ujutro su ve dvojica Muslimana poeli kositi travu na naim livadama.
9.06.1993. krenuli smo nou oko 23:00 prema Guoj Gori. U Guu Goru smo doli
10.06.1993. oko 3:00 nou, ne znajui da je Gua Gora okupirana od muslimanske vojske.
Krenuli smo prema samostanu u Guoj Gori i vidjeli smo da nema nikog. Shvatili smo da je
i to selo Muslimanima palo u ruke. Vidjeli smo nered po selu i iz kua iznjete i razbacane
stvari.
U svanue smo krenuli prema Novoj Biloj. Kod sela Bandola su nas Muslimani otkrili i
otvorili vatru po nama. Ponovo smo krenuli put Gue Gore. Pokuali smo proi prema
Vlaiu, ali smo i tamo bili otkriveni. Obilazei oko Gue Gore vidjeli smo da je pljaka
hrvatske imovine od strane Mulimana u punom jeku. Bjeali smo prema selu arii ali su
nas opet otkrili i krenuli za nama. Sreom smo se uspjeli dokopati naih linija. Na sigurnom
smo bili 10.06.1993. oko sedam sati. Noga mi je bila u takvom stanju da vie nisam mogao
hodati, pa su me odvezli u improviziranu bolnicu Nova Bila.
USKOPLJE/GORNJI VAKUF
iskaz o stradanju Hrvata sela Bistrica
Muslimani, nosili su oznake Armije BiH su 17. sijenja 1993. poinili ubojstvo Rue Kvasina
u selu Bistrica. Oevidac ubojstva je njen sin. Dva pripadnika muslimanskih snaga su dola
do vrata kue iz koje je izala Rua Kvasina. Njezin sin je, iz kue, uo da je pitaju gdje su
joj djeca. Nakon toga je jedan od muslimanskih vojnika rafalom pucao po Rui. Ispalio je
ukupno 17 metaka. Nakon toga je njen sin pucao na majinog ubojicu i ubio ga, a drugi
napada je pobjegao. Ubojica se zvao Smajil Pokvi. Oba napadaa su bila maskirana. U
Gornjem Vakufu je zapovjednik muslimanskih snaga bio neki Agi, ijeg se imena ne
sjeam. Prije je radio u opinskom sekretarijatu za narodnu obranu. U selu Bistrici,
zapovjednik muslimanskih snaga je bio Nahid Idrizovi, inae trgovac. Mislim da je roen
1959. u Bistrici. Istog dana kad je ubijena Rua Kvasina, uhieni i odvedeni su Stipo kraba,
star 56 ili 57 godina i Ivica kraba star oko 54 godine. Obojica su iz Bistrice. Nakon
njihovog odvoenja zapaljene su im kue. Pripadnici muslimanskih snaga koji su ih odveli
koristili su oznake i uniforme HVO-a, a imali su crvene trake na ramenu. Obojica uhienika
su odvedeni u dio sela, zaselak zvan Smajii. Nakon petnaestak dana Ante Ivankovi je
Svjedocenja
pronaao leeve Stipe i Ivice kraba i na tom istom je mjestu bio ubijen iz snajpera. Istog
dana su doli pripadnici UNPROFOR-a. Utvrdili su da su leevi izmasakrirani. Smrt nije
nastupila od metka. To je potvreno i u bolnici u Gornjem Vakufu. Po tijelima su bile
vidljive modrice i krvni podljevi od udaraca tupim predmetima. I toga dana su
muslimanski snajperisti ometali kupljenje leeva.
VITEZ
iskaz o stradanju Hrvata sela Poulice
Dana 16.04.1993. u Poulici, veinskom hrvatskom selu (oko 90 domainstava hrvatskih i
30 muslimanskih) iznenadno oko 9:00 sati otpoeo je muslimanski napad.
Bilo je iznenada, jer do tada nije bilo nita to bi ukazivalo na sukob. Do tada nije bilo ak
ni linija, selo je potpuno izmjeano, radili smo jedni drugima, zajedno pili kavu. Poulica je
inae bila potpuno okruena muslimanskim selima Prnjavor i Vrhovine.
Sjedio sam u kui sa suprugom kad je otpoela rafalna pucnjava po selu. ena je izala iz
kue da vidi to se dogaa. Pred kuom je stajao Kreli zvani Frejzer, ne znam mu ime.
Bio je u uniformi i imao je puku. Rekao je eni da iziemo vani, da radi vlastite sigurnosti
idemo pred druutveni dom. Malo je padala kia, izala je susjeda Ferida Tahuni i rekla da
to emo mi kod doma, bolje da sjednemo kod nje u kuu. Frajzer je rekao da ne dolazi u
obzir da moramo ii u dom. Supruga i ja smo prvi koji su dovedeni u dom. Akcija je oito
bila dobro pripremljena. Oni su ili od kue do kue i hvatali iznenaene Hrvate. Nisu
mogli otkljuati dom (pokuavao je to sin Muhameda Didia iz Prnjavora), pa su nas
odveli u kuu Naida Bektaa. U kui su nas ak ponudili kavom, bili su vrlo korektni.
Ponovo su nas doveli pred dom, tamo je ve bilo naih mjetana. Strpali su nas oko 70 u
dom i u jo dvije kue. Nai sumjetani Muslimani su bili korektni i ak nas pokuavali
tititi, ali su na to vojnici koje nismo poznavali stalno prijetili. Vadili su noeve i govorili:
Ovim noem u vas klati! ili bi repetirali puke i zauzimali poziciju da e pucati po nama,
ali to nisu inili. Hvatali su Hrvate i stalno ih odvlaili. Bratovu talu i kravu u njoj su zapalili.
Stalno su nas provocirali govorei da je kompletan Vitez pao i da ovo nikad nee biti
Herceg-Bosna. U jednom trenutku sa minatera damije oglasio se i seoski hoda,
pozivajui sa minareta Hrvate da se predaju i da im nee biti nita.
Drugi dan su i nadalje nastavili sa dovlaenjem Hrvata iz drugih sela. Taj drugi dan nitko
nas nije dirao. Susjedi Muslimani su nam kradom donosili hranu. Posebno su se oko nas
trudili Muhamed Didi i Naid Bekta. Straar je stalno govorio: Ovo nije dobro to se
radi!.
Spavali smo na betonu. Imali smo po deku. Kasnije je bilo nekoliko dana u redu.
Povremeno u dva navarata upali su dvojica vojnika koji su tukli nae mlae momke.
Ostalo se svodilo na prijetnje poput ustae sve emo vas poklat, j.... vam majku ustaku.
Povremeno su gurali kroz kljuanicu cijev - puanu cijev i njome kruili po dvorani,
prijetei da e nas upravo pobiti. Sreom te redovne prijetnje nisu sprovodili.
Negdje oko 21.04.1993. odbrojali su nas dvadeset. Rekli su da trebaju pokopati dvojicu
svojih mrtvih, a kako im je groblje blizu linija HVO-a, da se boje da bi pripadnici HVO-a
mogli pucati, pa da je na zadatak da ih titimo svojim tijelima.
Nakon toga, vratili su nas u dom. Sutradan su odvojili 18 ljudi koji su imali zadatak da
zakopaju najprije svinje (sve svinje su u selu pobili), a potom da kopaju rovove za
muslimansku vojsku. Ti ljudi se za vrijeme mog boravka vie nisu vraali u dom.
Svjedocenja
Provociranja i prijetnje ubijanjem su postala sve uestalija i grublja. Ujutro, 24.04.1993.

oko 7:30, uo sam kako neki glas vie: Otvori vrata! Straar je rekao: Ne mogu, klju je u
komandi. Nakon toga je usljedila rafalna paljba kroz vrata. U tom trenutku u domu nas je
bilo 15 - 5 ena i 10 mukaraca. Ja sam u odnosu na ulazna vrata bio na lijevoj strani i
zavukao sam se u kut. Ispaljeno je mislim oko 100 metaka. Mislim da su dvojica pucala.
Otvorila su se vrata na kojima se sve dimilo. S vrata je dolazio jedini izvor svjetlosti, jer su
nam prozori bili zakovani daskama. U domu se ulo jecanje i zapomaganje. Bila je
stravina slika: Nekoliko mrtvih i deset ranjenih.
Ubijeni su:
1. Jozo Vidovi (Poulica) star 45-50 godina,
2. Ivo Vidovi (Poulica) star 45-50 godina,
3. Pero Papi (Poulica) star oko 28 godina.
Ivo Vidovii je kad su otvorena vrata davao znakove ivota. Krvario je poleima.
Ranjeni su:
1. Pero Papi (otac pokojnog Pere) roen 1929.
2. Jozo Jurevi (ime oca Ilija) roen 1937.
3. eljo Papi roen oko 1950.
4. Ani iz Zenice roen oko 1955.
Ranjeno je i svih pet ena koje su bile zarobljene, ali ne znam im imena. One su iz sela
Putkovii (Vitez).
Pozvali su lijenika. Dolo je etvero, petero ljudi iz saniteta, nisu imali ba previe volje da
pomognu ljudima koji su ranjeni. Stalno su ili po neto, dogovarali se i nagovarali da odu
po neku od medicinskih potreptina. Od njihove nevoljkosti je umro Ivo Vidovi koji je
ivio jo pola sata nakon pucnjave, a da mu nitko od tog lijenikog osoblja nije uope
pristupio.
U meuvremenu su ula dvojica vojnika zapvjednikog dranja i vladanja. Slikali su mrtve,
a od ranjenih i ostalih nepogoenih uzimali podatke. Jedan od njih je rekao: Ama, trebali
su ubaciti dvije bombe i stvar bi bila rijeena. Tek nakon toga su poeli odvoziti ranjenike
u Zenicu.
Nakon toga su nas trojicu nepogoenih prebacili u kuu Franje Jurevia. Tamo su bile
ene i djeca, nas oko 25-ero.
Senad Tahumi je pozvao mene i P.T. da idemo izvui nekog mrtvog muslimanskog
vojnika, koji je ostao na brisanom prostoru kod HVO linije. Kako sam se ja razbolio od
leanja na betonu, rekli su da on ide prvi. Dali su mu konopac, oni su drali jedan kraj na
sigurnom, a on je za drugi kraj trebao povezati mrtvaca i onda bi ga oni izvukli. Rekli su
mu da vie da je Hrvat i da ne pucaju. Ja sam ostao oko 100 metara iza njega. P.T. je vikao
tko je i to je i onda je otpoeta pucnjava i s jedne i sa druge strane. Muslimanski vojnik
koji je bio uz mene (imao je turban na glavi) pitao me: to je bilo?, rekao sam: Pogodili
su ga. Bio sam uistinu uvjeren da je mrtav, no po izvrenoj razmjeni doznao sam da je
uspio pobjei na stranu koju kontrolira HVO. Vratio sam se. U kui u kojoj smo bili smjetni
bila su manja maltretiranja. Razmjenjen sam 01.05.1993.
iskaz o stradanju Hrvata sela Poulice
Svjedocenja
16.04.1993. u 12:30 sati zaula se pucnjava iz svog naoruanja (artiljerija, granate i dr.). Ja
sam bio na poloaju sa jo 10 svojih susjeda na uobiajenoj strai, nismo imali iskopane
rovove niti trane. Ja i P.P. krenuli smo prema selu da se dogovorimo sa preostalim
stanovnitvom u selu, da vidimo to da se radi u sluaju da Muslimani krenu u proboj, jer
smo u prethodnim razgovorima sa svojim susjedima Muslimanima bili dogovorili da nee
biti promjena u naem selu i da se potuje taj dogovor, meutim Muslimani su taj
dogovor ve bili prekrili, jer su pucali po selu i opkolili ga i okruili sa svih strana (iz
pravca Prnjavora, Vjetrenice, Vrhovina), a to su sve isto muslimanska sela, a moje selo je
imalo 70% hrvatskog, a 30 % muslimanskog ivlja. Oko 70 hrvatskih kua, jedan mali dio
stanovnitva (Hrvata) se uspio izvui, a ostali su uskoro zarobljeni. Ili su Muslimani redom
po selu, od kue do kue, zarobljavali ene i djecu, pucali po kuama i vodili ih do doma u
Prnjavoru. Asim Bekta, otprilike star oko 35 godina, iz Prnjavaora rodom, a nastanjen u
Poulici, voa je Mudahedina, skupa s Bekta-Zekri, Muhamedom Kulbegoviem i
Jasminom Sivrom, koji su prvog momenta bili najistaknutiji pri zarobljavanju naroda, oni
su rekli da nee biti nikakvih problema, da ine ono to moraju. Nisu nas u tom privoenju
tukli, niti su jo tada traili naoruanje, do dolaska u Prnjavor. Doekao nas je njihov vjerski
voa (hoda) koji je obeavao sigurnost i potom je traio da se iz grupe odvoje ene od
mukaraca, gdje su ene i djeca (negdje oko 30-ero) odvedeni u kue Zijada Bektaa, te
azima i Tarahije Reufa-Fehreta, kad sam ja i ostali mukarci izgubili svaki kontakt s njima.
Mi smo odvedeni u dom (estorica mukaraca). Samo jo da napomenem, da je u tom
zarobljavanju u selu u kui Pere Papia (u podrumu) ostalo etiri starije ene i jedan stariji
mukarac, jer njih Muslimani nisu htjeli povesti sa ostalima. Komandant te njihove armije
Safet Sivro (Mehin sin) iz Poulice, ivio u Vitezu, roen 1958., doao je u dom i rekao da je
njihov ef, ehid Reo poginuo od naeg snajperiste i traio od nas da netko prekine to
krvoprolie nad Muslimanima, a i on nam je kao komandant armije garantirao sigurnost, a
ja sam rekao da mi nismo prvi napali selo, nego da on vidi ta se dogaa s naim kuama i
ivljem. On je ljutito iziao napolje.
Do uveer nas je bilo zarobljenih u domu 28, a privoenje je trajalo i dalje. Od te grupe
pritvorenih bilo je desetak uniformiranih lica, a ostalo su bili civili i vojno nesposobna lica,
stariji ljudi. Od samog dovoenja u dom uslovi su bili nemogui za boravak (hodnik
nepokriven, prozori razbijeni, nedostatak deka i leajeva za spavanje), tek poslije su na
prozore metnute deke, da se ne moe gledati ta se dogaa u selu, jer smo gledali kako
nam pljakaju kue, iznose stvari, voze aute, traktore, a ja sam osobno vidio Zejdina
Tatarevia kako sa svojom djecom vozi opljakane stvari. Poslije smo dobili jo nekoliko
deka za spavanje.
Prva tri dana su dozvoljavali naim enama da nam donose hranu iz naih kua (ono to
nije bilo odneseno), a i to je nakon tri dana ukinuto i potom smo dobivali neukusnu hranu,
neredovne obroke, neslano, to se zadralo do kraja. Ljudi, koji su nam donosili takvu
hranu rekli su nam u povjerenju, da je tako naredio njihov voa koji je bio logistiar
mudahedina, a ti isti mudahedini su i sami sudjelovali u naem zarobljavanju. Bili su
maskirani, imali su crne arape na licima, ali su se prepoznavali po govoru, bili su u
maskirnim uniformama kao i ostali pripadnici muslimanske vojske, a ova tri mudahedina
su imali crne marame na glavi. A jedan od tih mudahedina je 17.04.1993. oko 18:00 sati
uao u dom u salu s naom hrvatskom zastavom i bacio je meu nas i jedva nekako
promrmljao Herceg-Bosna i iziao napolje. Imao je crni ten, maramu crne boje preko
glave. U toku mog boravka u domu trajala je konstantna tortura i teror nad nama,
prijetnje strijeljanjima, da e nas sviju poklati, pobiti, sve runo to su mogli rei to su nam
govorili, a to je najuestalije bilo kada je na vratima strau uvao Asim Bekta, zvani
Lepina, iz sela Prnjavora, koji ih je ak i nagovarao da nas maltretiraju.
Nakon dva dana su odveli trojicu mukaraca da pokopaju Antu Kritu koji je poginuo kod
kole u borbama, a pokopan je skupa sa svinjama i ostalim ivotinjama, koje su Muslimani
poubijali.
21.04.1993. u 10:00 sati ujutro odvelo je mene, J.P., P.P. i F.J. da zakopamo jednu baku
Svjedocenja
Anu koja je umrla prirodnom smru u onoj kui (u podrumu) gdje je boravila s ostalim
starijim enama. Nju smo pokopali na groblju (hrvatsko) Zvizda - Vjetrenice. Dozvolili su
mi da napravim sanduk, a mi smo na svoj rizik traili da je pokopamo na groblju, a ne u
bati pored kue, a uvali su nas dvojica njihovih straara, od kojih jednoga ne poznajem,
a drugi se zvao Enko Bekta iz Prnjavora.
Poslije tog pokopa nas etvorica smo vraeni u dom gdje nije bilo nikoga (jer su ostali bili
odvedeni na kopanje u Sivrino selo). Tada su u dom dola trojica uniformiranih lica - sa
oznakama Amrije BiH i maltretirali nas da za njima ponavljamo uzvike, kao to su: Alah
Uegber i slino. A ako to ne uradimo bacit e bombu meu nas. Potom je doao straar
po nas, smjestili su nas (etvoricu) u auto i odveli na kopanje u Suve Rastove (povrh
eljeznike stanice) gdje su tada bili smjeteni mudahedini, a sam sam razgovorao sa
njima i jedan se predstavio kao student medicine iz Sarajeva, a priao je kao iptar hrvatski jezik. Bilo je njih oko deset u dvije kue. Ponaali su se prema nama korektno i ak
nam nisu dozvolili da poemo kopati dok ne jedemo, jer po njihovom kazivanju njihovi
obiaji ne dozvoljavaju da se maltretiraju zarobljenici, djeca, ene, vjerska lica i ruenje
vjerskih objekata - ali dozvoljava im se - oko za oko, zub za zub, to znai: ti moje dijete, ja
tvoje. Tu su nas zadrali do mraka i onda su nas skupa sa ostalima koji su se vraali iz
Sivrinog sela vratili u dom, a uz put od Sivrinog sela do Prnjavora, od vie vrsta
muslimanske vojske doivljavali razna maltretiranja (pljuvanje, psovanje, vrijeanje - kao
to je: ustae, vidite dokle vas je doveo Boban, ui emo u Vitez za dva dana, ta ste vi
uradili u Ahmiima i mi emo u Vitezu i ostale uvrede).
Sutradan 22.04.1993. uao je policajac sa oznakom policije 3. korpusa Edin Beo, roen u
Kruici, star oko 27 ili 28 godina, i rekao da treba u Sivrino Selo poslati 18 ljudi na rad, s
tim da ne mogu ii otac i sin, dva brata istovremeno, a meni je glasno rekao: Ti nee ii
na rad, ali nije dao obrazloenje zato ja ne idem. I on je izdvojio iz grupe 18 ljudi i od tog
dana vie se nismo vidjeli. Tu istu no dovedeno je pet ena koje su bile zarobljene u
Preoici, a rodom su iz Putkovia, a jedna od njih je K... Dovedene su u dom s
obrazloenjem da tu no prenoe s nama, a ujutro e ih premjestiti u neku od kua.
U toku tog istog dana u dom su privoena jo tri mukarca iz Zenice, koje su pustili iz
Zenice, da idu u Njemaku, ali su ih tu zarobili. Dovedeni su u poslijepodnevnim satima, a
odvedeni uveer. A uvar na vratima Mehmet Alagi nam je u tajnosti rekao da su
odvedeni na strijeljanje, jer je utvreno da su pijuni, ali se nita nije moglo provjeriti, a ja
sam u prii sa jednim od njih trojice saznao da je skupa sa njima bila jedna asna sestra,
koja je bila odvedena kod ena u kuu. U toku dana njih je mnogo puta izvodilo na
sasluanje, a nama nije bio dozvoljen razgovor s njima. Imena im ne znam. Opremu i auto
su im oduzeli.
24.04.1993. ujutro oko 8:30 sati, uli smo neku galamu pred vratima, otvorite, pobit emo
sve ako ne otvorite, pucaemo preko vrata. Poto im straar nije otvorio vrata, rekavi da
nee i ne smije nikoga pustiti unutra, uli su se pucnji preko zatovrenih vrata koja su bila
od lima, a ja mislim da su mogli pucati najmanje iz tri puke, jedna kroz vrata, a druge
preko malog prozoria na vratima. Ja sam se nalazio u lijevom gornjem kutu od vrata, a
potom su se zauli jauci. Osjetio sam bol u ruci, potom u vratu, pa u leima (u meni su
ostala jo dva neizvaena zrna), a imao sam sedam rana u svim djelovima tijela. Kada sam
se okrenuo oko sebe ugledao sam prainu i mnogo krvi oko sebe, a sa vrata se uo jedan
od njih koji je rekao: Sve u vas pobiti, ispalio je jo jedan arer i otiao. Po tragovima na
zidu i ostalom zakljuujem da je moglo biti ispaljeno najmanje 100-150 metaka. Tada sam
vidio da je svih pet ena ranjeno, ranjen je jo Jozo Jurevi, Pero Papi i ja, a ubijeni su:
1. Perica Papi roen 1960.;
2. Jozo Vidovi roen 1945.;
3. Ivo Vidovi roen 1937..
Jozo i Perica su na mjestu ostali mrtvi, a Ivo je vio jo desetak munuta i podlegao. Jozo je
Svjedocenja
pgoen u predjelu glave (u elo), a Perica preko lea (rafalnom pucnjavom). Nakon pet
minuta uletio je Safet Sivro, upitao uvara ko je to uradio, a straar je odgovorio da ne zna,
a i Asim Bekta, zvani Lepina je rekao da ne zna. Taj isti komandant je naredio da doe
prva pomo i da nam se ukae pomo, a doao je bolniar Sead Haselji s Vjetrenica, koji
je pokuao sve da uini, ak je Safet traio da se meni ukae prvome pomo, jer sam bio
najtee ranjen, a uo sam da apu da neu preivjeti, ali su me ipak previli i ukazali mi
pomo na vrijeme, i meni i ostalima isto tako.
Nakon 15-ak minuta uao je jedan bolniar, a Sead ga je upozorio i ljutio se zato i on nije
doao da pomogne. Bili su u bijelim mantilima, a ovaj drugi nepoznati bolniar je
odgovorio da je to sve trebalo ubiti, nije ukazivao pomo i napustio je tu prostoriju.
Tog istog dana tek oko 11:00 sati odvezeni smo iz doma ka bolnici u Zenici, ali ne direktno
u bolnicu nego u krug KP doma. Tu smo ekali i tek oko 12:00 sati su nas prebacili u
Crkvice, u bolnicu. I od samog ulaska u bolnicu nismo imali potpunu slobodu, imali smo
stalno pratioce, straare, nije nam bio dozvoljen razgovor ni s kim. Ja sam tek uveer
operiran. Poslije operacije boravio sam u sobi s J.J. koji je takoer operiran, M.G. iz Viteza
(koji je ostao bez jednog oka) i A.K. iz Busovae. Imali smo stalnu strau, pratnju uvara,
(pregledi, voenje na injekcije). Nisu nam dozvoljavane posjete, nismo sami bili u stanju
da uzmemo vode, hrana je bila redovna, za ruak ria, kao i ostalim bolesnicima.
U bolnici sam bio 21 dan sve do razmjene, koja je bila 13.05.1993. kada sam razmijenjen.
iskaz o stradanju Hrvata sela Buhine kue
U nedjelju ujutru 09.01.1994. ula sam govor i izila sam u hodnik. Kod vanjskih vrata
povirim i vidim ih na cesti. Odmah se vratim da se obuem. Kad sam se obukla uzmem
kaput, provirim kroz prozor, oni mi se svraaju u dvorite. Dok sam se oblaila bacili su mi
bombu. Deka mi je bila u torbi na vratima i iza toga sam se sklonila. Tada sam izletila van i
uvukla sam se u trap za krumpir i ekala. Oni su mi doli do trapa gdje sam se sakrila. ula
sam pla ena i djece. Jedan vie: Nemojte tui ene i djecu!, a drugi Ubijte ustaku im
majku j...!, Alah uegber! Onda su se posakrivali iza drva i ne znam nakon koliko vremena
krenula sam prema UNPROFOR-u. Tad sam dola do jedne grupe tu sam nala dvije ene i
dvoje male djece. Jednoj je ime Nevenka, a oni su izbjeglice iz Zenice. Jedan u grupi kojoj
sam pristupila bio je ranjen. Tek iz treeg pokuaja UNPROFOR nas je prevezao do Viteza i
tu nas ostavio.
Dok sam bila u rovu i ula pla ena i djece znam da su ubijene Ankica Grabovac stara oko
30 godina i Ankica Vidovi isto toliko stara. Ranjena djeca su Marijana i Brano. Marijana
Vidovi, ker od Ankice, stara oko 12 godina (bila je ranjena) i Brano njen brat, star oko 7
godina, poslani su od muslimanske vojske prema cesti ne pruivi im ni prvu pomo.
Marijana iako ranjena u rame vukla je Branu koji je bio ranjen u trbuh, sve do afradina,
jedno 300 do 500 metara. Nai su ih odvezli u Split u bolnicu.
Bilo je jutro, 5:00 sati, magla kao tijesto gusta. Zarobili su u tom asu 13 ena i jedno
dijete. Bose i u spavaicama odvezene su u Zenicu.
Za Dragicu Petrovi, inae duevnog bolesnika, vrlo lijepu, staru oko 26 ili 27 godina nisu
dozvolili majci i sestri da ju povedu sa sobom ve su je ostavili u kui da bi ju nakon dva
dana tukli ciglom u glavu, a potom ju ubili. Njeno tijelo je izvueno nakon 30-ak dana, a
tijela Ankice Vidovi i Ankice Grabovac jo uvijek ne znam gdje su.
Svjedocenja
Tog dana su ubijeni moji sumjetani:

- Marko Buhi star oko 35 godina. Nala ga je civilna zatita na cesti, samo trup koji smo
pokopali, a nakon 20-ak dana - noge i donji dio trbuha. S njim na cesti leala je i Novka
Juri.
- Petar Perkovi star oko 40 godina. Nali smo ga nedaleko moje kue kao i Stojana
Ramljaka starog oko 50 godina u sjedeem poloaju. Na vratu mu smrtni tragovi.
- Draenko star 33 ili 34 godine naen je ispod terase gdje je ubijena i Dragica Petrovi.
- Troje Vidovia: otac Marijane i Brane, Dragan kao i brat mu Mirko i njegov sin Draen jo
uvijek nisu pronaeni.
- Nikola Juri star oko 60 godina i cijela njegova obitelj od pet lanova odvedeni su
navodno prema Zenici. O njima nemamo nikakvih informacija.
Kod nas su Muslimani doli i svoj poloaj na brdu zauzeli sredinom travnja, oko Uskrsa,
1993. Brdo na kojem su oni zove se Krivae. Odatle su svakodnevno tukli snajperom po
civilima, tko god naie ili se kree. Meu snajperistima primjeene su ene koje su gaale
ene i djecu. Od snajpera s tog brda stradalo je oko 15 osoba a bilo je i 10-15 ranjenih. Ja
sam samo po noi ili kad bi doao UNPROFOR izila vani da naupam travu za kravu.
Od snajpera je poginuo Mirko amija star oko 30 godina. Bio je sudac u Travniku, te
Magdalena Damjanovi stara 17 godina. Magdalena je poginula koncem ljeta, a amija
poetkom jeseni 1993..
Jo jedan mukarac, prezimenom Buhi, Markov brat, poginuo je isto od snajpera samo ne
znam kako mu je ime. Jo su neki iz Busovae poginuli samo mi ne znamo imena ni
prezimena.
Ja svaki dan odem do Buhinih kua, zaogrnem sa u plahtu. Svu isu robu iz ormara izbacili
su mi vani i po njoj izgazili. to god sam nala u kui nita vie nije za uporabu.
iskaz pisan 23. veljae 1994.
iskaz o stradanju Hrvata sela Buhine Kue
No prije upada muslimanskih snaga u Buhine kue, pred spavanje sama sam se pitala:
Da se raspremim za spavanje ili ne? Zadnjih mjesec dana, a pogotovo od dana
22.12.1993. god. kada su muslimanske snage upale u Krianevo selo i izvrile pokolj,
spavala sam opremljena. Otila sam spavati.
Ujutro rano, negdje oko 5:00 sati probudila me jaka detonacija u blizini moje kue.
Detonacije su postale sve ee i ee. Skoila sam iz kreveta. Mama, tata i brat su
takoer bili na nogama. Vika, galama, dozivanje, prasak metaka, bljesak svjetlosti koja je
dopirala kroz prozor, inilo mi se da sam u paklu.
Ustajte ustae! Za dom spremni!, dopirali su glasovi s izvana. Stakla na prozorima su se
tresla, lomila i prskala po kui. Meci su ulijetali u prostorije. Mama se uurbano spremala.
Pognutih glava smo pretravali po kuhinji. Dragan Vidovi, roen 1952. god. je istrao iz
kue, i nije se vie vratio. Ja ne znam je li ubijen ili uhvaen.
Ankica Vidovi nije stigla da sinu obuje izmice, istrala je nosei ga, 6. god. starog i ja za
njom sam istrala na polje (pred kuu). Pred kuom je stajao uniformiran vojnik, sa
crvenom beretkom i utim platnom na nadlaktici, puku je okrenuo prema nama. Prvo je
Svjedocenja
pucao na Ankicu sa oko 1-2 m udaljenosti. ula sam prasak (zvuk, detonaciju) i vidjela
kako je Ankica pala, ne sjeam se 1 ili 2 metka je opalio taj vojnik.
Ankica, roena 1951. god. Ja sam vrisnula, uhvatila dijete i poela bjeati. Isti vojnik je
pucao u mene i malog Branislava sa udaljenosti od 4-5 m. Odjednom sam osjetila da ruka,
desna, nije moja i stranu bol. Uspjela sam utrati u sobu. Sakrila sam se, nisam smjela
disati. Meci su mi fijukali pored glave. Ponovo sam istrala iz kue. Vojnici su me zvali,
trali za mnom. Ja sam malog nosila, jednom rukom. Rekla sa mu: Brane ako moe idi, ja
vie ne mogu.
Po selu su muslimanski vojnici bili rasporeeni po grupama, njih 15-20-tak. Po selu su se i
dalje uli rafali, krici, vatra iz kua se sve vie irila. Dok sam trala prema glavnom putu,
naila sam na grupu vojnika, uniformiranih s crvenom beretkom. Zaustavili su me. Jedan
od njih je rekao da e nas ubiti, drugi me povukao i trznuo za ranjenu ruku, govorei da
idem s njim.
Iz iste grupe, jedan vojnik je rekao: Ma pustit emo ih, ionako su ranjeni. Taj je rekao i
ime svoje, kojeg se ne mogu sjetiti. Nastavila sam da trim prema glavnom putu. Ponovo
me zaustavio jedan muslimanski vojnik, dvoumio se, da me ubije. Na kraju je rekao da
idem prema UNPROFOR-u.
Kad sam dola do ulaza u Vitez, sreo me jedan ovjek, kojeg ja ne znam, ponio malog
Branislava i meni rekao da moram izdrati jo malo. U Buhinim kuama sam vidjela kako je
muslimanski vojnik ispalio rafal u Grabavac Ankicu, 20. god. staru. A.B. su muslimanski
vojnici ubacili bombu u kuu, ona je vritei istrala iz kue, traei pomo. U selu je bilo
jo ubistava, ali ih ja u strahu nisam mogla vidjeti.
iskaz pisan veljae 1994.
1|2|3|4
Svjedocenja
SVJEDOENJA
1|2|3|4
ZAVIDOVII
iskaz o stradanju Hrvata sela Lovnica
22.01.1994. godine provedena je redovna smjena branitelja u selu Lovnica (opina
Zavidovii) na lokalitetu zvanom Varda. Dozapovjednik A.J. nas je, prije naeg odlaska na
smjenu, izvjestio da ima odreena saznanja kako muslimanska vojska priprema napad na
nae crte obrane. 23.01.1994. godine, oko 7:00 sati je primjeeno da nam je muslimanska
vojska zala iza lea iz pravca brda zvanog Zovik. U meuvremenu na nam je
zapovjednik dojavio da je muslimanska vojska krenula u napad na nas tj na lokalitet zvan
Varda. Jadna naa skupina je potom krenula na lokalitet zvan Goli brijeg, da izvidi to se
dogaa tamo iza naih lea i da nam osigura zalee. Meutim, musliamanska je vojska
stigla na lokalitet zvan Goli brijeg, prije te nae skupine, te su ih doekali u zasjedi. Tada su
ubijeni Juro Jozi, roen 1952., oenjen, otac troje djece i Stipo Vidovi, roen 1957.,
oenjen, otac petero malodobne djece. Mrtva tijela Jure Jozi i Stipe Vidovi ostala su
leati na prostoru koji je u tom trenu kontrolirala muslimanska vojska. Muslimani su tada
zarobili I.C.. B.S. koji je bio skupa s Stipom Vidovi i I.C. se neopaeno izvukao iz
neposredne ivotne opasnosti ali se uskoro naao na prostoru koji su u potpunosti
kontrolirali pripadnici Armije BiH te se morao prikriti tako to je legao pod jedno drvo
(bukvu). Spaen je jo istog dana, nakon to smo vratili taj prostor pod nau kontrolu.
U toku poslijepodneva istog dana, do oko 18:30 sati uspjeli smo povratiti kontrolu nad
dijelom sela kojeg su pripadnici Armije BiH uspjeli osvojiti prijepodne. Tako su stvoreni i
preduvjeti da pokupim tijela Jure Jozia i Stipe Vidovia. Kako smo znali da su ubijeni iz
vatrenog oruja (Juro iz mitraljeza a Stipo iz automata) ostali smo zateeni slikom koju
smo vidjeli gledajui njihova tijela. Tijela su bila potpuno gola a odjee nije bilo nigdje u
blizini. Stipo je imao veu ranu na lijevoj vilici, a Juro je smrtno pogoen u predjelu
donjeg dijela trbuha.
Pri povratku kontrole nad crtom obrane u predjelu zvanom Berii pronali smo
izmasakrirano tijelo naeg dozapovjednika Ive (Nikola) Juranovia, roenog 1958.,
oenjenog, oca jednog djeteta. Na mjestu gdje je vjerovatno uhien pronali smo njegovu
kapu i vei pramen kose. Vjerovatno se otimao dok su ga muslimanski vojnici tukli, drali.
Oko 50 m podalje od mjesta gdje je, prema naim pretpostavkama uhien, lealo je
njegovo tijelo. Usta su mu rasjeena s obje strane, od kuta usnica pa do uiju. Poupani su
mu svi nokti iz prstiju ruku. Noem su mu probijeni zglobovi na prstima ruku. Odsjeen
mu je spolni organ.
Takoer, 23.01.1994. godine, muslimanski su vojnici uhitili ranjenog Stipu Banovia iz
Travnika te ga odveli u Zavidovie. Od zadobijenih rana lijeen je u ratnoj bolnici Armije
Svjedocenja
BiH smjetenoj u poduzeu Kristal u Zavidoviu. Tu ga je, prema potvrenim izjavama,

na bolnikom krevetu, pucajui iz pitolja, ubio Sead Smajlovi, Musliman iz Zavidovia.
28.06.1993. godine, oko 16:00 sati, muslimanska je vojska iz pravca Martia, Hurena,
Krezia i sa Visova otpoela opi napad na prostor sela Lovnica. Tada je, branei svoju
kuu i svoje selo poginuo Bosiljko (Marka) Tadi, roen 1974. godine. Pokopan je tek
naredne noi (nou izvuen sa mjesta pogibije) u groblju Golijenica. Muslimanska vojska
je ula u zaselak Martii i zapalila sedam kua i popratne gospodarske objekte
pokuavajui na taj nain da stvori osjeaj straha i paniku kod branitelja. Dok su u
Martiima gorjele kue i gospodarski objekti selo Lovnica je granatirano iz minobacaa,
posebice prostor gdje se nalazi crkva, groblje i prodavaonica.
Od 29.06.1993. godine, skoro svakodnevno, muslimanska je vojska poduzimala ofanzivne
akcije na prostor brda Varda, na kojem su pripadnici HVO-a uspostavili liniju obrane sela.
10.07.1993. godine snajperiskim metkom je ubijen Vinko Badim, roen 1968. godine.
15.07.1993. god. muslimanska vojska je pokrenula ofanzivnu akciju na prostor Goli brijeg
(brdo iznad sela Lovnice) i tee ranila dvije osobe (S.V., roen 1959., i .A., roen 1977.).
27.07.1993. godine, u predveernjim satima muslimanska je vojska presrela i uhitila
Marijana Martia, roenog 1977., koji je na konjima prenosio hranu. Nakon uhienja
Marijana su ubili i zakopali na brdo zvano Zovik. Kasnije su mrtvo tijelo ekshumirali i
ponudili u razmjenu.
Poetkom kolovoza 1993. godine, oko 7:00 sati ujutro, tee je ranjen Vinko Jurki, roen
1962. godine, dok se je kretao ispred saniteta pri obilasku ranjenih pripadnika HVO-a. To
to je na rukavu imao vidno istaknutu oznaku Crvenog kria, oito nije sprijeavalo
muslimanskog snajperistu da mu ispali metak u vrat.
Ovaj iskaz dajem dragovoljno i odgovorno, a njegovu istinitost svjedoim svojim
potpisom.
ZENICA
iskaz o stradanju Hrvata Zenice, brutalnom fizikom i psihikom maltretiranju
zatoenika u logoru zvanom Muzika kola
U Zenici je poela opa hajka na pripadnike HVO-a 17.04.1993. Siao sam u grad s
majkom, bratom, suprugom i djecom. Njih sam smjestio kod rodice bratove supruge. Ja
sam se mislio vratiti u selo ajdra, ali je sve bilo blokirano tako da se nisam mogao vratiti.
Poto sam uvidio situaciju pronaao sam najbolje rijeenje da odem kod majine kume,
mislio sam i uvjeren sam bio da me nitko nije vidio kad sam doao zorom. Vrlo su me
srdano prihvatile, poslije mog objanjenja pristale su da me kriju.
Drugi dan upadaju 4 MOS-ovca i pod prijetnjom oruja ja sam ih zamolio da se obuem i u
tom su me odveli, kao da idem na informativni razgovor. Oni su izveli mene i uveli me u
kombi. Zatim su me odvezli u Muziku kolu kod parka.
Svjedocenja
U Muzikoj koli sprovode me u podrum. Tamo zatiem prof. Strojarskog fakulteta i

dopredsjednika HVO-a Zenica, Ivana Bonjaka i pripadnika HVO-a Vlatka Ivanovia. Taj
dan nisam ispitivan.
Drugi dan (no) izvode Vlatka Ivankovia. Nakon 10, 20 minuta vraaju ga, bio je sav krvav.
Odmah smo ga pitali ta su mu radili, a on mi je rekao: Samo su me izveli i udarali po glavi
i cijelom tijelu drvenom palicom (drkom od lopate).
Tu no izvode ga ponovo, zadrali su ga 2 - 3 sata, ali je bio mokar od znoja. Na naa
pitanja od ega je mokar, rekao je da je kopao grob za sebe i nisu mu dali da odmori cijelo
vrijeme. Ja sam pomislio da me eli preplaiti ako i mene izvedu da bi mogao priati. to
se tie Ivana Bonjaka vrlo je bio preplaen to e se dogoditi sa njegovom obiteljii s njim.
Iste noi su i njega izvodili, ali nisu ga tukli. On je bio dan, dva s nama, a potom je odveden
u nepoznatom pravcu i do dana danas ne znam gdje se nalazi.
Mene su izveli i uzeli mi osobne podatke, kao i podatke moje obitelji (imena djece, ene...)
cijele ue obitelji. Tu no me vie nisu ispitivali. Tri dana nita mi nisu dali jesti, ono to
smo dobivali kruha ostavljali smo u jednu vreu. Ispitivanja su ve poela, sutradan
naveer od 00:00 do 6:00 ujutro.
Izveli su me na trei kat gdje je kancelarija njihove policijske postaje. Svako postavljeno
pitanje bila je i direktna optuba po mene, koliko sam dovezao oruja, gdje sam ga
ostavio? Ja sam rekao da nemam nikakve veze s nabavkom oruja. Nakon to su mi
postavili jo bezbroj pitanja, konstatacija na koje je bespredmetno bilo to rei, jer su oni
pitali i odgovarali optubom o stvarima koje nisu imale nikakve veze sa mnom, te bi se
neko vrijeme njihovo ispitivanje i zavrilo. Oslovljavali su me iskljuivo sa ustao.
Vratili su me ponovo u podrum, da bi me u toku noi ponovo izveli. Pri tom izvoenju
poeli su me odmah tui, od samog izlaska iz podruma i tukli bi me do treeg kata
(nogama i policijskom palicom). Tukli su me muslimanski policajci:
1. Smajo Osmanovi;
2. Sejdo Osmanovi.
To su dvojica brae. Uveli su me u jednu prostoriju i natjerali me da sjednem na fotelju,
tako da mi lea budu nezatiena. Policajci su me bili s lijeve i desne strane, a preda
mnom je bio Jasmin Isi, prosvjetni radnik iz Busovae. Optuili su me da sam krivotvorio
dokumente i lano se predstavljao. Rekao sam da to nije istina, jer imaju moju putovnicu,
a moj identitet mogu provjeriti kod mojih roditelja i susjeda. Oni su bili nezadovoljni
mojim odgovorom pa me Jasmin Isi poeo amarati, a policajci su me po leima tukli
akama i nogama. Potom su me optuili da sam sa Violetom Ili, koja je tehnolog za
ispitivanje voda, a u ijem stanu su me uhitili, zasigurno trebao i pripremao trovanje voda
kako bi otrovao 7. muslimanski na Bilmitu. Kad sam to zanijekao usljedile su nove
batine i nisu me vie ispitivali.
Ispitivanje i batinjanje je trajalo uobiajenih 30 minuta. Nakon toga su me poveli u
podrum tukui me pri tom drvenom drkom od lopate. Tukli su me po cijelom tijelu, jer
sam pokuao zatititi glavu, a udarci su me svaki put obarali na stubitu gdje sam se
dodatno izubijao. U podrumu su se ve nalazili:
1. Franjo trbac;
2. Anto trbac, vojnici - pripadnici HVO-a;
i 5 policajaca HVO-a:
1. Dragan Jerkovi
Svjedocenja
2. Damir Geli
3. Dragan Geli
4. Mario trbac
5. Zoran Toti
Sa njihovim dolaskom poveale su se do tad uobiajene porcije batina. Nakon jednog
vremena te iste noi ponovo su me izveli uz batine na trei kat. U sobi je bio Jasmin Isi
koji me optuivao ponovo za pokuaj trovanja vode, za moje navodno obuavanje u
Hrvatskoj, to sam ja sve nijekao, jer nije bila istina. Takoer me je pitao tko su moji vanjski
suradnici. Nakon to sam rekao da nisam imao nikakve suradnike on mi je zaprijetio da e
me predati mudahedinima, da ne moe sluati moje lai i vratio me u podrum bez batina.
Hranu smo dobivali vrlo rijetko - jedan dan bi je dobili, drugi dan ne bi. Meutim, od
silnog batinjanja nismo mogli ni to malo hrane da pojedemo, pa smo kruh odlagali u
jednu vreu. Kasnije kad su bila batinjanja neto manja jeli smo i taj ustajali kruh jer
drugog nije bilo. Naroit problem svima bio je vrenje nude.
U podrumu je bila samo jedna kanta od oko 3 - 5 litara u koju smo svi obavljali nudu.
Kako nas je ponekad u prostoriji bilo i do 20 to su se urin i fekalije preljevali preko te
posude irei nesnosan miris u prostoriji, u kojoj inae nije bilo niti svjeeg zraka.
Podrum je bio do te mjere vlaan da bi zidovi bili mokri. Prozore smo morali drati
zatvorene, jer bi muslimanski vojnici pri povratku s ratita jako esto znali kroz taj prostor
zapucati.
Nakon to je jedan od zatoenika Anto Vrvilo pokuao strai skrenuti pozornost na
opasnost od otvorenog prozora, straar Vahid Dizdarevi (iz Vrselja kod Poljska) je obeao
da e on to sredit. Meutim, za desetak minuta doli su po Antu Vrvila i predali ga
Muslimanima zatoenim u susjednoj prostoriji, zatoenim zbog odbijanja odlaska na
ratite, da ga isprebijaju to su oni izuzetno savjesno i napravili.
Kad su Vrvila dovukli u nau prostoriju zadali su mu pred naim oima preko 100 udaraca
drvenom palicom, dok je Vrvilo bespomono leao na tlu. Jedan od onih koji su ga tukli
fotografirao ga je.
Vrenje nude je bio naroit problem po mene s obzirom da imam trajnu infekciju uretera,
to podrazumjeva esto i bolno mokrenje. Od posljedica batinjanja 5 dana za redom sam
mokrio krv. Izbjegavao sam, koliko god sam mogao, piti vodu i jesti hranu kako bi to
rijee morao vriti nudu. Dodatni problem je bio to se za hranu i vodu i vrenje nude
uvjek moralo obratiti straarima, to je njima bio dodatni povod za nova batinjanja.
Obzirom na prirodu moje bolesti tjelesna higijena je neto to je ini snoljivom, no
meutim 75 dana nisam se niti presvukao, niti okupao. Moji isljednici su znali to jer su
imali uvid u moju medicinsku dokumentaciju. Traio sam da me pregledaju ljenici, no
tom mom zahtjevu nikad nije bilo udovoljeno.
Spavali smo na drvenim paletama. Obzirom na veliki pritok Hrvata zatoenika kroz ovu
prostoriju, vrlo esto nije bilo dovoljno mjesta na tim paletama, pa su ljudi na paletama
spavali na smjenu, jer je pod bio betonski i vrlo vlaan.
Ispitivanje se vrilo iskljuivo nou ime su nam razbili potpuno bioritam, pa je boravak u
ovim prostorijama i ovim okolnostima bivao psihiki sve neizdrljiviji. Kako bi zatomili
krike ljudi koji su bivali mueni, na razglasu su putali nesnoljivo bunu Arapsku
muziku. Naroit metod muenja bilo je uenje arapskih pjesama i molitava.
Svjedocenja
Moje isljednike naroito je muilo to to ja nisam poznavao velik broj ljudi, niti su ljudi
previe poznavali mene jer sam u Zenicu poradi zaposlenja pristigao u srpnju 1991. pa je
njih to navodilo na zakljuak da sam ja neka misteriozna osoba s misterioznim zadacima,
ili im je takvo izmiljanje bila zgodna prilika za sve torture koje su vrili nada mnom.
U jednom momentu je Jasmin Isi, nakon to me je oborio i nogama mi skoio na prsa,
rekao da mu je dosta mojih lai i da za mene ima domai zadatak o ijem rjeenju e
zavisiti moj ivot. Dao mi je papir na kojem je bilo ispisano 10 pitanja u kojima oni trae
odgovore na ista ve postavljena pitanja. Npr. Tko su mi moji prvi suradnici meu
Hrvatima, koje sam Muslimane iz vojnih i policijskih struktura zavrbovao za svoje
suradnike, poznajem li ove ili one ljude, jesam li iao na obuku u Hrvatsku i gdje mi se
nalazi brat....
Postavljena pitanja su kod mene izazvala brojne dileme, jer znao sam da e moji izmiljeni
ili stvarni odgovori prouzroiti odreene posljedice po mene ili po druge. Kako na veinu
upita uistinu nisam znao odgovora, a po dosadanjim ispitivanjima bilo mi je jasno da u to
neu moi uvjeriti svoje isljednike. Bio sam prinuen konsultirati se s ostalim zatoenicima
Hrvatima. Uz njihovu pomo sloio sam odgovore gdje su se spominjala odreena imena,
ali uglavnom ljudi koji su bili ubijeni ili su ve na teritoriju pod kontrolom HVO-a. Takoer
sam im odgovorio da mi se brat nalazi ili u Vitezu ili u Busovai.
Nakon to sam im predao papir s odgovorima, vie me nisu ispitivali ni odvodili. Tako je
prolo mojih prvih desetak dana. Naredna 2 dana nisu me vie ispitivali, ali su jednog dana
ispraznili kompletnu prostoriju od hrvatskih zatoenika koje su odveli u meni
nepoznatom pravcu. Ostali smo ja i Nedjeljko esti po nacionalnosti Srbin i punac od
Zlatka Aleksovskog.
U vremenu mog boravka u Muzikoj koli u prostoriji u kojoj sam se ja nalazio (bile su jo
tri prostorije u Muzikoj koli gdje su nai ljudi bili zatvarani) prodefiliralo je, to ja znam,
oko 47 Hrvata, s razliitim vremenom boravka u toj prostoriji. Takoer je bio i razliit
tretman ljudi - nikome nije bilo ni malo lako, ali nekima je bilo stravino teko.
Sjeam se jednog krhkog mladia kojem ne znam ime, uvukli su ga smrvljena u prostoriju,
nastavili su ga tui i pred nama do te mjere da se raspala Zastavina automatska puka od
siline kojom su ga tukli. Naroito se po okrutnosti isticao jedan straar koji je nosio
naoale, imao je falino oko (vjerovatno je bio ranjen ili tako neto). Nakon to su prosudili
da je taj mladi iz hrvatskog naselja Brist, tukli su ga jo vie.
Naroito toliko bili su tueni Anto Vrvilo, ugledni civil iz Vjetrenica, Slavko Mandi
pripadnik HVO-a, Ivica Badrov sa svojim sinom. Kad su bila batinjanja pred nama mi smo
nastojali da niim ne izazovemo svoje muitelje.
Jedne prilike su me izveli pred zgradu, gdje je bila raka koju je iskopao Vlatko Ivankovi i
rekli su mi da je to moj grob, ukoliko ne budem dovoljno kooperativan. Slavka Mandia
kojeg su strano puno tukli, jedne prilike je straar pitao bi li mu bilo ao da ga zakolje, na
to je Mandi koji je ve bio sav izgubljen od silnih batina rekao da ne bi. Straar mu je
potom velikim vojnikim noim Bowie odsjekao okovratnik na koulji, koja je i onako sva
krvava poderana, a potom ga zarezao tim istim noem po vratu.
Dana, 5. lipnja 1993. godine svi zatoenici odvedeni su u, meni, nepoznatom pravcu, osim
mene i Nedjeljka estia. Isti dan su mene i estia odveli u potkrovlje Muzike kole u
prostoriji dimenzije 2 puta 2 metra u kojoj je bila neka uasno prljava spuva i jedna deka
za nas dvojicu, nismo imali posude za nudu, niti je bilo svjetlosti u prostoriji. Ponekad su
nam znali donijeti i hranu. U susjednoj prostoriji oni su obavljali muslimanske vjerske
obrede.
Svjedocenja
U tih tjedan dana koliko smo bili u potkrovlju zatoeni, ja sam u par navrata iao istiti
njihov WC i u tim prilikama sreo sam nekoliko Arapskih dravljana koji su bili u civilu. Svi
su od reda nosili brade i komunicirali na arapskom, a i sve radnje i kompletan dnevni ritam
odravao se na arapskom. Na vratima sobe u kojoj su obavljali molitvu pisalo je
flomasterom napisano, latininim pismom HEZBOLAH. Na tom istom papiru na vratima
bilo je naspisano jo neto arapskim pismom. U samoj molitvenoj prostoriji na zidovima
se nalazilo dosta fotografija sa arapskim molitvama. Moram pripomenuti da su svi
zatvorenici po dolasku u Muziku kolu bili temeljito opljakani, a uzeli su nam ak i cipele
pa i donje rublje, tako da je veina hrvatskih zatoenika bila bosa.
Htio bi svakako spomenuti neke momente vezane uz rad Meunarodnih humanitarnih
tijela.
Negdje po dvadesetom danu mog boravka u Muzikoj koli u jednom trenutku straari su
ispraznili nae prostorije, to je do tada bila praksa samo to ja do tada nisam znao smisao.
Radilo se o tome da su najavljeni Europski promatrai TIBO (Thibean) koji je Francuz i sa
njim je bila prevoditeljica, koja se meni predstavila kao Slavica, to je mene navelo na
zakljuak da je rije o Hrvatici, pa sam se odvaio govoriti o stravinoj koli. Kasnije sam
zakljuio da je moja procjena bila pogrena, jer sam doznao da je prevoditeljica
muslimanka po imenu Senada a ona je donijela vijesti o mjestu na kojem sam zatoen.
Moj navod o podvali muslimanke prevoditeljice mogue je u Europskoj promatrakoj
misiji s obzirom da se taj posjet dogodio tono dvadesetog dana po mom uhienju.
Uhien sam 19.04.1993.
Nakon to sam gospodinu Tibou prezentirao sve jade hrvatskih zatoenika on mi je
uzvratio: Nije to nita, ta vai rade Muslimanima? Po toj njegovoj reakciji shvatio sam da
nije doao kao netko tko e mi pomoi. Kad sam se vratio u nau prostoriju tamo su ve
bili i ostali zatoenici do tada sklonjeni od Europskih promatraa. Kada su doznali da sam
razgovarao s gospodinom Tibom bili su vidno deprimirani jer oni su bili sklonjeni i nisu
imali prilike razgovarati, pa su dakle bili sigurni da oni kao zatoenici nisu registrirani ni od
kakve meunarodne organizacije, pa su im samim tim i anse za preivljavanje znatno
manje. Istog dana dobio sam ponajvee batine od kad sam bio zatoen u koli.
Napominjem, da su to bile prve batine nakon moda, desetak dana niim izazvane i bez
ikakvog ispitivanja koje je uobiajeno predhodilo batinjanju. Takoer napominjem da
nitko od drugih zatvorenika nije dobio batina, a mene su straari neposredno prije
razgovora s gosp. Tibom upozorili da e me ubiti ukoliko budem govorio ita o stvarnom
stanju u koli. Sve to ukazuje da je prevoditeljica Senada, muslimanka, na tom razgovoru
sa mnom sve ove stvari protivno Meunarodnom humanitarnom pravu prenijela mojim
muslimanskim muiteljima. Naalost, isto iskustvo s muslimanskim prevodiocima imali su
kasnije i drugi brojni hrvatski zatoenici.
Ponovo se vraam na kronologiju zatoenikih dogaanja. 13. lipnja 1993. napokon su
nas oslobodili zatoenitva iz potkrovlja i prebacili nas u jednu garau u naselju Tetovo. Ta
garaa je bila prepuna smea i ja sam predpostavljao da e nas ubiti. Nesvatljiva mi je
koliina mrnje koju su tom prilikom iskazivali. Naveer su nam priopili da nas odvode u
KP Dom. Kad smo doli u KP dom odveli su me u samicu. Krevet je bio na zidu, a mogao
sam se pokriti jednom dekom, danju sam mislio sjediti i hodati, a na krevetu sam mogao
biti jedino nou zbog silnih bolova izazvanih ureterom.
Nou, najee spavao bih kad bi mi to bolovi doputali. U prvih 8 dana nisam dobio
kruha. Dva puta dnevno donosili bi mi kau u kojoj je plivalo neko zrno graha ili rie. Svi su
se ponaali kao da ne postojim.
S obzirom da sam poznavao neke ljude iz KP Doma, pokuao sam nekako stupiti sa njima
u kontakt ne bi li izmolio makar kupanje, brijanje ili da mi prenese informacije majci gdje
sam. Siraa Ahmia molio sam da mi omogui da se makar u hladnoj vodi operem. Rekao
mi je da za mene ne moe i ne smije nita uiniti jer za mene nitko ne smije znati.
Svjedocenja
Odveo me do jednog korita i dao mi sapun i hladne vode. Na tjemenu glave mi se uhvatila
tjemenjaa pola centimatra i nikako hladnom vodom nisam uspjevao istrljati, a slino je
bilo i po cijelom tijelu. Tom prilikom otpalo mi je uasno puno kose, to me je dodatno
ojadilo i deprimiralo. Nakon toga Sira Ahmi se vie nije pojavljivao u mojoj blizini, a tako
su micani i svi drugi koji su mi uinili i najbezazleniju uslugu. Ovo kupanje je inae moje
prvo kupanje nakon 75 dana. Uasna depresija silila me je da od krevet naotrim poklopac
od konzerve i poeo sam pripremati samoubistvo rezanjem ila.
Po dolasku u KP dom Zenica i po ulasku u samicu upozoren sam da ne smijem koristit
prozor na eliji, jer u u suprotnom biti kanjen batinama. Kako sam cijelo vrijeme svog
boravka uo glasove kroz taj prozor i kako sam vidio da jo dugo neu moi podnjeti
ovakvo stanje, to sam bez obzira na moguu cijenu odluio potraiti slamku spasa na tom
prozoru. Prilikom etnje zatvorenika po krugu kroz taj prozor prepoznao sam Mladena
Holmana jednog od zapovjednika HVO-a, te sam pokuao stupiti u kontakt s njim.
To je bilo vrlo teko jer sam ja bio zarastao u bradu i imao vrlo dugu kosu, osim na
djelovima gdje mi je u pramenovima opala. Uz to mogao sam ga s prozora vidjeti u vrlo
kratkom dijelu zatvorenikog kruga. Naa komunikacija usprkos prijetnjama straara za
koje mi je ve bilo sasvim svejedno potrajala je nekoliko dana dok mu nisam objasnio tko
sam i u kakvoj sam poziciji. Valja pomenuti da sam kao pripadnik HVO-a bio smjeten u
civilnom dijelu zatvora i to samo kao broj, tako da me u eventualnim posjetima vojnikom
dijelu zatvora meunarodne organizacije nisu mogle registrirati. Miii su mi ve atrofirali,
a prilikom jednog pokuaja da Mladenu Holmanu dadem do znanja da sam iv, u eliju je
upao straar Vehid Karamija iz Kaknja, oborio me za zid i nanio teke ozljede po glavi.
Istodobno zbog problema sa ureterom pogoralo mi se ope zdravstveno stanje, otpoela
je neizdrljiva bol u nogama, leima, a odrazilo se to i na srce. Moja agonija dokinuta je 5.
rujna 1993. kada sam bio razmjenjen. Poto nisam mogao hodati, brat me je uz pomo
sumjetana u Busovau donio na rukama.
Za kraj ovog iskaza pobrojat u po sjeanju imena Hrvata koji su proli muke sline
mojima, ali i imena muitelja Muslimana koje sam prepoznao i kojih se sjeam.
Popis Hrvata koje sam sretao u zatoenitvu:
1. prof. Ivan Bonjak
2. Vlatko Ivankovi
3. Franjo trbac
4. Anto trbac
5. Anto Vrvilo
6. Kruno Raji
7. Milenko Raji
8. otac Milenka Rajia
9. brat Milenka Rajia
10. dvojica roaka od ovih Rajia
11. Zvonko Raji pok. otac Marko
12. Mario trbac
13. Dragan Geli
14. Damir Geli
15. Zoran Toti
16. Dragan Jerkovi
17. Nedjeljko esti (Srbin)
18. Ivica Badrov
19. Jasenko (Ivice) Bradov
20. Ivan Buhutinski
21. Jasenko Petrovi
22. Sandro Hamer
23. Kreimir osi
Svjedocenja
24. Anto Viskovi

25. Anto Markovi
26. Pero Leti
27. otac Pere Letia
28. Jozo Jureti (mlai)
29. Franjo Jandri
30. Boko Guti (Srbin)
Muslimani koji su odgovorni za smrt mnogih Hrvata u okrugu Zenice:
1. Jasmin Isi
2. Mensur Pijani
3. Besim Perenda (ukrija)
4. Nesib Tali
5. Vehid Dizdarevi
6. Faruk Avdi
7. Hajdar Paanovi
8. Jusuf Karali
9. Naid Delabi
10. Smajo Osmanovi
11. Sahudin Sarajli
12. Fuad Karali
13. Nesib Dragilovi
14. Hajrudin Dulan
15. Sejo Osmanovi
16. Emir Efendija Mahmutefendija Karali glavni za ove ekstreme.
17. Jusuf eta (upravnik doma ispred 7 muslimana)
18. erif Patkovi
iskaz pisan listopada 1993.
iskaz o stradanju Hrvata sela Ovnak i uanj
06.06.1993. presjeene su nam vodovodne cijevi u selu tako da smo ostali bez vode.
07.06.1993. usljed granatiranja naeg sela ostali smo i bez struje. 08.06.1993. poela je i
pucnjava pjeakim naoruanjem po selu. Negdje oko 500 metara od naih kua smo se
sastali u podrumu Slavka Vulete, jer je imao dobro sklonite, tu smo ostali oko pola sata.
Vidjeli smo da gori kua Tomislava Markovia i tad smo se premjestili u podrum kue
Kazimira Markovia i tu smo se zadrali 15 minuta, kad je naa vojska rekla da se moramo
povui iz sela. Rekao sam obitelji da bjee, a ja ako mognem da u doi za njima. Poto
sam invalid bez obje noge, nosim proteze oko 5,5 godina. Ja sam imao vozilo sa
preureenim komandama da bi se koristio njim.
U tom momentu svi su se raziili, ja sam otiao po auto. Upalio sam auto i povezao Danicu
Markovi s djetetom u naruju. Cijelo vrijeme je pucano po nama, granate su fijukale
preko nas, PAM-ovi, PAT-ovi, ali smo sreom uspjeli se izvui iz naeg sela sporednim
putem u pravcu sela Ovnak.
Doli smo na Ovnak. Ja sam se sklonio u kuu Joze Kafadera, u podrum, a Danica i dijete
su uli u kuu Zlatka Vulete gdje su ve bili i mjetani iz unja. U Jozinoj kui bilo nas je
12. Ostali mjetani su otili prema Grahoviima. Iz kue Joze Kafadera nas je istjerao Raif
Rizvi, pripadnik Armije BiH, iz sela Konjevia, zaseok Bukova Glava u zenikoj opini.
Nogom je udario u vrata ispaljujui jedan metak ispred mene, Kazimira i njegove supruge
Franke Markovi. Odmah je poeo psovati: Izlazite, majku vam ustaku, vi mislite nas
Muslimane unititi, neete to doivjeti, ovo je nae, nee biti ustako, vi nemate ovdje
nita! Ja sam mu rekao: Raife, jel dolo vrijeme da jedan drugog ubijamo, a zajedno u
Svjedocenja
kolu ili i zadau prepisivali jedan od drugoga?! On kae: Izlazite gore! Mi smo izili.
Rekao sam mu da me ne goni dalje bez auta jer ja ne mogu hodati. On me je istjerao pred
Jozinu talu skupa s Kazimirom i njegovom suprugom Frankom. Franka je pala uz
traktorsku prikolicu, snalo je srce, Kazimir je govorio Raifu da joj donese vode, a on kae:
Neu ti ja donijeti, idi ti pa joj donesi. Kazimir je ustao da donese vode, a Raif je traio da
mu donese oruje, mada ovaj nije imao, samo je imao papir da mu je oduzet pitolj.
Zatraio je puku, Kazimir je rekao: Pa ovjee, nemam!, a ovaj u bijesu priao njemu na
pola metra i ispalio mu u abdomen tri metka, tako da je Kazmir pao uz Jozinu punicu,
onda se okrenuo u pravcu Ovnaka i ispucao pun okvir, a Franka se ve osvijestila i rekla:
to mi ubi Kazimira?! On joj vie: uti, ubiu i tebe! Meni je rekao: Je li ovo tvoj auto?
Ja sam odgovorio: Jest. Ajde vozi ga u Zenicu u bolnicu, ranio sam ga!, a ja sam se
izderao na njega: to si ga ranio?, a on veli: J... ga. On mi je s Frankom stavio u auto
Kazimira i vikao je svojim vojnicima da ne pucaju na moj auto, a oni su bili na oko 100
metara od nas. Kako u Raife dalje, ubie me tvoji?, a on veli: Nee moji, ve tvoji.
Odvukao sam ga do kole u Poljske (zenika opina), svirao sam nee li se ko pojaviti. Iza
ugla prodavnice pojavio se jedan policajac, ja sam mu rekao da skine mine s mosta da
proem jer imam ranjenika. Sklonili su mine i rekli mi da se parkiram ispred kole. Pitaju
me: Ko je ranjen?, ja sam rekao, a oni su traili od mene osobnu kartu i rekli da iziem i
dam im kljueve, oni e ga voziti, a mene i Kazimirovu enu Franku e u zatvor. Policajac visok, mrav proelav - po imenu Isak, uzeo mi je kljueve, ja sam ga molio da ga ja vozim
jer je invalidsko vozilo, da se on ne bi spetljao u komandama pa e poginuti. On kae:
Nemoj puno priati nego idi u zatvor, a to je moj problem. Pitao me je ko ga je ranio, a ja
sam rekao Raif Rizvi, a on pita ko je taj, a drugi veli: ta te briga. Tu su nas dvoje zatvorili
u koli u improvizirani zatvor. Odvukli su Kazmira u bolnicu, kasnije su se vratili i rekli:
Dovukli smo ga ivog u bolnicu, a to e poslije biti ne znamo. U zatvoru smo zatekli jo
trojicu ljudi iz Konjevia: Ivo Hrgi, Zvonko Hrgi i Jozo Markovi. Oni su nam rekli da su
bili poli na pijacu i 500 metara od kole su ih zaustavili i tu zatvorili. Doao je Isak i jo
jedan policajac i traili su Frankinu osobnu kartu. Ona je poela traiti po torbi, on je
rekao: Daj meni!. Izvadio je novanik. Izvadio je novce i bacio joj novanik. Iz torbice je
izvadio zlato koje je ona nosila. Kad je on iziao, ona je vidjela da joj je sve uzeto. Do mraka
smo ostali tu. Naveer oko 19:00 ili 20:00 sati doveli su iz upe Brajkovia upnika Franju
Krianca, kapelana Peru Karajicu i dvije asne sestre: Tikoslavu i Elizabetu, te Anu
Matoevi. Nakon daljnjih sat vremena doveli su ene, djecu i starije ljude koje su nali u
kui Zlatka Vulete. Sveenike, asne sestre i Anu Matoevi su odmah otpratili u Zenicu,
jer su oni bili sa svojim vozilom. Tada su razdvojili ene i djecu od mukaraca. Njih su
stavili na kat, a mi mukarci smo ostali u prizemlju. Naveer oko 22:00 sata doao je jedan
vojnik, crn sa crnim naoalama, s crnom bujnom bradom, drao je puku u rukama.
Govorio je: Ovo su ustae, ovo treba pobiti, ova zemlja nee biti vaa!. Na polasku
govorio nam je: Alah imanet, a mi smo svi utjeli. Drugi put je ponovio: Alah imanet na
to je Mato Vidoevi (roen 1920.) odgovorio Alah imanet, a on e na to: Svi u jedan
glas" i mi smo morali svi odgovoriti. On nas je napustio i otiao, a uvar e na to: Eto vidi
kakvih ljudi ima, provokatora. Uveer oko 24:00 nailazi jedna grupa vojnika i viu: Evo
ustaa, to treba pobiti! Virili su kroz prozor i tako su nas vrijeali, a ja sam skinuo proteze,
a jedan je provirio i rekao: Eno i onaj bez nogu, j... ti njega. Ostali smo tu cijelu no.
Ujutro 09.06.1993. u 10:00 sati su nas pustili i rekli da su nam kue provaljene da se ne bi
iznenadili, pitali su ko hoe kui, ko hoe u Zenicu i mi smo krenuli kui, obeali su mi
vratiti auto, saekao sam jedan sat, utom je dovuen moj auto, ali vojnik koji ga je vozio
rekao je: Ja ga ne dam ni Bogu dok ne obavim zadatak.
Jedan vojnik Armije BiH, Enver Spaji me je odvukao nazad kui. Tada sam vidio da su me
pokrali. Jedna grupa naoruanih vojnika je naila kraj kue i rekla da nemamo vie tu to
traiti, a oni su po selu pljakali i odvlaili: elektrine aparate, video, televizore itd.. Bez
ikakve zatite bojali smo se zadrati u selu i tako smo otili u Zenicu. Od 09.06.1993. do
25.08.1993. bio sam u Zenici.
Svjedocenja
iskaz o stradanju Hrvata sela Dusina

Dana 26.01.1993. ujutro u 6:00 sati probudila nas je pucnjava. Ubrzo su uslijedile i
detonacije. Nazvala sam suprugu muevog brata da je upitam to se dogaa. Rekla je da
pucaju po njenoj kui. Rekla sam joj da doe kod nas, jer da imamo dobar podrum. Dola
je ona i njena ki, druga ogorica sa sinom koji je roen s tjelesnom manom - doao je na
takama s dvije keri. Kako jo nije bilo dobro svanulo, uspjeli su doi do nas. Pucnjava se
nastavila i narednih sat vremena. Jedan rasprskavajui metak razbio nam je podrumski
prozor. Nakon toga zauli su se povici Allahu egber!, Otvarajte!. Ja sam potrala i rekla :
Ne pucajte, otvorit u! Primila sam za kvaku ali je u tom trenu metak probio bravu. Vrata
su se otvorila sama. Ukazala su se dvojica vojnika s uperenim pukama i rancima na
leima. Bili su u maskirnim uniformama. Preko ela su imali zelene trake i zelene beretke
na glavi. Plakali smo i molili da nas ne ubiju. Rekli su: Ne bojte se nita! Mi ne ubijamo
ene i djecu. Nismo mi ustae i etnici! Mi smo muslimanska vojska! Vidjeli su da su samo
ene i djeca jer mi je mu ve otiao iz kue i nije se vraao. Rekli su nam da se ne miemo
i da e se odmah vratiti. Preplaeni ekali smo, a potom su dolazili jo tri puta po dva
vojnika i govorili da se ne miemo. Kad su ovi zadnji doli naredili su da to prije izaemo
iz podruma. Pred sobom su dotjerali Vinka Kegelja (roen 1940.) s rukama iznad glave.
Vinko je imao modricu na licu i nateknutu bradu. Bio je u civilu. Kad smo izili prikljuili su
nas ostalim Hrvatima koje su pohvatali i tjerali nas u muslimanski dio sela. U Dusini je
inae bilo 7 hrvatskih kua, a prihvatili smo i prognanike: Srbina Voju Staniia (roenog
1924.) i njegovu enu Gospavu (roenu 1926.). Selo je bilo puno muslimanske vojske.
Tukli su nae mukarce i Srpkinju Gospavu. Doveli su nas kod kue Zuhdije Elvida. Od
seoskih Muslimana vidjela sam Nijaza Elvida, Fildu agu. Bilo je i drugih, ali se ne mogu
svih sjetiti. S obzirom da je bilo jo desetak naih vojnika u zaseoku Brdo koji se nisu
predali, muslimanski su vojnici razdvojili djevojke, mlae ene i sve mukarce, da ih koriste
kao ivi tit. Nas oko 20-tak preostalih su vratili u kuu Stipe Kegelja. Moram pripomenuti
da je tu veer u nae kue stiglo oko 40-ak Hrvata iz sela Vinjice i Lave koji su od
muslimanske vojske bjeali u pravcu Busovae. Kua Stipe Kegelja je bila pogoena
granatom i unutra je vladao nered. U kuhinji gdje su nas ugurali nije bilo prozora, bio je
izvaljen. S obzirom da je vani bio snijeg, u toj prostoriji je bilo uasno hladno. Straa nas je
uvala. Nakon jedno 2 sata, oko 10 sati, vraeni su oni koji su koriteni kao ivi zid. Stavili
su nam i zvono iznad vrata, da nitko ne bi mogao izai. Sve su njih potrpali s nama.
Mukarci su bili krvavi i u modricama, a djevojke i ene preplaene. Potom je uao vojnik,
meni nepoznat i rekao: Govorite gdje je oruje. Ako mi i metak otkrijemo pobit emo i
vas i djecu! Moj mu im je dao ve prije puku. Traili su minobacae, PAM-ove... Mu je
rekao: to sam imao dao sam! Daj da mu ubijemo ker, rekli su i povukli je za ruku. Svi
smo zapomagali, a mu je rekao: Ubijte mene, nemojte nju. Onda su je pustili. Potom su
poeli izvoditi mukarce, jednog po jednog i ispitivali ih, pretraivali po kuama, a potom
ih vraali. Mukarci su se vraali krvavi i izudarani. U jednom momentu dotrao je jedan
vojnik koji je bio potpuno rastrojen. Vikao je: Poginuo mi je komandant, sve u vas
pobiti! Oni su zalupili vratima i otpoela je pucnjava po kui, a kroz vrata je dolazio miris
benzina. Mislili smo da smo svi gotovi. Pucnjava po kui i vika je trajala 15 minuta i onda
se sve umirilo. Nakon toga doao je vojnik Ahmet Elvida sa spiskom i dao nepoznatom
vojniku koji je otpoeo s prozivkom. Prozivali su devet mukaraca (osam Hrvata i jednog
Srbina) M.K.; N.K.; V.K.; S.K.; M.R.; F.K.; V.S.; I.K.; P.Lj.
Kad su ih prozvali ja sam zaplakala i rekla: Kud ih vodite, to su vam oni skrivili? Vodimo
ih sunetiti. - odgovorili su vojnici uz smijeh. Nepoznat vojnik me je odgurnuo i rekao: Ja
u ih ubiti! i zalupio vratima. Desetak minuta nakon to su ih izveli zauli smo rafale. Pitala
sam vojnika do sebe: ta se dogaa?. Rekao je: Isprobavamo oruje. Bilo je to oko
15:00 sati po mojoj procjeni. Pitala sam jednog vojnika: emu sve ovo? On je odgovorio:
Na zadatak je oistiti ovaj teren. Zahvalite Bogu to vam nisu doli Krajinici! Tek bi onda
vidjeli ta bi bilo s vama! Preostali dio dana do 18:00 sati proveli smo u kui. Vojnici su se
smjenjivali, neki su ak pokuali biti fini, ali veina ih nas je vrijeala i maltretirala.
Oko 18:00 sati rekli su nam da moramo ii u selo Lavu, jer da tamo HVO hoe napasti
njihovu vojsku. Pretresli su nam sve stvari i potjerali nas. Ili smo u koloni, a muslimanski
Svjedocenja
vojnici oko nas. Usput su nas kao i prije psovali i vrijeali: Eto vam Herceg-Bosna! Jebo
vas Kordi. Gdje vam je sad Kordi? - i tome slino. Hodali smo po snijegu i ledu nekih sat
vremena. Smjestili su nas u kolu u kojoj su ve bili dotjerani svi Hrvati iz sela Vinjice i
Lave. Rekli su nam da emo tu ostati dva do tri dana. Obeali su hranu, ali je nikad nisu
dali. U 02:00 sata poslije ponoi su nam rekli da smo slobodni i da moemo ii. Razili smo
se po kuama poznanika u Lavi. Sutradan smo otili u Zenicu, u HDZ, da traimo pomo.
Nahranili su nas i sasluali. Smjestili su nas u rudarski hotel, a nakon toga smo se
razmjestili kod rodbine. Tamo smo od preivjelih mukaraca, od I.K. i F.K., doznali da su
ostali prozvani mukarci strijeljani, masakrirani i mueni. Razgovarajui kasnije s osobama
koje su bile koritene kao ivi zid doznala sam da su se svi nai vojnici koji su bili na
poloaju predali. Ukupno je odvedeno u KP Dom preko 20 mukaraca. ene i djevojke iz
ivog zida kau da im se prijetilo silovanjem, ali da ih nitko nije dirao. U dogaajima u
Dusini, pri samom napadu muslimanske vojske, poginuli su:
1. Franjo Raji (roen 1965.);
2. Draenko Kegelj (roen 1973.).
Od mukaraca koje su Muslimani prozvali strijeljani su:
1. Niko Kegelj (roen 1938.);
2. Vinko Kegelj (roen 1940.);
3. Stipo Kegelj (roen 1931.);
4. Mladen Kegelj (roen 1969.);
5. Augustin Rado (roen 1964.);
6. Pero Ljubii (roen 1924.);
7. Zvonko Raji (roen 1957.);
8. Vojo Stanii (Srbin - roen 1924.).
iskaz o stradanju Hrvata sela Dusine, zatoenitvu u logoru KP Dom u Zenici.
(svjedok: Hrvat, 1970.)
Utorak, 26.01.1993., ujutro, bio sam na seoskoj strai kao pripadnik HVO-a. Oko 5:30 sati je
poela pucnjava iz pjeadijskog naoruanja po selu.
Prije na no, iskljuila nam je Zenica gradsku rasvjetu, tako da su se muslimanske snage
uvukle u selo pod okriljem mraka i opkolili sve kue. Mene i jo etvoricu vojnika HVO-a su
zarobili i otjerali u muslimansko selo kod Mejtefa, uz samu damiju. Naredili su nam da
se izujemo bosi, a bilo je toliko hladno, jer je bio snijeg i led.
Tukli su nas domai muslimanski vojnici i psovali nam ustaku majku i govorili da e nas
protjerati do Hrvatske i da nee ni jednog Hrvata biti u Bosni. Skidali su nam HVO obiljeja
i palili pred naim oima i govorili da e nam sijei ui i da e nas poklat. Odatle su nas oko
20-tak mjetana odveli (od toga je bilo oko 10 djevojaka i nas 10 bojovnika) kao ivi tit
prema brijegu iznad sela, kako bi primorali da se naa vojska preda.
Tu su nas doveli na taj brijeg oko 10:00. enama su rekli da zovu zapovjednika te da mu
kau da se vojnici HVO-a predaju, a u sluaju da se ne predaju da e isturiti ene ispred
sebe kao ivi tit i pobit ih sve. Dok su nas tjerali prema brijegu udarali su nas pukama po
glavama, a mi smo tako i padali ali smo morali ii ispred njih. Poto nije bilo puno
pripadnika HVO-a, oni su se predali, tako su nas sve skupa vratili u selo i zatvorili u kuu
Stipe Kegelj.
U jednoj prostoriji su bile ene i djeca, a u drugoj mukarci. Tada je ponovo poelo
maltretiranje, pucanje rafalima po stropu i ispitivanje jednog po jednog, a u
meuvremenu su sljedili udarci akama, nogama i pukama. Oko 12:00 su odveli
Svjedocenja
Mladenka Kegelja u Mejtef i tu su ga muili sve dok nije podlegao mukama.

U 15:00 su prozivali i naredili da izau: V.K., N.K., S.K., P.Lj., V.S., A.R., I.K. i F.K.. Ja sam ostao
sa djetetom od 3,5 godine (spavalo mi je u naruju). Tada me je meni nepoznat vojnik
pogledao i nije nita rekao, samo je iziao. Ovih osam prozvanih su odveli na streljanje. U
tom trenu toga nisam bio svjestan kud su ih odveli, samo sam uspio pogledati kroz prozor
za njima. Strah me bilo ta e biti s nama svima.
Oko 20:00 sat su izveli mene, I.K. i F.K.. Ponovo su nas odveli u muslimanski dio sela gdje
su nam svezali icom ruke na leima. Odveli su nas do Lave, u selo gdje su ve bili ostali
zarobljni civili i bojovnici - u osnovnu kolu Ivo Lola Ribar.
U jednu uionicu su zatvorili ene, djecu i starce, u drugu nas mukarce. Ostali smo u koli
do oko ponoi, dok je dola vojna policija Armije BiH pa su nas odvezli autobusom u KP
Dom Zenica.
Dok smo putovali prema Zenici, vojni policajci Armije BiH su nas tukli pukama, palicom,
nogama, rukama, udarali su nas glavom o glavu. Stalno su nas tjerali da pjevamo nekakve
muslimanske pjesme i da uzvikujemo Alah Uegber! Tekbir!. Psovali su nam Kordia,
prijetili da e mu poklati obitelj. Govorili su kako su muslimanske snage ve ule u
Busovau.
Na ulazu u Zenicu rekli su nam: Ustae, sagnite glave. Vie nikad neete vidjeti Zenicu!
Dovezli su nas u KP Dom i tu smo ostali 14 dana.
Hranu smo dobivali ujutro i uveer i to nekakvu mutnu vodu u kojoj plivaju 2-3 graka ili 23 zrna rie, te etvrtinu kruha. Tjerali su nas da istimo WC-e, elije i da stojimo mirno kad
prolazi kraj elije vojna policija BiH.
Razmjenjeni smo 6. veljae 1993..
iskaz o stradanju Hrvata sela Vinjica, Dusina, preivljenom streljanju, zatoenitvu u
koli u selu Lavi
Dana, 25. sijenja, a po pokretima muslimanske vojske i ponaanju naih sumjetana
Muslimana, pretpostavljali smo da bi se u Vinjici moglo dogoditi zlo za Hrvate. Vinjica je
imala oko 40-tak kua, od kojih je polovica bila hrvatskih, a pola muslimanskih.
Zapovjednik seoske postrojbe HVO-a nam je rekao da se pretpostavlja kako se sprema
muslimanski napad na Hrvate naeg sela, te da bi bilo najbolje da se evakuiramo prema
selu Dusini, a potom Busovai.
Nas oko 15-tak, ena, djece i ja kao jedini mukarac krenuli smo prema Dusini, dok je oko
40 vojnika HVO-a, mjetana sela Dusine, Vinjice i Lave pokualo je na brzinu
improvizirati nekakvu liniju obrane, jer te linije do tada prema Muslimanima nije niti bilo.
Doli smo u Dusinu, a tamonji mjetani su nas uvjeravali da nema niti govora o nekoj
opasnosti, te da moemo kod njih prenoiti, a sutra nastaviti put prema Busovai to smo
mi i prihvatili.
Svjedocenja
Probudili smo se ranije i spremili da krenemo. Bilo je rano jutro, 26.01.1993., oko 5:20.
Tada je otpoela pucnjava iz pjeadijskog naoruanja, iz minobacaa, te protuoklopnih
sredstva. U kui nas je bilo oko 20-tak, uglavnom ena i djece. Oni su sili u podrum, a ja,
kako sam u trenutku napada bio vani, pobjegao sam u talu. U tali sam bio sam i bez
ikakvog oruja.
U jednom tranutku u talu je utrao muslimanski vojnik koji me otkrio. Bio je u maskirnoj
uniformi i imao je traku oko glave. Pitao me za oruje, ja sam rekao da nemam. On me je
potjerao prema kui Nike Kegelja, koji je ve bio zarobljen kao i njegov brat Vinko (roen
1940.) od strane muslimanskih vojnika. Usput su pokupili i Srpkinju Gospavu Stanii
(stara oko 65 godina).
Poredali su nas uza zid i natjerali su nas da se izujemo, iako je vani bilo snijega, nekih 10
centimetara. Izuti se morala i Gospava Stanii. Prijetili su nam da e nas pobit i poklat.
Tukli su Niku i Vinka cipelama i orujem, a mene i Gospavu nisu.
Nakon desetak minuta doao je netko tko im je oito zapovjednik (imao je motorolu) i
rekao nam da se moemo obuti. Obuli smo se, pa su nas potom potjerali u kuu Stipe
Kegelja, gdje su ve bili ostali mjetani Dusine i Vinjice. Bilo nas je u dvije prostorije, ja
mislim oko 50-tak.
Straari su se mijenjali i po redu nas maltretirali, neki vie, neki manje. Psovali su nam
majku ustaku, govorili su da su ulovili Darija Kordia i: ta ete sad? Ovo je Damahirija,
a ne Herceg - Bosna. To je tako trajalo do negdje oko 16:00, kada su prispjela dvojica koja
su istjerala nas mukarce govorei: Sad ete svi na kamaru! Svi napolje! Istjerali su nas
devet (est civila i tri vojnika HVO-a): A.R., N.K., N.K., V.S. (Srbin), S.K., F.K., I.K., M.R. i P.Lj..
Vojnici su bili samo I.K., A.R. i M.R., ostali smo civili. Potom je doao jedan vojnik i odveo M.
R. pa je tako ostalo nas osam. Postrojili su nas kod kue Ivice Kegelj. Vidio sam estoricu
muslimanskih vojnika kako sjede na nekim graevinskim blokovima. Jedan od njih nas je
pitao za imena i prezimena i upisivao. Kad je doao do mene, pitao je: ta ima kod
sebe? Rekao sam da imam: osobnu kartu, 4 000 BiH dinara i naoale. Pitao me za osobnu
kartu koju sam mu i dao. Pitao me ta u ja ovdje? Rekao sam mu. Vratio mi je osobnu i
rekao da mu priem da me pretrai. Kad je to uinio, ne naavi nita vratio me u stroj sa
ostalim. Isto je postupio i sa I.K.. Nakon toga, taj zapovjenik je rekao ostalim muslimanskim
vojnicima: Sada, svako po jednoga. Vojnici su ve bili spremni streljati. Mislim, da su
pucali pojedinano, a ne rafalno. Kako je bilo 6 muslimanskih vojnika oni su ubili estoricu
od nas. Ubijeni su:
1. Augustin Rado, roen oko 1964. god.;
2. Niko Kegelj, roen oko 1938. god.;
3. Vinko Kegelj, roen oko 1940. god.;
4. Vojko Stanei, roen oko 1924. god.;
5. Stipo Kegelj, roen oko 1931. god.;
6. Pero Ljubii, roen oko 1921. god.
Strijeljanje smo preivjeli samo I.K. i ja. Muslimanski vojnici su se nakon toga okrenuli i
otili. Ostao je samo njihov zapovjednik. Pitao me kad sam promjenio odjeu? Rekao sam
da nisam. Traio je moju konu jaknu, dao sam mu. Nakon kraeg razmiljanja, a pozorno
me motrei dobacio mi je jaknu natrag. Niim, kao da se nita nije dogodilo nije
spominjao strijeljanje ovih ljudi. Nakon toga potjerao nas je dignutih ruku u kuu Stipe
Kegelja k ostalima mjetanima Vinjice i Dusine. Sjeo sam, traei od ena cigaretu da
doem sebi. Nisam je dopuio kad je doao njihov drugi vojnik i rekao: Vas dva, za
mnom! Mislio sam da smo mi na redu za strijeljanje. Odveli su nas da pokupimo
strijeljane leeve estorice i jo dvojice koji su tijekom jutra bili ubijeni. Bili su to Frano
Raji (oko 1970. god.) i Draenko Kegelj (oko 1972. god.). Dovukli smo ih u garau Ivice
Kegelja. Morali smo krv posuti slamom, a nakon toga su nas ponovo dotjerali pred kuu
Svjedocenja
Ivice Kegelja i postrojili pred zid, okrenute licem prema zidu. Mislio sam: Gotovo je.
Vojnik je dva puta puknuo ali nas nije pogodio nego nas je zasuo malter sa zida. Dotrao
je drugi vojnik koji se na njega izgalamio govorei da to vie ne ini. Ovaj koji je pucao na
nas pitao ga je ta e s nama. Ovaj je rekao: Vodi ih u muslimanski dio sela. Dok nas je
vojnik vodio u muslimanski dio Dusine nije nita govorio. Tamo je neki zapovjednik
naredio da nam se ruke zaveu icom. U to se ve stvorila kolona ena i djece koji su bili
do tada smjeteni u kui Stipe Kegelja. Hodali smo prema selu Lavi svezanih ruku, a
okruivali su nas muslimanski vojnici.
U jednom trenutku zaustavili su kolonu, a oni su se razili po kuama. Mi smo tako stajali
oko sat vremena na snijegu. Vojnik koji je bio kraj mene me pitao da li sam ja za Herceg Bosnu? Rekao sam da ja, kao umirovljenik, niti gradim niti razgraujem Herceg - Bosnu, ali
da se kao umirovljenik nisam nadao ovome. Nudio me cigaretom. Rekao sam da ne mogu
jer su mi ruke vezane. Ipak, mi je stavio cigaretu u zube i premjetao kad bi dogorjevala.
Bio je vrlo korektan prema meni, ali je rekao da e me ubiti budem li bjeao. Rekao sam da
neu bjeati. Pitao me jesam li u vojnim formacijama HVO-a. Ja sam rekao da nisam kao
to stvarno nisam.
Tako svezan, doao sam zajedno sa ostalima u Lavu, u kolu. Tamo su me i odvezali. U
koli su bili zatvoreni Hrvati, mjetani Vinjice, Lave i Dusine. Razdvojili su vojnike od
civila, mene su odvojili s civilima. Tamo sam prepoznao neke od domaih Muslimana:
1. Ekrem ii
2. Fahrudin Deli
3. Hajrudin Deli
U koli smo bili zatoeni negdje do iza ponoi (moda do oko 3:00), kada su nas po dojavi
iz Zenice pustili kuama. Vratili smo se kui u Vinjicu.
Ujutro 27.01.1993. poele su granate padati po selu Vinjici. ena i ja smo pokupili
najnunije i zaputili se u Zenicu, gdje smo proveli tjedan dana. Jo jednom sam otiao u
Vinjicu, a potom smo ja i ena otili za Busovau.
iskaz o stradanju Hrvata prigradskog sela Kozarci, brutalnom iivljavanju nad
bespomonim civilima, ubojstvu djeteta
Dana 18. travnja 1993., na katoliki Mali Uskrs, u 5:30 otpoeo je muslimanski napad na
Hrvate naeg sela Kozarci. Probudila me pucnjava po kui. Kada sam pogledala kroz
prozor ugledala sam veliki plamen kako ide prema kui. Ja sam skoila i probudila mua,
zatim smo sa svojih dvoje djece (sin od 5 godina i curica od 4 godine) sili s kata u
prizemlje, kod svekrve. uli smo da neto pucketa i osjetili zaguljivi dim. Ispred kue su
zapalili dva plasta sijena, zatim talu. Sve je bilo u plamenu oko kue.
Voa grupe MOS-a, zovu ga Hoda, iz sela Puhovca, ut, visok, malo proelav, sa zelenom
beretkom na glavi, namazan ugljenim bojama, na desnom ramenu je imao zelenu traku.
Hoda je zapucao rafalima po prozoru tako da je staklo i silni meci frcali po nama. Mene je
ranio u desni dio glave, odmah me je krv oblila. U lijevoj ruci sam drala svoju curicu. Bila
je ispred mene, tako da je nju metak pogodio u uho, desne strane obraza i uletio u trbuh.
Mala je poela krkljati krv tri puta i jako se trzala cijelim tijelom. Mi smo zajaukali i zavikali
da ne puca, jer su ene i djeca unutra. Hoda se nije obazirao na to to mi molimo da ne
puca. Tako da je on ispucao itav rafal po nama. Mi smo se povukle u spavau sobu,
Svjedocenja
spustili dijete na leaj, mala Magdalena je ve bila mrtva, ali mi u to nismo mogli vjerovati.
U tom trenutku nisam bila svjesna gdje mi se drugo dijete nalazi.
Hoda je uletio u kuhinju, potom udario nogom o vrata od sobe u kojoj smo se mi nalazili.
Psovao je. Rekao je da nam j... majku ustaku, da izlazimo napolje. Stric je prvi iziao
napolje, Hoda ga je udario nogom u lea i rekao: Mar napolje! Zatim roak, i njega je
Hoda udario nogom, isto i mog mua koji je sa tijelom ubijene Magdalene u naruju
iziao napolje.
Kad su sva trojica mukaraca izili pred kuu, muslimanski vojnici su im opsovali majku
ustaku i rekli da legnu na zemlju. Kad je moj mu legao, podigao je glavu i molio da
dijete preda meni, da ne puzi s Magdalenom. Oni su mu ponovo opsovali majku ustaku i
rekli: Lezi dolje i glavu ne dii. Dok su leali, vojnici MOS-a su rekli: Lezi, uti, hoe
Herceg - Bosnu, hoe ivka Totia, hoe Kordia, ta ste traili u Zenici, u Damahiriji...
Tako su psovali i udarali ih izmama po glavi i itavom tijelu, a najvie po licu, glavi i
bubrezima.
Kad su MOS-ovci vidjeli da su mukarci na zemlji ve promjenili fiziki izgled (lice crveno,
krvavo, plavo, zubi izbijeni, oi zatvorene od udaraca) rekli su im da ustanu. Govorili su: ...
ta vam je to trebalo, pitali su mog mua je li to dijete mrtvo i ko ga je ubio. Mi smo
rekli da mi ne znamo, premda smo znali tko je ubojica, nismo smjeli rei, jer je i Hoda bio
tu cijelo vrijeme prisutan. Uzeli su fiu od roaka i stavili me u auto s mrtvom curicom,
kao da, oni hoe da nam prue prvu pomo.
Vozili su me jedno 5 minuta kroz selo Kozarce i naredili mi da im pokaem put za Gradite
gdje im je navodno bio sanitet, a ja, napola bez svijesti sam im govorila da ne znam put.
Tako smo doli do igralita gdje je bio prekid puta, zbog kanala iskopanog za vodu. Tada
su dreknuli i rekli: Gdje si nas navela! Ja sam rekla da ne znam drugog puta, tada su me
vratili nazad do kue, Za to vrijeme pristizala je ostala muslimanska vojska po selu. Kad su
pristizali vikali su: Alah uegber. Drugi su im vojnici odgovarali: Alah uegber. Zatim je
zvani Hoda vikao: Alah kolje., a drugi su na sav glas odgovarali: Alah kolje.
Poslije toga Hoda je naredio da nas vode na nekakvo zborno mjesto. Mrtvo dijete smo
morali ostaviti u kui. Bilo je to selo Gradie gdje je bila komanda. Sve hrvatske kue su
palili po selu, sijena i tale, kao to su i nau, a unutra ubili kravu, tele, kozu sa troje jaria i
sve je to izgorilo u tali.
Tri sata smo ili pjeice do Gradia. Doli smo pred njihovu komandu, smjestili su nas u
jednu prostoriju u seoskom domu. Ta prostorija je imala jedan veliki prozor, sve je bilo
prljavo, smee po betonu, veliki sloj praine. Tu smo ostali dva sata dok nije doao njihov
vojni kombi da bi nas dalje odvezao u prigradsko naselje Tetovo.
Dok smo bili tu u domu ulazili su muslimanski vojnici, psovali nam majku ustaku i govorili
nam da smo mi pucali na balije, da hoemo pretvoriti Islam u Kransku vjeru. Moj mu
je htio da kae da nismo ni posjedovali oruje jedan je vojnik vrisnuo: uti, siti smo mi
vas. U tom momentu doao je iekivani kombi, svi smo posjedali u taj kombi, i ene i
dijeca i mukarci. Odvukli su nas u Tetovo, oko 2 km od Gradia.
Kad smo doli u Tetovo rekli su nam da ene i djeca iziu napolje. Mi smo poli plakati:
Gdje ete sa mukima? Vojnici su se izderali na nas, zalupili vrata kombija i odvezli u
nepoznato, kroz eljezaru. U Tetovu su nas zadrali oko 2 sata. Kako god je ko ulazio od
muslimanske vojske, govorili su nam pogrdne rijei, jedan je rekao da se udaljimo od
mjesta gdje je bilo, na jednoj poljani oko 500 vojnika. Bilo je to u 12:00 sati. Mi smo ih
pitali gdje da se udaljimo, oni su rekli: Idite kui. S tim to se nismo mogli vratiti u
Kozarce, jer je gore jo uvjek pucalo, vodile su se borbe i vrila pljaka. U 12:00 sati vojnici
su poeli klanjati, obavljati vjerske obrede. Mi smo se uputili odatle pjeice prema Zenici.
Svjedocenja
Doli smo do rodbine i kod njih ostali do naveer, do oko 22:00 sata. Tada je dola vojna
policija Armije BiH. Na vrata je dolo 10 vojnih policajaca Armije BiH. Uvjeravali su me da
idem u bolnicu, kao oni mi garantiraju da e me sigurno odvesti i vratiti nazad. Odvezli su
me u hitnu, kad sam pristala uz uvjet da samnom ide i moj roak.
U hitnoj su me ostavili i krenuli dalje jer, tako su mi rekli, moraju na teren. Zaili su mi ranu
na glavi, imala sam veliku ranu na koju su zaili 12 konaca i propisali mi po 2 injekcije svaki
dan. Poslije toga su nas kola hitne pomoi vratila kui. Mu mi se pojavio nakon 6 dana
provedenih u zarobljenitvu. 02.09.1993. smo odluili krenuti u Busovau jer nam je ivot
bio stalno ugroen. etiri dana i pet noi smo bili u kanjonu rijeke Lave, kod barikade
Armije BiH. Tek su nas peti dan pustili za Busovau. Naelnik SUP-a Zenica je doao s
kombijem manevarskog odreda i moli da se vratimo nazad, na to mi, poslije svega to su
nam uinili nismo htjeli pristati.
EPE
iskaz o stradanju Hrvata sela Kiseljak, brutalnom iivljavanju nad bespomonim
civilima
To se dogodilo 16.08.1993. negdje oko pet sati poslijepodne, znam kad smo popili kavu
koju uvijek pijemo oko pola pet - pet sati poslije podne. Tu smo ispred kue sjedili ja, Kata
Krezi, njen mu Franjo Krezi, njihov sin Florijan Krezi te mala Ivana iri i moj sin. Mislila
sam spremati veeru i krenula sam u upu jer sam tamo ljeti loila vatru. Dok sam hodala
ula sam kako su iza moje kue poeli meci letjeti. Nisam znala ni otkud, ni kako pa sam u
prvi tren pomislila: ma hajde to sam umislila, to je neko sluajno prepucavanje. Ipak
sklonili smo se svi ispod terase kue. Moje je drugo dijete, curica, bila otila odnijeti hranu
psu, tako da se nalazila od kue nekih 50 do 60 metara i nije se ni vratila. Tako smo stajali
ispod terase i nismo znali to raditi. Puca se sa svih strana, ima i tih tromblona i sve
odjekuje... I onda smo uskoili u pajz jer ja imam pajz malo ukopan, uli smo svi u njega.
Odjednom su se uli glasovi: ljudi izlazite napolje! U tom trenu smo mi istrali iz pajza i
popeli se na kat kue. Pogledamo da vidimo o kome se radi, jer se puca sa svih strana, nije
se znalo otkud se sve ne puca. im smo izali gore na kat pored mog sina je nekih
dvanaest metaka prozujalo, to se poslije tono vidjelo po rupama na vratima. Sin mi je star
nepunih 16 godina. Tada je muslimanski vojnik uskoio i poeo pucati po kui. Vikao je da
se predamo, da nam nee nita. Mi smo svi izali iz kue s rukama na glavi. Kad smo izili iz
kue na dvoritu je bila Janja Bulaji i njezin suprug. Otkud su ti ljudi doli ja to stvarno
neznam. I tu su nas Muslimani drali ispred sebe, kao ive titove. Jedan je njihov vojnik tu
leao mrtav. A jedan je vikao da e oderati tog koji je ubio brku, tako je oslovio pokojnika.
I stalno nam je psovao, te psovke nebi htjeli pominjati koliko su rune. Onda su nas
potjerali putem izmeu moje kue i kue mog svekra. Kad smo doli moda deset metara
do ceste, zapucali su s lea po nama. Svi smo popadali po tom putu. Moj se sin bacio malo
u stranu i nije niti ranjen. Kad je doao sebi podigao je malu Ivanu i pitao me: Majko, to
je ovo? A mala Ivana je govorila: Joj, to u... To su bile njene zadnje rijei. Ja sam samo
govorila: dijete, ne daj se! Florijan nije progovorio niti jednu rije kao ni majka mu Kata.
Mala Ivana iri je roena 11.03.1980., Kata Krezi 12.09.1933., Franjo Krezi 02.02.1934., a
Florijan Krezi 27.2.1963. Svi su oni u jednom trenu tu ubijeni. Janja Bulaji je teko
ranjena i poslije je ostala u bolnici u Banja Luci. To se sve dogodilo pored mene. Leala
sam meu njima mrtvima. Onda sam se ja, u toj svojoj panici, sjetila Boga i to mi je jedinu
snagu dalo. Tad sam izmolila Pokajanje za te mrtve. Franjo Krezi je nakon pucnjave jo
davao znakove ivota i sin mi je rekao: Mama odoh ga ja pokuati spasiti, samo ako ga
uspijem dolje prenijeti. Pitao me jesam li ja ranjena, ja sam rekla da jesam ali da ne
krvarim puno. Kako sam na sebi imala dugaku trenirku nisam uoila da mi je noga
polomjena. Kad sam se pokuala okrenuti osjetila sam da se nemogu pomaknuti. Tad sam
se morala nasloniti na mrtvog Florijana Krezia. Pazila sam da ne ugazim u njegovu krv i
tad sam vidjela njegov mozak kako stoji u toj krvi. Onda sam dopuzla natrag do svoje kue
Svjedocenja
i kad sam dola do zida, naslonila sam se na njega. Tada sam ranjena i u drugu nogu te
sam pala. To je bila samo prostrjelna rana. Ostala sam leati ispod terase. Sin je od nekud
doao do mene i rekao: Mama, od Franje nema vie nita. Mrtav je. Onda ga je Bulaji
zamolio da mu pomogne izvui njegovu ranjenu enu. Sin me je pitao mogu li dalje ii.
Previo mi je rane. Tada sam vidjela, na nekih 70 metara od nae kue, jednog naeg
vojnika koji me je pozivao da ako mogu doi da me moe spasiti a ako mu ne mogu prii
da mi ne moe nikako prii. Ja sam njemu rekla: Ti nemoj riskirati, ne idi k meni. Ako
budem mogla spasit u se a ako ne budem mogla, ve sam ionako ranjena, nemoj i ti
glavu gubiti zbog mene. On meni govori: Ja vas neu ostaviti, samo vi pokuajte ako
moete ikako, da ja ne idem gore jer stalno se puca. Ja sam onda polako puzala prema
njemu i povlaila se drei se za travu. Kad sam stigla do jednog vrta tad je i on doao do
mene i uzeo me za ruku i preveo preko tog vrta. Malo dolje je stajao jo jedan na vojnik.
Ja sam ih molila da me ostave: Ostavite me djeco, izgubit ete glavu radi mene.
Odgovorie: Mi Vas ne ostavljamo, jer nikad svog ne bi ostavili. Ako ti gubi glavu neka je
gubimo i mi. I tako su me izvukli nekih 150-200 metara niz jednu kosinu a onda jo jedno
500 metara do prvih nosila. Moj sin je ostao pomoi da izvuku Janju Bulaji i uspjeli su je
izvui.
Nije bilo nikakvih nagovjetaja da e nas Muslimani napasti. Mi smo odmah uz rijeku
Bosnu. Spremali smo zimnicu, nita nismo znali. Ba sam spremala paradajz za zimnicu,
pilili smo i drva. E, da smo znali to e nas snai. Florijan Krezi je pogoen u glavu, tono
iza uha. Vidjela sam kako mu je mozak iscurio iz glave. Mala Ivana iri je pogoena u
lijevu stranu tijela. Od naprijed je rana izgledala kao crvena rua na njenoj majici. Lice i
tijelo su joj dobili plavu boju, a na prsima se otvorila, ba kao rascvjetana rua. Kata Krezi
je svukud pogoena, krv joj je curila iz usta, iz prsa, iz ruku i iz nogu. Franjo Krezi je
pogoen u trbuh i u lea. Ja sam pogoena u noge. Kad sam dola u Tesli vidjela sam jo
naih ljudi koji su tog dana stradali. Rekli su mi da su Zovko i Boo iri ubijeni. Jedna moja
susjeda lei u bolnici, ostala je bez ruke i noge. Nisam nikog prepoznala od muslimanskih
vojnika. Oni nisu poznavali ije su kue u naem selu te su nas tjerali da mi zovemo ljude
da izlaze iz kua. Sjeam se kako su natjerali malu Ivanu da zove ukuane. I sad, kad
zatvorim oi, jo uvijek ujem dozivanje i vrisak tog djeteta: Vera, Magdalena, Marina
izaite! Stalno je ujem. Ti muslimanski vojnici su nam govorili da emo vidjeti tko su
balije, da emo vidjeti kako balije gule kou ljudima. I prije tog napada je bilo manjih
napada na selo, ali samo izdaleka, nikad prije nisu bili uli u selo. Teko je sada govoriti o
tome... Obitelj Krezi su se morali iselili iz Golubinje zbog tamonjih Muslimana, to je selo
oko 15 km udaljeno od mog sela Kiseljaka. Doli su kod mene i evo to im se dogodilo. Tko
moe rei da to nije zloin? Samo sin i kerkica od osam godina su ostali ivi. Oni su sad
negdje u Bosni.
1|2|3|4
Zrtve

A-J |K-P|R-?
KAFANDAR, (MIJO) GORAN - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a. Zarobili su ga, s jo 29 pripadnika HVO-a, pripadnici Armije BiH, 09.01.1994., na
podruju sela Buhine Kue (opina Vitez). Od tada mu se gubi svaki trag.
KAFANDAR, STIPO - mukarac, civil, roen 1917., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ovnak
(opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga (ustrijeljen rafalom) u selu Ovnak (kod
njegove kue) pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Ovnak i njihovu imovinu. Pokojnikovo
tijelo je pokopano na groblju Ovnak, 12.06.1993. godine.
KAFANDAR, STIPO - mukarac, starosti oko 42 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Krpeljii (opina Travnik), pripadnik HVO-a, imao je tjelesni nedostatak (bez jednog oka).
Dana, 08.06.1993., zarobili su ga, razoruali, a potom ubili u selu Krpeljii (opina Travnik),
pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oruani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su
pripadnici UNPROFOR-a dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorite crkve Svetog Franje
u selu Gua Gora (opina Travnik) gdje su ga i pokopali skupa s jo estoricom (6) Hrvata
ubijenih u selu Krpeljii.
KALEB, KATA MALEZUA - ena, civil, roena 1927., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Nevizdraci (opina Konjic). Ubili su je, 22.04.1993., u selu Nevizdraci/Vrci (u njezinoj
obiteljskoj kui) pripadnici Armije BiH. Prema dostupnim podacima meu poiniteljima
zloina je zamjeen Safet Gagula.
KAPETANOVI, VLATKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Koncem
srpnja 1993., brutalno su ga pretukli pripadnici Armije BiH a potom ga je u nepoznatom
pravcu odveo njegov susjed Alija Osmi (pripadnik Armije BiH). Nakon cca mjesec dana,
tijelo umorenog Vlatka je pronaeno na lokalitetu Gariki Podovi (opina Bugojno).
KARATOVI, (IVAN) JOZO - mukarac, roen 1956., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Luci
(opina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga brutalno ubili (kosti glave su
smrskane kao i pojedini dijelovi tijela), 24.01.1994., u selu Novakovii.
KASALO, (MIROSLAV) MARIO - mukarac, roen 05.03.1978., po nacionalnosti Hrvat, iz
Bugojna. Dana, 18.06.1993., umro u splitskoj bolnici. Smrtno ga je, u Bugojnu, iz pitolja
ranio neidentificirani Musliman. Pokopan je, 22.06.1993., na groblju u Sultanoviima
(opina Uskoplje).
KASALO, STIPO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen u Udurlijama. Ubijen je u selu
Vuipolju (opina Bugojno), srpnja 1993. Pokopan je sutradan na groblju u Kandiji.
KASALO, (BOO) VINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bristovi (opina
Bugojno). Ubijen je koncem srpnja 1993. Nepoznato gdje je pokopan.
KATANA, ANTO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bilalovac (opina
Kiseljak). Pripadnici Armije BiH, ubili su ga (izmasakrirali), 23.04.1993. godine.
KATI, KATA - ena, roena 1920., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kiseljak (opina
epe). Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oruani napad na hrvatsko civilno
puanstvo sela Kiseljak, ubili su je, 16.08.1993. godine.
KEGELJ, DRAENKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina
Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina pripadnici Armije BiH skupa s jo devet
civila (osam Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovai.
http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/zrtve00.htm (1 of 25) [24.5.2008 18:17:21]
Zrtve
KEGELJ, MLADEN - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina Zenica).
Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina od pripadnici Armije BiH skupa s jo devet civila
(osam Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovai.
KEGELJ, NIKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina Zenica).
KEGELJ, (MATO) STIPO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina
Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina od pripadnici Armije BiH skupa s jo devet
KEGELJ, VINKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina Zenica).
KEKI, ILIJA - mukarac, roen 1906., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odak (opina
Bugojno). Poginuo je 19.07.1993., zajedno sa Dragutinom i Zdenkom Bartuloviem. Za
ovaj zloin odgovornost snosi Semin Rustempai - zapovijednik postrojbe Armije BiH
koja je djelovala na ovom podruju.
KEKI, (STIPAN) ZDRAVKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odak (opina
Bugojno). Poginuo 19.07.1993., kada je spaavao svoga strica Iliju. Za ovaj zloin
odgovornost snosi Semin Rustempai - zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je
KEKO, JURE - mukarac, roen 1918., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grm (opina Zenica).
Poginuo 18.04.1993. Pokopan je, 20.04.1993., u Grmu.
KIRIN, (FRANJO) FRANJO - mukarac, roen 1907., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna.
Nakon to je istjeran iz svoje kue u ulici A. Mavraka i nastanio se sa ostalim prognanicima
u klaustru asnih sestara u Bugojnu, 12.08.1993., otiao je obii svoju kuu, gdje ga je
napao i usmrtio Meho Tankovi iz sela Vrbanje (opina Bugojno).
KLARI, (DRAGO) ANTO - mukarac, starosti oko 70 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Brajkovii (opina Travnik). Ubili su ga u selu Brajkovii, ispred njegove kue,
08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Brajkovii i njihovu imovinu. Pokojnikova
kua je zapaljena a tijelo su pripadnici Civilne zatite iz sela Han Bila pokopali oko,
13.06.1993. godine.
KLARI, (MATO) ANTO - mukarac, roen 1946., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Brajkovii (opina Travnik). Ubili su ga u selu Brajkovii, pored njegove
obiteljske kue, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad
na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Brajkovii i njihovu imovinu.
KLARI, JOZO - mukarac, star oko 60., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vrpe (opina
Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., a pokopan u Sultanoviima (opina Uskoplje).
KNEEVI, CVITAN - mukarac, civil, roen 1927., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Mrkosovice (opina Konjic). Ubio ga je, u selu Mrkosovice (dok je sahranjivao jednu
pokojnicu), 01.05.1993., Hikmet Lipovac, pripadnik postrojbe Armije BiH zvane Neretvica
kojom je zapovjedao Hasan Hakalovi.
KNEEVI, FLORIJANA - ena, civil, roena 1978., po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na
podruju opine Konjic. Ubili su je, na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine,
KNEEVI, (NIKE) IVAN - mukarac, roen 1971., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
KNEEVI, (ANTE) JOSIP - mukarac (dijete), roen 1976., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Ljubunci - zaseok Jurii (opina Prozor/Rama). Ubili su ga Mumin Imamovi i
Muharem Zei zvani Muke, obojica pripadnici Armije BiH, 24.06.1993., u obiteljskoj
kui iz vatrenog oruja skupa sa sestrom Marinom.
KNEEVI, (ANTE) MARINA - ensko dijete, roena 1979., po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela Ljubunci - zaseok Jurii. Ubili su je Mumin Imamovi i Muharem Zei zvani Muke,
obojica pripadnici Armije BiH, 24.06.1993., u obiteljskoj kui iz vatrenog oruja skupa s
bratom Josipom.
Zrtve
KNEEVI, MIJO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, s podruja opine Kiseljak.

Pripadnici Armije BiH, odveli su ga na prisilni rad kopanja rovova na prvoj bojinici, u
naselju Datiu gdje je, tijekom 1993., pod nerasvjetljenim okolnostima, ubijen.
KNEEVI, (IVO) NIKO - mukarac, roen 1951., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Krianevo Selo (opina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli
vojnu akciju nazvanu Krvavi badnjak na podruje sela Grobina, Stinica, Zasina i
KNEEVI, SANJA - ensko dijete, civil, roena 1985., po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na
KNEVI, VINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Ilijaa. Pripadnici Armije BiH ubili
su ga, 11.06.1993., na podruju opine Kakanj.
KOUL, (VINKO) ANA ANUA - ena, civil, roena 1929., po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela Vrci (opina Konjic). Ubili su je, 22.04.1993., u selu Vrci (dok je sjedila u obiteljskoj
kui), pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Zulfikar Ali pago zvani
Zuka. Prema dostupnim podacima meu poiniteljima zloina je zamjeen Zijo Lepara.
KOUL, (MARKO) STOJA - ena, civil, roena 1935., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Vrci
(opina Konjic). Ubili su je, 22.04.1993., u selu Vrci (dok je sjedila u svojoj obiteljskoj kui),
pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Zulfikar Ali pago zvani Zuka.
KOLAK, MARINKO - mukarac, star oko 32 godine, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
uanj (opina Zenica). Pripadnici Armije BiH ubili su ga (izmasakrirali), 08.06.1993., u selu
uanj (opina Zenica).
KOLAK, NIKOLA - mukarac, star 28 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela uanj
(opina Zenica). Pripadnici Armije BiH ubili su ga (izmasakrirali), 08.06.1993., u selu uanj
(opina Zenica).
KOLAK, (JUGE) ZORAN - mukarac, roen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kula
(opina Zenica). Poginuo u Ovnaku (opina Travnik), u svibnju 1993. Pokopan u selu Kula.
KOLAKOVI, (MIJO) DRAEN - mukarac, roen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Kraljeve Sutjeske (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na
podruju opine Kakanj.
KOLAR, (VINKO) SLAVEN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1968., iz grada
Konjica u istoimenoj opini, pripadnik HVO-a. Zarobili su ga pripadnici Armije BiH, a kao
ratni zarobljenik je evidentiran pri Meunarodnom Crvenom kriu. Protupravno su ga
vodili na prvu liniju bojinice poradi obavljanja prisilnog rada u selu Orahovica (opina
Konjic), gdje je, 14.05.1993., ubijen.
KOLAR, SLAVKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Radeine (opina Konjic),
pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH uhitili su ga i zatoili u logor koji se nalazio u selu
elebi (opina Konjic) gdje je bio prisiljavan (od logorskih vlasti) obavljati raznorazne
radove na prvoj crti bojinice, a oko 20.05.1993., prilikom takvog rada na borbenoj liniji u
selu Orahovica (opina Konjic), je ubijen snajperskim hicem.
KOLENDA, (IVICA) PETAR - mukarac, star oko 20 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). Ubili su ga 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH.
KOLOBARI, ZDENKO - mukarac, roen 1969., po nacionalnosti Hrvat, s podruja opine
iroki Brijeg, pripadnik HVO-a. Ubili su ga u selu Doljani (opina Jablanica), na lokalitetu
zvanom Stipia livade, 28.07.1993. godine, a poslije izmasakrirali, pripadnici Armije BiH.
KOLOVRAT, (IVO) IGOR - mukarac, roen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vuipolje
(opina Bugojno). Ubijen 25.07.1993., snajperskim hicem ispaljenim s poloaja pripadnici
Armije BiH.
KOLOVRAT, (STOJKO) IVO - mukarac, roen 07.11.1949., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Vuipolje (opina Bugojno). Ubijen je, 25.07.1993., snajperskim hicem ispaljenim s
poloaja pripadnika Armije BiH. Pokopan je, 26.07.1993., u selu Kandija na mjesnom
groblju.
KOMO, (JOZO) MARKO - mukarac, roen 1919., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Crkvenjak (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na podruju
opine Kakanj.
KOMO, (MIJO) MIJO - mukarac, roen 1921., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Zrtve
Haljinii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga, 09.06.1993. godine.
KOMO, (ANTE) ZORAN - mukarac, roen 1974., po nacionalnosti Hrvat, iz sela atia
(opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993., na prostoru opine Kakanj.
KOMO, (MIJO) ZORAN - mukarac, roen 1974., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Marijina
Voda (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na prostoru opine
Kakanj.
KONTA, (IVO) IVKA - ena, roena 06.02.1928., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kandija
(opina Bugojno), mentalno retardirana osoba. Dana, 10.09.1993., otila je obii bratovu
kuu. Istog dana je pronaena ubijena i zapaljena.
KOSTI, ANA - ena, civil, roena 1923., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Orlite (opina
Konjic). Posljednjih osam godina ivota bila je nepokretna. Ubili su je u njezinoj obiteljskoj
kui u selu Orlite, 23.03.1993., pripadnici Armije BiH koji su joj pucali u usta.
KOSTI, (TADE) BRANKO - mukarac, civil, roen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Orlite (opina Konjic). Ubili su ga u selu Orlite, 23.03.1993., pripadnici Armije BiH koji su
mu iz automatskog oruja pucali u lea i glavu.
KOSTI, IVAN - mukarac, civil, roen 1907., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Orlite (opina
Konjic). Ubili su ga u njegovoj obiteljskoj kui u selu Orlite, 23.03.1993., pripadnici Armije
BiH.
KOSTI, JANJA - ena, civil, roena 1913., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Orlite (opina
Konjic). Ubili su je u selu Orlite, u neposrednoj blizini njenog gospodarskog objekta
(tala), 23.03.1993., pripadnici Armije BiH.
KOAK, (FRANE) LJUBO - mukarac, roen 02.08.1929., po nacionalnosti Hrvat, iz
Bugojna. Kod ribarnice u Bugojnu smrtno je ranjen 19.07.1993. Tijelo je ostalo na cesti tri
dana, nakon ega je pokopan na groblju Sultanovii (opina Uskoplje).
KOVALIJA, (SLAVKO) PERO - mukarac, roen 23.03.1967., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici
Armije BiH koji su toga dana izvrili oruani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne
naine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih
pripadnika HVO-a).
KOVA, (ILIJA) MARIO - mukarac, roen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz grada Konjica.
Ubili su ga, 01.05.1993., u gradu Konjicu (u obiteljskom stanu gdje je ivio s roditeljima)
KOVAEVI, (MARIJAN) MARKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kraljeve
Sutjeske (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
KOVAEVI, PERO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
KOVAI, (ANTUN) PERO - mukarac, star preko 60 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Graanica (opina Bugojno). Ubijen je pred svojom kuom u Graanici, koncem srpnja
1993. godine.
KOZARI, (BLAA) ANELKO - mukarac, roen 02.01.1950., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz Konjica. Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga
dana izvrili oruani napad na selo Uzdol (opina Rama/Prozor), kada su na brutalne
pripadnika HVO-a).
KOZARI, BLA - mukarac, roen 1903., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz grada Konjica,
posjedovao je vlastitu kovaku radnju. Pripadnici Armije BiH okrutno su ga ubili (kovakim
ekiem su mu razlupali glavu), 14.09.1993., ispred njegove radnje u gradu Konjicu.
KOZARI, (MARICA) JOSIP - mukarac, roen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz Konjica,
pripadnik HVO-a. Ubili su ga u gradu Konjicu, 23.03.1993., pripadnici Armije BiH.
KOZARI, (PERO) MARA - ena, civil, roena 1930. po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na
KOZINA, BERTA - ena, civil, roena 1933. (Ivina supruga), po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela ukle (opina Travnik). Ubili su je ispred njezine kue u selu ukle, 08.06.1993.,
pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na civilno puanstvo
hrvatske nacionalnosti, mjetane sela ukle i njihovu imovinu. Pokojniino tijelo je
Zrtve
pokopano pokraj pokojniine tale.

KOZINA, (MATE) KAZIMIR - mukarac, roen 1967., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela ukle (opina Travnik). Ubili su ga u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici Armije
mjetane sela ukle i njihovu imovinu.
KOZINA, (STIPO) MIROSLAV - mukarac, roen 1967., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela ukle (opina Travnik). Ubili su ga u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici Armije
mjetane sela ukle i njihovu imovinu.
KOZINA, (IVO) PERO - mukarac, roen 1956., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela ukle (opina Travnik). Ubio ga je (strijeljao) u selu ukle, 08.06.1993., Osman
(Muharem) Softi, pripadnik Armije BiH koji je toga dana s drugim pripadnicima Armije
BiH poinio oruani napad na civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela
ukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano, 09.06.1993., u selu ukle na
nepoznatom mijestu.
KRAJNOVI, (TOME) JEDINKO - mukarac, roen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz naselja
Podbrijeje (opina Zenica). Poginuo 18.04.1993. godine, u Podbrijeju, a pokopan
21.05.1993., u Podbrijeju.
KRAMAR, MATO - mukarac, civil, starosti oko 60 godina, po nacionalnosti Hrvat,
umirovljenik, iz sela Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhien je (skupa sa
Franjom Jakiem) na lokaciji zvanoj Crvene stijene dok se je sa skupinom od 13 civila
pokuavao evakuirati u pravcu sela Radonjii a iz prostora sela Maline kojega su, tog dana,
oruano napali pripadnici Armije BiH. Predpostavlja se da su uhienici istog dana i ubijeni,
jer se o njima od tada nita nezna.
KRAMAR, (DRAGO) MIRKO - mukarac, starosti oko 40 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja, u selu
Maline (opina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani
napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih
KRAMAR, (MIJO) SLAVKO - mukarac, civil, roen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Maline (opina Travnik), mentalno retardirana osoba (duevni bolesnik). Dana,
08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja, u selu Maline (opina Travnik), uhitili su ga
pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka
zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela
Maline, Podovi, Postinje...
KREZI, FLORIJAN - mukarac, roen 27.02.1963., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Golubinja (opina epe). Kako je, skupa s ocem i majkom, od Muslimana protjeran iz
svog sela, privremeni je smjetaj naao kod rodbine u selu Kiseljak (opina epe).
Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oruani napad na hrvatsko civilno puanstvo
sela Kiseljak, ubili su ga, 16.08.1993. godine.
KREZI, FRANJO - mukarac, 02.02.1934., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Golubinja
(opina epe). Kako je, skupa sa suprugom i sinom, od Muslimana protjeran iz svog sela,
privremeni je smjetaj naao kod rodbine u selu Kiseljak (opina epe). Pripadnici Armije
BiH koji su tog dana izveli oruani napad na hrvatsko civilno puanstvo sela Kiseljak, ubili
su ga, 16.08.1993. godine.
KREZI, KATA - ena, 12.09.1933., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Golubinja
(opina epe). Kako je, skupa s muem i sinom, od Muslimana protjerana iz svog sela,
privremeni je smjetaj nala kod rodbine u selu Kiseljak (opina epe). Pripadnici Armije
BiH koji su tog dana izveli oruani napad na hrvatsko civilno puanstvo sela Kiseljak, ubili
su je, 16.08.1993. godine.
KREEVLJAK, (ZRINO) IVAN - mukarac, roen 1975., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
KREO, (NIKO) ANTE - mukarac, civil, roen 1935., po nacionalnosti Hrvat, iz sela itaa
(opina Konjic). Dana, 23.03.1993., dok je, vraajui stoku, prolazio pokraj katolike crkve
sv. Ante u selu itaa, pogoen je jednim metkom u predio lea a od zadobijene
prostrjelne rane je potom preminuo.
KREO, (MIRKO) CMILJKO - mukarac, civil, roen 1940., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Trusina (opina Konjic), stalno zaposlen u Njemakoj, u Trusinu doao povodom Uskrsa.
Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u hodniku njegove obiteljske kue u selu Trusina iz
Zrtve
vatrenog oruja dvoje pripadnika Armije BiH koji su potom zapalili kuu u kojoj je
pokojnikovo tijelo izgorjelo.
KREO, (JURO) IVICA - mukarac, civil, roen 1935., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina
(opina Konjic). Ubijen je u selu Trusini, 16.04.1993. oko 9:00 sati, ispred kue iji je vlasnik
Musliman prezimenom Mai.
KREO, (MARKO) NEDJELJKO NEDO - mukarac, roen 1953., iz sela Trusina (opina
Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja ubili su ga (strijeljali)
pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare
kue iji je vlasnik Ivan Drljo skupa s jo pet pripadnika HVO-a.
KREO, (CMILJKO) PERO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1961., iz sela Trusina
(opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja ubili su ga (strijeljali)
pripadnici Armije BiH, 16.04.1993., u selu Trusina (u djelu sela zvanom Gaj) ispred stare
kue iji je vlasnik Ivan Drljo skupa s jo pet pripadnika HVO-a.
KREO, (ANDRIJA) VELIMIR VELJKO - mukarac, civil, roen 1934., po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Trusina (opina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina
(opina Konjic), ispred garae iji je vlasnik Ivica Kreo, pripadnici Armije BiH koji su mu iz
vatrenog oruja pucali u lea dok su ga vodili kroz selo.
KRIANAC, (JAKO) ANTO - mukarac, roen 1942., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili
KRIANAC, (NIKO) DRAGAN URAN - mukarac, roen 1960., civil (?), po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Krianevo Selo (opina Vitez). Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH
koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi badnjak na podruje sela Grobina, Stinica,
Zasina i Krianevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), vei broj Hrvata (civila i
pripadnika HVO-a) iz Krianevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu
(u selu Poulica, opina Vitez), uz jo 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od
kojih je samo 15 identificirano.
KRIANAC (ANTE) IVICA - mukarac, roen 1959., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
KRIANAC, (JOZO) TOMISLAV - mukarac, roen 1969., civil (?), po nacionalnosti Hrvat.
Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi
KRIANI, (STIPE) RAMZO - mukarac, roen 1965., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili
KRIANOVI, (ANTE) MIJO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vrpe (opina
Bugojno). Koncem srpnja 1993., naen je izmasakriran, nagorjele glave, vezan konopcem
za noge zajedno sa Janjom Struji. Vjerojatno je ubijen u Vrpei. Tijelo je identificirano u
selu ipuljiu. Pokopan je u Sultanoviima (opina Uskoplje).
KRITO, ANTE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Prnjavor (opina Vitez). Ubili su
ga pripadnici Armije BiH. Pokojnikovo tijelo pokopano je, 18.04.1993., u selu Prnjavoru,
pokraj kue iji je vlasnik Drago Jurevi.
KRITO, (ANTE) VLADO - mukarac, roen 1958., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVOa. Uhitili su ga (skupa sa jo osam pripadnika HVO-a i etiri pripadnika radnog voda civilne
zatite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (opina Vitez) pripadnici
Armije BiH koji su ga nakon razoruavanja odveli (skupa sa ostalim uhienicima) u selo
Han Bila (opina Travnik) gdje su ga zatoili, a potom muili i ubili.
KRSTI, (FRANJO) LJUBAN - mukarac, roen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Srijete (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH, ubili su ga, tijekom 1993., na prostoru
opine Kakanj.
KULJANIN, (TODOR) ZORAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1955., iz Donjeg
Zrtve
Sela (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon zarobljavanja ubili su ga u selu Homolje
(opina Konjic), 19.04.1993., a pripadnici Armije BiH.
KUREVIJA, MARICA - ena, civil, roena 1926., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Stranjani
(opina Zenica). Strijeljana je u Kuli (opina Zenica), 18.04.1993., a 23.05.1993., pokopana
u Stranjanima.
KURT, (PERO) JADRANKO - mukarac, roen 1973., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Dolac Bila (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Dolac Bila pripadnici
nacionalnosti, mjetane sela Dolac Bila i njihovu imovinu.
KUSTURA, (IVO) DRAGIJA - ena, roena 1930., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gorua
(opina Bugojno). Ubijena je, 21.07.1993., u selu Gorui, gdje je i pokopana.
KUSTURA, JOZO - mukarac, roen 1923., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grm (opina
Zenica). Nakon oruanog napada i ulaska pripadnici Armije BiH u selo Grm, uhitio ga je i
ubio Eniz Bai (pripadnik Armije BiH) 18.04.1993., skupa s jo dvojicom Hrvata, civila
(Mirko Leti i Luka estina). Spaljena tijela ove trojice Hrvata su pronaena u izgorjeloj
vikendici iji je vlasnik Nevenka upan.
LADAN, (IVAN) JOZO - mukarac, roen 27.08.1968., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
LADAN, (SLAVKO) KARLO - mukarac, roen 26.01.1965., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
LASI, ANTONIO - mukarac, roen 1968., po nacionalnosti Hrvat, s podruja opine
iroki Brijeg, pripadnika HVO-a. Ubili su ga, 28.07.1993. godine, a poslije izmasakrirali
pripadnici Armije BiH u selu Doljani (opina Jablanica) na lokalitetu zvanom Stipia
livade.
LAU, (SERAFINA) DRAGO - mukarac, civil, roen 1958., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). Dana, 09.06.1993. oko 17:00 sati, u dijelu sela ukle zvanom
Gornje ukle, skupa s bratom Miroslavom, izveo ga je, iz garae u kojoj su bili zatoeni
od 08.06.1993., Jasmin (Omera) Lukovi, pripadnik Armije BiH), koji ih je potom muio i
ubio u neposrednoj blizini kue iji je vlasnik Muharem Softi.
LAU, (IVICA) FABIJAN - mukarac, roen 1961., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela ukle (opina Travnik). Ubili su ga (navodno strijeljali nakon zarobljavanja),
08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na
civilno puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela ukle i njihovu imovinu.
Pokojnikovo tijelo je pronaeno u selu Ovnak gdje je i pokopano, 12.06.1993. godine.
LAU, (FABIJAN) IVO - mukarac, roen 1940., po nacionalnosti Hrvat, iz sela ukle
(opina Travnik), pripadnik HVO-a. Ubili su ga u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici Armije
mjetane sela ukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano, 09.06.1993., u selu
ukle, u blizini kue iji je vlasnik Drago Tadi-Karagan.
LAU, (DRAGO) IVICA - mukarac, star oko 55 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). Ubili su ga u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije
BiH.
LAU, (SERAFINA) MIROSLAV - mukarac, civil, roen 1973., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela ukle (opina Travnik). Dana, 09.06.1993. oko 17:00 sati, u dijelu sela ukle zvanom
Gornje ukle, skupa s bratom Drgom, izveo ga je, iz garae u kojoj su bili zatoeni od
08.06.1993., Jasmin (Omera) Lukovi, pripadnik Armije BiH), koji ih je potom muio i ubio
u neposrednoj blizini kue iji je vlasnik Muharem Softi.
LEBO, (JURE) FRANO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vuipolje (opina
Bugojno). Dana, 30.10.1993., s jo est Hrvata - civila krenuo je iz grada u elji da napusti
Bugojno. U podnoju brda Gorica ubijen je hicem u potiljak skupa sa svih est suputnika.
Opravdano se sumnja da je u izvrenju ovog zloina sudjelovao i Muris Kalajhodi zvani
Murgo (pripadnik Armije BiH) iz sela Gaja (opina Bugojno).
Zrtve
<%-2>LEBO, IGOR - mukarac, civil, roen 1978., po nacionalnosti Hrvat, u selu Doljani
(opina Jablanica). Nakon ranjavanja je zaklan (glava mu je bila skoro odsjeena od tijela)
u selu Doljani, na prostoru zvanom Val (kod mosta na putu prema zaselku Stipii),
28.07.1993. Poinitelji su pripadnici Armije BiH.<%0>
LETI, (LUCIJE) MARKO - mukarac, roen 1940., iz naselja Bilivode (opina Zenica).
Poginuo je, 20.04.1993., u Bilivodama, a 24.04.1993., pokopan u groblju u Zenici.
LETI, MIRKO - mukarac, 44 godina star, po nacionalnosti Hrvat, civil, iz sela Grm (opina
Zenica). Nakon oruanog napada i ulaska pripadnici Armije BiH u selo Grm, uhitio ga je i
ubio Eniz Bai (pripadnik Armije BiH), 18.04.1993., skupa s jo dvojicom Hrvata, civila
(Jozo Kustura i Luka estina). Spaljena tijela ove trojice Hrvata su pronaena u izgorjeloj
LEI, (NIKO) BERO - mukarac, roen 1967., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ovnak
(opina Travnik), pripadnik HVO-a. Tijekom lipnja 1993., je teko ozlijeen (u predjelu
trbuha) projektilom ispaljenim iz protuavionskog topa sa poloaja pripadnika Armije BiH,
usljed nedostatka lijenike pomoi i blokade prometnica (blokirali su ih pripadnici Armije
BiH), preminuo je nakon 7 dana.
LEI, (NIKE) VLADO - mukarac, roen 1958., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga,
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
LIVAJA, (ILIJA) KATA - ena, civil, roena 1937., po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na
podruju opine Konjic. Ubili su je na podruju opina Konjic, tijekom 1993., pripadnici
Armije BiH.
LIVANI, NIKICA ZELKO- mukarac, civil, roen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Prosje (opina Busovaa). Ubili su ga, 28.01.1993. oko 10:45 sati, u selu Prosje, pripadnici
Armije BiH. Tijelo ubijenog Nikice pokopano je, 01.02.1993., u selu Prosje.
LIVANI, (IVO) STIPO - mukarac, roen 1968., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
LOVRENOVI, (ANTE) IVICA - mukarac, roen 1967., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
LOVRI, (TADIJA) CVITAN - mukarac, roen 1936., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
LOVRI, JELA - ena, roena 1940. (Cvitanova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
LOVRI, (DRAGICA) ELJKO - mukarac, roen 1967., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a. Uhitili su ga (skupa sa jo osam pripadnika HVO-a i etiri pripadnika radnog voda
civilne zatite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo (opina Vitez)
pripadnici Armije BiH koji su ga nakon razoruavanja odveli (skupa sa ostalim
LOZANI, (MIJO) SVIJETLAN - mukarac, roen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Srijete (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993., na prostoru opine
Kakanj.
LOZI, (IVO) ANA - ena, roena 1927., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Rosulje (opina
Bugojno). Ubijena je ispred ulaznih vrata svoje kue 20. ili 21.07.1993. Tri dana poslije
zapaljena je njena kua pa je tako i njeno tijelo izgorjelo. Posmrtni ostaci nisu pokopani.
Pokojna Ana je bila jedina Hrvatica koja je nakon muslimanske agresije ostala ivjeti u
Rosuljama. Poslije ubojstva Ive Grabovca i Ane Lozi u Rosuljama vie nema Hrvata.
LOZI, MLADEN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubijen u Bugojnu,
koncem srpnja 1993., a pokopan je u selu Sultanovii (opina Uskoplje), u mjesnom
groblju.
LUBAR, (NIKO) STIPO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odak (opina Bugojno).
Poginuo je, 19.07.1993. Za ovaj zloin odgovornost snosi Semin Rustempai zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na ovom podruju.
Zrtve
LUCI, MATE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Kiseljaka, naelnik stoera brigade

HVO-a iz Kiseljaka (brigada Ban Jelai"). Pripadnici Armije BiH ubili su ga iz zasjede,
08.05.1993., dok je bio u ophodnji objekata sukladno potpisanom dogovoru od
01.05.1993., izmeu pripadnika Armije BiH i HVO-a.
LUI, (JOZO) ANTE - mukarac, roen 21.08.1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gorua
(opina Bugojno). Ubijen je, 20.07.1993., u blizini svoje kue u Gorui.
LUI, (FRANE) DOMINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zlavasti (opina
Opravdano se sumnja da je u izvrenju ovog zloina sudjelovao i Muris Kalajdisalihovi
zvani Murgo iz sela Gaj (opina Bugojno).
LUI, (STIPICA) JOSIP - mukarac, roen 1915., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Graanica
(opina Bugojno). Ubijen je pred svojom kuom u Graanici, koncem srpnja 1993. godine.
LUI, MARA - ena, Boina supruga, roena 1939., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Zlavast (opina Bugojno). Dana, 20.07.1993., nakon to su joj svezane ruke i noge za kuni
namjetaj bila je silovana, a potom ubijena viestrukim ubodima noa u lea.
LUI, (STIPAN) NIKICA - mukarac, star oko 56 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Graanica (opina Bugojno), prokaratur katolike crkve na Humcu. Ubijen je pred vratima
svoje kue, pokopan u Humcu.
LUI, (ANTE) PERO - mukarac, roen 01.06.1962., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz Bugojna. Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvrili
oruani napad na selo Uzdol (opina Rama/Prozor), kada su na brutalne naine ubili i
LUI, (MIJO) SPOMENKO - dijete (muko), star 13 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Gojakovac (opina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 17.06.1993., u selu
Gojakovac.
LUKAS, IVICA - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kiseljak (opina epe).
LUKI, (FRANJO) PERICA - mukarac, roen 1965., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
LUKI, (MARKO) SLAVKO - mukarac, civil, roen 1939., po nacionalnosti Hrvat, ivio na
podruju opine Konjic. Ubili su ga na podruju opina Konjic, tijekom 1993., pripadnici
Armije BiH.
LJELJO, DRAGO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bilalovac (opina
Kiseljak). Pripadnici Armije BiH, ubili su ga (izmasakrirali), 23.04.1993., u selu Bilalovac.
LJOLJI, (LJUBAN) DRAGO - mukarac, roen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
LJUBAS, IVAN - mukarac, roen 1950., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bristovi (opina
Bugojno), do rata je radio kao voza autobusa. Ubijen je koncem srpnja 1993., ukopan u
Bristovima.
LJUBII, PERO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina Zenica).
Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina pripadnici Armije BiH skupa s jo devet civila (osam
Hrvata i jedan Srbin). Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovai.
LJUBI, (FRANJO) KATA - ena, roena 10.09.1948. (Ivanova supruga), civil, po
nacionalnosti Hrvatica, iz sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993.,
LJUBI, MARKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije
BiH ubili su ga na prepad, u osobnom automobilu, 15.04.1993., na podruju naselja
Podbreje (opina Zenica) skupa s jo tri pripadnika HVO-a, pratitelja zapovjednika
zenike brigade HVO-a ivka Totia koji je tada kidnapiran.
LJUBI, MARKO - mukarac, roen 1959., po nacionalnosti Hrvat, s podruja opine iroki
Brijeg, pripadnika HVO-a. Ubili su ga, (izmasakrirali), 28.07.1993., pripadnici Armije BiH u
selu Doljani (opina Jablanica) na lokalitetu zvanom Stipia livade.
LJUBI, (JOZO) MATO - mukarac, roen 06.11.1923., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Zrtve
Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga
LJUBI, (PERO) STIPO - mukarac, roen 1961., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trusina
(opina Konjic), pripadnik MUP-a (policajac). Ubili su ga, 16.04.1993., u selu Trusina (u kui
iji je vlasnik Andrija Drljo), pripadnici Armije BiH (nakon to se predao bio je odveden u
navedenu kuu i ubijen).
LJUBI, TIHOMIR - mukarac, iz sela Dusina (opina Zenica), po nacionalnosti Hrvat,
pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH ubili su ga na prepad, u osobnom automobilu,
15.04.1993., na podruju naselja Podbreje (opina Zenica) skupa s jo tri pripadnika HVOa, pratitelja zapovjednika zenike brigade HVO-a ivka Totia koji je tada kidnapiran.
MAAR, ? - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz naselja Blatua (opina Zenica).
Tijekom veljae 1993., ubili su je, skupa sa suprugom, u ubiteljskoj kui, dvojice
mukaraca, zvani Amigo i Breza.
MAAR, ? - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz naselja Blatua (opina Zenica).
Tijekom veljae 1993., ubili su ga, skupa sa suprugom, u ubiteljskoj kui, dvojice
mukaraca, zvani Amigo i Breza.
MACEPURA, (PETAR) ALEKSANDAR - mukarac, civil, roen 1975., po nacionalnosti
Hrvat, iz grada Konjica. Poginuo u gradu Konjicu, 04.06.1992., prilikom srpskog
granatiranja Konjica.
MAJI, (JAKOV) BRANKO - mukarac, roen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Buak
(opina Konjic), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, (zaklali ?) u njegovoj obiteljskoj kui u selu
Buak, 14.04.1993., pripadnici Armije BiH. Tada su u istoj kui ubili i Slavka Majia.
MAJI, (JOSIP) MIROSLAV - mukarac, roen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Buak
(opina Konjic). Ubili su ga, tijekom noi 13/14.04.1993., u selu Buak njegovi susjedi,
Muslimani koji su ga, 13.03.1993., pozvali u svoju kuu na kavu a potom ga brutalno
usmtili (glava ubijenog je bila smrskana, mozak razasut, na elu urezano slovo U, po tijelu
vidljivi tragovi udaraca a u predjelu trbuha je bilo vie prostrijelnih rana nastalih od
streljiva iz vatrenog oruja).
MAJI, RAJKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Buak (opina Konjic). Tijekom
oujka 1993., izbjegao je iz sela Buak sa svojom obitelji poradi oruanog napada
pripadnika Armije BiH na mjetane sela i njihovu imovinu. Nakon privremenog
zbrinjavanja svoje obitelji vratio se u selo Buak i od tada mu se gubi svaki trag.
MAJI, (LJUBAN) SLAVKO - mukarac, roen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Buak
(opina Konjic), zapovjednik mjesne postrojbe HVO-a. Ubili su ga, (zaklali ?) u obiteljskoj
kui Jakova Majia u selu Buak, 14.04.1993., pripadnici Armije BiH. Tada su ubili i
Jakovljevog sina Branko Maji.
MAJI, (MIRKO) TOMISLAV - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1969. u selu
Drinovci (opina Grude), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, u gradu Jablanici, 24.04.1993.,
MALINOVI, (PIRO) MILAN - mukarac, roen 1953., pripadnik radnog voda civilne
zatite, po nacionalnosti Srbin. Uhitili su ga (skupa sa jo devet pripadnika HVO-a i tri
Brdo (opina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga odveli (skupa sa ostalim uhienicima)
u selo Han Bila (opina Travnik) gdje su ga zatoili, a potom muili i ubili.
MANDI, (MARKO) IVAN - mukarac, roen 1935., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
MANDI, MARA - ena, roena 1912. (udovica), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
MANDI, (STIPO) MILENKO MILE - mukarac, roen 1961., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Trusina (opina Konjic), pripadnik HVO-a. Do travnja 1992. godine, ivio je u Sarajevu
a po izbijanju rata dolazi sa roditeljima u selo Trusinu. Muki su ga ubili pripadnici Armije
BiH, 16.04.1993., u selu Trusina ispred kue iji je vlasnik Juro Aneli.
MANDI, SLOBODAN - mukarac, roen 1960., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz grada Novi
Travnik. Ubili su ga, u Novom Travniku, minobacakom granatom pripadnici Armije BiH,
04.09.1993., pri granatiranju grada.
MANDI, STIPO - mukarac, civil, roen 1923., po nacionalnosti Hrvat. Do poetka travnja
Zrtve
1992. godine, ivio je u Sarajevu a potom je kao prognanik doao u svoje rodno selo
Trusina (opina Konjic). Ubili su ga, iz vatrenog oruja pripadnici Armije BiH, 16.04.1993.
oko 9:00 sati, u selu Trusina ispred kue iji je vlasnik Juro Aneli.
MARAI, JOZO - mukarac, roen 1958., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bijelavii
MARI, (MIJO) ANTO - mukarac, roen 1954., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Luii
MARII, (STJEPAN) JOZO - mukarac, roen 1956., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Bjelavii (opina Kakanj). Pripadnici Vojne policije Armije BiH, u zenikom zatvoru zvanom
Muzika kola, zvijerski su ga vie puta isprebijali. Zadnji put kad je odveden na
sasluanje, tako su ga zvijerski premlatili da je doneen u eliju bez jednog oka, u
bezsvijesnom stanju. Po izjavi svjedoka iz te elije, nakon nekoliko minuta je izdahnuo.
Sutradan su ga stavili u vreu i odnijeli u nepoznatom pravcu, tako da mu se ni grob ne
zna.
MARII, (MARKO) LJUBAN - mukarac, roen 1934., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Kraljeve Sutjeske (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH, strijeljali su ga, 13.06.1993.
godine.
MARI, (PERO) ANELKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1964. u gradu
Jablanici, pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi. Ubili su ga, u selu Doljani,
opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
MARI, (PERO) DAVOR - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1974. u gradu
Jablanici, pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Ubili su ga, (izmasakrirali) u
selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993., pripadnici
Armije BiH. Tijelo je pronaeno, 05.08.1993., jer su ga ubojice prekrili granama.
MARI, DRAGICA - ena, roena 1914. (Perina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
MARI, FINKA - ena, civil, roena 1922. (Marijanova supruga), po nacionalnosti Hrvatica,
iz sela Bijelavii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su je, 13.06.1993. godine.
MARI, ILKA - ena, roena 1921. (udovica), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
MARI, (BRANKO) JOSIP - mukarac, roen 06.10.1970., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Donja Vast (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993.,
pripadnici Armije BiH koji su toga dana izvrili oruani napad na selo Uzdol (opina Rama/
Prozor), kada su na brutalne naine ubili i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti
(29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
MARI, LUCA - ena, roena 1944. (Marinkova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
MARI, (MARTIN) MARINKO - mukarac, roen 1941., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Grabovica (opina Mostar), diplomirani inenjer strojarstva, radio kao tehniki direktor u
UNIS-ovoj tvornici strojeva u Konjicu. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 09.09.1993., u
MARI, (ANTE) MARKO - mukarac, roen 1906., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
MARI, (MATO) MARKO - mukarac, roen 1920., po nacionalnosti Hrvat, iz sela elebii
(opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon zarobljavanja, psihikog i fizikog maltretiranja
ubili su ga (strijeljali) pred njegovom obiteljskom kuom, 16.05.1993., pripadnici Armije
BiH.
MARI, MARKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Radeine (opina Konjic). Ubili
su ga, 25.04.1993., u selu Radeine pripadnici Armije BiH.
MARI, (BLA) MARTIN - mukarac, roen 1911., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
MARI, MATIJA - ena, roena 1907. (Markova supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica,
iz sela Grabovica (opina Mostar). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 09.09.1993., u selu
MARI, (NIKOLA) PERO - mukarac, roen 1914., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Zrtve
MARI, (VIDA) PERO - mukarac, civil, roen 1941., po nacionalnosti Hrvat, ivio na
podruju opine Konjic. Ubili su ga, tijekom 1993., pripadnici Armije BiH.
MARI, (MIJO) RUA - ena, roena 1935., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
MARI, (IMUN) RUA - ena, roena 1956., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
MARIJANOVI, (MARKO) DRAGUN - mukarac, civil, roen 1924., po nacionalnosti Hrvat,
iz sela ukle (opina Travnik). Ubili su ga, u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa
nacionalnosti, mjetane sela ukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na
jednoj njivi (oko 40 m od kue iji je vlasnik Marinko Pea) u selu ukle.
MARIJANOVI, (STIPO) SREKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Oraac
(opina Travnik). Ubili su ga (odrezali glavu), u selu Oraac, 08.06.1993., pripadnici 3.
Korpusa Armije BiH.
MARIJANOVI, (ANTE) ZORAN - mukarac, roen 20.03.1973., po nacionalnosti Hrvat, iz
MARINA, (STIPE) MARICA - ena, roena 1944., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gredina
(opina Bugojno). Ubijena je 19.07.1993., kod svoje kue, a prethodno je bila temeljito
opljakana (oteto joj je i oko 10000 DEM ). Privremeno je pokopana kod svoje kue a
kasnije je tijelo prenijeto i pokopano u groblje Biljeg u selu Glavice (opina Bugojno).
MARINA, (RATKO) VLADO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Glavica (opina
Bugojno). Ubio ga je muslimanski snajperist, 18.07.1993., dok se vraao sa sprovoda Mire
Telente. Pokopan je na groblju Biljeg u Glavicama.
MARINI, (IVO) STIPO - mukarac, roen 1928., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje
(opina Bugojno). Ubijen je, 18.07.1993., te ukopan na muslimanskom groblju zvanom Na
krstu. Za ovaj zloin odgovoran je Semin Rustempai, zapovijednik postrojbe Armije BiH
koja je djelovala na podruju sela Jablanje.
MARINKOVI, RUDO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovii (opina
Travnik). Dana, 08.06.1993., u ranim poslijepodnevnim satima, ubijen je snajperskim
metkom kojeg je ispalio nepoznati pripadnik Armije BiH, na prostoru povrinskog kopa u
selu Rudniku (opina Travnik) dok se je, vozei traktor, pokuavao evakuirati iz podruja
sela Grahovii zahvaenog oruanim napadom pripadnika Armije BiH.
MARJANOVI, (IVO) PERO - mukarac, roen 22.07.1964., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Guvna (opina Bugojno). Pripadnici Armije BiH ubili su ga 13.01.1993., na putu kod
Duratbegovia Doca. Pokopan je, 27.01.1993., u Guvnu.
MARJANOVI, (IMUN) TADIJA - mukarac, roen 1970., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela kulji (opina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili
15.05.1992., pripadnici srpskih snaga na planini Vlai (lokalitet zvan Galica). Mrtvo tijelo
predano je travnikoj postrojbi HVO-a, 23.05.1992., a istog dana je provedena
identifikacija te su utvrene ozljede koje su dovele do smrti.
MARKANOVI, (FRANJO) IVO - mukarac, roen 1952., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Kovai (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Drenovik
(opina Kakanj).
MARKEA, ? BRKO - mukarac, roen 1938., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Oraac
(opina Travnik). Ubili su ga, 08.06.1993., pripadnici Armije BiH u selu ukle (opina
Travnik). Pokojnikovo tijelo je navodno pokopano, 09.09.1993., u selu ukle na mjesnom
groblju.
MARKI, (ANTE) JOSIP - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kandije (opina
Zrtve

Murgo iz sela Gaja (opina Bugojno).
MARKOVI, (MATE) ANTO - mukarac, civil, roen 1926., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu ukle pripadnici Armije BiH
koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela ukle. Pokojnikovo tijelo je
pokopano na groblju Ovnak, 12.06.1993. godine.
MARKOVI, BORISLAV - mukarac, starosti oko 20 godina, po nacionalnosti Hrvat. Teko
su ga ranili, 07.06.1993., kod sela Grahovii (opina Travnik) na brdu zvanom Strmac,
pripadnici Armije BiH (diverzantska grupa) koji su toga dana poinili napad iz zasjede na
dvije osobe (jedna ena i ubijeni Borislav). Podlegao je, 07.06.1993., ozljedama usljed
nedostatka lijenike pomoi, s obzirom da su pripadnici Armije BiH blokirali puteve i nisu
dozvoljavali kretanje Hrvatima pa ak i kada su bili bolesni ili ranjeni.
MARKOVI, DANICA - ena (Perina supruga), stara oko 60 godina, civil, po nacionalnosti
Hrvatica, iz sela Gojakovac (opina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 17.06.1993., u
selu Gojkovac.
MARKOVI, (PAVO) DRAGUTIN - mukarac, civil, roen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela ukle (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu ukle pripadnici Armije
BiH koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela ukle. Pokojnikovo tijelo je
pokopano na groblju Ovnak, 12.06.1993. godine.
MARKOVI, GORAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Grahovii (opina
Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu Grahovii (ili tijekom evakuacije) pripadnici
Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela Grahovii.
Pokojnikovo tijelo je pokopano u groblju zvanom Vinite u selu Grahovii.
MARKOVI, (ZORKA) ILIJA - mukarac, roen 1962., po nacionalnosti Hrvat, iz sela ukle
(opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu ukle pripadnici Armije BiH koji su
toga dana poinili oruani napad na prostor sela ukle iako je bilo vidljivo da se radi o
ranjeniku. Pokojnikovo tijelo pokopano na groblju Ovnak, 12.06.1993. godine.
MARKOVI, (ARKO) ILIJA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO brigade
Jure Franceti iz Zenice. Dana, 08.06.1993., teko je ranjen u selu uanj (opina Zenica).
Pripadnici Armije BiH su ga povezli skupa sa civilima, putem skinuli sa kola i strijeljali.
MARKOVI, MILENKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz Viteza. Ubije je,
18.06.1993., u gradu Vitezu snajperskim hicem ispaljenim s poloaja pripadnici Armije BiH.
MARKOVI, (STIPE) KAZIMIR - mukarac, roen 1931., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
uanj (opina Zenica). Ranjen je na Ovnaku, 08.06.1993. godine, a umro u bolnici.
Pokopan je, 14.06.1993., na Ovnaku (opina Travnik).
MARKOVI, KAZIMIR - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela ukle (opina Travnik).
Dana, 08.06.1993., ubio ga je u selu ukle Raif Rizvi koji je s drugim pripadnicima Armije
BiH tog dana poinio oruani napad na prostor sela ukle.
MARKOVI, LJUBAN DENDO - mukarac, star 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Gojakovac (opina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 17.06.1993., u selu
Gojakovac.
MARKOVI, PERO - mukarac, star 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Gojakovac (opina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 17.06.1993., u selu
Gojakovac.
MARKOVI, (ZVONKE) RUDO - mukarac, roen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
uanj (opina Zenica). Poginuo je, 08.06.1993., u selu Grahovii (opina Travnik). Dana,
17.06.1993., pokopan je u selu Ovnaku, (opina Travnik).
MARKOVI, (PAVE) STANISLAV - mukarac, roen 1931., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
uanj (opina Zenica). Poginuo je u selu unju, 08.06.1993. Pokopan je, 14.07.1993.
godine, u selu Ovnaku (opina Travnik).
MARKOVI, STANKO - mukarac, star 63 godine, po nacionalnosti Hrvat, iz sela ukle
(opina Travnik). Ubili su ga, (izmasakrirali), 08.06.1993., u selu ukle pripadnici Armije BiH
koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela ukle.
MARKOVI, (ILIJA) STJEPO - mukarac, roen 1938. godine, civil, po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Donja Borovica (opina Vare). Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane Frkina
jedinica brutalno su ga ubili, poetkom studenog 1993., u gradu Vareu.
MARKOVI, (ELJKO) TOMO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornja Bijela
(opina Konjic). Zadnji put vien u selu Borci (opina Konjic) oko, 01.05.1992. Prema
neprovjerenim informacijama ubili su ga, tijekom svibnja 1993., pripadnici srpskih snaga u
selu Borci.
Zrtve
MARKOVI, (BARIA) VLADO - mukarac, civil, roen 1922., po nacionalnosti Hrvat, iz

sela ukle (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu ukle pripadnici Armije
BiH koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela ukle. Pokojnikovo tijelo
pokopano je, 12.06.1993. godine.
MARKOVI, (JOZO) ZORAN - mukarac, roen 1956., po nacionalnosti Hrvat, iz sela ukle
(opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu ukle pripadnici Armije BiH koji su
toga dana poinili oruani napad na prostor sela ukle. Pokojnikovo tijelo je pokopano,
12.06.1993. godine.
MARKULJ, ANTE - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
MAROS, (MARKO) IVICA - mukarac, roen 1950., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Dubravica (opina Vitez), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH su ga, 22.12.1993., u
Krianevu Selu (opina Vitez) uhitili iva, a potom muili i izmasakrirali, tako da nije bio
prepoznatljiv. Identificiran samo po hlaama. Tijelo je bilo zakopano u masovnoj grobnici
u Crvenoj zemlji u selu Poulici. Razmjenjen je sijenja 1994. godine.
MAROS, (JURE) MARIJAN - mukarac, roen 11.03.1959., civil (?), po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Krianevo Selo (opina Vitez). Zarobili su ga pripadnici Armije BiH, 22.12.1993., koji
su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi badnjak na podruje sela Grobina, Stinica, Zasina
i Krianevo Selo, kada su ubili (uglavom izmasakrirali), vei broj Hrvata (civila i pripadnika
HVO-a) iz Krianevog Sela. Nakon uhienja su ga odveli u selo Poulica (opina Vitez) i
ubili tupim predmetom. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Poulica
- opina Vitez), uz jo 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15
identificirano, nakon razmjene mrtvih tijela. Tijelo je razmjenjeno, 01.02.1994. godine.
MAROS, PAVKA (djevojako prezime: MILJAK) - ena, roena 1934., po nacionalnosti
Hrvatica, iz Bugojna. Na pragu njene obiteljske kue ju je ubio Enes Manjuak (sin Ismetov)
iz sela Jaklii (opina Bugojno).
MAROS, (TONKO) RATKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Graanica (opina
Bugojno). Ubijen je pred svojom kuom u selu Graanica.
MAROS, (MARKO) STIPO PRPO - mukarac, star izmeu 45 i 55 godina, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Graanica (opina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u
selu Graanica.
MAROS, (MARKO) IVKO - mukarac, roen 1950., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela
MARTINOVI, (PERO) ANA - ensko dijete, civil, roena 1986., po nacionalnosti Hrvatica,
ivjela na podruju opine Konjic. Ubili su je, na podruju opina Konjic, tijekom 1993.
MARTINOVI, (MARIJAN) DRAGO - mukarac, roen 1950., civil, po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Donja Slapnica (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH su ga ubili, 13.06.1993.
godine.
MARTINOVI, (NIKO) FRANJO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (opina
Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja oruja, u selu Maline (opina
Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo,
odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata,
MARTINOVI, (PERO) ZORICA - ena, civil, roena 1951., po nacionalnosti Hrvatica,
ivjela na podruju opine Konjic. Ubili su je, na podruju opina Konjic, tijekom 1993.
MARTI, (MATE) DRAGAN - mukarac, roen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela uanj
(opina Zenica). Poginuo je, 08.06.1993., u selu Uice. Pokopan je, 17.07.1993., u selu
Ovnak (opina Travnik), u mjesnom groblju.
MARTI, (FRANJE) ILIJA - mukarac, roen 1967., po nacionalnosti Hrvat, iz sela uanj
Zrtve
(opina Zenica). Poginuo je, 08.06.1993., u selu Uice. Pokopan je, 17.07.1993., u selu
Ovnak (opina Travnik), u mjesnom groblju.
MARTI, MARIJAN - muko dijete, roen 1977., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Martii
(opina Zavidovii). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 27.07.1993., u veernjim satima a
potom ubili i pokopali na brdu Zovik (u blizini sela Martii). Naknadno je mrtvo tijelo
eksumirano i razmjenom vraeno roditeljima.
MARUI, MARINKO - mukarac, roen 1948., po nacionalnosti Hrvat, iz grada iroki
Brijeg, pripadnik inenjerijske postrojbe HVO-a opine Jablanica. Ubili su ga,
(izmasakrirali) u selu Doljani (u zaselku Krkae, na prostoru zvanom Val, kod mosta),
opina Jablanica, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
MATANOVI, IVO - mukarac, star 41. godinu, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kovai
(opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga, 13.06.1993., na prostoru opine
Kakanj.
MATIJEVI, (FRANJO) ALEN - mukarac, roen 1975., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Novakovii (opina Maglaj). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, brutalno izmuili, a potom
ubili, 24.01.1994., u selu Novakovii.
MATI, (MIJO) ANTO - mukarac, starosti oko 30 godina, pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Oraac (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., premda je bio
ranjen, uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik) pripadnici Armije BiH, koji su tog dana
izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od
30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
MATI, FILIP - mukarac, srednje starosne dobi, pripadnik vojne policije HVO-a u
Travniku, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnika. Ubili su ga u gradu Travniku, 10.06.1993.,
pripadnik Armije BiH koji je iz pravca viekatne zgrade u naselju Kalbunar ispalio
snajperski metak.
MATKOVI, (JOZO) ALFONZ - mukarac, civil, roen 1930., po nacionalnosti Hrvat,
invalid (bez lijeve noge), iz sela Brajkovii (opina Travnik). Ubili su ga, u selu Grahovii
(opina Travnik), na lokalitetu povrinskog kopa rudnika Bila u blizini tzv. ekinih kua,
08.06.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na civilno
puanstvo hrvatske nacionalnosti, mjetane sela Brajkovii i Grahovii te njihovu imovinu
(pokraj pokojnikova tijela su na mjestu ubojstva pronaena jo dva mrtva tijela
nepoznatih osoba koja su skupa sa pokojnikom pokopana na istom groblju). Pokojnikovo
tijelo je pokopano u selu Ovnak, 12.06.1993. godine.
MATKOVI, LUKA - mukarac, civil, roen 1928., umirovljenik, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Radeine (opina Konjic). Ubili su ga, 25.04.1993., u selu Radeine pripadnici Armije
BiH.
MATKOVI, (MATIJA) KUCO - mukarac, star oko 25 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela ukle (opina Travnik). Ubili su ga (preklali), 08.06.1993., u selu ukle pripadnici 3.
Korpusa Armije BiH. Pronaeno je samo pokojnikovo truplo, bez glave.
MATKOVI, (JAKIN) STIPO - mukarac, star 44 godine, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Zabilje (opina Vitez). Ubili su ga u selu Zabilje, 09.09.1993., snajperskim hicem
MATOEVI, (VESKO) ZORAN - mukarac, roen 1967., iz sela Nova Bila (opina Travnik),
po nacionalnosti Hrvat. Podmuklo iz zasjede na raskriju puta za Guu Goru u Dolcu
(opina Travnik) ubili su ga, 16.03.1993. u 21:00 sat, pripadnici Armije BiH.
MELJANI, DARIO - mukarac, pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnik.
Pripadnici Armije BiH ubili su ga u gradu Travniku, 06.04.1993. godine.
MELJANI, (JURO) ARKO - mukarac, roen 1963., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Ovarevo (opina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992.,
MENDE, (PAVO) SLAVKO - mukarac, roen 18.05.1945., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici
Armije BiH koji su toga dana izvrili oruani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne
pripadnika HVO-a).
MERDO, IMA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Obri (opine Konjic). Pri
pokuaju evakuacije 06.07.1993., je zarobljena, maltretirana i ubijena na podruju planine
Zrtve
Bokevice. Poinitelji su pripadnici Armije BiH. Ista sudbina je zadesila jo tri ene.
MIGI, (LEON) fra MATO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, katoliki sveenik franjevac, na dunosti vikara drevnog franjevakog samostana u Fojnici. Ubili su ga, skupa
s gvardijanom samostanskim, fra. Nikicom Milieviem, 13.11.1993., u Fojnici, na pragu
(ulazu) franjevakog samostana, pripadnici postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica.
Ubojstvo su poinili Nihad Burhan zvani Niho i osoba prezimenom engi zvani enga
a u nazonosti Ferida Provalia zvanog Frka (zapovjednik navedene postrojbe Armije
BiH).
MIJAEVI, (PERO) JAGODA - ena, roena 1921., po nacionalnosti Hrvatica, civil, iz sela
Lukvenjak (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993. godine.
MIJATOVI, (IVO) DRAGO - mukarac, roen 15.05.1971., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
MIJI, EMILIJA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Falanovo Brdo (opine
Konjic). Pri pokuaju evakuacije 06.07.1993., je zarobljena, maltretirana i ubijena na
podruju planine Bokevice. Poinitelji su pripadnici Armije BiH. Ista sudbina je zadesila
jo tri ene.
MIJI, JANKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Goransko Polje (opina Konjic).
Ostao je u selu, nakon to su 14.04.1993. godine, mjetani (hrvatske nacionalnosti) sela
Goransko Polje bili prisiljeni, poradi oruanog napada pripadnici Armije BiH na njih i
njihovu imovinu, napustiti selo i otii u prognanstvo i od tada mu se gubi svaki trag.
MIJOEVI, (ANTE) MIJO - mukarac, civil, roen 1930., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Balii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
MILARDI, (LUKA) JOZO - mukarac, roen 1914., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gorua
(opina Bugojno). Ubijen je, 21.07.1993., u svojoj kui nakon ega je kua zapaljena, te je
tijelo izgorjelo.
MILARDI, LJUBICA - ena, Jozina supruga, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gorua
(opina Bugojno). Ubijena je u svojoj kui, 21.07.1993. Nije sigurno je li pokopana ili je
njeno tijelo ostalo u kui i izgorjelo kao i tijelo njenog mua.
MILAS, (IVAN) ZORAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1969. u selu Vrci (opina
Konjic), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 26.05.1993., na podruju
opine Konjic i odveli u selo Gornje Vinjice (opina Konjic) a potom u logor koji se nalazio
u selu Parsovii (opina Konjic) iz kojeg su ga premjestili u selo Buturovi Polje (opina
Konjic) a potom u logor koji se nalazio u gradu Jablanici, gdje mu se i gubi svaki trag. Kao
datum smrti zabiljeen je, 15.09.1993., dok su okolnosti i mjesto smrti trenutano
nepoznati.
MILETI, (ILIJA) ILKA - ena, roena 1926., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
MILIEVI, (IVAN) ANDRIJA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1948. u selu
Doljani (opina Jablanica), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, u selu Doljani (zaseok Stupari, na
putu prema potoku dok je iao skupljati travu/sijeno), opina Jablanica, 28.07.1993.,
MILIEVI, (STJEPAN) BLAGO - mukarac, roen 1942., po nacionalnosti Hrvat, iz
Bugojna. Ubijen je u Bugojnu (u upi Mile ebedia), 22.07.1993. Na licu je imao veu
ranu. Osumnjieni za ovo ubojstvo su pripadnici muslimanske vojne postrojbe zvani
Zecovi.
MILIEVI, DRAGAN - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz
tzv. Bugojanske grupe uhienih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika
MILIEVI, IVO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
Zrtve
MILIEVI, (STIPE) JERKO - mukarac, roen 1937., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela
MILIEVI, (LUKA) JOZO - mukarac, civil, roen 1929., iz sela Doljani (opina Jablanica),
po nacionalnosti Hrvat. Uhitili su ga, 28.07.1993. godine, u selu Doljani pripadnici Armije
BiH i odveli u grad Jablanicu gdje su ga zatoili u logor zvani Muzej u kojem je i
preminuo 19.02.1994. godine, usljed loih uvjeta smjetaja i nedostatka hrane emu je bio
sustavno izloen pripadnici Armije BiH (logorskih uvara i vlasti) tijekom zatoenitva.
MILIEVI, fra NIKICA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, katoliki sveenik - franjevac,
na dunosti gvardijana franjevakog samostana u Fojnici. Ubili su ga, skupa s vikarom
samostanskim, fra. Matom Migiem, 13.11.1993., u Fojnici, na pragu (ulazu) franjevakog
samostana, pripadnici postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica. Ubojstvo su poinili
Nihad Burhan zvani Niho i osoba prezimenom engi zvani enga a u nazonosti
Ferida Provalia zvanog Frka (zapovjednik navedene postrojbe Armije BiH).
MILIEVI, (JURO) SLAVKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1955. u selu
Doljani (opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Ubili su ga, u
selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Val (Milaevac), na livadici abljak (tik
do ume), 28.07.1993., pripadnici Armije BiH, iako je bio u civilnoj odjei (bos i u sportskim
gaicama) i nenaoruan.
MILJAK, IVICA - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
MILJKO, (STANKO) MARKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1951. u
Jasenicama (opina Mostar), pripadnik ininjerijske postrojbe HVO-a opine Jablanica.
Poginuo u selu Doljani - opina Jablanica (na lokalitetu Pomen), 28.07.1993., nagazivi
autom na minu koju su postavili pripadnici Armije BiH na prometnicu zvanu Cesta spasa.
MILO, (IVICA) DRAKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Graanica (opina
Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Graanica.
MILO (TADIJA) IVICA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Graanica (opina
MILO, IVO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
MILO, (IVICA) MLADEN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Graanica (opina
MILO, (JOZO) NIKICA - mukarac, roen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna.
Muslimanske vlasti su ga prvi put uhitili i zatoili, 23.07.1993., a poslije dva mjeseca su ga
oslobodili i pustili kui. Dana, 17.10.1993., ponovno su ga uhitili (zajedno s Perom
Kovaeviem) i zatvorili u zatvor/logor koji je bio smjeten u BiH banci. Od tada mu se
gubi svaki trag.
MILO, NIKICA - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
Zrtve
MILO, (ILIJA) NIKO IBO - mukarac, roen 1927., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Graanica (opina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Graanica.
MILO-KARDELJ, NIKICA - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata
iz tzv. Bugojanske grupe uhienih, tijekom srpnja 1993., u Bugojnu, od strane pripadnika
MILO, (FRANJO) PAVO - mukarac, star izmeu 45 i 50 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Graanica (opina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Graanica.
MILO, (IVAN) ZORAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Nakon
zarobljavanja pripadnici Armije BiH su ga zatoili u logor Muzej u Jablanici gdje ga
brutalno ubijaju, 20.09.1993. godine.
MILO, (MARKO) ELJO - mukarac, roen 1968., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Graanica (opina Bugojno). Ubijen je, koncem srpnja 1993., u selu Graanica.
MIANOVI, (JOZO) MARKO - mukarac, roen 19.05.1928., civil, po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Kojsina (opina Kreevo). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 20.06.1993. oko 10:45
sati.
MIKI, (IVAN) ELJKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1968. u gradu
Jablanici, pripadnik vojne policije HVO-a opine Jablanica. Nakon to je preivio oruani
napad (iz zasjede) odveden do oblinje vikedice gdje je muen (od odjee je na sebi imao
samo gaice, ruke vezane na leima sa konim remenom od hlaa, trbuh rasjeen otrim
predmetom, mogue da je kastriran) a potom ubijen u selu Doljani, opina Jablanica, na
prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993. Poinbitelji su pripadnici Armije BiH.
MIKOVI, (JOZO) SREKO - mukarac, roen 1949., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
MLIKOTA, (ANDRIJA) BRANKO - mukarac, civil, roen 1925., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Trusina (opina Konjic). Ubili su ga, 16.04.1993. oko 9:00 sati, u selu Trusina iz
vatrenog oruja pripadnici Armije BiH (iz pitolja mu je pucano u usta).
MLIKOTA, (TADE) MARKO - mukarac, civil, roen 1935., po nacionalnosti Hrvat, ivio na
podruju opine Konjic. Ubili su ga na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine,
MOSTARAC, (FRANE) ILIJA - mukarac, roen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Kandija (opina Bugojno). Dana, 25.07.1993., poginuo je od granate ispaljene s poloaja
pripadnika Armije BiH.
MRO, JELA (djevojako prezime: TURAJLIJA) - ena, roena 1910., po nacionalnosti
Hrvatica, iz Bugojna. Dana, 23.07.1993., odvedena je u podrum kue iji je vlasnik Branko
Juri i ondje iz puke ubijena. Njeno mrtvo tijelo vidjela je jedna osoba, a nakon toga tijelu
se gubi svaki trag. Odgovornost za ovo ubojstvo snose pripadnici muslimanske vojne
postrojbe zvane Zecovi.
MRO, (MIRKO) SLAVKO - mukarac, roen 1934., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna.
Odveden je u podrum kue iji je vlasnik Branko Juri i rafalno strijeljan. Odgovornost za
ovo ubojstvo snose pripadnici muslimanske vojne postrojbe zvane Zecovi.
MRO-VOJNA, TEREZA (djevojako prezima: ABRAJI) - ena, roena 1941., po
nacionalnosti Hrvatica, iz Bugojna. Dana, 23.07.1993., odveli su je pripadnici Armije BiH u
podrum kue iji je vlasnik Branko Juri i strijeljali. Tijelo je vidjela jedna osoba, a nakon
toga mu se gubi svaki trag. Odgovornost za ovo ubojstvo snose pripadnici muslimanske
vojne postrojbe zvane Zecovi.
MUNETI, (SLAVKO) ? - mukarac, civil, starosti oko 18 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Polje (opina Travnik). Ubili su ga, 03.06.1993. oko 20:00 sati, snajperskih metkom,
pripadnici Armije BiH, dok je sa ostalim civilima izlazio iz sklonita u kojem je boravio
usljed oruanog napada (napad je zapoeo oko 19:45 sati) pripadnici Armije BiH na
hrvatsko civilno puanstvo i njihova dobra u selu Polje. Pokojnikovo tjelo je pokopano,
05.06.1993., u ktolikom groblju zvanom Prahulje.
NII, (MARIJO) ZDRAVKO - mukarac, roen 1940., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
HVO-a. Kao zatoenik bio je u vie navrata, od strane pripadnika logorskih vlasti logora
Zrtve
Muzej u Jablanici, prisiljavan obavljati fizike poslove (kopanje rovova i sl.) na prvim
crtama bojinice kojom prilikom je i poginuo.
NIKOLI, (IVAN) BRANE - mukarac, roen 1955., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela
NIKOLI, JANJA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gojakovac (opina Kiseljak).
Pripadnici Armije BiH su je zlostavljali, a potom ubili, 17.06.1993., u selu Gojakovac.
NINKOVI, ANA (djevojako prezima: MUSTAPI) - ena, roena 1936., po
nacionalnosti Hrvatica, iz Bugojna. Dana, 21.07.1993., ubijena je rasprskavajuim metkom
koji ju je pogodio u glavu i raznio je. Privremeno zakopana u vrtu Stipe Delaa u ul. J.
Raduljia u Bugojnu, a 11.08.1993., tijelo je preneeno i pokopano u katolikom groblje u
selu Vuipolju (opina Bugojno).
NOSI, (IVAN) MARIJAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vuipolje (opina
Murgo iz sela Gaja (opina Bugojno).
NOVAKOVI, MILKA - ena, po nacionalnosti Srpkinja, iz sela Gornja Breza (opina Breza).
etvorice pripadnika Armije BiH (Ramo Belija, Raid Dafi zvani Rako, Namir
Meetovi i Abdulah Matoruga zvani Avdica) ubili su je, tijekom mjeseca travnja 1993., u
selu Gornja Breza nakon zlostavljanja, skupa s jo tri lana svoje obitelji (Obrenija
Novakovi, Petar Novakovi i Rajko Novakovi).
NOVAKOVI, OBRENIJA - ena, po nacionalnosti Srpkinja, iz sela Gornja Breza (opina
Breza). etvorice pripadnika Armije BiH (Ramo Belija, Raid Dafi zvani Rako, Namir
Meetovi i Abdulah Matoruga zvani Avdica) ubili su je, tijekom mjeseca travnja 1993., u
selu Gornja Breza nakon zlostavljanja, skupa s jo tri lana svoje obitelji (Obrenija
Novakovi, Petar Novakovi i Rajko Novakovi).
NOVAKOVI, PETAR - mukarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Gornja Breza (opina
Meetovi i Abdulah Matoruga zvani Avdica) ubili su ga, tijekom mjeseca travnja 1993., u
selu Gornja Breza nakon zlostavljanja, skupa s jo tri lana svoje obitelji (Milka novakovi,
Obrenija Novakovi, i Rajko Novakovi).
NOVAKOVI, RAJKO - mukarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Gornja Breza (opina
Meetovi i Abdulah Matoruga zvani Avdica) ubili su ga, tijekom mjeseca travnja 1993., u
selu Gornja Breza nakon zlostavljanja, skupa s jo tri lana svoje obitelji (Milka novakovi,
Obrenija Novakovi, i Rajko Novakovi).
ODAK, ANTON - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornji Ograenik (opina
itluk), pripadnik HVO-a. Nakon neravnopravnog vatrenog okraja voenog u selu
OKADAR, (FRANE) FINKA - ena, roena 1932., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Bojska
(opina Bugojno). Pripadnici Armije BiH prvo su je muili i silovali, a potom masakriranjem
u vlastitom domu ubili. Tada su ubili i njenzina otca Franu. Tijela su pronaena,
22.02.1993., i pokopana, 02.03.1993., na katolikom groblju u selu Kandija.
OKADAR, (DANKO) FRANO - mukarac, roen 1907., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Bojska (opina Bugojno). Pripadnici Armije BiH prvo su ga muili a potom masakrirali u
vlastitom domu. Tada su ubili i njegovu ker Finku. Tijela su pronaena, 22.02.1993., i
pokopana, 02.03.1993., na katolikom groblju u selu Kandija.
OKADAR, (FRANE) ILIJA - mukarac, roen 1930., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bojska
(opina Bugojno). Dana, 07.02.1993., ubili su ga masakriranjem Muslimani iz sela Bojske.
OKADAR, (FRANE) PAVKA - ena, roena 1939., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Bojska
(opina Bugojno). Dana, 07.02.1993., ubili su je masakriranjem Muslimani iz sela Bojske.
Zrtve
OMAZI, ILIJA - mukarac, roen 26.01.1953., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kratine

(opina Vitez). Ubili su ga, 18.09.1993., pripadnici Armije BiH pri njihovom podmuklom
napadu (preobukli se u uniforme i stavili oznake HVO-a). Opravdano se pretpostavlja da je
ubojica Fikret Huren jer je Iliju pozivao po imenu a potom pucao u njega. Ubojstvo se
dogodilo na livadi zvanoj Brani. Tijelo je bilo pokopano 10 dana na mjestvu ubojstva.
Razmjena mrtvog tijela bila je, 28.09.1993. Identifikacija je trajala pet sati. Kosa sa glave
mu je sva opala, ruke iznad glave podignute, to znai da je strijeljan. izme su mu izuli i
uzeli. Prepoznat je po oiljku operacije slijepog crijeva. Ukopan je u groblju Kruica
28.09.1993. u 24:00 sata.
PALAVRA, (NIKE) PERO - mukarac, roen 1959., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Janjac
(opina Zenica). Poginuo je, 16.07.1993., u selu Stara Bila - zaseok Brdo (opina Travnik).
Pokopan je, 16.07.1993., u Ogradama (dio sela Stara Bila).
PALINI, LJUBA - ena, roena 1934., Perina supruga, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Kula (opina Bugojno). Dana, 24.11.1993., nou, ubijena je s dva hica ispaljena u grudi, u
svojoj kui. Za ovaj zloin odgovornost snosi Ismet Hadibegovi zvan Dursum, naelnik
MUP-a Bugojno.
PALINI, (FRANE) PERO - mukarac, roen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kula
(opina Bugojno). Dana, 24.11.1993., usred noi ubijen je s dva hica u grudi, u svojoj kui u
Kuli. Za ovaj zloin odgovornost snosi Ismet Hadibegovi zvani Dursum, naelnik MUP-a
Bugojno.
PALINI, (IVO) VINKO - mukarac, roen 1934., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kula
(opina Bugojno). Dana, 24.11.1993., ubijen je s dva hica i to jednim u vrat, a drugim u
slijepoonicu u kui njegova roaka Pere Palinia. Za ovaj zloin odgovornost snosi Ismet
Hadibegovi zvani Dursum, naelnik MUP-a Bugojno.
PANDA, (MATE) MARINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Radeine (opina
Konjic), roen 1943., pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH uhitili su ga i zatoili u logor
koji se nalazio u selu elebi (opina Konjic) gdje ga i ubijaju tako to mu je jedan
pripadnik Armije BiH ispalio tri metka u glavu iz neposredne blizine.
PANDA, STJEPAN EPO - mukarac, civil, roen 1942., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Radeine (opina Konjic), do rata je radio kao otpravnik vlakova. Ubili su ga, 25.04.1993., u
selu Radeine pripadnici Armije BiH.
PANTI, KREO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz grada Varea u istoimenoj
opini. Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica brutalno su ga ubili,
poetkom studenog 1993., u gradu Vareu.
PAPI, ANA - ena, roena 1912., civil, po nacionalnosti Hrvatica. Ubili su je pripadnici
Armije BiH, a pokojniino tijelo je pokopano, 21.04.1993., na katolikom groblju
Zvizda (opina Vitez).
PAPI, PERICA PERO - mukarac, roen 1960., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Prnjavor
(opina Vitez). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 16.04.1993., u selu Prnjavor i zatoili s
ostalim Hrvatima u seoski drutevni dom. U prostoriji u kojoj se nalazio zatoen,
24.04.1993. oko 08:30 sati, pucajui na zatoenike, ubili su ga pripadnici Armije BiH. Osim
imenovanog ubijena su jo dva mukarca a ozljeeno je osam zatoenih osoba (pet ena i
tri mukarca) hrvatske nacionalnosti.
PAPI, SLAVKO - mukarac, roen 1953., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a.
Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 25.05.1993., na planini Kuber (planina se nalazi na
tromei opina Busovaa, Vitez i Zenica).
PAPI, (VLATKO) SMILJAN - mukarac, roen 1969., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
PAUREVI, (LUKA) TADIJA TADE - mukarac, roen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz
Bugojna. Poginuo je, a potom pokopan na groblju u Sultanoviima (opina Uskoplje).
PAVI, (MATO) JAGODA - ena, civil, roena 1922., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Haljinii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993. godine.
PAVKOVI, (TADIJA) DRAEN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1971. u selu
Izbino (opina iroki Brijeg), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Muili su
ga a potom ubili u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada,
28.07.1993., pripadnici Armije BiH. Tijelo je pronaeno, 02.08.1993. godine.
PAVLOVI, (MIJO) FRANJO - mukarac, civil, roen 1960., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Miletii (opina Travnik). Dana, 25.04.1993., masakriranjem su ga ubili (velika otvorena
rana u predjelu srca, glava odsjeena/odvojena od tijela a pokraj tijela se nalazila posuda
Zrtve
u kojoj je bilo oko 3 do 4 l krvi) u selu Miletii pripadnici postrojbe Armije BiH, koji su tog
dana poinili napad na Hrvate tog sela, kojom je zapovjedao strani dravljanin arapskog
podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoruanih
pripadnika Armije BiH (11 stranih dravljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa
podruja opine Travnik).
PAVLOVI, (EPO) IGOR - mukarac, civil, roen 1976., po nacionalnosti Hrvat, ivio na
podruju opine Konjic. Ubili su ga, na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine,
PAVLOVI, IVA - ena, civil, roena 1930., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Doljani
(opina Jablanica). Ubili su je u selu Doljani (zaseok Krkae), u obiteljskoj kui Vinka
Zelenike, 28.07.1993. godine, pripadnici Armije BiH.
PAVLOVI, LUCA - ena, civil, roena 1922., po nacionalnosti Hrvatica, Stipina supruga, iz
sela Miletii (opina Travnik). Dana, 25.04.1993., teko su je ozlijedili u njezinoj kui u selu
Miletii (rafalom iz automatske puke i krhotinama rune bombe) pripadnici postrojbe
Armije BiH (prema tvrdnjama svjedoka poinitelj je strani dravljanin arapskog izgleda)
koji su tog dana poinili napad na Hrvate tog sela. Postrojbom je zapovjedao strani
dravljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo
je 15 naoruanih pripadnika Armije BiH (11 stranih dravljana arapskog podrijetla i 4
Muslimana sa podruja opine Travnik).
PAVLOVI, PERICA - mukarac, roen 18.11.1958., po nacionalnosti Hrvat, iz Viteza,
pripadnik HVO-a. Ubili su ga, 24.10.1993., na Bobaima snajperskim hicem pripadnici
Armije BiH.
PAVLOVI, (JOZO) STIPO - mukarac, civil, roen 1934., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Miletii (opina Travnik). Dana, 25.04.1993., ubili su ga u njegovoj kui u selu Miletii
(rafalom iz automatske puke) pripadnici postrojbe Armije BiH (prema tvrdnjama svjedoka
ubojica je strani dravljanin arapskog izgleda) koji su tog dana poinili napad na Hrvate
tog sela. Postrojbom je zapovjedao strani dravljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su
ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoruanih pripadnika Armije BiH (11
stranih dravljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa podruja opine Travnik).
PAVLOVI, (SREKO) TIHOMIR - mukarac, civil, roen 1973., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Miletii (opina Travnik). Dana, 25.04.1993., masakriranjem su ga ubili (u predjelu
bedara vie ulaznih rana od vie metaka ispaljenih iz vatrenog oruja, a na donjoj vilici
ulazna rana jednog metka ispaljenog iz vatrenog oruja) u selu Miletii pripadnici
postrojbe Armije BiH koji su tog dana poinili napad na Hrvate tog sela. Postrojbom je
zapovjedao strani dravljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga sa RAMADAN). U
sastavu postrojbe bilo je 15 naoruanih pripadnika Armije BiH (11 stranih dravljana
arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa podruja opine Travnik).
PAVLOVI, (ARKO) VLADO - mukarac, roen 1973., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Miletii (opina Travnik). Dana, 25.04.1993., masakriranjem su ga ubili (tragovi rezanja po
lijevoj strani prsnog koa i ubod otrim predmetom u predjelu vrata) u selu Miletii
pripadnici postrojbe Armije BiH koji su tog dana poinili napad na Hrvate tog sela.
Postrojbom kojom je zapovjedao strani dravljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su ga
sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoruanih pripadnika Armije BiH (11 stranih
dravljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa podruja opine Travnik).
PEHAR, (MARKO) MLADEN - mukarac, civil, roen 1965., po nacionalnosti Hrvat, iz
grada Konjica. Smrtno je stradao (pod nejasnim okolnostima), 04.02.1993., u gradu
Konjicu.
PENAVA, (IVAN) IVANKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje (opina
Bugojno). Ubije je, 19.07.1993. Pokopan je na mjesnom muslimanskom groblju. Za ovaj
zloin odgovoran je Semin Rustempai, zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je
djelovala na podruju sela Jablanje.
PENDE, (MIRKO) SLAVKO - mukarac, roen 1961., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
do smrti.
PERINLI, (MARICA) VEDRANA - ensko dijete, starosti pet godina, po nacionalnosti
Hrvatica, iz sela Peevii (opina Travnik). Ubili su je, 05.06.1993., pripadnici Armije BiH koji
su toga dana izvrili oruani napad na hrvatsko civilno puanstvo sela Peevii.
PERI, (NIKO) VINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jablanje (opina
Zrtve
Bugojno). Dana, 19.07.1993., ubijen je iz puke u svojoj kui. Za ovaj zloin odgovoran je
Semin Rustempai, zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je djelovala na podruju sela
Jablanje.
PERKOVI, (JOZO) ANDRIJA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1967. u selu
Slatina (opina Jablanica), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, u selu Slatina (opina Jablanica),
PERKOVI, (ILIJA), KATA - ena, roena 24.09.1922. (Stipina supruga), civil, po
PERKOVI, PETAR - mukarac, civil, star 40 godine, po nacionalosti Hrvat. Pripadnici
Armije BiH masakrirali su ga, 09.01.1994., u selu Buhine Kue (opina Vitez).
PETRA, (TOMO) BRANKO - mukarac, roen 1963., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
uhienicima) u selo Han Bila (opina Travnik), gdje su ga zatoili, a potom muili i ubili.
PETRA, (DRAGUTIN) NIKO - mukarac, roen 1948., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
uhienicima) u selo Han Bila (opina Travnik), gdje su ga zatoili, a potom muili i ubili.
PETRA, (DRAGUTIN) TOMO - mukarac, roen 1938., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik
radnog voda civilne zatite. Uhitili su ha (skupa sa jo devet pripadnika HVO-a i tri
Brdo (opina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga odveli (skupa sa ostalim uhienicima)
u selo Han Bila (opina Travnik), gdje su ga zatoili, a potom muili i ubili.
PETROVI, (STIPO) ANTE - mukarac, roen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Miletii
(opina Travnik). Dana, 25.04.1993., izmasakrirali su ga (televizorski ekran mu je razbijen
od glavu, usta su mu napunili travom i zemljom a sredini usta stavili su mu stabljiku rue)
u selu Miletii pripadnici postrojbe Armije BiH koji su tog dana poinili napad na Hrvate
tog sela. Postrojbom je zapovjedao strani dravljanin arapskog podrijetla (oslovljavali su
ga sa RAMADAN). U sastavu postrojbe bilo je 15 naoruanih pripadnika Armije BiH (11
stranih dravljana arapskog podrijetla i 4 Muslimana sa podruja opine Travnik).
PETROVI, ANUA - ena, civil, roena 1954., po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na
PETROVI, BONO - mukarac, roen 08.10.1947., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Mounj
(opina Vitez), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, 08.11.1994. (dok je na bojinici dijelio hranu
suborcima). Pogoen je snajperskim zrnom u glavu. Teko ranjen, nakon dva sata
preminuo je u bolnici, u Novoj Biloj.
PETROVI, (ORE) DRAGICA - ena, roena 1957., civil, iz sela Buhine Kue (opina
Vitez). Pripadnici Armije BiH ubili su je (izmasakrirana), 09.01.1994., u njezinoj kui u selu
Buhine Kue.
PETROVI, (ILIJA) IMO - mukarac, roen 08.07.1966., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
PETRUI, DRAGO - mukarac, roen oko 1945., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krpeljii
(opina Travnik), pripadnik HVO-a. Dana, 08.06.1993., na zahtjev pripadnika Armije BiH
predao se (skupa sa jo trojicom pripadnika HVO-a i jednim civilom). Nakon predaje su ga
uhitili i razoruali, te odmah ubili u selu Krpeljii. Poinitelji su pripadnici Armije BiH koji su
tog dana izveli oruani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su pripadnici UNPROFOR-a
dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorite crkve Svetog Franje, u selu Gua Gora (opina
Travnik), gdje su ga i pokopali skupa s jo estoricom (6) Hrvata ubijenih u selu Krpeljii.
PETRUI, LJUBO - mukarac, starosti oko 61 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Zrtve
Krpeljii (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga (skupa sa jo trojicom pripadnika

HVO-a i jednim civilom), a potom ubili u selu Krpeljii. Poinitelji su pripadnici Armije BiH
koji su tog dana izveli oruani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su pripadnici UNPROFORa dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorite crkve Svetog Franje, u selu Gua Gora
(opina Travnik), gdje su ga i pokopali skupa s jo estoricom (6) Hrvata ubijenih u selu
Krpeljii.
PETRUI, RUDOLF - mukarac, roen oko 1945., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krpeljii
(opina Travnik), pripadnik HVO-a. Dana, 08.06.1993., na zahtjev pripadnika Armije BiH
predao se (skupa sa jo trojicom pripadnika HVO-a i jednim civilom). Nakon predaje su ga
uhitili i razoruali, te odmah ubili u selu Krpeljii. Poinitelji su pripadnici Armije BiH koji su
tog dana izveli oruani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su pripadnici UNPROFOR-a
dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorite crkve Svetog Franje, u selu Gua Gora (opina
Travnik), gdje su ga i pokopali skupa s jo estoricom (6) Hrvata ubijenih u selu Krpeljii.
PEA, JAKO - mukarac, star 65 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Oraac
(opina Travnik). Ubili su ga, u selu Oraac pripadnici 3. Korpusa Armije BiH, 08.06.1993.
godine. Tada su ubili i njegovu suprugu.
PEA, MANDA - ena, stara 60 godina, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Oraac
(opina Travnik). Ubili su je, u selu Oraac pripadnici 3. Korpusa Armije BiH, 08.06.1993.
godine. Tada su ubili i njezinog supruga.
PEA, (DRAGO) TIHOMIR - mukarac, civil, roen 1977., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik)
pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, i odveli ga do zaseoka
zvanog Bikoe, gdje su ga strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca,
PILIKI, FRANJO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Jankovia (?). Ubili su
ga, u selu Jankovii pripadnici Armije BiH, hicem ispaljenim iz snajpera, 24.04.1993.
godine.
PINJUI, SMILJKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Goransko Polje (opina
Konjic). Nakon to su, 14.04.1993., mjetani (hrvatske nacionalnosti) sela Goransko Polje
bili prisiljeni, poradi oruanog napada pripadnici Armije BiH na njih i njihovu imovinu,
napustiti selo i otii u prognanstvo, ostao je u selu, i od tada mu se gubi svaki trag.
PINJUI, (BOSILJKO) ZVONKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1967. u selu
su ga ubili, u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada,
28.07.1993., pripadnici Armije BiH. Trbuh ubijenog raznesen je eksplozijom nepoznate
eksplozivne naprave.
POCRNJA, (NIKO) JOSIP - mukarac, roen 1936., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Pavi
Polje (opina Bugojno). Poginuo je, 02.11.1993., na radnoj obavezi, vozei pripadnike
Armije BiH u pravcu Uskoplja (Donji Vakuf). Pokopan je na groblju u aulijama.
POLE, (JURO) MILAN - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Sovii
(opina Jablanica), pripadnik policijske postaje u Jablanici. Ubili su ga, u selu Doljani (kod
drutvenog doma u zaseoku Baii), 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
POPOVI, MARINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici Armije BiH ubili su ga
(ivog zapalili), 15.06.1993., na lokalitetu zvanom Busovake Staje (cca 15 km
jugozapadno od grada Busovae).
PRANJE, (DRAGO) ANA - ena, roena 1972., pripadnica sanitetskog osoblja, po
nacionalnosti Hrvatica, iz sela Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., premda vidno
oznaena kao medicinsko osoblje (oko rukava je imala bijelu traku na kojoj je bila oznaka
crvenog kria), uhitili su je u selu Maline pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli
oruani napad na selo, i odveli je do zaseoka zvanog Bikoe gdje su je strijeljali skupa s
vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi Postinje...
PRANJE, (ANTE) ZDRAVKO - mukarac, roen 1962., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik)
PRANJI, ANICA - ena, roena 1914. (udovica), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
PRANJKOVI, (IVO) JOSIP OP - mukarac, roen 1971., civil (?), po nacionalnosti
Zrtve
Hrvat. Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu
Krvavi badnjak na podruje sela Grobina, Stinica, Zasina i Krianevo Selo, kada su
ubili (uglavom izmasakrirali), vei broj civila i pripadnika HVO-a. Tijela ubijenih su izruena
PRANKOVI, (FRANJO) MATILDA - ena, roena 1943., civil, po nacionalnosti Hrvatica.
Ubili su je, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi
PRAVDI, (JOZO) JAKOV - mukarac, roen 1932., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Bjelavii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993., na prostoru opine
Kakanj.
PRAVDI, KATA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Bukovci (opina Busovaa).
Tijekom srpnja 1993., silovao ju je Osman Elvid zvani Kokan, naoigled teko ranjenog
retardiranog sina, a potom ju je brutalno ubio hladnim orujem (noem zaklao). Skupa s
njom, ubojica je brutalno usmrtio (zaklao) i njenog teko ranjenog sina Stipu.
PRAVDI, (KATA) STIPO ARAF - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Bukovci (opina Busovaa), retardirana osoba. Tijekom 1993., ga je, Osman Elvid zvani
Kokan, nakon ranjavanja i muenja, ubio hladnim orujem (noem zaklao). Skupa s njim,
ubojica je brutalno ubio (zaklao) i njegovu majku Katu, nakon to ju je silovao njemu
naoigled.
PRIMORAC, (VINKO) SLAVKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1955. u mjestu
Potoci (opina Mostar), pripadnik HVO-a. Smrtno stradao u gradu Jablanici, 10.10.1992.,
pod nerasvjetljenim okolnostima.
PRKAIN, DRAGICA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz grada Viteza. Pripadnici
Armije BiH ubili su je u Vitezu, tijekom travanja ili svibanja 1993. Njezino tijelo nije
razmjenjeno, a prema izjavama oevidaca izmasakrirano je.
PUA, SLAVKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a, iz sela Vjeternice
(opina Zenica). Ubili su ga, tijekom noi 28./29.01.1993., u selu Vjeternice pripadnici
Armije BiH koji su tada poinili napad na hrvatsko civilno puanstvo sela Vjeternice.
PUELJA, BOJAN - mukarac, roen 1971., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (opina
Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik) pripadnici Armije
BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoe,
gdje su ga strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline,
Podovi, Postinje...
PUELJA, DAVOR - mukarac, roen 1976., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (opina
Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik), pripadnici Armije
BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoe,
gdje su ga strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline,
Podovi, Postinje...
PUELJA, (VINKO) FRANJO - mukarac, starosti oko 31 godinu, po nacionalnosti Hrvat,
pripadnik HVO-a, iz sela Postinje (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga u selu
Maline (opina Travnik) pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oruani napad na selo
Maline.
PUELJA, (ANTE) LJUBAN - mukarac, starosti oko 30 godine, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik)
PUELJA, (KAZIMIR) PREDRAG - mukarac, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat,
pripadnik HVO-a, iz sela Podovi (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., kao ranjenik uhien je
selu Maline (opina Travnik) pripadnika Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad
na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoe,gdje su ga strijeljali skupa s vie od 30
PUELJA, TOMO - mukarac, civil, roen 1930. (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline
(opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga na ulazu u selu Maline pripadnici Armije
BiH koji su tog dana izveli oruani napad na selo.
PUELJA, (ANDRIJA) VLADO - mukarac, starosti oko 30 godina, po nacionalnosti Hrvat,
pripadnik HVO-a, iz sela Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i
odlaganja oruja, uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik) pripadnici Armije BiH, koji su
Zrtve
tog dana izveli oruani napad na selo, i odveli ga do zaseoka zvanog Bikoe, gdje su ga
strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi,
Postinje... Kako je pri strijeljanju ostao neozljeen, uspio je pobjei u pravcu lokacije zvane
Pjeara (kod aria kua), gdje je pogoen metkom ispaljenim sa poloaja pripadnika
HVO-a (mislili su da se radi o pripadniku Armije BiH u izvianju). Pokojnikovo tijelo je
pokopano na groblju zvanom Prahulje.
A-J |K-P|R-?
Zrtve

A-J |K-P|R-?
RADIELOVI, (MIJO) SMILJAN DRAGO - mukarac, roen 1926., po nacionalnosti
Hrvat, iz Bugojna. Ubijen je, 19.07.1993., ispred svoje kue, gdje je i privremeno zakopan
(iza upe), a 03.08.1993., tijelo je premjeteno u groblje u selu Sultanoviima (opina
Uskoplje).
RADMAN, JOZO - mukarac, civil, iz sela Jardol (opina Vitez), po nacionalnosti Hrvat.
Ubili su ga, u selu Jardol 15.06.1993., snajperskim hicem, pripadnici Armije BiH.
RADO, AUGUSTIN - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina
Zenica). Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina od pripadnici Armije BiH skupa s jo devet
RADO, JANKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Trenjevica (opina
Konjic). Pripadnici Armije BiH drali su ga u kunom pritvoru, a 12.01.1994., brutalno us
ga ubili.
RAJI, (IVO) DOMIN - mukarac, roen 21.09.1936., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
RAJI, (MARTIN) IVKA - ena, roena 16.04.1934. (Dominova supruga), civil, po
RAJI, IVKA - ena, roena 29.04.1921. (Mijina supruga), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga
RAJI, (DOMIN) IVO - mukarac, roen 02.11.1963., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH
RAJI, LUCIJA - ena, roena 26.09.1933. (Stankova supruga), civil, po nacionalnosti
RAJI, (JAKOV) MARA - ena, roena 26.11.1938., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su toga
RAJI, (MARKO) MIJO - mukarac, roen 12.09.1924., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
RAJI, (NIKO), STANKO - mukarac, roen 20.05.1927., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su
Zrtve
toga dana izvrili oruani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne naine ubili i
RAJI, IMA - ena, roena 06.07.1914. (udova Jakova), civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
RAJI, ANELKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat. Ubijen je (izmasakriran),
tijekom travanja ili svibanja 1993., u dijelu Starog Viteza koji je pod kontrolom Armije BiH.
RAJI, (MLADEN) BRANKO - mukarac, civil, roen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Radeine (opina Konjic). Ubili su ga, 25.04.1993., u selu Radeine pripadnici Armije BiH.
RAJI, FRANJO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina Zenica).
RAJI, JOZO - mukarac, star 76 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zabilje (opina
Vitez). Ubili su ga, 20.11.1993., na katolikom groblju u selu Zabilje. Dok je palio svijeu na
grobu pokojne supruge pogodio ga je snajperski hitac ispaljen s poloaja pripadnika
Armije BiH.
RAJI, MARKO - mukarac, civil, roen 1942., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornja Vratna
Gora (opina Konjic). Poginuo je u naselju Polje Bijela (grad Konjic), 08.05.1992., prilikom
srpskog granatiranja Konjica.
RAJI, ZVONKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Dusina (opina Zenica).
RAJKOVI, (FRANJO) MIRO - mukarac, roen 1956., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz
RAMLJAK, STOJAN - mukarac, civil, star 50 godina, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici
Armije BiH izmasakrirali su ga, 09.01.1994., u selu Buhine Kue (opina Vitez).
RATKI, KATA - ena, roena 24.11.1928. (Martinova supruga), civil, po nacionalnosti
RATKI, (PETAR) MARTIN - mukarac, roen 19.01.1925., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
RAVLI, (STJEPAN) FRANO - mukarac, roen 1918., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
REMI, MARINKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz Kaknja. Pripadnici Armije
BiH (vojne policije) ubili su ga, 18.05.1993. godine.
RIMAC, (PERO) DRAGAN - mukarac, roen 1962., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
do smrti.
RIMAC, (STIPO) MIRKO - mukarac, roen 1941., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela ipovik (opina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992.,
RIPI, ANICA - ena, civil, roena 1934., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Doljani (opina
Jablanica). Nakon ranjavanja (iz zasjede) i muenja (uoljivi tragovi muenja i udaraca po
tijelu) ubijena u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada,
Zrtve
28.07.1993. Poinitelji su pripadnici Armije BiH.

RIPI, MARTIN - mukarac, civil, roen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Doljani
(opina Jablanica). Ubili su ga, (zaklali) u selu Doljani (zaseok Stupari), ispred njegove
obiteljske kue, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
RISTI, OKO - mukarac, civil, roen 1918., po nacionalnosti Srbin, iz sela Vrci (opina
Konjic). Nakon zlostavljanja i muenja ubili su ga (zaklali), 22.04.1993., u selu Vrci (u
njegovoj obiteljskoj kui) pripadnici Armije BiH meu kojima je zamjeen Safet Gagula.
RISTI, PETRA - ena, civil, roena 1918., po nacionalnosti Srpkinja, iz sela Vrci (opina
Konjic). Nakon zlostavljanja i muenja ubili su je (zaklali), 22.04.1993., u selu Vrci (u
njezinoj obiteljskoj kui) pripadnici Armije BiH meu kojima je zamjeen Safet Gagula.
ROGI, (ANTE) ANDRIJA - mukarac, civil, roen 1945., stanovao u Donjoj Jablanici
(opina Jablanica), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga u Donjoj Jablanici, tijekom mjeseca
svibnja 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
ROJNICA, (STANISLAV) JOZO - mukarac, civil, roen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Polje (opina Travnik). Ubili su ga pripadnici Armije BiH, 05.06.1993., na samom ulazu
u njegovu kuu (dok je otkljuavao ulazna vrata). Pokojnikovo tjelo je lealo devet dana
na mjestu ubojstva, a 14.06.1993., su ga pokopali pripadnici Armije BiH, u dvoritu
pokojnikove kue.
ROA, (DRAGO) MARINKO - mukarac, roen 1974., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ROZI, (IVAN) ANDRIJA - mukarac, civil, roen 1934., po nacionalnosti Hrvat, ivio na
RUI, (PERO) JOZO - mukarac, civil, roen 1928., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Orahovica (opina Konjic). Ubili su ga, 04.09.1993., nakon viednevnog zlostavljanja i
muenja, u selu Orahovici pripadnici Armije BiH.
RUI, SLAVKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, ivio na podruju opine Konjic.
Ubili su ga na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
RUI, (ILIJA) STANKO - mukarac, civil, roen 1932., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
muenja, u njegovoj obiteljskoj kui u selu Orahovici, pripadnici Armije BiH.
SEKI, ZORAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen u Peinama (opina Novi
Travnik). Ubijen je u selu Bristovi (opina Bugojno), koncem srpnja 1993., i pokopan.
SKENDER, (MIJO) ANDRIJA - mukarac, civil, roen 1932., po nacionalnosti Hrvat, ivio na
SKOIBUI, KREO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz travnikog naselja
Kalbunar (opina Travnik). Ubili su ga pripadnici Armije BiH, 05.06.1993., ispred njegove
kue (na njega i sina mu baena je runa bomba od ije je eksplozije Kreo smrtno stradao
a njegov sin je zadobio ozljede).
SKOIBUI, (MATE) PERO - mukarac, civil, roen 1939., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
muenja, u njegovoj obiteljskoj kui u selu Orahovica, pripadnici Armije BiH.
SLIKOVI, (IVO) DRAGAN - mukarac, roen 1965., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Fojnica (opina Maglaj). Pripadnici Armije BiH stacionirani u susjednom selu Krsno Polje,
ubili su ga snajperskim rasprskavajuim hicem, 27.11.1993. oko 10:00 sati, u njegovu selu.
SLIKOVI, (IVAN) MATO - mukarac, roen 1939., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Novakovii (opina Maglaj). Pripadnici Armije BiH su ga ranili a potom ubili, 21.01.1994., u
selu Novakovii, iz zasjede, skupa s Ivicom Vili koji ga je pokuao iznijeti na podruje koje
je pod kontrolom HVO-a (na leima rana od vojnikog noa - bajonete te vie rana
naneenih streljivom iz vatrenog oruja).
SOLDO, (ILIJA) IVAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1969. u selu Kosne Luke
(opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Nakon muenja ubili
su ga u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993.,
SOLDO, (JURE) IVKA - ena (Matina supruga), civil, roena 1931., po nacionalnosti
Hrvatica, iz sela Bjelovina (opina Konjic). Ubili su je, 02.04.1993., u selu Bjelovina
SOLDO, JOSIP - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vionica (opina itluk),
Zrtve

SOLDO, (ILIJA) JURE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1970. u selu Kosne Luke
(opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Ubili su ga, (odsjekli
mu glavu) pripadnici Armije BiH, 28.07.1993., na prostoru zvanom Lager u blizini
zaseoka Krkae (selo Doljani, opina Jablanica).
SOLDO, MATO - mukarac, civil, roen 1930., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bjelovina
(opina Konjic). Ubili su ga, 20.04.1993., u selu Bjelovina pripadnici Armije BiH.
SOLDO, NEDJELJKO - mukarac, civil, roen 1933., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kosna
Luka (opina Jablanica). Nakon muenja ubili su ga u selu Doljani (opina Jablanica), na
prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
SOLDO, (ILIJA) PERO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1967. u selu Kosne Luke
(opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Iz zasjede su ga ubili
u selu Doljani, opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993.,
STANI, (PERO) IVAN - mukarac, civil, roen 1935., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vrci
(opina Konjic). Nakon zlostavljanja i muenja ubili su ga (zaklali), 22.04.1993., u selu Vrci
(u njegovoj obiteljskoj kui) pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Zulfikar
Ali pago zvani Zuka (prvo su mu odsjekli obije ruke, potom ga zaklali, a onda rafalno iz
automatskog oruja pucali u njegovo mrtvo tjelo). Prema dostupnim podacima meu
poiniteljima zloina zamjeen je Zijo Lepara.
STANI, (BLA) JOZO - mukarac, roen 1947., po nacionalnosti Hrvat, iz sela elebii
(opina Konjic), pripadnik HVO-a. Kao zarobljenog i zatoenog pripadnika HVO-a vodili su
ga pripadnici Armije BiH, na prisilni rad koji se iskljuivo odvijao na prvim linijama bojita.
Pri jednom takvom radu na liniji bojinice u blizini sela Oteleani (opina Konjic) su ga
ubili, 14.09.1993. godine.
STANI, STJEPAN - mukarac, civil, roen 1940., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Sultii/
Podine (opina Konjic). Ubijen (izmasakriran - ?) je, 17.04.1993., u svom gospodarskom
objektu (tali) u selu Sultii dok je hranio stoku. Nakon nekoliko dana tijelo je pokopano
uz pokojnikovu obiteljsku kuu.
STANI, STOJA - ena, civil, roena 1935., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Vrci (opina
Konjic). Nakon zlostavljanja i muenja ubili su je (zaklali), 22.04.1993., u selu Vrci (u
njezinoj obiteljskoj kui) pripadnici postrojbe Armije BiH kojom je zapovjedao Zulfikar Ali
pago zvani Zuka. Prema dostupnim podacima meu poiniteljima zloina je zamjeen
Zijo Lepara.
STANII, VOJO - mukarac, civil, po nacionalnosti Srbin, iz sela Dusina (opina Zenica).
Ubili su ga, 26.01.1993., u selu Dusina od pripadnici Armije BiH skupa s jo devet civila Hrvata. Pokopan je, 03.02.1993., u groblju u Busovai.
STIJEPI, (JADINKO) FRANCI - mukarac, roen 1974., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Bare (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH strijeljali su ga, 10.06.1993. godine.
STIPANOVI, ANDRIJA - mukarac, civil, roen 1931., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Doljani (opina Jablanica). Ubili su ga, u selu Doljani (zaseok Stupari), na njivi povie sela,
STIPANOVI, PAVA - ena, civil, roena 1942., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Doljani
(opina Jablanica). Ubili su ga,a iz vatrenog oruja u selu Doljani (zaseok Stupari), u
njezinoj obiteljskoj kui (u ostavi /pajza/), 28.07.1993., jedan pripadnik Armije BiH koji je
uao u kuu prethodno razvalivi nogom ulazna vrata.
STIPI, (MARKO) STIPO - mukarac, roen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Odak
(opina Bugojno). Poginuo je, 19.07.1993., prilikom evakuacije iz sela Odaka. Za ovaj
zloin odgovornost snosi Semin Rustempai - zapovijednik postrojbe Armije BiH koja je
STJEPANOVI, (STJEPAN) MATO - mukarac, roen 1966., civil ?, po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Jasenik (opina Konjic). Muki su ga ubili ispred njegove kue u selu Jasenik,
23.03.1993., pripadnici Armije BiH (Hamza osi, Devad osi, Enes Kozi, Hazim Kozi i
dr.) premda u to vrijeme, u tom selu (a niti na irem prostoru), nije bilo sukoba izmeu
Hrvata i Muslimana.
STOJI, (MARKO) BORKO - mukarac, roen 1974., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Gornja Slapnica (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., na prostoru
Zrtve
opine Kakanj.
STOJI, (NIKOLA) FRANJO - mukarac, roen 1972., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
opine Kakanj.
STOJI, (PERO) MLADEN - mukarac, roen 1966., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
opine Kakanj.
STOJI, (NIKOLA) ZDENKO - mukarac, roen 1965., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
opine Kakanj.
STOJAK, (MATE) ANTO - mukarac, roen 1972., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela ukle (opina Travnik). Ubili su ga, u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici
nacionalnosti, mjetane sela ukle i njihovu imovinu.
STOJAK, IVICA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Travnika (zapovjednik Travnike
brigade HVO-a). Ubili su ga, je, 20.10.1992., u 10:10 sati, u Travniku, na prometnici M5
(Travnik-Vitez), ispred zgrade Medrese, kod kontrolnog punkta (kojeg su postavili
pripadnici Sedme muslimanske brigade Armije BiH), kada je na vozilo u kojem su se
nalazili pripadnici HVO-a Travnike brigade, koje se, po zapovjedi naoruanih pripadnika
Sedme muslimanske brigade Armije BiH, zaustavilo, otvorena puana vatra. Tom
prilikom ubijen je Ivica Stojak (zapovjednik Travnike brigade HVO-a), a teko je ranjen
naelnik HVO-a Zvonko Gao. Obojica su dovezeni u travniku bolnicu, gdje su ih primili
ef kirurgije Branimir Markunovi i doktor Mirsad Granov (direktor bolnice). Puanu vatru
po vozilu i vojacima HVO-a bez upozorenja je otvorio zapovjednik 7. muslimanske brigade
(po inu major), Semir Terzi zvani Tara i pripadnici te brigade, meu kojima je zapaen
Enes Alii koji je po putnicima u automobilu pucao s udaljenosti od 2 do 3 metra. O
ovom dogaaju izvjeteni su (30 min. nakon dogaaja): zapovjednik taba T.O.-a i snaga
Armije BiH kapetan Hasan Ribo, general Armije BiH Jasmin Jaganjac, te Fikret uski zapovjednik 17. krajike brigade koja se nalazila stacionirana u Travniku.
STOJAK, (JOZO) IVO - mukarac, roen 1948., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Paklarevo (opina Travnik). Masakriranjem su ga ubili, 14. ili 15.05.1992., pripadnici
STOJAK, (JOZO) FRANJO - mukarac, civil, roen 1930., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). Ubili su ga, u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije
mjetane sela ukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano na nepoznatom
mjestu u selu ukle, 09.06.1993. godine.
STOJAK, (JOZO) TOMO - mukarac, civil, roen 1936., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). Ubili su ga, u selu ukle, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije
mjetane sela ukle i njihovu imovinu. Pokojnikovo tijelo je pokopano, 09.06.1993.
godine, u blizini ugostiteljskog objekta (u selu ukle) iji je vlasnik Luka Gali.
STOJAK, (IVO) ARKO - mukarac, roen 1975., po nacionalnosti Hrvat, pripadnik radnog
voda civilne zatite. Uhitili su ga (skupa sa jo devet pripadnika HVO-a i tri pripadnika
radnog voda civilne zatite), 05.09.1993., na prostoru prve borbene linije u selu Brdo
(opina Vitez) pripadnici Armije BiH koji su ga odveli (skupa sa ostalim uhienicima) u selo
Han Bila (opina Travnik) gdje su ga zatoili, a potom muili i ubili.
STOJANOVI, ANELKO - mukarac, civil, roen 1940., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Kostajnica (opina Konjic). Pri pokuaju evakuacije 06.07.1993., je umro na podruju
planine Bokevice.
STOJANOVI, ANICA - ena, roena 04.12.1949. (Perina supruga), civil, po nacionalnosti
STOJANOVI, (JURO) ANTE - mukarac, roen 05.03.1920., civil, po nacionalnosti Hrvat,
iz sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su
Zrtve

STOJANOVI, FRANJO - mukarac, roen 06.01.1916., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
STOJANOVI, (STIPE) JELA - ena, po nacionalnosti Hrvatica, roena 1961. u selu Slatina
(opina Jablanica), pripadnica HVO-a. Ubili su je u selu Slatina (opina Jablanica),
STOJANOVI, SERAFINA - ena, roena 12.02.1922. (Franjina supruga), civil, po
STRUJI, JANJA - ena, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Vrpe (opina Bugojno).
Pronaena mrtva - izmasakrirana, nagorjele glave, njene noge su konopcem zavezane za
noge Mije Krianovia. Pronaena zajedno sa drugim leevima, vjerojatno ubijena u
Vrpei, pokopana u Sultanoviima (opina Uskoplje).
STRUJI, MIHOVIL - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
SUBAI, MARIO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
SUI, (PERO) BOO - mukarac, roen 1939., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Golo Brdo
(opina Bugojno). Muslimani su ga ubili u njegovoj kui, 19.07.1993. Pokopan je nakon
nekoliko dana na groblju u Kandiji.
SUKARA, (RISTO) RANKO - mukarac, roen 1969., po nacionalnosti Srbin, pripadnik
SUNJA, MARICA - ena, roena 1952., po nacionalnosti Hrvatica, iz Busovae, majka
petero djece. Ubijena 03.01.1993., u samom gradu Busovai pri eksploziji granate
ispaljene s poloaja pripadnici Armije BiH.
SVAINA, (ILKAN) DRAGIJA - ena, roena 1927., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Kandija (opina Bugojno), mentalono retardirana osoba. Nakon protjerivanja Hrvata iz
sela Kandije, ostala je ivjeti u selu. Naena je mrtva 08.07.1993., i pokopana u groblju u
Sultanoviima (opina Uskoplje).
AFRADIN, (MARKO) JOSIP BRACO - mukarac, roen 1972., civil (?), po nacionalnosti
Hrvat, iz sela Krianevo Selo (opina Vitez). Ubili su ga (izmasakrirali noem, oi
izvaene...), 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi
(uglavom izmasakrirali), vei broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz Krianevog Sela.
Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Poulica, opina Vitez), uz jo 26
ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15 identificirano.
AFRADIN, (FRANJO) STIPO - mukarac, roen 1968., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Krianevo Selo (opina Vitez). Ubili su ga (izmasakriran - glava razlupana tvrdim
predmetom, a oi izvaene...), 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju
nazvanu Krvavi badnjak na podruje sela Grobina, Stinica, Zasina i Krianevo Selo,
kada su ubili (uglavom izmasakrirali), vei broj Hrvata (civila i pripadnika HVO-a) iz
Krianevog Sela. Tijelo ubijenog je pokopano u masovnu grobnicu (u selu Poulica,
opina Vitez), uz jo 26 ubijenih Hrvata (civila i pripadnika HVO-a), od kojih je samo 15
identificirano.
AFRADIN, (RAFAELA) ELJO - mukarac, roen 1966., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz
Zrtve
AFRADIN, (MIRKO) ELJO - mukarac, roen 1965., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz
AMIJA, (DRAGO) BLAEN - mukarac, roen 1974., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili
AMIJA, (DRAGO) MARINKO - mukarac, roen 1968., civil (?), po nacionalnosti Hrvat.
Ubili su ga, 22.12.1993., pripadnici Armije BiH koji su izveli vojnu akciju nazvanu Krvavi
AMIJA, MIRKO - mukarac, star 30 godina, civil, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici
Armije BiH ubili su ga na podruju sela antii - zaseok Buhine Kue (opina Vitez),
snajperskim hicem.
ANTI, MIRJAN - mukarac, roen 05.06.1956., po nacionalnosti Hrvat, iz sela antii
(opina Vitez), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, 16.04.1993., u selu Ahmii (opina Vitez),
metkom iz lovake puke ispaljenim u lea (krupnom samom za lov na medvjede),
APINA, VINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik postrojbi HVO-a iz sela
Luani (opina Gornji Vakuf/Uskoplje). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, muili i
izmasakrirali, 13.01.1993. godine.
ARI, (PERO) IVAN - mukarac, roen 1939., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ARI, (IVO), NIKO - mukarac, roen 1920., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kiseljak
(opina epe). pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na hrvatsko
civilno puanstvo sela Kiseljak, ubili su ga, 16.08.1993. godine.
ARI, PERO - mukarac, civil, roen 1910.,po nacionalnosti Hrvat, iz mjesta Grabovica
(opina Mostar). Uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su poinuli pokolj (09.09.1993.)
civila, mjetana sela Grabovica i zatoili u logor Muzej u Jablanici gdje je i umro
(ubijen ?) pod nerasvjetljenim okolnostima.
ARI, (BOO) ZDRAVKO - mukarac, roen 1964., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
opine Kakanj.
EKERIJA (STIPO) BRANKO - mukarac, roen 11.01.1958., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Ivanci (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993.,
ESTAN, (MIJE) LUKA - mukarac, roen 1931., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornje
Vandite (opina Zenica). Ubijen je, 20.04.1993., u selu Bilivode (opina Zenica). Pokopan
je, 24.04.1993., u Zenici (groblje Kri).
ESTINA, LUKA - mukarac, 30 godina star, po nacionalnosti Hrvat, civil, iz sela Grm
(opina Zenica). Nakon oruanog napada i ulaska pripadnici Armije BiH u selo Grm, uhitio
ga je i ubio Eniz Bai (pripadnik Armije BiH), 18.04.1993., skupa s jo dvojicom Hrvata,
civila (Jozo Krito i Mirko Leti). Spaljena tijele ove trojice Hrvata su pronaena u izgorjeloj
ILI, IVAN - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, ivio na podruju opine Konjic. Ubili
Zrtve
su ga, na podruju opina Konjic tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
ILI, KRUNO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, ivio na podruju opine Konjic.
Ubili su ga, na podruju opina Konjic tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
IMI, (IVAN) MATO - mukarac, civil, roen 1923., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Orahovica (opina Konjic). Pretukli su ga, 04.09.1993., u njegovoj obiteljskoj kui, u selu
Orahovica, pripadnici Armije BiH. Narednog dana (05.09.1993.) ubio ga je pripadnik
Armije BiH koji mu je u elo ispalio metak iz pitolja uz komentar da se vie ne mui.
IMI, (ILIJA) MIRKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1948., ivio u naselju
Polje Bijela (grad Konjic), pripadnik HVO-a. Pod nerazjanjenim okolnostima je teko
ranjen tijekom, prosinca 1992., a od zadobijenih ozljeda je preminuo, 14.04.1993., u Splitu,
u bolnici.
IMI, (ANTE) UMBERTO - mukarac, roen 1930., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Graanica (opina Bugojno). Teko je ozljeen pred svojom kuom u Graanici. Ozljedu
(djelomino prerezanog vrata) koju je zadobio od nepoznate osobe nije preivio,
preminuo je u travnikoj bolnici.
IMUNOVI, PERO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, ivio na podruju opine
Konjic. Ubili su ga, na podruju opina Konjic tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
IMOVI, (MATE) ELJKO - mukarac, roen 21.06.1965., po nacionalnosti Hrvat, iz grada
Varea u istoimenoj opini, pripadnik HVO-a (postrojba Bobovac). Pripadnici postrojbe
Armije BiH zvane Frkina jedinica zarobili su ga, a potom muili i ubili u gradu Vareu,
poetkom studenog 1993. godine.
IPI, (JOZO) DRAEN - mukarac, roen 1974., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Kraljeve Sutjeske (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 11.06.1993. godine.
IRI, BOO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kiseljak (opina epe).
sela Kiseljak, ubili su ga 16.08.1993. godine.
IRI, (NIKOLA) IVANA - ensko dijete, roena 11.03.1980., civil, po nacionalnosti
Hrvatica, iz sela Kiseljak (opina epe). Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli
oruani napad na hrvatsko civilno puanstvo sela Kiseljak, ubili su je, 16.08.1993. godine.
IRI, ZOVKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kiseljak (opina epe).
ITUM, (JURO) ANICA - ena, civil, roena 1913., ivjela u selu Doljani (opina Jablanica),
po nacionalnosti Hrvatica. Uhitili su je, 28.07.1993., u selu Doljani (opina Jablanica)
pripadnici Armije BiH i odveli u grad Jablanicu gdje su je zatoili u logor zvani Muzej u
kojem je i preminula 28.01.1994. godine, usljed loih uvjeta (smjetaj i nedostatak hrane)
kojima su je izloili pripadnici Armije BiH (logorskih uvara i vlasti).
KRABA, IVICA - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bistrica (opina Gornji
izmasakrirali.
KRABA, STIPO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bistrica (opina Gornji
izmasakrirali.
UAK, (IVAN) MARIO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1968. u selu Trn (opina
iroki Brijeg), pripadnik HVO-a. Nestao/ubijen (?) u selu Doljani (opina Jablanica),
28.07.1993., tijekom oruanog napada pripadnici Armije BiH na selo Doljani.
UAK, (DRAGO) ZDENKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1968. u selu Trn
(opina iroki Brijeg), pripadnik HVO-a. Nestao/ubijen (?) u selu Doljani (opina Jablanica),
28.07.1993., tijekom oruanog napada pripadnici Armije BiH na selo Doljani.
UTA, (NIKO) JURE - mukarac, roen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Izmeu
19. i 23.07.1993., poginuo je od granate, ispaljene s poloaja pripadnici Armije BiH. Tijelo
je pokopano u selu Sultanovii (opina Uskoplje), u mjesnom groblju.
UTI, (MATE) PETAR - mukarac, roen 1963., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
TADI, FABIJAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz epa, pripadnik HVO-a (111.
brigade). Pripadnici Armije BiH zarobili su ga na lokalitetu Bukvik (opina epe). Nakon
Zrtve
zarobljavanja ivom su mu odsjekli glavu i razbili je. O ovom stranom zloinu upoznati su
asnici mirovnih snaga UN s majorom Margensonom na elu, koji su se obvezali
obavijestiti svoja zapovjednitva i javnost.
TAVI, (JAKOV) ANTO - mukarac, civil, roen 1940., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Maline (opina Travnik). Dana, 07.06.1993., u selu Maline, pogodio ga je, u grudni ko,
sanjperskim hicem nepoznati pripadnik Armije BiH koji je tog dana u vie navrata pucao
po civilima u selu. Kako su pripadnici Armije BiH blokirali sve puteve koji su vodili kroz selo
Maline i nisu dozvoljavali Hrvatima, mjetanima sela da napuste selo ak niti odvoenju
ranjenih osoba na medicinsko zbrinjavanje u bolnicu, ranjenikovi sumjetani su pokuali
pod okriljem noi i umskim putevima evakuirati ranjenike ali je Anto Tavi na tom putu
podlegao ozljedama.
TAVI, (IVO) JAKOV JAKO - mukarac, starosti 23 godine, po nacionalnosti Hrvat,
pripadnik HVO-a, iz sela Maline (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., nakon predaje i
odlaganja oruja, u selu Maline (opina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su
tog dana izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa
s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
TAVI, (IVO) MIJO - mukarac, civil, roen 1962., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline
(opina Travnik), bolovao od epilepsije. Dana, 08.06.1993., nakon predaje i odlaganja
oruja, u selu Maline (opina Travnik), uhitili su ga pripadnici Armije BiH, koji su tog dana
izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od
30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela Maline, Podovi, Postinje...
TAVI, (PERO) STIPO - mukarac, civil, roen 1972., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline
(opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ranjenog su ga uhitili u selu Maline (opina Travnik),
pripadnici Armije BiH, koji su tog dana izveli oruani napad na selo, odveli do zaseoka
zvanog Bikoe i tu strijeljali skupa s vie od 30 uhienih Hrvata, mukaraca, mjetana sela
Maline, Podovi, Postinje...
TELENTA, MIO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bristovi (opina Bugojno),
pripadnik HVO-a. Ubili su ga, pripadnici Armije BiH, 17.07.1993., na podruju Bugojna.
TELENTA, (DRAGAN) MIRO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vrbanja (opina
Bugojno). Ubili su ga, 17.07.1993., zajedno sa Mijom Vuak. Pokopan u groblju Biljeg u
Glavicama. Za ovo ubojstvo odgovorna je postrojba Armije BiH kojom je zapovijedao
Ismet Hadibegovi zvani Dursum.
TEI, LENKA - ena (Milenkova supruga), civil, po nacionalnosti Srpkinja, iz sela
Gojakovac (opina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 17.06.1993., u selu Gojakovac.
TEI, (MATO) MATO - mukarac, roen 1953., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vukanovii
TEI, MILENKO - mukarac, civil, po nacionalnosti Srbin, iz sela Gojakovac (opina
Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 17.06.1993., u selu Gojakovac.
TEI, STANKO STANIA - mukarac, civil, po nacionalnosti Srbin, iz sela Gojakovac
(opina Kiseljak). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 17.06.1993., u selu Gojakovac.
TOKI, (JOSIP) BRANKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1964. u selu Rakitno
(opina Posuje), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, (izmasakrirali) na lokaciji zvanoj
Strop (opina Jablanica), 13.11.1993., pripadnici Armije BiH.
TOKI, IVO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kraljevice (opina Travnik). Ubili su
ga, pripadnici Armije BiH (snajperskim hicem), 05.06.1993., u selu Kraljevice.
TOMAS, STIPO - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Oselite (opina
Busovaa). Tijekom 1993., ubili su ga pripadnici Armije BiH, Mufid Rafalija i Fikret Vreta.
TOMASI, (AUGUSTIN) BOANA - ena, roena 25.12.1967., po nacionalnosti Hrvatica, iz
sela Karade (opina Bugojno). Dana, 19.07.1993., ubila ju je granatakoju su ispalili
pripadnici Armije BiH na selo. Privremeno ukopana u Karadama a, 11.08.1993., tijelo je
preneeno u Sultanovie (opina Uskoplje).
TOMI, (STJEPAN) ANDRIJA - mukarac, civil, roen 1947., po nacionalnosti Hrvat, ivio
na podruju opine Konjic. Ubili su ga, na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine,
TOMI, (STJEPAN) IVICA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1954. u selu Ostroac
(opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Ubili su ga iz zasjede
u selu Doljani (dok se automobilom vozio kroz zaseok Krkae), opina Jablanica,
TOMI, IVAN - mukarac, roen 1925., civil, po nacionalnosti Hrvat, s podruja opine
Vitez. Ubili su ga (izmasakriran) pripadnici Armije BiH, 18.09.1993., u selu Bobai (opina
Zrtve
Vitez).
TOMI, (STIPE) JOZO - mukarac, roen 1942., civil (?), po nacionalnosti Hrvat. Ubili su ga,
strani 21., 22. i 24.01.1994. godine.
TOPI, (TADIJA) IVAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1969. u gradu Jablanici,
pripadnik vojne policije HVO-a opine Jablanica. Muen (skinuta sva odjea osim gaica,
jasno vidljivi tragovi udaraca po golom tijelu) a potom i ubijen u selu Doljani, opina
Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993. Poinitelji su pripadnici Armije
BiH.
TOTI, (MARKO) DRAGAN - mukarac, roen 08.01.1966., iz sela Janjac (opina Zenica),
pripadnik HVO-a (brigada Jure Franceti iz Zenice). Pripadnici Armije BiH su ga, u
rodnom selu Janjcu, uhitili iva, 18.04.1993., a potom svezali konju za rep te vukli cca 2
km, iz sela do kole gdje su ga sasjekli na komade, stavili u kronju (sepet) i donijeli
roditeljima pred kuu. Pokopan je, 21.04.1994., na mjesnom groblju sela Janjci.
TRLIN, (MARKO) ZLATKO - mukarac, roen 1970., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ovari
(opina Konjic), pripadnik HVO-a. Nakon predaje i odlaganja oruja ubili su ga
(izmasakrirali), 17.05.1993., u selu Ljubina/Orahovica (opina Konjic) pripadnici postrojbe
Armije BiH kojom je zapovjedao Fikret Prevljak.
TROGALI, (ANTE) STIPO - mukarac, roen 1926., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Zalje
(opina Zenica). Poginuo je/ubijen (?) 18.04.1993., u selu Zalje. Pokopan je, 20.04.1993., u
selu Grm (opina Zenica).
TUKA, MARIJAN CVAE - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bilalovac (opina
Kiseljak), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH zarobili su ga, 23.04.1993., a potom
brutalno ubili.
TUNJI, (MARKO) MARIJAN - mukarac, roen 1938., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Bistrik-Crkvenjak (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993. godine.
TURI, GRGA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornje Vinjevice (opina Konjic),
pripadnik HVO-a. Zarobili su ga pripadnici Armije BiH, 28.05.1993., i zatvorili u logor (u
Jablanici), odakle su ga odveli u blizini njegove kue u selu Gornje Vinjevice, i ubili.
UDOVII, (JAKOV) STIPO - mukarac, roen 1928., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Kandija (opina Bugojno). Dana, 30.09.1993., otiao je s Raidom Manjuak (iz sela Jaklii)
u selo Golo Brdo poradi prodaje sijena. Tom prilikom na njih je, nepoznate(ih) osobe(a)
baena eksplozivna naprava od ije eksplozije je Stipo poginuo a Raid ozlijeen.
VIDAKOVI, (MATO) ILIJA - mukarac, civil, roen 1934., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Turija (opina Konjic). Ubili ssu ga u selu Turija, 20.04.1993., pripadnici Armije BiH.
VIDAKOVI, (SLAVKO) ILKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen u selu Gornja
Bijele (opina Konjic) gdje je i ivio. Zadnji put vien u selu Borci (opina Konjic), oko
01.05.1992. godine.
VIDAKOVI, (NIKOLA) JOZO - mukarac, civil, roen 1932., po nacionalnosti Hrvat,
roen 1932. godine, iz sela Gornja Bijela (opina Konjic). Poginuo je u selu Gornja Bijela,
08.05.1992., prilikom oruanog napada srpskih paravojnih postrojbi na navedeno selo.
VIDI, MARIN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz apljine, pripadnik HVO-a. Nakon
neravnopravnog vatrenog okraja voenog u selu Hudotsko (opina Rama/Prozor)
predao se, 16.09.1993., skupa s jo 24 suborca, pripadnicima diverzantske skupine 44.
brigade Armije BiH (iz Jablanice). Nakon odlaganja oruja, pripadnici navedene skupine
Armije BiH, meu kojima i Enver Zebi zvani Berba su ga izdvojili skupa s jo 21
suborcem a potom ih sve skupa strijeljali.
VIDOVI, ANKICA - ena, roena 1951., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz zaseoka Buhine
Kue u selu antii (opina Vitez). Ubili su je, 09.01.1993., u neposrednoj blizini njezine
kue pripadnici Armije BiH.
VIDOVI, ANTO - mukarac, roen 1913., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornji Kozarci
(opina Zenica). Poginuo je, 18.04.1993., u selu Grm (opina Zenica). Pokopan je,
20.04.1993., na mjesnom groblju u selu Grm.
VIDOVI, DRAGAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela antii, zaseok Buhine Kue
(opina Vitez). Pripadnici Armije BiH, 09.01.1994. godine, ubili su ga, na podruju sela
antii - zaseoka Bihine kue.
VIDOVI, IVAN - mukarac, roen 1912., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Gornji Kozarci,
(opina Zenica). Poginuo je, 18.04.1993., u Gornjim Kozarcima. Pokopan je u Podbrijeju
Zrtve
(opina Zenica), 20.04.1993. godine.

VIDOVI, IVAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela antii, zaseok Buhine Kue
(opina Vitez). Poginuo je/ubijen (?), 09.01.1994., u Buhinim Kuama pripadnici Armije BiH.
VIDOVI, IVICA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije
BiH ubili su ga na prepad, u osobnom automobilu, 15.04.1993., na podruju naselja
Podbreje (opina Zenica) skupa s jo tri pripadnika HVO-a, pratitelja zapovjednika
zenike brigade HVO-a ivka Totia koji je tada kidnapiran.
VIDOVI, IVO - mukarac, roen 1937., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Prnjavor (opina
Vitez). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 16.04.1993., u selu Prnjavor i zatoili s ostalim
Hrvatima u seoski drutevni dom. Ubili su ga pripadnici Armije BiH, u prostoriji u kojoj se
nalazio zatoen, 24.04.1993. oko 08:30 sati, kada su na zatoenike, iz vatrenog oruja
rafalno, pucali kroz ulazna vrata. Osim imenovanog ubijena su jo dva mukarca a
ozljeeno je osam zatoenih osoba (pet ena i tri mukarca) hrvatske nacionalnosti.
VIDOVI, JOZO - mukarac, roen 1945., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Prnjavor (opina
Vitez). Pripadnici Armije BiH uhitili su ga, 16.04.1993., u selu Prnjavor i zatoili s ostalim
Hrvatima u seoski drutevni dom. Ubili su ga pripadnici Armije BiH, u prostoriji u kojoj se
nalazio zatoen, 24.04.1993. oko 08:30 sati, kada su na zatoenike, iz vatrenog oruja
rafalno, pucali kroz ulazna vrata. Osim imenovanog ubijena su jo dva mukarca a
ozljeeno je osam zatoenih osoba (pet ena i tri mukarca) hrvatske nacionalnosti.
VIDOVI, LUKA - mukarac, roen 1953., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Ljubunci (opina
Rama/Prozor), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, 29.10.1992., u blizini grada Prozora pripadnici
Armije BiH.
VIDOVI, MIRKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat. Pripadnici Armije BiH, 09.01.1994.,
ubili su ga na podruju sela antii, zaseok Buhine Kue (opina Vitez).
VIDOVI, PERO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz grada Travnika. Ubili su ga, tijekom
1993., pripadnici Armije BiH.
VIDOEVI, (ANTE) ANTO - mukarac, civil, roen 1912., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga (navodno strijeljali) u selu ukle
pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela ukle.
Pokojnikovo tijelo pokopano je, 12.06.1993., na groblju Ovnak (opina Travnik).
VIDOEVI, (MATO) DRAGO DRAGUN - mukarac, roen 1909., civil, po nacionalnosti
Hrvat, iz sela ukle (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubili su ga (navodno strijeljali) u
selu ukle pripadnici Armije BiH koji su toga dana poinili oruani napad na prostor sela
ukle. Pokojnikovo tijelo pokopano je, 12.06.1993., na groblju Ovnak (opina Travnik).
VIDOEVI, (STIPO) ILIJA - mukarac, civil, roen 1912., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
VIDOEVI, (TOMO) JORDAN - mukarac, roen 1973., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
VIDOEVI, (STJEPAN) NIKO - mukarac, civil, roen 1922., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
VIDOEVI, (ANTE) ELJKO - mukarac, roen 1970., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ukle (opina Travnik). dana 08.06.1993., ubili su ga (navodno strijeljali) u selu ukle
VILI, (IVICA) IVICA - mukarac (dijete), roen 1976., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Novakovii (opina Maglaj). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 21.01.1994., u selu
Novakovii, iz zasjede, skupa s ranjenim Matom Slikoviem kojeg je pokuao evakuirati,
na podruje pod kontrolom HVO-a.
VISKOVI, (LJIPIK) DRAGAN - mukarac, roen 1956., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kula
(opina Bugojno). Dana, 19.07.1993., ubijen je u selu Kula, snajperskim hicem ispaljenim s
poloaja Armije BiH. Pokopan je, 21.07.1993., u groblju u Bristovima.
VISKOVI, (IVKO) IVO - mukarac, roen 1906., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kula
(opina Bugojno). Dana, 02.08.1993., njegov brati M. Viskovi naao je Ivu izgorenog u
Zrtve
njegovoj zapaljenoj kui. Privremeno je ukopan na njivi blizu kue, a kasnije je tijelo
preneeno i pokopano u groblju u Bristovima.
VISKOVI, (DRAGUTIN) JOSIPA - ena, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Gaj (opina
Bugojno). Ubijena je iz snajpera, 20.07.1993., kod svoje kue u Gaju. Privremeno je
ukopana u Karadama, a 10.08.1993., tijelo je premjeteno u Sultanovie (opina Uskoplje).
VISKOVI, (STIPE) PERO - mukarac, roen 01.01.1941., po nacionalnosti Hrvat, iz
Bugojna. Ranjen je, 22.07.1993., kod svoje kue u Malom Selu. Premda teko ranjen
dopuzao je do bolnice 2. bojne HVO-a, gdje je i umro, 23.07.1993. Pokopan je u
VLAJI, ANTE - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz Zagreba. Kao voza kamiona
sudjelovao je u humanitarnoj akciji nazvanoj Bijeli put za Novu Bilu. Humanitarni konvoj
je organiziran i krenuo iz Zagreba poradi dostave neophodne pomoi u hrani i lijekovima
Hrvatima srednje Bosne koji su se nalazili u totalnom okruenju pripadnika Armije i MUP-a
BiH. Konvoj je uredno i pravovremeno najavljen svim vlastima kroz iji se prosotr kretao i
imao je odobrenja za prolazak. Meutim, pri povratku prema Zagrebu, 22.12.1993., konvoj
su oruano napali pripadnici Armije BiH na prostoru izmeu Novog Travnika i Gornjeg
Vakufa/Uskoplja. Pomenuti napadai su bezrazlono, iz automatskih puaka otvorili vatru
po sredinjem dijelu konvoja. Tako su ubili Antu, a ozljedili jo etiri osobe. Konvoj zvani
Bijeli put, u svom dugom putu je preao oko 1200 km, od Zagreba do Nove Bile i natrag.
Na alost, proao je 48 km teritorija koje kontrolira Armija BiH i na tom kratkom putu je
oruano napadnut (sa tekim posljedicama), oko 40 sudionika konvoja je opljakano pri
zaustavljanjima na kontrolnim punktovima Armije BiH, a doivjeli su i 105 raznih
incidenata.
VOLI, DRAGO - mukarac, civil, bolesnik, star 60 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Krpeljii (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., ubilli su ga metkom ispaljenim iz neposredne
blizine, u glavu, kod njegove kue u selu Krpeljii pripadnici Armije BiH koji su tog dana
izveli oruani napad na selo. Sumnja se da je ubojica Demo Grabus iz sela Krpeljia s
kojim su su, u vrijeme ubojstva bili i: osoba zvana Nai iz sela Krpeljii, te sin izvjesnog
Emina koji ivi u kui u neposrednoj blizini damije u selu Krpeljii. Pokojnikovo tijelo su
pripadnici UNPROFOR-a dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorite crkve Svetog Franje
u selu Gua Gora (opina Travnik), te su ga tu i pokopali skupa s jo estoricom (6) Hrvata
ubijenih u selu Krpeljii.
VOLI, (JOZO) IVO - mukarac, roen 1953., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Maline (opina
Travnik), pripadnik HVO-a. Dana, 08.06.1993., uhitili su ga u selu Maline (opina Travnik)
pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oruani napad na selo, i odveli do zaseoka
VOLI, VLADO - mukarac, starosti oko 34 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krpeljii
(opina Travnik), pripadnik HVO-a. Dana, 08.06.1993., se na zahtjev pripadnici Armije BiH
predao (skupa sa jo trojicom pripadnika HVO-a) a potom su ga uhitili i odmah ubili u selu
Krpeljii pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oruani napad na selo. Pokojnikovo
tijelo su pripadnici UNPROFOR-a dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorite crkve Svetog
Franje u selu Gua Gora (opina Travnik), gdje su ga i pokopali skupa s jo estoricom (6)
Hrvata ubijenih u selu Krpeljii.
VOLODER, (KATA) ZORAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz grada Travnika,
pripadnik HVO-a. Ubili su ga, poetkom mjeseca lipnja 1993., na planini Vilenici (opina
Travnik) pripadnika postrojbe Armije BiH zvane Kojoti iz Travnika.
VRANKI, DRAGICA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na podruju opine
Konjic. Ubili su je na podruju opina Konjic, tijekom 1993. godine, pripadnici Armije BiH.
VRHOVAC, ANTO - mukarac, civil, roen 1954., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kasapovii
(opina Novi Travnik). Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 13.06.1993., u selu Kasapovii.
VRLJI, (STJEPAN) SLAVKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1968. u gradu
Jablanici, pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Ubili su ga, u selu Doljani,
opina Jablanica, na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993., dvojice pripadnika
Armije BiH; Juso Kevri i Amir Spahi zvani Prpa. Svjedoci navode da je Slavko nudio Jusi
ugostiteljski lokal i osobni auto ako ga potedi ali da mu je Jusa rekao da moe birati
izmeu pojedinanog metka ili rafala.
VUAK, MIO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Bristovi (opina Bugojno),
pripadnik HVO-a. Ubili su ga pripadnici Armije BiH, 17.07.1993., na podruju Bugojna.
Zrtve
VUAK, (MARIJAN) MIJO - mukarac, roen 1965., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vrbanja
(opina Bugojno). Ubijen 17.07.1993., u automobilu - dok se vozio u automobilu se nalazio
i Miro Telenta. Obojica su bili civili i nenaoruani. Pokopan u Sultanoviima (opina
Uskoplje). Za ovo ubojstvo odgovorna je postrojba Armije BiH kojom je zapovijedao Ismet
Hadibegovi zvani Dursum.
VUAK, PERO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Bugojna. Ubijen u Bugojnu, koncem
srpnja 1993., a tijelo je pokopano na groblju u Sultanoviima (opina Uskoplje).
VUJEVI, (MATO) IVKA - ena, roena 13.06.1906., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Glavice (opina Bugojno). Kao prognanica smjestila se kod rodbine u gradu Vareu u
istoimenoj opini. Pripadnici postrojbe Armije BiH zvane Frkina jedinica brutalno su je
ubili, poetkom studenog 1993. godine.
VUJEVI, (PERICA) TADIJA - mukarac, roen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Porie
(opina Bugojno). Dana, 02.07.1993., odveli su ga pripadnici Armije BiH u pravcu sela
Vesele (opina Bugojno) i ubili u blizini (ponad) poduzea Slavko Rodi. Pokopan je,
25.07.1993., u vrtu ispred svoje kue, a 09.09.1993., tijelo je preneeno u groblje u
VUJIEVI, (BOSILJKO) DRAGAN - mukarac, civil, roen 1963., po nacionalnosti Hrvat,
do smrti je radio kao voza sanitetskog automobila. Ubio ga je, Nusret eibovi, u selu
Seonica (opina Konjic), 23.03.1993., snajperskim metkom ispaljenim u lea, dok je
pokuavao uvjeriti svoje susjede Muslimane, da oslobode jednog zatoenog Hrvata, po
profesiji doktora.
VUJINI, ZORAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela ukle (opina Travnik). Ubili
su ga, 08.06.1993., pripadnici 3. Korpusa Armije BiH.
VUKADINOVI, TOMISLAV TONO - mukarac, roen 1957., po nacionalnosti Hrvat,
pripadnik HVO-a. Ubijen iz snajpera, 09.06.1993., dok je u gradu Vitezu pokuavao
osiguravati prozore od zapaljenih metaka. Iz snajpera ispaljeni metak mu je uao na jednu
sljeponicu i iziao na drugu. Pokopan je na groblju u Kruici.
VUKANI, (ANTE) MANDA - ena, civil, roena 1973., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Bulii (opina Kakanj). Pripadnici Armije BiH ubili su je, 13.06.1993. godine.
VUKOJA, (IVO) KATA - ena, ro. 07.08.1931. (djevojako prezime Stajmilovi), civil, po
nacionalnosti Hrvatica, iz selu Mratinii (opina Kreevo). Pripadnici Armije BiH ubili su je,
28.07.1993. oko 15:15 sati, dok je obavljala poljoprivredne poslove na njivi zvanoj Hasan
Do u blizini svog sela.
VUKOVI, BOKO - mukarac, po nacionalnosti Srbin, s podruja opine Visoko.
Pripadnici Armije BiH ubili su ga, tijekom lipnja 1992., iz vatrenog oruja, u selu Koloii
(opina Visoko).
VUKOVI, DRAGINJA - ena, po nacionalnosti Srpkinja, s podruja opine Visoko.
Pripadnici Armije BiH ubili su je, tijekom lipnja 1992., iz vatrenog oruja, u selu Koloii
(opina Visoko).
VUKOVI, JELENKO - mukarac, po nacionalnosti Srbin, s podruja opine Visoko.
Pripadnici Armije BiH ubili su ga iz vatrenog oruja u selu Hlapevii (opina Visoko),
tijekom lipnja 1992. godine.
VUKOVI, ? CICO - mukarac, po nacionalnosti Srbin, iz sela Hlapevii (opina Visoko).
Pripadnici Armije BiH ubili su ga, tijekom lipnja 1992., iz vatrenog oruja, u selu Koloii
(opina Visoko).
VULETA, (DRAGE) IVO - mukarac, roen 1952., po nacionalnosti Hrvat, iz sela uanj
(opina Zenica). Poginuo je, 08.06.1993., u Uicama. Pokopan je, 14.07.1993., u Ovnaku
(opina Travnik).
VULETA, LUCA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Bilalovac (opina Kiseljak).
Pripadnici Armije BiH silovali, zlostavljali, brutalno pretukli i muili, tijekom noi
07/08.12.1993. Od zadobijenih ozljeda preminula je, 10.12.1993., u zenikoj bolnici, a
pokopana u groblju zvanom Pranica u Zenici.
VULETI, IVO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz Kaknja, politiki elnik HSP-a
(Hrvatska stranka prava) opine Kakanj. Pripadnici Armije BiH ubili su ga u Kaknju,
17.03.1993. godine.
ZADRO, (MARTIN) FRANJO -mukarac, roen 27.03.1959., pripadnik HVO-a, po
nacionalnosti Hrvat, iz sela Dobroa (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993.,
Zrtve
ZADRO, (ANDRIJA) IVAN - mukarac, roen 1924., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ZADRO, LJUBICA - ena, roena 1956. (Mladenova supruga), civil, po nacionalnosti
ZADRO, MATIJA - ena, Ivanova supruga, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
ZADRO, (IVAN) MLADEN - mukarac, roen 1956., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ZADRO, (MLADEN) MLADENKA - ensko dijete, roena 1989., civil, po nacionalnosti
ZALTUNI, NIKO - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
ZANOVI, (MATO) DRAGO - mukarac, roen 1967., po nacionalnosti Hrvat, iz sela
Novakovii (opina Maglaj), pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH, nakon brutalnog
muenja masakriranjem su ga ubili, 24.01.1994., u selu Novakovii.
ZEC, ELJKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Putievo (opina Travnik),
zapovjednik postrojbe HVO-a sela Putievo. Pripadnici Armije BiH ubili su ga, 18.06.1993.,
u selu Putievo.
ZELENIKA, (ANTE) DRAGICA - ena, roena 25.04.1934. (udova Ljube), civil, po
ZELENIKA, (ANTE) ILIJA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1960. u selu Doljani
(opina Jablanica), pripadnik HVO-a. Ubili su ga u gradu Jablanici, 13.04.1993., pripadnici
Armije BiH.
ZELENIKA, (MATE) IVAN - mukarac, roen 01.06.1930., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
ZELENIKA, (KAZIMIR) JADRANKA - ensko dijete, roena 08.01.1981., civil, po
ZELENIKA, (KRIAN) JANJA - ena, roena 28.08.1931., civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz
ZELENIKA, LUCA - ena, roena 25.04.1906. (udova Joze), civil, po nacionalnosti Hrvatica,
iz sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su
ZELENIKA, (IVAN) MARINKO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1959. u selu
Doljani (opina Jablanica), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Nakon
muenja (tragovi muenja uoljivi oko oiju koje su iskopane) ubili su ga u selu Doljani
(opina Jablanica), na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993., pripadnici Armije BiH.
ZELENIKA, (KAZIMIR) RUA - ena, roena 14.04.1931. (Ivanova supruga), civil, po
Zrtve

ZELI, (ANTE) IVAN - mukarac, roen 08.11.1959., pripadnik HVO-a, po nacionalnosti
Hrvat, iz mjesta Rumboci (opina Rama/Prozor). Ubili su ga, 14.09.1993., pripadnici Armije
BiH koji su toga dana izvrili oruani napad na selo Uzdol, kada su na brutalne naine ubili
i izmasakrirali 41 osobu hrvatske nacionalnosti (29 civila i 12 zateenih pripadnika HVO-a).
ZELI, (VLADIMIR) JOSIP - mukarac, roen 1975., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kandija
(opina Bugojno). Poginuo je, 19.07.1993., i pokopan je u Sultanoviima (opina Uskoplje).
ZELI, (JOZO) MARIJA - ensko dijete, roen 12.09.1980., civil, po nacionalnosti Hrvatica,
iz sela Uzdol (opina Rama/Prozor). Ubili su je, 14.09.1993., pripadnici Armije BiH koji su
ZELI, (MIJO) RUA - ena, roena 25.12.1944. (udova Joze), civil, po nacionalnosti
ZELI, STIPICA - mukarac, civil (?), Hrvat po nacionalnosti. Jedan od 26 Hrvata iz tzv.
ZELI, (JOZO) STJEPAN - muko dijete, roen 02.01.1983., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
ZELJKO, (BLAGOJE) MILIJAN - mukarac, roen 01.01.1962., po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Donji Crna (opina iroki Brijeg), pripadnik HVO-a. Ubili su ga, (izmasakrirali)
pripadnici Armije BiH, 28.07.1993. (u 10: 30 sati), u u selu Doljani (op. Jablanica), na
lokalitetu Ilijina Gruda.
ZLOJI, (ALEN) DAMIR - mukarac, roen 1968., civil (?), po nacionalnosti Hrvat, iz sela
ZLOTRG, AMELA - ena, civil, po nacionalnosti Muslimanka, iz Viteza. Ubili su je,
19.06.1993., u gradu Vitezu snajperskim hicem pripadnici Armije BiH iz dijela grada Viteza
zvanog Stari Vitez.
ZOVKO, (EPO) DRAGICA - ena, civil, roena 1921., po nacionalnosti Hrvatica, iz sela
Podoraac (opine Konjic). Ubili su je, vjeanjem, u selu Podoraac, 22.04.1993., pripadnici
Armije BiH.
ZOVKO, (MIRKO) IVAN - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, roen 1973. u selu Polog
(opina Mostar), pripadnik HVO-a (pripadnik bojne Mijat Tomi). Nakon muenja ubili su
ga u selu Doljani (opina Jablanica), na prostoru zvanom Stipia livada, 28.07.1993.,
ZOVKO, KATA - ena, civil, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kiseljak (opina epe).
sela Kiseljak, ubili su je, 16.08.1993. godine.
ZOVKO, (IVAN) PETAR - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, roen 1897. godine (!),
ivio na podruju opine Konjic. Ubili su ga na podruju opina Konjic, tijekom 1993.
ZOVKO, VINKO ERI - mukarac, civil, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Kiseljak (opina
epe). Pripadnici Armije BiH koji su tog dana izveli oruani napad na hrvatsko civilno
puanstvo sela Kiseljak, ubili su ga, 16.08.1993. godine.
ZRNI, ANTO - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH
ubili su ga na prepad, u osobnom automobilu, 15.04.1993., na podruju naselja Podbreje
(opina Zenica) skupa s jo tri pripadnika HVO-a, pratitelja zapovjednika zenike brigade
HVO-a ivka Totia koji je tada kidnapiran.
ZRNI, (ELJKA) MAGDALENA - ensko dijete, roena 1989., po nacionalnosti Hrvatica,
Zrtve
iz sela Kozarac (opina Zenica). Teko je ranjena, 18.04.1996. kada ju je izvjesni Musliman
prezimenom Ilijas (zvani Hoda) iz sela Puhovca (opina Zenica) ustrijelio sa vie hitaca iz
automatske puke, a nakon nekog kratkog vremena su je ubili pripadnici Armije BiH (7.
muslimanska brigada), 18.04.1994. U nakani da prikriju poinjeno zlodjelo ubojice su
njeno tijelo posuli petrolejom i zapalili.
ABI, (IVO) BOO - mukarac, civil, starosti oko 55 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela ukle (opina Travnik). Dana, 08.06.1993., je pri pokuaju evakuacije (skupa s jo 7
civila hrvatske nacionalnosti, mjetana sela ukle) iz sela ukle kojeg su napali pripadnici
Armije BiH, nagazio na eksplozivnu napravu koja mu je raznijela nogu. Na zamolbu
rodbine upuene pripadnicima Armije BiH koji su ih presrerli na lokaciji zvanoj Uice
mee kojima je bio i Omer Lukovi, da otpreme ranjenika u bolnicu isti su zamolbu odbili i
zapovjedili rodbini da krenu prema dijelu sela zvanom Gornje ukle a potom su pucali u
ranjenika i tako ubili ga.
ELJKO, BOGDAN - mukarac, roen 1949., po nacionalnosti Hrvat, s podruja opine
Tomislavgrad, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije BiH koji su, 28.07.1993., izveli oruani
napad na Hrvate sela Doljani (opina Jablanica), masakriranjem su ga ubili.
EPAKI, IVICA - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, pripadnik HVO-a. Pripadnici Armije
BiH ubili su ga, 16.04.1993., kada je na patrolu HVO-a, kojoj je pripadao imenovani, na
punktu kod katolikog groblja u gradu Vitezu (a vis vis sela Ahmia), iz zasjede otvorena
paljba. Ovo ubojstvo je bilo i razlogom (kap koja je prelila au) otpoinjanja oruanih
sukoba izmeu Muslimana i Hrvata na irem podruju Lavanske doline.
ERI, (IVAN) ANTE - mukarac, roen 1963., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Doljani zaseok Krkae (opina Jablanica), pripadnik HVO-a, . Ubili su ga i izmasakrirali, 28.07.1993.,
u selu Doljani, pripadnici Armije BiH.
ERI, (ANTE) IVAN MARAN - mukarac, roen 1935., civil, po nacionalnosti Hrvat, iz
sela Doljani (opina Jablanica). Pripadnici Armije teko su ga ranili, 28.07.1993. godine, u
Doljanima, a potom prebacili u Dom zdravlja u Jablanicu. Dok je leao u Domu zdravlja
i primao infuziju, u sobu je ula jedna ena, Muslimanka, koja je isupala dovod infuzije
(koju je primao), te je nakon toga umro.
IVANOVI, (cijela obitelj od pet osoba - mu, ena i troje djece) - civili, po
nacionalnosti Srbi, s podruja opine Visoko. Pripadnici Armije BiH su ih ubili na podruju
opine Visoko, tijekom mjeseca lipnja 1992. godine.
IVKO, (ANTE) FRANO - mukarac, roen 1928., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vuipolje
(opina Bugojno). Ispred sinovljeve kue u Vuipolju ubili su ga vojnici Armije BiH. Dana,
07.09.1993., pokojnikovo tijelo je preneeno iz privremene grobnice (dvorite sinovljeve
kue u selu Vuipolje) i pokopano na groblju Krajac u Vuipolju.
IVKO, SLAVKA - ena, po nacionalnosti Hrvatica, iz sela Kandija (opina Bugojno).
Poginula je, koncem srpnja 1993. godine.
ULJ, (VINKO) JOSIP - mukarac, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Vuipolje (opina
Bugojno). Dana, 28.07.1993., poginuo je u Vuipolju, nakon ega je mrtvo tijelo doneseno
u garau pored crkve.
ULJ, (RAFAEL) FRANO - mukarac, roen 1960., po nacionalnosti Hrvat, iz sela Golo Brdo
(opina Bugojno). Dana, 25.05.1993., izboden je noem, dok je obraivao svoju njivu, i
tako usmren. Pokopan je, 28.05.1993., na groblju u Kandiji.
UNI, (ANTE) DRAGO - mukarac, roen 14.01.1959., po nacionalnosti Hrvat, iz Jajca,
?, NIKO - mukarac, star oko 35 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Krpeljii (opina
Travnik). Dana, 08.06.1993., uhitili su ga, a potom ubili, u selu Krpeljii, pripadnici Armije
BiH koji su tog dana izveli oruani napad na selo. Pokojnikovo tijelo su pripadnici
UNPROFOR-a dovezli, 09.06.1993. oko 9:00 sati, u dvorite crkve Svetog Franje u selu Gua
Gora (opina Travnik), gdje su ga i pokopali skupa s jo estoricom (6) Hrvata ubijenih u
selu Krpeljii.
?, SLAVKO - mukarac, starosti oko 35 godina, po nacionalnosti Hrvat, iz sela Slimena
(opina Travnik), do rata je radio na mjesnoj benzinskoj crpki. Pripadnici Armije BiH uhitili
su ga u selu Slimena a potom zatvorili u garau gdje ga nemilosrdno zlostavljaju i fiziki
maltretiraju. Nakon 4 ili 5 dana zatoenitva, jedan od pripadnika Armije BiH (osoba zvana
Zrtve
aki) ga je ubio ispalivi mu metak iz pitolja u glavu, a u nazonosti ostalih zatoenika.

?, ? - dijete, roeno oujka 1992. (staro 15 mjeseci), hrvatske nacionalnosti, iz sela Brznjaci
(opina Visoko). Poginulo je, 13.06.1993., pri eksplozije granate, usljed granatiranja sela
Brznjaci koje su poinili pripadnici Armije BiH.
?, ? - ensko dijete (unuka Ive Depine), po nacionalnosti Hrvatica, ivjela na podruju
opine Travnik. Pripadnici Armije BiH ubili su je, 06.06.1993., pri oruanom napadu na
kolonu protjeranih travnikih Hrvata koji su se kretali u pravcu planine Vlai. Tada je
ranjen vei broj protjeranih Hrvata meu kojima i Velimir Mati (do protjerivanja je radio
kao zapovjednik policijske postaje HVO-a u Travniku), te djed ubijene djevojice, Ivo
Depina (snajperskim hicem u trbuh) i njegova sestra koja je pogoena u prsa.
A-J |K-P|R-?

Zločin S Pečatom-Ivica Mlivončić

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Zločin S Pečatom-Ivica Mlivončić

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Zemljopisni polozaj

RATNI ZLOINI MUSLIMANSKIH SNAGA NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE

ZEMLJOPISNI POLOAJ, RELJEF I KLIMA

Srednja Bosna, 4. Zapadna Bosna;

zonama eruptivnih stijena. U eruptivnim stijenama javljaju se termalne

Podruje posjeduje znatan broj proizvodnih kapaciteta - prerada drveta,

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/index.htm (4 of 4) [24.5.2008 17:56:35]

RATNI ZLOINI MUSLIMANSKIH SNAGA NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE

Godine 1697. austrijski vojskovoa, Eugen Savojski gonei Turke kroz

Travnika, a potom u poetku 1993. godine i na ostala podruja Travnika,

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/povijesni.htm (4 of 4) [24.5.2008 17:56:40]

RATNI ZLOINI MUSLIMANSKIH SNAGA NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE

PUANSTVO STATISTIKI POKAZATELJI

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/pucanstvo.htm [24.5.2008 17:56:40]

RATNI ZLOINI MUSLIMANSKIH SNAGA NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE

KRONOLOGIJA SUKOBA MUSLIMANA I HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI (1992./1994.)

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/kronologija.htm (1 of 8) [24.5.2008 17:56:46]

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/kronologija.htm (2 of 8) [24.5.2008 17:56:46]

(Mostar - Sarajevo - Zenica - Tuzla).

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/kronologija.htm (3 of 8) [24.5.2008 17:56:46]

- Kulturno sportski centar

Porueno dosta spomenika na katolikom groblju aulije.

olakovia, minobacaima 82 mm i pjeakim naoruanjem.

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/kronologija.htm (7 of 8) [24.5.2008 17:56:46]

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/kronologija.htm (8 of 8) [24.5.2008 17:56:46]

RATNI ZLOINI MUSLIMANSKIH SNAGA NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE

STRADANJE HRVATA OD MUSLIMANSKIH POSTROJBI

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/stradanja.htm (1 of 7) [24.5.2008 17:56:48]

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/stradanja.htm (2 of 7) [24.5.2008 17:56:48]

VRCI (KONJIC)-ubijeno sedam civila;

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/stradanja.htm (4 of 7) [24.5.2008 17:56:48]

VELIKI TRNOVCI (KAKANJ)-ubijeno vie civila;

VUIPOLJE (BUGOJNO)-ubijeno pet civila;

Uvod | Ratni zloini u Hrvatskoj | Ratni zloini u Bosni i Hercegovini | Linkovi

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/stradanja.htm (7 of 7) [24.5.2008 17:56:48]

Unistavanje rimokatolickih crkava

RATNI ZLOINI MUSLIMANSKIH SNAGA NAD HRVATIMA BOSNE I HERCEGOVINE

UNITAVANJE RIMOKATOLIKIH CRKVENIH ZDANJA

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/unistavanje.htm (1 of 17) [24.5.2008 17:56:58]

Unistavanje rimokatolickih crkava

BUGOJNO (upa Bugojno), grobljanska kapela sv. Mihovila i groblje.

Unistavanje rimokatolickih crkava

pripadnici Armije BiH.

Unistavanje rimokatolickih crkava

detonacija granata ispaljenih sa srpskih poloaja tijekom 1992.

Unistavanje rimokatolickih crkava

namjetaj. Poskidali su vrata i prozore, povadili instalacije, skidali

Unistavanje rimokatolickih crkava

Marije i samostan sv. Katarine.

Unistavanje rimokatolickih crkava

prostorom. Samostanska crkva je izgraena zajedno sa zgradom gimnazije.

Unistavanje rimokatolickih crkava

OPASKA: Nemamo spoznaju o ratnom stradanju i sadanjem stanju

Unistavanje rimokatolickih crkava

BRNJ (upa Kakanj), kapela.

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/unistavanje.htm (9 of 17) [24.5.2008 17:56:58]

Unistavanje rimokatolickih crkava

Unistavanje rimokatolickih crkava

Crkva je izgraena koncem ezdesetih godina 20. stoljea. Pripadnici

Unistavanje rimokatolickih crkava

http://hic.hr/ratni-zlocini/b-h/muslimani/unistavanje.htm (12 of 17) [24.5.2008 17:56:58]