SUD BOSNE I HERCEGOVINE

Broj: X-K-08/591-1
Sarajevo, 04.04.2011. godine
U IME BOSNE I HERCEGOVINE!
Sud Bosne i Hercegovine u vijeu Apelacionog odjeljenja sastavljenom od sudije Hilme
Vuinia, kao predsjednika vijea, te sudija Mirze Jusufovia i dr. Miloa Babia, kao
lanova vijea, uz sudjelovanje pravnog saradnika Igora Dubaka, u svojstvu zapisniara, u
krivinom predmetu protiv optuenog idi Suvada, zbog krivinog djela teko krivino
djelo protiv ope sigurnosti ljudi i imovine iz lana 328. stav 2. Krivinog zakona
Federacije Bosne i Hercegovine (KZ FBiH), u vezi sa krivinim djelom izazivanje ope
opasnosti iz lana 323. stav 1. u vezi sa stavom 3. KZ FBiH, a sve u vezi sa lanom 31. KZ
FBiH i lanom 7. Zakona o Sudu BiH, odluujui po albama Tuilatva BiH i branioca
optuenog Suvada idia, advokata Kulenovi Hamde, izjavljenim protiv presude Suda
Bosne i Hercegovine broj X-K-08/591-1 od 11.05.2010. godine, nakon odrane javne
sjednice kojoj su prisustvovali optueni Suvad idi i njegov branilac, advokat Hamdo
Kulenovi, te tuilac Tuilatva BiH, Dubravko ampara, na osnovu lana 310. stav 1. u
vezi sa lanom 313. ZKP BiH, dana 04.04.2011. godine, donio je sljedeu:

PRESUDU
Odbijaju se kao neosnovane, alba Tuilatva BiH i alba branioca optuenog Suvada
idia, te presuda Suda Bosne i Hercegovine broj X-K-08/591-1 od 11.05.2010. godine
potvruje.

O b r a z l o e nj e

I. Uvodni dio
1. Presudom Suda BiH broj X-K-08/591-1 od 11.05.2010. godine, optueni Suvad idi
oglaen je krivim da je radnjama opisanim u izreci iste, poinio krivino djelo teko
krivino djelo protiv ope sigurnosti ljudi i imovine iz lana 328. stav 2. KZ FBiH, u vezi sa
krivinim djelom izazivanje ope opasnosti iz lana 323. stav 1. u vezi sa stavom 3. KZ
FBiH, a sve u vezi sa lanom 31. KZ FBiH, te je Sud optuenog na osnovu navedenih

Kraljice Jelene br. 88, 71 000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina, Tel: 033 707 100, Faks: 033 707 225
. 88, 71 000 , , : 033 707 100, : 033 707 225

zakonskih propisa, uz primjenu odredbi lanova 41., 42., 43. i 49. KZ FBiH, osudio na
kaznu zatvora u trajanju od 9 (devet) godina.
2. Optuenom je na osnovu lana 58. KZ FBiH, u navedenu kaznu zatvora uraunato
vrijeme provedeno u pritvoru, poevi od 11.10.2008. godine do 09.01.2009. godine i od
16.01.2009. godine pa nadalje, dok je na osnovu odredbe iz lana 188. stav 4. ZKP BiH,
osloboen obaveze naknade trokova krivinog postupka. U smislu odredbe iz lana 198.
stav 2. ZKP BiH, oteeni su sa imovinsko-pravnim zahtjevima upueni na parnicu.

II. Podnijete albe

3. Protiv navedene presude albu je blagovremeno izjavilo Tuilatvo BiH i branilac
optuenog Suvada idia, advokat Hamdo Kulenovi.
4. Istaknutom albom, Tuilatvo BiH osporava pobijanu presudu zbog odluke o
krivinopravnoj sankciji, sa prijedlogom da Apelaciono vijee preinai prvostepenu
presudu, na nain da se optuenom Suvadu idiu izrekne stroija kazna zatvora odnosno
maksimalno propisana kazna zatvora za poinjeno krivino djelo.
5. Branilac optuenog osporava pobijanu presudu iz svih albenih razloga predvienih
odredbom lana 296. ZKP BiH, te predlae da Apelaciono vijee istaknutu albu uvai,
rjeenjem ukine pobijanu presudu i odredi odravanje novog pretresa pred vijeem
Apelacionog odjeljenja.
6. Tuilatvo BiH, dana 12.07.2010. godine, dostavilo je Sudu i odgovor na navedenu
albu, u kojem se ukratko osvrnulo na istaknute albene tvrdnje odbrane smatrajui ih
neosnovanim, te prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.
7. Na sjednici Apelacionog vijea, odranoj dana 04.04.2011. godine, u smislu lana 304.
ZKP BiH, stranke i branilac ostali su kod pismeno iznesenih navoda i prijedloga iz albi, te
su se ukratko osvrnuli i na albene tvrdnje suprotnih strana, sa prijedlogom da se iste odbiju
kao neosnovane.
8. Nakon to je u smislu odredbe iz lana 306. ZKP BiH, ispitalo pobijanu presudu u
granicama albenih navoda, Apelaciono vijee je donijelo odluku kao u izreci iz sljedeih
razloga.

III. Razmatranje albenih navoda

III. 1. Bitne povrede odredaba Zakona o krivinom postupku BiH (lan 297. stav
1. taka i. ZKP BiH)
9. Odbrana istie da se presuda zasniva na dokazima koji su nezakoniti i na kojima se kao
takvim ne moe zasnivati presuda, to dovodi do povrede odredbi iz lana 297. stav 1. taka
i) ZKP BiH.
10. U tom pravcu odbrana istie da prilikom sainjavanja Slubene zabiljeke broj: 13/3815/08 od 11.10.2008. godine, Suvad idi nije bio pouen o svojim pravima. Naime,
prema navodima odbrane pomenuta slubena zabiljeka sadri smjernice i odreene
informacije do kojih su pripadnici policije doli na nezakonit nain, te uslijed toga odbrana
smatra da je cjelokupna istraga, kao i tom prilikom prikljupljeni dokazi - nezakonita.
Odbrana takoer navodi da je optueni u trenutku obavljanja razgovora sa pripadnicima
policije odnosno prilikom sainjavanja ove zabiljeke, bio pod utjecajem alkohola.
11. U vezi sa navedenim, vijee istie da je stavom 3. lana 10. ZKP BiH, propisano: Sud
ne moe zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobijeni na temelju dokaza iz stava 2.
ovog lana, dok je stavom 2. pomenute zakonske odredbe propisano: Sud ne moe
zasnovati svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda
propisanih ustavom i meunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala,
niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovog zakona.
12. Apelaciono vijee primjeuje da odbrana proizvoljnim i pogrenim tumaenjem
pomenutih zakonskih odredbi, neosnovano albom ukazuje na postojanje povrede iz ovog
albenog osnova. Naime, prvostepeno vijee je u pobijanoj presudi jasno naglasilo da na
Slubenoj zabiljeci Federalne uprave policije, Sektor kriminalistike policije Sarajevo, broj
13/3-815/08 od 11.10.2008. godine, nee zasnivati presudu, s obzirom da Suvad idi u
trenutku sainjavanja iste nije bio upoznat u kojem se svojstvu sasluava, odnosno da tom
prilikom nije bio upoznat o svojim pravima.
13. Odbrana neutemeljeno proiruje dejstvo pomenute Zabiljeke na sve ostale dokaze
pribavljene na dozvoljen i zakonit nain. Pomenuta zakonska odredba zapravo predvia
zabranu pribavljanja drugih dokaza do kojih se dolo iz tog - izvornog dokaza.
Meutim, Apelaciono vijee nalazi da se sprovedena istraga i tom prilikom pribavljeni
dokazi ne temelje na pomenutoj slubenoj zabiljeci, kako to odbrana albom neosnovano
podastire.

14. Naime, ovlatena slubena lica su i prije sainjavanja predmetne zabiljeke, izvrila niz
istranih radnji sprovedenih u cilju razjanjenja okolnosti izvrenja predmetnog krivinog
djela, i to: Pretres stana, porodine kue, drugih prostorija i pokretnih stvari idi Suvada
(dokaz Tuilatva T-30), Pretres obiteljske kue i propratnih objekata vlasnitvo Ismeta
idia (dokaz Tuilatva T-31), kao i Privremeno oduzimanje predmeta pronaenih tom
prilikom taksativno pobrojanih u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (dokaz
Tuilatva T-3), zatim sasluanje svjedoka Hrusti Harisa (dokaz Tuilatva- T-11 i T-12) i
drugih istranih radnji, dok je sasluanje njegovog brata - svjedoka idi Seada (dokaz
Tuilatva T-22), izvreno gotovo istovremeno, iako ga optueni u osporavanoj slubenoj
zabiljeci uopte nije ni spominjao.
15. Odbrana u toku prvostepenog postupka, niti u albi izjavljenoj na prvostepenu presudu,
nije isticala prigovore zakonitosti pribavljanja navedenih dokaza, na kojima je presuda
zasnovana.
16. Apelaciono vijee e se posebno osvrnuti na iskaz svjedoka idi Seada, brata
optuenog, dat dana 11.10.2008. godine nakon privremenog oduzimanja predmeta
pronaenih u kui vlasnitva njegovog oca Ismeta idia. Naime, pomenuti svjedok jasno i
nedvosmisleno dovodi u vezu optuenog Suvada idia sa privremeno oduzetom PVC
kesom, iji je sadraj naveden u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta (dokaz
Tuilatva T-3), ime zapravo dovodi u vezu optuenog Suvada idia sa predmetnim
krivinim djelom.
17. Evidentno je da su prikupljena saznanja tom prilikom, rezultat zakonitih radnji
ovlatenih lica, koja se ne temelje na predmetnoj Slubenoj zabiljeci, zbog koje injenice
ne stoje tvrdnje odbrane da ista sadri smjernice i odreene informacije koje su opredjelile
dalju istragu. Naime, naprijed navedeni dokazi jasno su definirali dalji tok istrage u ovom
predmetu, a kako Slubena zabiljeka nije jedini niti iskljuivi-izvorni dokaz na kojem je
Tuilatvo zasnivalo svoje dalje radnje, kao i dokaze proizale iz tih radnji, to je Apelaciono
vijee odluilo odbiti kao neosnovan ovaj albeni prigovor odbrane.
18. Saznanja iznesena od strane svjedoka Papi Dragana i Anesa engia na okolnosti
obavljenog razgovora sa optuenim Suvadom idiem, od strane prvostepenog vijea
koritena su u odnosu sa ostalim izvedenim dokaza, te odbrana isticanjem prigovora da je
Suvad idi te prilike bio u alkoholiziranom stanju, nikako ne dovodi u pitanje
vjerodostojnost iskaza ovih svjedoka, a ujedno niti istinitost sadraja kazivanja samog
optuenog tom prilikom.
19. Odbrana nadalje istie da Sud nije mogao zasnivati presudu na dokazima koji se odnose
na vjetaenje privremeno oduzetih predmeta izvrenih od strane eta Abdulaha i Merdan
Aziza, kao i vjetaenje eksplozivne naprave i dijelova eksplozivne naprave i predmeta koji
mogu posluiti izradi eksplozivne naprave, preduzeto od strane Bidevi Salke, s obzirom

da isti na glavnom pretresu nisu ispitani u svojstvu vjetaka, a to je suprotno odredbi iz

lana 270. stav 5. ZKP BiH.
20. Meutim, Apelaciono vijee primjeuje da se u konkretnom sluaju ne radi o Nalazu i
miljenju, kako to odbrana eli prikazati, ve o Izvjetaju o preduzetim radnjama ovlatenih
slubenih lica. Naime, iako pomenuti Izvjetaj po svom izgledu asocira na Nalaz i miljenje
vjetaka, isti prema ocjeni ovog Vijea, a o emu je bilo rijei i na glavnom pretresu
odranom dana 26.10.2009. godine, ne ispunjava zakonom predviene standarde Nalaza i
miljenja, kako sa aspekta njegovog sadraja, tako i u pogledu lica koja su isti sainila.
21. eta Abdulah, Merdan Aziz i Bidevi Salko su u okviru istranih radnji Tuilatva, bili
odreeni da u obimu svojih redovnih aktivnosti izvre analizu navedenih predmeta. Radi se
slubenim licima Federalne uprave policije, koji obavljaju svoje redovne poslove, a ne o
vjetacima, zbog ega oni i nisu ispitani u svojstvu vjetaka.
22. Dakle, slijedom svega navedenog, u konkretnom sluaju nisu ni bili ispunjeni svi
zakonom propisani uslovi za sasluanjem ovih lica u svojstvu vjetaka - kao strunih lica,
kako to odbrana podnesenom albom tvrdi.
23. U prilog navedenom, ide i injenica da je Tuilatvo BiH naknadno angaovalo i
posebne, neovisne vjetake iz ovih oblasti, koji su izradili Nalaze i miljenja, te iste
neposredno na glavnom pretresu iznijeli i obrazloili, a sve kako to predvia odredba lana
270. stav 5. ZKP BiH.
24. Apelaciono vijee je analizom obrazloenja pobijane presude detaljno razmotrilo i obim
koritenja ovih dokaza u pogledu izvedenih utvrenja, te je zakljuilo da je prvostepeno
vijee sa oprezom koristilo navedene Izvjetaje, odnosno isti su u konkretnom sluaju
koriteni u dijelu njihove saglasnosti sa ostalim izvedenim dokazima, ponajprije Nalazima i
miljenjima vjetaka angaovanih u ovom predmetu. Dakle, pomenuti Izvjetaji prema
ocjeni ovog Vijea, nisu bili jedini, niti odluujui dokazi na kojima se zasniva pobijana
presuda, ve su isti u odnosu na ostale izvedene dokaze koriteni kao svojevrsni kontrolni
dokazi.
25. Takoer, Apelaciono vijee je uvidom u zapisnike sa pretresa utvrdilo da je odbrana
prilikom svjedoenja eta Abdulaha, Merdan Aziza i Bidevi Salke, dakle lica koja su
sainila predmetne Izvjetaje, imala mogunost detaljno ih ispitati o svim okolnostima
koritenja metoda, izvedenih zakljuaka i drugih eventulanih nedoumica, to ukazuje na
neosnovanost albenih tvrdnji odbrane o navodnoj povredi naela jednakosti stranaka u
postupku.

26. Apelaciono vijee, u potpunosti podrava i stav prvostepenog vijea zauzet u pogledu
prigovora ne/mogunosti odbijanja svjedoenja Alme Trako, koja prema navodima odbrane
ivi u vanbranoj zajednici sa optuenim.
27. U tom pravcu prvostepeno vijee opravdano ukazaje na upuujue odredbe lana 20.
taka t) ZKP BiH, te slijedom toga, detaljno analizira relevantne odredbe Porodinog
zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Naime, odredbom iz lana 3. pomenutog zakona,
jasno i nedvosmisleno je propisano da vanbrana zajednica ne moe postojati ukoliko je
ijedan od lanova u braku sa drugom osobom. Slijedom toga, Apelaciono vijee je u
potpunosti prihvatilo zakljuak prvostepenog vijea zauzet u pogledu ovog pitanja, te
odluilo odbiti kao neosnovan i ovaj albeni prigovor odbrane.

III. 2. Pogreno ili nepotpuno utvreno injenino stanje (lan 299. ZKP BiH)
28. U okviru ovog albenog osnova odbrana prije svega osporava pobijanu presudu u
pogledu zakljuaka prvostepenog vijea izvedenih iz Nalaza i miljenja vjetaka Gordane
Radovi Rajevi, kao i vjetaka Babi Samira.
29. U tom pravcu odbrana istie da vjetak Gordana Radovi Rajevi, u datim Nalazima i
miljenjima i dopuni istih, nije utvrdila postojanje iste vrste eksploziva (pentrit) naene
prilikom pretresa kue oca optuenog, i tragova pronaenih na mjesta eksplozije u
trgovakom centru FIS Vitez. Slijedom toga, odbrana istie da nije jasno kako je to
prvostepeno vijee utvrdilo da se u konkretnom sluaju radi o istoj vrsti eksploziva.
30. Meutim, Apelaciono vijee ukazuje na injenicu da prvostepeno vijee svoj zakljuak
o istovrsnosti eksploziva, odnosno kljuno utvrenje da je eksplozivna naprava sainjena od
strane optuenog Suvada idia, nije iskljuivo zasnovalo na temelju pomenutog Nalaza i
miljenja, ve iz drugih izvedenih dokaza, sagledanih kako pojedinano, tako i u njihovoj
uzajamnoj vezi. U tom pravcu pobijana presuda detaljno i jasno obrazlae razloge izvoenja
ovakvog zakljuka, o kojim e se i ovo Vijee izjasniti u daljem dijelu obrazloenja ove
presude. Dakle, prvostepeno vijee prihvata Nalaz i miljenje pomenutog vjetaka u obimu
iznesenih utvrenja, meutim ne kao jedini i iskljuivi dokaz na kojem temelji svoj
zakljuak, kako to odbrana istaknutom albom eli predstaviti.
31. U pogledu nalaza i miljenja vjetaka Samira Bibia, koji je izvrio vjetaenje dijelova
eksplozivne naprave i predmeta koji mogu posluiti izradi eksplozivne naprave, odbrana

istie da je vjetak utvrdio da se od pronaenih predmeta moe sainiti eksplozivna naprava,

ali da nedostaje elektrino napajanje, da bi ista bila kompletna.
32. Meutim, Apelaciono vijee napominj, da predmet vjetaenja ovog vjetaka nije bio
utvrivanje injenice da li optueni posjeduje sve predmete potrebne za izradu predmetne
eksplozivne naprave, ve je njegov zadatak zapravo bila analiza pojedinih oduzetih
predmeta, te njihova komparacija u smislu identinosti i/ili slinosti sa predmetima od kojih
je bila sainjena eksplozivna naprava koja je eskplodirala u trgovakom centru FIS Vitez.
33. Ovo kljuno utvrenje, koje je odbrana fragmentarnim tumaenjem pojedinih iskaza
svjedoka i vjetaka, kao i uloene materijalne dokumentacije pokuala osporiti, i prema
ocjeni ovog Vijea, nesumljivo prozilazi iz sljedeih dokaza.
34. Naime, iz Nalaza i miljenja Gordane Radovi Rajevi, nesumnjivo proizilazi da je
eksplozivna naprava bila sainjena od eksploziva koji spada u grupu vojnih ekploziva, to ni
odbrana ne spori. Nedvojbeno je da je prilikom pretresa kue oca optuenog pronaeno 167
grama, vojnog eksploziva - pentrit. U vezi s tim, posebno znaajan je dio iskaza vjetaka u
kome se istie da je u sluaju aktiviranja vojnih eksploziva, mogunost pronalaska tragova
neizreagovanog eksploziva vrlo mala. Upravo zbog toga, u konkretnom sluaju na osnovu
navedenog dokaza, nije bilo mogue utvrditi identinost vrste ekploziva, ve samo grupe.
35. Vjetak Babi Samir u datom Nalazu i miljenju, kako je to ve naprijed navedeno,
izvrio je komparaciju tragova prikupljenih na licu mjesta eksplozije, sa predmetima koji su
privremeno oduzeti prilikom pretresa kue oca optuenog.
36. Tom prilikom vjetak je, a na ta se osnovano ukazuje i u pobijanoj presudi, ustvrdio da
je postavljena eksplozivna naprava bila improvizovana, te da je sadravala kuni budilnik
kao vremenski prekida. Zvono kunog sata koje je pronaeno prilikom uviajnih radnji u
trgovakom centru FIS Vitez, prema daljim navodima vjetaka, ukazuje na veliku slinost
sa preinaenim satnim mehanizmom pronaenim prilikom pretresanja kue oca optuenog.
37. Pored toga, i optueni Suvad idi je prilikom davanja iskaza u Tuilatvu BiH istakao
da je eksplozivna naprava koju je sainio za nepoznato lice bila napravljena u obliku sata, te
je u okviru zapisnika o sasluanju uloen i crte eksplozivne naprave sainjen od strane
optuenog. Svjedok Anes engi svjedoei na okolnosti razgovora sa optuenim idi
Suvadom u policijskoj stanici, istakao je da mu je optueni tom prilikom rekao da je na

privremeno oduzetim predmetima (dokaz Tuilatva T-3), vjebao izradu ekplozivne

naprave koju je predao nepoznatom licu.
38. Vjetak je takoer istakao da je nain aktiviranja improvizovane eksplozivne naprave
koja je eksplodirala u trgovakom centru, funkcionalno indentian nainu aktiviranja
preinaenog budilnika izuzetog prilikom pretresanja kue oca optuenog Suvada idia.
39. Pored toga, vjetak je ustvrdio da se preinaka vjetaenog budilnika moe smatrati
konstruktivno ispravnom, ali loe tehnini izvedenom, a karakteristika takvih preinaka je da
u sluaju zatajenja ista postaje improvizovana mina iznenaenja, tako da na odreeni
vanjski poticaj dolazi do ostvarivanja potpunog kontakta, odnosno zatvaranja stujnog kruga,
a samim tim i eksplozije. Ekplozivna naprava podmetnuta u trgovakom centru FIS Vitez,
prema daljim utvrenjima ovog vjetaka, upravo je aktivirana na pomenuti nain.
40. Nadalje, vjetak se osvrnuo i na koliinu ekploziva koja je koritena prilikom izrade
aktivirane eksplozivne naprave. Vjetak se u ovom dijelu saglasio sa Izvjetajem F MUP-a,
te je utvrdio da je koliina ekploziva koja je prouzrokovala posljedice koje su se desile
prilikom eksplozije iznosila 300 grama, sa moguim odstupanjem 50.
41. Prvostepeno vijee je pomenutu koliinu eksploziva dovelo u vezu sa koliinom
ekploziva (pentrit-167 grama) pronaenog i privremeno oduzetog prilikom pretresanja
kue oca optuenog.
42. Odbrana u ovom pravcu istie da prvostepeno vijee izvoenjem matematikih
operacija zbrajanja/oduzimanja, nikako nije moglo utvrditi iznos od 500 grama, koliko
iznosi formacijsko, fabriko pakovanje ekploziva pentrit.
43. Meutim, ovo Vijee nalazi bitnim naglasiti da vjetak prilikom iznoenja ove tvrdnje
nije bio iskljuiv u koliini odstupanja 50grama eksploziva, ve pomenuti parametri
predstavljaju okvir u kome se moe kretati odstupanje gramae pomenutog eksploziva.
Jednostavnije reeno, odstupanje po zakljuku ovog vjetaka mogue je u oba pravca i to ne
iskljuivo 50 grama, ve do 50 grama, zbog ega se i pomenuto zbrajanje i dovoenje u
vezu sa fabrikim pakovanjem pentrita, ukazuje sasvim loginim i ispravnim.
44. Svjedoci Lucija Mikovi, Anka Varivoda i Haris Hrusti detaljno opisuju predmet koji
su vidjeli kod oteenih Zvonka Barbia i Josipa aria neposredeno prije eksplozije. Pri

tome istiu da je ekplozivna naprava imala izgled stare vekerice-sata, kao i da je isti bio
obljepljen smeom selotejp trakom.
45. U ovom pravcu odbrana istie da je kod Suvada idia prilikom pretresa pronaena
bijela selotejp traka, ime zapravo nastoji dovesti u pitanje identinost materijala
pronaenih kod optuenog i onih od kojih je sainjena eksplozivna naprava koja je
eksplodirala u centru FIS Vitez.
46. Meutim, Apelaciono vijee je uvidom u spis, konkretno dokaz Tuilatva broj T-31,
foto-dokumentacija predmeta oduzetih prilikom pretresa kue oca optuenog, i to uvidom u
fotografije broj: 14., 15., 16., 17., 18., 19., 24., 25., 26., 31., 42. i 43. nesumnjivo utvrdilo da
je od optuenog oduzet selotejp smee boje, dakle iste boje kao selotejp koji su opisali
pomenuti svjedoci.
47. Prvostepeno vijee je posebno cijenilo i iskaze samog optuenog date u fazi istrage, iju
sadrinu odbrana u istaknutoj albi nije osporavala, a u kojim se detaljno opisuje radnje
optuenog preduzete neposredno prije aktiviranja eksplozije u trgovakom centru FIS Vitez.
Tako optueni detaljno opisuje osobu koja mu se nekoliko dana prije eksplozije obratila sa
zahtjevom za izradu eksplozivne naprave, radnje koje je preduzeo u cilju sainjavanja te
naprave, predaju iste licu koje ju je naruilo, kao i predaju ostataka predmeta bratu Seadu
idiu.
48. Iz svih navedenih dokaza, kao i drugih dokaza detaljno analiziranih u prvostepenoj
presudi, koji se meusobno isprepliu i nadopunjuju inei jednu logiku cjelinu, i prema
ocjeni ovog Vijea, nesumnjivo proizilazi da je upravo optueni Suvad idi sainio
ekplozivnu napravu koja je inkriminisanog dana eksplodirala u trnom centru FIS Vitez,
kao i zakljuak o identinosti ekploziva pronaenog u kui oca optuenog i eksploziva od
kojeg je bila sainjena eskplozivna naprava koja je eksplodirala u trgovakom centru FIS
Vitez, koju injenicu je odbrana paualnim prigovorima nastojala osporiti.
49. Osporavajui postojanje eventualnog umiljaja na strani optuenog, odbrana ukazuje na
Slubenu zabiljeku broj 13/5-2-190 od 17.10.2008. godine, iz koje je vidljivo da optueni
uote nije imao svijest o poinjenom krivinom djelu, niti je htio izvrenje istog. Iz
pomenute slubene zabiljeke, prema daljim navodima odbrane, proizilazi da optueni nije
znao za ta e se koristiti eksplozivna naprava, da je mislio da je za lova, te da je kada je
uo da je eksplodirala, otiao u minsko polje i htio da se ubije.

50. Meutim, Apelaciono vijee nalazi da je prvostepeno vijee u ovom dijelu pobijane
presude izvelo valjane zakljuke, zasnovano na izvedenim i prihvaenim dokazima.
51. Prije svega, Apelaciono vijee podsjea da je postojanje eventualnog umiljaja na strani
optuenog prvostepeno vijee utvrdilo u odnosu na krivino djelo izazivanje ope opasnosti
iz lana 323. stav 1. i 3. KZ FBiH. Naime, predmetno krivino djelo se moe uiniti samo s
namjerom, koja obuhvaa svijest o karakteru poduzete radnje i svijest o posljedici.
52. Suprotno albenim prigovorima odbrane, i Apelaciono vijee nalazi nesumnjivim da je
optueni, posebno imajui u vidu injenicu da se radi o demineru sa viegodinjim
iskustvom, bio svijestan karaktera preduzetih radnji tj. radnji sainjavanja eksplozivne
naprave i opasnosti koje izaziva postavljanje iste.
53. Prvostepeno vijee se posebno detaljno osvrnulo na pitanje ne/postojanja svijesti o
posljedici preduzetih radnji, obrazlaui pitanje postojanja konkretne opasnosti. Taj stav u
cijelosti podrava i ovo Vijee, cijenei prigovore odbrane usmjerene u ovom pravcu,
neosnovanim. Naime, sasvim je jasno da je optueni Suvad idi, inae deminer sa
viegodinjim iskustvom, bio svijestan obima razorne moi sainjene naprave, kao i
injenice da ista moe izazvati opasnost za ivot ljudi i imovinu veeg opsega, na ta je
optueni pristao, dajui istu nepoznatom licu.
54. Nelogino i neosnovano je za oekivati da je optueni datog momenta, kako se to
albom istie, smatrao da je pomenuta naprava namijenjena za lov, posebno ako se ima u
vidu visina obeane novane naknade koju je trebao dobiti za izradu iste (1.000,00 KM),
koju niko na ovim prostorima ne bi dao za lov.
55. Ovaj zakljuak prvostepenog vijea, u cijelosti potvruje i iskaz optuenog dat u
Tuilatvu BiH dana 16.10.2008. godine, u kojem istie da je nepoznatom licu trebala
eksplozivna naprava da zastrai nekog, da napravi eku ( iz konteksta izjave je potpuno
jasno da optueni tada govori o eki- zasjedi za ljude, a ne za divlja).
56. U odnosu na krivino djelo teko krivino djelo protiv ope opasnosti ljudi i imovine iz
lana 328. stav 2. KZ FBiH, prvostepeno vijee je utvrdilo da je optueni u odnosu na
prouzrokovane posljedice ( smrt jedne osobe, teke tjelesne povrede druge, te uz to i vie
lake povrijeenih) postupao iz nehata, zbog ega Apelaciono vijee cjeni neutemeljenim i
irelevantnim albene tvrdnje odbrane usmjerene u ovom pravcu. U suprotnom, da je i u tom
dijelu sud naao da je bilo umiljaja optuenog, radilo bi se o sasvim drugom krivinom
djelu, odnosno sticaju oblika osnovnog krivinog djela izazivanja ope opasnosti i nekog
drugog djela (ubistva, teke tjelesne povrede i dr. ) .
57. Slijedom svega navedenog, Apelaciono vijee nalazi da je prvostepeno vijee, pravilno i
potpuno utvrdilo injenino stanje, te na osnovu istog izvelo valjane zakljuke o

10

odgovornosti optuenog, koje odbrana istaknutim prigovorima nije dovela u ozbiljnu

sumnju.

III. 3. Povrede krivinog zakona (lan 298. ZKP BiH)

58. Odbrana samo u uvodnom dijelu albe istie da pobijanu presudu osporava i iz ovog
albenog osnova, pri tome ne ukazujui na konkretne povrede na kojima zasniva ove svoje
tvrdnje.
59. Apelaciono vijee nalazi da je prvostepeno vijee na pravilno i potpuno utvreno
injenino stanje, pravilno primjenilo Krivini zakon, zbog ega je odluilo odbiti kao
neosnovane, paualne albene tvrdnje odbrane usmjerene u ovom pravcu.

III. 4. Odluka o krivinopravnoj sankciji (lan 300. ZKP BiH)

60. Apelaciono vijee je pobijanu presudu ispitalo i u okviru albenih tvrdnji Tuilatva
BiH i odbrane, kojima se pobijana presuda osporava i iz ovog albenog osnova.
61. Pobijajui prvostepenu presudu iz ovog albenog osnova, Tuilatvo BiH istie da je
prvostepeno vijee poklonilo previe vjere olakavajuim okolnostima, kao to su line i
porodine prilike optuenog, ranija neosuivanost, te dranje optuenog na sudu, dok s
druge strane od oteavajuih okolnosti nije cijenilo prirodu krivinog djela, uzimajui u
obzir vrijeme i mjesto izvrenja djela, nastupanje tetnih posljedica za rtve i veliku
materijalnu tetu. S tim u vezi, Tuilatvo smatra da se izreenom kaznom zatvora ne moe
ostvariti svrha kanjavanja, te predlae da se optuenom za predmetno krivino djelo
izrekne stroija kazna, odnosno maksimalno propisana kazna zatvora za poinjeno krivino
djelo.
62. Analizirajui prigovore Tuilatva BiH usmjerene u ovom pravcu, Apelaciono vijee
nalazi da se istaknutom albom ne navodi niti jedna odluna injenica, niti okolnost koju
prvostepeno vijee nije ve cijenilo prilikom odluivanja o vrsti i mjeri kazne, te o svim tim
injenicama ve dalo sasvim logine i valjane razloge. Naprotiv, oigledno je da Tuilatvo
te iste, ve utvrene okolnosti samo pokuava ponovo revalorizirati, pri tome ne istiui
nita novo to bi ukazivalo da je izreena kazna nedovoljna i to bi moglo dovesti do
drugaijeg stava ovog vijea u pogledu adekvatnosti izreene kazne u odnosu na stav
prvostepenog vijea.
63. S druge strane, odbrana istie da prvostepeno vijee nije cjenilo sve olakavajue
okolnosti na strani optuenog, kao to su: dranje pred sudom, priznanje da je napravio

11

neto, kao i injenicu da je optueni konstantno saraivao sa Tuilatvom BiH. Pored

toga, odbrana ukazuje i na dosadanju sudsku praksu, istiui da je izreena kazna zatvora
optuenom Suvadu idiu u odnosu na kazne izreene u ranijim predmetima, konkretno u
predmetu Ibrahimi Amir, neopravdano visoka.
64. Meutim, i pored injenice da neke od navedenih okolnosti nisu posebno naglaene od
strane prvostepenog vijea, Apelaciono vijee smatra da te okolnosti u konkretnom sluaju
nisu takvog obima i znaaja, da bi rezultirale preinaenjem odnosno osudom optuenog na
kaznu zatvora u kraem trajanju, kako se to albom odbrane predlae. Naime, korektno
dranje pred sudom je neto to je normalno i to se oekuje od svakog optuenog ( u
suprotnom, slijede sankcije), dok u pogledu tvrdnji o priznanju da je napravio neto i
saraivao sa Tuilatvom, valja naglasiti da se i ne moe govoriti o priznanju i saradnji a
kada je optueni do kraja ostao uporan u tvrdnjama da je to to je on napravio imalo sasvim
drugu namjenu, da to nije naprava koja je eksplodirala u FIS i da on ne zna za koga ju je
napravio a isto i dalje tvrdi i u albi.
65. to se tie kazni izreenih drugim licima, bitno je napomenuti da se okolnosti iz odredbe
lana 49. KZ FBiH, utvruju za svaki predmet in concreto u odnosu na uinioca, te da u
konanici odluka o izboru vrste i visine kazne zavisi upravo od utvrenja tih okolnosti, zbog
koje injenice ne stoje albene tvrdnje o neujednaenosti kaznene prakse ovog suda i
previsoko odmjerenoj kazni, posebno kada se ima u vidu stepen opasnosti koja je izazvana u
ovom sluaju i teinu posljedica koje su nastupile.
66. Na osnovu svega navedenog, primjenom odredbi iz lana 313. ZKP BiH stav 1. u vezi
sa stavom 3., istog lana, vijee Apelacionog odjeljenja donijelo je odluku kao u izreci ove
presude.

Zapisniar
Igor Dubak

PREDSJEDNIK VIJEA
SUDIJA
Hilmo Vuini

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude alba nije dozvoljena.

12