Program za projektiranje

ventilacijskih instalacija
metodom povrata statikog tlaka

Gojko Magazinovi, dipl. in.,

Brodograevna industrija Split,
RO Institut, 58000 Split, Put udarnika 19
lanak sadri prikaz postupka prorauna
ventilacionih instalacija metodom povrata
statikog pritiska. Osim toga, prikazuje dva
programa za depne raunare HewlettPackard 67". Programi, zasnovani na
predloenom postupku, namenjeni su
projektovanju ventilacionih instalacija
okruglog i pravouglog poprenog preseka.
Na kraju teksta je izloen primer jednog
prorauna.
Uvod
Sloenije ventilacijske i klimatizacijske instalacije postavljaju visoke zahtjeve u pogledu tonosti
prorauna i preciznosti izvedbe, to se posebno iskazuje na visokotlanim postrojenjima. Dimenzioniranje metodom povrata statikoga tlaka omoguuje
projektiranje konstrukcijski tlano uravnoteenih
instalacija, te instalacija iji je statiki tlak ventilatora manji, a time i trokovi energije.
Metoda povrata statikoga tlaka zasniva se na
principu takvog dimenzionisanja kanalskih elemenata, da porast statikoga tlaka uslijed smanjenja brzine strujanja upravo nadoknauje gubitke strujanja u
dimenzioniranoj dionici. Time se postiu jednaki
statiki tlakovi ispred svakoga izlaznog elementa. ili
odvojka.
Postoji vie pristupa [1 do 5] dimenzioniranju
ventilacijskih instalacija metodom povrata statikoga
tlaka. Postupak opisan u [1] je jedan od najjednostavnijih i najboljih. Proraun se vri pomou dijagrama, iz ega proizlazi i glavna potekoa: ponekad je
oitavanje oteano zbog velikog broja krivulja. Laux
[2] je razvio analitiki postupak koji se provodi ispunjavanjem tablica. U sluaju loega pretpostavljanja
brzine u zadnjoj dionici (prvoj u proraunu), itav
proraun se mora ponoviti. Postupak naveden ,u [3]
izvodi se pogaanjem uz pomo jednoga dijagrama.
U .sluaju pogrenoga pretpostavljanja promjera
dionice, postupak treba ponoviti. Stankovi [4] je
izradio raunarski program zasnovan
Klimatizacija grejanje hlaenje Broj 4/1987.

na principima iz [3], kojim je projektant osloboen

uzastopnoga pogaanja. Program, izraen za raunalo TI-59, omoguuje proraun elemenata okrugloga
poprenog presjeka. Pri proraunu pada tlaka nije
uzet u obzir povrat statikoga tlaka, te je proraunski
statiki tlak ventilatora veei od potrebnoga. Postupak
naveden u [5] se, za razliku od ranije opisanih, zasniva ma principu nadoknaivanja izgubljenoga statikog tlaka u prethodnoj dionici, zbog ega je jednostavniji i bri. Izvodi se pomou dijagrama. Na hidraulinim nesimetrinim instalacijama ovaj postupak
daje razliite statike tlakove na odvojcima, odnosno
izlaznim elementima.
U ovom radu dam je jo jedan pristup proraunu
ventilacijskih instalacija, metodom povrata statikoga
tlaka pomou raunala. Osnovna obiljeja ovoga postupka su da se smanjenje dinamikoga tlaka koristi ne
samo za nadoknaivanje gubitaka trenja, ve i za
nadoknaavanje lokalnih otpora, te da se pri proraunu ne koristi stalna vrijednost faktora povrata statikoga tlaka, ve se za svaki sluaj ova vrijednost aproksimira iz podataka navedenih u [6]. Za izloeni postupak dana su dva raunarska programa za depna
raunala Hewlett-Packard 67 (jedan za okrugle, a
drugi za pravokutne poprene presjeke kanalskih
elemenata), kojima se projektant oslobaa dugotrajnoga i zamornoga raunanja. Postupak prorauna i
rad programa prikazani su na primjeru.

Metoda povrata statikog tlaka

Osnovne jednadbe

Glavni cilj projektiranja ventilacijskih instalacija

metodom povrata statikoga tlaka je da se dimenzioniranjem kanalskih elemenata ostvare jednaki statiki
tlakovi ispred svakog odvojka i izlaznog elementa, te
da se time postigne konstrukcijski tlano uravnoteena instalacija.
Ovaj cilj moe se ostvariti takvim dimenzioniranjem kanalskih elemenata na mjestima promjene
presjeka, da porast statikoga tlaka zbog smanjenja
brzine strujanja, sa v1 ma v2 bude jednak ukupnom
padu tlaka u dimenzioniranoj dionici, odnosno da
vrijedi:

bezdimenzijska veliina definirana omjerom porasta

statikoga tlaka a njemu pripadajueg smanjenja
dinamikoga tlaka struje zraka:

gdje je:
c faktor povrata statikoga tlaka, odnosno faktor
pretvorbe dinamikog u statiki tlak,
v1 brzina strujanja u prethodnoj dionici, m/s,
v2 brzina strujanja u dimenzioniranoj dionici,
m/s,

gustoa zraka, kg/m3,

2 zbroj svih faktora lokalnih otpora u dimenzioniranoj dionici,
2 faktor trenja u dimenzioniranoj dionici,
t2
duljina dimenzionirane dionice, m,
d2
promjer dimenzionirane dionice, m.

U radovima [1 do 5] se pri proraunima koriste konstantne vrijednosti faktora povrata statikoga tlaka,
iako se one mijenjaju u zavisnosti od omjera protoka
Q2/Q1. U radu [6] dani su rezultati mjerenja faktora
povrata statikoga tlaka u zavisnosti od Q2/Q1. Pretpostavi li se ista zavisnost i od v2/v1 (sluaj A1 = A2),
vrijednosti faktora povrata statikoga tlaka mogu se
aproksimirati funkcijom:

Tada je ukupna promjena statikoga tlaka u dimenzioniranoj dionici jedinaka nuli (slika la).
Izrazi U se promjer dionice funkcijom protoka i brzine:

gdje je ca = 1,04, a cb = 0,198.

Na slici 3. dan je usporedni prikaz funkcije aproksimacije i rezultata mjerenja.

Postupak primjene
gdje je Q protok kroz dionicu, m3/s, a v srednja brzina strujanja, m/s, te nazove li se razlika
izmeu lijeve i desne strane jednadbe (1) funkcijom
brzine v2, F(v2), ta jednadba poprima oblik:

Prva dionica ventilacije dimenzionira se klasinim nainom na osnovu protoka i eljene brzine strujanja zraka. Sve ostale dionice se dimenzioniraju
tako to se rjeenjem jednadbe (3) odredi idealna
brzina v2, a na osnovu nje, odgovarajui idealni promjer. Naravno, u praksi e se rijetko dogoditi da
idealni promjer bude jednak standardnom, te e usvajanjem standardnoga promjera doi do odreenoga
odstupanja od jednadbe (3).
Izborom manjega promjera od idealnoga, stvarna
brzina v2 bit e vea od v2, a time i F(v2) < 0 (slika
2). U tom sluaju je povrat statikoga tlaka manji od
gubitaka tlaka uslijed otpora strujanju. Obratno,
izborom veega promjera, stvarna brzina bit e
manja od idealne, a time i F(v2) > 0. Tada je povrat
statikoga tlaka vei od gubitaka strujanja.

Iz jednadbe (3) slijedi da se zadaa dimenzioniranja

metodom povrata statikoga tlaka svodi ma odreivanje takve brzine v2 za koju e funkcija brzine
F(v2) bili jednaka nuli (slika 2). Jednadba (3) nema
algebarskoga rjeenja, te je treba rijeiti nekim priblinim postupkom, npr. postupkom uzastopnoga
raspolavljanja [7].

Faktor povrata statikoga tlaka

U sluaju da se raspoloivim dinamikim tlakom

(smanjenjem brzine do vmin) ne mogu nadoknaditi
gubici strujanja, treba prii poveanju brzine po razdvajanju, ime e se poveati dinamiki, ali i smanjiti
statiki tlak zraka (slika lb). Tako dobijeni dinamiki
tlak moi e posluiti za kasnija nadoknaivanja
gubitaka strujanja. Jasno, ovim e porasti i ukupni
tlak ventilatora, pa pri izboru poveanja brzine treba
biti posebno paljiv, kako bi se izbjeglo nepotrebno
optereivanje ventilatora. Poveanjem brzine u jednom ogranku, svi se prethodni ogranci dovode na vii

Faktor povrata statikoga tlaka c, odnosno

faktor pretvorbe dinamikog u statiki tlak, je
Klimatizacija grejanje hlaenje Broj 4/1987.

Sl. 1. Primjena principa povrata statikoga tlaka

tlani nivo (slika lb), te je u cilju Uravnoteavanja

instalacije, potrebno u njima ugraditi prigune elemente.
Proraun padova tlaka
Pad tlaka u prvoj dionici ventilacijske instalacije
odreen je jednadbom:

Padovi tlaka u ostalim dionicama odreeni su ovako:

pri emu indeksi n i n1 imaju logiki, a ne algebarski smisao. Ukupni statiki tlak ventilatora tada je:

gdje je i pad tlaka u izlaznom (indukcionom)

ureaju, Pa.
Jednadbom (8) treba obuhvatiti dionice ma najnepovoljnijem putu, odnosno one dionice u nizu,
iji je zbroj tlakova najvei.
Opis programa

Sl. 2. Prikaz funkcije brzine F(v,)

Klimatizacija grejanje hlaenje Broj 4/1987.

Na osnovu izloenoga postupka je za depno

raunalo Hewlett-Packard 67 izraen prograim za
projektiranje ventilacijskih instalacija metodom povrata statikoga tlaka. Cjelokupni program se sastoji iz
tri dijela, od kojih svaki treba biti snimljen ma svoju
magnetsku karticu. Prvi dio je program za projektiranje instalacija okrugloga poprenog presjeka (tablica 1). Drugi dio je program za projektiranje instalacija pravokutnoga poprenog presjeka (tablica 2), a
trei, zajedniki dio, predstavlja pomone podatke
koje program koristi pri proraunima.
Odreivanje brzine statikoga povrata vri se postupkom uzastopnoga raspolavljanja [7], s najveim
odstupanjem rezultata manjim od 0,1 m/s. Vea tonost programa za okrugle presjeke moe se postii
izmjenom programskoga koraka br. 106 (105 za pravokutne presjeke). Na primjer, upisivanjem naredbe
DSP 2 ograniava se najvee odstupanje na manje od
0,01 m/s. Zbog breg izvoenja iterativnoga postupka
proraun Faktora trenja i faktora povrata statikoga
tlaka vri se samo u prvoj iteraciji. Ispitivanjem na
660 uzoraka je utvreno da se time ostvaruje prosjena greka od svega 1,30%. Brisanjem programskoga

koraka br. 97 (za okrugle presjeke), odnosno 96, za

pravokutne presjeke, postie se proraun c i u svakoj iteraciji. Jasno, time e vrijeme izvoenja programa b.iti dulje. Inae, bez gonnjih izmjena, prosjeno vrijeme cjelokupnoga prorauna jedne dionice
je 58 s, to je za 40% krae od programa iiz [4].

Okrugli presjeci
Za zadani protok kroz prvu dionicu i odabranu
poetnu brzinu, program odreuje idealni promjer
dionice. Ovaj promjer se zaokruuje na najbliu
standardnu vrijednost, nakon ega program odreuje
povrinu poprenoga presjeka dionice, kao i stvarnu
brzinu zraka u dionici. Po zadavanju duljine dionice
i ukupnoga faktora lokalnih otpora, program odreuje iznos faktora trenja i pad tlaka u dionici.
U ovom programu faktor trenja se odreuje
Peornikovom jednadbom [8]:

gdje su:
k apsolutna hrapavost stijenke kanala, m,
Re Reynoldsova znaajka,
kinematika viskoznost zraka, m2/s
Kartica pomonih podataka sadri vrijednosti za
apsolutnu hrapavost (k = 0,15 mm), gustou ( =
1,205 kg/m3) i kinematiku viskoznost zraka ( =
15,06 10-6 m2/s). Ove vrijednosti se, po potrebi,
mogu mijenjati.
Po zavrenom proraunu prve, pristupa se proraunu ostalih dionica. Prethodno treba upisati iznos
najmanje, granine, brzine strujanja Vmin. ispod koje
se nee dimenzionirati ni jedna dionica, ve e se
prijei na poveanje brzine strujanja. Po upisivanju
brzine strujanja u prethodnoj dionici, te protoka,
duljine i ukupnoga faktora lokalnih otpora dionice
koja se dimenzionira, program odreuje idealnu brzinu statikoga povrata, te odgovarajui promjer dionice. Nakon izbora standardnoga promjera, program
odreuje povrinu poprenoga presjeka dionice, te
stvarnu brzinu zraka. Potom se odreuju faktor trenji
i pad tlaka u dionici.

Pravokutni presjeci
Za zadani protok kroz prvu dionicu i odabranu
poetnu brzinu, program odreuje idealnu povrinu
poprenoga presjeka dionice. Nakon upisivanja jedne
dimenzije poprenoga presjeka, program odreuje
drugu. Ovako odreena dimenzija se zaokruuje na
standardnu vrijednost,

Tablica 1. Ispis programa za projektovanje ventilacijskih instalacija okrugloga poprenog presjeka

metodom povrata statikoga tlaka
Klimatizacija grejanje hlaenje Broj 4/1987.

gdje su b i h irina i visina pravokutnoga poprenog

presjeka.
Prije prelaska na proraun ostalih dionica, potrebno je upisati iznos najmanje, granine, brzine strujanja vmin ispod koje se nee dimenzionirati ni jedna
dionica, ve e se prijei na poveanje brzine strujanja. Po upisivanju brzine strujanja u prethodnoj dionici, te protoka, duljine, ukupnoga faktora lokalnih
otpora i jedne dimenzije poprenoga presjeka dionice
koja se dimenzionira (najee jedna od dimenzija
prethodne dionice), program odreuje idealnu brzinu
statikoga povrata, te odgovarajuu drugu dimenziju
poprenoga presjeka. Po izboru standardne dimenzije, program odreuje stvarnu povrinu poprenoga
presjeka, te stvarnu brzinu zraka. Nakon toga se
odreuju faktor trenja i pad tlaka u dionici.

Sadraji registara i kartice podataka

U tablici 3. dati su sadraji pojedinih registara
raunala, kao i podaci pohranjeni na kartici podataka.
Upute za koritenje programa
Podaci
Sl. 3. Usporedba koritenih vrijednosti faktora povrata
statikoga tlaka s rezultatima mjerenja

Tipke

Rezultati

1. Priprema prorauna: presnimiti sadraje magnetske kartice izabranoga programa, te kartice podataka
2. Po izboru: unos podataka za hrapavost stijenke k,
gustou i kinematiku viskoznost zraka
k (mm)
(kg/m3)
(m2/s)

[STO] [C]
[STO] [D]
[STO] [E]

k (mm)
(kg/m)
(m2/s)

3. Po izboru: pretvorba brojanoga iznosa pro

toka
Q (m3/h)

[f]

[e]

Q (m3/h)

4. Dimenzioniranje prve dionice

Sl. 4. Shema ventilacijske instalacije iz primjera prorauna3 metodom povrata statikoga tlaka. Dionica 1: Q1 =3 400
m /h, v1` = 9 m/s, 1 = 10 m; dionica 2: Q2 = 200
m /h, 2
= 5 m, odvojka = 0,15; dionica 3: Q3 = 200 m3/h, 3 = 9
m, odvojka = 1,5, koljena = 0,25; pad tlaka izlaznoga
ureaja = = 150 Pa.

nakon ega program odreuje stvarni iznos povrine

poprenoga presjeka i stvarnu brzinu zraka u dionici. Po zadavanju duljine dionice i ukupnoga faktora
lokalnih otpora, program odreuje iznos faktora
trenja i pad tlaka u dionici. Promjer dionice u jednadbama (1), (6), (7), (9) i (10) tada je odreen hidraulikim promjerom:

4.1. Okrugli popreni presjeci

Q (m3/s)
(m/s)

[ENTER]
[A]
[R/S]

Q (m3/s)
A (m2)
d (mm)

4.2. Pravokutni popreni presjeci

Q (m3/s)
(m/s)

[ENTER]
[A]

Q (m3/s)
A (m2)

b (mm)

[R/S]

h (mm)

5. Unos najmanje, granine, brzine strujanja

vmin (m/s)
Klimatizacija grejanje hlaenje Broj 4/1987.

[f]

[c]

vmin (m/s)

Tablica 2. Ispis programa za projektiranje ventilacijskih instalacija pravokutnoga poprenog presjeka metodom povrata
statikoga tlaka

6. Dimenzioniranje ostalih dionica

6.1. Unos protoka kroz dimenzioniranu dionicu i
brzine strujanja u prethodnoj dionici
Q (m3/s)
vp (m/s)

[ENTER]
[f]
[a]

Q (m3/s)
vp (m/s)

8. Po izboru: odstupanje usvojene od idealne

povrine poprenoga presjeka (samo za okru
gle presjeke)
[D]
9. Proraun pada tlaka
[E]
[R/S]

6.2. Unos podataka za duljinu i ukupni faktor

lokalnih otpora dimenzionirane dionice
(m)

[ENTER]
[f]
[b]

(m)

6.3. Okrugli popreni presjeci

[B]

v (m/s)

[R/S]

d (mm)

6.4. Pravokutni popreni presjeci

b (mm)

[B]
[R/S]

v (m/s)
h (mm)

7. Mijenjanje dimenzija
7.1. Okrugli popreni presjeci
d (mm)

[C]

A (m2)

[R/S]

v (m/s)

(%)

p (Pa)

Napomene:
1. Redoslijed izvoenja prorauna je proizvoljan
(pojedini koraci se po elji mogu ponavljati), s
tim to se mijenjanje dimenzija i proraun pada
tlaka vri po zavrenom dimenzioniranju dionice.
2. Rezultat prorauna brzine statikoga povrata
(korak br. 6.3 ili 6.4) jednak nuli (0,00) oznaava
da je v < vmjn, te da mijenjanjem dimenzija
(korak br. 7) treba poveati brzinu strujanja.

Primjer
Na slici 4. dana je shema tlane ventilacijske
instalacije za koju treba izvriti dimenzioniranje elemenata, te odrediti statiki tlak ventilatora. Elementi
ventilacijske instalacije su pravokutnoga poprenog
presjeka, za ije dimenzije treba birati standardne
duljine reda R 10 (JUS A.A0.010).

7.2. Pravokutni popreni presjeci

h (mm)

[C]
[R/S]

A (m2)
v (m/s)
Klimatizacija grejanje hlaenje Broj 4/1987.

Podaci

Tipke

Rezultati

1. Proraun prve dionice

Q1 = 400 m3h

[f]

Registar
[e]

Q1 = 0,11 m3/s

[A]
[R/S]
[C]
[R/S]
1 = 10 m
[ENTER]
1 =o
[E]
[b]
[E]
[R/S]
2. Proraun druge dionice

A1 = 0,0123 m2
h1 = 123,5 mm
A1 = 0,0125 m2
V1 = 8,89 m/s
1 = 10,00 m
1 =0,00
1 =0,024
p1= 102,8 Pa

vmin = 1 m/s
Q2 = 200 m3/h
v1 = 8,89 m/s
2
=5m
2 = 0,15
b2 = 100 mm

vmin = 1,0 m/s

Q2 = 0,1 m3/s
v1 = 8,9 m/s
2
= 5,0 m
2 =0,2
v2 = 5,53 m/s
h2 = 100,5 mm
A2 = 0,0100 m2
v2 = 5,56 m/s
2 = 0,026
p2 = 0,4 Pa

v1 = 9 m/s
b1 = 100 mm
h1 = 125 mm

h2

= 100 mm

[f]
[c]
[f]
[e]
[f]
[a]
[ENTER]
[f]
[b]
[B]
[R/S]
[C]
[R/S]
[E]
[R/S]

3. Proraun tree dionice

Q3 = 200 m3

[f]

V1 = 8,89 m/s
3 = 9m
= 1.75
b3 = 100 mm

[f]
[a]
[ENTER]
[f] [b]
[B]
[R/S]
[C]
[R/S]
[E]
[R/S]

h3 = 125 mm

Tablica 3. Sadraji registara i kartica podataka

[e]

Q3 = 0,1 m3/s
v1 = 8,9 m/s
3 = 9,0 m
3 = 1,8
v 3 =3,93m/s
h3 = 141,4 mm
A3 = 0,0125 m2
v3 = 4,44 m/s
3 =0,026
p3 = 13,8 Pa

4. Razlika statikih tlakova pred izlaznim ureajima ogranaka 2. i 3. iznosi 14,2 Pa. Statiki tlak
ventilatora je:
puk = 1+ 3 + 1 = 267 Pa.

Klimatizacija grejanje hlaenje Broj 4/1987.

RO
Rl
R2
R3
R4
R5
R6
R7
R8
R9
RSO
RSl
RS2
RS3
RS7
RS8
RS9
RA
RB
RC
RD
RE
RI

Okrugli
presjeci
Qi
Ai
vi
di
i
i
vp
3600
1000
0,269
Vmin
VA
VB
Vc

ca/2
Cb

c/2
k

Pravokutni
presjeci
Qi
Ai
Vi
di
i
i
vp
b.
h,
0,269
Vmin
VA
VB
Vc
3600
ca/2
Cb

c/2
k

1000

Kartica
podataka

3600
1000
0,269

3600
0,52
0,198

0,15
1,205 -6
15,0610
1000

Literatura
[1] * * *: Handbook of Air Conditioning System De
sign, McGraw-HilI, New York, 1965.
[2] LAUX, H.: Kanalnetzberechnung fur Hochdruck-Klimaanlagen, Gesundheits-Ingenieur 88 (1967)
1, 113.
[3] RCGL-SRGR: Grejanje i klimatizacija, Graevinska knjiga, Beograd, 1984.
[4] STANKOVI, V.: Primena mini raunara u projektovanju, Klimatizacija grejanje hlaenje 9(1980)
4, 4146.
[5] OREVI, A.: Projektovanje klima-instalacija,
Tehnika knjiga, Beograd, 1967.
[6] ASHLEY, C. M., S. F. GILMAN i R. A. CHURCH:
Branch Fitting Performance at High Velocity,
Heating, Piping and Air Conditioning (1955) 12,
117122.
[7] CARNAHAN, B., H. A. LUTHER i J. O. WOLKES: Applied Numerical Methods, John Wiley
and Sons, New York, 1969.
[8] PEORNIK, M.: Tehnika mehanika fluida,
kolska knjiga, Zagreb, 1985.