OCJENE I PRIKAZI

SLOVO 59 (2009)

POPIS GLAGOLJSKIH KODEKSA ZADARSKE NADBISKUPIJE.

Skupio i priredio Pavao KERO. Stalna izloba crkvene umjetnosti, Zadar
2008., 223 str.
Ravnatelj Stalne izlobe crkvene umjetnosti u Zadru i dugogodinji generalni vikar Zadarske nadbiskupije, Pavao Kero, priredio je popis glagoljskih
kodeksa Zadarske nadbiskupije koji je tiskan u izdanju Stalne izlobe crkvene umjetnosti u Zadru. Poslije kratkoga predgovora od tri stranice (V-VII)
autor donosi popis glagoljskih kodeksa po upama dananje Zadarske nadbiskupije. Manuskripti se nalaze u 70 upa, a autor ih je poredao abecednim redom (1-196). Prikaz je popratio kronolokim kazalom (201-214) i
popisom svih ilustracija (215-216); faksimili su najveim dijelom itljivi.
Skladno ukraenu monograju autor je obogatio dvjema slikama na ovitku:
prednja predstavlja nastariju glagoljsku maticu krtenih (upa Olib, 1565.1613.), a stranja strana predstavlja najmlai glagoljski kodeks (upa Kali,
godovi mrtvih, 1680.-1873.)
U predgovoru autor ukazuje na injenicu da se nastavlja na prijanje
istraivae glagoljske tradicije na podruju Zadarske nadbiskupije naglaujui posebno zaslune sveenike: Vladislava Cvitanovia (1894.1973.),
Amosa Rube Filipija (1905.1985.), Antu M. Strgaia (1901.1971.),
Petra Vlasanovia (1902.1980.); i laike: Blaa Juriia (1891.1974.),
Vjekoslava tefania (1900.1975.) i Nedu Grbina (1928.1999.). Njihovi
su popisi objavljeni u izdanjima Hrvatske akademije (Starine, Rad HAZU i
Radovi Instituta HAZU u Zadru) i drugdje (V). Kero ih je jo jednom preuzeo objavljujui ih najveim dijelom u izvornom obliku, samo su tefanievi
i Grbinovi opisi pojedinih kodeksa zbog njihova opirnijega opisa doneseni
u neto skraenu obliku. Cvitanovi je bio najmarljiviji prikuplja glagoljske batine, uspio je po Zadarskoj nadbiskupiji popisati ak 210 glagoljskih
kodeksa, dok su Filipi sa 16, Strgai s 27 i Vlasanovi s 11 uspjeli pronai
znatno manje glagoljskih spisa. Vjekoslav tefani popisao je jo 64 kodeksa. Uz njihov rad otkriven je danas jo poneki kodeks tako da ih je spomenuto ak 270 (V-VI). P. Kero nije ostao samo na prijanjim popisima nego
je uspio po upama Zadarske nadbiskupije otkriti jo 60 kodeksa, a 20 ih je
danas pohranjeno u Dravnom arhivu u Zadru, 4 su kodeksa u Dravnom
arhivu u Splitu i jedan u Arheolokom muzeju u Splitu (VI). Ukupna je brojka od 430 kodeksa impozantna, pa autor s pravom nadodaje: ako brojevi
neto znae, onda broj kodeksa u Zadarskoj nadbiskupiji predstavlja uistinu
401

OCJENE I PRIKAZI

SLOVO 59 (2009)

znaajnu zbirku. (VII)1. U dodatku koji je priredio franjevac Boo Sui

uvrtena su 22 glagoljska kodeksa iz samostana sv. Pavla na koljiu kod
Preka (otoku ispred samog Zadra, udaljenom od njega oko 4 milje, na kojem su franjevci treoredci podigli samostan). Oni nisu mogli biti uvrteni u
samu knjigu iz tehnikih razloga pa ih je Kero naveo u skraenu obliku na
samom svretku knjige (217*-220*). Najstariji je kodeks pribiljeen glagoljicom Blagajniki dnevnik samostana sv. Pavla na koljiu, 1592.1675.
(218*), a za gospodarsko-ekonomsku povijest najzanimljivija je kurzivnom
glagoljicom ispisana gospodarska knjiga u kojoj je biljeeno upravljanje
samostanskim imanjem na Puntamici u Zadru (220*).
Popis glagoljskih kodeksa priredio je Kero abecednim redoslijedom
upa sadanje Zadarske nadbiskupije, premda je jedan dio do 1828. godine
pripadao nekadanjoj Ninskoj biskupiji; na prvom se mjestu spominje sada
gradska upa Arbanasi s etiri kodeksa (1-2), zatim slijede druge upe, pa
sve do malene upe man na istoimenom otoku, koja je uspjela sauvati ak
19 glagoljskih kodeksa (187-196). Najvei broj sauvanih kodeksa potjee
iz upe Sali: 39 kodeksa (97-111), zatim slijedi upa Olib s 29 kodeksa (6480) i upa Ugljan s 24 kodeksa (155-164); iz posjeda ostalih upa sauvano
je znatno manje glagoljskih rukopisa. Pri opisu svakoga pojedinoga rukopisa koristi se Kero ustaljenom shemom ve prije spomenutih prethodnika
Vladislava Cvitanovia i Ante Strgaia. Najprije se navodi naslov kodeksa,
npr. Glagoljska matica krtenih od god. 1613.1699., Banj (3), Glagoljska
matica mrtvih od god. 1686.1853., Paman (84) ili pak Glagoljska Matica
krtenih u Turnju od god. 1694.1839. (150), zatim vlasnik (obino upa,
samostan, Hrvatska akademija, pa Dravni arhiv u Zadru ili pak neka druga institucija). Vrlo vaan podatak o tome je li neki kodeks itljiv ili nije,
saima Kero samo u jednu ili dvije rijei, dajui tako buduim istraivaima vrijedne podatke o pojedninom rukopisu. Isto tako donosi podatak
gdje je rukopis danas pohranjen, npr.: Glagoljska matica krtenih od god.
1645.1671 Svojina up. ureda u Diklu... restaurirana i uvezana. Ima 60
stranica. Neizdana. itljiva.... Sada u Nadbiskupskom arhivu u Zadru (20);
1

Brojka bi bila jo impozantnija da se autor posluio i drugim radovima o hrvatskoglagoljskim

spomenicima (i njihovim fragmentima) sa zadarskoga podruja, iz razliitih publikacija:
knjiga i asopisa. Najbogatije vrelo podataka svakako je monograja Svetlane O. Vjalove
Glagoljski fragmenti Ivana Beria u Ruskoj nacionalnoj biblioteci: I. Faksimil; II.
Opisanie fragmentov, objavljena 2000. u Zagrebu u izdanju HAZU, Ruske nacionalne
biblioteke i Staroslavenskoga instituta.
UREDNITVO

402

OCJENE I PRIKAZI

SLOVO 59 (2009)

Glagoljska matica umrlih od god. 1607.1612.: upa Paman; itljiva

(84); na str. 62, Glagoljska matica krtenih u Novigradu od god. 1662.
1693., Kero donosi slijedee objanjenje: Osrednje je sauvana. Papir je od
vlage poutio. Gotovo sva je ispisana kurzivnom glagoljicom, vei dio lijepo, a ima i loe itljiva pisma. Isto tako pie autor o Matinoj knjizi umrlih
od. god. 1721.1822. u Privlaci: Neizdana. itljiva. Kurzivna glagoljica i
latinica. Sada u Nadbiskupskom arhivu Zadar. (95). Poslije takvih i slinih
objanjenja obino slijedi toan opis veliine kodeksa, broj stranica (pisanih i neispisanih), te na samom kraju podatak o piscu dotinoga kodeksa.
Naravno, autor isto tako spominje u kakvu se stanju pojedini kodeks nalazi.
Budui da se mahom radi o maticama (krtenih, vjenanih, umrlih ili pak
krizmanih), posve je jasno da je vie ruku upisivalo podatke u spomenute
kodekse (Tabla XVI). Popis glagoljskih rukopisa obogaen je mnogobrojnim faksimilima koji svojim stilom i ukrasima ukazuju na raznolikost bogatstva, ljepote i stila hrvatske glagoljske batine.
Ve prije spomenuto kronoloko kazalo pokazuje kako je Kero sustavno
priredio popis glagoljski kodeksa. Najstariji je kodeks Regula sv. Benedikta,
koja se sastoji od 60 listova i potjee ak iz 14. stoljea (iz Tkona) te je
danas vlasnitvo HAZU u Zagrebu (150), zatim slijede dva lista misala (pergamena) s otoka i upe Vrgade koji su okvirno nastali na samom prijelazu
iz 14. u 15. stoljee i sada su u vlasnitvu Hrvatske akademije u Zagrebu
(168; 201); veina je nastala u vremenskom periodu od poetka 17. pa sve
do sredine 19. stoljea. Najvie jedinica sauvano je po upama na otokom
dijelu Nadbiskupije jer su turska pustoenja tijekom 16. i 17. stoljea po kopnenom dijelu Zadarske nadbiskupije i tadanje Ninske biskupije unitavala
sve to je kransko, sve to im je stajalo na putu. Pred njihovim bijesom
i barbarlukom nije ostajalo nita poteeno, sustavno su unitavane gospodarsko-kulturne tekovine, pa je tako nastradala i glagoljskja batina: misale,
brevijare, matice krtenih, matice vjenanih i druge knjige osmanski su porobljivai plijenili, preprodajui ih djelomice kasnije prijanjim vlasnicima.
Na samom koncu 19. stoljea sustavno je unitavana tradicija hrvatske glagoljske batine, osobito za nadbiskupa Grgura Rajevia (1891.1899.), koji
nije uviao koliku vrijednost glagoljska tradicija ima za hrvatsku kulturnu
povijest. Tijekom II. svjetskog rata izgorjela je glagoljska matica krtenih,
vjenanih i umrlih po bukovakim upama (Medvia, Rodaljice, Ervenik
i Nuni). Ona je voena skoro stotinu godina (1650.1740.), pa posvema
403

OCJENE I PRIKAZI

SLOVO 59 (2009)

ispravno zakljuuje P. Kero da je nestao vaan original za kulturnu povijest

Bukovice. (55). Budui da velik dio spomenutih kodeksa predstavljaju matice (krtenih, vjenanih i umrlih), tada se iz njih moe vidjeti migracija stanovnitva po cijeloj Zadarskoj nadbiskupiji. Preko samih prezimena moe
se tonije usporediti kretanje stanovnitva s otokoga dijela nadbiskupije
na kopneni dio. Obrnuti smjer je isto tako bio mogu jer se stanovnitvo
zadarsko-ninskoga, novigradskoga i vranskoga podruja esto pred turskim
nasrtajima sklanjalo na neto sigurije otoke koji nisu ba uvijek bili poteeni od osmanskih pohoda. Poslije opasnosti vraao se narod natrag, a ponetko
je iz razliitih razloga na otocima trajno ostajao.
Ova studija pokazuje kako je hrvatska rije i unato stoljetnoj turskoj i
mletakoj vladavini bila proirena po teritoriju nekadanje Ninske biskupije
i Zadarskle nadbiskupije. Ukupna brojka od 70 upa nije prevelika, ali ako
se usporedi sa sadanjim stanjem, kada cijela Zadarska nadbiskupija broji
117 upa (usp. ematizam Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2005., 305-307),
tada je i na prvi pogled posve oigledno da su u starini sve upe zadarske
crkve bile glagoljake. Hrvatska se rije njegovala po otocima i po kopnenom dijelu Zadarske nadbiskupije, ona je imala stoljetnu tradiciju sve do II.
Vatikanskog sabora (1962.1965.), kada je s konstitucijom Sacrosanctum
concilium (izglasanom 4. prosinca 1963. godine) u Katolikoj crkvi i slubeno uvedeno slavljenje liturgijskih obreda na narodnom jeziku.
Na samom svretku ove kratke recenzije moe se rei kako je Kero popisom
glagoljskih kodeksa ponudio hrvatskoj znanstvenoj i kulturnoj javnosti studiju
od velike vanosti za detaljnije prouavanje hrvatske glagoljske batine, jezika, pismenosti i kulture. Matice krtenih, vjenanih i umrlih pokazuju razvoj i
migracije stanovnitva pojedinih mjesta i cijele regije. Na temelju iznensenih
razmiljanja smije se zakljuiti kako Popis glagoljskih kodeksa Zadarske nadbiskupije predstavlja iznimno vrijedan doprinos ne samo prouavanju crkvene
prolosti Zadarske nadbiskupije, nego i crkvene povijesti u Hrvata, ope povijesti i povijesti kulturnih strujanja u Hrvatskoj uope.
ZVJEZDAN STRIKA

404