Joe Lansdale

Tanka tamna crta

1
ZOVEM SE STANLEY Mitchel, mlai, i zapisat u ono
ega se sjeam.
Dogodilo se to u gradu Dewmontu i istinita je pria. Sve
se dogodilo u kratkom vremenskom razdoblju i dogodilo se
meni.
Dewmont je svoje ime dobio po ranom doseljeniku
Hammu Dewmontu. Malo to drugo je poznato o njemu.
Doao je, dao svoje ime mjestu i nestao iz povijesti.
Dewmont je, u vrijeme svojih ranih dana, bio nervozna
zbirka drvenih baraka smjetenih visoko na obali rijeke
Sabine u dubokom srcu Istonoga Texasa, podruju
crvene gline i bijeloga pijeska, golemih borova i barutina
punih zmija.
U Dewmontskoj biblioteci postoje izblijedjele fotografije
ratrkanih koliba pionira na rubu rijeke onako kako su se
vidjele kroz lee primitivnih kamera. Ne biste pomislili da
e mnogo proizai iz takva poetka, osim moda obilne
kie i skliznua u rijeku, ali godinama, i u dvadesetom
stoljeu, te su se daare postupno proirile u naselje dok
su velika stabla padala i pretvarala se u drvenu grau.
Poslije je naselje naraslo u mali grad od otprilike 100
000 stanovnika, no ti su se dogaaji dogodili ranije, kada
se tamo doselila moja obitelj, Mitchelsi, krajem 1950-ih.
Prije nego to smo se doselili u Dewmont, moj je otac
bio mehaniar u malom naselju od tri stotine stanovnika,

prikladno nazvanom No Enterprize'. Jednoga je dana

doao kui sit rada
Nema poduzetnitva ispod automobila, leanja na
hladnom betonu i kripavim daskama na kotaiima.
Objavio je neto to nas je sve iznenadilo. Ukljuujui i
mamu.
Otac je volio filmove i nekako je nauo kako je drive-in
u Dewmontu na prodaju. Prvobitni je vlasnik, nedugo
nakon otvaranja kina, umro od sranoga udara. Njegova se
obitelj nestrpljivo eljela preseliti u neko mjesto na zapadu
dok se dug hvatao njihovih stranjica kao perje katrana.
Dakle, tata je podigao nae uteevine i, iskoristivi ih
kao polog, odvukao moju majku, koju je zvao Gal, moju
stariju sestru Caldoniju i moga psa Nuba do Dewmonta.
Dewrnont se uglavnom sastojao od dugake ulice sa
zgradama od cigle na svakoj strani Glavne ulice,
ukljuujui i nau konkurenciju u obliku Palae Theatera,
kina u zatvorenom.
Sjeam se da je, kada smo stigli, bio vru jasan dan, a
nad nama plavo nebo proarano oblacima. Mogao si
pogledati niz Glavnu ulicu i vidjeti automobile parkirane
uz nogostup i ljude kako se motaju okolo, a u pozadini
visoka stabla.
Na je drive-in, Dew Drop*( Kap rose), bio smjeten malo
izvan grada preko puta otmjenoga stambenog naselja.
Siguran sam da su se odrasli u otmjenoj etvrti mrtili
na oblinji drive-in i njegovu ponudu velikim gradskim
prljavcima, pa i njihovoj vlastitoj djeci koja su dolazila k
nama za dolar po natrpanom automobilu.
Dew Drop je bio jedan od onih drive-inova kojem je
zgrada sluila kao ekran. To su bile rijetke graevine,
ekrani su obino bili nita vie doli ploa drveta ili metala
privrena unutar velikoga okvira, no graditelji Dew
Dropa bili su napredni i temeljito su se potrudili.
Ekran Dew Dropa bio je u stvari vrsta zgrada
zamiljena da izvana izgleda kao zapadnjaka tvrava. Na
nju je naslikana zidna slikari ja perjem obilno ukraenih

Indijanaca na leima konja koje je progonila konjica u

dotjeranim plavim odorama i blistavim bijelim eirima.
Bilo je tu snjenih pramenova dima kako bi pokazali
pucnjeve iz pitolja i puaka vojnika, a jedan je Indijanac
bio oigledno pogoen i padao je sa svoga konja, da nikada
vie ne jae i ponovno ne skalpira.
Neobjanjivo visei iznad svega toga na krovu je,
privrena za metalni okvir, stajala velika oceanski plava
kap rose, izgledajui kao da e svakoga asa kapnuti i
eksplodirati na krovu, potapajui svijet.
Na drugoj strani, gdje su se automobili suoavali s
ekranom, zid je bio bijel i sluio je kao ekran. Iznad njega,
ta je strana kapi rose bila obojena zeleno, i to ne lijepo
zeleno, ve bojom koja me je tjerala na razmiljanje o
gnojem napunjenom pritu. Pitao sam se zato je uope
obojena. Nou, kada se prikazivao film, bila je izgubljena u
tami iznad svjetlosti ekrana.
Unutar filmskog ekrana, naega doma, bilo je prilino
uobiajeno. U prizemlju je bila kuhinja, dnevna soba,
kupaonica i Callieina spavaa soba. S naim je stambenim
prostorijama bio povezan kiosk koji je posluivao
hrenovke, kokice, bombone i bezalkoholna pia. Ubrzo
nakon to smo ga preuzeli, dodali smo jelovniku pohanu
piletinu i kobasice na tapiu.
Na katu su bile dvije spavae sobe, jedna za mene,
jedna za mamu i tatu. Bio sam oduevljen time. Naa stara
kua u No Enterpriseu imala je jednu pravovaljanu
spavau sobu, a Callie i ja spavali smo u dnevnoj sobi na
sofama. Ovdje u Dewdropu imali smo svoje vlastite
krevete, svoju privatnost, to je bilo divno jer sam nedavno
otkrio radosti masturbacije. Iako nisam ba potpuno
shvaao u emu je stvar, to je svejedno nadmaivalo igru
dame sa samim sobom.
Iznad toga nalazio se jo jedan kat, neka vrsta tavana
sa stubama koje su vodile na krov drive-ina gdje se
nalazila velika kap rose.

S krova su se mogli vidjeti automobili koji dolaze, a ako

bi se odetalo do druge strane krova, vidjelo bi se ono to
je inilo nae stranje dvorite: zvunike na stupovima u
urednim redovima, a nou, automobile i gomile ljudi.
Pokraj zgrade drive-ina bila je smjetena lokotom
zakljuana ostava za alat, a uz nju igralite s klackalicom,
ljuljakama i toboganom za djecu kojoj bi film bio
dosadan. Sve je to okruivala ograda. Uglavnom limena, s
poneto lanaca u blizini ljuljaki i klackalica.
2
RADIO SAM S Caldonijom u naem drive-inu toga ljeta.
Crnac imenom Buster Abbot Lighthorse Smith, koji je
radio za prijanjega vlasnika, rukovao je projektorom. Bio
je star, namrgoen, izgledao je snano, a govorio je vrlo
malo. Uglavnom je radio svoj posao. Bio je tako tih da bih
zaboravio da je ondje. Dolazio je pjeice sat vremena prije
predstave, obavljao svoj posao, pospremao film kada je sve
bilo gotovo i odlazio.
Moja majka i moj otac otvarali su drive-in od
ponedjeljka do subote, osim za vrijeme pljuskova ili usred
zime. ak i u Istonom Texasu, ponekad postaje previe
hladno za muterije drive-ina.
Iz tog razloga zatvarali smo tjedan dana prije Boia,
nismo otvarali ponovno sve do poetka oujka. Za to je
vrijeme tata obavljao popravke na zvunicima, dovlaio
svjei ljunak, bojao i popravljao drvenariju.
Kada nije radio to, ako je trebao novca, bavio se
mehaniarskim poslom na livadi drive-ina. Mrzio je to,
udio je za danom kada vie nee zavrtati matice i sluati
kako zrak pue kroz mnoge pukotine.
Tata je volio drive-in onoliko koliko je mrzio
mehaniarski posao. Volio je sjediti ispred njega ponekad
nedjeljom, kada nije bio otvoren, u metalnoj vrtnoj stolici,
a ja bih sjedio na podu pokraj njega, obino gnjavei
mrave listiem trave. Usredotoeno bi gledao one kauboje i

Indijance na prednjoj strani ekrana kao da doista gleda

film.
Ja mislim da su se u njegovoj mati oni kretali. A
moda je samo pomisao na to kako posjeduje svoj vlastiti
biznis bila ono to ga je fasciniralo. Tata nije poeo s
mnogo, imao je otprilike tri razreda kolske naobrazbe.
Krpario je i krpario za sve to je imao, i bio je ponosan na
to. Za njega je posjedovanje tog drive-ina bilo isto toliko
dobro kao da je lijenik ili odvjetnik. I, za ta vremena, za
njegovo podrijetlo, osjeao je da zarauje prilino dobre
novce.
S trinaest godina ja sam bio najmlai u klanu Mitchela,
i uz to ne jako iskusan trinaestogodinjak. Bio sam onoliko
upuen u funkcioniranje svijeta koliko i svinja u pribor za
jelo i ponaanje za stolom. Mislio sam da seks dolazi
nakon pedesete i prije sedamdesete.
alosno je rei, tek sam nedavno prealio vjerovanje u
Djeda Boinjaka i bio sam bijesan zbog toga. Istinu su mi
rekla djeca u koli est mjeseci prije nego to smo se
doselili u Dewmont, zametnuo sam vraku bitku s
Rickyjem Vanderdeerom radi toga. Doao sam kui
plavoga obraza, nateena oka, epajui i openito
ispraena tura.
Moja me je majka, uzrujana zbog tunjave i malo
zbunjena time da dijete moga uzrasta jo vjeruje u Djeda
Boinjaka, posjela i odrala govor o tome kako Boinjak
ne moe biti stvaran, ali ivi u srcima onih koji vjeruju u
njega. Bio sam oamuen. Kao da su me udarili mokrom
krpom po glavi. Nisam elio Boinjaka u svom srcu, elio
sam debeloga, bradatog ovjeka u crvenom odijelu koji
donosi poklone za Boi i koji se moe provui kroz
dimnjak ili kljuanicu, kako mi je mama govorila da
Boinjak dolazi u nau kuu, ne nekakvo nita koje ivi u
mom srcu.
Ta me je spoznaja dovela do trenutanog zakljuka da
ako ne postoji debeli, veseli stari vilenjak u crvenom
odijelu koji svraa u arobnim saonicama, tada takoer ne

postoji ni Uskrnji Zec koji skakue uokolo sa arenim

jajima, da ne spominjemo Zubi Vilu, jedno od malih
mitskih stvorenja u koje sam iskreno sumnjao kada sam
pronaao jedan moj zub, kojeg je navodno uzela za etvrt
dolara, kako lei ispod moga kreveta, vjerojatno tamo gdje
je mojoj majci, stvarnoj Zubi Vili, ispao.
Postao sam pametniji i to mi se nije svidjelo. Osjeao
sam se poput velike magaree guzice.
Moje neznanje nije zavravalo Boinjakom i raznim
mitolokim stvorenjima. Nisam bio sjajan ni u koli. Iako
sam bio pametniji i bolje itao od veine djece, u
matematici sam bio toliko lo da je to bio prekraj za
strijeljanje.
Budui da smo doli iz No Enterprisea, naselja od tri
ulice, dvije trgovine, dva poprena prolaza, benzinskom
crpkom, kafiem sa est stolova i mjesnim pijancem kojega
smo poznavali po imenu, i koji je na udan nain bio
potivan zbog posveenosti svom zanimanju, Dewmont je
izgledao poput metropole.
Unato tome, vremenom je Dewmont poeo djelovati
doista pospano. Barem na povrini. Posebno za vrijeme
dugih vruih ljeta.
Zbrka 1960-ih tek je trebala stii, a Dewmont je ionako
bio mnogo u zaostatku. Ljudi su se odijevali i ponaali kao
da su bile 1930. ili najkasnije 1940. Nedjeljom su
mukarci nosili uske crne kravate, teka crna odijela i
vrue vunene eire. Uvijek su skidali svoje eire kada su
bili unutra i jo uvijek prinosili prste obodima u znak
pozdrava damama.
Budui da su klima ureaji bili rijetki, ak i u
trgovinama, bilo je ljepljivo vrue kao da ste bili prekriveni
tankim slojem toploga eernog sirupa. Ljeti, odijela tih
ljudi teko su poivala na svojim rtvama, kao odjea
skrojena za muenje. Uske kravate mrtvo su leale na
znojem zamrljanim kouljama, a pamuk u ramenima
odijela lako se izmicao, stvarajui kvrge; materijal je

zadravao znoj kao to spuva zadrava vodu; obodi

vunenih eira bi klonuli.
U kasna poslijepodneva ljudi bi se razodjenuli u koulje
kratkih rukava ili ak potkoulje i sjedili vani na
verandama ili na metalnim vrtnim stolicama i razgovarali
dugo nakon to bi izale krijesnice. Unutra bi sjedili ispred
ventilatora.
Za vrijeme ljeta mrailo se vrlo kasno, a sunce je,
neometano visokim zgradama ili gustom izgradnjom,
uranjalo u drvee Istonoga Texasa poput vatrene kugle.
Dok je umiralo, izgledalo je kao da potpaljuje ume.
Odreena vrsta govora, kojim se sada nesputano govori,
tada se rijetko ula u pristojnom drutvu. ak su i rijei
prokletstvo i k vragu, ako su ene bile prisutne, mogle
paralizirati razgovor isto onako sigurno kako eki u
klaonici moe paralizirati kravu.
Depresija je davno prola, iako nije zaboravljena od
onih koji su proli kroz nju. Drugi svjetski rat je zavrio i
mi smo spasili svijet od loih momaka, no vremena
razvojne eksplozije koja je pogodila ostatak drave nekako
nije stigla do Istonoga Texasa. Ako i jest, nije ostala dugo.
Stigla je s naftnim tornjem za financijsku dobit na brzaka i
prola tako brzo da se bilo teko sjetiti da je ikada bilo
dobrih vremena.
Bilo je rockabillyja, rock and rolla kada je postao
poznat, na radiju, no nije bilo obilja rock and roll osjeaja
u zraku tamo gdje sam ja ivio. Samo aica djece koja se
okupljala u zdravljaku Dairv Queen poslijepodnevima i
predveerjima, posebno u velikom broju petkom i subotom
naveer.
Nekolicina momaka, poput Chestera Whitea, imali su
frizure paji rep i preureene automobile. Veina momaka
imala je prilino kratku kosu s raskonim uzdignuem
naprijed i s mnogo ulja za kosu na njemu. Nosili su otro
ispeglane hlae, utirkane bijele koulje i ulatene smee
cipele, vozili su automobil svoga oca kada su ga mogli
dobiti.

Djevojke su nosile nabrane suknje i kosu u repovima,

ali najradikalnija stvar koju su inile bila je putanje iste
pjesme ponovno i ponovno na jukeboxu, veinom Elvisa.
Neka od baptistike djece plesala su unato prijetnji pakla
i prokletstva.
Obojeni su znali svoje mjesto. ene su znale svoje
mjesto. Gay je jo uvijek bila rije za 'sretan'. O djeci su jo
uvijek mnogi mislili da ih je bolje vidjeti i ne uti. Trgovine
su se zatvarale nedjeljom. Naa je bomba bila vea od
njihove bombe i vojska Sjedinjenih Drava nije mogla biti
pobijeena
ni
od
koga.
Ukljuujui
Marsijance.
Predsjednik Sjedinjenih Drava bio je srdani, djedoliki,
debeli, elavi ovjek koji je volio igrati golf i koji je bio ratni
heroj.
Budui da sam bio blaena neznalica, mislio sam da je
sve u redu sa svijetom.
3
POSTOJAO JE JEDAN djeak kojega sam upoznao
doselivi se u Dewmont i s kojim sam se sprijateljio. Zvao
se Richard Chapman. Bio je malo stariji od mene, ali u
istom razredu jer je ponavljao godinu.
Kao i Huckleberry Finn, Richard nije bio od one vrste
koja e postati uzornim graaninom, ali bio je vrako
dijete. Mogao je voziti bicikl bre od vjetra, bacati depni
no izmeu svojih nonih prstiju i ne ubosti se, poznavao
je ume, mogao se popeti na drvo poput majmuna i
onglirati s etiri gumene loptice.
Imao je plast smee masne kose, odravane jo
masnijim bogatim dozama Vitalisa, ulja protiv znojenja i za
tijelo. Richard je eljao svoju gustu kosu unazad kao
Johnnv Weismuller, kojemu je bio slian.
Richardova kosa konstantno je klizila sa svoga mjesta
pa je on provodio dobar dio svoga vremena zabacujui je
unatrag brutalnim trzajima svoje glave. Znajui da tamo
ive ui, ta vas je aktivnost inila nervoznim. Pa ipak, u to

vrijeme, imajui zalizani pramen na stranu i prorijeena

mjesta na tjemenu, zavidio sam mu na toj masnoj gustoj
kosi i miiima.
Razmiljao sam, ako bi se Richard zrakoplovom sruio
u dungli, on bi preivio i postao poput Tarzana. Smislio bi
kako loviti, izgraditi kolibu i boriti se protiv uroenika.
Mene bi, s druge strane, pojeli lavovi ili na smrt
premlatili majmuni u tren oka.
Jedne subote ujutro Richard je navratio gledati
televiziju, vidjeti sve emisije Jungle Theatra. Dok je gledao,
drao je moje Roy Rogers*( Glavni lik popularne vestern TV serije)
kaubojske izme i eznuo za njima. Bio je lud za tim
izmama,- bile su od crvene koe, a na omama za
navlaenje je srebrnim slovima pisalo Rov Rogers.
Richardova obitelj nije imala TV Posjedovali su jedan,
no kada je oluja sruila njihovu antenu i izvitoperila je
poput pereca, njegov je otac zakljuio kako je to Boji znak
i prodao aparat nekom grjeniku.
ak i prije nego to su emisije o dungli zavrile,
Richard je drao jednu od mojih kaubojskih izama uz
svoju nogu kako bi vidio bi li mu odgovarale i obavijestio
me da mora ii, mora se vratiti kui i obaviti svoje
kuanske poslove, i dobiti batine zato jer je zakasnio i
otiao od kue bez pitanja.
"Zato nisi pitao?"
"Zato jer bi tata rekao ne."
"Pa zato si onda doao?"
"elio sam to."
"A batine?"
Richard je slegnuo ramenima.
Budui da je bio naviknut na batine, Richard nije bio
pretjerano uplaen tim pojmom. Rekao mi je da ako o sebi
razmilja kao o Tarzanu kojega mue uroenici, onda
moe ovrsnuti dovoljno da to podnese.
Richard se esto pretvarao da je Tarzan.
Kada je Richard govorio o kuanskim poslovima, mislio
je na poslove za odrasle na oronuloj farmi gospodina

Chapmana. Ja bih pospremio svoju odjeu i nekoliko

slinih sitnica, no Richard je morao nahraniti pilie,
pripremiti napoj svinjama, donijeti sijeno za krave, sijati i
ubirati usjeve. Popravljao je ogradu i tesao stupove za nju,
jednom je iskopao dva metra iroku i etiri metra duboku
jamu za njihov vanjski zahod prije doruka.
Njegov ga je otac prisiljavao robovati isto onako
naporno kao i ljude koje je zapoljavao za rad na poljima.
Obino je to bio jedan ili dva obojena ovjeka za koje se,
bili oni roeni u Texasu ili preko granice, smatralo da su
ilegalni useljenici.
Ti radnici, skitnice i prolaznici - svatko tko je ivio u
Dewmontu pazio je da ne radi za Chapmana - nisu
izdravali dugo na farmi i ubrzo bi odlazili, dobivajui
otkaz ili radi lijenosti ili radi religijskih prekraja.
Gospodin Chapman je mislio kako je on pozvan od
Boga pa je uredio neku vrstu crkve u svom sjeniku.
Richard je priao kako su on i radnici morali uiti
napamet dijelove iz Biblije i sluati Chapmanovo
propovijedanje. Richard je mislio kako su mnogi radnici
potajno zbrisali upravo radi toga, ili su bili jednostavno
umorni od tolikoga posla za tako malu plau.
Ta vrsta ivota meni je bila strana. Moj otac bi se
naljutio na mene i povremeno bih dobivao po turu, ali to
nije bilo nita divljaki poput onoga to je dobivao Richard.
Ja nisam ivio u strahu od toga ili to oekivao kao neto
redovito. Zapravo, od moje jedanaeste godine toga nije ni
bilo.
Iskreno, toga dana nisam bio zabrinut zbog Richardovih
kuanskih poslova ili batina koje e dobiti. Vie sam bio
razoaran to je ispred mene cijeli ljetni dan, subota, bez
ikoga s kime bih se igrao.
Nakon to je Richard otiao i televizijske se emisije
zavrile, napustio sam udobnost naega vodom hlaenoga
prozorskog ventilatora i iziao van u zasljepljujuu
vruinu.

Nub i ja otili smo se igrati otraga uz rub ume, tik do

naega imanja, no ne daleko od ograde drive-ina. Limena
je ograda bila visoka otprilike dva i pol metra, poduprta
tanjim i debljim gredama. Bila je namijenjena za
sprjeavanje zavirivanja u kino.
Vanjski dio limene ograde prvobitno je trebao biti
oslikan, i netko si je dao truda oslikati etiri njezine
dugake ploe ivopisnom slikom leteeg tanjura i malih
zelenih ljudi prije nego to je rekao 'k vragu s time' i
preostalu povrinu ograde otraga i sa strane obojio istom
onom zelenom bojom koja je ukraavala simbol kapi rose i
davala ton koi tuinaca.
4
IGRAO SAM SE ONOGA to sam zvao Nubova utrka.
Bila je to jednostavna igra. Ja bih trao, a Nub bi me
pokuavao uloviti i, naravno, uvijek bi me ulovio. Kada bi
me dostigao, zabio bi svoje zube u moje traperice, a ja bih
nastavljao pokuavati trati s njime koji je visio na
nogavici, reei poput grizlija. Vukao bih ga za sobom neko
vrijeme, oslobodio ga se, pobjegao mu i ponovno trao.
Posluno, on bi jurnuo za mnom i mi bismo ponavljali
taj proces, trei sto metara irokim procjepom izmeu
ograde i ume. To smo radili vei dio ljeta, zajedno s
drugim igrama kao to je uljanje kroz umu i bacanje
kamenja u ribnjak kojem nisam smio prilaziti. Ribnjak je
bio velik i voda je bila zelena poput nae ograde. Mahovina
i listovi lopoa plutali su na njegovoj povrini.
Cesto sam vidio velike abe okupljene na listovima i
kladama uz obalu. Mjesto je imalo poseban miris koji je u
misli prizivao neto primitivno, poput prethistorijske
movare s mrtvim dinosaurima. Volio sam se pretvarati
kako tu ima dinosaura, uspavanih, i da e se svakoga
trenutka jedan od njih, probuen treskom grmljavine ili
moda udarom vrue munje u povrinu od algi glatkoga
zelenog ribnjaka, podii iz njega otresajui vodu i poeti

pustoenje kroz centar Dewmonta, nadajui se kako e

napasti prvo kolu.
Volio sam odlaziti tamo kako bih gledao abe i plave i
zelene viline konjice. Jednom sam ak naiao na debelu
vodenu mokasinu koja se sunala na obali, zadnje noge
abe visjele su iz zmijinih usta.
No toga dana, igrajui se izmeu ograde i ume, bjeei
od Nuba, iznenada sam se spotaknuo i pao. Bio je to bolni
pad, neto mi je zapelo za rub crne visoke tenisice, osjeao
sam kao da mi je na zglob pao nakovanj. Sjeo sam plaui,
trljajui si stopalo, skidajui tenisicu kako bih vidio je li
gore nego to sam mislio. Kada sam skinuo tenisicu i
arapu, vidio sam samo crveni oiljak koji je postajao
purpuran na gornjem dijelu stopala i oko zgloba.
Protrljao sam stopalo i Nub mi je olizao none prste.
Kada sam pogledao prema mjestu gdje sam se spotaknuo,
ugledao sam neto tamnosmee i otro kako stri iz tla.
Navukao sam arapu i tenisicu, i ostavivi je
nezavezanu, odepao vidjeti to je to. Bio je to rub metalne
kutije koji je virio iz tla. Uzbueno sam pomislio kako sam
otkrio nekakvu piratsku krinju s blagom, rub leteeg
tanjura s Marsa ili moda, kao u knjizi koju sam itao toga
ljeta U jezgri Zemlje, Edgara
Ricea Burrougsa, vrh metalnoga stroja krtice koji ruje
na povrinu.
Odmah sam odustao od zadnje zamisli. To nije uope
rovalo. Jednostavno je virilo iz tla. Moda je to, pomislio
sam, iljak stroja, a on se pokvario i Abner Perrv i David
Innes iz romana dolje su u klopci i potrebna im je moja
pomo.
No dobro, nisam to doista vjerovao, nita vie nego to
sam vjerovao kako e dinosauri ustati iz toga starog
ribnjaka i probiti te provakati svoj put kroz Dewmont,
iako bih ovdje trebao dodati da je uvijek postojao dio mene
koji je u to vjerovao i mislio na neki nain, u nekom
univerzumu, u nekom dalekom kutku svoga uma, kako je

to stvarno. No bio sam svjestan da je to rub metalne

kutije.
Pokuao sam kopati oko nje rukama, ali zemlja i trava
postali su previe prepleteni.
Otiao sam u drive-in, posluio se kljuem skrivenim
ispod cigle pokraj upe, izvadio iz nje lopatu i vratio se
natrag.
Kada sam se vratio do mjesta gdje smo Nub i ja
pronali nae blago, Nub je ve poeo otkopavati nepoznati
objekt. Uspio je apama i zubima postii prilino veliki
napredak.
Paljivo sam odgurnuo Nuba u stranu i, ignorirajui
svoje bolno stopalo, poeo kopati.
Morao sam zastati i odahnuti par puta. Bilo je tako
vrue da sam se osjeao kao da usisavam loptice dlake sa
svakim dahom. Zaelio sam tada da sam napunio i ponio
sa sobom vojnu uturicu koju mi je poklonio moj stric
Ben, ak sam razmiljao o tome da je odem donijeti, ali
nisam.
Bio sam uporan, i vrlo brzo mala je kutija bila
slobodna. Bila je otprilike dva puta vea od kutije za cigare
i imala je mali, zahrali stari lokot koji ju je drao
zatvorenom. Povlaio sam za lokot, ali, zahrao ili ne, on je
jo uvijek bio vrst; ustvari, hra ga je moda uinila
vrim. Kljuanica u bravi bila je ispunjena zemljom i
korijenjem.
Poela je ljetna kia. U jednom trenutku nije bilo ni
jednoga oblaka na nebu, u sljedeem su se dokotrljali
oblaci i kia je poela, blaga i postojana, dajui zemlji onaj
slatki miris koji vas tjera ili da sadite ili da grijeite.
Znao sam da moram zavriti to god radio jer e mama
eljeti da se maknem s kie, a bliilo se i vrijeme ruka.
Pomislio sam se posluiti lopatom kako bih razvalio
lokot, no oklijevao sam. Bojao sam se da e to zavriti
lomom lopate.

Odluio sam kako bi najbolje bilo da za taj posao

nabavim uinkovitiju alatku. Ali kada sam se s kutijom
vratio do upe, uo sam mamu kako me zove na ruak.
Gurnuo sam metalnu kutiju na policu, stavio masnu
kartonsku kutiju punu elektrinih osiguraa i prekidaa
ispred nje, otiao oprati ruke i jesti.
Iako to u tom trenutku nisam mogao zamisliti, ono to
se dogodilo za objedom, odvuklo mi je pozornost od kutije
na neko vrijeme.
5
PRETPOSTAVLJAM KAKO JE tata mogao izabrati
prikladnije vrijeme za sukob s Callie i nagaam kako to
nije morao uiniti tako hitnim i okantnim otkriem, ali
moj otac ni na jedan nain nije bio poput oeva koje ste
gledali na televiziji 50-ih, miran, sabran i pun otroumne
mudrosti.
Sjedili smo za stolom ekajui ga. Pladnjevi pohane
piletine, pire krumpira i umaka bili su natovareni nasred
stola kada je on stigao drei neto pincetom.
Pomislio sam da je to balon. Mlohavo se klatilo s
pincete, na vrhu je bilo zavezano u vor i bilo je neim
napunjeno, a tatina je ruka drhtala drei to.
Gledao je u Caldoniju i rekao:"Ovo sam pronaao u
tvojoj sobi."
Caldonija je pocrvenjela poput Boinjakova odijela,
kliznula dolje u svoju stolicu. ak se inilo da rep njezine
kose vene. "Nisi mogao..." rekla je.
No, mogao je.
Poslije smo saznali da je otiao u Callienu sobu kako bi
zatvorio prozor zbog kie i ugledao ono to je sada drao
pincetom. Ali u tom trenutku, sve to sam znao bilo je da
u sobi stoji vrlo uzrujan ovjek s udnim balonom.
"Samo ti je esnaest godina", rekao je. "Nisi udana."
"Oh, tata", rekla je Callie i brzinom Flasha Gordona
skoila

sa stolice i strelovito odjurila u svoju sobu.

Jo uvijek drei tu stvar pincetom, tata je pogledao
mamu koja je vrlo polako ustala, spremila svoju stolicu
pod stol i napustila prostoriju s jecajem. Nie u hodniku
uo sam kako plae, preko toga mogao sam uti Callie koja
je cvilila.
Tata me je pogledao i rekao:"Samo da se rijeim ovoga."
Ne znajui to je to ega e se rijeiti, niti to se u stvari
dogodilo, samo sam klimnuo, a kada je on iziao iz
prostorije, ostao sam zbunjen. Nakon nekog se vremena
vratio. Sjedio je na elu stola i buljio u prazno. Konano je
primijetio kako i ja tu sjedim. Rekao je:"Samo ti nastavi i
jedi, Stanley."
Napunio sam svoj tanjur i prihvatio ga se, zanimalo me
to se dogaa, ali ni na koji nain ometen u jelu. Bio sam
pri svom drugom komadu piletine kada se mama vratila i
sjela za stol pravei predstavu od polaganja ubrusa u svoje
krilo.
Tata je rekao:"Jesi li razgovarala s njom, Gal?"
Mamin glas nije se nimalo oporavio. "Neto malo.
Razgovarat u s njom ponovno."
"Dobro. Dobro."
Pogledala me je, slabano se nasmijeila i rekla:"Callie
nam se nee pridruiti u objedu. Bi li mi dodao piletinu,
Stanley?"
6
BILA JE NEDJELJA i drive-in je bio zatvoren. U ono su
vrijeme krani nedjelju shvaali ozbiljno i nikakav se
zakoniti biznis tada nije odvijao. Neki su se krani
prepirali oko toga da je za Gospoda istinski dan slavljenja i
odmora subota, no zakon je mislio kako je to nedjelja.
Godinama je u Texasu postojala jedna stvar zvana plavi
zakon, to je znailo da postoje odreene stvari koje niste
mogli kupiti nedjeljom. Poput alkoholnih pia. Ili ste mogli
kupiti eki, ali niste mogli kupiti avle, builicu, ili svrdla.

Bilo to to bi moglo voditi uspjenom dovretku posla.

Ako bi vas netko vidio kako radite, gledali bi vas kao da ste
upravo podmetnuli vatru u sudnici dok je ona bila
dupkom puna djevojaka izviaa i njihovih kolaia.
Koliko se sjeam, odreeni predmeti za kupaonicu ak
su smatrani tabuom pri prodaji.
Dakle, u ono vrijeme nedjelja nije bila dan kada se
drive-in otvarao. Moji roditelji nisu pohodili crkvu i, koliko
se ja sjeam, o religiji se nikada nije ozbiljno raspravljalo,
barem ne s teolokog stanovita.
Ipak, bez obzira na obiteljska uvjerenja, nije bilo spora
o tome kako u srcu Calliene pogreke stoji neka vrsta
moralnog dogaaja. Dovoljno je bilo to sam uo kako je
majka spomenula Boga. Dva puta. Mislim da mu je
prijetila.
Tata mi je, shvaajui da sam zbunjen problemom u
vor zavezanog balona, to pokuao objasniti tog
poslijepodneva.
Bili smo unutar drive-ina, ispod tende nad prednjim
dijelom kioska, sjedei u stolicama, gledajui zelenu
ogradu u daljini, promatrajui to je ostalo od kie.
Tata je, ne gledajui me, upitao:"Sine, zna li to se
dogodilo s Callie?"
"Pronaao si neto u njezinoj sobi to nije smjelo biti
tamo."
Tata je neko vrijeme sjedio utei. Pogledao sam ga na
trenutak krajikom oka, jer sam nekako znao da to nije
vrsta razgovora licem u lice.
"Na neki je nain to tono", rekao je tata. "Sine, zna li
ono o pticama i pelama?"
Naravno da sam znao. Je li me pitao u emu je razlika?
Je li to predavanje o pticama i insektirna? Rekao sam:
Mislim da znam."
"Dakle, postoji vrijeme za ptice i za pele. Trebao bi
znati o emu se tu radi."
"Da, gospodine."

"Dakle, Callie je to otkrila prerano. Ili je znala, ali se u

to upustila prerano."
"S pticama i pelama?"
"Moe se tako rei."
"Jesi li ljut zbog toga?"
"Da. Povrijeen sam. Malo sam uplaen."
Pogledao sam ga. Nisam si mogao pomoi. Tata,
uplaen? Moj mi se otac inio nepobjedivim. Ona vrsta
ovjeka koja ide u lov na medvjeda sa ibom i natjera
medvjeda da mu ibu za njim nosi kui. A ovdje se
uzrujavao radi nekakvih ptica i kukaca i balona
zavezanoga u vor.
"Zato, tata?"
"Zato jer je Callie moja mala djevojica i ja za nju elim
sve najbolje, i premlada je da se uputa u takvu vrstu
stvari."
"Je li ih bacala u svojoj sobi?"
"Bacala to?"
"Balone s vodom?"
Tata me je pogledao jedan dugi trenutak, trepnuo i
rekao :
"Oh...oh, vidim... Pa da, sine. Bacala ih je. Ne mogu
tolerirati neto takvo... Evo to u ti rei. Razgovarat emo
poslije."
Tata je ustao i otiao unutra.
Sjedio sam tamo neko vrijeme i onda se zbunjen
odgegao unutra. O emu god se na razgovor vodio, bio
sam siguran u jedno: to u svakom sluaju nije bila stvar o
kojoj je tata doista elio raspravljati.
7
U NEKOLIKO SLJEDEIH dana zbilo se neto to mi je
izgledalo kao serija nasuminih dogaaja. O, znao sam da
je Callie u kripcu radi balona s vodom, ali zapanjilo me je
to su joj mama i tata rekli kako nee nigdje izlaziti est

mjeseci i due, 'moda ak i zauvijek', kako se tata izrazio,

osim s obitelji.
Callie je takoer bila cijelo vrijeme cendrava i to me je
iznenadilo. U pravilu je podnosila svoju kaznu prilino
stoiki, iako je meni izgledalo da uvijek prolazi lake u
odnosu na ono to bih ja dobio. Obino je tatu motala oko
svoga malog prsta, no ovoga puta to nije bio sluaj. Bio je
stroi prema njoj nego to je to bila mama, a mama nije
bila blaga. Zadavala je Callie cijelo udo svakakvih
kuanskih poslova. Sada je ponekad briznula i u pla kada
bi je ugledala.
Calliein deko, Chester, kojega je upoznala drugog dana
nakon to smo stigli u Dewmont, prestao je navraati
ubrzo nakon toga, zahvaljujui tomu to su tata i on
obavili ono to bi mama u kasnijim godinama spominjala
kao razmjenu rijei.
Da budemo precizniji, tata mu je rekao da se ovdje vie
ne pojavljuje. Nakon nekoliko dana, unato tome, Chester
ga je ignorirao, doavi jedne subote prije podne elei
razgovarati s tatom, kako je rekao, 'kao mukarac'.
Stigao je u svom crnom preureenom fordu, s vatrenim
buktinjama naslikanim na njegovim bonim stranama,
iziao van, kose oblikovane u neto to je sliilo na crni,
prevrnuti masni amac. Imao je koulju ruiaste i crne
boje, traperice sa zavrnutim nogavicama i par, pogodili ste,
plavih plianih cipela.
Chester je iz svoga automobila iziao polako, kao da je
u posjet stigao dostojanstvenik s planeta mckabilly.
Tata je smjesta primio vijest o njegovu dolasku jer sam
ja bio vani u prednjem dvoritu s Nubom, pravei nered, i
im se Chester pojavio, pourio sam se u kuu cinkati ga.
Slijedio sam tatu van. Chester je izbacio svoju nogu
naprijed, pokuavajui izgledati poput Elvisa. Rekao je:
"Gospodine, elim vam neto razjasniti o meni i Callie."
To je bio krivi ton. Tatin je odgovor bio skok na
Chestera. Tatina je aka pronala Chesterova usta, a
nakon udarca Chestera je isputao zvuk kao bolesna

maka. Tada ga je tata zajahao, mlatei ga poput

cirkuskog majmuna.
No, u stvari, da je tata bio ozbiljan, Chester se nikada
ne bi podigao. Tata ga je opetovano amarao, govorei:
"Postaje li togod pametniji, masni klipane, postaje li
togod pametniji?"
Nije izgledalo da Chesterov IQ raste, no njegov je glas
zasigurno poskoio nekoliko oktava. Nakon otprilike pet
minuta amaranja postigao je razinu Zbora bekih
djeaka, samo to je bio manje melodiozan.
I tako je, s tatom koji je jahao Chestera u sjeni zida
drive-ina, oajniki pokuavajui podii Chesterov IQ
opetovanim amaranjem, jutro prolo. Ili se tako inilo.
Vjerujem kako je tata amarao Chestera otprilike petnaest
minuta.
Chester je zapomagao i pozivao Boga da sie s nebesa i
spasi ga. Iako se Bog nije pojavio, mama i Callie jesu.
Bojei se da se tata ne zaboravi i pretvori svoje udarce u
neto ozbiljnije, mama, Callie i ja smo ga odvukli. Tata je
nazvao Chestera kukinim sinom dok je Chester epao
prema svom automobilu, lica crvenoga od amaranja,
masne kose koja mu je visjela nad licem, pajega repa
spljotenog na vratu, travom koja se trusila s tura njegovih
traperica. Premda su njegove plave pliane cipele izgledale
prilino dobro.
"Rekao sam ti da se ne vraa ovamo", rekao je tata.
"Ako te ikada vidim ponovno, udarit u te nogom u guzicu
tako jako da e morati zvati prokletu vunu slubu da ti
je izvue van kako bi mogao srati."
Krvarei iz nosa svuda uokolo, Chester je uao u svoj
stari ford i odgrmio gumama razbacujui ljunak.
"to je za ime svijeta ulo u tebe?" mama je upitala
tatu.
Tata je bacio uareni pogled na Callie i odgovorio:
"Bitnije je ono to je ulo u Callie."
"Stanley", rekla je mama.

Policajci su doli kasnije. Tata ih je uveo unutra i

razgovarao s njima. uo sam kako se jedan policajac
nasmijao. Drugi je potapao tatu po leima. I to je bio kraj
svega toga.
Ionako nitko nije doista volio Chestera. Sve je zavrilo
time da je morao prihvatiti svoje batine i uivati u njima
kao u boinom poklonu kojega je oduvijek elio.
Takve su se stvari dogaale, a ja nisam imao pojma to
one znae.
8
TE NOI, PRIJE odlaska u krevet, poeo sam itati
knjigu Otok s blagom. itao sam knjige o gusarima i prije,
no nikada neto poput toga. Proitao sam pola prije nego
to sam zaspao, a sljedeeg sam se jutra, budui da sam
itao o blagu, sjetio pronalaska zahrale stare kutije iza
drive-ina i nakon doruka otiao sam u upu kako bih je
otvorio.
Pronaao sam eljeznu polugu i stojei na kutiji,
uguravi polugu u otvor zasuna lokota, uspio sam je uz
puno uzdisanja i otpuhivanja te uz pomo Nubova lajanja i
skakanja, raskinuti.
Unutra je bila kona torba. U torbi je, zamotan u neto
to se inilo komadom kine kabanice, bio sveanj smeih
omotnica zavezan izblijedjelom plavom trakom.
To nije bilo ono emu sam se nadao.
Razoaran, vratio sam ih u kutiju, ponio kutiju u svoju
sobu, zatvorio vrata i sjeo s njom na krevet.
Bio sam malo nervozan zbog toga. Jedan balon s vodom
stvarno je uvalio Callie u nevolju. Pitao sam se kakva bi
mogla biti moja sudbina.
Otvorio sam kutiju. Izvadio sam sveanj iz torbe,
oslobodio ga trake potezanjem, uzeo u ruku omotnicu na
vrhu. Nije bila zatvorena. Posegnuo sam unutra i s dva
prsta izvadio van neto poput pisma.

Malo sam itao i snudio se. Pisala ga je neka djevojka i

bilo je potpuno smueno. Otvorio sam druge omotnice, na
brzinu pregledao sadraj, stavio ih natrag na njihovo
mjesto, zatvorio kutiju, gurnuo je pod svoj krevet.
9
OTPRILIKE TJEDAN DANA kasnije tata je zaposlio
veliku obojenu enu koja se zvala Rosy Mae Bell. Bila je
velika i debela i jako crna, nosila je odjeu koja je izgledala
kao da je bila napravljena od majinih zastora, arene krpe
oko svoje glave koje je naprijed vezala u mali vor. Pomalo
je izgledala kao strina Jemima na naljepnici istoimenog
sirupa. Ili kako smo ga mi zvali: surpa.
Njezin je posao bio pospremanje, brisanje praine i
kuhanje. To je bilo zbog posla u drive-inu. Mama je mislila
da, ukoliko e raditi cijelu no u kiosku drive-ina i gnjaviti
se sa mnom i Callie preko dana, treba imati neku pomo
pri pospremanju i kuhanju.
U pospremanju, Rosy Mae se pokazala tako-tako, no
to se tie kuhanja, imala je vjetine jednoga anela. Boji
vlastiti stol nije mogao biti tako blagoslovljen kao na.
Mogu rei da je moja majka bila doista malo ljubomorna
na Rosy Mae. Kada bi sjedali za ranu veeru - drive-in se
ljetnih veeri otvarao u osam, to znai da bi stvarne
pripreme zapoinjali oko sedam - uvijek bi pronalazila
male pritube u vezi biskvita ili umaka. No inila je to
bezvoljno, zato jer je znala, kao to smo svi mi znali, kao
to je Rosy znala (iako se uvijek pretvarala kako se slae s
mamom), da bolje biti ne moe.
Rosy i ja zbliili smo se kao patke sa svibanjskim
bubama.
Tijekom dana kada je Rosy trebala pospremati, esto je
provodila vrijeme sa mnom priajui mi prie ili sluajui
mene dok joj govorim stvari koje nikada nisam ak ni
spomenuo svojim roditeljima. Mnogo je vremena provodila
na kauu dnevne sobe i itala ljubavne asopise. To joj je

uspijevalo kada je mama obavljala poslove, a tata bio vani

pred kuom kosei travu ili otraga kupei ae i vreice od
kokica i sline stvari koje su muterije bacale kroz svoje
prozore.
Uz to smee jo se jedna stvar redovito poela
pojavljivati meu otpacima. Bili su to udni prozirni baloni
poput onoga koji je pronaen u Callienoj sobi.
Moj je posao bio pomesti kiosk i malu verandu na
trijemu ispred njega. Poslije bih promatrao kako tata kupi
smee tapom s avlom na vrhu. Nabo bi komad smea i
stavio ga u vreu, ali uvijek se inilo kako te balone
nabada s neodobravanjem. Polako mi je sinulo kako
upravo ti baloni imaju neko tajanstveno, moda ak i
zlokobno svojstvo koje prije nisam nasluivao.
Rosy Mae i ja imali smo neku vrstu dogovora. Ja bih za
nju straario dok bih meo verandu ili dok bih bio u kiosku
i mogao vidjeti tatu kroz prozore. Takoer sam imao tako
dobre ui da me je Rosy Mae zvala Nubovim starijim
bratom. Ako bi uo da mama dolazi kui ili vidio da tata
zavrava, uao bih unutra i pozvao je imenom takvim
tonom koji je znaio kako se treba dii, sakriti svoje
asopise, zgrabiti krpu za prainu i poeti juriti uokolo.
A u tome je bila brza. asopisi bi nestali u velikoj
arenoj prugastoj torbi koju je donosila svakoga dana i
poela bi vitlati uokolo krpom za prainu. Trebalo je vidjeti
kako ta velika ena vitla neim. Izgledala je poput
medvjeda koji posprema svoj brlog.
10
JEDNOGA JUTRA, SLOBODNOG dana Rosy Mae,
subote, bio sam vani na verandi sjedei pokraj svoga oca u
jednoj od metalnih vrtnih stolica dok je on rezbario tap i
priao o novom filmu Jimmvja Srewarta koji se prikazivao
te veeri, Vrtoglavici. Rekao je da ga nee moi doista
pogledati radi toga to ima previe posla, a to je mrzio jer
je volio Jimmvja Srewarta, i mislio je kako bi ga mogao

prikazati za obitelj i pozvati prijatelje, ali Callie ne moe

pozvati nikoga od svojih. Moe gledati, ali njezina zabava,
mora biti ograniena.
Sluao sam to, zamisao mi se sviala, posebno zbog
toga to Callie nee moi pozvati prijatelje. Doista sam
uivao u njezinoj kazni. Bio sam joj zavidan na tome to je
lako stjecala prijatelje. U kratko vrijeme koje smo bili u
Dewmontu stekla ih je velik broj. Bila je tako zgodna, tako
zabavna, sve to je trebala uiniti bilo je da se pojavi i
deki bi padali na nju, I cure, iako u poetku moda
ljubomorne, ubrzo bi se isto tako zagrijale za nju.
Pa, veina njih.
"Mogu li pozvati prijatelja?" upitao sam.
"Naravno. Koga?"
"Rosy Mae."
Tata se okrenuo prema meni i rekao:
"Sine, Rosy Mae je obojena."
"Da, gospodine", rekao sam.
Nasmijao mi se.
"Pa, ona je u redu. Svia mi se. Ali bijeli ljudi ne drue
se s obojenima. To se ne radi. Ja nemam nita protiv nje,
vidi. Ona je na svom mjestu, ali ako pozovem neke svoje
prijatelje, ne mislim da e htjeti sjediti s obojenim i gledati
film."
"Zato ne?"
"Pa, obojeni su drukiji, sine. Oni nisu poput tebe i
mene. Dobro odgojeni bijeli ljudi jednostavno ne provode
mnogo vremena s crnugama."
Sve je to bilo neto to sam trebao znati,
pretpostavljam, ali u No Enterpriseu sam od toga bio
zatien. Ondje su jedini obojeni koje sam vidio bili oni koji
su vozili kola s natovarenim plugovima koje su vukle
mazge.
I ondje je ivio stric Tommy koji je otrio noeve i
popravljao kuanske predmete. ivio je pokraj potoka u
baraci s jednom prostorijom i vanjskim zahodom. Znao
sam da su obojeni ljudi koje sam vidio siromani, ali sve

do tog trenutka nisam razumio da su drukiji, smatrani

podreenima od strane bijelaca. Iako sam rije crnuga
uo prije, sada sam shvatio kako ona moe biti izgovorena
na takav nain da ozlijedi poput udarca, ak ako je
izgovorena i bijeloj osobi.
Takoer mi je sinulo kako tata i mama nemaju nikakve
istinske prijatelje u Dewmontu i kako su najvjerojatnije
proveli vie sati s Rosy Mae nego s bilo kime koga bi mogli
pozvati.
Tata je, osjeajui da sam razoaran, rekao:"Ako eli
moe pozvati nekog svog prijatelja. to kae na malog
Richarda? Meni on pomalo izgleda poput huligana, no
drim da je u redu."
"Da. Dobro. Moda."
"Misli li da on ima ui?"
"Prilino se ee."
"Ta mi kosa izgleda puna kukaca."
Richard je bio u redu. Sviao mi se. Ali upravo sam
tada shvatio kako osjeam bliu povezanost s Rosy Mae, a
nju sam poznavao ak i krae vrijeme nego Richarda.
Ja i Rosy Mae druili smo se zajedno. Nisam trebao
razmiljati to u joj rei prije nego to joj to kaem.
Sigurno je da nisam ispriao Richardu kako volim itati
poeziju, a Rosy Mae sam to rekao. Iako nije razlikovala
poemu od kravljeg dreka, razumjela je da volim poeziju i
cijenila moje zanimanje za nju, ak mi je dopustila da joj
proitam jednu od Roberta Frosta dva puta. Takoer je
vidjela sve Tarzanove filmove s balkona Palae Theatera,
odakle su gledali obojeni. Gledala je filmove u crnom kinu
u susjednom mjestu Talmontu koje ja nikada nisam vidio
niti sam za njih uo. Crni kauboji. Crni gangsteri. Crne
operete. Nisam imao pojma da ti filmovi postoje. Zvala ih je
'obojene filmske predstave'.
Svjestan moga dubokog razmiljanja, tata je rekao:
"Samo elim da zna kako nemam nita protiv Rosy
Mae."

Pomislio sam, nita drugo osim to je crnuga. Otiao

sam u kuu, na kat, legao na svoj krevet i osjeao se...
udno. Nisam poznavao nikakav drugi nain da to opiem.
Informacija koju sam dobio toga dana udarila me je poput
metka. Osjeao sam ga kao odbijeni metak namijenjen
Rosy koji je pogodio mene.
11
OSTAVIO SAM VRATA otvorena i dok sam leao na
krevetu, Nub je dolutao unutra, skoio gore pokraj mene.
Ubrzo nakon toga, Callie je dola do vrata. Nakon
incidenta s balonom, tata i mama su zamijenili sobe s
njom, preselivi je na kat, vrata do mojih.
Callie je bila bosonoga, kosa joj je bila zavezana u rep,
nosila je ruiaste biciklistike tajice i bijelu preveliku
muku koulju. Poput veine djevojaka njezinih godina,
koristila je previe parfema. Usput, tri godine kasnije, ja
u koristiti previe kolonjske vode.
Naslonila se na dovratak i rekla:
"Ako te mama ulovi s nogama na krevetu, i toga psa, bit
e nevolje."
"Ti bi trebala znati to je nevolja", rekao sam. "A Nub joj
ne smeta. Ona Nuba puta i u svoj krevet."
"Moda ga puta, ali ti nema ni najmanjeg pojma o
mojoj nevolji, Stanley Mitchel, mlai. Niti pojma.
Zabranjen mi je izlazak u najboljem dobu mog ivota.
Trebala bih se zabavljati."
"Nisi trebala imati te balone u svojoj sobi."
Okrenuo sam glavu kako bih pogledao Callie i vidio
kako je pocrvenjela.
"Pobrinut u se da sazna kako to nije ono to misli."
Nisam bio siguran to da mislim, no nisam odao svoje
neznanje. Rekao sam:
"Da, kako god ti kae."
"Jane Jersey ubacila je to kroz moj prozor... Pa, barem
mislim da je to ona. Netko zao kome se svia Chester i ne

eli da budemo zajedno i netko tko mi eli naruiti ugled.

Jane Jersey ve ima lo ugled. Da ne spominjemo runu
frizuru. U njezinoj bi kosi mogao sakriti lubenicu. U stvari,
to izgleda poput jedne od onih ianih zamki za ribe."
"Zato bi se tebi sviao Chester. Jeziv je. Izgleda poput
svemirca. Mislim da sam ga vidio u Najezdi ljudi iz tanjura.
On je bio ono malo udovite na lijevoj strani."
"Ti si jednostavno zao, Stanley."
"A ti mi pria kako je Jane Jersey prolazila ovuda i
gurnula taj balon kroz tvoj prozor, valjda tapom? Ja bih
to trebao povjerovati?"
"S veinom se djevojaka slaem, ali nekolicina njih su
ljubomorne. Jane je najljubomornija. Neko je izlazila s
Chesterom. Ipak, ja ih nisam rastavila. Ve su se bili
razili. Srela sam ga u Dairv Queenu i poeli smo se viati.
Nije to nita ozbiljno. On je jednostavno zabavan. Drukiji.
Jane je bila gruba prema meni zbog toga. Uvijek se mrtila
govorei mi da ostavim njezina deka na miru. Da mi ona
ubaci tu gumicu..."
"Gumicu?"
"Tako se zove balon, Stanley. To se ne zove balon.
Pristojno, to se naziva profilaksa. Ali da mi to ubaci u sobu
ili da to uini netko od njezinih prijatelja, to je jednostavno
podlo. Doista ne znam je li namjeravala da mama i tata to
pronau, ali mislim kako mi je eljela pokazati da dobiva
ono to misli da ja dobivam. No ja to ne dobivam. A kada
bih dobivala, bila bih dovoljno pametna da to pokupim i
oslobodim se toga. A ako Chester dobiva ono to ona kae
da dobiva, ne elim imati posla ni s jednim njegovim
dijelom."
Konano sam se predao.
"A to to ona dobiva to ti ne dobiva?"
"to?"
"Jane Jersey. Rekla si kako ti je eljela pokazati da
dobiva ono to ona misli da ti dobiva. to to ti i ona
dobivate?"
Callie je zatvorila vrata.

"Ti doista nita ne zna o tome, zar ne, Stanley?"

"Imam nekakvu predodbu."
"Ne nema. Stalno to zove balonom."
"Pa to je balon. Nekakav."
Callie se nasmijala.
"Nema pojma."
"Pa, znam da je tata stvarno bijesan. Toliko znam."
Callie je sjela na rub kreveta.
"Tata je u krivu. Mislim da zna kako je u krivu. On
samo eka kako bi bio siguran."
"to eka?"
"Da vidi hou li ostati trudna. Da vidi je li procurilo."
"Trudna? to je procurilo?"
Znam da je to zapanjujue, no ja stvarno nisam imao
nikakvu predodbu o tome kako dolazi do trudnoe. O
tome se tada jednostavno nije razgovaralo s roditeljima ili
u pristojnom drutvu.
Callie je, unato tome, u to bila upuena i nije bila tako
plaha kada je bilo rijei o tomu kao to su to bili mama i
tata. Rekla je:
"eli li znati kako djevojka ostaje trudna?"
"Valjda."
"No prvo, daj da ti neto razjasnim. Ja ne dobivam nita
ni od koga. Zapamti taj dio. Zna one pse vani na
dvoritu? One koje je tata polio crijevom?"
"One sa zakvaenim guzicama?"
"Nisu im bile zakvaene guzice", rekla je Callie. "Deko
pas se okrenuo i tako su ostali stranjom stranom uz
stranju stranu, ali zakvaila mu se njegova stvar."
"Njegova stvar?"
"Tako je. Njegov pio."
"U njezinoj guzici?"
"U njezinoj pipici."
Postajalo mi je vrlo neugodno.
"Daj da ti objasnim", rekla je Callie.
Kada je zavrila, bio sam zapanjen.
"Ljudi to rade?"

"Da."
"Zato?"
"Jer je to dobar osjeaj. Barem su mi tako rekli."
"Je li dobar osjeaj s jednim od onih balona? Je li to
ono to osjeaj ini dobrim?"
"Ne bih znala je li osjeaj dobar sa ili bez njega."
"Ooooh, ti i masni Chester?"
"Ja nisam uinila nita. Daj da ti neto kaem, Stanley.
Stvarno mi se Chester ne svia toliko. Mislim, svia mi se,
ali ne na taj nain. On je malo priglup. Svia mi se voziti
se okolo u njegovom autu, ali da ti kaem istinu, svia mi
se Drew Cleves.
"Nikad uo za njega."
"On je prilino velika faca u srednjoj koli. Godinu dana
je ispred mene. Zgodan je. U ragbi timu. Vrlo je popularan.
Naravno, mrzim ragbi. ak iako elim biti voa navijaica."
"Jo nisi ni poela ii u kolu i ve sve to zna?"
"Da. Za razliku od tebe, ja nisam odbojna. Ljudi me
vole. Pa, veina njih. Drim da moram prekriiti Jane
Jersey s popisa."
Kako je Callie bila tako usluna s informacijama,
pomislio sam da ubacim jedno pitanje koje me je muilo.
"Callie?"
"Da."
"Tata kae da je Rosy Mae crnuga. Zar je?"
"To je strana rije", rekla je Callie. "Mama kae da je
nikada ne koristimo. Tata je nije trebao izgovoriti. Rosy
Mae je crnkinja. Ili obojena."
"On kae kako ne bismo trebali biti u blizini Rosy Mae
osim dok radi ovdje."
"To ne bi trebalo biti tako, Stanley, ali drim da jest. Ja
nemam nita protiv obojenih, no sumnjam da bih bila vrlo
popularna motajui se oko crnaca."
"Je li to razlog zato oni ne pohaaju nau kolu? Zato
jer su crnuge?"
"Stanley, sama u te ispraiti ako tu stranu rije
izgovori ponovno. Obojenima se ne svia kada ih nazivaju

crnugama. Ja moda nisam dovoljno hrabra da provodim

vrijeme s crncima, ali znam da je to pogreno, i znam da je
zvati ih crnugama pogreno. I ti bi to trebao takoer
znati. Svijet se jednostavno nije uskladio s nainom na koji
bi trebali postupati s ljudima, Stanley... to je to?"
"to to?"
"Ta zahrala stara kutija koja viri ispod tvoga kreveta."
"Pronaao sam je."
Callie je izvukla kutiju.
"to je u njoj?"
"Samo neka pisma."
"Gdje si je pronaao?"
Callie je otvorila kutiju.
"Bila je zakopana u stranjem dvoritu. Nub i ja smo je
pronali."
"Zakopana? Vau."
Sjeo sam na rub kreveta i promatrao kako Callie izvlai
torbu, vadi pisma i odvezuje traku.
"Ta pisma su moja", rekao sam.
"Ona pripadaju onome tko ih je napisao. Ti si ih samo
pronaao, ti mali mrkave."
"To su samo ljubavna pisma."
Callie je itala prvo pismo. Kada je zavrila u oima su
joj bile suze.
"To je tako draesno"
"Ja mislim da je cendravo."
"Jako je draesno. I tako staromodno. Jesi li vidio
datum?"
Odmahnuo sam glavom.
"Bilo je napisano za vrijeme rata. Prve njegove godine."
"To je bilo davno."
"Ja sam roena za vrijeme rata. 1942. Pa nije to tako
davno. Pisano je tako kao da ena pie svom ljubavniku."
"Hoe rei kako je momak uvao ta pisma?"
"Pa, pisano je na takav nain. Pretpostavljam kako bi to
mogla biti pisma deka njegovoj curi. Koriste se inicijali. M
pie J, tako da nisam sigurna. Moda ako proitam vie."

"Kako su zavrila zakopana tamo vani?"

"Ne znam."
Callie je izvukla drugu omotnicu, izvadila pismo.
"Potpisano je isto tako s M. Drim da je to bila intimna
stvar meu njima. Koristiti samo inicijale. Jesi li primijetio
da nema maraka ili adresa na omotnicama."
"to to znai?"
"Meni to znai da nisu slane potom, ve uruivane
osobno."
Callie je poela prouavati cijeli snop.
"Hej, sve ovo nisu samo pisma. Samo prva etiri. Ostalo
su istrgnute stranice dnevnika, ispisane s obje strane. I
takoer pisane unakrsno."
"Unakrsno?"
"Ispisane su na nain na koji se pie normalno, na obje
strane, zatim se stranice okrenu na stranu i pie se preko
toga. Vidi?"
Pogledao sam. Doista. Rekao sam:
"Kako moe itati tako neto?"
"Ljudi su imali obiaj initi to kako bi tedjeli papir,
posebno nekada davno. Naviknuo bi se itati to,
pretpostavljam. Gdje si to tono naao?"
Rekao sam joj.
"Idemo pogledati."
Nisam imao nita drugo raditi pa sam se sloio. Callie je
stavila pisma i stranice dnevnika natrag, gurnula kutiju
pod krevet.
Obula je cipele i izili smo van. Otraga sam joj pokazao
gdje sam pronaao kutiju. Nub je kopao u rupi kao da bi
neto jo moglo biti u njoj, tada je iznenada prestao i
jurnuo u umu za tko zna im.
Nakon kratkog vremena, uli smo kako Nub laje.
Pozvao sam ga, no nije doao.
"udno je to je to zakopano ba ovdje", rekla je Callie,
"na rubu ume... Nub, zavei."
"Ne obraaj se Nubu tako."
"Od njega dobivam glavobolju."

Pozvao sam ga ponovno, no jo uvijek nije dolazio.

"Idemo pogledati", rekao sam.
uma je bila gusta od stabala borova i kupina. Bilo je
teko slijediti Nuba, no ubrzo smo ga pronali. Prislonio je
svoje prednje ape uz stari hrast, glave zabaene unatrag,
lajui na vjevericu. Sve to ste mogli vidjeti od vjeverice bio
je njezin rep koji se vijorio na povjetarcu.
Zgrabio sam Nuba za ogrlicu i odvukao ga od drveta.
Od njegova otrog visokog lavea boljeli su me stranji
zubi.
Rekao sam:
"Tiho, Nub!"
"Zaboga, Stanley, pogledaj."
Okrenuo sam se, nisam vidio nita drugo osim Callie,
no kada sam pogledao paljivije, shvatio sam da su tamo
bile nekakve stube trijema napola utonule u zemlju. Tada
sam ugledao obris kue, velike kue.
Sada pozorno gledajui, vidio sam kako je drvenarija
istrunula i pala na tlo i kako je bila prekrivena borovim
iglicama i liem hrasta.
Callie je bacila pogled gore.
"Moj Boe!"
Pogledao sam. Rastrgana, trula drvena graa visjela je s
grana poput runog nakita za Boi. Bio je tamo jedan
prozorski okvir s razbijenim komadom stakla jo uvijek u
njemu, poduprt granom bora. Veliki dio krovita bio je
takoer tamo. ak i pocrnjela vrata kroz koja je prorasla
grana na mjestu gdje je nekada bila kvaka.
Najudnije je bilo metalno kruno stubite koje je
poinjalo pri zemlji izmeu dva bora i vijugalo gore do
visine od deset metara, presreui grane borova cijelim
putem, stapajui ih izmeu rukohvata sve dok stabla i
stube nisu bili jedno.
Pregledao sam zahralo stubite, vidio kako u stvari ne
dotie tlo. Bilo je uzdignuto nekoliko centimetara od
zemlje. vrsto sam ga primio i povukao.
"Nemoj", rekla je Callie. "Povui e si to dolje na glavu."

Popeo sam se nekoliko stuba.

"vrsto je, Callie. Mogao bih se popeti do vrha."
"Pa, nemoj."
"Misli li da je tornado sruio kuu?"
"Ne znam. To se nije dogodilo nedavno, ali niti davno.
Taj je veliki hrast ovdje tko zna koliko dugo, no ti borovi su
mladi. Hrast je vjerojatno bio u dvoritu, ali borovi, oni su
izrasli nakon toga. Pogledaj."
Callie se sagnula, pokupila komad drvenarije koji je bio
djelomino skriven ispod borovih iglica.
Dodala mi je to. Bilo je to manje od trideset centimetara
nazubljene, pocrnjele ploe. Razmrvilo mi se u ruci,
ostavljajui mi prste crnima.
"Poar, Stanley. Kua je izgorjela i dijelove kue je
drvee polako uzdizalo dok je raslo. Zar to nije
zapanjujue?"
"Jezivo je."
"Bila je to velika kua, Stanley. Kladim se da je ovo
njezino sredite. Srce kue."
"Misli da je to bila velika zgrada?"
"Izgleda tako. Ako je bila, moe biti kako kutija nije
uope bila zakopana. Ve je u poaru propala kroz
zapaljene podove i vremenom postala zatrpana. Trava je
rasla oko nje, voda je naplavila zemlju preko nje. Sve se
ispremijealo. I tu je leala dok je ti i Nub niste pronali."
Nub je ponovno usmjerio svoju panju na vjevericu.
Ona je trala po grani, gledajui dolje u Nuba, stvarajui
onu neobinu brbljavu buku kojom se vjeverice glasaju,
vitlajui svojim repom.
Nub se uspio zatrati uz blagi nagib hrastova debla i
smjestio se na nisko ovjeenoj grani lajui na vjevericu.
Callie se nasmijala i rekla:
"Skini svog blesavog mjeanca odatle prije nego padne
na glavu."
Pozvao sam Nuba, ali on nije htio doi. Naposljetku sam
se popeo gore i dohvatio ga, visei na nogama s grane i

dodajui Nuba u Calliene ruke. Uspentrao sam se izvijajui

se natrag na granu i spustio dolje.
"Ti si tako zloest pas", rekao sam tapui Nuba po
glavi.
Dok smo izlazili iz ume, vjeverica je glasno brbljala,
pozivajui me da joj vratim njezina druga u igri.
12
CALLIE JE ELJELA pregledati pisma i dnevnik
paljivije, no ve je bilo vrijeme za veeru. Poslije veere
morat emo se pripremiti za otvaranje drive-ina.
Subota je bila naa najvea no. To je bila no kada je
tata bio najnervozniji. Krio je ruke i pio sodu bikarbonu
pomijeanu s vodom za svoj eludac.
Ako bismo imali veliku subotu, ponekad bismo zaradili
za cijeli tjedan. Sve drugo, od ponedjeljka do petka, bio je
samo lag na torti. Samo subotom postoje obiteljski izlasci,
mase koje izlaze van kako bi oboavale bogove na velikom
bijelom ekranu.
Kako je Rosy bila slobodna subotama, na je obiaj
postao jesti TV veere ili hrenovke ili piletinu iz kioska. Ali
te smo noi, moda zato jer mama nije eljela da
zaboravimo kako ona moe kuhati kada mora, imali obilni
objed s peenom unkom, grakom s prenom slaninom,
smeim umakom i pire krumpirom tako njenim i prhkim
da si ga mogao baciti prema nebu, a on bi lebdio poput
oblaka. Izgledalo je kao da se mama pokuava natjecatin s
Rosy. I kako god zadivljujua bila mamina hrana,
natjecanje s Rosy bio je uzaludan trud.
Zavrili smo s jelom, i upravo htjeli krenuti za svojim
poslom, kada smo uli kako se otvaraju ulazna vrata, koja
smo rijetko zakljuavali (iako e se to promijeniti), i glas
koji je pozivao:"Mitchelsi, jeste li unutra?"
Bila je to Rosy Mae, pozivajui s ulaznih vrata.
Naginjala se unutra, ponaajui se kao da nikada prije nije
bila u naoj kui.

Mama ju je pozvala:
"Ui, Rosy Mae."
Rosy Mae je ula, stala na vratima kuhinje, stiui
svoju arenu prugastu torbu uz sebe kao da dri malu
maku.
Marama joj je nestala i njezina je vunasta kosa bila
raupana u pletenicama koje su poskakivale oko glave
poput razvuenih opruga madraca. Na crnom licu lako su
se uoavali jo crnji kolutovi oko oiju, nateene usnice na
kojima je imala i posjekotinu, crvenu kao izvorni grijeh.
Haljina joj je bila rastegnuta oko vrata i desni joj je rukav
bio poderan od ramena.
"Moj Boe", rekla je mama. "to ti se dogodilo?"
"Nisam vas htjela gnjavit, ali ba nisam znala gdje bi
drugdje otila. Moj stari, Bubba Joe, prebio me poteno, a
valjda me to ilo, bila sam drska prema njemu i sve to
skupa, al me uplaio ovaj put. Potego no. Reko mi da e
me izrezat."
Mama je otila do hladnjaka, otvorila posudu za led,
stavila hrpicu leda na kuhinjsku krpu, zamotala ga.
"Vidjet emo moemo li malo smanjiti tu oteklinu na tvom
oku. Jadna curo. Jesi li zvala policiju?"
"Nisam gospa. Nema to koristi. Rekla sam ja policji
prije. Vele oni da je to osobna stvar, i ako crnuga oe
mlatit svoju enu, to nema s njima ni. Uz to, nismo
vjenani."
"Onda ak nemate ni dozvolu za borbu", rekao je tata.
"Ne gospon, nemamo."
"To nije smijeno, Stanley", rekla je mama.
Mama je povela Rosy Mae do stolice za stolom,
pritisnula krpu punu leda na lijevu stranu njezina lica, na
stranu koja je bila vie nateena. Tako nagnutoj, kosa joj
je izgledala poput zamrenih zmija, mogla je biti meduza.
"Ovdje ti je najgore mjesto", rekla je mama.
"Je gospa, lupa me veinom desnom, pa je tu najgore.
Lupa on dosta dobro i lijevom. Al voli me lupat veinom
desnom. I ima prsten na toj ruci."

"Radi ega se za ime Boje to dogodi?" pitao je tata.

"Protivila sam mu se."
"Kako?" upitao je tata.
"Kako?" rekla je mama. "Kao da je vano kako. Trebala
bi se moi protiviti mukarcu i ne oekivati batine."
"Pa, neke ene ne znaju svoje mjesto", rekao je tata.
"Stanley stariji", rekla je mama. "Sada u ti rei, moje je
mjesto veinom tamo gdje ga ja smjestim. Jesi li uo?"
Tata nije odgovorio, ali prema boji njegova lica bilo je
jasno kako mu je neugodno, i bilo je jasno prema
pogurenosti njegovih ramena kako je znao da je vrijeme da
zauti o toj temi. On je bio taj koji je znao svoje mjesto.
"Ako me mukarac ikada udari", rekla je mama, "bolje
mu je da nikada ne ode spavati."
Pogledala je tatu kao da bi on mogao razmiljati o tako
neemu. On joj je uzvratio pogled, okiran.
"Je gospa", rekla je Rosy Mae. "Tak sam i ja mislila.
Zgrabit u ga dok spava. Imam ja staru sjekiru tamo vani
ispod kante, s njom ubijam pohance, al mogu ga ubit ko
pilia ak spava. Mora spavat. Velk je ovjek. Mislila sam
isto kak mu mogu bacit varekinu u zloesto staro lice.
Dost crnuga koje poznam baca varekinu, a to zbilja dobro
radi. Iskopa ti oi, ureze boju na crnuginom licu... Al
nemam srca napravit ni jedno ni drugo... Ne znam zat
sam dola vamo, gopoo Mitchel, ba nisam znala nigdje
drugdje kam bi ila. On me valjda ne bi gnjavio u kui
bijele osobe. Tak sam mislila, vidite."
"Samo ti tu sjedi dok se ne bude osjeala bolje", rekla
je mama. "I dat u ti jesti."
"To je strano lijepo od vas, gospoo, ali ne znam jel bi
trebala sjedit tu sa svima vama za stolom i da me vi sluite
jelom."
"To je druga stvar", rekla je mama. "Ti radi za nas, od
sada sjedi za stolom i jede s nama."
Vidio sam kako je tata pogledao u mamu, ali mama mu
je uzvratila takvim pogledom koji bi odsjekao i rogove biku.

"Callie, donesi Rosy Mae vilicu, no, tanjur i ubrus.

Sloi joj obilan obrok. Stanley mlai, donesi joj ledenoga
aja."
Callie i ja otili smo po stvari i donijeli ih. Kada je Callie
postavila tanjur ispred Rosy Mae, potapala ju je po
ramenu.
"No, zato te je udario?" upitala je mama.
"Nije vano", rekao je tata. "Sama si tako rekla. Samo
malo protivljenja."
"Bez obzira, to ga nije moglo izazvati", rekla je mama.
"No razlog zato ju je udario meni je vaan. Ako, naravno,
ti eli razgovarati o tome, Rosy."
"Udario me jer mu nisam davala sav novac to zaradim
ovdje. On oe sve, al samo kocka i pije. Htio je da idem van
i obavljam drugi mali posao, al nisam to htjela."
"Kakav mali posao?" upitala je mama.
"Pa sad, gospoo Mitchel, ne mogu o tom priat pred
djecom."
Mamine su se oi rairile.
"Oh", rekla je.
"Je gospa, taj posao. A ja ga neu radit. Tjero si je on
tako radit neke ene prije, ali ja sam dobra pristojna ena,
i ja ni s tim neu imat. Neu za nikog. Makar me tukli.
Ubit e me prije nego to uinim."
"Tukao te je jer si mu rekla ne?"
"Nekak sam mu to rekla malko prejasno, nekak drsko.
Nije mu se to ni dopalo. Bude se on ohladio, skroz. Uvijek
se ohladi. Kad prestane pit dan dva i strijezni se. Onda
bude dost dobar neko vrijeme. Oko petka, kad mi je plaa,
sav se uzvrpolji. Dok ponedjeljkom, utorkom, bude bolji."
"To ti daje moda dva dobra dana tjedno", rekla je
mama. "Rosy Mae, ne treba mu se vraati veeras. Kada
pojede svoju veeru, spavat e u dnevnoj sobi. Ne elim
te u blizini toga ovjeka."
Tata je sjedio s otvorenim ustima, ne znajui tono to
da kae. Mama je odmaknula krpu s Rosy Maeina lica i
rekla:

"Hajde sada, jedi. Mi emo takoer jesti."

Rosy Mae je bila kolebljiva na poetku, no ubrzo je glad
prevladala.
"Kakvo je jelo?" upitala je mama.
"Zbilja dobro, gospou Mitchel. Fali malo soli u tom
graku, ali je zbilja dobro i fala vam."
"Soli?" upitala je mama.
"Je gospa. Samo malkoc, ipak."
Kada smo zavrili mama je rekla:
"Rosy Mae, ako eli, moe lei ovdje na kau. Mi
moramo otvoriti drive-in."
"Gospoo Mitchel", rekla je Rosy Mae. "Vi ete me
nahranit i dat mi da prenoim. Bila bi rada pomoi vam u
kuhinji oko pohane piletine. to god vi radili."
"Pa, nema stvarnoga kuhanja osim piletine", rekla je
mama. "Ali kako da ne. Moe to uiniti. No ako se osjea
umorna ili te boli, idi unutra i lezi na kau."
"Fala vam, od srca, gospoo."
"Doista nema na emu, Rosy Mae."
Rosy Mae je zavrila s jelom, otila u kuhinju kioska
pomoi mami pohati piletinu. Znao sam kako e to biti
najbolja pohana piletina koju je itko ikada jeo u drive-inu,
ili moda bilo gdje drugdje, i da e biti slana upravo
onoliko koliko treba biti.
Tata je sjedio za kuhinjskim stolom, gledajui u smjeru
kojim su one otile, s takvim izrazom na licu kao da se
upravo probudio i saznao da je njegov stari ivot bio samo
san i da je njegovo lijevo stopalo u stvari suena unka.
Callie i ja smo zavrili s jelom, pitali moemo li otii od
stola, rekli tati da emo se vratiti na vrijeme kako bi
zapoeli pomagati u poslu oko drive-ina, otili do moje
sobe gdje smo izvukli kutiju i Callie je poela itati pisma.
"Sva su od M za J. Jesu li spomenuta prava imena?"
"Ne bih rekao... Ne znam. Nisam to sve proitao."
"Te zadnje stranice, iz dnevnika su, ili notesa... No, ovo
je udno."
"to je udno?"

"Iz dnevnika su, ali izgleda da je to dnevnik djevojke.

Pisane su na isti nain kao i pisma. Tako zavezane i u
lokotom zakljuanoj kutiji, navode na pomisao kako je to
neto to je nekome bilo dragocjeno, ali je elio zatajiti. To
me navodi na pomisao kako sve to pripada jednoj osobi,
tom J. Nagaam kako je moglo pripadati i djevojci koja je
pisala pisma i dnevnik, a nije nikada poslala pisma. Zna.
Razmiljam onako kako bih voljela da je... Ili ih je moda J
vratio. To se dogaa ponekad kada se ljudi raziu. Nekada,
za vrijeme rata, pisma su se mnogo vie cijenila nego sada,
Stanley."
"Kako to da su ovdje samo stranice istrgnute iz
dnevnika? Gdje je ostatak?"
"To je udno, zar ne?"
Callie je paljivo prouavala dnevnik.
"Evo neega zanimljivoga, iako si moda premlad da to
uje."
"U zadnje sam vrijeme uo vie nego to sam znao da
postoji", rekao sam. "Ne vjerujem kako e me malo vie
informacija ubiti."
"Ona u dnevniku govori o seksualnoj aktivnosti. Kae...
Ne znam bih li ti to trebala itati. Moda bi to trebao
pogledati."
Dala mi je list. Proitao sam i pitao:
"to je to nadraivanje prstom?"
Callie je pocrvenjela.
"Zato sam ti dala da proita, budalo. Nisam ti to eljela
rei ili objasniti."
"Pa, proitao sam, no sada mi objasni."
Objasnila je.
Rekao sam:
"Oh", i vratio joj list.
"Ona govori o tome to su ona i taj deko, J, uinili.
Kae da su to uinili u umi, na deki. Ne govori nita vie
detaljno, samo da su uinili jedno drugo sretnim. To znai
da su to uinili."
"Uinili to?"

"Oh, za ime Boga, Stanley, jesi tup. Sjea se onoga sa

psima?"
"Oh, da."
Osjeao sam se gore nego kada sam otkrio kako Djed
Boinjak ne postoji. Bilo je to neto to se dogaalo i
inilo se kako svi za to znaju osim mene.
"Kae da su to oni uinili u umi. Misli li na umu
gdje je bila stara kua?"
"Ne znam. Mislim da je kua mogla biti tamo kada su ta
pisma napisana. Pa to vjerojatno nije bilo tamo. Mislim da
je M istrgnula te stranice iz svoga dnevnika i dala ih J-u
kao nekakvu uspomenu. Mislim da je tako, i zato J ima Mine stranice.
"Mislim kako nam je moda dovoljno toga za sada. Ne
elim da ti pregori osigura. Trebat e ti bolje skrovite za
ovo nego to je ispod kreveta. Mama ili Rosy Mae e
vremenom naletjeti na to... Vidi, vidi."
Callie je itala sa stranica. Pitao sam:
"to?"
"Misli kako bi mogla biti trudna... Sluaj ovo. 'ao mi je
zbog djeteta. No sve e biti u redu. Mogu se poduzeti neke
stvari. 'Govori o tome da ga se rijei prije nego se rodi,
Stanley. A ima jo.'Ili moemo nauiti ivjeti s time. Imati
dijete ne bi bilo tako loe."
"Kako to misli, rijeiti ga se?"
Callie je provela nekoliko minuta objanjavajui.
"Moe to uiniti?"
"Neki e lijenici to uiniti, ali je protuzakonito."
"Onda mora biti da je J ivio u kui na drveu?"
"Pretpostavljam. Nije tada bila na drveu."
"To znam."
"S tobom ovjek nikada ne moe biti siguran, Stanley.
Ono to trebamo uiniti, kada budemo imali vremena, je
da saznamo tko je posjedovao staru spaljenu kuu. To bi
nam moglo pomoi da saznamo kome je pripadala kutija."

"Zvui super. Poput nekog krimia. Kao Hardyjevi

deki. Ili Nancy Drew".*( Frank i Joe Hardy te Nancy Drew, glavni
su likovi popularnih detektivskih romana za djecu.)
"Zanimljivo je, Stanley, ali nije to ba neto to me
uzbuuje. Shvaa?"
"Meni to zvui kao ubojstvo."
"Nagaam kako bi moglo biti tako", rekla je Callie. "J je
nije doista volio onako kako je M voljela njega, a kada je
ostala trudna, odluio je rijeiti je se. Moglo se dogoditi na
takav nain. Ali ako ju je mrzio, zato je sauvao pisma?"
"Zar ih nije sakrio?"
"Zato ih nije jednostavno unitio?"
"Vidi", rekao sam. "Zainteresirana si."
"Pretpostavljam. No to ne znai kako sam poludjela da
to otkrijem. Samo kaem, jer nemam nita drugo raditi
tijekom ljeta, moda moemo pokuati. Moda ne. Vidjet
emo. Idemo. Moramo pomoi mami i tati."
Callie je otila van. Stavio sam kutiju u svoj ormar na
najviu policu i stavio sloenu koulju preko nje i moju
Davy Crockett kapu od rakunova krzna.
13
POSLJEDNJA PREDSTAVA Vrtoglavice zavrila je
prilino nakon ponoi. Tako se dogaalo usred ljeta.
Mrailo se kasno, pa ako biste imali dvije predstave, morali
ste zai u rano jutro.
Te su noi dupkom napunili drive-in. Svatko je elio
vidjeti novi Hitchcockov film. Ja od njega nisam vidio
nita, naravno. ekao sam da se obitelj okupi.
Proveo sam vrijeme pomaui u kiosku. Kada smo ga
zatvorili u jedanaest, tata je zauzeo poloaj na izlazu kako
bi bio siguran da se nitko ne pokuava uvui unutra na
posljednji sat filma.
Trebalo nam je otprilike sat vremena za ienje, a
raspoloenje Rosy Mae inilo se mnogo boljim. ak je

pjevuila dok je s vunenim rukavicama na rukama

izlijevala mast iz friteze u bavu.
Rosy Mae je oprala lonac i drugo posue, a kada je
zavrila, upitala me je hou li izai van pred zgradu dok
ona ne popui cigaretu, jer se bojala svoga ovjeka, Bubba
Joea, i jer moja majka nije doputala puenje u kui niti
prijatelju niti roaku.
Mama nas je ula i rekla:
"Ne bih eljela da ide pred zgradu. Bojim se i pomisliti
kako bi Bubba Joe mogao biti tamo vani. Zato ne bi otila
na krov, Stanley neka ti pravi drutvo?"
"Je gospa", rekla je Rosy Mae.
Otili smo na kat, proetali nakoenom rampom koja je
izlazila na krov kroz vrata na stropu. Zakoraili smo na
krov upravo ispod divovske kapi rose.
Posljednji automobili mogli su se vidjeti kako u koloni
odlaze iz drive-ina, palei svoja svjetla i buei njima no.
Mogao sam vidjeti Bustera kako naputa kiosk, s termos
bocom u ruci, hodajui prema izlaza, polako se kreui
pokraj automobila koji su izlazili. Mislim da sam uo kako
netko vie "crnugo" iz jednoga automobila.
Buster se nije osvrnuo. Nastavio je hodati.
Rosy Mae je izvadila limenku Sir Waltera Raleigha i
istresla neto duhana na cigaretni papir. Smotala ga je
brzo jednom rukom, polizala, gurnula cigaretu u svoja
usta, glatko poput kauboja.
Izvukla je veliku kuhinjsku ibicu iz svoje divlje kose,
izbacila kuk, kresnula je na materijalu svoje haljine i
pripalila.
"Oooooiiii", rekla je. "To mi je trebalo."
Poela je kaljati gotovo smjesta.
"Nije to ni. Lupite me po leima, gospodine Stanley."
Uinio sam to, otro.
"Fala. Otilo je krivom ulicom."
"Ne treba me zvati gospodine", rekao sam. "Ja sam
samo djeak."
"Je gospon, ali ste bijeli djeak."

"Zovi me Stanley i govori mi ti."

"U redu, Stanley."
"Taj tvoj ovjek.... Je li opasan?"
"Strah me ga je. Znam da neke crnuge bjee drugim
putem kada ga vide da ide. Ja nosim britvu."
Rosy Mae je posegnula u nabor svoje haljine i pokazala
je, otvorila ju je uz bljesak. Otrica je sjevnula u tami,
bljesnula zatvarajui se i nestala u njezinoj haljini.
"Ipak, nosi i on jednu. I rezo je ljude sa svojom. Ja
nisam nikad nikog porezala. Al prijetila sam jednom jednoj
crnugi njom. Doo mi je s krive strane, to ti probavam
re. Al ne elim porezat nikog. Specjalno njega."
"Voli li ga?"
"Sigurno da da, Stanley. Volim. Ne znam zato i ne bi
ga trebala, ali ga volim. Morala bi di staru sjekiru na
njega, ali neu. Ne radi nit osim to me ini ludom i
tunom. Mulja s drugim enama, pije net odvratno, igra
te karte, baca te kocke cjelo vrijeme. Nije ba dobar."
"Zato ga onda voli?"
"Ne bi ti mogla poet priat, duo. Nemam razlog.
Mukarci imaju svoje razloge, i njihovi razlozi nisu net
jaki i ne traju dugo. No ena. Ona nema pravi razlog. Ona
samo voli."
"No, boji li ga se?"
"Bojim. Volim ga, al ga i mrzim."
"Voli li on tebe?"
"Ne znam ja jel on voli ikoga. Ne voli on ak ni sebe. I
gospodine Stanley... Stanley. Mora volit sebe prije nego
mo volit bilo kog drugog. ak ak je to cvijet, il neki stari
grm kojeg uzgaja. uje li to kaem?"
"Da, gospoo."
"Ti si tako pristojan."
"Dakle ti misli da te on moe povrijediti?"
"Mislim. Al nemoj ga sudit prestrogo. Zna li ta Biblija
kae o tome; da ne sudi kako sam ne bi bio suen?"
"Ne znam", rekao sam.

"E pa kae. Negdje. Ili mi je to reko propovjednik, no

kako je on imo ruku na mom koljenu, ne znam jel prio
istinu. Rekla sam mu, ti moda ne smije sudit, al ja ti
sigurno moram re da makne svoju ruku s mog koljena. I
maknuo je... Bubba Joe, proso je on teke stvari,
gospodine Stanley."
"Samo Stanley."
"Da, gospon. Poniavali su ga bijelci jako."
"Bijelci? Kako?"
Rosy Mae se nasmijala.
"Oh, dijete, ti si bas mila stvar. Ne zna ni i to je ba
dobro. Kad e neto saznat i postat e drukiji. Svi e
obojeni biti tad crnuge."
"Ne mislim tako."
"Nadam se da si u pravu. Uistinu se nadam."
"Kako su ga poniavali, Rosy Mae?"
Rosy Mae je sisala svoju cigaretu, ispuhnula dim u
malom bijelom oblaku koji joj je lebdio oko nosa, rasplinuo
se i izblijedio.
"On je mukarac, Stanley. Ba kak e ti bit kad
odraste. Ko tvoj otac. On je mukarac. A Bubba Joe, s
njim su ko s dekom. Bjelac ga zove deko, a on je odraso
ovjek. Vei od veine ljudi to si ikad vidio. Sto devedeset,
teak blizu sto pedeset kila. Jak ko bik. I jo ti ne kaem.
On je ratni heroj."
"Stvarno?"
"Tako je. Io tamo preko u Koreju, i heroj. Dobio ranu
to ga tjera hodat malo ukoeno. Al kad se vratio natrag,
doo u Dallas, rekli mu u autobusu da ode otraga. Rekli
ne moe jesti s bijelima. Zao je zbog tih naina kak su sa
njim postupali, Stanley. Naina kak su postupali s
njegovom obitelji.
"Kad je bio deko, ti kluxeri, uli oni kak je Bubba Joey
tata ukro lubenicu i koku, jer je obitelj gladna, i odveli su
Bubba Joeva tatu dolje u barutine i izmlatili ga dobro.
Tada su mu skinili odjeu, a imali su velku staru
pamuaru u vrei i netjerali su ga stavit nogu u tu vreu

sa zmijom, i zavezali mu vreu oko noge i pojasa da je ne

moe otrest, i zavezali mu ruke iza lea i ostavili ga."
Imao sam osjeaj kao da me netko trlja kockom leda po
lubanji.
"to je uinio?"
"No, Bubba Joe je uo tu priu od svoga tate i isprio
mi ju je u jednom od njegovih dobrih vremena, kad je
sretan to sam s njim. Kazo kak njegov tata nije mogo
ostat u toj umi sve dok on ili zmija ne umru, pa je probo
hodat doma. Prvo je bilo dobro, onda je zmija sklizla dolje
do dna vree, stao je na nju, zakvaila si je zube na vrei.
E sad, on misli moe hodat dok je zmija zakvaita, i dobro
je neko vrijeme, onda se zmija oslobodi i grize Bubba Joeva
oca. Dok je on doo do kue, bio je ugrizen tri, etir puta."
"Je li umro?"
"Skoro je mogo. No odveli su ga do obojenoga ovjeka
koji radi na konjima i slinim, i on mu je odrezo nogu, jer
je pocrnila ko dno bunara i natekla velka ko deblo hrasta.
Bubba Joev tata ivi, al sad ne moe vie radit. I posto je
zao. Dao je net tog zla Bubba Joeu. Obojeni imaju razlog
biti zli, al to moe bit jo gore za obojenoga jer on nikad ne
moe posti da nije ne mukarac, osim u svojoj vlastitoj
kui, i tu pretjeriva. Zna kad izae van, on je samo jo
jedna crnuga. Neki mali bijeli djeak ide prema njemu, on
se mora maknit s nogostupa. Mali bijeli djeak moe ga
zvat deko, a on se mora cerit i ivit s tim. Zamori to
ovjeka."
"Zamara li to tebe, Rosy Mae?"
"Da, dijete. Sigurno zamara. Ali sve to kazano nije
isprika za init krive stvari ljudima. Puno ljudi nije sretno,
al nisi ni sretniji ak pravi ljude nesretnim. Bar to ne bi
trebo radit. Pa, popuila sam svoju cigaretu. Trebali bi se
vratit dolje vidit jel ima net to bi mogli napravit, osim
podmetnit poar i opljakat banku."
"Rosy Mae? Zna li neto o kui koja je stajala tamo
gdje je ono drvee?" Pokazao sam prstom u smjeru guste
borove ume pokraj drive-ina.

"To staro mjesto pripada Stilwindima. Oni su velka

vana obitelj i jo su tu okolo. Ta kua je zgorila iste noi
kad su malu gospoicu Margret Wood napali i ubili. I kad
je zgorila, zgorila je s tom mladom Stilwindovom curicom,
Jewel Ellen. Teko za vjerovat kak su ti borovi izrasli
nakon to je ta kua zgorila. To je bilo, daj da vidim, 1945.
Naravski, taj stari hrast i neki od tih brijestova i empresa
tamo sa strane, oni su tamo kolko se god ja mogu sjetit.
Sam su vei."
"Tko je bila gospoica Margret?"
"Pa bila je tad mlada cura, oko petnaeste. Mislim da
smo ja i ona bili otprilike istih godina kad se to dogodilo."
"Tko ju je ubio?"
"Ne zna niko."
"Je li bila ubijena u toj kui?"
"Kak ti je to palo na pamet? Gospoica Jewel Ellen je
umrla u toj kui. U poaru. Gospoica Margret je ubijena
preko, kraj pruge. Neko joj je uinio neto zlo. I gospodine
Stanley, vi i ja ne trebamo razgovarat o tome to je to. To
nije za mene i vas za raspravljat. Ali velim vam da je bila
polegnuta glavom na tim eljeznikim tranicama, i stari je
vlak proo i odrezo joj glavu skroz. Tak sam ja ula, kak
bilo da bilo. Nikad nisu nali njenu glavu. Vele kak njen
duh jo uvijek luta tam dolje, gdje uma dolazi do pruge.
Tam je bila ubijena. Bio je ovjek to kau kako je mislio
da je vidio nekog starog psa lutalicu kak tri s tom glavom
u svojim ustima. Al to je mogo bit vuk. Ili vuji ovjek."
"Vuji ovjek?"
"Gospodine Stanley..."
"Stanley."
"Stanley. Bijeli ljudi ne vjeruju to, dost obojenih to ne
vjeruje. Ali ja vjerujem kak postoje ljudi koji se mogu
pretvorit u vukove i slino. To je vuji ovjek. Ko film o
vujem ovjeku. Ne velim ja sad kak joj je vuji ovjek uzeo
glavu, ja samo velim moe bit. To je mogo bit stari pas
lutalica ili drugi tetoinjci. Moglo je bit da se razbila kak
bundeva kad ju je taj vlak lupio. Mogla je bit odrezana

prije neg je poloena na tranice. Niko nikad nije naao

glavu gospoice Margret. Ali vele kak njen duh tamo dolje
trai njenu glavu veinu nou i ja to vjerujem. Nisam to
nikad sama vidla, al sam ula da ih je dosta njih vidio."
"to je prouzroilo poari"
"Oh, dijete. Ne znam. Samo se sjeam kak je to zgorilo i
kak je ta draga Jewel Ellen zgorila."
"Jesi li je poznavala?"
"Znala sam ih sve. Moja je mama prala prljavtinu iz
komoda cijele te obitelji, a ta gospoica Margret, ona je
ivila na drugoj strani grada u siromanom dijelu. Vidi,
ovdje je nekad bio novac. Ba gdje drive-in stoji. Onda se
novac preselio tamo dalje svojim putem. Zna sve one
velke zgodne kue preko autoceste?"
"Da, gospoo. Pa, znam da su tamo. Nikad ih nisam
doista pogledao."
"Ne znam jel gledanje tak dobra ideja. Kad pogledam
preko, osjeam se onak kak se Lotova ena osjeala kada
je pogledala natrag na stvari koje je htjela, a Bog ju je
pretvorio u stup soli. Naravski, ona je to uspjela imati
jednom. Ja nisam nikad ni imala. I nikad neu. Nema
potrebe da me Bog pretvori u nita radi gledanja natrag.
Nema gledanja natrag. To gdje ja ivim nije nita drugo do
crnugina iznajmljena kua. Ne bi ja gledala ni naprijed ni
natrag."
"to je bilo s Margret?"
"Gospoica Margret ivjela je tamo na drugom kraju
grada, preko pruge. To je mjesto gdje ive siromani bijelci,
dolje pokraj movarne zemlje. Kua im je malo odmaknuta
od drugih. Gospoica Margret je bila siromana, al meni se
inilo kako joj ide dost dobro. Moja mama nas je ba
eljela preselit tamo. Za nju je to bio dvorac. Gospoica
Margret je imala dvorite iza kue, makar je zemlja bila
vlana, i kua je bila ofarbana bijelo i lijepo, i bila je
dovoljno velka da je imala svoju vlastitu spavau sobu. A
gospoica Margret, ona je bila ba tak zgodna kolko se
moe bit. Njena tamna kosa i tamne oi i ta zbilja lijepa

koa, i smijeila se, imala je velki osmijeh i velki srebrni

zub ba pokraj ona prednja dva."
"Obiavala sam je vidit okolo. Nije imala tatu jer je
zbrisao kad se gospoica Margret rodila. Tak sam ula.
Mislim da je bila nekakva Meksikanka i bjelkinja
smijeano, ili net takvo, a mama joj je imala net krvi
Indijanaca."
"Znai nisu bili stvarno bijeli?"
"Pa, kad si ti obojena curica, oni su bijeli. Gospoica
Margret je zgledala ko da e izrast u filmsku zvijezdu, tak
je bila zgodna, zbilja mi se svio taj zub, makar ne znam
jel bi bijelci napravili filmsku zvijezdu od neke cure sa
srebrnim zubom.
ula sam da je njena mama bila nekak zla, skroz.
Zbilja ne znam mnogo o njima osim kak je mala gospoica
Marget bila dobra. I ona i ta Jewel Ellen su bile dobre.
Onaj brat od Jewel Ellen, James Ray, on nije uvijek bio tak
dobar. tipnuo me za stranjicu jednom. Ja sam na ulici,
nosim rublje bijelaca kui da ga mama opere, a on me
tipa otraga i kae kak e mi dati novaca ak za njega net
napravim. Zbrisala sam otud zbilja brzo."
Pomislio sam: M za Margret i J za James. Neto od
tajne se poelo uklapati.
"Je li James jo uvijek tu negdje?"
"Nakon to im je kua zgorila, odrasto je, ivio na
breuljku tamo preko gdje je novac. Valjda jo uvijek tamo
ivi. Posjeduje veliku robnu kuu u centru. Muka roba s
odijelima i mali duan pokraj robne kue, i kino. Obojeni
mogu kupiti hamburgere i bezalkoholno pie iza duana.
Kino ima veliki balkon i tamo idu obojeni. Ali, James Ray,
ja zbilja ne znam tak puno o njemu. Ne zove me ba k sebi
na veeru, zna. Sve ega se sjeam je on kak me hoe
tipnuti za stranjicu, a bila sam samo curica."
"Daj sad krenimo. Ne bi htjela da netko misli kak se
odmaram jer je tvoja mama dobra prema meni. Idemo dolje
vidit jel ostalo togod to moemo napravit... I, Stanley,

reci ti meni. Nisam trebala spomenit tu sol u tom graku,

jel?"
"Ne, gospoo."
"Znala, sam im sam to uinila. Al ba si nisam mogla
pomo."
14
TE NOI NAKON to je drive-in bio zatvoren i Rosy Mae
dobila mjesto za spavanje na kauu, mugnuo sam iz svoje
sobe, ostavljajui Nuba da se sklupa na mom krevetu,
otvorio Callieina vrata, gurnuo glavu unutra. "Callie?"
"to to radi?" pitala je.
"Htio sam razgovarati."
"Razgovarao si sa mnom vie u zadnja dva dana nego
otkad si nauio govoriti."
"Saznao sam neke stvari o staroj kui koja je izgorjela."
"Oh... Ui."
Sjeo sam na donji dio kreveta. Callie je sjela u krevetu i
okrenula lice prema meni. Nisam mogao potpuno razabrati
njezin lik. Tamna joj je kosa bila raeljana i padala joj je
na ramena. Uz svjetlost mjeseca mogao sam vidjeti djeli
njezina lica i konje na njezinoj pidami. Vodom hlaeni
ventilator mlatio je topli zrak i gotovo da ga je pokorio.
"to zna?" upitala je.
Rekao sam joj ono to je Rosy Mae rekla meni.
"To je nekako jezivo, Stanley. Pomisao kako je mala
djevojica spaljena ba tamo."
"Ono to je jezivo", rekao sam, "je to to je mala
djevojica imenom Margret ubijena iste noi koje je Ellen
Stilwind umrla, a njezin brat zove se James. Zar ne misli,
Callie, da su pisma koja imamo od M za J Margret za
Jamesa, koji ju je uinio trudnom."
"Moe biti kako to uope nije povezano. Ti zasigurno
nisi ak ni znao kako djevojka postaje trudna sve dok ti to
nisam rekla."
"Sada znam. Daj, zar nije zanimljivo? Je li tako?"

"Sutra, moda emo to pogledati. Sada, moram spavati.

Iscrpljena sam. Gubi se."
Ispriao sam Callie to je Rosy rekla o Margretinom
duhu, o njezinoj glavi koja je nestala i vujem ovjeku.
"Oh, pih. Ne vjerujem to. Obojeni uvijek priaju prie o
duhovima. Osim toga, ne elim to sluati ba sada. Cijela
mi je ta stvar nekako strana i ne elim loe snove. Sad se
gubi."
"Nije nita tee povjerovati da je to povezano, nego da ti
je netko gurnuo onaj balon kroz prozor kada ti je soba bila
u prizemlju."
"Stanley, ti malo govno, van iz moje sobe."
Zbrisao sam sa aljenjem, u potpunosti znajui kako
nisam trebao to dodati, ne ako sam elio Cllienu pomo.
Ali, tko ga
ia, to je bratska stvar, nisam si mogao pomoi.
Nisam otiao odmah spavati. Izvadio sam pisma ispod
kreveta i pregledavao ih. itao sam dnevnik paljivo.
Nigdje se u pismima ili u dnevniku nije spominjalo
Margretino prezime. No bio sam uvjeren kako su ta pisma
bila od Jamesa i da je Margret istrgnula stranice dnevnika
i dala ih njemu, moda kako bi sprijeila da ih vidi njezina
majka ili da napravi neku vrstu geste.
Pospremio sam pisma i stranice, otiao u krevet, sanjao
obezglavljenu djevojku koja hoda uz tranice tragajui za
svojom nestalom glavom. Sanjao sam takoer i vujeg
ovjeka, kako ga je zvala Rosy, kako tri kroz ikaru s
Margretinom glavom u ustima.
15
SLJEDEEG JUTRA NAKON doruka, odvukao sam
Callie na stranu i odetali smo van na parkiralite driveina.
"Hoe li mi pomoi da saznam vie?"
"Oh, ne znam."
"Sino si rekla da hoe."

"Nisam rekla da je to sigurno. To je zvualo zabavno

sino. Ali na svjetlu dana, nisam ba tako sigurna. to ako
je to ta Margret? to onda?"
"Ona je bila ubijena. Nitko nikada nije pronaao
ubojicu. To je pravi krimi, Callie. James Stilwind ivi
tamo na breuljku s bogataima. On bi mogao znati neto."
"Ti e jednostavno pokucati na njegova vrata i ispitati
ga o njegovoj izgorjeloj sestri i ubijenoj djevojci koja se
zvala Margret, i punoj kutiji pisama koja su moda
njegova?"
"Nisam doista razmiljao to u uiniti. Doista nisam.
Hoe li mi pomoi ili to?"
"Nije mi doputeno nigdje ii. Pa to onda mogu
uiniti?"
"Ali sino..."
"Zaboravila sam. Ja to zaboravim deset puta na dan jer
s time nemam nita. A onda je tu i duhovita primjedba o
balonu... Dakle, samo ti otkrij tu tvoju glupu tajnu."
Callie je odkripala po ljunku parkiralita prema naoj
kui, o kojoj se na neki udan nain moglo razmiljati kao
o filmskom ekranu dovoljno debelom da ima dva kata,
terasu na krovu i sve udobnosti doma.
Izvadio sam svoj bicikl iz upe, smjestio Nuba u krilo i
odvezao se preko autoceste u stambeno podruje u kojem
su ivjeli bogati.
Po prvi sam put doista primijetio kue koje su se tamo
nalazile.
Bile su izgraene u razliitim stilovima, no sve su bile
velike i izgledale su svjee, kao da netko dolazi svakoga
dana i riba ih od krova do trijema. Neki od trijemova bili su
tako veliki da bi na njima mogla ivjeti etverolana obitelj.
Sve ostale kue bile su isto tako velianstvene.
Spustio sam Nuba dolje kako bi mogao trati uz mene.
Vozio sam se naokolo sve dok strmina breuljka nije
postala prevelika, tada sam poeo gurati bicikl,
provjeravajui imena na potanskim sanduiima. Sve su
to bili lijepi sanduii s crnim natpisima, i nijedan od njih

nije se razlikovao od drugoga ni u veliini ni po izgledu. Ni

na jednom nije pisalo Stilwind.
Naiao sam na jednu djevojicu koja se igrala u svom
dvoritu koje je izgledalo kao da je ne samo pokoeno, ve
manikirano karicama za nokte. Sjedila je za malim stolom
sa stolicama, servisom za aj i lutkama. Nosila je ruiastu
haljinu i imala ruiastu manu u svojoj sjajnoj blistavoj
plavoj kosi. Izgledala je kao da se sprema otii u crkvu.
Pozvao sam je s ulice.
"Zna li gdje ive Stilwindi?"
"Ne. Zato si odjeven kao crnuga?"
"Kako to misli?"
"Pa, nosi te traperice sa zavrnutim nogavicama."
"Svi deki nose tako."
Srknula je gutljaj iz svoje alice za aj i rekla:
"Ne ovdje. Je li ti mama saila tu koulju?"
"Pa to onda?"
"Od vree za ito i tako grubo istkano?"
"Nije to vrea... To su kockice."
"Ja ne nosim nita kod kue saiveno i ne nosim
poklonjeno."
"Pa?"
"Taj tvoj mali pas izgleda kao mjeanac."
"Ti izgleda kao mjeanac."
"No, ba ne izgledam", rekla je ustajui iz svoje male
stolice i uprijevi se akom u bok.
Otkotrljao sam svoj bicikl dalje, a kada sam bio podalje
od nje, bacio sam pogled dolje na sebe. Traperice su mi
bile pokrpane, koulja koju sam imao bila je malo
iznoena i izblijedjela na mjestima, no izgledao sam u
redu. Zasigurno se ovdje nisu oblaili ovako cijelo vrijeme,
samo za igru ili vonju biciklom.
Proao sam pokraj trojice veih djeaka koji su se
dobacivali loptom za ragbi. Nosili su traperice i tenisice
ba kao i ja. Ali postojala je razlika. Izgledali su uredno i
samopouzdano poput bankara i, kako je mala djevojica
rekla, nisu zavrtali nogavice svojih traperica.

Spremao sam se popeti na bicikl i ponovno poeti voziti

kada je jedan od djeaka viknuo prema meni.
"Tko si ti?"
Okrenuo sam se i pogledao ga. Bio je visok i plav.
Vjerojatno sedamnaest ili osamnaest godina star. Ponovio
je. Rekao sam mu tko sam.
"Nekako si u krivom susjedstvu, zar ne, mali? Zna to
se dogodilo kada je zadnji put neko bijelo smee dolo
ovamo, dovodei svoga malog takora od psa sa sobom? Ja
u ti rei to se dogodilo. Nestalo je. I ono i njegov mali
pas."
Jedan od djeaka, tamniji i zdepastiji, priao je blie
rubu nogostupa. Dok se pribliavao, mogao sam namirisati
njegovo ulje za kosu. Miris je bio ugodan i skup, za razliku
od Vitalisa na mojoj glavi.
"Pronali su toga deka mrtvog uz eljeznike tranice
sa svuenim hlaama, a njegov mu je mali pas bio
naglavake nabijen u guzicu", rekao je zdepasti. "Pas je jo
bio iv, jer kad su ga nali, mahao je repom.
"On i plavi djeak su se nasmijali.
Znao sam da je to bila velika zezancija, no ipak mi nije
bilo ugodno.
"Ja nisam bijelo smee", rekao sam.
"Nisi s breuljka", rekao je plavi djeak, "pa onda mora
da jesi."
"Ja sam iz drive-ina. Tamo dolje."
Plavi se djeak uozbiljio. "Oh. Pa dobro, ja idem u drivein tu i tamo. To je u redu. Ne ljuti se. Vodim cure u drivein. Ne bih se htio zamjeriti. Samo sam se alio. Zna kako
to ide."
Trei djeak, koji do tada nije progovarao, doao je do
nogostupa drei loptu. Bio je visok i vitak sa smeom
kosom, vjerojatno zgodan. Drugi su djeaci krenuli natrag
u dvorite. On se okrenuo i dobacio im loptu. Plavi deko
ju je uhvatio.
"Ne obraaj na njih panju", rekao je. "Misle da su
zabavni. No zabavni su otprilike kao upljikava vrata na

podmornici. Treba ih samo ignorirati. Ja se zovem Drew.

Drew Cleves."
To mi je ime bilo poznato. To je bio deko kojega je
Callie spomenula prole veeri, koji joj se sviao. Odluio
sam to ne spominjati.
"Ti ivi ovdje?" upitao sam.
"Ne. ivim u kui preko."
"Zna li gdje ive Stilwindi?"
"O da. Na vrhu breuljka. Iza zavoja. Upravo tamo gdje
zavrava ulica. Ali u stvari oni tamo vie ne ive. Nitko ne
ivi tamo. Dali su je na prodaju. No nitko ne eli tu kuu."
"Zato?"
"Kau da je ukleta. uo sam svakakve prie o njoj
odrastajui."
"Izgleda li ukleto?"
"Samo malo oronulo. No tamo se dogodilo nekakvo
ubojstvo. Ili to moda nije bilo ubojstvo. Pria je nekako
maglovita."
"Pa onda Stilwindi ne ive u Dewmontu?"
"Oh, ive, ali ne ovdje gore. Ne znam tono gdje ive. Na
raznim mjestima. Ima ih nekoliko, zna. Ali ja ti ne mogu
rei gdje. Zato to eli znati?"
"Samo sam znatieljan. Prije mnogo godina imali su
kuu iza naega drive-ina. Izgorjela je."
"uo sam to", rekao je Drew. "Moj ih je otac tada
poznavao. Shvatio sam kako su ovdje izgradili kuu
nedugo nakon poara. Nisam nikada bio ba jako
znatieljan. Otiao sam tamo jednom s Tatumom, to je on."
Pokazao je prstom plavoga djeaka.
"Imali smo moda dvanaest godina. Nemoj nikome rei,
ali razbili smo stranji prozor kamenom. Izgleda malo
strano i to je sve. Hej, uo sam kako si rekao da si jedan
od novih drive-in vlasnika?"
Klimnuo sam glavom.
"Upoznao sam tvoju sestru, Callie, u Piggly Wigglyju na
poetku ljeta. Jako je zgodna."

"Neki misle tako. Pokuavala se zaposliti u Piggly

Wigglyju."
"Je li dobila posao?"
"Nije. Moji roditelji kau kako je to dobro mjesto za
kupovinu, za sve."
"Ja si tamo kupim samo okoladu i Colu tu i tamo. Moji
roditelji ne bi ni mrtvi kupovali u Piggly Wigglyju."
"Oh."
"Hej, to su oni. Da ja kupujem, kupovao bih tamo.
Drim kako kruh ima isti okus bez obzira gdje ga kupi."
"Pretpostavljam da si u pravu."
"Callie via Chestera Whitea, zar ne?"
"Ne vie. Mom tati se on ne svia. U stvari, premlatio ga
je."
"Tvoj otac je dobro uinio. Premlatio Chestera, mislim.
On nije ba najbolji ovjek. Zato ga je premlatio?"
Odluio sam lagati.
"Ne znam tono."
"Siguran sam kako je imao dobar razlog. Hej, trebao bi
navratiti i ponekad s nama uokolo nabacivati loptu."
"Svakako."
"Sada, ako eli."
Pomislio sam, evo deka koji jako eli vidjeti moju
sestru.
"Ne hvala", rekao sam. "Otii u vidjeti kuu i onda
idem doma. Trebam poslije obaviti neke stvari."
Drew je pruio svoju ruku. Rukovali smo se. Rekao je:
"Drago mi je to sam te upoznao. Prenesi moje pozdrave
sestri. I ne obraaj panju na ove frajere. Nemaju oni
pojma ni o emu. Kua... na samom je vrhu breuljka."
Klimnuo sam glavom, krenuo ulicom uzbrdo gurajui
svoj bicikl, Nub je trkarao uz mene, jezik mu je visio iz
usta, s njega je kapalo.
Prije nego to smo ja i Nub daleko odmakli smrailo se i
vjetar se pojaao. Bacivi pogled prema nebu, vidio sam
golemi kini oblak koji se smjestio nad nama poput crnoga
kiobrana. Vjetar je u potpunosti bio dobrodoao. Bilo je

hladno i mirisalo je na kiu i u zraku je bilo nekakvog

pucketanja koje je dlake na mojim rukama natjeralo da se
najee.
Na vrhu breuljka cesta je blago skretala. Progurao sam
svoj bicikl kroz zavoj. Tamo je, nasred ceste, kako je Drew
opisao, stajala Stilwindova kua. Ploa NA PRODAJU s
imenom trgovca nekretninama bila je zabodena u
prednjem dvoritu.
Ovako izdaleka, nije se previe razlikovala od drugih
kua na tom podruju, no dok sam joj prilazio blie mogao
sam vidjeti kako joj je neophodno bojanje, kako su prozori
bili istokani iznenaenim kukcima i vodenim mrljama i
kako su prednja vrata ispupena poput pijaneva trbuha.
ivica je izrasla previsoko, gubei oblik, a betonska staza
ispred, sa strane i iza kue popucala je na mnogim
mjestima. Stabla hrastova pokraj kue ljuljala su se na
vjetru i povlaila svoje grane po krovu pa je to zvualo kao
da make grebu po kanti za smee. Mogla su se vidjeti
mjesta na kojima su vjetrom gurane grane rasklimale
crjepove i pobacale ih po dvoritu, poput starca koji si guli
mrtvu kou sa stopala.
Ipak, kua je izgledala tako velianstveno na svom
poumljenom posjedu da sam se doslovno zagrcnuo.
Prestao sam gurati bicikl i nogom odvojio njegov stalak da
ga podupre, stajao sam i gledao kuu.
Nub je sjeo na cestu i gledao kuu zajedno sa mnom,
okreui glavu lijevo i desno.
"to ti misli, deko?"
Nije se inilo da Nub ima neko miljenje.
Krenuo sam prilazom, popeo se stubama i pokucao na
ispupena vrata, uvjeren, naravno, kako nitko nee
odgovoriti. Nub je sjedio, gledajui me, pokuavajui
zakljuiti u svom malom pseem mozgu to ja u stvari
radim.
Nitko nije odgovorio.
Nub i ja otili smo okolo iza kue, ugledali veliki bazen
u obliku srca s visokom daskom za skakanje. Dok sam se

pribliavao, nastala je eksplozija vrana, kao da su se

komadii noi rasprsnuli iz tla. Pojurile su u nebo, zastale,
razile se I odletjele u svim smjerovima. Sastale su se u
daljini kao da je sve to planirano i rasplinule se u drveu.
Mrtvi pasanac leao je na dnu praznoga bazena. Bio je
gotovo plosnat, vrane su se posluile slasnijim dijelovima,
kljucajui ga zajedno s vremenskim neprilikama i samim
vremenom.
Grmlje je obrubljivalo ostatke teniskog igralita koje je
ispucalo i predalo se utom korovu i iku. Iza se nalazilo
nekoliko oraha i veliko umsko prostranstvo.
Otiao sam do stranjega dijela kue i dodirnuo
stranja vrata. Malo su se odkrinula i zaglavila tamo gdje
su nabubrila pri dnu. Gurnuo sam ih jae i napravio
dovoljno mjesta za ulazak unutra.
Bilo je mrano, samo su zraci prljave svjetlosti dopirali
kroz pranjave prozore. Mjesto je smrdjelo. Osjeao se
zadah gnijezda takora i plijesni.
Progurao sam se unutra i Nub me je slijedio, ostajui
blizu moje noge. Oi su mi se priviknule na tamu, no
smrad je bio gotovo nepodnoljiv.
Primijetio sam otiske stopala u praini. Neki od tih
otisaka bili su od ivotinja, poput vjeverica, moda rakuna,
no bilo je i ljudskih tragova. Malih stopala u uskim
cipelama. Kada smo doli do irokog stubita, vidio sam
kako otisci vode prema gore.
Zaustavili smo se pred njegovim podnojem. Ja sam
pogledao gore i malo razmislio, no odluio sam da se ne
penjem. Gornji je kat bio zatrpan sjenama, kao da ih je
neto natiskalo na jedno mjesto i privrstilo ih nevidljivim
lancem.
Imao sam neugodan osjeaj kako neto lei na vrhu
stubita, ba tamo gdje stube zaokreu na gornje
odmorite.
Nub je gledao uz stube. Vidio sam kako mu se dlake na
leima uzdiu poput ekinja bodljikavoga praseta, tada je

zareao. Naprezao sam se da vidim ima li ondje neega, no

nisam nita vidio, nita uo.
Tada je neka sjena, oblika krezube babetine u priredbi
za No vjetica, proletjela preko zida i odjurila.
To mi je bilo dovoljno.
Tiho pozivajui Nuba, otili smo otuda vrlo brzo. Vani je
zrak bio hladan i otar od kie. Isprao je zadah plijesni,
gnijezda takora i moju nelagodu. Otjerao sam neugodnu
pomisao na sjenu i zakljuio kako je to samo varka
svjetlosti.
Zajahao sam svoj bicikl. Ispod tamnoga oblaka, s
mirisom kie u nosnicama, poeo sam okretati pedale
nizbrdo, Nub je trao pokraj mene, jezik mu je visio poput
male ruiaste arape.
Jurio sam zajedno s vjetrom u kosi, kapi kie udarale
su me u lice. Sputajui se do podnoja breuljka, brzina
mi se poveala i prije nego to sam se snaao, autocesta se
zloslutno stvorila ispred mene.
Upro sam unazad u pedalu svom snagom, jako stiui
konice, ali moj veliki J.C. Higgins bicikl nita od toga nije
prihvaao. Gume su klizile po blago mokrom betonu i
Higgins se okrenuo postrance, prevrnuo, bacajui mi nogu
snano na beton.
Klizio sam tono prema sredini autoceste. Razlijegao se
urlik sirene tako glasan da mi se digla kosa. Vidio sam
prednju reetku golemog Mack kamiona kako se nadnosi
nad mene. U tom sam trenutku znao kako postoji velika
mogunost da u propustiti planiranu predstavu
Vrtoglavice s obitelji, i veinu svega ostaloga to e se
dogoditi sekundu poslije.
U tom trenutku nisam osjeao ni strah ni aljenje,
samo pomirenje sa sudbinom.
Dok sam klizio, spazio sam Nuba krajikom oka, trao
je izmeu mene i kamiona. Sirena je zaurlala i neto me je
tresnulo.

DRUGI DIO

Buster Abbot Lighthorse Smith

1
IMAO SI SREE", rekao je Richard. Treega dana
nakon nesree Richard Chapman je sjedio na stolici pokraj
moga kreveta ispisujui svoje ime na gips oko moje lijeve
noge ostatkom olovke koju je stalno vlaio gurajui je u
svoja usta. Pisanje mu je ilo sporo i teko, natpis je bio
tako vlaan da se zamrljao.
"To se vjerojatno nee odrati dugo", rekao sam.
"Napisat u ponovno", rekao je. "Drugi put s tintom."
Dok je pisao, nagnuo se naprijed tako da mu je duga
smea kosa visjela skoro do brade. Dok se sputala prema
mojoj nozi, Nub, koji je leao pokraj mene, onjuio je
njezine vrhove i frknuo nosom. Uzevi u obzir da Nub zna
provoditi sate liui si dupe, ipak izgleda uvrijeen
smradom Richardove kose. Pretpostavio sam kako uvojci
moga prijatelja poteno zaudaraju.
"Da sam doista bio sretan, ne bi me nita udarilo",
rekao sam. "Ne bih imao slomljenu nogu. Bicikl mi ne bi
bio hrpa izvijenoga metala. Ne bih provodio ostatak ljeta u
gipsu. Samo mi je drago da Nub nije stradao."
"Mogao si biti zgaen poput oposuma, onim velikim
kamionom."
"Voza me je vidio, nagazio je na konice. Nub je
protrao pokraj mene i drugi je auto preao preko njega.
Gospoa Johnson je stajala u svom dvoritu i sve to
vidjela, rekla je mami, a mama je rekla meni."
"Tko je ona?"
"ivi malo nie drive-ina. Mama je povrno poznaje.
Ona je dola i maknula mene i bicikl s autoceste. Ona i
voza kamiona. Nije njegova krivica. Doklizio sam tono
pred njega."

"Jesi li pomislio da je sve gotovo kada si vidio taj

kamion?"
"Nisam ba mnogo mislio ni o emu. U svakom sluaju,
barem do bolnice, a tamo su mi oni stavili gips."
"Stvarno se ne sjea to je bilo u meuvremenu? Ne
sjea se da ti je kamion preao preko noge?"
"Ne. Nije mi kamion slomio nogu. Slomio sam je sam
klizei po cesti, tako je gospoa Johnson rekla. Dobro sam
se oderao na betonu, to je sigurno. Udario sam se i u glavu
takoer. Da sam sjedio, kamion bi mi je odrubio. Nekako
sam samo otklizio pod njega i on je preao preko mene,
onako kako je onaj auto preao preko Nuba."
"Ja sam si jednom probuio stegno strijelom. Napravio
sam je sam, naotrio je depnim noiem i pao na nju dok
sam trao. Skroz mi je prola kroz meso na stegnu. Boljelo
je kao vrag, ali nije to bilo nita, samo rupa u stegnu i
neto krvi. Brzo sam to prebolio. Morao sam. Tata me
odveo u polje da reem suhe stabljike kukuruza srpom. Ne
dri on mnogo do glupih ozljeda."
"elio bih da ja imam strijelu u stegnu. To je bolje od
ovoga."
Richard je zavrio ispisivanje svoga imena, zabacio je
svoju nauljenu kosu natrag na njezino mjesto i bacio
olovku na moj noni ormari, na vrh sloene hrpe stripova.
"eli li da ti donesem jo stripova? Hou ih natrag, ali
mogu ti ih posuditi."
"Ima li jo kojeg Batmana?
"Ne, samo ove. Ali zato imam neto Superman stripova.
Ne mogu si kupiti nove. Stoje deset centi. Ali u stranjem
dijelu trgovine gospodina i gospoe Greene postoje oni s
odrezanom polovicom naslovnice. Ondje bi moglo biti
nekih Batmana. Ti su po pet centi. Provjerit u kada
budem imao pet centi."
"Zato se tako reu?"
"Ako se ne rasprodaju, nakon nekog vremena odreu im
pola naslovnice, to poalju natrag, oni im vrate njihov
novac, a onda svejedno prodaju strip. Za pet centi. Ne bi

smjeli, ali prodaju. Ja svoje moram skrivati jer bi ih tata

poderao. U stvari, nosi ih van u zahod i brie njima dupe.
Kae da su stripovi vraja stvar. Razmiljao sam o tome i
ne mogu zamisliti nikakvoga vraga kako ita Batmanov
strip."
"Ne doputa ti itati stripove?"
"On misli kako se ne bi trebalo itati nita osim Biblije.
Sve te knjige koje su ljudi napisali on zove krabotinama.
Hoe da prestanem ii u kolu kada budem malo stariji
kako bih iao raditi. Kae kako je to ono to ovjek treba
uiniti. Drim da u prestati ii u kolu."
"Iznenaen sam da tvoj tata ne eli da bude
propovjednik."
"Ne eli on da itko drugi osim njega bude propovjednik.
to tvoj tata eli da ti bude?"
"to god ja elim. Uvijek mi kae neka pronaem neto
to bih volio raditi besplatno i nauim kako da na tome
zaraujem za ivot. Jo ne znam to je to. Mama eli da
budem uitelj."
"Tvoj joj tata doputa da mu se ona tako suprotstavlja,
govorei ti to da bude nakon to je on rekao da radi to
god eli?"
Bio sam malo iznenaen.
"Naravno. Njemu to ne smeta."
"U naoj kui moj tata je glavni i onako je kako on
kae."
"Slutim da je kod mene glavna mama."
"Tvoja mama?"
"Tata misli kako on upravlja stvarima, ali njima
upravlja mama."
"Moja mama ne upravlja niim. Tata bi je tresnuo po
ustima da mu se usprotivi. Rekao mi je kako ponekad
mora postupati sa enom kao s crnugom."
"To mi se ne ini ispravnim", rekao sam. "Ni s kim se ne
bi trebalo postupati na takav nain."

"Pa, ja samo kaem ono to mi je on rekao. Mama cijelo

vrijeme ita Bibliju i to je jedina stvar koju joj tata prizna.
Hej, poznaje li Elvina Turnera?"
"Ne."
"Izmlatio je crnugu tapom. Bio je to neki klinjo, ali
Elvin ga je svejedno izmlatio zato, rekao je, jer ga je
crnuga udno pogledao."
"Siguran sam kako je Elvin zbog toga ponosan", rekao
sam.
"Prilino je ponosan, jo kako, ali ne znam bi li ga Elvin
mogao jako izmlatiti da nije imao tap. ak i uz to, taj mali
crnuga se prilino dobro borio... Moram ii. Stari e me
prebiti onom konom trakom za bruenje britve ili onim
svojim vrakim remenom ako se ne vratim na vrijeme da
obavim kuanske poslove."
"Hvala ti to si mi posudio stripove, Richarde."
"To je u redu."
"Richarde. Nemoj ovdje govoriti crnuga. Rosy Mae bi to
mogla uti i mogla bi se uvrijediti."
"Oh. Dobro, u redu."
"Jo neto. Jesi li kada to uo o duhu u kui na
breuljku?"
"Nisam."
"A o onom pokraj pruge?"
"Cura koja trai svoju glavu? Moj tata s vremena na
vrijeme spomene nju i njezinu majku, nita od onoga to
spomene nije dobro. A opet, nema on mnogo dobroga za
rei ni o kome osim o Isusu. Bio sam tamo par puta,
stravino je, to ti pokuavam rei."
"Jesi li vidio kakvog duha?"
"Nisam. Ali kau da izgleda poput nekakve svjetlosti
koja skakue uokolo."
"Saznao sam za jednu tajnu", rekao sam. "Izgleda kako
ima neke veze s tom curom."
"Kakvu tajnu?"
Ispriao sam mu u kratkim crtama.

"uo sam od tate kako je ta Stilwindova kua izgorjela.

Priao je o tome nekoliko puta. Radio je za Stilwinde,
udne poslove i takve stvari. Ali nisam znao da se ta kua
nekada nalazila iza drive-ina."
"Tada drive-ina nije bilo. Kada krene kui, idi do
drvea otraga i pogledaj. Vidjet e?"
"Uinit u to."
Richard je otiao, eui ui u svojoj kosi.
Rosy Mae je dola gore nekoliko minuta nakon to je
Richard otiao. ivjela je s nama od noi kada je dola
povrijeena i zbunjena. Jo je uvijek spavala na kauu.
iroko se nasmijeila i rekla:"Kunem se, mama gospodina
Richarda trebala bi ga priepit i izlit petroleja na njegovu
glavu i rijeit ga tih buba. Ili mu nabavit varekinski sapun.
Ja ga imam jer sam ga napravila od svinjske masti i
varekine i kuhanog lia metvice. Ja bi mu dala ba dobar
komad, ak bi ga on koristio."
"On je u redu", rekao sam.
"Doo te je vidit, jel?
"Da, gospoo."
"Tako si pristojan. On je donio te stripove?
"Da, gospoo."
"Onda je u redu, jel? Bolji je od svoga tate."
"Kako to misli?"
"Njegov tata je cijelo vrijeme nervozan ko opani patak
za Boi."
"Nervozan?"
"Aha. Dri ga ta religija, a onak kak je on shvaa nikom
nije dobra neg njemu. Zna, prije dvadeset godina, bio je
on zgodan ovjek. Al sad nije. Pustio je da ga sva ta
gorina izjede."
"Radi ega je ogoren?"
"Bog zna zna li itko. Neki su ljudi ko oskorue, gorki su
kad se rode, slatki kratko vrijeme, a onda brzo strunu."
Rosy Mae je sjela na stolicu u kojoj je sjedio Richard,
uzela jedan strip s moga nonog ormaria, prolistala ga
malo.

"To i one filmske asopise itam dost dobro, al ima rijei

koje nikad nisam nauila pa me u knjigi smotaju."
"Ja ti mogu pomoi da ita bolje", rekao sam.
"Jel moe?"
"Mogu."
"Ne mislim da imam mozak za nauit vie neg sam
nauila."
"Naravno da ima."
Rosy Mae se razvedrila.
"Valjda mogu nauit ak hou. Nauila sam itat te
asopise, jel? Pa makar preskakala i nagaala neke rijei.
Nauila sam itat kak sad itam tak da znam cijene u
duanu i tak to. Morala sam to nauit tak da mi onaj
bijelac dolje u duanu, gospodin Phillips, ne zarauna vie.
On uvijek malo vie zbroji obojenima. Naravski, kak
moramo kupovat kroz stranja vrata, teko je znat jel on
ne natima te cijene prije neg ih mi vidimo."
Rosy Mae poeala se po svojoj vunastoj glavi.
"II sam dobila te bube gospodina Richarda, il mislim
kak ih imam. Idem dolje, oprat se i spravit ruak. Hoe
da ti tvoj donesem gore?"
"Ako ti nije teko."
"Budem donijela. I nemoj tu sad leat i saalijevat se.
Samo ima slomljenu nogu. Ima deki koji ne mogu hodat
i nikada nee. Ti e ozdravit. Ti si mali bijeli deko s
dobrim domom i dobrim roditeljima. Mogo si bit ja."
"U redu, Rosy Mae. Neu se saalijevati. Ali tebi nita
ne nedostaje."
"Fala vam na tome, gospodine Stanley."
"Samo Stanley."
"Aha. Zna da ti je tata popravio bicikl. Izravnao je neke
od onih bica, nabavio drugi bicikl s nekog smetlita,
iskoristio njegove dijelove za popravak tvoga. Obojao ga je
takoer. Al nije vie te hrave boje. Sad je plavi."
"To je odlino."
Rosy Mae je izala. Suprotno njezinu prijedlogu i tomu
to sam se s njim sloio, leao sam tamo saalijevajui se.

Nub mi je leao na prsima, oi su mu bile zatvorene, jedna

mu se od nogu trzala kao da runo sanja.
Vjerojatno automobil koji je preao preko njega.
2
SLJEDEIH NEKOLIKO DANA veinom sam ostajao u
sobi s Nubom. Tata je rekao Busteru neka prikazuje
Vrtoglavicu cijeli tjedan, no nije nikoga pozvao na posebnu
predstavu.
Konano sam ga odgledao s verande gdje su bili
zvunici. Mislio sam da je film glup. Nisam mogao vjerovati
da netko moe biti tako glup kao to je u tom filmu bio
Jimmv Stewart.
Nedugo zatim dobili smo vestern Johna Waynea. Taj mi
se sviao.
Noga me je strano svrbjela pa sam izravnao ianu
vjealicu za odijela kako bih je mogao gurnuti u gips da se
poeem.
Nosio sam tu vjealicu sa sobom kud god bih iao.
Nazvao sam je Larry.
Gora od svrbea, u svakom sluaju, bila je moja glava.
Stvarno me je boljela. Ne cijelo vrijeme, no dovoljno esto,
a kada bi bol navalila, bilo je to kao da me ponovno udara
onaj kamion. inilo se kao da imam naprslinu u glavi i kao
da mi se mozak sprema iscuriti van. No sve to sam imao
bila je velika plava voruga koja je pulsirala kao da mi
izrasta nekakva druga glava.
Kada me glava ne bi ubijala, itao sam knjige Hardy
Boysa, a kada bi mi to dosadilo, izvlaio bih kutiju ispod
svoga kreveta i prihvaao se ponovnog itanja pisama i
dnevnika, ovoga puta paljivije.
Poeo sam saznavati poneto o Margret, postajao sam
sigurniji kako je Margret bila ta koja je ubijena kraj pruge,
odrezane glave. Bilo je nagovjetaja u pismima.
Priala je o tome kako je nou mogla uti vlakove da
prolaze i kako se od toga treslo staklo na prozoru njezine

spavae sobe i kako je usamljeno zvuao njihov zviduk i

koliko je njezina majka pila i vikala na nju. Pisala je o
majinim "prijateljima" i kako ih je majka putala k sebi i
kako su joj plaali. Nije rekla zbog ega su svi ti prijatelji
dolazili s novcem, ali zbog razgovora s Callie, nauivi
malo o svijetu, sve mi se to poelo brzo uklapati.
Takoer sam poeo primjeivati neto udno. Nou,
kada bih legao i zatvorio oi spremajui se zaspati, imao
bih osjeaj da je netko u sobi. Osjeao bih hladnou po
cijelom tijelu, mislio bih kako u ako otvorim oi ugledati
nekoga kako stoji pokraj moga kreveta, nadnosei se nad
mene poput sjene, moda vjetije sjene koju sam vidio u
Stilwindovoj kui na breuljku.
Bojao sam se kako e me to, to god to bilo, zgrabiti i
odvui sa sobom preko tanke tamne crte koja oznaava
granicu izmeu svijeta ivih i svijeta mrtvih.
Nakon nekog vremena taj bi osjeaj prolazio i ja bih se
budio iscrpljen, obino sa suncem koje bi sjalo kroz
prozor. Nub bi bio pokraj mene, leei na leima, s
nogama u zraku, unatrag zabaene glave, otvorenih usta, s
jezikom koji bi mu visio van.
Taj je osjeaj bio tako intenzivan da sam poeo
sumnjati kako mi nou netko doista ulazi u sobu.
Callie?
Moda me mama ili tata dolaze obii zbog moje noge,
samo kako bi se uvjerili da sam dobro?
Moda su pisma i zapisi iz dnevnika bili razlog zato
sam se tako osjeao, razmiljanje o Margret (vie o njoj
nisam razmiljao kao o M, radi toga jer sam bio siguran da
to znai Margret) i o tome kako je umrla, odrezane glave,
prie o njezinu duhu koji luta uz tranice.
U pismima, Margret je pisala J-u, priajui koliko joj
nedostaje, kako se nada da e ga uskoro vidjeti. Priala je
o drveu koje je raslo tamo gdje je ivjela, o velikim
svibama, i kako je ula da su od svibovine napravili kri na
kojeg su pribili Isusa. Kako bijeli cvjetovi kojima cvjeta
sviba imaju crvene toke u sebi, poput kapi krvi kojom je

Isus krvario. Kako je to Boja poruka koja nas podsjea da

je Isus dao svoj ivot na svibovom kriu.Ta pria o
svibovom kriu bila je veoma popularna u to vrijeme, iako
kada sam odrastao i itao o takvim stvarima, nikada
nisam pronaao neku ozbiljnu biljeku o tome. Veina se
ljudi slae kako su krievi koje su koristili Rimljani mogli
biti izraeni od gotovo bilo ega drugog osim svibovine.
No Margret je priala o svakakvim stvarima poput ove.
Bila je sanjar, a ja sam uivao u njezinim snovima.
Bilo je stranica i stranica dnevnika gdje je Margret
spominjala trudnou, govorila kako e zadrati dijete,
odgajati ga, kako je rekla "Usprkos svemu."
Kada su mi napokon dosadila i pisma i stranice
dnevnika, spremio sam ih natrag u kutiju i uz pomo
takom preao preko sobe do svoga ormara. Stavio sam
kutiju na najviu policu iza kaubojskoga eira i
indijanske ratne perjanice, primjeujui kako je neto
pojelo vrhove pera.
Pa dobro, vie nisam nosio perjanicu. Prerastao sam
igre kauboja i Indijanaca. ak sam svoju Davy Crockett
kapu od rakunova krzna spremio u drvenu krinju. Sada
mi se zamisao kako jurim uokolo po dvoritu na
nevidljivom konju s rakunovom koom na glavi ili
indijanskom ratnom perjanicom, inila blesavom.
Odepao sam natrag do kreveta i legao. Iskoristio sam
Larryja kako bih se poeao ispod gipsa i neko vrijeme
prestao razmiljati o Margret.
3
SLJEDEI SAM DAN proveo u vrtnoj lealjci
primaknutoj do projektorske kabine, odmarajui se u
njezinoj sjeni, itajui knjigu Edgara Ricea Burrougsa
Strani Tarzan. Nub mi je leao pod nogama, drijemajui.
Napravio sam stanku kako bih se protegnuo, shvatio da
sunce zalazi. Bio sam zapanjen otkriem kako sam cijeli

dan, osim kratkoga posjeta kupaonici i ruka, proveo u toj

lealjci itajui.
Koliko god bilo kasno, jo uvijek je bilo paklenski vrue.
Kada sam se vratio svojoj knjizi, znoj mi je tekao niz lice.
"Bolje si nabavi eir, deko. Samo idiot sjedi vani na
takvom suncu."
Bio je to Buster Abbot Lighthorse Smith, nosei dvije
papirnate vreice. Jedna je bila vrsto omotana oko boce.
ep i grlo boce virili su iz nje. Otkljuavao je projektorsku
kabinu, uvlaei se unutra.
Ostavio je otvorena vrata kako bi vruina izila van.
Unutra je imao ventilator, podigao ga je, posadio na stolicu
i ukljuio. Ventilator se mogao pokretati lijevo i desno, no
on ga je uvrstio tako da se vrti samo u jednom smjeru.
Sjeo je na stolac preko puta njega i otvorio papirnatu
vreicu, izvadio otvara, skinuo ep s boce i potegnuo
gutljaj.
"Sranje", rekao je kada je spustio bocu. "Nemoj se
nikada prihvaati ovoga, deko. Vidio sam kako je to
sruilo mnoge crnuge, pa ne bi ni bijelom deku inilo
dobro. Nalij malo ovoga u zdjelicu, muice bi u to upale i
krepale. To bi ti trebalo neto rei. Dakle, ovo ti uope ne
treba."
"Ne, gospodine."
Smaknuo je vreicu nie i otkrio RC colu.
"Jesam te prevario, je li?"
"Da, gospodine."
No mogao sam namirisati alkohol, znao sam da je pio i
prije dolaska.
"Samo se alim. Ne bih htio da pomisli kako pijem na
poslu. Tvom bi se tati to moglo ne sviati, a ja ne bih elio
traiti nekakav posao kao to je kopanje ljunka na ovom
vruem suncu. Kako ti se svia ta knjiga? To je ona gdje
Tarzan pronalazi dinosaure, ljude koji imaju repove."
"itao si to?"
"Misli da crnuge ne itaju?"
"Nisam to rekao."

Buster se nasmijao.
"Vidim da ima posluavnik kraj lealjke. Jede ovdje
vani?"
"Ruao sam. Rosy Mae mi je to donijela."
"Ta stara debela crnuga?"
Nisam znao to na to rei pa nisam rekao nita. Jo
nikada prije nisam razgovarao s Busterom i ovaj razgovor
nije odgovarao njegovoj naravi. Obino je bio mrzovoljan i
otresit, vrsto namrgoenih obrva. No nagaao sam kako
je danas prije dolaska gucnuo dovoljno kako bi bio
prijateljski raspoloen.
Tata je znao da on pije, ali do sada to nije utjecalo na
Busterov posao pa nije predstavljalo ozbiljan problem.
"Zna li da mi je danas roendan?"
"Ne znam, gospodine."
"Pa je. Zna li koliko imam godina?"
"Ne znam, gospodine."
"Pogodi."
"etrdeset?"
Nasmijao se.
"Pokuava mi laskati, djeae mali, to pokuava?
Nisam ja dugo vidio etrdesetu. Reci radije, sedamdeset i
jednu."
"Reci sedamdeset i osam ak ne i koji dan vie", rekla je
Rosy Mae.
Dola je iz kue s aom limunade za mene. Unato
njezinoj veliini i naina na koji je hodala, kretala se tiho
poput Indijanca, kada je to eljela. ak nisam uo da
kripi ljunak.
"Ne zna ti nita, eno."
"Ja znam eg si ti pun. Nisi ti vidio sedamdesetu bar
osam ili devet godina."
"Pa, ne izgledam kao da imam sedamdeset, je li tako?"
"Naravski da izgleda. Izgleda kao da ima sto i
etrdeset pet, nemoj mi muljat."
"Idi natrag u kuu. Ja i ovaj mladi razgovarali smo
ovdje. To se tebe ne tie. Zato ne ode tamo i ne poha

pilie ili neto slino. Dobro bi mi dolo malo pohane

piletine. Nemam nita u ovoj vreici osim sendvia sa
salamom."
"I oko dvije litre viskija ve u sebi. Otprilike pol te boce
tamo je RC, ostalo si nalio lanjaka."
"Ma ba sam govorio deku da se kloni alkohola, zar ne,
deko? I vidio me je kako otvaram tu bocu. Je li tako?"
"Da, gospodine."
"Zato ne odete u kuu, gospodine Stanley. Imam tamo
neke kekse koje sam vam svjee spekla. Odnesla vam
budem limunadu natrag. Ne trebate se motat ovuda s tim
starcem."
"Da, gospoo. Sretan roendan, gospodine."
"Prokleto si u pravu da je sretan. Sretan, sretan,
sretan."
Gurnuo sam knjigu o Tarzanu u stranji dep, poeo sa
takom epati prema unutra, Rosy Mae me je slijedila,
Nub se vukao na elu povorke.
Kada smo uli unutra, Buster je povikao za Rosy:
"Dupe ti izgleda kao dvije masne svinje koje se
naguravaju u vrei, eno. Ali elim da zna kako nemam
nita protiv svinjetine."
"Barem su to sretne svinje", rekla je. "Tebe je srea
davno ostavila."
"Ako su ba tako sretne, mogla bi ih pustiti van iz vree
da se vesele, neka malo protre okolo."
"Nee nikad vidit te svinje, ti stara budalo."
4
UNUTRA ZA STOLOM rekao sam: "Ima li on stvarno
preko sedamdeset?"
"Moto se je on okolo davno prije nego to sam se ja
rodila. Jo dok je moja mama bila djevojka. Al je u pravu,
ne izgleda tako. Izgleda dost dobro, ustvari. Uz tu bijelu
kovravu kosu i sve skup."
"Kosa mu je crna, Rosy Mae."

"Ne, bijela je i izgleda bolje kad je ostavi bijelom, a

obiavo je to. Sada na nju stavlja kremu za cipele."
"Kremu za cipele?"
"Nego. Doi mu blizu i moe je nanjuit. Izgleda
pametno kad je ostavi bijelom. I pametan je on, nije ko ja."
"Ti nisi glupa, Rosy Mae. Rekao sam ti to."
"Pa, nisam obrazovana."
"Nije to isto."
"Jednu ti stvar mogu re o Busteru, ne svia mi se."
"Pria o njemu kao da ti se svia."
"Jel priam? Pa, mogo bi mi se sviat da ne pije. Imala
sam pijanca. Ne treba mi drugi. Uz to, previe je on star za
mene. A i on ima mrvicu zloe u sebi. Ne takve ko Bubba,
valjda, al ja sam zavrila svoje s takvim zlim i mrzovoljnim
ljudima."
"Ne ini se da mu se ti svia, Rosy."
"Oh, sviam mu se ja itekak, vidim ja to."
Rosy Mae se otila baviti drugim stvarima. Sjedio sam
pijui limunadu i jedui kekse. Izvukao sam knjigu o
Tarzanu iz depa i vratio se itanju, ali nisam itao dugo.
Odepao sam van, Nub je bio uz mene. Mislim da je u
stvari elio ostati unutra u ventilatorom hlaenoj
prostoriji, no slijedio me je. Kretao se onim zaposlenim
trkaranjem kojim se sluio kada bi radio neto protiv
svoje volje. Iao je brzo, sputene glave, maui repom. Pas
na zadatku.
Bio je ve skoro mrak i ubrzo je trebao poeti film.
Naslonio sam se na take, zagledao se u sve te stupove sa
zvunicima i projektorsku kabinu i stranju ogradu,
razmiljajui o onom to je bilo iza nje.
Buster je sjedio u mojoj lealjci sa svojom RC colom.
Pozvao me je preko parkiralita.
"Jesi li se konano rijeio one stare vjetice?"
Nisam elio da Rosy Mae uje takve stvari, zato sam se
prihvatio taka i krenuo preko parkiralita prema njemu.
"Rosy Mae i ja smo prijatelji", rekao sam.
"Jeste li? Navraa li esto k njoj doma?"

"Ona ivi ovdje."

"Gdje je drite?"
"Spava na kauu."
"Nije dovoljno dobra za krevet?"
"Nemamo drugi krevet. Bit e kod nas dok si ne bude
mogla srediti neto drugo."
"Kako to da je kod vas."
Pomislio sam da se to njega uope ne tie, stoga sam
rekao:
"Za sada nema gdje drugdje stanovati."
"Kada si rekao da ste prijatelji, mislio si u stvari kako te
ona slui, brine se za tebe. Ali to vas ne ini prijateljima."
"To joj je posao. Za to je plaena."
"Koliko?"
"Ne znam."
"Kladim se da to nije ni pola onoga to bi bjelkinja
dobila za tu vrstu posla."
"Ja ne poznam ni jednu bjelkinju koja bi radila tu vrstu
posla."
"Prilino tono. Razmisli sada o tome."
"Pa, moram se vratiti natrag."
Okrenuo sam se poi, a Nub se, ponovno legavi na tlo,
digao. Blago je zadahtao, izgledajui kao da daje do znanja
kako sam ja djeak koji se ne moe odluiti.
"Hej, roendan mi je. Dobro bi mi dolo malo drutva.
Taj pas, ba je pravi, kako te samo slijedi uokolo."
"To je Nub", rekao sam. "On je dobar pas."
"Je, izgleda u redu. Nema nieg boljeg od dobroga psa,
zar ne?"
"Ne, gospodine."
"Kako ti se dogodilo to s nogom?"
Ispriao sam mu. Nisam spominjao da sam uao u
Stilwindovu kuu, ali kada sam zavrio, on je rekao:
"Mora da si se uplaio te kue na breuljku jer na takav
nain o njoj pria. Dovoljno uplaen da se doveze ba
pred kamion."
"Nisam to rekao."

"Nisi, ali mogu to vidjeti. Oduvijek sam sluao kako je

ta kua ukleta. Djeca tako misle. Ali ipak nije. Zna li to
si vidio."
"Nisam rekao da sam neto vidio."
"Vidio si staru gospou Stilwind. Ona je luda. Pobjegne
iz starakoga doma u kojem je smjetena i ode gore.
Nikome se ba ne uri da ode po nju. Znaju oni gdje je.
Odu tamo i pokupe je kada je njima volja. Ona ulazi u
kuu otraga, sa strane gdje je uma. Tamo postoji staza,
vodi ravno do starakog doma. Nisi to znao, je li?"
"Jesi li siguran?"
"Poznajem obojene koji rade u starakom domu, briu
im te stare bijele guzice i daju im njihov graak. Oni su mi
to ispriali. Moda misli kako ti jednostavno priam
bajke, ali koja bi bajka zvuala tako vjerojatno? Razmisli o
tome. Zar ti se sada, kada zna da je to mogla biti gospoa
Stilwind, ono to si vidio ne ini manje stranim?"
"Valjda."
"Znai nju si vidio?"
"Vidio sam sjenu koja je izgledala poput starice."
"Moda si i vidio ono to si mislio da si vidio. Sjenu
starice. Ne duha. ivot daje neke jasne odgovore, a
ponekad u njemu ima stvari gdje ak ni pitanja nisu jasna.
To nije kao na filmu gdje se sve rjeava. Zna li tko je
Sherlock Holmes?"
"Vidio sam ga na TV-u."
"itaj prie. Gospodin Sherlock Holmes je znao rei
otprilike ovako. Oduzmi sve to je mogue od neega,
pokai da to nije to, sve to je ostalo, bez obzira koliko
nevjerojatno to bilo, jest to. Tako je on rekao. Ili neto
slino tome. Ali vidi, prvo se mora rijeiti moguega."
"Treba stvar razmotriti paljivo. Ako si se u neto
uvjerio, mora znati da e u to vjerovati ak iako u tome
nema istine. Slijedi me?"
"Da, gospodine."
"Ja to samo tako kaem, je li tako?"
"To je u redu."

Buster je napravio stanku kao da rjeava matematiki

problem. Otpio je gutljaj svoje RC cole, obrisao usta.
"Neto ti elim ispriati, deko, ali uti o tome. Ja
pijem. Trudim se ne piti na poslu. Pa dobro, samo mali
gutljaj tu i tamo. Ali danas, na moj sedamdeset i etvrti
roendan, pijuckam. To me ini priljivim. Nemoj to krivo
shvatiti. Obino nisam tako drueljubiv. No imam dosta
cuge u sebi i roendan mi je, i tako, drueljubiv sam.
Shvaa li to?"
"Da, gospodine."
"Nekada davno", izvukao je metalnu pljosku iz svoje
vreice s gablecom dok je govorio, "dodao sam malo ovoga
svojoj RC coli. I sada sam na tome stalno. Ne znam zato ti
to priam. Ti to nee rei svome starom, je li tako? Dao bi
mi otkaz. A moda bi i trebao."
"Ne, gospodine. Mislim, ne namjeravam to."
Buster je klimnuo glavom i rekao:
"Za otprilike pola sata e pasti no. U krdima e dolaziti
ovamo vidjeti ovaj novi John Wayneov kaubojski film. Ja
jedva ekam da ga vidim, a gledam ga svake noi. Nema ti
boljega mjesta za gledanje nego to je ovdje u projektorskoj
kabini. Tu si na izvoru, sinko. Hajde ui. Ja te neu
ugristi."
Buster se digao iz lealjke i uao u kabinu. Nije mi se
ba jako ilo unutra s njim, tako pijanim kao to je bio, no
nisam ga htio uvrijediti. Odepao sam za njim, Nub mi je
bio za petama.
Buster je otklopio okruglu kutiju, izvadio kolut filma,
zavrtio ga u rukama, nabacio ga na projektor, glatko poput
vojnika koji puni strojnicu.
"Kad ne pijem, ne mogu to uiniti tako glatko", rekao je.
"Ostani ovdje sa mnom, pokazat u ti kako se barata
aparatom. Ja mogu otegnuti papke svakoga dana. Tada e
tvom tati biti potreban netko da ovo radi. K vragu, mislim
da to ni on ne zna. Ja samo radim ono to sam radio i prije
nego je on kupio ovo kino. Zna, nekada je tamo otraga

bila krasna kua, sve je ovo bilo veliko prednje dvorite.

Nije bilo ni drive-ina ni autoceste."
"Da, gospodine, znam to."
"Ma zar zna?"
Ispriao sam mu o komadima kue podignutima u
drveu iza nas.
"Bila je to krasna kua. Izgorjela je s tom malom
Stilwindovom curicom unutra."
"Jesi li poznavao Stilwinde?"
"Pa, ja i oni nismo ba pozivani na iste domjenke. Zna
to mislim? Ali znam tko su oni bili. Uvijek je bilo udno
kako je ta kua izgorjela, s djevojicom unutra. Bilo je
svakakvih naklapanja o tome, no veina njih su bila
upravo to. Naklapanja.
Bilo je par stolica u projektorskoj kabini i mi smo sjeli.
"to je u tome bilo udno?"
"uo sam priu od Jukesa - tako ga zovu jer svira
ponekad blues u birtijama s juke boxom. On mi je roak i
noni nadstojnik u policijskoj postaji, srednjoj koli i
urednitvu novina. Pokupio je mrvice i komadie prie na
svim tim mjestima. Bijelci ne primjeuju ba mnogo
obojene. Jukes je rekao kako je ta djevojica spaljena,
policajci su pronali icu oko njezinih ruku i nogu."
"icu?"
"Netko ju je zavezao za krevet, deko."
"Jesi li siguran?"
"Ne, nisam siguran. Jukes je nauo kako o tome
razgovaraju dok je istio. Ako u tome neega ima, nitko
nikada nije nita poduzeo, niti spomenuo jer bi se to
pripisalo Stilwindima, a nitko ne eli nita pripisati
bogataima."
"Zar misle da ju je Stilwind zavezao za krevet i zapalio
kuu?"
"Sa svima u njoj. Samo to su svi ostali izili. Osim te
djevojice. Ona je izgorjela zato jer je vatra poela gorjeti u
njezinoj sobi, a nije mogla izii. To su injenice prema
Jukesu. Ne znam je li on to dobro uo i tono ispriao. No,

kau da su je mogli uti kako vriti dok je kua gorjela.

Zvuala je kao stara ranjena pantera. Njezina je mama
pokuala ui unutra po nju. Plamen je bio previsok. Ljudi
su je zadravali, inae bi otrala ravno unutra i izgorjela bi
i sama."
"Ako policija misli da je to uinio jedan od Stilwinda,
zato ga nisu uhitili?"
"Ne juri ispred injenica. Samo zato jer je to moda
mogao uiniti jedan od Stilwinda. Da su uhitili Stilwinda,
policajci bi preko noi dobili premjetaj. Tada su Stilwindi
bili ak i moniji nego to su sada, zato jer mjesto nije bilo
tako veliko i sav veliki novac u gradu bio je njihov."
"Kako to da Stilwindi nisu ostali na breuljku nakon to
su se tamo preselili? Zato su se odselili?"
"Mjesto je navodno bilo ukleto zbog duha te male
izgorjele djevojice. Kau da ih je slijedila tamo gore u tu
kuu. Nisu htjeli ponovno graditi ovdje jer nisu eljeli
rune uspomene, zato su gradili gore na breuljku. Evo to
ja mislim, uspomene su ih slijedile tamo na vrh breuljka,
ne duhovi. Ionako nisu otili dovoljno daleko. Moda nigdje
i ne mogu otii dovoljno daleko. Ono od ega je duh
uglavnom napravljen, sinko, su uspomene."
"to ti misli, koji je Stilwind prouzroio poar?"
Buster se nasmijao.
"Deko, ti si straan. Upravo sam ti rekao kako nitko
nema nikakav dokaz da je itko od njih prouzroio poar...
Naravno, drim kako ne teti igrati se mislima. Mora
razmotriti sve mogunosti. Mnogi su mislili da je to James,
zato jer je bio mlai i moda se igrao vatrom. Ali, k vragu,
on je bio ve veliki djeak, pa se nije igrao ako je on to
uinio. I ako je bio on, zato je zavezao svoju sestru? Je li
bio jednostavno zao? Ljubomoran? Je li joj neto
zamjerao? Tko zna. Obitelji su kao prozori sa zastorima.
Neki ljudi dre zastore razmaknutima. Veina ih s vremena
na vrijeme zavjese razmakne i ponovno skupi, a neki ih
nikada ne razmaknu i nikada ne moe pogledati unutra. I

tako, nitko od nas izvana ne zna to se doista dogaa u

nekoj obitelji."
"Da vidimo. Bila je tamo i starija sestra, ali odselila se
prije nego se sve to dogodilo. Nitko ne misli da je to uinila
majka, zato jer je bila tako shrvana time. Prialo se da je,
kada su se odselili na breuljak, nou viala svoju ker
pokraj kreveta, u plamenu, kako prua svoje ruke prema
njoj i moli za pomo. Bilo je to vie nego to je stara dama
mogla podnijeti. Poludjela je kako bi se spasila."
"Onda imamo oca. Starca, iako nije star kao ja. Odselio
se od kue kada je njegova ena skrenula pameu, tada je
poeo ivjeti u hotelu u centru. Hotelu Griffith."
"ivi li otac jo uvijek u hotelu?"
"Mislim da ivi. Ti doista njuka o tim ljudima, je li?"
"Zna li neto o djevojci koja se zvala Margret?"
"Margret? O kome ti pria, deko?"
Ispriao sam mu o kutiji, pismima, duhu, cijelu priu.
Kada sam jednom poeo, nisam mogao zautjeti. Pomislili
biste kako sam i ja takoer pijan.
"Sjeam se te djevojke. Samo se nisam mogao sjetiti
imena. Te dvije stvari to su se dogodile iste noi bile su
velika vijest. Poar i ubojstvo. Margret, dakle, ona je bila
ki ene koja je voljela k sebi pozivati mukarce, zna li to
mislim?"
Kao svjei znalac, znao sam to je mislio.
"Da, gospodine."
"Poznajem mamu te djevojice na vie naina. Ona i ja
poslovali smo zajedno. Ona jo uvijek ivi u istoj kui.
Popularna je meu obojenima, jer je svjetlija. Uglavnom su
to crnkinje i Meksikanke, mislim. Tuno je to, deko, kada
se crnac moe osjeati bolje jer je bio sa svijetlom enom.
Ima negdje u svemu tome nekakve bijede."
"Je li to razlog zato si bio s njom?"
"Ti si premlad da bi razgovarao o tome. Ali rei u ti da
je nisam vidio godinama. A to se tie razloga zato sam
bio s njom, zato jer je jeftina. To je Boja grozna istina. Ja
sam uvijek davao prednost enama koje su crne kao

pono. Ali jo vie od toga volim dobru pogodbu. Uvijek

postigni najbolju cijenu za sve o emu se pogaa. Nemoj
jednostavno skoiti na prvu poslovnu priliku koja ti se
nae na putu... Winnie Wood, tako se zvala. Upravo sam
se prisjetio."
"Je li onda njezina ki bila Margret Wood?"
"Mislim da je koristila prezime Wood. Ti si pravi mali
istraitelj, je li, deko? To je dobro. Mogao bi biti policajac
kada odraste."
"Nisam o tome nikada razmiljao."
"Ti ovo istrauje, je li?"
"Znatieljan sam."
"To je potrebno imati kako bi bio policajac. A najbolji je
dio kada se cijeli problem sloi, klik, klik, klik, kao
zupanici u bravi sefa... Ja sam nekada bio policajac."
"Stvarno? Texas ranger?
"Nema ni jednoga obojenog rangera, sinko. Ali bio sam
policajac."
"Moj je djed bio poznat kao Deadwood Dick, kao i brojni
drugi ljudi. Tvrdio je kako je on pravi, ili mi je barem tako
tata priao. Rekao je kako je on bio Deadwood Dick o
kome su pisali u jeftinim romanima. Ne zna to je jeftini
roman, je li? To je bila nekakva knjiga ili asopis.
Pustolovne prie o zapadnjacima. Tata je bio traga za
vojsku. Pomogao je da nau Geronima. Moj je otac i sam
bio dijelom Indijanac, Seminola. Ali nije bio poput mene.
Bio je crn poput staroga rudara i jahao je na velikom
bijelom konju s crnom grivom i crnim repom. Toga se
sjeam o njemu. Imao je bijeli sombrero, naprijed
podignut, i nosio je kone navlake na hlaama i krasne
meksikanske izme s mamuzama. Imao je stila. Govorili su
kako nije bio samo s obojenim enama i Indijankama, nego
i s Meksikankama i bjelkinjama. Bio je smrtonosan i vjet
s pitoljem. Oarala ga je mlada ena napola Seminolka, a
dijelom Afrikanka i Cajunka. To je bila moja majka. Tako
da imam dosta indijanskoga u sebi, kao i obojenoga i
Cajunskoga. Odrastao sam u tragakom zanatu, zavrio

ivei s majkom u indijanskom rezervatu - Oklahoma.

Otac mi je jednom otiao na neko traganje i nitko nikada
vie za njega nije uo. inilo se da su ga se Indijanci
doepali. Majka je znala rei:'Da, ba su ga se Indijanci
doepali'. Indijanska ena."
"Postao sam Seminola Lighthorse kada sam napunio
esnaestu. Kasnije sam dodao Lighthorse svom prezimenu.
Lighorse oznaava seminolskoga policajca u malom
narodu koji je bio dio Pet civiliziranih plemena. uo si za
to, je li?"
"Ne, gospodine."
"Indijanci. Creek. Cherokee. Choctaw. Seminola.
Chicksaw. Svi su oni sainjavali to to su bijelci zvali Pet
civiliziranih plemena. Imali su svoje vlastite zakone i
vladali narodima kada se radilo o indijanskim stvarima.
Sviao mi se takav ivot, ali je stigao do svoga kraja i ja
sam doao u Istoni Texas. Od tada sam stalno ovdje.
Nikada nije bilo tako dobro kao tih dana. Nitko me tada
nije zvao crnugom. Barem ne u lice."
"I ti to govor."
"to?"
"Crnuga. Rekao si to. To radi i Rosy Mae."
"Mora biti kako je to nekakva navika. Ali daj da ti
kaem tako da to zna, kako je moja mama obiavala rei.
Obojeni ne vole kada to kau bijelci. Razumije? Ja ne
volim kada to kae obojeni, ako to kae na zao nain."
"Uhiuje li Lighthorse ljude?"
"Uhiuje ih. Izvrava smrtnu presudu ako je to
potrebno."
"Stvarno?"
"Nego kako. Poznavao sam momka koji se zvao Bob
Johnston. Bio je uglavnom Seminola. Imao je neto krvi
bijelca u sebi, ali i jedna kap indijanske krvi ini te
Seminolom. Velik broj obojenih s takvom kapi krvi radije
eli biti Seminola. S njima se bolje postupalo. Neki su se
obojeni pridruivali Seminolama i postajali lanovi
plemena. Nisu imali ni kapi indijanske krvi u sebi.

Bilo kako bilo, Bob se zapleo u svau s prijateljem,

drugim Seminolom, i ubio ga u pijanoj tunjavi. Bio je
osuen na smrt od plemenskog vijea. Nitko ga nije elio
drati u zatvoru, jer ga nije ni bilo, pa su ga pustili, rekli
mu kojeg da se dana vrati radi smaknua. On se toga dana
pojavio, to nije bilo neobino. Na taj su se nain odvijale
stvari u naem narodu. Dali su mu bogati ruak, smijali se
s njim, dali mu cigaretu, srk viskija, a da je koja bila na
raspolaganju, mogli su mu dati i neku enu. Nakon to je
pojeo, privrstili su mu na prsa srce od bijeloga papira,
tamo gdje su osjetili da kuca njegovo, i on se ispruio na
tlo na pokrivau, a ja i jo jedan mijeano obojeni momak
dobili smo zaduenje da ga upucamo."
"Jedan je ovjek zaepio Bobov nos i usta tako da ne
moe disati, Bob se protiv toga nije nimalo borio. Ja i taj
drugi momak, Cumsey se je zvao, nagnuli smo se nad
njega i upucali ga naim pukama tono kroz papirnato
srce. Sjeam se da sam imao staru henrvjevku. S njim koji
je leao na tlu i s puanom cijevi samo centimetar od
njegovih prsa, jo uvijek sam se bojao kako u ga
promaiti, toliko sam se tresao.
Sviao mi se Bob. Bio je on dobar momak. Poput mene,
volio je previe piti i to ga je uvalilo u nevolju. K vragu, bio
sam i ja nekad u nevolji i nitko me nije radi toga upucao.
Razmiljam o tome tu i tamo. Mislim o starom Bobu kako
lei tamo, prekinutog disanja, a Cumsey i ja pucamo mu u
prsa."
"Ja se ne bih vratio ako bi me pustili", rekao sam.
"Ali Bob se vratio. Imao je svoju ast. ast je tada bila
vana... Kako se zove?"
"Stanley."
"Nema nita protiv da te zovem Stan?"
"Nemam."
"Kada ovjek da svoju rije, to ga obavezuje, ak ako to
znai i njegovu smrt. Barem je tako bilo meu
Seminolama. Ne mogu rei da bih ja bio u stanju podnijeti

to tako dobro kao stari Bob. K vragu, mislim da se slaem

s tobom. Pobjegao bih."
"Kako si ga mogao upucati ako ti se sviao?"
"Bob je prekrio zakon. Policajac sprovodi zakon i ja
sam ga sproveo na njemu. Moj je posao bio da podravam
plemenski zakon i to sam uinio. Ne mogu rei da sam se
pri tome osjeao ba jako ugodno, ali on je ubio ovjeka i
za to, osim previe vatrene vode, nije bilo razloga... Poeli
su se okupljati."
Vidio sam automobile kako se kreu kroz blagu tamu,
parkiraju se pokraj zvunika, gase svoja svjetla.
"Kako bi bilo da ti pokaem neke stvari oko ovoga
projektora?" rekao je.
5
TE SAM NOI, leei u krevetu, sanjao miris dima.
Miris je bio tako jak da sam se pokuavao probuditi, vidjeti
je li se neto zapalilo u mojoj sobi.
No bilo je tu jo neto to me je uplailo vie od dima.
Ponovno sam osjeao nekoga u sobi. Ovoga je puta to bilo
jae nego ikada, bio mi je potreban svaki gram hrabrosti i
energije kako bih otvorio oi.
Kada sam sjeo u krevet, miris dima je odmah nestao.
Ipak, imao sam neugodan dojam da se u sjenama netko
kree. Posegnuo sam za lampom pokraj kreveta, upalio je i
susreo se ni s im.
Prazna soba.
Pokuao sam se sjetiti to mi je Buster rekao o tome
kako je u redu o neemu razmiljati, ali ne zakljuivati to
je to dok u to nisam siguran.
Ali usred noi, nije se inilo da takav nain razmiljanja
mnogo pomae.
Primijetio sam kako su vrata ormara malo odkrinuta.
Prije spavanja sam otuda izvukao jastuk. Jesam li ih
potpuno zatvorio?

Sjedio sam na krevetu dugo, tada sam polako

odmaknuo pokriva, prihvatio se svojih taka, doao do
ormara, bojei se da e se svakoga trenutka vrata irom
otvoriti...
Bio sam neodluan.
Primio sam kvaku, poeo otvarati vrata, zakljuio sam
da sam smijean. Gurnuo vrata i zatvorio ih. Iznutra sam
uo nekakvo ukanje. Vjerojatno su se sruile neke moje
stvari.
Ili je neto leglo dolje.
Smjesta mi se najeio svaki milimetar moje koe. Vratio
sam se do kreveta, osjeajui hladnou na leima u sobi
koja je bila sve samo ne hladna. Ventilator na prozoru
vitlao je vrui zrak uokolo, a vodom natopljena slama iza
njega inila je da unutra bude vie sparno nego ugodno,
ali u tom trenutku, bio sam hladan kao mrtvac u
hladnjaku mrtvanice. Popeo sam se natrag na krevet i
sjeo naslonivi se na uzglavlje, povukao sam pokrivae do
vrata, buljio u vrata ormara. Nisam ugasio svjetlo.
Zakljuio sam tada i tamo, kako mora biti da me je
neto iz kue na breuljku slijedilo kui i lunjalo u
sjenama moje sobe, takoer se skrivalo u ormaru, moda
pod krevetom.
Neto to nije s ovoga svijeta.
Vremenom je, ipak, san bio jai od straha, i ja sam
zaspao s upaljenim svjetlom, spavao sam do kasnoga
jutra.
Uz umirujuu svjetlost dana, konano sam smogao
hrabrosti pogledati u ormar.
Nub je izaao van maui repom. Osjeao sam se poput
idiota. Pomislio sam na Busterovu mudrost i nikada je
nisam zaboravio. I dandanas ja sam skeptik.
6
TOGA SAM DANA, vrueg prijepodneva, blizu podneva,
provirio kroz pukotinu izmeu vodenoga ventilatora i

okvira prozora i vidio velikog crnca kako stoji vani pokraj

autoceste, gledajui prema naem drive-inu.
Nikada ga prije nisam vidio. Primaknuo sam se
pukotini, kleknuo na koljena i pogledao van. Bio je velik i
visok, nosio je eir uskoga oboda, grubu koulju i
radniki kombinezon. Samo je stajao tamo gledajui,
puei cigaretu. Moda je promatrao slikariju, konjicu i
Indijance.
Nakon nekog vremena bacio je opuak svoje cigarete i
odetao. Nisam tada puno razmiljao o tome.
7
U PRIZEMLJU ME je Rosy pozdravila, tumarajui
dnevnom sobom, mlatei uokolo krpom za prainu. Otiao
sam u kuhinju i natoio si au mlijeka.
Kroz klizna sam staklena vrata vani ugledao Bustera.
Nosio je kantu boje i etku za lienje. Bilo je to satima prije
nego to je trebao doi na posao i iznenadilo me je to to
ga vidim.
Dok sam izlazio, Nub me je pratio pogledom kao da bi
se moda mogao dii, no ovaj je put ostao uvati svoje
mjesto na hladnim ploicama poda u kuhinji. ak je i
vjernom psu tu i tamo potreban odmor.
Uspio sam se dovui do projektorske kabine, pokuao
zapoeti razgovor, no njemu nije bilo do toga. Izgledao je
kao da se crni oblak pun grmljavine i munja navukao nad
njega. iMije bio raspoloen za priu, to je i rekao.
"Danas mi nije roendan, deko, a nisam ni pio. Imam
posla. Nemoj se uvrijediti, no doista ne elim drutvo."
"ao mi je."
"Ne treba ti biti ao. Samo me pusti na miru."
Odtakao sam natrag u kuu, uao unutra i sjeo za
stol. Rosy Mae je dola do mene i rekla:
"Uvrijedio te je, taj starac, jel?"
"Nije."

"Ma je. Mogu vidit kak ti se objesilo lice. Nemoj na toga

starog leinara obraat panju. On je samo ofucani starac.
Jedan je dan sretan, drugi bijesan."
"Juer je bio ba dobar."
Rosy Mae je sjela za stol.
"Gospodine Stanley... Stanley, takav je on. Jednostavno
je mrzovoljan ko stara krava muzara, jo i gori. Misli da je
nekakva plemenitaka crnuga. ula sam prie kak je
navodno bio nekakav policajac kod Indijanaca. Navodno je
on polu Indijanac ili neto slino."
"Rekao mi je to."
"Ne znam ja jel to ope istina. Mogo bi on bit samo neki
od onih crnuga iz Louisiane. Kada pije, ponekad je
drutven, drugi put je ko zmija otrovnica koju zgazi i
ostavi na cesti."
"Danas nije pio."
"Moda je kad ne pije onaki kakav zbilja je. II ga moda
elja za pijaom napravi takvim. Takvi su pijanci i nije to
nikad njihova krivica, kak to oni kau. ula sam ih kak
kau:'Ne vjeruj nikad onom ko pije,' i to je najgluplja stvar
koju sam ikada ula. A i bolje im je ne vjerovat jer pijaa je
za bijednike. Naravski, ak je to istina, ja bi trebala cugat iz
demiona."
"Hvala ti Rosy. Osjeam se bolje."
"Dobro. Mama i tata su ti otili do grada s Callie kako
bi joj kupili neto za obu za kolu. Rekli su da e tebe
vodit sutra. Ja u malo itat neke asopise, nee me
izdat?"
"Zna da neu."
"U redu onda. itam uvijek iste ispoetka jer si nikak
ne mogu kupit nove. Imam neke rijei na koje sam naila,
a ne poznam ih. Oznaila sam ih da mi moe pomo."
"Daj da ih vidim."
Izvukla je nekoliko asopisa iz njezine velike vree od
torbe, stavila ih na stol, paljivo ih otvorila na stranicama
kojima je presavila uglove. Pokazala mi je rijei koje je

podvukla olovkom. Bile su to rijei koje sam znao. Rekao

sam joj kako da ih izgovara i objasnio joj to one znae.
Odjurila je u dnevnu sobu, izuvajui cipele s nogu, legla
na kau i poela itati. Nub se popeo na kau pokraj
njezinih stopala, stisnuo se uz nju. Promigoljila je svojim
nonim prstima po njegovu krznu.
Pogledao sam prema projektorskoj kabini. Buster je na
nju nanosio novi premaz zelene boje. Sinulo mi je kako bi
on mogao biti taj koji je obojio ogradu. Ako je tako, pitao
sam se je li on moda bio umjetnik koji je naslikao tuince
i sve ostalo.
Gledao sam ga kako radi. Za razliku od Rosy Mae,
izgledao je ispunjen beskonanom energijom i eljan
njezina sagorijevanja. elio sam ga pitati o slikarijama na
ogradi, no nisam se usudio. Ne nakon naina na koji je
reagirao.
Odepao sam gore, uzeo svoju knjigu o Tarzanu, iziao
van i sjeo na dugaki trijem koji je bio otvoren prema
parkiralitu drive-ina. Vrlo brzo sam se izgubio u
Tarzanovu svijetu.
Bio sam blizu zavretka knjige kada je neka sjena pala
preko mene. Pogledao sam gore. Bio je to Buster.
"Stan, misli li da moe rei onoj staroj debeloj curi da
mi donese limunade ili neega drugoga?"
"ula sam to", Rosy Mae je povikala iz dnevne sobe.
Imala je otvorene prozore kako bi pustila unutra ono malo
vjetra to je bilo, a tanki zastori zasigurno nisu priguivali
glasove.
"Nije me briga jesi li to ula", rekao je Buster. "Briga me
je samo da dobijem limunadu ili neto drugo."
Rosy Mae se pojavila na vratima.
"Nemam ja nikakve limunade, crnugo."
"A to onda ima to bih ja htio?"
"Imam malo ledenoga aja, al nee ulazit u kuu.
Gospodinu Velikom Stanleyu se to ne bi svidio."
"Moda ti ima i nekih drugih stvari koje bih ja htio. A
one se ne tiu gospodina Velikog Stanleya."

"Pa, ti e dobit samo ledeni aj."

Rosy Mae je nestala u kuhinji. Vratila se natrag s
velikom staklenkom za ueereno voe punom kockica
leda i aja.
"Iz ovoga e pit", rekla je. "Neu tvoja usta na
nikakvom posudu gospoe Gal."
Buster je prihvatio aj, ispio dugaak gutljaj.
"Nema nita bolje za rashlaivanje od aja i dobre
izvorske ili bunarske vode, naravno. Volim dobru izvorsku
vodu. Ima li kakvih keksa, eno?"
"Kako ti pada na pamet da u ti, ak i imam kekse,
dati?"
"Izgleda kao cura koja ne bi htjela da mukarac bude
bez onoga to ona ima. Neto slatko i tamno... kao ovaj aj.
Moda neto slae... Kao keks."
"Ko keks?"
"ula si me."
Rosy Mae se, jo uvijek iza tankoga zastora, nacerila.
"Bie to keks, u to mo bit siguran."
Otila je, vratila se natrag sa akom okoladnih keksa
koje je ispekla dan prije.
"Sad idi natrag radit, crnugo."
Buster je uzeo kekse, sjeo na stolicu pokraj mene,
jedui ih i pijui aj. Rekao je:
"Daj da ti neto kaem, deko. Ja imam nekakve svoje
muice i one nisu ba ugodne. No elim da zna, nema u
njima zle namjere."
"Da, gospodine."
"Ja sam ti jedna mrzovoljna crnuga."
"Da, gospodine."
"Nije me ba briga ako se netko naljuti na mene, ali ne
elim povrijediti nikoga koga to nisam namjeravao, i to je
sve to u rei u vezi toga."
"Da, gospodine."
"Ako sada eli razgovarati, razgovarat emo. Obojao
sam veinu zgrade."
"Ne, gospodine. Ne vjerujem da imam to rei."

"Kako god eli."

Pio je svoj aj, zubima drobio kekse. Sjedili smo u
hladu verande i gledali kako valovi vruine jure po
parkiralitu drive-ina.
Napokon sam ipak progovorio.
"Jesi li ti naslikao ono na ogradi? Svemirska stvorenja?"
"Jesam. Jednom sam upoznao nekoga ovjeka koji mi je
rekao kako je vidio jednoga od onih leteih tanjura."
Zdrobio je jo jedan keks.
"Stvarno?"
"Rekao je da je vidio i maloga ovjeka. To je bilo u
mjestu zvanom Aurora, Texas. Otprilike 1948. On i neki
drugi kauboji vidjeli su kako se nekakva velika letea stvar
sruila. Danas to zovu letei tanjur. Rekao je kako je vidio
maloga ovjeka koji je iz nje ispao. To mi je ispriao kada
sam radio na ranu 101."
"Zar nije na tom rancu radio Tom Mix?"
"Otkuda ti zna za tako staroga filmskog kauboja kao
to je on?"
"Zna moj tata."
"On ti je priao o njemu?"
"Da, gospodine. Jesi li poznavao Toma Mixa?"
"Nisam. Vidio sam ga jednom ili dvaput, no nisam ga
doista poznavao. Sviao mi se taj ran. Prilino su dobro
postupali sa svakim ovjekom, kao s bilo kim drugim, ako
je obavljao svoj posao. A to se tie Toma Mixa, on je bio
pravi kauboj, ali onaj tko me se dojmio bio je Bili Pickettt,
njega sam poznavao jako dobro."
Pogledao sam ga ne znajui o kome pria.
"On je bio obojen. Izmislio je obaranje bika, onako kako
to vidi na rodeu. Ali Bili je to radio zubima. Skoio bi sa
svoga konja na bika, zagrizao ga za usnicu, oborio ga na
zemlju. Neki su ga zvali Mrani Demon."
Shvatio sam da smo izgubili nit prie s kojom je Buster
zapoeo razgovor.
"to je bilo s leteim tanjurom?"

"Dakle, taj mi je momak ispriao kako su to malo tijelo

zakopali na groblju u Aurori. Opisao mi ga je i ja sam ga
na ogradi naslikao onako kako mi je to on ispriao. Osim
zelene boje, to sam uinio zato to su ih kasnije ljudi
poeli nazivati mali zeleni. Momak koji je rekao da je vidio
to stvorenje, ispriao mi je da je ustvari bio nekako
sivkast."
"Vjeruje li njegovoj prii?"
"Ma nikako, ali dobra je to pria, zar ne?"
"Kako to da nisi naslikao vie takvih stvari na ogradi?"
"Umorio sam se i nestalo mi je boje. Samo mi je ta
zelena ostala."
"Slika li kod kue?"
"Samo po baraci u kojoj ivim. Obojao sam je prologa
tjedna."
"Ima li obitelj?"
"Imao sam enu. Davno, u plemenu. Indijanku. Zgodnu
malu, iako malo krupniju. Dobila je male boginje i umrla.
Imao sam drugu, obojenu curu, zvala se Talley. Imali smo
ker. Talley je pobjegla s crnugom svjetlije koe i uzela
moju ker, Helen, sa sobom. Odustao sam od braka nakon
toga."
"ive li tvoja ena i ki ovdje?"
"U Mineoli. Helen ima mua i obitelj. ovjek za kojega
se udala dobar je prema njoj. Radi neto za eljeznicu."
"Zna mnogo o njoj."
"Raspitujem se za nju. Moji unuci, imaju osam, etiri i
dvije godine. Svi su deki. Nikada ih nisam vidio osim iz
daleka."
"Moda bi im se trebao predstaviti."
"Helen bi ba bila ushiena da me upozna. Ona misli da
sam joj majku ostavio trudnom i pobjegao, no njezina je
majka bila ta koja je otila, ne ja. Ali ona u to ne bi
povjerovala... Pa, nee nita ranije postati hladnije, stoga
bih trebao vidjeti mogu li to dovriti.

8
UAVI U KUU, sjeo sam za stol, drei knjigu, ali ne
itajui je. Odluio sam si napraviti malo aja, no prije
nego to sam se stigao prihvatiti svojih taka i krenuti
prema hladnjaku, Rosy Mae je bila na svojim nogama.
Njezini su asopisi nestali u torbi bre nego to bi uplaeni
pasanac uspio mugnuti u rupu.
"to eli, mali Stanley? Malo aja? Daj da ti donesem."
"Ne treba to initi", rekao sam.
"Znam", rekla je i namignula. "Al ula sam ti tatin auto
tam vani."
Nacerio sam se i sjeo za stol. Natoila mi je ledeni aj,
stavila preostale kekse ispred mene na svijetlouti
posluavnik.
"Nee re da sam dala onom crnugi kekse i aj, jel da
nee?"
"Nemam nita protiv toga."
"Nisam sigurna kak bi se to tvom tati svialo."
"Neu rei."
Kao dokaz otroga sluha Rosy Mae, uo sam kako se
otvaraju vrata i Callie, mama i tata nahrupili su unutra
smijui se. Imali su mnogo vreica. Unijeli su ih u dnevnu
sobu, stavili ih na kau.
Mama nas je, nosei malu smeu vreicu s masnim
mrljama, pozdravila i ula u kuhinju. Callie i tata su doli
za njom. Mama je rekla:
"Ne biste vjerovali kakvu rasprodaju imaju dolje u KWoolensu. Kupili smo svata za kolu. I tebi sam takoer
neto kupila. Znam da ne voli kupovati pa sam ti kupila
neke traperice i koulje. Sutra moemo otii isprobati neke
cipele. elim da si izabere tenisice i lijepe kone cipele.
Mogli bismo ti kupiti i zimski kaput. Na rasprodaji su."
"Kupili smo meni kaput", rekla je Callie, "ali jako ga je
teko kupovati kada je sad ovako jako vrue. Nala sam
jedan zgodan, dolje ide u zvono - poslije u ga obui da
vidi, i dobila sam krasno rublje. I mama si je nala rublje.

Natjerala je tatu da si kupi lijepe hlae, koulju i cipele. I

ruali smo u kafiu duana."
Tata se nacerio. Imao je onaj opsjednuti izgled ovjeka
koji je nakupovao vie stvari nego to mu je potrebno.
Takve su otprilike bile i moje potrebe za kupovanjem.
Gotovo nikakve.
Bacivi pogled na knjigu o Tarzanu, tata je upitao:
"Je li, to je ona u kojoj majmuni odnesu Tarzana?"
"Nije, gospodine. Ova je s dinosaurima."
"Dinosaurima? ini mi se da ja nemam pojma o emu
se radi u Tarzanu."
"Neto sam ti donijela, dragi", rekla je mama. "Fini
hamburger i pomfrit iz kafia. Ima ovdje i jedan za tebe
takoer, Rosy Mae."
"Fala vam, gospa."
Mama je stavila masnu vreicu ispred mene na stol.
Otvorio sam je, izvadio hamburger i pomfrit, stavio ih na
posluavnik pokraj keksa. Gurnuo sam vreicu preko do
Rosy Mae, koja je bez oklijevanja sjela za stol i poela jesti.
Mama mi je rekla:
"Pojedi hamburger prije nego to uzme jo keksa, uje
me, dragi?"
"Da, gospoo."
Rosy Mae je rekla:
"Znate, moj roak Ju William kuha tam u kafiu
duana."
"Dakle, onda je to obiteljska nadarenost", rekla je
Callie. "Na je ruak bio tako dobar."
Tata je kroz vrata pogledao van, ugledao Bustera kako
bojom premazuje projektorsku kabinu.
"Koga vraga Buster radi ovdje u ovo doba dana? Ne
plaam ga prekovremeno."
Tata me je pogledao.
"Bio je ovdje kada sam se probudio."
"Pa, bolje mu je da ne oekuje vie novca zato to ga ja
nemam... Iako je toj staroj kabini trebalo bojanje... Ne
znam. Moda u se moi nekako dogovoriti s njim. Barem

je neu sam morati bojati vani na tom uasnom, uarenom

suncu. Ali dragi Boe, ta zelena boja. Ja bih mu kupio
ljepu boju. Plavu moda."
Tata je izaao kroz klizna vrata, odetao do projektorske
kabine. inilo se kao da ispred sebe gura valove vruine.
Buster je ugledao tatu, prestao bojati, poloio etku
njeno na rub kante s bojom.
Tata se s njim susreo bez rukovanja. Mogao sam uti
kako govori, no nisam ga razumio to pria. Buster je
klimao glavom dok je tata govorio i ja sam pomislio, ovjek
s kojim tata razgovara razgovarao je s tatinim junakom iz
djetinjstva, Tomom Mixom. Pitao sam se to bi tata mislio
o tome.
Kada je Rosy Mae dovrila svoj hamburger, to nije
trajalo dugo, mama i ona otile su u dnevnu sobu i mama
je pokazala to joj je kupila.
Rosy Mae je vrisnula i rekla:
"Oh, to je tak zgodno, gospoo Gal." Bila je to velika
haljina, otprilike veliine vojnikoga atora, i imala je sve
dugine boje. Takvu su haljinu zvali muumuu i mama ju je
kupila Rosy Mae.
"Mislila sam kako bi to bilo zgodno iznenaenje", rekla
je mama. "arena kuna haljina."
"Pa, arena je sigurno. Fala vam, gospoo Gal. Tak ste
dragi."
"Doista nema na emu, Rosy Mae."
Dok se to dogaalo, Callie mi je prila i apnula u uho:
"Idemo popriati."
9
IZILI SMO VAN na verandu, Callie mi je pridrala
vrata dok sam izlazio na takama. Stajali smo u hladu
nadstrenice, Callie pokraj potpornoga stupa, ja naslonjen
na take.
"Slobodna sam. Ne moram vie biti zatvorena u kui."
"Kako se to dogodilo?"

"Ne ini mi se sretan zbog toga."

"Sretan sam... To je dobro. Juhuhu."
Callie me je mrko pogledala. Izgledala bi gotovo
zastraujue kada bi me pogledala tako, s pritvorenim
oima. Tada bi sliila na tatu.
Nakon to me je trenutak odmjeravala pogledom, rekla
je:
"Mama je razgovarala s nekim drugim mamama i
pogodi to je bilo, svim njihovim kerima su se u spavaim
sobama pojavile te gnjusne stvari, i te su keri izlazile s
Chesterom ili su ga poznavale."
"Znai sve one su radile ono s Chesterom."
"Ne nisu. I Stanley, nemoj se truditi govoriti kao netko
tko neto zna. Nisi ak ni uo za takve stvari do prije par
dana. Nekoliko ih je djevojaka nalo u svojim sobama ili u
kuama. Ne znam sve detalje. No sve one misle kako je to
podmetnuto, a svaka od nas misli da zna tko je to uinio.
Jane Jersey. Zamjerala je svakoj djevojci koja je lijepa i
koja bi mogla privui nekoga koga bi ona eljela za deka,
ak i kada ga ona ne bi mogla osvojiti. Radila je to zbog
Chestera, ali vjeruj mi, nema tako mnogo djevojaka koje
doista ele Chestera."
"Tko kae da si ti lijepa?"
"Pa... Jesam. Mama tako kae."
"Kao da bi ti mama rekla istinu. Ona misli da je i Nub
zgodan."
"Zgodan je... eli li ti uti to ja imam za rei ili ne?"
"Nastavi."
"Dakle, sada vie ne moram biti zatvorena u kui.
Mama e otii na razgovor s Janeinom majkom, vidjeti
moe li se nekako zaustaviti to to ona radi. U stvari, ba
me briga za to. Sve dok nisam ovdje u pritvoru."
"to misli tata?"
"Sada mi vjeruje, jedino ne zna tko je za to odgovoran.
Ali tko bi drugi mogao biti? Tko bi nas sve poznavao i elio
tako neto uiniti?"
"Mene si uspjela uvjeriti u svoju priu."

"Nisi ba dobar prema meni, Stanley Mitchel, mlai, a

ja u uiniti neto lijepo za tebe."
"to?"
"Hoe li biti dobar prema meni?"
Uzdahnuo sam.
"Pokuat u."
"Sutra te vodim da si kupi cipele."
"I to je sve?"
"Nije. Kad ve izlazimo, zato ne bismo vidjeli moemo li
saznati neto o Jamesu Stilwindu i djevojci koja je ubijena.
Jesi li znao da je kafi u kojem smo danas bili njegov? A
posjeduje i kino pokraj njega. Palae."
"Jesi li ga vidjela?"
"Nisam. Ne mislim kako on tamo esto zalazi.
Zapoljava ljude da ga vode za njega. Ali moemo tamo
otii sutra na ruak. Mama je to ve rekla, a dok smo
tamo, moda moemo neto saznati. Moda moemo
saznati neto o onoj jadnoj djevojci koja je ubijena tamo
kod pruge. I uglavnom, ja ponovno izlazim iz kue."
"Povlaim sve to sam rekao, a to te je moglo uvrijediti,
Callie."
"I bolje ti je da povlai."
10
RANO SLJEDEEGA JUTRA Callie me je probudila i ja
sam se brzo odjenuo, navlaei traperice kojima je mama
razrezala nogavicu kako bi kroz nju mogao proi moj gips.
Callie nas je odvezla do JC Penneya kako bih mogao
pogledati cipele. Izabrao sam dva para. Par crnih konih
cipela i par crno-bijelih visokih tenisica. Kako mi je gips
bio ne samo oko noge, ve i oko dijela stopala, mogao sam
isprobati samo po jednu od njih i nadati se kako e mi i
druga odgovarati.
Oko jedanaest smo se odvezli do kafia duana iji je
vlasnik bio James Stilwind. Dok smo se vozili, sluajui

rock and roll na radiju u autu, ispriao sam Callie sve to

sam doznao od Bustera.
Bio sam gladan kada smo stigli tamo, ustvari sam bio
gladan ve nekoliko sati jer sam preskoio doruak.
Duan je bio ist i blistav. Kako smo stigli rano, jo nije
bio pun. Naruili smo hamburgere, pomfrit i cole, sjeli za
ank i jeli.
Radio u duanu svirao je Rock and rol lje stigao
zauvijek od Dannvja i Juniorsa, a pola vremena koliko
nam je trebalo da pojedemo nae hamburgere, sluali smo
Knjigu ljubavi od Monotonesa i Pljus pljas od Bobby
Darina.
Znao sam veinu pjesama napamet, sluajui ih na
mom Hopalong Cassidy*( Glavni lik popularne vestern
serije) radiju kasno nou u svojoj sobi, samo ja, mjeseina
i Nub.
U tom sam trenutku imao osjeaj da bih ovdje mogao
sjediti cijeli dan i sluati glazbu, moda si naruiti jo
jednu colu, i s vremenom jo jedan hamburger.
Hamburger je bio dobar, sjetio sam se kako je Rosy Mae
rekla da ima roaka koji je kuhar.
Momak iza anka izgledao je samo malo stariji od
Callie. Nosio je bijelu kapu i gurnuo ju je otraga tako da
Callie moe vidjeti kako ima kovravu kosu s jednim
uvojkom koji mu je padao na elo. Taj mi je uvojak
izgledao kao da je dresiran.
Ispruio se preko anka i upitao:
"Je li hrana dobra?"
"U redu je", rekla je Callie.
"Dobro. Trudimo se ugoditi vam."
Callie je rekla:
"Nisi je ti spravio."
"Nisam. Crnuga to radi."
"Voljela bih da ne govori tu rije."
"Crnuga?"
"Da."

"Za tebe, dok si ovdje, neu je izgovarati. Neu rei ni

crnjo ni kmica."
Mislio je da e nas time nasmijati, ali nije. Callie je
rekla:
"Hvala ti. Gospodin Stilwind je vlasnik ovoga duana, je
li tako?"
"Tako je. Zato?"
"Jednostavno me zanima."
"Znam ja zato te zanima. On ima novac."
"To to si rekao je jako runo."
"Takve su ene. Ne bi one obratile panju na zgodnog
mladia koji je tek na putu da ostvari svoje mogunosti, ali
bi navalile na nekog starijeg momka s corvettom i puno
novaca."
Callie je podigla obrvu.
"Ima vettu?
"Vidi", rekao je mladi posluitelj.
"Samo se alim", rekla je Callie. "Kako se zove?"
"Timothy Shaw. Zovu me Tim."
"Ja sam Callie Mitchel. Ovo je moj brat, Stanley."
"Drago mi je to sam vas upoznao... Da nije vrijeme
ruka, dao bih vam besplatni sok. Navratite rano ujutro,
kasno popodne, onda nitko ne gleda pa u vam ga
napraviti."
Kako smo uranili na ruak, a nikoga osim nas nije bilo
u duanu, pretpostavio sam da je to to je Timothy govorio
la. Siguran sam kako je Callie pomislila isto, no prela je
preko toga. Ostala je armantna.
"To je tako lijepo od tebe, Tim. Ali mene zanima
gospodin Stilwind."
"Mogu misliti. Zna, farba si kosu. Izgleda dobro za
svoje godine, ali farba si kosu."
"Koliko je star?"
"Tridesetak godina, valjda."
"Nije to starost."
"Prilina je to starost. A osim toga, ima djevojku. I bio je
jednom oenjen."

"Ima li djece?"
"Mislim da nema, ali djevojka mu je mlada kao ti."
"Je li zgodna?"
"Nije tako zgodna kao ti. Ali je, zgodna je. to te briga za
njega? Ja sam slobodan, bijel i imam dvadeset i jednu, i
imam prilino dobra kolica, malo novaca za troenje. Osim
toga, tebi i meni, sve to nama treba je mjesec."
"Misli?" rekla je Callie.
"Svakako."
"Zar nije gospodin Stilwind vlasnik ne samo ovoga, ve i
kina ovdje uz duan?"
"On je vlasnik mnogo toga. esto je u kinu. Njegova je
djevojka nekada radila na tandu s kokicama. Tako ju je
upoznao. Bila je miica, voa navijaica ili neto takvo. I
jedno i drugo. Ne znam. Moe li zamisliti tako mladu
djevojku s takvim starcem?"
"Ako napregnem matu."
"Daj, bebice, ima li anse za tebe i mene?"
"Uvijek postoji ansa za gotovo bilo to, Timothy."
"Preda mnom su mogunosti, medena. Idem na faks
sljedee godine, ako utedim dovoljno novca."
"to eli biti?"
"elim diplomirati ekonomiju, poeti svoj vlastiti biznis."
"Kakvu vrstu biznisa, Tim?"
"Taj dio jo nisam smislio. Ali ovo ti mogu rei. U tom
biznisu ja neu biti posluitelj za ankom."
11
NAKON RUKA PREGLEDAO sam stalak s asopisima
u duanu, kupio Rosy Mae neke nove filmske asopise,
sebi kupio par stripova.
Odetali smo do kina kojega je posjedovao James
Stilwind, Palacea. Ili bolje reeno, Callie je etala, a ja sam
epao uz pomo take.
"Timu sam se dopala, zar ne?" pitala je Callie.
"Valjda je tako."

"Simpa je."
"Ako ti se sviaju blesavi posluitelji. Ili u njegovom
sluaju, samo blesavi."
"Mogla sam od njega dobiti besplatni sok, moda i
sladoled. Ali u pravu si. Blesav je."
"On i njegov uvojak."
"Uvojak mi je simpa", rekla je Callie.
Kolica Chestera Whitea pojavila su se pokraj nas.
Skrenuo je do nogostupa, parkirao, nagnuo se preko
prednjega sjedita i otvorio vrata. Masnoa na njegovoj
uzdignutoj frizuri na suncu je imala svijetloplavi odsjaj.
"Callie. Kako si?"
Callie nije odgovorila.
"Hej, frajeru", rekao je. "to ti se dogodilo?"
Ni ja nisam odgovorio.
"Je li ti stari jo ljut na mene, Callie?"
"Ljut je. A ljuta sam i ja. ula sam za sve te druge cure.
I za sve to si radio s njima, a Jane... No, ona me je uvalila
u nevolje. Ili barem tako mislim."
"Da, uo sam to."
"uo si?"
"Jane mi je rekla kako ti je to uinila da bi te uvalila u
nevolju. Ne svia joj se. Ne sviaju joj se ni druge cure
takoer. K vragu, njoj se ne svia nitko. Njezin se pas nee
igrati s njom ako si ne zavee svinjsku niclu oko vrata."
"Ti se igra s njom. Mora li si zavezati niclu oko vrata
da te namami?"
"Ponekad."
"Da, kladim se."
"Hej, nabavila je te stvarice od svoga brata i stavila
vodu sa sapunicom u njih. Mislila je da je to smijeno."
"Mislila je, je li?"
"Ja ne mislim da je to smijeno", rekao je Chester.
"Priala je da je to unutra dolo iz mene. Nije. Ja ne
pricam sapunicu."
"Moglo je to biti i neto drugo osim sapunice. Zar ne,
Chester?"

"Ja nisam savren. Da, moglo je. Moglo je biti, prole

godine. Ali mi se vie ne viamo. Jednostavno je
ljubomorna to izlazim s tobom."
"Kako vie ne izlazi sa mnom, nee vie trebati biti
ljubomorna, je li tako, Chester? to se toga tie, moe se
ponovno baviti onim to si s njom radio. A ako to ne
moe, uvijek ti je pri ruci gospoa Dlan i njezinih pet
keri. elim ti ugodan dan, Chester."
"Joj, bebice, nemoj biti takva."
"Nisam ti ja bebica, Chester. Zato ne ode provjeriti
ulje u kosi. Ako moe pronai dovoljno dugaku ipku za
provjeru ulja."
"To je niski udarac, draga."
Ponovno smo krenuli dalje. Trenutak kasnije kolica su
zakripala gumama mimo nas, ula u zavoj gotovo na dva
kotaa i nestala nam iz vida.
"Jo mu se uvijek sviam", rekla je. "Istina je, mislim da
mu se sada sviam jo i vie."
"Voli to, zar ne?"
"Volim vidjeti koliko blesavi mogu biti mukarci. Da."
Dok smo se pribliavali kinu, otmjeni crveno-bijeli
thunderbird priao je nogostupu. Vrata su se otvorila.
Visoki mukarac koji je izgledao poput filmske zvijezde
izaao je iz automobila. Imao je svijetlosmeu malo duu
kosu s uvojkom poput Timothvjeva, samo to je njegov
izgledao prirodnije. Bio je odjeven leerno i skupo. Bijeli
sako, krem hlae, krem i bijele cipele.
Dok je izlazio iz automobila, vidio sam da su mu arape
svijetloplave s tamnoplavim satovima na njima.
Obiao je automobil, otvorio vrata thunderbirda i van je
izila ena. Izbijeljenu plavu kosu koja joj je dopirala do
ramena imala je sloenu u uzdignutu visoku frizuru.
Nosila je uske zlatne hlae koje su joj zavravale iznad
glenja, bijelu koulju s ipkastim okovratnikom, sandale
s visokim potpeticama, remenja omotanih visoko oko
zglobova. Kada je obila prednji dio automobila i zakoraila
na nogostup, shvatio sam da je prilino mlada.

Mukarac ju je uhvatio ispod ruke i poao prema kinu,

prolazei mimo nas. Gledao je prema Callie dok je prolazio,
smijeak koji joj je uputio bio je dovoljno velik i dovoljno
srdaan i dovoljno divlji da je mogao pripadati lavljim
ustima.
Prolazei pokraj blagajne, klimnuo je glavom gospoi
koja je bila unutra, uao u kino s plavuom pod ruku,
bacio pogled preko ramena prema Callie.
"Kladim se da je to on", rekla je Callie.
"Misli Stilwind?"
"Aha. To je njegova djevojka. Ona o kojoj nam je Tim
priao. Misli li da sam zgodna kao ona, Stanley?"
"Mislim da si tako runa da se mora priuljati ai
limunade kako ona ne bi od straha pobjegla od tebe."
"Jako smijeno, Stanley."
"Mislio sam da je Tim rekao kako on vozi vettu."
"Moda je mislio kako je thunderbird vetta. Moda on
ima i jednoga i drugoga."
"Moda to nije on?"
Kako nikada nisam bio u blizini tolike koliine novca,
teko sam si mogao zamisliti kako ga netko moe imati
toliko da moe posjedovati dva minkerska sportska
automobila, lijepi laneni sako i zgodnu plavuu.
"Ne mogu zamisliti da bi on mogao uiniti takvu stvar
kao to ti misli", rekla je Callie.
"Nita ja ne mislim", rekao sam, pokuavajui izvesti
ono to me je Buster nauio. "Prebrzo zakljuuje."
"Sigurna sam da ti je to palo na pamet."
"Mislim da je to tebi palo na pamet, a sada kada si ga
vidjela, ne moe to zamisliti."
"to ti misli?"
"Ne izgleda ba jako udovino, zar ne?"
"Ne, ne izgleda."
Callie je otila do blagajne. Ja sam ostao gdje sam i bio,
ali mogao sam je uti. Upitala je:
"Je li to bio gospodin Stilwind?"
Gospoa na blagajni je odgovorila:

"Da. Treba li razgovarati s njim?"

"Ne. Hvala."
Vratila se natrag. Rekao sam:
"uo sam."
"Jednostavno ne vidim kako bi on mogao uiniti neto
takvo. Izgleda vrlo privlano."
"Misli da bi mogla izai s njim?"
"Nisam to rekla."
"Moda je blesan bio u pravu. Djevojke vole automobile
i novac. A ti jo nema ni osamnaest godina. to misli to
bi tata rekao na to? To da eli izai s odraslim
mukarcem."
"Rekao bi da ne smijem", rekla je Callie. "Ili bi ga
premlatio. Zaboravimo to i idemo kui, Stanley. Skroz sam
zbunjena. Mislim da je to tajna koja e jednostavno ostati
nerijeena. Ali ima jedna dobra stvar. uo si to je Chester
rekao o sapunici u onim odvratnim stvarima. To je jo
neto to mi ide u prilog."
"Moda ne bi trebala pretjerivati."
"Oh, ne. elim da mi tata potpuno vjeruje. A ti si,
svialo ti se to ili ne, moj svjedok."
Nije mi se svialo i to poslijepodne kada smo se vratili
kui, Callie je ispriala mami i tati to joj se dogodilo s
Chesterom, a ja sam tamo stajao kako bih to potvrdio.
Kada je zavrila, vidio sam kako je tati laknulo uz
duboki uzdah. Potapao je Callie po leima i iziao van.
"Dakle, vjeruje li mi potpuno?" Callie je upitala mamu.
"Vjeruje ti", rekla je mama. "Mislim da je otiao negdje
plakati."
12
"NJEGOV IZGLED NE znai nita", rekao je Buster.
"Zar misli da su svi ljudi koji tamo vani rade zle stvari
runi? Ili da izgledaju poput udovita? Kada hodaju vuku
ruke po travi? Ha, deko? To misli?"

Bila je no i bili smo u kabini drive-ina i Buster je

prikazivao film, vestern s Audie Murphyjem.
"Ne znam. Taj Bubba Joe, kau da izgleda zloesto, i
zao je."
"Tu si u pravu. No to ne znai kako je svatko tko izgleda
zloesto zao. Nita vie nego to bi netko tko izgleda
umiljato i pristojno kao Howdy Doody*( Glavni lik popularne
djeje lutkarske TV serije) doista i bio Howdy Doody. uje me,
deko?"
"Da, gospodine."
"Smatraj ovo vanom lekcijom. Izgled je zgodan za
pogledati, ali ispod njega... Pa, ne moe nikada znati. to
misli zato tako mnogo mukaraca upadne u nevolje sa
enama? Radi njihova izgleda. Mukarac padne na njihov
izgled, a ispod tog izgleda moe naletjeti na harpiju. Zna
li to je to?"
"Ne, gospodine."
"Zla krilata ena koja mui ljude. Jedina razlika u mom
iskustvu sa enama openito, jest ta da one nemaju krila."
"Ti zna mnogo toga, Buster."
"Zaboravio sam vie toga nego to veina ljudi zna. uj,
ti si stvarno zainteresiran za to ubojstvo, zar ne?"
"Jesam."
"Vidi, ovako za zabavu, to kae na to da ti ja malo
pomognem oko toga. Samo malo. Ne mogu se ba jako u to
uplesti. Bijelcima nije drago kada se crnuga mota oko
njihove hrpe drva."
13
IAKO SE BUSTER ponudio da mi pomogne, nije to htio
uiniti sve dok ponovno ne budem mogao hodati bez
taka. Za to je bilo potrebno jo par tjedana, a ak sam se i
tada bojao previe osloniti na svoju nogu. No nakon dan ili
dva, sve sam to zaboravio i ak se poeo voziti na biciklu
kojega mi je tata popravio.

Postavljena su pravila da ne odlazim na breuljak u

bogataki kvart, i ako se vozim uz autocestu, to mora biti
na travi ili po rubu kada nema nikoga.
Jednoga ranog jutra digao sam se iz kreveta i rekao
roditeljima kako se idem voziti na biciklu. Ostavljajui za
promjenu Nuba kod kue, odvezao sam se u grad, iza
ureda urednitva novina gdje sam se trebao nai s
Busterom.
Ured je bio blizu kina kome je Stilwind bio vlasnik. Dok
sam okretao pedale prolazei pokraj njega, gledao sam
okolo kako bih vidio jesu li James Stilwind ili njegov
thunderbird' tu negdje. Nisu bili.
Iza urednitva novina, u uskom prolazu koji je bio
poploan ciglom, Buster je sjedio na rasklimanoj klupi
postavljenoj uza zid. Sjedio je s vitkim crncem koji je nosio
eir s uskim obodom. Vitki je ovjek vadio cigaretu iz
kutije Lucky Strikea.
Izmeu njih je bila kartonska kutija. Dok sam silazio s
bicikla, vitki je ovjek kresnuo ibicu na cigli u zidu. Rekao
je:
"Ako me u ovom ulove, Buster, ostat u bez posla."
"Nee im to nedostajati. A ja u ti to donijeti natrag."
"Pa, bolje idi s time, pusti me da se vratim svom
nadstojnikom poslu."
"Hvala ti, Jukes", rekao je Buster.
"Valjda nema na emu. Roak si mi, Buster, ali
pretjeruje."
"Tko ti je izvukao dupe iz vatre otprilike pola tuceta
puta?"
"Da, pa, u pravu si. Ali ipak mi je potreban ovaj posao."
"Ima poslove po cijelom gradu", rekao je Buster. Jukes
je bacio cigaretu i zgazio je.
"Idem sada unutra. I ti bi mogao krenuti da ne bi neki
novinarski gospodin izaao na stranja vrata i vidio dvije
crnuge s bijelim dekom."
"Treba se opustiti, Jukes."
"Da, ba."

"Hej, Jukes, za ovoga deka ovdje, otpjevaj kiticu ili

dvije."
"Ah, pusti me."
"Daj."
Jukes je pogledao uokolo.
"Pa, samo par kitica." Izvukao je iz stranjega depa
usnu harmoniku, odsvirao nekoliko tonova, izvadio je iz
usta i zapjevao:
ena mi radi dvije smjene.
Ja radim samo jednu.
Ona eli biti sretna, no nita ne shvaa.
Ponovno se pojavila usna harmonika, nekoliko tonova,
zatim:
ena mi radi duplo
Ja radim ako moram.
Odsvirao je nekoliko tonova na usnoj harmonici,
zapjevao:
Ona bi nareivala efu to bi on trebao raditi.
Gospodin Johnson je ne slua.
Nije ga briga to ona pria.
Nije bitno draga to god ti rekla.
Gospodin Johnson, prokleti, ne igra tu igru.
Ponovno usna harmonika. Malo tapkanja nogom. Tada:
Rekla si to si htjela.
Rekla si to si rekla.
Ali ula si me draga.
Gospodin Johnson ne igra tu igru.
Jukes je prestao pjevati i rekao:
"To bi bilo sve za sada. uvaj se, uje."
Jukes je otiao unutra.
Buster je rekao:
"Kako ti se ovo svidjelo?"
"Zgodno je", rekao sam. Tek nekoliko godina poslije,
razmiljajui o toj pjesmi, istinski u shvatiti njezino
znaenje. Pitao sam se je li je stari Jukes smislio.
"Idemo se proetati, deko."

Pokupio je kartonsku kutiju, krenuo. Slijedio sam ga,

gurajui svoj bicikl.
Pitao sam:
"Kuda idemo?"
"Pogledati emo to imam u kutiji."
"to je to?"
"Vidjeti e. Natjerao sam ga da mi to prikuplja otprilike
tjedan dana, ekajui tu tvoju nogu da ozdravi. Kako ti je
ona?"
"Osjeaj je smijean, ali ne boli."
"To su ti miii u njoj. Nisu se razgibali do sada. Vonja
na biciklu ti je najbolja stvar za to."
"Guram ga."
"Hodanje ti takoer nee koditi. To je gimnastika, zar
ne?"
"Kuda idemo?"
"U Kvart."
"Kuda?"
"Pa, moda ti je bolje poznat kao Grad Crnuga. Otii
emo mojoj kui i prouiti ovo."
14
STIGLI SMO DO ulice poploane crvenom ciglom gdje
su debeli hrastovi gusto rasli na obje njezine strane. Kada
je vjetar zanjihao grane jednoga stabla one bi lupkale po
svom roaku preko puta ceste.
Dok smo hodali, proli smo s nae desne strane pokraj
ograenoga parka i kipa Roberta E. Leeja*( Junjaki general
amerikoga Graanskog rata) na kojem su se gnijezdile poput
noi crne vrane i vrile nudu, prljajui ga bijelom
ljepljivom masom. Primijetio sam da je jedna hrpica te
mase skliznula nad Robert E. Leejevo desno oko i tamo se
stvrdnula.
Iza parka je bilo groblje s tijelima veterana
Graanskoga rata. Na nekim su grobovima bile izblijedjele
boje zastave*( Zastava junjake Konfederacije) i vaze iz kojih su

strile pocrnjele i uvenule stabljike uginula cvijea; na

drugim je grobovima bilo svjeijih buketa, meu njima i
rua crvenih poput krvi.
Hodali smo dalje dok se cesta suavala i tu i tamo su iz
nje virile cigle koje su vremenske neprilike iupale iz tla i
poneke zdrobile. Vlati trave puzale su meu mnogim
ciglama, prekrile ih i poutjele.
Naglo, hrastovi su se promijenili. Po prvi sam put vidio
da su stablima u Hrastovoj ulici, kako su je zvali, rezane
grane i oblikovana kronja i da se za njih brinulo. No kako
smo ili dalje niz Hrastovu ulicu, u Kvart, hrastovi su bili
izoblieni I neki su bili puni pocrnjelih vorova. Svi su bili
tako zaputeni kao i stara cesta od cigle.
Isto je tako izgledalo i groblje za obojene koje se prualo
uz lijevu stranu ulice iza hrastova, gdje je u blizini tekao
potok Dewmont. Tu ste mogli vidjeti nadgrobne ploe
nagnute lijevo i desno. Mnoge su bile prevrnute, a neke
razbijene. Trava je bila visoka i posvuda su se vidjele
razrasle mladice drvea iznikle iz zalutalih irova koje je
tamo dobacio vjetar ili nemarna vjeverica.
"Ne izgleda tako dobro kao ono minkersko groblje, zar
ne?
"to to, gospodine?"
"Groblje za obojene. Gdje se pokapaju obojeni, deko,
ne izgleda tako uredno kao ono minkersko dvorite gdje
su pokopane sve te Dixie patke, je li tako?"
"Ne, gospodine."
"Ne odravamo ga. Zna li zato?"
"Ne, gospodine."
"Zato jer za vrijeme Noi vjetica, bijeli deki dou i
prevru nadgrobne ploe i razbijaju ih. Bolje nam je da ne
radimo nita. Popravljanje ploa, koenje trave, to samo
privlai te budale. Za te deke nema niega smjenijeg ili
hrabrijeg od toga da srue nadgrobnu plou nekog
obojenog, bace je u potok, razbiju. A i kukavice su oni,
deko. Rei u ti zato. Znaju da im niti jedan obojeni

javno nita nee uiniti jer bi onda na njega navalili

kluxeri ili neki slini tipovi. To nije hrabro, je li da nije?"
"Ne, gospodine. Mislim da nije."
"I nije. To ti i govorim. Sluaj me. Ja te tim neto uim."
Putem niz ulicu bijela su lica poela nestajati,
zamijenjena obojenim licima. Automobili uz nogostupe i
pokraj kua bili su uglavnom stariji, kue uz cestu daleko
neuglednije, neke od njih manje od nae dnevne sobe u
drive-inu. Boja im se ljutila, daske na trjemovima su im
se ljuljale, preklinjale su za crjepove i stakla na prozorima,
naginjale se u oajnikoj potrebi za odmorom. Bilo je
vanjskih zahoda iza kua, ice za struju nisu vodile do
veine njih.
Sjedei na stubama trijema ili na samom trijemu, neki
smjeteni u fotelje iz ije su se utrobe rasprivali
pramenovi pamuka poput ostataka nuklearnih oblaka, tu
su se nalazili mukarci, mladi i stari. Nosili su iznoenu
odjeu sa eirima ovjeenih oboda, poput uniformi. Lica
su im izgledala kao da su upravo pretrpjeli batine i
oekivali da ih to zadesi ponovno.
Dok smo prolazili, jedan je mukarac doviknuo.
"Jel te ovaj prati kui, Buster?"
"Nego to", rekao je Buster.
"Oe ga zadrat?"
"Nemani enu koja mi to ne bi dopustila."
"uo sam kak je te bijele deke teko dresirat."
"Ma kakvi", rekao je Buster. "Nije ako ih dobro izmlati
debelim tapom za pecanje i smotanim novinama."
"im e hranit toga deka?"
"Sve mi je tu u ovoj kutiji. Iznutrice iz klaonice.
Svinjska glava."
"K vragu, ja bih tu svinjsku glavu", rekao je jedan od
mukaraca. "Zato ga ne ucmeka, Buster, meni daj taj
bicikl?"
"Tvoje bi debelo dupe zdrobilo taj bicikl", rekao je
Buster.

Razlijegao se smijeh, utiao se u daljini dok smo mi

odlazili dalje.
Ja sam, blago reeno, postajao pomalo nervozan. to ja
uope radim u tom kvartu? Jesam li poludio?
15
SKRENULI SMO U sporednu ulicu, proli pokraj
nekoliko djeaka koji su se igrali. Jedan od njih bio je mali
djeak sa mrkavim nosom koji je prikupljao prainu i
pravio mu prljave staze od nosa do usnica. Dok smo
prolazili, gledao nas je kao da e nas traiti da mu
pokaemo osobne iskaznice.
Uz eljezniku prugu doli smo do male kue bolesno
zelene boje ograde naega drive-ina.
Skrenuo sam Busteru panju na to. Rekao je:
"I trebala bi biti iste boje. Uzeo sam malo boje. Nije
lijepa, ali se ne ljuti i izgleda ljepe od sive."
Visoka kamena stuba vodila je na trijem. Kua je bila
jednostavna, no izgledala je isto i odravano. Mrea na
ulaznim vratima bila je nova i prozori su bili isti i
otvorenih kapaka. Na trijemu je stajala metalna vrtna
stolica. I ona je bila premazana istom runom zelenom
bojom.
Iza kue, iznad, izmeu pruge i zgrade, uzdizao se veliki
pano s plakatom koji vjerojatno nije bio promijenjen od
Drugoga svjetskog rata. Na njemu se nalazila bijela ena
koja je u ruci drala colu, s osmijehom srdanim i irokim
poput idiotovih nada.
Na rubu njezina osmijeha plakat je bio poderan. Vjetar i
kia uvukli su se na to mjesto i otrgnuli jedan komad
plakata. Vrane su se okupljale na vrhu panoa i iznad
enine glave uinile su ono to su uinile Robertu E. Leeju.
Vrane su gledale dolje prema nama kao da bismo mi
mogli biti neto za jelo. Naslonio sam svoj bicikl uz trijem.
Buster je izvadio klju, odkrinuo ianu mreu, otkljuao
vrata.

"Dobrodoao u crnugin raj", rekao je.

Unutra, kua je bila mrana i mirisala je na stari papir.
Kada je Buster upalio jedinu slabu arulju iznad stola,
postalo je oigledno kako taj miris nastaje radi toga to je
veina zidova bila prekrivena policama napunjenim
knjigama i asopisima.
Bio je tu jo i ormar i mali stol pokraj zida uz kojega je
stajao elektrini tednjak, polica s posuem i priborom za
jelo. Uz drugi je zid, kraj police s knjigama, bio smjeten
uski krevet. Gotovo u samom sreditu sobe nalazila se pe
napravljena od bave za naftu. Iz nje se protezala savinuta
cijev, izlazila je kroz krov. Pokraj nje je bila hrpa
nacijepanih drva, pripremljenih za zimu.
Rekao sam:
"Ti si proitao sve ove knjige?"
"Kakvo ti je to pitanje, deko? Naravno. ita li ti?"
"Da, gospodine."
"Ima li ovoliko knjiga?"
"Ne, gospodine."
"Pa nabavi si zbirku knjiga. itaj ih ili ih barem
pokuavaj itati. Ponudio bih te nekakvim keksima, ali ih
nemam."
"To je u redu."
"Imam kave."
"Ne pijem ba mnogo kave."
"Niti ja. Osim svakoga jutra, preko dana i predveer.
Mislim da imam tople RC cole, hoe li?"
"Svakako. Hvala."
Buster je stavio kutiju na daani stol, dao mi colu,
pristavio kavu. Sjeo je za stol, izvadio presavijene novine i
novinske izreske iz kutije."
"Sjedni, deko. Primakni si stolicu."
Uinio sam to i pitao:
to je to?"
Rekao sam ti da je Jukes nadstojnik u urednitvu.
Takoer je i nadstojnik u policijskoj postaji i srednjoj koli.
U policijskoj je postaji samo preko vikenda. U srednjoj

koli nema to raditi preko ljeta. Kada pone kola, ima

cijelu ekipu koja radi za njega. Starom Jukesu dobro ide."
"Kako e nam ti novinski izresci pomoi?"
"Ne razmilja, deko... I prestani viriti kroz taj stranji
prozor. Toj curi tamo na plakatu nee vidjeti kako
ispadaju sise ili to drugo. Ona ti je samo papir."
Zacrvenio sam se. Buster je rekao:
"Nemoj se sada uzrujati ili naljutiti. Samo se alim.
Mukarac se mora nauiti aliti i mora se nauiti smijati
samome sebi i znati kako je u redu razmiljati o sisama.
Ako to ne uini, nee biti vrijedan cijene onoliko baruta
koliko bi ti ga trebalo da si raznese dupe. Previe
razmiljanja o sisama je optereenje, ne razmiljanje o
njima je znak nekakve slabokrvnosti. Slua li me?"
"Da, gospodine."
"Jedna od stvari za koje ti je bolje da ih naui je
ismijavati ene koje ne moe imati, jer takvih e biti
mnogo. Sada, razmisli. Zato bi nam trebali novinski
izresci od prije toliko godina?"
"Valjda da itamo o ubojstvu."
"U redu. Sada si poeo raspirivati vatru. Ali mi ovdje
imamo izreske iz novina od prije ubojstva i nakon njega.
Zato je to tako?"
"Ne znam."
"Takve stvari, ponekad se jednostavno dogode. ovjek
poini ubojstvo i ak ni ne zna zato je to uinio. Kada
sam bio u Oklahomi, u ono vrijeme o kojem sam ti ve
priao, tamo je neki Indijanac jednoga jutra podivljao i do
smrti premlatio svoju enu cjepanicom drveta za loenje i
spalio kuu, zapalio je svoje ensko djetece u kolijevci.
Izaao je tada van i upucao svoga psa i pucao si u glavu.
Nije ba bio dobar u pucanju kada je pucao u sebe.
Preivio je, ali bez eljusti. Pitao sam ga zato je to uinio.
Nije znao. Rekao je kako se nisu svaali, ustvari je ona bila
prilino dobra, doista je volio bebu, a i pas je bio vrhunski.
Ali jednoga se jutra probudio i vidio svoju enu kako stoji
nagnuta nad tednjak, trudei se spremiti mu doruak, i

jednostavno mu je dolo. Zgrabio je cjepanicu i primio se

posla. Rekao je kako mu se to tada inilo dobrom idejom."
"Jeste li i njega upucali u srce?"
"Nismo. Smatralo se da su ga zaludili bogovi ili neka
vrsta indijanskog zla. Bio je osloboen. Osim toga, morao
je ivjeti s tim svojim licem, a metak mu je probuio rupu
u glavi i pogodio mu mozak nakon ega nije vie bio dobar
za nita. epao je, pio, srao u gae kada ne bi padao na
glavu. Moda bi mu bilo bolje s metkom.
Samo zbog toga to kod njega nije bilo nikakve
strukture, uzorka ili razloga, ne znai da ih veina tih
ubojstava nema. Obino ima. Novac. Ljubav. Ili najee,
jednostavno podivlja nekakva vrsta ponosa. Ponos te tjera
da eli novac ili to ini nedostatak ponosa, i tjera te da
eli ljubav i da ne eli podnositi uvrede. Ponos je na dnu
svega, deko, osim potpunog ludila."
"Ima li ubojstvo Margret i Jewel neku strukturu?"
"Jo to ne mogu rei sa sigurnou, ali ini mi se da
ima. Ono to moramo razjasniti je jesu li ta dva ubojstva
povezana ili su se dogodila odvojeno. Zna, kao
sluajnost."
"Ako su povezana, onda iza toga lei neki razlog. To se
moe razjasniti, moe na neki nain raditi unatrag ili
unaprijed, ovisi o situaciji. Slijedi li me, deko?"
"Nekako... Pa, ne ba potpuno."
"Vidi, u urednitvu imaju neto to zovu mrtvanica,
ali ne za mrtvace. Za mrtve novine. Stvari koje su se
dogodile davno. Koje su se dogodile prije ubojstva i nakon
ubojstva. Ovo je samo prva kutija. Jukes e mi nabaviti i
ostale. Bit e potrebno neto vremena da pregledamo ovu."
"to traimo?"
"Ima nekih stvari za koje znamo da ih traimo, a za
neke stvari jo ne znamo."
"Kako emo znati stvari koje ne znamo?"
"To ovisi o nama."
"to je to to znamo da traimo?"

"Znamo da traimo bilo kakvo spominjanje obitelji

Stilwind i obitelji Wood kojoj je pripadala Margret. Bilo to,
pa ak i odlazak nekamo. elimo to prouiti."
"Nekamo idu?"
"Stilwindi. Oni imaju novaca, deko. Oni putuju. U
drutvenoj kronici bi moglo biti neto o tome."
"Zato bi nama bilo vano kamo su oni ili?"
"Moda i nije vano. Ali emo pogledati. Pregledat emo
sve to ima veze s njima. Pregledat emo ima li nekakvih
zloina koji slie na zloine koji zanimaju nas, prije ili
poslije pogibije na eljeznici, ljudi izgorjeli u poaru, ak
ako se radi i o nesretnim sluajevima. Moda emo
nabaviti i neke policijske dosjee da ih pregledamo."
"Stvarno?"
"Ja u u tebe imati povjerenja, Stanley. Mora utjeti o
tome. Nemoj spominjati ni novine, uje?"
"Da, gospodine."
"Ako otkriju kako Jukes iznosi van stare policijske
dosjee, pa, on ne bi izgubio samo svoj posao, nego bi
mogao i stradati. Ili jo gore. Traio sam od njega veliku
stvar time to sam ga molio da pronjuka o nekima prije
toliko godina mrtvim bijelcima, samo da bismo ti i ja imali
neto raditi."
"Zato to Jukes radi?"
"Zato jer sam mu jednom pomogao. Jako."
"Na koji nain?"
"To je izmeu mene i njega."
"Zato ti to radi?"
"Dosadno mi je. elio sam ostati policajac, Stan. Ali
nakon onih davnih vremena, za mene kao obojenoga nije
bilo takvoga posla. Nisam se elio odseliti na sjever gdje
bih to mogao raditi, zato jer je tamo hladno. Uz to, nije
tamo nita bolje nego ovdje. Samo priaju da je."
"Kada emo dobiti policijske dosjee?"
"Kada ih Jukes bude mogao drpiti. Dovoljno su stari, ne
mislim da e im nedostajati. Barem ne odmah. Vratit emo
ih natrag kada budemo gotovi."

"to ako otkrijemo tko je to uinio?"

"Prijei emo preko toga mosta kada do njega doemo."
16
BILO JE SVAKAKVIH stvari o Stilwindima u novinama.
Od zgrada koje su kupili, vjenanja kojima su
prisustvovali, putovanja u inozemstvo, objava da se starija
ker odselila u Englesku do openitih drutvenih
dogaanja, dobrotvornih priloga koje su dali.
Ali nita nije iskoilo prema meni i reklo ubojstvo.
Buster je itao paljivo i s vremena na vrijeme neto
debelom olovkom upisivao u notes sa utim stranicama.
Upitao sam:
"Jesi li neto pronaao?"
"Ne znam. Sve se to treba uklopiti kao slagalica.
Pronae komadi ovdje. Pronae komadi tamo.
Pronae neke stvari koje slie na komadie i skoro da
odgovaraju, no ne odgovaraju pa ih baci. Ali ne baca ih
daleko. Ponekad se mora vratiti i uzeti ih. Veinu
vremena stvar rjeava jednostavno rjeavajui je. Odlomi
ovdje, odlomi tamo. Razmilja o tome. Ako eli napraviti
kip, poinje s gromadom kamena. Kada si gotov s
klesanjem po njoj, odlomio si prilino mnogo kamenja
kako bi ga napravio."
"Ali mi ne kleemo kip."
"Stan, to ti je ono to zovu usporedba. Ne treba se
shvatiti doslovno. To je metafora."
"Nain govora, rijei koje koristi, mnogo si drukiji,
Buster."
"Jesam, zar ne?" nacerio mi se. "Radi se o sljedeem,
kada se to jednom pone uklapati, to ti je poput zupanika
u bravi sefa. Zna. Klik, klik, klik. A sada, gurni glavu u
novine, deko, razmiljaj o tome to ita."

17
NEKOLIKO SATI POSLIJE Buster je rekao:
"Malo u se odmoriti, uzeti malo moga lijeka. Bilo bi
pametno da ti odjuri kui."
Buster je otiao do polica, odmaknuo neke depne
knjige na stranu, izvukao malu pljosnatu bocu pia iza
njih.
"Od ovoga mi srce bolje pumpa."
"Je li u redu da se vraam sam?"
"Boji se da te obojeni ne bi zgrabili?"
"Malo."
"Barem si iskren. Nee te oni gnjaviti. Samo mahni
onim ljudima na trijemu. Osim toga, i oni otprilike sada
uzimaju svoj lijek. Nemaju mnogo toga to bi inae radili.
Sva radna mjesta za lijenike su popunjena."
Digao sam kako bih krenuo.
Rekao je:
"Uzmi ovo kui i itaj. To e ti omoguiti da razmilja
onako kako treba razmiljati."
Pruio mi je depnu knjigu Pustolovine Sherlocka
Holmesa.
"Holmes, on je imao mozak za ovo. itao je izmeu
redova i zavirivao ispod tepiha."
"Kako to?"
"Proitaj. Vidjet e to mislim."
Stavio sam knjigu u stranji dep, sjeo na bicikl i
udaljio se od trijema. Vonja je bila naporna po izrovanim
ulicama od cigle. Stigao sam do trijema na kojem su se
prije nalazili ljudi, no oni su otili.
Vozio sam se dalje sve dok se stabla nisu razgranala i
cigle izravnale, dalje pokraj oronuloga groblja obojenih,
dalje pokraj odravanog groblja bijelih, dalje u Dewmont, a
od tamo sam se odvezao kui.

18
SLJEDEIH NEKOLIKO DANA Buster je donosio novine
na posao. Dolazio je barem dva sata prije nego to je
trebao prikazivati filmove. Nub i ja druili smo se s njim u
projektorskoj kabini. Pa, Buster i ja smo se druili. Nub je
leao na podu na leima sa apama u zraku. Od njega nije
bilo nikakve pomoi.
Buster i ja smo po temama zapisivali sve zanimljivo na
ute stranice iz notesa, odloili ispisane stranice na stranu
radi kasnijeg usporeivanja podataka.
Ujutro bih, kada Buster ne bi doao, itao prie o
Sherlocku Holmesu ili poduavao Rosy boljem itanju.
Savladala je filmske asopise i stripove, proitala je i
nekoliko kratkih pria iz maminih asopisa, kao to je The
Saturday Evening Posti slini.
Ponekad bi Richard navratio u posjet i tada bismo se
odvezli biciklima dolje do drveem obrubljenoga potoka,
lovili rijene rakove u muljevitoj plitkoj vodi.
Hvatali smo rakove tako to bismo komadi slanine
zavezali na uzicu, trzajem ih upali iz potoka kada bi ga
oni zgrabili.
Richard bi sa sobom ponio kantu i do podneva, kada bi
nam dan bio uspjean, ona bi do pola bila puna rijenih
rakova. Richard bi ih nosio kui kako bi ih dao svojoj
majci, koja ih je kuhala sve dok ne bi postali ruiasti.
Tada bi pripremila riu i kuhano povre i sve to
pomijeala.
Jeo sam ih jednom ili dvaput i nisu mi se jako sviali.
Imali su okus po mulju. I bilo je alosno gledati
Richardovu majku kako se ulja okolo poput iibanoga
psa, s modricom na oku, nateenoga nosa, podbulih
usnica poput zakrpe na gumi od bicikla. Samo jedan
pogled preko stola na Richardova tatu pogrbljenoga iznad
svojega tanjura poput tamnoga oblaka spremnog da se
izlije na svijet, inio je hranu u mojim ustima bljutavom.

Jednoga je kasnog poslijepodneva Richard navratio do

nas na svom biciklu, a na oku mu se plavila modrica.
"to se dogodilo?" upitao sam ga.
"Tata i mama su se dograbili", rekao je. "Pokuao sam
zaustaviti tatu da je ne tue. Tresnuo me je u oko i
svejedno ju je istukao."
"ao mi je."
"Valjda smo to mama i ja zasluili."
"Ne, niste."
"Doi, idemo loviti rakove", rekao je.
Dolje kraj potoka dok smo pecali te blatne bube,
Richard i ja smo poeli razgovarati o duhu pokraj pruge.
"Hej, hoe da noas zbriemo i odemo pogledati?
Moemo se vratiti prije nego to primijete da nas nema."
"Ne znam. Moda."
"Ne moe biti curica cijeli svoj ivot."
"Ja nisam curica."
"Radi ono to ti se kae, zar ne? Ja riskiram."
"Pa, zato me moj tata ne mlati kao vola zbog svaega.
Uope me ne mlati kao vola."
"Moj tata kae kako me samo pokuava uiniti
odgovornim."
"On te jedino pokuava praiti po guzici. Tue ti i
majku. Moj tata nije nikada udario moju majku."
"Nije zato jer mu se smije protiviti."
"Pa to onda ako mu se smije protiviti."
"Nisam time mislio nita loe, Stanley. Ali ako se hoe
tui, potui u se s tobom. Ne bojim te se."
"A mogao bi me i namlatiti, ali nemoj nita priati o
mojoj mami ili o mojoj obitelji."
"Ti si prvi poeo."
Jo uvijek sam uao na obali potoka, drei uzicu sa
slaninom. Razmislio sam jedan trenutak i rekao:
"Valjda jesam. Nisam mislio nita loe."
"Niti ja. Samo sam se alio kada sam rekao da si curica.
Nisi ti nikakva curica."
"Hvala."

"Ma nita. Hoe da klisnemo ili nee?"

"Zato da ne", rekao sam.
"Mogu doi do tebe kasnije veeras. Oko jedanaest.
Odgovara li ti to?"
"Bolje doi u pono."
"Moemo na biciklima do pilane, dalje emo pjeice jer
tamo nema niega osim uske staze."
Omotali smo nae uzice oko tapova, nagurali tapove
pod most da nas tu ekaju do sljedeeg puta kada emo
moi nabaviti malo slanine, a tada sam se uputio kui,
zajedno s Richardom koji je nosio kantu s rakovima.
Hodali smo pokraj stare naputene pilane. Veina je
zgrada istrunula do temelja, a nekima su nedostajali
dijelovi drvene grae. Samo je jedna zgrada ostala cijela.
Bila je podignuta na stupovima i kroz prozore bez stakala
u njoj su se mogli vidjeti strojevi. Krov joj je bio stoast i
zahrao, a hra je inila da na svjetlosti sunca izgleda kao
da je od zlata.
Graevina je s prednje strane bila otvorena i otuda je
visio dugaki metalni lijeb kojega su u zraku drali
zahrali lanci privreni za uzglobljene ipke. lijeb se
naginjao prema vlanoj, pocrnjeloj hrpi piljevine koja je na
vrhu bila zaravnana vjetrom i kiom. Sojke su krijetale iz
ume i jedna je na trenutak sletjela na lijeb. ak je i
njezina mala teina bila dovoljna da se lijeb zaljulja na
svojim lancima. Ptica je jurnula prema nebu i pretvorila se
u toku koja je nestala.
Dewmont je bio pun pria, a jedna od mnogih koje sam
uo od Richarda bila je o obojenom djeaku koji se otiao
igrati meu ruevinama pilane i pomislio kako bi bilo
zabavno spustiti se niz taj stari lijeb u hrpu piljevine. No
kada je sletio u piljevinu, potonuo je u nju i nikada ga nisu
nali.
Prema prii, negdje ispod te goleme planine piljevine
bile su njegove kosti, a moda i kosti drugih djeaka.

Uvijek sam se pitao kako su ljudi znali da je on tamo

ako nitko nije vidio kada se to dogodilo. I ako je bio tamo,
zasigurno bi netko do sada iskopao njegovo tijelo.
Kada sam to spomenuo Richardu, on je rekao:
"Mama toga djeaka ima dvanaestero druge djece. Nije
joj mnogo nedostajala jo jedna crnuga."
Kada smo doli do njegova imanja, Richardovo se
dranje promijenilo. Korak mu je postao nesiguran i
ramena su mu se opustila.
Rekao je:
"Mislim da e to to imam ove rakove smiriti tatin bijes
jer me nije dugo bilo."
Nisam znao to rei na to tako da smo jednostavno
nastavili hodati prema njegovu dvoritu. Po Richardovoj
prii kuu su im poklonili majini roditelji. Bila je velika i
neko otmjena, no te je otmjenosti nestalo.
Dvorite je bilo bujno obraslo korovom, podijeljeno na
dva dijela betonskom stazom punom pukotina. Trijem je
bio ulegnut i ulazna su vrata nahereno visjela na arkama.
Jedna je strana krova trijema imala na sebi rupu iz koje su
visjele grede, crne i naizgled vlane, mekane, kao da ih se
moe rastrgati golim rukama.
Mogao sam uti kako iza kue laje njihov veliki crni
pas, trei na svom lancu privrenom za razapetu icu.
Richard je zastao, prouavao psa dok je ovaj trao amotamo.
"Tata voli toga psa", rekao je Richard. "Lud je za njim."
Otraga i iza razapete ice i psa bilo je otprilike dvadeset
jutara zemlje na kojima je gospodin Chapman uzgajao
krumpir i graak. A tamo se takoer nalazilo nekoliko
ruevnih sporednih zgrada, izgladnjela mula koja je sluila
za oranje, zarobljena unutar klimave ograde i prasica
aneminog izgleda u lokvi blata okruenoj gusto
pozabijanim stupovima, napravljenim od sirovih grana
stabala jabuka. Prasica je ivjela od staroga peciva koje je
gospodin Chapman dobivao iz pekare, ostataka hrane iz
kuhinje.

Kada smo zakoraili na trijem, vrata su se otvorila i

gospodin Chapman je izaao van. On je bio visok mrav
ovjek koji je izgledao kao da se smoio i tada prejako
stisnut u spravi za izaimanje rublja. Nije se inilo da
postoji i kap vlage u njemu ili u njegovoj kosi, a oi su mu
bile tamne i suhe poput drvenoga ugljena.
Pogledao je mene, zatim Richarda.
"to ima u toj kanti, deko?"
"Rakove", rekao je Richard. "Dovoljno za veeru,
mislim."
"Misli. Ima li ih dovoljno ili nema?"
"Imam, gospodine."
"Nije te bilo cijeli dan, deko. Imam nekog posla za
tebe."
"ao mi je, gospodine."
"Ulazi u kuu, daj ih svojoj majci. Prijatelj ti ne moe
ostati na veeri."
"Vidimo se, Stanley", rekao je Richard. Izraz u njegovim
oima sliio je na poruku samoubojice.
"Naravno", rekao sam.
Iza sebe sam uo tresak zatvaranja vrata, a njega je
slijedio tupi zvuk udarca. Richard je jauknuo visokim
glasom s one strane vrata, a njegov je otac rekao neto
grubo. Tada sam ve odmakao van na cestu, hodajui
brzo, na svjetlost sunca koja je tu bila toplija i jasnija,
dalje od korova i stabala i velike trule kue Chapmanovih.
19
STIGAO SAM DO drive-ina i zatekao mamu vrlo
uzbuenu. Bila je u kupovini s Callie i doivjela
pustolovinu.
Bila je odjevena u crnu haljinu i nosila crni eir s
crvenom trakom na njemu; to je izgledalo poput neega to
bi odjenuo Robin Hood ako bi bio u koroti i kada bi bio
curica.

Mama je skinula svoj eir koji je bio privren s par

pribadaa, poloila ga na stalak za suenje posua pokraj
sudopera. Ruke su joj se tresle.
"Hodao je za nama, preko puta ulice", priala je to meni
i Rosy Mae.
"Jeste sigurna da je to bio on, gospoo Gal?"
"Pa, nisam. Nisam ga vidjela nikada prije. Ali mislim da
je bio. Bio je velik i vrlo crn. Imao je eir uskoga oboda,
navuen gotovo do obrva. Malo dui sako. Izgledao je
snano."
"Kakve je cipele nosio?" upitala je Rosy Mae.
"Nisam razmiljala o tome da mu gledam cipele", rekla
je mama. "Mogao je nositi baletne lape to se mene tie.
Moram sjesti. Stanley, hoe li mi dati au vode?"
"Imao je nekakve vojnike izme s crvenim vezicama",
rekla je Callie. "Primijetila sam to. Nikada prije nisam
vidjela ovjeka s crvenim vezicama."
Donio sam mami au vode. Sjela je za stol i nakon
nekoliko gutljaja odloila au te duboko udahnula.
Ja nisam primijetio je li onaj ovjek ispred drive-ina,
koji je puio cigaretu, onoga dana nosio vojnike izme s
crvenim vezicama, ali je ostatak, odjea, eir, odgovarao
njegovu opisu.
Tata je, kupei smee po dvoritu drive-ina, uao i
rekao.
"Stanley, smjesta da si otiao van kupiti smee. Ne
moe odlaziti na pecanje kada ima posla kojega... to se
ovdje dogaa?"
"Nisam sigurna dogaa li se ita", rekla je mama.
"Mislim da mi se to moda samo priinilo."
"Pa", rekao je tata, "mora li se i meni priiniti to se to
dogodilo."
"Ne", rekla je mama. "Samo ne znam je li ita bilo.
Vidi, Callie i ja bile smo u gradu u kupovini. Krenule smo
u Phillipsovu trgovinu, ali morale smo se parkirati neto
nie od nje. Danas je dan kada u njoj primaju kupone za
popust. Poeli su to raditi sa svojim vlastitim kuponima..."

"Gal, za ime Boga", rekao je tata.

"U redu. Svakako. Ile smo natrag do auta, a preko
puta ulice je bio taj veliki obojeni ovjek sa smeim
eirom. Izgledao je tako zastraujue. On... Pa, nije mi se
sviao nain na koji nas je gledao. Dok smo hodale prema
autu, on nas je slijedio drugom stranom ulice. Kada smo
stale, on je stao i zurio je u nas. To mi se nije priinilo, je li
tako, Callie?"
"Nije. On nas je gledao, tata."
"Slijedio nas je cijelim putem do auta, a kada smo ule
u njega i kada sam ja poela voziti unazad, on je doao do
prozora i zagledao se unutra. Nije nita rekao. Nije nita
uinio. Ali imao je vrlo udan izraz na licu. A njegove oi,
bile su tako..."
"Zastraujue", rekla je Callie. "Kao u filmovima o
udovitima."
"Da. Kao u filmovima o udovitima. Sledila sam se s
nogom na konici."
"To je bio on, gospoo Gal", rekla je Rosy Mae. "On
stalno nosi te crvene vezice. Ja sam mu ih kupila. I taki
mu je pogled. Vidla sam taj pogled puno puta, ba prije
nego to e me lupit tako jako da mi ve promijeni boju."
Rosy Mae je privukla stolicu, sjela.
"Slijedio vas je, a to sam sve ja kriva."
"Ja sam te pozvala ovamo", rekla je mama.
"Da", rekao je tata. "Jesi."
"Mogu ja skupit svoje stvari i skroz nestat u petnaest
minuta", rekla je Rosy Mae. "Niko nije prema meni bio bolji
od vas, gospoo Gal. Al ja ne elim navu nita na vau
obitelj."
"Smiri se, Rosy", rekla je mama. "Ne ide ti nikuda."
"Moda bi trebala, gospoo Gal."
"Ako ode, lunjat e ulicama i on e te povrijediti",
rekla je mama. "To ti jamim."
"A to emo s tobom?" rekao je tata. "ini mi se da e
on povrijediti tebe. Ili Callie."
Mama se zagledala u njega.

"A to ti predlae?"
Tata je razmislio i rekao:
"Predlaem da stvari ostavimo ovakvima kakve jesu.
Ovdje si dobrodola, Rosy. Ne elim da lunja ulicama.
Stvarno nema kuda otii... Je li tako?"
"Ne, gospon, gospodine Stanley, nemam."
"Pa, onda, mora ostati. Ali taj stari pas nee loviti.
Gdje ste vidjele tu crnu... toga ovjeka?"
"U Glavnoj ulici", rekla je Callie. "Ali do sada je ve
sigurno otiao. Trebao si ga vidjeti, tata, kako zaviruje u
auto, strano."
"Gdje on ivi, Rosy?" upitao je tata.
"Dolje u Kvartu."
"Gdje u Kvartu?"
Rekla mu je.
"Provjerit u tamo", rekao je. "Ako ga ne naem, pozvat
u policiju."
"Ne, Stanley", rekla je mama. "Taj je ovjek opasan.
Mogao bi imati pitolj."
"Mogao bi nemat pitolj", rekla je Rosy. "Al nosi no ili
britvu stalno i izrezo bi vas, u to se moete kladit."
"Idi odmah u policiju", rekla je mama.
"Vratit u se", rekao je tata. Otiao je na kat, odjenuo
istu koulju, uzeo svoj eir i iziao.
Rekao sam:
"Misli li da e otii u policiju?"
Mama je rekla:
"Doista se nadam da hoe."
20
TATE NIJE BILO neko vrijeme. Svi smo nervozno
razmiljali o tome gdje se nalazi. Mama i Callie prihvatile
su se kuanskih poslova, a ja sam kupio papire na
parkiralitu tapom s avlom na vrhu. Kada sam s time
bio gotov, proitao sam posljednju priu o Sherlocku

Holmesu u knjizi koju mi je posudio Buster, ali misli mi

nisu bile istinski zaokupljene njome.
Bili smo, blago reeno, uzbueni kada se tata konano
pojavio na vratima, skidajui svoj eir.
"Jesi li ispriao policiji?" upitala je Callie.
"Jesam", rekao je tata. "Dao sam im opis kojeg ste vi
meni dale. Ali prvo sam otiao do barake u kojoj on ivi...
Gdje si ti ivjela, Rosy. Nije ga tamo bilo. A nije bilo ni
barake."
"Kak to, gospodine Stanley?"
"Spaljena je do temelja."
"Prijetio je kak e to uinit sa mnom unutra", rekla je
Rosy Mae. "Drago mi je to nisam bila u njoj."
"Policija ga sada trai. Kau da e nas o svemu
obavjetavati."
"elim da sve brave budu zakljuane", rekla je mama.
"Strah me je za sve nas."
"Nije to loa ideja", rekao je tata, "ali sumnjam kako e
se on smucati ovuda."
"Ne bi ja u nit sumnjala", rekla je Rosy Mae. "Ne sada.
Ak je jako pod viskijem, ni se ne zna."
Pretpostavljam kako sam trebao spomenuti da sam
vidio Bubba Joea, i nisam ba siguran zato to nisam
uinio. Nekako sam osjeao kako to nije doista bitno. Nije
ga bilo vani sada I majka i Callie bile su ve dovoljno
uzrujane, a da sam rekao tati, mogao je bijesno odjuriti u
potragu za njim, uiniti neto to ne bi trebao. Ili bi
moda, iako je to bilo teko zamisliti, Bubba Joe mogao
povrijediti tatu.
Osjeaji su mi bili zbrkani.
Na kraju, utio sam.
Barem to se tie moje obitelji.
21
DAN JE PROLAZIO nervozno. Ulovio sam se kako
stalno promatram pokuava li Bubba Joe preskoiti

ogradu ili se uvui kroz zakljuani kolni prolaz kuda su

ulazili automobili.
Kada je toga dana stigao Buster, otiao sam ga vidjeti.
"Izgleda razdraljivo, deko."
"I jesam", i ispriao sam mu zato.
"On je luda crnuga, Stanley. Uvijek mlati ene i slino.
Nikada mi se nije sviao, izbjegavam imati s njim bilo
kakvoga posla. No ne mislim da e doi ovamo u bjelaki
kvart. Boji se bijelaca. Nijednog bijelca pojedinano, ve
bijelaca openito. Neki obojeni koje poznam misle kako je
dobiti gripu od bijelaca dvostruko gore nego dobiti gripu od
obojenih."
"Ne mislim da je Bubba Joe takav da se brine zbog
gripe."
"Tu si u pravu."
"Mislim da sam ga vidio neki dan. Ispred drive-ina,
promatrao je."
"Je li bio u dvoritu?"
"Vani pokraj autoceste."
"Ipak mislim da se ne treba ve sada usrati u gae.
Nije ba izgledno kako e on ui na imanje bijelca bez
poziva... Pa, mogao bi. Ne moe se rei to e lud ovjek
uiniti."
Nije me to ohrabrilo, ali prihvatio sam se pretraivanja
izrezaka iz novina, prvenstveno radi toga to je Buster u
tome toliko uivao.
Meu izrescima sam pronaao jedan o ubojstvu i
poaru napisan nekoliko dana nakon to su se oni
dogodili. Bio je to nekakav saetak dotadanjih dogaaja.
O tome kako je Margretino tijelo pronaao neki lovac te da
je on to prijavio.
Istaknuto je kako je to tragedija, ali iz lanka se moglo
vidjeti da je glavna tragedija za pisca bila smrt Stilwindove
djevojice, poar kue istaknute obitelji. lanak je donosio
popis svih kolskih nagrada koje je dobila Stilwindova
djevojica, istaknuo je kako je bila lijepa. Margret je bila
samo ubijena djevojica pokraj pruge.

Pokazao sam taj izrezak Busteru.

"Dakle, taj momak, tko god bio, taj za koga se
pretpostavlja da je ubio Margret, misli li kako je on otrao
poiniti ubojstvo i kod Stilwindovih?"
"Ne znam. Valjda."
"Razmisli o tome. Mogao je imati dovoljno vremena da
od pruge doe do Stilwindove kue, da ga ne ulove. Trebao
je svezati Stilwindovu curu, zaepiti joj neim usta da
bude tiho. Imao bi dosta posla, zar ne?"
"Da, gospodine."
"Trebao bi sve to uiniti, podmetnuti poar, izai iz kue
bez da ga ulove. Razmisli o tome."
Razmislio sam trenutak i rekao:
"Moda ju je svezao i zaepio joj usta, otiao i ubio
Margret, tada se vratio natrag i podmetnuo poar."
"Previe gnjavae."
"Glava mi puca od toga", rekao sam.
"Znam to misli", rekao je Buster. "I mene pomalo
hvata glavobolja."
22
KAKO SE NO pribliavala, poeo sam aliti zbog svojih
planova s Richardom. Zamisao da se iskrademo van me je
plaila. Ako to saznaju moji roditelji, mogao bih biti
zakljuan u kui ostatak ljeta.
injenica je da sam se bojao i toga to je Bubba Joe bio
u blizini. Proveo sam dan s jezom koja mi je putovala
kimom zbog Bubba Joea, i pomisao kako bih mogao izai
nou i lutati uokolo inila se luakom.
Mogao sam to objasniti Richardu, no to bi zvualo
poput isprike. Dogovorili smo se i nisam ga elio
razoarati. Ili da budem iskreniji, nisam elio biti smatran
curicom, jer je ve spomenuo tu mogunost.
Dok se sunce sputalo, moja se strava uzdizala. Nakon
to je obitelj otila u krevet, i ja navodno otiao u krevet,
leao sam s Nubom, gledajui u strop, razmiljajui o

jadnoj Margret, Jewel Ellen, ludoj eni u naputenoj kui,

obojenom djeaku za kojega se pretpostavlja da je na dnu
hrpe piljevine i, naravno, o zlom starom Bubba Joeu i
svemu drugom to mi je palo na pamet prolih nekoliko
tjedana. Da ne spominjemo uspomenu na kamion koji
koi.
Razmiljao sam o svemu tome dok mi u glavi nije
nastala zbrka.
Pomislio sam kako bi bilo dobro neko vrijeme sluati
radio, no nisam to uinio. Samo sam leao s rukama
prekrienim preko trbuha i ekao. Ipak, to se pokazalo
pretekim. Od napetosti sam se znojio. Odluio sam ustati.
Obukao sam pidamu za krevet, no kada sam se uvjerio
da je kua utihnula, obukao sam traperice, tenisice i staru
plavu koulju. Imao sam malu budilicu, donio sam je do
prozora i pogledao na mjeseini.
Jedanaest i petnaest.
Privukao sam stolicu blie prozoru tako da sjedei
mogu gledati kroz pukotinu izmeu prozora i ventilatora,
straarei kada e doi Richard. Stavio sam sat na pod
pokraj sebe i otprilike svakih trideset sekundi provjeravao
koliko ima sati.
U jedanaest i etrdeset pet Richard se pojavio. Mogao
sam vidjeti kako se dovezao u dvorite i stao, ekajui me.
Uzeo sam svoj depni no s komode, spremio ga u dep.
Stavio sam sat na noni ormari. Nub je stajao pokraj
mene, potpuno spreman krenuti u pustolovinu.
"Sjedni, Nub. Ostani ovdje."
Gledao me je kao da sam ga uvrijedio.
"Ne ovaj put, Nub. Ostani."
Polako otvarajui vrata, bacio sam kratak pogled na
Nuba, koji je legao na pod, gledajui me onako tuno kako
to samo pas moe. Zatvorio sam vrata, zakoraio prema
stubitu, tiho siao dolje.
Kada sam uao u kuhinju, Callie je u pidami stajala
pokraj hladnjaka toei mlijeko u au. Svjetlost izvana ju
je uokvirivala i obasjavala pod.

"Stanley?"
"to ti radi budna?"
"Toim si mlijeko. to ti radi obuen?"
"Nita."
"Mulja. Htio si zbrisati van."
"Nisam."
"Jesi. Reci mi to radi ili u probuditi mamu i tatu."
Oklijevao sam. Lai su klizile kroz moju glavu poput
sitnih ribica kroz veliku ribarsku mreu, nijedna nije bila
dovoljno velika ni dobra da bi se iskoristila.
"Probudit e Rosy", rekao sam.
Callie je bacila pogled prema dnevnoj sobi. Mogli smo
uti kako Rosy hre. Zvualo je kao da netko pili kladu
tupom pilom.
"Izaimo van", rekla je.
Otkljuala je stranja vrata i izali smo na verandu.
"Sada mi reci", rekla je.
Uputio sam je u cijelu stvar, najkrae to sam mogao.
"Duhovi?" rekla je. "Ti vjeruje u duhove?"
"Ne znam. Htio sam vidjeti."
Callie je utjela. Jo uvijek je imala svoju au mlijeka i
polako ga je ispijala.
"Richard me eka vani."
"Zna da bi vani mogao biti Bubba Joe."
"Znam."
"To je doista uzbudljivo."
"Ustvari, ja i nisam bio toliko uzbuen. Samo nisam
elio da me smatraju curicom."
"Idem s tobom."
"to?"
"Idem s tobom. elim vidjeti duha."
"Ne moe ii s nama."
"Ili idem ili u te tuiti mami i tati."
"Ja u im rei da si i ti htjela ii."
"Nee ti vjerovati."
"Moe upasti u nevolju."
"I ti isto."

"Ve si bila u nevolji. Jesi li sigurna da je eli

izazvati?."
"eli li ti izazvati nevolju?"
"Oh, u redu."
"Moram se presvui."
"Rei u Richardu."
"Ako zna to je za tebe dobro, nee pokuati zbrisati s
njim. uje me, Stanley?"
"Idemo biciklima do pilane."
"Pa to, uzet u svoj bicikl."
"Zar se jo uvijek sjea kako se vozi bicikl?"
"Vjerujem da to jo uvijek mogu svladati. Sada idi van i
ekaj me."
"Treba mi klju da izvezem svoj bicikl."
Callie je posegnula za kljuem koji je visio na kuki
pokraj vrata.
"U redu. Otkljuaj kolni ulaz, ostavi ga otvorenim,
ostavi klju u lokotu, a ja u ga zakljuati kada izvezem
svoj bicikl. Zakljuat u kuu kada izaem."
23
OTKLJUAO SAM KOLNI ulaz, izgurao bicikl i krenuo
prema Richardu. "Ve sam poeo pomiljati kako si
zaspao", rekao je Richard.
Pomislio sam:'Evo lai koju sam mogao iskoristiti.
Mogao sam mu rei da sam zaspao. Zato se nisam toga
sjetio?'
Bilo je prekasno, naravno.
"Sestra me je ulovila. I ona ide s nama."
"Ne moe."
"Moe. Ili e me tuiti."
"Ona je cura."
"Da, Richarde. Ona je cura. Sestre to obino jesu."
Uzdahnuo je. "U redu. Gdje je?"
"Oblai se."

Nakon otprilike deset minuta, Callie se pojavila gurajui

svoj bicikl, kose zavezane u rep. Imala je na sebi traperice
zavrnute skoro do koljena, ruiaste tenisice i veliku
ruiastu koulju oko pasa zavezanu u vor. Na mjeseini
sam mogao vidjeti da je stavila ru na usnice.
"Za koga su te ratne boje?" pitao sam. "Duha?" "Nikada
ne zna koga moe sresti." Callie je zajahala, svoj
bicikl i rekla:"Spremna sam."
24
VOZILI SMO BRZO pod svjetlou mladoga mjeseca.
Sjene V borova tiho su padale preko ceste pred nama u
tamnim oblicima strijela. Zrak je bio svje i imii su
kruili oko naih glava ponirui prema muicama. Jedino
se ulo utanje guma na betonu, brujanje naih lanaca
po zupanicima dok smo okretali pedale.
Kada smo stigli do naputene pilane, stali smo i
zagledali se u nju. Na mjeseini je ulijevala strahopotovanje. Oekivao sam da e joj se strojevi pokrenuti.
Svaka sjena koju sam vidio bio je, na trenutak, neki
sablasni radnik pilane koji je uokolo tumarao za svojim
poslom.
"Svim radnicima u pilani koje sam ikada poznavao
nedostajao je prst", rekao je Richard. "Moj je tata radio u
pilani i nedostaje mu prst na lijevoj ruci. Kako mi prai tur
s remenom u desnoj ruci, to mu i nije neka ozbiljna
smetnja. Osim toga, to to ti nedostaje dio prsta nije toliko
bitno ukoliko moe stisnuti aku."
"Ja sam dola vidjeti duha", rekla je Callie. "Ako takvo
to postoji. Ne elim sluati o prstima otpiljenim u
pilanama."
"Mjesto gdje je on je s druge strane pilane", rekao je
Richard. "Kroz umu, dolje pokraj pruge. Ne mogu ti
jamiti da e ita vidjeti. Ali tamo bi navodno trebao biti."
"Kroz umu?" rekla je Callie.

"Tako je." Richard me je pogledao. "Zato nisam htio da

povede curu."
"to to znai?" upitala je Callie.
"Zvui tako uplaeno. Ooooh, uma. Mogla bi ti se
kupina zaplesti u kosu."
"Nisam rekla da to ne mogu uiniti. Da to ne elim
uiniti. Samo sam pitala gdje je duh. Ovdje sam zato da
vidim duha, zar nisam? Misli li da e me nekakva stara
pilana i par stabala sprijeiti u tome?"
"Je li ti Stanley rekao da taj duh nema glavu?"
"Ako me pokuava uplaiti, pritedi si trud.
Pretpostavljam da u ga se, ako se bojim duha, ukoliko taj
duh postoji, isto toliko bojati imao on glavu ili ne."
"Ostavit emo bicikle pokraj pilane", rekao je Richard.
Nagurali smo nae bicikle u grmlje pokraj zgrade,
naslonili ih na trule stupove koji su podupirali stranji zid.
Richard je pogledao Callie i rekao:"Je li ti Stanley ispriao
kako je ispod ove piljevine mala mrtva crnuga?"
"O emu to pria?"
Richard je zastao kako bi joj ispriao priu. Shvatio
sam da se on na neki svoj traljavi nain upucava Callie,
pokuavajui je impresionirati.
"Uope ne vjerujem u tu priu", rekla je. "I radije bih da
ne koristi tu rije u mojem prisustvu."
"Koju rije?"
"Onu kojom zove crnce."
"Crnuge?"
"To je ta rije."
"Crnuga, crnuga, crnuga."
Callie ga je pogledala pogledom koji ga je natjerao da
ustukne. I u mraku sam mogao osjetiti taj pogled, a ja mu
ak nisam bio meta.
"Idemo jednostavno vidjeti duha", rekla je Callie.
Richardova su usta oblikovala poetak jo jedne
uvredljive primjedbe, ali suzdrao se. Smatrao sam to
pametnom odlukom.

25
MJESEINA JE LEALA samo na stazi ispred nas,
ostatak je upila tama izmeu stabala. Oglasila se neka
nona ptica, a oposum je, iznenaen naim pojavljivanjem
iza zavoja staze, glasno zaitao na nas, zatim odskakutao
i stopio se sa umom.
"Skoro sam se popikila u gae", rekla je Callie.
"Ja sam ak malo poskoio", rekao je Richard.
"Prilino si poskoio", rekla je Callie. "Mislila sam da
e mi skoiti u naruje."
Prije nego se Richard mogao poeti prepirati, zauli smo
nekakav zvuk, poput jecanja, zatim osipanje neega to je
zavrilo tupim udarcem, zatim jo osipanja. Sve je to
stalno pratilo jecanje.
Richard, koji je bio ispred nas, podigao je ruku i zastali
smo. "Siite sa staze", rekao je. Glas mu se uo malo jae
od zamaha leptirovih krila.
unuli smo uz veliko stablo.
"to je to?" upitala je Callie. "Neka ivotinja?"
"Ako jest, to nije ivotinja koja je meni poznata", rekao
je Richard. "A ja sam u ovoj umi stalno."
"Moda te ivotinje nije bilo u umi dok si ti bio u njoj",
rekla je Callie. "Sve do sada."
Jo smo neko vrijeme oslukivali. Definitivno je to bilo
jecanje. Zvuk osipanja. Tada zvuk neega to tupo udara
po zemlji.
"To je u umi desno od nas", rekao je Richard. "Mogao
bi biti duh."
"Mislio sam da se njezin duh pojavljuje pokraj pruge",
rekao sam.
"Moda su mu dosadile tranice."
"To zvui kao da mukarac plae", rekla je Callie.
"Postoji uski prolaz preko na onoj strani staze", rekao je
Richard. "Ako budemo jako tihi, moemo prii dovoljno
blizu i vidjeti to proizvodi tu buku."
"Jesmo li sigurni da to elimo?" pitao sam.

"Doli smo vidjeti duha, zar nismo?" rekao je Richard.

"Ne vjerujem da je to duh", rekla je Callie.
"Ako se ne bojimo duha", rekao je Richard, "onda se ne
bi trebali bojati nekoga tko plae, zar nije tako?"
Vratili smo se natrag na stazu, otili malo dalje.
Richard nas je poveo pokrajnjim prolazom koji je bio
zaguen grmljem. Morali smo se saginjati kako bismo
proli. Uskoro se proirila, grmlje je nestalo i pred nama
su u redovima stajali borovi, oekujui pilu.
Kroz njih smo mogli vidjeti kako se neto kree. Usporili
smo, ostajui blie stablima. Kada smo konano stali i
unuli, vidjeli smo da je to ovjek. Bio nam je okrenut
leima. Nosio je eir i raskapao zemlju. Pokraj njega, na
tlu, lealo je neto veliko zamotano u deku. ovjek je jecao
dok je kopao.
"To je moj tata", rekao je Richard. "Prepoznajem ga."
"Zato plae?" upitao sam.
"Otkuda bih ja to znao... Nisam znao ni da on moe
plakati. Radi iega."
"Misli li da zakapa novac?"
"Koji novac? Ovo ne mogu vjerovati. Nisam ga nikada
vidio ovakva."
"Svatko plae", rekla je Callie.
"Tatu nisam nikada vidio da plae", rekao je Richard.
"Sada jesi", rekla je Callie.
Nastavili smo tamo uati apui, i konano zautjeli.
Gospodin Chapman je prestao kopati lopatom, odbacio ju
je na tlo, uzeo sjekiru i stao sjei. Nakon nekoliko
trenutaka, spustio je sjekiru, zgrabio lopatu, vratio se
kopanju. Konano je odbacio lopatu i odvukao ono
zamotano u deku u rupu i poeo to zatrpavati zemljom.
Kada je s time zavrio, zaravnao je zemlju udarajui je
pljotimice lopatom, izgovorio tihu molitvu i tada, s
alatkama u rukama, krenuo kroz umu jecajui.
"elim vidjeti to je to", rekao je Richard.
"Moda ne bismo trebali", rekao sam.

"Ako moj tata plae za tim", rekao je Richard, "ja elim

vidjeti to je to."
"to ti misli, Callie?" upitao sam.
"Nije vano to vas dvoje mislite", rekao je Richard. "Ja
u pogledati."
Oprezno smo prili svjee raskopanom mjestu. Richard
se spustio na koljena, poeo razbacivati zemlju. Pridruili
smo mu se. Oito, ovdje je bilo teko kopati, zemlja je bila
isprepletena korijenjem, zbog toga je bila potrebna sjekira,bilo je mnogo presjeenih komada korijenja pomijeanih sa
zemljom.
Iznad nas je bio iroki otvoreni prostor bez grana drvea
kuda se probijala mjeseina i obasjavala rupu. Pokazala
nam je to je gospodin Chapman u nju zakopao. Prekriva
od raznobojnih krpa.
"To je jedan od maminih prekrivaa", rekao je Richard.
"Vrlo je lijep", rekla je Callie. Tada me je pogledala kao
'to ja to priam?'
Richard je zgrabio rub pokrivaa, povukao, no nita se
nije dogodilo. Povukao je jae. Pokriva se pomakao. Iz
njega se isko tri jala glava i mjeseina je pala na njezino
jedno vidljivo, blatom zaprljano oko.
26
BILA JE TO velika psea glava. U prvi sam tren
pomislio da je glava otpiljena, no ona se samo beivotno
klatila na vratu.
"To je Butch", rekao je Richard.
"Zato je zakapao psa?" upitala je Callie. "Osim to je
mrtav, naravno."
"To je njegov pas", rekao sam.
"Tata je plakao radi psa", rekao je Richard. "Volio je
Butcha. Prokletstvo. Nisam znao da je mrtav. Bio je
prilino star. Valjda je jednostavno odapeo... Prokletstvo,
plakao je."

Primijetio sam kako i Richard plae. Suze su mu na

mjeseini izgledale poput kuglica jantara koje su se
zagrijale i rastopile. Tekle su mu preko lica i brade. Tada
sam mislio da plae radi Butcha. Poslije sam mislio
drukije.
"Ne bih ni pomislio da bi on plakao radi bilo ega. Osim
Butcha... neka sam proklet."
"Moda bi ga trebali ponovno zatrpati", rekla je Callie.
Richard je omotao prekriva oko Butcha. Nabacali smo
zemlju natrag u rupu, zavrili nogama naguravajui borove
iglice preko groba.
"Sutra, sutra u ovamo donijeti neto kamenja, stavit
u ga na vrh", rekao je Richard. "To e sprijeiti zvijeri da
ga iskopaju."
"Hoe li da idemo kui?" pitao sam.
Richard je odmahnuo glavom. "Neu. Mislim da bi me
tata vidio ako odem kui. Moda ve zna da me nema. Ako
ve trebam dobiti batine, neka to bude radi neega to sam
uinio do kraja. Ne bi mu bilo drago da zna kako sam ga
vidio da plae, a ja vraki sigurno znam da meni ne bi bilo
drago da on to sazna."
Povjetarac je borove tjerao na uzdisanje, kao da ih je
uspravno stajanje umaralo. Kada smo se vratili do staze,
povjetarac se pojaao, kovitlajui lie iza i ispred nas
poput zasljepljenih ptica.
Dok smo hodali, imao sam zlokoban osjeaj da nas
netko slijedi. Onaj osjeaj kao da vam je u leda uperen
bode. Kada bih se osvrnuo, tamo nije bilo niega osim
drvea koje se naginjalo i njihalo i lia koje je letjelo
uokolo. Pitao sam se bi li tamo mogao biti gospodin
Chapman ili duh ili neka ivotinja. Ili Bubba Joe. Ili je to
bila samo moja mata.
Staza je zavrila na iskrenoj ledini koja je tu i tamo
bila posuta ljunkom. Bila je tu i mala baraka za
skretniara s velikim lokotom na vratima. Malo dalje su se
nalazile tranice, bljetei na mjeseini poput srebrnih
traka. I prije nego to smo im se pribliili, mogli smo

namirisati katran kojim su premazivali eljeznike

pragove. Miris je povremeno bio toliko jak da su nam oi
suzile.
"Gdje je duh?" upitala je Callie.
"Nisam rekao da e on ovdje stajati i ekati nas", rekao
je Richard. "Osim toga, nisu joj ovdje pronali tijelo. To je
mjesto tamo dalje. Nema jamstva da e ita vidjeti."
Otili smo do tranica, preli ih, odetali se prema
mjestu gdje se uma prikrala blizu pruge i gdje se samo
uska staza posuta ljunkom pruala uz tranice.
"Ne mogu vjerovati da sam ovdje i da ovo radim", rekla
je Callie. "Mora da sam luda."
"Nisam te silio da doe", rekao sam.
"Nisam te mogla pustiti samoga. Boe dragi, gdje mi je
bila pamet. Ovo moe zavriti tako da vie nikada neu
smjeti iz kue. Tata me je upravo oslobodio i evo mene
ponovno, ponaam se kao idiot. Pa, ustvari, prvi put nisam
doista nita uinila."
"Ovoga puta sigurno jesi", rekao sam.
"A da vi zaepite labrnje", rekao je Richard. "Ako se
pribliavamo duhu, vi ete ga prestraiti."
"Ako ga mi moemo prestraiti, to onda i nije neki
strani duh", rekla je Callie.
Ne znam koliko smo daleko otili, ali u umi smo mogli
vidjeti movarna mjesta i uti velike abe krastae kako se
dozivaju kao kroz megafone. Po silini kojom su pljuskale u
vodu, inilo se da su velike poput pasa.
"Poznavao sam jednu obojenu enu koja mi je jednom
ispriala kako postoji kralj krastaa", rekao je Richard.
"Kralj?" pitala je Callie.
"Golema krastaa. Rekla mi je da je neko postojala
stara crncu.. .stari crnac i da ga je netko zaarao, a on se
onda pretvorio u veliku crnu krastau. On vlada svim
abama i zmijama, i plivajuim stvarima."
"Ba je sretan", rekla je Callie.
"Zato je pretvoren u abu?" upitao sam.

"Muljao je sa enama, a njegova je ena bila vjetica i

uinila je to jer se nije ponaao kako treba."
"Bravo ona", rekla je Callie.
"On navodno krade djecu, odnosi ih u movaru da ih
abe pojedu."
"abe nemaju zube", rekla je Callie.
"Ali ipak jedu."
"Ma, nisu one dovoljno velike da jedu djecu", rekla je.
"Uglavnom ih jede kralj krastaa. On ima krunu na
glavi. Izgleda poput nekog velikog obojenog ovjeka koji
ui poput abe. On nije ba ni ovjek ni aba, ve i jedno i
drugo."
"Moda bi od Chestera mogla nastati lijepa bijela aba
koja bi inila par s crnom", rekla je Callie. "On bi mogao
biti kraljica krastaa... Moe li mi nabaviti recept za to,
Richarde?"
"Mislio sam da ti se ne svia Chester", rekao sam.
"I ne svia mi se. Da mi se svia, misli li da bih ga
eljela pretvoriti u abu?"
"ena toga obojenog ovjeka pretvorila ga je u abu",
rekao je Richard. "Zar joj se on nije sviao?"
"Ne nakon to ga je pretvorila u abu", rekla je Callie.
", tie", rekao je Richard. "Ono je njezina kua."
"ija kua?" upitao sam.
"Njezina. Margretina. Cure kojoj su odrezali glavu. One
koja je duh."
Trnci su mi proli cijelim tijelom. Bilo je udno pomisliti
kako moda hodam istim putem kojim je hodala ona.
Kroz drvee smo, iza ravne povrine glatke, ljigave vode,
mogli vidjeti malu, bijelu, daanu kuicu. Mjeseina je
nasrnula na nju poput grubijana i uinila je vrlo svijetlom.
U daljini su se nazirale druge male kuice. To je bilo
ono to su neki nazivali daana zajednica.
"Njezina majka jo uvijek ivi ondje. Tata kae da
stanuje s crnugom... s crncem. uo sam da je ona
kurva."
"Ti puno toga uje", rekla je Callie.

"to ti to znai?"
"Znai da svata uje, ali ne znai da je sve to, ili bilo
to od toga, istina."
"Kaem ti, to je ta kua. Tu je ivjela Margret. Njezino
tijelo bez glave bilo je pronaeno upravo negdje ovdje. Nije
bila jako daleko od kue."
"to je ono?" upitao sam.
Dolje niz prugu, gdje su tranice skretale oko drvea i
movare, mogao sam vidjeti neto sjajno. Nije imalo
odreenu boju. Ponekad se inilo zelenim, ponekad
zlatnim. Kretalo se prema nama poskakujui gore-dolje,
kao koarkaka lopta. Tada se zaljuljalo na jednu pa na
drugu stranu. Nestalo. Ponovno se u trenu pojavilo i
ponovno se poelo kretati prema nama.
"Netko dolazi prugom", rekla je Callie.
"Gdje je taj netko?" pitao je Richard. "To je duh. To je
Margretin duh."
"Sa svjetiljkom", rekla je Callie.
Svjetlo je klimnulo gore-dolje, prelo preko tranica,
malo uzletjelo, tada skrenulo prema umi, lebdjelo iznad
ljigave vode, vratilo se natrag do ruba tranica i krenulo
prema nama.
"Ako je to svjetiljka", rekao sam, "tko god je nosi vrlo je
ivahan. I akrobat je. I moe hodati po vodi."
Dlake na mom vratu i rukama digle su se u zrak i
osjeao sam kako mi se koa na tjemenu stisnula.
Svjetlo je plesalo uz tranice, prolo pokraj nas.
"to je to?" upitala je Callie.
"Rekao sam ti", rekao je Richard. "To je ona. Njezin
bezglavi duh. Ona je tamo vani sa svjetiljkom, trai svoju
glavu."
"Gdje duhovi nabavljaju svjetiljke?" rekla je Callie. "Zar
odu u duan traiti svjetiljku. Zar kupuju duhove
svjetiljki?"
Pogledao sam Callie. Priala je hladnokrvno, no
poznavao sam je dovoljno dobro kako bih znao da je
zapanjena.

Promatrali smo kako se svjetlo kree niz prugu, skae u

umu, plee meu drveem i iznad vode. Tada je,
iznenada, nestalo.
Shvatio sam da zadravam dah.
"Ne znam je li to bio duh", rekao sam. "Ali to god to
bilo, meni je toga dosta. Idemo kui."
"Ostanimo na ovoj strani pruge", rekla je Callie. "Moda
ga vidimo ponovno."
"Ja to ne elim vidjeti ponovno", rekao je Richard.
"Ni ja", rekao sam.
"Oh, ne budite takve babe. Idemo dalje."
Dok smo hodali, postalo je oito kako se u umi pokraj
nas, blizu vode, neto kree. Svi smo to uli i zastali
oslunuti, a ono to se kretalo takoer je zastalo. Zagledao
sam se u stabla i ljeskanje vode meu njima, no nisam
mogao nikoga vidjeti.
Pogledali smo se i bez rijei krenuli dalje. im smo to
uinili, pokraj nas se zauo zvuk koraka. Tada sam
izmeu drvea spazio nekoga kako brzo i oprezno hoda,
urei se od drveta do drveta. I kao da to nije bilo dovoljno,
sa svoje sam desne strane zauo zujanje.
Osvrnuo sam se, pogledao. Nita. Ali znao sam to je to.
Tranice. Zujale su jer se pribliavao vlak.
Callie me je okrznula pogledom koji mi je pokazao da je
konano i istinski uplaena. "Hodajte bre", rekla je.
I jesmo. Mnogo bre. To je uinio i na suputnik u
umi. Hodao je blie rubu ume, blie nama. Reflektor
vlaka bljesnuo
je iza nas, ispunio no sjajem poput jo jednoga
mjeseca. Razlijegao se zviduk i ja sam skoro iskoio iz
svoje koe.
"Trimo", rekla je Callie. Rasprili smo se i jurnuli to
smo bre mogli. Tko god je to bio, ili to je ve to bilo, u
umi pokraj nas, poeo je takoer trati; to smo bre
trali, to je bre trao i on.
Pogledao sam preko ramena i vidio kako neki ovjek
glavinja iz ume, poinje juriti za nama. Odmah sam znao

da je to Bubba Joe. Veliko mu je tijelo bilo uokvireno

svjetlou reflektora vlaka. eir mu je bio zabaen
unazad, a sako se vijorio iza njega tako da je izgledao
poput pomahnitale prikaze.
Vlak je tretao i huktao, izbacivao iskre, zvidaljka mu
je vritala, govorei svima na njegovu putu, koji bi je mogli
uti, da on stie brzo i da e uskoro prei preko
reetkastoga eljeznikog mosta.
Kada nas je skoro dostigao, Callie je, teko diui,
rekla:
"Moramo prei preko tranica. Ako ne preemo, on e
nas uloviti."
Pretrala je preko, duge su joj noge letjele kao noge
skakavca. Ja sam preao prugu nakon nje. Richard me je
slijedio, a tada je naiao vlak i vjetar od njegova prolaska
zapuhnuo je moju koulju i raskutrao mi kosu. Vlak je
prolazio, treskajui i zasipajui tranice iskrama,
ispunjavao nam nosnice zadahom spaljenoga ulja i
vruega ostruganog metala.
Na je progonitelj ostao s druge strane pruge.
Pogledao sam niz prugu, primijetio kako je to dugaak
vlak. Trebat e mu neko vrijeme prije nego to proe
pokraj nas. Nagnuo sam se i gutao zrak, osjeao sam se
kao da u povratiti. Izbjegli smo smrt za samo nekoliko
desetaka centimetara. elio sam zgrabiti Callie i poeti je
udarati, elio sam je zgrabiti i poljubiti jer bi nas, da nismo
preli preko pruge, Bubba Joe ili tko god to bio, ulovio. Ne
znam to bi uinio s nama, ali bi nas ulovio.
Rekao sam:
"Mislim da je to bio Bubba Joe."
"Moda je to bila samo nekakva skitnica", rekla je Callie
duboko diui.
"Ba me briga tko je to bio", rekao je Richard. "Ja idem
kui i ba me briga hoe li me tata uloviti i izmlatiti."
Poeli smo hodati, pa smo poeli trati i prilino smo se
brzo nali na umskoj stazi. Vjetar i uskovitlano lie
slijedili su nas cijelim putem do pilane. Zastali smo ondje

da povratimo dah. Gledao sam gore, u visee metalne

ljestve koje su vodile na gornji kat onoga to je ostalo od
pilane, sluao kako se lijeb mekolji i kripi na
povjetarcu.
Pokupili smo nae bicikle. Richard se odvezao kui.
Callie i ja uinili smo isto.
Tiho, spremili smo bicikle, uuljali se u kuu, kratko
porazgovarali u mojoj sobi o tome to smo uinili i vidjeli.
Callie se konano izmorila i otila u krevet.
Cijelu sam no probdio i virio kroz pukotinu izmeu
prozora i vodenoga ventilatora, straario kako bih vidio je li
tamo Bubba Joe. Nisam ga vidio. I dok se sunce polako
uzdizalo, postao sam preumoran za straarenje i zaspao.
Bio je to nemiran san, pun mrane pilane i njezina
kripava lijeba za piljevinu. Rasplesanoga svjetla koje bi
moglo biti Margret. Crnoga abljeg kralja koji je trebao
druge ene ostaviti na miru. Bubba Joea. Mrtvoga psa u
arenom prekrivau. Richardova oca koji jeca, izgovara
molitvu.
Konano, bio je tu i zmijoliki crni vlak, njegov blistavi
reflektor i prodorni zviduk, hladni vjetar koji pue od
lokomotive i teretnih vagona dok prolaze pokraj nas.

TREI DIO
Klik, klik, klik

1
SLJEDEEGA DANA, NAKON kratka i nemirna sna, O
probudio sam se rano, provjerio sve brave na vratima i
prozorima. Nije bilo znakova da je itko pokuavao provaliti.
Provjeravao sam stranja klizna vrata kada je uao tata,
zabacujui kosu unazad, tjerajui san iz oiju nadlanicom.
Primijetio je to radim, prouavao me trenutak i
rekao:"Sjedni, deko."
Sjeo sam za stol preko puta njega. Oekivao sam da me
upita gdje sam bio prole noi.
"Nemoj dopustiti da te ovo s Bubba Joeom previe
mui", rekao je. "Nee on nama nita uiniti. Ja u se
pobrinuti da nas ostavi na miru. Ne bi me iznenadilo da ga
je policija ve pokupila. Nazvat u ih kada popijem kavu i
dorukujem. Hoe li mi pomoi da napravim mami, Callie
i Rosy nekakav doruak?"
"Svakako."
Dok smo pripremali doruak, razmiljao sam o proloj
noi. Moda tata nije bio u pravu u tome kako nas Bubba
Joe nije sposoban povrijediti. ovjek poput njega mogao bi
jednostavno uetati u nau kuu s noem u ruci.
On je sino mogao biti u blizini nae kue, slijediti nas
do pruge. Razmiljao sam o tome neko vrijeme, zakljuio
kako to nije jako vjerojatno. Budui da smo bili na
biciklima, to ne bi bilo lako, stoga nas je vjerojatno
primijetio kako idemo cestom prema pilani. On je mogao
biti ondje. Skrivajui se u pilani nakon to je spalio kuu u
kojoj je stanovao s Rosy.

Ili nas uope nije slijedio. Mogue je da je bio u blizini

kada smo mi stigli do pruge. uma je uz prugu bila gusta i
mogao se skrivati gotovo svugdje.
Kako god bilo, bio sam siguran kako je on znao tko smo
Callie i ja te da nas je htio napasti kako bi se osvetio zato
to smo udomili Rosy.
Rosy je rekla kako on nosi no ili britvu i nisam imao
razloga da joj ne vjerujem. Da nas je sino ulovio... Pa, o
tome vie nisam elio razmiljati.
Dok sam razmiljao o svemu tome, vadio sam kruh iz
tostera, mazao ga putrom i na to dodavao dem. Kuhanje
kobasica i zakuhavanje kave prepustio sam tati.
Kada je sve bilo pripremljeno, rekao je:"Idi ih probuditi,
reci im da je doruak spreman."
Kada sam poao to uiniti, tata je dodao:"Trebali bismo
uivati u ovim ljetnim danima. Ubrzo poinje kola i
neemo moi provoditi ovako lijene dane zajedno. Dobro je
kada smo svi kod kue u isto vrijeme."
"Da, gospodine."
Krenuo sam ponovno. Tata me zazvao:"Sine?"
"Da, gospodine."
"Volim te."
Nasmijeio sam mu se i rekao:"I ja tebe", i otiao po
ene.
2
TO POSLIJEPODNE BUSTER se nije pojavio. U zadnje
je vrijeme dolazio ranije nego to je trebao, no iako sam ga
oekivao, nije ga bilo. Kada je ve bilo vrijeme da doista
doe na posao, i dalje ga nije bilo.
Tata je rekao:
"Gdje je k vragu taj kukin sin?"
Bili smo vani na verandi pokraj blagajne kioska. Rekao
sam:
"Rekao mi je da ako danas ne doe, onda je bolestan."

Tata me je prouavao onim svojim elinim oima i na

trenutak sam pomislio da u se slomiti. Rekao je:
"Zato mi to nisi rekao prije?"
"Zaboravio sam. Rekao je da se ne osjea dobro i da
moda nee doi, ali mislio sam da hoe i jednostavno sam
zaboravio."
"Je li to istina?"
"Da, gospodine... Ali ja mogu prikazati film."
"Moe li?"
"Buster me je nauio kako se to radi."
"Dobro. Vrlo dobro. Idi se pripremi, sine. Veeras si ti
zaduen za projektor."
Kada sam krenuo prema kabini, osjetio sam kako me
preplavljuje osjeaj olakanja. Naravno, bilo je tu i neto
osjeaja krivice zato to sam lagao za Bustera, no osjeao
sam kako je to dobronamjerna la. Ono to je mama zvala
bijela la. Buster je bio moj prijatelj i zasluio je moju
podrku.
Te sam noi prikazivao vestern s Randolphom Scottom i
sve je bilo u redu, uz manje zastoje pri mijenjanju koluta.
Oni su bili pozdravljani automobilskim sirenama i
povicima, no uspijevao sam kolute mijenjati prilino brzo i
pri zavretku filma osjeao sam se poput profesionalca.
Tata mi je ak donio hamburger, colu i pomfrit.
Stavio je jelo na mali stoli pokraj projektora i rekao:"Bi
li ti se svialo preuzeti Busterov posao?"
Vie se nisam osjeao tako vano, a zasigurno se nisam
osjeao dobro.
"Oh, ne, tata. Imao sam problema s ovim kolutom. Nije
mi ba ilo glatko."
"Dobro ti to ide. Bilo je to dovoljno brzo. Vremenom e
biti bolji."
"Tata, ja ne mislim tako. To je Busterov posao."
"Ti i ta crnuga ste se prilino zbliili, je li tako?"
"Da, gospodine."

"Stanley, ti moe raditi ovaj posao, a ako ga prihvati,

ja ti mogu platiti, zadrati novac u obitelji. I, iskreno,
mogao bih ti plaati manje. Dok ne stekne iskustvo."
"Ne elim Busterov posao... Ne bih to elio uiniti, tata."
"U redu. Potujem to. Ali rei u ti sljedee. To je ionako
samo pitanje vremena. On stari. On prilino pije.
Mrzovoljan je. Pomalo drzak, ako mene pita. A ti moe
baratati projektorom."
"On me je to nauio. Ne mislim da je to uinio zato da
mu mogu preuzeti posao."
"Ako mu se ovo dogodi ponovno, bez da me unaprijed
obavijesti, i pri tome ne mislim na nekakvu poruku kako
bi moda mogao biti bolestan, ti preuzima projektor.
Razumije, sine? Mi moramo raditi zajedno. Mi smo obitelj.
Znam da ti se Buster svia, ali moramo misliti prvenstveno
na sebe. Kako smo krenuli, jo malo pa e svaka
izgladnjela, jadna crnuga raditi ovdje u drive-inu. To si ne
moemo priutiti."
Tata me je potapao po glavi i otiao.
3
SLJEDEEG SAM DANA elio pronai Bustera, no tata
mi Oje odredio poslove koje trebam obaviti. Proveo sam
jutro kupei papirnate ae, salvete i kondome tapom s
avlom na vrhu.
Nisam zaboravio Bubba Joea, ali kako to ve ide kod
djece, nije mi bio toliko u mislima sada kada sam bio izvan
opasnosti, danju, i kada je sunce bilo tako sjajno i toplo.
U podne me je u klopku namamio ruak kojega je
spravila Rosy Mae. Hamburgeri sa sirom bili su tako dobri
da mi je dolo da zaplaem.
Dok smo jeli, Callie je podsjetila tatu da joj je ukinuta
kazna, da je premlatio Chestera, a da Chester nije bio kriv.
Tata je rekao:"Pa, svejedno je dobio batina."
"Ali tata", rekla je Callie, "on nije nita uinio."

"Ma da, ali znam ja takve. To je bilo samo pitanje

vremena. Dri se dalje od njega."
"Ima li kakvih vijesti o Bubba Joeu?" upitala je mama
tatu.
"Jo nita. Otii u danas do policijske postaje. Trebam
obaviti neke poslove u gradu. Bilo je par nagovjetaja da
su ga vidjeli."
"Kako ti to zna?" upitala je mama.
"Zato jer provjeravam. Nisam vidio razlog da te
uznemirujem osim ako ne doznam neto pouzdano."
Callie me je pogledala ispod oka. Razmijenili smo
poglede.
Dovrio sam objed i tada ugrabio priliku da nestanem.
Dok sam odlazio prema vratima, tata me je pitao:"Jesi li
sve pokupio?"
"Da, gospodine."
"Kuda ide?"
"Mislio sam pokuati pronai Richarda. Mogli bismo
otii na pecanje ili tako neto."
"Vrati se na vrijeme da moe prikazati film, za svaki
sluaj."
"Da, gospodine."
"ini se da e padati kia, Stanley", rekla je mama.
"Nemoj ostati dugo. Mogla bi naii oluja i sav e se
smoiti."
"Sklonit u se u trgovinu ili ve negdje", rekao sam.
"Mogu se ja brinuti za sebe."
"Pretpostavljam da moe", rekla je mama, ali uope
nije zvuala jako uvjereno. Rekla je:"Ba te gnjavim, ali se
brinem zbog Bubba Joea. Nemoj ii nigdje gdje bi on
mogao biti."
"A gdje bi to bilo, Gal?" upitao je tata.
"Valjda skoro svugdje."
"Tako je", rekao je tata. "Moda bi trebao ostati ovdje."
"Nema on nita protiv mene", rekao sam.
Callie me je pogledala. Rekla je:"Moda ne bi trebao ii."
"On zna bit zao ovjek", rekla je Rosy Mae.

"Nub e biti sa mnom."

"To e ga ba uplaiti, svih njegovih dvanaest kila",
rekla je mama.
Pogledao sam Nuba koji je sjedio na podu. Izgledao je
pospano, dahtao je. Nije izgledao osobito zastraujue.
"Mogu li ii?" upitao sam.
"K vragu", rekao je tata. "U pravu je. Radimo od muhe
slona. Nee on gnjaviti bijelce. Kladim se u to. Pazi na
sebe, sine. I doi kui rano. A ti Nub, uvaj ga."
Nub je zalupao repom po podu, otrao do tate i liznuo
mu ruku. Tata ga je potapao. Tada sam pozvao Nuba i mi
smo izili van.
Naravno da sam i ja razmiljao o tom problemu s
Bubba Joeom, a da je tata znao to se dogodilo pretprole
noi, sigurno me ne bi pustio da idem.
Kako se inilo, tata je mislio da je to problem meu
obojenima i da je Bubba Joe onoga dana samo pokuavao
uplaiti mamu i Callie jer su one bile pogodna meta.
Mislim da je tata bio uvjeren kako nam to to smo bijelci
daje nekakav imunitet, sve dok smo unutar nae
zajednice.
Ja sam znao da nije tako. Takoer sam znao da se,
ukoliko bi to i bilo tono, upravo spremam napustiti nau
zajednicu. Ali morao sam vidjeti Bustera.
Namjeravao sam se odvesti biciklom, no im sam
krenuo, lanac mi je spao sa zupanika i nisam ga mogao
staviti natrag. Razmislio sam o tome da pokuam zamoliti
tatu za pomo, ali odustao sam. Nisam elio odugovlaiti i
nisam elio da mi tata postavlja pitanja ili da mi pronae
neke nove obaveze. Moda odlui kako za mene ipak nije
sigurno nekamo ii. Krenuo sam prema gradu pjeice, Nub
je trkarao pokraj mene.
4
KADA SAM STIGAO u grad, nebo se smrailo i ponovno
me obuzeo onaj neugodni osjeaj da me netko slijedi.

Upravo kao i one noi kada se pojavio Bubba Joe. Ili tko je
to ve bio. Osjeaj je bio isti, no kada sam se osvrnuo oko
sebe, nisam vidio nikoga. Tu je bila samo Glavna ulica i
zgrade i mnogo automobila parkiranih uz nogostupe.
Duboko sam uzdahnuo i nastavio hodati. Iznad, nebo
se nastavilo mraiti; od toga sam zadrhtao. Pomislio sam
da se okrenem natrag, ali nisam. Izgledalo je da Nub nije
primijetio promjenu vremena ili, to je vjerojatnije, za to
nije mario. Bio je tako sretan kao da sam ga pohvalio i dao
mu kost. Ali primijetio sam kako s vremena na vrijeme
zastaje, okree se i gleda niz ulicu kuda smo proli, kao da
i on osjea da nas netko slijedi.
To nije bilo ohrabrujue.
Skrenuo sam u Hrastovu ulicu kada je poela sipiti kia
i uputio se prema mjestu gdje je ivio Buster. Osjeaj da
me netko slijedi se pojaao. No kada sam se okrenuo, sve
to sam vidio bili su veliki hrastovi s obje strane ulice i
lie koje je vjetar podigao s tla i kovitlao i dva automobila
s crnim licima za upravljaem koja su uz brektanje prola
pokraj mene.
Proao sam pokraj mukaraca na trijemu. Svi su mi
mahnuli, ne gnjavei me komentarima. U stvari, izgledali
su prijateljski; shvatio sam kako su njihove ale bile
upuene prvenstveno Busteru.
Hodali smo dalje sve dok nisam ugledao veliki pano koji
se nadnosio nad Busterovu kuu, iroki je enin smijeak
bio mokar od kie, poderan i izgledao je kao da je sve ono
radi ega je sretna bila la. Popeo sam se na Busterov
trijem i pokucao.
Nije odgovarao.
Nub i ja otili smo iza kue do stranjega prozora.
Pogledao sam unutra, ali nisam vidio nikoga. Sve to sam
mogao vidjeti bio je stol i kutije s novinama na njemu.
Vratili smo se na trijem, ponovno sam pokucao. I dalje
nije odgovarao.
Pozvao sam ga imenom nekoliko puta, no bez rezultata.

Stavio sam ruku na kvaku, okrenuo je, bilo je

otkljuano.
Rekao sam Nubu da ostane vani i kliznuo unutra.
Osim svjetla koje je dolazilo kroz stranji prozor,
padajui u pravokutniku preko stola, osvjetljavajui
estice praine koje su u njemu leprale poput muica,
kua je bila mrana.
Ponovno sam pozvao Bustera, odgovora nije bilo. Tada
sam ga poao traiti. Bilo je malo mjesta za pretraivanje i
pronaao sam ga kako lei na uskom krevetu naguranom
uza zid.
Leao je s jednom rukom ispod svoje glave, drugu je
prebacio preko boka s dlanom okrenutim prema gore.
Dotaknuo sam ga i pozvao ga imenom, ali nije se
pokrenuo. Oslunuo sam da ujem hre li, nita nisam
uo. Nisam uo ni disanje. Osjetio sam neugodan miris.
Pomislio sam da se moda dogodilo ono najgore.
Odjednom, zakrkljao je i poeo hrkati. Od toga je
hrkanja nastajalo jo vie neugodna mirisa. Iako sam s
time imao malo iskustva, znao sam kakav je to miris.
Alkohol.
Buster je bio mrtav pijan.
Protresao sam ga nekoliko puta, ali nije se dizao.
Odluio sam mu dati vremena i pokuati poslije. Otiao
sam do stola, upalio svjetlo, poeo pregledavati to je to
Buster itao.
Jo novina.
Na stolu je bio notes, a u njemu upisane biljeke. Jedna
od biljeki je glasila:
"Djevojina majka."
Gledao sam u to nita ne shvaajui, otiao do njega i
pokuao ga ponovno probuditi. I dalje bez uspjeha.
U prostoriji je postajalo sve mranije i mala krika
svjetlosti koja je dolazila kroz prozor nestala je i ostavila
samo svjetlo arulje. Kia je poela udarati po limenom
krovu Busterove barake kao da ga netko mlati lancem.
Kroz prozor su se vidjeli bljesci munja, iza njih tama,

siloviti vjetar i buna kia. Pogledao sam kroz prozor gore

prema plakatu. Nije^bilo niega osim kinog zastora.
Otvorio sam vrata i provjerio kako je Nubu. Leao je na
trijemu blizu zida. Pogledao me je, no izgledao je prilino
zadovoljan. Vratio sam se unutra.
Sjeo sam na stolicu i sluao kako kia mlati Busterov
dom i ekao da se Buster probudi.
Ne znam koliko sam dugo ekao, no Buster se napokon
probudio. uo sam ga kako je zaroktao poput svinje, a
zatim neto promrmljao. Kada sam pogledao, prebacivao je
noge na pod, sjedao. S obje se ruke drao za glavu, kao da
ju je elio sprijeiti da ne otpadne. Kada je podigao pogled i
ugledao me, trenutak je zastao. "Kog vraga ti radi ovdje?"
pitao je.
"Doao sam provjeriti kako si."
"Provjeriti? Misli da mi je potreban netko tko e me
provjeravati? Neki mali bijeli deko da me vodi uokolo za
ruku."
"Nisam time mislio nita loe, Buster."
"Nisi ti time mislio nita", rekao je glasom koji je
podrugljivo oponaao moj. "Samo si mislio navratiti kako
bi provjerio svoju crnugu, je li tako?"
"Ne. Mislim. Pa mi smo prijatelji i ja..."
"Prijatelji? Koga ti zavarava, bijeli deko? Ti i ja nismo
nikada bili prijatelji, i nikada neemo biti."
"Mislio sam..."
"Mislio si ti prokleto previe, ti mali uljezu. Gubi se
smjesta iz moje kue."
"Radi se samo o tome da je tata rekao ako jo jednom
ne doe na posao, dobit e otkaz. Lagao sam za tebe.
Rekao sam mu da si bolestan..."
"Jesam li te molio da lae za mene?"
"Nisi. Ja..."
"Nije mi potreban nitko tko e lagati za mene. Niti
bijelac niti bilo tko drugi. Ako se ne pojavim na poslu, to je
moj problem. I sve ovo detektivsko sranje, zaboravi to. Ti i
ja smo gotovi s time."

"Ne razumijem, Buster. to sam uinio..."

"Jednostavno odlazi."
"Buster..."
Zgrabio je knjigu koja je leala pokraj kreveta i bacio je
na mene. Udarila je u zid iza mene, pala na pod leprajui
stranicama.
Trzajem sam otvorio vrata i iziao van. Kia je snano
pljutala po trijemu i bilo je mrano kao u noi bez
mjeseine. Nub je i dalje leao tamo gdje sam ga ostavio.
Zalupao je repom po trijemu kada sam ga pozvao.
Zatvorio sam vrata, zastao gledajui u vlanu, vjetrovitu
tamu. Mogao sam nazrijeti cestu, ali ne ba dobro. Previe
kie, previe suza.
ekao sam dok nije sijevnula munja, u tom sam
bljesku vidio gdje se nalazi cesta. I vidio sam jo neto.
Nub se ukoio pokraj mene i zareao.
Ono to sam vidio bio je netko tko je stajao na drugoj
strani ceste. U tom bljesku nisam mogao razabrati je li taj
netko crnac ili bijelac, jedino da nosi eir i eir mu je bio
mlohav od pritiska kie, spustio mu se na lice i preko
oboda mu je urkom tekla voda.
Bio sam zatoen izmeu ekia i nakovnja. Nisam
mogao ostati s Busterom, a nisam elio saznati tko je bio
taj s druge strane ceste. Netko voljan stajati u oluji i
ekati.
Kada je munja ponovno osvijetlila svijet, tamo nije bilo
nikoga. U redu, pomislio sam. Otiao je. Moda misli kako
u se vratiti natrag u kuu. Moda ne misli nita. Moda to
nije Bubba Joe, moda je to samo neki prolaznik.
To je bila dobra pomisao. Dala mi je na trenutak
hrabrosti.
Kada je bljesak nestao i tama se spustila preko svega
poput plata, duboko sam udahnuo, pripremio se na sve,
zakoraio s trijema u vjetar i kiu. Uz vjetar se teko
hodalo. Kia je bila hladna i tekla mi je niz vrat. U
trenutku mi se odjea zalijepila za tijelo kao da je iznutra

bila premazana Elmerovim arobnim ljepilom. Mogao sam

osjetiti kako mi se Nub gura uz nogu.
Uspio sam se drati pokrajnje ceste i dokopati se glavne
ulice poploane ciglom, tada sam krenuo prema gradu.
Gotovo sve to mi je pokazivalo put bili su povremeni
bljesci munja i to to sam pod nogama osjeao cigle.
Znao sam da e Nuba i mene, ako se uspijemo dokopati
bjelakoga dijela grada, gospodin Phillips pustiti u svoju
trgovinu. Nuba je putao u trgovinu jer se on u njoj
ponaao pristojno.
Nisam dospio daleko, kada sam na svoj uas shvatio
kako cigle koje su mi bile vodi vie nisu ispod mene. Bio
sam na travi koja se pruala uz ulicu na strani koja je bila
do potoka. Znao sam da je to bila ta strana jer je od kie
voda u potoku nabujala i jurila tako brzo da sam je mogao
uti kao da tee i pljuska u mome mozgu.
Zaao sam pod veliki hrast ili tonije naletio na njega i
stao, naslonio se leima na njega i drhtao na hladnoj kii.
Razmiljao sam o tome to su me uili o stablima i
olujama. Najgore mjesto za stajanje je bilo ispod stabala
jer je munja bila sklona traiti najvie objekte. Ali hrast je
bio razgranat i gust. Listovi su bili veliki i tijesno pripijeni
jedan uz drugog i djelomino zaustavljali kiu. Zbog toga
sam mogao vidjeti oko sebe. Ne jako daleko, ali dalje nego
to sam vidio kada mi je u mlazovima padala u lice.
Pomislio sam kako bi bilo bolje da riskiram zatitu
drveta, priekam da oluja oslabi ili proe, no kada je
munja bljesnula ponovno, morao sam se predomisliti.
Na manje od pet metara od mene, s mlohavim eirom
preko svoga lica, stajao je golemi crnac, ruke su mu
mlitavo visjele s obje strane poput unki na debelim
isprepletenim tamnim konopcima.
U tom je bljesku podigao svoju glavu i zagledao se u
mene. Nikada nisam vidio takvu mrnju na nekom licu; te
su oi bile crne poput tunela u pakao. Nub je reao,
pripijao se uz mene.

Tada je opako lice nestalo i ostao sam ispod svoga

kiobrana pod kojim sam mogao barem neto vidjeti. Kia
je izvan gustih, lisnatih grana hrasta bila tako neprozirna
kao crni pokrov mrtvakih kola.
Kakva je to vrsta ovjeka?
Kako po ovakvom vremenu moe ita vidjeti i slijediti
me?
Obod njegova eira? Pomae li mu on?
Ili je jednostavno vian kretanju u prirodi? Moda je
prilagodio svoje oi due i bolje kiom iibanoj tami?
To nije bilo vano.
Za mene je to bila prevelika zagonetka i jedna od onih
koje neu rijeiti. Konani je odgovor bio jednostavan.
Mogao se kretati uokolo i vidjeti bolje nego to sam to
mogao ja jer se nije bojao prirodnih sila; on je bio jedna od
njih.
Pourio sam oko hrasta na drugu stranu, naslonio se i
pokuavao smisliti to uiniti. Svakoga sam trenutka
oekivao kako e se njegova glava pojaviti iza stabla. Tada
e me zgrabiti.
To je bilo previe strano da bih o tome razmiljao.
Poeo sam trati, sve sam planove bacio kroz prozor.
Trao sam iz sve snage dok se nisam sudario sa
stablom i odbio se od njega te pao. Pokuavao sam se
podii na noge, ali stalno sam padao, djelomino zato jer je
trava bila skliska, a djelomino zato jer sam bio oamuen.
Nub je skakao prema meni kako bi me ohrabrio i poeo
je lajati.
Gotovo da sam se uspravio kada me je zgrabio za
okovratnik koulje i okrenuo prema sebi. Njegov mi je
prijetei oblik bio sasvim blizu, mogao sam osjetiti njegov
ubrzani dah na svom licu s mirisom duhana i viskija. Tada
sam zauo glas koji kao da dolazi iz dubine peine, noen
na krilima imia. Ruka je stezala i zavrtala moj
okovratnik tako vrsto da sam ostao bez zraka. Poela me
je hvatati nesvjestica.

"Vi bijednici oteli ste mi moju Rosy Mae. Sada u ja

oteti vas, cijelu vau prokletu obitelj bijelih guzica."
Bilo kakva sumnja da nam Bubba Joe moda ni ne
zamjera to to ga je Rosy Mae napustila ili kako on ne bi
povrijedio bijelce, u tome je trenutku nestala bez traga.
Tada sam zauo rezanje i zvuk ugriza. Bubba Joe je
jauknuo, znao sam da ga je Nub zgrabio za nogu.
Munja je ponovno bljesnula, jasno sam mogao vidjeti
Bubba Joea. Lice mu je bilo pokriveno oiljcima i nos mu
je bio blago iskrivljen od nekog starog prijeloma, usta su
mu bila irom otvorena i isputala su bujicu psovki.
Nub ga je vrsto zagrizao, pokuavao je doi do kosti.
Bubba Joe je otresao nogom, vikao, psovao, pokuavao
se osloboditi Nuba i istodobno ne pustiti mene. Ali tako
nije ilo. Bubba Joe je gurnuo ruku u unutranjost svoga
sakoa, izvukao no dovoljno velik za borbu u Trojanskom
ratu i u isto vrijeme pustio moju koulju.
"Ti malo kopile", rekao je Bubba Joe. Shvatio sam da to
govori Nubu, ne meni.
Vrisnuo sam:
"Bjei odavde, Nub. Bjei."
Ali Nub nije bjeao. Nastavio ga je gristi.
uo sam kako Nub cvili i pokuao sam zamahivati
rukama, nadajui se da u sruiti Bubba Joea. Ali bilo je
to kao da udaram u vreu punu pijeska. Mogao sam
osjetiti kako mi na akama nastaju ogrebotine od njegove
grube neobrijane brade. Bubba Joe me je ponovno zgrabio
za koulju.
ekao sam ubod noa, no on nije dolazio.
Osjetio sam trzaj. Bubba Joeva ruka ispustila je moju
koulju, a kada sam doao k sebi, dva su se tamna lika
hrvala na kii. Jedan od njih bio je krupni i iroki Bubba
Joe. Drugi je bio visok i vitak. Nisam ga mogao ba jasno
vidjeti, ali znao sam da je to Buster Abbot Lighthorse
Smith.
Oi su mi se sada bolje prilagodile na tamu. Mogao sam
razabrati kako se Buster klizei zaletio pod Bubba Joea.

Bubba Joeva stopala odletjela su u zrak i Bubba Joe je

pao, s Nubom koji je jo uvijek visio na njegovoj nozi.
Bubba Joe je teko tresnuo na zemlju. Nub se otrgnuo i
nastavio kruiti oko njega.
Munja je ponovno bljesnula i vidio sam Bustera jasnije.
Imao je u ruci no na preklapanje, jedno koljeno na Bubba
Joevoj lijevoj ruci, drugu nogu ispruenu, blokirajui
Bubba Joev desni zglob svojim stopalom. Mogao sam
vidjeti Bubba Joev veliki no u toj ruci, no, budui da je
bio tako zarobljen, nije se mogao njime koristiti.
Nub se vie nije zubima drao za Bubba Joevu nogu, no
sada ga je zgrabio za uho i grizao ga je i navlaio koliko je
god mogao, reei tako glasno da je zvuao poput motora
automobila. Bubba Joe, zarobljen ili ne, nije prestajao sa
svojom bujicom prostota.
Vidio sam Busterovu ruku i no kako se pokreu. uo
sam krik. Zatim krkljanje. Nekakvo stenjanje. Stajao sam
tamo i inilo mi se kako sve to traje tako dugo da je ve
nastupilo novo stoljee.
Oi su mi se ponovno polako prilagodile tami. Buster je
i dalje bio u poluaju u kojem sam ga zadnji put vidio,
drei svoj no na rasklapanje, ali glava mu je bila
okrenuta prema meni. Nub je sjedio pokraj Bubba Joeve
glave, daui i izgledajui zadovoljno kao da je upravo
ulovio zeca.
Bubba Joe je leao nepomino, priao sam, sagnuo se
nad njih i kada je ponovno bljesnula munja, jasno sam
vidio da mu je grlo prerezano. Rana je izgledala kao usta
koja sam prole godine urezao u bundevu za No vjetica,
samo to je bila krvava,- krv mu je tekla niz grlo, mijeala
se s kiom i ispirala se u travu. Bubba Joeva glava bila je
okrenuta prema meni. Oi su mu bile otvorene. Tresao se.
Tada su mu oi postale drukije. Nisu vie bile tuneli u
pakao. Tuneli su se zatvorili i on je ostao dolje u ponoru,
bez izlaza.

Buster me je zgrabio, odvukao do drveta, stisnuo uz

stablo. "Proklet bio, deko. Proklet bio... Jesi li dobro,
deko? Jesi li negdje porezan?"
"Ne... ne, gospodine."
"Proklet bio, ne sluaj me kada sam ovakav. Loe sam
volje. To je viski. Od njega sam loe volje. Sranje, deko.
Jesi li u redu? Nisi trebao onako odjuriti."
"Mislio sam da je to bolje nego dobiti knjigu u glavu."
"Ah, Isuse. Prokletstvo, deko."
"to emo s Bubba Joeom?"
"Snaan kukin sin."
"Ne dovoljno snaan za tebe."
"Diju-dicu, deko."
"to?"
"Ne brini za to, sinko. Mrtav je... Tako ti Boga, kojeg ti
psa ima. Nije dovoljno velik da se popne na stubu a da ne
zastenje, a jesi li vidio kako je navalio na Bubba Joea? Jesi
li ti to vidio?!"
"Jesam, gospodine."
"Kakav je to pas, doista!. uvaj si toga psa."
"Namjeravao sam to."
"To ti je pravi pas. Nije velik, ali u sebi ima sranosti.
Ima muda kao bronani slon... prokletstvo. Daj da
razmislim. Odmah se moramo otarasiti Bubba Joea. Ovaj
potok ovdje je za to dovoljno dobar. Nikome nee
nedostajati taj momak. Kada ga nau, nitko nee biti
alostan. Evo to u ti rei. Ti ostani tu gdje jesi."
Buster je primio Bubba Joea za noge, odvukao ga. U
daljini sam uo pljusak. Buster se vratio.
"Voda e ga odnijeti dalje, mislim", rekao je Buster.
"Visoka je i tee brzo... Ne smije nikome nita rei. Ba
nita. Moda nisam u pravu, moda e nekome
nedostajati. Razumije li me? Nemoj nikome nita rei."
"Ne, gospodine. Neu."
Buster se nagnuo i poeo povraati, lb je trajalo
nekoliko minuta. Bilo mi je drago to je pljutala kia,
inae bi zadah bio neizdriv.

"Jesi li bolestan?" upitao sam.

"Pijan sam", rekao je. "Idemo. Vratimo se u kuu da se
osui. I da si skuham malo kave. Prokletstvo, deko,
nisam te namjeravao istjerati na kiu."
"O da, jesi."
"To je bio napadaj mrzovolje. Ti to razumije, zar ne?
Znao sam to sam uinio i znao sam da to nisam trebao
uiniti im sam to uinio. Tada si ve otiao. Ne mogu ti
zamjeriti zbog toga. Odluio sam da odem po tebe... Jesi li
vidio kako ga je taj pas napao? Pravoga psa ima, deko. Ti
zna za te napadaje mrzovolje, zar ne? Razumije to, zar
ne?"
Moja ih je sestra sigurno imala, a isto tako i moj otac,
ali nimalo nalik ovakvima. Kada sada gledam natrag, znam
da je vjerojatni uzrok Busterovih napadaja mrzovolje bio
nekakav kemijski poremeaj pomijean s alkoholom, ali u
onom trenutku, o tome sam mogao misliti jedino onako
kako su mnogi Junjaci mislili o nekom svom udnom
prijatelju ili roaku:'On je jednostavno takav'.
Kada smo se vratili do Busterove kue, on je pustio
Nuba unutra s nama, natjerao me da svuem svoju
odjeu. Omotao me je dekom i ja sam sjeo na stolicu dok je
on natrpavao onu svoju staru pe nacijepanim drvima i
zguvanim komadima papira. Kada se vatra razgorjela
dovoljno da rastapa srebro, posjeo me je pokraj otvorenih
vrataca pei, pokraj moje odjee, koju je protresao i
rasprostro na naslon stolice. Razmiljao sam o onome to
mi se moglo dogoditi i to se dogodilo Bubba Joeu. Drhtao
sam ne samo od hladnoe ve i od straha. Osjeao sam se
nezatieno i neugodo sjedei tamo u mokrom donjem
rublju.
"Jesi li siguran da je mrtav?" pitao sam.
"Oh, jest, Stan, mrtav je. Prepoznajem mrtvaca kada ga
vidim. Vidio sam to par puta."
"Zar ne bi to trebali ispriati policiji? To je
samoobrana."

"Ne moe se znati kako bi policija reagirala kada je

obojeni taj koji poini ubojstvo. ak i kada obojeni ubije
obojenoga. Ne moe se znati, dakle neemo to nikome
ispriati. Je li tako?"
"Neemo, gospodine. Spasio si mi ivot, Buster."
"Ne bi to bilo potrebno da se nisam ponaao kao
magarac."
"Mora biti da me je slijedio od kue. On je promatrao
nau kuu zbog Rosy Mae. Vidio sam ga pretprole noi.
Moja sestra, ja i jedan prijatelj iskrali smo se iz kue kako
bismo otili potraili Margretin duh i vidjeli smo ga,
nekakvo svjetlo, a onda smo vidjeli Bubba Joea. Ganjao
nas je. Pobjegli smo mu jer smo pretrali ispred vlaka, on
je ostao s druge strane pruge."
"Jesi li znao da je on negdje vani?"
"Da, gospodine."
"Ali si doao ovamo kako bi mi rekao ono u vezi moga
posla?"
"Da, gospodine."
"Ti mala budalo."
Potiteno sam spustio glavu. Prolo je nekoliko
trenutaka, tada je Buster, gotovo veselo, rekao:"Svjetlo na
pruzi. Vidio sam to. Nije to nikakav duh, deko."
"to je to onda."
"Ne znam. Vidio sam slina svjetla tamo u Marli, Texas,
jednom prilikom. No to god to bilo, to nije nikakav duh.
To je nekakav plin ili neto takvo. K vragu, ne znam. Ali
duh nije."
"Ubio si ga, Buster. Mrtav je."
"Jasno. Svakako je mrtav. Da je imao vremena, on bi
sredio Rosy ili nekoga od vas, osim moda tvoga tatu. To je
jedan vraki silan ovjek, tvoj tata."
"Nisam te nikada prije uo da kae ita dobroga o
njemu."
"Nisi me mogao uti ni da o njemu kaem ita loe."
"Nisam."

"Sluaj. Ja mu priznajem ono to on jest. Jedan dobar

otac. Ja to nikada nisam bio. Njemu je stalo do tebe. On je
ilav i svatko u gradu to zna. U bjelakom dijelu i ovdje
meu obojenima. Tvoj je tata poznat, deko."
"Kako?"
"Mukarci to znaju. Ne mogu ti rei kako. Nain na koji
se postavlja. Naravno, ne mislim da mu se ba previe
sviaju obojeni."
"Ne znam. Pomogao je Rosy Mae. I dalje joj pomae.
Kae on neke stvari koje zvue runo, ali ponaa se
prilino dobro."
"Pretpostavljam da si u pravu. Nije te nigdje porezao, je
li?"
"Nije. Kao da me je prouavao. Kao da je namjeravao da
to traje."
"To bi i bio njegov nain. Jednom je zapoeo borbu
noevima kod stare pilane, polako je muio tu crnugu.
Zarezao ga je moda pedeset puta, skoro ga je ubio, i sam
je bio prilino izrezan, no nije za to mario. Smatrao je da
moe zavriti borbu noevima kada god zaeli."
"Tebe-nije sredio."
"Iznenadio sam ga, a imao sam i par japanskih trikova
u rukavu. Nauio sam ih od ljudi koji su se time bavili u
vojsci. A i nisam mu imao namjeru pruiti priliku. Sruio
sam ga, vrsto drao i dokrajio ga. Inae bi me ubio.
Morao sam uiniti to to sam uinio. Razumije li to,
deko?"
"Da, gospodine."
Buster je pogledao svoju koulju. Bila je zakrvavljena i
kia je sprala krv do njegovih hlaa.
"Ranjen si."
"Njegova krv. Zalila me. Promijenit u koulju."
Skinuo je krvavu koulju i bacio je u pe. Buknula je u
plamenu. Mravo mu je tijelo bilo prekriveno oiljcima.
Preko lea su mu se pruale brazde to je izgledalo kao da
mu se ispod koe nalazi bodljikava ica.

Izvukao je sloenu koulju iz kutije ispod kreveta,

navukao je na sebe.
"Netko e ga pronai, hoe li?"
"Kada pone smrdjeti... Da, pronai e ga. A ti i ja,
neemo rei ni rijei. Je li tako?"
"Neemo, gospodine."
"To ne kaem kao prijetnju, deko. To te molim kao
prijatelj."
"Pa spasio si mi ivot."
"Pretpostavljam da jesam. Pas ti je malo porezan."
"to?"
"Nije to nita. Zalit u ga neim. Biti e kao novi. K
vragu, tako opasan pas kao to je on, nee ak ni znati da
je bio porezan."
Nub moda nije imao nita protiv posjekotine, ali je
svakako bio protiv alkohola. Ugrizao je Bustera.
5
KADA MI SE odjea osuila, preselili smo se za stol, ja
ornatajui se dekom, Buster pijui kavu, pokuavajui
"istjerati zlovolju iz sebe" kako je rekao.
Imao je gramofon, stavio je plou na njega i pustio
glazbu.
"Potrebno mi je odvratiti misli od ovoga to se dogodilo",
rekao je. "Ne smijem mnogo misliti na to."
ula se glazba kakvu nikada prije nisam uo. To nije
bio rock and roll, ali me je podsjeala na njega.
"To je blues", rekao je Buster. "Big Joe Turner."
Sluali smo. Dok je svirala glazba, pregledavao sam
biljeke.
Pitao sam: "to ovo znai, Buster?"
Bilo je to ono to sam vidio ranije:"Djevojina majka."
"To znai da smo moda zabili klin u to. Moda imamo
nain da razvalimo mrtvaki koveg i pogledamo to je
unutra.

Kada neemu pronae korijen, tada moe bolje

razumjeti cvijet te stvari. Cvijet su u ovom sluaju ubojstva
i ubojice."
"Pa to si saznao?"
"Dakle, ono to ja znam je da je majka te male
djevojice koja je ubijena dolje pokraj pruge jo uvijek iva
i da ona moda neto zna. Sjeti se, priao sam ti da sam je
poznavao."
"Da, gospodine."
"Razgovarao sam s nekim ljudima koji bi mogli znati je
li ona jo uvijek iva, iva je. U stvari i nije tako stara. Jo
uvijek je u istoj kui."
"Znam", rekao sam. "Dolje pokraj pruge blizu movare,
nedaleko od eljeznikoga mosta. Tamo smo ili vidjeti
duha. To je u blizini mjesta gdje je Margret ubijena."
"Ti postaje prvoklasno njukalo, Stan. Mamica Winnie
mogla bi neto znati. Mislim da bismo trebali s njom
porazgovarati. Obino se ne bih trudio razgovarati s
nijednom bijelom enom jer bi me radi toga mogli linovati.
Ali ja znam tko je Winnie, ona dolje pokraj bare ivi s
crncem. On je nekakav udak i zove se Chance. Osim toga,
ona nije potpuno bijela. Tamnoputa je jer ima meksikog
ili portorikanskog ili ega ve u sebi. Ali to sam ti priao."
"Hoemo li je sada posjetiti?"
"Naravno da neemo. Ne po ovakvom vremenu. Iako je
ona navikla viati ljude s malo ili nimalo odjee, ne mislim
da bi ti ba jako rado krenuo tamo u gaama. Jesam li u
pravu?"
"Da, gospodine."
"Ono to sada trebamo uiniti jest da se ti odjene i
poe kui."
"Hoe li doi na posao veeras?"
"Ako se budem mogao drati podalje od pia."
"Tata mi je rekao da ako ne doe na posao... onda u
ja morati preuzeti projektor. Ja to ne elim."
"Znam da ne eli. Ti si iskreni prijatelj. A ja se ba
nisam pokazao takvim."

"Nema nieg iskrenijega od onoga to si ti uinio za

mene."
"Idi ti kui i vie ne razmiljaj o tome. U svemu tome ti
nisi ni najmanje kriv. A Bubba Joe, on je za svijet vaan
koliko i jedna buha. I jo neto. Ako ja ne radim neto za
to se pretpostavlja da bih trebao raditi, ti me ne vrijea
time to preuzima moj posao. ovjek je odgovoran za ono
to radi ili ne radi. Slua li me to ti govorim?"
"Da, gospodine... Ali, Buster... Molim te doi."
"Hou. Stvarno se trudim drati se onoga to kaem, ali
taj me stari alkohol ponekad zgrabi. Jesi li ikada bio u lovu
na rakune, deko?"
"Nisam, gospodine."
"Dakle ovako, uzme pse da ganjaju rakuna i ode dolje
u pustare, a taj stari rakun, kada ga ponu ganjati, odvest
e pse duboko u movaru, do duboke vode ako moe, tada
e skoiti psu na glavu i pokuati ga udaviti u vodi. Ne
laem. Tako e on uiniti. A taj pas, dao se je namamiti u
tu duboku vodu i ima toga rakuna na sebi sa zubima i
kandama, a rakun je snaan za svoju veliinu, i on ga
gura dolje, a sve to taj pas moe uiniti jest da pliva i da
se bori i odrava svoju glavu iznad vode. Ponekad to
uspije. Ponekad ne. Takav je alkohol. To ti je kao da sam u
dubokoj vodi, a ta mi stvar skae po glavi, pokuavajui
me zadrati pod vodom. Ja se i dalje borim. Jednoga e
dana, ako ga ne otresem s glave, taj stari rakun pobijediti.
Gurnut e me pod vodu zauvijek... Dobra je stvar to
nemam vie viskija, a nemam ni novaca da ga kupim."
6
KIA JE PRESTALA, ali jo je uvijek bilo maglovito.
Odluio sam svejedno krenuti kui. Odjenuo sam se. U
odjei sam se osjeao udno, na mjestima je bila
prepeena, na mjestima vlana.
"Kada doe kui, dobro poasti toga psa, uje li me?"
"Hou", rekao sam.

Dok sam oklijevajui silazio niza stube, Buster je,

slijedei me samo do trijema, rekao:"Ne mora se vie
brinuti zbog njega. To mi vjeruj. Ali oluja jo nije gotova.
Ima samo kratko zatije. Kreni. uje?"
Klimnuo sam mu glavom i nastavio hodati.
Kako je vjetar nestao i nebo bilo manje crno, vie nije
bilo hladno i ljetna je vruina poela iz svega dizati paru i
ubrzo sam se znojio kao jarac na ranju za blagdana
etvrtoga srpnja.
Proao sam pokraj mjesta gdje je Bubba Joe otegnuo
papke. Vidio sam da tamo lei njegov no. Buster ga je
zaboravio pokupiti.
Pogledao sam uokolo. Nikoga nije bilo na vidiku. Preao
sam preko i utnuo no prema drvetu, vrhom cipele
nabacao sam zemlju preko njega.
Dok sam to radio, cijelim mi je tijelom proao drhtaj.
Pomislio sam na to kako nas je Bubba Joe lovio pretprole
noi, na ono to se dogodilo ranije danas, kada je zario
ruku u moju koulju, na njegov dah koji me je guio
duhanom i alkoholom. Pomislio sam na pokret kojim je
Buster prevukao svoj no preko Bubba Joeva grla, brz i
jednostavan, kao kada uiteljica povlai crtu kredom.
Pomislio sam takoer i na potok u kojega je Buster bacio
Bubba Joea kao naramak truloga granja.
Mogao sam uti kako hui voda u potoku, puna snage
kie. Pomislio sam na Bubba Joea koji lei tamo dolje, na
rijene rakove koji navaljuju na njega kao to su navaljivali
na slaninu na uzici. Osjetio sam potrebu da odem tamo i
bacim pogled. Ali nisam.
7
STIGAO SAM KUI kasno poslije podne. Kada sam
zakoraio u kuu, pokuavao sam se ponaati kao da se
nita nije dogodilo. U poetku mi se, na neki nain, inilo
da je moja obitelj sve saznala. Bili su tako uzbueni to me

vide kao to je bila i Lazarova obitelj kada ga je ugledala da

izlazi iz grobnice.
Rosy Mae se javila prva:"Tako smo se brinuli za vas,
gospodine Stanley. Mislili smo kak ete imat dost pameti
da se smjesta vratite kui kada se ta oluja tako
razmahala."
Callie se nasmijala. "Ali ti nema pameti."
"Zatekla me je u gradu", rekao sam. "Priekao sam u
duanu da se smiri."
Osjetio sam muninu u elucu izgovarajui tu la, no
nisam znao to bih drugo mogao uiniti. Da im ispriam
kako sam otiao do Bustera i da je Buster bio mrtav pijan,
kako me je Bubba Joe pokuao ubiti i da mu je Buster
prerezao vrat, to mi jednostavno nije izgledalo kao vijest
koja im je u tom trenutku bila potrebna, u stvari tu vijest
nisam smio saopiti nikome. Nikada.
"Nismo te trebali nikuda pustiti kada se ve spremala ta
oluja", rekla je mama. "Bila sam tako ljuta na sebe jer sam
dopustila da mi zdrav razum nadvlada elja da bude
sretan."
"Kladim se da nema smisla veeras otvarati drive-in",
rekao
je tata, stojei na ulaznim vratima i gledajui van.
"Imam osjeaj kako e kia ponovno poeti."
Mama je projurila kroz kuhinju u kupaonicu, izvukla
veliki runik iz komode i pruila mi ga. Jo sam uvijek bio
vlaan, no u usporedbi s time koliko sam jako bio mokar,
smatrao sam kako se sada osjeam vrlo ugodno.
"Idi gore i presvui se u suhu odjeu", rekla je mama.
"Kada sie, ugrijat u ti malo kakaa... Krvari li to Nub?"
Razrogaenih oiju zagledala se u krvavu mrlju na
njegovu krznu i sagnula se da ga pregleda.
"Da", rekao sam. "Najednom je nekuda otrao. Valjda se
dograbio s nekim psom."
Sada sam ve gomilao lai.

Tata je uao u kuhinju, sagnuo se nad Nuba, pregledao

ranu. "Izgleda poput porezotine noem. Mora biti da je
naletio na maku. Stavit u na to malo alkohola."
"Nee mu se to dopasti."
"Nee ni primijetiti."
Kada ga je Buster zalio alkoholom, Nub je zacvilio, znao
sam da mu nee biti pravo.
Gore na katu, odjenuo sam suhu odjeu, poeljao se
pred zrcalom. Zagledao sam se u svoje lice, inilo mi se
kako izgleda nekako drukije. Starije. Uplaeno. Moda
zbunjeno.
Sjeo sam na trenutak, duboko diui. Pokuavajui
povratiti svoju snagu i hrabrost. Osjeao sam se kao da mi
je ukradeno neto to je ivjelo u meni, istrgnuto i
mueno, a zatim vraeno natrag, ali ne onakvo kakvo je
bilo prije.
U prizemlju sam zatekao Nuba suhoga i njegovanoga.
Leao je na podu na debelom runiku kojeg je mama za
njega prostrla.
"Kako mu se dopao alkohol?" upitao sam.
"Imao si pravo", rekao je tata. "Nije mu se dopao."
Pio sam kakao dok je mama kvocala oko mene.
Callie je govorila jako malo. Sjedila je na drugoj strani
stola sa svojom alicom kakaa, gledajui me onim svojim
prodornim pogledom.
Napokon, svi su osim mene otili u dnevnu sobu.
Planirali su gledati televiziju, ali oluja se vratila i bila je
tako silovita da su znali kako je to besmisleno. Uz samo tri
programa, a jednoga od njih smo mogli gledati samo uz
esto namjetanje vanjske antene, to ne bi bilo nita drugo
ve sluanje praskave buke i gledanje ekrana punog
elektrinog snijega.
Sjedio sam u kuhinji i pijuckao svoj kakao. Rosy Mae je
dola iz dnevne sobe pristaviti veeru. Rekla je:"Izgledate
ko da ste vidli duha, gospodine Stanley."
"Govori mi ti. Zar se ne sjea da smo se tako
dogovorili?"

"Da nisi upo u kakvu nevolju, Stanley?"

Odmahnuo sam glavom. Rosy Mae nije navaljivala.
Uzela je alicu, otila do tednjaka, nalila si ostatak
vruega mlijeka iz lonca pa je u njega umijeala kakao.
"Bolje se otopi kada u alicu prvo stavi kakao", rekao
sam.
"Nisam to znala, a kuharica sam. Al ne pijem ja mnogo
tog kakaa."
Sjela je za stol i paljivo me promatrala. "Jesi siguran
da ti nit nije? Proitala sam jednu od pria Sherlocka
Holmesa iz one knjige. On je zbilja pametan, jel da?
"Da."
Tata je uao u kuhinju, otvorio hladnjak, izvadio vr
aja i nalio si ga u visoku au s cvjetnim uzorkom. Dodao
eera, sjeo za stol i poeo mijeati aj licom. "Ako vrijeme
ostane ovako runo, veeras jednostavno neu otvarati
drive-in. Mislio sam kako bi obitelj mogla otii pogledati
predstavu minstrela u kolu."
Znao sam kako rije obitelj iskljuuje Rosy Mae. Rosy
je, shvativi signal, napustila prostoriju.
"to je to predstava minstrela?" upitao sam.
"Pa, to ti se neki bijelci samo malo zafrkavaju.
Naminkaju se kao crnci, s debelim bijelim usnicama i
sviraju. Ispriaju par viceva. Gledao sam nekoliko takvih
predstava. Zabavne su."
Nakon onoga kroz to sam proao, pomisao na to da
ostanem sam kod kue dok vjetar zavija oko nje bila je
previe strana da bih se s time poelio uhvatiti u kotac.
"to se mene tie, ja se slaem."
"Moramo priekati da vidimo hoe li se razvedriti",
rekao je tata. "Ako se razvedri, moramo otvoriti. Da ti
kaem istinu, nadam se da e vrijeme ostati ovakvo. Svima
bi nam dobro dola slobodna veer."

8
BILO JE OKO est sati kada se Buster pojavio na poslu.
Jo je uvijek padala kia i on je stigao sa stranje strane
kao to je uvijek inio, kroz ulaz za automobile. Nosio je
metalnu kutiju s rukom, a ispod mike je imao termos
bocu. Otiao je u projektorsku kabinu.
Tata je stajao na stranjim vratima, gledajui kako
Buster odlazi u kabinu. Rekao je:"Sada se pojavio. Nije se
mogao pojaviti kada smo bili otvoreni, a sada se morao
pojaviti. Uzmi kabanicu, idi tamo i reci mu da smo veeras
zatvoreni. I nadam se kako ne oekuje da mu platim samo
zato to se pojavio. Zaradit e plau kada emo svi zaraditi
plau, a veeras nitko nee zaraditi plau. Osim moda
farmera. I predstava minstrela."
Uzeo sam svoju kabanicu, nabacio je na sebe, izaao
van do projektorske kabine. Buster je skinuo svoj kaput,
upalio svoju malu lampu i sjedio unutra vadei stvari iz
metalne kutije.
"Donio sam neke novinske lanke za itanje", rekao je.
"I puno crne kave."
"Veeras nee biti filma", rekao sam zbacujui
kapuljau na lea.
"To sam i sam zakljuio, ali sam pomislio da se trebam
pojaviti na poslu. Stan, ja moda ne izgledam uvijek poput
prijatelja, ali cijenim to ti to jesi."
"Spasio si mi ivot."
"To je bilo pitanje vremena za Bubba Joea. Jednostavno
se dogodilo da sam ja bio taj koji ga je sredio. Mogao je to
biti bilo tko. Na kraju bi to netko bio."
"Priao si o Margretinoj majci. Kako je ona... no..."
"Prostitutka."
"To znai da je dosta mukaraca dolazilo tamo... u
Margretinu kuu. Je li tako?"
"Da."
"To je mogao uiniti bilo koji od njih, zar ne?"
"Mogao je."

U tom trenutku tata me je pozvao iz kue. "Doi,

Stanley. Treba se spremiti."
"Idemo vidjeti predstavu minstrela", rekao sam.
"To e biti poslastica. Gledati gomilu bijelaca s crnim
licima... Samo ti idi. Poslije emo razgovarati. Hej, mislio
sam ostati ovdje i itati. Misli li da bi tvoj tata imao neto
protiv toga?"
"Ne bi, ako mu to ne spomene."
"Moda bi onaj tvoj pas..."
"Nub?"
"Da. Nub. Moda bi on mogao doi ovdje i praviti mi
drutvo."
"Rei u Rosy Mae da ga pusti van kada mi odemo."
"Dobro. I Stan, ta Margretina pisma? Mogu li ih vidjeti?"
"Pokuat u ih prokrijumariti van. Ne mogu ti nita
obeati, ali pokuat u."
"Za mene je to dovoljno."
Navukao sam kapuljau i iziao van na kiu.
9
PREDSTAVA MINSTRELA ODRAVALA se u naoj koli,
u kojoj se tada odravala nastava za sve razrede osim
djejega vrtia. Djeji je vrti bio u uiteljiinoj kui.
Predstava se odravala u kolskoj dvorani za
predavanja, a ulaznica se plaala pedeset centi. Na zidu
ispred dvorane bili su istaknuti plakati. Na njima je
pisalo:"PREDSTAVA MINSTRELA CRNUGA. Pristojni
humor za obitelj. Glazba. Vicevi. Pedeset centi."
Kada smo uli unutra, zauzeli smo naa sjedala koja su
se nalazila u prednjem dijelu gledalita. Otraga je stajao
stari obojeni kolski posluitelj sa svojom kantom za
smee na kotaima, spreman poistiti smee kada se
predstava zavri. Smee je nastajalo od papirnatih aa i
vreica jer se usput prodavalo jelo i pie kako bi tim
novcem kolski orkestar i bejzbol tim mogli kupiti opremu.

Udruga roditelja postavila je jedan stol pokraj zida.

Imali su bezalkoholna pia u nekoliko kanti punih leda i
kuhali su hrenovke na licu mjesta, vadei ih iz
elektrinoga lonca za kuhanje dugakim vilicama, gurajui
ih u senfom i hrenom napunjena peciva.
Trajalo je otprilike petnaest minuta da se dvorana
napuni, i doista se napunila. Bilo je ak nekoliko ljudi koji
su otraga stajali.
Kada se svjetlo ugasilo, dva bijelca preruena u crnce s
bijelim usnicama izila su na pozornicu, jedan je svirao
bendo, a obojica su pjevala. Pjevali su pjesme koje mnogi
smatraju klasicima robovske glazbe kao to su Tamo
daleko na rijeci Swanee, Jimmy bera kukuruza, a poslije i
nekoliko duhovnih, Velika pjegava ptica i Odletjet u.
Tada su na red doli vicevi, u svim su crnci izvlaili
deblji kraj. U vicevima se prialo kako oni pecaju, jedu
lubenice i pohanu piletinu, kako su lijeni i bezbrini poput
ptiica; kako su oni samo smijeni obojeni ljudi koji se vole
smijati, vole pjevati i plesati, i koji nasmijavaju bijelce.
Priklonio sam se opem raspoloenju, smijao sam se
zajedno sa svima ostalima kada sam zauo glasni
promukli smijeh koji je dopirao iz stranjega dijela
dvorane. Okrenuo sam se kako bih pogledao. Bio je to stari
obojeni kolski posluitelj koji je stajao pokraj svoje kante
za smee na kotaima, s metlom koja je virila iz nje.
Smijao se tako jako da sam pomislio kako bi ga mogli
uutkati samo ako ga onesvijeste.
U tom se trenutku neto u meni prelomilo. I pomislio
sam, evo obojenoga ovjeka koji misli da je to smijeno. Da
je ismijavanje njega i njegova naroda humor.
Nisam se nasmijao sljedeem vicu. I to ne zato to sam
to htio. Nita to su radili na pozornici ostatak te veeri
nije mi se inilo smijenim.
Na putu kui bio sam tako tih da me je tata pitao je li
sa mnom sve u redu, jesam li se zabavio.
Rekao sam mu da jesam. Nisam znao to bih mu drugo
rekao.

Callie je rekla:"Pa, ja sam se nasmijala par puta i

svidjela mi se glazba, ali ja takve obojene ljude ne
poznajem. Ne mislim da bi se to svidjelo Rosy Mae."
"To nije za Rosy Mae", rekao je tata.
"Upravo sam to htjela rei", rekla je Callie.
Pogledao sam je, sjedila je pokraj mene na zadnjem
sjeditu i istinski sam je zavolio prvi put u svom ivotu.
Poela mi se sviati u posljednjih nekoliko dana, ali sada
sam je volio.
Mama je rekla:"Mislim da ima pravo, Callie. U stvari,
sada kada sam to odgledala, pomalo me je sram. I jeste li
vidjeli onaj plakat? Minstrel crnuga. ak ne obojeni ili
crnac. Ve ba crnuga."
"Ne misli se time nita loe", rekao je tata.
"Vrijea moje osjeaje", rekla je mama.
Dovezli smo se do zdravljaka Dairv Queen, parkirali se
ispred njega, ispod nadstrenice, i sa sputenim prozorima
mogli smo uti kako kia udara po njoj.
Mlada plavokosa djevojka u trapericama i mukoj
koulji, kosom zavezanom u rep, prila je automobilu.
Voda je pljutala na nadstrenicu i ispod nje te joj
zalijevala cipele i traperice, a po izrazu njezina lica moglo
se vidjeti kako joj se to ne svia.
Kada je ugledala Callie, vrisnula je, i Callie je vrisnuh.
inilo se da je to pozdrav maloljetnih djevojaka. Oigledno
su se poznavale. Callie je izgleda poznavala svakoga.
Razmijenile su pozdrave, rekle kako imaju o mnogo toga
porazgovarati. Tada je djevojka, ije je ime bilo Nancv,
uzela olovku koja joj je bila zataknuta iza uha, izvadila
notes iz stranjega depa svojih traperica i upitala nas to
elimo.
Naruili smo to smo eljeli i Nancv je otila. Tata je
rekao:"Vi se cure glasate poput ranjenih ptica."
"Oh, tata", rekla je Callie.
Kada je jelo stiglo, nalazilo se na posluavniku kojega je
Nancv zakvaila na tatin prozor. On nam je svima
razdijelio ono to je svatko od nas naruio, sjedili smo i

jeli. Tata je pokuavao zapoeti razgovor o predstavi

minstrela, priati o smijenim trenucima kojih je bilo tu i
tamo. Iako smo se svi povremeno smijali, nitko od nas nije
zbog toga bio ponosan, osim moda tate koji u tome nije
vidio nita loe.
Pojeli smo, vratili posluavnik i odvezli se dok je kia
tukla po krovu jae nego ikada.
10
LJETNI SE RASPUST bliio kraju. Bio sam nervozan
zbog polaska u novu, meni nepoznatu kolu, a u mislima
mi je stalno bio Bubba Joe. Nou, kada bih pokuavao
zaspati, vie nisam razmiljao ni o emu sablasnom.
Razmiljao sam o Bubba Joeu. O tome kako me je
pogledao trenutak prije nego je svjetlost nestala iz njegovih
oiju, a njegova dua upala u dugaki tunel prema paklu.
Buba Joe je to zasluio. Buster mi je spasio ivot. No
nije mi bilo lako. Kada bi netko proistio grlo, kada bi voda
zagrgljala u sudoperu, to bi mi zvualo poput onog hropca
kojega je Bubba Joe ispustio u trenutku kada je umirao.
ak su me uznemirivali i neki filmovi koje smo
prikazivali. Nain na koji su ljudi umirali na filmu nije bio
onakav na koji je umro Bubba Joe. Bez posljednjih rijei,
bez dramatinih trenutaka. Samo krv i smrt.
Pokuavao sam se neim zaposliti, a jedna od stvari
kojima sam se bavio bila je moja i Busterova nerijeena
tajna. Vjerojatno je to bila i Calliena tajna. Obavjetavao
sam je o svemu, no ona za nju nije pokazivala mnogo
zanimanja.
Poela je izlaziti s Drewom Clevesom. inio mi se
simpatinim. Bio je prilino dobar prema meni onoga dana
na breuljku.
Mami se sviao.
Tati nije. A opet, on nije bio lud ni za jednini dekom
koji je izlazio ili samo elio izii s Callie.

Radi Drewa, Callie je esto bila vani, vozei se s njim

kroz grad, odlazei u kino, druei se s njim u kafiu uz
hamburgere i sokove.
Obitelj je jo uvijek tu i tamo spominjala Bubba Joea,
ali ne esto. Pretpostavljalo se da se odselio jer ga policajci
nisu nigdje vidjeli niti su to o njemu uli.
Ja sam, naravno, znao da je mrtav i svakoga sam se
dana budio oekujui da netko razglasi tu vijest. Stranu
vijest kako je Bubba Joevo tijelo pronaeno negdje pokraj
potoka. Ipak, kako je vrijeme prolazilo, ak sam i ja sve
manje razmiljao o njemu.
Tata se naviknuo da odlazim u projektorsku kabinu i
provodim vrijeme s Busterom, mislim da se nadao kako
tamo uim bolje baratati projektorom. Za njega je to bilo
neto korisno. Za mene je to bilo zabavno.
Jo uvijek nismo razgovarali s Winnie.
Pitao sam Bustera o tome.
"Odlaem to", rekao je. "Za nas je to igra, ali za nju je to
njezina ubijena ker."
"Meni je doista stalo da se sazna tko ju je ubio. Volio
bih da ga dograbi policija."
"Moda je tako, Stan, ali ta ena to nee razumjeti."
"to se tu ima razumjeti?"
"Zar e ona povjerovati kako e nekakav djeak i jedna
crnuga njezinoj keri donijeti pravdu? To bi teko prolo,
ak i ako smo iskreni... A zna, ne mislim da postoji i
najmanja ansa da neto rijeimo. Ja to radim da ne
razmiljam o viskiju i o svemu onom to sam trebao
uiniti, a nisam i nikada neu i ne mogu uiniti.
Razumije li to govorim, deko?"
"Da, gospodine."
"Ne kaem ja da tebi srce nije na pravom mjestu. Samo
ti kaem da ivot nije pravedan. Samo zato to neto eli,
to ne znai da e to i dobiti. Nije to kao u onim priama o
Sherlocku Holmesu. One ti pomau da razmilja. Zato
sam ti dao tu knjigu. Zadri je. Ne elim je natrag. Ako se
meni bilo to dogodi, sve one knjige su tvoje..."

"Nita se tebi nee..."

"Samo me sluaj. ivot nije pravedan, ne uklopi se
uvijek sve kao u slagalici. Neke se stvari jednostavno
dogode i za njih nema objanjenja. Moe pokuati s
moda je to zbog ovoga ili onoga, ali samo e ponekad
saznati pravi razlog. Veina onoga to se dogaa nema
nikakvoga smisla i nikako se ni s im ne moe povezati.
uje li me?"
"Da, gospodine... Ali, zar ne postoji neki nain da s
njom popriamo?"
Buster mi se nacerio. "Ti ne odustaje. To ti priznajem.
Moda postoji. Razmiljao sam o tome. Ako emo
porazgovarati s njom, to neemo uiniti mi. To u uiniti
ja."
"Ali rekao si..."
"Ne sjeam se to sam rekao, ali ja neu odvlaiti
nikakvoga bijelog deka u kurvinu kuu kako bi s njom
popriao o njezinoj mrtvoj keri. to misli, to bi tvoj tata
mislio o tome? Misli li da bih ja zbog toga napredovao na
poslu?"
Bio sam razoaran. Mislio sam da u i ja sudjelovati u
tome. Ne samo u istrazi, ve i u sastanku s Margretinom
majkom, ivom kurvom. Sjedio sam tamo neko vrijeme i
sluao kako klopou koluti filma u projektoru. Znao sam
kako mi durenje kod Bustera nee nimalo pomoi. Na
kraju sam rekao:"Pa, kada e to obaviti?"
Buster se namrtio. "Veeras, kada zavrim s ovim
ovdje."
"Zar to nee biti kasno?"
"Za nju nee. Izvijestit u te sutra ujutro ako navrati u
ulicu pokraj trgovine. Tamo moemo sjesti na rub plonika
i porazgovarati. Recimo u devet ujutro."
"Ako me nema, tata i mama su me zadrali. U redu?"
"Razumijem."

11
SLJEDEEG SAM JUTRA ustao rano. Ostavio sam
poruku da sam otiao u trgovinu kupiti stripove svojim
deparcem.
Rosy me je ulovila na izlasku.
"Kud to bjei tak ujutro bez svog psa?" Sjedila je na
kauu eui si glavu.
"Idem si kupiti stripove. Mislim da u ostati malo u
gradu, zato sam ostavio Nuba u svojoj sobi. Hoe li ga
kasnije pustiti van?"
"Tih stripova nee tamo bit poslije doruka?"
"Ne elim doruak."
"Nemoj i bez doruka. Hajde, ispei u ti tost i jaja."
Poeo sam se izvlaiti, ali nisam elio da pomisli kako
mi se previe uri.
Rosy je ispekla tost i jaja, uzela je malo i sebi, zajedno s
kavom. Postala je slobodnija u kui, ak je i tati odreivala
zadatke, koje je on izvravao.
Dok sam dorukovao, Rosy je rekla:"Sad mogu itat
boljije. Poet u radit na izgovoru. Ne elim govorit ko
seljak cijeli svoj ivot. Ti mi moe u tom pomo."
"Nemam ni ja savrenu dikciju."
"Ipak, ne zvui ko neznalica."
"Pa moe rei 'mogu itati bolje' umjesto 'boljije.' Ne
postoji rije boljije."
"Mora postojat. Govorim je cijeli ivot."
"Da, gospoo."
"Nisam ba tak sigurna da bi trebo i van dok je Bubba
Joe tu negdje. Ja ti nisam ko tvoj tata. Ja nisam tak
sigurna kak on ne bi napo bijelog deka."
"Mislim da se ne treba za mene brinuti, Rosy. Doista."
"Je, pa dobro, nisam ja ta koja bi ti neto trebala
govorit, ali uvaj se, uje?"

12
ODVEZAO SAM SE biciklom do mjesta koje je Buster
odredio za na sastanak. Bila je subota i grad je bio pun
ljudi. Vidio sam Bustera kako stoji na drugoj strani ulice.
Imao je u ruci bocu mineralne vode i pijuckao je iz nje.
Kada sam priao blie, primijetio sam kako izgleda
staro. Prestao je u kosu stavljati kremu za cipele pa se
vidjelo da mu je u korijenu bijela. Bio je visok, ali poguren,
kao da mu svijet poiva na ramenima, a postao mu je
preteak.
Naslonio sam bicikl uz nogostup i sjeo pokraj njega.
Jedna bijela gospoa, nosei vreicu s namirnicama,
prolazila je pokraj nas i vidjela kako tamo sjedimo.
Dobacila nam je nekakav omalovaavajui osmijeh i
nastavila dalje.
"emu se ona ima rugati", rekao je Buster. "Da je samo
malo runija morala bi unajmiti nekoga da je voda okolo
dok preko glave nosi vreu."
Nasmijao sam se. On se nacerio, posegnuo u dep
koulje i izvadio PavDav okoladu. "Mislio sam kako bi ti
se ova mogla sviati. Sebi sam kupio obinu Hershevevu.
Zubi mi ne vole taj kikiriki u PavDavu."
"Jesi li posjetio Margritinu majku?"
"Jesam. Ba je bilo zanimljivo, Stan. I moramo ponovno
razmotriti par stvari."
Odmotao sam okoladu i, unato Rosynom doruku,
navalio na nju.
"No, nisam mogao jednostavno otii tamo i rei dobra
veer, elio bih porazgovarati o tvojoj keri kojoj je vlak
preao preko glave, ili koji joj se ve vrag dogodio. Ponio
sam neka od onih pisama, Stan, i vratio sam ih njoj."
"Zar jesi?"
"Aha. Moda ih ti smatra svojima, ali ona doista
pripadaju njezinoj keri pa sam mislio da ih majka treba
imati. U svakom sluaju, neka od njih. elio sam da nam
par njih ostane, ukoliko nam bude potrebno da ih ponovno

pregledamo i usporedimo s neim drugim. Izabrao sam za

nju ona ne jako -vana., u kojima se ponavlja ono to je
ve reeno."
"Ispriao sam joj kako sam ih naao iza ograde driveina, zakopane u upu. Ne znam zato sam rekao up, ali
jesam."
"to je ona rekla?"
"Daj da ti ispriam od poetka. Otiao sam tamo kasno
sino. Njezin me je mu - nevjenani, to znai da oni
samo ive zajedno - pozvao unutra, ponudio me alicom
kave, zato jer je ona bila zaposlena, ako zna na to
mislim, u stranjoj sobi."
"Njezin mu to zna?"
"On joj je svodnik, Stan."
"Svodnik?"
Objasnio je to je to svodnik i dodao:
"On dobiva veliki dio novca. Jako voli novac, morao sam
mu dati neto novca da sjedi sa mnom i pria pola sata.
Nije ga bilo briga to imam pisma Winniene keri, smatrao
je kako mu uzalud troim radno vrijeme. I tako, morao
sam platiti. Kava je ispala vrlo skupa."
"On nije Margretin otac, je li tako?"
"Rekao sam ti. Otac joj je bio neki Portorikanac ili
Meksikanac. I Winnie je mjeanka. A ovaj je obojeni
gospon."
"A to je na to rekla gospoa... gospoa Winnie?"
"ao mi je to te moram obavijestiti, ali ona je mislila
isto kao i njezin mu. Barem se tako pretvarala dok je on
bio u blizini, zato to bi je on premlatio ako se ne bi
ponaala onako kako on misli da treba. Nisam vidio da je
tue, ali znam ja kako to ide sa svodnicima i kurvama, pa
makar oni ivjeli zajedno kao mu i ena."
"To je uasno."
"Pa, Stan, to ti nije roditeljski sastanak. Zna na to
mislim? Malo je pregledala pisma, vratila mi ih je. Rekla je
da ih bacim ili da uinim s njima to god me volja." "Nije
plakala?"

"Nije se ak ni trgnula. Rekla je:'Platio si svoje vrijeme,

deko, pa zato ga onda ne bi iskoristio za neto to
vrijedi.' Pa, bio sam u iskuenju. Ona nije izgledala tako
loe, a ja jesam platio deset dolara... Rekao sam joj da ima
pravo i otili smo u stranju sobu. Kada je zatvorila vrata,
rekla je:'Mora biti malo tii pa emo moi razgovarati.'
Sjeli smo na krevet i ponovno je pregledala pisma. Tada je
malo plakala."
"Dakle bila je tuna?"
"Na svoj nain. Vidi... Pa, pusti me da dovrim.
Pokazao sam joj ponovno pisma. Pogledavi ih, rekla je da
se Margret uvijek brinula za sebe te da ne vjeruje da je
djevojka zatrudnjela."
"Ali Margret u pismima kae kako je trudna."
"Ne. Ne kae, Stan. Ono to sam poslije primijetio je da
je ona priala o trudnoi, nije rekla kako e ona roditi
dijete. Nema nijedne reenice u tim pismima koja kae
kako je ona trudna. Ona kae kako e se ona i J pobrinuti
za dijete, ali ona time ne govori o sebi."
"O kome bi onda mogla govoriti? James ne moe
zatrudnjeti."
"Ne", rekao je Buster. "Ne, ne moe. Ali vratit u se na
to. Pitao sam Margretinu majku o Jamesu Stilwindu, rekla
mi je da ga ne poznaje, ali da je Margret bila prijateljica
one male Stilwindove djevojice."
"Jewel Ellen."
"Tako je. Rekla je kako su stalno bile zajedno i da to
Stilwindi nisu odobravali. Margret nije smjela dolaziti k
njima, na primjer. Rekla je kako Stilwindi nisu odobravali
to ime se ona bavi i nisu odobravali to to je iskvarila
Margret."
"Iskvarila je?"
"Uinila od nje kurvu."
"Svoju vlastitu ker? Zar je ona to uinila?"
"Winnie je mislila kako time nastavlja obiteljski obrt,
Stan."
"Ali Margret je bila tek djevojica!"

"Mnogi mukarci to vole. Male djevojice, na to mislim.

Svijet je pun bolesnih kukinih sinova, Stan. Margret je
bila pravi rudnik zlata, rekla je njezina majka. Ali nije joj
se sviao takav ivot i eljela je za sebe postii neto vie.
Mislila je da moe pobjei u Hollywood i postati glumica,
zato to je bila tako lijepa. Winnie je rekla kako je
pokuavala objasniti Margret da nije dovoljno dobra ni za
to osim onoga to je radila."
"To je grozno."
"Grozno je. Ali sve mi je to govorila kroz suze. Voljela je
ona svoju ker na svoj nain, ali za nju jednostavno nije
imala nikakva razumijevanja, Stan. Nije mogla podnijeti da
joj bude bolje nego njoj, da neto postigne. Rekla je kako
ju je uzrujavalo kada je ta djevojica eljela ii u kolu, ona
se tome protivila. Tako ti je to kada netko voli sebe vie od
svoga djeteta. Ne eli da mu djetetu bude bolje.
Na kraju je Margret prekinula kolovanje, radila neke
poslove tu i tamo. tedjela za put u Hollywood. Majka ih je
zvala bijednim poslovima i ismijavala ih, kao da se ona
sama bavila znanstvenim radom."
"Sve je to teko razumjeti."
"Kada potjee iz obitelji kao to je tvoja i jest. Ali
Winnie je bila zabrinuta da bi se Margret mogla prestati
baviti kurvanjem. Tada je saznala da je Margret drukija
od ostalih. Rekla je kako ju je to najprije razbjesnilo, ali
onda je pomislila
kako e to moi dodatno naplaivati. Meutim, tada je
Margret ubijena."
"to je mislila kada je rekla da je ona bila drukija."
"Kada je Winnie to rekla, stvari u pismima su se
poklopile. J nije James. To je Jewel."
"Ali ona je ensko."
"Aha. Ponekad to ide tako."
"Misli li..."
"Je. To je ono drukije."
"Zar djevojka moe zatrudnjeti s drugom djevojkom?"

"Ma ne, sinko. Za to je potreban mukarac. Ili djeak.

Kao to sam rekao, ne mislim da je Margret bila ta koja je
bila trudna. Majka u to ne moe biti sigurna, naravno, ali
iz tih pisama i iz onoga to sam saznao, mislim da je
trudna bila Jewel Ellen, a Margret je govorila o tome kako
e se njih dvije brinuti za dijete kada se ono rodi."
Buster me je gledao, vidio je da sam zapanjen.
"Odrastanje, to je jednostavno ispunjeno zbrkom, zar
ne, Stan?"
"Slaem se."
"Pitanje je sljedee: Tko je otac Jewel Ellenina djeteta?
Poet emo od tog pitanja, ak iako je to samo ideja, i
vidjet emo kuda e nas to odvesti. Ovako ja razmiljam:
Ako je Jewel bila zagrijana, za Margret, tada moda nije
eljela mukarca. Ili je moda eljela i jedno i drugo.
Dogaa se i to. Ako nije tako, znai li to da ju je netko
moda silovao? Ako jest, tko je to uinio? Dakle, eto na
emu smo."
"Vau."
"Jednu ti stvar nisam spomenuo, Stan, kupio sam si
malu bocu krijumarenog viskija od Jukesa prije nego to
sam otiao onamo. Ponio sam je sa sobom, i u spavau
sobu, ja i Winnie smo je podijelili izmeu sebe. Zato je
toliko priala. O svemu i svaemu. Ali ne ba mnogo o
svojoj keri. Vratila mi je pisma po drugi put i rekla da s
njima inim to god elim.
Postajala je pripita pa sam pitao: 'Jesi li ba sigurna da
ne poznaje tog Jamesa Stilwinda?' Rekla je da ga nikada
nije upoznala, ali da je njezin stari - mislei na svoga
mua, svodnika - dobio neke novce od Jamesova oca. Pitao
sam je zato, a ona je odgovorila da je to bilo zato to je
elio kupiti njihovu utnju."
"utnju o emu?"
"O tome da je njihova ker poznavala Jewel. Rekla je da
se radilo o prilino mnogo novca to im ga je dao stari
Stilwind i da ona nikome o tome do sada nije rekla ni
rijei, jer je mislila kako to nije vano. Zakljuila ja kako

oni nisu eljeli uprljati uspomenu na Jewel Ellen time to

bi se okolo prialo da je ona bila nastrana. Sve u svemu,
Winnie ali za svojom keri na svoj nain, no voljna je uzeti
novac, utjeti, ne obraati se policiji, ak i ako to znai da
tajna ubojstva njezine keri nee biti rijeena. Novac joj je
bio vaniji."
Buster se opustio i do kraja ispio mineralnu vodu koju
je pio.
"Je li to sve?" pitao sam.
"Ostalo mi je jo deset minuta od mojih deset dolara, i
iskoristio sam ih."
"Oh."
"Jednu sam stvar nauio kroz sve ove godine. Ne
razbacuj se novcem."
13
BUSTER JE REKAO kako ide kui malo odspavati.
Odluio sam doista kupiti stripove. Hodao sam uokolo kao
u snu. Svijet se doista pretvarao u udnovato mjesto, a ja
sam postajao jedan zbunjeni mali djeak.
Jewel i Margret? Prijateljice? Stvarne prijateljice?
Otiao sam do Greenovih i potraio stripove. Imali su tri
dugake police i one su bile pune stripova i drugih vrsta
asopisa. Izabrao sam nekoliko koji su mi se inili
dobrima, provjerio koliko imam sitnia u depovima.
Nabrojao sam cijeli dolar.
Kupio sam Pustolovne stripove, Izazivae nepoznatoga, i
neto to se zvalo udni svjetovi. Bacio sam se u troak
toliko da sam kupio ak i Supermanovu djevojku Lois
Lane.
Provjerio sam i stranji dio duana gdje su se nalazili
stripovi po pet centi. Oni s odrezanim polovicama
naslovnica. Neki od njih bili su izdani ne tako davno, no
mnogi su bili stari. Moda dvije ili tri godine.
Pretpostavljao sam kako samo Richard

Chapman i ja nismo bili izbirljivi to se tie stanja u

kojem su bili nai stripovi.
Izabrao sam ih tri ili etiri komada, ukljuujui i jedan
pranjavi s naslovom Kapetan Flash. Kao i svima ostalima
na stranjoj polici, donja polovica naslovnice bila je
odrezana, taj je rez obezglavio dinosaura. Ostavio je
momka u crveno-plavom odijelu s velikim kamenom u
ruci. Njegov maskirani prijatelj u utom leao je
onesvijeten pokraj njegovih nogu. Na dnu je naslovnice
pisalo:
"Zvijer iz 1 000 OOO-te godine prije Krista".
Platio sam stripove i jednu RC colu, iziao van kako bih
sjeo na rub plonika i itao.
Vani je bilo vrue, ali ne pretjerano. Puhao je blagi
vjetar i sa sobom donosio miris jorgovana.
Nakon nekog vremena, stripovi su me obuzeli. Izveli su
me iz svijeta u kojem sam ivio, koji je u nekoliko tjedana
postao zamreniji vie nego to sam to ikada mogao i
zamisliti. U tome trenutku, dao sam prednost svijetu
arenih slika i superjunaka.
Nakon to sam proitao dva stripa, stvarni je svijet
doplutao natrag u moje misli. Razmiljao sam o Margret i
Jewel.
Dovoljno sam bio zbunjen muko-enskim odnosima, a
sada jo i to. Morat u pitati Callie to zna o tome. Ona mi
se inila dobrim izvorom informacija. Bio je to i Buster, ali
njegov je izvor ponekad izvirao u mlazu koji je za mene bio
previe snaan.
Zauo sam sirenu automobila. Digao sam pogled.
Pokraj nogostupa zaustavio se plavi Cadillac lijepoga
izgleda. Otraga je imao krilca poput svemirskoga broda.
Prozor na suvozaevoj strani bio je sputen, a Callie se, sa
svojom raskonom repatom frizurom, naginjala kroz njega
pozivajui me.
Pomislio sam:'Mi o vuku...'
Za upravljaem je bio Drew Cleves.

"Hajde se voziti s nama, Stanley", rekla je

Callie.Pokupio sam svoje stripove i colu i priao
automobilu.
"Pripazi na to pie", rekao je Cleves. "Ovo je tatin auto.
Ubio bi me da mu zalijemo sjedita."
"Jasno", rekao sam. "Samo trenutak."
Popio sam colu do kraja, odnio bocu u Greenuvu
trgovinu, zamijenio je za dva centa.
Vani, u cadillacu, Callie je rekla:"Zar nije boanstven?"
"Tata kae da je ovo kao da vozi svoju dnevnu sobu",
rekao je Drew.
Bio je to najvei, najraskoniji automobil u kojem sam
ikada bio. Sjedita su bila od mekane koe. Bio sam u
iskuenju da se ispruim i zaspim.
Callie je rekla:"Vozimo se do jezera."
"Ne mora ii s nama ako ne eli", rekao je Drew.
"Mogu te provozati malo po gradu i ostaviti te ovdje gdje si
bio."
"Ne moe osjetiti pravu vonju samo u gradu", rekla je.
"Poi s nama, Stanley."
"Ne znam koliko emo dugo ostati ondje", rekao je
Drew. "Moglo bi potrajati malo due."
"To je u redu", rekao sam.
"Prilino je vrue", rekao je.
"Oh, nije vrue uz ovaj vjetar", rekla je Callie. "A na
jezeru e biti ak i ugodnije."
"Valjda hoe", rekao je Drew, no nije izgledao jako
sretan. Pruio se prema meni preko sjedita i gledao me
kao da me preklinje. "Jesi li siguran da eli ii?"
"Siguran sam", rekao sam.
"Pa, onda u redu", rekao je i odvezao nas.
14
POKRAJ JEZERA STABLA su bila rjea jer su ih sruili
buldoeri koji su napravili jezero. Tamo gdje su strugali

gornji sloj, crvena se ilovaa blago sputala prema vodi.

Nije bilo pijeska na obali, samo ilovaa. Spomenuo sam to.
"Morat e ga navesti", rekao je Drew dok smo izlazili iz
automobila.
"Bilo bi mnogo ljepe", rekla je Callie, "da su ostavili
vie drvea. Moda se obala ne bi uruavala u vodu da su
tako uinili."
"Moj je otac vlasnik kompanije koja je napravila jezero",
rekao je Drew.
"Ipak je trebao ostaviti vie drvea", rekla je Callie,
nikada nije odustajala od svoga stava ako ga je doista
imala.
Kako god bilo, Drewza to nije mnogo mario. Drao je
Callie za ruku dok su hodali. Kretao se kao da mu stopala
ne dodiruju zemlju.
Tada mi je sve to izgledalo odurno slinavo i gadilo mi se
to gledati, kako Callie nekoga dri za ruku i gugue, kako
Drew ne zna to bi od silne finoe. Bilo je teko zamisliti da
je ikada trao s loptom za ragbi.
Za to je vrijeme puhao svjei vjetar, mi smo se etali i
razgovarali. U tom razgovoru nije bilo niega o ubojstvu i
kurvama i o tome kako se curama sviaju cure ili o
bezglavim tijelima na eljeznikim tranicama.
Hodali smo uz rub jezera dosta daleko, no rub je
previe muljevit da bismo mogli prii blie. Iako je palo
dosta kie, zbog vruine je ishlapjelo mnogo vode. Moglo se
vidjeti nekoliko malih otoka u sredini jezera, moda deset
ili petnaest metara udaljenih jedan od drugoga, a biljke na
njima bile su polegnute i uvenule, to je otoke pretvorilo u
hrpe blata. U zraku se osjeao neugodni miris uginulih
riba i jo neki miris od kojega se jeila koa, miris povezan
s vodenim mokasinama koje su se zavukle u gusto,
smrdljivo rijeno blato koje je na vruini zakipjelo i
ukiselilo se.
Nakon otprilike sat vremena, krenuli smo natrag.
Djelomino zbog toga to je vjetar prestao puhati i to je
postalo vrue kao u pekarskoj pei. Zastali smo pokraj

balvana u blizini automobila, sjeli na njega i sastrugali

tapovima blato s cipela.
"Tata kae kako e ovdje postaviti stolove i klupe,
rotilje, vezove za amce. Moda e zasaditi neto drvea."
"Poput onoga to je bilo ovdje?" pitala je Callie.
"Stabla koja brzo rastu. Bit e i dio za obojene. Na
drugoj strani jezera."
"Kako prikladno", rekla je Callie.
"Ja nemam ba nita protiv obojenih", rekao je Drew.
"Doista."
Zvuao je kao da je to i mislio.
"A da se vratimo u grad", rekao je Drew, "na hamburger
i sok?"
Do tada sam ve ogladnio. Takva su djeca. Ponori bez
dna.
"Callie, ima li to novaca?" upitao sam.
"Ja u se pobrinuti za tebe", rekao je Drew.
"Ti se moe pobrinuti za mene", rekla je Callie, "ali ja
imam novca za Stanleyja. On nije tvoja briga. Ne izlazi i s
njim i sa mnom."
"Pa", rekao je Drew, "to je istina. Ali nije mi to teko
uiniti."
"Drag si", rekla je Callie onim medenim glasom kojega
koristi kada eli neto od tate, "ali to nije tvoj problem."
Odvezli smo se natrag u grad cadillacom, i moram
priznati da sam se osjeao prilino posebno kada smo se
zaustavili ispred kafia i izili iz toga divnog stroja, stajali
na vruem nogostupu poput tri boga koja su sila s
nebesa.
15
NARUILI SMO HAMBURGERE i vone sokove, i mogu
dodati da je sve to platio Drew. Za ankom je ponovno bio
Timothv koji nije izgledao previe sretan to vidi Callie s
Drewom. Stavio nam je hranu na stol kao da nam
dostavlja kugu. Svoju je bijelu kapu nabio naprijed, skoro

do oiju, a usnice je drao tako stisnute kao da su mu

zaivene iglom i koncem.
"to mu je?" pitao je Drew.
"Ne obraaj panju na njega", rekla je Callie.
"Htio bi izlaziti s njom", rekao sam.
"Stanley!" rekla je Callie kao da ju je to otkrie okiralo.
"Hoe li da ga sredim?" upitao je Drew.
"to? Da ga udari zato to eli sa mnom izlaziti?"
"Da mu kaem da te ostavi na miru."
"Ne, Drew. elim jesti, tada moda moemo ii u kino.
Film poinje u jedan. Ve sam provjerila."
"Ti ima kino kod kue", rekao je Drew. "Zar ti nisu
dojadili filmovi?"
"Nisu", rekla je. "I ono je nae kino, kada o njemu
razmiljam, veinom mislim na posao. Osim toga elim
pogledati film u Palaceu."
"To je nekakva ljubavna pria", rekao sam.
"Pa", rekao je Drew. "Ako ti tako eli."
Gotovo da mi je bilo ao Drewa jer ga je Callie motala
oko svoga malog prsta. Mogla je zahtijevati da je odvede na
baletnu recitaciju i da odjene haljinicu i na glavu stavi
francusku kapicu, on bi i to uinio.
Otili smo pogledati film, bio mi je dosadan. Prespavao
sam veinu vremena zato to je kino-dvorana bila
klimatizirana. U ono doba, bilo koje mjesto koje je ljeti bilo
klimatizirano prualo je pravi uitak.
Kada smo izlazili iz kina, vidjeli smo Jamesa Stilwinda
pokraj anka za kojim su se prodavale kokice i slatkii,
naslonjenog na njega, kako razgovara s djevojkom koja je
lopaticom punila vreice s kokicama.
"Ono tamo je James Stilwind", rekla je Callie.
"Zar je to on?" pitao je Drew. Uinilo mi se da je
zazvuao pomalo kiselo pri tom prepoznavanju. Imao sam
osjeaj da se on ve pojavio u njihovim privatnim
razgovorima. Koliko sam ja znao, Callie je brbljala okolo o
svemu to bih joj ja ispriao.
Naravno, i sam sam bio brbljivac.

Stilwind je okrenuo glavu, ugledao Callie. Imao je

blistavo bijeli osmijeh koji kao da je izaao iz reklame za
Pepsodent. "Jeste li uivali u filmu?"
"Bilo je dobro", rekla je Callie.
"Bilo je u redu", rekao je Drew.
Ja sam nastavio utjeti.
James nam je priao, ostavljajui djevojku za ankom
da se duri, lopatom grabei kokice, trpajui ih u vreice i
slaui ih u staklenu vitrinu.
"Zar tebe nisam ve negdje vidio?" upitao je James
Callie.
"Vjerujem da jeste", rekla je. "Izlazili smo iz duana i
vidjeli vas s vaom enom."
"enom? Vidjela si me s djevojkom. Zaboravio sam tko
je ona bila, ali to nije moja ena."
"Zaboravili ste?"pitala je Callie.
"Pa, da si to bila ti, ne bih zaboravio."
"Moramo ii", rekao je Drew.
"Svakako", rekao je James.
"A kako se ti zove?" upitao je Callie.
Rekla mu je.
Pitao je nas. Rekli smo mu. Mislim da nas nije sluao.
"A vi ste James Stilwind?" pitala je Callie.
"Zar zna kako se zovem?"
"Znam da ste vlasnik kina pa sam pretpostavljala da ste
vi."
"Navratite ovdje kad god elite. Evo..." otiao je iza
anka, posegnuo u ladicu, vratio se s tri kino ulaznice.
Svakome od nas dao je po jednu.
"Besplatne propusnice", rekao je. "Ja astim. Vlasnik
sam ovoga kina. Ako u biti ovdje, pobrinut u se da
dobijete besplatnu vreicu kokica i bezalkoholno pie."
"Hvala", rekla je Callie.
"Moramo ii", rekao je Drew i primio Callie pod ruku.
Vani je Callie rekla:"Drew, stie mi ruku."
"Oprosti. Nisam htio."
"U redu je", rekla je Callie, trljajui je.

"Koji ljigavac", rekao je Drew.

"Meni se inio u redu", rekla je Callie.
Drew je uzdahnuo. ak ni cadiliac njegova tate nije bio
jai adut od zgodnoga odraslog mukarca s vlastitim
kinom i tunderbirdom koji nije pripadao niijem ocu.
Pomislio sam: James Stilwind je netko s kime bi se
trebalo porazgovarati ukoliko namjeravam istinski istraiti
to ubojstvo. Buster to nije mogao uiniti. ak i ideja da bi
neki obojeni mogao ispitivati bijelca o neemu tako
osjetljivom kao to je smrt njegove sestre mogla bi mu
donijeti batine ili ak i neto gore.
Problem je bio u sljedeem, ni ja nisam znao kako to
uiniti.
Drew nas je odvezao kui. Osim Callienih komentara
kako joj se jako svia ono to je poneka djevojka koja bi
prola mimo nas nogostupom nosila na sebi, putovanje je
bilo tiho, zrak je bio dovoljno gust da ga se moglo rezati
noem.
Drew nas je ostavio pokraj Dew Dropa. Callie mu se
privukla blie i poljubila ga u obraz. "Vidimo li se uskoro,
Drewsv?"
Taj je poljubac probio led. Drew se nasmijeio.
"Svakako. Vrlo brzo, nadam se."
"Moe se kladiti u to", rekla je Callie.
"Vidimo se, Drewsy", rekao sam. Drew me je mrko
pogledao.
Izili smo iz auta i krenuli unutra. Rekao sam:"Ti
stvarno zna kako s njima treba postupati, zar ne, Callie?"
"To mi prirodno dolazi", rekla je.
16
KADA SMO ULI u kuu, Rosy i mama su sjedile na
divanu. Mama je obgrlila Rosy, a Rosy je plakala. Tata je
bio naslonjen na zid pokraj prolaza u kuhinju.
Callie je upitala:
"Rosy, jesi li u redu?"

"Pusti je na trenutak na miru", rekao je tata. "Doite

ovamo."
Uli smo u kuhinju. Izmeu kuhinje i dnevne sobe nije
bilo vrata, samo otvoreni prolaz pa je on, kada smo sjeli za
stol, tiho progovorio.
"Bubba Joe", rekao je tata. "Nali su ga."
"Gdje?" upitala je Callie.
"Mrtav je", rekao je tata. "Nasukao se na obalu potoka
Dewmont. Nali su ga na rubu panjaka. Potok je nabujao
za vrijeme kie, voda se poslije povukla. Bio je mrtav ve
neko vrijeme. ovjek ije je to imanje ne odlazi tamo esto.
Kada je otiao obii krave, pronaao je Bubba Joea. Bio je
tako napuhnut da je najprije pomislio da je to tele."
"Fuj", rekla je Callie.
"Ali to je dobro, zar ne?" pitao sam. "Ne to to je bio
napuhnut, ve to to je mrtav."
"Rosy ga jo uvijek voli", rekla je Callie. "To je tako
tuno."
"Pokuao ju je ubiti", rekao sam i zaustio kako je
pokuao ubiti i mene, ali sam se na vrijeme zaustavio.
"Moda je pokuao
ubiti i nekoga drugoga. Moda je i ubio nekog drugoga."
"To je istina", rekao je tata. "Meni on uope ne
nedostaje."
"Je li se utopio?" upitala je Callie.
"Grlo mu je bilo prerezano. Misle da je neko vrijeme
proveo u vodi, no veinu je proveo leei na tom panjaku,
trulei.
"Kako si ti za to doznao?" upitala je Callie.
"Brijanica."
"To bi mogle biti samo glasine", rekla je.
"ovjek koji mi je to ispriao bio je ovjek koji ga je
pronaao", rekao je tata. "A neki me je policajac nazvao da
mi kae to isto. Ja sam to rekao Gal i Rosy."
"Koliko god mi bilo ao Rosy", rekla je Callie, "to je
olakanje."
"Upravo tako", rekao je tata.

Tata se vratio u dnevnu sobu.

Callie je rekla:"Misli li da nas je to on ganjao one
noi?"
"Siguran sam u to", rekao sam.
"Onda je valjda dobro to je mrtav, ha?"
"O da", rekao sam. "Dobro je."
17
NETO KASNIJE TOGA dana izaao sam na verandu
gdje se Rosy osamila. Sjedila je tamo gledajui prema
projektorskoj kabini. Sjeo sam pokraj nje na stolicu. Rekao
sam:"Rosy, ao mi je."
"Ne treba vam bit, gospodine Stanley. Nije on bio dobar
ovjek. To mu se spremalo. Ne znam zato se osjeam ovak
kak se osjeam."
"ao mi je to se ti i on niste bolje slagali. to on nije
bio bolji ovjek."
"I meni isto, gospodine Stanley."
"Govori mi ti", rekao sam.
"Zna to je tvoj tata reko?"
"Ne znam", rekao sam.
"Reko mi je da sad kad je Bubba Joe mrtav, nikom ne
smeta ak ja ostanem ovdje. Ne moram nikud i. Uredit e
mi gornji kat i nabavit mi ventilator, i probit e mi prozor
ba tamo iznad
onih kauboja i Indijanaca."
"To je odlino, Rosy."
"Reko je da mogu ostat i radit i da e mi dat plau i da
u imat slobodne vikende ako ih ou. Nije mu to rekla Gal
i nije ga to ona nagovorila. On mi je to reko i potapo me
po leima."
U oima su mi zasjale suze. Skrenuo sam pogled s nje,
okrenuo sam se prema projektorskoj kabini.
Rosy se nagnula prema meni, primila me za ruku.
Njeno sam je stisnuo. Spustila je glavu i zaplakala jae
nego prije. Pribliio sam svoju stolicu njezinoj. Stavila je

ruku na moje rame i nastavila plakati. Sjedili smo tako sve

dok joj nije ponestalo suza.
18
U PONEDJELJAK KADA se ve bliila no, Nub i ja
izali smo van pozdraviti Bustera kada je doao na posao.
U projektorskoj kabini ispriao sam mu da su nali Bubba
Joea.
"Znam", rekao je Buster. "uo sam traeve. Nita to se
dogodi u gradu, ili u Kvartu, ne moe proi mimo onih
ptiica na trijemu pokraj moje kue. Vijesti do njih stiu
bre nego telefonom... Bilo je to samo pitanje vremena... Ti
nita nisi rekao, zar ne?"
"Ne, gospodine. Naravno da nisam."
Prikazivao se novi film, Muha, s Vincentom Priceom u
glavnoj ulozi. Prije godinu dana film bi me na smrt uplaio,
a od onoga dijela u kojem muha s malom ljudskom glavom
kae "Pomozi mi!" imao bih rune snove.
Sada vie ne. Ne nakon to sam vidio sablasno svjetlo,
nakon to me je nou lovio Bubba Joe, nakon to me je
skoro zgazio vlak i nakon to sam vidio kako je Buster
prerezao grlo Bubba Joeu i bacio ga u potok.
Te noi nisam gledao film. Buster i ja sjedili smo u
projektorskoj kabini s upaljenom malom lampom, sjedei
za malim stolom na kojem su bili raireni izresci iz novina
i jedan fascikl.
"Da, znao sam da e ti utjeti o tome, Stan. Ne radi se
o tome da mi je neugodno zato to sam ga ubio. Ako eli
znati istinu. Nisam zbog njega izgubio ni minutu sna.
Zasluio je to. No nije mi potrebna policija."
"Jesi li siguran da im to ne bi trebali ispriati?"
"Siguran sam. To ba nije ono to sam imao na umu
kada sam razmiljao o mirovini. Moda bi oni jednostavno
preli preko toga. Moda im to ne bi bilo nimalo vano. Ali
mogli bi odluiti i da me spreme iza reetaka. Zatvorsko
prugasto odijelo i teak rad u lancima pod uarenim

suncem. U mojim godinama to ja ne bih izdrao ni est

mjeseci."
"Ne brini o tome", rekao sam. "Ovi izresci, fascikl? Ima
li mi neto pokazati?
"U fasciklu je policijski izvjetaj. Rekao sam ti da e
Jukes uspjeti. Daj da te malo u sve ovo uputim, Stan. Za
sada samo sluaj. Uklapaj to s onim to ve zna, ali
nemoj se vrsto drati onoga to zna. Razumije?"
"Mislim da razumijem."
"itaj izmeu redova. Pokuaj zakljuiti to bi to moglo
biti, ali nemoj se vrsto drati toga zakljuka kao tonog,
sve dok ne nestane sve drugo to ukazuje da je drukije."
"U redu."
"Ovi izresci, u njima je vijest da je starija djevojka
napustila grad. Sjea li se da sam ti o tome priao prije?"
"Da, gospodine."
"Otputovala je u London, u Englesku. To pie upravo
ovdje, u drutvenoj kronici. To drutvo se u ovom gradu
sastoji od otprilike tri obitelji. Stilwindi su jedna od njih.
Ta Stilwindova djevojka otila je pet godina prije ubojstva i
jedne i druge djevojke, Margret i Jewel. Sada tu imamo
stari policijski izvjetaj. Jukes mi ga je dao poslije, ali kada
sam proitao u novinama o tome kako Suan, tako joj je
ime, odlazi u London, malo sam razmislio. Tu pie da je
imala petnaest godina, a odlazi u sijenju. to ti to govori?"
"Da je bila zima?"
"Kakve to proklete veze ima s time. Razmisli, deko.
Koliko ti je godina?"
"Trinaest."
"Da. I to mora uiniti na kraju ljeta?"
"Ii u kolu."
"Dajte malom deku za nagradu cigaru od okolade.
Tako je. Ii u kolu. I to sada, izgleda li ti sada ovo to
sam ti ispriao drukije?"
"Otila je za vrijeme kole... Morala je otii."
"Eto vidi. Ovako sam ja razmiljao, odlazi u vrijeme
dok traje nastava, i petnaest joj je godina, a oni je alju u

London, to je razlog tome? Zakljuio sam da je bila

trudna. Tako ti bogatai rade kada im djevojka ostane u
drugom stanju. Poalju je nekamo da rodi dijete ili je
poalju nekamo da ga se rijei. Razmiljao sam, pa, moda
su jednostavno eljeli da se ona koluje u Engleskoj. Moglo
je biti i tako. Bogatai to rade. Ali da to uine u srednjoj
koli. Tako iznenada, tri godine prije njezine mature... Ne
djeluje uvjerljivo.
I zato, rekao sam Jukesu. Jukes, pregledaj policijske
izvjetaje za tu godinu kada je djevojka otila i nabavi mi
ih."
"Zato nisi potraio bolnike izvjetaje? Da vidi je li
bila trudna?"
"Dobro razmilja, ali njih ne mogu nabaviti. Moda oni
ak vie ni ne postoje."
"Ali zato policija?"
"Nita ne govori u prilog tomu da bi u to bila upletena
policija, ali ponekad moram ii za svojim osjeajem. Stalno
sam razmiljao, otprilike u to vrijeme Suzan se neto
dogodilo i oni su je eljeli maknuti iz kue."
"Ali to policija ima s time to je ona ostala trudna?"
"A to ako se ne radi o njezinoj trudnoi?"
"Sada si me zbunio."
"To sam ja samo pretpostavljao, no morao sam
pretpostaviti i neto drugo. Moda joj se dogodilo neto to
je zapisano u policijskom izvjetaju. Bilo to. Moda je bila
umijeana u nekakvu pljaku i tata ju je elio zatititi
aljui je od kue. Moda je napravila nekakav prekraj."
"Valjda je moglo biti tako."
"Ali nije. To je neto slino onome o emu sam
razmiljao. Vidi, Stan, stari ef policije uvao je sve
biljeke ba onako kako bi i trebao. Mislim da bi i ja na
njegovu mjestu tako postupio. Stvari se mogu poslije
okrenuti protiv tebe. Ovako ja zamiljam efa, zvao se je
Rowan, pravdu je dijelio onako kako
je on to elio. Obojeni su je dobivali na licu mjesta i od
njega osobno. Isto tako i poneka propalica. Bogataima je

na raspolaganju bio sudac, ukoliko bi se uope ilo tako

daleko."
"to mi to eli rei, Buster?"
Buster je otvorio fascikl, izvadio iz njega nekoliko
stranica.
"Ovo ovdje je napisao ef osobno. To su njegove
biljeke. Kae:'Susan Ann Stilwind dola je k meni veeras
i rekla da ju je netko napastovao. Pitao sam je tko, a ona je
rekla kako je to bio netko iz njezine obitelji. Rekla je kako
nije htjela o tome priati, ali da eli otii od kue. Pitao
sam, tko iz tvoje obitelji, ali mi ona nije odgovorila. Nije
razgovarala sa mnom vie od par minuta kada je stigao
njezin tata, gospodin Stilwind. Rekao je kako ona okolo iri
lai. Da ono to ona pria nije istina. Ona to pria zato jer
je on otjerao djeaka koji joj je to uinio i sada ju je sram i
tako je bijesna da ga eli ocrniti priajui ono to pria.
Nisam je vie nita pitao. Rekao sam im da bi bilo dobro
da vie ne bude s njima u kui. Da bi na neko vrijeme
trebala nekamo otii. Gospodin Stilwind je rekao da e to
srediti. Ona se rasplakala i nije mu doputala da je takne,
ali otila je s njim nakon to me je ispsovala.
Zatim ita drutvenu kroniku i ona odlazi na
kolovanje u Englesku. To je objavljeno u novinama tjedan
dana nakon to je ef ovo zapisao. Vjerojatno je ve otila
kada se ta vijest proula."
"Zar joj je to uinio njezin otac?"
"ef je mislio tako. Rekao je njezinom ocu neka vie ne
ive zajedno u istoj kui i neka je nekamo otpravi. to ti to
govori? To je efov nain rjeavanja problema. Nekamo je
otpraviti tako da joj stari vie nita ne moe uiniti i da se
ona u tajnosti pobrine za dijete."
"ini mi se kako taj ef i nije bio tako lo."
"Po emu si to zakljuio? titio je staroga vie nego
djevojku. Otpravio ju je od kue da se stari ne bi
osramotio, da ne nateti ugledu grada. Da je elio pomoi
djevojci, istraio bi to paljivije i neto bi uinio. Jedini
razlog zato je ovo zapisao je taj da se to poslije ne okrene

protiv njega. Na taj je nain mogao pokazati kako je

pokuavao uiniti neto s tim problemom. Kako ga ne bi
optuili da je to pomeo pod tepih.
to je jo i bolje za njega, mogao je iskoristiti ovaj
izvjetaj kako bi se osigurao da ga Stilwind nee drati na
uzdi, novcem ili bez novca, jer to je ono to Stilwind radi.
Sa svojim novcem dri ljude na uzdi. Jo jedna stvar. ef je
umirovljen nedugo nakon to je ubijena Jewel Ellen."
"Zar je to to je Suan otila i Jewel Ellen umrla
povezano sa efom?"
"Povezano je s obitelji Stilwind i sa efom. Sjea li se
onih pisama? Vjerujem kako je Jewel Ellen zatrudnjela s
njim, kao i ona druga. Stari je jednu otpravio, no moda je
druga odluila progovoriti."
"Znai on ju je ubio."
Buster je klimnuo glavom.
"Moe biti. Znam da je ef kupio lijepu malu kuu dolje
pokraj rijeke. Otprilike svake godine kupovao novi
automobil. Sve to od policijske mirovine. Jukes mi je sve to
ispriao."
"Ali ako je bio isplaen, zato bi ostavio ove biljeke u
fasciklu tako da ih svatko moe vidjeti?"
"Zbog toga to on u stvari nikada nije otiao do
Stilwinda i rekao isplati me. Stilwind je to jednostavno
uinio. Nije elio da ef ispria ono to je znao. Stilwind
moda nije znao da je izvjetaj napisan i stavljen u arhivu,
no moda se toga bojao. ef je bio spreman uzeti novac bez
prigovora, a Stilwind ga je bio voljan isplatiti, zato to je to
nain na koji on rjeava svoje probleme. Novcem.
A to se tie biljeki. One su samo to, biljeke. U njima
se ne govori o tome da joj je Stilwind ita uinio. No
naravno da tako izgleda. Ostavio ih je u fasciklu tako da bi
ih, u sluaju da se stvari okrenu protiv njega, mogao
koristiti za ucjenjivanje. Mogao bi rei:'Sve je to u
izvjetaju. I znate, doista se ini da je on mogao neto
uiniti toj djevojci. Nisam to tada paljivije istraio. Trebao
sam, no promaklo mi je.' Shvaa li to ti govorim?"

"Da, gospodine. Mislim da shvaam. Ali to je s

Margret?"
"Moda je Jewel Ellen ispriala Margret, a Stilwind je to
saznao. }ewel se razbjesnila i rekla mu je to. Mogla mu je
rei i kako voli djevojke, ne mukarce. To bi mu ak jo i
vie povrijedilo ponos. Mogla mu je rei kako e se ona i
Margret brinuti za dijete. To on ne bi elio. Ne bi elio da
mu uokolo trkara unuka koja se rodila njemu i njegovoj
keri. To je loe za biznis."
"Zar je mogao ubiti svoju vlastitu ker?"
"Ima ljudi koji e uiniti bilo to, Stan."
"to moemo uiniti s tim?"
"Ve sam ti rekao, deko. To je samo igra. Tko e nas
sluati ako to ispriamo? Evo nas ponovno kod istoga
starog problema. Djeak i stara crnuga sa stranom
priom. A ima jo i ovo. Moda je sve ovo samo dio prie.
Moda je to kao ono sa slijepcima i slonom. Svatko od njih
je opipao razliiti dio slona i svi su drali slona, naravno,
ali svi su opisali dio koji su imali pod rukama kao cijeloga
slona. Svi su bili u pravu i svi su bili u krivu. Na kraju bi
se moglo dogoditi da se potrudimo najbolje to moemo i
da otkrijemo neke stvari, ali nam nee preostati nita
drugo nego da od svega odustanemo. Ja znam da je to sve
to je meni preostalo. Da odustanem."
"James Stilwind bi mogao neto znati."
"Ti ne odustaje, zar ne?"
"Ne, gospodine."
Buster je uzdahnuo.
"ivio je u kui s Jewel Ellen i svojim ocem", rekao sam,
"pa bi zato mogao znati neke odgovore."
"Do sada ih nije dao, otkuda ti to da e ih dati sada?"
"Kako bi porazgovarao s Jamesom o tome?"
"Na to ti nemam odgovor", rekao je Buster, slaui
efove biljeke natrag u fascikl. "To je tvoj problem. Ti
smisli kako."
"Ima li kakav savjet?"
"Nemam."

19
POSLIJE SAM OTIAO u kiosk pomoi Callie. Nakon
njegova opirnog objanjenja i nakon to ja nisam bio
spreman odustati od toga kao od zavrene igre, Buster se
nadurio, kao da mu se bliio jedan od njegovih napadaja
mrzovolje. A njegove sam se mrzovolje nagledao i vie nego
to sam elio.
Bio sam siguran kako je u pravu, ali ostalo je jo
konkretnih odgovora koje smo mogli saznati, neto to
bismo mogli predati policiji. Ako je James neto znao,
moda bi se izlanuo ako bismo ga nekako na prijevaru na
to naveli. To nije bila ba mudra zamisao, ali kada sam bio
u onim godinama, mudre zamisli nisu bile moja jaa
strana.
Callie i ja nismo imali muteriju cijeli sat. Sjedili smo i
bacali hladne kokice prema aama za colu, natjeui se
tko e ih vie ubaciti. Callie je pobjeivala.
"to misli o Jamesu Stilwindu?" upitao sam.
"Dao nam je ulaznice, zar ne?"
"Ali to o njemu misli?"
"Oh, zgodan je. Arogantan. Pomalo je pun sebe i
razmetljiv. I izgleda vrlo mlado za svoje godine. Mora biti
da je u najmanju ruku u kasnim tridesetim. Je li tako?"
"To znai da je imao petnaest godina kada je njegova
sestra izgorjela u onom poaru."
"Valjda... Jo uvijek misli da je on uinio tu uasnu
stvar?"
"Mislim da si ti tako mislila."
"Sigurno nisam."
"Pa, jedno od nas je tako mislilo. Moda sam to bio ja."
Gledala me je i smijeila se. To je bio njezin nain kojim
je davala do znanja kako misli da si idiot, ali ona e se
pretvarati da nisi, iako si ti znao da se pretvara, a ona zna
da ti to zna.
"Pusti to, Stanley. Prestani njukati."
"Sada e mi rei kako to tebe ne zanima."

"U redu, malo me zanima. James me privlai. Pomalo."

"A to izluuje Drewa."
"Da. To izluuje Drewa."
"Zato to radi, Callie?"
"Zato to mogu, valjda zato. To je bezazleno."
"Misli li da moe razgovarati s Jamesom?"
"Razgovarati. O emu?"
"O sluaju ubojstva."
"Ne postoji sluaj ubojstva. Ti nisi detektiv, Stanley."
"Ipak je zabavno. Mogla bi s njim porazgovarati o tome.
Zna, iskoristiti svoj arm."
"Ne znam, Stanley. Jedna je stvar oijukati. Ali gurati
nos u tue stvari... Ne znam."
"Valjda si u pravu", rekao sam. "Nitko ne bi razgovarao
o neemu takvom. ak i kada bi mislio da si lijepa."
"Oh, bi. Ali ja to ne elim uiniti."
"Svakako. Razumijem."
"Ako bih htjela, mogla bih ga navesti da pria."
"Kladim se da bi mogla."
"Ne zvui ba uvjereno."
"Zato ti je to sada bitno? U pravu si. Glupo je. Siguran
sam da bi mogla kada bi htjela."
"Ne vjerujem da misli kako ja to mogu, Stanley."
"Nisam to rekao."
"Da, ali po ponaanju ti vidim da misli da ne mogu... U
redu. Moe. Daj mi par dana."
Drao sam se mirno, hladno i sabrano, da ne
upropastim stvar. Mia mu, jednom sam i ja nadmudrio
svoju sestru.
20
DOK SE LJETO primicalo kraju i kola se nejasno
nazirala na horizontu, u vremenu koje mi je preostalo
pokuavao sam uivati to sam vie mogao.
Tih sam preostalih dana pasje vruine ljetnoga
raspusta i dalje razmiljao o Margret i Jewel Ellen. Misli na

njih buknule bi s vremena na vrijeme, poput vatre

rasplamsane vjetrom, a tada bi zamirale isto tako naglo
kao to su se i pojavljivale.
Vozio sam se biciklom svuda, osim navrh breuljka,
cestom koja je vodila do kue koju sam sada zvao
vjetiina kua. Kupovao sam puno stripova i itao ih
sjedei na verandi, njihovi areni crtei i dvodimenzionalni
junaci urezivali su mi se duboko u sjeanje.
itao sam knjige o Tarzanu, Hardvjevim dekima i
Nancv Drew, a kada bih se zasitio stripova i knjiga i vonje
biciklom, Nub i ja tumarali bismo umama i uz potoke.
Doista mi je nedostajao Richard, kojega posljednjeg
tjedna ljeta uope nisam vidio. Kao da ga je usisao olujni
vihor i odnio u Oz. Jednom sam navratio do njegove kue,
ali kada sam pokucao na vrata, nitko se nije odazvao.
Jo jedna stvar koju smo Nub i ja radili za vrijeme
naega ljeta bila je da provodimo vrijeme promatrajui one
komade kue na drveu. U mati bih zamiljao kako se
preko noi kua ponovno sklopila u cjelinu, poput
slagalice koju su sastavili
bogovi. Cijela, osim metalnog stubita koje je ostalo
vani i prualo se do otvorenoga prozora, a ja bih se penjao
tim metalnim ljestvarna i kroz prozor ulazio u kuu.
U mojim je sanjarenjima uvijek bilo mrano, a kada bih
se popeo kroz prozor, ugledao bih Jewel umotanu u plahte
i pokrivae i ue omotano oko nje, a u zraku bih osjetio
miris benzina. Sjedio bih na prozorskoj dasci i gledao je.
Ona bi okrenula glavu prema meni, a iz usta bi joj suknuo
plamen.
Ja bih sjedio na prozorskoj dasci i gledao je kako gori.
Ponekad bih sanjario o Margret, kako obezglavljena luta
uz tranice, kako ono malo svjetlo koje smo vidjeli skae
gore dolje ispred nje.
Ti su trenuci postajali sve rjei i rjei.
Jednoga od posljednjih dana ljeta, oko podneva, uz tako
jako sunce da je lie i granje nemono klonulo zajedno s

pticama koje su zamrle izmuene vruinom, Nub i ja smo

se zavukli meu stabla iza drive-ina, uivajui u hladu.
Nub je pronaao svoju vjevericu izazivaicu, ili neku
koja joj je sliila, i ponovno se zaletio uz hrast, na granu,
objanjavajui toj vjeverici to on misli o njoj. Kako se
spretno uspentrao na to stablo, moglo se pomisliti da je
Nub jednim svojim dijelom maka. Bio sam siguran kako,
da sam mogao prevesti taj pasji jezik, ne bi bilo pristojno
ponoviti ono to je Nub govorio toj vjeverici. Ono to mu je
vjeverica brbljanjem uzvraala vjerojatno nije bilo nita
manje vatreno.
Neko sam im se vrijeme smijao, a tada sam se zatekao
kako ponovno promatram trule dijelove kue na drveu.
Od kada sam zadnji put bio ondje, par se tih komada
raspalo i palo na zemlju, rasprsnuli su se u pocrnjelo
iverje.
Metalno stubite ipak je jo uvijek visjelo gdje je i bilo,
znao sam da se njime moram uspeti. Ta me je zamisao
progonila cijelo ljeto, nisam mogao dopustiti da ljeto zavri
bez da to pokuam.
Bilo je glupo pomiljati na tako neto, no to je jedna od
slabosti djeaka.
Popeo sam se do otprilike polovice stubita i osjetio
kako se stube ljuljaju. Ali samo ljuljaju. inilo se da su
vrsto upletene u borove grane i brljan koji se ovio oko
stabla najbliega stubitu.
Stubite je preivjelo poar u jednom komadu, ostatak
je kue izgorio oko njega. Brljan, stablo i vrijeme uzdigli
su ga od tla i drali ga iznad njegova prijanjeg mjesta
poput zavojitoga metalnog crva uhvaenog u divovsku
paukovu mreu.
Na pola puta stube su zadrhtale, pomislio sam da neki
zahrali dio puca. Odluio sam sii dolje. Kada sam se
okrenuo, ugledao sam gospodina Chapmana kako dolazi
kroz umu. Hodao je urno, nosei svoj veliki tap za
etnju. Vidio me je na stubitu, priao, pogledao gore,
poloio svoje ruke na jedan od rukohvata. Stubite se

zatreslo i pomaklo mnogo vie nego to ga je pomaknula

moja teina.
"Molim vas nemojte to raditi, gospodine Chapman",
rekao sam.
"Boji se toga?"
"Da."
"Jesi li vidio onoga mog deka?"
"Nisam, gospodine."
"Ti mi ne lae, je li?"
"Ne, gospodine."
"Ne volim kada mi lau."
"Nisam ga vidio."
Chapman je pogledao uokolo, tada ponovno pogledao
mene i nacerio se. Zatresao je stubite. "Smjesta mi reci
istinu, deko."
"Nemojte. Past u."
Nub koji je bio zauzet svojom vjevericom, shvatio je da
sam u opasnosti. Skoio je s grane, tresnuo na zemlju,
zakotrljao se i skoio na noge, pojurio ravno na
Chapmana.
"Hej, hej", rekao je Chapman.
Nub je zagrizao Chapmanov noni zglob. "Prestani!"
rekao je Chapman i zamahnuo prema Nubu, pogodio ga je
tapom, udario ga je tako jako da se otkotrljao.
"Misli da ete me povrijediti", povikao sam, polazei
dolje. "Pustite ga. Ja u ga smiriti."
"Ba me briga to on misli."
Nub se ponovno digao na noge, reei. Pomislili bi da je
to njemaki ovar. A moda je, u svom srcu, on to i bio.
Nub se strelovito bacio prema Chapmanu. tap je
zamahnuo,
promaio. Nub je zgrabio Chapmana za zglob.
Chapman je kriknuo.
"Prestanite", rekao sam. "Pustite ga na miru."
"Ubit u ga."
"A ne, neete." Bila je to Callie. Bila je unutar drive-ina,
stojei na neemu s one strane ograde, ramena i glava

virili su joj preko njezina ruba. Imala je pune ake

kamenja s parkiralita.
"Zatui u ga", rekao je Chapman i zamahnuo prema
Nubu. Pogodio ga je, Nub je ostao nepomino leati.
"Evo ti sada, zakopaj to malo kopile."
Kroz glavu mi je proletjela misao kako je to isti ovjek
kojega smo u umi vidjeli da plae za psom. Nisam tu
misao dugo razmatrao. Poeo sam silaziti dolje. Nisam
znao to u uiniti, no oi su mi bile pune suza i bio sam
luaki bijesan.
Callie je zavitlala kamen kroz zrak. Pogodio je
Chapmana u rame. Ispustio je krik. "Ti pakleni izrode. Ti
Jezabel."
Jo je jedan kamen zazvidao, pogodio ga u sljepooicu.
Trgnuo se, podigao ruku do bolnoga mjesta i jauknuo.
Callie je poela bacati kamen za kamenom. Chapman
se povukao i otrao malo dalje. Spustio sam se na zemlju,
a on se okrenuo, zabuljio u mene. "Da vie nikada nisi
dolazio k nama, uje li me? Ako vidi onoga mog deka,
reci mu da u ga paklenski izmlatiti. A i tebe u takoer."
Callie je bacila jo jedan kamen. Chapman je mislio
kako je izvan dometa njezine snane ruke, no kamen ga je
pogodio u nogu. Drugi je zazvidao, pogodio drvo pokraj
njega.
"Bolje ti je da prestane, gospoice. I tebe u se takoer
doepati."
Tada sam ugledao tatu kako dolazi prema nama sa
strane blie Chapmanu. Chapman ga nije vidio. Bio je
previe zaposlen vrijeajui mene i Callie.
Otiao sam podii Nuba. Jo je uvijek disao. Otvorio je
oi i pogledao me kao da se pokuava usredotoiti. Imao je
isti pogled kao i Buster kada se trijeznio.
Chapman je bio usred govora punog ui kada je digao
pogled i ugledao tatu. "Ti bi se trebao maknuti i pustiti me
na miru. Ja se samo trudim pomoi ovoj djeci da se
upristoje."

Kada se tata pribliio Chapmanu, Chapman je

zamahnuo tapom. Tata je posegnuo prema njemu,
zgrabio ga, blago povukao, sada je tata drao tap.
Chapman je pokuao pobjei, ali tata ga je zaskoio.
Zamahnuo je tapom, tresnuo Chapmana po nozi, sruio
ga. Tata je odbacio tap i udario Chapmana u grlo.
Chapman se prevalio na zemlju guei se. uo sam Callie
kako vie na tatu da prestane.
Kada sam ga ponovno pogledao, on je pridigao
Chapmana na koljena i amarao ga onako kako je
amarao Chestera, samo s veim oduevljenjem.
"Tvoru smrdljivi. Dobro ti ide kada tue djecu i ene i
male pse, je li, ti masno ljigavo kopile. Kada zavrim s
tobom, nee znati na kojoj e strani lica moi kopati
nos."
"Tata!" Callie je preskoila preko ograde i trala prema
njemu. Ja, ja se nisam micao.
Uzeo sam Nuba u naruje, stisnuo sam ga blie k sebi.
Promekoljio se.
Callie je zgrabila tatinu ruku koja je amarala. Tata je
odgurnuo Chapmana na zemlju. Chapman je, krvarei iz
usta, nosa i uiju, rekao:"Jedan Chapman ne zaboravlja."
"Odlino", rekao je tata. "Zar si mislio kako elim da ovo
zaboravi?"
"A ta prokleta djevojka. ena ne bi smjela podii ruku
na mukarca."
Tata je udario Chapmana u rebra. "Tko kae da si ti
mukarac."
"Tata", rekla je Callie, zaustavljajui ga. "Sada je dosta."
"Doepat u se ja tebe, gospoice", rekao je Chapman,
jezikom gurajui zub iz svojih krvavih usta.
Callie je pustila tatinu ruku i udarila ga ispod brade,
kao da je to godinama vjebala. Chapman se, pokuavajui
se dii, ponovno sloio na zemlju. Callie je rekla:"A ne,
nee, ti ljigavo malo govno."
"to si to rekla?" pitao je tata.
"Ti si rekao kopile", rekla je Callie.

"Valjda jesam", rekao je tata. "Chapmane. Ni Mitchelsi

ne zaboravljaju. Tvoj je deko kod nas dobrodoao u svako
doba.
Ali nemoj da tebe vidim. ak niti u gradu."
Chapman se teturajui podigao na noge. Tata se brzo
sagnuo, pokupio Chapmanov tap. Chapman je ustuknuo.
Tata mu ga je dobacio. "Nemoj zaboraviti ovo. Mogao bi
poeljeti zatui neku ranjenu ivotinju na putu kui."
Chapman je podigao tap, okrenuo se, krenuo kroz
umu onoliko brzo koliko je to epavi ovjek mogao.
Kada smo se vratili u kuu, sjeo sam za stol drei
Nuba u krilu, sretan to ga je snala samo voruga na
glavi. Osjeao sam se kao rtva nekakva prokletstva koje je
poelo djelovati nakon otvaranja one Pandorine kutije s
pismima.
U jednom se ljetu mojoj obitelji dogodilo vie toga nego
to se dogodilo tijekom cijeloga mog ivota. Moda i vie
nego to se dogodilo tijekom ivota mojih roditelja, iako oni
mnogo toga nisu ni znali. Nisam si mogao pomoi a da ne
mislim kako sam otvaranjem te kutije uvrijedio nekakve
mrane bogove, preveo ih preko tanke tamne crte izmeu
mrane tajne i stvarnosti kako bi jurili uokolo i grizli i
grebali; doveo ih ovdje bijesne i pune zlobe. ak su se
okomili i na obiteljskoga psa.
Mama je stajala naslonjena na sudoper sluajui kako
Callie pria to se dogodilo. Mi ostali smo, ukljuujui
Rosy, sjedili za stolom.
"Dobro sam ga tresnula kamenom", rekla je Callie.
"To nije dobro, Callie", rekla je mama. "To nije neto
zbog ega bi trebala biti ponosna."
"Oh, ne znam", rekao je tata. "To govori neto o njezinoj
koordinaciji pokreta i povezanosti ruke i oka, o odlinom
funkcioniranju mladih miia. I o prokleto dobrom
ciljanju."
"Tak je", rekla je Rosy. "Gospoica Callie, ona zna bacit
kamen. Vidla sam je kak je pogodila sojku neki dan."

"Rosy", rekla je Callie. "Nisam je htjela. Mislim, bacila

sam kamen, ali nisam mislila da u je pogoditi."
"Ucmekala ju je tak da je bila mrtvija od panja", rekla je
Rosy.
Mama i tata gledali su Callie onako kako to samo
roditelji mogu.
"Ali stvarno", rekla je Callie. "Nisam je namjeravala
ubiti. Samo sam se zezala."
"Kako bilo da bilo", rekao sam pokuavajui je spasiti,
"ima ona dobru ruku."
"Baca kao Whitey Ford*( Slavni igra bejzbola)", rekao je
tata.
"Stanley", rekla je mama. "Ne moe priati takve stvari.
Hvali je jer je uinila neto takvo. Ubila jadnu pticu.
Pogodila gospodina Chapmana."
"Nekoliko puta", rekao je tata.
"Nekoliko puta?" udila se mama.
"Tresao je Stanleyja s drveta", rekla je Callie.
"U stvari sa stubita", rekao sam.
"Sa stubita?" upitala je mama.
Objasnio sam. Mama je rekla:"Nisam znala da to
postoji. Nisi mi rekao da je to otraga. Morat u to vidjeti."
Vjerojatno to nisam spomenuo jer mi je u mislima to
bilo povezano s pronalaenjem pisama, koja nisam
spomenuo ak ni tada. A nije ni Callie.
"to je to spopalo gospodina Chapmana, tata?" pitao
sam. "On je uvijek namrgoen, ali..."
"Pije li on?" upitala je mama tatu.
"Mislim da ne", rekao je tata. "Nisam mu u dahu osjetio
alkohol. A opet, nisam to ni pokuavao."
"Tata je bio previe zaposlen amarajui ga, da bi mu
stigao omirisati dah", rekla je Callie.
"Od te pijace ovjek postane zao", rekla je Rosy. "To bi
ja trebala znat. Kladim se da je pio. Nekad je radio tamo
gdje su sad drva. U toj staroj Stilwindovoj kui. Tad je bio
tako zgodan ovjek."

"Sjeam se da si to rekla prije", rekao sam. "Teko je to

zamisliti."
"Jesi li sigurna u to, Rosy?" upitala je Callie. "Meni on
izgleda kao da je iz filmova o udovitima."
"Nakon to se taj poar dogodio, ko da se porunio",
rekla je Rosy. "Ko da ga je speklo isto tako kak je speklo tu
malu Stilwindovu curicu."
"Mislim da ja o svemu tome nemam pojma", rekla je
mama.
"Ja takoer", dodao je tata.
Callie, Rosy i ja sve smo im objasnili. Pa, Rosy je
ispriala ono to je znala, a Callie i ja smo ispriali ono to
smo mislili da moemo ispriati. Ja jo uvijek nisam
spomenuo to smo to radili Buster i ja, i sve to sam
saznao. Svakako da im nisam ispriao o Winnie Wood,
Margretinoj majci, ili o tome kako je Buster nije samo
ispitivao, ve joj je i pomogao da se bavi svojim
zanimanjem. A ak nisam imao pojma kako da zaponem
priu o Jewel i Margret i o onom to su njih dvije radile.
Jo je tu, naravno, bila i trudnoa. Za sada, kada se uzmu
u obzir moja iskustva ovoga ljeta, jo su mi samo
nedostajali letei tanjuri i udovite iz Loch Nessa.
"Kako to da ti i Callie znate sve o tome?" upitala me je
mama.
"uli smo to okolo", rekao sam.
"Kau da je taj Margretin duh tam pokraj pruge", rekla
je Rosy. "ula sam kak ima i jedan od tih duhova u onoj
kui na breuljku. Duh Jewel Ellen."
"Pa tih duhova ima posvuda", rekao je tata.
"Vie nitko ne ivi u kui na breuljku", rekao sam.
"Otkuda ti to zna?" upitao je tata.
"Tako sam uo", odgovorio sam.
Tata je trenutak razmiljao, namrtio se i rekao:"Mislim
da znam zato si se odvezao gore na taj breuljak onoga
dana kada si nastradao. Iao si vidjeti moe li vidjeti
duha. Sada sam to povezao. Je li tako?"

Bilo je to dovoljno blizu, stoga sam rekao:"Da,

gospodine."
Tata je odmahnuo glavom.
"Tamo ipak nema duha", rekao sam. "To je gospoa
Stilwind. Ponekad bjei iz starakoga doma i dolazi tamo,
ljudi je ponekad vide."
"Otkuda ti to zna?" upitala je mama.
Odluio sam kako o tome moram rei istinu. "Buster mi
je to rekao."
"On ti je rekao, ma nemoj?" rekao je tata.
"O, ljudi", rekla je Callie, smijuljei se, vraajui temu
na poetak. "Tata je stvarno gospodinu Chapmanu
ispraio tur."
"Dosta je prie o tome", rekla je mama.
"Pa", rekla je Callie, "kada je tako."
"Jesam", rekao je tata.
"Pljuskao je isto onako kako je pljuskao Chestera, samo
jae", rekao sam.
"Chester, usput reeno", rekla je mama, "nije bio nita
kriv."
"Ve sam to rekao prije", rekao je tata. "Chester bi
vremenom ve neto uinio i vjerojatno je neto uinio
prije, tako da je to zasluio."
"To je blesav nain razmiljanja", rekla je mama.
"Pretpostavljam da jest", rekao je tata. "Ali to mi je
jedina isprika."
"Gospodin Chapman je zasluio ono to je dobio", rekla
je Callie. "Pljus, pljus, pljus. Tata ga je udario i tapom. I
psovao je."
"Stanley, kako se to izraava pred djecom?"
"Prilino nepristojno, pretpostavljam", rekao je tata.
"Bio je to napeti trenutak."
Tata je to rekao kao da je to bilo jedini put kada je
izgovorio niz ivopisnih izraza.
"Ne mogu zamisliti kroz to sve prolazi taj jadni mali
Richard", rekla je mama. "Mora biti da je to uasno. Gdje

je za to vrijeme njegova majka? to ona poduzima u vezi

toga?"
"Gospodin Chapman je tue", rekao sam. "I Richard
takoer nastrada. Vidio sam ih s vorugama i oteenim
usnicama i modricama na oku."
"Grozan ovjek", rekao je tata.
"Ovaj put je on nastradao", rekla je Callie. "Jesi li ga
vidio kako se pokuao ukopati u zemlju? Kao da je traio
neku rupu da se u nju zavue."
"Tvorovi vole rupe", rekao je tata. "Bilo koje mjesto gdje
ne mogu vidjeti svjetlo dana."
"Ne mogu zamisliti zato to gospoa Chapman trpi",
rekla je mama. "Da mi to tvoj tata ikada uini, ja bih
otila. Nakon to bih ga ubila."
"Ja tuem jedino muke", rekao je tata. "Kada to
zaslue, naravno."
"Nub ga je ugrizao", rekao sam. "Pokuao me je
zatititi."
"Jadni je Nub dobio tapom po glavi", rekla je Callie.
"Sve je u redu s njim", rekao je tata. "Imat e vorugu i
glavobolju, ali sve e biti u redu. Dobri stari Nub."
"Dat u naem hrabrom psu junaku konzervu psee
hrane,
ovoga trenutka", rekla je mama.
"A to emo dobiti mi ostali junaci?" rekla je Callie.
"Najprije e dobiti Nub", rekla je mama. "Osim toga,
nemam dovoljno psee hrane za sve."
"Jako smijeno", rekao je tata.
"Vama ostalima u ispei nekakve kekse. Ne. Ovo je
prava sveanost. Rosy e ispei kekse, a ja u joj
pomagati."
Ovo je poseban trenutak, pomislio sam. Mama je
prihvatila injenicu da je Rosy bolja kuharica i time je spor
oko toga bio okonan.
"Nekak se blii vrijeme veere, gospoo Gal", rekla je
Rosy. "Zato ja ne bi spravila nekakvi objed. Malo pohane
piletine, graka, kukuruzni kruh i pire od krumpira. Onda

u vam spe takve zobene kekse da ete poelit da su vam

eluci duplije vei."
"Tome se neu protiviti", rekao je tata.
21
TRI DANA PRIJE poetka nastave, u nedjelju, mama je
poslala mene i Callie u grad da si kupimo pribor za kolu.
Callie, koja je uila voziti, uzela je auto. U ono vrijeme,
iako ste morali imati vozaku dozvolu, policajci to nisu
esto provjeravali. Manje ljudi, blaa pravila. Mogli ste se
vozikati uokolo s trinaest godina, bez problema.
Tata nije bio ba toliko blag prema pravilima, ali poeo
je doputati Callie da vozi kada je navrila esnaestu. U
poetku zajedno s njim u automobilu, i konano, tu i
tamo, samoj.
Obilazili smo trgovine, izabrali nekoliko stvari koje su
nam bile potrebne. Uglavnom kemijske i obine olovke.
Imali su neka nova nalivpera u koje su se stavljale male
plastine patrone pune tinte, a kada bi se tinta potroila,
mijenjali ste ih. Kupili smo par takvih nalivpera i mnogo
patrona s tintom. Kupili smo tvrde podloke za pisanje
Veliki poglavica', olovke u boji, dva mala rjenika, mnogo
papira za pisanje i notese za sastavke.
Volio sam sve to. Bio je to odlian nain da se zavri s
ljetom i pripremi za kolsku godinu. Doista sam jedva
ekao poetak nastave.
Naravno, za mjesec dana, najvie est tjedana, svega
toga e mi biti dosta i nestrpljivo u ekati Dan
zahvalnosti, a zatim boine blagdane.
Zavrili smo s kupovinom oko podneva, spremili na
plijen u auto i odetali do kafia na hamburger. Tim je bio
na svom uobiajenom mjestu. Jo mu nije bilo pravo zbog
toga to se Callie proli puta pojavila s Drewom. Sjeli smo
za ank i naruili jelo, preuzeo je narudbu, pokuavajui
ne pokazati nikakvo zanimanje. Ali Calliene su ga zelene
oi i sjajna griva u repu smekale.

"No", rekao je nakon to je zapisao nau narudbu u

notes. "Gdje ti je deko?"
"Ne znam ba tono", rekla je Callie.
"Je li to neto ozbiljno? Mislim, izlazite li stalno?"
"Ne", rekla je.
"Via li se i s drugima?"
"Za sada ne."
"Shvaam. Ali bi mogla."
"Svakako. Mogla bih."
"to je sa Stilwindom? Jo te zanima? Previe je on star
za tebe, zna?"
"On me ne zanima."
Nada se vratila u Timovo srce. Rekao je:"Odmah e vam
stii narueno."
Odnio je narudbu kuharu, gurnuo je listi kroz
prozori kuhinje.
Jeli smo nae hamburgere. Tim nam se neumjereno
pridruivao. Callie je bila vrlo srdana, mnogo se smijala.
Tim je izgledao kao da e se slomiti i zaplakati. Osjeao je
da sada ima neke anse. Dobili smo dodatnu colu uz na
objed.
Kada smo zavrili s jelom i krenuli van, ja sam
pitao:"Zar ti se i on svia?"
"Ba i ne. Ali nisam eljela da nam pljuje u jelo. A i
dobili smo cole."
"Ja mislim da se tebi svia zezati ga."
"Pa da zna, i svia mi se."
Callie se odetala do blagajne kina, pregledala raspored
prikazivanja dvostruke predstave. Vratila se natrag i
pogledala na svoj sat. "Film poinje za otprilike petnaest
minuta. Hoe da idemo? Da pogledamo barem prvi film?"
"Tim te je podsjetio na Jamesa Stilwinda. Pa, mene ti
James Stilwind vie ne zanima."
To ba i nije bila potpuna istina, ali blizina poetka
kole i uzbuenje radi toga, nedavni dogaaji, batine
kojima je tata ispraio Chapmana, iscrpili su dobar dio
radoznalosti iz mene.

"Neki si dan bio jednostavno lud za time da o njemu

sazna neto vie", rekla je Callie.
"Znam", rekao sam. "Sada vie nisam... Tebi se ne gleda
ba tako jako film, Callie. Znam ja tebe. eli se zezati sa
Stilwindom."
"Samo malo", rekla je. "Vidjela sam kada poinje, ali
zaboravila sam pogledati to se prikazuje."
Ono to se prikazivalo bio je Frankenstein -1970, u
glavnoj je ulozi bio jedan od mojih omiljenih glumaca,
Boris Karloff. Glavna je predstava bio Dodir zla, s
Charltonom Hestonom i Orsonom Wellesom. Gledajui
unazad, bio je to udan spoj, ali Palae se nije ba trudio
umjetniki usklaivati dvostruke predstave. Frankenstein
- 1970viz bi odgovarao naem drive-inu.
Iskoristili smo besplatne propusnice koje nam je dao
James i im smo uli u dvoranu, Callie se poela osvrtati
na sve strane pokuavajui pronai Jamesa, no njega u
dvorani nije bilo.
Mogao sam vidjeti da je razoarana, ali mogunost da
besplatno pogleda novi film bila joj je dovoljno uzbudljiva
da to zaboravi. Klimatizirana dvorana nas je oduevila.
Dan se ve poeo ariti.
Sjeli smo na naa sjedita ekajui da se svjetla ugase i
da film pone. Upitao sam:"Zar si stvarno ubila sojku?"
"Jesam", rekla je Callie. "Stvarno nisam mislila da u je
pogoditi. Htjela sam pokuati. Volim bejzbol i htjela sam
vidjeti znam li bacati. Ne znam zato ne postoji enski
bejzbol. Mama je rekla da su za vrijeme rata imali enski
bejzbol. Rekla je da je gledala jednu utakmicu. Jo neto,
Drew je rekao da cure ne igraju bejzbol zato jer je opasan i
mogle bi stradati. To nema nikakva smisla. I deki se
povrijede."
"Cure su slabije od djeaka", rekao sam.
"Ti si slabiji od mene."
U tome je bila u pravu. Odluio sam utjeti.
Svjetla su se ugasila. Filmske novosti prikazivale su se
kao dio predstave za djecu subotom ujutro. Ovo su bile

stare filmske novosti iz rata, vrlo stare. Nemam pojma

zato su ih uope prikazivali. Sve ega se sjeam iz njih je
spiker koji govori "...Japanci izlaze iz svojih rupa na otoku
Iwo Jima..."
Zatim je slijedio crtani film. Ptica Trkaica i Kojot Mirko
Zlikovski. Njemu smo se smijali dokle god je trajao. Tada je
poela predstava za djecu, Frankenstein - 1970.
Nakon toga je poeo Dodir zla. Nekada ste sve to
dobivali za cijenu jedne karte. Mogli ste sjediti i gledati film
za djecu, glavnu predstavu, obino dva filma (ne ovaj put
jer je Dodir zla trajao dugo), a kada se nakon toga sve to
prikazivalo ponovno, mogli ste i dalje sjediti, gledati to
god se prikazivalo, sve do zatvaranja kina. Na taj ste nain
mogli pogledati djeji film, dva filma za odrasle i uz to jo
jedan crtani film, dva puta. Bio je to divan nain da
potroite dan i trideset i pet centi.
Kada je film zavrio, svratio sam u zahod. Kada sam
iziao, zatekao sam Jamesa Stilwinda kako razgovara s
Callie. James se tako iroko smijeio da su mu zubi
izgledali kao tipke glasovira.
"Jim kae da e mi pokazati kako radi projektor", rekla
je Callie.
"Imamo jedan kod kue", rekao sam. "Ja ti ga mogu
pokazati."
"Ovaj je malo drukiji", rekao je James. "To e trajati
minutu. Zato ne ode do anka, uzmi to god eli, reci
im da sam ja tako rekao. eli li ti neto, medena?"
"Ne, hvala."
Medena? To je bilo brzo. Ve je s njom razgovarao kao
da su ve dugo zajedno.
"Priekaj samo minutu", rekla je Callie.
"U redu", rekao sam.
Krenuo sam prema anku, shvatio kako mi u stvari nije
bilo ni do ega. Jo sam uvijek bio sit, a tih je stvari bilo
mnogo kod kue u drive-inu. Stao sam pokraj zida blizu
vrata i pogledao van.

Vani je bilo bljetavo, a nakon tame kina to mi je

izgledalo kao usijana bijela eksplozija. Treptao sam oima
sve dok nisam ponovno mogao vidjeti.
Blaga je kiica padala dok smo mi gledali filmove.
Odavno je prestala, ali ulice su se jo uvijek jako
isparavale. Automobili su vozili po njoj kao da lebde na
pamuku ili oblacima.
Kako mi je dosadilo to gledati, na kraju sam ipak otiao
do anka kako bih imao to raditi. Upitao sam djevojku
koja je tamo radila mogu li dobiti colu. Rekao sam kako
me je poslao James i da je rekao da je to u redu.
Poela mi ju je tako urno toiti iz pipe kao da je to
najprljavija stvar koju je ikada uinila. Kada ju je stavila
ispred mene na ank, shvatio sam da je to djevojka koju
sam i prije vidio za ankom.
"Je li on s tvojom sestrom?" pitala je mljackajui
vakaom gumom.
"Pokazuje joj kako radi projektor."
Frknula je nosom. "Nije to sve to joj pokazuje."
"to to znai?"
Ponovno je frknula nosom. "Ti si jo previe mlad."
Nisam ja bio toliko mlad koliko sam trebao biti. Vie ne.
Ne nakon ovoga ljeta. Imao sam osjeaj da kroz mene
prolaze uarene igle. Ostavio sam colu tamo gdje je bila i
krenuo prema vratima koja su vodila u projektorsku
kabinu.
Djevojka je povikala:"Hoe li ti ovu colu ili nee?"
Otvorio sam vrata i naao se u kratkom mranom
hodniku sa stubama ispred mene. U hodniku je gorjelo
samo jedno malo svjetlo, jedva sam mogao nazrijeti stube.
Popeo sam se stubama. Na desnoj je strani bio zid, na
lijevoj mali otvoreni prolaz i kabina. Preko ograde prolaza
mogao sam vidjeti ljude na balkonu. ak i u sjenama vidio
sam da su svi obojeni. Iza balkona mogao sam vidjeti
prednje redove sjedita u prizemlju, rezervirane za bijele
muterije. Mogao sam vidjeti ekran i mogao sam uti

brujanje projektora. Iz unutranjosti projektorske kabine

mogao sam uti nekakve priguene zvukove i udarce u zid.
Stajao sam tamo ne znajui tono to da uinim, no
konano sam ipak odluio neto poduzeti. Priao sam
kabini i pokuao sam otvoriti vrata, ali ona su bila
zakljuana.
Zazvao sam:"Callie."
"Odlazi", rekao je James. "Izai emo."
Glas mu se jedva uo, zvuao je kao priguen
jastucima.
Kabina je bila gotovo potpuno zvuno izolirana.
Lupao sam po vratima, lupao sam jako.
"Dovedi tatu", rekla je Callie. "Dovedi..." a tada joj se
glas priguio.
Zaletio sam se ramenom u vrata i poeo dozivati Callie.
Uinio sam to dva ili tri puta, tada su se vrata naglo
otvorila i James me je zgrabio, uvukao unutra i zatvorio
vrata.
"Zavei. Svi e te uti. Trebao bih te prebiti kao vola."
Pogledao sam i razabrao projektor koji je klopotao, iz
njega je isijavalo malo blistavo plavo svjetlo. U tom sam
plavetnilu ugledao Callie kako stoji stisnuta uza zid. Na
bluzi su joj bila otrgnuta dva gumba. Tada sam vidio da
James ima ogrebotine na svom licu. Pruale su mu se
ispod oka do vrha brade.
"to vi to radite?" upitao sam.
"Previe si mlad da bi to znao", rekao je.
Callie je pourila prema meni. Kada je stigla do vrata,
rekla mu je:"Da mi se nikada vie nisi pribliio. Jesi li me
uo? Ako moj tata za ovo sazna, a hoe, slomit e ti svaku
kost u tijelu."
James je priao blie, malo se nasmijao.
"To s tobom ionako ne bi nita valjalo. Vi bijednici
preko pruge ni ne znate kako se to radi. Ti mala droco.
Zna samo izazivati."

Callie ga je pljusnula i nagazila mu na stopalo petom.

Zgrio se od boli i pokuao uzviknuti 'kuko', ali ni to nije
uspio izgovoriti kako treba.
Callie me je zgrabila za ruku i izili smo van, spustili
smo se niza stube u predvorje. Ona je vrsto drugom
rukom stiskala gornji dio svoje bluze da joj se ne rastvori.
Dok smo prolazili pokraj anka, djevojka koja je stajala
iza njega je rekla: "Hej, curice. On to voli grubo, je li? I da
ti neto kaem. Kada to jednom dobije, drugi put ne eli.
Ja to znam."
aa s colom je jo uvijek stajala na anku. Callie ju je
podigla i pljusnula colu djevojci u lice. "Ne iznenauje me
da to zna", rekla je Callie i izili smo van na svjetlost
sunca.
Otili smo do auta, a kada se smjestila iza upravljaa,
poloila je glavu na njega i poela plakati i tresti se.
"Je li te povrijedio, Callie?"
"Gurnuo mi je ruku u bluzu, kopile. Izgrebla sam mu
lice i udarila sam ga u njegove, zna, stvari. Ono to me
boli, Stan,
je to to je on mislio kako u mu ja to dopustiti.
Oduvijek je to mislio, od kada me je prvi put ugledao.
Valjda sam ga i ja na to navela, izazivajui ga. Ali nisam ga
izazivala radi... Pa, zna. Samo sam oijukala. Ja... Oh,
Stan. Ne znam to sam uinila."
"to god to bilo", rekao sam dodirujui joj ruku, "nije
imao razloga da ti to uini."
Uspravila se, otrla lice nadlanicom i odvezla nas kui.
22
KADA SMO SE vratili kui, na parkiralite, Callie se
sabrala.
"Hoe li rei tati?" upitao sam.
"Ne znam trebam li. Ne elim da zna da sam..."
"Ti nisi nita uinila. On se ponudio da ti pokae kako
radi projektor."

"Ba me briga kako radi projektor. eljela sam biti s

njim... Ne na takav nain... On je stariji i zgodan je, i
mislila sam pa... Ne znam to sam mislila. Oh, ni Drewu se
ovo nee sviati. Meni se Drew dopada. Nisam se trebala
ovako zezati okolo. eljela sam ti dokazati kako mogu
doznati ono to te je zanimalo. Ali mislim da ovo nisam
eljela. Bila sam... Osjeam se tako... prljavo."
"Nisi ti prljava. Opirala si mu se, zar ne?"
"Jesam."
"Je li se iznenadio to se opire?"
"Itekako. Pokuao me je poljubiti, ali ja mu to nisam
dopustila. Mnogo me je momaka pokuavalo poljubiti pa
zato to i nije bilo vano, nisam se zbog toga naljutila. Samo
sam rekla neto poput 'No, no'. Tada je stavio ruke na
mene, a ja sam ga pljusnula. Nije mu se to svidjelo.
Pljusnuo me je i ja sam ga zagrebla po licu. Zgrabio mi je
bluzu, otrgnuo gumbe, rekao kako e uiniti ono to eli.
Ali ja sam ga udarila i pao je na koljena. Upravo se podigao
kada si ti doao. Bila sam se spremna jo boriti, ali mi je
drago to si doao pa se nisam morala. Tamo gore je sve
zvuno izolirano. Zato me je odveo gore. Tako da mi, ako
bih vikala, nitko ne moe pomoi. Nitko me ne bi uo, osim
ako ne bi stajao tik uz vrata. Drago mi je to si doao,
Stanley. Doista mi je drago."
"I meni isto."
Callie je izvadila papirnatu maramicu iz pretinca za
rukavice i popravila minku koja joj se smoila oko oiju.
Otrla je zamrljani ru s usnica. Ponovno se naminkala i
preklopila bluzu na mjestu gdje su joj nedostajali gumbi.
"Nisam znala da to moe biti ovako", rekla je.
"Ni ja takoer."
"Izgledam li u redu?"
"Osim te bluze... I izgleda malo potiteno. Da sam na
tvom mjestu, ja bih otiao ravno u svoju sobu."
"To sam i planirala."

23
U DNEVNOJ SOBI Rosy je sjedila na kauu i itala
asopis. Ustala je kada smo uli, shvatila je da smo je
zatekli u ljenarenju. Nasmijeila se, ali joj se smijeak
ugasio. Prouavala je Callie.
"to vam se dogodilo, gospoice Callie?"
"Dogodilo?" rekla je Callie. "Oh, nita. Misli na bluzu?
Sama sam je potrgala. Zapela sam rukom. Glupost. Ja..."
"Gospoice Callie, vi mi laete."
"Rosy. Kako se usuuje?"
"Neki vas je muki napo."
"O emu to pria, Rosy? Ne mogu vjerovati..."
"Znam, jer sam tolko puta to prola pa mogu to vidit.
Mogu to vidit ve i po tome kak se drite. Niste svoji i mogu
to vidit."
"Rosy, ne budi smijena."
Rosy je zakoraila naprijed i blago pljusnula Callie po
obrazu.
Callie se zapanjeno zagledala u nju, stavila ruku na
svoj obraz.
"Nisam htjela pogoravat ono to se ve dogodilo, al
radim to za tvoje dobro. Nemoj to drat u sebi. Nemoj radit
onak kak sam ja radila. Muki te ne treba napadat. Pitaj
mamu. Tvoj se tata ne ponaa tak prema njoj. Jel to bio
onaj Drew?"
Calie je odjednom briznula u pla. "Nije", rekla je.
"Jel te lupio?" pitala je Rosy uzimajui Callie u zagrljaj.
"Nije to bio on", rekao sam. "To je bio James Stilwind."
Rosy je klimnula glavom, povela Callie do kaua. Tata
je uao u sobu, pogledao mene, koji sam stajao pokraj
vrata, Callie na kauu s Rosy. Rosy je drala Callie u
zagrljaju, ljuljajui je i govorei "Sve e bit u redu, curo."
"Sto se to, k vragu, dogodilo?" upitao je tata.
Nitko mu nije odgovorio.
Mama je ula u sobu. "Zato Callie plae? Callie?"

Mama je prila i sjela na divan tako da je Callie bila

izmeu nje i Rosy. Callie se odvojila od Rosy i zagrlila
mamu.
Mama je rekla:"Reci mi, Callie."
"Posluaj majku", rekao je tata. "Reci joj... Tko ti je
potrgao koulju? Callie?"
"Dajte joj mir, gospodine Stanley", rekla je Rosy.
"Nekmalo predahne."
Tata me je pogledao. "to se dogodilo, Stanley? Prokleto
je bolje za tebe da mi kae. Bolje vam je da mi jedno od
vas kae."
"Gospodine Stanley, idite iz sobe", rekla je Rosy.
"to?" rekao je tata. "Ti to meni govori?"
"Pa vas gledam, jel tak?" rekla je Rosy.
"Ma, uj, Rosy..."
"Ma, ujte vi mene. Zahvalna sam vam za sve to ste
uinili za mene. No jesam li ja dio ove obitelji il nisam?"
Tata je oajniki smiljao to rei, no nije nita smislio.
Callie je rekla izmeu jecaja:"Jesi, Rosy. Jesi."
"Tako je", rekla je mama.
"Pa... jesi", rekao je tata.
"Onda i ja imam ne za re, jel tak?" rekla je Rosy.
"Svakako", rekao ja tata, "ali..."
"Bez ali. Jo se ne trebate u ovo mijeat. To je za
enske. I zato, mi emo vam to ve re onda kada ete to
trebat znat."
"Ako je netko povrijedio moju malu djevojicu, ja to
trebam znati", rekao je tata.
"Saznat ete to na vrijeme", rekla je Rosy. "Sad idite
van."
Tata me je pogledao i rekao:"A on?"
"On ve zna", rekla je Rosy. "Sad idite."
Tata se, zbunjen, okrenuo i iziao iz sobe. uo sam ga
kako odlazi na verandu.
"Callie?" zazvala je mama. "Moemo li sada uti priu?
O emu se radi?"
Callie joj je ispriala.

Kada je zavrila, mama je rekla:"Ako to kaemo tvom

ocu, a moramo, zna to e se dogoditi?"
"Premlatit e Jamesa", rekla je Callie.
"Moda ga i ubiti", rekla je mama. "To je ono to me
brine. Nije te silovao. Ali te je napastovao."
"Oijukala sam s njim."
"ene oijukaju", rekla je mama. "To je ono to ene
rade. A mlada djevojka kao to si ti, pa to je jedino to bi i
trebala raditi. To te obuzme u esnaestoj godini i ne
prestaje. Traje sve dok ti ari ne zahraju."
"II dok se ne potroe i napuste te", rekla je Rosy.
"Tako mi je ao", rekla je Callie.
"Nisi ti uinila nit loe, duo", rekla je Rosy i potapala
Callie po leima.
"Ne, nisi", rekla je mama. "Ali tvoj bi tata mogao. Ne
znam ba to da uinim. Evo ovako. Idi gore, uredi se, a
kada sie, neto u smisliti."
"A ja u ti spe malo biskvita", rekla je Rosy.
U naoj se obitelji o hrani uvijek razmiljalo kao o
lijeku. Callie je otila na kat. Mama je rekla Rosy:"U
napasti sam da Stanleyju smjesta sve kaem pa neka sredi
tog ovjeka."
"Znate da e ga gospodin Stanley ubiti, jel tako?"
"Ve sam i sama to rekla."
Mama se okrenula prema meni. "Bio si vrlo hrabar,
Stanley. Ponosim se tobom. I tvoj bi tata bio ponosan."
"Callie se dobro borila i obranila", rekao sam. "inilo mi
se da je Jamesu bilo drago to sam doao. Mislim da sam
ga spasio."
Rosy i mama su se nasmijale.
Mama je rekla:"Trebam to rei Stanleyju na takav nain
da ne zgrabi tap i ne ode traiti Stilwinda. Moram neto
smisliti."
"Mogli bi lagat", rekla je Rosy.
Mama je pogledala Rosy i nasmijala se. Zagrlile su se.
"Nemoj misliti kako mi to nije palo na pamet", rekla je

mama. "Laganje ima svoju svrhu u nekim prilikama. A

ova bi ba mogla biti jedna od takvih. Onako kako ja
vidim, stvar je svrena. James Stilwind platio je svoju
drskost, a s Callie je sve u redu."
"Ak je to uinio jednom, uinit e opet", rekla je Rosy
Mae.
Mama je, drei Rosy za ruku, rekla:"U pravu si,
naravno. I to se toga tie, nitko ne kae da mu je ovo prvi
put."
"Oh, da. Dost je star pa je to vjerojatno radio i prije",
rekla je Rosy.
"Pa onda, valjda, laganje ne dolazi u obzir", rekla je
mama.
"Mogli bi to malo posut eerom", rekla je Rosy.
"Kako u to umijeati eer?" pitala je mama.
"Ne bi znala re, gospoo Gal."
Mama se nasmijala. "Jesi li vidjela Stanleyjevo lice kada
si mu rekla da ga se ovo ne tie i da mora izai iz sobe?"
Rosy se zahihotala. "Sigurno da sam vidla. Nije mu se
to nit svidio, jel da da nije?"
"Nije", rekla je mama, "ali je sigurno da sam ja u tome
silno uivala."
24
NITKO TATI NIJE nita rekao odmah, a prolo je i dosta
vremena dok se Callie nije vratila s kata. Okupala se i
presvukla u traperice i muku koulju koja joj je bila jako
iroka. Nije nosila nikakvu minku.
Kada ju je tata, koji je sjedio za stolom i pio kavu,
ugledao, rekao je:
"Mlada damo. Moda bi mi sada mogla ispriati to se
to dogodilo?"
Callie je klimnula glavom. Sjela je za stol. Mama i Rosy
bile su zaposlene smjesom za biskvit. Rosy je njome
napunila kalup za peenje i tiho ga stavila u penicu.
Mama je rekla:

"Moe ti ispriati, Stanley. No mora za to vrijeme biti

miran. To je jako vano. Moemo porazgovarati o tome to
trebamo uiniti onda kada ona zavri. Ali ne smije skoiti
i odjuriti kao da si poludio."
"Netko ti je neto uinio, zar ne?" upitao je tata ve
napola pridignut sa stolice.
"Ba sam na to mislila", rekla je mama. "Sjedni,
Stanley."
"Sa mnom je sve u redu", rekla je Callie.
"Nije te valjda... Nije valjda..."
"Nije, tata. Sve je u redu."
Tata se naslonio na naslon stolice. Callie se upravo
spremala zapoeti svoju priu, kada se na vratima zaulo
kucanje.
Rosy je otila otvoriti vrata. uo sam je kako kae:"Da,
gospodine. Mogu li vam pomo?"
uo sam glas izvana, ali nisam mogao razumjeti to
govori.
Rosy je rekla:"Da, gospodine. Ovo je kua obitelji
Mitchel... Oh. Priekajte vi tu samo jedan asak."
Rosy se vratila u kuhinju. "Gospodin Stilwind. Stariji.
Tata. Na vratima je."
"Pozovi ga unutra", rekla je mama.
Jadni je tata samo zbunjeno gledao okolo.
Gospodin Stilwind je izgledao mnogo stariji nego to
sam ga zamiljao, a kako me je Buster upozorio, nisu sva
udovita tako i izgledala. Imao je simpatino naborano
lice s blago crvenim obrazima i lagano oznojenim elom
iznad oiju. Bio je visok i lijepo odjeven u odijelo s
prslukom, kravatom i eirom, kojega je skinuo ulazei u
kuhinju. Cipele su mu bile raskone i primijetio sam na
ulatenoj konoj povrini jedne od njih odraz njegove ruke
dok ju je pruao kako bi se rukovao s mojim ocem.
"Irving Stilwind", rekao je. "Pretpostavljam kako znate
zato sam ovdje?"
"Ne", rekao je tata.

"Da", rekla je mama. "Ovdje smo zbog toga da

porazgovaramo o tome to je va sin uinio mojoj keri."
"to?" rekao je tata.
"On jo za to nije uo", rekla je mama. "Upravo smo se
spremali o tome raspravljati."
"Shvaam", rekao je gospodin Stilwind. "Moemo li
sjesti?"
"Va je sin mrtav kukin sin", rekao je tata.
"Pa nemojte tako", rekao je gospodin Stilwind.
"Stanley", rekla je mama. "Strpi se malo... Sjednite
gospodine Stilwind."
"Natoit u kavu", rekla je Rosy.
Posjedali su oko stola, svi osim Rosy koja je kuhala
svjeu kavu, i mene. Ja sam sjeo na sudoper tako da su mi
noge visjele u zraku.
"Sin mi je rekao kako se radi o nesporazumu", rekao je
gospodin Stilwind.
"Nije to bio nesporazum", rekla je Callie. "Nije mi
nesporazum poderao bluzu."
"Mislim kako je najbolje da o tome raspravljaju odrasli",
rekao je gospodin Stilwind.
"To se dogodilo meni", rekla je Callie. "Mislim da zbog
toga i moje miljenje neto vrijedi."
"Mlada djevojka. Mladi ovjek. Stvari mogu krenuti
malo prebrzo."
"Malo prebrzo", rekla je Callie. "Njegov je motor bio
upaljen od samog poetka i odmah je ubacio u etvrtu
brzinu."
"Tada", rekao je gospodin Stilwind, "mora priznati, nisi
trebala poi s njim. Nisi ga trebala ohrabrivati."
"Nije ona nit ohrabrivala", rekla je Rosy. "Taj va deko
ope nije deko. On je odraso ovjek. Znao je to radi."
"Nisam naviknut da sluge sa mnom razgovaraju na
ovakav nain. Moje sluge. Bilo ije sluge."
"Poinjem shvaati o emu se radi", rekao je tata. "I evo
to u vam rei. Ako vam je taj deko jedini sin, vaa se
loza nee nastaviti. Ako shvaate to mislim."

"Zar vi to prijetite mom sinu?" pitao je gospodin

Stilwind.
"Ako je ovo to je ovdje reeno doista ono to ja mislim
da je reeno, tada ne bih elio ni da pomislite kako vam
time prijetim. Ja vam to obeavam i njemu takoer."
"Moda nije tako kako ti misli, tata", rekla je Callie. "To
nije bilo... Pa, zna. Nita slino tome."
Callie je polako ispriala svoju priu. Kada je zavrila,
ja sam ispriao svoju.
Stilwind je rekao:"Djevojke izazivaju. Djeaci ne znaju
uvijek kada se radi o izazivanju. Moda si ga ohrabrivala."
"Ba me briga je li ona oijukala s njim ili nije", rekao je
tata. "Dopustio si je previe, izazvan ili ne."
"Nije imo prava stavljat ruke na gospoicu Callie", rekla
je Rosy.
"Ne vjerujem da ti ima svoga psa u ovoj borbi", rekao je
Stilwind.
Callie je prodorno zalajala.
Stilwind je pocrvenio.
"Gospodine Stilwind", rekao je tata. "Vi i ja se ve jedva
podnosimo. Obratite li se jo jednom Rosy na takav nain,
spomenete li jo samo jednu omalovaavajuu stvar o
mojoj keri, makar je samo nagovijestili, zaboravit u da
ste dvadeset godina stariji od mene, i moda se neete
probuditi."
"Samo mi vi prijetite, policija e doznati za to."
"Pokopat u vae dupe u odijelu kojega nosite na sebi
tu vani iza kue i jo u zasaditi prokletu gredicu kaktusa
povrh njega."
Nasmijao sam se.
Tata me je strogo pogledao i ja sam zautio.
Gospodin Stilwind je, crvenoga lica, sjedio neko vrijeme
s mukom uvlaei zrak. Napokon se smirio. "U redu",
rekao je. "Dopustite mi da prekinem ovo nadmudrivanje.
Moj mi je sin rekao to je uinio. Sramio se zbog toga.
Recimo da je on kriv..."
"Pa i jest", rekao je tata.

"No neka je tako. Ja sam se spreman ispriati u njegovo

ime i ponuditi vam odreenu kompenzaciju radi
pretrpljene neugodnosti i da se pria ne bi irila dalje."
"Kompenzaciju?" rekao je tata.
"Novac."
"elite potplatiti Callie da nita ne govori?"
"Policija se nee u to mijeati", rekao je Stilwind. "U to
vas uvjeravam. Ja ih prilino dobro poznajem. ef policije,
stari ef, i mladi koji e najvjerojatnije preuzeti njegov
posao, moji su dobri prijatelji. Uvijek sam imao dobre
odnose s policijom."
"Vi im dajete novac, oni su vam prijatelji", rekao je tata.
"To elite rei."
"Moete to shvatiti i tako. No iznos novca koji vam
nudim je znatan", Stilwind je pogledao oko sebe. "Mogli
biste dosta toga ovdje poboljati tim novcem."
"Ono to nama ovdje nedostaje moe se rijeiti obilnim
dezinficiranjem nakon to vi odete", rekao je tata.
"Ja vam ne trebam platiti ni centa, gospodine. Policija
e se teko odluiti da radi oijukanja jedne male
djevojice uznemiruje moga sina. U to sam siguran. Ali ne
trebaju mi ni traevi. To za mene nije dobro. Nije dobro ni
za moga sina. I zasigurno ne bi bilo dobro za vau ker."
"Zato on nije ovdje i ne govori u svoje ime?" upitala je
mama.
"Mislio sam da je ovo bolji nain da se oko toga
dogovorimo."
"Doi; potplatiti nas, otii kui, zaboraviti", rekao je
tata.
"Ukoliko to elite svesti na tako grubi saetak,
pretpostavljam kako imate pravo. Ne bi nam donijelo nita
dobroga ako uinimo drukije. Niti vaoj obitelji, niti
mojoj."
"Ja mislim da je va sin kukavica", rekao je tata. "Ah
ne, ne govorite nita, Stilwinde. Sluajte me. Mislim da ste
i vi kukavica. Smatram kako vi mislite da vas va novac
moe izvui iz svakog problema. Imate sree da je ono

najgore to se dogodilo mojoj keri to to joj je on potrgao

bluzu. Da je drukije, ubio bih ga."
"Ili biste u zatvor do kraja svoga ivota", rekao je
Stilwind. "Ja bih se pobrinuo za to."
"Mogue. Dopustite mi da vam kaem sljedee, a
zanijekat u to ako me budu pitali. Ja vam neu
uznemiravati sina. S mojom je keri sve u redu. Pobrinula
se sama za sebe prilino dobro. Ali, jednoga dana, on e
dobiti svoje. To vam mogu obeati."
"Da niste poloili ruku na njega", rekao je Stilwind.
"Nikada. Obeavam vam. Ja u vam zagoriti ivot u
ovome gradu. Moda vam dozvole za kino i kiosk nisu u
redu. Policija bi vas mogla povremeno zaustavljati, tek
toliko da vide je li vam auto ispravan i vozite li kako treba.
"Znate", rekao je tata. "Mislim da vama uope nije stalo
do Jamesa. Mislim da vam je stalo samo do vas. Kako to
vama moe natetiti ili vaem ugledu. Kladim se da je taj
deko bio u mnogim problemima, da ste ga na sve mogue
naine izvlaili iz njih. On nema osjeaj odgovornosti. Ba
kao to se kladim da ga nemate ni vi."
"Ja sam zaradio sve to imam", rekao je Stilwind. "Ama
ba sve."
"I ja takoer. Moda je to manje nego to imate vi, ali
sam to zaradio. Mislim da mi je to priskrbilo vrst
karakter. A mislim da je vama priskrbilo novac i ulatene
cipele."
"U redu", rekao je Stilwind, uzimajui eir s koljena i
diui se. "Imali ste priliku. Nisam to smatrao
potkupljivanjem. Samo zalogom isprike."
"Vaa mi isprika ne znai nita. I niste me ba jako
impresionirali ni vaim prijetnjama kako ete mi
zagoriti ivot. Ja se znam boriti."
"Dovienja, gospodine", rekao je Stilwind.
"Ne elim vam tako odgovoriti", rekao je tata. "Ne bih ni
najmanje alio da se prevrnete u automobilu i poginete."
"Stanley", rekla je mama.

"Recite vaem sinu da se dri podalje od moje keri.

Zauvijek."
Stilwind je stavio eir na glavu i sam se uputio prema
izlaznim vratima. Otiao sam do prozora i pogledao van.
Tamo je stajao obojeni ovjek u crnom odijelu i s crnom
kapom ekajui pokraj dugakoga crnog automobila.
Obojeni se ovjek nasmijeio i otvorio Stilwindu stranja
vrata. Stilwind je uao u automobil bez rijei. Obojeni je
ovjek odvezao automobil.
Rosy je pokupila Stilwindovu alicu kave i izlila kavu u
sudoper. "Nije ak popio ni kap", rekla je. "A ja sam si tak
dala truda."
Callie je uhvatila tatu za ruku i stisnula je. "Hvala,
tata."
Tata joj je uzvratio stisak.
"Bio si dobar", rekla je mama. "Osim onog prevrtanja
automobila."
"Pa kad tako mislim."
"O, joj", rekla je Rosy. "Njuim kak na biskvit gori."
25
"ON JE BIO ovdje, u vaoj kui?" udio se Buster istei
lee projektora mekanom krpom.
"Da."
"Ma tko bi to pomislio? Star je, zar ne?"
"Pa jest. Ustvari nije, nije ba jako star. Ali stariji je od
tate."
"Je li star kao ja?"
"Nije, gospodine. Mislim da nije."
"Nema nas mnogo ovakvih. I rei u ti neto, poinjem
osjeati godine. To hodanje do posla me umara. Ovih dana
moram kretati sat i dvadeset minuta ranije, tako da usput
mogu zastati i malo se odmoriti."
"Buster?"
"Da, Stan."
"to ako to nije otac?"

"to to?"
"to ako je to uinio James? A ne gospodin Stilwind?"
"Opet si o tome razmiljao, zar ne?"
"Sjea li se onoga to si mi pokazao u Margretinim
pismima?"
Buster je gurnuo krpu u stranji dep i sjeo na nisku
stolicu iza projektora.
"Na to to misli?" pitao je.
"Pretpostavljao sam da se Margret viala s Jamesom.
Mislio sam da je J James, a bilo je Jewel."
"Normalno je da si tako mislio, Stan. Vie je onih
kojima se svia suprotni spol nego onih kojima se svia
isti."
"Onaj izvjetaj koji si mi proitao. efov izvjetaj. Je li
ona doista rekla kako joj je to uinio njezin otac?"
"Rekao sam kako su to mogla uiniti obojica, zar nisam,
Stan?"
"Jesi."
Buster se poeao po bradi, stao na ohara koji je trao
po podu. Rekao je: "Kae da u izvjetaju ne pie da je to
bio otac pa bi onda to mogao James... Pa zna, mogao bi to
biti on. Moda je s njim zatrudnjela prva sestra pa onda
druga. Bio je dovoljno star. Sada mu je moda blizu
etrdeset i jo se uvijek ponaa kao maloljetnik, kako je
samo namamio tvoju sestru... Starija sestra, Suan,
moda je mislila na svoga brata. Stari je samo otiao do
policijske postaje da izgladi stvar, isto onako kako je to
danas pokuavao s tvojom obitelji. Ponekad mukarac
misli kako je sin vaniji od keri. Moglo bi biti tako
nekako."
"Tata misli kako Stilwindu nije doista stalo do Jamesa.
Samo nije elio neugodnosti."
"Mislim da je tvoj tata u pravu, Stan. Znai sada misli
kako je to uinio James, a ne njegov tata?"
"Moda."

"Jesi li pomislio na to da je tata to uinio jednoj, a brat

drugoj sestri? U mnogo se sluajeva ui ponaanju na
primjerima ponaanja svoje obitelji. Ne moe mi rei da se
stari Stilwind ba jako lijepo ponaa. Dokazi ne
ukazuju na njegovo lijepo ponaanje. James je moda
saznao to je njegov otac uinio njegovoj starijoj sestri i to
je isto on uinio mladoj. Ali, pazi, ja ne tvrdim da je to
tako. Samo te pokuavam nauiti kako ne moe o
neemu razmiljati jednostrano. Zato bi valjda i trebali
imati suenja, a ne linovanja. Uglavnom su stvari onakve
kakvima se ine, ali ponekad nisu."
"to je to linovanje?"
"Uglavnom je to za veinu ljudi vjeanje. Ali mi obojeni,
mi govorimo o spaljivanju, kastriranju, muenju. Ovako ti
to policija voli raditi, kada ne mogu pronai onoga koji je
neto uinio, jednostavno krenu i ulove neku crnugu.
Ponekad je crnuga to uinila. Ponekad nije. Zbog toga je
vana porota, a ne samo pretpostavka. Vidi i sam, o
jednoj stvari moe razmiljati na sve mogue naine, ak
ako i ima komadie dokaza. No dokaz se pojavljuje
zavisno od naina na koji gleda na njega. Osim ako ne
ulovi naivinu na djelu ili ako te netko pokua povrijediti.
Kao Bubba Joe."
"Da, gospodine."
"Vidio sam jednom linovanje."
"Stvarno?"
"Aha. Preko u Nacogdochesu. Bilo je to 1902. Crnuga
po imenu Jim Buchanon. Ulovili su ga zbog ubojstva
jednoga ovjeka i njegove ene, barem tako mislim. Ukrao
im je puku, rekli su. I on je imao nekakvu puku, za koju
je tvrdio kako ju je kupio od nekog bijelca. Moda je tako i
bilo. A moda je i poubijao te bijelce. Ne bih to znao rei.
Ja sam samo bio u prolazu, putovao sam u posjet
jednom roaku i stigao sam u Nacogdoches na dan
vjeanja. Rekli su kako se odralo nekakvo suenje, ali da
erif, John Spradlev, nije mislio da je bilo dovoljno
pravino i da je uinio sve to je mogao da ga spasi do

sljedeeg suenja. Skrivao ga je po vlakovima i slino,

premjetao ga je s jednoga mjesta na drugo. Ali rulja ga se
na kraju ipak doepala i rekli su mu da moe biti objeen
poslije ili odmah, neka izabere. Odluio je da ga odmah
objese. Ja sam se nalazio daleko u gomili. Imali su
nekakav tronoac napravljen od drvenih greda, stavili su
Buchanona na njega i udarcem mu ga izmaknuli ispod
nogu, on se guio do smrti. Polako. Rekao sam samome
sebi kako vie nikada neu namjerno gledati vjeanje.
Tamo ti je bilo kao na pikniku, Stan. Svi ti mukarci i
ene, veinom bijeli, no bilo je tu i obojenih, daleko od
svega toga poput mene, stajali smo tamo i gledali kako ta
jadna crnuga visi, kao se njie nonim prstima neznatno
udaljenim od zemlje, kako to ue istiskuje ivot iz njega.
Nije ak ni bilo zavezano kako treba i to, po mom
miljenju, namjerno. Na taj su nain imali malo bolju
predstavu. Nije mu se slomio vrat, samo je sporo i uasno
umirao, trzao je nogama, a jezik mu je visio iz usta,
prokleto blizu dvadeset centimetara. Bio je tamo nekakav
momak i prodavao kikiriki, a ljudi koji su doli kolima, sa
enama i djecom u njima, sjedili su i jeli sendvie.
Nakon to je sve zavrilo, povratio sam svoj ruak,
otiao iz grada i krenuo svojim putem, izbjegavajui
svakoga i bilo koga tko je bio bijel. Bojao sam se da im to
moda nije bila dovoljna zadovoljtina i da bi mogli
poeljeti jo koju crnugu. U ovoj prii postoji pouka, Stan.
Kako bi ona glasila?"
"Ne uri sa zakljucima?"
"Tako je. Jo si neki dan bio siguran kako je to uinio
stari Stilwind zato to sam ti ispriao malu priicu. Sada
misli kako je to moda uinio James. A ja mislim kako su
to moda uinili obojica, jedan jednoj djevojci, drugi
drugoj... i jo jedna stvar, osim samoobrane, pretpostavlja
se kako zakon provodi pravdu, a ne ti i ja."
"Ali on to ne ini uvijek, zar ne?"
"Sinko, nije ti to kao kod Hopalong Cassidvja. Ponekad
dobri momci gube."

26
SJEO SAM UZ Bustera i gledao film, ali otiao sam u
svoju sobu nakon samo jedne predstave. Zavukao sam se
u krevet i razmiljao o svemu to sam nauio, razmiljao
sam i o Busterovoj prii. Od pomisli na ovjeka koji se tako
njie i gui bilo mi je muno.
Leao sam u krevetu s rukama pod glavom, Nub se
ispruio preko mojih nogu, trzajui s vremena na vrijeme
nogom kao da juri za zamiljenim zecom.
Osjeao sam se prilino bijedno zbog onoga to se
dogodilo Callie. Svialo mi se razmiljati kako je moj
dolazak pomogao zaustaviti ono to se dogaalo. Nisam je
ni na trenutak trebao ispustiti iz vida. Ne s momkom
poput Jamesa Stilwinda. Znao sam kakva je on osoba, a
provodio sam vrijeme gledajui kroz staklena ulazna vrata
kina.
Svijet i Dewmont stvarno su poludjeli. Vjerojatno su svi
gradovi bili poput ovoga, a veina ljudi to nikada ne sazna.
elio sam da sam i ja meu tom veinom. Bilo je to kao da
se sa svijeta podigao poklopac i sve runo i tajno izilo je
van. Prije tako kratkoga vremena moje je najvee
razoarenje bilo otkrie kako ne postoji Djed Boinjak.
Uzdahnuo sam i zagledao se u strop.
Stvari moraju krenuti na bolje.
Moraju", rekao sam glasno.
No sudbina jo nije zavrila sa mnom.
27
SLJEDEEGA JUTRA, NAKON doruka, pustio sam
Nuba Ovan. Otrao je do projektorske kabine i poeo lajati.
Pomislio sam kako se unutra moda zavukao rakun ili
oposum. To se dogodilo par puta kada je Buster ostavio
otvorena vrata, barem mi je tata tako rekao.

Tata je priao kako ih je morao tjerati metlom,

natjeravao ih je sve dok nisu preskoili ogradu i uputili se
natrag u umu.
Ja sam tek trebao otkriti kako to izgleda i bio sam malo
uzbuen zbog toga jer mi se moda sada za to prua
prilika.
Uzeo sam sa sobom tap kojim smo kupili smee,
krenuo prema kabini. Vrata su bila zatvorena. Rakuni i
oposumi ne zatvaraju vrata za sobom.
Buster?
Da je unutra Buster, Nub ne bi lajao.
Ipak, pozvao sam Bustera imenom.
Nije odgovorio.
"Nub", rekao sam. "Jesi li siguran da je netko unutra?"
Nub je grebao po vratima i reao. Rekao sam:
"Tko god da je unutra, imam puku. Bolje vam je da
budete mirni."
Poeo sam uzmicati, spreman otii po tatu.
uo sam glas iznutra.
"U redu je, Stanley. To sam ja. Ne pucaj."
"Richard?"
"Da. Nemoj ii po tatu ili mamu."
Vrata su se odkrinula i Richard je povirio svoju glavu.
Na jednoj mu se strani lica skorila prljavtina.
"Zdravo", rekao je.
"Zdravo", rekao sam.
"Pa ti nema puku."
"Nemam", rekao sam. "to ti radi u projektorskoj
kabini?"
"Preskoio sam ogradu kada ste sino zatvorili.
Prespavao sam ovdje."
"Ui unutra. Idem i ja."
U kabini je Richard rekao:
"Spavao sam tu na podu, na ovom komadu tepiha. Nije
bilo tako loe. Najbolji krevet u kojem sam spavao cijeli
proli tjedan."

Richard je nosio jednodijelni radniki kombinezon s

naramenicama, nije imao koulju. Kombinezon je izgledao
kao da je opran u mulju i osuen na Richardu. Bio je pun
oteklina od uboda komaraca, curio mu je nos, a prljavtina
mu se skorila iznad gornje usnice poput Hitlerovih brkova.
Jedna mu je nogavica kombinezona bila poderana na
koljenu koje je virilo van, a na njemu je imao veliku
krastu. Cipela nije imao. Stopala su mu bila oblijepljena
crvenom ilovaom i na njima sam, zato jer je svoj
kombinezon odavno prerastao, mogao vidjeti ogrebotine
koje su se pruale visoko iznad zglobova.
"Tvoj tata te je traio", rekao sam.
"Znam", rekao je.
"On i moj tata su razmijenili par rijei. I vie od rijei."
"Kada je to bilo?"
Ispriao sam mu to se dogodilo i rekao kako mi je ao
radi toga.
"Ne treba ti biti. Ve sam otiao od kue kada se to
dogodilo. Mora biti da se to dogodilo jutro nakon to sam
zbrisao. Traio me je jer sam pobjegao prije nego to me je
dovoljno izmlatio. Navalio je na mene usred noi i da
nisam spavao u kombinezonu ne bih sada na sebi imao
nita."
Richard se okrenuo. Njegova lea, gola, osim
naramenica kombinezona, bila su proarana dugakim
krastavim oiljcima.
"Dobro me je iibao, no nisam to vie mogao podnijeti i
pobjegaosam.
Primijetio sam i bijele oiljke uz crvene. Znao sam da ga
je njegov otac tukao vie nego to je to bilo normalno, ali
sam tek sada saznao koliko jako ga je tukao.
"Boe dragi", rekao sam.
"Mlatio me je biem za konje. Najprije s remenom, ali
kada sam zbrisao, zgrabio je bi, sustigao me je u dvoritu.
Da nije bio mrak, ne znam bih li mu umakao. Naganjao
me je dva kilometra kroz kukuruze i kasnije po umi.
Rekao je da e me ubiti ako me ulovi."

"Radi ega se razbjesnio?"

"Radi stripova. Rekao je da si zbog tog silnoga itanja
umiljam kako sam bolji od njega i da on to nee trpjeti."
"Radi toga?"
"Da. Tako nekako. Jedna je stvar vodila drugoj. Rekao
sam mu kako mislim da bih trebao zavriti srednju kolu.
On je elio da je napustim. Rekao je da se ne nadam kako
e zakon poduzeti neto protiv toga. Ne u ovim krajevima.
Nije ih briga za to."
Richard se umorno spustio na pod, na tepih. Ja sam
sjeo na stolicu. Rekao sam:"Gdje si bio sve ovo vrijeme?"
"Tu i tamo. Vani u umi. Skrivao sam se izvan grada, u
sjeniku neke crnuge. Ukrao sam malo hrane iz kue.
Malo kukuruznoga kruha kojega su ostavili u penici,
komad piletine iz hladnjaka. Samo da neto pojedem, nita
vie. Ostavio sam im poruku i u njoj sam se zahvalio, ali
nisam se potpisao."
"Majko mila, Richarde."
"Jednostavno vie nisam mogao ostati kod kue. Tata je
rekao da e me ubiti."
"Sigurno nije tako mislio."
Richard se nasmijao, ali taj smijeh nije zvuao veselo.
"Tebi je tako dobro da nema pojma o takvim stvarima. Ja
nisam ni znao da moe biti drukije sve dok te nisam
upoznao. Mislio sam kako je to jednostavno tako. Batine i
sve to. Da mame stalno imaju ljive na oku i oteene
usnice... Stanley, to misli, bi li mi mogao nabaviti neto
za jelo?"
"Donijet u ti neto."
"Moda bi mi mogao zamotati malo hrane za put, moda
malo kruha. Daj mi onu tvoju uturicu. Zna koju, onu
vojniku. Pokuat u poslije uskoiti u teretni vagon."
"Kamo ide?"
"Tamo gdje me moj stari nee moi pronai. Prole sam
noi trao za jednim vlakom, ali nije iao dovoljno sporo.
Moda u morati pjeaiti do susjednoga grada. Mislim da
tamo imaju ranirni kolodvor. Mogao bih otii negdje gdje

bih mogao nai nekakav posao. Raditi na farmi. Ja znam

raditi, a ako zapoljavaju malu djecu ilegalnih useljenika,
onda e sigurno zaposliti i mene."
"A tvoja majka?"
"Njoj takoer nije stalo do mene. Mislio sam da joj je
stalo, ali sam na kraju ipak zakljuio da nije. Ona mu
doputa da me mlati."
"Pa on mlati i nju", rekao sam.
"Znam. Ali..."
"to?"
"Njoj se to nekako svia."
"Sviaju joj se batine?"
"Aha. Tako je do svega ovoga i dolo."
"Mislio sam da se to dogodilo zbog itanja, zato to si
elio ii u kolu."
"To ga je samo na kraju potpuno razbjesnilo, no poelo
je time to sam ga dan prije napao kada sam ga zatekao da
tue mamu. Dobro me je izudarao akama, a mama mi je
tada rekla neka gledam svoja posla. Da to njima tako
odgovara.
"Zar je tako rekla?"
"Da."
"Moda ti je pokuavala pomoi. Ne uplitati te u to."
"elio sam u to povjerovati, ali nain na koji me je
gledala... Kao da je u tome uivala. Nikome se to ne bi
trebalo sviati, zar nije tako?"
"Mislim da je."
"Bio sam glup* Stanley. Nisam bjeao od kue radi nje,
a ona me tamo ne eli." Richard je poeo plakati. "Tako
sam umoran."
"Doi, Richarde, ne mora ostati ovdje."
"Ne elim da to tvoji roditelji doznaju. Ne elim o tome
nikome priati."
"Ma to je u redu, Richarde. Stvarno. Doi. Neka ti Rosy
pripremi obilni doruak. Zna kako ona dobro kuha."
Ispruio sam ruku i on ju je prihvatio, pomogao sam
mu ustati. mrknuo je jo nekoliko puta i prestao plakati.

Odetali smo do kue. Richard je hodao pognute glave, a

njegova jadna ranjena stopala nisu se podizala vie nego
to su morala.
28
KADA SMO ULI unutrakroz stranji ulaz, Rosy je
ugledala Richarda i zagledala se u mene. Rekao
sam:"Treba mu neto za jelo, Rosy."
"Pa, to emo sredit", rekla je i poele su treskati tave.
Mama je ula u kuhinju nekoliko trenutaka poslije.
Spavala je malo due nego obino. Jo je uvijek bila u
svom kunom ogrtau, a kosa joj je padala na oi.
"Bui kao da pokuava sruiti kuu, Rosy... Oh,
zdravo, Richarde."
"Zdravo, gospoo Mitchel."
"Izgleda strano, sinko. to si to radio?"
Richard je spustio glavu na stol i ponovno poeo
plakati. Mama je privukla stolac do njegovog, sjela i
obgrlila ga rukom. "Oprosti. Nisam te time htjela
uvrijediti."
"Nije stvar u tome", rekao sam.
"A u emu je onda?" upitala je mama.
"Nek sad prvo jede, gospoo Gal", rekla je Rosy. "To
treba deku koji raste."
I tako je Rosy kuhala, a Richard jeo. Kada je bio gotov s
jelom, mama ga nije nita pitala. Pokazala mu je gdje se
moe okupati, a ja sam otiao na kat i donio neto svoje
odjee za njega.
Kada se okupao, odjenuo se i, jo uvijek bez cipela,
vratio u kuhinju. Rosy i mama su ga ekale. Natjerale su
ga da klekne na stolicu iznad sudopera i oprale su mu
kosu, koristei jaki sapun i terpentin za unitavanje uiju.
Kada su s time bile gotove, istrljale su mu kosu, osuile je
i poeljale ga. Izmoren, zavrio je na kauu u dnevnoj
sobi.
Istoga je trenutka vrsto zaspao.

Tata je uao na doruak i dok mu ga je Rosy

pripremala, mama ga je odvela u dnevnu sobu da vidi
Richarda kako spava.
"to je sad ovo?" upitao je tata.
"Stanley?" rekla je mama. U kuhinji, za stolom,
objasnio sam im.
29
"UO SAM DA postoje takvi ljudi", rekao je tata. "Zovu
ih mazohistima, a one koji im to rade, sadistima."
"To je bolesno," rekla je mama.
"Pretpostavljam da je tako", rekao je tata, "svatko tko
eli nekoga povrijediti i u tome uiva, ili onaj kome se svia
biti povrijeen, ili misli kako to zasluuje, taj je svakako
malo bolestan."
"Ti si uivao pljuskajui Chestera", rekao sam.
"Jesam. to se toga tie, uivao sam i pljuskajui
Chapmana. Sada kada sam saznao to je uinio tom
deku, to mi se jo i vie svia. Ali ja ne bih pljuskao bilo
koga. Jamesa Stilwinda bih. Uivao bih pljuskajui ga."
"to emo uiniti s Richardom?" upitala je mama.
"Nita", rekao je tata. "Za sada moe spavati u
Stanleyevoj sobi. Usput, gdje je, k vragu, Callie?"
"Jo spava", rekla je mama.
"Nadam se da e se moi dizati ujutro kada pone
kola", rekao je tata.
"I sami smo se kasno digli", rekla je mama.
"Da", rekao je tata smijeei se mami, "ali mi nismo
spavali."
Mama je malo pocrvenjela.
"to ako gospodin Chapman doe po njega?"
"Nee", rekao je tata. "Ne dolazi se njemu ovamo. Ako
doe, jo u ga jednom ispljuskati."
"Ne moe sve rjeavati pljuskajui nekoga", rekla je
mama.

"Znam", rekao je tata. "Ali neke stvari moe. Barem

privremeno. Nisam ba u zadnje vrijeme viao Chestera u
blizini, jesi li ga moda ti vidjela?"
"Mogli bismo Chapmana prijaviti policiji", rekla je
mama.
"Oni bi mu samo vratili Richarda natrag", rekao je tata.
"Tako policija postupa kada djeca pobjegnu od kue,
gotovo bez iznimke, bez obzira radi ega bjee, policija ih
vraa natrag. Ima ljudi koji misle kako su djeca vlasnitvo
roditelja i da oni sa svojom djecom mogu postupati kako
god ele. Policija ne bi pomogla, Gal."
"Zar policija tako postupa?" upitala je mama. "Vraa
premlaenu djecu natrag?"
"Bojim se da je tako", rekao je tata.
"to ako Chapman javi policiji?" pitao sam. "On bi
mogao prijaviti nas."
"Mogao bi", rekao je tata, "ali bi mogao pomisliti kako
mi znamo vie nego to on eli da se zna. A i znamo.
Policija bi mu mogla vratiti Richarda, ali Chapman ne bi
elio da se o svemu ovom prouje. U ovako malom gradu
posao bi mu propao kao da ga je opustoio umski poar.
Ne bi bilo nikoga tko za to ne bi doznao. Kada o svemu
malo bolje razmislim, on i Stilwind uope se ne razlikuju."
"Misli li da e nam Stilwind praviti probleme, tata?
Zna, s dozvolama i sa svim onim drugim stvarima?"
"To je njegov stil, sine. Jednostavno emo ekati i vidjeti
to e biti."
30
LJEPLJIVO VRUE NOI s komarcima, kada je u petak
zapoeo posljednji vikend prije poetka kole, otiao sam
posjetiti Bustera.
Uinio sam to kada je nastalo zatije u kiosku, a bilo je
mirno zato jer se prva predstava dananjeg filma, Ubojica
mekog srca, bliila kraju i svi su napeto ekali da vide
kako e se taj napeti krimi svriti. Ili i sami pokuavali

svriti; sada sam bio dovoljno odrastao da shvatim zato

se neki automobili parkirani blizu ograde ljuljaju.
Richard je ostao pomagati u kiosku. inilo se da mu je
ugodno u obitelji, a upravo mu je svaka ugoda bila prijeko
potrebna.
Vrlo brzo sam se zatekao kako Busteru priam sve o
Richardu i njegovom tati, bez da me je on ita pitao. To
je jednostavno izletjelo iz mene. Moda nisam trebao o
tome nikome priati, no nisam si mogao pomoi.
Buster je tuno odmahivao glavom i coktao jezikom.
"to sam stariji, Stan, sve mi je vea elja da imam
obitelj i da nisam upropastio onu koju sam imao. Pie mi
nije donijelo nita dobroga. Zna, nisam nita pio od onoga
dana... s tobom i Bubba Joeom."
"Osjea li se bolje?"
"Osjeam se jadno. Cijelo vrijeme mislim na pie. Blizu
sam toga da pokleknem barem jednom dnevno svakoga
dana. Bolje reeno svakoga sata. A najvanija stvar koja mi
se dogaa ovih dana je to to se konano poinjem osjeati
starim."
Buster je iz depa koulje izvadio presavijeni komad
utoga papira. Dao mi ga je i ja sam ga rairio. Bio je to
efov izvjetaj o Suan Stilwind i njezinom ocu.
"Zato mi to daje, Buster?"
"Ako ti stari Stilwind pone praviti probleme, to ti moe
dobro doi. Mislim da to moe smatrati nekom vrstom
osiguranja. Mogao bi napraviti kopiju izvjetaja i pokazati
je starom, rei mu kako je original spremljen na sigurno
mjesto i kako ima jo jednu kopiju kod jednoga prijatelja.
To bih bio ja. Ovdje je njegova adresa. Jukes mi ju je
nabavio."
"Postoji li ita to Jukes ne moe otkriti?"
"Moje godine, i to je otprilike sve. Ako tako uini,
mislim da e svi tvoji problemi s tim prgavim starim
Stilwindom nestati."

31
SLJEDEEG SAM SE jutra probudio i pronaao
Richarda kako lei na podu moje sobe, umotan u deku,
grevito stiui svoj jastuk. Nub je zauzeo njegovo mjesto
u krevetu, leao je na leima s nogama u zraku, jezik mu
je visio iz usta.
Ustao sam iz kreveta, zgrabio odjeu, otiao u
kupaonicu, oprao zube, poeljao se i odjenuo. Vratio sam
se natrag u sobu i zatekao Richarda kako sjedi, sav
zbunjen.
"Ne svia ti se dijeliti krevet sa mnom?"
"Nub me stalno lie."
Izvadio sam iz ladice za arape list papira koji mi je dao
Buster, uzeo olovku i isti list papira i prepisao od rijei do
rijei policijski izvjetaj. Stavio sam original natrag u
ladicu s arapama.
"Moram danas otii u grad", rekao sam presavijajui
kopiju, gurajui je u dep hlaa. "Idem prije nego to tata
ili mama pitaju za mene. Vratit u se to prije budem
mogao."
"Ii u s tobom... Ako je to u redu?"
"Valjda je... Sluaj, moda ti ovo ne bih trebao rei, ali
ako ve ide sa mnom, trebao bi znati. Ionako mi je
potreban netko tko za to zna, kao podrka."
Izvadio sam iz ladice za arape presavijeni list papira
koji mi je dao Buster i dao ga Richardu da ga proita.
Kada ga je proitao, rekao je:"Ne razumijem."
Objasnio sam mu. Ispriao sam mu dosta toga. Jedna
stvar koja se sigurno moe rei za mene je sljedea, ja sam
pravi brbljivac. No nisam mu rekao za Bustera i Bubba
Joea. ak ga nisam podsjetio na no kada smo bili
progonjeni zajedno.
"Znai, ti e mu dati ovo, onako kako ti je Buster
rekao?"
"Dat u mu kopiju toga. To je ono to sam pisao."

Uzeo sam list papira od Richarda, presavio ga, vratio ga

u ladicu s arapama.
"Pa, idemo to obaviti."
"Prvo se idi umiti, oprati zube i poeljati. Imam za tebe
etkicu za zube i ealj. Ostalo je u kupaonici u prizemlju."
KAO I OBINO subotom, grad je bio pun ljudi. Kako
Richard nije imao bicikl, doli smo pjeice. Proli smo
pokraj kina, dok smo prolazili, hodali smo brzo, trudei se
ne zavirivati kroz staklena vrata kako bismo vidjeli je li
James unutra, no ja nisam izdrao.
Nisam ga vidio.
Otili smo do hotela u kojem je stanovao gospodin
Stilwind. U predvorju smo se osvrtali i razmiljali to da
uinimo. Mladi na recepciji nam se nasmijeio i
domahnuo nam da priemo blie. Nosio je crno odijelo i
bijelu koulju, a kosa mu je bila potpuno zalizana uz
glavu. Izgledao je poput momka koji bi se Callie mogao
initi privlanim.
Rekao je:
"Mogu li vam pomoi deki?"
"Trebam se vidjeti s gospodinom Stilwindom."
"Jesi li ti njegov roak?"
"Nisam."
"Vjerujem kako bi ga onda trebao nazvati. Mogu li mu
rei o emu se radi?"
"Recite mu da se radi o Suan i njezinom djetetu."
"O Suan i njezinom djetetu?"
"Da."
"Trebam li mu neto detaljnije objasniti?"
"Ne. On e sve znati."
Nazvao je, telefonom mu je javio ono to sam mu rekao.
Kada je spustio slualicu, rekao je:"Odmah e sii dolje.
Izvolite se ondje smjestiti udobnije."
Otili smo onamo gdje nam je pokazao i sjeli u velike
mekane fotelje. Nakon nekoliko trenutaka spustilo se
dizalo, otvorila su se vrata i iz njega je iskoraio Stilwind,
odjeven u crno, izgledajui kao da je krenuo na pogreb.

Ugledao me je, zapanjio se, zatim priao.

"Ti", rekao je.
Nisam to doista primijetio prije, moda je to bilo radi
jake svjetlosti sunca koja se probijala izmeu bogatih
zastora hotela, ali ovako izbliza njegovo je lice bilo tako
jako izbrazdano borama, kao pod kokoinjca kojega su
kokoi izbrazdale eprkanjem. Izgledao je kao da ima deset
godina vie nego to sam mislio kada sam ga prvi put
vidio, a ni tada nisam mislio da je mladi pjetli.
"Imam neto za vas", rekao sam.
"Ispriku od tvoga oca... Odluio je prihvatiti moju
ponudu? Ona jo uvijek vrijedi, zna."
"Ne, gospodine. On bi elio da vam kaem kako si
moete gurnuti tu vau ponudu tamo gdje sunce ne sja.
Imam kopiju neega. To je napisao ef policije Rowan.
Povezano je s vama i vaom keri Suan. Posjedujemo
original spremljen na sigurnom mjestu. Ovo je kopija koju
sam ja napravio."
Dao sam mu je. Proitao ju je. Lice mu je postalo
blijedo.
Drao je papir u ruci kao da je iznenada otkrio kako
dri zmiju.
"To je vaa kopija", rekao sam.
"Pretpostavljam kako ovaj mladi zna sve o ovome?"
"Kao i ostali."
"Ako svi za ovo znaju, zato bi mi onda ovo trebalo biti
vano?"
"Ne znaju svi. Samo ja i nekoliko drugih osoba."
"Odraslih?"
"Da. Ispriao sam to dovoljnom broju ljudi tako da
imam podrku. elim da mi obitelj ostavite na miru."
"Je li te tvoj otac na ovo nagovorio?"
"Nije. Kada bi moj otac odluio uiniti neto s ovim, on
bi vam doao gore, prebio bi vas i bacio niza stube, vukao
bi vas ulicom na uetu i spalio na lomai. On ne zna za
ovo."

Stilwindovo se lice trgnulo, pokuao je nai neki

odgovor, zadovoljio se prezrivim osmjehom.
"Kako mogu znati da ima original?"
"A to mislite kako sam napravio ovu kopiju? Zar
mislite da bih vam predao original?"
"Kako si doao do njega?"
"To je moja stvar."
"Zar poznaje efa?"
"Nikada ga nisam vidio, sve do nedavno za njega nisam
ni uo."
"On nije umijean u ovo?"
"Ne."
"Ti eli novac, naravno. Novac za svoju utnju."
"Ne. elim da ostavite moju obitelj na miru. Bez
izmiljenih sigurnosnih problema od strane policije ili
vatrogasaca koji bi dolazili u inspekciju u na drive-in. Bez
bilo kakvih problema s vae strane."
"Ja ne mogu biti odgovoran za neto to se moe
sluajno dogoditi, a za to bi ti mogao misliti kako sam to
prouzroio ja."
"To je va problem."
"Zvui strano odraslo za jedno dijete. Strano
opasno."
I zvuao sam odraslo, i ponosio sam se time.
"Ja nisam opasan. Vi ste zaprijetili mojoj obitelji. Ovo je
nain da stvari ostanu onakvima kakve trebaju biti. Jo je
ostala samo jedna stvar, va sin James. Bolje mu je da
nikada ne prie blie od pet metara bilo kome iz moje
obitelji."
"A to je s ovim dekom?"
"Nije potrebno da znate tko je on, ali i on se rauna u
obitelj. Drite se podalje od njega."
"Vrlo rado. Je li to sve, ti mali crve?"
"Da, gospodine. To je sve. Crv je rekao svoje."

32
VANI NA ULICI, na vruem suncu bio sam ushien.
Ono to sam uinio bila je Busterova ideja, ne moja,
naravno, ali bio sam ponosan na sebe. Sviao mi se nain
na koji sam govorio, zvuk mojega glasa. Richard je bio
impresioniran, i to mi je rekao.
"ovjee, zgrabio si ga za zaliske."
"Za zaliske? to to znai?"
"Ne znam ba tono, ali uo sam da tako kau. Bio si
stvarno dobar."
"Hvala ti."
Dok smo prolazili pokraj Harimanove sjemenare i
trgovine stonom hranom, iz nje je izaao gospodin
Chapman. Na glavi je nosio znojem natopljeni smei eir,
a na ramenu veliku vreu gnojiva. Nije nas odmah
primijetio. Mi smo se ukoili. Polako je siao stubama,
priao rubu plonika i prevalio vreu u prikolicu svojega
staroga rasklimanog kamiona, da pravi drutvo ostalim
vreama koje su ve bile u njoj.
Kada je podigao pogled, ugledao nas je. Bilo je neega u
izrazu njegova lica to ne mogu opisati. Nita se na njemu
nije isticalo, osim njegovih oiju, bile su tako tamne i
opake, kao kod smrtno ranjene ivotinje.
"Ti", rekao je Richardu. "Tebe eka kazna."
"Neu ja to vie trpjeti", rekao je Richard.
"Kae da nee?" rekao je Chapman. "Kae da nee?"
"Ne, gospodine, neu."
Pokraj sebe, mogao sam osjetiti kako se Richard napeo.
Chapman se zabuljio u mene.
"A ti i tvoj tata koji misli da je netko i neto, i ta Jezabel
od tvoje sestre..."
"Prestanite", rekao sam. "Rei u tati ako samo stavite
ruku na mene ili na Richarda. I doi e vam kui i izlupati
vas kao pranjavi tepih."
"Ma zar hoe, zar zbilja?" rekao je Chapman.

"Pa neki vas je dan zbilja izlupao", rekao sam, "a nije se
ak ni jako trudio."
"Trebao bih ispraiti to tvoje ponosno dupe svojim
remenom", rekao je Chapman.
"Nee ti ispraiti niije dupe", rekao je Richard. "Ono ti
je bilo posljednji put da si me istukao, stare."
Chapman je iskolaio oi.
"Gospode Isuse Kriste, ti nisi moj sin. Ne, nisi vie moj
sin."
"Nikada nisam ni bio", rekao je Richard.
Chapman se nacerio poput nekakva zla stvorenja iz
bajke, okrenuo se, uao u svoj kamion i odvezao se.
Preko ramena sam bacio pogled na Richarda. Brada mu
je bila sputena gotovo do prsa, ramena su mu se opustila.
Izgledao je kao da ga uspravnim dri neka nevidljiva oma
oko vrata.
Uhvatio sam ga za lakat.
"Idemo kui."
33
TE NOI, DOK je Richard leao na svom madracu na
podu, uo sam ga kako tiho plae, a tu i tamo poeo bi i
jecati. Nub je, do tada leei pokraj mene, sjeo i gledao ga.
Pridigao sam se u krevetu i pogledao prema njemu.
Tiho sam ga pozvao imenom, ali nije se odazvao.
Privukao sam Nuba blie sebi i ponovno zaspao.
34
NEDJELJA, NAVRATIO JE Drew i pitao moe li se Callie
s njim provozati. Tata je trenutak prouavao Drewa.
Izgledao je drukije od Chestera. Bio je uredan, s bijelim
sportskim sakoom, krem hlaama, tamnom kouljom i
bijelim cipelama.
Tata je rekao:
"Moe, ako povede i Stanleyja i Richarda."

Drew je pokuavao ne pokazati to, ali lice mu se

objesilo poput palainke.
"Tata", rekla je Callie, "ja ne elim da idu i oni."
"Unato tome, ja elim."
Bio je to, naravno, samo nain na koji je tata elio
Drewu pokvariti planove, osigurati uvjete kako Callie i
Drew ne bi bili cijelo vrijeme sami. Bila je to bitka u kojoj
se ne moe pobijediti, ali u nju su se ipak uputali svi
brini oevi irom svijeta.
Ipak, toj je namjeri trebala naa suradnja.
"Deki, je li tako da bi se i vi malo provozali?" upitao je
tata.
"Ne znam", rekao sam. "Mislio sam ostati ovdje i izazvati
Richarda na partiju aha. Nauiti ga kako se igra."
"Richarde, to ti kae na to?" rekao je tata.
"Da, gospodine. Mislim da bih volio igrati ah. Mislim, i
vonja bi bila u redu, ali bit e onako kako vi kaete."
"U tom sluaju, ini mi se da me ekaju kau i
televizor", rekao je tata.
Drew je znao da mu se mora malo dodvoriti. "Mogu ih
astiti sladoledom u Dairy Queenu. Zatim emo se samo
malo voziti okolo."
Richard i ja smo se pogledali. Rekao sam:"Odlino."
"Ne elim da se Callie vrati kui kasno", rekao je tata.
"Sutra poinje kola."
"Da, gospodine", rekao je Drew. "Mislio sam kako bismo
mogli otii u kino."
Prije nego je tata stigao odgovoriti, Callie je rekla:"Ne
vjerujem da u ikada vie ii tamo."
"Zato?" upitao je Drew.
"Jednom u ti to ispriati", rekla je Callie. "Samo ne
sada."
"U redu", rekao je Drew. "Onda emo samo otii na sok
i provozati se okolo."
"Mogu li raunati na to da e se pristojno ponaati
prema mojoj keri?" pitao je tata.

"Da, gospodine."
U autu je Callie sjela na svoju stranu sjedita, no im
smo se izvezli s parkiralita drive-ina, skrenuli prema
gradu, odmah se primaknula Drewu i naslonila se na
njega.
Pogledao sam Richarda i obojica smo se nacerili.
Callie nas je pogledala preko sjedita. "Neete misliti
kako je to smijeno kada ponete izlaziti s djevojkama."
"Nadam se da to nee biti skoro", rekao sam.
"Pa", rekla je Callie, "u tvom sluaju to moda nee biti
nikada."
Zaustavili smo se pokraj kafia. Tim nije bio za
ankom. Umjesto njega tamo je stajao neki momak pun
priteva. Stalno sam imao osjeaj kako bi mi jedan od njih
mogao pricnuti u sok, to me je odbijalo od pia.
Kada smo izili van, provezli smo se nekoliko puta
gradom, a tada krenuli prema jezeru. Sunce je zalo i pala
je prekrasna no s mjesecom koji je lebdio visoko na nebu.
Njegova se svjetlost izlijevala na ulice i umu poput
mlijene pjene.
Callie i Drew tako su se jako stisnuli jedno uz drugo da
su izgledali poput onoga to je tata nazivao dvoglavim
udovitem kada bi tako neto vidio u automobilima koji bi
u drive-inu prolazili pokraj nas.
Nakon nekog vremena, rekao sam:"Zna li onu kuu,
tamo na vrhu breuljka na kojem stanuje? Kau da se
stara gospoa stalno tamo vraa."
"O emu to pria?" upitao je Drew.
"Kau da se gospoa Stilwind stalno vraa u nju", rekao
sam. "Poludjela je i stalno se vraa. Ki joj je nastradala u
poaru, tamo u umi iza naega drive-ina. Ali gospoa
Stilwind je vidjela njezin duh u kui na breuljku. Valjda
se zato stalno tamo vraa nadajui se kako e ga ponovno
vidjeti. Odlazi iz starakoga doma kada god eli i odlazi
onamo. Mogli bismo se odvesti tamo. Iza kue se vidi jo
jedan brijeg i uma. Pa ako se tamo moe doi cestom..."
"Moe se", rekao je Drew, izgledao je oduevljen idejom.

Krenuli smo onama, vozili se uzbrdo putem kojega su

rijetka vozila izrovala u crvenoj ilovai, vijugali izmeu
stabala i stigli na vrh breuljka koji se uzdizao iznad velike
kue.
Na mjeseini, s te udaljenosti, nije se primjeivalo da je
kua zaputena. Bazen za plivanje s mjeseinom koja ga je
ispunjavala, izgledao je kao da je pun vode.
"A kada to ona navodno dolazi?" upitao je Drew.
"Ne znam", rekao sam. "Tko zna hoemo li je vidjeti.
Moda je sada ve u kui. Moda uope ne doe."
"Znam", rekao je Richard. "Idemo dolje pogledati."
Drew je rekao:"Zato ne biste otili vas dvojica?"
"O, ni sluajno", rekao sam. "Ne sami."
"Boji se?" upitao je Drew.
"Da", rekao sam.
Drew se nasmijao. "Barem si iskren. Ah, k vragu, idemo
svi."
Drew je izvukao baterijsku svjetiljku ispod sjedita.
Spustili
smo se niz breuljak, proli pokraj bazena. Guranjem
smo otvorili stranja vrata. Jedina svjetlost u kui bila je
svjetlost mjeseine koja se probijala kroz prozore.
Unutra je Drew zatvorio vrata i odjednom se zaula
eksplozija zvukova, inilo se kao da preko suhoga lia tri
krdo slonova.
"imii", rekao je Drew.
Nisam ih mogao vidjeti, ali sam ih mogao uti, leprali
su pod visokim stropom i nad vrhom stubita. U zraci
svjetlosti svjetiljke, mogao sam vidjeti da je pod prekriven
njihovim izmetom. Toga nije bilo ondje na poetku ljeta.
Drew je osvijetlio strop. Tamo su se nalazile debele
grede i s njih su visjeli imii, no isto toliko njih lepralo
je po cijeloj kui.
S praskom su preostali imii otpali s greda, pridruili
se ostalima i zakovitlali se uokolo. Tada su, utei i
lepeui krilima, oblikovali gomilu sjena. Dok ih je Drew
pratio zrakom svjetlosti, nestali su kroz rupu na mjestu

gdje se uruio truli krov.

"Oooooh", rekla je Callie. "Idemo odavde."
"Ba je teta to se ovako lijepa kue raspada u
komade", rekao je Drew.
"Daj, Drew, idemo", rekla je Callie.
"Priekaj samo malo", rekao je Drew. Uperio je svjetiljku
prema stubama. "Idemo na brzinu pogledati gore. Jesi li
pregledao cijelu kuu, Stanley?"
"Nisam. Otprilike samo ovo to vidi sada. Nisam se
dugo zadravao. Uinilo mi se da sam nekoga uo i vidio
gore."
"Mogla je to biti neka skitnica", rekla je Callie. "Bilo
tko."
"Mislim da je to bila ona. Gospoa Stilwind. I Buster
tako misli."
"Buster nema pojma", rekla je Callie.
"Zna on vie nego to ti misli, gotovo o svemu."
"Nee koditi ako pogledamo", rekao je Drew.
"Moglo bi", rekla je Callie.
Krenuli smo uz stubite zbijeni poput zrna groa na
grozdu, Drew nam je osvjetljavao put. Stube su kripile
dok smo se po njima penjali. Stigli smo do vrha stubita.
Pred nama je bilo mnogo vrata. Otvorili smo jedna i Drew
je osvijetlio unutranjost. Soba je bila prazna.Tapete su na
nekim mjestima otpale sa zidova, a kada smo uli unutra,
s poda se podigla praina poput izmaglice.
Zavirili smo u jo nekoliko soba. Ista stvar.
Konano, uli smo u jednu sobu i u njoj pronali
krevet. Bio je tu i noni ormari sa zrcalom, zrcalo je bilo
razbijeno, sa samo jednim komadom stakla u njemu.
Ostao je u gornjem desnom dijelu okvira i bio je prilino
mali. Ostatak zrcala leao je na podu, rasut poput
komadia srebra.
Na nonom je ormariu leala etka za kosu, u nju su
bile upetljane dugake vlasi sijede kose. Krevet je bio
prekriven izguvanom prljavom posteljinom i izgledao je

kao da je u njemu netko spavao. Kada smo prili blie,

vidjeli smo sijede vlasi na jastucima.
"Vau", rekao je Drew. "Moda se ona doista vraa
ovamo."
"Idemo", rekla je Callie. "Ti me imii ine nervoznom."
"Otili su", rekao je Drew.
"Idemo", ponovila je Callie, iz glasa joj je nestalo
blagosti.
Sili smo dolje, napola oekujui kako emo na vratima
susresti gospou Stilwind.
Drew nas je odvezao kui, a putem se Callie, to smo se
vie primicali Dew Dropu, sve vie odmicala od njega.
35
GORE, U MOJOJ sobi, Richard i ja otili smo rano u
krevet, spremajui se za sutranji poetak kole. Bio sam i
uzbuen i zabrinut. Ako nita drugo, imao sam ovdje
barem jednoga prijatelja, Richarda. I on e ii u kolu sa
mnom.
Razmiljao sam o svemu tome leei potpuno budan
kada se Richard podboio na lakat na svom madracu na
podu i rekao:
"Stanley?"
"Da."
"Tvoja je obitelj bila dobra prema meni. Hvala vam na
tome."
"Nije nam to nikakav problem."
"Ali ja moram otii."
"O emu to govori?"
Sjeo samu krevetu. Uinio je to i Nub. Izgledao je
zlovoljno. Nije volio kada ga se ometa pri spavanju.
"Kako to misli, otii?"
"Moram otii kui."
"Ne moe ii tamo. Tvoj te tata ne eli."
"Nije to zbog njega. Ili moje mame. Razmiljao sam o toj
prii koju si mi ispriao o starici koja povremeno doluta

natrag kui, traei duh svoje keri. Moje roditelje za mene

uope nije briga, a ja sam iv. Ja tamo ne bih iao da ih
vidim, u to se moe kladiti."
"Pa zato bi onda iao?"
"elim svoj bicikl. To je glavni razlog. Otii u tamo i
uzeti ga. Ako ga ne uzmem, tata e ga prodati ili e ga
baciti u smee samo da mi napakosti."
"Zar to mora uiniti veeras?"
"Po danu e me vidjeti, a ako budem predugo ekao, on
e ga negdje sakriti. Moda ga tamo vie ni nema."
"Moda e dobiti drugi bicikl."
"Ovaj sam ja sastavio od starih bicikla koje sam naao
na smetlitu. Nije mi ga on dao. Nisu mi oni nikada dali
nita osim batina i napornoga posla. Vie mi je odjee
poklonjeno od kada sam kod vas nego to sam je dobio od
njih sve ove godine. ak nisam imao ni potkoulje ni gaa
sve dok mi ih nije dala tvoja mama."
Ustao je, svukao pidamu koju mu je dala mama, poeo
navlaiti na sebe svoju odjeu.
"I ti ba ide onamo po svoj bicikl?"
"Da. Izmeu ostaloga."
"to to znai?"
"Vratit u se."
Ne znam zato sam se bojao onoga to bi on mogao
uiniti, ni zato sam pomislio da mu je potrebna pomo,
ali sam rekao:"ekaj, idem i ja s tobom. Samo priekaj jo
malo kako bismo bili sigurni da su svi zaspali, onda emo
otii zajedno. Morat e sakriti bicikl tu negdje u blizini. U
umi iza kue. Onda emo sutra otii po njega, rei emo
kako smo poslije kole otili do tebe i uzeli ga. Ako ga vide
ujutro, znat e da smo noas bili vani."
"Nije potrebno da ide i ti", rekao je Richard.
"Znam. Ali idem."

36
UZEO SAM SVOJU HOPALONG CASSIDY depnu
svjetiljku i tada smo se tiho iskrali kroz stranji ulaz. U
stvari, bilo kakvu buku koju smo mi mogli napraviti
nadglasalo bi Rosyno hrkanje.
Sa samo jednim biciklom, krenuli smo pjeice. Nub je
poao s nama, trkarajui oko nas, njukajui zemlju.
Puhao je svjei rujanski vjetar i blago tresao stabla s obje
nae strane, sjene njihovih grana ljuljale su se po cesti kao
morski valovi.
Kada smo doli blizu stare pilane, zastali smo. Nub je
sjeo na cestu i pustio da mu jezik visi iz usta, slina mu je
kapala s njega.
Richard je rekao:"Osjeam se poput malog obojenog
djeaka koji lei zakopan ispod ove piljevine i nikoga za to
nije ni najmanje briga. Osim to ja nisam mrtav. Da sam
mrtav, moda bi mi bilo lake. Moda je i njemu sada
mnogo lake."
"Ne govori o takvim stvarima", rekao sam.
"Ne znam o emu bih drugom priao. Idemo, obii emo
pilanu, prikrasti se kui, do sjenika. Nema nikakvoga psa
koji bi lajao tako da do tamo moemo stii prilino lako. Iz
sjenika mogu uzeti lopatu."
"Lopatu?"
"Da. elim iskopati Butcha."
"to?"
37
O EMU TI to, za ime svijeta, govori? Doao si ovamo
po svoj bicikl."
"I po njega takoer", rekao je.
"Pa zato onda eli iskopati mrtvoga psa... Mrtvoga psa
svoga oca?"
"Upravo njega. Iskopat u ga jer mu je toliko mnogo
znaio. Plakao je zbog toga psa. Nisam ga nikada vidio da

plae radi bilo ega. A zasigurno ne radi mene. Nisam ga

nikada vidio da mu je nekoga bilo imalo ao, osim toga
psa. Zna, jednom sam cijeli dan brao pamuk i punio sam
vree isto tako dobro kao i bilo koji odrasli ovjek, a imao
sam samo devet godina. On mi nije rekao ak ni 'dobar si
ti deko', a tom je psu uvijek govorio kako je on prokleto
dobar pas. Meni nikada nije rekao ni jednu jedinu rije.
Niti jednu jedinu."
Nastavili smo hodati prema pilani. Nub nas je napustio,
otrao je u umu baviti se pasjim poslovima.
"Ponekad ljudi ne znaju kako da kau takve stvari",
rekao sam.
"Znao je kako ih treba rei psu."
"to misli postii time to e iskopati psa?"
Proli smo pokraj pilane i skrenuli prema Chapmanovoj
kui.
"elim mu staviti toga psa na stranji trijem. elim ga
iskopati zato jer je plakao zbog njega, a nikada nije
plakao zbog mene. Dao si je toliko truda da ga zakopa, a ja
u mu ga iskopati."
"Richarde, to je nastrano."
"Meni to nije nastrano. Sada uti."
Bili smo blizu njegove kue. Zastali smo na trenutak i
pogledali je, ovijenu sjenama stabala koja su je okruivala.
"Tata ima lak san. Obiavao je tvrditi da moe uti psa
kako tri preko dvorita, i mislim da moe."
"To ba ne zvui utjeno", rekao sam.
"Otii emo u sjenik. Tamo je lopata."
"Ne znam je li to potrebno, Richarde."
"Sluaj me, Stanley. Nisam te molio da ide sa mnom.
Cijenim to to si poao. Ali nisam te molio."
"Rekao si da idemo po tvoj bicikl."
"I idemo."
"Nisi rekao nita o psu."
"Nisam ni znao da u to uiniti sve dok nisam zastao
tamo pred starom pilanom. Jednostavno mi je to palo na
pamet. Ako eli ii kui, samo izvoli. Neu ti nita

zamjeriti. Ali ja u toga psa iskopati i dovui u ga do

trijema. On e znati da sam to uinio ja, i to mi je
dovoljno."
"Kako e to znati?"
"Jer u mu ostaviti neto po emu e znati."
"to?"
"Pa, jo to nisam smislio. Ali hou. A ak ako on to i ne
sazna, ja u znati da sam to uinio."
Uzdahnuo sam.
"U redu. Idemo to obaviti."
38
STRANJE JE DVORITE bilo osvijetljeno mjeseinom,
bilo je tako jako osvijetljeno da su se mogla vidjeti mjesta
na kojima su kokoi ieprkale zemlju. Pokraj sjenika
prasica je jednom zaroktala prema nama, tada legla u
svoju kaljuu i zautjela.
Richard i ja polako smo skinuli veliki zasun s vrata
sjenika i otvorili ih. Unutra je mjeseeva svjetlost obasjala
prostor pred ulazom, ali je ostatak unutranjosti sjenika
bio mraan poput
vrajih misli.
Izvukao sam malu svjetiljku iz depa hlaa, osvijetlio
okolo. Na stranjem je zidu sjenika visio veliki kri. inio
se poprskan tamnom bojom. S obje strane kria bile su
stranice istrgnute iz Biblije, pribijene na zid. Sjetio sam se
da mi je Richard ispriao kako je sjenik neka vrsta crkve i
kako si gospodin Chapman umilja da je propovjednik.
Uperio sam zraku svjetlosti u stranice na zidu.
"emu ovo slui?"
"Tata ih zabija na zid, podvlai neke dijelove, tjerao je
mene i mamu da ih uimo. Morao sam stajati ispred njih i
uiti ih napamet."
"Nisi mi to nikada priao."
"Zar bi ti neto takvo nekome namjerno priao? Ne bih
ti to ispriao ni sada, ali pitao si me."

"Reci mi da je to na kriu boja."

"Uglavnom je to ivotinjska krv."
"Kako to?... Uglavnom?"
"Kada zakolje pile, svinju, bilo to, onda razmaze krv po
kriu, ostavi je da se osui. Nikada ga nije istio."
"Zato?"
"On zamilja da tako prinosi rtvu Gospodu. Zna,
hvala ti za ovo peeno pile. Za ove svinjske odreske.
Jednom, kada me je izmlatio po leima svojim remenom,
otro je krv s njega i utrljao je u taj kri, ak se nije ni
zahvalio. Nisam vrijedio ni koliko jedno peeno pile. Rekao
je:'Evo krvi jednoga grjenika.' Tako da na kriu nije samo
ivotinjska krv."
"Reci mi koje je on vjere tako da se znam drati podalje
od nje."
"On kae kako ne postoji ni jedna vjera koja radi ono
to bi trebala raditi. Sve ostale vjere bi trebale raditi ono
to on radi."
"Mislim da im onda u crkve ne bi dolazilo ba previe
ljudi."
"I njegove propovijedi bi ih mogle rastjerati", rekao je
Richard. "Uglavnom propovijeda o umiranju i odlasku u
pakao, o propadanju i tome slino. I kako cijelo vrijeme
moramo biti u pokori."
"to je to pokora?"
"Neka vrsta patnje i trpljenja radi onog u to vjeruje,
kako bi pokazao koliko jako u to vjeruje."
Osvijetlio sam uokolo. Na jednoj strani, u ograenom
dijelu, stajala je mazga. Njezine su oi u sjaju svjetiljke
izgledale poput velikih crnih gumba. Na drugoj strani, na
drvenim klinovima, sjajne i iste od otrenja i
podmazivanja, visjele su sve mogue alatke. Kosa. Sjekira.
Motika. Vile. Lopata.
Richard je pomilovao staru mazgu po njuci. "Hej,
mala. Kako si? Tjerao je ovu mulu na naporan rad kao i
svaku drugu. Trebao bih je pustiti u umu, ali ne bi imala
kamo otii. Jednostavno bi se vratila ili negdje uginula."

"Bojim se da e nas tvoji roditelji vidjeti", rekao sam.

"Da", rekao je Richard. Potapao je mulu po glavi
posljednji put, uzeo lopatu s klina na drugoj strani
sjenika.
Zatvorili smo vrata, vratili zasun na njegovo mjesto
najtie to smo mogli, uputili se prema umi, do mjesta
gdje je bio zakopan pas.
39
LIE JE PUCKETALO pod naim stopalima, a u umi
je bilo mrano. Baterije u svjetiljci su se istroile i morao
sam je tresti da se upali. Na kraju ni to nije pomagalo.
"Hopalong zna dobro jahati na konju", rekao je Richard,
"ali izrauje usrane svjetiljke."
Bez svjetiljke, bilo je teko pronai grob. No napokon se
uska staza, kojom smo se jedva probijali, proirila i drvee
prorijedilo, a ispred nas na mjeseini, pod vedrim nebom,
pojavila se hrpica zemlje ispod koje je leao Butch.
"Ja u kopati", rekao je Richard.
"To mi odgovara."
"Tako sam i mislio."
"Osjeam se kao u jednom od onih filmova s
udovitima", rekao sam. "Onom u kojem igraju Bela
Lugosi i Boris Karloff. Zna, u onom gdje su bili pljakai
grobova ili vampiri."
"Ti budi Boris, a ja u biti Bela", rekao je Richard i
poeo kopati.
"Tko zna to sada radi Nub?"
"Valjda naganja rakune ili none ptice. Ili ui iza
grma."
Zemlja nije bila previe tvrda za kopanje, ali inilo mi se
kako Richard kopa dublje i due nego to smo tu kopali
prije. Pretpostavljam da sam takav osjeaj imao radi toga
to sam stajao usred ume i promatrao kako moj prijatelj
na mjeseini iskapa mrtvoga psa.

Prije nego to je Richard doao do psa, smrad je doao

do nas. Bio je tako prodoran da sam mislio kako u
povratiti svoju veeru, no ve sam se nakon nekoliko
trenutaka naviknuo na njega toliko da sam ga mogao
podnositi, sve dok sam drao jednu ruku preko usta i ako
ga nisam previe duboko udisao.
"Evo ga", rekao je Richard, struui lopatom cijelom
duinom groba.
I bio je tamo. Na mjeseini se pokazala glava. Oko se
nije vidjelo jer je nestalo. Richard je raistio zemlju oko
cijeloga tijela i sada je bilo potpuno vidljivo, od vrha nosa
do vrha repa. Glava i tijelo su se stisnuli, kao da je pas bio
nekakav paket iz kojega je izvaen sadraj. Njuka psa
stisnula se toliko da su mu se vidjeli svi zubi.
"Zbilja smrdi", rekao je Richard.
"Kako e ga izvui van?"
"Vui u ga na prekrivau."
"Richarde, mislim da treba jednostavno zatrpati
Butcha, idemo po tvoj bicikl i natrag kui. Sve e ga to
samo razljutiti."
"Bit e bijesan, je li?" Richard se iroko nacerio,
mjeseina mu je zaplesala na zubima.
Richard je zabio lopatu u zemlju pokraj pasjega groba,
tada se zauo zvuk uruavanja zemlje uz tihi prasak, kao
da se neto slomilo.
"to je to bilo?" upitao sam.
Richard je izvukao lopatu iz zemlje, prihvatio se
kopanja. Nakon nekoliko trenutaka podigao je neto na
lopati. Na prvi je pogled to izgledalo kao gruda zemlje, no
kada je to bacio na zemlju, veina se ljepljive vlane zemlje
raspala, i obojica smo znali to je to.
Ljudska lubanja.
40
POGLEDALI SMO LUBANJU paljivije. Lopata joj je
probila vrh i duboko ula u nju. Na jednoj je strani lubanje

bila rupa, a otraga je bila smrskana, kosti su strile van

kao da je mozak pobjesnio i probio si put da pobjegne van.
"Ovo jako slii na pogodak iz lovake puke", rekao je
Richard.
Richard je kopao dalje, uskoro je otkopao prsni ko s
kojega je visjela crvena ilovaa. Zatim jo nekakve kosti. I
jo dvije lubanje. Kopao je okolo i naao kost zapetljanu u
korijenje, iupao ju je i rekao:"Ova ovdje kost je iz vrata,
kime. A vidi ovo na njoj? Tu je zasjeena."
"Ne moe u to biti siguran."
"Vidio sam prilino mnogo raskomadanih, zaklanih
ivotinja. Ne mislim da se ljudi ba tako jako razlikuju od
njih."
"Pronali smo nekakvo staro groblje", rekao sam.
Richard je nastavio kopati, naao je jo jednu lubanju.
Kada ju je zbacio s lopate na tlo, s nje je otpala zemlja i
mogao sam vidjeti iscerene zube. Jedan od prednjih zubi
bio je srebrn.
Uinilo mi se da tonem.
"Boe moj dragi", rekao sam.
"to ti je?"
Ispriao sam mu kako mi je Rosy Mae rekla da je
Margret Wood imala srebrni zub.
"Pronali smo njezinu glavu, Stanley. Onu koju je traio
njezin duh."
Richard je uokolo razgrtao zemlju lopatom, na povrini
se pojavila jedna cijela ruka. Meso je jo uvijek visjelo na
njezinim kostima.
"Isuse", rekao je. "Ovo je zakopano nedavno."
Richard je razgrnuo zemlju oko ruke, otkopao ostatak
tijela, napokon i glavu koja je bila odsjeena, nagurana
pod miku desne ruke trupla, kao da je netko time elio
izvesti nekakvu bolesnu alu. Iako je veina mesa nestala,
na licu ga je ostalo dovoljno tako da se uz to i uz prilino
dugu crnu kosu moglo razabrati kako se radi o eni.
"Ovo ovdje je Meksikanka koju je tata zaposlio da nam
pomae u kui i na polju. Mislim da se zvala Normaleen.

Nije ba razumjela na jezik. Tata mi je rekao da ju je

otjerao. To je bilo moda mjesec dana prije nego to smo ga
vidjeli da ovdje zakapa Butcha."
Richard je sjeo na zemlju kao da je netko odsjekao noge
ispod njega. "Mislim da su ovdje svi oni ljudi koji su radili
za moga tatu. Mislim..."
"I ja tako mislim", rekao sam.
"Govorio je da su napustili posao ili da ih je on otjerao.
Boe, Stanley, on je te ljude ubijao."
"Nisam ih ubijao."
Richard je skoio na noge i okrenuo se. Gospodin
Chapman je stajao na izlasku iz prosjeke, tamo gdje je
uma postajala rjea, i u ruci je drao kosu koju sam vidio
da visi na klinu. Na sebi je imao radniki kombinezon, bez
koulje. Na nogama je imao cipele, bez arapa. Kosa mu je
sliila na eksploziju tamnoga korijenja. Vjetar ju je lelujao
kao da je bila iva. Lice mu je bilo bolesno uto i naborano;
nisam ga mogao zamisliti kao zgodnoga mukarca kakav je
bio nekada, onakvoga kakvog mi ga je opisala Rosy.
Shvatio sam kako Richard, kada me je opominjao da
njegov otac moe uti psa kako tri po dvoritu, nije
pretjerivao. Gospodin Chapman nas je uo, otiao u sjenik
po kosu i poao za nama.
"Nisi trebao otkopati Butcha", rekao je Chapman. "Ja
sam ga tu smjestio da poiva u miru."
"Jesi li i njega ubio?" upitao je Richard. "Zar je lajao
kada nije smio?"
"Butch me nikada nije razoarao. Kao to su me drugi.
Bog doputa svakom pravedniku da odlui o tome hoe li
nekoga ubiti ili ne. Jesi li znao da mi se Bog ukazao i
rekao mi da ti uinim ono to je Abrahamu reeno da uini
Izaku? Samo to mi se Bog nije poslije ukazao i rekao da
zadrim svoju ruku. Ja to nisam uinio. Tvoja je majka
mislila da to ne trebam uiniti. Mislila je da e ljudi doi k
nama i eljeti znati gdje si, a mislila je i da e postati
dobar radnik. Sjea li se bilo ega od toga, deko?"

Richard je, tresui se, rekao:"Ne, gospodine."

"Pa da, ne moe se ni sjeati. Poveo sam te u lov na
vjeverice kada ti je bilo pet godina. Namjeravao sam ti
pucati u lea zato to mi je Bog rekao da tako uinim,
prikazati to malom sluajnom nesreom u lovu, no nisam
to uinio. Trebao sam. ivot bi mi bio laki. Niti ja niti
tvoja mama nismo imali nikakve koristi od toga to smo te
hranili i oblaili. Svi bi mislili da je to bila samo mala
sluajna nesrea u lovu. Bog me je iskuavao, elio je
vidjeti od ega sam nainjen. Nikada mi nije rekao da
zaustavim svoju ruku. Ja sam je sam zaustavio. A nisam
trebao. To je bio jedini put da sam iznevjerio Boga. Nisam
ga iznevjerio s ovim drugima. Kada bi mi se ukazao i rekao
to trebam uiniti, to sam i uinio. Ali ti si bio moj sin, i
nisam to uinio. Sada mi se to osveuje. Ti e me predati
nevjernicima, arne?"
"Zbog ega?" pitao je Richard.
Chapman se nasmijao.
"Ovo je bilo brzo, deko. Brz si poput svoje majke. Zna,
s vremena na vrijeme sam te vodio sa sobom u umu i
nisam te ubio zato to mi je stalno kroz glavu prolazilo ono
to mi je tvoja majka govorila, da bi nam se, ako te ubijem,
moglo dogoditi neto strano. A pogledaj to se dogodilo
zato to te nisam ubio. Usjevi nita ne vrijede. Svijet se
mijenja. Crnuge zahtijevaju svoja prava. Svuda svakakvo
zlo. Vie to ne mogu podnositi. Ne, gospodine. Ni neu.
Tvojoj mami, njoj to naplaujem svakoga dana. Ne zato jer
ja to elim, sine, ve zato jer Bog to oekuje i unato svojoj
pogreci, ona je isto jedna od pravednika, doista, i ona to
prihvaa. Zna da tako treba biti. Ja nisam nikoga od ovih
ljudi ubio zato to sam ja to elio, ve zato to je to bilo
pravedno. Bila je to Boja volja. Ti si moja jedina pogreka.
A ti si se, sinko", rekao je gledajui mene, "jednostavno
naao na krivom mjestu u krivo vrijeme. Ali potjee iz
grjene obitelji. Vidim ja to. Tvoja se sestra ponaa kao da
ima ista prava kao i mukarac. Tvoj me je otac premlatio

dok sam traio svoga vlastitog sina. Pruio mu je utoite.

Prikazuje ljudima onakve filmove. To nije u redu."
"Poubijao si ove ljude zato da im ne mora platiti",
rekao je Richard. "Mislim da si ih zato ubijao. Zato jer si
krt."
Chapman se prezrivo nasmijeio. "Misli da je tako? Pa,
nisam nita drugo od tebe ni oekivao. Neki od njih bili su
pijanci i preljubnici... Ona tamo sa srebrnim zubom. Bila
je kurva, druila se s onom Stilwindovom djevojkom onako
kako to djevojke ne bi smjele initi. Pokuao sam je izvesti
na pravi put. Nije htjela ni uti za to."
"Jeste li je pokraj pruge pokuavali izvesti na pravi
put?" upitao sam.
"To radi tamo gdje je potrebno."
"Mislim da ste je poeljeli za sebe", rekao sam. "Niste
eljeli da bude s bilo kim drugim. Zato ste je jedne noi
slijedili... s ovom kosom i ubili. Donijeli ste glavu ovdje."
"Nisi ti nikakav Boji ovjek", rekao je Richard. "Nisi
nita bolji od mene. Nisi ni toliko dobar kao ja."
Chapmanovo je lice postalo tuno. Gledao je Richarda
kao da gleda posljednji zalogaj na tanjuru.
"Ubili ste Margret i spalili Stilwindovu djevojku, zar
ne?" upitao sam.
"Ne zna ti o emu pria", rekao je Chapman. "A meni
je dosta prie."
Tada je Richard bacio punu lopatu zemlje u
Chapmanovo lice.
Munjevito je jurnuo.
"Bjeimo!"
Nije mi se to trebalo rei dva puta. Potrao sam za
Richardom. Odjurili smo prema pilani.
Vijugali smo izmeu stabala i konano izbili na mjesto
odakle smo mogli vidjeti staru pilanu i cestu iza nje. Bacio
sam pogled preko svoga ramena i vidio da nas Chapman
sustie. Sline su mu se tako jako cijedile iz usta da se
inilo kako mu je cijelo lice prekriveno pjenom.

Shvatio sam da e nas sustii prije nego to se

uspijemo dokopati ceste.
Nub je izabrao upravo taj trenutak da strelovito izleti iz
ume, a kada me je vidio kako trim i gospodina
Chapmana iza mene, jurnuo je ravno na moga
progonitelja, lajui.
Nisam se trebao zaustaviti, ali okrenuo sam se i pozvao
Nuba. Bilo je prekasno. Nub se snano sudario s
Chapmanovim nonim zglobom. Iako ga nije uspio vrsto
zagristi, Chapmanu su se noge saplele i pao je, kosa je
odletjela daleko ispred njega.
Dok se on podizao, pozvao sam Nuba to sam mogao
jaim i stroim glasom. Nub je zalajao na Chapmana i
odluio me, za promjenu, posluati. Sretno je potrao
prema meni kao da je sve ovo bila neka igra.
Sagnuo sam se, ispruio ruke, a Nub mi je skoio u
naruje. Okrenuo sam se i poeo trati, na brzinu se
osvrnuo preko ramena, vidio da se Chapman ve digao na
noge i pokupio kosu, i tri sve bre.
Ispred mene, Richard je stigao skoro do pilane. Jurio
sam za njim, gubei dah od Nubove teine na rukama i
straha koji me je pritiskao cijeloga.
Kada sam stigao do pilane, Richard je bio ispod ljestvi
koje su bile privrene za zid zgrade i vodile do gornje
platforme. "Idemo gore", rekao je.
To mi se nije inilo pametnim. Gore bi bili stjerani u
klopku poput mieva u kutiji ibica, no vie nisam mogao
trati. inilo mi se da e mi se plua rascijepiti na pola.
Richard se popeo na ljestve prije mene. Jednom sam
rukom prebacio Nuba preko ramena i poeo se penjati,
bojei se da u svakoga trenutka ispustiti preku koje sam
se grevito hvatao i Nuba koji se migoljio poput zmije.
"Pouri! Pouri!" vikao je Richard.
Ljestve su bile visoke oko est metara i osjeao sam da
sam sporiji od pua, no stigao sam do platforme prije
Chapmana, stavio Nuba na pod, pogledao iza sebe.

Chapman je zakvaio kosu preko ramena i, stalno je

namjetajui, penjao se gore. Nub je stajao na rubu
platforme i bijesno lajao.
Richard je nestao kroz otvorena vrata koja su vodila u
zatvorenu prostoriju na katu, vratio se natrag s nekakvom
starom rascijepljenom drvenom gredicom.
"Tata. Silazi dolje, smjesta."
Chapman je pogledao gore.
"Ja nisam tvoj tata. Ti nema tatu."
Chapman se nastavio penjati. Richard je bacio gredicu
svom svojom snagom. Udarila je Chapmana u tjeme,
odbacila ga na zemlju, kosa se odsklizala preko lia,
otrica je bljesnula poput osmijeha smrti.
Chapman je zatresao glavom, stavio ruku na nju.
Mogao sam vidjeti kako mu neto tamno curi kroz prste.
"Ti Sotonino dijete", povikao je Chapman. "Ti pokvareni
djeae. Ja u te ukrotiti."
Richard je sjeo na rub platforme, udario nogom
posljednju preku ljestvi. Zakripjela je. Udario ju je
ponovno i ona se odvojila od zida te pala dolje.
"Pridri me", rekao je. Zgrabio sam ga za ruku i on se
spustio nie i pokuao potrgati sljedeu preku, no bilo je
prekasno. Chapman je vrisnuo. Zgrabio je kosu i visoko
zamahnuo njome, otrica je prola tik ispod Richardova
stopala.
"Povuci me", rekao je Richard.
Nije mi to trebao rei dva puta. Izvukao sam ga gore.
Chapman se ponovno nastavio penjati, znao sam da ga
nee zadrati to to nema posljednje preke.
"Doi", rekao je Richard.
Zgrabio sam Nuba i uli smo u zatvorenu prostoriju na
katu stare pilane, mjeseina se probijala kroz istrunula
mjesta na krovu i bacala uske zrake svjetlosti preko poda.
"Ondje u sredini je trulo", rekao je Richard. "Dri se
blizu zida s ove strane."
Dok smo polako hodali uza zid, cijela se zgrada blago
ljuljala. Richard je rekao:"Ako doe do najgorega, moemo

se lijebom spustiti u onu piljevinu. Ali to emo uiniti

samo u krajnjem sluaju. Ne znam bismo li to preivjeli."
"U klopci smo, Richarde."
"Samo se dri dalje od sredine. Stani ba ovdje."
Stigli smo na suprotnu stranu zgrade, pokraj poetka
lijeba za piljevinu. Chapmanova je sjena ispunila ulaz,
tada je krenuo naprijed.
"Upravo ste se predali Bojoj milosti."
"Bog me moe poljubiti u guzicu", rekao je Richard.
Chapman je zaurlao, krenuo ravno prema nama. Cijela
se zgrada zatresla, pod je zacvilio, uzdigao se i ulegnuo,
neto je puklo i desna je Chapmanova noga propala.
Propala je tako brzo da mu se lijeva noga, koja je ostala na
povrini poda, iskrivila ispod njega i kliznula unatrag,
savila se tako neprirodno da ju je bilo bolno i pogledati.
Komad kosti probio mu je meso, poderao nogavicu
kombinezona i virio kroz nju poput nekog blatnoga tapa.
Mogao sam vidjeti kako mu se zailjeni komad drveta koji
je nastao pucanjem daske zabio u donji dio trbuha. Kosa
mu je ispala iz ruke.
Chapman je vritao tako glasno da sam mislio kako e
se zgrada sruiti od buke.
"Ti zvijeri", rekao je Chapman. "Ti vrae. Bog te
proklinje zato to si kopile Sotonino. O, milostivi Boe,
oslobodi me ove boli i ovoga djeaka."
Bacio sam pogled na Richarda. Zraka mjeseine leala
mu je preko oiju i nosa. Mogao sam vidjeti suze u
njegovim oima. Polako je krenuo naprijed. Pod je
zakripao.
"Paljivo, Richarde", rekao sam. "Budi paljiv."
Richard je podigao kosu. Rekao je:
"Pomakni se u stranu i daj mi mjesta, Stanley."
"Ne", rekao sam. "Nemoj to uiniti."
"Makni se."
"Nemoj to uiniti, Richarde."
"Onda ti je bolje da se uva otrice kada bude
prolazila, Stanley. Tata, Bog e ti ispuniti posljednju elju.

Nee te vie boljeti i nee se vie morati brinuti zbog

mene."
Odskoio sam unazad prema zidu, od zamaha
srebrnoga svjetlucanja i od luakoga Nubova lajanja.
inilo se da je otrica prola ispred Chapmana i, samo
na trenutak, pomislio sam da je Richard promaio. Tada
se Chapmanova glava otkotrljala u stranu i propala kroz
pukotinu koju je napravio svojom teinom. Nastala je
eksplozije topline iz njegova vrata koja je oblila i mene i
Nuba i Richarda. Chapmanovo se tijelo nagnulo naprijed,
daske su zakripale, pukle i on je propao dolje, ostavljajui
iza sebe veliku pukotinu usred prostorije.
Richard je odbacio kosu i ona je nestala u rupi.
Okrenuo se, pogledao me, sjeo na pod pokraj zida. Tako se
teko spustio na pod da sam pomislio kako e se ta cijela
trula zgrada sruiti. Tresla se i ugibala i cvilila i kripala,
konano se umirila i utihnula.
Nub je prestao lajati. Leao je mirno u mom naruju,
ui su mu bile uzdignute. Izvana sam, malo po malo,
ponovno mogao uti ono to je tamo cijelo vrijeme
postojalo.
Cvrke. Sovu u daljini.
Negdje, zavijanje pasa.
41
NEMA NAINA NA koji bi vam mogao ispriati kakvu je
pometnju sve to stvorilo. Vama su, naravno, takve stvari
poznate. Ali 1958. takav je zloin bio prava senzacija. Ili bi
bar trebao biti. Izvan Dewmonta, ipak, nije ba tako jako
odjeknuo. Vijest o njemu nije se pronijela svuda okolo,
onoliko koliko bi se to moglo oekivati. Bilo je to zaslugom
gradskih glaveina, i gospodina Stilwinda, koji je bio
vlasnik novina.
Richard i ja tjedan dana nismo ili u kolu. Policija nas
je ispitivala nekoliko dana i bili smo u nekoj vrsti blagoga
kunog pritvora bez uhienja. Nitko nam nije rekao nita

slubeno, no bilo je jasno kako nismo smjeli nikuda ii dok

nam oni to ne dopuste.
Policija je pokuavala dokazati kako smo se dogovorili
da ubijemo Richardova oca radi nekakve Richardove
osvete, zato to ga je izbacio iz kue.
Ali mi smo se drali nae prie, koja je bila istinita.
Kako smo ili iskopati psa jer ga je Richard elio ostaviti
na stranjem trijemu kako bi starom pokazao svoje
osjeaje.
Bila je to tako glupa pria da im nije preostalo drugo
nego da joj vjeruju. A uz sve to, tako je doista i bilo.
Tada su navalili reporteri. Svaki je pojedini novinar
pokuavao napraviti svoju prvu ekskluzivnu reportau u
ivotu. Dijelovi nae prie zavrili su u nekim novinama
izvan Devraionta, no sve je to bilo zatakano i vijest se o
tom stranom dogaaju nije pojavila na prvim stranicama.
Tek mali lanak na zadnjim stranicama novina u Hustonu,
lanak veliine potanske marke u novinama u Dallasu i
nekoliko reenica u traerskim novinama u Tyleru. Mislim
da se izvjesna koliina novca nala u neijim depovima.
Ispriao sam policiji o groblju, naravno, a Richard im je
ispriao ono to je znao o tijelima, kako su to bili ljudi koji
su radili za njegova oca. Ispriao sam im o Margret. Rekao
sam im kako mislim da je on moda ubio i Jewel Ellen.
Gospodin Stilwind je to poslije prihvatio i javno se izjasnio
o tome kako ubojstvo Jewel Ellen pripisuje gospodinu
Chapmanu.
Taj dio o groblju nije dospio u novine, poslije se
uglavnom prialo o tome kako je taj ovjek ubijen u
pokuaju ubojstva dvaju djeaka i kako je odgovoran za
smrt keri najuglednijega graanina naega grada.
Margret se u svemu tome izgubila. Kao i radnici, crni i
smei, koje je Chapman poubijao. Sve se vrt jelo oko Jewel
Ellen Stilwind. Sve ostalo bile su samo sitne napomene.
Gospoa Chapman je izjavila kako je voljela svoga mua
i kako nije imala pojma da je on radio takve stvari. Nitko
nije elio sluati, a zasigurno ne i vjerovati, kada je

Richard rekao da je morala znati. Nisu eljeli vjerovati ni u

priu o batinama koje je dobivala i u kojima je uivala.
Ipak, bila je zamoljena da se odseli, to je i posluala, i
koliko ja znam, nitko je vie nikada nije vidio niti uo za
nju.
Kao odrastao ovjek, esto sam razmiljao o njoj. to je
sve ona doista uinila da ugodi svom muu? to je radila
nakon to se odselila iz Dewmonta? Ponekad me,
razmiljajui o tome, oblije hladan znoj.
U Chapmanovom su sjeniku pronaeni brojni predmeti
koji su pripadali ljudima koje je poubijao. Poput svrake,
sakupljao je njihove stvari, gomilao ih je na hrpu i pravio
gnijezdo. Novanike i prstenje i marame, ak i jedan par
cipela. Nitko nije znao to je on radio s tim stvarima ili
zato ih je uvao u masnoj kutiji ispod slame u skrovitom
kutku sjenika, a neki od nas nisu ni eljeli znati.
Neko su vrijeme ljudi jako suosjeali s Richardom. On
je ostao kod nas i krenuo u kolu. Nas se dvojica nismo
zbliili kako bi se oekivalo. Nekako smo se razdvojili. Ili
smo u kolu zajedno, ponekad razgovarali, ponekad gledali
televiziju, on je pomagao u drive-inu i spavao na madracu
pokraj moga kreveta, ali neto je u naem odnosu
nedostajalo. Bilo je to kao da je Bog siao s nebesa i zabio
nekakav nevidljivi klin izmeu naih dua.
Tada se, jednoga poslijepodneva, kada sam ga ekao
poslije kole, nije pojavio. Rekli su mi da je otiao za
vrijeme velikoga odmora. Jednostavno je odetao. Nije
doao kui i nitko nije znao gdje je.
Tata je obiao cijeli grad traei ga. Otili smo do
Chapmanove kue, pronali je spaljenu do temelja, i kuu
i sjenik i sve upe. ivotinje su odavno bile prodane i
Richardu je bio predan taj novac.
Mislim da je sve to zapalio Richard, no njega se nije
moglo nigdje pronai. Policajci su detaljno pretraili
ostatke poara kako bi vidjeli da i sam nije izgorio, ali nisu
pronaene nikakve kosti.

Nakon nekoliko tjedana, zakljuili smo kako je on

uinio ono to mi je rekao da namjerava uiniti. Uskoio u
vlak na izlasku iz Dewmonta, odvezao se negdje gdje se
moe zaposliti i zapoeti novi ivot. To to je ivio s nama i
to nam je bio drag, njemu nije bilo dovoljno da nae svoj
mir.
42
BUSTER JE I dalje rukovao projektorom, ali poetkom
kolske godine zakljuio je kako mu to postaje previe
naporno. Hodanje do posla ga je jako umaralo. Svaki petak
i subotu ja bih ga zamjenjivao. Ostatak tjedna posao bi bio
njegov.
Jedne sam veeri, u etvrtak, otiao k njemu u
projektorsku kabinu. Drao je u ruci veliku bocu RC cole i
pijuckao iz nje. Kada me je ugledao, nasmijeio se i rekao:
"Pa to je samo RC cola, Stan."
Kartonska kutija puna izrezaka iz novina i policijskih
izvjetaja leala je na podu pokraj njega.
Rekao sam:
"Mislim da bismo to trebali vratiti natrag."
"Zna to", rekao je, "samo ako ti tako eli. Mislim da
to vie nikome nije vano. Sve je to zaboravljeno. Ako eli
zadrati ovu kutiju, moe. Ili je moe baciti. Ja je neu
vraati. Jukes vie ne radi one poslove. Zaposlio se na
eljeznici i zarauje dvostruko vie nego to je zaraivao
ondje."
Sjeo sam na stolicu i rekao:
"Imam osjeaj da se Richard nee vratiti."
"Teko je to rei. Ali i ja mislim kako je malo vjerojatno
da hoe."
"Uzeo je sa sobom moje Roy Rogers izme."
"To nije dobro."
"Ostavio je poruku u kojoj mi zahvaljuje. Valjda je time
mislio na sve."
"Zar misli da ti on neto duguje?"

"Ne znam."
"Ja smatram kako taj deko, uz sve to je proao,
poinje novi ivot s dovoljno dugova. Nije potrebno da mu
ti doda jo jedan."
"Da. Ali to su bile moje Roy Rogers izme."
"teta. Ali, zna, za godinu dana, nee ih se vie ni
sjeati. A za dvadeset godina te e izme biti neto o emu
e razmiljati cijelo vrijeme."
"Ne razumijem."
"Razumjet e. Kada odrasta, jedva eka da odraste,
a onda sve postane drukije."
"Rekao si kako zli ljudi ne izgledaju uvijek takvi. Ali
Chapman i Bubba Joe. Oni su svakako izgledali poput
udovita."
"Ponekad nisam u pravu. To mi se dogaa prilino
esto."
"Jo uvijek ne znam zato je Chapman ubio Margret ili
Jewel Ellen."
"Naravno da zna. Bile su drukije od ostalih, i elio ih
je. Ili je, kako god bilo, onu Margret svakako elio. Nju je
ubio. U to se mogu kladiti. Vrebao ju je, napao, uinio joj
ono to je elio i ubio."
"A Jewel?"
"Pa, ako si mi tono ispriao ono to ti je rekao
Chapman, on nije rekao da je ubio i nju, zar ne? Priznao je
ubojstvo svih ostalih i bio je na to ponosan, ali nije rekao
da je ubio i nju."
"inio se zbunjen kada je to spominjao."
"O tome ti i govorim. Vidi, mogao je to uiniti Chapman.
Nikada to neemo saznati. Tako ti je to u ivotu. Bit e jo
svakakvih stvari o kojima nee nikada saznati istinu i
koje e moi samo nagaati."
"Zar ti jo uvijek misli da je jedan od Stilwinda ubio
Jewel?"
"Mislim. I mislim da se to dogodilo nekako sluajno. Ne
ispadne sve onako kako je isplanirano i ne sjedne sve na
svoje mjesto onako kako sam ti priao da se dogaa.

Naravno, ponekada se dogodi i tako. Ali ne ovaj put, Stan.

I dopusti mi da naglasim ovo, Stilwind ne izgleda poput
udovita. Chapman je bio luak. Bubba Joe je bio
razbjenjeli glupan. A Stilwind. Stilwind je pravo
udovite."
"Zar je nije te iste noi mogao ubiti jedan od Stilwinda,
kako bi izgledalo da je to uinio Chapman? Zar nije moglo
biti tako?"
Buster mi se nacerio. "Ne mislim tako. Ne mislim da je
on za ubojstvo Margret mogao doznati tako brzo da ga za
manje od sat vremena iskoristi kako bi prikrio svoje. Ja
mislim da su se Chapmanova mrnja i Stilwindova potreba
da uutka Jewel Ellen jednostavno susrele jedne noi."
"Sluajnost?"
"Tako je."
"U svim krimiima koje sam itao pie kako sluajnost
ne postoji."
"Nisu u pravu. Ako poivi dovoljno dugo, vidjet e da
je ivot toliko pun sluajnosti da e te to izludjeti."
"Pa, sve mi ovo na kraju nije pruilo nikakvo
zadovoljstvo."
Buster se nacerio. "Sada si neto nauio. Takav je ivot.
Nije uvijek pun zadovoljstva, ali ponekad, kada ih se u
ivotu ipak nae, onda su ona tako prokleto dobra.
Vrijedilo bi ti zapamtiti jednu stvar, uivaj u ivotu jer na
kraju, zemlja i meso su gotovo potpuno ista stvar. Shvaa
li to"
"Mislim da shvaam."
"Dobro."
43
KAKO SAM BIO zaokupljen kolom, sklapanjem novih
prijateljstava i izbjegavanjem batina od kolskih nasilnika,
malo sam viao Bustera. Provodio sam veeri uei ili
gledajui televiziju tako da smo jedan drugom uglavnom
uspijevali samo kimnuti glavama.

Onda se jedne hladne veeri u listopadu Buster nije

pojavio. Morao sam se prihvatiti projektora. Iako je bilo
kasno, kada sam bio gotov s poslom, nagovorio sam tatu
da dopusti Drewu i Callie da me odvezu do Busterove
kue.
Vozei nas u Kvart, Drew je rekao:
"Ovdje bi im doista bila potrebna javna rasvjeta."
"Mislim da bi im bilo drago da je imaju", rekla je Callie,
"ali ne vjerujem da e se grad potruditi da je sprovede."
Drew je zaustavio automobil pred Busterovom kuom.
U kui je bio mrak. Iziao sam van i popeo se na trijem,
pokucao. Nije se odazvao. Oklijevao sam ui. U zadnje je
vrijeme prestao piti, no moda je opet poeo.
Konano sam sakupio hrabrosti i okrenuo kvaku. Bilo
je zakljuano.
Otiao sam do prozora na trijemu, gurnuo ga,
odkrinuo se uz kripanje. Priao sam blie tamnom
otvoru i pozvao ga imenom, bez odgovora.
irom sam otvorio prozor i uvukao se unutra. Buster je
leao na krevetu, pokriva mu je bio do brade, njegove su
ga ruke drale kao da ga je upravo sada povukao na sebe.
Znao sam to im sam ga ugledao, bio je mrtav.
44
TATA JE OTPREMIO njegovo tijelo pogrebniku za
obojene i platio pogreb. Pokuali smo pronai roake o
kojima mi je Buster priao, nismo uspjeli.
Pokopali su ga na groblju za obojene blizu mjesta na
kojem me je Bubba Joe pokuao ubiti. Smjestili su ga na
poinak bez nadgrobne ploe, izmeu dvije druge humke
zemlje bez nadgrobnih ploa - dva nedavna pokopa.
Uzeo sam njegove knjige kako je i elio. Dok sam ih
skupljao, Callie je, koja mi je pomagala, pronala poruku.
U njoj je pisalo:

"Stan, ti si moj istinski prijatelj. Poklanjam ti svoje

knjige i moje biljeke. Svidjet e ti se. Uivaj u svom ivotu.
Buster."
"Znao je da umire", rekao sam Callie.
"Pretpostavljam da je", rekla je.
45
NISAM MU PONOVNO dolazio na grob sve dok nije
prolo nekoliko godina, a tada ga vie nisam mogao
pronai. Trava je izrasla gotovo preko svega i nigdje vie
nije bilo humki, a ono malo nadgrobnih ploa, kojih je bilo
uokolo, vie nije bilo ili su bile razbijene.
Nakon Busterove smrti mnoge su se stvari promijenile.
Bilo je mnogo sukoba oko graanskih prava i mnogo
otpora i krguta zubi, no kako su godine prolazile,
promjena je ipak bilo.
Obojeni vie nisu morali u kinu sjediti na balkonu.
James Stilwind je prodao kino i odselio se.
Gospou Stilwind su jednoga jutra pronali u bazenu
iza stare Stilwindove kue. Pala je unutra i bila je tamo
nekoliko dana prije nego je itko primijetio da je nema, ili
bolje reeno prije nego je itko pomislio na nju. Ono ega se
najvie sjeam je da mi je u koli jedan djeak rekao:
"Vrane su joj iskljucale oi."
Gospodin Stilwind je tuio staraki dom, dobio parnicu,
financijski ih unitio, kupio staraki dom. Sruio ga i na
njegovu mjestu izgradio nekoliko stambenih zgrada.
Zaradio je hrpu novca i nitko ga nikada za nita nije
optuio, niti njega niti njegova sina Jamesa.
Nedugo nakon toga, stari Stilwind je pronaen
ustrijeljen u svojoj hotelskoj sobi. Nitko nije znao tko je to
uinio. irile su se glasine kako je k njemu redovito
navraala neka mlada dama. Bilo je jo glasina kako su to
inile mnoge mlade dame. No ova je imala pitolj i nekakav
razlog. Pucala mu je u srce, a zatim jo etiri puta u glavu,
tek toliko da bude sigurna kako nee ustati iz mrtvih.

Izila je iz hotela bez da je itko shvatio kako je Stilwind

mrtav ili ak uo pucnjeve. Sve to je iza sebe ostavila bile
su rukavice, i sve to se o njima moglo sa sigurnou rei
bilo je da su u unutranjosti imale etiketu na kojoj je
pisalo da su napravljene u Londonu, Engleskoj.
Na taj sam se mali detalj nasmijeio.
Sve do sada, nikada nikome osim svojoj eni nisam
rekao tko je ubio Bubba Joea. Svih ovih godina nakon
toga, povremeno ga sanjam. Vidim ga kako tri za mnom i
za Callie i za Richardom. Richard se gubi iza mene, a rep
Calliene kose leti mi ispred lica, Bubba Joe je sve blie, a u
daljini, na pruzi, vlak juri prema nama.
Ponekad, u mojim snovima, on me zgrabi.
Tata je kupio kino koje je James prodao. Meni se to
inilo ironinim. Volio je u ali rei kako je on Dewmontski
filmski magnat, na otvorenom i u zatvorenom prostoru.
Mama je poela prodavati Enciklopediju svijeta od vrata
do vrata, to joj se svialo. Rosy je bila glavna u drive-inu, a
ja u projektorskoj kabini. Rosy je dobila svoju sobu na
najviem katu. Zajedno s klima ureajem. Postavili smo
klima ureaje u cijeloj kui. Po jedan u svaku spavau
sobu i jedan u dnevnu sobu, da hladi i nju i kuhinju.
Drew i Callie bili su ozbiljan par za vrijeme svih njezinih
razreda srednje kole, ali kada je Callie otila na uiteljski
fakultet, vie nisu mogli biti zajedno. Callie je postala
uiteljica engleskoga. Udala se, razvela, ponovno srela s
Drewom nekoliko godina poslije. On je takoer bio
razveden. Vjenali su se, doselili natrag u Dewmont gdje je
ona predavala u koli, a Drew vodio oevu trgovinu
graevinskog alata, bez da mu je to bilo doista potrebno.
Drew je naslijedio novac. Mnogo novca. Callie se lijepo
odijevala i vie nije nosila kosu zavezanu u rep. Mukarci
je jo uvijek gledaju i uzdiu za njom kada proe.
Mami i tati je dobro ilo nekoliko godina, a onda je tata
odluio zatvoriti drive-in. Tada nam je postao samo dom.
Stalno je govorio kako e ukloniti zvunike i posijati travu,
ali nije to uinio. Projektorska se kabina napunila

kosilicama za travu i vrtnim alatom s ime je prekrasno

odravao prednje dvorite.
Kino u gradu dobro je poslovalo jo nekoliko godina,
Rosy Mae je tamo prodavala kokice i osvjeavajua pia,
mama karte. Onda je tata zatvorio i to kino, povukao se u
mirovinu.
Ipak, nije mogao biti na miru. On i mama odluili su se
vratiti u filmski biznis. Otvorili su prvu videoteku u
Dewmontu. Mama je prestala prodavati enciklopedije i njih
su dvoje vodili videoteku sve dok tata nije postao previe
slab odlaziti na posao.
Tata se tada doista umirovio i godinu dana nakon toga
pokosio ga je infarkt; izdalo ga njegovo veliko srce. Mama i
Rosy ivjele su u drive-inu jo tri godine, tada je umrla i
mama. Meni je ostavila neto novca, Callie je ostavila neto
stvari, a drive-in je ostavila Rosy.
Rosy ga je iznajmila nekom momku koji je tamo elio
skupljati otpadni metal i stare automobile. On je otpilio
sve zvunike. Rosy je novcem od iznajmljivanja plaala
kredit za malu kuu u koju se preselila. Tu i tamo, kada
bih im dolazio u posjet iz Austina, gdje sam ivio i
predavao kazneno pravo, svratio bih k njoj na veeru.
Rosy je doista nauila itati 'bolje', kako je voljela
naglaavati, no nikada nije itala tako dobro kao to je
kuhala. Uvijek kada bih se samo i sjetio njezine pohane
piletine ili njezina biskvita, u ustima bi mi bio tako puni
okus kao da ih upravo jedem.
Prole je godine, osjeajui da joj ne preostaje jo
mnogo vremena, Rosy prestala iznajmljivati drive-in i
prodala ga meni, pod uvjetom da joj nikada nita ne
platim. Pokopao sam je izvan grada, na groblju gdje su
pokopani i moji roditelji, na groblju gdje su jo samo prije
trideset godina mogli biti pokapani samo bijelci. Kupio
sam joj nadgrobnu plou isto onako veliku kao to su je
mali i moji roditelji.
Bog je blagoslovio.

Moja ena i ja planiramo se, kada budemo u mirovini,

doseliti u Dewmont, moda emo ponovno otvoriti drive-in,
kako bi se u mirovini s neim zabavljali. To je jo pred
nama. Vidjet emo.
Chester, onaj kojega je tata pljuskao pokuavajui mu
podii IQ, nikada nije postao nita pametniji. Oenio se s
Jane Jersey, djevojkom koja je ubacila profilaks u Callienu
sobu. Imali su nekoliko djece. Jedne je noi doao kui
pijan, poeo je mlatiti, to je bilo uobiajeno, i ona ga je
upucala. Policija je to proglasila samoobranom.
Nuba ve davno nema, naravno. No svejedno na njega
pomislim barem jednom dnevno. Bio je to dobar pas i
proivio je dug ivot. Sada imam drugoga psa, ali taj mi se
ne svia ba jako. To je, u stvari, enin pas. Pudlica s
ruiastom manom na glavi. Ugrize me barem jednom
tjedno.
Moja ena i ja smo eljeli djecu. Ali to nam nije uspjelo.
Predugo smo to odgaali. Mislim da je pudlica njezino
dijete. Unato tome, ja je volim. Ona voli mene. Imamo
dobar ivot. Pudlica se zove Francois. Ja elim njemakoga
ovara.
46
JO SAMO JEDNA neobina stvar, a to sam proitao u
Austinskim novinama. Jedan mali lanak na zadnjoj
stranici.
Govorilo se o mom rodnom gradu tako da me je to
privuklo. Bio je to doista neobian lanak.
Pisalo je kako se stara pilana u Dewmontu, ili onom to
je od nje ostalo, klimava hrpa trule drvenarije i lima,
sruila i kako je to trebalo raistiti. Nalazila se tamo i
pocrnjela hrpa piljevine, koju su vjetar i kia ve gotovo
zaravnale.
Kada su pokupili piljevinu, pronali su kostur. Najprije
sam pomislio na onoga crnog djeaka o kojem mi je priao
Richard, no onda sam proitao to je bilo dalje.

Uz kostur, sve to je ostalo i moglo se prepoznati bile su

nekakve izme s omama za navlaenje na kojima je
srebrnom bojom pisalo Rov Rogers.
Sada je sve zavreno. Na neke je stvari odgovoreno, na
neke nije.
Kako postajem stariji, a iskreno i nisam tako star, u
kasnim sam pedesetima, prolost mi je sve vanija od
sadanjosti. Moda to nije dobro, ali je istina. Stvari su
tada bile intenzivnije. Sunce je bilo toplije. Vjetar je bio
hladniji. Psi su bili razumniji.
Buster nije uvijek bio u pravu i ponekad je davao
zbrkane odgovore, ali jednu sam stvar zauvijek zapamtio,
stvar koja mi se uvijek inila tonom, kako ivot nije uvijek
pun zadovoljstva i da su na kraju i zemlja i meso gotovo
potpuno ista stvar.

Za vas:

BABAC