Professional Documents
Culture Documents
Konstrukcija Proslosti - Slucaj Srpskih Udzbenika Istorije
Konstrukcija Proslosti - Slucaj Srpskih Udzbenika Istorije
Beograd, 1994.
32
meutim, nije odgovorilo ni na jedan poziv, pa ni na ponudu tima navedenog projekta da se u Zavodu za izdavanje
udbenika predstave njihovi rezultati.
Sledea dva projekta pokrenuo je Institut za istraivanje
kolskih udbenika Georg Ekert iz Braunvajga u Nemakoj.
Pod strunim rukovodstvom Volfganga Hepkena, profesora
istorije Jugoistone Evrope u Lajpcigu, uraena su dva
istraivanja: prvo je nosilo naziv Stereotipi o drugima u
udbenicima istorije Jugoistone Evrope, a drugo se odnosilo na tretman ratova koji su od 1885. potresali taj prostor.
Ta dva istraivanja objavljena su u knjizi Ulje na vatru koju
je uredio V. Hepken. Posle nekoliko manjih inicijativa,
1999. pokrenut je dosad najopseniji projekat iji je nosilac
nevladina organizacija Centar za demokratiju i pomirenje
na Balkanu, sa seditem u Solunu. Formiran je i Komitet za
udbenike sa zadatkom da rukovodi serijom od sedam
konferencija na kojima se raspravljalo o nainima na koje
su u udbenicima svih balkanskih zemalja prikazana kontroverzna i osetljiva pitanja prolosti. Do sada je odrano pet
konferencija koje su se odnosile na sledee probleme:
maarsko naslee u Jugoistonoj Evropi, kiparski problem,
Makedonija i njeni susedi, Albanci i njihovi susedi te vizantijsko i otomansko naslee u Jugoistonoj Evropi. Poetkom
novembra 2000. u Ljubljani treba da se odri konferencija
posveena slici prethodne Jugoslavije i odnosa njenih
naroda u dananjim udbenicima drava naslednica. Na toj
konferenciji bie detaljno prouene interpretacije svih
kontroverznih pitanja prolosti, od srednjeg veka i naseljavanja Slovena do ratova iz 1990-ih godina 20. veka.
Osnovni cilj je da se posle te, kao i svih prethodnih konferencija, stekne precizna slika o nainima na koje se predaje
istorija susednih naroda koji su inili prethodnu Jugoslaviju
Dubravka Stojanovi
33
i da se napravi neka vrsta popisa razliitih tumaenja kljunih istorijskih trenutaka. Namera je da se rezultati svih
konferencija objave i, kasnije, poslue kao materijal koji e
pomoi da se vri politiki pritisak na nadlena ministarstva
svih balkanskih zemalja za promenu i modernizaciju nastave istorije.
*
Udbenici istorije koji se danas koriste u Srbiji uvedeni su u
nastavu istorije kolske 1992/1993. godine, godinu dana
posle poetka ratova na teritoriji prethodne Jugoslavije.
Smisao promene udbenika nije, kao to je bio sluaj u
veini drugih postkomunistikih zemlja, bio u naputanju
komunistike ideoloke matrice nego u nameri da se istorija
prilagodi tekuim politikim dogaajima, odnosno da se
prolost uskladi sa trenutnim politikim potrebama. Zbog
toga srpske udbenike treba posmatrati pre svega kao
posledicu ratova koji su se vodili na teritoriji prethodne
Jugoslavije i potrebe da se oni stave u istorijski kontekst.
Drastina promena istorijske svesti i brza konstrukcija novog nacionalnog identiteta ine osnovne motive za promenu udbenika i celokupnog nastavnog programa.
U ideolokom smislu, srpski udbenici istorije rtve su ideoloke konfuzije koja je vladala u Srbiji proteklih deset godina. Zbog toga se u njima mogu nai neobine ideoloke
kombinacije koje, ako udbenike koristimo i kao istorijski
izvor za vreme iz kojega upravo izlazimo, mogu vrlo precizno predstaviti ideoloku meavinu na kojoj je poivao
prethodni poredak. Taj komunizam s nacionalnim likom
poivao je na racionalno teko razumljivom ali politiki vrlo
34
Dubravka Stojanovi
35
36
potrebama. Najee su primenjivana tri metoda: neke injenice se iz istorije izbacuju, na nekim drugima se insistira
vie nego to bi to odgovaralo istorijskoj realnosti, a neke
se izobliuju do istorijske neistine. To se posebno odnosi na
istoriju odnosa srpskog i hrvatskog naroda, u kojoj se,
putem selekcije injenica, stvara utisak da su nedavni ratovi
meu tim narodima imali svoje duboke uzroke u prolosti.
Da bi se to postiglo najee su primenjena dva postupka:
isputeno je, s jedne strane, sve to je te narode u prolosti
povezivalo, dok su, s druge strane, svi dezintegrativni procesi meu njima izvueni iz istorijskog totaliteta i naglaeni.
Ta ocena najvie se odnosi na udbenik za osmi razred
osnovne kole u kome su integrativni procesi gotovo u
potpunosti potisnuti, uz faktografske greke neophodne da
bi se umanjio znaaj integrativnih i projugoslovenskih
procesa u prolosti:
Ideja jugoslovenstva nije bila do poetka 20. veka rairena u
Srbiji jer su pobedama u Prvome i Drugome srpskom ustanku
stvoreni uslovi za samostalan nacionalni, politiki i kulturni
razvoj.3
Isto, 49.
Dubravka Stojanovi
37
38
Dubravka Stojanovi
39
40
nimalo, dok se pobede detaljno opisuju. Uz to, retki navedeni porazi redovno se obrazlau ili opravdavaju, dok se
pobede ne objanjavaju - one se podrazumevaju. Ovde se
moe navesti primer Berlinskog kongresa: od njegovih
odluka navedene su samo one koje su znaile srpske
diplomatske uspehe, dok je zanemarena istorijska injenica
da je takvo reenje istone krize u ondanjoj Srbiji primljeno kao poraz koji je, zbog austrougarske okupacije BiH,
ostavio teak utisak i bio izvor kriza koje su usledile te, na
kraju, dovele i do Prvoga svetskog rata.
Meu elementima eljene istorijske svesti moe se nai jo
jedan koji je posebno zanimljiv i koji je imao vanu ulogu u
politikoj propagandi tokom poslednje decenije. To je
stereotipna ideja o Balkanu kao buretu baruta. Zanimljivost
je u tome to je taj stereotip, koji je u svetu odreen negativnim konotacijama, potpuno prihvaen u srpskim udbenicima istorije, ali sa pozitivnim odreenjem. O tome
svedoi injenica da se Gavrilo Princip u njima naziva
srpskim nacionalnim herojem,5 iako on ni izbliza nije tako
doivljen u Beogradu u vreme atentata 1914. godine, pa ni
u kasnijoj istorijskoj obradi. Slino svedoi, u lekciji o
Prvome svetskom ratu, a na mestu gde se pominju Cerska i
Kolubarska bitka, i sledea reenica:
Ovim bitkama izmeu Austro-Ugarske i Srbije zapoeo je Prvi
svetski rat.6
Dubravka Stojanovi
41
Takav tekst praen je zastraujuim fotografijama na kojima se nude lobanje sa ele kule, masovno streljanje u
Kragujevcu, odvoenje kragujevakih talaca na streljanje,
narod u zbegu, naga tela jasenovakih rtava... Pored na7
8
Isto, 55.
Isto, 62.
42
Takve formulacije, bez obzira na njihovu istorijsku utemeljenost, razvijaju strah, nepetost i anksioznost kod sasvim
male dece ili tinejdera kojima su namenjeni. Budui da su
na slino brutalan nain predstavljeni odnosi i sa drugima
susednim narodima, moe se rei da udbenici istorije razvijaju jedan paranoidan model istorijske svesti koji moe
dati solidnu osnovu za mrnju i prezir prema susednim
narodima, ime mogunosti za dalje nesporazume, sukobe i
revane ostaju trajno otvoreni. Konstruisanjem takvih dimenzija istorijske svesti obrazovanje dobija znaajnu
mobilizatorsku funkciju sa odloenim dejstvom, jer se kapital mrnje i model ponaanja nametnuti u najranijim godinama ivota prenose i na neko budue vreme, ime se
smanjuje mogunost racionalnog suoavanja sa prolou i
sadanjou.
Na treemu, najdubljem nivou instrumentalizacije istorije
moe se govoriti o odreenim konceptima filozofije istorije
koji dominiraju udbenicima. Analize pokazuju da se
istorija uglavnom predstavlja kao strogo determinisan tok,
kao neumitni zakon koji deluje mimo volje ljudi. Istorija je
time svedena na sudbinu, metafiziki tok nezavisan od proN. Gaea, Lj. Mladenovi-Maksimovi i D. Maksimovi, Istorija (za VIII
razred), n.d., 122.
Dubravka Stojanovi
43
cesa i svake promenljivosti. Time se dobija mitska, antiistorijska percepcija vremena u kojoj je vreme zaustavljeno,
svedeno na veno prisustvo ili veni povratak istog. Klju
tog antiistorijskog pristupanja bolje se moe uoiti na onim
mestima na kojima se eksplicite tvrdi da se istorija ponavlja,
to nije samo amaterski pristup istoriji nego i vrlo opasno
propagandno sredstvo. Tim sredstvom se zaobilaze sve
razlike u vremenu i istorijskim procesima koje ine sutinu
istorijskog miljenja i namee se esencijalistiko shvatanje
istorije kao neega to ima svoju stalnu i nepromenjivu
prirodu. Takav odnos prema prolosti posebno je opasan
kada se kao matrica nametne interpretaciji odnosa meu
razliitim narodima jer se time namee pogrena slika da
narodi sa svojim uvek istim, nepromenjivim i za sve njihove
pripadnike vaeim osobinama samo igraju svoje davno
zapisane istorijske uloge. Uz netanu sliku o prolosti takav
manir namee i odnos prema budunosti, koja e se,
sledstveno tom modelu, takoe svesti na veno ponavljanje
istog, to je koncept zatvorenog kruga na kome se temelje
sva zatvorena drutva.
Saetak
U radu su prikazani rezultati analize srpskih udbenika istorije objavljenih poetkom devedesetih godina. Poseban naglasak je stavljen na
zloupotrebe prolosti u njima iji je cilj da se istorija koja se dogodila
prilagodi dnevnim politikim potrebama. Pri tome je pokazano da se
istorija instrumentalizovala na tri nivoa: na nivou injenica, na nivou
istorijske svesti i poeljnog miljenja o sopstvenoj naciji te na nivou
filozofije istorije. Na prvome nivou je, insistiranjem na pojedinim
injenicama i izbacivanjem nekih drugih, namera bila da se pokae
kako su sukobi izmeu srpskog i hrvatskog naroda zapoeli jo u 16.
veku i da je itava prolost tih naroda obeleena neprijateljstvima. Na
drugome nivou analizirani su kljuni autostereotipi (nacija-rtva, istorijski ispravna nacija, Balkan-bure baruta, nacijaistorijski pobednik) koji
44
Zusammenfassung
Im Artikel wurden die Resultate der Analyse der serbischen Lehrbcher
aus der Geschichte dargestellt, die am Anfang der neunziger Jahren
herausgegeben wurden. Besonderer Akzent wurde auf den Mibrauch
der Vergangenheit in ihnen gelegt, dessen Ziel ist, dass sich die
Geschichte, die geschehen ist, den tglichen politischen Bedrfnissen
unterordnet. In der Arbeit wurde gezeigt, dass die Geschichte auf drei
Niveaus instrumentalisiert wurde: auf dem Niveau der Tatsachen, auf
dem Niveau des geschichtlichen Bewutseins und der wnschenswerten Meinung ber die eigene Nation und auf dem Niveau der
Philosophie der Geschichte. Auf dem ersten Niveau, mit dem Insistieren auf den einzelnen Tatsachen und mit dem Herauswerfen der
anderen, war die Absicht, dass man zeigt, dass die Streite zwischen
dem serbischen und dem kroatischen Volk noch im 16. Jahrhundert
angefangen haben und dass die ganze Vergangenheit dieser Vlker
von den kroatischen Feindschaften bezeichnet wurde. Auf dem
zweiten Niveau wurden Slsselautostereotypen (Nation - Opfer,
geschichtlich korrekte Nation, Balkan - Schiepulvertonne, Nation geschichtlicher Sieger) analysiert, die sehr wichtig frs Formieren des
geschichtlichen Bewutseins und der Vorstellungen ber die Rolle der
eigenen Nation in der Vergangenheit sind. Auf dem dritten Niveau
wurde die Grundphilosophie der Geschichte gezeigt, die aus der
Interpretationen der Vergangenheit zu erkennen ist, die an die
Geschichte als ewige Wiederholung des Gleichen zusammenfhrt.