Zato marama?

201

Zato marama?
Bosanskohercegovake muslimanke
o ivotu i radu pod maramom

ermana eta

Zato marama?
Bosanskohercegovake muslimanke o ivotu i radu pod maramom

Izdavai:
Centar za napredne studije, Sarajevo
www.cns.ba
Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije, Sarajevo
www.cps.edu.ba
Urednik
Ahmet Alibai
Recenzenti:
Dr. Fikret Kari
Dr. Jasminka Babi-Avdispahi
Dr. Enes Ljevakovi
LektorICA
Hurija Imamovi
DTP
Suhejb Djemaili
Zabranjeno umnoavanje u komercijalne svrhe.
Knjiga je dostupna na www.cns.ba.
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-443.5-67-055.2
ETA, ermana
Zato marama? : bosanskohercegovake muslimanke o ivotu i radu pod maramom / ermana eta. - Sarajevo : Centar
za napredne studije : Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije, 2011. - 204 str. : ilustr. ; 20 cm
Bibliografija: str. [193]-201 ; bibliografske i druge biljeke uz tekst.
ISBN 978-9958-9979-4-5 (Centar za napredne studije)
ISBN 978-9958-704-26-0 (Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije)
COBISS.BH-ID 18558726

ermana eta

Zato marama?
Bosanskohercegovake muslimanke
o ivotu i radu pod maramom

Centar za napredne studije

Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije
Sarajevo, 2011.

sadraj
sadraj

Uvod

SAETAK

11

1. MARAMA - TAJ KONTROVERZNI METAR PLATNA!

Islam i hidab
Zapad i hidab:
Orijentalizam i kreiranje slike
Drugog/e preko hidaba

13
14

2. HIDAB KAO LJUDSKO PRAVO

Univerzalnost ljudskih prava na Zapadu i u islamu
Meunarodne norme ljudskih prava
u odnosu na hidab
Evropska realnost - (Sudska) praksa i hidab
na tritu rada
Norme ljudskih prava
u odnosu na hidab u Bosni i Hercegovini

27
27

23

33
42
59

3. HIDAB U BOSNI I HERCEGOVINI

77
Historija hidaba u Bosni i Hercegovini
77
Reafirmacija hidaba
u Bosni i Hercegovini nakon 1990-ih
92
Islamska zajednica, fikhski maskulinizam
i nevladin sektor
97
Zato bh. muslimanke nose maramu u 21. vijeku? 103

4. BH. Muslimanke govore o hidabu

Uzorak i metode istraivanja
Rezultati upitnika
Uporedni rezultati
Rezultati upitnika za ene koje nose hidab
Rezultati upitnika za ene koje ne nose hidab
Rezultati fokus grupa
1. Hidab i drutvo
2. Hidab, njegov znaaj i dileme koje nosi
3. Hidab i izazovi vezani za posao

117
118
122
122
126
131
135
136
140
154

ZAKLJUAK
DODATAK 1:
Grafikoni
Dodatak 2:
Preporuke za muslimane i muslimanke
o predstavljanju hidaba u javnosti

168

Bibliografija

189

Izvod iz recenzija

197

173

185

Uvod
Knjiga koju itate rezultat je rada na mojoj magistarskoj tezi
Hidab na tritu rada: izazov konceptu univerzalnih ljudskih prava, koju sam u oktobru 2009. odbranila na Odsjeku
za religijske studije Centra za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu. Sada mi se nekako ini da
je moje sazrijevanje za ovu temu i njeno bolje razumijevanje
nastupilo tek nakon toga, kada sam uslijed aktueliziranja ove
teme u bh. javnosti dobila priliku da sa raznim ljudima (pro)
mislim ova pitanja, njihove implikacije i problematiku. Osjeam se posebno privilegiranom zbog toga i na tome im od
srca zahvaljujem. Iskreno se nadam da e ovaj poduhvat pomoi boljem razumijevanju pokrivanja u islamu za sve strane
u procesu, ili ako nita da e podstai nejednostrana razmiljanja o tome. Ako srui barem jednu ciglu, sa bilo koje strane
zida, smatrat u ga uspjenim.
Hvala Bogu na daru ivota, na inspiraciji, na uputi.
Hvala mojim roditeljima koji su uvijek bili tu za mene,
bezuslovno me podravali ak i kada me moda nisu u potpunosti razumjeli, ali su uvijek potovali moje izbore. Bez njih ne
bih bila ovo to jesam.

ermana eta

Asmeru, mom saputniku i sapatniku na ovome svijetu

koji je rastao u ovom projektu zajedno sa mnom uei i propitujui ideje pokrivanja u islamu, koji me podravao onda kada
bih gubila entuzijazam i trpio bez obzira na sve, pomagao oko
djece, odgajao nas i upuivao sve.
Dr. Zilki Spahi-iljak na stalnom usmjeravanju i propitivanju argumentacije za moje navode, na strpljenju i upornosti.
Svim onim enama koje su odgovarale na upitnike i prisustvovale grupama u svim gradovima u kojima je vreno istraivanje, na njihovoj spremnosti da govore o ovoj temi, da se
organiziraju i prisustvuju diskusijama koje su povremeno bile
dosta ustre.
Svim kolegicama i kolegama, istraivaicama i istraivaima
koji su mi dostavljali i sugerirali knjige, lanke, istraivanja i sl.
Centru za napredne studije u Sarajevu, a posebno njegovom direktoru Ahmetu Alibaiu, koji je vjerovao u ovaj projekat i smatrao ga dovoljno vanim da pomogne njegovo objavljivanje. Nadam se da e moj rad i zadovoljiti ta oekivanja.
Centru za interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu za podrku ovom projektu i sufinansiranje
objave ove knjige.
Sehiji Dedovi, direktorici Centra za edukaciju i istraivanje Nahla i cijelom Nahlinom timu, koji je konstantno sa
mnom raspravljao o najrazliitijim perspektivama i pitanjima
u vezi sa ovom temom a na osnovu njihovog dugog, bogatog
praktinog iskustva rada sa muslimankama.
Prof. dr. Jasminki Babi Avdispahi i prof. dr. Fikretu Kariu, koji su svojim recenzijama podrali ovu knjigu i

Zato marama?

smatrali je zrelom i vrijednom za objavu. Prof. dr. Enesu Ljevakoviu, koji je brojnim konstruktivnim opaskama i komentarima utjecao na bolje formuliranje odreenih dijelova ove
knjige.
Biti autohtona evropska muslimanka znai biti endem na
vie naina. Odrastala skoro iskljuivo na djelima evropskih
klasika, obrazovanja koje je po svemu bilo anglosaksonsko,
znam vie od simbolici broja 33 i kruni od trnja nego mnogim
drugim stvarima. Sluajui Brayana Adamsa, gledajui Beverly
Hills, odrastajui uz Ligu prvaka kao i sin i ker svoga tate
nala sam se u situaciji u kojoj mi, ini se ni krivoj ni dunoj,
prijeti crveni karton i eventualno neigranje do kraja karijere.
Zato to kau da ne igram po pravilima. Ili moda i igram, ali
oni to ne vide tako. Jedna od kljunih stvari u odnosu na moju
maramu desila se kada sam radila na jednom projektu i imali
smo neku studijsku posjetu. Doli su nam neki gosti. I jedan
fini gospodin iz drugog ministarstva je radio sa nama nekoliko dana. Katolik je, stari Sarajlija. Priao nam dosta o tome
kako su prije rata ili po bajramima i pravoslavnim boiima
kod prijatelja, i obratno. I kae nakon nekoliko dana on meni.
Mogu li te, molim te, neto pitati?, Moete velim. A ta je
to sa tim kiobranom?, Kakvim kiobranom? pitam ja. Pa
ja sam primijetio da ene koje nose maramu nikada ne nose
kiobran. Je li to ima neko pravilo, Boga ti, de mi reci, ba me
zanima?. Nakon ovog dogaaja shvatila sam da ako ovjek
koji je stari Sarajlija, vrlo otvoren i razuman, ne zna ta je to
marama i zato se muslimanke pokrivaju, to vjerovatno nee
razumjeti ni jedan vicarac, Nijemac ili Francuz posebno ako

10

ermana eta

je uz to jo loe informiran, indiferentan i zbunjen kulturolokim, tradicijskim i vjerskim praksama muslimana iz razliitih
dijelova svijeta. Shvatila sam da Tarik Ramadan sa pravom govori kada kae da ako ljudi ne znaju nita o muslimanima, to
nije do njih nego do muslimana. Voena ovom idejom pokuala sam napisati knjigu koja e otvoreno govoriti o marami
u bh. drutvu, dilemama i problemima koje ona nosi u samoj
muslimanskoj zajednici i van nje.

SAETAK
Knjiga tretira zapoljavanje i rad ena koje nose maramu,
njihovo kolovanje i ivot openito, kao i izazove koje takav
izbor nosi - kako na Zapadu tako i u BiH. Debata oko odijevanja muslimanki zasigurno je ve poprimila globalni karakter
i iako na prvi pogled sve te situacije mogu djelovati sline,
one su ipak duboko kontekstualizirane i obojene kulturom,
tradicijom i openito drutvenim prilikama odreenih zemalja. U odnosu na dugu tradiciju koju u BiH ima i odijevanje
muslimanki kao i ove debate, smatram da bh. iskustvo ovdje
moe imati i iri znaaj. Knjiga se teorijsko-pravnim okvirom
za ovaj propis bavi onoliko koliko je potrebno da bi se razumjela sama praksa pokrivanja meu muslimankama, dok glavnu okosnicu knjige ine konkretna iskustva sa terena.
Tema kao takva zahtijevala je interdisciplinarni pristup, koji
ukljuuje bavljenje ljudskim pravima, kulturnim relativizmom,
islamom, kao i nizom drugih oblasti. Primarno je bilo potrebno
ukazati na drutveno-historijske okolnosti i simbolizacije povezane sa samom maramom od vremena kolonijalistikih osvajanja do danas. Pokuala sam ukazati na uvrijeene stavove koji
se javljaju u odnosu na ovaj rodno specifini islamski odjevni
fenomen i nain na koji se marama koristi kao stenogram za

12

ermana eta

islamski svijet i religiju, esto za negativno oslikavanje islama.

Za sveobuhvatnije razumijevanje ovog fenomena unutar modernog drutva potrebno je bilo raspraviti i poziciju kulturnog
relativizma i to kako je pravo na odabir noenja hidaba univerzalno ljudsko pravo, jednako sa svim drugim ljudskim pravima u kojima se izbor i odluka pojedinca i pojedinke smatraju
neprikosnovenim, i kako meunarodni instrumenti ljudskih
prava tite i omoguavaju njihovu primjenu. Pored pregleda teorijskog zakonodavnog okvira, takoer sam ponudila pregled
sudskih sluajeva i praktine primjene tih propisa u praksi u
zapadnoj Evropi ali i ire. Ipak, smatram da se eventualni doprinos ovog rada ogleda u naporu da se ta debata pokua kontekstualizirati u socio-kulturnom prostoru Bosne i Hercegovine
za to je neophodno bilo posmatrati i historijski razvoj enskih
muslimanskih odjevnih praksi u BiH, od osmanskog perioda
do Drugog svjetskog rata, kada se te prakse gube iz drutvenog ivota i znaenja koja su se vezala za njih u BiH, kao i
njihovu reafirmaciju krajem 20. stoljea i mogui novi znaaj
koji dobijaju stari simboli, ali i optereenost starim znaenjima
u savremenom kontekstu. Pored historijsko-teorijskog okvira,
moda od najveeg znaaja za sve one koji itaju ovu knjigu bit
e autentina iskustva muslimanki sa terena o tome kakve diskriminatorne prakse u vezi sa maramom postoje na tritu rada
te zato postoji nepovjerenje zajednice i poslodavaca u profesionalnost i obrazovanost ovih ena koje, kako je istraivanje
pokazalo, nisu nita manje (ne)obrazovane i (ne)sposobne u poreenju sa drugim enama, kao i ira debata o njihovom linom
izboru, iskustvima i izazovima.

1. MARAMA TAJ KONTROVERZNI METAR

PLATNA!
Ako misli da je razlika izmeu Denneta i Dehennema samo
u metru platna na glavi pripremi se na dobro iznenaenje.
Amina Wadud
Lake je razbiti atom nego predrasude.
Einstein

Odijevanje kao fenomen staro je koliko i sam ovjek. Na razne naine ovjek od samih svojih poetaka izborom odjee,
kroz razliite ere ljudskog razvoja, indicira porijeklo, status,
pripadnost i slino. Odijevanje ukljuuje i pokrivanje glave,
koje etnolozi u razliitim civilizacijama i etapama ljudske historije povezuju sa brojnim simbolizacijama i znaenjima.
Glavu su na razne naine i iz raznih razloga pokrivali, i pokrivaju, i mukarci i ene, i bogati i siromani, u svim kulturama
i civilizacijama (Guindi, Galter).

14

ermana eta

Ova knjiga bavi se odjevnim praksama muslimanki. One

se manifestiraju na najrazliitije naine u razliitim kontekstima i kulturama te imaju i razliita znaenja. Razlozi za takve
prakse mogu se vezati za tradiciju, religiju i religioznost, politiki stav ili kombinaciju navedenog a mogu biti i dosta specifiniji u odnosu na privatna, pojedinana iskustva i karaktere
nositeljica. Ipak, ova knjiga bavi se specifinim pokrivanjem
(glave i tijela) kod muslimanki kada je to i dijelom ili u cijelosti
povezano sa njihovim religijskim identitetom. U literaturi koja
se koristi kada je u pitanju ovaj fenomen nailazimo na razliita
tumaenja i upotrebe termina. Na naim prostorima, kada se
govori o muslimankama, najee se koristi izrazima pokrivanje ili sintagma noenje hidaba1 ili ma(h)rame2. Stoga
e se uglavnom koristiti ti termini.

I sla m i h i da b
Islam, uslovno reeno, ima dva poetka.
Prvi je onaj primordijalni, kada praroditelji ovjeanstva
prvim inom ljudske slobodne volje jednakopravno odluuju testirati svoje edenske granice. Istovremeno je to trenutak
spoznaje nepovratne ljudske smrtnosti i materijalne i simbo1 U Kuranu ne postoji samo jedan termin kojim se govori o ovom fenomenu.
Termin hidab se meu muslimanima uvrijeio kako izraz koji se odnosi na
nain odijevanja i ponaanja koji se preporuuje enama ali i mukarcima, a
kada se koristi u uem znaenju odnosi se na pokrivanje kod muslimanki.
2 Marama ovdje ima ire znaenje od samo odjevnog predmeta koji se nosi
na glavi. U ovoj upotrebi noenje marame podrazumijeva pokrivanje cijelog
tijela (osim lica, aka i nogu do lanaka)

Zato marama?

15

like ogoljenosti3 u kojoj jedini primat nosi taqwa4 moralna

svijest, odnosno moralni stav5. Taqwa predstavlja moralni
stav ljudskog bia kao Boijeg namjesnika/ce na Zemlji i kao
pojedinca/ke i kao lana/ice Bogu predane zajednice. (Wadud 11). Zajednice osloboene drutvenih pritisaka. Prema
Barazangi, taqwa je ekvilibrij koji ljudi nastoje da postignu u
odnosu sa Bogom, Koji ih poziva na odgovornost jednih prema drugima. To je mjera aktivna norma prema kojoj Bog
u Kuranu pravi razliku meu pojedincima/kama (7). To je odgovornost. (Rahman 10).
Historijski drugi poetak islama6 ili radije njegovo formiranje kao religije sa uspostavljenim uzorcima odnosa i pravnih
izvora, odnosno onoga to se danas naziva islam, vidljiv je u
7. stoljeu ove ere. Sljedbenici takvog Puta, oni koji su Bogu
predani, koji prihvataju Boiji zakon7 vjeruju da Bog putem
njima potpuno jednakog ljudskog bia u obliku mukarca
po imenu Muhammed ponovo8, i zadnji put u tom obliku,9
3 () Dali smo vam odjeu koja e pokrivati stidna mjesta vaa, a i raskona
odijela, ali odjea estitosti/taqwa, to je ono najbolje. (Kuran 7:26);
4 U prijevodima Kurana na na jezik termin taqwa prevodi se kao estitost ili
bogobojaznost, iako termin sam po sebi kako e se pokazati obuhvata ire
znaenje.
5 U bosanskom jeziku udomaen je izraz takvaluk.
6 Znaenje rijei islam jeste predanost ili orijentiranost ka Bogu i prevashodno
se oituje u prihvatanju sentence la ilahe illallah koja doslovno znai da nema
boga osim Boga odnosno da je samo jedan Bog. Naizgled jednostavna,
prihvatanje njene sutine trebalo bi znaiti i konanu slobodu za pojedinca/
ku, koji time odbacuje sve druge potencijalne bogove ili boanstva i ne
doputa im da njime ovladaju, a koja mogu obuhvatati sve - od strasti, novca,
slave, ugleda ili djece.
7 Muslimani.
8 Prihvatajui sve ranije Boije izaslanike od Adama/Adema do Isusa/Isaa.
9 Muslimani vjeruju da se Bog ljudima objavljuje stalno, kroz prirodu, druge ljude,
te ivi kuranski tekst za koji se smatra da uvijek i iznova komunicira sa ljudima.

16

ermana eta

alje Uputu. Ta Uputa sastoji se primarno od svete knjige

Kurana, koju je kroz medij meleka Dibrila (anela Gabrijela)
Bog spustio Muhammedu, a.s.,10 i iji tekst e, prema vjerovanju muslimana, ostati nepromijenjen do kraja ovjeanstva,
primjenjiv na sve prostore i sva vremena. Muhammed, a.s.,
je Objavu direktno, neizmijenjenu, recitirao svojim pisarima
i danas kao rezultat toga postoji Kuran. Boija Uputa ljudima se, pored Kurana, sastoji i od svega onoga to je Poslanik
islama govorio, radio ili utnjom odobrio, odnosno njegovog
sunneta zapisanog u njegovim izrekama - hadisima.
Ljudima kao ekskluzivnim Boijim namjesnicima na Zemlji sa slobodnom voljom Bog, kao njihov tvorac, daje smjernice ili upute za voenje njihovog ovozemaljskog ivota.11 Ranije je navedena preporuka za moralnom svijeu ili taqwom
kao prevashodnom preporukom ljudima. Ona je direktno
vidljiva u sljedeem ajetu: () Dali smo vam odjeu koja
e pokrivati stidna mjesta vaa, a i raskona odijela, ali odjea
estitosti/taqwa, to je ono najbolje. (Kuran 7:26)12. Isti termin
prisutan je i u trinaestom ajetu 49. sure gdje se kae:
O ljudi, Mi vas od jednog mukarca i jedne ene stvaramo
i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali.
Najugledniji kod Allaha je onaj sa najvie bogobojaznosti
(estitosti/odgovornosti), Allah, uistinu, sve zna i nije Mu
skriveno nita.
10 Muslimani uz imena svih poslanika dodaju skraenicu a.s. od izraza
alejhisselam to znai mir neka je na njega.
11 One se uglavnom nazivaju obavezama i dunostima ali ovjek koji prihvata
Boga u smislu potpunog predanja Njemu kao svom Stvoritelju, koji priznaje
Njegov autoritet i time neupitno i Njegove Rijei na to ne gleda kao na neto
to se radi samo zbog toga to je nareeno, jer tako predanost Onome koji bolje
od ljudi samih zna ta je za njih najbolje dobija svoje pravo znaenje.
12 Koriten Kuran s prijevodom znaenja na bosanski jezik (preveo: Besim Korkut)

Zato marama?

17

Prevodioci na na jezik koriste za termin taqwa uglavnom

izraze bogobojaznost, oni koji se Njega najvie boje ili
estitost. Meutim, prema ranije navedenim tumaenjima,
znaenje taqwe je mnogo obuhvatnije i ukljuuje aktivnu normu ljudskog odnosa prema Bogu na osnovu koje se ovjeka
vrednuje. To u skladu sa ovim tumaenjem nije samo bogobojaznost nego predanost Bogu, od ovjeka zahtijevana uspravnost.
Openito, preporuke koje Bog daje ljudima vezane su za
strpljenje, istinoljubivost kao i stjecanje samopouzdanja kroz
podsjeanje da ljudska vrijednost nije zasnovana na izgledu,
nego na dobrim djelima. (Bullock 219). Pored toga, Bog
prepoznaje i sagledava ovjeka kao ljudsko bie, kombinaciju
materijalnog i duhovnog i upuuje ga na uspravnost njegovog fizikog i psihikog integriteta neophodnu za ispunjenje
ljudske misije. Upravo na to odnose se preporuke vladanja
izmeu mukaraca i ena. I mukarcima i enama jednako se
preporuuje hidab odnosno obaranje pogleda i briga o stidnim mjestima svojim13.
Uz ovo Bog u Kuranu dodatno govori enama: A reci
vjernicama (...) neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi
ita osim onoga to je ionako spoljanje, i neka vela svoja
spuste na grudi svoje (Kuran, 24:13). Uz 59. ajet sure ElAhzab, ovi se ajeti smatraju najizriitijim ajetima koji govore o
enskim odjevnim praksama.
13 30. Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim
mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uisitinu, zna ono to oni rade. 31. A
reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima
svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako
spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; (Kuran, sura 24.; naglasila . eta.)

18

ermana eta

Bog ljudsku seksualnost smatra poeljnom, ali u okvirima

odreenim odnosom koji se bazira na odgovornosti. Stoga se
i za mukarce14 i za ene15 preporuuje nepokazivanje ukrasa
njihovih kod interakcije sa osobama koje im nisu mahrem,16 odnosno dozvoljeni, a sve u svrhu postavljanja mukarca i ene u
poloaj jednakih aktera, koji udrueno djeluju u zajednici. U dananjem drutvu postoje i drugi mogui naini postizanja istoga
cilja, ali i ovakvo vladanje zasigurno predstavlja jednu od alternativa za reguliranje odnosa u drutvu i uspostavljanje drutvenog reda, kakav je bio sluaj i u vrijeme kada dolazi Objava.
Za razliku od nekih drugih religija, ortodoksni islam prihvata da je seksualnost normativni aspekt ivota. Lina
seksualnost i vjera nisu jedna drugoj kontradiktorne. Prakticiranje seksualnog odnosa omeeno je granicama braka.
Mukarac i ena koji nisu strane u branom ugovoru svoj
odnos treba da deseksualiziraju. To ukljuuje pretpostavku da interakcija meu polovima moe potencijalno
ukljuivati seksualne tenzije. Islam prihvata seksualnost i
reproduktivnost ena i mukaraca i ukazuje na potrebu
reguliranja njihovog odnosa u javnosti. (El Guindi 136).

Bog se izriito obraa enama kada kae: O Vjerovjesnie, reci enama svojim, i kerima svojim, i enama vjernika
neka spuste haljine svoje niza se. Tako e se najlake prepo14 Npr. zabrana zlata i svile.
15 () i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi ita osim onoga to je ionako
spoljanje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; () i neka ne udaraju nogama
svojim da bi se uo zveket nakita njihova koji pokrivaju (...) (Kuran, sura 24).
16 (...) neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muevima svojim,
ili oevima svojim, ili oevima mueva svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima
mueva svojih, ili brai svojoj ili sinovima brae svoje, ili sinovima sestara svojih,
ili prijateljicama svojim, ili robinjama svojim, ili mukarcima kojima nisu potrebne
ene, ili djeci koja jo ne znaju koja su stidna mjesta ena; (Kuran, sura 24)

Zato marama?

19

znati pa nee napastvovane biti (Kuran 33:59).17 U ovom ajetu se oigledno indicira da Objava dolazi u drutvo u kome
ene u svom javnom djelovanju mogu doi u situaciju da budu
napastvovane te im stoga preporuuje pokrivanje ukrasa njihovih, odnosno sputanje haljina niza se. esto se ovom ajetu
nepotrebno uitava namjerna seduktivnost ene koja navodno
iskazivanjem svoje privlanosti skoro priziva napastvovanje ili
unosi nered ili smutnju u drutvo, te je stoga neophodno da
bude pokrivena ako ne eli da bude napastvovana ili napadana. Iz ajeta je jasno jedino da je u doba Objave situacija na ulicama Mekke i Medine bila takva da je odabir ovakve strategije
jednostavno bio (a muslimani uglavnom vjeruju da jo uvijek
jeste) najbezbolnije rjeenje za slobodno kretanje ena, ni u
kom sluaju da je to krivica enine iskrivljenosti. ak suprotno
od toga legitimizira njeno prisustvo u javnoj sferi.
Khaled Abou El Fadl navodi da se, kada je u pitanju seksualnost, pored zabrane prakticiranja nedozvoljenog spolnog
odnosa, u kuranskom tekstu enama i mukarcima preporuuje da obore svoje poglede, da budu pristojni, i da ne pokazuju svoje ukrase osim kada je to prigodno, kao to je to pred
svojim muevima ili suprugama. Kako on navodi, znaajno je
to da dokumenti iz najranijeg islamskog perioda, za razliku od
onih kasnijih ne povezuju koncept pokrivanja, koji kasnije postaje poznat kao hidab, sa problemom fitne18. Drugim rijeima,
tehniko pitanje ispravne forme hidaba nije direktno vezano
17 Slina tematika tretira se i u ajetu: A starim enama koje vie ne ude za
udajom nije grijeh da odloe ogrtae svoje, ali ne pokazujui ona mjesta na
kojima se ukrasi nose; a bolje im je da budu kreposne. (Kuran 24:60).
18 Nesloga, podjela, zabuna, smutnja.

20

ermana eta

sa mogunsti fitne, ve sa socijalnim statusom i fizikom sigurnsti (...) fitna je jednostavno kolateralna stvar (...) jer avret19 je
potrebno pokriti i kada ne uzrokuje fitnu, a nije sve to uzrokuje
fitnu neophodno avret. Kada se u kuranskom tekstu pominje
izraz fitna, to se ne odnosi na seksualnu uzbuenost ili zavoenje, ve se ovaj termin koristi kada se pominju neseksualna iskuenja kao to su novac, velika iskuenja i progoni. (Speaking 233).
U sljedeem hadisu20 muslimani i muslimanke nalaze dodatnu argumentaciju za pokrivanje ena: Esma, eni kad dostigne punoljetstvo, ne smije da se vidi nita izuzev ovoga, pa
je pokazao na lice i ruke. (Al-Gazali 43).
Ove upute rezultirale su odreenim odjevnim praksama
koje su danas rairene meu muslimankama. Hidab kod ena
uglavnom u praksi ukljuuje pokrivanje cijelog tijela, uz izuzetak
aka i lica. Manji broj muslimana i muslimanki nalaze i pokrivanje lica neophodnim. Uz to, odjea na tijelu ne bi trebalo da
bude previe uska niti providna. Ovakvo odijevanje moglo bi se
nazvati islamski pristojnim odijevanjem. Ipak u bh. i evropskoj
kulturi i tradiciji postoji odreeno razumijevanje izraza pristojno odijevanje koje (uglavnom) uope ne uzima u obzir niti tretira pokrivanje muslimanki, ali ukljuuje odreene norme i pravila koja valja slijediti ako elite javno djelovati i biti prihvaeni
u drutvu. Stoga je krivo smatrati da je ona ena koja nije pokrivena nepristojna, ili da je svaka ena koja je pokrivena pristojna.
Openito je mogue rei da se veina islamskih pravnika
slae oko ope obaveze pokrivanja cijelog tijela osim lica, aka
19 Stidna mjesta, ono to se ne pokazuje svim ljudima.
20 Izreka Poslanika islama.

Zato marama?

21

i nogu do lanaka. (Galter 22).21 Fetvai-emin Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini prof.dr. Enes Ljevakovi u odgovoru
vezano za ovo pitanje navodi da je pokrivanje avreta kod punodobnih ena (to ukljuuje i pokrivanje kose mahramom)
i mukaraca (je) stroga obaveza i o tome nema spora meu
islamskim autoritetima.22 Meutim, interpretacije ovih propisa seu od onih koji smatraju ispravnim ili krajnje preporuenim pokrivanje cijelog tijela u potpunosti do onih koji u
cijelosti dovode u pitanje ovaj propis.
Uz sve ovo ipak je na kraju ljudski jezik previe ogranien
kao medij da bi prenio svu punou Poruke Boije. Boija
objava ljudima kroz tekst izreen medijem falinog ljudskog
jezika nikada ne moe u potpunosti otkriti ono to Bog ljudima otkriva takoer i putem bezbrojnih drugih medija ili
znakova. (Wadud 207). Tekst je tek poetna taka, slovo na
papiru koje tek u interakciji sa ljudima dobija odreeno, u nekim sluajevima, esto razliito tumaenje. Stoga se i kod pitanja hidaba kod ena javljaju razna tumaenja, uslovljena iitavanjem kuranskoga teksta, sunneta poslanika Muhammeda,
a.s., tradicijom i kulturom muslimana/ki svijeta. Ovdje je potrebno pomenuti da je na tumaenje samog propisa o pokrivanju dijelom utjecala i patrijarhalna tradicija i intrepretacija,
21 Veina uleme smatra da noenje nikaba pred nemahremima nije stroga obaveza,
dok manji broj smatra da je to obaveza je odgovor Fetvai-emina (odgovara
na postavljena pitanja iz oblasti islamskog prava) Islamske zajednice u Bosni i
Hercegovini, prof. dr. Enes Ljevakovi na pitanje postavljeno o razlici izmeu
noenja marame i nikaba. http://rijaset.ba/index.php?option=com_content
&view=article&id=8878:obaveznost-noenja-nikababurke&catid=135:renskapravaabortus&Itemid=139
22 http://rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=8673:jai
na-obaveznosti-mahrame-za-ene&catid=135:renska-pravaabortus&Itemid=139

22

ermana eta

uglavnom prisutna i meu muslimanima. Iako je zlatno pravilo islama da u vjeru nema prisile,23 postoje sluajevi da se enama marama namee i tjera ih se da je nose bez njihove volje.
Ipak, kako je ranije napomenuto, predanost Bogu iskljuivi je
in slobodne volje, pa samim tim i hidab nije nita drugaiji.
Takoer ovdje treba pomenuti i neke feministike kritike upuene na argument za noenje marame povezan sa napastvovanjem, odnosno maramom kao jednom vrste zatite (npr.
Moghissi). Te kritike odnose se na injenicu da pokrivanje, u
drutvima u kojima je noenje marame obaveza, ne postie
adekvatan efekat nenapastvovanja (a ni prepoznavanja) s obzirom na to da je noenje marame zakonski propis.
Maramu danas, kako emo kasnije vidjeti, neki smatraju
sredstvom za ograniavanje i kontrolu ene ili dokazom neravnopravnosti ena i mukaraca.24 S druge strane, mnogi u
hidabu vide slobodu, jednakopravnost i zatienost.25 U svakom sluaju, u stvarnosti nametnuti hidab i odabrani hidab
izgledaju uglavnom isto. Opresivni hidab i oslobaajui hidab izgledaju isto (Wadud 219). Na povrini ovaj simbol koji
predstavlja toliko mnogo znaenja kod svih ena uglavnom
izgleda isto, jedino glas i stav ene koja ga nosi mogu ukazati
na razliku. Ova knjiga izmeu ostalog govori o tome koliko se
taj glas i taj stav ne ohrabruju ni na Istoku ni na Zapadu.

23Kuran, 2:256
24 Izvjetaj Vijea Evrope Women and Religion in Europe od 16.9.2005. godine
izvjestiteljke Rosmarie Zapfl-Helbling
25 Bullock, Katherine. Rethinking Muslim Women and the Veil. Herndon: The
International Institute of Islamic Thought, 2002.

Zato marama?

23

Z a pa d i h i da b:
Or ijenta li za m i k r ei r an j e s l i ke
Dr ug o g / e p r ek o h i d aba
Od samog pojavljivanja islama kao religije i njegovog doticaja sa
neislamskim, preteno kranskim kulturama, dolazi i do prvih
reakcija na njega. Te reakcije su raznorodne ali uglavnom kritizirajue naspram te nove religije. Dante stoga vidi Poslanika
islama kao djelitelja kranskoga svijeta i dodjeljuje mu najniu
razinu pakla za taj njegov veliki grijeh. (Hassan). Sveti Toma
Akvinski opisivao je islam kao nita drugo do instrument koji je
osmiljen kako bi se zadovoljila Muhammedova pouda. (Hassan). Ipak, nije bilo mogue predvidjeti kakve dalekosene posljedice e ovakvi i slini stavovi preteno kranskih mislilaca
imati u buduem shvatanju islama u Zapadnom miljenju.
Podjela svijeta na Zapad i Istok svakako nije rjeenje jer upravo takvom podjelom zapoinje teza o Zapadu kao
naprednom i superiornom, i Istoku kao nazadnom i manje
vrijednom. Ti konstrukti vie predstavljaju stanje uma pojedinaca/ka koji ih prihvataju, a ne toliko njihovu geografsku lokaciju. Ovom dihotomijom dolazi se i do orijentalizma, koji je
na Zapadu dugo bio jedini, a jo uvijek jeste i najdominantniji,
nain posmatranja islama, a time i ena u islamu. A to je posmatranje muslimana kroz prizmu islama kao statine, monolitne,
nazadne doktrine koja objanjava i odreuje njihovo ponaanje. (Bullock xviii). Odnosno orijentalizam postaje podruje
izuavanja ili paradigma razumijevanja Bliskog istoka i islama

24

ermana eta

sa tendencijom nepristrasnosti, ali se u biti zasniva na vodeoj

pretpostavci o njihovoj inherentnoj inferiornosti. (Bullock 2).
Samim time, pokrivanje muslimanki kao oiti i vidljiv simbol razliitosti, spretno je pretvoreno u simbol Drugosti i inferiornosti. Teko je odrediti od kada tano na Zapadu vrijedi
miljenje da je pokrivanje samo po sebi opresivno i negativno
za enu ali, kako Leila Ahmed navodi, vidljivo je da su kolonizatori upravo iskoristili taj novi fokus na status ene kako bi
dijelom opravdali invazije i kolonizaciju Bliskog istoka. (cit. u
Bullock 1). To je vidljivo i iz stava kojim se smatralo da
u nedostatku kranstva, ne postoji uenje koje moe uzdii karakter i poziciju muhamedanske ene u bilo kojoj
zemlji; jer sve dok ona prihvata Kuran kao vodilju u vjeri,
ona e bez dvojbe ivjeti osakaeni ivot na koji je on osuuje. (Bullock 1).

Tako, kako Katherine Bullock navodi, pokrivanje postaje

simbol sveukupnog degradiranog statusa ene, i metafora degeneriranosti cjelokupnog Bliskog istoka na kome se zasniva
orijentalistiko evropsko miljenje (2). I nije samo Zapad prihvatio tu ideju o pokrivanju kao neemu opresivnom ve i prozapadnjaka lokalna elita u muslimanskim zajednicama prihvata
taj orijentalistiki stav o enama i pokrivanju. Takoer, dijelovi
lokalnih elita bili su za otkrivanje ena prvenstveno zbog toga
to su smatrali da je pokrivanje (posebno pokrivanje lica), a uz
to i zatvaranje ena, zapreka napretku, emancipaciji i obrazovanju. Vjerovali su da bi se otkrivanjem (lica) ena utjecalo na
jaanje ena, pruanje mogunosti obrazovanja i eventualnog
zapoljavanja. Otkrivanje muslimanke takoer postaje kljuno i

Zato marama?

25

za lokalne muslimanske elite u njihovom pokuaju da sustignu

Zapad. Cijela debata oko otkrivanja ena time ulazi u same pore
lokalnog stanovnitva, gdje se sa jedne strane nalazi
zapadno-orijentirana elita i drugi koji prihvataju kulturu
kolonizatora te ekonomski i drutveno profitiraju od kolonizacije a sa druge ostatak drutva, nie klase, tradicionalni
muslimanski uitelji, i ostali koji iako su patili zbog kolonijalizma, nisu pristajali na stavove Zapada. (Bullock 22)

Ovakve drugaije ene predstavljale su bedem postavljen

izmeu kolonizatora i lokalnog stanovnitva. Stoga je pristup enskim tijelima, otkrivanjem, predstavljao i konano
sredstvo dopiranja do same sri te zajednice (Khan) jer kako
Meyda Yegenoglu navodi
nastojanja orijentalista tako su izraena eljom za razotkrivanjem kolonija, jer je otpor ena otkrivanju zapravo
znaio otpor koloniziranju. Drugim rijeima, u oima kolonizatora samo pokrivanje bilo je dovoljan znak otpora.
(cit. u Khan).

Tako je naprimjer u Aliru, kampanja protiv pokrivanja

intenzivirana 30-ih godina zajedno sa francuskom kampanjom
zagovaranja obrazovanja ena, gdje je to dvoje prikazano kao
uzajamno iskljuivo. Na ovaj nain pokrivanje muslimanke
postaje simbolom identiteta zajednice, ali i simbolom prepreke za njen napredak. Paralelne situacije u BiH bit e prikazane
neto kasnije. Takoer, danas u medijskom svijetu marama i
dalje predstavlja stenografski znak za cijeli muslimanski svijet.
(Bullock 1). esto se koristi slika pokrivene ene kada se izvjetava o terorizmu ili fundamentalizmu. Sigurno je da su i neki

26

ermana eta

dogaaji iz dvadesetog stoljea takoer utjecali na modernu, zapadnu stereotipizaciju marame i potvrivanje nekih ranije uspostavljenih orijentalistikih shvatanja, kao to su obaveza noenja
adora u Iranu nakon islamske revolucije 1979. god., obaveza
noenja burke u Afganistanu pod talibanskom vlasti, kao i nasilje odreenih radikalnih grupa u ime islama u Egiptu, Izraelu
i Aliru. (Bullock xxxiii). Tome je potrebno pridodati i diskurs
egzotizacije direktno povezan sa kolonizacijom gdje se marama
posmatra kao veo misterije, neto tajnovito, erotino, dijelom
haremskog okruenja. (Galter 88).
Iako pokrivanje muslimanki nosi mnogobrojna znaenja
u sebi, najdominantnije znaenje koje marama dobija bilo je i
ostalo onako kako to najbolje odgovara stvaranju superiorne slike Zapada opresija. Nadalje se tome pridodaju nazadnost i nepismenost, patrijarhalne prakse i neravnopravnost
spolova. U nekim muslimanskim zemljama i drutvima velika
nepismenost ena i iskljuenje iz javnog ivota doprinose kreiranju ovakvih slika o islamu, te je stoga vano praviti razliku
izmeu onoga to je poruka islama i onoga to prakticiraju
pojedini muslimani sa svojim kulturolokim specifinostima.
Ipak, upravo su ovakvi jednostrani stavovi, koji rijetko doputaju drugaiju interpretaciju, doveli zapadno drutvo danas
pred jedan od najveih izazova koji su se pojavili od uspostavljanja modernog sistema ljudskih prava, a to je: ta uraditi onda kada neko odabere da koristi svoje pravo na izbor i
pravo na vjeru kao osnovna ljudska prava i odlui da nosi
hidab od Zapada vijekovima osporavani simbol.

2. HIDAB KAO LJUDSKO PRAVO

To to si drugaiji od mene, brate moj, mene ne plai; tavie
obogauje me.
Antoine de Saint Exupry
Pa ne vidim razliku to se oni toliko bore protiv nas. Pravo da
bude otkriven. Pravo da bude pokriven. Pravo je pravo.
(terenski zapis)
Iz islamske perspektive pogreno je nametati enama da se
pokriju, iz perspektive ljudskih prava pogreno je nametati im da
se otkriju.
Tariq Ramadan

Univer za ln ost lju dsk i h prava

na Z a pa du i u i s l am u
Osnovna pretpostavka modernog sistema ljudskih prava jeste ideja o priznavanju slobode, uroenog dostojanstva svakog ljudskog bia i priznavanje jednakih i neotuivih prava
svih lanova ljudske porodice. Na tom osnovu izvedeno je
naelo zabrane diskriminacije po bilo kojem elementu razlikovanja ljudskih bia: rasi, boji, spolu, jeziku, vjeri, politikom

28

ermana eta

ili drugom miljenju i uvjerenju, nacionalnom ili drutvenom

porijeklu, imovini, roenju ili drugim okolnostima. (BakiMufti 109).
Upravo priznavanje jednakih i neotuivih prava implicira
pravo na razliitost. Ljudska bia mogu biti i jesu razliita
u jedinstvenoj, neponovljivoj, pojedinanoj egzistenciji i
pri tome jednaka u pravima sa svim drugim drugaijim,
odnosno priznata od svih drugih i drugaijih, kao jednako
vrijedna i jednakopravna. (Baki-Mufti 109).

A ako su ljudska prava ona prava koja neko ima jednostavno zbog toga to je ljudsko bie, kako se to obino smatra,
onda su ona svojstvena univerzalno svim ljudskim biima. Ona
takoer vrijede univerzalno u odnosu na sve osobe i institucije.
(Donnelly 1). Univerzalnost ljudskih prava time je preduslov
za ostvarivanje ljudskih prava svih ljudi.
Ipak, kada je rije o debati o noenju marame u zapadnom kontekstu esto se ovaj fenomen svrstava pod kulturni
relativizam i zajedno sa nekim drugim praksama opravdava
jedino kao neto to je strano zapadnoj, a inherentno nekoj
drugoj kulturi. Kako Donnelly objanjava ono to zovemo radikalni kulturni relativizam smatra da je kultura jedini
izvor validnosti moralnog prava ili pravila dok radikalni univerzalizam s druge strane smatra da kultura uope nije relevantna za validnost moralnih prava i pravila koja su univerzalno prihvatljiva. (109). On priznaje da zasigurno postoji
kulturoloka razliitost u ljudskoj prirodi i da ona ne samo
da dozvoljava nego zahtijeva odreeno uvaavanje kulturolokih varijacija u ljudskim pravima, ali smatra da kada bi se

Zato marama?

29

prava zasnivala samo na kulturoloki odreenim drutvenim

pravilima, kako to zagovara radikalni kulturni relativizam,
ljudska prava ne bi postojala. Ne bi postajala prava koja neko
kao ljudsko bie ima. (112). Zastupnici ideje o kulturnom
relativizmu openito imaju tendenciju da promoviraju ideju da su sve vrijednosti i principi vezani za neku odreenu
kulturu i da ne postoje univerzalni standardi prema kojima
je mogue porediti razliite kulture. Tako maramu svrstavaju pod jednu odreenu kulturu, nesvojstvenu zapadnoj, i
time na neki nain opravdavaju njeno zakonsko limitiranje.
Pozicija kulturnog relativizma dovodi do situacije u kojoj se
dovodi u pitanje usporedba meunarodnih ljudskih prava sa
ljudskim pravima koja se pronalaze u islamu. Zato to se
javlja osnovna pretpostavka da muslimani ne posmatraju
ljudska prava na isti nain na koji to ine ljudi na Zapadu,
i ne nastoje ih zatititi na isti nain (Mayer 10) implicirajui tako da su muslimani i Zapad dvije kategorije koje se
meusobno iskljuuju. Kako navodi Mayer, zagovornici
kulturnog relativizma pretpostavljaju da postoji jedinstvena,
autoritativna, odrediva islamska kulturna pozicija po pitanjima prava i pretpostavljaju da islamski sistem ljudskih prava
zastupa tu poziciju. (10). Na ovaj nain, izbor da neka ena
nosi maramu ne posmatraju unutar univerzalnog ljudskog
prava na slobodu izbora, slobodu vjere i zatite ljudskog
dostojanstva, nego jednostavno kao neto njima strano,
specifino odreenoj kulturi u istom nivou sa ubistvom iz
asti ili genitalnom mutilacijom. Time krivo identificiraju
islamsku kulturu sa kulturama odreenih zemalja. U vezi sa

30

ermana eta

ovim, Shirin Ebadi, koja je za svoj rad na polju ljudskih prava 2003. godine dobila i Nobelovu nagradu, navodi:
Ja sam muslimanka (...) Moj cilj je pokazati da one vlade koje kre ljudska prava pozivajui se na islam, zloupotrebljavaju islam. Oni kre ljudska prava i sakrivaju se
iza argumenta da islam nije kompatibilan sa slobodom i
demokracijom (...) Ideja kulturnog relativizma nije nita
drugo do isprika za krenje ljudskih prava (...) Oni tvrde
da nam kulturni relativizam onemoguava primjenu ljudskih prava. To je samo isprika. Ljudska prava predstavljaju
univerzalni standard. Ona su sastavni dio svake religije i
svake civilizacije. (cit. u Mayer 20).

Na slian nain zakljuci iz Bejrutske deklaracije o regionalnoj zatiti ljudskih prava u arapskom svijetu zastupaju iskljuivu univerzalnost ljudskih prava i njihovu potpunu kompatibilnost sa islamom:
Civilizacijske ili religijske specifinosti se ne smiju koristiti
kao osnov za sumnju i propitivanje univerzalnosti ljudskih prava. One specifinosti koje zasluuju potivanje su
one koje omoguavaju graanima da steknu osjeaj dostojanstva, jednakosti i obogauju njihovu kulturu i ivot
(...) Time se dovodi do toga da tolerantni principi islama i
religija openito ne smiju biti postavljeni u lani sukob sa
principima ljudskih prava. (cit u Mayer 19).

Ono to je kljuno jeste injenica da su, kako Donnelly

navodi, u uslovima modernog drutva ljudska prava naroito
podatan mehanizam za zatitu ljudskog dostojanstva.
Moderna drava, moderna ekonomija, i s njima vezane moderne vrijednosti stvaraju zajednice relativno autonomnih
pojedinaca kojima nedostaje pozicija i zatita koju prua
tradicionalno drutvo (122).

Zato marama?

31

Stoga, kako ljudsko dostojanstvo nije kolektivna nego

individualna osobina svakog pojedinca/ke, njegovoj zatiti jedino je mogue pristupiti na individualnom nivou. Zilka
Spahi-iljak stoga navodi da se vrednovanje dostojanstva
osobe javlja kao kljuni argument u legitimiranju, odnosno
osporavanju prava pojedinca i pojedinke da uiva odreena
prava i slobode. (Dostojanstvo 517). Iako se nekada posee za
argumentom da islam nije kompatibilan sa univerzalnim sistemom ljudskih prava, Zilka Spahi-iljak tvrdi da se islamsko pravno nasljee zasniva na potpuno istim osnovama kao
i meunarodno pravo a to su: dostojanstvo osobe, potovanje ljudskog ivota i sloboda izbora. (518). U skladu sa tim
Khaled Abou El Fadl kae da predanost ljudskim pravima u
islamu ne znai izostanak predanosti Bogu ili nedostatak volje
za pokornost Bogu, ve je, umjesto toga, sastavni dio slavljenja ljudskih razlika, odavanje poasti Boijim namjesnicima
i namjesnicama, ostvarivanje milosra i tenje da se ostvari
konani cilj pravednosti. (Islam 22). On smatra da najvea
prepreka razvoju individualnih prava u islamu dolazi od samih modernih muslimana jer je, posebno u drugoj polovini
proteklog stoljea, znaajan broj muslimana napravio neutemeljene pretpostavke o tome da se islamski zakon prvenstveno bavi obavezama a ne pravima, i da je islamska
koncepcija prava kolektivistika a ne individualistika. Obje
pretpostavke, pak, utemeljene su jedino na kulturolokim
stavovima o nezapadnjacima kao Drugim, i potrebi da se
napravi razlika. (Islam 22). On smatra da je pojam individualnih prava, zapravo, lake opravdati u islamu nego kolektivnu

32

ermana eta

orijentaciju (23), jer su ljudi Boiji namjesnici i namjesnice

na Zemlji, i to namjesnitvo je temelj za individualnu i pojedinanu odgovornost pred Bogom koja je samim time i
temelj ljudskih prava i jednakopravnosti. (68).
Moderna ljudska prava osmiljena su upravo imajui na
umu odreena osnovna naruavanja ili standardne prijetnje
ljudskom dostojanstvu. (Donnelly 122). A u interpretacijama
Kurana i Poslanikove prakse dostojanstvo se razumijeva kao
uroeno, nepovredivo pravo ovjeka, od Boga darovano samim inom stvaranja. (Spahi-iljak, Dostojanstvo 517). Tako
poseban status ljudskog bia i dignitet njegove/njene osobe
poiva na darovima koje je dobio/la od Boga, ali zbog toga
on/a ima obaveze i odgovornosti (517). Ipak, Al-Gazali naglaava da je sloboda izbora kljuna za ovjekovu superiornu
poziciju, jer ni meleki (aneli) ni ivotinje ne mogu promijeniti
svoj poloaj, ali ovjek moe jer ima mogunost izbora. (cit. u
Spahi-iljak, Dostojanstvo 517). Davanje slobodne volje ovjeku, odnosno njegov/njen slobodni izbor preduslov je za njegovu/njenu individualnu odgovornost pred Bogom. (Spahiiljak, Dostojanstvo 520). To se danas razumijeva kao koncept
ljudskih prava. To znai da su svi ljudi po roenju jednaki i da
imaju univerzalna ljudska prava. (518).
Dostojanstvo ljudskog bia i pravo na slobodu izbora stoga predstavljaju najznaajnije postulate kako meunarodnog
prava tako i islama.

Zato marama?

33

Me u n a r odn e n o rm e
ljudskih prava u odnosu na hidab
Uz zatitu ljudskog dostojanstva kao i pravo na slobodan izbor, i sloboda vjere u sistemu meunarodnih prava predstavlja
jedno od osnovnih ljudskih prava. Zatita ovog prava u dokumentima iz 16. stoljea naovamo simptomatino ukazuje na
injenicu da su vjerske slobode esto bile predmetom opresije. (McGoldrick 2).
Poznato je da se ljudska prava primjenjuju u razliitim
politikim sistemima, u dravama zasnovanim na religiji,
dravama sa dravnim ili priznatim religijama, sekularnim
dravama i antireligijskim dravama. Tako dokumenti koji
se bave ljudskim pravima polaze od premise da postoje razliiti socio-politiki sistemi koji su, u principu, sposobni
da garantiraju ljudska prava. (McGoldrick 22)

Kako Dominic McGoldrick navodi, posebno problematine za meunarodna ljudska prava jesu drave koje su zasnovane na religiji a koje uslovljavaju svoje prihvatanje meunarodnih ljudskih prava obavezom njihove kompatibilnosti sa
islamskim pravom.26 Meutim, ni sekularne drave nisu bez
problema, naroito kada je u pitanju potivanje slobode manifestiranja religije u javnosti. (23).
Debata o hidabu u javnoj sferi dugo je prisutna u Evropi ali ponovno biva aktuelizirana 2004. godine kada Francuska usvaja Zakon o zabrani vjerskih simbola u obrazovnim
institucijama. Ovim zakonom se pokrivenim enama u Fran26 Kako islamsko pravo ukljuuje opus razliitih interpretacija, ovo se odnosi na
interpretacije islamskog prava.

34

ermana eta

cuskoj de facto onemoguava pristup obrazovnom sistemu. Meutim, ova debata je postojala i prije a i poslije navedenog zakona, kako u javnosti tako i pred zvaninim sudskim tijelima i
uglavnom se odnosila na kolovanje i zapoljavanje pokrivene
ene. Debata je rezultirala prilino negativnim sudskim ishodima po ene koje nose maramu, usvajanjima zakona u nekoliko
evropskih zemalja kojima se onemoguava kolovanje i zapoljavanje enama sa maramom, kao i, pod utjecajem gore navedenog, cjelokupnim negativnim stavom drutva prema hidabu.
Iz perspektive ljudskih prava, pitanje hidaba mogue
je tretirati na razliite naine. Ovo pitanje, posebno kada se
vee za zapoljavanje, ukljuuje brojna ljudska prava. Tako
pitanje hidaba u Evropi primarno, ali i ire na Zapadu, zadire upravo direktno u pravo na vjeru, pravo manifestiranja
religije u javnosti te ukljuuje, moda mu i konfrontira, cijeli
spektar razliitih ljudskih prava: od prava na privatni ivot,
prava na kolovanje, prava na nediskriminaciju pri zapoljavanju, ali dovodi i u pitanje (ne)kompatibilnost prava na manifestiranje religije i rodnu jednakopravnost. Smatram da niti
jedno od ovih prava ne moe biti dovedeno u pitanje samim
inom odabira hidaba, kao i to da hidab ni u kom sluaju a
priori nije suprotan rodnoj jednakopravnosti, te da zapoljavanje kao ni svakodnevni ivot ena ne mogu biti uslovljeni
njegovim skidanjem.
Opa deklaracija o ljudskim pravima UN-a27 jasno titi
ljudsko dostojanstvo (lan 1.) i pravo na slobodu misli, savjesti
i vjere (lan 18). Takoer, Meunarodni pakt o graanskim i
27 Usvojena na Opoj skuptini UN-a 1948. godine

Zato marama?

35

politikim pravima28 u lanu 17. titi pravo na privatni ivot,

a u lanu 18. navodi da svaka osoba ima pravo na slobodu misli, savjesti i vjere, koje moe biti predmet samo onih
ogranienja koja predvia zakon, a koja su nuna radi zatite
javne bezbjednosti, reda, zdravlja ili morala, ili pak osnovnih
prava i sloboda drugih lica. Provedbu Pakta vri Komitet
za ljudska prava. Njegov rad zasniva se na izvjetajima koji
dostavljaju zemlje potpisnice ali i pojedinanim albama koje
mogu uputiti one zemlje koje su potpisnice i prvog Opcionog protokola Pakta. Ovaj Komitet takoer nudi i tumaenja
odreenih lanova Pakta putem Opih komentara Komiteta.
Za uvoenje propisa kojim se onemoguava noenje hidaba
znaajni su Opi komentar br. 28. i 22. U Opem komentaru
br. 28. navodi se da drave potpisnice Pakta moraju dostaviti
informacije o specifinim uredbama vezanim za odjeu koja
se nosi u javnosti. 29 Komitet naglaava da takve uredbe mogu
ukljuivati krenja brojnih prava kao to su: nediskriminacija,
pravo na privatnost ili pravo na slobodu misli, savjesti ili vjere:
ako se enama nalae noenje odjevnih predmeta koji nisu u
skladu sa njihovom religijom ili njihovom slobodom izraavanja. Dakle na osnovu tumaenja koje je ponudio Komitet
vidljivo je da specifine uredbe vezane za odjeu mogu direktno kriti nekoliko ljudskih prava. U Opem komentaru Komiteta br.
22.30 poblie se tumai lan 18. Pakta i navodi se da sloboda ispoljavanja vjere ili ubjeenja kroz vjerovanje, vrenje vjerskih
i ritualnih obreda i vjeronauku ukljuuje irok spektar djela, te
28 Usvojen na Opoj skuptini UN-a 1966. godine
29 Opi komentar br. 28. od 29.3.2000. godine
30 Opi komentar br. 22 od 30.7.1993. godine

36

ermana eta

da slijeenje ili prakticiranje vjere ili ubjeenja moe ukljuivati ne samo ritual ve i odreene aktivnosti poput odreenih
ogranienja u ishrani, noenje specifine odjee ili pokrivala
za glavu. Ovim komentarom Komitet je poblie objasnio
da pravo na slobodu ispoljavanja ili prakticiranja vjere moe
ukljuivati i noenje specifine odjee ili pokrivala za glavu
u to neminovno spada i hidab.
Deklaracija o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere i ubjeenja31 po svojoj pravnoj prirodi nije obavezujua, meutim, trebalo bi da poslui zemljama
potpisnicama kao smjernica u odnosu na pitanje koje direktno
tretira. Ona uglavnom detaljnije elaborira ve ranije pomenuta
prava i principe. Njeno nadgledanje vri posebni izvjestilac/
izvjestiteljka o slobodi vjere ili ubjeenja UN-ove Komisije za
ljudska prava putem redovnih izvjetaja.
Specijalna izvjestiteljka o slobodi vjere i ubjeenja UN-a
Asma Jahangir je u svom izvjetaju iz januara 2006. godine
navela ope kriterije pomou kojih je mogue procijeniti iz
perspektive ljudskih prava restrikcije i zabrane noenja vjerskih simbola. Prema njenoj analizi, ovo su neki od indikatora
aktivnosti koje nisu kompatibilne sa meunarodnim ljudskim
pravima: ogranienja koja onemoguavaju slobodu pojedinca/ke da
izraava svoju vjeru ili ubjeenje; ogranienja koja za cilj imaju, ili dovode do bilo vidljive diskriminacije bilo kamuflirane podjele koja zavisi
od religije ili ubjeenja; ogranienja kod kojih duna panja nije posveena specifinim odlikama odreenih vjera ili ubjeenja, npr. ini se da
opa zabrana vie utjee na odreenu vjeru koja propisuje noenje nekih
31 Usvojena na Opoj skuptini UN-a 1981. godine

Zato marama?

37

odjevnih predmeta nego na neke druge vjere ili ubjeenja koja nemaju
poseban naglasak na tome. (17). Stoga, ogranienje noenja hidaba potpada pod sve nabrojane indikatore jer onemoguava
slobodu pojedinke, dovodi do podjele koja zavisi od religije
(najvie pogoene uvedenim propisima su muslimanke), i ini
se da opa zabrana vie utjee na odreenu vjeru, u ovom
sluaju islam.
Vijee Evrope, kao najznaajnija krovna institucija na podruju Evrope koja se bavi promocijom i zatitom ljudskih
prava, u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i slobodama na slian nain titi navedena prava. 32 Ova Konvencija je
obavezujua za sve zemlje potpisnice i njom se uspostavlja
Evropski sud za ljudska prava pred kojim se moe pojaviti
svaka osoba iz zemlje potpisnice Konvencije koja smatra da
su njena prava po Konvenciji ugroena. Prije nego to tuba
uope doe pred Sudsko vijee, neophodno je donijeti odluku o njenoj prihvatljivosti u smislu procedure i osnovanosti.33
Krajnji rezultat u veini sluajeva ljudskih prava jeste da se
pokuava ustanoviti ravnotea izmeu sukobljenih prava i
interesa. Tako meunarodni organi ljudskih prava kao i
Evropski sud za ljudska prava neminovno dodjeljuju posebnu
vanost presudi drave po pitanju te ravnotee. To je tzv. diskreciono pravo drave.
Slino kao i UN-ova Deklaracija, ova Konvencija, u odnosu na ovu temu, titi pravo na privatni ivot (lan 8) kao i
pravo na slobodu misli, savjesti i vjere (lan 9) i to
32 Usvojena 1950. godine
33 Sluajevi pred Evropskim sudom pravde koji se tiu noenja hidaba bit e
razmatrani neto kasnije.

38

ermana eta

sa onim ogranienjima koja su propisana zakonom i neophodna u demokratskom drutvu u interesu javne bezbjednosti, radi zatite javnog reda, zdravlja ili morala, ili radi
zatite prava i sloboda drugih (lan 9).

Pored obavezujuih dokumenata, Vijee Evrope izdaje

i neobavezujue dokumente. Takve su preporuke, rezolucije
ili izvjetaji Vijea Evrope odnosno nekih njegovih odjela
koji, i pored toga to nisu obavezujui, ipak slue kao smjernice zemljama lanicama Vijea Evrope u njihovom odnosu prema odreenim pitanjima. Dok se u svim do sada pominjanim dokumentima i na nivou UN-a i Vijea Evrope
prilino jasno vidi da zabrana noenja bilo kakvog vjerskog
obiljeja, simbola ili odjevnog predmeta, osim ako nije dokazano opasna po javnu bezbjednost, red, moral i slino, predstavlja krenje brojnih prava odreene osobe, u izvjetaju
Komiteta za jednake mogunosti ena i mukaraca ipak je
mogue naslutiti i neke drugaije tvrdnje. U izvjetaju pod
nazivom ene i religija u Evropi34, koji je posluio kao
osnova za kasnije usvojenu Rezoluciju 1464, izmeu ostalog
se navodi da je utjecaj religije na ene izuzetno vaan, ali
rijetko benigan i da drave ne smiju prihvatiti nikakav
religijski ili kulturni relativizam enskih ljudskih prava. (1).
U lanu 7.4. same Rezolucije zahtijeva se da zemlje lanice
Vijea Evrope: osiguraju da se sloboda religije i potivanje
spram kulture i tradicije ne koriste kao izgovor kako bi se
opravdala krenja enskih ljudskih prava ukljuujui prisilja34 Izvjetaj Women and Religion in Europe od 16.9.2005. godine izvjestiteljke
Rosmarie Zapfl-Helbling

Zato marama?

39

vanje maloljetnih djevojaka da se potine religijskim kodovima (ukljuujui odjevne kodove) (...).
Na samom poetku itanja ovog izvjetaja vidljivo je da
autorica Rosmarie Zapfl-Helbling smatra da religija enama
donosi uglavnom samo potinjenost. Njen stav posebno dolazi do izraaja u odnosu na hidab. Ona navodi:
Najraireniji i najvidljiviji problem u Evropi tie se islamskog odijevanja ena () U mnogim zemljama javila se
ustra rasprava o tome da li je marama jednostavno simbol pokornosti Bogu koji zasluuje isti tretman kao drugi
slini vjerski simboli (turban kod sikha ili kipa kod jevreja), ili je to ipak simbol potlaenosti ena, njihove istote ili ponienosti () Razlog zbog kojeg mi je tako teko
potovati maramu kao vjerski simbol kao svaki drugi jeste
taj da ona sa sobom nosi preveliko breme koje oznaava
podlonost sudbine i ivota jedne djevojke ili ene kontroli jednog mukarca. Ako dozvolimo djevojkama da
nose maramu u kolama, to e ubrzo dovesti do zahtjeva
muslimanskih zajednica da se omogue odvojeni termini
u bazenima ili odvojeni asovi tjelesnog za djevojice u
kolama ili ak da se zabrani mjeovito obrazovanje. Negdje se mora povui linija?. (II-23)35

injenica jeste da stereotipi i nedovoljna informiranost

utjeu na kreiranje ovakih stavova ak i kod visokih dunosnika, ali i da na njih utjeu razni naini ivota u razliitim
imigrantskim zajednicama koje ive u Evropi, a u najveoj
35 Ovakvom argumentacijom ukazuje se i na neto to se naziva bitka za
maramu, iji zagovornici vjeruju da je ta bitka odsudna za opstojanje zapadne
civilizacije i da e ako se dopusti marama u kolama i na radnom mjestu
to pokrenuti domino efekat ostalih zahtjeva poput ukidanja darvinizma,
dovoenja u pitanje mjeovitih odjeljenja, zahtijevanja mjesta za molitvu...
Stoga se pokuava dokazati da je upravo marama ta koja na najbolji nain
odslikava tu nekompatibilnost izmeu islama i Zapada. (Gle, Kasem).

40

ermana eta

mjeri dolaze iz siromanih krajeva, sa razliitim kulturnim

praksama gdje je njihov nain prezentiranja islama kombiniran sa tradicijom i kulturom zemlje iz koje dolaze i uslovljen
strahom od gubitka identiteta i strahom od nove sredine. U
takvim situacijama nerijetko se javlja podozrenje, pa i strahovi
okoline koja ih je prihvatila u svoju zemlju s obzirom da su
to esto zajednice u kojima ene tradicionalno nemaju uvijek
slobodu izbora i gdje se i islam nekada interpretira na jednostran i ponekad iskljuiv nain. Meutim, i dalje svijest o pravu ene na pripadanje i manifestiranje odreene vjeroispovijesti, a da pri tome ne bude diskriminirana ni u svojoj zajednici
jer je ena; ni van nje jer pripada odreenoj religijskoj skupini,
ono je to ovom izvjetaju nedostaje. (Roajac-Zuli 15).
Iz izvjetaja se stie dojam da je neravnopravnost spolova u
religiji neminovna stvar te da su religijske doktrine monolitne
i nefleksibilne tvorevine koje ni u kom sluaju ne mogu omoguiti slobodno djelovanje jedne ene. Nema govora o moguem pluralizmu, feminizmu ili reformizmu u nekoj religiji.
Na kraju je potrebno jo pomenuti i Evropsku uniju kao
uniju veine zapadnoevropskih zemalja, koja u svojim osnivakim ugovorima sadri antidiskriminatorne odredbe koje
prevashodno proizlaze iz Evropske konvencije o ljudskim
pravima koja Mastrihtskim ugovorom postaje i sastavni dio
pravne steevine EU, ali i iz drugih meunarodno priznatih
dokumenata. Pored svih navedenih propisa, zemlje lanice
EU dune su potivati i u svoja zakonodavstva ugraivati i
propise koji se usvajaju na nivou EU.36
36 To ukljuuje Direktivu 2000/78/EC i Direktivu 2006/54/EC koje tretiraju
jednak tretman mukaraca i ena pri zapoljavanju i radu. Obje tretiraju i
eliminaciju direktne i indirektne diskriminacije u zapoljavanju.

Zato marama?

41

Objanjenja koja stoje iza propisa kojima se zabranjuje

noenje marame, uglavnom su ta da marama predstavlja politiki simbol i simbol enske potlaenosti i da se time kri
vjerska i politika neutralnost koja se zahtijeva od svih dravnih slubenika. Iz svih navedenih meunarodnih propisa ipak
jasno su vidljiva prava koja su njima zagarantirana i kada ta
prava mogu biti limitirana. Pravo na noenje hidaba, kako u
ivotu tako i pri radu, trebalo bi da potpadaju pod mnoga od
navedenih prava. Najeklatantnije je pravo na slobodu misli,
savjesti i vjere i ono moe biti predmet samo onih ogranienja
koja su nuna radi zatite javne bezbjednosti, reda, zdravlja ili
morala, ili pak osnovnih prava i sloboda drugih lica. Ali kako
Tahzib-Lie navodi, koncept morala je teko definirati te ne
postoji jedna usvojena definicija morala. Stoga je teko dokazati da je neka ena noenjem marame naruila javni moral.
S druge strane, tvrdnja drave da upoljavanjem ene sa maramom dolazi do naruavanja javnog reda na radnom mjestu ili
neometanog rada javnog sektora ini se prilino neodrivom.
(979). Ona ipak navodi da, i ako pretpostavimo da drava dokae da takva zabrana jeste u interesu javnog reda ili morala, i dalje
ostaje pitanje da li je takva restrikcija neophodna, tj. proporcionalna u odnosu na interes drave, jer kada se jednoj eni onemogui da nosi odreeni vjerski simbol, npr. u dravnoj slubi,
pitanje neophodnosti tog ina zavisi od inherentnih zahtjeva
njenog posla, ciljeva institucije koja ju upoljava i dobre volje
poslodavca. Ona takoer navodi da je, kada je rije o neophodnosti uvoenja takvih mjera, bitno sagledati i koliko je ta mjera
diskriminatorna, odnosno da li se isto odnosi na sve. U ovom

42

ermana eta

sluaju, mogue je tvrditi da ovakvi propisi diskriminiraju na

osnovu religije jer su jedino oteene muslimanke. (980).

Evr op sk a r ea ln o s t (Sudska) praksa i hidab

na tritu rada
Dakle, osnovni i obvezujui standardi meunarodnih ljudskih prava tite pravo svake osobe da odjene ono to eli, a naroito kada je u pitanju manifestiranje vjere. Tako Human Rights
Watch37 u izvjetaju koji tretira zabranu noenja marame dravnim slubenicama u Njemakoj navodi da je ogranienja mogue uvesti jedino tamo gdje je to u potpunosti opravdano, i ona
moraju biti to je to manje mogue restriktivna. (2). Na drugom
mjestu se kae: Uvoenjem zabrane noenja marame na poslu
potkopava se autonomija pojedinke, pravo izbora, pravo na privatnost i samoopredjeljenje i to na iste one naine na koje se to
ini u onim zemljama u kojima se ene tjeraju da nose maramu
(3). Ipak, situacija u praksi je drugaija. Nekoliko evropskih zemalja, odnosno njihove pokrajine, na razne naine putem dravnih zakona, pokrajinskih zakona ili uredbi, uvele su propise
koji direktno onemoguavaju enama sa maramom da rade ili
da se koluju u dravnim institucijama, to jo vie intenzivira i
onako negativan stav zapadne javnosti prema hidabu.
Veinu ovih stvari mogue je uvidjeti kroz analizu situacije koja postoji u praksi i analizu nekoliko sudskih sluajeva.
37 Izvjetaj Human Rights Watcha Discrimination in the Name of Neutrality iz
februara 2009.

Zato marama?

43

U Francuskoj ve godinama ene sa hidabom nailaze na

probleme, kako pri kolovanju tako i pri zapoljavanju. Nikada
ene sa hidabom nisu mogle raditi u dravnim institucijama,
a djevojice i djevojke su u kolama uvijek nailazile na negodovanja i razne vidove restrikcija. Razlozi su uvijek bili: sekularna drava, asimilacija, stvaranje jedinstvene francuske nacije,
promocija drutvene integracije... Meutim, najvea debata o
pitanju marame pokrenuta je zbog Zakona koji je usvojen 2004.
godine a kojim se zabranjuju vjerski simboli u kolama ime
se de facto i de iure onemoguava pristup enama sa maramom
obrazovnim institucijama. Ova debata pokrenula je cijelo francusko drutvo. Iako zakon zabranjuje sva, to jeste i jevrejska,
kranska i druga obiljeja, potpuno je jasno da su najvee njegove rtve ipak muslimanke. Ova praksa prevazilazi same kole
i obuhvata cijelo drutvo. Uraeni su brojni izvjetaji i analize
o tome kako marama utjee na same ene, na posmatra(ic)
e, lanove/ice francuskog drutva. Argumenti o tome zato je
potrebno imati ovakav zakon ili su od osloboenja ena, militantnog islama, zdravstvenih razloga do neutralnosti i potrebe
za asimilacijom. Ali, u svim debatama i izvjetajima vidljivo je
da pokrivene ene nisu uope bile ukljuene u istraivanja, da se
njihov stav nije uzeo u obzir i da u cijelom drutvu preovladava
ono dominantno miljenje sa jednostranom percepcijom hidaba prisutno u francuskom agresivnom sekularnom feminizmu
a koji preuzima neokolonijalni stav prema hidabu smatrajui
ga jednostavno simbolom enske potlaenosti s jasnim stavom:
ako vi ne znate zato treba da ga skinete, mi emo vam rei.

44

ermana eta

(Neke) feministice kao i ostali esto pretpostavljaju da je

hidab sam po sebi inherentno opresivna praksa. Mnogi
to posmatraju kao nasilje u porodici: kao to se nekima
odluka neke ene da ostane ivjeti sa nasilnikom ini nerazumljivom, isto tako im je nerazumljivo kako neko moe
sam odabrati maramu. Za takve ene se smatra da im je
ispran mozak i da su natjerane na to. A marama predstavlja kljuni simbol te opresije. (Vakulenko, Islamic dress 11)

Chandra Mohanty navodi da stavovi poput tih (ja znam

ta tebi treba) predstavljaju ene kao grupu izvan svih kontekstualnih socijalnih / politikih / ekonomskih odnosa u kojima
one ive, kojima se univerzalizira opresija ena i primjenjuje na
sve takve ene. Jer, kako ona navodi: Sve to je potrebno za
to jeste grupa bespomonih ena putem koje e se dokazati
da su sve ene kao grupa bespomone. (cit. u Bullock 129).
enama treeg svijeta, crnim enama i muslimankama uvijek
se nekako nametala ideja o njihovoj pasivnosti, o tome kako
ne postoji njihov autonomni izbor, kako nisu u stanju kritiki
sagledati svoju poziciju (Bullock 39). Stoga postoji uvrijeeno
miljenje da ene koje donesu odluku da se pokriju ustvari
nisu dovoljno svjesne svoje nesvijesti. Istraivai/ce koji/e se bave
reafirmacijom pokrivanja esto su skeptini/e prema tome
koliko ene zapravo imaju mogunost odabira pokrivanja. esto to smatraju posljedicom odgoja i drutva u kome je neko
odgojen tako da vjeruje da je to ispravno i na kraju smatra to
svojim izborom, dok se u biti radi o navodno nametnutom
stavu. Pitanje koje postavljaju je koliko lian je neiji lini izbor?
Previa se da je to pitanje koje je mogue postaviti bilo kome
u odnosu na neku njegovu odluku. Koliko lian je izbor ene

Zato marama?

45

da brije noge u drutvu u kome se neobrijane enske noge

smatraju neprivlanim ili koliko je lian izbor ene koja farba
kosu u drutvu u kome se farbanje kose kod ena smatra skoro pa prirodnom stvari. Nasuprot tome, Gaspard i Khosrokhvar
su u svom istraivanju meu mladim francuskim muslimankama zakljuili da one vide hidab kao autonomni izraz svoga
identiteta i nikako kao bilo kakvu dominaciju. (McGoldrick
61). Takvi stavovi, pak, ostaju na margini opeprihvaenog
francuskog miljenja.
U svom izvjetaju, specijalna izvjestiteljka UN-a nakon
posjete Francuskoj u septembru, 2005. godine, navodi da je navedeni Zakon pozitivan utoliko to uzima u obzir autonomiju
djevojice koja je moda predmet rodne diskriminacije u dobi
kada nije u stanju da sagleda sve okolnosti vezane za mogue nametanje noenja marame. Istovremeno, ona navodi da
Zakon kri pravo onih djevojaka koje samostalno biraju da
nose hidab u sklopu svog vjerskog ubjeenja38.
Smatram da direktne, a posebno indirektne posljedice ovog
zakona nisu dovoljno sagledane. Bilo je dosta sluajeva
zloupotrebe ovih propisa i najee su dovodili do ponienja mladih muslimanki. Takva ponienja mogu samo
voditi radikalizaciji oteenih osoba i osoba povezanih sa
njima. Uz to, stigmatizacija takozvane islamske marame
pokrenula je talas vjerske netolerancije van kola, na univerzitetima i radnim mjestima. (2).

U Njemakoj se situacija zahuktala sa sluajem Fereshte

Ludin, koja je u septembru 2003. godine dobila presudu u
svoju korist na federalnom ustavnom sudu. Ona je pokrenula
38 Izvjetaj Asme Jahangir nakon misije u Francuskoj u periodu od 18. do 29.
septembra, 2005, od 08.3.2006. godine

46

ermana eta

sluaj jer je dobila otkaz na radno mjesto nastavnice u BadenWrttembergu zbog toga to nije eljela skinuti hidab. Sud
je zakljuio da njemake savezne drave imaju pravo zabraniti
noenje hidaba nastavnom osoblju i drugim uposlenicama ali
putem posebnih federalnih propisa koje u tom trenutku drava
Baden-Werttemberg nije imala usvojene. Tako se ona mogla
vratiti na posao. Nije bilo potrebno dugo da ta ista drava usvoji
potrebni zakon i tako joj u aprilu, 2004. godine opet onemogui zaposlenje. Ipak, ovim zakonom se ne iskljuuju i kranski
krievi i jevrejske kipe jer se zapadne religije smatraju bitnim
elementom njemake kulture.39 (McGoldrick 115). Nedugo
zatim jo sedam njemakih saveznih drava usvaja sline zakone, sa slinim izuzecima.
Openito miljenje javnosti u Njemakoj moe se prikazati izjavom navedenom u izvjetaju HRW-a koju je jedan lan
parlamenta dao tokom rasprave o usvajanju navedenog zakona u pokrajini Nordrhein-Westfalen:
Marama je u meuvremenu postala globalni simbol islamskog fundamentalizma. Ona se moe smatrati politikim
simbolom islamskog fundamentalizma koji predstavlja
potpunu suprotnost vrijednostima zapadnog drutva kao
to su samoopredjeljenje ili emancipacija ena. () a prema
federalnom ustavnom sudu () to ne zavisi od motiva iz
kojih nastavnica nosi maramu nego od toga kako to roditelji i uenici razumijevaju. (29).

Tako se i federalni ustavni sud bavio pitanjem znaenja

hidaba te je zakljuio da njegovo znaenje moe biti odre39 Zanimljivo je da su njemake asne sestre uzaludno ponavljale da njihova
odora nije pitanje njemake kulture, i da jeste jasno vjerski inspirirana. Fusnota
112, str. 31, HRW izvjetaj

Zato marama?

47

eno jedino u odnosu na osobu koja ga nosi. Meutim, pored svega, presudno nije bilo to zato neko nosi hidab, nego
kako ga neki neutralni posmatra razumijeva. Uzimajui u
obzir cijelu situaciju, realno je pretpostaviti da e objektivno razumijevanje nekog neutralnog posmatraa biti odraz
neokolonijalnih stavova tradicionalnih zapadnih feministica.
Zanimljivo je uporediti ovo sa stavom Vrhovnog suda June
Afrike u razmatranju sluaja upotrebe kanabisa kod Rastafarijanaca u religijske svrhe, gdje se navodi da Sud ne treba
da razmatra da li je, u sri ili religijskoj doktrini, odreena
praksa kljuna u nekoj religiji. Sud navodi da:
ubjeenja koja vjernici smatraju svetim i time kljunim za
svoju vjeru onima koji ne vjeruju mogu djelovati bizarna,
nelogina ili iracionalna. Ljudi mogu slobodno vjerovati u
stvari koje ne mogu dokazati. Ali to to je njihovo ubjeenje
bizarno, nelogino ili iracionalno nekome drugom ili to je
nemogue to nauno dokazati i dalje ne umanjuje injenicu
da to jeste vjersko ubjeenje koje zasluuje zatitu koja se
garantira pravom na slobodu vjere. (cit. u McGoldrick 10).

U vezi sa ovim navedeni izvjetaj, objavljen nakon usvajanja navedenih zakona, izmeu ostalog, navodi da takve zabrane nisu neophodne jer je mogue postii dogovor koji
e se bazirati na uzajamnom potovanju. HRW je intervjuirao brojne oteene strane koje su bile voljne pristati na
kompromis i razmotriti alternativne vidove pokrivanja (npr.
velike eire, netipine naine motanja/stavljanja marame)
koji bi im omoguili da potuju svoje vjersko opredjeljenje. A
ako su postojale odreene sumnje da uposlenice kre princip
neutralnosti, te sumnje trebale su biti otklonjene putem re-

48

ermana eta

dovne disciplinske procedure i to od sluaja do sluaja. Treba

napomenuti da neutralnost ne znai da osoba nema pravo na
svoj stav ili svoj svjetonazor, nego da mora biti nepristrasna
i nediskriminatorna u svom djelovanju. Nastavnike/ce (kao i
sve druge ljude) treba procjenjivati na osnovu njihovih djela,
a ne na osnovu stavova koji im se uitavaju samim time to
manifestiraju svoju religiju. Stoga se navodi da takve direktne i
diskriminatorne zabrane nisu ni opravdane ni neophodne. (3).
Najeksplicitniji su primjeri ena koje su pristajale na najmatovitije kompromise, ali ni sud ni poslodavac nisu eljeli
prihvatiti alternativna rjeenja. Mariam Brigitte Weiss ponudila je da vee maramu u stilu Grace Kelly. (33). Druge ene nudile su da nose beretku ili neki drugi vid pokrivala za glavu. (34).
Sudske presude na kraju ukazuju samo na to da muslimanka
koja eli da pokrije glavu radi vjerskog uvjerenja to ne moe
da uradi niti na jedan jedini dostupni nain, makar i odabrala
nain koji ni u kom sluaju ne predstavlja prepoznatljivi vjerski simbol, kao to je recimo roza pletena kapica. (39).
Navedeni sluajevi okrueni su slinim okolnostima kao i
sljedei vicarski sluaj uiteljice Lucie Dahlab, kojoj je federalni sud u presudi naveo da njen izgled moe utjecati na vjerska uvjerenja njenih uenika/ca, drugih uenika/ca ili roditelja
uenika/ca. Sud dalje navodi: Iako do tog trenutka nije bilo
nikakvih albi ni uenika ni roditelja, to ne znai da ona nije
svojom pojavom utjecala na njih. (McGoldrick 125). Ovdje je
potrebno postaviti pitanje da li se smatra da ene koje ne nose
hidab, ili mukarci onda ne utjeu na djecu i njihova uvjerenja,
ili je to utjecaj koji se smatra kulturoloki prihvatljivim, za razli-

Zato marama?

49

ku od navedenog? U samoj presudi jo stoji da je teko pomiriti noenje marame sa principom rodne ravnopravnosti (128).
Nakon ovoga, Dahlab se obraa Evropskom sudu za ljudska
prava, koji u velikoj mjeri prihvata presudu izreenu na dravnom nivou i u odluci u sluaju Dahlab v. Switzerland40 kae:
U navedenim okolnostima, nemogue je definitivno negirati to da noenje marame moe imati odreeni prozelitirajui
efekat, s obzirom da se ini da je ista nametnuta eni propisima iz Kurana a koji su, kako je to federalni sud naveo,
teko pomirljivi sa principom rodne ravnopravnosti. Time
se ini tekim za pomiriti noenje islamske marame sa porukom tolerancije, potivanja drugih i, iznad svega, jednakou i nediskriminacijom koje svi nastavnici u demokratskim
drutvima moraju prenositi svojim uenicima.

Ovim oitovanjem Sud zakljuuje da sluaj Dahlab nije

prihvatljiv u smislu osnovanosti i da nee ii dalje na odluivanje u meritumu.
Ipak je jedan ovakav sluaj doao i do odluivanja u meritumu pred Evropskim sudom. To je sluaj Turkinje Lejle
ahin. Turska je sekularna drava, slina Francuskoj po svom
historijskom razvoju, koja do sada na slian nain kao i Francuska pokuava rijeiti pitanje hidaba. U posljednje vrijeme u
Turskoj postoje odreeni pomaci kada je u pitanju ponovno
otvaranje diskusije o hidabu, ali za sada situacija ostaje nepromijenjena. U sluaju ahin v. Turkey, Lejla ahin pokrenula
je postupak zbog zabrane kolovanja na Medicinskom fakultetu u Istanbulu koja joj je izreena zbog hidaba. Izmeu
40 Presuda u sluaju Dahlab v. Switzerland od 15.1.2001. godine, prijava broj:
42393/98

50

ermana eta

ostalog, Lejla ahin je pred Vijeem navela, to je jasno vidljivo iz stavke 101. finalne presude po ovom sluaju, da se njen
izbor temelji na njenom vjerskom uvjerenju, koje predstavlja
najbitnije osnovno pravo koje joj omoguava pluralistika, liberalna demokratija. Da je ljudima nedvojbeno omogueno
da slobodno pristaju na granice koje sami smatraju ispravnima. Da je nepravedno samo rei da je noenje islamske marame suprotno principima jednakopravnosti mukaraca i ena,
s obzirom da sve religije imaju odreeni odjevni kodeks a sve
osobe slobodno biraju da li ele ili ne ele slijediti takav kodeks.41
Ovo je prvi put da se pred Vijeem pravo noenja hidaba eksplicitno brani upravo kao pravo slobodne ene da u
svom ivotu i za sebe donosi odreene odluke. Meutim, Vijee se u svojoj presudi nije previe odmaklo od ranije izreenih stavova Suda po pitanju sluaja Dahlab, i ponovilo da se
ini tekim za pomiriti noenje islamske marame sa porukom
tolerancije, potivanja drugih i, iznad svega, jednakopravnou i nediskriminacijom.
Tako je Vijee ponovilo da vrijednosti pluralizma, potovanja drugih i naroito ravnopravnost ena i mukaraca jednostavno ni u kom sluaju ne mogu ukljuivati religijski uslovljene odjevne kodove, a samim tim ni hidab, iako je sama
tuiteljica navela upravo te vrijednosti kao vrijednosti koje za
nju predstavljaju preduslov za slobodno noenje marame. Vijee je donijelo presudu u kojoj se navodi da nije bilo krenja
navedenih prava.
41 Finalna presuda u sluaju ahin v. Turkey od 10.11.2005. godine, prijava broj:
44774/98.

Zato marama?

51

Ovdje je ipak znaajno pomenuti da ova odluka nije donesena jednoglasno. Sutkinja Tulkens nije bila saglasna sa odlukom ostalih 16 sudaca Vijea. Ona je u svom izdvojenom miljenju, u samoj presudi, pod takama 11 13., navela da
sloboda vjere znai da se svakome omoguava to pravo, bilo
samom ili sa drugima, bilo javno ili privatno, pod dva uslova
da ne ugroavaju prava i slobode drugih, i ne naruavaju
javnu bezbjednost, a u ovom sluaju ni jedan ni drugi uslov
ne postoje... Tuiteljica, odrasla ena, studentica, je rekla i
ne postoji nita to bi nas navelo na to da ona nije govorila
istinu da nosi maramu kao rezultat svoje slobodne volje.
U odnosu na to, ne mogu da uvidim kako se principom
rodne jednakopravnosti moe pravdati zabrana jednoj eni
da to radi kada je, u odsustvu bilo kakvog suprotnog dokaza, vidljivo da je ona sama donijela tu odluku. Jednakopravnost i nediskriminacija su subjektivna prava, koja moraju
ostati pod kontrolom onih na ijem su raspolaganju.

Posljednji sudski sluaj dostupan pred objavljivanje ove

knjige, slian je ranije navedenim a ticao se muslimanke koja
je dobila otkaz nakon pokrivanja. Sluaj se desio u Antwerpenu, u Belgiji i presuda suda u Antwerpenu navodi da noenje
vjerske odjee ili simbola ne potpada pod neto to se moe
smatrati zatienim unutar antidiskriminatorskih odredbi vezanih za pravo na vjeru. Pravni urnal De Juristenkrant
navodi da upravo ovakva presuda suda ini bilo kakvu zatitu
koja se nudi u odnosu na diskriminatorno otputanje ljudi sa
posla besmislenom.42
Situacija u SAD-u ili Kanadi je dosta drugaija s obzirom
da ove zemlje imaju i drugaiju historiju u odnosu na gore
42 Court rules company can fire woman for wearing headscarf, http://
islamineurope.blogspot.com/2010/05/antwerp-court-rules-company-can-fire.
html, pristupljeno: 15.10.2010.

52

ermana eta

pomenute primjere. I SAD, kao npr. Francuska, ima snanu

historiju odvajanja religije od drave, ali tumaenje 1. amandmana na ameriki Ustav u vezi sa slobodnim prakticiranjem
vjere u SAD-u podrazumijeva i pravo na noenje vjerskih obiljeja43. Ipak nije da ne postoje tenzije i da nije bilo sluajeva
diskriminacije u odnosu na hidab. Najpoznatiji je sluaj Rose
Hamid, stjuardese US Airwaysa, kojoj nije dozvoljeno da nosi
maramu uz uniformu nakon to je bila donijela tu odluku, ali
je uz nagodbu sa kompanijom dobila drugu poziciju u istoj
kompaniji koja nije ukljuivala uniformu niti propise za odijevanje. (Hicks 69). U svakom sluaju, u amerikom drutvu
vlada stav da je potrebno to je to vie mogue obezbijediti
uposlenicima/ama ispunjenje njihovih prava na vjeru i mnoge
korporacije pronalaze naine kako da prilagode, transformiraju ili izmijene svoje politike.
U Kanadi su prilike sline kao i u SAD-u. Ipak, Kanada je
prva zemlja u kojoj je ovaj problem prepoznala i ira zajednica, te je izvreno i istraivanje na ovu temu. Istraivanje Ovdje nema mjesta za hidab ukljuivalo je odabir odreenih
43 U prvom predsjednikom obraanju parlamentu nakon 136 godina, francuski
Predsjednik Nicolas Sarkozy je 21.7.2009. izmeu ostalog rekao da nikab nije
dobrodoao u Francuskoj i da je potrebno uspostaviti komisiju koja e nakon
intervjua odluiti da li je potrebno uvesti i zakon kojim se zabranjuje noenje
nikaba u javnosti uope radi osloboenja ena koje su natjerane da ga nose.
Ranije tog mjeseca predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Barack Obama
tokom posjete Normandiji razgovarao je sa predsjednikom Sarkozyjem o zakonu
kojim se zabranjuje noenje hidaba, pri emu je naglasio da je ameriki stav
taj da se ljudima ne smije govoriti ta treba da nose. Na Sarkoziyev argument
da je Francuska sekularna drava, Obama je rekao da se prava pojedinaca i
pojedinki ne smiju ograniavati i da se muslimanima ne smije ograniavati pravo
na prakticiranje njihove religije, naprimjer tako to e im se govoriti kakvu odjeu
muslimanke treba da nose. Slino tokom govora u Kairu Obama je izjavio da je
sloboda u Americi neodvojiva od prava na prakticiranje religije i da zbog toga
sudski sistem u Americi titi prava ena i djevojaka da nose hidab.

Zato marama?

53

poslodavaca i tri tima od po dvije ene.44 U svakom timu bile

su dvije ene koje su bile vrlo sline po svemu (boji koe,
starosti, izmiljenoj biografiji), osim po tome to je jedna nosila maramu, a druga ne. ene su onda odlazile poslodavcima
za koje se znalo da trae uposlenice, odnosile svoje biografije,
traile sastanak ili intervju sa direktorom. Rezultati nisu bili ba
ohrabrujui (na trenutke slini iskustvima nekih ena iz BiH
koja e biti kasnije analizirana). Ispitanice su navele sljedee reakcije poslodavaca: u razgovoru telefonom sve je bilo u redu,
kada sam tamo dola, rekli su da vie nema slobodne pozicije;
poslodavac je traio od mene da skinem maramu; dodijelili
su mi none smjene koje niko i tako nije elio da radi; rekli
su mi da zbog higijenskih razloga ne mogu tu raditi i da e se
moja marama vjerovatno zapetljati u pokretnu traku. Kada je
druga ena iz tima otila na isto radno mjesto deavalo se ili
da dobije posao ili da je ljubazno upute kada i kome treba da
se javi. Istraivanje u Kanadi je pokazalo da ene sa hidabom
nailaze na barijere i diskriminaciju kada se prijavljuju za posao u
proizvodnoj, prodajnoj ili uslunoj djelatnosti, ali i to da drava
ini sve to je u njenoj moi da to umanji.
Tahzib-Lie u vezi sa ovim navodi da jedan od faktora kod
definiranja nunosti uvoenja propisa kojima se zabranjuje
marama treba da bude i dobra volja poslodavca. Potrebno je
posmatrati poziciju koju je poslodavac zauzeo u odnosu na
rjeavanje potencijalnog problema koji se javio i ustanoviti da
44 Izvjetaj No Hijab Is Permitted Here studija je o iskustvima muslimanki koje
nose hidab kod prijavljivanja za poslove u proizvodnom, prodajnom ili uslunom
sektoru, decembar 2002. dostupno na http://atwork.settlement.org/downloads/
No_Hijab_Is_Permitted_Here.pdf, pristupljeno 15.10.2010.

54

ermana eta

li je poslodavac ponudio neko kompromisno rjeenje ili izlaz

za rjeavanje ovog pitanja. Ona navodi da bi i drava kao poslodavac trebalo da slijedi preporuku jedne australske kompanije koja je omoguila svojoj uposlenici da nosi maramu na
poslu ali u zatitnim bojama kompanije. Naizgled trivijalno,
rjeenje ipak svjedoi o spremnosti poslodavca da uvai australsku religijsku raznolikost kao i to da potuje svakog pojedinca/ku. (982). Australija, zajedno sa SAD-om i Kanadom
zasigurno mnogo bolje od zemalja zapadne Evrope pronalazi
rjeenja za ovakva pitanja, iako uvijek ima prostora za napredak s obje strane.
Ovdje je prezentirano tek nekoliko sluajeva, koji dovoljno oslikavaju situaciju koja postoji kada je rije o marami. .Ovi
sluajevi su uglavnom sluajevi koji se tiu postupaka u kojima je drava jedna strana, odnosno u kojima su ene oteene
u dravnom sektoru. Cijeli jedan dodatni spektar je privatni
sektor i diskriminacija u privatnom sektoru. Openito postoji
mnogo slinih sluajeva ena koje se bore sa slinim problemima diljem svijeta.45
Neophodno je naglasiti nekoliko stvari. I u navedenim zemljama, ali jo vie u drugim zapadnim zemljama postoje ene
45 Najekstremniji primjer stravinog ishoda diskriminacije ena pod maramom na
Zapadu predstavlja sluaj Marwe al-Sherbini, egipatske farmaceutkinje, koja je s
muem farmakologom dola u Njemaku zbog zavretka njegovih doktorskih
studija na institutu Max-Planck. Sa trogodinjim sinom Mustafom igrala se na
djeijem igralitu. Zamolila je svoga komiju Alexandera W. da ustupi ljuljaku
njenom sinu, na ta joj je on nasilno pokuao skinuti maramu sa glave i rekao joj
da je teroristica. Marwa je nakon toga uloila tubu protiv komije na lokalnom
sudu u Drezdenu. Komiji je sud izrekao kaznu od 780 eura. Ipak, dravno
tuilatvo smatralo je da je kazna preniska i da je neophodno da poinitelj
takvog djela ipak bude osuen na kaznu zatvorom. Na tom novom roitu
nakon to je Marwa ponovo svjedoila, Alexander W. u punoj sudnici, napada
noem Marwu govorei joj: Ti nema pravo da ivi!. Nakon 18 uboda
noem Marwa je izgubila bitku sa ivotom.

Zato marama?

55

sa hidabom koje bez ikakavih problema ive i rade u tim zemljama.46 Mnogo je primjera ena sa hidabom koje se svakodnevno svaka na svoj nain (jednako kao ene u BiH, o emu e
biti govora neto kasnije) nose sa svojim hidabom i poslovnim obavezama. Izvjetaj Sare Silvestripokazuje da su evropske
muslimanke prilino integrirane u evropsko drutvo.47 Da ele
sve one iste stvari koje ele ostali graani/ke Evrope: da ih
se potuje kao pojedinke, da ive u mirnoj, pravnoj dravi, da
imaju solidno obrazovanje, normalan posao. (63). Meutim
ovdje je ipak indikativno primijetiti da je razumijevanje hidaba u zapadnim zemljama, naroito zemljama zapadne Evrope,
u najmanju ruku problematino. Vidjeli smo da i same sudske
presude, kao i zvanini izvjetaj Vijea Evrope i dalje nastavljaju
propagirati onu istu jednostranu kolonijalistiku sliku o marami
kao o iskljuivo opresivnoj praksi. Da se i dalje zvanino zagovara da je marama simbol islamskog fundamentalizma suprotan
pravu na samoopredjeljenje, rodnoj ravnopravnosti ili emancipaciji ena. Simbol teko pomirljiv sa tolerancijom i potivanjem drugih. Marama se doivljava kao simbol specifian nekoj stranoj kulturi, neshvatljiv ali podnoljiv u smislu kulturnog
relativizma, i neega to tamo neko prakticira. Vrlo rijetko se
posmatra kao sredstvo iskazivanja slobodnog uvjerenja i prava
na slobodu izbora. Vrlo rijetko se, skoro nikada, smatra univerzalnim ljudskim pravom one osobe koja autonomno odlui
46 Pozitivan je primjer Mahinur Ozdemir, dvadesetosmogodinje Belgijanke
turskog porijekla, koja je 7.6.2009. godine postala prva ena sa maramom koja
je ula u Briselski regionalni parlament.
47 Izvjetaj Europes Muslim women: potential, aspirations and challenges
(Evropske muslimanke: potencijal, nadanja i izazovi), novembar 2008. godine

56

ermana eta

da je uini dijelom svoga identiteta. To, meutim, ne umanjuje

injenicu da pravo na slobodni izbor (ene da nosi maramu),
otpada sa mnogim drugim pravima pod univerzalno ljudsko
pravo.
Ovdje je bitno ponovo naglasiti da marama kako takva
ukljuuje mnogostruka znaenja, i da nije svaka marama ista.
Sigurno je da je jedno od tih znaenja i opresija. Postoje zemlje
u kojima je noenje marame zakonska obaveza koja jednako
kao i zabrana noenja marame moe vrijeati dostojanstvo
osobe koja maramu ne smatra svojim linim izborom. Isto
tako zasigurno postoje sluajevi u kojima se ene tjeraju da
nose marame bez njihovog pristanka. Kao to ih se naalost
tjera i na brojne druge stvari. To takoer predstavlja krenje
osnovnih ljudskih prava i prava na izbor, to je kljuno i u
religijskom diskursu ljudskih prava. Meutim, zabranom noenja marame u kolama i na radnim mjestima vri se upravo
suprotno. S jedne strane uskrauje se tim eventualno potlaenim enama mogunost da se neometano koluju ili zaposle
i time dobiju priliku da napuste neko potencijalno negativno
porodino okruenje. U sluajevima gdje je ena natjerana da
nosi muslimansku odjeu, odjea je i dalje samo indikator za
nasilje u porodici te se njenim zakonskim reguliranjem uklanja samo simptom ali ne i uzrok problema. Nasilje u porodici
potrebno je sistemski rjeavati usvajanjem strategija i politika
koje e taj problem sasjecati u korijenu. Stoga je usvajanje navedenih propisa sa tim ciljem potpuni promaaj. S druge strane onemoguava se onim muslimankama koje ele biti aktivne
i doprinijeti vlastitoj zajednici da napreduju. Jer, kako jedna
ispitanica HRW-a navodi:

Zato marama?

57

Ja sam ist primjer integracije () izlazim, borim se za

posao, zavrila sam studij, nisam se mlada udala, tek nakon to sam zavrila fakultet () sama sam odabrala svog
supruga, niko me nije ni na ta prisilio () Niko mi nije
natjerao da stavim maramu ja sam praktino primjer
ene kakav oni ele. () Veoma je tuno kada vas neko
identificira sa nekom slikom koju serviraju mediji. Ja ne
znam tu enu za koju me oni smatraju. (43).

Priu i stav ove ene veina uglavnom ne eli i ne pokuava da uje. Lake je posmatrati ene pod maramom kao jednu uniformnu masu koja je jednostavno nazadna i potlaena.
Dosta ena je za HRW izjavilo da se osjeaju svedene samo
na tu maramu. Odjednom postanete ona pod maramom, ili
Marama je meni bila samo taka na i, nikada nije predstavljala
neki problem, a sad se samo o tome govori. (44). Pitanje
marame i njenog znaenja sigurno jeste dosta kompleksno i
potrebno je uloiti veliki napor i spremnost na razumijevanje
drugoga da bi se u oima onih koji tu praksu ne poznaju neke
stvari promijenile. Meutim da bi taj proces bio uspjean, on
mora biti dvosmjeran.
Praksa kojoj svjedoimo uglavnom je rezultat stavova koji
poput tradicionalnog feminizma polaze ne samo od injenice
da su ene iste kao mukarci, ve i od toga da se i sve ene
meusobno ne razlikuju. (Babi-Avdispahi 144). Insistiranje
na marami kao na simbolu potlaenosti slui za pojaavanje
slike o ispravnosti Zapada i stvaranje slike o Drugom/oj kao
loijem. U ovakvim je pak situacijama potrebno uvoditi senzitivnost za razlike i multipozicioniranost ena. Posmatrati
svaku osobu ponaosob, a ne samo kroz njen najvidljivi marker poput marame ili boje koe. Takva generalizacija, kako

58

ermana eta

smo vidjeli, moe biti pogubna za ivote onih koji postaju

njene rtve. Svaka osoba predstavlja za sebe jedinstveni skup
ljudskih iskustava i nae odlike poput rase, roda, religije, seksualnosti jesu razliiti konstituenti nae linosti koji zajedno sa
odnosima moi prisutnim u drutvu dovode do kreiranja jedinstvenih individua. (Vakulenko, Islamic headscarf 185). Zasigurno odreeni ljudi dijele odreene stavove ali tvrditi da sve
osobe sa nekom karakteristikom jesu iste, kao to je to sluaj
sa enama sa maramom, jednostavno je netano.
Ovdje je potrebno paziti da se ne zapadne u zamku multikulturalizma i problem politika identiteta. Jer, kako Jasminka
Babi-Avdispahi (141) navodi, multikulturalizam ipak razdvaja grupe jednu od druge i posmatra naine na koje se one
ukrtaju, te tako zapreava interakciju meu grupama i ono
to je najbitnije unakrsno grupno identificiranje. Jedino tako
je mogue nositi se i sa hidabom afganistanske imigrantice
uiteljice u Njemakoj i vedske konvertitkinje u islam koja je
stjuardesa u Danskoj. Neophodno je izbjei tendenciju da se
identiteti postvare i neutraliziraju, te pretpostave kao istiniti,
fiksirani i dati. (138).
Kako Trinh T. Minh-ha (cit. u Babi-Avdispahi) navodi, multikulturalizam ne vodi daleko ako se razumijeva kao
stanovite koje se fokusira na razlike izmeu kultura. (139).
Hidab nije pitanje kulture, pa ga je stoga krivo tako posmatrati.
Potrebno je kako Minh-ha i predlae misliti multikulturalizam
kao razlikovanje unutar iste kulture intrakulturalizam; razlikovanje unutar svakog sopstva. (139). Upravo feministiko najnovije fokusiranje i jeste fokusiranje na viestruke ukrtajue

Zato marama?

59

razlike rod, rasu, etnicitet, nacionalnost, seksualnost, klasu ili

religiju (144) koje na tom svom ukrtanju, intersekciji stvaraju
odreenu samo sebi specifinu ljudsku osobu. Ta osoba odraava ljude i kao profesionalce/ke, strunjake/inje i uposlenike/
ice. I prema tim karakteristikama potrebno je zapoljavati ljude
i dati im priliku da rade, a ne prema tome da li neko nosi ili ne
nosi maramu, ili neki drugi simbol koji drugi ljudi u najmanju
ruku ne razumiju ili ga ne smatraju svojim.

Norme ljudskih prava u odnosu

na hidab u Bosni i Hercegovini
Bosna i Hercegovina u svom nastojanju da postane punopravna lanica euroatlantskih tokova i Evropske unije prilino uspjeno u svoje zakonodavstvo ukljuuje meunarodne
odredbe i smjernice koje se tiu zatite ljudskih prava. Bosna i
Hercegovina je tako obavezna da direktno primjenjuje veinu
dokumenata o ljudskim pravima pomenutih ranije.
Na poetku, potrebno je pomenuti kako ustavne odredbe
Bosne i Hercegovine (ali i entiteta i kantona) ukljuuju osnovne odredbe za osiguranje ljudskih prava i temeljnih sloboda,
osiguranje tih prava i zatitu linih sloboda, ljudskog integriteta, dostojanstva i drugih prava i sloboda u oblasti ljudskih
prava. Cijeli lan 2. posveen je ljudskim pravima i slobodama,
gdje se navodi da e se osigurati najvii nivo meunarodno
priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda. lan 2.2. navodi da se prava i slobode predvieni u Evropskoj konvenciji
za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim pro-

60

ermana eta

tokolima direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini te da

ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Tako lan
2.3. ukljuuje cijeli katalog ljudskih prava gdje su pobrojana
ljudska prava svih osoba na teritoriji BiH a koja ukljuuju i
za ovu knjigu najznaajnija prava kao to su: pravo na privatni i porodini ivot, dom i prepisku; pravo na slobodu misli,
savjesti i vjere te slobodu izraavanja. lan 2.4. tako zabranjuje diskriminaciju po bilo kojem osnovu kao to je spol,
rasa, boja, jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno
ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom,
imovina, roenje ili drugi status. Ovdje je potrebno pomenuti
i Aneks I na Ustav BiH, kojim se osigurava primjena i drugih
meunarodnih instrumenata.48
Ukoliko se smatra da su na bilo koji nain povrijeena
Ustavom zagarantirana prava, bilo konanim, pojedinanim
aktom ili radnjom slubene osobe ili organa uprave, odnosno
48 Aneks I na Ustav BiH: Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji e

se primjenjivati u Bosni i Hercegovini

1. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948)

2. enevske konvencije I-IV o zatiti rtava rata (1949), i Dopunski protokoli
I-II (1977)
3. Konvencija koja se odnosi na status izbjeglica (1951) i Protokol (1966)
4. Konvencija o dravljanstvu udatih ena (1957)
5. Konvencija o smanjenju broja lica bez dravljanstva (1961)
6. Meunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije (1965)
7. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (1966) i Opcioni
protokoli (1966 i 1989)
8. Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1966)
9. Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene (1979)
10. Konvencija protiv muenja i drugih surovih, nehumanih ili poniavajuih
tretmana ili kanjavanja (1987)
11. Evropska konvencija o spreavanju muenja, nehumanog ili poniavajueg
tretmana ili kanjavanja (1987)
12. Konvencija o pravima djeteta (1989)
13. Meunarodna konvencija o zatiti prava svih radnika-migranata i lanova
njihovih porodica (1990)
14. Evropska povelja za regionalne jezike i jezike manjina (1992)
15. Okvirna Konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994)

Zato marama?

61

odgovarajue osobe u ustanovi, kojim se protivno zakonu

spreava i ograniava vrenje tih prava, mogue je pokrenuti postupak pred nadlenim sudom. Po prijedlogu sud moe,
prema okolnostima sluaja i nakon to ispita njegovu osnovanost, donijeti rjeenje kojim e zabraniti dalje vrenje radnje, a moe i nadlenom organu staviti prijedlog za udaljenje
sa dunosti odgovorne osobe, i po potrebi protiv te osobe
izrei novanu kaznu, kao i druge pogodne mjere (CEDAW
izvjetaj 14). Pored Ustavnog suda BiH i drugih sudova koji
su nadleni za zatitu ljudskih prava u BiH, takoer postoji
institucija Ombudsmena za ljudska prava, koja djeluje na entitetskim nivoima.
Pored Ustava u BiH u januaru 2004. godine usvojen je i
Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u BiH, u kome se u lanu 2. definira diskriminacija koja
zasnovana na vjeri ili uvjerenju, oznaava svako iskljuivanje, ograniavanje, davanje prednosti, izostavljanje ili
svako drugo razlikovanje koje je zasnovano na religiji ili
uvjerenju, a koje ima cilj ili se njime moe postii direktno ili indirektno, namjerno ili nenamjerno ukidanje
ili umanjivanje priznanja, jednakog uivanja i ostvarivanja
ljudskih prava i osnovnih sloboda u graanskim, politikim, ekonomskim, socijalnim i kulturnim stvarima.

lan 7. navodi da sloboda vjere ili uvjerenja ukljuuje pravo svake osobe, odnosno crkve i vjerske zajednice, da
moe oitovati svoju vjeru ili uvjerenje, bilo pojedinano ili u
zajednici s drugima, javno ili privatno .
Bitno je pomenuti i Zakon o ravnopravnosti spolova BiH,
kojim se garantira puna ravnopravnost spolova u svim sferama

62

ermana eta

drutva, a naroito u oblasti obrazovanja, ekonomiji, zapoljavanju i radu, socijalnoj i zdravstvenoj zatiti, sportu, kulturi, javnom ivotu i medijima i to bez obzira na brano i porodino
stanje. Jednako kao i meunarodni dokumenti, ovaj zakon zabranjuje kako direktnu tako i indirektnu diskriminaciju.
Pored ovih propisa koji reguliraju slobodu vjere i izraavanja kao i zabranu diskriminacije na osnovu vjere ili spola, za
ovu konkretnu temu znaajno je pogledati i zakone koji govore
o radu i zapoljavanju. Prema vaeim zakonima iz oblasti rada
u Bosni i Hercegovini, zabranjena je svaka vrsta diskriminacije
po osnovu prava na rad i zapoljavanje. Bosna i Hercegovina je
potpisnica vie od 66 konvencija iz oblasti rada, a zakoni koji
se donose u novije vrijeme usklaeni su u najveem dijelu sa
meunarodnim konvencijama. (CEDAW izvjetaj 120).
Tako je na primjer Zakon o radu u Federaciji BiH ugradio elemente meunarodnih konvencija kojima se regulira ova
materija, a koji su prihvaeni i kroz Ustave svih nivoa BiH.
Pa lan 5. navodi da: osoba koja trai uposlenje, kao i osoba
koja se uposli, ne moe biti stavljena u nepovoljniji poloaj
zbog rase, boje koe, spola, jezika, vjere, politikog ili drugog miljenja, nacionalnog ili socijalnog porijekla te da u
sluajevima krenja odredbi iz stava 1. lana 5. osoba ija su
prava povrijeena moe zbog povrede prava podnijeti tubu
mjerodavnom sudu koji e ukoliko utvrdi da su navodi tube
utemeljeni, naloiti dalje radnje, da bi se osigurala primjena
odredbi ovoga lana, ukljuujui uposlenje, vraanje na prethodno radno mjesto, osiguravanje ili ponovno uspostavljanje
svih prava iz radnog odnosa koja proizilaze iz ugovora o radu.

Zato marama?

63

Ipak diskriminacija u zapoljavanju je iroko rasprostranjena

u BiH i uglavnom je bazirana na etnikoj osnovi, politikoj
opciji, i spolu. Bitno je pomenuti da situacija u BiH po pitanju zapoljavanja nije nimalo zavidna, i da BiH kao zemlja
u postkonfliktnoj tranziciji ima jako nisku stopu zaposlenosti uope. Posljedice takve situacije osjeaju se svugdje, neto
vie u privatnom sektoru, gdje su ene dobrodole kao radna
snaga koju je mogue veoma lako otpustiti, jer je to uglavnom privremeno zapoljavanje. Ipak, veoma je est sluaj
neprijavljivanja ena, (ali i mukaraca, iako u manjem broju) za
penzijsku i zdravstvenu zatitu i kod firmi koje nisu privatno
vlasnitvo. (CEDAW izvjetaj 125).
Ovi podaci su znaajni jer su vezani i za rezultate terenskog istraivanja koji e kasnije biti predstavljeni. Tako se uz
primarni fokus istraivanja odnosno povezanost noenja marame i zapoljavanja, pored individualnih sposobnosti ena,
njihovog pojedinanog obrazovanja i potencijalne diskriminacije zbog toga, ima uzeti u obzir i cjelokupna situacija u
Bosni i Hercegovini u kojoj je stopa nezaposlenosti generalno
visoka a diskriminacija ena openito na tritu rada ve sama
po sebi problem.
Posljednji zakon znaajan za ovu knjigu usvojen je u julu.
2009 a to je Zakon o zabrani diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Zakon na jednom mjestu obuhvata sva ranije navedena
ljudska prava i tretira ih na slian nain. Ovaj zakon posjeduje
i odredbu o tzv. izuzecima od principa jednakog postupanja a
koja bi eventualno, u zavisnosti od tumaenja i sudske prakse,
mogla biti ograniavajua za ene koje nose maramu. Tu se

64

ermana eta

navodi u lanu 5. da se zakonske mjere i radnje nee smatrati

diskriminacijskim kada se svode na nepovoljno razlikovanje ili
razliito postupanje ako su zasnovane na objektivnoj i razumnoj opravdanosti i to kada su
zasnovane na obiljeju koje se odnosi na bilo koji od osnova navedenih u lanu 2.49 kada, u ogranienim okolnostima, zbog naravi konkretnih profesionalnih aktivnosti
koje su u pitanju ili konteksta u kojem se izvravaju, takvo
obiljeje predstavlja stvarni i odreujui uvjet u pogledu
odabira zvanja.

Ovdje je mogue postaviti pitanje o dopustivosti noenja

hidaba (kao obiljeja koje se odnosi na neki od osnova iz
lana 2., tj. vjeru) kod odreenog zvanja gdje bi se eventualno
moglo dovesti u pitanje u odnosu na kontekst u kome se to
zvanje izvrava da li to obiljeje predstavlja stvarni i odreujui uvjet za upoljavanje.50 To ostaje jo da se vidi primjenom
navedenog Zakona. Zabrinutost u vezi sa tumaenjem ovog
dijela zakona iznio je i Gender centar FBiH u Kombinira49 lan 2.
(Diskriminacija)
(1) Diskriminacijom, u smislu ovog Zakona, smatrat e se svako razliito postupanje
ukljuujui svako razlikovanje, iskljuivanje, ograniavanje ili davanje prednosti
utemeljeno na stvarnim ili pretpostavljenim osnovama prema bilo kojoj osobi ili
grupi osoba na osnovu njihove rase, boje koe, jezika, vjere, etnike pripadnosti,
nacionalnog ili socijalnog porijekla, veze s nacionalnom manjinom, politikog
ili drugog uvjerenja, imovnog stanja, lanstva u sindikatu ili drugom udruenju,
obrazovanja, drutvenog poloaja, branog ili porodinog statusa, trudnoe i
materinstva, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljea, spola
i osjeaja pripadnosti spolu, spolnog izraavanja ili orijentacije, kao i svaka
druga okolnost koja ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojoj osobi onemogui
ili ugroava priznavanje, uivanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi, prava
i sloboda u politikoj, ekonomskoj, socijalnoj, kulturnoj ili bilo kojoj drugoj
oblasti javnog ivota.
50 U sljedeem dijelu rada bit e govora o primjeru ene sa hidabom koja je
fiziotarapeutkinja i koju poslodavac ne eli uposliti jer smatra da to nije
prihvatljivo u takvoj profesiji bez obzira na njenu odluku da se bavi time.

Zato marama?

65

nom etvrtom i petom izvjetaju prema Konvenciji o eliminaciji svih oblika diskriminacije ena za FBiH. (15).
U skladu sa tim ovdje u pomenuti i navod iz dnevnog
lista Avaz od 2.6. 2009. gdje jedna itateljka komentira: Da bi
pokrivene muslimanke u Tomislavgradu dobile paso, potrebna im je potvrda da su pokrivene, koja uzgred ne postoji.51
Tokom istraivanja, ispitanice su uglavnom navodile da nisu
imale slinih problema, niti da se od njih zahtijevalo da skinu
maramu prilikom fotografiranja za lina dokumenta, ali potrebno je navesti da u skladu sa Pravilnikom o obrascu line
karte i podacima sadranim u linoj karti dravljana Bosne i
Hercegovine od 2.12.2002. godine u lanu 11. stoji da se lica
koja iz vjerskih razloga ili prema narodnim obiajima nose
eir, kapu ili maramu mogu fotografirati sa eirom, kapom
ili maramom, s tim to elo ne smije biti pokriveno.52 Slini
propisi vae i za sva ostala dokumenta.
Iako su propisi, kako je prikazano, uglavnom nediskiminirajui, potrebno je ovdje navesti dijelove lanka objavljenog u
jednim dnevnim novinama koji je inspiriran vijeu o tome da
je policajkama muslimankama u Velikoj Britaniji dozvoljeno
noenje hidaba.53 Tako u odnosu na to Dragan Miokovi,
glasnogovornik MUP-a Kantona Sarajevo kae:
51 Dnevni Avaz, izdanje od 2.6.2009, str. 19
52 Zamljivo je vidjeti i arenoliku situaciji u Republici Hrvatskoj u odnosu na
izdavanje linih dokumenata enama koje nose maramu. Iako su propisi slini
kao u BiH, neke upanije odbijaju izdavati lina dokumenta sa maramom,
dok neke to ine. Vie o tome u lanku Tri upanije odbijaju izdati vozaku
dozvolu ako ena nosi maramu, Jutarnji, 4.10.2010. str. 8 ili http://dnevnik.
hr/vijesti/hrvatska/s-hidzabom-na-glavi-mup-ne-da-vozacku-dozvolu.html,
pristupljeno 29.10.2010.
53 Muslimankama u policiji FBiH hidab doputen u RS-u ne, 11.02.2009.

66

ermana eta

To nije zabranjeno, kada je u pitanje samo pokrivanje

kose. Kada je u pitanju pokrivanje lica, to je neto drugo,
jer lice policijskog slubenika mora biti otkriveno. Do sad
nismo imali takvih zahtjeva, a ako bi ih bilo, ne bilo nikakvih problema, jer je uredno i odgovara propisima.

Zanimljivo je sa druge strane da su iz Ministarstva unutarnjih poslova RS-a naveli da je Ministarstvo strogo definiralo
kako se jedan policijski slubenik ili policajka moe odijevati, i
skladno tome noenje nekih novih odjevnih detalja, kao to je
hidab, nije doputeno. Tako naelnik MUP-a RS-a za kriminal Gojko Vasi navodi da uz suknju, hlae, policijsku apku,
ili u jedinicama za posebne namjene kapu, tzv. beretku, uz
slubenu policijsku odoru nije doputeno nositi nita drugo.
Kako za sada nije poznato da je bilo zahtjeva za noenje hidaba u policijskim strukturama u Bosni i Hercegovini, ostaje
da se vidi kakva e biti praksa kada doe do takvih situacija.
Potrebno je skrenuti panju na jo jedan tip propisa. Zakon
o visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i Hercegovine
navodi u lanovima 40. i 41. da e se protiv sudija i tuilaca
pokrenuti disciplinski prekraj u sluaju postupanja s pristrasnosti i predrasudama tokom obavljanja slubenih dunosti
zbog rase, boje, spola, vjerske pripadnosti, etnikog porijekla,
nacionalne pripadnosti, seksualne opredijeljenosti ili drutvenog i ekonomskog statusa. Stoga, ako je sudija neko ko je
potpuno elav, o njegovom eventualnom ispoljavanju pripadnosti
ultradesniarkim skinhedsima koji batine nacistiku ideologiju nee se raspravljati prije njegovog uposlenja, nego, kako
to sugerira Zakon o visokom sudskom i tuilakom vijeu, tek

Zato marama?

67

nakon dokazane nepristrasnosti. A priori suditi o neijoj pristranosti na osnovu njegovog/njenog izgleda a ne uzimati u obzir
njegovo/njeno ponaanje i primjenu principa nepristrasnosti i
jednakog tretmana znailo bi da Amerikanci nikada nisu trebali
dozvolili da sudija crnac sudi bijelcu, i obrnuto; ili da Bonjak
sudi Srbinu, i obrnuto. Tako i ena koja nosi hidab moe, kao
i svako drugi, obavljati svoj posao nepristrasno i u skladu sa
uzusima odreene brane, bilo pravne, obrazovne ili neke druge. A, ako, kao i u sluaju bilo koga drugog, ne potuje principe
te profesije, potrebno je da se sprovede disciplinski postupak
vezan za neki konkretni propust.
U vezi sa ovim je i nedavna rasprava u javnosti o sluaju
pokrivene slubenice Tuilatva BiH. U lanku Pressa RS-a
skandaloznog naslova erijat u sudu BiH,54 koji obiluje krivim informacijama i insinuacijama navodi se da je to u suprotnosti s tuilakim i sudskim etikim kodeksom i da rui
princip multietninosti BiH. Te da
Sud BiH ve nekoliko meseci tolerie skandalozno ponaanje slubenice Tuilatva BiH, koja na suenja dolazi
obuena u skladu sa strogim islamskim verskim pravilima,
pokrivena tradicionalnom islamskom maramom - hidabom! Da stvar bude jo interesantnija, ona radi u tuilatvu u sluaju protiv Milorada Trbia i eljka Ivanovia,
optuenih za masakr u Srebrenici!

Izvor Pressa RS-a u lanku takoer navodi da se preutno odobrava neprimereno oblaenje slubenice Tuilatva,
koja glave pokrivene hidabom prisustvuje suenjima, uprkos
54 http://www.novinepress.co.rs/sr/vesti/republika_srpska/story/83586/%C5
%A0erijat+u+Sudu+BiH!.html, pristupljeno 19.10.2010.

68

ermana eta

tome to se to protivi svim pravilima odevanja pravosudnih

slubenika ta da ovu devojku niko do sada ak nije nije ni
opomenuo zbog neprimerenog oblaenja.
Svima je, pa i samim Bonjacima, jasno da je versko oblaenje pravosudnog slubenika ne samo neprimereno ve
i jedan oblik provokacije drugih naroda (...) Posle rata u
Federaciji BiH su na brojne funkcije u javnim ustanovama
postavljene ene koje nose hidab, kao verski simbol. Noenje islamske marame ak je i odlina preporuka prilikom
zapoljavanja u Federaciji BiH.

Naalost, marama je ovdje posluila u svrhe politikansko-hukae retorike i politike te podrivanja nacionalne mrnje. Ranije su ponueni argumenti za to da marama nije
u suprotnosti sa navedenim etikim kodeksom. Da njena
svrha ni na koji nain nije vrijeanje nemuslimana (kao to
ni npr. svrha noenja kria na vratu nije vrijeanje nekrana) jer podjele i razliitosti prisutne u bh. drutvu ne smiju
se, kako se to ovdje sugerira, izjednaavati. Nepriznavanje
razliitosti, jednostavno se moe nazvati diskriminacijom i
ignoriranjem injenice da u drutvu postoje ljudi koji moda ne ive identino kao mi. Samo uvaavajui razliitosti
i potrebe drugih mogue je kreirati drutvo koje potuje i
uvaava nacionalne, historijske, kulturne i vjerske razlike, i
prua svima jednaka prava i jednake mogunosti.
Takoer je ranije ve posebno naglaeno da je svako
duan, i pred zakonom odgovoran da svoj posao obavlja
u skladu sa profesionalnim standardima i da marama tu ne
smije igrati bilo kakvu ulogu, a rezultati istraivanja koje sam

Zato marama?

69

sprovela u FBiH o marami na tritu rada ukazuju naalost i

na to da je ovdje navedeni stav o tome da je marama odlina preporuka prilikom zapoljavanja u FBiH u potpunosti
netaan.
Jednako tako se u BiH dosta polemiziralo i polemizira o
prijedlogu Zakona o zabrani pokrivanja lica na javnim mjestima, koji je u proceduru uputio klub SNSD-a.55 Navodno
je zakon predloen u svrhe ugledanja na neke naprednije
zemlje koje to rade a radi identifikacije na javnom mjestu, meutim, ini se da je njegova prava svrha ustvari opet
predizborno podizanje politikih tenzija ali i manipuliranje
podacima i forsiranje ideje o strahu od islama jer se kao argument za zakon navodi i injenica da u institucijama BiH
ima veliki broj lica koja se oblae prema religijskim propisima, po strogim islamskim zakonima, u skladu sa erijatskim
obiajima i da malo ko reaguje na takav nain oblaenja
jer u Sarajevu, kao veinskom islamskom gradu, vie od 95
odsto jednog naroda oblaenje po strogim islamskim pravilima doivljava kao normalnu stvar. Ovakav stav prije svega
je netaan, jer ako je rije o prijedlogu zakona o pokrivanju
lica, onda nema potrebe govoriti o osobama zaposlenim u
institucijama BiH jer takvih osoba u tim institucijama nema.
Procenat ena koje pokrivaju lice u BiH je toliko mali da se
pitanje identifikacije tih osoba veoma bezbolno moe rijeiti
uvoenjem odgovarajue identifikacijske procedure kako se
u praksi trenutno i radi a ene koje nose nikab uglavnom
55 Zabraniti pokrivanje lica na http://sjovicicslavuj.blog.rs/blog/sjovicicslavuj/bihskandal-na-sjednici-predstavnickog-doma-drzavnog-parlamenta/2010/04/16/
zabraniti-pokrivanje-lica, pristupljeno 18.10.2010.

70

ermana eta

navode da sa tim nemaju nikakvih problema (vie o tome

vidjeti kod Mirele Roajac-Zuli)56.
Neosporno je da osnovna karakteristika sekularnog drutva jeste odsustvo direktnog utjecaja religije na dravu i njene
institucije te odsustvo odluka koje su religijski inspirirane. I
aluzijama u ovim sluajevima na sekularnost multikulturalnog drutva BiH, ovdje se da naslutiti i poruka da sekularno
drutvo kao takvo ne trpi ili ne bi trebalo da trpi javni vjerski
pluralizam njegovih graana i graanki, pretpostavljajui neispravno da je sekularno drutvo ono drutvo u kome je religija iskljuivo privatna stvar. Ipak, kako Appleby navodi, teorija
sekularizacije jeste predviala da e posljedica modernosti biti
institucionalna razdvojenost vjerske i sekularne sfere drutva
i da e rezultat toga biti ne samo privatizacija religije, ve njeno marginaliziranje i smanjenje znaaja. Ta teorija danas je
predmet ozbiljnih napada izmeu ostalog i zbog neoekivane
sve vee prisutnosti religije. (3). Doslovno, miijarde ljudi organiziraju svoju svakodnevnicu u skladu sa svojim uvjerenjima,
od odijevanja, ishrane, meurodnih odnosa, ponaanja itd.
U skorije vrijeme istraivanja o odnosima izmeu sekularnog
i religijskog smatraju povezanost izmeu ovih sfera u mnogo56 Slina vjetaka dilema stvorena je u medijima u vezi sa muslimankama
koje rade u oruanim snagama. Ponovo se noenje marame predstavlja
atakom na nemuslimane bez previe argumenata. Cijeli lanak Pripadnice
vojske s hidabom rade u vojarnama u Rajlovcu dostupan na http://www.
vecernji.ba/vijesti/pripadnice-vojske-hidzabom-rade-vojarnama-rajlovcuclanak-158665, a reagiranje Rijaseta Islamske zajednice u BiH u tekstu
Predrasude o muslimankama u Oruanim snagama na http://rijaset.ba/
index.php?option=com_content&view=article&id=9059:predrasude-omuslimankama-u-oruanim-snagama&catid=254:mina-vijesti-kat&Itemid=185,
pristupljeno 18.10.2010.

Zato marama?

71

me intimnijom nego je to ranije bio sluaj. One se preklapaju,

i uzajamno nadopunjuju. (3). Habermas naziva to postsekularnim drutvom u kome oni graani sekularnih drutava koji
nisu vjernici moraju prihvatiti svoje sugraane vjernike kao
jednake uesnike u javnoj sferi. (Russello).
Pored svega navedenog u BiH krenje ljudskih prava je
jo uvijek veliki problem i sudovi su generalno pretrpani raznim sluajevima. Ipak, u BiH je samo jedna ena pokrenula
pravni spor zbog onemoguavanja noenja marame na radnom mjestu.
Naime, kako prenosi list Saff krajem 2007. godine u
15. osnovnoj koli u atorovicima kod Brkog dogodio se incident kada uitelj Radomir Vidovi nije dozvolio pedagogici emsi Ahmetspahi da obie odvijanje asa na kojem on
vri predavanje zbog toga to nosi hidab. 57 Uitelj Vidovi
smatrao je da ona nije obuena po standardima i zakonima o
osnovnom obrazovanju koji vae u Distriktu Brko. On je takoer informirao o ovome SDS-ove poslanike u Skuptini Distrikta Brko, koji su na Skuptini pokrenuli inicijativu izmjene
i dopune zakona o obrazovanju, odnosno donoenje zakona o
zabrani noenja hidaba u kolama u Distriktu Brko (koja nije
usvojena). Rasprava o ovom pitanju odrana je na 39. sjednici
Skuptine. Srpski poslanici u Skuptini su zagovarali usvajanje
izmjena radi, kako navode, islamske nonje koja je po njima u
suprotnosti sa multietnikim obrazovanjem i navodili da e, ako
nita drugo, nastavnici srpske nacionalnosti poeti dolaziti pred
57 SDS trai zabranu hidaba na http://www.sehur.net/html/modules.php?na
me=Forums&file=viewtopic&t=699&start=0&postdays=0&postorder=asc&
highlight=, pristupljeno 3.4.2009.

72

ermana eta

djecu odjeveni u srpskoj tradicionalnoj nonji, tj. ajkai i svim

drugim rekvizitima ili ubarama. Bonjaki predstavnici su
reagirali i rekli kako svi oni koji imaju potrebu da nose islamsku
nonju to treba da i ine bilo u nastavi, ili u navedenoj skuptini.
Takoer, jedan bonjaki poslanik je naveo da je alosno da
je uope dolo do jedne ovakve diskusije i da je pravo svakog
konstitutivnog naroda u BiH na slobodu izraavanja kulture.
Hrvatski poslanici bili su suzdrani.
Ovdje je vidljivo nekoliko stvari koje je bitno napomenuti. Prvo, da se hidab posmatra iskljuivo kao tradicionalna
nonja i dio kulture jednog naroda, te se izjednaava sa ajkaom i ubarom koji su kulturni, a ne religijski simboli jednog
naroda, i drugo, da se multietniko obrazovanje posmatra kao
obrazovanje u kome su svi ljudi isti i ne smiju se razlikovati.
Oba ova stava, a posebno u kombinaciji, ukazuju na to da bh.
politiari nisu savladali osnovne demokratske pojmove kao
to su pravo na vjeru, etnicitet, kultura, religija ili multietinost. Rasprava je samo iskoristila pitanje noenja hidaba za
ponovno isticanje ve tako poznatih nacionalistiko-politikih
stavova a to dokazuje i injenica da hrvatski poslanici nisu reagirali jer su oito smatrali da se to pitanje njih ne tie, iako npr.
asne sestre predaju vjeronauku u dravnim kolama obuene
u religijsku nonju.
S druge strane, sluaj je zanimljiv zbog same sutine ove
knjige. emsa Ahmetspahi je jedina ena do sada koja je pokrenula pitanje diskriminacije zbog hidaba u javnosti u BiH.
Ona je bila i jedna od govornica na tribini koju su organizirali Centar za edukaciju i istraivanje Nahla i Centar za

Zato marama?

73

napredne studije iz Sarajeva pod naslovom: Islamofobija:

pojava, oblici, odgovori. Tu je predstavila svoju priu koja je
u dijelovima, radi same teme, navedena:
Bila sam veoma dobar student pedagogije i psihologije
(...) govorim tri strana jezika, educiram se za grupnog
psihoterapeuta na Institutu za grupnu analizu (...) Prilikom prijema vreno je pismeno testiranje kandidata
koje sam bez problema prola. Usmenog testa nije ni
bilo. Primljena sam da radim kao pripravnik pedagog
(...) Ovim dogaajem nepravedno sam optuena da svojom pojavom vrim diskriminaciju drugog i drugaijeg.
Zapravo sam ja diskriminirana. Ja nikome nita nisam
zabranila, a meni je zabranjeno da radim u odjei koja
je u skladu sa mojim vjerskim opredjeljenjem (...) Kad
je proao pripravniki sta, meni je prekinut radni odnos. Ocijenjena sam sa najboljim ocjenama (...) kola je
nagraena sa dvije zlatne medalje u razliitim takmienjima. Neposredno prije isteka mog pripravnikog staa
direktor kole uputio je pismeni zahtjev Odjelu za obrazovanje, za raspisivanje konkursa za prijem u stalni radni odnos na poziciju Pedagog. Prijavila sam se na biro i
ekala raspisivanje konkursa (...) Meutim tendenciozno
promijenjeni Organizacioni plan, ija je izmjena odgodila objavljivanje konkursa i koji je do izmjene predviao
za radno mjesto pedagog uslov radno iskustvo sa ili bez
iskustva to je u skladu sa Zakonom o obrazovanju, ali
izmjenom 30.7.2007 godine uvodi se promjena koja glasi jedna godina radnog iskustva u struci i kao poseban
uslov poloen struni ispit, to meni automatski onemoguava konkurisanje (...) Zbog navedenih nezakonitosti sam podnijela tubu Sudu u Brkom, ali Nezavisni
sudija S. K. ve dvije godine nema vremena da presudi u
ovom predmetu. O ovim nezakonitostima sam pismeno
obavijestila OHR u Brkom i dobila pismenu obavijest

74

ermana eta

da je naloio upravnom inspektoru . S. i prosvjetnoj

inspektorici F. D. da ispitaju navedeni sluaj i da mene a
i OHR obavijeste o nalazu. Istekom svih zadanih rokova
informirala sam OHR da nisam dobila nikakav odgovor.
(...) Interesantno je da je u institucijama Brko distrikta
godinama bilo upranjeno vie od deset radnih mjesta
psihologa i pedagoga ali da nakon svih deavanja u skuptini, konkursi nisu bili raspisivani, iz razloga to se ekalo da pristignu generacije novih svrenika ovog fakulteta
a jedini kandidat sam bila ja, koji sjedi na birou za zapoljavanje i godinama eka (...) Ja moram rei da mene ne
iznenauju stavovi pripadnika drugih nacionalnosti ali
iskreno jako mi teko pada kada Bonjaci imaju stav: da
su znali, da ih ne iznenauje, ta si drugo oekivala i sl.
Mnogi od njih me izbjegavaju bojei se neega vjerovatno samo njima znanog (...) A kako je meni? Zanima li
koga to, pitam se? Evo, barem djelimino, kako se osjea osoba koja je diskriminisana. Osjeala sam se uasno
usamljena, ostavljena na cjedilu, nepoeljna persona
non grata, izdana, razoarana, izgubila sam povjerenje u
sistem, ljude.58

Iz izlaganja gospoe Ahmetspahi nazire se nekoliko

stvari. Da je kao ena sa hidabom dobila posao na osnovu
pismenog ispita. Neke ispitanice tokom istraivanja su takoer navele da vjeruju da su dobile posao upravo zbog toga
to nije bilo usmenog intervjua te su primljene upravo na
osnovu kvalifikacija dostavljenih pismenim putem. Da su
prema njenim navodima, a radi reagiranja kolege sa posla
i naknadnih deavanja u skuptini, pravila izmijenjena kako
ona ne bi mogla vie konkurisati na navedenu poziciju. Da
nezavisni sudija dvije godine ne pokuava da rijei navede58 Tribina Islamofobija: pojava, oblici, odgovori, 1.4.2009.

Zato marama?

75

ni sluaj, da OHR ne reagira te da se odreeni period ni

konkursi nisu raspisivali. Ostaje na sudskim instancama da
potvrde ovo kao sluaj diskriminacije i time zaponu pozitivnu sudsku praksu po ovom pitanju u BiH. Ona je takoer
navela i reakcije drugih ljudi koje korespondiraju sa reakcijama koje navode neke druge ispitanice a to je da ih ljudi
izbjegavaju ili govore da je to i tako bilo oekivano te da je
takvo neto skoro pa normalno.
Za kraj ovog dijela potrebno je rei da je, i pored arenolike situacije u praksi (to e se pokazati u posljednjem dijelu
ove knjige), trenutna zakonska situacija u Bosni i Hercegovini slina onoj u zapadnim zemljama te ostaje da se vidi kako
e se ovo pitanje razvijati i kakav e (pod uslovom da za to
bude potrebe) pristup BiH primijeniti u svojoj sudskoj praksi, unutar svog diskrecijskog prava, a kada je u pitanju definiranje odnosa prema hidabu na tritu rada ali i openito.
Ako nai eksperti budu za to imali volje i hrabrosti, BiH bi
mogla zbog svoje specifine historije i tradicije, multikulturalnosti, autohtone (neimigrantske) muslimanske zajednice
umjesto standarnog copy- pastiranja sa Zapada, u vezi
sa ovim pitanjem ponuditi svjea, promiljena rjeenja, koja
e moi posluiti kao primjeri dobre prakse ostalima u regionu i Evropi. Primjeri kako je mogue uzajamnim pregovaranjem postii pozitivan rezultat za sve.

3. HIDAB U BOSNI I HERCEGOVINI

A moja mahrama to sam sama ja. To je moje ljudsko bie, cjelina mog ljudskog habitusa, to je moje ensko sebstvo, moje tjelesno osobstvo, moja sigurnost, moj lini neopragmatizam i moj
duevni mir, moja duhovna premo i moja fizika snaga, moj
instinkt i moja sigurnost, moja zdrava koa i moj nain dobrog
ivota.
Fahira Fejzi-engi

Historija hidaba
u Bosni i Hercegovini
Na poetku je potrebno predoiti historijsku analizu poloaja
muslimanske ene u Bosni i Hercegovini koji kao jedan od
svojih segmenata ukljuuje i pokrivanje. Ovaj dio od velikog
je znaaja za kontekstualno razumijevanje pokrivanja kod nas.
Naime, kako je ranije pomenuto, iako pokrivanje muslimanki u svim dijelovima svijeta izgleda povrinski isto ili slino,
razumijevanje drutveno-historijskih okolnosti svakog pojedinanog prostora krucijalno je za razumijevanje ovog duboko

78

ermana eta

kontekstualiziranog pitanja. Problem postaje jo vei kada

se studije, rjeenja, pretpostavke i zakljuci o pokrivanju iz
odreenih sredina pokuavaju primijeniti u potpuno drugaijim sredinama. (Mernissi, Kasem). Npr. pokrivanje (kao i
nepokrivanje) u sekularnoj Turskoj sa veinskim muslimanskim stanovnitvom ima drugaije implikacije od pokrivanja
muslimanskih imigrantica u Belgiji, ili od obaveznog pokrivanja Iranki ili Saudijki ili pokrivanja evropskih, bosanskih muslimanki, u ratnom i postratnom, postsocijalistikom drutvu.
Osmanskim osvajanjem prostora Balkana dolazi do islamizacije prostora Bosne i Hercegovine. U to vrijeme u periodu od polovine 15. do kraja 19. stoljea muslimanka je tretirana u porodici i drutvu uglavnom kroz svoju dunost da
odgaja i podie djecu, bude podrka muu i stub porodice.
Ona je kreirala ivot unutar kunog prostora, a u javnom ivotu uglavnom nije bila prisutna. U siromanijim porodicama,
ako mu nije mogao da materijalno osigura porodicu, ona je
mogla pomoi pri zaradi sredstava ali joj to nije bila obaveza.
Na selu, pak, ena zajedno sa ostalim lanovima porodice participira u poljoprivrednim poslovima. (ar-Drnda 125).
Ipak, kako navodi Ljiljana Beljkai-Hadidedi, ukorijenjeno je miljenje da su ene u prolosti bile jedan zapostavljeni i obespravljeni dio drutva, a da se to posebno odnosilo
na muslimanke. Ona smatra da se u iroj javnosti, pa ak i u
strunim krugovima stvorio utisak da su muslimanske ene
u potpunosti bile obespravljene i da su ivjele kao izolovani
dio drutva. Meutim, njena istraivanja ukazuju na suprotne
zakljuke. (302).

Zato marama?

79

U odnosu na status ene ali i njeno odijevanje, potrebno

je napraviti razliku izmeu gradskih i seoskih ena. Gradske
ene u takvom tradicionalnom drutvu u potpunosti su prihvatile obiaj sakrivanja lica i za izlazak na ulicu oblaile su
feredu i zar. To se jeste dovodilo u vezu sa islamskih propisima, ali su feredu u gradovima nosile i kranke i jevrejke,
zbog tada uobiajenog shvatanja da je krajnje nepristojno da
se ena kree kroz grad otkrivena. Openito su sve gradske
ene u to doba bile vie vezane za kuu i njihovo kretanje po
gradu bilo je regulirano nepisanim pravilima. Kada posmatramo muslimanku na selu, vidimo da se ni njen poloaj nije bitno razlikovao od poloaja seoske ene u Bosni i Hercegovini
drugih vjera. ena na selu uestvuje u privrednoj proizvodnji
naporedo sa mukarcem. Mukarac, domain, ako se i javno
pokazivao kao predstavnik porodice, o svim se znaajnijim
poslovima dogovarao sa enom, nekada ak i u prisustvu stranih lica. Seoska muslimanka slobodno se kretala po selu i rijetko je skrivala lice pred stranim osobama. Openito se moe
rei da obiaj sakrivanja lica kod seoskih muslimanskih ena
nije bio u potpunosti prihvaen. (303).
Ovakva situacija vladala je u Bosni i Hercegovini do
dolaska Austro-Ugarske, ime po Seniji Milii dolazi i do
prve faze u historijskom posmatranju pitanja emancipacije,
a samim tim i pokrivanja, tanije otkrivanja, muslimanki. Ta
prva faza poinje 1878. i traje do 1918. godine. Okupacijom Bosne i Hercegovine nastupaju brojne promjene koje
obuhvataju i pitanje muslimanske ene, kao i izmjene njenog
drutvenog poloaja. Nakon te faze slijedi faza izmeu dva

80

ermana eta

svjetska rata, dok trea zapoinje 1941. i traje uslovno do

1950. (225).
U toj prvoj fazi dolaska Austro-Ugarske najslabije se snalaze muslimani. Prvi put nakon viestoljetne muslimanske
vladavine muslimani u BiH nalaze se u situaciji da ive pod
upravom nemuslimanskih vlasti. U muslimanskim redovima
dolazi do iseljavanja, zatvaranja, otuivanja... Promjene drutvenih odnosa, u smislu preobraavanja i usklaivanja patrijarhalnog naina ivota spram zahtjeva jedne zapadnoevropske
zemlje najtee padaju muslimanima koji pokuavaju da nastave
sa dotadanjim nainom ivota i tee od ostalih sunarodnjaka
prihvataju te nove tekovine. (Milii 226). U ovom periodu je
ve vidljivo povlaenje u zatvorenu muslimansku zajednicu,
posebno insistiranje na intenzivnijem zatvaranju muslimanki
prema vanjskom svijetu, vjerovatno u strahu od gubljenja vlastitog identiteta epitomiziranog u eni. Tako su se:
sami Bonjaci prvih decenija Austro-Ugarske vladavine
povukli u sebe, prepustili nebrizi svoje kole, a ensku
populaciju iskljuili iz kolstva (...) a Bonjanka je degradirana u odnosu na svoj poloaj koji je imala u Bosni za
vrijeme Osmanske imperije (Kari 57).

Dr. Mehmed Begovi takoer navodi da za vrijeme Austrije:

pokrivanje i povlaenje ena u porodicu postaje jae i istaknutije nego pre (...) do pred sam rat, u nas je bilo retko
videti odraslu muslimanku da izlazi van kue bez zavitka,
a jo ree da obavlja kakav poziv ili da poseuje kolu.
(Begovi III).

Zato marama?

81

Takva situacija manje-vie prisutna je do Prvog svjetskog

rata. Prvi svjetski rat donosi sa sobom i prve pojave otkrivanja
(lica) muslimanki koje su, u ratnim nedaama i u potrazi za obezbjeenjem ekonomske egzistencije, bile prisiljene da potrae
posao. (Milii 27). Tu su vidljive prve dileme u vezi sa otkrivanjem lica muslimanki i njihovom participacijom u javnoj sferi.
Godine 1913. za reisul-ulemu biva imenovan Demaludin
auevi, to na neki nain oznaava i poetak unutarmuslimanskog debatiranja o pitanjima vjere koja se ranije nisu tematizirala
a u svjetlu razliitih reformatorskih i konzervativnih razumijevanja vjere. Kako Enes Kari navodi, glavna pitanja su Kakvu
odjeu nositi? Smije li musliman nositi eir? Da li ensku djecu slati
u savremene kole? ta sa starim grobljima? ta sa vakufima?. (269).
Muslimani, koji su se do tada uglavnom obrazovali na orijentalnim jezicima, sada su na neki nain primorani da se prilagode.
auevi uvodi arebicu, arapsko pismo prilagoeno za pisanje
na bosanskom jeziku i prvi put se prevodi vjerska literatura i
dre predavanja na bosanskom jeziku. U tim raspravama o novim pitanjima vidljiv je jedan poseban anr posveen enskom
pitanju. Ipak, Kari podsjea da moramo odmah biti sasvim
naisto i kazati da je ovo ensko pitanje u Bosni zapravo bilo
po svemu muko pitanje, kao i drugdje u islamskim drutvima u 19. i 20. stoljeu .(57). Slino navodi Leila Ahmed, da ni
drugdje, u Egiptu naprimjer, kada je ovo pitanje bilo razmatrano
zagovaranje otkrivanja nije neto to su inicirale same ene; niti
je to neto to je inicirano u ime ena. To je bio pokuaj muke
(tek kasnije enske) elite da uspostavi modernu dravu. (167).
Jednostavno pokriti ili otkriti bila je dilema kojom se manipu-

82

ermana eta

liralo u zavisnosti od potreba drave, gdje sam izbor ene nije

igrao vanu ulogu. (165).
Rjeavanje ovog enskog pitanja ukljuivalo je brojne
segmente i ono je na neki nain posluilo i kao pogodna platforma za raspravljanje i sueljavanje razliitih struja, utjecaja i
miljenja unutar same muslimanske zajednice. Na tragu reformistikih islamskih mislilaca u svijetu Reida Ridaa, Demaludina Afganija, Muhameda Abduhua, Muhameda Iqbala i
drugih jedan dio bh. uleme, na elu sa reisom aueviem,
slijedi njihove stope i pokuava pomiriti islamske tradicionalne vrijednosti sa novim drutvenim tokovima i izazovima. Ti
muslimanski reformski orijentirani intelektualci vjerovali su da
se muslimanka moe i treba ukljuiti u nadolazee drutvene
trendove, ali da to ne iziskuje obavezno odbacivanje tradicije.
Uz njih, u BiH se javljaju ve prvi diplomanti austro-ugarskih
kola, prva muslimanska laika inteligencija koja zagovara potpuno ravnopravno ukljuenje ene u ivot zajednice i smatra da
su smetnje tome zar i fereda, koje treba ukloniti kao i druge
ostatke tradicije. Kao treu grupu mogue je izdvojiti i konzervativnu ulemu, iji je pristup bio zasnovan na tradicionalnim erijatskim rjeenjima, obiajima i strahu od naruavanja vjerskih
i moralnih normi u eventualnom otkrivanju lica muslimanki i
njihovom ukljuivanju u nadolazee trendove.59
Tako, nakon zavretka rata, vidljivo je postepeno evoluiranje debate o enskom pitanju uope, u ijem centru se nalazi
otkrivanje lica kod ena i povezanost pokrivenosti lica ena sa
59 Hasanbai, Senada. erijatsko-pravne i socio-kulturoloke rasprave o zaru i feredi
u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata. Diplomski rad iz Tefsira. Sarajevo:
Fakultet islamskih nauka, 2004.

Zato marama?

83

njihovom nepismenou, te samim tim i njihovim nazatkom,

ali i nazatkom cijele muslimanske zajednice. Ovo je pitanje
svakako dio ire cjeline koja ukljuuje raspravu oko ukljuenosti ena u javni ivot i promjenu odnosa u muslimanskoj
porodici i drutvu, u kojoj je ena stoljeima bila uvarica
kue, tradicije, kunog praga i obraza. (Kari 57). Jedna od
prvih broura objavljenih na ovu temu je ona Devad-bega
Sulejmanpaia iz 1918. godine pod naslovom Muslimansko
ensko pitanje jedan prilog njegovu rjeenju ,gdje on poziva na to da se prestane gledati u Tursku i da se prate ruski,
egipatski i indijski muslimani na njihovom putu emancipacije
ena i kao najjai historijski dokaz emancipacije muslimanke
navodi Kongres ruskih muslimanki 1917. godine u Kazanu,
na kome je zakljueno da se eni moraju dati sva prava jednako kao i mukarcu, da se ukine mnogoenstvo, da se uvede
prisilno pohaanje kola za ensku djecu. (Sulejmanpai 5).
On navodi i da je pokrivanje lica jedna od pogubnih tradicija i da to nije vjerska stvar nego tradicija pomijeana sa
religioznou. I kae da nas je pokrivanje lica nae ene za
vrijeme 40 godina pod Austro-Ugarskom upropastilo jer se
ene nisu kolovale. Izmeu ostalog prednosti otkrivanja lica
po njemu su: obrazovanje ena i bolji odgoj djece, kao i mogunost odreene zarade za enu jer je u prethodnom ratu
esta pojava bila da je mu ostavio kuu radi rata, a ena mu
neuka, nepismena, smatra da je sramota izlaz u javnosti. Stoga je inovjerka postala radnica, kondukterica, trafikantica, a
muslimanka nijedno od toga, bila je nepismena i morala je ili
prositi ili se prostituirati. (13). Ahmet umii u svom djelu

84

ermana eta

Ko smeta napretku i prosvjeivanju muslimana, a osobito

muslimanki? iz 1919. godine, na tragu Sulejmanpaia navodi
i jedan od razloga za nepismenost muslimanki pa kae:
ene nam se ne obrazuju jer mnoge nae nazovi hode
to svojim vazovima sprijeavaju kazujui ko bajagi iz
itaba, da je to zabranjeno. Da e kad naue itati u Dehenem i time ih bacaju u nazadak i neznajui sami da time
grozno grijee proti islamu. (1).

Ovim ukazuje i na neobrazovanost tadanjih imama i

predvodnika demata, ali i na manipuliranje vjerskim osjeanjima ena, koje time stiu dojam da je itanje i pisanje grijeh,
te se zbog toga ne koluju i ostaju u kuama, to je izmeu
ostalog bila i namjera takvih poruka.
Bitno je jo pomenuti i djelo Uzroci propadanja muslimanskog enskinja od Ibrahima Dafia kao i Poetak
emancipovanja Srpkinje muslimanske vere Hasana M. Rebca
iz 1925. godine, gdje on navodi da je Bosanska muslimanka
mnogo razliita od muslimanke Turkinje, a mnogo slina pravoslavnoj Srpkinji i da u tom pravcu treba da ide i emancipacija muslimanki.
Ipak, najvea rasprava o ovom pitanju javlja se nakon referata koji je reis auevi odrao o tome ta je na napredak
i progres u Sarajevu 1927. godine. Njegove tadanje izjave
bile su okirajue za tradicionalnu muslimansku sredinu u
Bosni (Kari 299) gdje je on ponudio prilino netradicionalne
odgovore na odreena aktuelna vjerska pitanja.
On je elio ohrabriti muslimansku ensku populaciju na
javno kolovanje. Borio se protiv izoliranja muslimanskih dje-

Zato marama?

85

vojaka i svoenja njihovog drutvenog ivota samo na kuu.

Smatrao je da muslimanka, da bi opstala kao muslimanka u
Evropi, mora biti obrazovana na nain da tu svoju iru evropsku domovinu dobro poznaje. Njegov stav je, izmeu ostalog, bio da je po erijatskim propisima velika dunost svakog
enskog eljadeta da poznaje propise o nainu uzgajanja djeteta, propise o uvanju zdravlja djeteta (...) da je dunost sviju
muslimana da proire nauku, kako za muke tako i za enske.
Tumaio je i potekoe o potrebnom pregledavanju muslimanki kod lijenika mukaraca i naveo da se moraju odgajati
muslimanke i kao doktorice i da je to farz-kifaje.60 Navodi takoer da muslimanke mogu studirati otkrivenog lica. (256).
Nakon iznoenja ovakvih stavova sarajevski dematski
medlis stupio je u polemiku sa aueviem, a zatim izdao
i brouru pod nazivom Sarajevski dematski medlis i Reisove izjave gdje se ovakvi stavovi smatraju neprihvatljivim.
Ibrahim Hakki-ef. oki, jedan od urednika tuzlanskog konzervativnog lista Hikjmet, u ovo je vrijeme napisao raspravu
O tesetturu (pokrivanju muslimanki), kojom napada reisa
auevia. Radi to na slian nain kao i Ali Riza Karabeg u
svojoj Raspravi o hidabu, koji kae:
Zar imade u enska neta krasnije, arobnije, primamljivije, privlaivije od lica. Moe li ta apsurdnije biti kao tvrdnja da moe svaka enska bezuvjetno hodati kuda god i
kad god hoe! (28).

Zvaninim Takrirom izjavom oglasila se i izborna

Kurija,61 koja upozorava Reisa da je prekoraio svoja ovlate60 Dunost zajednice
61 Izborno tijelo u ijoj je nadlenosti bio i izbor reisul-uleme

86

ermana eta

nja i da vie ne treba davati takve izjave. (Karic 310). Oni o

ovome navode:
U pokrivanju muslimanske ene nai fakihi (erijatski
pravnici) zastupaju sljedee stanovite: Da bi se ouvala
istoa meusobnoga odnoaja izmeu mukarca i ene,
erijat im podjednako nareuje da brino paze na svoje
oi i ostala utila te da rz i namus uvaju kao oko u glavi () erijat je propisao jo i posebnu dunost da osim
pred taksativno nabrojanom rodbinom i muevima kriju
sve ukrase osim lica i pesnice () osim u sluaju erijatski priznate nude (lijeniki pregled). U takvu nudu ne
spadaju protuerijatski narodni obiaji a ne spada ni tenja
za sroavanjem, unificiranjem sa naom inovjernom braom po krvi i jeziku. Moralno jaka muslimanka moe se
posvetiti i obrtu i trgovini i studijama i svakom asnom
zanimanju, uz gore istaknuta ogranienja, koja nijesu nikakva stvarna prepreka za njen potpuno sretan drutveni i
obiteljski ivot. (cit. u Roajac-Zuli)

Na ovo auevi odgovara: Proitavi takrir Kurije

usvajam ga jer iz njeg razumijem da ne odbacuje moju glavnu misao da muslimanka, koja je upuena na studiranje nauka, uenje zanata i drugu privredu, moe biti otkrivena lica i
ruku. (Kari 310). On takoer kae:
Moji su odgovori u skladu sa onim to Bog propisuje u
Kuranu, pa i ako poznajem i ono to su erijatski pravnici
i komentatori rekli (vie) se volim drati propisa uzvienog Kurana, jer je on zauvijek i za sva vremena. Na ovo
me poziva Kuran, jer mi propisuje razmiljanje, prouavanje i istraivanje. (254).

Dalje navodi da u Carigradu postoje najvie enske kole

koje pohaaju na hiljade uenica a kojima predaju nastavnice i

Zato marama?

87

profesorice muslimanke otkrivena lica a da u Misiru djevojke

muslimanke tudiraju nauke, imaju naroite haljine, a otvorena su lica. Sve nastavnice na enskim kolama jesu muslimanke i otvorena lica hodaju. (Kari 255).
Podrku aueviu prua Hafiz Ajni Buatli, erijatski sudija, u svom djelu Pitanje muslimanskog napretka u Bosni i
Hercegovini, kao i dr. Mehmed Begovi u nizu predavanja nazvanih O poloaju i dunostima muslimanke prema islamskoj
nauci i duhu dananjeg vremena. Husein ozo u svom djelu
Da li je problem vjerskog ili socijalnog karaktera navodi da
nema smetnje da se omogui eni da otkrivena lica izae van
kue i da zajedno sa ljudima kao njihov pomonik sudjeluje u
izgradnji bolje budunosti, ako to budu traili opi interesi.
(ozo 3). Ovdje je vidljiv pozitivan napredak u smislu otvaranja prostora enama za djelovanje koje veina drugih autora u
tom periodu ne priznaju, ali je u smislu rodnih odnosa vidljivo
da se eni dodjeljuje subordinirana uloga pomonice.
Iz gore navedenih rasprava vidljivo je da je pitanje otkrivanja lica muslimanki, slino kao otkrivanje openito i u
drugim muslimanskim zajednicama u svijetu, simboliki predstavljalo raskidanje sa tradicionalno usvojenim obrascima ivota i priliku za prihvatanje tekovina modernosti, ukljuujui i
kolovanje i emancipaciju ene. S druge je strane oit strah da
e otkrivanjem lica, odnosno posljedicama koje otkrivanje lica
donosi, biti ogoljena porodica, moral i vjera cijele zajednice. U
svjetlu ovakih rasprava nazire se i poetak Drugog svjetskog
rata, koji e, zajedno sa tekovinama narodnooslobodilake
borbe, radikalno promijeniti stanje u drutvu kada je u pitanju

88

ermana eta

prisutnost islamske nonje kod muslimanki. Ve tokom rata

dolazi do mobilizacije velikog broja stanovnitva. I muslimanke uestvuju u toj borbi. U 16. muslimanskoj navodi se da je
bilo 88 muslimanki. Ve je u ratu vidljivo otkrivanje ena, sve
su prisutnije na kursevima za opismenjavanje, a i drutveno su
aktivne. (Milii 5).
Nakon osloboenja zapoinje nova faza u razvoju procesa ope emancipacije ene, a time i muslimanke. Kako Milii
navodi, taj proces je za ene dvostruko nov: po tome to se
on mijenja za cijelo drutvo ali i po specifinim problemima
vezanim za ulazak ene u drutveni ivot. (230). Kombinacija
je to ranije tradicije i nove realnosti koja jo uvijek ne oslobaa enu od drutvenih i linih obaveza. Kada su u pitanju
muslimanke, vidljiv je aktivan rad na ukidanju noenja ferede
i zara. Godine 1945. Islamska zajednica podrala je opi revolucionarni trend o skidanju zara i ferede, a tadanji reisululema Ibrahim ef. Feji izjasnio se za ukidanje zara i ferede.
(Kari 316). Dosta vremena vlasti su drale otvorenim pitanje
da li e se emancipacija muslimanske ene provesti politikom
akcijom ili donoenjem zakona. Pri Glavnom odboru Antifaistikog fronta ena osnovan je Zemaljski odbor za otkrivanje muslimanki a organizirana akcija za skidanje zara i ferede
zapoela je 1947. godine. U izvjetajima partijskih komisija
koje su obilazile srezove, pominje se davanje kolektivnog otpora, jak utjecaj kue kao i najotrije reakcije mukaraca koji
su htjeli da ene ostanu u kui. (Milii 236).
Glavni razlozi za ove akcije bili su uglavnom vezani za potrebu izjednaavanja svih ljudi, to je bilo nemogue dok god je

Zato marama?

89

bilo razlikovanja po pitanju narodne nonje jer je to sluilo kao

oznaka drugaije nacionalnosti. Takoer, kako navodi Milii
(226), muslimanska ena predstavljala je neiskoriteni privredni potencijal te se ovom akcijom sa jedne strane potpomagala
emancipacija ene, ali sa druge dobijala dodatna radna snaga
kako za sopstveno privreivanje tako i za radne akcije i sline
aktivnosti. Tako Narodna skuptina Narodne republike Bosne
i Hercegovine 29. septembra 1950. godine donosi Zakon o zabrani noenja zara i ferede. U Zakonu se navodi:
Izraavajui elje narodnih masa, radnih kolektiva i masovnih organizacija, a u cilju da se otkloni vjekovna oznaka potinjenosti i zaostalosti ene muslimanke, da se olaka eni muslimanki puno koritenje prava izvojevanih u
Narodnooslobodilakoj borbi i socijalistikoj izgradnji zemlje i da joj se obezbijedi puna ravnopravnost i ire uee u drutvenom, kulturnom i privrednom ivotu zemlje
zabranjuje se noenje zara i ferede i svako pokrivanje lica
ene;62

Prireivane su javne manifestacije u kojima se ena u zaru

penje na binu, odbacuje zar i time pokazuje svoju svijest, svoj
stepen line emancipacije. Poseban segment ovog procesa je
ono to se zbivalo u dui ene koja je u svemu ovome iskazala
itekako visok stepen line hrabrosti. (Milii 238).
Iako je vidljivo da su mukarci muslimani bili ti koji su se
glasno protivili ovakvom Zakonu strahujui od raspada porodice i gubitka moi i autoriteta, i da je dosta muslimanki vlastitim primjerom pokazalo da podravaju navedeni Zakon, ipak
Milii nije iskljuivo upravu kada kae da je samo skidanje
zara, u optem smislu, za muslimansku enu znailo da je po62 Zakon o zabrani noenja zara i ferede od 29.9.1950.

90

ermana eta

stala slobodan ovjek, da je progledala, odnosno da je to to

se zbivalo u dui ene bilo iskljuivo samo osjeanje zadovoljstva
i osloboenja. Zaostalost i neobrazovanost ena nisu rezultat
noenja zara, nego samo indikator odreenih rodnih odnosa
u drutvu i muslimanskoj porodici koji nisu eni omoguavali
obrazovanje i prisustvo u sferi javnog. U drugaijim okolnostima i ena sa zarom mogla bi funkcionirati kao akterka u
drutvenom ivotu. Vrhunac line emancipacije zasigurno
ne bi trebalo biti, kako se to ovdje sugerira, skidanje ferede,
nego stvaranje uslova u kojima e svi imati jednake prilike. Iz
zbirke Semihe Kaar Zarozavanje zara u kojoj je prikupila
vrijedna iskustva ena koje su doivjele uvoenje ovog Zakona vidimo i to da patrijarhalni model obiteljskih odnosa
i moi nije bio tako jednostavan kao to o njemu mislimo
(Rihtman-Augutin cit. u Hadidedi-Beljkai 302) i da je
bilo u to vrijeme i ena koje su objeruke prihvatile skidanje
zara (velika veina njih i islamske nonje uope), ali da je bilo
i onih koje su se protiv toga borile, smatrale to svojim pravom i sastavnim dijelom svoga identiteta i kod kojih je to
to se zbivalo u dui ene bilo dosta drugaije od slike koju nam
nudi Milii. Otkrivanje ene bez njene volje jednako je bolno
iskustvo kao i takvo pokrivanje.
Poslije osloboenja moj ovjek je traio od mene da skinem araf. Dosta smo imali muke i svae oko toga do
jada. Njemu su traili da se skidaju ferede poto ti je on
bio pomalo crven. Ja neu, a on hoe da mi skine feredu
pa hoe (...) Stalno je traio da je skinem. On trai a ja
neu... (Kaar 11).

Zato marama?

91

Feredu sam nosila jo od trineste godine. Tako je po erijatu. Kad su partizani uli uvelike sam bila pokrivena...
Bogu ti fala teko mi je bilo (skinuti). Kako nije, toliko godine nosila a sad gologlava preko sred arije. (Kaar 43).

Nekima od njih zar i fereda predstavljali su samo uniformu koja se nosi u javnosti, ali nekima je to bilo direktno povezano
sa dubokim vjerskim osjeanjima i osjeajem vjerske dunosti.
Sada bi je ponovo neke ene nosile. Voljele bi da se vrati. I
ja bi voljela. Odozdo si mogo bindrehu obu ako hoe,
ne vidi se. Odozgo ti je lijep araf sve pokrije, nita se ne
vidi. A vala ima i onih koje je ne bi ni za ivu glavu vie
obukle, taman da ih strijelja. (Kaar 12).
To je bilo moranje i to ti je to. Silom zarozavanje zara! Ja
se pitam: ta je imo Zakon sa mnom i sa mojom feredom? Moja fereda moja briga! Oni sve zorom skini,
pa skini! Druge ti nema. Drage volje na sramotu! Da je
bila draga volja, nikad ne bi skinula. Dina mi! (Kaar 21).

Bilo je ena koje su pruile otpor mukim lanovima porodice koji su ih tjerali da se otkriju i vie nikada nisu izale iz
svojih kua, kao i onih koje su do kraja ivota nosile maramu
a otkrile su lice kako je to Zakon nalagao.
Moj mu je tad radio u Hotel, bio je partija. I ondar,
sve bi me opominjo: morae jednog dana, kad cio narod
bide skino tu feredu i ti da je skine. A ja sam mu rekla
da neu. A on kae: Biraj Nura, al da razvedemo brak, al
da skine. Ja sam pristala da razvedemo brak. (Kaar 29).

Iz njihovih ispovijesti vidljivo je da je ova cijela atmosfera

utjecala ne samo na skidanje zara i ferede nego da je i utjecala
na posmatranje islamskog odijevanja uope, te da drutveni

92

ermana eta

napredak nije bio mogu ne samo pokrivenog lica, nego i pokrivene glave.
Koja je radila u fabrike morala je suknje da nosi i da ide
gologlava. Ove starije su nosile poduu suknju i ale na
glavu. (Kaar 17).

Ovim dogaajima se znaajno, posebno u gradskim sredinama, smanjuje prisustvo islamskih odjevnih praksi, koje
u skladu sa politikom tadanjeg reima, bivaju proglaene za
zaostale i nazadne te se zadravaju samo kod starijih ena,
seoskih ena i nekolicine ostalih. Religija se kao drutveno nepoeljna povlai iz javne sfere, a sa njom i odjevne prakse koje
je oznaavaju.

Reafirmacija hidaba
u Bosni i Hercegovini nakon 1990-ih
Religija se, iako drutveno nepoeljna, i tokom socijalizma
zadrava meu stanovnitvom, ali u jednom manje intenziviranom obliku. Ipak, u svjetlu promjena koje se deavaju u
cijelom islamskom svijetu, i Balkan pa i Bosna i Hercegovina
70-ih godina prolaze kroz odreenu islamsku obnovu.
U Jugoslaviji su neki od razloga za to bili: Ustav SFRJ
iz 1974., kojim su Bonjaci priznati kao zasebna etnika grupa Muslimani; bolji ekonomski status, kao i pojava nove generacije mlade visokoobrazovane muslimanske inteligencije.
(Kari 122). Fikret Kari takoer navodi i naine na koje
se manifestirala ta obnova: rekonstrukcija i gradnja damija,

Zato marama?

93

obrazovanje, izdavaka djelatnost, upotreba islamskih drutvenih simbola, politika kultura i organizacije ili pojava muslimanskih ustanova solidarnosti. (128).
Do punije i intenzivnije reafirmacije islama u Bosni i Hercegovini dolazi tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu od
1992. do 1995. godine. Ratno iskustvo i suoavanje sa ratnim
strahotama dovode do intenzivnijeg pokuaja ljudi da pronau utoite u religiji. Uz to, prisutna je i potreba za nacionalnom i etnikom identifikacijom i pripadanjem odreenom
kolektivu. Nakon rata, potreba za obraunavanjem sa prethodnim reimom, tranzicija i loa ekonomska situacija u zemlji dodatno pogoduju okretanju ljudi ka religiji. Zasigurno
je da kod nekih povratak religiji predstavlja i razraunavanje
sa konzumerizmom, globalizacijom i trinom ekonomijom.63
Tih kasnih 70-ih, u procesu islamske obnove u cijelom
svijetu dolazi i do pokreta za ponovno pokrivanje.64 Tu je
vidljiva situacija u kojoj ene ije majke nisu pokrivene, ak
ije su se majke i nane borile protiv pokrivanja, odluuju da
nose hidab. Takav trend pretvorio se u enski pokret koji
obuhvata cijeli muslimanski svijet, od Arabije, preko Azije do
muslimana koji ive na Zapadu. Iako se pokret u literaturi naziva pokret ponovnog pokrivanja, za veinu tih ena to nije
ponovno, nego prvo pokrivanje. (Bullock 85).
Reafirmacija pokrivanja povezana je sa reafirmacijom
islama irom svijeta, ali je mnogo razloga koji su na razliitim mjestima utjecali na to. Iako postoje neki zajedniki ra63 U istraivanju koje je Zilka Spahi-iljak provela 2005. na 592 osobe u

BiH, njih 91,11% izjasnilo se kao vjernici/e. (Spahi-iljak, ena 220).

64 re-veiling movement

94

ermana eta

zlozi koji se navode, poput povratka religioznosti, politikog

protesta ili globalizacije, ovaj je fenomen potrebno promatrati unutar specifinog drutvenog konteksta. Leila Ahmed
skeptino navodi da je ovaj savremeni trend (ponovnog) pokrivanja alarmantan zbog mogueg povratka sila koje nameu restriktivne interpretacije enine uloge u drutvu. (230).
Meutim, to dvoje moe ali i ne mora biti povezano jer, kako
emo kasnije vidjeti, pokrivanje moe imati svoje mjesto i u
egalitarnoj teoriji rodnih odnosa. U svakom sluaju, injenica,
koja se potvruje i u BiH, jeste da
dvadeseto stoljee predstavlja vrhunac intelektualnog napora muslimanki u odnosu na njihovu religiju, prvo odbacivanjem i odustajanjem od propisa koji su rodno specifini, a onda i povratkom svetom tekstu i zahtijevanjem svojih stvarnih islamskih prava (Afshar cit. u Bullock xxiii).

Zaista, vidljiva je pojava sve veeg broja islamskih teologinja, pravnica i naunica koje upravo kroz povratak svetim
tekstovima, kroz njihovo ponovno iitavanje ili analiziranje
prilika meu muslimankama u svijetu, nekim tradicionalnim
konceptima daju nova znaenja ili insistiraju na odbacivanju
tradicije koja nema utemeljenja u prvobitnoj muslimanskoj
zajednici. Neke od njih su Al Hibri, Manji, Mernissi, Ahmed
ili Wadud. One se dosta razlikuju i po nainima rada i po
zakljucima koje donose, ali je znaajno da svaka na svoj nain pristupaju ovim pitanjima. One s jedne strane kritiziraju
monolitne i orijentalistike pristupe koje namee Zapad, ali
bacaju i novo svjetlo na poziciju i pitanja vezana za enu
u islamu, propitujui kulturoloke i tradicijske prakse i tu-

Zato marama?

95

maenja koja nisu utemeljena u islamskim svetim tekstovima. Njihovi napori jo su znaajniji zbog toga to njihovo
razmatranje dolazi iznutra, iz same zajednice. One, i autori
i autorice poput njih, u duhu povratka religiji nude razmatranja koja omoguavaju savremenim muslimanima i muslimankama razumijevanje svoje religije u odnosu na izazove
modernizma, a ne njeno potpuno odbacivanje kao zaostale
i degradirajue ili povratak rjeenjima usvojenim prije nekoliko stotina godina a zasnovanim na kulturi i tradiciji nekih
muslimanskih zemalja.
Kada se govori o povratku religiji nakon rata u Bosni i
Hercegovini, vidljiv je i ponovni povratak enskim islamskim
odjevnim praksama. Uglavnom se manifestira noenjem suknji, irokih hlaa, tunika i drugih odjevnih predmeta koji se
mogu kupiti u prodavnicama koje prodaju robu zapadnih i
svjetskih robnih marki, iako postoje i specijalizirane prodavnice koje prodaju odjeu prilagoenu potrebama ovih ena. Uz
to ene glavu pokrivaju maramama ili alovima, raznih boja i
dezena, koriste se raznim stilovima stavljanja/motanja marame potpomognute ukrasnim iglicama ili broevima. Uz ovaj
vid islamske nonje, prisutan je i u manjem obimu i neto konzervativniji nain odijevanja koji ukljuuje uglavnom tamnije,
jednobojne duge iroke mantile ili haljine, uz marame slinih
boja. Sporadino je vidljiva i ponovna pojava pokrivanja lica,
odnosno noenje nikaba, koji pokriva ili cijelo tijelo ukljuujui i lice, ili ostavlja oi slobodnim.65
65 O ovom pitanju vie vidjeti u magistarskom radu Mirele Roajac-Zuli
erijatske odjevne prakse. Kulturoloki i pravni prijepori, odbranjen na
CIPS-u u junu 2008. godine

96

ermana eta

Meu pokrivenim Bonjakinjama koje je prouavala pela

Kali preovlauju ene izmeu dvadeset i etrdeset godina i
ona navodi da je odluka da se pokriju bila kod svih individualna i da ih je veina iz porodica u kojima pored njih nema
drugih pokrivenih ena. Veina njihovih majki, esto i nana,
nikada se nisu pokrivale. (163). To su uglavnom ene koje ive
u urbanim naseljima, srednjeg stalea, srednjeg i veinom i
visokog obrazovanja.
To korespondira onome to Fikret Kari opisuje kao
ponovno prakticiranje islamskih odjevnih praksi kod mladih,
gradskih i obrazovanih muslimanki, a to se bitno razlikuje
od ouvanja tradicionalne muslimanske enske nonje u seoskim podrujima Bosne. (Kari 132). Pokrivanje koje se
sporadino zadralo u Bosni i Hercegovini tokom socijalizma
ali ponegdje i do danas, ukljuuje upravo takvu pojavu noenja marame, uglavnom kod ena na selu i manje u urbanim
mjestima, to podrazumijeva izjednaavanje islama sa tradicijom. One maramu nose iz obiaja i tradicije i uglavnom se
ne pokrivaju u skladu sa ranije navedenim opisima. esto na
glavi nose maramu, uz majicu kratkih rukava itd. Kako navodi
jedna ispitanica To su one nae ene to ne znaju zato nose
maramu. (Kali 172). Po Gellneru, ovdje je mogue razlikovati visoki i niski ili narodni islam. Visoki je onaj iji su
nosioci primarno razni islamski uenjaci i urbana srednja klasa, koji se u svojoj praksi oslanjaju na pisane izvore; i narodni
islam, gdje su ljudi, umjesto da prouavaju knjige, usmjereni
na usmeno predanje a pisane izvore esto koriste u neke mistine svrhe kao to su zapisi ili hamajlije. (Kali 175).

Zato marama?

97

U skladu sa tim, Zilka Spahi-iljak u svom doktorskom

terenskom istraivanju objavljenom u knjizi ena, religija i
politika navodi da
religiju najvie prakticiraju najmanje i najvie obrazovani,
a umjerenije prakticiranje je prisutno kod ispitanika/ca sa
srednjom i viom kolom. Oni koji su manje obrazovani
ne pokazuju da imaju aktivan odnos u razumijevanju religije ve naslijeene obrasce koje nekritiki slijede, dok su
oni najobrazovaniji dobro upueni, itaju i aktivno prate
dogaanja u religijskom ivotu, no ni oni nisu spremni na
kritiki osvrt. (313).

Islamska zajednica,
fikhski maskulinizam
i nevladin sektor
Postoji nekoliko faktora u Bosni i Hercegovini koje je bitno
pomenuti kada je u pitanju uenje i stjecanje znanja o islamu
te produbljivanje line duhovnosti. Prije svega tu je institucija Islamske zajednice na elu sa reisul-ulemom, koja putem
svojih obrazovnih institucija medresa i islamskih fakulteta
obrazuje budue imame i vjerouitelje/ice. Uz to Islamska
zajednica odrava i mreu damija i demata u BiH, te imenuje vjerske slubenike i slubenice, koji vjernicima i vjernicama
pomau pri zadovoljenju njihovih vjerskih potreba: namaza,
denaze, mevluda i drugih vjerskih manifestacija, vjerske nastave za djecu i odrasle ili predavanja na razliite teme. ene
su esto nositeljice odreenih aktivnosti u dematima, poput

98

ermana eta

nastave za odrasle, enskih okupljanja, ili organiziranog ureenja i ienja damije. Za njih damija predstavlja mjesto
gdje mogu dobiti odreene dodatne informacije o vjeri, iako
to nije sistemski rijeeno na nivou Islamske zajednice pa predavanja kojima prisustvuju ene i njihov sadraj ostaju iskljuiva nadlenost esto preokupiranih imama, a ako ih ima, dodatni su napor entuzijastinih vjerskih slubenika i slubenica.
Angairanost ena u damijskim odborima je slaba, ena u
odborima ima vrlo malo, kao uostalom i u drugim institucijama
Islamske zajednice, iako za to ne postoje nikakve vjerske prepreke. Kako Devad Hodi navodi, u BiH ipak imamo muki Rijaset IZ-a, apsolutno veinski muki Sabor IZ-a, apsolutno veinske muke medlise IZ-a, apsolutno veinsku muku
strukturu nastavnika i profesora na svim vjerskim predmetima
u naim obrazovnim institucijama. (Hodi). Tu je vidljivo da
ene nisu prisutne u strukturama Islamske zajednice ni na mjestima donoenja odluka ni na mjestima nastavnica i profesorica
vjerskih predmeta u islamskim obrazovnim institucijama. Npr.
u samo tri od ukupno est medresa u BiH neki od teolokih
predmeta predaju ene: u Visokom (Ahlak) te u Cazinu i Tuzli
(Fikh). (Tahirovi 30). U vezi sa ovim Hodi primjeuje:
U naem drutvu nae su ene, sestre i majke lijenici, sudije,
advokati, profesorice. U naim islamskim glavama one to ne mogu
biti i nisu. Naa ena, sestra ili majka moe biti sudija Ustavnog ili
Vrhovnog suda drave. Zato ne moe biti, naprimjer, muftija? Ne
moe, jer mi islam ne mislimo, ne osjeamo i ne ivimo u ovom
naem vremenu i u ovom naem svijetu.

U vezi sa ovim, u analizi zvaninog glasila Islamske zajed-

Zato marama?

99

nice Preporod u periodu od januara do marta 2006. godine

Zilka Spahi-iljak navodi da je u slikovnom sadraju vidljivo
da ena nema u zvaninim delegacijama Islamske zajednice, ni
u visokoj delegaciji sa reisul-ulemom niti u delegaciji muftija
niti u predstavljanju niih organa Islamske zajednice. Kao razlog tome ona navodi injenicu da ena nema u hijerarhijskoj
strukturi zajednice, niti na pozicijama odluivanja. (298).66
Kada je u pitanju tekstualni sadraj glasila u posmatranom
periodu, 320 tekstova potpisuju mukarci, a 26 ene. Autorice
koje se pojavljuju u Preporodu uglavnom piu o vjerskom
ivotu i kulturi; govore o odranim vjerskim i kulturnim manifestacijama, tribinama i erijatskim vjenanjima, kulinarstvu.
Ona dalje navodi da se ene u Preporodu uglavnom ne bave
teolokim temama, ali ni temama koje su u vezi s porodinim
ivotom, koji inae ene najvie obrauju kada dobiju prostor
da piu. Takoer, nema tema koje predstavljaju mlade i njihovo uee u vjerskom ivotu.
ene se uope ne pojavljuju kao teologinje, niti obrauju
znaajnije teme u oblastima koje kreiraju pravila i sistem
vrijednosti. Ako se ima na umu da je veliki broj ena diplomirao teologiju (Fakultet islamskih nauka u Sarajevu
osnovan je 1977. godine) od njenog osnivanja pa do danas, iznenaujue je da nema ena koje piu, komentiraju
i prevode takve tekstove. (298).

Iz ovoga se da zakljuiti, da iako je u BiH vidljiva ta obnova islama prisutna u svijetu, jo uvijek u BiH za razliku
66 Za konkretnije informacije o enama uposlenim u IZ-u i openito o
teologinjama pogledati lanak Senade Tahirovi Muslimanka teologinja u bh.
drutvu pozicija i uloga obavljen u asopisu Novi Muallim, br. 40.

100 ermana eta

od muslimanki i na Istoku i na Zapadu nema ena koje bi

se ozbiljno bavile razmatranjima teolokih i drutvenih pitanja
tako znaajnih za muslimanku danas. Vrlo su rijetki tekstovi,
radovi ili predavanja koji otvaraju prostor za ensku prizmu ili
pogled i unutarensko razmatranje sopstvene pozicije.
Pozicija ene je pozicija Drugog, koji je ne samo drugaiji
ve je i drugorazredan u svim sferama vjerskog, kulturnog
i politikog ivota. ene su, uglavnom, implementatorice
uspostavljene politike, normi i standarda, koje uvijek neko
drugi kreira za njih. (Spahi-iljak 298).

Meutim, pored zvaninog djelovanja Islamske zajednice,

u Bosni i Hercegovini na uspostavljanju islamske duhovnosti i
identiteta kod muslimanki utjeu i dostupna vjerska literatura i
razliite (enske) nevladine organizacije koje se putem predavanja, izdavanja vlastitih asopisa i druenja ena direktno ili
indirektno bave ovim pitanjima.
Dostupna vjerska literatura koja govori o eni uglavnom
je okarakterizirana onim to Devad Hodi naziva fikhski
maskulinizam. Autori svih tih knjiga su mukarci, to samo
po sebi ne mora biti problematino da ta literatura uglavnom ne ukljuuje i razumijevanje islama, koje je zalijepljeno
za ono prolo i predstavlja puko oponaanje, te se po pitanju poloaja, statusa i prava ene ispostavlja kao potpuno
ahistorijsko. (Hodi). Nema ni traga nekim savremenim
pitanjima koja bi mogla biti od pomoi muslimanki danas.
Knjige poput ena u Kuranu67, Odijevanje muslimanki
67 aravi, M. Muhammed, ena u Kuranu, prijevod: Adisa Softi i Salem Dedovi,
Mostar: Karaoz-begova medresa, 2005.

Zato marama? 101

moda za sva vremena68 ili ena izmeu tiranije zapadnog sistema i milosti Boijeg zakona69, i sl. su ili prilino
zastarjele i zasnovane na iskustvima nekih drugih kultura te
ne odraavaju adekvatno islamske propise niti njihovu kontekstualnu primjenu ovdje i sada, ili su pokuaji obrazloenja islamskih propisa vezanih za ene koji nemaju pravni
karakter. U prvom redu u knjigama napisanim na naem jeziku ili u prijevodima na na jezik, u ovakvom diskursu se
mahom ne pravi razlika izmeu termina mukarac i ovjek,
pa se tako uglavnom govori o pravima i obavezama ovjeka (a ne mukarca) i ene, i stjee se dojam da ena ustvari
i nije ovjek. Tu je ena uglavnom, kao kod aravija, ona
koja prua smiraj suprugu koji se vraa umoran poslije napornog posla (14), a mukarac onaj kome nisu primjereni
kuni poslovi (15) i iji je ivot umno obuhvatniji nego
kod ene. (50). ena je stvorenje koje je svojom prirodom
daleko od opih ivotnih problema. (aravi 69). Ali iako
je ena slabo stvorenje, njeno lukavstvo je veliko (Mehanovi 70) jer ena moe biti pogodno sredstvo kojim djeluju
ejtani, bilo da to ine ejtani u vidu dina ili oni u liku ljudskome. (Mehanovi 124).
Drugaijih knjiga koje bi se bavile nekim od tema ili imale
neki od pristupa kakav je prisutan i meu muslimankama na
terenu i kod savremenih muslimanskih teologa i teologinja,
ili prevoenja njihovih djela, u Bosni i Hercegovini ima jako
68 Zajimovi, Senaid, Odijevanje muslimanki: Moda za sva vremena, Visoko: Medresa
Osman ef. Redovi, 2006.
69 El-Buti, Muhammed Seid Ramadan, ena izmeu zapadnog sistema i milosti Boijeg
zakona, prijevod: Kenan Musi, Sarajevo: Bemust, 2007.

102 ermana eta

malo. I ako ih ima, posljedica su pojedinanih napora pojedinaca/ki da eto i takvi tekstovi postanu tivo bh. muslimana.
Ranije citirana literatura odraava uglavnom drutveni i povijesni ivot muslimana, i obiaje koji postoje ili su postojali
meu stanovnitvom (uglavnom nekih stranih zemalja).
Pored Islamske zajednice i dostupne literature, za ovu temu
najznaajnije su enske nevladine organizacije. Postoji prilian
broj enskih muslimanskih organizacija koje se na razne naine
bave tretiranjem pitanja muslimanke u Bosni i Hercegovini. Te
organizacije esto imaju probleme s finansiranjem, s obzirom
da su one uglavnom rezultat organiziranja muslimanki na lokalnom nivou koje su eljele svoj prostor i svoju priliku da
se bave pitanjima koja ih tite a za to nisu imale druge mogunosti. Stoga nemaju stalne finansijere ili donatore, osim
nekolicine koja je uspjela svoj rad dovoljno profesionalizirati i
obezbijediti potrebna sredstva ili naplative usluge koje donose
prihod. Ne nailazei na preveliko razumijevanje u damijama, odnosno Islamskoj zajednici, ene se nekako postepeno
poinju organizirati na druge naine kako bi artikulirale svoj
identitet, vie radile na produbljivanju islamskog znanja ali i
djelovale na aktivnostima koje smatraju vanim. Na kraju, da
bi dobile priliku da ne budu samo pasivne posmatraice dogaanja, nego aktivne uesnice u njima. Potvrda tome nalazi se
u injenici da ne postoje sline islamske muke organizacije.
Tako jedna ispitanica koja radi u jednoj takvoj nevladinoj organizaciji kae:
Islamskoj zajednici je super to smo se mi pojavile i kad
im god neko kae da nema ena u IZ-u, oni kau: Ali mi

Zato marama? 103

imamo jako aktivne enske organizacije i mau sa nama.

A nama je nevladin sektor otvorio prostor da djelujemo,
nisu oni. I to upravo radi toga to nismo imale gdje drugo.
(terenski zapis).

Prosjena ena danas u Bosni i Hercegovini uglavnom je

zaposlena, porodina ena. Slobodno vrijeme koje joj preostaje
provodi sa porodicom. Teko da moe prisustvovati dnevnim
namazima u damiji i ono to joj je potrebno kako bi se aktivno i organizirano bavila svojom duhovnou jesu prilagoena
predavanja i edukacije u vremenu u kome ona njima moe
prisustvovati ali i mogunost da dovede djecu sa sobom ili da
ih u meuvremenu ukljui u neku drugu aktivnost. Mukarci
su, svjesno ili nesvjesno, pomalo prostor demata prilagodili sebi. Iako damije u BiH imaju prostor za ene, esto su
enske abdesthane zakljuane ili ih ni nema a prostor za ene
uglavnom tako pozicioniran da ene tee mogu i uti i vidjeti
imama, hatiba i sl., te stoga tee i pratiti aktivnosti. Stoga su
ene sebi stvorile alternativnu mreu u kojoj se ostvaruju kao
vjernice, iako je i to jo uvijek prilino ovisno o entuzijazmu
pojedinaca/ki i dosta zavisi od slobodnog vremena koje su
ene voljne ili u mogunosti ponuditi.

Zato bh. muslimanke

nose maramu u 21. vijeku?
Iako sveukupna opisana situacija ne djeluje previe obeavajue za ene, i zasigurno jeste prilino neprivlana za znaajan

104 ermana eta

broj muslimanki koje uglavnom ne vide svoje mjesto u nekim

od navedenih opcija, u provedenom terenskom istraivanju
vidljiv je porast duhovnosti kod ena, naroito kod mladih
i obrazovanih, njihova duboka uvjerenost u svoja ubjeenja
kao i spremnost da se bore za svoj islamski identitet, hidab
i svoje mjesto u drutvu i na tritu rada, to je ponekada u
suprotnosti sa porukama koje dobijaju iz dostupne literature
na naem jeziku ili same zajednice muslimana.
U Bosni i Hercegovini, naroito u urbanijim mjestima,
postala je svakodnevnica sresti enu koja nosi maramu i djeluje u svom drutvu bilo kao aktivistica neke organizacije ili
uposlenica neke institucije. U drutvu djeluje nekoliko univerzitetskih profesorica i asistentica koje nose hidab, kao i nekoliko drugih ena koje su iz raznih razloga prisutne u javnosti.
Pored toga, prisutnost hidaba vidljiva je i meu uenicama
srednjih kola i univerziteta.
Iako svim muslimankama islam jeste zajedniki, nisu sve
muslimanke iste. Svaka pokrivena ena prvo je ena pa onda
pokrivena. Tako je mogue meu njima uvidjeti razliite stilove ivota, ambicije kao i shvatanja koja su esto i suprotna. Pored tih raznolikosti, mogu se izdvojiti neki razlozi koje
se javljaju kod veine ena koje se odluuju na pokrivanje.
Strunjaci koji se bave pokretom ponovnog pokrivanja u svijetu navode mnoge razloge za taj in. Od politikog protesta,
ekonomskih razloga, pobonosti, lakeg pristupa javnoj sferi, potvrde linog identiteta, obiaja ili zakona. U istraivanju
koje je provela Katherine Bullock meu urbanim enama u
Kanadi koje se odluuju na hidab, a koje korespondira na-

Zato marama? 105

lazima istraivanja u FBiH, navodi se da je za ene pitanje

noenja hidaba uglavnom pitanje njihove religioznosti, dubokog osjeaja ispravnosti Boijih uputa ali i pitanje identiteta
i nekih drugih pojedinanih iskustava i odluka. Neke od njih
tako navode:
Hidab mi daje unutarnju snagu, samopouzdanje i sigurnost u sebe. (84).
Na neki nain, to je moj ponos, sigurnost, a i nain da kaem drugima da su i muslimani normalni ljudi. (57).
Hidab je jedno oslobaajue iskustvo. Dobije osobnost.
Nisi samo neko meso, komad. (72).
Ja nosim hidab iz ljubavi i potovanja prema dragom
Bogu, (...) zato to mi daje osjeaj dostojanstva, ponosa,
sigurnosti, zatienosti (terenski zapis).
Muslimanke nose hidab zato to time definiraju svoj odnos prema Bogu, prema drutvu, prema samoj sebi time
upotpunjavaju svoj identite i uspostavljaju kriterije prema
kojim ih drutvo percipira (terenski zapis).
Ja nosim hidab jer smatram da je to dio mog vjerovanja,
da je to izmeu ostalog slijeenje Boijih uputa koje sam
sama odabrala kao putokaz u ivotu (terenski zapis).

Kada govore o razlozima za pokrivanje, ispitanice su uglavnom navodile ranije navedene ajete i hadise koji govore o tome.
Smatraju ih manje-vie jasnim preporukama za pokrivanje. Naravno, sa druge strane, muslimanke koje se ne pokrivaju drugaije itaju i vide te iste ajete. Ispitanice su se uglavnom sloile da
je bitno da svaka ena sama za sebe oformi svoj stav o tome i
da je kljuno da se izbor svake od njih potuje.

106 ermana eta

U vezi sa prednostima hidaba, ene uglavnom navode da

on poboljava odnose izmeu mukaraca i ena, donosi korist za drutvo i titi enu. Posebno navode da im omoguava
zatitu od neeljene i nepotrebne interakcije sa nekim mukarcima. U literaturi je takoer vidljivo da esto ene openito imaju odreene strategije koje im pomau da se nose
sa neeljenom panjom nekih mukaraca. Neke navode da
zauzimaju rezerviran pristup prema mukarcima koji im se
nepotrebno i previe obraaju, zauzimaju odreen gard i
stav, nose iroku odjeu i iaju kosu. Sa ovim je povezano i
prihvatanje enske verzije mukog odijela kojoj su ene pribjegle kako bi zadobile potovanje i bile smatrane jednakim
u poslu a koje se javlja kada ene na Zapadu ulaze na radne
pozicije do tada rezervirane samo za mukarce. (Molloy u
Bullock 196-197).
Od kada nosim maramu, mukarci vie ne zvide, ne dobacuju gluposti, ne upucavaju mi se na autobuskoj stanici,
u kafiu, na fakultetu. Meni je to super. Naravno, i prije
sam nalazila naine da im odbrusim, ali sada sam ja rastereenija, jer nema vie nepotrebne brige i razmiljanja
kako da sad otkaim ovu budalu. (terenski zapis).
Radim takav posao da stalno upoznajem nove ljude. Uglavnom mukarce, starije od mene, neke zamjenike i asistente
ministara. Moju koleginicu oni stalno neto pozivaju na
neke rukove, veere, neto je pitaju. Toliko da je poela
dolaziti na posao nenaminkana, tmurna, zakopana do
grla samo da joj neko ne bi priao i neto kao opet od nje
traio. Mene niko ni ne gleda. Odlino mi je. Ja sam samo
za njih uposlenica koja radi svoj posao. (terenski zapis).

Zato marama? 107

U terenskom istraivanju dosta se potvrdila i teorija

Katherine Bullock o razlozima za pokrivanje urbanih zapadnih ena. Ispitanice su na razliite naine upravo potvrdile ovu
teoriju a koja se zasniva na tome da potroaka kapitalistika
kultura 21. stoljea ima naglasak na tijelu i materijalizmu i da
noenje hidaba predstavlja oslobaajue i osnaujue iskustvo za enu. Ona navodi da se mlade muslimanke u skladu
sa tim esto zalau za svoj hidab tvrdei da mu treba vratiti
njegovu primarnu ulogu a to je mogunost da ena ima vlast
nad svojim tijelom, jer se esto djevojicama od malih nogu
govori da vrijede onoliko koliko su privlane. Openito, ene
koje pokuavaju pobjei od te igre ljepote esto se odluuju
da ne briju noge, ne nose minku, briju glavu ili nose maramu.
Iako ih drutvo ponekada ne razumije ili ismijava, jedna muslimanka navodi: Smatram da moj izbor noenja marame predstavlja bolji nain postizanja enske jednakopravnosti nego
feministiki argument otkrivanja enskog tijela. (Mustapha
cit. u Bullock 184). Monika Hglinger navodi da mini suknje,
upotreba enskog tijela u reklamne svrhe i slino, za muslimanke predstavljaju upravo simbole zapadnjake modernosti koju krive za seksualno iskoritavanje ena, zbog ega se
njene ispitanice koriste svojim simbolom kojim tite svoje
tijelo od takve zloupotrebe i distanciraju se od zapadnjakog prisvajanja enskog tijela. (Kali 242). U situaciji u kojoj moderna ena danas mora zadovoljavati nametnuti kalup
modne, filmske i muzike industrije i standarde koje je nemogue dostii, kao rezultat dobijamo neeljene posljedice poput anoreksije, bulimije i kozmetikih operacija. Stoga Bordo

108 ermana eta

zakljuuje da u kapitalistikim potroakim drutvima, gdje

ene uivaju veu fiziku slobodu, i po pitanju rada i zapoljavanja u odnosu na neka druga drutva, podreivanje ene
dolazi u drugaijem, suptilnijem obliku. (Bordo cit. u Bullock
190). Ipak, bitno je da ni muslimanke koje nose hidab nisu
imune na modne trendove i da i one upadaju u istu zamku u
koju upadaju druge ene koje nisu pokrivene, time to nastoje
nositi skupe marame ili markiranu odjeu. Posebno je na Bliskom istoku razvijena hidabska modna industrija koja je sve
preuzela od zapadne i prilagodila je svojim korisnicama.
Kako Givechian navodi kroz hidab ene materijaliziraju svoje kapacitete i sposobnosti, a ne moraju previe panje posveivati izgledu ili odijevanju. (cit. u Bullock 104).
Ovakvim posmatranjem hidab jednostavno postaje islamski
vid strategije za rodno integrirani svijet. Iako je odnos mukaraca prema enama u modernom svijetu uglavnom dobar i veina mukaraca se prema enama ponaa na primjeran nain,
ipak, kako Bordo navodi, postoji ta sljepoa koja se stvara
kod mukaraca koji prihvataju i identificiraju se sa pozicijom i
privilegijama koje nosi pozicija mukarca u patrijarhalnoj kulturi. (cit. u Bullock 205).70
U skladu sa tim jedna muslimanka ovako artikulira hidab:
Muslimanka svojom pojavom govori: Ba me briga ta
misli o meni. Nema ti pravo da sudi jesam li ja privlana
ili ne. Tvoja reakcija nije mjerilo moje vrijednosti ili moje
ljepote. Boija reakcija jedino je mjerilo. I cijeli svijet ti je
pod nogama. (Bullock 196).
70 Slino u Mahmood, 16.

Zato marama? 109

Poto ranije nije pomenuto, ovdje je znaajno napomenuti da noenje hidaba ni u kom sluaju ne znai da su mukarci osloboeni bilo kakve odgovornosti. Noenje hidaba
nije poruka da mukarci mogu napastvovati ili dosaivati eni
koja ne nosi hidab. Kako je ranije navedeno, u Kuranskom
tekstu se govori o pristojnom ponaanju i mukaraca i ena.
Za mukarca ne treba biti bitno da li je ena pokrivena od
glave do pete ili je gola. Kuranska sintagma obaranje pogleda
implicira: ne gledati, ne zvidati, ne napastvovati, ne napadati!
ene se ne pokrivaju kako bi zadobile potovanje. One zasluuju potovanje u svakom sluaju. Ako se enu (muslimanku
ili ne) ne tretira sa potovanjem samo zato to nije pokrivena,
tada krivica za to lei na mukarcu, a ne na odsustvu hidaba.
(Bullock 210-211).
Ipak, ovdje je bitno naznaiti da je, kako smo vidjeli na
samom poetku iz kuranskih ajeta i hadisa, mogue ukratko
zakljuiti da je pokrivanje povezano sa pristojnou, prepoznavanjem i zatitom ene od napastvovanja. Ovdje je vidljivo
da su u znaajnoj korelaciji sa tim i odgovori samih ispitanica,
koje smatraju da je pokrivanje povezano sa dubokim razumijevanjem tih Boijih uputa i sa njihovom religioznou te
smatraju da pokrivanje poboljava odnose izmeu mukaraca i ena, donosi korist za drutvo i titi enu, i omoguava
zatitu od neeljene i nepotrebne interakcije sa nekim mukarcima. I u jednom i u drugom sluaju to je dakle na neki
nain tehniko pitanje etikog i drutvenog karaktera (kola
46), odnosno sredstvo za postizanje odreenog cilja, nikako
sam cilj. Ipak, uglavnom patrijarhalna tumaenja pokrivanja, u

110 ermana eta

duhu teorija podreenosti i komplementarosti, preesto apeliraju na zavodljivost ene, pitanje njene asti ili ak muke
strasti i ljubomore, te ono ini se postaje cilj ijim ispunjenjem
se navodno rjeavaju svi problemi. Navodim samo neke od
pokuaja obrazloenja ovog propisa iz ranije pominjane literature dostupne na naem jeziku:
ena je pod hidabom stidna i vrijedna je onoliko koliko
je skrivena, (Zajimovi 105).
ena koja dozvoli sebi da zavodi tue mueve (time to nije
pokrivena) pozivajui se na slobodu mora da bude spremna
na situaciju da i njen mu moe biti otet, (aravi 87).
U skladu sa svojom prirodom, ovjek voli nedokuivo i
nedostupno. Otkrivena ena nema vie ta otkriti. Pokrivena ena uvijek ima neto to interesira i privlai mukarca. (Zajimovi 105).
ene u svojoj prirodi nose neku vrstu straha od stranca.
Ovaj strah iziskuje pokrivanje. (Nursi 70).
Kada mukarac ne eli hidab za svoju enu uzrok za to,
prije svega lei u pomanjkanju vjere, a zatim i pozitivne
ljubomore. Svaki mukarac koji svojoj suprugi ili kerki
dozvoli izlazak otkrivene glave i tijela nije ljubomoran i
velika je mogunost da postane grjenik. (Zaimovi 107)...
Ljubomora je jedna od odlika kojom je Allah ,d.., darovao enu kad je u prsa njenog mua stavio ljubomoru.
(Zajimovi 138).
Sedamdeset posto ena ili su poodmakle u godinama ili
su rune, pa ne ele iznositi svoju runou ili starost. Ili
su ljubomorne pa u poreenju sa ljepim od sebe ne ele
biti u poziciji runije ili da budu prevaziene. (Nursi 69).

Zato marama? 111

Iz ovoga se moe zakljuiti da razlozi koji su navele ene

nikako nisu u korelaciji sa obrazloenjima za pokrivanje koja
se navode u njima dostupnoj literaturi. Oita je razlika u razumijevanju i tumaenju ovog propisa kojeg ene posmatraju
primarno kao neto to je vezano za njihov odnos sa Bogom
i radi Boga, dok mukarci (odnosno autori ove navedene literature) smatraju da je to primarno povezano sa njima i da je
radi njih.
Ipak, jedna od tema koja se javila tokom razgovora bila je
i jednakopravnost. Mlae ispitanice su uglavnom smatrale da
je normalno da su ena i mukarac ravnopravni i da se pomau.
Starije ispitanice dijelom su se slagale sa navedenim tvrdnjama iako se kroz njihove druge odgovore moglo naslutiti da
mukarac zasluuje bolju poziciju od njih i da je prvo potrebno zadovoljiti njegove zahtjeve te da se zna koji su iji poslovi.
Ipak, upuenije ispitanice govorile su o primjeru poslanika
Muhammeda, a.s., i kako se on odnosio prema svojim suprugama. Npr. kako je on sam uivao svoju odjeu, brisao pod i
radio druge kune poslove. Takoer su navodile primjere iz
njegovog ivota o tome kako su ene igrale znaajnu ulogu
u zajednici, u voenju poslova, ratovanju, izuavanju nauke
itd. I da upravo hidab omoguava eni neometanu drutvenu
aktivnost. Ovakvi stavovi donekle predstavljaju izazov i tradicionalnim feministikim tumaenjima hidaba kao simbola potlaenosti, ali i nekim muslimanskim tumaenjima koja
smatraju da je eni mjesto samo u kui.
U odnosu na ovo, Amina Wadud navodi da se moda naizgled ini da hidab povruje fiksiranu i uniformnu poziciju

112 ermana eta

muslimanke, ali da on istovremeno omoguava odbijanje takvog miljenja. Ona smatra da je davanje novog znaenja starim simbolima neophodan dio islamskog napretka i da samo
razlikovanje s jedne strane fiksirane uniformnosti i sa druge
radikalne line promjene znaenja ne moe biti vidljivo iz same
forme. Moe ga artikulirati jedino sama ena koja ga nosi.
(177). Upravo Wadud svojim primjerom potvruje da u kontekstu muslimanskog vjerskog kolektiviteta hidab jo uvijek
jeste primarni marker koji omoguava eni da kae ono to
misli. Iako preferiram noenje marame, znaajno je i to da
bez nje nikada artikuliranje mojih radikalnih stavova ne bi bilo
toliko prijemivo () Neki ljudi kada su uvidjeli (za njih) radikalnu prirodu mojih stavova zahtijevali su da skinem maramu. (244). Ovim hidab postaje prilika za ensku muslimansku misao i omoguava enama legitimni prostor iz kojeg e
promovirati potivanje svojih prava. Stoga hidab nudi mogunost za enu da kae ono to misli unutar muslimanske
zajednice. ini je podobnom ali i prua mogunost da ona
svojim djelovanjem upravo dobije priliku da iznese svoje stavove ili zahtijeva promjene. Muslimanku bez marame naalost
zajednica najee automatski diskreditira i njeno miljenje u
tradicionalnoj zajednici nee biti jednako uvaeno kao miljenje one ene koja nosi maramu. Jer iako je sam hidab pretrpan viestrukim znaenjima, on se esto koristi kao jedinstvena etiketa kroz koju se postie odobravanje ili odbacivanje
zajednice. (Wadud 219).

Zato marama? 113

Percepcija hidaba u BiH danas

Iako e kasnije biti vie govora o tome, ovdje je bitno pomenuti i to kakva je percepcija hidaba meu ljudima u Bosni i
Hercegovini. To je znaajno zbog percepcije poslodavaca ali i
okoline ena koje nose hidab. Vidjeli smo ranije da je na Zapadu hidab simbol potlaenosti, ali i militantnog islama i terorizma. U BiH ta znaenja nisu toliko u prvom planu, barem
kada je rije o hidabu.71 U Bosni i Hercegovini vidljivo je kod
veine ljudi potpuno odsustvo znanja o hidabu i razlozima
za njegovo noenje, ali se on uglavnom povezuje sa nekom
nazadnou, nepismenou i posmatra se otprilike na slian
nain kako su posmatrani zar i fereda u vrijeme kada su se
vodile polemike o otkrivanju lica ena, iako postoje i stavovi
o potlaenosti i tjeranju na noenje hidaba, kao i sporadine
prie o tome da neke strane organizacije plaaju enama da
nose maramu.
Meni se neki dan desila jedna situacija a to je da sam
saznala da je jedna poznanica skinula mahramu. Upravo
zato to misli da se ne moe zaposliti a ve dugo vremena
pokuava pronai posao, i openito ne moe da podnese
nain na koji ljudi reaguju na nju. Jednostavno, radila je na
jednom mjestu gdje je ljudi nisu prihvatali i jednostavno
ona ne moe da se sa svim tim nosi. A to meni dolazi u
najnezgodnijem trenutku. Jer ve u mojoj porodici vlada
takav stav. Ja sam otpisana jednostavno. Nema veze to
sam sposobna i obrazovana i imam dva fakulteta. Niko ne
vjeruje u mene da u ja ita postii. Mama me je pitala to
sam onda uope ila na fakultet, to sam uope studirala
71 Za nikab vidjeti vie kod Mirele Roajac-Zuli.

114 ermana eta

ako u se pokriti. U narodu vlada takvo miljenje da ene

koje su pokrivene ne mogu biti obrazovane. Ili da se veu
za odreene grupe zanimanja. S druge strane, da i nisu
zainteresovane da rade jer ako se pokrila, ona e da se uda
i upitna je elja da ona napreduje profesionalno. Marama
je za mene elja da ja upotpunim svoj iman i svoju pojavu,
ali ja zbog toga nisam odustala od elje da radim i da doprinosim ovom drutvu. (terenski zapis).

Zanimljivo je da su sline prie izale na povrinu skoro

u svim fokus grupama. Ipak, injenica da ova Bonjakinja,
danas majka dvadesetogodinje djevojke, ili katolik sa poetka prie koji cijeli svoj ivot ivi u multikulturalnom Sarajevu
ne znaju skoro nita o marami, alarmantna je za bh. drutvo,
ali jo vie za muslimansku zajednicu u njemu koja oito,
prezauzeta sobom, nije uspjela informirati drutvo oko sebe
ni tradicionalnu Bonjakinju, ni katolika Sarajliju o jednom od najopisivanijih, ili barem najvidljivijih muslimanskih
simbola!
Aida Begi-Zubevi,72 poznata bosanskohercegovaka
rediteljka, dobitnica znaajnih meunarodnih priznanja, u
vezi sa ovim pie:
Ono to ljude koji mi postavljaju pomenuta pitanja sutinski zanima je kako je dolo do toga da se jedna osoba
poput mene uope odlui na takav korak. Sutina njihovog problema je u onom osoba poput mene to najee
znai obrazovana, umjetnica, samostalna, uspjena, a to
su sve atributi koji se ne povezuju s nekim ko nosi maramu (...) Ako analiziramo sve negativne konotacije i asocijacije vezane za pokrivanje, onda emo vidjeti da ena
72 Aida Begi-Zupevi, http://www.islambosna.ba/index.php/tekstovi-i-knjige/
oziljci-vremena/3198-uzori-aida-begi-zubevi, pristupljeno 11.8.2009. godine

Zato marama? 115

s maramom po tome nema identitet, da je njena linost

i slobodna volja potpuno iskljuena. Kako neko ko ipak
misli svojom glavom na tu istu glavu stavi maramu? udno je kako se nikad ne postavi pitanje kako neko ko misli
svojom glavom popije flau loze ili kako su one koje misle
svojom glavom dole u poziciju da obavljaju ono to je
posao prostitutki, a da za to jo ne dobiju nikakvu novanu nadoknadu?

Direktno povezana sa ovim i esto ponavljana je tema

otpora zajednice, ire a naroito ue sredine, a posebno porodice. Na veliki otpor ene mahom nailaze unutar svojih porodica. Otpor uglavnom dolazi ponajvie od roditelja, naroito
majke. Strah je od toga kako e se ena kolovati, zaposliti ili
udati. Strah to e se rtvovati i zatvoriti argumentiran time da
je to neto to nose ene na selu ili neobrazovane ene, to se
direktno povezuje sa onim znaenjima koja su bila vezana za
hidab nekada u ranijoj historiji BiH. Ovo pitanje jako potresa
porodicu, ali se na kraju roditelji najee pomire sa tim kada
uvide da je to zaista lini izbor i ubjeenje njihove kerke. Meutim, enama koje se odlue da nose hidab protiv odobravanja njihovih roditelja i bliskih ljudi to predstavlja dvostruku
bitku. Moraju se nositi sa komentarima i izazovima u drutvu.
Potrebna im je podrka njima bliskih osoba, a one tu podrku
ne samo da nemaju u vlastitom domu, nego nailaze na iste
reakcije. To je jedna od najteih borbi koju neke muslimanke
danas u Bosni i Hercegovini moraju izboriti.
Kada je rije o otporu ali i komentarima zajednice kada
doe do razgovora o hidabu (pokazalo se da razgovor o hidabu enama ne predstavlja problem i da su spremne razgovarati

116 ermana eta

o svojoj odluci da ga nose ako ih neko upita neto o tome),

drugi ljudi najee pitaju o razlozima za pokrivanje i o tome
da li ena ali zato to nakon pokrivanja proputa neke stvari.
Tu se uglavnom pominju izlasci, koncerti, odlasci na plaui
slino. 73 Meutim, ljudski ivot sastoji se od skupa kombiniranih izbora. Vegetarijanac koji odabere da ne jede meso u ivotu donio je informiranu odluku o tome. Zna koji su razlozi
za to i zato je to bolje za njega. Vegetarijanac ne ali zato to
ne jede meso. Njegova sutina je u tome da je on donio upravu takvu odluku u zemlji u kojoj se svi slau jedino oko toga
da bi evape trebalo na zastavu stavit. To je isto kao kada bi nekog
navijaa FK Sarajeva pitali da li mu je ao to ne navija za FK
eljezniar. Ne da mu nije ao, nego je to, dapae, dio njegovog identiteta. Tako je i kod ena koje donesu informiranu
odluku o tome da se pokriju. Ljudima je nekako jasno da neko
odlui da ne jede meso, ili da navija za FK Sarajevo, ali kad
neko svojom voljom stavi maramu na glavu, to im je ve tee
razumjeti. Moglo bi se rei da nije ni neophodno razumjeti,
da je dovoljno tek potovati pravo na izbor svakog ovjeka,
ali istinska tolerancija i prihvatanje drugih ljudi dolaze upravo
iz razumijevanja, jer se samo znanjem i razumijevanjem moe
postii stvarni suivot svih ljudi.

73 Problem nije sam po sebi plaa nego pronalazak mjesta na kome se ena moe
neometano skinuti u standardni kupai kostim a gdje nema drugih ljudi pred
kojima je ona pokrivena kako je ranije objanjeno. Pored ove strategije, danas
na tritu postoje i hidabski kupai kostimi koji zadovoljavaju potrebne kriterije
a napravljeni su od tankog, neprozirnog najlona ili slinog materijala. Vie o
tome na: www.ahiida.com ili www.hasema.com.

4. BH. Muslimanke govore

o hidabu
Nemam telu, imam nafaku.
(terenski zapis)
Morala je malo (...) budimo realni, svijet se okree oko novca,
budimo i tu realni... i dvije ene se zapoljavaju jedna pokrivena a jedna ne, ta misli koju e prije primiti? O nu koja mu je
atraktivnija, budimo i tu realni.
(terenski zapis)

Predmet istraivanja bio je hidab i njegova percepcija na tritu

rada u Federaciji Bosne i Hercegovine, propitivanje iskustava i
miljenja muslimanki u vezi sa pokrivanjem, o stavovima uvrijeenim u drutvu o tome da je hidab nazadan, neprogresivan i
retrogradan za enu i da poslodavci, i zbog navedenih stavova,
smatraju da su ene sa hidabom neprofesionalne i nesposobne
za obavljanje svoga posla, te se stoga ee odluuju da ih ne

118 ermana eta

prime u radni odnos ili im omogue napredak u karijeri. Rezultati sa terena ukazuju upravo na prisutnost takvih stavova na
tritu rada ali i na neke dodatne injenice bitne za ovu temu,
kao i na razliita neslaganja i dileme meu bh. muslimankama.

Uzorak i metode istraivanja

Ispitivana populacija bile su muslimanke u FBiH.74 Ne postoje
nikakvi podaci koji bi ukazivali na taan broj takvih ena u
FBiH, niti na broj ena meu njima koje nose maramu. Takoer ne postoji sistemski nain na koji se moe doi do tih ena
s obzirom da to nije neka sistemski registrirana kategorija niti
kategorija koja obavezno podrazumijeva bilo kakvo lanstvo.
Jedini nain pronalaska takvih ena bio je putem privatnih
kontakata, putem lananog upuivanja ili preko lanstva u nekoj enskoj muslimanskoj organizaciji.
Istraivanje je vreno putem upitnika i fokus grupa. Bilo je
neophodno koristiti se objema metodama iz nekoliko razloga.
Tokom diskusije na fokus grupama ispitanice su dobile priliku
da iznesu i druge stavove koji nisu nuno vezani za hidab, ali
dublje oslikavaju stanje i odnose meu muslimankama kao i
njihov odnos prema vjeri, te odnose u zajednici i van nje, to
je u velikoj mjeri znaajno za samu temu s obzirom da ocrtava okvir u kome te ene djeluju. Pored toga, imale su priliku
da detaljno govore o svojim iskustvima i iskustvima drugih.
Meutim, nedostatak ovih diskusija jeste neto manja preci74 Svaka ena koja sama sebe smatra muslimankom

Zato marama? 119

znost potrebna za poreenje samih nalaza ali i povremene

devijacije od same teme kao i narativna priroda iskaza. Sa druge strane, upitnici daju detaljnije informacije o ispitanicama,
nivou njihovog obrazovanja, dobi, zaposlenju i slinim podacima, koje je mogue preciznije porediti i fokusirani su na
uu temu istraivanja, ali ne ostavljaju dovoljno prostora za
detaljnije elaboriranje iskustava ispitanica.
Ukupno je prikupljen 161 validan upitnik, a 101 ena uestvovala je na 7 organiziranih fokus grupa. Uzimajui u obzir
da je 41 ispitanica uestvovala i na fokus grupi a i popunila
upitnik, konani broj ena obuhvaenih ovim istraivanjem
je 221. Istraivanje je provoeno u periodu od aprila do jula
2009. godine. Uzorak nije reprezentativan zbog ranije navedenih razloga.
Sama sam provodila istraivanje. Stoga je znaajno pomenuti to da i sama nosim maramu. To je podatak koji u istraivanju ne treba zanemariti jer smatram da je moj hidab bio od
pomoi za istraivanje ove teme i da je stvorio osjeaj povjerenja i povezanosti sa ispitanicama, te su one lake pristajale
da govore o tome. Ipak, sa druge strane, potrebno je imati na
umu da mi je ipak posao bio neto otean zbog toga jer je postojala mogunost da ispitanice navode oekivane i eljene a
ne realne odgovore, ali i zbog toga to je bilo potrebno uloiti
dodatni napor kako bih postigla dovoljnu istraivaku distanciranost zbog djelomine line involviranosti u sam problem.
Nakon prvobitnog pilotiranja i provjere upitnika, upitnici su ukljueni u istraivanje i ukupno su prikupljena 194
ispunjena upitnika. Od toga su 33 neispravno popunjena i

120 ermana eta

nisu su se mogla koristiti pri analizi. Upitnik je sadravao opi

dio, dio koji popunjavaju ene koje nose maramu, i dio koji
popunjavaju ene koje ne nose maramu. Upitnici su popunjavani ili u direktnom kontaktu sa enama75 (neke ene sa fokus
grupa, privatna enska druenja i razne druge prilike) ili putem interneta.76 Popunjavanje putem interneta je bilo putem
metode lananog upuivanja (metoda snjene grudve77) gdje je
prva grupa ispitanica odabrana putem privatnih kontakata i
poznanstva, preporuka i neformalnih e-mail grupa, te su lanice te grupe dalje na isti nain svojim kontaktima prosljeivale navedeni upitnik drugim enama, druge treim itd. Jedini
kriterij za uee u fokus grupi ili popunjavanje upitnika bio
je da su muslimanke.
Odrano je sedam fokus grupa u pet gradova Federacije
Bosne i Hercegovine. Jedini nain dolaska u kontakt sa ovim
enama bilo je preko organizacija ili razliitih grupa u kojima
se muslimanke okupljaju. Sastav grupa zavisio je od naina
organiziranja odreene grupe. Grupe su inile ili lanice/polaznice neke enske muslimanske organizacije/grupe78 ili ene
koje su putem privatnih kontakata u tom gradu pozvane na
neformalno druenje u vezi sa zadatom temom.79 Od sedam
75 Broj ispunjenih tampanih upitnika: 50.
76 Broj ispunjenih upitnika u elektronskoj formi: 111.
77 Snowball sampling method
78 Bilo je pet takvih grupa, i to: dvije grupe ena Medlisa Islamske zajednice Tuzla
opina Lukavac, po jedna grupa ena u enskoj edukacionoj organizaciji
Kewser Sarajevo, enskom edukacionom centru Nahla Sarajevo i grupa
ena pri Omladinskom krugu Medlisa Islamske zajednice Mostar (u njihovim
prostorijama).
79 Bile su dvije takve grupe, i to: Tuzla i Bugojno (u prostorijama IZ-a uz njihovu
ljubaznost i putem privatnih kontakata)

Zato marama? 121

grupa, etiri80 su odrane tako to su ene posebno obavijetene o temi, vremenu i prostoru odravanja fokus grupe i pozvane da dou, mimo nekog redovnog termina. Preostale tri
grupe su predstavljale posjetu grupama ena koje se sastaju na
redovnoj osnovi, te su navedena tema i uee u istraivanju,
uz ljubaznost organizatorica, uvedene kao teme te konkretne
sesije. Broj ena u grupama varirao je od 7 do 29, ali je u prosjeku najee bio desetak.81 Ukupno je fokus grupama prisustvovala 101 ena. Na svim fokus grupama postavljana su
slina ili identina pitanja i koriteni slini materijali ali je bilo i
trenutaka kada se razgovor razvijao i nekim drugim smjerovima te je bila neophodna intervencija i ponovno usmjeravanje
ka zadatim temama. Razgovori na svim fokus grupama su snimani na diktafon, kasnije transkribirani, i koriteni u analizi.
Na poetku svake grupe jasno je naznaeno da je razgovor
dio ireg istraivanja na navedenu temu, da je anoniman, i da
se upozoravaju sve uesnice da je sadraj svega izreenog tokom razgovora povjerljiv.

80 Tuzla, Bugojno, Sarajevo Nahla, Mostar

81 Tuzla 7; Lukavac, Grad 29; Lukavac, Stari Lukavac 22; Sarajevo, Kewser
13; Bugojno 7; Sarajevo, Nahla 9; Mostar 14.

122 ermana eta

Rezultati upitnika
Uporedni rezultati
Od ukupno 161 ispravno ispunjenog upitnika, 79 upitnika ispunile su ene koje nose maramu, a 82 ene koje ne nose maramu. Uporedbom podataka o dobi ena vidljivo je da distribucija izmeu obje grupe ena slina, da je na upitnik odgovorilo
najvie ena u dobi izmeu 20 i 35 godina, i to kod pokrivenih
ena to su 62 ene (od 20 do 25 9; od 26 do 29 32; od 30
do 35- 21) a kod onih koje ne nose maramu 57 njih (od 20 do
25 15; od 26 do 29 27; od 30 do 35 15). Slika 1. prikazuje
uporednu dob ispitanica koje su ispunile upitnik.
S obzirom na nivo obrazovanja ispitanica, uporedbom je
vidljivo da je i tu situacija vrlo slina. Veina ispitanica imaju
dodiplomski studij. Bio je odreen broj ispitanica koje imaju
i magistarski ili doktorski stepen obrazovanja; meu onima sa
hidabom takvih je bilo 12, a onima koje ne nose hidab 9.
Potrebno je pomenuti jo da meu enama koje nose hidab
9 njih ima dvije diplome sa dva razliita fakulteta, dok je meu
enama koje ne nose hidab bila jedna koja ima vie od jedne
visokokolske diplome. Na slici 2. prikazan je nivo obrazovanja ispitanica koje su ispunile upitnik.
Slika 3. prikazuje uporednu raspodjelu po tipu obrazovanja. Iz ovog grafikona vidljiva je najvea prisutnost ispitanica

Zato marama? 123

sa Filozofskog fakulteta i slinih fakulteta koji ukljuuju strane

jezike, maternji jezik, pedagogiju, psihologiju, historiju i slino. Ovo je openito u korelaciji sa nalazima izvjetaja i istraivanja na ovu temu gdje je vidljivo da se ene najee odluuju za kolovanje iz oblasti obrazovanja, socijalne zatite i
openito odgoja a koje su u bliskoj vezi s poslovima koje ene
inae obavljaju u kui. Te poslove ene biraju zbog toga to
im, izmeu ostalog, ostavljaju prostora da se posvete porodici
i da usklade porodine i poslovne obaveze. Zanimljivo je da
su ti poslovi uglavnom i manje plaeni poslovi.82 Nakon toga,
na slici 3. slijedi islamsko visoko obrazovanje, prisutno samo
meu ispitanicama koje nose maramu. Kod ekonomskih nauka distribucija je takoer slina, kod prirodnih i tehnikih
nauka neto je vie ena koje nose maramu (7:3), dok je kod
prava i pravnih nauka situacija obratna i 10 ena bez hidaba
je diplomiralo pravne nauke, dok su samo tri sa hidabom pohaale pravni ili slian fakultet. Iz diskusija na fokus grupama
upravo je vidljivo da postoji odreeni trend meu enama sa
hidabom da zbog hidaba odabiru zanimanja koja su na neki
nain manje eksponirana, odnosno ukljuuju manje kontakta
sa klijentima (npr. ininjerski ili laboratorijski poslovi), vie
orijentirana radu sa djecom (npr. rad u nastavi ili savjetovalitima) ili deficitarna (npr. prirodne i tehnike nauke) jer to
omoguava lake zaposlenje.
U dijelu upitnika koji se odnosio na pravni put koji bi
bilo potrebno koristiti u sluaju diskriminacije na tritu rada
82 Vie o tome: Kombinirani etvrti i peti izvjetaj prema Konvenciji o eliminaciji
svih oblika diskriminacije ena za FBiH, Sarajevo: Gender centar Federacije
BiH, 2010, str. 47.

124 ermana eta

a u odnosu na noenje marame, ispitanice iz obje grupe su

takoer slino odgovorile i dvije treine njih navele su da im
nije poznat neki pravni put kojim bi bilo mogue boriti se za
odbranu ovog (ili nekog drugog) ljudskog prava. Jedna treina ispitanica odgovorila je pozitivno na ovo pitanje, ali su
se njihovi dalji odgovori u dijelu u kome je bilo potrebno da
deskriptivno odgovore na to pitanje unekoliko razlikovali. Ispitanice koje su pozitivno odgovorile na ovo pitanje navodile
su razliite zakonske i pravne osnove ili argumente koje bi bilo
mogue koristiti u sluaju diskriminacije. Od institucije ombudsmena, razliitih pravnih institucija, pozivanja na ljudska
prava i slobode, Ustav BiH, Konvenciju o ljudskim pravima
ili Zakon o radu. Ipak primijeeno je openito nepoznavanje
instrumenata zatite ljudskih prava. Slika 4. prikazuje distribuciju odgovora na pitanje Da li vam je poznat neki pravni put
kojim bi se ene sa hidabom mogle pokuati boriti za svoja
prava u sluaju diskriminacije? Evo nekoliko odgovora:
Pravni put bi bio biranje kandidata samo po osnovi postignutih rezultata, tako da se brie odredba koja kae da
poslodavac ima pravo koristiti se diskrecionim pravom i
izabrati kandidata koji je tek preao zahtijevani minimum
u konkursnoj proceduri. Sramotno je to je ovakvo neto
pravo rukovodilaca organa i u dravnoj slubi. (pravnica,
Sarajevo).
Smatram da je u moru povreda prava radnika ovo jedno
od goruih i onih na koje emo tek trebati nai mudre
odgovore. U svakoj prilici i kroz formalna i neformalna
oglaavanja treba isticati otvorenost i prednost ove zemlje
u nepostojanju predrasuda. U nekim temama ta nam otvorenost ne slui na ast, dok bjeimo od ovakvih tema i ne

Zato marama? 125

otvaramo ih upravo iz razloga da dokaemo svoju otvorenost. Otvorenost i promiljanje unaprijed je upravo u
zatiti ljudskih prava! A ta je ovo nego upravo to! Znai,
cijelo drutvo da se ponese tako da je to upravo vrlina i
prednost naeg drutva, a ne njegova suprotnost! (ekonomistica, Tuzla).
Pravni put bi bio podnijeti tubu protiv diskriminatora,
i ii do Suda za ljudska prava, naravno, uz to ne priivati
ideoloke nebuloze, i biti maksimalno siguran u svoje znanje i sposobnosti! Diskriminatorima popit krv na slamku,
i naplatiti takvu odtetu, da nikom ivom ne bi naumpalo
sprovodit takvu vrstu seksualne i vjerske diskriminacije.
(lingvistica, Sarajevo).

U ovom dijelu uporeivani su odgovori ispitanica koje

nose maramu i onih koje ne nose maramu. Nakon analize odgovora mogue je zakljuiti da ne postoji nikakva znaajnija
razlika u pitanju obrazovanja, zaposlenosti ili informiranosti
izmeu ena koje nose maramu i onih koji ne nose maramu,
uz vrlo malu razliku koja se javlja kod odabira fakulteta a koja
moe biti uslovljena maramom.

126 ermana eta

Rezultati upitnika
za ene koje nose hidab
U razmatranju situacije sa maramom na tritu rada kod
ena koje nose hidab znaajno je uzeti u obzir nivo i tip obrazovanja ispitanica. Potrebno je imati na umu odreeni procenat njih ije je obrazovanje povezano sa islamom tako da se
pri njihovom zapoljavanju marama uglavnom i podrazumijeva. U rezultatima ovog istraivanja te ene navode da nemaju
problema pri zapoljavanju radi marame, to je i oekivano.
Slika 5. sadri nivo i tip obrazovanja ispitanica sa hidabom.
15% ispitanica ima neki vid srednjeg i/ili visokog obrazovanja
u tradicionalnim islamskim naukama,83 dok ostale imaju obrazovanje koje ne spada u tradicionalne islamske nauke.84 Velika
veina imaju visoko obrazovanje i vie (Fakultet islamskih nauka, Islamske pedagoke akademije i sl, 11; ostali fakulteti
47; magistarski ili doktorski stepen 12), odnosno 89% njih.
Pitanje III/4 u upitniku bilo je: Da li smatrate da vam
je ikada zaposlenje uskraeno radi marame? Molim obrazloite. Slika 6. prikazuje raspodjelu odgovora na pitanje III/4.
Na ovo pitanje 48% njih odgovorilo je pozitivno. Dakle, 52%
ispitanica smatra da im nikada zaposlenje nije uskraeno radi
marame. Meu njima je i 15% onih sa srednjim i visokim
83 Fakultet islamskih nauka, islamske predagoke akademije, medrese, i sl.
84 Ostali fakulteti poput filozofskog, prirodno-matematikog, arhitektonskog...

Zato marama? 127

obrazovanjem u tradicionalnim islamskim naukama, to i dalje

ostavlja 37% ispitanica koje nemaju takvo obrazovanje a koje
smatraju da im nikada zaposlenje nije uskraeno radi marame.
Zanimljivo je pogledati i raspodjelu tipa obrazovanja kod
ovih 37% ispitanica ije obrazovanje nije vezano za izuavanje tradicionalnih islamskih nauka a koje navode da im nikada zaposlenje nije uskraeno radi marame. Slika 8. predstavlja
prikaz tipa obrazovanja tih ispitanica gdje je vidljivo da je od
njih 28% ena sa zavrenim magistarskim ili doktorskim stepenom, 24% sa diplomama stranih jezika i 18% onih sa diplomom prirodnih i tehnikih nauka. Ovih 24% sa diplomom
stranih jezika u skladu je sa, kako je ranije pomenuto onim
blagim trendom odabira nastavnikih profesija kod ena openito, ali posebno onih koje nose hidab jer se u tom sektoru
i oekuje manja diskriminacija takvih ena i zbog potrebe za
odreenim kadrom, ali i zbog sve eeg pojavljivanja takvih
ena u nastavi. 18% ena koje su odgovorile da smatraju da im
nikada nije zaposlenje uskraeno radi marame su ene sa diplomom iz prirodnih i tehnikih nauka to je takoer u skladu
sa zakljucima koji su se mogli uti tokom rada fokus grupa
da ene sa hidabom biraju profesije ili koje su deficitarne ili u
kojima nemaju prevelikog svakodnevnog kontakta sa klijentima, poput ininjerskih ili laboratorijskih, oekujui i to da poslodavcu nee smetati njihova marama s obzirom da nemaju
preveliku interakciju sa klijentima i poslovnim partnerima to
se pokazalo tanim. Suprotne tome bi, naprimjer, bile pozicije
glasnogovornice, novinarke ili advokatice, jer poslodavci na

128 ermana eta

osnovu iskustva ena izgleda najee smatraju da ena pod

maramom ne moe nepristrasno predstavljati interese svih
strana u nekom procesu (vjernika, ateista, agnostika, Bonjaka, Hrvata, Srba, ostalih). Kako e se kasnije potvrditi i kod
analize fokus grupa, zbog toga je meu enama koje nose
hidab prisutna tendencija da vre svjesnu autodiskriminaciju
radi izbjegavanja otvorene diskriminacije u javnosti odnosno
zbog straha od odbacivanja.
U vezi sa ovim jedna ispitanica navodi:
Ja elim da vjerujem da noenje hidaba ne diskriminira
osobe prilikom zapoljavanja. To potkrepljujem linim primjerom. Hvala Bogu, nisam imala probleme prilikom zapoljavanja, naprotiv, imala sam niz ponuda da radim kao
saradnik na razliitim visokokolskim institucijama i mnoge
od njih sam realizirala. U mom konkretnom primjeru se pokazalo da su potreba za strunim kadrom mog profila i moje
kvalifikacije bile presudne prilikom zapoljavanja. Naalost,
svjedok sam i situacije koje su znatno drugaije od moje i u
kojima noenje hidaba predstavlja implicitni problem prilikom pronalaenja posla. (matematiarka, Sarajevo).

Od onih pak 48% ispitanica koje su na ovo pitanje odgovorile pozitivno, odnosno, da, smatram da mi je zaposlenje
uskraeno radi marame, 15 njih navodi da im je izriito reeno
da ne mogu raditi na tom radnom mjestu sa maramom, dok je
17 njih navelo da im nije izriito reeno, ali da su na osnovu raznih pokazatelja uvidjele da je marama razlog zbog kojega nisu
dobile posao. Izmeu ostaloga, navode sljedee primjere:
- U salonu ljepote ne prilii da radi pokrivena ena. (fiziotarapeutkinja, Tuzla).

Zato marama? 129

Nisu mi htjeli dati zaposlenje i pitali me kako mislim

voziti i putovati tako obuena. (pravnica, Travnik).
- Ponueno mi je mjesto asistentice, a ja sam u meuvremenu stavila hidab i to nije vie bilo primjereno
prema rijeima te profesorice. (pedagoginja, Zenica).
- Rekli su mi da nisam za taj posao bez obzira na strunost. (aktivistkinja, Mostar).
- U pravosuu su mi otvoreno naveli kao jedini razlog
mahramu. (prevoditeljica, Sarajevo).
- Pozvana sam na razgovor na osnovu dobrih kvalifikacija, ali kad su me vidjeli postali su hladni i odbojnost je bila oita. (prof. bosanskog jezika, Tuzla).
- U jednom asopisu rekli da se to kosi sa njihovom
politikom. (lektorica, Sarajevo).
- U jednoj programerskoj firmi traili su da skinem
maramu. (programerka, Bugojno).
- U agenciji za nekretnine su mi rekli da se njima obraaju razni ljudi i nemuslimani. (pravnica, Sarajevo).
Slino ovom pitanju je i pitanje III/10 u upitniku koje nije
bilo otvorenog tipa i nije omoguavalo obrazloenje (kao ranije
u kome su neke ispitanice odgovorile sa da ali u obrazloenju
navodile honorarni ili dodatni angaman koji im je bio uskraen
ili neku drugu situaciju koja nije striktno vezana za zapoljavanje). Ovo pitanje III/10 je sadravalo samo dva ponuena
mogua odgovora i to da i ne. Rezultati su dosta slini onima iz prethodnog pitanja. Negativno je odgovorilo ak 45%
ispitanica sa obrazovanjem koje nije vezano za izuavanje tradicionalnih islamskih nauka, neto vie nego u ranijem pitanju

130 ermana eta

u kome je to bilo 37%. Ponovo 15% negativnih odgovora od

ispitanica sa diplomom tradicionalnih islamskih nauka. I 40%
pozitivnih odgovora. Pogledati sliku 8.
Suprotno od ranije navedenih pitanja bilo je i pitanje
III/13: Da li ste ikada doivjeli pozitivnu diskriminaciju pri
zapoljavanju ili na poslu, tj. da li je vaa marama posmatrana kao prednost nad drugima? Slika 9. predstavlja podjelu
odgovora na pitanje III/13. Tu je 70% ispitanica odgovorilo
sa ne. Ostatak od 30% pozitivno je odgovorilo. Od toga je
16% ispitanica navelo da pod tim misle bolji tretman u odnosu na ostale openito (npr. u bolnici, u prijevoznom sredstvu,
openito vie potovanja od ljudi), dok je 14% ispitanica navelo da je doivjelo pozitivnu diskriminaciju direktno pri zapoljavanju ili na poslu. Ta pozitivna diskriminacija ukljuivala
je lake zapoljavanje sa maramom u nekim islamskim organizacijama, kod privatnika muslimana i u nekim edukacionim
organizacijama, dok su tek dvije ispitanice navele da je bila
uslov u obrazovnim institucijama u kojima su bile zaposlene i
to bez obzira na to da li je marama bila njihov privatni izbor i
van posla. Jedna ispitanica navodi:
Ponekad, tamo gdje je mahrama i poeljna, odnosno, u
privatnim kolama u kojima je mahrama poprimila oblik
uniforme, i ako nosite mahramu jednostavno ne odgovarate kao uposlenica jer smatraju da biste je trebali nositi
drugaije, da je i diskretno minkanje nepoeljno, da ba
i ne morate da pratite trendove, naime, da se ba i ne nosite
kombinirajui stvari koje su na raspolaganju u vaoj sredini,
ve da nosite neto to je jako poeljno u Iranu, i sl.

Zato marama? 131

Rezultati upitnika
za ene koje ne nose hidab
Openito su ene koje ne nose hidab u svojim odgovorima bile neto rezerviranije. Kratko su odgovarale na pitanja
i nisu dodatno komentirale pitanja osim onih za koje su ba
imale navesti odgovarajue primjere. Kod muslimanki koje ne
nose maramu vidljiva je odreena razlika, odnosno uslovna
podjela meu enama koje su se susretale sa problemima ena
koje nose maramu pri zapoljavanju i onima koje smatraju da
takav problem ne postoji ili da bar one nikada nisu ule za to.
I jedne i druge trudile su se da ponude konkretne odgovore i
budu od koristi za samo istraivanje. Takoer, odgovori koje
su ponudile 2-3 ispitanice ukazivali su na to da ih je povrijedila
tema istraivanja, navele su da su, i ako ima diskriminacije,
za to krive iskljuivo ene i da one same nikada ne bi stavile
maramu i da nemaju tu namjeru (iako to direktno nigdje nije
bilo postavljeno kao pitanje), tako da je bio vidljiv neznatan
otpor to korespondira nalazima sa fokus grupe koji ukazuju
na to da postoji odreena rezerva koju drugi iskazuju prema
marami, naroito kod Bonjak(inj)a, koji to vide kao svojevrsni atak na njihov identitet, koji neko drugaije od njih prezentira
i onda smatraju da se time kreira kriva slika o muslimanima.
Uzimajui u obzir njihovu specifinu poziciju autohtonih evropskih muslimana, kod Bonjaka postoji potreba za dokazivanjem
i odravanjem imida umjerenih evropskih muslimana te se stoga,
uglavnom zbog neznanja i drugih faktora, javlja otpor prema

132 ermana eta

marami preko koje bi ih se moglo dovesti u vezu sa radikalnim

muslimanima ili terorizmom. Tu se posebno istiu Bonjakinje s obzirom da se radi o specifino rodno definiranoj praksi.
Kod odgovora na pitanje IV/4 Navedite neke konkretne
sluajeve koje poznajete u kojima je ena sa maramom bila
drugaije tretirana pri zapoljavanju ili na poslu, radi marame? 29 ispitanica odnosno 36% je navelo konkretne sluajeve koje poznaju, dok 52 ispitanice odnosno 64% nisu navele
nita. Iako je pitanje formulirano tako da je postojala mogunost da drugaiji tretman implicira i bolji tretman, samo
jedna ispitanica je navela da u njihovom kolektivu ena koja
nosi maramu ima vie potovanja od ostalih ena. Slika 10.
prikazuje raspodjelu odgovora na ovo pitanje.
36% ispitanica koje su navele da poznaju odreene sluajeve u kojima je ena sa maramom bila drugaije tretirana,
navode izmeu ostalog:
- Pa ula sam za nekoliko sluajeva gdje vrijedi princip:
nek radi al nek je niko ne vidi.
- za jednu radnu kolegicu kad je primljena bilo je uenje kako nju primie
- teta u obdanitu, svi je gledaju drugaije, kao da je
loija, a roditelji je vole jer je super!
- konstantni napadi i opravdani i ne na direktoricu
jedne javne ustanove
- znam ena kod kojih je sve teklo glatko putem e-maila ili telefona, a kad ih vide onda belaj!
- nakon pismenog, ena dola na usmeni, meu boljim
kandidatima je bila, ali nita

Zato marama? 133

Poznajem osobu koja je, kada je uz dokumente potrebne za zapoljavanje dostavila fotografiju sa maramom. Nije dobila posao. Naredne godine je poslala
iste dokumente, i fotografija je bila njena, ali bez marame. Ovaj put je pozvana na intervju, ali nije prola.
Ona smatra da je zbog marame.
Bila sam svjedok situacije kada je djevojka bila skoro pa
primljena na posao na osnovu svoje biografije i ostalih
dokaza o njenoj sposobnosti, a onda je komisija ugledala kopiju line karte na kojoj je djevojka bila pokrivena. Samo su rekli Ba teta i sklonili njenu aplikaciju
sa strane. Djevojka na kraju nije bila primljena.
Ja sam pitana od poslodavaca za pojedine djevojke
koje bi bili dobri kandidati za posao da li nose maramu jer to smatraju diskvalifikacionim kriterijem.
Jednom je klijent za posao u Banja Luci odbio angairati pokrivenu djevojku, objanjavajui da bi se
to moglo krivo protumaiti. Interesantno je to da ta
osoba, koja je bila zaduena za angairanje prevodilaca i koja je to objanjenje artikulirala, nije bila stranac
ve lokalac.
Sa mojom prijateljicom, koja radi kao ekonomista, radi
pokrivena mlada ena na istom radnom mjestu. Ispriala mi je kako je jednom razgovarala sa njihovom eficom o moguem unapreenju, u smislu prebacivanja
na drugo radno mjesto, te joj je efica rekla da ne
razmilja o mogunosti da na to mjesto prebaci pokrivenu enu. ta bih ja s njom tamo? Valja joj izai

134 ermana eta

iz kancelarije, sretati se s ljudima, rukovati... Ovako

smatra da je najbolje da je dri odzada, gdje e izlaziti
na kraj samo s brojkama.
Zanimljivo je da je nekoliko ovih ispitanica bilo u direktnoj poziciji da budu pitane za odreene ene ili da se pred njima neskriveno iznose negativni stavovi prema zapoljavanju/
unapreenju ene sa maramom, ime se i potvruju sumnje
koje su navele ene koje nose maramu.
Jedno od pitanja koje je bilo specifino postavljeno samo
ovoj grupi ena bilo je i pitanje IV/2: Ako biste odluili da
ponete nositi hidab, da li smatrate da bi to utjecalo na va
posao? 31% ena, odnosno njih 23 reklo je da ta odluka ne bi
utjecala na njihov posao. Isto toliko, 31% navelo je da smatra
da bi ih kolege drugaije posmatrale. 8% ena navelo da je bi
imale odreene provokacije, dok je 7% smatralo da bi dobilo
otkaz. 5% ena smatraju da bi bile vie cijenjene. 15% ena
nisu znale rei kako bi to utjecalo na njihov posao. Slika 11.
prikazuje raspodjelu odgovora na ovo pitanje.

Rezultati fokus grupa

Morala je malo (...) budimo realni,
svijet se okree oko novca, budimo i tu realni...
i dvije ene se zapoljavaju jedna pokrivena a jedna ne,
ta misli koju e prije primiti?
Onu koja mu je atraktivnija, budimo i tu realni.
(terenski zapis)

Odrano je 7 fokus grupa u 5 gradova Federacije Bosne i Hercegovine. Na fokus grupama ukupno je uestvovala 101 muslimanka. Uesnice su prilino ravnopravno bile ene i koje
nose i koje ne nose maramu. Fokus grupe su trajale od 2 do
4 sata i na svim fokus grupama postavljana su ista ili slina
pitanja i diskusija meu uesnicama se uglavnom sama razvijala uz povremene intervencije i usmjeravanja. Jedini uslov za
uee na fokus grupama bio je da su muslimanke. Unutar
ire teme diskusije javile su se razliite podteme o kojima su
ene debatirale. Uslovno ih je mogue podijeliti u tri tematske
kategorije:
Hidab i drutvo,
Hidab njegov znaaj i dileme koje nosi, i
Hidab i izazovi vezani za posao.

136 ermana eta

1. Hidab i drutvo
Reakcije
Ranije sam govorila o reakcijama ire i ue okoline na hidab, kao i reakcijama same porodice ene koja se odlui na
takav korak. Tokom fokus grupa esto su ispitanice govorile
o tome ali i, konkretnije, o odnosu Bonjaka prema hidabu i
reakcijama koje se razlikuju na razliitim lokacijama u BiH ali
i u svijetu.
Sam in kada djevojka ili ena odlui da se pokrije je dosta stresan. Evo ja kreem od svoje porodice to je bilo
padanje u trans. Isto kao da si ti umrla, ti vie nita nee.
Mislim, to dovoljno govori o tome, ja ne razmiljam o
ostalim ljudima, meni je dovoljna moja porodica i njihove
neke reakcije.
Ja bih voljela nositi mahramu, malo mi babo brani, pa vidjet emo, studiram psihologiju.
Moje lino iskustvo je gdje god doete gledaju vas ko
neku budalu. Misle da si smotan, ta li?
Imam iskustva jedino tokom edukacije. Upisivala ja fakultet.
Pitao me profesor direktno: A to e to vama? Vi sa maramom, ta ete vi raditi? Pa to je moja stvar, imam pravo.
Niko nee s tobom da pria. Neprihvatanje, neto strano,
nepoznato i predrasude. Kad god sam ula u neko polje
gdje se ne oekuje da se ena sa maramom bavi time, nailazila sam na odbojnost. Ali to je sa vremenom poputalo.
Obino oni nakon nekog vremena kau: A, pa ti si normalna. Pa ja kaem: Ja sam i mislila da sam normalna.
Neki ljudi misle da smo mi pokrivene u svojim kuama.

Zato marama? 137

Kao da smo mi neka endemska vrsta.

U bolnici jedna ena sa maramom radi na internom, moj
prvi negativan susret sa hidabom je bio kad sam bila dijete, kraj osnovne kole. Udario me auto. I ila sam na
ultrazvuk. I tamo su bila dva mukarca i ovaj jedan dok je
mene pregledao pita ovog drugog: A, je li Boga ti, jesi li ti
ikada pregledao onu, zna onu Mirsadu?. A, nisam vala,
pa, ona je ona, ona bula, ne mogu ja nju dirati. I onda su
se cerekali, i rugali i ba je bilo runo. Meni je to ostalo
krivo i nikad ih nisam srela a znam ih dobro, a da se toga
nisam sjetila. Isto i kad nju vidim. Sjetim se uvijek.
Radim u osnovnoj koli nastavnik bosanskog, nisam pokrivena, ali kui esto nosim maramu, obavljam sve vaktove, ne stidim se pred uenike da izaem sa maramom,
neki mi kau: Mi hoemo u Evropu, a vi idete u maramu.
Ja kaem: Meni ne treba Evropa ako me ne prima onakvu
kakva jesam. Hou da budem ovjek, a valjda u toj Evropi
mogu biti ovjek.

Iz ovih komentara vidljive su potvrde ranijih navoda

gdje je bilo vie govora o onome ta je u BiH u prolosti
predstavljao hidab. Pokrivanje se uglavnom vezalo za nepismenost i neobrazovanost ena s obzirom da je pokrivanje bilo sinonim za sekluziju i zatvaranje ena u kuama, i
orijentiranost jedino porodinim obavezama. U praksi su i
dalje vidljivi ostaci takvih stavova i miljenja. Posebno kada su
govorile o ovim negativnim reakcijama na hidab, odreeni
broj ispitanica tokom fokus grupa smatrale su da su reakcije
Bonjaka drugaije i gore od reakcija drugih ljudi. Nekoliko
njih je smatralo da je to zbog toga to ene sa maramom u
BiH na neki nain predstavljaju Bonjake, i kreiraju neku sliku

138 ermana eta

o njima, i da oni Bonjaci koji ne razumiju maramu ili je jednostavno smatraju nepotrebnom burnije reagiraju od drugih
ljudi jer je u pitanju i predstavljanje njihovog linog identiteta
i to na nain koji oni ne odobravaju.
Primijetila sam da Bonjaci dosta napadaju ene sa hidabom, ba sam se iznenadila, a imam prijatelje koji nisu
muslimani i koji bolje potuju i znaju vie o islamu.
Naalost, u drutvu punom predrasuda neke ispravne
stvari se, esto sluajno ili nekompetentnou, pogreno
protumae, tj. neadekvatno objasne to dovodi do jo veih zabluda. Stoga, smatram da i pitanje hidaba u naem
drutvu esto biva pogreno tretirano i interpretirano. Naalost, brojni kompleksi i danas optereuju narod koji na
svoju tradiciju, kulturu i religiju gledaju, upravo iz neznanja i kompleksa manje vrijednosti, s podozrenjem.
Pa zna Bonjaka to direktno tangira, ko: ta me tako predstavlja?, dok nebonjak najee isto ne razumije ali potuje moda bolje jer je to neto tue, i treba se potovati.

U ovim navodima vidljiva je potvrda ranije navedenih stavova o potrebi ouvanja imida umjerenih evropskih muslimana, i
neutemeljen strah od potencijalnog povezivanja sa radikalnim
muslimanima.

Lokacija
Kako sam ranije navela, terensko istraivanje je provedeno na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine i to u Tuzli, Lukavcu, Sarajevu, Bugojnu i Mostaru. Ispitanice koje su
ispunjavale upitnike takoer su uglavnom bile iz navedenih

Zato marama? 139

gradova ili njihove okoline. Pri analizi upitnika nisu pronaeni

rezultati koji bi indicirali da postoje neke znaajne razlike u
tretmanu ena koje nose hidab na teritoriji navedenih gradova. Tokom fokus grupa blaga razlika je uoena u Mostaru
i Tuzli. Istraivanje namjenski nije provoeno u gradovima
FBiH sa manjinskim bonjakim stanovnitvom, ili u Republici Srpskoj zbog manjeg prisustva muslimana u tim dijelovima zemlje, procentualno je mnogo manji procenat ena
koje nose maramu, a posebno onih prisutnih na tritu rada.
Stoga tamo, zbog vremenske organienosti a i relativno male
zastupljenosti ena koje nose maramu na tritu rada u navedenim dijelovima zemlje, istraivanje nije vreno. Tokom fokus grupa ovo se pokazalo ispravnim odabirom.
Vidi kako je kod nas, a zamisli jo u RS-u da ivi. Tamo
su muslimanke openito u tekoj situaciji ako nose maramu. I kod kolovanja, a da ne govorim zapoljavanje.
Ja sam iz Livna i odem mjeseno svojima. Proem kroz
grad. Ali nikad sama. Nego s nekim. I muslimanska
djeca govore: Aaaaaa vidi bule, to im je glavno. Ovdje,
ako nita moe sam hodat gradom, da se ne brine da e
te neko ganjat kamenom.
Ja sam puno putovala, po BiH i po Evropi, ali nisam osjeala strah od kretanja ko to sam osjeala u mom rodnom
gradu, u Bijeljini. Ili u Banja Luci, ja odem, pokuavam da
se borim s tim, ali problem je to, to je i problem u nama.
Ja sam od Zenice, mislim da je tamo malo lake nego ovdje u Mostaru.
Moje lino iskustvo vezano za okruenje, a u kontekstu
pokrivanja, pokazalo je da sam se pri odlasku u damiju

140 ermana eta

pokrivena ljepe i slobodnije osjeala kao muslimanka u

SAD-u ili npr. u Sarajevu nego u Tuzli u kojoj sam roena,
ivim i radim.

2. Hidab, njegov znaaj i dileme koje nosi

Generalizacija ili individualizacija
Tokom fokus grupa esto se javljala ideja o tome da nisu
sve ene koje nose maramu iste. Iako drutvo, a i poslodavci,
imaju tendenciju, kako je ranije navedeno, da posmatraju ene
pod maramom kao jednu homogenu masu, tokom istraivanja
one su uglavnom naglaavale svoju individualnost i injenicu
kako se moraju praviti razlike meu pojedinanim osobama.
Mora se prihvatiti individualnost osobe. Iako mi sebe dijelom gledamo kao jedno tijelo, kao grupu muslimanki,
moramo svaku tu enu, bez obzira to joj zbog marame
nazovemo selam, posmatrati kao jednu jedinstvenu osobu. Moda ona slua AC/DC, ili, ne znam, narodnjake, ili
ne voli kuhati i sl. Nismo mi sve savreno jednake.
Ja, elhamdulillah, nemam nikakvih problema. Ali imam
kolegicu koja isto nosi hidab i ona ve ima problema.
Jer najvei problem je problem individue! Ona ima i vie
kole od mene ali ona svaki dan ima probleme, a sa istim
kolegama radimo...
A ima pokrivenih ena loeg karaktera. Ja znam jednu
enu koja je pravila probleme neke na poslu, neto se eksponirala i sad eli drugi posao ali nee niko da je primi.
Ne zato to nosi maramu. Nego zato to nije radila dobro.
E sad ona moe rei oni mene nee radi marame.

Zato marama? 141

Sigurno je i to da neke ene koje su pokrivene sigurno

odgovaraju tom nekom klieu koji je neko sebi zacrtao.

Slino kao to je ranije navedeno u izvjetaju Human

Rights Watcha i ene u BiH imaju dojam da ih se smatra istima
i upravo iz tog razloga insistiraju na individualnosti, odnosno
posmatranju svake osobe ponaosob upravo u skladu sa tezom o intersekciji o kojoj govori Anastasia Vakulenko. I druga istraivanja poluila su sline pokazatelje. Npr. u Turskoj
pokrivene studentice nisu homogena grupa. Njihova vjerska
posveenost je razliita, kao i nivo njihovih politikih interesa,
nivo prihvatanja tradicionalnih vrijednosti, nivo individualne
religioznosti i njihov ekonomski i socijalni kapital.85
U vezi sa tom generalizacijom ipak je veina ispitanica
uglavnom svjesna injenice da ih se posmatra kao jednu grupu slinih ena i da na njima lei odgovornost predstavljanja
i sebe ali i cijele zajednice na neki nain, te da od njihovog
ponaanja zavisi kakav tretman e imati neke druge ene koje
se pojave poslije njih.
Nosim pozitivna iskustva vezano za to, jednom kad kao
takva dobije posao, sve ostalo je na tebi, pa tako moe
pomoi ili odmoi i drugim sestrama. Ja uskoro zavravam
svoj pripravniki sta, i radosna govorim da je miljenje
drugih o marami sad i na poetku godine nemjerljivo drugaije, hvala Allahu.
ena bez hidaba predstavlja samo sebe ogoljenu od
svake ideje, i istovremeno nezatienu bilo kojom idejom
dok ena s hidabom predstavlja i sebe i islam, i stoga
85 Za sline nalaze u Turskoj pogledati Dwindling Work Force: Professional Women
with Headscarves, http://www.bianet.org/english/women/122954-dwindlingwork-force-professional-women-with-headscarves, pristupljeno 15.10.2010.

142 ermana eta

nosi dvostruku odgovornost: islam od nje trai da bude

vrhunska u svom poslu, da bude uredna, ista, potena,
moralna, vrijedna, korektna u odnosu prema drugima, da
pazi na tui hak. Ukoliko i trun odstupi od toga, tad nije
kriva obina ljudska slabost, ve se dio te krivice prebacuje
na islam, odnosno na opu sliku o muslimanima.

Iako su govorile o tome da ena sa maramom na odreeni

nain predstavlja i druge ene sa maramom ali i cijelu muslimansku zajednicu, ipak su komentirale i injenicu da odgovornost muslimanki openito nije vezana za maramu, te da i
muslimanke koje ne nose maramu imaju odgovornost prema
zajednici, ali i dosta slinih dilema kao i ene sa maramom.
Nije marama odraz vjere. I ena bez marame ima obavezu
da bude moralna i odgovorna.
Nisam je bolja vjernica nego ti Allah zna naa djela.

Pominjale su openito gubitak moralnih vrijednosti i devalvaciju drutva, kao i poziciju ene u odnosu na to.
A ne smeta im kratka suknja. To se kod nas prije zvao
bonton. Pravila ponaanja. Hvala, molim, izvini, moete
li mi, molim vas, rei (...) danas je najnormalnije da sjedi
nastavnica na stolu u mini suknji. To je danas bonton.
ena je u situaciji da zaista pojeftini. Nema respekta prema eni. I visoko obrazovana ena (...)
Nisam pokrivena ali smatram da ena s hidabom u radnoj
sredini vanjski manifestaciono pokazuje svoje opredjeljenje
i determinaciju. Koliko je izloena pogledima i eventualno
raspravama o tome, toliko je s druge strane zatiena od sve
uestalijih formi presinga na intimu ena zaposlenica. ena
je sve vei objekat seksualnog uzurpiranja poslodavaca i
nerijetko joj posao zavisi od poklanjanja sebe svome efu.

Zato marama? 143

Satisfakcija ena pod hidabom je to je primljena na posao

iskljuivo zbog svojih kvalifikacija i radnih vrijednosti.

Kod pominjanja reakcija drutva ali i poslodavaca na maramu, uglavnom su zakljuivale da je mogue, na razliite naine,
odgovoriti na te reakcije. Smatrale su da postoji nekoliko faktora koji su tu ukljueni ali i da one same mnogo utjeu na to.
Mnogo faktora utjeu, nije samo mahrama kao takva,
ve i ljudi s druge strane a i do nas je. Znam mnoga iskustva gdje poslodavci dozvole sebi neto, kau nam neto
i mi prihvatimo tu vrstu nasilja. Nemamo tu snagu da se
suprotstavimo... ta naa snaga da mi mudro nastupimo
otvoreno traei svoja prava i ene sa mahramom i bez,
i pored snage i toga straha jednostavno mi nemamo
taj resurs a oni smatraju da je ena pod maramom neobrazovana i nije spremna da se suprotstavi, posebno
mukarci.
I mi doprinosimo tome, ima toga i do nas, najbitniji je stav,
kad se ti postavi kao njima ravna. Marama je moj imid, ja
se tako nosim, ostalo zanemarite, kao da imam pirsing ili
slino, sve ostalo je nebitno, i pomjere se te granice sigurno.
Ne treba to sad neto isticati. Mnoge ene tu, mislim,
grijee. Nita, normalna sam radim sve kao ostali radnici.
Kao graanka. Imam samo malo drugaiju odjeu. I tako
to treba posmatrati. ta tu ima razliito? Umjesto zelene
koulje ili gumice na kosi, da ni mi to neto ne potenciramo.
Neko misli da kad vidi enu pod maramom da e ona sad
poeti nametat islam, to se ne smije. Nita, ivi normalno
i ima jasan put, nikom nita ne govori, ako te neko pita
neto, ti objasni, lahak jednostavan nain predstavljanja
islama.

144 ermana eta

Ipak, kada su u pitanju razliiti vidovi komentara ili reakcija na maramu, ispitanice su uglavnom smatrale da je potrebno pokuati na neki nain pribliiti tim ljudima znaaj samog
hidaba i pokuati svojim ponaanjem ukazati na to da je to
normalna stvar. Bilo je i nekolicina onih koje su smatrale da
to nije njihov zadatak i da je potrebno da se ljudi sami informiraju o tome.
Realno je da postoje reakcije. Jedini nain je da budemo
kompetentni i normalni. I ne moe se proklamiranjem nekih ljudskih prava postii to da te ljudi vole i prihvate na
radnom mjestu. To je individualna stvar i to je dug put.
Bitan faktor je pozicija same osobe koja taj hidab nosi
nastup, dranje, vjera u principe koje zagovara, sposobnost da objasni principe koje zastupa. Ne smije ona sad
to agresivno neto ispoljavati, kao neke ene, ne. Samo
jednostavno prirodno ivjeti te principe kao normalan dio
svoga ivota. Kada mi to ivimo normalno, drugi kau
Ok, to si ti, to je dio tvoje linosti.
Najbolje poruka je od svih kad je ena uspjena, obrazovana a uprkos tome nosi maramu, onda e ljudi rei: Vidi
ona je mogla izabrati ta je htjela a izabrala je to!
Allahova milost je moda u tim problemima koje nekad
imamo. Da se i iskristaliziramo. Da vidimo zato to nosimo.
Pa i ako nam je neko rekao neto runo, moda smo i mi
dobile priliku da kaemo neto lijepo! A moda ipak jedna
naa rije bude neto to e nekad utjecati na nekoga.
injenica je da ima ljudi koji pitaju: A je li spava s tim,
je l se kupa s tim? Ali na ta bi to liilo da sam sad ja
njoj rekla Daj, bona, ne budi glupa, uj kupam li se?! Ne
smijemo tako. Moramo fino. Prihvati to pitanje kao da ti
je rekla: Kako si? i lijepo objasni. Ne moe drugaije. Ja

Zato marama? 145

ne znam da moe. Pa nije sramota pitati ipak je i to napredak. Koliko ih ni ne pita.

Ma ta ga ja imam obuavati kad do sad nije nauio, i na
kraju uvijek se mi prilagoavamo njima, nama niko.

Autostereotip
U razgovorima o reakcijama na maramu javila se i ve
ranije pominjana tema autodiskriminacije, odnosno, situacija
u kojima same ene a priori sebe postavljaju u podreeni poloaj, to jeste poziciju diskriminirane osobe, oekujui da e
nastup drugih ljudi prema njima u svakom sluaju biti takav.
Ima djevojaka koje nisu potcjenjivane od studenata ili profesora, ali se ustruavaju drugih ljudi. One same gledaju
kome e prii, koliko e rei i ta. Ona na meni ne vidi da
sam vjernica jer nisam pokrivena, i tek kada se ja njoj pribliim, ona se tek tad otvori, i kasnije se mi razumijemo.
Ne mogu puno pomoi informacije sa strane. Edukacija
i to. U ljudima ostane utkan taj njihov stav. A mi, s druge strane, imamo autostereotipe, autostav koji se kod nas
pojavljuju.
Onda, ima autodiskriminaciju, poznajem dosta ena, a i
meni se to poelo deavati da sama odustanem od posla,
jer se nekada osjeam preeksponirana...
Jer ima ena same imaju problem s tim, tek dola na intervju a nekako se postavi u poziciju da se brani, onda je to
neto to se osjeti. Ja znam nekoliko djevojaka koje su imale
nekoliko intervjua. I nisu dobile posao. I one su stekle takvo ubjeenje da nee nikada dobiti posao radi hidaba. Ja

146 ermana eta

njima kaem: Ma kod vas pie na elu velikim slovima kada

uete u prostoriju: Vi mene neete primiti. To se na elu
vidi. Ne moe tako. To se osjeti. Ni ja te ne bih primila.
Iz ovih komentara vidljivo je upravo da je samoiskljuivanje
prisutno meu enama koje nose hidab kao jedna od strategija
kojom se bore protiv odbacivanja drutva i diskriminacije koju bi
mogle doivjeti.

Balansiranje meu svjetovima

Vrlo znaajan dio veine diskusija otpadao je na odreene
dileme koje se javljaju kod muslimanki openito, a posebno
onih koje se odlue i da nose maramu, a u odnosu na njihovo
razumijevanje i prakticiranje islama, s jedne strane, i zahtjeva
ili izazova svakodnevnog ivota, pa i zapoljavanja, sa druge.
Pokrivanjem se mi kao neto definiramo ali ja mislim da
tek stavljanjem marame vi tek ponete da se definirate.
Neki prag, ok, to preskoite ali dugo, dugo vi debatirate,
nije to nikad zavren in, stalna rasprava sa sobom. Nije
se svakom isto pokriti. Ne gubi svako isto, ne nailazi svako na istu borbu, nema svako isti problem, nekom je to
prirodan tok stvari a nekima je to radikalno, neke ene su
zauvijek zaboravili njihovi roditelji, prijatelji.

Rukovanje
Openito su se najoprenija miljenja javljala upravo kada
su u pitanju teme koje ukljuuju odreene line odluke u ko-

Zato marama? 147

jima je potrebno balansirati meu svjetovima. Tu su uglavnom vidljiva dva suprotna pogleda na ova pitanja. One ene
koje smatraju da tu nema dilema, i da se treba drati ustaljenih,
tradicionalno uspostavljenih konvencija i one koje smatraju
da ih je potrebno propitivati u odnosu na savremeno doba i
njegove izazove. Tako je rukovanje sa mukarcima obavezno
spomenuto tokom svake fokus grupe. Debata se uglavnom
odnosila na to da li je rukovanje jednostavno tip pozdrava
koji se na ovim prostorima smatra normalnim ili je rukovanje
zaista fiziki kontakt koji prelazi granice islamski dozvoljenog
ponaanja izmeu ena i mukaraca.
Koliko smo mi fleksibilne, kako poimamo islam i sebe u
islamu, ja recimo, prije zaposlenja nisam se rukovala sa
mukarcima a dola sam na takvo radno mjesto gdje je
prvi kontakt veoma vaan jer radim i sa mukarcima i
enama, terapijski odnos poinje sa pozdravom, rukovanjem... U psihologiji je taj prvi kontakt sa klijentom jako
vaan, ne znam da li to mogu doarati, ali je jako vaan,
jer je odnos sa pacijentom terapijskog tipa... Onda sam ja
razmatrala koliko sam ja fleksibilna i koliko sam ja svjesna
Allahovog stava prema meni. Koliko mogu biti fleksibilna
a da budem dosljedna Allahovoj uputi. Je li to meni stvarno sad neto znai ili je to neto to je bolje da ne radi...
Kod mene je prevagnula ona: Izmeu dva zla izaberi manje.
A na kraju naa djela se cijene prema namjeri. Bolje je da
ja pomognem tom ovjeku, nego da ga u startu odbijem.
Lekcije ne mogu dolaziti izvana. I meni je bilo nezamislivo
kad sam se pokrila da se rukujem s nekim. Meni je to bilo
van svake pameti. Danas to radim. Moda ne bi trebala
rei da to radim, ali to radim. Susreem se sa mukarcima,
klijentima, ljudima koji to oekuju kao dio neke normalne

148 ermana eta

komunikacije i ne pravim od toga problem. To sam davno

raistila.
Kau mi na jednom poslu: Pa eto, bit e problem, kako
e se ti rukovati, sretati se sa svijetom? Pa ta oni misle,
da mi ivimo pod staklenim zvonom. Imam ja toga i u
svakodnevnom ivotu mimo posla, pa kako se ovamo ponaam i nosim s tim, tako u i na poslu!
Musliman mora biti vrijedan, Allah zna moj nijjet i ta je
stavka jako bitna, to koliko mi naemo nain da funkcioniramo, budemo uspjeni, izdignemo se iznad svega, da
ne budemo rigorozni. To je stvar internog dihada valjda.
Ja mislim da tu nema prostora za raspravu, to je jasno davno reeno i nema potrebe o tome uopte priati.

Izgled hidaba
Na slian nain voene su i diskusije o tome kako hidab
treba da izgleda i da li je potrebno/mogue/ispravno modificirati svoj izgled kako bi on bio pristupaniji/prihvatljiviji
drugim ljudima.
Za intervju za posao obukla sam hlae i tuniku, ono da ne
budem sad u haljini ba. Eto da bude praktino. Mogu da
se kreem.
Ima svakakvih hidaba... meni se ne svia svaki... nisam
pokrivena, ali kad bih se pokrila, pokrila bih se kako treba... pola bih ja toga odbacila to sad vidim... na ulici se
vidi da neke ene vie privlae hidabom.
Ima ena, malo podveu maramu, potpuno im go vrat,
vide im se ui sa naunicama u potpunosti. Nose uske
hlae. Ma nema h od hidaba. Nema razlike, skroz je

Zato marama? 149

normalna, kao ene koje nisu pokrivene. To mi je jo gora

varijanta. ta sad tu kombinuje? Ja naravno nisam bila u
njihovoj koi. Ne znam ta je glavni razlog. ta im je zaista
bila potreba pa da to rade? Ko zna...
Ima ti razliku kod ena koje su uvijek tako izgledale i smatraju da tako treba i ena koje ja znam da su bile propisno
pokrivene pa malo pomalo radi posla, pojavljivanja u javnosti, na kraju im hidab nije ni nalik na onaj koji su ranije
nosile. Zna posao, moram odijelo, moram pantalone... to
ne mogu potpuno da opravdam, ali ne smijem sto posto da
kaem da je pogreno. Mislim, nikad ti ne zna u kakvim je
ona moda mukama. Mislim, ja je volim i potujem ko sestru, meni je ona ista. I sa hidabom, i da ga nikako ne nosi.
I moja ljubav prema njoj je ista. Ali to na kraju nije nita. Ne
stoji iza svog principa, a nekako nisi ni za ovaj drugi. Kad
bi me neko pitao o tome, ja bih rekla da to nije u redu, ali
opet to je privatna stvar. Neka svako vidi za sebe.

Iz ovih komentara vidljivo je da postoje nastojanja da

hidab kao slobodni izbor ene zajednica pokuava ograniiti unutar odreenih dogovorenih kriterija i nametnuti mu neku
ispravniju formu. Ovdje je vidljivo da zajednica ima tendenciju
da prava i obaveze pojedinaca/ki odreuje i namee, a ne toliko da ih posmatra unutar individualne odgovornosti osobe
spram Bogu o kojoj na kraju odluuje upravo sama osoba.

Pozdrav
Slino je i sa pozdravom. ta pozdrav znai, koji pozdrav
ko i kada treba koristiti, kako pozdraviti druge ljude kada
dou na intervju...

150 ermana eta

Pa evo u Novom Travniku i Vitezu tamo sad i muslimani

svi govore dobar dan. Pa, brate reci kako ste, ne mora
dobar dan. -Pa ta fali rei i dobar dan, molim te lijepo.
Ne treba stvari posmatrati crno-bijelo. I taj vjerski i graanski identitet. Ne mogu ja imati vjerski a nemati graanski identitet. Deava se i obratna situacija kad ja uem u
prodavnicu ili neku instituciju kaem dobar dan ili kako
ste, oni kau: Pa to nas ne poselamite? Pa ne pie tebi
na elu ko si ti. I neugodne situacije. Uvijek sam u konfliktu. Mumlanje. I kako ste?. To je sve rezultat zapravo
kompleksnosti naeg drutva. Na drugim mjestima, zemljama i drutvima nije tako.
Bojim se da jo uvijek vlada miljenje da su ene koje
nose hidab manje sposobne i tee za komunikaciju ili
suradnju od ostalih. Naalost, takvo miljenje pothranjuju i neke sestre svojim ponaanjem. Npr. izbjegavajui
izgovoriti dobar dan ne izgledaju kao neko ko se pridrava vjerskih principa, ve kao neko kome nedostaje
kunog odgoja.

Ovi komentari ukazuju na postojanje unutarnjih tenzija

izmeu, uslovno reeno, graanskog i vjernikog identiteta,
odnosno postavljaju pitanje da li je mogue praviti razliku
izmeu ova dva identiteta ali ponovno ukazuju na korektiv
ili kritiku zajednice prema odreenim praksama. Konkretno,
prema prihvatanju ili odbijanju sekularnog pozdrava koji podsjea na prijanji reim, ali i u dananjem drutvu za neke od
njih simbolizira iskljuivost drutva prema religiji.

Zato marama? 151

Odgoj
U odnosu na ova pitanja odluivanja izmeu nekoliko
moguih opcija, u dvije fokus grupe se u toku razgovora o
tome pokrenula rasprava i o odgoju, odnosno onome to se
tradicionalno, odgojem prenosi kao ispravno u odnosu na navedene dileme.
Pa pogledajte na odgoj, ta nam se govori. Kako u ja biti
jaka i znati se zauzeti za hidab kad mi se stalno govorilo:
Ma, ne treba ti da radi, ti si ensko, a posebno neke poslove. Ne moe ti biti stomatolog. ena je krhka. Kako
e ti nekome iupati zub?
Kad te tako odgajaju, onda je teko traiti svoje mjesto, jer
kod nas u odgoju malo se govori o tome...
Ja mislim da to je to usmjeravanje ka odreenim profesijama koje nas tite povezano sa enama u naem podruju
koje se odgajaju da budu malo pasivne.
Specifino, ova naa kultura je takva. Odgojene smo tako
da neemo da pravimo belaj, neto da se borimo za svoja
prava... Tako da ene ne idu u one prostore gdje bi mogle
imati problema.
Pitanje je koliko esto se nama govori da je sasvim u redu
rei nekome dobar dan ili pruiti ruku ako je neophodno.
Jesmo li mi optereeni tim nekim stvarima u odgoju.

Ovdje je mogue vidjeti da se na neki nain perpetuiraju

stavovi koji uglavnom proizlaze iz tradicionalnog patrijarhalnog odgoja u kome se, iz razloga slinih onima koji su navedeni ranije a zbog kojih se na poetku prolog stoljea enama
osporavalo pravo na kolovanje, danas enama osporava pra-

152 ermana eta

vo da se bore za sebe i ono to im pripada, ili ih se odgaja da

budu tihe, pasivne i sklonute.

Privatni i poslovni ivot

Tema o kojoj su esto govorile jeste uklaivanje privatnih i poslovnih obaveza. U veini sluajeva u fokus grupama
ta debata je bila vezana za to kolike obaveze i odgovornost
muslimanka ima kada je u pitanju odgoj djece i odnos prema
muu, naspram obaveze da doprinese zajednici i potrebe da
bude drutveno aktivna.
A: Ja po erijatu mogu raditi ali ena se ne moe pretjerano ni mijeati sa mukarcima, samo ono koliko je to dozvoljeno. U poslu nema prie, kafa, ono, ovo, nema toga,
samo koliko mora. U radnom odnosu prisiljeni ste da vas
gledaju, vi njih gledate... Oni gledaju vae arape, ta ste
obukli, i onda se zapitate zato sam ja tu? ta sam ja...
Pola plae troim na odjeu cipele, tane... I radili su
sa mnom jo tri mukarca, nisu bili oenjeni i meni je to
smetalo. A rad sa djecom i to mi je bilo teko, grozno,
stresno... I ja sam dala otkaz i pokuavam privatno nai
sebi neto drugo...
B: Ali nije rjeenje samo se povui i sjediti kui.
A: Ja mislim da je korisnije da ena sjedi kui nego da radi
posao koji e joj nauditi, jer prva enina uloga za koju e
biti pitana na Sudnjem danu je da bude supruga, pa majka.
Samo za to dvoje. Neu ja biti pitana za to to sam oborila
nekoga ili mu dala jedinicu...
B: Ali ako se uvede zakon da se ne smije nositi marama,
ta ti misli da li e biti pitana za to kako smo dozvolile

Zato marama? 153

situaciju u kojoj vie nema ena pod maramom ginekologinja, nastavnica, uiteljica... Hoemo l biti pitane za to?
D: Ali kada si ila ginekologu koga si traila, enu? Pa ja.
Pa to onda govori to da ne treba ena raditi.
E: Pa da, enu ginekologa traim.
D: Pa naravno, svima je lake kad je ginekologinja ena moralna ili nastavnica, pa normalno da je lake. Ali se moramo
boriti da doemo do toga. Same mi. Nee niko rei bujrum.
Naravno, jasno moramo odgojiti djecu, moramo im dati
uzor... ali ne smijemo biti pasivni... ta mi moemo privatno neto uraditi... Moemo dosta, svojim primjerom.
Hidab nije samo za sebe. Svaka je ambasador islama i
ambasador tog hidaba kojeg nosi. I nema pravo ima
odgovornost pred Bogom da podstakne ono Ui! i nema
pravo da je bude ba briga i imati e odgovornost pred
dragim Bogom za to. Ne smije samo da se zamandali u
kuu i nosi taj hidab samo za sebe.
Mi moramo biti odgovorne majke, ene su pola ummeta,
a drugu polovinu odgajaju tako da od ena zavisi cijeli
ummet, ali se moramo kolovati, i biti prisutne u drutvu
upravo radi toga.
Ima puno ena koje vole biti u sigurnom okrilju porodice
i ne eksponirati se. Kau: Ja ne smijem ruku pruiti, ne
smijem biti u sobi gdje su mukarci..., pa svi mi moemo
tako, a onda uzeti svoje dijete i odvesti nekome tamo da
nam ga lijei, ui...

Iz ovih komentara mogu se vidjeti opreni stavovi ispitanica u odnosu na njihovu potrebu ili obavezu doprinosa drutvu u kome ive, i njenu formu. To na neki nain odraava i
odreeni nivo retradicionalizacije prisutan meu bh. muslima-

154 ermana eta

nima ali i vjersku literaturu dostupnu u BiH. S druge strane,

ipak je vidljiv snaan osjeaj potrebe doprinosa drutvu i zajednici kroz aktivan drutveni angaman.

3. Hidab i izazovi vezani za posao

Koju profesiju odabrati?

Specifina tema u nekoliko fokus grupa bilo je pitanje donoenja odreenih odluka unutar same profesije, tj. da li se i
kada se u samoj profesiji ena susree sa stvarima koje smatra
vjerski upitnim? Da li se muslimanka moe/smije/treba baviti
ba svim profesijama i koja su to ogranienja ili konflikti koji
se mogu javiti unutar odreenih zanimanja?
Ja mislim da je na terenu injenica da ene idu linijom manjeg otpora. I to je nekako i prirodno. Kao, zato ulaziti u
konflikte, npr. neka ena pokrivena i zavrila je urnalistiku i da se prijavljuje i da oekuje od nekog javnog emitera
da vodi Dnevnik! Ako je krajnje nerealno da e ga ona
voditi jednog dana, iako to jeste ugroavanje njenih prava.
Ali svaka ena e u startu i odustati. To jeste injenica.
Jasno je da ne bi trebala odustajati.
I ja sam imala jedno iskustvo, u salonu ljepote, otila, primila me doktorica i kae: Izvini moemo li izai napolje,
eto biro je tebe poslao, ali nisam oekivala da e se pojaviti
neko pokriven, ipak dolaze mukarci na masau.... Ja sam
rekla Doktorice, ja sam zavrila ovaj smjer, i ja nemam
problema s tim, ja to gledam poslovno, profesionalno....
Ali ona je rekla razmisliti i nikad se vie nije javila.

Zato marama? 155

Ja ne znam dokle bih ja ila u tom prilagoavanju, ali kad

se ulema razilazi, to se ne bi i mi razilazile po miljenju.
Kod nas jo nema toliko toga frizerka ili policajka sa maramom. Ne znam kako e biti kad se ene ponu baviti time,
hoe li biti vei otpor.
A ako su ve u toj nekoj profesiji, vremenom moraju
postaviti tu hijerarhiju identiteta, odnosno integrirati te
identitete ja sam muslimanka, ena, majka, psiholog. Sve
je to dio nas. Ja to na sebi vidim. U poetku si iskljuiv.
Onda pregovara. Napravi kompromis. I vidi da je to
zapravo jedini nain da ti integrira sve skupa. Jer meni
kao psihologu u praksi moe doi neko ko ima seksualnih
problema u braku sa enom, i ovjek trai savjet od mene i
ja njega moram sluati o tim detaljima. Ili imala sam jedan
sluaj adolescenta koji mi je priznao da ima homoseksualnu orijentaciju i ba sam tu doivjela tu dilemu. Bila sam
u poetku jako zgroena ali prevagnulo je to neto human odnos prema nekome bez obzira na moj stav. Ali to
pregovaranje to je ba individualni put specifian za svaku
osobu. I to je mislim jedini nain, da se to mora integrisati
jer je to jedini nain da to funkcionie.
Ja sam ula za jednu enu koja nosi nikab. Pedijatrica je.
I na poslu nosi bijele hlae, bijeli mantil, bijelu maramu
i onu doktorsku masku. ula sam i da je svi vole i da se
pokazala kao dobra, ali valjalo je i njoj pristati na to. Vjerujem da sve ene koje nose nikab to ne bi prihvatile.

Kako Amina Wadud navodi, mnoge ene diljem svijeta,

svjesno ili sluajno, na individualnom nivou vode svoj interni
dihad, bitku u sebi i sa sobom. (10). Mnoge pokuavaju definirati svoj identitet muslimanki u modernome dobu a da pri
tome ostanu vjerne principima islama. Ovi komentari upravo
ukazuju na to da ove ispitanice vode aktivnu internu diskusiju

156 ermana eta

o opravdanim ili neopravdanim, nametnutim ili kritikim putem dosegnutim kompromisima ili rjeenjima koja su za njih i
kao vjernice i kao graanke prihvatljiva.

Negativna iskustva
Takoer tokom fokus grupa u smislu ove podteme najee se govorilo o negativnim i pozitivnim iskustvima koja
su ene imale s obzirom na hidab i trite rada, o razlikama
na koje nailaze u javnom i privatnom sektoru kao i odabiru
profesije i koliko je on povezan sa odabirom da ene nose
hidab. Problemi pri zapoljavanju i poslu koji su se navodili
tokom fokus grupa slini su onima koje su ispitanice navodile
i u upitnicima.
Konkurisala sam na jedan posao na kome je stajalo sve to
ja imam. Engleski jezik i tako studiram i srednja struna
sprema i dok sam se pojavila, na hodniku me sreo direktor, nisam jo ni stigla do komisije koja e odluivati o
meni, kae: Eto, nismo mi ustanova za vas. Ovo je rad
sa studentima. Kod nas se na hodniku psuje, vama e biti
neugodno.... Izvinite ja ne ivim pod staklenim zvonom,
ja se sa grubijanima susreem i u banci, i u poti, i bilo
gdje drugo, prema tome nije to nita novo. Ma, dobro ali
eto ja da tebe zatitim. Meni je odmah bilo jasno da nema
od toga nita, ali se nisam htjela iz principa povui. Ja sam
rekla nema anse da se vratim nazad, valjalo je to progutat, taj kamen, znala sam da me taj njegov struni tim, ta
komisija nee primiti, ali sam rekla idem ja ovo izgurati do
kraja, jo ovih pola sata koliko je ostalo, ali idemo. I na in-

Zato marama? 157

tervju dvije fine djevojke, razgovarali smo i na engleskom,

i sve je bilo odlino, itd... ali nita.
Ja znam djevojka bosanski jezik zavrila, poslije postdiplomski, na televiziji je bio posao, lektorica, imala je i preporuku,
i rekli samo da doe. I dola i nita. Rekli nema posla.
Ispao meni taj posao za instruktoricu vonje. Prekvalifikujem se ja i super. Prvo, to je sredina gdje je ena jako
malo, a drugo pokrivena. ovjek iz komisije mi je kasnije
rekao: Kad si se ti pojavila sa maramom, prvo nikome
nije bilo jasno ko je instruktor, a ko polae. Moram se
nekada dokazivati trostruko vie nego kolegice koje nisu
trenutno pokrivene a i one se moraju dokazivati. Rad isplivava, ali i predrasude.
Ja sam radila godinu dana pripravnikog staa u MUP-u
kao pravnica. Prvo sam primijetila da me gledaju svi ko
da imam rogove na glavi. Svi policajci su virili, govorili Jao, otkud vama pokrivena ena? I vjerovatno da nije
bilo preporuke da ne bih tu ni dospjela. Ali uz dokumente
nisu traili sliku. Trebalo im je mjesec-dva da oni shvate
da sam ja normalna. Da sam zavrila fakultet, da se nisam
samo probudila sa tim fakultetom i da to znanje nije neko
koje je tek tako dolo, nego da sam ja stvarno zavrila taj
fakultet. Kao svi drugi. I par puta oni misle da pokrivena
ena nit je kad vidjela kompjuter, nit engleski jezik, i tako
to. Kad im ti to kae ili pokae, onda kau: Ah, pa ti to
zna doslovno tako. Ni ne ustruavaju se.
Jedna ena kod nas je odluila da stavi maramu, a direktorica joj rekla da vie ne dolazi na posao ako stavi.

U vezi sa ovim ispitanice su govorile i o tome kako je openito enama tee na tritu rada, bez obzira na to da li nose
maramu ili ne, i kako nije jednostavno dobiti posao redovnim
putem.

158 ermana eta

Konkurencija je jaka, nema tu puno prie, poslodavac e

uvijek birati mukarca, nije bitno da li si pokrivena ili ne,
ali mislim da je optiki ipak to oteavajua okolnost, ali
i mene otpiu jer je glavno pitanje na svim intervjuima:
Jeste li udati, Da li imate djecu, Koliko dugo moete
garantirati da neete imati djecu?, Koliko ste u braku?,
ta ste planirali? Mislim da te odmah otpiu.
Nijedan nije intervju bio da me takva pitanja nisu pitali, na
kraju sam lagala, govorila: Meni je karijera najbitnija i ne
planiram djecu.
U privatnom, ali sve vie i u dravnom sektoru, ena kao
potencijalna majka ili osoba sklonija izostancima s posla
sve je manje poeljan radnik u institucijama koje su kapitalistiki orijentisane. U veini sluajeva, osobe koje nemaju nikakve opredijeljenosti, tj. nisu orijentisani na vjeru
ili porodicu, stvaraju pritisak onima koji to jesu ili pokuavaju da budu, i tako ine da se osjeaju manje vrijednim.
Ono to se bitno promijenilo jeste sistem vrijednosti to
za posljedicu ima pad morala uope.

Privatni i javni sektor

Ova razlika izmeu privatnog i javnog sektora bila je spomenuta nekoliko puta. Rezultati upitnika ne ukazuju na neku
znaajnu razliku u diskriminaciji kada je u pitanju zapoljavanje ena sa hidabom u jednom ili drugom sektoru, a ni i
iz razgovora tokom fokus grupa ne bi se mogao izvui neki
konkretan pokazatelj u odnosu na ove sektore u BiH.
Moje iskustvo je kada govorimo o privatnom i javnom
sektor da je puno bolje iskustvo u javnom sektoru. Oni
ne smiju diskriminirati ako si ispunio kriterije, pored veza
i svega, ja znam i pokrivenih ena koje su se zaposlile sa

Zato marama? 159

telom. Ali u javnim ustanovama dokumenti se alju potom. I ako si dobar kandidat, moe proi. Jeste da je
konkurencija velika i da se inae teko zaposliti.
Realno nije sve samo do hidaba, u javnim ustanovama
je moda lake. Postoje pravila, kriteriji. Ali opet postoji
nivo diskrecije koji sebi oni zadravaju. Privatni sektor je
drugaiji, sve zavisi od poslodavca.
U privatnom sektoru bude privilegovanih situacija, da te
prime samo zato to si pokrivena. Nas u organizaciji nekada zovu i da trae da preporuimo neku enu. Ali postoje
i privatnici koji nikada nee dati vam ansu ba zbog toga.
A i ima one, jer je u privatnom sektoru najbitniji biznis
odnosno profit, kojima je bitno da vide da ti ima ono to
njima treba, to potrebno znanje, ostalo ga nije briga.
U odnosu na podjelu na javni i privatni sektor, ispitanice su pominjale i neke druge indikatore koje je mogue
vezati i za sektore, ali i za zapoljavanje ena sa hidabom
openito.
Ima ena sa maramom koje se zaposle prema pravilima
javnog konkursa, ali dalji napredak im je loiji. U dravnim
institucijama je limitiran dalji napredak u karijeri. Jer nije
to privatnik, nije mu bitno toliko kakav si ti ustvari radnik.
Mislim da nije ba toliko teko da radi, ali da li ve zaposlena muslimanka moe napredovati dalje u karijeri? Tu bi
moj odgovor bio ne, jer nikad ne dobijam ansu za prisustvovanje raznim seminarima, prezentacijama, obukama,
certificiranim strunim seminarima to svi drugi dobiju.

160 ermana eta

Ranije poznanstvo razbija predrasudu

Openito se i u upitnicima, a i tokom fokus grupa, pokazalo da najmanje problema pri zapoljavanju ili na poslu imaju
one ene koje nose hidab a koje su njihovi poslodavci znali
od ranije ili one ene koje su ve radile na nekom radnom
mjestu pa u toku zaposlenja odluile da stave maramu.
Ja sam imala ludu sreu da sam samo vikend provela nezaposlena, volontirala sam dosta kao student, ve su ti ljudi
znali mene i znali moje kvalitete i to je nevladina organizacija koja ostavlja sebi prostora za svata. Lake kad te ve
poslodavac poznaje, pa te primi jer ve zna tvoje kvalitete,
zna da si normalna, ili kad ve radi na nekom mjestu pa
se pokrije, poto te ve poznaju, bude manje problema.
Imam 26 godina staa, sada mi je 51 godina, i dalje sam na
istom radnom mjestu, nikakvih problema, oni su samo rekli: Mi smo to i oekivali od tebe. I to je pozitivno iskustvo.
Cijeli period kolovanja sam bila pokrivena i taj period
traenja posla. E, tako da ne znam kakva je razlika zapoljavati se sa mahramom i bez mahrame, ali na radnom
mjestu nemam potekoa, radim u homogeno bonjakoj
koli koju sam i ja zavrila i malo je tu vie familijarna
atmosfera.
Ja mislim da je lake nai posao, pa se onda pokriti. To je
puno, puno lake.

Zato marama? 161

Biranje manje upadljivih profesija

Ranije je tokom analize upitnika navedeno da je vidljiv
odreeni trend meu enama koje nose maramu da biraju
profesije u kojima je manja vjerovatnoa diskriminacije. I tokom fokus grupa bilo je dosta razgovora upravo o toj temi.
ene biraju ta neka zanimanja koja su, uslovno reeno,
sklonjena. Ininjeri, programeri, arhitekti, graevinci.
Rade u biroima. Na raunaru. Nikada ni stranka ni partner
ne mora ni vidjeti tu osobu. Medicina isto moda.
Mislim da problem ee imaju ekonomija, marketing,
menadment gdje ti direktno predstavlja firmu, mediji,
pravo u smislu zastupanja na sudu, tuilatvo, gdje e nekoga predstavljati, zastupati...
ula sam nekoliko sluajeva za poziciju pedagogice kole
jer valjda te osobe predstavljaju kolu, lice kole pred roditeljima, na skupovima nekim. itd i nekada se direktori boje
da ne bude krivo to shvaeno.

Islamska zajednica
Ranije je bilo pomena o institucijama Islamske zajednice i
injenici da Islamska zajednica u BiH nema neku posebnu strategiju koja bi se bavila specifino potrebama ili pitanjima ena.
I tokom fokus grupa ispitanice su nekoliko puta ukazivale na to.
ak i u Islamskoj zajednici, i oni nekako na odreeni nain
degradiraju ene, jer ene stavljaju da rade na mjesta koja
su minimalna. A za sva druga mjesta daju prednost mukarcima. Ja sam se nedavno prijavljivala u jednu medresu i

162 ermana eta

kadar su im veinom mukarci. Traili su sekretara, uslov

je bio zavren pravni fakultet. I ja sam ula u taj ui krug.
Bile su dvije ene. Ja sam bila pokrivena, i jedna druga
sestra nije bila pokrivena. I tri mukarca. I primili su tog
mukarca, ali itavo vrijeme kao stvar koja se provlaila
bilo je to kako e oni mukarcu dati prednost. Ja sam im
to rekla, ja ne dolazim tu zbog para, nego prvenstveno
da budem ovdje ako nita zatiena, radi marame i svega
toga. Osjea se da ti je lake kad si u tim islamskim krugovima, ali oni zaista nemaju ba nekako sluha za ene sa
maramom, umjesto da nas ohrabre, oni nita.
Islamska zajednica bi trebala biti prva stepenica koja bi nas
trebala ohrabriti. Jer imaju i oni svoju djecu i ako Bog da
te temelje da uspostavljaju sad. Ba sam se ja stvarno razoarala kad sam to ula, ma, eto, kao, direktor bi volio da to
bude muko. Generalno preferiraju svi mukarce, svugdje,
zbog porodiljskog, a to mi raamo te muslimane, to nita.
Ja znam za jednu situaciju da je jedan profesor na jednoj od
ovih naih visokokolskih islamskih ustanova traio asistenta, ba na teolokom predmetu. I prijavila se jedna djevojka.
I on joj je rekao da najbolje od svih prijavljenih zadovoljava
kriterije, ali da je njemu lake raditi sa mukarcem. Pa kako
e onda ta jedna teologinja postati asistentica, pa danas-sutra profesorica nekoga teolokog predmeta?
Pravnice, ekonomistice sa maramom imaju problem na
tritu rada a Islamskoj zajednici trebaju ti kadrovi. Zar se
ne moe malo povesti rauna o tome.

Iako je ranije navedeno da je pri zapoljavanju oita opa

diskriminacija ena u odnosu na mukarce, ovi komentari, u
skladu sa teorijskim navodima, ukazuju na postojanje muke
Islamske zajednice. Meu ispitanicama je bilo mogue osjetiti
aljenje zbog toga ali i zbog injenice da oni koji bi im trebali
pruiti najvie podrke to ne ine.

Zato marama? 163

Pozitivna iskustva
Pored openito razgovora o diskriminaciji, i raznim negativnim iskustvima, takoer su na terenu vidljiva i brojna pozitivna iskustva ispitanica koje nikada nisu imale nikakavih problema zbog hidaba ili su zbog hidaba bile nekada stavljene
u neku privilegovaniju poziciju.
Nisam pokrivena, nastojim da pazim na oblaenje ali mahramu ne nosim. Kod nas u bolnici ima nekoliko sestara
koje su pokrivene i one imaju potovanje uposlenih, nemaju problema, to je pozitivno i mislim da naa sredina na
to gleda pozitivno, da se to smatra dobrim, da je to hrabar
primjer. U naoj radnoj organizaciji nema problema.
Radim u raunovodstvu u privatnoj firmi. Nemam problema. Prelijepo mi je. Dobila sam i prostoriju za namaz.
Odlino.
Ja sam komunalni inspektor. Ima jedna ena pokrivena
kod nas. Kad se pokrila, ta ena je prva meni dola u kancelariju. Kae: Ja se pokrila. Kaem ja: Pa, vidim. Ali,
eto njoj je vjerovatno trebala podrka. To izazove veliko
interesovanje, ljudi pitaju: ta se to desilo? Otkud sad
to?, to ljude jako zanima. Ona nema nikakvih problema.
Znam djevojku koja radi u meunarodnoj organizaciji
ovdje u Sarajevu, i odluila je da stavi hidab. I njena nadreena koja je Engleskinja je nju podrala, ak napravila
fetu ena povodom njenog pokrivanja. Sasvim normalno
je reagovala na to.

164 ermana eta

Konkurentnost
Takoer, kako je tokom analize upitnika i pokazano, i ovdje je vidljivo da ene koje imaju odreena specifina znanja,
deficitarna zanimanja, nivo obrazovanja iznad dodiplomskog
studija ili su jednostavno izuzetno profesionalne u svom poslu, u pravilu nemaju problema sa hidabom. Slini nalazi vidljivi su iz analize fokus grupa.
Ja lino nisam imala neugodnosti i loih iskustava. Smatram da ena koja nosi hidab mora biti konkurentnija od
drugih na tritu rada. Ma ime da se bavi, ona mora biti
strunija, profesionalnija, obrazovanija od drugih. Mislim
da samo tako moe izbiti argumente zlonamjernih sistema
i pojedinaca.
Radila sam dvije godine u gimnaziji bez ikakvih problema.
Srela kolegu, znamo se godinama, kae treba nam programera. Hajde doi. Kad je bio konkurs, ja se prijavila. Oni
me primili. Super saradnja. Nedavno na jednom projektu
ovjek je iskljuivo mene traio. Nudili su druge. Ne, ne,
on rekao ja hou nju.

Zakljuak terenskog istraivanja

Na kraju, kada je terensko istraivanje u pitanju, na osnovu rezultata iz upitnika i fokus grupa mogue je zakljuiti sljedee: da ne postoji nikakva razlika meu muslimankama koje
nose maramu i onim koje ne nose maramu jer rezultati ukazuju na isti nivo obrazovanja, zaposlenosti i (ne)informiranosti.
Ovim se potvruje da ene koje nose hidab nisu nita dru-

Zato marama? 165

gaije od onih koje ne nose hidab kada je u pitanju obrazovanje, pismenost ili informiranost te se stoga dokazuje da su
stavovi poslodavaca i drutva neutemeljeni. Ipak, istraivanje
je pokazalo da prethodne pretpostavke jesu tane. Da u drutvu vrijedi miljenje da je hidab neto nazadno i retrogradno.
To je vidljivo iz navoda o reakcijama drutva, okoline, porodice i drugih. A i da poslodavci, zbog takvih usvojenih stavova,
imaju manju tendenciju upoljavanja pokrivenih ena. Pored
navedenih pretpostavki, pokazalo se tanim i to da su razlozi
zbog kojih poslodavci ne ele uposliti pokrivenu enu i ideja
da e to biti krivo protumaeno od drugih, odnosno da pokrivena
ena nije reprezentativna. Stoga je vidljivo da ene koje nose
hidab svoje karijere pokuavaju graditi tako da na razliite
naine izbjegnu diskriminaciju. Najea strategija je biranje
sklonutije profesije,86 odnosno profesije gdje nema potrebe za
eksponiranjem pred klijentima ili kupcima ili profesije koja je
vezana za rad u kancelariji ili rad sa djecom. Druga strategija,
koja se pokazala mnogo uspjenijom, ali i manje dostinom za
veinu prosjenih ena, jeste izrazita konkurentnost na tritu
rada to se iskazuje kroz odluivanje za profesije koje su openito deficitarne, odabir vie dodiplomskih studija ili odabir
vieg stepena obrazovanja od dodiplomskog. Kod nekih ena
prisutno je samoiskljuivanje ,odnosno autodiskriminacija kojom zbog straha od odbijanja nastoje da preduprijede takve
situacije time to ih jednostavno izbjegavaju. Kljunim pri zapoljavanju ena sa hidabom pokazalo se ranije poznavanje
86 Za sline nalaze u Turskoj pogledati Dwindling Work Force: Professional
Women with Headscarves, http://ww.bianet.org/english/women/122954dwindling-work-force-professional-women-with-headscarves

166 ermana eta

poslodavca ili ranija saradnja. Takoer je vidljivo da ene koje

su radile na nekom radnom mjestu pa onda odluile da se pokriju u pravilu nisu imale veih problema. Time se potvruje
i pretpostavka da je strah od hidaba u BiH neutemeljen i
baziran samo na stereotipima i da hidab nikako nije mogue
povezati sa nazadnou ili zaostalou. Oito je da rije samo
o looj informiranosti i nekim davnim znaenjima koja je marama moda imala.
Ispitanice su openito pokazale da su spremne da razgovaraju o svom izboru, da predstave hidab onim ljudima
koje to zanima, i da na razne naine svojim primjerima rue
navedene stereotipe. Stoga je znaajno napomenuti da je 60%
ispitanica kao odgovor na pitanje III/10: Da li ste ikada bili u
situaciji da ste se prijavili za neki posao a smatrate da ga niste
dobili samo radi hidaba? dalo odgovor ne. 40% ena koje
smatraju da im posao jeste uskraen zbog hidaba predstavlja
znaajan broj. To znai da je skoro svaka druga ena koja nosi
maramu imala problem ili misli da je imala problem pri zapoljavanju ili na poslu zbog te iste marame. Ipak, kod tumaenja
ovih nalaza potrebno je imati na umu i cijelu situaciju u BiH,
visoku stopu nezaposlenosti, veliku konkurenciju i diskriminaciju ena na tritu rada openito, kao i subjektivni dojam
ili pretpostavku da je eventualna diskriminacija povezana sa
maramom.
Istraivanje ukazuje na viestruku diskriminaciju ena koje
nose maramu. Vidljivo je da kao ene one i pri zapoljavanju,
a i openito u odnosima u drutvu nailaze na diskriminaciju.
Za njih kao muslimanke postoje stanoviti oblici diskriminaci-

Zato marama? 167

je unutar njihove zajednice, koji su uglavnom vidljivi kroz to

to zajednica neprestano pokuava nametnuti svoje (muko)
vienje toga koji je to ispravan nain da se bude muslimanka. Kao
Bonjakinje, nailaze na diskriminaciju od Bonjaka, naroito
Bonjakinja koje odbijaju hidab zbog straha od povezivanja
njih, evropskih muslimana, sa ekstremnim i radikalnim muslimanima. Kao pokrivene ene, diskriminirane su od openito
drugih ljudi koji to ne razumiju. I na kraju, moda i najbitnije, diskriminirane su od samih sebe. ene koje nose hidab a
koje su uglavnom tradicionalno odgojene, uz poruke kako se
zna gdje je eni mjesto, nekada jednostavno nisu sigurne koliko
daleko mogu ili smiju ii i kao ene i kao vjernice, te se stoga
odluuju da idu linijom manjeg, najmanjeg otpora. Preputene
uglavnom same sebi, bez zajednice koja bi prepoznala njihov
raznoliki potencijal i koja ga uglavnom nipodatava i smatra
preprekom za ispunjenje svete majinske i suprunike dunosti,
ove ene jednostavno ili pristaju na to i same sebe poinju
diskriminirati i pronalaziti bezbolna rjeenja pri kojima nee
ni doi u situaciju da ih se diskriminira ili sve to skupa odbacuju, pronalaze duhovni mir i smiraj u islamu, i kroz udruivanje sa osobama slinih shvatanja pokuavaju da se nose sa
drutvom, zajednicom i ivotnim izazovima na najrazliitije i
najmatovitije naine.

168 ermana eta

ZAKLJUAK
Ova knjiga predstavlja nastojanje da se pokua kontekstualno razumjeti fenomen pokrivanja kod muslimanki danas u
bh. drutvu, ali i ire. Osnovno polazite jeste trite rada i
izazovi sa kojima se susreu ene koje nose maramu pri radu
i zapoljavanju ali je ta osnova posluila i kao okvir za propitivanje i analizu viestrukih, raznorodnih problema i dilema
koji se javljaju u odnosu na hidab. Na samom poetku eljela sam predstaviti presjek samo nekolicine znaenja koja
je taj, na kraju obini kvadratni metar platna, imao i ima. Od
senzibilne islamske perspektive, koja pozivanjem na ovjekovo namjesnitvo na Zemlji od ljudi zahtijeva uspravnost uma
i tijela, gdje je ta uspravnost uslov za ravnoteu u kosmosu i
meu ljudima a hidab kao propis o ispravnom ponaanju ena i
mukaraca samo mali preduslov njegovog ostvarenja do orijentalistike i agresivno sekularne feministike perspektive,
koje kroz pokrivanje - kao jedan od osnovnih i kljunih simbola - pojaavaju sliku o ispravnosti Zapada i stvaraju sliku o
Drugom/oj na utrb Istoka i njegovih kulturno specifinih
i opresivnih praksi.

Zato marama? 169

Za ovo je usko vezana i stalna i jo jedna u nizu izmiljenih tenzija, ona izmeu islama i ljudskih prava. Tenzija
navodno prisutna jer prema zapadnom miljenju muslimani ne
posmatraju ljudska prava na isti nain na koji to ine ljudi na
Zapadu, i ne nastoje ih zatititi na isti nain. (Mayer 10). Takav stav trebalo bi da dovede i do toga da se legitimizira ozakonjivanje zabrane noenja hidaba kao neega to i tako nije
u skladu sa ljudskim pravima, jer po toj logici ne moe ni biti
kad islam kao takav nije u skladu sa sistemom ljudskih prava.
Ipak, kako je pokazano, islamsko insistiranje na individualnoj
odgovornosti i dostojanstvu osobe ne samo da je par exellance
ljudskopravako, nego je i osnov za odnose ljudi u drutvu na
isti onaj nain na koji je to univerzalni sistem ljudskih prava. Stvarnim prihvatanjem ranije prikazanog dolo bi se i do
priznavanja prava na noenje hidaba kao univerzalnog prava
to, naalost jo uvijek, barem formalno, uglavnom nije sluaj.
I pored jasnih stavova UN-ovog Komiteta za ljudska prava,
Specijalne izvjestiteljke UN-a ili Human Rights Watcha, zvanine sudske presude nikada jo nisu pravo na noenje hidaba
ni definirale kao pravo a kamoli univerzalno. To je ini se i dalje
pitanje kulturnog relativizma, opresije, nikako samoopredjeljenja. Ostaje da se vidi kakav e biti dalji tok sudskih presuda u ovakvim sluajevima i da li e doi do nekih promjena
u pravcima posmatranja ove prakse pred zvaninim sudskim
instancama.
Ipak, unato svemu injenica je da su muslimanke, unutar
muslimanskog globalnog povratka islamu, ponovno posegnule za svojom religijom i to na ope iznenaenje svih. S jedne

170 ermana eta

strane je to iznenadilo njihove majke i nane, porodice, kao i

sugraane koji su se prije tek nekoliko decenija borili upravo
protiv toga, a sa druge strane ostavilo bez novih argumenata
tradicionalna feministika (nekada i unutarmuslimanska) shvatanja hidaba kao simbola drugorazrednosti. Ove ene sada u
povratku svojoj religiji vide izlaz za brojne probleme dananjeg
doba. Od gubitka duhovnih vrijednosti i identiteta, globalizacije, do konzumerizma. Kroz terensko istraivanje, ali i teorijsku
argumentaciju pokuala sam ponuditi dokaze da u tom pokretu ponovnog pokrivanja suvereno uestvuju i muslimanke Bosne i
Hercegovine. Nalazi sa terena pokazuju da se muslimanke koje
nose maramu ni po emu ne razlikuju od muslimanki koje ne
nose maramu u BiH, i da su one sasvim punopravne graanke
bh. drutva, koje svakodnevno nailaze na izazove, i manje ili
vie uspjeno se sa njima nose kada je u pitanju balansiranje
izmeu vjernikog i graanskog identiteta. Otvorene su za razgovor o svom izboru za koji kau da im daje jai osjeaj povezanosti
sa Bogom i omoguava ivot lakim u dananjem drutvu. Nisu nita
manje ni vie (ne)profesionalne ili (ne)kompetentne od drugih
ena. Moda tek povremeno imaju drugaije dileme. Istraivanje je takoer pokazalo da diskriminacija ena koje nose hidab
na tritu rada postoji, da ona jeste povezana sa stereotipima
koji se javljaju kako u drutvu tako i kod poslodavaca i da su za
tu diskriminaciju krivi i sami poslodavci koji se zbog neznanja
ali i straha od razliitosti najee odluuju da radije ne zaposle
pokrivenu enu, nego da taj njihov in bude krivo protumaen.
Nedostatak ovog istraivanja je to da ne ukljuuje detaljniju
analizu poslodavaca i njihovih praksi i bilo bi potrebno izvriti

Zato marama? 171

i takvo istraivanje i meu poslodavcima to naalost nije bilo

mogue unutar dostupnih resursa. Ipak, diskriminaciji su doprinijele dijelom i same ene. Prevashodno autodiskriminacijom, kao i neprepoznavanjem diskriminacije ili odobravanjem
diskriminacije prema samima sebi smatrajui je opravdanom,
a onda i povremenom nemogunou da interno u sebi pomire kompleksnosti koje njihov identitet nosi u BiH danas.
Uz ovo smatram znaajnim napomenuti da se zbog nedostatka resursa ali i sistemskog naina na koji bi se pronale ove
ene uzorak ne moe smatrati reprezentativnim, ali moe ponuditi mnogo materijala za druga razmiljanja i pisanja. Pored
toga injenica da ja nosim maramu mogla je dijelom utjecati
na to da su ispitanice mogle davati poeljne odgovore, iako
je mogue pretpostaviti da bi one i nekoj drugoj istraivaici
koja ne nosi maramu ili istraivau dale sline odgovore ako bi
pristale da govore. Potrebno je ukazati i na to da je popunjavanje upitnika jednim dijelom vreno putem interneta, te da
je time sigurno izostavljen jedan dio ena koje nemaju pristup
internetu, ali vjerujem da je to kompenzirano kroz rezultate
fokus grupa i runo popunjene upitnike.
Razraunavanje sa ovom temom ukljuuje razraunavanje
sa svime onim ta je marama nekada simbolizirala, ta simbolizira danas i ta to one ene koje je nose misle da treba da
simbolizira. Sigurno je da zahtjev za promjenom znaenja tog
simbola dolazi iz same zajednice ena koje nose maramu, ali
je jednako jasno da je to dvosmjeran proces u koji podjednako
otvoreno moraju ui obje strane te da je pitanje koliko su one
toga svjesne, ali i spremne na to.

172 ermana eta

Umjesto zakljuka eljela bih navesti da su, kako to Baki-Mufti navodi, ljudska bia razliita u svojoj jedinstvenoj,
neponovljivoj i pojedinanoj egzistenciji i da su pri tome jednaka u pravima sa svim drugim i drugaijim, odnosno priznata od svih drugih i drugaijih, kao jednako vrijedna i jednakopravna. (109). Da im je sa stanovita ljudskih prava, kao
takvima pravo na slobodu izbora dato kao izazov da kada na
osnovu toga prava donesu odluku da prakticiraju ili ne prakticiraju hidab, imaju individualnu odgovornost za izbor koji su
donijeli/e i da ni jedan ni drugi nije ispravan ili pogrean sve
dok je lian, koliko god lini izbor to moe da bude.

DODA TAK 1:

G r a fi k on i

174 ermana eta

Slika 1: Dob ispitanica koje su ispunile upitnik

Zato marama? 175

Slika 2: Nivo obrazovanja ispitanica koje su ispunile upitnik.

176 ermana eta

Slika 3: Tip zavrenog fakulteta ispitanica koje su ispunile upitnik

Zato marama? 177

Slika 4: Prikaz odgovora na pitanje: Da li vam je poznat neki pravni

put kojim bi se ene sa hidabom mogle pokuati boriti za svoja prava u
sluaju diskriminacije?

178 ermana eta

Slika 5: Nivo i tip posljednjeg formalno okonanog obrazovanja ispitanica sa hidabom

Zato marama? 179

Slika 6: Raspodjela odgovora na pitanje III/4 iz upitnika: Da li smatrate da vam je ikada zaposlenje uskraeno radi marame?

180 ermana eta

Slika 7: Tip obrazovanja 37% ispitanica sa obrazovanjem koje

ne ukljuuje tradicionalne islamske nauke negativno su odgovorile na
pitanje III/4: Da li smatrate da vam je ikada zaposlenje uskraeno
radi marame?

Zato marama? 181

Slika 8: Odgovori na pitanje III/10: Da li ste ikada bili u situaciji da

ste se prijavili za neki posao a smatrate da ga niste dobili samo radi
hidaba?

182 ermana eta

Slika 9: Prikaz odgovora na pitanje Da li ste ikada doivjeli pozitivnu

diskriminaciju pri zapoljavanju ili na poslu, tj. da li je vaa marama
posmatrana kao prednost nad drugima?

Zato marama? 183

Slika 10: Odgovori na pitanje VI/4 Navedite neke konkretne sluajeve

koje poznajete u kojima je ena sa maramom bila drugaije tretirana pri
zapoljavanju ili na poslu, radi marame?

184 ermana eta

Slika 11: Odgovori na pitanje IV/2: Ako biste odluili da ponete nositi
hidab, da li smatrate da bi to utjecalo na va posao?

Dodatak 2:
Preporuke za muslimane
i muslimanke o predstavljanju hidaba u javnosti
-

Mukarci muslimani treba da podravaju i podstiu muslimanke da one u javnosti govore o hidabu, svojim razlozima i iskustvima kada je to potrebno (medijima, skupovima, predavanjima). Mukarac to ne moe uraditi bolje
od ene koja ivi takvim ivotom a uz to sama e ena
najbolje razbiti uvrijeene stereotipe o pokrivanju i navodnoj potlaenoj poziciji ene u islamu.
Muslimani, a posebno muslimanke moraju djelovati proaktivno. Ne govoriti samo kad im se neko obrati, a i tada
prilino stidljivo, nego biti spremne djelovati preventivno,
predstavljati svoja uvjerenja i argumentirano ih braniti.
Jednostavnim jezikom rei da je pokrivanje prakticiranje
religije, islamski dress code, muslimansko poimanje pristojnosti, ne omalovaavajui i druge perspektive.

186 ermana eta

Stav prisutan meu mnogim muslimanima i muslimankama o tome da nema potrebe govoriti o ovome jer to je
privatna stvar i jer oni ne treba nikome da se pravdaju ni
za to pogrean je jednostavno zbog toga to ljudi uglavnom ne znaju nita o tome i njihove predrasude i stereotipe koji dovode do diskriminacije pa i zabrane hidaba
potrebno je jednostavno otklanjati razgovorom i dijalokim pristupom.
Muslimani i muslimanke moraju ovladati znanjem, terminologijom i instrumentarijem ljudskih prava, rodne
ravnopravnosti i graanskog drutva i u tim terminima
govoriti o enskim muslimanskim odjevnim praksama (i
svim drugim stvarima o kojima je potrebno iznijeti stav
u drutvu u kome ne ive samo muslimani). Citiranje
kuranskih ajeta i hadisa, govor u terminima koje razumiju samo muslimani (halal, mahrem, hajz...) jednostavno
drugi ljudi ak i kada se trude, nee razumjeti.
Openito kod govora o pokrivanju, govoriti jednostavnim, neoptereenim terminima i koristiti izraze u najiroj
upotrebi u BiH. Npr. koristiti termin marama ili mahrama radije nego hidab. Pokazalo se da prosjean ovjek
u BiH ne pravi razliku izmeu termina hidab, nikab
ili zar. Kod upotrebe ovih termina izriito objanjavati
ta koji predstavlja.
Kod uporeivanja pokrivanja sa drugim vjerskim obiljejima ili vjerskim simbolima jasno naznaiti da je za razliku
od svih njih marama dio prakticiranja religije pored simbolike koju nosi.

Zato marama? 187

Muslimani i muslimanke treba da budu otvoreni, da priznaju eventualne probleme ili nedoumice koje postoje
unutar muslimanske zajednice kada su ene u pitanju, ali i
spremni da argumentirano razgovaraju o tome. Iako muslimani i muslimanke imaju tendenciju da na neki nain
brane obraz ili imid islama, neophodno je kritiki
sagledati postojeu situaciju i govoriti istinu. O pokrivanju i poziciji ene u islamu ne treba govoriti iskljuivo u
odnosu na ideal ili teoriju, odnosno privilegiju koju je
islam iskazao eni prije 14. stoljea kako se to esto govori, nego u odnosu na praksu, postojee stanje i stvarnu
mogunost muslimanki da koriste i uivaju garantirana im
prava.
Ne dozvoljavati omalovaavanje drugih ena (ni muslimanki ni onih koje to nisu) koje ne nose maramu. Potrebno je insistirati na obavezi potovanja ljudskog dostojanstva i ivota svakog ovjeka, i ne svoditi osobe samo na
jednu stvar.
Ne generalizirati stvari, ne praviti dihotomiju i podjelu na
pokrivene i nepokrivene. Govoriti o principima i kategorijama poput ljudskog prava, ljudskog dostojanstva i sl. I kod zapoljavanja i ivota openito, insistirati
na vrednovanju svake osobe prema njenim zaslugama i
sposobnostima.

Bibliografija
a. Knjige
1. Ahmed, Leila. Women and Gender in Islam: Historical Roots of a Modern
Debate. New Haven: Yale University Press, 1992.
2. Al-Gazali, Muhammad. Vjerovjesnikov sunnet izmeu erijatskih pravnika
i znanstvenika hadisa. Tuzla: Muftijstvo tuzlansko, 1998.
3. Baki -Mufti, Jasna. enska prava u sistemu ljudskih prava. Sarajevo:
Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, 2006.
4. Barazangi, Nimet Hafez. Womans Identity and the Quran. Florida: University Press, 2004.
5. Begovi, Mehmed. Bosanske muslimanske rasprave: hrestomatija
II ur. Enes Kari. Sarajevo: Sedam, 2002.
6. Bullock, Katherine. Rethinking Muslim Women and the Veil. Herndon:
The International Institute of Islamic Thought, 2002.
7. Donnely, Jack. Universal Human Rights in Theory and Practice. Ithaca and
London: Cornell University Press, 1989.
8. Dumii, Ahmet. Bosanske muslimanske rasprave: hrestomatija
II ur. Enes Kari. Sarajevo: Sedam, 2002.
9. ozo, Husejn. Bosanske muslimanske rasprave: hrestomatija II ur.

190 ermana eta

Enes Kari. Sarajevo: Sedam, 2002.
10. El Fadl, Khaled Abou. Islam i izazov demokracije (uredila i prevela: dr.
Zilka Spahi-iljak), Sarajevo: buybook, 2006.
11. El Fadl, Khaled Abou. Speaking in Gods Name.Islamic Law, Authority
and Women. Oxford: Oneworld, 2001.
12. El Guindi, Fadwa. Veil: Modesty, privacy and Resistance. New York: Berg,
1999.
13. El-Buti, Muhammed Seid Ramadan, ena izmeu zapadnog sistema i milosti Boijeg zakona, prijevod: Kenan Musi, Sarajevo: Bemust, 2007.
14. Galter, Hannes D, Mahrama ili zar - Historija kulture jednog orijentalnog
fenomena, Sarajevo: Ljiljan, 2004.
15. Hicks, Douglas A. Religion and the Workplace. New York: Cambridge
University Press, 2003.
16. Kaar, Semiha. Zarozavanje zara: enske ispovijesti. Podgorica: Almanah,
2000.
17. Kali, pela. Nisem jaz Barbika: Oblailne prakse, islam in identitetni procesi med Bonjaki v Sloveniji. Ljubljana: Filozofska fakulteta, Oddelek za
etnologijo in kulturno antropologijo, 2007.
18. Karabeg, Ali Riza. Bosanske muslimanske rasprave: hrestomatija
II ur. Enes Kari. Sarajevo: Sedam, 2002.
19. Kari, Enes. Prilozi za povijest islamskog miljenja u Bosni i Hercegovini XX
stoljea, Sarajevo, El-Kalem, 2004.
20. Kasem, Abdelaziz, Da li je veo islamski?, Sarajevo: Armis Print, 2004.
21. Kuran s prijevodom znaenja na bosanski jezik (preveo: Besim Korkut).

Zato marama? 191

22. Mahmood, Saba. Politics of Piety: the Islamic Revival and the Feminist Subject. Princeton: Princeton University Press: 2005.
23. Mayer, Ann Elisabeth. Islam and Human Rights. Colorado: Westview
Press, 2007.
24. McGoldrick, Dominic. Human Rights and Religion: The Islamic Headscarf
Debate in Europe. Portland: Hart Publishing, 2006.
25. Nursi, Said, Vodi enama, prijevod: prof. Dr. Omer Nakievi, Sarajevo: Bemust, 2006
26. Rahman, Fazlur, Islam, prijevod: Nedad Grabus, Sarajevo:Tugra,
2005.
27. Spahic-iljak, Zilka. ene, religija i politika. Sarajevo: Internacionalni
multireligijski i interkulturni centar; Centar za interdisciplinarne postdiplomske studije; Transkulturna psihosocijalna obrazovna fondacija, 2007.
28. Spahi-iljak, Zilka i Ani, Rebeka Jadranka, I vjernice, i graanke, Sarajevo: TPO fondacija i CIPS Univerziteta u Sarajevu, 2009.
29. Sulejmanpai, Devad. Bosanske muslimanske rasprave: hrestomatija III ur. Enes Kari. Sarajevo: Sedam, 2002.
30. aravi, M. Muhammed, ena u Kuranu (prijevod: Adisa Softi i Salem
Dedovi). Mostar: Karaoz begova medresa, 2005.
31. Wadud, Amina. Inside the Gender Jihad. Oxford: Oneworld, 2006.
32. Zajimovi, Senaid, Odijevanje muslimanki: Moda za sva vremena, Visoko:
Medresa Osman ef. Redovi, 2006
33. Silvestri, Sara. Europes Muslim Women: Potential, Aspirations and Challenges. Brussels: King Baudouin Foundation, 2008.

192 ermana eta

b. lanci i ostalo
34. Babi-Avdispahi, Jasminka. Feminizam i multikulturalizam, u: Etika, demokracija i graanstvo, Sarajevo: Svjetlost 2005, 135-161.
35. Beljkai-Hadidedi, Ljiljana. Uee muslimanskih ena u tradicionalnim privrednim djelatnostima u Sarajevu krajem 19. i poetkom
20. stoljea. Prilozi historiji Sarajeva. ur. Devad Juzbai. Sarajevo:
Institut za istoriju; Orijentalni institut, 1997. 301-314.
36. ar-Drnda, Hatida. Drutveni i pravni poloaj ene muslimanke u
osmanskoj Bosni. Znakovi vremena 37 (2007): 124-153.
37. Fejzi-engi, Fahira. Hidab ili pitanje redefiniranja znaenja dobrog ivota. Dijalog 2004: 213-220.
38. Hasanbai, Senada. erijatsko-pravne i socio-kulturoloke rasprave o zaru
i feredi u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata. Diplomski rad iz
Tefsira. Sarajevo: Fakultet islamskih nauka, 2004.
39. Hodi, Devad. Macho razumijevanje islama, Ljiljan. 25.02.2005.
str. 41.
40. Kari, Fikret. Islamska obnova na Balkanu 1970.-1992. Muslimani Balkana: Istocno pitanje u XX. vijeku. ur. Fikret Karcic. Tuzla:
Behram-begova medresa, 2001.
41. Mehanovi, Muhamed. Kriza institucije materinstva u Takvim za
2008, Rijaset islamske zajednice u BiH, Sarajevo: El-Kalem (2007),
str. 121.
42. Milii, Senija. O pitanju emancipacije muslimanske ene u Bosni i
Hercegovini. Prilozi 28 (1999): 225-241.
43. Roajac-Zuli, Mirela. erijatske odjevne prakse. Kulturoloki i pravni prijepori, magistarski rad odbranjen na CIPS-u u junu, 2008. godine.
44. Spahi-iljak, Zilka, Dostojanstvo ene u islamu, Vjesnik akovako-osjeke nadbiskupije i Srijemske nadbiskupije 6 (2355) 2009,
517-520.
45. eta, ermana. Ubistvo radi spora oko ljuljake. Zehra br. 52,
(2009), 22-23.

Zato marama? 193

46. kola islama za II stepen, Sarajevo:EC Nahla, 2009.
47. Tahirovi, Senada, Muslimanska teologinja u bh. drutvu pozicija
i uloga, Novi Muallim 40 (2009), 26-35
48. Tahzib-Lie, Bahia.Applying a Gender Perspective in the Area of the
Right to Freedom of Religion or Belief . Brigham Young Law Review 1 (2000), 967-987.
49. Vakulenko, Anastasia. Islamic Dress in Human Rights Jurisprudence Human Rights Law Review. Advance Access published on September 7, 2007.
50. Vakulenko, Anastasia. Islamic Headscarves And The European
Convention On Human Rights: An Intersectional Perspective. Social & Legal Studies 2 (2007), 183199

c. Internet izvori
51. Beganovi, Ezher. Sds trai zabranu hidaba, Pristupljeno
03.04.2009. http://www.sehur.net/html/modules.php?name=Foru
ms&file=viewtopic&t=699&start=0&postdays=0&postorder=asc
&highlight=
52. Begi-Zupevi, Aida. Pristupljeno: 11.08.2009. godine http://www.
islambosna.ba/index.php/tekstovi-i-knjige/oziljci-vremena/3198uzori-aida-begi-zubevi
53. Burqas not welcome in France, says President Nicolas Sarkozy.
23.06.2009, pristupljeno 14.07.2009. http://www.news.com.au/heraldsun/story/0,21985,25675727-5012749,00.html
54. Court rules company can fire woman for wearing headscarf, pristupljeno 1.7.2010, http://islamineurope.blogspot.com/2010/05/
antwerp-court-rules-company-can-fire.html
55. Dwindling Work Force: Professional Women with Headscarves, pri-

194 ermana eta

stupljeno 8.7.2010, http://ww.bianet.org/english/women/122954dwindling-work-force-professional-women-with-headscarves
56. Hassan, Riffat. Are Human Rights Compatible with Islam? The
Issue of the Rights of Women in Muslim Communities. Pristupljeno: 18.05.2009. http://www.religiousconsultation.org/hassan2.htm
57. Keaten, Jamey. Sarkozy: Burqas are not welcome in France.
22.06.2009. Pristupljeno 02.07.2009. http://www.huffingtonpost.
com/2009/06/22/sarkozy-burqas-are-not-we_n_218920.
html?show_comment_id=26091470
58. Khan, Sallimullah. Islam and the New Wold Order in Europe. Pristupljeno: 14.06.2009. http://www.newagebd.com/store/
anni08/11.html
59. Muslimankama u policiji FBiH hidab doputen u RS ne, pristupljeno: 24.04.2009. http://blusrcu.ba/pages/news/print.php?id=78
60. Obama defends Islamic headscarf. 04.06.2009. Pristupljeno:
22.06.2009. http://www.hindustantimes.com/StoryPage/StoryPage.
aspx?sectionName=HomePage&id=edf173f3-769c-41aa-9560-d2d
b41849407&Headline=Obama+defends+Islamic+headscarf
61. Obaveznost noenja nikaba/burke, pristupljeno 2.7.2010,
http://rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=articl
e&id=8878:obaveznost-noenja-nikababurke&catid=135:renskapravaabortus&Itemid=139
62. Russello, Gerald J. The Fall of Secularism, http://insidecatholic.
com/Joomla/index.php?option=com_content&task=view&id=446
8&Itemid=48, 16.01.2010.
63. Zabraniti pokrivanje lica, pristupljeno: 8.7.2010, http://sjovicicslavuj.
blog.rs/blog/sjovicicslavuj/bih-skandal-na-sjednici-predstavnickogdoma-drzavnog-parlamenta/2010/04/16/zabraniti-pokrivanje-lica,
64. Jaina obaveznosti mahrame za ene, pristupljeno 2.7.2010.
http://rijaset.ba/index.php?option=com_content&view=article
&id=8673:jaina-obaveznosti-mahrame-za-ene&catid=135:renskapravaabortus&Itemid=139

Zato marama? 195

Izvjetaji, presude i pravni akti

65. CEDAW izvjetaj za period od 1996 do 2002 godine, Gender Centar
Federacije Bosne i Hercegovine, Pristupljeno: 15.05.2009.
66. Deklaracija o ukidanju svih oblika netolerancije i diskriminacije na osnovu vjere i ubjeenja. usvojena na Opoj skuptini UN-a
25.11.1981. Pristupljeno: 03.07.2009. http://www.un.org/documents/ga/res/36/a36r055.htm
67. Evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim slobodama
usvojena 04.11.1951, Pristupljeno: 26.07.2009. http://www.forumtz.com/bos/dokumenti.htm
68. Finalna presuda u sluaju Sahin v. Turkey, Pristupljeno: 22.06.2009. portal.coe.ge/downloads/Judgments/LEYLA SAHIN v TURKEY.pdf.
69. Izvjetaj Human Rights Watcha Discrimination in the name of neutrality iz februara, 2009. Pristupljeno: 08.07.2009. http://www.hrw.
org/en/node/80829/section/2
70. Izvjetaj specijalne izvjestiteljke o slobodi vjere i ubjeenja Asme Jahangir od 09.01.2006. Pristupljeno: 25.04.2009. http://www2.ohchr.
org/english/issues/religion/standards.htm
71. Izvjetaj specijalne izvjestiteljke o slobodi vjere i ubjeenja UN-a
Asme Jahangir nakon misije u Francuskoj u periodu od 18. do 29.
septembra, 2005, od 08.03.2006. godine. Pristupljeno: 08.07.2009.
www.unitedsikhs.org/UN_News_Events/UNCHRreportonFrance.
pdf
72. Kombinirani etvrti i peti izvjetaj prema Konvenciji o eliminaciji
svih oblika diskriminacije ena za FBiH, Sarajevo: Gender centar Federacije BiH, 2010.

196 ermana eta

73. Komitet za ljudska prava, Opi komentar 22, Pristupljeno: 05.07.2009.
http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/(Symbol)/9a30112c27d1167cc
12563ed004d8f15?Opendocument
74. Komitet za ljudska prava, Opi komentar 28, Pristupljeno: 05.07.2009.
http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf/(Symbol)/13b02776122d48388
02568b900360e80?Opendocument
75. Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, usvojen na
Opoj skuptini UN-a, 16. 12. 1966. Pristupljeno: 02.04.2009. www.
mhrr.gov.ba/PDF/MedunarodniPakt B.pdf
76. Odluka u sluaju Dahlab v. Switzerland, Pristupljeno: 08.07.2009,
www.strasbourgconference.org/caselaw/DahlabvSwissDecision.pdf
77. Opa deklaracija o ljudskim pravima UN-a, usvojena na Opoj skuptini UN-a, 10.12.1948. godine. Pristupljeno: 18.05.2009. http://
www.amnesty.hr/stranica.php?sifra_str=opca_deklaracija
78. Vijee Evrope , Izvjetaj ene i religija u Evropi (Women and
Religion in Europe), Pristupljeno: 08.07.2009. http://assembly.coe.
int/Main.asp?link=http://assembly.coe.int/Documents/WorkingDocs/doc05/EDOC10670.htm
79. Zakon o radu u Federaciji Bosne i Hercegovine, Slubene novine
FBiH, br. 43/99, 32/00 i 29/03
80. Zakon o ravnopravnosti spolova u Bosni i Hercegovini . Slubeni
glasnik BiH. 16/03.
81. Zakon o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica
u Bosni i Hercegovini. Slubeni glasnik BiH. 5/04.
82. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine, Slubene novine FBiH, broj 38/05
83. Zakon o zabrani noenja zara i ferede. Slubeni list Narodne Republike Bosne i Hercegovine. 32/50.
84. Zakonu o visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i Hercegovine, Slubeni glasnik BiH, br. 25/04 i 93/05.

Izvod iz recenzija
Ovim djelom dobili smo jedno odavno potrebno istraivanje koje o
muslimanskoj enskoj odjevnoj praksi govori s osloncem na svjetski relevantnu literaturu istovremeno je dovodei u vezu s drutvenom stvarnou bosanskih muslimana. Posebno znaajno je to ovim radom dobivamo
egzaktne podatke o profilu ena koje se opredijelile za noenje marame
danas u BiH i mogunost da sluamo njihove glasove i na taj nain, bez
posredovanja, saznajemo o njihovim motivima, dilemama i tekoama s
kojima se susreu opredjeljujui se za tu odjevnu praksu u jednom sekularizovanom drutvu.
Dr. Fikret Kari

Djelo pod naslovom Zato marama? ermane eta pojavilo se u pravo vrijeme, vrijeme sve otrijih debata koje se vode u drutvima zapadnih
demokratija na razliitim nivoima u vezi problema integracije manjina,
muslimanske manjine u prvome redu, u kojima se, opravdano ili ne, kao
jedna od sredinjih tema naao fenomen muslimanske mahrame/odjee
(hidab). (...) Rad je u cjelini zanimljiv, sadrajan, indikativan i pouan,
kako za pokrivene ene tako i za ostale lanove drutva, koji sve vie dolaze u situaciju da dijele s njima radni i ivotni prostor. Pisan je jasnim
i jednostavnim stilom, uz koritenje odgovarajuih naunih metoda primjerenih ovom karakteru istraivanja zato ga zduno preporuujemo za
tampanje.

Dr. Enes Ljevakovi

Islamski feminizam, kao feminizam unutar islamske paradigme, poduzima sloen zadatak navigiranja izmeu Scile islamofobinih, eurocentrinih, sekularnih, pa i feministikih, stanovita i Haribde patrijarhalnih
i konzervativnih interpretacija islama unutar muslimanskih zajednica, te
njegove prakse u islamskim zemljama. Na primjeru hidaba navedene
opcije se ispoljavaju na slijedei nain: pozivajui se na ljudska prava jedni
ele nametnuti muslimankama da se otkriju, pozivajui se na islam drugi
ele nametnuti da se muslimanka pokrije. (...) Autorica fenomen hidaba, njegov pravi smisao i debate oko njega, osvjetljava iscrpno i nadasve
svjee i dinamino, a sluei se multidisciplinarnim pristupom. Knjigu e
bosanskohercegovaka publika itati u dahu, tim prije to eta progovara
kontekstualno i glavninu teksta posveuje hidabu u BiH.
Dr. Jasminka Babi-Avispahi

200 ermana eta