Istraga I ZKP Hrvatske

XV.
SAVJETOVANJE
NOVO KAZNENO PROCESNO
I PREKRAJNO PRAVO
238. str. prazna
I. Krbec: Istraga i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku odUDK

20. svibnja
2002.
343.132.1
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb),Primljeno
vol. 9, broj15.
2/2002,
str. 239-273.
listopada
2002.
struni lanak
Iztok Krbec*
ISTRAGA I ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA

ZAKONA O KAZNENOM POSTUPKU
OD 20. SVIBNJA 2002.
Predmet rada je istraga kao stadij kaznenog postupka. U prvom dijelu
rada prikazani su osnovni statistiki pokazatelji o opsegu te kretanju
predmeta vezanih uz istrani postupak, s posebnim osvrtom na one predmete koji svojim postupovnim rjeenjima omoguuju bre okonanje
kaznenog postupka (neposredna optunica i postupak izdavanja kaznenog
naloga). U drugom dijelu analiziraju se sadraji novih postupovnih rjeenja iz 2002. godine u odnosu prema Zakonu o kaznenom postupku, pri
emu su iznijeta osobna tumaenja i stavovi.
1. UVOD
Osnovna je funkcija kaznenog postupka da na ureeni nain rijei drutveni
sukob nastao poinjenim kaznenim djelom, a sve sa svrhom zatite vrijednosti
pojedinca (ovjeka i graanina) i zatite vrijednosti drutvene zajednice. Stoga
kazneni postupak odnosno kazneno postupovno pravo ima posebno znaenje u
cjelini pravnog sustava Republike Hrvatske.
Najkrae reeno, kazneni postupak predstavlja sustavni skup zakonom
ureenih radnji i mjera koje pojedini postupovni subjekt (dravni odvjetnik, privatni tuitelj, okrivljenik, sud) poduzima u konkretnom sluaju vjerojatnosti
da je poinjeno kazneno djelo. Zajednika svrha svih tih radnji i mjera jest utvrditi:
1. je li kazneno djelo doista poinjeno;
2. ako je kazneno djelo poinjeno, tko ga je poinio;
3. je li poinitelj kaznenog djela kriv;
4. ako je poinitelj kriv, odreivanje (kvalitativno i kvantitativno) kaznenopravne sankcije.
Znaenje navedenih funkcija i zadaa neminovno je uvjetovao i rad na
reformi kaznenopostupovnog zakonodavstva (kao jedne od sastavnica kaznenog
prava u irem smislu) nakon dravno-pravnog osamostaljenja Republike Hrvatske. Ne samo stoga da se kazneni postupak uskladi s Ustavom RH i brojnim
odredbama meunarodnog prava o zatiti temeljnih ljudskih prava i sloboda
ve i stoga to je reforma morala biti primjeren i visokostruan odgovor na
* Iztok Krbec, sudac i predsjednik Kaznenog odjela upanijskog suda u Puli
239
I. Krbec: Istraga i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku od 20. svibnja 2002.
Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i praksu (Zagreb), vol. 9, broj 2/2002, str. 239-273.
dinamine promjene u drutvenim te politikim i gospodarskim odnosima u

dravi i svijetu. Posebice kada se sagleda kako je uz promjene dolo i do
pojavnosti te ustrojavanja kako novih oblika kriminaliteta, tako i jaanja (po
broju i po znaenju) ve postojeih - najrazliitijih oblika organiziranog
kriminaliteta, korupcije, gospodarskog kriminaliteta.
Rezultat viegodinjeg rada na reformi kaznenog postupovnog prava bio je
Zakon o kaznenom postupku kao temeljni i glavni izvor u sustavu kaznenog
postupka u Republici Hrvatskoj. Valja, naime, napomenuti da posebne postupovne odredbe sadre i Zakon o sudovima za mlade (Narodne novine br. 11/
97, 21/98 i 12/02) te Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog
krimintaliteta (Narodne novine br. 88/01 i 12/02).
Zakon o kaznenom postupku (dalje: Zakon) donesen je 26. rujna 1997. i objavljen je u Narodnim novinama br. 110 od 21. listopada 1997. Sukladno odredbi l.
505. stupio je na snagu ve 1. sijenja 1998. Ispravljen je kroz Ispravak Zakona
o kaznenom postupku (Narodne novine br. 27 od 27. oujka 1998). Iznimno
kratak vacatio legis (iako se radilo o stupanju na snagu sustavnog i opsenog, pa
sukladno tome i izuzetno zahtjevnog Zakona za praktiare) rezultirao je time da
su ga praktiari doekali nepotpuno pripremljeni. Posljedica toga bili su nesnalaenje i potekoe u primjeni novih odredbi kazanenog postupka, kao i njihovo
nejedinstveno tumaenje i primjena. U konanici je to pak dodatno imalo kao
posljedicu brojne i uestale kritike (prekompliciran, spor, neuinkovit),
pa ak i glede iznimno dobrih postupovnih rjeenja u Zakonu.
Kazneni postupak prema Zakonu predstavlja model mjeovitog tipa kaznenog postupka u kojem se isprepleu akuzatorna i inkvizitorna naela. U okviru
postavljenog modela pokualo se uspostaviti idealnu ravnoteu izmeu dviju
suprotstavljenih tendencija koju eli postii svaka reforma suvremenog kaznenog postupka. Rije je o tenji za uinkovitou kaznenog postupka te tenji
za zatitom sloboda i prava graanina.
Zakon je nakon donoenja u nekoliko navrata izmijenjen i dopunjen. Prvi
put to je uinjeno 1999. godine Zakonom o dopuni Zakona o kaznenom postupku
(Narodne novine br. 58 od 9. lipnja 1999) kojim je unesena odredba l. 484a.
Iste godine donesen je i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom
postupku (Narodne novine br. 112 od 29. listopada 1999) kojim je izmijenjen
sadraj ukupno 22 odredbe Zakona.
Potom je Zakon izmijenjen i dopunjen Zakonom o izmjenama i dopunama
Zakona o kaznenom postupku (dalje: Novela/02) koji je donesen na sjednici
Hrvatskog sabora 17. svibnja 2002. i objavljen je u Narodnim novinama br. 58
od 21. svibnja 2002. Radi se o posebno opsenoj noveli na to upuuje ve i
sam broj lanaka (195), koja je unato svom znaenju i opsegu stupila na snagu
ve danom objave u Narodnim novinama, osim odredbi l. 3. (o skraenom
postupku) te l. 90. (donoenje presude na zahtjev stranaka) i l. 157-169. (o
skraenom postupku) Novele/02 koje e stupiti na snagu 1. sijenja 2003.
240
Ve samim opsegom, ali i unijetim novinama u pojedinim segmentima kaznenog postupka, Novela/02 znaajno je nadrasla okvire iskljuivo zakonske novele. Unato opsenosti i vanosti izmjena i dopuna praktiarima ponovno nije
ostavljeno dostatno vrijeme (kroz primjereno vakacijsko razdoblje) kako bi
spremno i kvalitetno doekali primjenu Novele/02. Poseban i velik problem
predstavljao je nedostatak proienog teksta Zakona, to je odredbom l. 194.
Novele/02 stavljeno u zadau Odboru za zakonodavstvo Hrvatskog sabora koji
tijekom pisanja ovog rada jo uvijek nije tu zadau ispunio.
Ishodite donoenju Novele/02 jest otklon normativnih najasnoa i nedoumica u svezi s primjenom Zakona, ali i u tenji da se legislativnim mjerama
skrati i ubrza kazneni postupak kroz otklanjanje (ili barem umanjenje) svih
onih zapreka koje dovode do zastoja i potekoa u njegovu tijeku. Ukratko,
naglasak je stavljen i na uinkovitost kaznenog postupka, sve kroz niz postupovnih izmjena koje bi trebale dodatno ojaati ostvarivanje naela ekspeditivnog
voenja kaznenog postupka (provoenje kaznenog postupka u najkraem moguem roku, i to bez odugovlaenja i uz onemoguavanje svake zlouporabe prava
koja pripadaju sudionicima u postupku: l. 10 Zakona). Naravno, sve to uz
istodobno puno jamstvo meunarodnim pravom i Ustavom zatienih temeljnih
prava i sloboda graana te prava obrane u kaznenom postupku.
Osim toga, stupanjem na snagu svih odredbi Novele/02 kazneni bi postupak
trebao postati i ekonominiji (primjerice nova nadlenost suca pojedinca za
kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora do 5 godina, a uz suglasnost
stranaka i za kaznena djela do 10 godina u kaznenom postupku pred Opinskim
sudom i dr.).
Nadalje, Novelom/02 usklaene su postupovne odredbe s drugim, usko povezanim podrujima kaznenog prava (Zakon o zatiti osoba s duevnim smetnjama, Zakon o sudovima za mlade, Zakon o Uredu za suzbijanje korupcije i
organiziranog krimintaliteta). Takoer su uvedene i novine (primjerice l. 190.a
Zakona - presuda na zahtjev stranaka u istrazi kao izrazito konsenzualni element u kaznenom postupku), koje su u skladu sa suvremenim rjeenjima stranih kaznenih zakonodavstva i s dostignuima teorije kaznenopostupovnog
prava.
No, i prema Noveli/02 kazneni postupk ostaje sudbeni postupak, i to kao
model mjeovitog tipa kaznenog postupka, sve uz dodatno jaanje elementa
akuzatornosti i kontradiktornosti te uz dodatno jaanje prava i sloboda te zatite
osoba koje se pojavljuju u kaznenom postupku.
Osnovna struktura tijeka kaznenog postupka (u redovnom postupku tri stadija: prethodni postupak, glavna rasprava i presuda, postupak o pravnim lijekovima) nije mijenjana Novelom/02. Zanimljivo je pogledati koliki se broj odredbi
(s obzirom na pojedine stadije kaznenog postupka sukladno Zakonu) mijenjao
Novelom/02. Tako na prethodni postupak od ukupno 195 lanaka Novele/02
241
otpadaju 53 lanka, na glavnu raspravu i presudu 24 lanka, a na postupak o

pravnim lijekovima 10 lanaka.
Sredinji stadij razvijenog tijeka redovitog kaznenog postupka jest glavna
rasprava, kojoj prethode istraga i jo prije predistrani postupci (koji zajedno
ine prethodni postupak).
Istraga (l. 187. Zakona) jest stadij redovnog kaznenog postupka koji se
pokree protiv odreene osobe kad postoji osnovana sumnja da je poinila
kazneno djelo, s opom svrhom da se na zakonom propisani nain prikupe:
a) dokazi i podaci potrebni da bi se moglo odluiti hoe li se podii optunica
ili obustaviti kazneni postupak,
b) dokazi za koje postoji opasnost da se nee moi ponoviti na glavnoj raspravi
ili bi njihovo izvoenje bilo povezano s tekoama.
Stadij prethodnog postupka zavrava podizanjem optunice i prigovorom
protiv optunice. Optunica je formalni akt optube kojom ovlateni tuitelj (u
propisanoj formi i propisanom sadraju) zahtijeva od suda da se protiv odreene
osobe, kao poinitelja odreenog ili odreenih kaznenih djela, provede glavna
rasprava te da se takva osoba i osudi.
2. NEKOLIKO POKAZATELJA U SVEZI S PRETHODNIM
POSTUPKOM
Prije svega valja naglasiti kako je istrani stadij u redovnom kaznenom
postupku obligatoran samo kod kaznenih djela za koja je zaprijeena najtea
vrsta kazne - dugotrajni zatvor. Kod svih drugih vrsta kaznenih djela mogue
je podizanje neposredne optunice, i to za ona kod kojih je zaprijeena kazna
zatvora do 15 godina pod uvjetima propisanim l. 191. st. 1-5. Zakona, a za
kaznena djela zaprijeena kaznom do osam godina pod uvjetima l. 191. st. 6.
Zakona. Uvjet za podizanje neposrednih optunica jest da prikupljeni podaci
koji se odnose na kaznena djela i poinitelja daju dovoljno osnova za podizanje
optunice (to znai postojanje dostatnog stupanja osnovane sumnje da je okrivljenik poinio kazneno djelo nuno za utemeljenost optunice).
Prema tome, Zakon ostavlja doista iznimno iroko podruje za primjenu
neposredne optunice i sukladno tome iroku mogunost preskakanja stadija
istrage u kaznenom postupku. Kako to izgleda u praksi, mogue je pratiti kroz
prikaz broja osoba protiv kojih je podignuta neposredna optunica prema broju
osoba protiv kojih je podnijet istrani zahtjev. Zbog specifinosti kaznenog
postupka u svezi s mlaim punoljetnicima oni su izostavljeni iz prikaza, pa se
pokazatelji prikazani u nastavku odnose samo na tzv. odrasle osobe.
Tijekom 1999. godine dravna su odvjetnitva imala u radu 48.806 prijava
protiv odraslih osoba, pri emu su tijekom te godine prijavljene 33.723 odrasle
242
osobe. Istrani zahtjev podnesen je tijekom l999. godine protiv 7.906 prijavljenih
osoba, dok je neposredna optunica podignuta protiv 4.187 osoba. Iste godine
optuni prijedlog podignut je protiv 12.033 prijavljene osobe (slika 1).
Slika 1.
1999. godina
15,000
15000
10000
10,000
12033
Broj osoba
5,000
5000
7906
4187
00
istrani zahtjev
neposredna
optunica
optuni prijedlog
Tijekom 2000. godine dravna odvjetnitva imala su u radu ukupno 52.433

prijave protiv odraslih osoba, pri emu su tijekom te godine prijavljene 39.854
odrasle osobe. Istrani zahtjev podnesen je protiv 8.209 odraslih osoba, dok je
neposredna optunica podignuta protiv 3.843 osobe. Iste godine podignuto je
optunih prijedloga protiv 12.602 odrasle osobe (slika 2).
Slika 2.
2000. godina
15000
15000
12602
10000
10000
Broj osoba
5000
5000
8209
3843
istrani zahtjev
neposredna
optunica
optuni prijedlog
Tijekom 200l. godine dravna su odvjetnitva imala u radu ukupno 59.376

prijava protiv odraslih osoba (slika 3). Istrani zahtjev podnesen je protiv 8.251
odrasle osobe, dok je neposredna optunica podignuta protiv 3.725 osoba.
Optuni prijedlog podnesen je tijekom te godine protiv 13.662 osobe.
243
Slika 3.
2001. godina
15000
15000
13662
10000
10000
Broj osoba
8251
5000
5000
3725
00
istrani zahtjev
neposredna
optunica
optuni prijedlog
U nastavku su prikazani podaci za podruje upanijskog dravnog

odvjetnitva u Puli (slika 4). Dravna odvjetnitva na tom poduju imala su u
radu sljedei broj prijava protiv odraslih osoba: 1999. godine 3.297, 2000. godine
2.960 i 2001.godine 2.915 prijava.
Slika 4.
Podruje upanijskog dravnog odvjetnitva u Puli
za razdoblje od 1999. do 2001. godine
900
Broj osoba
800
700
600
500
400
860
814
701
632
562
453
300
200
100
0
133
istrani zahtjev
74
62
neposredna optunica
1999.
2000.
optuni prijedlog
2001.
Izvor: Godinji pregledi rada Dravnog odvjetnitva u Puli za 1999, 2000. i 2001.godinu.
Uz praenje pokazatelja vezanih za neposrednu optunicu kao jedno od

postupovnih rjeenja kojim je mogue ojaati uinkovitost i ekonominost
kaznenog postupka valja pogledati i pokazatelje uz optuni prijedlog i izdavanje
kaznenog naloga (slika 5) stoga to i postupak izdavanja kaznenog naloga
omoguuje preskakanje pojedinog stadija kaznenog postupka (presuda se
donosi bez glavne rasprave), to omoguava ekspeditivno okonanje kaznenog
postupka, i to bez dodatnih trokova. Time se ujedno rastereuju i sudovi.
244
Slika 5.
Prijedlozi za izdavanje kaznenih naloga
14000
12000
10000
3626
2239
3041
9794
9561
10036
1999.
2000.
2001.
8000
6000
4000
2000
0
optuni prijedlozi bez kaznenog naloga
optuni prijedlozi s kaznenim nalogom
Za podruje upanijskog dravnog odvjetnitva u Puli broj optunih

prijedloga koji su sadravali prijedlog za izdavanje kaznenog naloga u razdoblju
od 1999. do 2001. godine bio je sljedei:
Slika 6.
Prijedlozi za izdavanje kaznenih naloga
900
800
54
72
700
62
600
500
400
806
742
300
639
200
100
0
1999.
2000.
optuni prijedlozi bez kaznenog naloga
2001.
optuni prijedlozi s kaznenim nalogom
Izvor: Godinji pregledi rada Dravnog odvjetnitva u Puli za 1999, 2000. i 2001.godinu.
Uoavaju se velike razlike u postupanju pojedinih dravnih odvjetnitava pri

predlaganju kaznenih naloga, na to primjerice upuuju podaci za 2000.godinu.
245
Tablica 1.
Broj zahtjeva za izdavanje naloga po podrujima upanijskih
dravnih odvjetnitava u 2000.godini
Podruje upanijskog
dravnog odvjetnitva
Bjelovar
akovec
Dubrovnik
Gospi
Karlovac
Koprivnica
Osijek
Poega
Pula
Rijeka
Sisak
Split
ibenik
Varadin
Vukovar
Zadar
Zagreb
Zlatar
Ukupno
Svega
Svega
optunih kaznenih
prijedloga prijedloga
628
258
322
396
598
301
940
583
814
879
703
1.408
514
418
842
600
2.130
268
12.602
103
170
201
84
107
287
284
84
187
301
140
148
168
387
28
304
70
3.041
Kazneni nalozi u odnosu

prema optunim
prijedlozima (u %-tku)
16,4
65,9
0
50,8
14,0
35,5
30,5
48,7
10,3
21,3
42,8
9,9
28,2
40,2
45,9
4,7
14,3
26,1
24,1
Izvor: Novosel, 2002:39.
Analizirajui iskljuivo podatke prikazane za razdoblje od 1999. do 2001.

godine o broju istranih zahtjeva i neposrednih optunica i optunih prijedloga
sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga (ti optuni akti omoguuju
preskakivanje pojedinih stadija i samim time ubrzavaju postupak), doista se
ne moe dati odgovor na pitanje koriste li se iroko postavljena mogunost
neposredne optunice kao i postupak izdavanja kaznenog naloga u dostatnoj
246
mjeri. Naravno, sve iskljuivo s gledita jaanja naela ekspeditivnosti. Odgovor

na tako sloeno i zahtjevno pitanje mogue je dobiti iskljuivo provedbom
sveobuhvatne analize u koju neminovno mora biti ukljuena i znanost.
Posebno e s gledita tenje za uinkovitou kaznenog postupka, a time i
naela ekspeditivnosti, biti znaajno kako e i koliko zaivjeti u praksi odredba
l. l90.a Zakona (l. 9. Novele/02) kojom je propisana mogunost da istrani
sudac donese presudu na zahtjev stranaka. Upravo ta odredba, ako doista zaivi
u svojoj punoi, mogla bi znaajno pridonijeti brzom okonanju kaznenih postupaka te time i rastereenju kaznene grane sudovanja. No, uoi li se da se takva
presuda donosi u istranom stadiju (kada se najee tek prikupljaju najznaajniji
dokazi) te uoi li se interes pojedinih procesnih subjekata u toj fazi postupka,
doista valja biti posebno oprezan u iekivanju rezultata primjene l. l90.a.
U nastavku slijedi prikaz broja i trajanja predmeta prethodnog kaznenog
postupka za razdoblje od 1999. do 2001. godine (Ministarstvo pravosua, uprave
i lokalne samouprave RH, 2002).
Prije svega, valja pogledati opi pregled kretanja predmeta iz prethodnog
kaznenog postupka (istrage i istranih radnji), sve u razdoblju od 1999. do
2001. godine.
Slika 7.
Kretanje predmeta istrage i istranih radnji
21096
20455
Istrane radnje
17715
6777
6477
6528
Istraga
5000
10000
1999.
15000
2000.
20000
25000
2001.
Iz podataka navedenih na slici 7 slijedi da je tijekom 2000. godine dolo do

0,8% smanjenja predmeta istrage u odnosu prema 1999. godini, dok je 2001.
godine dolo do poveanja 4,6% priljeva predmeta istrage u odnosu prema
2000. godini. U odnosu prema predmetima istranih radnji konstantan je rast
priljeva takve vrste predmeta, i to 2000. g. 15,5% u odnosu prema 1999. godini
te 3,1% 2001. godine u odnosu prema 2000. godini.
247
Ukupan broj predmeta u radu ili optereenje (ukupan broj predmeta koji su
ostali nerijeeni prijanjih godina te novoprimljeni predmeti za tu godinu) predmetima istrage i istranih radnji iznosio je:
Slika 8.
Optereenje predmetima istrage i istranih radnji
24337
23396
Istrane radnje
21452
11308
11827
13375
Istraga
5000
10000
1999.
15000
20000
2000.
25000
2001.
Odnos izmeu gorenavedenih brojki pokazuje da je tijekom 2000. godine

dolo do 11,6%-tnog smanjenja optereenosti sudova predmetima istrage, dok je
istodobno dolo do poveanja optereenosti sudova predmetima istranih radnji
9,1%. Isti trend zadran je i tijekom 2001. godine jer je dolo do 4,4% smanjenja
optereenja sudova predmetima istrage uz istodobno poveanje 4% optereenja
sudova predmetima istranih radnji - sve u odnosu prema 2000. godini.
Valja vidjeti i broj ukupno rijeenih predmeta istrage i istranih postupka u
ve navedenom razdoblju.
Slika 9.
Rijeeni predmeti istrage i istranih radnji
20713
20155
18511
Istrane radnje
6814
7296
8025
Istraga
5000
10000
1999.
248
15000
2000.
20000
2001.
25000
Podaci navedeni na slici 9 prikazuju smanjenje broja rijeenih predmeta

istrage te poveanje broja rijeenih predmeta istranih radnji. Tako je 2000.
godine u odnosu prema 1999. rijeeno 9,1% manje predmeta istrage, dok ih je
2001. g. u odnosu prema 2000. rijeeno manje 6,6%. Suprotno tome, predmeta
istranih radnji rijeeno je 2000. godine 8,9% vie u odnosu prema 1999. godini,
a 2001. godine rijeeno ih je 2,8% vie u odnosu prema 2000. godini.
Takoer valja pogledati i broj nerijeenih predmeta istrage i istranih radnji
za razdoblje od 1999. do 2001. godine.
Slika 10.
Nerijeeni predmeti istrage i istranih radnji
3624
3241
2941
Istrane radnje
4494
Istraga
4531
5350
0
1000
2000
3000
1999.
4000
2000.
5000
6000
2001.
Prema podacima prikazanim na slici 10 primjetno je smanjenje broja nerijeenih predmeta istrage 2000. u odnosu prema 1999. godini 15,3%, a 2001. u
odnosu prema 2000. godini 0,8%. Istodobno, broj nerijeenih predmeta istranih
radnji povean je, i to 2000. u odnosu prema 1999. godini 10,2%, a 2001. u
odnosu prema 2000.godini 11,8%.
Ve navedene podatke valja dopuniti i glede kretanja predmeta istrage i
istranih radnji:
Tablica 2.
Predmeti istrage
Godina
Nerijeeno na
dan 1. sijenja
Primljeno
Rijeeno
Nerijeeno na dan
31. prosinca
1999.
6.847
6.528
8.025
5.350
2000.
5.350
6.477
7.296
4.531
2001.
4.531
6.777
6.814
4.494
249
Tablica 3.
Predmeti istranih radnji
Godina
Nerijeeno na
dan 1. sijenja
Primljeno
Rijeeno
Nerijeeno na dan
31. prosinca
1999.
3.719
17.064
17.847
2.936
2000.
2.936.
18.213
17.919
3.230
2001.
3.230
20.631
20.237
3.614
U pogledu ostvarivanja naela ekspeditivnosti u istranim predmetima valja

pogledati i podatke o trajanju istrage.
Tablica 4.
Trajanje istrage
Godina
Ukupno
Od toga rijeeni u vremenskom trajanju (u %-tku)
rijeeni
do
preko
preko
Preko
Preko
predmeti 1 mjesec
1 mjesec
3 mjeseca 6 mjeseci jedne
do 3 mjeseca do 6 mjeseci do jedne godine
godine
1999.
8.025
13,6
22,3
17,9
18,7
27,5
2000.
7.296
15,2
22,9
16,5
20,3
25,1
2001.
6.814
13,4
27,4
18,8
19,3
21,1
Podaci iz tablice 4 pokazuju da je najvei dio predmeta istrage rijeen unutar

razdoblja do est mjeseci.
Zaostaci i omjer aurnosti u pojedinim upanijskim sudovima u odnosu
prema predmetima prethodnog kaznenog postupka jesu sljedei:
250
Tablica 5.
Omjer aurnosti
upanijski sud
Bjelovar
akovec
Dubrovnik
Gospi
Karlovac
Koprivnica
Osijek
Poega
Pula
Rijeka
Sisak
Slavonski Brod
Split
ibenik
Varadin
Velika Gorica
Virovitica
Vukovar
Zadar
Zagreb (grad)
Zlatar
Ukupno
Prethodni kazneni postupak

Nerijeeno
Omjer aurnosti
31. 12. 2001.
2000.
2001.
115
0
155
60
142
51
142
159
252
963
367
0
1.564
339
195
0
0
232
334
3.037
1
8.108
1,0
0
2,3
1,5
1,4
1,4
0,7
2,1
0,8
5,9
3,9
0
4,5
3,3
2,3
0
0
2,7
2,9
7,9
1,2
3,8
1,2
0
2,2
2,2
1,7
0,9
0,7
1,7
1,4
6,8
4,3
0
5,8
3,3
2,0
0
0
2,1
3,6
5,4
0,2
3,6
Izvor: Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave RH, 2002.
Prikazani podaci, promatrani iskljuivo s gledita trajanja istrage te broja

nerijeenih i rijeenih istraga, doista ine upitnom ocjenu prisutnu u javnosti
da je glavni krivac za neefikasnost kaznenog postupka upravo istrani postupak.
251
Naravno, posve je drugo pitanje kvalitete provedenih i okonanih istraga

te njezin utjecaj na uinkovitost i ekspeditivnost daljnih stadija redovnog postupka, a naroito glavne raprave. Pri tome bi valjalo posebno analizirati u kojoj
mjeri istraga ostvaruje funkciju israivanja (prikupljanje novih izvora saznanja
o dokazima i podacima odlunim za kazneni postupak), a u kojoj mjeri predstavlja samo registraciju (u dokaznoj formi istranih radnji) izvora i sadraja
saznanja dobivenih u prethodnoj fazi, tj. predistranom postupku.
3. ISTRAGA I NOVELA/02
Odredbe Zakona o istrazi podijeljene su u dvije glave: u glavi XVII. su
odredbe koje ureuju pokretanje i tijek istrage, dok su u glavi XVIII. odredbe
koje ureuju pojedine istrane radnje kojima se ostvaruju ciljevi istranog
postupka.
Od zaprimljenih prijedloga i primjedbi praktiara u ranoj fazi izrade prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku svega se
nekoliko odnosilo na odredbe sadrane u glavi XVII, pri emu su one po svom
sadraju najveim dijelom bile tehnike naravi.
Najvanija novina u odredbama glave XVII. (istraga) svakako je ve spomenuti l. 190. a, kojom se odredbom omoguava okonanje kaznenog postupka
donoenjem presude u istrazi - to znai bez podizanja optunice i bez glavne
rasprave, za kaznena djela za koje je propisana kazna zatvora do deset godina.
(Kako je ta odredba zbog svog znaenja predmet posebnog razmatranja i rada
na savjetovanju, nije posebno analizirana u ovom radu.)
Novelom/02 izmijenjena je i odredba o prekidu istrage odnosno l. 199. Zakona. U stavku 1. tako se propisuje obligatorni prekid istrage ako je okrivljenik
zbog zdravstvenih smetnji nesposoban sudjelovati u postupku. Zdravstvene smetnje obuhvaaju kako duevne smetnje tako i tjelesne smetnje (tjelesne bolesti i
naruenje zdravlja, trajk glau i sl.). U stavku 2. uvodi se novi kaznenopravni
institut u vidu raspravne nesposobnosti te, ako je ona izazvana duevnim
smetnjama (treba ih razumjeti u okviru l. 3. Zakona o zatiti osoba s duevnim
smetnjama), istraga se ne prekida ako je dravni odvjetnik stavio prijedlog iz l.
456. st. 3. ZKP. U tom sluaju istraga se nastavlja unato raspravnoj nesposobnosti
okrivljenika. Stavkom 3. pak proiruje se obvezna obrana i na ove sluajeve, uz
one propisane l. 65. Zakona. Daljnjim izmjenama odnosno st. 4. i 5. navedenog
lanka fakultativni prekid istrage vie nije uvjetovan prijedlogom dravnog
odvjetnika, ve je dostatno samo pribaviti njegovo miljenje.
Izmijenjena je i odredba l. 202. Zakona, kojom se nalae istranom sucu
pribavljanje odreenih podataka o linosti okrivljenika (podaci iz l. 225.
Zakona, prijanje osude okrivljenika, ponaanje za vrijeme izdravanje kazne
ili druge sankcije - ako ih jo izdrava). Osim toga, ve tijekom istrage propisana
252
je dunost istranog suca (s obzirom na uporabljeni izriaj istrani e sudac

zatraiti) da zatrai odgovarajue spise ako dolazi u obzir izricanje jedinstvene
kazne. Rije je o sluajevima primjene l. 62 i 63. KZ. Navedena se odredba
govoto redovito zanemaruje u radu istranih sudaca, sve kako bi se to prije
okonao istrani postupak.
Konano Novelom/02 povean je iznos stegovne kazne na 20.000,00 kuna,
sa svrhom oiglednog jaanja reda za vrijeme obavljanja istranih radnji.
Naravno da u okviru odredaba Novele/02 koje se odnose na glavu XVII.
Zakona valja sagledati i brojne izmjene i dopune vezane uz opu odredbu koje
imaju cilj suzbijanje zlouporabe stranakih prava i poveanje uinkovitosti (na
primjer: l. 10. st. 3. Zakona - o uskrati prava na pojedinu radnju, dopunjena
odredba l. 39. Zakona - o izuzeu).
4. ISTRANE RADNJE I NOVELA/02
Istrane radnje formalno su postupovne radnje ijim se provoenjem ostvaruje svrha istrage propisana l. 187. st. 2. Zakona. Prije stupanja na snagu Novele/02 Zakon je u glavi XVIII. ureivao ukupno sedam radnji, i to:
1. pretragu stana i osoba,
2. privremeno oduzimanje predmeta,
3. postupanje sa sumnjivim stvarima,
4. ispitivanje okrivljenika,
5. ispitivanje svjedoka,
6. oevid i
7. vjetaenje.
U Noveli/02 odredbe o postupanju sa sumnjivim stvarima (l. 222-224)
izdvojene su iz glave XVIII, jer po svojoj pravnoj naravi ne predstavljaju istranu
radnju, i sada one ine novu i zasebnu glavu Zakona XI. a: Postupanje sa
sumnjivim stvarima.
Stupanjem na snagu Novele/02, koja u odredbama l. 95-120. izmjenjuje i
dopunjuje glavu XVIII. Zakona, sada je predvieno ukupno osam oblika
istranih radnji. To su:
1. pretraga,
2. privremeno oduzimanje predmeta,
3. ispitivanje okrivljenika,
4. ispitivanje svjedoka,
5. prepoznavanje,
6. oevid,
7. uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela i
8. vjetaenje.
253
Ve sam broj odredbi Novele/02 koje se odnose na glavu XVII. Zakona,

kao i uvoenje dvaju novih oblika formalnih istranih radnji (prepoznavanje,
uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela), pokazuje da su odredbe
o istranim radnjama doivjele znaajne izmjene i dopune. Upravo stoga s
posebnom panjom valja pogledati na koji su nain i u kojem smjeru izmijenjene
te dopunjene odredbe Zakona glede pojedinih formalnih istranih radnji.
4.1. Pretraga
S obzirom na brojna i znaajna pitanja otvorena u praksi glede primjene
odredaba o pretrazi ve u ranoj fazi izrade Novele/02, inicijativa praktiara
traila je preciznije odreivanje: to znai pretraga osobe, to sadrava pojam
stana i pojam doma, to oznaavaju uporabljeni pojmovi danju - nou
vezano uz vrijeme poduzimanja radnji pretraga.
Upravo stoga odredbe Zakona o pretrazi Novelom/02 znatno su izmijenjene
i dopunjene, poevi ve od samog naziva odjeljka (prije: pretraga stana i osoba,
sada: pretraga), zbog jednostavnog razloga to prijanji naziv nije obuhvaao
sve oblike pretrage.
Tako prema izmijenjenom i dopunjenom Zakonu odredba l. 211. ima znaaj
ope i temeljne odredbe za sve vrste pretraga. Radi se o odredbi koja u st. 1.
ureuje:
- svrhu poduzimanja (pronalaenje poinitalja kaznenog djela ili predmeta
vanih za kazneni postupak),
- osnove poduzimanja (postojanje vjerojatnosti da se poinitelj kaznenog djela
ili predmeti vani za kazneni postupak nalaze u odreenom prostoru ili kod
odreene osobe),
- objekte pretrage (stan, drugi prostor, pokretna stvar i osoba).
U preostalim stavcima l. 211. Zakona ureeno je to uope predstavlja
pretraga (istraivanje predmeta pretrage uporabom osjetila i njihovih pomagala)
te pod kojim uvjetima i kako se poduzima pretraivanje. Zakon u odredbi st. 2.
l. 211. Zakona jasno upuuje i na uvjete te naine propisane i drugim
propisima. Kada se govori o drugim propisima, valja posebice naglasiti
odredbu l. 17. Zakona o odvjetnitvu, odredbu l. 40. Zakona o javnom biljenitvu i odredbu l. 4. Zakona o visokim uilitima, kao i brojne meunarodne
propise koje takoer djelomino ureuju pretragu.
Sukladno odredbi st. 5. l. 211. Zakona sada je potpuno jasno da pretraga
obuhvaa i rastavljanje predmeta pretrage (stana, drugog prostora i pokretne
stvari), sve pod uvjetima da je to iskljuiv nain za ostvarivanje svrhe pretrage
te da se izbjegavaju nepotrebna oteenja.
Kako bi se otklonile dvojbe izazvane terminolokom nedosljednou u svezi
s pretragom stana odnosno doma u tekstu ZKP-a (primjerice pretraga stana i
254
drugih prostorija u l. 211. st. 1. te l. 214 . i 215. a pretraga doma u l. 213. st.
2. i l. 216. st. 2), u odredbama Novele/02 vie se ne govori o pretrazi doma.
Izriaj dom ipak je uporabljen u novoj odredbi l. 211.a Zakona koja
ureuje pretragu stana. Ne treba posebno naglaavati kako Ustav odredbom l.
34. jami nepovredivost doma kao jednog od temeljnih prava i temeljnih
sloboda graana.
Pretraga stana kao objekta postupovne radnje, sa svrhom ostvarivanja
ustavnog jamstva iz l. 34, sada je l. 211.a Zakona odreena kao pretraivanje
jedne ili vie prostorija koje osoba koristi kao svoj dom, te prostorije koje su
s tim prostorom povezane istom svrhom koritenja. Na taj se nain stan kao
objekt postupovne radnje pretrage izjednaava s ustavnim pojmom doma.
Unato navedenoj izmjeni, ipak ostaje nunim razjasniti pojam doma u
kaznenopravnom smislu, jer se sada taj pojam koristi, kao to je ve navedeno,
u odreivanju stana - kao jednog od objekata istrane radnje pretrage.
Prije svega valja naglastiti da kazneno zakonodavstvo ne definira pojam
doma unato opstojnosti i posebnog kaznenog djela koje kao objekt zatite
ima upravo ustavno pravo nepovredivosti doma iz l. 34. Ustava. Rije je o
kaznenom djelu protiv slobode i prava ovjeka i graanina - naruavanja
nepovredivosti doma iz l. 122. st. 1. i 3. Kaznenog zakona.
Upravo to da li se jednom ili vie prostorija neka osoba koristi kao svojim
domom predstavlja faktino pitanje koje valja razrjeavati prema okolnostima
pojedinanog sluaja. To vie kada se zna da u praksi narav i namjena te vlasniki
odnos glede prostorija iz l. 211.a Zakona mogu biti veoma raznoliki (primjerice
obiteljska kua, soba, kamp-kuica, jahta; stambeni ili poslovni prostor;
vlasnitvo ili posjed). No, nabrojene karakteristike prostorija sekundarnog su
znaenja, a primarno i odluujue znaenje mora imati - faktina svrha koritenja
takvih prostorija. Bez obzira na fizike ili namjenske te vlasnike karakteristike
prostorija, uvijek e se raditi o njihovu koritenju kao svoga doma ako je
rije o prostoru kojim se odreena osoba koristi kao svojim obitavalitem (trajnije koritenje ili prostor u kojem se ivi) koje korisnik smatra svojim privatnim prostorom u kojem uiva potpunu privatnost.
Slijedom izloenog, ako postoji i najmanji znak sumnje da odreenu prostoriju neka osoba koristi kao svoj dom, valja je tumaiti sukladno odredbi l.
211.a st. 1. Zakona.
Novom odredbom l. 211.a Zakona, i to st. 2, izrijekom se od postupovnih
pravila o pretrazi izuzimaju: prirodni, javni i naputeni prostori. Shodno tome,
da bi istraivanje nabrojenih prostora uporabom osjetila i njihovih pomagala
predstavljalo dokazno sredstvo, valja ih provesti kao istranu radnju oevida.
Nadalje, odredbom l. 211.b Zakona ureena je pretraga stvari s obzirom
na fiziko svojstvo, i to prijevoznog sredstva te tzv. opasnih stvari ili sredstava
(st. 1) kao i elektronikog raunala i slinih ureaja za automatsku obradu
255
podataka koji su s elektronikim raunalom povezani te njihovih medija.

Propisana je dunost osobe koja upravlja ili raspolae stvarima iz st. 1. da
poduzme mjere potrebne za sigurno i neometano provoenje pretrage odnosno
dunost osobe koja se koristi raunalom da omogui pretragu kako samog
raunala, tako i svih medija na kojima su pohranjeni podaci koji su predmetom
pretrage. U protivnom takve osobe mogue je kazniti novanom kaznom do
20.000,00 kuna, a u sluaju daljnjeg odbijanja mogu se i zatvoriti (do predaje
predmeta ili do zavretka kaznenog postupka, ali najdulje mjesec dana).
Naravno, tako kazniti nije mogue osumnjienika ili okrivljenika, a niti osobe
koje su osloboene dunosti svjedoenja.
Novelom/02 odredba o osobnoj pretrazi iz l. 212. Zakona, a sada o pretrazi
osobe, u potpunosti je izmijenjena. Odredivi na nov nain fiziki i prostorni
opseg pretrage osobe (pretrauje se odjea, obua, povrina tijela, pokretne
stvari koje osoba nosi ili su u njezinom posjedu te prostor u kojem se osoba
nalazi tijekom poduzimanja pretrage), ujedno je i suen njezin opseg. Naime,
izrijekom se zabranjuje pri pretrazi osoba ulaziti u tijelo te osobe te odvajanje
nadomjestaka tjelesnih organa i dijelova tijela (proteza i sl.) Na taj nain jedno
od daljnjih temeljnih prava graana (pravo na tjelesni i psihiki integritet i
dostojanstvo graana) dodatno je ojaano. Ako se dokaze i podatke za kazneni
postupak eli priskrbiti zadiranjem u tijelo osobe ili pak odvajanjem nadomjestaka tjelesnih organa i dijelova tijela, sada valja primijeniti postupovna pravila
o vjetaenju. Ukratko, pretraga osobe zastaje na povrini tijela, a svi prodori u
samo tijelo osobe predstavljaju tjelesni pregled iz l. 265. Zakona koji je ureen
odredbama o provoenju istrane radnje vjetaenja.
U okviru pretrage osobe mogue je koritenje pomagala (l. 211. st. 2. Zakona), pa tako i slubenog psa ili detektora, a postupati valja sukladno odredbi
l. 213. Zakona. Prilikom provoenja pretrage osobe, ali samo unutar opsega
propisanih st. 1. l. 212. Zakona, od osobe nad kojom se provodi moe se
zahtijevati odreeno postupanje (skidanje pojedinih dijelova odjee, prolazak
rukom kroz kosu, zauzimanje odreenih poloaja tijela ). No takvi zahtjevi
i eventualna primjena prisile u sluaju otpora osobe koja se pretrauje ne smiju
biti usmjereni ka zadiranju u samo tijelo osobe.
Izmijenjena odredba l. 213. Zakona rezultat je tehnikog usklaivanja i
preciziranja zakonskog teksta, osim st. 5. i st. 7. te odredbe. Naime, stavkom 5.
Zakon ureuje dva razdoblja pretrage, i to: danju i nou, pri emu se sada
vrijeme dana izrijekom propisuje kao razdoblje od 7 do 21 sat. Novim stavkom
7. propisano je pak posebno postupanje (dostava naloga i nazonost) prilikom
pretrage pomorskog broda ili broda unutarnje plovidbe ili zrakoplova - sukladno
meunarodnim propisima. Ve je reeno da i neki drugi zakoni propisuju
posebnosti kod provoenja pretrage.
Izmijenjenom odredbom l. 214. Zakona upotpunjene su i precizirane odredbe kojima se ureuje jamstvo pravilnosti i nain provoenja pretrage. Tako je
256
sada izrijekom propisano da svjedoci pretrage moraju istodobno biti nazoni

cijelo vrijeme dok se pretraga provodi. Nazonost stanara ili njegova zastupnika
vie se ne navodi. No kako prema odredbi l. 34. st. 3. Ustava stanar ili njegov
zastupnik imaju pravo biti nazoni pretrazi, mora im se omoguiti njihovo
Ustavom zajameno pravo. Meutim, nazonost ili odsutnost stanara nema
znaenje za pravnu valjanost pretrage ili drugog prostora. Sadraj prava prigovora svjedoka proiren je i na prigovore ako smatraju da pretraga nije provedena
na nain propisan u l. 211. ovog Zakona.
Sukladno izmjenama i dopunama odredbe l. 218. Zakona (iznimke od
privremenog oduzimanja predmeta) dopunjen je i stavak 4. l. 214. Zakona.
Novelom/02 izmijenjene su i dopunjene i odredbe l. 216. st. 1. i st. 2.
Zakona koje ureuju tzv. hitnu pretragu. Rije je o pretrazi stana ili drugog
prostora koje obavljaju redarstvene vlasti bez pisanog i obrazloenog naloga
suda. Na takvo postupanje redarstvene vlasti ovlatene su samo u tri taksativno
navedena sluaja:
1. kada su prema posebnom zakonu ovlatene ui u tui stan ili drugi prostor,
a postoje uvjeti iz l. 211. st. 1. ovog zakona;
2. ako je to prijeko potrebno radi izvravanja naloga o uhienju ili radi hvatanja
poinitelja kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora najmanje tri
godine;
3. ako je to prijeko potrebno radi otklanjanja ozbiljne opasnosti za ivot i
zdravlje ljudi ili imovinu veeg opsega.
Iskljuivo u sluaju hitne pretrage iz l. 216. st. 1. t. 2. svrha moe biti
usmjerena i na pronalaenje ili osiguranje dokaza, ali iskljuivo ako se poduzima
u stanu poinitelja kaznenog djela. Da bi se ostvarila i takva, dodatna svrha,
hitna pretraga mora biti poduzeta u nazonosti svjedoka.
Posebice valja naglasiti kako hitna pretraga iz l. 216. st. 1. t. 2. Zakona,
koja je obavljena u stanu drugih osoba, ne moe imati svrhu pronalaenja ili
osiguranja dokaza, to posljedino slijedi iz sadraja odredbi l. 216. st. 1. i st.
2. Zakona. Pretrage stana i drugih prostorija drugih osoba (razliitih od poinitelja kaznenih djela) s tzv. dokaznom svrhom mogu biti obavljene jedino i
iskljuivo temeljem obrazloenog sudskog naloga.
Konano, sadraj odredbe l. 217. Zakona Novelom/02 samo je usklaen s
drugim odredbama.
4.2. Privremeno oduzimanje predmeta
U radnim prijedlozima i inicijativama na zaetku rada na nacrtu zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku u svezi s tom istranom
radnjom predloena je samo dopuna tako da se propie postupak redarstvene
257
vlasti u sluaju privremenog oduzimanja predmeta za koje je mogue primijeniti

sigurnosnu mjeru iz l. 80. KZ. Takoer se predlagala dopuna o obaveznom
pismenom prijedlogu dravnog odvjetnika istranom sucu za odreivanje mjere
iz l. 218. st. 1. Zakona, kao i obvezu da sudska odluka o privremenom oduzimanju predmeta sadri podatke o nainu i mjestu pohrane te tko e snositi
trokove uvanja, a sukladno potrebi i o unitenju takvih predmeta.
Novina u svezi s l. 218. Zakona koja je unijeta Novelom/02 jest da privremenom oduzimanju predmeta ne podlijeu:
1. spisi i druge isprave dravnih tijela ije bi objavljivanje povrijedilo obvezu
uvanja slubene, dravne ili vojne tajne, dok nadleno tijelo ne odlui
drugaije;
2. pisana priopenja okrivljenika branitelju ili osobama iz l. 234. st. 1. t. 1-4.
ovoga zakona, osim ako ih okrivljenik na zahtjev preda dragovoljno;
3. tehnike snimke koje se nalaze kod osoba iz l. 234. st. 1. t. 1-4. ovoga
zakona, koje su one uinile o injenicama o kojima su osloboene dunosti
svjedoenja;
4. zapisi, izvodi iz registra i sline isprave koje se nalaze kod osoba iz l. 234.
st. 1. t. 5. ovoga zakona, koje su one sainile o injenicama za koje su u
obavljanju svoga zanimanja saznale od okrivljenika;
5. zapisi o injenicama koje su naveli novinari i njihovi urednici u sredstvima
javnog priopavanja, o izvorima obavijesti i podataka za koje su saznali u
obavljanju svoga zanimanja i koji su uporabljeni prilikom ureivanja sredstava javnog priopavanja, a koji se nalaze u njihovom posjedu ili u urednitvu
u kojem su zaposleni.
Predmeti iz to. 1. st. 3. l. 218. u svezi s razliitim vrstama tajni samo
privremeno ne podljeu oduzimanju - dok nadleno tijelo ne odlui drugaije.
Sve ostale zabrane trajnog su karaktera.
Meutim, zabrana privremenog oduzimanja predmeta isprava i tehnikih
snimki iz st. 3. t. 2-5. l. 218. Zakona nije apsolutna. Sukladno odredbi l. 218.
st. 4. Zakona takva se zabrana ne primjenjuje:
a) prema branitelju ili osobi osloboenoj obveze svjedoenja prema l. 234.
st. 1. ovoga Zakona ako postoji osnovana sumnja da su okrivljeniku pomogli
u poinjenju kaznenog djela, pruili mu pomo nakon poinjenja kaznenog
djela ili postupali kao prikrivatelji,
b) ako je rije o predmetima koji se imaju oduzeti prema Kaznenom zakonu.
Isto tako, zabrana privremenog oduzimanja predmeta isprava i tehnikih
snimki iz st. 3. t. 1-5. l. 218. Zakona ne primjenjuje se u pogledu izvida kaznenih
djela poinjenih na tetu djece i maloljetnika iz l. 117. Zakona o sudovima za
mlade. Rije je o katalogu kaznenih djela poinjenih od odraslih poinitelja
na tetu djece i maloljetnika.
258
Novim st. 11. l. 218. Zakona propisano je da se predmeti oduzeti suprotno

odredbama st. 3. i st. 4. tog lanka ne mogu upotrijebiti kao dokaz.
Nadalje, Novelom/02 izmijenjen je djelomino i sadraj odredbe l. 219.
st. 3. Zakona o privremenom oduzimanju predmeta dostavom podataka o
bankovnim raunima okrivljenika ili druge osobe protiv koje se vodi postupak
za oduzimanje imovinske koristi pribavljene kaznenim djelom. Tako je izriaj
postoje osnove sumnje zamijenjen izriajem postoji vjerojatnost, a
preciznije su i u skladu s odredbama Kaznenog zakona odreena kaznena djela
kod kojih je mogua provedba tog oblika istrane radnje.
4.3. Ispitivanje okrivljenika
U samom zaetku nije bilo radnih prijedloga o izmjenama i dopunama odredbi koje ureuju ovu vrstu istrane radnje. Meutim, Novelom/02 nastojalo se
kroz izmjenu i dopunu sadraja odredbe l. 225. Zakon pribliiti meunarodnim
izvorima o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, a takoer se eljelo postii
i ujednaavanje zakonskih izriaja (st. 10).
Tako je odredbom st. 2. i 3. l. 225. Zakona na nov nain ureeno to sve
okrivljeniku mora biti priopeno i na to sve mora biti upozoren prije nego se
pristupi isptivanju. Rije je o priopenjima i upozorenjima kojima se osiguravaju
prava odluujueg znaenja za poloaj okrivljenika kao subjekta kaznenog
postupka o kojima on mora beziznimno biti obavijeten. Prema odredbi st. 2.
l. 225. Zakona okrivljeniku se mora priopiti za to se okrivljuje i koje su
osnove sumnje protiv njega, a takoer ga se mora upozoriti da nije duan iznijeti
svoju obranu niti odgovarati na pitanja. Odredbom st. 3. l. 225. Zakona
propisano je da okrivljenik beziznimno mora biti upozoren na pravo da uzme
branitelja po svom izboru ili da e mu se, pod uvjetima koje odreuje Zakon,
postaviti branitelj na teret proraunskih sredstava koji moe biti nazoan ispitivanju.
Prema sadraju stavka 2. l. 225. ZKP postojala je dunost da se okrivljeniku
prije njegova ispitivanja priopi zato se okrivljuje i koje su osnove sumnje
protiv njega, a takoer je postojala obveza da se okrivljenik upozori da nije
duan iznijeti svoju obranu niti odgovarati na pitanja kao i na pravo da uzme
branitelja po svom izboru koji moe biti nazoan ispitivanju. Osim toga, navedenom odredbom izrijekom je bilo propisano da e se tek nakon toga okrivljenik
pozvati da iznese svoju obranu prije ijeg iznoenja ima pravo posavjetovati
se s braniteljem. U izmjenama i dopunama odredbe l. 225. Zakona, prema
Noveli/02, izostavljen je upravo citirani dio o pravu okrivljenika na savjetovanje
s braniteljem prije pristupanja ispitivanju samog okrivljenika.
Shodno tome, u praksi se postavilo pitanje ima li se s obzirom na nov sadraj
odredbe l. 225. st. 2. i 3. Zakona okrivljenik i nadalje pravo savjetovati s
259
braniteljem prije nego to se pristupi ispitivanju ili iznoenju okrivljenikove

obrane.
Unato izostanku izriitog navoenja o savjetovanju s braniteljem, osobno
smatram da okrivljenik i nadalje ima pravo prije ispitivanja posavjetovati se s
braniteljem. Naime, takvo pravo okrivljenika proizlazi ve iz odredbe l. 6. st.
3. t. b Europske konvencije za zatitu temeljnih prava i sloboda. Osim toga, i
Europski sud za ljudska prava u jednoj od svojih odluka (S.v.Switzerland od
28. studenoga 1991) naglaava kako je openje okrivljenika s braniteljem, bez
nazonosti treih osoba, jedna od temeljnih pretpostavki pravinog postupka.
Isto tako, odredbom l. 5. st. 1. Zakona propisano je da se okrivljenik ima
pravo braniti sam ili uz strunu pomo branitelja kojega e sam izabrati iz
redova odvjetnika te da e se okrivljeniku, ako sam ne uzme branitelja, radi
osiguranja obrane postaviti branitelj kada je to odreeno samim zakonom.
Nadalje, odredbom l. 5. st. 4. Zakona propisano je da se okrivljeniku mora
osigurati dovoljno vremena i mogunosti za pripremu obrane.
Pravo obrane uz branitelja kao strunu osobu, koja svojim pravnim znanjem
i postupovnim vjetinama pomae okrivljeniku da bi bio u izjednaenom
poloaju prema dravnom odvjetniku kao drugom i suprotstavljenom subjektu
kaznenog postupka, nuno obuhvaa i pravo savjetovanja s braniteljem. Branitelj
se ne moe svesti jedino na pukog promatraa istrane radnje ispitivanja
okrivljenika koji bi imao pravo iskljuivo i jedino postavljati pitanja samom
okrivljeniku te eventualno stavljati primjedbe na nain provoenja samog ispitivanja i sastav zapisnika kao dokaza o toj postupovnoj radnji. Radi ostvarivanja
punog jamstva obrane uz pomo strune pomoi branitelja nuno je dopustiti
pravo savjetovanja okrivljenika s braniteljem, i to bez nazonosti treih osoba,
prije nego to se pristupi samom ispitivanju.
No, postoji ipak i mogunost da se takvo pravo ogranii, i to zbog analogne
primjene izmijenjenog sadraja odredbe l. 69. Zakona. Naime, odredbom l.
69. Zakona ogranieno je pravo na nesmetano openje okrivljenika s braniteljem
jer je odredbom l. 69. st. 2. Zakona propisano da istrani sudac moe odluiti
da se pisma, poruke i razgovori okrivljenika i branitelja nadziru, to se ostvaruje
kroz postupovne radnje propisane st. 3. istoga lanka. Naznaeno ogranienje
nesmetanog openja s braniteljem mogue je kod: kaznenih djela protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, protudravnog terorizma, otmice,
ubojstva, razbojnitva, zlouporabe opojnih droga, krivotvorenja novca, prikrivanja protuzakonito dobivenog novca, kao i dovoenja u opasnost ivota i imovine
opeopasnom radnjom ili sredstvom, za koje postoji sumnja da ih je poinila
grupa ljudi ili zloinaka organizacija.
Prema tome, osobno smatram da bi okrivljenik uvijek imao pravo posavjetovati se s braniteljem prije ispitivanja, ali to se pravo moe ograniiti nazonou
treih osoba sukladno l. 69. st. 2. Zakona.
260
Pored toga sadraj odredbe l. 227. Zakona dopunjen je novim stavkom

3.(o suoenju najvie dviju osoba) kao temeljnog kriminalistikog pravila.
4.4. Ispitivanje svjedoka
Gotovo svi prikupljeni prijedlozi u ranoj fazi rada na Noveli/02 glede ove
istrane radnje odnosili su se na potrebu potpunijeg i preciznijeg ureenja
postupovne zatite tzv. zatienih ili ugroenih svjedoka. Samo jedan prijedlog
odnosio se na potrebu jasnijeg reguliranja odredbe o iskljuenju - kao svjedoka
- okrivljenika u postupku u kojem su primijenjene odredbe l. 29. Zakona.
Novounijetim odredbama l. 238.a, 238.b, 238.c, 238.d i 238.e potpunije je
i mnogo preciznije ureen pojam ugroenog svjedoka, postupak priznavanja
takvog statusa, poseban nain sudjelovanja i ispitivanja takvog svjedoka te
stupnjevita i raznovrsna postupovna zatita, kao i specifian znaaj dokazne
snage ugroenog svjedoka. Izvanpostupovnu zatitu valja tek urediti i provoditi
prema posebnom zakonu koji valja donijeti.
No, prije odredbi koje se odnose na ugroenog svjedoka valja upozoriti i na
neke druge izmjene i dopune u svezi s istranom radnjom ispitivanja svjedoka.
Tako se prema izmijenjenoj i dopunjenoj odredbi l. 233. Zakona vjerski
ispovjednik vie ne moe ispitati kao svjedok o onome to mu je okrivljenik
ispovijedio. Rije je o iskljuenju od svjedoenja u svezi s ispovjednom tajnom,
dok se prethodno radilo samo o osloboenju od svjedoenja. Osim toga, branitelj
okrivljenika takoer je iskljuen od svjedoenja. No, dok se prethodno iskljuenje odnosilo samo na braniteljsku tajnu (o onome to mu je okrivljenik kao
svom branitelju povjerio), sada prijanje diferencijacije prema naravi priopenja nema, sve to da bi se zatitio cjelokupan odnos odvjetnika kao branitelja i
njegova branjenika. Iznimka od opisanog iskljuenja branitelja jest da sam
okrivljenik zahtijeva ispitivanje.
Nadalje, znaajne su izmjene i dopune unijete u odredbu l. 234. Zakona.
Tako je stavkom 4. navedenog lanka o posebnom sluaju iskljuenja od
svjedoenja (maloljetnika koji s obzirom na dob i duevnu razvijenost nije sposoban shvatiti znaenje prava da ne mora svjedoiti) dopunjen mogunou
koritenja saznanja putem svjedoka po uvenju. Naime, saznanja dobivena od
naznaenog maloljetnika putem strunih osoba, srodnika ili drugih osoba koje
su s njime bile u kontaktu mogu se koristiti kao dokaz. Primjena navedene odredbe
znai da e se strune osobe te srodnici i druge osobe, koje su s maloljetnikom
bile u kontaktu, morati ispitivati kao svjedoci da bi njihova saznanja dobila znaaj
dokaznog sredstva. U svezi s tom odredbom otvara se i dilema je li rije o
saznanjima strunih i drugih osoba dobivenim prije samog kaznenog postupka i
prije prikupljanja obavijesti o kaznenom djelu ili se pak mogu koristiti i saznanja
dobivena tijekom prikupljanja obavijesti i u samom kaznenom postupku.
261
Sljedea bitna novina jest nov st. 6. l. 234. Zakona. Blagodat tzv. privilegiranog svjedoka je iskljuena ako se radi o kaznenom djelu kaznenopravne
zatite djece i maloljetnika iz l. 117. Zakona o sudovima za mlade. Rije je o
katalogu kaznenih djela, ukupno njih 27, poinjenih na tetu djece i maloljetnika.
Pri tome valja naglasiti da se primjenom te odredbe nee u znatnoj mjeri
omoguiti efikasnije procesuiranje poinitelja naznaenih kaznenih djela.
Naime, svjedocima iz odredbe l. 234. st. 1. t. 1-5. Zakona i dalje pripada
pravo uskrate odgovora na pojedina pitanja ako je vjerojatno da bi time izloili
sebe ili svoje bliske roake tekoj sramoti, znatnoj materijalnoj teti ili kaznenom
progonu. I u sluajevima ispitivanja svjedoka iz l. 234. st. 6. Zakona, istima
mora biti dana pouka u smislu citirane odredbe l. 236. Zakona.
Novelom/02 izmijenjena je i odredba l. 238. Zakona koja ureuje opa
pravila o pribavljanju iskaza svjedoka. Prva faza ispitivanja ponovno je, kao i
prema prijanjem Zakonu o krivinom postupku, uzimanje osobnih ili identifikacijskih podataka, ukljuivi i odnos svjedoka s okrivljenikom i oteenikom.
Potom slijede upozorenja: o dunosti kazivanja istine, o zabrani preuivanja
poznatih okolnosti, da je davanje lanog iskaza kazneno djelo te da svjedok
nije duan odgovarati na pitanja prema l. 236. Zakona.
No, ono to jest bitna novina u l. 238. Zakona jest sadraj nove odredbe st.
5. koji uvodi diferencirano postupanje prema svjedocima, i to s obzirom na
njihovu ivotnu dob. Naime, ako se kao svjedok ispituje dijete oteeno
kaznenim djelom, vrijede posebna provedbena pravila o nainu njegova ispitivanja. eli se postii pojaana zatita djece oteene kaznenim djelom kao
posebno ranjivih svjedoka, a sve izbjegavanjem dodatne traumatizacije kroz
radnju ispitivanja kao svjedoka. Tako se njihovo ispitivanje obvezno provodi
uz pomo psihologa, pedagoga ili druge strune osobe. Ispitivanje se obvezno
valja zabiljeiti jo i video i zvunom snimkom. Pri tome se ispitivanje djeteta
oteenog kaznenim djelom kao svjedoka provodi u posebnoj prostoriji bez
nazonosti istranog suca i bez nazonosti procesnih stranaka. Stranke ipak
mogu postavljati pitanja, i to putem istranog suca te putem psihologa, pedagoga
ili druge strune osobe. Kako se istrani sudac ne nalazi u prostoriji u kojoj je
djete, to znai da e pitanja biti, u pravilu, prvo iznijeta istranom sucu (pri
emu je to mogue ve unaprijed uiniti pismeno) koji e ih potom prenijeti
strunoj osobi putem audio-video veze.
Provedba u praksi posebnog naina ispitivanja kao svjedoka djeteta
oteena kaznenim djelom izaziva naroite tekoe, i to iskljuivo iz jednostavnog tehnikog razloga. Sudovi, naime, ne raspolau vlastitom tehnikom
opremom za provedbu opisanog naina ispitivanja. Stoga se najee posee
za koritenjem tehnike opreme Ministarstva unutarnjih poslova, ali ne bi bilo
nikakve zapreke da se koristi i oprema drugih (fizikih ili pravnih osoba). No,
tada se postavlja pitanje tko e i kojim sredstvima to platiti. Provedba takvog
262
sloenog i specifinog ispitivanja svjedoka, pri emu sud i stranke kroz pitanja
odreuju sadraj ispitivanja, dok ga neposredno provodi struna osoba, i to sve
uz uporabu tehnike opreme, nuno zahtijeva kvalitetnu i usklaenu pripremu
istranog suca.
Dodatno se postavlja i pitanje imaju li psiholozi, pedagozi i druge strune
osobe pravo na nagradu za svoje sudjelovanje u provedbi tog ispitivanja jer u
toj provedbi nemaju postupovnu ulogu vjetaka. Zbog takve uloge navedene
osobe mogu biti dodatno ispitane kao svjedoci, i to na okolnosti provedbe
postupovne radnje ispitivanja svjedoka. Potreba za navedenim ispitivanjem
moe se pojaviti zbog doista posebnog naina provedbe ispitivanja te posebnog
i specifinog naina komunikacije sa svjedokom.
Posebno valja naglasiti kako se odredbom l. 119. Zakona o sudovima za
mlade dodatno razrauju posebna pravila glede ispitivanja kao svjedoka
djeteta, ali i mlaeg maloljetnika oteenog kaznenim djelima iz kataloga
kaznenih djela odreenog l. 117. istog zakona.
U sklopu odredbe l. 238. st. 6. Zakona ureena su posebna pravila i o
ispitivanju jo jedne specifine skupine svjedoka. Rije je o svjedocima koji
zbog svog tjelesnog ili duevnog stanja (starost, bolest, teke tjelesne mane ili
duevno stanje) nisu sposobni odazvati se pozivu. Naznaene svjedoke mogue
je ispitati u njihovu stanu ili drugom prostoru u kojem borave. Provedba
ispitivanja mogua je kako na standardni postupovni nain, tako i putem
tehnikih ureaja za prijenos slike i zvuka. I ta ispitivanja pod odreenim
uvjetima (ako to nalae stanje svjedoka) mogu biti provedena bez nazonosti
stranaka u prostoru u kojem se nalazi svjedok, kao i uz pomo strunih osoba
ili lijenika vjetaka ili tumaa.
Nova odredba l. 238. a prije svega definira pojam ugroenog svjedoka.
Rije je o svjedoku koji bi davanjem iskaza ili odgovorom na pojedina pitanja
izloio sebe ili njemu blisku osobu ozbiljnoj opasnosti za ivot, zdravlje, tjelesnu
nepovredivost, slobodu ili imovinu veeg opsega.
Ugroeni svjedok ima pravo:
- uskratiti svoje identifikacijske podatke iz l. 238. st. 2. Zakona,
- uskratiti davanje odgovora na pojedina pitanja,
- uskratiti davanje iskaza u cjelini.
Pravo na nabrojene uskrate ugroeni svjedok ima sve dok se ne osigura
njegova zatita.
Sukladno odredbi l. 238.a st. 2. Zakona zatita ugroenog svjedoka sastoji
se od triju skupina mjera:
1. poseban nain ispitivanja svjedoka (l. 238.b, l. 238.d i l. 329. st. 4. Zakona),
2. poseban nain sudjelovanja svjedoka u postupku (l. 238.c Zakona te l.
29-34. ZUSKOK),
263
3. izvanpostupovna zatita svjedoka i njemu bliskih osoba koju valja urediti

posebnim zakonom.
Do priznanja statusa ugroenog svjedoka u istrazi, sukladno odredbama l.
238.b i c Zakona, moe doi na sljedei nain:
a) inicijativom svjedoka (kroz uskratu identifikacijskih podataka te kroz uskratu
davanja odgovora na pojedina pitanja ili pak uskratu davanja iskaza u cjelini)
i ocjenom istranog suca o osnovanosti uvjeta iz l. 238.a Zakona te potom
prihvaanjem inicijative kroz prijedlog dravnog odvjetnika i u konanici
pozitivnim rjeenjem istranog suca;
b) inicijativom svjedoka i ocjenom istranog suca o osnovanosti postojanja
uvjeta iz l. 238.a pri emu dravni odvjetnik nije podnio prijedlog o
posebnom nainu ispitivanja svjedoka ili je pak stavio prijedlog da se svjedok
ispita prema opim pravilima te potom traenjem istranog suca odluke
vijea iz l. 20. st. 2. Zakona i u konanici pozitivnim rjeenjem vijea;
c) prijedlogom za posebnim nainom sudjelovanja i ispitivanja svjedoka podnijetim od dravnog odvjetnika te u sluaju prihvaanja od istranog suca
pozitivnim rjeenjem, a u sluaju neprihvaanja traenjem odluke vijea iz
l. 20.s t. 2. Zakona i u konanici pozitivnim rjeenjem vijea.
Valja napomenuti kako je vijee iz l. 20. st. 2. Zakona duno donijeti odluku
u roku od tri dana, a u istome roku vijee mora donijeti i odluku u povodu
albe podnesene protiv rjeenja istranog suca. Posebice valja naglasiti da pravo
albe na rjeenje istranog suca pripada ne samo strankama u postupku ve i
svjedoku o ijem se statusu ugroenog svjedoka odluuje.
Ako istrani sudac inicijativu svjedoka odnosno uskrate iz l. 238.a st. 1.
Zakona ocjenjuje neosnovanom, ne donosi se posebno, negativno rjeenje, ve
je dunost istranog suca da postupi sukladno l. 243. Zakona (novano kanjavanje, a potom i zatvaranje).
Novom odredbom l. 238.c ureen je sadraj prijedloga dravnog odvjetnika
za poseban nain sudjelovanja i ispitivanja svjedoka u postupku, nain odluivanja te nain posebog sudjelovanja ugroenog svjedoka (pseudonim, pohrana
identifikacijih podataka, poseban nain pozivanja).
Nadalje, novom odredbom l. 238.c ureena su provedbena pravila o
posebnom nainu ispitivanja ugroenog svjedoka. Kao to je ve navedeno,
postupovna zatita je stupnjevita zbog razliitih situacija u kojima se svjedok i
tijela kaznenog istraivanja mogu nalaziti, pa stoga postoje dva naina ispitivanja, i to uz:
1. osnovnu identifikacijsku zatitu, i
2. prikrivanje izgleda, koje po logici stvari ukljuuje i prethodnu identifikacijsku zatitu.
264
O stupnju postupovne zatite u okviru posebnog naina ispitivanja ugroenog

svjedoka odluuje se rjeenjem iz l. 238. c st. 4. Zakona odnosno l. 238.b st.
3. Zakona.
Prvi stupanj ili anonimiziranje ugroenog svjedoka sastoji se iskljuivo u
prikrivanju identifikacijskih podataka iz l. 238. st. 2. Zakona. Uzimanje iskaza
od takvog svjedoka provodi se pak prema opim postupovnim odredbama o
nainu ispitivanja svjedoka.
Drugi stupanj, ujedno i vii, postupovne zatite ugroenog svjedoka obuhvaa
ispitivanje posredstvom tehnikih ureaja za prijam slike i zvuka kojima rukuje
struna osoba iz l. 198. st. 8. Zakona, pri emu lik i glas svjedoka moraju biti
izmijenjeni. Takoer se ugroeni svjedok mora nalaziti u odvojenoj prostoriji od
one u kojoj se nalazi istrani sudac i druge osobe koje su nazone ispitivanju.
Opisani nain postupovne zatite ugroenog svjedoka moe imati kao posljedicu smanjeni opseg prava obrane da kroz sveobuhvatno i kontradiktorno ispitivanje ospori znaenje iskaza ugroenog svjedoka, pa upravo stoga odredba l.
238.e propisuje znaajno ogranienje glede dokazne vrijednosti iskaza ugroenih
svjedoka. Naime, presuda i ocjena o nezakonitosti dokaza ne moe se temeljiti
samo na iskazu ugroenog svjedoka koji je pribavljen na nain propisan l.
238.a-238.d.
No, ako je iskaz svjedoka naknadno pribavljen i bez primjene postupovne
zatite odnosno prema opim postupovnim pravilima o ispitivanju svjedoka,
onda se naravno i samo na tom dokazu moe temeljiti presuda i ocjena o
nezakonitosti dokaza.
4.5. Prepoznavanje
Novelom/02 prepoznavanje je ureeno kao zasebna formalna istrana radnja,
i to novim odjeljkom 5, koji sadri nove odredbe lanaka 243.a i 243.b Zakona.
Tom radnjom utvruje se poznaje li okrivljenik ili svjedok osobu ili stvar.
Odredbom l. 243.a ureen je sam postupak prepoznavanja koji se kao
sloena postupovna radnja sastoji od vie faza. U prvoj fazi okrivljenik mora
biti upozoren sukladno l. 225. st. 2. Zakona, a svjedok sukladno l. 238. st. 3.
Zakona. U drugoj fazi pristupa se, u biti, ispitivanju okrivljenika ili svjedoka
traei da opiu predmet prepoznavanja (osobu ili stvar) i da navedu znakove
kojima se razlikuju. U sljedeoj fazi okrivljeniku ili svjedoku pokazuju se sline,
njemu nepoznate, osobe odnosno stvari iste vrste. Jasno je odreeno kako
prepoznavanje osim vida moe obuhvaati i druga osjetilna opaanja (sluh,
opip, miris i dr.). Nain postupanja prilikom prepoznavanja i drugim osjetilnim
opaanjem istovjetan je kao prilikom prepoznavanja osjetilom vida.
Zapisnik o prepoznavanju mora vjerno i jasno odraavati tijek i potpuni
sadraj svih faza te iznimno znaajne postupovne radnje. Ako se prepoznavanje
265
okrivljenika provodi uz sastavljanje zapisnika, obvezno se mora nainiti

zajednika snimka svih osoba, sukladno odredbi l. 243.a st. 3. Zakona. Na taj
nain omoguuje se potpunija ocjena prepoznavanja okrivljenika kao dokaza.
Sve je to stoga to prepoznavanje okrivljenika ima posebnu, a ponekad i
odluujuu, dokaznu snagu o tome je li upravo odreena osoba poinila kazneno
djelo, to i jest jedan od temeljnih ciljeva kaznenog postupka.
Radi zatite osobe koja obavlja prepoznavanje te radi zatite samog tijeka
prepoznavanja odredba l. 243.b st. 1. Zakona ureuje tzv. mjere opreza. Naime,
ako postoji opravdana bojazan za sigurnost ivota ili tijela osobe koja obavlja
prepoznavanje ili njoj bliskih osoba, ili ako postoji opravdana bojazan da e
osoba ije se prepoznavanje obavlja utjecati na tijek prepoznavanja, prepoznavanje se provodi tako da osoba ije se prepoznavanje obavlja ne moe vidjeti
niti uti osobu koja obavlja prepoznavanje.
Nadalje, odredbom l. 240.b st. 2. Zakona uvedena je nova graanska
dunost, i to osobnog sudjelovanja u prepoznavanju te davanja na raspolaganje
stvari u cilju prepoznavanja. Posljedica neosnovanog odbijanja te graanske
dunosti jest obvezno novano kanjavanje do 20.000,00 kuna. Na taj nain
ele se osigurati uvjeti za vjerodostojno prepoznavanje (sline osobe i stvari),
a pogotovo pri specifinim predmetima prepoznavanja.
4. 6. Oevid
U tijeku prikupljanja inicijativa za izmjenu Zakona o kaznenom postupku
nije bilo prijedloga za izmjenom i dopunom ovog odjeljka Zakona.
No, Novelom/02 izmijenjena je odredba l. 244. Zakona na nain da je
potpunije odreena sama bit te istrane radnje. Tako je oevid formalna istrana
radnja kojom se injenice u postupku utvruju ili razjanjavaju opaanjem
vlastitim osjetilima ili njihovim pomagalima.
4.7. Uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela
Uzimanje otisaka pristiju i otisaka drugih dijelova tijela ureeno je kao
zasebna formalna istrana radnja, i to novim odjeljkom 6.a te novom odredbom
lanka 246.a. Rije je o istranoj radnji koja se ostvaruje u dokazne svrhe i
koja ukljuuje sve otiske dijelova tijela (prstiju, zubiju, dlana, stopala).
Provodi se ako je nuno utvrditi od koga potjeu otisci prstiju ili otisci drugih
dijelova tijela na pojedinim predmetima. Otisci se mogu uzimati od svih osoba
za koje postoji vjerojatnost da su mogle doi u dodir s tim predmetima.
Kako je rije o istranoj radnji ije provoenje ne predstavlja visok stupanj
zadiranja u nepovredivost graana, otisci se mogu uzimati i bez privole osobe
za koju postoji vjerojatnost da je mogla doi u dodir s pojedinim predmetima.
266
Samo uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela provodi se

prema pravilima izvidne radnje identifikacijskog daktiloskopiranja osumnjienika iz l. 179. Zakona.
4. 8. Vjetaenje
Inicijative prikupljene od Ministarstva pravosua, uprave i lokalne samouprave na zaetku rada na Noveli/02 odnosile su se i na odredbe o vjetaenju
tj. na potrebu izmjene i dopune odredbe l. 264. i 265. st. 5. Zakona. Inicijativa
glede odredbe l. 264. Zakona odnosila se na potrebu usklaivanja sa sadrajem
odredbe l. 40. Kaznenog zakona te sa sadrajem odredbi Zakona o zatiti
osoba s duevnim smetnjama. Inicijativa u svezi s odredbom l. 265. st. 5.
Zakona odnosila se na izuzimanje genetskog materijala te na legalnost i zatitu
baze DNK podataka.
U odredbama odjeljka 7. Zakona, koje ureuju formalnu istranu radnju
vjetaenja, izmijenjene su ili dopunjene sljedee odredbe: l. 249. st. 2. (povean iznos novane kazne vjetaku do 20.000,00 kuna), l. 260. st. 2. (zadaa
vjetaka da u svezi s uzrokom smrti, ako je na tijelu naeno vie ozljeda, utvrdi
koja je od njih prouzroila smrt), kao i odredbe l. 264. i 265. Zakona.
Sadraj novoizmijenjene odredbe l. 264. Zakona valja sagledati u cjelini s
izmijenjenim odredbama l. 111, l. 199, 307. i 309. Zakona te sadrajem odredbi glave XXVIII. Zakona (o posebnom postupku prema okrivljenicima s duevnim smetnjama).
Odredbom l. 264. st. 1. Zakona na nov je nain propisana obveza provoenja vjetaenja psihijatrijskim pregledom okrivljenika. Naime, to vjetaenje
mora se provesti u sluajevima sumnje:
- da je iskljuena ili smanjena ubrojivost okrivljenika,
- da je okrivljenik zbog ovisnosti od alkohola ili opojnih droga poinio kazneno
djelo, i
- da je raspravno nesposoban zbog duevnih smetnji.
Prema prijanjem sadraju navedene odredbe obvezno provoenje vjetaenja psihijatrijskim pregledom okrivljenika provodilo se samo ako se pojavila
sumnja na iskljuenje ili smanjenje ubrojivosti okrivljenika zbog trajne ili privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja.
Nadalje, prijanji izriaj promatranje iz l. 264. st. 2. Zakona sada je
zamijenjen izriajem o prisilnom zadravanju u zdravstvenoj ustanovi. I dalje
se o prisilnom zadravanju u zdravstvenoj ustanovi odluuje rjeenjem, i to na
temelju miljenja vjetaka da je to nuno za obavljanje vjetaenja psihijatrijskim pregledom okrivljenika. Rjeenje o prisilnom zadravanju tijekom istrage
267
donosi istrani sudac, a nakon podnoenja optunice vijee iz l. 18. st. 3.

odnosno l. 20. st. 2. Zakona, dok za trajanja glavne rasprave rjeenje donosi
vijee ili sudac pojedinac pred kojim je glavna rasprava u tijeku. Pri tome
zadravanje u zdravstvenoj ustanovi radi nunosti vjetaenja psihijatrijskim
pregledom okrivljenika moe trajati najvie mjesec dana, a u sluaju potrebe
za novim vjetaenjem zadravanje se moe ponoviti samo jednom. Shodno
izloenom, jasno slijedi kako se zadravanje u zdravstvenoj ustanovi, radi
obavljanja vjetaenja iz l. 264. st. 1. Zakona, moe provesti najvie u dva
navrata, i to svaki put u trajanju od najvie mjesec dana.
Izmijenjenom odredbom l. 264. st. 3. Zakona ureene su dunosti i zadae
vjetaka psihijatrijske struke, ako se vjetaenje psihijatrijskim pregledom okrivljenika provodi zbog pojave sumnje da je iskljuena ili smanjena ubrojivost
okrivljenika. Vjetak u navedenom sluaju mora:
- ustanoviti je li u vrijeme poinjenja kaznenog djela kod okrivljenika postojala
kakva duevna bolest, privremena duevna poremeenost, nedovoljni duevni razvitak ili neka druga tea duevna smetnja;
- odrediti narav, vrstu, stupanj i trajnost duevne smetnje;
- dati svoje miljenje o tome kakav je utjecaj takvo duevno stanje imalo na
okrivljenikovo shvaanje znaenja njegova postupanja ili vladanja vlastitom
voljom.
Ako pak vjetak ocijeni da okrivljenik u vrijeme poinjenja protupravnog
djela nije mogao shvatiti znaenje svojeg postupanja ili nije mogao vladati
svojom voljom, nalaz i miljenje vjetaka psihijatrijske struke mora obuhvatiti
i miljenje o stupnju vjerojatnosti da bi ta osoba zbog duevnih smetnji mogla
poiniti tee kazneno djelo.
Ako je pak vjetak ocijenio da su okrivljenikove mogunosti shvaanja
vlastitog postupanja ili vladanja vlastitom voljom bile smanjene, vjetak je
duan dati miljenje i o tome postoji li opasnost da razlozi takvog stanja mogu
i u budunosti poticajno djelovati za poinjenje novoga kaznenog djela.
Ako je rije o vjetaenju odreenom zbog okrivljenikove raspravne
sposobnosti, kao novog instituta kaznenog postupovnog prava, vjetak je duan:
- ustanoviti ima li okrivljenik duevne smetnje,
- dati svoje miljenje je li okrivljenik sposoban shvatiti prirodu i svrhu kaznenog postupka odnosno je li sposoban razumijeti pojedine procesne radnje i
njihove posljedice, sporazumijevati se s braniteljem i davati mu upute.
Navedenim sadrajem nove odredbe l. 264. st. 5. Zakona ujedno je definiran
i pojam raspravne sposobnosti odnosno nesposobnosti.
Osim toga, iz sadraja odredbe l. 264. st. 5. Zakona jasno slijedi kako
svaka duevna smetnja ne znai ujedno i da okrivljenik nije raspravno sposoban.
Vjetaenjem psihijatrijskim pregledom za takvog se okrivljenika mora, prema
268
pravilima psihijatrijske struke, ustanoviti znaaj njegovih duevnih smetnji u

svjetlu raspravnih sposobnosti i sudjelovanja u samom kaznenom postupku.
Na taj je nain suena mogunost preirokog diskrecijskog ocjenjivanja vjetaka
psihijatrijske struke glede raspravne sposobnosti ili nesposobnosti.
Sadraj nabrojenih odredbi l. 264. st. 1, 2, 3, 4. i 5. Zakona nuno se mora
odraziti i na sastav naloga o odreivanju vjetaenja psihijatrijskim pregledom
okrivljenika. Naime, u nalogu o provoenju tog vjetaenja moraju biti specificirane sve nabrojene okolnosti zbog kojih se vjetaenje i provodi.
U svezi sa sadrajem odredbi l. 264. st. 4. Zakona odmah se otvara pitanje
to se smatra teim kaznenim djelom. Odgovor na takvo pitanje ne moe se
prepustiti iskljuivo vjetaku psihijatrijske struke na nain da subjektivno
procjenjuje teinu kaznenih djela za koja eventualno postoji vjerojatnost da
bi ih mogao poiniti okrivljenik koji je prethodno kazneno djelo poinio u
stanju neubrojivosti. Mogui odgovor lei u odredbi l. 44. st. 2. Zakona o
zatiti osoba s duevnim smetnjama koja govori o ponovnom poinjenju
kaznenog djela za koje je zaprijeena kazna zatvora u trajanju od najmanje
tri godine.
Odgovor na navedeno pitanje morat e iznai sudska praksa.
Izmjenama i dopunama l. 265. Zakona ispravljene su jezine i redakcijske
pogreke, a oznake kaznenih djela iz stavka 5. odreene su na precizniji nain
navoenjem pojedinih glava Kaznenog zakona. No, najznaajnija novina u
svezi s tjelesnim pregledom osumnjienika odnosno okrivljenika, koji je ureen
odredbom l. 265. Zakona, sadrana je u biti u odredbi l. 212. st. 2. Zakona
koja ureuje opseg pretrage tijela osobe koja se pretrauje.
Osim toga, dopunom st. 3. l. 265. Zakona jasno slijedi kako sada i redarstvena vlast moe odrediti uzimanje povjerljivih medicinskih uzoraka radi analize
temeljnog genetskog materijala iz st. 5. istoga lanka. Naravno, samo u sluajevima iz l. 184. st. 2. Zakona odnosno kada provedbu vjetaenja nalae redarstvena vlast zbog postojanja opasnosti odgode.
5. OPTUNICA I PRIGOVOR PROTIV OPTUNICE
Tijekom prikupljanja prijedloga za izmjene i dopune Zakona o kaznenom
postupku dostavljeno je nekoliko inicijativa u svezi s glavom XIX. Jedna od
inicijativa bila je i da se ukine institut prigovora protiv optunice, i to zbog
ekonominosti kaznenog postupka i zatite okrivljenika protiv kojeg je odreen
pritvor prije pravomonosti optunice.
Druga inicijativa bila je da se iz odredbe l. 275. t. 4. Zakona izostavi dio
koji glasi: odnosno da je proturjeje izmeu prikupljenih dokaza oito takvo
da bi na glavnoj raspravi izricanje osuujue presude bilo nemogue. To je
obrazloeno tako to se se sadrajem citirane odredbe izvanraspravnom vijeu
269
omoguava da praktiki sudi prije glavne rasprave, i to zato to se mora uputati

u procjenu i prosudbu vjerodostojnosti prikupljenih dokaza.
Osim toga, predlagala se i dopuna l. 274. st. 2. Zakona da bi se u praksi
izbjegle nedoumice vezane uz postupanje kada je optunica vraena radi
uklanjanja nedostataka.
Preostale inicijative odnosile su se na nunost izmjene odredbe l. 282.
Zakona, koja je ograniavala mogunost stavljanja zahtjeva predsjednika vijea
za ispitivanjem optunice nadlenom vijeu. Takoer, u inicijativama se predlagalo uvoenje obveznog sudskog ispitivanja optunice, bez obzira na to je li
prigovor podnesen ili ne.
Novelom/02 izmijenjena je odredba l. 274. st. 2. Zakona. Shodno tome
sada je vijee ovlateno vratiti optunicu podnositelju i kada ocijeni da injenini opis radnje kaznenog djela ne proizlazi iz ranije pribavljenih dokaza.
Takoer je dopunom navedenog stavka ureena obveza tuitelja da dopunjenu
ili ispravljenu optunicu vrati vijeu na odluku o njezinoj osnovanosti.
Sljedea i posljednja izmjena u glavi XIX. odnosi se na sadraj odredbe l.
282. st. 2. Zakona. Prema toj izmjeni i dopuni rok od 15 dana predsjedniku
vijea poinje tei nakon proteka roka u kojem okrivljenik moe podnijeti prigovor, a nije ga podnio, ili pak od pravomonosti rjeenja o odbaaju prigovora
kao nepravodobnog ili podnijetog od neovlatene osobe. Na taj nain znatno je
pojaana mogunost predsjednika vijea da podnese zahtjev za ispitivanje
optunice.
6. UMJESTO ZAKLJUKA
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (NN 58/02)
donijet je nakon trogodinje primjene Zakona koja je pokazala da je potrebno
ukloniti normativne nejasnoe i ona postupovna rjeenja koja su predstavljala
zapreku uinkovitosti kaznenog postupka. Razdoblje njegova donoenja bilo
je, uz ostalo, obiljeeno i odreenim brojem kaznenih predmeta vezanih za
sloene i teke oblike kaznenih djela (ratni zloini, razni oblici organiziranog
kriminaliteta, gospodarski kriminalitet u svezi s pretvorbom i privatizacijom,
korupcija, pojaani kriminalitet vezan uz zlouporabu opojnih droga), koji su
pomno praeni u sredstvima javnog informiranja odnosno u javnosti. Sporost
u rjeavanju takvih kaznenih predmeta, a uz to i problem nastupa apsolutnih
zastara kaznenih progona te pojedini sluajevi isteka pritvora prije pravomonog
okonanja postupka protiv osoba optuenih za teka kaznena djela, doveli su
do naruenosti povjerenja i pouzdanja javnosti u pravosudni sustav. Negativna
percepcija pravosudnog sustava od javnosti i uestale kritike javnosti (ope i
strune) opravdano su zahtijevale jaanje uinkovitosti i ekspeditivnosti kaznene
grane sudovanja. Sve to imalo je kao posljedicu doista opsene izmjene i dopune
270
Zakona unijete Novelom/02, koje su obuhvatile preko treine odredbi, a koje

upravo zbog svog opsega, ali, kao to je ve navedeno, i zbog sadraja novih
postupovnih rjeenja, znatno nadilaze okvire iskljuivo zakonske Novele.
Upravo stoga to pojedine odredbe Novele/02 tek trebaju zaivjeti u praksi
(jer s njihovom primjenom valja zapoeti 1. sijenja 2003), s iznenaenjem su
doekane najave o hitnoj potrebi novih izmjena Zakona. Pogotovo zato to je
rije o najavama radikalnih izmjena, koje bi se odnosile i na istrani stadij
kaznenog postupka (kroz ukidanje sudbene istrage, odnosno kroz pretvaranje
istranog suca u suca prethodnog postupka).
No, bez obzira na najavljene izmjene Zakona vezane uz to tko e kroz prethodni postupak prikupljati dokaze i podatke, valja upozoriti da kvaliteta i kvantiteta dokaza prikupljenih radnjama prethodnog postupka ili radnjama istranog
postupka predstavlja condicio sine qua non uinkovitog i ekspeditivnog kaznenog postupka. Uinkovit i ekspeditivan kazneni postupak jest onaj koji je u
najkraem moguem roku i na temelju zakonitog i struno provedenog postupka
okonan donoenjem adekvatne odluke.
Pri ostvarivanja uinkovitog i ekspeditivnog kaznenog postupka istraga kao dio prethodnog postupka - mora biti zakonita i struna te sveobuhvatna i
koncizna.
Zakonita znai da je provedena beziznimno u skladu sa svim odredbama
Zakona. Bilo kakva, pa i najmanja postupovna nepravilnost u istranom stadiju
na glavnoj raspravi redovito rezultira odluivanjem o zakonitosti ili nezakonitosti pojedinih dokaza. Dodatna neodlunost raspravnog vijea - ili bolje reeno
htijenje da se osnovanost odluke odmah podvrgne kontroli drugostupanjskog
suda (iako odredba l. 331. st. 2. Zakona ostavlja mogunost da se odmah
nastavi glavna rasprava) dovodi do duljeg trajanja glavne rasprave.
Struna znai da je u sklopu istrage pojedina istrana radnja provedena
po pravilima struke i vjetine. Rije je o tzv. tehnici provoenja pojedinih istranih radnji (primjerice: oevida, prepoznavanja, pretraga, pojedinih ispitivanja),
i to uz potpun i primjeren sastav zapisnika.
Struna ujedno znai da su pojedine istrane radnje naloene i provedene
unaprijed znajui da li je i to je uope tom radnjom mogue potvrditi u pogledu
odlunih okolnosti, a ne pukim prihvaanjem - bez dostatne kritinosti dokaznih prijedloga stranaka.
Sveobuhvatna pretpostavlja da su doista prikupljeni svi dokazi i podaci nuni
za odluivanje hoe li se podignuti optunica ili obustaviti kazneni postupak, a to
znai da s posebnom panjom moraju biti ispitane i utvrene injenice, kako one
koje terete okrivljenog, tako i one koje mu idu u korist. Pri tome, valja naglasiti da
moraju biti prikupljeni dokazi i podaci ne samo o tome je li odreena osoba poinila
odreene kaznenopravne radnje iz rjeenja o provoenju istrage, ve po potrebi
moraju biti prikupljeni dokazi i podaci vezani za sadraj krivnje.
271
Sveobuhvatna isto tako pretpostavlja da su doista prikupljeni svi dokazi

za koje postoji opasnost da se nee moi ponoviti na glavnoj raspravi ili e
njihovo izvoenje biti oteano.
Koncizno pak znai provoenje istrage samo u svezi s onim kaznenim
djelom i protiv onog okrivljenika na koje se odnosi rjeenje o provoenju istrage.
Nuna pretpostavka za postizanje konciznosti jest dobro poznavanje materijalnog kaznenog prava te zakonskih elemenata (subjektivnih i objektivnih) bia
pojedinih kaznenih djela, sve kako se kazneni postupak ne bi optereivao nepotrebnim i suvinim dokazima i podacima.
Nuno je naglasiti da se sveobuhvatno i koncizno meusobno ne iskljuuju.
Meutim, isto tako valja naglasiti da oslobaajua presuda na glavnoj raspravi, kojoj je prethodila istraga, automatski ne znai da je istraga bila nekvalitetno provedena. Naime, opa svrha istrage iz l. l87. st. 2. Zakona jest prikupljanje dokaza i podataka, a istraga je zavrena kada je stanje stvari u istrazi
razjanjeno dovoljno da se moe podignuti optunica ili obustaviti postupak.
No, dok je za podizanje optunice i njezinu opstojnost dostatno da postoji osnovana sumnja, za osuujuu presudu nuno je postizanje vieg stupnja. Trai se
dokazanost da je odreena osoba poinila odreeno kazneno djelo, a to znai
utvrivanje s potpunom izvjesnou i bez ikakve iskazane sumnje u sve injenice
koje idu na teret okrivljenika ili optuenika.
Ako su tijekom prethodnog postupka prikupljeni dokazi i podaci zadovoljavajui i po svojoj kvaliteti i kvantiteti, tek se onda moe rei da istraga pridonosi
jaanju uinkovitosti i ekspeditivnosti kaznenog postupka.
Na kraju treba parafrazirati staru krilaticu dobra istraga - dobra presuda
o kojoj je pisao jo dr. sc. Mladen Grubia, i to u svjetlu sveprisutne tenje za
uinkovitim i brim postupanjem u kaznenoj grani sudovanja: Dobra istraga brza i dobra presuda.
LITERATURA
1. Bayer, V. (1995). Kazneno procesno pravo odabrana poglavlja. Knjiga I: Uvod u teoriju kaznenog
procesnog prava (priredio: Krapac, D.). Zagreb: Ministarstvo unutarnjih poslova RH
2. Kos, D.; Mrela, M.; Tripalo, D. (2002). Zakon o kaznenom postupku (redakcijski proieni
tekst) sa stvarnim kazalom. Zagreb: Informator
3. Kos, D.; Tripalo, D. (2001). Komentar Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog
kriminaliteta. Zagreb: Narodne novine
4. Krapac, D. (2002). Zakon o kaznenom postupku i drugi izvori hrvatskog postupovnog prava.
4., izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Narodne novine
5. Krapac, D. (2000). Kazneno procesno pravo. Prva knjiga: Institucije. Zagreb: Informator
6. Mrela, M. (2000). Kazneni postupak. Upravljanje glavnom raspravom. Zagreb: Informator
7. Novosel, D. (2002). Primjena kaznenog naloga u radu dravnih odvjetnitava. Hrvatski ljetopis
za kazneno pravo i praksu, 9(1): 37-62.
8. Novoselac, H. (2002). Izmjene i dopune Zakona o kaznenom postupku razlozi i sadraj.
Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva, lipanj 2002. Zagreb: Inenjerski biro d.d.
272
9. Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave (2002). Prijedlog zakona o izmjenama

i dopunama Zakona o kaznenom postupku. Nacrt. Zagreb, veljaa 2002.
10. Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave (2002). Statistiki pregled za 2001.
godinu. Zagreb, oujak 2002.
11. Pavii, B. (2002). Komentar Zakona o kaznenom postupku s prilozima. 3. izdanje. Rijeka:
Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci
12. Pavii, B. (2002). Zakon o kaznenom postupku. Redakcijski proieni tekst i stvarno kazalo.
Rijeka: Pravni fakultet Sveuilita u Rijeci
13. Pavii, B. (2000). Kazneni postupak u Republici Hrvatskoj: pogled na reformu iz 1997.godine
s posebnim osvrtom na predistrani postupak i istragu. Hrvatski ljetopis za kazneno pravo i
praksu, 7(2): 543-636.
14. Pavii, B. i suradnici (2000). Komentar Zakona o kaznenom postupku s prilozima. Rijeka:
Pravni fakultet
15. Izvjee o stanju i kretanju kriminaliteta i radu dravnih odvjetnitava u 1999. godini. Zagreb:
Dravno odvjetnitvo RH, oujak 2000. (2000).
18. Zakon o kazenskem postopku z uvodnimi pojasnili Botjana Penka in stvarnim kazalom
Vida Jakulina. Ljubljana: Uradni list Republike Slovenije (1999).
Summary
INVESTIGATION AND CHANGES
IN THE CRIMINAL PROCEDURE OF MAY 20, 2002
The subject of this paper is the process of investigation as a part of the criminal procedure.
In the first part some general statistical indicators about concerning the form and direction of
cases relating to the investigation procedure are presented with special attention given to those
cases where solutions allow for a more speedy completion of the criminal procedure (direct
indictment and proceedings for the issuance of a criminal order). In the second part, the contents
of the new solutions in proceedings from the year 2002 in the existing Criminal Procedure Act
are analysed. Some personal interpretations and attitudes are presented.
273
274. str. prazna

Istraga I ZKP Hrvatske

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Istraga I ZKP Hrvatske

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

XV.

238. str. prazna

I. Krbec: Istraga i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku odUDK

ISTRAGA I ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA

dinamine promjene u drutvenim te politikim i gospodarskim odnosima u

otpadaju 53 lanka, na glavnu raspravu i presudu 24 lanka, a na postupak o

Tijekom 2000. godine dravna odvjetnitva imala su u radu ukupno 52.433

Tijekom 200l. godine dravna su odvjetnitva imala u radu ukupno 59.376

U nastavku su prikazani podaci za podruje upanijskog dravnog

Uz praenje pokazatelja vezanih za neposrednu optunicu kao jedno od

optuni prijedlozi bez kaznenog naloga

optuni prijedlozi s kaznenim nalogom

Za podruje upanijskog dravnog odvjetnitva u Puli broj optunih

optuni prijedlozi bez kaznenog naloga

optuni prijedlozi s kaznenim nalogom

Uoavaju se velike razlike u postupanju pojedinih dravnih odvjetnitava pri

Kazneni nalozi u odnosu

Izvor: Novosel, 2002:39.

Analizirajui iskljuivo podatke prikazane za razdoblje od 1999. do 2001.

mjeri. Naravno, sve iskljuivo s gledita jaanja naela ekspeditivnosti. Odgovor

Iz podataka navedenih na slici 7 slijedi da je tijekom 2000. godine dolo do

Odnos izmeu gorenavedenih brojki pokazuje da je tijekom 2000. godine

Podaci navedeni na slici 9 prikazuju smanjenje broja rijeenih predmeta

U pogledu ostvarivanja naela ekspeditivnosti u istranim predmetima valja

Podaci iz tablice 4 pokazuju da je najvei dio predmeta istrage rijeen unutar

Prethodni kazneni postupak

Izvor: Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave RH, 2002.

Prikazani podaci, promatrani iskljuivo s gledita trajanja istrage te broja

Naravno, posve je drugo pitanje kvalitete provedenih i okonanih istraga

je dunost istranog suca (s obzirom na uporabljeni izriaj istrani e sudac

Ve sam broj odredbi Novele/02 koje se odnose na glavu XVII. Zakona,

podataka koji su s elektronikim raunalom povezani te njihovih medija.

sada izrijekom propisano da svjedoci pretrage moraju istodobno biti nazoni

vlasti u sluaju privremenog oduzimanja predmeta za koje je mogue primijeniti

Novim st. 11. l. 218. Zakona propisano je da se predmeti oduzeti suprotno

braniteljem prije nego to se pristupi ispitivanju ili iznoenju okrivljenikove

Pored toga sadraj odredbe l. 227. Zakona dopunjen je novim stavkom

3. izvanpostupovna zatita svjedoka i njemu bliskih osoba koju valja urediti

O stupnju postupovne zatite u okviru posebnog naina ispitivanja ugroenog

okrivljenika provodi uz sastavljanje zapisnika, obvezno se mora nainiti

Samo uzimanje otisaka prstiju i otisaka drugih dijelova tijela provodi se

donosi istrani sudac, a nakon podnoenja optunice vijee iz l. 18. st. 3.

pravilima psihijatrijske struke, ustanoviti znaaj njegovih duevnih smetnji u

omoguava da praktiki sudi prije glavne rasprave, i to zato to se mora uputati

Zakona unijete Novelom/02, koje su obuhvatile preko treine odredbi, a koje

Sveobuhvatna isto tako pretpostavlja da su doista prikupljeni svi dokazi

9. Ministarstvo pravosua, uprave i lokalne samouprave (2002). Prijedlog zakona o izmjenama

274. str. prazna

You might also like