ZABAVNA

BIBLIOTEKA GRAFIKOG ZAVODA HRVATSKE

ALEX HALEY
Izdava: Grafiki zavod Hrvatske Za izdavaa: Viktor Kipi Urednik: Zvonimir Majdak
Ovitak: Boris Dogan Tehniki urednik: Gorana Buni Lektor: Branka Golubovic Korektor:
Zdenka Fabijani
KORIJENI
SVEZAK PRVI
Tisak: GZH 1978.NASLOV ORIGINALA
A
HAL
LE
EY
X
ROOTS
DOUBLEDA
Y & COMPANY,
GARDEN
CITY, NEW YORK
Copyright
1976 by Alex
by
arrangement with P. R.
Reynolds,
Inc. New York.

INC.
1976.
Haley,

JAVNA BIBLIOTEKA U
ZtNia

KORIJENI I
S engleskog prevela MAJA ZANINOVI
POSVETA
Nije bilo zamiljeno da istraivanje materijala i pisanje KORIJENA
potraje punih dvanaest godina.
Igrom sluaja knjiga je objavljena
u godini kad se slavila dvjestota obljetnica postojanja
Sjedinjenih Drava. I stoga namjenjujem KORIJENE kao roendanski poklon
mojoj domovini u kojoj se zbiva najvei dio radnje KORIJENA.ZAHVALE
Dugujem duboku zahvalnost velikom broju ljudi koji su mi pomogli pri pisanju
KORIJENA. Trebalo bi nekoliko stranica da samo nabrojim njihova imena. Slijedea imena,
meutim, moram posebno spomenuti:
George Sims, moj prijatelj jo iz djeakih dana u Henningu, u dravi Tennessee, obavio je
glavni dio posla na istraivanju materijala i esto je putovao sa mnom, sudjelujui u mojim fizikim
i emocionalnim pustolovinama. Njegovo predano prouavanje stotina knjiga i tisua ostalih
dokumenata posebno u Kongresnoj knjinici Sjedinjenih Drava, te u Nacionalnom arhivu SAD
pribavilo je veliki dio povijesne i kulturne grade koju sam upleo u ivote ljudi u ovoj knjizi.
Murray Fisher bio je moj urednik u asopisu Playboy mnogo godina prije nego sam ga
potraio kako bi mi svojim strogim i znalakim sudom pomogao oblikovati ovu knjigu od na izgled
nesredivog kaosa prikupljenog materijala. Najprije smo utvrdili shemu poglavlja u knjizi, zatim je
trebalo razviti tok prie, u emu mi je on do kraja pomagao. Konano, u onoj fazi kada je knjigu

trebalo po svaku cijenu to prije zavriti, on je ak skicirao i neke scene, a njegovo sjajno uredniko
pero smjelo je i uporno kresalo obujam ove opsene knjige.
Afriki se dio ove knjige mogao napisati s ovoliko detalja samo zato to su u odsudnom
trenutku ga DeWitt Wallace i urednici u Reader's Digestu prihvatili i podrali moju silnu elju
da saznam ne bih li moda tamo u Africi, gdje je pradomovina svih crnih Amerikanaca, mogao nai
potvrdu one, s toliko ljubavi sauvane, usmene povijesti moje obitelji s majine strane.
Tako se ova knjiga nikada ne bi mogla u potpunosti-ostvariti bez odane pomoi niza
knjiniara i arhivara u nekih pedeset i sedam sredita na ukupno tri kontinenta, u kojima su bile
pohranjene potrebne informacije. Otkrio sam da se esto poneki knjiniar ili arhivar pretvori u
pravo njukalo u namjeri da vam pomogne u traganju, ako ga uspijete zaraziti vlastitom
istraivakom groznicom.
Mnogo dugujem Paulu R.Reynoldsu, doajenu literarnih agenata, kome imam zadovoljstvo
biti klijentom, kao i urednicima izdavake kue <->Doubleday Lii Drezv i Kenu McCormicku,
jer su svi oni strpljivo dijelili sa mnom i lijeili moje krize maloduja tijekom dugih godina pisanja
KORIJENA.
Na kraju, izraavam svoju neizmjernu zahvalnost svim griotima Afrike u kojoj danas s
pravom kau da smrt jednog griota predstavlja gubitak jednak onome kad u poaru izgori itava
jedna biblioteka. Grioti su simboli istine da povijest itavog ovjeanstva see unatrag do nekog
mjesta i nekog vremena kad jo nije postojalo pismo. U to su vrijeme pamenja i usta drevnih
staraca bila jedini nain da se rana povijest ovjeanstva prenosila na nova pokoljenja . . . za sve
nas danas, kako bismo znali tko smo.

1. POGLAVLJE
U rano proljee 1750. godine, u selu Juffureu, udaljenom etiri dana
putovanja uzvodno od obala Gambije u Zapadnoj Africi, rodilo se muko dijete
Omoru i Binti Kinte. Silovito se probijajui iz snanog, mladog Bin-tina tijela,
djeak je bio isto tako crn kao i ona, prljav i klizav od njene krvi i silno se derao.
Dvije izborane babice, stara Nyo Boto i djetetova baka Yaisa, radosno su se
smijale kad vidjee da se rodio djeak. Po drevnim predanjima, prvorodeni djeak
predskazivao je posebne milosti Alaha, ne samo roditeljima djeaka nego i obiteljima njihovih roditelja; a k tome treba dodati jo i ponosno saznanje da e
roenjem djeaka porasti ugled imenu Kinte, te da se nee ugasiti.
Bilo je to sat prije prvog glasanja pijetla, i uz brbljave glasove Nyo Boto i
bake Yaise, prvi zvuk koji je dijete ulo, bilo je prigueno, ritmiko bomp-a-bompa--bomp drvenih tuaka kojima su ostale ene u selu mrvile zrna kuskusa u
stupama, pripravljajui tradicionalni zajutrak od kae skuhane u zemljanom loncu
iznad vatre ograene sa tri kamena.
Uski, plaviasti stupovi dima izvijali su se prema nebu, otrog i ugodnog
mirisa, iznad malog, pranjavog zaseoka okruglih nastambi od blata, kad je Kajali
Demba, seoski alima, otpoeo svoje nosno zapijevanje, pozivajuimuku eljad na
prvu od pet svakodnevnih molitava koje se odvajkada upuuju Alahu, sve otkako
se bilo tko iv mogao sjetiti. urno se podiui sa svojih leajeva od bambusove
trske i tavljenih koa, i navlaei grube pamune halje, mukarci sela Juffure
ustro su koraali prema mjestu odreenom za molitvu, gdje je alimamo predvodio
slubu: Alahu ekber! Lailahe illallah!1

Bog je velik! Nema drugog boga osim Alaha!

Nakon molitve, dok su se mukarci vraali u svoje nastambe na zajutrak,

Omoro je dotrao medu njih, sjajui od radosti i uzbuenja, i obavijestio ih o svom
prvoroenom sinu. estitajui mu, svi su mukarci ponavljali rijei o znamenju
budueg blagostanja.
Svaki je mukarac, vrativi se u kolibu, primio od svoje ene zdjelu kae.
Odlazei zatim u svoje kuhinje u stranjem dijelu kolibe, ene su prvo hranile
djecu, a zatim bi konano i same dorukovale. Kad su zavrili s jelom, muevi su
uzimali kratke motike zakrivljenih dralja, na kojima je seoski kova obloio
drvena sjeiva metalom, i odlazili na cjelodnevni rad u polju, gdje je trebalo
pripremiti zemlju za uzgoj kikirikija i kuskusa i pamuka, to je bio posao
mukaraca kao to je uzgajanje rie bilo posao ena u toj vreloj, raskono plodnoj
savani Gambije.
Prema pradavnom obiaju, slijedeih sedam dana za Omora e postojati
jedan jedini zadatak s kojim e se morati ozbiljno pozabaviti: izabiranje imena za
svog prvo-roenog sina. Mora odabrati ime u kojem e biti sadrana povijest i
obeanje, jer su ljudi njegova plemena Mandinge vjerovali da se u djetetu
razvija sedam osobina one osobe ili stvari po kojoj je nazvano.
U tom tjednu razmiljanja, Omoro je u svoje i u Bintino ime posjetio svako
domainstvo u Juffureu i svaku je obitelj pozvao na ceremoniju imenovanja
novoroenog djeteta koja e se, prema tradiciji, odrati na osmi dan njegova
ivota. Tog e dana, poput svog oca i oca njegova oca, taj novi sin postati lanom
plemena.
Kad je osvanuo osmi dan, seljani su se ve u rano jutro okupili ispred
kolibe Omora i Binte. ene iz obje obitelji donijele su na glavama trbuaste posude
s obrednim kiselim mlijekom i slatkim munko-kolaima od smrvljene rie i
meda. Karamo Silla, seoski jaliba, bio je tu sa svojim tang-tang bubnjevima; tu je i
alim, i arafang Brima Cesay, koji e jednog dana biti djeakov uitelj; tu su i dva
Omorova brata, Janneh i Saloum, koji su poli na daleki put kako bi prisustvovali
ceremoniji im je doprla do njih govorom bubnjeva prenoena vijest o roenju
njihovog neaka.
Dok je Binta ponosno drala novoroeno dijete, obrijali su malianu mali
komadi prvom kosom pokrivene lubanje, kako se to odvajkada uobiajilo da se
uini na taj dan, a sve su se ene glasnim uzvicima divile ljepoti djeteta. Zatim su
se svi utiali kad je jaliba poeo udarati u bubnjeve. Alim je izgovorio molitvu nad
posudama s kiselim mlijekom i munko-kolaima, a dok je alim molio, svatko je od
prisutnih gostiju desnom rukom dotaknuo rub posude, izraavajui tako potovanje
prema hrani. Zatim se alim okrenuo da se pomoli iznad novoroenog djeteta i
zaklinjao je Alaha neka mu podari dug ivot, uspjeh u njegovim nastojanjima da
uvea ugled i ponos, te daruje mnogo djece svojoj obitelji, selu i plemenu i na
kraju, neka mu podari snagu i hrabrost kako bi zavrijedio i osvjetlao ime koje e
sada primiti.
Zatim je Omoro istupio pred okupljene stanovnike Juffurea. Pribliivi se
svojoj eni, podignuo je novoroene, i dok su svi gledali u njega, on tri puta apne
u uho svoga sina ime koje je za njega izabrao. To je bilo prvi put to je to ime
3

izgovoreno kao ime tog djeteta, jer Omorovo je pleme vjerovalo kako svako
ljudsko bie ima pravo da prvo sazna tko je.
Ponovo se oglasio tang-tang; Omoro je sada apnuo ime djeteta na uho
Binti i ona se ponosno i zadovoljno osmjehnula. Zatim je Omoro apnuo ime
arafangu koji nato istupi pred seljane.
Prvo dijete Omora i Binte zvat e se Kunta! uzviknuo je Brima Cesay.
Kao to su znali svi prisutni gosti, bilo je to drugo ime djetetova pokojnog
djeda, Kairabe Kunte Kinta, koji Je u Gambiju doao iz svoje rodne Mauritanije, te
je ovdje narod Juffurea spasio smrti od gladi, oenio se bakom Yaison i zatim
asno, sve do svoje smrti, sluio Juffureu kao seoski sveti ovjek.
Jedno po jedno, arafang je izgovarao imena mauritanskih predaka o kojima
je djeakov djed, stari Kairaba Kunta Kinte, esto priao. Imena su bila slavna i
brojna, i sezala su u prolost vie od dvije stotine kia. Potom je jaliba opet poeo
udarati u tang-tang, a sav je okupljeni narod izvikivao usklike divljenja i
potovanja prema tako uglednom rodu.
Vani, ispod mjeseca i zvijezda, sam sa svojim sinom te osme noi, Omoro
je obavio posljednji in ceremonije imenovanja djeteta. Nosei malog Kuntu na
svojim snanim rukama, Omoro je otiao do ruba naselja, podigao dijete licem
prema nebu i tiho rekao: Fend kiling dorong leh zvarrata ka iteh tee. 2
2. POGLAVLJE
Bilo je vrijeme sjetve i uskoro su trebale pasti prve kie. Na svim su
njivama muevi Juffurea slagali visoke plastove suhe trave i palili ih kako bi lagani
povjetarac raznio pepeo i oplodio tlo. A ene su na poljima rie ve sadile zelene
mladice u itko blato.
Dok se Binta oporavljala od poroda, njezino je polje rie obraivala baka
Yaisa, ali sada je Binta ve bila spremna ponovo preuzeti na sebe svoje dunosti. S
Kun-tom u pamunom povezu na leima, Binta je pola s ostalim enama neke
su od njih, kao i njezina prijateljica Jankay Touray, nosile svoju novoroenu djecu,
a uz njih i zaveljaj koji je svaka od njih nosila na glavi do izdubljenih kanua na
obali seoskog bolonga, jednog od mnogih krivudavih kanala u koje se razlijevala
rijeka Gambija, poznatog pod imenom kamby-bolongo. Kanui su hitro poletjeli niz
bolong, u svakome po pet do est ena koje su snano upirale o svoja kratka, iroka
vesla. svaki put kada bi se nagnula naprijed, zaranjajuci veslo u vodu i upirui se o
nj, Binta bi osjetila toplu i meku teinu Kunte na svojim leima.
Zrak je bio teak od jakog, oporog mirisa mangrove i opojnih mirisa ostalih
biljaka i stabala kojima su bile gusto obrasle obje obale bolonga. Uznemirene
prolaskom kanua, brojne obitelji babuna, probuene od sna, poele su kretati,
skaui naokolo i tresui resama palmovih grana. Divlje svinje su roktale i
groktale, hitajui u zaklon visoke trave i grmlja. Prekrivajui blatne obale, na
tisue je pelikana, aplji, roda, galebova, gnjuraca i kljunaa prekidalo doruak i
uzbueno promatralo prolazak kanua. Neke od manjih ptica podigle su se u zrak

Gledaj i zapamti, jedino je ovo vee od tebe.

grlice, guske, gnjurci, vodomari kruei i otro kri-ei, sve dok se uljezi nisu
udaljili.
Dok su kanui rezali namrekanu, uzbibanu povrinu bolonga, jata bjelica
iskakala su slono iz vode, izvodei svoj srebrnasti ples, i uz pljusak bi ponovo
nestajale u vodi. Za bjelicama su jurile velike, prodrljive ribe, ponekad s toliko
pohlepe da bi, zaletjevi se, pljesnule ravno u kanu, a ene bi ih onda zatukle i
spremile u stranu za slasnu veeru. Meutim, ovog su jutra bjelice neometano
plivale oko njih.
Vijugavi bolong odveo je ene u kanuima iza okuke u drugu, iru pritoku, i
kad su se tamo pojavile, zrak se ispuni lepetom bezbrojnih krila, a golemi, ivi sag
ptica koje su ovamo dolazile s mora, blistajui svim bojama duge podie se i
ispuni nebo. Povrina vode, zamraena olujnim ptijim oblakom i izbrazdana
udarcima njihovih krila, iarala se otpalim perjem dok su ene nastavile veslati.
Kako su se pribliavale movarnim pliacima na kojima su generacijama
ene Juffurea gajile riu, kanui su poeli prolaziti kroz ustreptale oblake komaraca,
a zatim su se jedan za drugim nosom zabili u prilaze napravljene od guste, vrsto
ugaene trave. Trava je sluila kao mea i oznaivala je kojoj eni pripada koje od
polja gdje su smaragdnozeleni izdanci mlade rie ve nadvisili povrinu vode za
itavu irinu dlana.
Kako je o veliini polja svake pojedine ene odluivao svake godine
nanovo savjet starjeina Juffurea, a odreivala se prema broju usta koje je ena
morala nahraniti riom, Bintino je polje jo uvijek bilo maio. udljivo odravajui
ravnoteu pri izlasku iz kanua zbog djeteta na leima, Binta napravi nekoliko
koraka, a onda se naglo zaustavi, gledajui iznenaena i sretna majunu sojenicu
od bambusa, natkrivenu strehom od palmova lia. Dok je ona raala, Omoro je
doao ovamo i sagradio taj zaklon za njihovog sina. Karakteristino za mukarce,
nita joj o tome nije rekao.
Kad je podojila dijete i napravila mu gnijezdo u zaklonu, Binta se presvukla
u radnu odjeu koju je donijela sa sobom u zaveljaju i, gazei teko kroz blato i
vodu, izala je u polje. Saginjui se gotovo do zemlje, s nogama u vodi, izvlaila je
zajedno s korijenjem iznikle mladice korova koji bi, ako ga ne bi poupala, brzo
prerastao i uguio riu. A svaki put kad bi Kunta zaplakao, Binta bi izala iz polja i
odlazila da ga nahrani u hladu njegove sjenice.
Tako se mali Kunta svakodnevno sunao na suncu njenosti svoje majke. U
svojoj kolibi u selu, Binta bi svake veeri nakon to bi pripremila i odnijela
veeru Omoru mekala kou svog djeteta maui ga od glave do pete maslacem
od sjemena si drveta, a zatim bi ga rijetko bi kada to propustila ponosno
pronijela kroz selo do kolibe bake Yaise, gdje bi dijete doekalo jo vie poljubaca
i coktavih usklika divljenja. A zatim bi ga obje natjerale da glasno protestira,
rasplakavi ga upornim stiskanjem njegove glavice, nosa, uiju i usnica kako bi ih
pravilno oblikovale.
Katkada bi Omoro oduzeo svog sina enama i ponio bi dobro umotani
zaveljaj u svoju kolibu muevi su oduvijek stanovali odvojeno od ena gdje
bi djetetovim oima i prstima dopustio da istrauju razne privlane stvari kao to je
5

na primjer bila saphie-amajlija iznad uzglavlja Omorovog kreveta, postavljena

tamo da odagna zle duhove. Kuntinu znatielju privlailo je sve to je bilo areno
posebno lovaka torba njegovog oca, izraena od koe i tada ve gotovo posve
prekrivena kami koljkama po jedna za svaku ivotinju koju je Omoro osobno
donio u selo za hranu. I Kunta bi zadovoljno gukao pred dugakim, svinutim
lukom i trepetom strijela u tobolcu, objeenom blizu njega. Omoro se osmjehnuo
kad se siuna ruica ispruila i uhvatila tamno, vitko koplje iji je uzak dio
uglacan stalnom uporabom. Doputao je Kunti dirati svaku stvar u kolibi osim
molitvenog ilima koji je vlasniku svetinja. I tako, kad bi bili sami u oevoj kolibi,
Omoro bi Kunti priao o sjajnim i smjelim djelima koja e njegov sin initi kad
odraste.
Konano bi odnio Kuntu natrag u Bintinu kolibu kad bi dolo vrijeme da ga
majka ponovo podoji. Bilo gdje se nalazio, Kunta je uglavnom bio zadovoljan i
uvijek bi brzo zaspao, bilo da ga je Binta ljuljala u krilu ili se naginjala nad njega
dok bi leao kraj nje u njezinom krevetu, tiho mu pjevuei neku uspavanku poput
ove:
Moje nasmijeeno dijete,
Nazvano imenom svog plemenitog pretka.
Jednoga dana e postati
velikim lovcem ili ratnikom,
koji e svom ocu biti na ponos.
Ali ja, ja u te se uvijek sjeati ovakvog.
Ma koliko da je Binta voljela svoje dijete i mua, ipak je osjeala i vrlo
odreen strah, jer muslimanski su muevi esto izabirali i uzimali drugu enu
upravo u razdoblju kad bi prve ene dojile. Omoro zasad jo nije doveo drugu
enu; a kako Binta nije eljela da on zapadne u iskuenje, smatrala je da mali
Kunta mora to prije prohodati, jer s time prestaje razdoblje dojenja.
Tako je Binta spremno pomagala Kunti kad je, negdje oko trinaestog
utapa, pokuao napraviti prve nesigurne korake. I nedugo zatim, ve je uspio
teturati naokolo bez pomoi njene ruke. Binti je zbog toga laknulo upravo toliko
koliko je to Omora ispunilo ponosom, a kad je Kunta zaplakao traei da ga
nahrani, Binta je sinu umjesto dojke dala nekoliko vrstih udaraca po maloj
stranjici i pruila mu tikvicu sa kravljim mlijekom.
3. POGLAVLJE
Prole su tri kie, a bilo je ono mravo razdoblje kada je selo ve gotovo
sasvim iscrpilo zalihe ita i ostale suene hrane od posljednje etve. Mukarci su
odlazili u lov, ali su se vraali samo sa nekoliko malih antilopa i gazela i neto onih
nezgrapnih ptica to ive u grmlju, jer u tom razdoblju uareno je sunce ve do
mulja isuilo tolika pojilita u savani da se sva vea i bolja divlja povukla duboko
u umu upravo u vrijeme kad su ljudi iz Juffurea trebali svu svoju snagu za
obavljanje poslova oko sjetve. ene su ve morale u svakodnevni obrok kuskusa i
rie dodavati neukusne sjemenke bambusa i suho lie baobaba, neugodnog okusa.
Dani gladovanja poeli su tako rano da je selo moralo rtvovati pet koza i dva vola
6

 vie nego zadnji put potkrepljujui tim rtvama molitve koje su upuivali
Alahu neka potedi selo smrti od gladi.
Konano se uareno nebo naoblailo, laki se povjetarac pretvorio u otar
vjetar i iznenada, kao i uvijek, poele su kiice slijevale su se tople i blage dok
su seljaci kopali omekalu zemlju u duge, ravne redove, pripremajui je za sjeme.
Znali su da sjetva mora biti zavrena prije nego ponu velike kie.
Slijedeih nekoliko dana, ujutro nakon doruka, umjesto da svojim kanuima
odlaze na riina polja, ene su oblaile tradicionalnu odjeu plodnosti, napravljenu
od irokog, zelenog lia koje je simboliziralo zelenilo mladog ita, i odlazile su na
prekopane njive svojih mueva. Jo prije nego bi se pojavile, uli su se njihovi
glasovi kako se diu i sputaju u monotonoj melodiji drevne molitve njihovih
predaka neka kuskus i kikiriki i druge sjemenke koje su nosile u zemljanim
posudama na glavama, puste snano korijenje i neka rastu.
Koraajui jedna iza druge slono, u ritmu, bose, ene bi tri puta otpjevale
molitvu i obile oko svake njive. Zatim su se razdvojile i svaka je pola za jednim
od ratara, a oni su hodali niz pripremljene brazde i svakih nekoliko centimetara
nonim palcem napravili rupu u zemlji. U svaku takvu rupu ena bi zatim
spustila sjemenku, pokrila je palcem i otila do slijedee rupe. ene su radile vie
od mukaraca, jer osim to su morale pomagati muevima, obraivale su i riina
polja i povrtnjake koji su se nalazili u blizini kuhinja.
Dok je Binta sadila luk, jam-krumpir, tikve, manioku i kisele rajice, mali
je Kunta provodio dane u igri pod budnim nadzorom nekoliko baka, koje su se
brinule za svu djecu iz sela to su pripadala u prvi kafo, a on je ukljuivao svu
djecu mladu od pet kia. I djeaci i djevojice trali su naokolo goli kao mlade
ivotinje neki od njih tek su bili poeli izgovarati prve rijei. Sva su djeca, kao i
Kunta, brzo rasla, smijui se i skviei dok su se lovila oko divovskog debla
seoskog baobaba, igrala se skrivaa ili natjeravala pse i kokoi da se razbjee u
uskomealoj guvi dlake i perja.
Meutim, sva bi se djeca ak i ona najmanja, poput Kunte vrlo brzo
umirila i pourila zauzeti mjesto kad bi jedna od baka obeala ispriati priu. Iako
jo nije mogao razumjeti mnoge rijei Kunta bi iroko rastvorivi oi gledao
starice koje su svoje prie popraale tako vjernim pokretima i umovima da se
djeci priinjalo kako se sve to doista tu pred njima i dogaa.
Iako je bio jo sasvim mali, Kunta bi ve prepoznao neke prie koje mu je
ve ranije ispriala njegova baka Yaisa kad bi je otiao posjetiti u njezinoj kolibi.
Meutim, ba kao i svi njegovi drugovi iz prvog kafa, i Kunta je smatrao da je od
svih baka najbolja pripovjedaica omiljena, tajanstvena i udna starica Nyo Boto.
elave lubanje, duboko izborana lica, crna kao dno kuhinjskog lonca, s vjeitim
prutiem korijena limun-trave koji je stalno vakala i koji joj je, poput ticala
kakvog insekta, strao izmeu ono nekoliko preostalih zuba a koji su bili jarke
naranaste boje od bezbrojnih kola-oraha to je sisala stara bi se Nyo Boto, uz
mnogo stenjanja, smjestila na svoju nisku klupicu. Iako je uvijek gunala, djeca su
znala da ih voli kao da su joj roena, a ona je uostalom uvijek tvrdila da su oni svi
njezina djeca.
7

Okruena malianima, progunala bi: Hoete li da vam ispriam priu . . .

Hoemo! sva bi djeca povikala u jedan glas, nestrpljivo se gurkajui
u napetom iekivanju.
I zatim bi starica poela priu onako kako su svi pripovjedai Mandingoplemena uvijek poinjali priati: U neko vrijeme, u nekom selu, ivjela je neka
osoba. To je bio mali djeak, rekla im je, otprilike njihovih kia, i taj je djeak
jednoga dana otiao na obalu rijeke i tamo naao krokodila uhvaenog u mreu.
Pomozi mi! zazvao ga je krokodil.
Pojest e me! viknuo je djeak.
Neu! Doi ovamo! rekao je krokodil.
Nato je djeak priao krokodilu i istog su ga trena epali njegovi zubi
nanizani u dugakim raljama.
Zar zlom uzvraa moju dobrotu? vikao je djeak.
Naravno, odgovori mu krokodil ne otvarajui ralje. Tako ti je u ivotu.
Djeak to nikako nije htio vjerovati i krokodil onda pristane da jo saeka i
ne proguta djeaka dok o tome ne uju miljenje prva tri svjedoka koji e onuda
proi. Prvi je naiao neki stari magarac.
Kad ga je djeak upitao to on o tome misli, magarac je odgovorio: Sad
kad sam ostario i vie ne mogu raditi, gospodar me je otjerao u divljinu da me
poderu leopardi!
Vidi? ree krokodil. Slijedei je tuda proao stari konj koji im je rekao
isto to i magarac.
Vidi? ree krokodil. Zatim je naiao debeljukasti zec koji ree: Dakle,
ne mogu dati dobar odgovor dok ne vidim kako se sve to odigravalo od poetka.
Gunajui, krokodil rastvori ralje da bi mu ispriao kako je bilo a djeak
iskoi i otri dalje od obale rijeke, gdje je bio siguran.
Da li ti voli meso krokodila? upita ga zec. Djeak potvrdno odgovori.
A tvoji roditelji? Djeak opet potvrdi. Pa eto ti krokodila koji samo eka da ga
strpa u lonac.
Djeak otri i vrati se s mukarcima iz svoga sela koji mu pomognu ubiti
krokodila. Ali, zajedno s ljudima iz sela je doao i jedan zvuolo-pas koji je, dok su
oni ubijali krokodila, gonio, uhvatio i zaklao onog zeca.
I tako je krokodil ipak bio u pravu ree Nyo Boto. Doista je u ivotu
tako da se dobro esto plaa zlom. Eto, to sam vam htjela ispriati kao priu.
Budi blagoslovljena, dao ti bog snage i obilja! uzvratila su djeca
zahvalno.
Zatim su druge bake dole medu djecu sa zdjelama punim svjee prenih
kukaca i skakavaca. U nekom drugom razdoblju, to bi bilo samo ukusno predjelo,
meutim sada, prije velikih kia, kad je razdoblje gladovanja ve bilo poelo,
preni insekti morat e djeci zamijeniti podnevni obrok, jer je u ostavama veine
obitelji preostalo jo samo nekoliko pregrti kuskusa i rie.
4. POGLAVLJE
Sad su ve gotovo svako jutro padali kratki, svjei pljuskovi, a izmeu dva
pljuska Kunta i njegovi vrnjaci uzbueno bi se razletjeli po selu. Moja je!
8

Moja! vikali su kad bi vidjeli lijepu dugu koja se u luku sputala do zemlje i
uvijek se priinjala nekako blizu. Meutim, kie su donijele i oblake leteih
insekata iji bi estoki ubodi i ugrizi brzo potjerali djecu nazad u kolibe.
Zatim su, iznenada, kasno jedne noi, poele velike kie i ljudi su se skutrili
u svojim hladnim kolibama, sluajui vodu kako udara o krovove od palmova
lia, promatrajui bljeskanje munja i smirujui djecu kad bi kroz no zatutnjali
gromovi. Izmeu dva proloma oblaka uo bi se samo lave akala, zavijanje hijena
i kreket aba.
Kie su se vratile slijedee noi, i slijedee, i opet slijedee uvijek su
padale samo nou poplavivi nizinu uz rijeku, pretvarajui njihove njive u
movare, a selo u blatno jezero. Ipak, svakog jutra prije doruka, svi bi se mukarci
probijali kroz blato do male damije Juffurea i zaklinjali Alaha neka poalje jo
vie kie, jer njihov je ivot ovisio o tome hoe li voda dovoljno natopiti tlo prije
nego pripekne sunce i saee svaku biljku iji korijen ne uspije nai dovoljno vode
da preivi. U vlanoj djejoj kolibi, slabo osvijetljenoj i loe zagrijanoj vatrom od
suhih granica i komada osuene balege, naloenoj u plitkoj rupi iskopanoj u zemljanom podu kolibe, stara Nyo Boto priala je Kunti i drugoj djeci o onoj stranoj
godini kada, kako se sjeala, nije palo dovoljno velikih kia. Bez obzira na to
koliko neto bilo strano, Nyo Boto bi se uvijek sjetila nekog vremena kad je bilo
jo gore. Nakon dva dana velike kie, priala im je, dole su suneve jare. Unato
upornih molitvi Alahu, plesanju tradicionalnog plesa kie i svakodnevne rtve od
dvije koze i jednog vola, ipak se sve to je iz zemlje raslo poelo suiti i umirati.
ak su presuile i lokve u umama, priala je Nyo Boto, i prvo su umske ptice, a
zatim i druge umske ivotinje, bolesne od ei, poele dolaziti na seoski bunar. U
kristalno prozirnom nebu svake bi noi sjale tisue zvijezda, puhali su hladni
vjetrovi i sve je vie i vie ljudi obolijevalo. Oito, Juffure je bilo u vlasti zlih
duhova.
Oni koji su jo bili sposobni za to, nastavili su s molitvama i plesovima, i
konano su rtvovani i posljednja koza i posljednji vol. inilo se da je Alah
Juffureu okrenuo leda. Neki stari, slabi i bolesni poeli su umirati. Drugi su
odlazili iz Juffurea i obilazili druga sela, nadajui se da e ih netko tko ima hrane
primiti kao robove, samo da neim napune eluce, a oni koji su ostali u selu,
obeshrabreno su leali u kolibama. Tada je, ree Nyo Boto, Alah usmjerio korake
marabuta Kai-rabe Kunte Kinta prema izgladnjelom, umiruem selu Juffureu.
Vidjevi patnje naroda Juffurea, on je kleknuo i molio se Alahu gotovo bez
imalo sna i krijepei se tek povremeno s nekoliko srkuta vode punih pet dana.
Uvee petog dana velika se kia spustila poput potopa i spasila Juffure.
Kad je Nyo Boto zavrila priu, druga su djeca s novim potovanjem
gledala Kuntu koji je nosio ime svog uglednog djeda, mua bake Yaise. Jo i prije
nego to je uo tu priu, Kunta je zamijetio na koji se nain roditelji druge djece
obraaju Yaisi, i osjetio da je Yaisa znaajna osoba, ba kao to je to zacijelo bila i
Nyo Boto.
Velike su kie nastavile padati svake noi, sve dok Kunta i druga djeca nisu
primijetila kako odrasli, prolazei selom teko izvlae noge iz blata, upadajui do
9

lanaka, pa ak i do koljena u mulj, a ponekad su se ak sluili kanuima kako bi se

prebacili od mjesta do mjesta. uo je Bintu kad je Omoru priala kako su riina
polja poplavljena nabujalim vodama bolonga. Drhui od hladnoe, gladni, oevi
su gotovo svaki dan rtvovali Alahu dragocjene koze i volove, krpali oteene krovove, uvrivali omekale zidove koliba i molili Boga da im njihove oskudne
zalihe rie i kuskusa potraju do slijedee etve.
Meutim, Kunta i njegovi prijatelji, budui da su jo bili samo mala djeca,
nisu grevitoj gladi u svojim elucima obraali toliko pozornosti koliko igrama u
blatu, meusobnom rvanju i klizanju na golim stranjicama u skliskom mulju. Pa
ipak, zaeljevi se ponovno sunca, djeca bi mahala ruicama prema olovnosivom
nebu i uzvikivala onako kako su to vidjeli da ine njihovi roditelji: Sini, sunce,
ubit u ti kozu!
ivotvorna kia donijela je cijeloj prirodi svjeinu i raskono obilje. Ptice
su posvuda pjevale. Granje drvea i sve biljke rasprsnule su se mirisnim
cvjetovima, rvenkastosmede, ljepljivo blato pod njihovim nogama, svakoga bi
jutra osvanulo prekriveno novom prostirkom od latica jarkih boja i zelenog lia
koje bi kia pokidala u toku noi. Ali usred te raskoi prirode, bolest se nezadrivo
irila medu stanovnicima Juffurea, jer nijedna od plodina bogatog uroda nije jo
bila dovoljno sazrela za jelo. I odrasli i djeca gladno su zurili u tisue mesnatih
mango-plodova i majmunskih jabuka, pod kojima su se svijale grane, ali zeleno je
voe bilo tvrdo kao kamen, a oni koji bi u nj zagrizli, povraali bi i raz-boljeli se.
Sama kost i koa! uzviknula bi baka Yaisa, cok-ui jezikom, svaki put
kad bi ugledala Kuntu. Ali zapravo je njegova baka bila isto tako mrava kao i on;
jer sad je ve svaka ostava u Juffureu bila sasvim ispranjena. Ono malo krava,
bikova, koza i kokoi u selu, to jo nije zavrilo u loncu ili bilo podesno kao rtva,
trebalo je odrati na ivotu i hraniti jer inae slijedee godine nee biti
priploda: kozlia, telia i pilia. Tako su se ljudi poeli hraniti raznim glodavcima,
korijenjem i liem koje su skupljali u samom selu, i izvan sela, a potraga za
hranom bi poinjala s izlaskom sunca i zavravala kad bi zalo sunce.
Da su muevi ak i otili u ume, u lov na divlja, kako su to inae esto
inili u neko drugo doba godine, sada ne bi imali snage dovui ulov do sela.
Plemenski tabui branili su Mandingo-ljudima jesti meso majmuna i babuna kojih je
bilo u izobilju; isto tako nikada ne bi dotakli brojna kokoja jaja to su leala
naokolo, niti koju od milijuna velikih zelenih aba jer su ih smatrali otrovnima. A
kao pravovjerni muslimani, radije bi umrli nego okusili meso divljih svinja koje su
esto u krdima dolazile rovati usred sela.
Ve su stoljeima obitelji dugonogih roda gradile gnijezda na najviim
granama seoskog ceiba-stabla, a kad bi se izlegli mladi, odrasle su rode neprekidno
letjele do bolonga i natrag, donosei mladima tek ulovljenu ribu. Paljivo ekajui
pravi trenutak, bake i djeca nahrupili bi pod stablo, kriei i nabacujui se kratkim
tapovima i kamenjem prema gnijezdima. I esto bi u toj guvi i galami razjapljeni
kljun mlade rode promaio ribu, riba bi promaila gnijezdo i preletjevi kroz gustu
kronju, pljesnula na zemlju. Djeca su se borila koje e prvo dograbiti ribu, i neija
bi obitelj te veeri imala gozbu. Ako bi neki kamen od onih to su ih djeca bacala
10

prema gnijezdu, sluajno pogodio nezgrapnu, paperjem pokrivenu mladu rodu,

mladune bi ponekad ispalo iz visokog gnijezda zajedno s ribom i, tresnuvi o
zemlju, uginulo ili se teko ozlijedilo; te veeri bi nekoliko obitelji veeralo juhu
od rode. Meutim, takvi su obroci bili rijetki.
Kasno uveer svaka bi se obitelj okupila u svojoj kolibi, donosei sve ono
to su pojedinci uspjeli skupiti preko dana moda ak i krticu, ili pregrt masnih
larvi, ukoliko su imali sree i od svega toga skuhali bi lonac juhe, koja bi, dobro
zapaprena i zainjena mirisnim zainima da bi joj se popravio ukus, te veeri bila
sva njihova hrana. Ali je takvo jelo samo ispunilo eludac, a nije davalo snage. I
tako su ljudi Juffurea poeli umirati.
5. POGLAVLJE
Sve ee i ee selom bi odjeknulo vriskavo ku-kanje neke ene. Sretni su
bili oni najmanji koji su jo bili premladi da shvate, jer ak je i Kunta ve bio
dovoljno star da zna kako kukanje znai da je upravo umro netko tko je bio voljen.
Obino bi u toku posli-jepodneva donosili u selo, nepokretnog na volovskoj koi,
ponekog bolesnog ratara koji je izaao posjei korov na svojoj njivi.
Bolest je poela izazivati otekline nogu kod nekih odraslih. Drugi su
oboljeli od groznice od koje su se bolesnici naizmjence jako znojili i tresli od
zimice. A kod sve su se djece, po rukama i nogama, prvo pojavile male otekline
koje su vrlo brzo postale vee i bolne; zatim su se otvorile i iz njih se poela
cijediti ruiasta tekuina to bi se ubrzo pretvorila u gusti, uti, smrdljivi gnoj koji
je privlaio rojeve krupnih muha.
Bol od velikog otvorenog ira na nozi natjerao je maloga Kuntu da posrne
kad je jednog dana pokuao potrati. Udario se pri padu, drugovi u igri pomogli su
mu ustati, a bio je uplaen, plakao je, i elo mu je krvarilo. Kako su i Binta i
Omoro bili u polju, djeca su ga urno odvela u kolibu bake Yaise koja se ve
mnogo dana nije bila pojavila u djejoj kolibi.
Yaisa je izgledala vrlo slaba, koa na njezinu izmravjelu licu napela se
preko kostiju, a leala je znojei se ispod volovske koe na leaju od bambusa. Ali
kad je ugledala Kuntu, skoila je s leaja i oprala mu ranjeno elo. vrsto ga je
zagrlila i naredila drugoj djeci da otre i donesu kelelalu mrave. Kad su se djeca
vratila, baka Yaisa je vrsto stisnula raspuklu kou na Kuntinom elu, a zatim je na
ranu stavljala jednog po jednog mrava. Kad bi mrav gladno zabio svoja snana
klijeta u meso s jedne i druge strane rane, ona bi mu vjeto otkinula tijelo,
ostavljajui glavu s klijetima u rani. Tako je nastavila sve dok mravljim glavama
nije zaila itavu ranu.
Nakon to je istjerala drugu djecu iz kolibe, rekla je Kunti neka legne i
odmori se uz nju na krevetu.
Kunta je leao i sluao njezino teko disanje dok je ona neko vrijeme
utjela. Zatim je ruka bake Yaise pokazala na hrpu knjiga poslaganih na polici kraj
njezinog uzglavlja. Govorei tiho i polako, baka je Kunti ispriala neto vie o
njegovom djedu, kome su, rekla je, pripadale i te knjige.
U svojoj rodnoj Mauritaniji, Kairaba Kunta Kinte napunio je bio trideset i
pet kia kad mu je njegov uitelj, glavni marabut, podijelio blagoslov i time ga ui11

nio svetim ovjekom, priala je baka Yaisa. Kuntin je djed u tome slijedio
obiteljsku tradiciju svetih ljudi obitelji Kinte, koja je poela prije mnogo stotina
kia, jo u Starom Maliju. Kad je uao u etvrti kafo i postao mukarac, zamolio je
starog marabuta da ga primi za svog uenika i slijedeih je petnaest kia putovao s
ma-rabutovom druinom: enama, robovima, uenicima, kravama i kozama, dok je
starac hodoastio od sela do sela, sluei Alahu i njegovim podanicima. Po
pranim stazama i blatnim potocima, pod arkim suncima i hladnim kiama, kroz
zelene doline i vjetrovite pustare, priala je baka Yaisa, putovali su tako od
Mauritanije prema Jugu. Nakon to je primio posveenje u svetog ovjeka, Kairaba
Kunta Kinte nastavio je lutati sam jo mnogo Mjeseevih ciklusa, obilazei razna
mjesta u Starom Maliju, kao to su Keyla, Djeela, Kangaba i Timbuktu, skrueno
padajui niice pred velikim svetim starcima i molei ih neka mu udijele blagoslov
za uspjeh, to bi mu svi rado podijelili. A zatim je Alah upravio korake mladog
svetog ovjeka prema jugu i konano u Gambiju, gdje se prvo bio zaustavio u selu
Palaki N'Ding.
Za kratko su vrijeme ljudi u ovom selu shvatili, vidjevi skore plodove
njegovih molitvi, da je tog mladog svetog ovjeka Alah obdario posebnom
milou. Bubnjevi za dojavljivanje proirili su tu vijest kroz cijelu zemlju, i ubrzo
su ga druga sela pokuala pridobiti za sebe, aljui mu glasnike po kojima su mu
nudili mlade djevojke za ene, zatim na poklon robove, krave i koze. I uskoro je
sveti ovjek doista otiao u drugo selo, ovaj put u selo Jiffarong, ali samo zbog
toga to ga je Alah tamo uputio, budui da mu ljudi iz Jiffaronga nisu imali to
ponuditi osim zahvalnosti za njegove molitve. Ovdje je uo za selo Juffure u
kojem ljudi boluju i umiru zato to nije bilo velike kie. I tako je konano stigao u
Juffure, ree baka Yaisa, gdje je zatim pet dana neprekidno molio, sve dok Alah
nije poslao veliku kiu koja je spasila selo.
Saznavi za veliko djelo Kuntinog djeda, sam kralj Barra, koji je vladao
ovim dijelom Gambije, osobno je mladom svetom ovjeku poklonio izabranu
djevicu za njegovu prvu enu, a njezino je ime bilo Sireng. Sa Sireng, Kairaba
Kunta Kinte zaeo je dva sina i nazvao ih je Janneh i Saloum.
Priajui, baka Yaisa se bila pridigla i sada je uspravno sjedila na leaju od
bambusa. Tada je ree Yaisa sa sjajem u oima ugledao Yaisu kako plee
seo-ruba-ples! Imala sam tada petnaest kia! iroko se osmjehnula, otkrivajui
krezube desni. Nije mu trebao nikakav kralj da za njega izabere novu enu!
Ona pogleda Kuntu. U mom je trbuhu zaeo tvog oca Omora.
Te noi, u kolibi svoje majke, Kunta je dugo leao budan, razmiljajui o
onome to mu je ispriala baka Yaisa. Mnogo puta dosad Kunta je sluao o svom
djedu, svetom ovjeku, ije su molitve spasile selo i kojega je kasnije Alah uzeo k
sebi. Ali Kunta nikada dosad nije pravo shvatio da je taj ovjek bio otac njegova
oca, da je Omoro njega poznavao isto onako kako on sada poznaje Omora, da je
baka Yaisa Omorova majka kao to je Binta njegova majka. Jednoga e dana i on
nai enu kao to je Binta da mu rodi njegovog sina. A taj e sin opet . . . Kunta se
okrene na drugu stranu, zaklopi oi i slijedei ove duboke misli, polako utone u
san.
12

6. POGLAVLJE
Slijedeih nekoliko dana, malo prije zalaska sunca, nakon to bi se vratila s
riinih polja, Binta bi poslala Kuntu na seoski bunar da joj donese tikvu svjee
vode, kojom bi zatim skuhala juhu od bilo ega to bi uspjela nai. Zatim bi ona i
Kunta odnijeli malo te juhe preko sela u kolibu bake Yaise. Kunti se inilo da se
Binta sporije kree i primijetio je da joj je trbuh jako velik i teak.
Dok bi se baka Yaisa bunila, govorei slabanim glasom kako e njoj
uskoro biti opet bolje, Binta bi poistila i pospremila kolibu. A onda bi ostavila
baku Yaisu, poduprvi je u sjedeem poloaju, na njezinu le-aju da pojede zdjelu
juhe s komadiem Bintinog na-domjeska za kruh, umijeanog od praha kojim su
bila prekrivena suha crna zrna divlje akacije.
Zatim se jedne noi Kunta probudio i shvatio da ga to otac grubo trese za
ramena. Binta je na svom krevetu tiho stenjala, a u kolibi su osim njih, hitro se
kreui amo-tamo, bile jo i Nyo Boto i Bintina prijateljica Jankav Tourav. Omoro
je s Kuntom pohitao na drugi kraj sela, gdje je Kunta, udei se to se to zapravo
dogaa, ubrzo ponovo zaspao na krevetu svog oca. Ujutro je Omoro opet probudio
Kuntu i rekao mu: Ima brata. Podiui se brzo na koljena i trljajui oi, Kunta
pomisli kako to mora biti neto osobito kad je tako razveselilo njegovog inae
uvijek strogog i ozbiljnog oca. Po podne je Kunta, s ostalima iz svoga kafa, upravo
bio u potrazi za neim to bi se moglo pojesti, kad ga je zazvala Nyo Boto i povela
ga u kolibu da vidi Bintu. Binta je izgledala izmorena i sjedila je na rubu kreveta,
njeno milujui djetece u svom krilu. Kunta je trenutak tako stajao, pomno
promatrajui sitno, naborano crno stvorenje; zatim je pogledao nasmijeena lica
dviju ena nagnutih nad djetetom i primijetio da je iznenada nestao Bintin veliki
trbuh na koji se ve bio navikao. Izaao je iz kolibe ne progovorivi ni rijei, a
zatim, nakon to je neko vrijeme nepomino stajao pred vratima kolibe, umjesto da
se vrati svojim prijateljima, otiao iza oeve kolibe i tamo je sjedio sam i
razmiljao o onome to je vidio.
Kunta je nastavio spavati u Omorovoj kolibi jo i slijedeih sedam noi, ali
to kao da nitko nije primijetio, niti se zbog toga zabrinuo, toliko su svi bili zaokupljeni novom bebom. Ve je poeo misliti kako ga njegova majka vie ne eli
a ni otac kad ga, uveer osmog dana, Omoro pozove da zajedno sa svim ostalim
fiziki sposobnim stanovnicima Juffurea, doe pred kolibu svoje majke i uje koje
je ime Omoro izabrao za njegovog brata, a to je bilo Lamin.
Te je noi Kunta dobro i mirno spavao ponovo u svom vlastitom
krevetu, pokraj majke i novog brata. Meutim, ve za nekoliko dana, im joj se
vratila snaga, nakon to bi neto skuhala i dala za doruak Kunti i Omoru, Binta bi
uzela malog brata i odlazila u kolibu bake Yaise, gdje je provodila vei dio dana.
Po zabrinutim licima Binte i Omora, Kunta je shvatio da je baka Yaisa teko
bolesna.
Nekoliko dana kasnije, kasno poslije podne, Kunta i njegov kafo, brali su
mango-plodove koji su konano sazreli. Natukli bi na najbliem kamenu vrstu,
naran-astoutu kou ploda, zatim bi odgrizli vrh i isisali meko, slatko meso voa.
Skupljali su u koare majmunske jabuke i divlje orahe, kad Kunta odjednom zauje
13

poznati glas kako jaue iz pravca kolibe njegove bake. Tijelom su mu proli hladni
srsi jer bio je to glas njegove majke, prodoran u naricanju nad mrtvacem kakvo je
Kunta u posljednjih nekoliko sedmica tako esto sluao. Druge su se ene odmah
pridruile Bintinom otrom vriskanju i naricanje se ubrzo proirilo cijelim selom.
Kunta je bezglavo pojurio prema bakinoj kolibi.
U guvi oko kolibe Kunta ugleda oajnog Omora i staru Nyo Boto koja je
gorko plakala. Ve za nekoliko trenutaka poeo je odjekivati tobalo-bubanj, a
jaliba je glasno izvikivao dobra djela bake Yaise, koja je poinila u toku svog
dugog ivota u Juffureu. Ukoen od zaprepatenja, Kunta je tupo gledao kako
mlade, neudate ene iz sela podiu guste oblake praine udarajui po tlu irokim
lepezama od upletene trave, kako se po obiaju inilo kada netko umre. Nitko
inilo se nije primjeivao Kuntu.
Kad su Binta, Nyo Boto i jo dvije druge ene, kukajui ule u kolibu, ljudi
pred kolibom pali su na koljena i spustili glave. Kunta odjednom brine u pla,
koliko od tuge, toliko i od straha. Uskoro je dolo nekoliko mukaraca s velikom,
svjee rascijepanom kladom, koju su poloili na zemlju ispred kolibe. Kunta je
gledao kako ene iznose iz kolibe tijelo njegove bake, umotano od vrata do stopala
u bijelu pamunu tkaninu i polau ga na ravnu plohu klade.
Kroza suze, Kunta je gledao narikae kako sedam puta obilaze u krugu oko
Yaise, izgovarajui molitve i monotono uzvikujui, dok je alim otegnutim glasom
govorio da je otila kako bi uz Alaha i svoje pretke provela vjenost. Kako bi joj
dali snage za taj put, mladi neoenjeni mukarci njeno su oko njezinog tijela
poslagali kravlje rogove ispunjene svjeim pepelom.
Nakon to se veina narikaa udaljila od odra, Nyo Boto i druge stare ene,
zauzee svoja mjesta u blizini mrtvog tijela, stiskajui se jedna uz drugu, plaui i
steui glave rukama. Uskoro zatim mlade ene donijee najvee ciboa-lie koje
su uspjele nai, kako bi njime zatitile od kie glave starica dok budu bdjele nad
mrtvom Yaisom. I dok su starice tako sjedile, seoski su bubnjevi priali o baki
Yaisi do duboko u no.
U maglovito jutro, prema obiajima predaka, samo su mukarci Juffurea
oni koji su jo mogli hodati poli u pratnji mrtvog tijela do mjesta za pogrebe,
koje nije bilo daleko izvan sela, ali kamo inae nitko nikada ne bi odlazio, jer su
Mandingo, uz duno potovanje, osjeali i strah od duhova svojih predaka. Iza
mukaraca koji su nosili tijelo bake Yaise, poloeno na rasjeenu kladu, iao je
Omoro, nosei na jednoj ruci svog novoroenog sinia, a drugom rukom drei
ruicu malog Kunte, koji je bio previe ustraen da bi mogao plakati. Iza njih su
ili drugi mukarci iz sela. Ukoeno, u bijelo platno umotano tijelo, spustili su u
svjee iskopanu rupu u zemlji i pokrili ga odozgo gusto pletenom prostirkom od
bambusa. Na tu su prostirku zatim nabacali trnovito grmlje koje je trebalo zatititi
grob od hijena, a potom su na sve to nabacali i vrsto nabili kamenje i na kraju
podigli humak od svjee iskopane zemlje.
Nakon tog dogaaja Kunta mnogo dana gotovo uope nije ni jeo, ni spavao,
niti se htio odazvati pozivima svojih prijatelja iz prvog kafa koji su ga pozivali da
im se pridrui. Toliko je tugovao da ga je Omoro jedne veeri poveo u svoju kolibu
14

i tu, sjedei uz njegov leaj i obraajui mu se tako blago i njeno kao nikada
ranije, rekao neto to je olakalo Kuntinu tugu.
Rekao mu je kako u svakom selu ive tri skupine ljudi. Prva skupina, to su
oni koje moe vidjeti kako oko tebe hodaju, jedu, spavaju i rade. Druga su
skupina preci kojima se baka Yaisa sada pridruila.
A trei ljudi tko su oni? pitao je Kunta.
Trea skupina ree mu Omoro to su oni koji jo ekaju na svoje
roenje.
7. POGLAVLJE
Kie su prole pa je izmeu blistavog plavog neba i vlane zemlje zrak
oteao od mirisa raskonih divljih cvjetova i plodova. Rana jutra su opet
odjekivala od udaraca tukova u stupama dok su ene tucale proso, kuskus i zemne
orahe to jo nisu bili plodovi ovogodinje etve nego urod rano izniklog
sjemenja, zaostalog u zemlji nakon prologodinje etve. Mukarci su ili u lov i
donosili u selo ukusne, uhranjene antilope, te su, nakon to bi razdijelili meso
seljanima, strugali i tavili koe. A ene su marljivo brale zrele crvenkaste mangkano-bobice, tresui grm nad prostirkom rairenom po tlu, a zatim bi te bobice
suile na suncu prije nego bi ih smrvile u stupama i odvojile od sjemenki ukusno
futo-brano. Nita se nije bacalo. Sjemenke bi prelile vodom i zatim kuhale,
zajedno s usitnjenim prosom, dok se ne bi raskuhale u slatkastu kau koja je Kunti,
a i svima ostalima, bila dobrodola sezonska zamjena za uobiajeni doruak od
kuskusa. Svaki dan je bilo sve vie hrane i moglo se primijetiti kako selom poinje
strujati novi ivot. Mukarci su ustrije koraali odlazei na njive i vraajui se
uveer kuama, ponosno nadgledajui bogati urod koji e uskoro biti spreman za
etvu. Nabujala se rijeka sada naglo povlaila i ene su svakodnevno veslale do
faroa i istile posljednje ostatke korova medu visokim, zelenim redovima rie.
A selo je ponovo odjekivalo galamom i smijehom djece koja su se nakon
duge sezone gladovanja opet vratila igri. Trbuii su se sada punili hranjivim
jelima, irevi se osuili u kraste i otpali, i djeca su jurila po selu i veselila se kao
opsjednuta. Jednog bi dana nahvatali velike skarabeje na gnojitu, pa bi ih poredali
da se utrkuju, bodrei najhitrijeg da istri iz kruga ucrtanog prutom u praini.
Drugog bi dana Kunta i Sitafa Silla, njegov najdrai prijatelj koji je ivio u kolibi
odmah pokraj Bintine, napali na visoki zemljani humak i sruili ga, a zatim bi
promatrali slijepe termite bez krila koji su unutra ivjeli, kako naviru u tisuama,
panino bjeei.
Ponekad bi djeaci istjerali iz njezine rupe jednu od onih malih vjeverica
koje ive u zemlji i trali bi za njom sve dok im ne bi umakla u grmlje. A nita im
nije bilo drae nego kamenjem i vikom straiti jata malih, smeih dugorepih
majmuna dok bi prolazili pokraj sela. Neki bi se majmuni okretali, pa se i sami
nabacili kamenom na djecu prije nego bi se pridruili svojoj vritavoj brai na
najviim granama stabala. I svakog bi se dana djeaci rvali, hvatajui se, ruei
jedan drugog na leda, stenjui, grabei oko sebe i skaui ponovo na noge kako bi
poeli opet sve iznova, svaki od njih sanjajui o danu kad e moda ba on postati
jedan od ampiona svoga sela u rvanju i biti izabran da se ogleda u tekim borbama
15

sa ampionima iz drugih sela na natjecanjima koja se odravahu u toku etvenih

sveanosti.
Odrasli koji bi proli pokraj djece, ozbiljnih su se lica priinjali da ne vide i
ne uju kako Sitafa, Kunta i ostatak njihovog kafa, ree i urlaju kao lavovi, trube
kao slonovi i groku kao divlje svinje, ili kako se djevojice odvojeno od
djeaka igraju majki i supruga, kuhajui, njegujui lutke ili mrvei kuskus u
stupama. Meutim, ma koliko bila zanesena igrom, djeca nikada nisu propustila
iskazati svakom odraslom potovanje, onako kako su ih majke nauile da im je
dunost odnositi se prema starijima. Utivo gledajui odrasle u oi, djeca bi pitala:
Kerabe?3 A odrasli bi odgovarali: Kerabe dorong4 Ako bi netko od odraslih
pruio ruku, djeca bi jedno za drugim prilazila, uhvatila bi objema svojim rukama
pruenu ruku i zatim bi, s dlanovima prekrienim preko prsiju, stala u stranu i
saekala da se onaj ovjek udalji.
Kuntu su kod kue tako strogo odgajali da se njemu inilo kako svaki
njegov pokret izaziva Bintino ljutito puckanje prstima ukoliko ga, dapae, ne bi
dohvatila i poteno iibala. Za vrijeme obroka dobio bi zvrku u glavu samo ako bi
ga Binta uhvatila da su mu oi uperene bilo kamo osim u zdjelu ispred njega. Ako
bi pak nakon razuzdane igre itavog dana, prije povratka u kolibu propustio oprati
sa sebe svaku trunku prljav-tine, Binta bi dograbila otru spuvu ili aku slame i
komad sapuna to ga je sama pravila, i tako bi ga poela ribati da se Kunti inilo
kako e mu zderati svu kou.
Ako bi se ikada usudio zuriti u majku ili oca, ili u bilo koju drugu odraslu
osobu, pljuska bi doletjela isto tako brzo kao i onda kad bi poinio jednako
ozbiljnu pogreku i usudio se prekinuti razgovor bilo koga od odraslih. A naprosto
je bilo nezamislivo da bi se ikada usudio izrei bilo to osim istine. Ali, kako se
njemu obino nije inilo da ima nekog razloga za laganje, on nikada i nije lagao.
Iako, ini se, Binta nije tako mislila, Kunta se, koliko god je to mogao,
trudio biti dobar djeak i ubrzo je sva kod kue nauena pravila pristojnosti poeo
primjenjivati u ponaanju prema drugoj djeci. Kad bi medu djecom dolo do
razmirica, to se esto dogaalo a ponekad bi se ak razvilo i do grubih rijei i
puckanja prstima Kunta bi se uvijek okrenuo i bez rijei otiao od njih,
pokazujui tako dostojanstvo i vladanje samim sobom to su kako ga je majka
bila nauila osobine kojima se pleme Mandingo oduvijek najvie ponosilo.
Pa ipak, skoro svake veeri Kunta bi dobio batina zbog neke pakosti koju bi
uinio svom malom bratu obino bi ga plaio stranim rezanjem, ili bi se spustio
na sve etiri oponaajui babuna, kolutajui oima i udarajui akama kao apama
po podu. Dovest u tuobaba! viknula bi majka na Kuntu kad bi izgubila
strpljenje, a Kunta bi se onda uvijek strano prestraio, jer su bake
31esto priale o tim dlakavim, udnim bijelim ljudima, crvenih obraza,
koji su krali ljude i u svojim ih velikim kanuima odvodili daleko od njihovih
domova.
3
4

Ima li mir?
Samo mir.

16

8. POGLAVLJE
Iako su Kunta i njegova druina u vrijeme kad bi sunce zalazilo, obino ve
bili i umorni i gladni, ipak bi se utrkivali tko e se prije popeti na neko manje drvo
i pokazati prstom krvavu loptu na horizontu. Sutra e biti jo ljepe! uzvikivali
bi. A kad bi se na nebu pojavio polumjesec, simbol Alaha, ak su i odrasli u
Juffureu brzo jeli veernji obrok kako bi se to prije mogli okupiti ispred koliba u
sve guem sumraku i vikanjem, pljeskanjem i udaranjem o bubnjeve pozdraviti
mjesec.
Ali kad bi oblaci sakrili mlaak, kao to je bilo ove noi, narod bi se,
ustraen, brzo raziao, a mukarci su odlazili u damiju moliti za oprotenje, jer
skriveni je mlaak znaio da su nebeski duhovi nezadovoljni narodom Juffurea.
Nakon molitve, mukarci su poveli svoje zastraene obitelji do seoskog baobaba,
gdje je te noi ve uao jaliba, zagrijavajui na maloj vatri kozju kou bubnja za
poruke do najvee mogue zategnutosti.
Trljajui oi jer su ga pekle od dima jalibove vatre, Kunta se sjetio kako bi
ga ponekad nou probudili bubnjevi koji su se javljali iz raznih sela. Probuen,
leao bi mirno i pozorno oslukivao; zvui i ritam bubnjeva bili su toliko nalik na
govor da bi na kraju uspio razumjeti poneku rije i shvatiti poruke koje su obino
javljale o gladi ili o poasti, ili o napadu i paleu u nekom selu, u kojem su ljudi
pobijeni ili su ih ukrali i odveli.
Objeena o baobab pokraj jalibe, visila je kozja koa iarana znakovima za
sporazumijevanje, a koje je na arapskom ispisao arafang. U treptavom odsjaju
vatre, Kunta je gledao kako jaliba poinje kvrgavim krajevima svojih svinutih
palica udarati brzo i otro u razliite toke na koi bubnja. Bila je to hitna poruka
najbliem vrau neka doe u Juffure i istjera zle duhove.
Ne usuujui se pogledati mjesec, ljudi su urili u kolibe i uplaeno se
zavlaili u krevete. Ali, od vremena do vremena kroz no bi stizao do Juffurea
govor dalekih bubnjeva, koji su poput jeke ponavljali iz drugih sela poziv vrau.
Drhtei ispod kravlje koe, Kunta se dosjetio kako to znai da je i njihov mlaak
noas zastrt oblacima.
Slijedeeg su dana mukarci Omorovih godina morali pomagati mladim
mukarcima iz sela pri uvanju sad ve gotovo posve zrelih polja, kako bi odbranili
usjeve od poasti gladnih ptica i babuna. Djeake iz drugog kafa upozorili su neka
naroito budno nadziru koze koje su oni vodili na pau, a majke i bake zadravale
su se blie uz malu djecu i dojenad nego to su to inae inile. Najvea djeca iz
prvog kafa, ona Kuntinog i Sitafinog uzrasta, dobila su zadatak da se igraju malo
dalje izvan visoke ograde koja je okruivala selo, kako bi mogli na vrijeme zapaziti
ako se neki stranac sluajno pone pribliavati stablu putnika koje je stajalo
nedaleko od mjesta gdje su se igrali. Djeca su pozorno motrila, ali tog dana nijedan
se stranac nije pribliio selu.
Doao je slijedeeg jutra neki veoma stari ovjek koji se pri hodu
oslanjao o drveni tap i koji je na elavoj glavi nosio veliki zaveljaj. Ugledavi ga,
djeca su viui uletjela u selo kroz seoska vrata. Nyo Boto je urno ustala i
epajui otila do velikog tobalo-bubnja po kojem je poela udarati, i tako su
17

mukarci, potravi sa njiva nazad u selo, uspjeli stii trenutak prije nego je vra
doao do vrata u ogradi i uao u Juffure.
Kad su ga seljani okruili, vra je poao do baobaba i briljivo poloio na
zemlju svoj zaveljaj. Naglo unuvi, istresao je zatim iz neke vree od kozje
koe hrpu sasuenih stvari malu zmiju, donju eljust hijene, majmunsko zubalo,
kost iz krila pelikana, noge razliitih vrsta peradi i neko korijenje udna izgleda.
Ogledavi se oko sebe, nestrpljivim je pokretima rastjerivao zamuklu gomilu neka
mu dadu vie mjesta; i ljudi su se odmicali od njega, a vrau se itavo tijelo poelo
tresti i izvijati oigledno napadnuto zlim duhovima iz Juffurea.
Tijelo svetog ovjeka uvijalo se, lice mu se iskrivilo, oi su mu divlje
kolutale, dok su njegove drhtave ruke pokuavale natjerati tapi u njegovoj ruci
koji se tome oito odupirao da doe u dodir s onom hrpicom tajanstvenih
stvari. Kad je uz nadljudski napor vrhom tapia konano dotaknuo onu hrpu, vra
se srui na leda i ostane leati kao gromom pogoen. Ljudi su zapanjeno uzdahnuli.
Ali, polako, vra je poeo oivljavati. Zli duhovi su potjerani. Kad se vra s
naporom podigao na koljena, odrasli iz Juffurea iscrpljeni, ali konano
odahnuvi otrae do koliba i ubrzo se vratie nosei darove koje je vra
svakako morao primiti od njih. Starac je nove darove pridodao svom zaveljaju,
ve povelikom i tekom od darova iz drugih sela, u kojima je bio prije Juffurea, i
ubrzo je nastavio put kako bi se odazvao slijedeem pozivu. U svojoj velikoj
milosti, Alah se jo jednom udostojao potedjeti Juffure.
9. POGLAVLJE
Minulo je dvanaest Mjeseevih ciklusa i kad su opet jednom zavrile velike
kie, poela je u Gambiji sezona putnika. Mreom staza koje su povezivale sela
Gambije, stizalo je toliko putnika neki bi samo prolazili, a neki bi se zaustavili u
Juffureu da su Kunta i njegova druina morali budno straariti gotovo svakog
dana. Nakon to bi upozorili selo da se pojavio stranac, djeaci bi pourili natrag
da doekaju posjetioca kod putnikova stabla. Smjelo koraajui uz njega, djeca
bi ga salijetala pitanjima dok bi u isti mah otrim okom traila bilo kakav znak
putnikove namjere ili zanimanja. Ako bi bilo to otkrila, naglo bi ostavila putnika i
trala ispred njega u selo da to kau odraslima, okupljenima u kolibi koja bi tog
dana bila odreena kao koliba za goste. Prema drevnom obiaju, u svakom se selu
svakoga dana birala druga obitelj koja e posjetiocima koji tog dana stignu u selo
ponuditi hranu i zaklon, ne traei nikakve naknade, i to za onoliko dana koliko
posjetioci poele ostati, prije nego nastave putovanje.
Otkako im je povjerena zadaa da motre prilaze selu, Kunta, Sitafa i
njihova kafo-druina, poeli su se osjeati i ponaati odraslije od svojih stvarnih
kia. Sad bi se svakog jutra nakon doruka okupili kraj kolskog dvorita arafanga i
tiho kleknuli, sluajui kako arafang poduava starije djeake one iz drugog
kafa, po starosti odmah ispred Kunte, djeake od pet do devet kia kako e itati
stihove iz Korana i pisati perima napravljenim od posebne trave, umoenima u
crnu tintu smijeanu od soka gorke narane i usitnjenih komada ai skinute sa dna
kuhinjskih lonaca.
18

Kad bi uenici zavrili s lekcijama i otrali a za njima vijorili repovi

njihovih pamunih dundiko-koulja urei se istjerati seoska stada koza na
dnevnu pau u oblinji iprag, Kunta i njegova druina pokuavali su se priinjati
kao da ih za sve to nije nimalo briga, ali su zapravo zavidjeli starijim djeacima,
koliko na njihovim dugakim kouljama, toliko i na vanim poslovima koje su
obavljali. Iako nita nije rekao, Kunta nije bio jedini koji je osjeao kako je
zapravo ve isuvie odrastao da s njime jo uvijek postupaju kao s djetetom i da ga
tjeraju da jo uvijek hoda gol. Kuntina je druina izbjegavala dojenad poput
Lamina kao da su kuni, a onu malo stariju djecu koja su naokolo puzala smatrali
su takoer nevrijednom njihove panje, osim to bi ih poteno pljesnuli po
stranjici kada u blizini nije bilo nikoga od odraslih. Izbjegavajui ak i njenosti
baka koje su se o njima brinule otkako su znali za sebe, Kunta, Sitafa i ostali,
poeli su se motati oko odraslih mukaraca, vrnjaka svojih otaca, nadajui se da
e ih ovi zapaziti pod nogama i moda ih poslati da obave neki zadatak.
Nekako ba pred etvu Omoro ree Kunti onako uzgred, jedne noi poslije
veere, kako bi elio da mu Kunta sutra pomogne uvati strau u polju. Kunta je
bio toliko uzbuen da gotovo uope nije mogao spavati. Ujutro je na brzinu
progutao doruak i maltene se ras-puknuo od radosti kad mu je Omoro pruio
motiku da mu je ponese kad podu u polje. Kunta i njegova druina naprosto su
letjeli gore-dolje uz redove zrelog ita, viui i maui tapovima prema divljim
svinjama i ba-bunima, koji su rokui i kriei istravali iz grmlja pokuavajui
izrovati ili ugrabiti malo zemnih oraha. Bacajui grude suhog blata i galamei,
djeca su tjerala zvidava jata kosova koja bi se spustila nisko nad polja kuskusa, jer
su im bake priale o tome kako gladne ptice mogu opustoiti zrela polja isto tako
brzo kao i bilo koja druga ivotinja. Skupljajui pregrti kuskusa i zemnih oraha
koje su njihovi oevi isjekli srpom ili izvukli iz zemlje, provjeravajui koliko je
sazrio plod, te nosei tikve s hladnom vodom za pie odraslim mukarcima, djeca
su itavog dana radila s takvim arom koji se jedino mogao usporediti s njihovim
ponosom.
est dana kasnije Alah je odredio da etva moe poeti. Poslije sabahmolitve u zoru, ratari i njihovi sinovi nekolicina izabranih ponijela je male tangtang i su-raba-bubnjeve izali su na njive i ekali, nakrivivi glavu na rame i
oslukujui. Konano se muklim zvukom oglasi veliki seoski tobalo-bubanj i ratari
skoie eti. Kad su jaliba i ostali bubnjari uli medu njih,' udarajui ritam u skladu
s njihovim pokretima, svi su poeli pjevati. U oduevljenju, tu i tamo, poneki bi
mladi bacio uvis motiku kojom je iskopavao zemne orahe, na jedan udarac bubnja
a hvatajui je odmah na slijedei udarac.
Kuntin se kafo znojio uz svoje oeve, otresajui zemlju s busenja zemnih
oraha. Oko polovine prijepodneva imali su prvi odmor a zatim, u podne, zauli
su se radosni povici kad su na njive stigle ene i djevojke s rukom. Koraajui
jedna iza druge, i one su pjevale etvene pjesme, a zatim su sa glava skinule lonce,
nagrabile jelo u zdjele i podijelile ih bubnjarima i eteocima koji su ruali i zatim
drijemali dok se nije opet oglasio tobalo.
19

Povezani snopovi iarali su polja na kraju tog prvog dana. Okupani znojem
i prani, eteoci su umorno ote-turali do najblie rjeice, gdje su pobacali sa sebe
odjeu i bacili se u vodu, smijui se i pljuskajui kako bi se osvjeili i oprali. Zatim
su krenuli kui, rastjerujui rukama krvoedne muhe koje su zujei letjele oko
njihovih vodenim kapljicama oroenih tijela. Sto su prilazili blie dimu koji im je
dolazio u susret iz kuhinja, sve su neodoljiviji bili mirisi peenog mesa koje e se
pripremati tri puta dnevno za sve vrijeme dok traje etva.
Kad je te veeri napunio trbui, Kunta primijeti a to je zamijetio ve i
u nekoliko prethodnih veeri kako njegova majka neto ije. Ona o tome nije
nita govorila, niti ju je Kunta pitao. Ali, slijedeeg jutra, kad je uzeo motiku i
poao prema vratima, Binta ga je pogledala i progundala: Zato se ne obue?
Kunta se naglo okrene. Tamo, objeena o kuku na zidu, visila je potpuno
nova dundiko-koulja. S naporom skrivajui oduevljenje, Kunta hladnokrvno
navue koulju i ravnoduno izae iz kolibe a onda se dade u divlji trk. Drugi
djeaci iz njegove druine ve su ekali svi poput njega prvi put u ivotu
odjeveni skaui, viui i smijui se od radosti to je njihova nagost konano
pokrivena. Sad su slubeno pripadali u drugi kafo. Postajali su mukarci.
10. POGLAVLJE
Do onog asa kad je te veeri ponovo uao u kolibu svoje majke, Kunta se
pobrinuo da ga svatko u Juffureu vidi u njegovoj dundiko. Iako je itav dan radio
bez prekida, nije bio nimalo umoran i znao je da nikako nee moi zaspati ako
pode spavati u svoje uobiajeno vrijeme. Moda mu sada kad je odrastao, Binta
dopusti kasnije poi u krevet. Meutim, ubrzo nakon to jeLamin zaspao, u
isto vrijeme kao i uvijek, Binta ga poalje u krevet uz napomenu neka ne
zaboravi objesiti svoju dundiko.
Kad se okrenuo da pode u krevet, pokazujui se uvrijeen onoliko koliko je
mislio da e proi kod Binte, ona ga pozove natrag vjerojatno e ga ukoriti to
se tako dri, mislio je Kunta, ili se moda ipak smilovala i promijenila miljenje o
njegovom odlasku na spavanje. Tvoj fa eli razgovarati s tobom sutra ujutro
rekla mu je kao uzgred. Kunta je znao da ne smije pitati zato, zato samo ree:
Da, mama i poeli joj laku no. Dobro to nije umoran, jer sad ionako ne bi
mogao spavati, pomisli dok je leao pod kravljom koom i razmiljao to je to opet
zgrijeio njemu se to, izgleda, tako esto dogaalo. Ali, ma koliko razbijao
glavu, nije se mogao sjetiti niega, pogotovo ne takve pogreke koja bi bila toliko
teka da ga Binta ne bi sama kaznila, jer otac bi se umijeao samo kad se radilo o
neem prilino ozbiljnom. Konano je prestao brinuti i utonuo je u san.
Za dorukom idueg jutra Kunta je bio toliko potiten da je gotovo posve
zaboravio na svoju radost zbog dundiko koulje, sve dok se mali goli Lamin
sluajno nije oeao o nju. Kuntina se ruka trgne da odgurne brata, ali ga Bintin
kratki pogled odmah zaustavi. Poslije jela Kunta se jo neko vrijeme zadrao u
kolibi, u nadi da e mu Binta moda neto vie rei, ali ona se ponaala kao da mu
juer uope nita nije bila rekla i on nevoljko izae iz kolibe i polako se uputi pred
kolibu Omora, gdje je prekrienih ruku stao i ekao.
20

Kad je Omoro izaao i bez rijei pruio sinu malu, novu praku, Kunti je
gotovo zastao dah. Stajao je i gledao dolje praku, zatim gore oca, ne znajui to bi
rekao. To je tvoje jer sada pripada u drugi kafo. Pazi, ne gaaj ono to ne treba
gaati i pripazi da pogodi ono to gaa.
Kunta samo ree: Da, fa jo uvijek previe zbunjen da bi neto vie
rekao.
Osim toga, kako sada spada u drugi kafo nastavi Omoro znai da
e poeti brinuti o kozama i odlaziti u kolu. Danas e ii na pau s Toumani
Tou-rayem. On i drugi stariji djeaci poduit e te. Dobro ih sluaj. A sutra ujutro
otii e u kolsko dvorite.
Omoro se vrati u kolibu, a Kunta otri do obora s kozama, gdje zatekne
svog prijatelja Sitafu i ostale vrnjake; svi su bili u novim dundiko-kouljama i
stezali u rukama nove prake koje su onim djeacima iji su oevi bili mrtvi
napravili strievi ili starija braa.
Stariji su djeaci otvorili obore i koze su nagrnule, mekeui, gladno urei
na pau. Ugledavi Toumanija, prvog sina najboljih prijatelja Omora i Binte, Kunta
mu se pokuao pribliiti, ali su Toumani i njegovi drugovi tjerali koze ravno na
manje djeake koji su im se bezuspjeno pokuavali maknuti s puta. Meutim,
ubrzo su stariji djeaci, smijui se, uz pomo wuolo-pasa, potjerali koze u trk niz
prasnu stazu dok je Kuntin kafo nesigurno trao iza njih, steui ruicama prake i
pokuavajui otrti mrlje sa svojih dundika.
Mada je bio navikao na koze, Kunta nikada dosad nije zamijetio kako koze
brzo tre. Osim u nekoliko etnji s ocem, jo nikada nije bio ovako daleko izvan
sela koliko su ih sada odvele koze sve do irokog podruja za ispau,
pokrivenog niskim raslinjem i travom, omeenog na jednoj strani umom, a na
drugoj obraenim poljima. Stariji djeaci naviklo su odveli svaki svoje stado na
pau u odvojene dijelove panjaka, dok su u>uolo-psi hodali oko stada ili bi se
opruili na zemlji u blizini koza.
Toumani je konano odluio primijetiti Kuntu koji mu se stalno vukao za
petama, ali se ponaao kao da je manji djeak neka vrst kukca. Zna li koliko
vrijedi jedna koza? upitao je i prije nego je Kunta mogao priznati kako nije
posve siguran, nastavi: Pa, ako izgubi koju, tvoj e ti otac to ve razjasniti! I
Toumani mu poe nabrajati dunosti pastira. Najvanije od svega bilo je da se
moe dogoditi itav niz strahota ako uslijed nesmotrenosti ili lijenosti nekog
djeaka iz stada odluta neka koza. Pokazujui rukom prema umi, Toumani mu
ree da tamo ive i esto se prikradaju stadu, puzei kroz visoku travu, lavovi i
leopardi koji u jednom jedinom skoku mogu rastrgnuti kozu na komade. Ali,
ako se u blizini nade djeak ree Toumani on je jo ukusniji od koze!
Primjeujui sa zadovoljstvom Kuntine razrogaene oi, Toumani nastavi.
Jo gora opasnost od lavova i pantera, bio je tuobab i njegovi crni s/afee-pomonici
koji bi se priuljali kroz visoku travu i ugrabili ljude da ih zatim odvuku nekamo
daleko gdje bi ih onda pojeli. U pet godina koliko je Toumani bio pastir, iz
Juffurea je ugrabljeno devet djeaka, a jo mnogo vie iz susjednih sela. Kunta nije
uo za nestanak bilo kojeg djeaka iz Juffurea, ali se sjetio kako je bio prestraen
21

kad je prvi put uo za tuobaba, da se nekoliko dana nije usuivao udaljiti od

majine kolibe dalje nego to se moe dobaciti kamenom.
Ali ak ni unutar seoske ograde nisi siguran od njih ree Toumani
kao da mu je proitao misli. Jedan ovjek iz Juffurea, ispria on Kunti, koji je
osiromaio kad mu je jedan lav, ponos lavljeg roda, poubijao itavo stado koza,
uhvaen je s novcem tuobaba ubrzo nakon to su jedne noi iz vlastitih koliba
nestala dva djeaka iz treeg kafa. ovjek je tvrdio kako je novac naao u umi, ali
dan prije nego to je trebao izai pred Savjet starjeina, da mu sude, i sam je
nestao. Ti e biti premlad da bi se toga sjeao ree Toumani. Ali, sline
se strahote jo uvijek dogaaju. Zato se nikada ne udaljavaj daleko od nekoga u
koga ima povjerenja. A kad si ovdje vani s kozama, pazi da se toliko ne udalje da
mora za njima trati u gusti iprag. Moglo bi se dogoditi da te tvoja obitelj vie
nikada ne ugleda.
Dok je Kunta stajao i drhtao od straha, Toumani nadoda da ga, osim
opasnosti od velike make ili tuobaba, jo uvijek moe snai velika nevolja ako mu
koza odluta od stada, jer nade li se koza u neijem polju kuskusa ili zemnih oraha,
nema tog djeaka koji bi je mogao uloviti. A dok djeak i njegov pas gone odlutalu
kozu, ostatak stada moe poi za onom prvom a gladne koze mogu obrstiti njivu
jo bre od babuna, antilopa ili divljih svinja.
Oko podneva, kad je Toumani podijelio ruak to ga je njegova majka
spremila za njih obojicu, itav je novopeeni drugi kafo stekao daleko vie
potovanja prema kozama u ijoj su blizini inae ivjeli otkako su se rodili.
Poslije ruka su neki iz Toumanijevog kafa ljenarili u oblinjem umarku, a ostali
su lunjali okolo gaajui ptice jo neisprobanim prakama svojih uenika. Dok su
se Kunta i njegovi vrnjaci trudili da paze na koze, stariji su im djeaci dobacivali
opomene i uvrede, a drali bi se za trbuhe od smijeha kad bi manji djeaci udarili u
paninu viku i trk im bi neka koza makar samo podigla glavu i pogledala oko
sebe. Kad nije trao za kozama, Kunta se neprestano ustraeno ogledavao prema
umi da li sluajno odonud ne vreba neto to e ga pojesti.
Negdje sredinom poslijepodneva kad su koze ve gotovo napunile trbuhe
dnevnim obrokom trave, Toumani dozove Kuntu i strogo ga upita: Ti misli da u
ja za tebe skupljati drva? Tek tada se Kunta sjeti koliko je puta gledao pastire
kako se uveer vraaju nosei na glavama svenjeve tankog drva za none vatre u
selu. Kako su morali paziti na koze i na umu, Kunta i njegovi drugovi mogli su
samo trkarati naokolo i traiti i skupljati granice s grmlja i manje grane, otpale s
veih stabala, koje su bile dovoljno suhe da bi mogle dobro gorjeti. Kunta je
naslagao ono to je sakupio u sveanj koji mu se inio upravo toliko velik koliko
e njegova glava moi podnijeti, ali ga Toumani izgrdi i nabaca mu u sveanj jo
nekoliko veih komada. Zatim je Kunta uvezao breme tankom, zelenom vrijeom,
sumnjajui da e to uope moi podii na glavu, a kamoli nositi sve do sela.
Dok su ih stariji djeaci promatrali, on i njegovi vrnjaci podigoe nekako
zaveljaje drva na glave i pooe prema selu, slijedei uglavnom zvuolo-pse i koze
koji su stazu do kue poznavali bolje od svojih novih pastira. Dok su im se stariji
djeaci podrugljivo smijali, Kunta i njegova druina neprestano su morali hvatati
22

svoje zaveljaje kako im ne bi popadali. Kunti se selo nikada nije inilo ljepim, jer
su ga od umora boljele sve kosti; ali, tek to su stupili kroz vrata sela, stariji djeaci
prirede neopisivu guvu, dovikujui opomene i uputstva i skaui naokolo kako bi
svim odraslima koji su ih mogli vidjeti ili uti pokazali kako marljivo obavljaju
svoj posao i koliko su se uasno namuili tog dana poduavajui ove nespretne
djeaie. Kuntin je zaveljaj nekim udom itav stigao do dvorita Brime Cesava,
arafanga, kod koga e slijedeeg jutra Kunta i njegovi drugovi, novi drugi kafo,
poeti svoje obrazovanje.
Odmah nakon doruka, novi pastiri ponosno nosei daice za pisanje,
izdjelane od pamukovca, pera i komade bambusove trske napunjene adu koju je
trebalo izmijeati s vodom da bi se dobilo crnilo sa strep-njom se okupie u
kolskom dvoritu. Postupajui s njima kao da su jo gluplji od svojih koza,
arafang im zapovjedi neka sjednu. Jedva to je progovorio nekoliko rijei, a ve je
ibom poeo dijeliti udarce, a djeaci su uplaeno pokuavali maknuti mu se s puta
zato to na njegovu prvu zapovijest nisu reagirali onako brzo kako je on to
elio. Ruei ih, nastavio je upozoravati kako e svaki djeak koji se za vrijeme
obuke oglasi, a da mu arafang nije postavio pitanje, dobiti jo vie udaraca ibom
pri tom otro zamahne ibom prema njima i poslat e ga kui roditeljima.
Isto eka i svakog onog djeaka koji se usudi bilo kada zakasniti u kolu, koja e se
odravati svakog dana poslije doruka i ponovo uveer, odmah nakon to se s
kozama vrate sa pae.
Vi niste vie djeca, sad imate dunosti, rekao je arafang. Nastojte da ih
ispunjavate. Naredivi tako disciplinu, arafang objavi da e te veeri poeti s
itanjem izvjesnih stihova iz Korana koje e djeaci morati upamtiti i nauiti
recitirati prije nego ponu stjecati druga znanja. Zatim ih je otpustio jer su poeli
pristizati stariji uenici. Oni su izgledali jo prestraeniji od djeaka iz Kuntinog
kafa, jer je za njih ovo bio dan zavrnih ispita iz kazivanja Korana i pisanja na
arapskom, a rezultati ispita odluivali su o njihovom formalnom prelasku u trei
kafo.
Tog dana, prvi put potpuno samostalno, Kuntin je kafo uspio izvesti koze iz
obora i povesti ih u neurednoj grupi do panjaka. U to se vrijeme koze vjerojatno
nisu uspjele najesti dosita, jer bi Kunta i njegovi drugovi poeli trati za njima i
vikati im bi se neka od njih pomaknula nekoliko koraka u stranu do novog busena
trave. Ali, jo vie od koza iz svog stada i Kunta se osjeao progonjen. Svaki put
kad bi sjeo s namjerom da razmisli o znaenju svih tih promjena u svom ivotu,
pojavilo bi se neto to bi morao uiniti, nekamo bi morao poi. I tako, poslujui
oko koza, uei kod ara-fanga nakon doruka i poslije povratka s pae, a zatim i
vjebajui prakom koliko bi dospio prije mraka Kunta nikako vie nije
uspijevao nai vremena da malo ozbiljno razmilja.
11. POGLAVLJE
etva kikirikija i kuskusa bila je dovrena i sad je dola na red ria seoskih
ena. Nijedan od mueva nije pomogao svojim enama, ak ni djeaci poput Sitafe
i Kunte nisu pomagali majkama, jer ria je bila iskljuivo enski posao. Prvo
svjetlo zore zateklo je Bintu, zajedno s Jankav Tourav i drugim enama, povijenih
23

leda na dozrelim poljima rie, kako reu duge zlatne stabljike. Te bi stabljike
ostavljale da se nekoliko dana sue na prilaznom putu da polja, i tek bi ih tada
tovarile u kanue i prenosile u selo, gdje e ih ene i djevojke slagati u uredne
snopove i odlagati u obiteljske ostave. Ali kad zavre etvu rie, za ene opet nee
biti odmora, jer tada e morati pomagati muevima u berbi pamuka, koji je
ostavljen kao zadnji kako bi se to bolje osuio pod arkim suncem i tako dao to
bolju nit kojom e ene siti.
Kako su svi u Juffureu ve udno oekivali godinje etvene sveanosti
koje su trebale trajati sedam dana, ene su sada pourile da svim lanovima svojih
obitelji na vrijeme saiju novu odjeu. Iako je Kunta znao da ne smije pokazati
nezadovoljstvo, nije mu bilo drago kad je nekoliko veeri bio prisiljen paziti na
svog brbljavog, dosadnog malog brata Lamina dok je Binta prela pamuk. Meutim,
ponovo se razveselio kad ga je majka povela sa sobom do seoske tkalje, Dembe
Dibbe, koju je Kunta oaran promatrao kako rukama i nogama pokree svoj
klimavi tkalaki stan i uplie niti s kalemova u pamunu tkanicu. Kasnije, kod
kue, Binta je dopustila Kunti da polako proputa tanak mlaz vode kroz drveni
pepeo, pa je tako dobila jaki lug u koji je zatim umijeala sitno stuene listove
indiga, ime je nakon toga obojila svoju tkaninu u modro. Sve su ene Juffurea
radile isto to i Binta, i domalo su se komadi tkanine suili razastrti po niskom
grmlju, ukraavajui selo mrljama jarkih boja osim modre to su bile jo i
crvena, zelena i uta.
Dok su ene prele i ile, mukarci su jednako marljivo radili, dovravajui
svoje poslove prije poetka etvenih sveanosti i prije nego to sezona vruina
onemogui svaki tei rad. Popravili su visoku ogradu od bambusa oko sela na
mjestima gdje se bila nagnula ili gdje su je polomile koze i bivoli eui leda.
Obavili su popravke na kolibama od blata koje su otetile velike kie, a staro i
istroeno palmovo lie na krovovima zamijenili novim. Nekim je parovima koji
su se uskoro imali vjenati, trebalo sagraditi nove kue, i Kunti se pruila prilika da
zajedno s drugom djecom gazi vodom natopljenu zemlju u gusto, glatko blato od
kojega su zatim mukarci oblikovali zidove novih koliba.
Budui da se u vedrima kojima su izvlaili vodu iz bunara poela
pojavljivati zamuena voda, jedan se od mukaraca spustio u bunar i tamo je
ustanovio da su ribice koje su drali u bunaru kako bi jele insekte, uginule u
mutnoj vodi. Stoga je odlueno da se kopa novi bunar. Kunta je promatrao kako su
mukarci, kad su iskopali svjeu rupu do visine ramena, izvadili iznutra nekoliko
komada zelenkasto-bjelkaste gline u veliini jajeta. Tu su glinu odmah odnijeli
onim enama u selu iji su trbusi bili veliki od djece koju su nosile, i one su glinu
pohlepno pojele. Ta e glina, rekli su Kunti, dati djetetu jake kosti.
Preputeni sami sebi, Kunta, Sitafa i njihovi vrnjaci, veinu su slobodnih
sati provodili ganjajui se po selu, igrajui se velikih lovaca sa svojim novim
prakama. Gaali su sve to su stigli i na sreu, ne bi pogodili gotovo nita
diui pri tom dovoljno buke da rastjeraju ivotinje iz itave ume. ak su i manja
djeca, iz Laminog kafa, lunjala naokolo gotovo bez ikakvog nadzora, jer tih dana
nitko u Juffureu nije imao vie posla od baka koje su esto radile i do duboko u
24

no, urei se napraviti dovoljno ukrasa za glavu koje e neudate djevojke iz sela
nositi za vrijeme etvenih sveanosti. Punde, pletenice i potpune vlasulje, plele su
se od dugakih vlakana briljivo izvuenih iz polutrulih listova sisala ili iz
namoene kore baobaba. Grublji ukrasi od sisala bili su mnogo jeftiniji od onih
izraenih od mekih, svilastijih vlakana baobaba, jer je s ovima trebalo raditi
mnogo due, tako da je itava vlasulja od tih vlakana mogla kotati koliko i tri
koze. Ali, muterije su se uvijek dugo i glasno cjenkale, jer su znale da e bake
manje raunati ako im prije prodaje omogue sat-dva uivanja u dobrom cjenkanju,
popraenu s puno coktanja jezikom.
Osim vlasuljama koje su bile posebno dobro napravljene, stara je Nyo Boto
svakoj eni u selu priinjala veliko zadovoljstvo i svojim bunim krenjem drevnih
tradicija prema kojima su ene morale mukarcima uvijek ukazivati krajnje
potovanje. Svako bi jutro zateklo staru Nyo Boto kako gola do pasa udobno ui
ispred svoje kolibe, uivajui toplinu sunca na svojoj gruboj staroj koi, i kako
marljivo plete ukrase za djevojake glave ali nikada ona ne bi bila toliko
obuzeta poslom da bi propustila zamijetiti svakog mukarca koji bi pokraj nje proao. Ha uzviknula bi pogledaj ovo! I oni sebe zovu mukarcima! Dakle, u
moje vrijeme, mukarci su bili mukarci! A mukarci koji su prolazili
unaprijed oekujui ono to su znali da mora doi samo to nisu trali kako bi
umakli njezinom jeziku, sve tako dok stara Nyo Boto ne bi po podne konano
zaspala s pletivom u krilu, a maliani, povjereni njezinom nadzoru, hiho-tali bi se
zbog njezina glasnog hrkanja.
U meuvremenu su djevojice iz drugog kafa pomagale svojim majkama i
odraslim sestrama skupljati u bambusove koare zrelo ljekovito korijenje i zaine
za kuhanje, to bi zatim sve razastrle na suncu da se sui. Kad su ene mlatile ito,
djevojice su uklanjale prazne ljuske i komadie slame. Pomagale su i kod pranja
rublja, udarajui o kamen prljavom tkaninom koju su prije toga nasapunale grubim,
crvenkastim sapunom to su ga majke pravile od luga i palmovog ulja.
Kad su mukarci zavrili glavni dio poslova tek nekoliko dana prije
mladog mjeseca koji e naznaiti poetak etvenih sveanosti u svim selima
Gambije zvui glazbala poeli su se javljati u Juffureu. Seoski glazbenici
iznijeli su svoja glazbala: koru sa dvadeset i etiri strune, bubnjeve i balafon
melodiki instrument napravljen od suhih tikvica vezanih ispod drvenih blokova
razliitih duina po kojima se udaralo batovima i dok bi vjebali, oko njih bi se
okupile grupice seljana, da sluaju glazbu i prate je pljeskanjem. Dok su glazbenici
vjebali na svojim instrumentima, Kunta, Sitafa i njihovi vrnjaci, po povratku s
pae, stupali bi selom i puhali u frule od bambusove trske, zvonili zvoncima i
zveckali tikvicama ispunjenim suhim sjemenkama.
Mukarci su sada veinom, bezbrini i oputeni, provodili vrijeme u
razgovoru, uei u sjenci baobaba. Oni Omorovih godina i mladi, drali su se s
potovanjem po strani od lanova Savjeta starjeina koji su dogovarali svoje
redovite godinje pretpraznike odluke o raznim vanim seoskim poslovima.
Povremeno bi dva ili tri mlada mukarca ustala, protegnula se i pola proetati
25

selom, drei se za mali prst na ruci, kako je to bio davni obiaj medu afrikim
mukarcima.
Meutim, nekoliko je mukaraca provodilo duge sate u osami, strpljivo
rezbarei od drva figure ili maske, razliitih veliina i oblika. Kunta i njegovi
drugovi ponekad bi ak zanemarili i svoje prake i zadivljeno bi promatrali kako
drvoresci stvaraju zastraujue i tajanstvene izraze na maskama koje e uskoro
nositi plesai u toku sveanosti. Drugi su rezbarili ljudske ili ivotinjske likove,
kojima su ruke i noge bile tijesno priljubljene uz tijelo, stopala ravna a glave
uzdignute.
Binta i druge ene takoer bi, koliko su mogle, uhvatile neto vremena za
odmor uz novi seoski bunar gdje bi svakog dana dole da se napiju hladne vode i
malo popriaju. Meutim, kako su se sveanosti ve sasvim pribliile, ene su jo
uvijek imale mnogo posla. Trebalo je dogotoviti odjeu, poistiti kolibe, trebalo je
potopiti u vodu suhe namirnice i zaklati koze za pe-enke. A to je najvanije od
svega, morale su urediti i sebe kako bi to ljepe izgledale za sveanosti.
Kunta je smatrao da su odraslije, nestane djevojke koje je tako esto viao
ranije kako se penju po drveu, sada izgledale vrlo glupo hodajui po selu stidljiva
i smjerna dranja. ak vie nisu znale ni hodati kako treba. I nikako nije mogao
shvatiti zato se mukarci okreu i gledaju za njima tim nespretnim stvorenjima
koje ni strijelu ne bi znale odapeti, sve da su i pokuale.
Nekima od tih djevojaka, primijetio je, usta su se nadula do veliine ake
to su bile one kojima su usnice s unutranje strane izboli trnjem i zatim natrljali
aom kako bi pocrnjele. ak je i Binta, kao i sve druge ene u selu koje su bile
starije od dvanaest kia, svake noi kuhala i zatim hladila juhu od svjee stuenog
fudano-lia, pa bi u tome zatim moila stopala i blijede dlanove ruku sve dok
ne bi postali crni poput tinte. Kad je Kunta upitao majku zato to ini, rekla mu je
neka se gubi. Stoga je pitao oca, a on mu ree: to je ena crnja, to je ljepa.
Ali, zato? pitao je Kunta.
Shvatit e odgovori Omoro kad za to doe vrijeme.
12. POGLAVLJE
Kunta skoi na noge kad je u zoru odjeknuo to-balo. Zatim su on, Sitafa i
njihovi drugovi potrali zajedno s odraslima do ceiba-stabla gdje su seoski bubnjari
ve udarali o bubnjeve, reei i viui na njih kao da su bubnjevi iva bia, dok su
im hitre ruke bile tek nejasni obrisi iznad napetih kozjih koa. Gomila dotjeranih
seljana sve se vie poveavala, i jedan po jedan, ubrzo su poeli odgovarati
bubnjevima polaganim pokretima ruku, nogu, tijela, a zatim sve bre i bre, dok se
ve gotovo svatko nije ukljuio u ples.
Kunta je takve prizore viao prigodom svake sjetve i etve, ples je pratio
odlazak mukaraca u lov, vjenanje, roenje i smrt, ali nikada ga se plesanje nije
bilo dojmilo ovako bio je to neki osjeaj koji nije shvaao, niti mu se mogao
oprijeti kako ga se doimalo sada. Svako odraslo ljudsko bie u selu kao da je
svojim tijelom kazivalo neto to je postojalo samo u njegovim ili njezinim
mislima. Usred ljudi koji su se vrtjeli, skakali, trzali, neki od njih s maskama na
licu, Kunta gotovo nije mogao povjerovati vlastitim oima kad je ugledao ilavu
26

staru Nyo Boto kako je iznenada zavris-kala, naglim trzajem digla pred lice obje
ruke, zatim se panino povukla unazad u strahu od nekog nevidljivog uasa.
Dograbivi neki zamiljeni teret, ona je mlatila i udarala nogama po zraku, sve dok
se iscrpljena nije sruila na zemlju.
Kunta se okretao as ovamo, as onamo, zurei u razne ljude koje bi uspio
prepoznati meu plesaima. Ispod jedne zastraujue maske Kunta prepozna alima
koji se trzao i uvijao kao zmija kad se oplee oko stabla. Vidio je da su neki od
onih za koje je uo da su ak i stariji od Nyo Boto, izali iz svojih koliba, teturajui
na tankim, sasuenim nogama, maui mlohavim rukama, mirkajui upaljenim
oima na suncu kako bi otplesali nekoliko nesigurnih koraka. A onda se
Kuntine oi raire kad je ugledao svog vlastitog oca. Omoro je hitro dizao koljena
visoko u zrak, a stopala su mu podizala prainu. Uz prodorne krikove, nagnuo bi se
unazad, miii bi mu treperili, zatim bi pojurio naprijed, udarajui se akama o
grudi, da zatim skoi u zrak izvijajui tijelo, vraajui se na zemlju uz muklo
jecanje.
Snani puls bubnjeva kao da je odjekivao Kunti ne samo u uima nego i u
svim udovima. Gotovo nesvjesno, kao u snu, on osjeti kako mu je tijelo poelo
drhtati, a ruke mu se podigle, i uskoro je i on skakao i vikao zajedno s ostalima
koje vie uope nije zamjeivao. Konano posrne i iscrpljen padne.
Podigao se i drhtavih se koljena udaljio iz kruga plesaa osjeajui
duboko u sebi nemir kakav jo nikada nije bio osjetio. Omamljen, ustraen i
uzbuen, Kunta sad ugleda Sitafu i sve ostale djeake iz svog kafa kako pleu
medu odraslima i on ponovo zaplee. Od najmlaih do najstarijih, svi su seljani
nastavili plesati itav dan, ne zaustavljajui se ni bubnjari, ni plesai ni zbog
jela, ni zbog pia, nego tek toliko da povrate dah. Bubnjevi su jo uvijek udarali
kad se Kunta sruio te noi na svoj leaj.
Drugi dan sveanosti poeo je mimohodom uglednih i asnih ljudi i to
odmah nakon izlaska sunca. Na elu parade ili su arafang, alim, vii starjeine,
lovci, rvai i oni koje je Savjet starjeina posebno imenovao zbog njihovih
znaajnih podviga izvrenih u razdoblju proteklom od zadnjih etvenih sveanosti.
Svi su ostali ili iza njih, pjevajui i pljeui dlanovima, dok su ih glazbenici u
zmijolikom nizu poveli izvan sela. Kad su napravili krug oko stabla putnika, Kunta
i njegov kafo potrae naprijed, poredae se u svoj vlastiti paradni niz i zatim su
koraali naprijednatrag pokraj odraslih, izmjenjujui naklone i smjekajui se u
prolazu, stupajui otro u ritmu svirke frula, zvonca i zveki. Djeaci su se
izmjenjivali na poasnim poloajima; kad je doao red na Kuntu, on se kooperio,
podiui visoko koljena, osjeajui se doista kao vrlo vana linost. U prolazu on
medu odraslima uhvati poglede Omora i Binte i znao je da se oni oboje ponose
svojim sinom. Kuhinja svake ene u selu nudila je veliki izbor jela svakome tko bi
proao i moda poelio zastati na trenutak i uivati u hrani. Kunta i njegov kafo
najeli su se do grla iz mnogih zdjela punih ukusnih jela od kuhanog mesa i rie.
Cak je i peenog mesa kozjeg i mesa divljai bilo u izobilju; a posebna je
dunost djevojica bila paziti da bambusove koare uvijek budu pune svih
postojeih vrsta voa.
27

Kad nisu punili trbuhe, djeaci su trali do stabla putnika, u susret

zanimljivim strancima koji su sada poeli ulaziti u selo. Neki su ostajali prenoiti,
ali veina ih se zadravala samo nekoliko sati, a zatim bi odlazili dalje, na
sveanosti u slijedee selo. Posjetitelji iz Senegala izloili su svoju aroliku robu,
rairivi smotke platna ukraenog arkim bojama i arama. Drugi su dolazili s
tekim vreama punim kola-oraha iz Nigerije, najbolje kvalitete, kojima se cijena
odreivala prema kakvoi i veliini svakog pojedinog ploda. Kramari su dolazili uz
bolong u brodicama natovarenim ipkama soli koju su mijenjali za indigo, koe,
pelinji vosak i med. Nyo Boto je sada i sama marljivo trgovala za svaku kauri-koljku5 mali svenji oienog i obrezanog korijenja limun-trave kojim treba
redovito trljati zube pa e dah uvijek biti mirisav, a usta svjea.
Poganski kramari urili su pokraj Juffurea ne zaustavljajui se, jer njihova
roba: duhan, burmut i prevrela medovina, bila je samo za nevjernike, budui da
Man-dingo-muslimani nikada nisu pili alkohol, niti puili.
Drugi koji su se takoer rijetko kad zaustavljali, jer su njihov cilj bila vea
sela, bili su brojni mladi ljudi-lu-talice iz susjednih sela kao to su i neki
mladii iz Juffurea otili u toku etve. Zapazivi ih kad bi prolazili stazom iza sela,
Kunta i njegovi drugovi trali bi neko vrijeme uz njih, pokuavajui vidjeti to se
nalazi u njihovim koaricama od bambusa koje su nosili na glavi. Obino je u
kotaricama bila odjea i sitni darovi za nove prijatelje koje su se nadali upoznati u
toku lutanja, prije nego e se vratiti u rodno selo u vrijeme idue sjetve.
Svakog se jutra uspavano selo budilo na zvuk bubnjeva. A svaki bi dan
doveo nove putujue glazbenike strunjake na kora-glazbalu, na balafonu i na
bubnjevima. I ako bi se osjetili dovoljno polaskani darovima kojima bi ih obasuli,
kao i plesom, te oduevljenim uzvicima i pljeskanjem okupljenih seljana, zaustavili
bi se i neko bi vrijeme svirali, a zatim bi nastavljali put do slijedeeg sela.
Kad bi doli pripovjedai, grioti, seljani bi brzo utihnuli i posjedali oko
baobaba, sluajui o drevnim kraljevima i obiteljskim druinama, o ratnicima,
velikim bitkama i legendama iz prolosti. Ili bi opet neki religiozni griot izvikivao
proroanstva i opominjao ih kako moraju nastojati umilostiviti svemogueg Alaha
da zatim ponudi seljanima kako e rado za njih obaviti taj potreban i Kunti
sad ve poznat obred, u zamjenu za neki mali dar. Visokim bi glasom pjevagriot pjevao bezbrojne stihove o prolom sjaju kraljevina Gane, Sengaia i Starog
Malija, a kad bi zavrio, neki bi mu ljudi iz sela jo esto posebno platili da pjeva
pohvalnice njihovim vlastitim roditeljima ispred njihovih koliba. I ljudi bi pljeskali
kad bi starci izali na prag svoje kolibe i stajali, mirkajui u suncu, osmjehujui se
iroko krezubim ustima. Kad bi obavio ta dobra djela, pjeva-griot podsjetio bi
svakoga kako e njega govor bubnjeva i skromna nagrada u svako doba brzo
dozvati u Juffure da bilo kome od njih pjeva pohvalnice na pogrebu, vjenanju ili
kod neke druge izuzetne prigode. Zatim bi pourio do slijedeeg sela.

kauri cowrie: Cyprraea moneta, koljke toplih mora koje su neko sluile kao novac u
nekim dijelovima Afrike i June Azije.

28

Bilo je to ba estog popodneva etvenih sveanosti kad se zvuk

nepoznatog bubnja iznenada prolomio kroz Juffure. uvi uvredljive rijei
izgovorene udarcima bubnja, Kunta pouri iz kolibe i pridrui se drugim seljanima
koji su se ljutito okupili ispod baobaba.
Bubanj je, oito negdje vrlo blizu, upozoravao seljane da im u selo dolaze
rvai toliko snani da se pred njima svaki takozvani rva Juffurea treba sakriti. Ve
za nekoliko trenutaka, seljani Juffurea veselo su uzvikivali kad su uli kako njihov
vlastiti bubanj otro odgovara da takvi lakomisleni stranci upravo trae da budu
osakaeni, ako ne dozive jo i neto gore.
Seljani su sad pourili na prostor odreen za rvaka natjecanja. Dok su
rvai iz Juffurea hitro navlaili kratke dala-pregae s posebnim omama od vrsto
smotanog platna, uivenim na bokovima i na stranjici, te se mazali sklizavom
smjesom od pepela i zgnjeenog lia baobaba, uli su se povici koji su oznaili
dolazak njihovih izazivaa. Ovi snano graeni stranci ni jednim se pogledom nisu
osvrnuli na okupljene seljane Juffurea koji su ih doekali porugama. vrsto
stupajui iza svog bubnjara, uputili su se ravno do prostora za rvanje, ve odjeveni
u dala-pregae i tamo su poeli jedan drugoga mazati svojom vlastitom skliskom
smjesom. Kad su se pojavili rvai iz Juffurea, hodajui iza seoskog bubnjara,
okupljena je gomila poela tako neumjereno vikati i gurati se da su ih oba bubnjara
morala preklinjati neka se umire.
Zatim su oba bubnja rekla: Spremni! Protivnici su se razdvojili u parove,
dva po dva rvaa izazovno zurei jedan u drugoga, tijela napetih i spremnih na
skok. Dohvatite se! Dohvatite se! zapovjedali su bubnjevi i rvai ponu kruiti
jedan oko drugoga poput maaka. Oba bubnjara sada su trala ovamo-onamo izmeu rvaa koji su se mjerkali; svaki je bubnjar bubnjao imena umrlih ampiona iz
njegovog sela, iji duhovi sada promatraju tu borbu.
Munjevito manevrirajui, pokuavajui zavarati protivnika, jedan za drugim
rvaki se parovi konano do-hvatie i poee se boriti. Ubrzo su se obje ekipe otro
borile, utonule u oblake praine koju su uzvitlale njihove noge, gotovo sakriveni od
pogleda gledalaca koji su ih bodrili divljim uzvicima. Sluajni padovi ili pokliznua nisu se raunali; pobjeda bi se proglasila samo onda kad bi jednom od
rvaa uspjelo svog protivnika gurnuti iz ravnotee, svojim ga tijelom odignuti u
zrak i baciti na zemlju. Kod svakog takvog pada prvi je poraen jedan od
ampiona Juffurea, zatim jedan od izazivaa gomila bi skoila na noge i
vrisnula, a jedan od bubnjara odbubnjao bi ime pobjednika. Naravno, odmah iza
uzbuene gomile, rvali su se Kunta i njegovi drugovi.
Konano se borba zavrila i ekipa Juffurea pobijedila je s jednim jedinim
padom prednosti. Dodijeljena im je nagrada, a to su bili rogovi i kopita netom
zaklanog vola. Veliki komadi volovskog mesa pekli su se ovjeeni iznad vatre, a
hrabri izazivai srdano su pozvani da se pridrue gozbi. Ljudi Juffurea estitali su
izazivaima na njihovoj snazi, a neudate su djevojke vezale svakom od rvaa sitna
zvonca oko glenja i nadlaktice. A za vrijeme gozbe koja je uslijedila, djeaci iz
dufurskog treeg kafa poistili su i izravnali crvenkastu prainu terena za rvanje,
pripremajui prostor za ples seoruba.
29

Vrelo je sunce tek poelo padati kad su se seljani ponovo okupili oko
prostora za rvanje, sada svi odjeveni u najsveaniju odjeu. Uz priguenu pratnju
bubnjeva, obje su ekipe rvaa skoile u ring i poele zauzimati borbene stavove i
skakati naokolo dok su im miii poigravali i zvonii zvonili, a gledaoci se divili
njihovoj snazi i ljepoti. Bubnjevi iznenada snano zabubnjae; sad su djevojke
utrale u krug, stidljivo se provlaei izmeu rvaa dok su seljani pljeskali. Zatim
su bubnjevi poeli udarati najsnanijim i najbrim ritmom a noge djevojaka
pratile su ih ukorak.
Jedna za drugom djevojke su, oznojene i iscrpljene, konano poele
nesigurnim koracima izlaziti iz kruga, a svaka bi prije izlaska strgnula s glave i
bacila u prainu svoju arkim bojama obojenu tiko-maramu. Svi su pogledi bili
napeto upereni u rvae, ekalo se na to da neki enik podigne tiko i na taj nain
pokae kako mu se svidio ples dotine djevojke jer to bi znailo da e taj mladi
moda uskoro doi na pregovor s njezinim ocem da sazna koliko trai koza i krava
za nevjestu. Kunta i njegovi vrnjaci bili su jo isuvie mladi da bi to shvatili, i
mislei da se uzbudljivi prizor zavrio, otrali su da se poigraju prakama.
Meutim, uzbuenje je tek bilo poelo, jer trenutak kasnije svi su okupljeni seljani
glasno uzdahnuli kad je jedan od gostujuih rvaa podignuo jedan tiko. Bio je to
veliki dogaaj a uz to i radostan dogaaj ali ova sretna djevojka nee biti
prva koju je Juffure udajom morao prepustiti drugom selu.
13. POGLAVLJE
Posljednjeg jutra etvenih sveanosti Kuntu su probudili krikovi. Navlaei
svoju dundiko, on izleti iz kolibe dok mu se eludac kvrio od straha. Ispred oblinjih koliba, skaui gore-dolje, divljaki kriei i maui kopljima, kretalo se oko
pola tuceta mukaraca u stranim maskama, s visokim ukrasima na glavama i u
odjei od lia i kore drvea. Kunta je uasnuto gledao kako jedan od njih ulazi s
urlikom u svaku kolibu u selu i ponovo izlazi grubo povlaei za ruku po jednog
nasmrt prestraenog djeaka iz treeg kafa.
Okruen u meuvremenu pridolim, jednako ustra-enim vrnjacima iz
drugog kafa, Kunta je razrogaenih oiju virio iza ugla kolibe. Svakom djeaku iz
treeg kafa preko glave bi prebacili teku kukuljicu od bijelog pamuka. Ugledavi
Kuntu, Sitafu i njihovu skupinu malih djeaka, jedan od maskiranih mukaraca
pojuri prema njima maui kopljem i jezovito uzvikujui. Iako se zaustavio prije
nego je doao do njih i mada se odmah vratio svojim zakukuljenim tienicima,
maliani se raz-bjeae, skviei od uasa. A kad su maskirani pokupili sve djeake
treeg kafa iz cijeloga sela, predali su ih robovima koji su ih uhvatili za ruke i
jednog po jednog izveli kroz seoska vrata.
Kunta je bio uo da e starije djeake odvesti iz Juffurea radi priprema za
prelazak medu odrasle mukarce, ali nije imao pojma da e se to odigrati na takav
nain. Odlazak djeaka iz treeg kafa, zajedno s onim odraslim mukarcima koji e
voditi njihove pripreme, bacio je sjenku tuge na cijelo selo. Slijedeih dana Kunta i
njegovi drugovi nisu mogli priati ni o emu drugome nego o stranom dogaaju
kojemu su prisustvovali i o jo strasnijim pojedinostima koje su prislukivanjem
bili saznali o tim tajanstvenim pripremama. Svakog ih je jutra arafang kvrcao
30

prstima po glavi zbog potpunog odsustva zanimanja za uenje stihova iz kurana. A

nakon kole, hodajui u grupi iza koza, prema panjacima, djeaci su svaki za sebe,
pokuavali ne misliti na ono to nitko od njih nikako nije mogao zaboraviti
kako e oni biti slijedea grupa zakukuljenih djeaka koje e izvui za ruke iz
koliba i izbaciti ih kroz seoska vrata.
Svi su oni uli da e proi punih dvanaest mjeseevih ciklusa dok se oni
djeaci iz treeg kafa vrate u selo ali tada e ve biti odrasli mukarci. Kunta
ispria kako mu je netko rekao da djeake za vrijeme tih priprema tuku svakog
dana. Djeak po imenu Karamo ree kako ih tjeraju loviti divlje ivotinje koje
zatim moraju jesti; a Sitafa ree da ih nou alju same duboko u umu, odakle sami
moraju traiti put natrag do prebivalita. Ali, najgore od svega, to nitko od njih
nije spomenuo, iako je Kunta zbog toga svaki put kad bi vrio nudu osjetio gr
straha, bilo je to e mu u toku tih priprema odrezati dio fota. Nakon nekog vremena, to su vie o tome razgovarali, djeacima pomisao na te pripreme za odrasle
mukarce postade toliko zastraujua da su potpuno prestali razgovarati o njima, a
svaki je pokuavao u sebi sakriti strahovanja, ne elei pred drugima ispasti
kukavica.
Kunta i njegovi drugovi postali su mnogo bolji pastiri nego to su bili prvih
dana provedenih vani u ipraju kad su jo bili puni strepnje. Ali, jo uvijek je
trebalo mnogo toga nauiti. Njihov je posao, poeli su to otkrivati, bio najtei u
toku jutra, kad bi oblaci muha ujedali koze i tjerali ih u bezglavi trk dok bi im koa
podrhtavala, kratki repovi udarali, a djeaci i psi jurili za njima pokuavajui ih
vratiti u stado. Meutim, oko podne, kad bi sunce postalo toliko estoko da bi ak i
muhe potraile hlada, umorne bi se koze smirile i poele ozbiljno pasti, a djeaci su
se konano mogli malo zabavljati.
Sad su ve svi bili izvrsni strijelci prakama a takoer i lukovima i
strijelama koje su im oevi poklonili kad su i stvarno preli u drugi kafo i tako
bi provodili satdva ubijajui sve male ivotinje koje bi uspjeli nai: zeeve,
vjeverice, poljske mieve, gutere, a jednog dana i lukavu savansku koko koja je
pokuala odvui Kuntu od gnijezda na kojem je sjedila, povlaei po zemlji jedno
krilo kao da je ozlijeena. Rano po podne, djeaci bi oistili i zgulili kou s
uhvaene divljai, natrljali bi meso iznutra solju koju su uvijek nosili sa sobom,
zatim bi zapalili vatru i gostili se peenjem.
Svaki se dan u ipraju inio vrelijim od prethodnog. Sve ranije i ranije
tokom jutra insekti bi prestajali ujedati koze, traei hlada, a koze bi se spustile na
koljena nastojei doprijeti do kratke trave koja je jo ostala zelena ispod sasuenih,
visokih busena. Ali, Kunta i njegovi prijatelji jedva da su osjeali vruinu.
Blistajui od znoja, igrali su se kao da je svaki dan najljepi dan njihovog ivota. S
napetim trbusima nakon popodnevne gozbe, djeaci bi se rvali ili utrkivali, ili bi
ponekad jednostavno vikali i pravili grimase jedan prema drugome, smjenjujui se
u nadgledanju koza. Igrajui se rata, mlatili su se i probadali debelim korijenjem
korova sve dok jedan od njih ne bi podigao uvis aku trave u znak mira. Zatim bi
svoje ratnike duhove hladili trljajui tabane sadrajem eludaca ubijenih zeeva; u
priama baka, pravi su ratnici u tu svrhu upotrebljavali eludac janjeta.
31

Ponekad su se Kunta i njegovi drugovi igrali sa svojim vjernim wuolopsima koje su Mandinge gajili ve stoljeima, jer su ti psi bili poznati kao jedna od
najboljih vrsta lovakih pasa i pasa uvara u itavoj Africi. Nitko ne bi mogao
izbrojiti koze i goveda koje je u mranim noima spasilo od hijena-ubojica zavijanje zuuola. Ali, hijene nisu bile divlja za kojom bi tragali Kunta i njegov kafo dok
bi se igrali lovaca. U njihovoj mati lovina, ije su tragove slijedili dok bi se uljali
kroz visoku, suncem sprenu travu savane, bili su nosorog, slon, leopard i moni
lav.
Ponekad, dok bi neki od djeaka slijedio svoje koze u njihovoj potrazi za
travom i hladom, odjednom bi se naao odvojen od drugova. Prvih nekoliko puta
kad se to njemu dogodilo, Kunta bi skupio koze to je bre mogao i pourio natrag
u blizinu Sitafe. Meutim, uskoro je zavolio te trenutke samoe, jer mu se tako
pruala prilika da sam pode u potragu za nekom velikom zvijeri. U svojim
sanjarijama, Kunta nije lovio obinu antilopu, leoparda, ak ni lava; on je polazio u
lov na najopasniju zvijer, zvijer koje su se svi najvie plaili on je lovio
razdraenog bivola.
Trag koji je Kunta uspio otkriti, izazvao je takav strah i trepet irom zemlje
da su mnoga sela poslala svoje najbolje lovce da ubiju tu divlju ivotinju, ali oni su
je samo uspjeli raniti i, jedan po jedan, svi su poginuli, razderani njenim stranim
rogovima. Jo krvoloniji nego ranije, zbog bolne rane, bivol je zatim napao i ubio
nekoliko ratara iz Juffurea koji su radili na njivama izvan sela. Slavni simbon
Kunta Kinte, nalazio se tada duboko u umi, gdje je dimom tjerao pele iz gnijezda
kako bi njihovim medom uveao svoju snagu, kad je odjednom iz daljine uo
govor bubnjeva svog rodnog sela kako ga preklinje neka spasi narod od divljeg
bivola. Nije im mogao odbiti molbu.
Nijedna vlat suhe trave nije zapucketala pod njegovim nogama, tako se tiho
uljao traei bivolov trag, koristei se pri tom estim ulom koje majstorima simbonima kazuje kojim e se smjerom kretati ivotinje. I ubrzo je naao tragove koje
je traio; otisci kopita bili su vei od svih koje je ikada vidio. Sad je tiho trao,
duboko uvlaei u nozdrve teki vonj koji ga je odveo do golemog, svjeeg
bivoljeg izmeta. Manevrirajui sada i primjenjujui svu lukavost i vjetinu kojom
je raspolagao, simbon Kinte konano ugleda divovske obrise zvijeri koju obino
oko uope ne bi zapazilo kako se krije u gustoj, visokoj travi.
Napinjui luk, Kinte briljivo nacilja i snano odapne strijelu ravno u
metu. Bivol je bio teko ranjen, ali sada jo opasniji nego ikada. Skaui naglo s
jedne strane na drugu, Kinte je izmicao oajnikim napadima ranjene zvijeri i
ukopao se petama u zemlju kada se zvijer okrenula, spremajui se ponovo jurnuti
na njega. Izbacio je drugu strijelu tek kada je u posljednjem trenutku morao skoiti
u stranu i golemi se bivol srui na zemlju mrtav.
Kuntin prodorni zviduk dozvao je iz zaklona zadivljene i od straha
uzdrhtale lovce koji su prije njega pokuavali, ali nisu uspjeli ubiti zvijer, u emu
je simbon Kinte tako slavno uspio. Naloio im je neka oderu golemu kou i skinu
rogove, a zatim neka pozovu jo ljudi koji e im pomoi odvui golemo truplo sve
do Juffurea. Ljudi su uz radosne uzvike napravili za njega stazu od razastrtih koa
32

unutar seoske ograde, kako Kinte ne bi zapraio noge. Simbon Kinte! odjekivao
je govor bubnjeva. Simbon Kinte! vikala su djeca maui lisnatim granama
iznad svojih glava. Svi su se gurali prema njemu i pokuavali dotaknuti silnoga
lovca kako bi neto od njegove hrabrosti moda prelo na njih. Mali djeaci plesali
su oko goleme leine, oponaajui in ubijanja, maui dugim tapovima i divlje
kriei.
A sada, prilazei mu iz gomile, dola je najsnanija, najljupkija i najdivnije
crna od svih djevojaka iz Juffurea zapravo, iz cijele Gambije i kleknuvi
pred njega, ponudila mu zdjelu hladne vode; ali Kinte koji nije bio edan, samo
umoi prste u vodu kako bi joj pokazao svoju naklonost, nakon ega ona, sa suzama sree u oima, iskapi svu vodu iz zdjele, pokazujui tako jasno svima svoju
veliku ljubav.
Uzbuena se gomila razila otvarajui put ostarjelim, naboranim,
sjedokosim Omoru i Binti koji su prilazili nesigurnim koracima, oslanjajui se o
tapove. Simbon dopusti svojoj staroj majci da ga zagrli, dok ih je Omoro
promatrao pogledom punim ponosa. A narod Juffurea je skandirao: Kinte!
Kinte! ak su i psi lajali u njegovu poast.
Je li to lave njegovog vlastitog wuola? Kinte! Kinte! Zar to Sitafa tako
uzbueno zove? Kunta se prene iz snatrenja upravo na vrijeme da ugleda svoje
zaboravljene koze kako jure prema neijoj njivi. Sitafa, drugi pastiri i njihovi psi
pomogli su Kunti okupiti stado prije nego su koze uspjele poiniti bilo kakvu tetu,
ali Kunta je bio toliko posramljen da je protekao itav jedan mjeseav ciklus
prije nego to se opet usudio prepustiti takvim sanjarijama.
14. POGLAVLJE
Mada je sunce ve silno eglo, pet dugih mjeseevih ciklusa sunog
razdoblja tek su bili poeli. avoli vruine treperili su u zraku, pribliavajui sliku
udaljenih predmeta, a ljudi su se znojili u kolibama gotovo isto toliko koliko i na
poljima. Prije nego to bi Kunta ujutro polazio na pau s kozama, Binta bi
provjerila je li dobro zatitio stopala crvenim palmovim uljem, pa ipak, svakog
poslijepodneva kad bi se vratio iz savane, usnice su mu bile ispucane, tabani suhi i
raspucani od vrele zemlje po kojoj je hodao. Neki od djeaka vraali su se kui s
krvavim nogama, ali su unato tome nastavili odlaziti na pau svakog jutra ne
tuei se kao ni njihovi oevi u arku vrelinu sprenog panjaka koja je bila jo
strasnija nego u selu.
Kad bi sunce dosegnulo zenit, djeaci, psi i koze, svi bi dahui leali u
sjenci niskih stabala, djeaci preumorni da bi lovili i pekli iznad vatre sitnu
divlja, to je inae bila njihova glavna svakodnevna zabava. Veinom su samo
sjedili i brbljali koliko su veselije mogli, meutim, uvanje koza sada vie nije bilo
uzbudljivo.
inilo se nevjerojatnim da e im granje koje su svakog dana skupljali doista
trebati nou za grijanje, ali kad bi sunce zalo, zrak bi postao isto toliko hladan
koliko je prije bio uaren. I nakon veere stanovnici Juffurea skutrili bi se uz vatre.
Mukarci Omoro-vih godina sjedili su, priajui, oko jedne vatre, a malo dalje od
njih bila je vatra starjeina. Oko tree vatre sjedile su ene i neudate djevojke,
33

odvojene od baka koje su uz etvrtu vatru priale svoje svakodnevne prie za laku
no malianima iz prvog kafa.
Kunta i ostali djeaci iz drugog kafa nisu, dakako, mogli sjediti zajedno s
golaima iz prvog kafa, s La-minom i njegovim vrnjacima, zato su uali malo po
strani, dovoljno daleko da ne izgleda kao da oni pripadaju toj brbljavoj, hihotavoj
skupini a opet dovoljno blizu da mogu uti prie baka, koje su ih jo
uzbuivale, jednako kao i uvijek. Katkada bi Kunta i njegovi drugovi prislukivali
razgovore oko vatre odraslih mukaraca; meutim, svi su ti razgovori bili uglavnom o vremenu. Kunta je uo starce kako se prisjeaju sunih razdoblja kad je
sunce ubilo sve biljke i sagorjelo sve usjeve; kad je od sunca voda u bunaru postala
ustajala ili bunar presuio, kad je ega sasuila ljude kao da su prazne ljuske rie.
Ovo je razdoblje vruina teko, govorili su, ali ipak nije onako strano kakva su
bila mnoga od onih kojih se sjeaju. Kunti se inilo da se starci uvijek sjeaju
neega to je bilo mnogo gore.
Zatim je jednog dana iznenada postalo teko udisati zrak, kao da udie
plamen a te su noi ljudi drhtali pod pokrivaima od uasne hladnoe koja im se
uvlaila u kosti. Slijedeeg su jutra opet brisali znoj sa lica i pokuavali udahnuti
punim pluima. Tog poslijepodneva poeo je vjetar harmattan. Nije to bio ni otar
ni silovit vjetar to bi u oba sluaja predstavljalo olakanje. Naprotiv, taj je
vjetar puhao blago i jednolino, praan i suh, danju i nou, oko polovine
mjeseevog ciklusa. Kao i uvijek kad bi zapuhao, uporni je harmattan polako
izjedao ivce ljudima Juffurea. Uskoro su roditelji vikali ee nego inae na djecu
i ibali ih bez pravog razloga. Pa iako je prepiranje bilo neobina pojava u plemenu
Mandingo, ne bi proao gotovo ni jedan sat u toku dana kad se ne bi ula glasna
prepirka iz neke od koliba odraslih, posebno iz koliba mladih branih parova kao
to su bili Omoro i Binta. Tada bi se vrata susjednih koliba brzo ispunila ljudima
koji bi gledali kako majke suprunika urno ulaze u tu kolibu. Trenutak kasnije
vika bi se pojaala, a zatim bi kroz vrata, poput kie poele izlijetati koare s priborom za ivanje, zdjele, lonci, stolice i komadi odjee.
A zatim, izletjevi i same, supruga i njezina majka urno bi skupile
razbacane stvari i bijesno odjurile u majinu kolibu.
Nakon otprilike dva utapa, iznenada, ba kako je i poeo, harmattan je
prestao puhati. Ve u toku tog jednog dana zrak se umirio i nebo se raistilo. Za
jedne jedine noi, procesija ena uuljala se nazad u kolibe mueva, a svekrve i
punice izmjenjivale su drugog dana sitne darove i popravljale pokvarena prijateljstva irom sela. Meutim, prolo je tek pola od pet dugih mjeseevih ciklusa
sunog razdoblja. Iako je hrane jo uvijek bilo u izobilju po ostavama, majke su
pripremale oskudne obroke, jer nitko, ak ni pohlepna djeca, nije osjeao elje za
obilnim jelom. Svi su bili iscrpljeni od ege; ljudi su manje govorili i obavljali su
samo neodlone poslove.
Koa omravjele stoke u selu ispucala je, a na mjestima gdje su muhe
odloile svoja jajaca, nastale su oteene rane. Tiina se spustila medu nakostrijeene kokoi koje su inae trale kokodakajui po selu, a sada su leale izvaljene u
praini, rairenih krila i poluotvorenog kljuna. ak bi se i majmuni rijetko kad
34

vidjeli ili uli, jer ih je veina otila duboko u umu traei vie hlada. A koze su,
primijetio je Kunta, zbog vruine sve manje pasle i postale su nervozne i mrave.
Iz nekog neobjanjivog razloga moda je uzrok bila ega, a moda su
jednostavno postali stariji Kunta i njegovi drugovi pastiri, nakon to su gotovo
est mjeseevih ciklusa proveli svaki dan zajedno u savani, sada su se poeli
razdvajati i proveli bi dan svaki sam sa svojim malim stadom. To se ponovilo
nekoliko dana uzastopce i Kunta odjednom shvati kako jo nikada nije provodio
ovoliko vremena potpuno odvojen od drugih ljudi. Pogledao je preko savane prema
drugim djeacima i njihovim kozama, razasutima u tiini suncem sprene pustare.
Iza njih su bile njive na kojima su ratari rezali korov izrastao nakon prologodinje
etve. Visoki plastovi korova, koji su prevrtali vilama kako bi se osuio na suncu,
izgledali su kao da se njiu i trepere u uarenom zraku.
Briui znoj sa ela, Kunta pomisli kako njegov narod, izgleda, neprestano
trpi jednu nevolju za drugom uvijek preivljava neto neugodno ili teko, ili zastraujue, ili neto to im ak ugroava ivote. Razmiljao je o jarkim, vruim
danima i ledenim noima koje bi slijedile poslije njih. I mislio je o kiama koje e
potom doi i pretvoriti selo u kaljuu, a konano i poplaviti sve staze tako da e
ljudi morati u kanuima prelaziti s mjesta na mjesto, tamo gdje su prije mogli
hodati. Ljudi su trebali kiu, ba kao i sunce, ali inilo se da je svega uvijek ili
previe ili premalo. ak i dok su koze bile debele i stabla teka od voa i cvjetova,
znao je da dolazi vrijeme kad plodova od etve zadnjih kia nee vie biti u
obiteljskim ostavama, i kada e poeti razdoblje gladovanja i ljudi e trpjeti zbog
gladi, pa e neki i umrijeti, kao njegova vlastita draga baka Yaisa koje se sjeao s
ljubavlju.
Doba etve bilo je sretno razdoblje i nakon toga, etvene sveanosti
ali to brzo proe, a onda e opet doi dugo, uareno razdoblje sue, sa stranim
harmattanom kad Binta neprestano vie na njega i tue Lamina tako da se Kunti
na kraju gotovo saalio taj njegov dosadni mali brat. Dok je tjerao koze natrag u
selo, Kunta se prisjeao pria koje je toliko puta sluao kad je bio mali kao Lamin,
kako su njihovi preci uvijek nekako uspijevali preivjeti svaki veliki strah i
opasnost. Od poetka vremena, mislio je Kunta, ljudi su izgleda uvijek teko
ivjeli. Moda e uvijek tako biti.
Sada bi u selu svake veeri alim vodio molitve Alahu neka selu poalje
kie. A zatim je jednog dana uzbuenje obuzelo Juffure kad je blagi vjetri podigao
prainu jer to je bio znak da e kie uskoro doi. I slijedeeg jutra ljudi iz sela
okupie se na njivama, gdje su vilama razbacali visoke stogove suhog korova i
zatim ga zapalili, a gusti se dim podigao iznad polja. Vruina je bila gotovo
nesnoljiva, ali znojni su ljudi plesali i veselo uzvikivali, a maliani iz prvog kafa
trali su naokolo viui, pokuavajui uhvatiti neku od paperjastih ljuskica pepela
to su lebdjele u zraku, jer to je donosilo sreu.
Slijedeeg je dana lagani vjetar poeo raznositi pepeo po poljima, dajui
zemlji snagu da ponovo rodi usjevima. Ratari su sad marljivo poeli udarati
motikama, pripremajui duge brazde za sjeme u ovom sedmom razdoblju sjetve
koje je Kunta proivljavao u beskonanom kruenju godinjih doba.
35

15. POGLAVLJE
Prole su dvije sezone kia i Binta je opet imala veliki trbuh i bila jo
razdraljivima nego obino. Zapravo, tako se brzo dohvatala ibe i udarala po bilo
kojem od svoja dva sina, da je Kunta svakog jutra bio sretan to je odlaskom na
pau mogao pobjei od nje na nekoliko sati, a kad bi se poslije podne vratio, nije
mogao da ne osjeti saaljenje prema Laminu koji je bio jo premalen da bi sam
izlazio iz kue. Zato jednog dana kad se vratio kui i zatekao malog brata u
suzama, upita Bintu dodue pomalo nevoljko moe li Lamin poi s njime
dok on obavlja poslove po selu, a ona kratko odbrusi: Da! Goli mali Lamin
jedva je susprezao sreu zbog tog neoekivano ljubaznog postupka, ali je Kunta
bio toliko ozlojeen vlastitom brzopletou da ga je propisno opalio nogom i
izvukao mu ui im su se dovoljno udaljili od kolibe tako da ih Binta nije mogla
uti. Lamin je udario u pla ali je slijedio brata poput vjernog psia.
Svako poslijepodne nakon toga, Kunta bi zatekao Lamina kako s
nestrpljenjem eka na vratima kolibe u nadi da e ga njegov veliki brat opet povesti
sa sobom. A Kunta ga je doista i vodio, gotovo svakog dana ali ne zato to bi
tako elio. Binta je pokazivala tako izrazito olakanje to e ih se obojice osloboditi na neko vrijeme da se Kunta sada plaio da e ga iibati ako ne povede
Lamina sa sobom. inilo se kao da je neki zao duh prilijepio Kunti na lea malog
brata kao neku veliku pijavicu iz bolonga. Meutim, uskoro je Kunta poeo
zamjeivati kako i nekim drugim djeacima iz njegovog kafa takoer za petama
tre mala braa. Iako bi se maliani igrali po strani od njih ili bi trkarali naokolo,
uvijek su jednim okom budno pratili svoju veliku brau, koja su se svojski trudila
da se ni ne obazru na goliavce. Katkad bi veliki djeaci iznenada otrali, rugajui
se malianima koji bi se panino naprezali da ih sustignu. Kad bi se Kunta i
njegovi drugovi popeli na neko stablo, njihova bi ih mala braa pokuala slijediti i
obino bi se sko-trljala natrag na zemlju, a stariji bi se djeaci glasno smijali
njihovoj nespretnosti. Poelo ih je zabavljati drutvo tih maliana.
Kad bi se naao nasamu s Laminom, to bi se ponekad dogaalo, Kunta bi
bratu poklanjao neto vie pozornosti. Uzeo bi siuno sjeme i tumaio bi mu kako
je divovsko stablo ceiba u Juffureu izraslo iz takve male sjemenke. Uhvatio bi
pelu i oprezno je drei pokazao bi Laminu njezin alac; zatim bi mu, okre-nuvi
pelu na lea, protumaio kako pele siu slatki sok iz cvijeta, a onda od njega
prave med u svojim gnijezdima koja grade na najviem drveu. I Lamin je poeo
Kunti postavljati brojna pitanja, a Kunta bi na veinu njih strpljivo odgovarao.
Nekako mu je godilo to Lamin misli da mu brat sve zna. Osjeao se nekako
starijim od svojih osam kia. Samome sebi upr-kos, Kunta je poeo smatrati da
njegov mali brat nije samo obina napast.
Kunta se silno trudio da to niim ne pokae, naravno, ali vraajui se kui
po podne s kozama, on se sada stvarno veselio Laminovom razdraganom doeku.
Jednom se Kunti uinilo kako se Binta ak nasmijeila kad su on i Lamin izlazili iz
kolibe. Zapravo, Binta bi esto otro podviknula svom mlaem sinu: Ugledaj se
na brata! Slijedeeg bi trenutka, dodue, moda iibala Kuntu zbog neega, ali
to se vie nije dogaalo tako esto kao nekada. Binta bi takoer govorila Laminu
36

da nee smjeti ii s Kuntom, ako se ne bude ponaao kako se pristoji, i Lamin bi

onda bio dobar cijeli dan.
Braa bi uvijek vrlo pristojno izala iz kolibe, drei se za ruke, ali kad bi
se jednom nali vani, Kunta bi odjurio kriei a Lamin bi batrgao za njim do
ostalih djeaka iz drugog i prvog kafa. Kad su se jedno popodne natjerivali, neki
Kuntin vrnjak, takoer pastir, sluajno naleti na Lamina i srui ga, a istog se asa
kraj njih naao Kunta, grubo odgurnuo starijeg djeaka i ljutito viknuo: To je
moj brat! Djeak mu predbaci to se gura i ve su se bili spremni potui, ali ih
drugi djeaci dohvatie za ruke. Kunta je srdito zgrabio zaplakanog Lamina za
ruku i odvukao ga od njihovih zauenih prijatelja. U isti mah Kunta se osjeao
duboko posramljen i zapanjen svojim postupkom prema drugu iz vlastitog kafa
pogotovo zato to je povod bio njegov mrkavi mali brat. Ali nakon tog dogaaja,
Lamin je poeo otvoreno oponaati sve to bi vidio da ini Kunta, neki put ak i
pred Omorom i Bintom. Mada se priinjao kao da mu to smeta, Kunta nije mogao
da ne osjeti i mrvicu ponosa.
Kad je Lamin pao s niskog drveta na koje se bio pokuao popeti jednog
poslijepodneva, Kunta mu pokae kako se treba penjati. Malo-pomalo nauio je
malog brata kako e se rvati (kako bi Lamin mogao natjerati na potovanje jednog
djeaka koji ga je ponizio ispred itavog kafa); kako e zvidati kroz prste (iako ni
najuspjeliji Laminov zviduk nije bio ni izdaleka tako prodoran kao Kuntin); i
pokazao mu je vrstu bobica od lia kojih je njihova majka voljela pripremati aj.
Jo je upozorio Lamina kako one velike, zlatne bube koje bi stalno nalazili kako
puu po kolibi, mora uzeti u ruku i njeno ih spustiti na zemlju izvan kolibe, jer je
ozlijediti te bube znailo nesreu. A dodirivati pijetlove ostruge, znailo bi da e
navui jo goru nesreu. Ali, ma koliko se trudio, Kunta nikako nije mogao nauiti
Lamina kako e po poloaju sunca pogoditi koje je doba dana. Jo si premalen,
ali e nauiti. Kunta bi jo uvijek ponekad vikao na Lamina, ako bi malianu
trebalo previe vremena da naui neto jednostavno; ili bi ga pljesnuo po turu ako
bi mu dosaivao. Ali zbog toga bi mu poslije bilo toliko krivo da bi malom
goliavcu ponekad ak dopustio nositi naas njegovu dundiko.
to se vie zbliavao sa svojim bratom, Kuntu je sve manje uznemirivalo
neto to ga je ranije esto muilo jaz izmeu njegovih osam kia i starijih
djeaka i mukaraca u Juffureu. Doista, jedva se mogao sjetiti ponekog dana u
svom ivotu kad se nije dogodilo neto to bi ga jasno podsjetilo kako jo uvijek
spada samo u drugi kafo meu djeake koji jo uvijek spavaju u majinoj kolibi.
Stariji djeaci, koji su se sada pripremali za odrasle mukarce, uvijek su za djeake
Kuntina uzrasta imali samo poruge i amare. A odrasli mukarci, kao Omoro i
drugi oevi, ponaali su se kao da su djeaci iz drugog kafa neto to se, eto tako,
mora podnositi. A to se tie majki, Kunta bi, esto kad bi se naao sam u savani,
srdito razmiljao kako jednom kad postane mukarac svakako mora Bintu postaviti
na njezino pravo mjesto mada je ipak namjeravao biti prema njoj ljubazan i velikoduan jer, konano, iako samo ena, ipak je bila njegova majka.
Meutim, Kuntu i njegove vrnjake najvie je Iju- | tilo to djevojice iz
drugog kafa, s kojima su odrasli, sada nikada ne proputaju podsjetiti djeake kako
37

se one ve spremaju da postanu supruge. Kuntu je jadilo to su se djevojice

udavale ve sa etrnaest kia, pa ak i mlae, dok se djeaci nisu enili sve dok ne
bi ve bili zreli mukarci od trideset i vie kia. Sve a u svemu, pripadati drugom
kafu, uvijek je Kunti i njegovim drugovima donosilo poneku neugodnost. Vrijedila
su samo ona slobodna poslijepodneva kad bi otili sami u savanu i u Kuntinom
sluaju njegova novosteena bliskost s Laminom.
Svaki put kad bi on i njegov brat etali sami, Kunta bi zamiljao kako vodi
Lamina na neko putovanje, kao to bi odrasli mukarci ponekad poveli svoje
sinove. Na izvjestan nain, Kunta je sada osjeao posebnu obavezu da se odraslije
ponaa kad je s Laminom koji u njemu gleda izvor znanja. Hodajui tako uz njega,
Lamin bi Kuntu obasipao nepresunom bujicom pitanja.
Kako izgleda svijet?
Pa rekao bi Kunta nijedan ovjek i nijedan kanu nisu jo nikada
tako daleko otputovali. I nema nikoga tko bi ba sve znao o svijetu.
to ti ui kod arafanga?
Kunta mu izgovori prve stihove kurana na arapskom, a zatim ree:
Pokuaj sada ti. Ali kad je Lamin poeo, sve je pobrkao ba kako je Kunta
oekivao I Kunta mu oinski ree: Treba za to vremena.
Zato nitko ne ubija sove?
Zato to se u sovama nalaze duhovi svih naih umrlih predaka. Zatim
je Laminu priao malo o njihovoj pokojnoj baki Yaisi. Ti si jo bio
beba i ne moe se nje sjeati.
Kakva je to ptica gore na drvetu?
Jastreb.
to on jede?
Mieve i druge ptice i svata.
Oh.
Kunta dotada uope nije bio svjestan koliko on zapravo mnogo toga zna
ali, tu i tamo, Lamin bi upitao neto o emu ak ni Kunta nije nita znao.
Da li sunce gori? Ili: Zato na otac ne spava s nama?
U takvim bi trenucima Kunta obino zagundao i prestao govoriti ba kao
to bi Omoro postupio kad bi se umorio od Kuntinih bezbrojnih pitanja. Nakon
toga ni Lamin pe bi nita vie rekao, jer Man-dingo-ljudi su odgajani da nikada ne
govore nekome tko ne eli govoriti. Katkad bi se Kunta priinjao kao da se zadubio
u neke svoje vlastite misli. Lamin bi tada tiho sjedio kraj njega, a kad bi Kunta
ustao, ustao bi i on. A ponekad, kad ne bi znao odgovoriti na pitanje, Kunta bi brzo
neto uinio to bi promijenilo tok razgovora.
A zatim bi Kunta ekao prvu priliku kad Lamina ne bi bilo u kolibi da
Bintu ili Omora upita za odgovor koji mu je trebao za Lamina. Nikada im nije rekao zato im postavlja tolika pitanja, ali inilo se da oni pogaaju pravi razlog.
Zapravo, po tome kako su se poeli ponaati prema njemu, izgledalo je kao da
Kuntu sada smatraju neto odraslijom osobom otkako je preuzeo vie odgovornosti
za svog malog brata. Ubrzo je i Kunta u prisustvu Binte poeo otro opominjati
Lamina kad bi neto zgrijeio. Mora glasno govoriti! rekao bi i pucnuo
38

prstima. Ili bi pljesnuo Lamina po stranjici zato to nije dovoljno hitro skoio
izvriti ono to mu je majka naredila da uini. Binta se priinjala kao da to ne vidi i
ne uje.
Tako je Lamin sad ve pokuao i nekoliko samostalnih izleta iz kolibe, bez
majinog ili bratovog otrog nadzora. A Kunta bi sada samo trebao zapitati Bintu
ili Omora bilo koje od Laminovih pitanja i oni bi mu odmah spremno odgovorili.
Zato je oev pokriva od volovske koe crvene boje? Vol nije crven.
Ja sam obojila kou smjesom luga i smrvljenog prosa odgovorila je
Binta.
Gdje ivi Alah?
Alah ivi tamo odakle dolazi sunce odgovorio je Omoro.
16. POGLAVLJE
to su robovi? pitao je Lamin Kuntu jednog poslijepodneva. Kunta
zagunda i zauti. Hodajui dalje, na izgled utonuo u misli, Kunta se pitao to je to
Lamin uo to ga je navelo da mu postavi takvo pitanje. Kunta je znao da ljudi koje
ulovi tuobab, postaju robovi, a uo je odrasle govoriti o robovima koje su
posjedovali neki ljudi u Juffureu. Ali, injenica je da on uistinu ne zna to su
robovi. Kao i toliko puta ranije, Laminovo ga je pitanje posramilo i ponukalo da
sazna neto vie o tome.
Slijedeeg dana kad se Omoro spremio poi u sjeu palmovog drva od
kojeg e Binti sagraditi novu ostavu za hranu, Kunta zamoli da se pridrui ocu; on
je uivao ii s Omorom bilo kamo. Meutim, ni jedan od njih nije tog dana
progovorio, sve dok ve nisu gotovo bili stigli do sjenovitog i svjeeg umarka
palmi.
Tada Kunta naglo izvali: Fa, to su robovi? Omoro prvo zagunda, ne
ree nita, i nekoliko je minuta samo obilazio umarak, razgledavajui debla.
Robove nije uvijek lako razlikovati od onih koji nisu robovi konano
odgovori. Izmeu udaraca sjekirom o palmu koju je izabrao, on ispria Kunti kako
su krovovi koliba kod robova pokriveni travom nyan-tang jongo, dok su kolibe
slobodnih ljudi pokrivene sa nyantang foro, koja je, kako je to i Kunta znao, najbolja trava za pokrivanje krovova.
Ali, u prisustvu robova nikada se ne smije govoriti o robovima
nastavi Omoro, s vrlo strogim izrazom lica. Kunta nije shvatio zato, ali je
potvrdio glavom kao da mu je sve bilo jasno.
Kad je stablo palme palo na zemlju, Omoro pone odsijecati debele, ilave
grane. Kunta je ubrao za sebe nekoliko zrelih plodova, osjeajui da je otac danas
raspoloen za prianje. Veselo pomisli kako e sada moi Laminu objasniti sve o
robovima.
Zato su neki ljudi robovi, a drugi nisu? pitao je.
Omoro mu odgovori kako ljudi postaju robovi na razne naine. Neki se
rode kao djeca robinje i on nabroji neke od onih koji su ivjeli u Juffureu, ljude
koje je Kunta dobro poznavao. Neki od njih bili su roditelji nekih djeaka iz
njegovog vlastitog kafa. Drugi su, nastavi Omoro, jednom ranije, suoeni sa smru
za vrijeme kad je zavladala glad u njihovim rodnim selima, doli u Juffure i molili
39

neka im dopuste postati robovima onoga tko pristane da ih hrani i brine se o njima.
A trei su opet i Omoro navede imena nekih starijih ljudi u Juffureu
nekadanji neprijatelji koji su uhvaeni i zarobljeni. Oni su postali robovi zato
to nisu bili dovoljno hrabri pa radije poginuli nego da padnu u zarobljenitvo
ree Omoro.
Poeo je cijepati deblo u komade prikladne veliine da ih moe ponijeti jaki
mukarac. Iako su svi koje je imenovao bili robovi, nastavi Omoro, svi su bili
potovani u selu, kao to to Kunta zna. Njihova su prava zatiena zakonima
naih pradjedova ree Omoro i objasni Kunti kako svaki gospodar mora svoje
robove opskrbljivati hranom, odjeom, kuom, zemljom koju e obraivati u
napolici, te im takoer mora nabaviti enu ili mua.
Prezreni su samo oni koji to sebi dopuste rekao je otac Kunti
oni koji su postali robovima zato to su bili osueni kao ubojice, lopovi ili
zbog nekih drugih zloina. To su bili jedini robovi koje je gospodar smio tui
ili na neki drugi nain kazniti, onako kako je ve smatrao da su zasluili.
Da li robovi moraju uvijek ostati robovi? pitao je Kunta.
Ne, mnogi robovi otkupe za sebe slobodu onim to utede od
obraivanja zemlje u napolici sa svojim gospodarima. Omoro mu navede
imena nekih iz Juffurea koji su se tako oslobodili. Zatim mu spomene neke
druge koji su kupili slobodu tako to su vjenanjem uli u obitelj svog
gospodara.
Kako bi lake nosio teke komade debla, Omoro je napravio vrstu omu
od zelenih vri jea, i dok ju je vezivao, ispriao je Kunti kako su neki robovi ak
postali bogatiji od svojih gospodara. Neki su tavie i sami uzeli robove, a neki su
postali vrlo slavne osobe.
Sundiata je jedan od tih! uzviknuo je Kunta. Mnogo je puta sluao
kako bake i grioti priaju o tom slavnom pretku, robovskom generalu, ija je
vojska pobijedila tolike neprijatelje.
Omoro zagunda i potvrdi glavom, oigledno zadovoljan to je Kunta znao
za to, jer Omoro je takoer mnogo sluao o Sundiati kad je bio Kuntina uzrasta.
Provjeravajui sinovljevo znanje, Omoro upita: A tko je bila Sundiatina majka?

Sogolon, ena bivol! odgovori Kunta ponosno. Omoro

se
nasmijei i podiui na snana plea
dva teka komada palmovog debla, uvezana vrijeom, pode prema selu.
Kunta je iao za njim, vaui plodove koje je ubrao s oborene palme, a gotovo
itavim putom do sela, Omoro mu je priao kako je veliko Mandingo-carstvo
osvojio sakati, sjajni robovski general, ija je itava armija u poetku bila samo
aica odbjeglih robova koji su se okupili u movarama i drugim skrovitima.
Jo e mnogo vie uti o Sundiati kad pone s pripremama za
odraslog mukarca ree mu Omoro i ve samo spominjanje tog razdoblja
njegovog ivota, prome Kuntu strahom, ali i radosnim iekivanjem.
Omoro mu ree da je Sundiata pobjegao od svog omrznutog gospodara
kako je to inila veina robova koji su bili nezadovoljni svojim gospodarima.
40

Omoro mu jo ree kako, osim osuenih razbojnika, nijednog drugog roba

gospodar ne smije prodati ukoliko se rob ne sloi s izborom budueg gospodara.
I baka Nyo Boto takoer je robinja ree Omoro, a Kunta samo
to ne proguta nesavakani komad palmovog ploda. Jednostavno mu to nije ilo u
glavu. Kroz pamet su mu prolijetale slike drage stare Nyo Boto kako ui ispred
praga svoje kolibe, nadzire dvanaestak ili petnaestak seoskih golaa, plete na
koare vlasulja i popraa zajedljivim primjedbama prolazak svakog odraslog
seljanina ak i starjeina, ako bi joj se tako prohtjelo. Ta ena nije
niija robinja pomislio je Kunta.
Slijedeeg poslijepodneva, nakon to je koze utjerao u obore, Kunta povede
Lamina putom kojim su izbjegli svoje drugove u igri i ubrzo su obojica utke
uali ispred kolibe Nyo Boto. Za nekoliko trenutaka starica se pojavila na vratima
osjetivi da se pred kolibom nalaze posjetioci. Ve nakon jednog jedinog pogleda
na Kuntu, koji je oduvijek bio jedan od njezinih miljenika, znala je da je djeaku
neto osobito na pameti. Pozvala je djeake u kolibu i odmah im poela kuhati
nekakav aj od trava.
Kako su tata i mama? upitala je.
Dobro. Hvala ti to si pitala odgovori Kunta utivo. A kako si ti,
bako?
Sasvim dobro, zapravo odgovorila je. Kunta nije vie nita
rekao sve dok baka nije
preda nj stavila aj. Zatim izvali: Bako, zato si ti ropkinja?
Nyo Boto otro pogleda Kuntu, pa Lamina. Sad ona neko vrijeme nije
govorila. Rei u ti rekla je konano.
U mom rodnom selu, daleko, daleko odavde i prije mnogo kia, jedne
noi, kad sam jo bila mlada udata ena poela je priati Nyo Boto, ustraeno
se probudila kad je gorui travnati krov tresnuo o kolibu njezinih susjeda koji su
vriskali u panici. Dograbivi svoje dvoje male djece, djeaka i djevojicu iji je
otac nedavno poginuo u plemenskom ratu, ona je istrala iz kolibe i pridruila se
ostalima a sve su ih doekali naoruani bijeli lovci na robove i njihovi crni
s/afee-pomonici. Uz estoki otpor, svi oni koji nisu uspjeli pobjei, grubo su
stjerani na gomilu, a oni koji su bili teko ranjeni ili su bili previe stari ili previe
mladi da bi izdrali put, pobijeni su pred njihovim oima, i Nyo Boto zajeca.
Meu njima i moji maliani i moja stara majka.
Dok su Lamin i Kunta sjedili vrsto drei jedan drugoga za ruku, ona im
ispria kako su smrtno prestraene zarobljenike povezali eljeznim obruima koje
su im stavili oko vrata i zatim ih danima, pod udarcima bia, tjerali preko
uarenog, tvrdog tla u unutranjost zemlje. I svakoga dana sve je vie i vie zarobljenika padalo pod udarcima bieva kojima su im sjekli lea, tjerajui ih da
ubrzaju korak. Nakon nekoliko dana jo vie ih je poelo padati od gladi i iscrpljenosti. Neki su teturajui nastavljali put, ali one koji nisu mogli dalje,
ostavljali su da postanu plijenom divljih zvijeri. Dugi red zarobljenika prolazio je
kroz druga sela koja su isto tako bila spaljena i poruena, gdje lubanje i kosti ljudi i
ivotinja leahu meu izgorjelim kosturima koliba koje su nekada bile obiteljski
41

domovi. Manje od polovine onih koji su poeli putovanje, stiglo je do sela Juffure,
etiri dana udaljenog od najblieg mjesta na Kamby-bolongo, gdje su se prodavali
robovi.
Ovdje su jednu mladu zarobljenicu prodali za vreu kukuruza ree
starica. To sam bila ja. I tako sam dobila ime Nyo Boto to kako Kunta zna,
znai vrea kukuruza. ovjek koji ju je kupio za svoju robinju, ubrzo je umro,
rekla je. I sve otada ja ivim ovdje.
Lamin se vrpoljio od uzbuenja, a Kunta je nekako sada osjeao jo vie
ljubavi i potovanja prema staroj Nyo Boto koja je sjedila i utke se njeno
smijeila na djeake ije je roditelje, ba kao i njih, odnjihala na svojim koljenima.
Omoro, va tata, bio je u prvom kafu kad sam ja dola u Juffure ree
Nyo Boto gledajui ravno Kuntu. Yaisa, njegova majka, vaa baka, bila je
moja dobra prijateljica. Sjea li se nje? Kunta odgovori da se sjea i ponosno
nadoda kako je svom malom bratu ispriao sve o njihovoj baki.
Dobro si uinio! ree Nyo Boto. Ja sada moram opet na posao.
Hajde, idite sada.
Zahvalivi na aju, Kunta i Lamin izau i polako se upute prema Bintinoj
kolibi, obojica duboko obuzeti svaki svojim mislima. Slijedeeg dana, kad se
Kunta po podne vratio sa pae, Lamin ga je doekao sa bezbroj pitanja o prii Nyo
Boto. Da li je u Juffureu ikada gorjela takva vatra elio je znati. Pa, on za tako
neto nikada nije uo, odgovorio je Kunta, a u selu se nisu primjeivali nikakvi
tragovi paljevine. Je li Kunta ikada vidio jednog od tih bijelih ljudi? Naravno da
nisam! uzviknuo je Kunta. Ali, rekao je, njihov je otac priao kako su on i
njegova braa jednom vidjeli tuobaba i njegove brodove na nekom mjestu dalje
gore uz rijeku.
Kunta brzo promijeni temu, jer je vrlo malo znao o tuobabu i htio je nasamo
razmisliti o njemu. Poelio je da moe jednoga vidjeti naravno, sa sigurne
udaljenosti, jer sve to je ikada o bijelim ljudima uo, jasno je ukazivalo na to da je
bolje ne prilaziti im suvie blizu.
Nedavno, jedna djevojka koja je otila skupljati ljekovito bilje a prije
nje dva odrasla mukarca koji su otili u lov nestali su, i svi su bili uvjereni da
ih je ukrao i odveo tuobab. Kunta se, naravno, sjeao kako su kad bi bubnjevi iz
drugih sela upozoravali da je tuobab nekoga odveo, ili kako se zna da se nalazi
negdje u blizini mukarci u selu dohvatili oruje i podvostruili strae, a
prestraene ene brzo su skupljale djecu i skrivale se s njima u ipraju daleko od
sela ponekad bi tamo ostali i nekoliko dana sve dok ne bi osjetili da je
tuobab otiao. Kunta se sjeti kako je jednom bio na pai sa kozama i u tiini savane
sjedio u sjenci svog omiljelog stabla. Sluajno je pogledao gore i na svoje
iznenaenje ugledao u kronji iznad njega dvadeset ili trideset majmuna kako
skutreni sjede nanizani po granama gusto obraslim liem, tihi kao kipovi, a
njihovi im dugi repovi vise ovjeeni prema zemlji. Kunta je o majmunima uvijek
mislio kao o bunim ivotinjama koje su stalno u pokretu i nikako mu nije izlazilo
iz pameti kako su tiho i nepomino sjedili i pratili svaki njegov pokret. Kad bi
42

barem on mogao tako sjediti negdje na drvetu i promatrati nekog tuobaba dolje
ispod njega.
Kad su slijedeeg dana tjerali koze kui s pae, nakon onog jueranjeg
Laminog ispitivanja o tuobabu, Kunta zapone o tome razgovor s ostalim pastirima
i zaas su svi poeli priati to je tko uo. Jedan djeak, Demba Conteh, ree
kako je jedan njegov veoma hrabri stric jednom priao toliko blizu da je mogao
omirisati neke tuobabe, i priao je kako oni imaju nekakav udni vonj. Svi su
djeaci uli kako tuobab krade ljude zato da bi ih pojeo. Meutim, neki su uli
kako navodno tuobab tvrdi da ljudi koje su odveli nisu bili pojedeni, nego su samo
morali raditi na nekakvim golemim njivama. Sitafa Silla na to prezirno prosike
uobiajeni odgovor svog djeda: Bjelaka la!
im mu se za to pruila prilika, Kunta zamoli Omora: Tata, hoe mi
ispriati kako ste ti i tvoja braa vidjeli tuobaba na rijeci? Brzo jo nadoda:
Moram to pravilno protumaiti Laminu. Kunti se uinilo da se otac umalo bio
nasmijeio, ali Omoro je samo zagundao, oito se u tom asu nije osjeao
raspoloen za razgovor. Meutim, nekoliko dana kasnije, Omoro kao uzgred
pozove oba svoja sina, i Kuntu i Lamina, neka podu s njim izvan sela skupljati nekakvo korijenje koje mu je bilo potrebno. Gologuzom Laminu bilo je to prvi put u
ivotu da je nekamo iao sa ocem i bio je presretan. Svjestan toga da Kunti ima
zahvaliti to se to dogodilo, on se vrsto drao za rep dundiko-koulje svog velikog
brata.
Omoro ispria sinovima kako su, zavrivi pripreme za odrasle mukarce,
njegova dva starija brata, Janneh i Saloum, otili iz Juffurea i s vremenom su o njima poele stizati vijesti kako su postali poznati putnici koji su putovali do dalekih i
udnih krajeva. Njihov je prvi povratak kui uslijedio tek kad im je govor bubnjeva
donio vijest ak iz Juffurea da se Omoru rodio prvi sin. Putovali su danju i nou,
bez odmora, kako bi stigli na obred imenovanja. I nakon tako dugog izbivanja,
braa su radosno zagrlila neke od svojih prijatelja iz djetinjstva, vrnjake iz svoga
kafa. Meutim, onih nekoliko preostalih tunim su glasom ispriali putnicima kako
su ostali njihovi prijatelji pomrli ili bili izgubljeni neki su poginuli u spaljenim
selima, neke su ubili strani vatreni tapovi, neki su bili oteti, neki su nestali dok su
obraivali svoje njive, ili bili u lovu, ili putovali a svemu je bio uzrok tuobab.
Omoro ree kako su ga njegova braa nato ljutito pozvala neka pode s
njima pogledati to tuobab radi i moe li se moda neto uiniti. I tako su tri brata
putovala tri dana uz obale Kamby-bolonga, briljivo se skrivajui u ipraju, sve
dok nisu nali to su traili. Oko dvadeset velikih kanua tuobaba stajalo je usidreno
na rijeci, svaki od njih dovoljno prostran da bi u njega mogli stati svi stanovnici
Juffurea, a svaki je kanu imao jednu golemu bijelu krpu vezanu konopima uz tap
nalik na stablo, visok kao deset odraslih [ mukaraca. U blizini je bio otok, a na
otoku je bila tvrava.
Naokolo je hodalo mnogo tuobaba, a s njima su bili i njihovi crni
pomonici bilo ih je na utvrdi i _ u malim kanuima. Mali su kanui prevozili do
velikih kanua razne stvari kao to su osueni indigo, pamuk, pelinji vosak, koe.
Meutim, strasnije nego to on to moe opisati, ree Omoro, bilo je gledati kako
43

tuobab biuje i na druge naine mui one koji su bili uhvaeni i odreeni da ih
tuobab odvede sa sobom.
Neko vrijeme je Omoro utio i Kunta osjeti kako otac razmilja da li bi mu
jo neto rekao. Konano Omoro progovori: Sada vie ne otimlju toliko naih
ljudi kao nekada. Kad je Kunta jo bio dojene, nastavi Omoro, kralj Barra koji
vlada ovim dijelom Gambije, odredio je da se vie ne smije paliti sela i zarobljavati
ili ubijati seoske stanovnike. Ubrzo je to doista prestalo, nakon to su vojnici nekih
razljuenih kraljeva spalili velike kanue i potopili ih, poubijavi sve tuobabe koji
su se u njima zatekli.
Sada ree Omoro svaki kanu tuobaba kad ulazi u Kamby-bolongo
puca iz devetnaest cijevi u znak pozdrava kralju Barru. On dalje ree kako sada
kraljevi osobni opunomoenici pribavljaju ljude za tuobaba obino su to
razbojnici ili dunici, ili bilo tko za koga se posumnja da kuje urotu protiv kralja
za takvu je osudu esto bilo dovoljno da netko bude primijeen kako ape. Svaki
put kad tuobabovi brodovi uplove u Kamby-bolongo u potrazi za robovima koje e
kupiti, ree im Omoro, broj osuenih za razne zloine nekako naglo poraste.
Ali ak ni kralj ne moe zaustaviti krau ljudi iz njihovih sela
produi Omoro. Vi ste poznavali neke od onih koji su nestali iz naeg sela, troje
naih ljudi samo u nekoliko zadnjih mjeseevih ciklusa, kao to znate, a uli ste i
govor bubnjeva iz drugih sela. Omoro je ozbiljno gledao sinove i poeo govoriti
vrlo polako. Ovo to u vam sada rei nije dovoljno da sasluate samo uima
jer ako ne budete inili onako kako vam budem rekao, ukrast e vas i odvesti
odavde zauvijek! Kunta i Lamin sluali su u sve veem strahu. Nikada
nemojte nigdje ostati sami, ako to ikako moete ree im Omoro. Nikada
nemojte izlaziti nou, ako ne morate. A i danju i nou, ako ste sami, ne prilazite
visokoj travi i grmlju, ako ih moete zaobii.
Dok budu ivi, ak i kad postanete odrasli mukarci, rekao im je otac,
moraju stalno biti na oprezu od tuobaba. On esto gada iz svojih vatrenih tapova, kojih zvuk moete uti izdaleka. A kad vidite mnogo dima tamo gdje nema
nikakvog sela, to je vjerojatno tuobab zapalio vatru da pripremi sebi jelo
njegove su vatre uvijek prevelike. Morate briljivo ispitati sve njegove tragove
kako biste saznali kojim je putom otiao. Njegov je korak mnogo tei od naega i
on ostavlja tragove koje ete lako prepoznati da ne potjeu od naih ljudi: tuobab
lomi granice i travu. A kad doete blizu mjesta na kojem je tuobab boravio, osjetit
ete njegov vonj. Neto slino na vonj mokre kokoi. A mnogi ljudi kau kako iz
tuobaba zrai strah koji mi moemo nanjuiti. Ako to osjetite, budite tihi, jer esto
ga moete otkriti na prilinoj udaljenosti.
Meutim, nije dosta poznavati samo tuobaba, nastavi Omoro. Mnogi
nai ljudi rade za njega. Oni su izdajice, slatee. Ali ako ne znate tko su, nema naina kako biste ih mogli prepoznati. Zato, kad ste u savani, budite nepovjerljivi
prema svakome koga ne poznajete.
Kunta i Lamin sjedili su sledeni od straha. Ne mogu vam sve to dovoljno
opisati doda otac. Morate uti to smo vai strievi i ja vidjeli da se dogaa s
onima koje je tuobab ukrao. Velika je razlika izmeu robova naih ljudi i onih koje
44

tuobab odvodi da bi bili njegovi robovi. Priao im je kako su vidjeli ukradene

ljude povezane lancima, nagurane u dugake, vrstom bambusovom ogradom
ograene obore, smjetene uz obalu rijeke, koje su uvali brojni stra-ari. Kad bi
mali kanui dovezli sa velikih kanua na obalu nekog tuobaba vanog izgleda,
ukradene su ljude izvlaili iz obora napolje na pijesak.
Obrijali su im glave i zatim im tijela mazali uljem sve dok ne bi
postali sjajni od glave do pete. Prvo su morali unuti, pa skoiti, gore, dolje
priao je Omoro. A zatim, kad je tuobabu bilo dosta toga, zapovjedili bi
straarima da ukradenim ljudima silom otvore usta kako bi im mogli pogledati
zube i grlo.
Hitro Omorov prst dotakne Kuntu izmeu nogu, i kad je Kunta skoio,
Omoro ree: Zatim su mukarcima navlaili i gledali njihov foto. ak su i
enama gledali tajne dijelove tijela. I tuobab bi onda konano zapovjedio
ljudima da ponovo unu i pritiskao bi im uareno eljezo na leda i ramena. Zatim
su ih, dok su vriskali i teturali od bola, tjerali prema vodi gdje su ekali mali kanui
u kojima su ih vozili na velike kanue.
Moja braa i ja gledali smo kako su se mnogi bacali na trbuh, grabei
rukama pijesak i trpajui ga u usta kao da su htjeli jo jednom, posljednji put
uhvatiti i zagristi svoju zemlju ree Omoro. Ali, straari su ih odvlaili i tukli.
ak i u malim kanuima, vani na rijeci, priao je otac Kunti i Laminu, neki su se
jo uvijek borili uprkos bievima i batinama, sve dok na kraju ne bi iskoili iz
kanua u vodu medu strane, dugake ribe sivih lea, bijelog trbuha i zaobljenih
usta punih otrih zuba, i te su ribe brzo zarumenile vodu krvlju onih nesretnika.
Kunta i Lamin stiskali su se jedan uz drugoga, hvatajui jedan drugoga za ruke.
Bolje je da sve to znate nego da vaa majka i ja jednog dana moramo za vas ubiti
bijelog pijevca. Omoro pogleda sinove. Da li znate to to znai?
Kunta je uspio kimnuti glavom i s mukom progovori: To se radi kad
netko nestane, je li fa? Vidio je ve obitelji kako panino zapijevaju molitve
Alahu uei oko bijelog pijevca koji krvari pred njima razrezanog grkljana i udara
krilima.
Tako je ree Omoro. Ako bijeli pijevac ugine leei na prsima, jo
ima nade. Ali, ako izdahne izvrnut na lea, onda vie nema nikakve nade i cijelo se
selo pridruuje obitelji u tubalicama Alahu.
Fa Laminov glas, piskav od straha, iznenadi Kuntu kamo veliki
kanui voze ukradene ljude?
Stari ljudi kau da ih voze u Jong Sang Doo odgovori Omoro
zemlju u kojoj robove prodaju divovskim ljudoderima koji se zovu tuobabo
koomi oni se nama hrane. Nitko ne zna nita vie o tome.
17. POGLAVLJE
Lamin je bio toliko prestraen oevom priom o lovu na robove i o bijelim
ljudoderima, da je te noi nekoliko puta probudio Kuntu svojim runim snovima.
A slijedeeg dana kad se Kunta vratio sa pae, on odlui skrenuti misli svog malog
brata a i svoje vlastite s takvih tema priajui mu o njihovim uglednim
strievima.
45

 Braa naeg oca takoer su sinovi slavnog Kairabe Kunte Kinta, po

kojemu su mene imenovali ree mu Kunta ponosno. Ali, nae je strieve,
Janneha i Salo-uma, rodila Sireng nastavi on priu. Lamin ga zaueno pogleda,
ali mu Kunta odmah protumai. Sireng je bila prva ena naeg djeda, koja je
umrla prije nego je on oenio nau baku Yaisu. Kunta poreda po zemlji granice
kako bi bratu oznaio razne pojedince iz obitelji Kinte. Meutim, jasno je vidio
kako Lamin jo uvijek nita ne shvaa. Uzdahnuvi, on ostavi to objanjenje i
prijee na priu o dogodovtinama njihovih strieva koje su toliko puta oduevile i
samoga Kuntu kad bi sluao oca kako o njima govori.
Nai strievi nisu nikada sebi uzeli ene, jer je njihova ljubav za
putovanja bila jaa od svega ree Kunta.
Mnoge i mnoge mjeseeve cikluse, putovali su pod suncem i spavali pod
zvijezdama. Na otac kae da su bili tamo gdje sunce pri beskrajni pijesak, u
zemlji gdje nikada ne pada kia. U jednoj drugoj zemlji koju su posjetili njihovi
strievi, priao je Kunta, drvee je bilo tako gusto da je u umama bilo mrano kao
da je no, ak i danju. Ljudi u toj zemlji nisu bili vii od Lamina, izgledali su poput
Lamina, uvijek su ili goli ak i nakon to su prestali biti djeca. A ti su ljudi
ubijali goleme slonove siunim, zatrovanim strelicama. U nekoj drugoj zemlji, u
zemlji divova, Janneh i Saloum su vidjeli ratnike koji su mogli baciti lovaka
koplja dva puta dalje od najsnanijeg Mandinga, i plesae koji su mogli skoiti u
zrak vie od vlastitih glava, a bili su est dlanova vii od najvieg ovjeka u
Juffureu.
Prije spavanja, dok ga je Lamin gledao razrogaenih oiju, Kunta mu
ispria jednu od svojih najmilijih pria
skaui naokolo naglim skokovima i zamahujui zamiljenim maem
snano gore-dolje, kao da je Lamin jedan od razbojnika s kojima su se njihovi
strievi i drugi putnici svakodnevno borili dok bi s tekim tovarima bjelokosti,
dragog kamenja i zlata, putovali mnogo utapa do velikog crnog grada Zimbabvve.
Lamin je moljakao neka mu ispria jo koju priu, ali Kunta mu ree neka
poe spavati. Svaki put kad bi Kuntu poslali na spavanje nakon to bi mu otac
ispriao takve prie, Kunta bi dugo leao budan na svome leaju kao to e sada
leati njegov mali brat dok bi u duhu pretvarao prie o strievima u slike. A
ponekad bi Kunta ak i sanjao kako putuje sa svojim strievima u sve te udne
krajeve i kako razgovara s ljudima koji izgledaju, ponaaju se i ive posve
drugaije od njegovog plemena Mandingo. Dovoljno mu je bilo uti imena svojih
strieva i Kuntino bi srce odmah poelo bre kucati.
Nekoliko dana kasnije, njihova su imena odjednom doprla do Juffurea na
tako uzbudljiv nain da je Kunta jedva mogao obuzdati oduevljenje. Bilo je vrue,
tiho popodne i gotovo svi do jednoga stanovnici Juffurea sjedili su pred vratima
svojih koliba ili u sjenci baobaba, kad se odjednom zauo otar govor bubnjeva iz
susjednog sela. Kao i odrasli, i Kunta i Lamin nakrivljene su glave pozorno
oslukivali kako bi proitali poruku bubnjeva. Lamin glasno uzvikne kad je uo
ime svog vlastitog oca. Ali, nije jo bio dovoljno odrastao da bi shvatio i ostatak
poruke, i zato mu Kunta apui saopi novost koju je dojavio bubanj: pet dana
46

hoda u smjeru izlazeeg sunca, Janneh i Saloum Kinte gradili su novo selo. A svog
brata Omora oekuju da doe i prisustvuje ceremoniji blagoslova novog sela, koja
e se odrati kad izae slijedei mlaak.
Bubanj prestane govoriti; Lamin je bio pun pitanja.
Jesu li to nai strievi? Gdje je to selo? Hoe li na ja otii tamo?
Kunta nije odgovarao. Zapravo, dok je trao preko sela prema kolibi jalibe,
Kunta je jedva i uo svoga brata. Kod jaliba su se ve okupljali drugi ljudi
a zatim je doao Omoro i iza njega Binta, s velikim trbuhom. Svi su
gledali kako su Omoro i jaliba kratko razgovarali, a zatim mu je Omoro predao
poklon. Bubanj za poruke leao je uz malu vatru kako bi se kozja koa na glavi
bubnja zagrijala i to jae napela. Uskoro su okupljeni seljani gledali u ruke jaliba
koje su udarale Omorov odgovor brai kako e, ako Alah dopusti, stii u njihovo
novo selo prije slijedeeg mladog mjeseca. Slijedeih nekoliko dana Omoro
nikamo nije mogao poi da ga ostali seljani ne bi obasuli estitkama i blagoslovima za novo selo koje e u povijesti ostati zapisano kao selo koje je zasnovao
rod Kinte.
Nije jo ostalo mnogo dana do Omorova odlaska kad Kuntu zaokupi jedna
zamisao koja je gotovo bila prezamana da uope o njoj misli. Postoji li moda ma
i najmanja mogunost da bi mu otac dopustio sudjelovati u tom putovanju? Kunta
vie ni o emu drugom nije mogao misliti. Zamijetivi kako je neuobiajeno tih,
Kuntini prijatelji pastiri, ak i Sitafa, drali su se dalje od njega. A prema svom
malom bratu koji ga je oboavao, Kunta je postao tako razdraljiv da se ak i
Lamin udaljio od njega, uvrijeen i zauen. Kunta je bio svjestan toga da se
ponaa runo i osjeao se zbog toga krivim, ali nije mogao drugaije.
Znao je da bi od vremena do vremena neki sretan djeak dobio doputenje
da se pridrui na putovanju svom ocu, stricu ili starijem bratu. Ali, znao je takoer
da ti djeaci nikada nisu bili toliko mladi kao to je bio on sa svojih pukih osam
kia, osim ponekad, ako se radilo o djeaku bez oca, jer ti su djeaci prema drevnim zakonima plemena, uivali posebne privilegije. Takav bi djeak mogao poeti
u stopu pratiti bilo kojeg odraslog mukarca, a taj mukarac nikada ne bi imao nita
protiv toga da s djeakom dijeli sve to ima ak i ako je bio na putovanju koje je
trajalo mnoge mjeseeve cikluse sve dok bi ga djeak slijedio na propisanoj
udaljenosti od tono dva koraka, dok bi inio sve to mu se kae, podnosio sve bez
rijei albe i uvijek utio, osim kad mu se obrati netko od odraslih.
Kunta je znao da ne smije dopustiti da bilo tko, a naroito njegova majka,
makar i posumnja o emu on to sanja. Bio je siguran da se Binta ne bi sloila, jo i
vie, vjerojatno bi mu zabranila da to ikada spomene, a to bi znailo da Omoro
nikada ne bi ni saznao kako se njegov sin oajniki nadao da e smjeti poi s
njime. I tako, znao je kako mu je jedina nada u tome da sam upita svoga fa ako
mu ikada uspije uloviti ga nasamo.
Uskoro je ostalo jo samo tri dana do onoga kad je Omoro trebao poi, i
Kunta koji ga nije isputao iz vida i koji je ve upravo oajavao, ba kad je poslije
doruka izgonio koze iz obora, ugleda oca kako izlazi iz Bintine kolibe.
47

Istog asa on pone skretati koze da besciljno etaju naprijed, natrag, sve
dok Omoro nije otiao dovoljno daleko i u takvom smjeru da ga Binta sigurno vie
nije mogla vidjeti. Zatim, ostavivi koze same naprosto je morao preuzeti taj
rizik Kunta potri poput zeca i zaustavivi se bez daha pred Omorom, moleivo
se zagleda u oevo iznenaeno lice. Grcajui i hvatajui dah, Kunta se vie nije
mogao sjetiti ni jedne jedine rijei od onoga to je namjeravao kazati ocu.
Omoro se dugim pogledom zagledao u sina, a zatim progovori. Upravo
sam rekao tvojoj majci ree i ode.
Kunti je trebalo nekoliko sekundi da shvati to je to otac rekao. Ajeee!
zavrisne, a da uope nije bio svjestan svoga vriska. Bacio se na trbuh, zatim
poput abe skoio opet u zrak i zaletjevi se nazad prema kozama, natjerao je
ivotinje u trk prema savani.
Kad se dovoljno sabrao i svojim drugovima na pai ispriao to se
dogodilo, oni su bili toliko ljubomorni da su svi otili od njega. Meutim, oko
podneva, nisu vie mogli odoljeti iskuenju da s Kuntom ne podijele oduevljenje
zbog njegove izvanredne sree. Do tada se Kunta ve bio utiao, shvativi u
meuvremenu kako je, sve od asa kad je stigla poruka bubnjeva, njegov otac
neprestano mislio na svoga sina.
Kasno tog poslijepodneva, kad je Kunta sretan dotrao kui i uletio u kolibu
svoje majke, Binta ga je bez rijei dohvatila i poela ga tako otro pljuskati da je
Kunta pobjegao ne usuujui se pitati to je skrivio. A njezino se ponaanje prema
Omoru toliko izmijenilo da je Kunta bio upravo zapanjen. ak je i Lamin znao
kako enama ba nikada nije doputeno otkazati muu potovanje, ali iako je
Omoro stajao na mjestu odakle ju je sasvim jasno mogao uti, Binta je glasno
mrmljala, negodujui zbog njegovog i Kuntinog putovanja kroz savanu u vrijeme
kad su bubnjevi iz raznih sela svakodnevno javljali o ljudima koji su nestali.
Pripremajui kuskus za doruak, tako je bjesomuno udarala tu-kom u muaru da
se inilo kao da gromko odjekuje neki bubanj.
Dok se Kunta urio to prije napustiti kolibu slijedeeg jutra kako bi
izbjegnuo nove batine Binta zapovjedi Laminu neka ostane s njom u kolibi i
poela ga je ljubiti i maziti i grliti, to nije inila jo otkako je bio beba. Laminov
pogled jasno je govorio Kunti koliko mu je zbog toga neugodno, ali ni jedan ni
drugi nisu tu mogli nita uiniti.
Kad je Kunta izaao iz kolibe i kad njegova majka nije bila u blizini, gotovo
svaka odrasla osoba u selu koja bi ga ugledala, estitala bi mu to je postao najmlai djeak u Juffureu kojemu je ikada ukazana ast da podijeli dugo putovanje s
jednim od starjeina. Kunta je skromno odgovarao: Hvala pokazujui kako je
dobro odgojen ali kad se naao sam u savani, daleko od pogleda odraslih, on
zaplee sa svojim, tog dana posebno velikim zaveljajem koji je ponio kako bi
drugovima pokazao da umije dobro odrati teret na glavi i da e ga odravati
slijedeeg jutra kad bude hitrim korakom prolazio pokraj stabla putnika, dva
koraka iza svoga oca. Zaveljaj mu padne tri puta dok je napravio isto toliko
koraka.
48

Na putu kui, mislei na mnoge stvari koje je jo htio obaviti u selu prije
odlaska, Kunta osjeti neku udnu potrebu da prije svega posjeti staru Nyo Boto.
Kad je predao koze, on pobjegne iz Bintine kolibe to je prije mogao i une ispred
kolibe Nyo Boto. Uskoro se starica pojavi na vratima. Oekivala sam te ree
ona pozivajui ga unutra. Kao i uvijek kad bi joj Kunta sam doao u posjetu, njih
dvoje bi prvo neko vrijeme samo sjedili i utjeli. Kunta je oduvijek volio te
trenutke i unaprijed im se veselio. Iako je bio vrlo mlad, a ona vrlo stara, njih dvoje
su se osjeali vrlo bliski jedno drugome, sjedei tako u polumranoj kolibi, svako
obuzeto svojim mislima.
Imam neto za tebe konano progovori Nyo Boto. Prie nekoj tamnoj
torbi od volovske koe to je visjela na zidu kraj njezina kreveta, izvue iz nje
tamnu saphie-amajliju od one vrste koja se nosi na miici. Tvoj je djed
blagoslovio ovu amajliju kad se tvoj otac pripremao za odraslog mukarca ree
mu Nyo Boto. Amajlija je blagoslovljena i namijenjena pripremama za
mukarca Omorovog prvog sina tebe. Tvoja baka Yaisa ostavila ju je meni da je
uvam do tvog odlaska na pripreme za mukarca. A te pripreme zapravo poinju
ovim tvojim putovanjem uz tvoga fa. Kunta je s ljubavlju gledao dragu staricu,
ali nije se mogao sjetiti pravih rijei kojima bi joj rekao kako e mu taj saphie
uvijek pruati osjeaj da je ona s njima, ma koliko daleko otiao.
Slijedeeg jutra, nakon povratka s molitve u moeji, Omoro je nestrpljivo
ekao dok je Binta, nimalo ne urei, pripremila zaveljaj koji e Kunta ponijeti
na glavi. Kad je Kunta prole noi leao budan, previe uzbuen da bi mogao
mirno prespavati no, uo ju je kako plae. A onda se odjednom nala kraj njega i
grlila ga tako snano da je mogao osjetiti kako joj cijelo tijelo drhti i tog je asa
shvatio, jasnije nego ikada ranije u ivotu, koliko ga zapravo voli njegova majka.
Kunta je sa svojim prijateljem Sitafom briljivo okuao i uvjebao ovo to
su sada inili njegov otac i on: prvo Omoro, a za njim Kunta, iskoraili su dva
koraka u prainu iza praga njegove kolibe. Zatim su stali, okrenuli se, sagnuli se do
zemlje i akama skupili prainu sa svojih prvih otisaka stopala, te su je spremili u
svoje lovake torbe, osiguravi na taj nain povratak svojih stopala na to mjesto.
Binta je plaui promatrala sa praga svoje kolibe, stisnuvi Lamina uz svoj
veliki trbuh, dok su Omoro i Kunta odlazili. Kunta se ve poeo okretati kako bi
bacio jo posljednji pogled, ali vidjevi da se njegov otac nije okrenuo, uperi
pogled preda se i nastavi koraati, shvativi da se mukarcu ne prilii pokazivati
osjeaje. Dok su koraali kroz selo, ljudi pored kojih su prolazili pozdravljali su ih
i smjekali se, a Kunta mahne svojim drugovima koji su kasnili s odlaskom na pau
kako bi ga mogli ispratiti. Kunta je znao da su oni shvatili zato on nije odgovorio
na njihove izgovorene pozdrave za njega je sada govor bio tabu. Kad su stigli
do stabla putnika, zastali su, i Omoro doda dvije nove pamune trake stotinama
drugih, iscijepanih vjetrom koje su ve visile s niskih grana, a svaka je od njih
znaila molitvu putnika neka mu putovanje bude bez opasnosti i blagoslovljeno.
Kunta nije mogao vjerovati da se sve to zaista dogaa. Bilo je to prvi put u
njegovu ivotu da e no provesti daleko od majine kolibe, prvi put to e se
udaljiti od vrata Juffurea jo dalje nego to obino zaluta neka od njegovih
49

koza, prvi put za mnoge dogaaje. Dok je Kunta bio zaokupljen tim mislima,
Omoro se ve okrenuo i bez rijei ili pogleda unazad, poeo je koraati vrlo
ustrim koracima niz stazu prema umi. Gotovo izgubivi pritom svoj zaveljaj,
Kunta potri kako bi ga sustigao.
18. POGLAVLJE
Kunta je gotovo morao potrati ako je elio zadrati propisana dva koraka
udaljenosti iza Omora. Uvidio je da su potrebna maltene dva njegova kratka brza
koraka za svaki dugi, laki korak njegova oca. Nakon otprilike jednog sata takva
hoda, Kuntino je oduevljenje oslabilo skoro isto koliko i njegove noge. Zaveljaj
mu se inio sve teim i teim i njega obuze strana pomisao: to ako se toliko
umori da vie ne bude u stanju drati korak? Bijesno se samome sebi zarekne kako
e prije pasti od umora nego to e dopustiti da se tako neto dogodi.
Od vremena do vremena, dok su oni prolazili, divlje bi svinje ustro,
rokui, otrale u iprag, jarebice bi uzleprale u zrak a zeevi pourili u zaklon.
Ali, Kunta sada ne bi obratio pozornost ni na slona, zaokupljen iskljuivo svojom
odlukom da odri korak s ocem. Miii ispod koljena poeli su ga pomalo boljeti.
Lice mu je oblijevao znoj, isto tako i glavu; osjetio je to po zaveljaju koji mu je
poeo kliziti u stranu, malo ovamo, malo onamo, tako da ga je neprestano morao
hvatati objema rukama i ponovo ga namjetati.
Ispred njih, nakon izvjesnog vremena, Kunta ugleda putnikovo stablo
nekog malog sela. Pitao se koje li je to selo; bio je uvjeren da bi prepoznao ime
sela kad bi mu ga otac rekao, ali Omoro niti je progovorio, niti pogledao iza sebe
sve otkako su napustili Juffure. Nekoliko minuta kasnije Kunta ugleda kako im u
susret tre kao to je to i on neko inio gola djeca iz prvoga kafa. Mahali
su i dovikivali pozdrave, a kad su se pribliili, Kunta opazi kako su im se oi
rairile kad su vidjeli kako je malen taj djeak koji putuje sa svojim ocem.
Kamo ide ? brbljavo su se raspitivali, trkajui uz Kuntu s jedne i s
druge strane. Je li on tvoj fa?
Jesi li ti Mandingo? Iz kojeg si sela? Iako veoma umoran, Kunta
se osjeao odraslim i vanim dok je nastavio hodati, ne obraajui panju na tu
djeurliju, upravo onako kako je to inio njegov otac.
I
U blizini svakog putnikovog stabla, put bi se ravao: jedan bi krak vodio u
selo, a drugi je obilazio selo, tako da onaj tko u selu nije imao nikakva posla, moe
proi a da ga nitko ne smatra nepristojnim. Kad su Omoro i Kunta krenuli
odvojkom to je vodio pokraj sela, maliani su alosno uzvikivali, ali odrasli koji
su sjedili ispod seoskog baobaba, samo su kratko pogledali prema putnicima, jer
im je svima pozornost zaokupljao neki griot kojega je Kunta mogao uti kako vrlo
glasno i kieno govori o veliini plemena Mandingo. Na blagoslov novog sela
njegovih strieva, pomisli Kunta, doi e zacijelo mnogi grioti, pjevai pohvalnica
i glazbenici.
Znoj se poeo slijevati Kunti u oi i bio je prisiljen mirkati kako bi olakao
neugodni peckavi osjeaj. Otkako su poeli hodati, sunce je prelo tek preko
polovice neba, ali njega su noge tako strano boljele, a zaveljaj na glavi postao mu
50

je tako teak da je ve ozbiljno poeo sumnjati hoe li izdrati. Osjeaj panike sve
ga je jae obuzimao kad se Omoro iznenada zaustavi i spusti na zemlju svoj
zaveljaj pokraj bistrog jezerca uz stazu. Kunta je za trenutak ostao stajati,
pokuavajui kontrolirati klecava koljena. Dohvatio je zaveljaj s namjerom da ga
skine s glave, ali mu on izmakne iz ruku i muklo tresne o zemlju. Umirui od
srama, Kunta pogleda prema Omoru koji je to vjerojatno uo ali Omoro je
kleao i pio na izvoru, ne pokazujui uope da je svjestan prisutnosti svoga sina.
Kunta nije bio ni svjestan koliko je oednio. Hram-ljui, pribliio se vodi,
kleknuo da se napije ali njegove su noge odbijale da zadre tijelo u tom
poloaju. Jo jednom je pokuao, ponovo bezuspjeno, i Kunta konano legne na
trbuh, osloni se na laktove i nekako uspije spustiti usta do vode.
Samo malo. To su bile prve rijei koje je njegov otac izgovorio
otkako su izali iz sela i Kunta se iznenaeno trgao. Progutaj malo vode,
priekaj, i onda moe popiti jo malo. Iz nekog nejasnog razloga, Kunta se
rasrdi na oca. Da, fa namjeravao je rei, ali iz grla mu nije izlazio nikakav
zvuk. Srkne malo hladne vode i proguta. Prisili se da malo prieka i umalo nije glavom tresnuo u vodu. Kad je srknuo jo malo, Kunta ustane i sjedne pokraj izvora.
Kroz glavu mu proleti misao kako pripreme za mukarca moraju biti neto nalik
na ovo. A onda je, sjedei uspravno, Kunta utonuo u san.
Kad se trgao koliko je dugo spavao? nigdje nije mogao vidjeti oca.
Skoivi na noge, Kunta opazi oev veliki zaveljaj ispod oblinjeg drveta; znai
Omoro nije mogao biti daleko. Dok se ogledavao, Kunta osjeti kako ga itavo
tijelo boli. Strese se i protegne. Boljeli su ga miii, ali se osjeao mnogo bolje
nego prije. Kleknuo je i dok je srkao jo nekoliko gutljaja vode s izvora, Kunta
ugleda svoj odraz u mirnoj povrini jezerca usko crno lice s velikim oima i
ustima. Kunta se nasmijei svom odrazu u vodi, zatim se isceri pokazujui sve
zube. Nije se mogao suzdrati da se ne nasmije, a kad je pogledao iznad sebe
ugledao je Omora kako stoji pokraj njega. Kunta skoi na noge, zbunjen, ali otac
je, ini se, bio zaokupljen neim drugim.
U sjenci nekih stabala, a pri tom nijedan od njih nije progovorio ni rijei
dok su im iznad glava brbljali najmuni i krijetale papige, pojeli su neto kruha koji
su ponijeli u zaveljajima, kao i etiri tusta divlja goluba koje je Omoro ustrijelio
lukom i strelicama, i ispekao ih dok je Kunta spavao. Dok su jeli, Kunta pomisli
kako e prvi put kad mu se za to ukae prilika, pokazati ocu kako i on zna uloviti i
pripremiti hranu, onako kako su to on i ostali pastiri radili u savani.
Kad su se najeli, sunce je ve bilo prelo tri etvrtine svog puta preko neba,
tako da vie nije bilo toliko vrue kad su opet svezali zaveljaje, namjestili ih na
glave i krenuli stazom.
Tuobab pristaje svojim kanoama na mjesto koje je odavde udaljeno dan
hoda ree Omoro kad su ve bili preli prilinu udaljenost od izvora. Sad je
dan i sve se jasno vidi, ali ipak moramo izbjegavati visoko grmlje i travu odakle
vrebaju opasnosti. Omorovi prsti dotaknu korice noa i tobolac sa strelicama.
Noas moramo prespavati u nekom selu.
51

Kad je sa svojim ocem, ne mora se niega bojati, naravno, ali Kunta ipak
osjeti blijesak straha jer je itav ivot sluao ljude i bubnjeve kako govore o
nestalim ljudima i otmicama. Dok su tako ili dalje sada neto brim korakom
Kunta primijeti na stazi izmet hijene, snjenobijele boje zato to hijene svojim
snanim zubima mrve i deru tolike kosti. A pored staze, uznemireno njihovim
pribliavanjem, krdo antilopa prestalo je pasti. Ukoivi se poput kipova, ivotinje
su stajale i gledale sve dok ljudi nisu proli.
Slonovi! ree Omoro malo kasnije i Kunta ugleda oko njih izgaeni
iprag, mlada stabla potpuno obrtenih grana i oguljene kore, te nekoliko stabala
napola iupanih s korijenom s one strane na koju su se slonovi naslanjali kako bi
privukli nie gornje grane s mladim, njenim liem, gdje su ih mogli dosegnuti
surlama. Kako slonovi nikada nisu pasli blizu sela i ljudi, Kunta je u cijelom svom
ivotu vidio samo nekoliko tih ivotinja, a i tada samo iz velike daljine. Slonovi su
bili medu tisuama umskih ivotinja koje su jurile izmijeane u gomili, irei oko
sebe zvuk poput grmljavine, panino bjeei pred zastraujuim crnim oblacima
dima kad je jednom, dok je Kunta jo bio sasvim mali, velika vatra bjesnjela irom
savane; Alah je, meutim, poslao kiu i ona je ugasila poar prije nego to je vatra
doprla do Juffurea i susjednih sela.
Dok su umorno koraali tom na izgled beskonanom stazom, Kunti padne
na pamet da su ljudske noge utabale ove staze poput pauka to iza sebe ispredaju
dugake, tanke niti po kojima putuju. Kunta se pitao da li Alah odluuje o tome to
e se dogoditi s kukcima i ivotinjama onako kako to odluuje za ljude; iznenadilo
ga je kad je shvatio da jo nikada nije o tome razmiljao. Kad bi barem sad odmah
mogao pitati Omora o tome. Jo ga je vie udilo to ga Lamin nikada nije o tome
pitao, jer Lamin se raspitivao i za mnogo sitnije pojave od kukaca. No, imat e to
priati svom malom bratu kad se vrati u Juffure dovoljno da ispuni dane na pai
u savani s ostalim pastirima za itav niz mjeseevih ciklusa. Kunti se uini da su
Omoro i on sada ulazili u neko podruje koje se razlikovalo od kraja u kojem su
oni ivjeli. Zalazee sunce obasjavalo je soniju travu nego to je Kunta ikada
ranije vidio, a izmeu poznatih stabala, pojavile su se velike skupine neobinih
palmi i kaktusa. Ako se izuzmu peckave muhe, od leteih stvorova Kunta nigdje
nije mogao vidjeti onakve lijepe papige i ptice kakve su ivjele, krijetale i pjevale
oko Juffurea; zapazio je samo jastreba kako krui zrakom u potrazi za plijenom, i
leinare koji su traili strvine.
Naranasta suneva lopta bliila se zemlji kad su Omoro i Kunta ugledali
debeli stup dima koji se dizao iz nekog sela u daljini. Kad su stigli do putnikova
stabla, ak je i Kunta zapazio da neto ne valja. Sa grana je visilo samo nekoliko
molitvenih traka, pokazujui kako oni koji su ovdje ivjeli rijetko kada izlaze iz
sela i kako je veina putnika iz drugih sela pola onim krakom staze to obilazi
selo. Na alost, nije bilo ni maliana koji bi im istrali u susret.
Kad su proli pokraj seoskog baobaba, Kunta zapazi da je stablo
djelomino izgorjelo. Vie od polovine koliba koje je odavde mogao vidjeti, bile su
prazne; dvorita su bila puna smea; zeevi su skakali naokolo, a ptice su se kupale
u praini. Seljani veina ih je sjedila u vratima koliba, oslonjeni na dovratak, ili
52

su isprueni leali preko praga gotovo su svi bili stari i bolesni, a osim nekoliko
zaplakanih maliana koji jo nisu bili ni prohodali, u selu kao da nije bilo druge
djece. Kunta nije mogao vidjeti ni jedno dijete svog uzrasta ak ni nekog
mlaeg mukarca kao to je Omoro.
Nekoliko naboranih staraca mlako pozdravi putnike. Najstariji medu njima
udari tapom kojim se podupirao i zapovjedi nekoj krezuboj starici neka putnicima
donese vode i kuskusa; moda je ona njegova robinja, pomisli Kunta. Zatim starci
ponu priati, prekidajui jedan drugoga u rijei, urei se ispriati to se dogodilo
s njihovim selom. Skupljai robova ukrali su ili pobili jedne noi sve mlade ljude.
Od tvojih kia do njegovih! jedan starac pokae na Omora, pa zatim na
Kuntu. Nas su starce potedjeli. Mi smo pobjegli u umu.
Njihovo se naputeno selo poelo raspadati jo prije nego su oni skupili
hrabrosti i vratili se iz ume. Jo nisu dozreli usjevi i nije im ostalo mnogo ni
hrane, ni snage. Pomrijet emo bez naih mladih ljudi ree jedan od staraca.
Omoro je pozorno sluao dok su govorili, a kad je progovorio, rijei su mu bile
spore: Selo moje brae, koje je odavde udaljeno etiri dana hoda, rado e vas
primiti, djedovi.
Meutim, svi su starci zatresli glavama, a najstariji ree: Ovo je nae
selo. Ni jedan drugi bunar nema tako slatku vodu. Sjenka drugih stabala nije tako
ugodna. Nijedna druga kuhinja ne mirie na jelo koje kuhaju nae ene.
Starci su se ispriavali to im ne mogu ponuditi kolibu gostoprimstva.
Omoro ih je uvjeravao kako on i njegov sin uivaju spavati ispod zvijezda. I te
noi, nakon jednostavne veere koja se sastojala od malo kruha iz njihovih
zaveljala, a koji su putnici podijelili sa selja-nima, Kunta je leao na leaju od
mekih, zelenih grana i razmiljao o svemu to je uo. A kad bi to bilo Juffure? I svi
koje je poznavao mrtvi ili odvedeni Omoro, Binta, Lamin, a takoer i on,
Kunta, i baobab spaljen i dvorita puna smea. Kunta samog sebe natjera da misli
na neto drugo.
Zatim, odjednom, u mraku, Kunta zauje krikove nekog umskog stvora
koji je umirao u zubima neke krvoedne zvijeri i Kunta pomisli na ljude koji love
druge ljude. U daljini se uo urlik hijene ali bila kia ili sua, glad ili doba etve,
Kunta je svake noi svog ivota sluao kako negdje zavijaju hijene. Noas mu se
njihov poznati krik uini gotovo umirujuim i on konano utone u san.
19. POGLAVLJE
Kunta se probudio s prvim svjetlom zore i odmah je skoio na noge. Pokraj
njegova leaja stajala je neka udna stara ena i visokim, napuklim glasom
zahtijevala od njega da joj kae to je uinio s hranom po koju ga je poslala jo
prije dva utapa. Iza Kunte Omoro tiho odgovori starici: Bilo bi nam
drago kad bismo ti to mogli rei, bako.
Dok su urili dalje iz sela, nakon to su se oprali i jeli, Kunta se sjeti jedne
starice u Juffureu koja bi teturala po selu i unosei se u lice svakome pokraj koga
bi prola, veselo govorila: Sutra dolazi moja kerka! Njezina je ker nestala
prije mnogo kia, to su svi znali, a bijeli je pijevac uginuo na leima, ali svi oni
koje bi starica zaustavila, blago bi potvrdili: Da, bako sutra.
53

Prije nego se sunce bilo visoko podiglo, putnici su ispred sebe ugledali
neku usamljenu spodobu koja im je ila u susret. Prolog dana su ve bili susreli
dva ili tri druga putnika izmijenili su s njima smijeak i pozdrave ali ovaj
starac, prilazei blie, jasno je pokazivao kako eli s njima razgovarati. Pokazujui
u pravcu iz kojega je dolazio, on im ree: Moda ete vidjeti tuobaba. Stojei
iza Omora, Kunta je gotovo prestao disati. Tuobab vodi sa sobom mnogo ljudi s
njegovim zaveljajima na glavama. Starac nastavi i ree kako ga je Tuobab
opazio i zaustavio ga, ali je samo traio neka mu pomogne pronai izvor rijeke.
Odgovorio sam mu da rijeka poinje na mjestu koje je najudaljenije od mjesta na
kojem zavrava.
Nije izgledao kao neprijatelj ? pitao je Omoro.
Ponaao se vrlo ljubazno odgovori starac ali maka uvijek pojede
mia kojim se igra.
To je istina! sloi se Omoro.
Kunta je elio pitati oca o tom udnom tuobabu koji je doao tragati za
rijekom umjesto za ljudima; ali Omoro se oprostio od starca i ve je krenuo dalje
kao i obino, ne pogledavi je li Kunta iza njega. Ovaj je put Kunti bilo drago
to je tako, jer bi inae Omoro vidio svog sina kako objema rukama pridrava
zaveljaj da mu ne padne s glave dok s mukom tri da ga sustigne. Kuntina su
stopala poela krvariti, ali je vrlo dobro znao da bi bilo nedostojno mukarca na to
uope obratiti panju, a pogotovo to ne smije spomenuti ocu.
Iz istog razloga Kunta potisne osjeaj uasa kad su, kasnije istog dana,
obiavi jedan zavoj, naletjeli na itavu lavlju obitelj velikog mujaka,
prekrasnu enku i dva poluodrasla lavia kako ljenare izvaljeni na livadi
odmah pokraj staze. Za Kuntu su lavovi bili one strane, lukave ivotinje koje e
rastrgati svaku kozu ako je neki nepaljiv djeak pusti odlutati predaleko od stada.
Omoro uspori korak i, ne skidajui pogled s lavova, tiho ree, kao da je
naslutio strah svoga sina: U ovo doba dana oni ne love i ne hrane se, osim ako
su izgladnjeli. Ovi ovdje su uhranjeni. Meutim, ostavio je jednu ruku na luku,
a drugu na tobolcu sa strelicama cijelo vrijeme dok su prolazili pokraj lavova.
Kunta je suspregnuo dah, ali je nastavio hodati; i on i lavovi, uzajamno su se
motrili, sve dok jedni druge nisu izgubili iz vida.
On bi sad rado bio nastavio misliti o njima i o udnom tuobabu koji se
takoer nalazio negdje na ovom podruju, ali mu njegove izranjene noge nisu
doputale misliti. Te veeri Kunta se ne bi bio osvrnuo ni na dvadeset lavova, pa
ba da su doli derati upravo na ono mjesto koje je Omoro izabrao da na njemu
zanoe. Samo to se ispruio na leaju od mekog lia, ve je < spavao dubokim
snom i uinilo mu se da je jedva prolo nekoliko minuta kad ga je otac u ranu
zoru stresao za ramena. Iako se osjeao kao da uope nije ni spavao, Kunta je s
otvorenim divljenjem promatrao Omora kako je ustro oderao, oistio i na vatri
ispekao njihov jutarnji obrok koji se sastojao od dva divlja zeca, nou . ulovljena u
zamku. Dok je Kunta uao i jeo ukusno meso, mislio je o tome kako je njemu i
ostalim pastirima potrebno nekoliko sati da bi ulovili i pripremili divlja, i pitao se
54

kad su to njegov otac i ostali odrasli mukarci uspjeli nai vremena da toliko naue
o svemu to se uope moglo nauiti, kako se njemu inilo.
Izranjena stopala i noge i lea i vrat, sve ga je tog treeg dana putovanja
opet poelo boljeti zapravo, itavo mu je tijelo utonulo u osjeaj jedinstvenog
muk-log bola ali zamiljao je da su to ve poele njegove pripreme za odraslog
mukarca i kako sada mora biti posljednji od svih djeaka iz njegovog kafa koji e
pokazati znakove bola. Kad je, malo prije podneva, stao na otri trn, Kunta hrabro
zagrize usnicu kako bi zaustavio krik, ali je poeo hramati i toliko je zaostao da je
Omoro odluio dopustiti mu nekoliko minuta odmora uz stazu dok budu jeli svoj
popodnevni obrok. Ljekovita smjesa koju mu je otac utrljao u ranu, olakala je bol,
ali ubrzo nakon to su nastavili hodati, rana ponovo pone boljeti i krvariti i
to ozbiljno. Ipak, vrlo brzo se rana ispunila prainom i prestala krvariti, a
neprekidno hodanje otupilo je bol u dovoljnoj mjeri da je mogao odrati korak s
ocem. Nije to mogao pouzdano ustanoviti, ali inilo mu se da je Omoro ipak malo
usporio hod. Noga oko rane runo je izgledala i bila je natekla kad su se te veeri
zaustavili, ali otac mu stavi novi ljekoviti oblog, pa je ujutro noga izgledala dobro i
osjeao je kako je dovoljno zalijeena da na nju moe stati, a da ga previe ne
zaboli.
Kad su slijedeeg jutra nastavili put, Kunta s olakanjem primijeti da su
izali iz zemlje trnja i kaktusa kroz koju su do tada putovali, i sada su zali u
savanu, mnogo vie nalik kraju oko Juffurea, dapae, s jo vie drvea i bujnog
raslinja gusto osutih cvjetovima, te s jo vie brbljavih majmuna i raznobojnih
ptica koje ovdje nisu letjele, nego su samo leprale nisko uz zemlju mnogo vie
nego to je on ikada dotad vidio. Udiui zrak ispunjen mirisima, Kunta se sjeti
etnji s Laminom uz obale bolonga, kamo su odlazili loviti rakove i gdje bi ekali
sumrak kad e moi mahati majci i drugim enama koje bi veslajui prolazile na
putu kui, nakon rada na riinim poljima.
Omoro bi odabrao zaobilazni put kod svakog put-nikovog stabla, ali iz
svakog bi sela pred njih istrali maliani iz prvog kafa i ispriali bi strancima
najuzbudljivije lokalne vijesti. Iz jednog su sela mali glasnici istrali pred njih
viui: Mumbo jumbo! Mumbo jumbo! i smatrajui da su svoje obavili,
pobjegoe natrag za seosku ogradu. Zaobilazni je put prolazio dovoljno blizu sela,
pa su Omoro i Kunta mogli vidjeti seljane kako okupljeni promatraju neku
zakrabuljenu i udno odjevenu spodobu koja je udarala tapom neku enu po golim
leima, a ona je vriskala dok ju je dralo nekoliko drugih ena. Sve bi ene medu
promatraima za-kriale na svaki udarac batine. Iz pria svojih drugova na pai,
Kunta je znao kako svaki mu, ako je dovoljno ozlojeen svojom svadljivom i
neposlunom enom, moe bez rijei otii u susjedno selo i unajmiti mumbo jumbo
koji e onda doi u njegovo selo i, sakriven, neko vrijeme svako malo isputati
uasne krikove, a zatim e se pojaviti i javno kazniti tu enu, poslije ega bi se
obino sve ene u selu neko vrijeme mnogo bolje ponaale.
Kod jednog od slijedeih putnikovih stabala nije bilo djece koja bi istrala u
susret ocu i sinu Kinte. Zapravo, nikoga nisu mogli vidjeti, a iz utihnulog sela ule
su se samo ptice i majmuni. Kunta se pitao znai li to da su i ovdje navratili lovci
55

na robove. Uzalud je ekao da mu Omoro razjasni tu tajnu, i tek su mu brbljava

djeurlija u slijedeem selu ispriala to se dogodilo. Pokazujui ruicama u smjeru
odakle su doli putnici, rekli su mu kako je poglavica tog sela svojim postupcima
izazivao nezadovoljstvo seljana sve dok to njima nije dosadilo i jedne su noi,
nedavno, dok je poglavica spavao, svi seljani pokupili sve to su posjedovali i tiho
otili iz sela, odselivi u domove rodbine i prijatelja u drugim selima
ostavljajui praznog poglavicu, kako su ga djeca nazvala, koji je sada obilazio
naokolo obeavajui da e se popraviti samo neka mu se vrate njegovi ljudi.
Kako je no ve bila blizu, Omoro odlui ui u selo tih maliana, i oni
zateknu seljane okupljene ispod baobaba, a zrak je zujao od njihovog prepriavanja
uzbudljivih glasina o njihovim susjedima. Veina je seljana tvrdila kako e se
njihovi susjedi vratiti kui za nekoliko dana, budui da su svome poglavici
dovoljno jasno oitali bukvicu. Dok je Kunta punio eludac sosom od kikirikija
prelivenim preko kuhane rie, Omoro je otiao do seoskog jalibe i dogovorio se
kakvu e poruku jaliba bubnjem za dojavljivanje poslati Omorovoj brai. Poruio
im je neka ga oekuju u vrijeme slijedeeg zalaska sunca, te da je zajedno s njime
doputovao i njegov prvi sin.
Kunta je ponekad sanjario o tome kako e jednom uti svoje ime da u
zvucima bubnja nadaleko odjekuje i sad se to dogodilo. Zvuk mu nikako nije
izlazio iz uiju. Kasnije, na krevetu od bambusa u kolibi za goste, iako smrtno
umoran, Kunta je mislio o onim drugim jalibima, nagnutim nad bubnjeve, kako
dlanovima udaraju njegovo ime u svim selima odavle pa do sela Janneha i
Salouma.
Kod svakog putnikova stabla do kojega bi sada stigli
budui da je bubanj govorio nisu ih vie doeT kivala samo gola
djeica kao ranije, nego i poneki od starjeina, ak i glazbenici. A Omoro ne bi
mogao odbiti molbu najstarijeg starjeine da poasti njegovo selo barem kratkom
posjetom. Nakon to bi se Kinte osvjeili u kolibi za goste sela u koje bi uli, te
kad bi sjeli podijeliti hranu i pie sa seljanima u sjenci baobaba ili ceiba--stabla,
odrasli bi se radoznalo okupili da uju Omorove odgovore na pitanja koja bi mu
postavljali, dok bi se prvi, drugi i trei kafo gurao oko Kunte.
Dok je prvi kafo samo zurio u njega i nijemo mu se divio, djeaci Kuntinih
kia, i stariji, umirui od ljubomore, postavljali bi mu s dunim potovanjem razliita pitanja o njegovom rodnom selu i o cilju njihovog putovanja. Kunta im je
ozbiljno odgovarao, s jednakim dostojanstvom, nadao se, s kakvim je njegov otac
odgovarao na pitanja njihovih oeva. Kad bi izali iz sela, Kunta bi bio uvjeren da
su seljani jasno osjetili kako je medu njima boravio mladi koji je vei dio svog
ivota proveo putujui sa svojim ocem dugakim stazama Gambije.
20. POGLAVLJE
Toliko su se dugo zadrali u posljednjem selu da su sad morali bre hodati i
manje zastajati ukoliko su eljeli stii na odredite do zalaska sunca, onako kako je
Omoro obeao svojoj brai. Iako se znojio i sve ga je boljelo, Kunta zamijeti da mu
je lake sada nego prije odravati zaveljaj na glavi, i osjeao je kako ga proima
nova snaga sa svakom novom porukom bubnjeva iji su zvui ispunili zrak
56

najavljujui dolazak griota, jaliba, starijih starjeina i drugih vanih linosti u

novosagraeno naselje, a svaki je od tih ljudi zastupao svoje rodno selo, poneka
ak i veoma udaljena, kao to su Karantaba, Kootacunda, Pisania i Jonkakonda, za
veinu kojih Kunta do tada nije uope uo. Dolazi i jedan griot iz kraljevstva
Wooli, javljao je bubanj, ak i jedan princ njega je poslao njegov otac, kralj
Barra. Dok su Kuntina ispucala stopala hitro tapkala niz uarenu, prasnu stazu,
obuzelo ga je divljenje pred tolikom slavom i popularnou njegovih strieva.
Doskora je Kunta ve gotovo trao, ne samo zato da ne zaostane za Omorom koji
je sve bre koraao, nego i zato to su se ovi posljednji sati nekako otezali
unedogled.
Konano, ba kad se sunce obojilo grimizom, spu-stivi se nisko do
zapadnog obzorja, Kunta ugleda dim kako se die iza nedalekog sela. iroki,
kruni oblik dima govorio je Kunti da u selu pale osuene ljuske baobaba kako bi
odagnali komarce. A to je znailo da su u selu uvaeni gosti. Poelio je kriknuti od
veselja. Stigli su! Uskoro je zauo grmljavinu velikog ceremonijalnog tobalobubnja koji bi se oglasio, nagaao je, svaki put kad bi nova linost ula kroz
vrata na seoskoj ogradi. Izmijeavi se s tim gromovitim zvukom, odjekivalo je
ritmiko pulsiranje manjih tang-tang bubnjeva i krikovi plesaa. Zatim je staza
zakrenula i pred njima, ispod stupa dima koji se dizao u zrak, nalo se selo. A uz
stazu, pokraj grma, ugledae nekog ovjeka koji je njih ugledao istog asa kad i oni
njega, i odmah je poeo pokazivati rukom na njih i mahati, kao da je bio tu
postavljen samo zato da saeka dolazak ovog ovjeka i djeaka. Omoro uzvrati
mahanjem, a ovjek istog asa une iznad svog bubnja i najavi: Omoro
Kinte i njegov prvi sin.
Kunti su noge jedva doticale zemlju. Putnikovo stablo koje se uskoro
ukazalo pred njima, bilo je okieno platnenim trakama, a staza, u poetku ugaena
za jednog putnika, ve je bila proirena prolaskom mnogih nogu sve su to bili
znakovi da se radi o omiljelom selu u koje zalazi mnogo posjetilaca. Udaranje
tang-tanga postajalo je sve glasnije i glasnije, i odjednom su se pojavili plesai,
jeei i kliui, u odjei od lia i kore stabala, skaui i okreui se oko svoje osi,
topui nogama izlazili su prvi kroz seoska vrata, a za njima su ili svi ostali da
pohitaju doekati ugledne goste. Duboki glas seoskog tobalo-bubnja zagrmio je
kad su se dvije osobe trei poele probijati kroz gomilu. Ispred Kunte, Omorov
zaveljaj odjednom tresne na zemlju, a Omoro potri prema onoj dvojici. Prije
nego je uope postao svjestan to ini, Kunta baci zaveljaj i takoer potri.
Dva ovjeka i njegov otac grlili su se i udarali jedan drugoga po leima.
A ovo je na neak? Obojica ponu dizati Kuntu uvis i grliti ga, neprestano
uzvikujui od radosti. Povlaei ih sa sobom prema selu, mnogobrojni je odbor za
doek izvikivao pozdrave, gurajui se oko gostiju, ali Kunta nije ni uo, ni vidio
nikoga osim svojih strieva. Oni su, dakako, bili slini na Omora, ali Kunta
primijeti da su obojica neto nii, krupniji i miiaviji od njegova oca. Oi starijeg
strica, Janneha, bile su napola stisnute kao da neprestano gledaju nekamo u daljinu,
a oba su se mukarca kretala gipko, gotovo ivotinjskom okret-nou. I govorili su
57

mnogo bre od njegova oca dok su ga sada obasipali pitanjima o Juffureu i o

Binti.
Konano Saloum spusti ruku na Kuntinu glavu. Nismo bili zajedno sve
od dana kad je on dobio ime. A pogledaj ga sada! Koliko ima kia, Kunta?
Osam, gospodine odgovorio je Kunta utivo.
Jo malo pa emo te poeti pripremati za odraslog mukarca!
usklikne njegov stric.
Svuda oko sela bila je podignuta visoka ograda od bambusa, suhi su trnoviti
grmovi bili naslagani ispred ograde, a izmeu njih, sakriveni, strali su usiljeni kolci, postavljeni zato da osakate svaku ivotinju ili ovjeka koji bi tim putom htio
prodrijeti u selo. Meutim, Kunta sve to nije zamjeivao, a onih nekoliko djeaka
njegova uzrasta koji su se muvali naokolo, zapazio je tek krajikom oka. Jedva da
je uo i galamu papiga i majmuna iznad svoje glave, ili lave wuolo-pasa pod
nogama, dok su ih strievi vodili u obilazak njihovog lijepog novog sela. Svaka je
koliba imala vlastito dvorite, priao je Saloum, a spremnica za suhe namirnice
svake ene u selu bila je izgraena ba iznad ognjita, pa je tako dim prijeio da im
u kuskus, riu i proso ulaze bube.
Kuntu je ve hvatala vrtoglavica od tolikog okretanja glave prema ovom ili
onom uzbudljivom prizoru, mirisu ili zvuku. U isti mah, oduevljavalo ga je i
zbunjivalo sluati ljude kako govore na razliitim narjejima Mandinga, koja on
nije mogao razumjeti osim povremeno poneku rije. Kao i ostali ljudi iz plemena
Mandingo osim onih uenih poput arafanga Kunta, izuzev poneke rijei,
uope nije znao jezike drugih plemena, ak ni onih koja su ivjela u blizini
njegovog sela. Meutim, dovoljno je vremena proveo kraj putnikova stabla da bi
znao razaznavati plemena. Ljudi iz plemena Fula imali su izduena lica, duu kosu,
tanje usnice i otrije crte lica, a na sljepoonicama su imali okomite oiljke. Wolofi
su bili izrazito crni i vrlo suzdrljivi, pleme Serahuli bilo je svjetlije koe i niska
rasta. A pleme Jola njih je svatko mogao lako prepoznati ljudi iz tog plemena
ukraavali su oiljcima itavo tijelo, a lica su im uvijek imala okrutan izraz.
Prepoznavao je stoga ovdje u novom selu ljude iz svih tih plemena, ali bilo
je jo vie onih za koje nije znao kojem plemenu pripadaju. Neki su se glasno
cjenkali s trgovcima dok su s njima trampili robu. Starije ene galamile su
okupljene oko tavljenih koa, a mlade su se cjenkale oko ukrasa za kosu od sisala
i baobaba. Uzvici Kola! Krasna crvena kola! privukli su grupu onih ijih je
nekoliko preostalih zuba ve bilo jarke, naranaste boje od vakanja kola-oraha.
Uz mnogo prijateljskog gurkanja laktovima i navlaenja, Omoro je
predstavljen beskonanoj povorci seljana i znaajnih gostiju iz raznih uzbudljivih
krajeva. Kunta se divio strievima kako teno govore na svim tim udnim,
nepoznatim jezicima. Putajui se da ga ponese gomila, jer je znao da oca i strieve
moe nai kad god zaeli, Kunta se ubrzo naao medu glazbenicima koji su svirali
za one kojima se plesalo. Poslije toga je kuao peenu antilopu, govedinu i sos od
smrvljenih oraha, dok su seoske ene vodile brigu o tome da stolovi postavljeni u
sjenci baobaba budu stalno obilato snabdjeveni svim vrstama jela, za sve one koji
58

su eljeli jesti. Hrana nije tako loa, zakljuio je Kunta, ali nije ni blizu onako
ukusna i sona kao jela koja su majke u Juffureu pripremale za etvene sveanosti.
Ugledavi neke ene kraj bunara preko puta, kako uzbueno o neemu
razgovaraju, Kunta im se nenapadno priblii i irom otvorivi oi i naulivi ui,
saznade najnoviju vijest da se neki veoma slavni mara-but nalazi na putu ovamo,
udaljen oko pola dana hoda, a poao je na put sa svojom pratnjom kako bi ukazao
poast novom selu, budui da su utemeljitelji sela sinovi pokojnog svetog ovjeka
Kairabe Kunte Kinte. Kunta osjeti novo uzbuenje kad je uo s kolikim potovanjem govore o njegovom djedu. ene ga nisu prepoznale i on ih je jo neko vrijeme
sluao kad su nastavile brbljati o njegovim strievima. Ve je vrijeme da prestanu
toliko putovati, neka se smire, uzmu ene i rode sinove, rekla je jedna ena. to
se toga tie, jedini im je problem to ima toliko djevojaka koje bi eljele biti
njihove ene ree druga.
Ve je gotovo zanoalo kad se Kunta, osjeajui se veoma nelagodno,
pribliio nekim djeacima svog uzrasta. Meutim, oni mu izgleda nisu zamjerili to
se sve dosad motao oko odraslih. Kao da su uglavnom jedva doekali ispriati
Kunti o tome kako je nastalo njihovo novo selo. Sve su se nae obitelji sprijateljile s tvojim strievima za njihovih putovanja priao je jedan od djeaka. A
sve su te obitelji bile iz ovog ili onog razloga nezadovoljne svojim ivotom tamo
gdje su ivjele. Moj djed nije imao dovoljno prostora, a elio je da itava
njegova obitelj i obitelji njegove djece ive blizu jedni uz druge ree neki
djeak. Na bolong nije rodio dobrom riom ree drugi.
Njegovi strievi, sluao je Kunta, poeli su prijateljima govoriti da znaju
idealno mjesto gdje namjeravaju izgraditi selo. I ubrzo su se obitelji Jannehovih i
Saloumovih prijatelja otputile na daleki put, vodei sa sobom koze, kokoi, kune
ivotinje, nosei molitvene prostirke i sve ostalo to su posjedovali.
Uskoro je pao mrak i Kunta je promatrao kako se pale vatre novog sela od
drva i granja koje su njegovi novi prijatelji sakupili za dana. Kako je to bilo
vrijeme proslave, rekli su mu, svi e seljani i posjetioci sjediti zajedno oko
nekoliko vatri, umjesto da, kako je to inae bio obiaj, mukarci, ene i djeca budu
obavezno razdvojeni i da svaka skupina sjedi oko svoje vatre. Alim e blagosloviti
skup, rekli su, a zatim e Janneh i Saloum ui unutar kruga i priati prie o svojim
putovanjima i dogodovtinama. S njima zajedno u krugu e biti i najstariji
posjetilac sela, stariji starjeina iz dalekog sela Fulladu, koje se nalazilo u gornjem
toku rijeke. Ljudi su aptali kako starac ima vie od stotinu kia i kako je spreman
podijeliti svoju mudrost sa svakim tko ima ui da uje.
Kunta potri i pridrui se ocu u krugu oko jedne vatre upravo na vrijeme da
saslua molitvu alima. Nakon molitve, svi su utke sjedili nekoliko minuta. Cvr-ci
su glasno cvrali, a dimljiva vatra bacala je nemirne sjenke po irokom krugu lica.
Konano, sasueni, drevni starac pone govoriti: Prije vie stotina kia, ak
davno prije mojih najranijih uspomena, preko velikih voda preao je glas o jednoj
planini u Africi koja je od suhoga zlata. To je bilo prvo to je dovelo tuobaba u
Afriku! Nikakve planine od suha zlata nije bilo u Africi, nastavio je, ali zlato
neviene ljepote nali su ljudi u rijekama i iskopali iz dubokih rovova prvo u
59

sjevernoj Gvineji, zatim kasnije u umama Gane. Tuobabu nikada nitko nije
rekao odakle je to zlato priao je starac jer to zna jedan tuo-bab, ubrzo znaju
svi.
Zatim je govorio Janneh. U mnogim krajevima, rekao je, sol je bila gotovo
isto tako dragocjena kao zlato. On i Saloum svojim su oima vidjeli kako ljudi
mijenjaju zlato za jednaku koliinu soli. Sol se mogla nai u obliku debelih
gromada ispod dalekih pjeara, a neke vode, u jednom drugom kraju, isparile bi i
pretvorile se u slanu kau koja se nakon suenja na suncu oblikovala u komade
soli.
Davno neko postojao je grad od soli rekao je starac. Grad
Taghaza u kojem su ljudi gradili domove i damije od blokova soli.
Priaj o udnim, grbavim ivotinjama o kojima si nam ve ranije priao
zatraila je neka veoma stara ena, usuujui se upasti starcu u rije. ena je
Kuntu podsjetila na baku Nyo Boto.
Hijena se oglasi negdje u mraku noi dok su se ljudi nagnuli naprijed, blie
treptavom sjaju vatre. Sad je bio red na Salouma. Te ivotinje, koje se zovu
deve, ive u zemlji beskonanog pijeska. One putuju preko pijeska ravnajui se
po suncu, zvijezdama i vjetru. Janneh i ja jahali smo jednom na tim ivotinjama za
puna tri mjeseeva ciklusa, a zaustavili smo se samo nekoliko puta, zbog vode.
Zato smo se mnogo puta zaustavili zbog razbojnika! dobaci Janneh.
Jednom smo putovali u karavani od dvanaest tisua deva nastavi
Saloum. Zapravo, mnoge su se manje karavane spojile kako bi se lake
obranile od razbojnika.
Kunta primijeti kako je Janneh, dok je govorio Saloum, razmotao veliki
komad stavljene koe. Starjeina nestrpljivim pokretom ruke dozove dvojicu
mladia, koji skoie na noge i nabacae na vatru nove naramke suhog granja. U
razbuktalom sjaju vatre Kunta i ostali sluatelji mogli su sada pratiti Jannehov prst
koji se kretao po nekom udnom crteu. Ovo je Afrika rekao je. Prst im
pokae ono to Janneh ree da je velika voda na Zapadu, a zatim velika
pjeana pustinja, zemlja mnogo puta vea od cijele Gambije koju im Janneh
pokae na donjem lijevom dijelu crtea.
Na sjevernu obalu Afrike tuobabovi brodovi dovoze porculan, zaine,
platno, konje i bezbrojne stvari koje su ljudi napravili ree Saloum. Zatim
deve i magarci prenose tu robu dalje u unutranjost, u gradove kao to su
Sijilmasa, Gadames i Marrakech. Jannehov se prst pomicao po crteu i
pokazivao gdje se nalaze ti gradovi. A dok mi ovdje noas sjedimo nastavi
Saloum mnogi ljudi s tekim teretima na glavi prolaze kroz duboke ume,
nosei nau afriku robu bjelokost, koe, masline, datulje, kola-orahe,
pamuk, bakar, drago kamenje natrag do tuobabovih brodova.
Kunti se od svega to je uo zavrtjelo u glavi i on se nijemo zakune kako e
jednog dana i on otii na sva ta uzbudljiva mjesta.
Marabut! Izvana, sa staze, bubnjar-osmatra slao je zvunu poruku.
Hitro se sloila izabrana grupa koja e pozdraviti uglednika Janneh i Saloum,
kao utemeljitelji sela; zatim Savjet starjeina, alim i ara-fang; zatim ugledni
60

predstavnici drugih sela, ukljuujui Omora; a Kuntu su postavili u skupinu

djeaka njegovog uzrasta, meu seosku omladinu. Glazbenici su ih poveli kroz
vrata sela do putnikova stabla, izrau-navi da se njihov dolazak do stabla podudari
s dolaskom svetog ovjeka. Kunta je netremice zurio u sjedo-bradog, veoma crnog
starca na elu velike i umorne druine. Mukarci, ene i djeca, svi su bili teko natovareni velikim zaveljajima, izuzev nekoliko mukaraca koji su tjerali stoku i
prema Kuntinoj procjeni vie od stotinu koza.
Brzim pokretima sveti ovjek blagoslovi ljude koji su ga doekali i koji su
svi kleknuli preda nj, a onda ih zamoli neka ustanu. Zatim su Janneh i Saloum posebno blagoslovljeni, Omora je svetom ovjeku predstavio Janneh, a Saloum
glavom dozove Kuntu koji im se ustro pridrui. Ovo je moj prvi sin ree
Omoro koji nosi ime svog svetog djeda.
Kunta zauje kako marabut nad njim izgovara neke rijei na arapskom
od ega on nije nita razumio, osim imena svog djeda i osjeti dodir prstiju
svetog ovjeka na glavi, njean poput dodira leptirovih krila, a zatim se trkom vrati
medu svoje vrnjake, dok je marabut sada prilazio i pozdravljao se sa drugima iz
skupine za doek, razgovarajui s njima kao da je obian ovjek. Omladina iz
Kuntine skupine poela se razilaziti, radoznalo zurei u dugi red ena, djece, uenika i robova koji su sainjavali zaelje marabutove druine.
Marabutove ene i djeca ubrzo su se povukli u kolibe za goste. Uenici su
posjedali na zemlju i otvorili zaveljaje iz kojih su izvukli knjige i rukopise
vlasnitvo njihovog uitelja, svetog ovjeka te su poeli glasno itati iz njih
onima koji su se u meuvremenu okupili oko svakog od njih. Robovi, primijeti
Kunta, nisu uli u selo. Ostali su s vanjske strane ograde, uei blizu mjesta gdje
su privezali stoku i zagradili koze. To su bili prvi robovi koje je Kunta ikada vidio
da se dre odvojeno od drugih ljudi.
Sveti se ovjek jedva mogao micati od mnotva ljudi koji su kleali oko
njega. Seljani i ugledni gosti s jednakim su arom pritiskali ela u prainu i vapili
neka sveti ovjek saslua njihove albe, a oni najblii ak su se smiono odvaili
dotaknuti njegove halje. Jedni su ga preklinjali neka posjeti njihovo selo i vodi za
njih davno zanemarene vjerske obrede. Drugi su traili od njega neka presudi
jer u islamu su vjera i zakon jedno. Oevi su ga molili neka im odredi znaajna
imena za njihovu novoroenu djecu. Ljudi iz onih sela u kojima nije bilo arafanga,
pitali su da li bi njihovu djecu mogao poduavati neki od uenika svetog ovjeka.
A ti su uenici sada marljivo prodavali male etvo-rokute stavljene kozje
koe, koje su zatim brojne ruke pruale prema svetom ovjeku kako bi on na njima
uinio svoj znak. Komadi kozje koe sa svetim znakom, uiven u dragocjenu
saphie-amajliju, onakvu kakvu je Kunta nosio oko miice, osigurat e onome tko
ga nosi stalnu blizinu Alaha. Za dvije kauri-koljke koje je donio sa sobom iz
Juffurea, Kunta je kupio kvadrati koe i pridruio se uzbibanoj gomili koja se
gurala oko marabuta.
Kroz glavu mu proleti misao kako je i njegov djed vjerojatno bio nalik na
tog svetog ovjeka, koji je takoer imao mo preko Alaha dozvati kiu koja
e spasiti neko izgladnjelo selo kao to je Kairaba Kunta Kinte neko spasio
61

Juffure. Tako su mu njegove drage bake Yaisa i Nyo Boto govorile sve otkako je
bio dovoljno velik da shvati to govore. Ali tek sada, po prvi put, Kunta je doista
shvatio veliinu svoga djeda i veliinu islama. Samo e jednoj osobi rei,
pomislio je, zato je odluio potroiti svoje dvije dragocjene kauri-koljke i zato
se sada gurao u gomili drei svoj vlastiti mali kvadrati kozje koe, ekajui da na
njega doe red za sveti znak. On e tu blagoslovljenu kou odnijeti kui i predat e
je staroj Nyo Boto i zamoliti je neka mu je priuva dok ne bude vrijeme da tu kou
uije u dragocjenu saphie-amajliju za miicu njegovog vlastitog prvog sina.
21. POGLAVLJE
Kuntin kafo, umirui od zavisti zbog njegova putovanja i oekujui da e
se Kunta vratiti u Juffure prepun vlastite veliine odlui mada to
nitko od djeaka nije stvarno izrazio rijeima kako nitko od njih nee, kad se
Kunta vrati kui, pokazati nikakvo zanimanje ni za nj ni za njegova
putovanja. Tako su i uinili, ne mislei pri tom koliko je Kuntu zaboljelo kad je
doao kui i naao prijatelje s kojima je drugovao itava ivota kako se
ponaaju kao da on nikamo nije ni odlazio, i kako ak prekidaju razgovor
kad im se on priblii. A njegov se najdrai prijatelj, Sitafa, ponaao ak hladnije
od ostalih. Kunta je bio toliko nesretan da gotovo uope nije mislio o svom
novoroenom bratu koji se zvao Suwadu, a koji se rodio u vrijeme kad su on i
Omoro bili na putu. Jednog popodneva dok su koze mirno pasle, Kunta ipak odlui
prijei preko neljubaznog ponaanja svojih prijatelja i pokua popraviti odnose
meu njima. Pri-avi ostalim djeacima koji su sjedili odvojeno od njega i
ruali, on sjedne meu njih i jednostavno pone razgovor. Volio bih da
ste mogli biti sa mnom tiho je rekao, i ne ekajui na njihov odgovor, nastavio
priati o putovanju.
Priao im je kako je bilo teko hodati itav dan, kako su ga boljeli svi
miii, kako se uplaio kad su prolazili pokraj lavova. Opisivao im je razna sela
kroz koja je proao i ljude koji su tamo ivjeli. Dok je Kunta priao, jedan od
djeaka skoi da vrati svoje koze, a kad je doao natrag kao da to nije uinio
svjesno sjedne blie Kunti. Uskoro su Kuntine rijei poeli pratiti uzdasi i
uzvici drugih djeaka, i prije nego to su se djeaci uope sjetili pogledati koliko je
sati, ba kad je Kunta u svojoj prii doao do trenutka kad su otac i on stigli pred
novo selo njegovih strieva ve je trebalo koze potjerati natrag u selo.
Slijedeeg jutra u kolskom dvoritu svi su se djeaci s mukom savladavali, trudei
se da ne pokau pred arafangom s koliko nestrpljenja ekaju kraj obuke.
Kad su konano opet bili u savani sa kozama, zgurali su se to su blie
mogli oko Kunte, a on im pone priati o razliitim plemenima i jezicima koji su se
bili izmijeali u selu njegovih strieva. Upravo je bio usred jedne od pria o
dalekim zemljama koje su Janneh i Saloum ispriali one veeri uz vatru dok su
djeaci oko njega oduevljeno upijali svaku njegovu rije kad tiinu savane
iznenada narui bjesomuno lajanje jednog od zuuolo-pasa i vriskav, panian
meket koze.
Skoivi na noge, djeaci preko ruba visoke trave ugledaju veliku utu
panteru kako upravo isputa iz ralja kozu i baca se na dva zvuolo-psa. Djeaci su
62

stajali nepomino, ukoeni od straha, kad je zamah pan-terine ape odbacio jednog
psa u stranu drugi je pas divlje skakao naprijed-natrag, pantera je uala
spremajui se za skok, a strahovito rezanje i jednog i drugog nadjaalo je uzbuen
lave ostalih pasa i meket drugih koza koje su se razbjeale na sve strane.
I onda djeaci potrae, viui i trei u polukrugu, veina njih pokuavala
je vratiti razbjeale koze. Meutim, Kunta je slijepo poletio prema ranjenoj kozi
svoga oca. Stani, Kunta! Ne! vrisnuo je Sita-fa, pokuavajui ga zaustaviti da
ne utri izmeu pantere i pasa. Nije ga uspio uhvatiti, ali kad je pantera ugledala
kako prema njoj tre i viu dva djeaka, povukla se nekoliko koraka unatrag, a
zatim se okrenula i pobjegla nazad prema umi s krdom pobjenjelih pasa za
petama.
Od smrada panterina i pogleda na razderanu kozu Kunti se smuilo krv
je tamno tekla niz slomljeni kozin vrat, jezik je visio iz otvorene gubice, oi su bile
iskrenute ali najstranije od svega u razdera-nom trbuhu ivotinje Kunta je
ugledao neroenog kozlia ije je malo tijelo jo uvijek polako pulsiralo. Blizu
koze leao je onaj prvi uolo-pas i cvilei od bola, razderane slabine, pokuavao se
dovui do Kunte. Nesposoban uiniti i koraka, Kunta je poeo povraati, zatim se
okrenuo, lica posivjela od muke i pogledao u uplaeno Sitafino lice.
Nejasno, kroz suze, Kunta osjeti i neke druge djeake oko sebe kako zure u
ranjenog psa i uginulu kozu. Zatim su se polako svi povukli ostao je samo
Sitafa koji zagrli Kuntu. Nijedan od njih nije nita rekao, ali neizgovoreno pitanje
visilo je u zraku: kako e to rei ocu? Kunta nekako uspije vratiti mo govora.
Moe li se pobrinuti za moje koze? upitao je Sitafu. Moram ocu odnijeti
ovu kou.
Sitafa ode do drugih djeaka, porazgovori s njima i dvojica djeaka hitro
pokupe i odnesu ranjenog psa. Kunta zatim dade znak Sitafi neka i on pode s
ostalima. Kleknuvi kraj uginule koze s noem u rukama, Kunta je zatim rezao i
trgao i ponovo rezao, onako kako je vidio oca da to radi, dok se konano nije
podigao na noge s krvavom koom u rukama. Naupao je korova i njime prekrio
kozu i neroenog kozlia, te krenuo u selo. Ve mu se jednom ranije bilo dogodilo
da zaboravi na koze dok je s njima bio na pai, i .tada se zakleo da se to vie nikada
nee dogoditi. Meutim, dogodilo se, a ovaj je put koza bila nepovratno izgubljena.
Kunta se oajniki nadao da e se najednom probuditi i shvatiti kako je sve
ovo bio samo ruan san, ali u rukama mu je bila krvava koa. Poelio je umrijeti,
ali ga to ne bi spasilo sramote, jer znao je da za njegov grijeh znaju i njegovi preci.
To ga zacijelo Alah kanjava to se hvalisao, posramljeno pomisli Kunta. I on se
zaustavi, okrene se licem prema onom dijelu neba gdje izlazi sunce, klekne i
pomoli se Alahu neka mu oprosti.
Podiui se na noge opazi da su pastiri ve sakupili koze i da se spremaju
otii s pae, podiui na glave svenjeve granja za vatre. Jedan je djeak nosio
ranjenog psa, a jo su dva psa teko hramala. Sitafa, vidjevi kako Kunta gleda
prema njima, hitro spusti svoj zaveljaj na zemlju i poe prema Kunti, ali mu
Kunta brzo mahne neka mu ne prilazi i neka se sa drugima vrati u selo.
63

Svaki korak niz utabanu stazu, inilo se Kunti, vodio ga je blie svretku
svretku svega. Krivica i strah i neki osjeaj tuposti obuzimali su ga naizmjence, u
valovima. Otjerat e ga od kue. Nedosta-jat e mu Binta, Lamin i stara Nyo Boto.
ak e mu nedostajati i obuka kod arafanga. Pomisli na pokojnu baku Yaisu, na
svog djeda, svetog ovjeka, ije je ime nosio i sada ga osramotio; na svoje slavne
strieve putnike koji su sagradili novo selo. Sjeti se da nije prikupio drva za vatru.
Pomisli na kozu koje se dobro sjeao, uvijek je bila jogunasta i voljela je pobjei iz
stada. A zatim pomisli na neroenog kozlia. I dok je o svemu tome mislio,
zapravo ni trenutka nije prestajao misliti na ono ega se najvie plaio: na susret s
ocem.
Odjednom mu se zamuti u glavi i on stane kao ukopan, ne diui, zurei
preda se niza stazu. Prema njemu je trei dolazio Omoro. Vjerojatno se nijedan od
djeaka nije usudio ispriati to se dogodilo; odakle je onda znao?
Jesi li ranjen? pitao ga je otac.
Kunti kao da se jezik prilijepio uz nepce. Nisam, fa, konano
promuca. Ali dok je on to uspio izmucati, Omorova je ruka ve opipala Kuntin
trbuh i ustanovila kako krv kojom je bila natopljena Kunti-na dundiko, nije bila
njegova.
Ispravivi se, Omoro uzme od Kunte kou i spusti je na travu. Sjedni!
naredi i Kunta poslua drhtei, a Omoro sjedne pred njega.
Neto mora saznati ree mu Omoro. Svaki ovjek grijei. Kad
sam imao upravo toliko kia kao ti sada, meni je kozu zaklao lav.
Omoro povue tuniku i pokae sinu lijevi bok. Duboki, blijedi oiljak na
Omorovu boku potrese Kuntu. Ja sam nauio. I ti mora nauiti. Nikada ne
smije trati prema opasnoj ivotinji! Pogled mu je ispitivao Kuntino lice.
Jesi li me uo?
Da, fa.
Omoro ustane, uzme kou i baci je daleko u iprag. Onda je reeno sve
to je o tome trebalo rei.
Kunti se vrt jelo u glavi dok je koraao iza oca natrag prema selu. U tom je
asu, jaa od osjeaja krivice i jaa od osjeaja olakanja, bila ljubav koju je
osjeao za svog oca.
22. POGLAVLJE
Kunta je napunio deset kia i drugi je kafo, dakle njegovi vrnjaci,
zavravao obuku koju su pohaali dvaput dnevno sve otkako su navrili pet kia.
Kad je doao dan zavrnih ispita, roditelji djeaka, blistavi od ponosa, posjedali su
u arafangovu kolskom dvoritu u prvi red, ak ispred seoskih starjeina. Dok su
Kunta i ostali djeaci uali ispred arafanga, seoski je alim izgovorio molitvu.
Zatim je arafang ustao i poeo pogledom prelijetati po licima svojih uenika, koji
su svi mahali rukama traei od njega da im postavi pitanje. Kunta je bio prvi
kojega je arafang izabrao.
ime su se bavili tvoji pradjedovi, Kunta Kinte? upitao je.
Prije vie stotina kia, u zemlji Mali Kunta sigurno odgovori
Kinte mukarci bili su kovai, a njihove ene su bile lonarice i tkalje.
64

Na svaki pravilan odgovor bilo kojeg uenika, svi okupljeni seljani glasno bi
izraavali zadovoljstvo.
Kad je arafang postavio matematiko pitanje: Ako jedan babun ima
sedam ena, a svaka od ena sed-moro majmunia i svaki majmuni pojede
sedam kikirikija u sedam dana, koliko je onda oraha babun ukrao sa neije njive?
Nakon mnogo uurbanog krabanja pisaljkama od trave po ploicama od pamukovca, prvi koji je kriknuo toan odgovor bio je Si-tafa Silla, i uzvici pohvale
okupljenih seljana nadglasae razoarano gunanje ostalih djeaka.
Zatim su djeaci morali na arapskom ispisati svoja imena, onako kako ih je
nauio arafang. A arafang je podizao jednu za drugom ploicu i pokazivao je roditeljima i svim ostalim prisutnima kako bi se sami uvjerili to je djeak postigao u
toku obrazovanja. Kao i ostalim djeacima, i Kunti je itanje znakova za sporazumijevanje zadavalo mnogo vie muke od pisanja. Mnoga jutra i predveerja,
dok bi im arafangova iba plesala po prstima, svi su oni s enjom pomiljali kako
bi bilo divno kad bi pismena bila razumljiva kao govor bubnjeva, koji je ak i
malian poput Lamina mogao pratiti lako kao da mu netko nevidljiv dovikuje
rijei.
Jednog po jednog, arafang pozove uenike neka ustanu. Konano je doao
red i na Kuntu. Kunta Kinte! Dok su sve oi bile uprte u njega, Kunta se
osjetio silno ponosan na svoje roditelje koji su sjedili u prvom redu, ak i na pretke
koji su leali na groblju iza sela posebno na svoju dragu baku Yai-su. Stojei,
on glasno proita stih sa posljednje stranice kurana; zavrivi, podigne kuran do
ela i ree: Amen! Kad je obavljeno itanje, uitelj stegne ruku svakom
djeaku i glasno objavi kako je ovim njihovo obrazovanje zavreno, te su prema
tome ovi djeaci sada trei kafo, nato svi prisutni ponu radosno klicati. Binta i
ostale majke brzo poskidae poklopce sa zdjela i plitica koje su donijele sa sobom i
koje su bile do vrha pune ukusnih jela. Tako se ceremonija zavrnih ispita okonala
gozbom na kojoj se ubrzo is-praznie sve posude.
Omoro je slijedeeg jutra, ekao kod obora kad je Kunta poao izvesti koze
na pau. Pokazujui mu lijepog mladog jarca i krasnu mladu kozu, Omoro mu ree:
Ove su ivotinje dar za svretak kole. Gotovo prije nego je Kunta uspio
izmucati hvala, Omoro je otiao ne izgovorivi vie ni rijei kao da je sinu
svakog dana poklanjao par koza a Kunta se silno trudio da otac ne primijeti
njegovo uzbuenje. Ali, onog asa kad ga otac vie nije mogao vidjeti, Kunta
vrisne tako glasno da su njegovi novi tienici skoili i udarili u trk, a za njima,
uspanieno, i sve ostale koze. Kad ih je konano uspio stii i otjerati na panjak,
zatekao je tamo ostale pastire kako se hvale svojim novim vlasnitvom.
Postupajui s njima kao sa svetim ivotinjama, djeaci su svoje koze vodili samo
na mjesta s najsonijom travom, ve zamiljajui snane kozlie koje e im uskoro
dati njihove koze, a kozlii e onda opet uskoro imati svoje kozlie i tako sve dok
svaki djeak ne bude posjedovao isto tako brojno i isto tako vrijedno stado kao to
su stada njihovih oeva.
Jo prije izlaska slijedeeg mlaaka, Omoro i Binta su se pridruili onim
roditeljima koji su poklonili i treu kozu tu su kozu poklonili arafangu u znak
65

zahvalnosti za poduavanje njihovog sina. Da su bili imuniji, oni bi mu rado bili

poklonili ak i kravu, ali su znali da e arafang razumjeti kako takav dar nadilazi
njihove mogunosti, a isto tako i mogunosti bilo kojeg od stanovnika Juffurea, jer
to nije bilo bogato selo. Dapae, neki od roditelja novi robovi koji jo nita nisu
uspjeli utedjeti nisu mogli arafangu ponuditi nita osim svojih leda, i njegov je
dar zahvalnosti rad na arafangovoj njivi u toku jednog mjeseevog ciklusa
uitelj primio s ljubaznim razumijevanjem.
Prolazio je mlaak za mlaakom, sezona za sezonom, sve dok nisu prole
jo jedne kie, i sad je Kuntin kafo poeo poduavati Laminov kafo kako e postati
pastiri. Pribliavao se dugo oekivani as. Ne bi protekao ni jedan dan da Kunta i
njegovi vrnjaci ne bi s radou i sa strepnjom pomislili na sve blii poetak
etvenih sveanosti, koje e zavriti odvoenjem treeg kafa djeaka izmeu
deset i petnaest kia na mjesto daleko od Juffurea odakle e se vratiti, nakon
etiri mjeseeva ciklusa, kao odrasli mukarci.
Kunta i ostali djeaci iz njegovog kafa pokuavali su se ponaati kao da
nitko od njih zapravo tome ne poklanja nikakvu naroitu pozornost ili brigu.
Meutim, mislili su gotovo iskljuivo na to, motrei i oslukujui paljivo kako bi
uhvatili makar i najmanji znak ili neku rije odraslih koja bi imala nekakve veze s
pripremama djeaka za mukarce. Poetkom sunog razdoblja, nakon to je
nekolicina oeva tiho nestala iz Juffurea na nekoliko dana i potom se isto tako tiho
vratila, djeaci su se uzbueno doaptavali, pogotovo kad je Kalilu Conteh,
prislukujui uo svoga strica kako je rekao da su eto, konano a ve je bilo
prijeko potrebno popravili jujuo, selo posebno izgraeno za boravak djeaka
dok prolaze pripreme za mukarce, a koje je stajalo naputeno i izloeno razornom
djelovanju vremenskih nepogoda i ivotinja, sve otkako je, prije nekih pet kia,
tamo zavrila svoje pripreme posljednja skupina djeaka. Djeaci su se jo
uzbuenije poeli doaptavati kad su doznali za razgovor oeva o tome kojega e
od starjeina seoski Savjet starjeina izabrati za kintanga. Kunta i svi njegovi
vrnjaci mnogo su puta sluali oeve, strieve i stariju brau kako s potovanjem
govore o svom kintangu, koji je prije mnogo kia vodio njihove pripreme za
mukarce.
Neposredno prije etvenih sveanosti, svi su djeaci iz treeg kafa u
grozniavom uzbuenju objavili ostalima kako su ih majke utke izmjerile mjerom
za ivanje, oko glave i dolje do ramena. Kunta se trudio koliko je mogao izbrisati
iz pamenja jo uvijek ivu sliku onog jutra prije pet kia kad su, tek to su postali
pastiri, on i njegovi vrnjaci izbezumljeni od straha gledali kako zaplakane djeake
pod bijelim kukuljicama udarcima nogu i porugljivim uzvicima, uzmahujui kopljima i kriei, tjera iz sela nekolicina zastraujue zakrabuljenih kankurangplesaa.
Tobalo je uskoro poeo gromko oglaavati poetak nove etve i Kunta se
pridruio ostalim seljanima na poljima. Radosno je prihvatio duge dane napornog
rada, jer bi na njivi bio isuvie uposlen, a kasnije isuvie umoran da bi mogao
mnogo razmiljati o onome to ga eka. Meutim, kad je etva zavrena i kad su
poele sveanosti, odjednom je otkrio kako nije sposoban poput ostalih uivati u
66

glazbi i plesu i obilnom goe-nju onako kako je inae u tome uivao otkako
zna za sebe. Zapravo, to je veselje bilo vee, on je postajao sve nesretniji, i na
kraju je posljednja dva dana slavlja proveo sjedei usamljen na obali bolonga, bacajui kamenje u vodu, nastojei da kamen nekoliko puta odskoi prije nego
potone.
One veeri prije zadnjeg dana sveanosti, Kunta je sjedio u Bintinoj kolibi,
u tiini zavravajui veeru koja se sastojala od rie i umaka od kikirikija, kad
Omoro ude iza njega u kolibu. Krajikom oka Kunta zamijeti kako otac podie
neto bijelo, i prije nego se mogao okrenuti, Omoro mu ve vrsto navue bijelu
kukuljicu preko glave. Uas koji je Kunti prostrujao kroz tijelo gotovo ga je
potpuno paralizirao. Osjetio je oevu ruku kako ga hvata za miicu i potee ga da
ustane, zatim ga vue nazad sve dok ga nije gurnuo na neku nisku stolicu. Kunta
je bio zahvalan to smije sjediti, jer noge su mu bile kao od vode, a u glavi mu se
vrtjelo. Sluao je samog sebe kako ubrzano die kratkim udisajima i znao je da e,
ako se pokua maknuti, sigurno pasti sa stolice. Zato je nepomino sjedio,
pokuavajui se priviknuti na mrak. Onako ustraenom, mrak mu se inio
dvostruko mraan. Dok je na gornjoj usnici osjeao vlanu toplinu vlastitog daha
unutar kukuljice, Kunti kroz glavu proleti misao kako su svojevremeno zacijelo i
njegovom ocu navukli preko glave istu takvu kukuljicu. Je li mogue da je i Omoro
tada bio isto tako prestraen? Kunta to nikako nije mogao zamisliti i sramio se to
je on tako nedostojan plemena Kinte.
U kolibi je bilo vrlo tiho. Borei se sa strahom koji mu je poput tvrdog uzla
stisnuo eludac, Kunta sklopi oi i usredotoi se svim porama svoga tijela ne bi li
neto uo, bilo to. Uini mu se da je uo Bintu kako se kree po kolibi, ali nije bio
siguran. Pitao se gdje su sada Lamin i Suvvadu, jer kad bi bili u kolibi, oni zacijelo
ne bi mogli biti ovako tihi. Samo je u jedno bio uvjeren: ni Binta, ni bilo tko drugi
nee htjeti s njime ni razgovarati, a kamoli da bi netko pristao skinuti mu s glave
kukuljicu. Odmah zatim Kunta pomisli kako bi to bilo strano kad bi mu netko
doista skinuo s glave kukuljicu, jer onda bi svatko mogao vidjeti koliko se Kunta
prestraio i moda bi zakljuili kako takav djeak ne zasluuje pridruiti se svojim
vrnjacima i pripremama za odrasle mukarce.
ak su i djeaci Laminova uzrasta znali zato to im je to Kunta bio
rekao to e se dogoditi svakome onome tko se pokae isuvie slabim ili suvie
kukavnim i ne izdri pripreme kroz koje djeaci izrastaju u lovce, ratnike, mueve
sve u razdoblju od dvanaest mlaaka. A to ako ne izdri? Kunta pone gutati
nastojei potisnuti strah, jer se sjetio kako su mu priali da se sa svakim djeakom
koji ne izdri pripreme kasnije za itava njegova ivota postupa kao s djetetom, ak
iako on moda izgleda kao odrastao. Izbjegavaju ga, a selo mu nikada ne doputa
da se oeni, kako ne bi zaeo sline sebi. Ti alosni sluajevi, uo je Kunta, obino
bi se prije ili kasnije izgubili iz svog sela da se vie nikada ne vrate, a ak ih ni
njihovi roeni oevi i majke, braa i sestre, nikada vie ne bi spomenuli. Kunta je
ve vidio sebe kako se iskrada iz Juffurea poput ugave hijene, prezren od svih; i
misliti o tome bilo je suvie strano.
67

Nakon izvjesnog vremena Kunti do svijesti dopre udaljeni ritam bubnjeva i

uzvici plesaa. Vrijeme je prolazilo. Koliko je sati, pitao se. Nagaao je kako bi
moralo biti blizu sutoba-sata, sata koji oznaava polovicu vremena izmeu sutona i
zore, meutim, nekoliko trenutaka kasnije zauje kretavi glas alima koji je zvao
selo na safo-molitvu, koja se moli dva sata prije ponoi. Glazba se utia i Kunta je
znao da je slavlje prekinuto i da se mukarci sad ure u bogomolju.
Kunta je sjedio dok nije bio siguran da je molitva ve morala zavriti, ali
glazba se nije ponovo oglasila. Napeto je oslukivao, ali uo je samo tiinu.
Konano mu glava padne na prsa i on zadrijema, da bi se ve nekoliko trenutaka
kasnije naglo trgnuo. Jo uvijek je bilo tiho a pod njegovom kukuljicom,
mranije od noi bez mjeseca. Konano, nejasno, on ustanovi da je poelo rano
tektanje hijena. Znao je da hijene uvijek najprije neko vrijeme kevu, a zatim
ponu jednolino zavijati, to e se zatim nastaviti sve do rane zore, sablasni zvuk
koji je nadaleko odjekivao.
Kunta je isto tako znao da se u vrijeme etvenih sveanosti, na prve znake
zore, uvijek prvo oglasi to-balo. Sjedio je i ekao da se to dogodi da se bilo to
dogodi. Osjeao je kako u njemu raste srdba dok je ekao da tobalo zabubnja
svakog asa ali nita se ne dogodi. Kunta zakripi zubima i opet stane ekati. A
zatim, konano, nakon to se jo nekoliko puta s trzajem probudio, utone u nemiran
san. Kad se tobalo konano oglasio, Kunta je gotovo iskoio iz koe od prepasti.
Pod kukuljicom, obrazi su mu gorjeli od srama to je zaspao.
Ve se bio prilagodio mraku ispod kukuljice i sad je gotovo mogao vidjeti
uobiajene jutarnje poslove po selu koje je prepoznavao po zvukovima
kukurije-kanje pijetlova, lave zvuolo-pasa, zapijevanje alima, udaranje tuaka u
stupama dok su ene mrvile kuskus za doruak. Molitva Alahu toga jutra,
znao je Kunta, biti e namijenjena za uspjeh priprema za mukarce koje su upravo
trebale zapoeti. uo je kako se netko kree po kolibi i osjetio da je to Binta."
udno, nije ju mogao vidjeti, a ipak je znao da je to njegova majka. Kunta se upita
to rade Sitafa i ostali njegovi drugovi. Iznenadio se kad je shvatio kako u toku
cijele noi nijednom nije pomislio na njih, sve do sada. Pomisli kako je i njima ova
no zacijelo bila jednako duga.
Kad se ispred kolibe zaula glazba kora i balafona, Kunta razazna i glasove
ljudi koji su se kretali i razgovarali, a svi su zvukovi postajali sve glasniji i glasniji.
Zatim su se galami pridruili i bubnjevi, bubnjajui u otrom i odsjenom ritmu.
Trenutak kasnije uini mu se da mu je srce stalo kad je osjetio nagli pokret nekoga
tko je utrao u kolibu. Jo prije nego se mogao pripremiti, netko ga zgrabi za
lanke iznad aka i grubo ga povue sa stolca, te ga izvue kroz vrata kolibe u
zaglunu buku brzih, otrih otkucaja bubnjeva i ljudskih krikova.
Ruke su ga gurkale i noge udarale. Kunta u oaju ve odlui oteti se i
pobjei nekamo daleko, ali ba kad je htio pokuati, jedna vrsta, ali njena ruka
uhvati ga za ruku. Teko diui ispod kukuljice, Kunta shvati da ga sad vie nitko
ne gura i ne tue i da ljudski krikovi odjednom vie nisu tako blizu. Ljudi su,
dosjetio se, vjerojatno otili pred kolibu slijedeeg djeaka, a ruka koja ga vodi bit
68

e ruka roba kojega je Omoro unajmio, kao to je to uinio svaki otac, da njegovog
zakukuljenog sina odvede u jujuo.
Vika gomile dosegla bi grozniavi vrhunac svaki put kad bi novog djeaka
izvukli iz kolibe, meutim, Kunti je bilo drago to ne moe vidjeti kankurang-plesae koji su krvolono urlali i visoko skakali, zloudno maui kopljima. Veliki
bubnjevi i mali bubnjevi svaki bubanj koji je u selu postojao, inilo se
udarali su dok je rob vodio Kuntu sve bre i bre kroz redove ljudi koji su s
njegove obje strane dovikivali rijei kao na primjer: etiri mjeseeva ciklusa!
ili: Od njih e postati mukarci! Kunta se skoro rasplakao. Osjeao je
divlju elju da moe ispruiti ruku i dotaknuti Omora, Bintu, Lamina ak i
mrkavog Suwadu jer mu se inilo da nikako nee moi izdrati ta etiri duga
mjeseeva ciklusa dok ponovo ne bude mogao vidjeti one koje je volio vie nego
to je toga do sada ikada bio svjestan. Ui mu prenesu poruku kako su se sada on i
njegov vodi prikljuili nekom nizu ljudi u pokretu, a svi su koraali ustro, u
ritmu bubnjeva. Kad su izali kroz vrata sela pogodio je to jer se buka gomile
po-ela udaljivati Kunta osjeti kako su mu na oi navrle vrue suze i poele mu
se slijevati niz obraze. vrsto je stisnuo oi, kao da je te suze htio sakriti ak i pred
samim sobom.
Kao to je ranije osjetio prisustvo Binte u kolibi, sad je osjetio kao da se
radilo o nekakvom mirisu, strah svojih prijatelja u koloni ispred i iza njega i
shvatio je da je njihov strah jednako velik kao i njegov. Na neki nain to mu je
pomoglo da se osjeti manje posramljenim. I dok je umorno dalje koraao u bijelom
sljepilu kukuljice, postao je svjestan toga kako sada za sobom ostavlja neto vie,
ne samo oca i majku i brau i selo u kom se rodio i to ga je ispunilo s isto toliko
tuge koliko i straha. Meutim, znao je da kroz ove kunje mora proi, ba kao to
je to prije njega proao njegov otac, a jednog dana e to proi i njegov sin. Vratit
e se u selo, ali samo kao mukarac.
23. POGLAVLJE
Morali su biti blizu koliko se moe dobaciti kamenom, procijenio je
Kunta nekom nedavno posjeenom umarku bambusa. Kroz kukuljicu je
osjeao jaki miris svjee sjeenog bambusa. Dolazili su blie; miris je postajao
sve jai; doli su do neke prepreke, zatim su proli kroz nju; ali jo uvijek su bili na
otvorenom prostoru. Pa naravno to je bila ograda od bambusa. Odjednom,
bubnjevi su uutjeli i kolona se zaustavila. Nekoliko trenutaka Kunta i ostali stajali
su nepomino u tiini. Oslukivao je ne bi li uo bilo to po emu bi mogao saznati
koje je doba dana i gdje su se to zaustavili, ali uo je samo krijetanje papiga i
svae majmuna negdje iznad njihovih glava.
Zatim su mu nenadano skinuli kukuljicu. Stajao je mirkajui na jarkom
suncu, bilo je negdje oko sredine popodneva, pokuavajui prilagoditi oi
svjetlosti. Bilo ga je strah makar i malo pomaknuti glavu, koliko da pogleda svoje
drugove iz kafa, jer tono ispred njega stajao je strogi, izborani stariji starjeina,
Silla Ba Dibba. Poput svih ostalih djeaka i Kunta je dobro poznavao i njega i
njegovu obitelj. Ali, Silla Ba Dibba drao se kao da nijednog od njih nikada ranije
nije vidio dapae, kao da bi mu bilo mnogo drae da ih ni sada ne vidi; oi su
69

mu prelazile preko lica djeaka kao da gleda gmizave crve. Kunta pomisli kako je
starac zacijelo njihov kintango. Pokraj njega, slijeva i zdesna kintangu, stajala su
dva mlada mukarca, Ali Sise i oru Tura, koje je Kunta takoer dobro poznavao;
oru je bio posebno blizak Omorov prijatelj. Kunta je bio sretan to nijedan od njih
nije Omoro i to mu otac nee svog sina vidjeti tako ustraenog.
Djeaci uinie onako kako su ih uili i itav kafo dvadeset i tri djeaka
prekrie dlanove na srcu i pozdrave svoje starije tradicionalnim pozdravom:
Mir! Samo mir! odgovore kintango i njegovi pomonici. Podigavi pogled
na trenutak pazei da pri tom ne pomakne glavu Kunta vidje da se nalaze na
sredinjem, slobodnom prostoru oko kojeg bijae porazbacano nekoliko malih
koliba od blata s krovovima od trave i lia, a itavo je seoce bilo ograeno
visokom, novom ogradom od bambusa. Jasno su se vidjela mjesta gdje su kolibe
bile nedavno popravljane, nesumnjivo su to obavili oni oevi koji su onako tiho
nestali iz Juffurea na nekoliko dana. Sve je to Kunta vidio ne pokreui ni jedan
mii. Meutim, ve slijedeeg trenutka zamalo je iskoio iz vlastite koe.
Djeca su izala iz sela Juffure iznenada je progovorio kintango, jakim
glasom. Da se u selo vrate kao muevi, treba iskorijeniti svaki strah, jer onaj tko
se strai, taj je slab, a slabi predstavlja opasnost za svoju obitelj, za svoje selo i za
svoje pleme. Ljutito je zurio u njih kao da jo nikada u ivotu nije vidio takvu
hrpu bijednika, a zatim se okrenuo i otiao. im se kintango okrenuo, njegova dva
pomonika skoe meu djeake i ponu tankim ibama udarati i desno i lijevo,
obasipajui bolnim udarcima leda i stranjice djeaka dok su ih tjerali, poput stada
koza, grupicu po grupicu, po nekoliko djeaka u svaku od onih malih koliba.
Skutreni u potpuno praznoj kolibi, Kunta i njegova etiri druga bili su
previe ustraeni da bi osjeali bol od ugriza ibe na mjestima gdje su primili
udarce, i previe su se sramili podignuti glave, ak ni toliko da bi pogledali jedan
drugoga. Nakon nekoliko minuta kad mu se uinilo da ih neko vrijeme nee vie
muiti, Kunta pone kriomice zagledati svoje drugove. Poelio je da je Sitafa s
njim u kolibi. Naravno, on je poznavao i sve ostale djeake, ali nijednog tako
dobro kao svog yayo brata i srce mu otea u grudima. Meutim, moda to i
nije bilo sluajno, razmiljao je. Vjerojatno nas ele liiti ak i takve male utjehe.
Moda nas nee ni nahraniti, pomislio je kad mu eludac zakra od gladi.
Odmah nakon zalaska sunca, kintangovi pomonici uletjeli su u kolibu.
Miite se! iba ih otro dohvati preko ramena, i djeaci zagrabe prema vratima,
bezglavo istravajui iz kolibe, sudarajui se s djeacima iz drugih koliba, a
pomonici su itali na njih i udarcima iba satjerali ih konano u prilino neurednu kolonu, jednog iza drugoga, svaki drei ruku djeaka ispred sebe. Kad su se
svi poredali, kintango ih prostrijeli mrkim, prezrivim pogledom i najavi im neka se
spreme na dugi noni put duboko u umu to se pruala iza sela.
Kad je izreena zapovijed za pokret, dugaka kolona djeaka uputi se
stazom u nezgrapnom neredu i ibe su neprekidno letjele medu njima. Koraa
kao bivol! Kunta zauje iza glave. Jedan djeak krikne pod udarcem
ibe, a oba pomonika- glasno uzviknu u tami: Tko je to viknuo? i ibe
ponu jo otrije padati po njima. Nakon toga vie nijedan djeak nije ni pisnuo.
70

Kuntu su uskoro poele boljeti noge ali ne tako brzo i ne tako strano
kako bi ga boljele da nije od oca nauio oputeni, laki korak za vrijeme putovanja
do Jannehova i Saloumova sela. Osjetio je zadovoljstvo pri pomisli kako drugi
djeaci zacijelo trpe mnogo vee bolove od njega, jer oni jo nisu znali kako treba
hodati. Meutim, nita od onoga to je nauio nije mu pomoglo utiati glad i e.
Osjeao se kao da mu je eludac svezan u uzlove i u glavi mu se maglilo kad su im
konano, kod jedne male rjeice, viknuli neka stanu. Srebrnkasti odsjaj mjeseca na
povrini rjeice uskoro se uzbibao i razbio kad su djeaci pali na koljena i udno
poeli rukama grabiti i gutati vodu. Trenutak kasnije kintangovi im pomonici
zapovjede neka se odmaknu od vode, naloivi im da ne smiju odjednom popiti
previe vode, a zatim su otvorili zaveljaje i podijelili djeacima komade suena
mesa. Djeaci su se otimali o meso poput hijena; Kunta je vakao i gutao takvom
brzinom da je jedva i osjetio okus ona etiri zalogaja koliko je uspio oteti za
sebe.
Svim su djeacima na nogama iskoili veliki, krvavi uljevi, i Kuntine su
noge bile u istom stanju kao i noge svih ostalih djeaka; ali takav je uitak bio osjetiti u elucu hranu i vodu da je Kunta jedva i zamjeivao bol u nogama. Dok su
sjedili pokraj rjeice, on i njegovi drugovi iz kafa poee pogledavati naokolo u
svjetlu mjeseine jedan prema drugome, a ovaj put nisu govorili vie zbog
prevelikog umora, nego zbog straha. Kunta i Sitafa izmijene dugi pogled, ali u slabom mjeseevom svjetlu nijedan nije mogao ustanoviti izgleda li njegov prijatelj
onako jadno kako se on sam osjea.
Kunta je jedva uspio u rjeici malo rashladiti upaljene noge kad su im
kintangovi pomonici ve zapovjedili neka se ponovo poredaju u kolonu za dugi
put natrag do jujua. Kunta je i u glavi i u nogama osjeao potpunu tupost kad su
konano, malo prije zore, ugledali vrata u ogradi od bambusa. Osjeajui se kao da
e umrijeti, on otetura do svoje kolibe, spotakne se o jednog djeaka koji je ve bio
unutra, izgubi ravnoteu, tresne na pod od nabijene zemlje i zaspi dubokim
snom tamo gdje je pao.
Svaku od slijedeih est noi djeaci su proveli u nonim hodanjima, a
svako je bilo due od prethodnog. Bol izranjenih nogu bila je strana, ali etvrte
noi Kunta zamijeti kako, zaudo, bol vie nije bila toliko vana, u njemu se javio
novi osjeaj koji je pozdravio: osjeaj ponosa. Na estom pohodu, djeaci su otkrili
kako mogu ostati u koloni i kada ne dre jedan drugoga za ruku mada je ta no
bila veoma mrana.
Sedme je noi dola na red prva lekcija koju im je odrao osobno kintango:
pokazao im je kako e duboko u umi po zvijezdama odrediti put, tako da nikada
ne zalutaju. U toku prve polovine tog mjeseevog ciklusa svaki je djeak u kafu
nauio kako e voditi stroj ravnajui se prema zvijezdama i dovesti ga natrag u
jujuo. Jedne noi, kad je Kunta bio na elu stroja, zamalo ne nagazi na poljskog
mia prije nego to ga je ivotinja primijetila i pobjegla. Kunta je bio isto toliko
ponosan, koliko je bio iznenaen, jer to je znailo da je povorka koraala tako tiho
da ih ak ni ivotinje nisu mogle uti.
71

Meutim, ivotinje su, govorio je kintango, najbolji uitelji lovakih

vjetina, to je najvanije od svega to jedan Mandingo mora nauiti. Kad je
kintango zakljuio da su djeaci dovoljno ovladali vjetinom hodanja, poveo je
kafo da slijedeu polovicu mjeseevog ciklusa provedu daleko od jujua, duboko u
savani, gdje su izgradili privremena sklonita u kojima su spavali u stankama
izmeu bezbrojnih lekcija koje su ih uvodile u tajnu kako se postaje simbon. Kunti
se inilo da bi jedva uspio sklopiti oi, a ve bi ih jedan od kintan-govih
pomonika budio povicima neka se spreme za slijedeu vjebu.
Kintangovi su pomonici pokazali djeacima gdje su lavovi nedavno
vrebali ekajui na lovinu, kako su zatim iskoili i ubili antilopu koja je onuda
naila; a zatim su im pokazali mjesto na koje su lavovi otili kad su se zasitili i
gdje su prespavali ostatak noi.
Zatim su slijedili tragove stada antilopa unatrag, sve dok djeacima nisu
gotovo naslikali sliku onoga to je sve to stado antilopa radilo tijekom dana do
kobnog susreta s lavovima. Kafo je razgledavao iroke pukotine u stijenju, gdje su
se skrivali vukovi i hijene. A poeli su uiti i mnoge lovake vjetine o kojima
prije nisu ni sanjali. Na primjer, do tada nikada nisu shvatili kako je osnovna tajna
svakog majstora simbona da nikada ne ini nagle pokrete. Stari im je kintango
osobno ispriao priu o jednom nevjestom lovcu koji je umro od gladi u predjelu
prepunom raznovrsne divljai, samo zato to je bio toliko nezgrapan i stvarao
toliko buke trei amo-tamo, da su se sve ivotinje brzo i neujno raz-bjeale, a on
ak nije ni shvatio da mu je neka od njih bila blizu.
Djeaci su se osjeali ba kao taj nespretni lovac kad su poeli uiti
oponaati ivotinjske i ptije glasove. Zrak se ispunio njihovim rezanjem i
zviducima, ali se nijedna ptica ni ivotinja nisu pribliile. Zatim su im pomonici
naloili neka tiho lee u skrovitima, a kintango i pomonici poeli su se glasati,
kako se djeacima inilo, potpuno istim glasovima kao i oni maloprije, ali su se
sada ubrzo pojavile ptice i ivotinje, nakrivljenih glava, traei onoga tko ih je
pozvao.
Dok su djeaci jedno popodne vjebali glasanje ptica, odjednom neka
krupna ptica, s velikim, tekim kljunom, uz glasno krijetanje sleti u oblinji grm.
Pogledajte! vikne jedan djeak i glasno se nasmije a drugim djeacima
srca skoe u grlo, jer su znali da e zbog brbljavosti tog djeaka opet svi biti kanjeni. Ve je vie puta taj djeak nepromiljeno postupio meutim, ovaj put ih
je kintango iznenadio. Otiao je do onog djeaka i vrlo strogim glasom zapovjedio:
Donesi mi onu pticu ivu! Kunta i ostali djeaci zadrae dah dok su
gledali kako se djeak pognuo i poeo uljati prema grmu na kojem je velika ptica
glupo sjedila, vrtei glavom amo-tamo. Ali kad je djeak skoio, ptica je uspjela
pobjei iz njegovih ruku, i utei panino udarajui kratkim krilima koja su je mogla
podii tek toliko da moe preletjeti nisko grmlje a djeak pojuri u potjeru za
njom i uskoro im se izgubi iz vida.
Kunta i njegovi drugovi sjedili su kao gromom oinuti. Oito, nije bilo
granice onome to kintango od njih moe zatraiti da uine. Slijedea tri dana i
dvije noi, dok su vjebali, djeaci su esto bacali duge poglede jedan prema
72

drugome, pa zatim u oblinji i-prag, svi zaokupljeni istim pitanjem i istom brigom
to se dogodilo s njihovim nestalim drugom. Ma koliko su se ranije na njega
ljutili jer su zbog njegovih postupaka svi morali trpjeti batine, sad kad ga nije bilo,
inio im se blii nego ikada.
Ujutro etvrtog dana, djeaci su upravo ustajali kad je straar dao znak da
se netko pribliava jujuo selu. Trenutak kasnije stigla je poruka bubnja: bio je to
nestali djeak. Svi su mu potrali u susret, klikui od radosti kao da im se roeni
brat vratio s putovanja u Marrakech. Mrav, prljav i pokriven ogrebotinama i
modricama, djeak se zanjihao na nogama kad su mu pritrali i poeli ga pljeskati
po leima. Ipak se uspio slabano osmjehnuti a imao je i zato: ispod ruke drao
je pticu, krila i kljuna uvezanih dugakom vrijeom. Ptica je izgledala jo gore od
njega, ali jo uvijek je bila iva.
Kintango izae i mada se obratio djeaku, jasno je pokazao da zapravo
govori svima: To te je nauilo dvije vane stvari da izvrava ono to ti se
naloi i da ne brblja. To su dvije od znaajki po kojima se mukarac razlikuje od
djeaka. Zatim su Kunta i ostali djeaci vidjeli kako je kintango uputio djeaku
prvi pogled otvorenog odobravanja, to starac inae nikome nije upuivao, jer je
kintango znao da e djeak prije ili kasnije uhvatiti pticu koja je bila toliko teka da
se kroz iprag mogla kretati samo kratkim, niskim skokovima. Pticu su brzo ispekli
i pojeli s uitkom, svi osim onoga koji ju je ulovio, jer on je bio toliko umoran da
nije mogao saekati budan dok ptica bude peena. Dopustili su mu da prespava
itav slijedei dan, pa ak i slijedeu no koju su Kunta i ostali djeaci morali
provesti u savani na lovakim vjebama. Slijedeeg dana, za vrijeme prvog
odmora, djeak ispria drugovima, koji su ga sluali u tiini, o munoj potjeri za
pticom i kako je na kraju, nakon dva dana i jedne noi, postavio zamku u koju se
ptica konano ulovila. Nakon to ju je uvezao ukljuujui i opasni kljun
nekako se odrao budnim jo jedan dan i jo jednu no, i ravnajui se prema
zvijezdama, kako je nauio u toku vjebi, uspio se konano vratiti u jujuo. Neko su
vrijeme nakon tog dogaaja drugi djeaci prema njemu bili vrlo suzdrani. Kunta
je samog sebe uvjeravao kako zapravo nije zavidan tom djeaku; djeak je izgleda
smatrao da su ga njegov podvig i kintangovo odobravanje uzdignuli iznad
ostalih djeaka u kafu. I prvom zgodom, kad su kintangovi pomonici odredili
jedno poslijepodne za vjebe u rvanju, Kunta iskoristi priliku, dohvati djeaka i
obori ga na zemlju.
Poetkom drugog mjeseevog ciklusa njihovih priprema za odrasle
mukarce, Kuntin se kafo gotovo isto toliko izvjetio u znanju kako e preivjeti u
umi, kao to bi umjeli preivjeti u vlastitom selu. Ve su znali kako e otkriti i
slijediti i one najmanje uoljive tragove ivotinja, a sada su poeli uiti tajne rituale
i molitve predaka pomou kojih veliki simbon moe postati nevidljiv za ivotinje.
Svaki zalogaj mesa koji su pojeli, ulovili su vlastitim naporom, bilo da su lovili
zamkama, gaali prakama ili strijeljali strelicama. Znali su oderati svaku ivotinju
dva puta bre nego ranije i pripremiti meso iznad vatre koja bi gorjela gotovo bez
imalo dima, jer su nauili kako e kresivom kresati iskru sasvim uz suhu
mahovinu, sloenu ispod lakih, suhih grana. Obroke od peene divljai
73

ponekad su to bili samo mali poljski mievi obino bi dopunili hruskavim

kukcima, isprenim na aru.
Neka od najvrednijih znanja koja su stekli, uope nisu bila planirana.
Jednog dana, za vrijeme odmora, neki je djeak isprobavao luk i nepaljivo
odapeta strelica sluajno udari o gnijezdo kuburungo-pela visoko na drvetu, a
oblak se ljutitih pela spusti na djeake i tako su jo jednom svi djeaci
trpjeli zbog pogreke jednoga od njih. Ni najbri trkai nisu uspjeli izbjei bolne
ubode.
Simbon nikada nee odapeti strelicu dok nije siguran u to e strelica
udariti rekao im je kasnije kintango. Naredivi djeacima da jedan drugome
namazu Doma mjesta maslacem od si sjemenki, on im ree: Noas ete se
obraunati s tim pelama na pravi nain. Kad je pala no, djeaci su nabacali
pod stablo sa pelinjim gnijezdom suhe mahovine. Jedan od kintangovih
pomonika zapalio je mahovinu, a drugi nato pobaca u vatru lie nekog grma.
Gusti, zaguljivi dim penjao se u kronju stabla i uskoro je na tisue uginulih pela
popadalo djeacima pred noge, ovaj put su bile bezopasne poput kapi kie. Ujutro
su Kunti i njegovom kafu pokazali kako e istopiti sae istei prvo zaostale
mrtve pele a zatim su se mogli najesti meda koliko su htjeli. Kunta je gotovo
osjeao kako u njemu ari ona posebna snaga za koju se vjeruje da je med daje
lovcima kad im duboko u umi hitno zatreba hrana.
Bez obzira na to koliko bi se muili, bez obzira na to koliko su stjecali
novih znanja i sposobnosti, stari kintango nikada nije bio zadovoljan. Njegovi su
zahtjevi i disciplinske odredbe i dalje bili toliko strogi da su se djeaci cijelo
vrijeme osjeali rastrzani izmeu straha i srdbe osim kad bi bili previe umorni
da bi bilo to osjeali. Svaka zapovijed koja ne bi bila istog asa i savreno
izvrena, jo uvijek bi znaila ibe za itav kafo. A kad ih ne bi ibali, inilo se
Kunti, grubo bi ih budili usred noi i tjerali na dugo hodanje to bi sad uvijek
bilo odreeno kao kazna za pogreku nekog od djeaka. Kunta i drugi djeaci rado
bi bili za svoj raun premlatili krivca da se nisu bojali kako e ih zacijelo iibati
zbog tunjave; jer jedna od prvih lekcija koju su ikada u ivotu nauili, davno
prije nego to su doli u jujuo glasila je: Mandingo se nikada ne tuku medu
sobom. Konano su djeaci poeli shvaati kako dobrobit cijele skupine ovisi o
svakome od njih pojedinano ba kao to e jednog dana o svakome od njih
ovisiti dobrobit plemena. Krenje pravila polako se svelo na tek poneki sluajni
propust, a kad su prestala ibanja, i njihov je strah od kin-tanga polako zamijenilo
potovanje kakvo su dosad osjeali samo prema svojim oevima.
Meutim, jo uvijek gotovo nije bilo dana kad ih neto novo ne bi zaudilo
i navelo ih da se ponovo osjeaju glupi i nespretni. Zapanjilo ih je, na primjer, kad
su ih poduili kako e komad tkanine, smotan i izvjeen na odreeni nain u blizini
neije kolibe, obavijestiti ostale Mandingo ljude kada se taj ovjek namjerava
vratiti kui, ili kako sandale postavljene ispred kolibe i prekriene na odreene
naine mogu kojeta znaiti, a te e znakove razumjeti jedino drugi mukarci.
Meutim, tajna koja se Kunti inila znaajnijom od svih drugih, bio je sira kango,
tajni govor mukaraca u kojem su zvui rijei mandingo jezika bili izmijenjeni na
74

poseban nain koji nijednoj eni, ni djetetu, ni bilo kome izvan plemena Mandingo
nije bilo doputeno nauiti. Kunte se prisjeti zgoda kad je uo svog oca kako bi
vrlo brzo rekao nekom drugom mukarcu neto to on nije mogao razumjeti, niti se
usuivao pitati objanjenje. Sada kad je i sam nauio tako govoriti, ubrzo su Kunta
i njegovi drugovi sve to su govorili, govorili samo na tom tajnom jeziku
mukaraca.
U svakoj kolibi, kako bi proao koji mjeseev ciklus, djeaci bi dodali novi
kamen u zdjelu da oznae koliko je vremena prolo otkako su otili iz Juffurea.
Nekoliko dana nakon to su u zdjelu spustili trei kamen, djeaci su se jednog
popodneva rvali na slobodnom prostoru ispred koliba, kad najednom pogledae
prema vratima u ogradi i tamo ugledae skupinu od dvadeset pet ili trideset
mukaraca. Glasni uzdasi iznenaenja zauli su se meu djeacima kad su prepoznali svoje oeve, strieve i stariju brau. Kunta je skoio, ne vjerujui vlastitim
oima, a tijelo mu je potresao drhtaj radosti kad je meu skupinom mukaraca
ugledao Omora, prvi put nakon tri mjeseeva ciklusa. Ali, kao da ga je neka
nevidljiva ruka zadrala i uguila njegov krik radosti jo i prije nego je zamijetio da na licu njegovog oca nema ni najmanjeg znaka da je prepoznao sina.
Jedan po jedan, djeaci su prilazili skupini mukaraca i zazivali ime svog
oca, a oevi bi bez ijedne rijei posezali za ibom najblieg kintangovog pomonika i istukli svaki svog sina, grubo viui na njega to je pokazao osjeaje i tako
dokazao da je jo uvijek samo djeak. Zatim bi jo nepotrebno dodao, dok bi mu
dijelio zadnje udarce, neka njegov sin ne oekuje da e mu otac progledati kroz
prste. Zatim je i kintango otro podviknuo djeacima neka legnu na trbuhe, jedan
kraj drugoga, a zatim su svi posjetioci proli pokraj poleglih djeaka i tapovima
kojima su se potapali u toku putovanja, izudarali njihove ispupene stranjice. U
Kunti su se komeali osjeaji; udarci nisu znaili nita, to je bila samo jo jedna u
nizu muka kroz koje je prolazio, ali boljelo ga je to nije smio zagrliti oca, ak mu
nije uo glas, dok se istodobno sramio, jer je znao da nije muki ak ni poeljeti
tako neto.
Kad se batinanje zavrilo, kintango naloi djeacima da se utrkuju, skau,
pleu, da se bore i mole onako kako su ih ovdje nauili, a oevi, strievi i starija
braa promatrali su sve utke, a zatim su uz tople izraze pohvale za kintanga i
njegove pomonike ponovno otili, a da se nijednom nisu osvrnuli na djeake koji
su stajali sputenih glava. Ve za jedan sat djeake su ponovo istukli, zato to su
se, dok su pripremali veeru, vukli naokolo nesretnih izraza lica. Djeake su te
batine jo vie boljele zato to su se kintango i njegovi pomonici ponaali kao da
u selo uope nisu dolazili nikakvi posjetioci. Ali te veeri, dok su se djeaci jo
rvali prije spavanja dodue, preko volje jedan od kintangovih pomonika
proao je pokraj Kunte i ispod glasa mu otro dobacio: Ima novog brata,
nazvali su ga Madi.
Sad nas je etvorica, razmiljao je Kunta leei budan te noi. etiri brata
etiri sina za njegove roditelje. Pomislio je kako e to zvuati kad grioti budu
priali povijest obitelji Kinte poslije stotina i stotina kia, u budunosti. Kad se
vrati u Juffure, on e poslije Omora biti najstariji mukarac u obitelji. I on ovdje
75

sada nije uio samo kako e postati odrastao mukarac, nego je stjecao i mnoga,
mnoga znanja koja e poslije nauiti Lamina, kao to ga je ve nauio kojeta o
djeakom dobu. Iako mu ne smije otkriti sve, nauit e ga barem ono to djeak
smije znati; a zatim e Lamin poduiti Suwadua, a Suwadu e poduiti tog novog
brata kojega Kunta jo nije ni vidio i ije je ime bilo Madi. A jednog dana, mislio
je Kunta dok je ve polako tonuo u san, kad on bude imao toliko kia kao Omoro
sada, imat e vlastite sinove i sve e ovo opet poeti ispoetka.
24. POGLAVLJE
Vae djetinjstvo e se ubrzo zavriti. Ovo to sada proivljavate, zapravo
je vae drugo roenje, roenje odraslog mukarca rekao im je kintango jednog
jutra kad su se okupili. To je bilo prvi put to je kintango upotrijebio rije
mukarac u vezi s njima osim kad bi im ukazivao na ono to oni nisu. Nakon
dugih mjeseevih ciklusa zajednikog uenja, zajednikog rada, zajednikog
podnoenja batina, rekao im je, oni su konano poeli shvaati kako u svakom ovjeku postoje dva bia jedno je ono u njemu samom, a drugo, mnogo ire bie
obuhvaa i sve one iju krv i ivote dijele. Sve dok to nisu nauili, nisu mogli
poeti sa slijedeim dijelom priprema za mukarce: kako e postati ratnici. Ve
ste nauili da se pleme Mandingo bori samo onda ako se drugi ratoborno ponaaju
prema njemu nastavio je kintango. Meutim, kad nas natjeraju da se borimo,
nema boljih ratnika od Mandinga.
Pola slijedeeg mjeseevog ciklusa Kunta i njegovi vrnjaci uili su kako se
ratuje. Kintango ili njegovi pomonici, nacrtali bi im u praini temeljna naela
strategije slavne borbene taktike Mandinga, a zatim bi djeaci to morali izvesti u
obliku prividne bitke. Nikada nemojte sasvim opkoliti neprijatelja savjetovao
im je kintango. Ostavite mu neki izlaz za bijeg, jer ako se osjeti uhvaen u
zamku, samo e se jo ogorenije boriti. Djeaci su takoer nauili kako bitku
uvijek treba poeti kasno poslije podne da bi neprijatelj imao mogunost
ukoliko se suoi s porazom spasiti obraz povlaei se pod zatitom noi. I
nauili su kako u toku svakog rata, nijedan od protivnika ne smije nikada uiniti
nita naao putujuim marabutima, griotima i kovaima, jer: rasreni ma-rabut
moe zazvati na njih Alahovu nemilost; rasreni griot moe iskoristiti svoj vjeti
jezik kako bi neprijateljsku vojsku nagovorio na jo vea divljatva; a rasreni
kova moe kovati ili popravljati oruje za neprijatelja.
Pod nadzorom kintangovih pomonika, Kunta i ostali djeaci izdjelali su
noevima koplja i strelice s naroitim utorima, oruje koje se koristi iskljuivo u
ratu, a zatim su tim orujem vjebali gaati u postupno sve sitnije ciljeve. Kad bi
nekom djeaku polo za rukom pogoditi bambusovu trsku na udaljenosti od
dvadeset i pet koraaja, svi bi mu klicali i hvalili ga. Lunjajui po umi, djeaci su
traili i pronali nekoliko koona-grmova s kojih su nabrali lie i donijeli ga u
jujuo, gdje su ga prokuhali. Tako su dobili gusti, Crni sok u koji bi zamoili nit
pamuka, a uitelji su im pokazali kako e ta nit, omotana oko utora na strelici,
unijeti smrtni otrov u tijelo onoga koga takva strelica pogodi.
Kad su zavrili s ratnikim vjebama, kintango im ispria vie nego to su
ikada prije znali a priao je uzbudljivije od bilo koga tko im je ranije o tome
76

priao o najslavnijim ratovima i ratnicima naroda Mandingo o pobjedi

vojske legendarnog robovskog vode Sundiate, sina Sogolon, ene Bivola, nad
vojnicima kralja zemlje Boure, Soumaora, kralja koji je bio toliko okrutan da
se odijevao u odjeu od ljudske koe, a svoju je palau ukraavao na suncu izbijeljenim lubanjama ubijenih neprijatelja.
Kunta i njegovi drugovi suspregnutog su daha sluali kako je na obje
strane bilo na tisue mrtvih i ranjenih. Ali strijelci Mandingo opkolili su
Suoma-orove snage poput divovskih klijeta, odapinjui na njih s obje strane
kiu strelica i neprekidno steui krakove klijeta tako da su uasnuti
Suomaorovi vojnici poeli bjeati glavom bez obzira. Neprekidno, i danju i nou
priao je dalje kintango, a to je bilo prvi put to su ga djeaci vidjeli
nasmijeenog bubnjevi za dojavljivanje javljali su kojem se selu pribliavaju
pobjedniki ratnici Mandingo, natovareni plijenom i gonei pred sobom tisue
zarobljenika. U svakom bi selu oduevljena gomila udarala zarobljenike nogama i
dovikivala im poruge, a obrijane su glave zarobljenika bile pognute dok su im ruke
bile svezane iza leda. Na kraju je general Sundiata sazvao veliki narodni sastanak i
izveo pred okupljene ljude sve neprijateljske poglavice koje bijae porazio, vratio
im njihova koplja, znak poloaja poglavice, i zatim je medu tim poglavicama
utvrdio savez mira koji e medu njima trajati slijedeih stotinu kia. Djeaci su te
veeri otili u krevete sanjarei, i jo se nikada nisu osjeali toliko ponosni to su iz
plemena Mandingo.
Kad je poeo idui mjeseev ciklus njihovih vjebi, do jujua dopre govor
bubnjeva koji je javljao kako tijekom slijedea dva dana mogu oekivati
posjetioce. Uzbuenje koje bi inae izazvala vijest o bilo kakvim posjetiocima,
poslije toliko vremena koliko je prolo od posjete njihovih oeva, strieva i starije
brae, podvostruilo se kad su djeaci saznali da je poruku poslao bubnjar
pobjednike ekipe rvaa iz Juffurea i da to oni dolaze odrati naroitu poduku za
djeake.
Kasno po podne slijedeeg dana bubnjevi najavie dolazak posjetilaca, ak i
ranije nego to su oekivali. Meutim, zadovoljstvo djeaka to opet vide poznata
lica brzo je nestalo kad su ih rvai bez rijei dohvatili i poeli ih treskati o zemlju
grublje nego to ih je itko ikada dotad bacao. Svi su djeaci bili izudarani i puni
bolnih modrica kad su ih rvai podijelili u manje skupine i rekli im neka se bore
meusobno, a prvaci e ih nadzirati. Kunta nije ni sanjao da postoji toliko rvakih
zahvata, niti da mogu biti tako djelotvorni ako se pravilno primijene. A prvaci su
neprekidno ponavljali djeacima kako se oni samo po znanju i umijeu, a ne po
snazi, razlikuju od obinih rvaa. Pa ipak, kad su prvaci pred svojim uenicima
pokazivali razliite zahvate, djeaci su se morali diviti njihovim nabreklim
miiima, ali i njihovom vjetom sluenju tim miiima. Oko vatre te veeri
bubnjar iz Juffurea nizao je imena i podvige velikih rvaa Mandingo vie od
stotinu kia unatrag, a kad je dolo vrijeme da djeaci podu na spavanje, rvai su
napustili jujuo i poli natrag u Juffure.
Dva dana kasnije stigla je vijest o novom posjetiocu. Ovaj je put poruku
donio tekli iz Juffurea mladi iz etvrtog kafa kojega su Kunta i ostali djeaci
77

dobro poznavali, mada se mladi, ponosan na svoj novi status mukarca, drao kao
da nikada u ivotu nije vidio tu djeurliju. Ne osvrui se na njih, on otri do
kintanga i izmeu dva duboka udisaja objavi kako e Kujali N'jai, griot
poznat irom Gambije, uskoro u jujuo-selu provesti itav dan.
Griot je stigao za tri dana, a pratilo ga je nekoliko mladia iz njegove
obitelji. Bio je mnogo stariji od griota koje je Kunta dotle bio vidio zapravo, bio
je toliko star da je pored njega ak i kintango izgledao mlad. Nakon to je rukom
pokazao djeacima neka posjedaju u polukrug oko njega, starac im pone priati
kako je postao griot. Priao im je kako je u toku mnogih godina uenja, sve otkako
je postao mukarac, svaki griot utiskivao duboko u njegovo pamenje podatke o
njihovim precima. Kako biste inae saznali za velika djela drevnih kraljeva,
svetih ljudi, lovaca i ratnika koji su ivjeli stotine i stotine kia prije nas? Zar ste se
s njima susreli? pitao je starac. Ne! Povijest naeg naroda uva se za budunost ovdje unutra. I on kucne prstom po svojoj sijedoj glavi.
Na pitanje koje se javilo u glavi svakog djeaka stari je griot sam dao
odgovor: samo griotovi sinovi mogu postati grioti. Dapae, za njih je to sveta dunost. Nakon to zavre pripreme za mukarce, ti djeaci poput njegovih vlastitih
unuka koji sjede danas ovdje pokraj njega poinju uiti i putovati s izabranim
starjeinama, sluajui uvijek iznova povijesna imena i prie onako kako su se
prenosile s koljena na koljeno. I nakon izvjesnog vremena svaki e od tih mladia
znati taj posebni dio povijesti svojih predaka u potpunosti i do najsitnijih
pojedinosti, ba onako kako je to bilo kazivano njegovu ocu i ocu njegova oca. I
doi e dan kad e taj djeak postati mu i imati vlastite sinove, kojima e on
zatim prenijeti sve te prie, kako bi dogaaji iz davne prolosti nastavili
ivjeti zauvijek.
Kad su zadivljeni djeaci progutali na brzinu veernji obrok i pourili se
ponovo okupiti oko starog griota, on ih je do kasno u no nastavio oduevljavati
priama koje je njemu bio ispriao njegov vlastiti otac o velikim crnakim
kraljevima koji su vladali Afrikom prije mnogo stotina kia.
Davno prije nego je toubab ikada stupio nogom na tlo Afrike ree
stari griot postojalo je carstvo Benin, u kojem je vladao svemoni kralj po
imenu Oba. On je zahtijevao da mu svaka elja bude istog asa ispunjena.
Meutim, Beninom su zapravo upravljali vjerni savjetnici kralja Obe, jer kralj je od
jutra do slijedee zore bio zaokupljen prvo, prinoenjem rtava zlim silama
kako bi ih umilostivio, a zatim, odgovarajuom panjom koju je bio duan
ukazivati svom haremu od preko stotinu ena. Ali, prije Benina, postojalo je jo
bogatije kraljevstvo koje se zvalo Songhai nastavio je griot. Glavni grad
kraljevine Songhai bio je Gao, pun otmjenih kua, gdje su ivjeli crni prinevi i
bogati trgovci koji su obilno gostili putujue kramare, jer su ovi donosili mnogo
zlata kojim bi kupovali razliitu robu.
ak ni to nije bilo najbogatije kraljevstvo priao je starac. I pone
priati o davnom kraljevstvu Gani, gdje je itav jedan grad bio nastanjen
iskljuivo kraljevim dvorjanicima. A kralj Kanissaai posjedovao je tisuu konja,
svaki je konj imao tri posluitelja i vlastitu posudu za mokrenje, izraenu od
78

bakra. Kunta gotovo nije vjerovao vlastitim uima. A svake veeri nastavi
griot kad bi kralj Kanissaai izaao iz svoje palae, zapalilo bi se tisuu vatri,
osvijetlio bi se itav prostor izmeu neba i zemlje. A sluge velikoga kralja iznijele
bi dovoljno hrane da se njome nahrani deset tisua ljudi, koliko bi ih se tamo
okupilo svake veeri.
Griot ovdje zastane, a djeaci nisu mogli suspregnuti uzvike divljenja, iako
su vrlo dobro znali da nitko ne smije ni pisnuti dok griot pria. Ali griot, pa ak ni
kintango, ini se, nisu primijetili njihovo nepristojno ponaanje. Gurnuvi u usta
polovicu kola-oraha i ponu-divi drugu polovicu kintangu koji ju je sa
zadovoljstvom prihvatio, griot vrsto omota noge skutom halje, branei se od prve
none studeni, i nastavi priati.
Ali ak ni Gana nije bila najbogatije crno kraljevstvo! uzvikne starac.
Najbogatije, najstarije od svih kraljevstava, bilo je drevno kraljevstvo Mali!
Kao i ostale crne drave, i kraljevstvo Mali imalo je svoje gradove, ratare,
zanatlije, kovae, tavitelje koa, bojadisare i tkalce, ree stari griot. Ali golemo
bogatstvo Malija bilo je u razgranatoj trgovini solju, zlatom i bakrom. Sve u
svemu, Mali je bio etiri mjeseeva ciklusa putovanja dugaak i etiri mjeseeva
ciklusa putovanja irok nastavio je starac a najvei od svih njegovih gradova
bio je basnoslovni Timbuktu! Kao glavno sredite znanosti itave Afrike, grad
je bio nastanjen tisuama uenih ljudi, a njihov se broj neprestano poveavao
nepresunom rijekom mudraca koji su ovamo dolazili elei uveati svoje znanje
toliko ih je bilo da su neki od najbogatijih trgovaca prodavali samo pergamente
i knjige. Ne postoji nijedan marabut, nijedan uitelj ak ni u najmanjem selu,
ije znanje ne potjee barem djelomice iz grada Timbuktua ree im griot.
Kad je kintango konano ustao i zahvalio griotu na dareljivosti koju je
pokazao podijelivi s njima blaga pohranjena u riznici svog sjeanja, Kunta i ostali
djeaci prvi put otkako su doli u jujuo doista su se usudili glasno
izraziti negodovanje, jer su morali poi na spavanje. Kintango je, izgleda, odluio
previdjeti njihovo drsko ponaanje, barem zasad, i samo ih je strogim glasom
poslao u kolibe ali su djeaci ipak jo uhvatili priliku da ga usrdno zamole
neka ponuka griota da se vrati i ponovo ih posjeti.
Jo su uvijek razmiljali i razgovarali o udesnim priama koje im je griot
ispriao kad est dana kasnije stigne vijest da e njihov logor uskoro posjetiti
jedan slavni moro. Moro je u Gambiji bio naziv za uitelja najvieg ranga; i doista,
bilo ih je tek nekolicina, a toliko bijahu mudri nakon mnogih i mnogih kia
provedenih u uenju da njihov posao nije vie bio poduavanje uenika, nego
poduavanje drugih uitelja, takvih kao to je bio arafang iz Juffurea.
ak je i kintango pokazivao neuobiajenu zabrinutost zbog tog posjetioca,
zapovjedio je da se itav jujuo temeljito poisti, pa su djeaci prvo lisnatim
granama dobro proeljali prainu, a zatim su je savreno glatko poravnali kako bi
bila dostojna poasti da se u njoj otisnu stopala velikog uitelja kad taj ueni moro
stigne u jujuo. Kintango je zatim okupio djeake na sredinjem prostoru i rekao im:
Savjet i blagoslov ovjeka koji e uskoro biti s nama, ne cijene samo obini
ljudi, nego takoer i poglavice, pa ak i kraljevi.
79

Kad je moro stigao slijedeeg jutra, s njim su dola i petorica njegovih

uenika, a svaki je od njih na glavi nosio po jedan zaveljaj u kojem su, pogaao je
Kunta, bile dragocjene arapske knjige i rukom ispisani pergamenti, poput onih iz
drevnog Timbuktua. Kad je starac proao kroz vrata sela, Kunta i ostali djeaci
kleknu uz kintanga i njegove pomonike, dotiui elom tlo. Nakon to je moro
blagoslovio njih i njihov jujuo, ustali su i puni potovanja posjedali oko njega, a
starac je otvorio knjige i poeo im itati prvo iz kurana, zatim iz takvih knjiga
za koje nikad do tada nisu bili uli, kao to su Taureta La Musa, Zabora Dawidi i
Lingeeli la Isa, kose su rekao im je krani poznavali kao Petoknjije
Mojsija, Davidove psalme i Knjigu proroka Izaije. Svaki put kad bi moro otvorio
ili zaklopio neku knjigu, smotao ili razmotao neki svitak rukopisa, on bi tu knjigu
ili svitak prinosio elu i promrmljao bi Amen!
Kad je zavrio s itanjem, starac stavi knjige u stranu i pone priati o
velikim dogaajima i ljudima iz kranskog kurana koji oni zovu Sveta biblija.
Govorio im je o Adamu i Evi; o Josipu i njegovoj brai; o Mojsiju, Davidu,
Salamonu; o smrti Abelovoj. Zatim im je priao o velikim muevima iz blie
prolosti, kao to je bio Djoulou Kara Naini, kojega tuobab zove Aleksandar
Veliki, moni kralj zlata i srebra ije je sunce sjalo iznad pola svijeta.
Prije nego to je moro konano ustao kako bi jo te iste noi nastavio put,
ispitao ih je koliko su dosad nauili od pet svakodnevnih molitava Alahu, te ih je
podrobno uputio kako e se ponaati unutar svete bogomolje u svom selu, u koju
e prvi put ui kad se vrate kui kao mukarci. Zatim su moro i njegovi uenici
morali pouriti kako bi na vrijeme stigli u naredno od brojnih sela u koja je moro
namjeravao navratiti, kintango otpjevavi za njega jednu od mukih pjesama
koju ih je nauio jalli kea: Jedan narataj prolazi . . . Drugi narataj dolazi i odlazi
. . . Ali Alah ostaje zauvijek.
U svojoj kolibi, nakon odlaska mora, Kunta je te noi leao budan
razmiljajui koliko je pojmova zapravo sve to su bili nauili povezano
jedno s drugim. Prolost i sadanjost, sadanjost i budunost; mrtvi i ivi i oni koji
se tek trebaju roditi; on sam i njegova obitelj, i njegovi prijatelji, i njegovo selo, i
njegovo pleme, i njegova Afrika; svijet ljudi i svijet ivotinja i biljke to rastu iz
zemlje svi ive povezani s Alahom. Kunta se osjeti siunim, a u isti mah
golemim. Moda, pomisli, moda je upravo to ono to znai postati mukarac.
25. POGLAVLJE
Doao je as za ono zbog ega su se Kunta i ostali djeaci tresli od straha
ve pri samoj pomisli na to: kasa 6(ryo-operacija, operacija, koja je djeake
trebala oistiti i pripremiti ih da postanu oevi mnogih sinova. Djeaci su znali da
ih to eka, ali kad je taj trenutak konano doao, doao je bez ikakva upozorenja.
Jednog dana, kad je sunce dostiglo svoj podnevni poloaj, jedan je kintangov
pomonik zapovjedio, a inilo se da je to samo jedan od redovitih naloga, neka se
itav kafo postroji na sredinjem prostoru jujua, to su djeaci, kao i obino, hitro
izvrili. Ipak Kunta osjeti iznenadni ubod straha kad je kintango osobno izaao iz
svoje kolibe, to je on u sate oko podneva rijetko kada inio, i stao pred njih.
80

 Izvadite svaki svoj foto zapovjedio im je. Djeaci su oklijevali, ne

vjerujui ili ne hotei povjerovati t0 t0 su uli. Odmah! viknuo je
kintango. Polako i stidljivo, djeaci su posluali, pogleda uprta u zemlju dok su
rukom sezali ispod pregae omotane oko bedara.
Polazei svaki s jednog kraja, kintangovi su pomonici ili od djeaka do
djeaka i svakome su oko glavice njegova fota omotali kratku traku tkanine
premazane nekakvom zelenom smjesom od smrvljenog lia. Uskoro e foto
postati neosjetljiv rekao je kintango, naloivi im neka se vrate u kolibe.
uureni u kolibama, osjeajui stid i strah od onoga to e se sad
dogoditi, djeaci su ekali u tiini negdje do sredine popodneva, kad su im ponovo
zapovjedili neka izau, a zatim su stajali i gledali kako kroz vrata sela ulaze mnogi
mukarci iz Juffurea oevi, braa i strievi koji su ih ve ranije posjetili, ali su
sada s njima doli jo i drugi. Omoro je takoer bio s njima, ali ovaj se put Kunta
priinjao da ne vidi oca. Mukarci su se i sami postrojili nasuprot djeacima i onda
su u koru, ritmiki izgovorili: To to e se izvriti . . . bilo je izvreno na nama
... i naim oevima prije nas . . . tako ete i vi postati ... svi mi zajedno mukarci.
Zatim je kintango opet poslao djeake natrag u kolibe.
Ve je padala no kad su zauli mnoge bubnjeve koji su se iznenada
oglasili ispred ulaza u jujuo. Izaavi po nalogu ispred koliba, ugledali su kako je
kroz vrata sela nahrupilo viui i skaui visokim skokovima dvanaestak
kakurang-plesaa. U odjei od lisnatih grana i s maskama od kore drvea, skakali
su naokolo, prijetei uzmahujui kopljima medu zastraenim djeacima, a zatim su
isto onako iznenadno kako su i doli ponovo nestali. Gotovo polumrtvi od
straha, djeaci sad posluaju kintangovu zapovijed neka posjedaju tijesno jedan uz
drugoga, leima oslonjeni o bambusovu ogradu jujua.
Oevi, strievi i starija braa stajali su blizu njih i skandirali: Uskoro
ete se vratiti kuama . . . svojim njivama ... i kad doe vrijeme, uzet ete sebi ene
. . . i iz vaih e prepona potei vjeni ivot. Jedan od kin-tangovih pomonika
vikne ime jednog djeaka. Kad je djeak ustao, pomonik ga pokretom ruke
poalje za dugaki zaslon od pletenog bambusa. Kunta nije mogao ni vidjeti ni uti
to se tamo dogodilo, ali za nekoliko trenutaka djeak se ponovo pojavi s krvlju
natopljenim komadom tkanine medu nogama. Pomalo je posrtao i drugi ga je
pomonik napola nosio natrag do njegova mjesta uz bambusovu ogradu. Prozvan je
slijedei djeak; pa jo jedan i jo jedan i konano: Kunta Kinte!
Kunta se okamenio od straha. Ipak, prisili se ustati i pode iza zaslona.
Unutra su bila etiri mukarca, jedan mu od njih zapovjedi neka legne na leda. On
poslua; noge su mu se tako tresle da ionako vie ne bi mogao stajati. Mukarci se
zatim nagnu nad njega, vrsto ga uhvate i podignu mu bedra uvis. Trenutak prije
nego to je zatvorio oi, Kunta ugleda kintanga kako se na-ginje nad njim drei
neto u rukama. Zatim osjeti otru bol. Bilo je jo gore nego to je mislio da e biti,
iako ne onako strano kako bi bilo bez one smjese koja mu je umrtvila osjete. U
trenutku je ve bio vrsto omotan i jedan mu od pomonika pomogne otii natrag
do ograde gdje je sjeo, slab i u oku, uz ostale djeake koji su ve bili iza zaslona.
81

Nisu se usuivali pogledati jedan drugoga. Pa ipak, ono ega su se plaili vie od
svega na svijetu, bilo je sada iza njih.
Kad se kafo poeo oporavljati od operacije u jujuo--selu zavladalo je ope
veselje, jer zauvijek je prolo ono nedostojno razdoblje kad su bili samo djeaci,
kako tijelom, tako i duhom. Sad su ve bili vrlo blizu trenutka kad e se moi
nazvati mukarcima i osjeali su zbog toga beskrajnu zahvalnost i potovanje
prema kintangu. I on je, sa svoje strane, poeo na Kuntin kafo gledati drugim
oima. Sada su tog starog, naboranog, sjedokosog starjeinu, kojega su djeaci s
vremenom zavoljeli, mogli ponekad ak vidjeti nasmijeenog. I namjerno
nenaglaeno, kad bi se obraali kafu, kintango ili njegovi pomonici, rekli bi: Vi
mukarci a Kunti i njegovim drugovima inilo se isto toliko nevjerojatnim,
koliko i divnim to se to oni doista njima tako obraaju.
Ubrzo potom poeo je etvrti mjeseev ciklus i sad su po dva, po tri djeaka
iz Kuntinog kafa ovisno 0 osobnom nalogu kintanga odlazili svake noi iz
jujua i trei cijelim putom do uspavanog Juffurea, i poput sjenki se uvlaili u
ostave svojih vlastitih majki, odakle bi ukrali toliko kuskusa, suenog mesa i prosa
koliko bi mogli ponijeti, zatim bi trali sa svojim plijenom natrag do jujua i
sutradan bi tu hranu trijumfalno pripremili za ruak, da dokaete kako ste
pametniji od svake ene, pa ak i od vlastite majke, rekao im je kintango. Meutim, slijedeeg bi se dana njihove majke, naravno, hva-lisale prijateljicama kako
su ule djeake dok su se nou uljali po ostavama i kako su budne leale i sluale,
ponosne na svoje sinove.
Sada bi u jujuo-selu uveer vladalo novo raspoloenje. Gotovo redovito
Kuntin bi kafo uao u polukrugu oko kintanga. Iako je kintango uglavnom i dalje
bio jednako strog prema njima, sada im se vie nije obraao kao nestanim, glupim
malim djeacima, nego kao mladiima iz svog vlastitog sela. Ponekad bi im
govorio o odlikama muevnosti od kojih je najvanija, odmah poslije
neustraivosti, potpuno potenje u svemu. A ponekad im je priao o njihovim
pradjedovima. Bezgranino potovanje dunost je ivih prema onima koji borave u
drutvu s Alahom, govorio im je. Svakog je djeaka upitao ijeg se imena od svih
svojih predaka najbolje sjea; Kunta je imenovao svoju baku Yaisu, a kintango im
je rekao kako se ti preci koje su djeaci imenovali, mole Alahu za sreu i
blagostanje svog ivog potomka jer takav je obiaj predaka.
Jedne druge veeri, kintango im je govorio kako je u selu u kojem ivi
svaka osoba od jednake vanosti za selo: od tek roenog djeteta do najstarijeg
starca. Sad kad su postali mukarci, moraju nauiti da svakome iskazuju jednako
potovanje, a takoer a to je prva meu mnogim dunostima mukarca
moraju tititi sreu i blagostanje svakog mukarca, ene i djeteta u Juffureu kao to
bi titili sami sebe.
Kad se vratite kui ree kintango poet ete sluiti Juffureu kao oi i
ui svoga sela. Od vas e se oekivati da uvate strau ispred ograde sela, kao
osmatrai, i da motrite na tuobaba i ostale divljake, a na njivama ete uvati usjeve
od tetoina. Vaa e dunost biti da nadgledate enama lonce ak i lonce
vlastite majke kako biste provjerili paze li da lonci budu isti, a ukoliko u
82

loncima naete makar i trunku prljavtine ili moda nekog kukca, najstroe ete ih
ukoriti. Djeaci su jedva ekali da ponu obavljati svoje dunosti.
Iako su maltene svi, osim nekoliko najstarijih, jo uvijek bili premladi da bi
sanjali o dunostima koje e ih dopasti kad prijeu u etvrti kafo, znali su da e im
jednog dana, kad budu mladii izmeu petnaest i devetnaest kia, dodijeliti vaan
posao prenoenja poruka kao to je onaj mladi donio glas o posjeti slavnog
mora iz Juffurea u druga sela. Kuntin kafo to nikako nije mogao zamisliti, ali
oni mladii koji su ve sluili kao glasnici, ni za im nisu toliko eznuli kao za
tim da prestanu biti glasnici, jer kad prijeu u peti kafo, nakon navrenih dvadeset
kia, bit e unaprijeeni na doista vane dunosti pomagat e seoskim
starjeinama kao poslanici i pregovarai u svim poslovima s drugim selima.
Mukarci poput Omora koji su preli trideset kia postupno su se penjali na
vie poloaje i dunosti sa svakom navrenom kiom, sve dok ne bi dostigli asni
status starjeine. Kunta je esto ponosno promatrao Omora kako sjedi na
rubu kruga Savjeta starjeina i unaprijed se veselio danu kad njegov otac bude
uao u unutranji krug onih koji e naslijediti asnu slubu starjeine, jer e ovi
sadanji potovani vode kao to je kintango otii pred lice Alaha.
Djeacima vie nije bilo lako onako pozorno kako , bi trebalo sluati sve to
im govori kintango. inilo im se upravo nemoguim da se toliko toga dogodilo u
prola etiri mjeseeva ciklusa i da e oni sada uistinu postati mukarci. Nekoliko
posljednjih dana oteglo se due nego sve ono vrijeme prije toga, ali konano
kad se etvrti mjesec popeo visoko na nebu i narastao do utapa kintangovi
pomonici, ubrzo poslije veernjeg obroka, zapovjede kafu neka se postroji. Je li to
trenutak koji su ekali? Kunta je gledao oko sebe ne bi li ugledao oeve i brau
koji e zacijelo doi da prisustvuju ceremoniji proglaenja. Nije ih vidio. A gdje je
kintango? Kuntine su oi pretraivale prostor izmeu koliba i konano otkrije
kintanga kako stoji ispred vrata u ogradi jujua i upravo u tom trenutku on ih
naglim pokretom irom otvori i uzvikne: Muevi Juffurea, vratite se u svoje
selo!
Za trenutak su stajali kao ukopani; zatim polete kliui, i jedan za drugim
izgrle svog kintanga i njegove pomonike, koji su se priinjali kao da su uvrijeeni
njihovom drskou. Prije etiri mjeseeva ciklusa, kad su mu tek bili skinuli
kukuljicu s glave na tom istom mjestu, Kunta bi teko povjerovao da e mu
jednog dana biti ao otii odavle, ili da e zavoljeti onog strogog starca koji je tog
prvog dana stajao ispred njega; meutim, ovog je asa osjeao i jedno i drugo.
Zatim mu misli polete kui i ve je trao i vikao zajedno s ostalima, kroz vrata u
ogradi i dalje, prema Juffureu. Nisu daleko odmakli kad se kao na neki
neizgovoreni znak glasovi utiae, a korak postade sporiji, teak od misli to su ih
sve zaokupile, svakoga na njegov nain o onome to ostavljaju za sobom i
onome to je pred njima. Ove im noi nisu trebale zvijezde da im pokau put.
26. POGLAVLJE
Ajii! Ajii! Sretno klicanje ena odjekivalo je selom i ljudi su pourili
iz koliba, nasmijani, pleui i pljeui rukama kad je Kuntin kafo i oni koji su
navrili petnaest kia i postali etvrti kafo dok su bili u jujuo-selu ponosnim
83

korakom proli kroz vrata Juffurea u samu zoru. Novi mukarci su koraali polako
i nadali se da izgledaju dovoljno dostojanstveno, nisu govorili, niti su se smjekali
u poetku. Kad je ugledao majku kako tri prema njemu, Kunta osjeti elju da
joj potri u susret, i mada nije uspio sprijeiti da mu lice sine od radosti, uspio se
prisiliti da nastavi istim odmjerenim korakom. A onda se Binta baci na njega
ogrlila ga je rukama oko vrata, milovala mu obraze, oi su joj se ispunile suzama,
mrmljala je njegovo ime. Kunta joj je sve to dopustio samo vrlo kratko, a zatim se
izvukao iz njezina zagrljaja, jer on je sada bio mukarac; meutim, uinio je to na
takav nain da je izgledalo kao da se odmaknuo samo zato da bi bolje pogledao
ono vriskavo klupko koje je, sigurno privezano povezom od tkanine, visilo Binti na
leima. Posegnuvi objema rukama u povez, Kunta izvue djetece.
Znai, to je moj brat Madi! veselo je uzviknuo, podigavi dijete
visoko u zrak.
Binta je sjala od sree hodajui uza nj kad se uputio prema njenoj kolibi s
djetetom u naruju beio se, gukao i tipkao bucmaste djetetove obraze. Ali,
Kunta nije bio toliko zanesen svojim malim bratom da ne bi primijetio jato
goliave djeurlije koje ga je pratilo u stopu, irom otvorivi oi i usta. Dvoje-troje
dralo mu se uz koljena, a drugi su protravali izmeu Binte i drugih ena, koje su
neprestano uzvikivale kako Kunta izgleda snaan i zdrav, kako je postao muevan.
Kunta se priinjao da nita ne uje, ali su njihovi uzvici bili poput slatke glazbe u
njegovim uima.
udio se gdje je Omoro i gdje je Lamin onda se naglo prisjeti da je
njegov mlai brat vjerojatno s kozama na pai. Ve je bio sjeo u Bintinoj kolibi kad
opazi da je za njima uao i jedan od veih djeaka iz prvog kafa i sada je stajao
pred njim, zurio u Kuntu i drao se Binti za suknju. Zdravo Kunta ree
djeai. To je bio Suwadu! Kunta to jednostavno nije mogao vjerovati. Kad je
odlazio da se priprema za mukarca, Suwadu je jo bio samo neto to se svima
mota pod nogama, presitno da Kunta na to obraa bilo kakvu pozornost, osim kad
bi mu dojadilo njegovo vjeito cviljenje. A sada, u roku od samo etiri mjeseeva
ciklusa, izrastao je nekako i poeo govoriti; postao je linost. Vrativi djetece
Binti, Kunta podigne Suwada i pone ga bacati visoko pod krov kolibe sve dok
njegov mali brat nije poeo kliktati od uitka.
Kad se tako pozdravio sa Suwaduom koji je istrao iz kolibe kako bi
pogledao jo neke od novih mukaraca u kolibi nastane tiina. Ispunjena
radou i ponosom, Binta nije imala potrebe za razgovorom. Kunta jest. elio joj je
rei koliko mu je nedostajala i koliko je sretan to je opet kod kue. Ali, nije uspijevao nai prave rijei kojima bi joj to rekao. A znao je da to i nisu rijei koje bi
jedan mukarac trebao govoriti nekoj eni ak ni vlastitoj majci.
Gdje je moj otac? konano upita.
Otiao je narezati trave za krov tvoje kolibe odgovori Binta.
U svom oduevljenju Kunta je posve zaboravio kako e sada, kao odrasli
mukarac, imati svoju vlastitu kolibu. Izaao je iz majine kolibe i pourio se do
mjesta koje mu je otac uvijek pokazivao govorei kako se tu moe narezati
najkvalitetnija trava za pokrivanje krova.
84

Omoro ga je vidio kako dolazi i Kunti srce bre zakuca kad zamijeti da mu
otac polazi u susret. Rukovali su se kao to je obiaj medu mukarcima, duboko
zagledajui jedan drugome u oi prvi put su jedan drugoga gledali kao
mukarac mukarca. Kunta osjeti slabost od snage osjeaja koji su ga preplavili, i
na trenutak obojica zautjee. Zatim mu Omoro ree, ravnoduno kao da govori o
vremenu, da je za njega otkupio kolibu iji se bivi vlasnik oenio i sagradio novu
kuu. Da li bi moda Kunta elio da je sada pou razgledati? Kunta tiho ree kako
bi je elio pogledati i zajedno se uputie, a putom je uglavnom govorio Omoro, jer
Kunta se jo uvijek muio traei rijei.
Na Kuntinoj kolibi trebalo je osim krova, popraviti i zidove. Ali, Kunta je
to jedva i zamijetio, i nimalo ga to nije smetalo, jer to je bila njegova vlastita
koliba, a nalazila se na sasvim drugom kraju sela, daleko od kolibe njegove majke.
Naravno, nije dopustio da mu se na licu pokae zadovoljstvo koje je osjeao, a
pogotovo nije o tome nita rekao. Umjesto toga, rekao je Omoru da e sam izvriti
potrebne popravke. Kunta moe popraviti zidove, odvratio je Omoro, meutim, on
bi volio da njemu prepusti dovriti krov na kojem je ve zapoeo raditi. Ne rekavi
vie ni rijei, Omoro se okrenuo i poao natrag prema polju s travom za krovove
ostavivi Kuntu zagledanog za njim, zahvalnog ocu to je njihov novi odnos
mukarca prema mukarcu zapoeo na tako jednostavan, svakodnevni nain.
Kunta je vei dio tog poslijepodneva proveo obilazei svaki djeli Juffurea,
uivajui pri pogledu na lica kojih se s ljubavlju sjeao, na poznate kolibe i zakutke
obiao je seoski bunar, kolsko dvorite, baobab i stablo ceiba. Nije uope bio
svjestan koliko je eznuo za domom sve dok nije otkrio kako uiva u pozdravima
svakoga koga bi susreo. Poelio je da je ve vrijeme kad se Lamin vraa s pae, a
zatim otkrije kako mu nedostaje jo jedna posebno draga osoba iako je to bila
ena. Konano ne brinui vie o tome prilii li tako neto mukarcu on se
uputi prema maloj, oronuloj kolibi stare Nyo Boto.
Bako! zazvao je na vratima.
Tko je to? zauo ju je kako odgovara povienim, ljutitim tonom.
Pogodi, bako! ree Kunta i ude u kolibu. Kuntinim je oima trebalo
nekoliko asaka da razazna staricu u polumraku. uala je kraj kablia s vodom, u
kojoj je namakala koru baobaba, izvlaei duge niti iz nje. Nakon to ga je neko
vrijeme otro promatrala, progovori: Kunta!
Tako mi je drago to te opet vidim, bako! uzviknuo je Kunta.
Nyo Boto opet pone izvlaiti vlakna. Je li tvoja majka zdrava? upita
ga, a on potvrdi da se Binta dobro osjea.
Bio je pomalo osupnut, jer ona se ponaala kao da on nije nikamo ni
odlazio, kao da uope nije primijetila kako je on sada mukarac.
esto sam mislio na tebe kad sam bio daleko odavde svaki put kad
bih dotaknuo ovu saphie-ama)\iju koju si mi vezala na ruku.
Starica samo zagunda, ak nije ni podigla pogled sa svog posla.
Kunta se ispria to ju je smetao u poslu i hitro izae, duboko povrijeen i
strahovito zbunjen. Tek mnogo kasnije Kunta e shvatiti da je takvo njezino
ponaanje boljelo Nyo Boto vie nego njega; ona se, meutim, ponaala onako
85

kako se ena mora ponaati prema nekome tko vie ne moe doi traiti utjehe uz
njezine suknje.
Jo uvijek neraspoloen, Kunta je polako koraao prema svojoj novoj kolibi
kad zauje poznatu galamu: meket koza, lave pasa i uzvike djeaka. Drugi kafo i
njihove koze vraali su se s popodnevne pae u savani. Lamin e biti s njima.
Kunta pone uzbueno pretraivati lica djeaka kad su mu se pribliili. Zatim ga
Lamin ugleda, uzvikne njegovo ime i dotri do njega, lica blistava od irokog
osmijeha. Ali, nekoliko koraka ispred Kunte naglo se zaustavio, jer je ugledao
hladni izraz na licu svoga brata i tako su stajali, gledajui jedan drugoga. Konano
je Kunta bio taj koji je prvi progovorio.
Zdravo.
Zdravo, Kunta.
Zatim su se jo malo gledali. Laminove su oi sjale od ponosa, ali Kunta u
njima opazi istu onu bol kakvu je i sam maloprije osjetio u kolibi Nyo Boto, te
nesigurnost, nedoumicu kako bi se sada trebao ponaati prema svom velikom
bratu. Kunta pomisli kako bi mu bilo mnogo drae kad se njih dvojica ne bi ovako
ponaali, ali bilo je neophodno potrebno da se mukarcu ukazuje odreeno
potovanje, ak i kad se radi o roenom bratu.
Sad je Lamin prvi progovorio: Obje tvoje koze nose kozlie. Kunta je
bio oduevljen; to je znailo da e uskoro biti vlasnik etiri, a moda ak i pet
koza, ako jedna od koza nosi dvojke. Ali nije se nasmijeio, niti je pokazao
iznenaenje. To je dobra vijest rekao je jo hladnije nego je namjeravao. Ne
znajui to bi vie rekao, Lamin se bez rijei okrene i otri, dozivajui svoje
zuuolo--pse da mu pomognu prikupiti koze koje su se poele razilaziti.
Cijelo vrijeme dok mu j'e pomagala da se preseli u vlastitu kolibu, Bintino
je lice zadralo isti ukoeni, neprobojni izraz. Stara mu je odjea sada sva preuska i
prekratka, rekla je i tonom dunog potovanja dodala kako e mu ona saiti novu
odjeu kad on nade malo vremena od vanih poslova koji ga sada ekaju i doe
njoj da ga izmjeri. Kako Kunta nije posjedovao mnogo vie od luka, strelica i
prake, Binta je neprestano mrmljala: Trebat e ti ovo i: Trebat e ti ono
sve dok ga nije opskrbila svim najnunijim stvarima za kuanstvo, kao to su leaj,
nekoliko zdjela, stolac i molitvena prostirka koju mu je izatkala dok je bio odsutan.
Kod svake stvari koju bi mu odvojila, Kunta bi zagundao, onako kako je to
oduvijek sluao da ini njegov otac, kao ne treba mu to, ali se tog asa ne moe
sjetiti pravog prigovora zato tu stvar ne eli u svojoj kui. Kad je primijetila da se
ee po glavi, ponudila se da pregleda nisu li mu se sluajno u kosi zakotile ui, a
on ju je grubo odbio ne obazirui se na njezino mrmljanje nakon toga.
Ve je bila gotovo pono kad je Kunta konano zaspao, jer mu se mnotvo
raznih misli motalo po glavi. A uinilo mu se da je jedva zaklopio oi kad ga je
probudilo kukurijekanje pijetlova, a odmah se za njima zauo unjkavi poziv alima
na prvu jutarnju molitvu kojoj e Kunta i njegovi vrnjaci danas prvi put smjeti prisustvovati zajedno s ostalim mukarcima iz Juffurea. Brzo se odjenuvi, Kunta
ponese sa sobom novu molitvenu prostirku i pridrui se ostalim mladiima iz
svoga kafa kad su pognutih glava i sa smotanim prostirkama ispod ruke, kao da
86

su to inili itavog ivota po prvi put ulazili u bogomolju, iza ostalih mukaraca
iz sela. Unutra su Kunta i ostali mladii promatrali i oponaali svaki pokret i izriaj
starijih mukaraca, posebno vodei brigu o tome da ne budu previe tihi, ni previe
glasni kad kazuju molitve.
Nakon molitve, Binta je odnijela doruak u kolibu svog novog mukarca.
Postavila je pred Kuntu zdjelu vrueg kuskusa iz kojeg se dizala para a on opet
samo zagunda, pazei da mu se na licu ne pokae koliko je uzbuen i Binta brzo
ode, a Kunta je do-rukovao bez ikakvog zadovoljstva, jer mu se uinilo da je
Binta brzo sakrila neto to je bilo sumnjivo nalik na veseo osmijeh.
Poslije doruka, Kunta i ostali mladi mukarci poeli su obavljati svoje
dunosti s toliko gorljivosti da su to njihovi stariji izgleda smatrali isto toliko
zabavnim. ene su se jedva mogle kretati, jer bi se svaki as kraj njih naao neki
od novopeenih mukaraca i strogo zahtijevao neka mu pokae svoje kuhinjske
lonce, kako bi vidio ima li u njima kukaca. A lunjajui okolo po kolibama i oko
seoske ograde, mladii su otkrili stotine mjesta koja je, prema njihovim strogim
procjenama, hitno trebalo popraviti. Cak je dvanaest njih izvuklo po abar
bunarske vode i svi su briljivo kuali vodu, zahvatajui je tikvicama, nadajui se
da e otkriti kako je voda slankasta ili zamuena ili da sadri neke druge nezdrave
primjese. Bili su razoarani kad nita nisu nali, ali su za svaki sluaj zamijenili
svjeima one ribe i kornjau koje su seljani drali u bunaru kako bi vodu istile od
nametnika.
Novopeeni mukarci, ukratko, motali su se posvuda,
__Ima ih kao buha! zagundala je stara Nyo Boto kad se
Kunta pribliio potoku gdje je ona mlatila rublje na kamenju, i Kunta umalo
ne otri glavom bez obzira u suprotnom pravcu. Takoer je brino izbjegavao sva
mjesta za koja je pretpostavljao da bi tamo mogao zatei Bintu, uvjeravajui samog
sebe neprestano kako unato tome to je ona njegova majka on prema njoj
nee imati nikakvih naroitih obzira i otro e je ukoriti ukoliko to ikada bude
potrebno. Konano, ona je ena.
27. POGLAVLJE
Juffure je bilo tako malo selo, a seoski je kafo marljivih novopeenih
mukaraca bio tako brojan da se Kunti uskoro inilo kako je svaki krov, zid, svaku
zdjelu i svaki kuhinjski lonac u selu uvijek ve netko pregledao, oistio, popravio
ili zamijenio, trenutak prije nego to bi on tamo dospio. Meutim, on je zbog toga
bio prije zadovoljan nego razoaran, jer mu je tako ostajalo vie slobodnog
vremena za obraivanje malog komada zemlje koju mu je Savjet starjeina
dodijelio na koritenje. Svi su novi mukarci sada uzgajali vlastiti kuskus ili kikiriki; neto od toga sluilo im je za hranu, a ostatkom su trgovali mijenjali se s
onima kojima urod s njihove njive nije dostajao da prehrane obitelj za one stvari
koje su mladiima bile potrebnije od hrane. Mladi koji je postizao dobar urod,
umio dobro trgovati i mudro raspolagao svojim kozama mijenjajui, recimo,
tuce koza za mladu kravu koja bi mu kasnije dala telad mogao je napredovati i
postati imunim ovjekom do svojih dvadeset pet ili trideset kia, te je potom
mogao poeti razmiljati o tome da uzme sebi enu i pone podizati vlastite sinove.
87

Za onih nekoliko mjeseevih ciklusa otkako se vratio u selo, Kunta je

uzgojio mnogo vie nego to je sam mogao pojesti, a toliko je spretno trgovao,
nabavljajui ovu ili onu stvar za svoje kuanstvo, kako bi ukrasio svoju kolibu, da
je Binta poela zbog toga glasno gunati. Imao je toliko stolaca, prostiraa pletenih
od iblja, toliko zdjela za hranu, posuda od tikava i raznovrsnih drugih predmeta u
svojoj kolibi mrmljala je da unutra gotovo vie nije bilo mjesta za Kuntu.
Meutim, on je milostivo previao njenu drskost, budui da je sada spavao na
udobnom krevetu s gipkim podlokom od bambusa, prekrivenim pletenom trskom,
na koji je Binta potroila pola mjeseevog ciklusa dok mu ga je napravila.
U svojoj kolibi, uz nekoliko saphie-ama)li)a koje je nabavio u zamjenu za
urod sa svoje njive, Kunta je uvao jo itav niz drugih monih sredstava za zatitu
od raznih nevolja: mirisnu tvar nekih biljaka i kore stabala kojim bi Kunta poput
svakog drugog mukarca iz plemena Mandingo svake veeri prije spavanja
natrljao elo, miice i bedra. Vjerovali su da ta magina esencija titi mukarca od
zlih duhova kako ga ne bi napali u snu. Osim toga, od toga je lijepo mirisao o
emu je, kao i o svom izgledu, Kunta ve bio poeo brinuti.
Njega i ostale iz njegova kafa, sve je vie muilo neto to se odnosilo na
njihov muki ponos, ve prilian niz mjeseevih ciklusa. Kad su otili na pripreme
za mukarce, oni su za sobom ostavili skupinu mravih, hihotavih, glupih malih
curica koje su se igrale gotovo isto tako grubih igara kao i djeaci. A zatim, nakon
cigla etiri mjeseeva ciklusa koliko su bili odsutni, vratili su se kao novopeeni
mukarci i nali te iste curice s kojima su odrasli kako se nametljivo etkaju
gdje god ovjek pogleda, isturujui grudi veliine mango-ploda, zabacujui glave i
maui rukama, razmeui se zvecka-vim novim naunicama, ogrlicama i
narukvicama. Pri tom Kuntu i ostale mladie nije toliko nerviralo to se te djevojke
tako glupo ponaaju, koliko ih je ljutilo to su one, izgleda, sve to izvodile
iskljuivo zato da bi ih uoili mukarci koji su svi bili najmanje deset kia stariji od
Kunte i njegovih drugova. Novopeenim mukarcima, te bi djevice udavae od
etrnaest i petnaest kia jedva poklonile poneki pogled, osim to su im se stalno
rugale i podsmjehivale. I Kunti i njegovim drugovima toliko se na kraju zgadila
njihova uznositost i porugljivost da su odluili kako vie nee obraati nimalo
pozornosti ni djevojkama, ni tim starijim mukarcima koji su oigledno, sa
zadovoljstvom prihvaali pokuaje djevojaka da ih zavedu svojim lepravim
oijukanjem.
Meutim, ponekad kad bi se ujutro probudio, njegov bi foto bio tvrd poput
nonog palca. Naravno, to mu se ve mnogo puta dogodilo i ranije, ak i onda dok
je jo bio mali kao Lamin; ali sada je to bilo sasvim drugaije, jer su se uz to u
njemu budili neki novi osjeaji, duboki i snani. I Kunta ne bi mogao odoljeti,
zavukao bi ruku pod pokriva i vrsto bi stegnuo svoj foto. Takoer nije mogao
prestati misliti o onome to su on i njegovi vrnjaci nauli iz razgovora odraslih
o tome kako se foto stavlja u ene.
Jedne noi, sanjajui jer je Kunta jo od djetinjstva uvijek mnogo sanjao,
ak i dok je bio budan, govorila je Binta odjednom se naao u krugu gledalaca
koji su promatrali seoruba-ples koji se plee u vrijeme etvenih sveanosti, kad
88

najljupkija, najduega vrata, najadavije crna djevica medu plesaicama izabere

Kuntu i pred noge mu baci maramu da je podigne. Kad je Kunta podigao maramu,
ona potri prema svojoj kolibi uzvikujui: Svidjela sam se Kunti! i nakon
paljivog razmatranja, njezini im roditelji dadoe dozvolu da se vjenaju. Omoro i
Binta takoer se sloie i obadvojica oeva ponu pregovarati o cijeni nevjeste.
Djevojka je lijepa govorio je Omoro ali mene zanima njezina stvarna
vrijednost kao supruge mog sina. Je li dovoljno snana i marljiva radnica? Da li je
ugodne naravi? Zna li dobro kuhati i voditi brigu o djeci? A najvanije od svega,
jamite li da je djevica? Svi su odgovori bili potvrdni i nato je ugovorena cijena i
dogovoren dan vjenanja.
Kunta je sagradio novu, lijepu kolibu od blata, a obje su majke skuhale
obilje poslastica kako bi gosti dobili to bolji dojam. A na dan vjenanja, odrasli,
djeca, koze, kokoi, psi, papige i majmuni gotovo su galamom nadglasali
glazbenike koje su roditelji bili unajmili. Kad je stigla nevjesta s pratnjom, pjeva
pohvalnica poeo je izvikivati kakve su se odline dvije obitelji sada zdruile. Jo
su se glasniji uzvici zauli kad su nevjestine najbolje prijateljice grubo gurnule
mladu enu u Kuntinu novu kolibu. iroko se osmjehujui i domahujui svima,
Kunta je poao za njom i navukao zastor preko vrata kolibe. Kad je ona sjela na
njegov krevet, Kunta joj je zapjevao najstariju i najpoznatiju tradicionalnu pjesmu
0 ljubavi: Mandunbe, tvoj dugi vrat veoma je lijep . . . Zatim su legli na meke,
obraene koe i ona ga je njeno poljubila, a zatim su se vrsto zagrlili. I onda se
dogodilo ono, onako kako je to Kunta zamislio prema onome to su mu o tome
drugi ispriali. Bilo je jo mnogo ljepe nego to su mu priali i njegov je udni
osjeaj jaao i jaao dok Kunta konano nije prsnuo.
Naglo se trgnuo i jedan je dugi trenutak, tako probuen, ostao nepomino
leati, pokuavajui shvatiti to se dogodilo. Zatim, posegnuvi rukom meu noge,
osjeti nekakvu toplu vlagu po sebi i po krevetu. Uplaen, u panici, Kunta skoi iz
kreveta, dohvati komad tkanine
1 obrie i sebe i krevet. Zatim, sjedei tako u mraku, strah u njemu polako
smijeni zbunjenost, koju nadjaa sram, a sram se izgubi pred zadovoljstvom, a
zadovoljstvo konano smijeni neki neodreeni osjeaj ponosa. Da li se to
ikada dogodilo nekom od njegovih vrnjaka, pitao se Kunta. Iako se nadao da su i
oni to iskusili, istodobno se nadao da moda ipak nisu, jer moda je to ono to se
dogaa kad uistinu postane mukarac, mislio je, i ako je tako, onda bi volio biti
prvi. Ali Kunta je bio svjestan da to nikada nee saznati, jer to iskustvo, pa ak i te
misli nisu stvari koje bi on mogao podijeliti bilo s kime. Konano, iscrpljen i u
zanosu, ponovo je legao i ubrzo zapao u blagotvorni san bez snova.
28. POGLAVLJE
Poznaje svakog mukarca, svaku enu, dijete, psa i kozu u Juffureu,
govorio je Kunta sam sebi jednog popodneva dok je sjedio i ruao uz svoje polje
kikirikija, a obavljajui dunosti u selu, svakog dana bi vidio ili razgovarao s
gotovo svakim od njih. Pa zato se onda osjeao tako usamljen? Zar je siroe? Zar
nema oca koji se prema njemu odnosi onako kako se i treba odnositi mukarac
prema mukarcu? Zar nema majku koja se savjesno brine o svim njegovim
89

potrebama? Zar nema brau koja ga potuju ? Zar im nije postao idolom, otkako je
stekao status odraslog mukarca? Zar nema prijateljstvo onih s kojima se kao dijete
igrao u blatu, s kojima je kao djeak uvao koze i s kojima se vratio u Juffure kao
mukarac ? Zar se nije pokazao dostojnim potovanja svojih starjeina i zavisti
svojih vrnjaka poto je mudrim gospodarenjem poveao njemu dodijeljeni
posjed na sedam koza, tri kokoi i izvanredno opremljenu kolibu jo prije svog
esnaestog roendana? Nita se od toga nije moglo porei.
Pa ipak, bio je usamljen. Omoro je sada imao previe posla i nije mogao s
Kuntom provoditi onoliko vremena kao ranije kad je imao samo jednog sina i
manje obaveza u seoskoj upravi. I Binta je imala pune ruke posla sa dva njegova
najmlaa brata, ali Kunta i njegova majka ionako nisu imali ba mnogo toga o
emu bi mogli razgovarati. ak ni s Laminom nije vie bio toliko blizak; nakon to
je Kunta otiao na pripreme za mukarce, Suwadu je postao Laminova zadivljena
sjenka, kao to je prije Lamin bio Kuntina i Kunta je pomijeanih osjeaja
promatrao kako se Laminov odnos prema mlaem Suwadu mijenja od razdraene
nepodnoljivosti do strpljive snoljivosti, te na kraju u ljubav. Uskoro su njih
dvojica postali nerazdruivi, i za Kuntu je preostalo isto tako malo prostora koliko i
za Madija, koji je jo bio previe mali da bi im se pridruio, ali dovoljno velik da
se rasplae zbog toga to ga nisu poveli sa sobom. Neki put kad dva starija djeaka
ne bi uspjela dovoljno brzo pobjei iz kolibe, Binta bi im, naravno, naloila neka sa
sobom povedu i Madija, kako bi ga se ona malo oslobodila, i Kunta ne bi mogao
suzdrati smijeak kad bi ugledao svoja tri brata kako stupaju kroz selo jedan iza
drugoga, po redoslijedu roenja, prva dvojica snudeno zurei preda se, dok
malian, veselo se osmjehujui, trkara u zaelju, trudei se da odri s njima korak.
Nitko vie nije hodao iza Kunte, a prilino je rijetko i uz njega netko iao,
jer su njegovi vrnjaci u sve one sate kad nisu spavali bili sada zaokupljeni svojim
novim dunostima, a moda isto kao Kunta, i vlastitim sumornim mislima o barem
zasad prilino sumnjivim prednostima muevnoga doba. Istina, dobili su svaki
svoju njivu i poeli su stjecati imanje: koze i sve ono drugo to mukarac treba
posjedovati. Ali njive su bile male, rad teak, a ono to su uspjeli stei tako
sramotno neznatno u usporedbi s imanjem starijih mukaraca. Dunost im je bila
da budu oi i ui svoga sela, meutim, kuhinjski su lonci bili uvijek isti i bez
njihova nadzora, a u njive nije nikada nitko upadao, osim poneke obitelji babuna ili
gustih jata ptica. Uskoro im je postalo jasno kako zapravo njihovi stariji obavljaju
sve doista vane poslove, a kao da su to eljeli jo i naglasiti, pokazivali su prema
mlaim mukarcima samo prividno potovanje, ba kao to su im dali i prividne
obaveze. I doista, ukoliko bi uope obratili panju na mlade mukarce, uvijek bi
izgledalo da se stariji mukarci, slino kao i mlade seoske djevojke, jedva
suzdravaju od smijeha, ak i kad bi netko od mladia bez greke obavio neki
uistinu teak zadatak. Ali, jednog dana i on e biti jedan od tih starijih, mislio je
Kunta, a tada e ast zrele muevnosti znati nositi s vie dostojanstva i s vie
suosjeanja i razumijevanja za mlade mukarce nego to ga oni pokazuju sada za
njega i njegove drugove.
90

Osjeajui nemir i raalivi se malo nad samim sobom Kunta te

veeri izae iz kolibe i uputi se u samotnu etnju. Iako nije imao na pameti nikakav
odreeni cilj, noge su ga same odnijele do kruga zanesenih djejih lica, okupljenih
oko vatre uz koju su bake priale malianima iz prvog kafa prie za laku no.
Zastao je dovoljno blizu da moe sluati ali ne toliko blizu da bi netko mogao
primijetiti kako slua Kunta une i priini se kao da briljivo razgledava
nekakav kamen koji mu je bio pred nogama, dok je jedna od naboranih starica
mahala mravim rukama i skakala po istini ispred djece, doaravajui kretnjama i
mimikom priu o etiri tisue hrabrih ratnika kralja Kasoona, kojega je u boj
pratila grmljavina pet stotina velikih ratnih bubnjeva i trubljenje pet stotina rogova
od slonovskih kljova. Bila je to pria koju je Kunta ve mnogo puta sluao uz vatru
dok je bio dijete, a sada, dok je gledao zanesena lica svog Madija u prvom i
Suwadua u zadnjem redu, nekako se rastuio sluajui ponovo tu priu.
Uzdahnuvi, Kunta ustane i polako se udalji njegov je odlazak ostao
nezamijeen, kao to je bio nezamijeen i dolazak. Uz vatru uz koju je sjedio
Lamin s drugim djeacima svoje dobi, ponavljajui stihove iz kurana, te uz vatru
uz koju je Binta sjedila s drugim majkama i brbljala 0 muevima, kuanstvu, djeci,
kuhanju, ivanju, minkanju 1 frizurama, osjeao se isto tako nepoeljnim.
Proavi pokraj te tri vatre, konano se naao ispod iroke kronje baobaba, gdje su
mukarci Juffurea sjedili uz etvrtu vatru, razgovarajui o seoskim poslovima i
drugim ozbiljnim pitanjima. Kao to se osjetio prestarim da bi se pridruio skupini
oko prve vatre, tako je osjetio kako je jo uvijek premlad da bi ga ovdje pozdravili.
Ali, nije imao kamo pa tako sjedne medu one u vanjskom krugu iza mukaraca
Omorove dobi, koji su sjedili blie vatri, te iza onih kintangove dobi koji su
sjedili najblie, a medu njima su sjedili i lanovi Savjeta starjeina. Kad je sjeo,
uo je kako jedan od njih pita:
Da li tko zna koliko je naih ukradeno? Razgovarali su o lovcima na
robove, to je bila glavna tema razgovora mukaraca uz vatre ve vie od stotinu
kia, sve otkako je tuobab poeo krasti ljude i slati ih, vezane lancima, brodovima
u kraljevstvo bijelih ljudodera preko mora.
Kratko je vrijeme vladala tiina, a zatim alim ree:
Moemo samo zahvaliti Alahu to ih sada ipak kradu manje nego
nekada.
Manje nas je ostalo koje bi mogli ukrasti! dobaci jedan ljutiti
starjeina.
Ja sluam bubnjeve i brojim nestale ree kintango. Pedeset do
ezdeset u toku svakog mjeseevog ciklusa, i to samo s naeg dijela bolonga, rekao
bih.
Na to nitko nita ne ree i kintango doda: Naravno, nema nikakvog
naina kako bismo izbrojali gubitke dalje u unutranjosti i u gornjem toku rijeke.
Zato brojimo samo one koje toubab odvede? pitao je arafang.
Morali bismo brojiti i spaljene baobabe i pusto tamo gdje su nekada bila sela.
Tuobab je mnogo vie naih ljudi pobio vatrom, ili su poginuli u borbi s njime,
nego to ih je ikada odveo!
91

Mukarci su dugo utke zurili u vatru, a zatim jedan drugi starjeina

progovori: Toubabu to nikada ne bi uspjelo bez pomoi naih vlastitih ljudi.
Mandingo, Fule, Wolofi, Jole svako pleme Gambije ima svoje izdajice
slatee. Kao dijete, sjeam se, gledao sam slatee kako udaraju one koji su njihov
vlastiti narod i tjeraju ih da bre koraaju za tuobaba.
Za ljubav tuobabovog novca okreemo se protiv vlastitog naroda
ree jedan od viih starjeina. Gramzivost i izdaja to nam je tuobab podario u
zamjenu za ljude koje je odveo.
Opet su neko vrijeme svi utjeli, a vatra je tiho pucketala. Zatim opet
progovori kintango: Jo je gore od tuobabovog novca to to on lae besplatno i
vara metodiki, isto tako lako kao to die. To je ono to mu daje prednost pred
nama.
Prolo je nekoliko trenutaka, a onda jedan od mladia iz kafa ispred Kunte
upita: Zar se tuobab nikada nee promijeniti?
To e se dogoditi odgovori mu jedan od starjeina kad rijeke
ponu tei prema izvoru!
Uskoro je od vatre ostala samo hrpa ara iz koje se dizao tanki pramen
dima, i mukarci ponu ustajati, protezati se, te poeljevi jedni drugima laku no,
oni se raziu, vraajui se svaki u svoju kolibu. Meutim, petorica mladia iz
treeg kafa nisu otila u kolibe jedan je ostao kako bi prainom pokrio vrui
pepeo preostao od sve etiri vatre, a ostali, ukljuujui i Kuntu, spremili su se jo
jednom, prije none strae, poi u kasnu ophodnju selom, nakon ega e se
rasporediti na etiri osmatraka mjesta postavljena ispred etiri ugla visoke
bambusove ograde oko Juffurea. Nakon tako uzbudljivog razgovora kraj vatre,
Kunta je znao da mu nee biti teko ostati budan, ali nije ga ba posebno veselilo
to e ba tu no provesti izvan sigurnih granica sela.
Kad su polako proli kroz selo i izali kroz vrata u ogradi, Kunta mahne
svojim drugovima straarima, nadajui se da izgleda dovoljno neusiljeno, te poe
uz vanjsku stranu ograde pokraj grmlja s otrim trnjem, natrpanog gusto uz
kolje ograde i pokraj zailjenih kolaca sakrivenih u grmlju do lisnatog skrovita
s kojeg mu se pruao pogled na okolni prostor, te noi posrebren mjeseinom.
Smjestivi se koliko je mogao udobnije, poloi koplje preko krila, privue koljena i
obgrli ih rukama kako bi se zatitio od studeni i pripremi se da na strai provede
no. Prelazei pozornim pogledom preko okolne savane ne bi li zamijetio neki
sumnjivi pokret, Kunta je sluao cvranje cvraka, tajnovite zviduke nonih ptica,
udaljeno zavijanje hijena i krikove uplaenih ivotinja koje je iznenadio neki
grabe-ljivac i razmiljao je o onome to su ljudi te veeri razgovarali oko vatre.
Kad je dola zora i nita se nije dogodilo, Kunta je bio isto toliko iznenaen to ga
nisu napali lovci na robove, koliko se iznenadio kad je shvatio kako je to prva no
u toku posljednjeg mjeseevog ciklusa u kojoj on ni trenutka nije mislio na svoje
osobne probleme.
29. POGLAVLJE
Gotovo svakog dana, tako se inilo Kunti, Binta bi ga uspjela neim
naljutiti. Nije to bilo neto to bi ona moda rekla ili uinila, Binta bi mu na druge
92

naine dobaenim pogledima, izvjesnim tonom glasa davala do znanja kako

zbog neega nije zadovoljna s njim. Najgore je dolo kad je Kunta poeo stvarima
koje je ve posjedovao, dodavati stvari koje nije za njega nabavila Binta. Jednog
jutra, kad mu je donijela doruak, Binta maltene ispusti vreli kuskus Kunti u krilo
kad je na njemu ugledala prvi dundiko koji mu ona nije saila svojim rukama.
Osjeajui se krivim to je stavljenu kou hijene zamijenio za tu koulju, Kunta je
srdito odbio dati joj bilo kakvo objanjenje, mada je osjeao kako je njegova majka
duboko povrijeena.
Od tog jutra znao je da Binta nikada ne donese doruak, a da pri tom dobro
ne osmotri svaki predmet u njegovoj kolibi, kako bi vidjela da li se pojavilo jo
neto neki stolac, prostira, kabli, tanjur ili lonac to nije ona za
njegapribavila. Ako bi se u kolibi nalazio neki novi predmet, to nikada ne bi
izbjeglo Bintinom otrom pogledu. Kunta bi sjedio i bjesnio u sebi, a ona bi
navukla na lice onaj svoj poznati izraz ravnodunosti kao da nita nije zamijetila,
niti joj je do toga stalo, izraz koji je Kunta esto kod nje primijetio u vezi s
Omorom, a ovaj je meutim, kao i Kunta, isto tako dobro znao da Binta jedva eka
kad e otii do seoskog bunara i tamo pred drugim enama glasno izjadati sve to
bi je muilo kako su to inile sve ene Mandingo plemena kad bi se posvaale
sa muevima.
Jednog dana, prije nego to je njegova majka stigla s dorukom, Kunta
uzme prekrasno ispletenu koaru koju mu je poklonila Jinna M'Baki, jedna od
nekoliko udovica u Juffureu, te je postavi odmah iza praga gdje se Binta zacijelo
morala spotaknuti o nju. Udovica je, sjetio se, zapravo bila samo neto mlaa od
Binte. Jo dok je Kunta bio pastir iz drugog kafa, njezin je mu otiao u lov i vie
se nikada nije vratio. ivjela je prilino blizu Nyo Boto koju je Kunta esto
posjeivao, i tako se dogodilo da su se on i udovica esto viali, a kad je Kunta
malo poodrastao, poeli su i razgovarati. Kuntu je ljutilo to su udoviini
darovLdavali povoda nekim njegovim prijateljima da ga drae alama o tome zato
njemu udovica poklanja tako vrijednu koaru od bambusa. Kad je Binta ula u
kolibu i ugledala koaru prepoznala je udoviin stil pleta prije nego se
uspjela svladati, trgnula se, kao da je koara otrovni korpion.
Naravno, nije rekla ni rijei, ali Kunta je znao da je vrlo dobro shvatila to
joj je on time elio rei. Kunta vie nije djeak, i ve je krajnje vrijeme da se
prestane prema njemu ponaati kao brina majka. On o tome nije mogao
razgovarati s Omorom, jer je bio svjestan da ne moe sebe dovesti u smijean
poloaj da od oca trai savjete kako e postii da majka pone potovati sina onako
kako je potovala mua. Kunta je pomiljao na to da o
tome razgovara sa starom Nyo Boto, ali predomislio se kad se sjetio kako
se starica udno ponaala prema njemu nakon njegovog povratka iz jujuo-sela.
I tako je Kunta to odluio srediti sam, i uskoro je donio odluku da e
prestati odlaziti u Bintinu kolibu, gdje je proveo vei dio svog ivota. A kad bi mu
Binta donosila jelo, sjedio je ukoeno i bez rijei, a ona bi ostavila jelo pred njim
na prostirau i utke izlazila i ne pogledavi ga. Konano, Kunta pone ozbiljno
razmiljati o tome da se pone hraniti negdje drugdje. Veina ostalih mladia jo su
93

dobivali jelo iz kuhinja svojih majki, ali nekima su kuhale starije sestre ili
urjakinje. Ako se Binta pone jo gore ponaati, pomisli Kunta, nai e neku
drugu enu da kuha za njega moda ba udovicu koja mu je poklonila koaru.
Znao je i bez pitanja da bi udovica to vrlo rado prihvatila ipak, nije elio da ona
sazna kako je on uope pomiljao na to. U meuvremenu, Kunta i njegova majka
nastavili su se sretati u vrijeme obroka i nastavili su se priinjati kao da jedno
drugo uope ne primjeuju.
Jednog dana rano ujutro, vraajui se s nonog stra-arenja na poljima
kikirikija, Kunta ugleda kako stazom ispred njega, na izvjesnoj udaljenosti, ure tri
mladia koji su, koliko je mogao vidjeti, bili otprilike njegovi vrnjaci, a znao je da
moraju biti putnici iz nekog drugog kraja. Vikao je dok se nisu okrenuli, zatim je
potrao do njih kako bi ih upoznao i pozdravio se s njima. Rekli su mu da su iz sela
koje se zove Barra, a udaljeno je jedan dan i jednu no hoda od Juffurea, te da su se
uputili u lov na zlato. Bili su iz plemena Feloop, koje je bilo ogranak plemena
Mandingo, ali Kunta ih je morao pozorno sluati kako bi razumio to govore, a s
njima je bilo isto tako. To Kuntu podsjeti na njegov i oev boravak u novom selu
njegovih strieva, gdje je isto tako susretao ljude iji govor nije mogao razumjeti,
iako su dolazili iz sela koja su bila samo dva ili tri dana hoda od Juffurea.
Kuntu je zanimalo putovanje na koje su poli ti mladii. Pomislio je kako bi
to vjerojatno zanimalo i neke od njegovih prijatelja pa pozove mladie neka se
odmore u njegovu selu i budu jedan dan gosti sela prije nego nastave putovati. Ali
mladii ljubazno otklone poziv, objanjavajui kako moraju ve u toku treeg
poslijepodneva putovanja stii na mjesto gdje se ispiranjem moe prikupiti zlato.
Ali zato ti ne bi doao s nama? jedan mladi upita Kuntu.
Kako nije ni sanjao o neem takvom, Kunta se toliko zaprepastio da je
odmah, bez razmiljanja, odbio i rekao im je da on, mada veoma cijeni njihov
ljubazni poziv, ima previe posla na svom gospodarstvu, a osim toga ima i neke
druge obaveze. Tri mladia izraze aljenje. Ako moda promijeni miljenje,
molim te doi za nama rekao mu je jedan od njih. Zatim su kleknuli i u praini
mu nacrtali put kojim treba ii do nalazita zlata udaljenog otprilike dva dana i
dvije noi hoda od Juffurea. Njima je za to mjesto rekao otac jednoga od njih,
putujui glazbenik.
Kunta je iao uz njih i razgovarao sa svojim novim prijateljima dok nisu
stigli do mjesta gdje se odvajala druga staza. Nakon to su mladii produili put
tom drugom stazom koja je zaobilazila Juffure i okrenuli se kako bi jo jednom
domahnuli Kunti on se polako uputi kui. Bio je duboko zamiljen kad je uao u
svoju kolibu i kad je legao na krevet. Unato tome to je probdio cijelu prolu no,
nikako nije mogao zaspati. Moda e ipak poi ispirati zlato, ako mu uspije nai
nekog prijatelja koji bi na sebe preuzeo brigu o njegovoj njivi. A znao je da e neki
od njegovih rado preuzeti dunost straarenja, samo ako ih upita kao to bi i on
bio spreman to uiniti kad bi njega netko za to zamolio.
Slijedea je misao toliko uzbudila Kuntu da je upravo skoio s kreveta:
Budui da je on sada mukarac, mogao bi sa sobom povesti Lamina, kao to je
nekad otac poveo njega. itav slijedei sat Kunta je etao gore-dolje po zemljanom
94

podu u svojoj kolibi, premeui u pameti sve potekoe to su proizlazile iz te

njegove zamisli. Prije svega, bi li Omoro dopustio Laminu poi na takvo putovanje
jer Lamin je jo djeak, pa mu je prema tome potrebna oeva dozvola. Kuntu je
ljutilo to kao mukarac uope mora traiti dozvolu za bilo to; ali to ako Omoro
kae ne} A to bi njegova tri nova prijatelja rekla da se on iznenada pojavi sa
svojim malim bratom?
Zapravo, kad pravo razmisli, zato on sad premjerava pod svoje kolibe i
izlae se ozbiljnim neugodnostima samo da bi uinio uslugu svom bratu Laminu,
pitao se Kunta. Otkako se vratio u Juffure iz jujua, Lamin mu ak vie nije bio ni
toliko blizak kao prije. Meutim, Kunta je znao kako do njihovog meusobnog
udaljivanja nije dolo zato to je to bilo koji od njih dvojice elio. Oni su doista
uivali druiti se jedan s drugim prije Kuntinog odlaske u jujuo. Ali je Lamin sada
bio zaokupljen Suvvaduom, koji se stalno motao oko njega, ba kao to se nekad
Lamin obiavao drati Kunte, i Suwadu je bio pun ponosa i divljenja prema
starijem Laminu. Ipak, Kunta je osjeao kako Lamin nikada nije prestao to isto
osjeati prema njemu. Ukoliko se neto promijenilo, smatrao je, onda samo utoliko
to je Lamin sada osjeao za Kuntu jo vee divljenje nego ranije. Do izvjesnog
udaljivanja izmeu njih dolo je samo zbog toga to je Kunta sada bio mukarac.
Mukarci jednostavno ne provode mnogo vremena s djeacima; i mada to nisu
eljeli ni on, ni Lamin, naprosto je izgledalo da ne postoji nikakav nain kako bi se
moglo zaobii to pravilo sve dok se Kunta nije dosjetio kako bi mogao Lamina
povesti sa sobom u lov na zlato.
Lamin je dobar djeak. Ponaa se kao dobro odgojeni djeak. I paljivo
se brine za moje koze tim je rijeima Kunta zapoeo razgovor s Omorom, jer je
vrlo dobro znao da mukarci nikada ne poinju razgovor izravno temom o kojoj
kane govoriti. Omoro je, naravno, to isto tako dobro znao. Polako je kimnuo
glavom i rekao: Da, rekao bih da je tako. Koliko je mogao smirenije, Kunta
zatim ispria ocu o susretu sa tri nova prijatelja i o njihovu pozivu da doe za
njima i da im se pridrui u ispiranju zlata. Duboko udahnuvi, Kunta konano
izgovori: Palo mi je na pamet kako bi se Lamin moda veselio takvom
putovanju.
Omorovo je lice ostalo potpuno bezizraajno. Nakon podue utnje,
konano je progovorio. Putovanja koriste djeacima rekao je i Kunta je
znao da to znai da otac, ako nita drugo, barem nee Laminu posve zabraniti
odlazak. Na neki nain, Kunta je osjeao kako otac ima u njega povjerenje, ali je
osjetio i njegovu zabrinutost, a znao je da Omoro ne eli pokazati koliko je
zabrinut. Prolo je mnogo kia otkako sam zadnji put putovao tim krajem. ini
mi se da se vie ne sjeam sasvim dobro te staze rekao je Omoro, ravnodunim
glasom, kao da razgovaraju o vremenu. Kunta je shvatio kako njegov otac za
kojega se Kunta nije mogao sjetiti da je ikada ita zaboravio pokuava saznati
da li Kunta doista zna put do mjesta gdje e traiti zlato.
Spustivi se na koljena, Kunta prutiem nacrta u praini put do nalazita
zlata, kao da ga ve godinama poznaje. Izvukao je krugove, oznaavajui tako sela
to su se nalazila bilo u blizini staze, bilo na izvjesnoj udaljenosti, cijelom duinom
95

puta. Omoro se takoer spustio na koljena, i kad je Kunta ucrtao put, ree: Ja
bih tako usmjerio kretanje da proem blizu veine tih sela. To e znaiti neto due
putovanje, ali e biti sigurnije.
Kunta potvrdi glavom, nadajui se da izgleda samouvjerenije nego to se
odjednom osjetio. Palo mu je na pamet kako njegova tri nova prijatelja, putujui
zajedno, mogu jedan drugoga upozoriti na pogreke koje naprave u toku putovanja
ukoliko uope pogrijee meutim on, putujui sam sa svojim mladim bratom
za kojega e biti odgovoran, nee imati nikoga tko bi mu mogao pomoi ako doe
do neke nezgode.
Zatim Kunta opazi kako je Omorov prst zaokruio zadnju treinu puta.
Na ovom podruju malo ljudi govori mandingo ree mu. Kunta se prisjeti
poduka iz jujua i pogleda oca u oi. Sunce i zvijezde pokazivat e mi put
odgovori.
Nastane duga utnja, a zatim Omoro opet progovori. Mislim da u proi
pokraj kue tvoje majke. Kunti srce poskoi u grudima. Shvatio je da mu je otac
na taj nain elio rei kako je dobio njegovu dozvolu i kako smatra da e biti
najbolje ako on osobno obavijesti Bintu o svojoj odluci.
Omoro nije dugo ostao u Bintinoj kolibi. Jedva to je izaao i uputio se
prema svojoj kolibi, kad Binta izleti na vrata, pridravajui vrsto rukama glavu
koja se tresla. Madi! Suwadu! vrisnula je i oni se izdvoje iz grupe djece s
kojima su se igrali i dotre do nje.
Sad su iz svojih koliba izale i druge majke i neudate djevojke i sve su
pourile za Bintom, koja je naricala i vukla dvojicu djeaka za sobom prema
bunaru. Kad je stigla tamo, sve su se ene okupile oko nje, a ona je jadikovala i
vikala kako su joj sad ostala jo samo ta dva djeteta, jer e drugu dvojicu vjerojatno
uskoro ukrasti tuobab.
Jedna djevojica iz drugog kafa, koja se nije mogla suzdrati da svima ne
ispria o Laminovu putovanju s Kuntom, otrala je sve do panjaka gdje su djeaci
iz njezina kafa uvali koze. Ubrzo potom, nasmijeene su se glave poele okretati
prema malom djeaku, izbezumljenom od veselja, koji je utrao u selo isputajui
krikove koji bi zacijelo bili sasvim dostatni da iz vjenog sna probude njegove
umrle pretke. Dostigavi majku upravo ispred njezine kolibe iako je jo uvijek
bio za duinu ruke krai od nje Lamin je zagrli, vrsto je poljubi u elo i
podigne je u zrak dok je ona vikala neka je smjesta spusti nazad na zemlju. Kad se
konano opet doepala zemlje pod nogama, Binta odjuri, zgrabi najblii komad
drva i udari Lamina. Ona bi ga nastavila udarati, ali joj Lamin pobjegne ne
osjetivi uope njezin udarac prema Kuntinoj kolibi. Nije ak ni pokucao kad je
upao unutra. Bilo je nezamislivo upadati u kolibu odraslog mukarca na tako nepristojan nain ali nakon kratkog pogleda na lice svog malog brata, Kunta se
pretvarao kao da to nije primijetio. Lamin je jednostavno stajao i gledao u lice svog
velikog brata. Djeakova su se usta otvarala, pokuavajui neto rei; zapravo,
itavo mu se tijelo treslo, i Kunta se s naporom morao obuzdati da ga ne dohvati i
vrsto ga zagrli, osjeajui snano struju ljubavi koja ih je u tom trenutku povezala.
96

Zauje samog sebe kako govori, gotovo grubo. Vidim da si ve saznao.

Polazimo sutra poslije prve molitve.
Bilo to muki ili ne, Kunta se dobro uvao da ne proe blizu Bintine kolibe
dok je na brzinu obilazio nekoliko prijatelja kako bi se dogovorio o tome tko e se
pobrinuti za njegovu njivu, a tko e preuzeti njegove straarske dunosti. Po
Bintinim jadikovkama,mogao je tono odrediti kuda je prolazila, obilazei selo i
jadajui se, drei za ruku Madija i Suwadua. Ova dvojica su sve to mi je
ostalo! vikala je koliko je mogla glasnije. Meutim, kao i svi stanovnici Jufurea,
Binta je bila svjesna da Omoro bez obzira na to to ona osjeala i to uinila, nee
povui svoju rije.
30. POGLAVLJE
Kraj putnikova stabla Kunta se pomoli Alahu da njihovo putovanje proe
bez opasnosti. A kako bi im putovanje donijelo i koristi, on zavee za nogu pile,
koje je ponio sa sobom, o jednu nisku granu, ostavivi ga da lepee krilima i
panino pijue dok su se on i Lamin uputili stazom. Iako se nije osvrnuo, Kunta je
znao da se Lamin sada iz sve snage trudi odrati korak s njime, u isti mah nositi u
ravnotei zamotak na glavi i ujedno sve to sakriti kako Kunta ne bi nita
primijetio.
Nakon otprilike sat hoda, staza ih dovede do niskog, razgranatog stabla,
gusto okienog arenim kuglicama. Kunta je elio razjasniti Laminu kako to znai
da negdje u blizini ive neki od malobrojnih Mandinga, kafiri, poganski nevjernici
koji su mrkali ili puili duhan u lulama od drva ili peene gline, a takoer su pili i
pivo od medovine. Ali, za Lamina je sad bilo vanije nauiti vjetinu hodanja
utke. Oko podneva Kunta je znao da Lamina zacijelo ve jako bole noge, stopala,
pa i vrat od teine tereta koji je nosio na glavi. Meutim, samo ako uprkos
bolovima nastavi hodati, moi e djeaku ovrsnuti i tijelo i duh. No, znao je da se
Lamin mora odmoriti prije nego potpuno iznemogne i padne, to bi povrijedilo
njegov ponos.
Izabravi stazu koja je zaobilazila prvo selo na koje su naili, ubrzo su se
oslobodili goliave djeurlije iz prvog kafa koja su im bila istrala u susret kako bi
ih bolje osmotrila. Kunta jo uvijek nije gledao iza sebe, ali znao je da je Lamin
sada vjerojatno zbog djece ubrzao korak i ispravio leda. Ali kad su djeurlija i to
selo ostali za njima, Kuntine misli odlutae od Lamina. Mislio je ponovo na bubanj
koji je za sebe kanio napraviti izraujui ga prvo u mislima, onako kako su to
inili rezbari kad su se spremali rezbariti maske i figure. Za glavu bubnja ve je
imao spremljenu ostruganu kou i sad se u njegovoj kolibi natapala u taninu, a
znao je i pravo mjesto tek nekoliko koraaja iza riinih polja ena gdje e
nai tvrdo drvo koje mu je bilo potrebno za vrsti okvir bubnja. Ve mu je gotovo
mogao uti zvuk.
Kad ih je staza dovela do gustog umarka koji je poinjao odmah uz stazu,
Kunta vre uhvati koplje, onako kako su ga uili. Oprezno je nastavio hodati
zatim stane i, ukoivi se na mjestu, oslune. Lamin je razrogaenih oiju stajao iza
njega i nije se usuivao disati. Trenutak kasnije Kunta se opusti i nastavi hodati u
pravcu zvuka koji je s olakanjem prepoznao kao glasove nekolicine
97

mukaraca koji su pjevali neku poslenu pjesmu. Uskoro su Kunta i Lamin izbili na
istinu i ugledali dvanaest mukaraca koji su na konopima vukli novu kanou,
napravljenu od izdubljenog debla. Sasjekli su stablo i izdubili ga pomou vatre i
sjekira, a sad su ga poeli vui do daleke rijeke. Nakon svakog povlaenja konopa,
otpjevali bi naredni stih pjesme, a svaki je stih zavravao rijeima: Svi zajedno!,
zatim bi ponovo, upinjui svim silama, pomakli izdubljeno deblo za otprilike
duinu ruke. Maui ljudima na pozdrav, a oni su mu takoer uzvratili mahanj em,
Kunta proe pokraj njih i pomisli kako ne smije zaboraviti protumaiti kasnije
Laminu tko su bili ti ljudi i zato su napravili kanou od stabla koje je raslo ovdje u
umi, umjesto da su odabrali neko stablo blie obali rijeke: ti su ljudi naime bili iz
sela Kerewan, gdje su se izraivale najbolje kanoe plemena Mandingo; oni su vrlo
dobro znali da e samo deblo iz ume ploviti na vodi.
Kunta s osjeajem topline u srcu pomisli na tri mladia iz Barra kojima e
se uskoro pridruiti. Zaudo, iako su se samo jednom susreli, inili su mu se kao
braa. Moda zato to su i oni bili Mandingo. Razlikovali su se od njega po
govoru, ali su iznutra bili isti. Poput njih i on odlui otii iz sela u potragu za
sreom i neto malo uzbuenja prije nego se vrate svojim domovima prije
slijedee velike kie.
Kad se primaklo vrijeme za alansaro-molitvu koja se moli sredinom
popodneva, Kunta istupi sa staze na mjestu gdje je neka rjeica protjecala izmeu
drvea. Ne osvrui se za Laminom, spusti svoj teret s glave, protegne se i sagne
kako bi rukama zahvatio vode i ispljuskao lice. Popio je samo nekoliko gutljaja i
ba je bio usred molitve kad je uo kako je Laminov zaveljaj tupo tresnuo o
zemlju. Skoivi na noge, nakon zavrene molitve, namjeravao je ukoriti Lamina,
ali ga ugleda kako muno pue prema vodi. Ipak Kunta nije umekao glas:
Polako pij! Dok je Lamin pio, Kunta odlui da e im biti dostatan odmor od
jednog sata. Kad pojede nekoliko zalogaja hrane, Lamin e biti sposoban nastaviti
hodati dok ne bude vrijeme za fitiro-molitvu, negdje u sumrak, kad e im obojici
dobro doi obilniji obrok i odmor preko noi.
Lamin je bio previe umoran ak i za jelo. Leao je tamo gdje se spustio
kako bi se napio vode iz rjeice, licem prema zemlji, rairenih ruku, dlanova
okrenutih nebu. Kunta mu tiho prie i pogleda u kakvom su mu stanju tabani; jo
nisu krvarili. Zatim Kunta i sam malo zadrijema, a kad je ponovo ustao, izvadi iz
zaveljaja suenog mesa, dovoljno za dvojicu. Prodrma Lamina, prui mu njegov
dio mesa i zatim pojede svoj dio. Uskoro su ponovo hodali stazom to je vijugala i
prolazila pokraj svih onih putokaza koje su mladii iz Barra nacrtali Kunti u
pijesku. U blizini jednog sela vidjeli su dvije bake i dvije mlade djevojke kako
zajedno s nekoliko maliana iz prvog kafa marljivo rukama hvataju rakove: hitro bi
zavukle ruke u malu rjeicu i ustro izvukle plijen.
Malo prije sumraka, kad je Lamin poeo sve ee primati rukama svoj
zaveljaj, Kunta pred njima ugleda jato tetrijebovih kokoi kako krue iznad grmlja
i spremaju se sletjeti na zemlju. Naglo stane, sakrije se, i dok se Lamin sruio na
koljena iza oblinjeg grma, Kunta napui usta i ispusti zov kojim mujak doziva
enke u doba parenja i uskoro se nekoliko krasnih, debelih kokoki priblii
98

lepeui krilima i nezgrapno se gegajui. Istezale su vratove i ogledavale se

naokolo kad se Kuntina strelica zabola u jednu od njih. Otkinuvi joj glavu, Kunta
saeka da istee krv, i dok se ptica pekla na vatri, on u grmlju izgradi privremeni
zaklon, zatim izmoli molitvu. Odmah je ispekao i nekoliko klipova divljeg
kukuruza, ubranih usput, a zatim je probudio Lamina, koji je bio opet zaspao onog
trenutka kad su spustili zaveljaje. Djeak je na brzinu progutao hranu i odmah se
sruio na meku mahovinu ispod kosog krova od lisnatih grana, te zaspao ne
pustivi od sebe ni glaska.
Kunta je ostao sjediti u mirnom nonom zraku, obgrlivi koljena. Nedaleko
od njih poele su tektati hijene. Neko se vrijeme zabavljao razluujui razne
zvukove iz ume. Zatim se tri puta zauo melodini zvuk roga. Znao je da ti zvui
oznaavaju posljednji poziv na molitvu alima iz susjednog sela koji je puhao u
izdubljenu slonovsku kljovu. Poelio je da je Lamin kako bi mogao uti taj
tajanstveni zvuk, gotovo nalik na ljudski glas, ali se odmah nasmijeio
njegovom je bratu sada bilo sasvim svejedno kako to zvui. Zatim, izmolivi
molitvu, Kunta takoer usne.
Ubrzo nakon izlaska sunca prolazili su pokraj tog sela i sluali brzo,
ritmiko udaranje tuaka kojima su ene u stupama mrvile kuskus za jutarnju kau.
Kunta je gotovo osjeao okus kae u ustima; ali se nisu zaustavili. Nedaleko iza tog
sela, dalje niz stazu, nalazilo se drugo selo i kad su prolazili, mukarci su u selu
upravo izlazili iz bogomolje, a ene su poslovale oko kuhinjskih ognjita. Jo dalje,
Kunta ugleda pred njima nekog starca koji je sjedio uz stazu. Starac je glavom
maltene dodirivao brojne kauri-koljke, koje je redao i ponovo premjetao po
pletenoj bambusovoj prostirci, mrmljajui pri tom neto sebi u bradu. Ne hotei ga
ometati, Kunta je upravo htio proi kraj njega kad starac podigne glavu i zazove ih
neka dou do njega.
Ja sam iz sela Kootacunda koje su nalazi u kraljevstvu Wooli, gdje
sunce izlazi iza Simbani-ume ree starac visokim, lomnim glasom. A
odakle biste bili vas dvojica? Kunta mu ree da su iz sela Juffurea, a starac
kimne glavom. uo sam za to selo. Slagao je svoje koljke, ree im, kako bi
vidio koja je njihova najnovija poruka u vezi s njegovim putovanjem u grad
Timbuktu, koji elim vidjeti prije nego umrem i pitao se da li bi mu putnici htjeli
bilo kako pomoi. Mi smo siromani, djede, ali rado emo podijeliti s tobom
ono to imamo odgovorio je Kunta, spustio svoj zaveljaj i, posegnuvi u njega
i izvadivi neto suenog mesa, pruio ga starcu koji mu zahvali i spusti meso sebi
u krilo.
Zapiljivi se u njih obojicu, starac upita: Vi ste braa i poli ste na put?
Jesmo, djede odgovori Kunta.
To je dobro! ree starac i uzme dvije od svojih koljki. Pridodaj
ovu onim drugima na svojoj lovakoj torbi i donijet e ti lijep dobitak ree
starac Kunti pruajui mu jednu koljku. A ti mladiu ree on Laminu,
pruajui mu drugu koljku priuvaj ovo za kasnije, kad postane mukarac i
bude imao vlastitu torbu. Obojica mu zahvale, a on im poeli Alahov
blagoslov.
99

Hodali su prilino dugo kad Kunta odlui da je doao as kad moe

prekinuti utnju. Ne zaustavljajui se i ne osvrui se, on pone govoriti: Postoji
legenda, mali brate, koja kae da su putujui Mandingo-ljudi dali ime mjestu u
koje se uputio onaj starac. Tamo su naili na nekakvog kukca kakvog nikad ranije
nisu bili vidjeli i nazvali su to mjesto Tumbo Kutu, to znai novi kukac.
Kako od Lamina nije bilo nikakva odgovora, Kunta okrene glavu; Lamin je bio
daleko iza njega, sagnut iznad svog zaveljaja koji je pao na zemlju i rastvorio
se i muio se da ga opet zavee. Dok je Kunta trao natrag do njega, shvatio je
da je Lamin, neprestano dodirujui zaveljaj kako bi ga odrao na glavi, konano
olabavio uzlove, te da ga je nekako uspio neujno spustiti na zemlju, ne elei
prekriti pravilo utnje i zamoliti Kuntu da stane. Dok mu je Kunta vezivao
zaveljaj, primijetio je da su Laminova stopala poela krvariti; meutim, to se
moglo oekivati i on ne ree nita. U Laminovim su oima svjetlucale suze dok mu
je Kunta ponovo namjetao zaveljaj na glavu i oni nastavie put. Kunta sam sebe
prekori to nije primijetio kako je Lamin zaostao, jer ga je tako mogao izgubiti.
Nisu otili mnogo dalje kad Lamin prigueno krikne. Pomislivi da je stao
na trn, Kunta se okrene i ugleda brata kako ukoeno zuri uvis u veliku panteru
koja je leala priljubljena uz granu stabla ispod kojega su slijedeeg trenutka
upravo trebali proi. Pantera se oglasi sss i zatim na izgled upravo lijeno odlebdi
kroz granje i ve trenutak kasnije nisu je vie vidjeli. Kunta nastavi hodati,
potresen, posramljen, uzrujan i ljut na samoga sebe. Zato on nije primijetio
panteru? Bilo je prilino vjerojatno da je pantera eljela ostati neprimijeena i da
ne bi bila skoila na njih sa grane, jer ukoliko velike make nisu izgladnjele, rijetko
su napadale ak i ivotinjski plijen za dana, a ljude rijetko kad u bilo koje doba,
osim ako bi se osjetile stjerane u tjesnac, izazvane, ili ako su bile ranjene. Ipak,
Kunti u pamenju bljesne slika koze koju mu je pantera rastrgala kad je bio pastir.
Gotovo je mogao uti kintanga kako ga opominje: Osjetila lovca moraju biti
istanana.
On mora uti ono to drugi ne mogu, namirisati ono to drugi ne mogu. On
mora biti sposoban vidjeti i u mraku. Ali, dok je hodao, a misli mu lutale,
Lamin je bio taj koji je ugledao panteru. Najvei dio njegovih najgorih nevolja
proistekao je uvijek iz te njegove loe navike koje se jednom zauvijek mora
odviknuti, razmiljao je. Hitro se sagnuvi, ne prekidajui ritam koraanja, Kunta
podigne kameni, pljune na njega tri puta i baci ga daleko natrag iza njih, kako bi
kamen na taj nain odnio daleko od njih duhove nesree.
Hodali su, a sunce ih je prilo, dok se kraj oko njih postepeno mijenjao, od
zelene ume doli su do palma uljarica i tihih potoka punih mulja, koji su ih vodili
dalje uz prana, vrua sela gdje su ba kao u Juffureu maliani iz prvog kafa
trkarali i vriskali naokolo, mukarci ljenarili ispod baobaba, a ene brbljale kraj
seoskog bunara. Meutim, Kunta se udio zato su oni svoje koze putali da
lunjaju selom, zajedno sa psima i kokoima, umjesto da su ih drali u oborima ili ih
izvodili na pau, kako su to radili ljudi u Juffureu. Zakljuio je da to moraju biti
neki udni, drugaiji ljudi.
100

Nastavili su put preko gole, pjeane zemlje, bez trave, posute raspucalim
plodovima baobaba, kronje kojih su ovdje imale vrlo udan oblik. Kad je dolo
vrijeme za molitvu, odmorili su se i pojeli lagani obrok, a Kunta je pregledao
Laminov zaveljaj i djeakova stopala koja vie nisu tako jako krvarila. A krianja
su se stalno nizala kao neka smotana slika to se otvara, sve dok se konano pred
njima nije nalo uplje deblo starog baobaba, koje su Kunti takoer bili opisali
mladii iz Barra. Moralo je biti staro stotine kia, a sada konano umire, pomislio
je Kunta, i on ispria Laminu ono to mu je bio rekao jedan od mladia: Jedan
je griot sahranjen unutra dodajui tome jo i ono to je sam bio znao: kako
griote nikada ne ukapaju u zemlju kao druge ljude, nego ih sahranjuju u uplja
debla starih baobaba, jer su stabla i prie u glavama griota jai od vremena. Sad
smo blizu rekao je i poelio da sada ima onaj bubanj koji kani napraviti kako bi
svojim prijateljima mogao unaprijed najaviti dolazak. Sa zalazeim suncem
konano su stigli do glinenih jama i tu su ih doekala i ona tri mladia.
Osjeali smo da e doi! vikali su sretni to ga vide. Lamina su
jednostavno previdjeli kao da je njihov mlai brat iz drugog kafa. Uurbano
govorei, tri mladia ponosno pokau siuna zrnca zlata koja su prikupili. S prvim
svjetlom zore slijedeeg jutra, Kunta i Lamin ukljuili su se u posao: rezali su
velike komade ljepljive gline i bacali ih u iroke posude pune vode. Neko bi
vrijeme kruili posudom, polako bi zatim odlili dio muljave vode i paljivo bi
prstima pipali, provjeravajui da li se na dnu zadralo koje zrnce zlata. Tu i tamo
nali bi zrnce siuno poput sjemena prosa ili moda neto vee.
Radili su tako grozniavo da nije bilo vremena za razgovor. Lamin je,
izgleda, ak zaboravio na bolove u miiima od ara s kojim se dao u potragu za
zlatom. A svako dragocjeno zrnce stavljali bi u drke najveih pera iz krila divljeg
goluba koje bi zaepili s malo pamuka. Kunta i Lamin su napunili est pera kad su
tri mladia iz Barra izjavili da su dovoljno sakupili. Oni sada ele, rekli su, poi
dalje tom stazom, dublje u unutranjost zemlje, u lov na slonovske kljove. Rekli su
kako su uli da stari slonovi ponekad izgube kljove dok u potrazi za hranom
pokuavaju istrgnuti iz korijena neko manje stablo ili gusti grm. Isto su tako uli
kako onaj tko pronae skrovito groblje slonova, moe kljovama koje tamo nae
zaraditi itavo bogatstvo. Hoe li i Kunta poi s njima? Kunta bi bio i te kako rado
poao, to je zvualo jo uzbudljivije od lova na zlato. Ali nije mogao ii tamo
nije mogao povesti Lamina. Tuno im zahvali na pozivu i odgovori kako se mora
vratiti kui sa svojim bratom. Toplo su se oprostili, ali je Kunta prije rastanka ipak
iznudio od mladia obeanje da e se pri povratku kui u Barru, zaustaviti u
Kuntinom selu i prihvatiti gostoprimstvo Juffurea.
Kunti se put kui uinio kraim. Laminova su stopala jo gore krvarila, ali
je hodao bre kad mu je Kunta dao da nosi pera sa zlatom, s rijeima: Tvoja e
se majka tome veseliti. Laminova srea to je bio s njim na tom putovanju nije
bila nita snanija od Kuntine sree to je poveo sa sobom brata. Tako je i njega
poveo njegov otac ba kao to e Lamin jednog dana povesti Suwadua, a
Suwadu e povesti Madija. Pribliavali su se putnikovu stablu Juffurea, kad Kunta
zauje kako je Laminov zaveljaj opet tresnuo o zemlju. Kunta se Ijutito okrene,
101

ali ga zatekne moleiv izraz na licu malog brata. __ U redu, doi e po njega
kasnije! otro odree. Bez rijei, zaboravivi na bolne miie i krvava stopala,
Lamin protri kraj Kunte naprijed, prema selu, jurei na svojim tankim noicama
bre nego ikada.
Kad je Kunta stigao do vrata u seoskoj ogradi, uzbuene ene i djeca
okruili su Bintu koja je upravo zabadala u kosu onih est pera sa zlatom,
oigledno pucajui od sree i olakanja. Trenutak kasnije preko Bintinog i
Kuntinog lica preletio je izraz njenosti i topline koji je daleko prelazio uobiajeni
pozdrav to bi ga izmijenili majka i njezin odrasli sin po povratku s putovanja. Klepetavi jezici ena ubrzo su itavom Juffureu razglasili to su dva najstarija sina
Kinte donijeli kui. Na Binti-noj je glavi krava! viknula je jedna baka u
perima je bilo dovoljno zlata da se za nj kupi krava a druge su ene prihvatile
od nje taj uzvik.
Dobro si se ponio rekao je Omoro jednostavno Kunti kad su se
susreli. Ali, osjeaj koji su dijelili, iako nisu vie progovorili ni rijei, bio je jo jai
od osjeaja koji je Kunta podijelio s Bintom. U danima to su slijedili, stariji ljudi
kad bi susreli Kuntu negdje u selu, poeli su s njime razgovarati i smjekati se
nekako naroito, a on bi im ozbiljno odgovarao s dunim potovanjem. ak su i
Suwaduovi drugovi iz drugog kafa pozdravljali Kuntu kao odraslog, govorei:
Mir! a zatim bi stali, dlanova prekrienih preko prsiju, ekajui da Kunta proe.
Jednog je dana sluajno uo Bintu kako na bunaru brblja o dva mukarca koja
hranim, i ispunio ga je ponos to je njegova majka konano shvatila da je on
mukarac.
Za Kuntu je sad opet bilo u redu ne samo to to mu Binta priprema hranu,
nego joj je ak doputao i da mu biste glavu od uiju, to mu je, kad joj je to bio
ranije zabranio, teko bila zamjerila. I osjeao je kako je sad opet u redu ako od
vremena do vremena posjeti njezinu kolibu. to se tie Binte, ona je poslovala
naokolo uvijek nasmijeena, ak je pjevuckala ispod glasa dok bi kuhala.
Namjerno ravnodunim glasom Kunta bi je upitao treba li joj neto da joj on
pomogne i ako bi trebala, ona bi mu to rekla, a on bi joj to uinio to je prije
mogao. Dovoljno je bilo da on samo pogleda Lamina ili Suvvadua, ako bi, na
primjer, previe galamili u igri pa bi smjesta utihnuli i umirili se. A Kunti se
svialo bacati u zrak malog Madija, hvatati ga u zraku, a Madi je to volio jo vie
od njega. A to se tie Lamina, za njega je oito samo Alah bio vei od Kunte.
Brinuo se za sedam Kuntinih koza koje su se lijepo razmnoavale kao da su
te koze od zlata, i gorljivo je pomagao Kunti obraivati njegovu malu njivu
zasijanu kuskusom i kikirikijem.
Svaki put kad bi Binta trebala obaviti neke poslove u kolibi, Kunta bi je
oslobodio sva tri maliana, i ona bi nasmijeena stajala na pragu i gledala za njim
kako odlazi s Madijem na ramenima, Laminom za petama napuhanim poput
pijevca i Suwaduom koji bi se ljubomorno vukao u zaelju. Lijepo je to, mislio
je Kunta zapravo toliko lijepo da on sebe uhvati kako eli vlastitu obitelj, poput
ove. Ali, ne prije nego to za to doe vrijeme, naravno, ree Kunta sam sebi; a to je
vrijeme jo daleko.
102

31. POGLAVLJE
Ukoliko se to ne bi kosilo s njihovim dunostima, novi mukarci poput
Kunte i njegovih vrnjaka, smjeli su sa svojih mjesta u zadnjem, vanjskom krugu,
pratiti slubena zasjedanja Savjeta starjeina, koji se sastajao ispod drevnog
baobaba Juffurea jednom u toku svakog mjeseevog ciklusa. Tako, sjedei ispod
starog baobaba na mekim koama, sasvim blizu jedan drugome, est uvaenih
starjeina izgledali su gotovo isto tako stari kao i baobab, mislio je Kunta, te kao da
su i stablo i oni izrezani od istog drva, osim to je njihova koa bila crna poput ebanovine, odudarajui od bjeline dugakih tunika i okruglih kapica, tijesno
priljubljenih uz lubanju. Licem prema starjeinama, sjedili su oni koji su imali
nekih nevolja ili razmirica o kojima je Savjet trebao presuditi, iza molitelja, u
polukrunim redovima, prema starosti, sjedili su prvo mladi starjeine kao to je
bio Omoro, a iza njih su sjedili novi mukarci, mladii iz Kuntinog kafa. A iza njih
su mogle sjesti seoske ene, mada su one rijetko kada prisustvovale sjednicama,
osim ako bi netko od njihove najblie rodbine trebao govoriti pred Savjetom. Tek
vrlo rijetko dogodilo bi se da se na nekom zasjedanju okupe sve ene to se
dogaalo samo kada bi sluaj o kojem e se raspravljati obeavao primamljivu
gradu za ogovaranje.
Nijedna ena ne bi nikada prisustvovala onda kad bi se Savjet sastajao da
raspravlja o posve upravnim pitanjima, kao to su odnosi sela Juffure s drugim
selima. Meutim, na dane kad se raspravljalo o problemima koji su se ticali
seljana, publika bi uvijek bila mnogobrojna i buna ali bi se svi brzo stiali kad
bi najstariji starjeina podigao tap, ukraen kuglicama arkih boja, spremajui se
njime zabubnjati na bubnju za dojavljivanje postavljenim ispred njega ime
onoga koga e Savjet prvog sasluati. Redoslijed molitelja odreivao se prema
starosti, kako bi se prvo udovoljilo potrebama najstarijih. Onaj koga bi prozvali
ustao bi, iznio svoj sluaj, a starjeine bi zurili u zemlju, sluajui ga dok ne bi
zavrio i ponovo sjeo. Nakon toga mu je bilo koji od starjeina mogao postavljati
pitanja.
Ukoliko bi sluaj ukljuivao neke razmirice, druga bi strana iznijela svoje
zahtjeve, uslijedila bi zatim daljnja pitanja, nakon ega bi se starjeine okrenuli
leima prema skupu i, pribliivi glave, raspravljali bi o sluaju to je moglo
prilino dugo potrajati. Jedan ili vie njih mogao se ponovo okrenuti i postaviti jo
neko pitanje. Ali, konano bi se svi okrenuli licem prema okupljenim seljanima i
najstariji bi starjeina izrekao njihovu odluku, a potom bi bubanj prozvao slijedee
ime.
ak i za nove mukarce, kakav je bio Kunta, veina tih sasluanja bila su
uobiajena. Ljudi kojima su se nedavno rodila djeca, traili su vie zemlje za
obraivanje i dodatno riino polje za enu takvim bi zahtjevima gotovo uvijek
bilo vrlo brzo udovoljeno, a takoer su se brzo rjeavali zahtjevi za dodjeljivanje
prve njive neoenje-nim mladiima poput Kunte i njegovih vrnjaka. U toku
priprema za mukarce, kintango ih je bio uputio neka ne propuste ni jeanu od
sjednica Savjeta starjeina, jer prisutnost na raspravama i pri izricanju odluka
Savjeta proiruje znanje mukarca od kie do kie, sve dok i on jednog dana ne
103

postane ugledni starjeina. Prisustvujui prvi put sjednici, Kunta se zagledao u

Omora koji je sjedio ispred njega, razmiljajui kolike li stotine odluka mora imati
u glavi njegov otac, mada on jo nije bio ak ni stariji starjeina.
Na prvoj sjednici kojoj je prisustvovao, Kunta je bio svjedokom rasprave o
zemlji koja je ukljuivala i razmirice Dvojica mukaraca su svojatala pravo na
plodove nekih voaka koje je posadio prvi od njih na zemlji za koju je sada drugi
imao pravo obraivanja, budui da se obitelj prvoga u meuvremenu smanjila.
Savjet starjeina dodijelio je voe prvome, izrekavi: Da ovaj ovjek nije posadio
ta stabla, voa sada ne bi bilo.
Na kasnijim zasjedanjima Kunta je esto prisustvovao raspravama u kojima
bi nekoga tuili kako je slomio ili izgubio neto od ljutitog vlasnika, koji bi tvrdio
kako je predmet bio i vrijedan i potpuno nov. Ukoliko tueni nije imao svjedoka
koji su mogli oboriti vlasnikovu tvrdnju, obino bi mu Savjet odredio da ima platiti
ili nadoknaditi tetu u vrijednosti novog predmeta. Kunta je takoer vidio i ljude
koji su bijesno optuivali druge da su pomou zle magije zavali na njih nesreu.
Jedan je ovjek svjedoio kako ga je drugi dotaknuo ostrugom pijevca i time
skrivio da se tu-itelj ozbiljno razbolio. Jedna je mlada supruga izjavila da joj je
svekrva sakrila u kuhinju granicu bourein-grma, zbog ega je svako jelo koje bi
mlada ena skuhala bilo neukusno. A jedna je udovica tvrdila kako je neki starac,
ije je ljubavne ponude prezrela, posuo putom kojim je ona prolazila u prah
smrvljene ljuske od jaja, ime je zazvao na nju itav niz nevolja koje je ona
zatim opisala. Ako bi se sluaj iznio s dovoljno uvjerljivim dokazima o motivima i
rezultatima uroka, Savjet bi odredio da se smjesta izvri magini in skidanja
uroka, to e obaviti najblii putujui vra kojega e bubanj za poruke hitno
pozvati u Juffure na troak onoga tko je poinio zlodjelo.
Kunta je vidio dunike kojima je naloeno da vrate dugove makar morali
rasprodati sve to posjeduju; ili ako nita nisu imali za prodaju, morali su dug
odraditi, kao robovi zajmodavca. Vidio je robove koji su se tuili da su im
gospodari okrutni, ili da im ne daju pristojnu hranu i smjetaj, ili da uzimaju vie
od polovine koja im je po zakonu pripadala od plodova rada njihovih robova.
Gospodari su opet sa svoje strane optuivali robove da su ih prevarili i sakrili dio
usjeva, ili da aljkavo obavljaju posao, ili da su namjerno slomili neka gospodarska
orua. Kunta je vidio kako u takvim sluajevima Savjet briljivo vae dokaze, kao
i sve ono to se u selu znalo o ljudima upletenim u takve sluajeve, i nerijetko bi se
ustanovilo kako neki rob uiva u selu vei ugled od svoga gospodara!
Meutim, ponekad izmeu gospodara i njegovog roba ne bi bilo nikakvih
razmirica. Dapae, Kunta je vidio kako zajedno dolaze traiti za roba doputenje da
enidbom ude u obitelj svog gospodara. Jer je svaki par u selu koji se namjeravao
vjenati, morao prvo dobiti odobrenje Savjeta. Parovi za koje bi Savjet ocijenio da
su isuvie bliski rod, odmah bi bili odbijeni, ali za one koji nisu tako ocijenjeni,
odreivalo se razdoblje ekanja u trajanju od jednog mjeseevog ciklusa raunajui
od dana podnoenja zahtjeva do odgovora Savjeta, u toku kojeg se od seljana
oekivalo da neprimjetno posjete bilo kojeg od viih starjeina i iznesu bilo kakvu
nepoznatu pojedinost, dobru ili lou, o dotinom paru. Jesu li oboje od djetinjstva
104

uvijek svojim ponaanjem pokazivali da su dobro odgojeni ? Da li su, bilo on, bilo
ona, ikada nekome prouzroili nepotrebnih briga, ukljuujui tu i njihove vlastite
roditelje? Da li su, bilo on, bilo ona, ikada pokazivali znakove nekih nepoeljnih
sklonosti kao to su varanje ili kazivanje nepotpune istine? Je li djevojka bila
poznata kao razdraljiva i svadljiva osoba? Da li se za mladia znalo da nemilosrdno tue koze? Ukoliko bi se ustanovilo neto od toga, vjenanje bi bilo
zabranjeno, jer se vjerovalo da takva osoba moe te svoje osobine prenijeti na
njegovu ili njezinu djecu. Ali, kako je to i Kunta znao, ak i prije nego to je poeo
prisustvovati sjednicama Savjeta, veina parova dobila bi odobrenje za vjenanje,
jer bi njihovi roditelji saznali odgovore na sva ta pitanja i ocijenili da li odgovori
zadovoljavaju, jo prije nego to bi oni dali roditeljsku privolu.
Na sjednicama Savjeta, meutim, Kunta je saznao kako se dogaa da
roditeljima ponekad zataje izvjesne zamjerke koje bi seljani zatim rekli viim
starjeinama.
Bio je tako prisutan kad je jedan zahtjev za odobrenje vjenanja bio glatko
odbijen, nakon to je istupio svjedok koji je izjavio kako je mladi koji se
namjeravao eniti, jednom kao mladi pastir, ukrao od svjedoka koaru, mislei da
ga nitko nije vidio. Zloin nije tada prijavljen, jer se svjedoku saalio poinitelj
koji je jo bio djeak; da ga je tada bio prijavio, prema zakonu bila bi mu odsjeena
desna ruka. Kunta je sjedio kao prikovan dok je mladi lopov, konano otkriven,
briznuo u pla i grcajui priznao krivicu pred svojim uasnutim roditeljima i djevojkom koju je molio da se uda za nj, a koja je na to poela vriskati. Ubrzo nakon
toga mladi je nestao iz Juffurea i nitko ga vie nikada nije vidio, niti se to ulo o
njemu.
Nakon to je za mnogo mjeseevih ciklusa prisustvovao sjednicama
Savjeta, Kunta je uvidio kako veina problema koje je Savjet trebao rijeiti, dolazi
od oenje-nih ljudi pogotovo mukaraca sa dvije, tri ili etiri ene. Preljub je bio
najea optuba koju bi ti muevi iznosili, a mukarcu kojega bi optuili,
dogaale su se velike neugodnosti, ako je optuba prevarenog mua bila
potkrijepljena uvjerljivim, nepristranim svjedoenjem ili nekim drugim snanim
dokazom. Ako je uvrijeeni mu bio siromaan, a preljubnik imuan, Savjet je
mogao odrediti da e prestupnik predati povrijeenome komad po komad svu svoju
imovinu, sve dok ovaj ne izrekne Sad imam dovoljno, to se ne mora dogoditi
sve dok preljubniku ne ostane samo prazna koliba. Meutim, ako su oba mukarca
siromana, to je obino bio sluaj, Savjet je mogao odrediti preljubniku da e
raditi kao rob povrijeenog mua toliko dugo dok mu bude smatrao da vrijedi
zloupotreba njegove ene. A Kunta se stresao od saaljenja nad jednim dvostrukim
preljubnikom kad su starjeine odredile dan i vrijeme kada e zadnji uvrijeeni
mu prestupniku javno udariti trideset i devet udaraca biem po golim leima,
prema drevnom muslimanskom zakonu etrdeset manje jedan.
Kuntina su vlastita razmiljanja o enidbi poneto ohladnjela nakon to je
sluao i promatrao ljutita svjedoenja prevarenih ena i mueva ispred Savjeta.
Mukarci su tuili ene da im ne ukazuju duno potovanje, da su pretjerano lijene,
da ne ele voditi ljubav kad na njih doe red, ili su naprosto openito nemogue da
105

bi se s njima ivjelo. Ukoliko optuena ena ne bi mogla iznijeti jaki protudokaz, i

ako nekoliko svjedoka ne bi potvrdilo njezine izjave, starjeine bi obino rekli
muu neka jo tog dana pode u njezinu kolibu i iznese pred kolibu bilo koje tri
stvari to pripadaju njegovoj eni, pa da zatim, u prisutnosti svjedoka, okrenut
prema tim stvarima tri puta izgovori rijei: Rastavljam se od tebe!
Najozbiljnija optuba koju je ena mogla iznijeti a koja bi na sjednicu
dovela svaku enu iz sela ukoliko su je mogle unaprijed naslutiti bila je da
izjavi kako njezin mu nije mukarac, to je znailo da je zakazao u krevetu.
Starjeine bi u tom sluaju odredile tri starije osobe, jednu iz obitelji ene koja se
pobunila, drugu iz obitelji mua, a trea bi osoba bio jedan od lanova Savjeta.
Zatim bi odredili dan i sat kad e ti svjedoci promatrati enu i mua u krevetu.
Ukoliko bi dvojica od tri svjedoka glasali da je ena u pravu, ona bi dobila rastavu
i njezinoj bi obitelji bile vraene koze koje je ena dobila u miraz; meutim, ako bi
dva promatraa izjavila da je mu dobro obavio svoju dunost, mu bi dobio koze i
jo bi imao pravo istui enu i razvesti se od nje ukoliko to eli.
U toku kia otkako se Kunta vratio iz jujuo-sela, nijedan sluaj koji je
Savjet razmatrao, nije u njemu i njegovim vrnjacima izazvao toliko napetog
iekivanja koliko onaj koji je poeo ogovaranjima i aputanjem o dva starija lana
njihova vlastitog kafa i o dvije najpri-vlanije udovice u Juffureu. Onoga dana kad
je taj sluaj konano trebao biti iznesen pred Savjet, gotovo svi su se stanovnici
Juffurea okupili mnogo prije poetka zasjedanja kako bi osigurali bolja mjesta.
Prvo je rjeavan niz uobiajenih problema starih ljudi, zatim je doao na red sluaj
Dembo Daba i Kadi Tambe koji su pred vie od jedne kie dobili odobrenje za
rastavu, ali su se sad ponovo pojavili pred Savjetom, iroko se osmjehujui i drei
se za ruke i zatraili doputenje da se opet vjenaju. Prestali su se smjekati kad im
je najvii starjeina strogo rekao: Traili ste rastavu; zato se ne moete ponovo
vjenati sve dok svako od vas ne bude imao najprije drugu enu i drugog mua.
Iznenaene uzvike onih u zadnjim redovima utiao je poziv bubnja za
poruke, koji je prozvao imena slijedeih molitelja: Tuda Tamba i Kalilu Conteh!
Fanta Bedeng i Sefo Kela! Dva lana Kuntinog kafa i dvije udovice ustadoe.
Via udovica, Fanta Bedeng, govorila je za sve njih i inilo se da je briljivo
uvjebala to e rei; ipak, jo uvijek je bila uzrujana. Tuda Tamba s njezine trideset dvije kie i ja s moje trideset i tri, imamo malo nade da emo uloviti nove
mueve rekla je, i nastavila s molbom Savjetu da za nju i Tuda Tambu odobre
renya-prijateljstvo, to znai odobrenje, da kuhaju za Sefo Kelu i Kalilu Conteha,
te da spavaju s njima, svaka sa svojim.
Razni starjeine postavili su nekoliko pitanja svoj etvorici udovice su
smiono odgovarale, Kuntini prijatelji prilino nesigurno, to je otro odudaralo od
njihova uobiajenog smjelog ponaanja. A zatim su se starjeine okrenule leima,
mrmljajui medu sobom. Publika je bila tako napeta i tiha da bi se uo orah da je
tog asa pao na zemlju, kad su se starjeine konano ponovo okrenule prema
seljanima. Najstariji starjeina progovori: Alah bi odobrio vau molbu! Udovice
e imati mukarca da se njime slue, a vi, novi mukarci, stei ete vrijedno
iskustvo za kasnije kad se budete enili.
106

Najstariji starjeina otro udari tapom dva puta o rub bubnja za poruke, i
strogo se zagleda u brbljave ene u zadnjim redovima. Tek kad su se ene utiale,
prozvano je slijedee ime: Jankeh Jallon! Kako je imala samo petnaest kia,
posljednja je dola na red. itavo je selo Juffure plesalo i slavilo kad je ona uspjela
doi kui, nakon to je pobjegla od nekog tuobaba koji ju je bio ukrao. A zatim,
nekoliko mjeseevih ciklusa kasnije, narastao joj je trbuh, iako nije bila udata, i to
je izazvalo mnogo govorkanja. Mlada i jaka, jo uvijek je mogla nai nekog starca
koji bi je prihvatio kao treu ili etvrtu inou. Ali onda se rodilo dijete: bio je
djeak, udne blijede puti, boje stavljene koe, i imao je vrlo neobinu kosu i
gdje god bi se Jankeh Jallon nakon toga pojavila, ljudi bi gledali u zemlju i pourili
bi da se udalje od nje. Oi su joj blistale od suza, ustala je i upitala Savjet: to da
radi? Starjeine se nisu okrenuli na savjetovanje, nego joj najstariji starjeina ree
kako e o tom problemu koji je izvanredno ozbiljan i teak morati razmiljati
sve do slijedeeg sastanka Savjeta koji e se odrati za jedan mjeseev ciklus. I s
tim rijeima on i ostalih pet starjeina, ustanu i odu.
Zbunjen i nekako nezadovoljan zavretkom zasjedanja, Kunta ostane sjediti
jo neko vrijeme nakon to su veina njegovih vrnjaka i drugih promatraa ustali
brbljajui jedan s drugim te se uputili svojim kolibama. Glava mu je jo
uvijek bila puna raznih misli kad mu je Binta kasnije donijela veeru. On joj ne
uputi ni rijei dok je jeo, a ni ona njemu nita nije rekla. I kasnije, kad je dohvatio
koplje i luk i strelice i potrao sa svojim zouolo-psom do njemu dodijeljenog
straarskog mjesta jer to je bila no kad je na njega doao red uvati strau
izvan sela Kunta je jo uvijek razmiljao: o bljedolikom djetetu s udnom
kosom, o njegovu, bez sumnje, jo udnijem ocu i o tome da li bi taj tuo-bab pojeo
Jankeh Jallon da nije uspjela pobjei od njega.
32. POGLAVLJE
Na mjeseinom obasjanom prostranom polju polu-zrelih kikirikija, Kunta
se uspne po za to predvienim usjecima uz visoki jarbol, u vrstim raljama kojega
bijae sagraeno postolje osmatranice, visoko iznad zemlje. Poloivi kraj sebe
oruje izmeu ostalog i sjekiru kojom je slijedeeg jutra kanio konano posjei
stablo od kojeg e izdjelati okvir za svoj bubanj promatrao je kako njegov
zvuolo-pas trkara i njui po poljima ispod njega. U toku prvih nekoliko
mjeseevih ciklusa, kad je tek bio poeo obavljati dunosti straara, a otada je
prolo ve toliko kia, hvatao bi se koplja ve ako bi mi zaukao u travi, sjeao se
Kunta. Od svake mu se sjenke priinjalo da je majmun, od svakog majmuna
pantera, a od pantere tuobab, sve dok nije izvjebao oi i ui i postao iskusniji.
Malo-pomalo, otkrio je kako umije razlikovati rezanje lava od rezanja leoparda.
Meutim, mnogo mu je vie vremena trebalo dok je nauio kako e ostati budan
itavu dugu no. Kad bi misli skrenule pozornost unutra, u njega samoga to bi
se njemu redovito dogaalo esto bi zaboravio gdje se nalazi i to bi zapravo
trebao initi. Ali konano je ipak nauio kako e polovinom svijesti zadrati
budnost za ono to se oko njega dogaa, dok bi druga polovina bila zaokupljena
vlastitim mislima.
107

Noas je razmiljao o mya-prijateljstvu koje je Savjet starjeina odobrio

njegovim prijateljima. Oni su ve nekoliko mjeseevih ciklusa govorili Kunti i
ostalim vrnjacima kako e iznijeti svoj sluaj pred Savjet, ali nitko nije u to
stvarno vjerovao. A sad je sve rijeeno. Moda upravo u tom trenutku njegovi
prijatelji vre teriya-in u krevetu sa svoje dvije udovice. Kunta se ukoi pokuavajui zamisliti kako bi to moglo izgledati.
Ono malo koliko je Kunta znao o tome to se krije ispod odjee ena,
uglavnom je saznao iz pria svojih vrnjaka. Znao je da u toku pregovora za
vjenanje, oevi djevojaka moraju jamiti za njih da su djevice kako bi postigli to
bolju cijenu za nevjestu. Sa enama je bilo povezano i puno krvi i krvarenja, i to je
znao. Svakog mjeseevog ciklusa one su imale krv; i svaki put kad bi imale djecu; i
u noi nakon vjenanja. Svi su znali kako bi slijedeeg jutra, majke mladenaca
odlazile do njihove kolibe, i u koari bi ponijele alimu okrvavljeno bijelo pagneplatno, na kojem je par te noi spavao, kao dokaz djevojinog djevianstva. Alimo
bi tek tada proao kroz selo zazivajui bubnjem za dojavljivanje Alahov blagoslov
za taj brak. A kad na bijeloj tkanini ne bi bilo krvi Kunta je i to znao
mladoenja bi srdito napustio kolibu s obje majke koje bi mu posluile kao
svjedokinje i glasno bi viknuo: Rastajem se od tebe! tri puta, tako da svi uju.
Ali u rmj>a-prijateljstvu svega toga nije bilo naprosto su mladii spavali
s udovicama, koje su to i same eljele, i jeli su hranu koju su im one kuhale. Kunta
na trenutak pomisli na to kako ga je gledala Jinna M'Baki, ne skrivajui svoje
namjere, kad su se sino susreli u gomili koja se, gurajui se, razilazila nakon
zasjedanja Savjeta. Gotovo i ne primjeujui to ini, Kunta stisne svoj ukrueni
foto, ali se odrva snanoj elji da ga pomiluje, zato to bi to izgledalo kao da
pristaje na ono to je udovica eljela, a na to se on stidio ak i pomisliti. On ne bi
uistinu elio s njom podijeliti onaj osjeaj vlane ljepljivosti, govorio je samome
sebi; ali sada kad je mukarac, ima puno pravo, ako mu se tako prohtije, misliti o
mjya-prijateljstvu to uostalom, kako su to sa svojom presudom potvrdili i sami
ugledni starjeine, nije nita ega bi se jedan odrastao mukarac trebao sramiti.
Kuntine se misli vrate uspomeni na skupinu djevojaka kraj kojih su on i
Lamin proli u jednom selu kad su se vraali iz lova na zlato. Bilo ih je desetak,
inilo mu se, sve su bile prekrasno crne, u uskim haljinama, ukraene arenim
ogrlicama i narukvicama, visokih grudi, a kosa im je bila upletena u male, vrste
pletenice to su im strale oko glave. Ponaale su se udno dok je Kunta prolazio
kraj njih, i on je tek nakon nekoliko trenutaka shvatio kako njihovo naglaeno gledanje u stranu, svaki put kad bi ih pogledao, ne znai da one nisu zainteresirane,
nego da ele u njemu pobuditi interes.
enske uvijek zbunjuju ovjeka, pomislio je. Djevojke u Juffureu koje su
bile njegove vrnjakinje, nikada mu nisu poklanjale toliko pozornosti da bi pred
njim pogledale u stranu. Da li je to bilo zbog toga to su one znale kakav je on
zapravo? Ili zbog toga to su znale da je mnogo mladi nego to izgleda premlad
da bi bio vrijedan zanimanja? Vjerojatno su djevojke u onom selu mislile kako
mukarac koji putuje s jednim djeakom ne moe imati manje od dvadeset ili
108

dvadeset pet kia, u svakom sluaju nikako tek sedamnaest koliko je Kunta
navrio. Da su to znale, vjerojatno bi mu se rugale.
Pa ipak, eljela ga je udovica koja je vrlo dobro znala koliko on ima kia.
Moda je ak i srea to nije stariji, pomisli Kunta. Kad bi bio stariji, djevojke
Juffurea bi se pravile vane pred njim onako kako su to inile djevojke u onom
selu, a on je vrlo dobro znao kako je svima njima na pameti samo jedno: udaja.
Jinna M'Baki barem je bila isuvie stara da bi od njega traila bilo to drugo osim
rmya-prijateljstva. Zato se mukarci uope ene kad mogu dobiti enu koja e im
kuhati i koja e s njima spavati i bez vjenanja? Mora postojati neki razlog.
Moda je razlog to to je samo enidbom mukarac mogao dobiti sinove. To je
svakako dobra strana braka. Ali, to bi on mogao nauiti svoje sinove kad jo ni
sam nije dovoljno dugo ivio da bi mogao nauiti neto o svijetu ne samo ono
to ga je nauio njegov otac, i arafang, i kintango, nego istraujui sam za sebe,
onako kako su to uinili njegovi strievi?
Njegovi strievi jo uvijek nisu bili oenjeni, iako su bili stariji od njegova
oca i mada je veina mukaraca njihove dobi ve uzimala i druge ene. Da li je
Omoro pomiljao na to da uzme drugu enu? Kunta je bio toliko iznenaen tom
milju da se je naglo uspravio. A to bi o tome mislila njegova majka? No, ako
nita drugo, Binta bi kao starija, mogla drugoj eni odreivati njezine dunosti,
tjerati je da marljivo radi i odluivati o tome kad e na mlau enu doi red da
spava s Omorom. Ne, Kunta je bio uvjeren da Binta nikada ne bi bila kao prva
kintangova ena, za koju su svi znali da toliko grdi njegove druge ene, izazivajui
stalne svae, da bi kintango rijetko kada imao od njih malo mira.
Kunta izmijeni poloaj nogu, spustivi ih da mu neko vrijeme vise preko
ruba malog postolja, kako ga ne bi uhvatio gr u miiima. Njegov je zvuolo-pas
leao sklupan ispod njega, a njegovo je glatko, smee krzno sjalo na mjeseini,
meutim, Kunta je znao da pas samo na izgled drijema, a zapravo mu i ui i nos
budno podrhtavaju ispitujui noni zrak, da bi se ve na najmanji trag mirisa ili
zvuka upozorenja, nadao u trk i bjesomuno lajao na babune koji su u zadnje
vrijeme gotovo svake noi okradali polja kikirikija. U toku svakog takvog nonog
straarenja, Kuntu nita nije toliko veselilo kao kad bi ga moda dvanaestak
puta u toku jedne noi iznenada iz razmiljanja trgnulo udaljeno rezanje, znak
da je nekog babuna napala u grmlju velika maka a posebno ako bi se babunovo
grleno glasanje pretvorilo u krik koji bi ubrzo utihnuo, to je znailo da nije uspio
pobjei.
Ali sada, dok je Kunta sjedio na rubu svoga postolja i gledao preko polja,
sve je bilo tiho. Zapravo, i jedini je znak ivota iza visoke trave bilo skakutavo
uto svjetlo Fulani-kravara u daljini, koji je mahao bakljom od trave, plaei neku
ivotinju, vjerojatno hijenu, jer se previe pribliila njegovim kravama. Fulani su
bili tako dobri uvari stoke da su ljudi priali kako oni doista znaju razgovarati sa
svojim ivotinjama. A Omoro je priao Kunti kako oni svakog dana, to je dio
njihove plae, izvuku malo krvi iz kravljih vratova, pomijeaju je s mlijekom i
popiju. Kakvi udni ljudi, mislio je Kunta. Pa ipak, mada nisu Mandingo, Fulani su
109

Gambijci, poput njega. Koliko udniji moraju biti ljudi i obiaji na koje bi
naiao iza granica svoje zemlje.
U toku ovog mjeseevog ciklusa, otkako se vratio iz lova na zlato, Kunta je
bio ispunjen enjom za novim putovanjem za pravim putovanjem. Drugi mladii iz njegova kafa, znao je, planirali su otputovati nekamo odmah nakon
zavretka etvenih poslova, ali nijedan se od njih nije spremao daleko putovati.
Kunta je, meutim, namjeravao baciti pogled i kroiti nogom na podruje one
daleke zemlje koja se zove Mali, a gdje je, prije nekih tri ili etiri stotine kia, kako
su raunali Omoro i njegovi strievi, zasnovan klan Kinte. Ti njegovi preci Kinte,
prisjetio se, proslavili su se kao kovai, ljudi koji su pokorili vatru kako bi izradili
eljezno oruje koje je donosilo pobjedu u boju, i eljezno orue kojim je
obraivanje zemlje postalo mnogo laki posao. A od te prve obitelji Kinte, svi su
njihovi potomci i svi ljudi koji su radili za njih, preuzeli ime Kinte. A neki su
pripadnici klana Kinte preli u Mauritaniju, zemlju u kojoj se rodio sveti ovjek,
Kuntin djed.
Kako nitko, ak ni Omoro, ne bi za njegov plan saznao prije nego to to on
bude htio, Kunta se u najstroem povjerenju posavjetovao s arafangom o najpogodnijem putu do Malija. Iscrtavi mu u praini grubim potezima kartu i prelazei
po njoj prstom, arafang je Kunti rekao kako e putnik koji poe obalom Kamby-bolonga i hoda otprilike est dana u smjeru u kojem vjernik upravlja svoje molitve
Alahu, stii do otoka Samo. Nakon toga, rijeka se suava i otro skree ulijevo, te
se dalje zmijoliko uvija i zakree uz mnogo varljivih bolonga to se od nje
odvajaju, iroki i sami poput rijeke, muljevite obale koje se na nekim mjestima
uope ne vide od gustih uma mangrova, izraslih ponekad i do desetoro struke
visine ovjeka. Kad su obale vidljive, ree Kunti uitelj, obino su gusto napuene
majmunima, vodenim konjima, divovskim krokodilima i golemim skupinama
babuna, koje ponekad broje ak i do pet stotina.
Ipak, dva do tri dana takvog tekog putovanja trebala bi Kuntu dovesti do
drugog velikog otoka, gdje niske, muljevite obale prelaze u male stijene obrasle
iprajem- i niskim drveem. Staza to vijuga uz rijeku, provest e ga pokraj sela.
Bansang, Karantaba i Diabugu. Uskoro nakon toga prijei e istonu granicu
Gambije i ui u kraljevstvo Fulladu, a pola dana hoda od tog , mjesta nai e selo
Fatoto. Kunta iz torbe izvue komad obraene koe koji mu je dao arafang. Na
njemu je bilo zapisano ime arafanga iz Fatota koji e, rekao mu je uitelj, Kunti
objasniti pravac putovanja za slijedeih dvanaest do etrnaest dana, u toku kojih e
proi kroz zemlju to se zove Senegal. Iza nje, rekao je arafang, nalazi se Mali i cilj
Kuntina putovanja, Ka-ba, glavno mjesto te zemlje. Za odlazak tamo i za povratak,
raunao je arafang, trebat e mu otprilike jedan mjeseev ciklus ne raunajui
vrijeme koje Kunta odlui provesti u Maliju.
Kunta je toliko iscrtavao i prouavao taj put na zemljanom podu svoje
kolibe uklanjajui tragove prije nego to Binta stigne s jelom da ga je gotovo
gledao pred sobom dok je tako sjedio na svojoj osmatranici iznad polja kikirikija.
Razmiljajui o pustolovinama to su ga oekivale na tom putovanju i u Maliju
jedva je susprezao nestrpljenje da to prije krene na put. A gotovo je isto toliko
110

eznuo za tim da o svojim planovima ispria Laminu, ne samo zato to je elio s

nekim podijeliti svoju tajnu, nego i zato to je bio odluio sa sobom povesti i svog
mlaeg brata. Znao je koliko se Lamin hvalisao svojim prijanjim putovanjem s
velikim bratom. Otada je Lamin takoer proao pripreme za mukarca i sada e biti
iskusniji i pouzdaniji suputnik. Meutim, najdublji razlog Kuntine odluke da ga
vodi sa sobom morao je to priznati bila je jednostavna injenica da nije elio
ii sam.
Za trenutak Kunta je sjedio u mraku i smijeio se, zamiljajui Laminovo
lice kad doe vrijeme da to sazna.
Kunta je, naravno, namjeravao tu vijest spomenuti onako, uzgred, kao da je
sluajno ba tog asa pomislio na to. Ali prije mora o tome razgovarati s Omorom,
iako je znao da se Omoro ovaj put nee mnogo zabrinuti. Kunta je bio uvjeren da
e Omoru biti drago, i da e ak i Binta, iako se bude zabrinula, biti manje nesretna
nego proli put. Kunta se pitao to bi Binti mogao donijeti iz Malija, ime bi se jo
vie ponosila od onih njezinih omiljelih zlatnih pera. Moda neke fine lonce od
lijevanog metala ili smotak neke lijepe tkanine; Omoro i njegovi strievi priali su
mu kako su nekada, u Maliju, ene klana Kinte bile poznate po loncima koje su
izraivale i po blistavim arama koje su utkivale u svoje tkanine, pa moda ene iz
klana Kinte tamo jo uvijek izrauju takve stvari.
Kad se vrati iz Malija, sjeti se Kunta, moda e odmah poeti planirati
putovanje za slijedeu kiu. Moda ode ak do onog dalekog mjesta iza beskrajnog
pijeska gdje kako su mu priali strievi prolaze duge karavane udnih
ivotinja koje uvaju zalihu vode u dvije grbe na leima. Neka samo Kalilu Conteh
i Sefo Kela uivaju u svojim starim, runim teriy a-udovicama; on, Kunta Kinte,
otii e ak na hodoae u Meku. Kako je u taj as sluajno zurio u pravcu tog
svetog grada, Kunta postade svjestan siunog, ovaj put mirnog utog svjetla tamo
u daljini, preko njiva. Fulani-kravar tamo prijeko, shvatio je, priprema doruak.
Kunta uope nije bio primijetio prvi, slabi odsjaj svjetla na istoku.
Saginjui se da pokupi oruje i poe kui, on opazi sjekiru i sjeti se drva za
okvir svog bubnja. Ali, pomisli, umoran je; moda sutra posijee to stablo. Ne, sad
je ve bio na pola puta do umarka, i ako to sada ne uini, znao je da e vjerojatno
opet sve odgoditi do slijedee none strae, koja e njega zapasti tek za dvanaest
dana. Osim toga, nije muki prepustiti se umoru. Micao je nogama kako bi
provjerio da li mu se moda ukoio koji mii i, uvjerivi se da je sve u redu, spusti
se niz usjeke u jarbolu do svog zvuolo-psa koji ga je dolje doekao glasajui se
sretnim, kratkim laveom i maui repom. Nakon to je kleei izmolio sabahmolitvu, Kunta ustane, protegne se, duboko udahne svjei zrak ranog jutra i trei
dugim, lakim koracima, uputi se prema bolongu.
33. POGLAVLJE
Prisni mirisi divljih cvjetova ispunili su mu nozdrve dok je trao, mokrih
nogu, kroz visoku travu, blistavu od rose pod prvim tracima sunca. Nekoliko
jastrebova kruilo je iznad njega u potrazi za plijenom, a u jarku pored njiva
ivahno je odjekivao kreket aba. Kunta u irokom luku zaobie jedno stablo kako
ne bi poplaio jato kosova koji su iskitili grane poput kakvog crnog lia. Mogao je
111

sebi pritedjeti taj trud, jer netom je proao kad ga ljutito, promuklo graktanje
natjera da se okrene, upravo na vrijeme da bi vidio kako stotine vrana tjera kosove
s njihova noita.
Duboko udiui zrak dok je trao, ali jo ne gubei daha, Kunta sad osjeti
slatkasti miris mangrova dok se pribliavao niskom, gustom ipraju, to se u
irokom pojasu protezalo uz obalu bolonga. im su ga ugledale, medu divljim
svinjama razlijee se iznenaeno groktanje, to opet izazove rezanje i kevtanje
medu babunima, a krupni su mujaci brzo gurnuli iza sebe enke i mladunad. Kad
je bio djeak, Kunta bi obino stao i poeo ih oponaati, gunajui i skaui goredolje, to bi uvijek naljutilo babune i oni bi mu se onda grozili pesnicama, a
ponekad bi poeli bacati na njega i kamenje. Ali Kunta vie nije bio djeak i morao
je nauiti postupati sa svim Alahovim stvorenjima onako kako eli da drugi s njime
postupaju s potovanjem.
Lepravi bijeli valovi aplji, dralova, roda i pelikana podizali su se sa
svojih noita dok je Kunta traio put kroz isprepletene mangrove dolje do
bolonga. Njegov zvuolo-pas trao je ispred njega gonei zmije i velike smee
kornjae da po skliskom mulju kliznu u vodu, na glatkoj povrini koje ne bi svojim
prolaskom izazvali ni najmanje mrekanje.
Kao i inae kad bi nakon nonog straarenja osjetio potrebu da doe
ovamo, Kunta je neko vrijeme nepomino stajao na obali bolonga, danas zagledan
u sivoga drala kako vue za sobom svoje duge, tanke noge, dok na visini otprilike
koplja leti iznad svijetlozelene vode, mrekajui povrinu svakim zamahom krila.
Iako je dral tragao za sitnijim plijenom, Kunta je znao da je ovo najbolje mjesto
na itavom bolongu za lov na kujalo, veliku snanu ribu koju je Kunta volio uloviti
za Bintu. Ona bi mu je zatim pripremila s lukom, riom i kiselim rajicama. Dok
mu se eludac glasao traei doruak, Kunta osjeti kako mu je ve sama pomisao
na to ukusno jelo izazvala glad.
Malo nie niza struju, Kunta skrene s obale na stazu koju je on sam
prokrio, a vodila je do starog mangrova koji ga, mislio je, nakon bezbrojnih
posjeta, zacijelo ve tako dobro poznaje kao to Kunta poznaje njega. Izvukao se
na rukama u najnie grane, a zatim se popeo do svog omiljenog mjesta blizu vrha.
Odavde je, u jasno jutro, dok bi mu sunce grijalo leda, mogao vidjeti sve do
slijedeeg izboenog dijela obale oko kojega je bolong zakretao, sada jo uvijek
pokrivenog prostirkom uspavanih vodenih ptica, a dalje, iza ptica, pogled je
dopirao sve do riinih polja ena. Iz tih su polja strali zakloni od bambusa u
kojima su majke dojile djecu. U kojem je od njih, pitao se Kunta, majka ostavljala
njega kad je bio mali? To bi mjesto u rano jutro Kuntu uvijek ispunjavalo snanim
osjeajem mira i udivljenja, snanije nego bilo koje drugo mjesto za koje je znao.
Snanije negoli ak i u seoskoj bogomolji, Kunta je ovdje osjeao kako je svatko i
sve u potpunosti u rukama Alaha; i kako je sve to on sa vrha ovog stabla moe
vidjeti i uti i omirisati, bilo ovdje jo u vrijeme do kojeg ne dosee ljudsko
sjeanje, i bit e ovdje jo dugo nakon to se on i njegovi sinovi, i sinovi njegovih
sinova budu pridruili duhovima predaka.
112

Laganim trkom Kunta se udalji malo od bolonga u smjeru sunca i konano

stigne do pojasa trave to mu je sezala do iznad glave, a okruivala je umarak gdje
je kanio izabrati i posjei dio debla odgovarajue veliine za okvir svoga bubnja.
Ako se svjee drvo pone ve danas suiti i preraivati, moglo bi biti spremno da
ga izdubi i pone obraivati kroz za po prilici jedan i po mjeseev ciklus, nekako u
vrijeme kad se Lamin i on vrate s putovanja u Mali. Kad je uao u umarak, Kunta
krajikom oka zapazi neki nagli pokret. Bio je to zec i wuolo-pas je odmah jurnuo
za njim poput strijele, dok je zec bjeao, traei spasa u visokoj travi. Pas je oito
ganjao zeca vie za zabavu nego zbog gladi, jer je ne- |j prestano bijesno lajao;
Kunta je znao da se zuuolo-psi nikada ne glasaju ako su doista gladni. I pas i zec
uskoro su odjurili tako daleko da ih Kunta vie nije mogao uti, ali je znao da e se
pas vratiti kad mu dojadi goniti zeca.
Kunta se uputi prema sreditu umarka, gdje e nai vie stabala izmeu
kojih e moi izabrati deblo upravo onakve veliine, onako glatko i onako okruglo
kako je bio zamislio. Mekano, mahovinom obraslo tlo, ugodno se ugibalo pod
Kuntinim stopalima dok je sve dublje ulazio u mranu umicu, ali zrak je ovdje,
primijetio je, bio vlaan i hladan, jer sunce jo nije bilo dovoljno visoko, ni
dovoljno jako da bi se probilo kroz guste kronje iznad njegove glave. Oslonivi
oruje i sjekiru o jedno zakrljalo drvo, Kunta je poeo lunjati naokolo, povremeno
bi se zaustavio, ispitujui deblo pogledom i opi-pom, tragajui za deblom koje bi
bilo ba kako treba. Moralo je biti neto vee jer e se pri suenju smanjiti od
mjere koju je bio zamislio za svoj bubanj.
Stajao je pognut iznad debla koje mu se uinilo pogodnim, kad je zauo
otar prasak slomljene grane, a za tim je odmah uslijedio krik papige iznad njegove
glave. Vjerojatno se pas vraa iz potjere, proleti mu kroz glavu. Ali, nijedan
odrastao pas nikada nee slomiti granu, si-jevne mu, i jo dok je to mislio,
strelovito se okrene. Nejasno, u trku prema sebi, on zapazi bijelo lice, podignutu
toljagu i zauje teke korake iza leda. Tuobab! Kunta hitro isprui nogu i dohvati
ovjeka ispred sebe u eludac osjetio je kako je mekan i zauo hroptanje
upravo kad mu je neto tvrdo i teko okrznulo potiljak, i golemo, poput itavog
stabla, palo mu na rame. Klecajui od bola, Kunta se obrne okreui leda ovjeku koji je skvren leao na zemlji pod njegovim nogama i pone slijepo
udarati akama lica dvojice crnih ljudi koji su posezali prema njemu s nekakvom
velikom vreom to su je drali u rukama, kao i po drugom tuobabu koji je vitlao
kratkom, debelom toljagom i ovaj ga put promaio, jer je Kunta skoio u stranu.
Dok mu je mozak urlao za bilo kakvim orujem, Kunta skoi medu njih
grebao je, gurao, udarao koljenima, davio jedva osjeajui udarce toljage po leima. Kad su sva trojica pali na zemlju zajedno s njime,
ruei ga svojom udruenom teinom, koljeno udari Kuntu nisko u leda,
nanijevi mu tako strahovitu bol da je ostao bez daha. Njegova razjapljena usta
naila su na meso, stisnuo je eljusti, grizao, kidao. Prsti, otupjeli od bola, nali su
neko lice, zabili se duboko u neije oko i Kunta je jo uo urlik onoga ije je to
bilo oko kad mu se ponovo spusti na glavu teka toljaga.
113

Omamljen, uo je rezanje psa, urlik tuobaba, zatim iznenada bolno

skvianje. Uspravivi se nekako na noge, divlje se izvijajui, izmiui, saginjui
kako bi izbjegao novim udarcima toljage, dok mu je iz rane na glavi tekla krv
Kunta ugleda jednog crnca kako se dri za oko, jednog tuobaba kako pridrava
krvavu ruku iznad leine psa, te preostalu dvojicu kako u krugovima obilaze oko
njega s uzdignutim toljagama. Urlajui od bijesa, Kunta se baci na drugog tuobaba,
doekavi i ublaivi udarac toljage stisnutim akama. Guei se od uasnog
tuobabovog smrada, oajniki mu je pokuavao oteti toljagu. Zato ih nije uo,
osjetio, nanjuio?
Upravo u tom trenutku toljaga crnca ponovo udari Kuntu, ruei ga na
koljena, a tuobab, osloboen, odskoi od Kunte. Glava mu je pucala, tijelo mu se
zanosilo. Izbezumljen zbog vlastite nemoi, Kunta se ponovo uspravi i zaurla,
slijepo maui rukama po zraku sad ve potpuno zaslijepljen suzama, krvlju i
znojem. Kunta se sada borio za neto vie od ivota. Omoro! Binta! Lamin!
Suwadu! Madi! Teka toljaga tuobaba spusti mu se na sljepoonicu. I zavlada
tama.
34. POGLAVLJE
Kunta se pitao da nije moda iznenada poludio. Gol, u lancima, s okovima
na nogama, probudio se leei na leima izmeu dva druga mukarca, u mrkloj
tmini punoj vrelih isparivanja, munog smrada i stravine galame, mjeavine
krikova, naricanja, glasnih molitvi i povraanja. Nos mu je bio ispunjen smradom
vlastitog izbljuvka, koji je osjeao na grudima i trbuhu. itavo mu je tijelo bilo
jedan jedini gr bola od batina to ih je primio u toku ova etiri dana otkako su ga
ugrabili. Ali vie od svega boljelo ga je mjesto na sredini leda, gdje su mu
prislonili usijano eljezo.
Debelo, dlakavo tijelo takora okrzne mu lice, brkata njuka njukala mu je
oko usta. Drhtei od gaenja, Kunta oajniki kljocne zubima i takor pobjegne.
U bijesu je Kunta vukao i udarao lancima koji su mu vezivali noge i ruke. Odmah
su se zauli ljutiti uzvici onih koji su bili lancima vezani za njega. Uas i bol samo
su jo pojaali njegov bijes i Kunta se silom uspravi, snano udarivi glavom o
drveni strop upravo onim dijelom gdje ga je u umi pogodila toubabova toljaga.
Dahui i hropui, Kunta i nevidljivi mukarac pokraj njega, udarali su eljeznim
orukvicama jedan prema drugome sve dok se obojica nisu sruili od iznemoglosti.
Kunta osjeti da e ponovo poeti povraati i pokua suspregnuti nadraaj, ali nije
uspio. Njegov ve ispranjeni eludac izbacio je nekakvu rijetku, kiselu tekuinu,
to mu se iscijedila iz kuta usta dok je leao prizivajui smrt.
Govorio je samome sebi kako ne smije ponovo izgubiti vlast nad sobom,
ukoliko eli sauvati snagu i prisebnost duha. Nakon izvjesnog vremena, kad je
osjetio da se opet moe pomaknuti, vrlo polako i oprezno pone lijevom rukom
istraivati zapee i lanak desne ruke i noge koji su bili okovani eljeznom
karikom. Krvarili su mu i zapee i lanak. On oprezno povue lanac; izgleda da je
lanac bio prikopan za lijevu ruku i lijevu nogu onog ovjeka s kojim se bio tukao.
S lijeve mu je strane, privezan za njega lancima i okovima oko svoje ruke i noge,
leao neki drugi ovjek, koji je neprekidno stenjao, a svi su bili toliko blizu jedan
114

drugome da bi im se ramena, ruke i noge dotakli im bi se jedan od njih makar

samo malo pomaknuo.
Sjetivi se drvene prepreke o koju je lupio glavom, Kunta se opet digne,
ovaj put je samo lagano tucnuo glavom o daske; nije bilo dovoljno mjesta ak ni
da uspravno sjedne. A iza glave mu je bio drveni zid. Uhvaen sam kao leopard u
eljeznu stupicu, pomisli. Zatim se sjeti kako je sjedio u mraku kolibe u jujuo--selu
prije toliko kia, nakon to su ga zavezanih oiju doveli iz Juffurea na pripreme za
mukarca, i osjeti kako mu iz grudi navire jecaj, ali ga je uspio uguiti. Prisili se
razmiljati o krikovima i jaucima koje je sluao svuda oko sebe. Ovdje je, u ovom
mraku, moralo biti mnogo mukaraca, neki su bili blizu njega, neki dalje, neki su
bili uz njega, drugi ispred njega ali svi su bili u istoj prostoriji, ukoliko je to
uope prostorija. Oslukujui, uspio je uti jo i neke druge krikove, ali su ovi bili
prigueni i dopirali su odozdo, ispod hrapavih dasaka na kojima je Kunta leao.
Sluajui jo pozornije, Kunta je poeo razaznavati pojedina narjeja ljudi
oko sebe. Jedan Fulani nikako nije prestajao uzvikivati na arapskom: Alahu na
nebesima, pomozi mi! A neki je pripadnik plemena Serere promuklo izvikivao
neto to su vjerojatno bila imena lanova njegove obitelji. Ipak, najvie je uo
Mandingo--ljude, najglasniji medu njima divlje su blebetali na sira kango, tajnom
jeziku mukaraca, najavljujui stranu smrt svim tuobabima. Krikovi drugih ljudi
bili su toliko izmijenjeni jecajima da Kunta nije mogao razaznati ni rijei, ni
narjeje kojim su govorili, iako je znao da neka od tih udnih narjeja koja je
sluao moraju potjecati iz krajeva izvan granica Gambije.
Dok je Kunta leao tako oslukujui, polako je postao svjestan kako ve
neko vrijeme pokuava istisnuti iz svijesti potrebu da udovolji zahtjevu svojih
crijeva to je ve bio danima potiskivao. Meutim, sad vie nije mogao izdrati i
konano mu izmet izbije iz stranjice. Zgaen nad samim sobom, osjeajui zadah
vlastitog priloga opem smradu, Kunta pone jecati i eludac mu se ponovo pone
griti, izbacivi ovaj put samo malo sline, ali se Kunta nastavio naprezati. Za kakve
je to grijehe bio ovako strahovito kanjen? Preklinjao je Alaha neka mu odgovori.
Dovoljan je grijeh bio to to nije molio od onog jutra kad je poao po drvo za svoj
bubanj. Iako nije mogao kleknuti, a ak nije znao ni na kojoj je strani Istok, on
zaklopi oi onako kako je leao i pone moliti, zaklinjui Alaha neka mu oprosti.
Nakon molitve Kunta je dugo leao tupo uronjen u bolove i polako je
postajao sve svjesniji jednog od njih, unutra u njegovom zgrenom elucu, bola
koji nije bio nita drugo nego glad. Sjeti se kako nije nita jeo sve od one noi prije
susreta s tuobabom. Pokuavao se prisjetiti je li spavao sve to vrijeme, kad
odjednom ugleda samog sebe kako ide stazom kroz umu; iza njega idu dva crnca,
ispred njega dvojica tuobaba u njihovoj udnoj odjei, duge kose udnih boja.
Kunta silom otvori oi i potrese glavom; sav je bio okupan u znoju, a srce 1 mu je
silovito udaralo. Zaspao je, a da toga uope nije bio svjestan. Je li to bila mora, ili
je ovo mora, ova smradna tmina? Ne, ovo je isto toliko stvarno koliko je stvarna
bila i ona scena u umi iz njegova sna. Mimo njegovu volju, sve mu se ponovo
vrati u sjeanje.
115

Nakon one oajnike borbe u umarku, sa crnim slateejima i tuobabom,

sjea se kako se probudio u poplavu zasljepljujueg bola i otkrio da su mu
zaepili usta, povezali oi, svezali ruke na leima, a lanci na nogama bili su mu
sputani vrstim uzetom. Bacajui se u pokuajima da se oslobodi, osjeao je kako
ga bodu otrim tapovima sve dok mu niz noge nije potekla krv. Povukli su ga uvis
i postavili na noge i zatim ga podbadali tapovima, tjerajui ga da se pokrene sve
dok konano nije poeo pred njima posrtati onoliko brzo koliko su mu to doputale
sapete noge.
Negdje uz obalu bolonga Kunta je to pogodio prema zvukovima i prema
mekom tlu ispod nogu gurnuli su ga na dno neke kanoe. Jo uvijek povezanih
oiju, sluao je kako slatee stenju, urno veslajui, dok je tuobab udarao po Kunti
svaki put kad bi trzajima pokuavao raskinuti veze. Kad su pristali uz obalu, opet
su poeli hodati, sve dok konano te veeri nisu stigli do mjesta gdje su Kuntu
gurnuli na zemlju, vezali ga leima uz bambusovu ogradu i bez upozorenja,
strgnuli mu povez sa oiju. Bio je mrak, ali mogao je nazrjeti bijelo lice tuobaba
iznad sebe i obrise drugih zarobljenika poput njega, kako lee na zemlji malo dalje
od njega. Tuobab mu je pred usta pruio komad mesa kako bi odgrizao zalogaj.
Kunta okrene glavu i stisne eljusti. Sikui od bijesa, tuobab ga zgrabi za grlo i
pokua mu silom otvoriti usta. Kad je Kunta uporno i dalje stiskao zube, tuobab ga
akom snano udari u lice.
Ostavili su ga na miru ostatak te noi. U zoru je poeo razaznavati
privezane uz druge bambusove kolce likove ostalih zarobljenika, bilo ih je
jedanaestoro est mukaraca, tri djevojke i dvoje djece nad svima su budno
straarili naoruani slatee i tuobab. Djevojke su bile gole; Kunta je samo mogao
skrenuti pogled do tada on jo nikada nije vidio golu enu. Mukarci, isto tako
goli, sjedili su s izrazom ubojite mrnje urezanim u lica, smrknuti i nijemi,
pokriveni skorjelom krvlju od udaraca bieva. Ali djevojke su naricale, jedna je
oplakivala svoje drage, pobijene u spaljenom selu; druga, gorko plaui, njihala se
naprijednatrag i tepala rijei pune ljubavi nekom zamiljenom djetetu u njezinu
praznom naruju; dok je trea povremeno vriskala kako ide u susret Alahu.
U divljem bijesu Kunta se bacao naprijed i natrag, pokuavajui nekako
raskinuti veze. Teki udarac toljagom ponovo mu oduzme svijest. Kad se
osvijestio, ustanovio je da je i on sada gol, te da su svima obrijali glave, a tijela im
izmazali crvenim palmovim uljem. Negdje oko podneva, u umarak su dola dva
nova tuobaba. Slatee, sada nasmijeeni, brzo su odvezali zarobljenike od bambusovih kolaca i poeli vikati na njih neka se poredaju u stroj. Kuntini su miii
bili ukoeni od srdbe i straha. Jedan od dva nova tuobaba bio je kratak i zdepast, a
kosa mu je bila bijela. Drugi ga je uvelike nadvisivao, golem i mrgodan, s dubokim
oiljcima od noa preko lica, ali je onaj bjelokosi bio taj pred kojim su se lica
slateeja i drugog tuobaba irila u osmijeh i kojemu samo to se nisu klanjali.
Promatrajui sve zarobljenike, bjelokosi pokretom ruke naredi Kunti neka
istupi ispred drugih i, povlaei se hitro unazad u paninom strahu, Kunta vrisne
kad ga je bi oprio preko leda. Jedan od slateeja gurne ga na koljena, povlaei
mu glavu unazad. Bjelokosi mirno rairi Kuntine drhtave usnice i pregleda mu
116

zube. Kunta pokua skoiti na noge, ali nakon drugog udarca biem, stao je kako
su mu naloili, a itavo mu je tijelo podrhtavalo dok su tuobabovi prsti ispitivali
njegove oi, prsa, trbuh. Kad su prsti dohvatili njegov foto, Kunta se uz prigueni
krik, baci u stranu. Dva slateeja i jo nekoliko udaraca biem bili su potrebni kako
bi prisilili Kuntu da se sagne gotovo do zemlje, te on ustravljen osjeti kako mu
iroko razvlae stranjicu. Zatim je bje-lokosi tuobab grubo odgurnuo Kuntu u
stranu i jednog po jednog, na isti nain ispitao i sve ostale zarobljenike, ak je
pregledao i skrovite dijelove tijela rasplakanih djevojaka. Zatim su bievima i
vikom potjerali zarobljenike da tre u krug unutar ograde, a potom su morali
unuti i uei skakati goredolje.
Nakon to ih je neko vrijeme promatrao, bjelokosi toubab i onaj drugi,
veliki, s licem unakaenim oilj-cima od noa, otili su malo u stranu i neto su se
kratko dogovarali tihim glasovima. Vrativi se, bjelokosi pokretom glave dozove
onog treeg tuobaba i upre prstom u etiri mukarca jedan je od njih bio Kunta
i u dvije djevojke. Trei je tuobab izgledao zapanjen, pokazivao je na ostale
zarobljenike s izrazom molbe na licu. Ali bjelokosi odluno potrese glavom. Kunta
je sjedio napinjui se, ne bi li nekako pokidao veze, a inilo mu se kao da e mu se
glava rasprsnuti od bijesa dok su se tuobabi ogoreno prepirali. Nakon
izvjesnog vremena, bjelokosi s izrazom gaenja napie neto na komadiu papira i
prui to onome s kojim se prepirao, a ovaj to ljutito primi.
Kunta se opirao i urlao od bijesa kad su ga slatee opet dograbili, silom ga
postavili u sjedei poloaj, s glavom medu koljenima. Oima razrogaenim od
uasa, Kunta je gledao kako tuobab iz vatre izvlai dugako, tanko eljezo koje je
bjelokosi bio donio sa sobom. Kunta se ve bacao i vriskao kad mu je eljezo
izazvalo eksploziju bola na sredini leda. Bambusov je umarak odjekivao zatim
krikovima ostalih, jednog po jednog. Poslije su im utrljali crveno palmovo ulje na
udan znak LL koji je Kunta vidio na leima ostalih zarobljenika.
Za jedan sat, posrtali su jedan iza drugoga, uz zveket lanaca, dok su se
bievi u rukama slateeja spremno sputali po onima koji bi zastali ili bi se spotakli.
Kuntina su leda i ramena bila sva iarana krvavim urezima kad su kasno te noi
stigli do dvije kanoe, sakrivene ispod gustih, viseih grana mangrova na obali
rijeke. Podijeljeni u dvije grupe, plovili su kroz mrak dok su slatee veslali, a toubab
udarao biem na najmanji znak otpora.
Kad je Kunta ugledao kako se pred njima u tami uzdie neka golema crna
masa, osjetio je da je to sada njegova posljednja prilika. Skoio je i bacio se
naprijed usred povika i krikova oko njega, gotovo je prevrnuo kanou napinjui se
skoiti u vodu; ali bio je privezan za ostale i nije uspio iskoiti. Nije gotovo ni
osjeao udarce bieva i toljaga po rebrima, leima, licu, trbuhu, glavi a tada je
kanuoa udarila o bok one velike crne stvari. Kroz bolove Kunta je osjeao kako mu
se niz lice slijeva topla krv i uo je iznad sebe povike mnogih tuobaba. Zatim su ga
uvezali konopom i vie se nije mogao opirati. Nakon to su ga napola gurali, a
napola vukli uz neke udne ljestve od uadi, imao je jo dovoljno snage da divljim
pokretom izvije tijelo u jo jednom pokuaju da se domogne slobode; ponovo su ga
117

iibali, a neke su ga ruke grabile usred strahovitog smrada i glasnih psovki

tuobaba, i otrih enskih krikova.
Kroz otekle kapke Kunta je ugledao svuda oko sebe umu nogu, a kad mu
je uspjelo podignuti pogled, dok je svoje raskrvareno lice titio nadlakticom,
ugledao je malog tuobaba bijele kose kako mirno stoji i zapisuje kratkom
pisaljkom u jednu malu knjiicu nekakve znakove. Zatim je osjetio kako su ga
povukli uvis i grubo ga gurnuli preko neke ravne povrine. Ugrabio je pogled na
nekakve visoke tapove debelo omotane grubom bijelom tkaninom. Zatim su ga
usmjerili, dok je iznemoglo po-srtao, niz nekakve uske stepenice u prostor u kojem
je vladao mrkli mrak; istog asa nos mu se ispuni nevjerojatnim smradom, a ui mu
zaglue krikovi uasa.
Kunta je poeo povraati jo dok mu je tuobab drei za obru na vrhu
metalnog okvira slabanu ukastu vatru koja je unutra gorjela stavljao oko
lanaka ruku i nogu eljezne karike i zatim ga gurnuo unatrag, u uski prostor
izmeu dva druga mukarca koji su glasno stenjali. Mada je bio obuzet uasnim
strahom, shvatio je da ona skakutava svjetla to su se vidjela kako se kreu u
drugim pravcima znae da to tuobab vodi ostale zarobljenike koji su doli zajedno
s njime kako bi ih okovao negdje drugdje. Zatim osjeti da mu misli izmiu; pomisli
kako on vjerojatno sve to samo sanja. A potom ga je, milostivo, doista svladao san.
35. POGLAVLJE
Jedino bi hrapavi zvuk povlaenja poklopca s otvora iznad njih kazivao
Kunti da li je dan ili no. Kad bi zauo metalni zvuk zasuna, trgnuo bi glavu uvis
jedini pokret koji su mu doputali lanci i okovi i gledao etiri tuobaba kako
se sputaju medu njih, dvojica s treperavim vatrama i bievima u rukama, uvajui
drugu dvojicu dok su se ovi kretali uskim prolazima, gurajui pred sobom kazan s
jelom. Gurnuli bi limene plitice s onim to bi nagrabili iz kazana na izmetom i
izbljuvcima pokrivene daske izmeu svakog okovanog para. Dosad bi Kunta, svaki
put kad bi stiglo jelo, stisnuo zube, odluujui se radije za smrt od gladi, sve dok
bol u njegovu praznom elucu nije gladovanje uinio isto tako stranim kao to su
bili bolovi od bievanja. Kad su podijelili hranu u onom prostoru gdje se nalazio
Kunta, svjetla su pokazala tuobabe kako se s ostatkom jela sputaju jo nie, ispod
njih.
Ne tako esto kao to su donosili jelo i obino u vrijeme kad bi vani bila
no, tuobab je dovodio nove zarobljenike koji su vriskali i jecali od uasa dok su ih
gurali i bievima tjerali do praznih mjesta na tvrdim, drvenim klupama,
podignutim od poda, gdje bi ih okovali.
Jednog dana, ubrzo nakon to su im donijeli jelo, Kuntine ui uhvate neki
udan, prigueni zvuk koji se inio kao da treperi kroz daske iznad njegove glave. I
neki drugi zarobljenici uli su taj zvuk i njihovo se jecanje naglo prekinulo. Kunta
je leao napeto oslukujui; zvualo je kao da iznad njega mnogo nogu tri sad
ovamo, sad onamo. Zatim mnogo blii njima dolje u mraku zauo se novi
zvuk, kao da netko vrlo polako i uz kripu izvlai neke veoma teke predmete.
Kuntina gola leda osjeala su neke udne drhtaje koji kao da su izbijali iz
tvrdih, grubih dasaka na kojima je leao. Osjetio je nekakvo stezanje i nadimanje u
118

grudima i leao je sleen od uasa. Oko sebe je uo tupe zvukove za koje je znao
da se to njegovi drugovi isteu, upinjui se o lance. Osjeao je kako mu je krv
navrla u glavu u kojoj mu je muklo kucalo. A zatim mu se strah uvue u eludac
kad je osjetio kako se ovo mjesto na kojem se nalazi na neki nain mie, odnosei
ih sa sobom. Ljudi oko njega poeli su vikati, krikovima za-zivljui Alaha i
njegove duhove, udarali su glavama o daske, divlje se bacali, pokuavajui
raskidati zveketave lance. Alah! Nikad se vie neu moliti manje od pet puta
dnevno] vrisnuo je Kunta u sveopu paklenu galamu. uj me! Pomozi mi!
Uasnuti krikovi, pla i molitve nastavili su se, sti-avajui se tek kad su se
jedan za drugim iznemogli ljudi poeli ruiti na daske, i tako leei borili se za zrak
u smrdljivom mraku. Kunta je znao da vie nikada nee vidjeti domovinu. Sad je
jasno osjeao kroz tijelo, preko dasaka, lagano ljuljanje, ponekad dovoljno snano
da mu ramena ili ruke ili bokove naas pritisne o toplinu jednoga od dvojice
mukaraca za koje je bio prikovan. Vikao je iz sve snage i ve vie nije imao glasa,
tako da je sada umjesto njega, vriskala njegova svijest: Ubijte tuobaba i
njegove izdajnike crne pomonike!
Tiho je jecao kad su otvorili poklopac i etiri se tuobaba ponovo spustili
dolje nemarno gurajui pred sobom preko neravnog poda klepetavi kazan. Stisnuo
je eljusti, potiskujui greve od gladi, ali se uto prisjeti neega to im je jednom
rekao kintango: kako ratnici i lovci moraju puno jesti, jer im treba vie snage nego
ostalim ljudima. Gladovati je znailo dopustiti da ga slabost sprijei da ubije
toubaba. I tako, kad su gurnuli pliticu izmeu njega i ovjeka pokraj njega, ovaj su
put i Kuntini prsti zagrabili u gustu kau. Kaa je imala okus smrvljenog kukuruza,
skuhanog s neto palmovog ulja. Svaki progutani zalogaj izazivao mu je bol u grlu
na onom mjestu gdje ga je tuobab ranije davio kad je bio odbio jesti, meutim,
nastavio je gutati sve dok se plitica nije ispraznila. Osjeao je hranu kako mu lei
poput teke grude u elucu i ubrzo mu se opet poela vraati u grlo. Nije ju mogao
zadrati i trenutak kasnije sva je kaa bila ponovo na podu. uo je kroz um
vlastitog povraanja da se to i sa drugima zbiva.
Kad su se svjetla pribliila kraju dugake police od dasaka na kojoj je
Kunta leao, odjednom se uo zveket lanaca, udarac glave o daske, a zatim je neki
ovjek poeo histerino vriskati na nekoj udnoj mjeavini jezika mandingo i
neega to je zvualo kao neke od toubabovih rijei. Gromoglasan smijeh zaorio se
meu toubabima uz kazan, zatim su se uli udarci bieva koji su potrajali sve dok
se krikovi onog ovjeka nisu stiali u nejasno mrmljanje i jecaje. Je li to mogue?
Zar je to uo Afrikanca koji govori jezik tuobaba? Zar su medu njima i slatee?
Kunta je uo priati kako tuobab esto znade iznevjeriti svoje crne pomonike, te
izdajice vlastitog naroda, pa i njih baciti u okove.
Kad je tuobab siao s jelom u prostor ispod njih, na razini na kojoj je leao
Kunta jedva se uo poneki zvuk sve dok se tuobab nije ponovo pojavio, sada sa
ispranjenim kazanom i popeo se gore, zatvarajui za sobom poklopac. U tom
asu, razleglo se ljutito mrmljanje na raznim jezicima, poput zujanja pobjenjelih
pela. Zatim, neto nie dolje, na istoj klupi od dasaka na kojoj je i Kunta leao,
zauo se teki zveket i udarci lancima, bolni urlik i ogoreno psovanje onog istog
119

mandingo glasa. Kunta je uo kako ovjek vie: Zar mislite da sam tuobab?
Uslijedilo je jo silovitih, brzih udaraca i oajnikih krikova. Onda su udarci
prestali i u tami potpalublja zaulo se skvianje a potom onaj strani, grgotavi
zvuk ovjeka kojega dave. Jo jednom zveket lanaca, pa niz brzih udaraca bosih
peta o daske i zatim tiina.
Kunti je tuklo u glavi i srce mu je udaralo dok su ljudi oko njega poeli
vikati: Slatee! Umri! A zatim je i Kunta kriao zajedno s njima i pridruio se
divljem zveketanju lancima kad se odjednom uz hrapavi prasak otvorio
poklopac iznad njih, proputajui mlaz dnevnog svjetla i skupinu tuobaba sa
svjetiljkama i bievima. Oigledno su uli buku iz potpalublja, i mada je sad u
cijelom prostoru zavladala potpuna tiina, toubabi su se razletjeli po prolazima
izmeu leaja, viui i udarajui bievima lijevo i desno. Kad su otili, a nisu
otkrili mrtvaca, potpalublje je jo neko vrijeme ostalo u potpunoj tiini. Zatim,
posve tiho, Kunta zauje neveseli smijeh s drugog kraja klupe, s onog mjesta
pokraj mrtvog izdajice.
Kad su im slijedei put donijeli kau, u potpalublju je vladala napetost. Kao
da je tuobab osjetio da neto nije u redu, bievi su fijukali jo ee nego inae.
Kunta se trgne i glasno jaukne kad mu je noge oprila munja bola. Nauio je da e
onoga tko glasno ne jaukne kad ga pogodi udarac bia, poeti ozbiljno mlatiti sve
dok ne pone jaukati. Zatim je poeo grabiti i gurati niz grlo neukusnu kau dok je
oima pratio svjetla kako se primiu donjem kraju njihove podine.
Svaki je ovjek u potpalublju oslukivao kad je jedan toubab neto glasno
viknuo ostalima. Gledali su kako svjetla poskakuju, onda su se opet uli glasni
uzvici i psovke, a zatim je jedan od tuobaba urno poao uz prolaz i uspeo se gore
kroz otvor, te se ubrzo vratio sa jo dva tuobaba. Kunta je uo kako otkljuavaju
okove i lance. Dva su tuobaba napola iznijela, a napola izvukla tijelo mrtvaca kroz
prolaz i gore na palubu, dok su ostali nastavili gurati kazan s kaom kroz prolaze
izmeu dugakih klupa.
Grupa s kazanom nalazila se u prostoru ispod njihovog kad su se kroz otvor
spustila jo etiri tuobaba i uputila se ravno onamo gdje je leao okovan mrtvi
slatee. Okreui glavu Kunta je uspio vidjeti visoko podignuta svjetla. Pored
strahovitih psovki uli su se bjesomuni udarci bieva dvojice tuobaba o meso.
Onaj kojega su bievali isprva nije htio jaukati iako je ve samo oslukivanje
siline udaraca paraliziralo Kuntu, uo je kako se ovjek baca u lancima u agoniji
bola i osjetio je njegovu ogorenu odlunost da iz sebe ne pusti ni glasa.
A onda je tuobab ve upravo vritao svoje kletve i vidjeli su kako svjetiljke
prelaze iz ruke u ruku dok se tuobabi smjenjuju s bievima. Konano je ovjek kojega su tukli poeo vriskati prvo je proklinjao na foulah-narjeju, zatim je vikao
neto to se nije moglo razumjeti, iako je i to bilo na jeziku Foulaha. Kunti u
pameti bljesne sjeanje na tiho, blago pleme Foulaha koji su se brinuli za stoku
Mandinga a zvui bievanja su se nastavili sve dok ovjek kojega su tukli nije
jo samo tiho cvilio. Tada su etiri tuobaba otila psujui, dahui i guei se u
smradu potpalublja.
120

Jecanje Foulaha izazivalo je drhtavicu u mranom potpalublju. A onda,

nakon izvjesnog vremena, jedan jasni glas povie na mandingo jeziku:
Podijelite s njim njegovu bol! Na ovome mjestu svi moramo biti kao jedno selo!
Bio je to glas nekog starjeine. Imao je pravo. Foulahovi bolovi kao da su bili
Kuntini vlastiti. Osjeao se kao da e se svaki as rasprsnuti od bijesa. A
istodobno, na neki neodreeni nain, osjeao je strah jai od svega to je ikada
ranije upoznao, a inilo mu se da taj strah dopire iz sri njegovih vlastitih kostiju.
Jedan dio njega elio je umrijeti, pobjei od svega ovoga; ali ne, mora ivjeti kako
bi se osvetio. Prisilio se da lei potpuno mirno. Dugomu je trebalo, ali konano je
osjetio kako u njemu poputa napetost i smuenost, ak su popustili i bolovi
osim na onome mjestu izmeu ramena gdje su mu pritisnuli uareno eljezo.
Osjetio je kako se sada moe bolje koncentrirati na jedini izbor koji je, ini se,
preostao i njemu i ostalima: ili e svi pomrijeti u ovom stravinom prostoru, ili e
nekako morati nadvladati i ubiti tuobaba.
36. POGLAVLJE
Ugrizi uiju koji su arili, a zatim svrbe, postepeno su postajali sve gori. U
prostoru zagaenom neistoom, ui, a isto tako i buhe, namnoile su se u tisuama
dok nisu poplavile itavo potpalublje. Najgore su grizle na onim mjestima gdje
je u nekom pregibu na tijelu bilo dlaka. Ispod pazuha i oko fota, Kunta je osjeao
kao da gori i slobodnom se rukom neprestano eao po onim mjestima do kojih
nije mogao doprijeti rukom u okovima.
Svako malo obuzela bi ga elja da skoi i pobjegne odavde; a zatim,
trenutak kasnije, oi bi mu se ispunile suzama zbog bespomonosti i spopala bi ga
srdba, a onda bi se borio protiv toga sve dok konano opet ne bi osjetio nekakvo
smirenje. Najgore od svega bilo je to se nikamo nije mogao maknuti; osjeao je
elju da zubima razgrize okove. Odluio je pripaziti da neprestano bude
usredotoen na neto, bilo to, to e mu zaokupiti misli ili ruke, jer e inae
poludjeti kao to se to nekima, sudei po onome to su uzvikivali, izgleda
dogodilo.
Leei posve mirno i oslukujui disanje bilo jednoga, bilo drugoga od one
dvojice koji su uz njega leali, Kunta se ve odavno izvjebao i mogao je tono
pogoditi koji je od njih budan, a koji spava. Sad se upro da oslukuje zvukove dalje
od njega. Nakon upornog vjebanja i pozornog oslukivanja zvukova koji su se
ponavljali, ustanovio je nakon izvjesnog vremena kako uima moe posve precizno
odrediti gdje se nalazi izvor zvuka; bio je to vrlo udan osjeaj, gotovo kao da mu
ui slue umjesto oiju. Tu i tamo, izmeu jecanja i kletvi to su ispunjavale tminu,
Kunta bi uo udarac neije glave o daske na kojima je leao. A bio je tu i neki
drugi, udan i jednolian zvuk. Prestao bi na neko vrijeme, zatim bi ga opet uo;
zvualo je kao da netko snano trlja jednu o drugu dvije kovine, i nakon to je jo
neko vrijeme oslukivao, Kunta pogodi da to netko trenjem pokuava prekinuti
svoj lanac. Takoer bi esto uo kratke uzvike i tropot lanaca kad bi se neka
dvojica bjesomuno potukla tako to bi svaki naglim trzajima ruke ili noge potezao
ruku ili nogu onoga za kojega je bio prikovan.
121

Kunta je sasvim izgubio osjeaj za vrijeme. Mokraa, izbljuvana hrana i

izmet, koji su zaudarali svud oko njega, pokrili su kao nekim sluzavim premazom
tvrde daske dugakih klupa na kojima su leali. Upravo kad je poeo misliti kako
to vie nee moi izdrati, osam je tuobaba silo uz glasne psovke niz stepenice to
su vodile u njihovo potpalublje. Umjesto uobiajenog kazana s jelom, donijeli su
sa sobom neto poput lopata s dugakim draljama i etiri velika kazana. A Kunta
je s uenjem primijetio da na sebi uope nemaju odjee.
Goli su tuobabi gotovo istog asa poeli povraati gore od svih onih koji su
prije njih silazili ovamo. U svjetlu svjetiljaka, upravo su trali du prolaza izmeu
leaja, gurali lopate po daskama izmeu okovanih ljudi i, struui, skupili su
poneto od naslaga smrada u svoje kazane. Kad bi napunili jedan kazan, izvukli bi
ga uz silno treskanje kroz prolaz i po stepenicama da ga gore isprazne, a zatim bi
se opet vraali. Tuobabi su se sad ve uasno guili i kaljali, smijeno iskrivljenih
lica i dlakavih, bezbojnih, golih tijela, isprskanih smrdljivom neisti koju su
skupljali sa dasaka leaja. Meutim, kad su zavrili posao i otili, u vrelom,
stranom, zaguljivom smradu potpalublja, nije se moglo primijetiti nikakvo
poboljanje.
Kad je slijedei put u potpalublje silo vie od uobiajenih etiri tuobaba
koji bi silazili s kazanom kae, Kunta procijeni da ih je lupajui nogama niz stepenice moralo sii barem dvadeset. Leao je ukoen od straha. Okreui glavu
lijevo i desno, vidio je kako se male skupine tuobaba postavljaju na nekoliko
mjesta u potpalublju, neki su bili naoruani bievima i pukama, titei druge koji
su s podignutim svjetiljkama stajali na oba kraja svake klupe s okovanim ljudima.
vor straha u Kuntinom elucu jo se jae stegnuo kad su se zauli udni, zveckavi
zvukovi, a nakon njih teki tropot lanaca. Zatim se njegov okovani lanak desne
noge poeo trzati; kroz blijesak uasa Kunta shvati da ga tuobabi oslobaaju
okova. Zato? Kakav e se uas sada dogoditi? Ukoeno je leao, ne osjeajui
vie na lanku uobiajenu teinu lanca, sluajui kako sa svih strana u potpalublju
dopire zveket i tropot povlaenja lanaca. Zatim je tuobab poeo vikati i udarati
bievima. Kunta je znao da je to znailo zapovijed neka siu sa leaja. Njegov krik
straha pridruio se iznenadnoj stravinoj galami krikova na razliitim narjejima
kad su se ljudi poeli podizati na leajima, udarajui glavama o grede na stropu.
Bievi su fijukali usred zaglune buke bolnih krikova dok su dvojica po
dvojica ljudi posrui silazili u prolaz izmeu drvenih klupa. Kunta i njegov drug u
okovima, pripadnik Wolof-plemena, zagrlili su se na leaju dok su se grevito
trzali pod vrelim udarcima bia. Zatim su im neije ruke vrsto uhvatile lanke na
nogama i grubo ih izvukle preko smradne gnojne kae na leajima u guvu ostalih
u prolazu, koji su svi urlali pod bievima tuobaba. Trzajui se i izvijajui u uzaludnom pokuaju da izbjegne udarcima bia, Kunta nazre obrise spououa kujc su
sc KreLaie ocrtavajui se na svijetloj pozadini otvorenog poklopca na palubi. Tuobabi su grabili ljude, postavljali ih na noge dvojicu po dvojicu i zatim ih
udarali i gurali niz prolaz, dok su se svi zajedno spoticali u mraku, prema stepenicama to su vodile gore do otvora. Kunta osjeti kao da su mu se odvojile noge od
122

tijela dok je posrtao niz prolaz uz Wolofa, vezan za njega okovom oko desnog
zapea, gol, pokriven skorjelom neisti, preklinjui tuobaba neka ga ne pojede.
Prvo dnevno svjetlo nakon gotovo punih petnaest dana mraka, udarilo je
Kuntu u oi poput udarca ekiem. Posrnuo je od eksplozije bola u glavi, pokrivajui oi slobodnom rukom. Bosi su mu tabani kazivali kako se ovo po emu
hoda, to je da je, lagano nji-e, s jedne strane na drugu. Spotiui se nesigurno i
slijepo prema naprijed, jer mada je pokrio oi rukom i vrsto stisnuo kapke, jo
uvijek je do zjenica dopiralo neto bolnog blijeska uzalud je pokuavao disati
kroz nosnice gotovo potpuno zaepljene skorjelom sluzi, i on zato irom rastvori
speene usnice i duboko udahne morski zrak prvi put u svom ivotu. Plua mu
se zgre od otrine istog zraka i on se srui na palubu, povraajui, zajedno sa
svojim drugom u okovima. Svud oko sebe uo je druge kako povraaju, lance kako
zve-keu, udarce bieva o ljudsko meso i krikove bola, a sve je to pratila vika i
psovke tuobaba i neko udno lepranje iznad njihovih glava.
Kad mu je ponovo bi zaparao lea, Kunta se skvri na bok i zauje kako je
njegov drug Wolof otro udahnuo kad je i njega pogodio udarac bia. Bi im je
obojici nastavio paliti kou sve dok se nekako nisu uspjeli podii na noge. Kunta
samo malo otvori oi kako bi vidio moe li nekako izbjei biu, ali mu svjetlost
probode glavu novom munjom bola, a kroz to ih je vrijeme njihov muitelj tjerao
dalje prema mjestu gdje je Kunta nejasno razabrao obrise nekog drugog tuobaba
koji je kroz verige oko njihovih lanaka provlaio dugaki lanac. Bilo ih je tamo
dolje, u mraku, mnogo vie nego to se njemu inilo da ih ima a ovdje je bilo
mnogo vie tuobaba nego to su ikada sili dolje medu njih. U svjetlu sunca izgle
rupicama, oiljcima od bolesti, njihova udna, duga kosa bila je ute, crne ili
crvene boje, neki su ak imali kosu oko usta i ispod brade. Neki su bili koati,
drugi debeli, neki su imali rune oiljke od noa, drugima je nedostajala ruka, ili
oko, ili noga, a mnogima su leda bila iarana dubokim brazgotinama. Kunta se sjeti
kako su mu pregledavali zube nekoliko je tuobaba, vidio je, imalo samo dva ili
tri zuba.
Velik broj tuobaba bio je rasporeen uz ogradu, u rukama su imali bieve,
dugake noeve ili nekakve teke metalne tapove s rupom na kraju, a iza njih,
Kunta je ugledao zapanjujui prizor nevjerojatan beskraj ustalasane plave vode.
Trgne glavu uvis za onim lepetavim zvukom iznad svoje glave i ugleda goleme
komade bijele tkanine koja se nadimala izmeu visokih debala i mnogobrojnih
konopa. Tkanina, je izgleda, bila ispunjena vjetrom. Okrenuvi se, Kunta ugleda
visoku pregradu od bambusa, viu od najvieg ovjeka, koja se protezala cijelom
irinom te velike kanoe. Provirujui kroz sredite ograde, irio se crni otvor neke
velike eljezne stvari, zastraujueg izgleda, koja je imala nekakvu dugu, debelu i
praznu cijev, a oko nje su provirivali vrhovi istih onakvih metalnih tapova kao to
su bili oni koje su u rukama drali tuobabi uz ogradu. I ta velika stvar i ti vrhovi
eljeznih tapova, bili su okrenuti prema mjestu na kojem su stajali okupljeni on i
ostali okovani ljudi.
Kad su im noge povezali novim lancem, Kunta je imao prilike prvi put
malo bolje osmotriti svog druga u okovima. Kao i Kunta, ovjek je bio od glave do
123

pete pokriven skorjelom neisti. Izgledao je otprilike istih kia kao Kuntin otac
Omoro i imao je klasine crte lica plemena Wolof, a koa mu je bila izrazito crna.
Wolofova su leda krvarila, isjeena udarcima bia, a gnoj se cijedio iz rane na
mjestu gdje mu je znak LL bio uarenim eljezom urezan u kou. Kunta shvati
dok su se tako gledali ispitujuim pogledima kako Wolof zuri u njega s
jednakim zaprepatenjem. Usred ope guve, imali su vremena pogledati i druge
gole ljude, koji su veinom uzbueno agorili, obuzeti strahom. Prema razliitim
crtama lica, utetoviranim plemenskini sarama i urezanim uznjuuiia, picmensKim
oznaKa-ma, Kunta je uoio pripadnike plemena Foulah, Jola, Serere i Wolof,
poput njegovog druga, ali najvie je bilo Mandinga i jo nekih za koje nije bio
siguran iz kojeg su plemena. Uzbuen, Kunta je zurio u onog ovjeka za kojega je
bio siguran kako je ba on ubio onog slateeja. Doista je bio Foulah; tijelo mu je
bilo pokriveno sasuenom krvlju od batina koje je primio.
Ubrzo su ih sve zajedno poeli gurati i bievima tjerati do mjesta gdje su
jedan drugi lanac s deset ljudi upravo polijevali kablicama punim morske vode,
koju su izvlaili preko ograde. Zatim su drugi tuobabi etkama na dugakim
tapovima ribali ljude koji su urlali od bola. I Kunta je vrisnuo kad ga je udario
mlaz slane vode, arei poput vatre na mjestima gdje je koa pukla pod udarcima
bia i na onom mjestu na leima spaljenom usijanim eljezom. Jo je glasnije
zavriskao kad su krute etke, osim to su sastrugale i skinule neto skorjele
neistoe s njegova tijela, ujedno otvorile i one ve zarasle oiljke od bievanja.
Gledao je kako im se pod noge slijeva zapjenjena i ruiasto obojena voda. Zatim
su ih potjerali natrag do sredita palube, gdje su se iznemogli sruili u hrpu. Kunta
je zurio uvis i ugledao jednog tuobaba koji je poput majmuna skakao po onim
visokim motkama, povlaei bezbrojne konopce izmeu velikih bijelih komada
tkanine. Iako je bio u oku od bola, sunce je grijalo toplo i ugodno, a osjeao je i
neopisivo olakanje to mu se tijelo oslobodilo barem jednog dijela prljavtine.
Iznenadni zbor krikova trgnuo je na noge okovane ljude. Oko dvadesetak
ena, veinom ispod dvadeset kia, i etvoro djece, izalo je trei i bez okova iza
pregrade, bjeei ispred dvojice tuobaba s bievima. Kunta odmah prepozna
djevojke koje su doveli zajedno s njim osjeajui kako ga preplavljuje osjeaj
bijesa dok je gledao kako svi tuobabi besramno ogledavaju njihovu golotinju, a
neki su ak trljali svoj foto. Stranim naporom volje, Kunta se borio sa eljom da
se baci na najblieg tuobaba usprkos njihovu oruju. Ruku stisnutih u pesnice, s
naporom je lovio dah, silom okreui pogled od uasnutih ena.
Zatim je jedan od onih tuobaba uz ogradu poeo razvlaiti i stezati medu
rukama neku udnu sklopivu stvar iz koje su izlazili piskavi zvukovi. Drugi mu se
pridruio udarajui afriki bubanj, dok su se ostali tuo-babi poredali u nepravilnu
liniju, a goli mukarci, ene i djeca zurili u njih. Tuobabi koji su stali u red izvukli
su komad konopa i svaki je od njih omotao jedan noni lanak kao da je konopac
lanac, onakav kakvim su bili povezani goli ljudi. Nasmijani, tuobabi su poeli
skakati gore-dolje, svi zajedno, u kratkim skokovima, odravajui ritam s udarcima
bubnja i zvucima one piskave stvari. Zatim su oni i ostali, naoruani tuobabi poeli
mahati prema ljudima u lancima, neka i oni ponu poskakivati na isti nain.
124

Meutim, kad su okovani ljudi ostali stajati kao okamenjeni, nasmijana lica
tuobaba namrtila su se i opet su poeli fijukati bievi.
Skaite! odjednom je viknula najstarija .medu enama, na mandingo
narjeju. Bila je otprilike istih kia kao i Kuntina majka Binta. Iskoivi naprijed,
ona je sama prva poela skakati. Skaite! opet je prodorno vrisnula, zurei u
djevojke i djecu, i oni ponu skakati poput nje. Skaite za tuobabovu smrt!
vrisnula je, dobacujui brze poglede golim mukarcima, izbacujui ruke i ake,
izvodei pokrete ratnikog plesa. A zatim, kad su shvatili smisao njezinih rijei,
jedan za drugim parovi okovanih mukaraca ponu skakati iznemoglo, posrui,
gore-dolje, dok su lanci tropotali udarajui o palubu. Pognute glave, Kunta je
gledao umu nogu i stopala kako poskakuju, osjeajui kako se njegove vlastige
noge svijaju pod njim od slabosti, a dah mu prelazi u ubrzano dahtanje. A tada su
se eninom pjevanju pridruile i djevojke. Zvualo je veselo, ali rijei koje su
pjevale priale su mukarcima o tome kako ovi strani tuobabi svake noi odvlae
sve ene u mrane uglove velike kanoe da ih iskoriste kao da su kuje. Tuobab
fa!6 vriskale su smjekajui se i glasno hihoui. Goli mukarci, poskakujui,
prihvatili su njihov krik: Tuobab fa! ak su se i tuobabi cerekali, neki su
pljeskali dlanovima od zadovoljstva.
Ali Kunti su poela klecati koljena i grlo mu se osuilo kad je ugledao
kako im se pribliava onaj mali, zdepasti tuobab, bijele kose, a uz njega i onaj golemi, namrgoeni, lica unakaenog oiljcima od noa, koji je takoer bio na onom
mjestu gdje su Kuntu pregledavali i tukli i davili i prili uarenim eljezom, prije
nego to su ga doveli ovamo, na veliku kanou. Zaas, im su i ostali goli ljudi
ugledali tu dvojicu, naglo zavlada tiina i jedini je zvuk bio lepet golemih komada
platna iznad njih, jer ak su se i ostali tuobabi ukoili u njihovu prisustvu.
Visoki tuobab zalaje neto hrapavim glasom i odstrani druge tuobabe od
okovanih ljudi. Objeen o pojas, njihao mu se veliki prsten s mnogo uskih, sjajnih
komada metala, koje je Kunta zapazio kad su ih drugi tuobabi upotrebljavali dok su
otvarali lance. A bjelokosi se zatim uputi medu gole ljude, zagledajui izbliza
njihova tijela. Tamo gdje bi ugledao zagaene, upaljene rane od bia, ili bi vidio
kako se gnoj cijedi iz rana od ugriza takora ili od uarenog eljeza, mazao je ta
mjesta nekakvom mau iz limene posude koju bi mu svaki put dodao visoki
tuobab. Ili bi visoki sam posipao nekakvim ukastim prahom iz druge posude
zapea i lanke koji su ispod okova poprimili bolesnu, veinom sivkastu boju.
Kad su se dva tuobaba pribliili njemu, Kunta se skvrio od straha i bijesa, ali
bjelokosi je ve mazao Kuntine upaljene rane mau, a visoki mu posipao zapea i
lanke ukastim prahom i inilo se da nijedan od njih nije prepoznao Kuntu.
A onda, iznenada, usred sve jae vike tuobaba, jedna od djevojaka koju su
doveli zajedno s Kuntom, istrgne se i pone divlje trati izmeu uzbuenih straara. Kad je nekoliko njih potralo za njom pokuavajui je uhvatiti, a drugi se
bacali prema njoj pokuavajui je sruiti, ona se, vritei, prebaci preko ograde i
nestane u dubini. U stranoj pometnji i galami bjelokosi tuobab i onaj visoki
6

Ubij tuobaba!

125

dograbe bieve i uz strahovite psovke ponu mlatiti po leima onih tuobaba koji su
trali za djevojkom, zato to su dopustili da im pobjegne.
Zatim je onaj tuobab gore medu komadima platna poeo vikati i pokazivati
rukom prema vodi. Okreui glave u tom smjeru, goli ljudi ugledae djevojku
kako pluta na valovima a nedaleko od nje par tamnih peraja koje su joj se hitro
pribliavale. Zatim se uo krik koji im je zaledio krv u ilama pa us-pjenjeno
i uzburkano more, i djevojka nestane s povrine, ostavljajui iza sebe samo crvenu
mrlju na mjestu gdje se maloprije- nalazila. Po prvi put bievi nisu fijukali dok su
okovane ljude, ukoene od uasa, potjerali nazad u mrano potpalublje i tamo ih
ponovo prikovali na njihova mjesta. Kunti se zavrtjelo u glavi. Poslije istog
oceanskog zraka, smrad ih je guio jo gore nego prije, a nakon dnevnog svjetla,
mrak se u potpalublju inio jo crnjim. Kad je uskoro poelo novo komeanje, ovaj
put nekako iz daljine, Kunta je svojim izvjebanim sluhom pogodio kako to sad
tuobab izvodi na palubu ustraene ljude iz prostora ispod njih.
Malo kasnije, uo je sasvim uz desno uho tiho mrmljanje. Jula? Kunti
srce poskoi u grudima. Znao je vrlo malo rijei iz narjeja wolofa, ali je znao da
Wolofi i neka druga plemena koriste rije jula za znaenje putnika i trgovaca, a to
su obino bili Man-dingo. I okreui glavu kako bi se pribliio uhu Wo-lofa, Kunta
proape: Jula. Mandingo. Nekoliko asaka, dok je napet leao, Wolof nita
ne odgovori. Kunti proleti kroz glavu kako bi to bilo lijepo kad bi on znao govoriti
mnogim narjejima onako kao braa njegova oca ali istog asa ga obuzme stid
to je njih, makar i u mislima, doveo na ovo mjesto.
Wolof. Jebou Manga proape konano ovjek do njega i Kunta je
shvatio da je to njegovo ime.
Kunta Kinte uzvrati on, takoer apui. Izmjenjujui apatom
poneku rije nakon toga, osjeajui oajniku potrebu za razgovorom, ispitivali
su se kako bi nauili po koju novu rije, sad jednu, malo kasnije drugu, iz narjeja
jednoga i drugoga. To je umnogome sliilo na ono vrijeme kad su kao maliani iz
prvog kafa uili prve rijei. Dok je neko vrijeme vladala utnja medu njima, Kunta
se prisjetio kako mu je, dok je sjedio nou na strai i uvao polja kikirikija, daleka
vatra onog Fulani-kravara pruala osjeaj sigurnosti i kako je tada elio da postoji
neki nain kako bi mogao porazgovarati s tim ovjekom kojega nikada nije
bio vidio. To sada bilo je kao neko ispunjenje njegove davne elje, osim to je sada
razgovarao s Wolofom, uz kojega je, nepoznatog i nevidljivog, tjednima leao
okovan.
Izvlaio je iz pamenja svaku rije vrolof narjeja koju je ikada uo. A znao
je da se Wolof isto tako napree ne bi li se prisjetio rijei mandinga kojih je on,
meutim, znao vie nego to je Kunta znao rijei wolofa. Opet za vrijeme duge
utnje medu njima, Kunta osjeti kako onaj mukarac s njegove lijeve strane, koji
do tada osim bolnog jecanja nije od sebe davao nikakva glasa, pozorno oslukuje
njihovo aptanje. Kunta odjednom shvati po tihom mrmoru koji se postepeno sve
vie irio potpalubljem kako nakon to su ljudi konano imali prilike pogledati
svoje drugove na danjem svjetlu on i njegov drug u okovima nisu bili jedini koji
su pokuavali uspostaviti razgovor. Mrmljanje se neprestano irilo. Sad bi u
126

potpalublju zavladala tiina jo jedino onda kad bi doao tuobab s jelom ili sa
etkama da poisti smrad sa leaja. A tiina koja bi u tim trenucima zavladala u
potpalublju nosila je u sebi novo obiljeje; po prvi put otkako su bili uhvaeni i
baeni u okove, osjealo se kako medu tim ljudima postoji osjeaj zajednitva.
37. POGLAVLJE
Kad su ih slijedei put izveli na palubu, Kunta je posebno nastojao
osmotriti ovjeka koji je stajao u redu iza njega, onoga koji mu je dolje u
potpalublju leao slijeva. Bio je iz plemena Serere, mnogo stariji od Kunte, a tijelo
mu je i sprijeda i straga bilo iz-brazdano ranama od bievanja, neke su bile tako
duboke i upaljene da se Kunta zasramio to je dolje u mraku ponekad poelio
udariti tog ovjeka zbog njegova neprekidnog bolnog jaukanja. Uzvraajui Kuntin
pogled, tamne su oi Serere ukoeno buljile u njega, pune srdbe i prkosa. Jedan
bi zapraska nad njima jo dok su tako stajali i gledali se udarac je ovaj put bio
namijenjen Kunti, tjerali su ga neka se pomakne naprijed. Silovitost udarca gotovo
ga je sruila na koljena i oslobodila u njemu pravu provalu bijesa. Dok mu je grlo
parao upravo ivotinjski urlik, Kunta se baci glavom prema tuobabu, ali istog asa
padne, rairenih ruku i nogu, povlaei za sobom svog druga u okovima, a tuobab
je spretno skoio u stranu izbjegavi obojicu. Ljudi su nagrnuli oko njih dok je
tuobab, oiju stisnutih od mrnje, bjesomuno mlatio biem, ponovo i ponovo, po
jednom i po drugom, po Kunti i po Wolofu, a bi im je sjekao kou poput noa.
Kad se pokuao otkotrljati u stranu, tuobab ga je svom snagom udario nogom u
rebra. Ali, nekako su on i Wolof, koji je jeao od bolova, uspjeli otetu-rati do grupe
ljudi s njihove platforme koji su se, povlaei noge, polako kretali prema mjestu
gdje e ih polijevati kablicama morske vode.
Trenutak kasnije, otra se sol morske vode upekla u Kuntine rane i
njegovim su se krikovima pridruili krikovi ostalih, nadglasavajui zvukove bubnja
i one pis-kave stvari, zvukove koji su se opet oglasili oznaavajui ritam po kojem
su okovani ljudi morali skakati i plesati za tuobaba. Kunta i Wolof bili su toliko
slabi od ovog najnovijeg bievanja da su dva puta pali, ali su ih udarci bieva i
tuobabovih nogu natjerali da nastave nespretno poskakivati u svojim lancima.
Kuntin je bijes bio toliko silan da je jedva zamijetio pjevanje ena: Tuobab fa!
A kad su ga konano, ponovo prikovali na njegovo mjesto dolje u mranom
potpalublju, srce mu je silovito tuklo od strasne elje da ubije tuobaba.
Svakih nekoliko dana, osam golih tuobaba silazili bi ponovo u smrdljivi
mrak i skupljali u vedrice izmet koji bi se u meuvremenu nakupio na daskama
gdje su leali okovani ljudi. Kunta bi nepomino leao, i oima, uagrelim od
mrnje, slijedio bi pogledom treperava naranasta svjetla, oslukujui kako tuobabi
psuju i kako se ponekad okliznu i padnu u skliski smrad na podu kojega je sada,
zbog sve slabijih crijeva okovanih ljudi, bilo toliko da se izmet poeo slijevati sa
klupa na pod prolaza.
Kad su posljednji put bili gore na palubi, Kunta je primijetio jednog
ovjeka koji je teko hramao zbog upaljene rane na nozi. Glavni mu je tuobab
namazao ranu onom svojom mau, ali to nije pomoglo, i taj je ovjek poeo
strano vikati u mraku potpalublja. Kad su opet izlazili na palubu, morali su mu
127

pomoi hodati i Kunta opazi da je noga, koja je prije bila sivkaste boje, poela
truliti, a zaudarala je ak i na svjeem zraku. Ovaj put su tog ovjeka zadrali na
palubi kad su ostale vratili dolje. Nekoliko dana kasnije, ene su kroz pjevanje
ispriale ostalim zarobljenicima kako je tuobab tom ovjeku odrezao nogu, a
jednoj su eni zapovjedili da se za njega stara, ali je ovjek jo iste noi umro, a
tijelo su mu bacili preko ograde u vodu. Otada, kad bi tuobabi doli istiti klupe,
donosili bi zdjele s jakim octom i u njih bi bacali komade uarenog eljeza. Oblaci
otrog dima malo bi popravili zrak, ali bi potpalublje vrlo brzo ponovo preplavio
zaguljivi smrad. Kunta je imao osjeaj da se njegova plua i koa nikada vie nee
osloboditi tog smrada.
Jednolino mrmljanje to se irilo potpalubljem im bi tuobab otiao, stalno
se pojaavalo, po obujmu i po jakosti, kako su se ljudi poinjali sve bolje i bolje
meusobno sporazumijevati. Rijei koje netko ne bi mogao razumjeti, aptale su se
od usta do uha, od leaja do leaja, sve dok netko, tko je znao vie jezika ne bi
natrag poruio to te rijei znae. Na taj nain, svi su ljudi na jednoj klupi nauili
nove rijei na jezicima koje ranije nisu poznavali. Ponekad bi se netko trgnuo i
pridigao, udarajui glavom o grede stropa, ponesen dvostrukim uzbuenjem, to
razgovara sa svojim drugovima i to to ine bez tuobabova znanja. Tim
meusobnim mrmljanjem, koje bi znalo potrajati satima, u ljudima se razvio
duboki osjeaj zavjerenitva i bratstva. Iako su potjecali iz razliitih sela i plemena,
meu njima je jaao osjeaj pripadnosti istom narodu i istoj zemlji.
Kad je Tuobab slijedei put doao da ih istjera na palubu, okovani su ljudi
stupali kao da su na sveanosti. A kad su ih vratili dolje, nekoliko onih koji su
govorili vie jezika, uspjelo je zamijeniti mjesto u redu kako bi ih prikovali na kraj
klupe, jer je to omoguivalo bre prenoenje prijevoda. Tuobab izgleda nita nije
primijetio, jer dio je njih bio potpuno nezainteresiran, a drugi uope nisu
razlikovali jednog okovanog ovjeka od drugoga.
Upiti i odgovori poeli su kruiti potpalubljem. Kamo nas vode? Taj
je upit izazvao ogoreni a-gor. Zar se ikada netko vratio kako bi nam to mogao
ispriati? Zato to su ih pojeli! Pitanje: Kako smo dugo ovdje?
izazvalo je itav niz nagaanja neki su ak tvrdili da je proao pun mjeseev
ciklus sve dok to pitanje nisu preveli jednom ovjeku koji je uspijevao brojiti
dane po dnevnom svjetlu to je do njega dopiralo kroz mali otvor za zrak pokraj
njegova leaja; on im je rekao kako je otkako je velika kanoa isplovila
izbrojao osamnaest dana.
Zbog upadanja tuobaba s kazanima s jelom ili lopatama za izmet, ponekad
bi se itav jedan dan utroio za prenoenje razliitih miljenja i odgovora na jedno
jedino pitanje ili izjavu. Poela su i uzbuena ispitivanja o moguim znancima
otprije. Ima li nekoga iz sela Barrakunda? upita netko jednog dana i nakon
izvjesnog vremena stigne, prelijeui od usta do uha, radosni odgovor: Ja sam
ovdje, Jabon Sallah! Jednog drugog dana, Kunta se gotovo ras-pukao od
uzbuenja kad mu je Wolof uurbano do-apnuo: Ima li koga iz sela Juffure?
Da, Kunta Kinte! poalje on bez daha odgovor. Leao je, gotovo se ne
usuujui disati, itav sat, koliko je trebalo da se od njega vrati odgovor: Da,
128

bilo je to ime. uo sam bubnjeve njegova sela koje ga je oplakivalo. Kunta

brine u pla dok su mu se u glavi nizale slike njegove obitelji okupljene oko
bijelog pijevca koji je uginuo leei na leima, a seoski voadanela prolazi selom
objavljujui tunu vijest svim seljanima, koji e zatim doi i unuti uz Omora,
Bintu, Lamina, Su-wadua i malog Madija, i svi e plakati dok e seoski bubnjevi
muklo javljati svima koji e u daljini uti tu poruku, kako se sin ovoga sela, po
imenu Kunta Kinte, od sada smatra zauvijek izgubljenim.
Dani razgovora protekli su u traenju odgovora na pitanje: Kako bi ljudi
mogli napasti i ubiti tuobabe s ove kanoe? Da li je bilo tko od njih imao neto
to bi se moglo upotrijebiti kao oruje? Nitko nita. A kad su bili gore na palubi, je
li tkogod moda zapazio bilo kakav tuobabov propust ili slabost, neto to bi se
moglo iskoristiti za iznenadni napad? Opet nitko nita nije zapazio. Najkorisniju
obavijest, dobili su iz pjevanja ena za vrijeme plesa u lancima: kako se s njima na
toj velikoj kanoi nalazi oko trideset tuobaba. inilo se kao da ih je mnogo vie, ali
ene su bile u povoljnijem poloaju da ih prebroje. ene su im takoer rekle kako
je na poetku putovanja bilo vie tuobaba, ali ih je petorica umrlo. Uili su ih u
bijelo platno i bacili preko ograde dok je bjelokosi glavni tuobab pri tom neto
itao iz nekakve knjige. ene su jo pjevale kako se tuobabi esto estoko tuku i
mlate medu sobom, najee zbog svae oko toga tko e se prvi posluiti enama.
Zahvaljujui njihovu pjevanju, sve to se dogaalo gore na palubi ubrzo bi
bilo dojavljeno mukarcima za vrijeme plesa u lancima, a oni bi zatim o tome
razgovarali dok su leali u potpalublju. A onda je stigla uzbudljiva vijest o novom
uspjehu uspostavljena je veza s ljudima smjetenim u prostoru ispod njihova. U
Kuntinom bi potpalublju zavladala tiina, a pitanje bi doviknuo onaj tko je leao
najblie otvoru u donji prostor: Koliko vas je tamo dolje? Nakon izvjesnog
vremena, u Kuntinom bi prostoru poeo kruiti odgovor: Mislimo da nas je oko
ezdeset.
Prenoenje obavijesti iz bilo kojeg izvora inilo se gotovo jedinim
djelovanjem koje je donekle opravdavalo to to jo uvijek ive. Kad nije bilo
nikakvih novosti, ljudi bi priali o svojim obiteljima, svojim selima, svojim
zanimanjima, gospodarstvima, o lovu. I sve je ee dolazilo do nesuglasica oko
toga kako ubiti tuobaba i kad bi to trebalo pokuati. Neki su ljudi smatrali kako,
bez obzira na posljedice, treba napasti tuobabe kad ih slijedei put izvedu na
palubu. Ostali su smatrali kako bi bilo mudrije motriti i ekati najpogodniji
trenutak.
Poele su se raspaljivati ogorene prepirke. Jedna je rasprava naglo
prekinuta kad je potpalubljem odjeknuo glas nekog starjeine: ujte me! Iako
smo iz raznih plemena i govorimo razliitim jezicima, ne zaboravite da smo svi
jedan parod! Moramo biti kao jedno selo, svi zajedno, ovdje na ovome mjestu!
amor odobravanja hitro se irio kroz potpalublje. Taj su glas ve jednom
uli kako ih savjetuje u trenucima najgorih patnji. Bio je to glas u kojem se, osim
mudrosti, osjealo iskustvo i ugled. Ubrzo se pronijela vijest kako je taj govornik
bio alcala u svom selu. Malo kasnije, on ponovo progovori, i sad im je rekao kako
moraju izmeu sebe nai vodu i njegov izbor moraju svi odobriti, a svaki plan za
129

napad trebaju sasluati i odobriti svi zarobljenici, jer bez toga nema nikakve nade
da e prevladati tuobabe koji su oigledno dobro organizirani i izvrsno naoruani.
Opet se potpalublje ispunilo Zagorom odobravanja.
Novi i utjeni osjeaj bliskosti s ostalim zarobljenicima pomogao je Kunti
da sada lake podnosi smrad i prljavtinu, pa ak i ui i takore. A zatim je saznao
za novi strah koji se irio medu okovanim ljudima postojala je bojazan da se jo
jedan slatee nalazi medu njima, dolje u drugom potpalublju. Jedna od ena pjevala
je o tome kako je dola s grupom ljudi koju je taj slatee pomogao dovesti
povezanih oiju ovamo na kanou. Pjevala je kako je bila no kad su joj skinuli
povez s oiju, ali uspjela je vidjeti kako je tuobab tom slateeju dao piti sve dok
ovaj nije pijan poeo posrtati naokolo, a onda je tuobab, urlajui od smijeha,
onesvijestio slateeja i odvukao ga u potpalublje. ena je dalje pjevala da taj slatee,
mada im ne moe tono opisati njegovo lice, mora biti dolje, u lancima kao i ostali,
strahujui da e ga otkriti i ubiti, jer je znao da su ljudi ve ubili jednog slateeja. U
potpalublju su ljudi razgovarali o tome kako vjerojatno taj slatee zna neto rijei
tuobabovog jezika, pa bi nadajui se spasiti svoj bijedni ivot, mogao pokuati
upozoriti tuobaba i ispriati mu o planu za napad za koji bi uspio saznati.
Kunta odjednom shvati dok je tresao lancima kako bi otjerao jednog
debelog takora zato je on dosad tako malo znao o slateejima. Jednostavno zato
to se nijedan od njih nikada ne bi usudio ivjeti u selu, medu ljudima, gdje bi ak i
neto jaa sumnja o tome tko je on zapravo, znaila za njega neizbjenu smrt.
Sjetio se kako mu se tamo u Juffureu esto inilo da njegov vlastiti otac, Omoro, i
drugi ljudi, jo stariji od njega, izgledaju nepotrebno zaokupljeni mranim brigama
i sumornim razmiljanjima i opasnostima. Sjetio se takoer kako su on i drugi
mladii mislili da nikada nee dopustiti takvim mislima da i njima ovladaju. Sada
je shvaao zato su stariji bili toliko zabrinuti za sigurnost sela; oni su bolje od
njega znali koliko se slateeja unja naokolo po Gambiji. Prezrenu smeu sasso
borro djecu od oca tuobaba, bilo je dodue lako prepoznati; ali ne svu. Kunta sada
pomisli na onu djevojku iz njegova sela koju je bio oteo tuobab, a od kojega je ona
kasnije pobjegla, sjeti se kako je izala pred Savjet starjeina upravo dan prije nego
to je njega uhvatio tuobab, traei savjeta to da uini sa svojim nedavno roenim
sasso borro i pitao se to li je Savjet na kraju odluio o tome.
Neki malobrojni slatee, saznao je iz razgovora u potpalublju, samo su
snabdjevali tuobabove kanoe dobrima kao to su indigo, zlato i bjelokost.
Meutim, bilo je na stotine drugih koji su tuobabu pomagali paliti sela i hvatati
ljude. Neki su ljudi priali kako bi slatee vabili djecu komadima eerne trske;
zatim bi im preko glave bacili vreu. Drugi su priali kako su ih slatee nemilosrdno
tukli za vrijeme hoda nakon to su ih uhvatili. ena jednog od okovanih
mukaraca, koja je trebala ubrzo roditi, umrla je na putu. Drugome su iz-ranjenog
sina ostavili na putu da iskrvari i umre od rana zadanih bievima. to je vie
sluao, Kuntin je bijes porastao i zbog drugih, njegovih supatnika.
Leao je tako u mraku i sluao glas svoga oca kako strogo opominje njega i
Lamina neka nikada nikamo ne odlaze sami; Kunta oajniki poali to nije
posluao oevo upozorenje. Srce mu se stislo na pomisao kako sada vie nikada
130

nee imati prilike posluati oeve savjete, jer e u onom preostalom dijelu svog
ivota morati nauiti da misli sam za sebe.
Sve to se na svijetu dogaa, volja je Alahova!
Ta izreka koja je pola od alcale irila se od uha do uha, a kad ju
je Kunti prenio onaj ovjek s njegove lijeve strane, on okrene glavu kako bi te
rijei doapnuo Wolofu. Trenutak kasnije, Kunta shvati da Wolof nije doapnuo
poruku slijedeem ovjeku, te nakon to je neko vrijeme zaueno razmiljao zato
to Wolof nije uinio, pomisli kako ih vjerojatno nije dovoljno jasno izrekao i on se
okrene i ponovo apne izreku. Ali Wolof iznenada ogoreno odbrusi, dovoljno
glasno da se ulo kroz cijelo potpalublje: Ako je to volja tvog Alaha, meni je
onda drai Sotona! Odnekud iz mraka zauje se nekoliko glasnih uzvika povlaivanja Wolofovim rijeima i tu i tamo izbiju prepirke.
Kunta je bio duboko potresen. Strano saznanje da uz njega lei nevjernik,
peklo mu je mozak, jer vjera u Alaha bila je za nj dragocjena koliko i sam ivot.
Dosad je potovao prijateljstvo i mudre nazore svog starijeg druga. Ali, odsada,
znao je, meu njima vie ne moe biti nikakvog drugovanja.
38. POGLAVLJE
Bili su gore na palubi i ene su im pjesmom javile kako su uspjele ukrasti i
sakriti nekoliko noeva i jo neke stvari koje bi se mogle koristiti kao oruje. Dolje
u potpalublju, jo izrazitije nego ikada prije toga, dolo je do podjele na dva tabora
suprotnih miljenja. Voa grupe koja je smatrala kako tuobaba treba bez
oklijevanja napasti, bio je jedan tetovirani Wolof, opasna izgleda. Svi su ga vidjeli
gore na palubi kako je divlje plesao, iskesivi svoje iljasto izbruene zube prema
tuo-babima koji su mu pljeskali, jer su mislili da se smije. One koji su vjerovali da
je pametnije motriti i briljivo se jo neko vrijeme pripremati, vodio je onaj smei
Foulah kojega su izbievali zato to je zadavio slateeja.
Bilo je i nekoliko sljedbenika jednog drugog Wo-lofa, koji je vikao kako
tuobaba treba napasti kad puno njih side ovamo u potpalublje, jer ovdje okovani
ljudi bolje vide od njih, a uz to bi i iznenaenje bilo najvee ali sve one koji su
zagovarali taj plan, ostali su vrlo brzo proglasili lakomislenima i ukazali im na to
kako bi jo uvijek glavnina tuobaba ostala gore na palubi, pa bi prema tome bila u
mogunosti pobiti okovane ljude u potpalublju kao takore. Ponekad, kad bi se
prepirka izmeu Foulaha i Wolofa pretvorila u srdito vikanje, umijeao bi se alcala,
zapovijedajui im neka tie govore inae e njihovo prepiranje uti tuobab.
Bez obzira na to ije e miljenje na kraju prevladati, Kunta je bio spreman
boriti se nasmrt. Vie se nije plaio umrijeti. Onog asa kad je zakljuio kako vie
nikada nee vidjeti svoju obitelj i svoju domovinu, Kunta se ve osjetio mrtvim.
Sada se plaio samo da ne umre prije nego to barem jedan tuobab ne pogine od
njegove ruke. Ipak, voda kojemu je Kunta bio vie naklonjen a tako i veina
drugih, osjeao je bio je oprezni, oiljcima od bia unakaeni Foulah. U meuvremenu je Kunta saznao kako je veina ljudi u potpalublju bilo iz plemena
Mandingo, a svaki je Man-dingo znao da je narod Foulaha poznat po tome to e
utroiti godine, pa i itav ivot ako tako mora biti, da bi smru osvetili svaku
ozbiljniju uvredu koju im ikada netko nanese. Ako bi netko ubio nekog Foulaha i
131

uspio pobjei, sinovi ubijenoga ne bi nikada prestali tragati za njim sve dok jednog
dana ne bi pronali i ubili ubojicu.
Moramo svi kao jedan slijediti vou za kojega emo se sloiti
savjetovao im je alcala. ulo se ljutito mrmljanje onih koji su bili za Wolofa, ali
postalo je jasno da je veina uz Foulaha, i on izrekne prvi nalog. Moramo
jastrebovim oima pratiti svaki tuo-babov pokret. A kad doe vrtjeme za borbu,
moramo biti ratnici. Savjetovao im je da posluaju savjet one ene koja im je
rekla neka se priinjaju sretnima tuobabovu pozornost i onda e ga lake
iznenaditi. I Foulah im jo ree neka svaki ovjek pogledom za sebe potrai neki
predmet pogodan kao oruje koji e moi brzo dohvatiti i upotrijebiti. Kunta je bio
veoma ponosan na samoga sebe, jer on je u toku boravka gore na palubi ve bio
zapazio iljasti kolac koji je leao labavo privezan ispod ograde kanoe, a koji je
namjeravao otrgnuti i upotrijebiti kao koplje koje e zabosti u trbuh najbliem
tuobabu. Prsti bi mu se vrsto savili oko kolca koji je zamiljao u svojim rukama
svaki put kad bi na to pomislio.
Svaki put kad bi tuobab povukao poklopac s otvora i siao medu njih,
viui i zamahujui bievima, Kunta bi leao tiho poput umske ivotinje. Mislio
je na to kako im je kintango za vrijeme boravka u jujuo-selu uvijek govorio kako
lovac mora uiniti ono emu je sam Alah nauio ivotinje kako e se sakriti i
motriti lovce koji ih ele ubiti. Kunta je satima leao razmiljajui o tome kako
tuobab ini se uiva nanositi bol. Sjeao se s gaenjem kako bi se tuo-babi smijali
dok su bievali ljude posebno one ija su tijela bila puna upaljenih rana i
kako bi zatim s izrazom gnuanja brisali sa sebe gnoj koji bi ih poprskao. Leei
tako, Kunta je takoer s ogorenjem zamiljao tuobabe kako nou silom odvlae
ene u mrane zakutke kanoe; uinilo mu se kao da uje vrisak ena. Zar tuobabi
nemaju svojih ena? Je li to razlog zbog ega tako kao psi jure za tuim enama?
Tuobabu ini se nita nije bilo sveto; oni izgleda nemaju ni bogova, ni duhova
kojima bi se molili.
Jedino to je Kunti moglo odvratiti misli od tuo-baba i naina kako e ih
pobiti bili su takori, koji su svakim danom postajali sve drskiji. Njihovi brkovi
kakljali bi Kuntu izmeu nogu kad bi ga doli gristi za neku ranu koja je krvarila
ili se iz nje cijedio gnoj. Meutim, ui su vie voljele gristi za lice, ili bi mu sisale
tekuinu iz uglova oiju, ili slinu to mu se cijedila iz nosa. Kunta bi grio tijelo,
hitro po-seui i zatim stiui prste kako bi noktima smrvio neku u koju bi uspio
uhvatiti. Ali, jo gora od uiju i takora, bila je bol u ramenima, laktovima i
kukovima, jer je pekla poput vatre, a uzrokovalo ju je dugotrajno struganje o tvrde,
hrapave daske na kojima su leali- Kad su bili gore na palubi, zamijetio je i kod
drugih izguljenu kou na tim mjestima i njegovi su se vlastiti krikovi pridruivali
sveopem zboru krikova svaki put kada bi se velika kanoa njihala ili valjala neto
jae nego obino.
A Kunta je vidio takoer kako su se gore na palubi neki ljudi poeli
ponaati kao zombi lica su im imala izraz koji je govorio da se oni vie niega
ne plae, jer im je postalo sasvim svejedno hoe li ivjeti ili umrijeti. ak i kad bi
ih oinuo tuobabov bi, oni bi vrlo sporo reagirali. A nakon to bi s njih oribali
132

neistou, neki su od njih bili naprosto nesposobni ak i da pokuaju poskakivati, i

bjelokosi bi glavni tuobab, zabrinuta lica, naloio drugima neka tim ljudima
dopuste sjesti, i oni bi sjeli s glavom meu koljenima dok im se niz izranjena leda
slijevala rijetka, ruiasta tekuina. Tada bi im glavni tuobab silom zabacio glavu i
u poluotvorena bi usta ulijevao neto od ega bi se oni obino poeli guiti. A neki
od njih samo bi se mlitavo sruili na bok, nesposobni uiniti i najmanji pokret, i
tuobabi su takve morali nositi natrag u potpalublje. I prije nego to su ti ljudi umrli,
a veina ih je umirala, Kunta je znao da su oni na neki nain voljno izazvali svoju
smrt.
Meutim, sluajui Foulahov savjet, Kunta i veina ostalih zarobljenika
trudili su se izgledati to su mogli veselije dok bi plesali u lancima, iako su taj
napor osjeali poput gube na duama. Ipak, moglo se primijetiti kako je kod
tuobaba uslijed toga poneto popustila napetost, manje je udaraca bievima padalo
po njihovim leima, a ljudima je sada bilo doputeno da ostanu gore na suncem
obasjanoj palubi due nego prije. Nakon to bi izdrali polijevanje morskom
vodom i muenje ribanja etkama, Kunta i ostali ljudi, uali bi odmarajui se i
pozorno promatrali svaki tuobabov pokret na kojim su se udaljenostima jedan
od drugoga rasporeivali du ograde; kako su obino drali oruje previe blizu
sebe da bi im ga mogli ugrabiti. Oi okovanih ljudi ne bi propustile zamijetiti kad
bi neki tuobab naas ostavio puku oslonjenu na ogradu.
Dok bi tako sjedili na palubi i unaprijed se veselili danu kada e ubijati
tuobabe, Kunta se brinuo zbog one velike eljezne stvari to je provirivala kroz
pregradu od bambusa. Znao je da e, bez obzira na to koliko to kotalo ivota,
morati nadvladati i oduzeti tuobabu to oruje, jer mada nije ba tono znao to je
to, znao je da ono mora na neki nain strahovito razorno djelovati, jer je dakako to
i bio razlog zato je tuobab tu stvar tamo postavio.
Brinuo se takoer i zbog onih nekoliko tuobaba koji su uvijek vrtjeli kota
velike kanoe, malo na jednu, malo na drugu stranu, zurei pri tom u nekakav
okrugli, smekasti metalni predmet ispred njih. Jednom, dolje u potpalublju, alcala
je izrekao Kuntinu vlastitu misao: Ako pobijemo ove tuobabe, tko e upravljati
kanoom? A Foulah, njihov voda, odgovorio je kako te tuobabe treba ive
zarobiti. S kopljem pod grlom rekao je vratit e nas u nau domovinu, ili
e umrijeti. Ve sama pomisao da bi doista mogao ponovo vidjeti svoju zemlju,
svoj dom, svoju obitelj je Kunti marce po leima. Meutim, ak i kad bi se to
uistinu dogodilo, pomislio je, trebao bi doivjeti duboku starost dok bi uspio
zaboraviti ak i najmanji dio onoga to mu je tuobab uinio.
Kunta se jo neega straio da bi tuobab mogao biti sposoban uoiti
promjenu u njihovu nainu plesanja tamo gore na palubi, jer oni su sada doista
plesali; nisu mogli sprijeiti da pokretima ne izraze ono to im je tako silno
zaokupljalo misli: brze kretnje odbacivanja okova i lanaca, a zatim udaranje toljagama, guenje, probadanje kopljem, ubijanje. Dok bi plesali, Kunta i ostali
mukarci ak su hrapavim glasovima izvikivali svoje radosno iekivanje ubijanja.
Meutim, na Kuntino veliko olakanje, kad bi ples zavrio i kad bi se ljudi ponovo
uspjeli sabrati, vidjeli bi kako se tuobab, koji nije nita posumnjao, sretno
133

osmjehuje. Zatim, jednog dana gore na palubi, ljudi su odjednom stali kao ukopani
od zaprepatenja, zurei ba kao i tuobab u stotine leteih riba to su ispunile
zrak iznad vode, nalik na srebrne ptice. Kunta je gledao, zapanjen, kad najednom
zauje krik. Hitro se okrenuvi, ugleda onog divljeg, tetoviranog Wolofa kako
upravo grabi metalni tap jednog tuobaba. Maui njime kao toljagom, Wolof
razaspe po palubi mozak tog tuobaba; dok su se drugi tuobabi prenuli iz
zaprepatenosti, on je jo jednoga sruio na palubu. Sve se odigravalo takvom
brzinom da je Wolof, bjesomuno urlajui, udarao svakog petog tuobaba kada mu
je blijesak dugog noa skinuo glavu sa ramena. Wolofova je glava ve pala na
palubu, a tek onda se sruilo i tijelo, te iz oba odvojena dijela brine krv. Na
odsjeenoj glavi oi su jo uvijek bile otvorene i gledale su veoma iznenaeno.
Usred paninih povika, sve je vie i vie tuobaba izlazilo na palubu, dolazili
su, trei, kroz vrata i sputali se poput majmuna odozgo, izmeu velikih bijelih
komada platna. Dok su ene vriskale, okovani su se ljudi stisnuli u krug. eljezni
su tapovi bljuvali vatru i dim; zatim je velika crna cijev krenula uz gromoglasni
trijesak, a oblak gustog dima i vreline proleti upravo iznad njihovih glava i oni
udare u vrisak i bace se na pod u uasu, jedan preko drugoga.
Iz prostora iza pregrade izleti glavni tuobab i njegov pomonik unakaena
lica, obojica vritei od bijesa. Visoki udari najblieg tuobaba takvom estinom da
je ovome pokuljala krv na usta, a zatim su se svi ostali tuobabi pretvorili u masu
kretavih spodoba dok su s bievima, noevima i vatrenim tapovima pojurili
prema okovanim ljudima, tjerajui ih nazad prema otvorenom ulazu u utrobu
kanoe. Kunta se kretao ne osjeajui udarce bia koji bi ga dohvatili, jo uvijek
oekujui da e Foulah dati znak za napad. Ali, gotovo prije nego to je toga uope
postao svjestan, ve su opet bili dolje, prikovani za svoja mjesta, u mraku, a poklopac se uz trijesak spustio na otvor.
Ali nisu bili sami. U opem meteu, jedan je tuobab ostao zarobljen dolje
medu njima. Trao je ovamo--onamo u mraku, spotiui se i udarajui o rubove
klupa s okovanim ljudima, kriao je od uasa, hitro se podiui na noge kad bi pao,
ponovo tumarajui u tmini. Njegov je urlik zvuao poput urlika divlje zvijeri.
Tuobab fa! povie netko, a ostali mu se glasovi pridrue: Tuobab fa!
Tuobab fa! Vikali su, sve glasnije i glasnije, a sve se vie glasova pridruivalo
zboru. Kao da je znao to to za njega znai, tuobab je poeo isputati nekakve
moleive zvukove, dok je Kunta ukoen leao, nesposoban pokrenuti bilo koji
mii. U glavi mu je silovito kucalo, iz tijela mu je potocima tekao znoj, dahtao je
guei se. Odjednom se poklopac naglo otvori i oko tuce tuobaba sleti, trupkajui
nogama, niza stepenice u mrano potpaljublje. Neki od bieva spustili su se svom
estinom na zaostalog tuobaba prije nego to je ovaj mogao objasniti da je on jedan
od njih-.
Zatim su ljude, uz strahovite udarce bievima, ponovo oslobodili lanaca, i
bievima i batinama otjerali ih na palubu, gdje su morali gledati kako etiri tuobaba tekim korbaima tuku i pretvaraju u kau bezglavo Wolofovo tijelo. Gola
tijela ljudi u okovima sjala su se od znoja i krvi to je tekla iz starih i novih rana,
ali medu njima se gotovo nije ulo ni glasa. Svaki je tuobab sada bio teko
134

oboruan, a na licima im se itala ubilaka mrnja dok su stajali u krugu oko njih,
zurei i teko diui. A onda su opet za-fijukali bievi dok su gole ljude tjerali
natrag u potpalublje i tamo ih prikovali na njihove leaje.
Dugo se nitko nije usudio ni aptati. U meteu misli i osjeaja to su
obuzeli Kuntu kad mu je strah dovoljno popustio da mu je uope proradio mozak,
izdvajala se pomisao kako on nije jedini koji se divi Wolofovoj hrabrosti jer je
ovaj umro onako kako ratnik i treba umrijeti. Sjetio se svog vlastitog udnog
iekivanja da im njihov voa Foulah svakog trenutka dade znak za napad ali
znaka nije bilo. Kunta je osjeao ogorenje, jer bez obzira na to to bi se bilo
dogodilo, dosad bi ve bilo zavreno; a emu odgaati smrt? Zar je imalo ikakvog
smisla produivati ivot u toj smrdljivoj tmini? Oajniki je poelio da moe, kao
nekad, porazgovarati sa svojim drugom u okovima, ali Wolof je bio poganin.
Ljutito mrmljanje zbog toga to je Foulah propustio uzvratiti i djelovati,
prekinula je njegova dramatina poruka: napad, objavio je, treba uslijediti kad
slijedei put ljudi iz njihovog potpalublja budu na palubi radi pranja i kad
budu poskakivali u okovima, jer tada je, ini se, tuobab najmanje oprezan.
Mnogi e od nas umrijeti rekao im je Foulah kao to je na brat umro za nas
ali osvetit e nas ova naa braa dolje ispod nas.
U tihom amoru koji se sad poeo iriti potpalubljem, uli su se promukli
povici odobravanja. A Kunta je leao u mraku i oslukivao struganje ukradene
turpije o neiji lanac. Ve ih je tjednima uo, a znao je da se strugotine briljivo
pokrivaju izmetom kako tuobab ne bi nita primijetio. Leao je gledajui u pameti
lica tuobaba koji su okretali veliki kota kanoe, budui da su oni bili jedini ije e
ivote potedjeti.
Meutim, u toku te duge noi u potpalublju, Kunta i ostali zarobljenici
nenadano zaue neki udan, novi zvuk kakav nikad dotad nisu bili uli. inilo se
da dopire kroz daske iznad njihovih glava. Potpalublje se naglo utialo i napeto
oslukujui Kunta se dosjeti da to jai vjetar mlati velikim komadima platna,
silovitije nego inae. Uskoro su uli jo jedan novi zvuk kao da netko po palubi
prosipa riu; poslije nekoliko trenutaka Kunta se dosjetio da je to vjerojatno poela
padati jaka kia. A onda zauje bio je uvjeren u to prigueni prasak i tutnjavu
snanog groma.
uli su topot nogu po daskama palube iznad njih, a velika se kanoa poela
valjati i tresti. Kunti-nim krikovima pridruili bi se i krikovi ostalih svaki put kad
bi kretanje broda, gore-dolje, ili s jedne na drugu stranu, pritisnulo gola ramena,
laktove i stranjice okovanih ljudi ve krvave i zagnojene jo vre o
hrapave daske pod njima, koje bi sastrugale jo meke, zaraene koe sve dok nisu
poele strugati ogoljele miie. Od vrueg, otrog bola to mu je prostrujao tijelom
od glave do pete, gotovo je izgubio svijest, i kao iz daljine, nejasno mu je do
svijesti dopirao zvuk vode koja se poela slijevati u potpalublje, te usred opeg
agora krikovi prestravljenih ljudi.
Voda je sve jae prodirala u potpalublje sve dok Kunta nije zauo zvuk kao
da se gore, po palubi, vue neto teko, kao neko veliko platno. Nekoliko trenutaka
kasnije, poplava se svela na nekoliko tankih mlazia ali se Kunta poeo znojiti i
135

guiti. Tuo-bab je pokrio rupe iznad njih kako bi sprijeio prodiranje vode, ali je
time prekinuo i dovod zraka izvana i sada su sva vruina i smrad ostajali uhvaeni
u prostoru potpalublja. Postalo je neizdrivo, ljudi su se poeli guiti i povraati,
grozniavo udarajui okovima i vriskajui u panici. Kunta je imao osjeaj da su mu
nos, grlo, a zatim i plua, ispunjeni goruim pamukom. Dahtao je, hvatajui zraka
za novi krik. Okruen divljim, paninim tropotom povlaenja lanaca, te krikovima
napola uguenih ljudi, nije ni osjetio kad su mu se naglo ispraznili i crijeva i
mjehur.
Valovi su se muklo razbijali o koljku broda poput tekih mlatova, a grede
iza njihovih glava iste-zale su se i napinjale zakovice kojima su bile spojene.
Iskidani krikovi ljudi iz utrobe broda ispod njih, postali su glasniji kad je kanoa
muno zaronila u veliki val, podrhtavajui pod tonama oceanske vode to se prelila
preko njega. Zatim, kao nekim udom, kanoa se ponovo ispravila pod mlazovima
silovite kie to je po njoj udarala poput tue. Kad ju je slijedei divovski val
ponovo poklopio, ovaj put s boka, i potom je opet digao dok je kanoa posrtala,
valjala se, drhtala galama u potpalublju poela se pomalo stiavati kako je sve
vie i vie ljudi gubilo svijest i mlitavo se ruilo na daske leaja.
Kad se Kunta osvijestio, bio je gore na palubi, iznenaen to je jo uvijek
iv. Naranasta svjetla to su se kretala naokolo, navela su ga da u prvi as pomisli
kako je jo uvijek dolje. A onda je duboko udahnuo i shvatio da die svjei zrak.
Leao je bespomono na leima koja su mu razdirali tako strahoviti bolovi da nije
mogao prestati plakati, ak ni pred tuobabom. Vidio ih je visoko gore iznad svoje
glave, sablasne na mjeseini, kako puu uz krieve du--gakih, debelih tapova;
izgleda, pokuavali su razmota-ti velika bijela platna. Zatim okreui glavu u
smjeru iznenadne glasne galame, Kunta ugleda jo neke tuo-babe kako posrui
izlaze iz potpalublja, spotiui se, dok su za sobom vukli mlitava, okovana tijela
golih ljudi, izvlaili ih kroz otvor na palubu i sputali ih grubo na daske blizu
Kunte i ostalih koji su tu ve leali, poslagani u hrpu, kao klade.
Kuntin je drug u okovima nezaustavljivo drhtao i kaljao uz neprekidno
jecanje. Ni Kunta se nikako nije mogao prestati guiti u kalju dok je promatrao
bjelokosog glavnog tuobaba i visokog tuobaba s oilj-cima kako viu i psuju ostale
tuobabe koji su se sklizali i padali po izbljuvcima na palubi a dio te prljavtine
potjecao je od njih dok su i dalje dovlaili onesvijetena tijela iz utrobe kanoe.
Velika se kanoa jo uvijek teko valjala, a kia kapljica bi svako malo
obilno zalila komandni most. Glavni tuobab je s tekom mukom odravao ravnoteu dok im je urno prilazio, a slijedio ga je visoki tuobab sa svjetiljkom. Jedan ili
drugi, okrenuli bi na lea svakog onesvijetenog, golog ovjeka i pribliili bi
svjetiljku; glavni tuobab bi se zatim pozorno upiljio u lice zarobljenika, a ponekad
bi prstima dotisao zapee okovanog ovjeka. Katkada bi potom, ogoreno psujui,
izlajao nekakvo nareenje, i onaj drugi tuobab je nato podizao ovjeka i bacao ga
preko ograde u ocean.
Kunta je shvatio da su ti ljudi umrli dolje u potpalublju. Pitao se zar je
mogue da se Alah, za kojega je. reeno da se nalazi svugdje, u svakom asu
nalazi sada ovdje. Zatim pomisli kako ga ve samo takvo pitanje ini jednakim
136

ovom nevjerniku koji drhti i jei kraj njega. I on usmjeri misli na molitvu za due
onih koje su bacali preko ograde i koji su se sad ve pridruili svojim precima. Bio
im je zavidan.
39. POGLAVLJE
Do zore se nevrijeme smirilo i nebo raistilo, ali se brod i dalje valjao na
tekim, sporim valovima. Neki od ljudi koji su jo uvijek leali na
leima, ili na boku, nisu pokazivali gotovo nikakvih znakova ivota; drugi su se
svijali u uasnim grevima. Meutim, kao i veina okovanih ljudi, Kunta se uspio
uspraviti u sjedei poloaj to mu je donekle olakalo uasne bolove u leima i
stranjici. Tupo je zurio u lea onih oko sebe; svi su ponovo krvarili kroz kraste
sasuene i skorjene krvi otprije, a primijetio je i neto to je izgledalo kao kost
kako se bjelasa na ramenima i laktovima zatoenika. Upravivi odsutno pogled na
drugu stranu, ugledao je jednu enu kako lei iroko rairenih nogu; skroviti
dijelovi njezina tijela, okrenuti prema njemu, bili su prekriveni nekom udnom
sivkastoukastom sluzi, a Kuntin nos nanjui neopisivi smrad za koji je znao da
mora dopirati od nje.
Od vremena do vremena, jedan od onih koji su jo uvijek leali, pokuao bi
se uspraviti. Neki bi odmah padali nazad, ali meu onima koji su uspjeli sjesti,
primijeti Kunta, bio je njihov voda, Foulah. Jako je krvario, a lice mu je bilo
prazno, kao da se potpuno iskljuio iz svega to se oko njega dogaalo. Kunta nije
prepoznavao mnoge od onih koje je vidio oko sebe. Dosjeti se da su to zacijelo
ljudi iz drugog potpalublja, ispod njih. To su oni ljudi za koje je Foulah rekao kako
e osvetiti smrt brae iz prvog potpalublja nakon napada na tuobaba. Napad. Kunta
ak nije imao snage niti razmiljati vie o tome.
Na licima ljudi oko sebe, ukljuujui lice ovjeka uz kojega je bio prikovan
okovima, Kunta je vidio znak smrti. Nije znao zato, ali bio je siguran da e ti ljudi
umrijeti. Lice njegova druga Wolofa bilo je sivo, a svaki put kad bi otvorio usta
kako bi uhvatio zraka, u nosu bi mu se uo neki klokotavi zvuk. ak su i kosti to
su provirivale kroz zderano meso na Wolofovim ramenima i laktovima, izgledale
nekako sivkaste. Kao da je znao da ga Kunta promatra, Wolofove vjede zatrepere i
podignu se, i on pogleda Kuntu ali bez ikakva znaka da ga prepoznaje. ovjek
je, dodue, poganin, ali... Kunta nemono isprui prst i dotakne Wolofovu ruku.
Meutim, Wolof niim nije pokazao da je svjestan te Kuntine kretnje i njezina
izvanrednog znaenja.
Iako bolovi nisu poputali, toplina sunca pomogla je da se Kunta osjeao
malo bolje. Pogledao je dolje j u lokvi vode u kojoj je sjedio, primijeti krv to se
cijedila s njegovih lea i drhtavi mu jecaj izleti iz gria- Tuobabi, koji su takoer
izgledali slabi i bolesni, kretali su se po palubi sa etkama i kablicama i istili
izmet i izbljuvke, a ostali su dovlaili iz utrobe broda kazane pune smrdljivog
gnoja i praznili ih preko ograde. U svjetlu dana Kunta je odsutno zapazio kako je
tuobabova koa blijeda i kosmata i kako im je malen foto.
Malo kasnije osjeti miris isparivanja kipueg octa i katrana to je dopirao
kroz daske palube, dok je glavni tuobab poeo obilaziti okovane ljude i mazati ih
svojim balzamom. Tamo gdje su se kosti ukazale kroz oderano meso, tuobab je
137

polagao komad platna koji bi prije toga posuo prakom, ali od krvi to je neprekidno navirala, krpe bi vrlo brzo spuznule i pale. Nekim je ljudima tuobab
otvarao usta medu ostalima i Kunti i silom im ulijevao u grlo neto iz nekakve crne boce.
U sumrak, oni koji su bili dovoljno snani dobili su jelo kuhani kukuruz
sa crvenim palmovim uljem to su im donijeli u jednom malom kazanu iz
kojega su svi grabili rukama. Zatim su svakome dali nekoliko gutljaja vode koju su
donijeli iz velike bave privezane ispod najvieg jarbola. Kad su se na nebu
ukazale zvijezde, oni su ve ponovo bili dolje, u lancima. U Kuntinom potpalublju,
ispranjena mjesta onih koji su umrli popunjena su najslabijima od onih iz donjeg
potpalublja i njihovo je muno jecanje sada bilo jo glasnije nego ranije.
Tri je dana Kunta leao tako meu njima u sumraku bola, povraanja i
groznice, njegovi krikovi iz-mijeahu se s krikovima ostalih. I on je bio jedan od
onih koje su potresali napadi tekog, promuklog kalja. Vrat mu je bio vru i
otekao, a cijelo mu se tijelo kupalo u znoju. Samo se jednom trgao iz obamrlosti,
kad je osjetio brkove takora na boku; gotovo nesvi-jesno njegova se slobodna ruka
isprui i prsti mu zgrabe takorovu glavu i prednje noge. Nije mogao vjerovati da
mu je to doista uspjelo. Sav bijes koji-je potiskivao u sebi tako dugo izlije
se sada kroz ruku u Kuntinu aku. Stiskao je sve jae i jae takor se
bjesomuno trzao i skviao sve dok Kun-ta nije osjetio kako su mu oi iskoile,
a lubanja se smrvila pod pritiskom palca. Tek tada osjeti kako mu prsti gube snagu
i on otvori aku pa ispusti smrvljene ivotinjske ostatke.
Dan ili dva kasnije, glavni je tuobab osobno poeo silaziti u potpalublje,
zatiui svaki put i skidajui s takvih okove barem po jo jedno beivotno
tijelo. Guei se u smradu, dok su mu ostali svijetlili visoko podignutim
svjetiljkama, mazao je bal-zam i posipao praak i silom gurao grli crne boce u
usta onih koji su jo ivjeli. Kunta se prisiljavao suspregnuti krik bola svaki put
kad bi mu tuobabovi prsti mazali leda ili mu gurali grli boce medu usnice. Stresao
bi se od dodira tih blijedih ruku na svojoj koi; drai bi mu bio udarac bia. A u naranastom sjaju svjetiljaka, lica tuobaba pretvarala su se u bijele mrlje, bez ikakva
izraza, i Kunta je znao da mu se slika tih lica nikada nee izbrisati iz sjeanja, kao
ni smrad u kojem je leao.
Leei tako u smradu i groznici, Kunta vie nije znao jesu li se u utrobi
kanoe nalazili dva ili est mjeseevih ciklusa, ili ak toliko vremena koliko traje od
kie do kie. Onaj ovjek koji je leao uz otvor za zraenje kroz koji je brojio dane,
bio je mrtav. A medu onima koji su preivjeli, nije vie bilo nikakvih razgovora.
Jednom se Kunta trgao iz polusna, osjeajui neki neodreeni uas i blizinu
smrti. Potom, neto kasnije, shvati kako vie ne uje poznato, piskavo disanje svog
druga u okovima. Dugo mu je vremena trebalo dok se prisilio ispruiti ruku i
dotaknuti ruku ovjeka pored sebe. Povukao se prestravljen, jer Wolofova je ruka
bila hladna i ukoena. Kunta je leao drhtei. Bez obzira na to to je bio poganin,
Wolof i Kunta su razgovarali, leali jedan uz drugoga. A sada je Kunta bio sam.
Kad je tuobab opet siao meu njih s kazanom kukuruzne kae, Kunta se
grio dok se njihovo ka-ljanje i mrmljanje pribliavalo njegovu leaju. Osjetio
138

je kako je jedan od tuobaba stresao mrtvo Wolofovo tijelo i uo ga je kako psuje.

Onda Kunta zauje kako mu, kao i obino, zahvaaju hranu pliticom i kako su
pliticu gurnuli na daske izmeu njega i ukoenog Wolofa, a tuobab produi dalje
do slijedeeg para. Bez obzira na glad, Kunta nije mogao ni pomisliti na jelo.
Neto kasnije dola su dva tuobaba i skinula okove s Wolofovog zapea i
noge, razdvajajui ga od Kun-te. Jo omamljen od udarca, Kunta je sluao kako
vuku mrtvo tijelo niz prolaz i uz stepenice, dok je glava udarala po daskama. Htio
se to dalje odmaknuti od tog ispranjenog mjesta, ali, im se pomaknuo, hrapavi
dodir dasaka o njegove ogoljele miie natjera ga da krikne od strahovitog bola.
Dok je nepomino leao ekajui da se bol malo smiri, u glavi mu je odjekivao
zvuk naricanja ena u Wolofovom selu dok oplakuju njegovu smrt. Tuobab fa!
vrisnuo je u smrdljivi zrak, a s njegove okovane ruke zazvekeu prazni
Wolofovi okovi.
Kad su slijedei put izali na palubu, Kuntin se pogled susretne s pogledom
onog tuobaba koji je tukao njega i Wolofa. Za trenutak su se duboko zagledali
jedan drugome u oi, i mada su se tuobabovo lice i oi grili od mrnje, ovaj put
udarci bia nisu zaparali Kuntina leda. Kad se Kunta oporavio od iznenaenja,
pogledao je preko palube i prvi put poslije oluje, ugledao ene. Srce mu se stislo u
grudima. Od nekadanjih dvadeset, ostalo ih je samo dvanaest. Meutim, osjeti
drhtaj olakanja kad je vidio da su preivjela sva etiri djeteta.
Ovaj put nije bilo ribanja rane na leima okovanih bile su isuvie strane
i poskakivali su svoj ples u lancima sasvim iznemoglo, a pratio ih je samo
bubanj vie nije bilo tuobaba koji je stiskao onu piskavu stvar. Onako kako su
mogle, uz strane bolove, preostale su im ene otpjevale kako je u meuvremenu
prilian broj tuobaba, uivenih u bijelo platno, zavrio preko ograde u moru.
S izrazom velikog umora na licu, bjelokosi je tuobab obilazio gole ljude,
nosei mast i crnu bocu, kad jedan ovjek, kojemu su sa zapea i lanaka
visjeli prazni okovi njegova mrtvog druga, naglo skoi i potri prema ogradi. Ve
je bio pretrao pola puta do ograde, kad je jednom tuobabu, koji mu je bio najblii,
uspjelo dostii ga i uhvatiti lanac to se za njim vukao, upravo u trenutku kad je
ovjek skoio. Trenutak kasnije tijelo okovanoga udarilo je o stranu broda, a
paluba je odjekivala od hroptavih krikova. Odjednom, posve jasno, izmeu
krikova, Kunta zauje i neke rijei na jeziku tuobaba. Medu okovanim ljudima na
palubi zaulo se psikanje; to je bio drugi slatee, u to nije bilo sumnje. Dok je slatee
udarao o bok broda krijetei: Tuobab fa! i zatim pre-klinjui za milost
glavni tuobab ode do ograde, nagne se i pogleda dolje. Neko je vrijeme sluao, a
onda naglo istrgne lanac iz ruke drugog tuobaba i ispusti u more slateeja koji je
uasnuto vriskao. Zatim, bez rijei, sjedokosi nastavi mazati i praiti rane' kao da
se nita nije dogodilo.
Iako se vie nisu tako esto sluili bievima, stra-ari su se poeli ponaati
kao da se boje svojih zarobljenika. Svaki put kad bi okovane ljude izveli na palubu,
tuobabi bi ih tijesno okruili, oboruani vatrenim tapovima i isukanim noevima,
kao da bi ih okovani ljudi mogli svakog asa napasti. Ali, bar to se ticalo Kunte,
iako je i dalje prezirao tuobabe svim svojim biem, vie mu nije bilo stalo do toga
139

da ih pobije. Bio je toliko bolestan i slab da mu je ve postalo sasvim svejedno

hoe li i on sam preivjeti ili e umrijeti. Gore na palubi jednostavno bi legao na
bok i zaklopio oi. Ubrzo bi osjetio kako mu glavni tuobab opet stavlja na leda onu
mast. A zatim, neko vrijeme, ne bi osjeao nita osim topline sunca i mirisa
svjeeg oceanskog povjetarca, a bol bi se istopila i smirenu omaglicu gotovo
blaenog oekivanja trenutka kad e umrijeti i pridruiti se svojim precima.
Ponekad, dolje u potpalublju, Kunta bi tu i tamo zauo tiho mrmljanje i
udio se o emu to imaju razgovarati. I kakve to ima svrhe? Njegova druga u
okovima, Wolofa, vie nema, a smrt je odnijela i neke od onih koji su bili
prevodioci svojim drugovima. Osim toga, razgovor bi sada znaio preveliki napor.
Svakog dana Kunta se osjeao sve gore, a jo ga je vie obeshrabrivalo
kad bi gledao to se dogaa s nekim drugim zarobljenicima. Iz crijeva im se sada
poela cijediti neka mjeavina zgruane krvi i guste, sivo-u-kaste sluzi koja je
uasno zaudarala.
Kad su prvi put osjetili taj smrad i vidjeli taj gnojni izmet, tuobabi su se
uznemirili. Jedan od njih odmah je otrao gore na palubu i za nekoliko minuta
siao je glavni tuobab. Guei se, on je otrim pokretima ruke naloio ostalim
tuobabima neka skinu okove s ljudi koji su u mukama jaukali i neka ih uklone iz
potpalublja. Uskoro se vratilo jo vie tuobaba sa svjetiljkama, lopatama, etkama i
kablicama s vodom. Povraajui i zadahtano psujui, tuobabi su gre-bli lopatama,
ribali i opet ribali daske s kojih su odneseni bolesni ljudi. Zatim su ta mjesta
polijevali kipuim octom i premjestili su ljude koji su leali pokraj tih mjesta, na
prazna mjesta dalje odatle.
Meutim, nita nije pomagalo, jer krvava se zaraza Kunta je uo tuobabe
kako to zovu proljev sve vie i vie irila. Uskoro se i on poeo previjati od
bolova u glavi i leima, zatim bi naizmjence gorio i smrzavao se od vruice i
zimice, i konano je osjetio kako mu se utroba gri i istiskuje iz njega smrdljivu
krv i sluz. Osjeajui kao da mu crijeva izlaze zajedno s izmetom, Kunta je gotovo
gubio svijest od bolova. Izmeu krikova vikao bi rijei za koje je jedva i sam
mogao vjerovati da ih izgovara: Omoro Kalif Omar Drugi, trei nakon
Proroka Muhameda! Kairaba Kairaba znai mir! Konano je gotovo posve
izgubio glas od krianja i jedva ga se ulo od jecanja ostalih. U roku dva dana
proljev je napao gotovo svakog ovjeka u potpalublju.
Sad su ve krvave izmetine kapale sa dasaka klupa u prolaze i tuobab vie
nikako nije mogao izbjei da ih ne dotakne ili ne stane na njih psujui i povraajui svaki put kad bi sili u potpalublje. Sada su svaki dan izvodili ljude na
palubu, dok se tuobab sputao dolje s kablicama octa i katrana koje su kuhali kako
bi isparivanjima oistili zrak u potpalublju. Kunta i njegovi supatnici posrtali bi
uza stepenice, kroz otvor, i dalje do mjesta odreenog za njih, i tamo bi se sloili
na palubu koja bi se vrlo brzo oneistila krvlju s njihovih leda i izluinama
iz njihovih crijeva. Miris svjeeg zraka kao da je Kunti prolazio kroz itavo tijelo,
od stopala do glave. A zatim, kad bi ih vratili u potpalublje, isto bi ga tako proeo
miris octa i katrana, iako ak ni to nikada nije uspjelo sasvim unititi smrad
proljeva.
140

U besvijesti, Kunta bi u kratkim bljeskovima vidio baku Yaisu kako,

oslonjena na jednu ruku, leei u krevetu, zadnji put razgovara s njime, jo dok je
bio mali djeak; i sjetio bi se bake Nyo Boto i njezine prie iz vremena kad je
Kunta bio malian iz prvog kafa, o krokodilu koji se uhvatio u stupicu na obali
rijeke i o djeaku koji je onuda prolazio i oslobodio krokodila. Jeei i buncajui,
Kunta bi grebao i mlatio oko sebe rukama i nogama svaki put kad bi mu se
pribliio neki tuobab.
Uskoro veina zarobljenika vie uope nije mogla hodati, i tuobabi su im
morali pomagati da se popnu na palubu kako bi ih bjelokosi mogao na dnevnom
svjetlu mazati svojim beskorisnim balzamom. Svakog je dana netko umro, a mrtve
bi bacali preko ograde, ukljuujui jo nekoliko ena i dvoje od etvoro djece
kao i nekoliko tuobaba. Mnogi od preivjelih tuo-baba jedva su se i sami vukli
naokolo, a jedan je upravljao kotaem velike kanoe stojei u kazanu kako bi se
ravno u njega slijevale izluine iz njegovih crijeva.
Noi i dani smjenjivali su se u omaglici, dok jednog dana Kunta i nekoliko
njegovih drugova iz potpalublja, koji su se jo uspijevali izvui stepenicama na
palubu, nisu u tupom uenju blenuli preko ograde u uzbibani sag zlatne morske
trave to je prekrio povrinu vode dokle im je pogled dopirao. Kunta je znao da
vodi mora negdje biti kraj, i sada se inilo da e se velika kanoa prevrnuti preko
ruba svijeta ali bilo mu je svejedno. Duboko u sebi osjeao je kako se i njemu
blii kraj; samo nije bio siguran od ega e umrijeti.
Zamagljenim pogledom primijeti kako velika bijela platna mlitavo vise
nisu vie bila puna vjetra kao prije. Gore, medu jarbolima, tuobabi su potezali
mreu od konopaca, okreui platna as u ovom, as u onom smjeru, pokuavajui
uhvatiti svaki i najmanji daak.
Tuobabi dolje na palubi dodavali su onima gore vedra s vodom, a ovi su
tom vodom polijevali velika platna. Ali, uprkos svemu, velika je kanoa ostala u
mjestu i blago se valjala naprijed i natrag, pokrenuta samo tromim podizanjem i
sputanjem oceana.
Svi su tuobabi postali krajnje razdraljivi, ak je i bjelokosi vikao na svog
visokog druga unakaena lica, koji je opet psovao jo vie nego prije i tukao druge
tuobabe, nieg ranga, a ovi su se opet tukli meu sobom, ee nego ikada dotada.
Ali, okovane ljude vie nisu tukli, osim vrlo rijetko, i oni su sada gotovo itave
dane smjeli ostati gofe na palubi, te su na Kuntino iznenaenje dobivali
punih pola litre vode svakog dana.
Kad su ih jednog jutra izveli iz potpalublja, ljudi su ugledali stotine leteih
riba nagomilanih po palubi. ene su pjevale kako je tuobab no prije toga postavio
na palubi svjetla da bi primamio ribe, i one su doletjele na palubu i uzaludno se
bacale po daskama pokuavajui pobjei. Te su noi skuhali ribe zajedno s
kukuruznom kaom i uitak u mesu svjee ribe iz-nenadi Kuntu. Lakomo je
progutao jelo, zajedno s kostima.
Kad su mu slijedei put posuli lea utim prakom to je pekao, glavni mu
tuobab omota oko desnog ramena debeli pamuni zavoj. Kunta je znao to to znai;
kost mu se poela nazirati, onako kako se to ve dogodilo kod tolikih drugih ljudi,
141

posebno onih mravijih koji su imali najmanje mesa na kostima. Kuntu je od

zavoja rame boljelo jo jae nego ranije. Meutim, nije bio dugo u potpalublju kad
je krv, to je stalno navirala iz rane na ramenu, olabavila zavoj i zavoj je spao.
Svejedno. Ponekad bi mu svijest bila zaokupljena uasima kroz koje je proao ili
dubokim gaenjem koje je osjeao prema svim tuobabima; ali najee bi naprosto
leao u smrdljivom mraku, oiju slijepljenih ukastom izluinom, jedva svjestan
da je jo uvijek iv.
uo je kako drugi ljudi plau, ili zaklinju Alaha neka ih spasi, ali nije znao,
niti je elio znati tko su ti ljudi. Polako bi se zanio u nemiran san, i jeei bi sanjao
iskidane snove o radu na njivi kod kue u Juffureu, o lisnatim, zelenim
gospodarstvima, o ribama kako iskau iz mirne, staklaste povrine bolonga, o tustim butovima antilope kako se peku iznad raarenog ugljevlja, o zdjelicama vrueg
aja zaslaenog medom. Zatim bi se polako vraao k svijesti, i ponekad bi sam
sebe uo kako izgovara ogorene, nesuvisle prijetnje i kako glasno preklinje, protiv
svoje volje, neka mu milostivo dopuste jo jedan pogled na njegovu obitelj. Svaki
pojedini lan njegove obitelji Omoro, Binta, Lamin, Suwadu, Madi bio je
zaseban kamen u njegovu srcu. Muila ga je misao na to da im je svojim
nestankom prouzroio boli. Konano bi silom skrenuo misli na neto drugo, ali to
nije nita pomagalo. Prije ili kasnije, uvijek bi mu se misli vratile nekoj uspomeni,
kao na primjer onom bubnju koji je kanio napraviti. Mislio je o tome kako je
namjeravao vjebati na bubnju za vrijeme nonih straarenja na poljima kikirikija,
jer ga tamo nitko ne bi mogao uti ako grijei. Ali bi se zatim sjetio onog dana kad
je poao posjei stablo za okvir bubnja i opet bi mu se sve vratilo u sjeanje.
Od onih ljudi to su jo uvijek bili ivi, Kunta je bio jedan od posljednjih
koji su se mogli sami, bez pomoi, spustiti s leaja i popeti uza stepenice na
palubu. Ali su potom i njegove omravjele noge poele drhtati i svijati se pod
njime, te su na kraju i njega morali upola nositi, upola vui iz potpalublja do
palube. Tiho jeei, s glavom medu koljenima, vrsto zatvorenih, upaljenih oiju,
sjedio bi mlitavo, sve dok ne bi na njega doao red za pranje. Tuobab je sada
upotrebljavao veliku, sapunjavu spuvu kako otre etke ne bi jo vie izranile
izmrcvarena i krvava leda okovanih. Pa ipak, Kunta je jo uvijek bio u boljem
stanju od ostalih koji su jo mogli samo leati na boku, dok se inilo da su
sasvim prestali disati.
Od svih njih, jedino su preivjele ene i djeca izgledali donekle zdravi; njih
nisu drali okovane i u lancima dolje u mraku, preputene neistoi, smradu,
uima, buhama, takorima i zarazi. Najstarija od preivjelih ena, ona koja je bila
otprilike Bintinih kia ime joj je bilo Mbuto, a bila je Mandingo iz sela
Kerewan imala je tako ponosno i dostojanstveno dranje da je ak i gola
izgledala kao da na sebi ima sveanu halju. Tuobab je nije ni pokuao zaustaviti
kad je s utjenim rijeima poela obilaziti okovane mukarce, nemono ispruene
po daskama palube, trljajui im grozniava prsa i ela. Majko! Majko!
aptao je Kunta kad bi osjetio njezine njene ruke, a jedan drugi mukarac, previe
slab da joj neto kae, samo je irio eljusti pokuavajui se nasmijeiti.
142

Konano, Kunta vie nije mogao ni jesti bez tue pomoi. Oslabljeni miii
ramena i laktova nisu vie bili u stanju podii aku dovoljno visoko da bi prstima
mogao zagrabiti u zdjelu s hranom. Sada su ih esto hranili na palubi, i jednoga
dana, kad su Kuntini prsti grebli po palubi, upinjui se da prijeu preko ruba
plitice, primijeti to tuobab s unakaenim licem. On izlaje nekakvo nareenje
jednom od tuobaba niega ranga, koji zatim silom ugura Kunti u usta neku cijev i
pone kroz nju sipati kau. Guei se zbog te cijevi, Kunta nekako proguta i posie
hranu, a zatim se srui na trbuh.
Dani su postajali sve topliji i sad su se ak i na palubi svi prili u
nepominom zraku. Meutim, nekoliko dana kasnije, Kunta osjeti daak
osvjeavajueg povjetarca. Velika platna na visokim tapovima poela su opet
lepetati i uskoro su se napela na vjetru. Tuo-babi su gore, iznad palube, opet
skakali po konopima poput majmuna i ubrzo je velika kanoa rezala vodu,
ostavljajui iza krme pjenuavi trag.
Slijedeeg jutra, vie je tuobaba nego obino silo lupajui nogama niz
stepenice u potpalublje i to mnogo ranije nego ikada prije. Po njihovim rijeima
i pokretima vidjelo se da su veoma uzbueni, urili su du klupa s leajima,
skidajui okove s ljudi i uurbano im pomaui da se popnu na palubu. Posrui
kroz otvor na palubi iza niza drugih koji su bili ispred njega, Kunta zatrepe na
svjetlu ranog jutra, a zatim ugleda ostale tuobabe i ene i djecu, kako stoje uz
ogradu broda. Svi su se tuobabi smijali i radosno uzvikivali, divlje maui rukama.
Izmeu izranjenih lea drugih ljudi, Kunta mirne i ugleda . . .
Iako jo zaklonjen maglicom u daljini, to je ipak nesumnjivo bio neki
komad Alahove zemlje. Znai, ovi tuobabi doista imaju zemlju po kojoj mogu
kroiti nogama zemlju tuobabo doo za koju su drevni pradjedovi kazivali da
se prostire od izlaska do zalaska sunca. itavo se Kuntino tijelo treslo. Znoj mu
izbije i zasja na elu. Putovanje je zavreno. Preivio je sve uase. Ali, suze su mu
uskoro zamutile sliku kopna i prekrile mu oi sivom, vodenom maglicom, jer je bio
uvjeren da e ono to ga sada eka, bez obzira na to to to bilo, zacijelo biti jo
strasnije od ovoga.
40. POGLAVLJE
Opet dolje, u mraku potpalublja, okovani su ljudi bili isuvie prestraeni da
bi se usudili otvoriti usta. U tiini, Kunta je sluao kripanje brodskih greda, prigueni um mora uz bokove broda i tupi topot nogu tuobaba koji su trali po palubi
iznad njihovih glava.
Iznenada neki Mandingo pone viui slaviti Alaha i ubrzo su mu se
pridruili i svi ostali sve dok nije nastala paklena galama od uzvika hvale,
molitvi i tropota lanaca koje su ljudi poeli tresti svom snagom to je u njima bila
preostala. Od buke Kunta uope nije uo zvuk povlaenja poklopca iznad njih, ali
mu blistavi mlaz dnevnog svjetla ukoi jezik, a glava mu se trgne u pravcu otvora.
Trepui oima kako bi ih oistio od krmelja, gledao je kao kroz maglicu kako
tuobab ulazi sa svjetlima i poinje ih goniti uz neuobiajenu urbu natrag na
palubu. Maui ponovo etkama na dugakim draljima, tuobabi se nisu osvrtali na
krikove ljudi dok su im ribali s gnojavih tijela skorenu neistou, a glavni je tuobab
143

iao od jednoga do drugoga i posipao po njima uti praak. Ali sada, kada bi naiao
na neki mii koji je od struganja po daskama leaja bio duboko otvoren,
sjedokosi bi dozvao svog visokog pomonika koji bi na to mjesto irokom,
pljosnatom etkom nanio nekakvu crnu smjesu. Kad je ta etka dotakla Kuntinu
izranjenu stranjicu, strana ga je bol bacila omamljenog na palubu.
Dok je leao osjeajui kao da mu itavo tijelo gori, uo je kako su ljudi
ponovo poeli urlikati od straha i, podiui naglo glavu, ugledao je nekoliko
tuobaba uposlenih neim to je jedino moglo znaiti da je tuobab poeo pripremati
ljude da ih pojede. Nekoliko tuobaba, u parovima, gurali su prvo jednog, zatim
slijedeeg okovanog ovjeka na koljena i drali bi .ga tako dok bi trei tuobab
etkom namazao ovjeku glavu nekakvom bijelom pjenom i zatim bi, nekakvim
uskim, blistavim predmetom sastrugao kosu s lubanje, nakon ega bi ovjeku niz
lice potekli tanki mlazovi krvi.
Kad su doli do Kunte i zgrabili ga, on je vriskao i odupirao se svom
snagom, sve dok mu teak udarac nogom u rebra nije prekinuo dah. Na koi glave
tupo je osjeao mazanje pjenom i struganje. Poslije toga su im mazali tijela uljem
sve dok nisu zasjala, a onda su ih natjerali da udu u neke udne bedrene pregae
to su imale dvije rupe kroz koje su prolazile noge, a pokrivale su stidne dijelove
tijela. Konano, kad je sunce doseglo sredite neba, prikovali su ih, pod otrim
nadzorom tuobaba, u leeem poloaju uz ogradu broda. Kunta je leao omamljen,
u nekakvom tupom mrtvilu. Sijevne mu kroz glavu kako e njegov duh, kad mu
tuobab konano pojede meso i isie kosti, ve biti na putu k Alahu. Tiho je molio
kad ga otri uzvici glavnog tuobaba i njegova visokog pomonika natjerae da
otvori oi upravo na vrijeme da bi ugledao kako tuobabi nieg ranga jure na
jarbole. Samo ovaj put njihovo naporno stenjanje dok su se istezali na konopima
bijae izmijeano s radosnim uzvicima i smijehom. Trenutak kasnije, najvei je dio
velikih platna splasnuo i mlitavo se srozao uz jarbole.
Kuntine nozdrve otkrile su u zraku neki novi miris; zapravo, bila je to
mjeavina mnogih mirisa, veinom udnih i njemu nepoznatih. Zatim mu se uini
kao da uje neke nove zvukove iz daljine, preko vode. Leei na palubi s napola
zaklopljenim krmeljivim oima, nije mogao odrediti odakle dopiru ti zvui. Ali,
zvui su se brzo pribliili, a tada se njegovo zastraeno jecanje pridrui jaucima
njegovih drugova. Kako su zvui postajali sve glasniji i glasniji, tako je jaala
grozniavost njihovih molitava i buncanja sve dok konano, s blagim
povjetarcem, do Kunte ne dopre miris mnogih nepoznatih tuobaba. Upravo u tom
asu, velika kanoa teko udari o neto tvrdo i nezgrapno se i tromo odbije,
ljuljajui se naprijed i natrag, sve dok se privezana konopima nije umirila, po prvi
put otkako su prije etiri i pol mjeseeva ciklusa ostavili Afriku.
Okovani ljudi sjedili su sledeni od straha. Kuntine ruke vrsto su ogrlile
koljena, a oi su mu bile vrsto zatvorene, kao da je oduzet. Koliko je mogao due,
zadravao je dah da ne bi morao udisati mune zapahe zadaha, ali kad je neto
teko tresnulo o palubu, oprezno je podignuo kapke i ugledao dva nova tuobaba
kako silaze sa iroke daske, pokrivajui noseve bijelim komadima platna. ustro se
kreui, oni se rukovae s glavnim tuobabom, koji se sada rastapao u osmijesima,
144

oito se trudei da im ugodi. Kunta je u sebi molio Alaha neka mu oprosti grijehe i
neka mu se smiluje, dok su tuobabi hitro prolazili izmeu okovanih, skidali okove
sa crnih ljudi i pokretima ruku i uzvicima tjerali ih neka ustanu. Kad su se Kunta i
njegovi drugovi grevito uhvatili svojih lanaca ne hotei ispustiti iz ruku ono
to im je gotovo postalo dio tijela bievi su ponovo zapucketali, prvo iznad
glava, a zatim i po leima. Istog su asa crni ljudi, uz vrisak ispustili lance i ustali.
Preko ograde velike kanoe, dolje na pristanitu, Kunta je ugledao na
desetke tuobaba kako udaraju nogama, smiju se, uzbueno pokazuju rukama, dok
su deseci drugih stizali trei iz raznih pravaca kako bi im se pridruili. Pod
udarcima bieva njih su stjerali u red, jednog iza drugoga, i potjerali su ih niza
stranu kanoe dolje, po kosoj dasci, prema gomili koja ih je ekala. Kuntine su se
noge gotovo sloile pod njim kad su mu stopala dotakla tuobabovu zemlju, ali su ih
drugi tuobabi sa spremno podignutim bievima tjerali da se nastave kretati dalje,
sasvim blizu bune gomile koje je zadah Kunta osjeao poput udarca neke
divovske ake posred lica. Kad je jedan crni ovjek pao, vapei Alahu, njegovi su
lanci povukli one ispred i one iza njega. Bievi su opet zapucali po leima svih, a
gomila tuobaba vriskala je od uzbuenja.
U Kunti je divlje bujala elja da potri i pobjegne, ali su bievi odravali
njegov okovani niz u stalnom pokretu. Prolazili su kraj tuobaba u nekim neobinim
vozilima sa dva i etiri kotaa, a vukle su ih neke goleme ivotinje pomalo nalik na
magarce; zatim su proli pored mnogo tuobaba koji su se gurali na nekakvom
mjestu za trgovanje, gdje su bile naslagane arolike hrpe neega to je izgledalo
kao voe i povre. Otmjeno odjeveni tuobabi gledali su na njih s izrazom gaenja,
dok su loije odjeveni tuobabi pokazivali na njih rukama i dovikivali, zabavljajui
se. Medu ovim drugima, opazio je, bila je i jedna ena tuobab, s raupanom
kosom boje slame. Nakon to je gledao kako su tuobabi na velikoj kanoi ludovali
za crnim enama, Kuntu je zaprepastilo saznanje da tuobabi imaju i vlastitih ena;
meutim, kad je malo bolje osmotrio taj primjerak, shvatio je zato su im drae
afrike ene.
Kunta samo kratko pogleda u stranu kad su prolazili pokraj neke skupine
tuobaba koji su luaki kriali iznad uskomeale hrpe perja, a to bijahu dva pijevca
koji su se tukli. Jedva se ta galama stiala iza njih, kad su doli do uskomeane
gomile koja je viui odskakivala sad ovamo, sad onamo, kako bi izbjegla sudar s
trojicom djeaka tuobaba koji su trali i bacali se za skviavom, prljavom svinjom,
sjajnom kao da je premazana mau. Kunta naprosto nije mogao vjerovati vlastitim
oima.
Poput udarca groma djelovao je zatim na njega pogled na dva crna ovjeka
koji nisu bili sa velike kanoe jednog Mandingo i jednog Serera, u to nije bilo
sumnje. Okrenuo je glavu i buljio u njih, gledajui ih kako utke hodaju iza jednog
tuobaba. Znai, on i njegovi drugovi ipak nisu sami u toj stranoj zemlji! A kad je
tim ljudima bilo doputeno ivjeti, moda e i njih po-tedjeti kuharskog kazana.
Kunta je elio potrati do njih i zagrliti ih; meutim, primijetio je njihova
bezizraajna lica i strah u pogledima uprtim u zemlju. A zatim mu nosnice uhvate
njihov miris; neto nije bilo u redu. Vrt-jelo mu se u glavi; nije mogao shvatiti
145

kako to da crni ljudi mirno slijede tuobaba koji ih ne nadzire, pa ak nema kod
sebe ni oruje, umjesto da pokuaju pobjei ili ubiti tuobaba.
Nije imao vremena dulje o tome razmiljati, jer su se iznenada nali pred
otvorenim vratima neke velike, etverouglaste kue, sagraene od peenih
zemljanih opeka izduenog oblika, sa eljeznim ipkama ugraenim u nekoliko
otvora na zidu kue. Okovane su ljude bievima utjerali kroz iroka vrata, pored
tuobaba straara, u neku veliku prostoriju. Kunta pod stopalima osjeti hladan pod
od nabijene zemlje. U slabom svjetlu to je dopiralo kroz dva, eljeznim ipkama
pregraena otvora, on mirkajui oima zapazi obrise petorice crnih mukaraca,
skvrenih uz jedan od zidova. Ti ljudi ak nisu ni podigli glave dok je tuobab
okivao zapea i lanke Kunte i njegove skupine u jake eljezne obrue na kratkim
lancima zakovanim za zid.
Zajedno s drugima, Kunta se i sam skvri uza zid, oslonivi bradu na
koljena obgrljena rukama, oamuen i smuen svime to je vidio i uo i omirisao
otkako su sili sa velike kanoe. Neto kasnije uao je jo jedan crni ovjek. Ne
gledajui nikoga, on ostavi ispred svakog ovjeka metalne posude s vodom i
hranom i brzo izae. Kunta nije bio gladan, ali grlo mu se tako osuilo da se
konano nije mogao suzdrati pa i on srkne malo vode; imala je udan okus. Tupo,
bez misli, zurio je kroz jedan od ipkama pregraenih otvora dok se dan gasio i
polako prelazio u no.
to su dulje ovdje sjedili, Kunta je sve dublje tonuo u neki nejasni strah.
Gotovo bi mu bio drai mrak potpalublja na velikoj kanoi, jer tamo je barem znao
to moe oekivati. Svaki put bi se zastraeno zgrio kad bi u toku noi u prostoriju
uao neki tuobab; njihov je zadah bio udan i omamljivao ga je. Meutim, na druge
zadahe u toj prostoriji bio je odavno navikao znoj, mokraa, prljava tijela,
smrad koji bi se irio kad bi netko od okovanih ljudi prolazio kroz muke pranjenja
crijeva usred izmijeanih molitvi, kletvi, jauka i zveketa lanaca ostalih
zarobljenika.
Odjednom, svaka buka prestade kad se u prostoriji pojavio tuobab nosei u
ruci svjetiljku slinu na one koje su koristili tuobabi na velikoj kanoi, a iza njega, u
priguenom ukastom odsjaju, drugi tuobab koji je biem udarao po jednom
novom crnom ovjeku, a ovaj je jaukao na nekom jeziku koji je zvuao kao jezik
tuobaba. Ubrzo su ga okovali i ona dvojica tuobaba izau. Kunta i njegovi drugovi
tiho su sjedili, sluajui tune zvukove muka i patnje pridolice.
Bliila se zora, osjeao je Kunta, kad mu odnekud doe u glavu isto
onako jasno kao kad je bio na pripremama za mukarca visoki, prodorni glas
kintanga: Mudar je ovjek onaj koji promatra ivotinje i koji ui od njih. To je
bilo toliko zapanjujue da je Kunta odmah sjeo uspravno, ukoenih lea. Je li mu
Alah konano alje nekakvu poruku? Kakvo bi-znaenje moglo imati uenje od
ivotinja ovdje, sada? Kad je i on sam poput ivotinje u stupici. U svijesti mu se
pojave slike ivotinja koje je vidio uhvaene u stupici. Ali ponekad ivotinje
uspiju pobjei prije nego ih lovci ubiju. Koje su to ivotinje koje uspijevaju
pobjei?
146

Konano se dosjetio odgovoru. ivotinje za koje je on znao da su uspjele

pobjei iz stupice, nisu bile one koje su se bjesomuno otimale u stupici dok ih ne
bi savladala potpuna iscrpljenost; pobjegle su one koje su se prisilile tiho ekati,
uvajui snagu za onaj trenutak kada stignu lovci, a zatim bi iskoristile njihovu
nepanju i sve svoje snage ulile u oajniki napad ili jo mudrije u bijeg
prema slobodi.
Kunta jasno osjeti kako mu se bude ula. To je bila njegova prva stvarna
nada sve odonda kad je s drugovima snovao planove o pokolju tuobaba na velikoj
kanoi. Mozak mu se sada vrsto uhvati ove nade: bijeg. Mora pred tuobabom
izgledati kao da je poraen. Zasad jo ne smije ni bjesnjeti, niti se boriti; tuobabu
mora izgledati kao da je Kunta izgubio svaku nadu.
Meutim, ak i ako uspije pobjei, kamo bi poao? Gdje bi se mogao
skrivati u toj nepoznatoj zemlji? Kraj oko Juffurea poznavao je isto tako dobro kao
i unutranjost vlastite kolibe, ali ovdje ni o emu nije imao pojma. ak nije znao
ima li tuobab uma? A ukoliko ih ima, hoe li u njima nai one znakove kojima se
lovci slue za kretanje kroz umu? Kunta sam sebi odgovori kako e naprosto sve
te probleme morati rjeavati onako kako se budu pojavljivali.
Kad su se prvi zraci zore probili kroz reetke na prozorima, Kunta je zapao
u nemiran san. Ali, mu se inilo kao da je jedva sklopio oi kad ga je probudio onaj
udni crnac donosei posude s vodom i hranom. Kunti se eludac grio od gladi,
ali jelo je imalo neki muni zadah, i on se okrene na drugu stranu. Osjeao je kako
mu je jezik prljav i oteen. Pokuao je progutati slinu i od napora gutanja zaboli ga
grlo.
Gledao je tupo oko sebe svoje drugove s velike kanoe; svi su izgledali kao
da nita ne vide, nita ne uju potpuno su se povukli u sebe. Kunta zatim okrene
glavu i pogleda onu petoricu koji su ve bili ovdje kad su njih doveli. Bili su
odjeveni u pocijepanu tuobabovu odjeu. Dvojica medu njima imali su kou
svijetlosmee sasso borro boje, za koju su starjeine govorili kako je to posljedica
veze nekih tuobaba s crnim enama. Zatim Kunta pogleda pridolicu kojega su
doveli u toku noi; sjedio je s glavom na koljenima, kose slijepljene osuenom
krvlju to je umrljala tuobabovu odjeu koju je imao na sebi, a jedna mu je ruka
tako udno visila da je Kunti odmah bilo jasno kako je ta ruka slomljena.
Opet je prolo neto vremena i konano Kunta opet zaspi da bi ga
probudilo, ovaj put mnogo kasnije, unoenje novog obroka. Bila je to nekakva
vrua kaa i zaudarala je jo gore od onoga to su prije stavili preda nj. On zaklopi
oi kako ne bi gledao to strano jelo, ali kad su svi njegovi drugovi dograbili
posude i poeli lakomo gutati kau, Kunta pomisli kako valjda ipak nije tako
ogavno. Ako misli ikada pobjei odavde, razmiljao je, trebat e mu snage. Prisilit
e se pojesti malo te kae ali samo malo. Dohvatio je zdjelu i, prinijevi je
otvorenim ustima, sipao je i gutao sve dok nije ispraznio zdjelu. Zgaen nad
samim sobom, tresne zdjelom 0 pod i pone kaljati osjeajui kako mu se hrana
vraa u grlo, ali se uspije svladati. Ako kani preivjeti, mora se prisiliti da zadri u
sebi hranu.
147

Od tada, tri puta dnevno, Kunta se silio jesti mrsku hranu. Crni ovjek, koji
im je nosio hranu, dolazio bi svakog dana jedanput s kabliem i lopatom i istio bi
za njima. A svakog popodneva dolazila su dva tuobaba 1 mazala onu ljutu, crnu
tekuinu na najgore, otvorene rane, dok su manje rane posipali utim prakom.
Kunta je sam sebe prezirao zbog slabosti, jer nikako se nije mogao suzdrati da se
ne trza i ne jaue od bola kao i svi drugiKroz prozor s reetkama, Kunta je izbrojio est dana i pet noi. Prve etiri
noi, uo je odnekud nejasno, mada nedaleko, krikove ena ije je glasove
prepoznao kao glasove ena s velike kanoe. On i njegovi drugovi morali su sjediti
ovdje, gorei od ponienja, nemoni braniti ak ni svoje ene, a kamoli same sebe.
Meutim, noas je bilo jo i gore, jer vie se nisu uli nikakvi enski krikovi.
Kakvu su to novu strahotu izvrili nad njima?
Gotovo svakog dana u prostoriju bi grubo gurnuli i zatim okovali jednog ili
vie nepoznatih crnih ljudi u tuobabovoj odjei. Oni bi se sruili na zid iza sebe, ili
bi se zgrili na podu i uvijek su na njima bili vidljivi tragovi nedavnog batinanja, a
inilo se da. uope nisu svjesni gdje se nalaze, niti mare za to to bi se s njima
moglo dogoditi. Zatim, obino jo prije nego bi proao drugi dan, neki tuobab vrlo
vanog izgleda uao bi u prostoriju s krpom pritisnutom na nos, i uvijek bi jedan
od tih novih zarobljenika poeo vikati od straha dok bi ga taj tuobab udarao
nogom i urlao na njega; zatim bi crnog ovjeka odveli.
Svaki put kad bi osjetio da mu se eludac primirio i da e zadrati hranu
koju je pojeo, Kunta bi pokuavao prestati razmiljati kako bi uspio zaspati. Ve
samo nekoliko minuta odmora znailo je da e za to vrijeme biti izbrisan uas
kojem izgleda nema kraja, a koji je iz nekog njemu nedostupnog razloga bio
boanska volja Alahova. Kad ne bi mogao spavati, to se najee dogaalo,
pokuavao bi se natjerati da misli o bilo emu samo ne o svojoj obitelji i svome
selu,, jer kad bi o njima razmiljao, svaki put bi briznuo u pla.
41. POGLAVLJE
Neposredno nakon to su im sedmi put donijeli jutarnju kau, u prostoriju s
reetkama ula su dva tuobaba s rukama punim odjee. Jednom po jednom, oni su
ustraenim ljudima skinuli okove i pokazivali im kako e te stvari obui na sebe.
Jedan je komad odjee pokrivao struk i noge, a drugi gornji dio tijela. im ih je
Kunta stavio na sebe, odmah su ga poele svrbjeti rane, koje su ve poele
pokazivati prve znakove zaraivanja.
Malo kasnije, zauo je izvana zvuk mnogih glasova; ubrzo su glasovi
postajali sve glasniji i glasniji. Okupljali su se mnogi tuobabi razgovarali su,
smijali su se nedaleko ispred prozora s reetkama. Kunta i njegovi drugovi
sjedili su u svojoj tuobab-odjei obuzeti stravom zbog onoga to e im se dogoditi
bez obzira na to to e to biti.
Kad su se dvojica tuobaba vratili, urno su prili onoj petorici koji su prvi
bili ovdje i trojici su od njih skinuli lance i izveli ih iz prostorije. Sva su se trojica
crnih ljudi ponaali kao da su to doivjeli ve toliko puta da im to uope vie nita
ne znai. Zatim, za nekoliko trenutaka, zvukovi tuobaba izvana iznenada su se promijenili; postalo je mnogo tie, a jedan je tuobab poeo neto vikati. Upinjui se
148

uzaludno ne bi li shvatio o emu govore, Kunta je, ne shvaajui, oslukivao udne

uzvike: Zdrav kao dren! Ovaj je drijebac iva vatra! U kratkim razmacima
drugi bi tuobabi upadali, glasno izvikujui: Trista pedeset! etiri stotine!
Pet! A prvi je tuobab vikao: Tko kae est? Pogledajte ga! Snaan je kao
konj!
Kunta se tresao od straha, niz lice mu se slijevao znoj, dah mu je jedva
prolazio kroz grlo. Kad su etiri tuobaba ula u prostoriju prva dvojica s jo
dvojicom novih Kunta se potpuno ukoio. Dvojica novih tuobaba ostali su
stajati u vratima, drei u ruci kratke, debele tapove, a u drugoj ruci neke male,
metalne predmete. Prva dvojica su poli na Kuntinu stranu i poeli su jednom po
jednom ovjeku skidati eljezne okove. Ako bi netko viknuo ili se opirao, udarali
su ga kratkim, debelim konatim remenom. Pa ipak, kad je osjetio kako ga dotiu,
Kunta se propne, reei od bijesa i straha. Od udarca koji je uslijedio inilo mu se
da mu se raspukla glava; samo je jo nejasno osjetio povlaenje lanca i skidanje
okova. Kad mu se u glavi malo razbistrilo, ustanovio je da se nalazi na elu lancem
povezanog niza od estorice ljudi i da upravo posre kroz iroka vrata u dnevno
svjetlo.
Svjea roba, tek pobrana s drvea! Tuobab koji je izvikivao stajao je
na niskom drvenom postolju, a pred njim se gurala gomila od vie stotina drugih
tuobaba. Dok su tuobabi otvarali usta i mahali rukama, Kunta se stresao od njihova
snanog zadaha. Ugledao je nekolicinu crnih ljudi medu gomilom tuobaba, ali lica
su im bila prazna, bez ikakvog izraza. Dvojica od njih drala su u lancima dvojicu
onih crnih ljudi koje su maloprije bili izveli iz prostorije s reetkama. Sad je onaj
tuobab koji je izvikivao hitro priao do Kunte i njegovih drugova, i poao je od
jednog do drugoga, a njegove su ih oi procjenjivale od glave do pete. Zatim se
opet vratio do poetka njihova niza, gurajui im drak korbaa u prsa i trbuhe,
neprekidno se glasajui udnim krikovima:
ili poput majmuna! Sposobni za bilo kakav rad! Zatim, doavi
opet do kraja niza, grubo izgura Kuntu prema izdignutom postolju. Meutim,
Kunta se nije mogao maknuti, samo je drhtao; inilo mu se da su ga ostavila sva
ula. Drak korbaa opali ga po ljuskavoj krasti upaljene rane na stranjici i,
gotovo se sruivi od bola, Kunta posrne naprijed, a tuobab ukopa slobodni kraj
njegova lanca u nekakav eljezni predmet.
Mlado meso najbolje kvalitete mlado i gipko!
vikao je tuobab. Kunta je ve bio toliko obamro od straha da je jedva
primijetio kako se gomila tuobaba pokrenula blie njemu. Zatim su ga poeli bosti
kratkim tapovima i draljama korbaa, rastvarali su mu stisnute usnice kako bi
pogledali njegove vrsto stegnute zube i golim su ga rukama opipavali posvuda
ispod pazuha, po leima, po prsima, pipali su mu spolovilo. Zatim su neki od onih
koji su ga opipavali, odstupili i poeli isputati udne krikove.
Tri stotine dolara! . . . trista pedeset! Tuobab koji je izvikivao s
postolja, prezrivo se nasmijao. Pet stotina! . . . est! Glas mu je zvuao
srdito. Ovaj mladi niger je najbolje kvalitete! Tko je rekao sedamsto pedeset?
149

 Sedamsto pedeset! zauje se povik Tuobab je nekoliko puta ponovio

isti uzvik, zatim je viknuo: Osam! sve dok netko iz gomile nije viknuo to
isto. Zatim, jo prije nego to je tuobab izvikiva imao prilike ponovo neto
rei, netko drugi povie:
Osamsto pedeset!
Vie nije bilo novih uzvika. Tuobab s platforme otkljua Kuntin lanac i
gurne ga prema nekom tuobabu koji je istupio iz gomile. Kunta osjeti poriv da
odmah sad pokua bjeati, ali znao je da mu to nikada ne bi uspjelo osim toga,
inilo mu se da uope vie ne moe micati nogama.
Vidio je kako jedan crni ovjek izlazi iza tuobaba kojemu je izvikiva
uruio Kuntin lanac. Kuntine oi preklinjale su tog crnog ovjeka koji je imao
izrazite crte lica pripadnika plemena Wolof, Brate, ti si iz moje domovine . . .
Meutim, izgledalo je kao da crni ovjek uope i ne vidi Kuntu, samo je povukao
lanac takvom snagom da je Kunta poletio za njim posrui, i poeli su prolaziti
kroz gomilu tuobaba. Neki su se mladi tuobabi smijali, rugali i gurkali Kuntu
svojim tapovima dok su kraj njih prolazili, ali konano su izali iz gomile, i crni
se ovjek zaustavi ispred jedne velike kutije, izdignute iznad zemlje na etiri
kotaa. Ispred nje je stajala jedna od onih golemih ivotinja koje je Kunta ve bio
primijetio putom od velike kanoe do te kue s reetkama.
Uz ljutiti uzvik, crni ovjek dohvati Kuntu oko bokova i prebaci ga preko
ograde, na pod velike kutije, gdje se Kunta iznuren sruio, i opet je uo kako je slobodni kraj njegova lanca kljocnuo, zakopan u neto to se nalazilo ispod sjedita
na prednjem kraju kutije, iza velike ivotinje.
Dvije velike vree, pune neega to je mirisalo na neku vrstu ita, leale su
jedna preko druge blizu mjesta gdje je leao Kunta. Kuntine su oi bile vrsto
stisnute; osjeao se toliko bijedno da vie nita nije elio vidjeti
pogotovo ne tog mrskog crnog slateeja.
Nakon izvjesnog njemu se inilo, veoma dugog vremena, Kunta je
njuhom osjetio da se vratio tuobab.
Tuobab je neto rekao, a onda su se on i onaj crni popeli na prednje sjedite,
a ono je zakripalo pod njihovom teinom. Crnac je ispustio nekakav kliktaj i
pucnuo konim korbaem preko leda ivotinje koja je odmah poela vui kutiju, a
ta se pokrenula kotrljajui se na kotaima.
Kunta je bio toliko omamljen da za trenutak uope nije uo kako lanac,
vezan za lanak njegove noge, tro-poe po podu kutije. Nije imao pojma koliko su
dugo putovali, kad mu se u glavi ustalila prva jasna misao, i on napola otvori oi,
dovoljno da izbliza osmotri lanac. Da, bio je tanji od onoga na velikoj kanoi; ako
skupi snage i skoi, hoe li se lanac istrgnuti iz poda kutije?
Kunta oprezno podigne pogled i zagleda se u leda onog para na prednjem
sjeditu, tuobaba koji je ukoeno sjedio na jednom kraju drvenog sjedala, dok je
crnac oputeno sjedio na drugom kraju. I jedan i drugi su zurili preda se kao da
uope ne primjeuju da obojica dijele isto sjedite. Ispod sjedala negdje u sjenci
lanac je ini se bio sigurno privren; Kunta zakljui kako jo nije vrijeme za
skok.
150

Omamljivao ga je miris onih vrea punih ita, pokraj njega, ali je jo uvijek
osjeao i miris tuobaba i njegova crnog vozara a uskoro je nanjuio jo neke
crne ljude, prilino su im bili blizu. Neujno, Kunta je pomicao svoje bolno tijelo
komadi po komadi uz grubu stranu kutije, ali se plaio podignuti glavu preko
ruba i tako ih nije vidio.
Kad se ponovo ispruio na podu, tuobab je okrenuo glavu i pogledi im se
susretnu. Kunta se sledio i osjetio slabost od straha, ali tuobabovo je lice ostalo
bezizraajno i asak kasnije ponovo se okrenuo prema naprijed. Ohrabren
tuobabovom ravnodunou, Kunta opet sjedne ovaj put se malo vie ispravio
kad je u daljini uo pjevanje koje je postepeno postajalo sve glasnije. Nedaleko
ispred njih ugledao je nekog tuobaba kako sjedi na leima iste onakve ivotinje
kao to je bila ova koja je vukla kutiju to se kotrlja. Tuobab je drao savijen bi i
lanac koji je polazio od ivotinje i povezivao eljezne orukvice oko zapea nekih
dvadesetak crnaca odnosno, veina su bili crni, a neki su bili smei koji su
hodali u koloni ispred tog tuobaba.
Kunta zatrepe kapcima kako bi bolje vidio. Osim dvije potpuno odjevene
ene, svi su bili mukarci i goli do pojasa, a pjevali su s izrazitim osjeajem
duboke sjete. Kunta je vrlo pozorno oslukivao rijei, ali one za njega nisu imale
nikakvog smisla. Dok je kutija koja se kotrlja sporo prolazila kraj njih, nijedan
crnac, niti njihov tuobab nisu ak ni pogledali prema njemu, iako su bili dovoljno
blizu da su se mogli dodirnuti. Veina crnih leda, zapazio je Kunta, bila su iarana
oiljcima od bievanja, neki su tragovi bia bili svjei, a gledajui ih, Kunta je
pogaao iz kojeg su plemena: Foulah, Yoruba, Mauri-tanci, Wolofi, Mandingo.
Njih je mogao odrediti s vie sigurnosti nego one druge koji su imali nesreu da im
tuobab bude otac.
Iza crnaca, koliko su to Kuntine upaljene oi mogle vidjeti, pruala su se
beskrajna polja usjeva razliitih boja. Uz cestu se nalazila njiva zasijana biljkom
koju je prepoznao, bio je to kukuruz. Ba kao i kod njegove kue, u Juffureu,
nakon berbe, stabljike su bile smee, a klipovi obrani.
Uskoro nakon toga tuobab se nagnuo, uzeo malo kruha i nekakvo meso iz
vree ispod sjedita, otkinuo komad od jednog i od drugog i ostavio to na sjeditu
izmeu sebe i crnog, a ovaj je to pokupio u rub svog eira i poeo jesti. Malo
kasnije, crni se okrenuo u sjeditu, pogledao dugim pogledom Kuntu koji ga je pozorno promatrao i ponudio mu komad kruha. Mogao ga je omirisati odavde gdje je
leao, i miris mu je tjerao vodu na usta, ali Kunta okrene glavu. Onaj crnac slegne
ramenima i strpa komad kruha sebi u usta.
Pokuavajui ne misliti na glad, Kunta pogleda preko ruba kutije i ugleda,
daleko na drugom kraju njive, neto to je izgledalo kao mala skupina ljudi
pognutih leda, vjerojatno su neto radili. Pomislio je kako su zacijelo i oni crnci, ali
bili su previe daleko i nije mogao tono vidjeti. Onjuio je zrak, pokuavajui
uloviti njihov miris, ali nije uspio.
Kad je sunce poelo zalaziti, njihova kutija proe pored jedne druge, isto
takve, koja se kretala u suprotnom smjeru, a u kojoj je uzde drao jedan tuobab dok
se otraga u kutiji vozilo troje crnih maliana koji su prema uzrastu pripadali u prvi
151

kafo. Umorno povlaei nogama u lancima, iza kutije je hodalo sedmoro odraslih
crnaca, etiri mukarca odjevena u otrcanu odjeu i tri ene u grubim haljinama.
Kunta se udio zato ovi ne pjevaju; zatim, dok su prolazili kraj njega, on im na
licu zapazi izraz dubokog oaja. Pitao se kamo ih to vodi onaj tuobab.
Dok je sumrak postajao sve gui, mali crni imii poeli su skviati i hitro
prelijetati ovamo-onamo, ba onako kako su letjeli i u Africi. Kunta zauje kako je
tuobab rekao neto crnome, i nedugo nakon toga kutija skrene na manju cestu.
Kunta se uspravi i uskoro u daljini kroz drvee opazi veliku bijelu kuu. eludac
mu se zgri: za ime Alaha, to e se sada dogoditi? Hoe li ga ovdje pojesti? Kunta
se srui natrag u kutiju, i leao je na podu kao da u njemu vie nema ivota.
42. POGLAVLJE
Dok se kutija kotrljala sve blie i blie prema kui, Kunta je poeo osjeati
miris a zatim ih je i uo drugih crnih ljudi. Podigavi se na laktove, u
veernjem je sumraku vidio tek obrise trojice crnaca koji su se pribliavali. Najvei
izmeu njih mahao je onakvom malom vatrom s kojima se Kunta upoznao onda
kad je tuobab silazio u mranu utrobu velike kanoe; meutim, ova je vatra bila
zatvorena u neto prozirno i sjajno, a ne u metal. Kunta nikada do sada nije vidio
neto nalik na to; izgledalo je tvrdo, ali se kroz to vidjelo kao da uope i ne postoji.
Meutim, nije imao prilike tu stvar poblie osmotriti jer su trojica crnaca hitro
stupila u stranu kad je pokraj njih proao dugim koracima jedan novi tuobab i
uputio se do kutije koja se spremno zaustavila pokraj njega. Dva su se tuobaba
pozdravila, a zatim je jedan od crnaca podigao vatru tako da tuobab iz kutije bolje
vidi dok silazi na zemlju i prilazi onom drugom tuobabu. Srdano su se rukovali i
zatim su se zajedno uputili prema velikoj kui.
U Kunti zaplamsa nada. Hoe li ga sada crnci osloboditi? Ali tek to je to
pomislio, kad vatra koju su nosili obasja njihova lica dok su stajali i gledali njega
preko ruba kutije; smijali su mu se. Kakvi su to crnci koji preziru svoj vlastiti
narod i rade poput koza za tuobaba? Odakle su? Izgledali su kao ljudi iz Afrike, ali
oni oito nisu bili Afrikanci.
Zatim je onaj koji je vozio kutiju to se kotrljala, coknuo jezikom ivotinji i
pucnuo korbaem i kutija se pomakla dalje. Ostali su crnci koraali uz kutiju jo
uvijek su se smijali dok se kutija opet nije zaustavila. Silazei na zemlju, vozar
je priao stranjoj strani kutije i u svjetlu vatre grubo povukao Kuntin lanac,
isputajui prijetee zvukove dok je otkopavao lanac ispod sjedala, a zatim je
rukom pokazao Kunti neka izae iz kutije.
Kunta je s naporom suspregao elju da skoi za vrat etvorici crnaca.
Meutim, sada su izgledi bili isuvie loi; njegova e prilika doi kasnije. Svaki mu
je mii, inilo mu se, vriskao od bola dok se s mukom podigao na koljena i poeo
se natrake izvlaiti iz kutije. Kako se po njihovu miljenju, previe sporo kretao,
dva crnca dohvate Kuntu, grubo ga podignu preko ruba kutije i gotovo ga bace na
zemlju. Trenutak kasnije vozar omota slobodni kraj Kuntinog lanca oko nekakvog
debelog tapa i zakljua ga.
Dok je tako leao, preplavljen bolovima, strahom i mrnjom, jedan od
crnaca postavi pred njega dvije metalne posude. U svjetlu vatre u njihovim rukama,
152

Kunta je razabrao da je jedna od posuda gotovo puna vode, a u drugoj je bilo neko
jelo udnog izgleda i mirisa. Unato tome, Kuntina se usta ispune slinom koja mu
se slije u grlo; no on ak ni oima ne dopusti da mu se pomaknu. Crnci su ga
gledali i smijali se.
Drei visoko vatru, vozar prie debelom tapu i svom snagom povue
lanac, oito s namjerom da Kunti pokae kako ga ne moe slomiti. Zatim nogom
pokae na vodu i hranu, isputajui prijetee zvukove, a ostali su se opet smijali
dok su sva etvorica zajedno odlazili.
Kunta je leao u mraku, ekajui da one tamo svlada san. U mislima je
gledao samog sebe kako se propinje j oajniki upire o lanac, ponovo i ponovo,
svom snagom koju uspije prikupiti, sve dok se lanac ne prekine i on, osloboen,
konano bude mogao pobjei u ... Upravo u tom asu osjeti miris psa koji mu se
pribliavao i zauje ga kako radoznalo njui. Na neki nain, Kunta je osjeao da
mu taj pas nije neprijatelj. Ali zatim, kad je pas priao blie, Kunta zauje zvuk
vakanja i udarac zuba o kovinu posude. Iako sam nije htio jesti, Kunta skoi
bijesan, reei poput leoparda. Pas hitro pobjegne, i kad se malo udaljio, pone
lajati. Slijedeeg trenutka neka su se vrata kripei otvorila negdje u blizini i netko
je trao prema njemu s vatrom u rukama. Bio je to vozar, i Kunta je sjedio zurei u
ledenom bijesu dok je vozar uzbueno ispitivao lanac oko tapa, a zatim i mjesto
gdje je lanac bio prikopan na eljezni obru oko Kuntine noge. U slabom utom
svjetlu Kunta je ugledao izraz zadovoljstva koji se na vozarevom licu pojavio kad
je zapazio praznu posudu gdje je bila hrana. Promuklo neto progunavi, vozar je
otiao nazad u svoju kolibu, ostavljajui Kuntu u mraku, obuzetog eljom 4a moe
onom psu omotati lanac oko ije.
Malo kasnije Kunta pone pipati oko sebe, traei posudu s vodom i,
dohvativi je, popije nekoliko gutljaja, ali mu od toga nije bilo nimalo bolje;
zapravo se osjeao kao da mu je sva snaga istekla iz njega; inilo mu se da mu je
tijelo jo samo prazna ljuska. Odbacujui zamisao o kidanju lanca barem za
sada osjeao se kao da mu je Alah okrenuo lea ali zato? to je to tako
strano zgrijeio i kada? Pokuavao je u sjeanju razmisliti o svakom svom inu od
iole nekog znaenja u njegovu dotadanjem ivotu o svemu, i dobrom i loem
sve do onog jutra kad je poao posjei deblo za svoj bubanj i kad je, prekasno,
uo kako je pukla grana. inilo mu se da je svaka pojedina kazna koju je dosad
morao pretrpjeti u svom ivotu uvijek bila kazna za nebrigu i nepanju.
Kunta je leao oslukujui cvrke, lepet krila nonih ptica i lave dalekih
pasa i jednom, iznenadno skvi-anje mia, a zatim krckanje kostiju u zubima
ivotinje koja ga je uhvatila. Svako malo, hvatala bi ga elja da pobjegne, ali je
znao da bi tropot vrlo brzo probudio nekoga u oblinjim kolibama ak i kad bi
uspio istrgnuti lanac.
Leao je tako i ne pomiljajui na spavanje sve do prvih zraka zore.
Napreui se koliko su mu doputali bolni udovi, uspravio se na koljena i poeo
moliti sabah. Ali, kad je elom dotaknuo zemlju, izgubio je ravnoteu i umalo se
nije sruio na stranu; razbjes-njelo ga je saznanje koliko je oslabio.
153

Dok se nebo na istoku polako jasnilo, Kunta ponovo dohvati posudu s

vodom i popije sve to je jo bilo ostalo. Tek to je odloio posudu, kad ga zvuk
koraka to su se pribliavali, upozori na povratak one etvorice crnih ljudi. Oni
urno opet podignu Kuntu u kutiju to se kotrljala, te zatim odvezu kutiju pred
veliku bijelu kuu, gdje ih je ekao tuobab koji se opet popne na sjedite kraj
vozara. I prije no to se Kunta dospio osvijestiti, ve su se nali na glavnoj cesti,
kreui se u istom smjeru kao juer.
Neko vrijeme, dok se danilo, Kunta je leao odsutno zurei u lanac to je
zveckao i protezao se preko dna kutije do onog mjesta ispod sjedita gdje je bio
privren. Zatim je neko vrijeme pustio oima da s mrnjom bue leda tuobaba i
crnca ispred njega. Poelio je da ih moe ubiti. Prisiljavajui se, on samog sebe
podsjeti kako ukoliko eli preivjeti, kad je dosad ve toliko toga preivio
mora ostati sabran, mora zadrati vlast nad sobom, mora samog sebe prisiliti na
ekanje, ne smije troiti snagu dok ne bude siguran da je doao pravi trenutak.
Negdje sredinom prijepodneva Kunta zauje neki novi zvuk i odmah
pogodi da to kova udara po eljezu; podiui glavu, Kunta napne oi ogledavajui
se, i konano ustanovi da zvuk dopire odnekle iza gustog umarka pokraj kojega su
upravo prolazili. Vidio je kako su mnoga debla nedavno posjeena i panjevi
izvueni, a na nekim mjestima, dok se kutija uporno dalje kotrljala, Kunta je vidio i
omirisao sivkasti dim to se dizao s mjesta na kojima su palili suhu travu. Pitao se
da li i tuobab na taj nain gnoji zemlju za slijedeu sjetvu, kako su to inili kod
kue u Juffureu.
Zatim, malo dalje ispred njih, Kunta ugleda uz cestu malu etverouglastu
kolibu. Izgledalo je da je sagraena od greda, a na raskrenom komadu zemlje
ispred kolibe jedan je tuobab teko koraao iza smeeg vola. Tuoba-bove su ruke
snano pritiskale nadolje zakrivljene ruice nekakvog velikog predmeta koji je
vukao vol, i taj je predmet parao zemlju. Kad su doli blie, Kunta ugleda jo dva
tuobaba blijede i mrave kako ue ispod nekakvog stabla, a tri isto tako
mrave svinje rovale su oko njih, dok je nekoliko kokoi eprkalo traei hranu. U
vratima kolibe stajala je jedna ena tuobab, crvene kose. Zatim su iza ene istrala
tri mala tuobaba koji su vikali i mahali rukama prema kutiji to se kotrlja.
Ugledavi Kuntu, mali su tuobabi prasnuli u smijeh i pokazivali rukom na njega;
Kunta je zurio u njih kao da su mladunad hijene. Trali su pored kutije dobar dio
puta, a zatim su se okrenuli i otrali natrag, a Kunta je leao shvaajui kako je
sada svojim oima vidio jednu pravu obitelj tuobaba.
Jo dva puta, daleko od ceste, Kunta je spazio velike bijele kue tuobaba,
sline na onu gdje su kola prenoila prole noi. Svaka je od njih bila visoka kao
dvije kue kao da su jednu kuu postavili na drugu; svaka je na prednjem dijelu
imala niz golemih bijelih tapova, debelih a gotovo toliko i visokih kao
stabla; u blizini svake od njih nalazila se skupina malih, tamnih koliba u kojima su,
pogaao je Kunta, ivjeli crnci; a oko svake velike kue prostirala su se beskrajna
polja pamuka, sva nedavno obrana, tako da se tek ponegdje jo bjela-sala po koja
bijela grudica.
154

Negdje izmeu te dvije velike kue, kutija to se kotrljala prestigla je udan

par ljudi koji su hodali uz rub ceste. Isprva je Kunta mislio za njih da su crnci, ali
kad su im se kola pribliila, vidio je da im je koa crvenkastosmea, a imali su
dugu crnu kosu, vezanu na potiljku, tako da im je visila niz leda poput konopa, a
hodali su brzo, lakim koracima u obui koja je, kao i njihove bedrene pregae,
izgleda bila nainjena od koe. Nosili su lukove i strijele. Oito nisu bili tuobabi,
ali nisu bili ni ljudi iz Afrike; ak im je i miris bio drugaiji. Kakvi su to bili ljudi?
Nijedan od njih nije, ini se, primjeivao kutiju to se kotrlja dok je prolazila kraj
njih i pokrila ih oblacima praine.
Kad je sunce poelo zalaziti, Kunta okrene lice prema istoku, i kad je
zavrio svoju bezglasnu veernju molitvu Alahu, ve se sputao sumrak. Obuzela
ga je tako strana slabost poslije puna dva dana odbijanja svake hrane koju bi
mu ponudili da se morao nemono opruiti po dnu kutije to se kotrlja, gubei
gotovo posve zanimanje za sve to se oko njega dogaa.
Ali se uspio opet uspraviti i pogledati preko ruba kad se kutija malo kasnije
zaustavila. Silazei na zemlju, vozar je objesio jednu od onih svjetiljaka na bok
kutije, vratio se na svoje sjedalo i nastavili su put. Nakon dugo vremena, tuobab
neto kratko progovori, a crnac mu odgovori; to je bilo prvi put otkako su tog dana
krenuli da su njih dvojica izmijenili izmeu sebe neki glas. Ponovo su stali i vozar
je siao i dobacio Kunti nekakav pokriva koji je Kunta previdio. Vraajui se u
sjedite, sad i vozar i tuobab navuku na sebe nekakve pokrivae i kola krenu dalje.
Iako je vrlo brzo poeo drhtati od hladnoe, Kunta je uporno odbijao pruiti
ruku i povui na sebe pokriva, ne hotei im pruiti to zadovoljstvo. Nude mi pokriva, a dre me u lancima, razmiljao je; a ljudi mog vlastitog naroda to mirno
promatraju i sve to doputaju i, tavie, obavljaju za tuobaba prljave poslove.
Kunta je pouzdano znao samo da nekako mora pobjei iz te uasne zemlje ili
umrijeti pri pokuaju bijega. Nije se usuivao sanjati o tome da e ikada ponovo
ugledati Juffure, ali ako mu to uspije, zakleo se da e itava Gambija saznati istinu
o zemlji tuobaba.
Ve se gotovo bio ukoio od hladnoe kad je kutija to se kotrlja iznenada
skrenula sa glavne ceste na neku manju, punu neravnina. Opet je prisilio svoje
bolno tijelo da se dovoljno ispravi kako bi mogao pogledati u mrak oko njih i
tamo u daljini ugleda kako se bjelasa jo jedna od onih velikih kua. Kao i prole
noi, kroz Kuntu prostruji strah od onoga to e mu se dogoditi sada kad su stali
ispred kue ali nije mogao nanjuiti bilo kakav znak tuobaba ili crnaca za koje
je mislio da e ih doekati.
Kad se kutija konano zaustavila, tuobab sa sjedita ispred njega skoi na
zemlju s uzdahom olakanja, sagne se i une nekoliko puta kako bi protegnuo
ukoene miie, zatim neto kratko ree vozaru, pokazujui pri tom rukom na
Kuntu, i zatim ode prema velikoj kui.
Jo uvijek se nisu pojavljivali drugi crnci, i kad je kutija to se kotrljala
krenula uz kripu dalje, prema oblinjim kolibama, Kunta je leao otraga glumei
ravnodunost. Ali je, svaki ivac u njemu bio napet, potpuno je bio zaboravio na
bolove. Nosnice su mu negdje u blizini otkrile miris drugih crnaca; pa ipak, nitko
155

nije izaao iz koliba. U njemu poraste nada. Zaustavivi kutiju u blizini koliba,
vozar se teko i tromo spusti sa sjedala i odgega do najblie kolibe, dok mu se
vatra njihala u ruci. Kad je gurnuo vrata kolibe, Kunta je promatrao i ekao,
spreman na skok hoe li vozar ui unutra; umjesto toga, crnac se okrene i vrati do
kutije. Gurnuvi ruku ispod sjedita, on otkopa Kuntin lanac i zatim zadri u ruci
slobodan kraj lanca dok je obilazio oko kutije prilazei stranjem kraju. Ipak, neto
je sililo Kuntu da se jo suzdri. Crnac otro trgne lanac i zalaje neto grubo prema
Kunti. Dok je vozar stajao pozorno ga motrei, Kunta se s mukom podigne na sve
etiri pokuavajui ostaviti dojam kako je jo slabiji nego to je uistinu bio i
pone puzati natrake to je mogao polaganije i nespretnije.
Kako se i nadao, crnac izgubi strpljenje, nagne se prema Kunti i, uhvativi
ga samo jednom, snanom rukom, ispravi ga i prebaci preko stranjeg ruba kola,
ublaivi podignutim koljenom njegov pad na zemlju. U tom trenutku Kunta sune
uvis ake mu se stisnu oko vozarevog irokog vrata poput kostolomnih eljusti
hijene. Vatra padne na zemlju kad je crnac, uz promukli uzvik, zateturao unazad; a
zatim se opet strelovito uspravio udarajui, grabei i grebui po Kuntinom licu i rukama. Ali, Kunta odnekud namakne snage i jo vie pojaa stisak oko vozarevog
grla, dok je u isti mah oajniki izvijao tijelo nastojei izmaknuti tekim udarcima
vozara koji je oko sebe mlatio akama, stopalima i koljenima. Kuntin zahvat nije
popustio sve dok crnac nije konano posrnuo unazad i potom pao na zemlju, isputajui neki duboki, krkljavi zvuk, a zatim mu se tijelo mlitavo opruilo.
Skoivi na noge, straei se vie od svega nekog lajavogpsa, Kunta se
unjajui se poput sjenke udalji pognut dok su mu noge lomile smrznute
stabljike pamuka. Njegovi su miii, poslije tako dugog mirovanja, vriskali od
bola, ali hladan zrak kroz koji je trao milovao mu je kou, pa se morao silom
susprezati da ne pone glasno kliktati od uitka zbog osjeaja divlje slobode.
43. POGLAVLJE
Trnovito grmlje i ilavo, isprepleteno raslinje na rubu ume kao da se
prualo prema Kunti i namjerno mu opletalo noge. Trgajui i odmiui granice i
stabljike, Kunta se probijao naprijed posrui i padajui i ponovo se podiui
sve dublje i dublje u umu. Odnosno, tako je mislio, sve dok se drvee odjednom
nije prorijedilo i on se opet naao medu niskim grmljem. Ispred njega prostiralo se
novo, iroko polje pamuka, a iza tog polja stajala je jedna druga velika bijela kua
sa skupinom malih crnih koliba pokraj nje. Uasnut i u panici, Kunta odskoi
natrag prema umi, shvativi da je samo pretrao uski pojas ume to je dijelio dva
velika posjeda. unuo je iza jednog stabla i sluao krv kako mu bubnja u srcu i u
glavi i uskoro osjeti kako peku dlanovi, ruke i stopala. Pogledavi bolje u sjaju
mjeseine, opazi da je sav izderan i krvav od trnja. Ali ga je najvie prestrailo kad
je vidio da je mjesec ve nisko na nebu; uskoro e svanuti. Znao je kako mu je
bez obzira na to to kani uiniti preostalo vrlo malo vremena da o tome odlui.
Ponovo se s mukom pokrenuo, ali je ve nakon kratkog vremena shvatio da
ga njegovi miii nee jo dugo nositi. Mora se zavui u najgui dio ume koji
uspije pronai i tamo neko vrijeme ostati sakriven. I on etiri, zapleui se i
rukama i nogama u povijue, sve dok se konano nije naao medu skupinom
156

drvea, gusto izraslog jedno uz drugo. Iako mu se inilo da e mu se plua

rasprsnuti, Kunta razmisli da li bi bilo bolje popeti se na jedno od stabala, ali ga
meki, duboki pokriva otpalog lia pod nogama podsjeti na to da su grane sada
ogoljele, to znai da bi ga lako mogli primijetiti gore na stablu, pa e prema tome
biti bolje sakriti se negdje na zemlji.
Ponovo puzajui, Kunta se konano smjesti upravo kad je nebo poelo
blijedjeti usred gustog ipraja. Osim itavog daha iz njegovih vlastitih plua,
sve je oko njega bilo vrlo tiho i podsjetilo ga je na njegova duga, usamljena
straarenja na poljima kikirikija u drutvu njegova vjernog wuolo-psa. Upravo tada
Kunta iz daljine zauje duboki lave nekog psa. Moda mu se samo priinilo,
pomisli, naglo se razbudivi i napinjui sluh. Ali, lave se ponovio samo su sad
la-jala dva psa. Nije mu ostalo jo mnogo vremena.
Kleknuvi prema istoku, molio je Alaha neka ga izbavi i upravo kad je
zavrio molitvu opet se zaulo grleno lajanje, ovaj put s manje udaljenosti. Kunta odlui da e biti najbolje ako ostane tamo gdje je, ali kad je opet zauo pse
sad su bili jo blie samo nekoliko minuta kasnije, a inilo se kao da tono
znaju gdje se on nalazi vlastiti mu udovi vie nisu doputali da makar i trenutak
due ostane na tome mjestu. Opet je puzao kroz iprag, tragajui za jo guim, jo
skrivenijim mjestom. Svaki pomak kroz trnje na rukama i koljenima bio je pravo
muenje, ali sa svakim novim glasanjem pasa, Kunta je puzao sve bre i bre.
Meutim, unato tome lave je postajao sve glasniji i blii i Kunta je bio uvjeren
kako sad ve uje i uzvike ljudi' koji su ili za psima.
Nije se dovoljno hitro kretao; skoivi na noge, Kunta pone trati
posrui kroz trnje nastojei se kretati brzo i neujno, koliko mu je to doputalo
njegovo iscrpljeno tijelo. Gotovo istovremeno zauje nekakav prasak; koljena mu
klecnu od straha i on se isprui koliko je dug i irok medu ike.
Psi su reali ve na samom rubu gustia. Drhtei od straha, Kunta ak
osjeti njihov miris. Trenutak kasnije, ve su se probijali kroz iprag ravno prema
njemu. Kunta se uspio uspraviti na koljena upravo kad su dva psa izbila iz grmlja i
skoila na njega. Zavijajui, slinei i kljocajui zubima sruili su ga na zemlju, a
zatim su odskoili, spremajui se za novi skok. Reei i sam, Kunta se divlje borio
kako bi ih otjerao, sluei se rukama kao pandama dok je istodobno pokuavao
pobjei natrake u grmlje. Zatim je uo ljudske glasove s ruba ipraja, i opet je
odjeknuo prasak, ovaj put mnogo glasniji. Dok su psi malo popustili u svojim
napadima, Kunta je uo ljude kako psuju i kako se probijaju kroz iprag krei put
noevima.
Iza ljutitih pasa prvo je ugledao onog crnca kojega je davio. U jednoj mu je
ruci bio dugaki no, u drugoj kratka palica i konop, a lice mu je imalo ubilaki
izraz. Kunta je leao na leima, krvarei, stisnutih eljusti kako bi sprijeio
krikove, oekujui da e ga sasjei na komadie. Zatim ugleda kako se, zacrvenjela
i oznojena lica, iza crnca pojavljuje onaj tuobab koji ga je doveo ovamo. ekao je
na plamen i prasak za koje je na velikoj kanoi nauio da izlaze iz vatrenog tapa
koji je jedan drugi tuobab a tog jo nikada nije vidio sada drao uperen
157

prema njemu. Meutim, upravo je crnac bijesno jurnuo na njega s uzdignutom

toljagom kad tuobab zavie.
Crnac se zaustavi, tuobab zovne pse, a oni se povuku unazad. Zatim je
tuobab neto govorio crncu koji pode prema Kunti odmotavajui ue. Teki udarac
u glavu milostivo omami Kuntu. Samo je nejasno osjeao kako ga vezuju, toliko
vrsto da mu se konop urezao u kou koja je ve krvarila. Zatim su ga podigli na
noge, medu ike, i natjerali ga da hoda. Svaki put kad bi izgubio ravnoteu i pao,
bi bi mu zaparao lea. Kad su konano doli do ruba ume, Kunta ugleda,
privezane uz oblinja stabla, tri onakve ivotinje koje su sliile na magarca.
Kad su se pribliili ivotinjama, Kunta opet pokua pobjei, ali ga bijesni
trzaj za slobodni kraj ueta zaustavi i baci na zemlju a neija mu se noga bolno
zabije medu rebra. Sada onaj drugi tuobab, drei za konop, stane ispred Kunte i
povue ga za sobom tako da je posrtao, vodei ga prema stablu blizu kojega su bile
vezane ivotinje. Slobodni su kraj ueta prebacili preko jedne niske grane i crnac je
poeo povlaiti konop i Kuntu uvis sve dok su mu stopala jo jedva dodirivala
zemlju.
Fijuk bia glavnog tuobaba pratio je udarce to su zapljutali po Kuntinim
leima. Grio se od bola, tvrdoglavo ne putajui od sebe ni glasa, ali svaki je
udarac osjeao kao da ga sijeku popola. Konano je ipak poeo vriskati, ali se
bievanje nastavilo.
Kunta je ve bio blizu nesvijesti kad je bi konano prestao udarati.
Nejasno je osjetio kako su ga spustili i kako se sruio na zemlju; zatim su ga
podigli i prebacili preko lea jedne od onih ivotinja; potom je osjetio kako se
kreu.
Slijedee ega je bio svjestan jer nije imao pojma koliko je vremena
prolo bilo je kako lei rairenih ruku i nogu, na leima, u nekakvoj kolibi. Zapazio je lanac, zakvaen za okove oko obje ruke i noge, a sva su etiri lanca
drugim krajem bila privrena za po jedan od etiri tapa, pobodena u etiri ugla
kolibe. I najmanji pokret izazivao mu je tako nepodnoljive bolove da je Kunta
dugo leao potpuno nepomian, dok mu je niz lice kapao znoj, a dah mu je bio
kratak i isprekidan.
Ne miui se, mogao je vidjeti mali etvrtasti otvor iznad sebe kroz koji je
u kolibu prodiralo svjetlo dana. Kutkom oka zapazio je nekakvu udubinu u zidu
kolibe i u njoj uglavnom izgorjele komade drva i pepeo. Na drugoj strani kolibe,
ugledao je nekakav iroki, niski, neravni predmet od platna, poloen na pod, iz kojega su kroz brojne rupe provirivale kukuruzne komu-ine; dosjetio se da to
vjerojatno slui umjesto kreveta.
Kad se u otvoru iznad njega pokazao sumrak, Kunta zauje negdje vrlo
blizu udan zvuk nekakvog roga. Nedugo zatim, uo je glasove i osjetio miris
mnogih crnih ljudi koji su prolazili blizu kolibe u kojoj se Kunta nalazio. Zatim je
osjetio miris jela koje se kuha. Dok su mu se grevi gladi mijeali s muklim
bolovima u glavi i otrim bolovima u leima, rukama i nogama, izderanim od trnja,
Kunta samog sebe prekori to nije saekao bolji trenutak za bijeg, onako kako
158

bi uinila u stupicu uhvaena ivotinja. Prvo je morao pozorno promatrati i

neto vie nauiti 0 toj udnoj zemlji i tom poganskom narodu.
Kuntine su oi bile zatvorene kad su zakripala vrata kolibe; osjetio je miris
crnca kojega je bio napao 1 koji je pomogao tuobabu da ga ponovo uhvati. Leao
je nepomino, priinjajui se da spava dok ga snaan udarac nogom o rebra nije
natjerao da naglo otvori oi. Uz psovku, crnac stavi Kunti neto pred samo lice,
prebaci preko njega pokriva i izae, zalu-pivi za sobom vrata.
Miris hrane ispred njega izazivao je Kunti bolove u elucu, gotovo isto
toliko neizdrive kao to su bili bolovi u leima. Konano otvori oi. Na okruglom,
ravnom komadu kovine bila je nabacana nekakva kaa i nekakvo meso, a pokraj
toga bila je niska, okrugla tikva s vodom. Okovi koji su ga raspinjali,
onemoguavali su mu da dohvati posude, ali obje su bile dovoljno blizu da ih je
mogao dohvatiti ustima. Ba kad je htio uzeti malo hrane, Kunta nanjui da je meso
prljava svinjetina i gorka slina poleti mu iz eluca ravno u metalni tanjur.
U toku noi naizmjence je tonuo u san i ponovo se budio, razmiljajui
zaueno o tim crncima koji su izgledali kao Afrikanci a jeli su svinjetinu. To je
jedino moglo znaiti da oni ne poznaju ili su izdali Alaha. Tiho je unaprijed
molio od Alaha oprotenje ako njegove usnice ikada nesvjesno dotaknu svinjetinu,
ili ako moda bude jeo iz neke plitice na kojoj je prije toga lealo svinjsko meso.
Ubrzo potom, kroz otvor se ukazalo svjetlo novog dana i Kunta opet zauje
onaj udni zvuk nalik na rog; zatim je zamirisalo jelo i uli su se glasovi crnaca
koji su se uurbano kretali oko kolibe. Onda se opet pojavi onaj ovjek kojega je
Kunta prezirao, i donio mu je novu hranu i vodu. Kad je vidio da je Kunta povraao preko nedirnute hrane od sino, sagne se ljutito psujui i natrlja Kunti lice
sadrinom jueranjeg tanjura. Zatim stavi pred njega svjeu hranu i vodu pa izae.
Kunta odlui da e jelo progutati kasnije; sada mu je bilo toliko muno da o
tome uope nije mogao ni misliti. Malo kasnije, uo je kako su se opet otvorila
vrata; ovaj put je osjetio zadah tuobaba. Kunta je vrsto stiskao oi, ali kad je
tuobab ljutito zagunao, uplaio se da e ga ponovo udariti nogom i otvorio je oi.
Naao se pred mrskim licem tuobaba koji ga je bio doveo ovamo; tuobabovo je lice
bilo zajapureno od bijesa. Govorio je neto glasom koji je zvuao kao psovka i
prijeteim mu je pokretima ruku pokazivao kako e opet dobiti batine ako ne bude
htio jesti. Zatim tuobab izae iz kolibe.
Kunta uspije pomaknuti lijevu ruku dovoljno daleko da je prstima mogao
zagrepsti malo praine s onog mjesta na kojem je stajao tuobab. Privlaei prainu
blie sebi, Kunta sklopi oi i zazove duhove zla neka bace vjeno prokletstvo na
utrobu tog tuobaba i njegove obitelji.
44. POGLAVLJE
Kunta je izbrojio etiri dana i tri noi u kolibi. A svake je noi oslukivao
pjevanje iz oblinjih koliba i vie se osjeao Afrikancem nego ikada prije u
svom vlastitom selu. Kakvi su to ljudi, mislio je, koji provode ivote pjevajui
ovdje u zemlji tuobaba. Pitao se koliko u itavoj zemlji tuobaba ima takvih udnih
crnaca koji izgleda niti znaju, niti ih zanima tko su i to su.
159

Kunta je osjeao posebnu bliskost sa suncem, svakog jutra kad bi izalo.

Sjetio se to je onaj starac koji je neko bio alcala, rekao tamo u mraku utrobe
velike kanoe: Svakog e nas dana izlazee sunce podsjeati na to da ono izlazi u
naoj Africi, koja je pupak svijeta.
Iako je leao raspet lancima, vjebao je sve dok nije nauio kako e se
pomicati malo-pomalo naprijed ili natrag, pomaui se leima i stranjicom, kako
bi mogao bolje razgledati uske, ali debele eljezne obrue, nalik na narukvice,
kojima su lanci bili privreni za etiri tapa u etiri ugla kolibe. tapovi su bili
debeli kao donji dio Kuntine noge, i Kunta je bio svjestan kako nema nikakve nade
da bi ikada mogao barem jedan od njih slomiti ili iupati iz vrsto nabijenog
zemljanog poda, jer gornji su krajevi tapova izlazili ravno kroz krov kolibe. Prvo
oima, a zatim prstima, Kunta je briljivo ispitao rupice u debelim eljeznim
orukvi-cama; vidio je kako su njegovi uvari uvlaili u te rupe neki tanki, metalni
predmet koji bi okretali i onda bi se uo nekakav klik zvuk. Kad bi potresao jedan
od prstena, zazveketali bi lanci dovoljno glasno da bi to netko mogao uti i
tako je odustao od toga. Pokuao je privui jedan prsten do usta i grizao je koliko
je jae mogao; na kraju mu se slomio jedan zub i glavu mu prostrijeli uasna bol.
Traei zemlju koja bi bila pogodnija od one s poda kolibe a kojom bi
mogao napraviti feti za duhove, Kunta je prstima izgrebao izmeu greda u zidu
kolibe komadi crvenkastog, sasuenog blata. Primijetivi kratke, otre ekinje u
tom blatu, on znatieljno ispita jednu od njih; shvativi da je to dlaka prljave
svinje, Kunta baci i dlaku i komadi blata daleko od sebe i obrie ruku koja
je to drala.
Petog jutra uao je onaj crnac ubrzo nakon to je glas roga oznaio buenje,
i Kunta se napeto ukoi primijetivi kako osim uobiajene kratke pljosnate toljage,
ovjek nosi i dva debela eljezna obrua. Sagnuo se i zakljuao mu oko nogu te
obrue, koji i^ meusobno bili povezani debelim lancem. Tek nakon toga,
otkljuao je jedan po jedan, sva etiri lanca medu kojima je Kunta bio razapet. Kad
se konano opet mogao slobodno pokrenuti, Kunta se nije mogao suzdrati i skoio
je na noge ali ga je odmah ponovo oborio udarac crneve ake, jer je crnac
izgleda samo na to ekao. Kad se poeo uspravljati, noga odjevena u izmu bijesno
mu se zarila u rebra. Teturajui, Kunta se jo jednom podigne u uasu bola i bijesa,
a crnac ga ponovo obori, jo jaim udarcem. Nije bio svjestan koliko su ga ti dani
nepominog leanja na leima bili oslabili, i sada je leao borei se za dah, dok je
crnac stajao nad njim s takvim izrazom lica koji je Kunti jasno govorio kako e ga
nastaviti obarati na zemlju sve dok ne naui tko je ovdje gazda.
Sad crni grubom kretnjom naloi Kunti neka ustane. Kad se nije mogao
podii ak ni na ruke i koljena, crnac ga grubo povue na noge i gurne naprijed, a
teki obrui na nogama prisilili su Kuntu da se pri hodu nespretno gega.
Blijesak dnevnog svjetla na izlazu iz kolibe isprva ga je zaslijepio, ali
trenutak kasnije poeo je razabirati povorku crnih ljudi koji su uurbano prolazili
blizu njega, jedan iza drugoga, a odmah iza njih iao je jedan tuobab, sjedei na
onoj udnoj ivotinji koju su kako je uo zvali kon. Kunta je po mirisu
znao da taj tuobab nije onaj koji je drao konop nakon to su Kuntu uhvatili psi.
160

Bilo je oko deset ili dvanaest crnih ene su imale glave povezane crvenim ili bijelim krpama, a veina mukaraca i djece nosili su na glavama otrcane slamnate
eire; meutim, nekolicina su bili gologlavi, ali koliko je Kunta mogao vidjeti,
nijedan nije oko vrata ili miice nosio saphie-amajliju. Neki su od mukaraca nosili
neto to je izgledalo kao dugi, vrsti no, a itava se povorka kretala u pravcu
velikih polja. Pomislio je kako to moraju biti oni koje je uveer sluao kako
pjevaju. Nije za njih osjeao nita osim prezira. Skreui pogled, jo uvijek
mirkajui, Kunta izbroji kolibe iz kojih su ti ljudi doli: bilo ih je deset,
ukljuujui i njegovu sve su bile male poput njegove i nisu izgledale onako
vrsto kao kolibe od zemlje u njegovu rodnom selu gdje su krovovi bili od mirisne
trave. Ove su kolibe bile poredane u nizove po pet postavljene tako
primijetio je Kunta da se iz velike kue lako moglo pratiti sve to se dogaalo
medu crnima koji su ovdje ivjeli.
Odjednom, crni pokraj njega pone prstom ubadati Kuntu u grudi,
uzvikujui: Ti ti Toby! Kunta nije nita shvaao i to mu se italo na licu,
tako da je crni nastavio gurati prst u Kuntine grudi i stalno je ponavljao jedno te
isto. Polako Kunti postane jasno kako ga crni pokuava dovesti do toga da shvati
neto to mu je ponavljao na tom udnom jeziku tuobaba.
Kako je Kunta i dalje tupo gledao u njega, crni pone sada sebe bosti
prstom u grudi. Ja Samson! uzviknuo je. Samson! onda je opet prenio
svoj tvrdi prst na Kuntu. Ti To-by! Toby. Massa rei, ti ime Toby!
Kad je poeo shvaati o emu on govori, Kunta je morao upotrijebiti svu
svoju snagu da zadri vlast nad sobom i potisne bijes koji ga je preplavio, ne pokazujui pri tom nijednom crtom lica da je razumio ono to mu je crnac govorio.
elio je kriknuti: Ja sam Kunta Kinte, prvi sin Omora kojemu je otac sveti ovjek
Kairaba Kunta Kinte!
Gubei strpljenje zbog Kuntine prividne gluposti, crni opsuje, slegne
ramenima i povede ga dok se Kunta gegao u lancima, u jednu drugu kolibu gdje
mu pokretima ruke pokae neka se opere u velikoj, irokoj posudi od kovine u
kojoj je bilo neto vode. Crni u tu vodu baci krpu i komad neeg smeeg. Po
mirisu Kunta je zakljuio da je to neto slino na sapun kakav su ene u Juffureu
pravile od vrueg topljenog sala izmijeanog s lugom od vode to se cijedi kroz
pepeo sagorjelog drva.
Crni je promatrao, mrtei se, dok je Kunta iskoristio priliku da se opere.
Kad je zavrio, crni mu dobaci neke druge komade tuobab odjee mjesto dosadanjih da njima pokrije prsa i noge, kao i jedan otrcani eir od ukaste slame,
onakav kakav su nosili oni drugi crnci. Kako bi se ti pogani proveli pod arkim
suncem Afrike, pitao se Kunta.
Crni ga zatim odvede u treu kolibu. Unutra neka stara ena razdraeno
tresne pred Kuntu pliticu s hranom. On proguta gustu kau i kruh koji je podsjeao
na munko-kola, i zatim to spere nekakvom vruom juhom to je podsjeala na
govedu, a koju su mu dali u okrugloj alici. Nakon toga su otili do uske, tijesne
kolibe gdje mu je zadah unaprijed najavio emu ona slui. Priinjajui se kao da
skida donji dio odjee, crni une iznad velike rupe izrezane u drvenom sjedalu i
161

pone teko stenjati kao da prazni crijeva. Mala hrpica kukuruznih klipova leala je
u jednom uglu i Kunta nije mogao shvatiti emu bi to trebalo sluiti. Ali je pogodio
da mu crni eli pokazati obiaje tuobaba koje je Kunta ionako elio to bolje
nauiti kako bi lake mogao pobjei.
Dok ga je crni vodio pokraj slijedeih nekoliko koliba, proli su kraj nekog
starca koji je sjedio u nekakvoj udnoj stolici; stolica se polako ljuljala napri-jednatrag dok je starac pleo osuenu komuinu u neto to se Kunti uinilo kao metla.
Ne podiui glavu, starac mu dobaci pogled u kojem je zamijetio prilino
ljubaznosti, ali ga je Kunta hladno previdio.
Uzevi jedan dugi, vrsti no onakav kakve je Kunta vidio u rukama nekih
drugih crnaca, crni mu pokretom glave pokae prema dalekim poljima, gunajui
i rukom pozivajui Kuntu neka ga slijedi. Gegajui se nespretno u eljeznim
okovima koji su mu gulili kou sa lanaka, Kunta je gledao kako se na poljima
ispred njih ene i mladi mukarci saginju i skupljaju, te zatim slau u hrpe osuene
stabljike kukuruza, hodajui iza starijih mukaraca koji su rezali stabljike snanim
zamasima dugih noeva.
Veina mukaraca bili su golih leda i sjali su se od znoja. Kuntine su oi
traile znakove igosanja znakove od uarenog eljeza kakav je on nosio na leima ali vidio je samo oiljke od bievanja. Tuobab je dojahao na svom
konu, izmijenio je kratko nekoliko rijei s Kuntinim crncem, a zatim se prijetei
zagledao u Kuntu, dok ga je crni pokretima ruke pozivao neka pozorno prati to e
mu pokazati.
Sasjekavi noem oko tucet kukuruznih stabljika, crni se okrene, sagne i
pokretima pokae Kunti neka ih pokupi i pone slagati na hrpu, onako kako su to
radili ostali crnci. Tuobab je trznuo konja blie uz Kuntu, drei u ruci bi i mrtei
se kako bi to jasnije pokazao to namjerava uiniti ako Kunta odbije poslunost.
Ljut zbog svoje bespomonosti, Kunta se prigne i pokupi dvije stabljike.
Oklijevajui pogleda no crnoga kako uz reski zvuk sijee stabljike ispred njega.
Ponovo se sagne i pokupi jo dvije stabljike, pa jo dvije. Osjeao je poglede
ostalih crnaca iz drugih redova i vidio je kraj sebe noge tuobabovog konja. Osjetio
je olakanje drugih crnaca, a konano su se i konjske noge odmaknule od njega.
Ne diui glavu, Kunta je vidio kako tuobab jae sad ovamo, sad onamo,
odlazei uvijek tamo gdje bi primijetio kako netko, po njegovu sudu, ne radi
dovoljno hitro, gdje bi se, uz ljutiti uzvik, njegov bi otro spustio na lea tog
nesretnika.
Tamo u daljini, kunta je ugledao cestu. Nekoliko puta u toku vrelog
poslijepodneva, kroz znoj to mu se slijevalo niz elo i grizao ga za oi, Kunta je
uhvatio pogledom usamljenog jahaa tamo na cesti, a dva puta je vidio i kola kako
prolaze. Okreui glavu na drugu stranu, vidio je rub ume u koju je pokuao
pobjei. A odavle gdje je sada skupljao stabljike kukuruza, jasno je mogao vidjeti
kako je ta uma uska, zbog ega su ga lako uhvatili, a to dosad nije znao. Nakon
nekog vremena, Kunta prestane pogledavati u tom pravcu, jer je elja da skoi i
potri prema tim stablima bila gotovo neodoljiva. Svaki korak koji je napravio
podsjeao ga je uostalom na to kako s okovima na nogama ne bi uspio napraviti ni
162

pet koraka preko polja. Dok je u toku poslijepodneva nastavio raditi, Kunta odlui
kako prije nego ponovo pokua pobjei mora nai nekakvo oruje da bi se
mogao boriti sa psima i ljudima. Nijedan sluga Alaha ne smije odustati od borbe
ako ga tko napadne, podsjeti se Kunta. Bilo da se radi o psima ili o ljudima, o
ranjenom bivolu ili gladnom lavu, sin Omora Kinte nikada ne smije ni pomisliti na
predaju.
Sunce je ve bilo zalo kad se rog opet oglasio ovaj put u daljini. Dok je
Kunta gledao ostale crnce kako se urno svrstavaju u red, poelio je da moe
prestati misliti o njima kao o pripadnicima plemena ije su karakteristike nosili, jer
su ovo bili nevrijedni pogani, nedostojni da ih pribraja onima koji su s njim doli
na velikoj kanoi.
Ali, kako je glup morao biti tuobab kad je ljude iz plemena Fulani ma
koliko to bili bijedni primjerci svoga roda tjerao da mu skupljaju kukuruzne
stabljike, umjesto da ih zaposli kod stoke; svatko zna da su Fulani jednostavno
roeni za to da se brinu za stoku, Fulani naprosto razgovaraju sa svojim ivotinjama. Tu je Kuntinu misao prekinuo prasak bia kojim je tuobab na konu upuivao
Kuntu neka stane u red s drugima. Kad je posluao, neka zdepasta, debela ena u
koloni ispred njega, napravi nekoliko brzih koraka naprijed kako bi se to vie
udaljila od Kunte. Kunta poeli pljunuti na tu enu.
Kad su poeli hodati svaki je nespretni korak jo jae derao njegove
lanke, s kojih je koa ve bila zguljena tako da je poela kapati krv Kunta
zauje negdje u daljini lave lovakih pasa. Strese se sjeajui se onih koji su njega
gonili i napali. Zatim mu kroz pamet proleti sjeanje na njegova zvuolo-psa.
Poginuo je napadajui ljude koji su tamo u Africi napali i zarobili Kuntu.
Ponovo u svojoj kolibi, Kunta je kleknuo i elom dotakao tvrdi zemljani
pod u pravcu gdje e, znao je, sutra izai novo sunce. Dugo je molio kako bi nadoknadio dvije molitve koje nije mogao izmoliti tamo u polju, jer bi ga zacijelo
prekinuo udarac biem onog tuobaba to jae kona.
Kad je zavrio s molitvom, Kunta sjedne uspravno i neko je vrijeme tiho
govorio na tajnom jeziku sira kango, molei svoje pretke neka mu pomognu izdrati. Zatim stiui meu prstima dva pijetlova pera koja je neprimjetno uspio
pokupiti tog jutra dok ga je Samson vodio naokolo Kunta razmisli kako bi
mogao uhvatiti priliku i ukrasti jedno svjee jaje. S pijetlovim perima i malo sitno
smrvljene ljuske svje-eg jajeta, mogao bi prirediti moni feti za duhove. Njime bi
od njih traio neka blagoslove prainu koju je Kunta dotakao svojim posljednjim
koracima u rodnom selu. Ako bi ta praina bila blagoslovljena, otisci njegovih
stopala pojavili bi se jednog dana ponovo na tlu Juffurea, gdje svaki ovjek u selu
poznaje otiske stopala svojih susjeda, i selo bi se veselilo ugledavi znamenje koje
bi im javljalo da je Kunta jo uvijek iv i da e se iv i zdrav vratiti u svoje selo.
Bilo kada.
Po tisuiti put Kunta je preivljavao moru onih trenutaka kad su ga tuobabi
zarobili. Da je ona granica koja ga je upozorila pukla samo korak ranije, mogao je
skoiti i dohvatiti koplje. Suze nemonog bijesa navrle su mu na oi. inilo mu se
163

kako se ve beskonano dugo vremena njegov ivot sastoji samo od toga da ga

gone, napadaju, hvataju i okivaju u lance.
Konano, on je sada odrastao mukarac sa svojih sedamnaest kia on se
vie ne moe preputati plau i samosaaljenju. Kunta obrie suze i otpue do svog
tankog, kvrgavog leaja od kukuruzovine, te pokua zaspati ali, neprestano mu
se po glavi vrtjelo ime To-by koje su mu nadjenuli i u njemu se opet probudi
srdba. Bijesno zatope nogama od bespomonosti ali je taj pokret jo dublje
usjekao eljezne okove u njegove lanke i Kunta se rasplae.
Da li e on ikada postati mukarac kakav je Omo-ro? Pitao se da li njegov
otac jo misli na njega; i da li je njegova majka prenijela na Lamina, Suwadua i
Madija onu ljubav koja joj je oduzeta kad su joj ukrali Kuntu. Mislio je na sve
seljane Juffurea i na to kako jo nikada nije tako jasno osjetio koliko duboko voli
svoje selo. Kao to je esto inio na velikoj kanoi, Kunta je pola noi leao budan,
a pred oima su mu se nizali prizori iz Juffurea, sve dok se svjesno nije prisilio
zaklopiti oi i tada ga konano savlada san.
45. POGLAVLJE
Iz dana u dan, Kunta se sve tee i bolnije kretao zbog okova na nogama.
Meutim, neprestano je u sebi ponavljao kako njegove mogunosti da se dokopa
slobode ovise o tome hoe li se prisiliti da izvrava sve to od njega zatrae i to
pod maskom potpune gluposti i tuposti. Dok se takvim prikazivao, njegove ui, oi
i nos nisu nita proputali oruje koje bi mogao upotrijebiti, tuobabove slabe
strane koje bi mogao iskoristiti i tako e nastaviti sve dok mu njegovi tamniari
ne povjeruju i ne skinu mu okove. Tada e opet pobjei.
Ubrzo nakon to bi ujutro zajeao rog napravljen kolibe kako bi promatrao
udne crnce dok izlaze iz svojih koliba, jo snenih lica i kako se pljuskaju vodom
iz kablica kojima su izvlaili vodu iz nedalekog bunara. Nedostajao mu je zvuk
tuaka u stupama ena dok bi mrvile kuskus za jutarnji obrok svojih obitelji, i
Kunta je odlazio u kolibu stare kuharice da tamo ravnoduno proguta sve to bi mu
dala osim prljave svinjetine.
Dok bi jeo jutarnji obrok, oi su mu pomno pretraivale kuhariinu kolibu
ne bi li otkrio neko upotrebljivo oruje koje bi moda mogao neprimjetno uzeti. Ali
osim lonaca pocrnjelih od vatre to su visili na kukama iznad ognjita, u kolibi je
bilo jo samo onih okruglih, tankih metalnih plitica na koje bi mu starica nagrabila
jelo koje je zatim jeo prstima. Vidio je kako starica jede nekakvim uskim,
metalnim predmetom. Imao je tri ili_ etiri gusto poredana iljka kojima se
nabadala hrana. udio se kako mu je to i palo na um, ali je taj predmet iako malen,
moda mogao posluiti ako bi mu uspjelo uhvatiti trenutak kad bi predmet bio
njemu nadohvat, a stariine oi usmjerene u nekom drugom pravcu.
Jednog jutra, dok je jeo kau, gledao je kuharicu kako ree meso noem
koji dotada nikada nije vidio kod nje pa pone matati to bi on tim noem uinio
kad bi se naao u njegovim rukama umjesto u njezinim, kad najednom zauje
ispred kolibe prodorni vrisak predsmrtne agonije. To se tako uklapalo u njegove
misli da je Kunta gotovo skoio s klupe na kojoj je sjedio. epajui, on izae pred
kolibu i zatekne ostale ve poredane u kolonu za polazak na rad mnogi su od
164

njih jo vakali zadnje zalogaje doruka, u strahu da ih ne izbiuju ako zakasne

dok je na zemlji pokraj njih leala svinja. Trzala se, a krv joj je kuljala iz
prerezanog grkljana, a onda su je dva crnca podignula u lonac pun kipue vode,
opet je izvukli i poeli strugati ekinje. Koa svinje bila je iste boje kao koa
tuobaba, primijetio je kad su crnci objesili svinju za noge, razrezali joj trbuh i
izvukli utrobu. Kunta se guio od smrada crijeva, i dok je odlazio s ostalima prema
poljima, morao je potisnuti drhtaj gaenja na pomisao kako je prisiljen ivjeti
medu tim poganskim deraima takve prljave ivotinje.
Sada je na stabljikama kukuruza svakog jutra bilo mraza, a izmaglica bi
dugo leala po poljima sve dok je ne bi spalila vrelina sunca. Alahova mo nikada
nije prestala u Kunti izazivati udivljenje bio je zadivljen kako i u zemlji toliko
udaljenoj od Afrike kao to je ta tuobabova zemlja na drugom kraju velike vode,
Alahovo sunce i mjesec izlaze i putuju preko neba; iako sunce nije bilo tako arko,
niti mjesec toliko lijep kao u Juffureu. Samo ljudi u toj prokletoj zemlji kao da nisu
bili Alahovo djelo. Tuobabi nisu ljudi, a to se tie ovih crnih, bio je naprosto
besmislen pokuaj da ih se shvati.
Kad se sunce popelo do sredine neba, ponovo je odjeknuo zvuk koljke,
javljajui ljudima neka se opet poredaju u red za dolazak drvenog sanduka koji je,
umjesto na kotaima, leao na dvije daske, a vukla ga je neka ivotinja slina na
konja, ali ipak blia nekakvom prevelikom magarcu Kunta je uo kako o njoj
govore kao o mazgi. Uz taj sanduk na daskama ila je stara kuharica, koja
odmah pone dijeliti svakome po jedan pljosnati, okrugli hljepi i alicu nekakvog
variva. Neki su ljudi ostali stajati, a drugi su sjeli, i progutali tu hranu, a zatim su
svi popili malo vode koju su zaimali iz bave to se takoer nalazila na sanduku.
Svakog dana, Kunta je oprezno njuio varivo prije nego bi ga okusio, kako bi se
uvjerio da mu u usta nee dospjeti nimalo svinjskog mesa, ali varivo se obino
sastojalo samo od povra, bez ikakvog mesa koje bi Kunta bio u stanju vidjeti ili
omirisati. Osjeao se bolje kad bi jeo kruh, jer je gledao neke crne ene kako zrna
kukuruza pretvaraju u brano mrvei ih u stupama s tukom od kamena, otprilike
onako kako se to radilo i u Africi, osim to je Bintin tuak bio drveni.
Ponekad bi im davali hranu koje se Kunta sjeao od kue, kao na primjer,
kikiriki, i kanjo koju su ovdje zvali okra i so-so, to su ovdje zvali crni
graak. Osim toga, primijetio je kako ovi crnci veoma vole neko veliko voe za
koje je uo da ga zovu lubenica. Ali, koliko je mogao vidjeti, Alah je tim
ljudima uskratio mango, srike, palme, plodove krunog drveta i toliko drugih
ukusnih plodova to su rasli kud god bi ovjek pogledao, po vrijeama, drveu i
grmlju Afrike.
Od vremena do vremena, tuobab koji je doveo Kuntu na ovo mjesto onaj
kojega su drugi crnci zvali massa izjahao bi u polje dok bi oni bili na poslu.
U svom svijetlom slamnatom eiru dok bi neto govorio tuobabu koji je bio
glavni na poljima on bi mahao dugim, tankim korbaem od pletene koe, a
Kunta je zapazio kako se tuobab nazornik smjeka i premjeta s noge na nogu
gotovo isto onako kako su to crnci inili pred njime.
165

Mnogo se takvih udnih pojedinosti dogaalo svakog dana i Kunta bi

poslije sjedio u svojoj kolibi i razmiljao o svemu tome dok bi ekao da ga savlada
san. Izgleda da je ovim crncima jedina briga bila kako e udovoljiti tuobabu s
biem. Smuilo bi mu se kad bi se sjetio kako su gorljivo prianjali za posao im bi
ugledali nekog tuobaba, te kako su ako bi im tuobab neto rekao urili
izvriti nalog, bez obzira na to to im je zapovjedio. Kunta nikako nije mogao dokuiti to se to dogodilo to im je toliko razorilo mozgove da su se ponaali kao
krdo koza i majmuna. Moda je to bio uzrok to su se rodili ovdje, a ne u Africi, jer
tuobabove kolibe od drvenih greda, slijepljenih blatom i svinjskim ekinjama,
ovim su ljudima bile jedini dom za koji su znali. Ovi crnci nikada nisu znali to
znai znojiti se pod arkim suncem, ne za tuobabe, nego za sebe i svoj vlastiti
narod.
Meutim, bez obzira na to koliko e dugo morati ostati meu njima, Kunta
se zakleo kako nikada nee postati kao oni, i svake bi noi njegov mozak marljivo
istraivao razliite mogunosti za bijeg iz te prezrene zemlje. Nije se mogao
suzdrati da sam sebe ne prekori, gotovo svake noi, zbog ranijeg neuspjelog
bijega. Ponavljajui u mislima one trenutke u trnovitom ipragu, ispred zapjenjenih
pasjih gubica, bilo mu je jasno kako slijedei put mora smisliti bolji plan. Prvo
mora napraviti za sebe saphie-am&)\ijvL kako bi se osigurao od opasnosti i
neuspjeha. Zatim mora pronai ili napraviti nekakvo oruje. Cak je i zailjeni kolac
mogao probiti trbuhe onih pasa, pomislio je, i on bi ve bio daleko odmakao dok bi
se onaj crnac i tuobab uspjeli probiti kroz ikaru do mjesta gdje su ga zatekli kako
se bori sa psima. Na koncu, mora to bolje upoznati okolicu posjeda, tako da
unaprijed zna gdje e potraiti bolje sklonite kad ponovo pobjegne.
Iako je esto budan preleao polovicu noi, nemiran zbog takvih misli,
Kunta se uvijek budio prije prvih pijetlova koji su budili ostalu perad. Ptice u ovoj
zemlji, zamijetio je, samo su cvrkutale i pjevale nije bilo zaglunih krikova jata
zelenih papiga koje su u Juffureu objavljivale jutro. Izgleda da ovdje uope nije
bilo nikakvih papiga, a ni majmuna koji bi kod kue poinjali dan srditim
brbljanjem u kronjama stabala ili bi otkinutim granicama gaali ljude ispod sebe.
Kunta ovdje nije vidio ni koze to mu se inilo isto toliko nevjerojatno kao i
obiaj ovih ljudi da u oborima dre svinje prasce ili krmke, kako su ih oni
zvali i da ak hrane te smrdljivce.
Meutim, skvianje svinje, inilo se Kunti, nije bilo nita runije od jezika
tuobaba koji je na te ivotinje i inae bio toliko slian. Dao bi sve na svijetu
samo da moe uti barem jednu jedinu reenicu na jeziku mandingo, ili na bilo
kojem drugom afrikom jeziku. Nedostajali su mu njegovi drugovi u okovima s
velike kanoe ak i oni koji nisu bili muslimani i pitao se to se s njima
dogodilo. Kamo su njih odveli? Na druge ovakve tuobabove posjede? Bez obzira
na to gdje su se nalazili, jesu li i oni ovako kao Kunta eznuli za tim da jo jednom
uju slatki zvuk vlastitog jezika osjeajui se u isti mah izopenima i
osamljenima kao on zato to nisu znali ni rijei tog tuobabovog jezika?
Kunti je bilo jasno da e morati nauiti poneto od tog udnog govora,
ukoliko eli dovoljno razumjeti tuobaba i njegove obiaje kako bi mu uspjelo
166

pobjei od njega. Pazei na to da to nitko ne primijeti, Kunta je ve uspijevao

prepoznati pojedine rijei: prasac, krmak, lubenica, crni graak,
nazornik, massa, a posebno da, gospodin, massa, to su zapravo bile jedine
rijei koje je ikada uo kako je neki crnac rekao tuobabima. uo je takoer crnce
kako enu tuobaba koja je ivjela s massom u velikoj bijeloj kui zovu
missus. Jednom ju je Kunta vidio iz daljine, koatu spodobu boje abljeg
trbuha, kako hoda naokolo i ree neko cvijee s puzavica i grmlja to je raslo oko
velike kue.
Veina drugih tuobab-rijei koje je Kunta uo jo su ga uvijek zbunjivale.
Ali, iza svoje bezizraajne maske, on se iz sve snage trudio kako bi im uhvatio
smisao i polako je poeo povezivati razliite zvukove s odreenim predmetima i
radnjama. Meutim, jedan mu je zvuk bio posebno nerazumljiv, iako bi ga maltene svakodnevno uo kako ga nebrojeno puta ponavljaju, jednako i tuobab i crnci.
to je to, udio se, niger ?
46. POGLAVLJE
Kad su konano zavrili s rezanjem i skupljanjem kukuruznih stabljika,
nazornik je poeo pojedinano odreivati razliite poslove, to bi obavljao u
zoru nakon to bi se oglasio rog. Jednog jutra Kunti su dali da otkida iz vrijea,
meu kojima je lealo, te tovari u kola kako je nauio da se zove kutija na kotaima nekakvo veliko, teko povre. Bojom je bilo nalik na prezreli mangoplod, a oblikom je donekle podsjeao na velike tikve koje su ene u Juffureu suile
i rezale u dvije polutke, pa ih kasnije koristile kao zdjele. Crnci su to povre zvali
bue.
Dok je vozio tovar bua do velike zgrade koja se zvala tagalj, Kunta
je vidio kako neki crnci pilom reu veliko deblo u iroke komade, koje su zatim
sjekirama ili pomou klinova, po kojima bi udarali ekiem, cijepali u drva za
vatru, a djeca su potom iscijepana drva slagala u dugake redove do visine svojih
glava. Na drugom mjestu, dva su crnca vjeala na tanke tapove veliko lie to je,
kako je to njuhom ustanovio, bio prljavi poganski duhan; omirisao ga je jednom
ranije, na jednom od svojih putovanja s ocem.
Prolazei tako s kolima od njive do taglja, od taglja do njive, zapazio
je kako i ovdje, ba kao i u njegovu selu, ljudi mnoge stvari sue i spremaju za
kasniju upotrebu. Neke su ene skupljale bujnu smeu kadulju, kako je uo da to
zovu, i vezivale je u snopie. A neke vrste povra iz vrta razastrle su na komade
platna kako bi se povre osuilo na zraku. ak su i mahovinu koju bi skupljala
djeca i koju su odmah bacali u kipuu vodu takoer suili; Kunta nije imao
pojma zato.
eludac mu se okretao kad bi prolazei pokraj svinjca vidio i uo
kako kolju svinje. Primijetio je da sue i uvaju ak i svinjske ekinje vjerojatno
za onu smjesu kojom su lijepili grede na kolibama ali najvie mu se smuilo kad
je vidio kako vade svinjske mjehure, napuhnu ih, veu s oba kraja i zatim vjeaju
po ogradi da se sue sam Alah zna u kakve neiste svrhe.
Kad je zavrio s branjem i spremanjem bua, Kuntu su zajedno s
nekoliko drugih crnaca poslali do umarka, gdje su im rekli neka snano tresu
167

grane stabala kako bi orasi, koji su na tom drveu rasli, popadali po zemlji i koje su
zatim skupljala u koare mala djeca iz prvoga kafa. Kunta podigne jedan od tih
oraha i sakrije ga u odjeu kako bi ga kasnije kuao kad bude sam u kolibi; okus
nije bio lo.
Kad su obavili sve te poslove, dali su im popravljati razne stvari na kojima
je bilo potrebno izvriti neke popravke. Kunta je pomagao nekom ovjeku uvrstiti
ogradu. A ene su, ini se, bile zaposlene temeljitim ienjem u velikoj kui i u
vlastitim kolibama. Vidio je neke od njih kako peru rublje; najprije bi ga kuhale u
velikim crnim loncima, zatim su ga trljale o nekakav naborani komad kovine u
sapunjavoj vodi; udio se kako to da nijedna od njih ne zna da rublje treba prati
tako da se s njim mlati o kamen.
Kunta je zapazio kako se bi nazornika sada vie ne sputa na njihova
leda tako esto kao ranije. Na posjedu se osjeao slino kao u Juffureu u vrijeme
kad je etva zavrena, a usjevi pospremljeni na sigurno, u ostave. Jo prije
nego to se oglasio veernji znak roga, koji bi objavio zavretak tog radnog dana,
neki od crnaca poeli bi se meusobno aliti, zadirkivati i pjevati. Nazornik bi
pritjerao konja do njih i prijetio biem, ali Kunta je jasno vidio kako on to ne
govori ozbiljno. I uskoro bi se i drugi mukarci pridruili pjesmi, a zatim i ene
pjevajui rijei koje za Kuntu nisu imale nikakvog smisla. Toliko su mu se svi gadili da je bio sretan kad se konano zauo znak koji ih je pozivao da se vrate u
kolibe.
Uveer bi Kunta sjeo postrance odmah iza praga svoje kolibe, nogu
ispruenih preko vrsto nabijenog zemljanog poda kako bi dodir eljeznih okova o
izra-njene i zagnojene lanke smanjio na najmanju moguu mjeru. Ako bi puhao
lagani povjetarac, uivao bi osjeajui ga na svome tijelu i mislio na svjei
pokriva zlatnog ili crvenog lia koje e slijedeeg jutra zatei ispod stabala. U
takvim trenucima misli bi mu odlutale natrag u veeri za vrijeme etve tamo u
Juffureu. Sjetio bi se komaraca i drugih kukaca koji bi muili ljude dok su sjedili
uz dimljive vatre i preputali se dugim razgovorima. Povremeno bi ih prekinuo
daleki urlik leoparda ili krik hijene.
Zvuk koji se ovdje nikada nije uo, padne Kunti na pamet, i koji on nije uo
sve otkako je otiao iz Afrike, bio je zvuk bubnjeva. Tuobab vjerojatno nije doputao crnim ljudima da imaju bubnjeve; to je vjerojatno bio razlog. Ali zato? Da
li se plai, jer zna kako bubnjevi mogu uskomeati krv u svakom stanovniku sela,
da ak i mala djeca i krezubi starci ponu divlje plesati? Moda zna da ritam
bubnjeva tjera rvae da pokau svu svoju snagu? Ili da hipnotiki ritam moe
natjerati ratnike da se pomamno bace na neprijatelja? Ili su se tuobabi moda
jednostavno bojali da se crnci sporazumijevaju na nain koji oni ne razumiju, a za
takvo sporazumijevanje udaljenost izmeu posjeda ne bi predstavljala nikakvu
zapreku?
Mada ti poganski divljaci ne bi nita bolje od tuo-baba razumjeli govor
bubnjeva. Ipak, Kunta je morao dopustiti mogunost iako veoma nerado da ti
poganski crnci moda ipak nisu posve nepopravljivi. Iako su bili neuki, neki su
njihovi obiaji bili posve afrikog poinjena, a jasno se vidjelo da om toga nisu
168

svjesni. ' Kao prvo, on je itavog svog ivota sluao upravo takve uzvike koje bi
pratili upravo takvi pokreti ruku i izrazi lica. Pa zatim nain na koji su se kretala
tijela tih crnaca, bio je takoer isti kao onih u Africi. Slinosti je bilo i u smijehu
ovih crnaca kad medu njima nije bilo tuobaba smijali su se itavim tijelom, ba
kao ljudi u Juffureu.
Kuntu je na Afriku podsjetio i nain kako su ovdanje crne ene upletale
kosu u vrste pletenice, vezane vrpcama iako bi afrike ene esto ukrasile pletenice arenim kuglicama. I ovdje su ene pokrivale glave komadima tkanine
mada ih nisu znale pravilno vezati. Kunta je vidio kako ak i neki mukarci upleu
kosu u kratke pletenice, onako kako su to inili neki mukarci u Africi.
Kunta je vidio Afriku i u odgoju crne djece koji je nalagao da se prema
starijima ponaaju utivo i s potovanjem. Vidio ju je i u tome kako su majke
nosile malu djecu, ije bi debeljukaste noice obgrlile majino tijelo. Primijetio je
i neke sitne obiaje. Stariji bi ljudi, na primjer, sjedili uveer trljajui desni i zube
paljivo smekanim krajem granice, to bi u Juffureu bio korijen limun-trave. I
mada nikako nije mogao shvatiti kako im moe biti do toga ovdje u zemlji tuobaba,
Kunta je --. morao priznati da je velika ljubav ovih crnaca prema pjesmi i plesu
nedvojbena znaajka Afrikanaca.
Ali, ono to je zapravo uzrokovalo da se Kuntino srce donekle smekalo u
odnosu na te udne ljude, bila je injenica koju je uoio tijekom proteklog
mjeseevog ciklusa kako su crnci jo samo u prisutnosti nazor-nika ili
masse izraavali gnuanje prema Kunti. Ako bi Kunta naiao kad bi crnci bili
sami, veina njih bi sada ve kratko kimnula glavom, i Kunta bi na njihovim licima
zamijetio izraze zabrinutosti zbog sve goreg stanja njegova lijevog lanka. Iako ih
je Kunta uvijek hladno prezirao i nastavljao, hramljui, svojim putom, uhvatio se
ponekad kasnije kako ali to im nije uzvratio pozdrave.
Jedne noi, kad je Kunta bio zadrijemao, ali se ubrzo opet probudio, kako
mu se to esto dogaalo, leao je zurei u mrak i osjeao kako je Alah na neki
nain, iz nekog svog nedokuivog razloga, htio da se Kunta nade ovdje, na ovome
mjestu, usred ovog izgubljenog plemena velike crne obitelji iji su korijeni sezali
daleko u prolost do drevnih praotaca; ali, za razliku od njega, ovi crnci ovdje nisu
nita znali o tome tko su i odakle potjeu.
Osjeajui oko sebe na neki udan nain prisustvo svog djeda, svetog
ovjeka, Kunta isprui ruke u tminu. Nita nije mogao napipati, i on se glasno
obrati Alqua-ranu Kairabi Kunti Kinteu, zaklinjui ga neka mu otkrije svrhu
njegova poslanstva ukoliko je on doista ovamo upuen s nekom namjerom. Prepao
ga je zvuk vlastitog glasa. Do tog trenutka on ovdje u tuobabovoj zemlji nije
nikada izustio zvuk koji bi bio upuen ikome drugome osim Alahu, osim krikova
koje je iz njega izvlaio bi.
Slijedeeg jutra, kad se pridruio ostalima u povorci prije polaska na rad,
Kunta se ulovi kako je maltene rekao jutro, kako je uo da oni pozdravljaju
jedan drugoga svakog jutra. Ali, iako je sad ve znao toliko tuo-bab-rijei da je ne
samo mogao razumjeti dobar dio onoga to su njemu govorili, nego bi i sam mogao
169

poneto razumljivo izrei, neto ga je nagnalo da odlui i nadalje to svoje znanje

drati za sebe.
Kunta pomisli kako ovi crnci zapravo isto tako briljivo skrivaju svoje
osjeaje pred tuobabom kao to je on skrivao svoje promijenjene osjeaje pred
njima. Dosad je ve mnogo puta prisustvovao prizoru kako bi se nasmijeena crna
lica prelila gorinom onog trenutka kad bi tuobab okrenuo glavu. Vidio je kako
namjerno lome alatljike, a zatim se priinjaju da ne mogu shvatiti kako se to moglo
dogoditi, dok ih nazornik psuje zbog nespretnosti. I vidio je kako na poljima,
uprkos izigravanju pred tuobabom da ustro posluju, zapravo za sve to bi radili
troe dvostruko vie vremena nego to im je potrebno.
Poeo je tako shvaati da i ovi crnci, kao to Man-dingo imaju svoj sira
kango jezik, imaju nekakav svoj nain sporazumijevanja, razumljiv samo njima.
Ponekad, kad bi radili vani, na njivama, pogled bi mu uhvatio neku malu, brzu
gestu ili pokret glavom. Ili bi se jedan od njih oglasio nekakvim udnim, kratkim
uzvikom; zatim, u nepredvidivim razmacima, to bi ponovio netko drugi, pa trei
uvijek u trenutku kad to ne bi mogao uti nazornik koji je jahao naokolo na
konju. A ponekad bi pred nazornikom zapjevali neto za to je Kunta tono
osjeao iako nije mogao razumjeti rijei da znai nekakvu poruku.
Podsjealo ga je to na ene na velikoj kanoi koje su pjevanjem izricale poruke
okovanim mukarcima.
Kad bi medu kolibama zavladao mraki kad se prozori velike kue vie ne bi
arili svjetlom svjetiljaka, Kuntin bi otri sluh otkrio um hitrih koraka jednog ili
dvojice crnaca kako se udaljuju od robovskog sokaka a nekoliko sati kasnije,
uo bi ih kako se opet tiho vraaju. Pitao se kamo su to odlazili i zbog ega i
zato su bili toliko ludi da se vrate natrag. A slijedeeg jutra u polju pokuavao bi
pogoditi tko je to bio. Bez obzira na to tko su bili ti crnci, moda bi Kunta s
vremenom mogao u njih stei povjerenje.
Dvije kolibe dalje od Kunte crnci bi svake noi poslije veere posjedali
oko male vatre stare kuharice, a taj bi prizor ispunio Kuntu sjetnim uspomenama
na Juffure. Ovdje su dodue ene sjedile zajedno s mukarcima, a neki i neke medu
njima, puckali su na one poganske lule s duhanom, kojih bi ar tu i tamo prigueno
zasvijetlio u sve guem mraku. Sluajui paljivo sa svog mjesta iza praga svoje
kolibe, Kunta ih je uo kako razgovaraju uz pjesmu cvraka i daleko huanje sove
u umi. Iako nije mogao razumjeti rijei, osjeao je gorinu u njihovim glasovima.
ak i u mraku Kunta je sada ve mogao jasno pred sobom vidjeti lice bilo
kojeg crnca koji bi govorio. U njegovu su mozgu bili pohranjeni glasovi svakog od
dvanaest odraslih, zajedno s imenom plemena kojemu je po Kuntinom sudu,
dotini pojedinac najvie bio nalik. Znao je koji se medu njima openito bezbrino
ponaaju, a koji se rijetko kada ak i nasmijee nekoliko njih nisu se smijeili
ak ni pred tuobabom.
Ti veernji sastanci imali su svoj ustaljeni slijed koji je Kunta brzo
upoznao. Obino bi prva govorila ena koja je kuhala u velikoj kui. Ona bi
oponaala to su govorili massa i missus. Zatim bi uo onog velikog crnca
koji je njega uhvatio kako oponaa nazornika i zaprepaten bi sluao kako se
170

ostali gue pokuavajui prikriti smijeh, straei se da ih ne uju gore u velikoj

bijeloj kui.
Ali bi se potom smijeh stiao i crnci bi sjedili oko vatre i razgovarali. Kunta
je sluao bespomone, tihe glasove jednih i srdbu drugih, iako je mogao shvatiti
vrlo malo od onoga o emu su raspravljali. Imao je osjeaj da se prisjeaju
dogaaja koji su se dogodili ranije u njihovim ivotima. Pogotovo bi ene poele
govoriti, a zatim bi briznule u pla. Konano bi se razgovor prekinuo kad bi jedna
od ena poela pjevati, a ostali bi joj se pridruili. Kunta nije mogao razumjeti to
znae rijei: Nitko ne zna nevolje to ja vidio, ali je osjeao tugu u njihovu
pjevanju.
Konano bi zauo glas za koji je znao da pripada najstarijem mukarcu
medu njima, onome koji je sjedio u stolici za ljuljanje i pleo razne stvari od
komuina, a koji je osim toga jo i puhao u onu koljku-rog. Drugi bi pognuli
glave, a starac bi poeo polako govoriti neto to je Kunta shvatio kako mora biti
nekakva molitva, ali zacijelo nije bila molitva Alahu. Meutim, Kunta se prisjetio
to je rekao stari alcala tamo u utrobi velike kanoe: Alah govori sve jezike!
Dok bi trajala molitva, Kunta je uo kako svaki as ponavljaju uvijek isti udni
zvuk, a uzviknuli bi ga otro, bilo starac, bilo ostali koji su starca stalno prekidali
tim uzvikom: O, Gospode! Kunta se pitao nije li taj: O, Gospode! moda
njihov Alah.
Nekoliko dana kasnije, poeli su puhati noni vjetrovi, donosei hladnou
kakvu Kunta jo nikada u ivotu nije osjetio, a kad se ujutro probudio, vidio je da
je sa drvea otpalo i posljednje lie. Dok je drhtei od zime ekao u koloni
polazak u polje, zbunilo ga je kad ih je namjesto u polje, nazornik poveo u
tagalj. ak su i massa i missus bili tamo, a s njima jo etiri otmjeno
odjevena tuobaba koji su gledali i veselo uzvikivali kad su crnce podijelili u dvije
skupine i natjerali ih da se takmie koja e grupa bre trgati pobijeljelo, sasueno
vanjsko lie kukuruza sa gomile klipova istovarenih ovdje nakon berbe.
Tuobabi i crnci u dvije odvojene skupine jeli su i pili koliko im je
bilo volja. Stari crnac, onaj koji je nou molio, dohvatio je nekakvo glazbalo sa
strunama koje je Kuntu podsjetilo na tradicionalno glazbalo, koru, iz njegove
domovine i poeo je izvoditi nekakvu udnu glazbu, trzavo povlaei po
icama gore--dolje nekakav tanki tap. Drugi su crnci ustali i poeli divlje plesati,
dok su tuobabi koji su ih gledali, pa ak i nazornik, nasmijani pljeskali
dlanovima i dovikivali sa strane. Lica su im se zacrvenjela od uzbuenja, onda su
svi tuobabi odjednom ustali, crnci su se povukli u stranu, a tuobabi su pljeskajui
rukama doli do sredine taglja i tu su poeli plesati na nekakav nezgrapan nain,
dok je starac svirao kao da je poludio, a ostali crnci poskakivali gore-dolje i
pljeskali i vriskali kao da gledaju najveu predstavu u svom ivotu.
Kuntu je sve to navelo da se sjeti prie koju je uo od svoje drage stare Nyo
Boto kad je jo bio u prvom kafu. Priala je kako je kralj sela pozvao sve glazbenike odjednom i zapovjedio im neka mu sviraju to bolje umiju, a on e plesati
za svoj narod, ukljuujui i robove. I narod je bio oduevljen i svi su otili glasno
pjevajui u nebo i vie nikada nije bilo takvog kralja.
171

U svojoj kolibi, kasnije te noi, razmiljajui o onome to je vidio, Kunta

pomisli kako na neki udan, snaan i vrlo tajnovit nain, crnci i tuobabi trebaju
jedni druge. Ne samo za vrijeme plesa u taglju, nego isto tako u mnogim drugim
prigodama, uinilo mu se kako su tuobabi najsretniji kad su negdje u blizini crnih
ak i kad ih tuku.
47. POGLAVLJE
Kuntin lijevi lanak toliko se zagnojio da je gnoj to je curio iz rane gotovo
potpuno prekrio bolesnoutom izluinom eljezni okov, a njegovo sve tee
hramanje konano je natjeralo nazornika da malo bolje pogleda njegovu nogu.
Okreui glavu, on naredi Samsonu neka Kunti skine okove.
Jo uvijek ga je noga boljela svaki put kad bi ko-raknuo, ali Kunta je bio
toliko sretan to je bez okova da to gotovo uope nije primjeivao. Te noi, nakon
to su ostali otili spavati i sve se utialo, Kunta, hramljui, izae pred kolibu i
ponovo se iskrade s posjeda. Prelazei preko polja u smjeru suprotnom od onoga u
kojem je zadnji put bjeao, Kunta se uputi prema umi na drugoj strani, za koju je
znao da je vea i gua od one druge. Doao je do strme padine i uspinjao se uz nju
puzajui na trbuhu kad je uo prvi um pokreta u daljini. Leao je nepomino, a
srce mu je muklo udaralo dok je sluao kako se pribliavaju teki koraci i konano
je zauo Samsonov glas kako psuje i vie: To-by! Toby! Uhvativi vre
debeli kolac od kojega je, naotrivi mu jedan kraj, napravio grubo koplje, Kunta
se osjeti nekako udno miran, gotovo obamro, dok su mu oi hladno pratile
nezgrapnu sjenku koja se ustro kretala sad ovamo, sad onamo kroz nisko grmlje
na vrhu strmine. Neto mu je govorilo da se Samson boji zbog sebe, ako Kunti
uspije pobjei. Dolazio je sve blie i blie Kunta se napne, ali je ostao
nepomian poput kamena i onda je doao pravi trenutak. Bacio je koplje svom
snagom, tiho zajeavi zbog boli koju mu je taj pokret izazvao, to je Samson uo i
odmah odskoio u stranu; koplje ga je za dlaku promailo.
Kunta pokua trati, ali oslabljeni zglobovi jedva su ga odravali na
nogama, i kad se okrenuo, kako bi se borio, Samson je ve bio uz njega, udarajui
ga i koristei se svojom veom teinom da bi njome pojaao snagu udarca, sve dok
nije Kuntu sruio na zemlju. Povukao ga je na noge, neprekidno udarajui, pazei
da udara samo po prsima i trbuhu, dok je Kunta grabio i grizao i grebao, nastojei
izvijanjem tijela nekako izmaknuti udarcima. Strahoviti udarac srui ga opet na
zemlju, ali je ovaj put tamo i ostao. Nije se vie mogao maknuti, ak ni toliko da se
zatiti.
Dahui, Samson vrsto zavee Kunti ruke uzetom, a zatim ga pone vui
za sobom, drei u ruci slobodni kraj konopca, natrag prema posjedu, divlje ga
udarajui nogom svaki put kad bi Kunta posrnuo ili se iscrpljen sruio, neprekidno
psujui Kuntu cijelim putem do koliba.
Kunti je preostalo jo samo toliko snage da nastavi teturati i posrtati iza
Samsona. Zanosei se od bolova, iscrpljenosti i gaenja nad samim sobom
on se sumorno pripremao za batine to ga oekuju kad se vrate u njegovu kolibu.
Meutim, kad su konano stigli malo prije zore Samson ga samo jo jednom
172

ili dvaput udari nogom, a zatim ga ostavi samoga da nemono lei na mjestu gdje
se sruio.
Kunta je bio toliko iscrpljen da je drhtao. Ali je zubima poeo gristi i trgati
konopac kojim su mu ruke bile vezane sve dok bol u zubima nije postala poput
plamenih munja. Ipak, konano je pretrgnuo konop, upravo kad se oglasio rog.
Kunta je leao plaui. Opet nije uspio iako se molio Alahu.
U danima to su slijedili, izgledalo je kao da su Samson i Kunta sklopili
neki tajni savez mrnje. Kunta je dobro znao da se nalazi pod strogom paskom;
znao je da Samson samo eka bilo kakav povod kako bi ga povrijedio na neki
nain koji e tuobab odobriti. Kunta je na to odgovarao time to je ravnoduno
izvravao sve to bi mu odredili da radi, kao da se nita nije dogodilo samo to
je sada radio jo bolje i vjetije nego ranije. Primijetio je kako nazornik obraa
manje pozornosti na one koji su najmarljivije radili ili su se najvie smjekali.
Kunta se nije mogao prisiliti na smijeak, ali je s gorkim zadovoljstvom opazio da
je manje udaraca biem po njegovim leima to se vie znoji.
Jedne veeri nakon rada Kunta je prolazio blizu taglja kad opazi teki
eljezni klin kako lei, napola skriven, meu nekim ispiljenim komadima drva. Na
tom je mjestu nazornik tog dana bio postavio dvojicu crnaca da cijepaju drva za
vatru. Ogledavi se hitro u svim pravcima i uvjerivi se da ga nitko ne gleda, Kunta
zgrabi klin i, sakrivi ga u koulju, pouri do svoje kolibe. Koristei se klinom
kako bi u tvrdom podu iskopao rupu, Kunta poloi klin unutra, pokrije ga
iskopanom zemljom, zatim paljivo nabije zemlju kamenom sve dok pod opet nije
izgledao potpuno nedirnut.
Proveo je besanu no strahujui hoe li netko otkriti nestanak klina, to bi
moglo dovesti do pretraivanja svih crnakih koliba. Osjeao se bolje kad
slijedeeg dana nije bilo nikakve uzbune, ali jo uvijek nije bio naisto kako bi
mogao upotrijebiti taj klin da mu olaka bijeg kad za to opet doe vrijeme.
Zapravo se elio domoi jednog od onih dugih noeva koje bi nazornik
svakog jutra podijelio nekolicini crnaca. Meutim, opazio je da nazornik uveer
trai od njih da mu vrate noeve i da ih briljivo prebrojava. Jednim od tih noeva
lako bi krio iprag i bre se kretao po umi, a ukoliko bi na to bio prisiljen, mogao
bi tim noem ubiti psa ili ovjeka.
Jednog hladnog poslijepodneva, gotovo itav mjeseev ciklus kasnije
nebo je bilo sumorno i sivo Kunta je iao preko polja prema mjestu gdje je
jednom ovjeku trebao pomoi popraviti ogradu, kad na njegovo zaprepatenje
s neba pone padati neto to je izgledalo kao sol, prvo lagano, a potom sve bre
i sve gue. Kad je sol poela pokrivati zemlju pahuljastom bjelinom, uo je kako
crnci u blizini uzvikuju: Snijeg! i zakljui da se to vjerojatno tako zove. Kad
se sagnuo i dohvatio neto od toga prstima, osjetio je hladnou a jo mu se
hladnijim uinilo kad je to liznuo jezikom. Bilo je ledeno i nije imalo nikakva
ukusa. Pokuao je to omirisati, ali inilo se da nema ni mirisa, tavie, ono malo to
je bio zahvatio rukom pretvorilo se u vodnjikavo nita. A kamo god bi oko sebe
pogledao, zemlja je bila prekrivena bjeliastom koprenom.
173

Kad je stigao do drugog kraja polja, snijeg je prestao padati i ak se

poeo topiti. Skrivajui koliko je zbunjen, Kunta se sabere i utke kimne svom
crnom drugu koji ga je ekao kraj polomljene ograde. Dali su se na posao Kunta
mu je pomagao napinjati nekakvu metalnu strunu koju je ovaj zvao ica. Nakon
izvjesnog vremena stigli su do mjesta gotovo skrivenog u visokoj travi, i dok je
onaj ovjek pokosio malo travu dugim noem, Kuntine su oi odmjeravale
udaljenost od mjesta na kojem je stajao do najblie ume. Znao je da Samsona
nema u blizini i da je nazornik danas nadzirao rad na drugoj njivi. Kunta je
marljivo radio kako onaj drugi ne bi posumnjao to mu je na pameti. Ali dah mu se
ubrzao dok je stajao vrsto drei icu i gledao dolje u glavu ovjeka koji je pognut
radio svoj posao. No je ostao leati nekoliko koraka iza njih, tamo gdje je ovjek
prestao kositi travu.
Izriui u sebi molitvu Alahu, Kunta stisne obje ake zajedno, podigne ih
iznad glave i zatim ih spusti na iju pognutog ovjeka svom snagom za koju je bilo
sposobno njegovo izmravjelo tijelo. ovjek se srui bez glasa, kao da ga je
posjekla sjekira. U hipu mu Kunta povee icom zapea i lanke na nogama.
Dograbivi onaj dugi no, Kunta potisne poriv da ga probode to nije bio omrznuti Samson i pone trati prema umi, pognut gotovo do zemlje. Osjeao je
neku lakou, kao da tri u snu, kao da se to zapravo uope ne dogaa.
Taj se osjeaj izgubio nekoliko trenutaka kasnije kad je uo kako ovjek
kojega je ostavio na ivotu iz sve snage vie. Trebao ga je ubiti, pomisli Kunta
ljutit na samog sebe i pokua jo bre trati. Umjesto da se probija kroz iprag,
ovaj put Kunta, kad je stigao do ume, zaobie ikaru. Znao je da prvo mora
prevaliti to veu udaljenost i tek se onda sakriti. Ako dovoljno brzo stigne
dovoljno daleko, imat e vremena da nade dobro mjesto za skrovite i odmor prije
nego nastavi bjeati pod okriljem noi.
Kunta je bio spreman ivjeti u umi onako kako ive ivotinje. Dosad je
ve uspio mnogo toga nauiti o zemlji tuobaba, a uz to je mnogo toga znao jo iz
Afrike. Lovit e zeeve i druge glodavce pomou stupice od vrijee savijene u
omu, a pripravljat e hranu na vatri koja ne dimi. Dok je trao, drao se podruja
gdje bijae zaklonjen ikarom koja nije bila toliko gusta da bi mu usporavala
kretanje.
Kad se spustila no, Kunta je znao da je ve pretrao prilinu razdaljinu.
Ipak je nastavio trati, prelazio je preko jaraka i procijepa, a prilino je dugo iao
koritom neke plitke rjeice. Tek kad se potpuno zanoilo, dopustio je samome sebi
da se zaustavi, i sakrio se na mjestu gdje' je grmlje bilo gusto, ali odakle je lako
mogao istrati ako bude potrebno. Dok je tako leao u mraku, paljivo je
oslukivao uju li se psi. Meutim, svuda oko njega vladala je potpuna tiina. Je li
mogue? Zar e mu ovaj put doista uspjeti?
Upravo u tom asu osjeti hladni, meki dodir na licu i posegne rukom.
Snijeg je opet poeo padati! Uskoro je bio prekriven i okruen bijelim
pokrivaem, dokle god mu je pogled dopirao. Snijeg je tiho padao, sve gue i
gue, dok se Kunta nije uplaio da e ga zatrpati; ve se smrzavao. Konano vie
nije mogao izdrati, skoi na noge i potri da potrai bolje skrovite. Pretrao je
174

ve dobar komad puta kad se spotaknuo i pao; nije se povrijedio, ali kad je
pogledao iza sebe, s uasom je ustanovio kako su njegove noge ostavile u snijegu
tako dubok trag da bi ga i slijepac mogao slijediti. Znao je da nema naina kako bi
mogao izbrisati tragove, a znao je da ni zora vie nije daleko. Jedino je rjeenje
bilo trati dalje. Pokuao je trati bre, ali trao je ve gotovo cijelu no i ve je
drhtao od napora. Dugi no postajao je sve tei; no je bio dobar kad je trebalo
kriti ikaru, ali nije mogao otopiti snijeg. Nebo je na istoku ve postalo svjetlije
kad je, daleko ispred sebe, zauo zvuk koljke-roga. Ve je sa slijedeim korakom
izmijenio smjer. Ali ga je obuzeo obeshrabrujui osjeaj da u toj bjelini to je
pokrila zemlju nigdje nee uspjeti nai neko mjesto gdje bi se u sigurnosti mogao
odmoriti.
Kad je zauo udaljeni lave pasa, preplavi ga srdba kakvu jo nikada u
ivotu nije osjetio. Trao je kao progonjeni leopard, ali lave je postajao sve
glasniji i glasniji, i konano, kad se po deseti put osvrnuo preko ramena, ugledao ih
je kako ga dostiu. Ljudi zacijelo nisu bili daleko iza njih. Zatim je uo pucanj, i to
ga nekako gurne da jo bre tri nego prije. Meutim, psi su ga ipak dostigli. Kad
su bili udaljeni jo samo nekoliko skokova, Kunta se okrene i une, uzvraajui
rezanjem na njihov lave. Kad su doli i poeli se bacati na nj, iskesivi zube, on se
takoer baci prema njima i rasijee prvom trbuh jednim jedinim postranim
zamahom noa; slijedeim pokretom zabije otricu drugom psu meu oi.
Odskoivi, Kunta opet pone trati. Ali, ubrzo je uo ljude na konjima kako se
probijaju iza njega kroz ikaru, i on se gotovo naglavce baci prema guem dijelu
ikare gdje konji nisu mogli prodrijeti. Onda se zauo jo jedan pucanj, pa jo
jedan i Kunta osjeti vrelu bol u nozi. Pogoen, sruio se na zemlju, a kad se s
naporom uspravio, tuobab je neto viknuo i ponovo zapucao. Kunta je uo kako se
meci zabijaju u stabla oko njega. Neka me ubiju, mislio je Kunta; umrijet u kako
prilii mukarcu. Zatim ga drugi metak pogodi u istu nogu i obori ga na zemlju
poput udarca ake nekog diva. Reao je leei na zemlji kad je ugledao nazornika i drugog tuobaba kako mu prilaze s naperenim pukama, i upravo se spremao
skoiti i natjerati ih da opet zapucaju kako bi se sve to ve jednom svrilo,
meutim, ranjena mu noga nije dopustila ustati.
Drugi je tuobab drao puku uperenu Kunti u glavu, dok je nazornik
strgnuo s Kunte odjeu tako da je ostao gol na snijegu, a niz nogu mu je kapala krv
i prljala bjelinu pod njegovim nogama. Izgovarajui svakim dahom novu psovku,
nazornik je udario Kuntu akom, tako da je Kunta zamalo izgubio svijest; potom
su ga obojica dohvatili i postavili ga licem prema velikom stablu i vezali mu ruke s
druge strane debla.
Bi je poeo rezati meso na Kuntinim ramenima i leima, i nazornik bi
zastenjao, a Kunta se stresao od siline svakog novog udarca. Nakon izvjesnog
vremena Kunta vie nije mogao susprezati krikove bola, ali bie-vanje se nastavilo
sve dok mu se tijelo nije mlitavo opustilo niz deblo. Ramena i lea bili su mu
pokriveni dugakim, poluotvorenim oteklinama iz kojih je curila krv, a na nekim je
mjestima koa tako iroko pukla da se vidio ogoljeli mii. Nije tono znao to se
175

zatim dogodilo, ali je imao osjeaj da pada. Zatim je osjetio hladan snijeg ispod
sebe i onda se sve zacrnjelo.
Osvijestio se u svojoj kolibi, a zajedno sa svijeu vratila se i bol
neizdriva i sveobuhvatna. I najmanji pokret nagnao bi ga da zaurla od muke; a bio
je opet u lancima. Ali to je jo gore, njuhom je osjetio da je od pete do brade
umotan u platno natopljeno svinjskom mau. Kad mu je stara kuharica donijela
jelo, pokuao je pljunuti na nju, ali je uspio samo povratiti. Uinilo mu se da u
njezinim oima vidi suosjeanje. Dva dana kasnije, rano ujutro, probudili su ga
zvui sveanosti. uo je crne ljude kako viu ispred velike kue: Boini dar,
massa! i pitao se kakvog su mogli imati razloga za slavlje. On je elio umrijeti
kako bi mu se dua mogla pridruiti duama predaka; elio je jednom zauvijek
okonati tu beskonanu bijedu u zemlji tuobaba gdje je zrak tako zaguljiv i
smrdljiv da ovjek ne moe pravo ni disati. U njemu je kuhalo od bijesa to ga je
tuobab, umjesto da ga izbije kao mukarca, skinuo do gola. Kad se oporavi osvetit
e se i opet e pobjei. Ili e umrijeti.
48. POGLAVLJE
Kad je Kunta konano opet izaao iz svoje kolibe, dakako s okovima oko
nogu, veina ga je drugih crnaca izbjegavala, kolutajui oima od straha kad bi se
nali u njegovoj blizini i urno se udaljavajui od njega kao da je kakva divlja
ivotinja. Jedino su stara kuharica i starac koji je puhao u rog, gledali Kuntu ravno
u oi.
Samsona nigdje nije bilo. Kunta nije imao pojma kamo je otiao, ali bilo
mu je drago. Zatim, nekoliko dana kasnije, ugleda omraenog crnca s jo
nezacijelje-nim tragovima bievanja; osjetio je jo vee zadovoljstvo. Meutim,
ve i na najmanji povod, bi tuobaba nazor-nika zapucao bi opet i po Kuntinim
leima.
Svakog je dana bio svjestan da ga pozorno motre dok je on ravnoduno
obavljao poslove, radei, poput ostalih, bre kad se tuobab pribliio, a zatim opet
usporavajui kad bi se tuobab udaljio. utke je Kunta izvravao sve to bi mu
zapovjedili da uini. A kad bi dan zavrio, ponio bi svoju sjetu duboko u sebi
sa njiva natrag u bijednu kolibicu gdje je spavao.
U svojoj usamljenosti, Kunta je poeo razgovarati sam sa sobom, najee
bi to bili zamiljeni razgovori sa lanovima njegove obitelji. Priao bi s njima
najee u mislima, ali ponekad i naglas. Fa rekao bi ovi su crnci drukiji
od nas. Njihove kosti, njihova krv, njihove tetive, njihove ruke, njihove noge ne
pripadaju njima. Oni ive i diu za tuobaba, a ne za sebe. Oni nita ne posjeduju,
ak ni vlastitu djecu. Hrane ih i paze i uzgajaju za druge.
Majko rekao bi ove ene nose pokrivala na glavama, ali ne znaju
kako ih treba pravilno vezati; gotovo u svakom jelu koje skuhaju nalazi se meso ili
masnoa prljave svinje; i mnoge su od njih leale s tuobabom, jer vidim da im
djeca nose prokletstvo sasso borro mje-anaca.
Razgovarao bi zatim sa svojom braom Laminom, Suwaduom i Madijem,
govorei im kako ni najmudriji medu starjeinama nikada nee moi dovoljno
176

snano u njih ucijepiti saznanje kako ni najkrvoednija od svih umskih ivotinja

nije ni upola toliko opasna kao tuobab.
I tako su mu prolazili mjeseevi ciklusi i uskoro su bodlje leda otpale i
pretvorile se u vodu. A nedugo zatim, zelena je trava provirila iz tamnocrvenkaste
zemlje, drvee je poelo pokazivati pupove, a ptice su opet zapjevale. A potom je
dolo vrijeme oranja i sjetve na beskrajnim poljima. Konano su suneve zrake
toliko ugrijale tle da je Kunta morao brzo koraati; a kad bi se morao zaustaviti,
cupkao je s noge na nogu kako mu se bosi tabani ne bi osuli plikovima.
Kunta je ekao svoj trenutak i ni u to se nije mijeao, ekajui da njegovi
straari postanu nepaljivi i da ga prestanu tako strogo nadzirati. Meutim, imao je
osjeaj da na njega jo uvijek motre ak i drugi crnci pa i onda kad u blizini
nema nazornika i onog drugog tuobaba. Morao je neto poduzeti da ga prestanu
tako pomno nadzirati. Moda bi mogao nekako iskoristiti tuobabovu naviku da na
crnce ne gleda kao na ljude, nego kao na stvari. Budui da je tuobabov odnos
prema tim crnim stvarima izgleda ovisio o tome kako se te stvari ponaaju, Kunta
odlui da se ponaa to je mogue neupadljivije.
Iako je zbog toga sam sebe prezirao, Kunta se prisilio da se ponaa kao to
su se ponaali drugi crnci kad bi im se pribliio tuobab. Ma koliko se trudio, nije se
mogao prisiliti na to da se smjeka i strue nogama pred tuobabom, ali se trudio da
barem izgleda kako je spreman suraivati, ako ve nije mogao izgledati ljubazno; i
pazio je da bude to uoljivija njegova prividno gorljiva marljivost. Sad je ve znao
mnogo vie tuobab--rijei, jer je uvijek paljivo sluao sve to su oko njega
govorili, bilo vani u polju, ili naveer oko koliba, i mada je odluio da jo neko
vrijeme ne progovori, jasno je poeo pokazivati kako razumije to mu govore.
Pamuk jedan od glavnih usjeva na posjedu brzo je rastao ovdje u
zemlji tuobaba. Ubrzo su cvjetove smijenili tvrdi, zeleni, okrugli plodovi, koji bi se
zatim raspukli, a u svakom se nalazila pahuljasta loptica, sve dok napokon
dokle je Kunti dopirao pogled polja nisu izgledala kao nepregledno more
bjeline. U usporedbi s tim morem polja pamuka oko Juffurea bila su upravo
patuljasta. Dolo je vrijeme za berbu i budnica bi sada zazvuala ranije ujutro ili
se to Kunti tako inilo a bi nazornika pucketao bi opominjui jo prije nego
to bi robovi, kako su ih nazivali, uspjeli skoiti iz kreveta.
Gledajui ostale u poljima, Kunta je brzo nauio kako e mu, ako se pogne,
dugaka platnena vrea manje istezati ramena svojom teinom dok je vue za
sobom i polako je puni bezbrojnim lopticama pamuka, ubranim iz plodova. Zatim
bi punu vreu odvukao do kola to su ekala na kraju reda u kojem su upravo brali,
i tamo bi je ispraznio. U toku jednog dana, Kunta bi svoju vreu dva puta napunio,
to je otprilike bio prosjek, iako je bilo nekih koje su svi ostali mrzili i zavi-dili
im to tako marljivim saginjanjem leda uspijevaju stei naklonost tuobaba koji
su mogli brati pamuk takvom brzinom da se pogledom nisu mogli pratiti pokreti
njihovih ruku; i do veernjeg znaka trube, njihove bi se vree napunile i ispraznile
najmanje tri puta.
Kad bi se kola napunila, odvezli bi pamuk u sto-varite na posjedu, ali je
Kunta primijetio da kola natovarena duhanom ubranim na jo veim poljima to
177

su se prostirala odmah uz polja pamuka odvoze nekamo dalje niz cestu. etiri bi
dana prola dok bi se kola opet vratila prazna, upravo na vrijeme da se sretnu sa
slijedeim kolima koja su natovarena odlazila cestom. Kunta je takoer poeo
primjeivati i druga kola s duhanom, nedvojbeno s drugih posjeda, kako se u
daljini kotrljaju niz glavnu cestu, a ponekad bi ih vukle ak etiri mazge. Kunta
nije znao kamo ta kola putuju, ali je znao da prevaljuju dugaak put, jer je zapazio
kako su Samson i drugi vozari bili potpuno iscrpljeni kad su se vratili s jednog od
tih putovanja.
Moda voze dovoljno daleko da Kuntu vrate do slobode. Oduevljen tom
sjajnom idejom, jedva je izdrao slijedeih nekoliko dana. Brzo je odbacio svaku
pomisao na to da se sakrije na jedna kola s ovog posjeda; nikada mu nee uspjeti
izmaknuti nadzoru neijih oiju dovoljno dugo da bi se uspio neopaeno uvui u
tovar duhana. Morala su to biti neka od onih kola na velikoj cesti, kola s nekog
drugog posjeda. Izgovorivi se da je poao u nunik, Kunta kasno te noi briljivo
provjeri ima li koga u blizini, a zatim ode do mjesta s kojega je mogao osmotriti
cestu obasjanu mjeseinom. Tono kola su vozila i nou. Pratio je treperava
svjetla objeena o kola sve dok te male svijetle toke nisu nestale u daljini.
Kovao je planove i zamisli svake minute, nije mu izmakao ni najmanji
detalj povezan s lokalnim prijevozom duhana. Dok je u poljima brao pamuk, ruke
su mu upravo letjele; ak se prisilio na osmijeh ako bi se na-zornik naao negdje
u njegovoj blizini. A itavo je vrijeme razmiljao kako e nou skoiti na zadnji
kraj natovarenih kola u pokretu i ukopati se ispod duhana, a vozari ga nee uti
zbog kripe kotaa, niti e ga vidjeti jer e biti mrano; a osim toga izmeu vozara
i stranjeg dijela.kola izdizala se visoka hrpa duhanskih listova. Ispunjavala ga je
gaenjem ve sama pomisao da e morati doticati i mirisati tu poganu biljku od
koje se uvao itavog svog ivota, ali ako je to jedini nain kako moe pobjei
odavde, bio je duboko uvjeren da e mu to Alah oprostiti.
49. POGLAVLJE
ekajui jedne veeri ubrzo nakon toga iza nu-nika, kako su robovi
zvali kolibu u kojoj su obavljali nudu, Kunta kamenom ubije zeca kojima su
obilovale oblinje ume. Briljivo ga je razrezao u tanke trake i-osuio ih kako je
to nauio u toku svojih priprema za mukarca, jer trebat e sa sobom ponijeti neto
hrane. Zatim je, pomou glatkog kamena, izbrusio ravu i iskrivljenu otricu noa
koju je bio ranije naao, ispravio je i icom privrstio za ruicu koju je izrezao od
komada drva. Ali, jo vanije od hrane i noa bio je saphie koji je napravio pero
pijetla da dozove duhove, konjska dlaka za snagu, raljasta kost iz ptijih grudi za
uspjeh sve to vrsto umotano u mali komadi je-drenine i uiveno iglom koju je
napravio od trna. Shvaao je koliko je luda njegova elja da mu taj saphie blagoslovi neki sveti ovjek, meutim, bilo kakav saphie jo uvijek je bolji nego
nikakav.
Cijelu no nije spavao, ali daleko od toga da bi se osjeao umornim, Kunta
je jedva u sebi suzdravao uzbuenje nastojei da ne pokae bilokakve osjeaje
itav slijedei dan dok je radio u polju. Jer, noas e biti ona no. Vrativi se u
svoju kolibu nakon veernjeg obroka, drhtavim je rukama gurnuo u dep no i
178

osuene komade zejeg mesa, zatim je vrsto vezao svoj saphie oko nadlaktice
desne ruke. Jedva je izdrao sluati uobiajene veernje aktivnosti ostalih crnaca;
jer svaki je trenutak a svi su bili beskonano dugaki mogao donijeti neki
nepredvieni dogaaj koji bi mu mogao pokvariti plan. Meutim, pjesma i molitva
nasmrt umornih beraa pamuka ubrzo je utihnula. Kako bi im dao vremena da
vrsto pozaspu, Kunta je jo saekao onoliko koliko se usuivao.
Zatim, drei u ruci svoj sklepani no, izvukao se van, u mrklu no.
Osjetivi da u blizini nema ni-nikoga, nisko se pognuo i potrao koliko je bre mogao, uletjevi neto kasnije u neveliki, gusto zarasli iprag odmah ispod mjesta na
kojem je velika cesta zakretala u zavoj. Skupio se uza zemlju, teko diui.
to ako noas ne prou vie nijedna kola? Prostrijeli ga ta pomisao. A
zatim se gotovo ukoi od jo strasnijeg straha: to ako pomonik vozara bude
sjedio na stranjem kraju kola, motrei na cestu iza njih? Ali, morao je prihvatiti taj
rizik.
uo je kola to su se pribliavala nekoliko minuta prije negoli je ugledao
treperavo svjetlo. Stisnutih zuba, drhui, Kunta se osjeao blizu nesvijesti. inilo
mu se kao da se kola jedva miu. Ali, konano su bila tono ispred njega i polako
su prolazila. Dvije nejasne spodobe sjedile su na prednjem sjedalu. Osjeajui elju
da vrisne, Kunta iskoi iz grmlja. Trei pognut iza kripavih kola to su se ljuljala,
saekao je dok kotai naiu na slijedei izlokani dio ceste; zatim se njegova
ispruena ruka zgri oko gornjeg ruba daske stranjeg kraja i ve mu se tijelo
vinulo u luku preko daske i on pade na brdo duhana. Ukrcao se!
Grozniavo se poeo ukopavati. Listovi su bili mnogo vre sabijeni nego
to je Kunta oekivao, ali konano mu je tijelo bilo sakriveno od pogleda. ak i
nakon to je rukom izrovao otvor za zrak kako bi mogao slobodnije disati smrad
te pogane biljke gotovo ga je tjerao na povraanje stalno je morao pomicati
ramena i lea, ovamo-onamo, pokuavajui se udobnije smjestiti ispod tereta koji
ga je pritiskao. Ali, konano je pronaao pravi poloaj i ljuljanje kola, ublaeno
liem medu kojim mu je bilo veoma toplo, ubrzo ga je uspavalo.
Probudio se s munim grenjem u elucu od bunog udarca kotaa o neki
kamen na cesti i on sad pone razmiljati o mogunosti da bude otkriven. Kamo su
vozila ova kola i koliko e im dugo trebati do cilja? A kada stignu, hoe li se
uspjeti neopaeno oduljati? Ili e ga opet goniti i uloviti? Zato nije prije o tome
mislio? Kroz glavu mu proleti slika pasa i Samsona i tuobaba s njihovim pukama i
Kunta se strese. Kad se uzme u obzir kako su ga proli put zlostavljali, znao je da
mu ovaj put ivot ovisi o tome da im se ne dopusti uhvatiti.
Ali, to je vie o tome mislio, sve ga je vie obuzimala elja da sad odmah
iskoi sa kola. Rukama razdvoji lie kako bi mogao proturiti glavu napolje. Vani,
obasjana mjeseinom, lezaia su oesKrajna polja, livade i ume. Nije mogao sad
iskoiti. Mjeseina je bila dovoljno jaka da pomogne njegovim progoniteljima isto
toliko koliko bi pomogla i njemu. A to se due vozi, tim je manja mogunost da
e mu psi ui u trag. Ponovo je zatvorio rupu u liu i pokuao se smiriti; ali svaki
put kad bi kota udario o neku neravninu, uplaio se da e se kola zaustaviti i srce
bi mu gotovo iskoilo iz grudi ju.
179

Mnogo kasnije, kad je opet izvukao glavu kroz otvor medu liem i vidio
da e skoro zora, Kunta se odlui. Morao je odmah sada napustiti kola, prije nego
se jo vie priblii njegov neprijatelj jasno dnevno svjetlo. Pomolivi se Alahu,
on vrsto uhvati ruicu noa i pone se izvlaiti iz svog legla. Kad mu je itavo
tijelo bilo slobodno, on saeka slijedeu neravninu u cesti. inilo mu se kao da
eka itavu vjenost, ali kad su se kola konano zaljuljala, Kunta se prebaci lakim
skokom i nae se na cesti. Trenutak kasnije, leao je skriven u grmlju.
Kunta napravi veliki luk kako bi zaobiao dva tuobabova posjeda na kojima
je mogao vidjeti poznate obrise velike kue i blizu nje male, tamne kocke koliba.
Zvui njihovih koljki koje su ih budile, dopirali su kroz tihi zrak do njegovih
uiju, a kad se razdanilo, Kunta se noem probijao kroz gusto ipraje sve dublje i
dublje u umu za koju je osjeao da se prostire nadaleko. U gustoj je umi bilo
svjee, a rosa to ga je vlaila, ugodno ga je hladila; mahao je noem kao da u
njemu nema teine, gunajui zadovoljno kod svakog zamaha. U rano poslijepodne
naiao je na rjeicu s bistrom vodom koja se prelijevala preko mahovinom obraslog
kamena, a abe su uznemireno skoile kad se zaustavio kako bi se iz skupljenih
dlanova napio vode. Ogledavi se oko sebe i osjeajui se ovdje dovoljno sigurnim
da bi se usudio malo odmoriti, on sjedne uz rjeicu i posegne u dep. Izvukao je
komadi suenog zejeg mesa, i nakon to ga je malo oprao u vodi, stavi ga u usta i
pone vakati. Zemlja je ispod njega bila meka i ugodna, a jedini zvui koje je
mogao uti bili su ablji kreket, zuj kukaca i pjev ptica. Oslukivao je njihove
glasove dok je jeo i promatrao kako sunce kiti lisnate grane iznad njegove glave
mrljama zlata posutim po sjajnom zelenilu; i ree u sebi kako je dobro to ne mora
onako naporno i neprekidno trati kao za prijanjih pokuaja, jer bi ga iscrpljenost
uinila lakim plijenom.
Trao je sve dalje i dalje, ostatak tog poslijepod-neva i nakon zastanka za
kojeg je izgovorio molitvu u vrijeme zalaska sunca, nastavio je trati sve dok ga
mrak i umor nisu prisilili da stane i prenoi. Leei na leaju od lia i trave,
odlui kako e kasnije sagraditi zaklon od ukrtenih tapova i sa krovom od trave
kako su ga nauili u toku priprema za mukarca. San ga je brzo svladao, ali su
ga nou nekoliko puta probudili komari, i tada bi oslunuo iz daljine urlik divljih
ivotinja koje su objavljivale ubijanje lovine.
Digao se s prvim zracima sunca i brzo naotrio no, a zatim je opet nastavio
put. Malo kasnije naiao je na neto to je oigledno bila staza, i mada je bilo
vidljivo kako se ve dugo vremena nitko nije njome koristio, Kunta otri natrag u
umu to je bre mogao.
Ulazio je sve dublje i dublje u umu, neprekidno krei put noem.
Nekoliko je puta spazio zmije, ali na tuobabovom je posjedu nauio da zmija nee
napasti ukoliko nije uplaena ili se ne osjeti ugroenom, i Kunta ih je putao neka u
miru otpuu. Tu i tamo, uinilo bi mu se da odnekud uje lave pasa i tada bi
zadrhtao, jer vie nego tuobaba, Kunta se plaio pseeg njuha.
Nekoliko puta u toku dana, Kunta je naiao na mjesta toliko gusto zarasla u
zelenilo da ak ni noem nije mogao prokrio prolaz, tako da se morao vraati i
potraiti drugi put. Dvaput se zaustavio da naotri no kojemu je, inilo se, otrica
180

sve ee tupjela, ali kad ni nakon otrenja no nije nita bolje sjekao, on konano
posumnja da mu je stalno krenje prolaza kroz ilave ike, grmlje i vrijee,
iscrpio snagu. Zato se zaustavi kako bi se malo odmorio, pojede jo komadi zeca
i malo divljih kupina i napije se vode koju je nalazio u kupastim listovima
nekih biljaka to su rasle uz podnoje stabala. Te se noi odmarao uz jednu drugu
rjeicu, utonuvi u san istog trenutka kad se ispruio na zemlji, gluh za sve krikove
ivotinja i nonih ptica, neosjetljiv ak i na zuj i ugrize kukaca privuenih
njegovim oznojenim tijelom.
Sve do slijedeeg jutra Kunta uope nije razmiljao o tome kamo ide.
Dotada sam sebi nije doputao 0 tome misliti. Budui da nije mogao znati kamo
ide, jer nije znao gdje se nalazi, odluio je izbjegavati blizinu drugih ljudi, i
crnih i tuobaba, te nastaviti trati u smjeru izlazeeg sunca. Karte Afrike koje je
vidio kao djeak, pokazivale su veliku vodu na Zapadu, tako je znao da e s
vremenom doi do nje ako stalno ide prema Istoku. Ali kad je poeo razmiljati o
tome to bi se tada moglo dogoditi, ak i ako ga prije ne uhvate; o tome hoe li
mu ikada uspjeti prijei preko velike vode, ak i ako uspije nabaviti amac; o
tome hoe li ikada uspjeti iv stii do druge obale, ak i kad bi znao put osjetio
je kako ga hvata duboki strah. Izmeu molitava trljao je medu prstima svoju
saphie--amajliju na desnoj nadlaktici, ak i dok je trao.
Te noi, dok je leao sakriven u grmu, zatekao se kako misli na najveeg
junaka Mandingo plemena, na ratnika Sundiatu koji je bio sakati rob, toliko
zlostavljan od svog gospodara, nekog zlog Afrikanca, da je pobjegao od njega i
sakrio se u movare gdje je naao 1 okupio druge odbjegle robove.
Stvorio je od njih pobjedniku vojsku koja je svojim pobjedama izgradila
mono carstvo Mandingo. Moda bi razmiljao je Kunta kad je nastavio
put u zoru tog etvrtog dana i on mogao nai druge odbjegle
Afrikance ovdje u zemlji tuobaba, i moda bi oni isto tako oajniki eznuli
da im stopala jo jednom osjete prainu rodne grude. Moda bi, ako bi ih bila
dovoljno velika skupina, zajedno mogli sagraditi ili ukrasti jednu veliku
kanou. A zatim . . .
Kuntino je sanjarenje prekinuo straan zvuk. Stao je kao ukopan. Ne, to je
nemogue! Ali, nije bilo sumnje; uo je lave lovakih pasa. Divlje udarajui po
raslinju oko sebe, posrui i padajui, ponovo se podiui, Kunta pojuri. Uskoro je
bio toliko umoran da je, pri slijedeem padu, naprosto ostao sjediti, nepomian,
nita nije uo nita osim zvukova ptica i kukaca.
Je li uistinu uo pse? Ta ga je misao progonila. Nije znao tko mu je gori
neprijatelj: tuobab ili njegova vlastita mata. Nije mogao stavljati na kocku i
uvjeravati se kako mu se samo priinio lave pasa, zato ponovno pone trati;
jedini mu je izlaz bio u neprestanom kretanju. Ali ubrzo iscrpljen ne samo od
tako dugotrajnog i tako brzog tranja, nego i od straha morao se ponovo
odmoriti. Samo e na trenutak sklopiti oi i zatim e odmah nastaviti dalje.
Probudio se u znoju i uasnut sjeo. Bila je mrkla no! Prespavao je itav
dan! Stresajui glavom, pokuavao je otkriti to ga je zapravo probudilo, kad
najednom ponovo zauje isti zvuk: lave pasa ali sada mnogo blie nego ranije.
181

Skoio je na noge i potrao u takvoj panici da mu je tek za nekoliko trenutaka

sinulo kako je zaboravio svoj dugi no. Pojurio je nazad do mjesta gdje je leao, ali
ilave vrijee tvorile su pravi labirint, i mada je znao i to ga je izluivalo
kako mu se no nalazi negdje nadohvat ruke, nije ga uspijevao napipati ma koliko
uporno traio i grebao rukama.
Dok je lave postajao sve glasniji, Kunti se poeo griti eludac. Ako ne
uspije nai no, znao je da e ga opet uhvatiti ili jo neto gore. Trzajui rukama
posvuda oko svojih nogu, on konano napipa jedan kamen veliine svoje ake. S
oajnikim krikom zgrabi taj kamen i pojuri u gusto grmlje.
itave te noi Kunta je trao sve dublje i dublje u umu kao opsjednut
spotiui se, padajui, upleui se u vrijee, zaustavljajui se samo na nekoliko
trenutaka kako bi povratio dah. Ali psi su mu se stalno pribliavali, blie i blie, i
konano, ubrzo poslije svitanja, ve ih je mogao vidjeti kad bi se osvrnuo preko
ramena. inilo se kao neki ruan san koji se ponavlja. Vie nije mogao trati.
Okrenuo se i unuo na maloj istini, leima oslonjen o drvo, i ekao ih je spreman
desna mu je ruka vrsto stisnula debelu granu koju je u punom trku otkinuo s
nekog drveta, a lijeva je ruka stezala kamen stiskom smrti.
Psi su poeli skakati prema Kunti, ali on uz runi vrisak zamahne granom
na njih tako divljaki da su se povukli i, nakostrijeene dlake, vrebali na nj sa
sigurne razdaljine, gdje ih nije mogao dohvatiti, lajui i slinei, sve dok se nisu
pojavila dva tuobaba na konjima.
Kunta te ljude nikada dotada nije vidio. Mladi izvue puku, ali ga stariji
zaustavi pokretom ruke, side s konja i pone prilaziti Kunti. U hodu je mirno
odmotavao dugaki crni bi.
Kunta je stajao na mjestu, divljeg pogleda, tijelo mu je drhtalo, a kroz
pamet su mu bljeskale uspomene na lica tuobaba u afrikom umarku, na velikoj
kanoi, u zatvoru, na onome mjestu gdje su ga prodali, na poganskom posjedu, u
umi gdje su ga uhvatili, premlatili, iibali nakon to su prije toga tri puta na nj
pucali. Kad se tuobabova ruka podigla zamahujui biem, Kuntina ruka poleti
naprijed s tolikom silinom da je kad su prsti ispustili kamen pao
nauznak.
uo je povik tuobaba; zatim mu metak proleti pored uha, a psi skoe na
njega. Dok se valjao po zemlji, borei se sa psima, Kunta nazre lice jednog od
tuobaba obliveno krvlju. Kunta je reao poput divlje zvijeri kad tuobabi pozovu
pse koji se povuku, a oni mu ponu prilaziti s naperenim pukama. Po izrazu
njihovih lica znao je da e sada umrijeti i bilo mu je svejedno. Jedan se tuobab baci
naprijed i uhvati ga, dok ga je drugi udarao kundakom, ali jo uvijek su morali
napeti svu snagu kako bi ga zadrali u rukama, jer Kunta se otimao, borio, jeao i
vriskao na mandingo-jeziku i na arapskom dok ga nisu opet udarili kundakom.
Silom su ga odvukli do jednog stabla, strgnuli su s njega odjeu i vrsto za zavezali
za drvo, obavivi mu ue oko pasa. Kunta stisne zube, oekujui da e ga sada pretui do smrti.
Ali tada onaj tuobab koji je krvario naglo zastane, na licu mu se ukae neki
udan izraz, gotovo smijeak, i on ree neto kratko, promuklim glasom, onom
182

mlaem. Mladi se naceri i kimne glavom, onda ode do svog konja i razvee konop
kojim je uz sedlo bila privezana lovaka sjekira s kratkim drkom. Zatim posjee
jedno natrulo deblo blizu korijena i odvue to deblo do Kunte.
Stojei ispred Kunte, onaj to je krvario pone mahati rukama. Pokazao je
rukom na Kuntino spolovilo, zatim na lovaki no koji mu je bio zataknut za pojas.
Zatim je pokazao na Kuntinu nogu, pa onda na sjekiru koju je drao u ruci.
Kad je Kunta shvatio, za-urlao je i poeo se otimati opet su ga udarili kundakom
po glavi. Duboko u sri Kuntinih kostiju jedan je glas vikao kako mukarac,
ukoliko eli biti mukarac, mora imati sinove. I Kuntine ruke polete dolje i pokriju
njegov foto. Dva su se tuobaba zloudno cerekala.
Jedan gurne ono posjeeno stablo ispod Kuntine desne noge, dok je drugi
zavezao stopalo za deblo tako vrsto da ga Kunta ni najbjesomunijim trzajima nije
uspio osloboditi. Onaj tuobab koji je krvario podigne sjekiru. Kunta je vriskao i
mlatio oko sebe kad je sjekira bljesnula uvis, zatim dolje, takvom brzinom
presijecajui kou, tetive, miie, kost da je Kunta uo tup udarac otrice kad se
zabila u drvo, dok mu se ok od udarca poput noa zasjeklo duboko u mozak. Kad
mu je kroz tijelo iknula provala bola, gornji mu se dio tijela u gru nagne naprijed,
a ruke mu polete dolje kao da ele uhvatiti prednju polovicu stopala koja je padala
od njega, na zemlju, dok je svi-jetlocrvena krv briznula iz patrljka, a Kunta utonuo
u mrak.
50. POGLAVLJE
Vei dio dana, Kunta se naizmjence budio i opet gubio svijest, zatvorenih
oiju, osjeajui kako mu miii lica nekako mlitavo vise, a slina mu se cijedi iz
uglova otvorenih usta. Kad je postepeno postao svjestan da je jo uvijek iv,
postajao je svjestan i uasne boli to ga je trgala kao da e ga raskinuti na
komadie u glavi mu je udaralo, a otri noevi probadali mu tijelo i uareno
svrdlali u desnoj nozi. Nakon to je ustanovio da podizanje onih kapaka zahtijeva
preveliki napor, pokuao se sjetiti to se dogodilo. Onda se sjeti zajapureno,
izoblieno tuobabovo lice iza podignute blistave otrice, tup! udarac sjekire o drvo,
prednji dio stopala pada naprijed. A onda se bubnjanje u Kun-tinoj glavi tako
silovito pojaalo da je sa zahvalnou opet utonuo u tamu.
Kad je slijedei put otvorio oi ustanovio je da zuri u nekakvu pauinu na
stropu. Nakon izvjesnog vremena uspije se malo pomaknuti, dovoljno da bi uoio
kako je svezan konopom preko prsa, oko zapea i oko lanaka, ali da su mu desno
stopalo i glava poduprti neim mekanim, te da je odjeven u neku vrst halje. A kroz
uasne bolove do svijesti mu je dopirao nekakav miris, kao od katrana. Vjerovao je
ranije da je ve upoznao i najgore patnje, ali ovo je bilo gore.
Mrmljao je zazivljui Alaha, kad je netko gurnuo vrata kolibe; odmah je
utihnuo. Visoki tuobab kojega jo nikada nije vidio, uao je nosei u ruci malu
crnu torbu. Lice mu je izgledalo srdito, iako se inilo da se njegova srdba ne
odnosi na Kuntu. Kunta mu je vidio samo leda; a zatim je tuobab uinio neto s
njegovom nogom to je izazvalo takav udar bola da je Kunta vrisnuo poput neke
ene, propinjui se o konop svezan preko prsiju. Konano okrenuvi lice prema
njemu, tuobab poloi dlan na Kuntino elo i lakim mu dodirom obuhvati zapee,
183

drei ga tako za trenutak. Zatim se uspravi, i dok je promatrao grenje Kuntinog

upalog lica, otro zazove: Bell!
Crna ena, niska i snano graena, stroga, iako ne tvrda izraza lica, ubrzo
ude u kolibu donosei vodu u metalnoj posudi. Ne neki udan nain Kunta osjeti
da tu enu prepoznaje, kao da je u nekom njegovu snu ta ena ve jednom stajala
uz njega, gledajui ovako dolje na njega i saginjui se nad njime, pruajui mu piti.
Tuobab jo neto ree blagim glasom, a pri tom je iz svoje crne torbe uzeo neto i
to umijeao u alicu s vodom. Zatim je opet neto rekao, a crna ena je na to klekla
i jednom rukom pridigla Kunti glavu, dok mu je drugom rukom prinijela ustima alicu s vodom da se napije, to je on i uinio, jer se osjeao isuvie bolesnim i
slabim da bi se mogao oduprijeti iskuenju.
Kratki pogled nadolje omoguio mu je da zamijeti vrh omanog zavoja na
svom desnom stopalu; bio je boje rde od sasuene krvi. Stresao se, poeljevi skoiti, ali miii su mu bili isto toliko beskorisni koliko i ta tekuina gadnog okusa
koju je putao da mu se slijeva niz grlo. Crna ena mu zatim ponovo spusti glavu,
tuobab joj opet neto ree, ona mu odgovori i zatim oboje izau iz kolibe.
Gotovo jo i prije nego su njih dvoje izali, Kunta je utonuo u duboki san.
Kad je te noi otvorio oi, nije se mogao sjetiti gdje se to nalazi. Desna
noga pekla ga je kao da lei u vatri; poeo ju je trzati uvis, ali ga taj pokret natjera
da zavie od bola. Svijest mu se zamuti nejasnim komarom slika i misli od kojih
je svaka pojedina prelijetala i nestajala isto onako brzo kako bi se i pojavila.
Ugledavi Bintu, on joj ispria kako je ranjen, ali neka se ne brine, jer on e se
vratiti kui im se oporavi. Zatim je ugledao jednu ptiju obitelj kako leti visoko na
nebu i kako koplje probada jednu od njih. Osjeao je kako pada, viui, oajniki
se hvatajui za prazninu oko sebe.
Kad se probudio, Kunta je bio uvjeren da se neto strano dogodilo s
njegovom nogom; ili je sve to bio samo ruan san? Jedino je znao da je sada jako
bolestan. Cijela mu je desna strana tijela obamrla; grlo mu se osuilo; suhe su mu
usnice poele pucati od vruice; bio je obliven znojem koji je imao nekakav
bolestan zadah. Zar je uistinu mogue da bi netko odsjekao stopalo drugom
ovjeku? Zatim se sjeti kako je tuobab pokazivao rukom na njegovu nogu i na
njegov foto, i onog stranog izraza na njegovu licu. Ponovo ga preplavi bijes; i
Kunta pokua maknuti prstima na nozi. Taj je napor izazvao zasljepljujuu poplavu
bola. Leao je, ekajui da se bol umiri, ali se bol nikako nije smirivala. I bila je
nepodnoljiva ali ju je on ipak nekako podnosio. Mrzio je samog sebe zbog toga
to eli da se vrati onaj tuobab i da mu opet dade popiti ono neto to mu je bacio u
vodu i to je za neko vrijeme olakalo boli.
Svako malo pokuao bi osloboditi ruke iz labavih veza s jedne i druge
strane glave, ali bez uspjeha. Leao je tako, grei se i jeei u mukama kad su se
vrata ponovo otvorila. Ula je ona crna ena. ukasto svjetlo vatre koju je nosila,
treperilo je na njezinu crnom licu. Smijeei se, ona pone proizvoditi zvukove,
mijenjajui izraze lica i pokreui rukama i Kunta shvati da mu to ona pokuava
neto protumaiti. Pokazujui na vrata kolibe, ona mu na taj nain prikae visokog
ovjeka kako ulazi, kako zatim prua neto nekoj osobi koja jaue, ta osoba to
184

popije i zatim se pone iroko osmjehivati kao da se sada mnogo bolje osjea. Iako
to niim nije pokazao, Kunta je shvatio to mu govori: da je visoki ovjek vra.
Slijeui ramenima, ona zatim une kraj njega i pone Kunti na elo
pritiskati vlanu krpu koja je ugodno hladila. Kunta je zbog toga nije nita manje
mrzio. Zatim mu ona pokretima pokae da e mu sada pridii glavu kako bi mogao
srknuti malo juhe koju mu je donijela. Progutavi juhu, Kunta osjeti blijesak srdbe
zbog izraza zadovoljstva na njezinu licu. Nakon toga, ona prstom iskopa malu rupu
u podu kolibe, utakne zatim u nju nekakav okrugli, dugaki, ukasti predmet i na
vrhu tog predmeta zapali plamen. Pokretima i izrazom lica ona ga na kraju upita
eli li moda jo neto. On je samo ljutito buljio u nju i ona konano izae.
Kunta je zurio u plamen, pokuavajui misliti, sve dok se plamen
izgorjevi do poda nije ugasio. U mraku se Kunta sjeti planova za pokolj
tuobaba na velikoj kanoi; eznuo je za tim da bude ratnik mone crne armije i da
ubije tuobaba toliko brzo koliko brzo bude mogao mahati rukama. Ali zatim Kunta
pone drhtati, prestraen od pomisli da umire, unato tome to bi to znailo da e
potom zauvijek biti s Alahom. Napokon, nitko se jo nikada nije vratio od Alaha i
ispriao ljudima kako je kod njega; ba kao to se nitko nikada nije vratio u
njihovo selo da im ispria kako je kod tuobaba.
Kad ga je Bell slijedei put posjetila, pogledala je duboko zabrinuta dolje u
Kuntine zakrvarene i poutjele oi, koje su se bile jo dublje uvukle u njegovo
grozniavo lice. Leao je i neprekidno ga je tresla groznica, jeei, jo mraviji
nego to je bio kad su ga prije tjedan dana donijeli ovamo. Ona izae, ali se za
jedan sat vrati nosei debele krpe, dva lonca iz kojih se dizala para i dva sloena
pokrivaa. Hitrim pokretima i iz nekog neobjanjivog razloga kao da se
neega plai, ona prekrije Kuntine gole grudi nekakvom gustom, vruom smjesom
od iskuhanog lia, pomijeanog i smrvljenog s neim to je arilo. Ta je smjesa
bila tako vrela da je Kunta zajaukao i pokuao to stresti sa sebe, ali ga je
Bell odluno gurnula natrag na leaj. Namoivi zatim krpe u drugi lonac koji se
pario, ona ih iscijedi i poloi ih preko one smjese,' zatim pokrije Kuntu s
oba pokrivaa.
Sjedila je i gledala kako se znoj s njega cijedi u potoiima na zemljani
pod. Uglom pregae Bell mu je tupkala znoj to mu se slijevao u zaklopljene oi, i
na koncu je Kunta leao potpuno oputen. Tek kad je opipala krpe i onu smjesu i
ustanovila da su jo jedva mlane, skinula je to sa Kunte. Zatim mu je oistila
grudi od svakog traga tih obloga, pokrila ga pokrivaima i otila.
Kad se slijedei put probudio, Kunta je bio isuvie slab da makar malo
pomakne tijelo, iako je osjeao kako e se uguiti pod tekim pokrivaima.
Meutim
ne osjeajui zbog toga nikakve zahvalnosti znao je da je groznica
prestala.
Leao je udei se gdje je ta ena nauila ono to mu je napravila. To je
nalikovalo na Bintine ljekarije kojih se sjeao iz djetinjstva, napravljene od Alahovih trava i sa znanjem koje se prenosilo iz pokoljenja u pokoljenje. I Kunti
pamenje vrati pred oi udno ponaanje ove crne ene, nekako tajnovito, iz ega
185

zakljui da ono nije bila tuobabova ljekarija. Bio je uvjeren da tuobab nije o tom
nita znao, dapae, da nikada ne smije ni saznati. I Kunta sam sebe zatekne kako u
mislima prouava lice crne ene. Kako ju je ono tuobab bio zazvao? Bell.
Nerado, nakon izvjesnog vremena, Kunta zakljui da od svih plemena, ova
ena ipak najvie nalikuje na ene njegova vlastitog plemena. Pokuao ju je zamisliti u Juffureu kako u stupi mrvi kuskus za njegov doruak, kako vesla u
svojoj kanoi od izdubljenog debla uz bolong, donosei sloene na glavi snopove
ponje-vene rie. Ali, Kunta se odmah prekori zbog takvog besmislenog
povezivanja svog sela s ovim poganskim, divljakim crncima ovdje u zemlji
tuobaba.
Bolovi su sada ipak na mahove poputali i bili su slabiji; najee bi ih
izazvalo njegovo napinjanje ne bi li se nekako oslobodio veza, jer ga je muila
oajnika elja da malo proeta naokolo. Meutim, muhe su ga jo strasnije
muile, zujei oko njegove umotane noge, odnosno onoga to je bilo preostalo od
njegove noge, i on bi povremeno trznuo malo tom nogom kako bi se roj muha
barem za neko vrijeme podigao, iako se odmah ponovo vratio.
Kunta se poeo pitati gdje se to nalazi. To svakako nije njegova koliba, a
osim toga i po zvukovima izvana i po glasovima crnih ljudi koji su prolazili pokraj
kolibe u kojoj je leao, znao je da se nalazi na nekom nepoznatom posjedu. Leei
tako, osjeao bi miris njihova jela i sluao njihove veernje razgovore, pjevanje,
molitvu, i budnicu roga u zoru.
A svakog bi dana u kolibu dolazio visoki tuobab i svaki put bi izazvao nove
bolove u Kuntinoj nozi dok bi mu mijenjao zavoje. Meutim, kad bi Bell tri puta
na dan ulazila u kolibu donosila bi mu hranu i vodu uz smijeak i dodir tople
ruke na elu, Kunta je sam sebe morao podsjeati na to kako ovi crnci nisu nita
bolji od tuobaba. Ova crnkinja i ovaj tuobab moda mu i ne misle nanijeti nekakvo
zlo iako je jo bilo prerano da u to bude uvjeren ali crni je Samson Kuntu
pretukao gotovo do smrti, a tuobabi su ga bievali i pucali na njega i odsjekli mu
stopalo. Sto mu se vie vraala snaga, to je jai bio njegov bijes to mora ovdje
bespomono leati, nemoan da uini i najmanji pokret kad je u svojih sedamnaest
kia dosad uvijek mogao trati, skakati i penjati se kuda i kada bi poelio. To je
bilo toliko neprirodno da on to naprosto nije bio u stanju ni shvatiti, ni izdrati.
Kad je visoki tuobab razvezao ue kojim su Kunti zapea bila privezana za
kratke tapove s obje strane glave, Kunta je slijedeih nekoliko sati uzalud pokuavao podii ruke naprosto su mu bile isuvie teke.
Srdito, ogoreno, ne sustajui, Kunta je poeo prisiljavati ruke da ponovo
postanu korisne istezao je prste opet i opet, zatim ih je stiskao u aku sve dok
mu konano nije uspjelo podii ruke. Zatim se poeo naprezati da se izdigne na
laktove i kad je u tome uspio, proveo je u tom poloaju nekoliko sati, zagledan
dolje u zavoj na patrljku. inio se golemim, poput bue, iako sada vie nije bilo
toliko krvi kao na prijanjim zavojima koje je vidio kad bi mu ih tuobab skidao.
Ali kad je potom pokuao svinuti koljeno te noge, ustanovio je da je bol jo uvijek
nepodnoljiva.
186

Iskalio je svoj bijes i ponienje na Bell kad ga je slijedei put dola

posjetiti, reei na nju na mandingo jeziku i tresnuvi o pod metalnu alicu nakon
to je ispio sadrinu. Tek je kasnije shvatio da je to bilo prvi put otkako je doao u
zemlju tuobaba to je bilo kome rekao neto naglas. Jo ga je vie ljutilo kad se
sjetio kako su njezine oi toplo sjale, bez obzira na njegove srdite rijei.
Jednog dana, kad je Kunta ovdje leao ve puna tri tjedna, tuobab ga
pokretom ruke pozove neka sjedne dok mu je on poeo odmotavati zavoj. Kad je
doao blie rani, Kunta je vidio da je zavoj natopljen nekakvom gustom ukastom
tvari. Zatim je morao vrsto stisnuti zube kad je tuobab poeo skidati zadnji ovoj
i svijest mu se pomuti kad je ugledao otekli kraj polovice svog stopala, pokriven
runom, debelom, sme-kastom krastom. Kunta je zamalo vrisnuo. Posipavi
neim ranu, tuobab ovaj put stavi samo lagani, labavi zavoj preko patrljka, dohvati
svoju crnu torbu i urno izae.
Slijedea dva dana Bell je ponavljala ono to je uinio tuobab, govorei mu
pri tom blagim glasom, dok se Kunta grio i okretao se u stranu. Kad se treeg
dana vratio tuobab, Kunti poskoi srce kad je vidio da mu je donio dva vrsta,
ravna tapa s raljastim vrhom; Kunta je vidio ranjene ljude u Juffureu kako se
njima slue. Podmeui tapove pod svoja pazuha, tuobab pokae Kunti kako e
hramati da desnom nogom ne bi dodirivao zemlju.
Kunta se nije htio maknuti dok oboje nisu izali. Zatim se napregnuo i
pokuao uspraviti, oslanjajui se 0 zid kolibe sve dok je mogao izdrati da se od
bol-nog kucanja u desnoj nozi ne srui na pod. Znoj mu je curio niz lice jo
prije nego to mu je uspjelo namjestiti ralje pod pazuha. Blizu nesvjestice,
nesiguran, nikako se ne odmiui daleko od zida kako bi se na njega mogao
osloniti, Kunta uspije napraviti nekoliko nespretnih, skakutavih pokreta tijelom
naprijed, neprestano u opasnosti da zbog umotanog patrljka izgubi ravnoteu 1
padne.
Kad mu je slijedeeg jutra Bell donijela doruak, Kunta uhvati kratki izraz
zadovoljstva to joj je pre-letio licem kad je primijetila otiske tapova u podu od
nabijene zemlje. Kunta se namrti na nju, ljutit na sebe to se nije dosjetio izbrisati
tragove. Odbio je dotaknuti hranu sve dok ta ena nije izala, ali ju je zatim brzo
pojeo, jer je znao kako mu sada treba snage. Ve za nekoliko dana, Kunta je
spretno hramao po kolibi.
51. POGLAVLJE
Po mnogoem, ovaj se tuobabov posjed uvelike razlikovao od onog
predanjeg, poeo je Kunta otkrivati ve kad je prvi put uspio na takama izai
pred kolibu i kad se, stojei tako vani, ogledao oko sebe. Niske kolibe crnih ljudi
sve su bile uredno obijelje-ne, a izgledalo je da su i daleko bolje odravane kao
to je to bila i ova u koju su njega smjestili. Unutra je bio mali, prazan stol, polica
na zidu na kojoj bijahu: limena plitica, alica za pie, lica i oni drugi tuobabovi
predmeti kojima se jede, a za koje le Kunta konano nauio da se zovu viljuka i
no; inilo mu se glupo s njihove strane to su takve predmete ostavili njemu
nadohvat ruke. I leaj na podu bio je vre nabijen komuinom. Neke od
koliba koje je vidio u blizini svoje kolibe, imale su otraga ak male povrtnjake, a
187

koliba koja je bila najblia tuoba-bovoj velikoj kui, imala je ispred ulaza mali,
okrugli vrt, pun raznobojnog cvijea. Sa svog osmatrakog mjesta u vratima svoje
kolibe, Kunta je mogao vidjeti svakoga, bez obzira na to u kojem se smjeru kretao,
ali kad bi vidio kako netko dolazi prema njemu, brzo bi se okrenuo i hramajui
uao u kolibu, gdje bi ostao neko vrijeme dok bi se usudio ponovo izai.
Kunta je nosom pronaao gdje je nunik. Svakog dana susprezao bi svoje
potrebe sve dok ne bi bio siguran kako je veina crnaca otila obavljati radove na
poljima i tada bi oprezno provjeravajui ima li koga u blizini brzo na
takama preao taj kratki put kako bi upotrijebio to mjesto i potom se sretno vratio
natrag.
Prolo je nekoliko tjedana prije nego se Kunta usudio otputiti dalje od te
nedaleke kolibe i od kolibe kuharice u robovskom sokaku a to nije bila Bell,
kako je iznenaeno ustanovio. im se Kunta dovoljno oporavio da se mogao
kretati i izvan kolibe, Bell mu je prestala donositi jelo ak je sasvim prestala dolaziti. udio se to se s njom dogodilo sve dok jednog dana, dok je stajao u
vratima svoje kolibe, nije ugledao Bell kako izlazi kroz stranja vrata velike kue.
Meutim, ili ga nije opazila, ili se priinjala da ga ne vidi, jer je, ne pogledavi ga,
prola kraj njega na putu do nunika. Znai, i ona je ista kao i svi drugi
konano, on je to znao odmah od poetka. Ne tako esto, Kunta bi naas ugledao i
visokog tuo-baba, obino kako ulazi u svoju crnu, natkrivenu, laku koiju. Koija
bi zatim urno polazila, a vukla su je dva konja kojima je upravljao neki crnac
smjeten sasvim naprijed, na povienom sjedalu.
Nekoliko dana zatim Kunta se poeo zadravati ispred svoje kolibe i
kasnije, kad bi se vraali radnici s polja, umorna skupina koja bi kraj njega
prolazila polaganim korakom. Sjeajui se onog drugog posjeda, Kunta se udio
kako to da za ovim crncima ne ide neki tuobab na konju, sa biem u ruci. Proli bi
sasvim blizu Kunte na izgled uope ne obraajui na njega pozornosti i
nestali bi u svoje kolibe. Ali bi ve za nekoliko trenutaka veina njih ponovo izala
pred kolibe, obavljajui razne poslove. Mukarci su radili oko taglja, ene su
muzle krave i hranile kokoi. A djeca su dovlaila kablice s vodom i toliko drva za
vatru koliko bi im stalo u naramak; oito ne shvaajui da bi mogli ponijeti
dvostruko toliko ako bi drva uvezali i ponijeli taj sveanj, ili kabli s vodom, na
glavi.
Kako su dani odmicali, poeo je uviati kako ni ovi crnci, iako su ivjeli
bolje od onih na predanjem posjedu, nisu izgleda, nita vie od onih drugih svjesni
da su izgubljeno pleme velike afrike obitelji; svaki je trag samopotovanja i
ponosa bio iz njih tako temeljito iscijeen da su ti ljudi izgleda smatrali kako im je
ivot tono onakav kakav i treba biti. Njih je zanimalo samo kako e izbjei batine,
kako e se dosita najesti i hoe li imati neko mjesto gdje mogu prespavati. Rijetke
su bile noi kad bi Kunta odmah zaspao obino bi prvo dugo leao budan,
gorei od srdbe zbog bijede svog naroda. Meutim, oni izgleda ak nisu ni bili
svjesni svoje bijede. Pa to se to onda njega tie, ako su, inilo se, ti ljudi
zadovoljni svojim jadnim ivotom? Leao je osjeajui se kao da svakog dana
umire jedan mali dio njega, i ukoliko je u njemu preostalo jo malo volje za
188

ivotom, mora pokuati jo jednom pobjei, bez obzira na tekoe i na posljedice.

Kakve bi koristi jo moglo biti od njega ivog ili mrtvog? Za dvanaest
mjeseevih ciklusa otkako je otrgnut od Juffurea koliko je postao starijim od
svojih stvarnih kia.
To to izgleda nitko nije nalazio nekog korisnog posla za Kuntu iako se
on ve dovoljno spretno kretao naokolo na takama samo je pogoravalo njegovo raspoloenje. Uspio je ostaviti dojam kako je dovoljno zaokupljen samim
sobom i kako nema nikakvu potrebu, ni elju da se bilo s kime drui. Ali, Kunta je
kod ovih crnaca osjeao nepovjerenje prema sebi, jednako kao to je on osjeao
nepovjerenje prema njima. Sam u nonim satima, osjeao se toliko usamljen 1
tuan, zurei dugo u mrak oko sebe, da je osjeao kao da se uruava u sama sebe.
Taj osjeaj je bio kao neka bolest to se irila u njemu. Zaprepastilo ga je i duboko
se zasramio kad je shvatio kako je to to osjea potreba za ljubavlju.
Kunta je sluajno bio pred kolibom jednog dana kad se tuobabova koija
dokotrljala u dvorite, a na sjeditu kraj vozara sjedio je neki ovjek sasso boro
boje. Kad je tuobab izaao iz koije i uao u veliku kuu, koija je dola jo blie
kolibama i ponovno se zaustavila. Kunta je vidio kako je koija uhvatio smedega
ispod pazuha i pomogao mu sii, jer je ovome jedna ruka bila oklopljena neim to
je izgledalo kao osueno bijelo blato. Kunta nije imao pojma to je to, ali izgledalo
je vjerojatno da je ta ruka bila na neki nain povrijeena. Poseui zdravom rukom
u koiju, smei ovjek izvue nekakvu tamnu kutiju udnog oblika i pode zatim za
koijaem niz robovski sokak do jedne kolibe na samom kraju niza, za koju je
Kunta znao da je prazna.
Kuntu je toliko izjedala znatielja da se ujutro potrudio odepati sve do te
kolibe. Nije oekivao da e nai smeeg ovjeka kako sjedi odmah iza praga. Jednostavno su gledali jedan drugoga. Lice i oi smeeg ovjeka bijahu potpuno bez
ikakvog izraza. A isto takav mu je bio i glas kad je rekao: ta hoe? Kunta
nije imao pojma to to on govori. Ti jedan od oni afriki nigeri. Kunta
prepozna tu rije koju je tako esto uo, ali nijednu od ostalih. Naprosto je stajao
tamo. Ajde, gubi se, de! Kunta je uo otrinu u glasu, osjetio da ga tjeraju.
Gotovo je pao naglo se okreui, i ljutit i posramljen vratio se hram-ljui do svoje
vlastite kolibe.
Uhvatio bi ga bijes svaki put kad bi pomislio na tog smeeg ovjeka, tako
da je poelio znati toliko tuobab jezika da bi mogao otii tamo i viknuti mu: Ja
sam barem crn, a ne sasso borro kao ti! Meutim, nije mogao uguiti
radoznalost da sazna zato se svaki dan poslije veere veina ostalih crnaca urila
da se okupi ispred te zadnje kolibe. A paljivo prislukujui sa svog vlastitog
praga, Kunta bi uo glas smedega kako gotovo neprekidno govori. Ponekad bi drugi crnci prasnuli u smijeh, a od vremena do vremena uo bi ih kako smedega
obasiplju pitanjima. Kunta je umirao od elje da sazna tko je ili to je taj
ovjek.
Sredinom poslijepodneva oko dva tjedna kasnije, smei je sluajno izlazio
iz nunika upravo u trenutku kad se Kunta pribliavao. Glomazni, bijeli oklop
nestao je smeem sa ruke i prsti su mu neprekidno upletali dva lista kukuruzovine
189

dok je Kunta bijesno proao nabadajui takama. Sjedei unutra, Kunti je zujalo u
glavi od svih moguih uvreda koje je elio da ih moe izrei. Kad je izaao iz
nunika, smei je mirno stajao pred njim, ravnodunog izraza lica, kao da se meu
njima nikada nita nije dogodilo. Jo uvijek svijajui i prepleui meu prstima
lie kukuruza, on pokretom glave pozove Kuntu neka poe za njim.
To je bilo toliko neoekivano i razoruavajue da je Kunta bez rijei
poao za smeim do njegove kolibe. Kunta posluno sjedne na stolac koji mu je
smei pokazao rukom. Gledao je kako se njegov domain smjeta na drugi stolac,
jo uvijek pletui. Kunta se pitao je li taj ovjek svjestan toga da plete tono onako
kako se to radi u Africi.
Nakon to je neko vrijeme zamiljeno utio, smei pone govoriti: uo
sam za tebe kako ti lud. Ti imao sree oni tebe ne ubili. Mogli su, po zakonu. Ba
kao ovaj bijeli ovjek to meni slomio ruku kad meni bilo dosta guslanja. Zakon
kae, neko tebe ulovi kad bjei, moe tebe ubiti i njemu nema nikakva kazna. Taj
zakon bude proitan svakih est mjeseci u crkve od bijeli ljudi. Pazi sad, nemoj ja
ponem o zakoni bijelaca. Ponu graditi novo naselje, prvo sagrade sud za
pravljenje jo vie zakoni; onda sagrade crkvu da dokau oni krani. Ja mislim,
parliment od Virginia nita drugo ne radi samo proglaava novi zakoni proti nigeri.
Ima zakon niger ne smije nositi puku, ak niti tap koji izgleda kao toljaga. Zakon
kae dvadeset iba ako tebe uhvate bez propusnice za putovanje, deset iba ako si
gledao bijeli ovjek u oi, trideset iba ako si digo ruku na bijeli kranin. Zakon
kae niger ne smije dri propovijed ako tamo nema bijeli ovjek da slua; zakon
kae ne moe nigeru drati pogreb ako nigeri misle da to bude sastanak. Zakon
kae, odrezati tebi uho ako se bijeli ovjek kune da ti lagao, oba uha ako kau ti
lagao dvaput. Zakon kae, ti ubijes neki bijeli ovjek, ti visi; ubije drugi niger,
dobije samo biem. Zakon kae, Indijanac ulovi pobjegli niger, dobije duhana
koliko Indijanac moe nositi. Ima zakon da brani uiti nigeri itati i pisati, ili dati
nigeru neku knjigu. ak ima zakon da nigeri ne smiju udarati u bubanj ili neku
drugu od te afrike stvari.
Kunta je osjetio kako smei ovjek zna da ga Kunta ne moe razumjeti, ali
da on prvo voli priati, a drugo, misli kako e sluanjem Kunta moda ipak
poeti shvaati. Promatrajui lice smedeg ovjeka dok je govorio i sluajui zvuk
njegova glasa, Kunta je osjeao da bi ga gotovo mogao razumjeti. I osjetio je elju
da u isti mah plae i da se smije to doista netko razgovara s njim kao s ljudskim
biem.
Ta tvoja noga, pazi sad, ne bude samo nogi i ruki, reu oni i kitu i jaja.
Ja vidio koliko taki uniteni nigeri, pa jo rade.. Vidio kako tuku nigeri dok meso
odrezano od kosti. Jedna ena niger koja bila puna sa bebom, morala leati na lice
preko jedna rupa koju iskopali za njezin trbuh i onda nju tukli. Nigeru pukne koa
od batine, oni poliju terpentina ili sipaju sol pa trljaju sa slama. Uhvate nigera da
pria 0 pobuni, mora plesati po eravici dok padne. Nema skoro nita to ne
smije bijeli ovjek uiniti sa niger, a ako niger od toga umre, nije zloin ako onaj
tko to napravio ili dao da se napravi vlasnik tog nigera. To zakon. I ako ti misli to
190

loe, treba onda slua ljudi kad priaju to se radi s oni nigeri koje neki
brod s robovi proda preko vode na oni plantai eera u Zapadne Indije.
Kunta je jo uvijek bio kod njega i sluao i pokuavao razumjeti kad
je jedan djeak, po rastu negdje iz prvog kafa, donio smedem njegov veernji
obrok. Kad je ugledao Kuntu u kolibi, djeak otri 1 ubrzo se vrati s
drugim pokrivenim tanjurom hrane za njega. Kunta i smei utke su zajedno
veerali, a potom se Kunta naglo digao da ode, jer je znao kako e uskoro ostali
crnci poeti dolaziti ovamo, ali mu smei pokretom ruke pokae neka ostane.
Kad su nekoliko minuta kasnije poeli pristizati ostali, nijedan medu njima
nije uspio sakriti iznenaenje to ovdje vidi Kuntu posebno Bell, koja se
pojavila medu posljednjima. Kao i veina ostalih, ona mu jednostavno kimne
glavom ali uz sjenku osmjeha, uini se Kunti. U sve guem mraku smei je
nastavio govoriti okupljenim crncima onako kao to je govorio Kunti, osim to se
Kunti inilo da on njima pria nekakve prie. Mogao je zakljuiti kad bi jedna
pria zavrila, jer bi se odjednom svi poeli smijati ili postavljati upite. Tu i
tamo Kunti bi uspjelo prepoznati poneku rije koju je ve mnogo puta uo.
Kad se vratio u svoju kolibu, u Kunti se sve brkalo od razliitih osjeaja
uzrokovanih tim njegovim mijeanjem s ostalim crncima. Te je noi ostao do kasna
budan dok mu se mozak neprestano muio oko tih proturjeja i odjednom se sjeti
to mu je jednom rekao Omoro kad Kunta nije htio dati Laminu da odgrize komad
lijepog ploda manga koji je Kunta bio za sebe ubrao: Ako stisne ruku u aku,
nitko ti u nju nita ne moe staviti, niti tvoja ruka moe neto dohvatiti.
Meutim, znao je takoer kako bi se njegov otac potpuno sloio s time da
Kunta bez obzira na to to e se dogoditi nikada ne smije postati nimalo
nalik na ove crne ljude. Ipak, svake je veeri osjeao neku udnu elju da ode
medu njih tamo pred kolibu smedega. Odupirao se tom iskuenju, ali je gotovo
svakog popodneva odlazio tamo, hramljui na takama, kako bi posjetio smedega
dok je sam.
Natjeram ja prste da opet rade kako treba za guslati rekao mu je
jednog dana dok je opet upletao ono svoje lie kukuruza. Ako bude sree, ovaj
massa ovdi ode i mene kupi, pa da me posije najmi drugima. Guslao sam ja ve po
cijela Virginia, moe zaradi dobri novci i njemu i meni. Nema puno to ja ne vidio
ili ne radio, iako ti pojma nema to ja tebi priam. Bijeli ovjek kae sve to
Afrikanci znadu to je ivjeti u kolibe od trave i trati okolo, ubijati i jesti jedan
drugoga.
On naas prekine svoj monolog kao da je oekivao neku reakciju, ali Kunta
je samo sjedio na stolcu i gledao ga i sluao i nepomina, bezizraajna lica vrtio
medu prstima svoju saphie-ama}\iju.
Razumi to kaem? Mora zaboraviti sve te trice ree smei
pokazujui na njegovu amajliju. Pusti to. Ne ti vie nikud, to fakt,
zato lijepo se smiri i poni biti kao drugi, Toby, uje?
Kuntino se lice zajapuri od srdbe. Kunta Kin-ne! izleti mu, to ga i
samog iznenadi.
191

I smei je isto tako bio iznenaen. Vidi sad, on moe govoriti! Al kaem
ja tebi, deko, mora zaboraviti tvoj afriki govor. Ljuti bijeli ljudi i plai nigeri.
Tvoje ime Toby. Mene zovu Gusla. On pokae na sebe. Reci to. Gusla!
Kunta ga je tupo gledao, iako je tono shvatio to on hoe.
Gusla! Ja gusla. Razumi gusla? On pone iznad lijeve ruke
micati desnom rukom kao- da neto pili. Ovaj put Kunta se uope nije priinjao
kad ga je tupo pogledao.
Smei ustane uzrujano i iz ugla kolibe donese onu kutiju udnog oblika s
kojom ga je Kunta vidio onog dana kad je doao. Otvorio je kutiju i izvukao
nekakvu jo udniju svijetlosmedu, drvenu stvar s tankim crnim vratom i etiri
napete, tanke strune koje su ile gotovo itavom duinom tog predmeta. Bilo je to
isto onakvo glazbalo kakvo je Kunta vidio kad je na njemu svirao onaj starac s
onog prijanjeg posjeda.
Gusle! uzviknuo je smei.
Budui da su bili sami, Kunta odlui da to izrekne. On ponovi zvuk
smeega: Gusle.
Smei je izgledao zadovoljan, odloio je gusle i zatvorio kutiju. Zatim,
pogleda malo oko sebe i pokae prstom. Vedro! Kunta ponovi, pamtei u isti
mah koja je to stvar. Sad, voda! Kunta ponovi.
Kad su tako spomenuli dvadesetak ili vie novih rijei, smei pone utke
pokazivati prstom na gusle, vedro, vodu, stolac, lie kukuruza i druge stvari, lica
upravljena prema Kunti poput znaka pitanja, traei da mu Kunta ponovi pravi
naziv za svaki od tih predmeta. Nekoliko rijei Kunta je spremno ponovio;
nekoliko drugih izgovorio je pogreno i smei ga je ispravio; a neke uope nije
znao ponoviti. Smei mu ponovi one rijei koje nije zapamtio i zatim ga ponovo
ispita od poetka do kraja. Nis ti ni tako glup ko to izgleda progunao je
za vrijeme veere.
Lekcije su se nastavile slijedeih dana i potrajale vie sedmica. Kunta je s
iznenaenjem ustanovio kako ve moe razumjeti tavie, kako ve i sam moe
razumljivo izrei smedemu ono najosnovnije. A najvanije mu je od svega bilo
protumaiti smeem zato odbija odrei se svog imena i nasljea i zato bi radije
umro kao slobodan ovjek u bjekstvu nego da proivi ivot kao rob. Nije znao
dovoljno rijei da to izrazi onako kako bi elio, ali je znao da ga je smei shvatio,
jer se namrtio i potresao glavom. Jednog poslije-podneva, nedugo nakon toga, kad
je stigao u kolibu smeega, Kunta tamo ve zatekne drugog posjetioca. Bio je to
starac kojega je tu i tamo viao kako kopa u povrtnjaku pokraj velike kue.
Pogledavi smeega, na njegov potvrdni znak glavom, Kunta sjedne.
Starac pone govoriti. Ovaj Gusla meni kae ti bjeao etir puta. Vidi
to te to kotalo. Nadam se samo da ti sada nauio tvoja lekcija kao to ja nauio
moja. Jerbo, ti ne inio nita novo. U mladi dani, ja bjeao toliko puta da skoro
oderali kou s mene dok meni ne ulo u ova glava da ne ima kud bjeati. Pobjegni
dvije dravi daleko, oni to samo kau u svoji novini i bre posije ti bude ulovljen i
napola mrtav i opet tam otkud si krenio. Nema valjda ivi niger koji ne mislio o
bjeanje. ak i najsmjekaviji niger misli o to. Ali ne ima nitko da ja uo ikad
192

uspio pobjei. Vrijeme ti se smiri i pomiri sa stvari kakvi jesu, mjesto da troi
tvoji mladi godini ko to radio i ja, snuju ono to ne moe bit. Ja sada ve star i
iznuren. Raunam, otkada se ti rodio, tako dugo ja ve ivi ko nevaljali, lijeni,
nesposobni, uljivi niger ko to bijeli ovjek kae da mi jesmo. Jedini razlog
massa mene ovdi dri to zna da za mene ne dobije nikakva cijena, pa da mu od
mene vie koristi da mu radim makar pol posla u oni vrt. Ali ujem od Bell da
massa tebe sutra ostavi s menom raditi.
Znajui da je Kunta shvatio tek poneku rije od onoga to mu je vrtlar
govorio, gusla potroi slijedeih pola sata tumaei Kunti to mu je starac rekao
govorio je sporo i jednostavnije, upotrebljavajui rijei koje je Kunta ve
nauio. Gotovo sve to je vrtlar rekao izazivalo je u Kunti proturjene osjeaje.
Shvaao je da mu starac svojim savjetima eli pomoi a ve je pomalo i sam
poeo vjerovati kako je doista nemogue pobjei ali ak i ako mu nikada ne
uspije pobjei odavde, on nikada ne bi mogao platiti tako visoku cijenu i
odrei se toga tko je i to je bio i kakav se rodio samo zato da bi ostatak
ivota proivio bez bievanja. A pomisao na to da bi ostatak ivota trebao
provesti kao sakati vrtlar, ispunila ga je bijesom i osjeajem ponienja.
Meutim, samo za neko vrijeme, moda, dok ne povrati snagu. A bilo bi dobro
misliti opet o neem drugom i ponovo pod rukama ,os-jetiti zemlju ak i ako to
nije njegova zemlja.
Slijedeeg dana stari je vrtlar pokazao Kunti to-tre-ba raditi. Kunta je
gledao starca kako isti povrtnjak od korova koji je ini se iznova nicao svakog
dana i radio je sve isto to i on. Kad je starac skidao s lia rajice crve, a s
krumpira bube i gazio ih nogama, Kunta je inio isto. Dobro su se slagali,
ali osim to su radili rame uz rame, nisu mnogo razgovarali. Obino bi starac
samo mumljao i pokretima pokazivao Kunti sve to mu je trebalo pokazati
kako bi mogao obaviti neki novi zadatak, a Kunta bi to jednostavno, bez rijei,
napravio, onako kako mu je reeno. Nije mu smetala tiina; zapravo, njegovim je
uima dobro dolo nekoliko sati dnevno odmora nakon njegovih razgovora s
guslaem koji ne bi ni trenutka zatvorio usta za itavo vrijeme dok bi Kunta bio
kod njega.
Te noi, poslije veere, Kunta je sjedio na pragu svoje kolibe kada ovjek,
kojeg su zvali Gildon koji je inae pravio hamove za mazge i konje, a takoer i
cipele za crne ljude doe k njemu i prui mu par cipela. Po nalogu masse,
rekao je, napravio je ove cipele ba za Kuntu. Kunta je uzeo cipele i zahvalio
ovjeku kimanjem glave, zatim ih je dugo prevrtao po rukama prije nego to se
odluio da ih isproba. Bio je udan osjeaj imati te stvari na nogama, ali pristajale
su mu savreno unato tome to je prednja polovica desne cipele bila ispunjena
pamukom. Postolar se sagne i zavee mu uzice, a zatim predloi Kunti neka ustane
i hoda malo naokolo u njima da bi vidio kako se u njima osjea. Lijeva je cipela
bila udobna, ali u desnoj nozi Kunta osjeti nekakvo peckanje dok je nezgrapno i
nesigurno koraao gore-dolje ispred svoje kolibe, prvi put bez taka. Zapazivi
Kuntine smetnje s desnom nogom, postolar mu ree kako je to zbog patrljka, a ne
zbog cipele i kako e se Kunta brzo na to naviknuti.
193

Kasnije, te iste veeri, Kunta je poao malo dalje, isprobavajui nove

cipele, ali desna cipela je jo uvijek bila neudobna i on izvadi neto pamuka i onda
ponovo obue cipelu. Sad je bilo bolje i on se konano osmjeli i osloni se punom
teinom na tu nogu nije osjetio nikakvu naroitu bol. Tu i tamo, nastavila mu se
javljati sablasna bol u prstima desne noge, to mu se dogaalo od prvog dana kad
se ponovo poeo kretati, a on bi nehotino pogledao dolje i to bi ga uvijek
ponovo iznenadilo shvatio da prstiju uope nema. Ali je nastavio vjebati u
cipelama i mnogo se bolje osjeao nego to je dopustio da mu se odrazi na licu; ve
se bio uplaio da e cijeli ivot morati hodati sa takama.
Tog istog tjedna kad se gazdina koija vratila s dueg putovanja, crni
koija Luther pouri ravno do Kuntine kolibe, glavom mu dade znak neka ga
slijedi dolje do guslaeve nastambe, i tamo je zatim Kunta gledao kako on neto
govori guslau, iroko se osmjehujui. Zatim, maui rukama prema velikoj kui i
sluei se izabranim, Kunti razumljivim rijeima, gusla protumai Kunti, a Kunta
potvrdi glavom da je razumio, kako od sada massa Waller, tuobab koji ivi u
velikoj kui, posjeduje Kuntu. Luther kae massa upravo dobio papiri za tebe
od njegov brat koji tebe prvi imao i tako ti sada njegov. Kao i obino, Kunta
nije dopustio da mu se na licu odrazi to je osjeao. Bio je ljut i posramljen to
netko njega moe posjedovati; ali u isti mah je osjeao duboko olakanje, jer se
neprekidno plaio trenutka kad e ga vratiti na onu drugu plantau kako je
nauio da se zovu posjedi tuobaba. Gusla je saekao dok je Luther otiao, i tek je
onda ponovo progovorio dijelom se obraao Kunti, a dijelom je govorio sam za
sebe. Nigeri ovdi kau massa William dobri gazda i fakt, ja vidio gori. Ali nije
nijedan od njih dobar. Svi oni ive od nas nigeri. Nigeri to najvanije to oni
imaju.
52. POGLAVLJE
Gotovo svakodnevno kad bi zavrio s poslom u vrtu, Kunta bi se vratio u
svoju kolibu, i nakon veernje molitve, oistio bi malu etvrtinu poda i po njemu bi
tapiem crtao arapska slova, zatim bi dugo sjedio gledajui ono to je napisao,
esto sve do veere. Zatim bi opet izbrisao napisano i tada bi ve bilo vrijeme za
odlazak do guslaeve kolibe, gdje bi s ostalima sjedio i sluao dok bi gusla
govorio. Na neki nain, te molitve i uenje, pruali su mu osjeaj da se slobodno
moe druiti s drugim crncima. Na taj nain, inilo mu se, uspjet e zadrati
samosvojnost, a da pri tom ipak ne mora biti sam. Ionako, kad bi sad recimo bili u
Africi, isto bi se tako okupljali oko nekoga slinog na guslaa, samo to bi to bio
neki putujui glazbenik, ili griot koji putuje od sela do sela i pjeva uz svoju koru ili
balafon u stankama izmeu dvije uzbudljive prie koje bi ispredao iz svojih
doivljaja.
Na jednaki nain kako to rade ljudi u Africi, Kunta je poeo obiljeavati
vrijeme bacajui po jedan mali kameni u zdjelu svakog prvog jutra nakon izlaska
mlaaka. Prvo je u zdjelu bacio dvanaest raznobojnih kamenia za dvanaest
mjeseevih ciklusa, koliko je, nagaao je, boravio na onom prvom posjedu; zatim
je ubacio jo est kamenia za vrijeme koje je proveo ovdje na ovom novom
posjedu; a potom je briljivo odbrojio dvjesta etiri kamenia za sedamnaest kia
194

koje je napunio kad su ga oteli iz Juffurea pa je i njih ubacio u zdjelu. Kad

je sve zajedno zbrojio, izraunao je kako je sada uao u svoju devetnaestu kiu.
I tako, ma koliko se osjeao starim, zapravo je Kunta jo uvijek bio mladi.
Zar e provesti ostatak ivota ovdje, poput starca vrtlara, gledajui kako mu s
godinama izmiu nada i ponos, sve dok mu ne ostane nita za to bi vrijedilo ivjeti
i dok konano ne istekne njegovo vrijeme? Ta ga je pomisao ispunila uasom
__ i odlunou da ne zavri onako kao onaj starac,
teturajui po povrtnjaku, ne znajui kojom e nogom iskoraiti ispred
druge. Jadan bi ovjek bio potpuno iscrpljen jo mnogo prije podnevnog obroka, a
u poslijepodnevnim se satima jo samo mogao priinjati da radi, i Kunta je morao
gotovo u potpunosti preuzeti na sebe teret njihova posla.
Svakog jutra, dok se Kunta saginjao nad gredicama u vrtu, dola bi Bell sa
koarom Kunta je doznao da je ona kuharica u velikoj kui izabrati povre
koje e tog dana pripremiti za massu. Ali, itavo vrijeme dok bi se nalazila u vrtu,
Bell ne bi ni pogledala Kuntu, ak ni onda kad bi prola sasvim uz njega. To ga je
udilo i smetalo, jer se sjeao kako ga je svakog dana dolazila njegovati dok je
leao i borio se za ivot, i kako bi mu kimnula glavom kad bi se uveer susreli kod
guslaa. Kunta zakljui da on nju zapravo mrzi i da ga je ona onda njegovala samo
zato to joj je massa tako zapovjedio. Poelio je uti to bi gusla o tome rekao, ali
znao je da mu njegov ogranieni rjenik ne bi dopustio da se dobro izrazi na
stranu to to bi ga bilo isuvie sram iJbpe i postaviti to pitanje.
Jednog jutra nedugo poslije toga, starac nije doao u vrt i Kunta pomisli
kako je zacijelo bolestan. Nekoliko zadnjih dana starac je izgledao jo slabiji nego
obino. Umjesto da odmah pode do stareve kolibe i pogleda to je s njim, Kunta
pone zalijevati gredice i upati korov, jer Bell je trebala stii svakog trena, i Kunta
je mislio kako ne bi bilo dobro da u vrtu nikoga ne bude kad ona doe.
Nekoliko minuta kasnije Bell se pojavi i jo uvijek ne gledajui Kuntu
pode kroz vrt, punei koaru povrem dok je Kunta stajao s motikom u ruci i
gledao je. Zatim, kad je polazila, Bell nakon malog oklijevanja pogleda oko sebe,
spusti koaru na zemlju i dobacivi Kunti kratak, otar pogled ode. Njezina
je poruka bila jasna Kunta joj je trebao donijeti koaru do stranjih vrata velike
kue, kao to je to inae uvijek inio stari vrtlar. Kunta je pucao od bijesa, a kroz
glavu su mu prelijetale slike povorke ena iz Juffurea kako s teretom na glavi
prolaze jedna iza druge, pokraj bantaba-stabla ispod kojega su se mukarci Juffurea
uvijek odmarali. Bacio je Ijutito motiku i upravo se spremao otii iz vrta kad se
sjeti koliko je Bell blisko povezana s massom. Stisnuvi zube, on se sagne, zgrabi
koaru i bez rijei se uputi za Bell. Na vratima se ona okrene i uzme od njega
koaru kao da njega uope ne vidi. Kunta se vratio u vrt kljuajui od bijesa.
Od tog je dana Kunta manje-vie postao vrtlarom. Starac koji se bio teko
razbolio, doao bi ponekad kad bi smogao snage da se dovue do vrta. Radio je
poneto sve dok bi osjeao da moe to nikad nije dugo trajalo a zatim bi
oteturao natrag u svoju kolibu. Starac je Kuntu podsjetio na one starce iz Juffurea
koji bi sramei se svoje slabosti nastavljali teturati okolo po selu,
195

pokuavajui stalno neto raditi sve dok ne bi bili prisiljeni povui se na svoje
leajeve i konano vie gotovo uope ne bi ni izlazili iz koliba.
Jedina od novih dunosti koja je Kunti uistinu bila mrska, bilo je
svakodnevno noenje koare iza Bell. Gunajui ispod glasa, slijedio bi je do
stranjih vrata, gurnuo joj u ruke koaru s onoliko grubosti koliko bi se usuivao,
zatim bi se okrenuo na peti i Ijutito se vraao na posao to je mogao brim
korakom. Mada ju je prezirao, ipak bi mu se usta ispunila slinom kad bi povremeno
do vrata doprli opojni, nadraujui mirisi jela koja je Bell kuhala.
Ubacio je dvadeset drugi kameni u svoju zdjelu--kalendar kad ga jednog
jutra bez ikakvih primjet-ljivih znakova promjene u njezinu dranju Bell pokretom glave pozove u kuu. Za trenutak je oklijevao, a zatim je poao za njom
unutra i stavio koaru na stol. Trudio se da ne izgleda zapanjen udnim stvarima
koje je ugledao naokolo u toj sobi koju su oni zvali kuhinja, i upravo se
okrenuo i mislio otii, kad mu Bell dotakne ruku i prui mu dva tanka komada
kruha, izmeu kojih je bilo neto to je izgledalo kao komad hladnog goveeg
mesa. Dok je zurio u to zauen, ona ree: Nisi nikad vidio govedinski senvi?
Nee te ugristi. Ti treba ugristi njega. A sad, ajd odavle.
Kako je vrijeme odmicalo, Bell mu je poela davati hrane vie nego to je
mogao ponijeti u rukama obino limeni tanjur natrpan neim to se zvalo
proja, nekakav kruh kakav on nikad ranije nije okusio, zajedno sa svjee
skuhanim mladim izdancima goruice u vlastitom, izvanredno ukusnom soku. On
je vlastitim rukama za-sijao sjeme te goruice izmijeavi zemlju u vrtu prvo sa
masnim crnim blatom, iskopanim na panjaku na kojem su pasle krave i njeni
zeleni izdanci brzo su iznikli i razbujali se. Isto je toliko Kunta volio i nain na koji
je ona kuhala dugake, tanke mlade mahune graka koje su rasle na vrijeama
ovijenim oko stabljika slatkog kukuruza. Nikad mu nije dala neto to bi oigledno
bilo svinjsko meso, iako mu nije bilo jasno odakle to ona zna. Ali, bez obzira na to
to bi mu dala, on bi uvijek dobro istrljao tanjur krpom prije nego to bi joj ga
vratio. Najee bi je zatekao kraj tednjaka
to je bila velika stvar od eljeza koja je sadravala vatru ali ponekad
bi je naao na koljenima kako riba pod kuhinje pepelom od hrastovog drveta i
tvrdom etkom. Mada bi joj ponekad poelio neto rei, nikada mu ne bi uspjelo
svoju zahvalnost izraziti nekako ljepe nego uobiajenim kratkim gunanjem
kako je sada i ona njemu poela uzvraati.
Jedne nedjelje, nakon veere, Kunta je ustao kako bi malo protegnuo noge i
etao je naokolo po guslaevoj kolibi, lijeno se lupkajui po trbuhu kad smei
ovjek koji nije prestao govoriti za itavo vrijeme veere naglo
prekine svoj monolog uzvikom: Pazi sad, ti se poeo debljati! To je bila
istina. Kunta nije bolje izgledao niti se bolje osjeao otkako je otiao
iz Juffurea.
Nakon dugih mjeseci pletenja kako bi ojaao prste i gusla se takoer
osjeao tako dobro kako se ve dugo nije osjeao sve otkako su mu slomili ruku
i opet je poeo uveer svirati na svom glazbalu. Drei tu udnu stvar na dlanu
lijeve ruke i ispod brade, gusla je strugao ice onim tapom koji je ini se bio
196

napravljen od dugih, finih dlaka a uobiajena bi veernja publika uzvikivala i

gorljivo pljeskala na svretku svake pjesme. To nita! rekao bi gusla s
gaenjem. Prsti jo nisu dosta gipki.
Kasnije kad su ostali sami, Kunta zamuckujui upita:
to je gipki?
Gusla savije i ispravi prste, zatim pone njima brzo micati. Gipki!
Gipki. Razumi? Kunta kimne glavom. Ti jedan sretan niger, to si ti
nastavi gusla.
Samo svagdan prtlja okolo po oni tvoj vrt. Nema puno nigeri da ima
tako laki posao izim na plantai puno vei nego ova.
Kunti se uini da je razumio i nije mu se svidjelo to je uo. Radi teko
rekao je. I pokazavi glavom na guslaa u njegovoj stolici, doda: Tee nego
to.
Gusla se naceri. Ti u redu, Afrikanac!
53. POGLAVLJE
Mjeseci, kako su ovdje zvali mjeseeve cikluse, prolazili su sada mnogo
bre, i uskoro je toplo razdoblje koje se zvalo ljeto zavrilo i dolo je vrijeme
etve zajedno s mnogo vie dunosti za Kuntu i ostale. Dok su drugi crnci ak i
Bell marljivo obavljali teke poslove na poljima, od njega se oekivalo da se
brine o kokoima, stoci i svinjama, pored svog redovitog posla u povrtnjaku. A u
samom jeku berbe pamuka, dali su mu da vozi kola uz redove beraa. Osim to je
morao hraniti prljave svinje, od ega se gotovo razbolio, Kunti nisu smetale nove
dunosti, jer se zbog toga mnogo manje osjeao bogaljem. Ali rijetko kada bi se
vratio u kolibu prije mraka toliko umoran da bi ponekad ak zaboravio na
veeru. Ne skidajui sa sebe nita osim otrcanog slamnatog eira i cipela kako
bi olakao tupi bol u osakaenom stopalu bacio bi se na leaj od kukuruzovine,
navukao na sebe pokriva od jute, ispunjen pamukom, i za nekoliko trenutaka ve
bi duboko usnuo, u odjei jo uvijek vlanoj od znoja.
Uskoro su se umjesto paperjastim pamukom kola poela do vrha puniti
tustim klipovima kukuruza, a zlatno lie duhana suilo se objeeno na zraku. Klali
su se prasci, meso se rezalo na komade i vjealo iznad tinjave vatre od hikori-drva7,
a zrak pun izmaglice poeo se hladiti kad su se svi na plantai poeli spremati
za etveni ples, to je bio toliko znaajni dogaaj da e mu prisustvovati ak i
massa. Ljudi su bili toliko uzbueni, i Kunta kad je saznao da u to nije
upleten Alah ovih crnih ljudi odlui i sam prisustvovati; ali samo kao
promatra.
Dok je skupio hrabrosti pojaviti se na zabavi, ples je ve bio u punom jeku.
Gusla, iji su prsti postali konano opet dovoljno gipki, pilio je po svojim icama,
a jedan drugi ovjek kuckao je s dvije govee kosti jednom o drugu, i tako davao
ritam, kad netko povie:

Hickory ameriki orah

197

 Ples kolaa!8 Plesai brzo potrae partnerice i svi poure na prostor

ispred guslaa. Svaka ena podigne nogu na koljeno partnera i oni im zaveu uzice
na cipelama; zatim gusla otegnuto povie: Mijenjam partnera! i kad su
plesai to uinili, on pone opet luaki svirati, a Kunta zapazi kako koraci
plesaa i pokreti njihovih tijela oponaaju pokrete sadnje, cijepanja drva,
berbe pamuka, mahanja kosom, berbe kukuruza, utovar sijena vilama u kola.
Sve je bilo toliko nalik na etvene plesove u njegovu Juffureu da je Kunta
zdravom nogom ubrzo poeo udarati ritam dok nije shvatio to to radi i,
posramljen, uplaeno se ogledao da vidi je li to netko primijetio.
Ali, nitko nije njega gledao. U tom trenutku, zapravo, gotovo su svi do
jednoga bili zagledani u vitku djevojku iz etvrtog kafa koja se saginjala i vrtjela,
laka poput pera, zabaene glave, kolutajui oima, dok je gipkim rukama izvodila
ljupke pokrete. Ubrzo su ostali plesai, iscrpljeni, stali u stranu hvatajui dah i
zadivljeno su gledali djevojku; ak je i njezinu partneru bilo teko odrati korak s
njom.
Kad je on odustao, dahui, promatrai ponu vikati, a kad je konano i
ona, posrui, izala s prostora" za ples, doekali su je zagluni povici divljenja i
oduevljenja. Vika se jo pojaala kad je massa Waller pruio djevojci pola dolara
za nagradu. I veselo se smijeei guslau koji se cerio i klanjao uzvraajui
pozdrav, massa napusti tagalj, a isprate ga veseli poklii. Meutim, ples kolaa
jo nije bio zavrio i drugi parovi koji su se u meuvremenu odmorili poure
na prostor za ples i nastave, spremni, reklo bi se, plesati itavu no.
Kunta je leao u kolibi razmiljajui o svemu to je uo i vidio, kad se
odjednom na njegovim vratima zauje glasno kucanje.
Ko to? upitao je zaprepateno, jer za sve vrijeme otkako je ovdje,
samo je dva puta netko doao u njegovu kolibu.
Ne gnjavi, niger!
Kunta otvori vrata, jer je prepoznao glas guslaa; odmah osjeti miris
alkohola u njegovu dahu. Iako mu se to zgadilo, nita nije rekao, jer gusla je oito
umirao od elje da s nekim popria i ne bi bilo lijepo kad bi ga Kunta odbio samo
zato to je pijan.
Ti vidio massa! ree gusla. On pojma nemao ja mogu tako dobro
svira na gusli! Sad ti ekaj pa vidi ako on nee ranira za mene da ja svira negdi za
drugi bijeli ljudi da me uju pa da me posije najme od massa! Sav izvan sebe od
sree, gusla sjedne na Kuntin tro-noac s guslama preko koljena i nastavi brbljati.
Pazi ovamo, ja svirao druge gusli uz najboljega! Ti kada uo za Sy
Gilliata iz Richmond? On zastane. Neee, jasno da ne uo! Sad, to ti je
najprvi rob niger na gusli u cijeli svijet a ja guslo s taj ovjek. Pazi sad, on nee
svira nigdi nego na veliki balovi od bijeli ljudi i njihovi zabavi, hou ti rei ko oni
veliki bal svaku godinu kad su konske trke i slino. Treba viditi taj niger s njegovi
8

Cakewalk ples bez odreenih figura, vrlo ivog ritma, nastao medu crncima na
Jugu SAD, u poetku je nagrada najboljem plesau bio kola, odatle naziv.

198

zlatno obojeni gusli i svileno odijelo i sa smeu periku i Gospode! da vidi

koji maniri! Niger koji se zvao London Briggs bio iza nas, on svira flautu i
klarinet! Pa udri: minueti, virdinija--kadril, bubnjevi, gajde, poskoice, ak smo
skakanje naokolo nije vano to bilo, mi natjerali ti bijeli ljudi plesati ko ludi!
Gusla nastavi tako priati jo itav sat sve dok se nije malo otrijeznio
priajui Kunti o slavnim pjevaima robovima koji u Richmondu rade u
tvornicama duhana; o drugim nadaleko poznatim robovima, glazbenicima, koji
sviraju klaviembalo, pianoforte, i violinu pa bilo to to bilo a nauili su
svirati sluajui tuobabe glazbenike, koje su gazde unajmili da iz nekog mjesta
koje se zove Evropa, dou na plantae i poduavaju gazdinu djecu.
Slijedee otro, hladno jutro donijelo je poetak novih poslova. Kunta je
gledao ene kako mijeaju vrue, otopljeno salo sa lugom i vodom, kako to zatim
kuhaju u loncima, mijeajui dugakim tapovima, pa potom hlade gustu, smeu
smjesu u drvenim pladnjevima etiri noi i tri dana, kako bi se skrutnula, i
napoljetku je ohlaenu, reu u duguljaste komade tvrdog, smeeg sapuna. S
dubokim gaenjem gledao je mukarce kako vare jabuke, breskve i ljive u neto
smrdljivo to su zvali rakija, i kako to zatim toe u boce i bave. Drugi su mijeali
ljepljivu crvenu ilovau, vodu i suhe svinjske ekinje kako bi tom smjesom
zapuili pukotine to su se pojavile na kolibama. ene su punile madrace, neke
komuinom ime je bio ispunjen i Kuntin madrac druge onom mahovinom
koju je ranije gledao kako se sui; dok je novi madrac za massu bio ispunjen
gujim perjem.
Jedan rob koji je izraivao razne stvari od drveta, pravio je sada nove kace
za rublje u kojima bi se rublje prvo moilo u sapunastoj vodi, nakon toga bi ga
ene kuhale na vatri i na koncu bacile na drvenu dasku gdje bi po njemu lupale
tapom. Onaj ovjek koji je radio sa koom konjske hamove, oglave i cipele za
crnce bio je zaposlen tavljenjem kravljih koa. A ene su raznim bojama bojile
bijelo pamuno platno koje je massa kupio da bi se od njega saila nova odjea. I
ba onako kako su to radili u njegovu Juffureu, sve su se vrijee, grmovi i ograde u
blizini koliba arenile crvenim, utim i plavim komadima platna, izvjeenima da se
sue.
Sa svakim proteklim danom zrak je postajao sve hladniji i hladniji, nebo
sve sivlje i sivlje, dok ubrzo nije zemlja opet jednom bila prekrivena snijegom iledom koji je Kunta smatrao isto toliko izvanrednom, koliko i neugodnom
pojavom. I nije prolo puno vremena, a ostali su crnci s velikim uzbuenjem
poeli govoriti o Boiu, o emu je Kunta ve ranije bio uo. Izgleda da je to
imalo neke veze s pjevanjem, plesom, jelom i darivanjem, to je lijepo zvualo
ali, to je izgleda, isto tako bilo na neki nain vezano i za njihova Alaha, tako da je
Kunta, mada je sada ve iskreno uivao u veernjim sjedjeljkama u guslaevoj
kolibi, odluio kako e biti najbolje ako se povue u osamu dok ne prou te
poganske sveanosti. Nije vie uope odlazio u posjete guslau, koji je Kunta
radoznalo pogledao kad ga je slijedei put susreo, ali nije nita o tome rekao.
Zatim je ubrzo dolo novo proljee, i dok je Kunta kleao medu svojim
gredicama i sadio povre, sjeao se kako su u ovo doba godine polja oko Juffurea
199

uvijek raskono izgledala. I sjetio se kako je, kad je bio djeak u drugom kafu,
radosno trao iza gladnih koza, u to zeleno doba godine. Ovdje su mladi crnaca
pomagali goniti i hvatati baaaing, pa bi uhvaene ovce kako su te ivotinje
ovdje nazivali vezali dok bi se one oajniki otimale, a djeca bi se onda natezala
oko toga na koga je red sjesti na glavu vezane ovce dok joj jedan odrasli crnac
karama odsijeca gusto prljavo runo. Gusla je rastumaio Kunti kako e tu vunu
odnijeti negdje gdje e je oprati i ieljati u povjesma, koja e zatim vratiti
enama da od njih ispredu vunenu nit, a od nje e kasnije satkati tkaninu za zimsku
odjeu.
Oranje, sadnja i uzgoj povra u vrtu, slilo se za Kuntu u znojni, nejasni niz
sati od zore do sutona. Poetkom mjeseca u sredini ljeta, mjeseca koji su oni
nazivali srpanj, crnci koji su radili na poljima, vraali bi se iscrpljeni svake veeri,
urei s kosidbom trave oko pamuka koji je ve bio izrastao do pasa i oko
kukuruza, otealog od pernatih klipova. Rad je bio teak, ali barem je u
spremnicama do vrha napunjenim prole jeseni bilo hrane u izobilju. U to
vrijeme u Juffureu, sjeao se Kunta, ljude su boljeli eluci dok bi se prehranjivali
juhom od korijenja, glista, trave i bilo ega to bi uspjeli nai, jer voe i usjevi,
tako raskono zeleni, jo nisu bili sazreli.
Sijeno je trebalo dopremiti s polja prije druge nedjelje u srpnju, saznao
je Kunta, kad e crnci s veine plantaa na ovom podruju koje se zvalo
Spotsvlvanijski okrug dobiti dozvole za putovanje do nekog mjesta gdje se
trebalo odrati nekakvo zbo-rovanje pod atorom.9 Budui da je to ma to
zapravo bilo imalo veze s Alahom ovih crnih ljudi, nitko nije ak ni spomenuo
da bi i Kunta mogao poi sa neto vie od dvadeset crnaca s ovog posjeda. Ovi su
te nedjelje poli rano ujutro, nagurani u jedna kola za koja su od masse Wallera
dobili doputenje da ih mogu uzeti.
Gotovo svi su bili otili toliko njih da je slijedeih nekoliko dana na
posjedu bilo malo koga tko bi mogao neto primijetiti ako bi Kunta opet pokuao
bjeati ali on je bio svjestan toga da unato tome to se ve nauio posve dobro
kretati i to je postao prilino koristan na svom poslu, nikada ne bi bio u stanju
pobjei dovoljno daleko da ga neki od lovaca na robove ne bi mogli opet uhvatiti.
Iako se sramio priznati, Kunta je poeo pretpostavljati ivot kojim mu je ovdje na
plantai bilo doputeno ivjeti, neizbjenosti ponovnog zarobljavanja, a vjerojatno
i smrti ukoliko opet pokua bjeati. Duboko u srcu znao je da vie nikada nee
vidjeti domovinu i osjeao je kako u njemu zauvijek umire neto dragocjeno i
nenadoknadivo. Meutim, u njemu je i dalje ivjela izvjesna nada: iako moda vie
nikada nee vidjeti svoju obitelj u Juffureu moda e jednog dana moi
zasnovati vlastitu obitelj.
54. POGLAVLJE
Prola je jo jedna godina tako brzo da to Kunta gotovo nije mogao
vjerovati i kamenii u njegovoj zdjeli pokazali su mu da je sada napunio
9

Camp meeting vjersko zborovanje pod vedrim mfeom ili u velikom atoru, i si.
obino traje nekoliko dana.

200

dvadeset kia. Opet je bilo hladno i opet se u zraku osjeala blizina Boia. Iako je
osjeao isto to i uvijek u odnosu na tog crnakog Alaha, svi su se tako dobro
zabavljali da je Kunta pomislio kako njegov vlastiti Alah zacijelo ne bi imao nita
protiv toga da Kunta samo kao promatra prati sve ono to se odigravalo za
vrijeme praznika.
Dvojica ljudi s plantae, poto su dobili od masse Wallera putnice za tjedan
dana, spremali su se otii u posjet svojim prijateljima koji su ivjeli na drugim
plantaama; jedan je od njih iao prvi put vidjeti jedno novoroeno dijete. Ali,
svaka druga koliba osim njihovih i Kuntine bila je uskomeana nekakvim
pripremama, najee se pripremala odjea za zabavu haljine su se ukraavale
ipkom i arenim kuglicama ili su iz spremnica donosili orahe i jabuke.
A gore, u velikoj kui, svi su Bellini lonci klokotali puni slatkih jama,
zeevine i peenog svinjskog mesa i jo mnogih jela pripravljenih od ivotinja
koje Kunta nikada nije ni vidio, ni uo za njih dok nije doao u ovu zemlju: kao to
su na primjer puran, rakun, oposum i si. Iako je isprva oklijevao, zamamni m;-isi iz
Belline kuhinje vrlo brzo su ga naveli da okusi sve - jsim, naravno, svinjetine.
Takoer ga nije zanimalo okuati alkoholna pia masse Wallera, koja je gazda
obeao crncima za praznik: dvije bave jabukovae, jednu bavu vina i veliki
zemljani vr viskija, to ga je massa Waller dovezao u koiji odnekud izvana.
Kunta je, meutim, naslutio kako je neto od tog pia bilo kriom unaprijed
potroeno, a od toga je dobar dio popio gusla. Ali ne samo da su se pijanci glupo
ponaali, nego su i crna djeca trala naokolo sa tapovima na koje su privezali
osuene svinjske mjehure, pa su ih prinosili sve blie i blie vatri dok se ne bi
rasprsnuli uz glasni prasak, nato bi svi crnci poeli vikati i smijati se. Kunta je sve
to smatrao nevjerojatno glupim i odvratnim obiajima.
Kad je konano svanuo taj dan, poelo se ve od jutra piti i jesti sve u
esnaest. S praga svoje kolibe Kunta je promatrao kako gosti masse Wallera stiu
na podnevnu gozbu, a kasnije, kad su se robovi okupili ispred velike kue i poeli
pjevati Bell je vodila vidio je kako je massa podigao prozor, smijeei se;
zatim su on i drugi bijeli ljudi izali pred kuu i sluali i izgledali su oarani.
Nakon toga je massa poslao Bell po guslaa neka doe i svira za njih to je
gusla i uinio.
Kunta je mogao shvatiti da crnci moraju izvravati ono to im se naloi, ali
zato su oni, kako izgleda, u tome toliko uivali? I ako bijeli ljudi toliko vole svoje
robove da ih darivaju boinim poklonima, zato ih onda uistinu ne usree i ne
podare im slobodu? Pitao se da li bi neki od ovih crnaca, koji su bili poput kunih
mezimaca, bili sposobni preivjeti onako kako bi to Kunta mogao ukoliko se
vie nitko ne bi o njima brinuo.
A zar je njemu bilo neto bolje nego njima? Zar je on bio ba toliko
drugaiji od njih? Polako ali sigurno nije to mogao zanijekati i on je
omekao i poeo prihvaati njihov nain ivota. Najvie ga je zabrinjavalo njegovo
sve dublje prijateljstvo s guslaem. Guslaeva sklonost alkoholu duboko je
vrijeala Kuntine osjeaje, a opet zar poganin nema pravo biti poganinom? I
guslaeva hvalisavost je smetala Kunti ali ipak je vjerovao da je sve ime se
201

gusla hvalie stvarno istina. Meutim, smatrao je neukusnim guslaev neotesani

smisao za humor, bez ikakvog osjeaja potovanja; a vie od svega je mrzio
guslaev obiaj da ga zove niger otkako je saznao da je to naziv kojim bijeli
ljudi posprdno zovu crnce. Ali zar nije upravo gusla preuzeo na sebe zadatak
da Kuntu naui govoriti? Zar nije ba njegovo prijateljstvo pomoglo Kunti da se
konano prestane osjeati strancem u drutvu ostalih crnaca? Kunta zakljui kako
mora bolje upoznati guslaa.
Kad se za to ukae prava prilika, najboljim zaobilaznim putem koji mu
uspije smisliti, postavit e guslau neka pitanja to su mu bila na pameti.
Meutim, u Kuntinu su zdjelu pala jo dva kamenia prije nego to je jednog
tihog nedjeljnog popodneva, kad su se svi odmarali, otiao dolje do poznate zadnje
kolibe u robovskom sokaku i zatekao tamo guslaa u jednom od rijetkih utljivih
raspoloenja.
Nakon to su izmijenili pozdrav, obojica su neko vrijeme utjeli. Zatim, tek
toliko da o neem govore, Kunta ree kako je sluajno uo gazdinog koijaa
Luthera, kad je priao da svagdje kamo odveze massu Wallera, bijeli ljudi ni o
emu drugom ne govore nego 0 porezima. to su porezi, elio je znati Kunta.
Porezi, to novac koji se mora platiti ekstri na skoro sve to bijeli ovjek
kupi odgovori gusla. Onaj kralj preko more odrediti porezi jer hoe biti bogat.
Bilo je toliko neobino uti guslaa da tako kratko odgovara pa je Kunta
zakljuio kako je gusla zacijelo neto ljut. Sjedio je tako obehrabren neko vrijeme
utei, ali konano odlui izrei to mu je doista bilo na pameti: Gdje ti bio prije
ovdi?
Gusla je dugu, napetu minutu utke zurio u Kuntu. Zatim progovori,
glasom otrim poput noa. Znam ja svaki niger ovdi svata misli o meni!
Nekom drugom ne bi reko nit! Ali ti drukiji.
Zabuljio se u Kuntu. Ti zna kako ti drukiji? Jerbo ti ne zna nit! Tebe
bacili ovdi, odrezali ti nogu, ti misli da ve doivio sve to ima za doivjeti! Al
nisi ti jedini kome bilo teko. Glas mu je srdito zvuao. Ti nekad kae to ja
sada tebi rei, ja tebe uhvati 1 zakrene tebi glavu!
Neu! izjavi Kunta.
Gusla se nagne naprijed i pone tiho govoriti da sluajno netko ne uje.
Massa koji ja imao u Sjeverna Ca'lina utopio se. Ne tie se nikoga kako. Bilo kako
bilo, istu no ja zbriem, a iza masse nije ostala ni ena, ni mladi da mene trae.
Skrivao sam se kod Injuni dok ne mislio sad moe sigurno doi ovdi u Virginija i
dalje opet guslati.
to to Virginija? pitao je Kunta.
ovjee, ti stvarno nit ne zna, je 1' tako? Virginija to kolonija u koja ti
ivi, ako ti ovo zove ivot.
to to kolonija?
Ti jo gluplji nego izgleda. Ima trinajst kolonije da ine ova zemlja.
Dolje na Jug od ovdi su Ca'line, gore na Sjever su Maryland, Pennsylvania, New
York i puno drugi^ Ja nikad ne bio tamo gore, a ni veina drugi nigeri. ujem kau
gore puno bijeli ljudi da ne voli ropstvo i daje slobodu naima. Za sebe, ja moe
202

rei da ja nekakva vrsta poluslobodni niger. Ja moram biti sa neki massa za sluaj
da me ulove batinai. Kunta nije razumio, ali se priinjao kao da mu je sve
jasno, jer nije htio da ga se opet vrijea.
Ti kada vidio Injuni? pitao je gusla. Kunta je malo oklijevao.
Jesam neki.
Oni ovdi bili prije bijeli ljudi. Bijeli ljudi tebi kau jedan njihov na ime
Kolumbo otkrio ovo mjesto. Ali ako on naao ovdi Injuni, onda nije on otkrio, je
1' tako?
Gusla se polako zagrijavao.
Bijeli ovjek smatra tko god prije njega to se ne rauna. To on zove
divljaci.
Glusla zastane kako bi uivao u svojoj duhovitosti, zatim nastavi. Ti
kada vidio tepee od Injuni? Kunta zatrese glavom da nije. Gusla uvue tri
ispruena prsta u jednu krpicu. Prsti to tapovi, a krpa koe. Oni ive tu unutra.
On se nasmijei. Zato to ti iz Afrika, sigurno misli kako sve zna o lov
i slino, ali nema niko lovi i putuje bolje od Injun. On jedanput bio negdi odma u
glavi ima cijela karta kako iao. Ali zato mame od Injuni oni njih zovu squaw
nose svoji mladi na lea, isto kako ujem vai mame radi u Afrika.
Kunta se iznenadi otkud to gusla zna i nije mu to uspjelo sakriti. Gusla se
ponovo nasmijei i nastavi s lekcijom. Neki Injuni mrze nigeri, a neki nas voli.
Nigeri i zemlja to za Injuni veliki nevolje za bijeli ljudi. Bijeli hoe sva zemlja od
Injuni i mrzi oni Injuni koji skriva nigeri! Guslaeve su oi ispitljivo zurile u
Kuntu.
Vi Afrikanci i Injuni napravili ista greka pustili bijeli u svoja kua.
Ponudi bijeli ovjek jesti i spavati i se okrenuo on tebe nogom van ili te baci u
zatvor!
Gusla opet zastane. Zatim naglo prasne: to mene ljuti sa vas afriki
nigeri, pazi amo! Ja znao pet ili est to bili tono ko ti! Ne znam kako to uope ja
poeo govori sa tobom! Vi doete ovdi kod nas i mislite nigeri ovdi treba biti kao
vi! Kako ti misli mi moemo znati o Afrika ? Nismo nikad bili tamo, niti budemo
ikada ii! Ljutito buljei u Kuntu, on zauti.
I plaei se da gusla ponovo ne bi poeo na njega vikati, Kunta ubrzo ode,
ne rekavi vie ni rijei, duboko potresen onim to mu je gusla rekao. Ali to je
vie o tome razmiljao, nakon to se vratio u svoju kolibu, sve se bolje osjeao.
Gusla je pred njim skinuo svoju masku; to je znailo da je poeo stjecati
povjerenje u Kuntu. Prvi put u nekom od poznanstava koje je sklapao u toku ove tri
kie otkako su ga ukrali iz njegove domovine Kunta je zaista poeo nekoga
upoznavati.
55. POGLAVLJE
Slijedeih nekoliko dana, dok bi radio u vrtu, Kunta je puno razmiljao o
tome koliko mu je dugo vremena trebalo dok je shvatio koliko malo on zapravo
zna o guslau i koliko mnogo toga o tom ovjeku tek treba saznati. Gotovo
sigurno, razmiljao je, i stari vrtlar kojega je Kunta iao tu i tamo posjetiti
takoer nosi pred njim krinku. A ni Bell nije mnogo bolje poznavao, iako bi on i
203

ona sada svakog dana malo porazgovarali bolje reeno, Kunta je veinom
sluao dok bi jeo ono to bi mu Bell toga dana dala; meutim, njihov se
razgovor uvijek odnosio na sitne, svakodnevne stvari, nije bilo nieg osobnog.
Kunta se sjeti kako su i Bell i vrtlar ponekad izgledali kao da mu ele neto rei, ili
bi neto natuknuli, ali nikada to ne bi doveli do kraja. Oboje su openito bili vrlo
oprezni ljudi, ali njemu se inilo kao da su posebno oprezni u odnosu na njega.
Odluio ih je oboje bolje upoznati. Prilikom svoje slijedee posjete starom vrtlaru,
Kunta pone na svoj zaobilazni, mandingo nain, upitavi o neemu to je uo od
guslaa. On ree kako je uo za batinae, ali da ne zna tko su oni, ni to su.
To ono podlo sirotinjsko bijelo smee to nikad posjedovalo vlastiti
niger u ivotu! zaagreno odgovori stari vrtlar. To jedan stari zakon u
Virginija o patrolima na putovi i svuda gdi nigeri ii, a bijeli moe batinati i baciti
u tamnicu svaki niger koji nade bez napismena dozvola od njihov massa. A koga
najme za to raditi to taki siromani bijeli koji uiva loviti i batinati tui nigeri
jer on nema ni jedan svoj niger. Razumi ta iza toga svi bijeli ljudi
u smrtni strah da svaki niger koji bez kontrola odma smilja pobunu.
Fakat, batinai nita ne vole tako kao rei neki niger sumnjiv za pobuna i upasti mu
u kua i skinuti ga gologa do koe pred njegova ena i mladi i mlatiti ga do krvi.
Opazivi Kuntino zanimanje, a zadovoljan zbog posjete, stari vrtlar nastavi:
Massa koji mi imamo ne misli da to dobro. Zato kod njega nema nazornik. On
kae nee niko tue njegovi nigeri. On kae njegovi nigeri naziru sam sebe, rade
poso kako znaju i ne kre nigda njegovi propisi. On se kune da sunce ovdi nigda ne
bude ogrijati niger koji prekri njegovi propisi.
Kunta se pitao kakvi su to propisi, ali vrtlar je nastavio govoriti.
Razlog to massa taki zato to on iz familija to bila bogata prije nego
oni doli ovdi iz ona Engleska preko vode. Ti Walleri uvijek bili ono to veina
massa ovdi samo hoe izgleda da oni jesu. Jerbo veina od ovi masse nisu nit
nego bijedni lovci rakuna koji zgrabili komadi zemlje i jedan-dva nigeri koje onda
tjerali raditi ko stoka i od njihov rad dalje irili imanje.
Nema puno plantai da ima puno robovi. Veina samo moda od jedan
do pet ili est nigeri. Nas dvadeset ovdi ini ova plantaa prilino velika. Dva od
svaki tri bijeli ljudi uope nema nikakvi robovi tako ja uo. Oni drugi, zbilja
veliki plantai sa pedeset ili stoju robovi, to veinom ondi gdi je crna zemlja;
to one osuene rijeke dolje u Luisiana, Miss'ippi; isto ima toga u Ala-bama; i
onda oni obali u Geo'gia i Juna Ca'lina gdi sade riu.
Koliko ti star? upita Kunta iznenada. Vrtlar ga pogleda. Stariji
nego ti i bilo ko drugi
misli ja biti. Sjedio je za trenutak kao da razmilja. Kad ja bio dijete,
jo sluao indijanski ratni poklii.
Sjedio je asak utke, pognute glave, zatim je pogledao Kuntu i zapjevao:
Ah yah, tair umbam, boozvah. Kunta je sjedio skamenjen Kee-lay zee day nic
olay, man lun dee nic o lay ah wan nee. Zastavi, starac ree:
Moja mama to znala pjevati. Kae ona to nauila od svoja mama koja
dola iz Afrika, isto kako ti. Ti zna po ti zvukovi odakle ona dola?
204

 Zvui ko Serere pleme ree Kunta. Ali ja ne znam ti rijei. Samo

uo Serere na brod to mene doveo ovdi.
Stari vrtlar se ustraeno ogleda oko sebe. Mora zaepi s to pjevanje.
Neki niger moe uje i kae massa. Bijeli ljudi nee nigeri govore nikakvo afriki.
Kunta se upravo spremao rei kako nema dvojbe da je starac njegov
zemljak iz Gambije, od krvi Jolofa s njihovim visokim nosom i tankim usnicama i
koom koja je jo intenzivnije crna nego u veine drugih plemena Gambije. Ali
kad je stari vrtlar rekao ono to je rekao, Kunta odlui kako e biti bolje ne govoriti
o tom. I tako on promijeni temu i upita starca odakle je i kako je dospio na ovu
plantau. Vrtlar mu nije odmah odgovorio. Ali konano ree: Niger koji patio
mnogo kao ja, nauio mnogo i on zabrinuto pogleda Kuntu kao da se odluuje
da li da nastavi ili da uti. Ja prije bio pravi ovjek. Mogao svinuti eljezna
ipka preko koljeno. Mogao sam podignem vrea s brano pod koja mazga padne.
Ili dignuti odrasli ovjek za pojas i drati ga s jedna ruka ravno iznad glave. Ali, ja
puno radio i tukli mene dok ne bio pola mrtav prije nego moj massa koji to sa
mnom radio prepisao mene na ovi massa za ono to on njemu bio duan. On
zastane. Sad ja postao onemoan i samo eli odmara to vremena jo meni
ostalo.
Oi su mu ispitivaki gledale Kuntu. Sto posto ne znam zato ja tebi ide
ovo rei. Ja za istinu ne tako loe kako to izgleda, razumi? Ali massa nee mene
proda dotle dok misli da ja loe. Nego, vidim ti ve nauio neto o to kako da
radi u vrtu. Starac je malo oklijevao.
Ja bi mogo doi tamo pomoi ako ti to eli ali ne previe. Od mene
vie nema puno korist tuno zakljui starac.
Kunta zahvali starcu na ponudi, ali ga uvjeri kako e se on i sam moi
sasvim dobro snai. Nekoliko minuta kasnije on se oprosti, i dok je iao prema
svojoj kolibi, rasrdi se na sama sebe zato ne osjea vie saaljenja prema starcu.
Bilo mu je ao to se starac u ivotu toliko muio, ali nije mogao suosjeati s
nekim tko se jednostavno izvrnuo na leda i predao.
Ve slijedeeg dana, Kunta odlui pokuati moe li i Bell navesti da
progovori. A kako je znao da ona najradije govori o massa Walleru, on pone
razgovor s pitanjem zato massa nije oenjen. Massa bio oenjen, jasno on i
miss Priscilla, u istu godinu kad i ja dola ovdi. Ona bila lijepa kao kolibri. I jedva
malo vea od ta tiica. Zato i dolo tako da umrla u porodu s njihova prva beba.
Beba je bila curica; i ona umrla. Ja mislim to bilo najstranije vrijeme koje neko
doivio na ova plantaa. I odonda massa nikad vie isti ovjek. Samo radi, radi,
radi, nekad izgleda kao da hoe sebe ubiti. On ne moe podnijeti neko bolestan ili
ranjen ako on moe pomoi. Massa spreman lijeiti neku bolesnu maku isto ko i
ranjenog nigera za koji uje kao oni tvoj gusla s kojim ti uvijek pria ili
kada tebe donijeli ovdi. Massa bio tako ljut zbog to oni uinili s tvoja noga ak
otiao tebe kupi od svoj roeni brat John. I zato to on takav, oni ludi prosjaki
lovci na nigeri koje tvoj bivi massa unajmio rekli da ti njih pokuao ubiti.
Kunta je sluao, shvaajui kako dok je upravo poinjao razumijevati
skrovite osebine i dimenzije crnaca nikada nije ni pomislio kako i bijeli ljudi
205

mogu imati nekih svojih, ljudskih patnji, iako im se nikada ne moe oprostiti
njihovo sveukupno ponaanje. I on osjeti elju da sve to moe rei Belli kad bi
samo znao bolje govoriti jezik bijelih ljudi i poeli joj ispriati onu priu
njegove bake Nyo Boto o djeaku koji je pokuao pomoi krokodilu uhvaenom u
stupicu, priu koju bi Nyo Boto uvijek zavrila, rijeima: U ivotu se dobro
esto uzvraa zlom.
Misao na domovinu podsjeti Kuntu na neto to je ve odavno elio rei
Bell, i sad mu se uini kako je ovo ba pogodan trenutak. Izuzimajui smeu boju
njezine koe, ree joj Kunta ponosno, ona je izgledala gotovo kao neka lijepa ena
iz Mandingo plemena.
Nije trebao dugo ekati na njezin odgovor na tu njegovu veliku pohvalu.
O kakvim glupostima pria? rekla je razdraljivo. Ne znam zato bijeli
ljudi stalno dovlae puni brodovi vas afriki nigeri!
56. POGLAVLJE
Slijedeih mjesec dana Bell uope nije htjela govoriti s Kuntom ak je
sama nosila koaru natrag u veliku kuu kad bi dola u vrt po povre. Zatim,
jednog ponedjeljka rano ujutro, dola je u vrt trei, s oima raz-rogaenim od
uzbuenja i uurbano poela govoriti: erif ba sad odjahao! On rekao na
massa kako gore na Sjever bila velika borba, negdje to zovu Boston! To bijeli
ljudi bijesni zbog kraljevi porezi, od oni kralj preko velike vode. Massa zvao da
Luther upregne koiju za ii u sjedite okruga. Massa izvan sebe!
U vrijeme veere, svi su se okupili oko guslaeve kolibe kako bi uli
njegovo i vrtlarevo miljenje, budui da je vrtlar bio najstariji u robovskom sokaku,
a gusla je najvie putovao i najvie znao o svijetu.
Kad to bilo? pitao je netko. Vrtlar odgovori: Dakle, sve to mi
uje od gore sa Sjever, mora biti da se dogodilo puno ranije.
Gusla nadoda. Ja sluo da od tamo gdje taj Boston, deset dana to
najbre to brzi koni mogu donesu glas ovdi u Virginija.
Kad je sumrak poeo prelaziti u no, gazdina se koija vratila. Luther
pouri do robovskog sokaka s novim pojedinostima koje je uspio prikupiti:
Kau da jedne noi ljudi u taj Boston tako se bili rasrdili zbog ti kraljevi porezi da
navalili na kraljevi vojnici. Ovi vojnici poeli pucati i prvi koji ubijen bio jedan
niger sa ime Crispus Attucks. Oni zvati to bostonski masaker!
Slijedeih nekoliko dana malo se o emu drugome govorilo, a Kunta je sve
to sluao, ne shvaajui ba sasvim o emu se tu zapravo radi i zato se bijeli ljudi
pa ak i crnci toliko uzbuuju zbog neega to se dogaa tako daleko odavde.
Jedva bi proao koji dan da se dva ili tri crnca koji bi tuda prolazili, ne bi oglasilis
velike ceste: Ju-hu-a-hu! donosei nove glasine. A Luther im je redovito donosio
izvjetaje od robova iz drugih velikih kua, posluitelja s stajama i drugih koijaa
s kojima bi usput razgovarao uvijek kad bi massa odlazio nekom bolesniku ili na
sastanke s drugim massama u njihovim velikim kuama gdje bi masse
zajedniki raspravljali o tome to se zbiva u Novoj Engleskoj ili kad bi ga vozio
u sjedite okruga, ili u neki od oblinjih gradova.
206

 Bijeli ljudi ne moe ima tajna ree gusla Kunti. Oni sebe
poplavili sa nigeri. Nema puno to oni rade, jedva ima da negdje odu, a da neki
niger ne slua i gleda. Ako oni jesti i priati, tu djevojka niger to posluuje i dok
se pravi gluplja nego to zapravo, ona pamti svaka rije to uje. Cak ako bijeli
ljudi postane tako strah da oni ponu govoriti slovo po slovo, ako neki niger tu
blizu, on brzo ponovi svako slovo prvom od oni nigeri koji zna iz toga napraviti to
bilo reeno. Ja tebi kae, ti nigeri nee idu spavati dok ne uje to bijeli ljudi tamo
govorili.
Vijesti o onome to se dogaalo gore na Sjever nastavile su stizati
komadi po komadi za vrijeme ljeta i dalje u toku jeseni. Zatim, kako je vrijeme
prolazilo, Luther ih je poeo izvjetavati kako mada su bijeli ljudi bili toliko
uzbueni zbog poreza to nije bila njihova jedina briga. Oni kau da ima
okrugi u kojima dva puta vie nigeri nego bijeli ljudi. I sad oni zabrinuti da oni
kralj preko vode moe pone nuditi sloboda za nigeri ako se oni hoe tui sa bijeli
ljudi. Luther saeka da se stiaju povici iznenaenja u njegovoj publici. Fakat
ree ja uo da neki bijeli ljudi tako strah da poeli zakljuavati po noi vrata,
ak prestali govoriti ispred kuni nigeri.
Kunta je kasnije tjednima leao nou budan na svom leaju, razmiljajui o
tome to bi to znailo sloboda za nigeri. Koliko je on mogao naslutiti, to bi
znailo da vie uope ne bude nikakvog masse, da bi svatko mogao raditi to hoe,
ii kamo hoe. Ali, zakljui on konano, bilo je smijeno misliti kako bi bijeli ljudi
vozili crnce itav dugi put preko velike vode da bi za njih ovdje radili kao robovi
i onda ih jednostavno oslobodili. To se nikada nee dogoditi.
Malo prije Boia, stigli su u posjetu neki roaci masse Wallera, a njihov se
crni koija dobro najeo u Bellinoj kuhinji i usput joj se oduivao najnovijim vijestima. Sluao neko kae da preko u Geo'gia rekao je jedan niger sa ime
George Leile, dobio od bijeli ljudi baptisti dozvolu da moe propovijeda nigeri uz
cijelu rijeku Savannah. Kau on u Savannah poeo crkvu od afriki baptisti. To
prvi put to ja uo za nekakvu nigersku crkvu . . .
Bell ree: Ja sam ve ula prije za jednu u Petres-burg, ovdi u Virginija.
Nego reci, ti uo neto o neredi kod bijeli ljudi gore na Sjever?
Dakle, uo sam priati da prije neko vrijeme jako puno vani bijeli ljudi
imalo veliki sastanak u ona Philadelphia. Oni to zovu Prvi kontinentalni kongres.
Bell odvrati kako je ve ula o tome. Zapravo, ona je o tome, s mnogo
napora, itala u novinama masse Wallera koje su se zvale Virginia Gazette i
zatim je sve ispriala starom vrtlaru i guslau. Oni su bili jedini koji su znali da
Bell zna pomalo itati. Kad su nedavno o tome razgovarali, vrtlar i gusla su se
sloili kako Kunti ne treba nita govoriti o toj Bellinoj sposobnosti. Istina, on je
znao utjeti i poeo je shvaati i izraavati se neoekivano dobro za jednog
Afrikanca, ali oni su osjeali da on ipak jo ne bi mogao u potpunosti ocijeniti kako
bi ozbiljne mogle biti posljedice ako bi massa makar samo naslutio da ona zna
itati: prodao bi Bell jo istog dana.
Poetkom slijedee godine 1775 gotovo svaka vijest koja bi stigla iz
bilo kojeg izvora, sadravala je neke novosti iz Philadelphije. ak i ono malo to je
207

Kunta uo i mogao razumjeti, jasno je govorilo o tome kako se bijeli ljudi

pribliavaju tekoj krizi u odnosima s onim kraljem preko velike vode, u zemlji
koja se zvala Engleska. A bilo je mnogo vike oko toga kako je neki massa Patrick
Henry kriknuo: Dajte mi slobodu, ili mi dajte smrt! Kunti se to dopalo, ali
nije mogao shvatiti kako je to mogao rei jedan bijelac; njemu su bijeli ljudi
izgledali prilino slobodni.
Mjesec dana kasnije stigla je vijest kako su dvojica bijelih, po imenu
William Dawes i Paul Revere, jurili na konjima da nekoga opomenu kako se na
stotine kraljevih vojnika uputilo prema nekom mjestu koje se zvalo Concord s
namjerom da unite puke i metke to su tamo bili uskladiteni. I ubrzo nakon toga
uli su kako su estokoj bitki kod Lexingtona nekakvi minutai10 izgubili samo
aicu svojih ljudi, a pobili preko dvije stotine kraljevih vojnika. Nepuna dva dana
kasnije, stigao je glas o tome kako ih je jo tisuu izginulo u krvavoj bitki kod
mjesta Bunker Hill. Bijeli ljudi u sjedite okruga smijati se i govoriti kako
kraljevi vojnici nose crveni kaputi da se ne vidi krv priao je Luther. uo
sam da neto te krvi uinili tei oni nigeri koji se bore zajedno s bijeli ljudi.
Kamo god bi doao, rekao im je, svugdje se prialo o tome kako masse u Virginiji
pokazuju neuobiajeno mnogo znakova sve veeg nepovjerenja prema svojim
robovima ak prema njiovi najstariji kuni nigeri!
Uivajui u svojoj novosteenoj poziciji medu crncima iz robovskog
sokaka, Luther se vratio kui s jednog putovanja u lipnju i zadovoljno ustanovio
kako njegova publika ve s nestrpljenjem eka na njegove najnovije vijesti. Ima
neki massa George Washington kojega izbrali da vodi vojska. Jedan mi niger rekao
da uo taj massa ima velika plantaa s mnogi robovi. Rekao je jo kako je uo
da su u Novoj Engleskoj oslobodili neke robove kako bi ih pridobili da se zajedno
s bijelima bore protiv crvenih kaputa.
Znao sam! uzviknuo je gusla. Nigeri budu uvueni u ta borba i
pobijeni, ba kao u oni rat izmeu Francuzi i Indijanci. Onda im rat gotov,
bijeli ljudi opet lijepo opet nastavi udri biem po nigeri!
Moda ne bude tako ree Luther. uo sam neki bijeli ljudi, to
zovu sebe kvekeri sastavili udruenje proti ropstva gore u ta Philadephija. Ja
mislim, ima bijeli ljudi koji jednostavno nee vjeruju da nigeri mora biti robovi.
To ja isto ne vjerujem dobaci gusla. esto su pojedinosti o
vijestima koje bi donosila
Bell zvuale kao da ona o tome raspravlja sa samim gazdom, dok Bell
konano nije priznala kako je prislukivala kroz kljuanicu blagovaonice svaki put
kad bi massa imao goste, jer nedavno joj je massa odrjeito rekao neka samo
poslui jelo i neka odmah izae i za sobom zatvori vrata, a onda je ula kako je
massa poao za njom i zakljuao vrata. A ja taj ovjek pozna bolje od njegova
mama! gunala je u negodovanju.
to on govorio tamo kad zakljuao vrata? pitao je gusla nestrpljivo.
10

Minutemen pripadnici amerike graanske armije u vrijeme revolucije, koji su se

dobrovoljno obavezali da e biti spremni za odlazak u borbu ve minutu nakon poziva.

208

 Dakle, veeras je rekao da izgleda nema naina izbjegnuti borba s

engleski ljudi. On misli oni brzo poalju ovamo veliki brodovi puni vojnika. Kae
jo kako samo u Virginija preko dvjesto iljada robovi i da najvea briga ako
Englezovi ikada pobune nas nigeri proti bijeli masse. Massa rekao da on sebe
osjea lojalan kralju ko svaki drugi, ali nema niko izdri oni porezi.
General Washington uinio da prestali uzimati nigeri u vojska
priao je Luther ali neki slobodni nigeri gore na Sjever kau oni isto dio od
ova zemlja i hoe se boriti.
Oni sigurno imati skoro priliku za boriti se, samo neka dosta bijelih
bude ubito odvrati gusla. Ti slobodni nigeri ludi.
Meutim, vijest to je stigla dva tjedna kasnije bila je jo znaajnija. Lord
Dunmore, kraljevski guverner Virginije, proglasio je slobodu za sve robove koji su
spremni napustiti svoje plantae i doi sluiti na njegovoj engleskoj flotili,
sastavljenoj od nekoliko fregata i ribarskih brodova.
Massa lud od bijesa izvijestila je Bell. ovjek koji doao na veeru
kae puno se pria o tome kako oni robovi koji sumnjivi da hoe ii treba u lance i
u tamnicu ak i ako sumnjivi da samo misle o tome i da jo moda treba oteti
i objesiti oti lord Dunmore.
Kunti su dali da poji i hrani konje uzrujanih i uzbuenih massa koji su
dolazili posjetiti smrknutog massu Wallera. I Kunta je priao ostalima kako su neki
konji bili natopljeni znojem od dugog napornog tranja, i kako su neki masse ak
sami vozili svoje koije. Jedan od njih, priao je drugim crncima, bio je John
Waller, brat njihova gazde, ovjek koji je Kuntu kupio kad su ga skinuli sa broda
prije osam godina. I poslije toliko vremena, Kunta je ve na prvi pogled prepoznao
to omraeno lice, ali on je samo dobacio Kunti uzde, ne pokazujui ni najmanjim
znakom kako ga je prepoznao.
A to to tebi udno? rekao je gusla. Massa kao on nee govori
bardan nikakvom nigeru. Posebno ako se sjetio ko si ti.
Tijekom slijedeih nekoliko sedmica, Bell je kroz kljuanicu saznala kako
je massu Wallera i njegove posjetioce uznemirila i razbjesnila vijest o tome da
tisue robova u Georgiji, Junoj Carolini i Virginiji drsko bjee sa svojih plantaa i
pridruuju se lordu Dunmoreu. Neki su posjetioci rekli kako su uli da se odbjegli
robovi jednostavno upuuju prema Sjeveru. Meutim, svi su se bijelci sloili kako
treba hitno poeti uzgajati krvoedne pse za lov na ljude.
Zatim je jednog dana massa Waller pozvao Bell u dnevnu sobu i dva puta
joj je polako naglas proitao jedan oznaeni pasus u njegovoj Virginia Gazette.
Zapovjedio je Bell da to pokae i prenese ostalim robovima i dao joj je novine.
Ona ga je posluala i svi su to primili jednako kao i ona s vie srdbe nego
straha. Nemojte, crnci, podlei iskuenju koje vas vodi u propast . . . bez obzira na
to hoemo li mi patiti ili neemo, ako nas napustite, vi ete sasvim sigurno patiti.
Prije nego to je vratila Gazette, Bell je jo za sebe prouila nekoliko drugih
vijesti, skrovito, u svojoj kolibi, a meu tim vijestima bili su izvjetaji o stvarnim
ili predvienim pobunama robova. Kasnije je massa vikao na nju zato nije vratila
novine prije veere i Bell se plaui ispriavala. Ali, ubrzo ju je massa opet poslao
209

robovima s novom porukom ovaj put to je bila vijest da je Parlamant Virginije

izglasao dekret prema kojem se osuuju na smrt bez sveenika svi crnci i drugi
robovi koji pripremaju pobunu ili ustanak.
Sto to znai ? upitao je jedan od onih to su radili na poljima, a
gusla mu odgovori: Pobuni se i bijeli ljudi nee zvati nikakvi propovjednik dok
te budu ubijali!
Luther je uo kako su se neki bijeli ljudi koji se zovu torijevci i neki
drugi koji se zovu koti, pridruili Englezima. A erifov niger meni kae da
oni lord Dunmore unitava plantai uz rijeku i pali velike kue i kae nigeri na te
plantai neka dou i pridrue sa njegovi vojnici, a on njih bude osloboditi.
Luther ispria kako u Yorktownu i po drugim gradovima svakog crnca kojeg ulove
izvan kue poslije mraka izbiuju i bace u zatvor.
Boi te godine samo se zvao Boi. Lord Dunmore, ulo se, jedva je uspio
pobjei pred razbjenjelom gomilom u sigurnost svog komandnog broda. A tjedan
dana kasnije, stigla je nevjerojatna vijest kako je Dunmore ukotvio svoju flotilu
ispred Norfolka i zapovijedio da se grad ima isprazniti u roku od jednog sata.
Zatim su njegovi topovi poeli bombardirati grad, to je izazvalo strane poare, i
od velikog dijela Norfolka ostao je samo pepeo. U onom dijelu grada koji je ostao
poteen od poara, javljala je Bell, nedostajalo je hrane i vode i izbila je groznica
koja je pobila toliko ljudi da su se vode kanala Hampton Roads zacrnjele od
naduvenih tijela koje je plima nosila na obalu. Kau zakopavaju ih u pijesak i
mulj priao je Luther. A puno nigeri skoro mrtvi od glad i strah na oni
engleski brodovi.
Prevrui po pameti sve te strane vijesti i dogaaje, Kunta je na neki
neobjanjivi nain osjeao kako sve te patnje valjda ipak moraju imati nekakvog
smisla, kako to mora biti Alahova volja. Bez obzira na to to e se iz svega toga
izroditi, kako za crne, tako i za bijele, bit e onako kako to Alah bude elio.
Bilo je to poetkom godine 1776. kad su Kunta i ostali uli kako je General
Cornwallis doao iz Engleske s brodovima punim mornara i vojnika i pokuao
preploviti veliku rijeku York, ali je strana oluja razbila brodovlje. Zatim su uli
kako se opet sastao Kontinentalni kongres i kako je grupa massa iz Virginije
predloila potpuno odvajanje od Engleske. Zatim su dva mjeseca stizale manje
vane vijesti, dok se jednog dana Luther nije vratio iz sjedita okruga donosei
vijest kako je 4. srpnja odran jo jedan sastanak. Svi bijeli ljudi koje ja vidio
samo priaju o taj sastanak. Neto o nekakva Dekoracija za nezavisnost. uo sam
kau massa John Hancock napiso svoje ime pod ta Dekoracija ba veliko, tako da
se kralj ne mora mui da ga vidi.
Sa svojih slijedeih putovanja do sjedita okruga, Luther se vraao s
priama o tome kako su u Baltimoreu pronijeli kroz ulice lutku-kralja, napravljenu
od krpa u naravnoj veliini i bacili je na lomau, oko koje su bijeli ljudi vikali:
Tiranin! Tiranin! A u Richmondu su puke ispaljivale salve metaka u zrak dok
su bijeli ljudi vikali, mahali bakljama i nazdravljali jedni drugima. Dok su ili kroz
utihli robovski sokak, stari vrtlar ree Kunti: Ovako ili onako nigeri nema zato
vikati. Englezovi ili ovi ovdi, sve to bijeli ljudi.
210

Kasnije, u toku tog ljeta, Bell je uzbueno dotrala u robovski sokak nosei
vijest koju je ula od jednog gosta na veeri, kako je Parlament Virginije nedavno
izglasao zakon prema kojem kae on, uzimaju nigeri u vojsku za bubnjare,
gajdae i pionire.
to pioniri? pitao je jedan crnac.
To ti znai tebe stave ide napred prvi, pa prvi pogine! odgovorio
mu je gusla.
Luther je uskoro donio kui uzbudljivu priu o velikom okraju u samoj
Virginiji, u kojem su se robovi borili na obje strane. Pod kiom metaka iz muketa
stotina torijevaca i crvenih kaputa, s kojima se zajedno borila skupina crnaca i
kanjenika, jedan je manji odred bijelih kolonijalaca i njihovih crnaca bio
odbaen preko mosta, ali je u zaelju jedan vojnik crnac, po imenu Billv Flora,
istrgnuo i pobacao u vodu dovoljno dasaka sa mosta tako da su engleske snage bile
prisiljene zaustaviti se i povui, pa su tako snage kolonijalista bile spaene.
Trgao daski iz mosta! To morao biti neki puno jaki niger! uzviknuo
je vrtlar.
Kad su Francuzi uli u rat na strani kolonijalista godine 1778, Bell je
prenosila vijesti kako, jedna za drugom, sve drave ozakonjuju regrutiranje robova
uz obeanje slobode nakon to dobiju rat. Sad jo samo dvije dravi koje kau
one nikad ne puste nigeri u vojsku, to Juna Ca'lina i Geo'gia.
To jedina dobra stvar to ja ikada uo o te dvije dravi! ree gusla.
Ma koliko mrzio ropstvo, Kunti se inilo kako odluka bijelih ljudi da
crnima daju puke ne moe donijeti nikakva dobra. Kao prvo, bijeli e uvijek imati
vie puaka od crnaca, pa bi prema tome svaki pokuaj pobune zavrio sigurnim
porazom. I sjetio se kako su u njegovoj domovini tuobabi davali puke i metke
zlim poglavicama i kraljevima dok se na kraju nisu poeli boriti crnci protiv
crnaca, selo protiv sela, prodajui one koje bi pobijedili svoj vlastiti narod u
lance.
Jednom je Bell ula massu kako kae da je ak pet tisua crnaca, i
slobodnih i robova, ukljueno u borbe, a Luther je redovito donosio prie o
crncima koji su se borili i umirali rame uz rame sa svojim massama. Luther je
takoer priao o nekim u potpunosti crnakim odredima odande gore na Sjeveru,
ak o jednom crnakom bataljonu koji se zvao Ameriki drijepci.
ak i njihov pukovnik niger rekao je Luther. Njemu ime
Middleton. On s osmijehom pogleda guslaa. Ti nikad ne pogoditi to taj
Middleton!
Kako misli? upita gusla.
On isto gusla! I sad ba vrijeme za malo guslati! Zatim im Luther
odmumlja, pa otpjeva novu pjesmu
koju je uo u sjeditu okruga. Melodija je bila tako zarazna i tako je lako
ulazila u uho da su uskoro poeli pjevati i neki drugi crnci, a ostali su poeli
udarati tapovima ritam. Yankee Doodle u grad uo, jaui na konju . . . A kad je
gusla poeo svirati novu melodiju, djeca iz robovskog sokaka poela su plesati i
pljeskati rukama.
211

Poetkom svibnja godine 1781. dola je i zapanjujua pria o tome kako su

crveni kaputi unitili plantau zvanu Monticello, koje je vlasnik bio massa Thomas
Jefferson. Usjevi su uniteni, tagalj spaljen, stoka rastjerana, a napadai su odveli
sve konje i trideset robova.
Bijeli ljudi govoriti da Virginija mora biti spaena
izvijestio ih je Luther, i uskoro im je priao o radosti bijelaca kad se
armija generala Washingtona uputila prema Sjeveru. A puno nigeri u ta vojska!
Listopad je donio izvjetaj o tome kako su ujedinjene snage Washing-tona i
Lafavattea zasule mecima i topovskim granatama Yorktown, napadajui Engleza
Cornwallisa. I uskoro su doznali i za druge bitke to su se rasplamsale u Virginiji,
New Yorku, Sjevernoj Carolini, Marvlandu i u drugim dravama. Zatim, u toku
treeg tjedna tog mjeseca, stigla je vijest koja je izazvala klicanje ak i u robovskom sokaku: Cornwallis se predao! Vie nema rat! Sloboda je osvojena!
Luther je sad jedva imao vremena malo odspavati izmeu vonji, a massa
se ak opet poeo smijeiti prvi put nakon nekoliko godina, rekla je Bell.
Svuda gdje ja bio, nigeri viu jednako glasno ko bijeli ljudi priao je
Luther.
Ali, rekao je, robovi posvuda ipak najvie slave svog posebnog heroja
starog Billvja Floru, koji je nedavno otputen iz vojske i koji se zajedno sa
svojom vjernom muketom vratio kui u Norfolk.
Svi doi amo! Bell je vikala, dozivajui crnce iz robovskog sokaka
nedugo nakon toga. Massa meni sad reko da kai ja vama kako ona Philadelphia
sada prvi glavni grad od Sjedinjeni Dravi! Meutim, Luther je bio taj koji im je
kasnije ispriao kako massa Jefferson uinio neki zakon koji on nazvao
manumisijo.11
Taj zakon kae massa imati pravo osloboditi nigeri, ali kau meni da
oni kvekeri i oni to proti ropstvo i jo oni slobodni nigeri gore na Sjever, vikati
i buniti se zato to zakon kazati da massa ne mora dati sloboda, osim ako hoe.
Kad je general Washington raspustio vojsku poetkom studenoga 1783,
ime je i formalno zavrio sukob koji je veina ljudi poela nazivati
sedmogodinji rat, Bell je svima u robovskom sokaku rekla: Massa kae sada
bude mir.
Nee bude nikad mir dok ima bijeli ljudi rekao je gusla gorko
jerbo njima nita toliko slatko ko ubijati. Pogled mu preleti preko lica ljudi oko
njega. Samo pazi to ja vama kaem za nas nigeri sad bude gore nego bilo.
Kunta i stari vrtlar sjedili su kasnije i tiho razgovarali. Ti ba svata
vidio otkad doo ovdi. A kako to dugo bilo, zapravo? Kunta nije znao i to ga
zabrine.
Te noi, kad je ostao sam, Kunta je satima paljivo slagao u hrpice po
dvanaest, raznobojne kamenie koje je savjesno ubacivao u svoju zdjelukalendar sa svakim mlaakom. Toliko ga je zgranulo ono to su mu kamenii na
kraju rekli, da stari vrtlar nikada i nije uo odgovor na svoje pitanje. Okruujui ga
11

Manumissio (lat.) osloboditi ili biti osloboen ropstva

212

tu, na zemljanom podu njegove kolibe, lealo je sedamnaest hrpica kamenia.

Kunta je sada imao trideset etiri kie! Za ime Alaha, to se dogodilo s njegovim
ivotom? Proveo je u zemlji bijelog ovjeka isto toliko vremena koliko je proivio
u Juffureu. Je li on jo uvijek Afrikanac, ili je ve postao niger, kako su drugi
crnci sami sebe zvali? Je li on uope jo mukarac? Kunta je sada bio isto toliko
star koliko je bio star njegov otac kad ga je posljednji put vidio, a Kunta nema ni
sinova, ni ene, ni obitelji, ni sela, ni naroda, ni domovine, mogao bi rei da nema
ni prolosti jer njegove mu se uspomene vie uope nisu inile stvarne a
nema ni nekakve budunosti koju bi on bio u stanju nazreti. inilo se kao da je
Gambija bila samo neki san koji je on nekad davno sanjao. Ili moda jo uvijek
spava? A ako spava, hoe li se ikada probuditi?
57. POGLAVLJE
Kunta nije imao puno vremena razmiljati o budunosti, jer nekoliko dana
kasnije stigla je vijest koja se po plantai proirila poput poara. Uhvatili su
odbjeglu mladu robinju koja je sluila u velikoj kui, priala je Bell ostalima bez
daha nakon to je stigao erif i povukao se na razgovor sa massom iza
zakljuanih vrata i dok su je bievali, robinja je priznala kako joj je nevjesto
nacrtanu kartu okolice nacrtao nitko drugi nego gazdin koija Luther.
Izjurivi iz kue do robovskog sokaka kako Luther ne bi dospio pobjei,
massa Waller ga suoi sa erifom i Ijutito zatrai neka mu Luther kae je li to
istina.
Prestravljen, Luther prizna. Lica crvena od srdbe, massa podigne ruku na
udarac, ali kad je Luther poeo moliti za milost, on spusti ruku i utke se zagleda u
Luthera dugim pogledom, dok su mu na oi navirale suze od bijesa.
Konano, vrlo tiho, massa ree: erife, uhapsite ovog ovjeka i vodite ga
u zatvor. Na slijedeoj licitaciji bit e na prodaju. I bez ijedne druge rijei on se
okrene i vrati se u kuu, ne obraajui panju na Lutherove oajnike jecaje.
Netom su bila poela nagaanja o tome koga e massa odrediti da
zamijeni Luthera kao koijaa, kad Bell doe jedne veeri i ree Kunti da ga
gazda eli odmah vidjeti. Svi su gledali ali nitko nije bio iznenaen kako je
Kunta epajui uao iza Bell u veliku kuu. Iako je nagaao zato ga massa zove,
Kunta je ipak bio pomalo prestraen, jer on jo nikada nije govorio s massom, niti
je u veliku kuu uao dalje od Belline kuhinje u svih esnaest godina otkako je
ivio na plantai. Kad ga je Bell povela kroz kuhinju u predvorje, oi su mu se
zaokruglile od uenja kad je ugledao blistavi pod i visoke zidove obloene
tapetama. Bell je pokucala na velika, izrezbarena vrata. Kunta je uo massu kako
kae: Naprijed! i Bell ue, okrene se u vratima i bezizraajna lica, pokretom
glave, pozove Kuntu neka je slijedi. Kunti se soba uinila nevjerojatno prostranom;
izgledala je tako velika kao unutranjost taglja. Ulaten pod od hrastova drva bio
je zastrt prostirkama, a zidovi su bili puni slika i tapiserija. Bogato, tamno
pokustvo, sve u istoj boji, bilo je blistavo ulateno, a na policama uvuenim u zid
bili su naslagani dugi redovi knjiga. Massa Waller sjedio je za pisaim stolom,
itajui u svjetlu petrolejke s okruglim zaslonom od zelenkastog stakla i kad
213

se trenutak kasnije okrenuo prema Kunti prstom je oznaio mjesto u knjizi

gdje je stao s itanjem.
Toby, treba mi koija za moju koiju. Ti si ovdje kod mene izrastao iz
djeaka u mukarca i vjerujem da si mi odan. Njegove iroko postavljene plave
oi kao da su probadale Kuntu. Bell mi kae kako ti nikada ne pije. To mi se
svia, a primijetio sam da se dobro ponaa. Massa Waller zastane. Bell dobaci
Kunti otar pogled. Da, gospodin, massa ree Kunta brzo.
Ti zna to se dogodilo s Lutherom? upita massa. Da, gospodin
ree Kunta. Oi masse Wal-lera se suze, a glas mu postane hladan i tvrd.
Prodao bih te za minutu ree. I Bell isto tako, ako biste vas dvoje bili toliko
glupi.
Dok su njih dvoje utke stajali, massa ponovo otvori svoju knjigu. U
redu, poet e voziti sutra. Idem u Newport. Ja u ti pokazivati put dok ne naui.
Massa pogleda Bell. Nadi mu poteno odijelo. I reci guslau da e on preuzeti
Tobvjev posao u vrtu.
Da, gospodin, massa odgovori Bell i na to ona i Kunta izau.
Bell mu je donijela odijelo, meutim, njegovo oblaenje rano idueg jutra,
dok se uvlaio u ukrobljene i izglaane platnene hlae i krutu pamunu koulju
nadzirali su gusla i stari vrtlar. To nije izgledalo tako loe, ali s uskom crnom
trakom koju su mu potom bili pomogli vezati oko vrata, Kunta se sam sebi uini
smijenim.
Nevvport to nije daleko za voziti, odmah pored kua gdje je sud od
spotsilvanijski okrug ree mu stari vrtlar. To jedna od velike kue stare
familije Waller.
Gusla koji je ve bio obavijeten o njegovim i Kuntinim novim
dunostima hodao je oko Kunte, provjeravajui je li sve u redu, s takvim
izrazom lica koji je u isti mah jasno pokazivao i zadovoljstvo i ljubomoru. Ti
sad prilino naroiti niger, to jedno sigurno. Samo nemoj to tebi udari u glavu.
Bio je to posve nepotreban savjet onome koji ak ni sada, nakon toliko
vremena nije nalazio nikakve poasti u bilo emu to je bio prisiljen raditi za
bijelog ovjeka. Meutim, ak i ono malo oduevljenja koje je Kunta bio osjetio na
pomisao da e sad konano moi izai iz svog povrtnjaka i proiriti vidokrug
poput njegovih strieva Janneha i Salouma vrlo brzo je nestalo kad je uvidio
koliko je naporan njegov novi posao.
Primajui pozive od svojih pacijenata u svako doba dana i noi, massa
Waller bi hitno poslao po Kuntu neka urno upree konje za jo jednu vratolomnu
vonju do neke kue koja bi ponekad bila mnogo milja udaljena od
plantae niz uske, zavojite ceste, kojih je povrina bila jedva neto malo vra
od livada oko njih. Valjajui se i drmusajui preko ulijebljenih tragova drugih
kola i rupa, ibajui konje dok im se sapi ne bi poele brzo nadimati, a massa se
Waller otraga grevito drao za natkriveno sjedalo, Kunta je pokazao da vlada
uzdama pa bi nekako bez nezgode stigli do cilja, ak i u vrijeme proljetnih kia kad
bi se ceste od crvene ilovae pretvorile u izdajniki opasne rijeke blata.
214

Rano jednog jutra brat masse Williama, John, dojuri u galopu, panino
javljajui da su kod njegove ene poeli trudovi, iako se porod nije oekivao jo
puna dva mjeseca. Konj masse Johna bio je isuvie iscrpljen da bi se bez odmora
mogao vratiti kui, pa je tako Kunta odvezao oba brata do plantae masse Johna,
kamo su stigli u posljednji as. Kuntini pregrijani konji jo se nisu bili dovoljno
ohladili da bi ih se usudio napojiti, a ve je zauo prodoran pla novoroenog
djeteta. Bila je djevojica od dvije i pol kile, rekao mu je massa William dok su se
vraali kui, i nazvat e je Anne.
I tako je to ilo iz dana u dan. U toku tog istog uzbudljivog ljeta i jeseni,
pojavila se bila neka kuna zaraza koju je pratilo krvavo povraanje i koja se brzo
proirila po itavom okrugu toliko je bilo oboljelih da massa Waller i Kunta
naprosto nisu uspijevali svuda stii, a uskoro su i sami oboljeli od groznice.
Gutajui obilne doze kinina kako bi se odrali na nogama, ipak su uspjeli spasiti
vie ivota nego to su izgubili. Meutim, Kuntin se vlastiti ivot pretvorio u
komarni mozaik bezbrojnih gazdinskih kuhinja, drijemea na leajima u nepoznatim kolibama ili u sjenicima i beskonanih sati sjedenja u koiji ispred
sirotinjskih nastambi i gospodskih kua, iz kojih bi, i jednih i drugih, dopirali isti
bolni krikovi dok bi tako ekao da massa izae pa da se vrate kui ili, to je bilo
ee, odvezu do slijedeeg bolesnika.
Meutim, massa Waller nije uvijek putovao u jeku neke krize. Ponekad bi
proli itavi tjedni bez ijednog hitnijeg poziva osim rutinskih lijenikih obilazaka
ili privatnih posjeta nekom iz na izgled neiscrpne zbirke roaka i prijatelja, ije su
plantae bile na udaljenosti od nekoliko sati vonje. Prigodom takvih putovanja
posebno u proljee i ljeto, kad su tratine bile gusto posute cvjetovima, umskim
jagodama i kupinama, a ograde se arenile bujno izraslim povijuama koija bi
se lagodno kotrljala iza svog dobro usklaenog para riana, dok bi massa Waller
ponekad zakunjao ispod crnog zaslona to ga je titio od sunca. Posvuda su prhale
jarebice, blistavocrvene ptice kardinali skakutale su po tratini, eve i kukavice se
dozivale. Tu i tamo bi poneka od velikih, smeih, neotrovnih zmija, koja se
sunala na cesti, uznemirena dolaskom koije kliznula u zaklon, ili bi se kanjac
tromo udarajui krilima digao s mrtvog zeca. Ali Kuntin je najdrai prizor bio
usamljeni hrast ili sekvoja posred neke livade; to bi ga podsjetilo na afrike
baobabe i na prie starjeina da se na svakom mjestu gdje stoji neki usamljeni
baobab nekada nalazilo neko selo. U takvim bi trenucima Kunta mislio na Juffure.
Kad bi iao u privatnu posjetu, massa je najee odlazio do svojih roditelja
u Enfield, plantau koja se nalazila na granici dva susjedna okruga okruga King
William i okruga King-and-Queen. Pribliavajui se kui slinoj na druge
velike kue obitelji Waller koija bi se kotrljala niz dugi prilaz omeen s obje
strane drvoredom golemih starih stabala, i zaustavila bi se ispod razgranatog crnog
oraha na prostranoj tratini ispred glavnog ulaza. Sama kua, koja je bila mnogo
vea i bogatijeg izgleda od kue masse Williama, bila je sagraena na blagoj
uzviici iznad uske, tihe rjeice.
U toku prvih nekoliko mjeseci na novoj dunosti, kuharice na raznim
plantaama u ijim se kuhinjama Kunta hranio ali najvie od svih Hattie Mae,
215

debela, dostojanstvena, blistavocrna kuharica u Enfieldu kritiki su ga

odmjeravale, jednako ljubomorno nadzirui svoja kuhinjska kraljevstva, kao to je
to inila i Bell u kui masse Wallera. Suoene s Kuntinim ukoenim dostojanstvom
i suzdranou, nijedna mu se nije usudila izravno prigovarati, a on bi uvijek utke
ispraznio svoj tanjur, ma to mu dale samo bi odbio svinjetinu. Meutim, malopomalo, poele su se privikavati na njegovo utljivo dranje, i nakon njegove este
ili sedme posjete, kao da je ak i kuharica u Enfieldu zakljuila kako je dostojan
toga da ona s njim razgovara pa mu se ipak obratila.
Ti zna gdi ti sad ? iznenada ga je upitala jednog dana kad je bio
usred jela. Nije joj odgovorio, ali ona nije ni ekala na njegov odgovor.
Ovo ovdi to prva kua od Walleri u Sjedinjeni Dravi. Tu ne ivio
nitko, samo Walleri, sto pedeset godina! Rekla mu je kako je Enfield kad su ga
sagradili bio samo pola od svoje sadanje veliine, ali su kasnije dopremili
kuu koja je stajala dolje, blizu rijeke, i pripojili je prvoj. Nai kamini od cigli
donijeti u brod iz Engleska rekla je ponosno. Kunta je utivo kimao glavom dok
je ona buno nastavljala svoju priu, meutim, to ga se zapravo nije nimalo
dojmilo.
Povremeno bi massa Waller odlazio u posjet na plantau Nevvport, cilj
prve Kuntine vonje na dunosti koijaa; izgledalo je upravo nevjerojatno da je
otada prola ve godina dana. U toj su kui ivjeli stari stric i tetka masse Wallera,
a sama je kua po Kuntinu miljenju bila vrlo slina na kuu u Enfieldu. Dok bi
bijeli ljudi jeli u blagovaonici, kuharica u Newportu nahranila bi Kuntu u kuhinji,
gegajui se naokolo s velikim obruem punim kljueva, objeenim o tanki, koni
pojas vezan iznad njezine pregae. Kunta je primijetio kako je svaka domaica,
najstarija po rangu meu kunom poslugom, nosila takav obru s kljuevima. Na
njemu su se, saznao je osim kljueva od kuhinjske ostave, suionice za meso,
hladne ostave u podrumu i drugih mjesta na kojima su bile pohranjene namirnice,
nalazili i kljuevi svih soba i ormara u velikoj kui. Svaka kuharica koju je
upoznao hodala je uvijek na takav nain da bi se to jasnije uo zveket kljueva
kao znak koliko je ona vana i povjerljiva osoba. Ali, nijedna nije tako glasno
zveckala kljuevima kao kuharica u Newportu.
Prilikom nedavne posjete, konano zakljuivi kao i kuharica u Enfieldu
kako bi Kunta moda ipak mogao biti u redu, ona je poloila prst na usta i, hodajui na prstima, odvela Kuntu do jedne male sobe dublje u unutranjosti velike
kue. Naglaenim kretnjama otkljuala je vrata jednim od kljueva na onom
obruu, uvela ga unutra i pokazala na jedan od zidova. Na zidu su bili izloeni
nekakvi predmeti za koje mu je rekla kako je to: grb obitelji Waller, njihov srebrni
peat, oklop, srebrni pitolji, srebrni ma i molitvenik prvog pukovnika Wallera.
Zadovoljna zbog neprikrivenog zaprepatenja na Kuntinu licu, ona uzvikne:
Stari pukovnik sagradio taj Enfield, ali je ovdi sahranjen. I ona ga izvede iz
kue i pokae mu grob i nadgrobni kamen s natpisom. a-sak kasnije dok je
Kunta zurio u natpis na kamenu ona mu hinjenom nemarnou dobaci: Ti
volio uti to pie? Kunta potvrdi, i ona hitno proita natpis, odavno nauen
napamet: Posveeno uspomeni na pukovnika Johna Wallera, gospodina
216

plemenitog roda, treeg sina Johna Wallera i Mary Key, koji doseli u Vir-giniju
godine 1635. iz Nevvport Paganela u Buckingham-shireu.
Nekoliko je roaka masse Wallera, ubrzo je otkrio Kunta, ivjelo i na
plantai Prospect Hill, koja je takoer pripadala okrugu Spotsvlvania. Kao u
Enfieldu, ovdje je velika kua imala kat i po kako je to bio sluaj sa gotovo
svim vrlo starim velikim kuama, rekla je Kunti kuharica u Prospect Hillu, jer je
kralj bio odredio poseban porez na sve kue od dva kata. Za razliku od Enfielda,
Prospect Hill je bila prilino mala kua manja od ostalih kua obitelj Waller
ali nijedna, obavijestila ga je kuharica, zanimalo to njega ili ne, nije imala tako
prostrano predvorje, niti tako strmo kruno stubite.
Ti ne moe gore, ali tebi nitko ne moi rei razlog zato mi gore imati
kreveti sa strop i zastori koji tako visoki da se ljudi morati u krevet penjati po
ljestve, a pod veliki kreveti ima djeji kreveti na kotai za izvui po noi. I da ja
tebi kae neto. Ti kreveti, cigli za dimnjak, gredi za krov, bravi na vrata, sve to
mi ima ovdi, sve napravili i sagradili robovi nigeri.
U stranjem dvoritu ona pokae Kunti prvu tkaonicu koju je Kunta ikada
vidio, a blizu nje nalazile su se kolibe za robove koje su bile poput njihovih a
ispod koliba bilo je malo jezero, iza jezera robovsko groblje. Ja zna ti nee to
gleda rekla je itajui mu misli. Pitao se da li ona takoer zna koliko se njega
udno i tuno doimlje sluati kako ona govori poput tolikih drugih robova o
mi ima i nae, i ponaa se kao da ona posjeduje plantau na kojoj ivi, dok je
zapravo obratno.
58. POGLAVLJE
Kako to da na massa toliko s onaj svoj nevaljali brat u zadnji nekoliko
mjeseci? upitala je Bell jedne veeri Kuntu kad je doao u kuhinju nakon
povratka s plantae masse Johna. Ja uvijek mislila oni dva ba ne ljubiti previe
jedan drugi.
Meni izgleda massa sasvim lud za onu njiovu malu curu odgovori
Kunta umorno.
Ona zbilja slatko djetece, to sigurno ree Bell. Nakon zamiljene
stanke, ona doda: Ja rauna, missy Annie za na massa izgleda ko ona njegova
roena mala cura koju izgubio.
To Kunti uope nije palo na pamet, jer njemu je jo uvijek bilo teko misliti
o tuobabu kao o ljudskom biu.
Ona bude punu godinu ovi listopad, je 1' tako? upita Bell.
Kunta slegne ramenima. to se njega tie, on je znao samo da je stalna
vonja izmeu te dvije plantae ve izderala i cestu i njegovu stranjicu. I mada
mu koija masse Johna, kiseli Roosby, nije bio nimalo drag, ipak je rekao je
Bell zahvalan to se uspio malo odmoriti u toku ovih posljednjih tjedan dana
kad je massa pozvao brata neka za promjenu on posjeti njega.
Kad su jutros odlazili, sjeti se Bell, massa je izgledao jednako sretan koliko
i njegova mala neakinja kad ju je bacio u zrak i doekao u naruje, a ona skviala
i smijala se od uitka, prije nego ju je predao njezinoj majci koja je ve sjedila u
217

koiji. Kunta nita od toga nije bio primijetio i nije ga bilo briga i nije mogao
shvatiti zato to Bell toliko zanima.
Jednog poslijepodneva nekoliko dana kasnije, na povratku iz posjete
jednom od pacijenata masse Wallera na nekoj plantai blizu Newporta, massa otro
dovikne Kunti kako je upravo proao cestu na koju su trebali skrenuti. Kunta je
vozio ne gledajui, toliko je bio potresen onim to je upravo bio vidio u velikoj
kui tog pacijenta masse Williama. ak i dok je mrmljao ispriku i urno okretao
koiju, nije mu iz pameti izlazila slika debele, vrlo crne ene koja je izgledala kao
predstavnica Wolofa, a koju je vidio u stranjem dvoritu. ena je sjedila na panju,
obje su joj dojke bile obnaene i kao da u tome nema nita udnoga dojila je
na jednoj dojci bijelo dijete, a na drugoj crno. U Kunti je taj prizor izazvao gaenje
i zaprepatenje, ali kad je kasnije to ispriao vrtlaru, starac mu ree: Dakle,
nema valjda jedan ivi massa u Virginija koji ne sisao crnu mamu ili da ga crna
mama barem odnjegovala.
Gotovo isto toliko gaenja u Kunti je izazvalo i neto drugo to je viao i
previe esto nekakve poniavajue igre u kojima su na plantaama koje je
posjeivao sudjelovali bijeli i crni mladi otprilike istih godina. Bijeloj djeci se
izgleda najvie svialo igrati se masse i izigravati kao da biuju crnu djecu; ili bi
se igrali kona, pa bi se bijeli popeli crnima na leda i tjerali ih da tre naokolo na
sve etiri. Kad bi se igrali kole, bijela djeca bi uila crnu itati i pisati, uz
brojne pljuske i grdnje zbog njihove gluposti. Ipak, nakon ruka za kojega bi
crna djeca mahala lisnatim granama iznad glava masse i njegove obitelji kako ih za
rukom ne bi gnjavile muhe bijela i crna djeca zajedno bi legla i spavala na
istim leajima.
Kad bi tako neto vidio, Kunta bi uvijek poslije rekao Bell, guslau i
vrtlaru, da on jednostavno nikada nee razumjeti tuobaba, makar poivio i stotinu
kia. A oni bi se onda uvijek nasmijali i govorili bi mu kako oni takve i jo
udnije prizore gledaju itav ivot.
Ponekad, priali su mu, kad bi bijeli i crni mladi zajedno odrasli, postali
bi izvanredno privreni jedno drugome. Bell se sjeala kako su, otkad je ona ovdje,
massu dva puta zvali da lijei dvije bijele djevojke koje su se razboljele kad su im
iz nekog razloga roditelji prodali njihove crne prijateljice s kojima su
zajedno odrasle. Roditeljima i jedne i druge djevojke massa Waller je rekao da bi
njihove keri mogle od alosti oslabiti i napokon ak i umrijeti, ako im, to bre
mogu, ne pronau i ne vrate njihove male prijateljice.
Gusla ree kako su mnogi mali crnci nauili svirati violinu, klaviembalo
ili druga glazbala, sluajui i gledajui kako njihove bijele drugove u igri
poduavaju struni uitelji koje su njihovi bogati masse unajmili ak iz zemalja
preko velike vode. Stari vrtlar ispria kako su na njegovoj drugoj plantai zajedno
rasli jedan bijeli i jedan crni djeak dok na koncu mladi massa nije poveo crnog
djeaka sa sobom na William-and-Mary College. Stari massa bio jako proti
tomu, ali stara missy kazala: To njegov niger ako on njega hoe! A kad taj niger
posle doo nazad, rekao nama u robovski sokak kako tamo bili puno drugi mladi
massa sa svoji nigeri ko slugi i oni spavali s njima u ista soba. Kae puno puta oni
218

vodi svoji nigeri s njima u razred, onda se posle svaaju iji niger vie nauio. Taj
niger s moja plantaa mogao ita i pie, mogao rauna, isto, i citira stihovi i svata
drugo to ima na koledi. Mene onda prodali. Ko zna to bilo sa taj niger?
On sretan ako jo iv gusla ree. Jerbo, za bijeli ljudi tako niger
brzo sumnjiv da moe prvi pone negdi pobunu ili ustanak. Ne isplati se da niger
znati previe, ko to ja reko ovi Afrikanac ovdi kad on pone vozi massa. Jezik za
zubi i naperi ui, to nain kako niger najvie moe naui.
Kunta je ubrzo uvidio kako je gusla imao pravo kad je jednog dana massa
Waller ponudio jednom svom prijatelju da se zajedno povezu od jedne plantae do
druge. Razgovarali su kao da Kunte uope nema a govorili su ono to bi Kunta
smatrao neobinim ak i da nisu znali kako ispred njih sjedi jedan crnac priali
su o tome kako je doista teta to se rukom presporo odvajaju pamuna vlakna od
sjemenki, kako to ine njihovi robovi, jer potranja za pamukom stalno raste.
Raspravljali su nadalje da danas samo najbogatiji plantaeri mogu sebi priutiti
kupnju novih robova Fuz takve pljakake cijene kakve zahtijevaju trgovci robovima i agenti brodara prijevoznika.
Meutim, ak i da moe platiti te cijene, poveani broj robova stvara
vie problema nego to ih rjeava rekao je Kuntin massa. to ima vie
robova, to je vea mogunost da e se meu njima zaeti pobuna.
Nikako im nismo smjeli dati oruje u ruke i poslati ih da se bore protiv
bijelih ljudi, kako smo to inili za vrijeme rata rekao je njegov saputnik. Sad
vidimo rezultate! Nastavio je priati kako su na nekoj velikoj plantai u blizini
Fredericksburga uhvatili neke robove, bive vojnike, u zadnji as prije nego
to su poeli ostvarivati svoj plan pobune, i to su ih otkrili sasvim sluajno, samo
zato to je jedna od slukinja saznala neto o tome i ispriala to svojoj gazdarici,
guei se u suzama.
Imali su mukete, kose, vile, ak su napravili koplja rekao je massin
prijatelj. Plan im je bio ubijati i paliti u toku noi, danju se skrivati, i nikada se
ne zadravati dugo na jednome mjestu. Jedan od njihovih voda izjavio je kako su
oekivali da e umrijeti, ali ne prije nego to pokau to ih je rat nauio da crnci
mogu uiniti bijelim ljudima.
To je moglo kotati mnogo nevinih ivota uo je Kunta kako je
massa odgovorio ozbiljnim glasom. Massa Waller nastavi govoriti kako je negdje
proitao da je od dolaska prvog broda s robovima bilo vie od dvije stotine
ustanaka robova. Ja ve godinama govorim kako je najvea opasnost u tome to
robovi postaju brojniji od nas bijelaca.
Ima pravo! usklikne njegov prijatelj. Nikad ne zna koji od onih
to ti se smjekaju i grebu nogama smilja kako e ti prvom prilikom
prerezati grkljan. ak i oni koji su ti u kui. Jednostavno nijednom od njih ne
moe vjerovati. Njima je to u krvi.
Kunta, leda ukoenih poput daske, zauje kako je massa rekao: Kao
lijenik, vie puta sam vidio umirati bijelce koji no, neu sad zalaziti u detalje,
ali recimo samo toliko: neki put mi se neija smrt uinila prilino sumnjivom.
219

Jedva osjeajui uzde u rukama, Kunta nije mogao shvatiti kako oni mogu
biti tako nevjerojatno nesvjesni njegove prisutnosti. Kroz glavu su mu prolazile
mnoge prie koje je uo za gotovo pune dvije godine otkako vozi massinu koiju.
Cuo je mnoga aputanja o kuharicama i slukinjama koje bi, smjekajui se i
klanjajui, servirale gazdama hranu u koju bi umijeale vlastiti izmet. uo je prie
o jelima za bijele ljude u kojima je bilo smrvljenog stakla, arsena ili nekih drugih
otrova. uo je ak prie o novoroenoj djeci bijelaca koja bi iznenada umirala u
nekim tajanstvenim grevima, a da nikada na njima nisu bijelci uspjeli otkriti trag
igle za krpanje koju je neka od slukinja zabola u djetetovu mekanu glavicu tamo
gdje je kosa bila najgua. A kuharica iz jedne velike kue pokazala mu je
nekadanju kolibu crne dadilje koju su strano istukli, a zatim je prodali zato to je
bila ozbiljno povrijedila mladog massu koji ju je udario.
Kunti se inilo da su crne ene ovdje ak nepokor-nije i vee buntovnice od
mukaraca. Ali, moda je to samo tako izgledalo, jer su ene bile mnogo izravnije i
osobnije u svojoj osveti; one su se obino svetile onim bijelcima koji su im nanijeli
neko zlo. Mukarci su bili skloniji potajno djelovati i nisu bili toliko osvetoljubivi.
Gusla je priao Kunti o jednom bijelom nadzorniku kojega je na drvo objesio otac
crne djevojke koju je nadzornik silovao; meutim, nasilja crnih nad bijelima
obino su bila posljedice vijesti o zloinima bijelaca ili o pobunama robova ili
neto slino.
Na Wallerovoj plantai nikada nije bilo pobune, ak ni nekih sukoba, ali u
njihovu okrugu, u Spotsvlvaniji, Kunta je uo kako ima nekih crnaca koji su imali
skrivene mukete i drugo oruje, i koji su se zakleli da e ubiti svoga gazdu ili
gazdaricu ili oboje i bakljama zapaliti njihovu plantau. A meu ljudima s kojima
je radio,, bilo je nekih koji su se potajno sastajali i razgovarali o svemu dobrom ili
loem to bi uli da se dogodilo robovima na drugim plantaama, i zatim bi se
dogovarali to bi mogli uiniti da tim ljudima pomognu; meutim, zasad su samo
priali.
Kuntu nikada nisu pozvali da im se pridrui vjerojatno zbog toga, mislio
je Kunta, to su smatrali da im on zbog svoje noge ne bi bio od velike koristi, ako
bi doista dolo do pobune. Ma koji bili njihovi razlozi zbog kojih su ga izostavili,
Kunti zbog toga nije bilo nimalo krivo. Iako im je elio sreu u svemu, bez obzira
na to to odlue uiniti, Kunta nije vjerovao da bi bilo kakva pobuna mogla biti
uspjena u tako nepovoljnim okolnostima. Moda, kako je govorio massa Waller,
crnci doista uskoro brojem premae bijelce, ali ih nikada nee moi prevladati
svakako ne vilama, kuhinjskim noevima i ukradenim muketama jer bijelci imaju
snanu vojsku i topove.
Meutim, Kunti se inilo da su ipak crnci sami sebi najgori neprijatelji.
Medu njima je dodue bilo nekoliko mladih buntovnika, ali najvea je veina
robova radila tono ono to se od njih zahtijevalo, obino im ak nije bilo potrebno
nita ni rei; to su bili robovi kojima su bijeli ljudi mogli kao to su i inili
povjeriti ivote svoje vlastite djece; robovi koji su skretali pogled kad bi bijeli
ovjek vodio njihovu vlastitu enu na sjenik. Dapae, na ovoj ovdje plantai bilo je
crnaca za koje je Kunta bio uvjeren da bi ih massa mogao ostaviti bez nadzora i
220

itavu godinu i jo uvijek ih zatei kako marljivo rade kad bi se vratio. To

sasvim sigurno nije bilo tako stoga to su bili zadovoljni medu sobom oni su se
stalno alili na sudbinu. Ali, nikada nije bilo vie od aice onih koji bi se uope
usudili protusloviti, a kamoli oduprijeti se.
Moda je i on polako postajao kao i oni, pomisli Kunta. Ili je moda
jednostavno postao zreliji. Ili je moda naprosto ostario? Nije znao; ali znao je da
je nestala njegova elja za borbom i bjeanjem, elio je da ga ostave na miru; nije
elio ni u to biti umijean. Jer bi oni koji nisu tako mislili brzo upoznali smrt.
59. POGLAVLJE
Zadrijemavi u sjeni hrasta u stranjem dvoritu plantae gdje je massa
doao lijeiti obitelj u kojoj su svi oboljeli od groznice, Kunta se probudi iznenada
na zvuk koljke-roga koji je pozivao kui robove sa njiva. Jo je trljao oi kad su
robovi poeli ulaziti u dvorite. Podigavi kratko pogled prema njima dok su
prolazili kraj njega, da bi se otili oprati prije veere, on zakljui da ih je
dvadesetak ili tridesetak. Zatim ponovo pogleda. Moda on jo sanja, ali etvoro
medu njima mukarac, ena i dva djeaka od trinaestetrnaest godina bili
su bijeli.
To oni to se zovu zaduni bijelci razjasnila mu je njegova
prijateljica kuharica kad joj je nekoliko minuta kasnije izrazio zaprepatenje.
Oni tu sad ima ve dva mjeseca. To ti je fambilija od negdi preko velika voda.
Massa plati za nji put na brod, tako oni mora sad vratiti njemu novci sa rad ko
robovi za sedam godina. Onda slobodni ko svi drugi bijeli ljudi.
Oni ive u robovskom sokaku? pitao je Kunta.
Oni imaju svoju kolibu dalje od nai, ali isto jadna ko i nai. I oni
jede isto to mi. I na polju na-zornik s njima postupa nita drukije.
Kakvi oni? pitao je Kunta.
Oni jako dre za sebe, ali oni u redu. Nisu ko nai ljudi, ali radi svoj
poso i nikome ne pravi nevolji.
Kunti se inilo da je tim bijelim robovima zapravo mnogo bolje nego
mnogim slobodnim bijelcima koje je vidio prilikom obilazaka s massom. Natrpani,
ak i po dvanaest odraslih i djece jedan na drugome u jednosobnim barakama,
podignutim na nekom bijednom komadiu crvene ilovae ili movarnog zemljita,
jedva su uspijevali ivjeti i toliko su bili jadni da su im se crnci smijali i spjevali o
njima pjesmu: Samo ne siroti bijeli, o Gospode, ja onda ipak rade niger. Iako to
Kunta nije nikada vidio svojim oima, prialo se kako su neki od tih bijelaca bili
toliko siromani da su ak morali jesti zemlju. Svakako su izgledali uasno mravi,
a neki od njih ak i djeica bili su potpuno bez zuba. I zaudarali su kao da
spavaju sa svojim psima punim buha to su neki doista i inili. Nastojei disati
na usta dok bi u koiji ekao ispred njihovih baraka kad bi massa lijeio nekoga od
njih, oboljelog od skorbuta ili pelagre, gledajui ene i djecu kako idu za plugom i
cijepaju drva dok mukarci lee ispod stabla, sa smeim vrem viskija i psima kraj
sebe, i kako se svi zajedno eu Kunta je lako mogao razumjeti zato su bijeli
masse, vlasnici plantaa, pa ak i njihovi robovi, prezirali te ljude i rugali im se,
nazivajui ih lijenim, tromim, beskorisnim bijelim smeem.
221

Zapravo, to se tie Kunte, to je jo bio dobroduan opis tih pogana koji su

besramno uspijevali na svaki mogui nain povrijediti sve najosnovnije zakone
pristojnog ponaanja kojih su se pridravali i najvjerolomniji muslimani. Na
svojim putovanjima s massom do oblinjih gradova, uvijek je nailazio na horde tih
ljudi kako ve rano ujutro prodaju zjake oko zgrade suda ili ispred saloona
odjeveni u znojem natopljene, masne, poderane krpe. Zaudarali su na smrdljivi
duhan koji su stalno dimili, potezali bijelu munju iz boca to su ih nosili u
depovima, cerekali se i razuzdano urlali jedan na drugoga dok bi u pokrajnim
uliicama kleali u praini i kartali ili kockali za novac.
Do sredine poslijepodneva ve bi se ponaali kao potpune budale: pijano bi
pjevali, divlje skakali i trali gore-dolje po ulici, zvidali i nepristojno dovikivali
enama koje su kraj njih prolazile. Svaali su se i glasno psovali jedan drugoga, i
konano zapoinjali krvave tunjave, koje bi izazvali guranjem ili udarcem ake
dok bi ih odmah okruile silne gomile drugih, slinih njima i buno ih bodrile a
zavrile bi te tue odgrizanjem uiju, izbijanjem oka, udarcima koljenom meu
noge i krvavim ranama za koje je obino bila potrebna hitna pomo Kuntinog
masse. ak su i divlje ivotinje u njegovoj domovini, inilo se Kunti, pokazivale
vie dostojanstva od tih stvorova.
Bell je uvijek bila puna pria o siromanim bijelcima koje bi javno
izbatinali zato to su tukli svoje ene ili bi ih osudili na godinu dana tamnice zbog
silovanja. esto im je priala da je jedan od tih bjelaca ubio drugoga, noem ili iz
puke; za takav zloin mogli su biti osueni da est mjeseci prisilno rade kao
robovi. Ali, ma koliko je bijela sirotinja voljela nasilje prema svojima, Kunta je iz
vlastitog iskustva znao da im je jo drae bilo nasilje nad crnim ljudima. Gomila
siromanih bijelaca mukaraca i ena urlala je i izrugivala mu se i zabadala
tapove u njega i njegove drugove u lancima kad su ih onomad izveli iz velike
kanoe. Nadzornik koji je onako dareljivo zasipao njegova lea udarcima bia na
plantai masse Johna bio je siromani bijelac. To siroto bijelo smee bili su i oni
lovci na robove koji su s toliko uivanja odrezali Kunti stopalo. A sluao je o
drugim odbjeglim robovima koje su uhvatili batinai i kojima nije bila pruena
mogunost izbora kao njemu, pa su vraeni na plantae svojih gazda izranjeni i
premlaeni da ih se gotovo vie nije moglo prepoznati i zauvijek lieni
mukosti. Nikada nije uspio dokuiti zato siromani bijelci toliko mrze crnce.
Moda su tome bili uzrok kako je govorio gusla bogati bijelci, koji su
imali sve ono to ovi nisu imali: bogatstvo, mo i posjed, ukljuujui i robove koji
su iako samo robovi imali osiguranu odjeu, hranu i nastambu, dok su se oni
borili da odre goli ivot. Meutim, nije prema njima mogao osjeati saaljenja,
samo duboko gaenje i ledeno hladni prezir, u koji se pretvorio njegov bijes za
sve godine koje su prole odonda kad je jedan od njih zamahnuo sjekirom, to je
za Kuntu znailo kraj neeg mnogo dragocjenijeg od samog ivota: nade da e
se domoi slobode.
Kasnije, ljeti godine 1786, Kunta se vratio na plantau iz sjedita okruga s
novostima koje su u njemu izazivale pomijeane osjeaje. Bijeli ljudi su se
okupljali na svakom uglu, maui primjercima Gazette i uzbueno su
222

raspravljali o upravo pristiglim vijestima o tome kako sve vei broj kvekera vie ne
ostaje samo kod toga da robove podstiu na bijeg sa plantaa kako su to inili
ve nekoliko godina nego su im sada poeli i pomagati, skrivajui ih i nudei im
se kao vodii na putu do sigurnog utoita na Sjeveru. I siromani bijelci i bogati
masse s jednakim su bijesom zahtijevali da se odmah premaze katranom i uvalja u
perje pa ak i objesi, sve one za koje se znalo da su kvekeri ak i ako se samo
sumnja da bi mogli biti sposobni za takva izdajnika djela. Kunta je vjerovao da e
kvekeri, ili bilo tko drugi, moi spasiti samo nekolicinu robova, a prije ili kasnije
e i sami zacijelo stradati. Meutim, nije bilo loe imati bijele saveznike trebat
e im. Osim toga, ono to moe toliko uplaiti njihove gazde, moe biti samo od
koristi.
Kasnije te noi, nakon to je Kunta svima u robovskom sokaku ispriao to
je vidio i uo, gusla ispria kako je prije tjedan dana, kad je svirao na nekom plesu
sasvim na drugom kraju okruga, priao blie grupi vlasnika plantaa i vidio kako
oni zinuli kad im je jedan bijelac, odvjetnik, saopio da je bogati kveker John
Pleasant, oporukom odredio da se poslije njegove smrti imaju osloboditi svi
njegovi robovi vie od dvije stotine crnaca. Bell koja je te noi zakasnila, ispria
da je upravo ula massu Wallera i neke njegove goste ogoreno raspravljati za
veerom o tome kako je u jednoj sjevernoj dravi, koja se zove Massachusetts,
nedavno provedeno ukinue ropstva, a izvjetaji sa Sjevera javljaju kako se i druge
susjedne drave spremaju to isto uiniti.
to znai ukinue pitao je Kunta.
Stari vrtlar mu odgovori: To znai da jedan dan skoro, mi nigeri svi bude
slobodni!
60. POGLAVLJE
Kunta je s vremenom poeo uivati u sjedjeljkama oko vatre ispred
guslaeve kolibe, ak i ako nije imao to ispriati ostalima o neemu to bi vidio ili
uo u gradu. Meutim, u posljednje je vrijeme primijetio kako sada sa guslaem
koji je ranije bio jedini razlog njegovu prisustvu na tim skupovima provodi
manje vremena nego sa Bell i starim vrtlarom. Nisu ba postali hladni jedan prema
drugome, on i gusla, ali odnosi rneu njima nisu vie bili isti kao nekada, i
Kunta je zbog toga bio tuan. Njihovu ponovnom zbliavanju nije nimalo pomoglo
to to su guslaa opteretili Kuntinim vrtlarskim dunostima, iako je gusla to na
kraju ipak morao nekako probaviti. On izgleda nikako nije mogao progutati da je
Kunta u posljednje vrijeme poeo njega istiskivati s pozicije najbolje obavijetenog
izvora vijesti i glasina na njihovoj plantai.
Nitko guslaa nije mogao optuiti da je postao mu-aljiv, ali s vremenom su
njegovi slavni monolozi postajali sve krai i krai i bilo ih je sve manje i manje;
osim toga, on gotovo vie nikada nije za njih svirao na svojim guslama. Kad je
jedne veeri bio nekako neobino tih, Kunta to spomene Bell i upita je da nije
moda on rekao ili uinio neto to je moglo povrijediti guslaeve osjeaje.
Ti nemoj sebe laskati rekla mu je ona. Dan i no ve toliki
mjeseci gusla juri po okrugu i svira za bijeli ljudi. On jednostavno previe umoran
za klepetati ko prije, to za mene samo bolje. A on sada dobi dolar i pol za jednu
223

no kad svira na jedno od oni fini gospodska posijela od bijeli ljudi. Makar
massa uzme svoji pola, guslau za sebe ostane sedamdesetpet centa pa kako to
onda da on vie nee svira za nigeri manj da ti proba skupljati prilozi i vidi ako
moda hoe svira za nikel.12
Ona digne glavu iznad tednjaka i pogleda da li se Kunta nasmijeio. Nije
se smjekao. Ona bi valjda pala u svoj lonac s juhom da se on doista smjekao.
Bell je Kuntu vidjela nasmijeenog samo jednom kad je za jednog roba sa
susjedne plantae, kojega je poznavao, uo da je sretno prebjegao na Sjever.
Ja uje gusla ima plan: tedi to zaradi i kupi sebi slobodu od massa
nastavi Bell.
A onda kad skupi dosta novci da to napravi . odvrati Kunta ozbiljno
on bude tako star da vie ne bude moi izai iz svoja koliba.
Bell se toliko smijala da je zamalo doista pala u juhu.
Ako gusla nikada ne uspije zaraditi svoju slobodu, to vjerojatno nee biti
zbog toga to se nije dovoljno trudio, zakljui Kunta kad ga je nedugo zatim
sluao kako svira na jednoj zabavi. Kunta je dovezao massu i sada je razgovarao s
drugim koijaima ispod drvea, vani, na neosvijetljenoj tratini, kad uto orkestar
predvoen gus-laem koji je oito noas bio posebno razigran pone tako
neobuzdano svirati virdinijsku polku da mu ak ni bijeli ljudi nisu mogli odoljeti.
S mjesta na kojem je sjedio Kunta je gledao obrise mladih parova kako u
plesu izlaze iz velike dvorane na verandu kroz jedna, pa zatim ponovo ulaze kroz
druga vrata. Kad je zavrio ples, svi su se gosti nagurali za dugaki stol jarko
osvijetljen svijeama i natovaren s vie hrane nego to se u robovskom sokaku vidi
za itavu godinu. A kad su se svi najeli domainova debela kerka vraala se
stolu tri puta i svaki put ponovo trpala u tanjur kuharica je poslala koijaima
pladanj ostataka i vr limunade. Mislei kako bi massa mogao uskoro biti spreman
za polazak, Kunta na brzinu proguta pilei batak i neto izvanredno ukusno,
ljepljivo, pjenasto i slatko, to mu je jedan od koijaa rekao da se zove ej-kler.
Ali masse, u svojim bijelim odijelima, jo su satima tiho razgovarali stojei
naokolo u grupicama. Mlatarali su rukama u kojima su se dimile dugake cigare, tu
i tamo prinosei ustima ae s vinom koje bi bljesnule u svjetlu velikog svijenjaka
to im je visio iznad glava, dok su njihove ene u otmjenim haljinama mahale
rupiima i hladile se lepezama.
Kad je prvi put Kunta dovezao massu na jedno takvo gospodsko posijelo,
kako je to zvala Bell, doslovce ga je preplavila bujica protuslovnih osjeaja: udivljenje, gnjev, zavist, prezir, oparanost, gaenje ali vie od svega, osjeaj
duboke usamljenosti i melanholije od ega se nije mogao oporaviti itav tjedan
dana. Nije mogao vjerovati da takvo nevjerojatno bogatstvo doista postoji, da ima
ljudi koji doista ive takvim ivotom. Dugo mu je vremena trebalo i jo mnogo
drugih posijela da shvati kako oni ne ive tako, da je sve to nekako udno,
nestvarno, nekakav aroban san bijelih ljudi, la u koju oni sami sebe uvjeravaju:
kako iz zla moe proizii dobro i kako je mogue ponaati se uljudno medu sebi
12

Nickel novi od pet centi

224

ravnima, a da to ne povlai za sobom potrebu da se s onima iji su im krv i znoj i

majino mlijeko omoguili da ive takvim udobnim ivotom postupa kao s
ljudskim biima.
Kunta je pomiljao na to da te svoje misli podijeli sa Bell ili starim
vrtlarom, ali znao je da nee umjeti pronai prave rijei kojima bi te osjeaje
izrazio na jeziku tuobaba. Uostalom, njih dvoje su ovdje ivjeli cijelog svog ivota
i nije se od njih moglo oekivati da e na to gledati onako kao on, koji gleda oima
stranca oima nekoga tko se rodio slobodan. I tako, kao i uvijek kad bi ga
spopale takve misli, Kunta ih je zadrao u sebi i poelio da se nakon
svih tih godina ne osjea jo uvijek toliko osamljenim.
Otprilike tri mjeseca kasnije, massa Waller skupa sa svako ko neto u
drava Virginija, kako je rekao gusla dobio je poziv da prisustvuje velikom
plesu koji su njegovi roditelji u Enfieldu prireivali svake godine za Dan
zahvalnosti. Zakasnivi, jer je massa, kao i obino, morao usput navratiti do
bolesnika, Kimta je
dok su se drmusali koijom kroz drvored prema velikoj kui,
rasvijetljenoj od krova do temelja primijetio da je zabava u punom jeku.
Zaustavivi koiju ispred glavnog ulaza, Kunta skoi na zemlju i stane ukoeno,
dok je vratar pomagao massi da izae iz koije. I tada ga je uo. Negdje, sasvim
blizu, rubovi i korijeni neijih dlanova udarali su o uplje glazbalo, nalik na
bubanj koji su ovdje zvali qua-qua, a udarci su bili tako otri i snani da je Kunta
odmah znao kako to svira Afrikanac.
Jedva je izdrao mirno stajati dok se za massom nisu zatvorila vrata. A
zatim Kunta dobaci uzde konjuaru koji je tu ekao i potri koliko mu je doputala
njegova kljasta noga, oko kue i preko stranjeg dvorita. Zvuk je postajao sve
glasniji i glasniji, i inilo se da dopire negdje iz sredine uskomeane gomile crnaca,
koji su udarali nogama i pljeskali dlanovima ispod niza svjetiljaka objeenih iznad
njihovih glava. Walleri su dopustili robovima da povjeaju te svjetiljke kako bi
osvijetlili prostor za svoju proslavu Dana zahvalnosti. Ne osvrui se na ljutite
povike dok se gurao izmeu plesaa, Kunta uleti u prazni krug usred gomile i tu
ugleda bubnjara: mrav ovjek, sijede kose i veoma crne koe, uao je na zemlji
udarajui o svoj qua-qua, a pored njega stajahu svira mandoline i dva ovjeka
koji su udarali ritam goveim kostima. Kad su svirai podigli poglede zbog
iznenadnog komeanja, Kuntin se pogled susretne s pogledom bubnjara i
trenutak kasnije oni gotovo skoie jedan prema drugome, dok su ostali crnci
zaueno zurili i zatim se poeli porugljivo hihotati kad su se Kunta i bubnjar
zagrlili.
Selamunalejkum!
Alejkum-selam!
Te su im rijei navrle na usta kao da nikada nisu ni otili iz Afrike. Kunta se
malo odmakne od starijeg ovjeka. Ja tebe ne vidio prije tu uzvikne.
Mene ba sad prodali sa jedna druga plantaa odgovori ovaj.
Moj massa mladi od tvoj massa ree Kunta.
Ja vozi njegova koija.
225

Ljudi oko njih poeli su nestrpljivo mrmljati, zahtijevajui da svirai opet

zasviraju, i oigledno im je bilo neugodno zbog tako otvorenog pokazivanja
afrikog podrijetla ove dvojice. I Kunta i svira qua-qua bubnja bili su svjesni da
ne smiju isuvie izazivati ostale crnce, jer bi jedan od njih mogao o tome izvijestiti
bijele ljude.
Ja doe natrag! ree Kunta.
Alejkum selam! odvrati svira qua-qua i ponovo une.
Kunta je jo za trenutak ostao stajati i nakon to su svirai opet zasvirali,
zatim se naglo okrene, progura se kroz gomilu sputene glave razoaran i
posramljen i ode ekati u koiji massu Wallera.
Nekoliko narednih tjedana Kunti su se po pameti neprestano vrzmala brojna
pitanja o svirau qua-qua bubnja. Iz kojeg je plemena? Oito nije bio Mandingo,
niti je pripadao bilo kojem od plemena koja je Kunta ikada vidio ili uo za njih u
Gambiji, ili kasnije na velikoj kanoi. Njegova sijeda kosa bila je znak da je mnogo
stariji od Kunte; Kunta se pitao da moda nema isto toliko kia koliko bi sada
trebao imati Omoro. I kako to da su obojica osjetili da je i onaj drugi sluga
Alahov? Lakoa kojom je qua-qua svira govorio jezik tuobaba, gotovo kao i rijei
islama, kazivala je da je ve dugo u zemlji bijelih ljudi, vjerojatno vie kia nego
to ih je Kunta proveo ovdje. Rekao mu je da su ga nedavno prodali ocu masse
Wallera; gdje je u ovoj zemlji tuobaba bio taj ovjek za sve ove kie do sada?
Kunta je u pameti nizao sve Afrikance koje je sluajno imao prilike vidjeti
u ove tri kie otkako vozi gazdinu koiju. Na nesreu, najee je bio s massom i
nije im smio ak ni kimnuti glavom, a kamoli s njima razgovarati. Medu njima su
ak bili jedan ili dvojica koji su nedvojbeno bili Mandingo. Najvie bi Afrikanaca
uspio zamijetiti kad bi se subotom ujutro provezli kraj neke drabe robova. Ali,
nakon onoga to se dogodilo jednog jutra prije otprilike est mjeseci, Kunta je
odluio ako to ikako bude mogao izbjei, a da ne probudi kod masse sumnju u
pravi razlog da nikada vie nee proi koijom pokraj neke licitacije. Dok su
tog dana prolazili, jedna ena iz plemena Jola, okovana lancima, poela je tuno
vriskati. Kunta se okrenuo da pogleda to se dogodilo, i ugledao je njezine irom
rastvorene oi kako ukoeno zure u njega, gore na njegovu povienom ko-ijakom
sjedalu, a usta joj otvorena u kriku kojim ga je zaklinjala neka joj pomogne.
Preplavljen gorkim, vrelim stidom, Kunta je oinuo biem preko konjskih leda, i
konji su naglo poskoili, bacajui massu natrag u sjedite. Kunta se uasnuo to je
to napravio, ali massa nije nita rekao.
Jednom je susreo roba Afrikanca u sjeditu okruga kad je jednog
poslijepodneva ekao na massu, ali ni jedan od njih nije znao plemenski jezik
onoga drugoga, a taj ovjek jo nije bio nauio jezik tuobaba. inilo se nevjerojatnim da je tek sada, nakon dvadeset kia provedenih u zemlji bijelih ljudi,
susreo Afrikanca s kojim moe razgovarati.
Meutim, slijedea dva mjeseca, do proljea 1788, Kunti se inilo da je
massa posjetio svakog bolesnika, roaka i prijatelja u pet okruga osim svojih
vlastitih roditelja u Enfieldu. Jednom je ak pomislio zatraiti putnicu, to nikad
dosad jo nije bio uinio, ali znao je da u tom sluaju mora odgovoriti kamo kani
226

ii i zato. Mogao je rei da ide posjetiti Liu, kuharicu u Enfieldu, ali to bi massu
navelo na pomisao kako medu njima neto postoji, i on bi to onda mogao
spomenuti svojim roditeljima, a oni bi to mogli spomenuti Lizi, i onda on vie
nikada nee imati mira, jer znao je da je Liza bacila oko na njega. Meutim, taj
osjeaj nije bio uzajaman i tako Kunta odlui odustati od te zamisli.
Nestrpljiv zbog elje da se vrati u Enfield, Kunta je postao razdraljiv
prema Bell pogotovo zato to s njom o tome nije mogao razgovarati ili je
barem sam sebi tako govorio, jer mu je bila poznata njezina netrpeljivost prema
svemu to je povezano s Afrikom. Pomiljao je na to da se povjeri guslau i starom
vrtlaru, ali na kraju zakljui kako oni mada to nikome ne bi rekli jednostavno
nisu u stanju shvatiti to znai sastafi nakon punih dvadeset kia nekoga iz tvoje
rodne zemlje s kojim konano moe razgovarati.
A onda, jedne nedjelje poslije ruka, bez ikakve prethodne najave, massa
poalje po njega neka upregne koiju: ii u u Enfield. Kunta gotovo poleti sa svog
stolca i izleti kroz vrata, dok je Bell zaueno gledala za njim.
Liza je marljivo poslovala oko svojih lonaca kad je uao u kuhinju u
Enfieldu. Kunta je upita kako je, hitro pridodavi da nije gladan. Ona ga toplo
pogleda. Tebe dugo ne vidjela rekla je njeno. Zatim joj se lice uozbilji.
Rekli meni o tebe i taj Afrikanac koji mi dobili. Massa isto uo. Neki od ovi nigeri
rekli massa, ali massa nita rekao, tako ne mora brinuti. Ona uhvati i stegne
Kunti ruku. Ti tu ekaj minut.
Kunta je osjeao da e se raspui od nestrpljenja, ali Liza je hitro napravila
i zamotala dva sendvia s govedinom. Dala mu ih je i opet mu stisnula ruku meu
svojima. Zatim ga je otpratila do kuhinjskih vrata i tamo je oklijevajui zastala.
Ti mene nikad pitao neto, pa ja tebi nikad to rekla da moja mama bila afriki
niger. Raunam, to zato ti mene tako drag.
Zapazivi kako Kunta jedva eka da ode, ona se naglo okrene i pokae
rukom: Ona koliba sa slomljeni dimnjak njegova. Veina nigeri massa danas
pustio ii. Nee doi natrag prije mrak. Ti samo pazi da bude kod koija kad tvoj
massa izai!
61. POGLAVLJE
Budui da su obojica bili Afrikanci, nijedan od njih nije pokazao koliko su
eljno oekivali taj trenutak. Stariji ovjek ponudi Kunti jedini stolac u kolibi, ali
kad je primijetio kako je njegovu gostu milije unuti na zemljani pod, onako kako
bi to napravio kod kue, u svom selu, qua-qua svira zagunda od zadovoljstva,
zapali svijeu na klimavom stolu, pa i sam une pokraj Kunte.
Ja dolazi iz Gana i moj narod zove Akan. Bijeli ljudi mene dali ime
Pompev, ali moje pravo ime Boteng Bediako. Ja dugo ve ovdi. est plantai i ja
se nada ovo zadnja. to s tobom?
Pokuavajui oponaati isprekidani govor ovjeka iz Gane, Kunta mu
ispria o Gambiji, o Juffureu, o tome kako je on Mandingo, o svojoj obitelji; o
tome kako su ga hvatali i kako je bjeao, o stopalu, o vrtlarenju i o tome kako sada
vozi koiju.
227

Ganac je paljivo sluao, i kad je Kunta zavrio, onaj je utio neko vrijeme
razmiljajui, prije nego je ponovo progovorio. Svi mi puno patili. Koji ovjek
mudar, pokua iz ovo uiti. On zastane i kritiki osmotri Kuntu. Ti koliko
star? Kunta mu reei trideset sedam kia.
Ti ne izgleda tako. Ja ezdeset est.
Ti isto tako ne izgleda ree Kunta.
Dakle, ja ovdi bio due nego ti bio roen. eli nekad da onda znao
neto od ovo to posli nauio. Ali ti jo mlad, zato ja tebi to kazati. Stare bake
u tvoja zemlja, pria mladima prie? Kunta potvrdi. Onda je sad tebi kae
jedna. To pria o to kako djeak raste tamo od kuda ja. Ja se sjea kako poglavica
od nai Akan--narod znao sjedi u svoj veliki stolac od slonovi zub, a bio jedan
ovjek to uvijek dri njemu iznad glava kiobran. Onda tu bio ovjek kroz koji
poglavica govorio. Jedini nain on govorio, ili netko mogao govori njemu, to bilo
kroz taj ovjek. I onda tu bio jedan djeak sjedio poglavici kod noga.
Taj djeak prestavljao duu poglavice i nosio od poglavice poruki narodu. Taj
djeak trao sa jedno tupi ma tako ko vidio njega dolaziti znao tono ko taj djeak
bio. Ja rastao kao takvo djeak, trao, nosio poruki ljudima. Tako mene i uhvatio
bijeli ovjeki.
Kunta je upravo htio neto rei, kad ga ovjek iz Gane zaustavi, podigavi
ruku.
To nije kraj od pria. Htio ti jo rei, na vrh od oni kiobran od
poglavica bila ta rezbarija, a pre-stavlja ruka kako dri jaje. To znailo oprez sa
koji poglavica koristio svoja mo. A ta ovjek kroz koji poglavica
govorio, on uvijek drao jedna palica. A na ta palica rezbarena kornjaa. Kornjaa
znailo da klju kako ivjeti strpljivost. Ganac zastane. A na oklop od ta
kornjaa bila rezbarena pela. Pela znaila da nita ne moi probiti tvrdi
oklop od kornjaa.
U Africi Kunta je u to bio uvjeren ovaj bi ovjek zacijelo bio
kintango, ili alcala, ako ne ak i poglavica. Meutim, nije znao kako bi izrazio ono
to je osjeao i zato je samo utke sjedio.
Izgleda mene ti ima i jedno i drugo ree konano ovjek iz Gane s
osmijehom. Kunta pokua promu-cati ispriku, ali mu je jezik bio kao svezan.
Ganac se opet nasmijei, uuti na trenutak, a zatim opet progovori.
Vi Mandingo, tako pria u moja zemlja, veliki putniki i trgovci. On
ostavi tu reenicu visiti u zraku, oito je ekao da Kunta neto kae.
Konano Kunta uspije progovoriti. Ti uo tono. Moji strievi putnici.
Kad slua prie to oni priali, izgleda da oni bili skoro svuda. Ja i moj otac
jedanput, mi ili u novo selo to oni napravili daleko od Juffure. Ja htio ii vidjeti
Mecca i Timbuktu i Mali i sve kao oni, ali mene ukrali prije nego imao prilika.
Ja zna neto o Afrika ree Ganac. Poglavica mene dao ui kod
mudri ljudi. Ja ne zaboravio to oni govorili. I ja to onda probao sastavi sa stvari
to uo otkad ovdi, i tako ja zna da najvie nas koji ovdi doveli oni ukrali u
Zapadna Afrika od gore oko tvoja Gam-bija sve doli uz obala do moja Gvineja.
Ti uo za zemlja to bijeli ljudi zove Zlatna obala?
228

Kunta odgovori da nije uo. Oni tako dali ime to tamo ima zlato. Ta
obala ide skroz gore do Volta. Na ta obala bijeli ljuti fata narodi Fanti i Ashanti. Ti
Ashanti kau da vodi najve ustanki i buni kad njih dovedu ovdi. Uprkost ovo,
bijeli ljudi plaa za nji neke od najvei cijeni, zato to oni pametni i jaki i ima ivi
duh. Onda doe to to oni zovi Obala robova, to gdi lovi ljudi Yoruba i
Dahoman i oko vrh od Niger gdi lovi ljudi od Ibo Kunta dobaci kako je uo da
su Ibo vrlo blagi ljudi.
Ganac potvrdi glavom. Ja uo za trideset Ibo ljudi sastavi ruki i uli u
rijeka, svi pjevali i svi se utopili, zajedno. To bilo u Lou'siana.
Kunta se poeo brinuti da je massa moda ve spreman za odlazak i da ga
moda eka, pa medu njima zavlada utnja. Dok je Kunta premetao po pameti
traei to bi rekao s im bi se pristojno mogao povui, ovjek iz Gane mu ree:
To sigurno ovdi nema tko da moe sjedne i pria ko mi priamo. Puno puta quaqua mora kae to meni na pamet. Raunam, moda je priao tebi i prije nego znao
ti tu.
Duboko dirnut, Kunta se dugim pogledom zagleda u oi ovjeka iz Gane, a
zatim obojica ustanu. U svjetlu svijee Kunta na stolu primijeti ona dva
zaboravljena sendvia koje mu je dala Liza. On pokae na njih i nasmijei se.
Mi moe jesti bilo kad. Sad ja zna ti mora ide ree na to Ganac. U moja
zemlja, dok mi priali, ja bi rezo neto u komad drva tebe za dar.
Kunta mu odgovori kako bi u Gambiji on za njega neto izrezbario od
velike, osuene kotice mango-ploda.
Toliko puta ja elio ima mango kotica da posadi i da naraste pa da
mene sjeti na domovina ree on.
Ganac je ozbiljno gledao Kuntu. A onda se nasmijei.
Ti mlad. U tebe puno sjeme, ti samo treba ena u koju sadi.
Kunta se toliko zbunio da nije znao to bi mu odgovorio. ovjek iz Gane
isprui lijevu ruku i oni se rukovae ljevicama, na nain Afrikanaca, to znai da e
se uskoro opet sastati.
Selamunalejkiim.
Alejkum-selam.
I Kunta se urno izvue kroz sve gui sumrak pored drugih malih koliba i
gore prema velikoj kui, pitajui se je li massa ve izaao da ga trai. Ali, prolo je
jo itavih pola sata prije nego se massa pojavio, i Kunta je upravio koiju kui
jedva osjeajui uzde u rukama. Nije uo ni udarce konjskih kopita o cestu jer je
osjeao kao da je razgovarao sa svojim dragim ocem Omorom. U itavu njegovu
ivotu nijedna mu veer nije toliko znaila.
62. POGLAVLJE
Vidim ja juer Toby prolazi, vikne njemu: Hej, navrni sjesti malo,
niger! Ti treba vidjeti kako on mene pogledao i ni rije! to ti misli to znai?
pitao je gusla vrtlara. Vrtlar nije imao pojma i obojica se obrate Bell. Ne zna
vami rei. Ako on bolestan ili neta, onda treba kazati tako. Ja ga samo puta na
miru, on se jako udno ponaati! izjavila je ona.
229

ak je i massa Waller primijetio kako je inae hvalevrijedna suzdranost i

utljivost njegova pouzdanog koijaa premaila uobiajene granice. Nadao se da
to nisu prvi znaci inkubacije lokalne zarazne bolesti kojoj su obojica bili izloeni, i
jednog dana on upita Kuntu da li se moda ne osjea dobro. Ne, gospodin
Kunta brzo odgovori i massa Waller prestane dalje brinuti o svom koijau
glavno da ga nastavi sigurno prevoziti tamo kamo se uputio.
Kuntu je onaj razgovor sa ovjekom iz Gane potresao do sri, i ve je po
tome uviao koliko je zapravo postao izgubljen. Dan za danom, godinu za
godinom, on se sve manje opirao, sve se bolje prilagoivao, sve dok konano, ne
primijetivi to uope, nije sasvim zaboravio tko je on zapravo. Istina, bolje je
upoznao i nauio se bolje slagati s guslaem, vrtlarom, Bell i ostalim crncima, ali
sad je shvatio kako on unato svemu nikada ne moe stvarno postati jedan od njih,
ba kao to oni ne mogu postati takvi kakav je on. U usporedbi s ovjekom iz
Gane, gusla, vrtlar i Bell sada su, tovie, Kuntu samo ljutili. Bilo mu je drago to
se dre podalje od njega. Leei nou na leaju, osjeao je kako ga razdiru krivica i
sram zbog svega to je dopustio da se s njime dogodi. Onda kad se nou jo znao
trgnuti naglo oda sna, i uspraviti se na leaju potresen otkriem da se ne nalazi u
Juffureu, onda je jo uvijek bio Afrikanac ali, to se posljednji put dogodilo prije
mnogo godina. Jo uvijek je bio Afrikanac i onda kad su ga na ivotu odravale
samo uspomene na Gambiju i njezin narod; ali sad bi proli itavi mjeseci a da
nijednom ne pomisli na Juffure. Jo je bio Afrikanac onih prvih godina kad bi ga
svaka nova nepravda natjerala na koljena da zove u pomo Alaha, neka mu podari
snagu i sposobnost razumijevanja; a koliko je vremena prolo otkako se posljednji
put iskreno pomolio Alahu?
Uenje tuobabovog jezika, shvaao je Kunta, odigralo je kod toga veliku
ulogu. U svakodnevnom nastojanju da govori tim novim jezikom, on bi rijetko
kada uope vie i pomislio na rijei mandingo jezika, osim onih nekoliko koje su
mu se iz nekog neobjanjivog razloga vrsto zadrale u pamenju. I doista, sada je
Kunta je to gorko priznavao ve i mislio na jeziku tuobaba. U bezbroj
postupaka, rijei ili misli, njegov mandingo--nain polako je nestajao, a zamijenio
ga je nain ovih crnih ljudi medu kojima je ivio. Jedino ime se smatrao je
ipak moe malo ponositi, bila je injenica da u svih ovih dvadeset kia nikada nije
dotaknuo svinjsko meso.
Kunta je tragao po pamenju; mora postojati jo neto od nekadanjeg
Kunte to bi mogao nai negdje u sebi. I evo: zadrao je svoje dostojanstvo. Kroz
sve uase koje je proivio, nosio je svoje dostojanstvo kao to je nekada u Juffureu
nosio saphie-a.ma)\i)u da ga brani od zlih duhova. Kunta se samome sebi zakune
kako sada, jo vie nego ikada prije, njegovo dostojanstvo mora postati tit izmeu
njega i svih ovih crnih ljudi koji sami sebe nazivaju nigerima. Kako ti ljudi nita
ne znaju o sebi; nita ne znaju o svojim precima o kojima je on uio od najranijeg
djetinjstva. Kunta u pamenju ponovi imena svih Kintea, od drevnog obiteljskog
klana u Starom Maliju, sve do generacije u Mauritaniji i zatim u Gambiji, sve do
njegove brae i njega; i pomisli kako svaki lan njegova kafa posjeduje isto takvo
znanje o svojim precima.
230

To ga navede da pone razmiljati o svojim prijateljima iz doba djeatva.

Isprva se samo iznenadio, a zatim ga je duboko potreslo saznanje da se ne moe
sjetiti njihovih imena. Lica su mu se vraala u sjeanje zajedno s uspomenama
na to kako su poput jata kosova istravali kroz seoska vrata da bi posluili kao
brbljava pratnja svakom putniku koji bi prolazio pokraj Juffurea; kako su se
nabacivali komadima drva na svad-ljive majmune iznad sebe, koji su im to onda
spremno bacali natrag; kako su se natjecali tko moe najbre pojesti est mangoplodova. Ali, ma koliko se upinjao, Kunta se nije mogao sjetiti imena, ni jednog
jedinog. Pred oima mu se ukae slika njegova kafa kako okupljeni namrteno
zure u njega.
U svojoj kolibi i dok bi vozio massu, Kunta je muno upinjao pamenje. I
konano su se imena poela vraati u sjeanje, jedno po jedno: da, Sitafa Silla
on i Kunta bili su najbolji prijatelji! I Kalilu Conteh on je gonio i ulovio papigu
po nalogu kintanga. Sefo Kela on je od Savjeta starjeina traio doputenje da
zasnuje teriya seksualno prijateljstvo s udovicom.
Lica nekih od starjeina takoer su mu se poela vraati u sjeanje, a s
njima i imena za koja je mislio kako ih je odavno zaboravio. Kintango se zvao Silla
Ba Bibba! Alimo Kujali Demba! Wadanela je bio Karamo Tamba! Kunta se
sjeti zavrnog ispita u koli kad je tako dobro itao stihove iz kurana da su Omoro i
Binta poklonili arafangu jednu tustu kozu arafang se zvao Brima Cesay. Kuntu
ispuni radost to se svega toga sjetio dok se ne sjeti kako su ti starjeine do sada
ve svi pomrli, a njegovi vrnjaci iz kafa, kojih se sjeao kao malih djeaka, sad su
odrasli mukarci njegovih godina, tamo u Juffureu i on ih nikada vie nee
vidjeti. Po prvi put poslije mnogo godina, Kunta je zaspao plaui.
U sjeditu okruga, nekoliko dana kasnije, jedan drugi koija ispria Kunti
kako su neki slobodni crnci gore na Sjeveru koji su sebe nazvali Crnaka
unija predloili masovni povratak svih crnaca u Afriku i slobodnih i
robova. Ve je i sama pomisao uzbudila Kuntu, iako je podrugljivo odvratio kako
se to nikada nee dogoditi kad masse, ne samo to se meusobno nadmeu koji e
kupiti vie robova, nego ak i spremno plaaju cijene koje su sada vie nego ikada.
Iako je znao kako bi gusla vjerojatno gotovo vie volio ostati rob u Virginiji nego
otii kao slobodan ovjek u Afriku, Kunta ipak poeli da moe s njim o tome
porazgovoriti, jer inilo se da gusla uvijek zna sve to se moe znati o bilo emu
to se bilo gdje dogaa ukoliko to ima neke veze sa slobodom.
Meutim, ve gotovo dva puna mjeseca Kunta osim mrgodnih pogleda nije
guslau, ni Bell, pa ak ni vrtlaru, uputio nijedne rijei. Naravno, nije se radilo o
tome da su oni njemu bili ba toliko potrebni ili dragi, to ne, ali u njemu je stalno
jaao osjeaj naputenosti. I kad je izaao slijedei mlaak i Kunta, osjeajui se
jadno, ubacio jo jedan kameni u svoju tikvu, on se osjeti tako neizrecivo
osamljenim kao da je potpuno odrezan od svijeta.
Idui put kad je susreo guslaa u prolazu, Kunta nesigurno kimne glavom,
ali gusla samo produi dalje kao da nikoga nije vidio. Kunta je bio srdit i
posramljen. Ve slijedeeg dana, on i stari vrtlar ugledaju u isti as jedan drugoga,
a stari vrtlar, ne mijenjajui korak, jednostavno okrene u drugom pravcu. Istodobno
231

povrijeen i ogoren uz rastui osjeaj krivice Kunta se te noi nekoliko sati

etao gore-dolje u svojoj kolibi. Narednog jutra, skupivi hrabrosti, on hramljui
izae iz kolibe i ode niz robovski sokak do vrata nekad tako prisne zadnje kolibe u
nizu. Pokuca.
Vrata se otvore. to ti hoe? hladno upita gusla.
Gutajui slinu od stida i zbunjenosti, Kunta ree: Samo mislio malo
navrnuti.
Gusla pljune na zemlju. Pazi ovamo, niger, sluaj sad to ja tebi kae.
Ja i Bell i stari govorili o tebe. I svi se mi sloi da ako neto to se ne moe trpi, to
onda niger koji sad ovakav, sad onakav! Ljutito je zurio u Kuntu. To bilo
jedno to ne valjalo s tebe! Ti niti bio bolestan, ni nit!
Soanta je stajao, zureci u svoje cipele. Trenutak kasnije, guslaev se pogled
smeka i on stupi u stranu. Kad ve doao ovamo, onda ui. Ali ja tebi kae
jo jedanput ti nama okreni svoja guzica i vie niko ne govori s tebe dok bude star
ko Metjuzelan!
Potiskujui srdbu i ponienje, Kunta ude u kolibu i sjedne i nakon na
izgled beskonane utnje koju gusla oito nije imao nikakve namjere prekinuti
Kunta se prisili ispriati to je uo o prijedlogu za povratak u Afriku. Gusla
hladno odvrati kako on ve odavno zna za to i kako tu nema ak ni toliko anse
koliko gruda snijega ima anse u paklu, da bi se to ikada moglo ostvariti.
Zapazivi izraz povrijeenosti na Kuntinu licu, gusla malo popusti. Da
ja tebi ree neto to se ja moe kladiti da ti jo ne uo. Gore na Sjever u New
York, oni to ti zove Manumisijsko drutvo, otvorili kola za slobodni nigeri koji
hoe ui itati i pisati i svakakvi zanati.
Kunta osjeti takvu radost i olakanje to gusla opet s njime govori da je
jedva uo to mu to pria stari prijatelj. Nekoliko minuta kasnije, gusla se prekine
i upitno se zagleda u Kuntu.
Ja tebi ne da spavati? upita ga konano.
Hmm ? ree Kunta, potpuno izgubljen u mislima.
Pitao tebe neto pred pet minuti.
Oprosti, ja tako mislio neta.
Pa, kad ti ne zna sluati, ja onda tebi pokae kako se to radi. Gusla
se zavali u stolicu i prekrii ruke na prsima.
ta ti nee nastavi to to bio govoriti? upita Kunta.
Ja sad ve zaboravio to ja bio govoriti. Jesi li zaboravio to ti bio
misliti?
To nita vanoga. Samo neto to meni palo na pamet.
Bolje ti to skini sa pamet ili tebe od to pone boli glava ili mene
pone boli glava zbog tebe.
Ja o to ne moe razgovara.
Ha! ree gusla, priinjajui se da je uvrijeen. Ako ti tako osjea ...
To nije zbog tebe. To samo previe privatno. Gusla je poeo
shvaati. Nemoj rei! To ima neka veza sa ena, tono?
232

 To nita takva! ree Kunta, zajapuren od neugodnosti. Sjedio je

trenutak bez rijei, zatim ustane i ree: Pa, ja kasni na poso, vidimo se posli.
Hvala to ti govoriti sa mene.
Jasna stvar. Samo ti mene javi kad ti bude htio govoriti.
Otkuda je znao? Kunta se pitao dok je iao prema staji. I zato je nastojao
da mu o tome govori? Jer, tek nakon velikog oklijevanja Kunta se bio usudio uope
misliti o tome. Bilo je to, naime, neto u vezi sa savjetom onog ovjeka iz Gane,
savjetom koji se odnosio na sijanje njegova sjemena.
63. POGLAVLJE
Davno prije nego je susreo ovjeka iz Gane, Kunta je esto osjeao u sebi
neku prazninu kad bi pomislio kako bi sada kad bi bio kod kue u Juffureu
imao ve tri ili etiri sina i enu koja bi mu ih rodila. Obino bi ga na takve
misli naveo san koji mu se ponavljao otprilike jedanput u svakom Mjeseevom
ciklusu a iz kojega bi se uvijek naglo trgnuo i zurio dugo u mrak, bolno posramljen
zbog vrelog, ljepljivog soka koji je upravo briznuo iz njegova jo uvijek tvrdog
jota. Leei budan nakon toga, on nije toliko razmiljao o eni, koliko o tome kako
u svakom robovskom sokaku ako neka ena i neki mukarac zavole jedno drugo
jednostavno ponu ivjeti zajedno kod onoga ija je koliba ljepa i bolja.
Bilo je mnogo razloga zato Kunta nije htio misliti na enidbu. Kao prvo,
izgleda da je to povlailo za sobom skok preko metle, to se obavljalo pred
svjedocima iz robovskog sokaka, a to je Kunti izgledao besmislen obiaj za jednu
tako ozbiljnu prigodu. U nekoliko sluajeva za koje je uo, izvjesni favorizirani
lanovi kune posluge mogli su ponoviti svoj vjenani zavjet pred nekim bijelim
propovjednikom u prisustvu masse i missus ali to je bio poganski obred.
Ukoliko bi uope trebalo pomiljati na to da nekoga oeni, bez obzira na to po
kakvom obredu, onda je za Mandinge propisana starosna dob za mladenku bila
etrnaest do esnaest kia, a za mladoenju trideset. A u toku svih godina koje je
proveo u zemlji tuobaba, Kunta nije vidio ni jednu crnu enu izmeu etrnaest i
esnaest pa ak ni od dvadeset do dvadeset pet kia, koja mu ne bi izgledala
nepodnoljivo budalasta i hihotava; pogotovo kad bi nedjeljom ili za neku
sveanost namazale i napudrale lica dok ne bi postale nalik na plesae mrtvakog
plesa u Juffureu koji bi se mazali pepelom.
A to se tie onih dvadesetak ili neto vie starijih ena koje je Kunta imao
prilike upoznati, one su veinom bile glavne kuharice po velikim kuama u koje je
Kunta vozio massu Wallera, kao na primjer Liza iz Enfielda. Zapravo, Liza je bila
jedina medu njima koju je Kunta s vremenom poeo rado viati. Ona nije imala
mukarca, a Kunti je jasnim znakovima dala do znanja kako je voljna ako ne i
eljna zbliiti se s njime mnogo vie nego to je on to do sada prihvaao, iako je
nasamo o tome razmiljao. Kunta bi umro od srama kad bi ona na bilo kakav nain,
ak i samo izdaleka, uspjela naslutiti da je vie nego jednom, upravo ona bila ena
koju je Kunta sanjao u svojim ljepljivim snovima.
Pretpostavimo samo pretpostavimo da uzme Liu za enu, razmatrao
je Kunta. To bi znailo ivjeti odvojeno poput tolikih parova koje je poznavao
svaki na plantai svoga masse. Obino bi muu izdavali propisanu putnicu
233

subotom po podne kako bi mogao posjetiti enu, uz uvjet da se ima savjesno vratiti
u nedjelju, prije mraka kako bi se mogao odmoriti od svog, esto vrlo dugog
puta prije odlaska na posao u ponedjeljak u zoru. Kunta samom sebi ree kako on
sasvim sigurno ne eli imati enu koja ne ivi tamo gdje ivi on. I zakljuio bi
prema tome to rjeava pitanje enidbe.
Meutim, njegov mozak kao da i ne pripada njemu, nije se prestajao
baviti takvim mislima. S obzirom na to da je Liza brbljava i nametljiva, a on voli
veliki dio svog slobodnog vremena provoditi u osami, moda bi njihovi sastanci
samo subotom i nedjeljom bili zapravo najpogodnije rjeenje. Nadalje, ukoliko
oeni Liu, nije ba bilo vjerojatno da bi njih dvoje morali poput tolikih drugih
crnakih parova ivjeti u stalnom strahu hoe li massa iznenada prodati jedno
od njih, ili e ih oboje prodati na razne strane. Jer, njegov je massa, ini se, bio s
njim zadovoljan, a Liu su posjedovali roditelji njegova masse, koji su je navodno,
voljeli. Osim toga, obiteljske veze uklonile bi opasnost od moguih sukoba do
kakvih je ponekad dolazilo izmeu vlasnika buduih suprunika koji bi katkada
doveli dotle da bi jedan od njih, ili obojica, zabranili vjenanje.
U drugu ruku opet, pomisli Kunta . . . okretao je i obrtao to pitanje u
mislima do u beskonanost. Bez obzira na to koliko se savreno valjanih razloga u
prilog vjenanju s Lizom mogao dosjetiti, neto ga ie ipak od toga zadravalo.
Zatim, jedne noi, dok je leao u kolibi pokuavajui zaspati, kao da ga je pogodio
grom on se sjeti druge ene o kojoj bi mogao razmisliti.
Bell.
On pomisli kako je zacijelo poludio. Ona je gotovo tri puta prestara za
Mandingo-nevjestu vjerojatno ima preko etrdeset kia. Smijeno je uope i
misliti o tome.
Bell.
Kunta je prvo pokua izbaciti iz pameti. Nje se sjetio samo zato to je tako
dugo zna, ree on sam sebi. Nikad o njoj nije sanjao. Smrknut, on se sjeti itavog
niza nedostojnih i razdraujuih situacija kojima ga je ona izloila. Sjetio se kako
bi mu skoro zalupila vratima pred nosom kad joj je nosio koaru s povrem iz vrta
do kuhinje. Jo otrije mu je u sjeanju ostalo njezino odbojno ponaanje kad joj je
ono bio rekao da izgleda kao Mandingo; osim toga, ona je poganka. Nadalje,
openito je svadljiva i svakome bi htjela zapovijedati. I brbljava je.
Meutim, nije mogao ne sjetiti se kako je, kad je leao bolestan
prieljkujui smrt, po pet est puta na dan dolazila vidjeti kako mu je; kako ga je
njegovala i hranila, ak i prala kad bi se uneredio, i kako je onim svojim oblozima
od smrvljenog lia prekinula njegovu groznicu. Bell je osim toga snana i zdrava.
I zna skuhati nevjerojatno mnogo izvanredno ukusnih jela u onim svojim crnim
loncima.
to mu se inila pogodnijom, to je neljubazniji bio prema njoj svaki put kad
bi morao doi u kuhinju. I to je bre izlazio im bi joj isporuio ono zbog ega je
doao. A njezini ukoeni pogledi kojima bi ga ispratila postali su jo hladniji nego
prije.
234

Jednog dana, kad je ve izvjesno vrijeme proveo u razgovoru s vrtlarom i

guslaem, u toku kojega je vrlo oprezno naveo razgovor na Bell, Kunti se uinilo
kako mu je glas ba kako treba nemarno zvuao kad ih je upitao: Gdi ona bila
prije nego dola ovdi? Ali, srce mu je silo u pete kad su njegovi sugovornici
odmah uspravnije sjeli i pogledali ga, predosjetivi neto.
Dakle ree vrtlar nakon kratke utnje ja se sjea ona dola ovdi
oko dvije godini prije tebe. Ali ona nikad ne htjela puno govoriti o sebe. I tako ja
ne zna puno vie od tebe.
Gusla ree kako Bell ni njemu nikada nije rekla nita o svojoj prolosti.
Kunta nije tono mogao odrediti to ga je to u izrazu lica njegovih prijatelja
toliko uzrujalo. Ne, znao je: bio je to izraz oitog zadovoljstva.
Gusla se poee iza desnog uha. Ba udno da ti sad pita o Bell ree
i kimne glavom u pravcu vrtlara jerbo, ja i on ba sad neki dan razgovarati o
vami. On oprezno pogleda Kuntu.
Ba kazali kako izgleda vi dva moda ba ono to oni drugi treba
ree vrtlar.
Izvan sebe od srdbe, Kunta je sjedio otvorenih usta, ali iz njih nije nita
izlazilo.
Jo uvijek ekajui uho, gusla ga lukavo pogleda. No da, njezina
velika stranjica sigurno mogla biti prevelik problem za veinu muki.
Kunta ljutito zausti neto, ali ga vrtlar zaustavi i otro ga upita: Sluaj
amo, otkad bilo ti ne taknuo jedna ena?
Kunta je zurio kao da oima baca u njih bodee.
Dvadeset godini sigurno! uzvikne gusla.
Gospode boe! ree vrtlar. Ti bolje nai sebi jedna prije nego to
ti komplet presuiti!
Ako ve nije! brzo dobaci gusla. Nesposoban bilo to izgovoriti,
ali u stanju da se jo koji trenutak suzdri, Kunta skoi na noge i bijesno
odepa.
Nita ti ne brine! viknuo je za njim gusla.
Ti sigurno nee dugo ostane suh pored nje!
64. POGLAVLJE
Slijedeih nekoliko dana, kad ne bi bio negdje na putu s massom, Kunta bi
po cijele dane, i ujutro i poslije podne, marljivo mazao uljem i latio koiju. Budui da je to radio ispred taglja, gdje su ga svi lako mogli vidjeti, nitko nije mogao
rei kako se opet izdvojio, ali se u isti mah jasno vidjelo da ga posao prijei pa
nema kad razgovarati sa guslaem i vrtlarom na koje je jo uvijek bio bijesan
zbog onoga to su bili rekli o njemu i o Bell.
Osim toga, tako sam, imao je vie vremena da raisti pitanje svojih
osjeaja prema njoj. Svaki put kad bi razmiljao o neem to mu se kod nje nije
svialo, njegova bi krpa poela bjesomuno trljati kou; a svaki put kad bi se sjetio
neeg dobrog, ruka bi mu se micala polako i senzualno preko sjedita, ponekad bi
se gotovo i zaustavila, dok bi se Kunta u mislima zadravao na nekim njezinim
posebno privlanim osobinama. Bez obzira na Belline nedostatke, Kunta je morao
235

priznati da je ona za sve ove godine, zaista mnogo za nj uinila. Bio je siguran da
je ona nenametljivo bila umijeala svoje prste i onda kad je massa ba njega
izabrao za svog koijaa. Nije bilo sumnje da je Bell, na svoj osobeni, nenametljivi
nain, imala vie utjecaja na massu nego bilo tko drugi na plantai, ili vjerojatno,
svi ostali zajedno. I itav mu niz sitnica proe kroz pamet. Sjeti se kako je jednom
davno, dok je radio u vrtu, Bell bila primijetila da on esto trlja oi jer su ga do
ludila svrbjele. Bez rijei je dola jednog jutra u vrt s nekakvim irokim liem, jo
mokrim od rose, stresla mu to u oi i nakon toga je svrbe ubrzo prestao.
To, naravno, nikako ne znai da ga zbog toga ita manje smeta sve ono to
mu se kod nje nije svialo Kunta sam sebe podsjeti, dok je krpa sve bre letjela
po koi sjedita a najgora je od svega bila njezina odvratna navika puenja lule.
Jo ga je vie smetalo to je imala obiaj zaplesati svaki put kad bi crnci imali neko
slavlje. Kunta je smatrao da ene uope ne bi trebale plesati, ili u najmanju ruku,
ne s toliko ara. Ono to je njega naroito smetalo, bilo je to to se Bell izgleda
posebno trudila na izvjesni nain treskati stranjicom to je, mislio je, vjerojatno
i bio razlog zato su gusla i vrtlar rekli o njoj ono to su rekli. Njega se, naravno,
nije nimalo ticala njezina stranjica; on je samo elio da Bell pokae malo vie
samopoto-vanja a kad ve bude kod toga, mogla bi pokazati i malo vie
potovanja prema njemu i drugim mukarcima. Njezin je jezik, inilo mu se, bio
jo gadniji od jezika stare Nyo Boto. I opet, ni najmanje ga ne bi smetale njezine
sklonosti da prigovara samo kad bi ona to zadrala za sebe, ili kad bi te svoje
primjedbe iznosila samo u drutvu drugih ena, kako su to inile ene u Juffureu.
Kad je dotjerao koiju, poeo je istiti i latiti konjsku opremu; iz nekog
udnog razloga, dok je to radio, misli mu odlutaju natrag u Juffure, i on se sjeti
staraca koji su rezbarili razne stvari od drveta, od komada slinih ovome komadu
hickory-debla, visoku Kunti do koljena, na kojem je upravo sjedio. Sjeti se kako su
starci prvo briljivo izabrali, a zatim prouavali neki dobro osueni komad drva,
prije nego bi ga uope dotakli dlijetima ili noevima.
Kunta ustane i prevrne panj na kojem je sjedio, uznemirivi bube to su
ivjele ispod njega i sada se
ustraeno razbjeale. Nakon to je izbliza ispitao oba kraja panja, on ga
pone kotrljati naprijed natrag, kuckajui po njemu komadom eljeza na raznim
mjestima, oslukujui uvijek isti, puni zvuk osuena drveta. Pomisli kako taj
izvrstan komad drva, leei tako ovdje, ba niemu ne slui. Panj se ovdje nalazio
oito samo zato to ga je netko jednom davno tu postavio, i poslije se vie nitko
nije potrudio da ga makne. Ogledavi se i uvjerivi se da ga nitko ne gleda, Kunta
brzo otkotrlja panj u svoju kolibu, postavi ga uspravno u jedan ugao, zatvori vrata i
vrati se nazad na posao.
Te veeri, nakon to je dovezao massu kui s puta u sjedite okruga, a
danas mu se put inio posebno dug, Kunta nije imao strpljenja sjesti za veeru s
drugim crncima i tako jo vie odgoditi as kad e se konano moi posvetiti
svome panju, pa zato ponese jelo u kolibu. Uope ne primjeujui to jede, Kunta
je sjedio na podu ispred panja i prouavao drvo u treperavom svjetlu svijee
236

postavljene na rub stola. U mislima je gledao drvenu stupu i tuak koje je Omoro
izrezao za Bintu, a koje je ona stalnom upotrebom bila uglaala do tamnog sjaja.
Tek toliko da bi se neim zabavio u slobodno vrijeme kad massa Waller ne
bude trebao koiju, govorio je Kunta sam sebi, i poeo otrom sjekiricom skidati
komadi drva sa panja, dok nije dobio grubi oblik vanjskog ruba stupe za
usitnjavanje zrnja. Do treeg dana, koristei eki i dlijeto, izdubio je, takoer
samo grubo, unutranjost stupe, i zatim je poeo rezbariti noem. Nakon tjedan
dana rada Kunta se i sam iznenadio kako mu spretno lete prsti, budui da ve vie
od dvadeset kia nije gledao starce iz svog sela kako to rade.
Kad je zavrio s unutranjom, i poeo raditi na vanjskoj strani stupe,
sluajno je naao jednu suhu granu hickory-drva, potpuno ravnu i debljine njegove
ruke od koje je ubrzo izdjelao tuak. Zatim je poeo obraivati gornji dio tuka,
tako da je prvo izgladio drvo turpijom, zatim strugao noem i napokon komadom
stakla.
Kad je zavrio s radom, oba su predmeta leala u uglu Kuntine kolibe jo
puna dva tjedna. Pogledao bi ih od vremena do vremena, pomiljajui kako bi
sasvim dobro izgledali u kuhinji njegove majke. Meutim, sad kad ih je napravio,
nije tono znao to bi s njima uinio; barem je tako sam sebi govorio. Zatim jednog
jutra, ne razmiljajui zato to zapravo ini, Kunta pokupi stupu i tuak i ponese ih
sa sobom kad je poao upitati Bell hoe li massa danas trebati koiju. Kad ga je
ona, kroz vrata zatvorena mreom protiv kukaca, hladno i kratko izvijestila da
massa tog jutra ne namjerava nikamo putovati, Kunta saeka dok mu Bell nije
okrenula leda i zatekne se kako sputa stupu i tuak na stepenice i kako, okrenuvi
se, odlazi to je bre mogao. Kad su Belline ui uhvatile zvuk blagog udarca to
ju je natjeralo da se okrene prvo je vidjela Kuntu kako epajui odlazi jo bre
nego obino; zatim je primijetila na stepenicama stupu i tuak.
Vrativi se do vrata, Bell je gledala za Kuntom sve dok joj nije nestao iz
vida, zatim je otvorila vrata s mreom i pogledala dolje na ostavljene predmete;
bila je zgranuta. Uzela ih je i unijela u kuhinju, zapanjeno razgledavajui precizno
obraeno drvo; zatim brine u pla.
To je bilo prvi put u dvadeset dvije godine koliko je Bell provela na
Wallerovoj plantai da je neki mukarac svojim rukama neto za nju izradio. Osjeti
kako je preplavljuje osjeaj krivice zbog naina kako se odnosila prema Kunti i
prisjeti se kako su udno izgledali vrtlar i gusla kad im se nedavno bila potuila
na njega. Mora biti da su znali za to iako nije mogla u to biti uvjerena, jer je
vrlo dobro znala kako Kunta moe biti utljiv i suzdran na onaj svoj afriki nain.
Bell nije bila nacistu kako e se osjeati ili kako bi se trebala ponaati,
kad Kunta poslije ruka ponovo doe pitati hoe li ga massa trebati. Bilo joj je
drago to je jo cijelo jutro pred njom, pa e imati kad o tome odluiti. Kunta je u
meuvremenu, sjedio u svojoj kolibi, osjeajui se kao da je sastavljen od dva
razliita ovjeka: jednoga, krajnje ponienog zbog upravo uinje-nog budalastog i
smijenog postupka onog drugog Kunte, koji se povrh svega jo osjeao i doslovce
opijen sjeom i uzbuenjem. to ga je nagnalo da to uini? to e ona misliti o
237

njemu? Plaio se trenutka kad e morati ponovo otii u njezinu kuhinju, nakon
ruka.
Konano je doao taj as i Kunta se polako vukao stazom kao da ide na
gubilite. Kad je primijetio da su stupa i tuak nestali sa stepenica ispred
stranjeg ulaza, srce mu poskoi i otea u isti mah. Doao je do vrata s
mreom i primijetio stupu i tuak na podu s druge strane vrata, kao da ih je- Bell
tamo ostavila jer nije tono znala zato ih je Kunta donio. Okrenula se kad je
pokucao kao da ga toboe nije ula kad je dolazio i pokuavala je izgledati
smireno dok je skidala zasun s vrata i otvorila ih, pozivajui ga unutra. To je lo
znak, pomisli Kunta; ve mjesecima mu nije otvarala vrata. Ali, Kunta je elio ui;
meutim, nikako nije mogao maknuti nogu i napraviti prvi korak. Ukopan na
mjestu, on je ravnodunim glasom upita to je massa rekao, a Bell, prikrivajui
koliko je povrjeena i zbunjena, uspije isto tako hladno odgovoriti kako je massa
rekao da ni poslije podne nee nikamo ii koijom. Kad se Kunta okrenuo i
spremio se otii, ona nadajui se doda: On bi pisao pisma cijeli dan.
Sve to je Bell bila smislila da e rei, isparilo joj je iz glave, i kad je Kunta opet
krenuo, ona samu sebe zauje kako joj se omaklo: to to? uz pokret ruke
prema stupi i tu iku.
Kunta je arko elio tog asa biti bilo gdje drugdje na svijetu. Ali konano
odgovori, gotovo srdito: Za tebe da tue kukuruz u to. Bell ga je gledala, a
svi su joj se izmijeani osjeaji sada jasno itali na licu. Hvatajui se za tu utnju
meu njima kao za ispriku da sada ode, Kunta se okrene i pouri odatle bez ijedne
druge rijei. Bell je ostala stajati i osjeala se kao budala.
Slijedea dva tjedna, osim to bi izmijenili pozdrave, nijedno od njih nije se
ni jednom rijei obratilo drugome. Zatim jednog dana, na vratima kuhinje, Bell
prui Kunti okrugli kola od kukuruza. Mrmljajui, Kunta joj zahvali, ponese kola
u svoju kolibu i pojede ga jo onako toplog iz pei, natopljenog maslacem. Bio je
duboko dirnut. Gotovo je sigurno da je ona taj kola napravila od kukuruza
istucanog u stupi koju joj je poklonio. Meutim, on je ve i prije toga bio odluio
da mora razgovarati sa Bell. Kad je poslije ruka otiao upitati da li ga massa treba,
on se prisili izgovoriti onako kako je to prije u svojoj kolibi briljivo iskuao i
nauio napamet: Ja hoe s tebe razgovara posli veere. Bell nije previe
odugovlaila s odgovorom. Mene svejedno rekla je prebrzo i odmah to
poalila.
Do veere, Kunta se uspio dokraja uzbuditi. Zato je rekla to to je rekla?
Zar je doista tako ravnoduna kako je izgledala? Ako jest, zato mu je onda
napravila onaj kola? Mora to raistiti. Meutim, ni Kunta, ni Bell nisu se sjetili
tono dogovoriti mjesto gdje e se sastati. On napokon zakljui kako ona zacijelo
oekuje da e je on saekati kod njezine kolibe. U meuvremenu on se jo uvijek
oajniki nadao da e moda neki bolesnik hitno poslati po massu Wallera.
Meutim, nikakav poziv nije stizao, i Kunta je znao kako vie ne moe odgaati,
duboko udahne, otvori vrata svoje kolibe i nemarno se odeta prijeko do taglja.
Izaao je iz taglja maui hamom koji je kako je bio smislio trebao
zadovoljiti znatielju svakoga tko bi ga mogao vidjeti i upitati se to to Kunta radi
238

u ovo doba dana izvan svoje kolibe, te se polako zaputi niz robovski sokak do
Belline kolibe i ogledavi se kako bi se uvjerio da u blizini nema nikoga vrlo
tiho pokuca na vrata.
Vrata su se otvorila jo i prije nego se njegova ruka dotakla drva i Bell je
odmah izala iz kolibe. Bacivi pogled na ham, a zatim na Kuntu, ona nita ne ree
a kad ni Kunta nita nije rekao, ona se polako uputi dolje prema ivici iza
koliba; on joj se prikljui i pone hodati uz nju. Izaao je mjesec narastao do
polovice i u blijedom svjetlu mjeseine njih su dvoje hodali jedno uz drugo bez
rijei. Kad se neka vrijea omotala Kunti oko lijeve cipele, on posrne oee se
ramenom o Bell i gotovo odskoi od nje. Panino traei po pameti neto
bilo to to bi rekao, arko poeli da je sada uz njega vrtlar ili
gusla, zapravo bilo tko, samo ne Bell.
Konano je ona prekinula utnju. Iznenada je rekla:
Bijeli ljudi zakleli oni general Washington za presje'-nik. Kunta ju je
htio pitati to je to presje'nik, ali je odustao, nadajui se da e ona nastaviti
govoriti. A jedan drugi massa na ime John Adamas, on pot-presje'nik
nastavi Bell.
Uzrujan, Kunta je osjeao da mora i on neto rei kako ne bi opet zapali u
utnju. Konano izlane: Vozio
rnassa juer do njegov brat John da vidi malo cura i istog se asa osjeti
glupo, jer je vrlo dobro znao da je Bell to zacijelo ve znala.
Gospode, kako on voli to dijete! ree Bell, osjeajui se glupo, jer je
to bilo otprilike sve to bi ona ikada rekla za malu missy Anne kad bi se o njoj
govorilo. utnja se ponovo poela uvlaiti medu njih, kad ona nastavi. Ja ne zna
koliko ti zna o taj brat od na massa. On je notar od Spotsvlvanija okrug, ali on
nikada nije imao glava za poslovi ko na massa. Bell je utjela nekoliko daljnjih
koraka. Ja dobro slua mali stvari koji oni spominjati. Ja zna puno vie nego
ljudi misli da ja zna.
Ona sa strane pogleda Kuntu. Meni se nikad ne sviao puno taj massa
John a ja sigurna da ni tebi
ali ima neto o massa John to ja tebi nikad rekla, a to ti treba znati.
Nije on kriv to tebi odrezali noga. Fakat on dobio napad bijesa kad uo
to ono pokvareno siromano bijelo smee tebi radilo. Massa John bio njih
najmio da oni tebe nai s njiovi psi za nigeri, a oni posli njemu rekli kako oni to
tebi radili zato to ti probao njih ubiti sa kamen. Bell zastane.
Ja se sjea ko juer, kad erif Brock tebe dovezo kod na massa. U
svjetlu mjeseca Bell se zagleda u Kuntu.
Ti skoro mrtav, tako reko massa. Na massa poludio kad massa John
rekao kako ti njega vie ne zanima bez noga, na massa se kleo on poe i
tebe kupi od njega i tako napravio. Ja sam vidjela papiri to kau da on tebe
kupio. Osim tebe, on uzeo i jedna velika farma za novac to njegov brat bio
njemu duan. To ona farma s veliki ribnjak tam gdi cesta pravi okuka, ti
uvijek prolazi tamo kad ide sa koija.
239

Kunta je odmah znao koji je to posjed. U pameti mu se pojavi slika ribnjaka

i okolnih polja. Ali ti poslovni stvari, to ne znai nita, jer svi Walleri drati
skupa nastavi Bell. Oni med najstariji familije u Virginija. Fakat, oni bili
stara familija jo u ta Engleska ak i prvo nego doli ovdi preko voda. Tamo bili
svakakvi lordovi i slino i svi pripadali u anglikanska crkva. Bio jedan od
nji to pisao pjesme, to bio massa Edmund Waller. Mlai brat od njega, massa
John Waller, bio taj to prvo doo ovdi. On bio tek osamnajst godini, kako ja ula
massa priati, kad neki kralj Drugi Charles njemu dao velika zemlja na dar tamo
gdi sad okrug Kent.
Poeli su bili mnogo sporije hodati dok je Bell priala, a Kunta nije mogao
biti sretniji to Bell nikako ne prestaje govoriti mada je on od nekih drugih
kuharica obitelji Waller ve bio uo dobar dio toga to mu je ona sada priala, ali
naravno, on to njoj nikad ne bi rekao.
Svejedno, taj John Waller oenio miss Mary Key i oni zgradili veliku
kuu Enfield, tam gdi ti vozi massa vidjeti njegovi stari. I oni imali tri deka,
posebno John Drugi, najmlai bio jako pametan i postao jako puno toga uio
pravo dok bio erif, pa posli bio u parliment i pomogao zgraditi Fredericksburg i
sastaviti Spotsvlvania okrug. On i njegova missis Dorothv zgradili Nevvport i
imali est mladi. I jasno, od tolik nji poeli se djeca Walleri iri i rasti i ima svoji
mladi. Svi oni dosta na visoki poloaj, vani ljudi, isto, erifi i propovjedniki i
notari i u parliment, doktori ko na massa; puno se njih tuklo u revolucija i ne zna
ta sve ne.
Kunta se toliko udubio u ono to je Bell priala da se trgnuo kad je ona
najednom prestala hodati. Mi bolje ide natrag rekla je. Lutati ovdi vani
itava no po ovi korov, samo u jutro bude zakasni na poso. Oni se okrenu, i
kad je Bell neko vrijeme utjela, a Kunta nita nije rekao, ona shvati kako joj on
nee niti rei nita od onoga to mu je na pameti, bez obzira na to to to bilo, i ona
nastavi brbljati o svemu i svaemu to bi joj palo na pamet, sve dok opet nisu doli
do njezine kolibe, gdje se okrenula licem prema Kunti i uutjela. On je stajao pred
njom, gledajui je, itavu jednu dugu munu minutu, a onda konano progovori:
No da, kasno ve ko to ti rekla. Znai, ja tebe vidi sutra. Dok je odlazio, jo
uvijek nosei onaj svoj ham, Bell shvati da joj nije rekao ono o emu je elio s
njom razgovarati. Pa, ree ona sama sebi ne usuujui se misliti da bi to moglo
biti ono to je ona mislila da jest ve e joj jednom rei, kad to njemu bude
zgodno.
Bilo je dobro to Bell nije imala puno posla, jer iako je Kunta poeo sada
provoditi mnogo vremena kod nje u kuhinji dok bi ona, kao i obino, obavljala
svoje svakodnevne poslove uglavnom je ona govorila. Meutim, njoj se dopalo
da joj on tu sjedi i da je slua. Ja saznala rekla mu je jednog dana da
massa napisao svoj test-a-ment i tamo reko da ako on umre, a ne bude oenit,
njegovi robovi biti za mala missy Anne. Ali test-a-ment kae ako on bude oenit,
onda njegova ena dobi nas robovi kad on umre. Meutim, Bell izgleda to
nimalo nije uznemiravalo. Ovdi okolo sigurno ima puno koje bi volile ugrabi
massa, ali nikad on vie ne bude oenit. Ona zastane. Isto ko ni ja. Kunti
240

samo to ne ispadne viljuka iz ruke. Bio je uvjeren da ju je dobro uo, i potreslo

ga je saznanje da je Bell ve jednom bila udata, jer bilo je nezamislivo da ena
koju on eli oeniti ne bude djevica. Brzo je napustio kuhinju i otiao u svoju
kolibu. Znao je da o tome mora dobro razmisliti.
Prola su dva tjedna utnje, a onda Bell nemarnim tonom pozove Kuntu na
veeru u njezinu kolibu te noi. Kunta je bio toliko zapanjen da nije znao to bi
rekao. On nikada do sada nije bio nasamo u kolibi sa nekom enom, osim sa
svojom majkom ili bakom. To ne bi bilo pristojno. Ali, kako on nije nikako
uspijevao pronai prave rijei kojima bi je odbio, ona mu ree u koje vrijeme treba
doi i s time je problem bio rijeen.
Oribao se u limenom kazanu od glave do pete, sluei se grubom krpom i
komadom smeeg, lunatog sapuna. Onda se ponovo izribao, i zatim jo i trei put.
Izbrisao se, i dok je navlaio odjeu, odjednom se zatekne kako tiho pjevui
pjesmu iz svog sela: Mandumbe, tvoj dugaki vrat je tako lijep. Bell nije imala
dugi vrat, niti je bila lijepa, ali morao je sam sebi priznati kako se lijepo osjea kad
je ona negdje u blizini. A znao je da i ona osjea isto.
Bellina je koliba bila najvea na plantai i nalazila se najblie velikoj kui,
a ispred nje je bio mali cvi-jetnjak. Kako je ve dobro poznavao njezinu kuhinju u
velikoj kui, istoa u kolibi nije za Kuntu bila nita to ne bi bio oekivao. Soba u
koju je uao kad mu je Bell otvorila vrata, pruala je osjeaj prisne udobnosti sa
zidovima od greda slijepljenih blatom i sa dimnjakom od opeka izraenih na
plantai, koji se od krova prema dolje irio u prostrano ognjite. Uz ognjite su
visili razni predmeti kojima se Bell sluila kod kuhanja.
A Kunta jo zamijeti kako umjesto uobiajene jedne sobe s jednim
prozorom, kao to je bilo u njegovoj kolibi, Bellina koliba ima dvije sobe i dva
prozora, oba zakri-vena kapcima koje je mogla zatvoriti ako bi padala kia, ili bi
zahladnjelo. Stranja soba, iza pregrade od zastora, oito je bila soba u kojoj je ona
spavala, i Kunta je brino pazio da mu oi nikada ne skrenu prema tom zastoru. Na
dugakom stolu u sredini sobe u kojoj se nalazio stajao je vr, a u nj su bili
zataknuti noevi, viljuke i lice, u drugom vru bilo je cvijea iz Bellina
cvijetnjaka, a dvije upaljene svijee stajale su u zdepastim, glinenim svijenjacima.
Uz svaki je kraj stola stajala po jedna stolica, sa sjedalom ispletenim od trske,
visoka naslona.
Bell ponudi Kunti neka sjedne u stolicu za ljuljanje, koju je bila postavila
blie ognjita. On je oprezno sjedao, jer jo nikada dosad nije sjedio u jednoj od tih
naprava. Meutim, itavo se vrijeme trudio da se prilikom te posjete ponaa to je
mogue nemarnije ba kako se vladala i Bell.
Toliko bilo posla, jo ne stigla niti zapaliti vatru ree ona i Kunta
iskoi iz stolice, sav sretan to je naao neto ime moe zaposliti ruke. Otro
udarajui kremenom o komad eljeza, on upali pahuljasti pamuk koji je Bell ve
bila sloila ispod debelih komada borovine, iznad kojih su bile sloene hrastove
cjepanice, i drvo ubrzo pone gorjeti.
Ne zna kako to uope tebe zvala ovamo, koliba u strani nered i nita
nema spremno za jesti ree Bell, uurbano poslujui.
241

 Za mene nikakva urba prisili se Kunta na odgovor. Ali je ve

prireena koko s okruglicama Bell je vrlo dobro znala koliko to Kunta voli
ubrzo zakuhala. A kad mu je posluila jelo, zadirkivala ga je da pohlepno jede.
Ali Kunta nije prestao jesti dok nije sma-zao i treu porciju. Bell je navaljivala da
je jo malo ostalo u loncu.
Ne, ja gotov puknuti rekao je Kunta iskreno. I nakon to su jo neko
vrijeme avrljali o nevanim stvarima, on ustane i ree kako sada mora kui.
Zastavi u vratima, on pogleda Bell i Bell pogleda njega, ali nijedno od
njih nita ne ree. Onda ona skrene pogled u stranu, a Kunta epajui pode niz
robovski sokak do svoje kolibe.
Probudio se veseliji nego to se ikada osjetio otkako je otiao iz Afrike
ali nikome nije rekao zato se ponaa tako neuobiajeno veselo i otvoreno. To nije
ni bilo potrebno. Medu crncima se poeo iriti glas kako su Kuntu vidjeli doista
nasmijeenog i ak su ga uli kako se smije u Bellinoj kuhinji. I u poetku,
svakog tjedna jedanput, ili tako nekako, a kasnije dva puta tjedno, Bell bi pozivala
Kuntu u svoju kuu na veeru. Iako je on pomiljao kako bi tu i tamo trebao
smisliti neku ispriku i odbiti poziv, nikada nije smogao snage za to. A Bell bi
uvijek kuhala ona jela za koja joj je Kunta rekao da ih ima i u Gambiji, kao to su:
crni graak, okra, sos od kikirikija ili jam-krumpiri peeni na maslacu.
Vei dio njihovih razgovora sainjavali su uglavnom jo uvijek Bellini
monolozi, ali to kao da nije smetalo ni njemu, ni njoj. Njezina najmilija tema bio
je, naravno, massa Waller, i Kunta se nikada nije prestao uditi koliko mnogo Bell
znade o ovjeku s kojim je on zapravo provodio mnogo vie vremena od nje.
Massa udan za mnogi stvari priala je Bell. Kao on vjeruje u
banke, sve u redu, ali isto dri novac sakrit i niko drugi ne zna gdi to osim ja.
On udan i za svoji nigeri, isto. Skoro da nema to to on nee napravi za nj i, ali
kad jedan neto kriv, proda ga ko nita, ba kako prodao Luthera.
Jo neto u emu on udan nastavljala je Bell. On nee ima
uti niger na svoje imanje. Ti vidio kako, osim oni gusla, ovdi nema nego crni
nigeri? I massa svakom rei tono to on misli. Ja ula njega kako kae tako neki
od najvei ovjeki u okrug, mislim oni to sami ima puno uti nigeri, kako previe
bijeli ljudi imati djeca s robovi, jer da znai oni ne rade nita drugo nego kupuje i
prodava vlastita krv, i kako to treba prestane.
Iako to nikada nije pokazao i briljivo je pazio da se redovito uje njegovo
a-ha dok bi Bell priala, Kunta je ponekad sluao samo s pola uha, razmiljajui
u to vrijeme o neem sasvim drugom. Jednom dok mu je pripremala kukuruznu
lepinju koju su na plantai zvali kola s motike, koristei brano to ga je istukla
u stupi tukom koje joj je on napravio, Kunta ju je u mati gledao kako mrvi
kuskus za doruak u nekom afrikom selu, dok mu je ona, stojei uz svoj tednjak
priala kako je kola s motike dobio ime po tome to su ga mijesili za vrijeme
rada u poljima i pekli ga na motikama iznad vatre.
Tu i tamo, Bell bi ak dala Kunti neka ponese guslau i vrtlaru neto
posebno to bi za njih pripremila. Kunta njih sada nije viao tako esto kao ranije,
ali oni su to, inilo se shvaali, i ak bi se reklo da su ti prekidi, kad se ne bi
242

sastajali, jo poveavali uitak u razgovoru kad bi se ponovo nali zajedno. Iako on

s njima nikada nije razgovarao o Bell niti su je oni ikada spominjali po
izrazu njihovih lica bilo je jasno da oni znaju to se odigrava izmeu Bell i njega,
ba kao da su se njih dvoje sastajali nasred robovskog sokaka. Kuntu je to donekle
zbunjivalo, ali inilo se da on tu nita ne moe uiniti a nije mu ni bilo ba
bogzna kako stalo do toga.
Mnogo ga je vie zabrinjavalo to je jo uvijek bilo nekih ozbiljnih pitanja
koja je morao raspraviti sa Bell, o kojima mu meutim, nikako nije uspijevalo
zapoeti razgovor. Izmeu ostalog, to je bila i injenica da je Bell na zidu u prvoj
sobi drala veliku, uokvirenu sliku uto-kosog Isusa koji je izgleda bio nekakav
roak onog njihovog poganskog O, Gospode. Ali, konano je to jednom uspio
spomenuti, a Bell je spremno odbrusila: Nema nego dva mjesta prema koji
svaki ide nebo ili pakao a kuda ti ide, to tvoj problem! I vie nije eljela o
tome razgovarati. Njezin je odgovor izazivao u njemu nelagodu svaki put kad bi se
toga sjetio, ali konano zakljui kako premda je to njezino vjerovanje bilo
pogansko krivovjerstvo ona ipak ima pravo na svoju vjeru, ba kao to on ima
pravo na svoju. to se tie njega, on se nije kolebao: s Alahom se rodio, s Alahom
e i umrijeti mada se opet prestao redovito moliti otkako je poeo toliko
vremena provoditi sa Bell. On odlui da to mora ispraviti, i nadao se da e mu Alah
oprostiti.
U svakom sluaju, nije mogao isuvie strogo suditi o nekome, bio to i
poganski kranin, tko je bio toliko dobar prema nekom inovjercu, pa makar taj
netko i bio vrijedan te panje kao on. Zapravo, ona je bila toliko dobra prema
njemu, da je Kunta poelio uiniti za nju neto posebno neto barem toliko
posebno koliko su to bili ona stupa i tuak. I tako jednog dana, kad je bio na putu
do masse Johna gdje je trebao uzeti missy Anne, koja e kod masse Wallera
provesti subotu i nedjelju, Kunta zaustavi koiju kraj jednog lijepog polja aa, koji
je ve ranije primijetio, i ubere neke od najljepih trski to je mogao pronai.
Izrezavi trsku u tanke trake i koristei neke odabrane bijele i mekane listove s
kukuruznih klipova, za nekoliko slijedeih dana Kunta joj izradi vrlo sloeno
ispleteni prostira, s velikom, upadnom mandingo-arom u sredini. Ispalo je ak i
bolje nego to se nadao, i on ga pokloni Belli slijedei put kad ga je pozvala na
veeru. Ona podigne pogled s prostiraa i zagleda se u Kuntu. Nee niko stavi
svoji nogi na to! uzviknula je, okrenula se i nestala u spavaoj sobi. Nekoliko
trenutaka kasnije, vratila se drei ruku iza lea i rekla: Ovo trebalo biti tebi za
Boi, ali ja sad napravi neto drugo.
Ona isprui ruku. Bio je to par lijepih pletenih vunenih arapa jedna je
imala samo pola stopala, a prednji je dio bio nadopunjen mekim vunenim jastuiem. Ni on ni ona nisu znali to bi rekli.
Kunta je osjeao miris jela to se krkalo na ognjitu spremno da mu ga
Bell poslui, ali dok su tako stajali i gledali se, ne skidajui pogled jedno s
drugoga, u njemu je bujao neki udan osjeaj. Bellina ruka naglo uhvati njegovu,
jednim pokretom ona ugasi obje svijee, i oni hitro dok se Kunta osjeao poput
lista noena bujicom zajedno prou kroz zastrti ulaz u drugu sobu i legnu na
243

krevet, okrenuti jedno prema drugome. Duboko uranjajui u njega oima, ona
isprui ruke prema njemu, oni se priblie i po prvi put u trideset i devet kia svog
ivota, Kunta je drao enu u svom naruju.
65. POGLAVLJE
Massa meni ne hoe vjerovati kad ja njemu rekla ispria Bell Kunti.
Ali konano reko da on misli mi treba razmisliti o to neko vrijeme, jer kad se
ljudi eniti to sveto u oima Isusa. Kunti, meutim, massa Waller nije rekao ni
rijei o tome slijedeih nekoliko tjedana. Zatim, jedne noi Bell dotri do Kuntine
kolibe i zadihana mu objavi: Ja njemu rekla mi jo hoe eniti se i on kae da
onda on misli to u redu!
Vijest se brzo proula u robovskom sokaku. Kunti je bilo neugodno dok su
mu razni ljudi prilazili estitati. Ali, htio je zadaviti Bell kad je to rekla ak i missy
Anne, slijedei put kad je djevojica dola u posjet stricu, jer kad je missy Anne to
saznala, prvo to je uinila bilo je da pone trati naokolo kriei: Bell se bude
eni! Bell se bude eni! Ipak, u isti mah Kunta je duboko u sebi osjeao kako
nije pristojno osjeati nezadovoljstvo kad se tako neto najavljuje, jer narod
Mandingo smatra vjenanje drugim najvanijim dogaajem u ivotu ovjeka,
poslije samog roenja.
Bell je nekako uspjela od masse izvui obeanje da nee koristiti koiju
ni Kuntu itav dan u nedjelju prije Boia kad nitko od robova nee biti na
poslu, i prema tome svi e moi prisustvovati vjenanju. Ja zna ti nee enidba
u velika kua rekla je Kunti to mi lako mogli imati da ja pitala massa za to.
A ja zna da zapravo ni on to ne eli, tako se vi dva sloili barem oko to. Uredila
je da se vjenanje odri ispred njezine kolibe, uz njezin ovalni cvijetnjak.
Svi stanovnici robovskog sokaka bili su prisutni, odjeveni u nedjeljna
odijela, a preko puta njih stajali su u grupi massa Waller s malom missy Anne i
njezinim roditeljima. Meutim, to se tie Kunte, poasni gost na vjenanju i
onaj koji je u pravom smislu te rijei bio odgovoran za itav taj dogaaj bio je
njegov prijatelj iz Gane, koji je preao dugi put od Enfielda, molei usput kola to
su nailazila da ga prebace komad puta, samo da moe prisustvovati vjenanju. Kad
je Kunta sa Bell izaao na sredinu dvorita, okrenuo se prema qua-qua svirau, i
njih su dvojica izmijenili dugi pogled, a zatim je Bellina prijateljica, koja je uvijek
predvodila molitvu i pjesmu robova, tetka Sukey, pralja, istupila naprijed kako bi
obavila obred. Nakon to je sve prisutne pozvala da se priblie jedni drugima, ona
ree: Sada, ja pita sve ljudi ovdi neka mole za ovi savez koji e Bog ovdi
spojiti. Hou da vi svi moliti da ovi par ljudi ostati skupa ona, oklijevajui,
naas zastane i da nita ne dogoditi to izazvati da oni budu prodani jedno od
drugo. I molite da u nji budu dobri, zdravi mladi. A zatim, vrlo ozbiljna izraza
lica, tetka Sukey poloi metlu na kratko pokoenu travu ispred Kunte i Bell,
kojima na to dade znak neka se uhvate za ruke.
Kunta je osjeao da e se uguiti. Kroz pamet su mu se nizale slike
vjenanja u Juffureu. Vidio je plesae, uo pjevae pohvalnica i molitve alima, i
bubnjeve za poruke kako odailju vijest o veselom dogaaju u druga sela. Nadao se
da e mu biti oproteno za to to ini i da e bez obzira na to koje rijei budu
244

izgovorene i upravljene njihovu poganskom bogu, Alah razumjeti kako Kunta jo

uvijek vjeruje u Njega i samo u Njega. Potom, kao iz daljine, on zauje kako tetka
Sukey pita: Sad, vi dva, vi sigurni hoe biti eniti? Tiho, pokraj Kunte, Bell
odgovori: Ja hoe. A tetka Sukey onda upravi oi prema Kunti; osjeao je
kao da.se njezine oi zabadaju u njega. A Bell mu je snano stiskala ruku. On
primora rijei da mu izau kroz usta: Ja hoe. I onda tetka Sukey ree:
Onda, pred oima Isusa, vi dva skaite u sveta zemlja od brak.
Kunta i Bell zajedno visoko preskoe metlu onako kako ga je Bell silila
vjebati ponovo i ponovo dan prije vjenanja. Kunta se osjeao glupo zbog tog
skakanja, ali ga je Bell upozorila da e njihov brak biti strano nesretan ukoliko
noga bilo kojeg od njih dotakne metlu, a onaj kome se to dogodi, prvi e umrijeti.
Kad su sretno dotakli zemlju s druge strane metle, svi su prisutni zapljeskali i
poeli klicati, a kad su se utiali, tetka Sukey opet progovori: to Bog sastavio,
nek nijedni ovjek ne rastavlja. Sad, vi dva, budi vjerni jedno drugom. Ona
pogleda ravno Kuntu. I budi dobri krani. Tetka Sukey se zatim okrene
prema massi Walleru.
Massa, ima ti neto eli rei za ova prilika?
Massa oigledno najradije ne bi bio nita rekao, ali ipak istupi naprijed i
tihim glasom izgovori: On je dobio dobru enu sa Bell. I ona je dobila dobrog
momka. A ja i moja obitelj, ovdje prisutna, elimo im svaku sreu za itav ivot.
Glasnom klicanju koje je odjeknulo iz grla svih stanovnika robovskog sokaka,
pridruilo se i veselo skvianje male missy Anne, koja je skakala gore-dolje, sve
dok je njezina majka nije odvukla s tratine, i svi su Walleri otili natrag u veliku
kuu, ostavljajui crnce da nastave slaviti na svoj nain.
Tetka Sukey i ostale Belline prijateljice pomogle su joj pripremiti dovoljno
razliitih jela, koja su gotovo potpuno prekrila povrinu dugakog stola. I gostei
se, u dobrom raspoloenju, svi osim Kunte i ovjeka iz Gane, naslaivali su se
rakijom i vinom koje je massa dao da se donese iz podruma u velikoj kui kao
njegov vjenani poklon. Budui da je gusla neprekidno i vrlo glasno svirao na
svom glazbalu sve otkako je otpoela zabava, Kunti nije bilo jasno kad je uspio
doi do pia, ali po nainu kako se njihao dok je svirao, bilo je jasno da se uspio
doepati i vie od jedne ae. Kunta je toliko dugo podnosio guslaevu naklonost
prema alkoholu da se ve bio s time pomirio, ali kad je vidio Bell kako marljivo
puni i prazni svoju au s vinom, zabrinuo se i poeo se nelagodno osjeati.
Doivio je pravi ok kad je uo Bell kako je doviknula seki Mandv, jo jednoj od
njezinih prijateljica: Ja bacila oko na njega jo prije deset godini! I ubrzo
nakon toga ona se dogega do njega, baci mu se oko vrata i poljubi ga ravno u usta,
tu pred svima, usred neukusnih ala, gurkanja laktovima i grohotnog smijeha. Kad
su se gosti konano poeli opratati, Kunta je ve bio napet poput tetive na luku.
Konano su njih dvoje ostali potpuno sami tamo na dvoritu, i kad mu je Bell,
vijugajui preko dvorita, prila nesigurnim koracima, rekla mu je tiho, zapleui
jezikom: Sad kad ti kupio kravu, ti moe dobije mlijeka koliko hoe! Kunta
se uasnuo kad ju je uo tako govoriti.
245

Ali nije mu dugo trebalo da ga to prestane smetati. Zapravo, prije nego je

prolo vie tjedana, Kunta je mnogo saznao o tome kakva je uistinu ta velika,
snana, zdrava ena. Njegove su ruke istraivale u mraku sve dok se nije uvjerio da
je Bellina velika stranjica doista u potpunosti njezina, a ne jedan od onih ispunjenih jastuia za koje je uo kako ih mnoge ene nose da bi im stranjice izgledale
vee nego to jesu. Iako je Kunta nikada nije vidio golu ona bi uvijek ugasila
svijeu prije nego bi je uspio vidjeti ipak mu je bilo doputeno vidjeti njezine
grudi, i sa zadovoljstvom je zapazio da su velike i od one vrste koje e imati
mnogo mlijeka za sinove, to je bilo vrlo dobro. Ali, uhvatio ga je uas kad je prvi
put zapazio duboke oiljke od udaraca biem na Bellinim leima. Ja nositi
oiljki do groba, isto ko moja mama rekla je Bell ali moja lea sigurno bolje
izgleda od tvoja nato se Kunta iznenadio, jer on jo nikada nije vidio kako
izgledaju njegova leda. Ve je gotovo bio potpuno zaboravio sve one udarce od
prije vie od dvadeset godina.
Uz njezino toplo tijelo uvijek kraj njegova, Kunta je doista uivao spavati u
Bellinu visokom krevetu na mekom madracu, ispunjenom pamukom umjesto
komu-ina. I njezini popluni, koje je isto tako sama napravila, takoer su bili
udobni i topli, a za Kuntu je bio potpuno nov osjeaj raskone ugode spavanje
izmeu dvije plahte. Gotovo isto toliko zadovoljstva pruale su mu i lijepe koulje,
po njegovoj mjeri, koje mu je Bell saila i zatim prala, krobila i glaala, kako bi
svakog dana mogao obui svjeu koulju. Bell je ak znala omekati kou njegovih
krutih, visokih cipela, maui ih salom, i isplela mu je jo arapa koje su bile
paljivo ispunjene kako bi tono pristajale na njegovo osakaeno stopalo.
Nakon dugih godina vonji u koiji po itav dan i povrataka kasno uveer,
da bi se nakon hladne veere odvukao na svoj usamljeniki leaj, sad je imao Bell
koja se brinula da ista veera koju je spremila za massu ako nije bila svinjetina
krka i na ognjitu u njihovoj kolibi kad bi se Kunta vratio kui. A on je uivao
jesti s njezinih bijelih keramikih tanjura, noevima, licama i viljukama koje je
ona oito za sebe pribavila iz velike kue. Bell je ak i obijelila svoju kolibu
Kunta je esto morao sam sebe podsjeati na to kako je to sada njihova koliba i
to ne samo izvana, nego i iznutra. Sve u svemu, bio je iznenaen saznanjem da mu
se gotovo sve u vezi sa Bell dopada, i moda bi i ee pre389korijevao sama sebe to ve ranije nije bio doao pameti, kad se ne bi
osjeao previe ugodno da bi sad troio vrijeme razmiljajui o tome kolike je
godine propustio. Naprosto nije mogao vjerovati koliko se sve u njegovu ivotu
izmijenilo, koliko je ivot sada bio ljepi nego to je bio samo nekoliko mjeseci
ranije i samo nekoliko metara dalje odavle.
66. POGLAVLJE
Iako su se toliko zbliili otkako su skoili preko metle, bilo je trenutaka
kad bi Kunta osjetio kako Bell jo uvijek ne osjea prema njemu potpuno
povjerenje. Ponekad, kad bi mu neto priala u kuhinji ili u njihovoj kolibi, zaustila
bi da mu neto ree, pa bi onda naglo skrenula razgovor na neto drugo, i time bi u
Kunti izazvala naglu srdbu koju je uspijevao sakriti samo zahvaljujui svome
ponosu. A ak nekoliko puta uo je od guslaa ili od vrtlara prie koje su mogle
246

biti pokupljene samo kroz kljuanicu na vratima massine blagovaonice. Nije ga

smetalo to to ona njima govori; bio je povrijeen to to njemu nije rekla, to ima
tajne pred vlastitim muem. To ga je jo vie vrijealo zato to je on sa svoje strane
uvijek bio tako otvoren i to je s njom, i sa njima, dijelio vijesti koje oni inae
moda nikada ne bi saznali ili u najmanju ruku, tek mnogo kasnije. Kunta je
poeo i nastavio nekoliko sedmica preuivati ak i Belli, sve to bi uo u
gradu. Kad je ona konano napomenula neto o tome, on joj odgovori kako u
zadnje vrijeme, jednostavno nema nikakvih novosti, i kako je to moda ba i dobro,
jer novosti ionako nikad ne donose nita dobro. Meutim, kad se slijedei put
vratio iz grada, zakljui da je dosad valjda nauila lekciju, pa joj ispria to je uo
kad je massa priao jednom svom prijatelju. Rekao je da je upravo itao o bijelom
lijeniku iz New Orleansa, po imenu Benjamin Rush, koji je poslao pismo
novinama i u njemu izjavio kako je svom dugogodinjem crnom asistentu, robu
Jamesu Derhamu, odluio dati slobodu, kad je uvidio da je ovaj nauio od njega o
medicini isto toliko koliko je bijeli lijenik i sam znao.
Je 1' to oni niger to i sam postao doktor i postao jo vie slavan od taj
bijeli ovjek koji njega'uio? upita' Bell.
Kako ti zna za to? Massa rekao kako to ba sad itao, a ovdi bio niko
koga ti mogla uti to priati ree Kunta, isto toliko srdit koliko i zaprepaten.
Oh, ima ja svoji naini uzvrati Bell tajnovito i promijeni temu.
to se tie Kunte, on je odluio da je to bio posljednji put to je ona od
njega ula bilo kakvu novost. On vie o tome ne ree ni rijei a zamalo ni o
emu drugom itavih tjedan dana ili tako nekako. Konano Bell shvati o emu
se radi, i nakon dobre veere uz svjetlost svijea, u njihovoj kolibi, jedne nedjelje
ona mu poloi ruku preko ramena i tiho ree: Neto stalno meni na pameti da
tebi kae. Otila je zatim u spavau sobu, i trenutak kasnije vratila se s jednom
od Virginia Gazette kojih je kako je Kunta ve zapazio bila itava hrpa
ispod njezina kreveta. On je uvijek pretpostavljao da Bell jednostavno uiva listati
novine kao to je znao i mnoge druge crnce koji su se voljeli time zabavljati, ili
kao oni siromani bijelci koji bi se subotom etali po sjeditu okruga s novinama
rairenim ispred lica, iako su i Kunta i svi ostali koji bi ih vidjeli vrlo dobro znali
da nisu u stanju proitati ni slova. Ali, ugledavi sad tajanstveni izraz na Bellinu
licu, Kunta, zapanjen, na neki nain predosjeti to e mu ona rei.
Ja mogu malo ita Bell zastane oklijevajui. Ti zna, massa mene
prodati prije nego sutra svanuo dan, ako on to znao.
Kunta nita nije rekao, jer ve je nauio da e Bell vie rei ako je pusti
govoriti, nego ako joj pone postavljati pitanja. Ja znala neki rijei sve od kada
bila mala cura nastavila je. To meni nauili djeca od moj massa onda. Njima
se svialo igrati uitelj, jer oni ili u skoiu, a massa i missis ne mislili da to vano
zato bijeli ljudi uvijek misli ti nigeri previe glupi da neta naui.
Kunta se sjeti starog crnca, posluitelja u zgradi spotsilvanijskog okrunog
suda kojega bi Kunta svaki put posjetio i koji je tamo godinama istio i prao
po-, dove, a da nitko od bijelaca nije ni sanjao kako on kopira njihov rukopis sa
247

papira koje su ostavljali po stolovima, sve dok se nije dovoljno izvjebao tako da je
mogao krivotvoriti i potpisivati putnice koje bi zatim prodavao ostalim crncima.
Zurei paljivo u vrh kaiprsta koji je pomicala po naslovnoj stranici
novina, Bell napokon ree: Evo se parliment opet sastao. Nagnula se i izbliza
prouavala tiskana slova. Oni sada izglasali novi zakon o porezi. Kunta je
jednostavno bio bez rijei. Bell prijee na tekst nie. Ovdi opet neto o ta
Engleska da oni od tamo poslali neki nigeri nazad u Afrika. Bell pogleda
Kuntu. Hoe ja ita vie to oni kae o tome? Kunta kinine glavom. Bell je
sad trebala nekoliko minuta, i za to je vrijeme zurila u svoj prst i usnama bezglasno
oblikovala slova i rijei. Zatim opet pone govoriti. Dakle, ja ne zna da li ja to
ba tono razumila, ali kae etr'sto nigeri poslani negdi to izgleda zvati se Sierra
Leone, na zemlja koju ta Engleska kupila od kralj u ta zemlja i nigeri svaki dobiti
neto zemlje za raditi i neto novci za pomo.
Kad se, izgleda, zamorila od napora itanja, Bell pone okretati stranice, i
na unutranjim je stranicama pokazala Kunti jednu za drugom slike istih malih
likova mukaraca koji su preko ramena imali prebaen tap na koji je bio nataknut
zaveljaj, te upirui prstom u tiskani dio ispod jednog takvog crtea, ona razjasni
Kunti: Tu uvijek ima opis od pobjegli niger tako bilo o tebe kad zadnji put
bjeao. Tu kae kakvi oni po boja, koji znak ima na lice, ili ruke, ili noge, ili leda
od batine ili od igosanje. I jo kae to oni imali na sebe kad pobjegli i takve
stvari. Onda kae iji oni svojina i kolika nagrada ponuena za ko god ti nigeri
ulovi i dovede nazad. Ja ve vidjela kako nudili ak pesto dolari, ali vidjela isto
kad jedan niger tako puno bjeao, njegov massa bio tako bijesan da davao deset
dolari za ulovljeni ivi niger i petnajst dolari za samo njegova glava.
Konano Bell odloi novine s uzdahom, oito iscrpljena od napornog
itanja. Sad ti zna kako ja znala za oni niger doktor. Na isti nain ko i massa.
Kunta je upita zar ne misli da se izlae velikoj opasnosti time to uzima i
ita novine masse Wallera.
Ja strano oprezna kad to radi ona odgovori. Ali da ti kae,
jedanput se ja bila nasmrt prestraila od massa Bell nadoda. To bilo jedan
dan on sam tako uao u dnevna soba gdi ja tobo brie praina, a zapravo ja ba
bila gledala u jedna od one njegove knjige. Gospode, ja komad leda. Massa samo
stajao tamo minutu i gleda u mene. Ali nikad nita ne rekao. Samo izao i od drugi
dan do danas na njegov ormar sa knjige stoji lokot.
Kad je Bell ponovo spremila novine pod krevet, neko je vrijeme utjela, a
Kunta ju je ve dovoljno poznavao da zna kako je njoj jo neto na pameti. Upravo
su se spremali poi u krevet, kad ona naglo sjedne za stol kao da je iznenada
donijela nekakvu vanu odluku i s izrazom koji je u isti mah bio i zastraen i
ponosan, ona izvue iz depa na pregai komad olovke i sloeni komadi papira.
Izravnavi papir, ona veoma polako pone crtati nekakve znakove.
Zna ta ovo? upita ga i jo prije nego to je Kunta dospio zanijekati,
odgovori: Dakle, to moje ime. B-e-1-1. Kunta je zurio u olovkom iscrtane
are, sjeajui se kako se godinama sa strahom klonio svakog dodira sa pismom
tuobaba, plaei se da bi u tome mogao biti nekakav tuobabovski gri-gri, koji bi mu
248

mogao nanijeti neko zlo i zapravo, jo uvijek nije bio sasvim siguran je li taj
njegov strah uistinu bezrazloan. Bell je iscrtala jo nekakva slova. To tvoje
ime. K-u-n-t-a. Ona ga pogleda, a oi su joj sjale od ponosa. Protiv svoje volje,
Kunta se nije mogao suzdrati da se ne nagne blie papiru i izbliza proui te
udne znakove. Ali se onda Bell uspravi, zguva papir i baci ga na ar u ognjitu.
Pazi, nikada tebe ne smije ulove sa neto napisano.
Prolo je nekoliko sedmica dok se Kunta konano odluio poduzeti neto u
vezi s osjeajem razdraenosti to ga je muio sve od one veeri kad mu je Bell
onako ponosno pokazala kako zna itati i pisati. Ba kao i njihovi bijeli masse, ovi
crnci, roeni na plantaama, izgleda vjeruju da su crnci koji su doli iz Afrike
upravo sili sa grane, te da pogotovo nikada nisu iskusili bilo kakvo obrazovanje.
I tako, naglaeno nemarnim kretnjama, jedne veeri nakon jela, Kunta
klekne ispred ognjita u kolibi, pokupi araem neto pepela na kameni rub
ognjita, zatim rukom izravna i izgladi pepeo. Dok ga je Bell radoznalo promatrala,
on izvadi iz depa tanki, zailjeni tapi i pone u pepeo ucrtavati svoje ime
arapskim pismom.
Bell nije saekala da zavri nego odmah upita: to to? Kunta joj
objasni. Zatim, dokazavi to je elio dokazati, on oisti pepeo ponovo u ognjite,
sjedne u ljuljaku i saeka da ga Bell upita kako je nauio pisati. Nije trebao dugo
ekati, i ostatak te veeri, za razliku od ostalih, Kunta je govorio, a Bell je sluala.
Svojim polaganim, isprekidanim nainom govora, ispriao je Bell kako u njegovu
selu sva djeca ue pisati pisaljkama nainjenim od upljih, suhih stabljika neke
trave i tintom napravljenom od vode smijeane s usitnjenim komadima ae
skinute sa kuhinjskih lonaca. Priao joj je o arafangu i o njegovim podukama koje
su se odravale ujutro i predveer. Zanesen prianjem i uivajui u neobinom
prizoru kako jednom Bell sjedi pred njim zatvorenih usta, Kunta joj ispria takoer
kako u Juffureu uenici moraju znati teno itati iz kurana prije nego mogu poloiti
zavrni ispit i ak joj je izrekao nekoliko stihova. Vidio je da se Bell
zainteresirala, ali ga je ipak udilo da je u toku svih godina otkako je poznaje, to
bilo prvi put to je ona pokazala makar i malo zanimanja za bilo to u vezi s
Afrikom.
Bell pokuca po stolu izmeu njih. Kako vi Afri-kanci kae stol?
upita ga.
Iako Kunta nije govorio mandingo jezikom otkako je otiao iz Afrike, rije
meso izleti mu iz usta gotovo prije nego je uope shvatio to govori, i on osjeti
kako ga preplavljuje osjeaj ponosa.
A kako to? upita Bell, pokazujui stolac na kojem je sjedila.
Sirango odgovori Kunta. Bio je toliko zadovoljan samim sobom da je sada
ustao i poeo etati naokolo po kolibi pokazujui razne stvari.
Pokucavi po Bellinu crnom eljeznom loncu iznad ognjita, Kunta ree
kolero, a zatim pokae na svijeu na stolu: Kandio. Bell je zapanjena ustala sa
stolice i slijedila ga uokolo po kolibi. Kunta nogom gurne torbu od konoplje i ree:
Boto dotakne suhu tikvu i ree: Mirango zatim koaru koju je ispleo
stari vrtlar: Sinsingo. Povede Bell dalje u spavau sobu.
249

 Larango rekao je pokazujui na krevet, a zatim na jastuk:

Kunglarang. Zatim na prozor. Ja-nerango i na krov: Kangarango.
Gospode smiluj se! uzviknula je Bell. Bio je to izraz mnogo veeg
potovanja prema njegovoj domovini nego to se Kunta ikada nadao izazvati kod
Bell.
Sad vrijeme mi spusti nai glavi na kunglarang
ree Kunta, sjedne na krevet i pone se svlaiti. Bell se namrti,
zatim se nasmije i zagrli ga. Kunta se ve dugo vremena nije tako dobro osjeao.
67. POGLAVLJE
Iako je Kunta jo uvijek volio navratiti i razmijeniti novosti sa guslaem i
vrtlarom, nije to sada inio tako esto kao onda kad je bio samac. Naravno, to nije
bilo nita udno, jer sad je veinu svog slobodnog vremena provodio sa Bell. ak i
kad bi se dospjeli sastati, Kunti se u posljednje vrijeme inilo da se oni nekako
drugaije odnose prema njemu nego ranije nisu bili neljubazni, to nikako, ali je
u njihovu ponaanju bilo nedvojbeno manje drugarstva. Njih dvojica su Kuntu doslovce gurnuli u naruje Belli, a sada, kad se oenio, ponaali su se kao da se s
jedne strane pomalo strae da bi to moglo biti zarazno as druge pak, kao da
misle da oni to nikada nee doivjeti; Kuntina oigledna srea u vlastitom domu,
kraj toplog ognjita, nije nimalo grijala njihove kosti u hladnim zimskim noima.
Pa ipak, iako sada nije osjeao toliko bliskosti s njima kao nekada u uoku
njinova samakog drugovanja koje ih je povezivalo unato razliitom podrijetlu
osjeao je da ga sada potpunije prihvaaju, kao da je vjenanjem sa Bell postao
doista jedan od njih. Mada su u razgovoru sa svojim oenjenim prijateljem
gusla i vrtlar izbjegavali one pomalo prostake ale kojima bi ih ranije znali ponekad zainiti a Kunta nikada ne bi priznao da je ponekad ipak uivao u
guslaevim grubostima njihovi su razgovori sada, kako su prolazile godine i
jaalo povjerenje meu njima, ionako postali dublji i ozbiljniji.
Boje se, eto to! izjavio je gusla jedne veeri.
Zato bijeli ljudi tako marljivo brojiti svakoga u taj popis! Plae se da
doveli ve nigeri neg to ima nji bijeli ljudi! tvrdio je.
Kunta ree to mu je Bell ispriala, da je u novinama proitala kako je u
popisu stanovnitva u Virginiji zabiljeeno samo nekoliko tisua bijelaca vie od
crnaca.
Bijeli ljudi vie straeni od slobodnih nigeri nego od nas! dobacio
je stari vrtlar.
Ja uo da samo u Virginija ima blizu neki ezdeset iljadi slobodni nigeri
rekao je gusla. A niko i ne znati koliko ima nigeri koji robovi. Ali ova
drava svejedno nije drava s najve nigeri. Tamo dole, u one dravi gdi zemlja
najbogatija i davati najbolja etva, a oni tamo imati i voda za brodovi da moe
voziti etva na trite . .
Da, u ti krajevi ima dva nigeri na svako bijeli ovjek! upadne mu u
rije stari vrtlar. To tamo skroz dole u ona Lou'siana delta i uz ona rijeka
Yazoo Miss'ippi gdi rasti eerna trska i jo doli, u oni crni pojas od Alabama,
Juna Ca'lina i Geo'gia, gdi sadi sva ona rua i indigo ja vama kae, tam doli na
250

one njiovi velike plantai daleko unutra, oni ima na gomile nigeri koji niko nikad
brojio.
Neki od te plantai tako velike da oni nji maro dijeliti na manji na koji
onda nazornik gazda priao je gusla. A masse to vlasnici od ti velike
plantai to veinom veliki advokati i politiari i poslovni ljudi to ivi u gradovi i
njiovi eni nee ni uju za plantai osim moda za dovesti se u lijepi koije sa
prijatelji za Dan zahvalnosti ili za Boi ili za ljetni pikniki.
A zna ta uzvikne stari vrtlar ti bogati gradski bijeli ljudi to ba
oni med koji bude najve ljudi to govori proti ropstvo.
Gusla ga prekine. Ha! Kao to neta znai! Uvijek bilo neki veliki bijeli
ljudi hoe ukine ropstvo. Da, vrapca, ropstvo stavili izvan zakon ovdi u Virginija
ravno prije deset godini, ali zakon ili nezakon, kako ti moe vidi, mi jo uvijek
robovi i jo uvijek dolazi novi brodovi puni nigeri.
Kuda oni voditi ti novi nigeri? upita Kunta.
Neki koijai koje ja pozna kau vozili svoj massa na dugi putevi gdi
skoro ne moe vidi crno lice vie dana.
Ima puno itavi okrugi gdi nema jedna velika plantaa i koji skoro
sasvim bez nigeri ree mu vrtlar. Nita, samo mali farmi s puno kameni
koji oni bijeli ljudi to tako siroti da mora jede zemlja moe kupi za pedeset centa
za jedno jutro. A nita puno bolje ne ivi ni oni koji ima nita bolja zemlja i samo
aka robovi.
Jedno mjesto za koje ja uo gdi sigurno nema samo aka robovi, to oni
Zapadne Indije ta to ve bilo ree gusla i okrene se Kunti. Ti moda
zna gdi ovi Zapadne Indije? To preko voda isto kao gdi ti bio. Kunta nijeno
potrese glavom.
Svejedno nastavi gusla ja uje tam bude ak iljada nigeri svi od
jedan massa, oni obradiva i sijee ta trska od koja praviti eer i melasa i rum.
Kau meni da udo oni brodovi kao oni to tebe doveze ovdi stane sa ti afriki
nigeri tam u Zapadne Indije na malo vremena samo da malo ugoji nigeri koji na
dugo putovanje postati tako bolesni i mravi da polumrtvi. Kad ugoje nigeri, onda
doe s njih ovdi da dobi bolja cijena za nigeri koji sposobni raditi. Eto, sad, ja tako
uo.
Kunta se nikako nije mogao prestati uditi odakle gusla i vrtlar toliko toga
znaju o svemu onom to nikada nisu vidjeli, o krajevima u kojima nikada nisu bili
jer on se tono sjeao kako su mu i jedan i drugi vie puta rekli da
nikada nisu bili dalje od Virginije i Sjeverne Caroline. On je mnogo vie putovao
od njih ne samo to je preao onaj veliki put od Afrike, nego je sa massom, u
koiji, prokrstario dravu uzdu i poprijeko pa ipak su oni znali toliko vie od
njega da su mu, ak i poslije svih godina otkako s njima razgovaia, jos uvijck
oiKrivan Kojeta za to on do tada nikad nije uo.
Zapravo, nije ga smetalo to je bio prisiljen priznati koliko je neobavijeten
jer oni su mu pomagali stei nova saznanja; zabrinjavalo ga je to je u toku tih
godina na plantai ustanovio kako je ak i on bolje obavijeten od prosjenog
251

crnog roba. Koliko je uspio zapaziti, veina crnaca doslovce nisu imali pojma ak
ni gdje se nalaze, a kamoli da bi znali tko su.
Kladim se da pol nigeri u Virginija nikad izali sa plantaa od svoji
massa rekla je Bell kad je njoj neto o tome spomenuto. I nikad oni niti
uli za neto drugo, osim moda Richmond i Fredericksburg i gore na Sjever i
nema pojma gdi oni zapravo ivi. Bijeli ljudi nee nigeri znaju gdi oni ivi zato
oni toliko brinuti da nigeri digne ustanak ili bjei.
Jo prije nego to se Kunta mogao oporaviti od iznenaenja to tako
pronicavo miljenje uje od nje, a ne od guslaa ili vrtlara, Bell opet progovori.
Ti rauna opet bude bjeati ako bila prilika?
Kuntu je njezino pitanje duboko pogodilo i dugo joj nije nita odgovorio.
Konano ree: Dakle, dugo ja ve nita ne mislio o tome.
Puno puta ja misliti o razni stvari koji niko ne rauna da ja misli
rekla je Bell. Kao bude nekad ja pone misli o tome kako to bilo biti slobodna
kako ula za oni koji sretno doli gore na Sjever. Ona se zagleda u Kuntu.
Makar da massa ne zna kako dobar, mene doe takvi osjeaj kako da ti i ja
mladi nego mi biti, ja mislim ja bila spremna otii od ovdi jo u ova no.
Dok je Kunta sjedio zapanjen, ona tiho doda: Ali izgleda ja sad ve postala
preve stara i straiva.
Bell kao da je proitala to je Kunta upravo tog asa mislio o sebi i to ga
pogodi poput udarca akom. Kunta je uistinu bio previe ostario da bi ponovo
bjeao i previe je batina podnio. I postao ustraen. Sav bol i uas iz onih
stravinih dana i noi bjeanja, vrate mu se u sjeanje: izranjene noge, plua
napregnuta do rasprsnua, izgrebene ruke, otro trnje, lave pasa, zapjenjene
gubice, pucnjevi, vrelina udarca biem, sjekira to pada. Prije nego je shvatio to se
s njim dogaa, Kunta zapadne u stanje dubokog oaja i potitenosti. Svjesna da je
iako nenamjerno ona izazvala to Kuntino sumorno raspoloenje, ali isto tako
svjesna da bi svaki daljnji razgovor o tome, ak i isprika, samo jo sve pogorala
Bell jednostavno ustane i ode u krevet.
Kad je nakon izvjesnog vremena Kunta shvatio da je Bell izala iz sobe,
bilo mu je krivo to nije s njom podijelio svoja razmiljanja. Posebno ga je muilo
to je tako strano potcijenio i nju i druge crnce.
Iako oni to nisu nikada nikome pokazivali osim onima koje su voljeli a
ponekad ak ni njima Kunta je konano shvatio kako ovi crni ljudi nita manje
od njega ne osjeaju i isto toliko mrze ugnjetavanje pod kojim su ivjeli. Kad
bi barem mogao nai naina da joj kae koliko mu je ao, kako dobro razumije
njezinu bol, koliko joj je zahvalan za ljubav i kako snano osjea da veza medu
njima urasta sve dublje i dublje u njega. Tiho, Kunta ustane, ode u spavau sobu,
svue se, legne u krevet, zagrli Bell i uzme je i ona njega s nekom
oajnikom strau.
68. POGLAVLJE
Ve nekoliko tjedana, tako se inilo Kunti, Bell se nekako udno ponaala.
Kao prvo, jedva bi progovorila koju rije, ali nije bila loe raspoloena. I stalno bi
mu dobacivala nekakve, kako je to njemu izgledalo, vrlo udne, poglede, a kad bi
252

joj on uzvratio pogled, duboko bi uzdahnula. I dok bi se ljuljala u svojoj stoliciljuljaki, iznenada bi se poela sama za sebe nekako tajanstveno osmjehivati,
ponekad bi ak poela pjevuiti. Zatim jedne noi, im su ugasili svijeu i popeli se
u krevet, ona dohvati Kuntinu ruku i njeno je poloi na svoj trbuh. Neto tu
unutra, u njoj, odjednom se pomaknulo ispod rasprsnuti od radosti.
Slijedeih nekoliko dana Kunta je jedva primjeivao kuda vozi. Ne bi
zamijetio ni da je massa poao vui koiju, a konji sjeli iza njega u sjedite, toliko
su mu misli slikale Bell kako vesla u svojoj kanoi niz bolong prema riinim
poljima, a na leima joj vrsto uvezan njezin mali sin. Razmiljao je gotovo
neprekidno o nebrojenim promjenama koje e u njegov ivot unijeti dolazak tog
njegova prvorodeneta, kao to je jednom za Omora i Bintu on bio prvorodeni.
Zakleo se da e ba kao to su njega uili njegovi roditelji i drugi ljudi u
Juffureu, i on uiti svog djeaka kako e postati pravi mukarac, bez obzira na to
kakve bi to muke i opasnosti moglo izazvati u zemlji tuobaba. Jer glavni je
zadatak oca da svom sinu bude poput divovskoga stabla. Dok djevojice
jednostavno jedu hranu dok ne narastu dovoljno velike da bi se mogle udati i otii
iz kue a djevojice su ionako majina briga sin nastavlja obiteljsko ime i
ugled, a kad doe vrijeme i njegovi roditelji postanu stari i nemoni, dobro
odgojenom sinu najsvetija je dunost brinuti se za oca i majku.
Bellina je trudnoa vratila Kuntine misli na Afriku jo snanije nego onaj
nekadanji susret sa ovjekom iz Gane. Jedne je noi potpuno zaboravio na Bellino
prisustvo u kolibi dok je strpljivo brojio kamenie u svojoj tikvi i iznenaeno
ustanovio kako svoju domovinu nije vidio tono dvadeset dvije i po kie. Meutim,
obino bi uveer Bell neprekidno priala dok bi Kunta sjedio i sluao je s jo manje
pozornosti nego inae, zagledan nekamo u prazninu. On isto otio u ona
njegova afri-kanstva rekla bi Bell tetki Sukey, pa bi tako Bell onda nakon nekog
vremena ustala sa stolice to Kunta uope ne bi primijetio tiho izala iz sobe
mrmljajui neto za sebe i pola bi u krevet sama.
Jedne noi, otprilike sat nakon to je Bell pola u krevet, Kuntu je naglo
prenulo iz misli i vratilo ga u kolibu glasno jecanje koje se odjednom zaulo iz
druge sobe. Je li ve vrijeme? Utrao je u sobu i zatekao Bell jo uvijek u snu, ali
kako se bolno gri na rubu krika. Kad se nagnuo nad nju i dotaknuo joj rukom
obraz, ona se naglo uspravi u mraku, oblivena znojem i teko diui.
Gospode, kako se ja smrtno boji za ova beba u moj trbuh! rekla je
kad ju je Kunta zagrlio. Kunta nije shvaao sve dok se ona nije uspjela malo
primiriti i ispriati mu kako je sanjala da su na nekakvoj zabavi bijelih ljudi oglasili
kao prvu nagradu u nekakvoj njihovoj igri prvo crno dijete koje e se roditi na
plantai Bellina i Kuntina masse. Bell je bila toliko potresena da se Kunta
odjednom zatekao u za nj vrlo neuobiajenoj ulozi, kako smiruje Bell uvjeravajui
je da massa Waller kako to ona vrlo dobro zna nikada ne bi neto takvo
dopustio. Primorao ju je da se sloi s njime, zatim se popeo u krevet kraj nje i
konano je Bell opet zaspala.
Ali Kunta nije mogao spavati; leao je budan prilino dugo razmiljajui o
tome kako je uo da se takve strahote uistinu dogaaju kako neroenu crnu
253

djecu daruju, stavljaju kao ulog u opkladama, kod kartanja ili kod borbi pijetlova.
Gusla mu je priao kako je massa trudne, petnaestogodinje crne djevojke po
imenu Mary, na umoru oporukom ostavio kao robove za svojih pet keri po jedno
od prvih petoro djece koje e Mary roditi. uo je za crnu djecu koja slue kao
garancija za zajam, o pljeniteljima koji ih zaplijene jo dok su u majinoj utrobi, o
dunicima koji neroenu djecu unaprijed prodaju kako bi doli do gotovine. Znao
je da je u to vrijeme na drabama robova u okrunom sjeditu Spot-sylvanije,
prosjena cijena koja se traila i plaala za zdravo crno dijete starije od est
mjeseci jer se raunalo da od te dobi moe poivjeti kretala oko dvije stotine
dolara.
Sve mu se to jo uvijek motalo po pameti kad mu je Bell, smijui se, rekla
jedne veeri u kolibi, otprilike tri mjeseca kasnije, kako ju je tog dana znatieljna
missy Anne ispitivala zato joj raste trbuh. Ja rekla missy Anne: Duo, ja ima
u pe jedan mali kolai! Kunta se jedva suzdrao da ne pokae Bell koliko ga
ljuti to se ona s toliko panje i ljubavi odnosi prema tom razmaenom, lutllastom
djetetu, jer je ono za njega bilo samo jo jedno u beskonanom nizu malih missy
i mali massa, koje je viao po svim tim velikim kuama. Sad kad je Bell trebala
roditi svoje vlastito dijete i njegovo razdraivala ga je pomisao da bi se
prvorodeni sin Kunte i Bell Kinte mogao povlaiti okolo u igri sa djecom
tuobaba, onako kako to rade druga crna djeca kojima e jednom kad odrastu
njihovi bijeli drugovi iz igre biti masse a ponekad moda ak i oevi njihove
vlastite djece. A Kunta je u toku svojih putovanja bio na nemalom broju plantaa
gdje bi medu robovskom djecom zapazio neko dijete koje bi bilo gotovo iste boje
koe kao i djeca njegova masse dapae, esto su izgledali kao blizanci jer su
oboje imali istog, bijelog oca. Kunta se zakleo kako bi on prije ubio massu nego
to bi dopustio da se tako neto dogodi Bell, pa da on postane jedan od onih crnih
mukaraca koje je viao kako u naruju dre svijetlouto dijete svoje ene i ive
nekako sa saznanjem da e ukoliko se usude javno potuiti makar i jednom
rijeju biti izbievani, a moglo bi im se dogoditi jo i neto gore.
Kunta pomisli na to kako su svijetloute djevojke ropkinje postizale
visoke cijene na licitacijama u kotarskom sjeditu. Vidio je kako ih prodaju, a
mnogo je sluao o namjenama za koje ih kupuju. I sjetio se mnogih pria koje je
uo o svijetloutoj mukoj djeci kako bi esto puta tajanstveno nestajala jo
kao dojen-ad, i vie ih nitko nikada ne bi vidio, jer su se bijeli ljudi plaili da bi ta
djeca mogla odrasti u ljude nalik na bijelce, pa zatim pobjei tamo gdje ih nitko ne
poznaje i pomijeati svoju crnaku krv sa krvlju bijelih ena. Svaki put kad bi
Kunta pomislio na neki od moguih naina mijeanja krvi, zahvalio bi Alahu to on
i Bell mogu pouzdano znati, ma to se drugo zbilo po Njegovoj volji da e
njihov sin biti crn.
Bila je rana veer u rujnu godine 1790. kada su kod Bell poeli trudovi. Ali
mu nije dopustila da odmah pode po massu, koji je obeao osobno prisustvovati
Belli kod poroda, dok e seka Mandy biti spremna da mu pri tom pomae ukoliko
bi mu bila potrebna. Svaki put kad bi se trudovi vratili, Bell je, leei na krevetu,
krgutala zubima suzdravajui krikove i mukom bi snagom stezala Kunti ruku.
254

U toku jedne od kratkih stanki izmeu trudova, Bell okrene oznojeno lice
prema Kunti i ree: Ima neto to ja tebi trebala prije rei. Ja ve imala dvoje
djece, davno prije nego dola ovdi, prije nego bila esnaest godini stara. Kunta
je stajao i zapanjeno buljio dolje u Bell.
Da je to znao ne, svejedno bi je bio oenio ali osjetio se prevarenim
to mu to nije ranije rekla. Primoravajui se govoriti izmeu otrih udisaja kad bi je
uhvatio gr, Bell mu ispria o svoje dvije keri od kojih su je razdvojili kad su je
prodali. One bile jo bebe, nita vei. Bell pone plakati. Jedna ba poela
lijepo hoda, a druga bila jedva jedna puna godina. Ona zausti jo neto rei, ali
je novi gr natjera da stisne zube i pojaa stisak kojim mu je stezala ruku. Kad je
konano popustila bol, stisak njezine ruke nije oslabio; gledala je gore u nj kroz
suze i itajui njegove uskomeale misli rekla mu: Za sluaj ti sada hoe
pitati, njihov tata ne bio massa ili nazornik. Obini niger to radio u polje, oko moji
godini. Mi bili mladi, ludi.
Trudovi su se opet vratili, mnogo bre nego prije i Bellini se nokti zariju
Kunti u dlan dok su joj se usta rastvorila u bezglasnom kriku. Kunta izleti iz kolibe
dolje do kolibe seke Mandy, gdje je snano udario akom o vrata i promuklo je
zazvao, a zatim je otrao koliko je bre mogao do velike kue. Njegovo kucanje i
povici konano dozovu massu Wallera, kojemu je trebao samo jedan kratki pogled
na Kuntu da ree: Dolazim odmah!
Sluajui kako Bellino dahtavo jecanje prerasta u krikove, koji su parali
tiinu robovskog sokaka, svaka misao o onome to mu je Bell otkrila o sebi nestane
Kunti iz pameti. Ma koliko je elio biti pokraj Bell, bilo mu je drago kad mu je
seka Mandy zapovjedila neka izae iz kolibe, i on une uz prag, pokuavajui zamisliti to se unutra odigrava. U Africi nikada nije imao prilike mnogo nauiti o
raanju, jer to se smatralo neim to se iskljuivo tie ena ali je uo da ena
raa dijete kleei iznad tkanine prostrte na podu, a zatim sjedne u zdjelu s vodom
kako bi se oistila od krvi, i Kunta se pitao da li je to ono to se sad dogaa unutra
u kolibi.
Padne mu na pamet kako daleko odavde, u Juffu-reu, Binta i Omoro upravo
postaju baka i djed, i to ga rastui, jer oni ne samo to nee nikada vidjeti njegova
sina niti on njih nego ak nee nikada ni saznati da je Kunta dobio sina.
Kad je uo prvi, otri krik drugog glasa, Kunta skoi. Nekoliko minuta
kasnije massa izae iz kolibe, a izgledao je vrlo iscrpljen. Namuila se. Njoj je
ve etrdeset tri godine rekao je Kunti. Ali za nekoliko dana sasvim e se
oporaviti. Massa mahne rukom prema kolibi. Ostavi Mandy jo malo vremena
da unutra poisti, a onda moe ui i pogledati svoju ker.
ensko dijete! Kunta se jo uvijek borio sa udarom kad se seka Mandy
pojavila na vratima, smjekajui se, i pokretom glave pozvala ga neka ue.
epajui preko prve sobe, Kunta gurne u stranu zastor na vratima spavae sobe i
ugleda ih. Dok je tiho prilazio krevetu, jedna daska u podu zakripi i Bell otvori
oi, te mu se iscrpljeno nasmijei. Odsutno, Kunta nae njezinu ruku i stisne je, ali
jedva je osjeao to ini, jer nikako nije mogao prestati zuriti u lice djeteta koje je
lealo uz Bell. Bilo je gotovo isto tako crno kao njegovo vlastito lice, i pokazivalo
255

je nesumnjive karakteristike Mandingo-plemena. Iako je bilo ensko vjerojatno

je Alah tako htio ipak je to bilo njegovo dijete, i Kunta osjeti snaan ponos i
radosni mir saznanjem da e krv obitelji Kinte, koja je poput mone rijeke tekla
stoljeima, nastaviti tei kroz jo jedno pokoljenje.
Slijedea mu je misao bila dok je stajao tamo uz krevet kako treba
nai pogodno ime za dijete. Iako je dosad ve dovoljno nauio da ne poe sada
traiti od masse da ga za osam dana oslobodi svakog posla, kako bi se mogao
posvetiti razmiljanju o imenu to bi uinio otac novoroenog djeteta u Africi
ipak je bio svjestan da je za to potrebno dugotrajno i ozbiljno razmiljanje, jer
ime kojim se dijete nazove, uistinu utjee na to kakva e osoba ono postati. Zatim
mu proleti kroz glavu da e bez obzira na to kakvo joj ime odredi, njegovu ker
zvati i prezimenom njihova masse; ta je pomisao bila toliko razdraujua da je
Kunta odmah prisegao Alahu kako e ovo ensko dijete odrasti svjesno svog
pravog imena.
Naglo, bez ijedne rijei, on se okrene i izae. Pod nebom koje je upravo
poelo pokazivati prve znakove rane zore, on se udalji od kolibe i uputi se dolje
prema ogradi od ivice, gdje su on i Bell etali prije zaruka. Morao je misliti.
Sjetivi se onoga to mu je Bell ispriala o najbolnijem dogaaju u svom ivotu
kad su je prodali i time odvojili od njezine dvije male keri Kunta je poeo
tragati u sjeanju za nekom rijei Mandingo-jezika koja bi imala znaenje Belline
najvee elje: da nikada vie ne mora pretrpjeti jo jedan takav gubitak; ime koje bi
zatitilo dijete da se nikada ne izgubi od Bell. Odjednom se sjetio! Prevrui po
pameti rije koje se sjetio, uspjelo mu je oduprijeti se napasti da je naglas izgovori,
nije to smio uiniti ak ni pred samim sobom, jer to ne bi bilo pravilno. Da, to
mora biti ime njegove keri! Presretan to je u tako kratko vrijeme imao toliko
sree, Kunta se pouri uz ivicu nazad do kolibe.
Ali kad je rekao Bell kako je spreman dati svom djetetu ime, ona se
usprotivila s tolikom snagom koju on nikada ne bi oekivao od nje sad kad je u
takvom stanju. ta takva urba sa ime? ime? Kakvo ime? Mi nita ne govorili o
nikakvo ime! Kunta je dobro znao kako Bell moe biti tvrdoglava kad se za
neto zainati, i zato je u njegovu glasu bilo i strep-nje, a ne samo srditosti dok je
tragao za pravim rijeima kojima bi joj rastumaio da postoje izvjesni obiaji koji
se moraju potovati, odreeni postupak imenovanja djeteta koji se mora tono
izvriti. A najvaniji je u svemu tome bio izbor imena koji pripada ocu. U to se
nitko drugi ne smije mijeati, tavie, otac to izabrano ime ne smije nikome rei
prije nego ga saopi djetetu, jer je to jedini pravi nain. Zatim je jo dodao kako je
vrlo vano da to to prije obave kako njihovo dijete ne bi prvo ulo neko ime koje
e moda massa odrediti za nju.
Sad meni jasno! rekla je Bell. Od ti tvoji afrikanstva od
koji ti pun ko ipak, samo nama doe neka nevolja. I nee bude nikakvi takvi
divljaki obiaji i imena za ovo dijete!
Obuzet bijesom, Kunta izjuri iz kolibe i gotovo srui tetku Sukey i seku
Mandy koje su prilazile kolibi s rukama punim runika i lonaca sa vruom vodom.
256

 estitamo, brat Toby, mi doli pogledati Bell. Meutim, Kunta samo

neto progunda i proe kraj njih. Jedan od radnika na njivama, Cato, upravo
se spremao zazvoniti kako bi probudio ostale i najavio im da je vrijeme za izlazak
iz koliba i za umivanje prije doruka. Kunta brzo skrene iz robovskog sokaka i
uputi se stazom iza kolibe do taglja, u elji da se to vie udalji od tih poganskih
crnaca koje je tuobab izvjebao da se sa strahom trzaju od svega to samo mirie
na Afriku koja je izvor iz kojega su svi oni potekli.
U sigurnosti taglja, Kunta srdito nahrani, napoji i zatim istrlja konje. Kad
je vidio da je dolo vrijeme kad massa obino dorukuje, otiao je opet onim
duim, zaobilaznim putom do kuhinje u velikoj kui, gdje je upitao tetku Sukey,
koja je zamjenjivala Bell, hoe li massa jutros trebati koiju. Ona je odbila
razgovarati s njime, ak nije ni okrenula glavu, samo je utke nijeno potresla
glavom i odmah je izala iz kuhinje, ne ponudivi mu nita za jelo. epajui natrag
prema taglju, Kunta se pitao to li je Bell ispriala tetki Sukey i seki Mandy, a to
e one sada rastrubiti po cijelom robovskom sokaku; zatim samome sebi napomene
da mu je to posve svejedno.
Morao je nekako sam sebe uposliti; nije se vie mogao motati ovako
besposlen po taglju. Izvue pred vrata konjsku opremu i pone na svoj ve uobiajeni nain kratiti vrijeme nepotrebnim mazanjem i la-tenjem jer sve je to bio
obavio prije nepuna dva tjedna. Htio je otii natrag u kolibu i pogledati dijete
pa ak i Bell ali bi ga svaki put nanovo spopala srdba kad bi se
sjetio kakva je to bila sramota da je ena jednog Kinte mogla poeljeti da joj
dijete nosi nekakvo tuobab-ime koje ne moe znaiti nita drugo nego prvi
korak do ivota ispunjenog prezirom prema samome sebi.
Oko podneva, Kunta ugleda tetku Sukey kako nosi lonac nekakve hrane za
Bell vjerojatno juhu. Ve sama pomisao na jelo probudi u njemu glad; nekoliko
trenutaka kasnije on ode iza taglja, tamo gdje su nedavno pobrani slatki krumpiri
bili zakopani ispod slame, ostavljeni da tako sazru, uzme etiri od onih manjih i
pun saaljenja prema samom sebi savae ih ovako sirove da bi
nekako smirio bol u elucu.
Ve se sputao sumrak kad se Kunta konano prisilio otii kui. Kad je
otvorio vrata i uao, iz spavae se sobe nita nije ulo. Moda spava,
pomislio je, poseui preko stola kako bi upalio svijeu.
To ti?
Nije mogao otkriti neku posebno tvrdu notu u Bel-linu glasu. Gunajui
neto neodreeno, on uzme svijeu, odmakne, zastor i ude u spavau sobu. U
toplom odsjaju svijee' zapazi kako se na Bellinu licu odraava isto takva
odlunost kakva se vjerojatno odraavala i na njegovu vlastitom licu.
Vidi, Kunta rekla je ne gubei vrijeme na uvod ima neki
stvari koje ja zna o na massa bolje nego ti. Ti njega samo uini bijesnog sa
te tvoje afrike stvari i on onda nas sve tri prodati na slijedea citacija u sjedite
okruga, to ti bude isto tako sigurno ko to to da se mi rodili!
Suspreui srdbu koliko je bolje mogao, Kunta je mucao, traei rijei
kojima bi Bell uspio uvjeriti u svoju nepokolebivu odlunost da bez obzira na
257

mogui rizik njegovo dijete nee nositi tuobabovo ime i da e, tavie, njegova
ker biti imenovana na nain koji je odreen obiajima.
Ma koliko duboko osjeala neslaganje s njegovom odlukom, Bell se jo
vie bojala onoga to bi Kunta mogao uiniti ako mu se ona usprotivi. I tako, uz
naglaeno negodovanje, ona konano pristane. I kakvi sad voodoo ti mora s
njom napraviti? Kad joj je rekao da e jednostavno iznijeti naas dijete iz
kolibe, ona je poela zahtijevati da prieka dok se dijete ne probudi i dok ga ona ne
podoji, tako da ne bude gladno i da ne plae s ime se Kunta odmah sloio. Bell
je raunala na to da se dijete nee probuditi jo najmanje dva sata, a u to vrijeme
vie vjerojatno nitko u robovskom sokaku nee biti vie budan, pa tako nitko nee
vidjeti taj mumbo jumbo koji e Kunta izvoditi s djetetom. Iako to nije pokazivala,
Bell se jo uvijek ljutila na Kuntu to joj nije dopustio da i ona pomogne izabrati
ime za ker koju je upravo donijela na svijet sa toliko muke; i plaila se saznati
kakvo je to afriko, zabranjeno ime Kunta izmislio, ali bila je sigurna da e kasnije
ona ve znati rijeiti problem kerina imena na svoj vlastiti nain.
Ve je bilo blizu ponoi kad je Kunta izaao iz kolibe, nosei u rukama
svoje prvorodeno dijete, briljivo umotano u pokriva. Hodao je sve dok nije zakljuio da se dovoljno udaljio od robovskog sokaka kako bi sprijeio da se mrana
sjenka toga mjesta nadvije nad ono to e se sada izvriti.
Zatim, pod mjesecom i zvijezdama, Kunta podigne dijete uvis, obrui
umotani zaveljaj u rukama tako da se desno uho djeteta dotaklo njegovih usana. A
zatim, polako i razgovijetno, govorei jezikom mandingo, on tri puta proape u
siuno uho: Tvoje je ime Kizzy. Tvoje je ime Kizzy. Tvoje je ime Kizzv.
Izvreno je, kao to je bilo izvreno za sve pretke obitelji Kinte, kao to je izvreno
i za njega, kao to bi se izvrilo i za to djetece da se rodilo u domovini svojih
predaka. Ona je sada postala prva osoba koja je saznala tko je ona.
Kunta je osjeao kako Afrika kuca u njegovim ilama i kako se pretae
u dijete, mladi izdanak propupao iz njega i Bell dok je otiao jo malo dalje.
Zatim se ponovo zaustavio i zadigavi ugao pokrivaa i otkrivajui djetetovo sitno
crno lice pred nebesima, on joj ovaj put uputi glasne rijei mandinga jezika:
Gledaj i zapamti, samo je ovo vee od tebe!
Kad se Kunta vratio s djetetom u kolibu, Bell mu je gotovo istrgne iz ruku,
lica ukoena od straha i predbacivanja dok je otkrivala pokriva i pregledavala
dijete od glave do pete, ne znajui to trai, ali nadajui se da to nee nai. Kad se
uvjerila da Kunta nije s djetetom uinio nita nedopustivo barem koliko se
moglo vidjeti ona poloi dijete na krevet, vrati se u prednju sobu, sjedne u
stolicu preko puta Kinte, briljivo sloi ruke u krilo i upita.
U redu, da ujem.
ta to?
Ime, to po afriki kako ti nju zvati?
Kizzy.
Kizzy! Nitko iv nikada ne uo takvo ime! Kunta joj objasni da
na mandinga jeziku Kizzv znai ti sjedni ili ti se ne mii, to opet znai da
258

ovo dijete, za razliku od Belline prve dvije keri, nikada nitko nee prodati, ni
oduzeti od nje.
Bell se nije smekala. To samo stvori nevolji! uporno je tvrdila. Ali
kad je osjetila kako u Kunti ponovo poinje rasti srdba, ona pomisli da bi bilo
pametno popustiti. Ree kako joj se ini da se prisjea svoje majke kako joj je
priala o baki koja se zvala Kibby, to otprilike isto zvui; barem su tako mogli
rei massi ako neto posumnja.
Slijedeeg jutra, koliko je bolje mogla, Bell se trudila sakriti strah koji ju je
uhvatio kad je massa doao pogledati kako se osjeaju ona i dijete ak se
prisilila na to da se dobroduno nasmije kad mu je saopila djetetovo ime. Massa je
samo napomenuo da je to neobino ime, ali nije rekao nita ime bi se usprotivio
tome da se dijete tako zove, i Bell je duboko odahnula od olakanja onog trenutka
kad je massa izaao kroz vrata kolibe. Gore u velikoj kui, prije nego to se s
Kuntom otputio u svakodnevni obilazak bolesnika, massa Waller otvori veliku
crnu bibliju, koju je uvao zakljuanu u sanduiu u velikom salonu, okrene
stranicu na kojoj su se zapisivali svi vaniji dogaaji na plantai, umoi pero u
tintarnicu i zapie lijepim, crnim slovima: Kizzy Waller, roena 12. rujna 1790.
Kraj I knjige

259