Professional Documents
Culture Documents
JUNG
PSIHOLOKI TIPOVI
S
nemakog
MILO
M A T I C A
N.
preveo
URIC
S R P S K A
PSIHOLOKI TIPOVI
UVOD
Platon i Aristotel! To su ne samo dva si
stema nego i tipovi
dveju
razliitih
ljudskih
priroda, koje se od pamtiveka, pod svima kosti
m i m a , viSe ili m a n j e n e p r i j a t e l j s k i o d n o s e j e d n a
p r e m a drugoj. Naroito kroz ceo srednji vek, s v e
do dananjeg dana, tako se borilo, i ta borba je
najhitniji sadraj istorije hrianske crkve. U v e k
je re o P l a t o n u i Aristotelu, iako pod d r u g i m
imenom. Sanjarske, mistine, platonske prirode
otkrivaju iz ponora svoje due hrianske ideje
i simbole koji im odgovaraju. Praktine, sreivake, aristotelske
prirode
grade od tih ideja
vrst sistem, dogmatiku i kult. C r k v a obuhvata
najzad i j e d n u i d r u g u prirodu; jedni se u a n a v a j u v e i n o m u kleru a drugi u m o n a t v u , ali
neprestano ratuju jedni sa drugima.
(H.
Hajne,
Nemaka,
1)
Jung,
Contribution
a
l'etude
des
types
psychologiques.
A r c h . de Psychologie, I. X I I , p. 289.
I d . : Psychological Types. C o l l e c t e d P a p e r s o n A n a l y t i c a l
P s y c h o l o g y . L o n d o n , 1917, p. 287.
Id.:
Psychologie
der
unbevmssten
Prozesse.
Ziirich,
II
A u f l a g e , 1918, p. 6 5 .
1
PROBLEM
1.
KA
Dokumente
der
Gnosis.
Jena,
1910.
17
G n o s u , k o j a j e b a strast m i l j e n j a i s a z n a v a n j a , p o
b i j a o je s f a n a t i n o m b e z o b z i r n o u , a s n j o m z a j e d n o
i od n j e ne ba m a l o razlinu filosofiju i nauku. N j e
mu se pripisuje velianstvena ispovest: Credo quia
a b s u r d u m est ( V e r u j e m j e r j e b e s m i s l e n o ) . T o i s t o rijski svakako ne bi bilo sasvim tano; on je rekao
s a m o ( D e c a r n e C h r i s t i , 5 ) : E t m o r t u u s est d e i filius,
p r o r s u s c r e d i b l e est, q u i a i n e p t u m est. E t s e p u l t u s
r e s u r r e x i t ; c e r t u m est, q u i a i m p o s s i b i l e est. ( I b o
z i j i sin j e u m r o : u t o s e p o t p u n o m o e v e r o v a t i , j e r j e
besmisleno. I uskrsao je iz groba; to je izvesno, jer je
nemogue.)
Otrinom svoga duha prozreo je svu b e d u filosofs k o g i g n o s t i k o g z n a n j a i s p r e z r e n j e m ga o d b i o od
s e b e . P o z i v a o se, n a p r o t i v , n a s v e d o a n s t v o s v o g v l a
stitog unutranjeg sveta, na s v o j e vlastite unutranje
injenice, koje su bile jedno s n j e g o v i m verovanjem.
Njih je on izgraivao i tako postao tvorac p o j m o v n i h
veza, k o j e jo i danas lee u osnovi katolikoga siste
ma. Iracionalna unutranja injenica, koja je za njega
bitno dinamike prirode, bila je princip i postavljanje
o s n o v e p r e m a s v e t u i k o l e k t i v n o p r i z n a t o j ili r a c i o
nalnoj nauci i filosofiji. N a v o d i m n j e g o v e rei:
P r i z i v a m n o v o s v e d o a n s t v o , ili t a v i e s v e d o
anstvo k o j e je poznatije no ma k o j i pisani spomenik,
0 k o m e se vie dogovaralo no ma o k o m e sistemu
ivota, k o j e je vie raireno no ma k o j a objava, v e e
n e g o c e o o v e k , n a i m e o n o to i n i c e l o g o v e k a . P r i
s t u p i m i , d a k l e , o d u o , b i l o da si n e t o b o a n s k o i
v e n o , k a o to v e r u j u n e k i f i l o s o f i u t o l i k o e m a
n j e l a g a t i ili n i m a l o b o a n s k a , j e r s i s m r t n a , k a o
to m i s l i j e d i n i E p i k u r u t o l i k o e m a n j e s m e t i d a
l a e b i l o da si s n e b a d o l a ili iz z e m l j e r o e n a ,
b i l o i z b r o j e v a ili a t o m a s a s t a v l j e n a , b i l o d a u isti
m a h s t e l o m o t p o i n j e s v o j e p o s t o j a n j e ili n a k n a d n o
biva stavljena u njega, ma otkuda ti vodila poreklo
1 ma k a k o pravila od o v e k a o n o to je, n a i m e u m n o
bie, sposobno za opaanje kao i za saznanje. Ali ne
z o v e m tebe, ti duo k o j a u kolama izvebana, u b i
bliotekama obavetavana, u akademijama i atikim
tremovima hranjena i nahranjena, mudrost objavlju18
je n e , s t o b o m h o u da g o v o r i m , ti duo k o j a si
p r o s t a i n e o b r a z o v a n a , n e v e t a i n e i s k u s n a , k a k v a si
u onih k o j i nita d r u g o n e m a j u n e g o tebe, sasvim
o n a k v a k a k v a dolazi s ulice, iz ulinog budaka, iz
radionice. Meni je potrebno ba tvoje neznanje.
S a k a e n j e m s v o j e linosti izvrenim u r t v o v a
nju intelekta
(sacrificium intellectus)
Tertulijan j e
dospeo do bezobzirnog priznavanja iracionalne u n u
tranje injenice, stvarne osnove svoga verovanja.
Nunost religioznog procesa koji je on u sebi oseao
o b u h v a t i o j e n e n a d m a n o m f o r m u l o m : anima naturaliter christiana. Sa s a c r i f i c i u m i n t e l l e c t u s p a l e su za
njega filosofija i nauka, a sledstveno i gnosa.
U d o c n i j e m n j e g o v o m ivotu pootrila su se
ocrtana obeleja. K a d je crkva sve vie bila p r i m o
rana da s m a s o m pravi k o m p r o m i s e , on se protiv toga
p o b u n i o i postao je pristalica onoga frigijskog p r o
r o k a Montana, e k s t a t i a r a , k o j i j e z a s t u p a o p r i n c i p
apsolutnog porican ja sveta i potpunog o d u h o v l j a v a nja. U otrim pamfletima otpoeo je napadati politiku
p a p e Kaliksta I, i t a k o s m o n t a n i z m o m v i e ili m a n j e
d o s p e o e x t r a e c c l e s i a m . P o j e d n o m i z v e t a j u Augustinovu, on je d o o n i j e a k i s m o n t a n i z m o m d o a o u
sukob i osnovao s v o j u sektu.
Tertulijan je tako rei klasian predstavnik i n t r o v e r t n o g mislenog o v e k a . N j e g o v znatni, i z v a n
redno otro razvijeni intelekat praen je vrlo v i d n o m
ulnou. Psiholoki proces razvitka, koji mi o b e l e a v a m o k a o hrianski, d o v e o g a j e d o r t v e , d o o d secanja n a j d r a g o c e n i j e g organa, a ta mitska misao
opet je sadrana u v e l i k o m i p a r a d o g m a t i n o m s i m
b o l u r t v o v a n j a b o j e g sina. N j e g o v n a j d r a g o c e n i i i
organ bio je ba intelekat, i posredstvom n j e g o v i m
dobijeno je jasno saznanje. Sacrificium intellectus
o n e m o g u i o m u j e put p r e k o isto razumskog r a z
vitka, i time se naao p r i m o r a n i m da iracionalnu sna
gu svoje duevne osnove prizna kao fundamenat
svoga bia. Mislenu stranu gnose, n j e n o specifino
intelektualno iskivanje dinamikih fenomena duev
ne osnove, morao je nuno omrznuti, jer je to bio
19
22
n j i m u t o m e to j e o n , n a j s t r a s n i j i o d s v i h mislilaca,
teio za tim da z n a n j e uopte o d b a c i i da s v o j u b o r b u
protiv gnose proiri u b o r b u protiv ljudskog milje
n j a u o p t e , k a e ulc.
O v d e v i d i m o kako se u hrianskom procesu
p r v o b i t a n t i p z a p r a v o o b r n u o : Tertulijan, o t r i m i s l i
l a c , p o s t a j e o v e k o s e a n j a ; Origen p o s t a j e n a u n i k i
g u b i s e n a o n o m to j e m i s l e n o . R a z u m e s e d a n i j e
teko obrnuti stvar i logiki, pa rei da je Tertulijan
odvajkada bio oseajan ovek, a Origen intelektua
lac. Bez obzira na injenicu to time tipska razlika
nije uklonjena, nego postoji i docnije kao i ranije,
obrnuti nain gledanja ne objanjava kako dolazi do
toga da je Tertulijan svog najopasnijega neprijatelja
v i d e o u m i s l e n o m , a O r i g e n u s e k s u a l n o s t i . M o g l o bi
se r e i da su se i j e d a n i d r u g i p r e v a r i l i , i k a o a r g u m e n a t za to m o g a o bi se izneti k o b n i rezultat ivota
i j e d n o g i d r u g o g . U o v o m sluaju o v e k bi m o r a o
p r i h v a t i t i d a s u i j e d a n i d r u g i r t v o v a l i o n o to i m
je manje vano, dakle donekle sa sudbinom napravili
jevtin pazar. I to je j e d n o gledite, i n j e g o v princip
i m a valjivost k o j a zasluuje priznanje. Ima, tavie,
m e u primitivcima takvih lukavaca koji staju pred
s v o j feti s c r n i m p i l e t o m p o d r u k o m i k a u : G l e ,
rtvujem ti lepu crnu svinju. Ali ja mislim da nain
objanjavanja koji oduzima vrednost, i pored oevid
n o g o l a k a n j a to g a o s e a o b i a n o v e k p r i o t k i d a
nju od neeg velikog, nije u svima okolnostima pra
vilan, ma koliko se govorilo da je bioloki. K o l i k o
lino poznajemo oba ta velikana u carstvu duha, m o
r a m o rei da je celo n j i h o v o bie toliko ozbiljno da
njihovo hriansko preobraanje nije bilo ni lukavost
ni prevara, n e g o stvarnost i istinitost.
N e e m o se izgubiti na stranputici ako o v o m p r i
l i k o m s e b i p r e d s t a v i m o ta p s i h o l o k i z n a i l o m l j e n j e
prirodnog nagonskog pravca, onako kako se ono p o
j a v l j u j e u hrianskom (rtvenom) procesu: iz gore
r e e n o g p r o i z l a z i , n a i m e , d a p r e o b r a a n j e u isti m a h
z n a i i p r e l a e n j e u j e d a n d r u g i s t a v . T i m e se i o b j a
njava otkuda vodi poreklo motiv koji goni na p r e o
b r a a n j e , i u k o l i k o Tertulijan i m a p r a v o to s h v a t a
23
2.
TEOLOKE
PREPIRKE STARE
CRKVE
26
Pouda; mi
lp.a.Qiivr\, p r i t i s a k
i propast.
2
27
3.
PROBLEM
TRANSSUPSTANCIJACIJE
k a o to j e p o z n a t o , p o s t a l o j e d o g m a , p o k o j o j s e
pretvaranje vri vere, realiter, substantialiter; iako
su, d o d u e , a k c i d e n c i j e , n a i m e h l e b i v i n o , z a d r
a l e s v o j i z g l e d , o n e su, i p a k , p o s u p s t a n c i j i , t e l o i
krv Hristova. Protiv ove ekstremne konkretizacije
j e d n o g simbola osmelio se da iznese suprotno t v r e
n j e Ratraman, k a l u e r u i s t o m m a n a s t i r u g d e je Radbert b i o o p a t . A l i o d l u n o g p r o t i v n i k a n a a o j e R a d b e r t u Skotu Eriugeni, v e l i k o m f i l o s o f u i s m e l o m m i
sliocu ranog srednjeg veka, koji je toliko visoko i
usamljeno stajao iznad svoga v r e m e n a da ga je p r o
kletstvo c r k v e stiglo tek posle j e d n o g stolea, kao to
k a e Hase u s v o j o j i s t o r i j i c r k v e . K a o o p a t o d M a l m e s b e r i j a b i o j e o k o g o d . 889. u b i j e n o d s v o j i h k a l u e r a . Skot Eriugena, k o m e j e p r a v a f i l o s o f i j a b i l a
i prava religija, nikako nije bio slep pristalica a u t o
r i t e t a i o n o g a to j e j e d a r e d r e e n o , j e r j e o n , z a r a z
liku od veine ljudi svoga vremena, m o g a o sam da
misli. On je um stavio nad autoritet, m o d a na j e d a n
v r l o n e s a v r e m e n n a i n , ali p r e m a p r i z n a n j u d o c n i j i h
v e k o v a pouzdano. ak i crkvene oce uzviene iznad
svake diskusije on je samo zato i utoliko drao za
autoritete ukoliko su u n j i h o v i m spisima bila sadr
ana blaga ljudskoga uma. Tako je i on smatrao da
Tajna v e e r a nije nita d r u g o n e g o s p o m e n na o n u
p o s l e d n j u v e e r u k o j u j e Isus slavio s a s v o j i m u e
nicima, to e i inae u m n i ljudi misliti u sva v r e
mena. Ali Skot Eriugena, ma koliko jasno i prosto
ljudski mislio, i ma koliko malo bio sklon da p o b e g n e
od smisla i vrednosti svete c e r e m o n i j e , n i j e se b i o
uiveo u duh svoga vremena i u elje svoje okoline,
a na to m o d a ukazuje i okolnost to su ga ubili n j e
g o v i vlastiti manastirski d r u g o v i . Z a t o j e m o g a o
u m n o i k o n s e k v e n t n o d a m i s l i , ali u t o m e n i k a k o n i j e
imao onakav uspeh kakav je doiveo Radbert, koji,
d o d u e , n i j e m o g a o d a m i s l i , ali j e z a t o o n o t o j e
simbolino i smislom bogato transsupstancirao i
o g r u b i o u ulno, uivevi se o e v i d n o u d u h s v o g a
vremena, koji je traio konkretizaciju religioznih d e avanja.
29
30
N e t r e b a m i s l i t i d a j e o v i m i z v o e n j i m a , k a o to
izrino h o u da istaknem, reena stvar o individual
n o j psihologiji i j e d n o g a i drugoga autora. to o S k o
tu E r i u g e n i l i n o z n a m o a to je d o s t a m a l o n i j e
dovoljno da izvrimo pouzdanu dijagnozu njegova
t i p a . O n o to z n a m o g o v o r i u p r i l o g i n t r o v e r t n o g a tipa.
0 R a d b e r t u n e z n a m o t a k o r e i nita. Z n a m o s a m o
t o d a j e o n k a z a o n e t o to s e p r o t i v i o p t e m l j u d
s k o m m i l j e n j u , ali s p o u z d a n o m l o g i k o m o s e a n j a
o t v o r i o o n o to j e o n o v r e m e b i l o s p r e m n o d a p r i h v a t i
kao prikladno. Ova injenica govorila bi u prilog eks
tra v e r t n o g a t i p a . A l i z b o g n e d o v o l j n o g p o z n a v a n j a i
j e d n e i d r u g e linosti m o r a m o se uzdrati od suda,
jer bi naroito k o d Radberta stvar mogla da b u d e i
sasvim d r u k i j a . On bi m o g a o isto tako da b u d e i
introvertan ovek, koji se pored ogranienoga razu
ma ni na koji nain nije uzdizao iznad shvatanja
s v o j e okoline, i ija je logika, pored potpune neoriginalnosti, dopirala ba dotle da najblii zakljuak i z
v u e m o iz premisa k o j e gotove lee u spisima otaca.
1 obrnuto, Skot Eriugena m o g a o je da b u d e i ekstravertan kad bi bilo dokazano da ga je nosila sredina
k o j a s e n e s a m o o d l i k o v a l a o n i m to s e z o v e c o m m o n
sense n e g o i izjavu k o j a je tome odgovarala oseala
k a o o n o to d o l i k u j e i to j e d o s t o j n o d a s e eli. O v o
poslednje ba za Skota Eriugenu nikako nije doka
z a n o . A l i , n a d r u g o j strani, z n a m o i t o k a k o j e b i l a
velika enja onoga vremena za realnou religiozno
ga uda. O v o m karakteru duha vremena morao je
p o g l e d Skota Eriugene izgledati kao hladan i u b i stven, d o k se za R a d b e r t o v o t v r e n j e m o r a l o oseati
d a u n a p r e u j e i v o t , j e r j e k o n k r e t i z o v a l o o n o to j e
svako eleo.
4.
NOMINALIZAM
REALIZAM
a)
Problem
universalija
antici
K a o to p o k a z u j e u k a z i v a n j e n a P l a t o n o v o u e
n j e o i d e j a m a , r e je o s u k o b u k o j i zadire daleko u
p r o l o s t . N e k o l i k o o t r o v n i h p r i m e d a b a u Platona o
starcima koji kasno ue i o siromanima u duhu
ukazuju na pretpostavke d v e j u srodnih filosofskih
kola, k o j e su se r a v o slagale s platonskim d u h o m ,
n a i m e na
kiniare i megariare. P r e d s t a v n i k
prve
k o l e , Antisten, b i o j e , m a d a n i k a k o t u s o k r a t s k o j
a t m o s f e r i d u h a i a k p r i j a t e l j Ksenojontov, i p a k i z
raziti p r o t i v n i k P l a t o n o v a l e p o g s v e t a i d e j a . O n j e
a k n a p i s a o p o l e m i k i spis p r o t i v P l a t o n a , u k o m e
32
33
istakla o s n i v a n j e m B i z a n t i o n a i h i b l e j s k e M e g a r e u
Siciliji, u s k o r o su izbili unutranji nemiri, z b o g k o j i h
je Megara venula sve do s v o j e propasti, i bila n a d
maena od Atene u svakom pogledu. Glupe seljake
dosetke zvale su se u A t e n i m e g a r s k e ale. Iz te
s m a t e r i n i m m l e k o m usisavane zavisti podlonika
m o g a o bi se objasniti ne m a l e n b r o j stvari k o j e su
karakteristine za megarsku filosofiju. I o v a filosofija, k a o i kinika, bila je sasvim nominalistika, k o j a
je stajala u striktnoj suprotnosti p r e m a realizmu
ideja u Platona.
Istaknut predstavnik toga pravca bio je Stilpon
iz M e g a r e , o k o m e je sauvana o v a karakteristina
anegdota: Stilpon je doao j e d a r e d u A t e n u i v i d e o
na A k r o p o l j u udesnu statuu Paladinu, k o j u je izra
d i o F i d i j a . S a s v i m m e g a r s k i , o n j e p r i m e t i o d a t o nije
erka Divova, nego Fidijina. U t o j ali i z r a e n je i
ceo duh megarskoga miljenja, jer je Stilpon uio
da su rodni p o j m o v i bez realiteta i o b j e k t i v n e v a n o
sti; k o , d a k l e , g o v o r i o o v e k u , n e g o v o r i n i o k o m e ,
j e r n e o z n a a v a OUTE T V S E OUTE T V S E (ni o v o g a n i o n o
g a ) . Plutarh mu p r i p i s u j e r e e n i c u : srEpov Etepou JJ,T)
KarnropETcrdcu d a j e d n o n e m o e i z j a v l j i v a t i o d r u
g o m e . Antisten j e u i o s l i n o . i n i s e d a j e n a j s t a r i j i
p r e d s t a v n i k o v e v r s t e o b r a z o v a n j a s u d o v a b i o Antifont iz Ramnunta, s o f i s t i s a v r e m e n i k S o k r a t o v . J e d
n a r e e n i c a k o j u j e o n s a u v a o g l a s i : D u i n u niti
v i d i o i m a niti j e m o e d u h o m saznati k o s a z n a j e m a
koje duge predmete. Iz te reenice nesmetano p r o
izlazi p o r i c a n j e s u p s t a n c i j a l n o s t i r o d n o g a
pojma.
O v o m naroitom vrstom suda svakako se potkopa
vaju temelji Platonovim idejama, jer u Platona ba
idejama pripada veno i nepromenljivo vaenje i
trajanje, dok je stvarno i mnoina samo prola
zan o d s j a j . A k i n i k o - m e g a r s k i kriticizam sa stano
vita s t v a r n o g razreava o n e r o d n e p o j m o v e u isto
kazuistika i deskriptivna imena bez ikakve s u p
stancijalnosti. A k c e n a t lei na i n d i v i d u a l n o j stvari.
O v u optepoznatu i fundamentalnu suprotnost
Gomperc ( G o m p e r z ) j e j a s n o s h v a t i o k a o
problem
inherencije
i
predikacije:
34
K a d , na primer, g o v o r i m o o t o p l o m i h l a d
nom, onda govorimo o toplim i hladnim stvari
ma, k o j i m a toplo i hladno pripadaju kao atributi
r e s p . p r e d i k a t i ili iskazi. I s k a z s e o d n o s i n a o n o to
j e o p a e n o i t o s t v a r n o p o s t o j i , n a i m e n a t o p l o ili
hladno telo. Iz v e e g b r o j a slinih sluajeva i z d v a j a
mo p o j a m t o p l i n e i h l a d n o e , a s t i m i n e p o s r e d
no v e z u j e m o neto tvarno, resp. zajedno pomiljamo.
Tako n a m je toplota i hladnoa etc. neto tvarno
zbog odjeka opaanja u apstrakciji. U p r a v o n a m je
teko da tvarno otkinemo od apstrakcije, jer ono na
prirodan nain prianja uza svaku apstrakciju shodno
n j e n o m poreklu. U t o m e smislu stvarstvenost p r e d i
kata je zapravo a priori. A k o sada p r e e m o na n a j
b l i i vii r o d n i p o j a m , t e m p e r a t u r u , o n d a j o i o v d e
bez tekoe oseamo tvarno, koje je, dodue, svoju
u l n u o d r e e n o s t o d l o i l o u n e t o , ali n i u e m u n i j e
izgubilo od svoje predstavljivosti. Meutim, i p r e d
stavi jivost je usko vezana za ulno opaanje. A k o se
p o p n e m o do jednog jo m n o g o vieg rodnog pojma,
n a i m e d o p o j m a energije, o n d a , d o d u e , i e z a v a k a
rakter t v a r n o g a i, isto tako, u i z v e s n o m smislu k v a l i t e t p r e d s t a v l j i v o s t i , ali t i m e o t p o i n j e i s u k o b o p r i
rodi energije, n a i m e da li je ona isto mislena, a p
s t r a k t n a , ili j e n e t o s t v a r n o . D o d u e , u e n i n o m i nalist naega v r e m e n a u v e r e n je u to da je e n e r g i
j a g o l o i m e i t a n t u z n a e g d u h o v n o g k a l k i l a , ali
ne m o e spreiti da o b i n a jezika upotreba uzima
e n e r g i j u k a o neto sasvim t v a r n o i da u g l a v a m a
postojano izaziva n a j v e u saznajnoteorijsku p o m e tenost.
Stvarstvenost isto mislenog, k o j a se tako p r i
rodno uvlai u na apstrakcioni proces i stvara r e a
l i t e t p r e d i k a t a ili a p s t r a k t n e i d e j e , n i j e n i k a k a v v e taki proizvod, n i k a k v o p r o i z v o l j n o hipostasiranje
jednoga pojma, nego neto osobito prirodno nuno.
Stvar, n a i m e , ne stoji tako da se apstraktna misao
p r o i z v o l j n o h i p o s t a s i r a i da se p r e m e t a u o n o s t r a n i
svet isto tako v e t a k o g p o r e k l a , n e g o j e stvarni i s t o rijski proces obrnut. U primitivaca je, naime, imago,
psihiki o d j e k ulnog oseaja, tako jaka i tako izra3"
35
zito u l n o o b o j e n a d a ona, k a d s e r e p r o d u k t i v n o p o
j a v l j u j e , t j . k a o spontana slika seanja, p o n e k a d i m a
i k v a l i t e t h a l u c i n a c i j e . A k o se, d a k l e , p r i m i t i v n o m
o v e k u p o n o v o p o j a v i slika s e a n j a n j e g o v e p o k o j n e
majke, on vidi i uje tako rei n j e n duh. Mi samo
mislimo na pokojnike, a primitivan o v e k ih opaa,
ba z b o g i z v a n r e d n e ulnosti s v o j i h d u h o v n i h slika.
Otuda dolazi primitivna vera u duhove. D u h o v i su
o n o to m i sasvim prosto z o v e m o mislima. K a d p r i
mitivan ovek misli, on zapravo ima vizije, i njihov
realitet je toliko velik da on postojano z a m e n j u j e
p s i h i k o i r e a l n o . Pauel ( P o v / e l l ) k a e : L a c o n f u s i o n
d e s c o n f u s i o n s d a n s l a p e n s e e d e s n o n - c i v i l i s e s est l a
confusion de l'objectif et du subjectif.
Spenser
( S p e n c e r ) i Gilen ( G i l l e n ) k a u : W h a t a s a v a g e e x periences during a d r e a m is just as real to h i m as
w h a t he sees w h e n he is awake. Sto sam ja sam v i
d e o od psihologije crnca, sasvim p o t v r u j e o n o to
sam naveo. Iz te osnovne injenice psihikog realizma
samostalnosti slike prema samostalnosti ulnog o s e aja v o d i p o r e k l o vera u d u h o v e , a ne iz d i v l j a k o v e
potrebe za objanjenjem, koju mu samo Evropljani
pripisuju. Misao ima za primitivnog oveka vizionaran, auditivan i stoga i karakter o b j a v l j i v a n j a . Otuda
arobnik, naime vizionar, jeste u v e k i mislilac p l e
m e n a , k o j i p o s r e d u j e z a o b j a v l j e n j e d u h o v a ili b o
g o v a . Ba otuda dolazi i m a g i j s k o dejstvo misli, j e r
zato to je ona realna, dobra je kao delo, a isto tako
i re, k a o spoljanja odea misli, j e r re izaziva r e a l
ne slike seanja, ima dakle realno dejstvo. Mi se
u d i m o p r i m i t i v n o j p r a z n o v e r i c i s a m o z a t o to n a m
je polo za rukom da izvrimo dalekoseno oduzima
n j e u l n o g a karaktera psihike slike, t j . nauili s m o
da apstraktno mislimo, razume se sa gore p o m e n u tim ogranienjima. Onaj koji se i praktiki bavio a n a
litikom p s i h o l o g i j o m zna da je esto p r i m o r a n da i
svoje obrazovane pacijente podseti na to da m i
l j e n j e n i j e n i k a k v o d e l a n j e ; j e d n o g a z a t o to v e ruje da je d o v o l j n o da neto misli, a d r u g o g a zato to
s m a t r a d a n e srne o n e e m u d a m i s l i , j e r b i t o i n a e
m o r a l o i da ini. K a k o se prvobitni realitet psihike
36
Buber,
Ekstatische
Konfessionen,
1909,
p.
31
ss.
37
38
39
40
n e u r e e n u g o m i l u p o j e d i n a n i h stvari. Z e l j a za t a k
v i m jedinstvom namee se svima koji vole ekstreman
nominalizam, ukoliko oni uopte pokuavaju da se
oslobode svoga negativno-kritikoga dranja. Otuda
u te vrste ljudi esto nalazimo jedan jedinstveni
osnovni p o j a m izvanredne neverovatnosti i proizvolj
nosti. N e m o g u n a j e , naime, stvar oslanjati se na
p r i n c i p i n h e r e n c i j e . Gomperc o t o m e k a e o d l i n o :
T a k a v pokuaj po svoj prilici doivee neuspeh u
svima vremenima. Sasvim je bio iskljuen njegov
uspeh u v r e m e n u k o j e m u je nedostajalo istorijsko r a zumevanje, i koje gotovo nikako nije imalo produ
b l j e n o g u e n j a o dui. Tu je bila ne samo pretilaka
n e g o i neotklonjiva opasnost da optepoznate i p r o
v i d n i j e , ali s v e u s v e m u m a n j e v a n e k o r i s n o s t i p o
t i s n u u p o z a d i n u o n e s k r i v e n i j e , ali k o j e u i s t i n i i m a
ju v e u vrednost. T i m e to je kiniar uzeo za uzor
svet ivotinja i praoveka, da po t o m obrascu potkre e i z r a s l i n e k u l t u r e , u d a r i o j e n a m n o g o tota to j e
bilo plod razvitka koji broji mirijade godina i koji se
u s v e m u penjao na v e u visinu.
Konstruktivni sud, k o j i u suprotnosti p r e m a i n herenciji ukida k o n f o r m i t e t stvari, p r o i z v e o je opte
ideje, koje pripadaju najviim kulturnim dobrima.
Cak i ako te ideje pripadaju mrtvima, ipak nas s n j i
m a v e z u j u j o k o n c i , k o j i su, k a o t o k a e Gomperc,
dobili jedva raskidljivu jainu. On produuje: K a o
le k o j i n e m a due, tako na t o m p u t u i o n o to po sebi
n e m a due m o e stei p r a v o na potedu, p o t o v a n j e
i ak na p o r t v o v a n u odanost; neka se pomisli na
slike, na g r o b o v e , na v o j n i k u zastavu. A l i i n i m li
p r e m a sebi s a m o m e nasilje i t r u d i m li se s u s p e h o m
da raskinem ono predivo, onda padam u podivljalost,
onda doivljujem teke gubitke u svim oseajima
k o j i tvrdo hridovito zemljite gole stvarnosti prekri
v a j u b o g a t i m p o k r i v a e m cvetna ivota. Na d u b o k o m
potovanju te nadrasli, na uvaavanju svega o n o g a
to bi se m o g l o nazvati steenim vrednostima, p o i
va svaka prefinjenost, svaki ukras i ljupkost ivota,
svako oblagoroivanje ivotinjskih nagona, kao i sva
ko u m e t n i k o uivanje i zanimanje u m e t n o u ba
41
e n j e j e sasvim nemoguno. I z n a j b r i l j i v i j e g p r o u
a v a n j a a u t e n t i n i h P l a t o n o v i h spisa k a o n j e g o v i h
d o c u m e n t s humains m o d a bi se dalo izvesti k o
j e m u bi tipu on lino pripadao. Ja sam ne usuujem
se da iskaem ikakav pozitivan sud. K a d bi neko
dokazao da Platon pripada ekstravertnom tipu, ne
bi me zaudio. O drugima predanje je u tolikoj meri
fragmentarno da je reenje, po m o m miljenju, n e
m o g u n o . K a k o i jedna i druga pretresana vrsta m i
ljenja dolaze od premetanja vrednosnog akcenta,
r a z u m e se da je isto tako m o g u n o da se z b o g i z v e snih razloga u introvertnoga lini oseaj p o m e r a n a pred i superordinuje miljenju, tako da miljenje p o
staje negativno-kritino. Za ekstravertnog v r e d n o s n i a k c e n a t l e i n a v e z i b a s a o b j e k t o m , ali n e n u n o
i na l i n o m odnosu. A k o veza sa o b j e k t o m stoji na
p r v o m mestu, onda je duhovni proces, dodue, ve
s u b o r d i n o v a n , ali n e m a d e s t r u k t i v a n k a r a k t e r a k o s e
zanima iskljuivo p r i r o d o m objekta i uzdrava od
uplitanja linog oseaj a. Otuda osobiti sukob izmeu
principa inherencije i principa predikacije i m a m o da
o b e l e i m o k a o specijalan sluaj, k o j i u d a l j e m t o k u
izuavanja treba da nae dubokosenu procenu. O s o
bitost o v o g a sluaja lei u t o m e to u n j e m u pozitiv
n u i n e g a t i v n u u l o g u i g r a i l i n i o s e a j . G d e t i p (opti
p o j a m ) pojedinu stvar svue do senke, tu je tip, i d e
ja, dobila stvarnost. G d e v r e d n o s t p o j e d i n e stvari
u n i t a v a t i p (opti p o j a m ) , t u d e l u j e a n a r h i s t i k o r a sturivanje. O b e pozicije su ekstremne i nepravine,
ali o n e p r o i z v o d e s l i k u s u p r o t n o s t i , k o j a j e p o t p u n o
r a z g o v e t n a i b a p r e t e r i v a n j e m i s t i e c r t e k o j e se,
svakako u blaoj i stoga skrivenoj formi, n a h o d e i u
b i u i n t r o v e r t n o g i ekstravertnog tipa, a k i a k o je
re o linostima u kojih lini oseaj nije p o m e r e n
u p r v i red. Jer znatnu razliku u b i u ini to da li j e ,
n a p r i m e r , d u h o v n o g o s p o d a r ili sluga. G o s p o d a r
misli i osea drukije n e g o sluga. Ni dalekosena
apstrakcija od linog u prilog opte vrednosti ne m o e
sasvim eliminisati line primese. U k o l i k o o v e p o s t o
je, i miljenje i oseanje sadre one destruktivne t e n
dencije k o j e dolaze od samopotvrivanja linosti p r e -
43
b)
Problem
universalija
sholastici
44
rius. To gledite
post rem.
obeleili
su
recima:
universalia
Te tri f o r m e d a j u i lananje s r e d n j o v e k o v n i h p o
g l e d a u v e l i k o j p r e p i r c i o u n i v e r sali j a m a , k o j a j e z a
p r a v o bila esencija sholastike. Ne m o e biti m o j z a
datak v e zbog m o j e oskudne k o m p e t e n c i j e da
ulazim u pojedinosti velikoga spora. Ja u se z a d o v o
ljiti n a g o v e t a j n i m orijentacijama. Prepirka j e o t p o
e l a p o g l e d i m a Johana Roscelina k r a j e m
XI
veka.
Za njega su universalije bile samo nomina rerum,
i m e n a s t v a r i , ili, k a o to t r a d i c i j a k a e : f l a t u s v o c i s .
Z a n j e g a s u postojale s a m o p o j e d i n e stvari, j e d i n k e .
O n j e b i o , k a o to Tejlor ( T a y l o r ) o d l i n o p r i m e u j e ,
strongly held by the reality of individuals. Najblii
zakljuak bio je da i Boga treba pomiljati samo kao
j e d i n k u , a t i m e i t r o j s t v o r a z r e i t i u t r i l i c a , i m e je
Roscelin d o s p e o z a p r a v o d o t r i t e i z m a . R e a l i z a m k o j i
je tada p r e v l a i v a o nije m o g a o dopustiti da mu se to
n a r e u j e : g o d . 1092, n a j e d n o m s i n o d u u S o a s o n u ,
Roscelinova shvatanja bila su osuena. Na drugoj
strani s t a j a o je Vilhelm od Sampoa, u i t e l j Abelarov,
e k s t r e m a n realist, ali a r i s t o t e l s k e o b o j e n o s t i . P o
A b e l a r u , o n j e u i o d a j e d n a ista s t v a r u s v o m t o t a
litetu i u j e d n a k o v r e m e postoji u razlinim p o j e
dinim stvarima. I z m e u p o j e d i n i h stvari n e m a uopte
nikakve bitne razlinosti, n e g o s a m o razlinost a k c i dencija. Poslednjim p o j m o m
stvarne razlinosti
s t v a r i o k a r a k t e r i s a n e s u k a o s l u a j n o s t i , k a o to s u
45
46
S a v r e m e n i p r o t i v n i k A n z e l m o v , Gaunilo, p r i g o
vorio je v e da esta predstava o s r e n o m i savre
n o m ostrvu (kao to je, na primer, feaka zemlja)
ipak nuno ne dokazuje i n j e g o v u stvarnu egzisten
ciju. Taj p r i g o v o r je o p i p l j i v o u m a n . T a k v i i slini
prigovori u toku v e k o v a nisu se javljali u m a l o m b r o
j u , ali t o n i k a k o n i j e s m e t a l o d a o n t o l o k i a r g u m e n a t
ne izumre sve do najnovijega vremena; njega su jo
u X I X v e k u z a s t u p a l i Hegel ( H e g e l ) , Fihte i L o c e
(Lotze). T a k v e kontradikcije ne treba pripisivati n e
k o j n a r o i t o j o s k u d n o s t i u l o g i c i ili n e k o j j o m n o g o
v e o j zaslepljenosti n a j e d n o j ili d r u g o j strani. T o b i
bilo bljutavo. Naprotiv, re je o dubokosenim psiho
lokim razlikama, k o j e treba jedared priznati i vrsto
i h d r a t i . P r e t p o s t a v k a d a i m a s a m o jedna p s i h o l o
g i j a ili s a m o j e d a n p s i h o l o k i o s n o v n i p r i n c i p j e s t e
nepodnoljiva tiranija pseudonaune predrasude o
n o r m a l n o m oveku. G o v o r i se u v e k o o v e k u i n j e g o
v o j psihologiji, k o j a se svaki p u t svodi na nita
d r u g o n e g o . Isto tako g o v o r i se u v e k o stvarnosti k a o
da je i m a s a m o jedna. Stvarnost je o n o to u j e d n o j
ljudskoj dui dejstvuje, a ne o n o o e m u izvesni ljudi
pretpostavljaju da d e j s t v u j e i to se uoptava na u n a pred usvojen nain. Ma koliko se pri t o m e nauno
postupalo, ne treba zaboraviti da nauka nije s u m m a ivota, d a j e ona, tavie, s a m o j e d a n o d p s i h o
lokih stavova, samo jedna forma ljudskoga m i
ljenja.
Ontoloki argumenat nije nikakav argumenat i
nikakav dokaz, nego psiholoko konstatovanje inje
nice da i m a klasa ljudi k o j o j je odreena ideja o n o
t o d e j s t v u j e i to j e s t v a r n o , s t v a r n o s t k o j a t a k o
rei dopire do sveta opaanja. Senzualist kuca na i z vesnost svoga realiteta, a o v e k ideje stoji na s v o
j o j psiholokoj stvarnosti. Psihologija m o r a da se p o
m i r i s a e g z i s t e n c i j o m tih d v a j u (ili v i e t i p o v a ) , i d a
se u s v a k o m sluaju u s v i m a o k o l n o s t i m a kloni toga
da jedan tip shvati kao n e r a z u m e v a n j e drugoga, i n i
k a d a n e srne o z b i l j n o p o k u a v a t i d a j e d a n t i p s v e d e
na drugi, kao da bi svaki drukiji oblik bio samo
funkcija jednoga. T i m e ne treba da bude poniten
47
49
50
j e d n o g a s u d a . S t a v Bog je svemoan s a d r i d v a p o j
ma koji imaju svoje objekte: B o g a i svemo. Reca je
n i j e s a m a p o s e b i n e k i p r e d i k a t , n e g o s a m o o n o to
predikat stavlja u o d n o s p r e m a subjektu. A k o sad
u z m e m subjekat (Bog) zajedno sa svima n j e g o v i m
p r e d i k a t i m a ( u k o j e s p a d a i s v e m o ) , p a k a e m : Bog
jeste ili ima Boga, o n d a n e d o d a j e m n i k a k a v n o v p r e
dikat p o j m u o Bogu, nego samo stavljam subjekat po
sebi, sa svima n j e g o v i m predikatima, i to p r e d m e t
u odnosu na m o j p o j a m . Oni o b o j e m o r a j u sadravati
j e d n o isto, i o t u d a p o j m u k o j i i z r a a v a s a m o m o g u
n o s t n e m o e p r i d o i n i t a d r u g o , z a t o to j a ( p o m o u
i z r a z a : o n jeste) z a m i l j a m n j e g o v p r e d m e t k a o a p s o
l u t n o d a t . I t a k o o n o to j e s t v a r n o n e s a d r i u s e b i
n i t a v i e n e g o o n o to j e s a m o m o g u n o . S t o r e a l n i h
talira n e s a d r e n i t a v i e n e g o sto m o g u n i h t a l i r a .
A l i m o j e i m o v n o s t a n j e s a sto r e a l n i h t a l i r a
v e e je nego s n j i h o v i m prostim p o j m o m (tj. s n j i h o
v o m mogunou).
N e k a n a p o j a m o n e k o m p r e d m e t u s a d r i to
b i l o i k o l i k o mu drago, ipak mi m o r a m o iz n j e g a izii
da bi o v o m predmetu dodelili egzistenciju. K o d p r e d
meta ula to se deava na osnovu veze sa jednim od
m o j i h o p a a j a p o e m p i r i j s k i m z a k o n i m a ; ali to s e
tie objekata istoga miljenja, ne postoji nikakvo
sredstvo da se sazna njihova egzistencija, jer ona bi
s e m o r a l a saznati p o t p u n o a p r i o r i ; m e u t i m , n a a
svest o svakoj egzistenciji pripada p o t p u n o jedinstvu
iskustva, te iako se egzistencija izvan o v o g a polja zai
sta n e m o e o g l a s i t i z a a p s o l u t n o n e m o g u o n u , i p a k j e
ona pretpostavka k o j u niim ne m o e m o opravdati.
O v o o p i r n o p o d s e a n j e n a Kantovo d u b o k o r a z
r a u n a v a n j e ini mi se p o t r e b n o , j e r ba tu nalazimo
n a j i s t i j e r a z l i k o v a n j e i z m e u e s s e i n i n t e l l e c t u i esse
i n r e . Hegel j e z a m e r i o K a n t u d a s e p o j a m o B o g u
n e m o e u p o r e i v a t i s a s t o talira u f a n t a z i j i . A l i k a k o
Kant s p r a v o m kae, logika apstrahuje od svakoga
sadraja, jer ona ne bi bila vie nikakva logika kad
bi sadraj bio pretenij i. K a o uvek, i z m e u logikog
ili-ili n e m a niega treeg naime, p o s m a t r a n o sa
stanovita logike. Ali i z m e u intellectus i res ima
4'
51
0 B o g u p o j a v l j u j e se zajedno s o n i m k o m p l e k s o m
predstava koji p r e m a preanjoj definiciji ujedinjuje
u sebi najvii zbir o n o g a to z o v e m o libido (psihika
energija). Prema tome, faktini animin p o j a m o B o g u
bio je u razlinih ljudi sasvim razliit, to o d g o v a r a
1 iskustvu. B o g n i j e ni u ideji stalno b i e , a j o m n o g o
m a n j e u stvarnosti. Jer najvia delatna vrednost
l j u d s k e d u e j e s t e , k a o to j e p o z n a t o , v e o m a r a z l i n o
l o k a l i s a n a . I m a t a k v i h &vb ttebs~ri KoiXia ( k o j i m a je
B o g t r b u h , P h i l . 3 , 19), n o v a c , n a u k a , m o , s e k s u a l
nost itd. V e p r e m a lokalizaciji najviega d o b r a p o r j r a se cela psihologija jedinke, b a r u g l a v n i m c r t a
ma, tako da psiholoka
teorija koja se osniva
iskljuivo na nekom osnovnom nagonu, kao na prim e r n a p o h l e p i z a n o v c e m ili s e k s u a l n o s t i , m o e
svagda adekvatno objasniti samo crte sporednog
znaaja.
c)
Abelarov
pokuaj
ujedinjavanja
N i j e b e z i n t e r e s a ispitati k a k o j e s a m a s h o l a stika p o k u a l a da i z g l a d i s p o r o u n i v e r s a l i j a m a i da
stvori ravnoteu i z m e u tipskih suprotnosti, k o j e je
4
52
Kritik
der
praktischen
Vernunft,
p.
90
157
ss.
Charles
de
Remusat,
Ablard,
Pari,
1845.
53
e n t r e la l o g i q u e p u r e et la p h y s i q u e il y a un m i l i e u
et c o m m e une science mitoyenne, qu' on peut appeler une psychologie, ou A b e l a r d recherche c o m m e n t
s'engendrent nos concepts et retrace toute cette g e nealogie intellectuelle des etres, tableau ou s y m b o l e
de leur hierarchie et de leur existence reelle ( R e m i
z a : T . I I , p . 112).
Universalia ante r e m i post r e m ostale su sporno
pitanje za sve docnije v e k o v e , ako su i odbacile svoje
s h o l a s t i k o r u h o i z a o d e l e se n o v i m h a l j i n a m a . U
osnovi uzeto, to je bilo staro pitanje. P o k u a j reenja
naginjao je as na realistiku, as na nominalistiku
stranu. Naunost X I X v e k a p o m a k l a j e p r o b l e m p o
n o v o na nominalistiku stranu, jer je filosofija u p o
etku X I X veka u v e o j meri bila sklona realizmu.
Ali suprotnosti nisu vie toliko o d v o j e n e jedna od
druge kao u Abelarova vremena. Mi imamo psiholo
giju, posredniku nauku, koja jedina moe da ujedi
n j u j e i d e j u i s t v a r , a d a n e i n i n a s i l j e j e d n o j ili d r u
g o j . O v a m o g u n o s t lei u s u t i n i p s i h o l o g i j e , ali n i k o
ne bi m o g a o tvrditi da je dosad psihologija taj zada
t a k i i s p u n i l a . U t o m e s m i s l u o v e k se m o r a sloiti s
R e m i z a o v i m r e c i m a : A b e l a r d a d o n e t r i o m p h e ; car,
m a l g r e les graves restrictions q u ' u n e critique clairvoyante decouvre dans le nominalisme ou le c o n c e p t u a l i s m e q u ' o n l u i i m p u t e , s o n e s p r i t est b i e n l ' e s p r i t
m o d e r n e a son origine. II l'annonce, il le d e v a n c e , il
le promet. La lumiere qui blanehit au matin l'horizon
est d e j a c e l l e d e l ' a s t r e e n e o r e i n v i s i b l e q u i d o i t
eclairer le monde.
Ko se ne osvre na egzistenciju psiholokih tipo
va, a t i m e ni na i n j e n i c u da je istina j e d n o g a z a b l u
da d r u g o g a , za toga A b e l a r o v n a p o r n e e znaiti nita
drugo n e g o j e d n o sholastiko cepidlaenje vie. Ali
u k o l i k o p r i z n a j e m o e g z i s t e n c i j u o b a tipa, A b e l a r o v
pokuaj m o r a n a m s e ipak initi v e o m a znaajan. O n
s r e d n j e s t a n o v i t e trai u o n o m to s a m n a z i v a s e r m o , i pod tim ne podrazumeva toliko govor koliko
uoblien, za o d r e e n smisao u d e e n iskaz, d a k l e d e f i
n i c i j u , k o j a s e z a u t v r i v a n j e s v o g a s m i s l a slui v e
i m b r o j e m rei. On ne govori o v e r b u m - u , jer to
55
docuit
voces
docuit voces
cum
res
rebus
Errores g e n e r u m correxit,
Hic
genus
et
species
significare,
significando
in
notare,
ita specierum.
sola
voe locavit,
Sic
Sic
et h o m o
et
nullus h o m o
species
vocitatur.
( O v a j je uio da rei s a m o z a j e d n o sa s t v a r i m a i m a j u
znaenje, i uio je da rei o z n a a v a n j e m ine stvari p r e p o
znatljivim; popravio je pogreno shvatanje zbirnih oznaka i
apstrakta, prenosei i jedne i druge s a m o u re i objasnivi
da su oni sloene d e f i n i c i j e . . . T a k o se pokazuje da je ivo
tinja i n i j e d n a i v o t i n j a zbirni p o j a m , i da je i o v e k i n i j e
dan ovek zbirni pojam.)
O n o to je suprotno j e d v a se m o e drukije o b u
h v a t i t i n e g o l i u p a r a d o k s u , u k o l i k o se, n a i m e , tei z a
56
59
uobliavanja nesvesnih procesa u tipskoj, opteobaveznoj formi. Religiozno uenje daje tako rei defini
tivno obavetenje o poslednjim stvarima, o onostranosti l j u d s k e svesti. Ma g d e posmatrali religiju u p o
staj a n j u , v i d e e m o k a k o s a m o m o s n i v a u f i g u r e n j e
gova uenja pritiu kao otkrovenja, tj. kao konkretizacije n j e g o v e nesvesne fantazije. F o r m a m a k o j e su
nastale iz n j e g o v e nesvesne sfere pridaje se opta
vrednost, i one u toj meri zamenjuju individualne
fantazije drugih. Jevanelje po Mateju sauvalo n a m
je fragmenat o v o g a procesa iz ivota Hristova: u istoriji kusanja v i d i m o kako je ideja carstva iz n e s v e snog pristupila osnivau u formi vizije avola, koji
mu nudi vlast nad zemaljskim carstvom. Da je Hrist
fantaziju konkretistiki shvatio, i time je doslovno
uzeo, bio bi u svetu jedan luak vie. A l i on je k o n kretizam svoje fantazije odbio i stupio u svet kao
k r a l j , k o m e j e p o d l o n o c a r s t v o nebesko. Z a t o o n n i j e
bio nikakav paranoiar, kao to je i uspeh dokazao.
O n o to psihijatri p o n e k a d i z j a v l j u j u o b o l e s n o m u
psihologiji Hrista n i j e nita d r u g o n e g o s m e n o r a c i o nalistiko brbljanje, daleko od svakog razumevanja
za t a k v e procese u istoriji oveanstva. F o r m a u k o j o j
je Hrist predstavio sadraj s v o j e nesvesne sfere u s v o
jena je i protumaena kao opteobavezna. T i m e su
sve individualne fantazije izgubile vaenje i postale
b e z v r e d n e , a k d o p a l e g o n j e n j a , k a o to p o k a z u j e
sudbina gnostikoga pokreta i svih docnijih jeretika.
Sasvim u t o m smislu govorio je v e prorok Jeremija
(23, 1 6 ) :
O v a k o veli G o s p o d nad v o j s k a m a : ne sluajte
to g o v o r e p r o r o c i k o j i v a m p r o r o k u j u ; v a r a j u v a s ,
g o v o r e utvare svojega srca, ne iz u s t a G o s p o d n j i h .
(25) u j e m t o g o v o r e t i p r o r o c i k o j i u i m e m o j e
p r o r o k u j u l a g o v o r e i : snio sam, s n i o s a m .
(26) D o k l e e t o b i t i u s r c u p r o r o c i m a k o j i p r o
r o k u j u la, i p r e v a r u srca s v o j e g a p r o r o k u j u ?
(27) K o j i m i s l e d a e u i n i t i d a n a r o d m o j z a b o
ravi i m e uza sne njihove, k o j e p r i p o v e d a j u jedan d r u
g o m e , kao to zaboravie oci n j i h o v i i m e m o j e uz
Vala.
60
(28) P r o r o k k o j i sni, n e k a p r i p o v e d a s a n ; a u
k o g a j e r e m o j a , n e k a g o v o r i r e m o j u i s t i n i t o ; ta
e pleva sa penicom? govori Gospod.
Isto tako v i d i m o u r a n o m hrianstvu kako su
se, n a p r i m e r , b i s k u p i r e v n o s n o t r u d i l i d a d e j s t v o v a nje individualnog nesvesnog iskorene u monaha. N a
roito dragocene poglede u odnosu na to daje nam
n a d b i s k u p Atanasije iz A l e k s a n d r i j e u s v o j o j b i o g r a
fiji svetoga A n t o n i j a . On u n j o j , radi p o u k e s v o j i m
monasima, opisuje p o j a v e i utvare, opasnosti due,
to napadaju o n o g a k o j i se u s a m l j e n o m o l i i posti. On
ih pouava kako se avo vesto zaodeva da svece d o
v e d e d o p r o p a s t i . a v o j e , r a z u m e se, g l a s v l a s t i t o g
nesvesnog u pustinjaka, k o j i se buni protiv nasilnog
priguivanja individualne prirode. D a u niz d o s l o v
nih navoda iz te teko pristupane knjige. O v i v e o m a
r a z g o v e t n o p o k a z u j u k a k o j e nesvesno sistematski
gaeno i kako mu je oduzimana vrednost:
6
61
l i d a m i d u h n i j e o b j a v i o ta s i t i r a d i o , ili d a j a n e
z n a m da si ti o v o ili o n o u i n i o ? ' Stoga, ako bezazlen
brat u j e te stvari, i intimno osea da je doista o n a k o
delao kao to mu je a v o rekao, i ako ne p o z n a j e a
volovu lukavost, n j e g o v se duh odmah zbunjuje, on
e oajavati i p o n o v o pasti u bolest. N i j e n a m , dragi
m o j i , p o t r e b n o d a s e u p l a i m o o d t i h s t v a r i , ali s e
m o r a m o bojati ako avoli p o n u jo vie govoriti o
s t v a r i m a koje su istinite, i t a d a ih m o r a m o b e z o b z i r
no koriti. Z a t o b u d i m o na oprezu da s v o j e u h o ne
p o k l a n j a m o n j i h o v i m recima, ako rei k o j e oni izriu
i jesu rei istine. Jer bila bi sramota za nas k a d bi
oni koji su se pobunili protiv B o g a imali da b u d u
nai u i t e l j i . I o r u a j m o se, b r a o m o j a , o k l o p o m p r a
v i n o s t i i s t a v l j a j m o na g l a v u l e m s p a s e n j a , i u t r e
nutku b o r b e iz srca k o j e v e r u j e putajmo d u h o v n e
s t r e l i c e k a o s a z a p e t a l u k a . J e r o n i ( a v o l i ) n i s u nita,
a i k a d bi n e t o b i l i , n j i h o v a s n a g a ne bi u s e b i i m a l a
n i t a to b i m o g l o o d o l e t i m o i k r s t a .
Sveti Antonije pripoveda: Jedared mi se p o j a
vio avo koji se naroito g o r d o i bestidno ponaao,
stao p r e d a me s g l a s n o m g r a j o m p u k e g o m i l e , i o d
v a i o s e d a m i k a e : ,Ja i b a j a s a m s n a g a b o j a ;
ja i ba ja sam g o s p o d a r svetova.' I stao mi d a l j e g o
v o r i t i : ,Sta eli d a t i d a m ? Z a h t e v a j i d o b i e . ' J a
d u n u h na n j e g a i o d b i h ga u i m e H r i s t o v o . U j e d
n o j d r u g o j prilici, kad sam postio, p o j a v i o mi se l u k a
vac, u liku brata koji je donosio hleb, i p o e o mi d a
v a t i s a v e t e g o v o r e i : ,Ustaj i s v o j e s r c e u t o l i h l e b o m
i utoli v o d o m i malo se odmori od p r e k o m e r n o g n a
prezanja, jer si o v e k i, ma koliko visoko stajao, ipak
si z a o d e v e n s m r t n i m t e l o m i trebalo bi da si n e s p o k o
j a n z b o g b o l e s t i i alosti.' J a s a m r a z m i l j a o o n j e g o
v i m recima i u v a o s v o j e s p o k o j s t v o i ustezao se od
o d g o v o r a . I ja se u m i r u s a g o h i u i n i h p o k o r u u
molitvi i r e k o h : , 0 , Gospode, uini kraj o v o m e , kao
to si n a v i k a o da i n i u s v i m v r e m e n i m a . ' I k a d s a m
te rei izrekao, on zavri i ieze kao praina i n e
stade ga s m o j i h vrata kao dima.
I j e d a r e d u n o i p r i b l i i o s e satana m o j o j k u i
i zakucao na vrata, a ja izioh da v i d i m ko je kucao,
62
63
n i k a k v o u d o to j e naa psihologija o b e l e e n a j e d
nim prvenstveno odbojnim stavom prema nesvesnom.
Nije samo pojmljivo nego i sasvim nuno da sve
nauke imaju iskljuiti ne samo stanovite oseanja
nego i stanovite fantazije. Zato one i jesu nauke. A l i
kako stoji stvar sa psihologijom? U k o l i k o sebe p o smatra k a o nauku, o n a m o r a isto da ini. A l i o d a j e li
ona t i m e p r a v d u s v o m e g r a d i v u ? S v a k a n a u k a tei,
naposletku, da s v o j e g r a d i v o formulie i izrazi u a p
s t r a k c i j a m a , d a k l e m o g l a b i , i m o e , i p s i h o l o g i j a da
proces oseanja, osetnog zapaanja i fantaziranja o b u
hvati u intelektualnim apstrakcijama. O v o o b r a i v a
nje obezbeuje, dodue, pravo intelektualno-apstraktn o g s t a n o v i t a , ali n e p r a v o d r u g i h m o g u n i h p s i h o
lokih gledita. O v a druga m o g u n a gledita m o g u u
n a u n o j p s i h o l o g i j i d a b u d u s a m o p o m e n u t a , ali s e n e
m o g u pojavljivati kao samostalni principi nauke. N a
u k a je u svima okolnostima j e d n a stvar intelekta, i
njemu su druge psiholoke funkcije podvrgnute kao
objekti. Intelekat je suveren naune oblasti. A l i je
druga stvar kad nauka prelazi u s v o j u praktiku p r i menu. Intelekat, koji je ranije b i o kralj, postaje o v d e
samo p o m o n o sredstvo, dodue nauno prefinjen i n s t r u m e n a t , ili p a k i s t o z a n a t s k o o r u e , k o j e n i j e v i e
cilj s a m o sebi, n e g o ist uslov. Intelekat i s n j i m n a
uka stavljaju se o v d e u slubu stvaralake snage i
n a m e r e . I t o j e j o p s i h o l o g i j a , ali v i e n i k a k v a n a
uka; to je jedna psihologija u irem smislu rei, psi
holoka delatnost stvaralake prirode, u k o j o j p r v e n
s t v o p r i p a d a s t v a r a l a k o j f a n t a z i j i . M o g l o b i se, m e sto d a s e g o v o r i o s t v a r a l a k o j f a n t a z i j i , i s t o t a k o
d o b r o kazati i to da je u j e d n o j t a k v o j praktikoj p s i
h o l o g i j i s a m o m ivotu d o p a l a v o d i l a k a u l o g a ; j e r , s
j e d n e strane, to je, dodue, v e proizvoaka i s t v a
r a l a k a f a n t a z i j a k o j a s e n a u k o m slui k a o p o m o n i m
s r e d s t v o m , ali, s d r u g e s t r a n e , to su i r a z n e t r a n j e
spoljanjega realiteta k o j e podstiu delatnost s t v a
ralake fantazije. Nauka kao cilj sama sebi jeste i z v e s n o v i s o k i d e a l , ali n j e g o v o k o n s e k v e n t n o p r o v o e
nje proizvodi toliko m n o g o svojih sopstvenih ciljeva
koliko ima nauka i umetnosti. To, dodue, vodi u v i 64
65
66
67
Ja k a e m : semiotian u suprotnosti p r e m a s i m b o l i
an. O n o to F r o j oznaava kao simbole, to nije nita d r u
g o n e g o znaci z a e l e m e n t a r n e n a g o n s k e p r o c e s e . A s i m b o l
je najbolji m o g u n i izraz za stanje stvari k o j e se jo ne m o e
7
69
n e g o t o : o n e su, n a i m e , u isti m a h i p r e d s t a v n i c i d r u
goga mehanizma, u introvertnoga potisnute ekstraversije, u ekstravertnoga potisnute introversije. Ali
potisnuta funkcija je nesvesna, otuda nerazvijena,
embrionalna i arhaina. U t o m e stanju ona se ne m o e
udruiti s viim n i v o o m svesne funkcije. Neprihvat
ljivost fantazije
dolazi u g l a v n o m iz te osobenosti
f u n k c i j e k o j a lei u osnovi, a nije priznata.
Iz tih razloga imaginacija je neto n e d o s t o j n o i
beskorisno za svakoga k o m e je prilagoivanje spolja n j e m realitetu glavni princip. Ipak se zna da je s v a
ka dobra ideja i svako stvaralako delo proizilo iz
imaginacije i da je n j e n poetak stavljan u o n o to
se obino oznaava kao infantilna fantazija. Nije
samo umetnik ono bie koje sve najvee u svome i
votu d u g u j e fantaziji, n e g o uopte svaki stvaralaki
o v e k . D i n a m i k i p r i n c i p f a n t a z i j e j e s t e igra, k o j a j e
s v o j s t v o i d e t e t a , i k a o t a k v a ne u d r u u j e se s p r i n
c i p o m ozbiljna rada. A l i bez te igre s fantazijama jo
nikada nije n i j e d n o stvaralako delo roeno. Igri
imaginacije dugujemo neizmerno mnogo. Otuda je
kratkovidan posao ako se fantazije zbog njihova p u
s t o l o v n o g a ili n e p r i h v a t l j i v o g a k a r a k t e r a o b d e l a v a j u
s o m a l o v a a v a n j e m . Ne treba zaboraviti da ba u
imaginaciji j e d n o g a o v e k a m o e d a lei n j e g o v o n a j d r a g o c e n i j e . J a k a e m i z r i n o : moe, j e r s u n a d r u
g o j strani fantazije i b e z vrednosti, ukoliko u obliku
gruboga gradiva ne m o g u raunati ni na kakvu prim e n l j i v o s t . Da bi se izdiglo o n o d r a g o c e n o to lei u
njima, p o t r e b n o je da se one razviju. A l i taj razvitak
ne vri se istom n j i h o v o m analizom, n e g o i sinteti
kim obdelavanjem, n e k o m vrstom konstruktivnog p o
stupanja.
8
70
5.
SPOR
LUTERA
73
II
SILEROVIM
1.
PISMA
a)
IDEJAMA
ESTETIKOM
funkciji
vee
ZA
PROBLEM
VASPITANJU
funkciji
manje
TIPOVA
OVEKA
vrednosti
D u b i n o m misli, psiholokim p r o i m a n j e m g r a d i
va i irokim pogledom na mogunost psiholokoga r e enja konflikta, ilerov lanak daje mi povoda da
opirnije prikazem i ocenim n j e g o v e ideje, kojima se
dosad jo nikad nije dogodilo da b u d u pretresane u
takvoj povezanosti. Silerova zasluga u naem p s i h o
l o k o m p o g l e d u , k a o to e s e v i d e t i i z o n o g a to s l e d i ,
doista nije m a l a ; on n a m ipak d a j e izgraena gledita,
koja u naoj psiholokoj nauci tek poinjemo da c e i
74
C o t t a ' s c h e A u s g a b e , 1826, B d . X V I I I .
n i m o . M o j p o s a o , r a z u m e se, n e e b i t i s u v i e l a k , j e r
bi mi se m o g l o dogoditi da Silerovim idejama dam
tumaenje o k o m e bi se moglo
tvrditi
da mu
s m i s a o n e l e i u o n o m e to i l e r k a e . J e r , i a k o
se b u d e m trudio da na bitnim mestima navodim rei
samoga autora, nee biti m o g u n o da n j e g o v e ideje
unesem u vezu koju nameravam da ovde postavim,
a da ne p r u i m i z v e s n a t u m a e n j a i o b j a n j a v a n j a .
Na to e m e , s j e d n e strane, primorati p o m e n u t a o k o l
n o s t , a, s d r u g e s t r a n e , o i g l e d n a i n j e n i c a da i l e r
sam pripada o d r e e n o m tipu, i da je z b o g toga, i p r o
tiv s v o j e v o l j e , prinuen da da jednostran opis. O g r a
nienost naega shvatanja i saznanja nigde se ne p o
javljuje razgovetnije negoli u psiholokim prikazi
vanjima, gde nam je gotovo nemoguno da nacrtamo
drugu sliku negoli o n u iji osnovni potezi v e u n a p r e d lee nacrtani u naoj dui. Ja iz razlinih crta
zakljuujem da iler po s v o j i m osobinama pripada
i n t r o v e r t n o m t i p u , d o k Gete p o s v o j i m o s o b i n a m a
ako n e e m o da u z m e m o u obzir n j e g o v intuitivizam,
koji je sve nadmaivao vie naginje ekstravertnoj
strani. i l e r o v v l a s t i t i l i k o v e k e l a k o p o n o v o n a i
u n j e g o v o m c r t a n j u idealistikoga tipa. T o m p r i p a d
nou nametnuto je njegovu formulisanju neminovno
ogranienje, i postojanje toga ogranienja, radi p o t
punijega razumevanja, nikada ne s m e m o izgubiti iz
vida. T o m e o g r a n i e n j u treba pripisati to je iler
jedan mehanizam prikazao potpunije negoli drugi,
k o j i je u introvertnoga s a m o n e p o t p u n o razvijen i
stoga ima j o izvesne karaktere nie vrednosti, k o j e
m o r a i m a t i b a z b o g t o g a to n i j e d o v o l j n o r a z v i j e n .
U takvim sluajevima autorovo prikazivanje potreb u j e nau kritiku i korekturu. S a m o po sebi se r a z u
me da je to ogranienje i dalo ileru p o v o d a da stvori
neku vrstu terminologije, neprikladnu za optu u p o
trebu. K a o introvertna linost, iler ima bolji odnos
p r e m a i d e j a m a negoli p r e m a stvarima sveta. U o d n o s
p r e m a i d e j a m a jedinka m o e da unosi vie oseanja
ili v i e r e f l e k s i j e , v e p r e m a t o m e d a l i p r i p a d a v i e
o s e a j n o m ili v i e m i s l e n o m t i p u . O v d e b i h z a m o l i o
itaoca, koji je m o d a ranijim publikacijama bio u p u -
75
* L o c . cit. p. 22.
* L o c . cit. p.
22.
77
78
t u r a p o v i a v a , ali s e i n d i v i d u a l n a k u l t u r a u n i a v a .
K a o to j e z a r o b l j a v a n j e m a s e b i l o o t v o r e n a r a n a a n
tike, tako je ropstvo funkcija nie vrednosti vazda
k r v a v a rana u dui dananjega oveka.
Jednostranost u v e b a n j u snaga vodi, dodue,
j e d i n k u n e m i n o v n o d o z a b l u d e , ali r o d d o i s t i n e ,
kae iler. D a v a n j e prvenstva superiornoj funkciji
slui b i t n o k o r i s t i s o c i j e t e t a , ali n a n o s i t e t u i n d i v i
d u a l n o s t i . O v a teta i d e t a k o d a l e k o d a v e l i k e o r g a n i
zacije nae dananje kulture tee za p o t p u n i m brisa
n j e m jedinke, jer se sasvim osnivaju na mainskoj
primeni pojedinih prvenstvenih funkcija ovekovih.
Ne raunaju se ljudi, nego jedna njihova diferenci
rana funkcija. o v e k se predstavlja u kolektivnoj
kulturi ne kao takav, nego je on predstavljen samo
j e d n o m funkcijom, ak se identifikuje samo s t o m
funkcijom i porie pripadnost drugim, inferiornim
funkcijama. Time se moderna jedinka svodi na golu
funkciju, jer ba samo ta funkcija reprezentuje jednu
kolektivnu vrednost i otuda i sama doputa m o g u
nost ivota. A l i da se diferenciranje funkcije i nije
m o g l o nikako d r u k i j e ostvariti, Siler jasno u v i a :
D a bi se razvili raznovrsni darovi u oveku, nije bilo
nikakva drugoga sredstva n e g o da se oni stave jedan
protiv drugoga. Taj antagonizam snaga je veliki i n s t r u m e n a t k u l t u r e , ali i p a k s a m o i n s t r u m e n a t , j e r
dokle god on traje o v e k je tek na putu ka kulturi.
4
80
81
82
83
ponovo
uspostavimo
O e v i d n o je da je iler u s v o m l i n o m ivotu
najdublje osetio taj sukob, i da je ba iz toga otpora
p o n i k l a u n j e m u e n j a da n a e o n u j e d i n s t v e n o s t ili
jednoobraznost k o j a bi i o n i m f u n k c i j a m a to p r i t e njene k o p n e u ropskoj slubi donela osloboenje i
time uspostavljanje harmoninoga ivota. O v a misao
p o k r e t a l a je i Vagnera u n j e g o v u Parsijalu, i on mu
je d a o simbolian izraz u v r a a n j u izgubljenoga k o p
l j a i i s c e l j i v a n j u r a n e . t o j e Vagner p o k u a o d a k a e
u u m e t n i k o m s i m b o l i n o m i z r a z u , to se Siler t r u d i
da objasni u filosofskom razmiljanju. On to ne kae
g l a s n o , ali i m p l i c i t e d o v o l j n o r a z g o v e t n o d a s e n j e g o v
p r o b l e m t i e ponovnog
usvajanja
antikoga
naina
ivota i shvatanja ivota, a o t u d a n e p o s r e d n o p r o i z
lazi z a k l j u a k d a j e o n h r i a n s k o r e e n j e s v o g a p r o
b l e m a ili p r e v i d e o ili n a m e r n o p r e a o p r e k o n j e g a . U
svakom sluaju, n j e g o v duhovni pogled vie je u p r a v
ljen na antiku lepotu negoli na hriansko uenje o
spasenju, a to uenje nije ipak teilo n i e m u d r u g o m
nego ba o n o m istom oko ega se i iler naprezao,
n a i m e osloboenju od zla. K a o to Julijan, a p o s t a t ,
kae u s v o m g o v o r u o kralju Heliju, srce o v e k o v o
ispunjeno je besnom borbom, ime je odlino okarakterisao ne samo sama sebe n e g o i celo svoje v r e
m e , naime unutranju rasturenost docnije antike,
k o j a je s v o j spoljanji izraz nala u o n o j b e s p r i m e r n o j
haotinoj zbunjenosti glava i srca, a hriansko u e
nje obeavalo je da e oveka iz n j e osloboditi. to je
h r i a n s t v o d a l o n i j e b i l o , r a z u m e se, n i k a k v o ree
nje, nego izbavljanje,
odreivanje
jedne
dragocene
funkcije od svih drugih funkcija k o j e su tada elele
da isto tako z a p o v e d n i k i v l a d a j u . H r i a n s t v o je dalo
jedan o d r e e n p r a v a c , i s k l j u u j u i s v e d r u g e m o g u
ne pravce. M o d a je ta okolnost bitno uticala na to
d a i l e r u t k e p r e e p r e k o m o g u n o s t i s p a s e n j a to
ga je nudilo hrianstvo.
' L o c . c i t . p . 3 0 s.
Isticanja u tekstu su m o j a .
84
s L o c . c i t . p . 3 3 s.
9 L o c . c i t . p . 3 5 s.
86
88
E s t - c e l a n a t u r e q u i p o r t e ainsi l e s h o m m e s s i
loin d ' e u x - m e m e s ?
Ruso se vara: on veru je da je to stanje p o n o v o
t a k o p o s t a l o . N e ! O n o j e n a m a s a m o p o n o v o svesno
postalo, j e r je u v e k tako bilo, i to sve vie to dalje
i d e m o p r e m a p o e c i m a . J e r o n o to R u s o c r t a n i j e
nita d r u g o n e g o o n a j kolektivni mentalitet p r i m i t i v
c a k o j i j e Levi-Bril o d l i n o o b e l e i o k a o p a r t i c i p a tion mystique. O v o stanje uguivanja individualno
sti n i j e n i k a k v a n o v i j a t e k o v i n a , n e g o o s t a t a k o n o g a
arhainoga vremena u kome uopte jo nikakve i n
dividualnosti nije bilo. Nije, dakle, re o uguivanju
individualnosti u novije vreme, nego samo o o s v e ivanju i oseanju nadvlaivake moi kolektivnoga.
u
10 Smile: L i v r e I.
Smile: L i v r e I I .
90
Ta m o , prirodno, projicira se u d r a v n e i c r k v e n e
institucije, kao da svako v e nije naao puta i n a
ina da se u d a t o m sluaju izmigolji i m o r a l n i m n a
reenjima. O v e institucije nikako n e m a j u onu s v e
m o to s e o d n j i h z a h t e v a l a i z b o g k o j e s u i h s v r e
mena na v r e m e napadali novatori svake vrste, nego
o n a u g u i v a k a m o l e i n e s v e s n o u n a m a , i to u
kolektivnom mentalitetu varvara koji i dalje postoji.
Kolektivna psiha mrzi donekle svaki individualni
r a z v i t a k a k o o v a j n e p o s r e d n o n e slui c i l j e v i m a k o
lektiviteta. T a k o je diferenciranje j e d n e funkcije o
kojoj smo gore govorili, dodue, razvitak jedne indi
v i d u a l n e v r e d n o s t i , ali j o t o l i k o p o d u g l o m g l e d a
n j a k o l e k t i v i t e t a d a p r i t o m e , k a o to s m o v e v i d e l i ,
sama j e d i n k a tetu j e . I j e d a n i drugi autor s v o m n e
poznavanju ranijih stanja ljudske psihologije imaju
da z a h v a l e t o su se p r e v a r i l i u s u d u s o b z i r o m na
vrednosti prolosti. Posledica s a m o o b m a n e u sudu
jeste oslanjanje na varljivu sliku ranije savrenijeg
tipa oveka, k o j i je na neki nain p a o sa s v o j e visine.
Orijentisanje unatrag je v e po sebi ostatak a n t i k o
ga miljenja, j e r je poznato da je karakteristika c e l o g a n t i k o g a i v a r v a r s k o g a m e n t a l i t e t a u t o m e to
je p r e d poetak sadanjih zlih v r e m e n a stavljao zla
tan rajski vek. T e k je hrianstvo izvrilo veliko s o
c i j a l n o i d u h o v n o i s t o r i j s k o d e l o t i m e to j e l j u d i m a
dalo n a d u u b u d u n o s t i time im obealo m o g u n o s t
ostvarenja njihovih ideala u budunosti!
Jae na
glaavanje toga orijentisanja unatrag moda se p o
klapa s p o j a v o m one opte regresije p r e m a p a g a n s k o m k o j a se s p o j a v o m renesanse opaa u sve v e o j
meri.
ini mi se izvesno da je o v o orijentisanje u n a
trag moralo imati i odreen uticaj na izbor sredstava
z a v a s p i t a n j e o v e k a . T a j d u h trai o s l a n j a n j e n a v a r
ljivu sliku prologa. M o g l i b i s m o prei p r e k o toga
kad nas saznanje sukoba izmeu tipova i tipskih m e
h a n i z a m a n e b i p r i m o r a v a l o d a u isti m a h p o t r a i m o
o n o to bi m o g l o dovesti do n j i h o v a jedinstva. To je
i Sileru lealo na srcu, kao to e m o videti u o n o m
1 2
1 2
91
t o s l e d u j e . Sta j e p r i t o m e b i l a n j e g o v a o s n o v n a m i
sao, iskazuje o n sledeim recima, k o j e ukratko p o
n a v l j a j u o n o to j e g o r e k a z a n o : N e k o d o b r o t v o r n o
boanstvo neka zarana u z m e o d o j e sa grudi majke,
neka ga doji m l e k o m b o l j i h v r e m e n a , i neka ga pusti
da p o d dalekim g r k i m n e b o m sazreva do p u n o l e t nosti. K a d je p o t o m postalo o v e k , n e k a se on, stran
l i k , v r a t i u s v o j v e k ; ali n e d a g a s v o j o m p o j a v o m
r a z v e s e l j u j e , n e g o s t r a n o , k a o A g a m e m n o n o v sin, d a
ga oiuje.
Oslanjanje na grki obrazac jedva bi
s e m o g l o r a z g o v e t n i j e izraziti. A l i u t o m e u s k o m f o r mulisanju otvara se i pogled na j e d n o ogranienje,
k o j e Silera u o n o m to sleduje p r i m o r a v a na j e d n o
v e o m a bitno proirenje; on, naime, produuje: G r a
d i v o e o n , d o d u e , u z e t i o d s a d a n j o s t i , ili e f o r m u
u z a j m i t i od p l e m e n i t i j e g v r e m e n a , a k s onu stranu
svakog
vremena,
od
apsolutnoga
nepromenljivoga
je
dinstva svoga bia. i l e r je o d i s t a j a s n o o s e a o da
bi m o r a o zahvatiti j o dalje, u pradoba boanskoga
herojstva, u k o m e su ljudi jo bili polubogovi. Stoga
on kae dalje: O v d e iz istoga etera n j e g o v e d e m o n
ske prirode tee izvor, nezamuen pokvarenou p o kolenja i vremena koja se duboko pod njim valjaju
u m u t n i m vrtlozima. Tu se pojavljuje lepa varljiva
slika n e k o g a rajskog v e k a , u k o m e su ljudi j o bili
b o g o v i i naslaivali se gledajui v e n u lepotu. Ali
i tu je pesnik iler pretekao mislioca ilera. N e k o l i
ko stranica dalje opet p o b e u j e mislilac. U stvari,
k a e i l e r ( p . 47), m o r a n a s n a v o d i t i n a r a z m i l j a n j e
t o to o v e k g o t o v o u s v a k o j i s t o r i j s k o j e p o s i u k o j o j
c veta ju umetnosti i vlada ukus nalazi da je o v e a n s t v o p a l o , i ne moe pokazati ni jedan jedini pri
mer d a s u v i s o k s t e p e n i v e l i k a o p t o s t e s t e t i k e k u l
t u r e u j e d n o g n a r o d a ili r u k u p o d r u k u s p o l i t i k o m
s l o b o d o m i graanskom vrlinom, da su lepi obiaji
ili n a p o r e d o s a d o b r i m o b i a j i m a , i u g l a e n o s t p o
naanja s istinom ponaanja.
1 3
P r e m a t o m e d o b r o poznatom iskustvu, k o j e se
ne m o e poricati ni u pojedinostima ni uopte, oni
heroji najranijih vremena, dakle, ne bi morali da
13
92
Erz.
d.
Menschen,
p.
39.
"
L o c . c i t . p. 5 0 .
95
96
Emile:
Livre
II.
97
Prema t o m e p r a v i l u , i Siler s a d a p r e l a z i u p r o
dubljeno ispitivanje delovanja suprotnosti. Ma na
k a k v u p r e p o n u naili s a m o a k o je o n a v e o m a teka
rascep i z m e u vlastite n a m e r e i o b j e k a t a k o j i se
o p i r u postaje i o t p o r u n a m a samima. Jer, u k o l i k o se
ja napreem da objekat koji se opire podvrgnem s v o
j o j volji, m o j e celo bie dolazi polagano s n j i m e u
vezu, naime ba prema j a k o m libidnom zaposednuu,
koje jedan deo m o g a bia prevlaci tako rei u o b j e
kat. Na taj nain nastaje delimina identifikacija i z vesnih slinih delova m o j e linosti sa sutinom o b j e k
ta. C i m s e p o j a v i t a i d e n t i f i k a c i j a , s u k o b j e p r e m e ten u m o j u sopstvenu duu. O v a introjekcija
sukoba s o b j e k t o m ini me ne j e d n i m sa s a m i m s o
bom, uzrokuje time nemo prema objektu, a time iza
ziva i afekte, koji su svagda simptom unutranje n e jedinstvenosti. Afekti, pak, dokazuju da samog sebe
opaam, i time dolazim u stanje ako naime nisam
slep da s v o j u p a n j u o b r a a m na samog sebe i da
u s a m o m sebi pratim igru suprotnosti.
T i m p u t e m ide iler: o n n e nalazi rascep i z m e u
drave i jedinke, nego ga u poetku XI p i s m a uzima
k a o d v o j s t v o l i c a i s t a n j a , n a i m e k a o s a m o l i c e ili
Ja i n j e g o v o p r o m e n l j i v o afektivno stanje. D o k je Ja
relativno postojano, njegova vezanost (afektivno sta
n j e ) m e n j a se. i l e r e l i t i m e d a r a s c e p z a h v a t i d o
d n a . I s t v a r n o je j e d n a s t r a n a s v e s n a f u n k c i j a Ja, a
d r u g a strana k o l e k t i v n a vezanost. O b a o d r e e n j a p r i
padaju ljudskoj psihologiji. A l i razlini tipovi videe
o v e o s n o v n e injenice u svetlosti k o j a je s v r e m e n a
na v r e m e drukija. Za introvertne ideje o Ja jeste
n e s u m n j i v o o n o to je kontinuirano i dominanta s v e
sti, a o n o t o j e u s u p r o t n o s t i p r e m a t o m e j e s t e v e z a
n o s t ili a f e k t i v n o s t a n j e . Z a e k s t r a v e r t n e , p a k , a k c e nat lei p r e na kontinuitetu veze sa o b j e k t o m , a
m a n j e n a i d e j i o Ja. O t u d a b i z a n j i h p r o b l e m s t a j a o
drukije. Ova taka mora se imati na u m u i uzimati
u obzir ako pratimo ilerova dalja razmiljanja. K a d
on, na primer, kae: Lice se objavljuje u veno p o 1 8
> L o c . cit. p . 5 1 .
98
s t o j a n o m Ja i s a m o u n j e m u , to je r e e n o sa s t a n o
vita introvertnoga o v e k a . A sa stanovita ekstrav e r t n o g a m o r a l o bi se kazati da se lice o b j a v l j u j e
s a m o u s v o j o j vezanosti, u funkciji v e z e sa o b j e k t o m .
L i c e j e , n a i m e , s a m o u i n t r o v e r t n o g a i s k l j u i v o Ja,
a k o d ekstravertnoga lei lice u n j e g o v u a f e k t i v n o m
s t a n j u , a ne u a f i k o v a n o m Ja. N j e g o v o Ja l e i d o
nekle ispod svoje afekcije, tj. svoje veze. Ekstravertni n a l a z i s e b e u p r o m e n l j i v o m , u p r o m e n i , a i n t r o vertni u postojanosti. Naposletku, Ja nije v e n o p o
s t o j a n o u e k s t r a v e r t n o g a , k o j i na to m a l o p a z i . A
introvertni i m a i suvie toga, i zato preza od svake
p r o m e n e , u k o l i k o s e o n a d o t i e n j e g o v a Ja. A f e k t i v no stanje m o e za n j e g a znaiti neto n e p o s r e d n o
m u n o i neprijatno, dok ekstravertni ni p o d k o j i m
okolnostima ne bi primetio da je bez toga. Iz sledeega formulisanja moe se takoe bez smetnje da
otkrije introvertni: Da u svakoj promeni postojano
ostane sam, da sva opaanja uini iskustvom, t j . j e
dinstvom saznanja, i da svaku od svojih vrsta p o j a v
ljivanja u v r e m e n u uini z a k o n o m za sva vremena,
t o j e propis koji m u j e dat n j e g o v o m u m n o m p r i r o
dom.
T u j e razgovetan stav koji vri a p s t r a h o v a nje, koji zadrava samog sebe; on ak postaje n a j
vie pravilo. Svaki doivljaj m o r a odmah da se p o
digne do iskustva, i iz zbira iskustava m o r a o d m a h
da proizie i zakon za svu budunost, d o k je drugo
s t a n j e p r i k o m e s e o d d o i v l j a j a n e srne p r a v i t i
nikakvo iskustvo, da ne nastanu moda zakoni koji
o m e t a j u b u d u n o s t isto tako ljudsko. S tim je p o t
p u n o saglasno to Siler B o g a ne m o e zamisliti kao
o n o g a k o j i postaje, n e g o s a m o k a o o n o g a k o j i v e n o
jeste;
zato on i s p o u z d a n i j o m i n t u i c i j o m saznaje
boguslinost introvertnog idealnog stanja: ovek,
predstavljen u svojoj potpunosti, bio bi prema tome
postojano jedinstvo, k o j e u strujama p r o m e n e ostaje
v e n o isto. O s n o v u z a b o a n s t v o nosi o v e k n e p r o tivreno u s v o j o j linosti u s e b i .
O v a j p o g l e d na
1 7
1 8
1 9
1 7
1 8
1 9
7"
L o c . cit. p . 5 4 .
L o c . cit. p. 54.
L o c . cit. p . 5 4 .
99
100
ne.
O ilerovu uticaju na sebe Gete kae veoma
karakteristino: A k o sam v a m sluio za r e p r e z e n t a n t a g d e k o j i h o b j e k a t a , vi ste uinili da se od suvie
strogog
promatranja
stvari
i
njihovih
odnosa
vratim
samom sebi. Nauili ste me da na mnogostranost unu
tranjeg
oveka gledam
s
vie
pravinosti,
itd.
U
Geteu, pak, iler je nalazio esto naglaenu d o p u n u
ili p o t p u n o s t s v o g a b i a i u isti m a h o s e a o s v o j u
razlinost, k o j u on o v a k o karakterie: N e oekujte
kod mene nikakvo veliko materijalno bogatstvo ide
j a ; to je o n o to u ja k o d vas nai. M o j a potreba i
m o j a tenja je da od malog napravim mnogo, i ako
j e d a r e d p o b l i e u p o z n a t e m o j u u b o g o s t u s v e m u to
se zove steeno saznanje, m o d a ete nai da sam u
m n o g i m sluajevima i uspeo u tome. K a k o je m o j
k r u g misli manji, ja ga ba zato bre i ee pretr
a v a m , i ba stoga m o g u b o l j e da se koristim s v o j o m
malom gotovinom, i raznovrsnost koja nedostaje sa
draju da proizvedeni f o r m o m . Vi se trudite da s i m plifikujete svoj veliki svet ideja, a ja traim varijetet
za svoja mala imanja. Vi imate da upravljate kra
ljevstvom, a ja samo malo m n o g o b r o j n o m porodicom
p o j m o v a , k o j u bih od srca rado rasprostranio u malen
svet.
A k o odbijemo oitovanje izvesnih, za introvert
noga karakteristinih oseanja nie vrednosti, i t o m e
priraunamo da ekstravertni velikim svetom ideja
u p r a v l j a m a n j e n e g o l i to j e s a m p o d a n i k u t o m c a r
stvu, o n d a i l e r o v o p r i k a z i v a n j e d a j e o d l i n u sliku
one oskudnosti koja se obino razvija zbog bitno
apstraktivna stava.
2 . D r u g a p o s l e d i c a a p s t r a k t i v n o g a s t a v a svesti,
k o j a e se u p o t o n j e m toku naega ispitivanja p o k a
zati k a o z n a a j n a , j e s t e o k o l n o s t d a n e s v e s n o u t o m e
sluaju razvija k o m p e n z a t o r a n stav. to vie, n a i m e ,
svesna apstrakcija ograniava v e z u sa o b j e k t o m (jer
se prave suvie m n o g a iskustva i zakoni), utoli
ko u nesvesnom nastaje vea udnja za objektom,
2 2
23
2 4
2 2
2 3
2 4
101
k o j a se u s v e s t i n a p o s l e t k u o i t u j e k a o prinudno ul
no vezivanje za objekat. P r i t o m u l n a v e z a n o s t s t o j i
m e s t o oseajne v e z e s a o b j e k t o m k o j a n e d o s t a j e , t j .
k o j a je apstrakcijom uguena. Otuda iler na karak
t e r i s t i a n n a i n s h v a t a ula k a o p u t ka b o a n s t v u , a
ne oseanja. N j e g o v o Ja l e i u m i l j e n j u , a n j e g o v o
aficirano stanje, n j e g o v a oseanja u ulnosti. Rascep
za n j e g a lei, dakle, i z m e u d u h o v n o s t i k a o m i l j e
n j a i u l n o s t i k a o a f i c i r a n o g a s t a n j a ili o s e a n j a . A l i
k o d ekstravertnoga stvar stoji o b r n u t o : n j e g o v a veza
s a o b j e k t o m j e r a z v i j e n a , ali n j e g o v s v e t i d e j a j e
ulan, konkretan.
u l n i o s e a j ili, b o l j e r e e n o , o s e a n j e k o j e s e
n a l a z i u s t a n j u u l n o s t i j e s t e kolektivno, t j . o n o s t v a
r a v e z a n o s t ili a f i c i r a n o s t a n j e , k o j e o v e k u v e k u isti
mah premeta i u stanje mistike participacije,
dakle u stanje parcijalnog identiteta s oseanim
o b j e k t o m . Taj identitet o b j a v l j u j e se u prinudnoj
z a v i s n o s t i o d o s e a n o g a o b j e k t a , i t o j e o n o to i n t r o vertnoga na putu circulus-a vitiosus-a podstie na p o
j a a n j e apstrakcije, k o j a treba da uniti d o s a d n u
vezu i pritisak koji od nje proizlazi. iler je saznao
tu osobenost ulnoga oseanja: Dokle god samo o s e a , s a m o u d i i iz i s t e u d n j e d e l u j e , on i dalje nije
nita drugo nego svet ( L o c . cit. p. 5 5 ) . A l i k a k o i n trovertni ne moe beskrajno da apstrahuje da bi
izmakao aficiranom stanju, on se naposletku osea
p r i m o r a n i m d a o n o m to j e s p o l j a n j e d a o b l i k . D a
ne b u d e , dakle, s a m o svet, on m o r a materiji da da
oblik, kae iler, on sve unutranje treba da ispoljava i svemu spoljanjem da daje oblik. Oba zadatka
zamiljena u s v o m najviem ispunjenju v o d e natrag
ka p o j m u boanstva, od koga sam poao.
28
102
L o c . cit. p. 55.
103
nikad
nikad
neka
ne
udi
da
vidi
b)
osnovnim
nagonima
U d v a n a e s t o m p i s m u S i l e r se r a z r a u n a v a s o b a
osnovna nagona, i njima ovde i posveuje potpuniji
opis: ulnom nagonu je posao da oveka stavlja
u ograde v r e m e n a , i da ga uini m a t e r i j o m . Taj n a
gon zahteva da b u d e promene, da bi v r e m e imalo
n e k a k a v sadraj. T o stanje isto ispunjenoga v r e m e
n a z o v e s e oseaj ( E m p f i n d u n g ) .
ovek u tome
stanju nije nita d r u g o n e g o jedinstvo koliina, i s p u
n j e n m o m e n a t v r e m e n a ili, t a v i e , o n t o n i j e , j e r
njegova linost je sve dotle ponitena dokle n j i m e
2 6
2 L o c . c i t . p. 5 6 .
105
vlada oseaj,
oveka koji
zama vezuje
slobodnijega
sadanjosti.
106
L o c . cit. p. 57.
2 9
2 8
2 9
T j . ekstravertno.
T j . introvertno.
107
31
3 2
108
A s v i m i s l e i e l e da je n a j b o l j e i n a j v i e d o s t o j n o
t e n j e t o a k o se, k o l i k o j e g o d m o g u n o , d o s p e v a d o
identiteta s j e d n o m diferenciranom f u n k c i j o m , j e r to
d o n o s i n a j o e v i d n i j e s o c i j a l n e k o r i s t i , ali n i i m o s o
binama ljudske prirode, koje ponekad sainjavaju
velik d e o individualnosti, n a j v e e tete. C i m se,
kae iler, ustvrdi prvobitan, dakle nuan a n t a g o
nizam oba nagona, onda, dakako, n e m a nikakva
drugoga sredstva da se odri jedinstvo u o v e k u nego
da se u l n i n a g o n neuslovljeno podvrgne u m n o m . Iz
t o g a m o e nastati s a m o j e d n o o b l i n o s t , ali n i k a k v a
harmonija, i ovek ostaje i dalje v e n o p o d e l j e n .
Poto za oveka predstavlja tekou da pored sve
pokretljivosti oseanja ostane veran s v o j i m osnovnim
s t a v o v i m a , on se l a a p o d e s n i j e g a s r e d s t v a da otupi jivanjem
oseanja
obezbedi
karakter;
jer,
svakako,
beskrajno je lake ouvati spokojstvo p r e d r a z o r u
anim protivnikom negoli savlaivati hrabra i jaka
neprijatelja. U toj operaciji i sastoji se n a j v e i m d e
l o m o n o to se z o v e u o b l i a v a n j e oveka, i to u n a j
b o l j e m smislu rei, g d e to znai obdelavanje u n u t r a
njega, a ne samo spoljanjega oveka. Tako uobli
en ovek bie, dakako, sauvan od toga da bude g r u
b a p r i r o d a i d a s e k a o t a k a v p o k a z u j e ; ali o n e , u
isti m a h , o s n o v n i m s t a v o v i m a b i t i z a t i e n o d s v i h
oseaja prirode, i ovetvo spol ja m o i e da mu se
isto tako m a l o pribliava k a o i o v e t v o i z n u t r a .
3 8
34
110
L o c . c i t . p . 6 4 s.
Radi otklanjanja nesporazuma hou ovde da napo
da se to preziranje ne odnosi na objekat, bar u p r a
nego samo na vezu sa njim.
111
3 8
3 9
4 1
U suprotnosti p r e m a
ljenju.
sa L o c c i t . p . 9 0 s.
* L o c . c i t . p . 6 8 .
L o c . c i t . p . 7 6 s.
L o c . c i t . p . 6 8 s.
3 7
112
gorenavedenom
reaktivnom
mi
113
d a resi s a m o u p o t p u n o s t i s v o g a p o s t o j a n j a . T o j e u
p r a v o m smislu rei ideja o n j e g o v u ovetvu, dakle
jedno beskrajno, k o m e se on u toku vremena moe
s v e v i e p r i b l i a v a t i , ali g a n i k a d a n e m o e d o s t i i .
teta je to je Siler k a o tip o d r e e n ; k a d to ne bi bio,
nikada m u n e b i m o g l o pasti n a p a m e t d a z a j e d n i k o
delovanje oba nagona posmatra kao zadatak uma,
jer suprotnosti se ne m o g u racionalno ujediniti
tertium n o n datur zato se ba i z o v u suprotnosti.
Osim ako Siler p o d u m o m ne razumeva neto drugo
negoli ratio, n a i m e n e k u viu, g o t o v o mistiku m o .
Suprotnosti se m o g u samo praktiki ujediniti kao
k o m p r o m i s ili iracionalno, j e r i z m e u n j i h n a s t a j e
j e d n o novum, k o j e s e r a z l i k u j e i o d j e d n e i o d d r u g e ,
a i p a k j e s p o s o b n o d a n a isti n a i n p r i m i n j i h o v e
energije k a o izraz i j e d n e i druge, a ne j e d n e od njih.
Neto t a k v o ne m o e se izmisliti, n e g o se s a m o i v o
t o m m o e stvoriti. N a o v u poslednju m o g u n o s t m i
sli u s t v a r i i S i l e r , k a o to v i d i m o u s l e d e i m r e e n i
c a m a : A l i d a i m a s l u a j e v a g d e b i o n ( o v e k ) u isti
m a h s t e k a o t o d v o s t r u k o i s k u s t v o , g d e b i u isti m a h
postao svestan s v o j e slobode i osetio s v o j e postojanje,
g d e b i s e u isti m a h o s e a o k a o m a t e r i j a i n a u i o p o
znavati sebe kao duh, on bi u t i m sluajevima, i ba
samo u njima, imao potpun pogled na svoje ovetvo,
i p r e d m e t k o j i bi mu pribavio taj p o g l e d sluio bi mu
k a o s i m b o l n j e g o v o g izvrenog o d r e e n j a (Loc. cit.
p. 70).
42
K a d b i o v e k , d a k l e , m o g a o d a u isti m a h i v i i
j e d n u i d r u g u s n a g u ili i j e d a n i d r u g i n a g o n , t j . d a
mislei osea i da oseaj ui misli, o n d a bi u n j e m u iz
o n o g a t o d o i v l j u j e (to S i l e r z o v e p r e d m e t o m ) n a
s t a o simbol, k o j i b i i z r a a v a o n j e g o v o p o s t i g n u t o o d
reenje, tj. njegov put na k o m e se ujedinjuju Da i
Ne. P r e n e g o to poblie p r e e m o na psihologiju te
misli, h o e m o da se u v e r i m o k a k o Siler shvata s u
tinu i postanak simbola. P r e d m e t ulnoga nagona
z o v e s e ivot u n a j i r e m z n a e n j u ; p o j a m k o j i z n a
i celo materijalno bie, i svu neposrednu sadanjost
u u l i m a . P r e d m e t n a g o n a u o b l i a v a n j a z o v e se lik
L o c . cit. p. 69.
114
4 4
4 4
L o c cit. p. 73.
L o c . cit. p . 7 4 .
115
S i l e r j e z a p r a v o b i o s v e s t a n ta b i t o m o g l o z n a
iti d a s e n a g o n z a i g r u d o n e k l e s t a v i n a n a j v i e
m e s t o . K a o to s m o v e v i d e l i , p o n i t e n j e p o t i s k i v a n j a
izaziva odskakanje suprotnosti j e d n e za d r u g o m i i z
jednai van je, k o j e se nuno zavrava obaranjem d o
tadanjih najviih vrednosti. To je katastrofa kulture,
k a o to j e m i d a n a s j o r a z u m e v a m o , a k o s e v a r v a r ska strana E v r o p l j a n i n o v a prijavi za re, j e r ko j a m i
za to da e takav o v e k , kad se p o n e igrati, postaviti
sebi za cilj ba estetiko raspoloenje i uivanje prave
lepote? To bi bila anticipacija sasvim nepravino n e
opravdane vrste. Stavie, iz nunoga unienja k u l t u r
noga napora treba oekivati sasvim neto drugo. iler
zato s p r a v o m kae: Estetiki n a g o n za i g r o m j e d v a
e se jo moi da upozna u svojim p r v i m pokuajima,
jer tu neprestano posreduje ulni nagon s v o j o m t v r doglavou i svojom divljom poudom. Otuda vidimo
da grubi ukus n a j p r e dohvata o n o to je n o v o i i z n e
nadno, areno, pustolovno i bizarno, estoko i divljano, i da ni od ega toliko ne bei koliko od bezazlenosti i spokojstva. * Iz toga se m o r a zakljuiti da je
iler bio svestan opasnosti toga preobraaja. Ta o k o l
i L o c . c i t . p . 7 9 .
4
L o c . cit. p. 156.
116
o b j e k a t s u p r o t n i h f u n k c i j a , ali s v a g d a o s t a j e n e r a z
luiva od njih. S a m o razluivanje je intelektualan
isto tako kao i m o r a l a n sud. U j e d n o g a deava se to
miljenjem, u drugoga oseanjem. A k o razluivanje
n e p o e z a r u k o m ili a k o s e u o p t e n e i z v r i , o n d a j e
neminovna posledica da se pojavljuje razreavanje
j e d i n k e u suprotnosna d v o j s t v a t i m e to ona postaje
s njima istovetna. Dalja posledica je razdvajanje sa
s a m i m s o b o m , ili p r o i z v o l j n a o d l u k a z a o v u ili o n u
stranu p o d nasilnim potiskivanjem suprotne strane.
O v a j tok misli je v e o m a staro razmiljanje, k o j e je,
koliko ja znam, psiholoki najinteresantnije f o r m u l i s a o Sinesije, h r i a n s k i e p i s k o p iz P t o l e m a i d e i u e
n i k H i p a t i j i n . U s v o j o j k n j i z i De somnUs on s p i r i tus-u phantasticus-u o d r e u j e praktiki isto mesto u
psihologiji kao Siler nagonu za igru, a ja stvaralakoj
f a n t a z i j i , s a m o s e o n m e s t o p s i h o l o k i i z r a a v a meta
fiziki, ali t o z a n a e s v r h e , k a o s t a r a j e z i k a u p o
treba, ne dolazi u obzir. Sinesije kae o n j e m u : S p i ritus phantasticus inter aeterna et t e m p o r a l i a m e d i u s
est, q u o e t p l u r i m u m v i v i m u s . S p i r i t u s p h a n t a s t i c u s
u j e d i n j u j e u s e b i s u p r o t n o s t i , i o t u d a silazi i u n a
gonsku prirodu sve do ivotinjskog, gde postaje i n
stinkt i podstreka d e m o n s k i h p o u d a :
Vendicat
e n i m sibi spiritus hic aliquid v e l u t p r o p r i u m , t a n q u a m ex vicinis quibusdam ab extremis utrisque, et
q u a e t a m l o n g e disjuncta sunt, o c c u r u n t in una n a
tura. A t q u i essentiae phantasticae latitudinem natura
per multas r e r u m sortes extendit, descendit utique
usque ad animalia, quibus n o n adest ulterius intell e c t u s . A t q u e est a n i m a l i s i p s i u s r a t i o , m u l t a q u e
p e r p h a n t a s t i c a m h a n e e s s e n t i a m sapit a n i m a l e t c .
Tota genera d a e m o n u m ex ejusmodi vita suam sortiu n t u r essentiam. lila e n i m ex toto suo esse imaginaria
s u n t , e t e x iis q u a e f i u n t i n t u s , i m a g i n a t a .
47
118
po
latinskom
prevou
Marsilija
Ficina
od
v r e d n o s t , n a j v i i i d e a l , a n a d r u g o j strani m a m i n a j
jae zadovoljstvo. Svaki od ova dva osnovna nago
na, kae Siler, tei, im je doao do razvitka, po
s v o j o j p r i r o d i i n u n o d a s e z a d o v o l j i , ali b a z a t o
to oba n u n o i to o b a ipak tee ka p r o t i v p o l o e n i m
objektima ponitava se ovo dvostruko primoravanje,
i volja p o t v r u j e s v o j u p o t p u n u s l o b o d u i z m e u j e d
n o g i drugog. V o l j a je, dakle, ona k o j a se i p r e m a
j e d n o m i p r e m a d r u g o m n a g o n u p o n a a k a o m o , ali
se nijedan od n j i h ne m o e sam po sebi, k a o m o ,
ponaati p r e m a drugom. N e m a u o v e k u nikakve
d r u g e m o i d o n j e g o v e v o l j e , i s a m o o n o to o v e k a
unitava, s m r t i s v a k o o t i m a n j e svesti, m o e unititi
unutranju slobodu.
4 8
120
m o r a l a o s n i v a t i n a s r e d n j e m s t a n j u ili p r o c e s u k o j i
d a j e sadraj, a o v a j ni j e d n o j ni d r u g o j strani n i j e
s u v i e b l i z a k ili s u v i e d a l e k . O v a j s a d r a j m o r a o b i ,
p o S i l e r o v o j d e f i n i c i j i , b i t i simbolian, j e r s a m o s i m
bolu m o e pripadati mesto k o j e posreduje izmeu
suprotnosti. Stvarnost k o j u jedan nagon pretpostav
lja jeste sasvim druga nego stvarnost drugoga n a g o
n a . O n a bi d r u g o j b i l a nestvarna ili privid, i v i c e
versa. Ali simbolu ovaj dvostruki karakter realnog i
irealnog ne pripada. To ne bi bio nikakav simbol kad
bi bio samo realan, j e r onda bi to bila realna pojava,
k o j a ne bi m o g l a biti simbolina. A simbolino m o e
b i t i s a m o o n o to u j e d n o m o b u h v a t a i d r u g o . K a d b i
to bilo irealno, o n o ne bi bilo nita d r u g o n e g o p r a
z n a i m a g i n a c i j a , k o j a s e n e b i o d n o s i l a n i n a ta r e
alno, i na taj nain i ne bi bila simbol.
Racionalne funkcije po svojoj prirodi nesposobne
su da proizvode simbole, jer one produkuju samo ra
cionalno, koje je jednoznano odreeno, a ne o b u
h v a t a u isti m a h i d r u g o , s u p r o t s t a v l j e n e F u n k c i j e
ulnosti takoe su nesposobne da proizvode simbole,
jer i o n e su j e d n o z n a n o o d r e e n e o b j e k t o m i sadre
s a m o s e b e , a n e d r u g o . o v e k b i se, d a k l e , r a d i p r o
nalaenja one nepristrasne osnove za volju morao
obratiti d r u g o j instanciji, u k o j e suprotnosti nisu j a
sno odvojene, nego jo prvobitno sjedinjene. To o e
v i d n o nije sluaj u svesti. Jer svest je po e l o m s v o m
b i u diskriminacija, r a z l u i v a n j e Ja i Ne-ja, s u b j e k t a
i o b j e k t a , Da i N e , itd. S v e s n o r a z l u i v a n j e u o p t e i z
vrilo je odvajanje suprotnosnih dvojstava, jer samo
svest m o e da sazna o n o to je p r i k l a d n o i da ga r a z
lui od neprikladnog i bezvrednog. Samo ona moe
o v u f u n k c i j u oglasiti za dragocenu, a o n u za b e z v r e d nu, i stoga o v o j davati snagu volje, a onoj suzbijati
zahteve. A l i g d e n e m a n i k a k v e svesti, g d e instinktiv
no j o nesvesno dri vlast, tu n e m a nikakva r a z m i
ljanja, nikakva p r o i contra, nikakva neslaganja,
nego je prosto deavanje, sreena instinktivnost, p r o
porcija ivota. (Ukoliko, naime, instinkt ne nailazi na
situacije k o j i m a je neprilagoen. U o v o m sluaju p o
j a v l j u j e se zagaivanje, afekat, konfuzija i panika.)
121
6 0
Upor.
uz
to
rad
Nunbergov:
Vber
kdrperliche
Begleiterscheinungen
assoziativer
Vorgange.
U
Junga:
Diagnost.
Assoz. stud. B d . I I , p. 1 9 6 ss.
4
60
122
Wandl.
und
Symb.
der
Libido,
p.
155
ss.
n e g o trai p r a v o n a s a m o s t a l a n p o l o a j u s r e d i n i .
Ovaj njen poloaj u sredini sainjava njenu vrednost
ili n e v r e d n o s t z a s v e s t ; n e v r e d n o s t u k o l i k o s e k a o
n e p o s r e d n o nita jasno razluljivo ne m o e opaziti na
n j e n u grupisanju, zbog ega svest dolazi u n e d o u
m i c u ta d a s t i m e p o n e , a n e v r e d n o s t u t o l i k o u k o
liko ba njoj nerazluljivo daje onaj simbolini k a
rakter koji mora pripadati sadraju volje koja posre
duje. Osim volje, k o j a sasvim zavisi od svoga sadra
ja, oveku je kao p o m o n o sredstvo dato jo ono
materinsko mesto stvaralake fantazije, nesvesno,
k o j e u svako doba m o e da stvara simbole p u t e m p r i
r o d n o g a procesa elementarne psihike delatnosti,
simbole koji m o g u da slue za od r e enje v o l j e k o j a
posreduje. K a e m m o g u , jer simbol eo ipso ne d o
l a z i u p r a z n i n u , n e g o o s t a j e u n e s v e s n o m , i to s v e
d o k energetike vrednosti sadraja svesti prevazilaze vrednost nesvesnog simbola. Ali pod normalnim
uslovima to je uvek sluaj, a pod nenormalnim uslovima re je o obrtanju podele vrednosti, pri e m u
nesvesnom pripada via vrednost negoli svesnom. U
o v o m sluaju, d o d u e , izlazi s i m b o l n a p o v r i n u s v e
sti, a d a n e n a l a z i p r i j e m a k o d s v e s n e v o l j e i k o d
egzekutivnih svesnih funkcija, jer su ove, naime,
z b o g o b r t a n j a v r e d n o s t i p o s t a l e subliminalne. N e s v e
s n o j e p o s t a l o superliminalno, z b o g e g a s e p o j a v i l o
d u h o v n o nenormalno stanje, nered duha.
Otuda pod normalnim prilikama nesvesnom sim
b o l u t r e b a vetaki p r i v o d i t i e n e r g i j u , d a d o b i j e v e u
vrednost i da se tako p r i v e d e svesti. To se deava
i time se p o n o v o p r i k l j u u j e m o ideji razluivanja
k o j u j e S i l e r p o k r e n u o r a z l u i v a n j e m sopstvenosti
(des Selbst) od s u p r o t n o s t i . R a z l u i v a n j e je i s t o to i
p o v l a e n j e libida s o b e j u strana, u k o l i k o je libido
disponibilan. U nagonima investirani libido, naime,
s a m o j e d o i z v e s n e m e r e slobodno disponibilan, u p r a
vo dotle dokle dopire kao snaga volje, a k a o takav
predstavlja onu mnoinu energije k o j o m Ja slobod
n o raspolae. V o l j a u o v o m sluaju ima sopstvenost
za m o g u a n cilj. Taj cilj je utoliko m o g u n i j i u k o l i
k o j e d a l j i r a z v i t a k stian s u k o b o m . V o l j a u o v o m
123
s l u a j u n e o d l u u j e i z m e u s u p r o t n o s t i , nego samo
za sopstvenost, t j . d i s p o n i b i l n a e n e r g i j a p o v l a i se ka
s o p s t v e n o s t i , d r u g i m recima introvertuje s e . I n t r o versija znai samo to da je libido zadran k o d s o p
stvenosti i da mu je zabranjeno da uestvuje u b o r b i
suprotnosti. K a k o mu je put napolje zatvoren, on se
prirodno obraa miljenju, zbog ega se ponovo n a h o d i u o p a s n o s t i da d o s p e u s u k o b . U a k t r a z l u i v a
n j a i introversije spada to to disponibilni libido nije
vie razreen samo od spoljanjega objekta nego i od
unutranjega objekta, naime od misli. Na taj nain
on postaje potpuno bezobjektan, nije vie vezan ni
z a ta to b i m o g l o d a b u d e s a d r a j s v e s t i , i o t u d a
pada u nesvesno, gde automatski dohvati gotovi m a
t e r i j a l f a n t a z i j e , i t i m e g a p o k r e e n a u z d i z a n j e . Siler o v izraz za simbol, n a i m e ivi lik, jeste sreno i z a
bran, jer izdignuti materijal fantazije sadrava slike
psiholokoga razvitka jedinke u n j e n i m sukcesivnim
s t a n j i m a , u n e k u r u k u o z n a i v a n j e ili c r t a n j e d a l j e g a
puta izmeu suprotnosti. A k o v e razluivalaka d e
latnost svesti ee ne nalazi m n o g o stvari na slika
ma da ih neposredno razume, onda ove intuicije ipak
sadravaju n e k u ivu snagu, koja odreujui m o e da
dejstvuje na volju. Odreivanje volje vri se prema
o b e m a stranama, zbog ega posle nekoga v r e m e n a
suprotnosti p o n o v o postaju jae. Ali obnovljeni s u
k o b p o n o v o i z a z i v a isti, m a l o a s o c r t a n i p r o c e s , z b o g
ega je svagda p o n o v o o m o g u e n dalji korak. Ja sam
tu funkciju posredovanja suprotnosti obeleio kao
transcendentnu funkciju, i p o d n j o m , d a k l e , ne r a z u m e v a m nita tajanstveno, n e g o s a m o f u n k c i j u s v e s n i h i n e s v e s n i h e l e m e n a t a ili, m o d a k a o u m a t e m a
tici, z a j e d n i k u f u n k c i j u r e a l n i h i i m a g i n a r n i h k o l i
ina. Osim volje ija vanost ne treba da se time
osporava i m a m o jo stvaralaku fantaziju kao ira51
124
O v o teko r a z u m l j i v o m e s t o sad s e v e n a o s n o
vu o n o g a to je ranije kazano m o e lako razumeti,
ako samo u v e k i m a m o na u m u da je iler postojano
s k l o n d a r e e n j e trai u u m n o j v o l j i . M o r a s e z a m i
sliti d a o v a j m o m e n a t n e p o s t o j i . A l i t a d a j e o n o to
on kae potpuno jasno. K o r a k nazad jeste razlui
vanje od suprotnih nagona, odreivanje i povlaenje
libida od unutranjih i spoljanjih objekata. iler
ovde svakako ima najpre na u m u ulni objekat, jer,
k a o to j e v e r e e n o , k o d n j e g a j e u v e k r e o t o m e
da se dospe na stranu u m n o g a miljenja, k o j e je,
M L o c . cit. p. 104.
125
k a k o se n j e m u ini, n e m i n o v n o n u n o za o d r e e n j e
volje. Ali ipak mu se namee nunost da svako o d r e
e n j e uniti. T i m e je implicite dato i o d r e e n j e od
unutranjega objekta, ideje, inae bi bilo nemoguno
dospeti do p o t p u n e besadrajnosti i bezodreenosti,
dakle do onog prvobitnog stanja nesvesnosti u k o m e
jo nikakva diskriminatorna svest nije postavila s u b
jekat i objekat. T i m e iler, k a o to je opte poznato,
m i s l i n a i s t o o n o t o s a m j a f o r m u l i s a o k a o introversiju
u
nesvesno.
N e o g r a n i e n a o d r e d l j i v o s t z n a i , k a o to j e p o
znato, neto slino kao stanje nesvesnog, u k o m e sve
m o e da dejstvuje na sve bez razlike. O v o prazno sta
n j e svesti treba da b u d e u d r u e n o sa to je m o g u n o
v e o m sadrinom. O v a sadrina, k a o opreka prazni
ni svesti, m o e biti s a m o n e s v e s n i sadraj, j e r n e k a
k a v drugi sadraj n i j e dat. T i m e j e o e v i d n o izraeno
s j e d i n j e n j e n e s v e s n o g i svesnog, i iz toga stanja t r e
ba neto pozitivno da proizie. O v o pozitivno jeste
za n a s simbolino odreenje volje. Za i l e r a
je
to
jedno srednje stanje, k o j i m nastaje sjedinjenje o s e ta i miljenja. On ga zove srednje raspoloenje,
u k o m e u isti m a h d e l a j u u l n o s t i u m , ali b a z b o g
toga u z a j a m n o ponitavaju s v o j u o d r e i v a k u silu i
protivstavljanjem izazivaju negaciju. Ponitavanje
suprotnosti izaziva prazninu, k o j u mi upravo z o v e m o
nesvesno. O v o stanje, poto nije suprotnostima o d r e
eno, pristupano je svakom odreenju. iler ga zove
estetiko s t a n j e ( L o c . c i t . p . 105). Z n a a j n o j e d a
on pri t o m e previa da ulnost i um u o v o m stanju
n e m o g u u isti m a h d a d e l a j u , j e r , k a o t o i l e r
sam kae, oni su ak poniteni u z a j a m n o m negacijom.
Ali kako ipak neto mora da dela, a iler n e m a n i
kakvu drugu funkciju na raspolaganju, onda moraju
za njega ponovo da delaju suprotnosna dvojstva. N j i
h o v a d e l a t n o s t s v a k a k o p o s t o j i , ali k a k o j e s v e s t
prazna, ona mora nunim nainom da bude u n e
svesnom.
Meutim, ovaj p o j a m ileru nedostaje, i
zato je on o v d e isto to i naa s i m b o l o t v o r n a d e l a t 5 3
K a o Sto S i l e r p r a v i l n o
v e k j e n u l a . L o c . cit. p . 108.
M
126
kae,
estetikom
stanju o
M L o c . cit. p. 135.
128
l a g o i v a n j e o b j e k t u , r a z u m e se, n e m a n i k a k a v z n a
aj, nego ostaje kao nesvesno projiciran k o s m o g o n ski p o u n i m i t , a d a n e d o l a z i d o p r a k t i n o g p r e u o b l i avanja. U t o m e indijski religiozni stav stoji tako
rei u dijametralnoj suprotnosti p r e m a zapadnjako-hricanskom stavu, j e r hrianski princip ljubavi
vri ekstraversiju i bezuslovno potrebuje spoljanji
objekat. Prvi princip dobiva zato bogatstvo saznanja,
drugi izobilje dela.
U p o j m u b r a h m a n a s a d r a n j e i p o j a m ritam
(pravi put), svetski poredak. U b r a h m a n u , kao stva
ralakoj sutini sveta i svetskoj osnovi, dolaze stvari
na pravi put, jer u n j e m u su o n e v e n o razreene i
novostvorene; iz b r a h m a n a sleduje sav razvitak na
ureenom putu. P o j a m ritama vodi nas p o j m u Tao u
hao-Cea. T a k o j e p r a v i p u t , z a k o n i t o u p r a v l j a n j e ,
srednji put izmeu suprotnosti, osloboen od njih, a
i p a k ih u s e b i u j e d i n j u j e . S m i s a o i v o t a s a s t o j i se u
t o m e to s e h o d i t i m p u t e m s r e d n j e g a a d a s e n i k a d a
ne upada u suprotnosti. Ekstatini m o m e n a t sasvim
n e d o s t a j e u Lao-Cea; o n j e z a m e n j e n n a d m o n o m f i losofskom
jasnou,
intelektualnom i intuitivnom
mudrou, koja nije zamuena nikakvom mistikom
m a g l o m , i k o j a predstavlja ba o n o to je najdostinije u d u h o v n o j nadmonosti, pa je zato u tolikoj meri
liena haotinog da se od nesreenosti o v o g a s t v a r
noga sveta udaljuje u zvezdane daljine. Ona pripi
t o m l j u j e s v e d i v l j e , ali g a n e d o h v a t a i s t e i g a i n e
p r e u o b l i a v a ga u v i e .
M o g l o bi se lako prigovoriti da je analogija ilerovih misli s o v i m prividno dalekim idejama i s u
v i e n a t e g n u t a . A l i n e srne s e p r e v i d e t i d a s u s e u s k o
ro p o s l e ilera ba iste i d e j e m o n o p r o b i l e u g e n i j u
openhauerovu, i da su se sa z a p a d n j a k i m g e r m a n
skim d u h o m najintimnije povezale, tako da otada pa
sve dosad ne iezavaju vie iz njega. Po m o m e m i
ljenju, m a l o i m a znaaja to to je latinski p r e v o d
Upaniada od Anketija di Perona ( A n q u e t i l du P e r r o n ) (1802) b i o p r i s t u p a a n o p e n h a u e r u , d o k i l e r
svakako nema nikakve svesne veze, prema vestima
k o j e su u n j e g o v o doba bile jo v e o m a oskudne. U
9 Jung, Odabrana dela, V
129
U p o t r e b l j a v a m re estetizam k a o s k r a e n izraz z a
estetiki pogled na svet. O t u d a ne m i s l i m na onaj esteti
z a m sa r a v i m p r i z v u k o m estetiziranja i igranja s u n o e n j e m
svojih oseanja, to bi se m o d a m o g l o obeleiti k a o estetizam.
5 5
130
Z a r e e n j e t o g a p i t a n j a m o r a m o se, k a o u v e k u
o v a k v i m sluajevima, pozivati na svedoanstva istorije ljudskoga duha. Z a t o je p o t r e b n o da sebi jo j e
dared predstavimo s k o j e osnove treba polaziti pri
obdelavanju toga pitanja: videli smo da Siler zahteva razreivanje suprotnosti sve do potpune praznine
U p o r .
uz
ovo
Uber
die
notivendigen
Grenzen
beim
Gebrauch schoner Formen, p. 1 9 5 .
Zato,
naime,
to
se u
estetiki prefinjenog o v e k a uobrazilja i u svojoj slobodnoj
igri u p r a v l j a p r e m a z a k o n i m a , i to se u l u svia da ne u i v a
bez pristanka uma, lako se zahteva od u m a uzvratna usluga,
da se u zbilji svoga zakonodavstva upravlja p r e m a interesi
ma uobrazilje, i ne zapoveda volji bez pristanka ulnih n a
gona.
132
5 8
L o c . cit. p. 8 1 .
L o c . cit. p . 8 1 : j e r e n s k i b o g i z i s k u j e n a e o b o a v a
nje, itd.
5 8
133
8 9
Wandl.
134
Ovu
und
taku
Symb.
opirno sam
der
Libido.
pretresao
svojoj
knjizi
135
m o v r e d n o s t , s v e j e d n o d a l i v e l i k u ili m a l e n u , t i m e
on dobiva svesnu motivsku vrednost, t j . biva opaan,
i time se n j e g o v o j nesvesnoj libidnoj opsednutosti
daje prilika za razvitak u svesnom upravljanju i
votom. Time je po m o m e miljenju dobivena
ne b a n e z n a t n a p r a k t i k a k o r i s t ; n a i m e saradnja ne
svesnog, n j e g o v o s l i v a n j e s a s v e s n i m p s i h i k i m n a
p o r o m , i time izdvajanje ometakih uticaj a n e s v e
snog. O v u zajedniku funkciju, vezu sa simbolom,
o b e l e i o s a m k a o transcendentnu funkciju. N a o v o m
m e s t u n e m o g u uzeti k a o s v o j zadatak d a o v a j p r o
b l e m p r o v e d e m do potpunoga razjanjenja. Za taj
posao bezuslovno je potrebno da iznesem sve one m a terijalije k o j e se p o j a v l j u j u kao rezultati nesvesne
delatnosti. U dosadanjoj strunoj literaturi opisane
fantazije ne daju nikakvu sliku o simbolinim stva
ralatvima o k o j i m a je ovde re. Ali za te fantazije
ima u lepoj knjievnosti m n o g o primera, no oni, d a
b o m e , nisu isto posmatrani i predstavljeni, n e g o
su proli kroz intenzivnu estetiku obradu. M e u
o v i m primerima hou pre svega da istaknem dva dela
Mojrinkova ( M e v r i n k ) : Der Golem i Das grune Gesicht. O b r a d u t e s t r a n e p r o b l e m a m o r a m s a u v a t i z a
docnije izuavanje.
S o v i m izvoenjima o s r e d n j e m stanju mi s m o ,
i a k o n a s j e n a t o p o d s t a k a o S i l e r , izili d a l e k o i z v a n
njegovih shvatanja. Mada je otro i duboko dohvatio
suprotnosti u ljudskoj prirodi, on je pokuaj reenja
ostavio na p o e t n o m stepenu. Cini se da je za to kriv
termin estetiko raspoloenje. Siler, n a i m e , tako
rei identifikuje estetiko raspoloenje s lepim,
koje duu prenosi u to raspoloenje
On time ne
obuhvata samo uzrok i dejstvo nego i stanju b e z odreenosti, sasvim suprotno svojim vlastitim defi
nicijama, daje jednoznanu odreenost na taj nain
to ga i z j e d n a u j e s lepim. T i m e je i funkciji p o s r e
d o v a n j a unapred oduzeta otrina, j e r ona k a o lepota
ini da n e o m e t a n o tetuje runoa, o k o j o j je ipak
takoe re. Siler kao estetiku osobinu j e d n e stva6 0
L o c . cit. p. 108.
136
ri definie to to se ona odnosi n a celinu naih r a z linih snaga. P r e m a tome, dakle, lepo i estetik o ne m o g u da se poklapaju, jer su nae razline
snage i estetiki razline, lepe i rune, i samo n e p o
p r a v l j i v idealist i optimist m o g a o bi izmiljati da je
celina ljudske prirode ba lepa. Ona je, tavie,
ako o v e k hoe da b u d e pravian, prosto stvarna i
i m a s v o j e s v e t l e i t a m n e s t r a n e . Z b i r s v i h b o j a j e siv,
svetao na t a m n o j , taman na svetioj pozadini.
Iz te p o j m o v n e negotovosti i nedovoljnosti o b j a
njava se i o k o l n o s t to p o t p u n o ostaje u tami p i t a
n j e kako se m o e uspostaviti o v o posredovno stanje.
Ima mnogobrojnih mesta iz kojih nedvoznano p r o
izlazi da ba u i v a n j e p r a v e lepote izaziva s r e d n j e
stanje. T a k o iler kae: to naim ulima u n e p o
s r e d n o m oseaju laska, to nau m e k u i p o k r e t l j i v u
d u u o t v a r a s v a k o m u t i s k u , ali n a s i u i s t o m s t e p e n u ini m a n j e sposobnima za napor. to nae m i s l e n e s n a g e n a p r e e i to i h p o z i v a k o p t i m p o j m o
vima, to daje snage naem duhu za svaku vrstu o t p o
r a , ali ga i u i s t o m o d n o s u i n i o k o r e l i m , i o d u z i m a
n a m prijemijivosti isto toliko koliko n a m p o m a e d a
d o e m o do v e e samostalnosti. Ba zato i j e d n o i d r u
g o d o v o d i naposletku n u n o d o iscrpljenja, itd. A k o
s m o se, n a p r o t i v , p r e d a l i u i v a n j u p r a v e l e p o t e , o n d a
smo u takvom trenutku u jednakom stepenu majstori
svojih trpnih i delatnih snaga i s j e d n a k o m l a k o o m
o b r a a e m o se o z b i l j n o s t i i i g r i , m i r o v a n j u i k r e t a
nju, popustljivosti i otporu, apstraktnom miljenju i
posmatranju.
O v o prikazivanje stoji u otroj suprotnosti p r e
ma ranije postavljenim odreenjima estetikoga sta
nja, u k o m e o v e k treba da b u d e nula, bez o d r e e
nja, d o k je ipak o v d e ba u najveoj meri odreen
lepotom (predan lepoti). Ne vredi truda da idemo
dalje za tim pitanjem u ilera. On je o v d e dospeo do
granice samoga sebe i svoga vremena, koju mu je
bilo n e m o g u n o prei, j e r svugde je naiao na n e v i d
ljivoga najrunijega oveka, ije je otkrivenje bilo
s a u v a n o za n a e v r e m e i za Niea.
137
Siler b i h t e o d a u l n o b i e u i n i u m n i m t i m e t o
ga p r e toga pravi estetikim, kao to on sam k a e .
M o r a se izmeniti priroda ulnoga oveka, kae on,
fiziki ivot m o r a se p o d v r i f o r m i , on m o r a s v o
je fiziko odreenje da izvede prema zakonima l e p o
te,
na ravnodunom polju fizikoga ivota mora
ovek da otpone svoj moralni ivot, on mora jo
u okviru svojih ulnih ograda da otpone svoju u m n u
slobodu, ve svojim naklonostima mora da namet
ne zakon svoje volje, mora se nauiti da plemeni
tije udi.
6 1
6 2
6 3
6 4
6 5
i L o c . c i t . p . 1 1 8 .
2 L o c . c i t . p . 1 2 0 .
3 L o c . c i t . p . 1 2 1 .
L o c . cit. p. 123.
L o c . cit. p. 124.
L o c . c i t . p . 1 1 1 .
138
6 9
L o c . cit. p. 151.
139
2.
RASPRAVA
NAIVNOM
SENTIMENTALNOM
PESNISTVU
7 0
140
Schiller,
Vber
naive
und
sentimentalische
Dichtung.
a)
Naivni
stav
7 2
7 3
7 4
7 5
7 0
7 7
71 L o c . c i t . p . 2 4 8 .
72 L o c . c i t . p . 2 5 0 .
'3 L o c . cit. p. 304.
7* L o c . cit. p . 3 0 3 .
75 L o c . c i t . p. 3 0 5 .
7 L o c . c i t . p . 3 0 7 s.
77 L o c . cit. p . 3 1 4 .
141
b)
Sentimentalni
stav
V e s m o p o m e n u l i d a s e n t i m e n t a l n i p e s n i k trai
p r i r o d u . On r e f l e k t u j e o utisku to ga ostavljaju u
n j e m u suprotnosti, i samo na toj refleksiji osnovano
je ganue u k o j e on sam biva d o v e d e n i u k o j e d o
vodi nas. P r e d m e t se o v d e v e z u j e za j e d n u ideju, i
samo na toj vezi poiva n j e g o v a pesnika snaga.
On uvek ima posla sa dvema antagonistikim p r e d
s t a v a m a i o s e a j i m a , sa s t v a r n o u k a o g r a n i c o m , i
sa s v o j o m idejom kao beskrajnim, i pomeano o s e
anje k o j e on izaziva u v e k e biti dokaz toga d v o
strukoga vrela.
Sentimentalno raspoloenje je re
z u l t a t n a s t o j a v a n j a da se, i p o d uslovima refleksije,
7 9
8 0
78
Les
fonctions
L o c . cit. p. 249.
o L o c . c i t . p . 2 5 0 .
142
mentales
dans
les
societes
infirieures.
8 2
si L o c . c i t . p . 3 0 1 .
82 L o c . c i t . p . 3 0 3 .
143
c)
Idealist
realist
8 4
L o c . c i t . p . 3 2 9 s.
f4 L o c . c i t p . 3 3 1 .
8 L o c . c i t . p . 3 3 1 .
10 Jung, Odabrana dela, V
145
III
APOLONSKO I DIONISKO
N I C E : ROENJE T R A G E D I J E
d a . U t o l i k o o n s e d o d i r u j e s a S i l e r o m ali k o l i k o j e
drukije njegovo shvatanje grkoga bia! On vidi
tamnu foliju, na k o j o j je naslikan zlatno vedri svet
Olimpa. D a bi m o g l i iveti, morali su Grci stvoriti
o v e b o g o v e , j e r su na to bili prinueni. G r k je p o
znavao strahote i uase postojanja; da bi uopte m o
g a o iveti, on je p r e d njih m o r a o postaviti sjajnu s a
njariju o Olimpljanima. Onu golemu nepoverljivost
prema titanskim m o i m a prirode, onu M o j r u koja
b e z m i l o s n o sedi na prestolu iznad svih saznanja, o n o g
orla velikoga ljudskoga dobrotvora P r o m e t e ja, onu
stranu sudbinu m u d r o g a Edipa, o n o nasledno p r o
kletstvo Atrida, k o j e Oresta primorava da ubije m a j
ku . . . Grci su neprestano onim umetnikim srednjim
svetom Olimpljana iznova savlaivali, u s v a k o m slu
a j u zastirali i o d p o g l e d a u k l a n j a l i . G r k a v e d r i
na, nasmejano nebo Helade pred sumornom poza
dinom to saznanje bilo je sauvano za m o d e r n e ;
teak argumenat protiv moralnog estetizma! T i m e je
N i e stao n a stanovite k o j e s e o d i l e r o v o g znatno
razlikuje. O n o to s m o u ilera smeli nasluivati
d a su, n a i m e , n j e g o v a p i s m a o e s t e t i k o m v a s p i t a n j u
b i l a i p o k u a j u s o p s t v e n o j s t v a r i to p o s t a j e p o t
p u n a izvesnost u N i e o v u spisu, to je d u b o k o lina
knjiga. I koliko iler poinje tako rei plaljivo i b l e d i m b o j a m a da slika s v e t l o s t i s e n k u i da u v l a s t i t o j
dui oseanu suprotnost p o i m a kao naivno p r e m a
sentimentalnom, iskljuujui sve pozadinsko i p o n o r no ljudske prirode, toliko Nieovo shvatanje zahvata
dublje i natee suprotnost koja u s v o m j e d n o m delu
ni u e m u ne ustupa blistavoj lepoti ilerove vizije,
ali u s v o m e d r u g o m d e l u n a l a z i b e s k r a j n o t a m n i j e
t o n o v e , k o j i , d o d u e , p o j a a v a j u j a i n u s v e t l o s t i , ali
izazivaju slutnju jo tamnije noi za sobom.
1
10*
N i e t z s c h e , L o c . cit. p. 31.
14?
s t v o r i s u d , a u isti m a h d a m o j e s h v a t a n j e u p o r e d i
s njegovim.
1. M n o g o b i s m o dobili za estetiko vaspitanje
kad b i s m o doli n e samo d o l o g i k o g a uvianja n e g o
i do neposredne sigurnosti shvatanja da je dalji r a z
v i t a k u m e t n o s t i v e z a n za d u p l i c i t e t apolonskog i dioniskog: n a s l i a n n a i n k a o to n a r a t a j
zavisi od
dvojstva polova, u neprestanoj borbi, a s pomirenjem
k o j e s e j a v l j a s a m o p e r i o d i n o ( L o c . c i t . p . 19).
2. Na njihova dva boanstva umetnosti, A p o l o
na i Dionisa, n a d o v e z u j e se nae saznanje da u g r
k o m s v e t u p o s t o j i golema suprotnost, po p o r e k l u i
ciljevima, izmeu umetnosti vajara, apolonske, i n e likovne umetnosti muzike, kao umetnosti Dionisove:
dva tako razlina nagona idu jedan p o r e d drugoga,
p o n a j v i e u o t v o r e n o j neslozi j e d a n sa d r u g i m , i u z a
j a m n o se podstiu na sve novija snanija raanja, da
u njima perpetuiu b o r b u one suprotnosti k o j u z a j e d
n i k a r e ,umetnost* p r e m o u j e s a m o p r i v i d n o ; n a posletku, metafizikim udesnim
aktom
helenske
. v o l j e ' p o j a v l j u j u se udrueni, i u t o m e z d r u e n j u
p r o i z v o d e najzad isto k o l i k o dionisko toliko i a p o l o n sko umetniko delo atike tragedije.
2
* L o c . cit. p. 19.
L o c . cit. p. 2 3 .
148
k a o satir, g o r e b o g a d o l e j a r a c . T o j e z g r a a n j e n a d
r a s k i d a n j e m p r i n c i p a i n d i v i d u a c i j e , i u isti m a h s l a
sti p u n o u s h i e n j e z b o g t o g a to j e o n r a s k i n u t . S t o
ga se dionisko moe uporediti sa zanosom koji indi
vidualno razreava u kolektivne nagone i sadraje,
to je razbijanje odvojenoga Ja izazvano svetom. Zato
se u dioniskom stanju o v e k nahodi do oveka, i
o t u e n a , n e p r i j a t e l j s k a ili p o d j a r m l j e n a p r i r o d a p o
n o v o slavi praznik p o m i r e n j a sa s v o j i m izgubljenim
sinom, o v e k o m . Svako se sa svojim blinjim osea
jedno (ne samo udruen, pomiren, stopljen). Sto
ga n j e g o v a individualnost m o r a biti sasvim unitena.
C o v e k nije vie umetnik, on je postao umetniko
delo. U m e t n i k a snaga cele prirode ispoljava se
o v d e u drhtanju zanosa. T j . stvaralaka dinamika,
libido u formi nagona, doepala se jedinke kao o b j e k
t a i u p o t r e b l j a v a j e k a o o r u e ili i z r a z . A k o s e p r i
r o d n o b i e srne s h v a t i t i k a o u m e t n i k o d e l o , o n d a
ovek u dioniskom stanju svakako postaje prirodno
p o s t a l o u m e t n i k o d e l o ; ali, u k o l i k o p r i r o d n o b i e i
n i j e n i k a k v o u m e t n i k o d e l o u s m i s l u o n o g a to o b i
no nazivamo umetnikim delom, onda ono i nije
n i t a d r u g o n e g o ista p r i r o d a , n e o b u z d a n a , u s v a
k o m pogledu divlji potok, ne ak ni ivotinja ogra
niena na sebe i svoje bie. O v u taku m o r a m da
istaknem radi jasnoe i docnije diskusije, jer je iz
izvesnih razloga Nie mimoiao to isticanje i time
preko problema bacio varljivu estetiku koprenu,
k o j u svakako m o r a neproizvoljno da skine na n e k o
likim mestima. Tako, na primer, kad govori o dioniskim o r g i j a m a : G o t o v o svuda sredite o v e s v e t k o v i
ne lealo je u preteranoj p o l n o j razularenosti, iji su
talasi p r e l a z i l i p r e k o s v a k e p o r o d i n o s t i i n j e n i h a
snih ustanova; u p r a v o najdivljanije betije prirode
tu se razbuktavahu, sve do onoga odvratnog meanja
sladostraa i svireposti. N i e p o m i r e n j e delfijskoga Apolona sa Dionisom posmatra kao simbol p o m i 4
L o c . cit. p. 57 ss.
L o c . cit. p. 24.
L o c . cit. p. 25.
' L o c . cit. p. 27.
149
e s t e t i k u s t r a n u , k o j a s e n e srne z a n e m a r i v a t i . A l i ,
ako se srednjovekovno hrianstvo shvata samo este
tiki, o n d a se n j e g o v stvarni karakter falsifikuje i o d
b a c u j e , i to isto toliko kao k a d se o n o shvata s a m o
sa istorijskoga stanovita. Stvarno r a z u m e v a n j e m o e
se postii samo na jednakoj osnovi, j e r niko nee
tvrditi da je sutinu eleznikih m o s t o v a d o v o l j n o
upoznao ako im je estetiki priao s v o j i m oseanjima. Tako je shvatanjem da je borba izmeu A p o l o
na i Dionisa pitanje suprotnih umetnikih nagona
p r o b l e m na j e d a n istorijski i materijalno nepravian
nain p o m e r e n u estetiku oblast, i t i m e je p o d v r g n u t
samo deliminom posmatranju, koje nikada ne moe
voditi rauna o njego%om stvarnom sadraju.
8
N e s u m n j i v o je da to p o m e r a n j e m o r a imati svoj
psiholoki razlog i cilj. Nije teko otkriti dobitak p r o
cedure: estetiko posmatranje od problema o d m a h
pravi sliku, k o j u posmatra posmatra lagodno, divei
se n j e n o j lepoti kao i n j e n o j runoi, i, sigurno u d a
ljen od svakog saoseanja i svakog sadoivljavanja,
s a m o s v o j i m o s e a n j e m p r i l a z i strasti s l i k e . E s t e t i k i
stav zatiuje od uea, od vlastitog upetljavanja,
k o j e znai religiozno p o i m a n j e problema. Jednaku
korist o b e z b e u j e istorijski nain posmatranja, a za
n j e g o v u kritiku dao je sam N i e niz najdragocenijih
priloga. Mogunost da se tako o g r o m a n p r o b l e m
p r o b l e m s r o g o v i m a , kako ga on zove moe p r i
mati isto estetiki svakako je p r i m a m l j i v a , j e r n j e
g o v o religiozno poimanje, k o j e je u o v o m sluaju
jedino adekvatno poimanje, pretpostavlja jedno d o
i v l j a v a n j e ili j e d n u d o i v i j e n o s t , a m o d e r a n o v e k
r e t k o se m o e t i m e diiti. A l i ini se da se D i o n i s
N i e u o s v e t i o n e k a se u p o r e d i n j e g o v Pokuaj sa9
152
Nietzsche,
Vbm
Leben. I I S t i i c k d e r
fiir
mokritike, p i s a n g o d . 1886, a s t a v l j e n k a o u v o d Ro
enju tragedije. D a , ta je d i o n i s k o ? U o v o j k n j i z i
nalazi se o d g o v o r na to o v d e g o v o r i j e d a n ,koji
z n a ' , posveenik i uenik svoga boga.
A l i to N i e
n i j e b i o k a d j e p i s a o Roenje tragedije; o n j e t a d a
bio estetiki aficiran, a dioniski tek onda k a d je
p i s a o Zaratustru i o n o z n a a j n o m e s t o k o j i m z a v r a
va s v o j Pokuaj samokritike: P o d i g n i t e s r c a , b r a o
moja, visoko, jo vie! I ne zaboravite ni nogu! P o
dignite i n o g e , vi d o b r i igrai, i j o b o l j e : vi stojite i
na glavi!
Naroita dubina, s k o j o m je Nie shvatio p r o
b l e m uprkos estetikom samoosiguranju, bila je v e
toliko bliska stvarnosti da se n j e g o v o docnije dioni
sko doivljavanje pojavljuje gotovo kao neminovna
k o n s e k v e n c i j a . N j e g o v n a p a d na Sokrata u Roenju
tragedije u p e r e n j e n a S o k r a t a k a o r a c i o n a l i s t a , k o j i
se p o k a z u j e kao n e d o v o l j a n za dioniski orgijazam.
O v a j afekat o d g o v a r a analognoj pogreci k o j u ini
e s t e t i k o p o s m a t r a n j e : ono se brani od problema. Ah
uprkos estetikom shvatanju N i e je, ipak, nasluivao
stvarno reenje problema v e onda kad je pisao da
suprotnost nije premoivana umetnou, nego m e
tafizikim udesnim aktom helenske volje. On v o
l j u s t a v l j a u n a v o d n i k e , t o s o b z i r o m na to to
je on tada bio p o d jakim uticajem openhauerovim
m o e m o tumaiti kao vezu sa metafizikim p o j
m o m volje. Metafiziko ima za nas psiholoki zna
aj nesvesnog. A k o , dakle, metafiziko u Nieov o j formuli z a m e n i m o nesvesnim, onda bi traeni
klju ovoga problema bio nesvestan udesni akt.
u d o je iracionalno; dakle, akt je nesvesno iracio
nalno deavanje, tvorevina iz sebe, bez upletanja u m a
i namere k o j a je svesna cilja; o n o proizlazi, o n o p o
staje kao f e n o m e n rastenja stvaralake prirode, a ne
iz izmudrivanja ljudske otroumnosti roene iz e njivog oekivanja, iz v e r o v a n j a i nade.
Ovaj problem ovde ostavljam, jer emo u daljem
toku ispitivanja imati d o v o l j n o prilike da se na to
pitanje jo opirnije vratimo. Mesto toga prelazimo
na to da p o j m o v e apolonsko-dionisko poblie ispita153
poljubac
celome svetu.
i dalje:
Radost
na
piju
grudima
sva bia
prirode;
ruinim tragom.
okuana u
smrti;
o s e a n j e ist d e r i v a t
u l n o g a oseta.
unutranjega
posmatranja
ili
157
IV
OPSTI
POGLED
NA
DZORDANOVE
TIPOVE
161
163
2. S P E C I J A L N O P R I K A Z I V A N J E I K R I T I K A
DZORDANOVTH
TIPOVA
a)
Introvertna
ena
(The m o r e impassioned w o m a n )
D o r d a n r a s p r a v l j a n a j p r e o k a r a k t e r u introvertne ene. D o n o s i m g l a v n e t a k e n j e g o v a o p i s a u
i z v o d u (str. 17 i d a l j e ) : M i r n o p o n a a n j e , k a r a k t e r
koji se ne m o e lako proitati, prigodno kritian do
sarkastinosti; iako je zla v o l j a u nje p o n e k a d p r i metna, ona nije ni udljiva ni neumorna, ni manisav a , n i c e n s o r i o u s (to b i s e p o s m i s l u m o r a l o p r e v e 164
sti i z r a z o m o n a k o j a v o l i d a k r i t i k u j e , n e m a k i
c e n s o r h a f t ) , n i d a n d r l j i v a . O n a iri m i r o k o s e b e ,
i n e s v e s n o tei i i s c e l j u j e . A l i p o d t o m p o v r i n o m t i
n j a j u a f e k a t i strast. S a s t a r o u , n j e n k a r a k t e r d o
biva u drai. Ona je simpatina, t j . uestvuje u o s e a n j u i doivljavanju drugih. Najgori enski k a r a k
teri n a h o d e s e u t o m e t i p u . O n e s u n a j s v i r e p i j e m a
e h e . O n e su, istina, n a j l j u b a z n i j e m a j k e i e n e , ali
n j i h o v e strasti i a f e k t i t o l i k o s u j a k i d a i m z a n o s e
u m . O n e s u v i e v o l e , ali i s u v i e m r z e . L j u b o m o r n o s t
moe od njih da napravi divlje zverove. A k o mrze
s v o j u pastorad, m o g u da ih fiziki m u e do smrti.
G d e zlo nije gospodar, tu je sama moralnost d u b o k o
oseanje, i ono ide s v o j i m vlastitim i nezavisnim p u
tem, koji se ne prilagouje u v e k konvencionalnim
n a m e r a m a . T i m p u t e m n e h o d i s e i z p o d r a a v a n j a ili
p o d v r g a v a n j a , a nikako radi nagrade, ni na o v o m ni
na o n o m svetu. Samo u intimnom odnosu razvija ta
ena svoje odlike i svoje nedostatke; tu ona pokazuje
b o g a t s t v o s v o g a s r c a , s v o j e b r i g e i r a d o s t i , ali i s v o j e
strasti i p o g r e k e , k a o n e p o m i r l j i v o s t , t v r d o g l a v o s t ,
g n e v , l j u b o m o r n o s t ili a k razuzdanost. O n a j e p o d
vrgnuta uticaju trenutka i malo sposobna da misli na
sreu i dobro odsutnih. M o e lako da zaboravi na
druge, i na v r e m e uz to. A k o je afektovana, njena
poza ne osniva se na podraavanju, nego pokazuje
promenu u ponaanju i jeziku prema promenjenima
mislima i oseanjima. U drutvenom pogledu ona
ostaje koliko g o d je to m o g u n o sebi jednaka u n a j razliitijim drutvima. U d o m a e m kao i u drutve
n o m i v o t u n e trai n i k a k v a v e l i k a p r a v a i l a k o s e
m o e z a d o v o l j i t i . O n a s p o n t a n o d a j e s v o j e s a g l a s n e ili
p o h v a l n e s u d o v e . U m e d a u m i r i ili d a o h r a b r i . I m a
s a o s e a n j a z a s v e s l a b e , b i l i t o d v o n o c i ili e t v o r o n o c i . I z d i e se na v i s i n u i s p u t a se u n i z i n u , o n a
j e sestra i d r u g a r i c a u i g r i c e l e p r i r o d e . N j e n s u d j e
b l a g i p o p u s t l j i v . K a d ita, o n a t e i d a s h v a t i i n t i m n u
misao i najdublje oseanje knjige; stoga podvlai rei
u k n j i z i i p r a v i b e l e k e na m a r g i n i , i k n j i g u i t a j o
jedared.
165
ska m i s a o , s v a k a n a m e r a , i z a t o j e o n , k a d s e u k a e
prilika, samo destruktivan, j e d n a bujica, k o j a ne m i
sli n i n a k a k v o r a z a r a n j e i n i k a k v a s e r a z a r a n j a n e
k l o n i , b e z o b z i r a n i n u a n , slua s a m o s v o j z a k o n , p r o
ces koji sam sebe ispunjava. Njene dobre osobine d o
l a z e o t u d a t o j e m i l j e n j u , t o l e r a n t n o m ili d o b r o n a m e r n o m poimanju, polo za r u k o m da zadobije uticaj
nad jednim delom nagonskoga ivota i da ga povue
z a s o b o m , ali i p a k n e m o e d o h v a t i t i c e l i n u n a g o n a i
preuobliiti ga. Afektivnosti je introvertna ena d a
leko m a n j e svesna u n j e n o m e l o m o b i m u negoli s v o
jih racionalnih misli i oseanja. O n a je nesposobna da
o b u h v a t i c e l u s v o j u a f e k t i v n o s t , ali i m a p r i m e n l j i v a
shvatanja. Njena afektivnost je daleko m a n j e pokret
ljiva negoli njeni d u h o v n i sadraji, ona je u neku
ruku uporna, znatno inertna, i otuda se teko m e n j a ;
istrajna je, i otuda njena nesvesna neprekidnost i
r a v n o m e m o s t , ali o t u d a i n j e n o t v r d o g l a v s t v o i n j e n a
ponekad nerazumna nesavitljivost u stvarima k o j e se
tiu afektivnosti.
O v a razmiljanja m o g u d a n a m objasne zato j e
sud o i n t r o v e r t n o j eni s a m o sa gledita afektivnosti
nepotpun i nepravian u ravom kao i u dobrom smi
slu. T o to D o r d a n n a j g o r e e n s k e k a r a k t e r e n a l a z i
m e u introvertnima po m o m e miljenju dolazi otuda
to o n p r i d a j e s u v i e v a n o s t i a f e k t i v n o s t i , k a o d a j e
s a m o strast m a j k a zla. D e c a s e n a s m r t m o g u m u i t i
sasvim d r u k i j e negoli samo fiziki. I obrnuto, o n o
naroito bogatstvo ljubavi u introvertnih ena nipo
to n i j e u v e k n j i h o v a v l a s t i t a i m o v i n a , n e g o s u o n e
ak vie puta time opsednute i ne m o g u biti drukije,
d o k se jedared ne ukae povoljna prilika u k o j o j , na
udo svoga partnera, one iznenada pokazuju n e o e k i
vanu hladnou. Afektivni ivot introvertnoga bia j e
ste u o p t e n j e g o v a s l a b a s t r a n a , o n n i j e b e z u s l o v n o
pouzdan. O n o se s a m o vara u t o m e , i drugi se varaju
i razoaravaju u n j e m u ako raunaju samo na n j e g o
vu afektivnost. N j e g o v duh je pouzdaniji, jer je prilagoeniji.
N j e g o v afekat je suvie neobuzdana
priroda.
167
b)
Ekstravertna
ena
i p. 35.
168
r o d a m a n e m o g u potpisati. M e u ekstravertnima i m a
isto tako m n o g o i isto tako d u b o k o g nevaljalstva. G d e
se introvertna strasnost ispoljava u g r u b i m delima, tu
prostota nesvesnoga ekstravertnoga miljenja i osea
n j a v r i s r a m o t n a d e l a n a d u i r t v e . J a n e z n a m ta
j e g o r e . t e t n o s t p r v o g a s l u a j a j e s t e u t o m e to s e
delo vidi, a prostota shvatanja u d r u g o m e sluaju
krije se pod koprenom prihvatljiva ponaanja. Ja bih
istakao socijalnu briljivost o v o g a tipa, n j e g o v o a k
t i v n o u e s t v o v a n j e u d o b r u i srei drugih, a isto tako
i n j e g o v u izrazitu tendenciju da d r u g i m a uini radost.
Ovaj kvalitet introvertni ima v e i n o m samo u f a n
taziji. D i f e r e n c i r a n i a f e k t i i m a j u j o p r e i m u s t v o
ljupkosti, lepe f o r m e . Oni ire estetiku, prijatnu a t
mosferu. Ima izvanredno m n o g o ekstravertnih koji
se zanimaju nekom umetnou (veinom muzikom),
n e t o l i k o to s u z a t o n a r o i t o o s p o s o b l j e n i k o l i k o
z a t o to m o g u t i m e sluiti d r u t v e n o s t i . I m a n i s a v o s t
n e m a u v e k n e p r i j a t a n ili a k b e z v r e d a n k a r a k t e r . V e
o m a esto ona se ograniava na prilagoenu vaspitak u tendenciju, k o j a zasniva v r l o m n o g o dobra. Isto
tako zavisnost suda nije u svima prilikama rava,
n e g o ak p o t p o m a e ugui van je ekstravagancija i
t e t n i h izrasli, k o j e n i n a k o j i n a i n n e u n a p r e u j u
ivot i d o b r o socijeteta. Bilo bi uopte sasvim n e o
p r a v d a n o tvrditi da je j e d a n tip u n e k o m p o g l e d u
dragoceniji negoli drugi. Tipovi se uzajamno d o p u
njuju, i njihova razlinost daje ba onu m e r u n a p r e gnutosti k o j u ne samo jedinka nego i socijetet
potrebu je za odravanje ivota.
c)
Ekstravertni
mukarac
O e k s t r a v e r t n o m m u k a r c u D o r d a n k a e (str.
26. i d a l j e ) : N a n j e g a s e n e m o e u n a p r e d r a u n a t i i
n e o d r e e n je u s v o m e stavu, ima sklonosti p r e m a
udljivosti, ustumaranom poslovanju, nezadovoljnosti
i i s k a z i v a n j u s u d o v a , z l o s u d i o s v e m u i s v a e m u , ali
je svagda sam s o b o m zadovoljan. Iako je n j e g o v sud
esto laan i njegovi projekti ne polaze mu za r u k o m ,
172
J a m i s l i m d a j e d o b r o to se, z a l j u b a v s p o r a z u m a ,
radi na t o m e da se o v e k o d v o j i od s v o j e senke, n e svesnoga, jer j e inae diskusija ugroena z b r k o m p o j
mova kakvoj nema ravne. Na drugome oveku se
o p a a m n o g o ta t o n e p r i p a d a n j e g o v o j s v e s n o j p s i
hologiji, n e g o izbija iz n j e g o v e nesvesti, i time se
m o e m o zavesti da n j e m u kao n e k o m s v e s n o m Ja p r i
pisujemo i osmotreni kvalitet. i v o t i sudbina i delaju
t a k o , ali p s i h o l o g , k o m e n a s r c u l e i s a z n a n j e s t r u k
ture psihe, s j e d n e strane, i o m o g u a v a n j e sporazum e v a n j a ljudi m e u s o b o m , s d r u g e strane, ne bi
trebalo da tako ini, n e g o da s v e s n o g a o v e k a sasvim
odvoji od nesvesnoga, jer samo uporeivanjem sves n i h s t a n o v i t a m o e se p o s t i i j a s n o s t i s p o r a z u m , a
nikada redukcijom na nesvesne pozadine, sporedne
svetlosti i etvrtinske t o n o v e .
d)
Introvertni
mukarac
O k a r a k t e r u i n t r o v e r t n o g m u k a r c a (the m o r e
impassioned and reflective man) Dordan
kae:
N j e g o v a uivanja ne m e n j a j u se od asa do asa,
njegova ljubav prema uivanju jeste genuine prirode,
o n n e trai u i v a n j e i z i s t e n e u m o r n o s t i . K a d s e n a hodi na j a v n o m poloaju, on je to na osnovu o d r e
e n e s p o s o b n o s t i , ili i m a n a u m u n e t o to b i e l e o
da izvede. K a d je n j e g o v rad izvren, on rado ide,
moe druge da prizna i vie bi voleo da vidi kako n j e
gova stvar uspeva u ruci drugoga negoli kako p r o
pada u n j e g o v o j . On lako precenjuje zasluge svojih
saradnika. Nije i nikada ne m o e da b u d e habitualni
psova. Polagano se razvija, oklevalo je, nije nikakav
religiozni vo, nikada n e m a samopouzdanja da zna
ta j e z a b l u d a , k a k o b i z a n j u m o g a o s p a l i t i s v o g a b l i
njega. Iako ima hrabrosti, on ipak ne pokazuje t o
liko uverenja o svojim vlastitim nepogrenim istina
m a d a b i s e z a n j i h d a o spaliti. I a k o j e z n a t n o o b d a
ren, n j e g o v a okolina gura ga napred, d o k se drugi tip
sam pojavljuje na pozornici.
2
s p. 35.
176
K a r a k t e r i s t i n o j e , k a k o m i s e i n i , to p i s a c u
poglavlju o i n t r o v e r t n o m mukarcu, o k o m e je o v d e
r e , s t v a r n o n e k a e v i e n e g o to s a m j a o v d e u
i z v o d u d o n e o . N a j v i e n e d o s t a j e c r t a n j e strasti, z b o g
k o j e se on i oznaava kao impassioned. Izvesno je
da o v e k u dijagnostikim domiljanjima m o r a biti
o b a z r i v ali i n i s e d a n a s o v a j s l u a j n a v o d i n a
pretpostavku da je odeljak o introvertnome m u k a r
cu iz subjektivnog razloga ispao tako mrav. P r e m a
onako obimnom i nepravinom crtanju ekstravertno
g a tipa, o v e k b i o e k i v a o s l i n u t e m e l j i t o s t o p i s a i
za introvertnoga tipa. Zato on nije dat?
U z m i m o da D o r d a n sam stoji na introvertnoj
s t r a n i ; o n d a b i b i l o r a z u m l j i v o to b i m u s l i a n o p i s
kakav on s nemilosrdnom otrinom daje za svoj p r o tivtip j e d v a uspeo. Ne bih rekao z b o g nedostatka o b
jektivnosti, nego zbog nedostatka poznavanja svoje
vlastite senke. K a k o se introvertni p o j a v l j u j e s v o m
p r o t i v t i p u , t o o n n i k a k o n e m o e z n a t i ili z a m i s l i t i ,
osim ako mu ekstravertni to sam ne kae, uz opasnost
da ga introvertni onda pozove na megdan. Jer koliko
je ekstravertni voljan da bez okolienja gore datu
k a r a k t e r i s t i k u p r i m i k a o d o b r o n a m e m u i t a n u sliku
s v o g a karaktera, isto toliko m a l o sklon je introvertni
da primi svoju karakteristiku od ekstravertna p o s m a traa i kritiara. O n a bi, n a i m e , isto tako o m a l o v a
a v a l a . J e r n a isti n a i n n a k o j i i n t r o v e r t n i tei d a
shvati ekstravertnoga i pri t o m sasvim ostaje bez
uspeha, tako i ekstravertni pokuava da razume d u
hovni unutranji ivot drugoga sa stanovita spoljanjosti i pri t o m isto tako p o t p u n o ostaje b e z uspeha.
I n t r o v e r t n i p r a v i u v e k p o g r e k u t i m e to d e l a n j e
hoe da izvede iz subjektivne psihologije ekstraverta,
a ekstravert m o e duhovni unutranji ivot u v e k da
shvati samo kao posledicu spoljanjih prilika. A p
straktna misao m o r a za ekstravertnoga da b u d e neka
fantazija, neka vrsta tlapnje, ako objektivna veza nije
uoljiva. I stvarno, introvertna mislena prea esto
n i j e nita d r u g o n e g o t o . U s v a k o m s l u a j u , m o g l o b i
se o i n t r o v e r t n o m m u k a r c u m n o g o rei, i m o g l o bi
s e dati j e d n o k a k o p o t p u n o t a k o i n e p o v o l j n o n a l i j e ,
12 Jung, Odabrana dela, V
177
k a o to j e t o D o r d a n u i n i o u r a n i j e m o d e l j k u o e k s travertnome.
ini mi se da je vana D o r d a n o v a p r i m e d b a da
je uivanje introverta genuine prirode. ini se da je
to uopte osobina introvertnoga oseanja (uvstva):
ono je genuino, o n o jeste zato to postoji iz samoga
sebe, ono ima korena u dubljoj prirodi o v e k o v o j , ono
izbija u n e k u r u k u iz s a m o g a s e b e k a o s v o j vlastiti
c i l j ; o n o n e e l i d a slui n i k a k v o m d r u g o m c i l j u , n i
k a k v o m se i ne predaje, i z a d o v o l j a v a se t i m e to
ispunjava samo sebe. To je u vezi sa spontanou a r
hainoga i prirodnoga fenomena, koji se jo nije p o
k l o n i o c i l j e v i m a c i v i l i z a c i j e . S p r a v o m ili b e z p r a v a ,
ali u s v a k o m s l u a j u b e z o b z i r a n a p r a v o ili n e p r a v o ,
n a c e l i s h o d n o s t ili n e c e l i s h o d n o s t , i s p o l j a v a s e a f e k
tivno stanje nametnuto subjektu, i protiv njegove
v o l j e i n j e g o v a oekivanja. O n o na sebi n e m a niega
to b i d o p u t a l o z a k l j u a k d a j e m o t i v a c i j a s v e s n a .
U dalje odeljke Dordanove knjige ne bih eleo
o v d e da ulazim. On navodi istorijske linosti kao p r i mere, pri emu se pojavljuju raznovrsna pogrena
gledita, k o j a se zasnivaju na v e p o m e n u t o j m a n i
to p i s a c u n o s i m e r i l o a k t i v n o g i p a s i v n o g i m e a g a
sa drugim merilima. Iz toga se ee pojavljuje za
k l j u a k da se aktivna linost u r a u n a v a i u b e s t r a stan tip, i o b r n u t o : da bi strasna p r i r o d a u v e k imala
da b u d e i pasivna. M o j e shvatanje tei da tu zabludu
otkloni t i m e to m o m e n a t aktivnosti uopte izdvaja
kao gledite.
Ali Dordanu pripada zasluga to je (koliko ja
znam!) prvi put dao relativno tanu karakteristiku
emocionalnih tipova.
178
V
PROBLEM
TIPOVA
PESNITVU
K A R L S P I T E L E R : PROMETEJ I EPIMETEJ
1.
UVODNE
MISLI
SPITELEROVOJ
TIPIZACIJI
i P. 9, D i e d e r i c h s , J e n a ,
12*
1911.
179
180
La
structure
de
l'inconscient.
Arch.
de
p . 2 4 s.
182
s a v e s t i i s v e m u o n o m to j e p r a v i n o . E p i m e t e j n e
m o e odoleti iskuenju da ispuni svoju vlastitu s u d
binu i da se p o d v r g n e b e z d u e v n o m stanovitu. O v o
priljubljivan je svetu o d m a h se i n a g r a u j e :
I d o g o d i l o se: k a d se E p i m e t e j p o d i e , on oseti
svoj rast v e i m i s v o j u hrabrost j a o m , i sve n j e g o v o
bie bilo je ujedinjeno i sve njegovo oseanje b r e k talo je od zdravlja i sree. I on dakle k r e n u sigurnim
korakom kroz dolinu, pravim putem, kao onaj koji se
nikoga ne boji, i otvorena pogleda kao onaj koga na
dahnjuje spomen o vlastitom bogatstvu.
O n j e , k a o to P r o m e t e j k a e , s v o j u s l o b o d n u
duu prodao za kolektivnu savest. Dua mu je (u
korist n j e g o v a brata) nestala. On je poao za s v o j o m
e k s t r a v e r s i j o m , i z a t o to s e o v a o r i j e n t i e p r e m a
spoljanjem objektu, on je u t o n u o u elje i o e k i v a
nja sveta, najpre spolja na s v o j u n a j v e u korist. P o
stao je ekstravertan, poto je ranije g o d i n a m a iveo
u usamljenosti u podraavanju svoga brata, kao onaj
k o j i j e z b o g p o d r a a v a n j a i n t r o v e r t n o g a l a n o ekstra
vertan. T a k v a n e p r o i z v o l j n a s i m u l a t i o n d a n s l e c a r a c t e r e (Polan P a u l h a n ) ne p o j a v l j u j e se r e t k o .
Zato je n j e g o v razvitak ka stvarno ekstravertnom
napredak p r e m a istini i zasluuje nagradu k o j u
dobiva.
D o k je Prometej tiranskim zahtevom svoje due
o m e t e n u s v a k o j v e z i sa s p o l j a n j i m o b j e k t o m , i u
slubi dui m o r a prineti najsvirepije rtve, Epimetej
d o b i v a i s p r v a v a l j a n u zatitu o d o p a s n o s t i k o j a p r e t i
e k s t r a v e r t n o m e a s a s t o j i se u p o t p u n o m g u b l j e n j u
u s p o l j a n j e m o b j e k t u . O v a zatita s a s t o j i se u s a v e
sti k o j a s e o s l a n j a n a t r a d i c i o n a l n e p r a v i l n e p o j m o
ve, dakle na ono blago predane ivotne mudrosti,
k o j a se ne s m e prezirati, i k o j u j a v n o m n j e n j e isto
o n a k o u p o t r e b l j a v a k a o sudi j a krivini zakonik. T i m e
je Epimetej u dato ono ogranienje koje mu ne da da
se o b j e k t u preda u o n o j meri u k o j o j se P r o m e t e j
p r e d a j e s v o j o j dui. T o m u z a b r a n j u j e savest, k o j a
stoji na mestu n j e g o v e due. K a k o P r o m e t e j l j u d
s k o m svetu i n j e g o v o j k o d i f i k o v a n o j savesti okree
lea, on pripada svirepoj gospodarici dui i n j e n o j
184
2.
UPOREENJE SPITELEROVA
SA GETEOVIM
PROMETEJA
kao
da
Otvarala
I
bi
moja
dua
govorila
zajedno
iz s a m e sebe,
I jedno boanstvo
govorilo
K a d bih mislio da
kad
sebi,
roene harmonije
Odjekivale u njoj
sama
se sebi
sam
Govorio
mislio
sam
je
govorim ja,
da
govori
boanstvo,
sam.
I t a k o s t o b o m i sa m n o m
Tako jedno,
Veno
tako
prisno
moja ljubav
tebi!
I dalje:
K a o to
slatka
Utonulog
sunca
Odande
S
I
pliva
mranoga
moju
sutonska svetlost
duu
Kavkaza
okruuje
slatkim
spokojstvom,
svakim
dahom iz tvoga
nebeskoga
vazduha.
I G e t e o v P r o m e t e j je zavisan od s v o j e due. S l i
nost sa v e z o m Spitelerova P r o m e t e j a sa d u o m jeste
velika. Tako Spitelerov P r o m e t e j kae svojoj dui:
P a da su mi sve oteli, ja p r e k o svake m e r e ostajem
bogat dokle god mi ti jedina ostaje i zove me s v o
j i m prijateljem' t v o j i m slatkim ustima, i pogleduje
na me s v o j i m ponosnim, milosti p u n i m licem. Ali, i
p o r e d slinosti o b e j u figura i n j i h o v e v e z e sa d u o m ,
ipak postoji bitna razlika: Geteov P r o m e t e j je tvorac
187
i uobliavalac, a M i n e r v a o i v l j u j e n j e g o v e figure od
ilovae. Spitelerov P r o m e t e j nije stvaralac, nego p a t
n i k , s a m o n j e g o v a d u a s t v a r a , ali n j e n o s t v a r a n j e j e
sakriveno i tajanstveno. Pri oprotaju ona mu kae:
I sada se opratam s t o b o m , j e r gle, m e n e eka v e
l i k o d e l o , d e l o k o j e i z i s k u j e silan r a d , i p o t r e b u j e m
m n o g o urbe da ga dovrim. ini se da u Spitelera
dui pripada p r o m e t e j s k i stvaralaki rad, d o k s a m
Prometej samo mui m u k u stvaralake due. Ali G e teov P r o m e t e j sam dela, i to u p r v o m redu dela samo
stvaralaki, i na o s n o v u s v o j e vlastite stvaralake
snage prkosi b o g o v i m a :
Ko
je
Protiv
meni
pomogao
drskosti
titana?
Ko je m e n e spasao
I
smrti,
ropstva?
Nisi li ti to s v e s a m o izvrilo.
Sveteno
arko
srce?
stoji
Tvoja
sam!
samovolja
ne poznaje
slasti
K a d b i s e b o g o v i , ti,
Tvoji i svet i sva nebesa
Oseali
kao prisna
celina.
N a g o v e t a v a n j a k o j a se n a h o d e u f r a g m e n t u o
P r o m e t e j u suvie su oksudna da bismo iz njih mogli
da u p o z n a m o sutinu E p i m e t e j evu. A l i karakteristi
ka Geteova Prometej a doputa da u p o z n a m o tipsku
razliku od karakteristike Spitelerova P r o m e t e j a. G e teov P r o m e t e j uobliava i dejstvuje na spoljanji
svet, on formira likove, n a d a h n j u j e ih s v o j o m d u o m
i stavlja ih u prostor, on z e m l j u ispunjava p r o i z v o
d i m a s v o g a s t v a r a l a t v a , o n j e u isti m a h u i t e l j i v a spita ljudi. A l i u Spitelerova P r o m e t e j a sve ide
u n u t r a , i e z a v a u t a m i d u e v n e d u b i n e , k a o to o n
188
lungen
190
U p o r . uz to
und
Symbole
J u n g , Inhalt
der
Libido.
der
Psychose.
Isti,
Wand-
191
u s k l a e n h o r u u b o r u a k o r d a : , K o b i z n a o ta j e s a
k r i v e n o p o d s k r o m n i m k r o v o m , k o b i slutio kakva
d r a g o c e n o s t lei u naoj sredini!'
K a d je za M a j u doao as raanja, rodi ona svoje
dete p o d p l a k s a - s m o k v o m , k o j a zatitniki sputa
svoju kronju do zemlje. Od ovaploenoga Bodisatve
iri s e n e i z m e r n a s v e t l o s t k r o z a s v e t , b o g o v i i p r i
roda u e s t v u j u u r o e n j u . K a k o Bodisatva stupi na
zemlju, p o d n j e g o v i m n o g a m a naraste velik lotos, i
stojei u lotosu gleda on na svet. Otuda tibetanska
m o l i t v e n a f o r m u l a : o m m a n i p a d m e h u m (ah, n a d
dragocenou u lotosu!). Trenutak preporoda ja nala
zi Bodisatvu pod odabranim bodi-drvetom, gde on
p o s t a j e Buda ( O s v e t l j e n i ) . O v a j p r e p o r o a j ili o b n o v
ljenje praeno je istom svetlou, i istim u e n j e m
prirode i pojavljivanjem bogova, kao i roenje.
Ali u carstvu Epimetej evu, gde vlada samo sa
vest, a ne dua, n e i z m e r n o b l a g o propada. A n e o ,
besnei z b o g E p i m e t e j e v e tuposti, o k o m l j u j e se na
n j e g a : Z a r t i nisi i m a o n i k a k v u d u u k a d s i s e t a k o
g r u b i n e r a z u m a n k a o i v o t i n j e s a k r i v a o p r e d u
desnim
boanstvom?
V i d i se, b l a g o P a n d o r i n o j e o b n a v l j a n j e b o g a ,
n o v b o g ; ali t o s e d e a v a u b o a n s k o j s f e r i , t j . u n e
s v e s n o m . E p i m e t e j ski e l e m e n a t , k o j i v l a d a v e z o m s a
svetom, ne poima slutnje procesa k o j e prelaze u
svest. To je Spiteler opirno prikazao u n a r e d n i m
o d e l j c i m a g d e v i d i m o kako je svet, t j . svest i njen
racionalni, p r e m a spoljanjim objektima orijentisani
stav, nesposoban da pravilno oceni v r e d n o s t i z n a
aj blaga. Z b o g toga blago nepovratno propada.
O b n o v l j e n i b o g znai o b n o v l j e n i stav, t j . o b n o v
ljenu mogunost intenzivnoga ivota, p o n o v n o posti
zanje ivota, jer psiholoki b o g u v e k znai najveu
vrednost, dakle n a j v e u sumu libida, najvei inten
zitet i v o t a , o p t i m u m p s i h o l o k e i v o t n e d e l a t n o s t i . U
S p i t e l e r a , p r e m a t o m e , n e s a m o p r o m e t e j ski n e g o i
7
192
epimetejski stav p o k a z u j e se ka o n e d o v o l j a n . I j e d n a
i d r u g a t e n d e n c i j a d i s o c i r a j u se, e p i m e t e j s k i s t a v
harmonie sa datim stanjem sveta, a p r o m e t e j s k i ne,
i stoga poslednji m o r a da radi na o b n o v i ivota. On
p r o i z v o d i i n o v stav p r e m a svetu (svetu p o k l o n j e n o
b l a g o ) , ali s e t i m e n i k a k o n e d o p a d a E p i m e t e j u . U p r
kos tome, nije teko u Pandorinu poklonu u Spitelera upoznati simbolian pokuaj reenja problema,
k o j i s m o v e istakli p r i r a s p r a v l j a n j u o S i l e r o v i m
pismima, naime problem sjedinjenja diferencirane i
nediferencirane funkcije.
A l i p r e n e g o to s e n a s t a v i m o z a n i m a t i t i m p r o
b l e m o m , m o r a m o se vratiti G e t e o v u P r o m e t e j u. K a o
to s m o v e videli, postoje o e v i d n e razlike izmeu
stvaralakoga Prometej a Geteova i patnike figure
Spitelerove. Dalja vana razlika jeste veza sa P a n d o r o m . U Spitelera je Pandora onostrani duplikat
P r o m e t e j e v e due, duplikat koji pripada boanskoj
s f e r i ; u G e t e a , n a p r o t i v , o n a je s t v o r e n j e i e r k a ti^
tanova, dakle u odnosu apsolutne zavisnosti p r e m a
njemu. V e veza Geteova Prometej a sa M i n e r v o m
pomie ga na mesto Vulkanovo, i injenica da je P a n
dora sasvim n j e g o v o stvorenje i ne pojavljuje se kao
stvorena od bogova, ini ga stvaralakim b o g o m i
time ga udaljuje iz boanske sfere. Zato P r o m e t e j
kae:
I
jedno
Kad
bih
boanstvo
mislio
da
govorilo
govorim
je
ja,
sam
sam.
193
nosim
Od
no
ne
odvajaju
staru
roditelja
bedu
mi
Epimetej
munom
turobnom
Jo
mladom
Da
Ja
sadanje
igrom
misi!
carstvu
tako
novih
se brzo zbi,
natrag
ka
trud
okreem
teke
mi
ivotu
nepromiljeno
briga
sam
to
likotvorstva
gorak
nestrpljenjem
jasno,
imena:
nazvan
Da razmiljam o prolom,
Da
se
svoga
jade
mogunog,
zadan bi
okrenut
ugrabih
postigoh.
pripada, predivna!
imao,
uivao
sam
s v e m u bi kraj
Ko magla razbi
se varljivi baj,
Zemlji me vue,
194
Pan
eli li je dii v e
lebdi gore.
tada.
ponizie ga.
se likova kree m e u n a m a ,
Ide po polj'ma,
Ko
svetiljka moli i
Oblik i sadraj
Njemu i
sja,
oplemeni,
sebi viu m o
ta
da
sveana
igra
195
1 2
11
12
196
P r o m e t e j Pandore n e o d g o v a r a v i e S p i t e l e r o v u
Prometeju. On je samo kolektivna tenja za delatnou, koja u s v o j o j jednostranosti znai potiskivanje
e r o t i k e . N j e g o v sin Filerot j e i s t a e r o t s k a s t r a s t ;
j e r k a o s i n s v o g a o c a o n m o r a , k a o to j e t o k o d d e c e
ee sluaj, da p o d nesvesnim pritiskom nadokna
u j e o n o to s u r o d i t e l j i s u v i e m a l o i v e l i . K a r a k t e
ristino je da E p i m e t e j , koji je neoprezan i u v e k tek
naknadno razmilja, ima erku Epimelejubrigu.
Filerot voli Epimeleju, P a n d o r i n u erku, i tako se
ispata k r i v i c a P r o m e t e j a , k o j i j e P a n d o r u o d b i o . U
isti m a h P r o m e t e j i E p i m e t e j u d r u u j u s e n a t a j n a
i n to P r o m e t e j e v a p o s l o v n o s t izlazi n a v i d e l o k a o
nepriznata erotika, a Epimetej evo postojano osvrta
n j e kao razumna bojaljivost, koja bi htela da z a u
stavi isto tako p o s t o j a n o p r o d u c i r a n j e P r o m e t e j e v o i
da ga ogranii na pravu meru. Ovaj Geteov pokuaj
reenja, za k o j i se ini da je izrastao iz ekstravertne
psihologije, v o d i nas natrag ka Spitelerovu pokuaju
reenja, koji s m o m a l o p r e bili ostavili da se p o z a b a
vimo Geteovom figurom Prometeja.
13
197
200
je spasao k o m a d prastaroga paganizma, on sam p o seduje u sebi bie k o j e nije dostigla hrianska r a z
dvojenost, t j . on ima pristupa k nesvesnom, koje je
jo pagansko, i g d e se suprotnosti jo zajedno nalaze
u p r v o b i t n o j naivnosti, s o n u stranu svake grenosti,
ali k o j e j e , k a d s e p r i m i u s v e s n i i v o t , s p o s o b n o d a
istom p r v o b i t n o m i stoga demonski d e l o v n o m snagom
proizvodi kako zlo tako i d o b r o (Deo one snage k o j a
svagda h o e zlo, i svagda stvara d o b r o ) . On je zato
kako onaj koji upropauje tako i onaj koji spaava
(Faust: e t n j a ) . S t o g a j e o v a f i g u r a p r e s v i h p o d e s n a
da postane nosilac simbola za pokuaj ujedinjavanja.
Osim toga, srednjovekovni arobnik stresao je sa sebe
antiku naivnost, koja je postala n e m o g u n a , i celu
hriansku atmosferu usisao j a i m d o i v l j a v a n j e m .
Onaj k o m a d paganstva mora najpre da ga sasvim
ubaci u hriansko samoporicanje i samoraskidanje,
jer je njegova enja za spasenjem toliko jaka da se
uzima svako sredstvo. Najzad ne uspeva ni hrianski p o k u a j r e e n j a , i t a d a se p o k a z u j e da u e n j i za
spasenjem i u tvrdoglavosti samopotvrivanja paganskoga k o m a d a lei ba m o g u n o s t spasenja, jer
antihrianski simbol pokazuje m o g u n o s t za p r i m a
n j e zla. S t o g a j e G e t e o v a i n t u i c i j a s h v a t i l a p r o b l e m
sa s v o m otrinom k o j a se m o e poeleti. Izvesno je
karakteristino da su drugi plitki pokuaji reenja,
k a o f r a g m e n a t o P r o m e t e j u , Pandora i r o z e n k r o j c e r ski k o m p r o m i s s i n k r e t i z m a d i o n i s k e r a d o s t i s a h r i a n s k i m s a m o r t v o v a n j e m u Tajnama ostali n e d o
vreni. Spasenje Fausta poinje n j e g o v o m smru.
Njegov ivot zadrao je prometejski karakter boanstvenosti, k o j i j e o d n j e g a otpao tek n j e g o v o m smru,
t j . n j e g o v i m preporodajem. To psiholoki znai da je
prestao faustovski stav da bi se ostvarilo jedinstvo
j e d i n k e . O n o to s e n a j p r e p o j a v i l o k a o G r e t a , a z a
tim na viem stepenu postalo Helena, to na kraju
uzviavanjem postaje Mater gloriosa. Iscrpsti taj
m n o g o z n a n i simbol ne m o e o v d e biti m o j zadatak.
1 5
202
3.
ZNAAJ
UJEDINILACKOGA
SIMBOLA
B a c i m o li sa sad v e d o b i v e n o g a stanovita p o
gled na nesvesno obdelavanje p r o b l e m a u Spitelera,
o d m a h p r i m e u j e m o da u g o v o r sa z l o m ne proizlazi
iz namere Prometejeve, n e g o iz besmislenosti E p i
m e t e j a, k o j i p o s e d u j e s a m o k o l e k t i v n u savest, a n i
k a k o m o razlikovanja za stvari unutranjega sveta.
On se opredeljuje samo prema kolektivnim vrednos t i m a i t i m e p r e d v i a n o v o i o s o b i t o , a to se, k a o to
znamo, u v e k deava k o l e k t i v n o m stanovitu orijentisanom prema objektu. Objektivnim merilom mogu da
se mere kurantne kolektivne vrednosti, a ne n o v o
stvoreno, e m u samo slobodna ocena stvar ivoga
oseanja moe da da pravu vrednost. Ali tome pri
pada ovek koji ima duu, a ne samo veze sa s p o ljanjim objektima. Propadanje Epimetej evo poi
n j e g u b i t k o m n o v o r o e n e b o j e slike. N j e g o v o m o
ralno nepobitno miljenje, oseanje i delanje nikako
ne iskljuuju da se sve vie i vie uvlai o n o to je
zlo, destruktivno i prazno. O v a invazija zla znai
p r e o b r a a n j e ranijeg d o b r o g u tetnost. T i m e S p i t e
ler izraava da je dosadanji moralni princip, dodue,
i s p r v a o d l i a n , ali v r e m e n o m g u b i v e z u s a i v o t o m ,
jer ne m o e da u sebi obuhvati obilje ivotnih p o j a
va. R a c i o n a l n o istinito je suvie uzak p o j a m da bi ga
ivot u s v e m u i trajno m o g a o d o v o l j n o shvatiti i i z
raavati. A l i iracionalni dogaaj roenja b o g a stoji
izvan racionalnih ograda deavanja. R o e n j e boga
hoe psiholoki da kae da je stvoren n o v simbol, n o v
izraz najviega i v o t n o g a intenziteta. S v e e p i m e t e j s k o u o v e k u i s v i e p i m e t e j ski l j u d i p o k a z u j u s e k a o
nesposobni da shvate taj dogaaj. Ali od toga trenut
ka najvii ivotni intenzitet m o e se nai s a m o na
203
se p r i d r u u j e i Stirner ( S t i r n e r ) , p o t o je Sopenhauer
kao prvi postavio uenje porican ja. On je govorio o
poricanju sveta. Psiholoki znai svet svet kao to
ga ja vidim, m o j stav p r e m a svetu, j e r svet m o e da
se posmatra kao m o j a volja i m o j a predstava.
S v e t po sebi je indiferentan. M o j e Da i Ne proizvodi
diferencije. Poricanje, dakle, tie se stava p r e m a s v e
tu, i to u p r v o j liniji o p e n h a u e r o v a stava p r e m a s v e
tu, k o j i j e , s j e d n e strane, isto intelektualistiko- r a c i o n a l a n , a, s d r u g e s t r a n e , d o i v l j u j e s v e t u n a j sopstvenijem oseanju posredstvom mistikoga iden
titeta. O v a j s t a v j e i n t r o v e r t a n , o n d a k l e b o l u j e o d
tipoloke suprotnosti. Ali Sopenhauerovo delo m n o
gostruko nadvisuje n j e g o v u linost. On iskazuje ono
to su nejasno mislile i oseale m n o g e hiljade. Slino
Nie: n j e g o v Zaratustra p r e s v e g a i z d i e na s v e t l o s t
sadraje kolektivno nesvesnog naega vremena u o p
te, pa stoga i nalazimo k o d n j e g a p r e s u d n e o s n o v n e
crte: ikonoklastiku pobunu protiv tradicionalne m o
ralne atmosfere i usvajanje najrunijega oveka,
koje kod Niea vodi do one potresne nesvesne trage
d i j e p r e d s t a v l j e n e u Zaratustri. A l i o n o to s t v a r a l a
ki duhovi iznose iz kolektivnoga nesvesnoga, to se
s t v a r n o i n a h o d i t u , i s t o g a r a n i j e ili d o c n i j e izlazi na
svetlost kao psiholoka p o j a v a mase. Anarhizam,
ubistvo kneza, odvajanje anarhistikoga elementa od
krajnje socijalistike levice, k o j e se u najnovije v r e
m e sve jasnije vri, s a s v o j i m p r o g r a m o m k o j i j e
kulturi apsolutno protivan to su p o j a v e p s i h o l o
g i j e mase, k o j e su v e o d a v n o iskazali pesnici i s t v a
ralaki mislioci. Stoga nas pesnici ne m o g u da ostave
hladnima, jer u svojim glavnim delima i u svojim
najdubljim inspiracijama oni crpu iz dubina k o l e k
tivnoga nesvesnoga i glasno iskazuju o n o to drugi
samo sanjaju. Ali iako to pesnici glasno iskazuju,
oni iskazuju ipak samo simbol p o v o d o m koga oseaju
estetiku radost, b e z svesti o n j e g o v u p r a v o m e z n a
aju. Ne bih m o g a o osporavati da pesnici i mislioci
imaju vaspitnoga uticaja na svoje savremenike i p o
t o m s t v o ; ali m e n i s e i n i d a s e n j i h o v u t i c a j u b i t n o m
osniva na t o m e to oni neto to svi znaju kau g l a 205
g i o z n o s v a k a k o g u b i o d d u b i n e , ali z a t o d o b i v a u m i
tolokom bogatstvu, u arhaizmu, i stoga i u p r o s p e k tivnoj simbolici. Razgranate mitoloko predivo p o
j a a v a ne jasnost p o i m a n j a i reenja p r o b l e m a , i s t o
ga ini delo teko pristupanim. Apstruzno, groteskno
i b e z u k u s n o , to s e u v e k p o j a v l j u j e u z m i t o l o k o b u j
no k i p e n j e , o m e t a ui vi j a v a n j e , izoluje t i m e smisao
dela i celini daje malo neprijatan ukus one original
n o s t i k o j a se, b l a g o d a r e i s a m o n e m i r n o - b r i l j i v o m
prilagoivanju, na d r u g o m mestu moe uspeno razli
kovati od psihike nenormalnosti.
Ali mitoloka nabujalost, ma koliko ona zamara
la i bila neukusna, ima jedno preimustvo. O n o se
s a s t o j i u t o m e to s e u t o j n a b u j a l o s t i m o e r a z v i t i
s i m b o l , ali s v a k a k o n a t o l i k o n e s v e s t a n n a i n d a s v e sna otroumnost pesnikova nigde ne u m e p r i p o m o i
izrazu smisla, n e g o ulae napore s a m o u slubu m i t o
lokom bujanju i njegovu plastikom izgraivanju.
S p i t e l e r o v o p e s n i t v o r a z l i k u j e s e k a k o o d Fausta
t a k o i od Zaratustre u t o m e t o je s v e s n o p e s n i k o v o
uee u smislu simbola u poslednjim sluajevima
b i l o v e e , i z b o g t o g a je m i t o l o k o b u j a n j e u Faustu
i m i s l e n o k i p e n j e u Zaratustri b i l o p o t i s n u t o u p r i
l o g t r a e n o g a r e e n j a . Z b o g t o g a su i Faust i Z a r a tustra m n o g o l e p i n e g o l i S p i t e l e r o v Prometej. A l i
o v a j p o s l e d n j i j e istinitiji k a o r e l a t i v n o v e r a n o d b l e s a k s t v a r n i h p r o c e s a u k o l e k t i v n o m n e s v e s n o m . Faust
i Zaratustra u v e l i k o j m e r i p r u a j u p o m o p r i i n d i v i
dualnom savlaivanju problema koji je u pitanju;
Spitelerov
Prometej
i
Epimetej,
pak,
omoguuje
optije saznanje problema i n j e g o v a kolektivnoga n a
ina pojavljivanja, blagodarei mitolokim b u j a n j i
m a p o t p o m a g a n i m s v i m a s r e d s t v i m a . O n o to n a m u
p r v o m r e d u o m o g u u j e saznanje Spitelerove d e m o n
s t r a c i j e n e s v e s n i h r e l i g i o z n i h s a d r a j a j e s t e simbol
boje obnove, k o j i se o b i m n o o b r a u j e u O l i m p s k o m
proleu. O v a j s i m b o l p o j a v l j u j e s e n a j t e n j e v e z a n
sa t i p s k o m i f u n k c i o n o m s u p r o t n o u i i m a o e v i d n o
znaaj pokuaja reenja u obliku o b n o v e optega sta
va, to se u jeziku nesvesnoga izraava k a o o b n o v a
boga. Boja obnova je optepoznata praiskonska sli207
a)
Brahmanistiko
shvatanje
problema
suprotnosti
1 7
M a n a v a - D h a r m a c a s t r a I, 26. S a c r e d B o o k s , 25.
M R a m a v a n a II, 84, 20.
>8 M a n a v a - D h a r m a c a s t r a I V , 80 s., L o c . c i t .
Bhagavad-gita II.
K v a l i t e t i ili f a k t o r i i l i k o n s t i t u e n t i s v e t a .
14 Jung, Odabrana dela, V
209
22
4. O o n o m e koji zna:
B a tu stresa on d o b r a
i zla dela, zatim n j e g o v i poznanici, k o j i su mu p r i
jatelji, uzimaju n j e g o v o dobro delo, a oni koji mu
n i s u p r i j a t e l j i n j e g o v o z l o d e l o ; k a o to n e k o k o s e n a
kolima brzo vozi gleda na tokove, tako on gleda na
d a n i n o , na d o b r a i zla d e l a i na s v e s u p r o t n o s t i ; a
on, s l o b o d a n od d o b r i h i zlih dela, kao znalac B r a h
mana, ide k Brahmanu.
2 8
7. K o u i v o t u i u u m i r a n j u , u s r e i k a o i u n e
srei, pri d o b i v a n j u i gubljenju, u ljubavi i mrnji,
ostaje sebi jednak, taj se spaava. Ko ni za i m ne
tei i n i z a ta n e m a r i , k o j e s l o b o d a n o d s u p r o t n o s t i
( n i r d v a n d v a ) , i j a d u a n e p o z n a j e strasti, t a j j e s a
svim spaen.
Ko ne ini ni pravo ni nepravo, i blago n a g o m i
l a n o u r a n i j e m i v o t u o d b a c u j e o d ( d o b r i h i zlih)
2
*
Deussen,
Joga je,
Allg.
kao
Gesch.
to je
d.
Philos.
poznato,
Tejobindu-Upanishad 3.
23 M a h a b h a r a t a I, 119, 8 s.
210
I,
3,
sistem
p.
511
ss.
vebanja
za p o
2 7
9. P o t e d i v a n j e m svih bia, p r e o b r a a j e m a s k e
ta, s a m o s a v l a i v a n j e m i b e e l j n o u , z a v e t o m i b e s prekornim ivotom, ravnodunou i podnoenjem
suprotnosti oveku pada u deo uivanje u beskvalitetnom Brahmi.
10. K o j e s l o b o d a n o d o h o l o s t i i z a s l e p l j e n o s t i ,
i savladao pogreku da uz neto prianja, ko ostaje
veran najviem Atmanu, ije su elje ugasle, ko osta
je nedodirnut suprotnostima zadovoljstva i bola, ovi
od zaslepljenosti slobodni dospevaju u ono neprolaz
no mesto.
K a o to proizlazi iz o v i h n a v o d a , to su n a j p r e
spoljanje suprotnosti, kao toplota i studen, k o j i m a
t r e b a d a s e u s k r a t i p s i h i k o u e e , ali z a t i m i e k s
t r e m n a afektivna k o l e b a n j a , k a o l j u b a v i m r n j a itd.
Afektivna kolebanja su prirodno postojani pratioci
svih psihikih suprotnosti, a isto tako p r i r o d n o i svih
suprotnih shvatanja u moralnom i drugom pogledu.
K a o to iskustvo pokazuje, takvi afekti su utoliko
vei ukoliko momenat uzbuivanja dodiruje celokupnost jedinke. Otuda je smisao indijske namere
jasan: ona eli da uopte o s l o b o d i suprotnosti ljudske
prirode, i to za n o v ivot u B r a h m a n u , stanju spase
n j a i b o g u u isti m a h . B r a h m a n m o r a , d a k l e , z n a i t i
2 8
2 9
3 0
* M a h a b h a r a t a X I V , 19, 4 s s .
B h a g a v a t a - P u r a n a I X , 19, 19, 1 8 s . P o t o j e o s t a v i o
neutanje u utanje, on postaje brahmana. Brihadaranvaka
U p . 3, 5 .
8 B h a g a v a t a - P u r a n a I V , 22, 24.
2 G a r u d a - P u r a n a 16, 110.
Z a o v e , z a m e n e d e l i m i c n o n e d o s t i n e , n a v o d e (N
193, 2 0 1 2 0 5 ) d u g u j e m l j u b a z n o j p o m o i dr A b e g a u Cirihu,
specijalista u sanskrtu.
2 7
3 0
14*
211
3 2
3 3
3 4
3 8
s s Deussen o v d e p r e v o d i : E r i s t
und
wandert
doch
fernhin. Er liegt u n d schweift doch allerwSrts. D e s Gottes
H i n - u n d Herwogen, w e r verstande es ausser mir? K a t h a - U p a n i s h a d 1, 2, 20 s.
212
6.
8.
Sto j e p o k r e t l j i v o , t o l e t i a i p a k m i r n o s t o j i ,
Sto d i e i ne d i e , to o i z a t v a r a ,
To cela zemlja nosi u svima oblicima,
I to zajedno hodei postaje jedinstvo.
3 8
8 8
8 7
5 8
8 8
Ica-Upanishad
4 5 (Deussen).
Brihadaranvaka-Upanischad 4, 3.
A t h a r v a v e d a 18, 8 , I I ( D e u s s e n ) .
Otuda je B r a h m a n sasvim nesaznatljiv i nerazumljiv.
213
b)
brahmanistikom
shvatanju
simbola
ujedinilakog
4. B r a h m a n je svetlost jednaka s u n c u .
4 4
5 . S t a j e o v a j B r a h m a n , t o j e b a o n o to s i j a
kao ona sunana ploa.
4 5
6.
Jung,
W i e n 1912.
40
Wandl.
und
Symbole
der
Libido,
C a t a p . B r a h m . 14, 1, 3, 3 ( D e u s s e n ) .
2 T a i t t . A r . 10, 6 3 , 15 ( D e u s s e n ) .
C a n k h . B r . 8, 3 ( D e u s s e n ) .
4 4
V a i . S a m h . 23, 4 8 (Deussen).
g a t a p . B r . 8, 5, 3, 7 ( D e u s s e n ) .
214
Leipzig
un
N j e g a s l a v e p o h v a l n o m p e s m o m , mlado,
Brahman
je,
izazivajui
rastenje
brahmanom
(molitvom).
Brahman je proizveo boanstva, Brahman je
proizveo svet.
4 8
4 8
Bogovima nagnano,
sija
nenadvieno
sunce
onde;
Iz njega postaje
brahmanska snaga, n a j v i i
Brahman,
B o g o v i svi, i t o o n o i n i b e s m r t n i m .
Brahmanski
uenik pun
sjaja nosi
Brahmana,
U njemu su svi
bogovi utkani.*
9
8. B r a h m a n je i P r a n a = i v o t n i d a h i k o s m i k i
p r i n c i p ivota; isto tako B r a h m a n je V a y u = vetar,
T a i t t . B r . 2, 8, 8 ss ( D e u s s e n ) .
A t h a r v a v e d a 2, 1, 4, 1, 11, 5 ( D e u s s e n ) .
48 V e b a n j e . U p o r .
Jung,
Wandl. und
Symb.
A t h a r v a v e d a 11, 5, 23 s ( D e u s s e n ) .
4
47
d.
Libido.
215
k o j i s e u B r i h a d a r a n j a k a - U p a n i a d i (3, 7 ) n a v o d i k a o
kosmiki i psihiki princip ivota.
60
10. ( M o l i t v a j e d n o g a n a s a m r t i ) : L i c e i s t i n i t o g a
(Brahmana) pokriveno je zlatnom ploom. Podigni je,
o Puane (Savitri, sunce), da b i s m o videli istinitoga.
0 Puane, jedini videoe, J a m o , S u r j o (Sunce), sine
P r a d a p a t i j a , rairi s v o j e z r a k e i s k u p i i h . S v e t l o s t ,
k o j a je t v o j najlepi lik, ja je v i d i m . Ja s a m o n o to
je on (tj. o v e k u suncu).
5 2
11. I o v a s v e t l o s t , k o j a s i j a n a d o v i m n e b o m ,
vie od svega, vie od svakoga, u n a j v i e m svetu, nad
k o j i m n e m a v i e n i k a k v i h d r u g i h s v e t o v a , t o j e ista
svetlost k o j a je u dubini bia ovekova. I za to i m a
mo ovaj vidljivi dokaz: naime, ako ovako dodirom
osetimo ovde toplotu i telo.
5 3
13. U A t a r v a v e d i (10, 2 ) B r a h m a n s e s h v a t a k a o
vitalistiki princip, k a o ivotna snaga, k o j a stvara
sve organe i nagone koji njima pripadaju.
K o mu usauje seme da prede konac roda, ko
je nagomilao na n j e g a d u h o v n e snage, dao mu glas
1 menjanje oblija?
I m o o v e k o v a vodi poreklo iz Brahmana. Iz
ovih navoda, kojih bi se broj mogao mnogostruko p o
veati, izlazi n e s u m n j i v o d a s e p o j a m B r a h m a n a , p o
svima svojim atributima i simbolima, poklapa s o n o m
i d e j o m dinamike i stvaralake koliine k o j u sam
obeleio kao libido. R e Brahman znai: 1) m o M
Deussen,
Allg.
Gesch.
der
Philos.
1,
2,
p.
93
216
ss.
5 6
55
5 4
Allg.
Gesch.
der
Philos.
I,
1,
p.
240
ss.
k o j i u m a j c i b u j a ) A t h a r v a v e d a 11, 4, 15.
57
Jung,
Wandlungen
und
Symbole
der
Libido.
217
I o v a m o l i t v a p e v a e v a , irei se,
Postala je krava, koja je ve postojala pre sveta;
U krilu ovoga boga zajedno prebivajui,
Hranjenici jednake nege jesu bogovi.
t a j e bilo d r v o , ta j e bilo stablo,
Iz koga su z e m l j u i nebo isekli,
O b o j e , koji ne stare i v e n o su izdani u pomoi,
K a d bi dani iezli i p r a s k o z o r j a ?
T a k o veliko izvan njega nita vie nema,
On je bik, koji nosi zemlju i nebo,
Sito oblaka opasuje on kao krzno,
Gospodar, k a d ga, kao Sur ju, v o z e plavi konji.
K a o sunana strela o b a s j a v a o n d a l e k o zemlju,
P r o h u j a v a kroz bia, kao v e t a r kroz m a g l u
Gde
putuje
Rastavlja
Mitra,
kao
jaru
kao
Varuna.
umi
Agni.
K a d j e d o g n a n a n j e m u krava rodila,
Ona,
Rodi
pokrenuta,
sina,
koji
slobodno
je
stariji
pasui,
od
M R i g v e d a 10, 3 1 , 6 ( D e u s s e n ) .
218
stvori
roditelja...
nepokrenuto,
U d r u g o j formi je ta sa t v o r c e m sveta n e p o s r e d
no vezana suprotnost predstavljena u Catapatha-brah m a n a m 2, 2, 4: Pradapati * bio je ovaj svet u p o
etku jedini, koji razmiljae: ,Kako se ja m o g u ras
ploivati?' M u i o se on, vebao se u tapasu; tada iz
svojih usta rodi A g n i (vatru), j e r ju je p r o i z v e o iz
~ v o j i h usta,* z a t o j e A g n i p r o d i r a j e l a . P r a d a
pati razmiljae: kao prodira jela ja sam ovaj A g n i
i z s e b e r o d i o ; ali o v d e n e m a niega drugoga t o b i o n
m o g a o da jede, j e r zemlja je tada bila sasvim pusta;
nije bilo nikakva zelen ja i nikakva drvea; to mu je
b i l o u m i s l i . T a d a se Agni okrenu njemu s razvaljenim drelom. T a d a m u r e e n j e m u s v o j s t v e n a v e
l i i n a : Zrtvuj! I P r a d a p a t i s a z n a d e : m e n i s v o j s t v e n a
veliina govorila mi je i on je rtvovao. Na to se
die On k o j i t a m o sija (sunce); na to se die On k o j i
o v d e o i u j e ( v e t a r ) . T a k o se, d a k l e , P r a d a p a t i t i m e
t o j e r t v o v a o r a s p l o d i o i u isti m a h s a m s e b e s p a sao smrti, k o j a g a j e k a o A g n i htela p r o g u t a t i . . .
5
60
6 0
i P r o i z v o e n j e vatre u ustima
jezikom. Upor.
uz to J u n g .
Wandl.
Symb.
2 U p o r . m o t i v
d.
Libido.
Dioskura
ima
und
delu
znaajnu v e z u sa
Symbole d.
Libido.
Jung,
Wandl.
und.
219
6 4
66
Gesch.
d.
Phil.
I,
p.
206.
Pancav.
Br.
20,
4 W e b e r , I n d . Stud. 9 , 4 7 7 . N a v e d . u D e u s s e n , G e s c h . d .
Philos.
I,
8 5
1,
p.
206.
i m e jednog Samana
pesma.
D e u s s e n , L o c . cit. I, 1, 205, P a n c a v . B r . 7, 6.
220
Malo dalje lik se objanjava kao manas ( M a nas je lik, j e r se m a n a s o m zna da je on taj l i k ) i
ime kao vac (jer vacom dohvata se ime). Obe
n e m a n i B r a h m a n a p o j a v l j u j u se, d a k l e , k a o m a n a s
i vac, i time kao dve psihike funkcije, kojima B r a
h m a n m o e da stie u d v a sveta, i m e se o e v i d n o
misli na v e z u . R a z u m o m (manasom) introvertujui
s e p o i m a ili u s v a j a l i k s t v a r i , a g o v o r o m ( v a c o m )
ekstravertujui se d a j e i m e stvari. I j e d n o i d r u g o
s u v e z e , ili p r i l a g o i v a n j a , ili a s i m i l a c i j e s t v a r i . I j e d
na i d r u g a n e m a n o e v i d n o se zamiljaju i p e r s o n i f i k o v a n e , a na to u k a z u j e i d r u g o i m e p o j a v a =
yaksha, j e r yaksha z n a i t o i d e m o n ili n a d l j u d s k o
bie. Personifikacija znai psiholoki u v e k relativnu
samostalnost (autonomiju) personifikovanoga sadra
ja, t j . relativno otcepljivanje od psihike hijerarhije.
Takav sadraj ne p o d v r g a v a se proizvoljnoj r e p r o
d u k c i j i , n e g o s e s a m s p o n t a n o r e p r o d u k u j e ili i z m i e
i s v e s t i n a isti n a i n . T a k v o o t c e p l j i v a n j e r a z v i j a se,
na p r i m e r , k a d postoji inkompatibilnost i z m e u Ja i
i z v e s n a k o m p l e k s a . K a o to j e p o z n a t o , o v o o t c e p l j i
v a n j e opaa se v e o m a esto i z m e u Ja i seksualnoga
kompleksa. Ali i drugi kompleksi m o g u da budu otcepljeni; na primer, kompleks moi, tj. zbir svih t e
nji i predstava k o j e su upravljene na postizanje l i
ne moi. Ali ima jo jedna vrsta otcepljivanja, naime
88
f C a t a p . B r . 1 1 , 2, 3 ( D e u s s e n ) .
48
praecox.
U p o r . uz to
Halle,
1907.
Jung,
Uber
die
Psychologie
der
Dem.
221
otcepljivanje
svesnoga
Ja
s
odabranom
funkcijom
od
ostalih komponenata linosti. O v o o t c e p l j i v a n j e m o e
se o b e l e i t i k a o identifikacija Ja s izvesnom funkci
jom ili f u n k c i o n o m g r u p o m . O v o o t c e p l j i v a n j e v r l o j e
esto u ljudi koji naroito d u b o k o poniru u j e d n u od
svojih psihikih funkcija i diferenciraju je do jedne
jedine svesne funkcije prilagoivanja. Dobar k n j i
evni primer takva oveka jeste Faust u poetku tra
g e d i j e . Ostali sastavni d e l o v i linosti p r i b l i u j u se u
liku kudrova, a zatim u liku Mefistofela. Iako M e f i stofel, kao to se n e s u m n j i v o m o e dokazati m n o g i m
asocijacijama, reprezentuje i seksualni kompleks,
ipak bi, po m o m e miljenju, bilo neopravdano t u m a
iti M e f i s t o f e l a k a o o t c e p l j e n i k o m p l e k s , d a k l e , n a
primer, k a o potisnutu seksualnost. O v o t u m a e n j e je
v e o m a usko, jer je Mefistofel jo neto vie nego sama
seksualnost, on je i m o , on je uopte ceo ivot F a ustov, ukoliko on nije miljenje i izuavanje. To n a j
jasnije pokazuje uspeh ugovora sa avolom. K a k v e se
nesluene mogunosti ne razvijaju iz podmlaenoga
Fausta! Stoga mi se ini da je pravilno shvatanje o n o
po k o m e se Faust s j e d n o m f u n k c i j o m identifikovao i
s n j o m e se otcepio od celine s v o j e linosti. D o c n i j e se
mislilac u liku V a g n e r a odvaja od Fausta.
Svesna sposobnost za jednostranost jeste znak
najvie kulture. Ali neproizvoljna jednostranost, tj.
ne m o i drukije negoli biti jednostran, jeste znak
varvarstva.
Stoga i najjednostranija diferenciranja
nalazimo u varvarskih naroda, na primer pojave hrianske askeze k o j e vreaju dobar ukus, paralelne
p o j a v e u j o g i n a i u t i b e t a n s k o m b u d i z m u . Za v a r v a r skoga oveka postoji ak uvek velika opasnost da p o
stane rtva n e k e jednostranosti i t i m e izgubi iz vida
celinu s v o j e linosti. O v i m s u k o b o m , na primer, o t p o
inje ep o Gilgameu. Jednostranost kretanja p o j a v
ljuje se u varvarskoga oveka sa d e m o n s k i m priti
skom; tu ima neega od ostrvljenosti i razgoropaenosti. V a r v a r s k a jednostranost u v e k pretpostavlja
izvestan stepen osakaenosti instinkta, k o j e n e m a u
primitivnog oveka, zbog ega je primitivni ovek
uopte jo slobodan od varvarske jednostranosti.
222
c)
Ujedinilaki
simbol
kao
dinamika
zakonitost
7 0
7 1
224
B o g o v i s u u v a r i rte. * S p o m e n u u j o n e k o l i k o b i t
nih veza:
7
2. D a j u i b r a h m a n i m a k r a v u o v e k stie sebi
sve svetove, j e r u n j o j je ritam, zajedno s B r a h m a
nom, a i tapas.
7 4
7 5
7 8
Deussen,
Allgem.
Gesch.
d.
Philos.
C a t a p a t h a - B r a h m a n a m 4, 1, 4,
I,
1,
p.
92.
10 ( E g g e l l n g ) .
74 A t h a r v a v e d a 10, 10, 33 ( D e u s s e n ) .
w A t h a r v a v e d a 10, 1 2 , 1 , 6 1 ( D e u s s e n ) .
7
V e d i c H y m n s . S a c r e d B o o k s , 46, p . 54.
77 V e d i c H y m n s . L o c . cit. p. 61.
7 8 V e d i c H y m n s . L o c . cit. p . 3 9 3 .
T O s l o b o e n j e l i b i d a s t i e s e ritualnim r a d o m . O s l o b o
enje dovodi libido do svesne primenljivosti. On se d o m e stikuje. Iz instinktivnoga, nedomestikovanoga
stanja on se
prenosi u stanje disponibiliteta. To crta stih u k o m e se k a e :
K a d su vladari, dareljiva gospoda, svojom snagom proiz
v e l i n j e g a ( A g n i ) i z d u b i n e , i z forme bika ( V e d . H y m n s . L o c .
cit. p. 147).
15 Jung, Odabrana dela, V
225
81
9. U s a g l a s n o s t i sa s p o m e n u t o m s l i k o m k i e za
osloboenje energije jeste i o v o mesto: Magle lete,
oblaci g r m e . K a d su njega, koji b u j a od mleka rte,
vodili naj pravij im p u t o v i m a rte, onda A r j a m a n , M i
tra i Varuna, on k o j i z e m l j u obilazi, p u n e k o n u v r e
u (oblak) u materici d o n j e (atmosfere).
A g n i j e onaj k o j i b u j a o d m l e k a rte, o v d e u p o r e en sa snagom m u n j e , koja izbija iz nagomilanih i k i
om ispunjenih oblaka. Rta se ovde ponovo pojavljuje
kao pravi izvor energije, u k o m e je i A g n i roen, kao
t o j e t o u V e d i c H y m n s , L o c . c i t . p . 161, 7 i z r i n o
spomenuto. Rta je i put, t j . proces k o j i se vri po
zakonu.
10. O n i s u k l i c a n j e m p o z d r a v i l i s t r u j e r t e , k o j e
behu skrivene na mestu roenja boga, na njegovu seditu. K a d je on razdeljen b o r a v i o u krilu voda, tada
je on pio, itd.
O v o mesto d o p u n j u j e o n o to j e m a l o p r e reeno
o rti k a o i z v o r u libida, u k o m e b o r a v i b o g i iz k o j e g a
se on iznosi u svetenoj proceduri. A g n i je pozitivna
83
8 4
8 0 v e d i c H v m n s . L o c . cit. p . 147.
si U p o r . uz to T i s t h t r y a - p e s m u .
bole
226
d.
Libido.
82 V e d i c H v m n s . L o c . cit. p. 88.
83 L o c c i t . p . 1 0 3 .
84 L o c . c i t . p . 1 6 0 , 2.
Jung,
Wandl.
und
Sym-
Flammenspeere
sie b r a u s e n d n u n z u m M e e r e
hochsten
Hoffnung
eilt.
8 6
11. S t i m e s e p o k l a p a j u o v a p r i z i v a n j a : N e k a s e
otvore boanska vrata, mnoioci rte m n o g o uena
v r a t a , d a b o g o v i m o g u izii. N e k a s e n o i z o r a
mlade m a j k e rte zajedno spuste na travu gde se
rtvuje, itd.
Analogija sa raanjem sunca je oevidna. Rta se
p o j a v l j u j e kao sunce, jer se iz noi i sutona raa m l a
do sunce.
87
12. O b o a n s k a v r a t a s l a k i m p r o l a z o m , o t v o r i t e
s e n a n a u zatitu. P u n i t e r t v u b l a e n o u s v e v i e
i v i e : Mi se p r i b l i a v a m o (s m o l i t v a m a ) n o i i j u t r u
mnoiocima
ivotne
snage,
dvema
mladim
maj
kama
rte.
Mislim da ne treba navoditi dalje dokaze za to
da je p o j a m rte simbol libida, k a o sunce, vetar itd.
S a m o je p o j a m rte m a n j e konkretistian i sadri a p
straktan elemenat odreenoga pravca i zakonitosti,
t j . o d r e e n o g a , u r e d n o g a p u t a ili t o k a . T o j e , d a k l e ,
v e filosofski simbol libida, koji se m o e upotrebi ti
sa s t o i k i m p o j m o m u d e s a , EiUapudvn. U s t o i a r a
5 V e d . H y m n s . L o c . cit. p. 244, 6 i p. 316, 3.
8 Ti koji kopljem p l a m e n i m
8 7
15*
227
zlPapv-ivt) i m a , k a o t o j e p o z n a t o , z n a e n j e s t v a r a
l a k e p r a t o p l o t e i , u isti m a h , o d r e e n a z a k o n i t a t o k a
(otuda i n j e n o znaenje kao pritisak zvezda). l i b i
du kao psiholokom p o j m u energije pripadaju ti atri
buti kao razumljivi po sebi: p o j a m energije ukljuuje
ideju odreeno upravljenoga toka eo ipso, jer tok
u v e k sleduje o d vie d o nie zategnutosti. T a k o isto
i p o j a m libida, k o j i ne znai nita d r u g o n e g o e n e r
giju toka ivota. N j e g o v i zakoni su zakoni ivotne
energije. Libido kao p o j a m energije je kvantitativna
f o r m u l a za p o j a v e ivota, k o j e , kao to je poznato,
i m a j u razlian intenzitet. L i b i d o prolazi k a o fizika
energija kroza sve mogune preobraaje, o kojima nas
obavetavaju fantazije nesvesnoga i mitovi. O v e f a n
tazije su ponajpre samopreslikavanja energetikih
procesa menjanja, koji prirodno imaju odreene za
k o n e , o d r e e n p u t toka. O v a j p u t znai liniju ili
krivulju optimuma kako energetikoga razreavanja
tako i posla koji t o m e odgovara. Stoga je taj put izraz
upravo za strujanje i manifestaciju energije. Put je
r t a , pravi put, s t r u j a i v o t n e e n e r g i j e , l i b i d a , o d r e
e n a putanja, n a k o j o j j e m o g u a n t o k k o j i s e n e p r e
stano obnavlja. O v a j put je i sudbina, ukoliko s u d b i
n a zavisi o d nae psihologije. T o j e p u t naega o d r e
enja i naega zakona. Bilo bi iz osnova lano tvrditi
d a t a k a v p r a v a c n i j e n i t a d r u g o n e g o naturalizam,
ime se iskazuje miljenje da se ovek preputa s v o
j i m nagonima. Pri tome se pretpostavlja da nagoni
u v e k idu dole, i da je naturalizam neetiko spu
tanje na krivoj ravni. Ja n e m a m nita protiv toga
a k o s e n a t u r a l i z a m t a k o r a z u m e v a , ali m o r a m n a p o
menuti da o v e k k o j i je ostavljen s a m o m sebi, dakle
koji bi imao svaku priliku za sputanje, kao, na p r i
mer, primitivni ovek, ima moral i zakonodavstvo
koji strogou zahteva ponekad znatno nadmauju
na kulturni moral. Nita ne m e n j a na stvari ako p r i
m i t i v n o m o v e k u v a i k a o d o b r o ili z l o n e t o d r u g o
negoli nama. Glavna je stvar da n j e g o v naturali
zam vodi do zakonodavstva. Moralnost nije nikakvo
lano razumevanje k o j e j e izmislio astoljubivi M o j sije na Sinaju, n e g o pripada zajedno zakonima ivota
228
i u n o r m a l n o m t o k u i v o t a s t v a r a s e k a o k u a , ili g a
l i j a , ili m a k o j e d r u g o k u l t u r n o o r u e . P r i r o d n o s t r u
j a n j e libida, ba taj srednji put, znai potpunu p o s l u
nost p r e m a o s n o v n i m zakonima ljudske prirode, i
u p r a v o se ne m o e postaviti nikakav vii moralni
princip n e g o ona saglasnost s prirodnim zakonima, a
taj sklad d a j e libidu p r a v a c u k o m e lei o p t i m u m i
vota. O p t i m u m ivota n i j e n a strani g r u b o g a egoizma,
j e r o v e k nikada ne postie o p t i m u m ivota na liniji
egoizma, poto je on, u osnovi uzevi, tako sazdan da
mu radost blinjega k o j u je on izazvao znai neto
n e n a d o k n a d i v o . Isto tako o p t i m u m ivota ne m o e se
postii na putu neobuzdane individualistike udnje
za nadmonou, jer je kolektivni elemenat u oveku
toliko jak da bi mu njegova enja za zajednicom p o
kvarila uivanje u g o l o m egoizmu. O p t i m u m ivota
m o e se postii samo poslunou prema zakonima
strujanja libida; ovi zakoni izazivaju pravilno p o j a v
l j i v a n j e sistole i dijastole, k o j e d a j u radost i n u n o
ogranienje; a one postavljaju i ivotne zadatke indi
vidualne prirode. B e z ispunjenja tih zadataka nikad
se ne m o e postii o p t i m u m ivota.
K a d bi se dostizanje o v o g a puta sastojalo samo u
t o m e d a s e o v e k p r e d a j e n a g o n i m a k a o list n a v o d i
t a l a s i m a , k a o t o m i s l i o n a j k o j i s e ali n a n a t u r a l i z a m , o n d a n a j d u b l j a f i l o s o f s k a s p e k u l a c i j a to j e
istorija duha uopte p o z n a j e ne bi imala nikakav rais o n d'etre. Pri p o g l e d u na filosofiju Upaniada d o b i v a
se utisak k a o da dostizanje puta ne spada ba u n a j
prostije zadatke. Nae zapadnjako razmetanje prema
indijskim shvatanjima pripada naem varvarskom
biu, koje je jo daleko od toga da uopte nasluuje
ispravnost. Mi s m o jo u v e k toliko nevaspitani da
p o t r e b u j e m o zakone spolja i uitelja, resp. oca, da b i
s m o z n a l i ta j e d o b r o i m o g l i i n i t i ta v a l j a . I k a k o
s m o jo varvari, to n a m se pouzdanje u zakone ljud
ske prirode i ljudskoga puta priinjava kao opasan
i neetiki naturalizam. Z a t o ? J e r se u v a r v a r a p o d
tananom kulturnom k o o m o d m a h p o j a v l j u j e betija,
i od toga on s p r a v o m strahuje. A l i ivotinja se ne
s a v l a u j e t i m e t o se z a t v a r a u k a v e z . Nema nikakve
229
d)
Ujedinilaki
simbol
kineskoj
filosofiji
Tao-te-king,
8
230
Tao-te-king,
cap.
cap.
4.
25.
6 . T a o j e i n e t o to n e p o s t o j i : S v e s t v a r i p o d
n e b o m p r o i z i l e s u i z n j e g a k a o b i a , ali b i e o v o g a
bia opet je proizilo iz njega kao nebia.
Tao je
9 3
o Loc.
cit.
cap.
1.
Prema
nem.
prevou
R.
Wilhelma
(Jena, 1923).
L o c . cit. c a p . 16. P r e m a i s t o m n e m . p r e v o u .
2 L o c . c i t . c a p . 2 1 .
8 L o c . c i t . c a p . 4 0 .
231
10. B i t i j e d n o s a T a o o m l i i n a d u h o v n o s t a n j e
deteta ( g l . 10, 28, 5 5 ) .
K a o to je poznato, o v o psiholoko zauzimanje
stava pripada i uslovima sticanja hrianskoga c a r
stva bojega, k o j e je, u osnovi uzevi p o r e d svih
racionalnih tumaenja centralno iracionalno bie,
slika i simbol od k o j e g a proizlazi izbavilako dejstvo.
Hrianski simbol i m a samo vie socijalan (dravni)
karakter negoli srodni istoni p o j m o v i . O v i poslednji
n e p o s r e d n i j e s e v e z u j u z a dinamistike
predstave
koje postoje svakako od praiskonskih vremena, nai
me za sliku m a i j s k e snage, k o j a proizlazi od stvari
i l j u d i , a n a v i e m s t e p e n u o d b o g o v a ili n e k o g a n a
ela.
11. P o p r e d s t a v a m a t a o i s t i k e r e l i g i j e , T a o s e d e l i
na naelno dvojstvo suprotnosti, na Yang i Y i n . Y a n g
je toplota, svetlost, mukost. Y i n je hladnoa, tama,
enskost. Y a n g je i nebo, Y i n zemlja. Iz Yang-snage
v o d i p o r e k l o Schen, n e b e s k i d e o l j u d s k e d u e , a i z
Y i n - s n a g e v o d i p o r e k l o Kwei, z e m a l j s k i d e o d u e .
C o v e k je na taj n a i n , k a o m i k r o k o s m o s , i ujedinitelj
4 L o c . c i t . c a p . 4 1 .
9 8
232
L o c . cit. c a p . 56.
deo
tragedije,
preveo
R.
J.
233
Upor.
Tetsujiro
Inouve,
Die
japanische
Philosophie
( u K u l t u r d e r G e g e n w a r t , L e i p z i g u n d B e r l i n , 1913).
97
234
r a v i , ili, k a o t o Wang-Yang-ming, k i n e s k i o t a c j a
panske filosofije, kae: U s v a k o m srcu boravi Sejin
(mudrac). Samo se u to ne veruje dovoljno duboko,
zato je celina ostala p o k o p a n a .
Odavde nije vie teko razumeti kakvu je iskon
s k u s l i k u d o n e o z a r e e n j e p r o b l e m a Vagnerov P a r s i f a l : t r p l j e n j e se s a s t o j i u z a t e g n u t o s t i s u p r o t n o s t i
i z m e u G r a l a i K l i n g s o r o v e m o i , k o j a se sastoji u
posedovanju svetoga koplja. U Klingsorovoj moi n a
lazi se K u n d r a , instinktivna, j o sveza snaga ivota,
k o j a A m f o r t i nedostaje. Parsifal oslobaa libido iz
stanja neprestane raspojasanosti, zato to, s j e d n e
strane, nije p a o p o d n j e g o v u m o , a, s d r u g e strane,
to je i od Grala odvojen. A m f o r t a je k o d Grala i
pati z b o g toga, n a i m e zato to d r u g o n e m a . Parsifal
nema nijedno od dvoga, on je nirdvandva, slobo
dan od suprotnosti, i stoga je on izbavitelj, darivalac
isceljenja i obnovljene ivotne snage, ujedinitelj s u
protnosti, naime svetloga, nebeskoga, enskoga, G r a
la, i t a m n o g a , zemaljskoga, m u k o g a , koplja. S m r t
Kundrina objanjava se bez tekoe kao osloboenje
l i b i d a i z p r i r o d s k e , n e d o m e s t i k o v a n e f o r m e (iz f o r m e
bika, upor. gore!), koja od nje otpada kao mrtva
forma, d o k snaga kao strujanje n o v o g a ivota izbija
u blistanju Grala. Deliminim neproizvoljnim u z d r
a v a n j e m od suprotnosti Parsifal je izazvao zagaivanje koje je omoguilo novo padanje i s time m a
nifestaciju obnovljene energije. Oevidno seksualistiki jezik m o g a o bi nas lako zavesti da sjedinjenje
koplja i gralske zdele jednostrano shvatimo kao oslo
b o e n j e seksualnosti. A l i sudbina A m f o r t i n a p o k a z u
je da nije seksualnost, nego, naprotiv, da je ba n j e
g o v o sputanje u prirodski, ivotinjski stav postalo
uzrok njegova trpljenja i gubitka njegove moi. Z a
v o e n j e od strane K u n d r e ima vrednost simbolikoga
akta, k o j i ne znai to da je seksualnost o n o to z a
daje takve rane, nego, naprotiv, da je stav prirodske
raspojasanosti, b e z v o l j n o g a podleganja biolokome
zadovoljstvu. T a j stav znai isto to i p r e v a g a i v o
tinjskoga dela nae due. Onaj koga savlada ivotinja
zadobija rtvenu ranu, koja je namenjena ivotinji
235
(radi d a l j e g a razvitka o v e k o v a ) . K a o to s a m v e r a
n i j e i s t a k a o u s v o j o j k n j i z i Preobraaji i simboli libi
da, n i j e r e , u o s n o v i u z e v i , o s e k s u a l n o m e p r o b l e m u ,
nego o domestikaciji libida, a o seksualnosti s a m o
utoliko ukoliko je ona jedna od najvanijih i najopa
snijih izraajnih oblika libida. K a d bi o v e k u sluaju
Amfortinu i u sjedinjenju koplja i Grala video samo
seksualni p r o b l e m , zapao bi u nerazreljivu protivr e n o s t , j e r b i o n d a o n o t o d o n o s i t e t u b i l o u isti
m a h i o n o to d o n o s i i s c e l j e n j e . A l i t a k a v p a r a d o k s
d o p u t e n j e i i s t i n i t s a m o a k o s e u isti m a h s j e d i
njenje suprotnosti posmatra na vioj ravni, naime ako
se r a z u m e da n i j e r e o seksualnosti ni u o v o m ni u
o n o m obliku, nego samo o stavu k o m e je podvrgnuto
svako delanje, pa otuda i seksualno. M o r a m nepresta
no naglaavati da praktiki p r o b l e m analitike p s i h o
logije lei d u b l j e negoli seksualnost i n j e n o potiski
vanje. O v o gledite nesumnjivo je dragoceno za o b j a
n j a v a n j e o n o g a i n f a n t i l n o g a i s t o g a b o l e s n o g a koma
d a d u e , ali j e n e d o v o l j n o k a o p r i n c i p o b j a n j a v a n j a
za celinu ljudske due. O n o to stoji s o n u stranu s e k
s u a l n o s t i ili n a g o n a m o i j e s t e zauzimanje stava pre
ma seksualnosti ili m o i . U k o l i k o z a u z i m a n j e s t a v a
nije samo intuitivan, t j . nesvestan spontan fenomen,
nego i svesna funkcija, on je u g l a v n o m poimanje. Na
nae poimanje u svima problematinim stvarima rede
s v e s n o , ali v e i n o m n e s v e s n o , u n a j v e o j m e r i u t i u
izvesne kolektivne ideje, k o j e stvaraju nau d u h o v n u
atmosferu. O v e kolektivne ideje stoje u najuoj vezi
s p o i m a n j e m i v o t a ili s p o g l e d o m n a s v e t m i n u l i h
s t o l e a ili t i s u l e a . D a l i s m o m i s v e s n i ili n i s m o
svesni te zavisnosti, to ne pripada o v a m o , j e r te i d e j e
utiu na nas ve kroz atmosferu u kojoj diemo. O v e
kolektivne ideje u v e k imaju religiozan karakter, i
neka filosofska ideja postie kolektivan karakter
s a m o ako ona izraava praiskonsku sliku, t j . k o l e k
tivnu prasliku. Religiozni karakter onih ideja dolazi
o t u d a to o n e izraavaju stvarno stanje kolektivnoga
nesvesnoga, a time i m o g u da o s l o b o d e latentne e n e r
gije nesvesnoga. Veliki problemi ivota, k o j i m a p r i
pada i seksualnost, u v e k stoje u vezi s praiskonskim
236
4.
a)
RELATIVNOST
Sluba
eni
SIMBOLA
sluba
dui
9 8
N a D a n t e o v r a z v i t a k o d n o s i s e st. 2 2 s s . :
Ovaj
S t . 31 SS.:
D a g a m o l b o m t v o j o m rijei t m u e
Umrlosti, pa n e k se zastori,
Sto mu kriju Vinju radost srue!
S t . 37 s s . :
T i o d l j u d s k e zatiti g a b r u k e :
G l e ! Blaenku, gle! ete blaene
K a k o sa m n o m za nj sklapaju ruke!
238
komedije p o p r e i p r o t u m a i o F.
najvia,
me
Pod
nebesnim
Tvoju
vidim
Odobri
sveta!
oajnu,
svodom
da
tajnu.
to m o j a
grud
sa
svetom
ljubavi
Na susret ti mee.
Nas
ne mogu
svladati,
Uz tebe smo
Nae
Cim
elje
smo
voljni;
prestaju
zadovoljni.
N a j i s t i j a d e v o ti,
Majko
asna,
slavna
Ti si naa Carica
Bogovima
ravna.
Pogled Majke
pun j e spasa,
ete
B l a e n i i s a m i biti.
Svaka
bolja
Tek u tvojoj
onda volja
slubi biva
nama
milostiva.
8 9
amabilis
admirabilis
Ti
ljupka majko,
Ti
divna majko,
M a t e r b o n i consilii.
Ti m a j k o dobroga
Speculum
Ti
ogledalo
Ti
sedite mudrosti,
Sedes
justitiae
sapientiae
(Gete,
Faust,
saveta.
pravednosti,
BeogradSara
239
Causa
Vas
nostrae
laetitiae
spirituale
Ti
uzroe
Ti
duhovni
sude pun
Vas
honorabile
Ti
Vas
insigne
Ti odlini
Rosa
dcvotionis
mystica,
nae
radosti,
sude,
asti,
sude pobonosti,
Ti
duhovna
Turris
Davidica,
Ti
kulo
Davidova,
Tunis
eburnea,
od
Domus
Foederis
Ti
kulo
aurea,
Ti
zlatna
arca
ruo,
slonove
kosti,
kuo,
Ti
korabljo
saveza,
Janua
coeli
Ti
nebeska
kapijo,
Stella
matutina.
Ti
jutarnja
zvezdo.
(Missale
Romanum)
a l a , r o d i l o l j u b a v n o o s e a n j e , ali j e o n o z a n j e g o v u
svest imalo samo karakter bratske ljubavi. Hermas je
b i o h r i a n i n , i o s i m t o g a , k a o to s e v i d i i z d a l j e g a
teksta, u o n o v r e m e v e otac p o r o d i c e , i te okolnosti
lako objanjavaju potiskivanje erotskoga elementa.
T i m pre je naroita situacija, koja ostavlja m n o g a p i
tanja otvorena, bila p o d e s n a da mu u svesti izazove
erotsku elju. On je zapravo u misli jasno izrazio da
b i e l e o d a R o d u i m a z a e n u , ali s e o g r a n i a v a , k a o
to H e r m a s i z r i n o i s t i e , n a t u p r o s t u k o n s t a t a c i j u ,
zaelo zato to su dalje i neposredni je elje o d m a h
bile moralno potiskivane. O v a j potisnuti libido, kao
to s e n e s u m n j i v o v i d i i z d a l j e g a t e k s t a , p r o i z v e o j e
u n j e g o v o m nesvesnom jaku promenu, jer je oivio
duevnu sliku i izazvao spontanu delatnost. itajmo
dalje:
P o s l e izvesnoga v r e m e n a , kad sam iao u K u m u
i delo b o j e slavio zbog n j e g o v e veliine, lepote i
m o i , p o e o me je u d a l j e m h o d u hvatati san. I dola
mi je neka misao, i odvela me kroz besputni kraj,
kroz koji nikakav o v e k nije m o g a o da ide. O v o m e
sto b i l o j e p u n o p u k o t i n a i v o d o d e r i n a . P r e a o s a m t u
reku i stigao na ravno zemljite, g d e sam pao na k o lena, m o l i o se B o g u i ispovedao s v o j e grehe. D o k sam
se tako molio, otvorilo se nebo, i ja sam ugledao onu
enu za k o j o m sam eznuo, i ona me je s neba p o
zdravila i rekla mi: ,Zdravo, Hermase!' Ja sam je
g l e d a o i r e k a o j o j : , G o s p o d a r i c e , ta r a d i t i o v d e ? '
A ona mi je odgovorila: .Primljena sam o v a m o da te
zbog tvojih grehova optuim pred Gospodom.' Ja sam
j o j r e k a o : .Optuuje li me sada?' ,Ne', odgovorila je
o n a , ,ali u j s a d a t o u t i r e i . B o g , k o j i b o r a v i u
nebu, i koji je stvorio bie iz nebia, i koji ga je u v e
ao i u m n o i o radi svoje svete crkve, ljuti se na te
to s i s e o g r e i o o m e n e . ' J a s a m j o j o d g o v o r i o i r e
k a o : ,Zar s a m se o t e b e ogreio? G d e sam i kada sam
rekao tebi kakvu zlu re? Zar nisam svagda i svugde
gledao na te kao na boginju? Zar se nisam uvek p r e
ma tebi p o n a a o k a o p r e m a sestri? Zato, o g o s p o o ,
lano tovari na me tako rave i neiste stvari?' Ona
se nasmejala i odgovorila mi: ,Pouda za g r e h o m p o 16 Jung, Odabrana dela, V
241
d i g l a s e u t v o m s r c u . Ili, z a r s e t e b i n e i n i d a j e t o
za pravedna oveka greno delo kad se grena p o
uda podigne u n j e g o v u srcu? Da, to je greh', rekla
je ona, ,i to velik. Jer p r a v e d n i k u v e k tei za p r a
vednim'.
S a m o t n e etnje, k a o to se zna, idu n a r u k u m a
tanju. Tako je Hermas na s v o m e putu u K u m u r a z
miljao o svojoj gospodarici, pri e m u je potisnuta
erotika fantazija postepeno sputala svoj libido u n e
svesno. Z b o g toga, t j . zbog opadanja intenziteta s v e
sti, h v a t a o g a j e san, i o n j e d o s p e o u s o m n a m b u l n o ,
resp. ekstatino stanje, k o j e n i j e nita d r u g o n e g o n a
roito intenzivna fantazija, k o j a p o t p u n o savlauje
svest. To o e v i d n o n i j e n i k a k v a erotika fantazija
koja ga opseda, nego on biva u neku ruku premeten
u d r u g u z e m l j u , to f a n t a z i j a p r e d s t a v l j a k a o p r e l a
enje preko neke reke i kao neko koraanje kroz
b e s p u t n u z e m l j u . N a taj n a i n n j e m u s e n e s v e s n o p o
j a v l j u j e k a o p r o t i v s v e t ili n a d s v e t , u k o m e s e o d i g r a
vaju dogaaji i ljudi ponaaju slino kao u svetu
stvarnosti. N j e g o v a gospodarica-gospoa n e p o j a v l j u
je mu se u n e k o j erotikoj fantaziji, n e g o u b o a n
skom obliku, kao boginja na nebu. Ta okolnost u k a
zuje da je u nesvesno potisnuti erotiki utisak oiveo
u n j e m u gotovu prasliku boginje, dakle prapoetnu
d u e v n u sliku. Erotiki utisak, dakle, o e v i d n o se u
kolektivnom nesvesnom udruio s onim arhainim
ostacima koji od pradavnih vremena uvaju tragove
m o n i h utisaka o b i u ene, utisaka o eni k a o m a j c i
i o eni kao d e v o j c i d o s t o j n o j u d n j e . Ti utisci b i h su
m o n i zato to su k a k o u detetu tako i u z r e l o m o
v e k u o d r e i v a l i sile k o j e b e z o k o l i e n j a z a s l u u j u
atribut boanstvenosti, n a i m e neodoljivoga, n e u s l o v l j e n e m o i . S a z n a n j u tih istina k a o d e m o n s k i h m o i
nije poreklo toliko u moralnom potiskivanju koliko u
samoregulisanju psihikoga organizma, k o j i tei da
s e o v i m o k r e t a n j e m zatiti o d g u b i t k a r a v n o t e e . J e r ,
a k o p s i h i p o e z a r u k o m d a n e o d o l j i v o j snazi strasti,
koja oveka na milost i nemilost baca d r u g o m na put,
p o s t a v i p r o t i v t e u n a t a j n a i n to n a v i s i n i strasti
bezgranino uenom objektu otme idola i oveka
242
243
K a o g o d to s p o l j a n j i u s l o v i i v o t a p r i m o r a v a j u o
v e k a na socijalne funkcije, tako i dua sadri k o l e k
tivna odreenja, koja primoravaju na socijalizaciju
miljenja i uverenja. Preobraaj mogunoga socijal
noga prekoraenja i mogunoga samooteenja stra
u u slubi dui podstakao je Hermasa na i s p u n j a
vanje socijalnoga zadatka d u h o v n e prirode, koji za
ondanje v r e m e , izvesno, nije bio ba od neznatnog
znaaja.
Da bi bio sposoban za izvrivanje toga zadatka,
oevidno je nuno da mu dua razori i poslednju m o
gunost erotske veze sa objektom. Ova poslednja m o
g u n o s t j e n e a s n o s t p r e m a s a m o m s e b i . T i m e to s e
Hermas svesno odrie erotike elje, on dokazuje
samo da bi mu prijatnije bilo kad erotika elja ne bi
u n j e m u p o s t o j a l a , ali n i k a k o n e d o k a z u j e d a o n
stvarno n e m a erotikih namera i fantazija. Z a t o mu
gospodarica-gospoa, dua, bespotedno otkriva e g z i
stenciju n j e g o v a greha i time ga oslobaa i tajne v e
zanosti za objekat. T i m e ona kao sud pobonosti
p r e u z i m a o n u strast k o j a j e r a n i j e n a m e r a v a l a d a s e
beskorisno utroi na objekat. Tu je m o r a o da b u d e
uniten i poslednji ostatak, da bi se t i m e ispunio i s t o
rijski zadatak, koji se sastojao u o d v a j a n j u oveka od
ulne vezanosti, primitivne participation mystique.
Za tadanja o v e k a ta je vezanost v e bila postala n e
snosna. Stoga se m o r a l o pojaviti diferenciranje d u
hovnoga, da bi se uspostavila psihika ravnotea. Svi
filosofski pokuaji za uspostavljanje psihike r a v n o
tee (aequanimitas), koji su se u g l a v n o m zgunjavah
u s t o i k o m u e n j u , r a z b i l i su se o n j i h o v r a c i o n a l i
zam. Um moe da da ravnoteu samo o n o m emu je
um v e organ ravnotee. A l i za koliki b r o j ljudi i u
k o j i m je v r e m e n i m a istorije bio on to? o v e k r e
dovno mora da prema n e k o m s v o m stanju ima i s u
protnost, da bi se prinudno naao u sredini. Na o s n o
vu samoga u m a on, ipak, nikada ne m o e da napusti
o n o to je u n e p o s r e d n o m stanju p u n o ivota i u l n o
sti. T a k o p r o t i v m o i i u i v a n j a p r o l a z n o g a o n m o r a
d a i m a r a d o s t v e n o g a , a p r o t i v strasti u l n o g a d a
ima oduevljavanje natulnim. Koliko mu je ovo n e 244
i s p o v e d i h s v o j e g r e h e , k a o to s a m i r a n i j e b i o u i n i o .
A o n a j e d o l a s a est m l a d i h l j u d i , k o j e s a m v e r a
n i j e v i d e o , i stala p o r e d m e n e i p o e l a sluati k a k o s e
m o l i m i svoje grehove Gospodu ispovedam. I ona me
se dotakla i progovorila: ,Hermase, prekini sve m o l i
tve radi svojih grehova. Moli se i za pravinost, da
moe sa s o b o m poneti jedan deo toga.' I ona me je
uzela za ruku, podigla i p o v e l a postelji, i rekla m l a
d i m l j u d i m a : ,Idite i g r a d i t e ! ' A k a d s u m l a d i l j u d i
otili i n a s d v o j e o s t a l i s a m i , r e e m i : , S e d n i a m o ! ' J a
j o j r e k o h : , G o s p o d a r i c e , n e k a stari n a j p r e s e d n e . ' O n a
r e e : ,Cini to ti k a e m , i sedni.' A l i k a d s a m ja po
s v o j o j elji hteo da s e d n e m s desne strane, ona me
p o k r e t o m ruke uputi da s e d n e m n j o j s leve strane.
K a d s a m o t o m e r a z m i l j a o i b i o z a b r i n u t to m i n i j e
d a l a d a s e d n e m s d e s n e s t r a n e , o n a m i r e e : ,Jesi l i
alostan, H e r m a s e ? M e s t o na d e s n o j strani je za d r u
ge, koji su se B o g u v e svideli i koji su za i m e trpeli.
A tebi jo m n o g e stvari nedostaju da bi m o g a o s n j i
ma da sedi. A l i ostani k a o dosad u s v o j o j prostoti,
p a e s n j i m a d a sedi, i t a k o t r e b a d a s e d o g a a
svima k a d su ispunili o n o to je b i o posao Onih i
n o s i l i o n o to s u O n i n o s i l i .
Erotiko nepoznavanje situacije bilo je Hermasu
v e o m a blisko. Sastanak mu se svia najpre kao r o
ite n a l e p u i o d v o j e n u m e s t u ( k a o to o n k a e ) .
Nametena dragocena postelja na fantastian nain
podsea na Erosa, tako da je n e m i r k o j i obuzima
Hermasa kad je vidi veoma pojmljiv. On oevidno
mora erotiku asocijaciju m o n o savlaivati da ne bi
p a o u neprijatno raspoloenje. On, dodue, kao to
se ini, ne uvia iskuenje, u k o l i k o to iskuenje n i j e
m o d a pretpostavljeno ba u crtanju n j e g o v a nemira,
kao samo s o b o m razumljivo, a ta asnost u o v e k a t a
danjega vremena moda je pre moguna negoli u
m o d e r n o g a oveka. Jer tadanji o v e k stajao je ipak,
uopte uzev, svojoj prirodi jo blie negoli mi, i otuda
je on pre mogao da neposredno opaa svoje prirodne
reakcije i da ih p r a v i l n o u p o z n a j e . U t o m e sluaju
njegovo ispovedanje grehova odnosilo bi se na opaa
nje nesveta oseanja. U svakom sluaju, sledee pita246
s p o n s u s s p o n s a e ( s e r m . 192) i p r o c e s s i t d e t h a l a m o
s u o , i d est, d e u t e r o v i r g i n a l i ( s e r m . 124).
T u m a e n j e s u d a (vas) k a o u t r o b e ( u t e r u s ) m o g l o
b i , p r e m a t o m e , v a i t i k a o u t v r e n o k a d Amvrosije
paralelno s gorenavedenim Augustinovim mestom
k a e : n o n d e t e r r a , s e d d e c o e l o vas s i b i h o c , p e r
q u o d d e s c e n d e r e t , e l e g i t , et s a c r a v i t templum
pudoris (De instit. virg. c. 5 ) . I u g r k i h o t a c a o z n a i v a
n j e k a o oTCEuog- ( s u d , G e f a s s ) n i j e r e t k o . I tu o s l a n j a
n j e na e r o t i k u a l e g o r i k u Pesme nad pesmama n i j e
n e v e r o v a t n o , iako se izraz vas u tekstu V u l g a t e ne
p o j a v l j u j e , ali s e p o j a v l j u j e s l i k a p e h a r a i p i j e n j a ,
7. 2: U m b i l i c u s tuus crater tornatilis, n u n q u a m
i n d i g e n s poculis. V e n t e r tuus sicut a c e r v u s tritici,
vallatus lilis ( P u p a k j e t v o j k a o p e h a r o k r u g a o , k o j i
nikad nije bez mirisna vina. T r b u h je tvoj kao stog
penice, ograen ljiljanima). Paralelno sa smislom
prve reenice ide uporeenje Marije s uljanicom
udovice iz Sarepte u majstorskim pesmama K o l m a r skoga rukopisa (K. Bartsch. Stuttgart, 1862): S a r e p ta in S v d o n i e n lant dar Helyas w a r t gesant zuo
einer w i t w e n diu in solte neren, der glicht m i n lip
w o l w i r u e c l i c h , d o d e n p r o p h e t e n sant i n m i c h g o t
und uns wolt diu tiurunge verkeren. Paralelno
s d r u g o m r e e n i c o m k a e Amvrosije: i n q u o v i r g i n i s
u t e r o s i m u l a c e r v u s t r i t i c i e t lilii f l o r e s g e r m i n a b a t :
q u o n i a m et g r a n u m tritici generabat et lilium, etc.
K a t o l i k i i z v o r i ( S a l z e r , Sinnbilder
und
Beinamen
Mariens) z a s i m b o l i k u s u d a n a v o d e v e o m a d a l e k a
m e s t a , k a o , na p r i m e r , Pesmu nad pesmama
1, 1:
Osculetur me osculo oris sui: q u i a meliora sunt u b e r a
tuo v i n o [Da m e h o e d a p o l j u b i p o l j u p c e m usta
svojih, j e r t v o j a l j u b a v (zapravo d o j k e ) slaa j e o d
v i n a ] ; t a v i e , Knj. postanja I I 16, 3 3 I r e e M o j s i j e A r o n u : u z m i krag, i n a s p i p u n g o m o r m a n e , i
metni pred Gospoda da se uva od kolena do kolena vaega. O v e izvetaene veze pre govore protiv
biblijskoga porekla simbolike suda negoli za to p o
reklo. Za mogunost izvanbiblijskoga porekla uopte
govori injenica da srednjovekovna himna Mariji
slobodno uzima svoja uporeenja odasvuda i tako
250
IM lila terra
c u n d a t a , etc.
101 V e r i t a s
n a t u s est.
virgo
de terra
nondum
orta est,
pluviis
quia
nec
101
imbribus
Christus
foe-
de virgine
251
a n s k a slika, k o j o j p o r e k l o t r e b a traiti d r u g d e , a
n e u k a n o n s k i m i z v o r i m a . M e n i se, p r e m a g o r n j e m ,
i n i d a j e t o p r a v i k o m a d g n o s e , k o j i j e ili t a j n o m
t r a d i c i j o m n a d i v e o z a t i r a n j e j e r e s i ili z a s v o j e v a skrsavanje zahvaljuje nesvesnoj reakciji protiv vla
d a v i n e z v a n i n o g a h r i a n s t v a . D a l j i i v o t ili n e s v e
sno vaskrsavanje simbolike suda dokazuje pojaanje
enskoga principa u tadanjoj mukoj psihologiji.
S i m b o l i s a n j e u z a g o n e t n o j slici z n a i o d u h o v l j a v a n j e
erotike oivljene slubom eni. Ali o d u h o v l j a v a n j e
znai uvek zadravanje libidne koliine, koja bi se
inae neposredno u seksualnosti iivela. A k o se takva
l i b i d n a k o l i i n a z a d r i , o n d a istina, p r e m a i s k u s t v u ,
j e d a n d e o n j e tee u o d u h o v l j e n i izraz, a drugi d e o
odlazi u n e s v e s n o i tu d e l u j e na izvesno o i v l j a v a n j e
k o r e s p o n d e n t n i h slika, k o j e s e i z r a a v a j u b a u s i m
b o l u suda. S i m b o l ivi z a d r a v a n j e m izvesnih l i b i d nih oblika i sa s v o j e strane p o n o v o utie na zadra
v a n j e tih libidnih oblika. Razreavanje simbola znai
i s t o t o i o t i c a n j e l i b i d a n e p o s r e d n i m p u t e m , ili b a r
s j e d n o m gotovo nesavladljivom prinuenou ka n e
posrednoj primeni. Ali ivi simbol obajava tu o p a
s n o s t . S i m b o l g u b i s v o j u t a k o r e i m a g i j s k u ili, a k o
se hoe, oslobodilaku snagu i m je saznana n j e g o v a
razreljivost. Stoga simbol koji deluje m o r a da ima
n e k u osobinu k o j a se ne m o e napasti. To m o r a da
b u d e n a j b o l j i m o g u i izraz svagdanjega p o g l e d a n a
svet, izraz k o j i ba po smislu ne m o e biti n a d m a e n ;
zatim, on mora poimanju da b u d e toliko dalek da kri
tikom intelektu nedostaju sva sredstva za m o g u
nost valjanog rasturanja i, naposletku, n j e g o v a estetika forma m o r a da b u d e uverljiva pred oseanjem,
tako da se protiv n j e ne m o g u dii nikakvi a r g u m e n
ti emocionalne prirode. Simbol Grala oevidno je za
izvesno v r e m e ispunjavao te zahteve, i toj o k o l n o
sti z a h v a l j i v a o j e z a s v o j i v i u t i c a j , k o j i se, k a o t o
pokazuje
p r i m e r Vagnerov, n i j e
ni
danas
sasvim
ugasio, iako nae v r e m e i naa psihologija nezaustav
ljivo iziskuju n j e g o v o rasturanje.
Opte zvanino hrianstvo p o n o v o je usisalo
gnostike elemente koji se o b j a v l j u j u u psihologiji
253
257
b)
Relativnost
pojma
Bogu
Majstora
Ekeharta
je
mo
To to trojica od n a j v e i h n e m a k i h d u h o v a u
svojim najveim delima nado vezu ju na ranu srednjov e k o v n u psihologiju, ini mi se da dokazuje da je
ba ono v r e m e ostavilo jedno pitanje na k o j e otada
jo nije donesen odgovor.
M o r a m o pokuati da se t o m e pitanju malo vie
p r i b l i i m o . M e n i se, n a i m e , i n i k a o d a j e o n o s t r a n o
n e t o to s e i z r a a v a l o u i z v e s n i m v i t e k i m r e d o v i
m a t a d a n j e g a v r e m e n a , i z a ta s e i n i d a j e s v o j
i z r a z n a l o u l e g e n d i o G r a l u , b i l o k l i c a ili p u p o l j a k
nove orijentacione mogunosti, nova simbola. Nehrianstvenost, resp. gnostiki karakter simbola o G r a
lu ukazuje na one rane hrianske jeresi, na one d e limino snane zaetke koji u sebi kriju obilje s m e lih i sjajnih ideja. Ali gnosa p o k a z u j e nesvesnu psi
hologiju u najbogatijem razvitku, ak u perverznoj
b u j n o j izrasli, d a k l e u p r a v o o n a j e l e m e n a t k o j i s e
najvie odupire regulae fidei (pravilu vere), o n o p r o
metej sko i stvaralako, k o j e se klanja samo vlastitoj
dui, a nikako k o l e k t i v n o m merilu. U gnosi nalazimo,
razume se u g r u b o m obliku, o n u v e r u u m o vlasti
toga otkrivenja i vlastitoga saznanja k o j a je n e d o
stajala d o c n i j i m v e k o v i m a . O v a v e r a i m a s v o j e p o
reklo u p o n o s n o m oseanju vlastitoga srodstva sa B o
gom, koje se ne podvrgava nikakvoj ljudskoj odred
bi, i k o j e u datom sluaju ak i b o g o v e savlauje
s n a g o m saznanja. U gnosi lei p o e t a k o n o g a puta
koji vodi do psiholoki tako znaajnih saznanja n e m a k e mistike, koja je cvetala ba u o n o v r e m e o
k o m e mi govorimo. Karakteristino je za pitanje koje
je pred nama da se seamo i najveega mislioca o n o
ga v r e m e n a , Majstora Ekeharta. K a o to su se u v i
tetvu primeivali znaci n o v e orijentacije, tako n a m
se u E k e h a r t a p o j a v l j u j u n o v e m i s l i , m i s l i i s t e duevne o r i j e n t a c i j e k o j a j e p o k r e n u l a Dantea d a i d e
za s l i k o m B e a t r i i n o m u p o d z e m l j e n e s v e s n o g a , a
nadahnula pevae koji su pevali predanja o Gralu.
N a alost, i z l i n o g a ivota E k e h a r t o v a n i j e n a m p o
z n a t o n i t a to b i n a m o b j a s n i l o p u t k o j i m j e o n d o 17'
259
s p e o d o d u e , ali n j e g o v s u p e r i o r n i n a i n k o j i m o n u
svome govoru o kajanju kae: ouch noch erfraget
m a n selten, daz die liute k o m e n t ze g r o z e n dingen,
sie s i e n z u d e m e r s t e n e t w a z v e r t r e t e n , u k a z u j e n a
lino iskustvo. Ekehart je stran h r i a n s k o m o s e a
n j u grenosti, a zanima nas n j e g o v o oseanje u n u t r a
njega srodstva sa B o g o m . ovek se osea otrgnut iz
atmosfere Upaniada. M o r a da se u Ekeharta d o g o d i
lo sasvim izvanredno povienje duevne vrednosti
kad se m o g a o uzdii do tako rei isto psiholokog,
dakle relativnoga shvatanja Boga i njegova odnosa
prema oveku. Otkrivenje i opirno formulisanje r e
lativnosti B o g a p r e m a o v e k u i n j e g o v o j dui ini mi
se da je jedan od najvanijih koraka na putu do psi
holokoga poimanja religioznoga fenomena i time do
mogunosti osloboenja religiozne funkcije iz zagunih o g r a d a intelektualne kritike, k o j a isto tako i m a
prava na postojanje.
T i m e d o s p e v a m o d o pravoga zadatka o v o g a p o
glavlja, naime do raspravljanja o relativnosti s i m
b o l a . P o d relativnou bojom r a z u m e v a m s h v a t a n j e
po k o m e Bog ne postoji apsolutno, tj. odreen od
ljudskoga subjekta i s onu stranu svih ljudskih u s l o va, n e g o po k o m e je on u izvesnom smislu zavisan od
ljudskoga subjekta, te postoji uzajamna i neizbena
v e z a i z m e u o v e k a i B o g a , t a k o d a se, s j e d n e s t r a
ne, ovek moe razumeti kao funkcija Boga, a, s d r u
ge strane, B o g kao psiholoka funkcija oveka. Za
nau analitiku psihologiju, kao za nauku koja se
m o r a shvatiti kao empirijska sa ljudskoga stanovita,
slika B o g a j e s i m b o l i n i izraz izvesnoga p s i h o l o k o
g a s t a n j a ili f u n k c i j e k o j a j e o k a r a k t e r i s a n a t i m e t o
je ona nad svesnom voljom subjekta neuslovljeno
n a d m o n a i s t o g a m o e d a i z n u a v a ili d a o m o g u u j e
dela i napore ije bi izvoenje bilo nedostino s v e
snom naprezanju. Ovaj premoni impuls ukoliko
s e b o j a f u n k c i j a m a n i f e s t u j e u d e l a n j u ili o v a
inspiracija koja nadmaa svesni razum dolazi od
ustavljanja energije u nesvesnom. O v i m nagomilava
n j e m libida o i v l j u j u se slike to ih kolektivno n e
svesno poseduje kao latentne mogunosti, a m e u
260
n j i m a s e n a l a z i slika B o g a , o n o u t i s k i v a n j e k o j e j e o d
praiskonskih v r e m e n a kolektivni izraz za n a j j a e i
najneuslovljenije uticaj e nesvesnih libidnih k o n c e n
tracija na svest. Otuda za nau psihologiju, k o j a se
kao nauka m o r a ograniavati na iskustvo u okviru
naem saznanju povuenih granica, B o g nije ni r e
lativan, nego je funkcija nesvesnoga, tj. manifesta
cija otcepljene libidne koliine k o j a je aktivisala
s l i k u B o g a . R a z u m e se, z a o r t o d o k s n o s h v a t a n j e B o g
j e apsolutan, t j . o n postoji p o sebi. T i m e j e izraeno
i p o t p u n o o t c e p l j i v a n j e o d n e s v e s n o g a , to p s i h o l o k i
znai da o v e k nije svestan injenice da boanski uti
caj proizlazi iz vlastitoga unutranjega ivota. Ali
stanovite b o j e relativnosti znai da se znatan deo
nesvesnih procesa bar nago vesta van j em saznaje kao
p s i h o l o k i s a d r a j . O v a j u v i a j , r a z u m e se, m o e s e
pojaviti s a m o o n d e g d e je dui p o k l o n j e n a j e d n a vie
no obina panja, ime su sadraji nesvesnoga iz s v o
jih projekcija povueni u objekte i njima (sadraji
m a ) data izvesna svesnost, na o s n o v u k o j e se oni p o
javljuju kao pripadni subjektu i stoga i kao s u b j e k
tivno uslovljeni. O v a j sluaj p o j a v i o se k o d mistiara. To ne znai da je ovaj sluaj uopte p r v o p o
javljivanje ideje boje relativnosti: u primitivnih
l j u d i p r i r o d n o i u p r i n c i p u n a l a z i se r e l a t i v n o s t b o j a ,
jer gotovo svugde na niem stepenu shvatanje Boga
j e s t e i s t o d i n a m i k e p r i r o d e , t j . B o g j e boanska
snaga, s n a g a z d r a v l j a , d u e , m e d i c i n e , b o g a t s t v a , g l a
v a r a itd., k o j a s e i z v e s n i m p r o c e d u r a m a m o e u h v a
titi i u p o t r e b i ti za p r o i z v o e n j e za i v o t i l j u d s k o
z d r a v l j e n u n i h s t v a r i , a p o n e k a d i za p r o i z v o e n j e
magijskih i neprijateljskih dejstava. O v u snagu pri
mitivni ovek osea i kao spoljanju i kao unutra
nju, t j . ne samo kao s v o j u vlastitu ivotnu snagu
n e g o i k a o m e d i c i n u u s v o m e a m u l e t u ili k a o u t i c a j
koji dolazi od n j e g o v a glavara. To je prva dokaljiva
predstava duhovne snage koja sve proima i ispunja
v a . P s i h o l o k i , s n a g a f e t i a ili p r e s t i m e d i c i n s k o g a
o v e k a j e s t e n e s v e s n o s u b j e k t i v n o p r o c e n j i v a n j e tih
objekata. R e je, dakle, u osnovi uzevi, o libidu, koji
se n a h o d i u s u b j e k t i v n o j nesvesti i opaa na o b j e k t u ,
261
1 0 2
nekoliko
262
l i u t e k o m e n t z e g r o z e n d i n g e n , sie s i e n z e d e m e r s t e n
etwas
vertreten.
S j e d n e strane z b o g s v o j e psiholoke o t r o u m n o sti, a s d r u g e s t r a n e z b o g v i s i n e s v o j e g a r e l i g i o z n o g a
oseanja i miljenja, Majstor Ekehart je najsjajniji
predstavnik one kritike struje u crkvi na kraju X I I I
veka. Stoga u navesti niz njegovih izjava, koje
osvetljavaju n j e g o v o relativistiko shvatanje B og a:
1. Jer o v e k je doista B o g i B o g doista o
vek.
2. Meutim, k o m e B o g nije takva unutranja
imovina,
nego svakoga boga
mora
sebi
nabavljati
spolja o v d e ili o n d e , g d e g a p o t o m t r a i n a n e d o v o
l j a n n a i n , p o s r e d s t v o m o d r e e n i h d e l a , l j u d i ili m e
sta: taj ga ba n e m a , i o n d a se lako p o j a v l j u j e neto
to n e k o g a o m e t a . I t o g a n e o m e t a s a m o r a v o d r u
tvo n e g o i dobro, ne samo ulica nego i crkva, ne
s a m o r a v e r e i i dela n e g o isto t a k o i d o b r e rei i
dela. J e r p r e p o n a lei u n j e m u : B o g u n j e m u j o n i j e
postao svet. K a d bi mu on to bio, o n d a bi se on o s e ao na svakom mestu i k o d svih ljudi na svaki nain
i skriven: uvek bi imao Boga etc.
O v o mesto je naroito psiholoki interesantno;
ono otkriva k o m a d primitivnoga shvatanja Boga, kao
to s m o g a g o r e s k i c i r a l i . N a b a v l j a t i s e b i s v a k o g a
b o g a s p o l j a znai isto to i p r i m i t i v a n p o g l e d da se
tondi
m o e pribaviti spolja. Svakako u Ekeharta
pre m o e biti rei o g o v o r n o j figuri, o figuri k o j a
o m o g u u j e razgovetni problesak prasmisla. U sva
k o m sluaju, jasno je da Ekehart ovde razumeva
B o g a kao psiholoku vrednost. To se vidi iz o v e r e
enice: K o B o g a sebi pribavlja spolja, taj j e ometan
objektima. K o , naime, B o g a ima spolja, taj ga je
103
1 0 4
1 0 5
1 0 8
ios
p f e i f f e r , Deutsche Mystiker, B d . I I .
104 V o n d e n H i n d e r n i s s e n a n w a h r e r G e i s t l i c h k e i t . H .
Biittner,
Meister
Eckeharts
Schriften
und
Predigten.
Diederichs, J e n a , 1909, B d . I I , 185.
Geist. Unterweisung, 4 , H . B i i t t n e r , l o c . cit. B d . I I ,
1 0 5
p.
8.
Religion der
snagu oko
263
s e z a m i l j a s a m o ili u g l a v n o m d i n a m i k i , d a k l e u
b i t n o m isto kao i dua ukoliko se o n a zamilja k a o
personifikacija nesvesnoga sadraja. Shvatanje M a j
stora Ekeharta je, dakle, isto psiholoko. D o k l e g o d
j e d u a , k a o to o n k a e , s a m o u B o g u , o n a n i j e b l a
ena. A k o se p o d blaenou razumeva neko n a r o
ito zdravo i povieno stanje ivota, onda o v o stanje,
dakle, po Ekehartu ne m o e postojati dokle god je
kao B o g obeleavana snaga, libido, sakrivena u o b
j e k t i m a . J e r d o k l e g o d g l a v n a v r e d n o s t ili B o g , p o
Ekehartu, nije u dui, dotle je snaga napolju, dakle
u objektima. Bog, tj. glavna vrednost, mora se p o
v u i iz objekta; time B o g dolazi u duu, i to je vie
stanje i za B o g a znai blaenstvo. Psiholoki, to
znai: ako se boji libido, t j . projicirana nadvrednost,
sazna k a o p r o j e k c i j a ,
tako da saznanjem objekti
izgube od znaaja, onda se za tu nadvrednost smatra
da pripada jedinki, i time nastaje povieno oseanje
ivota, t j . n o v o zadovoljstvo. Bog, t j . najvii inten
zitet i v o t a , n a l a z i se o n d a u d u i , u n e s v e s n o m . A l i
to se ne sme da razumeva tako kao da bi onda Bog
b i o s a s v i m n e s v e s t a n , u t o m s m i s l u t o bi i i d e j a o
n j e m u iezla iz svesti. tavie, stvar stoji tako da se
g l a v n a v r e d n o s t d r u k i j e s m e t a i n a l a z i se u n u t r a , a
ne napolju. Nisu onda objekti autonomni inioci, n e g o
je B o g postao autonomni psiholoki kompleks. Ali
a u t o n o m a n k o m p l e k s j e u v e k s a m o d e l i m i n o sve
stan, j e r s e o n s a m o u s l o v l j e n o a s o c i r a s a J a , t j . n i
kada tako da bi ga Ja sasvim moglo obuhvatiti, jer
tada on ne bi vie bio autonoman.
1 0 7
266
los W i l l i a m
eternal delight.
Blake,
Poetical
267
109 B u t t n e r , L o c . c i t . B d . I I , p . 1 9 5 .
268
mis) u s i m b o l i k o m o b l i k u .
to dua raa, to su,
psiholoki uzeto, slike, za k o j e opta racionalna p r e t
postavka misli da su bez vrednosti. T a k v e slike su
bez
vrednosti i ukoliko se ne m o g u neposredno
s u s p e h o m iskoristiti u o b j e k t i v n o m svetu. P r v a m o
g u n o s t i s k o r i a v a n j a j e s t e umetnika u k o l i k o n e k o
raspolae sposobnou umetnikoga
izraavanja,
d r u g a m o g u n o s t i s k o r i a v a n j a je jilosojska speku
lacija,
t r e a j e q u a s i religiozna, k o j a v o d i k a j e r e s i
i osnivanju sekata; etvrta mogunost je iskoriavan j e snaga u slikama za p r e t e r i v a n j e u s v a k o m obliku.
D v a poslednja iskoriavanja ostvarena su naroito
jasno u enkratitskom (uzdrijivom, asketskom) i antitaktikom (anarhistikom) pravcu gnostike. Ali o s v e i v a n j e slika i m a i n d i r e k t n o i v r e d n o s t za p r i l a g o
ivanje stvarnosti ukoliko se time veza sa r e a l n o m
okolinom oslobaa fantastine primese. S v o j u glavnu
vrednost, pak, i m a j u slike za subjektivnu sreu i z a
dovoljstvo, bez obzira na to da li su spoljanji uslovi
p o v o l j n i ili n e p o v o l j n i . B i t i p r i l a g o e n j e s t e j a m a n o
ideal. A l i prilagoivanje n i j e u v e k m o g u n o , jer i m a
poloaja u kojima je jedino prilagoivanje strpljivo
podnoenje. Ovaj
oblik pasivnoga prilagoivanja
o m o g u u j e se i olakava r a z v i t k o m slika fantazije. Ja
kaem razvitkom, jer su fantazije isprva sirovo
gradivo sumnjive vrednosti. Stoga se one moraju
podvri obradi, da dobiju onaj oblik koji je pogodan
da da najveu m e r u uspeha. O v a obrada je pitanje
tehnike, o k o m e o v o m prilikom ne m o g u raspravljati.
M o g u , jasnosti radi, napomenuti samo toliko da p o
stoje d v e m o g u n o s t i o b r a d e : 1. reduktivna i 2. s i n
tetika metoda. P r v a metoda sve svodi na primitivne
nagone, a druga iz datoga gradiva razvija proces d i
ferenciranja linosti. Reduktivna i sintetika m e t o d a
dopunjuju jedna drugu, jer svoenje na nagon vodi
do realiteta, do p r e c e n j i v a n j a realiteta i time do n u 1 1 0
111
112
270
114
der
Upor.
uribevo.
prethodno
saoptenje u
Jungovu
s p i s u Psychot.
Prozesse.
114 E k e h a r t k a e : S t o g a s e p o n o v o v r a a m s a m o m s e b i ,
tu nalazim najdublje mesto, dublje od samoga pakla; jer i
otuda goni me m o j a beda dalje: Ja, ipak, ne m o g u pobei!
Tu u zasesti i tu u ostati. B i i t t n e r , L o c . cit. I, 180.
271
1 1 8
u B i i t t n e r , L o c . cit. B d . I , p . 198.
u B i i t t n e r , L o c . cit. B d . I , p . 147.
272
b i o : n i k o n i j e p r i m e t i o d a m e n e m a . T o z n a i : Bog
prolazi. "
1
273
Dunost j e istorijske savesti d a s e n a o v o m m e stu, g d e g o v o r i m o o relativnosti b o j e g a simbola, s e timo i onoga u svome vremenu usamljenoga oveka
koji, kao to je to hteo tragian udes, nikako n i j e
m o g a o nai odnos p r e m a s v o j o j vlastitoj viziji.
Angel Silezije. t o se M a j s t o r E k e h a r t , s v e l i k i m
naporom miljenja i mnogostruko u teko razumlji
v o m j e z i k u , t r u d i o d a i z r a z i , t o p o k a z u j e Silezije u
k r a t k i m , d i r l j i v o i n t i m n i m s t i h o v i m a , ali k o j i , m i s l e
na
Australia.
274
Spencer and
Gillen,
The
Northern
Tribes
oj
Central
Ja znam da bez m e n e
B o g ne m o e ni trenutka iveti,
Propadnem li ja, on m o r a
Nuno
2.
duh
napustili.
S.
smesta
mora
propasti.
4.
O n n e m o e biti
nada m n o m ,
J a n e m o g u biti
pod njim.
B o g je u m e n i
I
ja
Zar
nismo mi jedan
Sasvim
5.
oganj,
sam u n j e m u svetlost:
prisno
Bog me voli
drugome
zajedniki?
iznad
sebe:
V o l i m li ga ja tako,
Ja mu
dajem
onda toliko
B o g je m e n i B o g i
Ja
ovek:
Ja gasim n j e g o v u e,
I
7.
on me spaava iz bede.
B o g se prilagouje nama,
O n j e ono to
Jao nama
mi hoemo:
ako i mi n j e m u
N e p o s t a j e m o to treba d a postajemo.
8.
B o g je ono to j e s t e :
Ja s a m ono to j e s a m :
Poznaje li dobro jednoga,
Poznaje i m e n e i njega.
18*
275
9.
Ja s a m njegov sjaj
I
10.
on je m o j
i svetlost,
ukras.
Ja s a m loza u sinu,
O t a c je sadi i hrani,
Plod koji iz m e n e raste
Jeste Bog, sveti duh.
11.
Ja s a m b o j e d e t e i sin,
On je opet m o j e dete:
K a k o se to ipak deava
Da s m o i j e d a n i drugi oboje?
12.
Ja
s a m m o r a m sunce biti,
Moram
Da
svojim
bezbojno
Celoga
zracima
more
boanstva
crtam.
5.
PRIRODA
UJEDINILACKOG
SIMBOLA
SPITELERA
M o r a m o jo sebi da p o l o i m o raun o v a n o m p i
tanju kakve osobine ima blago i simbol obnovljenoga
ivota, k o j i pesnik osea kao donosioca radosti i spa
senja. V e s m o skupili niz dokaza k o j i prikazuju
boansku prirodu, boanstvo blaga. T i m e je jasno
reeno da u o v o m simbolu lee mogunosti za nova
energetika razreenja, naime za osloboenja n e s v e
sno vezanoga libida. Simbol kae u v e k : tako rei u
o v o m obliku m o g u n a j e n o v a manifestacija ivota,
spasenje od vezanosti i prezasienosti ivota. S i m b o
l o m iz nesvesnoga osloboeni libido simbolisan je kao
p o d m l a e n , ili u o p t e k a o n o v b o g , k a o t o se, n a
primer, u hrianstvu Jahve preobrazio u oca koji
v o l i i u o p t e u v i u i d u h o v n i ju m o r a l n o s t . M o t i v
obnove boje
je uopte rairen i stoga se m o e p r e t
postaviti kao poznat. Sto se tie oslobodilake snage
blaga, kae Pandora:
1 1 9
1 2 1
1 2 3
IM
Upor.
Jung,
Wandlungen
o S p i t t e l e r , L o c . cit. p . 108.
i L o c . cit. p. 127.
122 L o c . c i t . p . 1 3 2 .
12S L o c . c i t . p . 1 2 9 .
278
und
Symbole
der
Libido.
sanjarskoj svetlosti b u d u n o s t i .
Time je oevidno
r e e n o da se detinjske fantazije m o g u ispuniti, t j . da
se o n e slike ne g u b e , n e g o treba da se z r e l o m o v e k u
p o n o v o priblie i ispune. Stari K u l e u B a r l a h o v u
Mrtvom danu
kae: K a d nou leim i pritiskuju
me jastuci tame, onda se ponekad o k o m e n e zbija
zvuna svetlost, vidljiva m o j i m o i m a i ujna m o j i m
uima. I tada stoje o k o m o j e postelje lepi likovi b o l j e
b u d u n o s t i . J o u k o e n i , ali i z v a n r e d n e l e p o t e , j o
s p a v a i v i ali ko bi ih probudio, stvorio bi svetu
bolje lice. Junak bi bio onaj koji bi to mogao.
K a k v a bi srca tek time mogla da kucaju! Sasvim
d r u g a srca, k o j a sasvim d r u k i j e k u c a j u n e g o to
sada m o g u . (O slikama.) O n e ne stoje ni na
k a k v o m s u n c u i n i g d e ih s u n c e ne o s v e t i j u j e . Ali one
hoe i jedared moraju izii iz noi. To bi b i l a u m e t nost, stvoriti ih na suncu, tada bi one ivele. I E p i
metej ezne za slikom, za b l a g o m ; on u razgovoru
k a e o statui H e r a k l a ( h e r o j a ! ) : T o j e s m i s a o s l i k e i
s r a z u m e v a n j e m o n a j e d i n o nau slavu stavlja u to
da d o i v l j u j e m o p r i l i k u i k o r i s t i m o j e , da blago sazreva iznad nae glave i da ga dobivamo. * I k a d se
blago, od Epimetej a odbijeno, donosi svetenicima,
ovi pevaju upravo onako kako je Epimetej za blagom
ranije eznuo: O doi, o Boe, sa s v o j o m milou,
da odmah zatim njima ponueno nebesko blago o d
biju i narue. Poetak h i m n e k o j u p e v a j u svetenici
lako je razumeti kao protestantsku crkvenu pesmu:
1 2 4
12S
12
Doi,
Istinski
due
doi,
Boe
od
Tvoja snaga
ivota,
velnosti!
nije uzalud,
duh
Biti u t a m n o m
O,
due
Ti
izvesni
snage
Unapreuj
novi
svako doba;
svetlost
sjaj
srcu.
i
jaine,
due,
124 L o c . c i t . p . 1 2 8 .
125 P a u l C a s s i r e r , B e r l i n , 1 9 1 2 , p . 1 6 s .
12 S p i t t e l e r , L o c . c i t . p . 1 3 8 .
279
281
m o j i leevi uskrsnue.
1 3 1
1 8 2
iso u p o r . g o r e m o j a r a s p r a v l j a n j a u z S i l e r o v a p i s m a .
i R i m l j a n i m a 8 , 19.
u*
Frobenius,
Vek
sunanoga
boga.
iss
Upor.
Wandlungen
und
Symbole
der
Libido.
S
ubi
j a n j e m levijatana ide u Spitelera paralelno savlaivanje b e hemota.
282
kae
Blizu
Patamu:
je
I teko je shvatiti B o g a .
A l i gde je opasnost, tu raste
I ono
to e spasti.
i razorenje. TJ s v a k o m sluaju, p o j a v a o n o g a to d o
nosi spasenje v e z a n a je najprisnije s r a z o r e n j e m i
opustoenj e m . K a d staro ne bi bilo zrelo za smrt,
nita n o v o ne bi se p o j a v i l o , i staro ne bi m o g l o i ne
bi trebalo da bude uniteno kad n o v o m e ne bi na te
tan nain zauzimalo mesto. O v a prirodna psiholoka
v e z a s u p r o t n o s t i n a l a z i se u I s a i j e 7, 16 i d a l j e . U 7,
14 kae se da e d e v o j ka roditi sina, k o m e e dati i m e
Emanuilo. Emanuilo karakteristino znai B o g s
nama, tj. sjedinjenje s latentnom silom nesvesnoga,
k o j a j e z a g a r a n t o v a n a u s i m b o l u s p a s e n j a . A l i ta o v o
sjedinjenje najpre treba da znai, p o k a z u j u stihovi
koji neposredno sleduju:
Jer p r e n e g o to dete naui odbaciti zlo a i z a
brati d o b r o , ostavie zemlju, na k o j u se gadi, d v a
cara njezina.
8, 1: I ree G o s p o d : uzmi preda se veliku knjigu
i u n j o j n a p i i o v e j i m p i s m o m : brz na plen, hitar
na
grabe.
8, 3: Z a t i m p r i s t u p i h p r o r o i c i , i o n a z a t r u d n e i
r o d i sina. A G o s p o d m i r e e : n a e n i m u i m e : brz n a
plen,
hitar na grabe.
J e r p r e n e g o to dete n a u i vikati: o e m o j i m a j
ko moja! odnee se blago damatansko i plen sama
r i j ski p r e d c a r e m a s i r s k i m .
8, 6: Sto ovaj narod ne mari za v o d u siloamsku
koja tee tiho . . .
Zato, evo, G o s p o d e na njih navesti silnu i v e
liku v o d u iz reke, naime cara asirskoga i svu slavu
n j e g o v u , te e izii iz svih s v o j i h p o t o k a , i tei e
p o v r h svih svojih bregova.
I n a v a l i e p r e k o J u d e , p l a v i e i r a z l i v a e se i d o i
d o g r l a , i k r i l a e j o j s e rairiti p r e k o s v e k o l i k e t v o j e
zemlje, Emanuilo!
V e u s v o j o j k n j i z i Preobraaji i simboli libida
ukazao sam na to da zmaj, opasnost od poplave, u b i stvo deteta, ugroavaju ro enje Boga. Psiholoki to
z n a i : d a l a t e n t n a sila m o e i z b i t i i s v e s t p r e p l a v i t i .
O v a opasnost je za Isaiju strani car, k o j i u p r a v l j a
neprijateljskim, m o n i m carstvom. Za Isaiju, razume
se, p r o b l e m nije psiholoki, n e g o j e z b o g s v o j e p o t p u 284
v i r i v a l a i s p o d k r e v e t a i d o g o d i l o s e d a s e o n a , to s e
Epimetej tvorevini blie primicao, sve dalje povlaila
n e l j u b a z n i m p o k r e t i m a . I t a k o u t e i u u r i l a se, n e
izgovarajui ni j e d n u jedinu r e i ne dajui glasa od
sebe, ma koliko je kralj molio, preklinjao i podsticao
raznim besedama.
O e v i d n o j e d a j e savesti n o v i s i m b o l b i o v e o m a
nesimpatian, i stoga je kralj seljacima savetovao da
blago nose svetenicima. Jedva je Hifil-Hofal (vr
h o v n i svetenik) p o g l e d a o lice slike, k a d p o e da se
u a s a v a i da se g a d i , da v i e i da g a l a m i , z a t i u j u i
elo rukama.
, D a l j e s t i m r u g l o m , j e r n e t o protivboansko l e i
u n j e m u i plotsko je n j e g o v o srce i drskost b i j e iz n j e
govih oiju.
Z a t i m s e l j a c i o d n e s u b l a g o a k a d e m i j i : ali n a s t a v
nici v i s o k e k o l e n a o e da slici n e d o s t a j e .oseanje
i dua', a ,povrh toga ozbiljnost, a najvie i misao
vodilja.'
Zlatar naposletku nae da je blago lano i od
prosta materijala. Na trgu, g d e su seljaci hteli da se
blaga oslobode, pojavi se policija. uvari prava, kad
v i d e e s l i k u , p o v i k a e : , I m a li s r c a u v a e m t e l u i l e i
li i u v a o j d u i s a v e s t da se to u s u u j e t e i t a k o j a v n o
pred oi svih iznosite tu pravu, bestidnu, pohotljivu
golotu?
B r z o se tornjajte odavde! I teko v a m a samo ako
sluajno t o m slikom uprljate nau istu d e c u zajedno
sa belim enama . . . '
P e s n i k je s i m b o l obeleio k a o stran, n e m o r a l a n ,
nezakonski, suprotan moralnim oseajima, oprean
oseanju i naoj predstavi duevnoga, isto tako i n a
em p o j m u boanskoga; taj simbol govori ulnosti,
bestidan je i m o e u velikoj meri da ugrozi javni m o
ral izazivanjem seksualnih matanja.
O v i atributi,
dakle, o d r e u j u n e k o sutastvo k o j e se nahodi u p r o tivrenosti naroito s naim moralnim vrednostima, u
drugom redu i s estetikim vrednosnim sudom, jer u
t o m oskudevaju vie oseaj ne vrednosti, i odsustvo
misli vodilje nagoveuje i iracionalnost njegova
mislenoga sadraja. Verdikat protivboansko m o g a o
286
* S p i t t e l e r , L o c . cit. p . 163.
287
IM
288
E.
Konig,
Ahasver,
1907.
1 8 7
1 3 9
uz
to
Wondl.
und
Symbole
der
Libido,
p.
58.
138 V u l g a t a i m a a k : n e r v i t e s t i c u l o r u m e j u s p e r p l e x i
s u n t . U S p i t e l e r a j e Astarta e r k a b e h e m o t o v a k a r a k t e
ristino.
139 U p o r . s t i m F l o u r n o v , Une mystique moderne.
Arch.
d e P s y c h . T . X V , 1915.
18 Jung, Odabrana dela, V
289
140 B u t t n e r , L o c . c i t . I , p . 1 6 5 .
141 O b i l n i d o k a z i za to u: Wandlungen
Libido.
290
und
Svmbole
der
1 4 2
1 4 4
1 4 5
1 4 5
19*
291
292
VI
PROBLEM
TIPOVA U PSIHIJATRIJI
OTO G R O S : C E R E B R A L N A S E K U N D A R N A F U N K C I J A
293
Jung,
Diagnostische
Associationsstudien.
*
Eberschweiler,
Untersuchungen
iiber
die
sprachliche
Komponente
der
Association.
Inaug.
Diss.
Zurich
1908,
Allg.
Zeitschrift . P s v c h i a t r i e , 1908.
2
294
297
s l u a j e v i m a o n a p o s t a j e l u a k a ili p a r a n o i n a i d e j a ,
t j . apsolutno nepokolebljiva veliina koja ceo ivot
jedinke prinudno stavlja u svoju slubu. T i m e se ceo
mentalitet drukije orijentie, stanovite se p o m e ra. Na osnovu ovoga shvatanja postanka paranoine
i d e j e m o g l a bi se objasniti i injenica da se u i z v e
snim poetnim stanjima podesnim psihoterapeutskim
procedurama paranoina ideja moe korigovati, nai
me onda kada oveku poe za rukom da je vezuje sa
d r u g i m k o m p l e k s i m a predstava koji e je proiriti i
stoga korigovati. Postoji i neka nesumnjiva o p r e z
n o s t , ta v i e b o j a l j i v o s t s o b z i r o m n a a s o c i r a n j e r a
stavljenih kompleksa. Stvari m o r a j u da ostanu isto
o d v o j e n e , m o s t o v i i z m e u k o m p l e k s a k i d a j u se, t a k o
rei, to je m o g u n o vie r i g o r o z n i m i rigidnim f o r mulisanjem sadraja kompleksa. Gros tu tendenciju
z o v e s t r a h o m od a s o c i j a c i j a (Psvchopath. Mindertv.
p. 40). Stroga unutranja zatvorenost takva k o m p l e
ksa oteava svaki pokuaj uticaja spolja. T a k a v p o k u
aj m o e doneti pozitivne rezultate s a m o ako m u p o e
z a r u k o m d a ili p r e m i s u ili z a k l j u a k k o m p l e k s a v e e
za k o j i drugi k o m p l e k s isto o n a k o strogo i l o g i n o k a o
to s u oni m e u s o b o m povezani. N a g o m i l a v a n j e n e
d o v o l j n o povezanih kompleksa prirodno izaziva j a k o
i z d v a j a n j e n a p o l j e i, kao to b i s m o mi rekli, j a k o sla
ganje libida unutra. Otuda redovno p r i m e u j e m o i z
vanrednu koncentraciju na unutranje procese, ve
p r e m a p r i r o d i o v e k o v o j , ili na fizike senzacije u
o n o g a k o j i j e v i e e m o c i o n a l n o o r i j e n t i s a n , ili n a d u
hovne procese u onoga koji je vie intelektualno ori
jentisan. Linost se p o j a v l j u j e sputana, apsorbovana
ili r a s u t a , p o t o n u l a u m i s l i ili i n t e l e k t u a l n o j e d n o
s t r a n a ili h i p o h o n d r i n a . U s v a k o m s l u a j u , n a i l a z i m o
na slabo u e s t v o v a n j e u s p o l j a n j e m ivotu i j a s n u
sklonost ka zaziranju od ljudi i ka usamljenosti, koja
se esto kompenzuje naroitom ljubavlju prema ivo
t i n j a m a ili b i l j k a m a . Z a t o s u u n u t r a n j i p r o c e s i u t o
liko vie u kretanju, jer se s v r e m e n a na v r e m e d o 8
U p o r . uz t o : P. B j e r r e ,
chronischen
Paranoia.
Jahrb.
fiir
schungen, B d . III, p. 795 ss.
8
298
Zur
Radikalbehandlung
der
psychoanalytische
For-
t a d a m a l o p o v e z a n i ili n i k a k o n e p o v e z a n i k o m p l e k s i
iznenada sudaraju i time p o n o v o daju p o v o d a za
intenzivnu primarnu funkciju, koja iskljuuje v r e
mensku duinu sekundarne funkcije i njeno amalgam i s a n j e d v a j u k o m p l e k s a . M o g l o bi se misliti da bi se
na taj nain j e d a r e d svi k o m p l e k s i m o g l i sudariti i
time proizvesti optu jedinstvenost i zatvorenost psi
hikih sadraja. O v a blagotvorna posledica pojavila
b i se, r a z u m e se, s a m o k a d b i s e m o g l a z a u s t a v i t i p r o mena spoljanjega ivota. Ali kako to nije m o g u n o ,
onda se ipak neprestano pojavljuju novi nadraaji,
koji proizvode sekundarnu funkciju, i ova unakrst
preseca i p o r e m e u j e unutranje linije. S h o d n o t o m e
ovaj tip i m a izrazitu tendenciju da odstranjuje s p o
ljanje nadraaje, da se uklanja promeni, da ivot u
njegovu konstantnom toku, ako je to moguno, zadr
ava dok nije izvrio sva unutranja amalgamisanja.
A k o je re o n e k o m bolesniku, on e tu tendenciju i
j a s n o p o k a z i v a t i , o n e se, k o l i k o g o d j e t o m o g u n o ,
od svega povlaiti i teie da ivi usamljenikim i v o
t o m . A l i on e s a m o u l a k i m sluajevima nalaziti s v o
je isceljenje na taj nain. U svima teim sluajevima
ne preostaje nita d r u g o n e g o smanjivati inten
zitet p r i m a r n e f u n k c i j e , a t o j e p i t a n j e s v a k a k o
j e d n o poglavlje sa sebe, i njega smo se v e dotakli pri
pretresanju ilerovih pisama. Zaista je jasno da se
o v a j t i p o d l i k u j e s a s v i m n a r o i t i m fenomenima afe
kta. K a o t o s m o v i d e l i , o v a j t i p r e a l i e a s o c i j a c i j e
k o j e pripadaju polaznoj predstavi. On asocira u p u
noj meri materijal koji pripada temi, tj. ukoliko nije
re o materijali jama koje su ve vezane za druge k o m
plekse. Naie li kakav nadraaj na takav materijal,
t j . n a j e d a n k o m p l e k s , o n d a n a s t a j e ili s n a n a r e a k
cija, eksplozija p u n a afekta, ili a k ne nastaje nita
a k o i z d v o j e n o s t k o m p l e k s a nita ne pusti unutra. A l i
ako se dogodi realisanje, sve afektivne vrednosti is
k l j u u j u se; deava se jaka afektivna reakcija, k o j a
za sobom ostavlja dugo naknadno delovanje, koje
v r l o e s t o o s t a j e s p o l j a n e o p a e n o , ali s e u t o l i k o d u
blje uvlai unutra. D o c n i j a treperenja afekta ispunja299
p. 37.
300
Gross,
Vber
psychopathologische
Mindertvertigkeiten,
L o c . cit. p. 59.
8 Upor.
uz
to
slino
utvrivanje
u Dordana.
301
n i j e d o p u t a l a e g z i s t e n c i j u m o r a l n o g a ili e s t e t i k o g a
s u k o b a . O b e s t v a r i v r e n e su, k a o p o t p u n o r a z l i n e ,
sasvim o d v o j e n o j e d n a o d druge. R a z u m e se, r e z u l
tat je b i o teka n e u r o z a pritiska.
O v u kritiku m o r a m o imati na u m u kad pratimo
G r o s o v a izvoenja o tipu sa p r o d u b l j e n o m sveu.
P r o d u b l j e n a svest je, k a k o kae Gros, o s n o v a p o unutranjenih individualnosti. Z b o g jakoga kontraktivnoga efekta spoljanji nadraaji svagda se p o s m a traju sa stanovita j e d n e ideje. Mesto nagona ka
praktikome ivotu u takozvanoj stvarnosti p o j a v l j u
je se tenja za pounutranjivanjem. Stvari se ne
poimaju kao pojedinana pojava, nego kao delimini
p o j m o v i velikih kompleksa predstava. O v o Grosovo
shvatanje tano se podudara s naim ranijim razmi
ljanjima p o v o d o m pretresanja nominalistikoga i r e
alistikoga stanovita i n j e g o v i h prethodnih stadijuma u p l a t o n s k o j , m e g a r s k o j i k i n i k o j koli. Iz G r o sovih shvatanja lako se m o e uvideti u e m u se sasto
ji razlika i z m e u stanovita: o v e k s k r a t k o m sekun
darnom
funkcijom
ima u vremenskom
jedinstvu
mnoge i samo labavo povezane primarne funkcije; on
je, dakle, naroito vezan za pojedinu pojavu, za indi
vidualni sluaj. Otuda su universalia za njega samo
n o m i n a i l i e n a su s t v a r n o s t i . N a p r o t i v , za l j u d e s
p r o d u e n o m sekundarnom funkcijom stoje svagda na
p r v o m m e s t u unutranja stanja stvari, abstracta,
i d e j e ili u n i v e r s a l i a ; o n a s u z a n j e g a p r a v a s t v a r n o s t ,
za k o j u on mora vezivati sve pojedinane pojave. S t o
ga je on, sasvim p r i r o d n o , realist (u smislu sholastike). K a k o introvertnom nain posmatranja svagda
stoji iznad opaanja spoljanjih stvari, on je sklon da
b u d e relativist. On osea k a o naroito prijatnu h a r
moniju okoline; ona odgovara njegovoj unutranjoj
tenji za harmonizacijom njegovih izolovanih k o m
pleksa. On se kloni svakoga neometanoga p o j a v l j i
vanja, jer bi ga ono m o g l o dovesti do nadraaja koji
suvie u z n e m i r u j e . ( M o r a j u se izuzeti sluajevi e k s
plozija afekta!) Socijalno obziran je je neznatno, j e r
9
1 0
G r o s s , p. 6 3 .
10 p . 6 4 .
303
304
p.
65.
12 p . 6 5 .
20 Jung, Odabrana dela, V
305
G r o s j e t e r e i p i s a o , z n a se, 1902. g o d i n e . A
s a d a ? K a d b i s m o u o p t e o t o m e s m e l i izraziti s v o j e
miljenje, morali bismo rei: potrebujemo oevidno i
jedno i drugo, i civilizaciju i kulturu, skraenje s e
kundarne funkcije kod jednih i produenje kod dru
gih. Jer ne stvaramo j e d n o bez drugoga, i na a
lost, m o r a m o t o d a p r i z n a m o d a n a n j e m o v e a n stvu nedostaje i j e d n o i drugo. ega k o d jednoga ima
suvie, toga k o d d r u g o g a i m a premalo, i zato h o e m o
da se izrazimo obazrivo. Jer neprestano prianje o
napretku postalo je neverodostojno i sumnjivo.
Saimajui, eleo bih napomenuti da se Grosovi
pogledi idui dalje poklapaju s m o j i m a . Stavie, m o j a
t e r m i n o l o g i j a e k s t r a v e r s i ja i i n t r o v e r s i j a
opravdava se pred Grosovim shvatanjem. Ostaje n a m
samo jo da kritiki osvetlimo G r o s o v u fundamental
nu hipotezu, p o j a m sekundarne funkcije.
S t v a r j e u v e k m u n a k a d j e r e o f i z i o l o k i m ili
organskim
hipotezama s o b z i r o m na psiholoke
p r o c e s e . K a o to j e p o z n a t o , u v r e m e v e l i k i h u s p e h a
ispitivanja m o z g a vladala je neka vrsta manije da se
za psiholoke procese fabriku ju hipoteze (meu k o j i
ma hipoteza da se u snu elini produeci povlae
nije najapsurdnija) koje su doivele ozbiljno razma
t r a n j e i n a u n u d i s k u s i j u . S p r a v o m se g o v o r i l o o
pravoj mitologiji mozga. Ali Grosovu hipotezu n i
kako ne bih eleo da obraujem kao mit mozga,
jer ona ima veoma veliku radnu vrednost. Ona je
odlina radna hipoteza, to j o j je i sa d r u g e strane
3 p . 6 8 s.
306
307
sche
308
i* p. 1 2 . I s t o t a k o G r o s u s v o j o j k n j i z i Uber
Minderivertigkeiten, W i e n , 1 9 0 9 , p. 30 i p. 3 7 .
pathologi-
S a i m a m : ini m i s e d a j e primarna f u n k c i j a v a
nija negoli sekundarna. Intenzitet primarne f u n k O v a napregnutost odnosno malaksalost moe se kat
k a d dokazati ak u tonusu muskulature. O n a se redovno vidi
izraena na licu.
1 5
309
310
VII
PROBLEM TIPINIH
S T A V O V A U ESTETICI
Worringer,
Abstraktion
M u n c h e n 1911 ( I A u f l . 1 9 0 8 ) .
1
und
Einfiihlung,
III
Auflage.
311
p r e d m e t , d o i v l j u j e m , p o l a z e i o d n j e g a , ili o s t a j u i u
n j e m u kao apercipovanom, podsticaj za odreen n a
in unutranjega dranja. Ovaj se p o j a v l j u j e kao n j i
m e d a t , m e n i o d n j e g a s a o p t e n . Jodl ( J o d l ) o b j a
njava stvar o v a k o : ulni privid koji umetnik daje
nije samo povod da se po zakonima asocijacije seam o s r o d n i h d o i v l j a j a , n e g o t i m e to o n p o d l e e o p
tem zakonu eksternalizacije* i p o j a v l j u j e se kao n e
t o i z v a n n a s , m i u isti m a h p r o j i c i r a m o u n j e g a u n u
tranje procese k o j e on u n a m a reprodukuje, i time
mu
dajemo
estetiko
oivotvorenje
(asthetische
Beseelung) izraz k o j i bi se m o g a o pretpostaviti izrazu
uivljavanje, jer kod ove introjekcije sopstvenih
unutranjih stanja u sliku nije re samo o oseanjima
nego o unutranjim procesima svake vrste.
Vunt
( W u n d t ) u o s e a v a n j e r a u n a u e l e m e n t a r n e procese
asimilacije. U i v l j a v a n j e j e , d a k l e , j e d n a v r s t a p r o
cesa opaanja, k o j i je obeleen time to se oseajno
bitan psihiki sadraj premeta u objekat i objekat
time introjicira sadraj koji s v o j o m pripadnou
s u b j e k t u asimilie o b j e k a t s u b j e k t u i v e z u j e ga sa s u
b j e k t o m toliko da subjekat sebe tako rei osea u o b
jektu. Ipak se pri tome subjekat ne osea kao proji
ciran u objekat, n e g o mu se objekat u koji se on u i veo pojavljuje kao oivotvoren i kao da govori iz
s a m o g a sebe. O v a osobenost v o d i p o r e k l o otuda to
projekcija nesvesne sadraje prenosi u objekat, zbog
ega se uivljavanje u analitikoj psihologiji o z n a
a v a i k a o prenoenje ( F r o j d ) . Stoga je uivljavanje
neka ekstraversija.
Voringer
estetiko
doivljavanje
u u i v l j a v a n j u d e f i n i e o v a k o : Estetiko uivanje je
objektivisano
samouivanje.
Shodno
tome
samo
je
2
2 Lipps,
p . 1 9 3 s.
Leitfaden
der
Psychologie,
II
Auflage,
1906,
L o c . c i t p. 4.
312
o n a f o r m a lepa u k o j u s e o v e k m o e u i v e t i . Lips
kae: Samo ukoliko postoji to uivljavanje, forme
su lepe. Njihova lepota je ovo m o j e idealno slobodno
uivanje u n j i m a . P r e m a tome, f o r m a u k o j u se
o v e k n e m o e u i v e t i j e s t e runa. T i m e j e d a t o i
ogranienje teorije uivljavanja, jer ima oblika u m e t
n o s t i , k a o to Voringer i s t i e , k o j e u m e t n i k o m s t v a
ranju stava uivljavanja ne odgovaraju. To su n a r o
ito istonjaki egzotini oblici umetnosti. Iz duge
tradicije u nas zapadnjaka prirodno lepo i prirodno
istinito utvrdilo se kao m e r i l o umetniki lepog, jer
to je uopte i m e r i l o k o j e pripada sutini g r k o - r i m ske i z a p a d n j a k e umetnosti. (Izvesne stilske f o r m e
srednjega veka svakako predstavljaju izuzetak od
toga!) Na opti stav p r e m a umetnosti jeste o d v a j k a
da stav uivljavanja, i zato k a o lepo m o e m o da o b e l e i m o s a m o o n o u to m o e m o d a s e u i v i m o . A k o
je umetniki oblik objekta takav da je oprean ivo
t u , t a k o r e i a n o r g a n s k i ili a p s t r a k t a n , o n d a n e m o
e m o svoj ivot da unosimo u njega, a to svagda i
n i m o kad se u i v l j u j e m o . (U to se u i v l j u j e m jeste
u o p t e i v o t , Lips.) M o e m o s e u i v l j a v a t i s a m o u
organske, p r i r o d n o istinite f o r m e , u o n e k o j e h o e
ivot. Pa ipak, postoji neka naelno druga umetnika
f o r m a , n e k i i v o t u o p r e a n stil, k o j i p o r i e h o t e n j e
ivota, o d v a j a se od ivota, a ipak istie p r a v o na l e potu. G d e umetniko stvaranje proizvodi ivotu
oprene, anorganske i apstraktne forme, tu ne m o e
vie da b u d e rei o u m e t n i k o m hotenju iz potrebe
uivljavanja, nego ak o potrebi koja je uivljavanju
direktno suprotna, dakle o tendenciji da se ivot p r i tesni. K a o o v a j protivpol potrebe uivljavanja p o
j a v l j u j e n a m se nagon za apstrakcijom. S t o se t i e
psihologije nagona za apstrakcijom, kae Voringer:
S t a su, d a k l e , p s i h i k e p r e t p o s t a v k e n a g o n a z a a p
strakcijom? I m a m o da ih traimo u oseanju sveta
onih naroda, u njihovu psihikom dranju prema k o smosu. D o k nagon za uivljavanjem ima za uslov
srean panteistiki odnos p o v e r e n j a izmeu ljudi i
7
i L i p p s , Asthetik, p. 2 4 7 .
8 W o r r i n g e r , L o c . cit. p. 16.
313
r e s p . p r e n o e n j e , ali p r e n o e n j e n e g a t i v n e v r s t e . M o
rali b i s m o , dakle, pretpostaviti da aktu apstrakcije
prethodi nesvestan akt projekcije, u k o j e m u se n e
gativno naglaeni sadraji prenose na objekat. K a k o
je u i v l j a v a n j e , k a k o i apstrakcija, akt svesti, i k a k o
poslednjoj prethodi nesvesna projekcija, to smemo
postaviti pitanje da li m o d a i uivljavanju ne p r e t
h o d i k a k a v nesvestan akt. K a k o j e sutina u i v l j a v a n j a projekcija subjektivnih sadraja, onda prethodni
nesvesni akt m o r a da b u d e suprotnost, naime o d u z i
m a n j e d e l o t v o r n e m o i o b j e k t u . T i m e se, n a i m e , o b
jekat u neku ruku ispranjava, oduzima mu se s a m o delatnost, i na taj n a i n on postaje p o d e s a n da p r i
hvati subjektivne sadraje onoga koji se uivljuje.
O n a j k o j i s e u i v l j u j e tei d a o b j e k a t n a d a h n e s v o
j i m i v o t o m i da svoj ivot doivi u o b j e k t u ; stoga je
potrebno da samostalnost i diferencija izmeu o b j e k
ta i subjekta ne b u d u suvie velike. Otuda se n e s v e
s n i m a k t o m k o j i p r e t h o d i u i v l j a v a n j u d e p o t e n c i r a ili
n a t k o m p e n z u j e samovlasnost objektova, t j . time to
se subjekat nesvesno odmah nadreuje objektu. Ali
nadredi van je m o e se deavati samo nesvesno p o j a
a v a n j e m znaaja subjektova. To se m o e zbivati n e
s v e s n o m f a n t a z i j o m , k o j a ili o b j e k a t o d m a h l i a v a
v r e d n o s t i i s n a g e , ili s u b j e k a t p o v i a v a i n a d r e u j e g a
o b j e k t u . T e k n a taj nain nastaje o n a j n a g i b k o j i
potrebu je uivljavanje da bi subjektivne sadraje
m o g l o preneti u objekat. Onaj koji vri apstrakciju
nahodi se u j e d n o m strano o i v l j e n o m svetu, k o j i
tei d a g a n a d m o n o p r i g u i , i s t o g a s e o n p o v l a i u
sebe da k o d sebe izmisli f o r m u l u spasenja, k o j a je
podesna da n j e g o v u s u b j e k t i v n u vrednost uzvisi to
liko da m o e odoleti objektovu uticaj u.
Naprotiv,
onaj koji se uivljuje nahodi se u svetu koji p o t r e b u je n j e g o v o subjektivno oseanje da ima ivot i duu.
On s p o v e r e n j e m oivotvorava taj svet, d o k se onaj
koji vri apstrakciju s n e p o v e r e n j e m povlai pred
demonima objekata i apstraktnim tvorevinama p o d i
e s e b i s u p r o t a n s v e t o d k o j e g a d o b i v a zatitu. A k o
dozovemo u pamet izvoenja prethodnih poglavlja,
onda e m o u uivljavanju lako upoznati mehanizam
315
1 0
L o c . cit. p. 18.
10 L o c . c i t . p . 2 1 .
316
1 2
11
Australia.
1 2
lativno
318
Spencer and
Gillen,
London
1904.
The
Northern
Tribes
of
Central
r o d n o j e to j e o v o k a r a k t e r i s a n j e s h e m a t i n o i n e
m o e o k a r a k t e r i s a t i c e l u s u t i n u e k s t r a v e r t n o g a ili
i n t r o v e r t n o g a s t a v a , n e g o s a m o m o e istai i z v e s n e
nijanse, k o j e ipak imaju znatan znaaj.
K a o to o n a j k o j i v r i ui v i j a v a n j e u i v a u
o b j e k t u sama sebe a da toga n i j e svestan, tako i onaj
k o j i v r i a p s t r a k c i j u , t i m e to r a z m i l j a o u t i s k u k o j i
mu dolazi od o b j e k t a , g l e d a sama s e b e a za to ne zna.
J e r o n o to o n a j k o j i v r i u i v l j a v a n j e p r e n o s i u
o b j e k a t jeste o n sam, t j . n j e g o v vlastiti nesvesni s a
d r a j , i o n o to o n a j k o j i v r i a p s t r a k c i j u m i s l i o s v o m
utisku o o b j e k t u , to on misli o s v o j i m vlastitim o s e anjima, koja mu se pojavljuju na objektu. Otuda je
jasno da stvarnom dokui van ju objekta pripadaju
o b e funkcije, kao i stvarnom umetnikom stvaranju.
O b e funkcije i postoje svagda u jedinki, samo su v e
inom neravnomerno diferencirane. Zajedniki koren
ovih dvaju osnovnih oblika estetikoga doivljavanja
V o r i n g e r n a l a z i u n a g o n u za samoodricanjem.
Kod
apstrakcije o v e k tei za tim da u p o s m a t r a n j u o n o
g a to j e n u n o i n e p o m e r l j i v o b u d e o s l o b o e n s l u
ajnosti u ljudskom biu uopte, prividne p r o i z v o l j
nosti opte organske egzistencije. P r e m a n e i z m e r nim neoivljenim objektima koji unose zabunu i stva
raju d u b o k e utiske o v e k sebi stvara j e d n u apstrak
ciju, t j . apstraktnu optu sliku, k o j a utiske v e z u j e u
zakonitu f o r m u . O v a slika i m a m a g i j s k i znaaj zati
te protiv haotine izmene doivljavanja. ovek p o
nire u tu sliku i g u b i se u n j o j toliko da s v o j u a p
straktnu istinu najzad stavlja iznad realiteta ivota
i time ivot, koji bi m o g a o omesti uivanje u a p
straktnoj lepoti, u o p t e pritenjava. On se na taj
nain sam podie do jedne apstrakcije, identifikuje
s e b e s v e n o m v a l j i v o u s v o j e s l i k e i s m i r u j e se u
n j o j t i m e to m u o n a u n e k u r u k u p o s t a j e f o r m u l a
k o j a ga spaava. Na taj n a i n on se o d r i e s a m o g a
sebe i svoj ivot p r e d a j e s v o j o j apstrakciji, u k o j o j ga
u n e k u r u k u k r i s t a l i e . A l i t i m e to o n a j k o j i v r i
uivljavanje prenosi u o b j e k a t s v o j u delatnost, svoj
ivot, on se time takoe prenosi u objekat, ukoliko
13
Loc. cit.
p. 26.
319
1 8
320
svome
romanu
Auch
Einer
odlino
ije, o n i o s l o b a a j u o v e k a o d s l u a j n o n a g o n s k o g a ,
ta v i e , o n i g a u v a j u o d t o g a t i m e to m u o m o g u
u j u n e k o samoodricanje. K a o to p o k a z u j e s v a k o
d n e v n o psiholoko iskustvo, ima v e o m a m n o g o ljudi
koji se sasvim identifikuju sa svojom upravljenom
funkcijom (dragocenom funkcijom), a to su i z m e
u ostalog ba tipovi o k o j i m a je o v d e govoreno.
Identifikacija s upravljenom funkcijom ima to n e o
s p o r n o p r e i m u s t v o to s e o v e k n j o m e n a j b o l j e p r i
lagouje kolektivnim oekivanjima i zahtevima, i tek
pri tome moe jo samoodricanjem da se otme s v o
jim manje znaajnim, nediferenciranim i neupravljenim funkcijama. Nesebinost (Selbstlosigkeit),
uostalom, sa stanovita socijalnoga morala jeste n a r o
i t a v r l i n a . N a d r u g o j s t r a n i , i p a k , d o l a z i v e l i k a teta
od identifikacije s u p r a v l j e n o m funkcijom, naime
degeneracija jedinke.
o v e k je n e s u m n j i v o s p o s o b a n
z a d a l e k o s e n u m e h a n i z a c i j u , ali n e u t o l i k o j m e r i
da bi sasvim m o g a o dii r u k e od sebe, a b e z tete po
s e b e . J e r to s e o n v i e i d e n t i f i k u j e s j e d n o m f u n k
cijom, utoliko vie opseda je libidom i utoliko vie
oduzima libido drugim funkcijama. One, dodue, due
v r e m e n a i p o d n o s e o b i m n o u s k r a i v a n j e l i b i d a ; ali
jedared ipak reaguju. Jer, time to im se libido
u s k r a u j e one p o s t e p e n o d o s p e v a j u p o d prag svesti,
n j i h o v a asocijativna veza sa sveu poputa i time
one polagano tonu u nesvesno. To je istoga z n a e
nja kao i regresivan razvitak, n a i m e vraanje rela
tivno razvijene funkcije na infantilni i naposletku na
arhaini stepen. Ali kako je o v e k samo relativno
m a l o hiljada godina p r o v e o u kultivisanom stanju, a
m n o g e stotine hiljada godina u nekultivisanom, u
n j e m u su arhaini naini funkcije jo izvanredno
sposobni za ivot i lako se m o g u p o n o v o oiveti. A k o
se, d a k l e , i z v e s n e f u n k c i j e u s k r a i v a n j e m l i b i d a d e z integruju, onda njihove arhaine osnove u nesvesnom
prelaze u funkciju. O v o stanje znai disasocijaciju
linosti, j e r arhaine funkcije n e m a j u nikakvih n e
posrednih veza sa sveu, dakle nikakvi prolazni m o 19
16
Symbole
Upor.
za upravljeno
der Libido, p. 7 s s .
miljenje
Jung,
Wandl.
und
321
322
VIII
PROBLEM
TIPOVA U MODERNOJ
FILOSOFIJI
1. D Z E M S O V I TIPOVI
I u n o v i j o j p r a g m a t i k o j filosofiji o t k r i v e n o je
p o s t o j a n j e d v a j u t i p o v a , i to je u i n i o Vilijam Dems
(William James). On kae: Istorija filosofije u v e
l i k o j m e r i j e s u d a r a n j e i z v e s n i h l j u d s k i h temperamenata ( k a r a k t e r o l o k i h d i s p o z i c i j a ) .
Ma kakvoga
t e m p e r a m e n t a bio jedan filosof po pozivu, on u s v a
k o m sluaju pokuava, k a d filosofira, da misli i n j e
nicu svojega temperamenta. Ipak njegov temperamenat predstavlja predrasudu jau no ma koja od
njegovih objektivnih premisa. Temperamenat n j e g o
v u d o k a z i v a n j u u o v o m e ili o n o m e p r a v c u d a j e v a
nost t i m e to p r e m a prilikama d o v o d i do s e n t i m e n
t a l n i j e g a ili h l a d n i j e g a g l e d a n j a n a s v e t , i s t o o n a k o
k a o i n j e n i c a ili p r i n c i p . o v e k m i s l i l a c i m a p o v e r e n j e u s v o j t e m p e r a m e n a t . On sebi eli svet k o j i se
slae s n j e g o v i m t e m p e r a m e n t o m , i on misli na svako
predstavljanje sveta k o j e n j e m u dolikuje. L j u d e d r u
goga temperamenta on osea kao l j u d e k o j i nisu p r a
v i l n o u s k l a e n i sa s t v a r n i m k a r a k t e r o m s v e t a , i u
osnovi uzev on ih posmatra kao nenadlene i kao
l j u d e k o j i nikako nisu pravi filosofi, ma koliko u d i
jalektikoj umenosti bili nadmoniji od njega. Ali
1
W . J a m e s , Pragmatism. A n e w n a m e
w a y s of thinking. L o n g m a n s , L o n d o n 1911.
* L o c . c i t . p. 6.
1
21*
for
some
old
323
8 L o c . c i t . p . 7 s.
L o c . cit. p. 9
L o c . cit. p. 10 ss.
4
324
leava racionalista
kao
tender-minded (s n e n i m i
d e l i k a t n i m d u h o m ) , a e m p i r i a r a k a o tough-minded
(sa i l a v i m d u h o m ) . T i m e o n o e v i d n o p o k u a v a d a
obelei naroitu prirodu dvaju mentaliteta. U daljem
toku naega izlaganja imaemo prilike da ovo karakterisanje
podrobnije ispitamo. Zanimljivo je
ta
D e m s kae o predrasudama k o j e ta dva tipa gaje
jedan prema drugome. Oni nemaju ba visoko m i
ljenje jedan o d r u g o m e . N j i h o v a tipska suprotnost
igrala je u l o g u u sva v r e m e n a filosofije, pa tako i
danas. T o u g h - m i n d e d o c e n j u j e t e n d e r - m i n d e d - a kao
sentimentalna, dok tender-minded smatra ovoga za
n e f i n a , t u p a ili b r u t a l n a . J e d a n s m a t r a d r u g o g a z a
inferiorna.
6
Tough-minded:
empiristian (sleduje
injenicama)
senzualistian
materi jalistian
pesimistian
ireligiozan
deterministian, fatalistian
pluralistian
skeptian
325
Th.
Flournov,
- B l a i s e , 1911, p. 32.
8 L o c . cit. p. 3 2 .
326
ha
philosophie
de
W.
James.
Saint-
to s l a b o i n i t a v n o , j e r o n j e m e r i p o v r s t i n i k o n
kretne, u l n o date injenice. A l i ko stoji na strani
apstrakcije, t o m e ulno data predstava nije o n o to
o d l u u j e , n e g o apstraktna i d e j a . I d e j a , p o u o b i a j e
n o m shvatanju, n i j e nita d r u g o n e g o apstrakcija
j e d n o g zbira iskustava. Pri t o m e o v e k voli da d u h
ljudski predstavlja kao p o e t n u istu p l o u (tabula
rasa), na k o j o j ostavljaju slova tek o p a a n j e i i s k u
stvo sveta i ivota. Sa o v o g a stanovita, a to je sta
novite nae empirijske naunosti u najirem smislu,
ideja i ne m o e da b u d e nita d r u g o n e g o e p i f e n o menalna, aposteriona apstrakcija iz iskustava, i stoga
slabija i blea od ovih. Ali mi znamo da duh ne m o e
b i t i t a b u l a rasa, j e r n a m k r i t i k a n a i h m i s l e n i h p r i n
cipa pokazuje da su izvesne kategorije naega milje
nja date a priori, t j . pre svakoga iskustva, i p o j a v l j u
j u s e u isti m a h s a p r v i m m i s l e n i m a k t o m , t a v i e o n e
s u n j e g o v i p r e f o r m i r a n i u s l o v i . A l i t o j e Kant d o
kazao za logiko miljenje, to vai za psihu j o u
m n o g o v e e m o b i m u . Psiha je isto t a k o m a l o k a o i
d u h ( o b l a s t m i l j e n j a ) u p o e t k u t a b u l a rasa. S v a k a
k o n e d o s t a j u k o n k r e t n i s a d r a j i , ali s a d r a j n e m o g u
nosti n a s l e e n o m i p r e f o r m i r a n o m f u n k c i o n a l n o m
d i s p o z i c i j o m date su a priori. O n a n i j e nita d r u g o
n e g o rezultat funkcijskih navika m o z g o v a u nizu p r e
daka, talog pokuaja prilagoivanja i iskustava f i l o g e n e t i k o g a n i z a . N o v o p o s t a l i m o z a k ili f u n k c i j s k i
s i s t e m j e s t e , d a k l e , star, z a s a s v i m o d r e e n e s v r h e
udeen instrumenat, koji ne samo pasivno apercipuje
n e g o i iz sebe aktivno s r e u j e iskustva i n a g o n i ih na
izvesne zakljuke i sudove. O v a sreivanja ne dea
v a j u s e p a k s l u a j n o ili p r o i z v o l j n o , n e g o s l e d u j u
strogo p r e f o r m i r a n i m u s l o v i m a , k o j i nisu dati p o s r e
d o v a n j e m iskustva kao sadraji posmatranja, nego su
dati a priori k a o uslovi p o s m a t r a n j a . To su i d e j e ante
rem, formalni uslovi a priori p o v u e n e osnovne lini
je, k o j e gradivo iskustva u p u u j u na odreen oblik,
t a k o d a s e o n e , k a o to i h j e Platon s h v a t i o , m o g u z a
m i l j a t i k a o likovi, u n e k u r u k u k a o s h e m e ili n a s l e e n e f u n k c i j s k e m o g u n o s t i , ali k o j e i s k l j u u j u d r u
g e m o g u n o s t i ili i h b a r o g r a n i a v a j u u v e l i k o j m e r i .
328
uobliava iskustveno gradivo proizvoljno prema b l e dim, slabim i nedovoljnim pretpostavkama, jer on
duhovni proces onoga koji apstrahuje odmerava p r e
ma svome vlastitom modus procedendi. Ali prava
p r e m i s a , i d e j a ili p r a s l i k a o n o m e k o j i a p s t r a h u j e j e
ste n e p o z n a t a u p r a v o o n a k o k a o e m p i r i a r u t e o r i j a ,
k o j u e on naknadno, posle mnogih i mnogih ekspe
rimenata, izgraditi iz iskustva. K a o to s a m u j e d n o m
ranijem poglavlju objasnio, jedan vidi individualni
objekat i interesu je se za n j e g o v o individualno dra
nje, a drugi u p r v o m e redu vidi slinosne veze i z m e
u objekata i ne v o d i rauna o individualnosti i n j e
nice, jer mu je o n o to v e z u j e i spaja rasturene i r a z
novrsne pojave prijatnije i donosi mu spokojstvo.
Ali za p r v o g a je slinosna veza upravo neto tegobno,
n e t o to m u n a r u a v a s p o k o j s t v o , i t o g a , p r e m a p r i
likama, ak spreava da se doepa saznanja o b j e k t o ve osobitosti. to se vie uivljuje u pojedini objekat,
utoliko on vie saznaje n j e g o v u osobitost i utoliko
vie iezava mu injenica slinosne veze s nekim
d r u g i m o b j e k t o m . A l i ako se on u m e da uivi i u
drugi objekat, onda je kadar da slinost d v a j u o b j e
kata oseti i shvati u m n o g o v e o j m e r i negoli o n a j
koji ju je pre svega uvideo samo spolja. Onaj koji
k o n k r e t n o m i s l i m o e , z b o g i n j e n i c e to s e n a j p r e
uivljuje u jedan a zatim u drugi objekat, samo v e o
ma polagano dolaziti do saznanja slinosnih veza, i
zato se n j e g o v o miljenje p o j a v l j u j e kao tegljivo. A l i
veoma lako tee njegovo uivljavanje. Meutim,
o n a j k o j i apstraktno misli b r z o d o k a z u j e slinosti, i n
dividualne objekte zamenjuje generalnim obelejima i tom iskustvenom gradivu daje oblik s v o j o m vla
s t i t o m u n u t r a n j o m m i s l e n o m d e l a t n o u , ali o v a s e
nalazi p o d j a k i m u t i c a j e m senaste praslike, isto
onako kao i konkretno miljenje pod uticajem objek
ta. t o j e v e i u t i c a j o b j e k t a n a m i l j e n j e , u t o l i k o
o n o vie u r e z u j e n j e g o v e crte u m i s l e n u sliku. A l i
ukoliko objekat manje dejstvuje u duhu, utoliko jae
apriorna ideja udara svoj peat na iskustvo. Z b o g
prekomernoga znaaja empirijskoga objekta nastaje
onda u nauci izvesna vrsta teorije specijalista, k o j a
330
se, n a p r i m e r , u p s i h i j a t r i j i p o j a v l j u j e k a o o n a p o
znata mitologija m o z g a , g d e se pokuava da se neka
vea iskustvena oblast objasni principima koji su o d
lini za objanjenje izvesnih usko ogranienih k o m
p l e k s a i n j e n i c a , ali s a s v i m n e d o v o l j n i z a s v a k u d r u
gu upotrebu. Ali, obrnuto, apstraktno miljenje, k o j e
prihvata pojedinu injenicu samo zbog njene slino
sti s n e k o m d r u g o m i n j e n i c o m , s t v a r a u n i v e r s a l n u
h i p o t e z u , k o j a , d o d u e , i d e j u v i e ili m a n j e p r e d s t a v
l j a i s t o , ali s a s u t i n o m k o n k r e t n i h i n j e n i c a i m a
i s t o t o l i k o m a l o ili i s t o t o l i k o m n o g o p o s l a k o l i k o i
mit. U svojoj krajnjoj formi, dakle, obe forme m i
ljenja proizvode mitologiju, od kojih se jedna k o n
kretno izraava elijama, atomima, treptajima i m n o
g i m slinim stvarima, a druga v e n i m idejama.
Krajnji empirizam ima bar to preimustvo da inje
n i c e izloi to istije. A l i k r a j n j i i d e o l o g i z a m i m a
p r e i m u s t v o d a a p r i o r n e f o r m e , i d e j e ili p r a s l i k e
o g l e d a u n a j v e o j m o g u n o j istoti. Teorijski r e z u l
tati p r v o g a i s c r p l j u j u s e n j e g o v i m i s k u s t v e n i m g r a
d i v o m , praktiki rezultati d r u g o g ograniavaju se na
prikazivanje psiholoke ideje. K a k o je na sadanji
nauni duh jednostrano nastrojen konkretno-empirijski, to on delo o n o g a koji prikazuje i d e j u ne u m e
ceniti, j e r m u injenice stoje iznad p o z n a v a n j a p r a formi u kojima ih ljudski razum poima. Zaokretanje
n a s t r a n u k o n k r e t i z m a j e s t e , k a o to j e p o z n a t o , r e
lativno mlada tekovina, koja vodi poreklo iz epohe
prosveenosti. Uspesi toga razvitka dostojni su d i v
l j e n j a , ali . s u i z a z v a l i n a g o m i l a v a n j e e m p i r i j s k o g a
gradiva, k o j e s v o j o m nepreglednou vie stvara z a
bunu negoli jasnou. Ono nuno vodi naunome se
paratizmu i time mitologiji specijalista, k o j a znai
smrt universalnosti. Ali
prevlaivanje
empirizma
nije s a m o zagui v a n je aktivnoga miljenja n e g o i
opasnost za stvaranje teorija u okviru j e d n e disci
pline. M e u t i m , odsutnost optih gledita ide naruku
m i t s k o m stvaranju teorija, ni m a n j e ni vie n e g o to
to ini i odsutnost empirijskih gledita.
Stoga ja smatram da su Demsovi termini tender-minded i tough-minded samo jednostrano o e 331
2.
KARAKTERISTINA
SUPROTNOSNA
D2EMSOVIH
DVOJSTVA
TIPOVA
1 0
332
Baldwin,
Handbook
10
Herbart,
Psvchologie
of
Psychology
als
I,
Vfissenschaft,
p.
312.
117.
12
1 3
Schopenhauer,
Welt als Wille und Vorstellung
Jerusalem,
Lehrb.
der Psychologie,
p.
195.
is K a n t , Log. p. 1 4 0 s.
11
I,
8.
12
333
n e o d r e e n i j i i u isti m a h p r o i z v o l j n i j i u k o l i k o o b u
hvata raznovrsnije psihike sadraje. A k o za sta
novite naune psihologije nema nikakva pamenja,
n i k a k v a r a z u m a i n i k a k v e f a n t a z i j e , nego samo izvesnih
elementarnih
psihikih
procesa
i
njihovih
veza, k o j e se u p r i l i n o p r o i z v o l j n o m r a z l i k o v a n j u
o b u h v a t a j u p o d o n i m i m e n o m , onda, r a z u m e se, i m a
j o m a n j e n e k e , i n t e l i g e n c i j e ' ili i n t e l e k t u a l n e f u n k
cije' kao jednoga jedinstvenoga pojma podudarnoga
sa ma kojim stanjem injenica koje treba vrsto
ograniiti. Pa ipak ostaju izvesni sluajevi gde je k o
risno, iako u j e d n o m z b o g naina psiholokoga p o smatranja i z m e n j e n o m smislu, posluiti se o n i m p o j
m o v i m a iz staroga inventara psihologije moi. Ovi
sluajevi nastaju onde gde nailazimo na kompleksne,
iz razlinih sastavnih delova pomeane fenomene,
koji zbog pravilnosti svoje veze pre svega i iz p r a k
t i k i h r a z l o g a i z i s k u j u d a s e o n j i m a v o d i r a u n a , ili
g d e n a m individualna svest prua odreene p r a v c e
dara i obrazovanja, i g d e pravilnost veze opet poziva
n a a n a l i z u t a k v i h k o m p l e k s n i h d u h o v n i h d a r o v a . Ali,
razume se, u svima ovim sluajevima zadatak je da
ne
ostajemo
kod
tako
obrazovanih
generalnih
poj
mova, nego da ih, gde god je moguno,
svodimo
na
njihove proste inioce. * O v o s h v a t a n j e je i s t o e k s travertno. Naroito karakteristina mesta istakao
sam kurzivnim slovima. D o k su za introvertno stano
vite generalni p o j m o v i k a o u m , intelekat itd.
moi, tj. proste osnovne funkcije koje raznovrsnost
psihikih procesa to ih o n e prate o b u h v a t a j u u j e
dinstvenome smislu, oni za ekstravertno, empiristik o stanovite nisu nita d r u g o n e g o sekundarni, i z
vedeni pojmovi, komplikacije elementarnih procesa,
a na o v e poslednje ekstravertno stanovite p r e m e t a v r e d n o s n i akcenat. Istina, p o o v o m stanovitu,
t a k v i p o j m o v i n e m o g u s e o b i i , ali b i i h u p r i n c i p u
svagda trebalo svoditi na njihove proste inioce.
S a m o se po sebi razume da empiristiko stanovite
n e m o e misliti n i k a k o d r u k i j e n e g o r e d u k t i v n o
1
Wundt,
I I I , p . 5 8 2 s.
14
334
Grundziige
der
phys.
Psychol.
Auflage,
Bd.
337
dvojstvo
je
optimizam
J a m e s , Pragmatism, p .
13. B o s t o n c i s u p o z n a t i z b o g
svojega ouhovljenoga estetizma. Cripple Creek je poznati
rudarski distrikt u Virdiniji. Suprotnost, dakle, m o e se
lako predstaviti!
15
22*
339
* J a m e s , L o c . cit. p. 15.
340
e s t o s u p r o t n o s n o d v o j s t v o j e s t e indeterminiprema
determinizmu.
O v a suprotnost je psiholoki interesantna. S a m o
s e p o s e b i r a z u m e d a e m p i r i z a m kauzalno m i s l i , i m e
je aksiomatino usvojena nuna veza izmeu uzroka
i posledice. Empiristiki stav stie orijentaciju o b j e k
t o m u koji se ovek uivljuje, on je u neku ruku pod
uticaj em spoljanje injenice i oseanja nunosti neke
posledice k o j a proizlazi iz nekoga uzroka. Sasvim je
p r i r o d n o to se o v o m stavu psiholoki n a m e e utisak
nepromenljivosti kauzalnih veza. Identifikacija u n u
tranjih psihikih procesa s t o k o m spoljanjih inje
nica data je v e zato to se o b j e k t u u aktu u i v l j a v a n j a nesvesno d a j e znatna koliina vlastite aktiv
nosti, vlastitoga ivota. T i m e se subjekat asimiluje
objektu, iako onaj koji se uivljuje misli da asimi
l u j e objekat. A l i ako na o b j e k t u lei jak vrednosni
akcenat, time objekat poseduje znaaj koji i sa svoje
strane utie na subjekat i primorava ga na disimila
c i j u sa s a m i m s o b o m . K a o to je poznato, ljudska p s i zam
341
S e d m o s u p r o t n o s n o d v o j s t v o j e monizam pre
pluralizmu.
P r e m a o n o m to j e g o r e kazano, o d m a h s e m o e
razumeti d a stav k o j i j e orijentisan i d e j o m tei m o
nizmu. Ideja u v e k ima hijerarhian karakter, bila ona
dobivena apstrakcijom iz predstava i konkretnih p o j ma
343
m o v a , ili a p r i o r i p o s t o j a l a k a o n e s v e s n a f o r m a . U
p r v o m e sluaju ona je najvia taka zdanja, koja u
neku ruku sve to stoji p o d n j o m zavrava i time o b u
hvata, a u d r u g o m sluaju ona je nesvesni z a k o n o
davac, k o j i regulie mogunosti i nunosti miljenja.
U oba maha ideja ima dominantnu osobinu. Iako p o
stoji mnoina ideja, ipak ponekad jedna ideja za
k r a e ili d u e v r e m e p r e v l a u j e i m o n a r h i j s k i k o n stelie v e l i k b r o j psihikih elemenata. O b r n u t o , isto
je tako jasno da stav koji se orijentie p r e m a objektu
u v e k ima sklonost ka mnoini principa (pluralizam),
j e r raznovrsnost o b j e k t o v i h osobina prinudno izaziva
i mnoinu p o j m o v a i principa, bez kojih se j e d n o o b
j a n j e n j e n e m o e prilagoditi sutini o b j e k t a .
Monistika tendencija pripada stavu introversi
je, pluralistika tendencija stavu ekstraversije.
h) O s m o suprotnosno
dvojstvo
je
dogmatizam
prema
skepticizmu.
I u o v o m e sluaju lako se m o e uvideti da se
dogmatizam u p r v o m e redu dri stava k o j i ide za
idejom, iako nesvesno ostvarivanje ideje eo ipso nije
dogmatizam. Pa ipak, nain na koji se nesvesna ideja
tako rei nasilno ostvaruje ostavlja u o n i m a to stoje
spolja utisak k a o da onaj k o j i misli p r e m a idejama
polazi od neke d o g m e i njena vrstog okvira u k o j i
se utiskuje iskustveno gradivo. Stav koji se upravlja
p r e m a o b j e k t u p o j a v l j u j e se, s a s v i m r a z u m l j i v o , s o b
z i r o m na s v e i d e j e a priori k a o skeptian, j e r eli da
do rei dou u p r v o m e redu objekat i iskustvo, ne
v o d e i rauna o optim idejama. Skepticizam je u
o v o m e smislu ak neminovan prethodni uslov sva
k o g a iskustva.
I ovo suprotnosno dvojstvo potvruje bitnu sli
nost Demsovih tipova s m o j i m a .
3.
346
347
IX
PROBLEMI
TIPOVA U BIOGRAFICI
O S T V A L D : VELIKI LJUDI
K a o t o s e o t p r i l i k e s m e o e k i v a t i , i o b l a s t bio
graf ike d a j e s v o j p r i l o g z a p r o b l e m p s i h o l o k i h t i p o
va. Treba zahvaliti prirodno-naunoj metodici j e d n o
g a Vilhelma Ostvalda to j e u p o r e i v a n j e m j e d n o g a
b r o j a b i o g r a f i j a u g l e d n i h i s p i t i v a a p r i r o d e izila n a
videlo tipska psiholoka suprotnost, k o j u Ostvald o b e
l e a v a k a o klasini i romantini t i p .
D o k je p r v i ,
kae Ostvald, okarakterisan svestranom potpunou
s v a k o g a p o j e d i n o g a p o s l a , ali i s t o v r e m e n o p o v u e n i m
biem i slabom linom uticajnou na svoju okolinu,
romantiar pada u oi suprotstavljenim osobinama.
Njemu je svojstvena ne samo potpunost pojedinoga
rada nego i raznovrsnost i v e o m a primetna original
nost m n o g o b r o j n i h dela koja brzo sleduju jedno za
drugim, i on obino neposredno i m o n o utie na s v o
j e savremenike. I treba naglasiti d a j e brzina m e n
talne reakcije merodavna za to da li otkriva pripada
p r v o m e ili d r u g o m e tipu. Ispitivai s v e o m a v e l i k o m
brzinom reakcije jesu romantiari, a oni s m a l o m
klasiari. Klasiar polagano stvara i ponekad tek
relativno kasno donosi najzrelije plodove
svojega
1
Ostwal,
Grosse
1910.
* L o c . cit. p. 44.
L o c . c i t . p . 4 4 . s.
3
348
Manner,
III
und
IV
Aufl.,
Leipzig
duha. J e d n o obeleje klasinoga tipa koje, po O s t valdu, nikada ne nedostaje jeste neuslovljena p o
treba da pred javnou bude slobodan od zablude.
Klasinom tipu kao naknada za n e d o v o l j n i lini uti
caj z a j a m e n je utoliko izdaniji uticaj s p i s o m S v a
kako se ini da su t o m e uticaju postavljene i granice,
k a o to se m o e videti iz o v o g a sluaja iz biografije
Helmholcove ( H e l m h o l t z ) k o j i j e p o m e n u o O s t v a l d :
p o v o d o m Helmholcovih matematikih ispitivanja o
d e j s t v i m a i n d u k c i o n i h u d a r a c a D i Boa-Rejmon ( D u
B o i s - R e y m o n d ) pie ispitivau: Ti mora ne uzmi
to za zlo vie obratiti panju na to da apstrahuje
od svojega vlastitoga stanovita znanja, pa da se sta
vi na stanovite onih koji jo ne znaju o e m u je
r e i to eli da im objasni. H e l m h o l c na to o d g o
vara: to se tie prikazivanja u lanku, ono mi je
ba ovoga puta zadalo m n o g o muke, i ja sam mislio
naposletku da s m e m biti n j i m e zadovoljan. Uz o v o
Ostvald p r i m e u j e : O n nikako ne ulazi u pitanje
i t a l a c a , j e r , p r e m a p o s t u p k u k l a s i a r a , o n p i e z a sa
moga sebe, t j . t a k o d a s e p r i k a z i v a n j e n j e m u i n i d a
je bez prigovora, a ne drugima. Karakteristino je
to Di B o a u istome p i s m u pie H e l m h o l c u : T v o j u
r a s p r a v u i i z v o d p r o i t a o s a m n e k o l i k o p u t a , ali n i
s a m s h v a t i o ta s i z a p r a v o b i o u i n i o i k a k o s i u i n i o .
Naposletku sam sam pronaao tvoju metodu, i tek
postepeno razumevao sam tvoje prikazivanje.
4
* Loc.
Loc.
Loc.
7 Loc.
cit.
cit.
cit.
cit.
p.
p.
p.
p.
89.
94.
100.
100.
349
k a o i k o n v e r s a c i j a ili p r e d a v a n j e . U t i c a j , d a k l e , k o j i
k l a s i a r v r i p o s r e d s t v o m spisa n e o s n i v a s e t o l i k o n a
spoljanjim podstrekivakim
kvalitetima
njegova
spisa k o l i k o n a o k o l n o s t i d a j e s p i s n a p o s l e t k u j e d i n o
o n o to od n j e g a preostaje i iz ega se n a k n a d n o m o e
rekonstruisati u e m u je b i o rad o v e k o v . Jer ini mi
se da je injenica, k o j a proizlazi i iz Ostvaldova opisa,
d a k l a s i a r r e t k o s a o p t a v a ta r a d i i k a k o r a d i , n e g o
s a o p t a v a ta j e p o s t i g a o , b e z o b z i r a n a t o t o n j e
g o v a publika nita ne nasluuje o n j e g o v u putu. i n i
se da za klasiara p u t i nain stvaranja n e m a j u veliki
znaaj, j e r su s n j e g o v o m linou, k o j u on u v a u
pozadini, najprisnije vezani.
S v o j a dva tipa Ostvald u p o r e u j e sa etirma sta
r i m t e m p e r a m e n t i m a , i to s o b z i r o m na p o l a g a n u i
brzu reakciju, a ta se osobenost n j e m u p o j a v l j u j e kao
fundamentalna. Polagana reakcija odgovara flegma
tinom i melanholinom temperamentu, a brza reak
cija sangvininom i holerinom. Ona sangvinini i
flegmatini tip posmatra kao n o r m a l n e srednje t i p o
ve, d o k mu se holerini i melanholini tip ine kao
bolesne preteranosti osnovnih karaktera. K a d se p r e
g l e d a j u b i o g r a f i j e Hamfrija Devija ( H u m p h r v D a v y )
i Libiha ( L i e b i g ) , s j e d n e s t r a n e , i b i o g r a f i j e Roberta
Majera i Faradejeva ( F a r a d a v ) , s d r u g e s t r a n e , s t v a r
n o j e l a k o u v i d e t i d a s u p r v i u isti m a h izraziti r o
mantiari i sangvinino-holerini, a drugi isto tako
jasni klasiari i flegmatino-melanholini. O v o O s t v a l d o v o razmiljanje ini mi se k a o sasvim u b e d l j i v o ,
j e r su etiri stara t e m p e r a m e n t a v e o m a v e r o v a t n o
konstruisana po istom principu iskustva po k o m e je
i Ostvald postavio klasini i romantini tip. etiri
temperamenta oevidno su razlikovanja prema gledi
tu afektivnosti, t j . reakcija k o j e se p o j a v l j u j u u
afektu. Ali o v a klasifikacija, sa psiholokoga stano
v i t a , j e s t e povrna; o n a s u d i s a m o p o s p o l j a n j o j p o
javi. Po o v o j staroj podeli, o v e k k o j i se spolja p o
naa m i r n o i n e p r i m e t n o pripada f l e g m a t i n o m t e m
peramentu. On vai kao flegmatian i time se u b r a 8
s
350
L o c . cit. p. 372.
L o c . cit. p. 374.
23 Jung, Odabrana dela, V
353
sak j o p o d v u e d o p u t e n i m , ili ak i n e d o p u t e n i m
sredstvima. Ova diferencirana sposobnost izraava
nja je podesna pozadina za znaajne misli i p r e d u sretljivo pomae oskudnom razume van ju publike da
pree preko praznina njena miljenja. Stoga je sa
s v i m u m e s n o za tip k a d Ostvald istie uspeno i s j a j n o
n a s t a v n i k o v a n j e r o m a n t i a r o v o . Romantiar se uiv
ljuje u uenika i s t o g a u p r a v o m t r e n u t k u z n a p r a v u
r e . K l a s i a r se, m e u t i m , b a v i s v o j i m m i s l i m a i p r o
b l e m i m a i zato p o t p u n o p r e v i a tekoe r a z u m e v a n j a
kod svojega uenika.
O
klasiaru
Helmholcu
Ost
vald primeuje: On i pored svojega golemoga zna
nja, svojega obimnoga iskustva i svojega stvarala
koga duha nikada nije bio dobar uitelj: nije reagovao odmah, nego tek posle nekoga vremena. A k o bi
mu uenik u laboratorijumu postavio neko pitanje,
on bi o b e a o da e o t o m e razmisliti, pa bi posle n e
koliko dana i doneo odgovor. Ali ovaj odgovor nala
zio bi se toliko daleko od uenika da je ovaj samo u
veoma retkim sluajevima umeo da pronae vezu
izmeu tekoe k o j u je oseao i zaokruene teorije
optega problema k o j u mu je uitelj izneo. Tako je
nedostajala ne samo trenutna pomo, do koje je
p o e t n i k u n a j v i e stalo, n e g o i n e p o s r e d n o p r e m a l i
nosti uenika podeeno r u k o v o e n j e , k o j i m se o v a j
od poetne prirodne nesamostalnosti u malim stup
njevima razvija do potpunoga savlaivanja odabrane
n a u n e oblasti. S v i ti nedostaci dolaze sasvim n e p o
sredno otuda to uitelj ne m o e o d m a h da reaguje
na potrebu za uenjem koja se ba pojavila, nego mu
je za oekivani i eljeni uticaj potrebno toliko v r e
mena da samo dejstvo zbog toga propada.
1 0
354
O s t w a l d , L o c . cit. p. 380.
23'
355
12 O s t w a l , L o c . cit. p. 372 s.
357
OPSTI
OPIS
I.
TIPOVA
UVOD
da je n j i h o v a egzistencija o d m a h o e v i d n a i laiku u
psiholokim stvarima, ako mu je jedared na to o b r a ena panja. Svako poznaje one zatvorene, teko p r o zrive, esto plaljive prirode, k o j e predstavljaju ne
m o e biti j a u suprotnost p r e m a o n i m d r u g i m o t v o
r e n i m , d r u e l j u b i v i m , e e v e d r i m ili b a r l j u b a z n i m
i pristupanim karakterima, k o j i izlaze na kraj sa
c e l i m s v e t o m ili se i p r e p i r u , ali su o p e t s n j i m u v e z i ,
utiu na njega i primaju uticaj od njega. ovek je
prirodno sklon da takve razlike shvati najpre kao
individualne sluajeve naroitoga obrazovanja karak
tera. A l i ko ima priliku da upozna m n o g e ljude, lako
e otkriti da k o d o v e suprotnosti nikako nije re o
izolovanim individualnim sluajevima nego ak o
tipinim individualnim sluajevima, koji su m n o g o
o p t i j i n e g o to j e m o r a l o p r e s v e g a p r e t p o s t a v l j a t i
o g r a n i e n o psiholoko iskustvo. U stvari, r e je, k a o
to su p r e t h o d n a p o g l a v l j a m o g l a pokazati, o j e d n o j
fundamentalnoj suprotnosti, k o j a je as jasna as n e
jasnija, ah u v e k vidljiva kad je r e o jedinkama s
prilino izrazitom linou. Na takve ljude ne naila
zimo moda samo m e u obrazovanima, nego uopte
u s v i m a s l o j e v i m a s t a n o v n i t v a , i z b o g t o g a se n a i
tipovi m o g u dokazati ne samo k o d obinoga radnika i
seljaka nego i k o d najvie diferenciranih pripadnika
j e d n e nacije. Ni razlika u p o l u nita ne m e n j a na toj
injenici. Jednake suprotnosti nalaze se i k o d ena
u svima slojevima stanovnitva. Takva opta raire
nost j e d v a bi se m o g l a pojaviti kad bi tu bilo rei o
j e d n o j stvari svesti, t j . o svesno i n a m e r n o o d a b r a
n o m stavu. U t o m e sluaju izvesno bi odreen, isto
vrsnim vaspitanjem i obrazovanjem povezan i shodno
tome lokalno ogranien sloj stanovnitva bio najglavniji nosilac takva stava. Ali stvar n i k a k o ne stoji
t a k o , n e g o se, b a s u p r o t n o t o m e , t i p o v i d e l e v e r o vatno bez izbora. U istoj porodici j e d n o je dete i n t r o vertno, drugo ekstravertno. K a o tip podeenosti, p r e
ma tim injenicama, kao opti i po izgledu sluajno
podeljeni f e n o m e n , ne m o e biti stvar svesnoga suda
ili s v e s n e n a m e r e , t o o n z a s v o j e p o s t o j a n j e m o r a
svakako da duguje nekom nesvesnom, instinktivnom
359
II.
EKSTRAVERTNI
TIP
1.
OPSTI
STAV
SVESTI
s v a k a k o n a p r e d o v a t i , ali s a m o d o k s a e l o m s v o j o m
okolinom ne propadne zbog greha prema optim za
k o n i m a ivota. U toj propasti on m o r a uestvovati s
istom pouzdanou s k o j o m je ranije bio ulagoen u
o b j e k t i v n o d a t o . O n s e u l a g o d i o , ari s e n i j e p r i l a g o
dio, jer prilagoivanje iziskuje vie nego samo n e o
metano hoenje sa svagdanjim uslovima neposredne
o k o l i n e . ( U k a z u j e m n a S p i t e l e r o v a E p i m e t e j a.) P r i
lagoivanje iziskuje posmatranje onih zakona koji su
optiji negoli lokalni i vremensko-istorijski uslovi.
Cisto ulagoivanje je ogranienost n o r m a l n o g a e k s
t r a v e r t n o g a tipa. Za s v o j u n o r m a l n o s t ekstravertni
tip d u g u j e , s j e d n e strane, okolnosti to se relativno
bez smetnje ulagodio u date prilike i prirodno n e m a
nikakvih drugih zahteva n e g o da ispuni objektivno
d a t e m o g u n o s t i , d a k l e d a se, n a p r i m e r , p r i h v a t i p o
z i v a k o j i n a t o m e m e s t u ili u t o v r e m e p r u a n a d a m a
b o g a t e m o g u n o s t i , ili d a i n i i l i o b a v l j a b a t o t o
o k o l i n a t r e n u t n o p o t r e b u je i to od n j e g a o e k u j e , ili
da se uzdrava od svih novotarija k o j e jo nisu s a
s v i m p r i m l j e n e ili n e k a k o d r u k i j e p r e m a a j u o e k i
v a n j e okoline. A, s d r u g e strane, n j e g o v a se n o r m a l
nost osniva i na toj v a n o j okolnosti to ekstravertni
premalo vodi rauna o injeninosti svojih subjektiv
n i h p o t r e b a i n u n i h s t v a r i . T o j e , n a i m e , n j e g o v a sla
ba taka, jer tendencija n j e g o v a tipa ide u tolikoj
meri p r e m a spoljanjosti da se lako i najosetnija od
svih subjektivnih injenica, n a i m e z d r a v l j e tela, k a o
premalo objektivna, kao premalo spoljanja, ne
uzima dovoljno u obzir, tako da se vie ne ostvaruje
zadovoljenje elementarnih potreba neophodno nunih
za fiziko zdravlje. Z b o g toga trpi i telo, a n e k m o l i
dua. Ipak o v u poslednju okolnost ekstravertni r e
d o v n o m a l o p r i m e u j e , ali j e u t o l i k o v i e p r i m e u j e
njegova najblia domaa okolina. Gubitak ravnotee
on opaa tek kad se p o j a v l j u j u nenormalni telesni
o s e a j i.
O v u opipljivu injenicu on ne m o e prevideti.
P r i r o d n o je to on n j u smatra k a o k o n k r e t n u i o b
jektivnu, jer za n j e g o v mentalitet nema niega d r u
goga kod njega. K o d drugoga on odmah vidi u o 364
2. S T A V N E S V E S N O G A
M o d a se ini u d n o v a t o to g o v o r i m o n e k o m
s t a v u n e s v e s n o g a . K a o to s a m d o v o l j n o o b j a s n i o ,
j a v e z u nesvesnoga p r e m a svesti zamiljam k a o k o m penzatornu. P o t o m e shvatanju n e s v e s n o m b i isto
tako p r i p a d a o stav k a o i svesti.
U p r e t h o d n o m odeljku istakao sam tendenciju
ekstravertnoga stava p r e m a izvesnoj jednostranosti,
naime dominantni poloaj objektivnoga inioca u
toku psihikoga deavanja. Ekstravertni tip svagda
tei da se (prividno) preda uticaju objekta i da svoj
subjekat asimilie objektu. Opirno sam ukazao na
konsekvencije koje m o g u da proiziu iz preterivanja
ekstravertnoga stava, n a i m e na tetno priguivan je
subjektivnoga inioca. P r e m a tome, m o e se oekiva
ti da e psiholoka kompenzacija svesnoga ekstra
vertnoga stava naroito naglaavati subjektivni m o
menat, tj. imaemo da u nesvesnom dokaemo jaku
egocentrinu tendenciju. O v a j dokaz stvarno polazi
za r u k o m praktikom iskustvu. O v d e ne ulazim u k a zuistiko, nego u k a z u j e m na naredne odeljke, gde k o d
svakoga funkcionoga tipa pokuavam da prikazem
karakteristini stav nesvesnoga. Ukoliko je u o v o m
odeljku re samo o kompenzaciji optega ekstravert
n o g a stava, o g r a n i a v a m se na isto tako optu k a r a k 366
k o j i o d g o v a r a jaini instinkta, i u v a s v o j u d e l o t v o r nu mo, iako je oduzimanjem energije postao nesvestan. t o j e svesni ekstravertni stav p o t p u n i j i , u t o
liko je infantilniji i arhainiji nesvesni stav. Nesvesni
stav p o n e k a d je karakterisan b r u t a l n i m e g o i z m o m ,
koji daleko p r e k o r a u j e detinjsku prirodu i granii se
s opakou. Tu one elje za incestom, k o j e Frojd opi
suje, nalazimo u p u n o m cvetu. Po sebi se razume da
su o v e stvari sasvim nesvesne i da o k u laikoga p o smatraa ostaju skrivene dokle god ekstravertni s v e
sni s t a v n e d o s t i g n e n i k a k a v v i i s t e p e n . A l i d o e l i
do preterivanja svesnoga stanovita, o n d a s i m p t o m a t i n o izlazi n a v i d i k i n e s v e s n o , t j . n e s v e s n i e g o i z a m ,
infantilizam i arhaizam, gubi svoj prvobitni k o m p e n z a t o r s k i k a r a k t e r t i m e t o s e p o j a v l j u j e u v i e ili m a
n j e otvorenoj opoziciji p r e m a svesnome stavu. To se
deava ponajpre u apsurdnom preterivanju svesnoga
stanovita, a to preterivanje treba da slui p r i g u i v a n j u n e s v e s n o g a , ali o v o s e r e d o v n o z a v r a v a j e d
n o m reductio a d a b s u r d u m svesnoga stava, t j . s l o
m o m . Katastrofa moe da bude objektivna, ukoliko
se objektivne svrhe postepeno iskrivljuju u s u b j e k
t i v n e . T a k o se, n a p r i m e r , j e d a n t a m p a r z a d v a d e s e t
godina dugoga tekoga rada od obinoga nametenika
bio uzdigao do samostalnoga sopstvenika v e o m a
u g l e d n e r a d n j e . R a d n j a s e s v e v i e i v i e irila, i o n
j o j se sve vie i vie posveivao, time to je postepeno
sve svoje sporedno interesovanje svodio na nju. P o
sao ga je progutao, a to ga je g u r n u l o u propast na
o v a j nain: nesvesno, radi k o m p e n z a c i j e n j e g o v i h
iskljuivih poslovnih interesa, oivele su u n j e m u i z vesne u s p o m e n e iz n j e g o v a detinjstva. On je tada n a
l a z i o v e l i k u r a d o s t u s l i k a n j u i c r t a n j u . M e s t o d a se,
dakle, latio te sposobnosti k a o sporednoga zanimanja
radi odravanja ravnotee, on je n j u kanalisao u svoj
posao i p o e o fantazirati o u m e t n i k o m u o b l i a v a n j u svojih proizvoda. Na nesreu, fantazije su postale
stvarnost: on je stvarno poeo proizvoditi po s v o m
vlastitom primitivnom i infantilnom ukusu, s takvim
ishodom da je posle nekoliko godina njegov posao
krenuo u propast. On je delao p r e m a j e d n o m od naih
368
369
liko u j e d n a k o j m e r i p r i m e n j u j e m o o p a a n j e i sud,
lako n a m se m o e dogoditi da n a m se jedna linost
p o j a v l j u j e u isti m a h k a o i n t r o v e r t n a i e k s t r a v e r t n a ,
a da p r e svega ne b i s m o znali kazati k o m e stavu p r i
pada funkcija vie vrednosti. U takvim sluajevima
samo temeljna analiza funkcijskih osobina m o e n a m
pomoi da steemo prihvatljivo shvatanje. Pri tome
treba voditi rauna koja je funkcija sasvim potinjena kontroli svesti i motivaciji, a k o j e f u n k c i j e i m a j u
karakter sluajnoga i spontanoga. P r v a funkcija je
u v e k vie diferencirana nego o v e druge, koje, osim
toga, imaju pomalo infantilne i primitivne osobine.
P o n e k a d p r v a funkcija daje utisak normalnosti, d o k
o v e druge i m a j u u sebi neto n e n o r m a l n o i patoloko.
3.
a)
Miljenje
371
sutini, i z a t o se o n o u n a j v i e s l u a j e v a z a v r a v a
o d u z i m a n j e m vrednosti. A l i p o sutini o v o m i l j e n j e
nije manje plodno i stvaralako negoli introvertno
miljenje, s a m o n j e g o v a m o slui d r u g i m c i l j e v i m a
negoli o v o . O v a razlika naroito se p r i m e u j e k a d se
ekstravertno miljenje doepa gradiva koje je spe
cifian predmet subjektivno orijentisanoga miljenja.
O v o j e s l u a j a k o se, n a p r i m e r , s u b j e k t i v n o u v e r e n j e a n a l i t i k i o b j a n j a v a i z o b j e k t i v n i h i n j e n i c a ili
kao posledica i i z v o e n j e iz objektivnih ideja. A l i za
nau prirodnonauno orijentisanu svest razlika i z m e
u jednoga i drugoga naina miljenja postaje jo
oevidnija kad subjektivno orijentisano miljenje p o
kuava da objektivno dato d o v e d e u veze k o j e nisu
o b j e k t i v n o date, t j . da ga potini s u b j e k t i v n o j ideji.
I j e d n o i d r u g o o s e a se k a o p r e s e z a n j e i p r i t o m e
se p o j a v l j u j e o n o dejstvo senke to ga j e d a n za d r u
gim imaju oba naina miljenja. Subjektivno orijen
tisano m i l j e n j e p o j a v l j u j e se tada k a o ista p r o i z
voljnost, a ekstravertno miljenje kao najobiniji i
banalni inkomenzurabilitet. Stoga oba stanovita n e
prestano ratuju jedno protiv drugoga. M o g l o bi se
m i s l i t i d a b i s e o v a j s p o r l a k o m o g a o z a v r i t i t i m e to
bi se predmeti subjektivne prirode sasvim odvojili
od onih objektivne prirode. O v o odvajanje je, na a
lost, n e m o g u n a stvar, iako su m n o g i pokuali da ga
izvedu. A kad bi to odvajanje i bilo m o g u n o , ono bi
bilo velika nevolja, j e r su oba orijentisanja po sebi
jednostrana te imaju samo ogranieno vaenje, i ba
zato potrebuju svoje uzajamno uticanje. A k o o b j e k
tivno dato stavi m i l j e n j e p o d svoj uticaj ma u k o j o j
v e o j m e r i , o n o m i l j e n j e s t e r i l i z u j e t i m e to g a p o n i a v a d o ista d o d a t k a o b j e k t i v n o d a t o g a , t a k o d a
o n o ni u k o m e pogledu ne moe vie da se oslobodi
objektivno datoga do izraivanja apstraktna pojma.
P r o c e s miljenja ograniava se tada na isto m i s l e no praenje (Nachdenken), ne u smislu razmi
ljanja (Uberlegung), n e g o u smislu istoga p o d r a
a v a n j a , k o j e u sutini n e k a e n i t a d r u g o n e g o o n o
to se o e v i d n o i n e p o s r e d n o nalazilo v e u o b j e k t i v
no datom. Takav misleni proces prirodno vodi natrag
375
k o b j e k t i v n o d a t o m , ali n i k a d a p r e k o n j e g a , d a k l e n i
do spajanja iskustva s o b j e k t i v n o m i d e j o m ; i o b r n u
to, ako o v o miljenje ima za p r e d m e t o b j e k t i v n u i d e
ju, ono nee moi da postigne praktiko pojedinano
i s k u s t v o , n e g o e u p o r n o o s t a j a t i u j e d n o m v i e ili
m a n j e tautolokom stanju. Za o v o materijalistiki
mentalitet daje jasne primere.
A k o ekstravertno miljenje zbog pojaane deter
minacije objektom podlegne objektivno datom, onda
se o n o , s j e d n e strane, sasvim g u b i u p o j e d i n a n o m
iskustvu i proizvodi gomilanje nesvarenih e m p i r i j
s k i h m a t e r i j a l i j a . T e k a m a s a v i e ili m a n j e n e p o v e
zanih pojedinanih iskustava stvara stanje mislene
disocijacije, k o j a r e d o v n o n a d r u g o j strani izaziva
psiholoku k o m p e n z a c i j u . O v a se sastoji u j e d n o j
kako prostoj tako i optoj ideji, koja nagomilanoj,
ali i z n u t r a n e p o v e z a n o j c e l i n i t r e b a d a d a p o v e z a n o s t ,
ili p o s r e d n o b a r s l u t n j u t a k v e p o v e z a n o s t i . P o d e s n e
i d e j e z a t u s v r h u j e s u m o d a m a t e r i j a ili e n e r g i
j a . A l i ako m i l j e n j e u p r v o m r e d u ne zavisi suvie
od spoljanje injenice, nego od neke ideje koja je
ovladala injenicama, onda iz kompenzacije siroma
tva te i d e j e nastaje utoliko izrazitije n a g o m i l a v a n j e
injenica, koje su ba jednostrano grupisane prema
relativno ogranienu i sterilnu stanovitu, i pri t o m e
r e d o v n o m n o g o d r a g o c e n i j i i u m n i j i aspekti stvari
potpuno propadaju. Vrtoglavo obilje takozvane nau
ne literature naih dana d u g u j e , na alost u v i s o k o m
postotku, svoju egzistenciju ovoj ravoj orijentaciji.
b)
Ekstravertni
misleni
tip
r a d n j e p r o i z l a z e , ili b i b a r p o t e n d e n c i j i t r e b a l o d a
proizlaze, iz intelektualno miljenih motiva, onda je
r e o mislenu tipu. T a k a v t i p m o e da b u d e i n t r o v e r t a n ili e k s t r a v e r t a n : m i s e o v d e n a j p r e b a v i m o
ekstravertnim mislenim tipom. O v a j t i p ,
dakle,
po
definiciji, bie o v e k k o j i tei naravno, s a m o u k o
l i k o j e ist t i p d a c e l o k u p n o s v o j e i s p o l j a v a n j e i
v o t a stavi u zavisnost od intelektualnih zakljuaka,
koji se u poslednjem redu svagda orijentiu na o b j e k
t i v n o d a t o m , ili n a o b j e k t i v n i m i n j e n i c a m a ili o p t e vaeim idejama. O v a j tip oveka ne samo sebi n e g o
i svojoj okolini p r e m a objektivnoj injeninosti,
resp. njenoj objektivno orijentisanoj intelektualnoj
formuli, daje presudnu mo. T o m formulom meri se
d o b r o i zlo, o d r e u j e se lepo i runo. Pravilno je sve
to o d g o v a r a o v o j formuli, nepravilno to n j o j p r o t i v r e i , i s l u a j n o to p o r e d n j e i n d i f e r e n t n o p r o t i e .
Kako se ova formula pojavljuje shodno svetskom
smislu, ona postaje i svetski zakon, koji u v e k i s v u
gde mora doi do ostvarenja ne samo u pojedina
n o m n e g o i u o p t e m . K a o jto s e e k s t r a v e r t n i m i s l e
ni tip p o d r e u j e s v o j o j f o r m u h , to m o r a da ini i
n j e g o v a okolina za s v o j u vlastitu sreu, j e r ko to ne
ini, taj je neispravan, on se protivi s v e t s k o m z a k o
nu, i stoga je n e r a z u m a n , n e m o r a l a n i besavestan.
Ekstravertnom m i s l e n o m tipu n j e g o v moral zabra
n j u j e da trpi izuzetke, jer n j e g o v moral m o r a da p o
stane stvarnost p o d svima okolnostima, poto je to,
k a o to s e n j e m u p o j a v l j u j e , n a j i s t i j e f o r m u l i s a n j e
o b j e k t i v n e injeninosti i stoga m o r a da b u d e i o p t e v a e a istina, n e i z b e n a z a s p a s e n j e o v e a n s t v a . T o
ne moda iz ljubavi prema blinjemu, nego sa viega
s t a n o v i t a p r a v e d n o s t i i i s t i n e . S v e to se u n j e g o v o j
vlastitoj prirodi osea kao protivreno o v o j formuli
jeste samo nepotpunost, sluajno podbacivanje, koje
e p r v o m prilikom biti popravljeno, a ako to ne p o e
za rukom, onda je ono bolesno. A k o bi trebalo da t o
lerancija sa bolesnicima, b o l n i c i m a i n e n o r m a l n i m a
ini sastavni d e o f o r m u l e , za to se nalazi specijalna
ustanova, na primer zavodi za spaavanje, bolnice,
z a t v o r i , k o l o n i j e itd., r e s p . p l a n o v i i n a c r t i z a t o . Z a
377
davinu, ipak formula praktiki zauzima takvu p r e tenost da sva druga stanovita i mogunosti pored
n j e odlaze u pozadinu. Ona z a m e n j u j e svaki optiji,
n e o d r e e n i j i i s t o g a s k r o m n i j i i i s t i n i t i j i p o g l e d na
svet. Zato i dolazi na mesto onoga optega pogleda
koji se obeleava k a o religija. Z b o g toga formula p o
s t a j e r e l i g i j a , i a k o u sutini n e m a n i k a k v e v e z e s n e
im religioznim. Time ona dobiva i karakter neuslovljenosti, k o j i je bitan za religiju. Ona postaje tako
rei intelektualna praznoverica. A sve one psiholoke
tendencije koje se njome potiskuju nagomilavaju se
u nesvesnom kao suprotna pozicija, te izazivaju n a
pade sumnje. Z a o d b r a n u o d s u m n j e svesni stav p o
staje fanatian, j e r fanatizam n i j e nita d r u g o n e g o
natkompenzovana sumnja. Ovaj razvitak vodi n a p o
sletku do preterano branjene svesne pozicije i do i z
graivanja apsolutno suprotne pozicije, koja je, na
primer, u suprotnosti p r e m a svesnom racionalizmu
do krajnosti iracionalna, a u suprotnosti p r e m a m o
dernoj naunosti svesnoga stanovita do krajnosti
arhaina i praznoverna. Z b o g toga se onda javljaju
oni, iz istorije nauka poznati, ogranieni i smeni p o
gledi o k o j e su se spotakli m n o g i v e o m a zasluni n a
unici. P o n e k a d se nesvesna strana u takva oveka
o v a p l o u j e u nekoj eni.
O v a j itaocu zaelo d o b r o poznati tip nalazi se,
p r e m a m o m e iskustvu, u g l a v n o m k o d mukaraca,
k a o to j e m i l j e n j e u o p t e f u n k c i j a k o j a v i e p r e v l a uje u mukarca negoli u ene. A k o miljenje doe
d o vlasti, o n d a j e , k o l i k o j a m o g u d a v i d i m , v e i m
d e l o m r e o m i l j e n j u k o j e p r a t i p r e t e n o intuitivnu
d u h o v n u delatnost.
Miljenje ekstravertnoga mislenoga tipa jeste
pozitivno, t j . o n o s t v a r a . O n o v o d i ili n o v i m i n j e n i
c a m a ili o p t i m s h v a t a n j i m a d i s p a r a t n i h i s k u s t v e n i h
materijalija. N j e g o v sud je
uopte
sintetian. O n o
gradi i kad rastavlja, jer svagda preko rasturanja
prelazi n e k o m n o v o m sastavljanju, n e k o m d r u g o m
p o i m a n j u , k o j e o n o to j e rastavilo n a drugi nain p o
n o v o s j e d i n j u j e , ili d a t o m g r a d i v u d o d a j e n e t o d a l j e .
382
j e p r i t o m e o d m a h o e v i d n o d a i s k u s t v o p r i p a d a u taj
okvir.
Ali ako neka druga funkcija, a ne miljenje, ima
p r v e n s t v o svesti u ma k a k o v i e m stepenu, o n d a m i
ljenje, ukoliko je tada uopte svesno, i ukoliko se
ne nalazi u neposrednoj zavisnosti od prevlaivake
funkcije, dobij a negativan karakter. Ukoliko je m i
ljenje podreeno prevlaivakoj funkciji, ono se
s v a k a k o m o e p o j a v l j i v a t i k a o p o z i t i v n o , ali b l i e
ispitivanje m o e lako dokazati da ono prosto izraava
prevlaivaku funkciju i podupire je dokazima, esto
u o e v i d n o j protivrenosti sa m i l j e n j u s v o j s t v e n i m
zakonima logike. O v o miljenje, dakle, otpada za raz
m a t r a n j e k o j e j e u p i t a n j u . M i se, n a p r o t i v , z a n i m a
mo osobinama onoga miljenja koje se ne moe p o d
rediti prvenstvu d r u g e funkcije, n e g o ostaje v e r n o
s v o m vlastitom principu. Posmatranje i ispitivanje
o v o g a miljenja je teko, j e r je o n o u k o n k r e t n o m
s l u a j u svagda vie ili m a n j e potisnuto s t a v o m svesti.
Stoga se ono mora veinom izvui tek iz pozadina
svesti, ako s l u a j n o u trenutku slabosti j e d a r e d ne
izie na povrinu. O n o se obino mora izmamljivati
p i t a n j e m : A l i ta v i z a p r a v o m i s l i t e , u o s n o v i u z e v ,
i u d u b i n i d u e , o t o j s t v a r i ? Ili se m o r a p r i b e i a k
l u k a v s t v u i p i t a n j e m o d a o v a k o f o r m u l i s a t i : Sta
mislite da ja o toj stvari m i s l i m ? O v a j p o s l e d n j i
o b l i k m o r a se, n a i m e , o d a b r a t i a k o j e p r a v o m i l j e
nje nesvesno i zato projicirano. Miljenje k o j e se na
taj n a i n i z m a m l j u j e na p o v r i n u svesti i m a k a r a k
teristine osobine, i ba z b o g njih ga ja obeleavam
k a o negativno. N j e g o v h a b i t u s n a j b o l j e j e o k a r a k t e r i s a n d v e m a r e c i m a n i t a n e g o . Gete j e o v o m i l j e
n j e personifikovao u figuri Mefistofelovoj. Ono, pre
svega, pokazuje tendenciju da predmet svoga suenja
svede na ma koju banalnost i da mu oduzme sopstven
samostalan znaaj. To se deava na taj nain to se
p r e d m e t predstavlja kao da se nalazi u zavisnosti od
n e k e d r u g e b a n a l n e stvari. Proizie li i z m e u d v a
mukarca kakav sukob prividno stvarne prirode,
onda negativno miljenje kae: Cherchez la femme.
A k o n e k o b r a n i ili z a s t u p a n e k u s t v a r , o n d a n e g a t i v 384
385
n j e m o d v r a a j u interesovanje od stvari i u p r v o m e
sluaju privode ga stomaku, a u d r u g o m sluaju i m a gmarnim vibracijama. Oba naina miljenja su jalo
va i v o d e jalovosti. Negativni kvalitet dolazi otuda
to j e o v o m i l j e n j e neopisano jevtino, t j . siromano
proizvodnom i stvaralakom energijom. To je milje
nje zakaeno za brod drugih funkcija.
c)
Oseanje
(uvstvovanje)
O s e a n j e u e k s t r a v e r t n o m e stavu orijentie se
prema objektivno datom, t j . objekat je neminovna
determinanta naina oseanja. O n o se nalazi u s a glasnosti s o b j e k t i v n i m vrednostima. Ko oseanje
u v e k poznaje samo kao subjektivno stanje nee o d
m a h razumeti sutinu ekstravertnoga oseanja, jer se
ekstravertno oseanje koliko je god m o g u n o oslo
b o d i l o s u b j e k t i v n o g a inioca i zato se sasvim p o d vrglo uticaju objekta. I onde gde se prividno p o k a
zuje kao nezavisno od kvaliteta konkretnoga o b j e k
ta, o n o i p a k s t o j i u v l a s t i t r a d i c i o n a l n i h i h i n a e
optevaeih vrednosti. Ja m o g u da se opredelim za
p r e d i k a t l e p ili d o b a r n e z a t o to b i h i z s u b j e k
t i v n o g a o s e a n j a n a l a z i o d a j e o b j e k a t l e p ili d o
b a r , n e g o zato to je prikladno da ga z o v e m l e p i m
ili d o b r i m ; i t o p r i k l a d n o u t o l i k o u k o l i k o b i s u
protan sud ma kako remetio optu oseajnu situaci
ju. K o d takva prikladna oseajnog suda nikako nije
r e o p r e t v a r a n j u ili a k o l a i , n e g o o a k t u u l e b l j i vanja. Tako, na primer, m o e se neka slika obeleiti
kao lepa zato to se uopte pretpostavlja da je u
n e k o m salonu obeena i poznatim i m e n o m potpisana
s l i k a l e p a , ili z a t o to b i p r e d i k a t r u a n m o g a o
v r e a t i p o r o d i c u s r e n o g a p o s e d n i k a , ili z a t o to p o setilac i m a intenciju da stvori prijatnu o s e a j n u
atmosferu, a za to je nuno da se sve osea kao p r i
jatno. Takva oseanja upravljena su na osnovu o b j e k
tivnih determinanata. Ona su k a o takva genuina i
predstavljaju vidljivu oseajnu funkciju. Isto onako
kao to se ekstravertno m i l j e n j e oslobaa s u b j e k t i v 386
387
d)
Ekstravertni
oseajni
(uvstveni)
tip
Ukoliko je oseanje neosporno vidljivija svojstvenost enske psihologije negoli miljenje, to se najizrazitiji oseajni tipovi i nalaze k o d enskoga pola.
A k o ekstravertno oseanje ima
prvenstvo, onda
g o v o r i m o o ekstravertnom oseaj n o m tipu. Primeri
k o j i m i l e b d e p r e d o i m a k o d o v o g a tipa tiu s e g o t o
vo bez izuzetka ena. Ova vrsta ene ivi p r e m a m e rilu svojega oseanja. Oseanje takve ene vaspitan j e m se razvilo u u l e b l j e n u i kontroli svesti p o d
vrgnutu funkciju. U sluajevima koji nisu ekstremni
oseanje ima lini karakter, iako je subjektivno v e
u vioj meri prigueno. Stoga se linost p o j a v l j u j e
kao ulebljena u objektivne odnose. Oseanja o d g o
varaju objektivnim situacijama i optevaeim v r e d nostima. To se nigde ne pokazuje razgovetnije negoli
u takozvanom l j u b a v n o m izboru: voli se podesni
mukarac, a ne neki drugi; on je podesan, ne moda
zato to bi sasvim o d g o v a r a o subjektivnoj sakrivenoj
sutini e n e to o n a v e i n o m u o p t e i ne z n a
n e g o z a t o to s t a l e , starost, i m a n j e , v e l i i n a i u v a enost n j e g o v e porodice odgovaraju svim razlonim
zahtevima. R a z u m e se, t a k v o formulisanje m o g l o b i
se odbaciti kao ironija i oduzimanje vrednosti k a d
ne bih bio duboko uveren da ljubavno oseanje te
ene savreno odgovara njenu izboru. Ono je istin
sko, a ne m o d a pametna smicalica. T a k v i h na r a
zumu zasnovanih brakova ima vrlo mnogo, i oni n i
kako nisu najloiji. T a k v e ene su dobre drugarice
388
s v e s n o o s e a n j e z a d r a v a l i n i k a r a k t e r ili, d r u g i m
recima, dokle g o d linost nije progutala pojedina
oseajna stanja, nesvesno m i l j e n j e ponaa se vrei
k o m p e n z a c i j u . A l i a k o se l i n o s t d i s o c i r a i r a z r e i u
p o j e d i n a j e d n o d r u g o m protivrena oseajna stanja,
i d e n t i t e t l i n o s t i g u b i se, s u b j e k a t p o s t a j e n e s v e s t a n .
M e u t i m , t i m e to subjekat d o s p e v a u nesvesno, on
se asocira s n e s v e s n i m m i l j e n j e m i t i m e n e s v e s n o m
miljenju p o m a e da d o e do prigodne svesnosti. to
je jaa svesna oseajna veza i to ona zato oseanje
vie liava ja-stva (ent-icht), utoliko jaa postaje
i nesvesna opozicija. To se ispoljava u t o m e to se
ba oko najvie procenjenih objekata sabiraju n e s v e
s n e m i s l i , k o j e n e m i l o s r d n o r u e v r e d n o s t tih o b j e
kata. M i l j e n j e u stilu nita n e g o o v d e je sasvim
na mestu, jer razara n a d m o n o s t oseanja vezanoga
za objekat. Nesvesno miljenje dostie povrinu u
obliku misli k o j e esto imaju prirodu opsesije i iji
je opti karakter negativan i takav da o d u z i m a v r e d
nost. Stoga k o d ena o v o g a tipa i m a trenutaka u k o
j i m a se najloije misli zaustavljaju na o n i m o b j e k t i
ma kojima oseanje pridaje najveu vrednost. N e
g a t i v n o m i l j e n j e slui s e s v i m a i n f a n t i l n i m p r e d r a
s u d a m a ili u p o r e e n j i m a k o j a s u p o d o b n a d a o s e a j nu vrednost stave u sumnju, i o n o privlai sve p r i
mitivne instinkte da bi oseanja m o g l o objasniti kao
nita n e g o . Vie j e uzgredna n a p o m e n a kad o v d e
s p o m i n j e m da se na taj nain d a j e uea i k o l e k t i v
n o m n e s v e s n o m , c e l o k u p n o s t i p r i m o r d i j a l n i h slika, i
tada iz n j i h o v e obrade p o n o v o proizlazi mogunost
regeneracije stava na n e k o j drugoj osnovi.
Najglavniji oblik neuroza u o v o g a tipa jeste h i
sterija, sa s v e t o m svojih karakteristinih infantilno-seksualnih nesvesnih predstava.
e)
Kratak
pregled
racionalnih
tipova
393
f)
Oset
(oseaj,
senzitivitet)
U ekstravertnome stavu oset je preteno uslovljen objektom. Kao ulna percepcija oset je, pri
rodno, zavisan od objekta. Ali on je isto tako, pri
rodno, zavisan i od subjekta, i otuda postoji i jedan
subjektivni oset, koji je po svome nainu sasvim
razlian od objektivnoga oseta. U ekstravertnome
stavu subjektivno uee oseta, ukoliko dolazi u pi
tanje njegova svesna primena, jeste spreeno ili po
tisnuto. Isto tako je oset kao iracionalna funkcija re
lativno potisnut ako miljenje ih oseanje imaju
prvenstvo, tj. on funkcionie svesno samo utoliko
394
g)
Ekstravertni
osetni
(senzitivni)
tip
na k o n k r e t n o m o b j e k t u , i to je izrazitiji, to se m a n j e
slui s v o j i m iskustvom. N j e g o v doivljaj u i z v e s n i m
s l u a j e v i m a ne postaje uopte o n o to bi zasluivalo
i m e iskustva. Sto o n oseti, t o m u slui najvie k a o
o d v o e n j e k n o v i m iskustvima, i sve to m o d a n o v o
ulazi u k r u g n j e g o v i h interesovanja steeno je na
p u t u iskustva i t r e b a t o m e c i l j u da slui. U k o l i k o je
o v e k sklon da izrazit smisao za istu injeninost
shvata k a o razuman, o n e t a k v e l j u d e slaviti k a o p a
m e t n e . A l i oni to u stvari nisu, j e r su osetu i r a c i o
nalnoga sluaja isto tako p o d v r g n u t i k a o i osetu r a
cionalnoga deavanja. T a k a v tip esto je r e p r i
v i d n o o m u k a r c i m a ne misli, r a z u m e se, da je
p o d l o a n osetima. On e se, naprotiv, na taj izraz
osmejkivati kao na sasvim neprikladan, jer za njega
j e oset k o n k r e t n o ispoljavanje ivota. N j e g o v a n a
m e r a odnosi se na k o n k r e t n o uivanje, a isto tako i
njegova moralnost. Jer pravo uivanje ima svoj n a
roiti moral, s v o j u naroitu umerenost i zakonitost,
svoju nesebinost i gotovost na rtvu. N j e m u nije
potrebno da bude ulan neotesanac, nego on m o e
s v o j e osete da diferencira do n a j v e e estetike istote
a da ni u najapstraktnijem oseanju nikada ne b u d e
n e v e r a n s v o m e p r i n c i p u o b j e k t i v n o g a o s e t a . Vuljenov ( W u l f e n ) i e r o n b e z o b z i r n o g a u i v a n j a i v o t a
jeste o t v o r e n a samoispovest takva tipa. K a d se k n j i
ga tako posmatra, ini mi se da je dostojna itanja.
Na niem stepenu ovaj tip je ovek opipljive
stvarnosti, b e z sklonosti ka refleksijama i b e z n a m e
ra da vlada. N j e g o v neprestani motiv je da osea
objekat, da ima senzacija i da uiva ako je moguno.
On nije neljubazan ovek, esto ima prijatnu i ivu
sposobnost za uivanje, ponekad je veseo bratac, a
p o n e k a d estet sa p u n o ukusa. U p r v o m e sluaju v e
liki p r o b l e m i ivota zavise o d v i e ili m a n j e d o b r a
ruka, a u drugom pripadaju d o b r o m ukusu. K a d
takav o v e k z a d o v o l j a v a oset, o n d a je za n j e g a sve
bitno reeno i ispunjeno. Nita ne m o e da b u d e vie
nego konkretno i stvarno, a pretpostavke pored toga
ili iznad t o g a d o p u t e n e s u s a m o u k o l i k o p o j a a v a j u
oset. Nikako ne treba da ga p o j a a v a j u u p r i j a t n o m
396
h)
Intuicija
400
i)
Ekstravertni
intuitivni
tip
401
j e t i m e t o i n t u i t i v n o m t i p u d a j u sud, k o j i m u k a o
tipu sasvim nedostaje. Moralnost intuitivnoga tipa
nije ni intelektualna ni oseajna, nego on ima svoj
sopstveni moral, naime vernost prema svome shvata
nju i dragovoljno podvrgavanje moi toga morala.
Osvrtanje na napredak okoline slabo je. Njeno fizi
ko zdravlje tohcno je valjan argumenat kao i n j e g o
v o vlastito. Isto tako o n i m a m a l o p o t o v a n j a z a u v e renja i ivotne navike svoje okoline, tako da ga esto
smatraju za nemoralna i bezobzirna pustolova. K a k o
se n j e g o v a intuicija zanima spoljanjim objektima i
n j u h o m iznalazi spoljanje mogunosti, on se rado
predaje pozivima gde svoje sposobnosti m o e u n a j
v e o j m e r i svestrano razviti. M n o g i trgovci, p r e d u zetnici, spekulanti, agenti, politiari itd. pripadaju
o v o m e tipu.
Jo vie no k o d mukaraca ini se da se ovaj
tip p o j a v l j u j e k o d ena. U o v o m e p o s l e d n j e m sluaju
intuitivna sposobnost otkriva se daleko manje u p o
zivu negoli, naprotiv, u drutvu. Takve ene u m e ju
da se koriste svima socijalnim mogunostima, da
sklapaju drutvene veze, da pronalaze mukarce od
vrednosti, da bi zbog neke n o v e mogunosti p o n o v o
sve napustile.
Otprve je razumljivo da je takav tip ne samo
kao narodni privrednik nego i kao unapreiva kul
ture neobino znaajan. A k o je valjan, t j . ne suvie
samoivo nastrojen, on m o e da stekne neobine za
s l u g e k a o i n i c i j a t o r ili b a r k a o u n a p r e i v a s v i h p o
etaka. On je prirodan branilac svih minoriteta koji
obeavaju budunost. Poto on, ako je m a n j e p o
deen prema stvarima negoli prema ljudima, naslu
u j e u n j i m a izvesne sposobnosti i korisnosti, m o e
da pravi i ljude. Niko kao on nema sposobnosti da
ohrabri svoje blinje i da ih oduevi za neku n o v u
stvar, iako e ih v e prekosutra opet ostaviti. Sto je
n j e g o v a intuicija jaa, to se i n j e g o v subjekat vie
stapa s a v i e n o m m o g u n o u . O n j e oivljuje, i z n o
si je o i g l e d n o i s u b e d l j i v o m t o p l o t o m , tako rei je
ovaplouje. To nije nikakvo glumatvo, nego sudbina.
402
403
j)
Kratak
pregled
iracionalnih
tipova
O b a d o v d e o p i s a n a t i p a o z n a a v a m k a o iracio
nalne i z v e o b j a n j e n o g a r a z l o g a t o o n i s v o j e t v o renje i delanje ne osnivaju na racionalnim sudovima,
nego na apsolutnoj jaini opaanja. Njihovo opaa
n j e o d n o s i s e n a o n o to s e s a m o d e a v a i to s e n e
podvrgava nikakvom izboru sudom. U o v o m e pogle
du oba poslednja tipa imaju znatnu nadmonost nad
o b a p r v a , r a c i o n a l n a t i p a . O n o to s e o b j e k t i v n o d e
ava jeste zakonito i sluajno. Ukoliko je zakonito,
ono je pristupano razumu, a ukoliko je sluajno,
ono je razumu nepristupano. M o g l o bi se rei i
o b r n u t o , d a m i n a o n o m to s e d e a v a o b e l e a v a m o
kao zakonito o n o to se n a e m r a z u m u tako p o j a v l j u
je, a kao sluajno ono u e m u ne m o e m o da otkri
j e m o nikakvu zakonitost. Postulat universalne z a k o
n i t o s t i o s t a j e p o s t u l a t s a m o n a e g a r a z u m a , ali n i k a
ko nije postulat naih funkcija opaanja. K a k o se ni
na koji nain ne zasnivaju na principu razuma i n j e
g o v a postulata, o n e su po s v o j o j sutini iracionalne.
S t o g a ja i t i p o v e o p a a n j a po n j i h o v o j sutini o b e l e avam kao iracionalne. Ali bi bilo sasvim nepravilno
da moda o v e tipove shvatamo kao nerazumne zato
to sud stavljaju ispod opaanja. Oni su s a m o u v e
l i k o j m e r i empirijski; z a s n i v a j u s e s a m o n a i s k u s t v u ,
ak u tolikoj meri da njihov sud ne m o e najee
da ide u p o r e d o s n j i h o v i m iskustvom. Ali, i p o r e d
toga, postoje funkcije suenja, samo o n e velikim d e
l o m svoj ivot ive nesvesno. Ukoliko se nesvesno i
pored svojega odvajanja od svesnoga subjekta ipak
n e p r e s t a n o p o j a v l j u j e , u t o l i k o se i u i v o t u i r a c i o n a l
nih tipova otkrivaju upadljivi sudovi i upadljivi akti
odluivanja u obliku prividnoga mudrovanja, hladno
ga nadrirasuivanja i prividno smiljenog izbora lica
i s i t u a c i j e . O v e c r t e i m a j u i n f a n t i l n o ili i p r i m i t i v n o
404
anje, kad se ukae sluaj, u veoj meri uinimo s v e snim, onda otkrivamo da ono nije samo oseanje ija
s e p r i r o d a n e m o e d a l j e analisati, n e g o u isti m a h i
u v i a j ili s a d r a j s a z n a n j a k o j i t a k u s a g l a s n o s t i
predstavlja u mislenom obliku. O v o racionalno p r e d
stavljanje vai samo za racionalnoga, a nikako za i r a
cionalnoga, jer se njegov raport ne osniva ni n a j m a
n j e na sudu, n e g o na paralelitetu o n o g a to se d e a
va, ivoga deavanja uopte. N j e g o v o oseanje sagla
s n o s t i j e s t e z a j e d n i k o o p a a n j e n e k e s e n z a c i j e ili
intuicije. Racionalni bi rekao da se raport s iracio
nalnim osniva na istoj sluajnosti. A k o se objektivne
situacije sluajno podudaraju, onda se ostvaruje n e
t o k a o l j u d s k a v e z a , ali n i k o n e z n a k o l i k u v a n o s t
i m a t a v e z a ili k o l i k o e t r a j a t i . R a c i o n a l n o m e s t o
dolazi u p r a v o neprijatna misao da veza traje tano
dotle dok spoljanje okolnosti sluajno pokazuju
n e k u zajedninost. T o s e n j e m u n e ini k a o naroito
ljudska stvar, d o k iracionalni ba u t o m e nalazi n a r o
ito lepu ljudskost. Rezultat je to da jedan posmatra
drugoga kao bezvezna, kao oveka u koga se ne moe
p o u z d a t i , i s k o j i m s e n i k a d a n e m o e p r a v i l n o izii
na k r a j . Do takva rezultata dolazi o v e k svakako
samo ako svesno pokuava da poloi raun o nainu
saobraanja s okolinom. K a k o takva psiholoka savesnost n i j e suvie uobiajena, esto proizlazi da se i
p o r e d apsolutne razlinosti stanovita ostvaruje neka
vrsta raporta, i to na o v a j nain. J e d a n s p r e u t n o m
p r o j e k c i j o m pretpostavlja da drugi u bitnim takama
i m a isto m i l j e n j e , a d r u g i sluti ili osea o b j e k t i v n u
z a j e d n i n o s t , ali p r v i o n j o j n e m a n i k a k v e s v e s n e
slutnje, te e o d m a h osporiti n j e n o postojanje, isto
o n a k o k a o to d r u g o m n i k a d a n e e p a s t i n a p a m e t
da bi trebalo da se njegova veza osniva na zajedni
k o m e miljenju. Takav raport je najei: on se osni
va na projekciji koja docnije postaje izvor nespora
zuma. Psihika veza u ekstravertnome stavu u v e k se
regulie prema objektivnim iniocima, prema spolja
n j i m uslovima. O n o to je n e k o u s v o m unutranjem
biu n e m a nikada presudan znaaj. Za nau sadanju
kulturu ekstravertni stav je u naelu m e r o d a v a n za
406
p r o b l e m l j u d s k e v e z e ; r a z u m e se, r a s p r a v l j a se i o
i n t r o v e r t n o m e p r i n c i p u , ali o n v a i k a o i z u z e t a k i
poziva se na toleranciju okolnoga sveta.
III.
INTROVERTNI
TIP
1. OPSTI S T A V SVESTI
K a o to s a m v e u o d e l j k u I , 1 o v o g a p o g l a v l j a
izloio, introvertni tip razlikuje se od ekstravertnoga
u t o m e to s e o n n e o r i j e n t i e , k a o o v a j d r u g i , p r e
teno na objektu i na objektivno datome, nego na
subjektivnim iniocima. U p o m e n u t o m odeljku pod
I naveo sam da se introvertnome izmeu opaanja o b
jekta i n j e g o v a vlastita delanja uvlai n j e g o v o s u
bjektivno shvatanje, koje spreava da delanje dobije
karakter koji odgovara objektivno datom. To je, r a
z u m e se, s p e c i j a l a n s l u a j k o j i j e n a v e d e n s a m o r a d i
primera i koji treba da poslui samo o e v i d n o m p r e d
stavljanju. O v d e , samo se po sebi razume, m o r a m o
potraiti opti ja formulisanja.
Introvertna svest vidi, dodue, spoljanje uslove,
ali o d a b i r a s u b j e k t i v n u d e t e r m i n a n t u k a o p r e s u d n u .
Stoga se ovaj tip upravlja p r e m a o n o m e iniocu o p a
anja i saznanja koji predstavlja subjektivnu dispo
ziciju za p r i m a n j e u l n o g a nadraaja. D v a lica, na
p r i m e r , g l e d a j u isti o b j e k a t , ali g a n i k a d a n e v i d e
tako da bi o b e na taj nain d o b i v e n e slike bile istovetne. Bez obzira na razlinu otrinu ulnih organa i
na linu jednainu, postoje esto dubokosene razlike
u nainu i m e r i psihike asimilacije p e r c e p c i o n e slike.
D o k se ekstravertni tip svagda preteno poziva na
o n o to m u d o l a z i o d o b j e k t a , i n t r o v e r t n i s e p r e t e n o
o s l a n j a n a o n o to s p o l j a n j i u t i s a k u s u b j e k t u p r i v o
di ka konstelaciji. TJ p o j e d i n o m sluaju j e d n e a p e r c e p c i j e m o e , r a z u m e se, r a z l i k a d a b u d e v e o m a
d e l i k a t n a , ali u c e l i n i p s i h o l o k o g a g a z d i n s t v a o n a se
o t k r i v a u n a j v e o j m e r i , i to u o b l i k u ograde koju ini
Ja. D a o d m a h k a e m u n a p r e d : o n o s h v a t a n j e k o j e b i
407
s Vajningerom ( W e i n i n g e r ) o v a j s t a v h t e l o da o b e l e i
k a o f i l a u t i k i ili, p o m o m e m i l j e n j u , k a o a u t o e r o t i k i
ili e g o c e n t r i k i ili s u b j e k t i v i s t i k i ili e g o i s t i k i , j a
smatram kao shvatanje koje skree s pravoga puta i
oduzima vrednost. Ono odgovara predrasudi ekstra
v e r t n o g a s t a v a p r e m a sutini i n t r o v e r t a . N e s m e s e
n i k a d a z a b o r a v i t i ali e k s t r a v e r t n o s h v a t a n j e z a b o
ravlja to suvie lako da je s v a k o opaanje i sazna
vanje ne samo objektivno nego i subjektivno uslovijeno. Svet nije samo onakav k a k a v je po sebi nego i
onakav kakav mi se p o j a v l j u j e . Stavie, u osnovi uzev,
mi n e m a m o nikakva merila za ocenjivanje onoga s v e
ta koji subjekat ne bi m o g a o asimilovati. K a d bi se
prevideo subjektivni inilac, to bi znailo poricati
veliku s u m n j u u apsolutnu mogunost saznanja. T i m e
bi se dolo na put onoga praznoga i bljutavoga p o z i tivizma koji je naruio prekretnicu naega veka, a
time i u onu intelektualnu neskromnost k o j a je p r e t
hodnik oseaj ne grubosti i neke ne samo tupe nego
i nadute nasilnosti. P r e c e n j i v a n j e m o b j e k t i v n e m o i
saznanja potiskujemo znaaj subjektivnoga inioca,
z n a a j b a s u b j e k t a . A l i ta j e s u b j e k a t ? S u b j e k a t j e
ovek, mi smo subjekat. Nezdravo je zaboravljati da
saznanje ima subjekat, i da uopte n e m a nikakva
saznanja i da stoga i n e m a za nas n i k a k v a sveta g d e
n i k o n e k a e : J a s a z n a j e m , ali t i m e i s k a z u j e s u
b j e k t i v n o o g r a n i a v a n j e svega saznanja. Isto vai za
sve psihike funkcije: one imaju jedan subjekat koji
je neizbean kao i objekat. Karakteristino je za nae
sadanje ekstravertno procenjivanje da re s u b j e k
t i v a n p o n e k a d z v u i g o t o v o k a o p o k u d a , ali s v a k a k o
kao isto subjektivan znai opasno oruje, o d r e
eno da pogodi onoga koji nije potpuno uveren u n e u s l o v l j e n u n a d m o n o s t o b j e k t a . Stoga m o r a m o biti
n a i s t o s t i m ta se m i s l i i z r a z o m s u b j e k t i v a n u
o v o m e ispitivanju. K a o subjektivni inilac oznaavam
o n u p s i h o l o k u a k c i j u ili r e a k c i j u k o j a s e s a d e l o v a n j e m i uticaj em o b j e k t a stapa u n o v o psihiko i n j e niko stanje. Ukoliko subjektivni inilac od najstari
jih v r e m e n a i k o d svih n a r o d a na svetu ostaje u
v e o m a velikoj meri istovetan sa samim s o b o m
408
t i m e to s u e l e m e n t a r n a o p a a n j a i s a z n a n j a t a k o r e i
s v a g d e i u s v a v r e m e n a ista u t o l i k o je on i s t o t a k o
vrsto zasnovan realitet kao i spoljanji objekat. K a d
stvar ne bi tako stajala, o n d a se nikako i ne bi m o g l o
govoriti o n e k o j trajnoj i u bitnosti istoj i postojanoj
stvarnosti, i s p o r a z u m e v a n je s p r e d a n j i m a b i l o bi
n e m o g u n a stvar. Utoliko je, stoga, subjektivni i
nilac neto isto tako n e u m i t n o dato k a o i r a s p r o s t r tost m o r a i p o l u p r e n i k Z e m l j e . Utoliko i subjektivni
inilac polae pravo na sve dostojanstvo j e d n e k o l i
ine k o j a o d r e u j e svet i k o j a se nikada i n i g d e ne
m o e iskljuiti iz rauna. On je drugi svetski zakon,
i ko se na n j e m u zasniva, zasniva se na istoj tolikoj
sigurnosti, na istom t o l i k o m t r a j a n j u i v a e n j u , k a o i
o n a j k o j i s e p o z i v a n a o b j e k a t . A l i k a o to o b j e k a t i
o b j e k t i v n o d a t o n i k a k o n e o s t a j u u v e k isti, j e r s u
podvrgnuti ne samo tronosti n e g o i sluajnosti, tako
i subjektivni inilac podlee promenljivosti i indivi
dualnoj sluajnosti. A time je i n j e g o v a v r e d n o s t
samo relativna. P r e k o m e r n i razvitak introvertnoga
stanovita u svesti ne vodi, naime, ka b o l j o j i p r i
hvatljivijoj primeni subjektivnoga inioca, nego ka
v e t a k o m subjektivisanju svesti, k o m e s e n e m o e
utedeti zamerka da je isto subjektivno. Z b o g toga
nastaje suprotnost p r e m a d e s u b j e k t i v i s a n j u svesti u
n e k o m p r e t e r a n o m ekstravertnom stavu, k o j i zaslu
u j e Vajningerovu o z n a k u m i s a u t i a n . B u d u i d a
se introvertni stav oslanja na opti, v e o m a realan i
apsolutno neizbean uslov psiholokoga prilagoiva
nja, to su izrazi k a o filautian, e g o c e n t r i a n i
slini vie n e u m e s n i i za osudu, j e r izazivaju p r e d r a
s u d u d a j e s v a k a d r e s a m o o d r a g o m Ja. N i t a n e b i
bilo tako naopako kao takva pretpostavka. Ali na nju
o v e k esto nailazi ako ispituje s u d o v e e k s t r a v e r t n o
ga o introvertnome. O v u zabludu zaelo nikako ne
bih eleo da pripiem pojedinome ekstravertnome,
nego pre da je stavim na raun danas optevaeega
ekstravertnoga shvatanja koje se ne ograniava na
ekstravertni tip, n e g o ga, p r o t i v n j e g a samoga, u istoj
meri zastupa i drugi. Poslednjega ak s p r a v o m p o g a 409
2. NESVESNI S T A V
3.
a)
Miljenje
b)
Introvertni
misleni
tip
K a o t o b i j e d a n Darvin m o g a o p r e d s t a v l j a t i n o r
m a l n i e k s t r a v e r t n i m i s l e n i t i p , t a k o b i se, n a p r i m e r ,
Kant m o g a o o b e l e i t i k a o s u p r o t n i n o r m a l n i i n t r o
vertni misleni tip. K a o to p r v i g o v o r i u injenicama,
tako se poslednji poziva na subjektivna inioca. D a r
v i n hita n a p r o s t r a n o p o l j e o b j e k t i v n e i n j e n i n o s t i ,
27 Jung, Odabrana dela, V
417
419
c)
Oseanje
(uvstvovanje)
izraziti n e g o l i o s e a n j a u s l o v j e to j e k o d o v o g a o s e
a n j a v e p o t r e b n a i z v a n r e d n a j e z i k a ili u m e t n i k a
izraajna sposobnost da se n j e g o v o bogatstvo ma i
p r i b l i n o p r i k a e ili s a o p t i . K a o t o s u b j e k t i v n o m i
ljenje zbog svojega neman ja odnosa teko moe da
izazove adekvatno razumevanje, tako to moda u jo
v e o j meri vai za subjektivno oseanje. Da bi se
d r u g i m a saoptilo, o n o m o r a da n a e spoljanju f o r
mu k o j a je p o d e s n a da, s j e d n e strane, s u b j e k t i v n o
oseanje p o d u d a r n o shvati, a, s d r u g e strane, da ga
blinjemu preda tako da u n j e m u nastane paralelan
proces. Z b o g relativno velike unutranje (kao i s p o
ljanje) jednakosti ljudi o v o se dejstvo m o e postii,
iako je izvanredno teko nai f o r m u koja odgovara
o s e a n j u , d o k l e g o d se, n a i m e , o s e a n j e j o s t v a r n o
u g l a v n o m orijentie n a b l a g u praiskonskih slika. A l i
ako ga iskvari egocentrinost, ono postaje n e s i m p a
t i n o , j e r s e t a d a p r e t e n o z a n i m a s a m o j o s v o j i m Ja.
O n o tada n e m i n o v n o izaziva utisak sentimentalna s a
moljublja, tenje da sebe napravi interesantnim, pa
ak i b o l e s n o g p o s m a t r a k o g utonua u sebe. K a o to
s u b j e k t i v i s a n a s v e s t i n t r o v e r t n o g a m i s l i o c a tei z a
apstrakcijom apstrakcija i time postie samo najjau
intenzivnost po sebi prazna mislena procesa, tako se
i egocentrino oseanje p r o d u b l j u j e do besadrajne
strasnosti, k o j a s a m o s e b e o s e a . O v a j s t e p e n j e m i stino-ekstatian i priprema prelazak u oseanjem
p o t i s n u t e , e k s t r a v e r t n e f u n k c i j e . K a o to p r e m a i n
t r o v e r t n o m e miljenju stoji primitivno oseanje, za
koje objekti prianjaju magijskom snagom, tako se
prema introvertnome oseanju pojavljuje primitivno
miljenje, koje u konkretizmu i ropstvu prema inje
n i c a m a trai sebi ravna. O s e a n j e se p o s t e p e n o o s l o
baa veza sa o b j e k t o m i stvara sebi n e k u s a m o s u
b j e k t i v n o v e z a n u s l o b o d u delanja i savesti, i o v a se
u datom sluaju odrie svih obiaja i navika. Ali u t o
liko vie nesvesno miljenje podlee moi objektiv
noga.
423
d)
Introvertni
oseajni
(uvstveni)
tip
e)
Kratak
pregled
racionalnih
tipova
f)
Oset
(senzitivitet)
I o s e t , k o j i j e p o s v o j o j c e l o j sutini u p u e n n a
objekat i objektivni nadraaj, podlee u introvertno
me stavu znatnoj promeni. I on ima subjektivna i
nioca, j e r p o r e d objekta koji se osea stoji subjekat
koji osea, i k o j i o b j e k t i v n o m e nadraaj u doprinosi
s v o j u subjektivnu dispoziciju. Oset u introvertnome
stavu osniva se preteno na subjektivnome ueu
p e r c e p c i j e . ta se t i m e misli, jasno se vidi p r e svega
iz umetnikih dela k o j a reprodukuju spoljanje o b
j e k t e . A k o , n a p r i m e r , v i e s l i k a r a s l i k a j e d a n isti
pejsa, trudei se da b u d e dat verno, ipak e svaka
slika biti razlina od druge, ne m o d a samo z b o g vie
ili m a n j e r a z v i j e n a u m e n j a , n e g o u g l a v n o m z b o g r a
zlina g l e d a n j a ; tavie, na n e k o j i m slikama p o j a v i e
se neka izrazito psihika razlinost u poloaju n a s t r o jenja i pokretu b o j e i figure. O v e osobine odaju vie
ili m a n j e j a k o u e s t v o v a n j e s u b j e k t i v n o g a inioca.
S u b j e k t i v n i i n i l a c o s e t a je u s u t i n i isti k a o i za
druge ve pretresane funkcije. Nesvesna dispozicija
je o n o to m e n j a ulnu p e r c e p c i j u v e u n j e n u p o s t a j a n j u i z b o g toga j o j o d u z i m a karakter ista uticaja
o b j e k t o v a . U o v o m e sluaju oset se preteno v e z u j e
za subjekat, a tek u d r u g o m e r e d u za objekat. K o l i k o
izvanredno jak m o e da b u d e subjektivni inilac, n a j
jasnije n a m pokazuje umetnost. Prevlaivanje su
bjektivnoga inioca ide ponekad od potpunoga uguivanja istoga uticanja objektova, pa ipak pri t o m e
oset ostaje oset, i svakako je on tada postao n e k o o p a
anje
subjektivnoga
inioca, i o b j e k t o v o
uticanje
p a l o j e n a s t e p e n ista p o k r e t a a . I n t r o v e r t n i o s e t r a
zvija se u t o m e pravcu. Postoji, dodue, pravo ulno
429
o p a a n j e , ali s e o n o p o j a v l j u j e t a k o k a o d a o b j e k t i
zapravo i ne prodiru u subjekat, nego kao da s u b j e
kat g l e d a stvari sasvim d r u k i j e ili s a s v i m d r u g e
stvari n e g o l i d r u g i l j u d i . S t v a r n o s u b j e k a t opaa iste
s t v a r i k a o s v a k o d r u g i , ali s e t a d a n i n a k o j i n a i n
ne zadrava k o d istoga o b j e k t o v a uticaja, nego se
zanima subjektivnim opaanjem to ga je izazvao o b
jektivni nadraaj. Subjektivno opaanje znatno je
razlino od o b j e k t i v n o g a . O n o se u o b j e k t u ili n i k a k o
n e m o e n a i ili s e m o e n a i n a j v i e n a s l u i v a n j e m ,
tj. ono, dodue, m o e da b u d e slino u drugim ljudi
m a , ali s e o b j e k t i v n i m o d n o s i m a s t v a r i n e m o e n e
p o s r e d n o zasnivati. O n o ne ostavlja utisak n e k o g a
p r o i z v o d a svesti, za to je i suvie g e n u i n o . A l i o s t a v
lja n e k i psihiki utisak, j e r se u n j e m u m o g u saznati
stvari n e k o g a viega psihikoga poretka. M e u t i m ,
taj se p o r e d a k ne p o d u d a r a sa sadrajima svesti. R e
j e o k o l e k t i v n o - n e s v e s n i m p r e t p o s t a v k a m a ili d i s p o
zicijama, o mitolokim slikama, pramogunostima
predstava. Na s u b j e k t i v n o m o p a a n j u lei karakter
z n a a j n o g a . O n o k a e v i e n e g o l i ista s l i k a o b j e k t a ,
naravno samo o n o m e k o m e subjektivni inilac u o p
te neto kae. N e k o m e d r u g o m e ini se da r e p r o d u kovani subjektivni utisak pati od osobine da n e m a
d o v o l j n e slinosti s o b j e k t o m , i da je stoga s v o j cilj
promaio. Otuda subjektivni oset vie dohvata p o z a
dine fizikoga sveta negoli n j e g o v u povrinu. O n o
kao presudnu stvar ne osea realitet objekta, n e g o
realitet subjektivnoga inioca, n a i m e praiskonskih
slika, k o j e u s v o j o j c e l o k u p n o s t i p r e d s t a v l j a j u j e d a n
psihiki svet u ogledalu. Ali o v o ogledalo ima n a r o
itu sposobnost da sadanje sadraje svesti ne p r e d
stavlja u n j i h o v u za nas p o z n a t o m o b h k u , n e g o u
i z v e s n o m smislu s u b specie aeternitatis, n a i m e o t p r i
like o n a k o k a k o bi ih gledala n e k a svest stara m i l i o n
godina. T a k v a svest videla bi postajanje i nestajanje
s t v a r i u isti m a h s n j i h o v i m s a d a n j i m i t r e n u t n i m
b i e m ; i n e s a m o t o n e g o u isti m a h i d r u g o t o j e
bilo p r e n j i h o v a postajanja i to e biti posle n j i h o v a
nestajanja. Sadanji trenutak je toj svesti n e v e r o vatan. Po sebi se razume da je to samo uporeenje,
430
ali m e n i j e o n o p o t r e b n o d a u n e k u r u k u o i g l e d n o
p r e d s t a v i m naroitu sutinu introvertnoga oseta. I n
trovertni oset posredno daje neku sliku k o j a objekat
r e p r o d u k u j e m a n j e negoli to g a p o k r i v a t a l o g o m
prastaroga i potonjega subjektivnoga iskustva. T i m e
s e isti u l n i u t i s a k r a z v i j a u d u b i n u b o g a t o g a n a s l u
ivan ja, d o k ekstravertni oset dohvata trenutno i na
povrini o t v o r e n u bit stvari.
g)
Introvertni
osetni
(senzitivni)
tip
s e p o d i g n e , to j e s u v i e v i s o k o s p u s t i s e m a l o n i e ,
t o j e e n t u z i j a s t i n o u b l a u j e se, t o j e e k s t r a v a g a n t
n o o b u z d a v a se, i to j e n e o b i n o s v o d i s e n a p r a v u
formulu, sve to da bi se uticaj objekta odrao u p o
trebnim granicama. Z b o g toga i ovaj tip utie na o k o
linu vrei pritisak, u k o l i k o n j e g o v a bezazlenost ne
stoji izvan svake sumnje. A k o j e o v o poslednje slu
aj, onda jedinka lako postaje rtva agresivnosti i
vlastoljublja drugih. Takvi ljudi daju se redovno zlo
upotrebljavati, i zato se na n e p o d e s n o m mestu svete
pojaanom resistencijom i bandoglavou. A k o ne p o
stoji n i k a k v a izraajna sposobnost, o n d a svi utisci idu
unutra u d u b i n u i dre svest opinjenu, tako da j o j
nije m o g u n o da zagospodari fascinatornim utiskom.
O v o m e tipu za n j e g o v e izraze stoje na relativnom r a
spolaganju samo arhaine izraajne mogunosti, jer
su m i l j e n j e i o s e a n j e r e l a t i v n o n e s v e s n i , a u k o l i k o
su svesni, raspolau s a m o nunim, b a n a l n i m i s v a k o
d n e v n i m izrazima. Stoga su oni k a o svesne funkcije
sasvim nepodesni da subjektivna opaanja dadu a d e
kvatno. Zato je ovaj tip v e o m a teko dokuljiv o b
j e k t i v n o m e r a z u m e v a n j u , k a o to i s a m s e b i n a j e e
ostaje nerazumljiv.
N j e g o v razvitak udaljuje ga uglavnom od stvar
nosti objekta i p r e d a j e ga n j e g o v i m subjektivnim
opaanjima, k o j a n j e g o v u svest orijentiu u smislu
n e k e arhaine stvarnosti, iako on ostaje sasvim n e
svestan o v e injenice zbog nedostatka uporednoga
suda. Ali on se stvarno kree u n e k o m e mitolokome
svetu, u k o m e mu se ljudi, ivotinje, eleznice, kue,
reke i brda pojavljuju delimino kao milostivi b o
govi, a delimino kao zlonamerni demoni. Da mu se
oni tako p o j a v l j u j u , toga on nije svestan. A l i k a o
takvi oni utiu na n j e g o v o suenje i delanje. On sudi
i dela kao da ima posla s takvim silama. To p o i n j e
da mu pada u oi tek kad svoje osete otkrije kao t o
talno razline od stvarnosti. A k o je vie sklon o b j e k
t i v n o m e r a z u m u , o n e t u razliku osetiti k a o b o l e s n u ;
meutim, ako je, veran s v o j o j iracionalnosti, sklon da
s v o m e osetu pripie v r e d n o s t realiteta, o n d a m u o b
jektivni svet postaje privid i komedija. Ali tu dilemu
28 J u n g , O d a b r a n a d e l a , V
433
h)
Intuicija
435
slika. Z b o g t o g a s e s l i k e p o j a v l j u j u k a o o d v o j e n e o d
subjekta, s posebnom egzistencijom, bez veze s licem.
Z b o g toga u napred p o m e n u t o m primeru introvertni
intuitivac koga je zadesio napad nesvestice ne bi d o
ao na m i s a o da se opaena slika ma na k o j i n a i n
m o e o d n o s i t i n a n j e g a s a m o g a . R a z u m e se, n e k o m e
ko je nastrojen da sudi to se ini g o t o v o neshvatljivo,
ali j e i p o r e d t o g a i n j e n i c a k o j u s a m v i e p u t a i s k u
sio k o d o v o g a tipa.
Znaajnu ravnodunost ekstravertnoga intuitivca
s o b z i r o m na s p o l j a n j e o b j e k t e i m a i i n t r o v e r t n i s
o b z i r o m na unutranje objekte. K a o to ekstravertni
intuitivac neprestano njuka za n o v i m mogunostima
i i d e za n j i m a , ne v o d e i rauna ni o s v o m e d o b r u i
z l u , a ni o d o b r u i z l u d r u g i h , n e m a r n o p r e l a z i p r e k o
ljudskih obzira i, u v e n o j udnji za p r o m e n o m , o b a
r a o n o to j e t e k p o d i g n u t o , t a k o s e i i n t r o v e r t n i k r e
e od slike do slike, trei za svima m o g u n o s t i m a
to s e p o j a v l j u j u i z k r i l a n e s v e s n o g a , a d a n e u s p o
stavlja v e z u sa s o b o m . K a o to o n o m e k o j i svet d o
hvata samo osetima svet nikada ne postaje moralni
p r o b l e m , tako ni intuitivcu svet slika nikada ne p o
s t a j e p r o b l e m . O n j e j e d n o m e k a o i d r u g o m e estetiki
problem, p i t a n j e o p a a n j a , s e n z a c i j a . N a t a j n a i n
introvertni intuitivac gubi svest o svojoj telesnoj e g
zistenciji k a o i o n j e n o m uticaju na druge. Ekstra
vertno stanovite reklo bi o n j e m u : Stvarnost ne
postoji za njega, on se predaje sanjarijama. Shvata
n j e slika n e s v e s n o g a , to ih stvaralaka snaga p r o i z
vodi u neiscrpnom obilju, svakako je neplodno s o b
z i r o m n a n e p o s r e d n u k o r i s n o s t . U k o l i k o su, i p a k , o v e
slike mogunosti shvatanja k o j a energiji u o d r e e
n o m sluaju m o g u da dadu n o v o sputanje, utoliko je
i ova funkcija, k o j a je od spoljanjega sveta n a j u d a
ljenija, neizbena u psihikom celokupnom gazdin
stvu, kao to podudarni tip nikako ne s m e nedostajati
p s i h i k o m ivotu j e d n o g a naroda. Izrailj ne bi i m a o
s v o j i h p r o r o k a k a d o v a j tip n e b i postojao. I n t r o v e r t
na intuicija p o i m a slike k o j e v o d e p o r e k l o iz a p r i o r
nih, t j . nasledstvom datih, osnova nesvesnoga duha.
Ovi arhetipovi, ije je intimno bie nepristupano
436
i)
Introvertni
intuitivni
tip
j)
Kratak
pregled
iracionalnih
tipova
k)
Glavna
funkcija
pomona
funkcija
442
444
XI
DEFINICIJE
i t a o c u e s e m o d a u i n i t i s u v i n i m to t e k s t u
svoga ispitivanja d o d a j e m naroiti odeljak o defini
cijama p o j m o v a . Ja sam, meutim, d o v o l j n o iskusio
da se ba pri psiholokim radovima ne moe d o v o l j
no oprezno postupati sa p o j m o v i m a i izrazima, jer
ba u psiholokoj oblasti, vie n e g o igde, nailazimo
n a n a j v e e r a z l i k e u z n a e n j u p o j m o v a , to e s t o d a j e
povoda najupornijim nesporazumima. O v o zlo ne
proizlazi samo otuda to je psihologija m l a d a nauka,
n e g o i o t u d a to s e i t a o c u i s k u s t v e n i m a t e r i j a l , m a
terijal naunoga ispitivanja, ne m o e tako rei k o n
k r e t n o staviti p r e d oi. Psiholoki ispitiva osea se
neprestano prinuenim da onu stvarnost k o j u sam
posmatra predstavi opirnim i tako rei posrednim
opisivanjem. O neposrednom predstavljanju moe
biti rei samo ukoliko se saoptavaju elementarne
injenice, k o j i m a se m o e pristupiti p o m o u m e r e i
broja. Ali koliko se od stvarne psihologije oveka
moe da doivi i posmatra kao injenica koju je b r o
j e m i m e r o m m o g u n o shvatiti? P o s t o j e takva stanja,
i ja s m a t r a m da s a m ba u s v o j i m s t u d i j a m a o a s o c i
jacijama i dokazao da se jo vrlo komplikovanim
stanjima stvari m o e pristupiti p o m o u m e t o d e m e renja. A l i ko je d u b l j e uao u sutinu psihologije i
ko psihologiji kao nauci postavlja vie zahteve, nai1
Leipzig,
Jung,
Diagnostische
1911. II A u f l a g e .
Associationsstudien.
J.
A.
Barth.
445
Upor.
uz
to:
Wundt,
Grundz.
der
phys.
Psych.
V
A u f l a g e , III, p. 209 ss.
F-re,
Note
sur
des
modifications
de
la
risistance
ilectrique e t c .
Comptes-Rendus
de la
Societe
de Biologie,
1888, p. 217 ss.
Veraguth,
Das
psychogalvanische
Reflexphanomen.
Mon.
schr. f. P s y c h . u Neurol. X X I , p. 387.
Jung,
On
psychophysical
relations
etc.
Journ.
of
Abn o r m . P s y c h . I, 247.
Binswanger,
Uber
das
Verhalten
des
psychogalvanischen
Phdnomens e t c . D i a g n o s t . A s s o c . s t u d . I I , 1 1 3 .
2
447
tome ekstremnom
shvatanju, ja shvatam afekat,
s j e d n e strane, kao j e d n o psihiko stanje oseanja, a,
s d r u g e strane, kao j e d n o fizioloko inervaciono sta
nje, i ta stanja nagomilavajui se u z a j a m n o deluju
j e d n o na drugo, a to znai da se p o j a a n o m oseanju
pridruuje jedna oseajna komponenta k o j o m se afe
k a t v i e p r i b l i u j e o s e t i m a (v. o.) i b i t n o s e r a z l i k u j e
od stanja oseanja. Izrazite, t j . j a k i m telesnim i n e r vacijama praene afekte ne ubrajam u oblast f u n k
c i j a o s e a n j a , n e g o u o b l a s t f u n k c i j a o s e t a (v. f u n k
cija).
2 . Afektivnost. A f e k t i v n o s t j e p o j a m k o j i j e
B l o j l e r skovao. Afektivnost oznauje i sadri u sebi
ne samo afekte u stvarnom smislu n e g o i laka o s e
a n j a ili o s e a j n e t o n o v e z a d o v o l j s t v a i n e z a d o v o l j
s t v a . Blojler od a f e k t i v n o s t i r a z l i k u j e ,
s jedne
s t r a n e , u l n e o s e t e i o s t a l e t e l e s n e o s e t e , a, s d r u g e
strane, oseanja, ukoliko su ona unutarnji o p a a j n i p r o c e s i (na p r i m e r , o s e a n j e i z v e s n o s t i , v e r o v a t n o s t i ) i u k o l i k o s u n e j a s n e m i s l i ili s a z n a n j a .
4
3. Apercepcija. A p e r c e p c i j a je p s i h i k i p r o c e s
p o m o u koga se kakav n o v sadraj pridaje ve datim
sadrajima n a taj nain to g a o z n a a v a m o kao p o j
m l j i v o g , s h v a e n o g ili k a o j a s n o g .
Razlikuje se
aktivna i pasivna a p e r c e p c i j a ; p r v a
je
proces
pri
k o m e subjekat sam od sebe, iz sopstvenih motiva,
s v e s n o i s p a n j o m u s v a j a n o v s a d r a j i a s i m i l i e ga
sa drugim sadrajima koji stoje u pripravnosti; d r u
ga je proces pri k o m e se kakav n o v sadraj spolja
( p u t e m u l a ) ili i z n u t r a (iz n e s v e s n o g a ) n a m e e s v e s t i
i na n e k i n a i n i z n u a v a p a n j u i s h v a t a n j e . U p r v o m
sluaju akcenat delatnosti je na s a m o m Ja, u d r u
g o m e akcenat lei na n o v o m sadraju k o j i se n a m e e .
8
4. Apstrakcija. A p s t r a k c i j a j e ,
k a o to v e
s a m a r e n a g o v e t a v a , v a e n j e ili o d v a j a n j e k a k v a
s a d r a j a ( k a k v a z n a e n j a , k a k v e o p t e o z n a k e itd.)
1
Bleuler,
Affektivitat,
Suggestibilitiit,
Paranoia,
p . 6.
L o c . cit., p . 13 s.
U p o r . W i m d t , Grundz.
448
der
phys.
Psych.
I,
322.
1906,
Nahlowsky,
Das
Gefiihlsleben,
p.
48.
449
o b j e k t u d a n a m e n e deluje k a o celina, n e g o i z d v a
j a m j e d a n d e o s a m o g a o b j e k t a i z n j e g o v i h v e z a , pri
e m u iskljuujem o n e delove za
koje
smatram
da
5. Arhaizam. A r h a i z m o m n a z i v a m s t a r o d r e v n i
karakter psihikih sadraja i funkcija. P r i t o m e se
450
Kant,
Log.'
6.
6. Asimilacija.
Asimilacija
je
ujednaenje
n o v a sadraja svesti sa v e p r i p r a v n i m s u b j e k t i v n i m
materijalom, pri e m u se naroito istie slinost n o
v o g a sadraja sa gotovim subjektivnim materijalom,
e v e n t u a l n o na tetu samostalnoga kvaliteta n o v o g a
sadraja. Asimilacija je, u osnovi uzev, apercepcion i p r o c e s (v. a p e r c e p c i j a ) , k o j i s e o d i s t e a p e r c e p c i j e
razlikuje po elementu ujednaavanja sa subjektiv
n i m m a t e r i j a l o m . U t o m e s m i s l u Vunt k a e : * N a j
upadljivije se pojavljuje ovaj nain formiranja (nai
me asimilacija) k o d predstava onda k a d asimilatorni
elementi postaju p u t e m reprodukcije, a asimilovani
p u t e m n e p o s r e d n o g ulnog utiska. Pri t o m e se e l e
m e n t i slika p a m e n j a u n o s e na n e k i nain u spoljni
1 1
12
Upor.
uz
to: Jung,
Wandl.
und
Symbole
der
Libido.
u W u n d t , Log. I, 2 0 .
i * U p o r . L i p p s , L e i t f . . Psych. I I A u f l a g e , p . 1 0 4 .
is W u n d t , Grundz. d. phys. Psych. I I I , 5 2 9 .
10
29*
451
i*
Bleuler,
Die
negative
Suggestibilitat,
Psych.
W o c h e n s c h r . 1904, 27/28.
Isti,
Zur
Theorie
des
schizophrenen
Negativismus,
N e u r . W o c h e n s c h r . 1910, 18/21.
I s t i , Lehrbuch
der Psychiatrie, p.
92,
285.
452
Neur.
Psych.
b a v i . U k o l i k o j e j e d n a f u n k c i j a s a s v i m ili v e i m d e
l o m nesvesna, utoliko ona nije diferencirana, nego u
s v o j i m d e l o v i m a i s a d r u g i m f u n k c i j a m a sli v e n a . D i
ferenciranje se sastoji u i z d v a j a n j u f u n k c i j e od d r u
gih funkcija i u odvajanju njenih pojedinanih delova
jednoga od drugoga. Bez diferenciranja pravac je
nemoguan, jer pravac jedne funkcije, resp. njena
upravljenost na neto osniva se na o d v a j a n j u i isklju
ivanju nebitnoga. Slivanjem sa nebitnim o n e m o g u
ena je upravljenost na neto; samo diferencirana
funkcija pokazuje se kao ona koja je sposobna da
daje
pravac.
8. Disimilacija
(vidi
asimilacija).
9. Dua. U t o k u s v o j i h i s p i t i v a n j a s t r u k t u r e
nesvesnoga naao sam p o v o d a da p r o v e d e m p o j m o v
n o r a z l i k o v a n j e i z m e u d u e i psihe. P o d p s i h o m r a z u m e v a m celokupnost svih psihikih procesa, ne
samo svesnih nego i nesvesnih. P o d duom, meutim,
razumevam odreen, ogranien kompleks funkcija,
koji bi se najbolje m o g a o okarakterisati kao linost
( P e r s o n l i c h k e i t ) . D a b i h o p i s a o ta p o d t i m p o d
robnije razumevam, m o r a m uiniti jo nekoliko n a
p o m e n a o gleditima k o j a su p o d a l j e od nas. To su
naroito pojave somnambulizma, udvajanja karakte
r a , r a z d v a j a n j a l i n o s t i . Z a n j i h o v o i z u a v a n j e stekli
su zasluga u p r v o m r e d u francuski naunici, k o j i su
n a m dali d a r a z u m e m o g l e d i t e m o g u n o g m n o t v a
linosti u j e d n o j istoj jedinki. O t p r v e je jasno da se
u normalne jedinke nikada ne moe pojaviti vie li
n o s t i ; ali z b o g tih s l u a j e v a p r u e n a m o g u n o s t d i socijacije linosti verovatno bi bar kao nagovetaj
p o s t o j a l a i u n o r m a l n o j irini. U s t v a r i , i m a l o p o
otrenom psiholokom posmatranju polazi za r u k o m ,
1 5
Azam,
Hypnotisme
Double
Conscience,
Pari,
1887.
Morton
Prince,
The
dissociation
of
a
personality,
1906.
Landmann,
Die
Mehrheit
geistiger
Persdnlichkeiten
in
einem
Individuum,
1894.
Ribot,
Die
Personlichkeit,
1894.
F l o u r n o v , Des Indes a la Planete Mars, 1 9 0 0 .
Jung,
Zur
Psychol.
u.
Pathol.
sog.
occulter
Phaenomene, 1 9 0 2 .
15
453
r a z l i n o s t i s t a v a i m a o s a m o j e d a n isti k a r a k t e r . O n
ne bi bio identian sa svagdanjim stavom, i ne bi
m o g a o i ne bi hteo spreavati da n j e g o v a individual
nost ma na k o j i nain d o e do izraza u j e d n o m k a o i
u d r u g o m stanju. On je doista individualan, kao s v a
k o b i e , ali n e s v e s n o . S v o j o m v i e ili m a n j e p o t p u
n o m identifikacijom sa svagdanjim stavom on vara
u n a j m a n j u ruku druge, a esto i sebe, u pogledu
s v o g p r a v o g k a r a k t e r a ; o n u z i m a liinu, z a k o j u z n a
da, s j e d n e strane, o d g o v a r a n j e g o v i m n a m e r a m a , a,
s d r u g e strane, zahtevima i m i l j e n j i m a n j e g o v e o k o
line, i pri t o m e pretee as jedan as drugi m o m e n a t .
O v u liinu, n a i m e a d h o c uzeti stav, n a z v a o s a m
persona, to j e b i l o o z n a k a l i i n e a n t i k o g a g l u m c a .
Ko se identifikuje s liinom, toga z o v e m linim (u
suprotnosti prema individualan).
O b a stava g o r e zamiljanoga sluaja jesu d v e k o
lektivne linosti, k o j e elimo da s a m e m o prosto p o d
i m e n o m p e r s o n a ili p e r s o n a e . V e s a m n a g o v e s t i o d a
je prava individualnost razlina i od j e d n o g a i od d r u
goga. Persona je, dakle, kompleks funkcija koji se ost
v a r i o i z r a z l o g a p r i l a g o i v a n j a ili p o t r e b n e u d o b n o s t i ,
ali n i j e i d e n t i a n s i n d i v i d u a l n o u . K o m p l e k s f u n k c i
ja u persone odnosi se samo na odnos prema objektima.
Od veze jedinkine sa spoljanjim o b j e k t o m treba
otro razlikovati vezu sa subjektom. P o d subjektom
razumevam najpre one nejasne i tamne pokrete, ose
anja, misli i osetne senzacije k o j i ne pritiu d o k a i j i vo iz kontinuiteta svesnoga doivljavanja na objektu,
nego pre naruavajui i ometajui, a ponekad i una
preujui izronjavaju iz tamnih dubina, iz donjih
s l o j e v a i pozadina svesti, i u s v o j o j celokupnosti sai
njavaju opaanje ivota nesvesnoga. Subjekat, shva
e n k a o u n u t r a n j i o b j e k a t , j e s t e n e s v e s n o . K a o to
postoji odnos prema spoljanjem objektu, spoljanji
stav, tako postoji i o d n o s p r e m a u n u t r a n j e m o b j e k t u ,
unutranji stav. R a z u m l j i v o j e d a j e o v a j u n u
tranji stav z b o g s v o j e do krajnosti intimne i t e
ko pristupane sutine m n o g o nepoznati j a stvar n e 16
18
logie,
I,
Jung,
XVI,
La
structure
p. 152.
de
l'inconscient.
Arch.
de
Psycho-
455
d a m o p r a v o i m e . K a o to k o d mukarca uopte u
spoljanjem stavu preteu logika i smisao za injeni
c e ili s e b a r s m a t r a j u k a o i d e a l i , t a k o k o d e n e p r e
tee oseanje. A l i u dui o d n o s se o b r e , m u k a r a c
osea u sebi, a ena razmilja. Stoga m u k a r a c lake
pada u potpuno oajanje tamo gde ena jo uvek
m o e d a tei i d a s e n a d a , i s t o g a s e o n p r e u b i j a n e
goli ena. U k o l i k o ena m o e pasti k a o rtva s o c i j a l
nih prilika, na p r i m e r k a o prostitutka, utoliko m u
karac podlee impulsima nesvesnoga, alkoholizmu i
drugim porocima.
Sto se tie opteljudskih osobina, karakter due
m o e s e i z v e s t i i z k a r a k t e r a p e r s o n e . S v e to b i n o r
m a l n o t r e b a l o d a j e u s p o l j a n j e m s t a v u , ali t u
v e o m a primetno nedostaje, n e s u m n j i v o se nalazi u
unutranjem stavu. To je osnovno pravilo, i o n o mi
se neprestano potvrivalo. A l i to se tie i n d i v i d u a l
nih osobina, u o v o m p o g l e d u nita se ne m o e d e d u kovati. M o e biti izvesno samo to da su individualne
osobine, ako je neko identian sa s v o j o m personom,
asocirane sa duom. Iz o v e asocijacije proizlazi u s n o
v i m a est simbol duevne trudnoe, k o j a se oslanja
na iskonsku sliku roenja junaka. Dete k o j e i m a da
se rodi znai tada individualnost koja jo svesno ne
postoji. K a o to je persona k a o izraz prilagoivanja
sredini r e d o v n o p o d uticaj em sredine i od n j e u o b l i
ena, tako je i dua v e o m a uobliena od nesvesnoga
i n j e g o v i h k v a l i t e t a . K a o to p e r s o n a u p r i m i t i v n o j
sredini gotovo nunim n a i n o m prima primitivne
crte, tako i dua uzima, s j e d n e strane, arhaine crte
n e s v e s n o g a , a, s d r u g e s t r a n e , s i m b o l i n o - p r o s p e k tivan karakter nesvesnoga. Otuda vodi poreklo b o
gatstvo nasluivanja i stvaralako unutranjega
stava. Identitet sa p e r s o n o m automatski uslovljava
nesvestan identitet sa duom, j e r ako je subjekat, Ja,
nerazliit od persone, onda on n e m a nikakve svesne
veze sa procesima nesvesnoga. Stoga on predstavlja
same te procese, identian je s njima. Ko je bezuslovno sam svoja spoljanja uloga, bezuslovno je i
podlegao unutranjim procesima, t j . on e u datom
sluaju s bezuslovnom nunou presei svoju spolja459
m a d u g o v r e m e n a p r e d s t a v l j a j u d u e v n u sliku. T u
i m p o m a e bioloki enski instinkt. Isto m o e n e s v e
s n o da i n i i m u za e n u , samo se zbog t o g a on l a a
dela koja u d o b r o m i u r a v o m naposletku prevazilaze n j e g o v e sposobnosti. Tu i n j e m u pomae b i o l o
k i m u k i i n s t i n k t . A k o s e d u e v n a slika n e p r o j i c i r a ,
nastaje s v r e m e n o m upravo bolesno diferenciranje
veze s nesvesnim. Subjekat u sve veoj meri plave
nesvesni sadraji, k o j e on z b o g oskudne v e z e s o b j e k
tom ne moe ni korisno upotrebljavati ni ma na koji
drugi nain obraivati. Po sebi se razume da takvi
sadraji u velikoj meri hude odnosu prema objektu.
O v a d v a s t a v a su, n a r a v n o , k r a j n j i g r a n i n i s l u a
j e v i , i z m e u k o j i h l e e n o r m a l n i s t a v o v i . K a o to j e
poznato, normalno se nikako ne odlikuje naroitom
jasnou, i s t o t o m ili d u b i n o m s v o j i h psiholokih f e
nomena, nego, naprotiv, njihovim optim priguen j e m i o t r t o u . U l j u d i sa d o b r o d u n i m i n e a g r e s i v n i m s p o l j a n j i m s t a v o m d u e v n a slika r e d o v n o i m a
zloudan karakter. Knjievan primer za to je d e m o n
s k a e n a , k o j a p r a t i D i v a u S p i t e l e r o v u Olimpijskom
proleu. P r o p a l i o v e k j e z a i d e a l i s t i k e e n e e e
nosilac d u e v n e slike, i otuda je u t a k v i m s l u a j e v i
m a e s t a f a n t a z i j a s p a s e n j a , a isti j e s l u a j k o d
mukaraca, gde je prostitutka okruena o r e o l o m due
k o j u t r e b a spasti.
11. Ekstraversija. E k s t r a v e r s i j a z n a i o b r t a
n j e l i b i d a (v. o.) k a s p o l j a n j o j s t r a n i . O v i m p o j m o m
oznaavam oevidnu vezu subjekta s objektom u smi
slu pozitivna kretanja subjektivnoga interesovanja
k o b j e k t u . N e k o ko se nahodi u e k s t r a v e r t n o m stanju
misli, osea i dela s o b z i r o m na o b j e k a t , i to na n e
posredan i spolja jasno opaljiv nain, tako da ne
m o e postojati nikakva sumnja u n j e g o v pozitivan
stav p r e m a objektu. Stoga je ekstraversija u n e k u
ruku premetanje interesovanja iz subjekta na o b j e
kat. A k o je ekstraversija intelektualna, subjekat se
prenosi u objekat mislima; ako je ekstraversija o s e
a j n a , s u b j e k a t se p r e n o s i u o b j e k a t o s e a n j i m a . U
stanju ekstraversije postoji jaka, iako ne iskljuiva
u s l o v l j e n o s t o b j e k t o m . M o e se g o v o r i t i o aktivnoj
462
e k s t r a v e r s i j i a k o se e k s t r a v e r s i j a e l i n a m e r n o , i o
pasivnoj e k s t r a v e r s i j i a k o o b j e k a t e k s t r a v e r s i j u i z nuava, t j . ako sam privlai interesovanje subjekta,
eventualno protiv namere subjektove.
A k o je stanje ekstraversije habitualno, onda iz
t o g a n a s t a j e ekstravertan tip ( v . t i p ) .
12. Emocija
(vidi
afekat).
13. Enantiodromija.
Enantiodromija
znai
i d e n j e u suprotnost. O v i m p o j m o m se u filosofiji
Heraklitovoj
obeleava suprotnosna igra
zbivanja,
n a i m e shvatanje po k o m e sve to bitie prelazi u s v o
ju suprotnost. O d ivoga postaje mrtvo, a od m r t v o
ga ivo, od m l a d o g a staro, a od staroga m l a d o , od
budnoga spavaivo, a od spavaivoga budno, struja
stvaranja i propadanja nikada ne prestaje.
Jer
p o d i z a n j e i razaranje, razaranje i p o d i z a n j e , to je
norma koja vlada nad svima krugovima ivota pri
rode, nad najmanjima i nad najveima. ak i sam
k o s m o s , k a o to j e i z p r a v a t r e p r o i z i a o , v r a t i e s e
p o n o v o u n j u d v o s t r u k i p r o c e s , k o j i se o d i g r a v a u
o d m e r e n i m r o k o v i m a , iako su o v i u isto v r e m e g o l e
mi vremenski razmaci, u v e k e se p o n o v o odigra
vati.
O v o j e e n a n t i o d r o m i j a Heraklitova p o r e c i
m a p o z v a n i h t u m a a . M n o g o b r o j n e s u i z j a v e i z Heraklitovih u s t a k o j e o v o m e s h v a t a n j u
d a j u izraza.
T a k o o n k a e : I p r i r o d a tei k a s u p r o t n o m e , i i z
o v o g a , a ne iz istoga, raa sklad.
17
1 8
1 9
za
ivot i time
S t o b a e u s , E k l . 1 , 5 8 : et'j.apiJivnv S i X i y o v x t - f e f e v a v r i o
S p o r t a ? 5THJUOVPY&V T & V U V T M V .
8
19
Zeller,
Die
Gompertz,
Phil.
Griech.
der
Griechen,
Denker.
I,
II
Auflage,
I,
456.
53.
463
464
Diels,
Fragm.
d.
Vorsokr.
I,
79.
465
467
468
ki e l e m e n a t k o j i i m a b l i s k u v e z u s o n i m to j a z o v e m
slikom (v. o . ) . S l i k a m o e b i t i line ili neline p r o v e
nijencije. U p o s l e d n j e m sluaju o n a je kolektivna i
odlikuje se mitolokim kvalitetima. Tada je obeleav a m k a o iskonsku sliku. A k o , p a k , o n a n e m a n i k a k a v
mitoloki karakter, tj. ako j o j nedostaju oigledni
kvaliteti pa je samo kolektivna, onda g o v o r i m o ideji.
P r e m a t o m e , i d e j u u p o t r e b l j a v a m kao izraz za s m i
sao n e k e iskonske slike k o j a je o d v o j e n a , apstrahovana, od konkretizma slike. U k o l i k o je ideja apstrak
cija, ona se p o j a v l j u j e kao neto iz elementarnoga
i z v e d e n o ili r a z v i j e n o , k a o p r o i z v o d m i l j e n j a . U o v o
me smislu sekundarnoga i izvedenoga shvataju ideju
Vuni? i d r u g i . A l i u k o l i k o i d e j a n i j e n i t a d r u g o n e g o
formulisani smisao n e k e iskonske slike, u k o j o j je on
v e simbolino b i o p r e d s t a v l j e n , s u t i n a i d e j e n i j e n i
ta i z v e d e n o ili p r o i z v e d e n o , n e g o , s a p s i h o l o k o g a
stanovita, ona postoji a priori, k a o data m o g u n o s t
m i s l e n i h v e z a u o p t e . S t o g a j e i d e j a p o sutini ( n e p o
formulisanju) a priori egzistentna i uslovna psiholo
k a k o l i i n a . U o v o m e s m i s l u j e i d e j a u Platona p r a s l i k a s t v a r i , u Kanta p r a s l i k a u p o t r e b e r a z u m a ,
transcendentan pojam, koji kao takav prekorauje *
granicu saznatljivosti, p o j a m uma, iji se p r e d m e t
nikako ne m o e nai u iskustvu.
Kant k a e : I a k o
sada o transcendentalnim p o j m o v i m a u m a m o r a m o
da k a e m o : oni su samo ideje, i p a k ih n i k a k o n e e m o
m o i da smatramo za suvine i nitavne. Jer, iako se
p o m o u njih ne m o e odrediti nijedan objekat, ipak
o n i m o g u u o s n o v i i n e o p a e n o sluiti r a z u m u k a o k a
n o n za proirivanje i jednoglasnost n j e g o v e upotrebe,
p o m o u koga kanona razum, dodue, ne saznaje n i
k a k a v p r e d m e t vie n e g o t o b i s a z n a o p o m o u s v o j i h
p o j m o v a , ali s e i p a k u o v o m e s a z n a n j u p o m o u n j e g a
b o l j e i dalje kree. Da ne g o v o r i m o o t o m e to oni
moda omoguuju prelaz od p o j m o v a prirode ka
praktikim p o j m o v i m a , te na taj nain m o g u s a m i m
1
2 3
21 Phll. S t u d . V I I , 13.
2*
Kritik
d.
23
Logik,
p.
reinen
Vernunft.
Ed.
Kehrbach,
p.
279
ss.
140.
473
Sopenhauer k a e : P o d i d e j o m r a z u m e v a m , d a
kle, svaki odreeni i vrsti stepen objektivacije volje,
ukoliko je ona stvar po sebi i stoga tua mnotvu, a
ti se stepeni u s v e m u odnose p r e m a pojedinim stva
r i m a k a o n j i h o v i v e n i o b l i c i ili n j i h o v i o b r a s c i .
U openhauera j e i d e j a s v a k a k o o i g l e d n a z a t o t o
je on shvata sasvim u smislu o n o g a to ja o b e l e a v a m
k a o i s k o n s k u s l i k u , ali j e o n a i p a k z a j e d i n k u n e s a znatljiva, objavljuje se samo istome subjektu sa
znanja, koji se uzdigao iznad hotenja i individual
nosti.
2 3
26
Hegel ideju s a s v i m h i p o s t a s i r a i d a j e j o j a t r i b u t
jedino realnoga bia. Ona je p o j a m , realitet p o j m a
i jedinstvo jednoga i drugoga.
Ona je veno p r o
izvoenje.
U Lasvica ( L a s s w i t z ) i d e j a j e z a k o n k o j i u k a
zuje pravac u k o m e treba da se razvija nae isku
stvo. Ona je najpouzdaniji i najvii realitet.
U Koena ( C o h e n ) i d e j a j e s a m o s v e s t p o j m a ,
osnivanje bia.
Ne elim umnoavati svedoanstva za primarnu
p r i r o d u ideje. O n o to sam n a v e o m o e d a b u d e d o
v o l j n o da p o k a e k a k o se i i d e j a shvata kao osnova, a
priori egzistentna koliina. O v a j poslednji kvalitet
ona ima od svojega prethodnoga stepena, iskonske,
simboline slike (v. o.). S v o j u sekundarnu p r i r o d u
apstraktnoga i izvedenoga ima od racionalne obrade,
k o j o j se iskonska slika p o d v r g a v a da bi se uinila p o
desnom za racionalnu upotrebu. Poto je iskonska
slika psiholoka koliina k o j a svagda i s v u g d e p o n o v o
n a s t a j e , i s t o se u i z v e s n o m s m i s l u m o e r e i i o i d e j i ,
ali o n a , z b o g s v o j e r a c i o n a l n e p r i r o d e , m n o g o v i e
2 7
2 8
29
8 0
24
26
26
27
28
2
so
474
Kritik
.
reinen
Vernunft.
Kehrbach.
weit als Wille und Vorstellung, B d . I,
L o c . cit. 4 9 .
Asthet. I,
138.
Logik, I I I , p. 2 4 2 s.
Wirklichkeit, p. 1 5 2 , 1 5 4 .
Looifc, p. 1 4 , 1 8 .
25.
p o s t i g n e n e k u k o r i s t , i l i d a u k l o n i n e k u p r e p o n u , ili
d a rei n e k i z a d a t a k .
19. Identitet. O i d e n t i t e t u g o v o r i m u s l u a j u
neke psiholoke jednakosti. Identitet je u v e k n e s v e stan f e n o m e n , j e r b i s v e s n a j e d n a k o s t u v e k v e p r e t
postavljala svest o d v e m a stvarima k o j e su jedna sa
drugom jednake, pa prema tome i razdvajanje su
bjekta i objekta, a time bi f e n o m e n identiteta v e bio
uniten. Psiholoki identitet pretpostavlja s v o j u n e svesnost. On je karakteristika primitivnoga mentali
teta i p r a v a osnova mistike participacije, koja, n a
i m e , n i j e nita d r u g o n e g o preostatak p r v o b i t n e p s i
holoke nerazlinosti subjekta i objekta, dakle p r i mordijalnoga nesvesnoga stanja; zatim je on karak
teristika ranoga infantilnoga stanja duha, i n a p o s l e t
ku i karakteristika n e s v e s n o g a u odrasloga k u l t u r n o
g a o v e k a , k o j e , u k o l i k o n i j e p o s t a l o s a d r a j svesti,
t r a j n o o s t a j e s t a n j e identiteta s o b j e k t i m a . N a i d e n t i
t e t u s r o d i t e l j i m a o s n i v a se identifikacija (v. o.) s r o
diteljima; isto tako, na n j e m u se osniva m o g u n o s t
projekcije i introjekcije (v. o . ) . I d e n t i t e t je u p r v o m e
redu nesvesna jednakost s objektima. On nije nika
k v o izjednaivan je, n i k a k v a i d e n t i f i k a c i j a , n e g o a p r i
orna jednakost, koja uopte nikada nije bila predmet
svesti. Na identitetu se osniva n a i v n a p r e d r a s u d a da
je psihologija jednoga jednaka sa psihologijom d r u
g o g a , d a s v u g d e v a e isti m o t i v i , d a j e o n o to j e m e n i
prijatno prijatnost, po sebi se razume, i za drugoga,
d a j e o n o to j e z a m e n e n e m o r a l n o m o r a biti n e m o
r a l n o i za d r u g o g a , itd. Na identitetu se osniva i opte
rairena tenja k o j o m o v e k h o e d a n a d r u g o m e p o
p r a v i o n o to b i t r e b a l o d a i z m e n i s a m u s e b i . N a
identitetu se osniva, zatim, m o g u n o s t sugestije i p s i
h i k e zaraze. Naroito jasno p o j a v l j u j e se identitet u
patolokim sluajevima, na primer u paranoinom
p o g r e n o m m i l j e n j u o o d n o e n j u , g d e se u d r u g o g a
pretpostavlja vlastiti s u b j e k t i v n i sadraj k a o neto
po sebi razu ml j i v o . A l i identitet je i m o g u n o s t s v e
sna kolektivizma, svesna socijalna stava, k o j i je u
idealu hrianske ljubavi prema blinjemu naao svoj
najvii izraz.
477
20. Individuacija. P o j a m i n d i v i d u a c i j e i g r a u
naoj psihologiji znatnu ulogu. Individuacija je u o p
te p r o c e s s t v a r a n j a i p o j e d i n a i v a n j a p o j e d i n a n o g
bia, specijalno razvitak psiholoke jedinke kao bia
razlinog od optega, od kolektivne psihologije. Stoga
je i n d i v i d u a c i j a
proces
diferenciranja, k o j i
ima
za
cilj razvitak individualne linosti. Nunost i n d i v i d u
acije je utoliko prirodna ukoliko spreavanje indivi
d u a c i j e p r e t e n i m ili a k i s k l j u i v i m n o r m i r a n j e m
prema kolektivnim merilima znai huenje individu
alnoj ivotnoj delatnosti. A l i individualnost je v e
f i z i k i i f i z i o l o k i d a t a i, s h o d n o t o m e , i z r a a v a se i
psiholoki. Stoga bitno ometanje individualnosti znai
vetako osakaivanje. Jasno je otprve da socijalna
g r u p a k o j a se sastoji iz osakaenih jedinaka n i k a k o
ne m o e biti zdrava i trajno za ivot sposobna usta
nova, jer samo onaj socijetet koji svoju unutranju
vezu i svoje kolektivne vrednosti moe da ouva p o
red najvee mogune slobode pojedinca moe da
oekuje trajnu ivotnost. K a k o jedinka nije samo p o
jedinano bie nego pretpostavlja i kolektivne odnose
p r e m a s v o j o j egzistenciji, to i proces individuacije
ne v o d i u upojedin javan je, n e g o u i n t e n z i v n i j u i o p tiju kolektivnu vezu.
Psiholoki proces individuacije usko je vezan sa
takozvanom
transcendentnom
funkcijom,
ukoliko
se
o v o m f u n k c i j o m daju individualne razvojne linije,
koje se nikada ne m o g u postii p u t e m naznaenim
k o l e k t i v n i m n o r m a m a (v. s i m b o l ) .
Individuacija ni u kakvim okolnostima ne m o e
biti jedini cilj psiholokoga vaspitanja. P r e n e g o to
se individuacija m o e uzeti za cilj, m o r a biti posti
gnut vaspitni cilj prilagoivanja za egzistenciju n u
nom minimumu kolektivnih normi: biljka koja tre
ba da se razvija do najvieg m o g u n o g a razvitka
svoje osobenosti m o r a pre svega da ima mogunost
rastenja i u s p e v a n j a na zemljitu u k o j e je zasaena.
I n d i v i d u a c i j a s e u v e k v i e ili m a n j e n a h o d i u s u p r o t
nosti p r e m a kolektivnoj n o r m i , j e r ona je u o d v a j a
n j u i d i f e r e n c i r a n j u od optega i u i z g r a i v a n j u p o
s e b n o g a , ali n e traene p o s e b n o s t i , n e g o p o s e b n o s t i
478
miljenje (v. o . ) .
Intelektom
nazivam
upravljeno
479
2 3 . Introjekcija. I n t r o j e k c i j u j e u v e o A v e n a rijus
kao termin koji odgovara projekciji. Ali pod
t i m s h v a e n o ubacivanje s u b j e k t i v n a s a d r a j a u o b j e
kat isto se tako d o b r o izraava i p o j m o m p r o j e k c i j e ,
i zato bi trebalo da se za taj proces zadri termin
p r o j e k c i j a . Ferenci ( F e r e n c z i ) j e p o j a m i n t r o j e k c i j e
definisao kao suprotan projekciji, naime kao u n o
enje objekta u subjektivni krug interesovanja, dok
projekcija znai premetanje subjektivnih sadraja
u objekat.
D o k paranoiar pokrete koji su postali
n e p r i j a t n i i z b a c u j e i z s v o g a Ja, n e u r o t i a r p o m a e
sebi na taj n a i n to v e i d e o s p o l j a n j e g a sveta p r i
ma u s v o j e Ja i ini ga p r e d m e t o m n e s v e s n i h f a n t a
zija. P r v i m e h a n i z a m j e p r o j e k c i j a , drugi i n t r o j e k
cija. Introjekcija je neka vrsta procesa razreivanja, proirivanje kruga interesovanja. Po Feren
ci ju, introjekcija je i normalan proces. Psiholoki,
d a k l e , i n t r o j e k c i j a j e p r o c e s a s i m i l a c i j e (v. o . ) , d o k j e
projekcija proces disimilacije.
Introjekcija
znai
ujednaavanje objekta sa subjektom, a projekcija r a
zlikovanje objekta od subjekta posredstvom jednog u
objekat premetenog subjektivnoga sadraja. I n t r o
jekcija je proces ekstraversije, ukoliko je za u j e d n a
avanje objekta potrebno uivljavanje, uopte opsed a n j e o b j e k t a . M o e se r a z l i k o v a t i pasivna i aktivna
introjekcija; p r v i m oblicima pripadaju procesi p r e n o
enja pri obraivanju neuroza, uopte svi sluajevi
gde objekat vri bezuslovno privlaenje ka subjektu;
d r u g o m o b l i k u p r i p a d a uivljavanje k a o p r o c e s p r i
lagoivanja.
8 1
3 2
24. Introversija. I n t r o v e r s i j a je o b r t a n j e l i b i
da k u n u t r a n j o j strani. T i m e je izraen n e g a t i v a n
odnos subjekta prema objektu. Interesovanje se ne
kree prema objektu, nego se povlai ka subjektu.
N e k o ko je introvertno nastrojen misli, osea i dela
na nain na osnovu koga se jasno vidi da je subjekat
u p r v o m e r e d u o n o to m o t i v i e , d o k o b j e k t u p r i p a d a
najvie s e k u n d a m a vrednost. Introversija moe da
si
82
480
Menschl.
Weltbegr.
p.
Ferenczi,
Introjektion
25
ss.
und
Ubertragung,
p.
10
ss.
i m a v i e i n t e l e k t u a l a n ili v i e o s e a j a n k a r a k t e r , a
isto tako m o e da je karakterie intuicija ili oset.
I n t r o v e r s i j a j e aktivna a k o s u b j e k a t hoe i z v e s n o o d
v a j a n j e u o d n o s u p r e m a o b j e k t u , a pasivna a k o s u
bjekat libidnu snagu koja struji nazad od objekta ne
m o e da vrati k objektu. A k o je introversija habitua l n a , o n d a se g o v o r i o introvertnu tipu (v. t i p ) .
2 5 . Intuicija ( o d i n t u e r i = g l e d a t i , p o s m a t r a t i ) .
Intuicija je, po m o m e shvatanju, osnovna psiho
l o k a f u n k c i j a (v. o . ) . T o j e o n a p s i h o l o k a f u n k c i j a
k o j a nesvesnim putem
udeava
opaanja.
Predmet
o v o g a opaanja m o e da b u d e sve, spoljanji i u n u
t r a n j i o b j e k t i ili n j i h o v e v e z e . O s o b i t o s t i n t u i c i j e
j e s t e u t o m e to o n a n i j e n i u l n a p e r c e p c i j a , n i o s e
anje, ni intelektualan zakljuak, iako m o e da se
p o j a v l j u j e i u t o m e obliku. K o d intuicije p o k a z u j e se
nekakav sadraj kao g o t o v a celina, a da ne b i s m o bili
s p o s o b n i n a v e s t i ili p r o n a i n a k o j i s e n a i n t a j s a d r
aj ostvario. Intuicija je vrsta instinktivnoga d o k u i vanja, svejedno kakvih sadraja. Ona je, kao oset
( v . o . ) , iracionalna ( v . o.) f u n k c i j a o p a a n j a . N j e n i s a
draji, k a o i sadraji oseta, i m a j u karakter datosti, u
suprotnosti p r e m a karakteru izvedenosti, proizvedenosti oseajnih i mislenih sadraja. Stoga intui
tivno saznanje dobiva svoj karakter od pouzdanosti i
i z v e s n o s t i , i s t o g a j e b i l o m o g u n o d a z a Spinozu
scientia intuitiva b u d e najvii oblik saznanja.
Intuiciji je ta osobina zajednika s osetom, ija je f i
zika osnova razlog i uzrok n j e g o v e izvesnosti. Isto
tako, izvesnost intuicije osniva se na o d r e e n o m psi
h i k o m s t a n j u s t v a r i , ali o s t v a r i v a n j e i g o t o v o s t o v o
ga b i l i su n e s v e s n i . I n t u i c i j a se p o j a v l j u j e u subjek
tivnom ili objektivnom o b l i k u ; p r v i j e o p a a n j e n e
svesnih psihikih stanja stvari k o j a su u g l a v n o m s u
bjektivne provenijencije, a drugi opaanje
stanja
stvari k o j a se osnivaju na subliminalnim opaanjima
na objektu i na njima izazvanim subliminalnim o s e a n j i m a i m i s l i m a . T r e b a j o r a z l i k o v a t i konkretne i
apstraktne o b l i k e i n t u i c i j e , v e p r e m a s t e p e n u s u d e 83
33
Slino
Bergsona.
481
l o v a n j a oseta. K o n k r e t n a intuicija p o s r e d u j e za o p a
anja k o j a se tiu injeninosti stvari, a apstraktna
intuicija posreduje za opaanje idealnih veza. K o n
kretna intuicija je reaktivan proces, ukoliko otprve
sleduje iz datih stanja stvari. M e u t i m , apstraktna
intuicija, kao i apstraktni oset, potrebuje izvestan
e l e m e n a t s m e r a , v o l j u ili n a m e r u .
Intuicija j e , p o r e d oseta, karakteristika infantil
ne i p r i m i t i v n e psihologije. O n a detetu i p r i m i t i v c u
u odnosu p r e m a j a k o m ispoljavanju utiska oseta u
n j i h p o s r e d u j e z a o p a a n j e m i t o l o k i h slika, p r e t h o d
n i h s t u p n j e v a ideja (v. o . ) . I n t u i c i j a s e p o n a a p r e m a
osetu kompenzatorski, i o n a j e , kao i oset, k o l e v k a
g d e se miljenje i oseanje razvijaju kao racionalne
funkcije. Intuicija je iracionalna funkcija, iako se
m n o g e intuicije m o g u n a k n a d n o razloiti u s v o j e
komponente, i time i njihovo ostvarivanje dovesti u
saglasnost s n a e l i m a razuma. N e k o ko s v o j opti stav
orijentie p r e m a principu intuicije, dakle p r e m a
opaanjima o nesvesnom, pripada
intuitivnom
tipu
(v. tip). V e p r e m a p r i m e n j i v a n j u intuicije n a u n u
t r a n j e s t v a r i , n a s a z n a v a n j e ili u n u t r a n j e g l e d a n j e ,
ili na s p o l j a n j e stvari, na d e l a n j e i i z v o e n j e , m o e
se r a z l i k o v a t i i n t r o v e r t n i i e k s t r a v e r t n i i n t u i t i v a c . U
nenormalnim sluajevima pojavljuje se jako stapanje
sa sadrajima k o l e k t i v n o g a nesvesnoga i isto tako v e
lika uslovljenost tim sadrajima, zbog ega intuitivni
tip m o e da se pojavljuje kao do krajnosti iraciona
lan i neshvatljiv.
31
26. Iracionalan. O v a j p o j a m n e u p o t r e b l j a v a m
u s m i s l u onoga to je razumu protivno, n e g o u s m i s l u
onoga to se nahodi izvan razuma, n a i m e o n o g a t o se
r a z u m o m ne m o e osnovati. O v a m o pripadaju e l e
mentarne injenice, na primer da Zemlja ima Mesec,
da je hlor elemenat, da v o d a na 4 C dostie n a j v e u
g u s t i n u . I r a c i o n a l a n j e , d a l j e , sluaj, i a k o se naknad
no m o e dokazati n j e g o v racionalni kauzalitet. I r a
cionalno je inilac bia, k o j i se, dodue, k o m p l i k a c i 3 4
M.
482
483
28. Jedinka. J e d i n k a j e p o j e d i n a n o b i e ; p s i
holoka jedinka karakterisana je s v o j o m o s o b e n o m i
u izvesnom pogledu jednokratnom psihologijom. O s o
benost individualne psihe m a n j e se pojavljuje na n j e
nim elementima, a vie na n j e n i m kompleksnim t v o
r e v i n a m a . J e d i n k a ( p s i h o l o k a ) ili p s i h o l o k a i n d i v i
dualnost postoji nesvesno a priori, a svesno samo u t o
liko ukoliko postoji svest o osobenosti, t j . ukoliko p o
stoji svesna razlinost od drugih. Sa fizikim data je
p s i h i k a i n d i v i d u a l n o s t k a o k o r e l a t , ali, k a o to j e r e 86
p.
45.
484
Jung,
Zur
Psychologie
der
Dem.
praec.
Halle,
1907,
3 7
se
Levy-Bruhl,
inferieures,
p.
27
ss.
Les
fonctions
mentales
dans
les
societis
' L o c . c i t . p . 2 8 s.
485
8 9
4 0
4 1
Adler,
Vber
den
nervosen
Charakter.
1912.
Nagovetaji uenja o kompenzaciji nalaze
Grossa, a podstrek za to dao je A n t o n .
Adler,
Studie
uber
Mindervoertigkeit
von
38
3 9
40
1907.
41
486
Isti,
Vber
den
nervdsen
Charakter,
p.
14.
se
kod
Organen,
Collecte
Papers
on
Analytical
Psychology.
II
487
zacija remeti. Otuda je analitikoj terapiji cilj o s v e ivanje nesvesnih sadraja, da bi se na taj nain
kompenzacija p o n o v o uspostavila.
3 1 . Kompleks moi. K o m p l e k s o m m o i o b e l e avam ponekad celokupni kompleks svih onih pred
stava i tenji k o j e i m a j u t e n d e n c i j u da Ja stave iznad
drugih uticaj a i da o v e p o d r e d e Ja-u, bilo da ti u t i
caji v o d e poreklo od ljudi i prilika, bilo da proizlaze
iz vlastitih, subjektivnih n a g o n a , uvstava i misli.
3 2 . Konkretizam. P o d p o j m o m
konkretizma
r a z u m e v a m n a r o i t u o s o b e n o s t miljenja i oseanja
k o j a predstavlja suprotnost p r e m a apstrakciji. K o n
kretno znai zapravo sraslo. K o n k r e t n o zamiljen
pojam je p o j a m koji se predstavlja kao s drugim
pojmovima
srastao
i
sliven. Takav
pojam nije
apstraktan, nije i z d v o j e n i po sebi zamiljen, nego je
u vezi s n e i m i meovit. On n i j e diferenciran p o j a m ,
n e g o se j o nalazi u ulno d a t o m o p a a j n o m m a t e r i
jalu. Konkretistiko miljenje se kree u iskljuivo
k o n k r e t n i m p o j m o v i m a i opaajima, i svagda se o d
nosi na ulnost. Isto tako ni konkretistiko oseanje
nikada se ne m o e odvojiti od ulne vezanosti.
Primitivno miljenje i oseanje je iskljuivo
konkretistiko, i u v e k se odnosi na ulnost. Misao
primitivca n e m a nikakve izdvojene samostalnosti,
nego je vezana za materijalnu pojavu. Ona se najvie
u z d i e do s t e p e n a analogije. I s t o t a k o i p r i m i t i v n o
oseanje uvek se odnosi na materijalnu pojavu. M i
ljenje i o s e a n j e osnivaju se na osetu i s a m o se m a l o
od njega razlikuju. Konkretizam je, prema tome,
arhaizam (v. o.). M a g i j s k i uticaj fetia ne d o i v l j u j e
se kao subjektivno oseajno stanje, n e g o se osea kao
magijsko dejstvo. To je konkretizam oseanja. P r i mitivac ne doivljuje misao boanstva kao subjekti
van sadraj, n e g o je sveto d r v o prebivalite, tj. sam
Bog. To je konkretizam miljenja. K o d kulturnoga
o v e k a k o n k r e t i z a m miljenja sastoji se, na primer,
u nesposobnosti da se misli neto drugo nego ulno
d a t e i n j e n i c e n e p o s r e d n o o i g l e d n e , ili u n e s p o s o b
nosti da se subjektivno oseanje razlikuje od ulno
datoga objekta oseanja.
488
44
45
48
4 7
4 8
49
43
Jung,
sog.
Inhalt
der
Psychose.
O p i r a n p r i m e r za
occult. Phaen.
1902.
44
ovo
II
Auflage,
vidi
p.
Jung,
29
Maeder,
Vber
das
Traumproblem.
Jahrb.
analyt. u. psvchopatholog. Forsch. B d . V, 647.
Adler,
Vber
den
nervdsen
Charakter.
45
ss.
Psych.
f.
u.
Path.
psvcho-
48
4 7
149
490
Freud,
Traumdeutung.
Silberer
(Probleme
der
Myst.
und
ihrer
Symbole,
p.
s s ) s l i n o se i z r a a v a u f o r m u l i s a n j u analogikoga znaaja.
J u n g , Die Psych. der unbew. Prozesse, p. 95 s s .
48
35. Misao. M i s a o j e a n a l i z o m m i l j e n j a o d r e
e n i s a d r a j ili g r a d i v o m i s l e n e f u n k c i j e ( v . o . ) .
36. M i l j e n j e . J a m i l j e n j e s h v a t a m k a o j e d n u
o d e t i r i o s n o v n e p s i h o l o k e f u n k c i j e (v. f u n k c i j e ) .
Miljenje je ona psiholoka funkcija koja, shodno
svojim sopstvenim zakonima, dovodi date predstavne
sadraje u (pojmovni) spoj. O n o je aperceptivna d e
l a t n o s t i k a o t a k v a se d e l i u aktivnu i pasivnu m i
slenu delatnost. A k t i v n o miljenje je v o l j n a radnja,
pasivno miljenje je dogaaj. U p r v o m e sluaju p r e d
stavne sadraje p o d v r g a v a m v o l j i k o j a h o e akt s u
enja, a u d r u g o m sluaju u r e u j u se p o j m o v n e veze,
o b r a z u j u se sudovi, k o j i su u d a t o m sluaju u o p r e
nosti s a m o j o m n a m e r o m , n e o d g o v a r a j u p r a v c u m o
jega cilja i otuda n e m a j u za m e n e oseanje pravca,
iako naknadno m o g u da d o e m do uvianja njihove
upravljenosti na osnovu aktivnoga apercepcionoga
p.
o U p o r . uz to
119.
Isti,
Darstellung
492
Jung,
der
Wandl.
und
psychoanalytischen
Symbole
Theorie,
der
p.
Libido,
30
ss.
akta. A k t i v n o miljenje, p r e m a t o m e , o d g o v a r a l o bi
mome pojmu upravljenoga
miljenja. Pasivno m i
ljenje je u m o m e dole navedenom radu bilo n e d o
voljno oznaeno kao fantaziranje.
5 1
52
61
ss.
493
nost n a i z v e s n e d e l a t n o s t i . P r i m o r a n o s t m o e p r o i z l a
z i t i i z s p o l j a n j e g a ili u n u t r a n j e g a n a d r a a j a , k o j i
p s i h i k i i z a z i v a m e h a n i z a m n a g o n a , ili i z o r g a n s k i h
razloga, koji lee izvan sfere psihikih kauzalnih o d
n o s a . Nagonska j e s v a k a p s i h i k a p o j a v a k o j u n i j e
izazvala nikakva voljna namera, n e g o dinamiko p r i
moravanje, bilo da to primoravanje neposredno vodi
poreklo iz organskih, dakle izvanpsihikih, izvora,
b i l o da je u s l o v i j e n o e n e r g i j a m a to ih je prosto i z a
zvala voljna namera; u poslednjem sluaju s ograni
e n j e m da proizvedeni rezultat prevazilazi dejstvo za
k o j i m j e ila v o l j n a n a m e r a . P o d p o j a m n a g o n a s p a
d a j u , p o m o m e miljenju, svi oni psihiki procesi
i j o m energijom svest ne raspolae. Po o v o m e shva
t a n j u p r i p a d a j u , d a k l e , a f e k t i ( v . o.) n e s a m o n a g o n
s k i m n e g o i o s e a j n i m p r o c e s i m a (v. o s e a n j e ) . P s i
hiki procesi koji su u obinim okolnostima funkcije
v o l j e (tj., dakle, sasvim p o d v r g n u t i kontroli svesti)
m o g u na nenormalan nain da postanu nagonski p r o
cesi, time to im se p r i d r u u j e nesvesna energija.
O v a p o j a v a javlja se s v u g d e g d e je sfera svesti o g r a
niena ih potiskivanjima inkompatibilnih sadraja,
ili g d e s e z b o g i s c r p e n o s t i , i n t o k s i k a c i j a i l i u o p t e p a
tolokih modanih procesa pojavljuje abaissement
d u n i v e a u m e n t a l (Zane), g d e , j e d n o m r e j u , s v e s t
v i e n e k o n t r o l i e ili j o n e k o n t r o l i e n a j j a e n a g l a
ene procese.
64
494
and
the
Unconscious. T h e J o u r n a l
k r i v a s v e o n e p s i h i k e s a d r a j e ili p r o c e s e k o j i n i s u
svesni, t j . nisu vezani za Ja na opaljiv nain. O p r a v
d a n j e za to to uopte g o v o r i m o p o s t o j a n j u n e s v e
snih procesa proizlazi mi j e d i n o iz iskustva, i to n a j
p r e iz psihopatolokoga iskustva, k o j e n e s u m n j i v o d o
kazuje da, na primer, u sluaju histerike amnesije
Ja ne zna za postojanje rairenih psihikih k o m p l e k
sa, ali d a p r o s t a h i p n o t i k a p r o c e d u r a m o e d a u i d u
e m trenutku savreno reprodukuje izgubljeni sadr
aj. Iz hiljada iskustava o v e vrste izvedeno je o p r a v
danje da se govori o postojanju nesvesnih psihikih
sadraja. Pitanje u k o m e se stanju nahodi nesvestan
sadraj d o k l e g o d n i j e i z v u e n n a p o v r i n u svesti,
izmie svakoj mogunosti saznanja. Stoga je sasvim
suvino hteti neto o t o m e nasluivati. T a k v i m f a n
tazijama pripada nasluivanje cerebracije, fiziolo
koga procesa itd. T a k o e j e sasvim n e m o g u n o n a
vesti koliki je o b i m nesvesnoga, t j . k o j e sadraje ono
u sebi obuhvata. O t o m e o d l u u j e samo iskustvo. P o
sredstvom iskustva p r e svega z n a m o da svesni sadr
aji z b o g gubitka s v o j e energetike vrednosti m o g u
da postanu nesvesni. To je normalni proces zaborav
ljanja. D a s e o v i sadraji p o d p r a g o m svesti prosto n e
gube, z n a m o na o s n o v u iskustva, i oni p o n e k a d jo
posle desetina godina m o g u da izrone iz utonulosti u
p o d e s n i m okolnostima, na p r i m e r u snu, u hipnozi,
k a o k r i p t o m n e s i j a , ili o s v e a v a n j e m a s o c i j a c i j a z a
boravljenim sadrajem.
55
Upor.
Flournov,
Isti,
Nouvelles
avec
glossolalie.
Jung,
Zur
Des
Indes
observations
Arch.
Psych.
und
de
sur
la
Planete
un
cas
Psvchologie,
Path.
sog.
T.
occulter
Mars,
de
I.
1900.
somnambup.
101.
Phaen.,
1902.
495
Psychologie.
497
oseaj, t j . p e r c e p c i j a p o s r e d s t v o m u l n i h o r g a n a i
ula tela (kinestetiki, v a z o m o t o r n i itd.). On je,
s j e d n e strane, elemenat predstavljanja, ukoliko p o
sreduje i z m e u predstavljanja i percepcione slike
s p o l j a n j e g a o b j e k t a , a, s d r u g e strane, e l e m e n a t
oseanja, jer percepcijom telesne p r o m e n e daje o s e
a n j u k a r a k t e r a f e k t a (v. a f e k a t ) . T i m e t o o s e t p o
s r e d u j e i z m e u svesti i telesne p r o m e n e , on p r e d
stavlja i fizioloke nagone. On n i j e s n j i m a istovetan,
jer je samo perceptivna funkcija.
T r e b a praviti razliku i z m e u u l n o g a ili k o n
kretnoga i apstraktnoga oseta. P r v i obuhvata s o b o m
forme o kojima s m o ranije govorili. Drugi oznaava
izvedenu, tj. od drugih psiholokih elemenata o d v o
j e n u vrstu oseta. K o n k r e t n i oset, naime, ne p o j a v l j u
je se nikada ist, nego u v e k pomean s predsta
v a m a , oseanjima i mislima. Apstraktni oset, m e u
tim, predstavlja diferenciranu vrstu percepcije, koja
b i s e m o g l a o z n a i t i k a o e s t e t i k a u k o l i k o se, s l e dujui svome vlastitom principu, odvaja ne samo od
svih primesa razlika percipovanoga o b j e k t a n e g o i
subjektivnih p r i m e s a oseanja i misli, i t i m e se u z
die do stepena istote koji nikada ne pripada k o n
k r e t n o m osetu. K o n k r e t n i oset, na primer, j e d n o g a
cveta posreduje ne samo za opaaj samoga cveta nego
i za opaaj stabljike, listova, nalazita itd. On se o d
m a h i m e a s a o s e a n j i m a p r i j a t n o s t i ili n e p r i j a t n o s t i
t o i h j e i z a z v a o p o g l e d n a c v e t , ili s i s t o v r e m e n o
i z a z v a n i m p e r c e p c i j a m a mirisa, ili s mislima, na p r i
mer, o n j e g o v o j botanikoj klasifikaciji. Apstraktni
oset, m e u t i m , istaknuto o b e l e j e cveta, na p r i m e r
n j e g o v u blistavo crvenu boju, odmah uzdie do j e d i
n o g a ili g l a v n o g a s a d r a j a s v e s t i , o d v o j e n o g a o d s v i h
nagovetenih primesa. Apstraktni oset u g l a v n o m p r i
pada umetnicima. On je, kao svaka apstrakcija, p r o dukat diferenciranja funkcije, i zato nita p r v o b i t n o .
Prvobitni oblik funkcije je uvek konkretan, tj. p o
m e a n (v. a r h a i z a m i k o n k r e t i z a m ) . K o n k r e t n i o s e t
kao takav jeste reaktivan f e n o m e n . Apstraktni oset,
meutim, kao svaka apstrakcija, nije nikada bez
volje, t j . elementa pravca. Na apstrakciju oseta
498
u p r a v l j e n a v o l j a j e s t e i z r a z i i s p o l j a v a n j e estetikoga
oseajnoga
(osetnoga)
stava.
Oset u velikoj meri karakterie sutinu dece i
primitivaca, u k o l i k o on u s v a k o m e sluaju pretee u
o d n o s u p r e m a m i l j e n j u i oseanju, ali ne n u n o u
odnosu p r e m a intuiciji. Ja, naime, shvatam oset kao
svesnu percepciju, a intuiciju kao nesvesnu percep
ciju. Oset i intuicija predstavljaju za m e n e d v e s u
p r o t n o s t i ili d v e f u n k c i j e k o j e s e u z a j a m n o k o m p e n zuju, kao miljenje i oseanje. Mislena i oseajna
funkcija kao samostalne funkcije razvijaju se kako
o n t o g e n e t i k i t a k o i f i l o g e n e t i k i i z o s e t a ( r a z u m e se,
isto tako iz intuicije k a o n u n e suprotnosti oseta).
Ukoliko je elementaran fenomen, oset je neto
prosto dato, to n i j e p o d v r g n u t o zakonima razuma, u
suprotnosti p r e m a miljenju i oseanju. Stoga ja oset
o b e l e a v a m k a o iracionalnu (v. o.) f u n k c i j u , i a k o r a
z u m u polazi za r u k o m da velik b r o j oseta primi u
racionalne veze.
o v e k koji svoj celokupni stav orijentie p r e m a
principu
oseta
pripada
osetnom
(senzitivnom)
tipu
(v. tipovi).
N o r m a l n i oseti su srazmerni, t j . oni po proceni
odgovaraju intenzitetu fizikoga nadraaja. Patoloki
o s e t i s u n e s r a z m e r n i , t j . n e n o r m a l n o s l a b i ili n e n o r
m a l n o j a k i ; u p r v o m e s l u a j u o n i su s p r e e n i , a u
d r u g o m preterani. Spreavanje nastaje zbog prevlaivanja druge funkcije, preterivanje zbog nenormal
ne slivenosti sa d r u g o m f u n k c i j o m , na p r i m e r z b o g
s l i v e n o s t i s a j o n e d i f e r e n c i r a n o m u v s t v e n o m ili
mislenom funkcijom. Preteranost oseta u t o m e slu
aju prestaje im je s osetom slivena funkcija za sebe
diferencirana. Naroito jasne primere daje psiholo
g i j a n e u r o z a , g d e v e o m a e s t o p r e t e e j a k a seksualizacija ( F r o j d ) d r u g i h f u n k c i j a , t j . s l i v e n o s t s e k s u a l
noga oseaja sa drugim funkcijama.
4 1 . Oseanje (uvstvo). O s e a n j e ( u v s t v o ) je
a n a l i z o m o s e a n j a o d r e e n i s a d r a j ili g r a d i v o o s e
a n j a f u n k c i j e (v. o . ) .
4 2 . Oseanje
(uvstvovanje).
Oseanje
ubra
j a m u etiri o s n o v n e psiholoke funkcije. Ne m o g u se
32*
499
68
Villa,
58 za
upor.
500
Einleitung
in
d.
Psych.
razlikovanje oseanja
Wundt,
Grundz.
d.
physiol.
d.
i
Gegenwart,
oseaja
Psych.
I,
p.
(osetne
350
ss.
208
ss.
senzacije)
o s e a n j e m p r o s t i r e s e n a svaki s a d r a j s v e s t i , m a
k a k v e vrste on bio. P o j a a v a li se intenzitet oseanja,
n a s t a j e afekat (v. a f e k a t ) , k o j i j e o s e a j n o s t a n j e
s primetnim telesnim inervacijama. Oseanje se od
a f e k t a r a z l i k u j e p o t o m e to n e i z a z i v a n i k a k v e p r i metne telesne inervacije, t j . toliko malo i toliko
m n o g o kao i obian misleni proces. Obino, prosto
o s e a n j e j e konkretno (v. o . ) , t j . p o m e a n o s a d r u g i m
funkcionim elementima, na primer
veoma
esto
s osetima. U t o m e n a r o i t o m e sluaju o n o se m o e
o b e l e i t i k a o afektivno, ili ( k a o t o se, n a p r i m e r ,
u o v o m e r a d u d e a v a ) k a o oseajni senzitivitet, p o d
k o j i m se razumeva pre svega nerazdvojno slivanje
o s e a n j a s e l e m e n t i m a oseta. O v o k a r a k t e r i s t i n o m e anje nahodi se svugde gde se oseanje pokazuje kao
funkcija k o j a nije diferencirana, najjasnije u psihi
neurotiara s diferenciranim miljenjem. Iako je
oseanje po sebi samostalna funkcija, o n o ipak m o e
da dospe u zavisnost od neke druge funkcije, na p r i
m e r od miljenja, zbog ega nastaje oseanje k o j e se
prema miljenju ponaa kao njegova pratnja i samo
se utoliko ne p o t i s k u j e iz svesti u k o l i k o pristaje u
intelektualne sveze. Od obinoga konkretnoga osea
nja treba razlikovati
apstraktno o s e a n j e . K a o to
a p s t r a k t n i p o j a m (v. m i l j e n j e ) i n i d a o t p a d n u r a z
like stvari to ih je on obuhvatio, tako se i apstraktno
oseanje izdie iznad razlika pojedinih od n j e g a
p r o c e n j e n i h s a d r a j a i p r o i z v o d i r a s p o l o e n j e ili
poloaj oseanja, k o j i u sebi o b u h v a t a razlina p o
j e d i n a p r o c e n j i v a n j a i t i m e i h p o t i r e . K a o to m i l j e
n j e sadraje svesti r a s p o r e u j e p r e m a p o j m o v i m a ,
t a k o i o s e a n j e r a s p o r e u j e sadraje svesti p r e m a n j i
hovoj vrednosti. to je oseanje konkretni je, to je
s u b j e k t i v n i j a i l i n i j a v r e d n o s t k o j u o n o d a j e ; a to
je apstraktnije, to je opti ja i objektivnija vrednost
k o j u o n o d a j e . K a o to p o t p u n o a p s t r a k t a n p o j a m
vie ne p o k r i v a p o j e d i n a n o s t i osobenost stvari, n e g o
s a m o n j i h o v u optost i nerazlinost, tako se i p o t p u
no apstraktno oseanje ne pokriva vie pojedinanim
m o m e n t o m i kvalitetom njegova oseanja, nego samo
celokupnou svih m o m e n a t a i n j i h o v e nerazlinosti.
501
P r e m a t o m e o s e a n j e j e k a o i m i l j e n j e racionalna
funkcija, ukoliko se, kao to iskustvo pokazuje, v r e d
nost uopte dodeljuje prema zakonima razuma.
Gornjim definicijama, naravno, nije okarakterisana sutina oseanja, n e g o je oseanje n j i m a s a m o
spolja opisano. Intelektualna p o j m o v n a m o p o k a z u
je se kao nesposobna da sutinu oseanja formulie u
p o j m o v n o m e jeziku, jer miljenje pripada kategoriji
i n k o m e n z u r a b i l n o m o s e a n j u , k a o to s e u o p t e n i
jedna osnovna psiholoka funkcija ne m o e potpuno
izraziti d r u g o m . O v o j okolnosti treba pripisati to
nijedna intelektualna definicija nikada n e e biti u
p o l o a j u da u iole d o v o l j n o j m e r i izrazi specifinost
o s e a n j a . T i m e to s e o s e a n j a k l a s i f i k u j u n i t a n i j e
d o b i v e n o za shvatanje n j i h o v e sutine, j e r i n a j t a nija klasifikacija m o i e u v e k da naznai samo onaj
i n t e l e k t u a l n o s h v a t l j i v s a d r a j n a k o m e ili s k o j i m s e
oseanja p o j a v l j u j u povezana, a da time, ipak, n i j e
dohvatila specifinost oseanja. Koliko god ima r a z linih i intelektualno dohvatljivih klasa sadraja, isto
toliko m o e se razlikovati oseanje, a da time, ipak,
sama oseanja ne b u d u iscrpno klasifikovana, jer
iznad svih m o g u n i h intelektualno dohvatljivih klasa
sadraja jo ima oseanja k o j a se otimaju intelek
tualnom rubrikovanju. V e je misao klasifikacije i n
telektualna i stoga sutini oseanja i n k o m e n z u r a b i l na. Z a t o se m o r a m o zadovoljiti t i m e to e m o n a z n a
iti g r a n i c e p o j m a .
Nain procenjivanja oseanjem moe se uporediti s i n t e l e k t u a l n o m a p e r c e p c i j o m , k a o
apercepcija
vrednosti. M o e se r a z l i k o v a t i aktivna i pasivna o s e
ajna apercepcija. Pasivni oseajni akt karakterisan
j e t i m e t o s a d r a j i z a z i v a ili p r i v l a i o s e a n j e , o n
iznuava oseajno uestvovanje subjektovo. M e u
tim, aktivni oseajni akt daje vrednosti od strane
subjekta, on p r o c e n j u j e sadraje p r e m a intenciji, i to
prema oseajnoj, a ne intelektualnoj intenciji. Stoga
je
aktivno
oseanje
upravljena
funkcija,
delanje
volje, na primer v o l j e n j e u suprotnosti p r e m a z a l j u b
l j e n o s t i . O v o p o s l e d n j e s t a n j e b i l o b i neupravljeno,
pasivno oseanje, k a o to v e p o k a z u j e i jezika u p o 502
Ovaj
termin
vodi poreklo od Levi-Brila.
Pod tim se razumeva
naroita vrsta psiholoke vezanosti s o b j e k t o m . Ona
se sastoji u t o m e to se subjekat ne m o e jasno r a z
likovati od objekta, nego je s o v i m vezan neposred
n o m v e z o m , koja se m o e obeleiti kao parcijalni
identitet. O v a j identitet osniva se na n e k o m aprior
n o m jedinstvu objekta i subjekta. Stoga je mistika
participacija preostatak toga pratan ja. Ona se ne o d
nosi na celinu veze subjekta i objekta, n e g o samo na
izvesne sluajeve u k o j i m a se p o j a v l j u j e f e n o m e n te
o s o b i t e v e z a n o s t i . R a z u m e se, p a r t i c i p a c i j a j e p o j a v a
koja se najbolje m o e posmatrati k o d primitivaca;
ona je ipak v e o m a esta i k o d kulturnoga oveka,
iako ne u istoj rasprostranjenosti i intenzivnosti. K o d
kulturnoga o v e k a o n a postoji i z m e u lica, r e d e i z
m e u lica i stvari. U p r v o m e sluaju ona je takozvani
odnos prenoenja, kod koga objektu (redovno) pripa
da u neku ruku magijski, t j . neuslovljeni uticaj na
s u b j e k a t . U d r u g o m s l u a j u r e j e ili o s l i n i m u t i c a
j i m a j e d n e s t v a r i , ili o v r s t i i d e n t i f i k a c i j e s j e d n o m
s t v a r i ili s i d e j o m i s t e .
6 9
44. Projekcija. P r o j e k c i j a z n a i s t a v l j a n j e n e
koga subjektivnoga procesa u objekat. (To u suprot
nosti p r e m a i n t r o j e k c i j i , v . o.). P r e m a t o m e , p r o j e k
cija je proces disimilacije, ukoliko se subjektivan sa
draj oduzima subjektu i u neku ruku utelovljuje u
objekat. To su ne samo muni i inkompatibilni sa
draji, kojih se subjekat oslobaa p r o j e k c i j o m , n e g o i
Levy-Bruhl,
Les
infrieures,
Pari,
1912.
M
fonetions
mentales
dans
les
sociiles
503
s j e d n e s t r a n e , s p o l j a n j i h , a, s d r u g e s t r a n e , u n u t r a
njih psiholokih inilaca. O v a iskustva ne bi nikako
mogla predstavljati objektivne vrednosti kad bi
kao takve d o b i v a l e vrednost o d subjekta, to j e v e
akt razuma. Ali racionalni stav koji n a m doputa da
objektivne vrednosti uopte objasnimo kao vae
e nije delo p o j e d i n o g a subjekta, n e g o istorije sveta.
Najvei broj objektivnih vrednosti a ba s time i
razum jesu od davnina primljeni, vrsto sastavlje
ni kompleksi predstava, i na njihovoj organizaciji d e lale su n e b r o j e n e hiljade godina s istom nunou
s k o j o m priroda ivoga organizma reaguje na prosene i neprestano p o n a v l j a n e uslove okoline i n j i m a
suprotstavlja podudarne komplekse funkcija, kao, na
primer, o k o k o j e savreno o d g o v a r a prirodi svetlosti.
Stoga bi se m o g l o govoriti o n e k o m preegzistentnom,
metafizikom svetskom razumu kad ne bi reagovanje
ivoga organizma koje odgovara prosenom spolja
njem uticaju uopte bilo neizbean uslov njegove
egzistencije, a tu misao je v e izrazio openhauer.
Stoga ljudski r a z u m n i j e nita d r u g o n e g o izraz p r i
lagoenosti o n o m e to se p r o s e n o p o j a v l j u j e , to se
staloilo u postepeno vrsto o r g a n i z o v a n i m k o m p l e k
sima predstava, koji sainjavaju objektivne v r e d n o
sti. Z a k o n i r a z u m a su, d a k l e , o n i z a k o n i k o j i o b e l e a v a j u i reguliu proseni p r a v i , prilagoeni stav.
R a c i o n a l n o j e s v e to s e s l a e s t i m z a k o n i m a , a i r a
c i o n a l n o (v. o . ) , n a p r o t i v , s v e to s e n e p o d u d a r a s t i m
zakonima.
Racionalne f u n k c i j e su miljenje i oseanje,
u k o l i k o p r e s u d n o stoje p o d u t i c a j e m akta r a z m i l j a
nja. O n e svoju n a m e n u najpotpunije dostiu u sve
savrenijem slaganju sa zakonima razuma. M e u
tim, iracionalne funkcije su one k o j e idu za istim
o p a a n j e m , k a o t o j e i n t u i r a n j e i oset, j e r o n e m o
raju, koliko god je to moguno, da budu bez racio
nalnog, a o v o pretpostavlja iskljuenje svega izvanrazumskog, da bi m o g l e dospeti do potpunoga opaa
n j a svega to se deava.
46. Reduktivan. R e d u k t i v a n z n a i s v o d e i .
Sluim se o v i m izrazom da obeleim onu psiholoku
505
506
Ferrero,
Les
lois
psychologiques
du
symbolisme,
1895.
drukije na
me utie ovaj
znak...
509
i v i s i m b o l f o r m u l i e b i t n o n e s v e s t a n d e o , i to j e
taj deo optije rairen, to je optiji i uticaj simbola,
jer u svakome dodiruje srodnu icu. K a k o je simbol,
s j e d n e strane, n a j b o l j e m o g u n i i za datu e p o h u n e
n a d m a n i i z r a z z a o n o to j e j o n e p o z n a t o , t o o n
m o r a proizlaziti iz o n o g a to je na j diferencirani je i
najkomplikovanije u savremenoj duhovnoj atmosfe
ri. A l i k a k o ivi s i m b o l , s d r u g e strane, m o r a da
o b u h v a t a o n o to j e s r o d n o n e k o j v e o j l j u d s k o j g r u
pi da bi uopte m o g a o da na takvu utie, to on m o r a
d a dohvata u p r a v o o n o to m o e d a b u d e zajedniko
n e k o j v e o j ljudskoj grupi. T o nikada n e m o e biti
o n o to j e v e o m a d i f e r e n c i r a n o i v r l o t e k o d o s t u p n o ,
jer to postie i razumeva samo malen b r o j , nego to
m o r a biti neto jo tako primitivno da n j e g o v o s v u danje prisustvo bude izvan svake sumnje. S a m o ako
simbol to dohvata i izraava najboljim m o g u n i m i z
razom, on i m a opti uticaj. U t o m e se sastoji snani
i u isti m a h s p a s o n o s n i u t i c a j n e k o g a i v o g a s o c i j a l
noga simbola.
Isto to k a e m o v d e o s o c i j a l n o m s i m b o l u vai i
za individualni simbol. Ima individualnih psiholokih
proizvoda koji imaju oevidno simbolian karakter,
koji nam otprve nameu simboliko shvatanje. Za
j e d i n k u oni i m a j u slian funkcionalan znaaj k a o s o
cijalni simbol za v e u ljudsku grupu. A l i ovi p r o i z
v o d i n i k a d a n i s u s a m o s v e s n a ili s a m o n e s v e s n a p o
rekla, n e g o proizlaze iz r a v n o m e r n e saradnje i j e d
n o g a i d r u g o g a . N e s a m o isti p r o i z v o d i s v e s t i n e g o i
iskljuivo nesvesni proizvodi nisu eo ipso uverljivo
simbolini, nego je simbolikom stavu posmatrake
svesti o s t a v l j e n o da im pripisuje karakter simbola.
A l i oni se isto tako m o g u shvatiti i kao sasvim k a u
zalno uslovljene injenice, m o d a u smislu k a o to se
crveni eksantem arlaha m o e shvatiti kao simbol
arlaha. U o v o m e sluaju s v a k a k o se s p r a v o m g o v o r i
o s i m p t o m u , a ne o s i m b o l u . S t o g a Frojd, po m o m e
miljenju, sa svoga stanovita s p r a v o m nije g o v o
r i o o simbolikim, n e g o
o
simptomatinim
radnja
ma,* j e r z a n j e g a o v e p o j a v e n i s u s i m b o l i n e u o v d e
1
81
510
Freud,
Zur
Psychopathologie
des
Alltaglebens.
512
513
(vidi
konstruktivan).
4 9 . Slika. K a d u o v o m d e l u g o v o r i m o s l i c i ,
onda ne mislim na psihiko odslikavanje spoljanje
ga objekta, nego m n o g o vie na shvatanje koje svoje
poreklo ima u poetskoj jezikoj upotrebi, naime
m i s l i m n a sliku fantazije, k o j a s e
samo
indirektno
odnosi na opaaj spoljanjega objekta. O v a slika vie
poiva na nesvesnoj aktivnosti fantazije, i kao n j e n
p r o d u k a t o n a se svesti p r i k a z u j e vie ili m a n j e stra
n a , o t p r i l i k e u v i d u k a k v e v i z i j e ili h a l u c i n a c i j e , ali
bez ispoljavanja patolokoga karaktera koji obino
o v e p o j a v e n o s e , t j . bez p r i p a d a n j a m a k a k v o j k l i n i
k o j slici b o l e s t i . S l i k a n o s i p s i h o l o k i k a r a k t e r k a k v e
predstave u fantaziji, a nikada quasi realni karakter
halucinacije, t j . ona nikada ne stoji na mestu stvar
nosti i u v e k se razlikuje od ulne stvarnosti k a o
u n u t a r n j a slika. a k j o j p o p r a v i l u n e d o s t a j e s v a 514
ka p r o j e k c i j a u prostor, i a k o u i z u z e t n i m s l u a j e v i
ma m o e ak u neku ruku i spolja da se pojavi. Ovaj
n a i n p o j a v l j i v a n j a o z n a u j e m o k a o arhaini (v. o.),
a k o n i j e u p r v o m e r e d u p a t o l o k i , ali t o m u n i u k o m e
sluaju ne oduzima karakter arhainoga. Na primi
tivnome stupnju, tj. u mentalitetu primitivnoga, u n u
tarnja slika lako se p r e m e t a u p r o s t o r k a o vizija ili
k a o halucinacija ula sluha, a da nije patoloka.
Iako slici p o p r a v i l u n e p r i p a d a n i k a k a v karakter
stvarnosti, ipak p r e m a prilikama m o g u da j o j pripiem utoliko vei znaaj za duevno doivljavanje, tj.
v e l i k u psiholoku vrednost, k o j a p r e d s t a v l j a u n u t r a
nju stvarnost, koja u datom sluaju prevazilazi
psiholoki znaaj spoljanje stvarnosti. U t o m s l u
aju jedinka se ne orijentie prema prilagoivanju
stvarnosti, n e g o p r e m a prilagoivanju unutranjim
zahtevima.
Unutranja slika je j e d n a k o m p l e k s n a koliina,
sastavljena iz najrazliitijih materijalija najrazliitijega porekla. Pa ipak, to nije nikakav konglomerat,
n e g o jedan u sebi jedinstven proizvod, koji ima svoj
s o p s t v e n i s a m o s t a l n i s m i s a o . S l i k a j e koncentrisan
izraz celokupne psihike situacije,
ne s a m o ili p r e
teno ba nesvesnih sadraja. Slika je, dodue, izraz
n e s v e s n i h s a d r a j a , ali n e s v i h s a d r a j a u o p t e , n e g o
samo onih k o j i su m o m e n t a n o konstelisani. O v a k o n
stelacija proizlazi, s j e d n e strane, iz sopstvene a k t i v
n o s t i n e s v e s n o g a , a s d r u g e s t r a n e iz m o m e n t a n o g a
p o l o a j a s a m e s v e s t i , k o j i u v e k u isti m a h p o d s t i e
i aktivnost pripadnih subliminalnih materijalija, dok
nepripadne koi. P r e m a t o m e j e slika izraz k a k o n e
svesne tako i svesne m o m e n t a n e situacije. T u m a e
n j e njena smisla ne moe, dakle, polaziti ni samo od
svesti n i s a m o o d nesvesti, n e g o s a m o o d n j i h o v e u z a
jamne veze.
J a n a z i v a m s l i k u iskonskom*
onda kad ima
arhaian karakter. O arhainom karakteru g o v o r i m
o n d a k a d slika p o k a z u j e u o l j i v o slaganje sa p o z n a
tim mitolokim motivima. U o v o m sluaju ona izra2
6 2
Jung,
S3*
515
I s k o n s k a s l i k a j e m n e m i k i t a l o g , engram ( S e
mon), koji je proiziao zgunjavanjem nebrojenih,
m e u s o b n o slinih procesa. E n g r a m je u p r v o j hniji
i na p r v o m e m e s t u taloenje i na taj n a i n tipina
osnovna forma izvesnog duevnog doivljavanja koje
se uvek vraa. Zato je on kao mitoloki motiv i j e
dan izraz koji u v e k d e j s t v u j e i neprestano se vraa,
t e k a o t a k a v i z v e s n o d u e v n o d o i v l j a v a n j e ili b u d i
ili n a p o d e s a n n a i n f o r m u l i e . I s k o n s k a s l i k a j e p s i
hiki izraz j e d n e fizioloko-anatomski o d r e e n e u r o enosti. A k o se stavimo na stanovite da je jedna o d
reena anatomska struktura nastala p o d uticaj em
uslova okoline na ivo gradivo, o n d a iskonska slika
u svome stalnom i opte rasprostrtom javljanju o d
g o v a r a j e d n o m isto t a k o o p t e m i s t a l n o m s p o l j a
n j e m uticaj u, koji otuda m o r a imati karakter p r i
r o d n o g a zakona. Na taj nain bi se m o g a o mit o d
n o s i t i n a p r i r o d u (na p r i m e r , m i t o v i o s u n c u n a s v a
k o d n e v n o r a a n j e i z a l a e n j e s u n c a ili n a i s t o t a k o
za ula v e o m a osetnu p r o m e n u godinjih vremena).
J u n g ,
Instinct
Psychology, Vol. X, 1.
8 4
Jung,
516
and
Znaajan primer
Wandl. u. Symb. d.
the
Unconscious.
jedne arhaine
Lib., p. 94 f.
The
slike
Journal
nalazi
se
of
u:
openhauer j e j a s n o u v i d e o d a s e i d e j a , t j .
iskonska slika p o m o j o j definiciji, n e m o e postii n a
p u t u n a k o m e s e p o j a m ili i d e j a s t i u ( i d e j a p o
Kantu B e g r i f f a u s N o t i o n e n * ) , n e g o d a j e z a t o
potreban jedan elemenat s one strane r a z u m o v a f o r
m u l i s a n j a , o t p r i l i k e , k a k o openhauer k a e , g e n i j a l
no raspoloenje (geniale Stimmung), pri e m u se
n e m i s l i n i n a ta d r u g o d o n a j e d n o o s e a j n o s t a n j e .
J e r od ideje do iskonske slike dospeva se samo na taj
nain to se p u t k o j i v o d i do ideje p r e k o v r h u n c a
ideje produuje u protivfunkciju.
6
Welt
Kritik
als
der
Wille
und
reinen
Vorstellung.
Vernunft.
Bd.
Kehrb.,
I,
p.
49.
279.
519
8 9
520
71
7 2
5 5 . Tip. T i p j e p r i m e r ili o b r a z a c k o j i n a k a
r a k t e r i s t i a n n a i n i z r a a v a k a r a k t e r n e k e v r s t e ili
optosti. U u e m smislu o v o g a rada, tip je karakteri
s t i a n o b r a z a c o p t a s t a v a (v. o.) k o j i s e p o j a v l j u j e u
m n o g i m individualnim oblicima. Od mnogobrojnih
stvarnih i mogunih stavova istiem u o v o m izua
v a n j u u s v e m u etiri, n a i m e o n e k o j i s e u g l a v n o m
orijentiu prema etirma psiholokim osnovnim f u n k
c i j a m a (v. f u n k c i j a ) , d a k l e p r e m a m i l j e n j u , o s e a
nju, intuiranju i osetu. Ukoliko je takav stav habitualan i z b o g t o g a k a r a k t e r u j e d i n k e d a j e o d r e e n o
obeleje, g o v o r i m o psiholokom tipu. Ovi na o s n o v
n i m funkcijama zasnovani tipovi, koji se m o g u o b e
leiti k a o
misleni,
oseajni,
intuitivni i osetni t i p ,
m o g u se prema kvalitetu osnovnih funkcija podeliti
u d v e k l a s e : u racionalne i iracionalne t i p o v e . P r v i m a
pripadaju misleni i oseajni tip, a drugima intuitivni
i o s e t n i ( s e n z i t i v n i ) t i p (v. r a c i o n a l a n , i r a c i o n a l a n ) .
Dalje razlikovanje u d v e klase doputa prvenstveno
k r e t a n j e l i b i d a , n a i m e introversija i ekstraversija (v
N a t o r p , Einl. i n d . Psych. p . 1 1 . I s t o t a k o : L i p p s , ~ L e . i t der Psych. p. 3.
U p o r . R i e h l (Z. Einf. in die Phil. 161), k o j i s v e s t t a koe shvata kao aktivnost, kao proces.
Jung,
Zur
Psych.
der
Dem.
praecox.
70
faden
71
71
525
56. Transcendentna
funkcija
(vidi
simbol).
5 7 . Uivljavanje
(ili
uoseavanje).
Uivljava
n j e j e i n t r o j e k c i j a ( v . o.) o b j e k t a . Z a b l i e o p i s i v a n j e
p o j m a u i v l j a v a n j a v i d i t e k s t V I I ( v . i projekcija).
58. Volja. P o d v o l j o m r a z u m e v a m u k u p n u
psihiku e n e r g i j u k o j a svesti stoji na raspolaganju.
V o l j n i proces bio bi, p r e m a tome, energetiki proces
k o j i se izaziva svesnom m o t i v a c i j o m . Stoga psihiki
proces koji uslovljava nesvesna motivacija ne bih n a
zvao v o l j n i m procesom. V o l j a je psiholoki fenomen
koji svoju egzistenciju duguje kulturi i moralnom
vaspitanju, a primitivnom mentalitetu u velikoj meri
nedostaje.
*
Jung,
Contribution
d
l'tude
des
types
psychologiques,
A r c h . e P s v c h o l o g i e , T o m . X V I , p . 152.
Isti,
Die
Psychologie
der
uribewussten
Prozesse,
1918.
7
526
ZAVRNA
RE
U n a e m v r e m e n u , u k o m e se iz tekovina f r a n c u
ske revolucije, slobode, jednakosti, bratstva, razvio
daleko rasprostranjen socijalni duhovni pokret, koji
n e s a m o t o p o l i t i k a p r a v a s p u t a ili i z d i e n a o p t i
i j e d n a k n i v o n e g o misli da i nesreu m o e otkloniti
spoljanjim regulisanjima i ujednaivanjima, u ta
k v o m v r e m e n u zaelo je nekoristan zadatak da g o
v o r i m o o potpunoj neistorodnosti elemenata koji sa
i n j a v a j u n a c i j u . I p o r e d t o g a to j e z a e l o l e p a s t v a r
da je svako jednak pred zakonom, da svako ima svoj
politiki glas, i da n i k o na sleenim stalekim p r e imustvima na nepravian nain ne nadmauje svoga
b r a t a , i p a k ista s t v a r b i v a m a n j e l e p a k a d s e t a m i
sao o jednakosti proiri i na d r u g e oblasti ivota. O n a j
koji bi mislio da se ravnomernim regulisanjima i
vota m o e postii ravnomernija raspodela sree m o
r a o b i d a i m a v e o m a p o m u e n p o g l e d ili d a i z v e o m a
maglovite udaljenosti posmatra ljudsko drutvo. M o
rao bi da b u d e v e ogrezao u zabludi da, na primer,
jednaki prihodi, resp. spoljanja ivotna mogunost
m o r a z a s v e i m a t i o t p r i l i k e isti z n a a j . A l i ta i n i
takav zakonodavac sa svima onima ija vea ivotna
m o g u n o s t lei u n j i m a mesto izvan njih? Da je p r a
vian, on bi m o r a o j e d n o m e dati m o d a dvostruko
onoliko koliko drugome, jer j e d n o m e znai to m n o g o ,
a d r u g o m e malo. P r e k o psiholoke razlinosti ljudi,
toga najnunijega inioca ivotne energije jednoga
ljudskog drutva, n e e prei nijedno socijalno zako
nodavstvo. Stoga je zaelo korisno govoriti o razno527
529
sluaju ispao bi m a j m u n , a u d r u g o m n a g o m i l a v a n j e
elementarnih procesa, ija bi zajednika igra donela
besmisleno i besciljno uzajamno delovanje. N e s u m
njivo je da je objanjenje psihikoga na osnovi j e d norodnosti ne samo moguno nego i potpuno oprav
dano. A l i ako elim da sliku psihe d o p u n i m do n j e n e
potpunosti, onda m o r a m imati pred oima injenicu
raznovrsnosti psiha, j e r svesna individualna psiha
spada isto tako u optu sliku psihologije k a o i n j e n i
nesvesni fundamenti. Stoga u s v o m e obrazovanju
p o j m o v a m o g u s istim p r a v o m da polazim od inje
n i c e d i f e r e n c i j a l n i h p s i h a i d a isti p r o c e s k o j i s a m
ranije posmatrao sa stanovita n j e g o v e jednorodnosti
p o s m a t r a m sada sa stanovita diferenciranja. To m e ,
prirodno, vodi do shvatanja koje je upravo suprotno
ranijemu. S v e to za o n o shvatanje kao individualnu
varijantu nije dolazilo u obzir postaje o v d e znaajno
k a o postavka za dalje diferenciranje, i sve to je o n d e
dobivalo naroitu vrednost kao jednorodno pojavlju
je mi se sada k a o b e z v r e d n o , j e r je isto kolektivno.
U o v o m razmatranju u v e k u gledati na to na to
neto smera, a nikada na to otkuda dolazi, d o k u r a
n i j e m razmatranju nikada nisam vodio rauna o cilju,
n e g o s a m o o p o r e k l u . S t o g a j e d a n isti p s i h i k i p r o c e s
m o g u da objasnim dvema suprotnim teorijama, koje
se u z a j a m n o iskljuuju, pri e m u ni o j e d n o j ni o
drugoj teoriji ne m o g u tvrditi da je netana, jer t a nost jedne dokazana je jednorodnou, a tanost d r u
ge nejednorodnou psiha.
Ali o v d e poinje sada velika tekoa, k o j a je lai
ku isto k a o i n a u n o j p u b l i c i toliko oteala i t a n j e
m o j e k n j i g e o p r e o b r a a j i m a i s i m b o l i m a libida da
su zbog toga m n o g e inae sposobne glave dospele u
zabunu (kao to mi d o k a z u j u n j i h o v e p o d o z r i v e k r i
tike). Ja sam, naime, pokuao da u toj knjizi na k o n
kretnom materijalu prikazem i jedno i drugo shva
tanje. A k a k o se stvarnost, kao to je poznato, ne
s a s t o j i i z t e o r i j a niti z a n j i m a i d e , t o s e u n j o j z a
j e d n o nahodi i j e d n o i drugo, to m o r a m o zamiljati
k a o o d v o j e n o , i s v a k o i v o n e t o u d u i se p r e l i v a u
v i e b o j a . S v a k o n e t o j e n e t o t o j e p r o i z i l o i to
533
misli na budunost, i ni za j e d n o ne m o e se s p o u z
danou utvrditi da li bi bilo samo zavretak, a ne
v e i poetak. Za n e k o g a ko misli da se za izvestan
p s i h i k i p r o c e s m o e i m a t i s a m o jedno p r a v o o b j a
njenje o v a ivotnost psihikoga sadraja, koja p r i
nudno vodi do d v e ju suprotnih teorija, jeste stvar
k o j a izaziva oajanje, naroito ako bi v o l e o proste i
n e k o m p l i k o v a n e istine i m o d a b i o nesposoban da ih
z a m i l j a u isti m a h .
Ja opet nisam uveren da bi dvama nainima p o
smatranja, onim koji redukuje i onim konstruktiv
n i m k a k o sam ih jedared n a z v a o bile iscrpene
mogunosti posmatranja. Naprotiv, mislim da se za
psihiki proces m o e doneti j o nekoliko drugih isto
tako pravih objanjenja, i to onoliko koliko ima
t i p o v a . I o b j a n j e n j a e s e slagati m e u s o b o m i s t o
onako dobro ih ravo kao i l a m i tipovi u svojim l i
n i m vezama. A k o bi, dakle, trebalo da se dopusti p o
stojanje tipinih razlinosti ljudskih psiha a p r i
z n a j e m da ne v i d i m nikakva razloga zato se to ne bi
m o g l o dogoditi onda nauni teoretiar vidi da je
p o s t a v l j e n p r e d n e p r i j a t n u d i l e m u : ili d a d o p u s t i d a
vie protivrenih teorija istoga procesa postoje jedna
pored druge, ih da uini unapred beznadni pokuaj
osnivanja sekte, k o j a za sebe zahteva p r a v o na jedinu
pravilnu metodu i jedinu pravu teoriju. Prva m o g u
nost ogreuje se ne samo o v e p o m e n u t u izvanrednu
tekou dvostruke i unutra suprotne mislene opera
cije n e g o i o j e d n o od prvih naela intelektualnoga
morala: principia explicandi n o n sunt multiplicanda
praeter necessitatem. Ali necessitas m n o i n e o b j a
njenja presudno je data u sluaju j e d n e psiholoke
teorije, jer za razliku od ma k o j e prirodnonaune t e o
rije objekat objanjavanja u psihologiji jednake je
prirode kao i subjekat: jedan psiholoki proces treba
da objanjava drugi. Ova tugaljiva tekoa ve je
odavno mislene glave nagnala da nau znaajne i z g o
v o r e , k a o to je, n a primer, pretpostavka j e d n o g o b
jektivnoga duha, koji bi stajao s onu stranu p s i h o 1
534
Jung,
Inhalt
der
Psychose,
II
Auflage,
Zweiter
Teil.
S A D R A J
Uvod
I. P r o b l e m
istoriji
1.
tipova
duha
antikoj
prepirke
3.
Problem
transsupstancijacije
4.
Nominalizam
1.
crkve
13
25
28
31
32
44
52
71
realizam
a) P r o b l e m
universalija
b) P r o b l e m
universalija u
Silerovim
idejama
antici
sholastici
ujedinjavanja
za
problem
tipova
74
74
a) O f u n k c i j i v e e i o f u n k c i j i m a n j e v r e d n o s t i
b) O
2.
13
stare
c) A b e l a r o v p o k u a j
II. O
srednjovekovnoj
Teoloke
5.
Ka psihologiji u antici. G n o s t i a r i . T e r t u l i j a n i
Origen
2.
osnovnim
nagonima
74
105
a) N a i v n i
stav
139
140
stav
142
c) I d e a l i s t i r e a l i s t
144
Roenje tragedije)
146
b) S e n t i m e n t a l n i
537
IV. Problem
tipova
Jordan:
u poznavanju
Character
entage)
in
1.
O p t i p o g l e d na D o r d a n o v e t i p o v e
158
2.
a) Introvertna
woman)
ena
b) Ekstravertna
c) E k s t r a v e r t n i
(The
(The
more
ena
woman)
mukarac
164
164
impassioned
168
172
176
Epimetej)
1. U v o d n e
misli
2. Uporeenje
Spitelerova
179
tipizaciji
179
sa
Geteo-
186
ujedinilakoga simbola
203
a) Brahmanistiko
nosti
b) O
3. Z n a a j
o Spitelerovoj
vim
Prometeja
simbola
tost
simbol
Relativnost
a) S l u b a
simbola
eni
b) Relativnost
Priroda
VI. Problem
rebralna
VII. Problem
sluba
pojma
Ekeharta
5.
ujedinilakog
tipova
tipinih
Bogu
_
209
simbola
stavova
i uoseavanje)
223
filosofiji
230
237
237
kod
_
u
Spitelera
Majstora
_
Estetici
214
(Oto
funkcija)
zakoni
psihijatriji
sekundarna
Apstrakcija
dui
o
_
kao dinamika
d) U j e d i n i l a k i s i m b o l u k i n e s k o j
4.
c) Ujedinilaki
538
impassioned
less
d) I n t r o v e r t n i m u k a r a c
V.
par198
and
(Furneaux
body
oveka
seen
tipova
as
Gros:
258
278
Ce
293
(Voringer:
311
3.
Demsovi
u modernoj
tipovi
filosofiji
Karakteristina
suprotnosna
sovih
tipova
dvojstva
323
Dem
332
Ka kritici D e m s o v a s h v a t a n j a
344
biografici
(Ostvald:
X. O p t i o p i s t i p o v a
I.
tipova
323
ljudi)
IX. Problemi
Uvod
II. E k s t r a v e r t n i tip
1.
Opti
2.
Stav
stav
3.
Osobenosti
svesti
nesvesnoga
Veliki
348
358
358
361
362
366
psiholokih
osnovnih
funkcija
ekstravertnome
stavu
371
a) M i l j e n j e
371
b) E k s t r a v e r t n i m i s l e n i t i p
376
c) O s e a n j e
386
d) E k s t r a v e r t n i o s e a j n i ( u v s t v e n i ) tip
388
391
(uvstvovanje)
e) K r a t a k p r e g l e d
f)
Oset
(oseaj,
racionalnih
senzitivitet)
g) E k s t r a v e r t n i o s e t n i
(senzitivni)
h) I n t u i c i j a
i)
Ekstravertni
intuitivni
j)
394
tip
395
399
401
404
tip
tip
III. Introvertni
tipova
407
1.
407
2.
Nesvesni stav
412
3.
Osobenosti
psiholokih
introvertnome
a) M i l j e n j e
b) I n t r o v e r t n i
stavu
osnovnih
funkcija
414
misleni tip
417
414
539
422
d) I n t r o v e r t n i o s e a j n i ( u v s t v e n i ) tip
c) O s e a n j e
424
e) K r a t a k
427
f)
Oset
(uvstvovanje)
(senzitivitet)
g) I n t r o v e r t n i
h) I n t u i c i j a
osetni
(senzitivni)
intuitivni
429
431
434
437
i)
Introvertni
j)
Kratak
439
k)
441
pregled
tip
tip
iracionalnih
tipova
X I . Definicije
445
Zavrna
527
re
ODABRANA
DELA
K.
G.
JUNGA
IV
Korice
MILAN ZARKOVIC
Tehnika redakcija
MIRJANA JOVANOVIC
MARIJA KOSTIC
Korektor
MIRJANA
TEODOROVIC
tampa
R A D I S A TIMOTIC
Beograd, 1978.