OSVRTI, PRIKAZI.

VIJESTI / VI A svezak 8- 10

Kristina Mihovili, NEZAKCIJ, Prapovijesni nalazi 1900 - 1953.

(NESACTIUM, Praehistoric finds 1900 - 1953), Arheoloki muzej Istre,
Monografije i katalozi, br. ll, Pula, 2001, str. 448.
Arheoloki muzej Istre u Puli, obiljeavajui stotu obljetnicu postojanja, nastavlja s
plodonosnom izdavakom djelatnou. Krajem 2001. tiskao je vrijedno djelo autorice
dr. sc. Kristine Mihovili, Nezakcij, Prapovijesni nalazi 1900 - 1953, kao plod njezina
dugogodinjeg struno-znanstvenog rada na materijalu nekropole u Nezakciju. Ovo je
jedanaesta knjiga u seriji Monografije i katalozi Arheolokog muzeja Istre u Puli, vrlo
zanimljivo oblikovane vanjtine, gdje se meu bezbrojnim preciznim crteima predmeta otvara prozor u ijem je sreditu kamena skulptura nage ene s djetetom, tzv. "boica
plodnosti". Originalno oblikovanje, fotografije i izradu fotolita potpisuje Alfio Klari i
kua Sv. German, a knjiga je tiskana u tiskari KRATIS u Zagrebu.
Nakon kraeg Uvoda u kojemu autorica navodi poticaje i motive nastanka ovog rada,
kao i zahvale profesorima i kolegama koji su joj pomogli u radu, tekstualni dio knjige,
do 130. stranice, podijeljen je u nekoliko poglavlja: Povijest istraivanja Nezakcija, Opis
naselja, Nekropola, Kronologija, Gospodarstvo, Duhovni izraz i znaenje Nezakcija . Slijedi popis literature i Katalog rekonstruiranih grobnih cjelina istraenih 1901, 1903. i
1904. godine, Katalog predmeta grupe Oggetti dispersi (I 901) i drugi nalazi do 1953. godine kao i Novi grobni nalazi. Cjelokupni materijal iz grobova nacrtan je uobiajenom
arheolokom metodom i tiskan na tablama od rednog broja l do 141.
Rad zapoinje poglavljem Povijest istraivanja Nezakcija (str. 9-14) u kojemu su
izneseni svi podaci vani za prvi spomen, otkrie i istraivanje nalazita. Antiki pisci
Kvint Enije i Plinije spominju Nezakcij uz ratove Histra s Rimljanima, a njegov prvi
zemljopisni poloaj odredio je Antun Gnirs na temelju Ptolomejevih podataka iz 2 .
st. Prije konane ubikacije njegov se poloaj stavljao na vie mjesta u Istri, no 29. srpnja
1901. godine otkrivena je baza spomenika s uklesanim natpisom R(es) P(ublica) NES
(actiensium) datiranim u 3. st. Od tada do danas redaju se istraivanja veeg ili manjeg
intenziteta koja su vodili eminentni znanstvenici, zaljubljenici, samostalno ili u sklopu
ustanova (Arheoloki muzej Istre) i drutava (Societa Istriana di Archeologia e Stori a
Patria - Istarsko drutvo za arheologiju i zaviajnu povijest).
U poglavlju Opis naselja (str. 14-27) odreen je poloaj lokaliteta na jeziku nad dolinom Budave na jugoistonoj obali Istre. Na podrobnoj topografskoj karti prikazana je
mikroregija i ucrtana su sva poznata nalazita u neposrednoj blizini. Pored katastarskog
plana i svih dosad uinjenih geodetskih snimaka, objavljene su i zrane fotografije na
kojima se dobro vidi strateki poloaj na rtu iznad doline, dobro skriven od opasnosti
koja je mogla doprijeti s mora. Naselje je omeeno obrambenim zidinama koje su dokumentirane istraivanjima. Slijedi kronoloko nabrajanje svih veih i manjih radova

275

OS VRT I, PRIKAZI. VIJESTI! VIA svezak 8- 10

izvrenih u Nezakciju od kojih izdvajam ono Josipa Mladina kojim je odredio paralelne zidove u sustavu obrane. Istraivanjima 30-ih godina sa zapadne strane definiran je
dvojni ulaz, tzv. Porta preistorica i Porta Polensis. Istraivanjem 1990. godine, koje je
provela autorica monografije, dobio se vrlo vaan podatak u dataciji zidina u podruju
Prapovijesnih vrata. Naime, u njihovim je temeljima pronaen grob datiran ulI-lO.
st. pr. Kr. Na temelju keramikog materijala sakupljenog u utu unutranjeg zida autorica predlae gradnju ovog dijela bedema u 3. st. pr. Kr. kao to se dogodilo i u drugim
protourbanim centrima du jadranske obale. Naalost, i pored veeg intenziteta radova
i neprocjenjive vrijednosti nalaza, do danas nemamo podataka o dijelovima naselja poput nastambi i komunikacija, kao ni jasnu stratigrafiju, iako pratimo vrlo ranu i slojevitu prisutnost ovjeka na ovom mjestu.
Temeljni rad Kristine Mihovili proizaao je iz obrade prostora i materijala dijela
nalazita na zapadnom rubu naselja gdje je ve kod prvih kampanja istraeno vie od
stotinu grobova (poglavlje Nekropola, str. 27-38). Zbog najvee koncentracije nalaza
grobova prostor je nazvan prapovijesna nekropola, no grobova je bilo i na drugim mjestima, unutar i izvan naselja. Godine 1981. u sredinjem prostoru temelja srednjeg hrama
B istraena je jedna od najbogatijih grobnica iji je materijal takoer obradila i objavila
Kristina Mihovili (vidi: Mihovili, Kristina, Nezakcij - nalaz grobnice 1981. godine,
Arheoloki muzej Istre, Monografije i katalozi, br. 6, Pula, 1996). Nalaz grobova na
raznim dubinama i mjestima upuuje na preslojavanje naselja i mjesta pokopa, to je
bio obiaj i u velikim naseljima jugoistone Italije. Iznimku meu spaljenim grobovima
ini jedan kosturni grob zgrenac, koji pored podjele na polja s porodinim znaenjem
ili pak pokapanje uz bedeme, upuuje na bronanodobnu dataciju. Bronanodobnom
se tradicijom smatra i prekrivanje dna groba ljunkom, a pron aene kamene ploe s
utorima smatraju se ostacima grobnih komora. Glavnina saznanja vezanih uz oblik sahrane potjee iz podataka Alberta Puschia objavljenih 1905. godine u Atti e memorie '
della Societa Istriana di Archeologia e Storia patria, sv. 22 (La necropoli preromana di
Nesazio) Relazioni degli scavi eseguiti negli anni 1901) 1902 e 1903). U Nezakciju je dokumentirano nekoliko tipova grobova: od polaganja pepela i ostataka s lomae u zemlju
i prekrivanja kamenom ploom do najbrojnijeg tipa groba tzv. a cassettina, odnosno u
obliku sanduia. Spaljivanje se po Puschiju vrilo na posebnom mjestu u nekropoli, a
kasniji radovi pokazali su da se vrilo i drugdje u nekropoli, kao i pored sa moga groba.
Grobovi a pozzetto sadravali su urnu poloenu na kamenu plou prekrivenu ljunkom, a udubljenje je bilo prekriveno kamenom ploom. U nekropoli je zabiljeeno vie
niih suhozida to se tumai izdvajanjem grupe grobova posebnih porodica ili kasti, a
zamrenost nalaza i njihovo tumaenje dodatno nadopunjuju tragovi posebnih obreda
ili rtvovavnja) vezanih uz ceremoniju pokopa ili kulta mrtvih.
Sredinji dio knjige, odnosno sr sadraja predstavlja poglavlje Kronologija (str. 38106). Zapoinje kronolokom tablicom i usporedbom materijala Istre, odnosno Neza-

276

OSV RTI, PRI KAZI, VIJEST I! VIA svezak 8- 10

kcija S Liburnskom skupinom, Ljubljanskom skupinom, posebno materijalom iz Este,

te Notranjskom, Svetolucijskom i Dolenjskom skupinom. U prvom dijelu opirna teksta autorica prikazuje kronoloke valorizacije pojedinih autora, poput Puschija, Sticottija, Hoernesa i drugih, koji su obraivali materijal iz Nezakcija. Veina njih dovodila
je u vezu nekropolu Nezakcija s nekropolama Picuga, Berma ili Pule, a usporeivani su
materijali iz sjeverne Italije - Este i Alpskog prostora - Sv. Lucija. Zbog nalaza kamenih
spomenika ukraenih motivima spirala imeandara, Puschi je pretpostavio postojanje
ranije faze koja je prethodila predrimskoj nekropoli, a vrlo rano naseljavanje uzvisine
dokazano je nalazom ulomka ukraena impresso starijim neolitskim ukrasom. Redaju
se zatim pojedinani nalazi (keramika sakupljena u Nezakciju izmeu 1900. i 1953.
godine bez dokumentacije) koji dokazuju vrlo slojevitu nazonost ovjeka na platou Viaa - naziv nalazita u lokalnog stanovnitva Valture i Muntia. Pronaeni su ulomci srednjoneolitske keramike, a iz razdoblja eneolitika potjee iljak harpuna od roga.
Rano bronano doba predstavljeno je nalazom ulomaka keramike ljubljanskog tipa. U
vrijeme kraja ranoga bronanog doba ulaze u uporabu oljenaste ruke, a kroz itavo
drugo tisuljee u modi su i jeziaste ruke s utiskom na sredini, kao i niz drugih pojava.
Autorica detaljno analizira mnotvo keramikih oblika kao i dijelova posuda ije paralele nalazi u mnogim radovima znanstvenika koji su obraivali nalazita od Panonije
do Sjeverne Italije. Zanimljivost predstavlja grupa predmeta vezanih uz ognjita, poput
masivnih dijelova keramikih ploa s okruglim rupama, dijelovi tronoaca - pladnjeva,
keramiki kolutovi za oslanjanje posuda ili pak dijelovi prijeklada. Porijeklo tronoaca
ili pladnjeva dovodi se u vezu s njihovom pojavom na istonom Sredozemlju, na Cipru
i na Kreti.
Slijedi analiza materijala iz arnih grobova, podijeljenog u est kronolokih faza od
kojih prve tri imaju podjelu na Fazu I a i Fazu I b, a odgovaraju Ha A2 i Ha Bl Reineckeove srednjoeuropske kronologije. Grobne cjeline Faze I a - b Nezakcija izdvojene su
poput onih nekropole Gradine nad Limom i obuhvaaju 11. i 10. st. pr. Kr. Osnovni
tipovi nakita ovoga najranijeg razdoblja jesu dvojni tordirani torquesi, narukvice presjeka dvoslivnog krova, narebrene manetaste narukvice, ogrlice od sitnih kotanih perli i
drugi. Pincete tipa Fontanella jesu jedan od vodeih tipova prijelaznog razdoblja 11-10.
st. pr. Kr. are najee imaju oblik alice s visokom rukom, ukraene kombinacijama
snopova utisnutih linija, valovnicama, utisnutim tokama i plastinim bradavicama s
koncentrinim kanelurama. Rijedak primjer oruja u istarskim eljeznodobnim nekropolama predstavlja ulomak kratkog maa s trokutastom bazom i tri zakovice, kojega
autorica datira u Ha A fazu. U Fazi I b prisutne su i naunice - sljepooniarke, a tu je i
posuda tipa kothon koja je bila zatiena posebnom konstrukcijom. Zanimljivost predstavlja ara s poklopcem ukraenim sitnim snopovima kanelura s posebnim sistemom
zatvaranja pomou provlaenja vrpce u ijoj su se unutranjosti nalazile narukvice dvoslivnog krova i trakaste narukvice. Ovi, najstariji grobovi, nalazili su se uz cijeli potez

277

OS VRTI. PRI KAZ I. VIJEST I! VI A sv<zak 8- 10

unutarnjeg ruba naselja.

Faza II a - b obuhvaa vrijeme 9. i 8. st. pr. Kr., odnosno Ha B2 i Ha B3 po srednjoeuropskoj kronologiji. Najzanimljivija pojava ovog razdoblja jest prisutnost ara u obliku
trbuasti h vreva tipa Wasserkrug ili Henkelkrug. Vanjske stijenke tijela posuda bogato
su ukraene pseudovrpastim utiskivanjem, urezivanjem i bijelom inkrustacijom kao i
aplikacijom metalnih listia. Pored ara domae proizvodnje prvi put se javljaju importirane posude iz june Italije, daunska odnosno japigijska geometrijska keramika. Naime, 8. st. oznaava intenzivna trgovina i s junoetruanskim prosrorom, a isrovremeno
iz Bologne u Istru stie bronano ezlo. U Istri su tijekom ove faze vrlo este eljezne
igle s bronanom ukrasnom glavom, a kao karakteristika enskog ukopa prisutan je
bronaeni privjesak u obliku elja koji ukazuje na tkalaku vjetinu i predstavlja tipini
picenski utjecaj.
arni grobovi Faze III a - b datirani su u razdoblje Ha e koje u Italiji oznaava
puni zamah orijentalizirajueg stila (orientalizzante). Krajem 8. i tijekom 7. st. pr. Kr.
ova moda zahvaa i Istru. Od bronanih predmeta, ve u prvoj polovici 7. st. pr. Kr.
prisutne su drke lepeza koje su najvjerojatnije dole u Istru iz Verucchia, jednog od
znaajnih etruanskih kneevskih sredita na zapadnoj obali Jadrana. Prisutne su i
mahaire - zakrivljeni noevi koji se koriste kao oruje ija se rasprostranjenost poklapa
s nalazima daunske keramike. Tu su i metalne posude: bronane situle i korlii s krinim ataama. Osim utjecaja s juga, prati se import i iz alpskog prosrora (Sv. Lucija)
odakle tijekom 7. st. pr. Kr. dolazi keramika upoliranog ukrasa. Pored importne, postoji
i domaa izrada keramikih posuda koje su jednostavnih oblika, s veom primjesom
kalcita, a izraene su pomou sporoga lonarskog kola. U vrijeme prve polovice 7. st.
pr. Kr. u Istru stie znaajan srenjoitalski, etruanski i picenski import, dok tijekom
druge polovice istog stoljea u istarskim grobovima nalazimo raznoliki nakit nastao
izravnim vezama s estenskim i slovenskim prostorom. U kamenoj ari groba 1/12 nalazili su se luksuzni predmeti od kojih istaknuto mjesto zauzimaju kotana figura konja i
velika fibul a s kotanim perlama. Krajem ove faze pojavljuju se fibule razliitih tipova,
a sve je vea koncentracija raskonih predmeta poput bronanih situla.
Razdoblje 6. st. pr. Kr. oznaeno je kao Faza IV arnih grobova u Nezakciju, ali i
istoim ena Faza IV Istarske kulturne skupine. To je razdoblje nastavka prethodnog razdoblja s veom pojavom fibula , ali i znaajnih situlskih spomenika. Najee su zmijolike fibule koje su brojne na prostoru dolenjske, svetolucijske, notranjske ivenetske
skupine. Prisutni su i privjesci od tankoga bronanog lima, oblika trokutaste vreice,
trokutas te ploice koje je Peron i nazvano circum-jadranskim proizvodom. Tu su i privjesci oblika etveronone ivotinje, a neke od njih smatraju se proizvodom japodskih
radionica. Keramiki oblici predstavljeni su kao import iz june Daunije, a sredinom
6. st. pr. Kr. proizvode se predmeti ukraeni crvenom bojom. U grobu 1/12 pronaena
je a ra situlasta oblika ukraena horizontalnim crveno-crnim zonama. Ovo je takoer

278

OSVRTI. PRIKAZ I. Vlj EST Il VI A ,vezak 8- 10

razdoblje velikoga bogatstva, po emu se Nezakcij istie meu ostalim eljeznodobnim

nekropolama Istre. U 6. st. pr. Kr. datirana je takoer i monumentalna kamena plastika
pronaena na prostoru nekropole, a zbog okolnosti nalaza datirana je na temelju slinih
spomenika u Europi. Poput nalazita u Europi u ovom razdoblju i u Istri biljeimo veliko bogatstvo predmeta situiske umjetnosti. Sauvani ulomci bronanih limova istiu
se kvalitetom izrade, ali i jedinstvenim prikazima.
Krajem 6. i tijekom S. st. pr. Kr. mijenja se vojno-strateki poloaj sjevernogjadrana,
a u materijalnoj kulturi Faze V Istarske grupe primijeena je vea prisutnost oruja,
odnosno pojava ratnikih grobova: koji nastaju, vjerojatno kao reakcija prema keltskoj
opasnosti, na irem prostoru predalpskog polumjeseca. Keramiko posue predstavljeno
je finim importom koji stie posrednou grkih trgovaca. U ovu je fazu datiran crnofiguraini atiki oinochoe s prikazom kvadrige, a krajem 6. st. izrauju se vrevi s trolisnim uem. U grobovima je prisutno vie varijanti certoke fibule.
Faza VI predstavlja posljednje razdoblje prapovijesnog pokapanja u Nezakciju, a obuhvaa 4. st. pr. Kr. U materijalnoj se kulturi prepoznaje utjecaj dolenjske, notranjske i
svetolucijske grupe. Javljaju se mlai tipovi Certosa fibula, a prisutan je i nakit iz liburnskih radionica istonog Jadrana. Meu arama pojavljuje se finija keramika, garniture za pie, kao i crvenofiguralne posude gornjojadranskih, etruanskih radionica
(keramika tipa Alto Adriatico). Helenizam donosi u Nezakcij keramiku tipa Gnathia
kao i reljefnu keramiku, koja je uz srebrni nakit dolazila iz Liburnije. Sporadini nalazi
latenske robe dolazili su u Istru preko idrijske i notranjske grupe. Nakon 300. godine
pr. Kr. u nekropoli prestaje pokapanje, a nastavak kronolokog prikaza temelji se na
nalazima u naselju i izvan grobova.
Temeljei se na prirodnim uvjetima u kojima je nastao i u okviru kojih se odvijao ivot u Nezakciju, kao i iz mnogobrojnih materijalnih ostataka mogue je govoriti o Gospodarstvu (str. 109- 117). Ono se u prvom redu zasnivalo na zemljoradnji i stoarstvu.
Analize ivotinjskih ostataka izvrene su ve za prvih istraivanja, a pokazale su zanimljive podatke : od domaih ivotinja uzgajale su se prvenstveno ovce odnosno koze, ali
prisutno je i govedo, svinja i pas. Lovne ivotinje, prvenstveno jelen i srnda, takoer
su bile dio jelovnika stanovnika Nezakcija. ivotinje su se koristile i za dobivanje vune
koja se prela i tkala u naselju. O obradi zemlje saznajemo s prikaza na situlama gdje je
ak dva puta prikazana scena oranja. Svakidanja aktivnost bila je i izrada keramiih
posuda, a specijalizirani majstori popravljali su bronano posue. Zbog velike koliine
luksuzne importirane robe, najvie iz etruanskoga i junoitalskog svijeta, Nezakcij je
morao odigrati vanu ulogu u "meunarodnoj trgovini". Jedinstveni prikaz pomorske
bitke na situli pronaenoj 1981. godine pokazuje oblik broda serilje (serilie) kojega su
Histri koristili u kontroli sjevernogjadrana.
U zadnjem poglavlju Duhovni ivot i znaenje Nezakcija autorica donosi jasne zakljuke o nastanku, ivotu i kraju jednog od glavnih politikih i kulturnih sredita

279

OSVRTI. PRIKAZI. VIJ EST I! VIA svezak 8- 10

Histra. Histri, dolaskom u ll. st. pr. Kr. u naselje koje su ve ranije obitavali bronano
dobni stanovnici, razvijaju, na temelju vlastite tradicije i utjecaja, prvenstveno kultura
Apeninskog poluotoka, Padske nizine i Predalpskog podruja, svoj vlastiti osebujni stil.
Najbogatiji ostaci pronaeni su u prostoru pokapanja gdje su se nalazili i kameni spomenici kao vid duhovnog izriaja njihovih stvaralaca. Zbog zamrenosti njihova poloaja u samoj nekropoli (kameni blok s prikazom ene i djeteta pronaen je ispod groba
datiranog u 7. st. pr. Kr.), bilo je vie naina interpretacije i datacije spomenika. Analogne pojave prisutne su i na suprotnoj, zapadnoj obali Jadrana, a meusobni utjecaji
proimaju se na kamenim spomenicima (novilarska stela) i situlskoj umjetnosti (prikaz
pomorske bitke). Na prosroru nekropole nalazila su se i svetita, najvjerojatnije heroiziranih predaka (kamene skulpture u obliku mukih torza ili pak konjanici), ali i mjesta
tovanja ene i plodnosti (naga ena s djetetom) . U pojedinim grobovima nazono je
gomilanje predmeta (fino posue, garniture za pie, bronani predmeti), kao i prisutnost predmeta koji oznaavaju duhovnu i drutvenu prevlast u zajednici.
Kraj Nezakcija poznat je iz opisa Drugog (183/182. g. pr. Kr.) i Treeg (178/177. g.
pr. Kr.) histarskog rata, a to je ujedno i trenutak poetka romanizacije poluotoka. Nezakcij kasnije nee nikad dostii bogatstvo i slavu koju je imao u posljednjem tisuljeu
prije Krista. Novosagraeni antiki grad, sa svojim hramovima, forumom, tabetnama,
termana i kuama javnoga i privatnog karakrera biti e u sjeni Coloniae Polae. Nakon
ranokr a nske faze i avaro-slavenskih upada ostati e zaboravljen do ponovnog otkria
i tone ubikacije 29. srpnja 1901. godine. Terenska istraivanja i strune publikacije prapovijesnih nalaza objavljene tijekom 20. stoljea kulminirale su upravo ovom knjigom
Kristine Mihovili.
Zbog potpuno vjerna prikaza nalazita i njegova neprocijenjiva materijalnog bogatstva, knjiga je obogaena sa 129 ilustracija - to topografskih karata, to fotografija
nalazita, crtea i fotografija predmeta.
I na kraju, tekst ovoga kapitalnog rada istarske arheologije tiskan je usporedo na hrvatskome i engleskom jeziku, to iroj strunoj i znanstvenoj javnosti olakava pristup
naem nalazitu, a ime smo i mi sastavni dio Europe i Svijeta kojem smo pripadali i u
vrijeme kad je u Nezakciju pulsirao ivot.

Klara Buri Matijai

280