[

Boljevizam i intelektualna propaganda

165

V. Staleka udruenja i savezi.

U toj grupi postoje ove skupine: Udruenja radnika i radilici

s 270 tisua lanova; Organizacije kunih namjetenica i privatnih
inovnica; Crkveni namjetenici; Gostioniarski namjetenici; Trgovaka udruenja; inovnika drutva; Sveenika udruenja; Savezi
uitelja i uiteljica, Studenski savezi.

BOLJEVIZAM I INTELEKTUALNA PROPAGANDA.

Boljevizam je organiziran i visi nad glavom Evrope i njezinih drava kao Damoklov ma. Kakovu ozbilnu pogibelj on znai za evropsku kulturu lako razabiremo iz organizacije njegove
intelektualne propagande.
Rusijom upravlja Ruska vlada i Komintern. Ovaj je zadnji eksekutivni odbor prve. No nad obima postoji Politiki ured
komunistike stranke U. R. S. S.. lanovi su pak tog ureda
puki komisari i upravitelji Kominterna.
Komintern imade 5 sekcija: Generalno tajnitvo, organizaciju, agitaciju i propagandu, savez. Tajnitvo imade vie podsekcija, koje razvijaju djelatnost u jednoj ili vie drava. N. pr. jedna
podsekcija obuhvaa Sjedinjene drave Amerike, Kanadu i Japan, doim u Njemakoj djeluje samo jedna posebna podsekcija;
slino i u Rusiji. Uz bok ovih sekcija Komintern imade 12
meunarodnih organizacija u svrhu propagande na raznim socijalnim poljima. Takova je organizacija Komunistike omladine ili
Komsomol, Meun. crvena sindikalna organizacija Profintern<,
Seljaka internacjionala Krestintern. Crvena intern. pomo S.
R. I., Intern. sport Sportintern, Internacijonala crvenih bojovnika, Internacijonala kulturnih odnosa V. O. K. S,, Internacijonala prijatelja organizacije U. R. S. S., Internacijonala uitelja,
enska internacijonala, Prualkoholni savez, Internacionalno udruenje kooperacije. Spomenute sekcije upotpunjuju i pomau
stranu organizaciju Komintern, te potkapaju strane drave prema
boljevistikom cilju.
Teko je kazati, koja je tu organizacija gora i tetnija, jer
su sve meusobno usko povezane. Na pr. uzmimo djelovanje organizacije V. O. K. S. ili Drutva kulturnih odnosa u inozemstvu.
Tome je drutvu na elu puki komesar javne nastave Lunairaski, gospoa Kollontai, biva poklisarica, dobro poznata u Evropi
i Meksiku, te gospoa Kameneff, ena biveg sovjetskog poklisara u Rimu. Ovo drutvo imade cilj: nadzirati ruske intelektualce
u njihovu odnoaju s inozemstvom i Kominternu stei simpatija u
kulturnim krugovima Zapada pomou znanosti, umjetnosti i
knjievnosti.

166

Boljevizam i intelektualna propaganda

Agenti organizacije V. 0. K. S. skupa s onima organizacije

G. P. U., bive eke, i sekcije agitacije i propagande upuuju
strane intelektualce, koji pojedinci ili u skupinama posjete Rusiju
i ele upoznati boljevizam. Slubeni je organ V. O. K. S. vijesnik,
ureivan u 5 jezika. Ta organizacija imade 1.500 dopisnika iz inozemstva i rasturila je poetkom ove godine do 60.000 boljevistikih publikacija.
Posebni se ured brine fotografskom propagandom, te svaki
mjesec poalje u svijet preko ruskih granica do 3.000 fotografija.
Sekcija za propagandu brine se, da iri Esperanto. Tako je u
Francuskoj u svrhu komunistike propagande odrala za proletarijat 3.000 kurseva i rairila 50,000 raznih letaka i spisa.
V. O. K. S. je u svibnju* prole godine osnovala juridiku
sekciju, koja e rairiti spoznaju o boljevistikom pravu. Slino
je osnovana Sveuilitarska sekcija, da povee sovjetske sve
uilitarce i one iz inozemstva. Ta sekcija pokree izlete, konference i ljetne kurseve.
Lani je osnovana u Berlinu dakako vazda pod vodstvom organizacije V. O. K. S. udruenje rusko-njemake kinematografije, poznato pod slovima R. U. D. E. F., koja imade na
raspolaganje stare Zeppelinove hangare da u njima stvara filmove
za komunistiku propagandu. To udruenje proizvodi godinje 30
velikih filmova.
S. R. I. radi i medu radnicima u smislu filantropije.
Ovi intelektualci pomau, sudjeluju i ire ideje spomenute
ustanove S. R. I.: Romain Rolland, Henri Barbusse, Heinrich
Mann, Einstein, Panait Istrati, George Duhamel, Charles Vildrao,
Jean R, Block, Jean de Peierrefeu, odvjetnik Henri Torres i t. d.
Iste osobe nalazimo na elu Internacionalne lige protiv imperijalizma i kolonijalnog dokinua, osnovane u Bruxellesu pomou
Moskve te, Lige ovjejih prava i slino.
Od svih dvanaest Internacijonala S. R. I. i V. O. K. S. su
naipogibeljnije. Njihova metoda djeluje u glavnom u dva smjera.
Jedni djeluju na strance, koji pohode Rusiju, i dakako u prvom
redu Moskvu, a to su obini novinari, uitelji, pisci, upute ih i
osvoje za boljevike ideje pa oni iza povratka ire svoje impresije
i boljevike ideje po irokom svijetu. Druga je metoda to Moskva alje u svijet svoje odaslanike ili znanstvene komisije, da pohode ovu ili onu zemlju i odre niz revolucionarnih konferencija i
sudjeluju na meunarodnim kongresima, gdje nastoje izazvati rasprave o boljevikim idejama.
Ruski intelektualci, ako ne e da prionu uz ideju Komin terna, moraju ivjeti potisnuto ili ak i skapati u nevolji. Nekoje
drave idu i same boljevizmu na ruku, kada dokidaju vjersku
slobodu i djelovanje crkvenih ustanova i tako same potkapaiu
svoj temelj.
S.

Umijee i n d i j s h fakira

167

UMIJEE INDIJSKIH FAKIRA.

Teozofiki je okulist NAlfred Meeibold prouavao u Indiji
umijee indijskih faikira. Svoja je opaanja oznaio time: Znanje
i umijee indijskih faikira stoji ispod znanja naeg srednjeg prestidiitatera (Indien, Mnchen 1908, 29). Stoll (Sugestin u. Hypnotismus in der Volkerpsyc'hoilogie, Leipzig 1904, 60), Max Dessoir
(Vom Jeniseits der Seee, Stuttgart 1917, 189) i Max Kauffman
(Suggestion u. Hypnose, Berlin 1920, 104) pripisuje to umijee
sugestiji. No pogledajmo poblie tri dijela indijskih faikira, na koja
se po C. v. Kliinckowistroemu (Yogi-Knste, Pfullingen 1922, 4)
moe da svede sva njihova umjetnost.
i. Mango.
Mangovo je sjeme slino sjemenu naeg badema. Fakir ili
yogin uzme to sjeme, poloi u zemlju, pa dugo gleda u tu hrpu
zemlje, doik malo zatim ne nikne sjeme i iza nekog vremena pone
rasti, doik ne poraste kao malo stablo, koje doskora procvjeta
i donese plod. Fakir na toi otkine plod i dade ga svojim gledaocima.
Pavao Mantegazlza pripovijeda, da je to vidio u Benareisu g.
1882. Drugi putnici takoer potvruju, da su to gledali. to je
dakle u stvari?
Dr. H. v. Veltheim iz Mnchena pripovijeda, kako je g. 1909.
u Kairu gledao s mnogim putnicima ovo: Na terasi hotela Shepherd uze fakir malo zemlje ispod jedne palme i poloi je na tlo
terase. U tu zemlju posadi on mangovo sjeme i polije ga vodom.
Iza nekoliko aisalka je izrasla stabljika 10 20 cm visoka. Taj
fakir nije zemlju niim pokrio, pa su gledaoci mogli opaali rast
stabljike. Dapae se ta stabljika jednako smanjila postepeno i
sasma ieznula. Drugda ima sluajeva, gdje fakir zasadi sjeme,
ali svako nekoliko asaka naginje se fakir u dugiiim i irokim
haljinama nad tom zemljom. Svaki put opaze gledaoci, da je stabljika sve vea netom se fakir odstrani i poe do svog atora.
Trei je sluaj, gdje fakir stoji na jednom mjestu i nepomino gleda
u oni' zemlju, gdje je zasadio mango' sjeme. U ruci dri tap s 9 ili
12 ogranaka, znak svoga dostojanstva. Iza odulje stanke prui
ruku prema sjemenu i ape neke tajne rijei. Sve to traje dugo,
esto vie sati. Napokon gledaoci, ispoetka samo gdjekoji, a
zatim masa njih, vele kako vide, da je stabljika izrasla i procvjetala.
Tu su tri mogunosti.
U prvom sluaju moemo stvar protumaiti naravskim nainom. Predsjednik njemakog deindrolokog drutva, Dr. F. v.
Schwerin dri moguim brzo rastenje (Mitteiilungen der Deuiscihen Dendrologischen Gesellschaft 1921, 197), ako se mangovo
sjeme umoi u posebnu kemiku sastavinu i zemlju namoi takovom podraivioim tekuinom. Naravno nije zajamemo, da je fakir
upotrijebio obinu i 'jednostavnu vodu, kad je zalijevao zemlju
i sjeme.

168

Umijee i n d i j s h fakira

Drugi je sluaj lako protumaiti. Tu fakir ima pod svojim

odijelom vie mangovih grana, pa ih lako usadi i odstrani, kada se
nagne nad oznaenom zemljom. Stoga ove pokuse faikiri obino ne
izvode pred Evropejcima. Ima jo jedan nain, o kome je pisao
beki prestidiitater Otokar Fischer u asopisu Psiche (1921,
br. 8). Fischeru je pripovijedao amerikanski ininir Dittmar, da
je u Egiptu upoznao igru indijskog fakira s mangom. Taj je fakir
izvodio svoju igru tako', da je zasadioi mango sjeme u hrpu finog
pijeska. U taj je pijesak fakir mogaoi predmete (poloiti kao u
vodu, bez otpora. Iza ina je Dittmar dobio taj1 mango preparat.
to je bilo? Mangova je stabljika bila suha stabljika s vie grana;
grane su bile izvrtane, pa je tako bilo na stabljici vie upljih
kanala. U te je kanale fakir postavio male kobilice* (Blattheuschrecke), ali da mu previe ne podu u nutarnjost kanala, privezao
ih je sitnim nitima za zadnje noge. Kobilice rado zalaze u takova
zaklonita. Fakir je ovako pripravljenu stabljiku postavio u pijesak, te sjedne pokraj hrpe pijeska i tapiem dira u pijesak i
neopazice izdie svoj preparat. Kada se je lie moralo pokazati
na stabljici, fakir je posuo neto teko zamjetlijiivog praha, koji je
kobilice podraio, pa su na to prisiljeno ostavile svoje zalklonite,
a kako isu privezane bile, ostadoe na granama. Krilaca su ovih
kobiilica slina liu stabljike, pa stabljika uslijed toga izgleda
puna lia. I voe je ve bilo spretno privezano, pa kako se
stabljika izdie, tako se iz pijeska die i gotovo voe. Naravno
fakir trai, da gledaoci ostanu >u nekoj stalnoj udaljenosti, dok on
sve to iztvodi. Ovo je jedan nain, kako proklije i cvjeta mango,
te itoboie donese svoj plod. Kako se vidi, nain je vrlo jednostavan.
Ali ima a to je obinije - sluajeva, koji su samo plod
sugestije.
Trei je sluaj najobiniji. Svi gledaoci oekuju udo, da e
na zapovijed fakirovu izrasti biljka. Dugo is njime bulje u jednu
istu taoku. Uslijed tako duge napetosti veina gledaoca postane
vrlo osjetljiva svakom uplivu sugestije i to taiko zvane budne
sugestije. Te sugestije proizvodi faklir ili verbalnom sugestijom
(mnogo govori i tumai) ili prenoisom svojih misli. Ovio je zadnje
najlake i obinije, pa emo nie o tome neto rei.
2. Konop.
F. Bertrand je bio misijonar 32 godine u Indiji, u Ma duri.
Jednog je dana opazio, kako se mnogo naroda idkupilo oko jednog
fakira. Ovaj je ponosno hodao po svom ilimu, to ga je razastro
ispod oveeg stabla. Hodao je i pripovijedao svoje doivljaje na
raznim putovanjima. Njegov je drug miirnoi sjedio na ilimu. No
odjednom, se ovaj die i ieznu izmeu mnotva. Sada prvi fakir
iza 'nekoliko asaka uze smotani konop i baci ga na zemlju.
Komop je neko doba leao mirno. K njemu se sada prigne fakir
i kao da mu neto ape. Leima je bio okrenut prema publici.
Nije mnogo vremena prolo i evo konop se die u vis sam od

Umijee i n d i j s h fakira

169

sebe. Fakir i dalje 'gestikulira i eli svojini 'pripovijedanjem odvratiti panju ljudi, da ine gledaju u ;kono(pi Ispod sjabla je gorjelo
mnogo namoenog lia, to je podavalo dosta dima u blizini
konopa. Fakir napokon umukne i poe kazivati, da e se sada
popeti u nebo i nitko ga ne e vidjeti kako e ieznuti u oblacima iznad stabla. I uistinu uze da se penje po konopu, koji se
drugim svojim dijeloim doticao stabla. Die se lagano i napokon ga
nestade izmeu granja, koje masa nije mogla tono da razlikuje
od dima.
Kako da protumaimo taj sluaj? To je vrlo jednostavan
primjer fakiriskog umijea i temelji se na obinoj prevari. Fakir
naime i njegov drug dobro' poznaju stablo. Onaj drug ode i iza
stabla se pope na nj, pa s njega spusti tanku uzicu sivkaste boje
da je ljudi -ne zamjete. Uz tu uzicu priveza fakir konop, kada se
ono prtgnuo i aiptao svoju tajnu rije, Onaj drug sa stabla je
priigaio konop u vis i priveizao ga za granu stabla. Sada je mogao
fakir da se mirno popne u nebo i iezne izmeu grana i dima.
Ovo je priprosta pre var a i rijetko se dogodi ovako. Najobiniji fakir gestikulira i pripovijeda, da e se popeti u nebo, pa
onda dugo uti i gleda preda se i u konop, koji je bapio na zemlju,
ali dugo lei. Odjednom vide gledaoci, (ne sivi!) da se konop sam
u vis ispravlja i die i konano drugim svojim krajem izgubi u
dalekoj visini, a da taj kraj o niemu ne visi. Tako pripovijeda lord
Hamilton u svojoj knjizi Here, There and Everywhere (London
1921), da mu kazivao ef policije u Kalkuti, pukovnik Bernard.
On je doznao, da e neki fakir izvesti uspinjanje po konopu, pa
brzo ode onamo s jednim svojim inovnikom. Uizee soibom i
fotografski aparat, Obojicu uvedoie uroenici u tijesno dvorite,
u kome je na dva mjesta gorila vatra, a na njoj su izgarali neki
njima nepoznati elementi, koji su narkotiziraju i djelovali. Fakir je
iznio pred gledaoce dugi konop. Na veliko, iznenaenje ovaj se
stade odmatati i dizati u vis. Englezi to fotografirae. Konop se
dizao sve vie, a napokon neki djeak, koji je stajao kod fakira,
poe se po konopu uspinjati. Iza djeaka pope se i fakir, ali se
ovaj napokon povrati i ree, da ije djeaka ubio, pa potegne konop dolje. No domalo ugledae i djeaka, gdje se smiije. Englezi
su fotografirali fakira, kako se uspinje konopom. No kako EU se
ta dva Engleza zaudila, kada na razvijenoj fotografskoij ploi
od svega toga uspinjanja nlijesu nita nali! Dakle su bili rtva
sjetilne prevare, sugestije. Lord Hamilton priznao je K. v. Klinckowstroemu, kako ni. na fotografiji, koju je snimio kod sluaja
s mango sjemenom i njegovom biljkom, nije nita naao, (Yogi
Knste, 18). Slino jami i F, Tormann (Jahrbuch der Bergstadt,
Breslau 1920, str, 126), Dakle je i tu bila samo sugestija.
U navedenom sluaju fakir se nije usi'io, da pred policajskim efom uini orno, to redovito uine drugi fakiri. Kada fakir
naime potri uz konop za djeakom, to on krii i istegnutim bodeem uspinje se za djeakom i hoe da ga ubije. Ne potraje mnogo

170

Umijee i n d i j s h fakira

i eto padaju iz visine ruke i noge onog djeaka, pa konano i odrubljena glava. Sve je to sugestija. Grof v. Klinckowstroem
(1, c. 21) iznosi, kako je grof Veith g. 1920. u drutvu u Njemakoj
vrlo poznatog sugestera i hipmotizera izvodio u Beu itav niz
pokusa. Izmeu ostalog polo im je za rukom, da su pred 5 osoba
to (postigli, te su gledaoci vidjeli, da se ispred njih konop sam
razvio), digao u vis, pa se uza nj popeo djeak. Gledaoci su drali
grofa za fakira. Paulsen je dapae taj pokus izveo i javno; samo je
on jo i to nadodao, da su iz visine padali dijelovi ubivenog djeaka, t. j. upravo kao kod indijskih fakira. U dvorani, gdje je Paulsen
izvodio ovaj svoj pokus, jedna je gospoa glasno zajaukala (1. c.
22), kada je Paulsen k sebi po legao konop.
Amerikanski je journalista John Wielkie u jeseni 1890. napravio alu u Chicago Times, kako je s jednim prijateljem bio
u Indiji i ondje vidio ve opisano penjanje po. konopu. To su
prenijele sve novine u starom i novom svijetu. Otada ovo pitanje
nije silo s dnevnog reda, i ako je taj pisac priznao u Tribune
14. 12. 1890., da je to bila ala i stoga da se i potpisao bio pseudonimom S. Ellmore, t. j. lai vie (Seli more) Da se previe govori i s krivo prikazuje taj trik io konopu, nije ba malo
pridonijela i osnovateiljlica teozofizma Jelena Petrovna Blavaitsky.
Ona je g. 1875. objelodanila svoje ovee djelo Isis uinveiled, pa
je tu opisala, kako je neki fakir potrao za djeakom uz konop i
noem rasjekao djeaka. Karl Kiesewetter si je dao truda, pa je
naao da je to stara pripovijest. On ju je naao u Wierusovoj
knjizi De praestigiis daemionum (Basel 1568, str. 159), te u
W i dm ann-Pfitzerovom Faustbuch (Nrnberg 1695). Kesewetter
je svoje rezultate objelodanio- u Psychische Studien (1891).
ak i Irci poznaju slinu priu, kako pie Jacoby A. u Archiv fr
Religiloinswissenischaft, 1914. Engleski geograf H. Yule (Cfr. Psichische Studien 1892) je u svoim komentaru The Book of Sir
Marco Polo pokazao, da su u Indiji postajale sline prie ve
u 14. vijeku.
3. Koara i druga umijea.
Ubijstvo u koari! to je to? U praznu koaru ue djeak.
Pistupi fakir i pone bosti noem ili maem; djeak plae i jaue,
napokon ubi ven uuti. Iza malo asaka fakir izvrne praznu
koaru a s druge strane dvorane ili dvorita, gdje se taj prizor
odigrava doleti djeak zdrav i sa smijekom na ustima. Ovakove
su igre izvodili indijski fakiri i u 17. vijeku (Cfr. J. Nieuhof, Die
Beschreibung der Gesandtschaft der Ost- Indianischen Gesellschaft in den Vereinigten Niederlanden an den tartarischen Chan,
Amsterdam 1666; Melton, Zeldzaame en gedenkw Zee-n LandRezen Amsterdam 1681). I Louis Rousselet (L' Inde des Raiahs,
Paris 1877, str. 66) je to ig. 1864. gledao u Matbeiranu kod Bombaya. Kako se izvodi taj pokus? Poznati je clown Belling u

Umijee indijsl^h .fakira

171

cirkusu Renz uinio i to, da su djeaka vezali u kosari. Kod probadanja je krv tekla i 'ipak je na koincu djeak sasma ieznuo.
Koara je naime imala dva dina. Onaj djeak, koji doe s drugog
kraja dvorane, nije isti, nego je slian prvom djeaku. Za Evropejce su indijska djeca, ako isu iste veiliine i slina, gotovo i lako
identina. Fakir je izvjeban, pa tako bode u koaru, da gledaoci
niti vide djeaka u koari miti gdje li to fakir tue ili bode. Djeak
moe dakako sobom uzeti i ivotinjske krvi, pa drugo sve fiingira.
Slino izvode i nai evropejski prestidiitateri pomou ormara, u
koji ue ovjek i ve ga nema, kad ormar otvorimo po drugi put.
Ormar naime ima izalee, koje se vrti oko svoje osi, i na tom je
zaleu komad daske, ma ikome stoji onaj ovjek i sebe vrti oko
ormareve osi prije negoli ormar po drugi put otvori.
K. Hagemann pae, kako je neki njegov znanac vidio u Kalkuti, gdje je fakir pretvorio zmiju u plesaicu i obratno. Neki
skeptiar fotografirao je te prizore, i gle! Na fotografiji nije bilo
nita drugo, nego kako fakir ivo gestikulira {Spiele der Volker,
Berlin 1919, 103). Dakle je opet li tu bila sugestija mase.
Etnograf E. Hesse-Warteigg (Indien u. seine Furstenhoie.
Stuttgart 1906, 153) gledao je u Hardwaru ma Gangesu ispod
Himalaje ovaj neobini prizor: Fakir je napravio malu skelu
visoku 1 i
metra; na vrhu je te skele sjela mlada Hindu ena
povinutih nogu. Zatim je ena pruila isvoju ruku i naslonila je
na tap, koji je od zemlje sezao do njezine ruke. Sada je fakir
zamahnuo rukom, kao da e enu hipnotizirati. Ona ga je nepomino gledala u oi; oi isu postajale sve to ukoenije i napokon se
spustie vee i ona je bila kao Budin drveni kip. Iza toga je fakir
rukom odmicao jedan bambusov tap za drugim. Gledaoci su
oekivali svaki as, kako e sada ta eina pasti na zemlju. No
oma je napokon ostala da visi u zraku bez oslena. ako izuzmemo
onaj, kojim se je oslanjala dlanom ruke na spomenuti tap. Tako
je lebdjela protiv zakona zemaljske tee i to 10 do 20 sekunda.
Napokon je pala i probudila se iiz hipnoze. Kalko je to mogue?
1 gledaoci su upali bili u sugestiju, jer je fakir neprestano govorio,
dok je ena toboe lebdjela u zraku bez pravog oslona.
Francuz je Jacoliot izdao g. 1875. svoje djeloi Le spiritime
dani le mioinde. L' indtiation et les sciences occultes arns 3' Inde.
Tue om kae, da je gledao, kako se na fakirovu zapovijed gilblju
razni teki predmeti, tapii piu pametne odgovore po pijesku i
na samu nau misao ili elju. Sam je Jacoliot izabrao neke sjemenke od fakira, da izniknu i porastu stabljike u to krae vrijeme,
pa je fakir smjesta udovoljio tim eljama; fakir je pred njim sjedio
nepomino, polugo i mirno zapovijedao. Pa ikako da tu bude
prevare? Na to ojpiaa Dr. A. Lehmann, direktor psihofizlienog
laboratorija na sveuilitu u Kopenhagenu: Jacoliotova opaanja imaju jednu imanu, to je vaizda bio sam s fakirom; on je
naime htio zaprijeiti, da ne bi fakira tko pomagaoi Jacoliot
miora priznati, da mije mogao izdrati pogled ornoga fakira, koji

172

Umijee i n d i j s h fakira

je itave satove u nj buljio prije, nego bi se to dogodilo. Time

nije iskljuena mogunost, da je fakir Jacoliota hipnotizirao. Za
hipnoze mu je mogao falkir prikazati kao realnost to je htio
(Aberiglaube u. Zauberei 304).
to je napokon istine u tome, da se fakiri ivi zakopaju?
O tome sam (pisao u ivotu u 'br. 2. lanjske godine. Ovdje
u samo nadodati, da je po Stubeu (Reclaims Universum, 1917,
br. 19) neki fakir Hariidas biioi 4 puta zakopan u zemlju i to 3, 10,
30 i 4o dana, dakalko za plau. Taj je fakir umro g. 1837. Ta stvar
nije sigurna. Beki je lijenik L. Schrotter pokazao, da se hotiminom kontrakcijom stalne vratne miice moe umanjiti djelovanje srca i disanje i upasti u kataleptiko stanje, pa se tijelo za
trajanja tog stanja hrani troenjem svoje masti, a malo zraka u
zemlji dovoljno je za takovo istanje. Presisburger Herold je
donio 9. 6. 1899, da je H. Beno u Chicagu ostao u autohipnotinom
stanju 8 dana bez hrane i pia. No ni ovaj primjer nije zajamen.
U g. 1903. je u Oxfordu jogi Agamaya Guru Paramahamsa pokazao, da znade vjebom zaustaviti iza 30 sekunda rad srca. Nekoji
su dapae znali po 8 minuta ostati bez disanja i uz vrlo ogranieno djelovanje srca. Pravi yogi u Indiji vjebaju se u tome po svojoj
nauci, pa mogu da dulje uzdre disanje i udaranje srca.
Poznato je londonsko drutvo Society for psichical research bilo je poslalo g. 1890. u Indiju Dr. R. Hodgsona, da istrai
sva umijea indijskih fakira. On je to savjesno i uinio. Njegov
kiotnani sud glasi: umijee falkira ne nadmauje ono naih
prestidiitatera.

A. A.

UREDNITVO IVOTA"
ZA&ftEB 1/14-7