KAD KULTURA NIJE U STUDENTIMA, I UENJE NIJE U GLAVI

Esej kritika Afro-ameriki studenti u imunim predgraima

Napisao John Ogbu (s Astrid Davis)
Na'ilah Suad Nasir
Sveuilite Stanford School of Education, Palo Alto, Kalifornija., SAD
Prije nekoliko mjeseci, kada sam u oblinjem kafiu pokupio kopiju
lokalnih novina i pronaao lanak o knjizi Johna Ogba Afro-ameriki
studenti u imunim predgraima. Kao stipendist jako zainteresiran za
pitanja vezanih za rasu, obrazovanje i kulturu, te dugogodinji ita Ogba,
sam ga proitao s velikim zanimanjem te pozvao bliskog prijatelja i kolegu
da uini isto. Nekoliko dana kasnije sjedili smo u njezinoj dnevnoj sobi,
vodei diskusiju o novinskom lanku, i Ogbuovim stavovima o afroamerikim studentima te ulozi njihovih obitelji vezanih za studentske
neuspjehe.
Dugo sam osjeao da, dok Ogbu nudi uvjerljiv argument, postoji neto to
njegovom djelu nedostaje, a ja se osjeam neugodno raspravljajui o neemu
to se ini kao da krivim rtve, to su rtve. Usred naeg razgovora, suprug
moje prijateljice, koji radi kao psiholoki savjetnik u srednjoj koli koja je
rasno i kulturalno raznolika podjelio je s nama svoja iskustva s uenicima,
a iji stav podrava Ogbuove pronalaske i tvrdnje da afro-ameriki studenti
na njegovim nastavama su nemotivirani te nevoljni da rade, a njihovi
roditelji nevoljniji od ostalih etnikih skupina da sudjeluju u razrednim i
kolskim zbivanjima.
Njegov komentar me iznenadio, i pitao sam se je li Ogbu doista otkrio
traginu istinu ili je prijateljiin suprug pao u nekakvu zamku vjerujui u
takvo jednostavno objanjenje?
Dakle, uzeo sam priliku sortirati kroz ove ideje i kontroverze detaljnije u
ovom pregledu eseja. Dok sam pripremao ovaj esej, John Ogbu je u
meuvremenu preminuo. Usred hrvanja s mnogim posebnostima i
precizinim argumentima u svojoj knjizi, njegov odlazak potaknuo me na
razmiljanje o njegovom doprinosu na podruju ireg i njegovoj ulozi kao
akademika. Iako nisam ga znao osobno, ja sam bio dugogodinji oboavatelj
njegovog ivotnog djela, te vjerni itaoc njegovih akademskih spisa.
Usprkos tome to postoje mnoge stvari oko kojih se ne slaem s njim,
njegov rad dao mi je mnogo hrane za misli i debate tokom godina. On je bio,

na mnogo naina, bljesak svjetla na svojem podruju, klasini antagonist

(uloga koju je oigledno uivao igrati!). Njegov rad gurao je mnoge od nas
da budemo razgovjetniji u naim teorijama i argumentima, da mislimo o rasi,
kulturi, i razlikama, na nove, svjeije naine, da inkorporiramo istinu koju
smo pronali u njegovim argumentima te da napadnemo slijepe toke.
U ovakvom, dakle, duhu ja piem, potivajui sjeanje na njega kroz
ukljuivanje u diskusiju njegovog rada i kljunih problema koja se uzdiu.
Ogbuovo djelo i njegova nova knjiga dio su duge povijesti istraivanja
kolskog uspjeha manjinskih studenata. Znanstvenici su istraili viestruke
elemente kole, obitelji, drutva i obrazovanja u pokuaju da objasne
relativnu lou izvedbu Afro-amerikih i latino studenata u Americi.
Dok su rana objanjenja (i neka novija) usmjerena na inteligencije i IQ
[Hernstein i Murray, 1994; Jensen, 1969.], kasnija objanjenja su sloenija i
analiziraju kulturne razlike (npr, komunikacijske i stilovi) [Au, 1980;
Gutierrez i Rogoff, 2003], podrku obitelji i obiteljskih vrijednosti [Clark,
1984], i percipiraju priliku strukture nakon diplomiranja [Bordieu &
Passeron, 1977; Darder, 1991; Willis, 1977], pristranosti uitelja i kola
[Rist, 1973], identitet [Flores-Gonzalez, 2002; Mehan, Hubbard,
& Villanueva, 1994].
Ogbuovo djelo dolazi na teren u ranim 70-im godinama [Ogbu, 1974] s
novom perspektivom i integracijom ideja. U to vrijeme, on je uzeo ono to je
on nazvao mikroetnografe (antropolozi koji su studirali drutvene i kulturne
procese u uionicama) na zadatak postavljanjui vano pitanje: Ako kulturne
razlike objanjavaju loe akademske rezultate afro-amerikih i latino
studenata u Sjednjenim Am. Dravama, objanjava li to onda i uspjehe
drugih etnikih skupina (npr. Azijata, Pakistanaca), koji su jednako drugaiji
od veine, ali koji imaju dobar uspjeh u koli?
Postavljajui ovo pitanje, Ogbu implicira da se ne radi o stupnju razlike koji
je vaan, nego orijentacija skupine domae drutvo, kulturne i obrazovne
vrijednosti koje ta grupa posjeduje. On je razvio model za iskazivanje
kolskog neuspjeha manjinskih studenata osiromaenih koji su
u obzir razliite razine analize, ukljuujui i drutvene strukture i povijesti
razliitih rasnih skupina, kulturni ideali i vrijednosti na razini grupe, i
psiholoke prilagodbe.
Osnovni argument je bio da manjinske skupine koje dolaze u Sjedinjene
Drave dobrovoljno (imigranti koji dolaze u potrazi za boljim ivotom,
odnosno, Azijati) ima temeljna razliita iskustva i svjetonazore od skupina

koje dolaze u ovu zemlju prisilno (ljudi koji su dolaze iz kolonizacije ili
ropstva, odnosno, afrikanci i Latinosi). Ta iskustva i perspektive izazvaju
kulturne adaptacije i uvjerenja koji rezultiraju u razliitim reakcijama na
kolsku strukturu.
Dobrovoljne manjine vide kolu kao temelj socijalne mobilnosti te se
asimiliraju unutar kolske okoline bez da tu okolinu (asimiliaciju) vide kao
prijetnju njihovom kulturnom identitetu.
Prisilne manjine su ambivalentne o koli, zbog njihovih osjeaja da postoji
nepravda u socijalnim prilikama koje se nude unutar kolske strukture. Oni
vide kolu kao bjelaku te automatski kao prijetnju da e sudjelovajui u
takvoj okolini njihov vlastiti kulturni integritet biti umanjen, ili da je
bjelaka okolina prijetnja kulturnom identitetu. Stoga studenti pripadnici
prisilnih manjina razviju kulturu koja je u opoziciji sa kolom i kolskim
uspjehom, razviju alternativne modele ivotnog uspjeha (npr. ilegalna
aktivnost), i njihova performansa u koli je slaba.
Ovaj argument bio je jedan od prvih vierazinskih modela koji su traili
nain na koji bi integrirali iroke snage kao to je socijalna struktura s vie
mikrokulturalnih vjerovanja i pshiloke adaptacije, usput pokazivajui kako
proces i problemi unutar drutva/zajednice i unutar rasnih zajednica utjeu
na kolski uspjeh.

ARGUMENTI
U samom srcu Afro-ameriki studenti u imunim predgraima lei
slina briga za razumijevanje loih rezultata afro-amerikih studenata.
Meutim, ovi studenti ne potjeu iz osiromaenih obitelji u urbanim
podrujima, nego potjeu iz imunog predgraa Clevelanda, iz integriranog
podruja zvanog Shaker Heights. Studija (koja je prvotno zapoela kao
poziv od strane crnakih roditelja) najbolje je opisana kao pokuaj da se
objasni zato su loi akademski rezultati tako opeproireni u kontekstu
opine u kojoj postoji etnika raznolikost od strane studenata iji roditelji su
obrazovani i dre profesionalne poslove.
Ogbu i njegov asistent za istraivanje su proveli nekoliko mjeseci u Shaker
Heights obrazovnim institucijama i crnakim zajednicama, prouavajui
razrede na svim razinama kolovanja, provodei intervjue s roditeljima,
uiteljima, pedagozima unutar kola, kao i pohaajui kolka zbivanja i
susrete. U njihovim pronalascima, autori daju poseban naglasak na dva
velika utjecaja akademskog uspjeha: kola i socijalne sile i drutvene sile
unutar zajednica.
Kada govorimo o kolskim i socijalnim silama, pritom se misli na rasne
odnose unutar zemlje, kao i unutar lokalne zajednice (Shaker Heights),
vjerovanje u crnaki intelekt i potencijal istog u amerikom drutvu,
kolskoj praksi kao to je nadgledavanje (praenje), disciplina, nain na koji
se poduava i ui, te na kraju i ocijenjuje rad.
Kada govorimo o drutvenim silama unutar zajednice, pritom se misli na
strukturu prilika kao to ih studenti vide (ukljuujui njihovo znanje o
obrazovnim zahtjevima koji se moraju pratiti te prilika za kasnije zaposlenje
nakon diplomiranja), prouavaju se uzori unutar njihovih obitelji te unutar
crnakih zajednica, studentski osjeaj za kolektivni identitet i kulturalni
okvir unutar kojeg djeluje, peer grupe i priroda peer utjecaja tj. pritiska, i
obitelji.
Dok Ogbu argumentira da su sve te komponente jednako vani utjecaji na
studente pripadnike manjina te njihov uspjeh u koli, on naglaava utjecaj
zajednice u ovoj knjizi, zato to vjeruje da je ona nedovoljno istraena u
literaturi i ostalim istraivanjima.

Glavni argument za njega jest da je neuspjeh afro-amerikih studenata u

kolama jest taj da oni kolektivno pate od sindroma niskih pokuaja, gdje
oni se nedovoljno trude u koli, pokazuju probleme u ponaanju, i odvraaju
ostale lanove peer-a u njihovim pokuajima da uspiju akademski.
Djelomino, ovo vjerovanje koje vodi ovakvo ponaanje je direktni rezultat
crnanih studenata da internaliziraju iroko-prihvaeni pogled na
inteligenciju afro-amerikanaca. Nadalje, Ogbu tvrdi da crnaki roditelji
neadekvatno podravaju studentove obveze u koli te da nisu dovoljno
povezani s djetetovim obrazovanjem.

ANALIZA I ODGOVOR
Ja u organizirati svoje komentare u tri dijela: prvo, ja u razgovarati
o problematici metodologije, onda moje pronalaske i tumaenja, ukljuujui
i pitanja o dokazima, te, konano, ispitati predloene implikacije.
I. Metodologija
Metodoloki gledano, uloeni trud ima zapaene prednosti. Etnografski
pristup jest prikladan za istraivanje pitanja i uinkovit u svojem izvrenju.
Studenti i roditelji doimaju se iskreno u naim razgovorima s njima, kada se
istraivanje radilo. Takoer se provela impresivna koliina vremena
promatrajui svakodnevna razredna aktivnost.
Studija dizajna, meutim, pati od jedne velike mane (imajui na umu
argumente koje je Ogbu pokuavao napraviti). Dok jedan od kljunih pitanja
sa sobom nosi i zadatak da je pojednostavni objanjenje loih rezultata afroamerikih studenata (uenika) u Shaker Heights-u, Ogbu ne troi nimalo
vremena fokusirajui se na studente bjelake rase, njihove obitelji, i
zajednice, iako takvi studenti imaju vrlo dobre akademske rezultate osoba
bi bila primorena uzeti u obzir jednu ili dvije varijable, kako bi razumio
odnos izmeu pripadnosti rasnih skupina, i akademske izvedbe.
Takorei, bez usporedne grupe bijelih studenata i njihovih obitelji, mi
jednostavno ne moemo sa sigurnou rei dokle seu kulturalni faktori,
koje identificiramo kao jedinstvene afro-amerikim studentima.
Isto tako, ne moemo rei kada prouavano kulturalno ponaanje ili
vjerovanje ima utjecaj na kolski uspjeh (koji, ak ni tad, ne bi rijeio
problem usmjeravanja na pravi put do akademskog uspjeha da li kulturalno
ponaanje uzrokuje loe rezultate ili obrnuto? Da li loi akademski rezultati
uzrokuju kulturalno ponaanje?)
Ogbu tvrdi da je u tadanje vrijeme izvoditi usporedbu s studentima bijele
rase i obitelji, u to doba jednostavno nije bilo ekonomski niti praktino
uope mogue.)
Meutim, neki od ovih problema su jednako tako mogli biti jasno adresirani
na nain da se napravi usporedba visoko-funkcionirajuih i niskofunkcionirajuih studenata unutar same afro-amerike zajednice ono to

Ogbu je odluio ne uiniti. Ovakvo iskljuivanje ne ponitava pronalaske i

interpretacije, ali doista ine lagodne inferencije tekima, pogotovo zato to
sa sigurnou moemo rei da postoji heterogenost unutar obje skupine,
takorei, studenata koji imaju dobar uspjeh i studenata koji imaju lo uspjeh,
i to oboje untar crnake zajednice i europsko-amerike populacije u Shaker
Heights-u.
Dodatna manja metodoloka problematika isto je vrijedna spomena. Jedno je
pitanje koliko prisutnost istraivaa mogue utjee na ponaanje nastavnika
u uionici. Ogbu i njegov asistent bili su oboje pripadnici crnake rase (on je
rodom iz Nigerije). Iako je ovo zajedniko bilo s afroamerikim studentima
vjerovatno vieno kao dodatna snaga pri promatranju i intervjuiranju
studenata, to je isto moglo biti i labilnost zbog rasno diskriminirajue
razredne prakse i ponaanja. Stoga, mogli su ovdje postojati i aspekti
razredne prakse vezane uz rasu, koju oni nisu primjetili. Ovo je potencijalno
vano, s obzirom na tvrdnju knjige da, iako su postojale pritube studenata i
roditelja na rasizam, istraivai nisu mogli pronai dokaze kojima bi
potkrijepili takve tvrdnje. Takoer, Gaertner & Dovidio [1986] istiu naine
na koje moderni rasizam neto implicitno a ne eksplicitno i stoga bi bilo
veoma teko to pratiti, i promatrati.
Drugo pitanje ima veze sa prikupljanjem dokaza kako bi se podrali
argumenti o razini potpore studenata unutar njihovih domova. S obzirom da
nekoliko tvrdnji koje Ogbu iznosi u svojoj knjizi imaju veze s nainom
nakoji crnaki roditelji podravaju (ili imaju neuspjeha u podravanju)
kolske obeveze i zadae njihovih studenata, kuna zapaanja mogla bi biti
vaan izvor podataka. Umjesto toga, oni se oslanjaju na iskaze
afroamerikih studenata o tome to se dogaa u njihovim domovima, u
usporedbi s njihovim izvjeima o tome to oni misle da se dogaa unutar
domova bjelakih studenata.

NALAZI I TUMAENJA
Iako su rezultati predstavljeni su uvjerljivi, i u skladu s Ogbuovim
ranijim djelima, ja tvrdim da postoje tri osnovne teme koje bi itatelji mogli
uzeti u obzir dok ovo itaju: zbunjenost rasa s razinom zahtjeva koji se od
njih trae unutar akademskog obrazovanja, podrijetlo studentkih vjerovanja
o rasnim razlikama, i vrst dokaz o ulozi obitelji.
1. Zbunjenost Rasa i Akademskih Razina
Prvo, i prvenstveno fundamentalna problematika koju pronalazimo u
rezultatima istraivanja. Ogbu ve rano postavlja brojne pretpostavke o
afroamerikim studentima i njihovim roditeljima no, osnovne i srednje
kole su bile tako intenzivno praene da se moglo ustvrditi da su bijeli
studenti uglavnom u naprednim programima i hvaljeni zbog akademskog
uspjeha, dok su crni studenti uglavnom pripadali pripremama za fakultete, i
prisustvovali na radionicama gdje su mogli raditi na svojim vjetinama.
Istraivanje je pokazalo da su uionice s niskim praenjem razliite od onih
s visokim praenjem [Oakes, 1985]. U uionicama s niim praenjem,
uitelji su drali nie standarde i imali mala isekivanja od svojih uenika, te
je sama kvaliteta poduke niska, dok su u onim uionicama koje su imale vie
standarde i oekivanja od svojih uenika, uitelji su se fokusirali na viu
razinu komplesknog razmiljanja i znaenja nego same vjetine uenika i
oslanjanje na radne zadatke.
Mogue da, u ovoj studiji, razlike izmeu atmosfera u uionicama, i radnih
etika uionica, ovdje je vie problematika praenja kvalitete rada uenika,
nego rasni problem. Ovo bi samo moglo biti rasna problematika budui da
su pripadnici manjina bili veina u uionicama niih standarda praenja
kvalitete, i loijih rezultata od strane uitelja.
Ova ideja je ona koju je Ogbu podravao, da uitelji nisu htjeli razgovorati o
rasnim razlikama, per se, nego umjesto toga bi se radije i ee pozivali na
razliite uzorke ponaanja. Ovakvo rasno razdvajanje u uionicama i sistem
praenja kvalitete rada koji je diskriminirajui u takvim kolama, mogue da
je takoer vaan, i da ima vaan efekt na uenike.
U 2.poglavlju, Ogbu opisuje ono to on naziva sindrom niskog pokuaja,
gdje crni studenti se ine kao da se ne trude dovoljno jako u koli. On gradi

ovaj argument na temelju dva izvora informacija: promatrajui rad u

uionicama, i intervjuirajui studente.
Studenti su objasnili da je prevalentnost afroamerikih studenata u
uionicama s niom kvalitetom praenja, tvrdei da oni i njihovi crnaki
peerovi se ne trude dovoljno u koli. Na povrini, ovo se ini kao privlaan
dokaz Ogbuove teorije sindroma niskog pokuaja, ovo bi se dublje moglo
protumaiti kao da su ostali studenti fiksirani na rasno te na njih utjee oni
to bismo mogli nazvati rasnom diskriminacijom.
S obzirom na to, ja bih ponovno pokuao uokviriti pridonose koju
ovakva analiza sa sobom dovodi. Iako ne vjerujem da e ilustrirati kako
studentska uvjerenja su donesena direktno iz njihove okoline (prvenstveno,
doma), te kako njihova okolina utjee na akademske rezultate i postignua.
Ali, ovo ima potencijala da doda na literaturu praenja, i da nam pomogne
da bolje razumijemo implikacije praenja studenata i kako to utjee na
njihovo shvaanje sebe u odnosu na akademska postignua i uspjeh te
njihovu povezant sa obrazvnom institucijom.
2. Podrijetlo studentskih vjerovanja u rasne razlike i kolski uspjeh
Kao i to smo naveli ranije, Ogbu dokumentira neka postojea i
uznemirujua uvjerenja o djelu studenata u odnosu izmeu rase i
akademskog uspjeha, koja su kljuna za polje da razmotri.
On (Ogbu) prebrzo dolazi do zakljuka (bez ikakvih jakih dokaza),
meutim, da su takva vjerovanja proizvod obiteljskih i rasnih zajednica i da
proizlazi iz internalizacije socijalnih vjerovanja o njihovoj inteligenciji koja
postoji u iroj kulturi, ponovno, bez ikakvog obzira na kolsku okolinu kao
izvora studentskih poimanja o rasi.
Dokaz da ovi afro-ameriki studenti vjeruju u njihove nepodrane nie
sposobnosti o samima sebi i njihovim peersima je dovoljno uvjerljiv.
No, koji su mehanizimi i putevi koji vode do internalizacije koju on opisuje
u svojoj knjizi? Odakle studenti dobivaju pristup drutevnom vienju samih
sebe, kako ih drutvo poima? Mogue da su studenti u stanju posloiti sami
sliku na temelju uzoraka unutar njihove vlastitog kolskog okruenja (kao
to sam i predloio u prijanjem djelu), ili da dobivaju svoje ideje iz medija,
i popularne kulture koja je tako ope rairena.

Doista, razdoblje adolescencije je intenzivno stanje pronalaenja i stvaranja

vlastitog identiteta [Erikson, 1968; Phinney, 1990], i studenti neprestano
pitaju svijet Tko sam ja? i reflektiraju odgovore koje dobiju natrag na to
pitanje iz njihove najblieg okruenja. Stoga, studentska koncepcija rasa
mogue da je djelom izvaena iz vlastitih iskustava u obrazovnom
okruenju. Zapravo, studenti sami znaju raditi reference na ghetto stil ivota.
[pp 214.215] iako na njega nisu nikada ili rijetko bili dio.
Ovdje je jo jedna problematika, a to je pronalaenje adekvatnih ivotnih
uzora koje mogu emulirati; a kakvi su to adektvatni ivotni uzori koje
pronalazimo u medijima? Imamo sportae, grubijane, i zabavljae [p. 164].
Argumenti internalizacije mogli bi biti osnaeni na taj nain da razmotrimo
viestruke ivotne kontekste i prakse (ukljuuji ovdje i naravno, kolsko
okruenje), gdje studenti primaju poruke o tom tko su, to su sposobni, i to
bi morali postati.
3. Dokaz o ulozi obitelji
Jo jedna sredinja tvrdnja jest da su afro-ameriki roditelji studenata manje
voljni podrati svoje studente u akademskim dunostima te da su manje
informirani o nainima kako da promoviraju svoje studente do uspjeha.
Jedan dio dokaza koji imamo da potkrijepimo ovu tvrdnju jest da crnaki
studenti vide kako njihove bjelake kolege roditelji nadziru u svakom
koraku njihovog akademskog ivota nudei pomo oko domaih zadaa,
ili nadzor, gdje s druge strane, crnaki roditelji to ne ine.
No, ak i ako uzmemo da su ovakvi second-hand iskazi valjani, razina
pomoi oko domaih zadaa je direktno vezana za teinu predmeta.
U vjetinama, i pripremama za fakultet, uitelji eksplicitno ne daju previe
naglaska na stopostotno obavljanje domaih uradaka, dok uitelji viih
razina kao to su AP razine i oni koji poduavaju napredne razrede s
naprednom djecom, pridodaju veliku vanost da se domaa zadaa mora
napisati u dogovorenom roku te da su takvi uitelji skloniji zamoliti roditelje
da pomognu svojoj djeci oko izvravanja njihovih akademskih dunosti kod
kue, ili da barem na neki nain prue snanu potporu.
Budui da su ranije spomenuti kursi sastavljeni od gotovo veine crnih i
latno studenata, a kasnije spomenuti od veine bijelaca, moglo bi se raditi o

tome da postoji razlika u razini roditeljske potpore, i to bi moglo biti zbog

razliitih oekivanja uitelja s obje razine.
Dodatno, Ogbu oigledno iznosti pretpostavku da bi roditelji trebali znati da moraju se
boriti protiv sistema kako bi dobili dobro obrazovanje za njihove studente. Jedan primjer
koji nam je dan jest roditelj sa studentom u matematikom labosu (predmet koji izuava
vjetinu), koja je mislila da je njezin student vrlo uspjean no u realnosti je imao mnogo
potekoa. Student je dobivao etvorke u predmetu, ali je uitelj objasnio da ocjena nije
ukaziva studentovih sposobnosti, nego da je ocjena bila markirana na viu kako bi se
izbjeglo obeshrabrivanje studenata.
Ogbu tvrdi da je roditelj trebao u potpunosti biti svjestan pravog uspjeha vlastitog sina.
Slino tome, on inzisitira na tomu da bi crnaki roditelji trebali biti proaktivniji to se tie
guranja njihove djece u napredne razrede. U biti, on opisuje kole i opine koje se javno
zalau za raznolikost i jednakost svih studenata, no u biti ne prakticiraju to u stvarnosti.
Iz njegove perspektive, roditelji bi trebali biti dobro upoznati s nainima na koji mogu
zatiti vlastitu djecu od diskriminacije i opinskih pravila.
Dok Ogbu se ne ini kao da je sagradio dovoljno snaan argument da su afroameriki
roditelji manje voljni se ukljuiti u obrazovni proces vie od bjelakih roditelja, ja mislim
da on je na pravom putu to se tie miljenja da su crnaki roditelji svakako manje
upueni i informirani o kako kolski tj. cijeli obrazovni sistem radi. Iz praktikih razloga,
bilo bi vano za crnake roditelje da znaju kako pomoi njihovim studentima da preive
akademski u nepravednoj obrazovnoj instituciji. Ovaj praktian problem, meutim, bi
trebao biti odvojen od analitikog zadatka u kojem pokuavamo ustvrditi razlog zato
afroameriki studenti tako loe prolaze u koli.
Kada edukacijski sistem nepravedno razdjeli izvore za uenje, i stjecanje znanja, ovjek
ne moe svu krivnju svaliti za loe rezultate na roditelje, koji nisu dovoljno upueni u
nain na koji bi vlastitu djecu mogli uspjeno navigirati kroz takav obrazovni sistem.