Professional Documents
Culture Documents
Miroslav Krleza - Balade Petrice Kerempuha
Miroslav Krleza - Balade Petrice Kerempuha
Miroslav Krlea
SADRAJ
PETRICA I GALENJAKI _______________________ 3
NI MED CVETJEM NI PRAVICE _________________ 5
GUMBELIJUM ROA FINO DII _________________ 7
VIGILIJA ALI STRAA NONA___________________ 7
LAMENTACIJA O TIBRI ______________________ 10
SCHERZO___________________________________ 14
SANOBORSKA _______________________________ 16
KRAVA NA OREHU ___________________________ 16
STRIC-VUJC _________________________________ 17
TUROPOLSKA RETAURACIJA _________________ 18
KEGLOVICHIANA ____________________________ 19
PO VETRU GLAS_____________________________ 29
VERBUVANKA_______________________________ 31
LAGERAKA ________________________________ 32
KHEVENHILLER_____________________________ 34
CARMEN ANTEMURALE SISCIENSE ____________ 35
PO MEDVEDNICI ____________________________ 37
HARCUVANKA ______________________________ 38
VERBCZY _________________________________ 39
NA MUKAH _________________________________ 40
V MEGLI ___________________________________ 44
POGREBNA PESEM PILKOV POD SISKOM _______ 45
KRONIKA___________________________________ 47
BOGEKA __________________________________ 48
CIGANJSKA _________________________________ 50
NOKTURNO_________________________________ 51
KOMENDRIJAI _____________________________ 52
BABA CMIZDRI POD GALGAMA ________________ 59
SECTIO ANATOMICA _________________________ 60
KALENDARSKA _____________________________ 61
GALENJAKA ______________________________ 64
MIZERERE TEBI, JERUZALEM _________________ 65
NENADEJANO BOGIJE ZVELIENJE ___________ 66
PLANETARIJOM _____________________________ 67
TUMA MANJE POZNATIH RIJEI, FRAZA I POJMOVA __ 85
ABECEDNI POPIS PJESAMA _______________________ 112
PETRICA I GALENJAKI
A. D. 1570
Na galgama tri galenjaka,
tri tata, tri obeenjaka,
pod njimi arni potepuh
tamburu svira Kerempuh.
Smude, cafute, kaj vam je teca
zegala lice kakti pereca,
glas posluhnte kajkavskog jazbeca!
Se je to vranja zamotavka,
pod tabanom gorua erjavka,
a hudodelnika raetverenje
najsakodnevneje je nam pripeenje.
Zgublenje glavno, strana katiga,
lovek se denes friga kak liga.
Si sfrutani i zbulani kaj merete bez nosa,
bistrikih bogcov procesija bosa,
ifutski signum: zlamenje uto,
rastergla nas kobila je barzo kruto.
V grofovske gajbe rui lancov vaih tanec,
a Petrica, alosni pismoznanec,
kaj nikaj spametnog zmislil nesem
neg tonu ovu kerempuhovsku pesem,
pod galgami kaj ju stambural jesem.
Tak je na svetu da za najvekeg suca
smert se s kosum vre okolo smuca.
Ne bu ni on lajal navek: "signare cum ferro" pekel bogije kosti stare.
Jemput bu vre negdo "signare cum ferro"
ftargnul i pretargnul to gospocko pero!
Zapamtite kaj vam je Kerempuh rekel:
Hudi bu bikupa odnesel vu pekel.
I atan bu spekel grofe i prebendare,
gornice i ina prepune ormare!
Kervavo nam je telo Veronikin Robec,
vre svira v trombentu tovalru kmet
Matija Gobec.
Galge, ibe, sohe, galnje,
veplene vrue skolke,
prangeri i klade
i smerti druge tolke,
A. D. 1530
Virostovnik skoznujui,
pesek v klepsidre tekui
gledi cureti celu no.
Z nuternje prorokujui
bikupov Trijumf dojdui,
strai prez sna verzoto.
Skoznujui, malajui
lai v Bikupov Misal,
kak kerv erleni Inicijal,
zetkano razetkujui,
dvojmba ga vu mozgu mui
da Bikup je Sardanapal.
Dalmatika brokatna,
beneki rakni,
bikupski ap v roke
kak hijerozolimitanjski bi,
od sega v temu Religije ni ni.
Bikup je vranji fifiri,
znutra voje lakom fti,
kak stvoril da ga je hudi.
Penezolovec, kudolizec,
skupec, klafra, sladobizec,
v Kronike kak dini mu
ostal bu taj greni gu.
Falno poivinen zver,
taj zlatovusti zlatoper,
rez vatikanjsku preel Dver,
kak Trijumfator Kardinal
bu v Rimu Pape kulec dal.
Klobuk trojstruni papinski
ga kinil bude istinski.
A on pak jalni itkapisec,
prebende masne gladnu, lisec,
tentolizec, vitiznanec,
gladni vlakovulianec,
alosni knigar, prepisavec,
dijakih verzov ziskavavec,
bikupske dike namalavec,
nesramnolaec, dvorjanski norc,
z terbuha govorei kvorc,
gladnu, jalnu i kruhoborc,
skrovnopisec, raunar,
erniloderec, zdeliar,
frule stropane piska,
ipu blatneh dostegnja,
bogec v klupku emernih ka,
klobukov tujih natika,
kebrojedec, hrakolizec,
obanitel, tentolizec,
virostovnik, stekli pes,
od hektike rascufan ves,
kaj celu no ga grize bes,
bu krepal bogec bez penez,
brez blagoslova, brez nebes.
Ah, da je barem Lutoran,
na ognju peklenskom zegan,
v roke nose liljom cvet,
da vlee se rez svet spreklet,
LAMENTACIJA O TIBRI
PAVLU TOSU HORVACKEMU VITIZNANCU KI
KIPA DOMOVINE NI SPOZNAL NI PREPOZNAL
10
vekovene odvetine:
Repudiare, Aspernari,
kmetska tikva se pokvari.
Porkolabi i drabanti,
kastelani i vahtari,
kaputai i menari,
dacari i kapetani,
porez, dae i procente
kmet duen je jo od lani.
Prebendari, kancelisti,
kaprali Kompanije Christi,
kancelari, generali,
veliki i mali krali,
Sardanapali i fikali,
klajnja Jim se muek mali.
Kuuje Jim voje stope,
kervave kaple njega krope.
Lubim Jim rukice najponizneje, Presvetli,
tibra nas jae kak Hudi na metli.
Sluga sem pokoren, Prepoglaviti,
kaj morem Njimi v kancelarije biti?
Prosim Ih kak Boga, Preuzvieni,
s tim inum za iveti, bogibogme, vie ni!
Naj zemeju na znanje, Velemoni,
da mi sme lojalni, poboni i podloni!
Kistijant Jim elim, Gospon Grof,
se moje je Njihovo: moj itek i imetek,
moj lov i moj krov!
Pozdravlen budi Jezu, Gospon Veleasni,
z luknom sme letos opet malo kasni.
Naj samo zapieju to, Veleueni:
bili sme globleni, zaperti i tueni!
Gladni smo kruha, Magnifice Domine,
za cipovom belim nam curiju skomine.
Oprost od ina Ih prosime, Uzoriti,
od Vuzma nijemput nigdar sme ne bili siti!
Zakaj opet, lubleni Illustrissime,
na pangi kak klobase visime?
11
12
13
SCHERZO
A. D. 1590
Dudaa i jopicu
v deljivoj markloj noi
Martinska Guska zestala je:
"Kam grete, pajdai,
povete me!"
"Bakua Boga iemo, draga,
jen lagev da ganja otpre nam!
Pajdaica, pojdi ga iskati z nam!"
V bertiju su zali gdi riba veri,
v ponjve moruna se v olju kadi,
vragomlek trava kak badnjak dii.
Tu tolvaj jen morski je vino pil,
kositreni bilikum po Guske razlil.
Martinska Guska je tolvaja
s krelutmi fajtnemi zmotala,
z bikupom masno sklopotala.
Duda je jopice jen kale ganice
da zbatri jopicu nalil v poirak,
jen frater pavlinec, z ubom kak mlinec,
kaj komel do teg kak mutlast mutak,
je poel popevat kak sam hudi vrag.
"V deljivoj markloj noi Ovidijua je dobro itati,
kod tega vraga vratvo za vuloge pitati:
podagram tollere nescit medicina.
Ak te iga v kostmi, popij pehar vina,
kaj vino je jo navek najbola medicina!"
"Ja sem svoja jajca odsedel v Firence
i cerkvenim knjigam pregrizaval herpte.
Nabubal sem se prevuene recepte.
i Svetim Ocom krunil lavorine vence.
Kaj imam od tega?
Beteguv erega!"
"V mehuru unem utim iglene kamence,
a spravlal sem kak mela uenosti vojska,
da v bojem orsagu postanem tvarda Vojska.
A kaj sem denes? Senca i senca svoje sence!"
14
15
SANOBORSKA
Tri fertala na cupajz
celu no je brundal bajs,
Stepihlep scufanih ga
plel se je kak peti keta.
Posudiek je zgubiek,
a peharek pak fkanjiek.
Slanine nigdar nebu s pesa
niti povratka iz lesa.
Prasica je znesla jajce
kak roktavo kokodajce.
Babi v ruke procval klju
z guskom peenom idu.
Zablejala se elva v jajce,
zakukuriknul mali pajcek.
Lenak je skoil kak fauk,
na Gradu je zapeval uk.
KRAVA NA OREHU
Krava na orehu,
cirkva v mehu.
Pozoj v zobunu,
kak kusa v unu.
Na priesti triga,
v epu figa.
Muha v vreloj kai,
roda na mai.
Za sto let ni mesa,
ni avla, ni lesa.
Pijme ga, kvorci,
mudri Sanoborci!
16
STRIC-VUJC
Stric-vujc, stric-vujc.
Idu babe sa zornice,
veter iple nos i lice,
mu bu dobil zanoftice,
zakaj nema rukavice?
Sanjinec lei,
iskri se i blie.
Zajec mamu ie,
sneg kriple i blei.
Stric-vujc, stric-vujc.
Zaruil je tujc
na arna vrata hina,
starinska alamina:
vu ime Baltazara,
vu ime arnega cara,
egiptovskeg Gapara,
udelite krajcara!
Badnjak za pejum,
Vuzem na drvocepu.
Kuhamo sarmu, klobase
i kiselu repu.
Stric-vujc, ic-mic,
kraj pisane peenke i devenic.
Al biti gol, kak goli baolek,
Pod jaslicam, kadi su oslek i volek
jedina pe, kak marhenjska sapa,
i biti bos kak bosa capa,
a nemat ni neg bogekog apa,
gledat na nebu mlaji serp,
kak gnjili canjek zamotanjek,
od osmujenih cunj i kerp,
i biti kakti samec pes
bez domovine, bez penez,
a na te laje saki pes,
pandur za petom, Herodes,
biti fauk i smujin sin,
tega je preklel sam Gospodin!
Temu je sam Belzebub i stric i vujc,
stric-vujc.
17
TUROPOLSKA RETAURACIJA
A. D. 1848
Nemkutari prekleti,
s pemskimi dijakrii,
kaj na slovom
lepeeju kak ftii,
Latininu nam nau kvariju noraki.
Mi nedamo jezika kaj v Lukavcu i v Mlaki
kak emant blisie naa unanosna re,
kaj tverja je neg jesu
i Happurg i enprun i Prag i Be.
Nam dosti je predosti ilerskog poderuha ve!
Fkanjilonosci to su, falivi prepisavci,
krastae to su, gui, gube, prasci i migavci,
bedaki, jakobenci, kramari i kukavci.
Kucovlahi, janjiari, letoralci, graniari,
Latininu se nam kvari.
Ti alarni domoroci,
z vana surka, z nutra koci,
pieju kak govedari,
a ne kak nai pavlinski oci,
nai pismoznanci stari!
Ti frassi gladni, fuchsi, demetri, vlaki gerci,
kaj v kamarilu bleje kak tepeci,
to su sami gaji, carski oficeri,
semi jeno oko pod beki topferl meri.
Danas su puntari, zutra buju biri,
arni su i olti ti ilerski paliri!
Turopolci, Meimorci, Varadinci i Klanjani,
Grajani na Gracu Grikem, slavni Vlakovuliani,
naj bu kome domorodec onaj isti kaj i lani!
Gdo ilerski danas laje, zutra gledi de te fkani!
Gdo hoe gulaa orsakega pojesti,
taj s komeom gre po turopolskej cesti.
18
KEGLOVICHIANA
TRIJUMFALNO I NAJPARADNEJE VUZNAAE
VNEBOZETJE I VULEZEK V NEBO NJIHOVEG
PREUZVIENOG GOSPOCTVA GOSPONA GOSPONA GOSPONA I DOMINALNEGA GOSPODINA
GROFA BALTAZARA MELKIORA GAPARA
KEGLOVICHA
CESARSKOGA
KIRASERSKOG
OBRISTA I NJIHOVEGA VELIANSTVA PRAVOGA
KOMORNJIKA NA NJIHOV PEDESET I SEDMI
ROJENDAN NA HERODEOVO A. D. 1779
Vlakjeranem zicu
koije dunajske,
kak z germlavinum, z belci
dvanajstemi,
pod Turen Nebeki tverjave rajske,
vu koije z dvanajstemi belci,
dogarmel je prek kvaternega posta,
kak po deskah emantnega mosta:
Grof Keglovi, obrist, kirasjer, gavaler,
komornjik, pijanec, carski oficer.
Grof Keglovi, kaj nosi barjak i pancer:
od Cirakog i Kalnega Potoka,
s podrumom bermeta na trideset lokota,
Baron od Ribje Mlake, Jablanca, Bukovca,
z ebrimi prepuni kufra, kina, novca.
Baron od Kolduije, ervlivog takorovca,
Zet Loncknehta, Hofmejstra, gegaa Montenovca,
od Grofice Jape, dunajskega udovca.
Grof Keglovi, Grof od puhlivog Leskovca,
Makovara, Rakitja, lavonskog Kunovca,
Monjeroketaa i bednjanske Bare,
kaj segda ima pune kozle, koe i hambare.
Sin baanske Irene, ostrogonskog Bakaa,
ki na garbu nosi arnega kukmaa
i kozla, kaj ga nigdar neje
fpikla lutoranjska Kaa.
Ki v Jeruzalem je poslal galiju forintaa,
i tak Svom Grofovstvu rezervjeral
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
PO VETRU GLAS
A. D. 1594
Po vetru glas
o turopolskem ognu.
Turopolje pali
kusin sin Mehmed Zoglu,
s tri horvacke glave na barjaku voglu.
Zvon zveni po turmezejskim cirkvam,
simtamaju na jogenj, kampanaju na stran.
Mraclin gori, Lukavec, Komeov glavni stan,
Kerestinec pod Odrom, Botinec je zegan.
Breni Sveta Klara, cingilinga celi dan,
Pleso, Buzin, ehi v megli nastrankuju.
Ti glasi javu, kak pota putuju
na Kaptol, gdi kak jazbec hare v lukni
pospani bikup ban.
Zvon venka kak brunda, bobnja kak tempan,
cincinka loterak, kak febra gnojneh ran.
Turmezejsko se dimi, ge ga Hasan-Kan,
kak more se mu zvlei z tega sega van?
Kaj mu pravzaprav, ak prav se zeme, ima
od sega tega banskega erega?
Baba mu se vlee od francuskeg betega,
zadnju mu enjofku panjol je fkral z dima.
Muu spasa neje, nebu ga i ne ga...
Blisieju mei, zelenki gorei,
kak livovka plavi gda se pee v pei.
vepleni turski mei pri ognjenoj svei,
od karvi turopolske arni i rdei.
Muhurli-gadare zbulane v Stambulu,
kurdistanjke sable kaj preseku ulu
kakti tikvu trulu.
Nagiftana giftom,
kaa v sakoj kirmanjkinji spi.
amlijanjke, aemkinje,
misirlije, kolankinje,
a pod njimi kak megla se dimi
konjskih repov tri jezer i tri.
29
30
VERBUVANKA
Konjic erarski,
konjiek, drebec, drepek,
saki dan solda, klobas,
saki dan topli hlepek.
V nedelu pak cafute,
v petek turski svetek,
harcuvanja banskog to ti je poetek.
Al kad dojdu Gospodin Grof
Italo Hermengildo Izolani,
hahar nacifrani, kak vre jesu bani,
generali, venecjni,
pak kad dojdu gladni dani,
gda se ne zna ni kaj ni kam,
niti ki kam, si bi sikam,
rascufani turski dani,
gda se ne zna ki kam kani,
siseki dani, zbombardani,
prestreljani, razdrapani,
zabadave bu se krial
Jezuevoj slatkoj rani.
Spoznala ti bude tikva,
za sold vaba da je hotel,
bogeki sold, da te fkani.
Gigerl biti vu sametu, septuh imet mezopani,
"camatato deaurato", "cimbaloto, pokay poto".
Al kad dojdu Gospodin Grof na general Izolani,
kopito lizal iibrani ti bu, mulec zverbuvani.
S kremenjaom flintom, ti kanonsko meso,
spekel se bu v blatu, kakti je pod Pleso,
z monjom i s cekini, z spreluknjano keso.
Na eladi fakla, pancr, karabinjr,
ti, mulec boji, tima da bu oficr!
Mala Maa taknih je metulov zegala pet jezer,
General Praunperger, hudi krobatoder,
se Turopolce je poklal, stekli pes i zver,
kak bogatu, kavaler,
vrnul se je v Belveder.
Konjic, konjiek, drebec, drepek,
saki dan hleba, saki dan hlepek.
Za verbuvanku ranjik, bogeki imetek,
arnoga grudanjka pijani poetek.
31
LAGERAKA
Hatmani i koloneli,
si su noas graha jeli,
Turopolke dekle zeli,
pak su sebi v ator deli,
si debeli i veseli,
dobili su kaj su teli.
Kalauzi i herpaukari,
vohtmejstri i strametari,
pleniteli i plundrai,
rokeju kak vepri
pri hajdinskoj kai.
Arbalistari, kanoniri,
z lajbeci plehnatmi,
z srebreni panciri,
s krelutmi rleni
kak vraji deneviri,
brusiju balte, mesarske, velke,
palae britke, herave anelke.
V taboriu ipu pod atorom vegla:
kak arni dim arna, siva, mrana megla,
megla debela, siva, je pojela,
na kriiu gornjem, ispod propela,
tri kmeta, tri zdruzgana ela.
Tri deka, tri kervava tela.
V taboriu ipu pod atorom vegla:
grofovski tagel megla je podegla.
Pod Ostrogonom i Budimom,
z ognjem, z veplom, s peklom, z dimom,
od Majlanda do Malplaketa,
joe horvacka trompeta.
aavice, lajavice,
deferdari, sajavice,
golocevke garabinke
i hoherke gatalinke,
kervav terbuh kantinerke Tinke
ostal je pod Pragom,
pijane fakinke.
32
Sedeflije, srebernjae,
ledenice, vetrenjae,
Smert v Dravu namae
kervave nae gae.
Konjadija galopjera
Sokolara, Gavalera.
Konjuhi i postelniki,
itonosi, peharniki,
nadvorniki i dvorniki,
si su grofi, komornjiki,
slabi konjaniki,
krepali na piki.
Me zeleni, me vepleni,
me ognjeni od karvi erleni.
Me kovrdin od karvi rdei,
a na meu tri latinske rei:
Perva re nam skoru smert pove,
skoru smert pove nam druga re.
Zeleni me, vepleni me,
skoru smert pove nam tretja re.
33
KHEVENHILLER
SERENISSIMUSA ARCHIDUXA CAROLUSA
TABORNJIK
GENERALKVARTIRMAJSTER
KHEVENHILLER NA TLAKI ZIDA NOVI
BANSKI FESTUNG CAROLOSTADIUM
A. D. 1579
34
A. D. 1594
35
36
PO MEDVEDNICI
A. D. 1570
37
HARCUVANKA
Harceri harcuju,
henkari hoheruju,
ostrugari hatmanima
alamanke kuju.
Koldui, lazaroni, tolvaji, latroni,
za halavanjom harca sa se banda goni.
Pod Petrinjom vezda smudiju kanoni.
Krabonosi, larfonosci, zakrabani krabulniki,
bargamina, bumbaina, azardum i lumpaina,
Ahilei slavni pri peharu vina,
Marsovi kaprali kraj ognja komina.
V pekve prasetina, v gubcu teletina,
patuljeci kak baulki,
tak lumpaju ti perdulki,
zavrki, patulki,
valonski smerdulki,
vapski pobedniki,
oldui i plaeniki,
deevnjaki, nieniki,
kaj ih natiravlu kak guske na piki
kurdistanjski koplaniki.
Tak zglediju nai hofmejstri, sojuzniki,
v kardinalske kikli carski poslaniki,
kaj glavu bi slavonsku najraje na piki
v Inpruk fkrali, prokleti coparniki.
38
VERBCZY
Kanoni, orli, rukavice,
buzdoganji, horugvice,
oroslanjski parkli vugerske pravice,
tak je na Verbczy
pisal Tripartitom.
S hahari i z leni, z galgami i z mitom,
z mehurom kak bedenj, ze stranjicom sitom,
na hijerozolomitanjsku Lubav
namigavaju pri tom.
Jazbec baronski! Pod tem je banditom
sedemdesetsedem jezer kmetov
z lobanjom razbitom
krepalo kak marha pod sudekim kopitom.
Kak klobase vu mesnice,
svetom vodom z kropilnice
kropil je taj Gespen kmete, coparnice,
s kropom, z oljem, z veplom, kervave vuhnice,
da su v nebu regetali si sveci.
Veliki i zmoni gospodin Verbeci!
Orsaki tarnikmeter krala Matijaa,
vuil je kmeta plemenitakeg Oenaa:
od boga da je stvoren Kaptolom,
Konvent, Spravie, Privilegijom,
Klauzula i Dekretom.
Gdo tak ne misli, z veplenom
ga smolom trijeb je peklenom
zesmudit v pepel s pepelom.
39
NA MUKAH
NA MUKAH STRUCANA SPOVED I PRIMORANO VALUVANJE STUBIANSKIH PUNTAROV
ELLIASA GREGORICZA I MICHAELA GOSSETICHA PO GOSPONU ORSAKEM SUCU IURIS
DOCTORU JOHANU HUETSTOCKHERU KAK EGZAMINATORU SPELANO V PRESTOLNEM
VARAU BEU NA DEN ETERTOGA RONJAKA
A. D. 1573
Der herr Statrichter alhie Johan Heutstockher, der Rechten Doctor, solle sambt seinem
mitgeordneten Commisarien den Ellias Gregoricz, Paurn aufrrer, Auf dise Articl auch befragen
Vnnd in massen auf die vorigen auch mit der Streng, da es Ine fur ain Notturfft ansicht,
Examminieren.
Nachdem Eliass Gregoricz der Rebellischen Pauern haubtman sein bekhantnus gethon, wurdet
dernnach auch sein gesell Michael Gossetitsch absonnderlich erstlich mit guete, dann auch
Peindlich, frnemblichen in denen Artiggeln, die mit ainen + bezaichnet, zuexaminieren sein auf
nachvolgendte Artiggl: (V egzaminacije devet kriov je.)
Ist Im auch der Scharfrichter an die Seyten gestellt und Im Zur Folterung angehebt Zue
Zurichten. Da Er (Eliass Gregoricz) mit waynenden Augen anzaigt, Er wisse woll, dass Er muesse
sterben, deshalben wlle Er nichts verhallten.
Darauf aber Er (Michael Gosititsch) mervers nit geantwort, als er wisse durchaus umb dise
sachen nicht, Er sei nit dabei gewest. Somit Ime aber bewist, das hab er hiemit bei seinem
hchsten gewissen aigentlich und grundtlicht angezaigt; ob man Ime gleich an der martter zu
stuckhen reissen solle, so wisse Er doch mereres nit zubekhenen...
Hierrauf ist diser Goschititsch in bedenckhung seiner grossen leibs schwohait, weil die
peindlich Examination gegen Ime ausser gefahr seines Lebens nicht hat mugen furgenomen
werden, zu seinen verern bedacht gelassen worden.
(Raki, "Starine", VII, 1875, str. 293-305.)
40
41
42
Od Dobove do Vindilanda
puriflama, plomba, pulfra, jognja, anda
v Lublanu i na Kaptol die se muka banda.
Kerv po Savinji bobnja, Ptuj i Ormo kosi.
Fratri, tolvaji, arni krabonosi,
galge, ganje, Somsedvar zegan,
cvete mi v roki kervavi tulipan.
Kak kupina se dimi karv
na blatnom stubianskem putu,
sprebita kujsa pod zapekom komi
v hie kutu, nikemu na putu,
a jemput kak fana zapahala bu tu
kervobluvinu kmetsku, sramotu arnoutu,
kervavo blato nae, kalvariju su tu.
Kaj hoeju ti fratri, kervavi ernorisci,
karvopije karvolubne, karvoloni karvolisci?
Kak ena karvohoda kervarim tu pred njimi,
a drob mi se kak canjek vu kominu dimi.
Sedemdesetsedem jezer karvi laje v meni,
zakarvaiva se vre dugo
i se je samo karv i samo karv, kervava kervarina,
kervave vode, kleti, kervavi kavran - kvar,
se oskvernjenje mrano, kervavi blatni puti,
kervave glave, konji, ftii i ftije kreluti,
obojki, perje, canjki, koule, cipelii,
kervavo pismo, kume, sedni i napii
na Somsedvar,
gde kurvi nad kurvii
kmetsku kerv loe s curii i z binjii.
Kervavi glasi, senje, vetri, meseine, branje,
Turin, Varalin, Kanjia, klanje, same klanje.
Kosjeri, balte, Be, kervavi Be i Drava,
Lublana, Celje, Sotla, Dunaj, Kupa, Sava,
kak barjak banski na poplavi plava
kervava kmetska glava.
43
V MEGLI
Kervava megla v megli karvi,
kadaver v blatu,
v lobanji arvi.
Zgorete cirkve, kervavi sveci,
dim, jogenj, megla, v megli mertveci.
V megli, v daljini, pla pesji, kmica,
bistriki bogec, bistrika bogica.
Tenja se vlee gluhe vlauge,
dim, megla, v megli kopito kuge.
Galopjera kak stekla na mercini pastuhu,
v meglu, v kmicu, v daljinu gluhu.
Na taglu, v seni fajtnega sena,
kak tenja tenje je mugnula sena.
kornje v blatu, sena jo jena.
Megla. Tiina. Vremena meglena.
"Psst, deki, komete, cito, citissime,
kirije eleison, na propele visime!"
"Pod baltu se bane i pane i kapetane
excellentissime i eminentissime!"
"e se ne zdignemo, nigdar se ne vskrisime!"
"Tri bednja praha, plomba, puriflami,
Gurkfelderi dojti rekli su z nami!"
"Sejeno al si denes al pak zutra v jami."
Megla v megli. Megleni glasi v tami.
Kervavi akordi vu stubike drami.
44
45
kemu je sejeno
gdo bil je car al obertar, al pak kmetski ostrugar.
Te nosil je helam od fjorentinskega tumbaka,
na helmu madarona, emantneg deevnjaka.
Kacidi je taknoj dragoa: tristri kude saka,
a tu je krepal kraj proaka,
gologlavca, siromaka,
krakauerskog dijaka.
Baronus regni,
s prebitom lanom, z devaginati degni,
v smetju zdroblenih sabljah, pancera i mea,
kak larfa kervava, slepa i rdea.
Lenele, Polake, krakovjanske dijake
po vugerskim plotom kaj sejali su dlake,
vu vaveljskoj kuhnji spirali poirake,
meovoje slavne na bersaste pintnjake,
pokopali smo snoka kod turopolske Mlake.
Kak ombraste purane dijake nacifrane
si nudili su s pintom, pekve i pratfane.
Vu vijoletne surke tancaju mazurke,
bedasti kak urke su digli se na Turke.
Se horvacke vrane od Siska do Lublane
letiju na gozbu na lenelske katane.
A to je pak vezda najistiniteja kontrafaktura
ostrogonskog principala, komorhanskog generala,
palatina, providura,
kaj bil je jazbec, sprekrizman kakti vidra,
dobnik peskotekui je scurel i njemu: klepsidra
je stala i zadnja odzvonila mu je vura,
Generalkvartirtabornjika Militiae Mansfeldianae,
kaj jahal je kak kozle se horvacke bane.
kornje je imel Generalkvartirtabornjik svinjee,
kepenjeg zenoran zlatnobrokatnom norom.
Pero za krilakom, bradvicu na apu,
trumbental je s revom kak komin na sapu.
Pijane i naderane
ciganjske bande mansfeldijane
gdi olduju smude kak nobl katane,
tu je generalkvartirmajster
zgubidanil svoje dane,
vu parhetnim gaam na sajdane gajtane,
deral praseinu, filane fazane,
i emlju namakal vu ilerske rane.
46
KRONIKA
A. D. 1590
Vu dne alarne, sardite,
Burgund Drugi Papa zbeteal je
i preklel se nas grenike.
V Budimu Kral vmorjen be,
vu stolnoj cirkvi na skolkam se
obernul kak krap v ponjve je,
pogreben poterbuke je.
Glas ujte kervave Kronike,
vu dne alarne, peklene.
Den Serditi, Serditi Den,
mertuk je greha prepolnen.
Pod Silvestrom emantnem
i Jagelonom vugerskem
kobilica je porla nam orsag,
a ovsenjak je drag kak kamen drag.
Varoki Sudec je postal hudi vrag,
trideset bab je pribil na prag,
trideset bab je nabil na keta,
kuga i jogenj, pozoj i pla.
Vogerski kiral, Andraov sin,
obesil se je na babji perin.
Bez konice, kak toni pelec,
po svetu blodi pogorelec.
47
BOGEKA
Peklar pekla
od groba
do pekla.
Koldu prosi,
kak pilko
skolke nosi.
Fehtar fehta,
moli
piivo zerno soli.
48
Bistriki bogec
je baron,
na sprevodu mu
zvoni zvon.
Protenjari slepci
za vuhom su
tepci,
pune rogoare
s pereci i s hlepci.
Ti imaju lice
i juhe poldanice:
na kloterski vrati,
bogeki magnati,
rieta se saki
kak mlatec
namlati.
Harmonikai, muikai,
pred cirkvom z oenai,
pune patakune, krune, marijai.
Boji dar je bogeki ap,
za soldom sold,
za kaplom kap.
Tu v mulu i v blatu,
v ognu i v ratu,
gre nam kak tak.
V bogekom nebu,
na pervom katu,
eka nas kina,
pun krilak.
Tam pee za nas vola,
kod bojega stola,
gospon baron Lojola.
49
CIGANJSKA
Da bi bog dal, da bi bog dal,
na ciganjskem piru,
halapiru, deneviru:
tri rifa sirotke,
zbite zube, luknu v glavi,
flekave bobotke.
Tamburu je sviral, tamburu je sviral
ciganjski, smardlivi, scufani obojek.
Po krapinske vode kalne
potihe je plaval, potihe je plaval
krepani odojek.
Odojek je bil, odojek je bil
kak lebud nad Krapinom beli,
svati, kumi, aui, mlada,
si su ga pojeli.
Kraj krapinske vode kalne,
i muike zaferkalne,
i trombente banderijalne,
v ciganjskem veselju:
tri klobase z dreka, zna se,
tri vui na zelju.
50
NOKTURNO
Markaj se z babom sloil v kup,
drob im se pesji spopal skup.
Zavrek je v upu cupkal:
cup - cup,
z ormara je opal i stropal se up.
"Vonjha ti pukla kak slatki janu,
kaj nebi, baba, pola zamu?
parog vrajih dal bi ti pulec!"
V parog vragu vea zaslinila je kulec.
antavi puklavku drgeznil je v drob,
pod zimljiavkom otparl se je grob.
V veplenom risu, zletel kak pes,
zalajavi hudo v puriflamu ves:
Markaj se zdimil i vgesnul kak kres.
Za entom je baba zletela vun,
mesec nad hiom komel je pun.
Na blazinah mlanih agala je ves,
v daljini, v meseini, tulel je pes.
Zapah s krelutmi. Jen arni pti.
Babi ni to bilo prvi ni zadnji,
da ju je zasmolil arni hudi,
z veplenim pupkom, nevidini.
51
KOMENDRIJAI
Histrioni, kalendrijai,
malomenih vetrov
zacoprani pajdai,
kak saki put o Male Mai,
prili su nai trumbentai,
frklevaki muikai!
irafa ira Puba jai,
Bikupu Jopec starku prai,
trumbentai, grabancijai,
elva na perecu jai.
Dovlekli su se komendrijai,
peklena larfa babe plai.
Kak gladni bogci z akovega Turna,
delivog, kurog, oblanog nokturna.
Norijah akli, poterta kolica,
de, megle, dim i malomena kmica.
Neizgovorno uhko cmizdri harfa, cvili ica,
tu nala se bu streha, komin i tople juhe lica.
52
Paprenjarke, mlekarice,
mediarke, mamiice,
gvercijanjke, krunarice,
babiice, gazdarice,
atrenjari, varolinski proknci,
Turopolci z lukovimi venci,
kaj nosiju gumbe kak jajca gusea,
na lajbeku lanec kak klepka brenea,
harmasti glumpaki, fakini z Harmice,
kervave lampe, gubci i gubice,
mediari, licitari, antavci i tacunari,
kermelivci, jamenjaki,
tupoglavci i bedaki,
hevravi norci, klafravi noraki,
kokodae i klopoci, hamini lenjaki,
norc z norijom nori i ponori saki.
"Vem ste morti, sused dragi, uli,
Petrica na jarca pred katedralom guli!"
Regtlin regee v veplenoj gunguli,
jen kardinal cujza na kurdistanjskoj buli!
Parlavita cigan, ze semi mastmi sfrigan
pomaamara, voji taj pajda,
zvezdar, copernjak, sprekleti komendrija,
v plemeniti dorajal je Vara dini na,
na Kurijalnem Placu bobnja peklenski otec na,
kirije eleison, bog pomiluj nas,
Kerempuh Petrica je v peroni satanas!
53
54
55
Lemonini za duhan,
tristri dana i jeden dan,
pu je postal zgubidan.
Gospodina Pimperlini,
Lemonina Lemonini,
serce od bonbona
enkala je ona
na spomen gospona
paradajz barona,
kiselog citrona.
Ne merkaju pua,
hrepeni z balkona
za tenjom galona
kavalir Lemona.
Pu, Mu, Birta,
Komarov Pajda,
zaplakal se kak shincan
vandroka.
"Tej Citron je amara,
shincal pua na rova.
Tej piivi baron,
marija-galon,
zel je na arendu
Lemonin balkon.
Kak panjol Kihot
na vekiveni pot
pu tri je dana plazil
na Citronin plot.
A onda ga je zruil
baron, citron, falot!"
Baron je gol kak trukla pol,
baol pol gol, kak rasol sol,
kozel na pol, na pol vol,
na pol peen, sirov na pol.
Na pol zmusan, na pol opran,
na pol strucan, na pol scopran,
na pol prazen, na pol pun,
paradajz-baron, citron-barun,
odozgor do dol se pol na pol,
nit kepenjeg nit futerol!
56
57
Haralija, habernik,
saltomortale koplanik.
troca, kljoca, tanica,
sajava taljanica.
Harcuvanka, breijanka
joe kak pijanka.
Tak se puke pale
za antemurale.
Za site i presite
akle Kardinale.
Pukarnica, pukomet,
branimo latinski svet.
Horvatu je navek ivet
kak katana, kakti kmet.
Zvezdoznanec Kopernik,
Cesar nam je coparnik.
Repae broji na onik,
v planete bleji pononik.
Nas pak na rogu nosi bik,
kurdistanjski koplanik.
Krepaj ar si kerenik,
latinine orunik,
Evrope smude gavaler branik.
Kaj njih je za nas v Pragu brig?
Evropa za nas ima trik.
58
59
SECTIO ANATOMICA
ALI RAZVUDENJE KOTRIENJE I NA KOTRIGE
RAZREZAVANJE TELA LOVEEG
Z rokami v revu
znuternje mertveke,
v kervavem drobu,
z rokavi zaferknjeni,
mediku prekaple
revima martve ene,
na naje, v tmice pri lui lojene.
Na naje, v noi, pri lojene lui,
medikua peklenska dvojmba mui.
On zganjku ie Tela, reva tergajui,
na tramu dobnik curi peskotekui.
Na naje, v tmici, pri mertveki svei,
mediku boga ie mertveca kotriei.
Zgingavanje v tmici, dramljenje pol speke,
mah duhe sperhnute i vonjhe mertveke.
Zezvedavec pravi luckog razvudenja
grize se kak rak i suiavka tenja:
al na kraju konca kotrig kotrienja
lei duha zlamen al pak predsuenja?
Al je dua tenja luckog hrepenjenja,
al znuternje, na dnu sakega betega,
boga ima, al pak zevsemsega ne ga?
reva, prazna reva, mesnati mertvi meh,
zgibice, kotrige, herskavice, kosti.
lovek je ne spoznal Nature jo dosti.
Negacija Boga, peklenski smertni greh.
V kominu smeh, vihorni uhki smeh.
60
KALENDARSKA
PLEBANUU, VITIZNANCU
I KALENDRIJAU
TOMAU MIKLOUIU
IN MEMORIAM
Veter z Medvednice
koutah pajda,
v hegede i v gajde
zasviral je gajda.
Protuletni veter zagorski harfa,
sveri ziblu, elud, ike, grozje, a.
Prek goric i kleti, brejih, fajtnih pa,
ze semi klopoci, vinski otec na,
zapeval je veter vekveni orgula.
Karvan vu heri hmajni pupuri,
s krelutmi gorui suneni feni,
kak regetlin vepleni zapalil mu se kri,
zapahal se nad oblak protuletni fti!
Kak oltar zvonei tanec cvetu,
kolobar poldenji je jogenj goru.
Oblak breji deda, germlavine, tu,
predjurjevski abci glasno regeu.
Veter v harfe svira kak harfa poju.
Veselete se daljine,
veselete se ravnine,
ribe, vode i vedrine,
pavuine i glibline,
ftii, kae, se ivine,
protuletne germlavine
i vuzmene deevine,
nalo se bu vre pitvine
v tenji ledvene lagvine.
Veselete se sprekleti,
bogci, uklavci i kmeti:
jo nam mota ima v kleti,
sunce v poldan simi sveti,
dol ga nigdo nemre zeti,
ni bogatu v svoj ep deti.
61
Veselete se vedrine,
zapalete se arine,
se tenine, se sparine,
se nizine, se visine,
kervarine, pomerine,
z meseine na vinjine,
z babjeg leta vu sparine
dozrelo bu slatke vine!
Nebo je erlene,
si se bogci ene.
Maka se hmiva,
bu lepo vreme,
zutra oblake orati greme.
Mesec se skriva,
bu kino vreme,
noas uke loviti greme.
Gda gatalinec trok,
kak erjavov snubok,
abe spravla v smok,
protuletje ide
skok na skok.
Kukuvaa kuka,
a meovoj uka
kai zube puka.
Sveti Luka
orehe frutuka.
Od Lovrena
eternja je zdena.
Vshodni veter je vedri,
a poldenji pun je ki.
Zahodni pak sanoborec
berbonosni nam je zgorec.
Poldenji je paovabec,
pun glist, dea, rib i abec.
Rana germlavina
jesenja sparina,
veernja arina
juternja vedrina.
62
Prezimec z vodami,
a travanj s paami.
Germlavina zimska
slaba berba vinska.
Dan svetog Vincenca
luka tristri venca
alduje erlenca.
Sunano leto sadonosno leto,
blatno leto, kruha gladno leto.
Sunani vedri kolobar
nosi ploden kolendar.
Her, enice, tersje,
vruine zore pesje.
Vojuvanje vetrov malo hasne nosi,
polnoni veter her v orsag donosi.
Kolovonjak tanca po tratinah bosi,
po hasnovite, mlane, blagoslovne rosi.
Velkomenjak grozje na tanjeru nosi,
malomenjak pervo uto lisje kosi.
Jesen na pragu, sisvetske megle,
katarinic pune su tegle.
Severec Silvestrov z snene Medvednice,
jaglin v urki, umber v devenice.
63
GALENJAKA
Firu - firu, firula,
pod galgam vegla
veglica.
Firu - firu, firuli,
na galge bumo
doli si.
kerlaek nosim na hendek,
ded z vetrom mi je
kepenjek.
Al kerenik, al copernjak,
pokopal nas bu loterak.
Od se dobe za navek
jedini su galge lek.
Od se dobe do na kraj
karv bu tekla vekomaj.
Z tega pekla ni nazaj,
bogcu galge, grofu raj,
erleni maj, kervavi maj.
Firu - firu, firula,
pod galgam vegla
veglica.
64
65
66
PLANETARIJOM
FASCINATIO ET INCANTATIO DAEMONICA RERUM CROATICARUM ALITI CARMEN IN
LIBRIS SIBYLLINIS INVENTUM O HUDODUNEM I ZECOPRANOM GATANJU I ZEZIVANJU
HORVACKEGA PLANETARIJOMA
67
68
69
70
71
72
73
74
75
V bezakonju, v samosilju,
v samovolji, v soldaiji,
v fehtaini, v kerplaini,
v zakerpami i v bogiji,
Stari je jedini madarskemi grandi
76
77
78
Tenehna i plava,
akvamarinska tenja Lune,
Gondola z leutom
i s pesmom o Fortune,
na karpitu skerlatnom v dubrovakem plau,
z meseinom, z arabijanskom mau,
vabil je nas v dubrovaku bau.
Srebrene pene puna,
z grofovskeg straduna,
zelena kak luna
(balon od sapuna),
zvonela kak zvono
blondina je Fortuna:
"Kolo od Sree uokoli
Vrtei se ne pristaje:
Tko bi gori, eto je doli,
A tko doli, gori ustaje:"
Na tem su ketau navek oni gori,
kaj su bili gori gda bili jesu gori.
Za bogca i v peklu pod tabanum gori,
majori su v nebu i v peklu majori!
Za kanturu jen japrit tri keliha je fkral,
a slepoj bogici je krajcer dal.
V nebo je japrit kak dobrodejal
ob desnu gospona boga stal,
(tri keliha fkral, jen krajcer je dal),
a babu je spekel Sardanapal,
kaj fkrala je sveu za copernjaki bal.
"Tko bi gori, eto je doli,
A tko doli, gori ustaje."
Tak se rog za sveu daje,
79
80
81
Kak da se je otparla
moja jama sama,
javila se Zemlja, kak Kip,
kak Dojka, Mama,
ku cecali smo od straha kakti deca,
gda mrak je dohodil i perhala tmeca.
I rekla mi je Zemlja, kakti dobra teca:
On zgoreti kotec na tri palanjka,
i prekleti melin s tridesettri ganjka,
i peklena zganjka rascufanega canjka,
i stranjica kaj se sama v svojem blatu sanjka,
se je to emer peklenog oblizanjka.
islo smisla v islu besmisla,
golubica s perutmi pokisla,
kaj ju je hijena v svoje parkle stisla!
itek je zganjka Ribe Kobile,
naprejspretimana Planeta Sibile.
itek tanec je kanikule pesje,
korizmeni takor i Ivanjski Kres je.
lovek biti ima mertuhlivi stvor,
po lojtram se pentra v Nebe gor.
Na vanjkuu nebeskom bu cele dane spal,
e ga nebu spekel Sardanapal.
Kak otar dretvu, tak lovek veru lie,
saki dan je koncu za jenu pulu blie.
Kemu Plajbajz jedina je lana,
taj se z vetrom pana kak Osel od La Mana.
V zacopranih gliblinah gdo zlamenje ie,
taj nigdar nigde nebu nael nie.
Arpadovci, Jagelonci, Zapoljanci, Babilonci
lupaju po tikvam naim,
kak hahari po truli lonci.
Turin, Kurdi, Venecijanci,
kuge, kugle, jogenj, ganci,
82
se levente, se trumbente,
herpaukari, poderanci,
se nas kopi z sablom, z lanci,
Lutorani, Austrijanci,
Happurgi i Anuvini,
Serenissima, fakini,
Pemislovci i Korvini,
turski kolci i Tirolci,
se po nami bluje, slini,
z trikom, z baltom i s tobolci.
Jeuviti, dretvosmolci
i bikupi arnokolci.
Precoprat se to hotel na Kriani je Jurko,
zvlekel reverendu i horvacko surko.
V Siberiji zavijal je taj vok za Uralom,
zmlela ga je megla kak pekleni malom.
Gondolu si videl! Kak frajlu s parikom,
vu fertuhu erlenom i z benekom kikom.
ul si kaj popevle pod svojim spomenikom,
v karlatnem talaru, poet tuljanskeh jopcov,
v trumfama, z gitarom, idol stradunskeh kopcov,
kramarov, svearov, lajharov i grofov,
ki si skup nesu meli - ni za lek - pet knofov.
Panoptikum taj bogi od cunjah z naftalina,
o, ta plavokervna gospoija fina,
prepoznat kaj ne htela zidarskega sina,
v "Salon" ga ni sprejela "kak stradunskeg fakina":
Sopilovog Frana, slavneg gospodina!
Sopilovog Frana,
ki tolvaja imel je za bana.
Sopilovog Frana,
kem serce pregrizla horvacka je rana.
Krepal je v blatu, kak roa bez tegla,
porla ga je megla, kervava, arna megla.
Brez spomenika spi v preslavnoj Raguze,
bogeke kaj nigdar ju pekle nisu suze.
Sors bona Krobota: emigrare domo,
e pravi lovek je, kmet, bogec i homo.
Ne jeden na bogec je emigrral domo,
kaj bil je lovek, a je ne bil gnomo.
A e se je gdapak jo domv povernul,
pilko ga je na lopate obernul.
Videl si megle, megle si videl,
ilerski ul si paradni arni boben,
glas ora, glas revu hudia spodoben.
83
V kmici, v pivnici,
brez ikakne lui,
ul se je veter
kak v praznini hui,
s kervavemi nokti v drobu, v mozgu, v ui,
zalajal sam kak samec, kervavi pes vmirui.
84
85
86
87
88
dunajski, beki
dunkati, top dunka, larma, grmi
dunst, pojam. Nemati dunsta: nemati pojma. Od njemakog: Dunst, para
"duevni sladoled", Starevi u "Pismima Magjarolacah" ironizira jalovost Strossmayerovih napora
oko stvaranja Akademije usred alosne i sveope narodne i politike zaostalosti tom slikovitom
frazom koja govori za sebe poglavlja
emant, dijamant, dragi kamen, alem. Madarski: gymnt
oput, pamuk. Od madarskog: gyapot
umber, vrsta ljekovitog korijena, koji se upotrebljava kao zain i mirodija. Od arapsko-perzijskog:
zenebl. Zingiber, umbir, iniber. Madarski: gymbr
ula, globus, kugla, topovsko tane ili zrno u obliku kugle. Od turskog: glle. I madarski: gyl
un, unanosen, biserovo zrno, gemma, margarita, biseronosan. Madarski: gyngy
erbi, pravni nasljednik
erdegata, psovka. Od madarskog: rdg adta, avo stvorio, od avla stvoreno!
erek engeduvani, biskup s previnjom dozvolom. Madarizam: rsek, nadbiskup i engedni,
dopustiti, odobriti
fauk, bastard, kopilan. Od madarskog: fatty
fagabunt, skitnica, protuha. Od francuskog: vagabond
fajda, korist. Od arapsko-turskog: fajda
fajten, fajtni, vlaan. Od njemakog: feucht
fakla, baklja, buktinja. Od njemakog: Fackel. "Na eladi fakla" bit e da je vrsta upadljivog nakita
na vojnikoj kacigi
falat, falaek, komad, dio neeg. Od madarskog: falat
falen, faliv, kriv, laan. Od njemakog: falsch
fana, zastava. Od njemakog: Fahne
fant, momak, veseljak
fara, farni, upa, upni. Od njemakog: Pfarre
fari, konj. Grka rije: phares
fartuh, fertuh, pregaa. Od njemakog: Vortuch
febra, groznica. Od latinskog: febris
fedrih, picflam, vrsta mesa. Od njemakog: fedrig, gibak i Flaum, najfiniji sloj slanine
fehtati, fehtar, moljakati, prositi, prosjak. Od njemakog: fechten
fela, vrsta. U prenesenom smislu: blinji. Od madarskog: fel, polovica
ferflati, brbljati
fertal, etvrt. Od njemakog: Viertel
fertun, pregaa, vidi: fartuh
festunk, tvrava. Od njemakog: Festung
fijolica, Viola odorata, ljubiica
89
90
gmajna, katastralna estica jedne zemljine ili opinske zajednice. Od njemakog: Gemeinde
gnada, milost. Od njemakog: Gnade
gnomo, gnom, patuljak. Rije izmiljena od Paracelza
goba, pukla, grba. Od talijanskog: gobba
Gobec, Matija Gubec, kmet donjostubike gospotije, voa seljake bune 1573, kojaje planula
protiv krvavih zuluma feuduma. "U nedjelju 15. februara dovedoe Ivana Pasanca i Matiju Gupca u
Zagreb gdje su pogubljeni uz uasne muke, a naroito Matija Gubec. Najprije ga "okrunie" vruom
eljeznom "krunom", zatim ga vucarahu po gradskim ulicama tipajui ga usijanim klijetima, dok
ga najzad ne pogubie i rasjekoe na etvero" (ii) - 59 godina nakon njegova prethodnika Doe u
Madarskoj
gomboc, knedla, valjuak. Od madarskog: gomboc
Gondola, Ivan Gunduli (1589-1638). Pjesnik, dramatiar dubrovaki, autor "Dubravke" i
"Osmana", senator, sudac za kriminal, zastupnik opine, knez u Konavlima, Apolon na knjievnom
Olimpu to ga podigoe nai Ilirci, triput glavno lice u komparserijskim kompozicijama Vlaha
Bukovca
gornica, gorina, gorno, ius montanum, vrsta dae
Goeti Mijo, voa seljake bune 1573 uz Gupca i Gregoria
govedina, vrsta poreza koji su seljaci plaali po govedu
Grabovec (Grabovac, Grabi, Grabovevi) Filip (1697-1749), dalmatinski teolog, vojniki kapelan
u mletakoj vojsci, zbog knjige "Cvit razgovora naroda..." baen u Mlecima u tamnicu, u kojoj
pogibe muen i okovan
graica, vrsta gradskog poreza
greb, grob
gre bogcu za kmetsku glavu, bit e izreena smrtna osuda. Ide za glavu. O glavi se radi.
Gregori Ilija, uz Gupca jedan od voa seljake bune 1573. Poetkom te godine upao je u junu
tajersku i pobunio tamonje kmetove, ali ga celjski kapetan Schrattenbach 8. februara kod Sv.
Petra pod Kunpergom razbije i uhvati na bijegu. Stavljen pred sud u Beu, pogubljen u Zagrebu
grifon, heraldika ivotinja koja kao orolav ivi na plemikim grbovima. Graphus, grifo, grifone,
Greif
grinta, Cuscuta europaea, vrsta cvijeta
grintavec, od grintavica, vrsta vune. U prenesenom smislu: ovjek koji ne vrijedi mnogo jer je ve
ostrien, pak od njega koristi mnogo biti ne e
gria, zarazan proljev, dizenterija
grudanjek, gruda zemlje, koja se baca u otvoren grob na lijes
guldiner, vrsta zlatnog novca. Od staronjemakog: gulden
gumbek, kao zajek, vrsta vrtnog cvijetka. Od madarskog: gomb, dugme
gumbelijum, Convallaria majalis, durica
gu, zmija neotrovna
gverc, vrsta s mirodijama prekuhane medovine. Od njemakog: Gewrz, zain
habenec, apstinent, koji nikada ne uestvuje ni kod jednog zajednikog napora ili posla. Od habati
se, abstinere, suzdrati se
haberdar, haberdak, vrsta topa. Od perzijskog chaber-dr, koji nosi glas, poruku
91
habernik, vrsta topa kojim se daje znak za uzbunu. Signal opasnosti koja prijeti. Od arapsko-turske
rijei: chaber, habar, glas, poruka
habtak, mirno, pozor. Od njemakog: habt acht!
hahar, krvnik. Po svoj prilici od madarskog: hhr
hajdina, vidi: helda
hajsnuti, od hajs! Rije kojom se vie na volove. U prenesenom smislu: grubo postupati, kao to se
postupa spram goveda. Udarati po nekom na takav volarski nain
halavanja, graja, buka, dreka, vika, gungula, glasno svaanje, nadvikivanje, urlanje
hamien, neiskren, podmukao. Od madarskog: hamis, laljiv
harcer, ratnik, vojnik
harcuvanka, bojna pjesma. Od rijei: harcovanje, harcuvanje. Madarski: harc, borba
harcuvati, boriti se u bitki, u ratu, vojevati, ratovati
haralija, velika puka irokog kalibra
harmast, brzoplet, lakouman
Harmica, nekadanje zagrebako sajmite, danas Trg bana Jelaia. Od madarskog: harminc,
trideset. Mjesto gdje se ubirala daa zvana tridesetina
hatman, kapetan, Hauptmann, hetman
hausherovski cucek, kuevlasniko pseto. Lokalna zagrebaka fraza
havravec, krivonog
hegede, gusle, egede. Madarski: heged
helam, kaciga. Od njemakog: Helm
helda, hajda, hajdina, vrsta itarice. Fagopyrum esculentum. Od njemakog: Heidekorn,
Buchweizen
hendek, na hendek, nakrivo, nahero
henkar, krvnik. Od njemakog: Henker
Herode, Herod, Irud; u spomen na betlehemski pokolj tuku se ljudi 28. XII. ibama. Vidi:
sfriuntksuntati
herpauka, herpaukar, herpaukati, bubanj, bubnjar, bubnjati. Od njemakog: Heerpauke
her, ra
hevrav, epav, opav
hijerozolimitanjski, jeruzalemski
himbolajavec, klevetnik
hincati, vidi: shincati se
hintov, koija
hispanjska kornja, panjolska izma, vrsta sredovjenog muila u obliku izme, kojom su se lomile
kosti, satirale goljenice i probadali noni listovi
hia, kua, his, hiza
hia z gingavem ciglam podzidana, kua koja stoji na slabim temeljima. Upotrebljava se obino u
prenesenom smislu
hini, hinik, kuni, domesticus, ukuanin, domai, domainski
hmajnjska rekla, luaka koulja
hman, zao, lud, sulud, opsjednut, zaaran, mahnit, mamen, furiosus
92
93
94
95
krelut, krilo
krentuh, vrsta starinskog sukna
krizban, boino drvce, jelka. Od njemakog: Christbaum
Kriani Juraj (1618-1683), teolog, uenjak, prvi panslavist, putnik po Poljskoj, Ukrajini i Rusiji,
putopisac. Petnaest godina prognanik u Sibiru, zatim dominikanac u Vilnu. Pao u vojsci Jana
Sobjeskog pod Beom
kropilo, krop, vrela voda
kropiti, polijevati (vrelom) vodom
krunarica, hljebarica, ena koja mijesi i pee kruh. Sajamska pekarica
kubuz zidoderec, haubica, obica, Mrser. Turski top koji rui zidove, tvrave. Od turskog: kobuz
kufer, bakar, cuprum, Kupfer
kufernjaa, puka bakrom okovana
kukma, kukmica, kresta pijetlova, huhor, uba, Hahnenkamm. Turski: quqa
kukma, ovjek koji nosi perin, periku, pletenice, krestu u kosi kao nakit
kukurjav, kukurjavec, crispus; cincinnatus, kudrav, kudronja
kumer, kumri, ovjek koji nosi svoju vlastitu bijedu na svome licu. Bijednik. ovjek neist,
smrdljiv, neopran, gnusan, gadan te pobuuje gaenje, a ne samilost. Mizerija
kup, sloiti se v kup, copula carnis, tjelesno se sklupati, povezati, ispremijeati se tjelesno
kurdistanjka, sablja iz Kurdistana
kurent, rije nejasnog znaenja, upotrebljava se za mrano lice, demonskog porijekla
kurunjak, hljeb od kukuruznog brana
kusa, kujsa, kuja, kuka
kuencija, savjest. Od latinskog: conscientia
kulec, cjelov, poljubac. Od njemakog: Kuss
kutina, tunja, dunja. Od talijanskog: cotogna
kvaterni post, post kod katolika o poetku svakoga godinjeg doba
lagera, ovjek koji taboruje, utaboren. Od njemakog: Lager
lajbec, prsluk. Od njemakog: Leibchen
lajhar, lihvar
lajt, vinska posuda, bava. Od njemakog: Leite
lana, koplje. Od talijanskog: lancia
larfa, krinka, maska, obrazina. Od latinskog: larva
larfonosec, ovjek zakrinkan. U prenesenom smislu: neiskren, podmukao
latron, razbojnik. Od latinskog: latro
lavorini, lorber, lovorni, lovorika
Lenel, Poljak. Od madarskog: Lengyel
lesice, lisice, lisiine, okovi
letoralci, primorci. Od latinskog: litorales
leut, leuta, lautar, lutnja, vrsta glazbala, glazbenik koji svira na leutu. Od talijanskog: liuto i
njemakog: Laute
96
97
98
nunc recens Sclavonice editos, et iam divulgatos, malevole reprehendunt, quibus nihil, nisi quod
ipsi volunt, ut habet proverbium, sanctum est.
Scio etenim, nonnullos diversum statuere, et nostra scripta ita carpere, ut nihil ex scriptis
nostris possint probare, nisi quod ipsis pulchrum esse videatur. Etiamsi quis rosas loqueretur,
essent tamen, quibus suae rosae urticam olerent. Adeo enim guidam sunt corrupto iudicio, ut
etiam de his male loquantur et iudicent, quae teste eorum conscientia probent, faciunt id, quia
facilius est aliena carpere, quam propria praestare, sunt namque in aliorum scriptis censores
oculatissimi, in suis vero caecunientes.
Blasius literatus Skryniarich godine 1887
Dakako da sam se doista plaio od ugriza nekolicine zavidnika, koji zlonamjerno tumae Tvoj,
nedavno na slavu domovine i hrvatskog puka hrvatski objavljeni rad o evanelju gospodnjem i o
blagdanima - zavidnika, za koje, kako poslovica kae, nita nije sveto nego ono to sami hoe.
Znam da naime neki pojedinci drugaije misle i nae spise tako primaju da ne mogu od naih
spisa nita odobriti, nego ono to se njima samima ini da je lijepo. Premda po koji od njih u
govoru svome mirie na ruu, ima ih kojima te njihove vlastite rue po koprivi zaudaraju. Dapae
ima i takvih, kojima je sud toliko izopaen, da o ovima (tj. o knjievnicima kao to je Vramec)
zlonamjerno govore i osuuju ono to bi po svjedoanstvu svoje savjesti odobravali, a ine to zato,
jer je tue lake usvajati nego vlastito izlagati; oni su naime u prosuivanju tuih rukopisa kritiari
najvidovitiji, a u svom poslu (duevno i moralno) zaista zaslijepljeni.
99
100
pisan, aren
pisana peenka, peenica
piska, svira, truba; od piskati, derati se, cviljeti, buiti
pistranga, pastrva. Od madarskog: pisztrng
pitvina, pilo, pie
plahta, platno, na kojem se spava u postelji, arav
plahtica (boja), kaloper
plajbajz, olovka. Od njemakog: Bleistift
planka, daska. Od latinskog: planca
planta, biljka. Od latinskog: planta
plomb, olovo, Od latinskog: plumbum
plundra, pljenitelj. Germanizam od plndern
podagram tollere nescit medicina, medicina je bespomona pred ulozima
podegalec, podeganje, palikua, poar podmetnut
podimina, vrsta poreza koja se plaa po dimu
pohinina, vrsta poreza koja se plaa po kui
pokehdob, poto
poli, mjera za tekuinu, pol sajtlika, ein halbes Seidel
pomaamara, brbljavac, klevetnik. Od talijanskog: poma amara, gorka jabuka
pomeknjenec, qui ubique se inmiscet, ubique adesse vult, ambiciozan treber, koji se gura naprijed
svim moguim sredstvima, karijerist
ponjva, posuda u kojoj se kuha ili pee
porkolab, krvnik. Od madarskog: porkolb
poscati, pomokriti
posipni prah, pijesak kojim se suila vlaga tinte po pismima
poskubsti, poskubeti, skubsti, upati, raufen, rupfen, vello
poaka, aka zrnja ili neeg to se moe zgrabiti punom akom
pot, znoj
potepuh, skitnica
potropati, razbiti, slupati, zdrobiti
pousser le rgiment a la Cravate, izvjestan nain vojnikog taktikog obuhvatanja pomou
konjanike navale s krila
pozoj, zmaj, adaja
poirak, jednjak
101
102
103
104
105
106
najeksponiranijih protestanata, odiozan zagrebakom kaptolu kao lutoran. Luther kao i papa
podjednako su bili protivni seljakim pokretima. Kada ban i biskup Drakovi skida glavu Gupcu,
on samo nastavlja Tahijevo djelo iz feudalne solidarnosti
taljanka, puka nabavljena iz Italije
taraska, manji top
tarh, trh, teret
tarnikmeter, tavernicus, magister tavernicorum regalium, sudac visokih sudova, blagajnik vrhovni
tih sudskih foruma; indirektno: vrlo ugledno lice. Madarski: trnokmester
tataranka, vrstapuke
teca, tetka, u zagrebakom govoru onaj usijani peat, kojim su igosani zloinci. Bula
teh za vunienje, aj za pospjeenje probave
teja, vrsta vrtne rue, rua ajnjaa, Rosa indica, die Teerose
tenina, sjenetina
tenda, ator. Talijanska rije. Od latinskog: tendere
tenfati, pirjati, krompir se tenfa u rajngli. Od njemakog: dmpfen
tenja, sjena
tern erni, Prunus spinosa, vrsta biljke
tee, na tee, natate
timpan, bubanj
tlaka, rabota, robota, tlaa, tlanik, klaka, tlaka: peja, konjska, peaka, tlaiti, calcare, nogama
gaziti, labores jobagionales praestare, tlaku davati, robotati, tlaku kao radnu snagu u formi
prisilnog rada feudalnom gospodaru odstupiti besplatno, robovati.
Tito Brezovaki, prebendar Sv. Marka u Zagrebu, pjesnik i komediograf, u svojoj pjesmi "Horvat
Horvatom horvatski govori" ("Novi kalendar za leto 1801.") ovako tumai prednosti i koristi tlake:
Negdo gospon mora biti:
druga kmet' ne budu siti,
gospon daje kmetu zemlju,
zat' gospoda tlaku jemlju.
Moj kmet! zemlja nije tvoja!
gospon veli: zemlja moja!
Moja zemlja tebe hrani,
od nevolje, glada brani.
Ak' ti gospon zemlje ne da?
kaj bu anda s tebe teda?
Gde bu onda oral, kosil,
kaj bu? odkud k-hie nosil?
Anda tlaka je pravina,
nit vu niem ni krivina,
gospon z-gruntom kmet' zderava,
prav je, da kmet tlaku dava.
107
108
verzoto, stihotvorac
verzu, stih. Od latinskog: versus
ves, selo. Nova Ves zagrebako kaptolsko predgrae
vea, vjetica
vezda, sada
virostovnik, virostovnik virostuje, virostuvati, bdilac, bdilac bdije, bdjeti. Madarski: virrasztani
vinjina, vinjevo drvo, kronje u vonjaku vinjevom
vitiznanec, poeta
vlauga, ena koja se vue preko plotova
vogel, ugao
vojsk, vosak
vomitorijum, prostorija za bljuvanje, bacanje. Od latinskog: vomare
vonjha, vonj, smrad
vratvo, lijek
vragomlek, vrsta biljke
Vramec Antun (1538-1587), kanonik zagrebaki, pisac kroniar, opozicionalac u stalnim sukobima
sa zagrebakom opinom, biskupijom i Kaptolom. Pop, pa raspop, oenjen, vjena nemirna lutalica
po naim upama i javnim slubama. Vidi:"Purgarija naa"
vre, ve
vuhnica, uka, dio ljudskog ili ivotinjskog uha
vuk med nogami, upaljena, naribana koa meu nogama
vulogi, reuma, kostobolja, podagra
vulolivec, reumatik
vutel, foraminosus, upljikav (crvotoan)
vuzem, vuzemski, Uskrs, uskrsni
vshodni, istoni
zablejati se, zabuljiti se u neto
zamotavka, zapletaj
zanoftica, kukec, gnojna upala ispod noktiju
zapahati, zavijoriti se
zapopati, slijepiti popom. Od njemakog: Pappe, gusta mjeavina od brana i vode
zakraban, zakrabuljen, zakrinkan, maskiran
zavrek, zametak u enskoj utrobi
zbatriti, ohrabriti. Od madarskog: btor
zbeteati, oboljeti. Od madarskog: beteg, bolest
zbulan, ovjek igosan, zapeaen, oznaen znakom sramotnim kao bludnik, krivac, tat, grenik. Od
latinskog: bullare, peatom igosati, peatiti
zdeliar, ovjek koji ivi na tuem kruhu
zdeman, desetkovan
zdrepati, zgaziti, zdrobiti
109
110
111
59
48
35
50
64
7
38
61
19
34
52
16
47
32
10
65
40
66
5
51
3
67
37
29
45
16
14
60
17
18
44
39
31
7
112