1

ERNEST HEMINGVEJ

STARAC I MORE
Preveo: Karlo Ostoji

black books

1
Bio je to starac to je sam samcit, u malom unu, ribario u
Golfskoj struji a da, eto, za osamdeset i etiri dana, nije ulovio
ni jednu jedinu ribu. Prvih etrdeset dana uz njega se nalazio
neki djeak. Ali, poslije etrdeset jalovih dana, roditelji su rekli
svome sinu da je starac sada svakako zauvijek salao, to je
oznaavalo nesreu u najteem vidu, i djeak je na njihovo
traenje preao na drugi amac koji je u toku prve tri nedjelje
ulovio bogat plijen. Djeaku je bilo ao kad bi vidio starca
kako se svakog dana vraa svojim malim amcem praznih
ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne, da iznese
uad namotanu u klupad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro
omotano oko jarbola. Jedro bjee zakrpljeno dakovima od
brana, i savijeno u balu, pa je izgledalo kao zastava poslije
beskrajnih poraza.
Starac je bio tanak i suv, s dubokim brazdama na potiljku.
Na jagodicama je imao zagasate mrlje konog tumora koji
izaziva odsjaj sunca sa povrine tropskog mora. Mrlje su mu
pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboko
urezani oiljci od neprekidnog izvlaenja konopaca sa tekim
ribama. Ali, nijedan od onih oiljaka ne bjee svje. Oni su bili
isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na
njemu je sve, osim oiju, izgledalo staro, a oi su mu bile boje
mora i sijale vedro i nepobjedivo
Santijago, ree mu djeak kad su se uspeli uz obalu uz
koju je pristao amac. Sad mogu da ti se vratim. Puno smo
zaradili.
Starac je nauio djeaka ribolovu, i djeak ga je volio.
Ne, ree starac. Ti si sad na amcu koji donosi sreu.
Pa, ostani na njemu.
Ali sjea li se onih osamdeset sedam dana kada nisi
ulovio nijednu ribu, pa smo zatim svakodnevno, itave tri
nedjelje lovili velike ribe?
3

Sjeam se, ree starac. Znam da me nisi napustio iako

te je nagrizala sumnja.
Tata je to bezuslovno elio, a ja sam jo mlad te ga
moram sluati.
Znam, ree starac. To je sasvim prirodno.
On nema mnogo vjere.
Nema, ree starac. Ali mi je imamo, je li? Da, ree
djeak. Da li te smijem pozvati na au piva na Terasi, a zatim
da odnesemo pribor kuoi?
Zato da ne? ree starac. Meu ribarima...
Sjedjeli su na Terasi i mnogi ribari su peckali starca, ali on
se nije ljutio. Nekoliko starijih ribara posmatrali su ga i bili
tuni. Ali, oni to nisu pokazivali i govorili su pristojno o
morskim strujama i dubinama, i o stalno lijepom vremenu, i o
tome ta su sve vidjeli. Ribari, koji su toga dana imali dobar
lov, ve su se vratili s mora, drali svoje tunjeve i prebacivali ih,
u cijeloj duini preko dvije daske na ijim su krajevima po dva
ovjeka posrtala pod teretom, u riblji magacin gdje su ekali na
kolaledenjau koja je trebalo da ih preveze na pijacu u Havani.
Oni, koji su ulovili ajkulu, odnosili bi je u fabriku na suprotnoj
strani zaliva, gdje joj se vadi jetra, odstranjuju peraja, i koa
guli, a meso se erei i usoljava.
Kad se istoni vjetar smiri, iri se pristanitem miris iz
fabrike za preradu ajkulinog mesa. Ali, danas se on jedva
osjeao, jer je vjetar duvao prema sjeveru a zatim se umirio, i
na Terasi je bilo prijatno i sunano.
Santjago, ree djeak.
Da, izusti starac. Drao je au u ruci i razmiljao o
davno prohujalim godinama.
Hoe li da ti za sutra nabavim sardine? Ne. Idi igraj
bezbol. Jo sam u stanju da veslam sam, a Rodeljo e izbaciti
mreu.
Rado bih iao. Ako ne smijem da ribarim s tobom, onda
da ti se barem u bilo emu naem pri ruci.
4

Pa, eto, platio si mi pivo, ree starac. Ve si ovjek.

Koliko sam imao godina kada si me poveo na more?
Pet, i skoro da nisi poginuo kada sam se nagnuo, prerano,
da izvuem ribu, a ona zamalo da razmrska amac. Sjea li se
toga?
Kako da ne! Rep joj je udarao tamo-amo. Sjeam se kako
se klupa slomila i kako je jeala motka. Sjeam se kako si me
bacio na pramac gdje su leala savijena mokra uad i kako se
cio amac tresao i onog treska kada si nasrnuo maljem na nju, a
u uima mi je zvonilo ba kao kad se stablo obara u gori, a
sjeam se i slatkog mirisa krvi svuda oko sebe.
Sjea li se zaista ili sam ti ja priao o tome?
Sjeam se svega od prvog dana kad smo zajedniki
isplovili.
Starac ga pogleda svojim od sunca potamnjelim i iskrenim
oima.
Da si moj sin, poveo bih te sobom, pa kako bude, ree
on. Ali, ti si sin svoga oca i svoje majke, a nalazi se u amcu
koji donosi sreu.
Smijem li da se pobrinem za sardine? Znam i gdje u
nabaviti etiri mamca.
Imam ih jo od ranog jutra. Usolio sam ih i stavio u
sandue.
Daj da ti donesem etiri nova.
Jednog, ree starac. Nadu i sigurnost nije nikada sasvim
gubio. Ali, sada, i nada i sigurnost se nadimahu u njemu kao da
ih je vjetar uzvitlao.
Dva, ree djeak.
Dva, starac pristade. Nisi ih ukrao?
Ne prezam od toga, ree mladi. Ali ove sam kupio.
Hvala, ree starac. Bio je suvie prostoduan da bi se
upitao otkad je postao tako skruen i pokoran. Ali, znao je da je
takav postao i bio je svjestan da to nije bilo poniavajue i da u
tome nema gubitka pravog ponosa.
5

Sutranji dan bie plodan u ovoj struji, ree on.

Gdje e loviti? zapita djeak.
Daleko na puini, a
kada vjetar promijeni pravac,
vratiu se natrag. Isploviu jo prije no to svane.
Pokuau da i onoga moga privolim da lovi daleko na
puini, ree mladi. Pa ako naie na kakvu veliku ribu, tada
emo moi da ti priteknemo u pomo.
On ne ribari rado daleko na puini.
Ne, ree djeak. Ali ja u se napraviti kao da sam
ugledao neto to on ne moe vidjeti, recimo neku ribu
grabljivicu i tada e se on dati u potjeru za delfinima.
Zar mu je vid tako slab?
Skoro je slijep.
udnovato, ree starac, nije iao nikada u lov na
kornjae. U. tom' lovu se obino izgube oi.
Ali, i ti si iao godinama u lov na kornjae kraj
Moskitove obale, a oi su ti ipak dobre.
Ja sam neobian starac.
Samo, da li si sada zaista dovoljno snaan da izae na
kraj sa velikom ribom?
Mislim da jesam. A pored toga, znam ti ja i puno
majstorija kojima ovjek sve savlada.
Hajde da pribor odnesemo kui, ree djeak, pa da
uzmem mreu i da poem u lov na sardine.
Uzeli su alat iz amca. Starac je nosio jarbol na leima, a
djeak drveni sanduk sa mrkim, savijenim, vrsto
isprepletanim konopcima, kukom i harpunom sa ruicama.
Sanduci sa mamcima su leali pod krmom amca, pored malja
koji je sluio da se dotuku velike ribe. Niko nita ne bi ukrao
starcu, ali je ipak bilo bolje da se jedro i teki konopci prenesu
kui, jer rosa nije dobra za njih, a i pored toga to je bio sasvim
siguran da ga niko od mjetana nee pokrasti, starac je smatrao
da ljude izlae nepotrebnom iskuenju ako ostavi kuku i harpun
u amcu.
6

Poli su zajedniki uz ulicu koja vodi do stareve kolibe i

uli kroz vrata koja su bila otvorena. Starac nasloni jarbol sa
obavijenim jedrima o zid, a i mladi tu spusti sanduk i ostali
alat. Jarbol bjee skoro isto toliko dug koliko i ova jedina
prostorija kolibe. Koliba je bila sagraena od ilave kore
pupoljka kraljevskih palmi, zvane guano, i u njoj se nalazio
krevet, sto, stolice kao i ognjite na zemljanom podu gdje se
moglo kuvati na drvenom uglju. Na mrkom zidu od
presovanog, isprepletenog lia ilavog guana visila je slika
svetog Isusovog srca u boji kao i slika Gospe od Kobre. Ove
relikvije su pripadale njegovoj eni. Ranije je visila na zidu i
fotografija njegove ene u boji, ali ju je skinuo, jer se pod
pogledom sa slike osjeao suvie usamljen, i sada je slika
njegove ene bila na polici u uglu pod njegovom istom
kouljom.
Sta ima za jelo? upita mladi.
Lonac utog pirina sa ribom. Hoe li probati?
Ne, jeu kod kue. Da naloim vatru?
Nemoj, naloiu je kasnije. A mogu pojesti hladan
pirina.
Da uzmem mreu?
Naravno.
Mree nigdje nije bilo, i mladi se sjeti asa kada su mu je
prodali. Ali, ova komedija se odigravala svakog dana. Nije
postojao nikakav lonac utog pirina sa ribom, a djeak je i za
to znao.
Osamdeset pet je srean broj, ree starac. Kako bi ti se
dopalo kad bih donio ribu, teku hiljadu funti?
Uzeu mreu i otii po sardine. Sjedi ti tu na suncu pored
vatre. Hoe li?
Da. Imam jueranje novine i itau vijesti o bezbolu.
Djeak nije znao da su i jueranje novine njegova
izmiljotina. Ali starac ih izvadi ispod kreveta.
Perino mi ih je dao u 'bodega', objasni on.
7

Vratiu se im uhvatim sardine. Staviu na led i svoje i

tvoje a ujutru emo ih podijeliti. A kada se vratim, priae mi
neto o bezbolu.
Jenki ne mogu izgubiti.
Ali, plaim se Indijanaca iz Klivlenda.
Samo se pouzdaj u Jenkije, mladiu moj. Sjeti se Velikog
Dimada.
Plaim se oba tima, 'Tigrova' iz Detrojta kao i Indijanaca
iz Klivlenda.
uvaj se, jer e se inae plaiti i crvenih iz ininatija
kao i Vajt Soksa iz ikaga.
Proui to dobro i ispriaj mi sve kada se vratim.
ta misli, kako bi bilo da kupimo loz koji se zavrava sa
osamdeset pet. Sutra je osamdeset peti dan.
Moemo, ree djeak. Ali ta misli o osamdeset
sedam? zbog tvog velikog rekorda.
A, to se ne dogaa dva puta. Nego, ta misli da li bi
mogao kupiti jedan sa brojem osamdeset pet.
Mogu da pogledam.
Loz, moj brajko. Za njega ti treba dva i po dolara. Ko bi
nam pozajmio?
Lako je za to. Dva i po dolara mogu dobiti uvijek na
zajam.
Pa i ja mislim da bi ih moda mogao dobiti. Nego, ja
pokuavam da se ne zaduujem. Prvo se zadui. A poslije si
obrao bostan.
Utopli se, stari, ree djeak. Ne zaboravi da je ovo
septembar.
To je mjesec velikih riba, ree starac. U maju svako
moe biti ribar.
Sada idem po sardine, ree djeak.
Kada se djeak vratio, starac je spavao na stolici, a sunce
bjee ve zalo. Djeak uze sa kreveta staro vojniko ebe i
preko naslona stolice ogrnu njime stareva iroka plea. Bila su
8

to neobino lijepa plea, jo uvijek puna snage uprkos starosti,

i vrat je bio jo snaan, i bore bjehu nevidljive kad je starac
spavao a glava mu padala na grudi. Njegova koulja je bila
toliko puta krpljena da je liila na jedra, a zakrpe bjehu od
sunca izblijedjele. Stareva glava je izgledala vrlo stara, a kako
su mu kapci bili pali na oi, ovjek bi posumnjao da nema ni
trunke ivota u njegovom licu. Novine su mu leale na koljenu,
a teina njegove ruke drala ih je vrsto na veernjem
povjetarcu. Bio je bosonog.
Djeak ga je tu ostavio, a kada se vratio, starac je jo
uvijek spavao.
Probudi se, stari, ree djeak, i stavi svoje ruke na
starevo koljeno.
Starac podie kapke i za asak je izgledalo kao da se vraa
iz dalekih krajeva. Zatim se nasmijeio.
No, to si to donio? zausti.
Veeru, ree djeak. Veeraemo.
Nisam, zna, ni gladan.
Hajde, samo jedi. Ne moe ribariti ako ne jede.
Ve sam jeo, ree starac pa ustade, uze novine i presavi
ih. Zatim poe da presavija ebe.
Ama ogrni se tim ebetom, ree djeak. Dok sam ja
iv, nee mi, vala, loviti ribu a da prethodno to ne pojede.
Onda, ivio mi dugo, a vodi rauna i o sebi, ree starac.
Dobro, ta ima za jelo?
Crni pasulj, pirina, peene banane i kuvano povre.
Deko je sve to donio sa Terase u jednoj dvostrukoj
porciji. Dva pribora za jelo noevi, viljuke i kaike
nalazili su mu se u depu i svaki od njih bio je omotan
papirnom servijetom.
Odakle ti to?
Od Martina. Njegovi su.
Moram mu se zahvaliti.
Ve sam mu izrazio zahvalnost, ree. Nije potrebno da
9

mu zahvaljuje.
Dau mu meso sa trbuha neke velike ribe, ree starac.
Da li je to inio za nas vie nego jedanput?
Da, ini mi se.
Onda mu moram dati neto vrednije od mesa sa trbuha.
To je velika panja sa njegove strane.
Poslao je i pivo.
Pivo iz konzerve mi je najdrae.
Da, znam. Ali, ovo je iz boce. Hetijevo pivo, i moram mu
vratiti bocu.
Vrio si ljubazan, ree starac. Da jedemo?
Ve sam te pozvao, ree mu djeak srdano. Ne bih
htio otvarati kutiju dok ne sjedne za sto.
Spreman sam, ree starac. Trebalo bi jo samo da se
umijem.
Gdje da se umije? razmiljao je djeak. Seoska esma se
nalazila jo dvije poprene ulice nie. Moram mu donijeti
vode, mislio je djeak, i sapun, i ubrus. Zato sam tako
nebriljiv? Treba da mu nabavim jo jednu koulju i jedan
kaput za zimu i bilo kakve cipele i jo jedno ebe.
Jelo ti je izvrsno, ree starac.
Priaj mi o bezbolu, zamoli ga djeak.
U amerikoj ligi Jenki su kao to rekoh, poe starac sav
ozaren.
Danas su izgubili, ree mu djeak.
To je sitnica. Veliki Dimado je opet onaj stari.
Ali u timu sada igraju drugi.
Naravno. Ali on ih sve prevazilazi. U drugoj ligi, u meu
izmeu Bruklina i Filadelfije, navijam za Bruklin. I, tada,
mislim uvijek na Dik Sislera i njegove duge udarce preko
starog igralita.
Bili su jedinstveni. Tukao je najdue lopte koje sam
ikada vidio.
Sjea li se kad je dolazio na Terasu? Htio sam ga
10

povesti u ribolov, ali sam se suvie ustruavao da mu to

predloim. Tada sam zamolio tebe da ga ti pozove, ali ni ti
nisi imao smjelosti.
Znam. Bila je to velika greka. Moda bi pristao. I toga
bismo se sjeali cijelog ivota.
Poveo bih rado u ribolov velikog Dimada, ree starac.
Kau da je njegov otac bio ribar. Moda je bio siromaan kao
i mi i moda bi nas razumio.
Otac velikog Sislera nije bio nikada siromaan, ve je i
on, otac, igrao u mojim godinama, u velikim ligama.
U tvojim godinama putovao sam na nekom jedrenjaku u
Afriku i uvee sam gledao lavove na obali.
Poznato mi je, ve si mi priao o tome.
Da govorimo o Africi ili o bezbolu?
Radije o bezbolu. Priaj mi o velikom Jon Mek Grou.
Izgovorio je J mjesto D.
I taj je imao katkad obiaj da dolazi na Terasu. Ali, bio je
neotesan i grub, i nesnosan kad bi popio koju vie. U glavi su
mu se stalno vrtjeli pored bezbola i konji. U svakom sluaju,
nosio je uvijek u depu listu sa imenima konja i esto ih je
pominjao na telefonu.
Bjee to veliki meneder, ree djeak. Moj otac ga
smatra najveim.
Zato, to je ovdje boravio najee, ree starac. Da je
Deroer produio da i dalje svake godine dolazi ovamo, tvoj
otac bi ga smatrao za najveeg.
Pa ko je zapravo najvei meneder? Lik ili Majk
Gonzales?
Mislim da su jednaki.
A najbolji ribar si ti.
Ne, poznajem druge bolje.
Que va, ree djeak. Ima mnogo dobrih ribara a nekih i
sasvim velikih. Ali, nijednog kao to si ti.
Hvala. To me ini ponosnim i srenim. Nadam se da
11

neu naii na ba tako veliku ribu pa da sve nae preanje

prianje ispadne la.
Takve ribe nema, samo ako si jo uvijek jak kao to
tvrdi.
Moda vie i nisam tako jak kao to mi se ini, ree
starac. Ali ja znam razne majstorije a pored toga sam jo
vian i uporan.
Sada treba da legne da bi ujutru bio svje. Ja u vratiti
stvari na Terasu.
Onda, laku no. Doi u ujutru po tebe.
Ti si moj budilnik ree djeak.
Starost je moj budilnik ree starac. Zato se stari ljudi
bude tako rano? Da li zato da produe svoj dan?
Ne znam, ree deko. Znam samo da mladii kao to
sam ja spavaju vrsto i dugo.
Sjeam se toga, ree starac. "Probudiu te na vrijeme.
Ne volim da me onaj moj budi. ini mi se onda kao da
sam tada daleko ispod njega.
Znam.
Spavaj dobro, stari.
Djeak izae. Dok su jeli, svjetlost nije gorjela na stolu, i
starac svue pantalone i u pomrini prie krevetu. On savi
pantalone i od njih napravi jastuk. Zatim se uvi ebetom i lee
preko starih novina koje su pokrivale federe kreveta.
Zaspao je za tili as i sanjao o Africi, kada je bio jo mlad,
i o dugim zlatnoutim obalama, kao i o bijelim obalama koje
bjehu tako svijetle da ih je bolno gledati, i o visokim grebenima
i velikim tamnim brdima. Sada je ve svake noi ivio na toj
obali i u svojim snovima sluao je hujanje mora i gledao kako
amci uroenika plove po njemu. Dok je spavao, osjeao je
miris katrana i kuine sa palube, i udisao miris Afrike koji je
jutrom donosio vjetar s kopna.
Budio se obino kada bi osjetio vjetar sa kopna i onda se
oblaio i odlazio da probudi djeaka. Ali te noi vjetar sa
12

kopna je dunuo suvie rano, i on je u snu znao da je suvie

rano, i zato nastavi sa svojim snovima i vidje kako se bijeli
vrhovi ostrva uzdiu iz mora, a zatim je sanjao o raznim
lukama i plovidbama po Kanarskim ostrvima.
Vie nije sanjao o burama, ni enama, ni velikim
dogaajima, ni grdnim ribama, ni bojevima, ni o takmienjima
ko e biti jai, ni o svojoj eni. Sada je sanjao samo o
naseljima, o predjelima i lavovima na obali. Oni su se igrali
kao mlade make na suncu, i on ih je volio kao to je volio i
djeaka. Nikada nije sanjao djeaka. Jednostavno bi se
probudio, pogledao kroz otvorena vrata prema mjesecu, razvio
pantalone i navukao ih. Pomokrio bi se napolju ispred kolibe i
onda bi stao da se penje uz drum da probudi djeaka. Drhtao je
od jutarnje hladnoe. Ali je znao da e se od drhtanja i hodanja
ugrijati i da e uskoro zaveslati.
Vrata kue u kojoj je djeak stanovao ne bjehu zakljuana,
i on ih otvori i ue tiho, bosih nogu. Djeak je spavao u prvuj
sobi na nekom leaju i starac ga je lijepo mogao vidjeti pri
mjeseini koja je sve vie blijedjela. Paljivo je uzeo njegovu
nogu i drao je sve dotle dok se djeak nije probudio, okrenuo
se i pogledao ga. Starac mu klimnu glavom, i djeak uze
pantalone sa stolice kraj kreveta i obue ih, sjedei na krevetu.
Starac izae kroz vrata a djeak poe za njim. Bio je
sanjiv i starac ga zagrli i ree: ao mi je.
Que va, na to e djeak. Takav je na ivot.
Sputali su se niz obronak sve do stareve kolibe i za
cijelo vrijeme, dok su ili niz ulicu, prolazili su bosonogi ljudi
nosei jarbole svojih amaca.
Kada su dospjeli do stareve kolibe, djeak uze klupad
konopca i harpun i udice, a starac je nosio na leima jarbol sa
omotanim jedrima. Da li bi pio kafu? upita djeak.
Ostaviemo stvari u amac i zatim emo je popiti.
Kafu su pili iz neke kutije kondenzovanog mlijeka u krmi
gdje su ribari jutrom navraali.
13

Kako si spavao? zapita djeak. Sada je ilo koraao,

mada mu je jo bilo teko da se sasvim rasani.
Vrlo dobro, Manoline, ree starac. Danas sam tako
siguran u sebe.
I ja sam, odgovori djeak. Sada treba da donesem tvoje
i svoje sardine, pa i tvoj svjei mamac. Onaj moj nosi sam na
pribor. On ne eli da mu ga bilo ko nosi.
Ja sam drugaiji, ree starac. Dozvolio sam ti da nosi
stvari kad si imao pet godina.
Da, znam, ree djeak. Vraam se odmah. Popij jo
jednu kafu. Ovdje uivamo kredit.
On ode bosonog preko koralnog stijenja do ledinice gdje
su uvani mamci.
Starac je pio kafu polako. To je bilo sve to e okusiti
cijeloga tog dana i bio je svjestan da je mora popiti. Odavno
ve nije mario za jelo i nikada nije nita nosio sa sobom. Imao
je bocu vode u pramcu malog amca, i to bjee sve to mu je
trebalo za cio dan.
Mladi se vratio sa sardinama i sa oba mamca zamotana u
novine i oni pooe niz stazu prema amcu; osjeali su ljunak
pod nogama, a onda podigoe amac i otisnue ga u vodu.
Sreno stari.
Sreno, ree starac.
On namjesti vesla obloena konopcem u karike, odupre se
i poe da se izvlai kroz pomrinu iz luke. I drugi amci su se
otiskivali na more, i sada su se ula njihova vesla kako
pljuskaju po vodi mada ih on sada, kada se mjesec nalazio iza
breuljka, nije mogao vidjeti.
Kadikad bi neko progovorio u amcu. Ali, najee je na
njima vladao muk i ulo se samo udaranje vesala. Kada su
izali iz luke, svaki se upuivao prema onom mjestu gdje se
nadao da e nai ribu. Starcu je bilo jasno da je trebalo ii
daleko na puinu, i on je ostavljao miris kopna za sobom i
veslao je u istom, jutarnjem dahu mora. Vidio je svjetlucanje
14

morske trave u vodi kad je veslao preko onog dijela mora koji
su ribari nazvali dubokim ponorom jer je tu nastajala nagla
dubina od sedam stotina arina. Ovdje su se nalazile sve
mogue ribe, jer se udaranjem struje o strme zidove morskog
dna stvarao vrtlog. Tu su se okupljale ogromne koliine sardela
i sitne ribe, nekiput na najdubljim mjestima, i jato mastiljavih
riba i ove su se nou pele do same povrine gdje su se sve
ribeputnice hranile njima.
U pomrini je starac osjeao kako se pribliuje jutro i, dok
je veslao, raspoznavao je treptavi zvuk leteih riba koje su
izlazile iz vode i siktanje koje je dolazilo od njihovih ukoenih
krila dok su letjele pored njega. Naroito je volio letee ribe;
one su bile njegovi najbolji prijatelji na okeanu. Bilo mu je ao
ptica, naroito malih, njenih morskih lasta, koje su neprestano
letjele i traile a skoro nikada nita nisu nalazile, i on je mislio
da je ptiji ivot tei od naega izuzev ptica grabljivica. Zato
se raaju tako njene i fine ptice, kao one morske laste, kada je
more u stanju da bude tako grozno. Ono je dobroudno i
arobno lijepo. Ali ono moe biti tako strano i to iznenada, i te
ptice, koje su letjele i leprale i lovile, sa onim njihovim
sjetnim glasovima, suvie su krhke za more.
Mislio je o moru kao o la mar, kako ga ljudi zovu na
panskom, kad ga vole. Katkad, oni to ga jako vole, govore
ravo o njemu, ali se ipak uvijek izraavaju o njemu kao o
eni. Neki opet od mlaih ribara, koji su raspolagali motornim
amcima kupljenim onda kada je ajkulina jetra donosila veliki
prihod, govorili su o njemu el mar, dakle u mukom rodu.
Govorili su o njemu kao takmacu ili kakvoj tvravi, pa ak i
kao o neprijatelju. Ali, starac je uvijek mislio o njemu u
enskom rodu, kao o neemu to moe da uskrati ili prui
veliku milost, i kada je bilo divlje i ravo, ono ipak nije bilo
krivo. Mjesec utie na njega kao na enu, eto, tako je on mislio.
Veslao je sada ravnomjerno, i to za njega nije
predstavljalo nikakav napor, jer se drao svoga tempa a
15

povrina okeana je bila ravua, izuzev pojedinih vrtloga u struji.

Treinu svoga rada prepustio je struji a kada poe da svie, on
vidje da se nalazi dalje nego to je vjerovao da e se u to doba
nalaziti.
itavu sam nedjelju pretraivao dubine ovog ponora i
nisam nita uradio, razmiljao je on. Danas u raditi na
otvorenom moru, razmiljao je on, gdje se nalaze jato bonita
i albakora a moda e se meu njima nai i kakva velika riba.
Prije nego to je sasvim svanulo, postavio je mamce i
prepustio se struji. Jedan mamac se nalazio na dubini od 40
arina, drugi na 75 a trei i etvrti duboko dolje u plavom
moru, u dubini od 100 do 125 arina. Svi su mamci visili
glavom okrenuti nadolje; vrh udice bio je zaboden vrsto u
ribu-mamac a cio ostali slobodni dio, luk i drka, bjehu
pokriveni sardinama. Svaka sardina je bila probodena kroz oi
tako da su one inile poluvijenac oko elika koji je kroz njih
prolazio. Nije bilo mjesta na udici koje svojim dobrim ukusom
i prijatnim mirisom ne bi privuklo kakvu veliku ribu.

16

2
Djeak mu je dao dva sitna svjea tunja ili albakore koji su
visili na najdonjim konopcima kao olovni tegovi, a na drugim
je imao veliku, plavu skuu kao i jednu sardelu koju je jednom
ve upotrijebio. Ali, one su se nalazile jo uvijek u dobrom
stanju i bile su okruene ukusnim sardinama koje su ih inile
jo mirisnijim i primamljivijim. Svaki konopac, debeo kao
kakva vea olovka, bjee vezan za svjei, soni tap, koji je pri
najmanjem trzaju ili dodiru mamca morao zadrhtati, a svaki
kanap je imao jo po dva klupeta od 40 arina koja su mogla
biti privezana za druge rezervne smotuljke, tako da je u sluaju
potrebe riba mogla da odvije i preko tri stotine metara konopca.
Sada je starac posmatrao poloaj tri tapa i veslao paljivo
da bi odravao konopce u odreenim duinama. Bilo je sasvim
svijetlo i sunce tek to nije granulo.
Blijedo sunce se pojavi iz mora, i starac je vidio druge
amce rasute po struji dosta blizu obale. Zatim sunce sinu
sjajnije i treperenje se osu iznad vode, i onda, kada se potpuno
diglo, bljeskalo je na glatkoj puini, tako da ga oi zaboljee, a
on je veslao ne gledajui ga. On je gledao u vodu i posmatrao
je konopce koji su se sputali pravo u tamno more. Drao ih je
uspravnije nego iko drugi, tako da se u svakom sloju mranih
dubina struje nalazio po jedan mamac za svaku vrstu ribe koja
bi plivala tu u blizini. Meutim, udice drugih ribara nosila je
struja i deavalo se da su one bile u dubini od sto arina dok su
ribari mislili da se nalaze na ezdeset arina.
Ali, mislio je, drim ih ba kako treba. Samo, vie nemam
sree. Ko zna? Moda danas? Svaki dan je nov dan. Dobro je
kad ovjek ima sreu. Tanost mi je ipak draa. I onda, kada
srea, doe, spreman si.
Sunce se pelo nebom ve puna dva sata i oi ga vie nisu
boljele kad je gledao prema istoku. Na vidiku su bila jo svega
tri amca, i inilo se da su vrlo mali i sasvim blizu kopna.
17

Cijeloga ivota jutarnje sunce mi je peklo oi. Pa ipak, one

su jo dobre. S veeri mogu slobodno gledati pravo u njega, oi
mi ne zasjeni. A ono je sveeri jae. Ali, jutrom mi zadaje bol.
Tog trenutka spazio je pticu fregatu, dugih crnih krila
kako krui na horizontu ispred njega.
Brzo je padala: obruavala se okomito, krila povijenih
unazad, i zatim je ponovo kruila.
Neto ima, ree starac. Ne vreba ona samo tek tako.
Veslao je polako i ravnomjerno prema mjestu gdje je ptica
kruila. Nije se urio i svoje konopce je i dalje zatezao i
poputao. U struji je plovio neto bre, ali je zatezao konopce
jo uvijek besprijekorno, mada neto nervoznije nego prije no
to je poao za pticom.
Ptica se die u vazduh i kruila je opet nepokretnih krila.
Zatim se iznenada ustremi, i starac vidje kako se, nad
povrinom, letee ribe oajno rasprtae.
Delfin, glasno zausti starac. Ogroman delfin.
Ostavi vesla i izvue iz pramca neki kratak kanap. Kanap
je imao udicu od ice i udicu srednje veliine, i on prikai kao
mamac jednu od sardina. Prebaci ga preko ograde i privrsti za
jedan prsten na pramcu. Zatim stavi mamac i na drugi konopac
i ostavi ga sklupanog pod pramcem u sjenci. Onda opet
zavesla i posmatrae crnu pticu dugih krila, koja je sada
estarila nad samim morem.
Dok ju je posmatrao, ptica se ponovo ustremi zabaenih
krila, a kada se dade u potjeru za leteim ribama, zamahnu
snano i uzaludno krilima. Starac je vidio lako nadimanje vode
koje prouzrokuju veliki delfini kad idu u potjeru za gonjenim
ribama. Delfini su sjekli vodu pod leteim ribama a zatim bi,
kad bi se ptice sunovratile u dubinu, munjevito nestajali pod
vodom. To je veliko jato delfina, mislio je on. Razvili su se
iroko i letee ribe imaju malo izgleda da se izvuku. A ptica
nema nikakvog izgleda. Letee ribe su isuvie velike za nju, a
uz to i plivaju strano brzo.
18

Posmatrao je letee ribe, koje su se neprestano gubile i

pojavljivale, kao i bezuspjeno nastojanje ptice. Ovo jato mi je
umaklo, mislio je on. Lete ti one i brzo i daleko. Ali, moda e
mi poi za rukom da susretnem koju zakasnjelu od njih, a
moda ih sada opkoljava moja velika riba. Moja velika riba
mora da je negdje u blizini.
Oblaci iznad kopna narastoe sada poput brda, a obala je
bila jo samo duga, zelena linija sa sivoplavim breuljcima iza
sebe. Voda postade tamnoplava, tako tamna da je izgledala
skoro grimizna. Kad bi pogledao u dubinu, vidio bi crvene alge
planktona u tamnoj vodi i neobinu svjetlost koju je sada
rasipalo sunce. Posmatrao je svoje udice i vidio kako se gube
vertikalno u vodi, i radovao se to je bilo mnogo planktona, jer
je to znailo da tu riba mora biti obilato. Neobina svjetlost
kojom je sunce, sada kada je odskoilo, bojilo vodu, kao i
oblici oblaka nad kopnom, predskazivali su dobro vrijeme.
Ptica je, pak, bila sada skoro izvan vidika i nita se nije
pokazivalo na povrini vode sem neto utog, od sunca
izblijedjelog sargasomorskog korova i ljubiastih, vrstih
oblika, svjetlucavog piktijastog klobuka otrovne meduze koja
se kretala pored samog amca. Naginjala se na stranu, pa se
opet uspravljala. Vrtjela se veselo kao mjehur sa svojim dugim
smrtonosnim crvenim koncima to su se skoro jedan metar
vukli po vodi.
Agna mola, ree starac, ti kurvo.
Stojei na mjestu najzgodnijem za veslanje, pogleda u
vodu i opazi sitne ribe, iste boje kao i otrovni konci kako
plivaju izmeu njih, i tananu sjenku koju su bacale meduze.
Ribice su bile imune protiv toga otrova. No ljudi nisu, pa bi se
kada bi, dok se starac bori s ribom, konci obavili uad i ostali
tako da vise, sluzavi i ljubiasti, dobijali plikovi i rane po
rukama i akama. Otrov agna mola djelovao je brzo i pekao
kao poslije udarca biem.
Svjetlucavi klobuci bjehu arobno lijepi. Ali su bili
19

najpodmukliji od svega to se krilo u moru, a starac je gledao

sa zadovoljstvom kada bi ih morske kornjae prodirale. Kada
ih kornjae spaze, priblie im se sprijeda, zatvore oi, tako da
budu savreno zatiene oklopom, i prodiru ih otrovne
konce, i sve ostalo. Starac je posmatrao rado kad ih kornjae
zgrabe, ali on ih je i sam, sa uivanjem, gazio na obali poslije
bure, i sluao kako prte kada bi ih svojim tvrdim cipelama
razmrskavao.
Volio je zelene kornjae kao i one to su im glave sline
jastrebu, zbog njihove elegancije i brzine i vrijednosti, a gajio
je prijateljski prezir prema onim ogromnim, glupim, u utom
oklopu, neobinim u svojoj ljubavnoj igri, koje su gutale tako
zadovoljne, zatvorenih oiju, otrovne meduze.
Kornjae nisu imale za njega nieg mistinog, mada se
dugo godina vozio u amcima sainjenim od kornjainog
oklopa. Zalio ih je sve, ak i velike kornjae, koje su bile duge
kao i njegov amac i teile jednu tonu. Najvei broj ljudi nema
srca prema kornjaama, jer srce kornjae kuca jo mnogo
asova poto bude ubijena i raskomadana. Ali, razmiljao je
starac, i ja imam isto takvo srce, a moje noge i ruke su iste kao
njihove. Jeo je njihova bijela jaja, da bi ojaao. Jeo ih je tokom
cijeloga maja da bi se u septembru i oktobru mogao ponijeti s
velikim ribama.
Pio je, takoe, svakoga dana, po olju ribljeg ulja iz suda
koji je liio na bubanj, i to u kolibi gdje su mnogi ribari
ostavljali svoj alat. Stavljao ga je svima ribarima kad bi ga
eljeli na raspolaganje. Ukus toga ulja bio je skoro svima
odvratan. Ali, on ipak nije bio odvratniji nego ustajati u doba
kada su se obino dizali, a pored toga bio je dobar i protiv svih
nazeba i gripa, a koristio takode i oima.
Starac pogleda uvis i vidje kako ptica opet krui.
Nala je ribu, ree starac. Ni jedna letea riba nije sjekla
povrinu a nisu se vidjele ni male, usamljene ribice. I dok je
starac tako posmatrao, jedan mali tunj skoi u vazduh, prevrte
20

se i zari se glavake u vodu. Tunj zasija poput srebra na suncu

i, kada se ponovo nae u vodi, pojavi se jo jedan, zatim drugi,
i oni su skakali u svim pravcima i udarali kao biem po vodi
koja se preli pjenom i onda se dadoe u potjeru, dugim
skokovima, za ribicama. Opkolie ih i poee da im se primiu.
Uhvatio bi ih da ne plivaju suvie brzo, mislio je starac, i
gledao kako se jato probija kroz vodu i kako se ptica sputa i
gnjura za ribicama koje su, obuzete panikom, jurile tamo-amo
po povrini.
Ptica je od velike pomoi, ree starac. Ba u tom
trenutku zatee se ue pod njegovim nogama i on ostavi veslo i
osjeti teinu malog tunja koji se koprcao dok je zatezao ue i
poeo da ga izvlai. Trzanje je postajalo sve jae dok je
izvlaio, i on vidje u vodi plava leda ribe i zlatnu boju njenih
bokova prije nego to ju je bacio u amac. Ona je leala cijela
cjelcata i obla na suncu i buljila svojim neinteligentnim oima
dok je brzim trzajima i udarcima svoga glatkog i pokretnog
repa o bok amca sebi unitavala ivot. Starac je udari iz
dobroudnosti po glavi i baci je, dok joj je tijelo jo drhtalo, u
sjenku ispod amca.
Albakora, ree glasno. To e biti izvrstan mamac. Bie
da ima deset funti. Nije se sjeao kada je prvi put poeo sam
sa sobom govoriti naglas. U staro doba, kada bi bivao sam,
pjevao je, a nekad je pjevao nou, u maku ili amcu od
kornjainog oklopa, dok bi sam na strai stajao sa veslom.
Vjerovatno je poeo da govori sam sa sobom, kada bi ostao
sasvim sam, onda kada ga je djeak napustio. No vie se ne
sjea. Kad bi on i djeak zajedno ribarili, govorili su obino tek
kada bi bilo potrebno. Priali su samo nou ili kada nisu mogli
zbog nevremena da isplove iz luke. Na moru se smatralo
vrlinom ne govoriti suvino i starac se toga uvijek drao i
potovao. Sada je, medutim, svoje misli glasno izraavao, jer
time nikom nije dosaivao.
Da me drugi uju kako govorim glasno, mislili bi da sam
21

poaavio, ree on. Ali, poto ja to nisam, sasvim mi je

svejedno. Bogati imaju radio u amcu pa im on pria. I sluaju
vijesti o bezbolu.
Nije sada vrijeme da se misli na bezbol, razmiljao je.
Vrijeme je sad da se misli samo na jednu jedinu stvar. Na onu
za koju sam roen. Moda je, eto, neka velika riba u blizini
ovog jata, razmiljao je. Uhvatio sam samo jednu zlehudu
albakoru, ali, one su se dale daleko na puini na posao, a
inae su vrlo brze. Sve to danas izlazi na povrinu kree se
brzo i u pravcu sjeveroistoka. Da li zbog dnevne svjetlosti? Ili
je to vremenski predznak, meni nepoznat?
Vie nije vidio zelenilo obale, ve samo vrhove plavih
breuljaka, koji su se bijeljeli kao da su bili pokriveni
snijegom, i oblake koji su se, kao snjena brda, nadnosili nad
njima. More je bilo sasvim tamno a svjetlost je stvarala prizme
u vodi. Bezbojni djelii planktona bili su sada od sunca, koje se
visoko diglo, kao razjedeni, i starac je vidio jo samo visoke
prizme u modroj vodi dubokoj jednu milju, gdje su njegovi
konopci nestajali pod pravim uglom.
Tunjevi ribari su zvali sve takve ribe tunjevima i
razlikovali ih po imenu samo onda kada su ih nosili na pijacu
ili ih namjeravali dati u zamjenu za mamce opet su iezli u
dubini. Sunce bjee sada vrlo jako i starac ga je osjeao na
svom potiljku prilikom veslanja a osjeao je kako mu znoj curi
niz lea.
Mogao bih sasvim prosto da prepustim amac struji,
mislio je on, da spavam i da veem konopac nekoliko puta oko
prstiju na nogama, kako bi se u sluaju potrebe probudio. Ali,
danas je osamdeset peti dan pa bi danas trebalo da ulovim
neto vrijedno.
Dok je posmatrao udice, vidje kako jedan od svjeih
pruteva jako zadrhta.
Da, ree on, da, i ostavi vesla i ne udari njima o
amac. On potee konopac, uhvati ga izmeu palca i kaiprsta
22

desne ruke. Nije osjeao ni pritisak ni teinu; konopac je visio

labavo. Ovo se zatim ponovi. To bjee sada kao neki probni
trzaj, kratkotrajan i lak, a on je tano znao ta to znai. U
dubini od stotine arina, marlin je prodirao sardine, koje su
pokrivale vrh i koljeno udice, gdje je iljak, iskovan rukom,
virio iz glave malog tunja.
Starac je drao paljivo i labavo konopac i lijevom rukom
ga briljivo skinu sa tapa. Sad je mogao pustiti da mu klizi
preko ruke a da riba ne osjeti ni najmanji trzaj.
Ovog mjeseca, pa jo kad se uzme u obzir koliko se daleko
otisnuo od obale, riba mora da je ogromno velika, razmiljao
je. Jedi, ribo! Jedi! Izvoli samo! Kako su svjee, kao i ti, ribo, u
dubini od est stotina stopa u mraku ove hladne vode. Okreni
se jo jednom u tmini i vrati se i pojedi ih.
On osjeti lako, fino trzanje, zatim jo jai trzaj, jer se glava
sardine sa udice tee skidala. Poslije toga ne dogodi se nita.
Doi, ree starac glasno. Naini jo jedan krug. Samo
ih pomirii. Zar nisu ukusne. Pojedi ih ljudski a poslije njih na
redu je tunj. vrst i hladan i ukusan. Ne ustruavaj se, ribo.
Pojedi ih!
Iekivao je sa konopcem izmeu palca i kaiprsta,
gledajui istovremeno i u ostale konopce, jer je riba mogla
isplivati navie ili se spustiti nanie. Zatim se osjeti opet lak
trzaj.
Zagrie, ree starac glasno. Daj boe da zagrize.
Ipak nije zagrizla. Izgubila se a starac i ne opazi.
Nije mugla da ode, ree on. Za ime Hrista, nije se
mogla izgubiti. Samo se okrenula. Moda se prethodno malo
zakaila za udicu i sada se prisjetila.
Tada on osjeti kako neto lagano dodirnu konopac i on bi
srean.
Samo se okrenula, ree on. Zagrie. Bio je srean to
osjea lagano trzanje, a onda osjeti neto vrsto i nevjerovatno
teko. To bjee teina ribe i on olabavi konopac, i putae ga
23

sve nie, nie, nie, odmotavajui prvi od dva rezervna

klupeta. I dok je konopac lagano klizio preko starevih prstiju,
mogao je jo uvijek osjetiti veliku teinu, mada je pritisak
njegovog palca i kaiprsta bio skoro neprimjetan.
Kakva riba, ree on. Sad ju je uhvatila ustima
poprijeko i sada je vue sobom.
Zatim e se okrenuti i progutati je, mislio je. To nije
izgovorio, jer je znao, kada se govori unaprijed o neemu
dobrom, moe ono i da se izjalovi. Znao je kakva je to morala
biti ogromna riba i on je ve vidio u mislima kako se sa tunjem
koga je drala poprijeko u ustima udaljuje. U tom trenutku on
osjeti kako se ona vie ne kree, ali osjeaj teine jo nije
izgubio. Zatim, ona posta tea i on odvi jo vie konopca.
Jednog trenutka on ga pritisnu jae palcem i kaiprstom i teina
se povea i povue pravo u dubinu.
Zagrizla je, ree on. Sada u je pustiti da pojede
natenane.
Dozvolio je da mu kanap klizi niz prste dok je lijevu,
slobodnu ruku pustio i pokuao da vee slobodne krajeve oba
rezervna klupeta za uicu dva rezervna smotuljka sljedeeg
kanapa. Sada je bio spreman. Imao je u rezervi tri kanapa od po
etrdeset arina, osim klupeta kojim se sada sluio.
Jedi
jo malo, ree on, dobro progutaj.
Gutaj tako da ti se iljak zabije pravo u srce i da te ubije,
mislio je. Zatim izai na povrinu i dopusti da te ubodem
harpunom. Lijepo. Jesi li spremna? Da li si se dugo gostila?
Sada, ree glasno i sa obje ruke izvue konopac u duini
od gotovo jednog metra i onda zape jo jednom, i zatim povue
konopac iz petnih ila.
Nita se ne zbi. Riba se samo dalje polako kretala i starac
je nije mogao podii ni za jedan palac. Njegov konopac bjee
jak i namijenjen tekim ribama, i on ga je tako zatezao preko
lea da kapljice vode poee prskati iz njega. Tada konopac
poe da pravi u vodi tihi, itei um i on ga je jo uvijek drao
24

i odupirao se u trzanju. amac stade da se kree lagano prema

sjeveru.
Riba je plivala mirno i oni su plovili tihom vodom. Ostali
mamci bjehu jo uvijek u vodi, ali drugog izlaza nije bilo.
elio bih da se djeak nalazi kraj mene, ree starac
glasno. Jedna me riba vue i ja sam u stvari sad zalogaj koji
vuku. Mogao bih zategnuti konopac, ali bi tada ona bila u
stanju da ga prekine. Moram ga drati to bolje mogu i po
potrebi ga produavati. Daj, boe, da samo putuje i da ne ode
dublje."
Drao je kanap, zategnut preko lea i gledao je u njegov
kosi poloaj u vodi, kao i u amac koji se kretao ravnomjerno
prema zapadu.
To e je stati glave, razmiljao je starac. Nije u stanju da
izdri dugo. Ali poslije etiri sata riba je jo uvijek plivala
prema otvorenom moru, vukui za sobom amac, a on je jo
uvijek drao zategnut konopac preko lea.
Bilo je podne kad je zagrizla udicu, ree on. A jo je
nisam ni vidio.
Prije nego to je ulovio ribu, stavio je na glavu veliki
slamni eir i on ga je sada grebao po elu. Bio je edan, te
klee i paljivo, da ne bi pomjerio konopac, istee se, to je
vie mogao, prema boci sa vodom. Otvori je i uze jedan gutljaj.
Zatim se nasloni na pramac da bi se odmorio. Sjedio je na
nerazapetom jarbolu i jedru i nije se trudio da razmilja, ve je
samo elio da to sve izdri.
Onda se okrenu i vidje da se kopno vie nije ni naziralo.
Sasvim je svejedno, pomisli on. Mogu se vratiti natrag,
orijentiui se pomou odbljeska svjetlosti iznad Havane. Jo
ima dva sata do zalaska sunca i moda e prije tog doba ona
izroniti. Ako to ne uini sada, onda e izroniti kad mjesec
zasija. Ako i tada to ne bude, onda e moda izroniti kada
sunce grane. Nije me uhvatio jo nikakav gr i osjeam se
dovoljno snanim. Najzad, ona ima udicu u drijelu a ne ja.
25

Ali, kakva mora da bude riba koja tako vue! Mora da je dobro
zagrizla. Da mi je samo jednom da je vidim kako bih saznao
kakvog imam protivnika.
Cijele te noi riba nije promijenila kurs, niti pravac, koliko
je to starac mogao da razabere po poloaju zvijezda. Poslije
zalaska sunca zahladi i znoj se suio hladei stareva lea,
njegove ruke i njegove stare noge. U toku dana, uzeo je dak
kojim je bio pokrio sud sa mamcem i prostro ga na suncu da bi
se osuio. Kada je sunce zalo, on ga ogrnu oko vrata, tako da
mu je visio niz lea.
I on ga paljivo podmetnu pod konopac koji se sputao
preko njegovih lea. Dak ublai, poput jastuka, pritisak
konopca i on pronae poloaj u kome se skoro ugodno osjeao.
Poloaj bjee stvarno samo unekoliko manje neugodan nego
prije, ali njemu se inio skoro prijatan.
Ni ja njoj, ni ona meni jedno drugom ne moemo nita
uiniti, razmiljao je. Sve dok tako vue.
U jedan mah ustade i pomokri se preko ivice amca i
pogleda prema zvijezdama i prokontrolisa svoj kurs. Konopac
bjee kao kakva fosforescentna pruga koja je padala pravo sa
njegovih lea u vodu. Sada su napredovali sporije i svjetlost
iznad Havane bjee slabija i on je znao da sada struja skree
prema istoku. Ako vie ne budem vidio trake svjetlosti nad
Havanom, znai onda da idemo dalje prema istoku, razmiljao
je. Jer, da je kurs ribe ostao nepromijenjen, trebalo bi da ih
vidim jo nekoliko asova. Kakvi li su dananji rezultati Velike
lige, pitao se. Da ovjek sada ima radio, bilo bi izvanredno.
Zatim pomisli, pa, razmilja cijelo vrijeme samo o tome.
Misli, more, o tome ta sad da radi. Ne smije praviti gluposti.
Onda ree glaspo: Eh, da mi je deko sada ovdje! Da mi
pomogne i da sve ovo vidi.
Niko ne bi smio da ostane u starosti sam, razmiljao je. Ali
to je neminovno. Ne smijem zaboraviti da pojedem tunja prije
nego to se ukvari, da me snaga ne bi izdala. Ne zaboravi, ma
26

kako to nerado inio, da ujutru rano jede. Ne zaboravi, ree

sam sebi.
U toku noi dva delfina pribliie se amcu i on ih je uo
kako se prevru i cmoku. Umio je da razlikuje duvanje
mujaka, slino frktanju, od uzdisanja enke.
Dobra bia, ree on. Igraju se i ale i vole se. Oni su
nam braa, kao i letee ribe.
Onda osjeti samilost prema velikoj ribi koju je uhvatio.
udesna je i neobina i ko zna koliko je stara, mislio je. Nikada
ranije nisam uhvatio ribu koja je bila tako snana i koja se tako
udno ponaa. Moda je isuvie pametna pa e skoiti. Mogla
bi me svojim skokovima ili iznenadnim izbijanjem na povrinu
unititi. Ili, moda je ranije ve nekoliko puta progutala udicu
pa sad zna kako se treba boriti. Nema ni pojma da joj je
protivnik samo jedan jedini ovjek i da je taj ovjek starac.
Nego, da grdne li ribe, para e vrijedjeti ako joj samo meso
bude dobro. Ona je kao ovjek zgrabila mamac i vue ga ba
kao i ovjek i priprema se bez panike za odbranu. Da li je bilo
ta smislila, ili je prosto oajna kao i ja.
Sjetio se dana kada je upecao jednog od para marlina.
Mujak puta uvijek enku da zagrize prva, i upecana riba,
enka, poinje da se, obuzeta panikom, oajniki brani i zato se
brzo iscrpi, a za cijelo vrijeme mujak je ostao kraj nje,
prolazio ispod konopca i kruio sa njom na povrini. Mujak se
nalazio tako blizu nje da se starac uplaio da e mujak svojim
repom, otrim kao kosa, i skoro iste veliine i oblika, presjei
konopac. Kada je starac probio enku kukom za ribe i poeo je
udarati, i onda kad joj je drao vrsto kljun, nalik na rapir, i
tukao je maljem po glavi sve dotle dok joj boja ne postade
slina onoj na podlozi ogledala, i kada ju je uz pomo djeaka
podigao na palubu, mujak je bio za sve vrijeme pored amca.
Zatim, kada je starac pokuavao da razmrsi konopce i
pripremao harpun, mujak skoi visoko, sasvim pored amca,
da bi vidio gdje mu se nalazi enka i onda ga nestade u dubini;
27

njegova krila, boje lavendera, u stvari njegova grudna peraja,

rairio je svom irinom, i sve su mu se pruge mogle vidjeti. Bio
je divan, starac se sjeao, i bio je uporan.
To je bila najalosnija epizoda koju je ikada doivio,
razmiljao je starac. I djeak je bio tuan i molili smo je za
oprotaj i ubili smo je brzo.
Htio bih da je djeak ovdje, ree glasno i namjesti se
ugodno na daskama pramca i osjeti preko konopca, koji je
drao na leima, snagu ribe koja se neprekidno kretala prema,
bog te pita, kakvom cilju.
Dobro bi bilo da je ve jednom, pomou lukavstva, prisili
da izabere cilj, sjetio se starac.
Njen cilj je bio da ostane duboko u tamnoj vodi, daleko od
svih zamki i prevara i lukavstava. Moj cilj je bio da odem dalje
od svih ljudi. Dalje od svih ljudi na svijetu. Sada smo, od
podneva vezani riba i ja. I nikog nema da nam pomogne.
Moda i nije trebalo da budem ribar, razmiljao je. Nego,
roen sam da budem to. Moram se svakako podsjetiti, im
svane, da pojedem tunja.
U cik zore neto je povuklo za jedan od mamaca, koji su
se nalazili iza njega. u kako se tap lomi i konopac odvija
preko ograde amca. Izvadi u mraku no iz korica i kada je
uspio da prebaci svu teinu na svoje lijevo rame, onda je
povukao unazad i presjekao konopac o drvo ograde. Zatim
presijee konopac najblii njemu i u mraku privrsti slobodne
krajeve rezervnog klupeta. Radio je spretno jednom rukom, a
jednom nogom je stajao na klupadima da se ne bi kotrljala
dok im je vezivao vorove. Sada je imao est rezervnih
klupadi. Dva od svakog mamca koje je presjekao, a pored
toga i dva od mamca koji je riba zagrizla; svi su oni bili
povezani.
Kad svane, razmiljao je, vratiu se mamcu na dubinu od
etrdeset arina i njega u presjei i privezati za rezervno
klupe. Bie da sam izgubio dvije stotine arina dobrog
28

katalonskog cordela i udice i uice. To se moe nadoknaditi.

Ali kako nadoknaditi gubitak ako neka riba zagrize konopac i
presijee ga. Koja li je to riba maloas zgrabila mamac? Moda
marlin ili sabljarica, irokih eljusti, ili ajkula. Nisam je osjetio.
Moram se ove brzo otarasiti.
Glasno je rekao: Eh, da mi je deko sada ovdje!
Ali, deka nema, pomisli. Samo si ti, sam i bie bolje da
se vrati poslednjem konopcu, ne obzirui se da li je mrano ili
ne, i presijee ga i privrsti dva rezervna klupeta.
Tako je i uinio. Bilo je teko raditi u mraku a jednom
prilikom riba podie veliki talas koji ga obori na pod i rasijee
ga ispod oka. Tanak mlaz krvi potee mu niz obraz. Ali, ona se
zgrua i sasui prije nego to je skliznula do brade i on se zatim
vrati na pramac i nasloni na drvo. Popravi dak i paljivo
namjesti konopac, tako da mu pade preko jo neoptereenog
dijela lea, i, dok ga je tako drao ukotvljenog preko svojih
plea, ispita paljivo trzanje ribe i zatim procijeni kojom se
brzinom kretao amac.

29

3
Zato je trgnula u stranu, pomisli on. ica je sigurno
skliznula niz njena breuljkasta lea. Svakako, lea je manje
bole nego mene, ali, ne moe ona vui beskonano amac, ma
kolika da je. Sad je sve otklonjeno to bi moglo da pravi
smetnje a, pored toga, ima i mnogo rezervnog kanapa sve
to je potrebno.
Ribo, ree on blago i jasno. Ostau s tobom dok ne
umrem.
Ostae ona sa mnom, starac pomisli, i tako iekivae da
svane. Bilo je hladno pred svitanje i on se pripi uz drvo da se
zagrije. Izdrau toliko koliko i ona, razmiljao je. I pri prvoj
svjetlosti vidje kako se amac die i sputa. amac se
neprekidno kretao a kada se ukaza prvi traak sunca, ono se
nalazilo s desne strane starevog ramena.
Kree prema sjeveru, ree starac. Struja nas je skrenula
daleko prema istoku, mislio je. Dobro bi bilo da se vrati niz
struju. To bi znailo da se umorila.
Kada se sunce jo vie diglo, shvatio je da se riba nije
umorila. Postojao je samo jedan povoljan znak. Nagib konopca
je govorio da je plivala na manjoj dubini. To jo nije znailo da
e iskoiti, pomislio je. Ali mogla je.
Boe, pusti je da skoi, ree starac. Imam dovoljno
konopca.
Moda e je, ako malo vie zategne, ica ozlijediti i onda
e skoiti. Sada, kada je ve svanulo, pusti je da skae da bi
napunila svoje mjehurove du lea vazduhom i onda se nee
moi dogoditi da, prije nego to umre, ode u dubinu.
On pokusa da pojaa zategnutost, ali konopac, otkako je
riba zagrizla udicu, nije bio nikada kao sada napet do svojih
krajnjih granica i on osjeti otpor dok je vukao i onda shvati da
se ue vie nije moglo zatezati. Ne smijem ga vie vui,
pomisli. Svaki trzaj proiruje ranu od udice i onda ako skoi,
30

moe se dogoditi da joj se izvue. U svakom sluaju, osjeam

se bolje na suncu a zasada i nemam potrebe da gledam u njega.
Na konopcu se vidio uti korov ali starac je znao da to
konopac ini jo teim i zato je bio zadovoljan. To je bio uti
golfski korov koji je u toku noi svjetlucao tako jako
fosforescentnim sjajem.
Ribo, ree on, volim te i mnogo te potujem. Ali ubiu
te neminovno prije smiraja sunca.
Nadajmo se tome, pomisli.
Jedna ptiica doletje sa sjevera do amca. To je bila neka
mala ptica pjevaica i ona je letjela nisko iznad vode. Starac je
odmah vidio da je vrlo umorna.
Ptica sletje na krmu amca i tu ostade. Zatim napravi
nekoliko krugova oko stareve glave i zadra se na kanapu gdje
bjee ugodnije.
Koliko ima godina?, upita starac pticu. Da li ti je to
prvo putovanje?
Ptica ga je gledala dok joj je govorio. Bila je suvie
umorna da ispita konopac i ona se zaljuja na svojim njenim
noicama.
Jak je, ree joj starac. Suvie je jak. Da ti je no bila
spokojna, ne bi bila tako umorna. Kakve te ptice gone?
Jastrebovi, pomisli on. Lete prema moru da bi naili na
vas. Ali, on ptici ne ree nita, ona ga nije mogla razumjeti a
uskoro e saznati za jastreba.
Odmori se dobro, ptiice, ree on. Zatim odleti i
potrai svoju sreu kao i svaki ovjek, kao i svaka ptica, kao i
svaka riba.
Govorio joj je to jer su mu lea noas utrnula i sada su ga
uasno boljela.
Ostani kod mene, ptiice, ree. ao mi je to ne mogu
razapeti jedro i povesti te sobom pri lakom povjetarcu to se
die. No, bar je sa mnom jedan prijatelj. I ba tada riba tre i
starac pade na pramac a moda bi ga i bacila preko ivice da se
31

nije pridrao i popustio konopac.

Ptica odletje kad kanap zadrhta a starac nije vidio kad je
uzletjela. Desnom rukom paljivo dodirnu konopac i primijeti
da mu je ruka krvavila.
Neto mi je ozlijeeno, ree glasno i povue konopac da
bi vidio da li e riba skrenuti. Ali, kad je zategnuo do krajnje
granice, on prestade s tim i odmjeri teinu.
Osjea ga sada, ribo, ree on. A, bogami, isto tako i
ja.
On se osvrnu za pticom jer je elio njeno drutvo. Ptica se
izgubila.
Nisi ostala dugo, pomisli starac. No, tamo je svakako jo
surovije, tamo gdje si odletjela, sem ako se nisi dokopala obale.
Kako sam mogao dozvoliti da me riba povrijedi tako naglim
trzajem? Mora da sam bio glup. Ili moda zbog toga to sam
posmatrao ptiicu i razmiljao o njoj. Sad treba da obratirn
veu panju na svoj posao, a onda da pojedem tunja kako bih
sauvao snagu.
elio bih da je djeak ovdje i da imam soli, ree glasno.
Prebacujui teret konopca na lijevo rame i kleknuv
paljivo, on opra ruku u okeanu i drao je vie od jednog
minuta tako zagnjurenu i posmatrao krvavi trag i neprestano
pjenuanje vode oko ruke, a s kretanjem amca nestajalo je
krvi.
Mnogo je usporila, ree on.
Starac bi jo drao ruku u slanoj vodi, ali plaio se drugog
iznenadnog trzaja ribe i zato ustade i isprui ruku prema suncu.
Konopac je samo lako ozlijedio ruku. Ali, to bjee
najpokretljiviji dio ruke. Znao je dobro da e mu ruke biti
potrebne prije nego to se sve to svri, a zatim nije ni elio da
bude povrijeen prije no to postigne cilj.
Sada, ree kada mu se ruka osuila, moram pojesti
malo tunja. Mogu ga dohvatiti rukom i pojesti ga na miru.
On klee i nae tunja pomou kuke koja se nalazila ispod
32

pramca i povue ga k sebi, ali pazei da ne dodirne zategnute

konopce. Opet je drao konopac na lijevom ramenu i
odravajui lijevom rukom ravnoteu on svue ribu s kuke a
ovu vrati na staro mjesto. Zatim klee jednim koljenom na ribu
i gulei s lea, od glave pa sve do repa skinu tamnocrveno
meso ribe. Kada je tako zgulio est traka, rairi ih preko drveta
na pramcu, obrisa no o pantalone i uze kostur ribe za rep i
baci ga u vodu.
Sumnjam da u je cijelu pojesti, ree i pree noem
preko jedne od traka. Osjeao je hladan otar pritisak konopca,
a lijevu mu ruku zahvati gr. Ona se vrsto pripi uz konopac i
on je pogleda s puno prijekora.
I to mi je neka ruka, ree. Dobro, gri se ako hoe.
Pretvori se u kandu. Nita ti nee pomoi.
Doi samo, pomisli on i pogleda pod kojim je uglom
konopac padao u tamno more. Jedi sada, i to e ti ojaati ruku.
Ruka nije kriva a ti si mnogo asova proveo sa ribom. Ali, sa
njom si u stanju da bude vjeno. Pojedi tunja sada.
Uzeo je jedno pare i metnuo ga u usta i polako vakao.
Nije bilo neprijatno.
Dobro vai, mislio je, i izvuci sve sokove. Ne bi bilo loe
da se jede sa malo limuna i soli.
Kako si, ruko? zapita ruku, ukoenu skoro kao mrtvu.
Pojeu vie, u tvoje zdravlje.
On pojede drugo pare koje je presjekao nadvoje. vakao
je paljivo i zatim ispljuva kou.
Kako ti je, ruko? Da li je moda suvie rano da se zna?
On zagrize jo jedno veliko pare i poe ga vakati.
To je izvanredno punokrvna riba, mislio je. Srean
sam to nisam uhvatio delfina umjesto nje. Delfin je suvie
sladak. A ova nije takva, i u njoj se jo uvijek nalazi sva
snaga.
ovjek mora biti praktian, pomisli. Dobro bi bilo da
imam soli. A ne znam da li e sunce ukvariti ili osuiti ono to
33

ostane i zato e biti bolje da sve pojedem mada nisam gladan.

Riba je mirna i istrajna. Pojeu sve i onda sam spreman.
Strpi se, ruko, ree on. To inim zbog tebe.
Htio bih nahraniti ribu. Ona mi je brat. Ali moram je ubiti
i zato biti dovoljno snaan. Polako i svjesno on pojede sve to
je ostalo od ribljih traka.
On se uspravi, istei ruku o pantalone.
Sada, ree moe pustiti konopac, ruko, ja u raditi
desnom dok se ne opameti. Lijevom nogom stade na teko
ue koje je lijeva ruka drala i povue unazad da bi se
suprotstavio pritisku na leima.
Pomozi mi boe, da me gr proe, ree on, jer ne znam
ta riba namjerava. Ali, ona je izgleda mirna, mislio je, i radi
sve po planu. A kakav je moj plan? Moram ga prilagoditi
njenom, s obzirom na njezinu veliinu. Ako skoi, mogu je
ubiti. Ali, ona e se zauvijek zadrati dolje. Onda u i ja,
zajedno s njom, ostati zauvijek na dnu.
On protrlja zgrenu ruku o pantalone i pokua da otvori
aku. Ali, ona se nije otvarala. Moda e se otvoriti na suncu,
pomisli on. Moda e se otvoriti kad svarim sirovog, jakog
tunja. Ako hou da je otvorim, otvoriu je bez obzira na sve.
Ali, neu je otvarati silom. Neka se otvori sama od sebe.
Uostalom, zloupotrebljavao sam je noas kada je bilo potrebno
da presijeem i veem razne konopce.
On baci pogled po moru i osjeti kako je sada sam. Ali,
vidje prizme u tamnim morskim dubinama i zategnuti konopac
ispred sebe, i neobino talasanje u nepokretnom vazduhu.
Oblaci su se gomilali pod pritiskom pasata i on ispred sebe
vidje jato divljih plovki koje su se ocrtavale na nebu iznad
vode. Jato zatim nestade i onda se opet pojavi, i on je znao da
ovjek nije nikada sam na moru.
Sjetio se kako se neki ljudi plae kada plovei u malom
amcu izgube kopno iz vida a znaju da se nalaze u mjesecu koji
obiluje nevremenom. Sada se nalazio u periodu uragana a kad
34

on ne duva, vrijeme je u tom mjesecu najljepe u toku cijele

godine.
Ako predstoji uragan, ovjek na moru opaa uvijek dan
ranije znake na nebu. Oni, na obali, ne mogu ih vidjeti jer ne
znaju u ta da gledaju, razmiljao je. Svakako da i obala
prouzrokuje razlike u oblicima oblaka, ali, sada se uragan nee
dii.
On pogleda nagore i vidje bijele humuluse izvajane u
njene grudve sladoleda, a visoko iznad njih na septembarskom
nebu bjehu perjasti tragovi cirusa.
Lak brisa, ree on, ljepe vrijeme za mene nego za
tebe, ribo.
Lijeva mu ruka bjee jo uvijek zgrena ali se sada poe
polako otvarati.
Mrzim gr, pomisli on. To je podvala sopstvenog tijela.
Poniavajue je da se u prisustvu drugih dobije proliv usljed
trovanja hranom ili da se zbog toga povraa. Ali, gr uvijek
ga je smatrao za calambre poniava ovjeka, naroito onda
kada je sam.
Da je djeak ovdje, mogao bi je protrljati i povratiti, mislio
je. Ipak e se otvoriti.
Zatim mu desna ruka osjeti razliku u pritisku konopca i to
prije nego to je opazio promjenu njegovog nagiba u vodi. A
kada je konopac povukao k sebi i udario lijevom akom snano
i neoekivano o butinu, spazi kako nagib konopca postaje sve
blai.
Penje se, ree on. Pridrui se, ruko, molim te, hajde,
pridrui se.
Konopac se dizao lagano i ravnomjemo a zatim se ispred
amca nabra povrina okeana i riba se pojavi. Izlazila je
beskrajna i voda se slivala niz njene bokove. Bljetala je na
suncu a njena giava i lea bjehu tamni i crveni dok su joj se
pruge na slabinama prelivale u otvorenoj plavoj boji. Njen
kljun bjee dug kao tap za bezbol i zaotren kao rapir, tijelo
35

joj postoja paralelno s povrinom vode, zatim kao gnjurac

ponovo zaroni, i starac vidje kako tone, s repom nalik na veliku
kosu, i kako konopac stade da se sve vie zatee.
Dua je dvije stope od amca, ree starac. Konopac se
kretao brzo ali ravnomjerno i ribu nije obuzela panika. Starac
je pokuavao da objema rukama dri konopac ispod njegove
krajnje granice zategnutosti. Znao je, ako neprekidnim
pritezanjem ne privoli ribu da uspori, ona bi mogla da odmota
cio konopac i prekine ga.
To je velika riba i moram je umiriti. Ne smijem nikada
dozvoliti da postane svjesna svoje snage, ni svih onih
mogunosti koje nastaju njenim trzanjem. Da sam na njenom
mjestu, zapeo bih iz sve snage i povukao pa kud puklo da
puklo. Ali, hvala bogu, one nisu tako inteligentne kao mi koji
ih ubijamo; mada su plemenitije i sposobnije.
Starac je vidio mnogo velikih riba. Imao je prilike da vidi
mnoge teke i preko pet stotina kilograma i ulovio je dvije
takve grdosije u toku cijelog svog ivota. Ali, nikada sasvim
sam. Sada, sam i daleko od kopna, privezan je za najveu ribu
koju je ikada vidio, veu od svih za koje je ikada uo, a lijeva
ruka mu je bila jo uvijek zgrena kao kande u orla.
Ipak e oivjeti, mislio je Starac. Sigurno e oivjeti da
pomogne desnoj. Postoje tri stvari u bratskom medusobnom
odnosu: riba i moje ruke. Mora se otvoriti. Nedostojno je nje da
bude zgrena. Riba je opet plivala sporije i kretala se
uobiajenom brzinom.
Zato je skoila, razmiljao je starac. Kao da je htjela da
pokae koliko je velika. Sad, dodue, znam. Htio bih i ja da joj
pokaem kakav sam. Ali, onda bi vidjela i zgrenu ruku. Neka
misli da sam vie ovjek nego to sam, a takav u svakako i
biti. Htio bih da sam riba, ba ova riba, u takvim okolnostima u
kojima je i ona sada, pod uslovom da mi ostane volja i razum.
On se nasloni udobno na drvo i izdra strpljivo sav bol,
dok je riba plivala ravnomjerno, a amac se probijao lagano
36

kroz tamnu vodu. Kada je dunuo vjetar s kopna, more se malo

uzburka i u podne stareva lijeva ruka ivahnu.
Ribo, rave vijesti za tebe, ree on i podie konopac
preko daka koji mu je pokrivao lea.
Osjeao se ugodnije, ali je patio, mada to nije priznavao.
Nisam poboan, ree on. Ali, izgovoriu deset
Oenaa i Bogorodice djevo samo da uhvatim ribu, a ako
bude moja, otii u na poklonjenje Kobreanskoj djevici. Eto
obeanja!
I on poe da se moli mehaniki. Katkad je bio toliko
umoran da se molitve nije mogao sjetiti i onda je rijei
izgovarao brzo da bi sauvao automatizam. Bogorodice
djevo je lake oitati nego Oena, pomisli on.
Zdravo Marija, puna milosti gospodnje. Blagoslovena ti
jesi meu enama i blagosloven plod utrobe tvoje. Majko
boja, moli sad za nas, grenike, kao i u asu nae smrti,
amen. Zatim dodade: Blaena djevice, moli se za smrt ove
ribe. Ma koliko da je divna.
Kada je oitao obje molitve i osjeajui se sad mnogo
bolje, ali jo uvijek patei u istoj mjeri a moda jo i vie, on se
nasloni na pramac i poe mehaniki da mrda prstima lijeve
ruke.
Sunce je sada grijalo, mada je laki povjetarac pirkao.
Bie bolje da promijenim mamac na ovoj maloj udici kod
pramca, ree on. Ako se riba rijei da izdri jo jednu no,
bie opet potrebno da jedem a vode imam jo malo u boci. Ne
vjerujem da ovdje mogu uhvatiti to drugo do delfina. Ali, ako
ga pojedem svjeeg, nee biti na odmet. elio bih da se letea
riba spusti noas na amac. Ali, nemam svjetlosti da ih
privuem. Letea riba, ma koliko bila sirova, izvrsna je za jelo,
i ovjek nema potrebe da je erei. Moram sada tedjeti svaki
djeli svoje snage. Isuse, nisam znao da je tako velika.
Ipak u je ubiti, ree on. U svoj njenoj veliini i slavi.
Mada to nije poteno, mislio je, ali pokazau joj ta sve
37

jedan ovjek moe uiniti i izdrati.

Rekao sam djeaku da sam neobian ovjek. Sada je
trenutak kad to treba i dokazati.
Hiljadu puta je to ve dokazao, pa ipak to jo nije znailo
nita. Sada je opet dokazivao. Uvijek je morao ponovo
dokazivati, a nikada nije mislio o prolosti kada se nalazio u
takvim trenucima.
Bilo bi dobro da riba zaspi i onda bih i ja spavao i sanjao
lavove. Zato li su mi to lavovi najsnanija uspomena? Ne
misli o tome, stare, ree sam sebi. Odmaraj se sada
naslonjen na drvo i ne misli ni na ta. Ona se napree. A ti radi
to manje moe.
Podne je sve vie odmicalo a amac se jo uvijek kretao
lagano i ravnomjerno. Ali sa istoka dunu jai vjetar i starac je
plovio tiho lako uznemirenim morem i rana od konopca na
leima sada ga je prijatno draila. Jednog trenutka, u toku
popodneva, konopac se opet poeo dizati. Ali, riba produi da
pliva samo na neto viem nivou. Sunce pade na starevu lijevu
ruku i ramena i lea. Bilo mu je jasno da je riba skrenula sa
sjevera ka istoku.
Sada, kada je svoju ribu ve jednom vidio, mogao ju je
predstaviti sa njenim purpumim grudnim perajima, irokim kao
krilo, i velikim uzdignutim repom, kojim je sjekla tamnu vodu.
Koliko li vidi u dubinu, zapita se starac. Njeno oko je ogromno,
a konj mnogo sitnijih oiju vidi u pomrini. Nekad sam mogao
da vidim sasvim dobro po mraku. Ne u potpunom mraku. Ali,
skoro, kao maka.
Sunce i stalno kretanje prstiju povratili su mu potpuno
lijevu ruku i on poe da prebacuje sve vie tereta na nju i strese
ramenima da bi malo pomjerio u stranu otar pritisak konopca.
Ako se nisi umorila, ribo, ree glasno, mora da si vrlo
udna.
Osjetio je veliki zamor, a znao je da e se uskoro spustiti
no i zato pokua da razmilja o drugim stvarima. Mislio je o
38

velikim ligama, za njega su to bile Gran Ligas, i on je znao da

su Jenki iz Njujorka igrali sada protiv Tigrova iz Detrojta.
Ve je drugi dan kako ne znam rezultate, pomisli on. Ali,
moram imati pouzdanja i biti dostojan velikog Dimada koji
obavlja sve stvari savreno, ak i kada ga boli petna kost.
Kakav li je bol petne kosti, upita samog sebe. Un espuela de
hueso. Tako neto mi nemamo. Da li je isto tako muno, kao
kad ti pijetao-megdandija zarije mamuze u petu? ini mi se da
ne bih mogao ni to, a ni gubitak jednog ili oba oka izdrati i
nastavili, poput pijetlova, borbu. ovjek se ne nalazi mnogo
iznad ptica i zvijeri. Ipak bih radije bio ivotinja ovdje, u
tami mora.
Sve dok se ajkula ne pojavi, ree glasno. Ako ajkula
doe, onda teko i njoj i meni.
Vjeruje li da bi veliki Dimado ostao, kao ja, tako dugo
sa ribom, pomisli on. Sigurno da bi ostao, ako ne i due, jer je
snaan i mlad. I njegov je otac bio ribar. Pitam se ipak da li bi
mu bol petne kosti toliko smetao?
Ne znam, ree glasno. Nikada me nije boljela petna
kost.
Kada je sunce zalo, sjetio se, da bi ulio sebi vie
samopouzdanja, doba provedenog u Kazablanki, kada se u
jednoj tamonjoj krmi takmiio s monim crncem iz
Sijenfugosa, kojeg su smatrali najjaim na doku. Dvoboj je
trajao dan i no, s laktovima iznad kredom povuene linije na
stolu, koso ispruenih podlaktica i vrsto stisnutih aka.
Obojica su se trudili iz petnih ila da primoraju jedan drugog
da svine ruku na sto. Mnogi su se kladili i svijet je ulazio i
izlazio u sobu osvijetljenu petrolejskom lampom, i on je gledao
kako se poslije prvih osam asova sudije mijenjaju, svaka etiri
asa, da bi otili na spavanje. Pod noktima njegove i crneve
ruke pojavi se krv i oni su piljili jedan drugome u oi, ake i
laktove, a posmatrali su ih oni koji su se kladili i dalje se
etajui po sobi, ili sjedei na visokim stolicama uza sam zid.
39

Zidovi bjehu od drveta, premazani svjetloplavom bojom, a

svjetiljke su po njima bacale sjenke megdandija. Crneva
sjenka bjee ogromna i lelujala se po zidu kad god bi plamen
zatitrao.
Izgledi na pobjedu mijenjali su se stalno tokom cijele noi
i crncu su davali da pije rum i pui cigarete. Crnac je poslije
ruma pokuavao da uini strahoviti napor. Jednog trenutka
uspio je da poljulja ravnoteu stareve ruke tada on jo ne
bjee starac, ve Santjago El Campeon za itava tri palca.
Starac je ipak vratio ruku na mrtvu taku. Istog trenutka bi mu
jasno da e pobijediti crnca koji bjee zgodan ovjek i atletski
razvijen. Kada sutradan oni koji su se kladili zatraie da se
borba proglasi nerijeenom a sudija stade da klima glavom, on
zape iz sve snage i poe sve vie da obara crnevu ruku nanie
dok ova najzad ne lee na drvo. Dvoboj je poeo u nedelju
ujutru, a zavrio se u ponedeljak ujutru. Mnogi od prisutnih
traili su da se borba proglasi nerijeenom, jer je trebalo da odu
na dokove da utovaraju vree sa eerom ili do Havanske
kompanije za ugalj. Oni su nestrpljivo oekivali krajnji ishod.
A on je okonao borbu prije nego to je ijedan otiao na posao.
Dugo vremena poslije toga zvali su ga svi ampion, a u
proljee odrao se revan. Svijet se nije mnogo kladio i on je
pobijedio vrlo lako, jer je jo u prvom susretu slomio
samopouzdanje cmcu iz Sijenfugosa. Poslije toga borio se jo
nekoliko puta i zatim je prestao. Doao je do zakljuka da je
mogao pobijediti svakoga ako bi to samo stvarno htio, ali je
isto tako uvidio da bi u ribolovu takve borbe smetale njegovoj
desnoj ruci. Pokuavao je da se bori lijevom. Ali lijeva ruka ga
je obmanjivala, nije inila ono to je elio, i zato joj nije
vjerovao.
Sunce e je sada dobro ispriti, pomisli on. Nee mi se
vie zgriti sem ako noas ne zahladi. Da mi je znati ta li e se
ove noi dogoditi?
Jedan avion preletje mu visoko iznad glave na putu za
40

Majami i on je ugledao kako njegova sjenka unese paniku

meu jatom leteih riba.
Pored toliko leteih riba mora da je tu sigumo i delfin,
ree on, i cimnu konopac da bi vidio ne bi li se mogao izvui
za jo koji metar. Nije bilo mogue i konopac ostade vrst a
kapljice iz njega stadoe vrcati, to bjee znak da tek to nije
pukao. amac se okretao lagano i on je pratio avion sve dok ga
je mogao vidjeti.
Mora da je vrlo neobino u avionu, pomisli on. eleo bih
da vidim kako izgleda more sa visine? Mora biti da se dobro
vidi riba ako ne leti suvie visoko. Letio bih vrlo nisko, na
200 arina, i odozgo posmatrao ribu. Stajao sam jednom na
gredi to spaja jarbole u amcu od kornjaina oklopa i ve sa te
visine vidio sam sasvim lijepo. Delfin je tada izgledao zeleniji i
mogle su se vidjeti njegove pruge i purpurne take a mogao se
vidjeti i cio roj. Zbog ega brze ribe koje ive u tamnim
morskim strujama imaju purpurna lea ili, obino, crvene
pruge ili mrlje. Delfin izgleda naravno zelen jer je u stvari
zlatan. Ali, kada eli da se nahrani, propisno gladan, tada se
vide purpurne pruge kao i kod marlina. Da li to dolazi od
ljutine ili vee brzine?
Upravo dok su, prije no to se smrklo, prolazili kraj
velikog ostrva od morskog korova sargaso, koje se ljuljalo na
lako uzburkanom moru i davalo utisak kao da je okean
obljubljivao nekog ispod utog pokrivaa, u njegovu manju
udicu zagrize delfin. Vidio ga je tek kada je skoio u vazduh
sasvim zlatan pod posljednjim zracima sunca, izvijajui se i
koprcajui se divlje u zraku. Skakao je akrobatski, gonjen
strahom, a starac se vrati krmi i unu drei deblji konopac
desnom rukom i akom i lijevom poe vui delfina i svaki put
na izvueni dio stao bi svojom bosom lijevom nogom. Kada se
riba nae na krmi, praakajui se oajniki, starac se sae i
podie tamnozelenu ribu sa crvenim mrljama. Njena usta su
grevitim pokretima pokuavala da se oslobode udice i ona
41

tresnu o dno amca svojim dugim trupom, repom i glavom.

Zatim je on udari maljem po glavi i ona se strese i umiri.
Starac otkai udicu, namjesti novi mamac i baci je u more.
Potom se dovukao do pramca. Opra lijevu ruku i obrisa je o
pantalone. Zatim premjesti konopac s desne ruke na lijevu i
opra desnu aku, dok je istovremeno gledao kako sunce tone u
okean. A iz vida nije isputao ni nagib debelog konopca.
Nije ga uopte izmijenila, ree on. Ali, ispitujui
pritisak vode o svoju ruku, utvrdio je da se kretao primjetno
sporije.
Staviu oba vesla ispred pramca i to e jo vie usporiti
hod u toku noi, ree on. Dobra je nou, a i ja sam isto tako
dobar.
Bie bolje da delfina rasporim malo kasnije da bi krv
ostala u mesu. Mogu to uiniti docnije, a u isti mah u
namjestiti i vesla tako da pojaaju otpor amca. Bolje je da ribu
ostavim sada na miru i da je mnogo ne uznemiravam dok se ne
smrkne. Zalazak sunca je muan trenutak za ribu. On osui
ruku na vazduhu, pa zatim zgrabi konopac i oslobodi se njega
koliko god je mogao i nasloni ga na drvo kako bi isti toliki, ako
ne jo i vei, teret prebacio na amac.
Sada se uim kako treba raditi. U najmanju ruku barem
ovaj posao. Zatim se, takoe, prisjeti da riba, od kako je
zagrizla udicu, nije nita jela i da je ogromna i da joj je
potrebno mnogo hrane. Ja sam pojeo cijelog tunja. Sutra u
pojesti delfina. On ga nazva dorado. Moda u morati pojesti
neto od njega kada ga budem oistio. Jee se tee nego tunj.
Ali, najzad, nita nije lako.
Kako si, ribo? upita glasno! Ja sam sada dobro i moja
lijeva ruka je dobro a imam hrane za cijeli dan i no. Vuci
amac, ribo.
U stvari, nije se osjeao najbolje, jer bol od konopca,
zategnutog preko njegovih lea, koji skoro prestade da bude
bol, pree u potmulo osjeanje koje ga onespokoji. Ali desile
42

su mi se i gore stvari, pomisli on. Ruka mi je samo malo

povrijeena a druga se oslobodila gra. Noge su mi u redu.
Dakle, u pogledu izdrljivosti, nadmoniji sam od nje.
Sumrak rano pade, jer se, uopte, po zalasku sunca, rano
smrkava u septembru. On se nasloni na drvo i predade se
odmoru koliko mu je to bilo moguno. Pojavie se prve
zvijezde. Nije im znao imena ali ih je vidio i bio uvjeren da e
se na kraju pojaviti sve i da e nad njim bdjeti svi njegovi
daleki prijatelji.
Riba je takoe moj prijatelj, ree glasno Takvu ribu
nisam nikada vidio niti uo o njoj. Ali, moram je ubiti. Drago
mi je to nas niko ne prisiljava da ubijamo zvijezde.
Zamisli, kad bismo svakog dana morali ubijati mjesec.
Mjesec bjei. A zamisli ta bi bilo kad bismo svakodnevno
morali ubijati sunce? Ipak smo roeni pod srenom zvijezdom,
pomisli on.
Tada mu bi ao velike ribe koja nema ta da jede, no
odlunost da je ubije, ni za asak ne popusti uprkos toga to ju
je alio. Koliko e ona ljudi nahraniti. Pa, ipak jesu li svi oni
dostojni da je pojedu. Ne, svakako da nisu. Nema nijednog
dostojnog da je pojede, kada ovjek pomisli na njen podvig i na
njeno dostojanstvo.
Te mi stvari nisu jasne, ree u sebi. Dobro je, ipak, to se
ne moramo truditi da ubijamo sunce, ili mjesec, ili zvijezde.
Dosta je ve i to to ivimo na moru i ubijamo svoju brau.
A sada, pomisli on, vrijeme je da porazmislim kako da je
zaustavim. To se moe izvri i na zlo i na dobro. Moglo bi se
desiti da odvijem isuvie konopca, i pri tom da vesla jo koe i
sasvim uspore kretanje amca, pa da tako izgubim moju ribu
im pone da trza. Njeno sporo vuenje amca produuje u isti
mah nae patnje, ali me ini bezbjednim, jer ona moe da jurne
takvom brzinom koju jo nijedanput nije razvila. Ma ta se
desilo, moram rasporiti delfina da se ne bi ukvario i uzeti koji
zalogaj kako bih bio horan i snaan.
43

Odmarau se jo jedan sat i ispitivati njenu snagu i

postojanost prije nego to ponem posao i donesem odluku. U
meuvremenu, vidjeu ta radi, ima li kakvih promjena. Vesla
dobar je to trik ali dolo je vrijeme koje ne trpi rizik. Jo
uvijek je to velika riba, a svojim oima sam vidio udicu u uglu
njenih eljusti vrsto zatvorenih. Udica nije tako strana. Ali,
glad je ono to joj nanosi bol i protiv ega nije u stanju da se
bori. Odmori se sada, stare, pusti je nek radi ta joj je volja
sve dok ti se ne ukae prilika da doe na red.
Uinilo mu se da je otpoivao puna dva sata. Mjesec se
kasno ukazivao i stoga nije znao da se orijentie u vremenu.
Ba se i nije ljudski odmorio. Na leima je osjeao jo uvijek
pritisak koji je prouzrokovala riba i zato se rukom osloni na
ivicu, elei da na amac prenese to vie tereta.

44

4
Kako bi bilo jednostavno da zategnem konopac, pomisli
on. Ali, ona bi ga mogla prekinuti i najmanjim trzajem. Moram
ublaiti pritisak konopca na tijelo i biti u svako doba spreman
da ga poputam objema rukama.
Pa ti jo nisi spavao stare, ree glasno. Ima ve pola
dana i jedna cijela no a, evo, sada i drugi dan kako ne spava.
Mora nekako izmudrovati da malo odrijema u sluaju da
zapliva mirno i ravnomjerno. Ako ne odspava, moe ti se
pomutiti u glavi.
Glava mi je dovoljno bistra, pomisli on. Suvie bistra.
Bistar sam isto toliko koliko i zvijezde, moje sestre. Ipak
moram da spavam. One spavaju, i mjesec i sunce isto tako
spavaju, i okean katkad spava kad nema struja i kada je
savreno mirno.
Ne zaboravi da spava, mislio je. Sasvim prosto zaspi a to
se tie konopca, rijei to pitanje na neki prost ali siguran nain.
Sada, natrag, i oisti delfina. Suvie je opasno sluiti se
veslima kao konicom ako se mora odspavati.
Moda u izdrati bez spavanja, ree sam sebi. Ali to
je suvie opasno.
On stade da se privlai krmi na rukama i koljenima pazei
budno da ne uznemiri ribu. Moda je u polusnu, pomisli on.
Ali, ja neu da se ona odmara. Mora da tegli dok ne umre.
Kad je doao do krme, on se okrenu tako da mu cio teret
ueta pade na lijevu ruku a desnom izvue no iz korica.
Zvijezde bjehu sada sjajne i on vidje jasno delfina, zabode mu
otricu noa u glavu i svue ga pod krmu. Zatim jednom
nogom stade na ribu i hitro je raspori od trbuha pa do pod samo
grlo. Onda ostavi no i desnom joj rukom izvadi crijeva, oisti
je i istre krge. Osjeti teinu njenog eluca i otvori ga. Dvije
letee ribe su se nalazile u njenoj utrobi. Bile su svjee, on ih
stavi na stranu i izbaci crijeva i eludac preko krme. Potonue,
45

ostavljajui za sobom fosforescentni trag u vodi. Delfin bjee

hladan i nekako leprozno bijel pri svjetlosti zvijezda i starac
oguli jednu njegovu polovinu dok mu je desnom nogom stajao
na glavi. Zatim ga okrete i zguli drugu polovinu i onda isijee
obje strane, od glave do repa.
On baci kostur preko ograde i pogleda za njim ne bi li
spazio virove u vodi. Vidio je samo njegovo svjetlucanje dok je
tonuo. Zatim se okrete i stavi obje letee ribe pored ribljih
fileta i dok je uvlaio no u korice, vrati se polako pramcu.
Lea mu bjehu povijena pod teretom konopca koji je
vodoravno leao preko njih, a ribu je drao u desnoj ruci.
Kada se vratio na pramac, stavi oba riblja fileta na drvo a
letee ribe pored njih. Poslije toga prebaci konopac s jedne
strane lea na drugu i drao ga je opet lijevom rukom koja je
mirovala na ogradi. Nae se u stranu i opra letee ribe u vodi,
ocjenjujui pri tom brzinu vode po tome kako se ona trala o
ruku. Ruka mu bjee fosforescentna od guljenja ribe i on je
posmatrao kako je voda zapljuskuje. Otpor vode je popustio i
kada je protrljao ruku o dasku amca fosforescentne kapljice
prsnue i padoe polako u vodu.
Umorna je ili se odmara, ree starac. Sada da malo
probam svog delfina, pa da se i ja odmorim i malo odspavam.
Pod zvijezdama i u noi, hladnijoj no prethodnoj, on
pojede pola fileta od delfina i jednu leteu ribu oienu,
odsjeene glave.
Kako je izvrstan kuvan delfin, ree on a kako je
straan sirov. Neu vie nikada poi amcem bez soli ili
limuna.
Da sam bio pametan, sipao bih cijelog dana vodu po
pramcu i ona bi isparila, pa bih dobio so. Ali delfina sam
upecao skoro u sam sumrak. Ipak je to greka. Sreom, dobro
sam ga savakao i nije mi muka.
Nebo se na istoku ogrnulo oblacima, i zvijezde, koje je
poznavao, gasile su se jedna za drugom. inilo mu se da je
46

upadao u veliki kanjon oblaka. Vjetar prestade da pirka.

Kroz tri ili etiri dana promijenie se vrijeme, ree on.
Ali ne ni noas ni sutra. A sada na spavanje, stare, dok je
riba mirna i sigurna.
Drao je konopac vrsto stisnut u desnoj ruci, zatim je pod
desnu ruku podmetnuo butinu i tada se svom teinom odupro o
drvo pramca. Kad se tako namjestio, spusti konopac neto nie
preko lea, podravajui ga lijevom rukom.
Desna mi ruka moe izdrati sve dok se tako opire, mislio
je. Ako se opusti u snu, lijeva e me probuditi, jer e se tada
konopac podii. To je naporno za desnu ruku. Ali, ona je
naviknuta na tekoe. Ako odspavam dvadeset minuta ili pola
sata, dosta je. On se nae, suprotstavi cijelo svoje tijelo
konopcu, i premjesti svu svoju teinu na desnu ruku i onda
zaspa.
Nije sanjao lavove ve veliki roj delfina koji se razastro po
povrini od osam do deset milja, u doba parenja, a delfini su
skakali visoko u vazduh i padali u onaj kovitlac to se stvarao
na mjestu gdje su iskakali.
Zatim je sanjao da lei u svom krevetu, i da sjeverac duva,
da mu je vrlo hladno a njegova desna ruka utrnula, jer mu je
glava leala na njoj umjesto na jastuku.
Poslije toga je sanjao o dugakoj utoj obali i vidje kako
se prvi lav, u rani sumrak spusti do nje i kako za njim dooe
drugi lavovi, i on ostade brade podboene o ogradu amca koji
se tu ukotvio, duk je za to vrijeme duvao veernji povjetarac sa
mora a on iekivao da vidi nove lavove, i bio je tada srean.
Mjesec je ve dugo lebdio na nebu, ali on je spavao i riba
je ravnomjerno vukla, a amac se kretao prema tunelu od
oblaka.
On se probudi kad ga desna aka udari po licu a ue mu
stade da pee desnu ruku. Lijevu ruku nije osjeao, ali povue
to je jae mogao desnom i zbaci konopac. Najzad mu lijeva
ruka nae konopac i on se odupre o njega, a konopac mu je
47

sada pekao lea i lijevu ruku, koja je sad preuzela cio teret i
opako ga boljela. Pogleda u klupad koja su se glatko
odmotavala. Ba tada riba skoi i zapjenua okean i onda teko
pade. Zatim ponovo skoi nekoliko puta i amac je plovio brzo,
mada se konopac jo uvijek odvijao, a starac ga zatezao tako da
je mislio da e se prekinuti. Bio je pritijenjen o sam pramac a
lice mu zabodeno u iskomadano meso delfina i on se nije
mogao mrdnuti.
To smo i oekivali, pomisli on. Sada naprijed.
Naplati joj se za konopac. Naplati joj se.
Nije mogao da vidi kako riba skae, ve je samo uo kako
se okean lomi i kako tupo pljeska kada je riba padala. Zbog
brzine kojom se odvijao, konopac mu je sjekao gadno ruke, ali
on je znao da se to mora dogoditi, te pokua da konopac
prebaci na uljevite dijelove pazei da ne povrijedi dlan i prste.
Da je tu deko, on bi kvasio konopac, pomisli. Da, da je tu
deko. Da je tu deko.
Konopac se odvijao, ali sada poe da se odmotava sporije i
on je primoravao ribu da se bori za svaki palac. Sada je
oslobodio glavu od ukljetenosti meu daskom i komadima
ribe koju je njegov obraz zgnjeio. Zatim klee, a onda se
uspravi na noge. Konopac se i dalje odvijao, ali sve sporije. On
se dotetura do mjesta gdje je osjetio pod nogom rezervno
klupe konopca, koje nije bio vidio. Imao je jo mnogo i
trebalo je sada da riba odmota cijelo novo klupe.
Da, razmiljao je on. Skoila je vie no dvanaest puta i
napunila je mjehurove na leima vazduhom i sada ne moe da
potrai smrt u dubinama iz koje je ja ne bih mogao izvui.
Uskoro e poeti da krui i onda moram na posao. ta li ju je
tako iznenada uplailo? Da li je od gladi tako oajna ili ju je
neto uplailo u noi? Moda je iznenada osjetila strah. Ali,
ona je bila tako mirna, snana riba i izgledala je tako
neustraiva i sigurna u sebe. udnovato.
Bolje e biti da ti sam bude neustraiv i siguran u sebe,
48

stare, ree on. Dri je, dodue, ali nisi u stanju da povue
k sebi ni milimetar konopca. Uskoro e ipak morati da krui.
Sada je starac drao konopac lijevom rukom i ramenima
pa se sae te zahvati desnom rukom vodu da bi sprao ostatke
delfinovog mesa s lica. Plaio se da mu ne pozli, jer bi tada
povraao i izgubio snagu. Kada je umio i oprao lice, desnu
ruku zadra i dalje u slanoj vodi posmatrajui istovremeno i
prvu svjetlost koja je najavljivala jutro. Kree se sporo prema
istoku, pomisli on. To znai da je umorna i da pliva niz struju.
Uskoro e praviti krugove i onda tek poinje pravi posao.
Poto je doao do zakljuka da mu je desna ruka bila
dovoljno u vodi, on je izvadi i pogleda u nju.
Nije rava, ree on. A bol za ovjeka ne znai nita.
On paljivo savi konopac da ne bi zakaio svjee ozljede i
premjesti ga tako da je mogao s druge strane amca zagnjuriti
lijevu ruku u vodu.
Kad se radilo o kakvoj sitnici, nisi bila tako loa, ree
on svojoj lijevoj ruci. Ali ipak je bilo trenutaka kada si
otkazala poslunost.
Zato nisam roen sa dvije dobre ruke? Moda je greka
to je nisam trenirao kako treba. Ali, sam bog zna, da je imala
dovoljno mogunosti da se popravi. Nije bila tako loa noas
svega ju je jedanput uhvatio gr. Ako se opet zgri, neka je
onda konopac odsijee. Tog trenutka, dok je on o ovome
razmiljao, osjeao je da mu se muti svijest. Zato mu se uini
da bi trebalo da pojede jo malo delfinova mesa.
Ali, ne mogu, ree samom sebi. Bolje je biti pri istoj
svijesti nego malaksati od bljuvanja. Jedem li sad, znam da
neu izdrati, jer mi je lice bilo zabodeno u meso. Suvie je
kasno sada da pomou hrane ostanem pri snazi. Ti si lud, ree
samom sebi. Pojedi drugu leteu ribu.
Bila je tu, zgotovljena i oiena, i on je zgrabi lijevom
rukom i poe paljivo da gloe koice i pojede je svu sem
repa.
49

Hranljivija je skoro nego i jedna riba, pomisli on. Barem u

onim sastojcima koji su mi i potrebni. Uinio sam sve to sam
mogao. Neka pone da krui i neka otpone borba.
Sunce se raalo trei put otkako se otisnuo na more, i riba
je tada poela da krui.
Po nagibu konopca nije mogao primijetiti da riba krui.
Bilo je suvie rano za to. Osjetio je samo da je pritisak konopca
neto popustio i on ga poe lako vui desnom rukom. Konopac
je bio krajnje zategnut kao i uvijek, ali ba kada je htio da se
prekine, poe da izlazi iz vode. On izvue glavu i ramena ispod
konopca i stade ga izvlaiti polako i sigurno. Radio je objema
rukama pokuavajui da vue i tijelom i nogama to je vie
mogao. Njegove stare noge i ramena okretali su se u ritmu
izvlaenja.
Pravi vrlo veliki krug, ree. Ali krui.
Tada se konopac zatee, a i on ga je zatezao sve dok sa
njega kapljice nisu poele prskati na suncu. Zatim konopac
poe padati i starac klee i preko volje ga pusti da nestane u
tamnoj vodi.
Sada se u kruenju najvie udaljila, ree. Moram drati
to vre, pomisli. Usljed naprezanja, smanjivae krug.
Moda u je vidjeti kroz jedan sat. Sada je moram savladati a
potom ubiti.
Ali je riba nastavila da krui polako i starac je dva sata
docnije bio mokar od znoja i mrtav umoran. Ali, sada su
krugovi bili mnogo krai i po nagibu konopca mogao je
zakljuiti da se riba neprekidno dizala plivajui.
Ve se itav sat smrkavalo starcu pred oima, a znoj mu je
pekao oi i opekotinu iznad oiju na elu. Nije se plaio
svjetlaca koji su mu igrali pred oima. To je bilo razumljivo
zbog napornog izvlaenja konopca. Ali dvaput je osjetio
vrtoglavicu i nesvjesticu a to ga je zabrinjavalo.
Ne smijem malaksati i umrijeti zbog ovakve ribe, ree.
Sad kad mi se tako lijepo pribliava, neka mi bog pomogne da
50

izdrim. Oitau stotinu Oenaa, i stotinu Bogorodice

djevo. Ali nisam u stanju da ih oitam.
Recimo da sam se pomolio, pomisli. Naglas u se moliti
docnije.
Ba tada osjeti iznenadno trzanje konopca, koji je drao
objema rukama. Bilo je otro i teko.
To ona udara o icu na konopcu svojim kopljastim
kljunom, pomisli. To je neminovno, morala je to uiniti. To e
je moda natjerati da skoi, a ja bih vie volio da sad nastavi da
krui. Skokovi su joj potrebni da bi uzela vazduha. Ali svaki
skok moe joj proiriti ranu i onda bi mogla da se oslobodi
udice.
Ne skai, ribo, ree. Ne skai.
Riba je udarila o icu jo nekoliko puta, i kad god je
zatresla glavom, starac je pomalo poputao konopac.
Ne smije joj se poveati bol, pomisli. Ne mari to mene
boli. Ovaj bol mogu podnijeti. Ali ona bi mogla pobjesnjeti od
njenog.
Poslije kratkog vremena riba prestade udarati o lcu i opet
stade da krui polako. Sad je starac neprestano izvlaio
konopac. Ali nesvjestica ga obuze ponovo. On zahvati malo
morske vode lijevom rukom i sasu je sebi na glavu. Zatim sasu
jo malo i protrlja potiljak.
Ne hvata me gr, ree. Opet e se uskoro pojaviti, ali
ja u izdrati. Mora izdrati. Nemoj to ni spommjati.
On klee, oduprijevi se o pramac, i za trenutak prebaci
opet konopac preko lea. Ja u se sad odmarati a ona neka
krui, pa kada se primakne, ustau i nastaviu da izvlaim
konopac, odlui on.
Bilo je to pravo iskuenje odmarati se na pramcu i pustiti
ribu da sama krui, ne izvlaei konopac ni za milimetar. Ali,
kad je poputanje napetosti pokazalo da se riba okrenula prema
amcu, starac skoi na noge i poe da se okree i njie,
izvlaei olabavljeni konopac.
51

Umorniji sam nego to sam ikad bio, pomisli on. A, eto i

pasat se podie. Ali, sve e biti u redu kad je vidim u amcu.
To mi je strano potrebno.
Odmarau se dok se ona bude udaljavala u iduem
krugu, ree. Osjeam se mnogo bolje. Jo dvatri kruga i
moja je. eir je zabacio na potiljak, i on se spusti na pramac,
osjeajui kako se konopac zatee, dok se riba kruei
udaljavala.
Bori se sad, ribo, pomisli. Ja u te izvui kad se bude
okretala.
More se osjetno uzburkalo. Ali, to je bio povjetarac,
bezopasan i koristan, starcu prijeko potreban da bi dospio do
kue.
Upraviu amac jednostavno prema jugozapadu, ree.
ovjek nikad nije izgubljen na moru, a i moje ostrvo je
veliko.
Ribu je ugledao kad je zapoela trei krug.
Vidio ju je prvo kao tamnu sjenku, kojoj je trebalo toliko
dugo vremena da proe ispod amca da prosto nije mogao
vjerovati svojim oima.
Ne, ree. Tako ogromna ipak ne moe biti.
Ali, ona je bila tako velika i kad je opisala potpun krug
nae se svega tridesetak metara udaljena od njega i ovjek
vidje njen rep kako stri iz vode. Bio je vei od otrice najvee
kose i jasno svijetloljubiast iznad tamnoplave vode. On
pljusnu opet po moru, i dok je riba plivala tik ispod povrine,
starac je mogao da vidi njen ogromni trup i purpurne linije koje
su ga obmotavale. Njeno leno peraje bilo je oboreno, a
dinovska grudna peraja iroko rairena.
Dok je kruila, starac je mogao da vidi njeno oko i dvije
sive remoraribe koje su plivale oko nje. Katkad su se kaile o
nju. Katkad su hitro odlijetale. Katkad su bezbrino plivale u
njenoj sjenci. Svaka je bila tridesetak santimetara dugaka i
kad su brzo plivale, izvijale su kao jegulje svojim tijelima.
52

Starac se sad znojio ne samo zbog sunca nego i zbog

neeg drugog. Svaki put kad bi se riba mirno i polako okrenula,
on je vukao sebi konopac i bio je siguran da e je poslije jo
dva okreta moi probosti harpunom.
Moram je privui sasvim blizu, mislio je. Ne smijem je
gaati u glavu. Moram je pogoditi u srce.
Budi miran i jak, stare, ree.
U iduem krugu ribina lea su bila nad vodom, ali je ona
bila suvie daleko od amca. U sljedeem krugu bila je jo
suvie daleko, ali joj je trup izlazio neto vie iz vode i starac je
bio siguran da e je privui kad privue i konopac.
Sad je riba tiha i lijepa prilazila kruei, pokreui samo
svoju repinu. Starac je vukao to je jae mogao, da bi je
primakao blie. Za trenutak riba se okrenula njemu. Ispravila
se zatim i zapoela drugi krug.
Uznemirio sam je, ree starac. Prerano sam je
uznemirio.
Sad je opet osjetio vrtoglavicu, ali se naprezao svom
snagom da nadjaa veliku ribu. Uznemirio sam je, mislio je.
Moda u je ovog puta moi da savladam. Vucite, ruke, mislio
je. Drite se, noge! Istraj, glavo moja! Istraj za mene! Nikada
me nisi izdala. Ovog puta u je izvui.
Ali kad se napregao iz sve snage i vukao to je jae
mogao, znatno ranije no to se pribliila amcu, riba nadvue, a
zatim se ispravi i otpliva.
Ribo, ree starac. Ribo, ti e u svakom sluaju
umrijeti. Mora li i mene ubiti?
Time nita nije uinjeno, pomisli. Usta su mu bila suvie
suva da bi mogao govoriti, ali sad nije mogao da dohvati vodu.
Ovaj put je moram privui amcu, pomisli. Nisam u stanju da
izdrim jo nekoliko krugova. Jesi, ree samom sebi. Dobar
si ti.
U iduem krugu skoro ju je savladao. Ali se riba opet
ispravi i polako otpliva.
53

Ubie me, ribo, pomislio je starac. Ali ima i prava na to.

Nikad nisam vidio vee, ljepe, mirnije i plemenitije stvorenje
od tebe, brate. Doi i ubij me. Svejedno mi je ko e koga ubiti.
Sad ti se sve zbrkalo u glavi, pomisli. Mora biti priseban i
spretan kao ovjek. Ili kao riba, pomisli.
Razbistri se, glavo, ree jedva ujno. Razbistri se.
Jo dvaput ga je hvatala vrtoglavica prilikom okretanja.
Ne shvatam, mislio je starac. Svaki put je bio na ivici
svijesti. Ne shvatam. Ali u pokuati jo jedanput.
Pokuao je jo jednom i osjetio da se onesvjeuje u
trenutku kad je uspio da zaokrene ribu. Riba se ispravi i opet
polako otpliva, maui repom u vazduhu.
Opet u pokuati, obea starac, iako su mu sad ruke bile
mlitave, a vid ga je sluio samo s vremena na vrijeme. Opet je
pokuao i opet se desilo isto.
Tako pomisli i osjeti da malaksava jo prije no to je
zapoeo; pokuau jo jedanput.
Svu svoju panju, sve ono to mu je jo ostalo od snage i
davno izgubljenog ponosa, suprotstavi sad agoniji ribe, i riba
mu prie i zapliva lagano, skoro dodirujui kljunom daske
amca, i poe da prolazi kraj njega, dugaka, visoka, iroka,
srebrnasta s purpurnim prugama, i beskrajna u vodi.
Starac ispusti konopac, stade na njega nogom i podie
harpun to je vie mogao, zabode ga svom svojom snagom
koju je u tom trenutku dobio, i jo jednom u bok ribe, ba tamo
iza velikog grudnog peraja, koje se dizalo visoko u vazduh do
visine ovjejih grudi. On osjeti kako gvoe ulazi i nae se
nad njega i zabi ga jo dublje, a onda se navali na njega
itavom teinom svog tijela.
Tada se riba pojavi iva, mada je smrt bila u njoj, i die se
visoko iz vode pokazujui svu svoju ogromnu duinu i irinu,
svu svoju snagu i ljepotu. Izgledalo je kao da visi u vazduhu
iznad starca u amcu. A onda pade pljesnuvi u more i preli
vodom starca i cio amac.
54

Starac osjeti nesvjesticu i muku i skoro obnevidje. Ali ipak

je oistio ue harpuna i pustio ga polako kroz ranjave ake i
kad je opet progledao, vidio je da riba lei na leima,
pokazujui svoj srebrnasti trbuh. Drak harpuna je strao ukoso
iz ribinog tijela, a more se bilo obojilo crvenom krvlju iz
njenog srca. Krv je prvo bila tamna kao ponor u plavoj vodi,
dubljoj od jedne milje. A onda se rairi kao oblak. Riba je bila
srebrnasta i mirna i ljuljala se na talasima.
Starac je paljivo gledao u prolaznu viziju pred sobom.
Onda dva puta obmota ue harpuna oko preke na amcu i
spusti glavu u ruke.
Razbistri se, glavo, ree oslanjajui se na drvo amca.
Ja sam umoran starac. Ali sam ubio ribu koja je moja sestra i
sad moram da obavim ropski posao.
Sad moram pripremiti zamke i uad da bi je privezao uz
amac, pomisli on. ak da smo i dvojica pa da je utovarimo na
amac, amac ipak ne bi izdrao pod njom. Moram sve
pripremiti, pa da je privuem, dobro sveem, ispravim katarku i
razvijem jedra za povratak.
On stade da vue ribu k sebi u namjeri da je privee uz
amac po cijeloj duini i da joj provue konopac kroz krge i
usta, a glavu joj priljubi uz pramac. Hou da je gledam, mislio
je i da je dodirujem i da osjeam njeno prisustvo. Ona je moj
imetak. To ipak nije razlog to elim da osjeam njeno
prisustvo. ini mi se da sam osjetio njeno srce kada sam drugi
put potegao harpunom. Dovuci je i privrsti i nabaci jednu
omu oko njenog repa, a drugu oko sredine trupa da bi je
vrsto privezao za amac.
Na posao, stare, ree on. Srknuo je samo malo vode.
Jo treba dobro kuluiti poslije ove borbe.
On pogleda u nebo a zatim u ribu. Gledao je paljivo u
sunce. Podne nije mnogo odmaklo a pasat se die. Konopci me
se sada ne tiu mnogo. Djeak i ja namotaemo ih kad se
vratim kui.
55

Doi, ribo, ree on. Ali riba ne doe. Umjesto toga

leala je ljuljajui se na moru i starac privue amac.
Kada joj se pribliio i njena se glava nalazila uz sam
pramac, jo jednom ga silno iznenadi njena veliina. On
odveza zatim konopac od harpuna sa koia, provue ga kroz
riblju krgu, namota joj ga jedanput oko kljuna i onda provue
konopac kroz drugu krgu, omota ga jo jedanput oko kljuna i
veza ga dvostrukim vorom o koi. Zatim odsijee konopac i
vrati se na zadnji dio amca da privee rep. Prvobitna purpurna
i srebrna boja ribe postala je sada srebrnasta a pruge su joj bile
iste blijedoljubiaste boje kao i rep. Bile su ire od ovjeije
ake rairenih prstiju a oi ribe izgledale su ukoene kao
ogledalo periskopa ili kao svetac u litiji.
Postojao je samo jedan nain da je ubijem, ree starac.
Osjeao se bolje poslije gutljaja vode a glava mu je bila
bistrija. Teka je preko 1500 funti, takva kakva je, pomisli on.
Moda jo i tea. ta misli ako ista mjera iznosi dvije treine
njene teine, i to po 30 centi za funtu?
Ne mogu bez olovke, ree on. U glavi mi nije sve u
redu. Ali, ini mi se da bi danas veliki Dimado bio ponosan na
mene. Nije me boljela petna kost. Zato me ruke i lea propisno
bole. Htio bih da znam kako boli petna kost, pomisli on. Moda
nas i boli a da mi to ne znamo.
On privrsti ribu uz pramac i krmu i pored srednjeg
sjedita. Bila je tako velika da je amac pored nje izgledao
mali. Odsijee pare konopca i priveza gornju vilicu ribe za
krgu da joj se usta ne bi otvarala i da bi plovila to lake.
Zatim namjesti jarbol na motku, u stvari njegovu kuku, i
zategnu letve, a iskrpljeno jedro se nape, amac poe i on je
poluleei na krmi, upravljao prema jugozapadu.
Kompas mu nije bio potreban da odredi gdje se nalazi
jugozapad. Trebalo je samo da osjeti pasat kao i da vidi gdje
jedro vue. Bie bolje da izbacim kakvu malu specijalnu udicu
i da pokuam da uhvatim neto za jelo i pie. Ali, udicu nije
56

mogao nai, a sardine se bjehu ukvarile. Zato on izvadi kukom

malo utog morskog korova i tresao ga je sve dotle, dok sitne
garmele, koje su se nalazile unutra, ne padoe na dno amca.
Bilo ih je vie nego jedno tuce i one su skakale i vrtjele se kao
pjeane buve. Starac im otkide glave palcem i kaiprstom i
pojede ih, ispljuva njihove ljuske i repove. Bile su vrlo tanke
ali znao je da su vrlo hranljive i ukusne.
U boci je imao vode jo samo za dva gutljaja, i on popi
pola od toga kada je pojeo garmele. amac je dobro jedrio s
obzirom na sve tekoe i on je krmanio, ruicama pod mikom.
Gledao je u ribu i bilo je potrebno da vidi samo svoje ruke i
dodirne leima drvo, da bi mu bilo jasno da se to sve zaista
dogodilo i da to sve nije bio san. U jednom mahu, kada se pri
kraju osjeao vrlo muno, uinilo mu se da je sve samo san. I
kada je ugledao kako riba izlazi iz vode i kako, prije nego to je
pala, visi nepomino u vazduhu, bio je siguran da je sve to
neobino i nije mogao vjerovati. Onda mu vid nije bio najbolji
dok sada vidi isto tako dobro kao i ranije. Sada je znao da se tu
nalazila riba i da njegove ruke i lea nisu samo san. Ruke e
brzo zarasti, mislio je. Dobro su krvarile a slana voda e ih
izlijeiti. Slana voda ovog zaliva je najbolje sredstvo za
lijeenje. Najvanije je da mi se ne pomuti u glavi. Ruke su
uinile svoje i mi dobro jedrimo. Usta zatvorenih, i uspravnog
repa plovimo kao braa. Tada mu se u glavi poe lako da muti i
on pomisli, da li me ona vue ili ja nju. Da je ja vuem, ne bi
bilo nita neobino.
Ni da se riba nalazi u amcu, liena svoga dostojanstva, ne
bi ni to bilo nita neobino. Ali, oni su plovili zajedno, vezani
jedno uz drugo i starac je mislio neka me vue ako hoe.
Bolji sam od nje samo zbog svoga lukavstva a prema meni ona
nema zle namjere.
Plovili su dobro i starac umoi ruku u slanu vodu i trudio
se i dalje da mu svijest ne mrkne. Bilo je oblaka kumulusa i
cirusa iznad njih i starac je znao da e povjetarac duvati preko
57

cijele noi. Starac je gledao neprekidno u ribu da bi bio siguran

da je sve to java. Bilo je to jedan sat prije nego to ga je napala
prva ajkula.
Morski pas se nije pojavio iznebuha. Digao se iz dubine
kad je tamni oblak krvi potonuo i rairio se po moru dubokom
jednu milju. Isplivao je tako brzo i tako odluno da je razbio
povrinu plave vode i obreo se na suncu. Onda se spustio u
more i omirisao krv i poeo plivati u pravcu amca i ribe.
Katkada bi izgubio trag. Ali bi ga opet nanjuio ili samo
naslutio i onda je plivao brzo i bez oklijevanja pravcem kojim
ga je trag vodio. Bio je to vrlo veliki mako, morski pas, graen
da pliva tako brzo kao najbra riba u moru, i sve na njemu je
bilo divno osim eljusti. Lea su mu bila plava kao i lea ribe
sabljarke, trbuh srebrnast, a koa glatka i lijepa. U svemu je bio
graen kao i riba sabljarka, sem ogromnih eljusti, koje su bile
vrsto stegnute dok je brzo plivao ispod same povrine, a
visoko nepokretno leno peraje mu je paralo vodu kao no. Iza
zatvorenih duplih usana njegovih eljusti, svih osam redova
bijelih zuba su bili savijeni unutra. Nisu imali oblik piramide,
kao u veine morskih pasa, liili su na ljudske prste, zgreni
poput kanda. Bili su dugaki skoro kao starevi prsti i sa obje
strane ivice otri kao sjeivo. Bila je to riba stvorena da se
hrani svim morskim ribama, ak i onim brzim, jakim i tako
dobro naoruanim da im nijedan drugi neprijatelj ne bi mogao
nauditi. Morski pas je sad brzao, osjeajui jai miris a njegovo
plavo leno peraje paralo je vodu.
Kad ga je starac ugledao kako se pribliuje, znao je da je
to morski pas koji ne zna za strah i koji ini tano ono to hoe.
On spremi harpun i privrsti ue, gledajui kako se morski pas
pribliava. Ue je bilo kratko, jer je nedostajalo pare koje je
odsjekao da bi njime vezao ribu.
U starevoj glavi bilo je sad sve potaman, osjeao se
odluan, ali s malo nade na uspjeh. Bilo je suvie lijepo da bi
moglo da traje, pomisli. Bacio je pogled na veliku ribu
58

istovremeno posmatrajui kako se morski pas pribliava.

Moda je sve samo san, pomislio je. Ne mogu ga sprijeiti da
me napadne, ali u moda uspjeti da ga savladam. Dentuso,
pomisli, proklet da si!

59

5
Morski pas brzo prie zadnjem dijelu amca i kad napade
ribu, starac mu vidje razjapljene eljusti i udne oi i u kako
mu kljocnue zubi kad ih zabode u meso ba iznad repa. Glava
morskog psa bila je iznad vode, a i lea su se pojavljivala i
starac je uo kako upa kou i meso velike ribe ba kad mu
zabi harpun u glavu, u taku gdje se presijeca linija izmeu
njegovih oiju sa linijom koja mu ide pravo do nosa. Tih linija
nije ni bilo. Postojala je samo teka, zailjena plava glava i
velike oi i kljocave, nasrtljive, strano prodrljive eljusti.
Ali, bilo je to mjesto gdje se nalazi mozak, i starac je tu
pogodio. Pogodio je svojim mlitavim, iskrvavljenim rukama
zabadajui harpun svom svojom snagom. Pogodio je bez
ikakve nade, ali odluno i s mrnjom.
Morski pas se prevrte, a starac vidje da su mu oi
beivotne, i onda se obrte jo jedanput, zapliui se o dvije
zamke konopca. Starac je znao da je morski pas bio gotov, no
ovaj to nije htio priznati. Zatim, poleuke, ibajui repom i
kljocajui eljustima, morski pas zapara vodom kao jurini
amac. Voda je poblijedjela na mjestu gdje bi mu rep udario, a
tri etvrtine njegovog tijela bilo je potpuno izvan vode kad se
ue zatee, zadrhta, a onda prekide. Morski pas je leao jedan
as mirno na povrini i starac ga je posmatrao. Zatim je polako
potonuo.
Otkinuo je oko etrdeset funti, ree starac glasno.
Odnio je moj harpun i cijelo ue, i sad moja riba opet krvari,
pa e namamiti i druge.
Ovako unakaenu ribu nije rado posmatrao. inilo mu se
da je morski pas napadajui ribu nasrnuo na njega samog.
No ja sam ubio morskog psa koji je napao moju ribu,
pomisli. To je bio najvei dentuso koga sam ikada vidio, a bog
mi je svjedok da sam ih vidio ogromne.
Sve je ilo suvie dobro da bi i dalje tako potrajalo. Divno
60

bi bilo da je sve ovo bio san, da nisam uopte ni ulovio ribu i

da se sada nalazim u krevetu na hartiji od novina.
Ali ovjek nije stvoren za poraze, ree on. ovjek
moe biti uniten ali ne i pobijeen. Ipak mi je ao to sam
ubio ribu. Pribliuje se ravo vrijeme, a ja ak nemam ni
harpun. Dentuso je svirep i okretan i jak i inteligentan. Ali ja
sam bio inteligentniji. Moda i ne, pomisli on. Moda sam bio
samo bolje naoruan.
Ne razbijaj glavu, stare, ree glasno. Jedri ovim
pravcem pa kud puklo da puklo.
Ali ipak moram razmisliti. To je sve to mi je ostalo. To i
bezbol. Kako bi se velikom Dimadu dopao nain na koji sam
joj probio mozak? Nije to veliki podvig, pomisli on. Svako bi
to mogao uiniti. Ali, da li su moje ruke bile isto tako
hendikepirane kao kada boli petna kost? Ne znam. Nikada
nisam imao muke sa petom, izuzev to me je ubola bodljikava
roja kada sam plivajui na nju nagazio, poslije ega mi se
oduzela noga i nastupio nepodnoljiv bol.
Misli na neto veselo, stare, ree on. Svakog minuta
si blii kui. Plovi bre poslije gubitka od etrdeset funti.
Znao je sasvim dobro ta se sve moe odigrati kad zae u
unutranji pojas struje. Ali, nita mu drugo nije preostajalo.
Sjetio sam se, ree glasno. Privezau no za jednu drku od
vesla.
To i uradi, pa stavi ruicu od krme pod miku a ita od
jedra pod nogu.
Sada, eto i dalje sam samo zlehudi starac, ree. Ali ne
vie obezoruan.
Dunuo je svje povjetarac i on je dobro jedrio. Gledao je
samo u prednji dio ribe i u njemu opet bljesnu iskra nade.
Glupo je ne nadati se. Pored toga, smatram to za grijeh. Ne
razmiljaj o grijehu, pomisli on. Ima dovoljno problema i bez
grijeha. A i onako za sve to nemam razumijevanja.
Nemam razumijevanja a nisam siguran da u to i vjerujem.
61

Moda je grijeh ubiti ribu. Mislim da je to grijeh, mada sam je

ubio da bih odrao svoj ivot i da bi se nahranilo mnogo
svijeta. Onda je sve grijeh. Ne razmiljaj o grijehu. Suvie je
kasno, a i postoje ljudi koji su plaeni za to. Neka oni lupaju
glavu o tome. Roen si da bude ribar kao to je i riba roena
da bude riba. San Pedro je bio ribar kao i otac velikog
Dimada.
Ali, volio je da razmilja o svim stvarima u koje je bio
upleten i, s obzirom da nije imao ta za itanje a nije imao ni
radio, razmiljao je mnogo pa tako produi da misli o grijehu.
Ribu nisi ubio samo zbog toga da bi uivao i da bi je
prodao na pijaci, pomisli on. Ubio si je iz ponosa i zbog toga
to si ribar. Volio si je ivu, a voli je i mrtvu. Ako je voli,
nije grijeh ubiti je. Ili je onda jo vei?
Suvie razmilja, stare ree glasno.
Uivao si dok si ubijao dentusa. On ivi od ivih riba kao
ti. On nije leinar ili najobinija lutajua gladnica kao neke
ajkule. On je lijep i ponosit i ne zna ni za kakav strah.
Ubio sam ga u samoodbrani ree starac glasno. Ubio
sam ga po propisu.
Uostalom, pomisli on, svi se meusobno ubijaju, ovako ili
onako. Ribarenje me isto toliko ubija kao to me i odrava u
ivotu. Deko me odrava u ivotu. Ne smijem samog sebe
suvie razoarati.
On se nae preko ograde i odsijee pare ribljeg mesa sa
mjesta gdje je ajkula zagrizla. Savaka ga i primijeti da je
dobrog kvaliteta i ukusa. Bilo je vrsto i ukusno kao stono
meso ali ne i crveno. Nije bilo ilavo i bio je svjestan da e ga
prodati po najskupljoj trinoj cijeni. Ali, nije postojala
nikakva mogunost da se ono sauva zbog mirisa koji se irio
vodom i starac je znao da se pribliuje ravo vrijeme.
Povjetarac je duvao ravnomjerao. Okrenuo je malo jedra
prema sjeveroistoku i po tome je starac znao da nee jenjati.
On pogleda preda se ali ne opazi ni jedro, ni trup, ni dim
62

nikakvoga broda. Vidio je samo kako letee ribe s obje strane

amca jure ka pramcu, i ute mrlje morskog korova. Nije ak
primijetio ni jednu jedinu pticu.
Plovio je dva sata, odmarajui se kraj kormila i vaui s
vremena na vrijeme po koje pare mesa od marlina da bi se
osvjeio i osnaio, a onda vidje prvu od dvije ajkule.
Au, ree glasno. Ta rije se ne moe prevesti, a moda
je to samo jek to se i nehotice izmami ovjeku kad osjeti kako
mu ruke prikivaju za krst.
Galanos, ree glasno. Vidio je sada kako se iza prvih
ukazuju i druga peraja i utvrdio je da su to ajkule sa tapastim
ustima, trouglastim perajima i repom kojim su mahale kao
metlom. Njuile su i bjesnjele i bile izbezumljene od gladi,
gubile se, u svojoj razdraenosti, i opet pronalazile miris. Ali
su se stalno sve vie pribliavale.
Starac uvrsti jedra. Zatim uze veslo na kome je bio
privren no. Podie ga to je mogao lake, jer su mu ruke
usljed rana bile osjetljive. Zatim ih rairi i stee da bi ih uinio
to savitljivijim. Stegnu ih snano da bi ih privikao na bol, da
ne bi kasnije otkazale, i zatim stade da posmatra ajkule koje su
se primicale. Sada je mogao vidjeti ravne, iroke loptaste glave
i njihova bjeliasta siroka grudna peraja. To su bile odvratne
ajkule, neprijatnog mirisa, isto toliko leinari koliko i ubice, a
kada ih je morila glad, grizle bi vesla ili kormilo amca. Te
ajkule imale su obiaj da pregrizu noge i peraja kornjaa kada
bi ove spavale na povrini vode a u stanju su da, morene glau,
napadnu i ovjeka na moru, ak i kada nije mirisao na riblju
krv, ak i kada na njemu nije bilo riblje sluzi. Au, ree
starac. Galanos. Doi Galanos. One dooe. Ali nisu dole
kao to je mako doao. Jedna se iskrenu i nestade je pod
amcem a starac je osjetio kako se amac zaljulja kad je napala
ribu. Druga je posmatrala starca svojim utim oima i onda se
munjevito priblii razjapljenih, poluokruglih eljusti u namjeri
da zagrize ribu tamo gdje je ve bila naeta. Ukazae se jasno
63

linije, jedna na vrhu tamne glave, druga na leirna gdje je

mozak prelazio u kimenu modinu, i starac u to mjesto zabi
no privren na veslo, pa ga izvue i zatim ga ponovo zabi u
ajkuline ute oi, sline majim. Ajkula pusti ribu i skliznu s
nje, i gutala je dok je umirala ono to je uspjela odgristi.
amac se jo uvijek ljuljao, jer je druga ajkula nastavila
komadanje ribe i starac podie ruicu jedra kako bi se amac
nagnuo u stranu i primorao ajkulu da izroni. Kad je ugledao
ajkulu, starac se nae preko izvice i navali na nju. Pogodio ju je
u samo meso, a koa bjee vrsto zategnuta i no jedva proe
kroz nju. Od udarca ga nisu zaboljele samo ruke, ve i lea.
Ali, ajkula se pojavi ponovo i starac je pogodi tano po sredini
pljosnate glave, u trenutku kada su joj se usta pojavljivala iz
vode, ustremljena na ribu. Starac izvue sjeivo i ubode je
tano u isto mjesto. Ona je jo uvijek visila zubima zakaenim
za ribu i starac je tada ubode u lijevo oko. Ajkula je i dalje
visila.
Nee, starac ree i zari joj otricu izmeu kime i
mozga. To je sad sve izgledalo vrlo jednostavno i on osjeti
kako joj puca hrskavica na kimi. Starac obrnu veslo i zabi joj
no meu krge da ih rascijepi. Zareza jo jednom sjeivom i
kada se ajkula odlijepi, ree: Idi, galano. Potoni jednu milju
duboko, idi da vidi svoju prijateljicu, ili ti je ona moda
majka.
Starac obrisa otricu noa i ostavi veslo u stranu. Zatim
nae ruicu i jedra se zategoe i amac je ponovo plovio
ranijim pravcem.
Mora da su joj pojele etvrtinu tijela i najbolji dio mesa,
ree glasno. Kamo sree da je sve ovo samo san i da je nisam
nikada ulovio. ao mi je, ribo. Sada je sve propalo. On uuta i
vie nije htio ni da pogleda u ribu. Iskrvavljena i oprana vodom
sad je ona imala boju srebrne podloge ogledala, ali su se njene
pruge jo mogle vidjeti.
Nisam se smio otisnuti tako daleko, ribo, ree on i
64

zbog sebe i zbog tebe. ao mi je, ribo.

Pa, eto, ree samom sebi. Pogledaj sad kako je no
vezan. Da li su veze jo itave. Potom ruku dovedi u red, jer e
se jo mnoge ajkule pojaviti.
Bolje bi bilo da umjesto noa ima kamen, ree starac,
poto je ispitao veze na drci od vesala. Trebalo je da sobom
ponesem bar jedan kamen. Trebalo je ponijeti mnogo tota,
pomisli on. Ali nisi ponio, stare. Sada nije vrijeme da misli o
onome to nema. Misli ta moe uiniti sa ovim ime sada
raspolae.
Daje mi mnogo dobrih savjeta", ree glasno umorio
sam se od njih.
Drao je ruicu od krme pod mikom i kvasio je obje ruke
u vodi dok je amac odmicao naprijed.
Sam bog zna koliko je ova posljednja odgrizla, ree on.
Sada je mnogo laka. Nije elio da misli o iskasapljenoj
donjoj strani ribe. Znao je da je svaki ajkulin trzaj znaio
kidanje mesa, i da riba ostavlja sada za sobom trag svim
ajkulama, irok kao drum preko mora.
Bila je to riba, dovoljna da ishrani ovjeka preko cijele
zime. Ne misli o tome. Samo se odmaraj i trudi se da opet
osposobi ruku da brani ono to je ostalo. Miris krvi s moje
ruke ne znai nita prema ovoj silnoj masi u vodi. Osim toga,
one i ne krvare mnogo. Ozljede nisu tako strane. Krvavljenje
e moda onemoguiti da mi se lijeva ruka ponovo zgri.
O emu sad da razmiljam? pomisli on. Ni o emu. Hajde
da ne mislim, pa tako da saekam druge ajkule. Zato sve to
nije bio san? Ali ko zna: Moe se okrenuti i nabolje.
Sljedea ajkula imala je tapastu njuku. Prila je kao
svinja valovu, ako uopte ijedna svinja ima usta tako iroka da
bi se kroz njih mogla provui glava. Starac je pusti da zagrize u
ribu a onda joj zabi u mozak onaj no to je bio na veslu. Ali,
ajkula se tre unazad i no se prelomi.
Starac se namjesti kraj krme. Nije ak ni pratio kako
65

velika ajkula tone polako u vodu, iz poetka u svoj svojoj

veliini, zatim neto manja i onda sasvim sitna. Taj prizor je
uvijek fascinirao starca. Ali, sada je bio slijep za sve to.
Ostala je jo kuka za ribe, ree on. Na alost, nee mi
koristiti. Imam i dva vesla i ruicu od krme i kratku batinu.
Sad su me pobijedile, pomisli on. Suvie sam star da
udaram po ajkuli dok ne umre. Ali, ipak u se boriti dokle god
imam vesla i kratku batinu i ruicu od krme.
On zagnjuri ponovo ruku u vodu da bi je ovlaio. Dan se
bliio kraju i on je vidio samo more i nebo. Vjetar je sada
duvao jae i on se nadao da e se uskoro pojaviti kopno.
Umoran si, stare, ree on. Umoran si u dui.
Ajkule ga nisu napadale sve do sumraka.
Starac je vidio kako se pribliuju tamna peraja uz iroki
trag koji je ostavljala riba u vodi. ak nisu ni njukale za
tragom. Ile su pravo prema amcu plivajui jedna pored
druge.
On stisnu ruicu od krme, podesi jedro da mu amac plovi
bre i isprua ruku prema malju. To je bilo, u stvari, dralje
slomljenog vesla, u duim od dvije i po stope. Zahvaljujui
drci mogao se njom posluiti efikasno jednom rukom te je sad
zgrabi desnom akom, stee je jo vre, dok je posmatrao
kako se ajkule pribliuju. Obje su bile galanos.
Pustiu prvu da dobro zahvati i onda u je udariti povrh
usta ili pravo po glavi, pomisli on.
Obje ajkule se pribliie zajedno i kad spazi bliu od njih,
razjapljenih eljusti, spremnu da zagrize u srebrni bok ribe,
zamahnu maljem snano i udari jako i praskavo preko iroke
ajkuline glave. Osjeti elastinu vrstinu kad ju je malj klepio.
Osjetio je takoe i vrstinu kostiju, pa je udari jo jednom po
njuci kad je skliznula sa njegove velike ribe.
Druga ajkula se gubila i pojavljivala, i sada se opet pojavi
razjapljenih eljusti. Starac je mogao da vidi pare ribljeg mesa
kako visi sa krajeva njenih eljusti, poto je maloas ve bila
66

zagrizla u ribu a sad zatvorila usta. On se stuti na nju i udari je

samo po glavi i ona ga pogleda i kidae sad ribu neto sporije.
Starac je udari ponovo maljem u trenutku kad se otkaila da bi
progutala svoj plijen i osjeti samo da je udario u neto teko,
vrsto, elastino.
Doi, galano, ree starac, doi opet.
Ajkula navali i starac je udari ba kad je zatvarala eljust.
Tresnuo ju je snano, sa najvee visine do koje je mogao da
podigne malj. Ovoga puta je osjetio kosti na dnu lobanje i udari
opet u isto mjesto, dok je ajkula, lako oamuena, kidala meso,
da bi zatim skliznula sa njegove ribe.
Starac je oekivao da e se ponovo pojaviti, ali se nijedna
od ajkula vie ne ukaza. Zatim vidje jednu kako pliva u
krugovima po povrini. Peraja druge ajkule nije vidio.
Nije sigurno da sam ih ubio. U svoje vrijeme mogao sam
ih ubiti. Ali, teko sam ih povrijedio i nijedna od njih se ne
osjea dobro. Da sam mogao da se sluim batinom objema
rukama, ubio bih prvu sasvim sigumo. ak i sada, pomisli on.
Nije htio da gleda svoju ribu. Znao je da je pola od nje
uniteno. Sunce je zalo dok se borio s ajkulama.
Uskoro e se smraiti, ree on. Tada u vidjeti
svjetlost sa Havane. Ako nisam odmakao daleko na istok,
ugledau svjetlost sa neke od novih plaa.
Nemogue je da se sada nalazim odve daleko. Nadam se
da se niko nije suvie zabrinuo zbog mene. Naravno, samo se
deko moe zabrinuti. Ali, siguran sam da se uzda u mene.
Mnogi od starijih ribara e se zabrinuti. A ostali takoe,
pomish on. Dobri su ljudi u mom mjestu.
Vie nije mogao da govori s ribom jer je bila previe
upropaena. Tada mu neto sinu u pameti. Pola-ribo, ree
on. Biva-ribo. ao mi je to sam se tako daleko otisnuo.
Upropastio sam nas oboje. Ali, ubili smo mnoge ajkule, ti i ja, i
upropastili mnoge druge. Koliko si ih ukupno ubila, stara ribo?
Nije ti tek onako to koplje na glavi.
67

Volio je da razmilja o ribi i o onome ta bi uradio s

ajkulom da je imao odrijeene ruke. Trebalo je da odsijeem
kljun pa da je njime tresnem, pomisli on. No, nisam imao
sjekiru, a i noa nije bilo.
Ali, da sam ga imao i da sam ga mogao prikaiti za veslo,
kakvo bi to tek bilo oruje! Tada bismo se zajedniki mogli
boriti s njima. Sta e raditi ako dou nove? ta moe da
radi?
Bori se, ree on. Boriu se dok ne umrem.
Ali, sada u noi bez traka svjetlosti, u prisustvu vjetra i
ravnomjernog kloparanja jedra, uini mu se da je ve moda i
mrtav. On sklopi ruke i osjeti svoje dlanove. Nisu pripadali
leu, mogao je da osjeti bol ivota kad bi ih samo otvorio i
stisnuo. On nasloni lea na dasku, siguran da nije mrtav. Lea
su mu to potvrdila.
Treba da oitam sve one molitve koje sam obeao da u
izgovoriti naglas u sluaju da uhvatim ribu, pomisli on. Ali
sada sam suvie umoran da to uinim. Bie bolje da uzmem
dak i da ga prebacim preko lea.
Leao je pokraj krme i upravljao i motrio ne bi li se
ukazala svjetlost na nebu. Ostala mi je polovina ribe, pomisli
on. Moda e me srea posluiti da odvuem bar ovu polovinu.
Trebalo bi da imam malo sree. Ne, ree on. Ti si proigrao
svoju sreu im si otiao tako daleko.
Ne budi luckast, ree glasno. Motri budno i krmani.
Jo uvijek ti srea moe doi.
Ba bih je kupio ako se uopte igdje srea prodaje, ree
on.
ime bi je kupio, upita se. Mogu li je kupiti izgubljenim
harpunom i slomljenim noem i dvjema loim rukama.
Moda, ree on. Pokuao si da je kupi osamdeset
etvorodnevnim krstarenjem po moru. Trebalo je jo malo pa
da je kupi.
Ne treba da razmilja o besmislicama, pomisli on. Srea
68

je neto to dolazi u raznim oblicima i ko je taj koji e je

prepoznati? Ipak bih je uzeo u bilo kakvom obliku i platio
najveu cijenu. Htio bih da vidim odsjaj svjetlosti, pomisli on.
elim i suvie mnogo stvari. Ali, sad elim svjetlost. Zatim, on
pokua da se namjesti bolje kod kormila a po bolovima je znao
da nije mrtav.
On vidje odsjaj svjetlosti grada. Sada je moralo biti oko
deset asova uvee. Isprva je bio jedva vidljiv, kao god
svjetlost na nebu pred mjeseevo radanje. Zatim vidje kako
lebdi postojano iznad okeana, koji bjee nemiran pod sve jaim
vjetrom. Upravljao je prema svjetlosti i mislio je da e uskoro
dospjeti do ivice morske struje.
Sada je sve prolo, mislio je on. Napae me moda jo
jedanput. Ali ta moe uiniti jedan ovjek u mraku bez
oruja?
Bio je sad ukoen i slomljen. I njegove povrede kao i svi
prenapregnuti dijelovi tijela boljeli su ga u nonoj hladnoi.
Nadam se da vie nee biti potrebno da se borim. Tako se
arko nadam da se neu vie morati da borim.
Ali u pono se borio, i, ovoga puta, znao je da je borba
uzaludna. Dole su u oporu i ugledao je samo linije koje su
njihova peraja pravila po vodi i njihovo fosforescentno
svjetlucanje kad su se bacale na njegovu ribu. Udarao ih je po
glavama i uo je kako se eljusti cijepaju i osjetio je kako se
amac Ijulja dok su zagrizale pod vodom. Udarao je oajniki
u sve to je osjeao i uo, i onda osjeti kako neto zgrabi
njegov malj i kako ga zatim odvue.
Zgrabio je ruicu od krme i poeo je udarati i mlatiti
njome, drei je objema rukama pa je potom ponovo
uzmahivao i udarao. Ali, sada su se pribliavale samom kljunu
amca, i navaljujui jedna za drugom i u grupi, kidale su
parad mesa koje se vidjelo kako sjaji pod morem i opet su se
vraale istom mjestu.
Doao je, najzad, red i na glavu. I on je sada znao da je sve
69

svreno. On zavitla ruicom po ajkulinoj glavi, koja je zarila

zube u masivnu glavu njegove ribe, po glavi koja se nije dala
rascijepiti. On zamahnu ponovo, zatim jo jednom, pa trei put.
uo je kako se ruica prelomila i sada navali sa njenim
ostatkom na ajkulu. Osjetio je kako mu ruica tone u meso i
kako je znao da je ona otra, mahnu njome jo jedanput. Ajkula
se otkai i otkotrlja. To je bila posljednja ajkula iz opora. Vie
nije bilo nieg to bi mogle da pojedu.
Starac je jedva disao i on osjeti neobian ukus u ustima,
bakaran i sladak, i on se jednog trenutka od njega uplai. Ali, to
nije trajalo dugo.
On pljunu u okean i ree: Jedite to galanos. I sanjajte o
tome da ste ubili jednog ovjeka.
Znao je da je sada konano potuen, nepovratno i vidje da
e se slomljeni ostatak ruice moi ulijebiti u otvor kormila i
da e se njime moi dosta dobro upravljati. Ogrnu ramena
dakom i dade amcu pravac. Jedrio je sada lako i u njemu nije
bilo nikakvih misli niti osjeanja. Sada je sve prolo i jedrio je
amcem to je bolje i savjesnije mogao kako bi doao do svog
pristanita. U toku noi ajkule su navaljivale na kostur, te je
izgledalo kao da su kupile mrvice sa kakve gozbe. Starac nije
obraao panju ni na to drugo izuzev na krmu. Primijetio je
samo kako sada amac lako i dobro plovi, kada se kraj njega ne
nalazi veliki teret.
Dobar amac, pomisli on. Dobar je i neoteen izuzev
ruice. To se da lako nadoknaditi.
Mogao je da osjeti da je sada uao u struju i da vidi
svjetlost du kolonija na obali. Znao je gdje se nalazi, i stii
kui sad je bilo vrlo lako.
Vjetar je bar na prijatelj, pomisli on. Zatim dodade,
ponekad doista. Pa i puina, sa svim naim prijateljima i
neprijateljima. I krevet, pomisli on. Krevet mi je prijatelj.
Zapravo samo krevet. Krevet, to e biti velika stvar. Nije
strano kad je ovjek pobijeen, pomisli on. Nikada nisam ni
70

pomislio da se poraz otrpi tako lako. A ta te je potuklo?

Nita, ree glasno. Isplovio sam suvie daleko.
Kada je uplovio u malu luku, svjetla sa Terase bjehu
ugaena i on je znao da se svi nalaze u krevetu. Vjetar je bio
sve jai i sada je duvao snano. I pored toga, bilo je mirno u
luci i on otplovi do uske kamene obale pod stijenom. Nikoga
nije bilo da mu pomogne i on zato usidri amac dosta daleko
od uobiajenog mjesta. Zatim se iskrca i priveza amac za
stijenu.
Iznio je jarbol i oko njega omotao jedro i sve je dobro
vezao. Zatim je prebacio jarbol na rame i stao da se penje. Tek
je tada osjetio svu teinu umora. On zasta za trenutak i osvrnu
se unazad i vidje u odbljesku uline svjetiljke, kako veliki rep
ribe stri iza pramca. Vidje bijelu liniju kime i tamnu masu
njene glave sa isturenim kljunom i svom ostalom golotinjom.
Produio je da se penje i pri vrhu pade i ostade tako neko
vrijeme leei, s jarbolom preko lea. On pokua da se uspravi,
ali bilo je suvie teko i sjede tu s jarbolom na leima i gledae
u pravcu druma. Jedna maka proe s druge strane idui za
svojim poslom i starac je posmatrae. Zatim posmatrae samo
drum.
Najzad skide jarbol i ustade. Zatim uze jarbol i prebaci ga
na lea i produi da se penje putem. Morao je da zastaje i sjeda
pet puta dok je doao do svoje kolibe. U kolibi, on nasloni
jarbol o zid. U mraku nae bocu vode i popi nekoliko gutljaja.
Zatim lee na krevet. Navue ebe preko ramena i onda preko
lea i nogu i zaspa licem okrenutim novinama, rairenih ruku i
dlanova izvrnutih nagore. Spavao je kad djeak proviri kroz
kljuaonicu. Duvalo je tako snano da ribarski amci nisu
mogli isploviti a djeak je spavao do kasnog jutra i onda
navratio do stareve kolibe, kako je po obiaju inio svakog
jutra. Djeak vidje da starac die i onda ugleda stareve ruke i
poe plakati. Otiao je sasvim tiho da mu donese malo kafe, i
plakao je silazei.
71

Mnogi ribari su se skupili oko amca i gledali u ono to je

bilo vezano uz njega i jedan je stajao u vodi, zavrnutih
pantalona mjerei kostur nekim kanapom.
Deko ne sie dolje. Bio je tu ranije, a jedan od ribara
vodio je, umjesto njega, brigu o amcu.
Kako mu je, doviknu neki ribar.
Spava, odgovori deko. Nije mario to e ga vidjeti
uplakanog. Neka ga niko ne uznemirava!
Ima osamnaest stopa od njuke do repa, uzviknu ribar
koji je mjerio.
Vjerujem, ree deko.
On ode do Terase i zaiska kafu.
Toplu i s puno mlijeka i eera.
Jo neto?
Ne treba. Kasnije u vidjeti ta emo jesti.
Kakva je to riba, upita vlasnik. Takva se riba jo
nikada nije vidjela. Obje one ribe, koje si jue upecao, bile su
takoe lijepe.
Do vraga sa mojim ribama, ree djeak. I on poe
ponovo da plae.
Hoe li neto da popije, upita vlasnik.
Ne, ree djeak. Reci da ne uznemiravaju starca.
Vratiu se opet.
Reci mu da mi je vrlo ao.
Hvala, ree djeak.
Djeak ponese olju tople kafe do stareve kolibe i sjedio
je pored njega sve dok se nije probudio. Jednom mu se uinilo
da se budi, ali starac ponovo pade u teak san i djeak ode
preko druma da pozajmi malo drva kako bi zagrijao starevu
sobicu.
Najzad se starac probudio.
Ne dii se, ree djeak. Popij ovo. On usu malo kafe
u au.
Starac je uze i popi.
72

Potukle su me, Manoline, ree on. Istinski su me

potukle.
Riba te nije pobijedila.
Nije, zaista. To je bilo tek kasnije.
Pedriko se stara o amcu i alatu. ta e uraditi sa
glavom?
Neka je Pedriko odsijee i upotrijebi za vrke.
A kljun?
Uzmi ga ako eli.
Uzeu ga rado, ree djeak. A sada moramo razmiljati
o ostalom.
Da li su me traili?
Naravno. Obalske patrole i avioni.
Okean je veliki a amac mali i teko ga je vidjeti, ree
starac. Opazi kako je prijatno kad se moe govoriti s nekim
umjesto sa samim sobom. Nedostajao si mi, ree on. ta si
ulovio?
Jednu prvog dana, jednu drugog dana i dvije treeg.
Vrlo dobro.
Sada emo opet ribariti zajedno.
Ne. Nisam srene ruke. Vie nemam sree.
Do avola sa sreom, ree djeak. Ponijeu sobom
sreu.
Sta e rei tvoja porodica?
Ne tie me se. Dvije sam ulovio jue. Odsada emo
ribariti zajedno, jer imam jo mnogo da nauim.
Moramo nabaviti jedno dobro ubojito koplje i uvijek ga
nositi sobom. Sjeivo moe napraviti od blatfedera nekog
starog forda. Naotriu ga u Guanabakoji. Treba da bude
otro i neareno jer e se inae prelomiti. Moj no se slomio.
Nabaviu drugi no i izbrusiti ga. Koliko dana e duvati
ovaj teki brisa?
Moda tri, moda vie.
Za to vrijeme u sve dovesti u red, ree djeak. Gledaj
73

da ti ruke budu opet u redu, stari.

Znam kako u ih izlijeiti. Noas sam ispljuvao neto
neobino i osjetio sam da se neto prekinulo u mojim
grudima.
Gledaj da i njih dovede u red, ree djeak. Lezi, stari,
a ja u ti donijeti istu koulju. I neto za jelo.
Donesi sve novine koje su izale dok sam se nalazio na
moru, ree starac.
Mora se brzo oporaviti jer ima puno stvari koje treba da
nauim, a ti me moe pouiti u svemu. Kako si se napatio!
Mnogo, ree starac.
Donijeu hranu i novine, ree deko. Odmaraj se, stari.
Kupiu mast za tvoje ruke.
Ne zaboravi da kae Pedriku da mu glava pripada.
Ne. Neu zaboraviti.
Kada je djeak izaao i uputio se izgaenom stazom preko
koralnih stijena, ponovo zaplaka.
Toga popodneva, na Terasi se nalazilo neko drutvo
turista, pa posmatrajui more preko praznih kantica za pivo i
mravih barracudas, neka ena vidje krupnu, dugu bijelu kimu
sa ogromnim repom, koji se ljuljao tamoamo na talasima, dok
je istoni vjetar neprekidno dizao velike talase, pred ulazom u
luku.
Sta je ono? upita kelnera i pokaza na dugu kimu velike
ribe koja je sada bila samo olupina to je ekala samo na to da
nestane zajedno sa osekom.
Tiburon, ree kelner jedna ajkula. Mislio je da e
time objasniti sve to se dogodilo.
Nisam znala da ajkule imaju tako lijepe i fino izrezane
repove.
Ni ja nisam znao, ree njen saputnik.
Gore u kolibi na stareve oi ponovo se navukao san.
Spavao je jo uvijek s licem zagnjurenim u postelju, a djeak je
sjedio kraj njega, posmatrajui ga. Starac je sanjao o lavovima.
74

75

O romanu
STARAC I MORE
Novela ili roman?
Ameriki romansijer i pripoveda Ernest Hemingvej
(1899-1966), dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost, spada
u red onih stvaralaca koji svojim umetnikim delom daju
snaan peat i svojoj i svetskoj knjievnosti i ostaju njeno
trajno obeleje. Njegovo remek-delo Starac i more veoma je
jednostavno po tematskoj strukturi i relativno malog obima,
jedva stotinak stranica, ali svojom veto smiljenom kratkom
parabolom ono predstvalja problem ak i u pogledu
klasifikacije. ta je zapravo Starac i more? Novela ili roman?
Kad bismo se striktno drali definicija kolskih teorija
knjievnosti, sudei prema jednostavnoj fabuli, ono bi spadalo
u novele, kako ga i karakterie dobar broj kritiara. Ali daleko
je vei broj prouavalaca koji ovu zanimljivu Hemingvejevu
prozu svrstavaju u romane.
A veoma jednostavna fabula ove proze tipinija je za
novele nego za romane, kao i relativno uzak vremenski prostor
u koji je smetena njegova radnja. Radnja traje tri dana i
odigrava se manjim delom na kopnu i veim na moru, nedaleko
od Havane. Uz to, delo ima samo dva lica, starog ribara
Santjaga i deaka Manolina. Deak se javlja u delu samo na
poetku i kraju. U veem delu jednostavne radnje Santjago je
sam, u ribarskom amcu, na moru.
Santjago je bez porodice, obudovljeni starac u
poodmaklim godinama ivota. ivi u vie nego skromnoj
siromanoj kolibi, ali ve na poetku se vidi da taj starac nee
biti od one vrste knjievnih junaka kojima je siromatvo
dosueno roenjem. Nije ni od onih koji su samou izabrali
ubeenjem. Starac, dakle, nije knjievni junak koji e oliavati
socijalnu bedu, niti je tip individualiste, pobunjenika. On je
okruen ljudima plemenita srca, a osobitu naklonost prema
76

starcu pokazuje Manolino koji katkad i ribari s njim.

Sve pojedinosti o Santjagu iz ekspozitivnog dela
doaravaju materijalno siromatvo, ali ne i duhovnu i moralnu
bedu. Starac raspolaesamo jednim jednostavnim amcem sa
namotanim uadima za velike udice, harpunom za usmrivanje
velikih riba i kukom za njihovo prihvatanje. Pisac istie
starevo jedro koje je iskrpljeno dakovima, ali u opisu jedra
dodaje jedan iskaz koji i ne spada u direktan opis, ve se izdie
u osoben znaenjski iskaz, odnosno u osoben znaenjski jeziki
sloj dela Hemingvej kae da je ovo jedro onako zakrpljeno
dakovima - liilo na zastavu veitog poraza.
A upravo u ovome je jedna od specifinosti
Hemingvejevog umetnikog postupka. Hemingvej esto u
opisu predmeta ili scene, u direktnom iskazu ili u dijalogu ili
monologu linosti, upotrebi takav iskaz metaforinog znaenja
koji e sa ostalim iskazima iste vrste initi osoben znaenjski
sloj dela, odnosno njegov podtekst. Ako se paljivo uoe svi
iskazi ove vrste i dovedu u vezu sa isto tako smiljenom
osnovnom fabulom i nizom scena, onda se moe relativno lako
dokuiti i Hemingvejeva ivotna filozofija koju delo u celini
iskazuje i ilustruje. A upotrebivi ve na poetku uz opis jedra
iskaz zastava veitog poraza kao poreenje za starevo
iskrpljeno jedro na malom ribarskom amcu, Hemingvej je ve
najavio ne samo ishod eventualnog sukoba u delu ve i njegovu
poruku.
Radnja traje tri dana i dve noi. Poinje na kopnu u
nedelju izjutra i zavrava se u utorak uvee, sa jednom scenom
iz jutra u sredu.
Iz ekspozicije dela zanimljive su markacije starevog
portreta: Starac je bio sama kost i koa, a njegov vrat straga
sav u dubokim brazdama (...) dok su mu ruke nosile duboke
oiljke od uadi kojom je izvlaio teke ribe. Ali svi odreda bili
su iz prohujalih vremena kao ogoleli prostori pustinje u kojoj
nema riba. Sve je u njemu bilo staro, sve sem oiju, a one su
77

imale boju samoga mora i bile vesele i neporaene.

I u ovom kroki portretu nalazimo nekoliko iskaza
metaforinog znaenja meu kojima je izrazit onaj o starevim
oima: ...oi su bile vesele i neporaene. Dakle, oi starca
bile su vesele i neporaene, dok je jedro na starevom amcu
liilo na zastavu veitog poraza, a bore na ribarevom vratu
bile su kao ogoleli prostori pustinje u kojoj nema riba.
Zanimljiv je i izgled stareve kolibe. Ona je od jedne
sobe, duga toliko da u nju moe da stane jarbol. Koliba je od
palminih grana i lia; u njoj je skroman leaj, sto, jedna stolica
i prostor na zemljanom podu za kuvanje na drvenom uglju. Na
zidu dve velike slike, jedna predstavlja Isusovo srce, druga
Bogorodicu, a starac, inae, nije poboan. Ovo su - kae
Hemingvej - bile uspomene njegove ene. Jednom je na zidu
stajala i bojom doterana fotografija njegove ene, ali starac je
skinuo, jer se oseao suvie usamljenim kad bi je gledao.
Od detalja iz uvodne slike oigledan je znaaj prisustva
deaka Manolina u starevom ivotu, kao i podatak da ovog
jutra Santjago polazi u osamdeset peti izlazak u ribolov, a
prethodna osamdeset i etiri izlaska bila su neuspena.
Dugo je starac ostao u amcu na tihom moru. Sve je to
vreme proveo u ekanju i razmiljanju o vlastitom ivotu, o
moru, ribama, zverima, osobito lavovima, ljudima, bezbolu,
vodei istovremeno katkad i une rasprave sa sobom. Ovaj
deo prie tee monotono, a naglo dobija u dinamici kad starac
oseti da mu je najvei mamac, tunu od nekoliko kilograma,
zagrizla riba i to na velikoj dubini. Iskustvo mu je kazivalo da
je na pomolu veliki ulov, to e se uskoro i obistiniti. A upravo
ovaj motiv Hemingvej e razraditi stilom karakteristinim za
prave akcione filmove. Prema prvim trzajima osea da je na
udici ogromna riba. Ue sa uhvaenom ribom starac mora da
stavi na lea da ga riba naglim trzajem ne bi prekinula, a u isto
vreme mora da dodaje novu uad. Sve su to detalji jedne
realistike prie, ali svi zajedno ine vrlo funkcionalno
78

gradiranje akcionog nivoa. Kulminaciju ove akcione scene ini

trenutak kad starac primora ribu da prie amcu. U zoru starac
se, okrepljen kratkim snom i mesom svee tunjevine, sprema
za odluan trenutak u borbi sa velikom ribom. Morao je polako
da povlai ue sve dok se riba nije pojavila na povrini mora. U
prvi mah nije mogao da veruje da je uhvatio toliko veliku ribu.
Bila je dua od njegovog amca.
Posle nekoliko uzaludnih pokuaja starac je na kraju
privoleo ribu da se priblii amcu. Starac je ispustio ue,
pritisnuo ga nogom i podigao harpun to je mogao vie i onda
ga hitnuo iz sve snage (...) pravo u bok ribe iza samog golemog
grudnog peraja koje se dizalo visoko u vazduhu do visine
ovejih grudi. Oseao je kako gvoe prodire, te je nalegao na
njega, zarivao ga sve dublje i onda ga napokon nabio prenevi
na nj svu teinu svojega tela.
A onda je riba ivnula, nosei ve smrt u sebi, i visoko
se podigla iz vode pokazujui se u svojoj ogromnoj duini i
irini, svoj svojoj snazi i lepoti. Izgledalo je kao da lebdi u
vazduhu nad starcem u unu. Zatim je s treskom pala u vodu
zapljusnuvi i starca i celi un.
Da je zavreno scenom starevog srenog povratka sa
ovolikom lovinom, delo bi nosilo u sebi svakako optimistiku
poruku. Meutim, pria se nastavlja slikom u kojoj je
prikazano kako ajkule do kostiju oglodaju Santjagovu ribu i on
u siromano ribarsko naselje stie samo sa ogromnim
oglodanim ribljim kosturom.
U zavrnoj sceni starac spava licem okrenutim prema
postelji, a deak je sedeo kraj njega i gledao ga. Ali pre nego
to je starac zaspao, deak je rekao starcu:
- Mora ozdraviti, jer toliko je toga to imam da
nauim, a ti me mora uputiti u sve. Jesi li se mnogo napatio?
Mnogo - ree starac.
Oigledno je, dakle, da je bogatstvo motiva, a osobito
misaoni podtekst ove prie takve prirode prema kojoj je Starac
79

i more blii romanu nego noveli. To e se jo bolje iskazati

utvrivanjem Hemingvejeve filozofije, odnosno njegove vizije
ovekove sudbine iskazane ovako osmiljenim delom.
Tragini optimizam
Za utvrivanje pieve vizije ovekove sudbine
iskazane priom o ribaru Santjagu i njegovom mladom
prijatelju Manolinu valja dovesti u meusobnu vezu jedan niz
iskaza. Neke od tih iskaza kazuje pisac, a druge Santjago; ali
dobar broj detalja dubljeg znaenja sadran je u fabuli romana.
Pada u oi neobino fabularno jezgro. U njemu se
zapaa vidna aluzivnost. Santjago je lovio bezuspeno
osamdeset i etiri dana; osamdeset petog dana ulovio je
ogromnu ribu. Tri dana trajala je starevaborba, prvo sa
ulovljenom ribom, a onda sa ajkulama, i zavrila se porazno:
od ribe je ostao samo kostur. U epilogu je dogovor izmeu
deaka i starca. I starac i deak veruju da se iz starevog
poraznog iskustva moe mnogo nauiti i zato odluuju da
odsad idu zajedno u ribarenje.
Broj osamdeset i etiri ponavlja se u romanu nekoliko
puta. Kazuje ga i pisac, a izgovara ga i Santjago. Isticanjem
ovog broja Hemingvej oigledno asocira na biblijsku parabolu,
pria o ribaru koji je takoe uzaludno lovio osamdeset i etiri
dana, ali je osamdeset i petog uspeo. Biblijska pria je u svojoj
didaktinosti vedra i istie misao da ovek treba da veruje;
Hemingvej nije mnogo odstupio od biblijske parabole. I
Santjago veruje, mada osamdeset i peti put nije imao sree.
Meutim, Hemingvejeva pria nije didaktika, iako je
optimistika, ali njen optimizam je tragian.
U romanu se esto govori o porazu kao ovekovoj
sudbini. Aluzivno je svakako pievo poreenje jedra starevog
amca sa zastavom veitog poraza. Takve zastave dodue
nema, sem u muzejima pobednika gde moe da se nae zastava
poraenika kao vrsta trofeja pobednika. Upotrebom ovog
80

neobinog poreenja, u kome je misaoni akcenat na imenici

poraz, Hemingvej je ve u uvodu zaeo i svoju viziju
ovekovog ivota. Ali pisac takoe u uvodnom delu kazuje i
neto to je suprotno porazu. Opisujui stareve oi,
Hemingvej je zapisao ovo: Sve ja na njemu (starcu) bilo staro,
sve sem oiju, a one su imale boju samoga mora i bile vesele i
neporaene. Ova karakteristika starevih oiju nije nestala ni
kad se vratio u ribarsko naselje sa ogoladnim kosturom i
ranama na rukama. Vesele i neporaene su bile i kad je obeao
deaku da e ubudue zajedno izlaziti na puinu mora da bi
deak nauio mnogo toga. Dakle, oigledno je da u ovoj
oprenosti izmeu veitog poraza koji simbolizuje jedro
starevog amca i veselih, neporaenih oiju poraenog ribara
treba traiti osnovnu premisu Hemingvejeve vizije oveka
O porazu na svoj nain razmilja i Santjago. U sceni
koja prikazuje kako najvea ajkula kida komade sa stareve
velike ribe, Santjago govori razmiljajui i o svojoj borbi sa
ajkulama: Ali ovek nije stvoren za poraze. ovek moe biti
uniten, ali nikada poraen.
Metaforinosti ima i u odnosu starca prema ulovljenoj
ribi. Dok se riba snano borila protiv smrti vukui za sobom
starev amac, starac je poeleo da je vidi: Voleo bih - kae da je vidim samo za trenutak, da znam protiv ega se borim.
Uvee, dok se nebo nad starcem punilo zvezdama, on je osetio
i nenost prema ribi: Riba je takoe moj prijatelj (...) Nikad u
ivotu nisam video, niti pak uo za takvu ribu. Meutim,
moram je ubiti. Sreom, ovek nije primoran da ubija zvezde.
Onda mu je, kae pisac, bilo ao to velika riba nema ta da
jede, ali u tom aljenju njegova reenost da je ubije nije ni za
trenutak poputala, mada je ovo oseanje u njemu trajalo i dok
je riba, sa starevim harpunom u srcu, lagano umirala.
Ribu koju ubija Santjago osea kao svog prijatelja; a
kad je bude ubio -njegovo oseanje prema ribi postaje jo
snanije. Tada sa nekom gorinom i jezom kae: ...ubio sam
81

ribu koja je moj brat... Tako se dolo do neke vrste fatalizma,

do jedne vrste ovekove predodreenosti za prokletstvo stalne
borbe sa svim ime je okruen, a u toj borbi i ovek moe da
bude rtva. Hemingvej nije svoga Santjaga zamislio kao
oveka sa visokim filozofskimobrazovanjem koji bi pa osnovu
odreenih ivotnih okolnosti i odnosa mogao graditi razvijen
pogled pa svet, ljudsko drutvo i oveka. Santjago svoje
zakljuke izvodi pz neposredne stvarnosti kojoj i sam pripada,
ali ti su zakljuci po pravilu vrlo bliski ili ak identini sa
pievom filozofijom, koju je on razvijao i u drugim svojim
delima. Za starog Santajaga, kao i za mnoge druge
Hemimgvejeve junake, pa i samog Hemingveja, borca iz
panske revolucije, borba je sudbina svega to ivi, pa je
samim tim i smisao ivljenja i uslov opstanka. U borbi sa
ribom Santjago vidi samo jedan oblik iskonske
predodreenosti, neku vrstu neumitnosti, na koju ima
podjednako pravo i straeva ulovljena riba, kao i on. Dok se
riba sa harpunom u srcu grevito borila i ue u starevim
rukama ostavljapo krvave brazde na dlanovima, starac ovako
razmilja: U bija me, ribo. Ali i to je tvoje pravo. Nikada
nisam video ni vee, ni divnije, ni smirenije ili plemenitije
stvorenje od tebe, brate. Doi samo i ubij me. I ne hajem ko e
koga ubiti. Osuen na borbu, ovek to mora da ini, iako mu
ubijanje nee pruiti radost. Dok je u sebi razgovarao sa ribom,
podstiui je na borbu i dajui joj pravo da u toj borbi i ona
moe biti pobednik a on rtva, Santjago podsea i sebe na to da
u toj borbi mora biti dostojanstva i u porazu kao i u pobedi:
uvaj bistrinu u glavi - obraa se sebi Santjago - i podnosi
patnju na nain dostojan oveka, Ili ribe...
U toku borbe sa ribom u storevim mislima, a to su
misli borca i pobednika, javlja se i misao o tome ta dolazi iza
ove borbe. To to dolazi, starac naziva ropskim poslom. Tu je
misao izrekao dva puta. Dok je velika mrtva riba, srebrnasta i
nepokretna, plovila na talasima, starac je zario lice u ruke i
82

rekao: Ja sam umoran starac. Ali ubio sam ribu koja je moj
brat i sada moram da obavim ropski posao. Trenutak kasnije,
kad je provukao ue kroz krge i usta ribe, starac je jo jednom
ponovio istu gorku misao: Sad kada je borba gotova, eka te
toliki ropski posao. Koji je to ropski posao koji eka starca?
Svakako, da svoj plen, ribu - brata, otrim ribarskim noem
isee na komade da bi njenim mesom prezimio.
Tako se iz slike u sliku, od detalja do detalja,
Hemingvejev roman Starac i more razrastao u sloenu epsku
metaforu ivota. Jezgro te metafore ine: starac na moru, u
amcu sa iskrpljenim jedrom, borba sa ribom, onda pobeena
riba privezana za bok amca, kasnije oglodani kostur ribe i
zavrna scena u kojoj se starac i deak dogovaraju da ponovo
izau na more. Otkrivanju znaenja ove metafore slui itav
niz iskaza o jedru kao zastavi veitog poraza, starevim
veselim i neporaenim oima, starevim razmiljanjima da
ovek nije stvoren za poraze, da moe biti uniten, ali ne i
poraen, starev razgovor sa ribom itd. Pri tome treba uzeti u
obzir i to ta od bitnih misli, sudova i zakljuaka kazuje pisac,
api i on zakljuuje da su stareve oi, ak u ovim godinama,
ak i posle osamdeset i etiri dana uzaludnog izlaska ia more,
bile neporaene. Meutim, misao da ovek nije stvoren za
poraze, da moe biti uniten, ali ne i poraen, izgovora
Santjago. Zato e on, sa istom verom, sa kojom je bezuspeno
izlazio na more toliko puta, izai opet; ovog puta sa deakom.
Ovakvu viziju ivota jedan od boljih poznavalaca dela
Ernesta Hemingveja, Dragan Jeremi, nazvao je traginim
optimizmom Starac i more, hao parabola, smatra Jeremi,
Hemingvejeva je vizija ivota u jednom specifinom kontekstu
dveju sila - drutva i sudbine. Ako se ovek i moe nekako da
izbavi iz zamki drutva, od prsta sudbine zaista se nee spasti.
Tako misli Hemingvej. Najstraniji neprijatelj ovekov, dakle,
nije drutvo, nego sudbina. A ta sudbina je u prirodi stvari, u
traginoj istini da se sve to ivi meusobno bori i ubija, ali je
83

sve, istovremeno, vezano neraskidivim prijateljskim vezama.

Bez rtava koje ovek ubija nemogue mu je da odrava ivot.
I to nije njegov izbor, nije ni njegova volja, nego njegova
sudbina. Prijateljstvo i neprijateljstvo svih bia tesno je
povezano i jedno se od drugog ne moe odvojiti. Ne samo ljudi
meu sobom, nego i sva bia na svetu jesu delovi jedne
jedinstvene celine... A sve to postoji u velikom je srodstvu sa
ovekom. Za starog Santjaga riba koju je ulovio mu je brat, a
zvezde su mu sestre; sva su mu bia bliski roaci, koji su
osueni da se, radi svog opstanka, bore i meusobno ubijaju. A
sa gledita prirode, koja je majka svih postojeih bia, svejedno
je ko koga ubija. I ovek je samo jedna komponenta
univerzuma, a ne njegov izuzetno vredan i povlaen deo.
ovek je osuen da se bori za svoj opstanak i da ubija svoje
srodnike - ivotinje, da one njega ne bi ubile, i tako odrava
svoj ivot. U Hemingvejevoj viziji ovekov neuspeh je
istovremeno i njegov uspeh. On moe da pretrpi neuspeh, ali ne
moe da bude poraen. Meutim, sam ivot je neprestana
borba, bez nje oveku i nema ivota. Dok se bori sa ribom, i
kasnije sa ajkulama, Santjago stalno ima u mislima lavove i
najboljeg amerikog igraa bezbola. Oni mu daju snagu da
istraje u svojoj borbi, u iji srean ishod mora da veruje i onda
kad se praznog amca vraa sa puine.
Hemingvejev stil
Osnovna karakteristika Hemingvejevog stila je
jednostavnost koja je toliko istaknuta da su takav stil neki
ameriki kritiari nazvali antistilom, osobito u vreme kad su se
pojavila prva Hemingvejeva dela. Kasnije, kad je Hemingvej
napisao i objavio vei broj romana i pripovedaka, i kad je
knjievna kritika mogla bolje da se pozabavi fenomenom
zvanim Hemingvej, veina kritiara se sloila u jednom:
Hemingvejev jednostavan stil je stil najvee virtuoznosti.
Prvi susret sa Hemingvejevom prozom, kad je re o
84

poetnom estetskom doivljavanju pievog izraza, podseti na

novinarski stil. Odmah se zapazi primetna uzdranost,
uproenost, jednostavnost, odsustvo traenog izraza i probrane
metafore, kao i svedenost leksike na svakodnevni govor. I taj
utisak je taan. Hemingvej je bio novinar, odlian izveta sa
ratnih bojita. On je ak i javno rekao da mu je stilistika
novinarskog izraavanja najvie koristila u pronalaenju
vlastitog proznog stila.
Hemingvej koristi sve poznate tehnike proznog
izraavanja - opis, portret, dijalog, pripovedanje, ali sve to
svedeno na minimum. Od tehnika moderne proze skoro da je
potpuno odbacio psiholoke analize, analize svesti i podsvesti
svojih junaka, kao i esejistiku tehniku. ak ni motivi sa jakim
konfliktima, sa jakom dinaminom radnjom nisu mogli da
privole ovog velikog majstora na stvaranje velikih opisa
sukoba. Dok je klasianrealizam po pravilu od ovakvih motiva
stvarao itave akcione pasae i poglavlja, Hemingvej je radije
takav motiv kazivao dijalogom.
Ovolika jednostavnost moe itaocu da se uini kao
estetska vrednost do koje se lako dolazi. Ali to je privid.
Ovakav majstorski stil, ija je lepota u jednostavnosti - trai
mnogo truda. Dobri poznavaoci Hemingvejevog stvaralatva i
naina njegovog rada kau da je on, na primer, kraj romana
Zbogom oruje preradio trideset i devet puta dok nije postigao
to je eleo.
Snaga Hemingvejevog stila nije u samom izrazu, u
bogatstvu rei, ve u sugestiji koja je skrivena u izrazu.
Hemingvej ne otkriva, on samo naznauje, a italac treba da
oseti sugestiju, a da bi to osetio, mora biti misaono aktivniji na
sasvim drugi nain nego kod itanja dela iji autori svojim
kazivanjem pomau itaocu u razumevanju znaenja slike,
scena, dijaloga i sl.
Vukain Stanisavljevi
85

86