SADRAJ:

str.

Tom Godvin:
MAJKA INVENCIJE

Zvonimir Furtinger:
JEDNOSTAVNI LIJEK

60

Isaac Asimov:
STRAHOVITO ORUJE

75

Clifford D. Simak:
FAKTOR OGRANIENJA

94

Katherine McLean:
UVIJEK TVOJA HELEN

113

Arthur C. Clarke:
UTRKA U NAORUANJU

133

SF sekcija ARKZ:
ITAJTE WELLSA!

141

SCAN i obrada slika: Sekundica

OCR, ispravka: Svetlost lutalica
Prelom: Master Yoda
www.sftim.com

Urednik: Borivoj Jurkovi

U ureivanju ovog broja Siriusa
sudjelovali su in. Damir Mikulii, te lanovi Sekcije za SF
ARKZ Narodne tehnike Krsto
Maurani,
Bruno
Ogorelec,
Vojko Kraljeta i Ljudevit Gaj.
Grafika oprema:
Ljudevit Gaj i Ivica Bartoli.
Lektor: Boidar Stani

S I R I U S, biblioteka pripovjedaka znanstvene fantastike izlazi

svakog petog u mjesecu. Cijena
pojedinom primjerku 10 dinara
Izdava: OOUR Informativnorevijalna izdanja NIP Vjesnik,
Zagreb, Ljubice Gerovac 1.
Tisak: OOUR NR i TMG
Vjesnik, Zagreb Adresa
urednitva: SIRlUS, Redakcija
Romani i stripovi, Vjesnik,
41000 Zagreb, Ljubice Gerovac 1;
Telefon urednitva (041) 515-555
Glavni i odgovorni urednik:
Borivoj Jurkovi Struni savjet
redakcije: Sekcija za znanstvenu
fantastiku
Narodne
tehnike,
Zagreb.

Tom Godwin:

Mother of Invention
Preveo Nikola Popovi

Majka invencije
Ljudski um moe se prilagoavati i moe programirati
sebe radi spoznavanja postojanja bilo kojeg stanja, pa ak i
tako neugodnoga kao to je izvjesnost smrti.
Ljudski um je tvrdoglav, i premda moe priznati
postojanje neugodnih stanja, odbija prihvatiti takvo stanje
kao to je nepromjenjivost.
Ljudski um moe biti vrlo snalaljiv u mijenjanju
neugodnih stanja.
(Iz Varijacija meu kulturama nae Galaksije,
Antareskog filozofa B'Ral Gethana).
Bilo je prevrue u komandnom prostoru Zvjezdanog
istraivaa, a Jim Branon, tehniar navigacije broda, bio je
bolestan. Nevolja je poela, kao to i inae poinje, njegovom
kronino loom probavom, poneto pojaana lekcijom, koju mu je
njegova ena podijelila tog jutra o njegovoj mentalnoj, fizikoj i
financijskoj beznaajnosti, dotuen jo i jednim loe izabranim jelom
u kafeteriji Svemirske baze. I sada se sve to pretvorilo u ozbiljan
napad akutne loe probave. Od svih nevolja vruina je bila najgora.
Vrata komandne kabine bila su otvorena i jedan ventilator
montiran na njima ubacivao je velike koliine zraka u prostoriju, ali
taj je zrak bio usisavan samo deset stopa iznad izbrazdane povrine
Svemirske baze i bio je vru i natopljen vlagom tropskog ljeta Nove
Zemlje.
3

Oznaio je na formularu za kontrolu ispravnosti broda da je

prokontrolirao generator i naao da je u odlinom radnom stanju, a
zatim je stavio blok i olovku u dep prije nego to je obrisao znoj sa
ela. Bernov nuklearni konverter u komandnoj kabini trebalo je
provjeriti na kraju kontrole i on ponese do njega svoju torbu s alatom
i instrumentima za kontrolu. Mali mioliki ovjek, koji se obino
kretao usporenom preciznou, sada se urio jer je osjeao prvu
vrtoglavicu, koja je ponekad bila predznak kratkih nesvjestica.
Nuklearni konverter koji je opskrbljivao brod fisionim gorivom
za pokretanje raketa i pokretao brodski generator bio je kompaktan
stroj, potpuno automatiziran, i trebalo je kontrolirati samo dovod
goriva. On uze iz svoje torbice s alatom specijalni instrument, koji je
svojim tipaljkama obuhvatio metalni omota na dovodu i otkvaio
tipaljke. Vjerovao je da se briljiv i metodian ovjek moe
prepoznati po brizi za svoj alat i zato radije spusti tipaljke s
kablovima tono u za njih udubljena leita u torbi nego na grubi
pod. Podie metalni poklopac s dovoda, i provjeri vaan mehanizam
to regulira otvor namotaja tungstenova vlakna. Budui da je osjeao
da se omaglica u njega pojaava, urio je kako bi provjerio delikatni
mehanizam koji je kontrolirao dovod katalitikog ugljena. Kad je to
zavrio, vratio je sav alat i instrumente u njihova leita u torbi te
izvadio inspekcijski blok iz depa da bi potvrdio posljednju provjeru
na njemu. Vrati zatim blok i olovku u dep, uze metalni pokriva
dovoda goriva i postavi ga na mekani zaptiva to e osigurati
nepropusnost zraka kada se hvataljke dobro pritegnu.
Osjeaj nesvjestice se pojaao kad je pruio ruku da podigne i
privrsti hvataljke. Pokuao je duboko uzdahnuti kako bi uklonio
nesvjesticu. No, nesvjestica nadoe kao crni val preko njega dok je
poluokrenut pokuavao dozvati drugog tehniara iz kontrolne kabine
iznad njega. Pade na pod s otvorenim ustima bez glasa.
Nekolika minuta kasnije brodsko se dizalo spusti do komandne
kabine i tehniar kojega je pokuao dozvati izae iz dizala.
Hej, Jim, jesi li... ?
Tehniar je za trenutak zurio u nepokretno tijelo na podu, a
zatim mu pritra. Kratki pregled pokazao je da je Jim jo uvijek iv,
pa tehniar, pouri natrag do dizala i spusti ga do ulazne rampe.
Pozovite hitnu pomo! doviknuo je radniku koji je
upravo prolazio. Jim se opet onesvijestio.
4

Priekao je dok nije stigla prva pomo i prije nego to su

odnijeli Jima uzeo iz njegova depa blok s formularom za inspekciju.
Glavni inspektor pojavio se ubrzo zatim sa svojim glavnim
inspekcijskim blokom i formularom u rukama.
Zdravo Pete ree. uo sam da se Jim opet
onesvijestio.
Ve trei put ree Pete, s nezadovoljstvom u glasu.
To je njegova vlastita greka. Njegova ena uvijek brunda da nema
dovoljno novaca i on neprestano radi prekovremeno do maksimuma,
pa izmeu prekovremenog rada, brundanja, vruine i vrste jela koje
uzima za ruak u kafeteriji nije udo to se eludac od vremena do
vremena pobuni tom malom i slabanom momku.
I moj bi se pobunio kada bih imao nadak-babu za enu
kao to je on ima ree inspektor. Jim je dobar ovjek, ja ga
volim, ali tu njegovu enu! U svakom sluaju inspektor obrisa
svoje rumeno i zaareno lice u ovoj komandnoj kabini dovoljno je
vrue da svakoga izbaci iz stroja.
Ja jo uvijek smatram da je ovjek lud ako doputa eni
da mu prigovaranjem pokvari probavu, pa dobije ak kronine
smetnje probave i pokuava raditi prekovremeno kada to nije u
stanju dodao je Pete, neenja.
Pa moda ima pravo odgovori oenjeni glavni
inspektor ali on je najpouzdaniji ovjek kojeg imam. On je spor,
ali ako on oznai da je obavio inspekciju komandi broda, moe biti
siguran da nije propustio nita. to znai da... to jo nije zavrio
kad je pao u nesvijest?
Sve je zavrio odgovori Pete. Evo tu je njegov
inspekcijski formular, on je sve provjerio. Stavio je ve i sav svoj
alat natrag u torbu, to znai da je morao sve zavriti.
Glavni inspektor uzme inspekcijski formular i preleti pogledom
po njemu.
Sve je provjerio, vrlo dobro. Pa izaimo iz ove penice.
Ova stara kanta spremna je sada za polijetanje to se tie nae
inspekcijske slube u bazi, a oni hoe da polete im se mi maknemo
s nje.
Kamo je odreena? zapita Pete, zaustavivi se da bi
zapalio cigaretu.

 Van, s druge strane skupine Tisuu Sunaca, tamo negdje.

To je neka malena tvrtka koja sama sebe naziva Exploration
Limited.
Ah? Pete zapita pomalo zainteresirano. Druga
strana Tisuu Sunaca ima nekih neistraenih sustava, koliko ja znam.
to oni trae? Jesu li rekli?
Ne bih znao rei. Glavni inspektor slegnu ramenima.
Razgovarao sam s njima samo nekoliko minuta. Ima ih petorica;
neki stariji momak, koji je napustio svoj posao kao dekan na nekom
malom tehnolokom koledu u New Chicagu, pokupio je svoja tri
najbolja diplomirana studenta i sada su svi spremni za svemir da vide
galaksije i potrae svoju sreu.
Rekao si da ih je pet podsjeti ga Pete.
I ima ih. Kupili su ovu staru kantu; to je bio linijski brod
stare Interplanetarne transportne kompanije. Kau da se nekad
upustio u neki rudarski pothvat, napravio lijepu hrpicu s nekakvim
indijskim poslom tamo u Charonu i time je kupio brod. Imao je
raketni pogon, a njih petorica su uspjeli skupiti dosta novaca da
nabave aparat za hipersvemirski let i da postave taj nuklearni
konverter. Mislim da su potroili posljednji novi koji su imali, jer
aparat za hipersvemirski let i konverter nisu jeftini.
Pa Pete pogledom pree preko konvertera sasvim je
sigurno da nikamo ne bi stigli s raketnim pogonom u obinom
svemiru brzinom svjetlosti kao maksimalnom brzinom, bar ne tako
daleko da bi to neto znailo u toku trajanja jednoga ivotnog
razdoblja. Ima otprilike trideset tisua svjetlosnih godina do Tisuu
Sunaca, zar ne?
Tako nekako. ezdeset tisua godina krunog putovanja
normalnim svemirom ili frakcijom vie od jedne godine u
hipersvemirskom.
Ali kakva godina! Ja sam jednom putovao hipersvemirom
kada sam bio mnogo mlai i mnogo lui nego to sam sada. Samo
jedan izlet od etrdeset dana, ali nikada mi etrdeset dana nisu
prolazili tako polako u mom ivotu. Bilo je potrebno veliko ubrzanje
da stigne bilo kamo, ak i u hipersvemiru i uz stalno ubrzavanje i
mrkli mrak izvan broda osjeao sam se kao da teim jednu tonu. A
bio sam zapravo zatvoren kao u grobu, nepokretan.
Glavni inspektor napravi grimasu kao da se smije.
6

 Moda pati od klaustrofobije. A kad govori o odlasku bilo

kamo, daj, uzmi Jimovu torbu s alatom pa da se istimo iz ove turske
kupelji.
Pete uzme torbu s alatom i krene za svojim efom do dizala ne
zamjeujui da su plosnate crne hvataljke ostale okrenute nadolje uz
ravnu crnu stranu kutije za dovod goriva. Nikad se nije dogodilo da
bi on bilo to provjerio jo jednom; Jim Branon bio je metodian i
pouzdan ovjek, a njegovom rukom ispunjen formular za inspekciju
pokazivao je da je sve pregledao i da je naao sve u odlinom stanju.
***
Mjeseci su prolazili, a Zvjezdani je Istraiva brzao kroz
bezoblinu tamu hipersvemira. Napokon su kronometri pokazivali da
je dolo vrijeme za poetak usporavanja i on izvede manevar
okretanja.
Dolje u komandnoj sobi Bernov nuklearni konverter,
priljubljen uz pod, s mikroskopskim suncem u svom sreditu,
natjecao se sa suncima kojima su se pribliavali, pretvarajui
materiju u energiju. Neprivreni poklopac na dovodu za gorivo
tresao se nesigurno za vrijeme prvoga besteinskog stanja pri okretu,
zatim se podigao i lebdio po prostoriji do stropa kada je brod
napravio korektivni pokret ustranu. Tamo je ostao dok nije doao
prvi trzaj usporavanja, a tada je pao na pod uz glasni zveket.
Priguena grmljavina motora prekrila je zvuk i nijedan od pet
ljudi u brodu nije ga uo.
Normalna svemirska brzina Zvjezdanog Istraivaa bila je
daleko ispod brzine svjetlosti kad je izletio iz hipersvemira negdje na
rubu Tisuu Sunaca. Dvije krajnje zvijezde leale su ispod njega,
dvojna zvijezda sastavljena od jednoga malog utog sunca i jednog
veeg plavo-bijelog sunca. Uzeti su podaci promatranja, a
instrumenti su zabiljeili zrno svjetlee praine koje se okretalo na
udaljenosti od etiri stotine milijuna milja oko plavo-bijelog sunca.
Drugi su instrumenti odredili novi smjer i Zvjezdani Istraiva se
ponovo izgubio u hipersvemiru.
Kad se brod ponovo vratio u normalni svemir, svjetlee zrno
praine postalo je planet koji je plamsao kao neki veliki svjetlei
dragulj na tamnoj praznini iza njega. Planet je rastao kako su
promicali sati, ispunjavajui ekran za promatranje kada je Blake
poeo koiti radi silaska u njegovu atmosferu. Mase kopna i oceani
7

mogli su se jedva nazreti kroz uarenu opalnu sumaglicu koja je

prekrivala planet.
Slika je rasla i proirivala se tako da su krajevi ve preli rub
ekrana, sve dok nisu zapadna strana nekoga kontinenta i jedan dio
oceana ispunili ekran.
etiri ovjeka u stolicama za usporavanje sjedei iza Blakea
bespomono kao i on zbog sile usporavanja deceleracije, promatrali
su sliku na ekranu i pokaziva na analizatoru zraka. Pokaziva se
poeo micati kad je prvi uzorak zraka bio uhvaen u analizatoru i
zaustavio se nekoliko minuta kasnije.
Prikladan za disanje. Sjedokosi Taylor progovori s
velikom tekoom zbog deceleracije.
Manje ugljinog dioksida nego na Novoj Zemlji
prokomentira Wilfred. Mali zdepasti Young bio je manje trpio od
deceleracije nego stariji bivi dekan.
Ne mogu razumjeti zato spektroskop pokazuje tako
nemogue visoki postotak ugljika? Kako moe kora bilo kojeg
planeta sadrati tako velike koliine ugljena?
Ugljen mora prije biti u kori nego u atmosferi ree
Taylor. Ili je tako ili taj stari spektroskop grijei. Znamo da je
analizator zraka nov i pouzdan instrument, ali taj stari Wardenov
spektroskop, kao i ljudi, s vremenom postaje ekscentrian. Kada
bismo imali nov...
Drite se prekide ga Blake, oiju uprtih u instrumente
ispred sebe. Morat u koiti malo jae.
Pojaana deceleracija utisnula ih je dublje u fotelje i nitko ne
progovori dok se sekcija kontinenta na ekranu pretvarala u mutnu
pustinju ili ravnicu kroz koju se pruao tanki nabor. Slika postade
vea i bora po sredini ekrana postade planinski lanac. Blake je
promatrao u sreditu ekrana neprozirnu bijelu toku, koja je
predstavljala njihovu toku slijetanja i vidio da e biti uz istonu
stranu planinskog lanca. Bit e dobra kao i bilo koja druga nepoznata
sekcija nepoznatoga svijeta i on zadri brod na tom smjeru.
Zelena linija drvea uz neki potok pojavila se uz padinu
planine s bijelom tokom slijetanja izmeu potoka i planine. Kraj
pokriven bijelom tokom postala je malena delta s nanosima iz
nekoga kanjona s nekoliko drveta razbacanih po njoj. Delta proleti u
susret usporavajui kako su prilazili i bijelu toku zamijeni ravna
istina pokrivena nekakvim zanimljivim svjetlucavim pijeskom.
8

Zvjezdani Istraiva zaustavio se deset stopa iznad tla s

isprekidanim eksplozijama pogonskih mlaznica koje su uzvitlale
prainu u teke oblake, zatim se spusti uslijed usporenog rada motora
i dotaknu tlo uz lagani potres. iroki repovi broda zabodu se u
pijesak i Blake prekide rad motora.
Evo, stigli smo primijeti on.
Ostali, Taylor i Wilfred, Lenson i Cooke, su pourili proitati
podatke koje su zabiljeili instrumenti. Blake ih je promatrao
oekujui njihove reakcije. Nijedan od njih nije bio nikad prije
ostavljen sam na dosad nepoznatom svijetu pa su bili uzbueni kao
djeca novom igrakom. Taylor, koji se cijelog ivota kretao u
akademskim krugovima, bio je oduevljeniji od svih. Jednom je
rekao Blakeu:
Sa svim dunim potovanjem prema brljanom obraslim
zidovima od kamena oni mogu postati tamnica. elio bih vidjeti
neke stvari prije nego to ostarim, duboki svemir i daleka sunca i
strane svjetove...
Lenson, visok vitak ovjek, s lakom gracioznou make,
stajao je za cijelu glavu vii uz rumenoga mladog Wilfreda, ugodnog
ovjeka s jedva primjetnim smijekom i popustljivim
razumijevanjem za slabosti drugih. Svi su imali neku neodreenu
oznaku intelektualca, a meu njima bio je Cooke kao crna ovca.
Blake je znao da je i on bio inteligentan kao i ostali, on je kao i ostali
proao Taylorovu selekciju, njegova inteligencija i znanje bili su
znatno vei od inteligencije i znanja prosjenih diplomanata.
Ali on nije izgledao tako. Crnom, tvrdom ekinjavom kosom
obraslo lice nije bilo lice intelektualca. Nisu to bili ni njegov
slomljeni nos ni svjetlucave crne oi. Blake ga je promatrao i
razmiljao. On ne pripada meu ostale, on pripada Starom svijetu na
Staroj Zemlji prije trista godina, na palubu gusarskog broda, s
krvavim bodeom u ruci.
Ali unato svojoj pojavi, koja je odgovarala ovjeku krvavog
fizikog nasilja, Cook je, ini se, bio zadovoljan, samo se smijao
onome to je vidio u drugim oima koje bi ga promatrale, i u ivotu
uope.
Tip Zemlje u svakom vanijem pogledu ree Taylor.
Gravitacija, temperatura, zrak. Nema znakova bilo kojih opasnih
bakterija; imali smo nevjerojatnu sreu.
9

 Imali smo izglede jedan naprama nekoliko tisua da ovo

bude planet tipa Zemlja, zar ne, Red? upita Lenson gledajui
prema Blakeu. Blake klimnu glavom.
Ba nekoliko tisua, jer ovo nije Sunce iz klase G. Kao
to Taylor ree, imali smo nevjerojatnu sreu da od prve pogodimo
metu.
Krenimo onda napolje i pogledajmo na nalaz ree
Cooke, premjetajui se nemirno. Krenimo van i naskaimo se po
pijesku i udahnimo zraka kakvog ve dugo nismo udisali.
Taylor je upitno pogledao u Blakea i ovaj klimnu glavom.
Ne vidim nikakva razloga da to ne uinimo ree on.
Zatim provjeri podatke na kontrolnoj ploi s instrumentima i po
navici pogleda crvenu liniju koja pokazuje temperaturu u komandnoj
kabini. Ona se naglo dizala i on okrenu dugme s oznakom
KOMANDNA KABINA VANJSKA VENTILACIJA. To e
otvoriti vrata komandne kabine i ukljuiti ventilator koji e ubaciti
velike koliine svjeeg vanjskog zraka u pregrijanu prostoriju.
Komandna se kabina dobro zagrijala od deceleracije
ree i krene za ostalima do dizala. Da nam je preostalo samo jo
malo novaca, mogli smo instalirati potpuni rashladni sustav.
Imali smo sreu da skupimo i toliko i da kupimo to to
imamo ree Wilfred sputajui dizalo do nivoa kabine.
Nae brige su sada za nama izjavi Cooke. Kad
netko posjeduje svijet nalik na Zemlju, onda nije samo bogat nego je
vlasnik svega dokle mu pogled see.
U kabinskom nivou zadrali su se samo toliko da svaki od njih
uzme oruje.
Nikad ne zna u to moe uletjeti na nepoznatom planetu
ree Blake vrativi se do dizala. Nema znakova bilo kakvih
inteligentnih bia i civilizacije, ali moglo bi biti ivotinja. Ponekad
ivotinje ne ekaju da vi naletite na njih; za njih je najbolje da jurnu
na vas i utapkaju vas u zemlju.
Dizalo se spustilo do donjeg otvora i oni izau. Rampa za
iskrcavanje bila je sputena do tla i oni se spustie u oblak praine,
koji se jo uvijek kovitlao oko broda.
Ventilator puni komandnu kabinu tim zrakom punim
praine ree Blake mrtei se. Nisam znao da je takva praina.
Ali komandna kabina je zatvorena i praina ne moe ui u ostale
dijelove broda.
10

Otili su dalje od broda i praine i zastali gledajui znatieljno

u svjetlucavi pijesak. Otvor kanjona bio je vidljiv iznad njih a
svjetlucava izmaglica skrivala je vie vrhove. Drvee je bilo vrlo
slino onom u pustinjskim podrujima Nove Zemlje, razbacano vrlo
rijetko na padini planine a opasno trnovito bunje raslo je izmeu
drvea. Neki od njih su bili, primijetio je Blake, u punom cvatu s
prekrasnim egzotinim cvjetovima, s bojama od njenoga ruiastog
karanfila do ivog grimiza.
Lijepo ree Cooke. Pomalo preopasno da bih ga
pokuao ubrati, to trnje je prirodna obrana.
Moramo dati ime ovom svijetu ree Taylor. Kako
da ga nazovemo?
Aurora odmah odvrati Lenson. Ona je bila boginja
zore u staroj mitologiji. Bila je divna i nosila je veo. Ovaj svijet je
lijep i nosi veo, taj svjetlucavi magliasti veo.
Dobro ime sloi se Taylor. Pogledao je prema potoku
udaljenom nekoliko stotina stopa. Potok je, zapravo, bio sakriven
zelenim drveem koje je gusto raslo na njegovim obalama. Da
uzmemo uzorak vode za analizu?
Krenuli su prema potoku, gledajui nesvjesno natrag prema
brodu koji je stajao uspravno kao toranj. Ljudi su to uvijek inili,
primijetio je Blake, kad bi slijetali na neki nepoznati planet. Oni bi
izali iz svoga broda paljivo motrei na opasnosti ispred sebe i
nikada nisu proputali a da ne pogledaju natrag prema brodu kako bi
se ponovo uvjerili da je njegova ogromna masa jo tu. Bila je to
normalna pojava. Kad ovjek sleti na nepoznati svijet, preputen je
sam sebi, a njegova jedina veza s ostalim ljudima i drugim
svjetovima bila je njegov brod. On ga je donio ovamo i samo on ga
moe vratiti natrag. Kad ovjek izae iz svoga broda, zna da e ga
ekati dok se on ne vrati, kao veliki strpljivi pas, koji eka i spreman
je poletjeti u svemir na njegovu komandu. Ponekad neki nepoznati
planet donosi smrt dvonocima koji se usuuju poi u istraivanje
kao na primjer pauci-udovita na Nelsonu 14, i brod je tada ma
osvete za one koji su ostali ivi borei se za svoj put natrag. Brod e
osvetiti pale, s bijesom u grmljavini svoga glasa i sukljanjem
plamenog daha, ostavljajui samo razbacani pepeo ondje gdje je
nekad bila nepoznata stvar koja je uinila greku i ubila ovjeka.

11

Bez svoga broda ovjek bi na nepoznatom neprijateljskom

planetu bio gotovo bespomoan; sa svojim brodom on je nepobjedivi
osvaja.
ak i cvijee! uzviknu Cooke kada su se pribliili
drveu uz potok. Crveno, plavo, uto, ljubiasto; zeleno drvee i
dobar zrak to bismo mogli vie i ponuditi doseljenicima?
Blake je znatieljno ispitivao blistavi pijesak i zastade da bi
ispitao neki svjetlucavi kristal, velik kao pola njegova dlana. Nije bio
kvarc. Pokuao je vrhom svojeg noa napraviti brazdu na njemu, ali
nije mogao postii nita, na kristalu nije ostao ni trag od otra noa.
To se moe dogoditi i s kvarcom, ali kristal nije nalikovao na kvarc.
Bio je sa ivim unutranjim sjajem a kristalni sustav, kao to je
mogao vidjeti po zaobljenom obliku, bio je potpuno razliit od
kvarca. Malo dalje naie na jedan koji je sjao dubokim crvenilom
rubina. Zaustavio se da ga podigne, a zatim pouri uvi uzbueni
usklik Lensona, koji je s ostalima otiao do obale potoka.
Pogledajte ovo!
Ovo je bio neki kristal na samoj obali gdje je tekao potok
svjetlucave vode, s istim dubokim crvenilom rubina samo s
promjerom od jedne stope. Kraj njega je bilo jo manjih kristala,
plavo-bijelih, utih, crvenih, plavih, zelenih, ali veina je bila plavobijelih. Pijesak, ljunak i kamenje korita potoka, sve je, ini se, bilo
od svjetleeg minerala.
Jesi li ikada vidio toliko kristala kvarca na jednom mjestu
u svom ivotu? Lenson je pitao. I tako razliitih boja?
Pogledaj ovaj, nalikuje na rubin.
Blake nije uo odgovor ostalih, misao koja ga je zaokupila kad
je prvi put ispitao svjetlei pijesak dolazila je i gubila se zbog velike
koliine fantastine kvalitete, koja je upuivala samo na jedan
zakljuak. Provjerio je svaki drugi. Nepostojanje nekoga drugog
minerala osim onog u koritu potoka, pogreka spektroskopa koji je
pokazivao da ovaj svijet ima nemogue visoki postotak ugljika,
visoki indeks odbijanja svjetla koji je imao ovaj mineral.
Sve je to mogao vrlo brzo provjeriti.
Daj mi svoj dijamantni prsten ree Wilfredu.
Wilfred skide prsten i prui mu ga znatieljan i iznenaen.
Blake zagrebe dijamantom s prstena po crvenom kristalu koji je jo
uvijek drao u ruci. Nije ostao nikakav trag. Ponovi istu stvar s
kristalima razbacanim oko njega. Ni na jednom nije mogao napraviti
12

ni najmanju ogrebotinu dijamantom iz Wilfredova prstena iako je

vrlo snano upirao da bi to postigao.
Spektroskop je bio u pravu ree zainteresiran da li e i
ostali tako teko povjerovati kao to je njemu bilo teko povjerovati
u tu fantastinu injenicu. Ne razumijem kako je to mogue, ali
mogue je.
to? zapita Wilfred.
Ugljik svi su ovi kristali dijamanti! Buljili su u njega
ne vjerujui.
To ne moe biti! primijeti Wilfred. Lenson upita:
Kako moe tvrditi tako sigurno? Jesi li zbilja siguran u
to?
Dijamant iz ovog prstena ne ostavlja ogrebotinu na njima
odgovori on. Jedini mineral na kojem dijamant ne ostavlja
ogrebotinu jest drugi dijamant.
Onda su to zbilja dijamanti? izgovori mucajui Taylor,
spusti se na koljena i uzme jedan svijetloplavi dubokog sjaja, to je
leao pored rubinski crvenoga kamena to ga je naao Lenson.
Ali varijacije u bojama... zar su sve to dijamanti?
Sve su ovo dijamanti, bilo koje veliine ree mu
Blake. Mekaniji silikati ubrzo bi bili pretvoreni u prainu, smrvili
bi ih dijamanti u koritu potoka. Sve to je neke prihvatljive veliine i
to sja vrlo je vjerojatno dijamant.
Hm, hm! gunao je Cooke klimajui glavom u udu.
Raduje me to si rekao, ali jo uvijek mi je teko
povjerovati. Govorei o srei: mi smo utopili posljednji cent da
bismo omoguili ovo putovanje, sa svim pretpostavkama da emo
najvjerojatnije putovanje zavriti bez rezultata. A prva stvar koju
smo uinili jest da jednim udarcem pogodimo dvije muhe: naili smo
na planet gotovo nalik na Zemlju i na neogranieno bogatstvo u
dijamantima. Takva srea je gotovo nevjerojatna.
Zaista je nevjerojatna suglasi se Blake. To je
upravo stvar koja nije...
Njegov glas je bio zaguen grmljavinom to je dolazila od
broda. On se naglo okrenuo prema brodu, to su uinili i ostali s
divljom nevjericom na licima. Ista misao proletjela je njihovim
glavama istoga trenutka: sva petorica su bila ovdje, nije bilo
nikoga na brodu!
13

Brod se pojavi u vidokrugu strei dovoljno visoko prema nebu

da bi se mogao vidjeti iznad drvea koje ga je okruivalo. Mlaz
plavo-bijelog plamena izbijao je iz jedne rupe probijene na repnom
dijelu broda, zatim plamen nestade a brod zastade nepokretan za
trenutak; veliko metalno udovite zaustavljeno usred leta kao
prikvaen na pozadinu mutnog neba. A tada kljun pade, rep se
podie i brod tresnu. Pao je u vodoravni poloaj, njegovu masu
sakrije od njih drvee, ali zvuk koji je dolazio s broda bio je
stravian za njih, prigueni zvuk zdrobljenog metala prodirao je do
njih oznaujui neskladan tutanj pada ogromne mase.
Blake pojuri mimo ostalih prema brodu. Nejasno je bio
svjestan da netko vie: to... a zatim se probije kroz drvee koje je
skrivalo brod i zastade, blijed zbog onoga to su mu oi ugledale.
Svemirski brod bio je konstruiran tako da bude otporan na silu
gravitacije kad miruje na svojim krajevima repa, da bude otporan na
pritisak prilikom leta, bilo da ima akceleraciju ili deceleraciju, radilo
se o pritisku gravitacije na stranji dio broda. Bio je izgraen tako da
ima veliku uzdunu vrstou, bez velike potrebe za poprenom
vrstoom. Brod nije bio konstruiran da bi izdrao pad na bok.
Zvjezdani Istraiva bio je prelomljen na dva dijela.
Taylor se zaustavi pokraj njega, blijed i potresen.
to... to je to bilo? upita netko. to se dogodilo...
kako se to m o g l o dogoditi?
Eksplodirao je konverter ree Blake ukoenim i
osuenim usnama.
To je moja greka. Morao sam imati dovoljno pameti da
mislim na to prije nego to bude prekasno.
to misli time rei? upita Cooke.
Ostavio sam ventilator u pogonu da ubacuje svjei zrak u
komandnu kabinu. Zrak je bio prepun praine koju smo izdigli
prilikom sletanja, a ta je praina uglavnom bila dijamantni prah.
Ah! Cookeove oi su poivale na Blakeu. Znai, to
je bilo? Dijamantni prah, katalitiki ugljik!
Ali kako? pitao je Taylor. Kako je mogao
dijamantni prah dospjeti u konverter?
Ne znam. Blake zaklima glavom. Moda je
inspekcijska ekipa zaboravila staviti natrag poklopac na dovod
goriva, moda su se hvataljke na zatvarau slomile za vrijeme
putovanja. U svakom sluaju dogodilo se najgore, na neki nain u
14

dovod goriva dospjelo je dovoljno praine da koliina katalizatora

prijee kritinu granicu i da konverter eksplodira. Nisam smio staviti
ventilator u pogon ne provjerivi dovod goriva.
Zato? zapita Cooke. Zar si ikada uo da se neto
slino dogodilo bilo kad prije?
Nisam.
Da li se moglo dogoditi u praini na Novoj Zemlji ili s
prainom bilo kojeg planeta na kojem si bio?
Ne.
Pa zato bi onda morao provjeravati? Nisi imao nikakva
razloga pomisliti da bi dovod goriva mogao biti otvoren, nisi otkrio
da je ovo dijamantni prah sve do jedne minute prije eksplozije. Za
jednu minutu nisi mogao nita uiniti da bi to sprijeio.
Ne, svakako sloi se Blake ali ne mogu se odrvati
osjeaju da sam morao biti paljiviji. Ali to je, tu je. Evo nas meu
dijamantima bez mogunosti povratka kui, u najboljem sluaju za
due vrijeme. Zato poimo pogledati koliko dugo bi to moglo trajati,
kolika je teta uinjena na brodu.
Odavde ree Cooke gledajui prema brodu situacija
izgleda beznadna. Na brod izgleda tono kao neka prezrela
lubenica, koja je pala s prevelike visine. Nije samo prelomljen u dva
dijela, s nekoliko tankih traka metala koja oba dijela jo dre
zajedno, nego je i spljoten nekako i nema vie valjkast oblik kao
prije.
A otvori zjape na svim spojevima doda Wilfred.
Prooe pored repa broda, gdje su rubovi probijene rupe jo
uvijek bili zaareni, s poluistopljenim metalom, a Blake produi do
duboke brazde iskopane u tlu gdje je brod stajao.
Eksplozija je bila u jednom smjeru ree on. Da nije
bilo tako, mogla je raznijeti i unititi cijelu donju polovicu broda.
Pa nije napravila veliku rupu u repu primijeti Cooke,
kome se vratio njegov karakteristini optimizam. Mogli bismo to
popraviti.
Naravno dodade on tuno imamo samo polovicu
broda za putovanje i nemamo konvertera da nas opskrbljuje gorivom
za putovanje... ako nam je to goriva ostalo.
Uli su u brod kroz otvor to je nastao nakon prijeloma broda u
dva dijela, penjui se po iskrivljenom i polomljenom eliku. U otvor
dizala, sada vodoravni hodnik, moglo se stii samo penjanjem uz
15

prelomljene iljaste komade metala i traverza. Blake predloi

starijem Tayloru prije nego to su se poeli penjati u otvor lifta.
Volio bih pogledati komandnu kabinu i komoru za
popravke. Da to uinimo Cooke i ja dok vi i ostali pregledate
oteenja na prednjem dijelu broda?
Kako ti kae, Red odgovori Taylor. Sve se plaim
da neemo nai nita osim krhotina i loma i tamo i ovdje.
Najprije u pronai nekakve lampe za osvjetljenje za vas
ree Blake.
Pope se u otvor dizala i produi do nivoa opskrbe broda
gorivom. Vrata je otvorio prilino teko, a prizor koji mu se pokazao
u svjetlu njegovoga depnog upaljaa bio je pravi mete i kaos.
Pronaao je ormari u kojem su bile svjetiljke ispod hrpe sitnih
potreptina, opreme i slomljenih kontejnera i uzme pet svjetiljki.
Vratio se do procjepa na brodu i pruio tri svjetiljke ostalima.
Poeli su se penjati u njihovu sekciju broda, a Cooke dopuza do
mjesta gdje je bio Blake.
Kako izgleda tamo gdje si bio? upita ga Cooke.
Samo malo neuredno odgovori on kreui dalje do
komandne kabine. Komandna kabina bila je prilino dobro
osvijetljena svjetlom koje je dolazilo kroz rupu od eksplozije
konvertera.
Ta bezoblina hrpa tamo blizu rupe to je sve to je
ostalo od naega konvertera ree Blake. Eksplozija je bila
otvorena a konverter je radio s minimumom kapaciteta. Da je radio
samo sa etvrtinom kapaciteta, cijeli brod bi nestao u plamenu.
On upravi svjetlo u mranije kutove i pronae to je traio.
Pogledaj vidi li onaj etverouglasti komad metala?
zapita ga. To je zatvara dovoda goriva. Sasvim je sigurno da nije
bio na svom mjestu. Vjerojatno su zaboravili privrstiti hvataljke.
A mi smo im p l a t i l i da to uine? zapita s gorinom
u glasu Cooke, uperivi svjetlo svoje svjetiljke na zatvara.
Blake je polako prelazio svjetlom preko ploe s komandnim
instrumentima. Brod, svojevremeno opremljen starim Hardingovim
atomskim pogonom, sada je bio preureen za let na hipersvemirski
pogon. Ali, iz financijskih razloga, bio je ogranien na instalacije za
svemirsko prebacivanje i na instalaciju nuklearnog konvertera koji je
stvarao ogromnu energiju potrebnu hipersvemirskom aparatu radi
prebacivanja broda iz obinog svemira u hipersvemir. Suvremenija
16

rekonstrukcija zahtijevala bi mnogo vie novca, ali njihova

ograniena sredstva prisilila su ih na kompromis, tako da su ostavili
atomski reaktivni pogon nedirnut prilagodivi njegove pogonske
komore gorivu koje je preraivao konverter.
Kako ti se ini? zapita Cooke. Nigdje ne vidim da
je eksplozija prouzrokovala neka oteenja na njemu. Zar ne?
Mislim da ima pravo. Pravolinijska eksplozija ga je
promaila, a njegova je konstrukcija prilino robusna pa je izdrala
pad bez oteenja. To je vie nego to sam i u snu smio oekivati;
mogli bismo opet adaptirati ovu komoru za gorivo kao to je bila
prije i imat emo opet raketni klasini pogon.
Ako naemo urana nastavi on.
Pa to ako i naemo? Zar neemo biti malice prestari i
slabani u vrijeme kada stignemo kui normalnim svemirom za oko
trideset tisua godina?
Pa, ne znam ni za jednu stanicu nae civilizacije do koje
bismo mogli stii za manje od dvjesta godina ree Blake to je
jo uvijek predaleko za bilo kakvu pomo ili spas. Uostalom, da
bismo stigli bilo kamo po hipersvemiru, moramo imati pogon za to,
zna i sam. Potreban nam je pogon da bismo napustili ovaj planet, da
bismo uope mogli stii u hipersvemir.
Ako i kada popravimo na pogon da moemo odavde
otii, kako emo stii u hipersvemir bez konvertera koji napaja
aparat za prostorno prebacivanje? upita Cooke.
O tome je i rije, i ne znam sada odgovoriti na to pitanje.
Ali elim da rjeavamo stvari postupno, jednu za drugom. Ako
uspijemo nai uran, a to svakako moemo, rijeili bismo sve
probleme osim jednoga.
On prijee svjetlom preko glomaznog generatora to je sluio
za napajanje broda elektrinom energijom a stajao je ispred ureaja
konvertera. Visio je u dva dijela na elinim zavrtnjima kojima je
bio privren na podlogu, ali inilo se da je neoteen.
Evo, tu je naa energija ako pronaemo nain da je
pohranimo ree on. Ako uspijemo napraviti savreni
kondenzator s neogranienim kapacitetom, moi emo prikupiti
dovoljno energije kako bismo aparatu za prostorno prebacivanje dali
dovoljno jak impuls da nas prebaci u hipersvemir. Uostalom, bilo to
zapoeli potreban nam je generator. Bit e nam potrebna elektrina
energija za pokretanje tokarilice, ako nije nepopravljivo unitena, za
17

zavarivanje, pa ak i za preradu metala nekom vrstom elektrine

lune pei.
A kako emo napajati generator? zapita Cooke.
To se moe srediti odgovori Blake. imamo
tokarilicu i moemo izraditi sve to nam je potrebno.
On se okrene i izae iz komandne kabine bez daljeg
objanjavanja, a Cooke krenu za njim prema radionici za popravke.
Kao i u svih ostalih prostorija na brodu, koji je sada leao na tlu,
vrata su bila vodoravno. Radionica za popravke bila je manja od
komandne kabine i bilo je samo dva metra do novog poda. Blake
vidje s neopisivim olakanjem da je tokarski stroj bio dobro
privren uz sada okomiti dio poda. Ostala je oprema bila
ispremijeana u jednoj gomili na podu i oni se za trenutak
zagledae znatieljno u nju.
Nema mnogo razbijenih stvari ovdje primijeti Cooke.
elini alat, ini se, dobro odolijeva kad brod pada na trbuh.
Nadam se da je i odailja ostao poteen.
Svi se tome nadamo, ali ti si prvi koji je to izrekao glasno
odgovori Blake. Ne vidim nikakve mogunosti da je preivio.
Odailja je glomazan, teak i vrlo lomljiv.
Ni ja. Pretpostavljam da se nijedan od nas nije usudio
zbog toga ni zapitati je li mogue da je itav.
Da pogledamo nae transporter-vozilo pozva ga Blake.
Ako je odailja uniten tako da ga ne moemo popraviti,
moramo pokuati pronai uran, a neznatni su nam izgledi da
istraimo ova prostranstva pjeice.
Ponovno su imali sreu. Mali transporter bio je neoteen, ako
se ne uzme u obzir malo savijeni odbojnik. Neto njegove
sjajnocrvene boje bilo je oguljeno padom na dijamantno svrdlo, ali i
dijamantno je svrdlo, ini se, bilo neoteeno.
To je uglavnom sve to nas je i zanimalo u naem dijelu
broda ree Blake. Da vidimo kakvu su sreu imali ostali.
Wilfred je upravo silazio iz prelomljenog ahta dizala, nosei
hrpu hrane i kuharskih potreptina.
Moi emo se odrati neko vrijeme, ini mi se ree
Wilfred. S novim podovima u kojima sam bio do koljena u
krhotinama i lomu i s vratima dva-tri metra visoko ivot u brodu bit
e neto malo neugodan.
18

 Morat emo prosjei nekakav prolaz na donjem dijelu

trupa broda ree Blake. Moemo pokraj nosaa-traverze
prosjei stari pod.
Kako izgleda tamo gore? zapita Cooke. to je s
odailjaem?
Neemo slati nikakav SOS ree Wilfred glatko.
Cijevi odailjaa zdrobljene su u komadie.
I ja sam mislio da e biti razbijene ree Blake. Da li
je drugima potrebna pomo da prenesu stvari ovamo?
Trebat e im svakako odgovori Wilfred sputajui se
sa svojim prtljagom.
Proli su kroz procjep u brodu i sreli Lensona i Taylora u
otvoru dizala, svakoga sa po jednom gomilom vrea za spavanje i
drugim stvarima potrebnim za boravak izvan broda. Blake i Cooke
pomogoe im da snesu stvari, a zatim sva etvorica ponesoe svoje
stvari do nekoga istog pjeskovitog mjesta, blizu drveta, gdje je
Wilfred ve postavio svoju kuhinju.
Blake spusti svoj teret i okrenu se Tayloru.
Dakle, odailja je uniten?
Zadnji energetski dio odgovori Taylor. Pogonski,
pokretaki dio je prilino dobro odolio padu i moda bismo ga mogli
sastaviti, samo...
Samo, to?
U normalnom svemirskom prostoru to bi nam moglo
pruiti mogunost dometa od oko milijardu milja to nije vie od
pola puta do susjednog planeta naega sadanjeg utog sunca.
Beskorisno!
Ah, tako, dakle, znai, neemo imati ni prilike da
upotrijebimo na mali komandni ureaj za hipersvemir.
Transformator slanja signala putem prostornog prebacivanja potpuno
je uniten. Bilo kakav signal poslan sada ak i kad bi zadnji
energetski ureaj bio neoteen trebao bi vremena u trajanju triju
ljudskih ivota da stigne do najblie svemirske stanice ako bi iao
kroz normalni svemirski prostor. Da je ispravan, naim komandnim
odailjaem mogli bismo poslati kroz hipersvemir signal za daljinu
od tisuu milijardi milja, ali transformator za hipersvemir je uniten i
razbijen, a onim to nam sada stoji na raspolaganju ne moemo ga
nikada popraviti. I tako, postavlja se pitanje: to sada?
19

 Na ureaj za prostorno prebacivanje u komandnoj kabini

ini se da je neoteen i ne bi bilo nikakve potekoe da komore za
raketno pogonsko gorivo izmijenimo ponovno tako da bismo mogli
pokrenuti brod s uranovim pogonskim gorivom odgovori Blake.
A moramo po svaku cijenu pokrenuti brod da napravi skok u
hipersvemir. Ako se uran moe nai, treba da rijeimo samo jedan
veliki problem a on je zbilja velik: kako da proizvedemo dovoljno
energije za aktiviranje ureaja za svemirsko prebacivanje? Ako nas
ljuta potreba na to natjera, imam i ideju kako da napravimo drugi
konverter. Naravno, uspjeh e biti neizvjestan i trebat e nam
nekoliko godina rada kao i puno sree, ali bolje i to nego se predati i
odustati od svega. U svakom sluaju vrijedno je pokuati.
On pogleda prema nedalekom otvoru kanjona.
Uran je sada ivotno vaan to god zapoeli. Idem malo
proetati i razgledati dok Wilfred spremi neto za jelo. elio bih
vidjeti kako izgledaju formacije tla i pruaju li nam bilo kakvu nadu.
Onda emo nae planove malo podrobnije razmotriti
poslije jela ree Taylor.
ovjek mnogo optimistinije gleda na stvari puna eluca,
u svakom sluaju.
Blake je krenuo prema kanjonu, stigao do prvih gromada
stijena i pregledao ih paljivo, gunajui usput. Formacije su se
sastojale od kamenja koje je skliznulo niz kanjon, a bilo je poput
onoga na bilo kojem planetu slinom Zemlji, s jednim nevjerojatnim
izuzetkom. Svaki kamen, bilo da je slian granitu, riolitu, andesitu s
visokim ili niskim postotkom silikata, sadravao je gotovo jednako
visoki postotak dijamantnih kristala.
U grubom kamenju slinom granitu dijamanti su bili veliki
poput nokta na malom prstu, a u finijem kamenju slinom riolitu
dijamanti su bili vrlo siuni. No bilo u grubom kamenju ili u finijim
zrnima dijamanta je bilo otprilike u istom visokom postotku.
Upravo je bio stigao do prvog primjerka ivotinjskog svijeta na
Aurori kad iz daljine zauje uzvik kojim je Wilfred objavio da je
veera gotova. On se na trenutak oglui o poziv, pribliavajui se
maloj smeoj dlakavoj ivotinji, nalik na vjevericu, s okruglim
tamnim oima, okruglom glavom i s malim debelim trbuiem koji
je odsutno ekala ukoeno promatrajui Wilfredovo pribliavanje.
Dopustila mu je da se priblii na dvadesetak centimetara prije nego
20

to je odskoila nekoliko stopa dalje od njega, a onda ga je opet

ukoeno promatrala.
Wilfred ponovi poziv na veeru i on se vrati prema logoru, dok
je ivotinjica zurila za njim.
Oito nije bilo opasnih mesodera s kojima bi trebalo raunati
na Aurori. ivotinjica se ga nije nimalo uplaila. Nije se ponaala
kao ivotinja za koju bi vrijedio zakon divljine: Bjei ili e biti
pojeden!
Poslije veere sue su obrisali poveom koliinom pijeska i
manjom koliinom vode, a Taylor zapoe razgovor o okolnostima u
kojima se sada nalaze.
Najjednostavnije bi rjeenje bilo da poaljemo SOS u
prostor.
Moda bismo mogli uspostaviti vezu s nekim brodom na
frekvenciji za sluaj opasnosti, moda s nekim koji nije udaljen vie
od jednog dana ili priblino toliko od nas.
Jedan dan ili otprilike toliko, to je dvjesta godina pa ak i
vie u normalnom svemirskom prostoru pridoda Cooke.
ovjek jedva moe shvatiti kako su velike galaktike udaljenosti dok
ne zaglavi na trideset tisua svjetlosnih godina od kue, zar nije
tako?
Lenson uzdahnu, okrenu se i mrano pogleda prelomljeni brod.
Pomalo poinjem dobivati neugodnu predodbu o pravoj
veliini galaktikih udaljenosti.
ini se da imamo samo dvije alternative javi se Blake.
Moramo prodrijeti u hipersvemir, bilo brodom ili signalom za
pomo. Imamo energije za slanje signala SOS kroz hipersvemir, ali
je razbijen prostorni prebaciva koji bi na signal prebacio u
hipersvemir. Aparat za prostorno prebacivanje broda u hipersvemir
je neoteen, ali nemamo izvora energije koji bi to omoguio. Sada
moraimo pokuati ili izraditi nuklearni konverter i vratiti brod kroz
hipersvemir natrag, ili napraviti prostorni prebaciva za emitiranje
naeg signala SOS kroz hipersvemir.
Ne samo to bismo morali napraviti pretvara koji bi slao
nae signale kroz hipersvemir, nego bismo morali zamijeniti oteeni
energetski dio odailjaa nadovee Taylor. Odailja bi ak i u
hipersvemirskom prostoru imao tako ogranieni domet da ne bi
dostigao ni do najblie istaknute svemirske stanice. Jedino ako bi
neki brod dolutao na domet odailjaa, mogli bismo se nadati da e
21

nas netko uti. A u svemirskom prostoru takvom kakav jest moglo bi

se dogoditi da to ne bude dovoljno vrijeme za trajanja naeg ivota.
Misli da ne bi imalo smisla, da bi bilo uzaludno pokuati
napraviti duplikat pretvaraa za prostorno prebacivanje signala, te
cijevi odailjaa? zapita Wilfred.
Uvjeren sam da izrada tog odailjaa prelazi nae
mogunosti odgovori Taylor.
Potrebne su specijalne slitine i rijetki plinovi za obradu i
punjenje. Potrebna je osjetljiva precizna oprema, instrumenti.
Zapravo, bilo bi potrebno nekoliko godina da napravimo strojeve
koji bi to izradili.
Mi zapravo ve imamo mogunosti da brod prebacimo u
hipersvemir ree Blake. Potrebna nam je samo energija.
Mislim da nam je mnogo lake pronai metodu akumuliranja te
energije nego izraditi preciznu elektronsku opremu. Napokon, u
ovom trenutku potrebna nam je samo ogromna koliina energije koja
bi osigurala na skok u hipersvemir. Mnogo energije na kratko
vrijeme. Povratak u normalni svemirski prostor zahtijeva samo djeli
te energije.
Ako nema nade za odailjanje signala SOS, onda
nemamo drugog izbora nego da pokuamo to to ti predlae, zar ne?
upita Wilfred.
Mislim da sasvim sigurno moemo rei da su nai izgledi
za slanje nekog SOS signala ravni nuli ree Taylor.
Nitko nije proturjeio i Blake nastavi. Kad bismo mogli
pronai uran, ne bismo imali mnogo tekoa oko preinake pogonskih
komora da bi odgovarale ovom pogonskom gorivu. Morat emo
vjerojatno utroiti mnogo vie vremena na popravak broda, odnosno
na repni dio, da ga uinimo hermetiki otpornim, nego na bilo to
drugo. U svakom sluaju, cijela stvar je potpuno bez smisla dok ne
opremimo brod atomskim pogonom. Moramo pokrenuti na brod u
svemirski prostor kako bismo se zavukli u hipersvemir i nema
nikakva smisla da se prepiremo o tome kako emo uiniti drugi
korak sve dok ne znamo kako emo uiniti prvi, vaniji.
Svi zautjee za nekoliko trenutaka, a onda Taylor ree:
Nadam se da se s tim svi slaemo, barem za sada. Dakle,
najvanija stvar je: moemo li pronai uran? On pogleda u
Blakea. Kakvi su izgledi, to ti misli o mogunostima?
22

 Ne bih sad znao rei odgovori Blake. Nisam jo

pregledao teren. Nisam uoio nikakva znaka metalne rudae u
kamenju koje je voda donijela iz onoga kanjona, no teko moemo
oekivati da emo tako lako pronai uran.
Dobro, a to jesi pronaao? upita Cooke.
Formacije ovih stijena nalik su na one zemaljskog tipa i
sadraj silikata u njima je, ini se, normalan, ako ovjek odbije
prisutnost dijamanta. Dijamanata ima u svim formacijama bez obzira
na vei ili manji postotak silikata u njima, oni su obino tako
neznatni kao kristalna praina. Veliki komadi kristala vjerojatno su
iz pegmatitskih formacija.
to to znai? upita Cooke.
Izvanredno krupno oblikovano kamenje. Minerali u
pegmatitskom obliku neobino su veliki kristali. Na aronu smo
nali izuzetan savreni kristal kvarca, teak oko pet stotina
kilograma, iz pegmatitske formacije. Cummings, stari sjedokosi
prijatelj, roen na Staroj Zemlji, rekao je da je taj kristal mnogo vei
nego to je ikada naen u Staroj Zemlji u prolosti.
Ima jo neto u vezi s tim doda on. Ponekad se
moe nai uranova rudaa u pegmatitskim formacijama. Prema
tome, postoji mogunost da e uranova rudaa koju naemo, ako je
uope naemo, biti u istoj formaciji odakle su naneseni i ovi
ogromni dijamanti.
Jo neto ree Taylor zamiljeno. Potreban nam je
kadmij. Kadmijem i uranom, ako ih uspijemo pronai, i preraditi,
mogli bismo nadomjestiti pogon na brodu.
I koliko bi vremena trebalo za to? Daj mi samo grubu
procjenu zapita ga Lenson.
Taylor se nasmija.
To je kao da me pita kako je visoko iznad nas. Ali evo ti
jedne optimistike procjene: rekao bih jedna do dvije godine.
Wilfred klimnu glavom odobravajui.
Mislim da je to prilino tono. Ne manje od jedne godine
i ne vie od dvije. Imamo sreu u tome to je tokarilica ostala itava i
to imamo alat, vozilo za istraivanje i kompletnu rudarsku opremu
za vaenje rudae kada je pronaemo.
Najprije da uredimo neki prostor za stanovanje ree
Taylor, zadigavi nogavicu da bi poeao modricu i ogrebano
23

koljeno. Pentranje u te sobe, i tamo i natrag kao to smo to inili

ovo popodne, teak je i bolan posao.
Red je predloio da prosijeemo prolaz kroz donji dio
trupa broda koristei se donjim dijelom trupa kao podom ree
Wilfred. Nee nam oduzeti mnogo vremena. Moemo ponovno
sve urediti prema novoj situaciji, a svakako emo morati skinuti
tokarilicu i privrstiti je na novi pod.
Prvi zalazak sunca na Aurori prekinu svaki dalji razgovor
buduim radovima za nekoliko minuta. Sunce je bilo nevidljivo tamo
negdje iza udaljenih planina, njegovi posljednji zraci bacali su kroz
blistavu dugu boje rubina, smaragda i zlata na zapadnom nebu. Zraci
su prelazili i pomicali se irei se i treperei u sjaju svojih
promjenljivih boja sve dok se nisu zatalasali i namrekali na nebu
kao neka sveana zastava zemlje iz bajki.
Lenson je prvi progovorio poto su se boje poele gubiti.
Nikad nisam vidio neto slino ree gotovo sa
strahopotovanjem u glasu.
Ni ja ree Cooke razbakarivi se na svojoj vrei za
spavanje.
To je upravo onako kako je moja majka obiavala rei da
e nebo izgledati, i to prije nego to je odluila da ja nikada ni u
kojem sluaju onamo ne odem.
Vjerojatno uzrok lei u nekoliko razliitih slojeva zranih
struja to se kreu razliitom brzinom i nose razliitu koliinu
praine i vodene pare ustanovi Wilfred.
Uh! proguna Cooke. Zar ti uvijek mora biti tako
pragmatian i praktian?
Oh, pa bilo je dojmljivo, priznajem, ali bila je to
jednostavna svakodnevna pojava: razlog za tu ljepotu to sam ga
spomenuo vrlo je vjerojatan. Divan zalazak sunca na planetima
slinim Zemlji prouzrokovan je vodenom parom i neistoom
atmosfere.
Pa onda, dok smo ovdje, budimo zahvalni to naa
atmosfera sadri tu neistou koja proizvodi tako divan zalazak
sunca ree Lenson.
Blake, zaposlen razmiljanjem o mnogim stvarima koje e
morati napraviti slijedeih tjedana, samo je s pola uha sluao
Lensonovu izjavu, ali on e se je sjetiti esto godinama kasnije s
24

izvjesnim zadovoljstvom, nasluujui s koliko gorine i

podrugljivosti je ona morala zazvuati samo Lensonu.
Posljednji se odsjaji izgubie na nebu i zamijeni ih Tisuu
Sunaca ogromno prostranstvo ispunjeno svijetleim tokama koje
su bacale svoje svjetlo kroz maglovitu atmosferu u dovoljnoj koliini
da bi stvarali njene sjene svuda unaokolo.
Morat emo obaviti astronomska mjerenja napomene
Taylor. Poet u dnevnim promatranjima naeg Sunca i njegovog
pratioca. Znamo da dan ovdje traje oko dvadeset i etiri sata, ali ne
znamo da li je proljee ili ljeto, ili pak ovaj svijet nema sezonske
inklinacije polova.
Mislim da je ovo ipak ljeto ree Blake. Onaj vii
vrh to smo ga vidjeli kroz maglicu pokriven je snijegom. Dakako, iz
toga se ne moe ba vrsto zakljuiti na emu smo.
Nadajmo se da je ipak proljee ree Taylor. Znamo
da naa godina ovdje traje est zemaljskih godina, i uz malo sree
moda emo otii odavde prije no to doe zima.
Jo su malo popriali o svojim planovima, a zatim jedan po
jedan prostru svoje vree za spavanje i zavuku se u njih. Blake
posljednji krenu na spavanje. Jo je malo sjedio promatrajui zlatni
veo u koji je Tisuu Sunaca pretvorilo izmaglicu to se pruala od
horizonta do polovice zenita. Na istoku je nebo bilo stravino crno,
bez ijedne zvijezde. Nije bilo nijedne u tom smjeru daleko u beskraj.
Aurora je nedavno prola najudaljeniju toku po svojoj orbiti od
Tisuu Sunaca.
Prije no to krenu na spavanje Blake ree:
Vidjet ete kakva e grozna tama biti prije jutra kada
zau Tisuu Sunaca i prije nego to nae sunce izae.
***
Bilo je potrebno petnaest dana da brod urede barem djelomino
za stanovanje. Trebalo je prosjei prolaz, napraviti vrata koja e se
dobro zatvarati da bi sprijeila ulaenje praine, koju su stalno dizali
popodnevni vjetrovi, opremiti brodski tank za vodu s filterom,
stolove i stolice odarafiti s njihova sadanjeg poloaja s poda koji je
postao zid, spustiti vozilo iz broda na tlo i uiniti niz sitnica koje se
ne mogu ni nabrojati, a morale su se uiniti.
25

Blake i Cooke krenue ujutro esnaestog dana, ostavljajui

ostale da nastave posao oko broda. Promatrali su Blakeov i Cookeov
odlazak s nekom vrstom enje i kad su se udaljili preko pijeska
Cooke napomene:
Mislim da bi svi oni htjeli poi s nama. Njima ostaje
teak rad a mi emo uivati u svjeem zraku i novim predjelima.
Mogao bi odmah promijeniti svoje miljenje o uivanju
ree Blake. Pjeaenje moe biti vrlo teak posao kad hoda
cijeli dan.
Pa zato imamo ovo vozilo? upita Cooke znatieljno.
Da prenosi nae potreptine, na materijal. Neemo ga
iskoristiti vie nego to je potrebno. Nove cipele moemo napraviti,
ali ne moemo napraviti novo vozilo.
Zar zaista misli da e dijamantna praina biti tako
opasna?
Nadam se da emo ustanoviti kako su dijamantna praina
i pijesak prije iznimka nego pravilo na ovom planetu, ali sve govori
u prilog tome da dijamanata ima posvuda. Ako je tako, moramo
upotrebljavati vozilo to je mogue manje; ako i naemo rudau,
vozilo e biti neophodno potrebno da je prenese do broda. Premda e
nam vozilo biti potrebno za preradu rudae, moramo biti s njim
pored broda, u protivnom morali bismo nositi dobar dio materijala i
opreme do rudae. U oba sluaja potreban nam je ovaj mali
teretnjak, zato je bolje da ga uvamo koliko je god to mogue.
Shvaam suglasi se Cooke ali sumnjam da emo ga
unititi tako brzo. Napokon, ova je stvarica bila predviena za
upotrebu u krajevima gdje ima silikatnog pijeska, a dijamant nije
mnogo tvri od silikata.
Kad bi tvoja procjena bila tona, ne bih bio nimalo
zabrinut ree Blake.
to misli time rei? zapita ga Cooke. Kvarc ima
tvrdou 7, a dijamant 10, zar nije tako?
Blake uzdahnu.
Prava i neugodna injenica je slijedea: za dijamant se
kae da ima tvrdou 10 jer je jedina stvar tvra od korunda koji ima
tvrdou 9. Neki mineralog po imenu Woodell u davno je vrijeme
tamo na Staroj Zemlji odredio pravu tvrdou dijamanata usporeenu
s kvarcem od 7 i korundom od 9. Prava tvrdoa dijamanta see
izmeu 36 i 42.
26

 Ah Cooke zauti neko vrijeme.

Onda moemo raunati da je tvrdoa ovog pijeska i
praine est puta vea nego to je bilo predvieno da ovaj kamioni
podnese.
est puta je tvri i isto toliko puta otporniji.
Skrenue kroz jednu malu vododerinu i uz nju do muljevite
ravni, skreui samo da bi izbjegli bodljikavo bunje razbacano tu i
tamo. Jutarnji zrak je mirovao, a praina koju su podigli pratila ih je
u gustim oblacima, pokrivajui im lica i odjeu svjetlucavim sivilom,
struui neugodno gdje god su se dva komada metala pokretala jedan
uz drugi, kao na primjer na upravljakom mehanizmu. Vozili su se
oko jedan sat, ovijeni razarajuim oblakom praine.
Probijali su se zatim dalje du junih obronaka planine prema
visokoj zaravni na istoku, gdje je potok vjerojatno izvirao.
Razgledali su kanjone, obojica nosei uzorke kamenja iz korita do
kamiona, traei komadie teke rudae urana i kadmija, koristei se
pri tome Geigerovim brojaima koje je svaki od njih nosio sa sobom.
Cookeovo se raspoloenje od prvog osjeaja bezbrine avanture
pretvorilo u stanje zabrinutosti, njihovi krampovi i lopate otupljivali
su se zauujuom brzinom ak i od kopanja u relativno mekem
dijelu korita kanjona. Nisu nali nita.
Stigli su do istonoga kraja planinskoga vijenca, do visoke crne
zaravni, gdje se nalazio izvor potoka i gdje su noi bile svjee zbog
povjetarca koji je dolazio od polaganog topljenja snijega. Ni tu nije
bilo niega posebnog. Obino kamenje s neizbjeivim dijamantima,
tako da se oni vratie, krenuvi dolje sjevernom stranom planinskog
lanca. Cookeovi miii otvrdnue i povrati se njegov uobiajeni
optimizam, nepomuen ni time to nisu nali teki metalni
koncentrat u uzorcima koje su skupili, ni time to je njihov Geigerov
broja ostao nijem, osim to je od vremena do vremena otkucavao
pokazujui da je tlo normalno.
Dva puta su pronali ile mekanoga eljeznog oksida, a jednom
su naili na usku ilu niskopostotne bakrene rudae. No inilo se da
u planini nema rudae urana ni olovno-cinane koja bi mogla
sadrati njima tako potreban kadmij.
Blake se ozbiljno zabrinuo za kamionii i inio sve to je
mogue da bi sauvao njegove pokretne i pokretake dijelove od
dijamantnog pijeska i praine. Ali nije bilo naina da se od praine
sauvaju takvi dijelovi vozila kao to su ferode i bubnjevi konica,
27

kugla i kouljica prednjega upravljakog mehanizma, spojka i zglob

poluge dizalice, koju su tako esto morali upotrijebiti kao i mnoge
druge pokretne dijelove. Zrani filtar ga je zabrinjavao vie od
svega. Znao je da je odreena koliina praine prodrla kroz filter u
motor i tome nije bilo pomoi. Bio je to dobar filtar, napravljen da bi
sauvao motor od silikatne praine, a svako zrno silikatne praine
koje bi bilo tako fino i sitno da prodre kroz filtar bilo je prefino da
izazove bilo kakvi kvar prije nego to bude pretvoreno u jedva
opipljiv prah. Ali dijamantni prah bio je est puta tvri od silikata i
toliko puta otporniji prodre li dijamantni prah, on se nee dati
pretvoriti u bezopasni neopipljiv prah.
***
Obili su zapadne obronke planinskog lanca prije podne
tridesetog dana i ugledali zelenu liniju potoka udaljenu samo jednu
milju. Kamion je radio vrlo buno kad ga je Blake okrenuo prema
blagoj uzbrdici prema otvoru nekoga manjega kanjona, pa ga zato
prebaci u niu brzinu.
Dobro je to smo sada udaljeni od naeg logora samo pet
milja ree Cooke. Ti sada vozi sa tri brzine nie nego to bi
vozio da je vozilo u istom stanju u kojem je bilo kad smo napustili
logor prije trideset dana.
Plaim se da mu je ovo posljednji trzaj. Pokuavao sam
ga sauvati i njegovati da praina ne prodire u nj, ali ipak ne moe
zamotati motor u nepropusni sloj kao paket.
Ostavili su kamion na aluvijalnoj ravnici ispred uskog ulaza u
kanjon. Bilo je kasno popodne kad su napokon doli do prvog nalaza
kadmija tankoga sivog sloja metalnog sulfida koji je bio pao s
visokih strana kanjona.
Sivi sulfid je olovo i cink ree Blake. Ove male
uto-naranaste tokice su kadmijev sulfid.
Cooke zaklima glavom.
Postotak kadmija je tako neznatan, a olovo i cink ine
samo tanki sloj.
Moda e ga biti u veoj koliini i veem postotku kada
naiemo na pravo mjesto ree Blake promatrajui stepenastu
stranu kanjona. Moda emo ga lake nai.
28

Pronali su ga nakon jednog sata na pola puta do vrha kanjona.

Opet samo kratki uzani sloj rudae. Blake ga je pokuavao
bezuspjeno iskopati svojim istraivakim krampom, ali njegov je
vrh odavno bio zatupljen. Udarajui uzalud po vrstoj podlozi s
rudaom iza njega, Cooke zastade da zapali cigaretu i obrie znoj s
lica.
Imamo kiseline i glicerina ree. Kada bismo samo
mogli izbuiti nekoliko rupa s ovim stijenama, mogli bismo ih
napuniti nitroglicerinom.
Izgledi su jedan prema tisuu da u veoj dubini sloj
rudae bude iri odgovori Blake prestavi bezuspjeno udarati
tupim krampom po rudai. Ali kako da izbuimo rupu u stijeni?
Imamo builicu s dijamantnom glavom zapoe Cooke,
ali njegov glas odmah postade tii.
Tono odgovori Blake shvativi na to je Cooke
odmah pomislio pri tome. Kako da buimo stijenu s dijamantima
builicom od dijamanta?
Pa kako smo zamiljali buiti rupe za miniranje kada smo
krenuli na ovaj posao prije trideset dana? Neu se prepirati zbog
dijamantne builice, ne vidim mogunost da bui rupe u kamenju s
dijamantima, ali zato nismo na to prije mislili?
Nismo zasigurno znali imaju li sve formacije isti visoki
postotak dijamanata naglasi Blake, Nadali smo se da nee biti
tako, zar se ne sjea?
Kakav je ovo udan svijet! uzdahnu Cooke. to
god pokuali sve je ispunjeno dijamantima. Kako moe preobilje
samo jednog elementa prouzrokovati toliko mnogo briga i nezgoda?
Pa Blake protrese prazni kontejner i pogleda prema
zapadu, gdje je sunce nestalo iza litica kanjona ne moe se vie
nita uiniti ovdje, bolje da se vratimo do kamiona i pojedemo neto
prije mraka.
Cooke krenu prvi niz kanjon. Raspoloenje mu se vrati i ve je
zvidukao kad su se pribliavali koritu kanjona. Bili su na pola puta
do izlaza iz kanjona kad odjednom postade mranije jer su teki
oblaci pokrili sunce. Postajalo je sve tamnije, iako je Blakeov sat
pokazivao da jo nije vrijeme zalaza sunca. Nastavie prema
stijenama na ulazu u kanjon, gdje se kanjon naglo otvarao prema
pustinji i tek tada postanu svjesni jo nekakvog uma osim onog od
29

kripe dijamantnog pijeska pod nogama. Dolazio je iz pustinje izvan

ulaza u kanjon i zvuao je kao udaljeni vodopad.
Cooke je bio pedesetak metara ispred njega, jo je uvijek
zvidukao i oito jo nita nije uo. Blake ubrza korake i sustie ga
kad je Cooke zakoraio kraj stijena to su jo zaklanjale Blakeu vidik
prema pustinji.
Cooke se zaustavi s izrazom uenja na licu gledajui prema
kamionu i pustinji iza njega. Naglo se okrenu viui prema Blakeu.
to je to?
Blake je u nekoliko sekundi bio kod njega i ugledao izvor
zvuka koji je bio uo.
Bilo je daleko oko jednu milju veliki crni zid koji je srljao
prema njima brzinom od pedeset milja na sat, urlajui dubokom
suzdranom grmljavinom s frontom koja se kovitlala i kipjela.
to... zapoe Cooke, ali ga Blake prekide kratkim
uzvikom.
Doi! i potra prema kamionu ocjenjujui daljinu koju
moraju prijei prije nego to ih crni val stigne. Kamion nije bio
daleko ali zid se pribliavao najmanje pedeset milja na sat.
Pa to je... zapoe Cooke ponovo, ali odustade kad mu
nalet vjetra napuni usta pijeskom. Tada svu svoju panju obrati na to
da ne zaostane za Blakeom koji je hrlio naprijed.
Stigli su do vozila kad im je crni zid gotovo bio za petama,
uskoie u kamion zalupivi vrata za sobom.
Pjeana oluja ree Blake kada ga je Cooke ponovo
zapitao. Jedan jai nalet vjetra prijee preko kamiona zasuvi im lica
pijeskom.
Zatvori prozor s tvoje strane ree Blake zatvarajui ga
sa svoje. Ovaj je povjetarac samo prethodnica. Mislim da e
uskoro naletjeti pravi.
Crni je zid navalio nekoliko trenutaka kasnije s olujnom
grmljavinom, urlajui, udarajui po malom kamionu divljim
udarcima i zavivi ga potpuno u tamu. Pijesak i ljunak udarali su po
prozorima otrim parajuim udarcima, a osim urlanja vjetra Blake je
mogao uti silno udaranje jer je vjetar pronaao straga na kamionu
praznu kantu za vodu i udarao njome amo-tamo. Buka prestade
odjednom, i Blake je mogao predstaviti kako njihova kanta za vodu
skae ogromnim skokovima du planinske kose.
Hoe li dugo, to misli? vikao je Cooke kroz tamu.
30

 to? poeo je vikati i Blake kako bi se ulo uz

zavijanje i urlanje oluje.
to misli kako e dugo ovo trajati?
Ne znam. Ponekad pjeana oluja moe trajati jedan sat, a
ponekad i do deset sati.
On napipa sandui s alatom i izvadi svjetiljku. Svjetlo rune
svjetiljke stvaralo je dojam trodimenzionalne slike u kabini
ispunjenoj prainom.
Kako je to prodrlo tako brzo ovamo unutra? zapitao je
Cooke.
Prodire kroz najmanju pukotinu odgovori Blake
upravivi svjetlo na prednje staklo. U svjetlu se vidjela kako praine
i pijesak prolijeu nevjerojatnom brzinom. Bilo je svijetlih refleksija
u zraku i pijesku kad su vei komadi dijamanata reflektirali svjetlo
za djeli sekunde i kada su komadi mrtve vegetacije prolijetali pred
prozorom. Blake ugasi svjetlo i smjesti se to je udobnije mogao u
polovici svoje male kabine.
I ti bi mogao pokuati da pusti mozak na pau za
slijedei neodreeni broj sati.
Cooke poslua njegov savjet, gunajui zbog nedostatka
prostora za svoje duge noge. Zaspao je za petnaest minuta, to je
Blake ustanovio osvijetlivi ga na trenutak. Blake uzdahnu sa
zaviu i pripremi se na sate i sate razmiljanja, koji e biti njegova
jedina borba dok ga ne uhvati san. Bilo je neto u genijalnoj
Cookeovoj filozofiji, u potpunoj nebrizi za neroeno sutra i mrtvo
juer. Dok je zaviao Cookeu na njegovu bezbrinom ponaanju,
razmiljao je da li bi bio dovoljno vrst da prihvati eventualnu
spoznaju o ne tako dalekoj mogunosti da se svi njihovi napori za
naputanje ovog blistavog planeta mogu pokazati beskorisnim.
Vjetar je drmao kamion i urlao nesmanjenom estinom kad je
uspio zaspati, jo uvijek zabrinut zbog dijamantne praine koja se
zavukla u svaku i najmanju pukotinu u kamionu gdje god su se dva
metala pokretala jedan uz drugi. Silikatna bi praina za izvjesno
vrijeme unitila motor. Ovo su dijamanti a ne silikati, oni imaju
tvrdou od 42, a ne sedam...
Probudio se u zoru ukoen i zgren. Cookeovo je hrkanje bilo
vrlo glasno u tiini koja je zamijenila oluju. On gurnu nemilosrdno
laktom Cookea u rebra.
Probudi se, oluja je prestala.
31

 Ha? Cooke zamiri rasteui se i zijevajui.

Noge su mi se ukoile, tako dugo, hej! to se dogodilo s
naim prozorima?
Sad imamo smrznuta stakla svuda uokolo ree Blake
sputajui mutno staklo na svojoj strani. Dijamantni je pijesak
izgrebao staklo.
Blake izae iz kamiona u isti zrak mirnoga jutra i pregleda
oteenja. Cooke doe s druge strane i stade zurei otvorenih usta u
svijetlu sjajnu metalnu stranu kamiona, gdje je prije bio debeli sloj
tvrdoga crvenog emajla.
ini se da e nam trebati jedno novo bojanje izusti
napokon.
I morat emo probiti rupu u prednjem staklu kako bismo
mogli vidjeti kuda vozimo.
Blake podie metalni pokriva motora i prijee prstom preko
naslage dijamantne praine koja je pokrila sve dijelove motora.
Nakupio se vie i deblje tamo gdje je bilo ulja da ga zadri.
to emo uiniti s tim? Cooke zapita.
Nita. Budemo li ga pokuavali oistiti, samo e jo
dublje pasti u pukotine. Moemo ga jedino ostaviti i nadati se da e
masnoa zadrati vei dio praine od prodiranja dublje u pokretne
dijelove.
Pitam se kako su proli nai u logoru? zapita Cooke
kad je Blake spustio pokriva na motoru.
I ja sam razmiljao o tome. Bolje je da napustimo
ispitivanje kanjona za sada. Dovoljno je blizu logora da ga moemo
pjeice razgledati i ispitivati.
Skinuli su zamueno prednje staklo i nastavili put. Upravljaki
mehanizam i mjenjaka kutija neopisivo su kripali. Pola milje
ispred vozila vidjeli su neto s metalnim odsjajem i ustanovili da je
to njihova kanta za vodu baena ispod jednoga bodljikavog grma,
oguljena i izglaana do visokog sjaja.
Taylor i Lenson ekali su izvan broda kad su oni pristigli.
Pitanje i nada mogli su se vidjeti na Lensonovu licu, a gotovo
neprimjetna zabrinutost zategla je upitni izraz na Taylorovu licu.
Blake ugasi motor i izae.
Nita ree on ni traga uranu.
32

Lensonovo lice odraavalo je pravo nezadovoljstvo, no Taylor

je, ini se, imao na umu neto mnogo ozbiljnije nego jednostavno
nezadovoljstvo.
Znai, nema nade da bi se pronaao uran u ovoj okolini?
upita Taylor.
Nije mu bilo nikakva traga negdje u ovim planinskim
lancima odgovori Blake i pogleda prema brodu.
Gdje je Wilfred?
Krenuo je rano jutros u istraivanje. Mi smo prilino
dobro uredili brod iznutra i nije bilo mnogo posla proteklih nekoliko
dana. No kako je sa ostalim mineralima? Da li ste bilo to novo
pronali?
Tanki sloj olovno-cinane rudae, s vrlo neznatnim
postotkom kadmija. Mislim da dijamantna builica ne bi nikad
mogla probuiti stijenu u kojoj se nalazi.
Lenson se kiselo namrti.
Znam da ne bi ree on. Vie nemamo dijamantne
builice. Dok ste vi bili odsutni, ja sam pronaao neku formaciju
punu cirkonija. Kako nam je on potreban, sva trojica smo se sloili
da bi bila dobra ideja upotrijebiti builicu, napraviti nekoliko rupa i
izminirati neto rudae koja sadri cirkonij. Postavili smo builicu
juer ujutro. Do podne smo unitili 6 od naih 9 dijamantnih glava, a
izbuili smo rupu od 10 cm. Ja sam se vratio do broda kasnije
popodne da bih uzeo neto ulja za motor builice, a oluja je udarila
jo prije nego to sam se mogao vratiti do builice. Ostavio sam
builicu da radi. Motor je radio tako polagano da nisam morao biti
zabrinut. Izgubio sam se u tami oluje i morao sam se zakloniti iza
jednoga kamena sve do jutra. Tada sam vidio gdje sam i otiao
pogledati to je s builicom. Pijesak ju je obasipao dok je radila i
unitio ju je. Ne samo motor nego i upravlja na builici.
Na alost, to nije nikakav gubitak ree Blake. Sve
formacije koje smo Cooke i ja pregledali imaju isto tako visoki
postotak dijamanata.
No pretpostavimo da ipak naemo rudau, kako emo
buiti bez builice? zapita Cooke. To jest, ako pretpostavimo
da emo nai rudau koja nije tako tvrda i ispunjena dijamantima to
onemoguava svako buenje.

33

 U tom sluaju emo svakako moi popraviti staru

builicu ree Blake. Okrenu se Lensonu. Rekao si da si
upotrijebio motor builice za neto drugo. Za to?
Kao crpku za vodu ree Lenson. Bilo je glupo
gubiti vrijeme i snagu za noenje vode u brodske rezervoare
kantama, pa smo uzeli malu visokoturanu vodenu crpku koju smo
ponijeli upravo za punjenje brodskih rezervoara, uzeli smo motor od
builice. Tada se jo nismo koristili builicom. Izvadili smo dovoljnu
duinu cijevi iz brodskog sustava zrane cirkulacije, cijevi postavili
do potoka i montirali na to nau crpku. On se opet namrti.
Izdrala je dovoljno dugo da bismo napunili jedan
rezervoar, ali se otetila osovina. Popravili smo je, i 7 dana kasnije
kada smo je ponovo upotrijebili opet se pokvarila. Kad smo je
napokon posljednji put upotrebljavali, klipovi su bili izgrebani kao i
prstenovi i kouljice cilindara.
Znai motor je potpuno uniten?
Lenson potvrdno klimne glavom.
Obala na kojoj smo mi postavili crpku bila je suha i
pjeskovita, a vjetar je stalno dizao oblaie praine. Motor je bio u
vrlo loem stanju prije nego to nam je kroz tvrde lubanje sjevnulo
da je to ista dijamantna praina i ni u kojem sluaju tako bezazlena
kao to je izgledala.
Znai, sada morate opet nositi vodu u posudama?
zapita Cooke.
Red i ja nastavit emo istraivanja pjeke. Ovo je okrutan
svijet za svakoga tko je nauio na pomo mehanizacije.
U vezi s nalaenjem urana ree Taylor to
predlae kao slijedei korak?
Mogli bismo krenuti kroz pustinju do najbliega
planinskog lanca i vidjeti to moemo pronai ree Blake.
Bit e sporo ako to obavljamo pjeke, ali imamo ovdje
neograniene rezerve barem dviju stvari: vremena i dijamanata.
Ne. Taylor zaklima glavom. Vrijeme je upravo ono
to nemamo. Jo nita nisam rekao ni Lenu ni Wilfredu. Htio sam
saekati da se sva petorica ovdje sakupimo i to treba...
Halo! Wilfredov uzvik prekide Taylora, on je urno
dolazio k njima. Vidio sam kako se vratio va kamion, pa sam se i
ja okrenuo i doao natrag. Jeste li imali sree?
34

 Nikakve ree Blake. Jednostavno nije bilo niega

vrijednog ni da bi se ovjek sagnuo.
to je bilo s tim da nemamo vremena i da ima neto to
nam jo nisi rekao? Lenson upita Taylora gledajui ga pozorno.
I ostali obratie panju na Taylora.
Ja sam obavio dnevna ispitivanja opservacije kretanja
pone on. Promatrao sam kretanje naeg sunca i utog sunca,
itd. i sazvjee Tisuu Sunaca. Ustanovio sam da je ovo proljee,
rano ili kasno ne znam, ali to nije vano. Najprije sam mislio da se
uto sunce okree po svojoj orbiti oko naeg plavo-bijelog sunca.
uto sunce moete vidjeti kao vrlo svijetlu utu zvijezdu prije naeg
sunca svakog jutra. Prema mojim zapaanjima, uto sunce vidljivo
napreduje otprilike jedan stupanj svakih pet dana ispred naega
sunca. To prividno kretanje bilo bi u redu kad bismo i mi izlazili iz
nae orbite, pa sam tako postao radoznao i proveo jo neke
opservacije i mjerenja. Otkrio sam da se pribliavamo sazvjeu
Tisuu Sunaca brzinom od stotinu milja u sekundi.
Je li to ono to nam nisi rekao? zapita Lenson.
Ne razumijem, mi emo biti vrlo daleko odavde ili emo
biti odavno praina prije nego to naa lutajua dvojna zvijezda
stigne do najblie zvijezde Tisuu Sunaca.
Rekao sam da se prividno kretanje utog sunca moe
objasniti samo naim vlastitim orbitalnim kretanjem ree Taylor.
Ne postoji orbitalno kretanje utog sunca, to nije dvojna zvijezda,
uto sunce je lan sazvjea Tisuu Sunaca.
Hoe rei... zapoe Blake.
Za otprilike sedam i pol mjeseci ta e se dva sunca
sudariti.
A na poloaj na toj orbiti u to vrijeme?
Mi emo ui u uto sunce po radijusu nae orbite
400,000.000 milja prije sudara.
Visoki Lenson jedva da je promijenio izraz lica, a izraz
iznenaenja na Wilfredovu licu malo se stvrdnu u izraz
tvrdoglavosti, kao da je ve odluio da ne prihvati takvu sudbinu.
Cooke se osloni jednim laktom na odbojnik kamiona, a crnim okom
je prelazio preko ostalih analizirajui njihove reakcije. Prvi put
Blake osjeti da Cooke nije mogao nai nita to bi ga zabavljalo.

35

 Jesi li siguran da su tvoja mjerenja i opservacije tone, da

nema nade da bismo se mi ve odvojili od utog sunca u to vrijeme?
upita Blake.
Ja sam ispitivanja i mjerenja obavio to je mogue tonije
i ispitao eventualne greke. Nae sunce se kree prema utom suncu
brzinom od sto milja u sekundi, a njih sada dijeli udaljenost malo
vie od jedne i po milijarde milja. Naa prvotna promatranja tih
sunaca nisu nam mogla pokazati da ona nisu dvojne zvijezde za
kratko razdoblje vremena otkako smo upali u normalni svemirski
prostor, osobito ne ogranienim sredstvima za promatranje iz broda.
Bilo je sasvim prirodno pretpostaviti da su dva sunca tako blizu
jedno drugome dvojne zvijezde. Jedino vrlo precizna mjerenja za
vrijeme ovoga kratkog vremena to smo ih promatrali su mogla
otkriti istinu, a mi nismo imali ni prikladne instrumente ni nekog
razloga pomisliti da su takve opservacije potrebne.
To ne bi promijenilo okolnosti u kojima se nalazimo
naglasi Blake. Mi bismo se ipak spustili da vidimo to nam planet
moe ponuditi i kakvih minerala ima na njemu.
To je istina ree Taylor. Rezultat bi bio isti. Tako,
evo nas gdje jesmo i prema mojim vrlo optimistikim proraunima
imamo est mjeseci vremena da opskrbimo na motor pogonskim
gorivom i odemo odavde to bre moemo.
est mjeseci? zaudi se Cooke. Rekao si da e to
biti za sedam i pol.
Mi emo morati biti vrlo daleko odavde u to vrijeme, jer
Aurora nosi izvanredno visoki postotak ugljika u sebi, i vi znate to
se dogaa kad bilo koji proces nuklearne konverzije dobije posebnu
koliinu ugljika.
Oh, oh, NOVA! Nastaje nova!
A ona se onda prua daleko, daleko u prostor ree
Taylor.
Ureaj za hipersvemir, energija za njega zapoe
Wilfred.
Ako ikada pronaemo nain da stvorimo energiju za
njega, to e morati biti na samom putovanju u svemiru ree
Taylor. Ili ja bih rekao to je najsigurniji redoslijed akcija za
nas.
Slaem se ree Blake. Ako uspijemo pronai
dovoljno istu rudau, mi bismo vjerojatno bili u mogunosti
36

uzletjeti odavde za est mjeseci. To bi morala biti izvanredno ista

rudaa, no nije vjerojatno da ovdje moemo nai takvu rudau. A
isto tako ne znamo ni da li je to nemogue. Prva stvar koju elimo
jest da krenemo odavde to je bre mogue i to je dalje mogue. S
dovoljno iste rudae mislim da bismo to mogli.
Rekao si: ne sasvim vjerojatno, ali ne i nemogue ree
Taylor.
Pa koliko malo vjerojatno ti misli da jest?
Ako su ostali planinski masivi nalik na ovaj, nai su
izgledi vrlo mali. Moemo pokuati, moemo krenuti sa dvije razne
ekipe da bismo utedjeli na vremenu. Cooke je stekao iskustvo u
ovim planinama sada i moe krenuti s jedinim od vas u brda sjeverno
od nas, a ja bih s ostalima krenuo u planine koje se prostiru juno.
Ako nema niega na njima, rekao bih da nema koristi od daljeg
istraivanja.
Zato? upita Lenson.
Vrijeme. Vrijeme i udaljenost. Rudau koju bismo nali
trebali bismo nositi na leima do broda jer je kamion potpuno
pokvaren.
Pa krenimo odmah danas predloi Cooke. Kako je
nae vrijeme tako kratko, ne smijemo gubiti nijedan sat. Krenimo
odmah.
Blake pogleda u rano jutarnje sunce.
Dobra ideja. Svakako ne smijemo gubiti nijedan dan.
Ponijet emo sa sobom hranu u koncentriranim tabletama za ezdeset
dana, rezervne cipele i potplate, i to je najvanija posude s vodom.
Koncentrirana hrana u tabletama za dva mjeseca
zapoe Wilfred sumnjiavo, ali ga prekidoe.
Za osvjeenje moemo jesti bobice s trnovitog bunja
ree mu Blake. Cooke i ja smo ih ve kuali. Nemaju okusa, ali su
potpuno bezopasne ree okrenuvi se Cookeu.
Moe krenuti s Wilfredom prema sjevernim planinama,
one su blie od junih, a Lenson je bolje graen za mariranje kroz
pustinju do junih masiva nego Wilfred. Trebat e nam vode samo
za tri dana dok stignemo do obronka junih planina.
A ako na junim planinama nema ni potoka ni izvora,
kako ete doi natrag kroz pustinju bez vode? upita ga Taylor.
Neemo se vratiti ree Blake jednostavno.
37

Cooke se odvoji od odbojnika i pogleda u kamion kimajui

glavom.
Kad bismo se samo mogli koristiti ovim kamionom...
***
Blake i Lenson stigli su do junih planina treeg dana
pjeaenja kroz svjetlucavi dijamantni pijesak u pustinji, suhih
upaljenih grla i praznih posuda za vodu. Nali su vodu, baricu vode
pune alkalija, ali ipak je bila voda. Slijedei dan su nali potoi
slatke vode kad su se poeli uspinjali uz sjevernu stranu planine. Bile
su to visoke klisure, nailazili su na jo niz potoka i izvora u prolazu.
Tridesetog dana stigli su do istonog kraja i okrenue prema junoj
strani. Doli su do posljednjeg kanjona na jugozapadnom obronku
pedesetoga dana i znali su da su pogrijeili.
Nali su tu i tamo eljezni oksid i jednom vrlo mekanu ilu
bakrene rudae, ali nigdje ni traga uranu.
Pedeset i etvrtog dana stigli su do broda ponovno odrpani.
Blake sa crvenom kosom kao u pobunjenika, a Lenson sa smeom
bradom. Prema prvobitno utvrenom planu Cooke i Wilfred se
vratie u isto vrijeme. Wilfredovo lice je bilo opaljeno suncem, a
plava kosa divlje raskutrana, Cooke je imao gustu crnu bradu, koja
je zajedno sa njegovim crnim oima jo vie isticala njegovu pojavu
gusarske okrutnosti.
Taylor je nosio dvije kante vode prema brodu kad su se njih
etvorica pojavila. On spusti kante i prieka ih.
Nema sree ree Blake kad su mu se pribliili.
Ista stvar je i kod nas ree Cooke. Planine koje smo
mi pregledali prazne su kao i ove ovdje.
Ja sam nastavio svoja promatranja ree Taylor. Sve se
podudara s mojim zakljucima i sada smo ezdeset dana blii kraju.
Moramo neto napraviti, i to vrlo brzo.
Znam to ree Cooke eui svoju crnu bradu dok mu
je poderani rukav visio i vijorio se na vjetru. No prije nego to
zaponemo duge razgovore o tome to emo uiniti sada, da
pojedemo neto drugo osim pilula i bobica. I da se okupam. Tako
sam prekriven dijamantnim prahom da bih blistao kao dragocjeni
dragulj. Taylor podie kante s vodom.
38

 Ima dovoljno vode da se svi vi istuirate ree on ali

nemojte je troiti previe. Bio sam zaposlen drugim stvarima, inae
bih donio vie vode u brod.
Morali bismo imati nekakvu crpku ree Blake
pomaui Tayloru u noenju vode. Nema smisla gubiti vrijeme na
noenje vode u kantama.
Lenson ga pogleda otro da vidi ne ali li se on.
Jesi li pogledao to su dijamantna zrnca uinila naoj
crpki? upitao je. Unitili su je, a bila je nainjena od
najtvrega elika.
Ne moemo upotrijebiti nijednu vrstu crpke koja ima
pokretne dijelove od elika ree Blake. Nijedna elina slitina
koja je ikada napravljena ne moe odoljeti dijamantu. Pa kako je
elik na najtvri materijal, oito je da ne moemo upotrijebiti
nikakvu crpku koja ima pokretne metalne dijelove. Dakle, neemo se
pokuavati boriti protiv dijamanata tvrim elinim legurama, ak i
kad bismo ih imali; jednostavno emo prevladati problem abrazije
nainivi crpku koja nema pokretnih dijelova.
Oh, oh? Cooke se okrenu prema njemu. Briljantno
rjeenje, osim jedne male stvari: kako emo pokretati vodu bez
pokretaa koji e bilo to pokretati?
Pustit emo vodu neka koristi svoju vlastitu brzinu da
podigne jedan svoj dio vie nego to je izvor. Napravit emo
hidraulinu crpku.
Hm! mrmljao je Taylor nezadovoljno. Mogao sam
napraviti jednu, jo davno prije, u slobodno vrijeme, ali nikada nisam
pomislio na tako jednostavno rjeenje.
Ja sam neprestano razmiljao kako da se borim protiv
dijamantne abrazije, ogrebotina, a ne kako da to sasvim izbjegnem.
Ali i hidraulina crpka ima pokretne dijelove primijeti
Wilfred. Ventile. Bez ventila, koji e se naizmjence otvarati i
zatvarati, crpka nee raditi. Kako e odravati ventile u njoj?
Ventili su vrlo jednostavni, jedan propusni ventil i jedan
preklopni. Jedino moramo ventile i leita ventila prekriti plastinom
gumom. Dijamant ne moe otetiti gumu. Guma je tako mekana da
tvrdoa dijamanta nema na nju nikakva djelovanja.
Tuiranje i dobar obrok mnogo je pridonio poboljanju
raspoloenja te etvorice ljudi, brijanje je uinilo jo vie da pobolja
njihov izgled. Taylor pokrene pitanje njihovoga slijedeeg toka
39

akcije i zapita Blakea za miljenje o koristi daljnjeg traenja urana.

Blake je odgovorio na pitanje prijedlogom
Moramo se odmoriti barem tjedan dana, iako nam je
vrijeme vrlo kratko ree on. Ovaj put morat emo prijei dvije
pustinje i jedan planinski lanac izmeu njih, a naa prola ezdesetdnevna dijeta prehrambenim tabletama i bobicama s trnovitog bunja
dovela je kod sve etvorice do slabljenja kondicije. Dok se
odmaramo, predlaem da pokuamo razmiljati o nekoj alternativi za
atomski pogon. Neu se protiviti ako svi vi elite da nastavimo
traenje urana, samo se plaim da je to potpuno uzaludan posao. Bez
kamiona ili bilo kakvoga drugog transporta nema nikakve koristi,
ako i naemo rudau. Nemamo dovoljno vremena da donesemo
rudau s velike udaljenosti na naim leima kroz pustinje i planine.
Dakle, predlaem da u slijedeih pet dana svaki pokua razmisliti o
nekom planu koji iskljuuje razmiljanje o atomskom pogonu.
to vie planova bude, to bolje ree Taylor. Ako
imamo dovoljno iroki izbor da bismo se mogli odluiti, mogli
bismo izabrati onaj koji e biti najsigurniji. No ja za sada ne vidim
mogunost za pronalaenje brega i jednostavnijeg naina za
pokretanje ovoga broda od onoga kojim je bio pokrenut prvi brod na
Staroj Zemlji: atomskog pogona.
Ostali su isto mislili, bili su spremni razmotriti svaki
alternativni plan, a nisu imali nikakvu koncepciju. Blake nije
spomenuo ideju koju je imao, uvjeren da ona sadri jedinu nadu da
preive, plaei se da bi radikalno odvajanje od konvencionalnog
smjera razmiljanja moglo prouzrokovati da ga odbace unato irine
njenih mogunosti.
Slijedei dan napravili su hidraulinu crpku i postavili liniju
cijevi sastavljenih od brodske ventilacije dovoljno uzvodno uz buni
mali potok da bi dobili potreban pritisak. Neto prije zalaska sunca
spojili su posljednje komade cijevi sa crpkom, zatim se vratili do
broda da priekaju prve mlazeve vode koji e potei u brodske
rezervoare. ekali su neko vrijeme dok se cijevi izmeu crpke i
broda ne napune vodom i napokon voda potee u stalnom tankom
mlazu.
Zna ustanovi Cooke gledajui tanki mlaz ljudi u
stara vremena ba nisu bili ludi.
Napokon, ipak smo dobili jednu rundu u borbi s ovom
dijamantnom prainom ree Lenson.
40

 elio bih da imate na umu kako smo to postigli

zapone Blake.
Mi smo to uinili koristei se prirodnim silama koje su
nam bile pri ruci, a ne pokuavajui borbom protiv abrazivnog
djelovanja dijamantnog zrnja. Zapamtite ovo, u svakom planu koji
predvidite: ne moete se boriti metalom protiv dijamanata!
Mislim da smo sada toga postali svi svjesni ree
Taylor.
Nadam se. Sve dok ne priznamo tu injenicu, neemo
stii nikamo.
Nikakvih daljnjih primjedbi nije bilo slijedeih dana dok je
svaki razmiljao o planu povratka i Blake se nadao da takva tiina
znai ozbiljno razmiljanje s njihove strane a ne samo fatalistiko
prihvaanje statusa quoa.
estog dana nakon njihova povratka okupili su se u sredinjoj
sobi broda da bi svaki iznio svoj plan, ako ga ima. Blake donese
nekoliko sitnica iz radionice za popravke i iz svoga ormaria,
neposredno prije poetka izlaganja planova,
Taylor je napravio kratki pregled njihovoga bezizlaznog
poloaja.
Mogla bi se uzeti u obzir jedina tri naina za naputanje
ovog planeta ree on. Najsigurniji bio bi poslati poruku na
Novu Zemlju, ali to je nemogue. Ne moemo popraviti ni napraviti
novi odailja ni prebaciva za hipersvemir. Njihova izrada
zahtijevala bi vrlo sloenu i preciznu maineriju i specijalne legure.
Ne moemo upotrijebiti ponovno razline legure u zdrobljenim
cijevima jer su bile izloene zraku i neke od finijih su pretvorene u
prainu. Drugi, najlaki i najneprihvatljiviji nain bio bi ekati
jednostavno, nadati se prolasku nekog broda koji bi nas spasio.
Znam da to ne prihvaate. To ostavlja samo jednu mogunost da
napustimo ovaj svijet prije nego to nestane u plamenu, a to znai
napraviti pokretaki pogon za na brod. To opet izaziva pitanje:
nastaviti potragu za uranom ili posvetiti svoje vrijeme i napore i
pronai neki drugi nain za pokretanje broda osim atomskog pogona.
Ja sam napinjao mozak est dana i nijedna mi ideja nije
pala na um ree Lenson. Ne vidim da postoji drugi izbor. to
bismo drugo mogli planirati s bilo kakvom nadom za uspjeh osim
atomskog pogona?
41

 Prije nego to prijeemo na druge planove ree

Wilfred neka nam Blake iznese svoje miljenje o izgledima za
pronalaenje urana i kadmija na vrijeme da bismo osigurali
pogonsko gorivo?
Nismo pronali ni traga uranu u ogromna tri planinska
lanca ree Blake. Ima eljeza i manjih koliina bakra, ali nema
radioaktivnih elemenata. Ne znam da li je tako na cijelom ovom
kontinentu, ali na dijelu na kojem smo mi nema ih.
Ja nisam za dalja istraivanja. Vrijeme nam je vrlo
ogranieno, sve to budemo nadalje radili moramo uiniti bez
odgaanja. Dalja istraivanja pjeice zahtijevala bi vrijeme, mnogo
vremena. Mogue je da rudaa koju mi trebamo postoji na daljini od
sto milja od nas, ali kako da je pronaemo na vrijeme, i to pjeke?
ak i kad bismo je nali u dovoljno istom stanju, kako da je
prenesemo na vrijeme do broda? Nemamo kamiona, kao to znate.
Imamo samo noge i lea. Kad bismo imali vremena, i kad bi nam na
ovom svijetu bilo mogue da se sluimo kamionom, ja bih bio za
nastavak istraivanja sve dok ne naemo potrebnu rudau. Kamion
bi skratio dane putovanja na sate, vozio bi potrebnu opskrbu i
opremu do rudae i vozio rudau natrag. No vie nemamo kamiona i
nemamo vie vremena. Po mom miljenju dalje je istraivanje
gubitak naega kratkog i dragocjenog vremena.
ini se da nema nikoga tko se ne bi slagao s tobom
ree Taylor kad su drugi ostali utei. Ti si iznio crnu
perspektivu, ali nitko ne moe pobiti tu istinu.
Ima li ti kakav plan? upita Wilfred.
Imam. Vi ste svi razmiljali na konvencionalan nain, zar
nije tako?
Takav konvencionalan nain razmiljanja proizveo je
brod kojim smo stigli ovamo naglasi Wilfred.
Svakako, ali taj isti konvencionalan nain razmiljanja
nee nam nikad pomoi da napustimo ovaj planet i ova sunca. Ja
imam jednu nekonvencionalnu ideju i jedno samo naoko jednostavno
pitanje. Ako moete odgovoriti na moje pitanje, znat emo kako
treba napraviti pogon za na brod.
Blake izvadi iz depa nekoliko stvarica kratku elinu
ipku, etvorouglasti komad aluminijskog lima, komad tankog stakla
i dugaku ivau iglu na dugakom koncu. On ih spusti sve ispred
sebe na stol i nastavi:
42

 Plaim se da konvencionalni nain miljenja nee koristiti

na nekonvencionalnom svijetu. Mi smo se svi bavili naim
problemom kao da smo na nekom pustom otoku u nekom dijelu
Nove Zemlje, sa zrakom bez praine i obiljem minerala. Jo uvijek
razmiljamo o raketnom pogonu jer je raketni pogon bilo
najjednostavnije izgraditi u svijetu strojeva i radioaktivne rudae.
Ovdje nemamo nijedno od toga, nemamo Zemlji sline izvore
sirovina i opremu za borbu u potpuno nezemaljskim uvjetima. Na
Novoj Zemlji upotrijebili bismo strojeve; cijeli ljudski tehnoloki
progres potjee od jednostavne male stvari: kotaa. Bez kotaa se
nikada ne bi razvili strojevi, a bez strojeva nikad ne bi bilo atomskog
pogona. Vi ste svi vidjeli da na ovom svijetu ne moemo imati
kotae kao osnovu za razmiljanje. Ne moemo imati kotae, ne
moemo imati nijedan pokretni dio stroja u svijetu s dijamantnom
prainom. Naa vlastita nauka sagraena je na kotau i ako ne
naemo i razvijemo znanstvenu zamjenu za nju, pretvorit emo se u
dim za sedam ili osam mjeseci.
Blake podie elinu ipku.
Ima jedna sila koju nijedan od vas nije spomenuo. To je
sila koju sav dijamantni prah ovoga svijeta ne moe zaustaviti jer
nema pokretnih dijelova: sila magnetskog polja.
On podigne iglu na koncu.
Ovo je obian tapni magnet ree on putajui da
privue iglu jednim krajem. Svi znamo da se suprotni polovi
privlae a isti odbijaju. Odvojit u iglu od kraja magneta, igla e se
vratiti natrag opet na magnet u trenutku kad je pustim jer je njen
donji kraj magnetiziran suprotnim polaritetom od onoga na kraju
ipke. Okrenut u krajeve magneta i igla nee biti privuena nego
odbijena koliko to konac doputa i ostat e na najudaljenijoj toki od
magneta. Ovdje imam komad aluminijskog lima, magnetsko
odbijanje ide kroz aluminij. Ista je stvar i s ovim komadom stakla.
Blake spusti magnet i iglu natrag na stol.
Vas etvorica imate tehniko iskustvo i obrazovanje, a ja
sam samo prilino dobar rudarski inenjer, ali moj zdrav razum
ukazuje mi da ne moemo otii odavde zbog sile tee, gravitacije
koja nas ovdje dri. Moj zdravi razum mi takoer govori da neko
osnovno naelo lei iza svih tipova sila: tea, magnetizam, indukcija,
gravitacija. Ako se mogu napraviti dva magnetizirana tijela da
odbijaju jedno drugo kao i da se privlae meusobno, zar je
43

nemogue postii da se dva tijela koja se dre zajedno pomou sile

gravitacije ponu meusobno odbijati? Kao to sam rekao, isto
naelo vai za sve oblike sile tee. Ako uspijemo otkriti to naelo,
moi emo proizvesti pogon koji bi radio na naelu antigravitacije.
Evo, pitanje koje sam vam elio postaviti jest: to prouzrokuje da se
igla i magnet ponaaju na taj nain?
Nastupila je tiina dok su svi razmiljali o Blakeovom
prijedlogu.
Wilfred prvi progovori.
To je vrlo jednostavna pojava ree on. I poznaje ju
svako dijete.
To je istina sloi se Blake. Svako dijete zna to e
magnet prouzrokovati, ali da li itko od vas zna neto vie o magnetu
nego to hipotetino dijete? Svi vi znate to e magnet proizvesti, a da
li itko od vas zna zato se to dogaa?
Magnetizam je bio neodreeno opisan kao sila, napon u
eteru, ja mislim ree Lenson pomalo nesigurno. Nita ne znam
o magnetskim silama jer nisu imale veze s mojim podrujem studija,
ali Cooke zna o tome sve od a do .
Ja znam to e magnet proizvesti ali zbilja ne znam
zato se to dogaa ree Cooke. Ljudi su nauili koristiti se
magnetizmom i silama indukcije ve stoljeima i ponaanje tih sila
poznato je u preciznim pojedinostima, ali jo nitko ne zna to te sile
jesu. Moe upotrebljavati neku silu u svoju vlastitu korist ako
poznaje njeno ponaanje u razliitim okolnostima, ali ako upozna
tono to je bit te sile moe je upotrijebiti u svoju korist mnogo
djelotvornije.
Slaem se s tom konstatacijom ree Lenson.
Ima jo jedna sila magnetskog polja koju upotrebljavamo
bez potpunog razumijevanja. Kako djeluje naa vonja kroz
hipersvemir? ree Blake.
Teoretski ne bi bila potrebna tako ogromna koliina
energije za stavljanje u pogon ureaja za prostorno prebacivanje, ali
mi ipak moramo upotrijebiti tu ogromnu koliinu energije da bismo
dobili pravi rezultat. Mi kaemo da se provlaimo ili skaemo kroz
hipersvemir. To nije tono. Mi se ne provlaimo kroz tu barijeru, mi
se probijamo na naem putu kroz nju punim kapacitetom naega
nuklearnog konvertera. Ako bismo prouili kakve su sile toga polja,
ne vidim razloga zato nam ne bi bilo mogue preinaiti na
44

hiperpogon da bi brodski generator imao vie nego dovoljno energije

za nj.
To je svakako mogue ree Cooke.
Taylor klimne glavom potvrujui i zatim ree:
Ali dok ta ideja prua neograniene mogunosti, mi
nismo nimalo sigurni da emo ih otkriti za ovo kratko vrijeme koje
imamo na raspolaganju.
Znam to ree Blake. Za te izglede treba vremena, a
vrijeme nam je kratko. No, to je ipak prilika, a svi drugi planovi bili
bi osueni na propast prije nego to bismo ih poeli ostvarivati.
To je zbilja velik izazov ree Wilfred. Ideja mi se
svia. Istina je da mi zaista znamo vrlo malo o silama polja, okolina i
na tehniki progres vodio je prema studiju atomistike.
Blake ih pogleda, iznenaeno i zadovoljno to su spremni
prihvatiti njegov plan bez prigovora jedini mogui pristup
problemu, on je bio uvjeren, koji prua nekakvu nadu.
inilo se da je Taylor jedini koji je poneto sumnjao i Blake ga
zapita:
to vi mislite o mom planu? Jeste li za to da napustimo
sve ostale planove i posvetimo se studiju tipova sila polja?
Moja napola izraena sumnja o tome da moemo neto
uiniti u vrijeme koje nam stoji na raspolaganju ne znai odbijanje.
To je podruje studija o neemu to znamo vrlo malo, i to je
podruje vrlo teko za prouavanje. No, ja osobno mislim u prilog
tome prijedlogu, napokon, on je potpuno neovisan o upotrebi
pokretnih strojeva. Moemo prouavanja obavljati pod kontroliranim
uvjetima ovdje u brodu. Zapravo, ja bih elio predloiti da se
zapone studij indukcijskih polja. Moemo stvoriti indukcijsko polje
kakvo nam je potrebno i pod svim moguim uvjetima.
U cijeloj ovjekovoj povijesti ree Cooke otkako se
prvi divljak udio zato komad prirodnoga tekoga kamena moe
privui zrna magnetita, nitko nije bio u stanju otkriti zbog ega je
tako. No, mi imamo vrlo snaan poticaj za to a nemamo dovoljno
vremena. A ipak znamo nekoliko stvari o magnetizmu. Na primjer:
dvovalentno eljezo je magnetino, trovalentno nije. Ispitajmo zato
atom eljeza moe biti magnetian, bilo da je kombiniran s kisikom
ili nije.
Potrebna nam je struja ree Taylor. Obina
staromodna elektrina energija.
45

 To moemo urediti ree Blake. Brodski generator

nije bio oteen, pa emo napraviti jedino mogui stroj koji nam
svijet bez nafte, ugljena ili radioaktivne rudae doputa parni
stroj. Imamo vodu, dosta drva za loenje i tokarski stroj. Imamo i
rezervnu cijev, koja moe biti odlian cilindar.
to emo s dijamantnim pijeskom u vodi? upita
Taylor.
Samo e ista para ii u cilindar, a dijamantni pijesak
nee koditi kotlu. Osim toga, imamo filtere za vodu na
rezervoarima broda.
Wilfred podie iglu i pusti je da se ljulja na kraju konca, drei
magnet ispod nje.
Ako ovaj magnet predstavlja ovaj planet, a njegov
magnetizam je sila gravitacije, i kad bismo predstavili da je na brod
opremljen neim to e ga uiniti antigravitacijskim na donjem
dijelu, kao to je ova igla antimagnetina...
On pusti iglu da visi na koncu, a ona se udaljavala uslijed
odbojne snage magneta, padala opet natrag prema magnetu, da bi
bila zaustavljena i ponovno odbaena nevidljivom silom.
Nevidljiva barijera ree on. to je to? To nije
materija, u svakom sluaju ne ono to mi znamo o materiji. Mi to
nazivamo silom, ali to je zapravo to, to nematerijalno, emu ni
staklo ni metal ni bilo to drugo nije prepreka?
Upravo u tome je pitanje zapone Taylor. Bit e
vrlo teko na to odgovoriti.
Svakako nastavi Cooke ali znamo da emo imati
odgovor ako ga uspijemo nai. Energija potrebna za pokretanje ovog
broda je posvuda oko nas, mi emo krenuti u potragu za tajnom
jedne sile za koju znamo da postoji.
Ako nastavimo traganje za uranom, traili bismo neto o
emu svi dokazi svjedoe da ne postoji zakljui Blake.
Lenson odgurne stolicu i ustane.
Sada kad znamo to elimo, krenimo na posao ree on.
Sva petorica morat emo utroiti prilino vremena za izradu toga
kotla i stroja, pa zato ponimo odmah sada.
Slaem se odvrati Cooke. Mi se pribliavamo
neugodnom kraju brzinom od sto milja u sekundi i zato nemamo
vremena za razbacivanje.
46

Generator su skinuli iz njegovoga viseeg poloaja na zidu i

privrstili ga na novopostavljeni pod od elika.
Sklopke i upravljaki mehanizam nainili su od pokretakog
mehanizma dizala, a prozori na komandnoj kabini bio je opremljen
glasuritnim prozoriem, koji je postao neproziran od prve pjeane
oluje ali je ipak proputao dovoljno svjetla za rad. Izrada kotla i
parnog stroja napredovala je vrlo sporo zbog male tokarilice i
ograniene vrsti materijala koji su imali na raspolaganju, ali radili su
stalno i uporno dok je uto sunce napredovalo sve dalje i dalje prema
njihovom suncu. Svijetlilo je na jutarnjem nebu sat prije izlaska
njihova sunca kad su zapoeli izgradnju parnog stroja. Onoga dana
kad su zavrili stroj ono je rasprivalo istonu tamu dva sata prije
nego to je plavo-bijelo sunce bacilo svoje zrake na jutarnju dugu i
gotovo tri sata prije nego to se i samo pojavilo.
Blake, Cooke i Lenson pustili su u pogon parni stroj i on je
uspjeno proradio. Nazdravili su stroju aicama s malo alkohola iz
medicinske opreme za prvu pomo. Taylor i Wilfred nisu pili ve su
bili otili u centralnu prostoriju radi njenog pretvaranja u laboratorij.
Nije lijepa primijeti Cooke pokazujui na grubo
izraeni kotao i stroj ali ljepota je toliko lijepa koliko vrijedi. A
pokrenula je generator kao najbolji stroj.
I jest potvrdi Lenson. Kao to si rekao i o
hidraulinoj crpki: ljudi u staro vrijeme i nisu bili tako ludi.
Imamo svu potrebnu energiju kad god je ustrebamo
ree Blake. im preuredimo centralnu prostoriju, slijedei na
korak je provjeravanje naih ideja. Treba da ih stavimo na gorku
kunju.
Kau da je takva kunja uvijek gorka ree Cooke.
Morat emo uiniti iznimku od tog pravila... Jesi li promatrao nau
veliku utu zvijezdu? Sada je ve etrdeset stupnjeva ispred naeg
sunca. Stvara iluziju udaljavanja od naeg sunca, a zapravo postaje
sve vea.
Ve smo preli petinu puta u susret ree Blake.
Nova koja e nastati kad Aurora ue u uto sunce bit e
vrlo spektakularno nastavi Cooke. A to e se dogoditi kad
nae veliko plavo-bijelo sunce ue u Novu? Hoe li tada doi do
supernove? Nijedan ovjek jo nije nikada promatrao i vidio takvu
stvar, zna li to?
47

 Neemo ni mi ako ne pourimo ree Lenson.

Vrijeme prolazi, a Aurorin randevu ne eka nikoga. Mi ovdje
stojimo s praznim aama u rukama, a trebali bismo ubrzano raditi.
Ima pravo ree Cooke, okrenuvi se da ode. Drati
praznu au to je najbeskorisnija stvar koju ovjek moe uiniti.
Centralna prostorija broda bila je pretvorena u laboratorij ili
neto nalik na laboratorij u onoj mjeri u kojoj je njihova
ograniena oprema to doputala: iroki glasuritni prozori bili su
postavljeni na rupama prosjeenim za njih, to je davalo mnogo bolje
svjetlo od improvizirane uljne svjetiljke kojom su se do tada sluili.
Slijedeih dana svima su padale na um nove ideje. Neke od
njih nisu znaile nita vie nego ponavljanje poznatih eksperimenata,
a neke su bile u suprotnosti s prihvaenom teorijom magnetskoga i
gravitacijskog naela. Ova su naela na poetku predstavljena
poneto samosvjesno, a Blake i Cooke su se ozbiljno trudili da se u
razmiljanju odbace pristupi koji bi zapoinjali od konvencionalnog
razmiljanja. Kako su dani poeli bre prolaziti, tako je nestajalo
opiranje prema neortodoksnim teorijama, i sva petorica prihvatili su
naelo prihvaanja svake nove teorije, ili kako je to Cooke izrazio:
svaka sumnjiva teorija, kako god bila fantastina, bezazlena je, i nije
kriva za zloin neprimjenjljivosti sve dok se krivnja ne dokae.
Svaki novi eksperiment dobio je broj s oznakom X i karton s
podacima dobivenim u eksperimentu. Blake, ije matematiko
znanje kao rudarskog inenjera nije nikad imalo potrebu veu od
trigonometrije i logaritmikih tablica, postao je djelotvoran kao i
ostali na tom klizavom terenu. Njegov nedostatak novijega tehnikog
obrazovanja u neku ruku nije bio nedostatak, jer nije morao nita
zaboraviti, kao drugi. On je prihvaao sve podatke koji su se pruali
u vezi s promatranjima ponaanja sila polja i odbijao je prihvatiti
bilo koju unaprijed prihvaenu teoriju uzroka za takvo ponaanje, s
otvorenom znatieljom u razmatranju svake nove koncepcije bez
predrasuda i optereenja.
***
Prolo je trideset dana, zatim jo toliko, a uto sunce postajalo
je sve vee i prividno poveavalo razdaljinu izmeu sebe i plavog
sunca. Prvobitni entuzijazam Cookea, Lensona i Wilfreda zamijenila
je tiina, a rad se nastavljao. Taylor nije pokazivao nikakvog
48

posebnog raspoloenja, ali dizao se rano, a na spavanje iao vrlo

kasno.
Ljetni solsticij doe i proe, prestade prividno kretanje sunca
prema sjeveru i pone njegovo priklanjanje jugu, isprva gotovo
neprimjetno. Pustinjski vjetrovi postadoe uestaliji, vrui i suhi,
nosei sa sobom ogromne koliine pijeska i praine.
Bili su na Aurori ve etiri mjeseca kad je Cooke u trenutku
gorkog humora nacrtao kredom veliki kalendar na zidu laboratorija.
Napravio je kvadratie za trideset dana u irinu sa pet redaka u
visinu. Svaki je dan oznaavao crvenom kredom i crveni kvadratii
su se pomicali po kalendaru red za redom, upozoravajui petoricu u
laboratoriju da imaju vrlo malo vremena na raspolaganju.
Dvije linije od po trideset dana bile su ve potpuno crvene kad
su doli do prvog kljua za tajnu koja je znaila njihov ivot.
Ureaj X-117 leao je u laboratoriju na stolu. Sloena naprava
od namota ice i elektronskih aparata s malim plavo-bijelim
dijamantom to je lebdio u tankom luku izmeu dva fokusa
induciranog polja. Dijamant je visio na dugakom koncu
privrenom za njenu oprugu, sa skalom na velikom brojaniku.
Cooke baci pogled na napravu, zabaci rukom svoju teku kosu
s lica i zaguna prema ostalima.
To bi bilo ono to smo tako dugo traili.
To si rekao svaki put do sada podsjeti ga Wilfred.
Da ispitamo predloi Blake, nestrpljiv da sazna to je
mogue bre da li su njihovi napori ponovno bili uzaludni.
Imamo puni pritisak pare i na je stroj spreman pokrenuti
generator im ga ukopate.
To je ono to bih ja rekao: hajde da pregrmimo strepnju
doda Lenson. On prebaci sklopku koja puta u rad parni stroj i
tiho itanje u komandnoj kabini pretvori se u brzo udaranje. Igla na
satu generatora pone se naglo penjati, a sve oi su bile uprte na
brojanik skale.
Dvadeset sekundi izjavi Cooke paljivo gledajui as
u dijamant as u svoj sat. Sada bi ve trebalo da se pokae
odreeni efekt. Ako ga nema, onda e to biti samo jo jedan
promaaj i morat u nagaati da li e slijedei uspjeti.
Nitko ne progovori dok su gledali u dijamant to je visio na
dugom koncu, mali komadi ne tei od nekoliko grama, tako mala i
beznaajna masa to se protivila njihovim pokuajima da je pokrenu.
49

 Deset sekundi poe Cooke odbrojavati. Tri, dva

sada!
Dijamant je i dalje ostao visjeti, a pokaziva na skali ostao je
nepokretan. Nitko se ne pokrene i ne skine oi s dijamanta, ak i
kada je miris zapaljene izolacije postao zamjetljiv.
Preoptereen je ree Lenson ali nitko se ne pokrene da
bi iskljuio generator.
Pojaajte naredi Blake dajte puni kapacitet
generatora da budemo potpuno sigurni, pa neka izgori ako ba hoe.
Lenson ukljui jo jednu sklopku i puni kapacitet velikoga
generatora prostruji kroz X-117. Jedna se ica odvoji u iskri plavog
svjetla, a netko krikne zaprepateno.
U tom kratkom trenutku prije nego to je ica pregorjela
dijamant se pokrene prema gore.
Kree se! usklikne Coke sveano. Imat emo na
pogon!
Minutu je potrajala tiina, a tada zapone ispremijeano
amorenje uzbuenih razgovora. Blake nije zaboravio otvoriti
sklopke. Muklo udaranje parnog stroja zamre, a nerazumljiv amor
pretvori se u razumljiv razgovor.
Na pravom smo tragu, napokon ree Blake odluno.
Upravo smo izveli neto to naa cjelokupna znanost nije
do sada postigla doda Wilfred. Stvorili smo antigravitacijsku
silu.
Morat emo proi jo dugi put ree Taylor. Uspjeli
smo ostvariti ideju o antigravitacijskoj sili koja je podigla dijamant
od nekoliko grama, a bila nam je potrebna cijela energija naega
brodskog generatora da to postignemo. No sada imamo provjereni
rezultat od kojega moemo krenuti dalje, imamo poetak saznanja
osnovnih naela.
Kad postignemo ono to smo eljeli, sumnjam da e to
biti iole nalik na ovo ovdje zapone Blake pokazujui gomilu
aparata i ica na stolu. Ovo je samo bio najlaki nain za
proizvodnju samo malog dijela one sile za kojom tragamo. Kao to
je, mogli bismo rei, najlaki nain za proizvodnju elektriciteta...
pogladiti maku. No svakako neemo pokuati opskrbiti grad
elektrinom energijom na taj nain to e milijun ljudi biti
angairano da gladi milijun maaka.
50

 Imam jednu teoriju ree Cooke. Kad upoznamo malo

vie ovu silu koju smo stvorili, mogli bismo pokuati neto drugo:
okrenuti smjer gravitacije, to je, ini mi se, bolje nego stvarati
suprotnu silu. Ja bih radio po ovoj teoriji i elio bih znati to vi ostali
mislite o njoj. Takvom sustavu gotovo da nee biti potrebna energija
jer se nee stvarati nikakva sila osim moda za okretanje u
protivnom smjeru.
Savreni brodski pogon bio bi pogon sile polja ree
Wilfred iz vie razloga. Upravo razmiljam o razlogu: nee biti
nikakva ogranienja ubrzavanja, jer e brod i njegova posada biti
okrueni pogonskom silom. Putnicima to nee biti kao pri raketnom
pogonu, gdje su zapravo prignjeeni uz svoja sjedala.
Blake kimne potvrdno.
Ja sam razmiljao o istoj stvari. Mislim da su i ostali
pomislili isto, jer jedino moemo izbjei novu ubrzanjem do dosad
neuvene brzine. Mi moemo to uiniti ako zavrimo ovo na emu
radimo; brodom u kojem emo biti omotani pogonskom silom
moemo postii odmah svaku brzinu, i to bez ikakvog neugodnog
osjeanja ubrzanja.
Nema vie jastuka za ubrzanje ni narkotika za
antiakceleraciju ree Cooke. Nema vie dugih razdoblja za
postizanje maksimalnog ubrzavanja, ni opet dugih razdoblja
usporavanja. Zbilja imamo neto, ili emo imati kad to postignemo.
Pogleda prema Tayloru.
Koliko vremena jo imamo? Jesu li nam vaa posljednja
promatranja dala barem jedan dan vie?
Taylor pogleda na kalendar koji je Cooke nacrtao na zidu.
Tvoj kalendar jo uvijek vrijedi. Posljednji dan koji si
oznaio na njemu bit e posljednji dan za nas.
Osamdeset i pet dana to nije tako mnogo ree
Lenson.
Ne, ali od sada emo bre napredovati zakljui Blake.
Sada imamo neto na emu emo raditi, otvorili smo vrata koja
nitko do sada nije otvorio.
A ako iza tih vrata budu jo jedna? zapita Lenson.
Cooke je odmah odgovorio vrstim uvjerenjem u glasu.
Onda emo otvoriti i ta vrata.
Pokazalo se da Lensonovo pitanje nije bilo bez temelja: ipak su
bila jo jedna vrata iza onih koja su otvorili. U kontragravitaciji koju
51

su stvorili leao je klju za slijedea vrata, za suprotni smjer

gravitacije, ali on im je izbjegao iz vida do kraja toga dana. Ponovili
su X-117 i njegove varijante sve dok zabiljeke eksperimenata nisu
oznaile broj X-135. Ispitivali su Cookeovu teoriju nekoliko puta i
nisu u njoj mogli pronai nikakvu greku. Nije bila izvediva bilo
koja druga teorija to bi bila u skladu sa injenicom koju su otkrili.
Prihvatili su Cookeovu teoriju kao valjanu i nitko vie nije
postavljao pitanja o pokretanju smjera gravitacijskog polja uz
potrebnu koliinu energije. Svi su bili uvjereni u konani uspjeh
ukoliko budu imali dovoljno vremena.
Dani su promicali dok su oni obavljali jedan pokus za drugim.
Radili su jo due, svi su smravili, a buldoka tvrdoglavost na
Wilfredovu licu postajala je sve izrazitija. uta zvijezda postajala je
sve vea, a crveni kvadratii napredovali su na kalendaru. Njihova
odlunost poveavala se kako su se topili dani njihova opstanka.
Odlunost izraena tiinom i pojaanim naporima kod svih osim kod
Cookea, koji je takoer ulagao sve napore pratei ih veim brojem
duhovitih dosjetki o raznovrsnim zadovoljstvima koje e im Nova
Zemlja pruiti na njihovu povratku. Blake se pitao da li je Cookeovo
uvjerenje u njihov uspjeh bilo odista tako vrsto kao to je on to
pokazivao ili je to bio samo psiholoki pokuaj da pobolja moral
drugih i svoj vlastiti.
Crveni kvadrati su se pruili jo kroz dva reda i jo kroz
polovicu treega kada je dobio odgovor na svoje pitanje. Bilo je to
onog jutra nakon promaaja sa X-144. Radili su duboko u no da bi
zavrili taj ureaj, ali bez rezultata. Ostali su otili u krevet da bi
odspavali nekoliko sati prije nego to ponu izradu X-145.
Blake nije nikako mogao zaspati. Promaaj sa X-144 iscrpio je
sve mogunosti osim jedne, i to one koju je predstavljala izrada X145. Teoretski e X-145 biti uspjean, ali i neki od ostalih bili su
teoretski siguran uspjeh sve dok pokus s njima nije pokazao
nepoznate injenice. Nakon jednog sata uzaludnog razmiljanja i
nagaanja Blake napusti svaku pomisao na spavanje i odjene se.
Zakorai dolje prema potoku, divei se ponovo ljepoti svijeta
tako neugodnoga i jalovog. uta zvijezda, sada tako velika i sjajna
da je bacala sjenu, bila je nisko prema zapadu kad je krenuo uz
potok, a istono nebo bilo je iarano prvim predznacima jutarnje
duge. Kad izae sunce, ono e donijeti jo jedan vru dan, a suhi
kovitlac vjetra podii e dijamantsku prainu u niske oblake. Ali u
52

tihom ranom jutru bilo je svjee i ugodno du potoka obrubljenog

drveem kao lisnatim zelenim koridorom du kojeg je on hodao
prema blistavoj zelenkastoj zori, svjei osjeaj zelenila stvarao je
ugoaj oko njega. Spazio je kako sjaji neto crveno to je lealo u
pijesku pored drveta. Prie blie da vidi to je to. Bila je to gomilica
dijamanata kao krv crvenih. Netko ih je odabirao: bili su bez ijedne
greke. On zastade kraj drveta i upali cigaretu udei se tko ih je
stavio ovamo i zato. Ubrzo zaboravi na njih promatrajui kako
zelenilo istonog neba postaje dublje i kako nailaze prvi zraci svjetla.
Aurora je unato svojoj jalovosti bila predivan svijet i pored potoka
ovjek bi gotovo mogao pomisliti da je na Novoj Zemlji kad ne bi
bilo velianstvene zore i sjaja dijamantnog pijeska. Lie na drveu
iznad njega mekano je umilo, a s mirisom svjeeg zelenila
pomijeao se i miris crvenog cvijea to je raslo du obale potoka,
miris koji je donio kratko eznutljivo sjeanje na staromodnu ruu u
vrtu njegove majke. Ona je donijela sjeme sa Stare Zemlje dok je
ona bila djevojica, a na Staroj Zemlji te rue rastu divlje kazala
je ona. Teko je bilo povjerovati da sjedi pored potoka, da to cvijee
slatkastog mirisa i to lie koje uti iznad glave nisu stvari nekoga
stabilnog svijeta, gdje e ostati sve tako za nebrojene budue
generacije i gdje samo vrlo polagano umiranje sunca moe napokon
donijeti kraj.
ljunak je zakripao iza njega. On se okrene i ugleda Cookea.
Lijepo je ovdje, zar ne ree Cooke spustivi se na
pijesak kraj njega.
Blake potvrdno klimne glavom.
Mislio sam da si u krevetu ree.
A ja sam mislio da ti spava odgovori Cooke. to
misli o kvaliteti tih dijamanata kraj tebe?
Znai, ti si ih skupljao ovdje? zapita Blake
iznenaeno. Koliko dugo si ih prikupljao i zato?
Otkako sam rekao da smo otvorili druga vrata. Moda
emo morati krenuti odavde na brzinu, ali svakako emo otii. Ja
sam samo napravio loginu stvar iskoristivi minute odmora da bih
pokupio neke od najljepih dijamanata.
Vjeruje li ti doista da emo otii ili je ovo prikupljanje
dijamanata samo podupiranje tvoga uvjerenja? upita Blake
gledajui ga znatieljno.
A to ti misli? odvrati mu Cooke.
53

Blake ga je prouavao: snana eljust, slomljen nos, blistave

nimalo potitene crne oi. U normalnim okolnostima Cooke je bio
lakomislen i genijalan, ali sada je maska dobrog raspoloenja pala na
trenutak i pokazala se elina vrstoa ovjeka. Cooke bi kao i
Wilfred uporno izazivao svoju sudbinu dok bi Aurora ila prema
utom suncu. Iako bi se tako uporno vjerovanje moglo pokazati
uzaludnim, imalo je i svojih prednosti. Tvrdoglavi ljudi teko umiru;
ponekad je potrebno mnogo vie od samo nemoguih potekoa
kako bi tvrdoglav ovjek uope umro.
Mislim da je tvoja ideja ispravna ree Blake.
Blake obrati panju na zoru to se pomaljala, a Cooke ree:
Imat emo vrlo malo noi nalik na ovu prije nego to
krenemo odavde. Jedno ili drugo sunce bit e stalno na vidiku. A
tada e uto sunce biti toliko svijetlo da e onemoguiti svaki efekt
izlaska onoga drugog sunca.
Aurori nije preostalo mnogo dana.
Kakva e to predstava biti! usklikne Cooke. Prvo
jedna Nova kad Aurora ue u uto sunce, a zatim e veliko plavobijelo sunce ui u Novu. On uzdahnu pa nastavi. Ali ja to ne
mogu zamisliti. Ne tiu me se sunca, ali mrzim pomisao da e
Aurora nestati u plamenu, kako god on bio velianstven. Ona je vrlo
neprikladan svijet za ljude, ali nas prisiljava da se izvlaimo s nje za
vlastite ui. Ona je prekrasan mali vrag, i mrzim pomisao da e biti
unitena. Dobri umiru mladi pomisli Blake promatrajui kako
se plamen zore pretvara u ivo vatreno svjetlo. Nije Aurora bila
dobra. Ona je bila okrutna i lijepa, ona je bila prekrasan blistavi
zatvor, koji ih je nosio zajedno s njom u tihom letu do nestanka. Pa
ipak, nije to bio nain da jedan svijet nestane. Umiranje jednog
svijeta treba da nastupi tek kada plamen njegova sunca zgasne. Svijet
treba da stari i hladi se tisuama i tisuama godina, smrt treba da
doe polagano i mirno kao vrlo, vrlo stare ene. S Aurorom nee biti
tako, njena smrt e biti brza i nasilna, ona e svojim umiranjem
dovesti do eksplozije utoga sunca u Novu.
Dva dana kasnije bili su spremni obaviti pokus X-145. Bio je
slian davno provedenom X-117 po tome to je isti plavo-bijeli
dijamant visio na istom dugom koncu, ali aparatura i instrumenti bili
su potpuno drukiji a parni stroj leao je hladan. Napravili su
bateriju, jednostavnu akumulacionu bateriju (akumulator), i X-145 je
54

sada morao uspjeti ili opet biti promaaj zajedno s malenom

baterijom i njenim velikim naponom i malom koliinom struje.
Napon je bio vei, mnogo vei nego to je bio kod bilo kojega
prijanjeg pokusa, pa ak ni Cooke nije imao nikakve primjedbe i
nije se osmjehivao. X-145 bit e pokus u koji polau sve nade. Bude
li on promaaj, onda je cijeli njihov trud i napor u tom smislu zavrio
u orsokaku. Vremena za razvijanje jo neke nove ideje nee imati.
Mislim da smo spremni ree Cooke.
Blake poe do otpornika kojim se kontrolira koliina i napon
struje, a ostali se okupie oko X-145.
Dodavat u struju postupno ree Blake. Iako e to
biti samo mali djeli punoga kapaciteta, mi emo zaista imati puni
pogon. Blake je promatrao dijamant dok je okretao dugme
reostata. Osjetio je slabi zvuk kada je napravio prvi kontakt, zatim se
nehotice tre kad je neto opalilo kao pucanj iz pitolja, a dijamant,
konac i skala nestadoe. Neto se skotrljalo na pod kroz sobu, a
Lensonovo pitanje ostade neizreeno, prekinuto Cookeovim
usklikom:
Pogledajte, skala!
Potra prema mjestu gdje je pala, podie je drei je tako da je
svi vide. Kroz nju je bila napravljena okrugla rupa.
Koliko... koliko energije si pustio? upita drhtavim
glasom Blakea.
Minimum struje.
Wilfred promrmlja.
Minimum struje i ona je opalila dijamant kroz skalu!
Probuena skala je ila od ruke do ruke i izazvala uzbuenje i
optimistine razgovore.
Cooke pouri van da bi pronaao novu skalu, a Blake i Lenson
spojie jo jedan otpornik u seriju s prvim pa dodadoe jo jedan, a
Wilfred izrauna rezultate svojih kalkulacija na elektronskom
runom kalkulatoru.
Cooke se vrati s mnogo veom skalom za mjerenje mase i
jednim poveim blokom bakra.
Tri? On podie oi prema tri spojena otpornika.
Ako uspijemo pomaknuti ovaj komad bakra sa strujom kroz tri
otpornika, tada emo moi pokrenuti tisuu brodova s naim
generatorom.
55

Bakreni blok bio je ovjeen o skalu mjeraa mase, visei dolje

do polja koje je stvarao X-145. Blake ree:
Pokuat u opet s minimumom struje, iako to moda nee
biti dovoljno da uope djeluje na toliki bakreni blok. Ne moemo
oekivati nita spektakularno s minimumom struje, u to sam siguran.
Okrenuo je dugme otpornika dok opet nije uo zvuk prvoga
kontakta, oiju uprtih u bakreni blok. Nastade otra i zagluujua
buka i bakreni blok nestade kao i dijamant. Nagli val vrueg zraka
stie do njega, a neto se odbilo od stropa dolje i udarilo tako da ga
je dobro zaboljelo. Komad metala od skale. Wilfred je pokazivao
gore viui neto.
... kroz strop!
Blake pogleda gore i vidje u emu je stvar; tamo je bila rupa
probuena kroz stijenku broda iznad njihovih glava, rupa kakvu bi
napravio komad bakra od nekoliko kilograma.
Tri reostata objasnio je Cooke. Mi ne samo to imamo
silu za pokretanje naeg broda, mi bi mogli pokrenuti deset tisua
takvih brodova!
Cooke pone brzo raunati na svom elektronskom runom
kalkulatoru, a Wilfred se povede za njim. Znatieljni Blake nije
vidio nikakva razloga da trojica rade istovremeno na jednom
problemu, ali prieka zajedno s Taylorom i Lensonom. Taylor je bio
nasmijan, prvi put je nakon mnogo dana vidio starog ovjeka
nasmijanog.
Problem energije za hipersvemirski pogon ne postoji vie
ree Lenson. Moemo u njegovim alternativama primijeniti
isto naelo koje smo sada primijenili i moemo zbilja skliznuti kroz
barijeru i ne moramo je probijati kao buldoerom na naem putu
kroz svemir.
Dakle, imamo sredstvo za pokretanje naeg broda i
sredstvo pomou kojeg e kliznuti u hipersvemirski prostor ree
Blake. Stigli smo veoma blizu uspjenog provoenja naeg plana
hoemo li imati dovoljno vremena da potpuno uspijemo?
Vrijeme? Lenson je bio iznenaen. Koliko vremena
ti je potrebno? Imamo sedam dana. Zar to nije dovoljno?
Blake zatrese glavom. Ne moemo pripremiti brod za tako
kratko vrijeme. Da bismo odavde krenuli u roku od sedam dana
moramo...
56

 Jesam li rekao: deset tisua brodova? Cooke zatvori

svoj elektronski kalkulator, a oi su mu svijetlile od uzbuenja.
Moemo pokrenuti itav svijet energijom iz naega generatora!
Mi smo zbilja uspjeli promijeniti smjer gravitacije
ree Wilfred isto tako oduevljeno kao i Cooke. Jedina sila koja
nam je potrebna da bismo pokrenuli neki objekt jest ona za okretanje
smjera polja G, ili kako god hoemo da ga nazovemo. Potreba za
tom silom je Neophodna, s velikim slovom N.
Brod na povratku kui ree Cooke. Sigurno i
udobno, izvan dohvata Nove u supersvemir!
Ako se elimo odrei disanja upozori Blake.
Sva etvorica se zablenue u njega i jedan po jedan se veoma
uozbiljie kada su shvatili na to se to odnosi, na problem koji su
zaboravili u naporima usmjerenim samo na pronalaenje novog
pogona.
Brod... Cooke je prvi izrazio misao koja se svima
odmah nametnula. Probuen je kao sito!
Kako moemo za sedam dana zavriti rezanje broda u dva
dijela, zatvoriti stijene na nastalim otvorima i popraviti sve raspucale
spojeve? upita Blake.
Ne moemo ree Taylor i sjede, odjednom ostario i
umoran, a njegova dobrog raspoloenja je nestalo. Ne vidim kako
moemo uiniti brod hermetiki nepropusnim za nekoliko dana, i to
alatom i materijalom koji nam je ostao. On se nasmija opet, ali
gorko. Ali doli smo vrlo blizu cilja, zar ne?
Uspjet emo ree Blake. To je teak problem,
oigledno, ali ja imam ideju.
Kako bi bilo da brod okruimo gravitacijskim poljem
dovoljno jakim i velikim da oko njega zadri zrak? zapita
Wilfred.
Kako veliko bi to polje moralo biti? zainteresira se
Lenson.
Vrlo veliko odgovori Blake. ak i u
hipersvemirskom prostoru bit e nam potrebno est mjeseci da
stignemo kui, ili priblino toliko. Zrak se vrlo lako raspline i izgubi
u svemiru. Sumnjam da moemo okruiti brod gravitacijskim poljem
dovoljno velikim da zadri dovoljno zraka za est mjeseci. Kao to
rekoh, on se vrlo lako gubi u svemiru.
57

 Postupni gubitak zraka bio bi vrlo neugodan nain

umiranja ree Cooke. Brod je probuen na sve strane, a mi
nemamo vremena za popravke, pa to da radimo onda? Kako da
rijeimo ovaj posljednji mali problem?
Samo sedam dana za posao od 4 mjeseca uzdahne
Lenson i sjedne pored Taylora. Oito je da ne moemo osposobiti
brod za vrijeme koje imamo na raspolaganju. No sigurno mora
postojati neki nain...
Postoji ree Blake imamo savrenu metodu za
rjeenje obaju problema: da se vratimo kui i da zadrimo zrak u
naem brodu. To bi trebalo biti oito svakome od vas...
Na zaprepatenim licima poee se javljati znaci postupnog
shvaanja. Nastupila je duga tiina dok su razmiljali o planu, a
zatim Cooke ree:
Napokon, mi smo i krenuli u svemir da naemo svoju
sreu.
Morat emo im se najaviti ree Wilfred ne moemo
samo tako s neba pa u rebra.
Blake potvrdno klimne glavom.
Pravac kua, sigurno i udobno u hipersvemiru. Ali kao to ti
kae, moramo im javiti unaprijed. Ako iskrsnemo samo ovako ne
pruivi im mogunost da nam kau gdje da se spustimo, moglo bi
sve otii dovraga.
***
Bob Redmond, radio-operator na kontrolnom tornju svemirske
luke I na Novoj Zemlji bio je iznenaen. Poeao je rijetku kosu i
nagnuo se jae prema zvuniku. Glas koji se javljao bio je jedva
ujan ali jasan.
Moete li nam javiti va volumen? upita on.
Ne odgovori tihi jasni glas. Rekao sam vam da smo
morali ugraditi komandnu platformu jer je naa energetska baza
unitena.

Koliko ste udaljeni? upita Redmond.

Oko milijardu milja. Da li ste dobro razumjeli to sam
vam rekao? Govori vam Zvjezdani Istraiva, upravo se vraamo s
ruba Tisuu Sunaca. Prijetilo nam je da budemo zahvaeni jednom
Novom...
58

 Sve sam dobro razumio prekine ga Redmond.

Vaa je planeta ila prema utom suncu i njezin visoki postotak
ugljika doveo bi do stvaranja jedne Nove. Vi ste otkrili kako da
kontrolirate silu gravitacijskog polja i tako ste osigurali pogon za
svoj brod. Tako ste se vratili na Novu Zemlju, odnosno na milijardu
milja od nje. Ali zato inzistirate da moji efovi pozovu u pomo
astrofiziare i da odrede gdje ete spustiti svoj brod? I jo jedna
stvar, rekli ste da bi vam bila potrebna etiri mjeseca za popravak
broda, a imali ste samo sedam dana. Kako ste obavili posao od etiri
mjeseca za etiri dana?
Pa i nismo odgovori tihi glas iz zvunika. To je ono
to vam neprekidno pokuavam objasniti i zbog ega nam je
potreban astrofiziar da bi nam odredio mjesto gdje emo se
zaustaviti. Nismo imali vremena za popravak broda, a nismo ga
mogli okruiti gravitacijskim poljem dovoljno velikim da nam
osigura zrak za est mjeseci.
Redmond pogladi ponovno svoju rijetku kosu, osjeajui
odjednom vrtoglavicu.
Pa neete valjda rei...
Da. Ponijeli smo planet Auroru sa sobom.

59

Zvonimir Furtinger:

Jednostavni lijek

Komisija za istraivanje svemira poslala je pod vostvom

profesora Stagarda kapsulu Nos 7 u orbitu oko Jupitra. Zadatak tog
pothvata bio je da kapsula, opremljena nizom automata, pobere
uzorke atmosfere tog planeta iz raznih visina i geografskih irina. To
je bio zapravo ve rutinski posao i uspjeh je bio potpun, a publicitet
minimalan. Ekspedicija se protegla nekoliko godina i ljudi su brzo
zaboravili na cijelu stvar. Osim toga, nije bilo nimalo spektakularno
da neka kapsula pronjui atmosferu i onda se vrati kui. Ljudi su
pokazali neko zanimanje tek kad se kapsula vraala, i to samo zbog
nezgode to se dogodila neposredno prije ulaska kapsule u
atmosferu. Tamo je naila na meteor, koji ju je dodue samo
60

okrznuo, ali je i to bilo dovoljno da se ona raspadne u nekoliko

dijelova i uz to skrene s predvienog puta. Profesor Stagard raspisao
je nagradu za svakoga tko pronae makar i neznatni djeli kapsule,
zbog ega je imao velikih neprilika s administracijom, jer takva
stavka nije bila predviena u proraunu. Nije udo to su ljudi
donosili bilo kakav odbaeni metalni predmet u nadi da e barem
doi u novine ako ve nee dobiti nagradu. Tako je Stagard dobio
samo jedan originalni iroskop i sapnice za koenje, a padobran je
oito bio imitacija, i to vrlo loa.
No negdje bogu iza lea, gdje su se ljudi vie zanimali kako e
uroditi kukuruz i kolika e biti prinova ovaca nego za kapsule to
dolijeu iz svemira (sam gospod bog zna da li je neto istine na tome
ili to samo izmiljaju da bi prodali vie novina!) Amadeo je poao u
svoje polje da vidi kako stoji kukuruz. Najprije se zaudio, a onda
razbjesnio, kad je ugledao mjesto gdje je kukuruz bio polegao na sve
strane u krugu od neka tri koraka. Poao je blie da bi vidio tetu i
onda se opet zaudio. Usred toga kruga nalazila se zabodena u
zemlju neka duguljasta stvar. Podsjeala je u neku ruku na bocu s
kisikom ili acetilenom, samo to je na vrhu bio kota velik kao dvije
ake. Amadeo je dohvatio kota svojom kvrgavom batinom i utisnuo
je meu bice. Htio je vidjeti to e se dogoditi. Ustanovio je da je
predmet teak i da se ne moe tako lako pomaknuti. Kad je jae
upro, kota se malo pokrenuo. Zaulo se itanje kao da od nekud
izlazi para pod velikim pritiskom. Amadeo je bio u biti tedljiv
ovjek, premda mu je i materijalno stanje bilo takvo da ni uz
najbolju volju ne bi mogao biti rasipan. Dakle, bio je tedljiv i bude
mu ao da se tu neto gubi bez koristi u zraku. Zato zavrne batinom
u protivnom smjeru i itanje se prekine. Ali u isti trenutak osjeti da
se zagrcnuo bez nekoga pravog razloga.
Okrenuo se i pojurio kui. Tog se trenutka sjetio da je napravio
dobar posao i da zaista nije vano da li e biti koja kila kukuruza
vie ili manje. Zadovoljno je fiukao i odjednom naletio na neku
ljudeskaru koja mu je zakrila put. Bio je to susjed Pablo, s kojim
Amadeo nije bio u najboljim odnosima, ali sada ovako razdragan
nije mogao odoljeti svome boljemu ja.
Pablo, Pablo, ba mi je drago to te vidim. Odmah da si
poao sa mnom k mojoj kui. Zamisli, uspio sam prodati onu
kljusinu za koju ste svi govorili da joj je mjesto u ivodernici. Sila
sam ti ja. To moramo proslaviti!
61

Pablo nije htio vjerovati svojim uima. Onaj konj znao ga je

dobro bio je samo gomila kostiju i koe, pa je bilo posve
nevjerojatno da bi netko kupio tu strvinu, pa bila muterija slijepa na
oba oka. Ali po onome kako je Amadeo nastupio trebalo bi vjerovati
da je kljusina donijela milijune. Amadeo uope nije pustio da doe
do rijei, ve ga je uhvatio ispod ruke i vodio svojoj kui, a usput
nabrajao to e sve kupiti za taj novac.
Ulazei u kuu, proli su pored jedne veoma mrzovoljne ene,
koja po svom izgledu nije nimalo nalikovala na suprugu milijunaa.
Meutim, Pablo je to protumaio tako to Amadeo jo nije stigao
obnoviti garderobu svoje ivotne druice. Sjeli su za stol u oskudno
namjetenoj sobi.
Hajde, stara, donesi neto ljutoga za naega dragog gosta
dobaci Amadeo eni preko ramena.
ena zaueno pogleda u svog supruga i onda prosike:
Zna dobro kako nam je, a ti asti i koga treba i koga ne
treba.
Pablo se nije osvrnuo na te rijei jer je bio zabavljen svojim
mislima. Ako je Amadeo zaista dobio toliki novac, a sada se prema
njemu tako prijateljski odnosi, moda bi i njemu moglo svanuti.
Mala pozajmica... Ali konj nije vrijedio nita, to je ipak bilo jasno.
Tu neto nije bilo u redu. Da nije... poeo je u glavi prebrojavati
razbojstva koja su se dogodila u posljednje vrijeme.
U taj trenutak dopre u sobu zvuk koji je bio kombinacija
meketanja, blejanja i rzanja. Pablo proviri kroz prozor i ugleda hrpu
kostiju presvuenih konjskom koom. Bila je to glasovita kljusina,
za koju je Amadeo tvrdio da je dobio ogromni novac. Kroz mozak
mu proleti misao da sjedi s luakom u drutvu.
Hajde, ispijmo Amadeo ga prekine u mranim
mislima.
Pablo je pomislio na trenutak da je to otrov. Luaci ine takve
stvari. Ali to bi ipak bilo previe. Pogleda enu, koja se po svemu
inila normalna. Ona je promatrala prizor kao da je Amadeo nalio
najdragocjeniju tekuinu u au. Ne, to ne moe biti otrov
zakljui Pablo i prihvati au. Ali Amadeo nije ekao na njega ve je
svoju ispio na duak. Istog trenutka zauje se iz njegovih usta neki
neobini zviduk. Pablo je jedva dospio podignuti pogled kad osjeti
u grlu neto to sigurno nije progutao, i on se zagrcne. Malo se
uplaio, a onda odloi au a da pie nije ni okusio. Njegovom
62

glavom poele su kruiti uzviene ideje. Zato se nije ni uzrujao kada

je odjednom Amadeo povikao razdraenim glasom:
Htio bih samo znati koga vraga trai u mojoj potenoj
kui! Pa jo pije i moju rakiju! Nije li ti bilo dosta to si prole
godine obrao moju trenju i bacio krepanog maka u moj bunar?
Pablo je bio siguran u svoju stvar i nije ni okom trepnuo kad je
odgovorio oinskim glasom:
Amadeo, prijatelju dragi, pa ti si me sam pozvao u svoj
dom da proslavimo tvoj sjajni posao. Milijuni...
Amadeo ga je poeo sumnjiavo promatrati.
Kakav posao, kakvi milijuni? Dobro zna da ivim od
moga skromnog imanja to posjedujem. A porez... Napolje,
nametnie!
Pablo je ustao nadmono se smjekajui.
Dobro, dobro, nisam nimalo uvrijeen tvojim postupkom.
Prostak, pa to moe. Bolje ne zna. Ali da vidi da nisam zamjerio
tvom neotesanom ponaanju pozivam tebe i tvoju cijenjenu gospou
da vas malo provozam automobilom.
Oho!
Nikakav oho. Moemo poi, ako ba hoe i u Exelsior
bar, da se jednom provede kao gospodin. Samo pazi kako se
ponaa. Ne bih htio da me osramoti.
Amadeo nije vjerovao svojim uima. Pablo, pa automobil. I jo
ga poziva u Exelsior bar, o kome je samo uo, gdje su cijene
paprene. Mahnuo je rukom kao da tjera muhe i ve se htio oboriti na
tog laljivca najveim pogrdama, ali ipak upita:
Odakle sve to odjednom?
Imam brata u New Yorku i dobro mu ide. Napokon se
sjetio svoje roake dunosti pa mi je poslao mali poklon. Rolls
Royce i odgovarajuu ekovnu knjiicu. Dakle, prima li moj poziv
ili ne?
Primam! i onda doda za svaku sigurnost. Zna, ne
bih te htio uvrijediti.
Pablo, Amadeo i njegova supruga poli su. Zaustavili su se
pred stajskim vratima, a Pablo je irokom gestom otvarao vrata. U
polumraku ugledali su krmau sa etiri praia. Automobilu nigdje
nije bilo ni traga.
63

Amadeo se nasmijeio. Zapravo je bio prilino glup to je

povjerovao i na trenutak u tu glupu priu. Bio je uvjeren da ga je
Pablo povukao za nos. Ogledao se na susjeda, ali njegovo je lice
odavalo nehinjeni oaj. Krio je ruke i kao izbezumljen pretraivao
sve kutove tale ne bi li naao svoj Rolls Royce.
Strano, ukrali su ga. Moram neto poduzeti. Jo ima
pravde u ovoj zemlji.
***
andarmerijski narednik Pietro Simon paljivo je sasluao sve
to mu je Pablo ispripovijedao. Cijela pripovijest uinila mu se ve
od poetka udnom i nejasnom. No pravila slube zahtijevaju da se
svaka stranka obzirno i paljivo saslua i tek onda stvori sud.
Lijepo, lijepo, ne razumijem samo jedno. Da li vas je
Amadeo htio otrovati rakijom ili samo premlatiti toljagom? Osim
toga, nije mi jasno kakve veze sa svime time ima i ona igraka, rekli
ste automobil. Na kraju krajeva htio bih neto poblie saznati kakvu
ulogu u svemu tome igra krmaa sa etiri praia i konjski kostur.
Da, to bi bilo za sada sve.
Pablo zavrne oi prema nebu na nain dostojan svakog boljeg
muenika i zavapi:
Gospodine narednie, kunem se... ili ne... ponimo od
bitnog. Imam brata u New Yorku, a on... ne, ni tako nee biti dobro.
Ja sam oajan. Takav gubitak! A to se tie krmae i etiri praia,
to je moje vlasnitvo, ali oni nisu automobil, to mi moete vjerovati
na potenu rije. Je li to jasno?
Pablo, Pablo, ja sam vas pomirisao im ste poeli
govoriti, ali ne vonjate po alkoholu. Koji vam je vrag?
Zbunjen sam od prevelike nesree koja me snala.
ekajte malo. Koliko sam shvatio, krmaa i praii su a)
ivi, b) zdravi i c) kod vas.
Da, gospodine narednie, to je istina, ali oni nisu
automobil, a pogotovo ne Rolls Royce.
Narednik se uhvatio za glavu, a onda mu sine ideja.
Vi ste zbunjeni, to je oito. Popijte to. Odlino vino. Vi
lijepo pijuckajte, to e vas smiriti, a ja u dotle napisati izvjetaj.
Prokleta administracija!
64

Pablo je bio toliko zbunjen da bi popio i otrov kad bi mu ga

netko pruio i rekao da je to dobro za njega. Smjesta natoi au
naredniku i sebi i naglo potegne.
U vae zdravlje, narednie!
Pablo osjeti neki gr u grlu i nehotice zafuka. Narednik ga
zaueno pogleda i pri tome se zagrcne. Zatim je slijedila ne ba
uljudna primjedba na ljude koji fukaju u andarmerijskoj stanici.
Uostalom, to vi tu traite? Pretpostavljam da niste doli
piti moje vino.
Pablo se zaprepateno pone ogledavati i onda prizna da ni on
ne zna zato je ovdje.
Znam samo to da nisam nita ukrao zavri Pablo i
pone se ogledavati za vratima.
Pablo, nemojte mi dosaivati, jer imam vanijih poslova
nego da se bavim sitnim kriminalcima.
Ja kriminalac?
istite se iz moje kancelarije. Pronaao sam bandu pod
imenom Crna Noga.
Crna Noga?
Pablo je bio potpuno zbunjen. Nikako mu nije bilo jasno to
narednik hoe i zbog toga bi dao vrlo mnogo kad bi ve bio na ulici.
No narednik je nastavio i u Pablu se probudilo zanimanje.
Vi, Pablo, kao da ste pali s Mjeseca. Tako se zove
najopasnija banda u povijesti kriminala, a to je najljepe, voa
bande je na naelnik.
Pablo je uvijek mislio da je naelnik poten ovjek i to je
rekao. Narednik ga otro pogleda, a onda mahne rukom i prezirno se
osmjehne:
to vi znate o kriminalistici! Jasno je da lopov mora igrati
ulogu potenog ovjeka. to je netko vie na glasu zbog potenja, to
je lukaviji lopov. No naelniku to nee pomoi. Ja sam ve poslao
odred od trideset detektiva da paze na njegovu kuu. Ako doe na
ideju da se lati oruja, imam u rezervi dva puka oklopnih kola. Sve
prilaze mjestu kontroliraju helikopteri, pa ete mi onda lako
povjerovati da banda nema nikakvih izgleda da izmakne rukama
pravde. A sada napolje i nikome ni rijei. To to ste uli dravna je
tajna.
65

Pablo je izletio iz andarmerijske stanice i svakome koga bi

samo malo bolje poznavao ispripovijedao pod najveom diskrecijom
veliku novost koju je upravo saznao. Kad nije nikoga sreo ni nakon
sto koraka, imao je vremena razmiljati. S uasom je ustanovio da je
odao dravnu tajnu i bre-bolje pojurio kui.
I upravo kad je Pablo razmiljao da li bi sjenik bio dovoljno
pouzdano zaklonite ako bi ga vlast poela progoniti kao
veleizdajnika, poeli su se skupljati prvi graani pred naelnikovom
kuom. Bilo je nekih, oito neupuenih, koji su pitali zbog ega se
ovdje ljudi skupljaju, ali nitko na to pitanje nije mogao odgovoriti.
Oito je bila posrijedi spontana masovna pojava. Ali gomila je rasla,
i od asa do asa izvijeni bi vratovi dokazivali da pojedince zanimaju
i pojave u zraku. No helikopteri se nisu pokazivali.
Naelnik je kroz prozor svoje kue vidio kako mnotvo postaje
svakog trenutka sve mnogobrojnije i protumaio je tu pojavu na
jedino mogui nain.
He, he, he... moji opinari nisu zaboravili svoga starog
dobrog naelnika. Samo, obino se aklamacije obavljaju u
predveerje roendana, s bakljadom i podoknicom, a ne u po bijela
dana.
Naelnik je upravo razmiljao da li da se pokae svom narodu
na balkonu ili diskretno na prozoru kad se prijavila deputacija od pet
najuglednijih opinara.
Izvolite ui, dragi moji, veseli me to me niste zaboravili.
Deputacija se zagledala u nedoumici. Bilo je lake neto
odluiti nego to izvesti. Pogotovo ih je zbunio ovako prijetvorni
doek. Napokon se jedan odvai:
Gospodine naelnie, nismo vas zaboravili ni mi, a ni
izvrne vlasti. A sada na stvar. S obzirom na vae predstojee
hapenje bilo bi dobro da prije toga predate ostavku. Tako ne bi na
nau opinu pala sramota, da joj je naelnik dignut iz predsjednike
fotelje i odveden ravno u zatvor kao voa razbojnike bande i
ubojica.
Naelnik je rekao da ve zna to treba uiniti i tako se
oslobodio deputacije. A onda se ozbiljno zabrinuo. Tu neto nije bilo
u redu. Ili je to sve bila neukusna ala, moda u vezi sa sutranjim
roendanom, ili je to bilo maslo opozicije, ili neto jo gore. Ali to?
Trebalo bi svakako pronai o emu je rije dok jo ima vremena.
66

Naelnik je odluio sve izvesti naistac i zatraiti pomo

andarmerije.
Ako je to zlobna podvala, onda je to krivino djelo i
andarmerija mora pronai krivce.
Narednika Simona zatekao je kako sjedi za pisaim stolom i
neto marljivo ucrtava u generaltapsku kartu. Pored njega jo se
nalazila boca vina iz koje je malo prije poastio Pabla.
Simon je digao glavu i nije vjerovao svojim oima. Eto, sam
ef bande doao je k njemu. Opipao je pitolj i onda ekao to e biti.
Narednie, kakve se to gluposti ire o meni po mjestu, a
vi nita ne poduzimate protiv toga? Ja mislim...
Ne, ne, ne... to ne pali. Vi ste raskrinkani. Centralne vlasti
su obavijetene, a ja ovdje na karti izraunavam mogunosti vaeg
bijega, kako bih mogao upravljati potjerom, ovjeanstvu na korist a
vama na propast.
Naelnik je ostao nekoliko trenutaka bez rijei. A onda uspije
protisnuti:
I vi. .. i vi... upravo nevjerojatno!
Naelnik se bespomono ogleda po sobi, a onda mu oko zapne
za jedan predmet koji mu je sve objanjavao.
Aha, ve shvaam. Tu jo stoji boca iz koje ste se
nalokali. Ako netko popije vie nego to treba, i to jo u uredovnom
vremenu...
Ne prekine ga narednik pogreno. Upozoravam vas
da ne vrijeate dravne organe, a pogotovo ne onda kad su oni u
poslu. A to se tie vae primjedbe na moj posao, mogu vam rei da
to nije glupost ve obina mjera opreza da ne pobjegnete. Odlino
glumite zauenog potenjaka. Ali sada ete se uistinu zauditi.
Mislite li vi da ja ne znam da raspolaete bandom od trideset
razbojnika spremnih na sve? Nisam ja bez razloga zatraio oklopna
kola i helikoptere. Bit e bolje da se predate. Aha, problijedili ste kad
ste uvidjeli da je sve izgubljeno. Preostaje vam jo samo da priznate i
potpiete zapisnik.
Narednik je bio vrlo zadovoljan sam sa sobom. Jedan pogled
na naelnika govorio je da je ef bande na kraju svojih sila i da bi se
mogao onesvijestiti svakog trenutka. To ba ne bi bilo dobro jer
onesvijeeni ljudi ne potpisuju zapisnike, Simon se brzo dosjeti.
67

 ovjee, vi samo to se niste skljokali. Evo, uzmite au

vina da se priberete. A bogme ni meni nee koditi. Mislim da sam
zasluio.
Narednik natoi dvije ae. Jednu gurne naelniku, a drugu
prinese k ustima. Ali tek to je malo gucnuo, on se strese a iz usta
mu prodre prodorni zviduk.
Ne puite mi u lice kad sa mnom...
Naelnik nije dalje stigao, jer se nenadano zagrcnuo. Nita ne
shvaajui pogleda oko sebe, i onda mu se pogled zaustavi na
naredniku.
Oprostite, gospodine naelnie, zato ne sjednete. Velika
mi je ast...
Narednik se prekine, jer je izraz naelnika bio nekako udan,
inilo se kao da gleda kroz njega i da ga jedva zamjeuje. A i glas
mu je bio nekako nadmen, kao nikada do sada.
Sluajte, narednie, ako sam i bio svojedobno naelnik u
toj vaoj jadnoj selendri, to vam jo uvijek ne daje pravo da
familijarno...
Oprostite, gospodine naelnie, ako sam se nezgodno
ponio. Mi ljudi s terena nismo odvie navikli na uljudne forme
ophoenja. Hoete li mi uiniti ast pa da popijete aicu vina.
Dobio sam ga od tetke iz njenog vinograda.
Naelnik uzdahne kao da ga mui strahovita dosada, ali ipak
odgovori pretjeranom ljubaznou.
Nemam nita protiv toga da popijem koju aicu s
ljudima iz naroda, ali danas bi to moglo biti opasno. Veeras se
vraam u metropolu, gdje sam zakazao sjednicu kabineta, a odluio
sam da sam pilotiram svojim avionom. Vi, kao relativno bistar
ovjek, moete i sami prosuditi to u takvom sluaju znai jedna kap
alkohola.
Poslije ovih rijei narednik umalo to nije pao u nesvijest.
Poznavao je naelnika i dobro znao da on nije u stanju drati uzde ni
najmiroljubivijeg konja, a sada govori o nekom avionu i pilotiranju...
Pa onda nekakav kabinet i metropola. Pokuao je jo jednom:
Gospodine naelnie...
Narednie prekine ga njegov posjetitelj razdraenim
glasom dok sam bio naelnik u vaem jednom selu mogli ste me
68

oslovljavati kako ste htjeli, ali sada biste ipak mogli uzeti u obzir
moj poloaj.
Gospodine naelnie,... odnosno...
Narednik je zastao jer nije znao to bi rekao. No naelnik mu
odmah priskoi u pomo.
Obraajte mi se, napokon, sa gospodine ministre, kako
dolikuje, ili ako vam se vie svia: vaa ekscelencijo.
Ministar... ekscelencija... ?
Naelnik saalno pogleda Simona. Da, tako je to kad se ima
posla s profanim ljudima iz naroda. Taj Simon oito nee cijelog
ivota dosei oficirski in kad ne zna ni za njega, koji mu je ipak u
neku ruku vrhovni starjeina.
Dragi moj, emu tolika vika? Dobro znate da sam
ministar unutranjih poslova i da se nalazim na inspekcijskom putu
kroz provinciju. Nadam se da su vas moji mamlazi obavijestili
okrunicom. to je sad to?
Posljednje pitanje odnosilo se na neku enu koja je razbaruene
kose bez kucanja upala u kancelariju krei ruke u oaju.
Pomozite! viknula je bez pozdrava moj je mu
poludio. Sprema kovege da putuje u Hollywood, jer tvrdi da je
glavom Kirk Douglas i da ne smije zakasniti na snimanje.
Naelnik je odmah shvatio da se sada on mora isprsiti.
Popularnost nikada ne kodi, jer tko zna to e biti kod slijedeih
izbora.
Dobra eno, budite bez brige. Obavijestit u ministarstvo
zdravstva.
Narednik je bio za druge metode:
Ajde, Pepina, kui, a ja u sve urediti.
Kad su ostali sami, Simon je shvatio da ludilo u tom mjestu
nije osamljeni sluaj. Mislio je da e biti bolje ako sam pogleda to
je na stvari, a da ga prati naelnik; iako se smatra ekscelencijom,
moe ipak samo pomoi.
Predlaem, ekscelencijo, da siemo meu narod.
Sluajevi ludila su na dnevnom redu, to ste vjerojatno ve i sami
zamijetili, pa da podnesemo izvjetaj ministarstvu zdravstva.
Ne izvjetaj ve zahtjev popravi ga naelnik.
Narednikova tvrdnja pokazala se ispravnom. Kad su izali na
ulicu, ustanovili su da je ludilo poprimilo epidemine razmjere.
69

Posvuda su nailazili na ljude sumnjiva ponaanja. Prolazei pored

gostionice, umalo da se nisu sudarili s dvojicom koji su upravo izali
iz lokala. Obojica su netremice gledali naelnika i narednika a oi su
im svjetlucale. Oko njih se poela skupljati gomila.
Jeste li ga napokon uhapsili? povikne netko iz
mnotva?
Koga? upita narednik s iskrenim izrazom uenja.
Pa naega biveg naelnika glasio je odgovor.
Da li su tenkovi ve ovdje? zauje se glas nekog
djeaka.
Gospodo, ja zaista ne znam o emu govorite.
Ljudi su se najprije htjeli nasmijati, a onda netko spasi
situaciju.
Ljudi, utite. Pa to je dravna tajna.
Ljudi su utihnuli, ali se nisu razilazili. Narednik je grozniavo
razmiljao to da uradi. Moglo bi biti ozbiljnih neprilika, jer su ljudi
bili oito uvjereni da je uhapsio naelnika. Sam bi bog znao kako im
je takva glupost mogla pasti na um. Istina, naelnik nije ba bio
sasvim pri zdravoj, ali to jo nije razlog da se ovjeka lii slobode. U
svakom sluaju treba ta govorkanja u korijenu prekinuti. A to e biti
najzgodnije ako se vidljivo pokae kako su njih dvojica u najboljim
odnosima.
Ekscelencijo, ne osvrite se na to to ovi glupani
trabunjaju. Predlaem da se sklonimo u gostionicu.
Hm, mogli bismo, ali neka to bude inkognito i bez
protokola.
Tako je, ekscelencijo, pa da popijemo za dobre stare dane
kad ste jo bili na naelnik.
Ne bih, zapravo, smio. Znate... pilotiranje... Ja se,
napokon, brinem za red u dravi, a sada da sam naruavam propise...
Narednik je mudro izabrao mjesto gdje bi bili vidljivi i
prolaznicima na ulici i posjetiteljima gostionice. Ubrzo se pojavila i
konobarica. Narednik je naruio dvije aice konjaka.
Zapravo ne bih smio piti ponovi naelnik ali...
samo u namoiti vrh jezika.
ivjeli i dobro nam doli, gospodine ministre nazdravi
tiho narednik, da ga ne bi uli ostali gosti, koji su paljivo promatrali
to se dogaa za njihovim stolom.
70

Naelnik oprezno namoi vrh jezika u pie i zafuka. Zatim

promotri kritikim okom narednika i prasne:
Kakva je to svinjarija. Vi jo uvijek tvrdite da sam voda
razbojnika i da imam pomonike...
Ali gospodine ministre! zavapi Simon oajnim
glasom.
Kakav gospodin ministar. Ve sam odavna slutio da niste
pri sebi. Najprije me smatrate harambaom, a onda ministrom.
Netko je od nas dvojice lud opali kao iz topa narednik,
kome je ve dojadilo druenje s luacima.
Ako ispustite mene iz te kombinacije, onda se potpuno
slaem. irite glasove da sam voa razbojnike bande, trabunjate o
agentima u helikopterima i tenkovima, a onda me na kraju nazivate
ministrom. Oiti dokaz da ste, kako bi se ono ljepe reklo, psihiki
skrenuli.
Narednik je bio zbunjen razvojem dogaaja, jer to nisu
predvidjela pravila slube. Pokuao je ipak da sustavnim iznoenjem
injenica urazumi naelnika:
Da vam objasnim, gospodine ministre, to jest, naelnie
ispravi se narednik kad je vidio da su se naelnikove obrve poele
dizati. Dakle, ono o razbojnicima i helikopterima izmislio je va
bolesni mozak, a nita nije bolje ni s onim to ste kasnije izvodili.
Sami ste u sav glas tvrdili da ste ministar unutranjih poslova, da
letite u glavni grad vlastitim avionom na sastanak svoga kabineta i
jo kojeta drugo, to bi potpuno zaokupilo tri vjeta psihijatra.
Tipian primjer slunih halucinacija ustanovi naelnik
mirnim glasom. Sve se to vama priinjalo, jer da znate: ludi ste vi
a ne ja, i bilo bi jo najbolje da zatraite penziju.
A to je s poasnom straom za vau ekscelenciju?
Jesu li vai tenkovi spremni? Obojica se naglo umire jer
je dolazila konobarica, a ni jednom ni drugom ne bi bilo drago da se
vidi da su s luakom drutvu.
Naplatite! poviknu oba u jedan glas.
to? upita konobarica zaprepateno.
Pie.
Dva konjaka.
Molim vas da me ne vrijeate. Konobarica se oito
zbog neega razljutila. Na mom ranu su svi kauboji dobro ili, ali
71

ako se elite oduiti na gostoprimstvu, moete otii u staju i oistiti

konje, a ne bi bilo loe ni da pomognete kod igosanja goveda. Osim
toga, onaj Red Hopkins ne daje prolaz preko svog zemljita, pa bi
moda bilo dobro da ga malo izbuite vaim pucaljkama. Samo se
uvajte Indijanaca, jer kako mi je rekao moj nadstojnik, Komani su
opet iskopali ratnu sjekiru. Jipiiiii!
***
Profesor Stagard najavio je da e tog dana objaviti znaajne
rezultate. Poto je njegova ekipa pronala nekoliko dijelova kapsula
to su bile ratrkane na tri kontinenta, izveo je cijeli niz istraivanja.
Novinari su bili prilino bijesni na profesora, jer nije htio odati ni
slova o rezultatima svog prouavanja. Upuivao ih je na predavanje.
I tako se u jedanaest sati skupilo ovee drutvo u maloj predavaonici
sveuilita. Bilo je samo pozvanih, uenih ljudi, predstavnika
tampe, tri ugledna politiara i nekoliko privilegiranih studenata.
Svima je njima pala u dio ast i srea da prvi doznaju rezultate
kojima se dovinula nauka zahvaljujui Stagardovim naporima.
Profesor je upoznao sluateljstvo s pretpostavkama s kojih je
pola nauka (tj. on, profesor Stagard) kad je poslala kapsulu u
svemir, a onda je izbacio senzaciju:
Kao to sam ve rekao u uvodnom razlaganju, u kapsuli su
stigli i uzorci Jupiterove atmosfere. Uzorak je zahvaen iznad
podruja Stagard. Unato svoj skromnosti nisam mogao sprijeiti
znanost da to podruje prozove mojim imenom. Atmosfera je za
Jupiterove prilike bila rijetka u toj visini, ali sadri mikroorganizme.
ini se po svemu da e ih nauka prozvati Stagardokoki. Evo ih ovdje
u epruveti. Moram odmah napomenuti da su ti mikrobi potpuno
nepoznati na Zemlji, a djelovanje im je jedinstveno. im uu u
ovjeka, recimo kroz usta, odmah prelaze u krv, pa onda krvotokom
dopiru u mozak. Tamo ti mikrobi blokiraju izvjesne centre, uslijed
ega se oslobaa podsvijest, koja potpuno nekontrolirano prelazi u
svijest. To znai, praktiki, da ovjek poinje odjednom vjerovati da
je stvarnost ono to je do sada tinjalo negdje zapokano duboko u
podsvijesti. ovjek naprosto postane netko drugi u ekstremnim
sluajevima, a stanje potpuno nalikuje na ludilo. Meutim, ja sam
pronaao lijek, koji je vrlo jednostavan i jeftin i lako se nabavlja.
im taj lijek ue u tijelo zaraenog ovjeka trenutno ubija gotovo
72

sve mikroorganizme, to jest Stagardokoke, koji se nalaze u krvi.

Uslijed toga se miii naglo gre i plua se stiu, pa se ini kao da
takav ovjek zvidi. Sredstvo je vrlo sigurno i dobro, jer uslijed tog
grenja i puhanja lete iz tog tijela i svi ostali mikroorganizmi, a i
poneki Stagardokok koji je jo ostao iv. Dakako, time se moe
zaraziti i drugi ovjek. Zaraza je od ovjeka do ovjeka veoma laka,
ali nije opasna, jer je lijek siguran i neopasan. A sada da prijeemo
na stvar. Ja u iz te epruvete popiti kulturu tih mikroorganizama, a
kasnije u uzeti protuotrov.
U dvorani se mogla uti muha kako leti. Profesor Stagard uzme
epruvetu i popije je pred znatieljnim sluateljima. Malo se
zagrcnuo, a onda pogledao sakupljene plamenim pogledom.
Da, gospodo moja, ne elim rei da Nobelovu nagradu
nisam zasluio. No ja sam isto tako zadovoljan i poloajem rektora
na Sorbonni kao i redovnim lanstvom u Kraljevskom uenom
drutvu u Londonu i Francuskoj akademiji. Ali ako uzmemo u obzir
da sam svojedobno kolegi Einsteinu objanjavao osnovne pojmove o
relativitetu, da sam onom maralu Montgomeryju objasnio osnovne
razlike izmeu strategije, taktike i logistike, a Nasa i ostali
istraivai svemira ne bi se mogli ni maknuti bez moje pomoi, onda
ete, gospodo moja, shvatiti, da ove poasti koje su mi pale u dio i
nisu prave poasti za mene ve samo bijedni pokuaji jo bjednijeg
ovjeanstva da mi donekle prizna jedan dio mojih zasluga za nauku.
Profesor je malo zastao, a dvoranom se prolomio aplauz. uli
su se i oduevljeni povici:
Sjajno, profesore. Odlino!
Prorfesor ih je prezirno promatrao, a onda zauzme nadmenu
pozu s oitom namjerom da nastavi panegirik u svoju korist. Jedan
student se osmjelio i povikao:
A protulijek?
Kakav protulijek? zaudi se profesor.
Pa sredstvo da se opet vratite u normalno stanje.
Profesoru se zacrvenjela glava od ljutine. Dohvatio je au s
vodom i zamahnuo da e je razbiti, ali se pri tome prolila po njemu,
to je oito imalo blagotvorne posljedice jer se smirio. Onda
prosike:
Jeste li vi pri sebi, mladi ovjee? Vi biste trebali joi mnogo
uiti da shvatite kako se postupa s jednim supergenijem.
73

***
Drugog dana sve svjetske novine zabiljeile su nepriliku koja
je zadesila poznatog znanstvenika Stagarda. Na radiju i televiziji
odravale su se konferencije okruglog stola, gdje se raspravljalo o
posljedicama po nauku odlaska profesora sa znanstvenog poprita.
Treeg dana stizale su saalnice, u prvom redu onih koji su se nadali
zauzeti poloaj unesreenog profesora. A etvrti dan stigao je
brzojav slijedeeg sadraja:
Profesor Stagard stop popijte bilo koje alkoholno pie
stop djelovanje iskuano na svim stanovnicima mjesta stop
andarmerijski narednik Pietro Simon stop.

TELEKSOM IZ SVEMIRA

TELEKSOM IZ SVEMIRA

U SOVJETSKOM SAVEZU lansiran je satelit

Interkosmos 16 opremljen instrumentima koji su
konstruirani u DR Njemakoj, SSSR, SSR i vedskoj.
Lansiranje je obavljeno u skladu s programom
meunarodne suradnje na podruju istraivanja i
koritenja svemirskog prostora. (D. M.)

74

Isaac Asimov:

The Weapon
Too Dreadful to Use
Preveo Nikola Popovi

Strahovito oruje

Evo jednog zbilja rijetkog dragulja: prva objavljena pria Isaaca

Asimova. Napisao ju je doista mlad, kad mu je bilo samo sedamnaest
godina. Asimov je roen 1920. godine u Sovjetskom Savezu, kad mu je
bilo tri godine preselio se sa roditeljima u Ameriku, a est godina
kasnije otkrio je znanstvenu fantastiku na stranicama udesnih
pria. Odmah ga je privukao taj anr i kad je jednom poeo pisati
prie nije se vie zaustavio. Njegova zvijezda sada jarko blista na nebu
znanstvene fantastike: slovi kao najbolji dananji autor te vrste
literature na svijetli. Slijedeih dvadesetak stranica jasno pokazuje
nadarenost ve na poetku njegova razvoja, kao pisca.

Karl Frantor je smatrao da je budunost veoma tmurna. Iz

niskih oblaka neprekidno je padala gusta kia, niska prljava
vegetacija dosadne smee boje pruala se u svim smjerovima. Tu i
tamo neka ptica poskakua preletjela bi divlje putajui tugaljive
krike u prolazu. Karl okrete glavu zurei u tanke kupole
Aphrodopolisa, najveega grada na Veneri.
75

 Uf promrmlja ak je i kupola bolja nego ovaj svijet

vani. On pritisnu gumiranu tkaninu svoga kaputa vre oko
sebe. Bit u sretan kad se opet vratim na Zemlju.
Okrenu se malenom Antilu, Venerijancu.
Kad emo stii do ruevina?
Nije bilo odgovora i Karl opazi suzu kako se kotrlja niz
Venerijanev naborani zeleni obraz. Druga je blistala u velikom
oku kao u lemura, mekom, nevjerojatno lijepom oku. Zemljaninov
glas omeka.
Oprostite, Antile, nisam elio rei nita protiv Venere.
Antil okrenu svoje zeleno lice prema Karlu.
Nije rije o tome, prijatelju moj. Dakako, ti nee nai
neto emu bi se divio u jednom stranom svijetu, a ja opet volim
Veneru i suze su potekle jer sam oaran njenom ljepotom.
Rijei su dolazile glatko, ali s neminovnim iskrivljavanjima
prouzrokavnim vokalnim preprekama neprikladnim za druge
jezike.
Znam da ti se ini neshvatljivim produi Antil ali
za mene je Venera raj, zlatna zemlja, i ne mogu na pravi nain ni
izraziti moje osjeaje prema njoj.
Jo ima nekih koji kau da samo Zemljani mogu voljeti.
Karlove simpatije bile su vrste i ozbiljne. Venerijanac
zatrese tuno glavom.
Ima mnogo toga, osim mogunosti za osjeanje emocija,
to nam tvoji ljudi odriu.
Karl naglo promijeni temu razgovora.
Reci mi, Antil, zar Venera nije dosadna ak i za tebe? Ti
si bio na Zemlji i morao bi to znati. Kako se ovaj beskraj smeega
i sivog moe usporediti sa ivim toplim bojama na Zemlji?
Venera je mnogo ljepa za mene. Ti zaboravlja da se
moj osjeaj za boje uvelike razlikuje od tvoga. (Oko Venerijanaca
moe razlikovati boje kojima se valna duina razlikuje samo 5
Angstromovih jedinica, oni vide tisuu boja prema kojima su
Zemljani slijepi autor.) Kako da ti objasnim ljepotu, svijet
boja u kojima se kupa ovaj krajolik?
On uuti, izgubljen u ljepotama o kojima je govorio dok je za
Zemljane ubitano melankolino sivilo ostalo nepromijenjeno.

76

 Jednog dana Antilov glas je dolazio kao od osobe u

transu Venera e opet pripadati Venerijancima. Zemljani nee
vie vladati nama, a slava naih predaka opet e nam se vratiti.
Karl se nasmija.
Hajde, nemoj Antile, govori kao lan Zelene bande koja
je vladi zadala toliko glavobolje. Ja sam mislio da ti ne vjeruje u
nasilje.
I ne vjerujem, Karl. Antilove oi bile su ozbiljne i
pomalo uplaene ali ekstremisti postaju sve snaniji i ja se
plaim najgoreg. I ako izbije otvorena pobuna protiv Zemlje, ja im
se moram pridruiti.
Ali ti se ne slae s njima.
Da, svakako on slegne ramenima na nain koji je
nauio od Zemljana mi ne moemo nita postii nasiljem. Vas
ima pet milijardi, prema jedva stotinu milijuna naih. Vi imate
zalihe i oruje a mi toga nemamo. Bila bi to luda avantura, pa ak
ako bismo i pobijedili, ostavili bismo za sobom u nasljee takvu
mrnju da nikad ne bi bilo mira izmeu nae dvije planete.
Pa zato bi im se onda pridruio?
Zato to sam Venerijanac.
Zemljanin se ponovo nasmije.
Patriotizam je, ini se, isto toliko nerazuman na Veneri
kao i na Zemlji. No, produimo prema ruevinama naega starog
grada. Jesmo li ve blizu njega?
Nastavili su utei koraati preko mekane zemlje, preskaui
savijeno korijenje zmijolikog drvea. Antil je prvi ponovno
zapoeo razgovor.
Jadna Venera. Njegov mirni piskutavi glas bio je
tuan. Prije pedeset godina Zemljani su doli s obeanjima o
miru i blagostanju i mi smo povjerovali. Pokazali smo im rudnike
dragulja i ju-ju korov, a njihove oi su blistale od elja. Sve ih je
vie i vie dolazilo, a njihova grubost je rasla. A sada...
Sad je veoma loe, Antil ree Karl ali ti si
preosjetljiv na te stvari.
Preosjetljiv! Da li nam je doputeno da glasamo, imamo
li bilo kojeg predstavnika uope na Venerijanskom provincijalnom
kongresu. Zar ne postoji zakon koji zabranjuje Venerijancima da se
voze u istom stratosferskom vozilu sa Zemljanima, ili da jedu u
istom hotelu, ili da ive u istoj kui? Zar nisu sve vie kole
zatvorene za nas? Zar nisu najbolji i najplodniji dijelovi Venere
77

preplavljeni Zemljanima? Jesu li nam Zemljani ostavili bilo koje

pravo na naoj vlastitoj planeti?
Sve to si rekao savreno je tono, i ja to ne odobravam,
ali slini su uvjeti postojali na Zemlji u odnosu na takozvane nie
rase. S vremenom su sve te razlike bile uklonjene, pa danas vlada
potpuna jednakost. Sjeti se takoer da su inteligentni ljudi na
Zemlji na vaoj strani. Jesam li ja, na primjer, ikada imao ikakvih
predrasuda prema Venerijancima?
Ne, Karl, ti zna da nisi, ali koliko inteligentnih ljudi ima
na Zemlji? Na Zemlji je trebalo proi nekoliko tisuljea prepunih
ratova i patnji prije nego to je uspostavljena jednakost. to ako
Venera ne eli ekati na ta tisuljea?
Karl se namrti.
Ima pravo, svakako, ali vi morate ekati. to vam drugo
preostaje?
Ne znam, ne znam Antilov glas se gubio.
Odjednom Karl zaali to je i krenuo do tajanstvenog
Ashtazzora. Izluujua jednolikost terena i Antilove opravdane
pritube djelovale su na njega pa je postao potiten. Ve je bio
spreman odustati od cijele stvari, kad Venerijanac podie svoj
savijeni prst i pokae humak ispred njih.
To je ulaz ree Antil Ashtazzor je bio zatrpan
nebrojene tisue godina i samo Venerijanci znaju za njega. Ti si
prvi Zemljanin koji e ga vidjeti.
Drat u to u apsolutnoj tajnosti, Antile, obeao sam ti to.
Doi, dakle.
Antil ukloni u stranu bujnu vegetaciju, otkrije uzani prolaz
izmeu dva kamena i pozva Karla da ga slijedi. U uskom
zaguljivom hodniku napredovali su puzei. Antil izvadi iz depa
malu atomsku svjetiljku, koja baci svoje biserno bijelo svjetlo na
vlane kamene zidove.
Ove hodnike i prokope ree Antil prokopali su prije
tri stoljea nai preci, koji su smatrali grad svetim mjestom. Poslije
smo ga ipak napustili. Ja sam bio prvi koji ga je posjetio nakon
dugo, dugo vremena. Moda je to samo jo jedan znak nae
degeneracije.
Ili su dalje naprijed jo oko stotinu metara, kad se hodnik
proirio u nadsvoenu kupolu. Karl zapanjeno stade pred prizorom
koji se pruio ispred njega. Tu su bili ostaci zgrada, arhitektonska
uda kakvih na Zemlji nije bilo od zlatnog doba Atene pod
78

Periklom naovamo. Ali sve su zgrade sada leale u ruevinama, a

od velikoga divnoga grada ostala je samo sjena. Antil krene
naprijed preko otvorenog prostora i ue u slijedei hodnik, koji se
produavao oko pola milje kroz zemlju i stijene. Tu i tamo odvajali
su se postrance hodnici i Karl je nekoliko puta na njihovu kraju
vidio strukture ruevine. On bi ih bio pregledao da ga Antil nije
stalno vodio dalje.
Ponovo se pojavi ruevina, no ovaj put je to bila niska iroka
zgrada sagraena od mekanoga zelenoga kamena. Desno krilo
zgrade bilo je sasvim srueno, ali ostatak jedva da je bio oteen.
Venerijanevo oko je zasjalo, njegovo malo tijelo ispruilo se
ponosno.
Ovo odgovara modernom muzeju nauke i umjetnosti.
U njemu e vidjeti veliinu i kulturu Venere.
S najveim uzbuenjem Karl je uao, prvi Zemljanin kome se
pruila prilika da vidi najstarija dostignua.
Unutranjost je, vidio je, bila podijeljena u itavu seriju
visokih nadsvoenih hodnika, koji su se odvajali od dugake
centralne kolonade. Svod je bio pokriven nekom slikarijom, koja
se nejasno nazirala u svjetlu atomske svjetiljke. Zemljanin je hodao
kroz hodnike zadivljen ovim udom. Nekakav izvanredni osjeaj
stranoga osjeao se u slikarijama i skulpturama oko njega, neto
nezemaljsko, to je udvostruavalo njihovu ljepotu. Karl shvati da
je propustio neto vano u Venerijanskoj umjetnosti jednostavno
zbog nedostatka zajednike osnove izmeu njegove kulture i
njihove, ali je mogao cijeniti tehniku perfekciju djela. Osobito se
divio kompoziciji boja na slikama koje su prelazile sve to je do
sada vidio na Zemlji. Iako su bile raspucale, izblijedjele i oljutene,
imale su sjaj i velianstveni sklad.
to bi Michelangelo bio dao da je imao takvu izvanrednu
percepciju boja kao to ima Venerijansko oko, obrati se on
Antilu.
Antilovi se obrazi ozare sreom.
Svaka rasa ima svoje osobine, ja sam esto zaelio da i
moje ui steknu sposobnost razlikovanja njenih tonova, apata i
visine zvuka kako to vi, Zemljani, moete. Moda bih tada i ja bio
u stanju razumjeti to je to tako lijepo u zemaljskoj glazbi. Ovako
je ona za mene samo buna i odurno monotona.
Oni nastavie dalje i svake je minute Karlovo miljenje o
Venerijanskoj kulturi bivalo sve vie. Pojavio se i dugi uski trag
79

tankog metala, prekriven linijama i ovalima Venerijanskog pisma.

U tim napisima, Karl je znao, moglo je biti takvih tajni da bi
znanstvenici sa Zemlje dali pola svog ivota da ih saznaju.
Kad je Antil pokazao neki visok predmet petnaestak
centimetara i rekao da je sudei prema natpisu to neka vrsta
atomskoga konvertera s nekoliko puta veom djelotvornou od
postojeih zemaljskih modela, Karl planu.
Zato tu tajnu niste otkrili Zemljanima? Da su oni samo
znali za vaa dostignua u prolosti, Venerijanci bi u njihovim
oima dobili mnogo vie mjesto nego to ga sada imaju.
Da, oni bi se koristili naim znanjem iz prijanjih dana
odgovori Antil s gorinom u glasu ali nikada ne bi ublaili
svoju tiransku vlast na Veneri. Ja se nadam da nisi zaboravio
obeanje da e sve zadrati kao apsolutnu tajnu za sebe.
Nisam zaboravio, utjet u, ali mislim da ini veliku
greku.
Ja mislim da nije tako. Antil se okrenu i htjede
napustiti hodnik, ali Karl ga zadra.
Zar neemo ui u ovu malu sobu ovdje? zapita on.
Antil se okrenu gledajui ga prodorno.
Soba? O kakvoj ti sobi govori? Tu nema nikakve sobe.
Karl iznenaeno podie obrve i pokaza na usku pukotinu koja
se pruala do polovice zadnjeg zida. Venerijanac promrmlja neto
sebi u bradu i klekne ispitujui svojim malim prstima pukotinu.
Pomozi mi, Karl. ini mi se da se nikad nije spominjalo
da su se ova vrata otvarala. U svakom sluaju ne postoje zapisi da
bi tu trebala biti neka vrata, a ja poznajem ruevine Ashtaz-zora
bolje nego bilo tko drugi iz mog naroda.
Njih dvojica su gurali dio zida, koji je malo popustio sa
kripom, a onda se irom naglo otvori tako da su gotovo uletjeli u
praznu sobicu. Jedva su zadrali ravnoteu i poeli gledati oko
sebe. Zemljanin pokaza na slomljenu nepravilnu zaralu prugu na
podu i na spoju izmeu vrata i zida.
Vai su ljudi, ini se, zapeatili ovu sobu prilino
djelotvorno, ali ra je prekinula vezove. ovjek bi pomislio da su
ovdje pohranili neku tajnu.
Antil zaklima svojom zelenom glavom.

80

 Kad sam proli put bio ovdje nije bilo ni traga ovim
vratima. Podigavi atomsku svjetiljku on brzo pregleda sobu.
ini mi se da ovdje nema niega.
Imao je pravo: osim udnovate duguljaste krinje, koja je
stajala na est zdepastih nogu, u sobi je bila nevjerojatna koliina
praine i pljesnivi, gotovo zaguljivi miris dugo zatvorene
grobnice. Karl prie krinji i pokua je pomaknuti iz ugla u kojem
je stajala. krinja se nije pomakla, ali je poklopac popustio pod
pritiskom njegovih ruku.
Poklopac se moe pomaknuti, Antil. Pogledaj!
On mu pokaza na plitku pregradu u krinji, u kojoj se nalazila
neka tanka ploa od staklaste materije i pet tapia, dugih
petnaestak centimetara, nalik na nalivpera.
Antil usklikne od zadovoljstva i prvi put otkako ga je Karl
upoznao pone kao u zanosu govoriti nerazumljivim sibilantskim
Venerijanskim jezikom. Odmakne plou slinu staklu i paljivo je
pregleda. Karl, ija je znatielja porasla, uini to takoer.
Ploa je bila pokrivena raznobojnim gusto smjetenim
tokicama, ali, ini se, nije bilo razloga za Antilovo krajnje
oduevljenje.
to je to, Antile?
To je kompletan dokument u naem pradavnom
ceremonijalnom jeziku. Sve do danas imali smo samo isprekidane
fragmente. Taj nalaz ima neprocjenjivu vrijednost.
Moe li ga deifrirati, proitati?
Karl je promatrao taj predmet s mnogo vie potovanja.
Mislim da mogu. To je. dodue, mrtvi jezik, ali ja znam
dosta o njemu. Vidi, to je koloristiki jezik. Svaka rije je
oznaena sa dvije, a ponekad tri toke u boji. Boje su fino
iznijansirane i izdiferencirane. Kad bi neki Zemljanin ak i doao
do kljua ovog jezika, morao bi upotrijebiti spektroskop da to
proita.
Moe li ti to uiniti sada?
Mislim da mogu, Karl. Atomska svjetiljka daje otprilike
normalnu dnevnu svjetlost i mislim da nee biti problema. Ipak, bit
e mi potrebno prilino vremena. Moda bi bilo bolje da ti sam
krene dalje u istraivanje. Nema opasnosti da se izgubi ako
ostane unutar ove zgrade.
81

Uzevi jednu atomsku svjetiljku, Karl krenu i ostavi Antila,

Venerijanca, zgrbljenog nad starinskim rukopisom, koji je upravo
poeo polagano i s puno napora deifrirati.
Prolo je otprilike dva sata prije nego to se Zemljanin vratio.
Kad je stigao do Antila, ovaj je ukoeno sjedio. Na Venerijanevu
je licu bio izraz uasa, koji Karl nikada prije nije vidio. Kolorirana
poruka leala je kraj njegovih nogu. Buni ulazak Zemljanina nije
uinio nikakav dojam na njega. Kao otupio sjedio je nepokretan,
zurei s izrazom straha na licu. Karl mu priskoi.
Antile! Antile, to se dogodilo?
Antilova se glava polako okrenu kao da se okree kroz gustu
tekuinu. Njegove oi su zurile u Karla kao da ga ne vide. Karl ga
uhvati za rame i nemilosrdno ga potrese. Venerijanac doe k sebi.
Otrgnuvi se od Karlove ruke, skoi na noge. Iz krinje uze pet
valjkastih predmeta kao da ih eli sakriti i stavi ih u dep. Isto to
uini i sa ploicom nalik na staklo, koju je deifrirao. Kad je to
uinio, vrati poklopac na krinju i mahne Karlu da izau iz sobe.
Moramo ii, ionako smo predugo ostali ovdje.
Njegov glas je imao strani, zastraujui ton, od kojeg je Karlu
postalo neugodno. utei, vratie se po svom tragu sve dok nisu
ponovo stigli do mokrog tla na povrini Venere. Jo je bio dan, ali
suton je bio blizu. Karl je osjeao sve veu glad. Morali su pouriti
ako su htjeli stii u Aphrodopolis prije mraka. Karl podigne
ovratnik kaputa, navue nepromoivu kapu i nastavi koraati
krupnim koracima. Prolazila je milja za miljom i tamni se grad jo
jednom pojavi na sivom horizontu. Zemljanin je u ovoj vlazi
zaelio sendvie sa unkom i eznuo za suhim ugodnim zrakom u
Aphrodopolisu. Cijelo to vrijeme inae vrlo prijateljski raspoloeni
Venerijanac ostao je nijem, samo je s vremena na vrijeme
pogledavao svog prijatelja. Karl je to prihvatio filozofski mirno.
Imao je mnogo bolje miljenje o Venerijancima nego velika veina
Zemljana, ali je i on osjeao izvjesnu nelagodnost prema Antilu i
njegovim zemljacima. Ta teka tiina nije bila nita drugo nego
manifestacija osjeaja, koja u Karlu nee pobuditi vie od jednog
uzdaha ili grimase. Antilovo neraspoloenje jedva da se Karla i
dojmilo. Ipak, sjeanje na panini strah u Antilovim oima
izazvalo je u njega osjeaj nelagodnosti. Strah se pojavio poto je
Antile preveo one udne tokice. Kakva je tajna mogla biti
sakrivena u toj poruci predaka Venerijanaca? S nekakvom
malodunou Karl ipak zapita:
82

 to su tokice rekle, Antile? Vjerojatno su vrlo znaajne

kad si ih ponio sa sobom?
Antilov je odgovor bio jednostavno znak da pouri i
Venerijanac na to krenu dvostrukom brzinom kroz tamu koja se
ve sputala. Karl je bio iznenaen i pomalo povrijeen. Nije vie
pokuavao zapoinjati razgovor. Kad su stigli u Aphrodopolis,
Venerijanac ipak prekinu utnju. Njegovo naborano lice upalih
oiju, okrenu se Karlu s izrazom osobe koja je dola do bolne
odluke.
Karl ree Antil bili smo prijatelji, zato u ti dati
vrlo prijateljski savjet. Ti e krenuti na Zemlju slijedei tjedan.
Znam da je tvoj otac visoka linost u savjetu planetarnog
predsjednitva. Ti e vjerojatno postati vana linost u doglednoj
budunosti. Pa kad je ve tako, ja te najozbiljnije molim: iskoristi
svaki atom svojega utjecaja da bi se ublaili odnosi i mjere koje
Zemlja primjenjuje prema Veneri. Budui da sam nasljedni
plemenita najveeg plemena na Veneri, ja u sa svoje strane
uiniti sve da bih sprijeio svaki pokuaj nasilja.
Karl se namrti.
ini se da iza svega ovoga ima neto to ja ne razumijem.
to eli time rei?
Samo to: ukoliko ne doe do poboljanja uvjeta, i to vrlo
brzo, Venera e se dii na ustanak. U tom sluaju nemam drugog
izbora nego da svoje usluge ponudim ustanku, a tada Venera nee
vie biti bespomona i bez obrane.
Na ove se rijei Zemljanim samo nasmijao.
Ma hajde, Antile. Tvoj patriotizam je vrijedan potovanja
a tvoje negodovanje je opravdano, ali melodrama i ovinizam ne
idu zajedno. Ja sam prije svega realist.
Glas Venerijanev postao je izuzetno ozbiljan.
Vjeruj mi, Karl, kad ti kaem, nita nije zbiljskije od
ovoga to ti govorim sada. Doe li do venerijanskog revolta, ne
mogu jamiti za sigurnost Zemlje.
Zemljina sigurnost! Nevjerojatnost toga zbuni Karla.
Da nastavi Antil jer moda u biti prisiljen unititi
Zemlju. Evo, sad zna.
Nakon tih rijei on se naglo okrene i zaroni u raslinje na
svom putu natrag do maloga venerijanskog sela izvan velike
kupole.
83

Prolo je pet godina godina estokih nemira i Venera

se probudila iz svog sna kao probueni vulkan. Kratkovidni
Zemljani, upravljai Aphrodopolisa, Venusa i drugih gradova pod
kupolama, nerazborito su zanemarili sve znakove predstojee
opasnosti. Ako su uope razmiljali o malim zelenim
Venerijancima, bilo je to s grimasom potcjenjivanj,. kao da bi
htjeli rei: Ah te male beznaajne stvari!
Ali te stvari su napokon prele granicu koju su mogle
podnijeti, i Zelena banda postajala je svakim danom sve jaa i
opasnija. Napokon, jednoga sivog dana, koji je bio nalik na sve
ostale dane, gomile malih zelenih ljudi u organiziranom su ustanku
preplavile gradove. Manje kupole zateene iznenada bile su odmah
savladane. U brzom slijedu bili su zauzeti gradovi New
Washington, Mount Vulcan i St. Denis, sa cijelim istonim
kontinentom. Prije nego to su se osvijestili, Zemljani su shvatili
to se dogodilo: polovica Venere nije vie bila u njihovim rukama.
Uplaena i iznenaena ovom iznenadnom opasnou koju
se svakako moralo predvidjeti Zemlja je slala oruje i opremu
ostalim poteenim gradovima i poela opremati veliku svemirsku
flotu da bi vratila izgubljene teritorije. Zemlja je bila uzbuena, ali
nije bila zaplaena, znajui da teritorije koje su izgubili
zahvaljujui iznenaenju mogu ponovno vrlo lako osvojiti i da
teritorij koji do sada nisu izgubili nee nikas biti izgubljen. Barem
se tako vjerovalo.
Zamislite iznenaenje zemaljskih upravljaa kad se
nastupanje Venerijanaca nije uope zaustavilo! Venusia City bio je
potpuno opskrbljen orujem i hranom, njegova vanjska obrana bila
je pripremljena i ljudi na svojim mjestima. Mala armija golih
nenaoruanih malih zelenih ljudi pribliila se i zatraila bezuvjetnu
predaju. Venusia je oholo odbila, a poruka koju su poslali Zemlji
bila je optimistina u odnosu na nenaoruane Venerijance koji su
bili tako lakoumno opijeni uspjehom.
Zatim nije vie bilo nikakve poruke i Venerijanci preuzee
Venusiju.
Dogaaj s Venusijom se ponavljao i s onim to se smatralo
neprobojnim tvravama. ak je i Aphrodopolis, s pola milijuna
stanovnika, pao u ruke neznatnoj skupini od pet stotina
Venerijanaca. To se dogodilo unato to je braniocima bilo na
raspolaganju svako oruje koje im je Zemlja mogla pruiti. Vlada
Zemlje bila je zateena injenicama, a Zemlja je ostala preneraena
84

neobinim, nerazjanjivim dogaajima na Veneri. U Vijeu za

unutranje poslove dravnici su namrteno sluali neobine rijei
Karla Frantora, sina ministra za obrazovanje.
Jan Heersen, ministar rata, ljutito se die nakon zavrenog
izvjetaja.
Zar eli da mi uzmemo ozbiljno to to si rekao o zelenim
patuljcima i da sklopimo mir s njima po njihovim uvjetima? To je
definitivno i apsolutno nemogue. Tim prokletim ivotinjama treba
pokazati vrstu aku. Naa svemirska flota e ih zbrisati iz
svemira, i sada je napokon dolo vrijeme da to uinimo!
Zbrisati ih iz svemira moda nee biti tako lako, Heersen
ree sjedokosi stariji Frantor, pourivi da stupi u obranu svoga
sina. Ima nas mnogo koji smo cijelo vrijeme govorili da je
politika nae vlade prema Venerijancima bila potpuno pogrena.
Tko zna kakva su oruja za napad pronali i to bi sve mogli uiniti
osveujui se?
Bajke! usklikne Heersen. Vi govorite o malim
zelenim ljudima kao da su pravi ljudi. To su ivotinje i treba da
budu zahvalni za dobrobiti civilizacije koje smo im donijeli.
Zapamtite da postupamo s njima mnogo bolje nego to smo
postupali s nekim rasama u naoj prijanjoj povijesti, na primjer s
crvenim Indijancima.
Karl Frantor skoi jo jednom i snanim glasom ree:
Moramo sve podrobno ispitati! Antilova je prijetnja
previe ozbiljna, da bismo je smjeli zanemariti, bez obzira na to
kako smijeno ona zvuala. A u svjetlu venerijanskih osvajanja i
pobjeda ona ne zvui nimalo smijeno. Predlaem da me s
admiralom fon Blumdorffom poaljete kao izaslanika. Dajte da
temeljito ispitamo sve prije nego to ih napadnemo. Namrteni
predsjednik Zemlje Jules Debuc progovori sada prvi put.
Frantorov je prijedlog u svakom sluaju razuman. Neka
bude kako on predlae. Ima li nekih primjedbi?
Nije ih bilo, iako je Heersen ljutilo mrmljao i gunao. Tako
se tjedan dana kasnije Karl Frantor prikljuio svemirskoj floti
Zemlje kad je krenula prema unutranjim planetama.
Poslije pet godina odsutnosti Karlu se Venera inila potpuno
drukijom. Jo je bila onako vlana, s prljavom monotonijom
bijelo-sivoga, s razbacanim gradovima pod kupolama pa ipak,
tako razliita.
85

Ondje gdje su se prije kretali visoki, bahati Zemljani s

prezirnim izrazom na licu meu pokornim Venerijancima, sada su
mali zeleni ljudi odluno preuzeli upravljanje. Aphrodopolis je bio
potpuno grad malih zelenih ljudi, a u zdanju prijanjega guvernera
sjedio je Antil. Karl je gledao a njega ne vjerujui svojim
oima, ne znajui to da kae.
Sve sam prije oekivao da u vidjeti, ali tebe pacifista?
jedva uspije promucati.
Nisam imao izbora. Bile su to okolnosti odgovori
Antil. A ti? Nisam oekivao da e ti biti izaslanik svoje
planete.
Meni si izrekao onu smijenu prijetnju prije nekoliko
godina, pa sam tako ja bio najpesimistiniji na Zemlji u vezi s
vaom pobunom. Kao to vidi, doao sam bez pratnje. Rukom
nevoljko pokae prema gore gdje su svemirski brodovi stajali
nepomino, prijetei.
Jesi li mi doao prijetiti?
Ne! Nego da ujem vae ciljeve i vae uvjete.
To se moe vrlo lako obaviti. Venera zahtijeva svoju
nezavisnost, da je Zemlja prihvati kao jednakopravnu i suverenu
silu. Zauzvrat mi obeavamo prijateljstvo, zajedno sa slobodnom i
neogranienom trgovinom.
I ti oekuje od nas da sve to prihvatimo bez borbe?
Ja se nadam da hoete; radi spasa i sigurnosti same
Zemlje.
Karl se namrgodi i s izrazom dosade zavali natrag a fotelju.
Za boga miloga, Antile, pa prolo je vrijeme nagaanja i
zastraivanja. Kai otvoreno. Kako ste tako lako svladali
Aphrodopolis i ostale gradove?
Bili smo prisiljeni na to, Karl. Mi to nismo eljeli.
Antilov glas je postao prodoran od uzbuenja. Nisu htjeli
prihvatiti nae uvjete predaje i poeli su pucati tonitnim orujem
po nama. Tada smo i mi morali upotrijebiti oruje. Mnoge
Zemljane morali smo poslije ubiti, bez milosti.
Ne razumijem. O kakvom ti to oruju govori?
Sjea li se ruevina Ashtaz-zora, Karl? Sakrivene sobe,
prastari zapisi, pet tapia.
Karl tuno potvrdi glavom.
Mislio sam da je to, ali nisam bio siguran.
86

 Bilo je to uasno oruje, Karl. Antil je poeo brzo

govoriti kao da ga je pomisao na to muila i bila mu nepodnoljiva.
Nai preci su ga otkrili, ali ga nikada nisu upotrijebili. Oni su ga
prikrili i nije mi jasno zato ga nisu unitili. Vie bih volio da su ga
unitili. Zbilja mislim tako. Ali nisu, a ja sam ga naao i morao ga
upotrijebiti... za dobrobit Venere.
Njegov se glas utia do apata, s vidljivim naporom da se
savlada i objasni stvar.
Male i naoko bezopasne valjkaste tube koje si tada vidio
bile su u stanju proizvesti silu polja neke nepoznate prirode (preci
su mudro preutjeli potanja objanjenja o tome), koje ima mo da
sposobnost razmiljanja razdvoji od mozga i tijela.
to? Karl je zurio u njega otvorenih usta od
iznenaenja. O emu ti govori?
Zato? Pa ti zna da je mozak sjedite razuma a nije
razum sam po sebi. Priroda razuma je tajna, nepoznata ak i naim
precima, no bez obzira na to kakve je prirode, razum se slui
mozgom kao posrednikom s materijalnim svijetom,
Razumijem, a vae oruje odvaja razum od mozga, ini
razum bespomonim, on postaje neto kao svemirski pilot bez
komandi i kontrola.
Antil sveano potvrdi.
Jesi li ikada vidio ivotinju bez mozga? zapita
iznenada.
Jesam, jednog psa na studiju biologije u koledu.
Zato?
Doi, dakle, pokazat u ti ovjeka bez mozga.
Karl je slijedio Venerijanca do dizala. Kad su krenuli nanie,
prema najdonjem nivou nivou zatvora razum mu je bio u
komaru. Rastrzan izmeu uasa i bijesa, imao je naizmjence
nesvjesne elje da pobjegne i gotovo neodoljivu elju da zgromi
Venerijanca kraj sebe. Tako zbunjen izae iz dizala i krenu za
Antilom niz osvijetljeni hodnik, koji je vodio pored malih
odvojenih elija.
Tamo. Antilov glas tre Karla kao iznenadni mlaz
hladne vode.
Od pogleda u smjeru koji mu je Antil pokazao i ukoeno se
zagleda u oznaenu ljudsku spodobu.
To je bez sumnje bilo ljudsko bie, po obliku ali ipak
neljudsko. Ono (Karl ga nije mogao ni zamisliti drukije nego kao
87

ono) je sjedilo nijemo na podu, iroko otvorenih ukoenih oiju, na

koje se nikako nisu sputali oni kapci, koje su zurile u bijeli zid
pred njima. Oi su bile prazne, s objeenih usana slijevala se slina,
a prsti se pokretali besciljno. Karl naglo okrenu glavu s osjeanjem
odvratnosti.
On zapravo nije bez mozga. Antilov je glas bio tih.
Organski je njegov mozak u redu i neoteen. On je samo na neki
nain odvojen od tijela.
Kako uope ivi, Antile? Zato ne umre?
Jer je autonomni sustav nedirnut. Uspravi ga i on e ostati
stojei, odravajui ravnoteu. Gurni ga i on e povratiti ravnoteu.
Srce mu kuca. On die. Ako mu stavi hranu u usta, on e je
progutati, ali e umrijeti od gladi prije nego to bi pokazao elju za
uzimanjem hrane koja je pred njim. To je ivot, na izvjestan nain,
ali bolje bi mu bilo da je mrtav, jer je odvajanje mozga od tijela
trajno.
Pa to je uasno! Uasno!
To je gore nego to moe zamisliti. Uvjeren sam da
negdje u ljudskoj ljuturi ovog bia razum, neoteen, jo uvijek
postoji. Bespomono zarobljen u jednom tijelu kojim ne moe
upravljati, to mora biti pravo muenje za razum!
Karl se odjednom ukoi.
Neete nikad pobijediti Zemlju krajnjom neopisivom
okrutnou. To je nevjerojatno okrutno oruje, ali nije mnogo
opasnije od tuceta naeg oruja. Platit ete za ovo.
Molim te, Karl, ti nema pojma ni o milijuntom dijelu
ubojstvenog djelovanja tog polja sila koje razdvaja materijalno od
umnoga. Polje je neovisno o prostoru i vjerojatno o vremenu, tako
da njegov domet moe biti proiren praktino u beskraj. Zna li da
samo jedan hitac tog oruja moe biti dovoljan da uniti sva
toplokrvna stvorenja u Aphrodopolisu, da ih uini bespomonim?
Antilov glas je postao napet. Zna li da sam u mogunosti
cijelu Zemlju obaviti tim poljem i sve vae milijarde ljudi
pretvoriti u ivo-mrtve monstrume nalik na onog kojeg si vidio. I
to u jednom trenu!
Okrutni zlotvore! Da li ti jedini zna tajnu toga prokletog
polja?
Antil prasnu u mukli smijeh.
Da, Karle, krivnja lei na meni samome. Ali ne bi ti
koristilo da me ubije. Ako ja umrem, ima drugih koji znaju gdje
88

e nai zapis i upute za upotrebu polja. A oni nemaju simpatija

prema Zemlji kao ja. Ja sam potpuno osiguran, Karl, jer moja bi
smrt bila kraj tvoga svijeta.
Zemljanin je bio potpuno slomljen. Ni traak sumnje nije
ostao o stvarnoj snazi Venerijanaca.
Predajem se promrmlja. Predajem se. to da
poruim mojim ljudima?
Reci im moje uvjete i to sam mogao uraditi da sam htio.
Karl se okrenu od Venerijanca kao da je svaki njegov dodir
nosio smrt.
Rei u im to.
Reci im takoer da Venera ne udi za osvetom. Mi ne
elimo upotrijebiti nae oruje jer je suvie uasno da bi se
upotrijebilo. Ako nam vratite nau nezavisnost po naim uvjetima,
i dopustite nam neke razumne mjere koje e nas osigurati od
ponovnog podjarmljivanja, mi emo baciti prema Suncu svih pet
komada stranog oruja i zapis s objanjenjima.
Zemljaninov glas nije se promijenio od bezvunog apta.
Rei u im to.
***
Admiral von Blumdorff bio je Prus, kao to je kazivalo
njegovo ime, i njegova vojnika naela bila su svedena na jedno:
na grubu silu. Tako je bilo vrlo prirodno to je njegovo reagiranje
na Karlov izvjetaj bilo eksplozivno i sarkastino.
Ti nasamarena budalo zareao je na mladoga ovjeka.
Evo, to je rezultat prianja i bljezgarija. Ti se usuuje vratiti k
meni s tim bapskim priama o tajanstvenom oruju neizmjerne
snage. Bez ikakvih dokaza ti si prihvatio sve to ti je taj prokleti
zelenko rekao, ti si mu povjeravao na rije i podlo se predao. Zar
nisi mogao prijetiti, zar nisi mogao lagati?
On nije ni prijetio, ni blefirao, ni lagao odgovori tiho
Karl. Sve to je rekao bila je ista istina. Da si vidio ovjeka s
umom razdvojenim od mozga...
Bah! To je najneoprostiviji dio u cijeloj prii. Prikae ti
jednog luaka, nekog savreno klasino mentalno defektnog, i kae
ti: To je nae oruje! A ti to prihvati bez imalo sumnje! Jesu li
uinili bilo to drugo osim to su govorili? Jesu li ti oruje
demonstrirali? Jesu li ti ga barem pokazali?
89

 Dakako da nisu, oruje je smrtonosno, ne misli valjda da

su morali ubiti jednog Venerijanca da bi mene zadovoljili? to se
tie pokazivanja oruja, reci, da li bi ti pokazao neprijatelju svog
asa u rukavu, svoje tajno oruje? Odgovori ti meni na nekoliko
pitanja: zato je Antil tako siguran u samoga sebe? Kako je osvojio
Veneru tako, bez po muke?
Ne mogu to objasniti, priznajem, ali zar to potvruje da je
njihovo objanjenje tono? Bilo kako bilo, ja sam sit prazna
razgovora. Napast emo sada i dovraga s teorijama. Suoit u ih s
projektilima iz tonita, a ti samo gledaj kako u im taj njihov blef
sasuti u njihova gadna lica.
Ali, admirale, ti mora prenijeti moj izvjetaj Zemlji,
Predsjedniku.
Hou, ali tek poto raznesem Aphrodopolis u atome.
Okrenu dugme i ukljui centralni razglasni sustav.
Panja, svim brodovima! U borbene formacije! Poniremo
na Aphrodopolis sa svim tonitima tempiranim na eksploziju za
petnaest minuta.
Zatim se okrenu autantu.
Je li kapetan Larsen obavijestio Aphrodopolis da imaju
petnaest minuta da bi izvjesili bijelu zastavu?
Minute koje su sada protjecale bile su pune napetosti i kidale
su ivce Karlu Frantoru. On je sjedio u tiini, s glavom meu
rukama, a tiho tik-takanje kronometra zvualo je kao grmljavina u
njegovim uima. Odbrojao je do deset minuta. Gospode!
Samo jo pet minuta do sigurne smrti! Da li je to zaista bila
sigurna smrt? Nije li von Blumdorff imao pravo? Jesu li
Venerijanci zaigrali na smioni blef?
Jedan autant uleti u sobu i salutira.
Zeleni su odgovorili, upravo ovog trenutka.
Dakle? von Blumdorff se nagnu naprijed u oekivanju.
Oni kau: Najhitnije zahtijevamo da flota ne napada. U
protivnom neemo biti odgovorni za posljedice.
I to je sve? zaurla admiral.
Da, komandante.
Admiral prasne i iz njega potee bujica paklenskih kletvi.
Prokletnici jedni! urlao je. Usuuju se blefirati do
samoga kraja.
90

Kad je zavrio bujicom kletvi, 15 minuta je isteklo i mona

armada se pokrene.
U naletima u bojnim formacijama prohujae prema oblanom
pokrivau druge planete. Von Blumdorff napravi grimasu okrutnog
zadovoljstva, dok mu je pogled poivao na velianstvenoj slici na
telekomunikatoru sve dok matematiki tono rasporeena
borbena formacija ne prestade postojati.
Admiral je ukoeno zurio i trljao oi. Cijela prva polovica
flote odjednom je, ini se, poludjela. Najprije su se brodovi
ustalasali, zatim su napustili smjer i nastavili pod nemoguim
kutovima. Poziv je doao od jo prisebne polovice flote s
izvjetajem da je lijevo krilo prestalo odgovarati na radio-pozive.
Napad na Aphrodopolis bio je istog trenutka prekinut, jer je dano
nareenje da se uhvate brodovi koji su poludjeli.
Von Blumdorff je hodao gore-dolje i upao kosu. Karl
Frantor je muklo uzviknuo:
To je njihovo oruje! i ponovno se bespomono
zavalio u stolicu.
Od Aphrodopolisa nije bilo nikakva glasa. U toku slijedea
dva sata ostatak zemaljske flote borio se s vlastitim brodovima.
Slijedei besmislene smjerove poludjelih brodova, pribliavali su
im se i hvatali ih. Morali su upotrijebiti raketne eksplozije, sve dok
poludjela flota nije bila umirena i zaustavljena. Dvadeset brodova
nikada nisu uhvatili, neki su od njih nastavili orbitom oko Sunca,
neki su odletjeli u nepoznate prostore, a neki su pali na Veneru i
razbili se.
Kad su ostale brodove lijevoga krila zaustavili, neoteena
posada drugih brodova zastala je u uasu. Sedamdeset i pet
izbuljenih nerazumnih ljutura od ljudi vidjeli su na svakom brodu.
Nijedan nije bio poteen.
Neki od prvih koji su uli vikali su od uasa i bjeali u panici,
ostali su se suzdravali i samo okretali glave od njih. Jedan oficir,
shvativi situciju na prvi pogled, hladnokrvno izvue svoj atomski
pitolj i svakom obezumljenom poalje zrake u lice.
Admiral von Blumdorff bio je slomljen ovjek, ruevina za
saaljevanje u usporedbi s njegovim preanjim ponosom i
napuhavanjem. Jednog s odvojenim razumom od mozga i tijela
doveli su pred njega.
Karl Frantor otro pogleda u njega zakrvavljenim oima.
Dakle, admirale, jesi li sada zadovoljan?
91

Admiral nije nita odgovorio. Izvadi svoj pitolj i prije nego

to ga je itko mogao zaustaviti opali sebi metak u glavu.
Karl Frantor je ponovno stajao ispred okupljenih ljudi kod
predsjednika u njegovom kabinetu, pred zbunjenim i zaplaenim
ljudima. Njegov izvjetaj bio je vrlo precizan i nije ostavljao
mjesta dvoumljenju o tome koji smjer treba sada slijediti.
Predsjednik Debuc je zurio u prikazu koja je nekad bila
ljudsko bie, a koju su doveli na Zemlju kao uzorak.
Mi smo gotovi ree on. Moramo se predati
bezuvjetno i prepustiti se njihovoj milosti. Ali jednoga dana...
njegove oi svjetlucale su osvetoljubivo.
Ne, gospodine predsjednie! Karl podie svoj glas.
Nee biti tog jednog dana. Moramo dati Venerijancima ono to im
pripada: slobodu i nezavisnost. Prolost mora ostati prolost. Nai
mrtvi su platili za pola stoljea Venerijanskog robovanja. Poslije
ovoga mora doi do novog ureenja u Sunevom sustavu.
Predsjednik sagne glavu zamiljen, zatim je opet podie.
Ti ima pravo odgovori odluno ne smije biti ni
pomisli o osveti.
Dva mjeseca kasnije potpisan je mirovni ugovor. Venera je
postala ono to je ostala i stalno nadalje nezavisan i suvereni
planet. Dok se potpisivao ugovor, jedna treperava tokica poletjela
je prema Suncu. To je bilo oruje previe stravino da bi se
upotrijebilo.

92

TELEKSOM IZ SVEMIRA

TELEKSOM IZ SVEMIRA

EKSPLOZIJA ZVIJEZDE pri kojoj nastaje supernova

popraena je snanim bljeskom odnosno enormnim
poveanjem sjaja pa su takvi dogaaji na nebu zapaeni ve
u vrijeme ranijih kultura. Najpoznatiji je primjer supernove iz
godine 1054. iju pojavu su opisali kineski astronomi. Na
osnovu starih zapisa na podruju Evrope, arapskih zemalja i
Dalekog Istoka poznato je ukupno 7 eksplozija supernovih
koje su se desile u posljednjih 2000 godina. Kako pie
asopis Scientefic American, jedna supernova promatrana
je u starom Sumeru pred 6000 godina. Na ploicama je
naen zapis o jednoj vrlo sjajnoj zvijezdi u zvijeu Vela
(Jedro). Navedeni poloaj u sumerskom zapisu poklapa se
prilino dobro s jednim odnedavno otkrivenim izvorom
snanog rentgenskog zraenja i jednim pulsarom. Ovaj je
pulsar vrlo vjerojatno nastao pred najmanje 6000 godina.
(Pulsari odnosno neutronske zvijezde ostaci su supernovih
zvijezda). Naime, na osnovu mjerenja postepenog opadanja
brzine vrtnje, a time i frekvencije impulsa, dade se procijeniti
da je ovaj pulsar star izmeu 6000 i 11.000 godina.
Eksplozija supernove mora da je bila izuzetno bljetava jer je
ovaj pulsar udaljen od Zemlje svega 1630 godina svjetlosti.
Pulsar u Crab maglici, ostatak supernove kineskih
astronoma iz 1054. godine gotovo je etiri puta dalje, to
znai da je supernova zabiljeena na sumerskim ploicama
bila oko 15 puta sjajnija. (D. M.)

93

Clifford D. Simac:

Limiting Factor
Preveo Damir Mikulii

Faktor ogranienja

Najprije su nali dva planeta sva izrovana rudnicima i

rudarskim oknima, isisana do posljednjeg grama bilo kakve rudae,
prirodnih bogatstava opljakanih do temelja.
Zatim su naili na planet s gradom kao iz bajke, mjestom koje
je podsjealo na paukovo tkanje poprskano jutarnjom svjeom
rosom, grad od stakla i plastike, pun tako udesne ljupkosti da su im
se pri pogledu na nj oi vlaile.
I bio je to samo jedan jedini grad. Cijeli planet bio je inae bez
ijednog naselja ili nekog znaka naseljenosti, a i grad je bio naputen
potpuno u svojoj ljepoti, ali prazan kao mrtva koljka na alu.
Na kraju, otkrili su jo jedan metalni planet; on je bio, gledano
od centralne zvijezde, trei po redu. No nije bio gomila sirova metala
ve prije planet s povrinom ili krovom od metala glatkog kao
zrcalo, koji se sjajio poput uglaanog elika. U reflektiranom svjetlu
ljeskao se kao neko drugo sunce.
94

 Nemam nikakve druge ideje rekao je Duncan Griffith

imam neki predosjeaj da je ovaj grad bio samo prolazni
privremeni logor.
A ja mislim da si ti malo luckast odgovori mu otro
Paul Lawrence i obrie rukavom oznojeno elo.
Nama moda ne izgleda kao neki prolazni logor
nastavi tvrdoglavo Griffith ali ipak najbolje odgovara toj
definiciji.
Za mene je to pravi grad pomisli Lawrence.
Takvog sam ga osjetio kad sam ga ugledao prvi put i takav e ostati
u meni. Velik i vitalan unato svom bajoslovnom izgledu grad u
kojem se dade ivjeti i sanjariti, u kojem se moe iznai snage i
sranosti da se snovi i elje pretoe u zbilju ree on sam sebi.
Snovi koji odgovaraju ljepoti ovoga grada grada za gradnju kojeg
bi ovjeanstvu trebalo tisuu godina.
Ne mogu razumjeti ree on glasno zato su oni
napustili grad. Nema nikakvih znakova sile i razaranja, nita to bi
izazivalo smrt.
Oni su otili dobrovoljno odgovori mu Griffith. Oni
su se jednostavno digli i napustili ga. A to su mogli uiniti samo zato
to im grad nije bio prava domovina. On je bio samo prolazni logor,
bez prolosti i bez budunosti. A prema prolaznom logoru nisu imali
nikakvih osjeaja koji bi ih mogli vezati uza nj.
Prolazni logor je odvrati uporno Lawrence kako mu
ve i samo ime kae, predodreen za kratkotrajan boravak: mjesto
boravka koje se gradi brzo i opremi najnunije onim to se nae na
licu mjesta.
Da? promrmlja upitno Grifitth.
A njegovi graditelji htjeli su vie od samog mjesta za
kratko zadravanje nastavi Lawrence. Ovaj grad nije
skalupljen na brzinu. On je dalekovidno planiran i ureen s punom
panjom.
Promatrano s ljudskog stanovita, da odvrati Griffith.
Ovdje, meutim, imamo posla s neljudskim poimanjem
vrijednosti i s nama stranim stanovitima.
Lawrence je sjeo na tlo podvijenih nogu, iupao jednu travku i
zamiljeno je vakao. U svjetlu sjajnoga podnevnog sunca promatrao
je utihli naputeni grad.
Griffith klekne kraj njega.
95

 Zar ne vidi, Paul ree on nameui se da je to

moralo biti samo prolazno mjesto boravka? Na cijelom planetu nema
ni traga nekoj preanjoj kulturi i civilizaciji. Nikakva alata ili
ureaja, nikakve gradnje. King ga je sa svojom ekipom cijelog
proeljao i nije naao apsolutno nita. Nita osim ovoga grada.
Razmisli dobro jo jednom: Posve djevianski planet, s jednim
gradom za koji bi, samo da ga izmisli, nekoj inteligentnoj rasi trebalo
milijun godina. U poetku se trai zaklon pod stablom kad pada kia,
a u noi uvue se u spilju. Kasnije se pravi ator od koe i iblja, ili
vigvam, a tada drvena koliba. Zatim su ve tri kolibe jedna uz drugu
i nastaje selo.
Znam ree Lawrence znam.
Milijun godina inteligentnog ivota nastavi
nemilosrdno Griffith deset tisua stoljea prije nego to jedna rasa
uzmogne sagraditi takav grad od stakla i plastike. A ivot se u tih
milijun godina nije odvijao na ovom planetu. Milijun godina ivota,
milijun godina razvoja jedne rase, ostavlja tragove na planetu. A
ovaj planet je djevianski ist.
Ti si, dakle, uvjeren, Dunc, da su oni ovamo doli
odnekud?
Griffith kimne:
Da, nema druge.
Moda s planeta 3?
To ne moemo znati. Jo ne.
Moda neemo doznati nikada ree Lawrence i
ispljune slamku. Ovaj je sunani sistem ree on kao neka
nagradna zagonetka iz magazina. Tko je ubojica? Posvuda
nailazimo na neki trag, a svaki trag nas vodi nikuda. Sve je to
previe zagonetno, Dunc. Ovaj grad ovdje, pa metalni planet, pa dva
sastrugana planeta, zalogaj je zaista prevelik da bismo ga mogli
progutati. I upravo smo mi morali nabasati na takvo to.
Imam dojam da ipak postoji neka logika veza izmeu
svega toga ree Griffith.
Lawrence promrmlja neto uzdahnuvi.
To je osjeaj za povijesne meuovisnosti nastavi
Gritfith na to prije ili kasnije doe svaki povjesniar.
Iza njih se zaue koraci i oni ustanu i okrenu se. Bio je to
Doyle, radist, koji je urio prema njima s mjesta ateriranja
pomonog broda.
96

 Bio sam upravo u vezi s Taylorom na planetu 3. On pita

ne biste li mogli odmah doi onamo. Pronali su, navodno, jedna
vrata.
Vrata?! krikne Lawrence Vrata za ulaz u planet?
to su nali unutra?
To nije mogao rei.
to? Nije mogao rei?
Ne. Vidite, vrata se ne pomiu s mjesta ni za djeli
milimetra. Nitko ne zna kako da ih otvori...
***
Od tih vrata nije se ba mnogo vidjelo.
Dvanaest rupa nalazilo se na metalnoj povrini planeta,
rasporeene u etiri grupe po tri rupe, svaka kao neki rukohvati za
bia sa tri prsta.
I to je bilo sve. Nije se moglo zamijetiti gdje vrata poinju i
gdje zavravaju.
Nali smo ipak siuan procijep ree Taylor ali
jedva se vidi ak i s povealom jer nije iri od vlasi. Vrata tako
savreno pristaju da su praktiki sastavni dio povrine planeta. Dugo
vremena nismo ak ni zamjeivali da su to vrata. Sjedili smo samo
ovdje i razbijali glave to bi mogle znaiti ove rupe. Scott ih je
naao. Dok se nasumce uokolo klizao po glatkoj povrini gotovo je
pao preko tih rupa. Inae, mogli bismo ih traiti dok nam oi ne
ispadnu a da ih ne bismo nali. Samo sluajno.
I nema nikakva naina da ih otvorimo? upita
Lawrence.
Mi nismo nali nijedan. Pokuali smo ih podii tako da
smo stavili prste u rupe i vukli. Kao da smo pokuali podii cijeli
planet, rezultat je bio isti. A ovdje ionako silom gotovo nita ne
postie. ovjek se jedva dri na nogama. Stvar je tako klizava da se
jedva hoda po njoj. Zapravo i ne hodamo: mi se jednostavno
kliemo. Jeim se na pomisao to bi se moglo dogoditi kad bi nai
momci poeli uokolo praviti ludorije i sluajno jedan drugog udarili.
Terbali bi nam tjedni da opet pronaemo udarenoga.
Znam odgovori Lawrence ja sam spustio pomoni
brod koliko sam opreznije mogao i unato tome odsklizali smo se
dobrih pedesetak kilometara.
Taylor se nasmije.
97

 Ja sam na veliki brod usidrio sa svim raspoloivim

magnetima, pa ipak se odklizne u stranu ako se samo nasloni na nj.
Led je hrapav u usporedbi s ovom povrinom.
Ali to emo sad s tim vratima? upita Lawrence.
Jeste li pomislili na to da bi te rupe mogle biti neka
kombinaciona brava?
Dakako da nam je i to palo na um odvrati Taylor.
A ako to i jesu, nemamo nikakva traga po kojem bismo
krenuli. Moemo samo uzeti faktor sluaja i pomnoiti ga s
nepredvidljivou jednog nama nepoznatog naina miljenja.
Jeste li sve dobro pretraili?
I te kako odgovori Taylor. Stavili smo foto-sonde u
sve te rupe i fotografirali unutranje stijenke sa svih strana. Nita.
Apsolutno nita. Duboke su otprilike dvadeset centimetara i pri dnu
neto ire nego gore. Ali potpuno glatke. Nikakvih udubljenja.
Nikakvih izboina. Nita to bi podsjealo na bravu.
ak smo ispilili jedan komad metala da ga analiziramo.
Tri lista pile su pri tom unitena, stvar je vraki tvrda. Glavni
sastojak je elik, ali legiran je s jo nekim materijalom. Muller nema
pojma to bi to moglo biti, a molekularna struktura materijala je
neto najlue to je dosad vidio.
Jeste li pokuali iupati vrata? upita Lawrence.
I to. Doveo sam brod ovamo, instalirali smo iznad vrata
kran i privrstili u ove rupe dvanaest zavrnih glava s elinim
uetima. Zatim smo povukli punom snagom brodskih motora. Brod
je stenjao i njihao se iznad ove metalne povrine, ali vrata su ostala
na mjestu.
Moda bismo trebali potraiti i druga vrata ree
Lawrence obeshrabrena izraza lica. Nije mogue da su samo
jedna.
To smo takoer uinili odvrati Taylor. Koliko god
je sve to potpuno ludo, mi smo ipak krenuli u potragu. Svaki
raspoloivi ovjek, svi smo se po koljenima klizali buljei u tlo.
Cijelo smo podruje podijelili u sektore i puzali milje daleko na sve
etiri sve dok nam nisu oi gotovo ispale iz glave, tako je bljetalo
sunce dok smo kao insekti gmizali po ovom divovskom zrcalu.
Kad dobro promislim odgovori Lawrence ulazi
najvjerojatnije i nisu graeni osobito gusto jedan do drugog. Moda
tek na svakih sto kilometara jedan ili ak na svakih tisuu.
98

 Tu vjerojatno imate pravo odvrati Taylor. Moda

tisue kilometara.
Tada nam preostaje jo samo jedno ree Lawrence.
Da, znam ree Taylor. Ali to inim osobito nerado.
Pred nama je problem koji bi trebalo rijeiti razumom. Ako dignemo
vrata u zrak eksplozijom, zakazali smo ve na prvom ispitu.
Lawrence se obrati svima s nelagodom u glasu:
Znam to osjeate ree on. Ako pri prvom pokuaju
upotrijebimo silu, kod drugog ili treeg uope neemo imati izgleda.
No s druge strane ree Taylor ne moemo sad
ovdje sjediti i bespomono kriti ruke.
Ne, to nikako odgovori Lawrence. To ne smijemo.
Nadam se, bit e sve u redu odgovori Taylor.
I bilo je. Eksplozija je razvalila vrata i bacila ih daleko uvis.
Otprilike kilometar i pol dalje pala su natrag na povrinu i
odskliznula nekud u daljinu.
Razbijeno je bilo i oko pola hektara povrine i savinuti rubovi
metalne ploe strili su uvis podsjeajui ljude na umu upitnika.
Prazan pomoni brod bez ljudske posade privren o tlo samo
slabim magnetima kao na brzinu zalijepljena potanska marka
otkinuo se pri udaru eksplozije. Kao neki tromi plesa na ledu klizao
se jo dobrih 20 kilometara prije nego to je stao.
Metalni plat povrine bio je debeo samo 35 centimetara, dakle
kao opna od sapunice tanki omota ako se uzme u obzir cijeli planet
veliine Zemlje.
Metalne stube, ijih je prvih nekoliko metara eksplozija
raznijela i rastopila, vodile su u dubinu. Stube su bile spiralne,
vijugale kao beskrajna spirala gubei se u mraku do kojeg vie nije
dopirao svjetlo.
Nita nije dolazilo iz rupe. Nikakav glas, nikakvo svjetlo ni
miris.
Sedmoro ljudi stupilo je na poetak stubita da vide to bi se
ovdje moglo nai. Ostali su ekali vani, znojei se od uzbuenja i
briga.
***
Uzmi trilijun djejih kockica za slaganje.
Dovedi meu njih bilijun djece.
99

Stavi im na raspolaganje vremena koliko ele i nemoj im kazati

to da ine.
Ako neka meu djecom nisu ljudskog podrijetla, to bolje.
Tada daj sebi milijun godina vremena da odgonetne to je
napravljeno od tih kockica za slaganje.
Milijun godina, dragi moj, ne bi ti bilo dovoljno. To nee
odgonetnuti ni za milijun godina.
***
Dakako, bio je to stroj. to bi drugo i moglo biti.
Ali on je izgledao kao neki stroj igraka, kao tvorevina koju
je napravilo neko dijete iz skupih rafiniranih kockica za slaganje,
puno oduevljenja kad je prvi put upotrijebilo novu igraku.
Bilo je tu stupova, kolutova, valjaka, ploa i redova bljetavih
kristalnih vretena koja bi isto tako mogla biti i elektronske cijevi,
samo to se nije moglo sigurno razaznati.
Stupovi su se pruali kroz bezbroj kubinih kilometara,
srebrnkasto svijetlei kao raskono okiena novogodinja jelka u
svjetlu bezbrojnih svijea, i kao da je svaki dio tek nedavno, prije
jednog sata, pomno izglaan. Pa ipak, kad se Lawrence nagnuo
preko ograde stubita i s prstom u rukavici preao preko jednoga
blistavog tapa, na prstu je ostalo praine finije od pudera.
Sedmorica ljudi su se sputali, stalno slijedei vijuganje
stubita sve dok im se nije zavrtjelo u glavi i stalno se pruala
pred njima ova mainerija, na sve strane, dokle god su njihove
svjetiljke probijale tamu.
Mainerija nijema i nepokretna, nepokretna ve bezbroj
stoljea, kako se to njima inilo iz nejasnih razloga.
Mainerija koja je bila stalno ista, samo se ponavljala u uvijek
istom naizgled nesmislenom redu stupova, valjaka, ploa i sjajnih
kristalnih vretena.
Napokon je silazak zavravao na nekom platou to se protezao
s jedne i druge strane koliko su mogli vidjeti u svjetlu svojih
svjetiljki; iznad toga bila je kao krov beskonana mainerija, a na
platou je bilo neto kao namjetaj ili neto za to su oni mislili da
bi mogao biti namjetaj tu i tamo postavljen nekim odreenim
redom.
Ljudi su stajali tijesno stisnuti jedan uz drugog, a svjetla
njihovih svjetiljki probijala su pomrinu uokolo. Oni su dugo utjeli
100

usred neobine tiine i tajnovitosti koju je oko njih irio duh nekoga
drugog vremena i nekoga stranog naroda.
To je biro ree napokon Duncan Griffith.
Ili kontrolna prostorija mislio je Ted Buckley,
strojarski tehniar.
Moda i stambene prostorije ree Taylor.
Niste li moda pomislili upita Herbert Anson, geolog
da to moda nije nita od toga. Moe biti neto to ne odgovara
nijednoj od naih predodbi.
Ne preostaje nam nita drugo ree Spencer King,
arheolog nego da to god to bilo izrazimo pojmovima koji su
najblii naem nainu miljenja. Zato ja glasam za biblioteku.
Sedmero slijepih ljudi pomisli u sebi Lawrence koji su
sluajno naletjeli na mamuta. On ree glasno:
Pogledajmo malo uokolo. Ako nita ne uinimo, neemo
nikada nita doznati.
I oni pogledae.
I znali su nakon toga podjednako nita kao i prije.
Zamislite ormar za spise. To je vrlo koristan komad namjetaja.
Uzmete malo prostora i smotate neto elinog lima oko njega.
Uloite tada police koje dijele unutranji prostor i stavite zatim lijepo
obecene oznake za odreene akte. Zatreba li vam jednom neki spis,
lako ete ga nai u odgovarajuem pretincu.
Potrebno je imati samo dvije stvari: neto prostora i neto ime
da se taj prostor obuhvati kako bi se razlikovao od okolnog prostora,
tako da dobijemo mjesto za spremanje stvari koje elimo lako nai.
Police i abecedno kazalo samo su poboljanja osnovne ideje.
One dijele izuzeti prostor u potprostore tako da odmah pronaemo
svaki eljeni sektor.
To je prednost ormara za spise u odnosu na jednostavno
gomilanje po uglovima soba svega to bismo eljeli sauvati.
A sada, zamislite, na primjer, da je netko napravio ormar za
spise bez ikakvog otvora, bez ikakvih vrata.
Hej! povie Buckley ova se stvar moe podii.
Neka mi netko pomogne.
Scott mu brzo prie i oni zajednikim snagama podignu kocku
nalik na ormar i potresu je. Neto je u njoj klepetalo dok su je tresli.
Neto je unutra ree uzbueno Buckley.
101

 Da potvrdi King. To je neki spremnik, u to nema

nikakve sumnje. I u njemu je neto.
Neto to klepee kad potresemo kutiju nastavi
zamiljeno Buckley.
Meni se ini da je to prije utanje nego klepetanje.
Od toga nemamo nikakve koristi ustanovi Taylor
sve dok ga ne izvadimo. Nita nismo pametniji od gledanja kako vi
tu drmate, a unutra neto klepee ili uti, kako hoete.
Sve je vrlo jednostavno ree Griffith. Stvar je
etverodimenzionalna. Izgovori nekoliko maginih rijei, stane u
odreeni ugao i upeca iznutra to eli.
Lawrence zatrese giavom:
Pusti sad alu, Dunc. Stvar je prilino ozbiljna. Ima li
netko meu vama ideju kako je ova kutija napravljena?
Ona se uope nije mogla napraviti stenjao je Buckley.
Stvar jednostavno nije bila napravljena. Ne moe se uzeti komad
lima i iz njega napraviti kocka bez avova.
Sjeti se vrata na povrini odgovori mu Anson. Ni
tamo nismo mogli zamijetiti pukotinu sve dok nismo uzeli poveala.
Ovaj se ormar nekako mora otvarati. Neto ili netko ga je jednom bio
otvorio da u nj stavi to to uti kad tresemo.
A nitko ne bi neto stavio unutra nadoda Scott ako
ne bi mogao ponovno izvaditi.
Ali moda je to bilo neto mislio je Griffith ega su
se oni htjeli rijeiti.
Mogli bismo ga razbiti ree King. Dajte ovamo
plamenik za rezanje.
Lawrence ga zaustavi:
Takvo to smo ve jednom uinili. Morali smo dii u zrak
vrata.
Ali tu stoji jo itav kilometar tih ormara ree
Buckley. U redu jedan za drugim. Dajte da potresemo jo neke o
njih.
Prodrmali su ih na desetke.
Ni u jednom nije neto klepetalo ili utilo.
Svi su bili prazni.
Ispranjeno ustanovi tuno Buckley.
Hajde da nestanemo odavde ree Anson. Meni se
ve polako koa jei od ovoga udnog mjesta. Trebali bismo se
102

vratiti u brod i tamo u miru o svemu porazgovoriti. Ovdje dolje u

tom darmaru kutija jo emo i previdjeti neto glavno. Pogledajte, na
primjer, onu rasklopnu plou tamo preko.
Moda to i nije rasklopna ploa odgovori mu Griffith.
Moramo se uvati preuranjenih zakljuaka ak i onda kad nam se
oni nameu jasno, sami po sebi.
Umijea se Buckley:
U svakom sluaju to ima neku funkcionalnu zadau,
zvalo se rasklopna ploa ili nekako drukije. A ini mi se da je ova
Ansonova definicija bolja od bilo koje druge koja bi nam ovog
trenutka pala na um.
Ali na njoj nema nikakvih oznaka nastavi Taylor istu
temu. Na jednoj rasklopnoj ploi morale bi biti skale, kazaljke,
kontrolne aruljice ili neto takvo.
Ali ne i bezuvjetno neto to bi ovjek morao vidjeti
ree Buckley. U usporedbi s tim biima moda smo mi slijepci.
Imam neugodan osjeaj ree tiho Lawrence da se
ne miemo s mjesta.
Na gornjim vratima smo eksplozijom priznali poraz,
ree Taylor a ni ovdje nam ne uspijeva nita bolje.
Moramo donijeti ozbiljan plan istraivanja dobaci
King. Sve ovo ovdje izmjeriti i procijeniti to je najvanije.
Lawrence kimne glavom:
Nekoliko ljudi ostat e na povrini, ostatak ide s nama
opet ovamo, gdje emo udariti logor. Radit emo u grupama i
razjasniti situaciju to je mogue prije. Opu situaciju. Zatim se
moemo pozabaviti pojedinostima.
Prvo, najvanije ree Taylor ali to je to tu
najvanije?
Ja ne znam prizna Lawrence. Ima li tko kakav
prijedlog?
Hajde da najprije razmotrimo to zapravo imamo pred
sobom. Planet ili planetarni stroj?
Moramo potraiti i druge ulaze ree Taylor. Postoje
vjerojatno i drugi ulazi.
Scott se javi za rije:
Trebali bismo ustanoviti koliko je zapravo velika ova
mainerija. Koliki prostor zauzima.
I ustanoviti, takoer, radi li stroj ili ne doda Buckley.
103

 Koliko smo dosad vidjeli, on nije u pogonu odgovori

Lawrence.
Ovo to dosad vidjeli usprotivi se Buckley nije
moda nita drugo ve samo neznatan djeli jednoga ogromnog
stroja. Ne moraju biti u pogonu stalno svi njeni segmenti. Moda se
dogaa samo jednom u, recimo, tisuu godina da zatreba neki
odreeni dio stroja, a i tada moda samo nekoliko minuta ili sekundi.
Nakon toga miran je opet daljih tisuu godina. Ovaj dio vjerojatno je
taj trenutak u tisuu godina iskoristio prije naeg dolaska i tko zna
koliko bismo ekali da se opet aktivira.
U meuvremenu mogli bismo barem pokuati s nekim
inteligentnim pokusom ree Griffith da ustanovimo koja je
svrha ovog stroja. to on radi? to proizvodi?
Ali prste k sebi od nje! upozori Buckley. Nita ne
pomicati tu i tamo, nita ne premjetati samo da se vidito bi se pri
tom dogodilo. Tko zna to se sve moe tada dogoditi. Nita ne dirajte
dok ne budemo tono znali kakva je to sprava!
***
Da, bio je to planet.
U dubini od 32 kilometra doprli su do njegove prave povrine
poto su se cijelim tim putem probijali kroz ludi labirint svjetlucave
mainerije, mrtvog stroja debelog 32 kilometra, od bljetavoga
metalnoga krova planeta pa sve do povrine.
Tu je bilo i zraka gotovo jednako tako dobrog kao na Zemlji i
oni postavie istraivaki logor na jednom od najdonjih katova,
zadovoljni to mogu odloiti svemirska odijela i opet ivjeti
normalno kao ljudi.
Ali nije bilo nikakvog ivota. Nije im se pojavio pred oima
ak ni neki obian insekt, obian gmizavi kukac.
A ovdje je sigurno neko bujao ivot.
Ruevine gradova bile su svjedokom povijesti tog ivota.
Povijesti primitivne civilizacije, kako ih je izvijestio King,
cvilizacije koja nje stajala na mnogo viem stupnju razvoja od one na
Zemlji u XX stoljeu.
Duncan Griffith kleknuo je kraj male atomske pei i ispruio
promrzle ruke prema ugodnoj toplini.

104

 Oni su se preselili na planet 4 ree on uvjerljivim

glasom. Ovdje vie nisu imali dovoljno prostora za ivot, otili su
tamo i sagradili privremeno prebivalite onaj grad.
I sastrugali ona dva druga planeta doda Taylor da
bi dobili potrebne sirovine.
Lawrence im se zamiljeno prikljui:
Stalno razbijam sebi glavu motivom koji stoji iza cijele
stvari, meni nerazumljivim porivom koji je otjerao cijelu jednu rasu s
domovinskog planeta na neki drugi, a da istovremeno svoj planet
pretvore u golemi, praktiki beskonani stroj.
On pogleda Scotta.
Ima li jo neke sumnje da bi ovo moglo biti neto drugo
nego stroj? upita on.
Scott zanijee glavom.
Dakako, nismo jo vidjeli sve odgovori on. Za to bi
nam trebale godine, a toliko vremena nemamo. No mi smo gotovo
apsolutno sigurni da je sve ovo jedan jedinstveni stroj, stroj to
prekriva cijeli jedan svijet do visine od 32 kilometra.
I to stroj u stanju mirovanja nadopuni ga Griffith.
Mrtav jer ga je netko bio zaustavio. Oni su iskljuili stroj, pokupili
sve nacrte i alate te otili, ostavljajui samo praznu ahuru. Isto kao
to su napustili i grad na Planetu 4.
Ili su bili otjerani pomisli glasno Taylor.
Otjerani nisu bili ni u kojem sluaju izjavi Griffith odluno.
U cijelom ovom sunevom sistemu nismo jo nigdje naili na
tragove upotrebe sile. Nigdje nema ni najmanjeg znaka urbe. Oni su
imali dovoljno vremena za pakiranje kovega i nita nisu zaboravili.
Nismo nali ni najmanjeg traga. Ovakvo postrojenje kao ovo ovdje
ne moe se graditi ni odravati bez planova. I negdje bi morali biti i
neki podaci zabiljeke s rezultatima proizvodnje ovog svjetskog
stroja. No mi to nismo nali. Zato ne? Jer je taj narod sve to je bilo
prenosivo, ponio sa sobom,
Mi nismo jo posvuda traili ree Taylor.
Ali nali smo ipak ormare, kutije gdje bi se, logiki
gledano, trebale uvati zabiljeke. Nita nije bilo unutra odvrati
Griffith.
A ormari koje nismo mogli otvoriti, sjeate li se? Oni
koje smo nali prvog dana u najgornjem katu?
105

 Nali smo tisue drugih spremnika koje smo mogli

otvoriti i otvorili smo ih ree Griffith. Ali nismo nali ni alata,
ni zabiljeke, ni bilo to drugo to bi barem upuivalo da se nekad
unutra nalazilo neto.
Ali ormari u najgornjem katu ponovi uporno Taylor.
Oni su logino mjesto za spremanje.
Sve smo ih potresli suprotstavi se Griffith ali svi su
bili prazni.
Svi osim jednog ree Taylor.
Mislim da je tvoja pretpostavka ispravna, Dunc rekao
je Lawrence. Ovaj je svijet naputen, ispranjen i preputen
propadanju. To nam je ve moglo biti jasno u trenutku kad smo
naili na njega nebranjenog. Oni bi morati imati neke obrambene
ureaje, automatske vjerojatno, i da nas nisu htjeli pustiti unutra ne
bismo mi nikada prodrli dovde.
Da smo doli dovde kad je ovaj svijet bio na ivotu
nastavio je Griffith dalje tu misao bili bismo pretvoreni u prah i
pepeo jo prije nego to im ugledamo lica.
Oni su vjerojatno bili mona rasa ree Lawrence.
Ve samo ekonomski aspekt ovog stroja ovdje je dovoljan da ti se
kosa digne na glavi. Njegova gradnja sigurno je apsorbirala ukupnu
snagu cijelog stanovnitva u toku mnogih stoljea, a jo je trebalo
mnogo stoljea da se odrava u radu. To znai da su oni troili
minimum vremena za proizvodnju ivenih namirnica i produkciju
svih onih milijuna sitnica potrebnih svjetskom stanovnitvu za
svakodnevni ivot.
Oni su se u ivotu vjerojatno zadovoljili samo
najosnovnijim potrebama ree King. A ve i samo to znak je
njihove veliine.
I bili su fanatici ustanovi Griffith. To ne smijete
nikada izgubiti iz vida. Samo narod opsjednut jednom idejom,
zaslijepljen i usmjeren u tenji prema ispunjenju jednog cilja mogao
je obaviti posao kakav je ovaj ovdje.
Ali zato upita Lawrence. Zbog ega su sagradili
taj stroj?
Nitko nije odgovorio.
Griffith se tiho i nekako usiljeno nasmije.
Zar nema nitko ak ni neku ideju? upita on. Neki
djelomini logini pokuaj rjeenja?
106

Polako se digao jedan ovjek na rubu malog kruga svjetla to je

dolazila iz pei.
Ja imam jedan prijedlog ree on. Da, vjerujem ak
da je to odgovor.
Naprijed, Scott, da ujemo obrati mu se Lawrence.
Matematiar odmahne glavom.
Moram najprije pribaviti dokaz za to. Inae ete me
smatrati ludim.
Nema nikakva dokaza odvrati mu Lawrence. Za
nita nema ovdje nekog dokaza.
Ja znam mjesto gdje bi taj dokaz mogao biti ali samo
mogao.
Ljudi u malom krugu oko pei sjedili su ukoeno i nitko se nije
micao.
Vi se sjeate kutije, ormara ree Scott. Onog
jednog o kojem je Taylor upravo govorio i u kojem je neto
klepetalo kad smo ga tresli. Onog koji nismo mogli otvoriti.
Ne bismo ga ni sada mogli otvoriti.
Dajte mi alat ree Scott i ja u to obaviti.
To smo jednom ve uinili odvrati Lawrence.
Snagom i neznanjem prokrili smo ulaz u ovaj svijet. Dalje tako vie
ne smijemo. Rjeenje ovog problema zahtijeva vie od sile. Zahtijeva
razumijevanje.
Ali ja mislim da sada znam to je unutra klepetalo ree
Scott.
Lawrence je utio.
Vidite obrati mu se Scott ako posjedujete neto
vrijedno, neki predmet koji nitko ne smije ukrasti, to inite s njim?
Pa odgovori Lawrence ja bih ga stavio u sef.
utnja koja je slijedila njegove rijei mogla se gotovo osjetiti.
Ja ne mogu zamisliti sigurnije mjesto ree napokon
Scott od ormara koji se ne moe otvoriti. One kutije tamo gore
sadravale su neto to je bilo vrlo znaajno. Ali jedan od tih
predmeta oni su previdjeli, zaboravili i taj je tu ostao.
Lawrence je polako ustao.
Idemo po alat ree on.
***
107

Nali su duguljastu karticu posve beznaajna izgleda koja je

bila probuena mnogim rupicama u nepravilnom uzorku. Scott ju je
drao u ruci i njegova ruka je drhtala.
Nadam se ree Griffith gorkim tonom da niste
razoarani.
Naprotiv odgovori Scott. To je upravo ono to sam
oekivao da u nai.
Svi su ekali njegove rijei, ali on je utio.
Smijem li vas podsjetiti na nau prisutnost? upita
napokon Griffith.
To je jedna buena kartica odgovori Scott. Odgovor
elektronikog raunala na problem koji mu je postavljen.
Ali mi je ne moemo deifrirati ree Taylor.
Nemamo nikakve mogunosti da je odgonetnemo.
Mi je uope i ne moramo deifrirati objasni Scott.
Ona nam, ionako, sama otkriva to to imamo pred sobom. Ovaj stroj,
cijeli ovaj planetarni stroj, to je jedan raunski automat, kompjutor.
Ali to je ludost povie Buckley. Takav matematiki
monstrum...
Scott zanijee glavom.
Nikakav matematiki monstrum, odnosno ponajmanje
sasma matematiki. On je mnogo vie od takvoga jednog stroja. On
upotrebljava logiku, a moda ak i etiku.
On je pogledavao prisutne, na ijim licima se zamjeivala
nevjerica.
Pogledajte samo malo bolje taj stroj povie on. Beskrajno
ponavljanje, monotona jednolinost cijelog stroja, tako izgleda jedno
elektroniko raunalo: stotine, tisue, milijuni i milijarde integriranih
krugova, toliko koliko je potrebno da se rijei zadano pitanje.
Ali negdje, do avola, mora biti granica! uzvikne
Buckley.
Ljudi se nisu nikada mnogo brinuli za granice
odgovori Scott. Oni su neprestano ili naprijed i neprestano su
prelazili trenutne granice. Oito je da se ni ova rasa ovdje nije
mnogo brinula o granicama, o ogranienjima neke svoje elje.
Ali postoje ipak neke granice ponovi tvrdoglavo Buckley
koje se jednostavno ne mogu ignorirati.
Ljudski mozak je ogranien, njegova sposobnost ima granica.
On se ne moe koncentrirati dugo na jednu stvar.
108

On lako zaboravlja, mnogo i previe lako zaboravlja.

On je osjetljiv na brige a za mozak one znae djelomino
duhovno samoubojstvo.
Ako se previe optereti, on bjei u ludilo.
I na kraju, on umire. Upravo kad mu poinje bivati dobro, on
umire.
Sagradimo, dakle, jedan mehaniki mozak, velik toliko da u 32
kilometra debelom sloju zatvori cijeli jedan planet veliine Zemlje,
mozak koji se potpuno i iskljuivo posveti svojoj zadai, koji nita
ne zaboravlja i ne poludi, jer ne zna za duevna oajanja.
Tada odemo i sve napustimo, pa to je ludost na najviu
potenciju.
***
Ova pekulacija ree Griffith posve je besmislena,
jer mi nemamo nikakvih mogunosti da saznamo emu je taj
kompjutor sluio. Ti uporno razmilja o stanovnicima ovog sustava
kao o ljudskim biima, premda oni vjerojatno nisu bili takvi.
Ali oni se nisu mogli mnogo razlikovati od nas
usprotivi se Lawrence. Grad na Planetu 4, na primjer, mogli su
takoer sagraditi i ljudi. Ovdje na ovom planetu nali su se suoeni s
tehnikim problemom na kakav bismo i mi bili naili da smo htjeli
krenuti sa slinim projektom i oni su taj problem rijeili na slian
nain kako bismo i mi uinili.
Ali ti zaboravlja pri tom injenicu odvrati Griffith
koju si ti sam tako esto naglaavao: fanatizam zbog kojeg su oni sve
podredili i rtvovali nekoj velikoj ideji. Ljudi ne bi nikada mogli
tako usko i fanatiki suraivati meusobno. Netko bi kad-tad uinio
neku grubu pogreku, netko bi nekome prerezao grkljan, zatim bi
netko zahtijevao istragu i na kraju bi sve raznio vjetar.
Ovi su ljudi bili, meutim, temeljiti nastavio je on
zastraujue temeljiti. Ovdje sada nema nikakvog ivota, barem ne
takvog da bismo ga mogli otkriti. ak ni obinog insekta. A zato
ne? Moda zato to bi insekt mogao sluajno zalutati u neke kotaie
ovog mehanizma i blokirati cijelu maineriju. Dakle, insekti su
morali nestati.
Griffith je njihao glavom:
Gotovo da bismo mogli pomisliti da stojimo pred umnim
rezultatom insekata, mrava na primjer. Jedne kolonije mrava.
109

Jednoga bezdunog drutva, koje je u slijepoj, ali inteligentnoj,

poslunosti radilo na izabranom zadatku. A ako je tako, dragi moj
prijatelju, tada pada u vodu tvoja teorija da su se oni elektronskim
mozgom koristili za rjeavanje privrednih i socijalno-teoretskih
problema.
To nije moja teorija branio se Lawrence. To je
samo jedno u nizu razmiljanja. Isto je tako mogue da su oni
pokuali nai odgovor na pitanje to je svemir, zato on postoji,
kakva mu je budunost i kuda se kree.
I kako se kree nadopuni ga Griffith.
Da, ima pravo, i kako se kree. I ako je tako, tada sam
siguran da to oni nisu inili samo iz puke znatielje. Oni su
vjerojatno djelovali pod nekim pritiskom, nekim razlogom prisile
koji ih je donio da postupe upravo tako i nikako drukije.
Nastavite priu ree Taylor dovedite je samo do
njenog gorkog svretka. Oni su rijeili zagonetku univerzuma i...
Ja ne vjerujem da su je rijeili umijea se Buckley
mirnim glasom. to god da su bili traili, mali su im bili izgledi
da dou do nekoga konanog odgovora.
Ja imam drugo miljenje odvrati Griffith. Ja bih
mogao vjerovati da su oni nali odgovor na svoje pitanje. Zbog ega
bi se inae povukli i ostavili ovaj moni stroj? Oni su postigli eljeni
rezultat i, za ovo orue to su ga bili sagradili, vie nije bilo posla.
Imate pravo ree Buckley ali samo djelomino.
Stroj vie nije imao posla, ali ne zato to je rijeio problem. Oni su
ga napustili jer nije bio dovoljno velik, jer problem s kojim se
uhvatio ukotac nije mogao rijeiti.
Nije bio dovoljno velik! uzvikne Scott. Ako im ni
ovakav nije bio dovoljno velik, mogli su nadograditi jo jedan sloj
iznad planeta i gotovo!
Buckley zanijee glavom.
Sjetite se to sam govorio o granicama. Pa, ovdje imamo
jednu preko koje se ne moe nitko prokrijumariti. Opteretite elik
pritiskom veim od 3300 kiloponda po kvadratnom centimetru i on
postaje mekan. Metal to su ga oni upotrebljavali za ovaj stroj
mogao je vjerojatno izdrati i vee pritiske, ali ima granica preko
koje ni oni nisu mogli. Tu su granicu dosegli na trideset drugom
kilometru iznad povrine planeta. Dalje nisu smjeli ii.
Griffith uzdahne duboko.
110

 Dakle zastarjelo, stara eljezo ree on.

Opteretivost elektronskog mozga ovisi o njegovoj veliini
objanjavao je Buckley. Svaki integrator odgovara jednoj eliji
ljudskoga mozga. Njegov uinak i njegove funkcije su ogranieni.
Ono to jedna elija radi druge dvije moraju nadgledati po naelu
trostrukog osiguranja prema moguim zabludama i grekama.
Ali oni su mogli izbrisati iz mozga sve pohranjene
podatke i zapoeti obradu iznova ree Scott.
To su oni vjerojatno i inili odgovori Buckley.
Mnogo, mnogo puta. Premda je svaki put pri brisanju postojao
izvjestan faktor nesigurnosti, jer brisanje nije, da tako kaem, moralo
biti pravilno provedeno iz moralnih razloga. Brisanje podataka iz
stroja takvih razmjera moe biti ravno oku kakav na primjer nastupa
u ljudskom mozgu kao posljedica neke korektivne operacije.
Moglo se dvojako dogoditi: oni su dosegli granicu mogueg
brisanja; previe zaostalog sjeanja ostalo je u elijama...
Podsvijest ree Griffith. Bilo bi zanimljivo saznati
moe li stroj izgraditi svoju podsvijest.
... ili su nastavi Buckley naletjeli na tako sloeni
problem, problem s toliko razgranaka da ga ni ovaj stroj unato
svojoj veliini nije mogao rijeiti.
I oni su zatim krenuli u potragu za nekim veim planetom
ree Taylor, jo uvijek s nevjericom u glasu. Na neki drugi
planet koji je dovoljno malen da bi se na njemu moglo ivjeti i raditi,
a dovoljno velik da se na njemu postavi jedan jo vei elektronski
mozak.
Ova teorija barem ne zvui posve besmisleno ree
Scott nevoljko. S rezultatima koje su ovdje pribavili mogli su
poeti iznova i s poboljanim planovima i tehnikom.
A ljudski rod ree King nasljeuje ovo ovdje. Ali
to da zaponemo s tim? Sigurno ne ono za to su ga njegovi
graditelji predvidjeli.
Ljudski rod odgovori Buckley nee barem u
slijedeih stotinu godina nita zapoeti s tim. Nijedan strunjak nee
se usuditi da pomakne jedan jedini kotai ovog stroja prije nego to
tono ne sazna kako on funkcionira, kako je graen i emu slui.
Moraju se otkriti milijuni vodova, ispitati milijuni cijevi, nanovo
nacrtati spojne sheme, kolovati tehniari.
111

 To vie nije na problem odgovori otro Lawrence.

Mi smo samo otkrivai. Mi smo kao psi prepeliari. Mi njukamo
uokolo i tjeramo jarebice u zrak da ih lovac ugleda i time je naa
dunost gotova, mi jurimo prema novom cilju. to e naa rasa
uiniti sa stvarima koje za nju pronaemo, drugo je pitanje.
On podigne sveanj sa svojom logorskom opremom i prebaci
ga preko ramena.
Svi spremni za pokret? upita.
esnaest kilometara dalje gore naslonio se Taylor na ogradu
rampe po kojoj su ili da baci jo jedan pogled natrag u labirint stroja
ispod sebe.
Jedna lica ispala je iz njegove nemarno spremljene naprtnjae
i vrtei se padala u dubinu.
Dugo vremena uli su je jo kako zvei u padu.
ak i kad vie nita nisu uli, stajali su neko vrijeme,
prislukivali i umiljali da uju zvuk.

TELEKSOM IZ SVEMIRA

TELEKSOM IZ SVEMIRA

SOVJETSKI SAVEZ i SAD imaju isti postotak uspjelih

lansiranja raketa, pie asopis Aviation Week. U SAD je od
649 startova raketa uspjelo 573 to ini 88,3 posto. U
Sovjetskom Savezu je od 879 lansiranja uspjelo 775, dakle
88,2 posto. (D. M.)

112

Katherine McLean

And Be Merry
Preveo Krunoslav Poljak

Uvijek tvoja Helena

Bilo je popodne. Zidovi sobe odbijali su bljetavo bijelo

sunevo svjetlo, a njihov je glatki gipsani premaz skrivao rahitine
kosti zgrade. Kroz reetke na prozoru strujala su kuna isparavanja
puna mikroskopski sitnih ivih bia, koja mogu pretvoriti hranu u
otrov dok se jede, bakterija koje se mogu ukorijeniti u pluima ili na
koi i mnoiti se vrvei krvlju.
Pa ipak, inilo se da je dan lijep. Dimni nagovjetaj zapaljenog
lia guio je ostale zadahe u ugodni jaki miris jeseni, a sunce to je
nadiralo kroz prozore blistavo se odraavalo od bijelih zidova.
Povrinski izgled stvari stvarao je dojam dovoljne bezopasnosti. Trik
da se ostane miran sastojao se u tome da se misli samo na povrinu,
nikad na unutranje znaenje, da se pokua zaboraviti ono emu
nema pomoi. Napokon, nitko se ne moe odrei jela, nitko ne moe
prestati disati. Nita se nije moglo poduzeti.
113

Jedno joj je stopalo zaspalo. Ona prebaci lakat na drugo

koljeno i opet nasloni podbradak na ruku osjeajui kako se krv
vraa u none prste. Nije bilo dobro sjediti predugo nepokretan na
rubu kreveta. Razmiljanje je otvorilo vrata strahu. Ona pogleda
nokte na prstima. Bili su blijedi, cijanotini. Nerado je disala gotovo
zadravajui dah. Strah je besmislen. Disati se mora.
Pa ipak, da bi se rijeili problemi sigurnosti, bilo je potrebno
razmiljati, bilo je potrebno jasno vidjeti opasnost, odvagnuti je,
sabrati je i razmotriti je kao cjelinu. Ali svaki put kad se pokuala s
njom suoiti, njena bi mata ustuknula Uvijek bi njeno razmiljanje
skrenulo s puta u slijepom nagonu da se obrati Alecu za spas.
Kad ju je netko potapao po ramenu, dala je licu smiren i
prazan izraaj prije nego to ga je podigla s dlanova. Pred njom je
stajao ovjek u bijelom ogrtau pruajui joj tabletu i au vode. On
bezizraajno ree:
Progutajte.
Nije imalo smisla opirati se. Nije imalo smisla tjerati ih da
primijene silu. Napustivi mahnite isprazne misli na bijeg, ona uzme
tabletu a da joj ruke nisu podrhtavale.
Jedva je osjetila ubod igle.
***
Bilo je popodne.
Alexander Berent stajao je usred laboratorija besciljno se
ogledavajui. Nije se nadao da e ugledati nju.
Njegove je ene nestalo.
Nije pjevala u blagovaonici, niti kuhala za tednjakom, niti
prala posue uz sudoper. Helene nije bilo u stanu.
Nije bila u posjetu kod prijatelja. U bolnicama nisu primili
nikoga njena opisa. Policija nije nala njeno tijelo ni na jednom
drvenom odru mrtvanice.
Helen Berent je nestala.
U kavezima je zamorad zvidala i cvrala za hranom, kunii
su dahtali i pokuavali progurati ruiaste nosie kroz reetku.
Izgledali su iscrpljeno. Automatski ih je nahranio i napunio boce za
vodu.
U laboratoriju se osjealo neto neobino. Nije bio onakav kao
kad je iz njega otiao. Prirodno je da poslije pet mjeseci ogromnih
pustinja i planina u Tibetu izgleda manji, zgren i neprirodan, ali bilo
je i drugih promjena. Poljski krevet bio je odmaknut od zida prema
114

hladioniku. Uz krevet se nalazila koara za otpatke i stoli koji se

obino nalazio u blagovaonici. Na stoliu su se nalazili telefon i
diktafon okrueni siringama, boicama sa zagonetnim etiketama
ispisanim neitko crvenom tintom, i staklenkom s alkoholom, u kojoj
je jo bio komadi vate. Alec dodirne vatu. Bila je prana i potpuno
suha.
Diktafon i telefon bili su povezani u kolo s budilicom, ali
kontakti su bili otvoreni, a kad je podigao slualicu telefon je
normalno davao znak da je slobodan.
Alec vrati slualicu na mjesto i sumorno pogleda to je sve
mogla dosei ena koja je leala na krevetu. Ovdje je mogla lako
provesti niz dana. ak su i najnie ladice ormara za arhivu bile
nadohvat ruke.
Ono to je traio nade u najdonjoj ladici ormara za arhivu
odloeno pod slovom A: specijalni registrator s oznakom
ALEC. U njemu su se nalazili pismo i dva zvuna zapisa uredno
datirani i sloeni.
Pismo je bilo datirano onog dana kad je otputovao prije etiri
mjeseca. Drao ga je u ruci jednu minutu prije nego to je poeo
itati.
Dragi Alec,
I ne zna kako sam se glupo, osjeala s nogom u tom
idiotskom zavoju. Bio si tako zabrinut da nisam znala da li da se
smijem ili da plaem. Kad si se popeo u avion, ula sam kako
stjuardesa poziva zakanjelog putnika. Znala sam da je njegovo
mjesto prazno i upotrijebila sam svu snagu volje da ne potrim
stubama i ne uem u avion. Da sam popustila iskuenju, sada bih
bila s tobom, sjedila na tom praznom sjedalu i gledala modri
Atlantik, a mjesec dana poslije probijala bih se kroz te vjetrovite
horizonte prema nalazitu.
No, ne mogu odustati od svih tih mojih prelijepih namjera,
pa sam priguila nagon za ispovijedanjem obeavi sama sebi da
u napisati ovo pismo i natjerala se da s tunom rezignacijom
koja pristoji odanoj eni s ozlijeenom nogom gledam avion
kako uzlijee.
Ovo je ispovijed. Zavoj je bio laan. Moja noga je zdrava.
Samo sam se pretvarala da epam kako bih nala ispriku da
ovog ljeta ostanem kod kue. Nita te drugo ne bi navelo da
otputuje bez mene.
115

New York je sada, kad je avion uzletio, dvaput uzavreliji i

odvratan. Da budem iskrena, previe volim tebe i svoj dopust da
bih napustila ekspedicija u nezdrave uase gortake kuhinje iz
iste lijenosti. Sjeti se, Alec, kako si jednom, dok sam klela zbog
ujeda komaraca, rekao: Ne bih te, draga, toliko volio kad ne
bih nauku volio vie. Zbog tih rijei stavila sam ti sol u kavu, ali
bio si u pravu. Ja sam ena arheologa. Kamo god ti ide, moram
i ja, tvoje brige su moje brige. Tvoj posao je moj posao.
Ali zaboravio si jedno: ne samo to sam tvoja ena nego
sam i endokrinolog i strunjak. Ako me moe lagodno izloiti
vrletima, movarama, tigrovima ljudoderima i malarinim
komarcima, sve u ime Arheologije, tada imam jo vie prava da
zabodem u sebe injekciju u ime Endokrinologije.
Poznati su ti moji pokusi s podruja metabolizma stanice.
Slijedei korak u istraivanjima jest da pokuam neto na sebi
kako bih vidjela djelovanje. Ali u toku deset godina, od onog
dana kad si me zatekao sa pricom i podigao toliku buku,
odustala sam kako bih ti utedjela brige, od navike da budem
sama pokusni kuni. Komarci ti daju injekcije svakog dana, ali
nema koristi od prepirke s muem.
Zato sam hinila da sam slomila jedan od lanaka na nonim
prstima. To je bilo mnogo jednostavnije.
Ovo pismo piem u gornjem predvorju kina Paramount,
kamo sam pobjegla od vruine. Povremeno u ti pisati kako bih
te obavjetavala o toku pokusa, ali sada idem pogledati taj film i
zabavljati se jecanjem nad lanim neprilikama Joane Crawford.
Zatim na posao.
Dovienja, dragi. Sjeti se svojih tableta protiv visinske
bolesti i ne ljuti se.
Uvijek tvoja
Helen
P. S. Ne jedi nita to prije tebe ne pojede kuhar. I dobro se
zabavljaj.
Uz to pismo nalazile su se samo dvije gramofonske ploe u
omotnicama. Starija je nosila datum 24. srpnja. Alec je stavi na
gramofon i ukljui tipku reprodukcije. Neko vrijeme iz aparata nije
izlazio nikakav zvuk osim jedva ujnog grebanja igle, a zatim Helen
progovori vrlo blizu mikrofona toplim i lijenim glasom.
Zdravo, Alec. Sutradan poslije pisanja toga prvog pisma,
dok sam traila marku, odjednom sam odluila da ga ne aljem.
116

Nema smisla da te gnjavim svojim eksperimentom dok ne bude

zavren. Odluila sam da svakog dana piem pismo i da ih sva
uvam kako bi ih, kad se vrati kui, sve zajedno proitao.
Dakako, poslije te lijepe odluke mjesec dana nisam nita
napisala osim golih klinikih zapisa o simptomima, injekcijama i
reakcijama.
Slaem se s tobom da u svakom izvjetaju, kako bi bio
itljiv, treba da budu i pojedinosti o ovjeku, ali onog trenutka
kad skrenem s izravne i uske staze formula, moje izvjetavanje
postaje tako brbljavo da se ita kao tra. Tu nema pomoi.
Kad se vrati, moe sam napisati komentare na temelju
onog to ti kaem preko gramofonske ploe. Ti svakako zna
bolje pisati. Evo:
Teko organiziram svoje rijei. Nisam navikla govoriti
bezlinom diktafonu. Pisai stroj mi je blii, ali ne mogu tipkati
dok leim, a svaki put kad pokuam pisati perom, uzbudim se i
prejako ga steem. Kosti na prstu poinju mi se savijati pa
moram stati i izravnati ih. Savijati kosti na prstima nije ala.
Smeta me osjeaj da su gumeni, a ako se previe preplaim,
adrenalin e poremetiti svu moju endokrinu ravnoteu i
produiti pokus za tjedan dana.
Pogledajmo: Uvod. Slubeni cilj eksperimenta istraiti
stanje starosti. Starenje je progresivno kvarenje metabolizma.
Starost je bolest. Nitko ne voli stariti. Danas nema evolucijskog
razloga da bi ovjek bio graen tako da stari. Kako smo mi
ivotinje koje ue, dugovjenost je faktor opstanka. Nju ne bi
smjelo biti teko postii jer je svaka stanica tako opremljena da
se moe dijeliti i ostavljati par mladih potomaka koji e nastaviti
njen rad. Nezgoda je u tome to neke od njih to ne ine. Neka se
tkiva povezu i dre se pedeset godina pa se ovjek mora koristiti
istim sve gorim stanicama dok ga smrt od njih ne rastavi.
Sa stanovita prirode to je razumljivo. Ljudska se rasa
razvila u sredini koja se uglavnom sastojala od poasti, gladi,
olujnih meava i sabljozubnih tigrova. Postojali su vrlo slabi
izgledi da ovjek ne bude ubijen punih pedeset godina. U to doba
dugovjenost nije znaila nita. to vrijedi dugovjenost
ubijenom?
Uklonili smo poasti, gladi i sabljozube tigrove, ali nam je
ostala starost. Ona je trebala nestati sa svim tim, ali evolucija
nije imala vremena da nas prilagodi na promjenu.
117

Ideju mi je dao onaj ruski uenjak. On je vratio starcima

malo izgubljene elastinosti injekcijom jednog antitijela, koje je
napalo i rastavilo neka stara vezivna tkiva i prisililo ih da se
djelomino obnove. Ja elim otii korak dalje od njega i prisiliti
na obnovu svaku tronu stanicu u tijelu.
Moe misliti kako e to biti drastian proces neto
napola izmeu ponovnog roenja i prolaska kroz stroj za pranje
rublja. To ne mogu iskuati ni na kome osim na sebi samoj, jer
moram sve sama osjetiti, izraditi svaku fazu od reakcija do
posljednjeg koraka, upravo kao to se stvara novi recept za jelo
tako to se dodaje i kua.
Postavka: teorije se mogu najbolje iskuati ako se iskuaju
na sebi. Nuda je majka nastojanja.
U trideset osmoj godini upravo sam toliko stara da budem
odlian pokusni kuni. Nisam toliko stara i krhka da bih
podlegla pod prvim naporom, ali nisam toliko mlada da se malo
dodane mladosti ne bi opazilo.
Tekoa je koliko tkiva bilo koje vrste smijem odjednom
unititi. to ga vie odjednom uklonim, to e obnova biti
potpunija, ali to je kao kad se mijenjaju dijelovi motora u
pokretu. Pita se koliko se vijaka smije izvaditi a da zamaak ne
iskoi iz leaja i ne odleti. Brzina bi mogla pomoi. Brzi ponovni
rast moe zamijeniti uniteno tkivo prije nego to se osjeti
praznina. Ljudski stroj je neosjetljiv i elastian. On moe
nastaviti kretnje vlastitom inercijom i kad bi morao stati.
Zimus sam othranila posebnu vrst plijesni prema nekim
uputama koje sam nala u znanstvenim izvjetajima o
penicilijama iz vremena rata. Plijesan na stanovit nain
ostvaruje veinu svojih ivotnih procesa izvan sebe same.
Probavljanje, pa ak i vei dio resinteze asimilacije zavravaju
prije nego to hrana dodirne biljku. Njeno korijenje izluuje
enzime koji napadaju protein, razbijaju ga u male topive
molekule, to ostaju visjeti na katetikim kukicama da bi se
ponovno spojile poput dijelova montane kue.
Hrana ispod plijesni pretvara se u baru. Biljke plijesni crpu
tekuinu kroz korijenje, pretvaraju je u protoplazmu, daju joj
jezgru i izbacuju uvis u uzgibano krzno sporangija.
Ali ta je tekuina arobna. Ona moe postati
protoplazmom svakog bia podjednako lako i brzo. Moe se
staviti u krvotok i tu e biti bezopasna poput normalnih
118

aminokiselina, a ipak omoguiti gotovo trenutan ponovni rast

nedostalog mesa, dovoljno potpun ponovni rast, nadam se, da
omogui drastino razaranje i obnovu koji su mi potrebni.
Taj postupak bi mogao omoguiti potrebnu regeneraciju,
ali ukloniti stare stanice u pravo vrijeme, na pravom mjestu u
odgovarajuim kontroliranim koliinama, sasvim je drugi
problem. Rusi su primijenili tehniku antitijela na konjima da bi
dobili serum koji selektivno razara tkiva. Meni se to ini
presporim i premukotrpnim. Pomisao da cijepim konja s malo
moga vezivnog tkiva nekako mi se ne svia. Kako u dobiti to
vezivno tkivo? Osim toga, nemam konja. Serumska
gospodarstva skupo naplauju svoje usluge.
Poto sam promatrala osobito zdravu koloniju plijesni
kako rastapa ilav komad sirove govedine, zakljuila sam da
osim antitijela postoje i druga razorna sredstva. Prisilila sam
naizmjenine generacije plijesni da ive na najilavijem svjeem
mesu koje sam mogla nai, a zatim na mrtvoj podlozi plijesni iste
vrste. Da bi se hranila a da ne izvri samoubojstvo, plijesan se
morala nauiti da bude vrlo probirljiva, da napada samo ono
meso koje je jedva prolo tanku liniju to odvaja ivot od smrti.
Dvaput su varijente prele granicu i rastvorile se opet u lokvice,
ali su ostale vrste nauile proizvoditi ono to je bilo potrebno.
Zatim sam uzela malo enzimskog soka ispod podloge i
utrcala tu smrtonosnu tvar kuniu onom smeom zeki s
bijelom pjegom. Zeki se nije nita dogodilo, samo je postao vrlo
gladan i oteao za pola kilograma. Posjekla sam se i uribala sok
u ranu. Vrhovi prstiju su mi se oljutili, ali rana se nije
pogorala. Zatim sam poslala uzorak bolnici radi testiranja, s
napomenom Williamsu da je to pokusni uzorak sredstva to
razlikuje mrtvo od ivog tkiva koje moe uz oprez posluiti pri
ienju inficiranih rana i slaboj lokalnoj gangreni.
Williams je ostao onaj isti neodgovorni stari jarac kakav je
uvijek bio. Imao je starog pacijenta koji je umirao od svih bolesti
ukljuivi i gangrenoznu nogu. Williams je utrcao cijelu tubu
soka u nogu odjednom, tek da vidi to e se zbiti. Dakako,
nastala je vodnjikava kaljua, koju je morao sam oistiti. Ali,
koristilo je. Rekao je da mu se od iznenaenja preokrenuo
eludac, ali je stvar zaustavila gangrenu ba kao to sam i
ustvrdila. Rana je ostala ista, a bolesno tkivo tako temeljito
oieno kao poslije kirurke amputacije. Ipak, posjetio me s
119

ostatkom uzorka i s najveom ga se radou otarasio.

Pretpostavio je da je to neki superkatalizator, nekako nauen da
bude selektivan, i elio se ga rijeiti prije nego io sredstvo
zaboravi to je nauilo.
Kad sam se poslije raspitivala sa starog pacijenta, rekli su
mi da se probudio vrlo gladan i zatraio odrezak. Udovoljili su
mu intravenozno aminokiselinama i ivio je pet dana due nego
to se oekivalo.
Kontrola nije bila konana, ali je bila dovoljna da sok
nazovem H po ionu kiseline. ini mi se da je H dobar naziv.
Po rasporedu je prva bila obnova kostiju. U srednjoj se
dobi javlja neka vrst akromegalije. Ljudi okotaju, kosti im
odebljaju, hrskavica se pretvara u kost, a arterije se stiu i
postaju krute.
Tjednima sam gotovo prekinula uzimanje kalcija. Time
sam razinu kalcija u krvi snizila ispod granice sigurnosti. Krv je
pokuavala ostati normalnom tako to je rastapala lijeenu kost.
Radi sigurnosti morala sam se igrati paratiroidnim injekcijama,
depresantima i ak s malo kalcijevog laktata na osnovi
promatranja iz sata u sat kako ne bih prela granicu grenja
nadraljivosti miia.
No taj mete vjerojatno je poremetio rad lijezda s
unutranjim izluivanjem, jer su se poele nenormalno ponaati i
juer sam iznenada dobila napadaj prije nego to sam mogla
uzeti depresant. Nije se slomila nijedna kost, ali mi je poslije
napadaja jedna lakatna kost bila neugodno savijena. Kad sam to
vidjela, gotovo sam dobila drugi napadaj.
Kad se kosti poinju savijati, vrijeme je da se prestane.
Vjerojatno sam malo pretjerala. ini se da u manjim kostima
nije ostalo gotovo nita minerala osim krute zdrave hrskavice.
Sada leim na krevetu i pijem mlijeko, pun s jajima i riblje ulje.
Sino sam matala o tanjuru dobre hrane, ali ne elim ustati i
izai iz kue dok opet dobro ne okotam. Hladionik mi je
nadohvat ruke. Moda su mi velike kosti jo tvrde, a moda i
nisu, ipak ne elim dobiti o noge i ravne tabane zbog jedne
obine veere.
Dragi, divno se zabavljam i eljela bih da si tu i da mi
zaviruje preko ramena i daje sarkastine primjedbe. Svaki
postupak je nagaanje koje se temelji na najsmionijim
dedukcijama, a svako se nagaanje pokazuje kao ispravno. Ako
120

nastavim ovom brzinom, kad ovo zavrim bit u daleko ispred

svih na mom podruju. Bit u jedan od najboljih razrokih
endokrinologa praktiara.
Nadam se da i ti uiva i da nalazi na stotine razbijenih
posuda i starih zuba.
Morala sam pogledati u prijanje biljeke i sada
kontroliram puls, razinu nadraljivosti, PH i tako dalje. Sada je
sedam sati i deset minuta. Uskoro u ti snimiti jo jednu plou.
Dovidenja, dra... *
Njen se glas zaustavi, a igla naleti na naljepnicu i pone grepsti
tekim drapajuim umom. Alec preokrene plou. Naljepnica na
drugoj strani bila je datirana tjedan dana poslije.
Helen je veselo govorila:
Halo, Alek. Proao je tjedan dana. Danas sam riskirala i
ustala. Opet leim na leima, s malom vrtoglavicom, ali
nesavijena.
Sjea li se kad je ono obelisk pao na mene? Loe su mi
namjestili ruku i ona je krivo srasla, s velikom vorugom na
mjestu gdje su se spojili slomljeni krajevi kosti. Ta je voruga
bila odlina kontrola broja kromosoma u tom procesu obnove.
Ako doe do prave regeneracije, voruga se mora znatno
smanjiti a spoj biti pravilniji, u skladu s genetskim predlokom
oblika ruke.
im sam pomislila na tu kontrolu, morala sam provjeriti.
Ne marei na opasnost da mi se svodovi na stopalima
izravnavaju, ustala sam i pola dizalom na drugi kat u
ordinaciju doktora Stantona te otila kroz punu ekaonicu u
njegovu ordinaciju, gdje sam odmah legla na stol za preglede.
Pregledavao je krajnike nekom djeaiu i razdraeno
rekao:
Moram vas zamoliti da priekate svoj red... Oh, pa to
je Hellen Berent. Doktorice Berent, ne biste smjeli zlorabiti svoj
profesionalni poloaj... Jeste li pri svijesti?
Nita mi nije rekla sam ljubazno elim samo
posuditi na tren va fluoroskop da pogledam jedan stari lom u
desnom ramenu.
Oh, razumijem rekao je mirkajui. Ali, zato
ste legli?
Alec, sjea li se da je taj mladi prilino bezazlen i
pokuava biti dostojanstven i ukoen kako bi to sakrio. Proli
121

put kad smo razgovarali i ti si priao one divne izmiljotine, na

njemu se vidjelo da misli kako smo pomalo udni ako ve ne
potpuno blesavi. Da sam mu rekla kako se bojim da e mi se
saviti noge, moda bi pozvao ambulantna kola da me odvezu.
Zato sam rekla:
Bojim se da sam uzbunila svoje paratiroidne lijezde.
One bijesne. To je samo trenutno stanje, ali moram se na kratko
vrijeme opustiti. Morali biste vidjeti moj indeks nadraljivosti!
Malo vie... i... ah... osjeam greve. Imate li moda malo
kurarea?
Gledao me kao da sam ga trenutak prije opalila vjealicom
za eire. Zatim je izvukao fluoroskop tako hitro da se gotovo
sruio pod njim, ukadrirao kosti moje ruke i izgurao me odatle
prije nego to sam mogla rei oh. Oigledno pomisao da bih
mogla dobiti napadaj u njegovoj ordinaciji nije probudila u
njemu profesionalnu znatielju.
Alec, kad sam vidjela te sjene kostiju, jedva sam se suzrala
da ne uasnem jadnog mladia ratnim pokliem. Poloila sam
jednu ruku do druge i nisam vidjela nikakve kvrge. Kosti su na
obje ruke bile potpuno iste.
To znai da stanice zadravaju vie genetskih predloaka
nego to im je potrebno. A potrebno im je samo malo poticaja da
bi obnovile ozlijeena mjesta prema specifikacijama.
Regeneracija je sigurno neiskoriteni potencijal tijela. Ne
razumijem zato. Ne moemo razvijati NEKORITENE
sposobnosti. Prirodno odabiranje djeluje samo u pitanjima
ivota i smrti u ovome evolucija vjerojatno nema udjela. To je
jednostavno sretni prekid sa stanjem fetalnog majmuna,
preostali komadi zaustavljenog razvoja.
Pitam se kako iroki predloak sadri pojedina stanica.
Mogu li iz ake izbiti novi prsti, iz zgloba nova aka, iz ramena
nova ruka? Gdje prestaje kontrola?
Taj je problem prirodan za podatke koje sada dobivam.
Slijedee zime, kad zavrim ovo smijeno pomlaivanje, bacit u
se na prouavanje regeneracije i pokuati izazvati rast novih
ruku kod amputiranih. Moda bismo mogla dobiti dotaciju od
drave, preko vojnog instituta za projektiranje umjetnih udova.
Napokon, nove e noge biti umjetni udovi koji e uiniti
nepotrebnim sve umjetne udove.
122

Ali, sve je to za slijedeu godinu. Ovog trenutka time se

mogu koristiti samo da bih ubrzala obnovu tkiva. Ako bih mogla
prevariti svoje stanice da se prebace na aktivnost embrionalne
razine, one bi ponovno rasle dovoljno brzo da odre unutranje
mehanizme u radu poslije zaista snanog drmusanja te otopine.
Morat u sve to dovoljno brzo pratiti tekuim proteinom... Ne,
ako budu tako brzo rasle, koristit e materijal iz raspadnutih
starih stanica. To bi moglo skratiti proces na nekoliko sati. A
nuklearna kontrola bi bila tako aktivna da bi idealno obnavljala
tkivo.
Razaranje i obnavljanje to se odvija istodobno. Posao kao i
svaki drugi.
Slijedea je faza obnavljanje razliitih mekih tkiva. Da mi
se toliko ne uri, uinila bih to u dva dugotrajna, spora
gladovanja na Gandijev nain, praktiki bez znanstvenih
pomagala. Sada moram poeti raditi. Uostalom, ploa je ve
puna, pa zbogom do slijedee ploe, kad god to bilo.
eljela bih da si ovdje.
On brzo skine plou i stavi drugu. Ova je bila snimljena samo s
jedne strane i nosila je datum 17. rujna, oko pedeset dana poslije.
Helen zapone govoriti bez ikakvog uvoda, a glas joj je bio
jasniji i udaljeniji, kao da govori metar dva od mikrofona.
Vrlo sam uznemirena, Alec. Dogodilo se neto vrlo udno.
Najprije da ti ispriam sve od poetka.
Kura gladovanja prola je odlino. Dakako, morala sam
biti kod kue i ne pokazivati se nikome dok opet ne budem
izgledala kako valja. Sada sam opet gotovo normalna i dobivam
oko pola kilograma dnevno. Postupak po metodi embrionalnog
stanja poticao je stanice da se zaista aktiviraju. ini se da se
obnavljaju po predloku za odrasle a ne po fetalnom predloku i
tako dobivam meso u ispravnim proporcijama a ne poput
divovskog djeteta.
Govorim nepovezano zbog toga to nastojim ukazati na ono
bitno. Ono bitno je preogromno a da bi se moglo lako izrei.
Naravno, poznato ti je da sam zapoela ovim
eksperimentiranjem samo zato da bih provjerila svoje teoretsko
poimanje metabolizma stanice. I najbolje postojee teorije tek su
nabaene, a moja su nagaanja nesigurna i tek pokuaji. Nikad
neu znati sigurno da li se moj pacijent oporavio zbog mog
123

naina lijeenja, unato tome to sam tako lijeila samu sebe

ili je samo psihosomatski reagirao na visinu mog honorara.
Pogrena se teorija najbolje ispravlja tako to se dovodi do
logikog apsurda i zatim njena glupost poslui kao klju za
pronalaenje poetne greke.
Recept: da bi se provjerile teorije o nekom procesu, valja
uzeti neutralan subjekt to jest mene i pokuati uspostaviti
specijalnu fazu tog procesa umjetnim sredstvima koje diktiraju
teorije. Neuspjeh e biti klju za reviziju teorija.
Mislila sam provesti drugu polovicu godinjeg odmora u
bolnici provjeravajui zapisnik eksperimenta i sretno piui
lanak o znaenju neuspjeha.
Da bih predusrela svaku nezgodu, spojila sam elektrinu
budilicu s diktafonom i telefonom. Ako budilicu ne budem
prepodeavala svakih pet sati, ona e izbaciti telefonsku
slualicu, a diktafon e pozvati hitnu pomo.
S unutranje strane ulaznih vrata pribila sam objanjenje i
upute za postupak u sluaju nude. Poslije svake faze
eksperimenta ponovno u napisati upute, kako bi odgovarale
novom stanju. Moto je: Budi spremna, Planiraj za svaku
mogunost. Kad god mi eksperiment eksplodira u lice, bit u na
to spremna.
Postojala je samo jedna mogunost koju nisam planirala.
Alec, upravo sam se pogledala u zrcalo. Jedino dobro
zrcalo nalazi se pred spavaonicom, ali sam propustila da se prije
u nj pogledam. Tjedan dana sam ljenarila itajui i spavajui
na poljskom krevetu i na naslonjau pokraj prozora. ini mi se
da sam jo ekala da neto krene pogrenim putom, ali se nita
nije dogaalo. Koa na rukama je oigledno bila drukija bez
oiljaka, uljeva, preplanulosti samo glatka ruiasta
prozirna koa i tako sam se naposljetku otila pogledati.
Zatim sam to usporedila s lijenikim pregledom. Te e
podatke nai zajedno s ostalim medicinskim biljekama. Alec,
imam osamnaest godina. Mlada sam koliko odrastao ovjek
moe biti mlad.
Zanima me kako se Aladin osjeao kad je glaao zaralu
lampu samo da je malo oisti. Sigurno iznenaen. Najupadljivija
karakteristika toga novog lica je njegov iznenaen izraz. Izgleda
iznenaeno iz svakog ugla, a ponekad izgleda blijedo i
prestraeno.
124

Prestraeno. Einstein nije bio prestraen kad je otkrio

relativitet, ali su s pomou njega ipak nainili bombu. Ne znam
kako bi se od ovog mogla nainiti bomba, ali ljudi su divlji i
nepredvidivi. Kako e reagirati kad prestanu starjeti? Ne znam,
ali nisam toliko nepromiljena da bih svijetu dala jo jednu
Pandorinu posudu. Najsigurnije je da sauvam tajnu dok se ti
vrati i tada emo sazvati tajni sastanak strunjaka da nas
savjetuju.
Ali to ako me moj znanac vidi na ulici kao
osamnaestogodinjakinju? to u mu rei?
Teko je biti praktian, dragi. Moja mata juri u svim
smjerovima. Zna li da ti se na tjemenu kosa prorjeuje? Za
dvije godine s tom e frizurom izgledati kao fratar.
Znam, znam, rei e da nije pravo da ti bude mlad dok su
svi ostali sijedi, ali to je pravo? Da bi bilo pravo svima, svatko
bi morao imati na raspolaganju to lijeenje besplatno. Svatko.
Kako da se to izvede, moemo prepustiti nekom ekonomistu. U
meuvremenu emo morati promijeniti imena i preseliti se u
Kaliforniju. Sigurno ne eli da te ljudi prepoznaju, a onda da se
pitaju tko sam ja. Sigurno ne eli izgledati dvaput stariji od
svoje ene i dopustiti da te ljudi smatraju i nazivaju zavodnikom
maloljetnica.
Laskanje ustranu, to je dovoljno korektno. Postupak je jo
opasan. Moe se nazvati pokusnim kuniem broj dva. To je
pravo. U hotelsku knjigu gostiju moemo se upisati kao G. Igpay
i supruga. Oprosti, Alec, skreem s teme. Zaista je teko biti
praktian.
Ako postupak izae iz laboratorijskih okvira i pone se
koristiti ako pomlaivanje postane neka vrst obavezne
vakcinacije protiv starenja to e biti dobro za ovjeanstvo.
To bi ak moglo pomoi evoluciji. Regeneracija e ukloniti
negativan utjecaj okoline, stare oiljke loeg odgoja, i dati
svakom ovjeku najbolji mogui organizam. Svijet pun onih koji
ne mogu starjeti postat e maraton prema zdravom duhu i
zdravom tijelu, s najduim moguim razdobljem razvoja za
ljude s najboljim kromosomima i najzdravijom porodinom
tradicijom.
Sada napokon mogu zadati udarac u korist evolucije.
Obino se nalazim na suprotnoj strani, borei se da spasim ivot
nekom pacijentu iji e potomci zadavati lijenicima glavobolje.
125

A pomisli na kulturnu evoluciju! Prvi put e se ljudi moi

koristiti svojim talentom za uenje onako kako se njime valja
sluiti, onako kako se njime trebalo koristiti od samog poetka:
neprekidni razvoj vjetine, i humora, i razumijevanja dok se
iskustvo slae sloj po sloj.
Nama su potrebni mislioci koji e imati vremena prokuhati
golemo akumulirano znanje u razumne dimenzije. To je hitan
posao i ne samo za genije i mi ostali morat emo pomoi
pri traenju zajednikih nazivnika. I obian specijalist e imati
vremena da vie naui, da sam donese neke zakljuke, da se
povee sa specijalistima srodnih podruja.
Uzmi kao primjer nas dvoje, lijep uzorak nepovezanih
specijalista. Ti bi mogao uiti neurologiju a ja antropologiju i
psihologiju i tada bismo mogli razgovarati istim jezikom. Bili
bismo dovoljno blizu da suraujemo bez mnogo rupa
apsolutnog neznanja i da piemo najdivnije knjige. Mogli
bismo ak... ah mi moemo ak
(Nastala je tiina, a zatim nesiguran smijeh.)
Zaboravila sam. Rekla sam Uzmi kao primjer nas
dvoje, kao da ve nismo primjer. Istraivanje e biti za druge
ljude. Ovo je za nas. To je ok. Smijeno smijeno kako me to
iznenadilo.
Ne bi to smjelo biti tako vano. Uostalom, ivot ovjeka
nalik je na ivot drugog ovjeka. Ostat emo isti ljudi na istom
poslu s vie vremena. Dovoljno vremena da gledamo kako
sekvoje rastu i promatramo sazrijevanje ovjeanstva. Dugo
vremena.
Ali vanjska strana osuene stanice ne razlikuje se mnogo
od unutranje. To je isti svijet, pun istih budalastih ljudskih bia.
I opet, evo me kako drem kao da me malo prije gotovo
pregazio kamion.
(Opet isti nesiguran smijeh.)
Sada ne mogu govoriti, Alec. Moram razmiljati.
Kad se ploa zaustavila, Alec je nekoliko minuta buljio kroz
prozor s rukama na leima, a zglobovi prstiju su mu pucketali i
blijedili od napora. Bila je to posljednja ploa, jedini klju rjeenja.
Treperenje u njenom glasu, izbor rijei, punili su njegovu duu
neizrecivom emocijom koja je nju bila obuzela. Bila je to gotovo
misao, pojam napola osjeao a napola vien, to lei na granici
logike.
126

Pred njegovim je oima uporno rasla vizija Keopsove

piramide, poludovrene, s robovima koji muno rade i umiru na
njenim kosinama.
Slijepo je zurio preko vrhova krovova grada ekajui ne
usuujui se silom potraiti objanjenje. Odjednom vizija pone
nestajati, a njegov duh odluta za drugim mislima. Negdje dolje, u
komaru zgrada, nalazila se Helen. Gdje?
Bezuspjeno. Rastavivi ukoene prste, Alec nacrta mali trokut
na omotnicu ploe da bi ga podsjetio kako piramida sadri neku vrst
rjeenja. Kad je to uinio, odjednom se sjeti da je Helen, kad bi bila
u nedoumici, rado zapisivala problem na papir dok bi razmiljala.
Na stolu u spavaonici nalazila se servijeta od bijelog papira, a
uz nju pepeljara s nekoliko opuaka. Servijeta je bila ista, ali je u
koari za otpatke naao dva zguvana lista papira i paljivo ih
izravnao na stolu.
Pisalo je Dragi Alec, a zatim su slijedile precrtane i
umrljane rijei. Dragi Alec pisalo je opet na sredini lista, a slova
su nesvjesno bila izraena u krasopisu. Ispod toga je bilo nekoliko
rkarija, a zatim surealistika skica zuba mudrosti s jasnim
tragovima zubarske obrade, kako lei bono u prednjem planu
pustinje. Pod skicom je bio potpis VRIJEME a kraj toga je
kritiki pisalo: Izvod: osamljeni i ravni pijesci prostiru se
daleko. rkarije i nejasni likovi i lica pokrivali su dno papira i
nastavljali se na slijedei. Usred njih bila je zapisana samo jedna
misao: Neto nije u redu.
To je bilo sve. Alec tupo savije dva papira i stavi ih u omotnicu
ploe. Zub i trokut. Bilo mi je smijeno, ali nije se mogao smijati.
Izvadi plou i pogleda je. Na prednjoj strani diska nalazila se jo
jedna koncentrina zvuna traka. Helen je ponovno koristila plou.
Igla je prela preko uske brazde i zapoela urezivati previe
odmaknuta prema sredini ploe kad je Helen ponovno ukljuila
ureaj za snimanje.
On stavi plou na aparat a iglu postavi rukom.
Dragi Alec, rado bih da si ovdje. Nisi tako dobar salonski
psiholog kao to bi to bila jedna ena, ali poznaje openito
ljudsku prirodu i uvijek zna objasniti njene neobine postupke.
Mislila sam da dobro tumaim ponaanje ljudi, ali veeras ne
mogu objasniti ni vlastito. Nije se dogodilo nita neugodna.
Samo, cijelog sam se dana ponaala kako nije moj obiaj i
mislim da je to simptom neega neeljenog.
127

Otila sam u grad da protegnem noge i opet vidim ljude i

bljetavilo svjetala. Promatrala sam fotografije pred jednim
kinom kad sam primijetila Lucy Hughes kako uri mimo mene s
paketom pod rukom.
Nisam se okrenula, ali ona me prepoznala i prila mi.
Pa to je Helen Berent! Mislila sam da si u Tibetu!
Okrenula sam se i pogledala je. Lucy, s njenim djejim
ponaanjem i enskom intuicijom. Lako sam joj se mogla
povjeriti, ali ona nije ena koja e uvati tajnu. Nisam nita
rekla. Samo sam gledala u nju onim praznim izrazom koji imam,
kako kae, kad razmiljam.
Pogledala me je i njene se oi rairie.
Pa vi ste premladi. Vi niste... Zaboga. Izvinjavam se.
Mislila sam da ste netko drugi. Smijeno, ali izgledate ista moja
prijateljica dok je bila mlaa, dakako. To je gotovo sablasno!
Poela sam otezati na zapadnjaki nain i uljudno
odgovorila, kako se pristoji neznancu, a ona je otila kimajui
glavom. Jadna Lucy!
Otila sam pogledati film. Zabrinjava me ono to se zatim
dogodilo. Ostala sam u kinu osam sati. Bio je to lo film, naivna
detektivska pria puna krvi, nasilja i ubojstava. Gledala sam ga
tri i pol puta. Ti esto daje kritike primjedbe na duevno
stanje ljudi koji se naslauju tom vrstom filmova spominje
rimske gladijatorske igre. Ne mogu se sjetiti kako to objanjava
a nuno mi je potrebno objanjenje. Kad je prestala posljednja
predstava kasno u no, vratila sam se kui taksijem. Vozio je
prebrzo, ali sam ipak stigla. U hladioniku je bilo neko meso
zaraeno botulusom, ali sam to odmah osjetila i bacila. Moram
biti vrlo paljiva. Ljudi su odvie nepaljivi. To prije nisam
zamjeivala, ali istina je.
Najbolje je da legnem i da pokuam zaspati.
Alec automatski skine plou i vrati je u omotnicu. Pogled mu
se zaustavi na nacrtanom trokutu, a njegove se ruke uspore i zastanu.
Dugo je gledao nepomino u nj piramide, grobnice kraljeva. Stara
religija, koja je uila da jedna ovjekova dua ivi u mumiji,
avetinjska iskra koja nestaje ako nestane ljudskog oblija. apat
besmrtnosti na zemlji. Keops koji troi nagomilana bogatstva
kraljevstva i bespomone ivote robova samo da bi grobnica titila
njegovo tijelo i gradi bijedno brdo od kamenja da se stoljea poslije
njega rugaju njegovom imenu. Nada i strah.
128

U nama postoje nikad dirnuti izvori ludila.

Alec odloi plou i prie prozoru. Smei toranj Kolumbijskoga
medicinskog centra nazirao se u daljini. Cornell Medical bio je u
predgrau, u Bellevue. Nada, ree Alec. Dok ima ivota, ima i
nade, i oporo se nasmije uzreici. Sada je znao to mora uiniti.
Okrenuo se od prozora i, uzevi telefonski imenik, otvorio stranicu
pod Bolnice.
Bila je veer. Deurni psihijatar ga je usluno otpratio
hodnikom.
Ne eli rei svoje ime. Dio njena kompleksa. Za nas
simptom, a za vas vrlo neugodno. Moda biste je lake pronali kad
bi imala neke karakteristine znakove. Mislim, oiljke ili slino.
Teko je nai nekoga bez ikakvog...
to joj je? upita Alec. Tjeskoba? Bojazan od stvari,
klica, od pada... ?
Istina, boji se. ak se i mene boji! Kae da imam klice.
Kae da sam nekompetentan. To je sve simptom nekoga drugog
straha, naravno. Ona se zapravo ne boji tih stvari. Kad uspijemo nai
onaj pravi potisnuti strah i objasnimo joj ga...
On odbaci Alecov prigovor: Nije razumno bojati se
malih stvari. Ona se ne boji tih malih opasnosti, No, potiskivanje...
Alec ga prekide malo otrim glasom.
Bojite li se smrti?
Ne mnogo. Tu nema pomoi i normalni se ljudi
navikavaju na tu pomisao, No, ona...
Pripadate li kojoj vjeri?
Vedanta. To nita ne znai. Njen stav u ovom sluaju je...
I mi moe doivjeti ivani slom! ree naglo Alec.
Gdje vi tu vidite potiskivanje? Vedanta, rekli ste?
Nezgodno je to je Helen previe racionalna!
Stali su.
Je li to ta soba?
Da, ree suho lijenik ne pokuavaju otvoriti vrata.
Ona jo sigurno spava. Pogleda na sat. Ne, sada e
se probuditi.
Droge ree Alec hladno. Pretpostavljam da ste je
psihoanalizirali i pokuali pronai njenu tegobu u doba kad ju je
majka lupila lilihipom, je li? Ili moda lijeenje okom da unitite
mo mate, zar ne?
Mladi psihijatar postane zlovoljan.
129

 Gospodine, mi znamo svoj posao. Sedativi i analiza, bez

njih bi ona vritala do iznemoglosti. Ona je odvie sumnjiava da bi
nam svjesno povjerila svoje tajne, ali pod skopolaminom ona misli
da je sredovjena ena. Koliko je to razumno? On s naporom vrati
svoju profesionalnu blagost.
Do sada nije mnogo rekla ali nadamo se da emo doznati
vie poslije slijedee kure. Dakako, kad bismo znali njenu obiteljsku
historiju, to bi nam neizmjerno pomoglo. Htjeli bismo razgovarati s
njenim ocem i majkom.
Uinit u sve to mogu da vam pomognem odgovori
Alec. Gdje ima ivota ima i nade, On se oporo nasmije
primjedbi koja izazove lijenikov otri profesionalni pogled. Mladi
ovjek stavi ruku na kvaku ravnoduna lica.
Moete ui i identificirati je. Pamtite, budite vrlo obazrivi
da je ne preplaite. On otvori vrata, odmakne se a zatim ue za
Alecom.
Helen je spavala na krevetu, a crna joj je kosa padala preko
jednog obraza. Izgledala je poput iznemogle devetnaestogodinje
djevojke, ali Alec nije vidio promjene. Ona je uvijek bila takva. To
je bila Helen.
Lijenik je blago pozove.
Gospoice... ah... Berent. Gospoice Berent. Helenino se
tijelo ukruti, ali ona ne otvori oi.
Odlazite ree sitnim glasom. Molim vas!
Ja sam doktor Marro ree umirujue mladi lijenik.
Kako da znam da ste lijenik? ree ona ne pokreui
se. Moda ste pobjegli i preobuku se u lijenika. Moda ste
paranoiar.
Nisam ja nitko drugi ree lijenik slegnuvi ramenima.
Ja sam samo doktor Marro. Kako vam to mogu dokazati ako ne
gledate u mene?
Sitan glas je zvuio kao recitiranje djeteta. Rekla je:
Ako ste lijenik, znate da me vaa prisutnost uznemirava.
Vi me ne elite uznemiravati i zato idite. Ona se potajno
nasmijei prema zidu. Molim vas, idite.
Zatim naglo zaplaena sjedne i pone ga gledati.
Nazvali ste me gospoicom Berent. Oh, Alec! Njene
se oi raire poput tamnih jezera na snjeno bijelom licu, a zatim se
skvri okrene lice prema zidu apui uz suho jecanje: Molim,
molim...
130

 Uzbuejete je, Berent ree psihijatar. alim, ali

morat ete otii.
To se moralo uiniti. Alec ovlai slinom suha usta i zatim jasno
i glasno, naglaujui svaki slog, ree:
Helen, draga, ti umire.
Na tren je zavladala udna tiina. Lijenik je gledao u njega
zapanjenim blijedim licem; zatim se pokrene pokuavajui ga
uhvatiti za ruku i traei glasom odgovarajui veseo ton.
Doite, Berent vi... sada moramo otii.
Alec udari svojom zgrenom akom u brbljavo blijedo lice.
Nije obraao panju na lijenika koji je pao. To je znailo samo da
e imati malo vremena a da ga nitko ne prekida. Helen se uurila u
drugom uglu kreveta i mucala ne-ne-ne-ne... bezizraajnim
glasom. Labavi teret psihijatrova tijela osloni se na njegovu nogu, a
zatim spuzne i pritisne prste na njegovim nogama.
Helen jasno je pozove Alec. Helen, ti umire. Ima
rak.
Ona odgovori ivotinjskim cviljenjem. Alec pogleda ustranu.
Blistavi bijeli zidovi poee se naginjati pod ludim uglovima. On
zatvori oi i pomisli na tamu i tiinu. Iznenada cviljenje prestade i
zauje se mucajui glas:
Ne, ja neu nikad um... Ne, neu.
Jest ree on tvrdo hoe. Tama se povlaila.
Alec otvori oi. Helen se okrenula i gledala ga. Na elu joj je izbila
bora uenja. Zar zbilja? upita djetinjasto.
Lice mu je bilo mokro, ali ga on ne pokua obrisati.
Da ustvrdi to je apsolutno sigurno. Rak, neizlijeivi
rak.
Rak mrmljala je ona udei se. Gdje?
On je spremio odgovor. Uzeo ga je iz anatomskog atlasa
jedno nepristupano mjesto, teko da se potvrdi ili odbaci, nemogue
za operaciju. Ree joj.
Ona je jedan tren razmiljala, a na licu joj se ocrtavala
zbunjenost.
Znai, ne mogu sprijeiti. Svejedno e se dogoditi. Sada
je tu. Odsutno je pogledala prema gore trljajui dlanom elo.
Koliko u jo ivjeti?
Vrlo je malen i zatvoren on nesigurno odmahne
rukom. Moda tek za deset-dvadeset godina.
131

Razmiljajui, ona ustade iz kreveta i pogleda kroz prozor.

Usne su joj se nabrale kao da zvidue.
Alec ju je gledao s uljudnim smijekom na usnama. Osjeao je
kako se teina lijenikova tijela odmie dok mu se razbistrivala
glava.
Stanice promrmlja Helen, a zatim iznenada povie
sama sebi. Naravno, ne! Ona se zahihoe i hihot je progovorio
njenim vlastitim toplim glasom iz kojeg je nestao piskavi ton straha.
Alec, nikad nee pogoditi to sam radila. Priekaj dok uje
ploe! Zadovoljno se smijala. Lov na divlje guske! Stidim se
pred tobom. I sve to nisam shvatila do sada.
to nisi shvatila, draga?
Lijenik se uzdigne na koljena i otpue. Helen se radosno
vrtjela.
Nisam shvatila da sve stanice mogu mutirati, ne samo
stanice-klice nego sve stanice. Ako se nastave razmnaati svaka
stanica s istom vjerojatnou mutacije a neke bi mutacije mogle
biti kancerozne, tada bi svatko... Izraunaj to za mene na
logaritamskom raunalu, dragi, s toliko milijuna stanica u tijelu, sa...
Ona je gledala mimo njega u novu pomisao, ali tada se njen
pogled usredotoi i postade meki.
Alec, izgleda tako umorno. Ne bi smio biti blijed poslije
tvog skitanja po... Magle u mislima nestade. Vidjela ga je.
Alec, pa ti si se vratio!
I sada ih vie nije razdvajao ni prostor ni vrijeme, a ona je bila
topla i iva u njegovim rukama, njukala mu obraz i hihotala mu se u
uho.
A ja ti tu drim predavanje o stanicama! Vjerojatno sam
bila luda.
uo je kako lijenik koraa hodnikom praen etom snanih
bolniara, ali nije na to obraao panju. Helen se vratila.

132

Arthur C. Clarke:

Tales from the White Hart:

Silence, Please!
Preveo Krsto Maurani

Prie iz Bijelog jelena - pria prva

Tiho, molim!
Kao to sam ve jednom negdje rekao, nitko nije bio dorastao
Harryju Purvisu, najslavnijem naklapalu Bijeloga jelena. U
njegovu svestranu naobrazbu nije moglo biti sumnje samo, gdje
ju je, doavola, stekao? I kako protumaiti familijarnost s kojom je
govorio o razliitim lanovima Kraljevskog Drutva? Moram
priznati, da mnogi nisu vjerovali ni jednoj jedinoj rijei koju bi
izgovorio. Meni se, pak, inilo da u tome pretjeruje, to sam neki dan
i prigovorio Billu Templu, moda malo preotro.
Uvijek si nabruen na Harryja kaem ja njemu ali
mora priznati, da je zabavan. A to je vie nego bi mnogi od nas
mogli rei za sebe.
A ako pritom misli na mene odbrusi Bili, bijesan to
mu je neki ameriki izdava odbio neke savreno ozbiljne prie pod
izgovorom da ga nisu uspjele nasmijati izii pa ponovi, ako se
usuuje. Tada je pogledao kroz prozor, vidio da meava jo
uvijek bjesni svom estinom, i bre-bolje dodao: Ne danas, neka
ti bude, ali svakako kad doe ljeto, ako se dogodi da to bude u
srijedu kad smo obojica ovdje. Jesi li za jo jednu rundu onog tvog
soka od ananasa?
Jesam, hvala rekoh. Jednoga u lijepog dana
zatraiti da ga pomijea s dinom, tek toliko da te zeznem. ini mi
133

se, da sam jedina osoba u Bijelome jelenu koja se sasvim dobro

osjea i bez dina.
Dalje nismo razgovarali, jer je ba u tom trenutku stigao
predmet razgovora. Mi o vuku... Naravno, to bi inae dolilo ulja na
vatru, ali kako je Harry doveo gosta, odluili smo da budemo dobri
deki.
Hej, narode ree Harry. Upoznajte mog prijatelja
Sollyja Blumberga. Najvei strunjak za filmske trikove u
Hollywoodu.
Budimo precizni, Harry ree Blumberg tuno, glasom
koji bi bolje pristajao iibanom panijelu. Ne u Hollywoodu.
Izvan Hollywooda.
Harry odmahne rukom.
Tim bolje po tebe. Solly je doao amo da ponudi svoj
talent britanskoj filmskoj industriji.
Zar britanska filmska industrija postoji? zainteresirao
se Solly. U studiju mi ba nisu izgledali previe sigurni u to.
Svakako, da postoji. tovie, ona cvjeta. Vlada je
zatrpava golemim porezima na zabavu i tako je odvode u bankrot, a
zatim je oivljava kojekakvim velikim olakicama. Tako mi to
radimo u ovoj zemlji. Hej, Drew, gdje je Knjiga gostiju? I daj nam
po jednu duplu. Solly je svata pretrpio u posljednje vrijeme, treba
mu okrepe.
Ako zanemarimo turoban izraz lica, Blumberg nije izgledao
kao ovjek koji je svata pretrpio u posljednje vrijeme. Nosio je vrlo
elegantno i skupo odijelo, a iljci njegova ovratnika od koulje
bijahu zakopani negdje oko polovice njegovih grudi. To je svakako
bilo uviavno, jer je tako pokrio skoro cijelu kravatu premda,
naalost, nije pokrio svu. Pitao sam se u emu je problem. Vrue
sam elio, da to ne budu opet protuamerike aktivnosti: bila bi to
crvena krpa pred nosom naeg kunog komunista, koji je upravo
prouavao ahovsku plou u oblinjem kutu.
Mi svi ispustimo suosjeajne zvuke, a John zlobno primijeti:
Moda e vam pomoi da nam ispriate svoje jade i tako
sebi olakate breme na dui. Bilo bi to divno osvjeenje da jednom
ujemo i nekog drugog kako pria.
Ne budi preskroman, Johne hitro ga prekine Harry.
Meni svakako nije dojadilo da i od tebe konano ujem koju priu.
134

Ali sumnjam da je Solly kadar sve to jo jednom proivjeti priajui

vam. Zar ne, stari moj?
Tako je uzdahne Solly. Ti im ispriaj.
(Znao sam, da e tako zavriti, apne mi John u uho.)
Gdje da ponem? upita Harry. Moda s onim, kad
je Lillian Ross dola da te intervjuira?
Bilo s ime, samo ne s time protrne Solly. Sve je
to, zapravo, poelo onda, kad smo krenuli sa serijom Kapetan
Zoom.
Kapetan Zoom? ree netko s prijetnjom u glasu.
Te se dvije rijei u ovim prostorijama smatraju psovkom.
Samo nam nemojte rei da ste vi odgovorni za to nemogue smee.
Deki, deki uskoi Harry svojim najmilozvunijim
glasom. Ne budimo pregrubi. Ne smijemo ba sve ocjenjivati
prema naim visokim kritikim standardima. A ljudi moraju
zaraivati svoju svakodnevnu koricu kruha, ne? Osim toga, milijuni
djece vole Kapetana Zooma. Sigurno ne elite da im skrite njihova
mala srca... a blagdani su tako blizu!
Ako zbilja vole Kapetana Zooma, radije bih im skrio
njihove male vratove.
Kako necivilizirane emocije! Moram ti se ispriati, Solly,
zbog nekih iz moga drutva. Nego, kako se zvala prva epizoda?
Kapetan Zoom i opasnost s Marsa.
Ah, da. Tako je. Kad je ve o tome rije, pade mi na
pamet: zato nas zapravo uvijek ugroava ba Mars? Rekao bih, da
je to sve zakuhao onaj Wells. Jednoga bi nas dana moglo zadesiti da
nas oni momci tue zbog klevete... i nai emo se u gadnoj kai,
osim ako nam uspije dokazati da su i Marsijanci jednako neotesani
prema nama.
Veseli me, to nisam vidio Opasnost s Marsa...
Ja jesam zajaue netko iz pozadine. Jo uvijek je
pokuavam zaboraviti.
... ali nas se sada ne tie sadraj. To je djelo trojice
gostiju krme u Wiltshire Boulevardu. Nitko ne zna da li je scenarij
ispao tako okast zato to su autori bili pod gasom, ili su se
naljoskali zato da se uzmognu suoiti s Opasnou. Ako vas to
zbunjuje, nema veze. Sollyjev je jedini posao bio da izvede filmske
trikove koje je zahtijevao reiser.
135

 Najprije je morao izgraditi Mars. Proveo je pola sata

itajui Osvajanje svemira, a onda je izradio crte kojega su stolari
pretvorili u prezrelu naranu koja lebdi ni u emu, okruenu
nevjerojatnim brojem zvijezda. To je bilo lako. Marsovski gradovi
ve nisu bili. Pokuajte zamisliti potpuno stranu arhitekturu koja
ipak ima smisla. Sumnjam da je to mogue; ako jest, netko je to
sigurno ve iskoristio ovdje, na Zemlji. Studio je konano sagradio
neto, to je pomalo podsjealo na bizantski stil obogaen idejama
arhitekta Franka Lloyda Wrighta. to nijedna vrata nisu vodila
nikamo nije uope bilo vano: glavno je bilo, da ima dovoljno
prostora za maevanje i kojekakvu akrobatiku prema zahtjevima
scenarija.
M-hm, maevanje. Evo vam civilizacije koja raspolae
atomskom energijom, zrakama smrti, svemirskim brodovima,
televizijom i slinim pametnim stvaricama, ali kad je trebalo da se
potuku Kapetan Zoom i zloesti vladar Klugg, sat bi se vratio
nekoliko stoljea unatrag. Gomile vojnika stoje lijevo i desno drei
u rukama smrtonosne pitolje sa zrakama smrti i ime sve ne, ali
nikad nita ne poduzimaju s njima. Ili skoro nikad. Katkada pljusak
iskara juri za Kapetanom Zoomom i spaljuje mu tur na hlaama.
Vjerojatno zato, to se zrake smrti kreu samo brzinom svjetlosti, pa
ih on lako nadtri.
Bilo kako bilo, ti su ukrasni pitolji ipak izazvali lijep
broj glavobolja. Smijeno je, koliko e vremena Hollywood potroiti
na siune pojedinosti u filmu koji je inae totalno smee. Producent
Kapetana Zooma imao je nekakvu slabost prema pitoljima na
smrtonosne zrake. Solly je konstruirao Model I, koji je izgledao
poput krianca bazuke i lumbarde. Bio je sasvim zadovoljan, a
zadovoljan je bio i producent, gotovo cijeli dan. A onda je velikan
uletio u studio kiptei od bijesa i nosei nekakvu jezivu spravu,
plastinu, ljubiastu, punu svakakve dugmadi, i lea, i polugica.
Vid' amo, Solly! uzrujavao se. To je moj mali kupio u
Supermarketu, zapravo dali su mu to uz kutiju kikirikija za reklamu,
ili tako neto. Aha, ako skupi deset poklopaca... Vrag ih nosi, bolji
su od naih, i rade!
I on pritisne polugicu, a tanki mlaz vode prostrijeli meu
kulise, mimo svemirskog broda Kapetana Zooma i ugasi cigaretu
koju je neki statist puio ba ispod Zabranjenog puenja. Ovaj se,
136

smoen, pojavi na zranoj ustavi broda, ljut, otkrije tko ga je smoio,

i brzo se povue, spominjui neto svoj Sindikat.
Solly je prouio pitolj sa zrakama smrti okom
strunjaka. Da, morao je priznati da je impresivniji od svega to je
sam dotad izradio. A zatim se povukao u svoju kancelariju obeavi
da e uiniti sve to je u njegovoj moi.
Model II je bio kompletan, zajedno s ugraenim
televizorom. U sluaju da Kapetana Zooma napadne kakav
hikoderm, valjalo mu je samo ukljuiti aparat, priekati da se ugriju
lampe, izabrati kanal, namjestiti finu regulaciju, izotriti sliku,
natimati horizontalnu i vertikalnu sinhronizaciju i pritisnuti
okida. Na svu sreu, Kapetan Zoom je bio ovjek nevjerojatno
hitrih reakcija.
Producenta je Model II impresionirao, pa je dopustio
proizvodnju. Vladar Klugg je dobio modificirani model, IIa.
Svakako ne bi bilo u redu, da protivnici imaju jednako oruje! Kako
ve rekoh, Pandemic Film je pazio na svaku sitnicu.
I sve je bilo dobro, u prvo vrijeme. Dok bi glumci
glumili, ako bi se to moglo za njih rei, trebalo je samo da naniane i
pritisnu obara, kao da se zbilja neto zbiva. Iskre i bljeskanje su
kasnije dodavali na negativ dva mala ovjeka u tamnoj komori, koju
su uvali stroe nego sam Fort Knox. To im je ilo od ruke sasvim
dobro, sve dok producenta nije poeo grickati crvi pretjerane
umjetnike savjesti.
Solly, rekao je, igrajui se plastinim uasem kojeg je
njegov sinak dobio u nagradnoj igri. Solly, ja bih ipak volio
pitolj, koji e neto raditi.
Solly se sagnuo na vrijeme tako da je mlaz vode proao
iznad njegove glave i pokropio portret Louelle Parsons. Neete
valjda opet pucati po svima, zajaukao je.
Neee, odgovorio je producent s oitim oklijevanjem u
glasu. Morat emo se zadovoljiti s onim, to imamo. On stane
prekapati po papirima na stolu, a onda mu se lice razvedri.
Evo, slijedeeg tjedna kreemo s epizodom br. 54:
'Robovi Ljudi Pueva'. E, vidi, Ljudi Puevi moraju imati
pitolje, ne, pa e zato...
Model III je Sollyju zadao mnogo glavobolje. Nisam
izostavio togod, ha, Solly? Dobro. Ne samo da je konstrukcija
137

morala biti sasvim nova, nego je i morala neto raditi. To je bio

izazov Sollyjevoj domiljatosti.
Model III je progutao mnogo vremena i rada. Na sreu,
Solly je poznavao jednog domiljatog tehniara koji mu je i prije
pomagao, tako da je zapravo on izumio Model III. (Nego to, on
je! ree Blumberg namrgoeno.) Princip je bio ovaj: mali, ali
izvanredno snani elektrini ventilator je proizvodio mlaz zraka u
koji se dodavalo najfiniji puder. Kad bi se tu spravu dobro
namjestilo, iz nje je izlazila impresivna zraka i ula bi se jo
impresivnija buka. Glumci su se tako bojali toga uda, da im je
gluma bila sasvim uvjerljiva.
Producent je bio zadovoljan puna tri dana. A onda ga
je, poput groma, pogodila neugodna misao.
Solly, rekao je, ovi vraji pitolji su predobri. Kapetan
Zoom nema anse protiv Ljudi Pueva. Moramo ga opskrbiti
neim boljim.
Tada je Solly shvatio to mu se dogodilo. Bio je uvuen u
trku u naoruanju.
Da, vidim, doli smo do Modela IV, zar ne? Kako je taj
funkcionirao? Aha, da, sjeam se. Bio je to acetilenski plamenik, a
ubacivale su se svakakve kemikalije, da bi plamen mijenjao boju.
Ah, morao sam spomenuti da je od epizode br. 60 nadalje bila je
to Propast na Deimosu studio s crno bijele tehnike preao na
Kmicacolor, to je otvorilo nove mogunosti. Ubacivanjem bakra ili
stroncija ili barija u plamen, moglo se dobiti boje po miloj volji.
Ako mislite da je producent bio konano zadovoljan, ne
poznajete Hollywood. Neka se cinici samo smiju kad se na ekranu
pojavi moto Ars Gratia Artis, neznalice. Pa zar bi fosili kao
Michelangelo, Rembrandt ili Tizian potroili toliko vremena, truda i
novaca u potrazi za perfekcijom koliko su to uinili efovi
Pandemic-filma? Sigurno ne.
Nije mi ni na kraj pameti da ustvrdim, kako se sjeam
svih Modela koje su Solly i njegov domiljati tehniar izradili tokom
snimanja serije. Bio je jedan koji je ispaljivao arene kolutove dima.
Bio je tu i visokofrekventni generator koji je proizvodio gorostasne,
ali sasvim bezopasne iskre. Bila i je tu i svinuta zraka, kojom se
pucalo iza ugla, a koju su izradili tako, da su mlaz vode osvjetljavali
iznutra, pa se to na naroiti nain reflektiralo... bilo je naroito
spektakularno u mraku. I tako smo doli do Modela br. 12.
138

 Model br. 13 ree Blumberg.

Pa naravno! Ba sam glup! Zar je mogao biti koji drugi
broj! Dakle, Model 13 zapravo i nije bio prijenosno oruje
premda su i neki drugi bili prijenosni samo uz pomo ogromnog
napora mate. To je trebalo biti dijaboliki ureaj instaliran na
Phobosu da bi se njime pokorilo Zemlju. Solly mi je, dodue,
objanjavao principe po kojima je trebao funkcionirati, ali ih moj
slabani um nije mogao zapamtiti... Konano, ta tko sam ja da se
usporeujem s intelektima sposobnim da smisle jednog Kapetana
Zooma? Ja vam samo mogu opisati to je zraka trebala raditi, ne i
kako. Dakle, zraka je trebala zapoeti lananu reakciju u atmosferi
naeg nesretnog planeta. to je trebalo izazvati spajanje duika i
kisika u atmosferi, a to je dalje trebalo izazvati rune posljedice po
ivot na Zemlji.
Ne znam moram li se veseliti ili alostiti to je Solly
prepustio rad na Modelu 13 svome talentiranom asistentu. Ispitivao
sam ga vrlo detaljno, ali mi nije znao rei nita osim da je stvar bila
visoka oko dva metra i izgledala kao krianac teleskopa od 200 ina
i protuavionskog topa, te da je bila puna elektronskih cijevi i da je
imala u sebi ogromni, divovski magnet. A sve je to trebalo proizvesti
bezopasni, ali spektakularni elektrini luk, kojega je opet onaj veliki
magnet trebao izobliiti u sve mile mogue oblike. Tako je to bar
opisao izumitelj, a nema razloga da mu ne vjerujemo.
Pukim sluajem, kao da se sama Sudbina umijeala u
igru, Solly nije bio u studiju kad su prvi put isprobali Model 13. Na
svoje veliko nezadovoljstvo, morao je ba na taj dan otputovati u
Meksiko. Ba si srekovi, Solly! Oekivao je, da e ga jedan njegov
prijatelj pozvati telefonom, a kad je poziv konano stigao, bilo je to
neto sasvim drugo!
Model 13 je bio, najblae reeno, uspjean. Hou rei,
funkcionirao je. Nitko ne zna to se zapravo dogodilo, ali, na svu
sreu, nitko nije poginuo, a vatrogasci su sprijeili da izgore i
susjedni studiji. Nevjerojatno, ali injenice govore! Model 13 je
trebao biti tobonji baca tobonjih zraka smrti a bio je pravi.
Neto je izilo iz projektora i prolo kroz zid studija kao da ga nema.
I zbilja ga koji trenutak kasnije nije bilo. Samo jedna velika golema
rupa, nagorena po rubovima. A onda se sruio krov . ..
Sollyjeva je jedina ansa da uspije uvjeriti ameriku
policiju u to, kako se dogodila neobjanjiva pogreka. Inae mu je
139

zdravije da ostane s ove strane granice. Jo dandanas Pentagon i

Komisija za atomsku energiju prekapaju po ruevini...
A to biste vi uradili da ste na Sollyjevu mjestu? Nevin
je, ali kako da to dokae? Bio bi se on i vratio, ali se sjetio kako je
jednom zaposlio ovjeka koji je agitirao za Hanryja Wallacea, tamo
jo 1948, a kako da to opravda? A povrh svega, Solly je sit Kapetana
Zooma. Evo ga zato ovdje. Moda netko zna za koju filmsku
kompaniju gdje bi se nalo posla za njega? Ali samo povijesni
filmovi, molim vas. Zakleo se da nee dotai nita modernije od luka
i strijele.

140

TELEKSOM IZ SVEMIRA

TELEKSOM IZ SVEMIRA

SVI PLANETI Sunevog sistema nastali su pred nekoliko

milijardi godina iz jedinstvenog protoplanetnog oblaka. Do
ovog zakljuka doli su znanstvenici Sovjetskog Saveza
poslije usporednog prouavanja kemijskog sastava Zemlje,
Mjeseca, Marsa i Merkura. Oni istiu da materijal koji su
sovjetske automatske stanice donijele s Mjeseca sadri iste
materije kao i Zemlja samo u drugim proporcijama. Prije
nekoliko milijardi godina Mjesec i Zemlja imali su slinu koru.
Znanstvenici objanjavaju da su razlike koje sada postoje
izmeu ova dva nebeska tijela u sastavu tla nastale zbog toga
jer je Mjesec izgubio mnoge sastojke zbog nedostatka
atmosfere. Mjesec je davno izgubio atmosferu jer je premale
mase da bi je mogao zadrati. Budui da ni povrina Merkura
nije zatiena atmosferom znanstvenici pretpostavljaju da ovaj
planet ima mnogo slinosti s Mjesecom. Marsova rijetka
atmosfera od ugljinog dioksida sadri i neto vodene pare, a
vode ima takoer i u povrinskim slojevima Marsa. Meutim, u
grubim crtama, sastav kore ovog planeta isti je kao na Zemlji,
Merkuru i Mjesecu. Ova analiza sovjetskih znanstvenika jo je
jedan prilog teorijama o formiranju Sunca i svih planeta iz
jednog praoblaka.
(D. M.)

141

SF
SEKCIJA
ARKZ
NARODNE
TEHNIKE

itajte Wellsa!
Odakle sve to? Sva ta buljooka
udovita, putnici kroz vrijeme,
prostor i dimenzije, androidi,
izvanzemaljske
civilizacije
i
kukcolika stvorenja? Nema sumnje
da su korijeni SF duboki, negdje od
prvih mitova i legendi. Da ne
kreemo ab ovo, zaustavimo se na
trenutak na djelima H. G. Wellsa,
Engleza, roenog 1866, u kojima su
se moda najjae iskristalizirali
motivi suvremene SF. No, da ne bi
bilo zabune: Wells nije pisao
iskljuivo djela sa SF tematikom
(uostalom, on taj termin nije ni
poznavao), ve je isto tako poznat i
kao pisac normalne realistike
knjievnosti i poznavaoci jednako
cijene oba oblika njegove proze. U
Wellsovo vrijeme jo se nije spustila
zavjesa izmeu SF i knjievnosti
glavnog toka.
U ovom kratkom i nepotpunom
prikazu osvrnut u se na etiri
Wellsova djela koja su umnogome

anticipirala neke od glavnih tema

kojima se poslije njega nastavila
baviti SF. To su Vremenski stroj
1895), Otok doktora Moreaua
(1896) Rat svjetova (1898), i Prvi
ljudi na Mjesecu (1901). Nadam se
da e ovaj napis ponukati itaoca koji
nije otprije poznavao Wellsova djela
da ih potrai.

VREMENSKI STROJ
Namjeravam istraiti
vrijeme
Tako svoje prijatelje obavjetava
Vremeplovac da je spreman uputiti se
u budunost. Wells je uistinu prvi
pisac koji je u SF uveo pojam
vremenskog
stroja.
Svjestan
znanstvenih
komplikacija
pri
objanjavanju vremenskog putovanja,
Wells ih elegantno zaobilazi i
upuuje svog junaka u 802.701.
godinu, gdje on nailazi na neku vrstu
Edenskog vrta naseljenog lijepim,
veselim i pomalo dekadentnim
Elojima (koji su opisani u tipinom
obliku za ukus fin de siecleu). No,
nije sve tako savreno kako se
Vremeplovcu ini, jer uskoro se
sukobljava s Morlocima, biima iz
podzemlja, koji su istovremeno i
sluge i gospodari Eloja. Vremeplovac
(zapravo Wells) spekulira o ideji
evolucije i pokuava tu podjelu

142

se objasniti i marksistikim
tumaenjem. Vremeplovac se zatim
upuuje jo dalje u budunost i
slijede prekrasni i dojmljivi opisi
kraja svijeta, daleke budunosti bez
ivih bia, gdje Vremeplovac
promatra crno nebo bez zvijezda na
obali hladnog mora. Vremenski
stroj kompleksno je djelo po
tematskim elementima i vjeto
napisana, matovita i impresivna
cjelina.

OTOK DOKTORA
MOREAUA
Zar mi nismo Ljudi?
U svojem nastojanju da bude jednak
bogu (ili bogovima), ovjek se
odluio da i sam postane stvaralac
ivog bia koje e mu sluiti. No, to
je drzak pokuaj, i kao po pravilu ta
se stvorenja okreu protiv svog
stvoritelja
(vidi
lanak
K.
Maurania
u
prvom
broju
Siriusa). Istu shemu primjenjuje i
Wells u svojem romanu, u kojem
Moreau
pokuava
kirurkim
zahvatima od ivotinja nainiti
ljude. Prendick, glavni lik, nae se
nakon brodoloma na nekom
pacifikom otoiu i upoznavi ta
stvorenja hvata ga strah od pomisli
da su to ljudi koje je Moreau
pretvorio u ivotinje. Ubrzo biva
razuvjeren, a stvorenja sve jae
pokazuju svoju pravu prirodu.

Na kraju Moreau strada i Prendick se

nae sam, okruen tim stvorenjima,
od kojih su mu neka prijateljski
naklonjena, a druga ga mrze i ele
ubiti. Ali on se uspijeva spasiti i
ponovo se nae u vlastitoj sredini; s
vremenom poinje otkrivati tragove
ivotinjskog u svojim zemljacima...
Otok
doktora
Moreaua
pesimistina je pria, koja postavlja
neka pitanja o ovjekovoj prirodi i
njegovu mjestu u evoluciji (to je
inae tema koja okupira Wellsa).

RAT SVJETOVA
Marsijanci dolaze!
Nakon ovog su se upozorenja
stanovnici New Yorka razbjeali u
panici kad je Orson Welles izveo
adaptaciju Wellsova romana na
radiju. BO: buljooko udovite
moglo bi se rei da je Wells
poprilino kriv za kasniju poplavu
(uglavnom stupidnih) izmiljotina o
stanovnicima drugih svjetova koji
nastoje pokoriti Zemlju, a njene
stanovnike jednostavno pojesti. Rat
svjetova pisan je tehnikom koja je
umnogome karakteristina za filmski
oblik pripovijedanja.
Wellsovi
su
Marsijanci
visokointeligentna i krajnje okrutna
stvorenja, koja bez po muke are i
pale Engleskom na svom putu prema
Londonu. Nekima se to ini dobrim,

143

jer smatraju kako e na ivotu ostati

samo najsposobniji da preive i koji
e zatim nastaviti borbu protiv
osvajaa. Prije nego to se to dogodi
Marsijanci ve stradaju, jer ih
savladaju zemaljski mikroorganizmi,
na koje oni nisu navikli. Zemlja je
spaena, a ovjeanstvo je nauilo
da se vie ne smije zavaravati
lanom pomisli da je jedino u
svemiru.

PRVI LJUDI
NA MJESECU
Ono to smo prvo vidjeli
bio je divlji i pusti krajolik
Wells nije prvi koji je putovao
na Mjesec i opisao njegove
stanovnike. Ali je Wellsov opis
kastinskog drutva u kojem ive
Seleniti i itavoga ekolokog
lunarnog sistema jedinstven i
prethodi nekim kasnijim djelima
(Vrli novi svijet A. Huxleya,
npr.).
Glavni lik, Bedford, upoznaje se
sa znanstvenikom Cavorom, koji ga
nagovori da se otpute na Mjesec u
letjelici
izraenoj
od
antigravitacionog materijala (tu je
izmiljotinu
Wellsu
jako
predbacivao Verne). Naavi se na
Mjesecu putnici ubrzo otkrivaju da
je naseljen razumnim kukcolikim
Selenitima, koji ih odvode u svoje
podmjeseeve nastambe. Dolazi do
sukoba i Bedford uspijeva pobjei.
Putujui kroz bezdan svemira, on
razmilja o svojoj beznaajnosti u
itavom tom beskraju.

No, dokopa se Zemlje i nakon

nekoliko mjeseci uspijeva uloviti
emisije koje s Mjeseca alje Cavor,
koji u svojim izvjetajima (nadajui
se da ga netko na Zemlji slua)
opisuje selenitsko drutvo i njihovu
podijeljenost na kaste. Dolazi do
susreta s Velikim Lunarom, koji,
kako se ini, ima namjeru izvriti
invaziju na Zemlju. Tada se emisije
prekidaju jer su Seleniti otkrili
Cavorov odailja i odvukli ga u
tamu podzemlja... Uz nesumnjive
kvalitete uspjenoga i zabavnoga
djela taj roman posjeduje i fine
nijanse satire u maniri Swifta.
Goran Paveli
NAPOMENA: svi ovi romani
prevedeni su na na jezik, kao i velik
broj ostalih Wellsovih djela.

UPUTNA LITERATURA
O WELLSU:
The Early H. G. Wells,
Bernard Bergonzi,
Manchechester University
Press,
Darko Suvin: Od Lukijana
do Lunjika,
Epoha, Zgb, 1965.
Kagarlicki: Realizam i
fantastika,
Andromeda, Bgd, 1976.

144

IZ SADRAJA IDUEG BROJA SIRIUSA:

Miller: RTVOVANI
Nasljednici Vikinga u dalekoj budunosti doveli su na
Mars ljude, ti su doveli druge ljude. Naseobina na crvenoj
planeti postaje golemo radilite. Uvjeti rada su neljudski.
Pitanje svrhe golemih rtava ostaje otvoreno...
Aldiss: EKVATOR
Pripovijetka
je
kriminalistiko-pijunsko-ljubavna
znanstvena fantastika: anr SF koji se prvi put pojavljuje u
Siriusu. Napeta i uzbudljiva fabula sagraena je oko
zemaljske naseobine doljaka iz svemirskih prostranstava.
Lem: TRAGEDIJA STROJEVA ZA PRANJE RUBLJA
Duhoviti nain pisanja poznatog poljskog autora u ovoj je
pripovijetki dobio krila: razmahao se do savrenstva bavei
se temom kuanskih strojeva, ne zaobilazei pri tom
apsurde koje sa sobom donosi njihovo reklamiranje.

145