DOIVLJAJ VLASTITOG TIJELA I SEKSUALNOST U ADOLESCENATA S MOTORIKIM

OTEENJIMA

Jedna od specifinosti razvoja i ivota adolescenta s motorikim oteenjima jest u tome to su,
za razliku od svojih vrnjaka bez oteenja, znatno ovisniji o obitelji i/ili instituciji te openito o
tuoj njezi i pomoi. To moe onemoguiti ili oteati prepoznavanje i zadovoljenje potreba za
privatnou, bliskou, obrazovanou na podruju seksualnosti te potreba za razvijanjem
bliskosti, a kasnije i intimnih partnerskih veza. Osobe s raznim oteenjima u adolescenciji jo
vie postaju odbaeni od strane drugih. Njihovo samo odrastanje, utjecaj roditelja, mjesto
njihova boravka(dom ili s obitelji) znatno utjeu na svijest njih samih o svojoj seksualnosti.
Istraivanja su pokazala da osobe koje su odrasle uz roditeljsku skrb jasnije percepiraju neke
stvari, imaju jasniju sliku o sebi, vie prihvaaju sebe upravo zbog te roditeljske ljubavi. Mladim
osobama slika o tijelu postaje jednaka njihovom vlastitom identitetu, jer ono kako izgledam
jednako je onome tko sam zapravo ja. Fiziki izgled postaje temelj na kojem se gradi identitet,
ali i odnosi s drugima oko sebe.
Problemom socijalne komparacije1 u svojem istraivanju bavio se orluki (2006.), usporeujui
samopoimanje adolescenata redovne srednje kole i adolescente s tjelesnim invaliditetom u dobi
od 17 do 19. godine. Rezultati istraivanja pokazali su da postoje znaajne razlike izmeu ovih
dviju skupina adolescenata s obzirom na tri dimenzije samopoimanja: stupanj afektivne
harmonije pojedinca, nain prilagodbe pojedinca vlastitom tijelu i njegovim granicama te
psihopatoloku prilagodbu.
Specifinosti ivota osoba s oteenjima jesu njihova ovisnost o drugima, nepostojanje
privatnosti. Njihova socijalizacija najee se odvija u obiteljskom domu ili specijalziranim
ustanovama. Doivljaj je tijela u centru adolescentova doivljavanja samopotovanja, tijelo je
1 Pod socijalnom komparacijom podrazumijevamo sloeni kognitivnoemocionalni proces u kojem pojedinac, na
osnovi nekog kriterija, kao to su sposobnosti, vjetine, miljenja i stavovi drugih ljudi, donosi sud o vlastitim
sposobnostima, stavovima i osobinama. To je proces obrade podataka o drugim osobama u odnosu sa samim sobom
(Wood, 1996., prema Locke, 2005.). Suvremena istraivanja upuuju na to da se proces socijalne komparacije odvija
u dva smjera, odnosno, dimenzije: vertikalnoj i horizontalnoj. Horizontalna dimenzije ukljuuje komparaciju na
temelju solidarnosti, pristupanosti i zajednitva, dok vertikalna dimenzija obuhvaa komparaciju temeljenu na
statusu i dominaciji pojedinca.

doivljeno kao socijalno istaknuto, nusluno, nedovreno no takoer je i doivljeno kao

cjelina adolescentovog samopoimanja (Blum, 1982.). Mladi s invaliditetom u pravilu su
percipirani kao fiziki manje atraktivni i poeljni kao partneri, a njihova okolina nerijetko porie,
reducira ili regulira njihov potencijal i potrebu izraavanja seksualnosti. Poricanje seksualnosti
kod osoba s invaliditetom nije, meutim, specifino samo za razdoblje mladenatva, ve je
prisutno u svim dobnim skupinama osoba s invaliditetom.2
Vlada miljenje da su mladi s tjelesnim invaliditetom aseksualna bia te kako bi im se trebalo
zabraniti svaka vrsta seksualnog djelovanja. Pojedinci se zalau i za sterilnost takvih osoba.
Mitovi o seksualnosti mladih s invaliditetom, i openito, odraslih osoba s invaliditetom,
sugeriraju tri osnovne vrste predodbi (Talepporos i McCabe, 2001., prema Priestley, 2003.):
1. Predodba o osobi s invaliditetom kao potpuno aseksualnoj
2. Predodba o osobi s invaliditetom kao seksualno ugroavajuoj
3. Predodba o osobi s invaliditetom kao neosporno heteroseksualnoj
Opasnosti izostanka educiranosti na podruju seksualnosti za mladu su osobu s invaliditetom (ali
i za svaku mladu osobu openito) ozbiljne i mogu rezultirati strahom i osjeajem srama,
neprihvatljivim seksualnim ponaanjem, ismijavanjem od strane okoline, neplaniranom
trudnoom, spolno prenosivim bolestima. Daljnji rizici mogu ukljuivati ak i neprepoznavanje i
podravanje eksploatacije i razliitih oblika zlostavljanja osobe s invaliditetom, budui ona nije u
mogunosti razumjeti to joj se dogaa (Ballan, 2001.;Hibbard i sur., 2007.).
Bazirajui svoje istraivanje na socijalnom modelu pristupa osobama s invaliditetom Brown i
Russell ispitivali su kako je seksualno zdravlje i seksualni ivot osoba s invaliditetom (engl. tzv.
sexual well-being) prema miljenju njih samih, percipirano od strane strunjaka pomagaa koji
se nalaze u poziciji da budu ili facilitatori ili osporavatelji tog prava (Brown i Russell, 2005.).
Rezultati istraivanja pokazuju da je seksualnost neosporno vana u ivotu osoba s invaliditetom,
ali da nije toliko usmjerena fizikim aspektima, koliko intimnosti, emocionalnom doivljaju.
Istraivanja pokazuju da osobe s invaliditetom svoj odnos s partnerom u velikoj mjeri opisuju
2 Laklija, Maja: Doivljaj vlastitoga tijela i seksualnost adolescenata s motorikim
oteenjem, u:Ljetopis socijalnog rada, Zagreb, 2007., str. 8.

kroz termine intimnost, ljubav i druenje, dok jedan dio ispitanika ne vjeruje da e ikada nai
partnera. Vienje seksualnosti, (Earle, 2001., prema Brown i Russell, 2005.) dakle, osim fizikog
aspekta ukljuuje i toplinu, prihvaanje, zabavu, zadovoljstvo, privlanost, ljubav, matanje
osjeajnost, podrku i druenje te ak niti ne mora obvezno ukljuivati seksualnost u terminima
fizikog seksualnog openja. Istraivanje je takoer ukazalo na postojanje raskoraka izmeu
prava osoba s invaliditetom na seksualnost i stupnja podrke koju primaju od organizacija i
strunjaka kada to pravo ele ostvariti. Korisnici se, naime esto susreu s nerazumijevanjem,
predrasudama koje u njima izazivaju osjeaj straha i srama (Brown i Russell, 2005.; Nocon i
Pleace, 1997.)