SUSTAVNA SUSTAVNO

PRVI DIO

SAETAK SAETKA

SAINT SIMON I AUGUSTE COMTE

Uvod
SOCIOLOKE KONCEPCIJE U SAINT SIMONOVIM DJELIMA
Veina sociologa dri Augustea Comtea tvorcem sociologije, no neposredno se za
njega vee Saint- Simon kao ljudsko vrelo genijalnih ideja koje je kasnije
sistematizirao Comte. Neki ih spajaju zajedno, a od Durkheima potjee shvaanje
da je upravo Saint-Simon osniva sociologije. Drutvena problematika je osnovna
sfera Saint-Simonovih preokupacija, a njegov aspekt u tumaenju drutvenih
pojava je oduvijek vie naginjao prema mehanicizmu i biologizmu (vie u
metodolokom nego sadrajnom smislu) nego pravilnom sociolokom aspektu, no
ipak mu je oduvijek bila nepoznata organska teorija. Po Engelsu, Saint- Simonovo
uenje u sebi sadri sve misli kasnijih socijalista.
1. SAINT- SIMONOV POJAM SOCIJALNE FIZIOLOGIJE
Saint- Simon je formirao i definirao socijalnu fiziologiju kao nauku o ne samo
industrijskom ivotu, ve i o opem, globalnom ivotu, gdje su individualni ivoti
samo tokii i gdje se naglasak stavlja na ljudsku akciju. Socijalna fiziologija tj.
sociologija nije nastala prije zbog konstantnih borbi izmeu organa i socijalnog
tijela koja je ometala drutvo da fiksira zajednike ciljeve, tvrdi Saint- Simon.
On je odredio socijalnu fiziologiju pozitivistiki, tj. kao zasnovanu na injenicama,
i filozofski, tj. zasnovanu na danom sistemu ideja.
Saint-Simon je isticao potrebu metode a posteriori u spoznavanju drutvenih
fenomena. Saint-Simonov pozitivizam, za razliku od Comteovog, je predstavljao
metodu za bolje upoznavanje drutvenih pojava jer nije bio sveden na
potvrivanje postojeeg reda injenica ve na prouavanje i upoznavanje
konkretnih drutvenih fenomena.
2. KATEGORIJA DRUTVA I SOCIJALNOG SISTEMA
Drutvo je kontinuirani proces po Saint-Simonu, ono je jedinstvo ljudi u kome se
oni posveuju zajednikim ciljevima. Proces drutvenog ivota je rezultat
djelovanja meusobno povezanih individuuma, tako da su djelovanja, psihologija i
priroda svakog pojedinca determinirani prirodom drutvene cjeline. Takoer,
Saint- Simon vidi drutvo kao totalni drutveni fenomen, kroz pojam socijalnog
sistema i djelovanja intelektualnog i materijalnog, industrijskog, privrednog itd, ...

3. POJAM DRUTVENE STRUKTURE I ODNOS POJEDINIH FAKTORA U

STRUKTURIRANJU
DRUTVA

Saint-Simon je rekao da je baza itavog drutva i itave misli materijalna

produkcija, podjela rada i vlasnitvo , i po tome je blizak Marxu.
Istie vanost procesa proizvodnje, rada i odnosa vlasnitva kao temelje na
kojima drutvo stoji, no i dalje tvrdi da je socijalni sistem samo aplikacija sistema
ideja. Njegov pojam drutvene strukture ne moe se postaviti na etikim ili
psiholokim, a ni spiritualistikim faktorima, nego kod njega nalazimo jedinstvo
svih tih faktora. Produkcija je kod Saint-Simona u isto vrijeme ekonomska,
intelektualna i moralna. Ljudi kao stvaralaka bia stvaraju drutvo, a drutvo
stvara odreene ljudske karaktere.
4. POJAM DRUTVENOG RAZVITKA I IDEJA PROGRESA
Zakon progresa po Saint Simonu je osnovni zakon koji se provlai kroz itavu
povijest kao apsolutna nunost, a koju karakterizira promjenljiva linija. On
prihvaa ideju drutvenog razvitka kao smjenu dviju epoha kritike i organske.
Organsku epohu karakterizira socijalno jedinstvo i relativna harmonija izmeu
drutvenih klasa, a kritiku epohu socijalna razjedinjenost i sukob drutvenih
klasa. Svrha samog progresa je ope dobro, ukidanje eksploatacije ovjeka nad
ovjekom te slobodno razvijanje duhovnih i materijalnih potencija svakog
posebnog lana drutva.
5. POKRETAKE SILE POVIJESNIH KRETANJA?
Saint-Simon na razliitim mjestima istie socijalne, emotivne, proizvodne i
bioloke elemente kao pokretake sile povijesnih kretanja, bez rangiranja.
On posebno velia industrijsku proizvodnju i vlasniki odnos, traei vezu
razvitka industrije s intelektualnim razvojem, smatrajui i sam razvitak industrije
rezultatom intelektualnog razvoja te ga to dovodi do zakljuka da je osnovni
faktor povijesnog kretanja znanje, idejna sila. Filozofija je pokreta ljudske
povijesti, miljenje filozofa.
...
6. SAINT SIMONOV POJAM KLASE
Saint-Simon je podijelio naciju na klasu vlasnika i klasu ne vlasnika.
Onaj dio koji sudjeluje u proizvodnji je industrijska klasa, radni dio drutva, a onaj
koji ne sudjeluje zove se neradnom klasom. Industrijska klasa je brojnija i bitnija
od svih drugih ujedinjenih klasa. Industrijalci tj. proizvoai sainjavaju 3
temeljna stalea : zemljoradnici, tvorniari i trgovci, zatim umjetnici, uenjaci;
stale radnika koji se bavi poljodjelstvom i stale tvorniara i trgovaca. U neradnu
klasu spada plemstvo, sudstvo, teolozi, buroazija i metafiziari.

7.SAINT-SIMONOV POGLED NA REVOLUCIJU

aint-Simon je pozdravio pobjedu buroazije u revoluciji, ali je isto tako u svojim
djelima izrazio razoaranje i nezadovoljstvo s neradnim dijelom buroazije, te
2

istodobno veliao radni dio drutva. Po Saint-Simonu revolucija je pogodno orue

za obaranje nevaljalog poretka, vlasti parazita, ali ne i kao valjano sredstvo za
izgradnju novog sistema. Miroljubiva sredstva su jedina koja se mogu upotrijebiti
za postavljanje vrstog poretka. Moglo bi se zakljuiti da Saint-Simon nije naelno
odbacivao revoluciju kao sredstvo za razrjeavanje klasnih proturjenosti, nego je
samo razmatrao prihvaanja ili odbacivanja revolucije u vezi s konkretnim
klasnim odnosima. Kod smaknua parazitske vlade, proizvode i mo bi se trebalo
dat industrijskoj klasi, te ako se ciljevi cijelog drutva mogu postii kompromisom
izmeu zavaenih klasa i odgovarajuim reformama, onda je to po Saint-Simonu
najbolji put, no ukoliko je te to neefikasno sredstvo, Saint-Simon ne iskljuuje
upotrebu sile tj. revolucionarnih sredstava.
8. RELACIJA KATEGORIJA DRAVE I DRUTVA
SS vidi dravu kao posebni aparat koji slui jednom djelu drutva da druge
dijelove dri u potlaenom poloaju, klasu parazita dri radni dio drutva. On
direktno s tim miljenjem napada i posebne institucije pomou kojih se odrava
vlast. Razlikuje stanje dravnosti gdje ljudi vladaju nad ljudima i stanje
drutvenosti gdje ljudi vladaju stvarima. Izlaz iz stanja dravnosti u stanje
drutvenosti se po njemu moe postii kroz potiskivanje vladanja i prihvaanje
upravnih djelatnosti kao osnovnih.
Sistemu vladanja odgovara podjela drutva na klase, a sistemu upravljanja, koji
se odlikuje sa spontanou, kooperacijom i kolaboracijom, postojanje samo jedne
klase, drutva radnika bez parazita.
9. SAINT-SIMONOV UTOPIJSKI SOCJALIZAM
Glorifikacija industrijskog drutva kod SS-a se moe sagledati i kao
samopotvrivanje i kapitalistikog i socijalistikog sistema, poto se oba
drutvena sklopa zasnivaju na industrijskoj proizvodnji.
Argumenti koji stoje uz to da je SS negirao kapitalistiki sistem i teio ka
stvaranju socijalizma su ti da je kritizirao samo parazitsko drutvo, uzdizao
koncept drutva bez klasa, smatrao da ekonomskom proizvodnjom treba
upravljati radni dio drutva, traio da se uvede princip nagraivanja prema radu,
ukidanje eksploatacije i dr. , ali s druge strane nije sagledao potrebu ukidanja
privatnog vlasnitva, nije dosljedno izveo ideju o nestajanju klasa i sagledao
karakter proleterijata u procesu proizvodnje i njegovu ulogu u smjeni drutvenih
sistema...
Bez obzira na vie proturjenosti kod SS-a, uoava se ve pristranost k ideji
socijalizma.

10. ZAKLJUAK
Uzevi u obzir sve elemente sociolokog karaktera, SS se bez sumnje moe
smatrati ocem sociologije jer je u svojim djelima, iako u nerazvijenom obliku,
obradio sve elemente znaajne za formiranje sociologije kao posebne drutvene
3

nauke. Suprotstavljao se metodi a priori, koja je dugo vremena bila

karakteristina za europsku misao, ukazao je na potrebu razvijanja pozitivistike
metode, konkretno socijalnoj fiziologiji, njegovoj sociologiji. Uoio je distinkciju
izmeu kategorija drave i drutva, uoio fenomen drutvenog sistema i njegovu
promjenu kroz povijest, obradio je pojam strukture i dinamike drutva, uvidio
distinkciju izmeu dve suprotne klase u drutvu : klase neradnika i klase
proizvoaa te vanost nunosti preobrazbe takvog eksploatacijskog drutva u
drutvo proizvoaa. Zbog svih tih navedenih i ostalih nenavedenih elemenata
sociolokog karaktera, SS se bez sumnje moe smatrati ocem sociologije

Auguste Comte
1. MJESTO AUGUSTEA COMTEA U SOCIOLOGIJI
Za ime francuskog sociologa Augustea Comtea vezan je nastanak pozitivistikog
smjera u filozofiji te stvaranje imena za novu drutvenu nauku sociologiju.
Kombinacija ideje determinizma i progresa ljudskog duha je centralna koncepcija
Comteove sociologije.
2. IVOT I DJELA AUGUSTEA COMTEA
Dogaaj koji je svakako snano utjecao na smjer Comteovih sociolokih
koncepcija, bilo je povezivanje sa Saint-Simonom, s kojim je iako isprva u dobrim i
produktivnom odnosu, kasnije izgubio dodir zbog sukoba. Svoje teorijske stavove
A. Comte je iznio u svom kapitalnom djelu Kurs pozitivne filozofije u kojem
pokazuje nunost socijalne reorganizacije i konstituiranja jedne socijalne nauke.
3. POZITIVNA FILOZOFIJA I SOCIOLOIJA I REORGANIZACIJA DRUTVA
Centralna Comteova ideja je ostvarenje novoga drutvenog poretka koji bi se
temeljio na pozitivnoj filozofiji.
Veina sociologa i filozofa naziva Comtea socijalnim reformatorom.
A po njemu, da bi se reformiralo, treba imati znanje da bi se predvidjelo, a
predvidjeti da bi se djelovalo. Comte smatra da se politika i socijalna kriza
njegovog vremena, koju on oznaava kao intelektualnu krizu, moe rijeiti samo
reformacijom miljenja, stvaranjem duhovnog jedinstva.
Comteovu teoriju o slijedu ljudske povijesti tvore tri velika meusobno razliita
stupnja: teoloki, metafiziki i pozitivni.

SOCIOLOKE KONCEPCIJE AUGUSTEA COMTEA

1. DEFINICIJA SOCIOLOGIJE, PITANJE NJENOG PREDMETA
Comte je sociologiju iz poetka nazivao socijalnom fizikom, tek od etvrtog
sveska Kursa pozitivne filozofije je poeo upotrebljavati izraz sociologija, koji se
odrao i do danas. Comte razlikuje dva podruja (predmeta) sociologije:
4

socijalnu statiku i socijalnu dinamiku, pri emu ta podjela odgovara i pojmu

reda i progresa. Po samoj definiciji, sociologija mu je svaka pojava s dvostrukog
aspekta, to jest s aspekta njene harmonije s pojavom u ijem sklopu egzistira, i
aspekta njene povezanosti s ranijim i kasnijim stanjem ljudskog razvoja.
2. METODOLOKA KONCEPCIJA AUGUSTEA COMTEA
Pojam pozitivan znai realan, nasuprot hermetian. Korisno i jalovo, izvjesno i
nerazgovijetno, precizno i nejasno, sve su to kontrasti kojima se moe doarat bit
pozitivne filozofije. Dakle, Comte je suprotstavljajui pozitivnu metodu teolokoj i
metafizikoj, zamiljao da istakne realnu, konkretnu, pozitivnu spoznaju.
Comte razlikuje samo dvije kategorije metoda.
Ope metode :
a) ope metode koje imaju karakter principa i
b) konkretne metode istraivanja socijalnih fenomena.
Osnovni metodoloki principi na kojima se trebaju zasnivati konkretne metode
istraivanja socijalnih fenomena su razne :
a) dominacija opservacije nad imaginacijom
b) promatranje pojedinih pojava iz aspekta cijele nauke
c) uvaavanje principa racionalnog predvianja
d) ...
Problem lei u suradnji subjektivne i objektivne metode.
3. KARAKTER SOCIJALNIH FENOMENA I SOCIJALNE REALNOSTI
Socijalni fenomeni su po Comteu najkompleksniji i najpromjenjiviji za istinsko
istraivanje. U Comteovom sociolokom sistemu ovjek kao individua nije
predmet nauke, jer se ne moe objasniti ovjeanstvo pomou ovjeka, ve
ovjek pomou ovjeanstva. Najvanije grupe koje stoje izmeu individuuma i
ovjeanstva su porodica i domovina. ***

4. SOCIJALNA STATISTIKA ILI TEORIJA REDA

Koordinacija statikog i dinamikog stanja svakog predmeta.
Ona za predmet svog izuavanja ima zakone koegzistencije, funkcionalnu
povezanost raznih dijelova drutva. Osnovni pojam Comteove socijalne statistike
je princip socijalne suglasnosti ili consensus social koji predstavlja
shvaanje socijalnog organizma kao drutvene cjeline. Funkcioniranje pojedinih
dijelova drutva zavisi od funkcioniranja drutva kao cjeline. Smisao ovog
Comteovog pojma je u meusobnoj harmoniji svih dijelova socijalnog organizma.
5

Princip spontanosti socijabiliteta socijalnog reda poiva na spontanom nagonu

ljudi, a sama socijalna realnost nije rezultat nikakvih prethodnih stvaranja, nego
samo prethodi tome. Sama korisnost u zajednikom ivotu ljudi se pojavljuje tek
kad je drutvo osnovano.
Jo jedna bitna stvar u Comteovoj teoriji reda je njegov pojam jedinstva
(UNION) i kooperacije. Porodica mu je istinsko jedinstvo zasnovano na dubokoj
intimnosti, dok je drutvo kooperacija zasnovano na inteligenciji.
(Raspodjela rada odreuje solidarnost?)
5. SOCIJALNA DINAMIKA ILI TEORIJA PROGRESA
Socijalna dinamika je nauka koja prouava socijalni organizam u njegovom
procesu razvitka, to je nauka o zakonima progresa.
Cilj joj je otkriti konstantne zakone koji upravljaju s ivotnom kontinuiranou, ija
cjelina determinira temeljni tok ljudskog razvitka.
Zakoni evolucije / drutvenog progresa
Karakter Comteova pojma progres
Prema Comteu ovjek se neprestano i neprekinuto razvija kroz kontinuirani
perfektibilitet, a socijalni progres ne mijenja prirodu ovjeka ve ga ini
plemenitijim. Dva pojma su kljuna kroz to : usavravanje i razvitak.
Po Comteu, intelektualni razvitak ljudskog roda je glavni je pokreta ljudskog
progresa. Ljudskom historijom dominirala je historija ljudskog duha. Kao
podreene faktore koji utjeu na socijalnu evoluciju Comte navodi rasu, klimu
politiku djelatnost ljudi.

Zakon o trima fazama

Temeljni zakon socijalne dinamike i konkretiziranje toka histerijskog kretanja.
3 opa stanja:PRIMITIVNO TEOLOKO,PRELAZNO METAFIZIKO i KONANO
POZITIVNO
Zakon o trima fazama razvitka
3 opa stanja: primitivno teoloko, prelazno metafiziko i konano pozitivno
a)

zakon o 3 stupnja je opi zakon razvitka

b)

vrijedi za sva podruja ljudskog duhovnog ivota

6

prve 2 faze su pripremale treu

teoloko: FETIIZAM, POLITEIZAM i MONOTEIZAM (svjetsko carstvo)

teokratski (Egipat), militaristiki politeizam (Grka i Rim)

3 forme politeizma:

a)

KONZERVIRAJUI ili TEOLOKO POLITEIZAM (kaste)

b)

MILITARISTIKI (Grka) i INTELEKTUALNI POLITEIZAM

c)

DRAVNIKI POLITEIZAM (Rim)

metafiziko doba- religiozni oblik svijesti promijenio se u pravno filozofskifeudalizam

-

pozitivni stadij- razvoj industrije, trgovine, pozitivnih znanja

metafiziki- reformacija, deizam pa revolucija

4 serije razvoja: industrijska, estetska, nauna i filozofska

praktino djelovanje industrije- ukidanje kasta, odreuje djelovanje

ovjeka na vanjski svijet
-

metafizika faza- kritika

pozitivna faza- organska

socijalni organizam proao kroz 3 faze: MILITARISTIKI, LEGALISTIKI i

INDUSTRIJSKI

6. OSTALE COMTEOVE SOCIOLOKE KONCEPCIJE

-

uloga procesa razvitka industrije

pojam povijesnosti i dosljednosti

uloga drave i autoriteta

Saint Simon zastupao ideju nestajanja drave

uloga politike, morala i religije

7. ZAKLJUAK
7

COMTE:
1.)

novo ime novoj drutvenoj nauci

2.)

povezanost predmeta i metoda nove nauke

3.)

veza izmeu ope teorijskog i posebno metodolokog

4.)

ideja povijesnosti u tretiranju drutvenih fenomena

5.)

pozitivna metoda

6.)

istaknuo karakter socijalnog fenomena

7.)

negacija individualistike koncepcije socijalnog fenomena

8.)

sociologija istrauje zakone drutvene strukture i dinamike

9.)

sociologija nije mogla nastati dok nije otkriven zakon progresa

10.)

ideja pokretakih snaga drutvenog razvitka

11.)

znaaj industrije

12.)

znaaj podjele rada

13.) praktino obiljeje sociologije

Nedostaci kod Comtea:

1.)

nije uspio u distingviranju sociologije

2.)

pre dimenzionirao ulogu cjeline

3.)

premalo drutvenih grupa

4.)

nedostatak smisla za dijalektiku

5.)

drutvo odvojio od individue

6.)

zanemario kauzalnu zakonitost

7.)

suvie sistematini zakoni

8.)

dri da je ljudska priroda nepromjenjiva

9.)

predimenzioniranje prolosti

10.) nije shvatio socijalnu strukturu industrijskog drutva

11.) dri da drutvo ne moe bez posebne klase upravljaa
12.) s jedne strane proglaava sociologiju pravom filozofijom, a s druge strane
podinjava sociologiju politici, moralu i religiji

HERBERT SPENCER
I. POZITIVISTIKI ORGANICIZAM
1.Konzervativno graansko obiljeje pozitivistikog organicizma
Pozitivistiki organicizam predstavlja konzervativnu graansku reakciju na
suprotnosti izmeu mlade kapitalistike klase i jo neorganiziranog proleterijata, i
pokuaj da se od drutvene nauke naini faktor reda istiui, s jedne strane, sa
pozitivizmom kritiko-skeptiki stav prema radikalnim drutvenim zahvatima, a
sa organicizmom, s druge strane, potrebu da se odri drutveno jedinstvo u
danim uvjetima u ime njegove organske neraskidivosti.
Pojam pozitivistikog organicizma odrava ovu proturjenost:
pozitivizam uzdie naune metode ispitivanja i izbjegavanje kauzalnih ili
metafizikih spekulacija koje prelaze doseg nauno provjerenog
iskustva, dok organicizam nuno prelazi okvire ovog naunog stava,
nastojei objasniti drutvo pomou opih zakona razvoja ivih bia.
Pozitivizam i organicizam nalaze se od poetka u izvjesnoj metodolokoj
suprotnosti. Linijom organicizma i sociolokog biologizma, ile su prvenstveno
konzervativne i reakcionarne tendencije u graanskoj ideologiji, a linijom
pozitivizma ile su vie liberalilistike i kolske ili akdemske tendencije.
2. Porijeklo sociolokog pozitivizma
Pozitivizmom se najee oznauje Comteova doktrina, ali esto i pravci koji su
udaljeniji od njegovih shvaanja. Po pozitivizmu je bitno izbjegavati sve apriorne
sudove, jer je spoznaja stvari po sebi nemogua. Pozitivizam vue korijenje iz
empiristike filozofije Bacona, Lockea, Berkeleya, Humea.
H. Spencer je bio pristalica Cometova pozitivizma i zajedno s njim smatrao
povijesno-usporednu metodu najvanijim orujem naune spoznaje. Ta nam
metoda doputa da naemo slinosti i razlike meu pojavama u prostoru i
vremenu, ali nam ne doputa da zakljuujemo o nekim posljednjim idejama
koje bi ih pokretale. Posljednje ideje predstavljaju stvarnost koju ne moemo
shvatiti. Do opih zakona (npr. kretanja i zakona evolucije) dolazimo pomou
povijesno-usporedne metode, koju su pozitivistiki organicisti upotrebljavali sve
do Comtea, preko Spencera do Durkheima, dok su neopozitivisti odbacili ne samo
evolucionizam ve i
povijesno-usporednu metodu kao nauno sumnjive.

3. Porijeklo sociolokog organicizma

10

Pokuaje da se drutvo usporeuje s organizmom, a njegove pojedine ustanove s

organima organizma, nalazimo ve u staroj indijskoj i grkoj filozofiji (Aristotel).
Organicistika shvaanja oslanjaju se na filozofski idealizam koji se bazira na
teleolokom shvaanju prirode, shvaanju da su priroda, drutvo, povijest i bilo
to drugo integrirane cjeline koje gube svoju posebnost kad se analiziraju i ideja
da izmeu pojedinih dijelova prirode, drutva i povijesti postoji veza slina vezi
izmeu organa i ivog tijela. Drutvo se kao i organizam razvija spontano,
postepeno i voeno nesvjesnim prirodnim silama koje ostaju izvan dosega ljudske
volje. Najvanije svojstvo drutvenog organizma, pored suradnje i podjele rada,
oituje se u podvrgavanju i sklonosti upravljanju. Najznaajniji predstavnici
pozitivistikog organicizma krajem 19. St nakon Comtea i Spencera su F. Tonnies i
E. Durkheim koji naputaju povijesno-usporednu metodu i poinju upotrebljavati
statistiku metodu.
4. Uspon i pad pozitivistikog organicizma
Ferdinand Toonies je poznat po uvoenju dihotomije izmeu Zajednice i
drutva. Po njemu postoje dvije vrste ljudske volje : racionalna i prirodna.
Prva proizvodi drutvene odnose na kojima se izgrauje drutvo, a druga takve
drutvene odnose iz kojih se raa zajednica.
Emilu Durkheimu je osnovna drutvena injenica bila drutvena solidarnost ili
suglasnost. On istie dva tipa solidarnosti : mehaniku koja je pod vlau
kolektivne svijesti, i organsku koja u razvijenim drutvima proizlazi iz podjele
rada, specijalizacije i meusobne zavisnosti drutvenih radova ili funkcija.
Organska solidarnost raste s poveanjem volumena i gustoe drutva, a time i s
podjelom rada. Kasnije je shvatio da sama drutvena solidarnost poiva na
kolektivnim predodbama koje se oituju kao drutvena prisila ili etika norma.
Pozitivistiki organicizam se raspada pod utjecajima filozofskog iracionalizma koji
istie naturalistiku komponentu, a odbacuje pozitivistiku i s druge strane,
naune orijentacije koja istie pozitivistike crte nasuprot organistikim
spekulacijama.
II. HERBERT SPENCER I ZAKON EVOLUCIJE
1.ivot i djelo
Herbert Spencer je odgajan u duhu liberalistikih ideja, naobrazbu je primio u
kunoj pouci te je tako veoma rano stekao nepovjerenje prema drutvenim
institucijama. Bio je individualist. Radei etiri godine za liberalistiki asopis
Economist, napisa je svoje prvo znaajno djelo Socijalna statika. Nakon toga
je narednih 8 godina posvetio radu na svom osnovnom filozofskom djelu Prvi
principi. U tom djelu je odluno raskrstio s teologijom, te je takoer formulirao
svoj zakon ope evolucije i oznaio osnovne linije njegove primjene na ljudsku
spoznaju.

11

2.Pobjeda evolucionizma u 19. stoljeu

19.st stoji u znaku dviju velikih ideja : ideje evolucije i ideje socijalizma.
Socijalizam je u svojem naunom obliku samo posljedica primjene ideje evolucije
na povijesno i drutveno kretanje. Ako u samoj prirodi postoji kretanje od niih
oblika ka viima u organizaciji materije i ivih bia, tada je sigurno da e takvo
kretanje vrijediti i za drutveni razvitak. Iz pribliavanja pojmova kontinuiteta
izmeu generacija, s preobrazbom ili bez nje(kontinuiteta u vremenu) i sadanjeg
kontinuiteta ivih oblika (kontinuiteta u prostoru), proizala je ideja evolucije. Ona
sama pokazuje kako jedna ideja sebi tek postepeno kri put preko razliitih i
razbacanih ideja i kako dolazi do pobjede tek nakon ostvarene sinteze, koja je
djelo genija.
3.Spencerov zakon evolucije
Za Spencera je evolucija proces u kojemu dolazi do integracije materije,
spajanja, koja sve vie raste i iri se, postaje gua, pri kojoj dolazi do dijeljenja
materije na sve vie raznolikih dijelova koji tijesno surauju te su meusobno
ovisni, a osim te raznolikosti strukture dolazi i do raznolikosti i diferencijacije
funkcija.
Evolucija je napredak prema odreenosti, prema kompleksnosti.
Dakle: evolucija je integracija materije uz istovremeno rasipanje kretanja, za koje
vrijeme materija prelazi iz neodreene i nepovezane homogenosti u
odreenu i povezanu heterogenost.
Drugi dio definicije potjee iz biologije, on je uzet iz genetike ivih bia; organizmi
se razvijaju cijepanjem poetne stanice na vie stanica koje prelaze u nakupinu
stanica pa u tkivo iz kojeg se naposljetku razvijaju organi.
4. Zakon evolucije u drutvu ide u smjeru poveanja raznolikosti,
odreenosti, povezanosti, funkcija
Po Spenceru, ono to obiljeuje poetno homogeno stanje drutva jest
podjednaka podjela drutvene moi ili vlasti na pojedince, a isto tako i razliitih
funkcija ili radova na odravanju ivota. Do prve diferencijacije dolazi na planu
drutvene moi, stvaranjem poglavnike vlasti, a ona sa sobom donosi i
diferencijaciju u funkcijama. Zatim se kao sredstvo uvrivanja drutvene moi
javlja religija, ali Spencer kao najbitniju kariku drutvenog povezivanja vidi
podjelu rada, koja je svojstvena industrijskom drutvu. Uslijed podjele rada i bolje
koordinacije djelovanja u drutvu postoje i bolji uvjeti za specijalizaciju ili
usavravanje pojedinih funkcija. Samo ono poveanje heterogenosti u
drutvu koje ide od neodreenog homogenog ka odreenom
heterogenom predstavlja napredak. Drutvene proturjenosti i pobune su
sredstvo ruenja drutvenog reda i sklada, a to je po njemu nenormalna i
patoloka pojava.

12

5. Osnovne ideje u Spencerovoj sociologiji

U prvom djelu Principa sociologije Spencer ukazuje na zakon evolucije kao
proces koji tee od anorganskih i organskih tvorevina do drutvenih pojava, te
uvjetuje njihovu veliinu, podjelu rada, organizaciju vlasti i koordinaciju dijelova u
cjelini, kao i razvitak drugih superorganskih tvorevina kao to su jezik,
spoznaja, pravo, religija, obredi i tako dalje. Spencer daje vee znaenje vanjskim
faktorima kod drutvene organizacije, budui da se evolucija sastoji u sve boljoj
prilagodbi drutva vanjskim uvjetima ivota. Smatra da ravnotea izmeu drutva
i drutva, odnosno drutva i njihove okoline, dobiva oblik borbe za opstanak. Tu
dijeli socioloke oblasti kad kae da strah od ivih uvjetuje pojavu politike
kontrole, dok strah od mrtvih raa religioznu kontrolu, crkvu i religijske obrede.
Pored pojma kontrole, Spencer je u sociologiju uveo i pojmove strukture i
funkcije, preuzevi ih iz biologije.
Po njemu je drutvo organizam, jer u njemu postoji stalna i odreena raspodjela
njegovih dijelova, taj njegov nain miljenja kroz bioloku sferu ga ini tipinim
organicistom. Spencer je u svojim drutvenim pogledima tipian predstavnik
kapitalistikog neoliberalizma i kao takav otar predstavnik socijalizma.
Takoer, uveo je u sociologiju pojam institucija i doveo sociologiju do uske
suradnje s etnologijom.
6. Kritika organicistikog evolucionizma i komparativne metode
Po evolucionizmu iz 19.st., smatralo se da su zakoni drutvenog razvitka mogu
objanjavati jednako kao i razvoj ivih bia, te da postoje zakoni koji podjednako
vrijede za drutvo kao i za prirodnu povijest.
Pored svog nastojanja evolucionistike teorije da drutveni razvitak obuhvati
sintetiki, sam biologistiki stav nametao je odreeni naturalistiki
redukcionizam, tj. nastojanje da se vii oblici razvitka objasne pomou niih.
Evolucija se shvaala jednostrano i shematino, kroz jednolinijski razvitak.
Jedna od glavnih slabosti ovog pravca je metoda kojom se sluio, klasinom
usporednom ili komparativnom metodom.
Materijal kojim se Spencer sluio u istraivanju razvoja kroz evoluciji su bili
materijali iz druge ruke, a i podatke koje je obraivao je klasificirao na osnovu
svojih naela prema nekim teorijskim pretpostavkama.
Pitanja koja se javljaju ovdje su : Postoji li odreeno poetno stanje
ovjeanstva? te Postoji li jedan opi smjer razvitka drutva?
S vremenom su odgovori na ta pitanja pobornika tadanjih evolucionista
izblijedjeli i izgubili na vjerodostojnosti. Ne postoji strogi paralelizam u slijedu
pojedinih razvojnih faza.

7. Utjecaj evolucionizma na razvitak psihologije

13

Evolucionizam je na podruju psihologije doveo do velikih i trajnih rezultata jer je

ovjek kao pojedinac mnogo vie vezan uz svoju bioloku strukturu, pa se i
njegove psihike sposobnosti i ivotne potrebe razvijaju u uskoj vezi s tom
biolokom podlogom. Darwin je uspostavio kontinuitet s ovjekovim ivotinjskim
porijeklom i pokazao da neki izrazi kod ovjeka potjeu od korisnih nagonskih
radnji kod ivotinja. Lyod Morgan je postavio svoj poznati Morganov kanon koji
trai da psihike reakcije prije objasnimo na osnovu niih psihikih sposobnosti
nego onih viih.
Ta orijentacija je uvjetovala nastanak djeje psihologije, itave jedne grane.
Psihologija se postepeno oslobaala introspekcije i sve vie usmjeravala na
objektivna opaanja, iz ega je iznjedrio biheviorizam. Biheviorizmu je prethodio
funkcionalizam koji je nastao neposredno pod utjecajem evolucionizma i kojemu
je osnovna teza da se svaki organizam nastoji prilagoditi okolnim utjecajima u da
radu takve prilagodbe mijenja svoju vlastitu organizaciju.
III. ORGANICIZAM U SOCIOLOGIJI NAKON SPENCERA
1. Raniji predstavnici organicizma
U antikoj filozofiji nalazimo organicistika shvaanja kod Aristotela, koji u 4.
Knjizi svoje politike usporeuje drutvo s organizmom. Zanatlije, seljaci i domaini
pripadaju sistemu ishrane organizma, trgovci sistemu raspodjele, a ratnici i
zakonodavci sistemu upravljanja i regulacije. U novijoj filozofiji Hobbes i J.J
Rousseau suprotstavljaju drutvo dravi, jer je ono organizam ili prirodni proizvod,
dok je drava umjetna tvorevina. Suprotno Hobbesu i Rousseau, u prvoj polovini
19.st javlja se niz autora koji nastoje dravi dati svojstva organizma, najutjecajniji
meu njima je bio Bluntschil.
Osnivai pozitivistikog organicizma, Comte i Spencer, ne pretjeruju u traenju
slinosti izmeu drutva i organizma.
Comteov organicizam je izrazito individualistiki, jer mu je ideal potpuno
podvrgavanje pojedinca drutvenoj cjelini, dok je Spencerov organicizam u
proturjenosti s njegovim istaknutim individualizmom.
Konzervativnije politike tendencije stavljaju teite organicizma na dravu, a
liberalistike na drutvo, otklanjajui dravu.

2. Krajnji organicizam Paula Von Lilienfelda (1829 1903)

14

Paul Von Lilienfeld je najopirnije i najradikalnije razvio organicistiku teoriju o

drutvu. On uzima da postoji stvarna identinost izmeu drutva i organizma. U
drutvu postoji unutarnja povezanost dijelova i progresivna diferencijacija
struktura, po emu je ono i slino organizmu. U drutvenoj grupi nalazimo 3
osnovne oblasti djelovanja : ekonomsku, pravnu i politiku, to odgovara
fiziolokim, morfolokim i integrativnim funkcijama organizma. Vlada je neka
vrsta mozga u drutvenom organizmu, organ objedinjavanja i koordinacije.
3. Psihiki organicizam Alberta Schafflea
On je bio vie pod utjecajem Hegelove i Schellingove filozofije nego pod
utjecajem Darwina i Spencera. Smatrao je da drutvo nije pravi organizam, ve je
prije svega ivotna zajednica ljudi povezanih vie duhovnim nego fiziolokim
vezama, ali je mislio da je korisno upotrebljavati slinosti s organizmom, i njegova
je metoda u osnovi bioloka.
4.Ugovorni organicizam Alfreda Fouillea
Francuski filozofi i sociolog Alfred Fouille pokuao je pomiriti Spencerov
organicizam s teorijom o drutvenom ugovoru. Za njega je drutvo istovremeno
prirodni i umjetni proizvod, izraz prirodnog rasta i aktivnog djelovanja ljudskih
volja, dakle ugovorni organizam.
5. Superorganizam Renea Wormsa
Najradikalniji predstavnik organicizma meu Francuzima je R. Worms. On je
definirao drutvo kao trajni skup ivih bia koja svoju djelatnost vre zajedno.
Prema ovoj definiciji se ivotinjsko i ljudsko drutvo ni po emu posebno ne
razlikuju. Premda Worms smatra da su veze meu ljudima prvenstveno psihike
prirode, one su veoma sline vezama u jednom biolokom organizmu. Drava je
jedna vrsta superorganizma koja je toliko razliita i nadreena svojim
lanovima da povremeno trai od njih rtve i redovito ih dobiva.
6. Zoosociologija
Zoosociologija se razvila unutar same biologije i bavi se promatranjem ivotinja u
odnosu prema drugim ivotinjama i posebno organizaciji ivotinja koje ive u
skupinama. U poetku su istraivanja bila obiljeena tendencijom da se spoznaje
o ljudskom drutvu projiciraju u ivotinjsko drutvo, no s razvitkom suvremene
zoologije takav pristup jenjava. Prirodoslovci su se ogradili od svih pretjerivanja
organicizma u novije vrijeme. Pogreno je fizioloke veze meu ivotinjama
smatrati drutvenim vezama, kako to misli Espinas. Francuski biolog i marksist M.
Prenant upozorava da izmeu biokemije i ljudske sociologije postoje daleki odnosi
i neke bitne kvalitativne razlike. Po Prenantu ovjek, zahvaljujui svojim
sposobnostima, moe pomou tehnikih sredstava mijenjati svoju okolinu i to je
svojstvo ljudi koje ivotinje nemaju.
7. Znaenje organicistike kole u razvitku sociologije

15

Organicistika kola je shvatila drutvo kao jedno vie i ontoloko jedinstvo, ime
je reagirala protiv onih shvaanja prosvjetiteljstva ili ekonomskog liberalizma koja
su u drutvu gledala samo skup ili agregat individualnih interesa i volja.
Organicisti su mehanizme u drutvu tumaili isto naturalistiki, kao izraz
prirodnih zakona i time drutvena povijest postaje samo vrsta nadogradnje na
prirodnoj ili biolokoj povijesti ljudske vrste. Hobhouse ovako odreuje znaenje
organicizma : Drutveni razvitak sadri harmonini razvitak sastavnih dijelova
drutva.
Budui da je organizam cjelina koja se sastoji od meuzavisnih dijelova, svaki dio
ivi, funkcionira i raste odravajui ivot cjeline i tako dolazi do zajednikog
razvitka.
IV. SOCIJALNI DARVINIZAM
Nagla industrijalizacija Europe, naroito Engleske, u uvjetima prvobitne
akumulacije kapitala zaotrila je jake drutvene suprotnosti. Stvorila je bijedu
proleteriziranih slojeva pored golemih bogatstava iscijeenih iz znoja radnika. U
takvim drutvenim okolnostima pojavljuje se Malthusova teorija o prirodnoj
selekciji i prirodnom odumiranju suvika ljudi.
1. MALTUZIJANIZAM
Teza T.R. Malthusa je bila ta da se ljudi mnoe geometrijskom progresijom, a biljke
(hrana) samo aritmetikom, pa da nuno postoji suviak stanovnitva koji je
osuen na propast. Malthus je izveo turoban zakljuak da proleterijatu ne
preostaje drugo nego da bira izmeu gladovanja i ogranienja poroda, poto se
mnoi bre nego to doputa obim proizvodnje ivenih namirnica. Ratovi,
epidemije, minimalne nadnice, stambena bijeda itd., sve ove nevolje po Malthusu
su potrebne da bi se izbjegao zao udes prenapuenosti. Te sve navedene stvari
spadaju u stvarnu ili pozitivnu kontrolu, dok je preventivna kontrola moralno
suzdravanje od openja i enidbe.
Bijeda je nuni regulator drutvene ravnotee u pogledu broja stanovnitva.
Maltuzijanizam je naveo Darwina na misao o borbi za opstanak i uskoro je mogao
pruiti dokaze za stvaranje novih vrsta ivotinja na osnovu prirodnog
odabiranja.
2. Teorije o vanjskim sukobima
Predstavnici socijalnog darvinizma su nastanak drave objanjavali pomou
vanjskih sukoba ili sukoba meu narodima i rasama, za razliku od Marxa i Engelsa
koji su se vie osvrtali na ue, unutarnje ili klasne sukobe. Pristalice teorija
vezanih za vanjske sukobe polaze obino od 3 pretpostavke : 1.) Drutvenu
slojevitost valja smatrati posljedicom prevlasti jedne superiorne manjine
nad velikom veinom naroda koji je podinila svojoj vlasti, 2.) Izmeu
vladajue i podvrgnute grupe dolazi do stvaranja privatnog vlasnitva,
3.) Obje grupe se moraju nalaziti na odreenom teritoriju nad kojim
vladajua grupa (drava) vri suverenu vlast .

16

Osnovni stav kole vanjskih sukoba je taj da je drava klasna tvorevina koja je
nastala indirektno uslijed sukoba, a direktno zavojevanjem. (?? to to znai?? )
3. Klasini predstavnici socijalnog darvinizma
Kod antiknih filozofa, kao to je Heraklit, i kod poznatog historiara Herodota,
nalazimo miljenje da su ratovi i sukobi meu ljudima osnovni pokretai
drutvenog ureenja i njegove vrijednosti. Prvi istinski teoretiar socijalnog
darvinizma u antikno vrijeme Polibije. On je prvi osniva teorije o nastanku drave
pomou sile. On dolazi do zakljuka da je politiki razvitak uvjetovan neprekidnim
drutvenim procesom koji se oituje u ratovima i sukobima, ali u koji se sve vie
uvode elemetni razuma, razmiljanja i suglasnosti. Najorginalniji predstavnik
teorije sukoba je Ibn Haldum, berberski mislilac iz Tunisa. On smatra da drave i
carstva nastaju kad nomadska plemena osvajaju gradove, a propadaju kad se ti
nomadi asimiliraju i podlegnu udobnosti gradskog i sjedilakog ivota. Bogatstvo i
udoban ivot ine nekadanje osvajae podlonima porocima i nemoralu, a to je
izvor propadanja.
4. Moderni socijalni darvinizam kod Begehota i Spencera
Walter Begehot smatra da je ljudsko drutvo prolo tri faze.
U prvoj fazi je poelo oblikovati drutveni ivot, a u drugoj dolazi do sukoba i
borbi meu drutvenih grupa. Jedna grupa, s bolje razvijenim obiajima,
pobjeuje drugu i stvara politike ustanove. U borbi se stvaraju vojne drave i
nacije.
Vojno drutvo se sve vie pretvara u civilizirano drutvo koje predstavlja treu
fazu.
H. Spencer ima o politikom porijeklu drutva sline ideje kao Bagehot.
Drutvo najprije razvija vojne i upravne organe vlasti, kao posljedicu vojnih
osvajanja, a tek s nastankom industrijskog drutva dolazi do stvaranja
mnogobrojnih socijalnih i demokratskih ustanova. Razvijene proizvodne snage bi
trebale omoguiti da se sva energija upotrijebi za usavravanje ljudskog
karaktera i viih oblika moralnog ponaanja.
5. L. Gumplovitz najekstremniji predstavnik socijalnog darvinizma
Ludvig Gumplovitz istotako misli da su drutveni zakoni samo produetak nekih
kozmikih i univerzalnih zakona. Jezgra njegovog uenja je shvaanje da je
drutvena i kulturna evolucija u cjelini proizvod borbe socijalnih grupa, pa je rat
meu narodima isto tako neminovan kao i borba za opstanak meu ivim biima.
Samo ratovi dovode do nadivljavanja najsposobnijih.

17

6. Umjereni socijalni darvinisti : Ratzenhoffer, Ward, Oppenheimer

G. Ratzenhoffer je takoer doao do zakljuka da su sukobi meu rasama jedan
od osnovnih pokretaa drutva, no za razliku od Gumplovitza koji je potpuno
podreivao pojedinca grupi, Ratzenhoffer polazi u izuavanju drutva od
pojedinca. Ne smatra da stanje sukoba drutva mora zauvijek trajati, ve kao i
Spencer pretpostavlja da e nakon toga prvog militaristikog perioda, doi do
mirnog drutvenog razvitka.
Lester F. Ward smatra da sve strukture, i organske i drutvene, nastaju
djelovanjem suprotnih sila, tako da su sukobi u drutvu neizbjeni. On takoer,
kao i Ratz, usvaja miljenje da je porijeklo ovjeanstva monogenetiko, a tek
kasnije su se ljudski klanovi iz ekonomskih razloga rasprili po zemlji i uslijed
klimatskih uvjeta dobili obiljeja razliitih rasa.
Frant Oppenheimer je po svojim analitikim kvalitetama najistaknutiji predstavnik
teorije sukoba ili konfliktne teorije o porijeklu drave. Drava ne nastaje
jednostavnim sukobom meu plemenima ili drutvenim grupama, ve onda kada
ekonomski napredak omoguava pljaku ekonomskih dobara ratovanjem. Povod
za stvaranje drave dolazi od vanjskih, a ne unutarnjih sukoba u drutvu, a
nosioci drave nisu seljaci nego stoari. Ovu ideju O. Preuzima od Ibn Halduma.
7. Kritika socijalnog darvinizma
Darwin se izriito ogradio od pokuaja da se zakonima prirodnog odabiranja, koji
vrijede za ivotinjski svijet, tumai razvoj ljudskog drutva, kao i prenoenja
biolokih zakona evolucije na povijest ljudskog drutva. Moralne kvalitete ine
ovjeka sasvim drugaiji biem od ivotinje. Biolozi-darvinisti bili su osuivali
primjenu darvinizma na drutvene procese, jer su bili svjesni da je to
metodoloka zabluda nastala previanjem razlika ivotinje i ovjeka. Francuski
rus Jacques Novicow se posvetio kritici socijalnog darvinizma, smatrao je da za
razliku od ivotinjskog svijeta, borba dobiva vie intelektualni karakter u drutvu.
Oito je da se prostom mehanikom sukoba ne moe objasniti porijeklo drave, jer
je ona nastala iz sloenijih drutvenih procesa, prvenstveno pretvaranjem
rodbinske organizacije u teritorijalnu na temelju ekonomskih i klasnih odnosa.

18

FORMALNA SOCIOLOGIJA
Formalizam u sociologiji ( formalna sociologija ) je pravac u sociologiji koji smatra
da je sociologija posebna znanost koja izuava drutvene oblike ( forme ) i koja se
time razlikuje od svih drugih drutvenih znanosti, koje ne izuavaju oblike nego
sadraj drutva, odnosno drutvene pojave.
Formalnosocioloke kole:
1. Njemaka kola
2. Amerika ikaka kola
Oblik je element drutvene pojave koji je relativno stalan i nepromjenjiv u inae
vrlo razliitim vrstama drutvenih pojava.
Drutvene pojave:
-

promjenjive

nepromjenjive = ostaju iste i spajaju se s promjenjivima u

jednu cjelinu, ali zadravaju svoju osobnost i tako
predstavljaju drutveni oblik ( primjer: borba rat, dvoboj,
politika borba,... )

Kritike formalizma:
1. Buroaski sociolozi su svjesno stvorili formalnu sociologiju kako bi radnim
masama skrenuli panju sa osnovnih sociolokih problema ( borba, klasa,
revolucija ) na sporedne probleme kojima se ona bavi.
2. U fazi svog opadanja buroazija stvara, djelomino svjesno, sociologiju koja
zatvara oi pred drutvenom stvarnou, koja se okrenula protiv
buroazije, te se bavi sporednim pitanjima, onima u kojima se ne ogleda
tragina sudbina buroazije. Takva sociologija je formalna sociologija.
Razlozi nastanka formalizma:
U revolucionarno doba, sredinom XIX stoljea, predstavnici radnike klase
( marksisti i dr. ) stvaraju sociologiju koja jasno istie klasnu borbu. I buroaski
sociolozi stvaraju sociologiju koja se bavi problemima sukoba u drutvu, iako im
daju suprotna rjeenja, propovijedajui klasni mir, suradnju, drutvenu harmomiju
i sl.
Naprotiv, krajem XIX stoljea, buroazija je sigurna u sebe, klasne borbe i
revolucije nisu vie gorui problemi, pa se sociolozi mogu okrenuti drugim
pitanjima sociologije, te tako nastaje i formalna sociologija.

Pravi razlozi:
19

Kada je bavljenje sociologijom postalo posebna profesija, kad su osnovana

socioloka udruenja, asopisi itd. U tom trenutku je postalo potrebno da se za
potrebe univerzitetske nastave i upoznavanje ire javnosti sa sociologijom stvore
sistematski pregledi cjelokupne sociologije kao posebne discipline i njezinih
rezultata i da se tono odredi njena oblast prouavanja, kako bi se razgraniila s
drugim disciplinama i dokazala svoje pravo na samostalan opstanak.
Razlozi slabljenja formalizma:
Gorui problemi borbe klasa, revolucije, ratovi, rasni sukobi, naglo poveanje
broja stanovnitva, nagla promjena proizvodnje automatizacijom, nagla
urbanizacija, velike migracije itd. toliko su zaokupili panju sociologa, kako u
kapitalistikim tako i u socijalistikim zemljama, da nije bilo ni vremena, ni
raspoloenja, ni drutvene potrebe, pa ni razumijevanja za velike iste teorije
formalne sociologije, vanvremenske i vanprostorne.
Zakon kontinuiteta i diskontinuiteta:
Zakon kontinuiteta nove se ( misaone ) tvorevine stvaraju vodei rauna o
starijim takvim tvorevinama, povezujui se s njima, dalje ih razvijajui.
No poslije izvjesnog vremena vladavine kontinuiteta dolazi uvijek, prije ili kasnije,
do diskontinuiteta.
Zakon diskontinuiteta naputa se dotadanji pravac razvoja i okree se
novim vidicima. Ovo novo je po pravilu vraanje na neki od ranijih elemenata koji
su bili zanemareni i koji se sada razvijaju, ali moe biti i potpuno nova tvorevina,
bez ikakve veze sa starim.
Unutranji diskontinuitet se javlja kao posljedica neke vrste zasienosti
dotadanjim pravcem razvoja, koji, za trenutak, izgleda da ne moe vie nita
dati. Tada se on naputa i stvaraju se novi pravci.

Ferdinand Tnnies ( 1855. 1936. )

20

U svojoj doktorskoj raspravi je iznio svoje misli o razlici izmeu tzv. zajednice
( Gemeinschaft ) i drutva ( Gesellschaft ).
Tnnies odreuje pojam sociologije prvenstveno pomou njenog predmeta, jer o
metodi govori vrlo malo.
Sociologiju definira kao znanost o drutvenim injenicama.
A drutvene injenice kao zajedniki ivot ljudi koji postoji ukoliko ljudi djeluju
jedni na druge ( Wechselwirkung ).
Istie da su volja da se ivi zajedno ( Miteinanderwollen ) i uzajamno priznanje
( Bejahung ) veoma vani za uspostavljanje i odravanje drutvenog ivota.
Tnnies dijeli tzv. opu sociologiju na tri dijela: na znanost o zajednikom
ivotu kao takvom ( znanost o drutvenom nagonu ); na znanost o
drutvenoj dui, koja sadri i drutveno pozitivno i drutveno negativne
( ujedinjujue i razjedinjujue ) motive, i na tzv. posebnu sociologiju ( ista,
primjenjena i empirijska sociologija ).
Drutvene pojave su, po Tnniesu ( u emu se slae s Weberom ), nastale
drutvenim djelovanjem ljudi, koje je svjesno, razumno djelovanje, koje
pretpostavlja volju. Volja opet pretpostavlja miljenje, koje je prvenstveno
usmjereno u pravcu odreivanja cilja i sredstava za njegovo ostvarenje.
Dvojna klasifikacija volja:
Organska volja: - razvija se preko 3 stupnja, od najnie, afektima odreene
volje, do najvie, misaono odreene volje, praene savjeu, razlikuje dobro i zlo.
Izborna volja: - isto misaona i ne uputa se u ocjenu vrijednosti, ve samo u
uzrono saznavanje stvarnosti. Nikada se ne moe u potpunosti ostvariti u
jednom pojedincu ona se bolje ostvaruje u kolektivnom biu, koje djeluje samo
na racionalnom ostvarenju ciljeva i na koju nimalo ne utjeu dopadanje, obiaji ili
uspomene, tj. Elementi organske volje.
Tnnies istie da se one sastoje samo iz radnji pojedinaca koji se ponaaju na
unaprijed propisan nain, i s obzirom na to, takve tvorevine nemaju fiziku nego
moralnu supstancu, postojanje.
Predmet iste sociologije su drutvene norme i drutvene vrijednosti, osobito
znaci i simboli.

Dvije vrste drutvenih skupina:

21

Zajednica ( Gemeinschaft ): - organska volja; prirodna skupina nastala

spontano, stihijski, veoma dugim razvitkom; prevladavaju osjeaji, ljubav, obiaji,
tradicija, solidarnost, povjerenje, jedinstvo;
iznad lanova; zaeto pomou krvnog srodstva; pojedinac vezan obiajem, nema
slobode, trpi kolektivnu sudbinu; primitivna, zemljoradnika, seljaka, zadruna, s
najviim oblikom narodom.
Drutvo ( Gesellschaft ): - izborna volja; stvara se svjesno, racionalno, planski,
organizirano; prevladava razum, sebinost, udaljavanje ljudi, propisi umjesto
obiaja i tradicije; ljudi odvojeni jedni od drugih; ispod lanova; zaeto pomou
akta razmjene, trgovine, ugovorom; pojedinac samostalan, sam sebi odreuje
sudbinu, slobodan; civilizirano, gradsko, trgovako-industrijsko, s najviim
oblikom dravom.
Tnnisovo razlikovanje zajednice i drutva u stvari odraava suvremeni intenzivan
prijelaz od zamljoradnikog-seoskog na industrijsko-gradsko, odn. kapitalistiko
drutvo.
Tri osnovne vrste pojmova koje Tnnies razlikuje u okviru iste sociologije su:
drutvena bia ( sutine ) ili tvorevine, drutvene vrijednosti i drutvene
norme.
1. Drutvena bia
a) Drutveni odnosi nastaju voljom dva ili vie lica radi ukazivanja uzajamne
pomoi ili izvrenja neke druge radnje.
isti idealni tip odnosa Tnnies vidi u savezu, koji se javlja izmeu drava,
drutvenih bia koja imaju najracionalniju volju i zato mogu i da ostvare najistije
drutvene odnose.
Savez se sklapa ugovorom, racionalnim inom. Ugovorom se uvijek ugovara
zajedniki rad na ostvarenju zajednikog cilja.
Kao racionalan akt ugovor je osnova drutva za Tnnisa.
Postoje i odnosi koji se ne zasnivaju na ugovoru nego na tradiciji, nagonu,
obiaju, tj. U kojim se izraava organska volja, kojom se zasniva zajednica.
Uesnici nisu jednaki. = Zajedniarski odnosi, koji se dijele na dvije vrste:
odnosi vlasti ( nejednakost, jedna strana vri vlast nad drugom... ) i zadruni
odnosi vie jednakosti, meusobne ljubavi i povjerenja, solidarnost...).
Mijeanjem ove dvije vrste odnosa dobiva se trea, koja ima istovremeno i
elemente vlasti i zadrune elemente ( brak ).
Drugi nain postanka drutvenih odnosa je voljni - ugovorom jednakih i slobodnih
strana ( ugovor o radu ).

22

b) Drutvene skupnosti svjesno stvorene zajednice, zasnovane na tipinoj

izbornoj volji, zasnovane na tipinoj izbornoj volji, radi ostvarenja tono odreenih
ciljeva racionalnim sredstvima ( stranka ).
Skupnosti su vrsto vezane osjeajima, au, ponosom itd. i suprotstavljaju se
drugim skupnostima ( ekonomske, politike i drutveno-moralne ).
Narod Tnnies smatra preteno zajednicom, a naciju drutvom.
Udruenje iskljuivo drutvena pojava ( drava, crkva, ... )
Drutvene vrijednosti:
-realni ili idealni predmeti koje ljudi odobravaju, cijene
-individualne, ali ima i zajednikih vrijednosti
-3 vrste: ekonomske, politike i duhovno-moralne ( ustanove, lica, stvari,
uspomene, znaci )
Drutvene norme:
-pravila ponaanja
-3 vrste: poredak, pravo i moral ( zajednika volja lanova drutva)
Kritika:
-vie od povijesnog nego od aktualnog znaenja
-povrnost i nesistematinost
-nema stalnu vrijednost, ideologija
-ne pokuava razlikovati sociologiju od bilo kojih drutvenih znanosti
-ne odreuje svoje pojmove, prelaze jedan u drugi
-nije odredio pojam volje, ne objanjava kako dolazi do drutvene, zajednike
volje
-anegdotsko a ne teorijsko-sistematsko...

Georg Simmel ( 1858. 1918. )

23

Georg Simmel je smatrao da sociologija treba prouavati forme (oblike)

drutvenog ivota, pa su, na osnovu toga, drugi dali ovakvoj sociologiji njen naziv.
Simmel je po svojoj osnovnoj djelatnosti bio filozof a ne sociolog. Kao filozof , on
je bio kantovac i trudio se da Kantovu teoriju saznanja na osnovu kategorija a
priori, koja se odnosila na prirodu (prirodne znanosti), proiri i na druge oblasti, a
prije svega na drutvene znanosti.
Njegova osnovna filozofska postavka svodi se na Kantovu postavku razlikovanja
oblika (forme) od sadraja (materije) saznanja. Ljudski duh stvara formu, u koju
se uklapa materija saznanja, pruena iskustvom. Za razliku od Kanta, Simmel ne
shvaa forme kao sasvim gotove, prije iskustva, i potpuno nezavisne od njega
naprotiv, one su plod dugog razvoja ljudske psihe i trpe utjecaj iskustva, kome
prethode.
Zato njegove kategorije a priori nemaju strogo logiki karakter, kao Kantove,
nego preteito psihiki. Ni sadraj ivota ni sadraj saznanja ne mogu se doivjeti
ni saznati bez ovih formi, koje moe otkriti i prouiti jedino filozofija.
Sva pitanja gnoseologije sociologije (dali je drutvo cilj ili sredstvo pojedinca; dali
je drutvo neto to nosi svoje vlastito znaenje u smislu metafizike i religije ili
takvo znaenje ima samo pojedinac; dali drutvo ovjeku odmae ili pomae?
Itd.), za Simmela se svode na pitanje: kako je drutvo uope mogue? koje je
analogno poznatom Kantovom pitanju: kako je mogua priroda?
Jedinstvo drutva je nezavisno od promatraa: ono se ostvaruje neposredno
samim drutvenim elementima, subjektima, koji su svjesni i koji sami ostvaruju
sintezu, stupajui u uzajamno meudjelovanje. Za jedinstvo drutva nije potrebna
djelatnost promatraa.
A priorna pretpostavka naih saznanja o drugom ovjeku je da on pripada ovoj ili
onoj drutvenoj klasi, profesiji itd., uslijed eka ga mi gledamo kroz veo tog
njegovog pripadnitva. Za Simmela je ljudska stvarnost eminentno individualna, a
ne nad individualna drutvo nije posebna supstancija. iako smatra da se ne
mogu imenovati Simmel ovu prvu kategoriju imenuje kao tipiziranje
individualiteta.
Druga kategorija, rezerva personaliteta, samo je druga strana one prve:
pojedinac nuno zadrava jedan svoj nesvodljiv osobni dio, koji ne ulazi ni u
kakvu opu drutvenu kategoriju i koji zato sociologija i ne moe prouavati to
je predmet psihologije i povijesti. Ova dva elementa svakog pojedinca, drutveni i
osobni, meusobno djeluju jedan na drugi prvi je proizvod drutva, a drugi
odreuje reakciju pojedinca na drutveni utjecaj, ostvarujui time jedinstvo
osobnosti. Osobni element takoer odreuje kakvo e biti drutvo. Trea
kategorija, vrijednost individualiteta za openitost, sjedinjuje prve dvije.
Ona se sastoji u drutvenoj nejednakosti ljudi, tj. u njihovim razliitim ulogama i
funkcijama u drutvu. Drutvo se ostvaruje tek ako se poklapaju prva i druga
kategorija.
Kritika historijskog materijalizma
24

Simmel se, u tenji da dokae da nae shvaanje historije ne moe, u osnovi, biti
objektivno, osvre i na historijski materijalizam, kao teoriju koja pokuava biti
upravo to: objektivan prikaz historije. On eli pokazati kako je historijski
materijalizam, kao i sve ostale teorije o historiji, metafizika i subjektivistika.
Historijski materijalizam je izmieljen kako bi se dokazalo da je socijalizam
historiski nuan, ime se jasno pokazije njegov subjektivistiki, psihologistiki i
vrijednosni karakter. to se tie njegovog dokazivanja da je tenja za
socijalizmom psihika osnova historiskog materijalizma, ono je izvedeno tako
grubo da se samo od sebe rui. Ne vidi se nikakva logiki neophodna veza
izmeu rasprostranjenosti ekonomskog interesa u masi i njegovog uzimanja kao
odluujeeg initelja historije.

Pojam sociologije (Simmel)

Predmet sociologije mora biti drutvo, ali promatrano kao jedna jedinstvena
cjelina svojih bitnih crta, a ne djelomino u nekim drugim znanostima. Simmel
definira drutvo pomou meudjelovanja pojedinaca: ono postoji ondje gdje vie
pojedinaca stupa u meudjelovanje. Vie takvih meudjelovanja ine jedno
jedinstvo drutvo. Na osnovi uoavanja ovog osnovnog sastojka drutva,
meudjelovanje, Simmel razlikuje drutveni oblik od drutvenog sadraja.
Prema tome, i znanost o drutvu moe imati za predmet samo te oblike
zdruivanja u drutvo sve ostalo to se u drutvu dogaa ili ostvaruje nije samo
drutvo nego neki sadraj koji dobiva drutveni oblik i zajedno s njim predstavlja
stvaran predmet koji se uobiajeno, ali socioloki neprecizno naziva drutvom. Iz
tog stvarnog predmeta sociologija mora apstrakcijom odvojiti svoj predmet
drutveni oblik. Da se ovi oblici mogu odvojiti od svog sadraja Simmel nalazi
dokaz u tome to jedan isti oblik moe imati razliite svrhe, sluiti raznim
interesima, kao to jedan isti sadraj moe dobiti razliite oblike. Kakav e biti
drutveni oblik, to, naravno, odreuje drutveni sadraj, utvruje Simmel, ali
istie da to ne znai da je drutveni sadraj uvjet postojanja drutva.
Sociologija je sposobna stvoriti iskaze koji su na neki nain vanvremenski i van
prostorni, jer odgovaraju za sva drutva (utakmica: politika privreda, historija
religija umjetnost).

Istraivanje posebnih drutvenih pojava

Daleko najvei dio Simmelova sociolokog rada sastoji se u detaljnom istraivanju
pojedinih drutvenih pojava, odn. oblika. Simmel nije stvorio svoj potpuni
25

socioloki sistem, shodno svojim osnovnim teorijskim postavkama, pa se moramo

zadrati na onome to je uinio. Takav sistem je, polazei od njegovih osnova,
stvorio Wiese.

1.
Koliinska odreenost drutvene skupine
- brojnost skupina kao initelja odreenih drutvenih oblika

2.
Nadreenost i podreenost
- nadreenost i podreenost ne mogu nikada biti apsolutne ondje gdje bi jedna
strana bila apsolutno podinjena drugoj, meu njima bi prestao postojati bilo
kakav drutveni odnos; podinjena strana postaje stvar

3.
Spor
- kao naroiti vid borbe Simmel uzima utakmicu, koja se od borbe razlikuje po
tome to uesnici ne tee da jedan drugoga unite nego da dou do istog
predmeta-vrijednosti

4.
Tajnost i tajna udruenja
- uklanjanje od javnosti i drutvene cjeline, tijesno povezivanje unutar udruenja,
jaka disciplina, stroge kazne za otkrivanje tajni... zatita od ireg drutva

5.
Ukrtanje drutvenih krugova
- pojedinac moe u isto vrijeme pripadati raznim skupinama na neposredan nain
(lan jedne obitelji, jedne profesije, jedne drave itd.)

6.
Siromah
- siromatvo je relativan pojam: socioloki promatrano, siromah je samo onaj ije
stanje izaziva drutvenu reakciju pomaganja

7.
Samoodranje drutvenih skupina
- pitanje odravanja i propadanja drutvenih skupina

8.
Prostor i prostorni drutveni poredci
- injenica je da su izvjesne skupine drutva tako vezane za jedan iskljuivi
prostor, da van njega ne mogu postojati (kao drava, npr.), dok su druge
slobodne od prostornih veza (kao crkva)

26

9.
Proirenje skupine i obrazovanje individualnosti
- u XII stoljeu smatralo se da treba ostvariti slobodu bez jednakosti, kao to
postoji i suprotno shvaanje o ostvarenju jednakosti bez slobode - buroazijski
individualizam i socijalistiki egalitarizam
- Simmel smatra da se rjeenje nalazi u razvoju individualnosti, ali onakve kakva
treba drutvu, tj. diferencirane, ime se nunom ini podjela rada, kao to se ona
istovremeno i omoguava

10. Drutvenost
- svaki drutveni oblik slui ostvarenju nekih ciljeva, interesa, koji su razliiti od
njega
- kada se jedan drutveni oblik osamostali i otui od svrhe, onda u njemu
nastaje niz promjena on se popunjava samim formalnostima, koje dobivaju
pretean znaaj (konvencije, etiketa...)

11. Religija
- Simmel religiju proiruje van oblasti odnosa prema Bogu, on smatra da je u biti
religijski odnos mogu i prema ljudima i stvarima
- sutina religije je prema njemu drutvena
Ocjena i kritike:
-mikrosocioloko promatranje drutvenih pojava
-predmet njegove sociologije: procesi uzajamnog djelovanja pojedinca, a ne
drutvo
-smatra da su procesi samo oblici drutva, u neku ruku vanvremenski, za razliku
od drutvenih sadraja
-inzistiranjem na formi, Simmel je istaknuo onu crtu formalne sociologije koja joj
je donijela to ime
-potpuno proizvoljno razdvaja drutvene oblike od njihovog sadraja
-nije jasno upotrebljavao znaenje termina drutveni oblik (dva razliita znaenja)
-Simmel je, sa politikog gledita, liberal, koji je, isticanjem pojedinca kao osnova
za shvaanje drutva, pobijao organicizam, koji vodi isticanju drutva iznad
pojedinaca

Sociologija novca
Novac, od sredstava za ostvarivanje cilja postaje cilj. Mijenja cijeli stil ivota
drutva, poveava slobodu linosti.
kapitalizam; depersonalizacija drutvenih odnosa; jaanje podjele rada; bezlino
udruivanje u skupine...
27

Alfred Vierkandt ( 1867. 1953. )

Alfred Vierkandt pripada formalnoj i fenomenolokoj koli. Znaajan je jer je spojio
formalizam i fenomenologiju i izgradio najpotpuniji sistem formalnofenomenoloke ope sociologije.
On smatra da u razvoju kulture vlada zakon neprekidnosti (kontinuiteta). Ovaj
zakon predstavlja osnovu za kulturni determinizam, kojim se mogu objasniti
promjene u kulturi. Nita se u kulturi ne mijenja naglo niti spontano do
promjene dolazi sporo, nagomilavanjem, vrlo postupnim,dugim i munim...
Vierkandt odbija postavku o jednolinijskom razvoju ovjeanstva i drutva
postoji vie pravaca razvoja.
Shvaanje sociologije
U svom shvaanju sociologije Vierkandt polazi od Simmela. Zato on sociologiju
smatra formalnom. Ali istovremeno s tim ona po njemu mora biti filozofska
nauka, i to fenomenoloka.
Po njemu, sociologija ne treba biti znanost o konkretnim drutvenim pojavama,
kakve se mogu opaati u stvarnom, historijskom drutvu. Sociologija je, naprotiv,
znanost o posljednjim oblicima, snagama i pojavama drutvenog ivota uope i
time o tvorevinama koje nastaju iz sutine drutva, nezavisno od bilo kakvih
historijskih promjena.
Sociologija prouava drutvo ( za razliku od njegovih konkretnih historijskih
dijelova) kao samostalnu pojavu i ona mora prouavati drutvo oieno od svih
doivljenih sadraja, tako da ostane samo ista shema drutvenog ivota, isti
oblici drutva. Predmet sociologije su unutranje, psihike pojave u ovjeku,
unutranje snage i initelji koji dovode do drutvenih pojava.

Uroene sklonosti ovjeka

Vierkandt smatra da ovjek ima uroene drutvene sklonosti, koje su ili nagoni ili
druga uroena svojstva i naini ponaanja.
On podrobno obrauje sljedee drutvene sklonosti

28

1. Nagon samouvaenja ovjeku je uroena tenja da predstavlja

odreenu vrijednost, da ga drugi uvaavaju
2. Nagon podinjavanja ljudi se djelomino podinjavaju jer cijene
vrijednost onoga kome se podinjavaju i ele ga zadrati
3. Nagon pomaganja i njegovanja ljudi pomau jedni drugima jer su
gonjeni ovim nagonom
4. Nagon za borbu goni ovjeka da teti drugom ovjeku
5. Ocjenjivanje drugih ovjek ocjenjuje druge ljude s kojima se nalazi u
drutvu usporeujui ih sa sobom
6. Simpatija
7. Podravanje
8. Lakovjernost i nepovjerenje
9. Izlaenje iz sebe ovjek se moe poistovjetiti sa stvarima, drugim
ljudima, s apstraktnim idejama
10. Nagon izraavanja i saopavanja
11. Drutveni nagon drutvo je psihika veza meu ljudima

Kritika:
-

ne spada u sociologiju u uem smislu rijei

uvijek postoji tisak izvjesne proizvoljnost i
nesistematinosti
njegovo uenje se zasniva uglavnom na zastarjelim
shvaanjima (Mc Dougall)
psihologizam

29

Leopold von Wiese

Shvaanje sociologije
Wiese smatra kako sociologija ima svoj vlastiti predmet, koji ini od nje znanost
posebne vrste, koja nije ni prirodna ni duhovna i otro kritizira sve pokuaje da se
sociologiju shvati kao prirodnu ili kao drutvenu znanost.
Predmet sociologije je samo drutveno kao takvo, tj sam drutveni ivot, i on
smatra da u sociologiju spadaju sva djela koja kao svoje osnovno pitanje
postavljaju to je to sutina drutvenog? Drutveno nije nikakva supstanca, tijelo,
nego samo niz dogaaja u vremenu, proces.
Po njemu je sociologija znanost o stvarnosti, jer se ljudska ponaanja mogu
opaziti promatranjem, a sociologija prouava upravo kako ta ponaanja utjeu
jedna na drugu i kako se mijenjaju svojim meudjelovanjem.
Materijalna formalna sociologija ne vodi rauna o unutranjim motivima
ljudskih radnji, ve samo o oblicima njihovog meudjelovanja, o njihovoj strukturi.
Wiesova je sociologija materijalna jer odgovarajue drutvene oblike objanjava
ljudskim eljama.

Osnovni pojmovi sociologije

Istie kako postoje etiri osnovna socioloka pojma, odnosno etiri osnovne
drutvene pojave koje ti pojmovi izraavaju.
To su: drutveni proces (zajedno sa drutvenim odnosom), drutveno
rastojanje, drutveni prostor i drutvena tvorevina.
No, on u stvari osnovnim smatra samo dva od tih pojmova: proces i tvorevinu, a
pogotovo proces, jer iz njega izvodi i sve ostale svoje pojmove.
Zadatak je sociolokog istraivanja: istraivati ivot ljudi u njegovoj cjelini i
njegovim dijelovima s gledita koje pojave vezivanja i odvajanja postoje i do
kakvih grupiranja ti procesi vode, te kako djeluju te pojave integriranja i
diferenciranja na ljude i njihovo djelovanje.
Drutveni je proces: injenice kojima se ljudi jedan sa drugim ue povezuju ili
se vie razdvajaju. Drutveni je proces jedan jedini osnovni socioloki pojam jer
su svi ostali pojmovi izvedeni iz njega :
drutveni odnos, koji je samo statiki presjek kroz proces, jedan njegov
trenutak, imobiliziran proces;
drutveni razmak koje je razmak izmeu toaka na kojima se ljudi nalaze u
procesu pribliavanja ili udaljavanja;
drutveni prostor, koji je skup svih ovih toaka; i
drutvena tvorevina, koja je skup procesa, drutvenih odnosa koji su tako
meusobno povezani da se u praktinom ivotu smatraju kao jedinstvo.

Drutveni procesi
Wiese govori o podjeli drutvenih procesa na vrste, a zatim o drutvenom
30

rastojanju.
Razliku dva osnovna drutvena procesa, iju definiciju ne daje. To su
pribliavanje i udaljavanje. Tim dvama osnovnim procesima odgovaraju i dva
osnovna drutvena odnosa : zdruenost i usamljenost. (vertikalna podjela)
Po horizontalnoj se podjeli svi procesi dijele na jednostavne i sloene. Prvi su
opeljudski procesi , a drugi se mogu razumjeti samo pomou predstave
drutvene tvorevine u kojoj se ili meu kojima se odigravaju. Ta nam podjela
omoguuje razumjeti kako drutvene tvorevine nastaju iz drutvenog procesa koji
se odigravaju van (i prije) njih.
Takoer, Wiese dijeli drutvene procese na procese bivanja i procese
funkcioniranja.

Analiza i sistematika drutvenih procesa

Poto je zadatak ope sociologije omoguiti da se sloene drutvene pojave
usporeuju na jedinstven nain, to se postie analizom pojedinanih procesa na
jedinstven nain i njihovim uvrtavanjem u jedinstven sistem procesa.
Pri ispitivanju ponaanja sociologija se ne bavi cjelokupnim psihikim doivljajima
nego samo motivima konkretnog ponaanja.
Wiese smatra kako su najvanije etiri elje koje su drutveno usmjerene, iako su
u osnovi egoistine. Te su etiri drutvene elje: zahtjev za sigurnou, za
priznanjem, za odazivom, i za novim iskustvima i osjeajima.
Proces zdruivanja: stanje usamljenosti, dodir, podnoenje, preko kompromisa
dolazi do zbliavanja i sljedeih poznatih stupnjeva pribliavanja.
Zajednica se odliku suradnjom, zajednikim djelovanjem inae odvojenih snaga.
Razlikuje tri vrste zajednica: par, malu zajednicu (tri ili nekoliko ljudi) i
brojnu zajednicu, kao to je npr. drava. Male zajednice se obino zasnivanju
dobrovoljno, a velike obino prinudom.
Cilj eksploatacije moe biti zadovoljenje svoje oholosti,sluba Bogu, stjecanje
bogatstva, a sredstvo za postizanje moe biti zavisnost eksploatiranog, njegova
ljubav prema eksploatatoru, religijski osjeaji ili ekonomski poloaj.

Drutvene tvorevine
U drugom dijelu Ope sociologije prouava drutvene tvorevine.
Prva podjela tvorevina je na masu, grupu i tijelo. Masa je tvorevina na koju njeni
lanovi neposredno djeluju. Grupa ima organizaciju i zato je dalje od lanova, na
nju se moe djelovati samo posredno, preko njenih organa. Tijelo je najdalje- ono
je nosilac ideologije i trajnih vrijednosti.
Tvorevine nisu sasvim jasno razgraniene, a ima ih i mjeovitih, koje imaju crte
dvije ili sve tri njihove vrste. Nadalje, dijeli ih na rasute (difuzne), i
organizirane; kratkotrajne i dugotrajne; prirodne(bioloke) i umjetne;
normirane(obavezne) i slobodne; pozitivno i negativno
oznaene(negativne su kada se kae da neto nisu, npr nepismeni).
a)Masa
U mnotvu ljudi svaki pojedinac djeluje kao posebna jedinka, ne osjeajui se kao
31

dio cjeline. Od mnotva nastaje masa onog trena kada se pojedinci poinju gubiti
kao takvi i rade onako kako radi cijela masa zato to tako ona radi. Razlikuje
mase bez vodstva i mase s vodstvom, no, daleko je vanija razlika izmeu tzv.
konkretnih, vidljivih ili djelujuih masa i tzv. apstraktnih ili latentnih, nevidljivh
masa. Te dvije vrste masa stoje u tijesnom odnosu.
b)Grupa
Tvorevina koja je relativno tako dugotrajna i jedinstvena da se ljudi koji su u njoj
vezani smatraju relativno istima. Relativnim jedinstvom grupa se razlike od mase,
a time to se smatra kao jedinstvo empirijskih odreenih ljudi od apstraktnih
kolektiva (tijela) Ljudi ne ulaze u grupu cijelim svojim biem, nego grupu ine
samo njihovi odnosi. U grupi postoji podjela rada, tj. organizacija, te se njenim
duim trajanjem stvara tradicija. Grupa nastaje iz mase ili neposredno iz ljudskih
odnosa, te se moe opet raspasti u masu.
Vrste grupa: par (dvolana grupa; prirodna, obavezna ili slobodna)
antipar (veza dva lica zasnovana na neprijateljstvu)
Manje i vee grupe se meusobno ne razlikuju mnogo, njihovo je obiljeje
potiskivanje osobnih odnosa i ustupanje mjesta odnosima koji se tiu stvari (ne
osobnih). Velike se grupe, kao i mase pokreu uglavnom osjeajima i interesima,
no akcija grupe je obino promiljena i grupni se interesi predstavljaju kao iri,
dok akcija mase esto nije racionalizirana.
c)Drutveno tijelo
Drutvena tijela (apstraktni kolektivi) su sastavljeni od ljudskih tijela. Ne stvaraju
se neposredno drutvenim procesima, nego tek posredno-raznim drugim
tvorevinama koje se stvaraju neposredno tim procesima. Ona tee stvoriti
situacije koje odgovaraju njihovim ciljevima i zato esto suzbijaju anti-socijalne
tenje svojih lanova. No, njihov pozitivan utjecaj ne treba preuveliavati jer ona
sputavaju ovjeka, potinjavajui ga svom idealu.
Drutvo ne mijenja mnogo bit ljudske prirode.
Svako drutveno tijelo predstavlja udrueni napor da se savladaju tekoe koje
pojedinac ne moe savladati.
Drutvena tijela se ne sastoje samo iz procesa pribliavanja , nego i iz procesa
udaljavanja. Drave pojaavaju nacionalne, crkve vjerske, a klase socijalne
mrnje i suprotnosti.

Wiese o dravi:
Najtipinije i donekle najvanije drutveno tijelo.
najiri i najprazniji oblik zajednikog ivota koji tei dugotrajnosti, u kome se
moe razvijati najrazliitiji promjenljiv sadraj.
32

Uvjet postojanja drave je nejednakost u snazi izmeu ljudi i njihovih grupa.

Bit drave je u stvaranju vlasti koja proizlazi iz nejednakosti ljudi i sukoba
interesa. Vlast objektivizira odnose nejednakih i ini ih postojanima, otud u dravi
disciplina i podaniki poloaj graana i hladni i strogi odnosi.
Svako drutveno tijelo slui da se ljudski sukobi i nered urede pomou jedne ideje
koju ljudi prihvaaju
Crkve imaju zadatak omoguiti kolektivno zadovoljavanje religijskih osjeaja.
Stalei se zasnivaju na razliitim pozivima koji su hijerarhijski poredani, ali su
istovremeno vezani i sa podjelom na vladajue i podinjene i naelom
nasljeivanja stalekog poloaja od roditelja.
Klase se interesne zajednice koje se zasnivaju na razlikama u bogatstvu, njih
ine ljudi priblino istog bogatstva, obrazovanja i politike moi, kao i istih
pogleda.
Pojam graanskog drutva obuhvaa sve drutvene elemente koji postoje i
djeluju van drave i nezavisno od nje, a esto i protiv nje. Po njemu je taj pojam
nastao suprotstavljanjem drave i drutva pod utjecajem razvoja pravne znanosti
i ne odgovara suvremenoj sociologiji.

Primjena sociologije
Wiese smatra kako se njegov teorijski sistem ope sociologije moe primijeniti na
izuavanje konkretnih drutvenih pojava, pri emu naglaava tijesnu vezu izmeu
teorijskog i empirijskog ili primijenjenog dijela sociologije. Kritizira nedovoljno
obraanje panje na teoriju od strane tvz. empirijske sociologije.
Smatrao je kako je sociologija znanost o ovjeku, te da ima nepregledno polje za
praktinu primjenu. Time je ona istovremeno i znanost o organizaciji.
Dao je i kratak nacrt biosociologije, koju shvaa kao sociologiju koja prouava
one drutvene tvorevine koje imaju ne samo drutvenu, nego i prirodnu osnovu.
To su porodica, narod, pleme i rasa. Za sociologiju su posebno zanimljivi
porodica i narod. On je definirao porodicu kao zajednicu ija je funkcija
razmnoavanje ljudi, a narod kao zajednicu koja se zasniva djelomino na
zajednikom porijeklu, a djelomino na zajednikom jeziku, obiajima, religiji,
politikoj organizaciji koja je manje ili vie drava i teritoriji. Narod se od plemena
razlikuje manjim znaenjem zajednikog porijekla zbog velikog mijeanja ljudi.

Ocjena
a)Shvaanje sociologije
Wiese se branio od predbacivanja da je njegova sociologija formalna i dokazivao
da je ona u raznim znaenjima materijalna.
Nedostatak te sociologije nije to je ona sistematska, a ne povijesna, jer su te
33

dvije sociologije razliite meu sobom i obje imaju pravo na opstanak.

On shvaa sociologiju kao posebnu znanost o drutvu i time ostavlja van dometa
sociologije upravo najbitnija pitanja sociologije shvaene onako kako je ona u
najvie sluajeva tokom svog razvoja bila shvaana, tj. kao opa nauka o drutvu.
Njegova sociologija prouava samo jednu jedinu pojavu-nain na koji ljudi
sainjavaju i razaraju svoje drutvene skupine te se u tom smislu ova sociologija s
pravom moe nazvati formalnom.
Smatrajui predmetom sociologije samo nain udruivanja i razdruivanja ljudi, tj.
samo oblike drutva, on ostavlja postrani zadatak stvaranja ope slike drutva,
svih njegovih sastavnih dijelova, meusobnih veza, i, najvanije, onih
materijalnih drutvenih procesa- ekonomskih, kulturnih, i drugih koji
predstavljaju sr i uzroke kako pojedinih naina i oblika koje on prouava pod
imenom drutvenih procesa tako i ukupne slike drutva u cjelini i veze njegovih
sastavnih dijelova.
b)Osnovni pojmovi
Wiese je nedovoljno govorio i o drugim osnovnim pojmovima svoje sociologije i
nije ih dobro podrobnije objasnio. Njima je dao samo najkrae i esto isto
verbalne definicije. Nerazraen je pojam drutvenog rastojanja, kao i drutvenog
odnosa, pri emu nije jasan ni odnos tog pojma s pojmom drutvenog procesa.
Nije razraen ni pojam drutvenog prostora, kao i mnogi drugi.
No, postavljanje samog pitanja nabrajanja i razvrstavanja drutvenih procesa
otkrio je jedno vano socioloko pitanje i otvorio iroko polje rada sociologa.
Najvanija je kritika da je on u izlaganju o pojedinim konkretnim procesima i
tvorevinama vie ili manje, a nekad i potpuno, odstupao do svog osobnog
shvaanja sociologije kao znanosti o procesima pribliavanja i udaljavanja, ime
je dokazano da je takvo shvaanje previe usko i neusporedivo u konkretnoj
sociolokoj analizi pojmova.
c)Nain obrade
Wiese je zapravo dao samo relativno vrlo malo razraene, nedovrene nacrte
jednog sistema i jedne teorije, a sistem ne djeluje povezano kao vrsta cjelina.
Posljedica toga su i brojne nedosljednosti u izlaganju pojedinih pojmova, koje je
takoer i nesistematsko i nejednako.
d)Metoda
Iako je njegova metoda opisa pojava i istraivanja njihovog sastava (strukturalnoformalna analiza) jasna, premda nedovoljno znanstvena, njegov stav u pogledu
znanstvenog objanjenja pojava i utvrivanja znanstvenih zakona u sociologiji
daleko je od toga da bude jasan. S jedne strane postavlja niz zakona, dok s druge,
na vie mjesta, izraava sumnju u mogunost postavljanja zakona u sociologiji,
pogotovo to se tie opeg kretanja drutva i utvrivanja onih inilaca koji su za
to odluujui.

34

Eugne Duprel
Shvaanje sociologije
Sociologija je po njemu znanost o sloenim pojavama, koje uvijek imaju dvije
strane, jednu unutranju, psihiku, a drugu vanjsku, materijalnu-tjelesno
ponaanje.
Smatrao je da dotad sociologija nije uspjela izgraditi jedan znanstveni pojam koji
bi omoguio da se u prouavanju ima istovremeno i podjednako u vidu i jedna i
druga strana drutvene pojave. Po njemu je takav pojam drutveni odnos, koji
uvijek obje strane gleda u jednoj cjelini, odreujui njihov meusobni odnos i
znaaj u odreenoj pojavi. Tako je odredio drutveni odnos kao pravi predmet
sociologije.
Kao posebni zadatak sociologije smatra istraivanja u okviru tzv. drutvene
logike, tj. istraivanja o nastanku i irenju ideja koje nisu sasvim jasne, tzv.
nejasnih ideja. On to naziva i sociolokom kritikom.
Time se utvruju zakonitosti utjecanja ljudskih misli na njihovo ponaanje, jer je
svaka misao jedna determinanta ponaanja. Tako je doao do dvojstva sociolokih
metoda- promatranje je metoda prouavanja injenica i radnji te time, posredno,
psihikih stanja, dok je kritika metoda prouavanja psihikih stanja. Te se metode
dopunjavaju, a glavna je promatranje jer se nejasne ideje ne veu meu sobom
po zakonima logike nego po interesima i koristi, a to se moe utvrditi jedino
promatranjem.

Sistem sociologije
U svojoj Opoj sociologiji svoje izlaganje dijeli na dva dijela: jedan, mnogo vei,
pod nazivom Oblici ivota u drutvu; koji govori o onome to bi se moglo
nazvati drutvenom statikom ili opisom sastava drutva, i drugi, krai, pod
nazivom civilizacija; koji govori o drutvenoj dinamici.
a)Sastav drutva
Tri osnovna pojma sociologije po Dupreelu:
Drutveni odnos, utjecaj jednih ljudi na druge, bilo na njihove radnje ili psihika
stanja. Tri su sredstva utjecanja: sila, uvjeravanje i razmjena koristi. Pozitivan je
onaj odnos gdje postoji suglasnost dviju strana i slobodan pritisak na odnos; a
negativan je gdje postoji suprotnosti.
Drutvena skupina se odreuje polazei pod pojma tzv. dopunjavajuih odnosa.
Najvaniji dio formalnog uenja o drutvenim odnosima je upravo izuavanje
svojstava takvih dopunjavajuih odnosa. Skupina je skup pojedinaca povezanih
meu sobom drutvenim pozitivnim i dopunjavajuim odnosima. On sve skupine
svrstava u etiri vrste: porodice ili srodnike skupine, skupine zasnovane na sili,
skupine vjerovanja ili miljenja i skupine razmjene koristi.
Drutvena simbioza je suradnja drutvenih skupina koje ne mogu samostalno
vriti sve potrebne funkcije i izmeu kojih zbog toga postoji podjela rada.
Religija je s psiholokog gledita poseban nain organiziranja povjerenja, pri
emu se polazi od tajanstvenog i iracionalnog. Na taj se nain postie smirenje
religioznog ovjeka nasuprot njegovoj uznemirenosti zbog nemoi da savlada
nepoznate sile.

35

b)Civilizacija
Pod tim naslovom raspravlja o kretanju drutva. Polazi od stava da su sva drutva
slina i da tee potpunoj istovjetnosti, jer za sve njih vae isti socioloki zakoni
koje utvruje formalna sociologija. No, ona ipak nisu ista jer djeluju razliiti
imbenici koji izazivaju razlike. Dva su glavna takva imbenika: demografski i
tehniki, a stupanj razvoja drutva zavisi od njih.
Razlikuje i tri stanja kretanja stanovnitva: umnoavanje, opadanje i
stagnaciju.
to se tie tehnike, razlikuje njeno napredovanje i nazadovanje, a posebnu panju
posveuje njenom napretku jer smatra da on znatno utjee na kretanje drutva.
Osnovni je njegov zakljuak da svaki tehniki napredat rjeava jednu krizu i
istovremeno izaziva jednu novu, koju rjeava sljedei napredak itd.

Ocjena
Glavna dobra strana Dupreelove sociologije je to podvlai znaaj drutva za
pojedinca istiui tzv. dopunjavajue odnose. Na taj nain on mnogo konkretnije
od mnogih drugih sociologa ukazuje u emu je veza i zavisnost jedinke od
drutva.
No, teko se sloiti kako postoji jedna vrsta formalne sociologije koja proizlazi iz
same logike drutva te vai za sva drutva svih moguih bia, pa i za ljudsko
drutvo.
S gledita njegovog znaaja za formalnu sociologiju, on je oito pokuavao rijeiti
osnovni problem formalne sociologije- pronai neku vrstu apriornih pojmova,
oblika, koje svako drutvo mora imati i koji se nuno nameu. On je te pojmove
zasnivao na nunoj logici strukture drutva, te nametnuo odreena obiljeja
svakom drutvu, a ne samo ljudskom. Na taj je nain proirio polje formalne
sociologije i van ljudskog drutva i stvorio od nje univerzalno vaeu disciplinu.

ELEMENTI FORMALIZMA U NEKIH ZNAAJNIH SOCIOLOGA

Emile Durkheim
Glavni element koji Durkheima pribliava formalnoj sociologiji je u njegovom
poznatom stavu iz Podjele drutvenog rada o dva glavna oblika drutva- ono
gdje vlada mehanika i gdje vlada organska solidarnost. Mehanika se
suprotstavlja organskoj kao oblik relativno nerazvijenog, primitivnog drutva, u
kome nema razvijene podjele rada i gdje se pojedinac relativno oslobaa
drutvene stege, jer se drutveni odnosi zasnivaju na ugovoru. Durkheimov oblik
mehanike solidarnosti odgovara onome to Tonnies naziva zajednicom, a oblik
organske solidarnosti- onome koji on naziva drutvom. Durkheim mnogo vie
nego Tonnies naglaava postojanje mjetovitih oblika drutava, a isto tako,
nasuprot Tonniesu, Durkheim je naklonjeniji drutvu, odn. organskoj solidarnosti,
jer se tu pojedinac moe bolje razviti.
No, zbog te se Durkheimove podjele ipak ne moe smatrati da se on pribliio
formalnoj sociologiji, poto cijelo njegovo djelo govori protiv toga, te je on moda
dalje no itko bio od formalne sociologije.

36

Dakle, njegov je djelomini susret s formalnom sociologijom samo sluajan i cijeli

se duh njegovog djela protivi duhu ove sociologije.

Max Weber
Iako je i sociologija Maxa Webera bila daleko od formalne sociologije, on je ipak u
uvodu u svoje glavno djelo Privreda i drutvo, definirao drutvenu pojavu i
ostale socioloke pojmove na jedan sistematian nain, van vremena i prostora,
kao ope pojmove koji vae za sva drutva i za sva vremena, to je ponukalo
mnoge pisce da i njega ili bar ovaj dio njegovog opusa uvrste u formalnu
sociologiju.
No, ti pisci nisu u pravu. Naprotiv, ak i taj Weberov rad, koji donekle lii na
formalnu sociologiju, nije u stvari to. Weber je jednostavno dao jedan teorijskosistematski socioloki nacrt jedne ope sociologije koja bi vaila za sva drutva i
vremena, a ne bi bila povijesno-genetikog karaktera.
Iako bi trebalo smatrati potpuno opravdanim zakljuak da se Webera ne treba ni
djelomino smatrati formalnim sociologom, vrijedi istaknuti da je on usvojio i
neke pojmove koji potjeu upravo iz formalne sociologije- tako je uglavnom
osvojio i pojam drutvenog odnosa, koji je jedan od osnovnih pojmova formalne
sociologije

Georges Gurvitch
Otro je kritizirao formalnu sociologiju i njegov je duh bio tipino antisistematski i
antipojmovan. Zahtijevao je da se sve drutvene pojave ispituju u povijesnom
razvoju i s obzirom na razliite konkretne uvijete (drutvene okvire).
Usprkos svemu tome, neki ga pisci smatraju izrazitim formalistom.
Gurvitch je razvijao odreene pojmove koji su isto onako vanvremenski kao i oni u
formalnoj sociologiji, pogotovo u onoj fenomenolokoj. Takav je pojam oblik
drutvenosti, za kojeg Gurvitch kae da je nepovijestan.
Drugi je dokaz u Gurvitchevom proizvoljnom razvrstavanju pojmova.

37

II. DIO: AMERIKI FORMALIZAM

Edward Allsworth Ross
Drutvena kontrola
Termin drutvene kontrole ima u amerikoj terminologiji vrlo iroko znaenje, koje
se ne poklapa s onim koje ima u europskoj. Najblie bi se kontrola mogla
prevesti kao regulacija. Prema tome, Rossovo djelo se bavi zapravo svim
oblicima drutvene regulacije ljudskog ponaanja, odnosno normama.
Ross smatra da drutvena kontrola ne spada u samu sociologiju, ve u socijalnu
psihologiju, koju on shvaa kao znanost o psihikim meuutjecajima ljudi i
drutva.
Po njemu se cijela socijalna psihologija moe podijeliti na dva glavna dijela; jedan
dio prouava utjecaj pojedinca na drutvo u sluajevima kad on prevladava nad
ovim, a drugi utjecaj drutva na pojedinca u obrnutom sluaju.
Predmet sociologije
Bit drutvenog procesa se po Rossu sastoji u interakciji ljudi. Drutveni se procesi
dijele u tri glavne vrste: prethodne, drutvene u uem smislu i
obnavljajue.
Djelovanjem drutvenih procesa nastaju njihove tvorevine (proizvodi), kojih ima
poet vrsta. To su ustanove, jednoobraznost, norme, drutveni odnosi i drutvene
skupine.
Razlikovanjem objektivnih i subjektivnih tvorevina drutvenih procesa, Ross je
uspio razgraniiti i predmet sociologije od socijalne psihologije.
Drutveni procesi i tvorevine
Podjela drutvenih procesa po Rossu:
nastanak drutva, udruivanje, vladanje, opozicija, prilagoavanje,
suradnja, raslojavanje, podrutvljavanje, otuivanje, individualizacija i
kristalizacija.
Izvedenim drutvenim snagama Ross naziva interese, koje definira kao nagone
koji se mogu zadovoljiti u drutvu. Takvih je interesa samo etiri. Ekonomski
interes, religijski, politiki i saznajni. U suvremenom drutvu prevladavaju
ekonomski interesi.
Posebno govori i o rasnom iniocu. Smatra da se rase razlikuju i po
temperamentu i po duhovnoj obdarenosti, a te se razlike ne mogu svesti na
okolnosti, nego predstavljaju upravo izraz rase.
to se tie drutvenosti, razlikuju se dvije vrste ljudi-oni koji su drutveni i
oni koji nisu. Istie blagotvoran utjecaj drutva na ovjeka i tetne posljedice
usamljenosti.
Vlast smatra jednom od najrasprostranjenijih drutvenih pojava. Razlikuje: vlast
roditelja nad djecom, staraca nad mladima, mua nad enom, mukaraca nad
enama, ratnika nad radnicima, onih koji imaju povoljni geografski poloaj
Najvii cilj vlasti je eksploatacija, koju Ross definira kao uporabu drugog kao
sredstva za odreeni cilj. Razlikuje etiri vrste eksploatacije: spolnu, religijsku,
38

egoistiku i privrednu, koja je najvanija.

Kada su ljudi razliitih kultura prisiljeni ivjeti zajedno, moraju se prilagoditi jedni
drugima. Proces prilagoavanja po Rossu ima etiri etape: toleranciju,
kompromis, izjednaenje i stapanje.
Albion V. Small
Osniva je ikake socioloke kole.
Po njemu, ljudi djeluju prema svojim interesima, tj eljama, te on razlikuje est
osnovnih skupina interesa. To su: interes za odravanjem ivota, zdravstveni
interes, interes za drutvo, interes za znanjem, inter za ljepotu i pravednost, odn.
moralni interes.
Iz tog slaganja i sukobljavanja interesa Small izvodi pojam drutvenog procesa,
koji nije nita drugo do li niza reagiranja pojedinaca jednih na druge s obzirom na
to da li se njihovi interesi slau ili sukobljavaju.
Robert E. Park
Osnovni drutveni proces koji Park istie jest proces
meudjelovanja(interakcije). On ima tri elementa: izraz, tumaenje i odgovor.
Proces komunikacije je proces prenoenja psihikih sadraja i bez njega nema
drutva ni razvoja linosti. Ljudska interakcija ima etiri glavna oblika: utakmica,
sukob, prilagoavanje i asimilacija.
Sva etiri procesa Park obuhvaa pojmom socijalizacije; njome ovjek postaje
lan jednog drutva prihvativi njegov moralni poredak.
Pitrim A. Sorokin
Prvi element koji Sorokina vee za formalnu sociologiju je njegovo shvaanje
sociologije kao posebne znanost, razliite od svih ostalih drutvenih znanosti.
to se tie drutvene pojave, po njemu je ona ljudsko meudjelovanje sa
znaenjem. Tako se drutvena pojava sastoji iz djelovanja ljudi koja imaju
znaenje, a ova znaenja su sadrana u svojim materijalnim nosiocima. Skup
znaenja ini kulturu, skup ljudi i njihovih radnji ini drutvo, a svaki ovjek koji
vri ovakve radnje je linost. Tako su drutvo, kultura i linost nerazdvojivi za
Sorokina.
Razlikovao je i sedam oblika ljudskih odnosa: odnos posredstvom rada ili nerada,
dvostranog ili jefnostranog karaktera, dui i stalan odnos, kao i sluajan i
privremen, neposredan ili posredan, svjestan i namjeran nesvjestan i
nenamjeran i formalan ili institucionaliziran.
Kimbal Young
On polazi od Sorokinovog pojma sociologije kao znanosti o univerzalnim
drutvenim strukturama, kao to su skupine i publika, i univerzalnim drutvenim
procesima, kao to su takmienje i suradnja.
Talcott Parsons
On je stvorio jedan teorijski sistem koji vrijedi za sve mogue drutvene pojave i
za sva mogua drutva, koji je u odreenom smislu logiki nuan, i koji je zato
izveden prvenstveno deduktivnim putem polazei od samog pojma drutva,
odnosno od pojma ljudske akcije i interakcije.

39

ZAKLJUAK: KRITIKA FORMALIZMA U SOCIOLOGIJI

Osnovni problem formalizma u sociologiji
Lei u pitanju dali postoji sutinski posebna drutvena pojava koja se moe
nazvati oblikom (formom) i kao takva sainjavati predmet posebne znanosti
formalne sociologije- ili takva pojava ne postoji, u kom sluaju se formalna
sociologija uope ne moe odvojiti od teorijske.
Mogunost razlikovanja oblika i sadraja u drutvu
Ne smatra se opravdanom kritika prema kojoj formalna sociologija nije mogua
jer nije mogue stvarno odvajanje drutvenog oblika od sadraja, poto oblik i
sadraj idu uvijek zajedno, jer se smatra da dvije pojave koje se u stvarnosti ne
mogu razdvojiti mogu teorijski razlikovati.
Kritika
Najee se ovoj koli predbacivalo da se drutveni oblik ne moe odvojiti od
drutvenog sadraja- a ta je kritika uglavnom netona.
Predbacivalo joj se i da ona nije jedina nauka koja se bavi drutvenim oblicima, i
ta primjedba samo djelomino stoji, jer se one bave njima na drugaiji nain.
Takoer, da je previe individualistiki nastrojena i da mnoge pojave koje su
posebne, proglasila zajednikima svim drutvima.

40

STRUKTURALIZAM
Strukturalizam moemo definirati kao traganje za ''univerzalnim i
nepromjenjivim zakonima ljudske vrste koji funkcioniraju na svim razinama
ljudskog ivota- od najprimitivnijih do najrazvijenijih'' (Ekeh, 1982. : 128).
Lingvistiki korijeni:
Izvor suvremenog strukturalizma i njegov najsnaniji bastion sve do danas je
lingvistika. Rad Ferdinanda de Saussuera osnovica je razvoja strukturalne
lingvistike i, naposljetku, strukturalizma u mnogim drugim podrujima.
De Saussurevo razlikovanje pojmova langue i porole (franc. jezik i rije.)
Langue je formalni, gramatiki sistem jezika; sistem fonetskih elemenata kojima
upravljaju determinirajui zakoni. Postojanje langue omoguava postojanje
parole.
Parole je stvarni govor, nain na koji govornici koriste jezik da bi se izrazili.
Semiotika je usredotoenje na strukturu znakovnih sistema. Ona je jo ire
podruje od strukturalne lingvistike, jer obuhvaa ne samo jezik, nego i druge
znakove i simbolike sisteme kakvi su, na primjer, izrazi lica, govor tijela, literarni
tekstovi, odnosno, svi oblici komunikacije.
Antropoloki strukturalizam: Claude Lvi- Strauss
Najznaajniji rad u strukturalizmu otkako je povezan sa sociologijom, izveo je
Claude Lvi- Strauss u podruju antropologije. Djelo Lvi- Straussa snano je
utjecalo na strukturaliste u sociologiji. Jedan od razloga kompleksnosti njegovog
rada je taj to u njegovom djelu nalazimo razliite tipove struktura.
Prvi tip- globalne strukture i institucije socijalnog svijeta- jest onaj kojem je
pokuao negirati svojstvo struktura. Lvi- Straussu one slue da prikriju stvarne
glavne, nevidljive strukture drutva.
Drugi tip- model to ga znanstvenik konstruira da bi se pribliio nevidljivoj
strukturi drutva.
Trei tip- struktura ljudske svijesti. (najvanija za Lvi- Straussa).

Lvi- Straussova osnovna inovacija sastoji se u rekonceptualizaciji vrlo irokog

podruja socijalnih fenomena (npr. sistema srodstva) kao sistema komunikacije,
to ih ini prihvatljivim za strukturalnu analizu.
41

Razmiljanje Lvi- Straussa moemo ilustrirati primjerom slinosti izmeu sistema

u lingvistici i sistema srodstva.
Prvo, pojmovi koje upotrebljavamo da bismo opisali srodstvo, kao i pojmovi
fonema u jeziku, za strukturaliste predstavljaju osnovne jedinice analize.
Drugo, ni osnovni pojmovi o srodstvu, niti fonemi nemaju nikakvo znaenje sami
za sebe. Umjesto toga i jedni i drugi dobivaju znaenje jedino ako su integralni
dijelovi ireg sistema. Ukupna struktura sistema daje znaenje svakoj od
komponenata. Tree, Lvi- Strauss priznaje postojanje empirijskih varijacija, od
sluaja do sluaja, i u sistemu fonema i u sistemu srodstva, no ak i one mogu
biti povezane s djelovanjem opih, iako implicitnih znakova.
Konano, i fonemski sistemi, kao i sistemi srodstva, proizvodi su strukture svijesti.
Meutim, oni nisu proizvodi svjesnog procesa, ve proizvodi nesvjesne, logike
strukture svijesti i oni djeluju na osnovi opih zakona.
Veina antropologa prouava ono to ljudi govore i rade, no Lvi- Strauss se vie
zanima za ljudske proizvode.
On se interesira za objektivnu strukturu tih proizvoda, a ne za subjektivna
znaenja ili njihovo porijeklo u subjektivnim procesima, Promatrajui razliite
ljudske proizvode- motive, sisteme srodstva i sl. Lvi- Strauss se interesira za
njihovu meusobnu povezanost. Skiciranje takvih meusobnih veza predstavlja
pravu strukturu ili barem strukturu
Prvo, strukture su kreacije promatraa. Drugo, tako stvorene strukture ne postoje
u stvarnom svijetu. Lvi- Strauss to objanjava ovako: ''Pojam 'socijalna struktura'
nema nikakve veze s empirijskom stvarnou, nego s modelima koji su na njoj
izraeni.
Lvi- Strauss odbacuje tradicionalnu orijentaciju antropologa. On odbacuje ideja
da mitove moemo objasniti njihovim narativnim kontekstom ili funkcijama koje
imaju u drutvu. Umjesto toga, znaenje mitova mora se potraiti na nesvjesnoj
strukturalnoj razini. Metodologiju koju koristi za prouavanje mitova mogue je
razloiti u nekoliko stadija. Prvo, on ispituje vei broj varijanti nekog odreenog
mita. Drugo, u utvrenim varijantama izolira osnovne tematske elemente. Tree,
skicira kompleksne obrasce meu tematskim elementima u koje je ukljuena
svaka varijanta. etvrto, konstruira ''tablicu moguih permutacija izmeu
navedenih pojmova''. Peto, ta e tablica sama za sebe postati strukturom.
Tablica ili struktura, omoguit e analitiaru ne samo da uope razumije mit, nego
da postavi hipotezu o znaenju konkretnog mita u konkretnom drutvu.

ini se da su strukture Lvi- Straussa identine Durkheimovim socijalnim

injenicama i jedne i druge izgleda da imaju nezavisno postojanje i da su
izvanjske i prinudne za aktere; meutim, Lvi- Strauss ne operira na socijetalnoj
razini, na razini socijalnih injenica. On je bio pod utjecajem Durkheimovog

42

kasnijeg rada o primitivnim klasifikacijama, a manje pod utjecajem ranijeg rada o

socijalnim injenicama.
Ljudi su, prema njemu, ogranieni strukturama svijesti.
Sigmund Freud je imao najvie utjecaja na njega. Iako se Lvi- Strauss interesirao
za nesvjesno, izmeu njega i Freuda postoji velika razlika. Freud nesvjesno
shvaa u najirim pojmovima skrivenog emocionalnog sadraja; aktere pokreu
emocije koje su im na svjesnoj razini nepoznate.
No, Lvi- Straussa oigledno ne zanimaju emocionalni aspekti nesvjesnog;
njegovo usredotoenje na nesvjesno povezano je s ''pemanentnim i logikim
strukturama svijesti''. Akteri Lvi- Straussa nisu ogranieni nesvjesnim
emocijama, nego svjesnim, logikim strukturama svojih svijesti.
Lvi- Straussovo stajalite da svijest nije podlona neposrednom promatranju
upuuje ga da se usredotoi na izuavanje ljudskih proizvoda. On smatra da
strukture primitivnog svijeta openito, a sistema srodstva i mitova posebice, ne
predstavljaju ciljeve same za sebe, nego sredstva pomou kojih e lake
razumjeti osnovne mentalne strukture.
Po njegovu miljenju, fenomenolozi pokuavaju postaviti ljudsku subjektivnu
svijest u sredite svih socijalnih znanosti. Za strukturaliste svijest nije podlona
znanstvenoj analizi. Dok su fenomenolozi zaokupljeni humaniziranjem drutvene
znanosti, strukturalisti gotovo svjesno tee dehumanizirati ova podruja. Oni ele
izdvojiti ljude iz sredita drutvenih znanosti i zamijeniti ih razliitim strukturama.
Lvi- Straussov interes za mentalne strukture se moe suprotstaviti s Kantovim.
Kao filozof, Immanuel Kant pokuava istim filozofiranjem ili introspekcijom otkriti
osnovne mentalne kategorije. Kao socijalni znanstvenik, Lvi- Strauss odbacuje
takve metode i eli ispitivati empirijske strukture socijalnog svijeta da bi tako
osvijetlio mentalne strukture.

Strukturalni marksizam
Iako smo istakli da moderni strukturalizam zapoinje sa De Saussureovim radom
u lingvistici, postoje i autori koji tvrde da strukturalizam zapoinje s Karlom
Marxom: ''Kada je Marx pretpostavio da strukturu ne smijemo mijeati s vidljivim
43

odnosima i kada je objasnio njihovu skrivenu logiku, on je prvi uveo moderni

strukturalistiki nain razmiljanja''.
Neki strukturalni marksisti i strukturalisti dijele zajedniki interes za prouavanje
strukture kao pretpostavke prouavanja povijesti, kao i zajedniki stav da se ova
teorijska orijentacija mora zanimati za strukture ili sisteme koje oblikuje meuigra
socijalnih odnosa. Obadvije kole shvaaju strukture kao stvarne (iako nevidljive),
meutim, razlikuju se u tumaenju prirode struktura koje smatraju stvarnima.
Za Lvi- Straussa, stvarna struktura je model, dok je za strukturalne
marksiste osnovna nevidljiva struktura drutva.
I strukturalizam i strukturalni marksizam odbacuju empirizam, a prihvaaju
interes za prouavanje osnovnih, nevidljivih struktura.
Postoje i vane razlike meu njima.
Prvo, dvije kole upotrebljavaju razliite tipove logike. Marksisti najee
prihvaaju dijalektiki nain razmiljanja, a strukturalisti mnogo vie inkliniraju
analitikom razmiljanju.
Humanistiki marksisti e najee svoje istraivanje usmjeriti prema ljudima, a
strukturalisti (marksistiki, nemarksistiki) smatraju takve interese
neznanstvenim.
Marksisti vjeruju da teorija moe pomoi socijalnoj promjeni, a strukturalisti istiu
univerzalnost nekih struktura. Najvea razlika moda lei u razinama njihovih
analiza. Preuzmemo li pojmove Val Burrisa, utvrdit emo da se radi o razlikovanju
izmeu materijalizma i psihologijskog redukcionizma.
Strukturalisti najee prouavaju ''duboke strukture'' svijesti, a marksisti
strukture drutva (ekonomsku, politiku, ideoloku).
Socioloke varijante
Strukturalizam je krajnje apstraktan nain razmiljanja koji omoguava postizanje
solidne razine analitike rigoroznosti. On obeava mogunosti formalnog
modeliranja kao i upotrebu profinjenih statistikih i matematikih tehnika. ini se,
takoer, da obeava i transhistorijsku perspektivu o drutvenom ivotu. Iznad
svega, on nudi perspektivu velikog raspona pomou kojeg se moe raspravljati
gotovo o svemu- poevi od strukture svijesti preko strukture drutva pa sve do
strukture prirodnog svijeta.

GOFFMANOV STRUKTURALIZAM
George Gonos smatra da Goffmanov rad predstavlja ''ameriku varijantu
suvremenog strukturalizma''. Goffman prouava pozadine svakodnevnih situacija
pokuavajui utvrditi strukture koje nevidljivo djeluju, upravljaju akterima.

44

One su ''sheme interpretencije'' koje omoguavaju ljudima 'da lociraju, uvide,

identificiraju i oznae' dogaaje u okvirima svojih ivotnih prostora, kao i svijeta
uope.
Oznaavajui dogaaje i zbivanja na smislen nain, okviri djeluju kako bi
organizirali iskustvo i usmjerili i individualnu u kolektivnu akciju''.
Goffman te nevidljive strukture naziva okvirima.
Za George Gonosa okviri su pravila ili zakoni koji uvruju interakciju.
Pravila su obino nesvjesna i o njima se uglavnom ne raspravlja.
Gonos zakljuuje: ''Goffmanova problematika na taj nain promovira prouavanje
ne samo interakcije koju vidimo u ''svakodnevnom ivotu'' kao takvom, nego
njegovu vjenu strukturu i ideologiju; ne pojedinane situacije, nego njihove
okvire.''
BARIJERE PRIHVAANJA
Strukturalizam, kako je dobro shvatio David Goddard, ne samo da moe vrlo malo
ponuditi klasinim sociolokim interesima, nego takoer predstavlja veliku
prijetnju tim interesima. Na primjer, strukturalisti se obino vrlo malo zanimaju za
tradicionalne socioloke probleme malih razina, kao to su, na primjer, kreativna
svijest, akteri, akcija, ponaanje i interakcija. U strukturalizmu emo teko
pronai aktere i razliite procese na individualnoj razini. tovie, strukturalizam,
izuzev francuskog strukturalnog marksizma, ini se da je potpuno neprimjenjiv za
prouavanje tradicionalnih problema ope sociologije.
Za Goddarda i mnoge druge autore, strukturalizam predstavlja frontalni napad na
mnoge osnovne pretpostavke u sociologiji.

Poststrukturalizam i ideje Michaela Foucaulta

Njegov rad predstavlja iroku cjelinu aktivnosti koje obuhvaaju metodoloke
interese, te specifine empirijske analize fenomena ludila i azila za mentalne
bolesnike, prouavanje kriminala i zatvorskog sistema, seksa i drutvene kontrole
seksualnosti zatvorskog sistema.
45

Faucault, ne samo da usvaja ideje drugih mislilaca, nego ih transformira i kao

takve integrira u svoju neobinu teorijsku orijentaciju.
Foucault ne traga za nekom dubokom, konanom istinom; uvijek postoji mnogo
novih slojeva koje treba istraiti. Kod Foucaulta postoji i fenomenologijski utjecaj,
no on odbacuje ideju autonomnog subjekta koji djeluje kroz znaenja.
Kod njega postoji i znaajan element strukturalizma, no ne u smislu prihvaanja
formalnog modela upravljanog ponaanja.
Strukturalizam ima znaajan utjecaj na Foucaultov rad, no postupno slabi u
njegovom kasnijem djelovanju (stoga i naziv poststrukturalizam)
Postmodernost je svijet obiljeen takvim suprotstavljenim konceptima kakvi su,
na primjer, iracionalnost, igranje, dekonstrukcija, antiteza, inderterminizam.
U svom ranom radu o metodologiji, Foucault razrauje jednu ''arheologiju
znanja''. Njegov predmet interesa su cjeline znanja, ideja, i naina raspravljanja.
On suprotstavlja svoju arheologiju znanja povijesti i povijesti ideja, za koje smatra
da su pretjerano racionalne, jer tee uspostavljanju suvie jasnog kontinuiteta u
povijesti znanja.
Foucault se interesira za osnovne diskurzivne prakse koje oblikuju osnovicu
znanstvenog diskursa, osobito u humanistikim znanostima. Ovaj krajnje
strukturalistiki pristup u svojim ranim djelima Foucault kasnije naputa, zato to
tada ne raspravlja o problemu moi, a ni o povezanosti izmeu znanja i moi.
Foucaultova kasnija orijentacija najbolje se moe obuhvatiti frazom '' genealogija
moi.''
Promatrajui tijek povijesti, Foucault ne vidi progres koji tee od primitivne
jednostavnosti drutva prema mnogo suvremenijim drutvima, osnovanim na
usavrenijim sistemima znanja. Umjesto toga, Foucault vidi da povijest tee iz
jednog sistema dominacije k nekom drugom.
Foucault vjeruje kako je veza znanje- mo uvijek upitna; uvijek postoji i tekui
otpor. Veza izmeu znanja i moi sasvim je oigledna u sluaju torture, s
razvojem pravila, veza postaje manje oita.

to se disciplinske moi tie, Foucault identificira tri osnovna instrumenta.

Prvi je nijerarhijsko promatranje (inspekcija), drugo sposobnost izricanja
normalizirajuih prosudbi i kanjavanja onih koji kre norme. Tree predstavlja
ispitivanja i on ukljuuje druga dva ranije spomenuta.
Foucaltovo djelo, kao i uope aktivnost u podruju poststrukturalizma, nudi
zanimljivu novu cjelinu prijedloga koji utjeu na glavni tijek razvoja socioloke
teorije.
46

Dok su se strukturalizam i poststrukturalizam razvijali izvan sociologije,

strukturalna teorija ima neovisan razvoj.
Osim toga, za strukturaliste i poststrukturaliste strukture su nevidljive teorijske
konstrukcije, a za strukturalne teotiare one su vidljivi i ''stvarni'' socijalni
fenomeni.

** Sva prava pripadaju Lani Kostreevi, Moniki Ili, Doris Brala i knjigama iz kojih
su sve ovo prepisale **

47