SMAIL EKI

G E N O C I D
I
ISTINA O GENOCIDU U
BOSNI I HERCEGOVINI

Sarajevo, 2012.

IZDAVAI:

Univerzitet u Sarajevu
&
Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava

ZA IZDAVAE:

Prof. dr. Muharem Avdispahi

Prof. dr. Smail eki

RECENZENTI:

Prof. dr. Norman Cigar

Dr. Rasim Muratovi
Dr. Fikret Beirovi

LEKTURA:

Sadida Duvi

DTP:

Mr. Meldijana Arnaut-Haselji

DIZAJN KORICA:

Mehmed A. Akamija

TAMPA:

Amos graf, d.o.o. Sarajevo

TIRA:

1000

------------------------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
341.485(497.6)"1992/1995"(093.2)
94(497.6)"1992/1995"(093.2)
EKI, Smail
Genocid i istina o genocidu u Bosni i
Hercegovini / Smail eki. - Sarajevo :
Univerzitet : Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava, 2012. 800 str. ; 24 cm
Bibliografija: str. 723-740 ; bibliografske i
druge biljeke uz tekst.
ISBN 978-9958-740-83-1 (Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava)
ISBN 978-9958-600-43-2 (Univerzitet)
COBISS.BH-ID 20239110
----------------------------------------------------------------------

G E N O C I D
I
ISTINA O GENOCIDU U
BOSNI I HERCEGOVINI

SADRAJ
Predgovor .....................................................................................

13

UVODNE NAPOMENE ................................................................

17

I. ISTINA O GENOCIDU
GENOCID U SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA
SREBRENICI, JULA 1995.
1. Podrinje u (veliko)srpskoj ideologiji, politici i praksi ............

46

2. Srebrenica u opsadi - koncentracioni logor Ujedinjenih nacija ..

60

3. Okupacija sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice ........... 108

4. Napad na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu i
(ne) upotreba zrane sile .......................................................... 150
5. Zloini u Potoarima ............................................................... 282
6. Zarobljavanje, zatvaranje i likvidacije .................................... 338
7. Prikrivanje zloina genocida ................................................... 401
8. Prikrivanje dokaza o genocidu ................................................ 483

II. NEGIRANJE GENOCIDA

BOSANSKI RAT DOBRICE OSIA - (O)PRAVDANJE
AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
I GENOCIDA NAD BONJACIMA
1. Uzroci raspada Jugoslavije ...................................................... 504
2. Uzroci Bosanskog rata ......................................................... 506
3. O karakteru Bosanskog rata .................................................. 514
5

4. osiev zloinaki odnos prema Bosni .................................... 517

5. osiev genocidni odnos prema Bonjacima ........................... 521
6. Srpski ratni ciljevi .................................................................... 524
7. osievo vienje zloina .......................................................... 535
8. Kvalifikacija odnosa meunarodne zajednice
prema Saveznoj republici Jugoslaviji i Srbima ......................... 558
9. I ostale lai Dobrice osia ...................................................... 563

III. P R I L O Z I
1. Naredba o genocidu - Direktiva Naredna dejstva Vojske
Republike Srpske generala Mladia, 19. novembar 1992 - .... 569
2. Podrka jedinica Vojske Jugoslavije - Komanda lake
pjeadijske brigade Bratunac - Komandi Drinskog korpusa,
24. januar 1993 - ....................................................................

571

3. Uee Vojske Jugoslavije u borbenim operacijama u

istonoj Bosni - Komanda Uikog korpusa - Operativnoj
grupi Drina i Komandi Drinskog korpusa VRS,
25. januar 1993 - .................................................................... 573
4. Razmena podataka izmeu Vojske Jugoslavije i
Vojske Republike Srpske - Komanda Drinskog korpusa Komandi Uikog korpusa, 26. januar 1993 - ..................... 575
5. Sadejstvo Vojske Jugoslavije i Vojske Republike Srpske u
agresiji protiv Republike Bosne i Hercegovine - Komanda
Uikog korpusa - Operativnom centru Generaltaba
Vojske Jugoslavije i drugima, 26. januar 1993 - .................... 576
6. Angaovanje Vojske Jugoslavije u napadnim operacijama
u istonoj Bosni i genocidu nad Bonjacima - Komanda
Uikog korpusa - Glavnom tabu Vojske Republike Srpske,
29. januar 1993 - ...................................................................... 578
6

7. Okupacija Podrinja - Strateki cilj srpskog naroda u

Bosni i Hercegovini - Komanda 1. bratunake lake
pjeadijske brigade - 3. pjeadijskom bataljonu, 4. juli 1994 - ....
8. Naredba Radovana Karadia, Direktiva za dalja dejstva,
- namjera za zloin genocida nad Bonjacima,
8. mart 1995 - .......................................................................
9. Uee jedinica Ministarstva unutranjih poslova Srbije u
agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu - Specijalna
brigada policije MUP-a Republike Srpske - MUP-u i
drugima, 1. juli 1995 - .........................................................
10. Naredba za okupaciju Srebrenice i epe, sigurnih zona
Ujedinjenih nacija, i za zloin genocida nad Bonjacima
- Komanda Drinskog korpusa, Zapovest za aktivna
borbena dejstva, 2. juli 1995 - ............................................
11. Informacija o poetku ofanzive na Srebrenicu Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske Centru javne bezbjednosti Sarajevo, 6. juli 1995 - .............
12. Uee specijalnih jedinica Ministarstva unutranjih
poslova Srbije u agresiji na Republiku Bosnu i
Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima - Ministarstvo
unutranjih poslova Republike Srpske - Centru javne
bezbjednosti Sarajevo, 6. juli 1995 - ....................................
13. Saglasnost Radovana Karadia o nastavku borbenih
dejstava radi zauzimanja Srebrenice - Glavni tab
Vojske Republike Srpske - Predsjedniku Republike
Srpske i drugima, 9. juli 1995 - ............................................
14. Uee Zdruenih snaga Ministarstva unutranjih
poslova Republike Srbije, Republike Srpske i
Republike srpske krajine u zauzimanju Srebrenice i
genocidu nad Bonjacima - Ministarstvo unutranjih
poslova Republike Srpske - Komandantu specijalne
brigade policije i drugima, 10. juli 1995 - ...........................
15. Zauzimanje Srebrenice od strane srpskih snaga - Glavni
tab Vojske Republike Srpske - Predsjedniku Republike
Srpske i drugima, 11. juli 1995 - ........................................

580

581

583

585

592

593

595

597

599
7

16. Angaovanje srpskih snaga u okupaciji sigurne zone

Ujedinjenih nacija Srebrenice i genocidu nad Bonjacima Glavni tab Vojske Republike Srpske - Predsjedniku
Republike Srpske, 12. juli 1995 - ..................................... 601
17. Aktivnosti srpskih snaga u zloinu genocida nad
Bonjacima - Komanda 1. zvornike pjeadijske brigade Komandi Drinskog korpusa, 12. juli 1995 - ........................ 603
18. Zloin genocida nad Bonjacima nastavlja se po planu
- Centar javne bezbjednosti Zvornik MUP-u Republike
Srpske, 12. juli 1995 - .......................................................... 605
19. Srpske snage vre ienje sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice - Komanda 1. bratunake lake pjeadijske
brigade, 12. juli 1995 - .........................................................

607

20. Angaovanje srpskih snaga (svo raspoloivo vojno

sposobno ljudstvo) u genocidu - Komanda Drinskog korpusa
- svim jedinicama Drinskog korpusa, 13. juli 1995 - .......... 609
21. Angaovanje srpskih snaga na pretresu terena optine
Srebrenica - Glavni tab Vojske Republike Srpske Predsjedniku Republike Srpske i drugima, 13. juli 1995 - ... 612
22. Aktivnosti srpskih snaga na okruenju i slamanju
Bonjaka - Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade
- Komandi Drinskog korpusa, 13. juli 1995 - ........................ 614
23. Pretres osloboenog prostora - Komanda Drinskog
korpusa - Komandi 1. bratunake lake pjeadijske brigade
i drugima, 13. juli 1995 - ......................................................
24. Dogovor o likvidaciji 8.000 Bonjaka - Centar javne
bezbjednosti Zvornik - Ministarstvu unutranjih poslova
Republike Srpske, 13. juli 1995 - ........................................
25. Dokazi o genocidu nad Bonjacima - Komanda 5.
ininjerijskog bataljona - Komandi Drinskog korpusa,
14. juli 1995 - .......................................................................
26. Srpske snage vre pretres terena - Komanda 1.
bratunake lake pjeadijske brigade - Komandi
Drinskog korpusa, 14. juli 1995 - ........................................
8

616

618

620

623

27. Blokiranje muslimanskih snaga - Komanda 1.

zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog
korpusa, 14. juli 1995 - ........................................................ 625
28. Blokirano 5.000 civila - Ministarstvo unutranjih poslova
Republike Srpske - RDB - Zamjeniku ministra unutranjih
poslova Republike Srpske i drugima, 14. juli 1995 - ....... 627
29. Pravci izvlaenja Bonjaka - Komanda 1. zvornike
pjeadijske brigade - Komandi korpusa, 14. juli 1995 - ...... 629
30. Mobilizacija svih vojno sposobnih Srba u zloinu
genocida - Komanda Drinskog korpusa - Odsjeku Ministarstva
odbrane optine Vlasenica i drugima, 15. juli 1995 - ........... 630
31. Angaovanje srpskih snaga u zloinu genocida - Centar
javne bezbjednosti Zvornik MUP-u Republike Srpske
i drugima, 15. juli 1995 - ..................................................... 632
32. Pretres terena i blokiranje izvlaenja civila Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade Komandi Drinskog korpusa, 16. juli 1995 - ........................ 634
33. 5.000 civila u blokadi - Komanda Zvornike pjeadijske
brigade - Komandi Drinskog korpusa, 16. juli 1995 - ......... 636
34. Pojaanje jedinica za razbijanje i unitenje Bonjaka Komanda 1. krajikog korpusa - Komandi 9. operativne
grupe, 16. juli 1995 - ............................................................ 638
35. Objedinjavanje dejstava na razbijanju muslimanskih
snaga - Glavni tab Vojske Republike Srpske - Komandi
Drinskog korpusa, 17. juli 1995 - ........................................ 640
36. Uee Ministarstva unutranjih poslova Republike
Srpske u pretresu terena - Centar javne bezbjednosti
Zvornik MUP-u Republike Srpske, 19. juli 1995 - ....... 642
37. Srpske snage uporno progone i unitavaju civile Komanda 1. bratunake lake pjeadijske brigade Komandi Drinskog korpusa, 19. juli 1995 - ........................ 643
9

38. Centar javne bezbjednosti Zvornik vri pretres terena

- Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske,
Centar javne bezbjednosti Zvornik, Bilten, 20. juli 1995 - ... 645
39. Angaovanje jedinica u Pretresu terena - Komanda 1.
zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog korpusa,
20. juli 1995 - ....................................................................... 647
40. Drinski korpus uestvuje i u pretresu terena i u
unitenju zaostalih grupa, civila - Komanda 4. drinske
lake pjeadijske brigade - Komandi 1. i 2. pjeadijskog
bataljona, 20. juli 1995 - ...................................................... 648
41. Srpske snage svakodnevno iste teren i vre zloine
nad Bonjacima - Komanda 1. Bratunake lake pjeadijske
brigade - Komandi Drinskog korpusa, 21. juli 1995 - ......... 650
42. Likvidacija zarobljenih Bonjaka - Komanda 1.
zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog
korpusa, 22. juli 1995 - ........................................................ 651
43. Uee Drinskog korpusa i jedinica MUP-a Zvornik u
genocidu - Glavni tab Vojske Republike Srpske Predsjedniku Republike Srpske i drugima, 22. juli 1995 - .... 653
44. Angaovanje jedinica u zloinu genocida - Komanda 1.
Zvornike pjeadijske brigade - Komandi Drinskog
korpusa, 23. juli 1995 - ........................................................ 655
45. Aktivnosti Zvornike brigade na pretresu terena u
cilju otkrivanja, blokiranja i unitenja Bonjaka Komanda Zvornike pjeadijske brigade - Komandi
Drinskog korpusa, 25. juli 1995 - ........................................ 657
46. Zloini nad Bonjacima - Komanda 1. zvornike pjeadijske
brigade - Komandi Drinskog korpusa, 26. juli 1995 - ......... 659
47. Uee Centra javne bezbjednosti Zvornik u genocidu Centar javne bezbjednosti Zvornik - Ministarstvu
unutranjih poslova Republike Srpske, 28. juli 1995 - ...

10

661

48. Uee Bratunake lake pjeadijske brigade u zloinu

genocida - Komanda 1. bratunake lake pjeadijske
brigade - Komandi Drinskog korpusa, 30. juli 1995 - ......... 663
49. Jedinice Drinskog korpusa vre pretres terena,
postavljaju zasjede i blokiraju izvlaenje Bonjaka Glavni tab Vojske Republike Srpske - Predsjedniku
Republike Srpske i drugima, 30. juli 1995 - .................... 664
50. General Ratko Mladi je od 20. maja 1992. oficir Vojske
Jugoslavije, odnosno komandant Glavnog taba 30.
kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije Generaltab Vojske Republike Srpske, Obavjetenje o
promjeni poloajne grupe, 27. februar 2002 - ..................... 665
51. Predsjednik Savezne republike Jugoslavije vanredno
unapreuje Generala Ratka Mladia, komandanta
Glavnog taba 30. kadrovskog centra Generaltaba
Vojske Jugoslavije - Ukaz predsjednika Savezne
republike Jugoslavije, 16. juni 1994 - .................................. 667
52. General Radislav Krsti je od 16. juna 1992. oficir Vojske
Jugoslavije, koja je izvodila oruane akcije i na teritoriji
Republike Bosne i Hercegovine - Zahtjev Radislava Krstia
o priznavanju staa u dvostrukom trajanju - Vojnoj poti
3001 Beograd, 2. februar 1994 - .......................................... 669
53. Savezna republika Jugoslavija je finansirala Vojsku
Jugoslavije, koja je uestvovala u agresiji na Republiku
Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima - Vojna
pota broj 7111 Han-Pijesak, Rjeenja za novane naknade
- Raunskom centru MO Beograd, 1. septembar 1994 - ....... 670
54. Dokazi o genocidu - Istraivanja Vlade Republike Srpske,
Banja Luka, juni 2004 - ....................................................... 672
ZAKLJUNA RAZMATRANJA ...............................................

697

SPISAK SKRAENICA ........................................................... 715

11

I ZVO R I I LITE RATU RA

IZVORI ....................................................................................... 723
LITERATURA ........................................................................... 731
PERIODIKA .............................................................................. 741

REGISTRI
A. REGISTAR LINIH IMENA .............................................. 745
B. REGISTAR GEOGRAFSKIH POJMOVA ......................... 773

12

Predgovor

Povodom obiljeavanja sedamnaestogodinjice Dana sjeanja na rtve

genocida nad Bonjacima u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, Univerzitet u
Sarajevu i Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu objavljuju knjigu prof. dr. Smaila
ekia pod naslovom GENOCID I ISTINA O GENOCIDU U BOSNI I
HERCEGOVINI. Profesor eki je u naoj naunoj i iroj kulturnoj
javnosti, kao i na meunarodnoj naunoj i politikoj sceni, odavno stekao
ugled predanog istraivaa i plodnog autora. Svoja javna priznanja i veliki
ugled stekao je kao profesor na Fakultetu politikih nauka, kao lan
znaajnih svjetskih udruenja (kao to su Svjetsko drutvo viktimologa
i Meunarodno udruenje istraivaa genocida), a posebno kao osniva
i direktor Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Profesor eki je objavio vie knjiga i obimnih studija,
nekoliko desetina naunih i strunih lanaka, rukovodio znaajnim
istraivakim projektima, uestvovao na brojnim domaim i meunarodnim kongresima, konferencijama i okruglim stolovima, neumorno
nastupajui u javnosti kao istaknuti lan akademske zajednice, ali i kao
aktivista civilnog drutva, posveen otkrivanju konane i nesumnjive
istine o agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Pred itaocem je knjiga u kojoj profesor eki nastoji pruiti uvid
u istinu o genocidu izvrenom nad Bonjacima u ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine. Istina o jednome ratu, o stradanju
jednog naroda, o genocidu koji se dogodio u Evropi nakon Drugoga
svjetskog rata, ta istina mora biti istraena i objavljena kao, kako kae
eki: nauna istina na bazi egzaktnih, validnih, pouzdanih i vjerodostojnih dokaza i bitnih injenica. Imajui u vidu naroito povlaen
13

pristup empirijskom materijalu, koji je profesor eki imao kao dugogodinji rukovodilac Instituta koji se bavi prikupljanjem takvog
materijala, ali i kao ekspert angairan na razliitim projektima prikupljanja dokaza i injenica o genocidu (dovoljno je spomenuti njegovo
uee u Komisiji i Radnoj grupi za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice izmeu 10. i 19. jula 1995. godine, ije je nalaze svojevremeno
verificirala i Vlada Republike Srpske), kao i kompetenciju univerzitetskog
profesora koji predaje predmete kao to su Vojna historija, Historija
ratova i genocida ili Studije holokausta i genocida, smatramo da bi
bilo teko nai pozvanijeg autora za ovu temu. Dakako, pruiti istinu
o genocidu ne bi bio izazov da nema onih koji osporavaju tu istinu.
Kao i nakon holokausta, tako su se i nakon Srebrenice pojavili negatori
genocida. ak i nakon dvadeset godina od najveeg zloina u poslijeratnoj Evropi nastavljena je politika i praksa negiranja genocida nad
Bonjacima, o emu svakodnevno imamo priliku sluati u medijima,
naunoj i iroj drutvenoj javnosti Republike Srbije i bosanskohercegovakog entiteta Republike Srpske.
Istina o genocidu nad Bonjacima mora, dakle, biti nauna ako se
treba pokazati kao vjerodostojna i nesumnjiva. Upravo stoga je profesor
eki u ovoj knjizi pred sebe postavio dvije odvojene, ali komplementarne
zadae. Prvo je trebalo pruiti istinu zasnovanu na injenicama, pozitivnu,
empirijski potkrijepljenu istinu. itav prvi dio knjige posveen je tome da
se prui to jasniji uvid u stvarnost zloina to su se desili u sigurnoj zoni
Ujedinjenih nacija u julu 1995. godine. Meutim, to je pretpostavljalo i
analizu ideologije i politike prakse koje su naloile zloine koji e zapanjiti
itav svijet. Druga zadaa nije bila nita manje vana: trebalo je osporiti
negiranje genocida koje se takoer javno predstavlja kao vjerodostojna i
nesumnjiva istina o ratu. U drugom poglavlju knjige, naslovljenom
Negiranje genocida, profesor eki podrobno je analizirao Bosanski
rat, nedavno objavljenu knjigu Dobrice osia, da bi osporio i
objelodanio sve falsifikate, lai i obmane kojima se sluio taj pisac, te
da bi se u potonjem napokon prepoznalo vodeeg ideologa genocida
nad Bonjacima.
Vano je naglasiti ovu aspiraciju autora ekia ka obznanjivanju
naune istine. To znai da krucijalnu ulogu u njegovom izlaganju igraju
14

rezultati empirijskih istraivanja, a da su argumenti koji se iz njih crpe

podloni otvorenoj i nepristrasnoj raspravi. U doba kada su oko
tumaenja bosanskohercegovake ratne stvarnosti gotovo posve kanonizirane najmanje tri razliite istine, veoma je vano postaviti posve
otre, a idealno bi bilo strogo naune kriterije razlikovanja lai od
istine. Kao to je to primijetila Hannah Arendt, ivimo u doba kada je
ono to smo u tradiciji drali za la nadomjeteno ideolokom manipulacijom masama. Postalo je daleko tee razlikovati istinu od lai, jer
je upravo politika stekla veliku mo u podrivanju injeninih istina.
Utoliko je znaajnije ovo zalaganje za naunu istinu autora kojeg u
inostranim akademskim krugovima smatraju najuglednijim bosanskim
istraivaem genocida.
Naglasimo na kraju i to da je profesor eki ovu knjigu pisao sa
uvjerenjem da je brisanje iluzija o prolosti od presudne vanosti za nau
budunost, jer je to nuna pretpostavka meunacionalnog pomirenja,
gradnje trajnog mira i obnove suivota u Bosni i Hercegovini.

REKTOR
Prof. dr. Muharem Avdispahi

15

UVODNE NAPOMENE
Mnogobrojni relevantni izvori razliite provenijencije1 nesumnjivo
potvruju dvije poetne i osnovne, bitne, fundamentalne postavke i odredbe savremenih dogaanja i dogaaja u Republici Bosni i Hercegovini
na kraju XX stoljea:
- prvo, na Republiku Bosnu i Hercegovinu izvrena je klasina
oruana agresija, odnosno zloin protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, to je po osnovnom shvatanju i definiciji meunarodni
oruani sukob i
- drugo, na okupiranim podrujima nezavisne i meunarodno
priznate Republike Bosne i Hercegovine, lanice Ujedinjenih
nacija, kao i u gradovima u opsadi, nad Bonjacima je izvren
najtei zloin - zloin genocida.
Navedene odredbe su postulacioni osnov u navoenju i izuavanju
bitnih drutvenih, politikih, vojnih, moralnih i vrednosnih injenica:
- srpski faizam je, za razliku od srpskog antifaizma, ponovo tokom posljednje decenije XX stoljea - generirao najtee zloine
koji su poznati ovjeanstvu;
- srpska nacionalistika elita (politika, intelektualna i crkvena),
na temelju velikodravnog projekta svi Srbi u jednoj dravi,
devedestih godina XX stoljea dovela je do unutranje krize u
Socijalistikoj federativnoj republici Jugoslaviji i razbila zajedniku dravu;
- Miloevievom nacionalistikom politikom i praksom masovnih
mitinga i puistikim metodama smijenjena su u Srbiji, na Kosovu,
Vojvodini i Crnoj Gori legalno izabrana rukovodstva i uklonjeni
nepoeljni kadrovi;

1 Nauna i druga saznanja zasnovana su na najrelevantnijim nauno-teorijskim

izvorima i bitnim rezultatima empirijskih naunih istraivanja autora (potpunije i detaljnije
o tome vidi: www.institut-genocid.ba), kao i saznanjima - strunim i naunim - ICTY-a.
17

- Republika Srbija, revizijom Ustava iz 1974. i donoenjem Ustava

od 28. septembra 1990, ukinula je autonomije Vojvodine i Kosova
i praktino izvrila secesiju (od SFRJ) i preuzela funkcije samostalne, suverene i nezavisne drave, ime je sama izuzeta iz
pravnog sistema SFRJ, to je po zakonima SFRJ predstavljalo
najtee krivino djelo;
- u Crnoj Gori formiran je kolaboracionistiki reim;
- ubrzan je proces homogenizacije Srba, posebno u Bosni i Hercegovini;
- Slobodan Miloevi dobio je masovnu podrku Srpske akademije
nauka i umetnosti, Udruenja knjievnika Srbije, Srpske pravoslavne crkve, Jugoslavenske narodne armije (JNA od devedesetih
godina XX stoljea nije imala ni jugoslavenski ni narodni karakter), politikih i kulturnih institucija i ustanova uz, naalost,
masovnu podrku Srba;
- rukovodstvo JNA prihvatilo je srpsku nacionalistiku ideologiju
i politiku i postalo instrument srpskog velikodravnog projekta,
iji je zadatak bio da titi teritorije sa srpskim ivljem, naoruava ih i obezbijedi granice budue zamiljene Jugoslavije;
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima ine sutinu zajednikog zloinakog poduhvata drava
Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i Republike
Hrvatske, njihovih rukovodstava i brojnih rukovodilaca politikog,
vojnog, policijskog i upravnog vrha, te njihovih petokolonaa,
kolaboracionista i plaenika;
- namjera (mens rea) tog zloinakog ina, utemeljena na srpskom
i hrvatskom velikodravnom projektu, imala je za cilj zauzimanje
i unitenje drave Republike Bosne i Hercegovine i konano
rjeenje muslimanskog pitanja - istrebljenje Bonjaka ili njihovo
svoenje na beznaajnu etniku skupinu. U funkciju tih zloinakih
aktivnosti posluno su se, kao neposredni saradnici i izvrioci,
stavile paradravne tvorevine i servilni petokolonai iz Republike
Bosne i Hercegovine (Hrvatska zajednica Herceg-Bosna/Hrvatska republika Herceg-Bosna, Republika srpska Bosna i
18

Hercegovina/Republika Srpska i Autonomna pokrajina zapadna Bosna) i Republike Hrvatske (Republika srpska krajina),
koje su drave agresori (Savezna republika Jugoslavija i Republika
Hrvatska), po ugledu na naciste, osmislile, pripremale, organizovale,
formirale, rukovodile, naorua(va)le, obuavale, izdavale (im)
naredbe, pri emu je u sutini rije o marionetskim reimima tih
drava, koji su usmjeravani i kontrolisani od tih drava i bili zavisni od njih i djelovali u njihovo ime - u svojstvu agenata Savezne
republike Jugoslavije i Republike Hrvatske.
Radi ostvarivanja navedenog zloinakog poduhvata agresori su
preduzeli stratekim planovima predviene aktivnosti i akcije:
- razbijen je ustavni koncept odbrane SFRJ;
- smanjena je i razoruana Teritorijalna odbrana Bosne i Hercegovine i jo nekih konstitutivnih elemenata SFRJ;
- JNA je od antifaistike i multietnike transformisana u velikosrpsku vojsku;
- obnovljeni su i eskalirali faistiki pokreti - velikosrpski i velikohrvatski pokret;
- utvreni su metodi, mehanizmi i postupci planiranja i pripremanja
zloina;
- postignut je (marta 1991) naelan dogovor o unitenju drave
Bosne i Hercegovine izmeu efova susjednih drava (Pakt Miloevi - Tuman);
- omeene su granice Velike Srbije i Velike Hrvatske;
- organizovana je, naoruana, obuena i opremljena peta kolona
(velikosrpska i velikohrvatska) susjednih drava u Bosni i Hercegovini;
- komandovanje na okupiranim teritorijama objedinjeno je u rukama
efova susjednih drava - okupacionih sila;
- zauzete su polazne pozicije za agresiju i druge zloinake aktivnosti, ukljuujui i genocid nad Bonjacima;
19

- utvreni su nosioci i imenovani subjekti odreenih konkretnih

aktivnosti, identifikovani njihovi ciljevi, metode i sredstva.
Rije je o zloinima koji su nastali na temeljima faistike ideologije, dva velikodravna projekta, dvije genocidne politike, dva zajednika zloinaka poduhvata, dva nacionalistika pokreta, dvije agresivne
i genocidne strategije, dvije drave, zatim dvije, odnosno tri kolaboracionistike i petokolonake tvorevine, dvije oruane sile, etiri kolaboracionistike vojne formacije i vie drugih oruanih jedinica i grupa,
ukljuujui i strane plaenike (Ruse, Grke, itd.). Takva faistika ideologija, politika i praksa osvajakog i genocidnog karaktera imala je za cilj
formiranje velikosrpske i velikohrvatske drave na raun samostalne,
suverene i nezavisne, historijski trajne i jasno definisane drave Bosne i
Hercegovine. Cilj tih ideologija i politika je osvajaki rat za teritorije,
za ivotni prostor, za otimanje tue - bosanskohercegovake zemlje,
i genocid nad Bonjacima, nacionalnom, etnikom i vjerskom grupom
kao takvom.
Rezultatima dosadanjih naunih istraivanja dolo se do naunih
injenica, koje potvruju naunu istinu, ije su bitne odredbe:
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima su isplanirani (intelektualno, ideoloki, politiki, vojno,
ekonomski, medijski, obavjetajno, psiholoki, itd.), sa jasno postavljenim ciljem, nareeni sa nadlenih politikih i vojnih mjesta i
izvreni planski, sistematski i organizovano. Poznate su drave
agresori, zatim ideolozi, planeri, naredbodavci, izvrioci i
saradnici, te kako su zloini izvreni i zbog ega su izvreni;
- beogradski i zagrebaki reimi, na elu sa Slobodanom Miloeviem i Franjom Tumanom, planirali su, pripremali i organizovali agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid
nad Bonjacima, rukovodili i komandovali izvoenjem agresije; operativno planirali, pripremali, koordinirali, usmjeravali i preko svojih oficira vodili borbene operacije protiv Bosne
i Hercegovine; osiguravali ivu silu (starjeinski i vojniki
kadar), kompletnu logistiku podrku (tenkove, transportere,
helikoptere, artiljerijsko i pjeadijsko naoruanje, radarskoraunarska sredstva, minsko-eksplozivna sredstva, municiju,
20

gorivo i mazivo i druge strateke sirovine); sanitetski materijal;

zdravstveno osiguranje i svu drugu vojnu opremu, zatim plae
i penzije, te tako neposredno uestvovali u izvrenju genocida
i dugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
Samo u periodu do 31. decembra 1994. Savezna republika Jugoslavija je za izvoenje agresije osigurala 89,4% pjeadijske, 73%
artiljerijske i 95,1% protivavionske municije. Navedene podatke
je pravovremeno, jo u toku sudskog procesa, posjedovao Meunarodni sud pravde, ali ih naalost, kao i mnoge druge krucijalne
dokaze o neposrednom ueu i odgovornosti Savezne republike
Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima, nije uzeo u obzir;
- oruana agresija, osvajaki rat protiv Bosne i Hercegovine, bila je
sastavni dio Miloevieve i Tumanove dravne politike, u ije je
ime najvei dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bonjaci ubijani,
protjerivani i odvoeni u koncentracione logore samo zbog njihove
nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti i osvajanja njihovog
ivotnog prostora;
- agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu je, uz embargo na
oruje i humanitarnu politiku Ujedinjenih nacija, Evrope i tzv.
meunarodne zajednice i meunarodnu strategiju ignorisanja
srpskog velikodravnog faistikog i genocidnog projekta,
bila sastavni dio Miloevieve dravne politike, u ije je ime
najvei dio Bosne i Hercegovine okupiran, a Bonjaci ubijani,
protjerivani i odvoeni u koncentracione logore zbog njihove
nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti i zauzimanja njihove
zemlje, pljakanja materijalnih dobara i druge pokretne imovine,
te otimanja i prisvajanja njihovih kua i stanova i zatiranja tragova
kulturnih i civilizacijskih tekovina;
- operacionalizaciju velikosrpske ideologije, politike i prakse u
Republici Bosni i Hercegovini kreirala je, vodila i usmjeravala
Srpska demokratska stranka Bosne i Hercegovine, na elu sa
ratnim zloincem Radovanom Karadiem, koju je, naalost,
prihvatio zaprepaujue veliki broj Srba. Jo vie zastrauje i
injenica da su mnogi Srbi antifaisti iz Drugog svjetskog rata
21

svoj radni i ivotni vijek na kraju XX stoljea zavrili kao faisti.

Rukovodstvo Srpske demokratske stranke i srpske paradravne
i kolaboracionistike tvorevine u Bosni i Hercegovini (Srpska
republika Bosna i Hercegovina/Republika Srpska) bilo je ukljueno
u zajedniki zloinaki poduhvat pod direktnim politikim i operativnim vodstvom Slobodana Miloevia, iji su cilj i namjera bili
da se unite Bonjaci, nacionalna, etnika i vjerska grupa kao takva;
- kolaboracionisti i petokolonai (veliko)srpskog agresora (politiki,
vojni, policijski i upravljako-izvrni potencijal marionetskog
reima Republike Srpske), pod neposrednim rukovodstvom,
organizacijom, komandom, ueem i podrkom drave Savezne
republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), koja je okupirala preko
70% teritorije Republike Bosne i Hercegovine, uestvovali su
u genocidu, zloinima protiv ovjenosti i ratnim zloinima nad
Bonjacima, kao i u ratnim zloinima nad drugim narodima;
- faistiko i genocidno rukovodstvo paradravne i kolaboracionistike tvorevine Republike Srpske, na elu sa Radovanom Karadiem, Momilom Krajinikom, Biljanom Plavi i drugima,
koju je generirao srpski nacizam i na kostima ubijenih Bonjaka
inaugurirao genocidnu tvorevinu nazvanu republikom, imalo je
genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bonjaka, po
kojem je genocid organizovano, ciljno i sistematski injen i izvren;
- za istrebljenje Bonjaka, meunarodnim humanitarnim pravom
zatiene grupe (nacionalne, etnike i vjerske), postojala je genocidna zloinaka namjera i genocidni plan (postoje, pored
ostalog, naredbe za izvrenje genocida, ukljuujui i formiranje
koncentracionih logora);
- genocid nad Bonjacima izvren je u ambijentu agresije na
nezavisnu, meunarodno priznatu dravu Bosnu i Hercegovinu,
lanicu Ujedinjenih nacija i putem troipogodinje okupacije
velikog dijela njene dravne teritorije. Osueni ratni zloinac
Biljana Plavi je na 17. sjednici Skuptine Republike Srpske,
odrane od 24. do 26. jula 1992, izjavila da je 70% teritorije
Bosne i Hercegovine osvojeno. Radovan Karadi je na 34.
zasjedanju Skuptine Republike Srpske, odrane od 27. augusta
22

do 1. oktobra 1993, izjavio: A sauvali smo 250.000 mjesta

ivotnog prostora gdje su muslimani ivjeli. Slobodan Miloevi je 15. aprila 1994. na sjednici Vrhovnog saveta odbrane
Savezne republike Jugoslavije, pored ostalog, izjavio: nae
snage kontroliu 72% teritorije Bosne i Hercegovine;
- genocid nad Bonjacima je, u skladu sa (veliko)srpskom genocidnom ideologijom, politikom i praksom, a po uzoru na faizam
i nacizam, (iz)vren u kontinuitetu do kraja 1995, bez obzira na
broj likvidiranih, ranjenih, protjeranih, silovanih, itd. Namjera da
se Bonjaci istrijebe postojala je od poetka i praktino je provoena u toku cijelog trajanja agresije. Izvrioci genocida, imajui
u vidu tolerisanje njihovih akata od strane Ujedinjenih nacija,
vodeih drava Zapada i tzv. meunarodne zajednice, smatrali su
da e via facti doi do legalizacije genocida kao politike prakse;
- srbijansko-crnogorski agresor je na okupiranoj teritoriji Republike
Bosne i Hercegovine, posebno na podruju srpskih stratekih
prioriteta istone i sjeverne Bosne, kao i Bosanske krajine,
izvrio zloin genocida nad Bonjacima. Najmasovniji pokolji
izvreni su u opinama sa bonjakom veinom (stanovnitva) u
Podrinju, Bosanskoj posavini, dolinama Sane i Une, te na podruju
Sarajeva, posebno u Sarajevu u opsadi, i drugim mjestima u
Republici Bosni i Hercegovini;
- velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti likvidirali su na
desetine, stotine i hiljade civila i civilnog stanovnitva na podruju:
Trebinja, Bilee, Gacka, Nevesinja, Kalinovika, Foe, Gorada,
ajnia, Rudog, Viegrada, Rogatice, Sokoca, Han-Pijeska,
Vlasenice, Bratunca, Srebrenice, Zvornika, Bijeljine, Brkog,
Bosanskog amca, Doboja, Bosanskog Broda, Dervente, Teslia,
ipova, Jajca, elinca, Maglaja, Zavidovia, Prnjavora, KotorVaroi, Skender-Vakufa, Banje Luke, Prijedora, Kljua, Bosanskog Petrovca, Sanskog Mosta, Bosanske Gradike, Bosanske
Dubice, Bosanskog Novog, Bosanske Krupe, Bihaa, Sarajeva
(Ilija, Vogoa, Hadii, Ilida, Trnovo, Centar, Novi Grad, Novo
Sarajevo, Stari Grad, Pale, posebno Sarajevo u opsadi) i drugih
mjesta, te prisilno protjerali ukupno stanovnitvo sa veine tih
23

prostora i zatrli sve tragove njihovog postojanja. Mukarci i ene

su hapeni, zatoeni, protjerivani, deportovani, izbacivani silom
i prijetnjom iz svojih kua i stanova, odvajani jedni od drugih i
odvoeni u logore i druge zatoenike centre, gdje su mnogi
ubijani, teko prebijani, mueni, premlaivani i fiziki i psihiki
zlostavljani, a mnoge ene, djevojke i djevojice su sistematski
silovane i/ili podvrgavane drugim oblicima seksualnog zlostavljanja, posebno degradirajuim za ene (upotrebom raznih
predmeta). Masovne grobnice (jama Bezdana na Hrgaru
Biha; rudnik Jakarina kosa i Stari Kevljani Prijedor; jama
Hrastova glavica Sanski Most; Lanite I i Lanite II, Prhovo I
i Prhovo II Klju; Crni vrh Zvornik; Debelo brdo, Ogradica
i Cerska Vlasenica; rudnik Miljevina Foa; jezero Peruac
Viegrad; jama Borisavac Nevesinje; Borja Bebe Tesli;
evarlije Doboj; Gorice Brko; Veliki vrh Sokolac; Seljani
Rogatica; Vranje Sarajevo; Ahatovii Sarajevo; Lapsunj
Prozor; Tasovii apljina; Trzna epe; Suha Bratunac;
Mali harem Kotor-Varo; Korianske stijene Skender-Vakuf;
Carevo polje Jajce; Ahmii Vitez; Trafostanica I i II - Modria;
Crkvine Bosanski amac; Balinovac Mostar; Laete, Branjevo
Pilica, anari, Kozluk, Kamenica Zvornik; Glogova,
Bljeeva Bratunac; Zeleni Jadar, Potoari, Budak, Pusmulii
Srebrenica; Nova Kasaba Vlasenica Milii; Biina
ekovii; Hemlijai i Memii Kalesija; Godinjske Bare
Trnovo i druge) i koncentracioni logori (Omarska, Keraterm,
Trnopolje, Manjaa, Suica, Kazneno-popravni dom Foa, kasarna
Uzamnica Viegrad, Rasadnik Rogatica, Batkovi Bijeljina,
Luka Brko, Heliodrom Mostar, Dretelj i Gabela apljina,
Kaonik Busovaa i drugi) krucijalni su pokazatelji agresije i
realizacije njene osnovne namjere - bioloko i duhovno istrebljenje
Bonjaka, odnosno genocid nad tim narodom (najstariji logora
- starica Hanka Kustura, u logoru Rasadnik - Rogatica, imala je
101 godinu, a meu najmlaim logoraima bilo je i beba roenih
u logorima i drugim mjestima zatoenja);
- skoro sva navedena podruja, od Trebinja na jugoistoku, preko
Bijeljine na sjeveroistoku, dijela Sarajeva - glavnog grada Repub24

like Bosne i Hercegovine, do Bihake krajine na sjeverozapadu,

danas ine Republiku Srpsku (entitet u okviru Bosne i Hercegovine), legalizovanu Dejtonskim mirovnim sporazumom, a koja
je, kako se vidi iz podataka, nastala na genocidu i drugim zloinima
protiv ovjenosti i meunarodnog prava;
- genocid nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini rezultat
je kolektivne velikosrpske ideologije, politike i prakse istrebljenja Bonjaka. Samo u sistematskom i planiranom genocidu nad
Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice, jula 1995. uestvovalo je (po raznim osnovama
i na razliite naine), prema rezultatima istraivanja Vlade Republike Srpske, preko 25.000 ljudi;
- naini i sredstva ubijanja rtava mogu se oznaiti monstruoznim.
ene, mukarci, djeca i starci ubijani su vatrenim orujem za
direktno djelovanje iz svih vrsta pjeadijskog oruja, minobacaa,
modifikovanih aviobombi, itd., zatim noevima, te posebnim
spravama napravljenim i prireenim u tu svrhu. Postoje dokazi da
su Bonjake ive spaljivali, ubijali na zvjerski nain, ukljuujui
i itave porodice, te su tako u nekim masovnim grobnicama
otkriveni i identifikovani posmrtni ostaci itavih porodica;
- u operaciji ubijanja, uglavnom za etiri dana, s namjerom i
prema tano utvrenom obrascu, u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice jula 1995. likvidirano je preko 8.000 Bonjaka
Bosne i Hercegovine, zbog njihove nacionalne, etnike i vjerske
grupe kao takve i to su ivjeli i to ive na teritoriji koju srpski
agresor, u skladu sa srpskim velikodravnim projektom, srpskom
nacionalistikom ideologijom, politikom i praksom, osvajakog i
genocidnog karaktera, tei osvojiti i pripojiti Srbiji;
- u zauzimanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice i izvrenju genocida nad Bonjacima jula 1995. uestvovale su, pored
vojnih i policijskih snaga kolaboracionistike, petokolonake,
faistike i genocidne tvorevine Republike Srpske, i oruane snage
Savezne republike Jugoslavije (Vojska Jugoslavije i specijalne
jedinice Ministarstva unutranjih poslova Srbije);
25

- velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti izvrili su zloin

genocida i u Sarajevu i drugim gradovima u opsadi (Goradu,
Maglaju, Tuzli, Bihau, ): u redovima za vodu i hranu, na trnicama, u kolama, na fakultetima, u bolnicama, tramvajima, autobusima, na ulicama, u stambenim objektima, na poslu, za vrijeme
sahrana, itd., gdje je, pored ostalog, vrena koordinirana, dugotrajna, rasprostranjena i sistematska kampanja namjernog granatiranja civilnih podruja, objekata i civilnog stanovnitva iz
artiljerijskog, minobacakog i pjeadijskog oruja. Granatiranjem
i snajperskim djelovanjem ubijeno je i ranjeno na hiljade civila
oba spola i svih starosnih dobi, ukljuujui djecu, ene i starija
lica. Samo na podruju Sarajeva u opsadi, u periodu od aprila 1992.
do decembra 1995, ukupan broj ubijenih i umrlih, prema rezultatima istraivanja ICTY-a, iznosi 18.889 lica.2 U Tuzli je 25.
maja 1995. izvren masakr nad civilima, gdje je granatiranjem
ubijen 71 civil i ranjeno 123 civila;
- srbijansko-crnogorski agresor izvrio je brojne zloine i nad djecom kao vitalnom skupinom od koje zavisi budui razvoj populacije. Mnoga djeca ubijena su i ranjena, posebno na podruju
Sarajeva u opsadi. U i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, ubijeno je oko 800 djece, meu kojima neroena
djeca u majinoj utrobi. Brojne su djevojice silovane i gledale
su kako mue i siluju njihove majke. Naoigled djece zloinci su
ubijali, muili i silovali njihove roditelje, itd. Oduzeli su im dom
i djetinjstvo, a mnogima ubili jednog ili oba roditelja;
- agresor je u pojedinim mjestima i podrujima prisilno prevodio
muslimane u pravoslavnu vjeru. O tome postoje svjedoenja
2 ICTY, Demografsko odjeljenje, Tuilatvo ICTY-a, Predmet Miloevi (IT-02-54),

E. Tabeau, J. Bijak i N. Lonari, Broj rtava u opsadi Sarajeva od aprila 1992 - decembra
1995, Studija o stopi smrtnosti na osnovu osam velikih izvora podataka, Hag, 18. august
2003; ICTY, Predmet Gali (IT-98-29), E. Tabeau, M. Zoltkowski i J. Bijak, Ljudski gubici
tokom opsade Sarajeva od 10. septembra 1992. do 10. augusta 1995, Izvjetaj o istraivanju pripremljen za potrebe predmeta STANISLAV GALI (IT-98-29-1), Hag, 10. maj
2002; ICTY, TUILAC PROTIV STANISLAVA GALIA, PRESUDA I MILJENJE,
Hag, 5. decembar 2003.
26

civila iz Kalimania, Rogatice, Vlasenice, Bjelimia, Foe, Kozarca, Semberije i drugih mjesta;
- agresor je sistematski opljakao, poruio, otetio, razorio i izbrisao tragove na oko 1.200 objekata islamske arhitekture,
meu kojima su brojne damije, mektebi, tekije, turbeta i druge
sakralne graevine, meu kojima je i mnogo onih koje imaju
neprocjenjivu historijsko-kulturnu, umjetniku i naunu vanost i
koje su nenadomjestive. Istovremeno, srpskocrnogorski faisti
unitili su ili otetili preko 500 vjerskih objekata katolike crkve
i nekoliko jevrejskih;
- agresor je sistematski opljakao, prisvojio, poruio, popalio
mnotvo stambenih i poslovnih objekata. Procjenjuje se da
je uniteno i oteeno izmeu 60 do 70% ukupnog broja stambenih jedinica u Republici Bosni i Hercegovini. Razoreni su i
uniteni mnogi infrastrukturni objekti u oblasti saobraaja i
veza (eljeznika i putna infrastruktura, PTT saobraaj i RTV);
- agresor je opljakao, razorio i unitio mnoge industrijske objekte, poljoprivredna dobra, hotele, motele i turistike centre,
te bezbroj malih zanatskih i trgovakih radnji u privatnom
vlasnitvu. Procjenjuje se da je uniteno i oteeno izmeu 50
do 60% industrijskih objekata;
- velikosrpski zloinci unitili su oko 55% zdravstvenih objekata,
ime je iz upotrebe izbaeno na hiljade bolnikih kreveta. Ubijeno
je 349 ljekara i drugih zdravstvenih radnika, uglavnom na radnom
mjestu (samo na podruju Sarajeva 47). Uniteno je oko 400
sanitetskih vozila;
- meu najteim rezultatima agresije je i razaranje i unitenje
gotovo svih obrazovnih, naunih, kulturnih i sportskih objekata. Dovoljno je u tom pogledu spomenuti injenicu da je agresor
granatirao i zapalio Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku u Sarajevu (zbirku periodinih publikacija sa vie od 30.000 naslova
iz svih oblasti nauke i ljudskog ivota uope. Periodika je imala
blizu pola miliona tomova, a u Vijenici je bilo i oko 850.000
monografskih publikacija). Agresor je potpuno spalio Orijentalni
institut, ukljuujui arhiv i biblioteku, unitio gotovo sve objekte
27

na kojima su odrane XIV Olimpijske igre 1984, te viestoljetno

Jevrejsko groblje pretvorio u uporite sa kojeg je danonono ubijao
civile Sarajeva u opsadi;
- agresor je u gradovima koji su bili pod opsadom, posebno u Sarajevu, onesposobio ili iz upotrebe iskljuio brojne vodoopskrbne
objekte i uskratio vodu, elektrinu energiju, gas i telefonske
komunikacije. Na taj nain agresor je namjerno podvrgavao civile
ivotnim uslovima koji su trebali dovesti do njihovog potpunog
ili djeliminog fizikog unitenja;
- srbijansko-crnogorski agresor i njegovi kolaboracionisti nisu
potovali meunarodne konvencije koje se odnose na pravila
ratovanja, te su protiv civila i civilnog stanovnitva koristili metode
i sredstva koji su po svim meunarodnopravnim naelima, pravilima i standardima zabranjeni. Tako je protiv civila i civilnog
stanovnitva, stambenih, privrednih i bolnikih objekata koristio
rasprskavajuu i zapaljivu municiju, hemijske otrove, kasetne
bombe, snajpere i dr. Iz svih je artiljerijskih orua vrio granatiranje po gradovima, naseljima i selima sa preteno bonjakim
stanovnitvom;
- agresor je sistematski izgladnjivao civilno stanovnitvo, posebno u Sarajevu, zatim onemoguavao njihovo lijeenje i
epidemioloku zatitu, te onemoguavao UNHCR-u i drugim
meunarodnim i lokalnim humanitarnim organizacijama da
isporuuju hranu i lijekove. Takoer, u okupiranim mjestima
u kojima je ostao manji broj Bonjaka i Hrvata agresor ih je
otputao sa posla, izbacivao iz stanova, uz prethodno prisilno
potpisivanje da se odriu svoje cjelokupne imovine, uskraivao
im socijalnu i medicinsku zatitu i drugo;
- u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu agresor je posebno
koristio opsadni nain ratovanja i neselektivno i nesrazmjerno
koritenje sile, to je karakteristino za Sarajevo, Gorade, epu,
Srebrenicu, Biha i druga mjesta u opsadi;
- oruane snage Republike Hrvatske (Hrvatska vojska i njeni
kolaboracionisti i petokolonai - Hrvatsko vijee obrane - HVO,
28

koji su djelovali pod opom kontrolom Republike Hrvatske i za

njene interese, kao de facto i de iure instrument Republike Hrvatske, koja je vrila opu kontrolu nad HVO-om, pri emu se
i zloini HVO-a pripisuju Republici Hrvatskoj) u dolini Rame
i Neretve, te u srednjoj Bosni, izvrile su brojne zloine nad
bonjakim civilnim stanovnitvom, kao to su: masovni pokolji,
ukljuujui ene i djecu, prisilno protjerivanje i raseljavanje,
hapenja i zatoenja civila u koncentracionim logorima i drugim
mjestima zatoenja, silovanja, napadi na gradove, te unitavanje
sela, vjerskih i drugih civilnih objekata. To je, u skladu sa Tumanovim nacionalistikim programom o formiranju zajednike
hrvatske drave u njenim etnikim i povijesnim granicama,
dio smiljene i sistematske politike i prakse genocida, koje su
Hrvatska vojska i pripadnici HVO-a organizovano inili u
navedenim podrujima. Takva genocidna politika provoena je
u opinama: Stolac, apljina, Mostar, Prozor, Gornji Vakuf,
Bugojno, Kiseljak, Busovaa, epe, Vitez, Vare i drugim
mjestima. Najeklatantniji primjeri masovnih zloina su pokolji u
Ahmiima i Stupnom Dolu, gdje su mnogi civili, ukljuujui
ene i djecu, ubijeni i ivi spaljeni, a kue i drugi civilni objekti
zapaljivim mecima, granatama i benzinom zapaljeni. Na tom je
zauzetom podruju Republika Hrvatska imala ulogu okupacione
sile i to zbog ope kontrole koju je imala nad HVO-om,
podrke koju mu je pruala i bliskih veza koje je sa njim
odravala. Zbog ope kontrole koju je Hrvatska vrila
nad HVO-om, imovina bosanskih Muslimana je u trenutku
njenog razaranja bila pod kontrolom Hrvatske i nalazila se
na okupiranoj teritoriji;3
- oruane formacije Fikreta Abdia, koji se stavio u slubu agresor, izvrile su brojne zloine protiv civilnog stanovnitva i ratnih
zarobljenika, posebno pripadnika Petog korpusa Armije Republike
Bosne i Hercegovine, kao to su: ubistva, ranjavanja, maltretiranja,
3 ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV TIHOMIRA

BLAKIA, PRESUDA, 3. mart 2000, paragraf 149.

29

fizika i psihika zlostavljanja i premlaivanja, posebno u logorima, zatim silovanja, pljakanje i unitavanje (neselektivno granatiranje) stambenih i drugih civilnih objekata;
- i jedan broj Bonjaka je u toku odbrane Republike Bosne i Hercegovine od agresije i biolokog istrebljenja izvrio odreene ratne
zloine nad Srbima (elebii, Kazani - Sarajevo, ) i Hrvatima
(Uzdol, Grabovica ). Protiv jednog broja takvih pojedinaca su
jo u toku agresije i genocida preduzete energine mjere krivinog gonjenja;
- Republika Bosna i Hercegovina, meunarodno priznata drava
i lanica Ujedinjenih nacija, za vrijeme agresije i genocida imala
je ogromne ljudske rtve i materijalna razaranja. Ukupan broj
ubijenih, ranjenih, prisilno protjeranih i drugih oblika zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici Bosni i
Hercegovini jo uvijek nije nauno utvren. Prema dosadanjim
rezultatima raznovrsnih istraivanja samo broj ubijenih kree se
u rasponu od 25.000 do 328.000.4 Istraivai ICTY-a dr. Ewa
Tabeau i dr. Jakub Bijak, temeljei svoje podatke i na rezultatima
istraivanja Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, ocjenjujui ih kao
pouzdane i vjerodostojne, a izvore relevantne, procijenili su 2005.
godine broj smrti povezanih sa ratom u Bosni i Hercegovini
na 102.622 lica, od ega 55.261 (54%) civila i 47.360 (46%)
vojnih rtava, naglaavajui da su ti podaci jo uvijek nepotpuni.5 U njihovu analizu nisu ukljueni podaci o svim smrtima
4 Detaljnije o tome vidi: Smail eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA SA

POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU: Nauno-teorijska i metodoloko-metodska pitanja i problemi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Kult B, Sarajevo, 2007, str. 81-91. Studija
je 2009. objavljena i na engleskom jeziku (RESEARCH OF GENOCIDE VICTIMS,
WITH A SPECIAL EMPHASIS ON BOSNIA AND HERZEGOVINA: Problems and
Issues in Scientific Theory, Methods and Methodology).
5 Ewa Tabeau - Jakub Bijak, WAR-RELATED DEATHS IN THE 1992-1995
ARMED CONFLICT IN BOSNIA AND HERZEGOVINA A CRITIQUE OF
PREVIOUS ESTIMATES AND RECENT RESULTS, Europian Journal of Population,
Springer, 2005, str. 187-215. O kritikom osvrtu na navedene procjene demografskih
30

vjetaka ICTY-a kao i kvaziistraivaa koji se bave manipulativnim istraivanjima, o

broju rtava u Republici Bosni i Hercegovini, a posebno o pitanju statusa rtava (CIVIL
- BORAC, a ne CIVIL - VOJNIK) vidi: S. eki, nav. dj., str. 93-188.
Detaljnije o glavnim izvjetajima demografskih vjetaka, predstavljenih (od strane
Tuilatva) na suenjima u ICTY-u od 2000. do 2008, vidi: RAT U BROJKAMA:
DEMOGRAFSKI GUBICI NA TERITORIJI JUGOSLAVIJE OD 1991. DO 1999.
(dr. Ewa Tabeau), - u daljem tekstu: RAT U BROJKAMA ... -, Helsinki odbor za
ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2009.
Demografski vjetaci ICTY-a, posebno dr. Tabeau, istraivanja Instituta za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu koristili su u
svojim izvjetajima za potrebe tri izuzetno znaajna procesa pred ICTY-em: protiv visokih
oficira Vojske Jugoslavije, Stanislava Galia i Dragomira Miloevia, kao i protiv Slobodana Miloevia. Istraivanja Instituta su u procesu protiv Galia bila kljuna za utvrivanje
ljudskih gubitaka tokom opsade Sarajeva od 10. septembra do 10. augusta 1994. Naime,
glavni izvor u Izvjetaju demografskih vjetaka za utvrivanje ljudskih gubitaka tokom
opsade Sarajeva od 10. septembra do 10. augusta 1994. su rezultati istraivanja
prethodno navedenog instituta. Dr. Tabeau i drugi vjetaci, kao i Tuilatvo i Pretresna
vijea ICTY-a, potvrdili su valjanost izvora i rezultate istraivanja Instituta. Iako je
vjetak (odbrane) dr. Svetlana Radovanovi osporavala glavne zakljuke Izvjetaja
E. Tabeau, sluei se argumentima koji se u biti svode na krivo tumaenje i iskrivljavanje informacija iz Izvjetaju E. Tabeau i dovodila u pitanje pouzdanost
koritenih izvora, Pretresno vijee je smatralo da drugi dokazi u sudskom spisu,
ukljuujui dokaze koje je predloila odbrana, potvruju glavne zakljuke Izvjetaja
E. Tabeau, iz ega se vidi da je veliki broj civila smrtno stradao ili je ranjen u sukobu
u Sarajevu (ICTY, PRETRESNO VIJEE, TUILAC PROTIV STANISLAVA
GALIA, PRESUDA I MILJENJE, 5. decembra 2003, paragrafi 580-581 i 797). Takoer,
Smail eki je u tom procesu, uz unakrsno ispitivanje, na kome je uestvovao na zahtjev
optube, dokazao relevantnost tih istraivanja. To isto je potvreno i u procesu protiv
Slobodana Miloevia, gdje je dr. Tabeau dokazala da istraivanja Instituta predstavljaju
pouzdan izvor podataka, a da su rezultati naunih istraivanja relevantni. Prijatelj ICTY-a,
sudija Steven Kay, kao i Miloevi, nastojali su da dokau da istraivanja Instituta nisu
objektivna. Na pitanje sudije Kaya i Miloevia koliko je pouzdano istraivanje Instituta,
dr. Tabeau je odgovorila da je to istraivanje bilo dovoljno pouzdano i ja definitivno
mislim da je to relevantan izvor koji se moe koristiti za ovu svrhu (ICTY,
Transkripti, 7. oktobar 2003 - Svjedok Ewa Tabeau).
Opirni Izvjetaj demografskih vjetaka Ewe Tabeau, Marcina Zoltkowskog i Jakuba
Bijaka Ljudski gubici tokom opsade Sarajeva od 10. septembra 1992. do 10. augusta
1994, u predmetu Gali, od 10. maja 2002, uglavnom se temelji na istraivanjima
Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu. Podatke o ranjenim osobama za vrijeme opsade u Sarajevu posjeduju samo
Institut i bolnice: Koevo, Vojna bolnica i Ratna bolnica na Dobrinji. Navedeni vjetaci
su, pored ostalog, procijenili da su podaci Instituta o ranjenim civilima mnogo potpuniji
od bolnikih podataka ( RAT U BROJKAMA , str. 767-768).
31

povezanih sa ratom u Bosni i Hercegovini, kao ni smrtni

sluajevi koji su bili rezultat tekih ivotnih uslova.6 Dr. Ewa
Tabeau i Jan Zwierzchowski (demografski vjetaci ICTY-a) su
februara 2010, na osnovu izvora razliite provenijencije, ukljuujui i rezultate istraivanja Instituta za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, procijenili ukupan broj rtava rata u Bosni i Hercegovini - minimalan broj smrti povezanih s ratom - na 104.732 lica: 42.106
(40,2%) civila i 62.626 (59,8%) vojnih rtava.7
Demografski vjetaci ICTY-a dr. Tabeau i Hetland su i na osnovu istraivanja Instituta
(pored baze podataka Federacije Bosne i Hercegovine, baze podataka Republike Srpske,
spiska nestalih Meunarodnog komiteta crvenog krsta i pogrebnog drutva Bakije)
ustanovili bazu podataka o broju smrtnih sluajeva na nivou BiH (187.260 unesaka,
odnosno smrtnih sluajeva, zapisa o smrti) - Isto, str. 688, 701 i 809.
6 Isto. Kada se govori o rezultatima istraivanja demografskih vjetaka ICTY-a,
neophodno je iz vie razloga, a posebno u vezi sa utvrivanjem ukupnog broja rtava
genocida drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici
Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea, obavezno imati u vidu sljedeu injenicu: njihova
statistika je kao i sve statistike konzervativna, tj. relativno niska, to je povezano sa
prirodom svake presude. Naime, njihovi izvjetaji (esto) pokazuju minimalan broj
rtava (ili najmanje brojeve), za koje je karakteristino to je obuhvat oigledno
nepotpun, to znai da su brojevi relativno mali, tj. umanjeni. Ovu injenicu demografski vjetaci permanentno korektno naglaavaju u svim svojim izvjetajima, navodei da
pristup minimalnih brojeva uzima u obzir jedino one podatke o smrti/ranjavanju
koji se mogu direktno vezati za ratne aktivnosti, pri emu su indirektni smrtni
sluajevi (glad, loa higijena, fiziki i psihiki premor, iscrpljenost, unitena boravita
i drugo) iskljueni iz minimalnih brojeva, a to je u suprotnosti sa Konvencijom o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida. Stoga oni navode da njihove izvjetaje ne
treba uzimati kao krajnji izvor ratne statistike, ve oni slue u posebne svrhe ICTY
predmete i treba ih koristiti samo u kontekstu tih predmeta, str. 15, 35, 571-575 i 694-695.
Naalost, mnogi kvaziistraivai, a posebno ideolozi, uesnici i izvrioci genocida, kao
i oni koji umanjuju, relativiziraju i negiraju genocid u Bosni i Hercegovini, ove
podatke koriste kao potpune, objektivne i konane. Podatke demografskih vjetaka ICTY-a
je s navedenim ciljem koristio, primjera radi, Pravni tim Savezne republike Jugoslavije
(Srbija i Crna Gora) u procesu Bosna i Hercegovina protiv SRJ (SCG) pred Meunarodnim
sudom pravde u Hagu ( RAT U BROJKAMA ...,).
7 ICTY, Ewa Tabeau - Jan Zwierzchowski, THE 1992-95 WAR IN BOSNIA
AND HERZEGOVINA: CENSUS-BASED MULTIPLE SYSTEM ESTIMATION
OF CASUALTIES UNDERCOUNT, 1 February 2010, http://www.icty.org/x/file/About/
OTP/War Demographics/en/bih casualty undercount conf paper 100201. pdf. Ukupan
broj rtava Bonjaka (po navedenim istraivaima Muslimana) iznosi 68.001, od
32

Pored masovnih i pojedinanih ubistava, izvreni su i drugi brojni

oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, od kojih ovom
prilikom navodimo:
- stotine hiljada ranjenih, od ega nekoliko desetina hiljada djece;
- vie stotina hiljada zatoenih u preko 650 koncentracionih
logora i drugih mjesta zatoenja;
- nekoliko hiljada silovanih i seksualno zlostavljanih ena, djece
pa i mukaraca;
- iz svojih domova je, u panici, strahu i haosu, protjerano sa svojih
stanita oko 2.200.000 osoba (1.170.000 su izbjeglice i oko
1.030.000 raseljena lica), to ini vie od jedne polovine ukupnog
stanovnitva Republike Bosne i Hercegovine po Popisu od marta
1991;
ega civila 25.619 (19.715 mukaraca i 5.894 ene) i 42.492 vojne rtve (42.162
mukarca i 330 ena); Srba 22.779, od ega civila 7.480 (6.299 mukaraca i 1.181
ena) i 15.298 vojnih rtava (15.225 mukaraca i 73 ene); Hrvata 8.858, od ega
civila 1.675 (1.230 mukaraca i 445 ena) i 7.182 vojne rtve (7.084 mukarca i 98
ena) i Ostalih 4.995 (1.935 mukaraca i 453 ene) i 3.058 vojnih rtava (3.014
mukaraca i 546 ena) - Isto.
U periodu od pet godina (od 2005. do 2010), prema navedenim rezultatima istraivanja, povean je broj smrti povezanih s ratom za 5.110 lica, pri emu je smanjen
broj civila (za 13.155), a povean broj vojnih rtava (za 15.266). Poveanjem broja
smrti povezanih s ratom za 5.110 lica radikalno je promijenjen status lica u strukturi
smrti povezanih s ratom na tetu civila, a u korist vojnih rtava. Naime, u pitanju
je apsurd - od nemogueg je napravljeno mogue, to upuuje na tendenciju i pristrasnost
s namjerom i odreenim ciljem. Oigledno je u pitanju utvrivanje i konstatovanje
karaktera oruanog sukoba i prirode zloina u Republici Bosni i Hercegovini na kraju
XX stoljea.
Integrisana BH baza podataka ICTY-a od 2010. sadri 181.477 zapisa smrti
(smrtnih sluajeva), ime je, u poreenju sa rezultatima iz 2005, broj smrtnih sluajeva manji za 5.783 (Isto).
Obermeyer, Mrray i Gakidon su 2008, takoer, dali procjenu rtava rata u BiH,
do koje su doli istraivanjem u kome je primijenjena anketa, kao istraivaka tehnika.
Oni su, na osnovu omjera smrtnih sluajeva vezanih za rat i koritenjem procjena
Ujedinjenih nacija ukupnih brojeva smrtnih sluajeva do 2002, procijenili da ukupan
broj (neposredno uzrokovanih) smrtnih sluajeva tokom rata u BiH od 1992. do 1995.
iznosi 176.000 (Ziad Obermeyer - Christopher J. L. Mrray - Emmanuela Gakidon,
FIFTY YEARS OF VIOLENT WAR DEATHS FROM VIETNAM TO BOSNIA:
ANALYSIS OF DATA FROM THE WORLD HEALTH SURVEY PROGRAMME,
British Medical Journel, www.bmj.com/content/336/7659/1482.pdf%2.Bhtml; E. Tabeau
- Jan Zwierzchowski, nav. dj., str. 18-21).
33

- 1.370.000 lica je sa tekim psihikim povredama;

- velikosrpski agresor je u gradovima pod opsadom i sigurnim
zonama Ujedinjenih nacija, kao i mnogim naseljima u blizini
fronta, nametnuo takve uslove ivota koji su imali za cilj
potpuno ili djelimino unitenje ciljne grupe;
- enormno je porastao mortalitet stanovnitva, vie hiljada (lica),
zbog tekih uslova agresije i genocida;
- bitno i znaajno smanjen je prirodni prirataj stanovnitva, vie
hiljada (lica), zbog tekih uslova agresije i genocida;
- nekoliko stotina hiljada prisilno protjeranih lica se jo uvijek
nije vratilo u zemlju.
Sistematski obrazac u nasilnom preuzimanju vlasti, poinjeni zloini; razmjere i obrazac napada, njihov intenzitet; veliki broj ubijenih
Bonjaka, protjerivanje, prisilno premjetanje, deportacija i okrutno
postupanje prema njima u koncentracionim logorima i drugim mjestima
zatoenja, te ciljni napadi na osobe kljune za njihov opstanak kao grupe
(istaknute intelektualne, politike i duhovne linosti, te imune Bonjake)
nedvosmisleni su dokazi o namjeri (mens rea) i izvrenom genocidu
(actus reus) nad Bonjacima, nacionalnom, etnikom i vjerskom grupom
kao takvom. Naalost, bosanskohercegovaki muslimani su na kraju XX
stoljea djelimino istrijebljeni. U mnogim mjestima, gdje su stoljeima
ivjeli, danas ih vie nema ili su tamo, naalost, simbolino prisutni,
egzistirajui i vegetirajui kao bioloka bia, koja ne predstavljaju nikakav
ni drutveni niti politiki faktor te su oni faktiki samo statistiki broj.
Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima i nakon 1995. proizveli su mnogobrojne, sloene i dugotrajne
posljedice, koje e, naalost, dugorono egzistirati, a to e bitno utjecati
na politiki, drutveni, ekonomski, socijalni, kulturni i demografski razvoj
Bosne i Hercegovine. Sadraj, intenzitet i obim navedenih posljedica
posebno je vezan i izraen za rtve genocida.
Eklatantne pojave i manifestovane posljedice agresije i genocida
su, pored ostalog, sljedee:

34

- genocid nad Bonjacima se i dalje uporno prikriva, minimizira,

relativizira, osporava, porie i negira, ukljuujui i presude meunarodnih (ICTY i ICJ) i nacionalnih (Savezna Republika Njemaka
i Bosna i Hercegovina) krivinih sudova, kao i rezultate istraivanja Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od
10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske i Radne grupe za
provoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995;
- permanentno i kontinuirano se izjednaavaju rtve genocida i
njihovi izvrioci (zloinci), to je nedopustivo (sve vie se govori
samo o ratnim zloinima na svim stranama, ime se genocid
i drugi oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
reduciraju samo na ratne zloine, to najblae reeno duboko
vrijea istraivae ovih zloina, a pogotovo rtve genocida) i na
sasvim pogrean nain se unaprijed, bez ikakvog istraivanja,
daju kvalifikacije o tako znaajnom pitanju, kao to je karakter
zloina, a to ne odgovara injeninom stanju i u suprotnosti je
sa relevantnom dokumentacijom;
- svjedoci smo, naalost, sve prisutnije pojave manipulisanja rtvama
genocida u Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea, posebno
brojem i statusom rtava (umjesto civil i borac, koriste se pojmovi
civil i vojnik), pri emu se naroito aktivno angauju kvaziistraivai. Nosioci manipulacija su razliiti i raznovrsni, kako
pojedinci tako i grupe, razna udruenja, ustanove i drugi iji su
interesi i ciljevi vrlo razliiti i teko ih je artikulisati, otkriti, identifikovati, utvrditi i konstatovati na jedinstven nain. Mi ih identifikujemo kao nedobronamjerne, tendenciozne i kontraproduktivne
sa moguim i veoma tekim, dugorono tetnim implikacijama po
Bosnu i Hercegovinu kao dravu i sve njene graane, bez obzira
na nacionalnu, vjersku ili politiku pripadnost. Osnov za ovu kvalifikaciju proizlazi iz injenice da se tzv. istraivanja ne organizuju
i ne realizuju na naunoj osnovi i nauno utvrenoj proceduri,
kojom se propisuje odvijanje procesa, od istraivake ideje do
konstituisanja rezultata naunog istraivanja i njihove eventualne
primjene u naunoj i drutvenoj praksi. Opepoznato je da postoji
samo jedna istina, a da je cilj nauke nauna istina do koje se upravo
dolazi primjenom naunih metoda;
35

- krivino gonjenje i procesuiranje genocida i drugih oblika zloina

protiv ovjenosti i meunarodnog prava pred sudovima u Bosni
i Hercegovini se, najblae reeno, kontinuirano opstruira, pri emu
su na sceni snage koje, umjesto teine zloina, karaktera, statusa
i broja rtava, predmete biraju po nacionalnoj pripadnosti rtava,
radi izjednaavanja i izbalansiranja zloina meu trima narodima
(Bonjaci, Srbi i Hrvati) i proglaavanja rtve genocida zloincem
i da, pored ostalog, kroz krivinu proceduru izmijene karakter
oruanog sukoba i prirodu zloina u Bosni i Hercegovini, kako bi
meunarodni oruani sukob, odnosno agresiju, preimenovali u graanski rat, a zloin genocida u etniko ienje i/ili ratni zloin;
- planeri, naredbodavci, uesnici, pomagai, sauesnici i izvrioci
genocida su u velikosrpskoj ideologiji, politici i praksi najvei
heroji u srpskom narodu (u nauci, kulturi, umjetnosti, obrazovanju),
koji i danas nekanjeno ive i rade, uivajui, naalost, u rezultatima genocida i ismijavajui rtve tog zloina;
- srpski narod i njegova politika i nauna elita nisu se distancirali
od izvrenog genocida, a kamoli da se rtvama izvine i (za)trae
oprost i prue ruku pomirenja. Umjesto toga, oni u kontinuitetu
negiraju genocid i odgovornost za zloine prebacuju na rtvu
genocida, te izmiljaju i falsifikuju historijske injenice, kao to
je, pored ostalog, i teza da su legalni organi vlasti Republike
Bosne i Hercegovine protjerali Srbe sa podruja Sarajeva, ukljuujui i vie od 650 univerzitetskih profesora i asistenata;
- entitet Republika Srpska je genocidna tvorevina srpskog faizma,
odnosno drave Savezne republike Jugoslavije /Srbije i Crne Gore
(Republika Srpska je naslijee genocida - ona je nacionalsocijalistika/nacistika genocidna tvorevina), nastala na tekim krenjima meunarodnog humanitarnog prava, obiljeena i natopljena,
uglavnom, bonjakom krvlju, te omeena i prekrivena brojnim
masovnim grobnicama i koncentracionim logorima, u kojoj legalno
djeluju faistike organizacije. Politiko rukovodstvo i druge strukture Republike Srpske, u skladu sa velikosrpskom genocidnom
ideologijom, politikom i praksom, falsifikuju historijske injenice
i negiraju genocid nad Bonjacima, te na sve mogue naine
opstruiraju jaanje drave Bosne i Hercegovine i konstantno
36

sprovode politiku secesije, unitavanja i unitenja drave Bosne

i Hercegovine;
- Dejtonski sporazum je legalizovao srpsku faistiku ideologiju,
politiku i praksu, genocidnog karaktera. On je, pored ostalog, promijenio i ime meunarodno priznate drave (Republika Bosna
i Hercegovina), iskljuivi iz njenog naziva rije Republika,
dodjeljujui ga zloincima kao nagradu za izvreni genocid. Iz
struktura entiteta Republike Srpske nisu odstranjene snage koje
su uestvovale u agresiji i genocidu, ukljuujui i u genocidu nad
Bonjacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice,
jula 1995, to potvruju rezultati istraivanja Vlade Republike
Srpske, kao to je to bio sluaj sa izvrenom denacifikacijom u
Njemakoj nakon Drugog svjetskog rata, pa su one ostale politiki
aktivne i danas otvoreno unitavaju dravu Bosnu i Hercegovinu.

Ovo su samo osnovne injenice, duboko urezane u svijest svih

preivjelih rtava genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava i utkane u aktuelnu surovu drutvenu stvarnost,
na kojoj se po svaku cijenu u raznim oblicima nastoje odrati (ivim i
legalnim) velikodravni projekti faistikog i genocidnog karaktera, koji,
pored ostalog, impliciraju trajnu nestabilnost u Bosni i Hercegovini,
osporavaju politiko-pravni i dravni kontinuitet, suverenitet i nezavisnost
Bosne i Hercegovine, negirajui mogunost odranja, razvoja i unapreenja kvaliteta zajednikog ivota, ime se, pored ostalog, najozbiljnije
dovode u pitanje univerzalne ljudske vrijednosti, slobode i prava, civilizacijske i kulturne tekovine.
*
*

Pitanje istine osnovno je i krucijalno pitanje nauke i naunih istraivanja, kojim su se bavili i kojim se bave velikani ljudske misli od najstarijih vremena do danas. Do naune istine, odnosno do nauno istinitog
37

saznanja, dolazi se primjenom naunih metoda, metoda naunog saznanja

i naunog istraivanja u procesu naunih istraivanja.
Osnovni predmet ovog naunog istraivanja je genocid, najsloenija drutvena pojava koja je predmet istraivanja mnogobrojnih i
raznovrsnih nauka i naunih disciplina. Najsavremenija nauna disciplina
koja se najneposrednije bavi genocidom kao drutvenom pojavom je
nauka o genocidu.8
Genocid kao predmet istraivanja u okviru navedene nauke i drugih
nauka i naunih disciplina vremenski je i prostorno odreen, u periodu
1992-1995, na cjelovitom prostoru Bosne i Hercegovine.
Poto se radi o empirijskoj drutvenoj pojavi, za njeno istraivanje
sprovedena je procedura konceptualizacije istraivanja i izrada modela
tipskog projekta naunog istraivanja, na osnovu koga je organizovana
realizacija naunog empirijskog istraivanja, koje ima obiljeje panel
i longitudinalnog istraivanja, po odreenim - definisanim podrujima
- regijama, opinama.9
U realizaciji predmetnog istraivanja, koje ima obiljeje fundamentalnog i dugoronog istraivanja, uestvuju brojni istraivaki timovi
i istraivai, shodno utvrenim zahtjevima naune metodologije istraivanja. Pribavljeni podaci podvrgnuti su sreivanju, obradi i analizi, na
bazi kojih je izvreno zakljuivanje (provjera i potvrda naunih hipoteza
u projektu istraivanja), u ijoj je osnovi indukcija (stalna tendencija ka
potpunoj indukciji) i generalizacija. Rezultati istraivanja publikuju se
u formi posebnih studija o rezultatima naunog istraivanja genocida
u odreenom vremenu i na odreenom prostoru.
8 Smail eki, RELEVANCE OF SCIENTIFIC RESEARCH OF GENOCIDE

- CONTRIBUTION TO THE DEVELOPMENT OF SCIENCE OF GENOCIDE,

Monthly - Textbook, University of Hamilton, Hamilton, mart 2011. Rad je objavljen i u
Cultural Mosaic (Science - Researches Magazine), Articles in Science, br. 55, Hamilton,
april 2011. Navedeni rad (ZNAAJ NAUNIH ISTRAIVANJA GENOCIDA - DOPRINOS RAZVOJU NAUKE O GENOCIDU -) objavljen je i na bosanskom jeziku u:
ZNAKOVI VREMENA, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Vol. 14, broj 51, Sarajevo,
2011, str. 128-140.
9 Smail eki - Devad Termiz, RTVE ZLOINA U SARAJEVU 1992-1996:

NAUNOISTRAIVAKI PROJEKT, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti

i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu i Kult B, Sarajevo, 2007.
38

U naunom istraivanju koriteni su empirijski i teorijski (nauni)

izvori saznanja, to ukazuje na osnovne vrste izvora podataka, koji su
obezbijedili prikupljanje reprezentativnih saznanja o istraivanoj pojavi
(predmetu istraivanja). Rezultati naunog istraivanja zasnovani su i
na podacima iz izvora razliite provenijencije.
Prema dosadanjim rezultatima istraivanja utvreno je da je i na
podruju u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995,
nad Bonjacima Bosne i Hercegovine izvren zloin genocida, to su
potvrdili i meunarodni i nacionalni sudovi,10 ali (to je za nas posebno
vano) i rezultati istraivanja Vlade Republike Srpske (Komisija za
istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 11. jula 1995. i istoimena Radna grupa), o emu se govori u prvom dijelu knjige. Rezultati
realizovanih naunih istraivanja i istraivanja koja su u toku potvruju
da je zloin genocida nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini
na kraju XX stoljea izvren u svim okupiranim mjestima i gradovima
u opsadi (bez obzira koji je agresor u pitanju).
U ovom naunom djelu opredijelili smo se da saopimo naunu
istinu zasnovanu na rezultatima preteno empirijskog naunog istraivanja genocida na dijelu teritorije Republike Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. Izvreni
genocid na tom prostoru nesumnjivo predstavlja najeklatantniji primjer
izvrenog genocida u Republici Bosni i Hercegovini, iji prostor je, za
razliku od Prijedora, Sanskog Mosta, Kljua, Nevesinja, Gacka, Foe,
Gorada, ajnia, Viegrada, Rogatice, Vlasenice, Bratunca, Zvornika,
Bijeljine, Brkog i drugih okupiranih mjesta i gradova u opsadi, gdje
je, takoer, izvren zloin genocida, imenovan i oznaen teritorijom
Ujedinjenih nacija (sigurna zona Ujedinjenih nacija), to je posebno
i dodatno obavezivalo njegovu zatitu, odbranu teritorije i zatitu
civila i civilnog stanovnitva na toj teritoriji. Naalost, i jula 1995.
genocid nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine (iz)vren je
10 Postoji razlika izmeu naunih i strunih saznanja do kojih se dolazi naunim

i strunim istraivanjima. Ovom prilikom neemo ulaziti u razmatranje ovog pitanja,

ve emo panju korisnicima ovog teksta usmjeriti prvenstveno i iskljuivo na nauna
saznanja do kojih se dolazi naunim istraivanjem u kome se primjenjuju metode naunog
saznanja i naunog istraivanja, ukljuujui i metode prikupljanja podataka.
39

u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, odnosno na prostoru

14 (etrnaest) opina istone Bosne.
Istovremeno sa naunim istraivanjima odvijaju se brojne politike
aktivnosti i akcije, u kojima uestvuju kvaziistraivai, koji se bave
kvaziistraivanjima, iji je osnovni cilj politika manipulacija domae
i meunarodne javnosti usmjerena na falsifikovanje istine o genocidu,
odnosno dokazivanje neistine, pri emu je osnovni i strateki cilj negiranje
genocida.11 Najeklatantniji primjer u tom smislu je djelo autora Dobrice
osia pod nazivom BOSANSKI RAT, koje je izloeno naunoj
kritikoj analizi i naunom prouavanju, iji e rezultati biti saopeni u
drugom dijelu ove knjige.
Genocid i istina o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini nad
Bonjacima, nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve, ine osnovu
bitnog sadraja naslova koji glasi GENOCID I ISTINA O GENOCIDU
U BOSNI I HERCEGOVINI. Dosadanji rezultati naunih istraivanja
Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu i autora potvruju da je genocid izvren u svim
okupiranim mjestima i gradovima u opsadi na teritoriji Republike Bosne
i Hercegovine u periodu 1992-1995, pri emu je izvreni zloin genocida
u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, odnosno
istone Bosne, tipian i reprezentativno ilustrativan primjer izvrenog
genocida u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea. Osnovni
cilj autora je da saopi naunu istinu o genocidu.
U ovom naunom djelu nismo se bavili definicijama pojmova: zloin
genocida, zloini protiv ovjenosti, ratni zloini, zloini protiv mira
(agresija), niti drugim pitanjima meunarodnog krivinog i meunarodnog humanitarnog prava, kao ni pitanjima historije holokausta i
genocida, to je obino u osnovi sadraja djela udbenikog karaktera.
Naime, u ovom radu saopena su nauna saznanja do kojih se dolo
preteno empirijskim istraivanjem genocida u Republici Bosni i Hercegovini, a posebno u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula
1995, koja imaju bitna svojstva naunog saznanja i to nauno saznanje
11 O tezi negiranja genocida kao realiteta drutvene prakse vidi: Smail eki, NEGI-

RANJE GENOCIDA U BOSNI, Korak, br. 23, Sarajevo, 2011, str. 34-40.
40

je u u osnovi naune istine o genocidu. Prema tome, u pitanju je, a to se

iz sistematizacije strukture sadraja predmetnog djela moe i vidjeti
naunoistraivaka studija.
U korelaciji sa genocidom i istinom o genocidu u Republici Bosni
i Hercegovini je i negiranje genocida, to je, naalost, svojstveno svim
dosadanjim zloinima genocida, ukljuujui i holokaust, da se kao pandan
pojmu istine suprotstavlja pojam negiranja, a to je prisutno i kada je
rije o genocidu i istini o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini na
kraju XX stoljea. Jedan od tipinih predstavnika srpske nacionalistike ideologije, politike i prakse je Dobrica osi, koji svojim
djelom BOSANSKI RAT negira genocid i istinu o genocidu u Republici
Bosni i Hercegovini. Stoga je predmetno djelo podvrgnuto analizi i
kritikom prouavanju, kada je rije o negiranju genocida i istine o genocidu, zbog ega je drugi dio ove naune studije iskazan pod naslovom
NEGIRANJE GENOCIDA, zasnovan na rezultatima naune obrade
genocida i istine o genocidu u Republici Bosni i Hercegovini.
Znaajan dio knjige su i PRILOZI, autentini dokumenti srpskih
snaga (vojnih i policijskih) o planiranju, pripremanju, organizovanju i
izvrenju zloina genocida, kao i dio rezultata istraivanja Vlade Republike Srpske - Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice
od 10. do 19. jula 1995.
Zakljuna razmatranja predstavljaju sadrajno-logiku sintezu
o bitnim segmentima predmeta istraivanja, iskazanom u formi bitnih
stavova o predmetu istraivanja do kojih se dolo provjerom hipoteza
u projektu naunog istraivanja.

41

I. IS TINA O GE N OC I D U

GENOCID NAD BONJACIMA BOSNE I HERCEGOVINE

U I OKO SIGURNE ZONE UJEDINJENIH NACIJA
SREBRENICE, JULA 1995.
Za vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu (1991-1995)
na okupiranim podrujima i gradovima u opsadi izvreni su, pored zloina
protiv mira i sigurnosti ovjeanstva, brojni zloini nad civilima i civilnim
stanovnitvom, te civilnim objektima, kao to su: organizovano ubijanje,
ustvari najee masovno i pojedinano masakriranje mukaraca, ena,
djece i staraca, uglavnom Bonjaka; hapenje, deportovanje i zatoenje
u koncentracione logore, zatvore i druga mjesta zatoenja; masakriranje,
ubijanje i spaljivanje u koncentracionim logorima i drugim mjestima
(posebno u Omarskoj, Keratermu, Trnopolju, Manjai, Kotor-Varoi,
Brkom, Viegradu i Foi); zastraivanje, premlaivanje, muenje, proganjanje i izgladnjivanje civila u logorima i zatvorima, od ega su mnogi
Bonjaci svakodnevno umirali; ubijanje ljekara i medicinskih radnika te
vjerskih slubenika; sistematsko i masovno silovanje i seksualno zlostavljanje ena (ak i starica), djevojaka, pa i djevojica u logorima, zatvorima, hotelima, garaama, privatnim kuama i drugim mjestima; tjeranje
na prisilan rad, zatim na kopanje rovova na prvoj liniji; uzimanje i ubijanje
talaca; nasilno pokrtavanje Bonjaka; prisilno protjerivanje i raseljavanje
Bonjaka s vjekovnih stanita (stravine razmjere tih zloina svjedoe o
pretvaranju okupiranih podruja u jednonacionalne, u etniki iste srpske
i/ili hrvatske teritorije); surovo postupanje s ranjenicima, bolesnicima i ratnim zarobljenicima; napadi na zdravstvene ustanove, te povreivanje i
ubijanje ranjenika; napadi na humanitarne konvoje, opstruiranje humanitarne pomoi i napadi na osoblje humanitarnih organizacija; neselektivno
i nesrazmjerno koritenje sile i opsade; neovjeno postupanje, podrazumijevajui i nanoenje velikih patnji i tekih povreda tjelesnog i mentalnog
integriteta; bespravno otputanje s posla; namjerno razaranje i unitavanje
gradova, naselja i sela; stalno granatiranje civila i snajpersko djelovanje
po bosanskohercegovakim gradovima i naseljima u opsadi; prisilno
razdvajanje porodica, odnosno mukaraca od ena i djece; koritenje civila
kao ivog tita; nanoenje tekih ozljeda i zlostavljanje civila; namjerno
izgladnjivanje, uskraivanje vode, elektrine energije, gasa, ogrjeva, tele45

fonskih komunikacija i gradskog saobraaja; upotreba zabranjenih (po

meunarodnim konvencijama) metoda i sredstava ratovanja; pustoenje
ljudskih ognjita neopravdano vojnim potrebama; plansko i selektivno
pljakanje, razaranje i unitavanje stambenih, obrazovnih, naunih, medicinskih, vjerskih i privrednih objekata; unitavanje i zatiranje kulturnohistorijskih i vjerskih spomenika, te kompletne infrastrukture Bosne i
Hercegovine (saobraajnice, PTT instalacije, radio i TV predajnici, elektrini dalekovodi, vodovodi i rezervoari za vodu, zdravstvene ustanove
i dr.), kao i prirodnih resursa (ume, vodotokovi, rudnici i sl.).
O zloinu genocida nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini
na kraju XX stoljea, o tom masakru nad nedunim, nenaoruanim i nemonim rtvama koje je Zapad prepustio srpskom agresoru i njegovim
kolaboracionistima i petokolonaima da ih istrijebe, posebno u dolinama
rijeka Drine, Neretve, Sane, Une, Lave, te Bosanske posavine, a naroito
o genocidu u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995,
kao i drugim oblicima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava,
pored brojnih relevantnih, dostupnih i pouzdanih dokumenata, podataka,
informacija, saznanja, izjava i drugih dokaza, evidentni su i objektivni
indikatori - masovna i pojedinana ubistva i masovne grobnice.
1. Podrinje u (veliko)srpskoj ideologiji, politici i praksi
Podrinje u cjelini (Bijeljina, Zvornik, Bratunac, Srebrenica, Vlasenica, Rogatica, Viegrad, Rudo, Gorade, ajnie i Foa), s apsolutnom
veinom bonjakog stanovnitva,1 podruje je od ogromne strateke
vanosti za velikosrpsku ideologiju, politiku i praksu osvajakog i genocidnog karaktera.
Jedan od najprioritetnijih stratekih ciljeva teritorijalnog irenja
srpskog ivotnog prostora i jedno od najkoncentrisanijih poprita raznovrsnih zloina, ukljuujui i genocid, bilo je Podrinje. Kao takvo ono
1 NACIONALNI SASTAV STANOVNITVA, Rezultati za Republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991, Statistiki bilten, br. 234, Dravni zavod za statistiku
Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
46

je aktuelno od poetka XIX stoljea,2 posebno od tridesetih godina3 i

2 Bosna je od samog poetka (Prve) srbijanske pobune (1804-1813) bila predmet
posebnog interesovanja u ratnim planovima srbijanskih pobunjenika. Rukovodstvo pobune
je, na elu s Karaorem Petroviem, od 1806. posebnu panju pridavalo ofanzivi prema
Bosni, sa ciljem da je zauzmu ( , dok nevernu i dumansku Bosnu ne porazimo
- Novica B. Rakoevi, RATNI PLANOVI SRBIJE PROTIV TURSKE OD
VODA KARAORA DO KRALJA PETRA, tamparija Davidovi Pavlovia
i druga, Beograd, 1933, str. 36).
Pobunjenici su 1807. istakli politiki cilj rata: osloboenje i ujedinjenje svih Srba
(Vasa ubrilovi, PRVI SRPSKI USTANAK, Odabrani istorijski radovi, Narodna knjiga,
Beograd, 1983, str. 13), ime su otvoreno iskazane pretenzije prema Bosni. Nakon zauzimanja Beograda (u januaru) i predaje apca (u februaru 1807), bez otpora su zauzeli i
bosanske nahije Jadar i Raevinu (Galib ljivo, BOSNA I HERCEGOVINA 1788-1812,
Institut za istoriju u Banjaluci, 1992, str. 276; Miroslav Despot, STRANA SUVREMENA
TAMPA O PRVOM SRPSKOM USTANKU, Istorijski glasnik, Beograd, 1954, str.
230; Konstantin N. Nenadovi, IVOT I DELA VELIKOG ORA PETROVIA
KARAORA, Be, 1883, str. 247).
U ljeto 1809. dolo je do najozbiljnijeg pokuaja ostvarenja navedenih osvajakih
pretenzija, pri emu su pobunjenici, pored ostalog, ovladali Viegradom i Srebrenicom,
te napravili vrst mostobran na lijevoj obali Drine (K. N. Nenadovi, nav. dj., str. 204-205).
Te godine pobunjenici su zauzeli i Novu Varo, Sjenicu i Novi Pazar, gdje su izvrili
masovne pokolje nad muslimanima - Bonjacima (K. N. Nenadovi, nav. dj., str. 204-208;
N. B. Rakoevi, nav. dj., str. 205-207).
Karaore je 1810, u cilju da Bosnu osvoji i da u savezu sa Crnogorcima na
novo vaskrsne staru Srbsku Dravu i narodnost ujedini (K. N. Nenadovi, nav. dj.,
str. 247), uspjeno vodio ratna dejstva u Podrinju (Isto, str. 244 i 247; G. ljivo, nav. dj.,
str. 393). U toku 1811. srbijanski pobunjenici su branili osvojene pozicije na Drini, pri
emu su u septembru i oktobru voene borbe na desnoj obali Drine (K. N. Nenadovi,
nav. dj., str. 261).
Svi pokuaji realizacije srpskih osvajakih planova prema Bosni za vrijeme Prve
srbijanske pobune (u Smederevskom sandaku), osim kratkotrajnih zaposjedanja dijelova
bosanske teritorije, nisu imali nikakvih znaajnijih uspjeha.
U osnovi ideologije, politike i prakse srbijanskih pobunjenika, od poetka XIX
stoljea, hajduki je element, iji je sastavni dio istrebljivanje muslimana: masovni i
pojedinani zloini - ubijanja (muslimanskog stanovnitva), uasne pljake i razaranja
civilnih (stambenih, obrazovnih, historijskih, vjerskih) i drugih objekata.
Od 1804. u Srbiji se, prema poznatom srpskom historiaru i politiaru Stojanu
Novakoviu, vri generalno trebljenje Turaka iz naroda. Pod terminom Turci podrazumijevali su se, uglavnom, Bonjaci-muslimani, tj. autohtono stanovnitvo, i drugi
graani islamske vjere, za koje je srbijanska propaganda tvrdila da su Turci i da treba
da idu u Tursku (Smail eki, HISTORIJA GENOCIDA NAD BONJACIMA, Muzej
genocida, Sarajevo, 1997, str. 14).
47

U toku pobune (1804-1813) Srbi su ubijali, klali, pljakali, prisilno prevodili u

pravoslavlje i protjerivali Bonjake i druge muslimane, palili njihove damije i druge
vjerske objekte, te gradove i druga naselja. U obraunu s Bonjacima, oni su divlji,
surovi, seku glave, ubijaju tursku neja. Karaorev vojvoda Pljaki pali vetice,
gotovo kao iskonski mitski ovek. Prota Mateja, poput svojih predaka, smatra da
Bogu treba sluiti prinosei mu na dar kao rtvu, tuu krv. Ljudi ustanikog Jakova
Nenadovia kolju urijinog momka noem, kao rtveno jagnje. Karaorev momak
Petar Joki svedoi da su ustanici, slino Indijancima, skidali skalpove sa glava
ubijenih neprijatelja. Srbijanski pobunjenici ubijaju, kolju, skidaju skalpove, pale
turske bogomolje i gradove, stavljaju neja pod no /podvukao S. ./. Mnoge muslimane
u Beogradu i drugim gradovima Srbi mukinje nemalo sve isjekoe, poee bile
rasporivati tekih ena trbuhe i vaditi djecu, te kad bi vidjeli da je koje dijete muko
i njega bi ubili, a od enskinja ta su radili i kako su sa njima postupali, to mi ne
moe jezik govoriti niti pero pisati (Isto).
Prilikom zauzimanja Sjenice, Novog Pazara i Petera Karaore Petrovi je 1809.
izvrio pokolj sjenikog stanovnitva i spalio Novi Pazar (Isto).
Srbijanski pobunjenici su posebnu ostraenost i barbarsku surovost ispoljavali
prema civilima, muslimanima (Prota Matija Nenadovi, MEMOARI, Matica Srpska,
Srpska knjievna zadruga, Beograd - Novi Sad, 1969, str. 173 i 166).
Milo Obrenovi je uporno zahtijevao da se istrijebe svi muslimani koji ive
na podruju koje se trai da se prikljui Srbiji - rije je o est bosanskih nahija. Na
tom su podruju (tridesetih godina XIX stoljea) uinjena beskrajna nasilja i zloini
nad civilima muslimanima, pod parolom Za krst asni i slobodu slavnu (Ahmed
Alii, POKRET ZA AUTONOMIJU BOSNE OD 1831.-1832. GODINE, Orijentalni
institut, Sarajevo, 1996, str. 19, 21-22 i 187).
Politika trebljenja Bonjaka u Srbiji nastavljena je i tokom i poslije druge srbijanske pobune. I nakon stjecanja statusa vazalne autonomne kneevine u okviru Osmanskog
carstva (Hatierifom iz 1830), u Srbiji su izvreni masovni zloini nad muslimanskim
stanovnitvom. U periodu 1830-1867, a posebno 1862-1867, u Srbiji su pobijeni i protjerani
svi Bonjaci i drugi muslimani iz Beograda, Uica, apca, Smedereva, Kladova, Loznice,
Valjeva, Poege, aka, Sokola i drugih mjesta, oduzeta im je imovina (milion hektara
obradive zemlje, oko 100.000 graevinskih objekata i oko 300.000 grla stoke) i uniteno
njihovo cjelokupno kulturno naslijee (oko 600 vjerskih objekata). Protjerani Bonjaci iz
Srbije su se, uglavnom, naselili u Bosni, gdje su za njih osmanske vlasti podigle na Savi
dva potpuno nova naselja, nazvana po sultan Abdul Azizu, Gornja Azizija (Bosanski amac)
i Donja Azizija (Oraje) - S. eki, nav. dj., str. 14; Safet Bandovi, ISELJAVANJE
BONJAKA U TURSKU, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2006, str. 12-16.
3 Milo Obrenovi (srpski knez) imao je teritorijalne aspiracije prema Bosni, traei
granicu na Drini - samo ono to je priroda ograniila tj. rijekom Drinom - teritoriju s desne strane Drine i s desne strane Lima (A. Alii, nav. dj., str. 21-22 i 195-200).
48

meunarodnog priznanja Srbije na Berlinskom kongresu 1878, a zasnivalo

se na Garaaninovoj koncepciji u Naertaniju (iz 1844) da Srbija ne
sme ostati mala i da se mora rasprostraniti.4 Jovan Cviji je bio nezaMirom u Bukuretu 1812, izmeu Rusije i Osmanskog carstva, sultan se, pored
ostalog, obavezao da e ustupiti Srbiji est bosanskih nahija (opina), za koje su Srbi
tvrdili kako su im otete i otcijepljene nakon to su ih oni privremeno osvojili u prvoj
srpskoj pobuni 1806 (u Ugovoru nije navedeno koje su to nahije ni na osnovu ega se
vraaju). Iz toga su se izrodili nevjerovatni apetiti Srbije. To pitanje je, nakon zavretka
rata izmeu Turske i Rusije iz 1827. i po Tursku nepovoljnog mira 1829. u Jedrenu, a
na insistiranje Srba, ponovo vrlo ozbiljno postavljeno. Turska je, pod pritiskom Rusije
i stalnim insistiranjem Srbije kod Porte da se navedeni ugovor provede, est bosanskih
nahija s desne strane Drine ustupila Srbiji (u sutini te nahije su kupljene, zajedno s
nasljednom kneevskom titulom Miloa Obrenovia) - (Isto, str. 183-194).
Formiranje autonomne Srbije na granicama Bosne za Bonjake je to, pored
ostalog, znailo stvaranje jednog neposrednog neprijatelja na svojim granicama.
S odvajanjem jo nekih dijelova Bosne, makar i s desne strane Drine, za Bonjake je
znailo direktan napad na Bosnu i njenu integralnu cjelinu (Isto, str. 183-184).
Polazei od ocjene da je rije o napadu na teritorije Bosne - na Podrinje s desne
strane Drine i Polimlje s desne strane Lima, o opoj opasnosti po Bosnu i muslimane,
osnovni cilj Pokreta za autonomiju Bosne 1831-1832. bila je odlunost da se zatite
granice Bosne od rasparavanja (Isto, str. 20 i 184-195). Naalost, velike sile (Evropa),
pod ijom su zatitom muslimani nemilosrdno fiziki unitavani nisu podrale taj
pokret (Isto, str. 21 i 199-200).
I pored znaajnih pobjeda nad osmanskom vojskom, bosanski ustanici nisu uspjeli,
prije svega, zbog injenice da nisu dobili nikakvu pomo od zapadnih zemalja. Njihov
pokuaj obnove bosanske drave nije podran zbog osnovnog razloga to su vodea snaga
tog pokreta bili Bonjaci - islamske vjere (kranska Evropa nije podrala Bosanski
ustanak - Pokret za autonomiju Bosne, jer nije eljela da u Evropi nastane drava u kojoj
e Bonjaci muslimani biti faktor). Izostanak te podrke imao je obrnut efekt, jer je podrao
teritorijalne, osvajake aspiracije iz okolnih drava prema Bosni, pa su i Srbija i Crna
Gora, kao i Austro-Ugarska, nastojale destabilizovati stanje u Bosni, organizujui ustanke
i pokrete koji su imali za cilj da omogue uspostavu srpske, crnogorske ili austrougarske
dominacije u Bosni.
4 Duan Stranjakovi, KAKO JE NASTALO GARAANINOVO NAERTANIJE, Spomenik Srpske kraljevske akademije, XCI, Beograd, 1939, str. 76-102.
Voa (srbijanskih) radikala, Nikola Pai, Berlinski kongres je doivio kao tragediju,
jer stjecanje nezavisnosti nije doivljeno kao neto epohalno, zbog toga to Paieve
radikale drava Srbija u tim granicama nije zadovoljavala. To je, po njima, bila mala
drava, tek zametak drave - oni su pomagali ustanak u Bosni i Hercegovini 1875,
raunali su, pre svega, na proirenje na Bosnu, smatrali su da su bili prikraeni
(Olivera Milosavljevi, INJENICE I TUMAENJA: Dva razgovora sa Latinkom
49

dovoljan to je Srbija opkoljena zemlja, a Srbi uhapen narod,5 te

se stoga zalagao za teritorijalno proirenje Srbije.6 U vrijeme aneksione
krize u Bosni i Hercegovini 1908. Cviji je formulisao prijedlog o Podrinju. Za saglasnost Srbije da Austro-Ugarska monarhija anektira Bosnu
i Hercegovinu Cviji je predloio da se Srbiji ustupi Podrinje, odnosno
koridor du njene istone granice dubine oko 50 km, s 12 srezova i povr2
inom preko 10.000 km . Zapadnu granicu Podrinja Cviji priblino
poistovjeuje s razvoem rijeka Drine i Bosne. Imajui tu injenicu u vidu,
on je insistirao da se to uini iz prometnih razloga. Naime, juni dio
Koridora du puta Foa Trebinje zavravao se izlazom na Jadransko
more u Sutorini, koja je bila dio Trebinjskog sreza. Koridorom bi Srbija
dobila mnogo vie. Njime bi saveznica, Kraljevina Crna Gora, bila izolovana od Austro-Ugarske carevine, a Novopazarski sandak izolovan od

Perovi, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2010, str. 175). Socijalisti,
radikali, komunci - kako su se tada sve nazivali - odbijali su, tvrdi dr. Latinka Perovi,
da prihvate Berlinski ugovor, koji je Srbiji doneo nezavisnost i teritorijalno uveanje
(Isto).
5 Jovan Cviji, ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE I SRPSKI PROBLEM,
u: SRPSKI NAUNICI O BOSNI I HERCEGOVINI, Slubeni list Savezne Republike
Jugoslavije, Beograd, 1995, str. 41-73, posebno str. 45.
6 Olga Popovi-Obradovi, POGLED U ZLATNO DOBA SRPSKE DEMOKRATIJE, Helsinka povelja - glasilo Helsinkog odbora za ljudska prava Srbiji, br.
79-80, januar-februar 2005, Beograd, str. 10. S tim u vezi, Cviji je 1907. pisao: Srbija
zasluuje veu teritoriju ... Svet treba da zna i da se uveri da Srbija moe da operie
s mnogo veom celinom, no to je njena teritorija. Od Srbije mogu da pou najvee
teritorijalne transformacije na Balkanskom Poluostrvu. Ne treba prezati od toga da
se taj strah ulije svetu ... mi moramo biti zemlja koja je za rat spremna (Isto). Slino
je, tvrdi Olga Popovi-Obradovi, rezonovao i Kosta Stojanovi, koji je uz to podseao
svet da srpska velikodravna politika rauna sa svojim sunarodnicima van Srbije
i upozoravao da e zajedno sa njima Srbija ugroziti sveopti mir ukoliko Evropa ne
bude udovoljila njenim teritorijalnim zahtevima. S tim u vezi, Stojanovi je 1908.
upozoravao Evropu: Srbija od Evrope mora traiti obezbeenje izlaza na Egejsko
i Jadransko more. Uprotivnom, Evropa mora da rauna da rat neminovno mora
planuti. Kada Srbija, koja sa Srbima van Srbije ini narod od 10 miliona dua, bude
povela rat da brani svoju egzistenciju, dovee u pitanje mir ne samo na Balkanu ve
i u Evropi (Isto).
50

Bosne i Hercegovine. Objavljeni traktat Cviji je jo tada zavrio konstatacijom: Srpski se problem mora reiti silom.7
est godina kasnije, na samom poetku Prvog svjetskog rata, to
je pokuala uraditi Vojska Kraljevine Srbije. Sredinom septembra 1914.
srbijanske i crnogorske trupe (Uika i Sandaka vojska) pokrenule su
ofanzivu u istonoj Bosni preko Drine.8 Poinjeni zloini nad Bonjacima9 pojaali su otpor branilaca (protivnapad austrougarskih snaga)
7 Isto, str. 73. Jovan Cviji je zastupao tezu o srpskom narodu kao rasi i nadmonosti
dinaraca, kao jezgra srpskog naroda. Ukazujui na znaaj Bosne i Hercegovine za srpski
narod i potrebu njenog sjedinjenja sa Srbijom i Crnom Gorom, on tvrdi da su Bosna
i Hercegovina oblasti isto srpske rase (Isto). Navedeni stavovi su kasnije uoblieni
u koncept homogene Velike Srbije.
Zastupajui tezu o superiornosti svega to je srpsko, Jovan Cviji i srpskom jeziku
daje primat, tvrdei da nema narodnog jezika koji je toliko formiran i usavravan
za literaturu i nauku, kao to je srpski jezik ... (Isto).
8 Zijad ehi, U SMRT ZA CARA I DOMOVINU! : BOSANCI I HERCEGOVCI U VOJNOJ ORGANIZACIJI HABSBURKE MONARHIJE 1878.-1918,
Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007, str. 89-100. (Crnogorska) Sandaka vojska je od
11. do 15. septembra 1914. prela Drinu (nizvodno od Foe i kod Gorada), a (srbijanska)
Uika vojska kod Starog Broda, Viegrada i Meee i do 17. septembra izbila na liniju
Vlasenica - Rogatica - Foa. Dijelovi Sandake vojske 17. septembra 1914. uli su u
Rogaticu (Isto, str. 94-96; Slobodan Stamboli - Dimitrije Trifunovi, SVETSKI RAT
PRVI, Vojna enciklopedija, knjiga 9, Beograd, 1975, str. 278-280). Sandaka vojska
je preko Jahorine i Romanije nastavila operacije prema Sarajevu, a Uika vojska prema
Han-Pijesku. Izviake patrole Sandake vojske izbile su na liniju elopek Veliki
vrh Mokro, a Drinski odred na Jahorinu i Igrite, te lijevim krilom kod Kalinovika.
Dijelovi Sandake vojske su prekinuli komunikaciju Sarajevo Vlasenica, a Uika vojska
umsku prugu Olovo Han-Pijesak, direktno ugroavajui Vlasenicu, Olovo i Kladanj.
Crnogorske patrole su, istovremeno, dolazile do Kozje uprije na ulazu u Sarajevo (Isto).
9 S. eki, nav. dj., str. 18-19; S. Bandovi, nav. dj., str. 299-300; Z. ehi, nav.
dj., str. 95-96.
Prilikom prodora na Romaniju, septembra 1914, srbijanska i crnogorska vojska je
izvrila brojne zloine nad Bonjacima. Tako su, primjera radi, nakon prodora srpske
vojske u viegradski kraj, pie dr. Safet Bandovi, starjeine pravoslavnog naroda
istog asa, po ugledu na one u Sandaku, preduzele izvravati povjerene im zadatke.
Svi su se listom prikljuili sa svojim puanstvom neprijatelju, vrei napad i represije
nad muslimanskim stanovnitvom. Tokom ovih viemjesenih borbi iz krajeva
jugoistone Bosne u druge dijelove BiH izbjeglo je 37.294 Bonjaka, uz 7.102 Bonjaka
iz Sandaka. Razoreno je i spaljeno na hiljade stambenih i gospodarskih objekata,
te opljakana i unitena brojna pokretna imovina (S. Bandovi, nav. dj., str. 300).
51

i ofanziva je 24. oktobra 1914, potiskivanjem Uike vojske na desnu

obalu Drine, i 30. oktobra, povlaenjem Sandake vojske, zavrena
krahom i povlaenjem srbijanske i crnogorske vojske, pa je i po zavretku
rata granica Srbije i Bosne ostala na Drini.10 Faistiki kolaboracionistiki
reim generala Milana Nedia, ija je Vlada odobrila i uestvovala u genocidu nad (srpskim) Jevrejima, ime je Srbija (sredinom 1942) bila prva
zemlja u kojoj je u Drugom svjetskom ratu rijeeno jevrejsko pitanje,11
Prilikom ulaska u Rogaticu, 17. septembra 1914, u poslijepodnevnim satima, Crnogorci su pozdravljeni od domaih pravoslavaca aplauzima, zastavama i cvijeem.
Uprava u gradu se nalazila u njihovim rukama. Od muslimanskog stanovnitva u
gradu je ostala tek treina, koja se nije blagovremeno povukla, izloena teroru
Crnogoraca. U gradu su ubijeni kafedija i jedan nadniar, dok su muderis Muhamed
ef. Skalji, 8 imama, ugledni graani: Beirbeg ahinpai, Uzeiraga Daidi, Hafiz
ef. Mufti, Ibrahim Teskeredi i drugi, ukupno 70 u srezu, uzeti za taoce. Na ulicama
su Muslimani zaustavljani i otimani su im novac i satovi. U gradu su Crnogorci
spalili oko 20 kua sa sporednim zgradama, 20 duana i damiju u mahali. Srbijanci
i Crnogorci su opljakali sve to je bilo mogue - namirnice, odjeu, vrijedne stvari i
opremu i sve odvukli. ak su i od domaeg pravoslavnog stanovnitva, pod izgovorom
da austrougarski novac vie ne vrijedi i stoga mora biti zamijenjen, prikupili novanice, iznudivi na taj nain oko 40.000 kruna. Usljed prodora austrougarskih
trupa, 80% pravoslavnog stanovnitva se prikljuilo srbijanskim i crnogorskim
snagama koje su se povlaile, velikim dijelom dobrovoljno, dok su jednim dijelom
bili prinueni (Z. ehi, nav. dj., str. 95).
Prilikom upada u sela Pomol i tedra (Vlaseniki srez) Srbijanci su izmasakrirali
vie Bonjaka. Srbijanske patrole su opkolile muslimanske kue, traei hranu i stoku,
to im je dato bez otpora, a zatim su traili novac. U tim selima srbijanski vojnici
su, takoer, silovali ene (Isto, str. 96).
Za vrijeme napada srbijanske i crnogorske vojske u istonoj Bosni temeljito je
opljakano muslimansko iteljstvo - zlato, novac, nakit, stoka, vrijedna odjea i obua,
sve je to opljakano od Muslimana. Bilo je dosta spaljivanja muslimanskih zgrada,
kao i vie damija (S. eki, nav. dj., str. 18). Tada je u istonoj Bosni ubijeno preko
400 Bonjaka, a na hiljade je prisilno protjerano (Isto).
10 Z. ehi, nav. dj., str. 96; S. Bandovi, nav. dj., str. 300; S. Stamboli - D.
Trifunovi, nav. dj., str. 280.
11 U istrebljenju Jevreja uestvovala je kolaboracionistika i kvislinka Srbija, u
kojoj je - kod srpskih nacionalista, ukljuujui i Srpsku pravoslavnu crkvu - antisemitizam
historijska injenica, koju mnogi u Srbiji preuuju, naturajui lanu tezu o iskljuivo
prijateljskom odnosu Srba prema Jevrejima u itavoj historiji Srbije. U Drugom svjetskom
ratu Srbija je bila prva judenfrei - prva zemlja u Evropi oiena od Jevreja. Jo u
augustu 1941. jevrejski zatoenici svih logora u Srbiji okupljeni su u novoformiranom
52

pokuao je granicu Bosne pomjeriti s Drine. Ni poinjeni genocid etnikog pokreta Drae Mihailovia nad Bonjacima nije uspio promijeniti
niti pomjeriti granicu na Drini, uprkos brojnim pokuajima da genocidom
promijeni nacionalnu strukturu stanovnitva.12

koncentracionom logoru Staro sajmite u Zemunu - kod Beograda. Do polovine decembra

pohapeni su i u logor odvedeni preostali Jevreji u itavoj Srbiji. U logoru su tada bile
preteno ene i djeca, a nekoliko stotina preivjelih odraslih mukaraca obavljalo je
razne slube u logoru. Uoi Nove 1942. godine, u tom logoru je bilo ukupno 14.000 Jevreja
i Roma. Do proljea 1942. svi su likvidirani. Posljednjih 5.000 ugueno je u aprilu 1942.
gasom u - specijalno radi toga - iz Njemake dopremljenom vozilu, nazvanom duegupka.
To je razlog te su se funkcioneri okupacionih vlasti u Srbiji pohvalili da je Srbija prva
zemlja oiena od Jevreja (general Harald Turner se 29. augusta 1942. pohvalio generalu
Lhru, komandantu evropskog jugoistoka, kako je Srbija, zemlja u kojoj je pitanje
Jevreja i pitanje Roma rijeeno. Uspjesima srpske Specijalne policije, koja je pomogla
da idovski narod nestane s lica zemlje Srbije, pohvalila se i Uprava grada Beograda
u dopisu Gestapou 18. septembra 1943, koga je potpisao Dragi Jovanovi: Uprava grada
Beograda sa svim svojim kvartovima i ustanovama, ve skoro dve i po godine besprekorno
vri policijsku slubu pod okupacijom, i to s velikim elanom i uspehom, kao nijedna
druga nacija u gradovima okupirane Evrope) - Philip Cohen, SRPSKI TAJNI RAT:
PROPAGANDA I MANIPULACIJA HISTORIJOM, Ljiljan, Sarajevo, 1996, str. 70-71
i 85-105; Bernard Bruneteau, STOLJEE GENOCIDA, NASILJE, MASAKRI I
GENOCIDNE METODE OD ARMENIJE DO RUANDE, Politika kultura,
Zagreb, 2005, str. 135; Smail eki, HISTORIJA HOLOKAUSTA, TRIBINA UNIVERZITETA U SARAJEVU, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2012, str. 51-98; Tamara
Kaliterna, KRV I AST SRBIJE, Helsinka povelja - glasilo Helsinkog odbora za
ljudska prava u Srbiji, br. 127-128, januar-februar 2009, str. 38-39; Louise L. Lambrichs,
VUKOVAR NIKADA NEEMO VIDJETI, Naklada Luka, Zagreb, 2007, str. 147-156
i 389-413.
I u koncentracionom logoru na Banjici (Beograd) stradali su i mnogi Jevreji iz
Beograda i drugih mjesta Srbije, kao i u sabirnim (Kragujevcu, apcu, Niu) i radnim
(Borski rudnik) logorima (Isto).
12 Vladimir Dedijer - Antun Mileti, GENOCID NAD MUSLIMANIMA 1941.1945, Zbornik dokumenata i svjedoenja, Svjetlost, Sarajevo, 1990; emso Tucakovi,
SRPSKI ZLOINI NAD BONJACIMA - MUSLIMANIMA 1941-1945, El-Kalem Oko, Sarajevo, 1995; Smail eki, GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM
SVJETSKOM RATU, Dokumenti, MAG, Sarajevo, 1996, str. 157-158; Zdravko Dizdar
- Mihael Sobolevski, PREUIVANI ETNIKI ZLOINI U HRVATSKOJ I BOSNI
I HERCEGOVINI 1941.-1945, Hrvatski institut za povijest : Dom i svijet, Zagreb,
1999; Zdravko Dizdar, ETNIKI ZLOINI U BOSNI I HERCEGOVINI 1941.1945, Hrvatski institut za povijest, Dom i svijet, Zagreb, 2002.
53

Kontinuitet teritorijalne, hegemonistike, osvajako-ekspanzionistike i genocidne politike i krvave prakse prema Bosni i Hercegovini
i Bonjacima, naalost, doivio je kulminaciju na kraju XX stoljea, kada
je Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) pokrenula oruanu
agresiju, osvajaki rat za teritorije, za ivotni prostor (lebensraum), za
otimanje tue zemlje, protiv Republike Bosne i Hercegovine, i za istrebljenje Bonjaka, nacionalne, etnike i vjerske grupe kao takve.13
Oruana agresija protiv Republike Bosne i Hercegovine bitna je
komponenta srpskog velikodravnog nacistikog projekta i genocidnog
plana - ujedinjenje svih srpskih zemalja i srpskog naroda i znaajna
odredba Miloevieve dravne politike,14 ijom je realizacijom najvei
dio Republike Bosne i Hercegovine okupiran,15 a Bonjaci, u cilju
13 Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004, knjiga 1, str. 9-751 i
knjiga 2, str. 765-931. U ovom radu se ne razmatra velikohrvatska ideologija, politika
i praksa prema Bosni i Hercegovini i Bonjacima. O tome vidi: S. eki, nav. dj., knjiga
2, str. 935-1115.
14 Slobodan Miloevi je posebnu panju posveivao Podrinju. Tako je, primjera
radi, na sastanku sa ljudima iz Koalicije, iz Vladine koalicije, dobar deo razgovora, na
iznenaenje mnogih koji su bili prisutni, posvetio vrlo znalakom izlaganju o Podrinju. To podruje je, po njemu, izuzetno vano za Srbe za XXI vek. On je Podrinje
video kako centar onoga interesa optesrpskog (Arhiv Instituta za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Sarajevu - u daljem tekstu: AIIZ, inv. br. 2-4075).
Miloevi je, po kazivanju Radovana Karadia (i on je sa Miloeviem razgovarao
o Podrinju), naao neke projekte iz ranijeg perioda nekoliko decenija, koji su govorili
o tome da Drina treba da postane fabrika vode i fabrika struje i to fabrika vode za
Beograd. Imajui u vidu (te) projekte osvajakog karaktera Srbije prema Bosni i Hercegovini, posebno Podrinju, Miloevi i njegovi saradnici, ukljuujui i njegove kolaboracioniste i petokolonae iz Republike Bosne i Hercegovine, na elu s Karadiem, u
stratekim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini su Drinu proglasili
kimom srpskog naroda, ne doputajui da ona bude granica izmeu Srba i Srba.
Beogradska deca, generacije treba da piju vodu sa Drine (Isto).
15 Zloinac Biljana Plavi je na XVII sjednici Skuptine srpskog naroda, 24-26.
jula 1992, izjavila da je 70% teritorije Bosne i Hercegovine osvojeno. S tim u vezi,
ona je rekla: 65% srpske teritorije po katastru pripada naem narodu, a 70% je
osvojeno, to je samo 5% u korist, u odnosu na prethodnu cifru. Ako poemo od
toga da neprijatelj /tj. Bonjaci - prim. S. ./ dobije onoliko koliko mu mi poklonimo,
ko bi onda imao smjelosti da objasni naim ljudima da napuste ono to ve imaju,
54

njihovog istrebljenja, masovno (i pojedinano) ubijani, protjerivani,

silovani, ranjavani, odvoeni u koncentracione logore i druga mjesta
zatoenja, a njihova imovina, stambeni i drugi objekti pljakani i unitavani. Njihovi vjerski i kulturni spomenici su unitavani, a vjerski slubenici meu prvima ubijani.
U skladu sa srpskim velikodravnim projektom je i plan, utvren na
sastanku politikog rukovodstva Srbije (aprila ili maja 1991), da e na
podruju 50 km zapadno od rijeke Drine sve biti srpsko, isto srpsko.16
Eliminisanje Drine kao granice izmeu srpskih drava je, u skladu
s formiranjem Velike Srbije, etniki iste srpske drave, jedan od stratekih ciljeva srpskog naroda.17
to mu predstavlja kompenzaciju za prostor koji mu je razoren, popaljen ili sa
koga je otjeran (ICTY, Predmet br. IT-02-54, TUILAC PROTIV SLOBODANA
MILOEVIA, Skuptina Republike Srpske 1992.-1995, Bitni momenti i odlomci,
Pripremio dr. Robert J. Donia, Izjava vjetaka podnijeta ICTY-u na osnovu Pravila 94 bis).
Slobodan Miloevi je 15. aprila 1994, na sjednici Vrhovnog saveta odbrane Savezne
republike Jugoslavije, pored ostalog, izjavio: ... nae snage kontroliu 72% teritorije
Bosne i Hercegovine (AIIZ, inv. br. 2-3695, STENOGRAFSKE BELEKE sa 20. sednice
VRHOVNOG SAVETA ODBRANE, odrane 15. aprila 1994, str. 8). Prema navodima
generala Zdravka Tolimira, na 53. sjednici Skuptine Republike Srpske, 28. augusta 1995,
velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti su okupirali preko 70% teritorije
Republike Bosne i Hercegovine, na kojoj je 1991. ivjelo preko 65% nesrpskog,
uglavnom, bonjakog stanovnitva - preko 65% naih neprijatelja (ICTY, Predmet
br. IT-02-54, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, Skuptina Republike
Srpske 1992-1995, Bitni momenti i odlomci, Pripremio dr. Robert J. Donia, Izjava vjetaka
podnijeta ICTY-a na osnovu Pravila 94 bis).
16 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 17; MEUNARODNI SUD PRAVDE, PRESUDA, SPOR KOJI SE ODNOSI NA PRIMJENU
KONVENCIJE O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA - BOSNA
I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE (u daljem tekstu: Meunarodni
sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ...), Haag, 26. februar 2007, paragraf 279). Taj plan genocidnog karaktera iznio je u proljee 1991. Mihalj Kertes (republiki
funkcioner, narodni poslanik u Skuptini Srbije), u razgovoru s Goranom Zekiem i Miroslavom Deronjiem u Beogradu, odakle su bosanski Srbi naoruavani i obuavani, od
proljea 1991, posebno od strane JNA (ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar
2003, paragrafi 4-36; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 577-658).
17 ICTY, Tuilac protiv Radislava Krstia, PRESUDA (u daljem tekstu: ICTY,
Presuda Krsti), 2. august 2001, paragraf 12; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19.
novembar 2003, paragrafi 65-68; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 567-570. Bez podruja
55

Skuptina srpskog naroda u Bosni i Hercegovini je, u skladu s

naredbama rukovodstva velikosrpskog pokreta i sporazumom o razgranienju teritorija izmeu Radovana Karadia i Mate Bobana (u Gracu,
krajem aprila, odnosno 6. maja 1992),18 12. maja 1992, na 16. zasjedanju
u Banjoj Luci, na prijedlog Radovana Karadia, a u skladu sa smjernicama politike i intelektualne elite, dravnog rukovodstva Savezne
republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), posebno Slobodana Miloevia
i Dobrice osia, donijela Odluku o stratekim ciljevima srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini. Tada je taj kolaboracionistiki organ
otvoreno objavio velikosrpske planove o zauzimanju Bosne i Hercegovine.
Naime, rije je o est stratekih ciljeva faistikog karaktera:
1. Dravno razgranienje od druge dvije nacionalne zajednice.
2. Koridor izmeu Semberije i Krajine.
3. Uspostavljanje koridora u dolini reke Drine, odnosno
eliminisanje Drine kao granice izmeu srpskih drava.
4. Uspostavljanje granica na rekama Uni i Neretvi.
5. Podela Grada Sarajeva na srpski i muslimanski i
uspostavljanje u svakom od delova efektivne dravne vlasti.
6. Izlazak Republike Srpske na more.19
General Ratko Mladi je bio u potpunosti svjestan da je rije o
genocidu. On je u toku navedene sjednice Skuptine srpskog naroda
srednjeg Podrinja, po ocjeni generala Radovana Radinovia, vojnog vjetaka odbrane u
procesu protiv generala Krstia u Haagu, ne bi bilo Republike Srpske, ne bi bilo
teritorijalnog integriteta srpskih etnikih teritorija ... (ICTY, Presuda Krsti,
paragraf 12).
18 O tome vidi: S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 945-947.
19 Slubeni glasnik Republike Srpske, Odluka o stratekim ciljevima srpskog naroda
u Bosni i Hercegovini, 26. novembar 1993; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 567. Tako
su Radovan Karadi i Momilo Krajinik prenijeli i usvojili zadatke koje su dobili od
Slobodana Miloevia, da bi izgledalo da ih je donijela Skuptina srpskog naroda.
Srpski kolaboracionisti i petekolonai u Bosni i Hercegovini nisu predstavljali nikakav
posebno znaajan samostalan politiki niti vojni faktor - oni nisu bili nikakav samostalan
subjekt, ve su izvravali nareenja rukovodstva velikosrpskog pokreta, posebno Miloevia (Isto).
56

na sljedei nain prokomentarisao prvi strateki cilj (odvajanje srpskog

naroda od dvije druge nacionalne zajednice): Ljudi i narodi nisu piljci
niti kljuevi koje moe drati u jednom depu i koje moe prebacivati ovdje i tamo. To je neto jednostavno rei, ali teko ostvariti
mi ne moemo istiti, niti mi moemo sijati kroz sito, tako da samo
Srbi ostanu ili da Srbi prou kroz njega, a ostali da odu ... Ja ne znam
kako e gospodin Krajinik i gospodin Karadi objasniti ovo svijetu.
Ljudi, to bi bio genocid.20
U potpunosti svjestan ciljeva takvog zloinakog plana, general
Mladi je zahtijevao da ga treba drati u tajnosti. Stoga je na toj zatvorenoj
sjednici Skuptine srpskog naroda izjavio: Nemojmo samo imati
na umu ta da radimo, nego da mislimo temeljito o tome, da budemo
oprezni i da znamo kada emo utiti. Ne. Stvar koju mi inimo treba
zatititi kao najdublju tajnu. Kako e nai predstavnici to predstaviti
u medijima za vrijeme politikih razgovora i pregovora, ta e oni
govoriti, i oni treba da prezentiraju nae ciljeve na nain koji e
zvuati apelativno na ui onih koje mi elimo pridobiti za nau stranu,
bez tete po na srpski narod.21
Navedeni strateki ciljevi su dva dana kasnije (14. maja) razmatrani na sastanku sa predstavnicima optina u zoni odgovornosti
30. partizanske divizije.22 Predsjednik Skuptine optine Mrkonji-Grad
20 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, paragraf 63 i 401-405; S. eki, nav. dj.,
knjiga 1, str. 568.
21 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, paragraf 403; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 568.
Potpuno svjestan ciljeva tog genocidnog plana Mladi je tada rekao: Na je zajedniki
neprijatelj, neovisno da li se radi o Muslimanskim ili Hrvatskim hordama. To je na
jedinstveni neprijatelj. ta je vano sada, ili baciti oboje njih napolje, upotrebom
politikih i drugih poteza ili organizovati nas i neke od njih otjerati vojnom silom,
a mi emo biti u stanju rukovati na neki nain sa preostalim (ICTY, Predmet br.
IT-02-54-T, paragraf 404; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 568).
22 AIIZ, inv. br. 2-1044, Komanda 1. partizanske brigade, str. pov. br. I-45/92, 14.
maj 1992, SASTANAK sa predstavnicima optina u zoni odgovornosti divizije; S. eki,
nav. dj., knjiga 1, str. 568-569.
Dnevni red tog sastanka je bio sljedei:
1. Sagledavanje stanja u optinama na vojno politikom planu;
2. Funkcionisanje vlasti i odnos do transformacije JNA;
57

(Milan Malida) iznio je zakljuke sa sastanka odranog 12. maja u

Banjoj Luci. S tim u vezi, on je naveo sljedee:
1. Mora biti dravno razdvajanje 3 nacionalne zajednice;
2. Krajina se mora spojiti sa Srbijom desnom obalom Save i
to i u pojasu od 25-30 km;
3. stvaranje koridora dolinom rijeke Drine da srpski narod
kontrolie i levu i desnu obalu Drine;
4. uspostavljanje granica od rijeke Une do rijeke Neretve;
5. navedeno je da Sarajevo mora biti podijeljeno
ili sravnjeno sa zemljom;
6. da se ispita mogunost izlaza Srpske republike Bosne i
Hercegovine na more.23
Na kraju sastanka pukovnik Stanislav Gali (komandant 30. partizanske divizije), pored ostalog, predloio je da se sprovedu zakljuci
sa sastanka u Banja Luci, ali da je iste potrebno dostaviti u k-de /komande - prim. S. ./ jedinica i optina.24
3. Poruke sa skupa iz Banja Luke od 12. maja 1992. godine o OS Srpske
krajine i vojske Srpske Republike BiH;
4. Razmatranje i predlozi dalje saradnje sa jedinicama JNA na planu
obezbeenja teritorije i tretmana boraca (stareina jedinica) na prostoru
Srpske Krajine (Isto).
Navedenom sastanku prisustvovali su: pukovnik Stanislav Gali (komandant 30.
partizanske divizije JNA, te kasnije general Vojske Jugoslavije, jedan od komandanata
Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske, osuen od ICTY-a na
doivotnu kaznu zatvora - ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV
STANISLAVA GALIA, PRESUDA I MILJENJE, Haag, 5. decembar 2003; ICTY,
Predmet br. IT-98-29-A, PRED ALBENIM VIJEEM, TUILAC protiv STANISLAVA
GALIA, PRESUDA, Haag, 30. novembar 2006), pukovnik Branko Basara (komandant
6. partizanske brigade), potpukovnik Stevan Kokovi (naelnik taba 30. partizanske
divizije), major Boko Luki (komandant taba Teritorijalne odbrane Klju), est predsjednika srpskih optina: Jovo Banjac (Klju), Radoslav uki (ipovo), Milan Malida
(Mrkonji-Grad), Dragan Milii (Jajce), Nikola Zagorac (Donji Vakuf) i Nikola Mii
(Bugojno) te Rajko Kalabi (poslanik u Srpskoj krajini) - Isto.
23 S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 569.
24 Isto.
58

Oigledno da je rije o stratekim ciljevima srpskog naroda u

Bosni i Hercegovini koje je mogue realizovati samo uz upotrebu sile
i (iz)vrenje genocida. Cilj je bio formiranje velikosrpske drave, ime je
postojala namjera da se izvri genocid. Za praktinu realizaciju tih genocidnih aktivnosti izvren je u drugoj polovini 1991. i operativni raspored
snaga i sredstava.
Da bi se prikrilo planiranje, pripremanje, organizovanje, uee i
odgovornost (drave) Savezne republike Jugoslavije za genocid i druge
oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici Bosni
i Hercegovini, najneposrednija realizacija navedenih ciljeva genocidnog
karaktera zadata je politikom i vojnom rukovodstvu paradravne, kolaboracionistike i petokolonake Srpske republike Bosne i Hercegovine i
lino generalu Mladiu, koji su te ciljeve pretvorili u operativne planove
Vojske Srpske republike BiH, odnosno Vojske Jugoslavije. Ti ratni
strateki ciljevi srpskog naroda, koji su brzo definisani i postavljeni
pred Glavni tab armije, komande i jedinice, sluili su kao opta
vodilja, na osnovu koje je vojno rukovodstvo planiralo operacije. Za
njihovu realizaciju bile su potrebne snage, a za formiranje drave i
armije - itav narod i njegova snaga.25
General Ratko Mladi je Odlukom od 16. juna 1992. naredio da se
istraje na osnovnim stratekim ratnim interesima srpskog naroda, od
12. maja. Ti su ciljevi naglaavani i u instrukcijama Glavnog taba Vojske
Srpske republike BiH, zatim u borbenim izvjetajima i instrukcijama
korpusa i drugih jedinica, u razgovorima na brojnim sastancima i izvjetajima, objanjavanim oficirima i vojnicima.26
U postizanju navedenih stratekih ciljeva srpskog naroda u
Bosni i Hercegovini, kao i povezanosti srpskih teritorija sa majkom
25 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM III, TUILAC
PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK
TUILATVA (OPTUNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM),
Haag, 31. maj 2002 (u daljem tekstu: MILOEVI-2002), paragrafi 63, 401-405 i 425-427;
S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 570.
26 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, MILOEVI-2002, paragraf 64; AIIZ, Komanda
1. vlasenike lpbr, pov. broj: 05-691/94, 19. decembar 1994 - Komandi Drinskog korpusa;
S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 570.
59

Srbijom,27 velikosrpski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonai u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi (Republike Bosne
i Hercegovine) izvrili su brojne zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava, ukljuujui i genocid nad Bonjacima.
Velikosrpski agresor je od aprila 1992. pa do kraja 1995. preduzeo
vie masovnih i brutalnih ofanziva i na podruju srednjeg Podrinja. U te
ofanzive direktno su bile ukljuene regularne jedinice srbijansko-crnogorske vojske, a posebno Uiki i Novosadski korpus i druge jedinice
Jugoslavenske narodne armije /Vojske Jugoslavije, te Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije, kao i druge oruane formacije iz Srbije
(arkanovci, eeljevci...), ukljuujui i srpske kolaboracioniste i petokolonae iz Bosne i Hercegovine. U tim ofanzivama agresor je zauzeo
Podrinje i izvrio genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava nad Bonjacima. Priblino jedna treina bonjakog
stanovnitva (preko 100.000) odrala se u nekoliko enklava (Srebrenica,
epa, Gorade, te trougao Cerska Kamenica Konjevi-Polje), koje su
1993. i 1995, za razliku od Gorada, sigurne zone Ujedinjenih nacija,
okupirane i u kojima je izvren genocid.

2. Srebrenica u opsadi - koncentracioni logor Ujedinjenih nacija

Jugoslavenska narodna armija, Ministarstvo unutranjih poslova
Republike Srbije i oruane formacije paradravne tvorevine Srpske republike Bosne i Hercegovine su u proljee 1992. zauzele najvei dio
istone Bosne (Bijeljinu, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu, Srebrenicu,
Rogaticu, Rudo, Viegrad, ajnie i Fou) i izvrile brojne zloine nad
Bonjacima, ukljuujui i genocid.28
27 Isto.
28 Detaljnije o tome vidi: S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934; ICTY, Izjava
Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 48-100; Velid abi, GENOCID
U SREDNJEM PODRINJU 1992.-1995, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008, str. 43-60;
60

Prilikom zauzimanja Srebrenice29 (18. aprila 1992) i nakon

okupacije i uspostavljanja srpske vlasti ubijeni su, zaklani i zapaljeni (u
zapaljenim kuama ivi izgorjeli) brojni Bonjaci - civili, uglavnom
stariji mukarci i ene (u jednom stanu, primjera radi, ubijena je porodica
Sulje Suljia: roditelji - mu i ena - i dva sina), i opljakane i zapaljene
mnoge kue, kao i drugi civilni objekti (robna kua, prodavnice i drugi)
- sve je opustoeno (opljakanu bonjaku imovinu zloinci su odnosili
i u Srbiju). Najvei broj stanovnika je uspio izbjei iz svojih stanova i kua
- povukao se u okolna brda i ume.30
U proljee i ljeto 1992. srpski agresor i njegovi kolaboracionisti i
petokolonai iz Republike Bosne i Hercegovine su u istonoj Bosni ubili,
poklali i spalili na stotine i na hiljade civila (Bonjaka), prisilno protjerali
na desetine hiljada, na hiljade je prolo uase i stravu koncentracionih
logora, silovali su mnoge ene i djevojice, opljakali, poruili i unitili
brojne civilne objekte, ukljuujui i objekte Islamske zajednice, itd., itd.
Srpska genocidna ideologija, politika i praksa na primjeru istone Bosne
potvruje injenicu da je veina Srba - srpskog stanovnitva, po raznim
osnovama i na razne naine, bila ukljuena u srpski genocidni projekt
o istrebljenju Bonjaka. Naalost, Srbi su masovno podrali, prihvatili
i uestvovali u genocidu nad Bonjacima, pri emu je postojao konsenzus

Edina Beirevi, NA DRINI GENOCID, Buybook, Sarajevo, 2009, str. 145-206; Jan
Willem Honig - Norbert Both, SREBRENICA, HRONIKA RATNOG ZLOINA,
Ljiljan, Sarajevo, 1997, str. 96-100.
29 Srebrenica se nalazi u istonoj Bosni oko 15 kilometara od granice sa Srbijom u
regiji srednjeg Podrinja. Godine 1991. opina Srebrenica je, prema popisu stanovnitva,
brojala 36.666 stanovnika, od kojih 27.572 Bonjaka (75,2%), 8.315 Srba (22,7%), 380
Jugoslavena (1%), 361 Ostalih (1%) i 38 Hrvata (0,1%) -(NACIONALNI SASTAV
STANOVNITVA, Rezultati za Republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991,
Statistiki bilten, br. 234, Dravni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1993).
30 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95. : Svjedoanstvo o stradanju

Srebrenice i naroda Podrinja (u daljem tekstu: SAMRTNO SREBRENIKO

LJETO 95), Udruenje graana ene Srebrenice - Tuzla, 1998, str. 10, 57-58, 97, 101102, 137-138, 145, 179, 205-206, 283 i 317; V. abi, nav. dj., str. 43-47; E. Beirevi,
nav. dj., str. 212-213. Tada su kue popaljene, radnje opljakane, a grad je bio pust,
bez svojih stanovnika ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 179).
61

srpskog naroda za genocid - u genocidu je uestvovala gotovo cjelokupna

srpska zajednica (od politike, intelektualne i crkvene elite, do opinskih
inovnika i seljaka).31
Bonjaci su 9. maja 1992. uspjeli osloboditi Srebrenicu i okolna
podruja od okupacije. I pored znaajnog teritorijalnog proirenja u
istonoj Bosni, ukljuujui Cersku i Konjevi-Polje (sa oko 900 km2),
enklava je sve vrijeme bila izolovana i stalno napadana iz Savezne
republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i njenih kolaboracionista i
petokolonaa iz Bosne i Hercegovine.32
Slobodne teritorije srednjeg Podrinja - opine Srebrenica (Sueska,
Potoari, grad Srebrenica, Osmae i druga mjesta), Vlasenica (Cerska),
Bratunac (Konjevi-Polje) i Zvornik (Kamenica) - svakodnevno su tekom
artiljerijom napadane i izloene granatiranju, pri emu je od hiljada
granata ubijeno na stotine civila, meu kojima i ena i djece.33
U ljeto 1992. srpske snage, ukljuujui i Vojsku Jugoslavije, koja je
artiljerijskim oruima svih kalibara granatirala slobodna podruja opina
Zvornik, Srebrenica i Bratunac, svakodnevno su napadale slobodne teritorije srednjeg Podrinja, s ciljem da u potpunosti ovladaju rijekom Drinom.
Ubijali su i palili sve ispred sebe, bacali bombe u kue i pucali ... sela
su bila unitena do temelja, anjevo, Tegare i jo sedam - osam.
Ubijeno je, po priznanju Slobodana Miia iz Vranja, jednog od zloinaca,
oko etiri do pet hiljada Muslimana. Samo u umi u selu Tegare
31 S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934; V. abi, nav. dj., str. 43-60; E.
Beirevi, nav. dj., str. 145-206; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 177.
To saznanje potvruju dosadanji rezultati naunih istraivanja holokausta i genocida
da genocid, pored ostalog, podrazumijeva masovnost na strani rtve i masovnost uea u
izvrenju zloina.
32 Smail eki - Muharem Kreso - Beir Maci, GENOCID U SREBRENICI,
SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA 1995, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000,
str. 38-39; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 13; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19.
novembar 2003, paragrafi 53-61 i 69-129; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia,
PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 106; ICTY, Tuilac protiv Miroslava
Deronjia, PRESUDA O KAZNI, 30. mart 2004, paragrafi 44-114; S. eki, nav. dj.,
knjiga 2, str. 765-934; V. abi, nav. dj., str. 43-60; SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 10.
33 V. abi, nav. dj., str. 54-60; E. Beirevi, nav. dj., str. 214.
62

ubijeno je vie od hiljadu ljudi za tri-etiri sata, pri emu su zloinci

rezali i prodavali ui ubijenih Muslimana ....34
Srebrenica je u proljee i ljeto 1992. postala stjecite brojnih
bonjakih prognanika iz susjednih opina: Bratunca, Zvornika, Vlasenice,
Rogatice, Han-Pijeska, Viegrada i drugih. Svi su oni pred napadima
srpskih snaga bili prisiljeni napustiti svoje domove, bjeei iz svojih
spaljenih sela, traei spas u srebrenikom kraju. Broj novih stanovnika
Srebrenice rastao je iz dana u dan. Tako je, primjera radi, u drugoj polovini
maja 1992. u Srebrenici smjeteno oko 10.000 protjeranih Bonjaka. Od
maja 1992. najvei broj Bonjaka u Srebrenici inili su prisilno protjerani civili i civilno stanovnitvo (sela i gradova) iz istone Bosne. Od
decembra 1992. do marta 1993. broj stanovnika Srebrenice povean je s
40.000 na 80.000. U prvoj polovini januara 1995. u Srebrenici, sigurnoj
zoni Ujedinjenih nacija, iz susjednih opina bilo je 16.418 stanovnika
(8.458 iz Bratunca, 5.770 iz Vlasenice, 1.311 iz Zvornika, 363 iz HanPijeska, 280 iz Viegrada, 191 iz Rogatice i 45 iz ostalih opina).35
U srednjem Podrinju je u jesen i zimu 1992, pored stalnih napada
od strane srpskih snaga, ukljuujui i svakodnevna granatiranja iz Srbije
34 V. abi, nav. dj., str. 60-61; Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCID NAD BONJACIMA, Univerzitetski informativni glasnik, Specijalno izdanje, br. 5, juli 2011, Univerzitet u Sarajevu, 2011, str. 105110; AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab OS Srebrenica, Sluba za veze
i informisanje, broj: 40-40-I/92, Srebrenica, 7. august 1992, Informacija o zbivanjima na
podruju optine Srebrenica; AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab OS
Srebrenica, broj: 45/92, Srebrenica, 11. august 1992 - RTV Bosne i Hercegovine Sarajevo;
AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab Oruanih snaga optine Srebrenica,
broj: 48-3/92, Srebrenica, 19. august 1992, Izvjetaj; AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina,
Ratni tab optine Srebrenica, broj: Sl/92, Srebrenica, 6. oktobar 1992, Izvjetaj. Navedeni
broj rtava ne potvruju raspoloivi podaci.
Krajem juna 1992. Glavni tab Vojske Republike Srpske izdao je direktivu o
irenju koridora izmeu Romanije i Semberije i oslobaanje komunikacija u srednjem
toku Drine (V. abi, nav. dj., str. 65).
35 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optina Srebrenica, Optinski tab civilne
zatite, broj: 04-45/05, Srebrenica, 11. januar 1995, PREGLED o broju stanovnitva;
Isto, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5,
Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at
Tuzla Air Base; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 11; E. Beirevi,
nav. dj., str. 213-214.
63

i napade iz jakih pjeadijskih snaga iz Savezne republike Jugoslavije,

velika glad vladala u muslimanskim selima, od ega su mnogi civili
umrli. Srbi su gladnim Bonjacima u potrazi za hranom postavljali zasjede
i ubijali ih. Vojska Jugoslavije je otvarala artiljerijsku i tenkovsku vatru
po civilima koji su traili i kupili hranu, kao to je to, primjera radi, na
podruju Fakovia, od ega su mnogi ubijeni i ranjeni.36
Srpske snage su oktobra 1992, s ciljem da unite neprijatelja u
istonoj Bosni, u Podrinju pokrenule ofanzivu u toku koje su, ne potujui rezolucije Ujedinjenih nacija, avijacijom borbeno djelovale na (slobodna) podruja opina Srebrenica i Bratunac. Tako je 10. oktobra 1992
(srpski) agresor borbeno djelovao na Konjevi-Polje i Cersku (opine
Bratunac i Vlasenica), od ega su mnogi civili (Bonjaci) ubijeni i ranjeni,
a materijalna razaranja ogromna. Djelujui artiljerijom i avijacijom, agresor
je unitavao i ruio sve pred sobom. Kombinovanim artiljerijsko-pjeadijskim napadima, na tromei opina Vlasenica, Bratunac i Zvornik, uz
dejstvo avijacije, agresor je izvrio brojne zloine protiv ovjenosti
i meunarodnog prava.37
General Mladi (komandant 30. kadrovskog centra Generaltaba
Vojske Jugoslavije i komandant Glavnog taba Vojske Republike
Srpske), u skladu sa srpskim velikodravnim projektom, 19. novembra
1992. izdao je nareenje osvajakog i genocidnog karaktera, posebno
prema Podrinju i Bonjacima na tom podruju. U DIREKTIVI OP. BR. 4
(NAREDNA DEJSTVA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE), a polazei
od ocjene da nisu u potpunosti razbijene neprijateljske grupacije u
36 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab OS Srebrenica, Sluba za
veze i informisanje, broj: 40-40-I/92, Srebrenica, 7. august 1992, Informacija o zbivanjima
na podruju optine Srebrenica; Isto, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab OS
Srebrenica, broj: 45/92, Srebrenica, 11. august 1992 - RTV Bosne i Hercegovine Sarajevo;
Isto, Republika Bosna i Hercegovina, Optinski tab Oruanih snaga optine Srebrenica,
broj: 48-3/92, Srebrenica, 19. august 1992, Izvjetaj; Isto, Republika Bosna i Hercegovina,
Ratni tab optine Srebrenica, broj: Sl/92, Srebrenica, 6. oktobar 1992, Izvjetaj; V. abi,
nav. dj., str. 61-62; E. Beirevi, nav. dj., str. 214. Srpski mediji su izvjetavali o napadu
mudahedina na srpsku neja i o tome da su srpske snage pobile veliki broj mudahedina (V. abi, nav. dj., str. 62).
37 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, Ratni tab optine Srebrenica, broj: sl/92,
Srebrenica, 6. oktobar, 1992, Izvjetaj; V. abi, nav. dj., str. 66.
64

irem rejonu Gorada, epe, Srebrenice i Cerske, Drinskom korpusu

je izdao naredbu o izvrenju genocida na irem prostoru Podrinja. Ta
naredba glasi: NA IREM PROSTORU PODRINJA IZNURAVATI
NEPRIJATELJA, NANOSITI MU TO VEE GUBITKE I PRISILITI GA DA SA MUSLIMANSKIM STANOVNITVOM NAPUSTI
PROSTORE BIRA, EPE I GORADA. Pri tome je predvieno
PRETHODNO PONUDITI RAZORUAVANJE BORBENO SPOSOBNIH I NAORUANIH MUKARACA, A AKO NE PRISTAJE
- UNITITI IH /velika slova u originalu - prim. S. ./.38
Pet dana kasnije, 24. novembra 1993, pukovnik Vojske Jugoslavije
Milenko ivanovi, komandant Drinskog korpusa Vojske Republike
Srpske, na osnovu navedene naredbe (DIREKTIVA BR. 4) generala
Mladia i procjene situacije, donio je Odluku za dalja dejstva, kojom je
iskazao otvorene osvajake (teritorijalne) i genocidne namjere i ciljeve
prema istonoj Bosni i Bonjacima, nacionalnoj, etnikoj i vjerskoj grupi
kao takvoj. Tom odlukom trebalo je, pored ostalog, glavnim snagama
i sredstvima, uz primjenu aktivnih borbenih dejstava, nanosei neprijatelju to vee gubitke, iznuravati ga, razbiti ga ili prisiliti na
predaju, a muslimansko stanovnitvo prisiliti da napusti prostor
Cerska, epa, Srebrenica i Gorade.39
38 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/5-216, 19. novembar
1992 - Na linost komandanta (naelnika taba), NAREDNA DEJSTVA VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, DIREKTIVA Op. Br. 4. Postavljene ciljeve rata trebalo je, po
naredbi generala Mladia, str. pov. br. 02/5-210/1, od 7. decembra 1992, ostvariti najkasnije do 13. decembra 1992. godine, kako bi se stvorili uslovi dravnom rukovodstvu RS da moe zvanino objaviti da Republika Srpska jednostrano prekida
aktivna borbena dejstva na teritoriji bive Bosne i Hercegovine (AIIZ, Glavni tab
Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/5-210/1, 7. decembar 1992. godine - Na linost
komandanta, Izmjene i dopune Direktive Br. 4/str. pov. br. 02/5-210). S tim u vezi, trebalo
je, pored ostalog, osloboditi Konjevi-Polje, Cersku i Teoak (Isto).
39 AIIZ, inv. br. 2-3256, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 2-126, 24. novembar
1992 - Komandi Bratunake lpbr, Odluka za dalja dejstva; Merisa Karovi-Eref
Alikovi-Husejin Omerovi, GENOCID NA PODRUJU OPTINE VLASENICA
1992.-1995, u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI: POSLJEDICE PRESUDE
MEUNARODNOG SUDA PRAVDE, Zbornik radova Meunarodne naune konferencije
odrane 10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima (Srebrenica), Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 941.
65

Operaciju je, radi ostvarivanja cilja srpskog naroda, a to je ostvarenje i stvaranje srpske drave na ovim prostorima, trebalo izvesti
u dvije etape u neogranienom vremenu trajanja:
- U prvoj etapi, u trajanju od 20 do 30 dana, razbiti snage neprijatelja ili prisiliti ih na bezuslovnu predaju u rejonima: Cerska,
Konjevi-Polje, epa i neposredno blokirati Olovo, a
- U drugoj etapi razbiti snage neprijatelja i osloboditi /odnosno
zauzeti - prim. S. ./: Srebrenicu, Gorade, Olovo i Kladanj i otvoriti
koridore prema Saveznoj republici Jugoslaviji i istonoj Hercegovini,
kao i oistiti prostor u zoni odgovornosti Korpusa od zaostalih neprijateljskih grupa 40
Na podruju srednjeg Podrinja, posebno Bjelovca i Skelana, u skladu
sa navedenim direktivama oficira Vojske Jugoslavije (generala Mladia i
pukovnika ivanovia), a radi zauzimanja svih teritorija u Podrinju,
locirane su jake srpske snage, meu kojima i artiljerijske jedinice velikih
kalibara s velikom razornom moi, ukljuujui i iz Savezne republike
Jugoslavije, koje su (krajem 1992) pokrenule veliku ofanzivu prema
Srebrenici, u kojoj je sredinom decembra Vojska Jugoslavije, pored ostalih
orua i oruja, po civilima i civilnim objektima koristila i avijaciju, pri
emu su u Srebrenici, pored ostalog, srueni brojni civilni objekti (robna
kua, Optina, Sud, zatim Banja Guber i druga naselja, ukljuujui i sela
Pirii i Poloznik.41
40 Isto. Bratunaka laka pjeadijska brigada je, u sadejstvu sa dijelom Biranske
brigade (bataljon Milii), imala zadatak da presijee komunikaciju Srebrenica Cerska, a zatim u sadejstvu sa Biranskom i Zvornikom brigadom, zauzme Pobue,
Hrnjice, Konjevi-Polje i time stvoriti uslove za otvaranje komunikacije Vlasenica
- Milii - Drinjaa. S tim u vezi, trebalo je to prije konsolidovati bataljon Fakovii,
kome dati zadatak da to dublje prodre na podruje Srebrenice, koristei teritoriju
srpskih sela i da aktivno djeluje prema Srebrenici (Isto).
Biranska pjeadijska brigada je, pored ostalog, dobila zadatak: izvriti potrebna
pregrupisavanja snaga u zoni odgovornosti, i u sadejstvu sa Bratunakom i Zvornikom brigadom osloboditi rejon Cerske, i istovremeno ojaati odbrambene poloaje
u rejonima: Osmaci - Vis i Katijelj i aktivnim dejstvima presjei komunikaciju:
Kladanj - ivinice - Tuzla, stvarajui uslove za oslobaanje Kladnja (Isto).
41 AIIZ, br. 2-3195, D-11; Isto, inv. br. 2-3441, Komanda Drinskog korpusa, str.
pov. br. 2-122, 22. novembar 1992 - Glavnom tabu Vojske Republike Srpske; AIIZ,
inv. br. 2-3442, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 2-559, 19. decembar 1992 G VRS, Borbeni izvjetaj; V. abi, nav. dj., str. 63-64.
66

Slobodne teritorije srednjeg Podrinja (Srebrenica, Kamenica,

Konjevi-Polje i Cerska) su (od maja 1992) bile u potpunoj opsadi i fiziki
odvojene od drugih slobodnih teritorija.42 Srpske snage su, svakodnevno
dejstvujui (tekom artiljerijom, snajperima, kao i avionima) po civilima
i civilnom stanovnitvu i civilnim objektima, to podruje drale u opsadi.
Srbi su, u skladu sa svojom genocidnom ideologijom, politikom i praksom,
zabranili dopremanje hrane. Civili su umirali od gladi. Izgladnjeli narod
Srebrenice je svakodnevno demonstrirao pred zgradom Ratnog predsjednitva, oajniki traei hranu.43
Izgladnjivanje Bonjaka u opsadi je bila svakodnevna pojava - kontinuirana politika i praksa srpskog agresora, iji je krajnji cilj bilo unitenje
Bonjaka.44 Zbog toga je agresor opstruirao i konvojima UNHCR-a
zabranjivao dostavu humanitarne pomoi Bonjacima Srebrenice i drugim
podrujima u opsadi.45 Rije je, pored ostalih, i o sljedeem aktu (actus
reus) zloina genocida: namjerno naturanje grupi tekih ivotnih
42 Pukovnik (kasnije general) Milenko ivanovi (komandant Drinskog korpusa
Vojske Republike Srpske) je 14. novembra 1992, na sveanosti povodom formiranja
Bratunake brigade Vojske Republike Srpske (AIIZ, inv. br. 2-3195, D-11), pored ostalog,
ukazao na tu injenicu: Cerski Turci ne mogu sa srebrenikim Turcima da se vide.
Kladanjski ne mogu ni sa srebrenikim ni sa cerskim. epski u Srebrenicu ne mogu.
Ozgo iz Gorada ne mogu u epu ... (E. Beirevi, nav. dj., str. 223).
Pukovnik Svetozar Andri (komandant Biranske brigade Vojske Republike Srpske)
podrao je svoga pretpostavljenog (generala ivanovia) o zauzimanju Srebrenice i, s
tim u vezi, otvoreno iznio namjeru o tom genocidnom inu: Ostala je Srebrenica, ali
mislim, kako ree pukovnik, komandant Drinskog korpusa, uskoro emo doi tamo,
a jednom prilikom je komandant rekao jo moda prije pet mjeseci: Doi emo, pa
kad bi je i zagrnuli (Isto).
Nakon obraanja svojih starjeina srpski vojnici su zapjevali: Zaklaemo, ubiemo,
ko sa nama nee. ... Od Topole, od Topole, pa do Ravne gore, sve su strae, sve su strae
enerala Drae ... (Isto).
43 ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU 1991.-1995, Dokumenti i svjedoenja, knjiga 2 (u daljem tekstu: SREBRENICA 1995, knjiga 2), Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1999,
str. 16-27; E. Beirevi, nav. dj., str. 215-217 i 219.
44 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/5-216, 19. novembar
1992 - Na linost komandanta (naelnika taba), Naredna dejstva Vojske Republike Srpske,
Direktiva Op. br. 4; E. Beirevi, nav. dj., str. 215.
45 E. Beirevi, nav. dj., str. 217.
67

uvjeta sraunatih na to da dovedu do njenog potpunog ili djeliminog

fizikog unitenja.46
U Srebrenici je u toku zime 1992-1993. bilo veoma teko - vladala
je uasna atmosfera. Civili su, ukljuujui i djecu, danima gladovali.47
U zloinu (genocida) izgladnjivanja i iznurivanja Bonjaka uestvovalo
je, naalost, i vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija - lino general Philippe
Morillon (komandant Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini - UNPROFOR, od septembra 1992. do jula 1993).48
46 UJEDINJENE NACIJE, KONVENCIJA O SPREAVANJU I KANJAVANJU
ZLOINA GENOCIDA, OD 9. DECEMBRA 1948. GODINE, lan 2; INTERNATIONAL
CRIMINAL COURT, ELEMENTS OF CRIMES, U.N. Doc. PCNICC/2000/1Add. 2
(2000), lan 6; MEUNARODNI KRIVINI SUD ZA TEKE POVREDE MEUNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA NA PODRUJU BIVE JUGOSLAVIJE
- THE INTERNATIONAL CRIMINAL TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA (u daljem tekstu: ICTY), STATUT, lan 4; RIMSKI STATUT MEUNARODNOG KRIVINOG SUDA OD 17. JULA 1998 (slubeni prevod - l. 2. ratifikacije), Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, lan 6, Sarajevo, 6. mart 2003, str. 22;
Smail eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA, SA POSEBNIM OSVRTOM
NA BOSNU I HERCEGOVINU: NAUNO-TEORIJSKA I METODOLOKOMETODSKA PITANJA I PROBLEMI, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu - Kult B, Sarajevo, 2007, str. 21.
47 E. Beirevi, nav. dj., str. 215-216; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95,
str. 206. O toj uasnoj atmosferi u Srebrenici 1992-1993. Sabra Koljenovi, jedna od
rtava genocida, svjedoi kako je bilo zaista strano. Bojala sam se izai iz stana.
Srebrenica je izgledala nestvarno. Sa svog prozora gledala sam mase ljudi koji su
ivjeli na ulici, ispod kartonskih kutija, atora ... Kad bi nali nekog ogrijeva palili
su vatru da se ugriju (Isto, str. 216).
I Mesud Omerovi (sudija iz Srebrenice) je zime 1992-1993. bio gladan. Od prijatelja sam dobio jednu kesu oraha. Nije ih bilo puno i odluio sam da ih jedem polako.
Svaki dan kad krenem na posao u dep bi stavio po jedan orah. I onda sam ekao pravi
trenutak da ga pojedem. Sjeam se da su jedan dan dole dvije starice, Hrvatice
iz Rogatice. I njih su Srbi protjerali. Djelovale su jako izgladnjele. Starice su tako
jadno izgledale da sam jednoj od njih dao onaj orah to mi je bio cjelodnevni obrok
na poslu (Isto, str. 215).
48 E. Beirevi, nav. dj., str. 218. General Philipe Morillon je 15. novembra 1992. s
generalom Mladiem potpisao sporazum o dostavi humanitarne pomoi samo Srbima,
podrujima pod srpskom kontrolom (Isto). Taj zloin je otkrio Jos Mario Mendiluce, koji
je 17. novembra uputio pismo Radovanu Karadiu, u kome ga je obavijestio da UNHCR
nee slati konvoje u istonu Bosnu sve dok Srbi ne budu dozvolili dostavu humanitarne
pomoi u Srebrenicu i Gorade. Na osnovu tog dokumenta, u kome se (u prilogu) navodi
68

Izgladnjeli civili su, u potrazi za hranom, ili po naputenim i zapaljenim muslimanskim selima, gdje su brali rese od ljeskovog
drveta i suili ih, a onda pravili od njih hljeb. esto su jeli zob, ali ni
nje nije bilo dovoljno. Poderane obue i odjee, po snijegu na temperaturi od minus petnaest stepeni mnogi su morali ii da trae hranu
i na udaljenosti od 20, 30 i 50 kilometara od grada i u dubinu teritorije
koju je drao srpski agresor, kako bi donijeli nekoliko kilograma kukuruze.
U potrazi za hranom nailazili su na srpske zasjede, od ega su mnogi
ubijeni i ranjeni. Ljudi su ginuli u potrazi za kilogram ita.49
pregled dostavljenih konvoja do 17. novembra u istonu Bosnu (Prvo, UNHCR je isporuio ogromne i u posljednje vrijeme sve vee koliine pomoi na lokacije pod srpskom
kontrolom), dr. Edina Beirevi s pravom zakljuuje da su trupe UN-a praktino
odraivale dio ratne logistike za srpsku agresiju u istonoj Bosni (Isto, str. 218-219).
49 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 169, 199, 209, 229, 249, 261,
301, 317, 323 i 327. U potrazi za hranom H. I. je, nakon to je Armija Republike Bosne
i Hercegovine zauzela Kravicu (7. januar 1993), sa svojom kerkom, otila u Kravicu,
gdje su nale jedan sala sa itom. Sala se nalazio izmeu garae i kue, tako da ga
niko nije primijetio. Moja kerka ga je ugledala i zvala mene i jo jednu enu koja je
krenula sa nama. Ja sam otvorila sala i sve tri smo poele kupiti ito. Ve smo gotovo
bile nakupile po jednu vreu; kad sam iznenada ula neto na tavanu kue. Dok sam
pogledala prema gore vidjela sam cijev od puke proturenu ispod strehe. Znala sam
da se neko nalazi na tavanu. Odmah sam pomislila da je etnik. Kad sam ja vrisnula
od straha, moja kerka se trgnula i sa krova se uo pucanj. Pobjegla sam iz salaa, ali
kad sam primjetila da za mnom ne ide kerka vratila sam se po nju, ali ona je leala
na zemlji. Lice i grudi su joj bili krvavi. Potrala sam joj i poloila na krilo; bila je
jo iva, ali to su bili posljednji znaci ivota. Jedino to mi je uspjela rei: Mama uvaj
mi dijete, ona nema vie nikoga, budi mu ti i otac i mati. Bile su to njene posljednje
rijei. Oko nas se iskupilo mnogo naroda, a etnik je iskoristio priliku i pobjegao.
Ja sam uz pomo ove ene to je bila sa nama prenijela ker u Srebrenicu i tu je
sahranila (Isto, str. 341-342).
Ukazujui na injenicu da je u Srebrenici ubrzo zavladala glad, te da su se morali
vraati u svoja sela i na svoja polja u potrazi za hranom, S. H. se sjea 12. februara
1993, kada je sa majkom krenula preko planine pokrivene velikim smetovima snijega
u potragu za posljednjim ostacima kukuruznih klipova. Prilikom ulaska u selo
Kutjei, koje je bilo popaljeno, iznenada je otvorena paljba po nama, promrzlim,
nenaoruanim i iscrpljenim civilima. Tada je stradalo mnogo ljudi, neki su ranjeni,
a neki su zarobljeni. Meu zarobljenima bili su moji roaci, Samir, Admir, Mirnesa i
Fatima, svi stari izmeu 15 i 18 godina. U panici sam pobjegla u oblinji potok, gdje
sam prenoila u snijegu sa jo nekoliko osoba. Ujutro, kad su etnici otili, vratili smo
se na mjesto zasjede. Tu sam vidjela desetak zaklanih ljudi, a meu njima sam
69

prepoznala mog kolskog druga Jasmina. Bio je izmasakriran, prerezanog vrata i

odsjeene desne ruke. Ranjenici su molili za pomo i mi smo im pokuali pomoi,
ali smo opazili da se ponovo pribliavaju etnici. Bjeali smo uz jedno brdo i poslije
etiri sata doli do sela kojeg su kontrolisali pripadnici nae armije (Isto, str. 309-310).
Sjedinjene Amerike Drave su 28. februara 1993, u saradnji sa UNPROFOR-om i
UNHCR-om, zapoele dostavljanje humanitarne pomoi iz zraka - padobranima (Operacija
Padobran, mart-juni 1993) civilnom stanovnitvu enklava u opsadi u istonoj Bosni.
Tada su vojnici 435. zrane jedinice amerikog zrakoplovstva poletjeli iz baze RheinMain u Njemakoj i na visini od 3.000 metara iznad Srebrenice i drugih enklava
u istonoj Bosni, iz transportnih aviona C-130 izbacili 700 kg hrane u sanducima i
350 kg u sanducima sa medicinskim zalihama. Operacija bacanja iz zraka je jedna
od najveih i najkompleksnijih u historiji. Sa 2.800 amerikih dolara po toni, operacija
je kotala tri do etiri puta vie nego kopnena pomo konvojima.
Iako su zalihe oajniki potrebne, raspodjela ivotnih namirnica je poveala
patnju i smrt. Prvi pokuaji izbacivanja su pali u blizini teritorija pod srpskom
kontrolom i Srebreniani koji su hvatali zalihe nali su se pod snajperskom vatrom.
Takoer, izbacivanja su namamila vojnike sa njihovih lokacija, ostavivi prve linije
podlonim srpskim napadima. to je jo gore, ogromne palete, iako vezane za padobrane, zgnjeile su nekoliko ljudi. Oni oajni su se borili i ubijali jedni druge zbog
zaliha. Bez jasnog sistema podjele, skupljanje zaliha je borba jaega (Sh. Fink, WAR
HOSPITAL: A TRUE STORY OF SURGERY AND SURVIVAL, Public Affairs,
New York, 2003, str. 132).
Paketi sa gotovom hranom i lijekovima bacani su nou na podruju Cerske, Konjevi-Polja, Srebrenice, epe i Gorada. Tako su spas i nadu u ivot gladnim civilima
povratili ameriki avioni, koji su padobranima iznad Srebrenice bacali pakete sa hranom.
Civili su u pravcu zvuka aviona i signalnog osvjetljenja na padobranima, u tekim zimskim
uslovima, odlazili u neizvjesnost, traei pakete sa hranom, pri emu su zabiljeeni
sluajevi kako su neki poginuli od udara u glavu tekih paleta sa hranom (Sh. Fink, nav.
dj., str. 132; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 17; SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 12, 123 i 218-219 i 317; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 106). U tim
paketima, naalost, nije bilo brana, soli, niti medicinskog materijala (ICTY, 7D13-0003,
Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu - Komandi UNPROFOR-a u Kiseljaku, Izvjetaj
- posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993, str. 1). Komentariui tu vrstu amerike pomoi A. V. (iz Srebrenice) navodi kako je Zapad bio human prema Bonjacima
- bacali su nam hranu kako bi umirali siti, a ne gladni ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 302).
Krajem marta 1993. humanitarna pomo za stanovnitvo Gorada, sigurne zone
Ujedinjenih nacija, bacana je iz aviona. Efekti prikupljanja hrane nisu bili veliki.
Bilo je ljudi koji su usred zime plivali preko Drine, da bi doli do lan paketa baenog
iz NATO-vog aviona. Hrana koja se tako bacala je padala u naseljena mjesta, na
kue, tale i u rijeku Drinu. Tako je srueno nekoliko kua i drugih objekata. Bilo
je ubijene stoke i povrijeenih ljudi. Narod je po cijelu no ekao na padobrane sa
paketima hrane. Bilo je dosta noi kada je po 15.000 ljudi po brdima oko Gorada
70

Sredinom decembra 1992. ofanziva srpskih snaga prema Srebrenici bila je posebno jaka iz pravca Kravice (preko Glogove i Jeestice).
Ofanziva je poetkom januara 1993. zaustavljena, pri emu su srpske
jedinice u panici i rasulu naputale poloaje.50
Nakon to je Armija Republike Bosne i Hercegovine zauzela selo
Kravicu, 7. januara 1993, ime se linija odbrane pribliila Bratuncu sa
istoka, juga i zapada na samo 2-3 km, predsjednik Srpskog kriznog taba
Bratunca (Miroslav Deronji) radioporukom traio je pomo iz Srbije.
S tim u vezi, on je posebno ukazao na to da je samo jo Bratunac pod
srpskom kontrolom i da e, ako ne dobije pomo iz Srbije, taj grad biti
izgubljen. est dana kasnije, 13. januara 1993, Srbi su krenuli u napad,
kada je jedan korpus Vojske Jugoslavije stigao iz Ljubovije preko Bratunca, drugi iz Bajine Bate, a trei iz Vlasenice (preko Milia).51
Jedinice Vojske Jugoslavije, ukljuujui Istureno komandno mjesto
1. armije, 2. motorizovanu brigadu i elemente Operativne grupe Drina,
kao i 95. zatitni motorizovani puk (eta Vojne policije), januara 1993.
uestvovale su u ofanzivnim dejstvima u istonoj Bosni, kako bi se, pored
ostalog, odrao koridor Vlasenica Caparde Zvornik, razbio
neprijatelj na prostoru Cerske i Konjevi-Polja i otklonila opasnost od zauzimanja teritorije optine Bratunac. U tom cilju je, izmeu
ostalog, trebalo odvojiti prostor Srebrenice od prostora Cerske,
gledalo u zrak, ali su jutro doekivali oajni, jer avioni sa hranom nisu dolijetali
Ljudi su meusobno otimali hranu, tako da je svaku no bilo svaa, tua pa i ubistava.
Poetkom maja 1993, u rejonu sela Jabuka, jedan padobran se nije otvorio, pa je
paleta sa hranom pala na ljude i usmrtila 4 ovjeka (Hamid Bahto, SA BRANIOCIMA SARAJEVA I GORADA, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca,
Sarajevo, 2008, str. 170-171).
50 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-13, 7. januar 1993; Isto,
Komanda Bratunake brigade, str. pov. br. 2-1942/8, 7. januar 1993; Komanda lpbr.
Bratunac, str. pov. br. 2-1942/10, 9. januar 1993; Isto, Komanda Drinskog korpusa, str.
pov. br. 01/4-15, 7. januar 1993; Isto, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-15,
8. januar 1993; Isto, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-14, 7. januar 1993;
Isto, inv. br. 2-3491, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/2-22, 10.
januar 1993, Izvoenje operacije Pesnica - Nareenje; Isto, inv. br. 3195, D-11; V.
abi, nav. dj., str. 67-68.
51 ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, MILOEVI-2002, paragraf 412.
71

osloboditi komunikaciju Milii Konjevi-Polje Zvornik, a zatim

postepenim razbijanjem neprijatelja nanijeti mu gubitke i sprijeiti
spajanje prostora Cerska sa prostorom Tuzle.52 Stoga je, pored
ostalog, bilo nuno energinim i brzim dejstvima razbiti snage neprijatelja na pravcu: rudnik Milii s. Kasaba Konjevi-Polje s.
Drinjaa, ime razdvojiti Muslimane na prostoru Srebrenice od Muslimana na prostoru Cerske. Istovremeno, raspoloivim snagama u
irem rejonu Bratunca, odrati sadanje poloaje, sprijeiti prodor
Muslimana u Bratunac i iseljavanje srpskog stanovnitva preko r.
Drine .53 U Izvjetaju Komande Bratunake brigade od 25. januara
1993. navodi se da specijalna brigada, 2. PB /pjeadijski bataljon - prim.
S. ./ i 95. ZMTP (VP) /95. zatitni motorizovani puk - eta Vojne
policije - prim. S. ./ dejstvuju na pravcu: Voljavica Zaluje
Kunjarac Rudnik Sase. 2. MBR /motorizovana brigada - prim. S.
./ i 1. PB /pjeadijski bataljon - prim. S. ./ dejstvuje na pravcu
Bratunac Potoari.54
Imajui u vidu znaaj Podrinja i ostvarivanja jednog od osnovnih
ciljeva i elje srpskog naroda, a to je stvaranje jedinstvene srpske
drave i oslobaanje svih srpskih teritorija, srpski agresor je po
svaku cenu morao odbraniti Bratunac i osloboditi svu teritoriju u
Podrinju. U realizaciji navedenih ciljeva, pored Vojske Jugoslavije i
njenih kolaboracionistikih snaga (Bratunaka brigada Vojske Republike
Srpske i druge jedinice), u borbenim operacijama uestvovale su i snage
jaine jednog bataljona (5. bataljon) 6. lake pjeadijske brigade 1. krajikog korpusa, kao i dijelovi specijalne brigade Panteri iz Bijeljine.
52 AIIZ, Komanda lpbr Bratunac, str. pov. br. 2-1942/25, 25. januar 1993 - Glavnom
tabu VRS i Komandi Drinskog korpusa; Isto, Komanda lpbr Bratunac, str. pov. br.
172-07/2, 26. januar 1993 - Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog korpusa; ICTY,
Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragraf 413; AIIZ, inv. br. 2-3195, D-11;
Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. broj 02/2-22, 10. januar 1993. godine,
Izvoenje operacije Pesnica, Nareenje.
53 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. broj 02/2-22, 10. januar 1993,
Izvoenje operacije Pesnica, Nareenje.
54 AIIZ, Komanda Brigade Bratunac, str. pov. br. 2-1942/25, 25. januar 1993 Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog korpusa; Isto, Komanda lpbr Bratunac, str.
pov. br. 251, 25. januar 1993 - Komandi Drinskog korpusa, G VRS.
72

Prisustvo i uee sve veeg broja jedinica Vojske Republike Srpske

i Vojske Jugoslavije, koje su dejstvovale na podruju Bratunca, na kraju
je dovelo do problema u oblasti rukovoenja i komandovanja. U Vanrednom izvjetaju o stanju, od 26. januara 1993, naelnik Operativnonastavnih poslova Bratunake brigade konstatuje: S obzirom na broj
jedinica VRS i VSRJ /Vojske Jugoslavije - prim. S. ./, molim da se u
Bratuncu formira IKM korpusa (Glavnog taba) koji bi objedinjavao
dejstva u dolini Drine (Zvornik, Bratunac i Skelani), jer na ovakav
nain se ne moe vie raditi.55
Savezna republika Jugoslavija je i krajem 1992. i poetkom 1993,
pored znanja i resursa koji su bili potrebni njenim kolaboracionistikim snagama - Vojsci Republike Srpske (ljudstvo i materijalnotehnika sredstva), protiv Republike Bosne i Hercegovine neposredno
angaovala Vojsku Jugoslavije u borbenim operacijama i na podruju
istone Bosne, odnosno srednjeg Podrinja s ciljem obezbjeenja doline
Drine sve do granice sa Srbijom.56 Tako su snage Uikog korpusa Vojske Jugoslavije 25. januara 1993. izbile na liniju: TG-1 /Taktika
grupa - 1 prim. S. ./: s. Radijevii, Straevac (tt. 931); TG-2: Gradina
(tt. 830), s. abokvica; TG-3: s. Pale, s. Skejii.57 Sljedeeg dana
55 AIIZ, Komanda 1. krajikog korpusa (IKM), str. pov. br. 10-1/93, 3. januar 1993
- Komandi 6. lpbr i Pozadinski organ 1. KK, Nareenje; Isto, Komanda Bratunake
brigade, str. pov. br. 2-1942/26, 26. januar 1993 - Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog
korpusa; Isto, inv. br. 2-3195, D-11; ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002,
paragraf 414.
56 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragrafi 408-409.
57 AIIZ, inv. br. 2-3497, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 171-05/1, 25. januar
1993 - Operativnoj grupi Drina (preko OC 1. a /Operativnog centra 1. armije - prim. S. ./)
i Komandi Drinskog korpusa VRS, Razmena podataka.
Obavjetavajui Operativnu grupu Drina (preko Operativnog centra 1. armije Vojske
Jugoslavije) i Komandu Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske o borbenim
operacijama u istonoj Bosni, naelnik taba Uikog korpusa (pukovnik Duan Lonar),
navedene naslove je molio da nam u cilju organizacije sadejstva dostavite raspored
vaih snaga sa stanjem u 12,00 asova (Isto). S tim u vezi, on je predloio da razmenu
podataka vrimo svakodnevno sa stanjem u 14,00 asova (Isto).
Komanda Drinskog korpusa (komandant pukovnik Milenko ivanovi) je sljedeeg
dana - 26. januara 1993, str. pov. 03/16-8, Komandi Uikog korpusa, Operativnoj grupi
Drina (preko Operativnog centra 1. armije), na njeno traenje dostavila traene podatke:
73

komandant Uikog korpusa (generalmajor Dragoljub Ojdani) obavijestio je Operativni centar Generaltaba Vojske Jugoslavije, Glavni tab
Vojske Republike Srpske i Drinski korpus Vojske Republike Srpske
o dostignutim linijama, mjerama u cilju odbrane dostignutih linija,
artiljerijskoj podrci (iz Savezne republike Jugoslavije), dejstvima Uikog
korpusa u cilju zauzimanja najpovoljnijih objekata i poloaja i
drugim aktivnostima protiv Republike Bosne i Hercegovine.58
Razmena podataka
Karta 1 : 100.000 (Zvornik, Valjevo, Viegrad, Uice)
1. Obavjetavamo vas da je linija dodira sa neprijateljem nepromijenjena,
sem kod Bratunake brigade, koja izgleda ovako: s. Voljevica Vezovac (tt 533)
au (tt 773) s. Dogazi s. Borii tt 438, i dalje kao i prethodnog dana.
2. Snage DK su izvodile aktivna dejstva na cijeloj liniji fronta (po liniji datoj
u prethodnom izvjetaju).
3. Izvreno osmatranje i izvianje zemljita na pravcu presjecanja komunikacije epa - Srebrenica (AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, Strogo pov. 03/16-8,
26. 01. 1993. godine - Komandi Uikog koprusa, OG DRINA (preko OC 1. armije),
HITNO! ODMAH URUITI!).
58 AIIZ, inv. br. 2-3498, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 172-07/2, 26.
januar 1993 - Operativnom centru Generaltaba VJ, Glavnom tabu Vojske Republike
Srpske i Komandi Drinskog korpusa. Imajui u vidu znaaj navedenog obavjetenja
generala Ojdania o utvrivanju uea Vojske Jugoslavije u agresiji na Republiku
Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima, te odgovornosti Savezne republike
Jugoslavije za te zloine, donosimo ga u cijelosti: 1. Na osnovu nareenja NG VJ
/naelnika Generaltaba/Vojske Jugoslavije - prim. S. ./, str. pov. br. 119-1 od 26. 01.
1993. godine, koje je dobila Komanda Uikog korpusa, potrebno je da, odmah,
isplanirate i pripremite: potreban broj snaga koje e preuzeti dostignute linije od
jedinica UK /Uikog korpusa - prim. S. ./. O dostignutoj liniji obavijestit emo
vas naknadno. Cenimo da je uz mere koje emo mi preduzeti potrebno obezbediti
snage najmanje jednog bataljona sa sredstvima podrke. UK e preduzeti sledee
mere: - izvriti najnunije utvrivanje i zapreavanje objekata, linija i pravaca;
- isplanirati organizaciju vatrenog sistema i predloiti nain grupisanja snaga u cilju
odbrane dostignutih linija; 2. Deo snaga, dosadanje artiljerijske podrke, i dalje
emo zadrati na desnoj obali r. Drine, odakle emo vriti podrku vaih snaga po
planu i zahtevu, UK e nastaviti dejstvo u cilju zauzimanja najpovoljnijih objekata
i poloaja. O vremenu preuzimanja dostignutih linija pravovremeno emo vas
izvestiti, to e biti regulisano posebnim nareenjem; 4. u cilju dalje organizacije
sadejstva i koordinacije planskog preuzimanja dostignutih linija, uputite vaeg
predstavnika u Komandu UK najkasnije do 24,00 asova 27. 01. 1993. godine; 5.
- Plan smene jedinica i organizacija izvlaenja snaga UK bie regulisana posebnim
nareenjem (Isto).
74

Tri dana kasnije (29. januara 1993, str. pov. br. 174-2) komandant
Uikog korpusa je obavijestio Glavni tab Vojske Republike Srpske i
Drinski korpus O DALJEM ANGAOVANJU UIKOG KORPUSA i potvrdio uee Vojske Jugoslavije u borbenim operacijama
protiv Republike Bosne i Hercegovine (UK E NASTAVITI NAPADNU OPERACIJU ), kao i (izvrene) masovne zloine na
savladanom prostoru.59 Govorei o potrebi formiranja ekipa za
asanaciju bojita, jer je na savladanom prostoru ostao veliki broj
leeva, general Ojdani navodi kako je u sastav ekipa za sanaciju
bojita potrebno ukljuiti novinare i snimatelje u cilju prikupljanja
dokaza potrebnih za korienje u propagandne svrhe i dokumentovanje zloina nad srpskim narodom.60
Na osnovu navedenog i drugih dokumenata, posebno ovog dokumenta, osnovano i pouzdano se moe zakljuiti:
- prvo, Savezna republika Jugoslavija je sa svojim oruanim snagama (u ovom sluaju Vojska Jugoslavije) neposredno uestvovala
u borbenim operacijama protiv Republike Bosne i Hercegovine;
- drugo, Vojska Jugoslavije je u tim operacijama izvrila zloin
genocida nad Bonjacima;
- tree, monstruoznost ciljeva i razmjera (srpske) propagande, koja
je srpske masovne zloine nad civilima i civilnim stanovnitvom
i civilnim objektima u istonoj Bosni predstavila kao masovne
zloine Muslimana nad Srbima. Oito je rije o monstruoznom
zloinakom projektu, u kojem je rtva genocida (Bonjaci) preko
medija u javnosti (domaoj i meunarodnoj) predstavljena kao
izvrilac zloina.
Vojska Jugoslavije (Uiki, Valjevski i Novosadski korpus) i njeni
kolaboracionisti su krajem januara 1993, pored svakodnevnih napada
59 AIIZ, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 174-2, 29. januar 1993 - Glavnom
tabu Vojske Republike Srpske i Drinskom korpusu, Obavetenje o daljem angaovanju
Uikog korpusa.
60 Isto; M. Karovi-E. Alikovi-H. Omerovi, nav. dj., str. 942.
75

raznim vrstama naoruanja, uz pomo tenkova, transportera i avijacije,

protiv civila i civilnih objekata u srednjem Podrinju koristili i bojne otrove.61
Savezna republika Jugoslavija je u poetku u pogranino mjesto
Skelani poslala, kao pojaanje, jedinicu za specijalne operacije Resora
dravne bezbednosti Republike Srbije i pripadnike drugih oruanih formacija. General Nikola Mandari (u svojstvu naelnika taba 1. armije Vojske
Jugoslavije), 26. januara 1993. je izjavio da je, Ukazom predsjednika
Savezne republike Jugoslavije i predsjednika Vrhovnog saveta odbrane
(Dobrice osia), Vojska Jugoslavije poela rasporeivati svoje snage na
desnoj obali Drine kako bi pruila pomo Vojsci Republike Srpske, pri
emu je, pored ostalog, napomenuo: zasad se pomo sastoji od izvjesne
podrke VRS i spreavanju diverzantsko-teroristikih grupa da prodru na teritoriju Srbije i Jugoslavije, te dodao: ... ako dobijemo nareenje, prei emo reku da pomognemo srpskom narodu.62
Raspoloiva dokumentacija potvruje da su takva nareenja i data,
jer je Vojska Jugoslavije neposredno angaovana u borbenim operacijama
zapadno od Drine, ak prije Mandarievog priznanja da je bilo odbrambenih dejstava. Uiki korpus (Vojske Jugoslavije) uestvovao je u zauzimanju Foe i Viegrada, a Novosadski korpus (Vojske Jugoslavije) u
borbenim operacijama u sjeveroistonoj Bosni.63 Vrhovni savet odbrane
Savezne republike Jugoslavije, prema izjavi komandanta 1. armije Vojske
Jugoslavije (generala Nikole Mandaria), 26. januara 1993. odobrio je
upad 1. armije na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine.64
Poetkom 1993. srpske snage: Vojska Republike Srpske, uz
podrku i uee jedinica Vojske Jugoslavije (oklopno mehanizovani
bataljon; bataljon 122 mm; tenkovska i mehanizovana eta; bataljon
haubica 122 M-38; bataljon VBR - 128 OGANJ; eta Vojne policije;
izviaka eta; baterija minobacaa 120 mm; baterija lakih samohodnih
61 AIIZ, inv. br. 2-3499, Republika Bosna i Hercegovina, Ratno predsjednitvo
optine Srebrenica, br. 181/93, 26. januar 1993 - Vijeu sigurnosti UN-a i drugima; Isto,
Republika Bosna i Hercegovina, Ratno predsjednitvo optine Srebrenica, broj: 185/93,
30. januar 1993 - Vijeu sigurnosti UN-a i drugima.
62 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragraf 409.
63 Isto, paragraf 410; S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934.
64 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI-2002, paragraf 103. Vidi Politiku,
Jugoslovenska vojska pomae VRS, 26. januar 1993, str. 8; The Daily Telegraph, 27.
juna 1993, str. 10; S. eki, nav. dj., knjiga 2, str. 765-934.
76

raketnih lansera - 128 mm; ininjerijska eta, pri emu je u rejonu

Ljubovije smjeteno Komandno mjesto Komande brigade iz Valjeva,
zatim Komandno mjesto Operativne grupe Drina iz Valjeva i Istureno
komandno mjesto 1. armije; 63. padobranska brigada iz Nia, zatim 72.
brigada i druge jedinice), Specijalna jedinica za posebne namjene Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije (pod komandom Vasilija
Mijovia) i Crvene beretke (pod komandom Frenkija Simatovia), s
municijom i specijalnim orujem i najsavremenijom opremom, dovezenom iz Srbije,65 u ofanzivi (januar-mart) zauzele su Kamenicu, Cersku
65 AIIZ, inv. br. 2-3110, Komanda Lpbr /Lake pjeadijske brigade/ Bratunac, str.
pov. br. 2-1942/24, 24. januar 1993 - G VRS i K-di DK /Glavni tab Vojske Republike
Srpske i Komandi Drinskog korpusa - prim. S. ./, (na linost k-danta ili N); Isto,
Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-49, 24. januar 1993 - Komandi G VRS;
Isto, Komanda brigade Bratunac, str. pov. br. 305/93, 14. februar 1993 - Komandi Drinskog
korpusa; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-39, 13. maj 1993
- Komandi Drinskog korpusa i Komandi 1. lpbr Bratunac; Isto, Komanda 1. lpbr Bratunac,
str. pov. br. 01-885-537/93, 10. juni 1993 - Glavnom tabu VRS i Komandi Drinskog
korpusa, Problemi koji optereuju dnevno rukovoenje i komandovanje; Isto, Specijalna
jedinica za posebne namjene MUP-a Srbije, broj: 125-2/93, 18. juni 1993, SPISAK
vojnika, pripadnika Jedinice za posebne namene u Bratuncu; Isto, Komanda Br. lpbr,
pov. br. 01-1079-1/93, 4. septembar 1993 - SO Bratunac, Djelovanje jedinice za specijalnu
namjenu; Isto, Komanda Drinskog korpusa, pov. br. 01/5-629, 27. novembar 1993
- Skuptini optine Bratunac, Stav o postojanju i statusu raznoraznih naoruanih sastava
na podruju optine Bratunac; Isto, Komanda Drinskog korpusa /IKM/, strogo pov. br.
1/45-3, 20. mart 1993 - Komandi TG Viegrad, Izvetaj; Isto, inv. br. 2-3497, Komanda
UK/Uikog korpusa - prim. S. ./, str. pov. br. 171-05/1, 25. januar 1993. godine OG/Operativnoj grupi - prim. S. ./Drina i Komandi Drinskog korpusa VRS, Razmena
podataka; Isto, inv. br. 2-3498, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 172-07/2, 26.
januar 1993 - Glavnom tabu Vojske Republike Srpske, Komandi Drinskog korpusa i OC
G VJ/Operativnom centru Generaltaba Vojske Jugoslavije - prim. S. ./; AIIZ, inv.
br. 2-3473, Komanda Zvornikog lpbr/lake pjeadijske brigade - prim. S. ./, str. pov. br.
01-67, 14, mart 1993, Borbeno nareenje br. 15; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia,
19. novembar 2003, paragrafi 131-159; ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI2002, paragrafi 411-412; ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV
SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE
OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. JUNI 2004, paragraf 263; MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI: MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16.
JUNA 2004, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 152-153; V. abi, nav. dj., str. 72; Azra
Smajovi, NEMA AKTUELNIJEG PROBLEMA OD GENOCIDA U BOSNI I
HERCEGOVINI DRAMATINE POUKE SREBRENICE - , SREBRENICA
1995, knjiga 1, str. 212-213.
77

i Konjevi-Polje, smanjile veliinu slobodne teritorije sa 900 na oko 150

km2 i izvrile genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava nad Bonjacima - civilima. Bonjaci s oblinjih podruja
slili su se u grad Srebrenicu i njegovu bliu okolinu, ime je broj stanovnika
porastao na 50.000 do 60.000 ljudi, od ega je polovina bila u gradu,66 a
66 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 18-19; S. eki - M. Kreso - B. Maci,
GENOCID U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA
1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 39; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95,
str. 12, 221-222 i 312-315; V. abi, nav. dj., str. 68-86; E. Beirevi, nav. dj., str. 219.
Nakon zauzimanja Cerske i Konjevi-Polja primijeena je masovna pljaka svega
onoga to je zateeno na osvojenoj teritoriji. Odvodi se stoka, nose se televizori, video
rekorderi, kasetofoni, odvoze se razna motorna vozila, ukratko reeno odnosi se sve
od igle do traktora, poto na tom podruju nema lokomotiva ... i obijanje stanova,
preprodaju, verc i pronevjere (V. abi, nav. dj., str. 72-73).
Jos Mari Mendiluce (koordinator za humanitarnu pomo u bivoj Jugoslaviji
Ujedinjenih nacija za izbjeglice - Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice,
UNHCR) marta 1993. uspio je konvojima UNHCR-a iz Srebrenice da evakuie oko 1.500
prisilno protjeranih - izbjeglih ranjenih ena i djece Bilo je uasno: prognanici viu,
pozdravljaju, plau, pruaju mi ruke kad prolazim pokraj kamiona. Ima mrtvih,
zgaenih. Bilo je nemogue odrati red. Kada su roditelji bacali svoju djecu na
kamione da bi ih spasili, dok su oni ostajali pod mecima i granatama u Srebrenici.
Mladi nije prestajao ni kad smo evakuisali ranjene ene i djecu. etiri ili pet
kamiona su izbueni mecima. Nismo znali da li se to dogodilo prije, u toku, ili nakon
operacije utovara (Jos Mari Mendiluce, NAORUANA LJUBAV, Meunarodni
centar za mir, Sarajevo, 1996, str. 193).
Mendiluce je bio bijesan sa ovim tovarom ljudskih bia, svedenih na alostan
fiziki izgled od viemjesene gladi i sasvim unitenih ranama od metaka i gelera.
I zato to su napustili svoje mueve, svoju djecu, to su se odvojili od dijela svojih u
bezumlju bijega. Nisu ni bili predvieni. Bilo je nemogue odrati red. A Mladi
je pucao i pucao, da bi prouzrokovao paniku i haos (Isto, str. 194).
Mendiluce je i u svojstvu neposrednog svjedoka genocida nad civilima - Bonjacima,
oajno pokuavajui da spasi nevine i nemone rtve u situaciji kada na licu mjesta nije
bio u stanju da zaustavi zloince niti na Zapadu dobije podrku neutralnih politiara da
zaustave genocid, proveo nekoliko mjeseci ne znajui kako da umakne kontradikciji
da mora spasiti ivote, a da ne moe zaustaviti ubice. Mjesecima viui da neko treba
da zaustavi genocid i iskoritavan da bi spasio obraz politiarima koji su nastavljali
da budu neutralni i govorili o pregovorima. On je elio da ode, do Londona sa
tim konvojem. Istovariti ga na Trafalgar Squareu i vikati svima da su banda ubica
zbog pasivnosti pred Mladievim programom istrebljenja u Bosni. Ali nisam mogao.
I ja sam plakao, i ne znam ko je kome ponudio rame (Isto, str. 194-195).
78

gustina naseljenosti civilnog stanovnitva u enklavi postala neizdrljivim

teretom po lokalnu infrastrukturu. U tome je posebno znaajnu ulogu
imao i (francuski) general Philippe Morillon (komandant UNPROFOR-a),
Mendiluce se osjeao kao otira loe savjesti zapadnjakih voa, Vijea sigurnosti, svih licemjerstva i propusta, za koje je vjerovao da nikada nee dozvoliti da
se dogode, znajui ta se deavalo. I on je znao ta su oni znali. Govorili smo im o tome
svaki dan. Na slubeni nain. Sa Strictly Confidential, da to svi proitaju i sa najirom
slubenom distribucijom, tajnom, filtriranom, putem radija, kablovskom mreom,
faksom, potom, diplomskim kanalima ... electronic mail-om.
I izgleda da nije sluio niemu. Zbog toga je on, siguran da e se sjutradan
pokajati, odluio da podnese ostavku (Isto, str. 196).
Ali sljedeeg dana on nije promijenio miljenje, nego se poeo osjeati
slobodnijim, eljan da na sav glas ispria ono to je do tada prikriveno pripovijedao.
Iznosei tu svoju elju, Mendiluce potvruje postojanje genocidnog plana, na jednoj, i
politiku neutralnosti i utnje, na drugoj strani (Da budem iskren, vie od onoga
to sam mogao, a da ne ugrozim ivote mojih kolega, kada sam optuivao sve koji su
nas koristili kao posilne za svoj plan genocida i one koji su ih pratili uporno propovijedajui neutralnost i utnju) - (Isto, str. 196).
Poetkom marta 1993. enklava Srebrenica, zajedno s okolnim selima, imala je oko
60.000 stanovnika, od kojih je oko pola ivjelo u samom gradu. Srpske snage nisu doputale
dotok humanitarne pomoi (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 23).
Prisilno protjerana lica stizala su u tri navrata, koji su se podudarili s napadima srpskih
snaga: iz Vlasenice, Kamenice, Cerske, Konjevi-Polja, Osmaa, Zelenog Jadra, te
drugih sela jugoistono od Srebrenice. Pretpostavlja se da je samo iz podruja Cerske
u Srebrenicu stiglo izmeu 25.000 i 30.000 ljudi. Veina protjeranih bile su ene, djeca
i stariji ljudi (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 24).
Dr. Simon Mardel (predstavnik WHO-a - Svjetske zdravstvene organizacije) izvijestio
je u martu 1993. da je svakoga dana od gladi umiralo 20-30 ljudi (u taj broj nisu uraunate
rtve ubijene granatiranjem). On je, takoer, izjavio da su uvjeti neopisivo zapanjujui.
Desetine hiljada ljudi preivljavalo je hranei se pupoljcima drvea i pogaa napravljenih od iarika kukuruza, smjese koja je bolna za probavu. Dr. Mardel je
upoznao jednu protjeranu porodicu koja nije jela nita etiri dana: Bili su letargini
i slabi. Ovi ljudi preivljavali su prosei hranu od komija ili uzimajui hranu sa
naputenih srpskih imanja. Neki su u tim pokuajima ubijeni. Drugi, koji su imali
roake u epi, hodali bi dva dana do epe, da prose za svoje porodice. Na ovakve
pohode do okolnih sela i srpskih posjeda mogli su krenuti samo oni lanovi porodice
koji su u najboljoj formi ... (Isto).
Ljudi su po cijelu no ekali na hranu iz aviona na temperaturi ispod nule.
Bili su toliko oajni, da su obrauni vatrenim i hladnim orujem postali uobiajena
stvar (Isto).
U Srebrenici je svakodnevno u prosjeku umiralo 5 ljudi od infekcija, a u bolnicu
je primano i do 30 ranjenika. Bez ope anestezije ili antibiotika, amputacije udova
vrene su britvama i pilama (Isto).
79

koji je krajem prve sedmice marta 1993, doavi u Konjevi-Polje, Cersku

i Kamenicu (5. i 6. marta), usmjerio civilno stanovnitvo da ide prema
Srebrenici. Gubitkom 90% sela izgubljena je svaka mogunost prehrane,
a grad Srebrenica je morao primiti na desetine hiljada novih prisilno
protjeranih lica. I kako je enklava bila krunog oblika, radijus joj je bio
jedva 6,7 km, a Crni Guber, Srebrenica, Potoari, pa i novoizgraeno
vedsko naselje, nali su se na udaru pjeadijske vatre. Naputanjem 90%
sela izgubljena je svaka mogunost prehrane, a grad Srebrenica je morao
primiti na desetine hiljada novih stanovnika.67
General Philippe Morillon je 6. marta 1993 (izmeu 8 i 10 sati) na
elu svojih trupa i sa predstavnicima UNHCR-a, WHO i MKCK, te sa
svitom novinara, umarirao u Cersku, koja je od maja 1992. bila u potpunoj opsadi, a koju su poetkom marta 1993. srpske snage zauzele i
izvrile genocid nad Bonjacima,68 i na licu mjesta se uvjerio u zloin
67 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 14; Izvjetaj o Srebrenici generalnog sekretara
Ujedinjenih nacija Kofija Annana, od 15. novembra 1999, S. eki - M. Kreso - B. Maci,
nav. dj., str. 38-41, 313 i 429-430; ICTY, 7D13-0001-0007, Komanda UNPROFOR-a
u Sarajevu, 070320A, mart 1993 - BH Komandi Kiseljak, PREDMET: Izvjetaj - posjeta
generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993; M. Karovi-E. Alikovi-H. Omerovi,
nav. dj., str. 942; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 12, 221-222 i 312-315.
U toj ofanzivi epa je potpuno odvojena od Srebrenice (epa je od septembra 1992.
bila djelimino povezana sa Srebrenicom i obrnuto), ime je postala izolovana enklava
sama za sebe, odvojena uskim koridorom pod srpskom kontrolom, do jula 1995, kada
su je Srbi zauzeli nakon Srebrenice (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 39).
68 ICTY, 7D13-0003-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu, 070320A, mart
1993 - Komandi u Kiseljaku, PREDMET: Izvjetaj - posjeta generala Morillona Cerskoj
- 5/6. mart 1993; M. Karovi-E. Alikovi-H. Omerovi, nav. dj., str. 942; Erich Rathfelder
- Carl Bethke, BOSNA U FOKUSU: DRUGI POLITIKI IZAZOV CHRISTIAN
SCHWARZ - SCHILLINGA, Kult B, Sarajevo, 2011, str. 176; SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 17; AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/5-231, 9. mart 1993
- Glavnom tabu Vojske RS, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Komanda Brigade Bratunac,
str. pov. br. 305/93, 14. februar 1993 - Komandi Drinskog korpusa.
Stanje na podruju Cerske u opsadi je bilo oajno. O tome, pored ostalog, znaajne
podatke prua specijalni izvjestilac Komisije (Ujedinjenih nacija) za ljudska prava,
Tadeusz Mazowiecki:
10. Izvjetaj o ivotu u Cerskoj enklavi u toku ovih nekoliko mjeseci govori kako
su stanovnici sela pokuavali da rade na poljima tokom noi da bi izbjegli granatiranje
i snajpere. Na taj nain je opskrba hranom postala jedan od najveih problema u
80

Cerskoj prije njenog pada, a mnogi izvjetaji govore da su djeca umirala od gladi.
Kau da su ljudi jeli stonu hranu, lie i koru drvea. Granatiranje je bilo bez
prestanka, pa su ljudi traili sklonita od zime u uglovima poruenih kua ili
podrumima i pretrpanim prostorima. Neki su itelji ivjeli u umama tokom ljeta,
a zimi bi se vraali u svoje domove, samo na sat ili dva, kada bi zima nou postajala
nepodnoljiva. U svim enklavama bio je veliki broj starijih osoba koje su pobjegle pred
etnikim ienjem njihovog zaviaja.
11. Izvjetaji dalje navode da je bilo mnogo ranjenika. Medicinski uslovi su
bili vrlo loi, sa malo ili nikako anestetika. Amputacije su obavljene bez anestezije.
Zavoji, i kada bi ih bilo, koriteni su vie puta bez upotrebe deterdenata ili sredstava
za dezinfekciju. Zbog nedostatka ljekarskog zbrinjavanja, ljudi su umirali od najjednostavnijih povreda, dok je veliki dio populacije napadnut konim bolestima,
vaima, stomanim bolestima i hepatitisom.
12. Jedan svjedok tvrdi da je u Cerskoj, kada je granatirana negdje poetkom
februara /1993.-prim. S. ./, bilo u Osnovnoj koli u Cerskoj tri stotine raseljenih
lica iz Vlasenice. Odmah je ubijeno oko deset njih, a pedeset ranjeno. Oni koji su
pokuavali da dotre do oblinjeg sklonita ponovo su, prema navodima, granatirani.
Bolniar je, prema istim navodima, u Cerskoj morao koristiti runu pilu za amputacije
unitenih ruku ili nogu kod ranjenika. Niega nije bilo za ienje rana osim rakije,
pelena i arafa. Nije poznato koliko je ranjenih preivjelo (UJEDINJENE NACIJE,
Vijee za ekonomska i socijalna pitanja, Komisija za ljudska prava, STANJE LJUDSKIH
PRAVA NA TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE, E/CN.4/1994/3, 5. maj 1993, SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 17-18).
Bombardovanje i granatiranje Cerske vreno je, tvrdi A. H. iz Cerske, gotovo
svakodnevno, a mi smo bili u blokadi: bez hrane, odjee i sredstava za odbranu. Ipak,
odolijevali smo do zime 1993. godine, kada su etnici pokrenuli najveu ofanzivu
na Cersku. Po snijegu visokom i do 70 cm narod se poeo povlaiti prema KonjeviPolju, nosei zaveljaje najnunijih stvari. Iza nas je ostala Cerska sva u dimu od
paljevine i ruenja koja su vrili etnici.
Na Lukama u Gornjoj Cerskoj od iznemoglosti i velikog straha, sedamdesetogodinja starica Mejra Veli nije mogla dalje nastaviti put. Dvadesetak etnika se
prikradalo iz kua Mumina i Mustafe Baltia. Poslije kraeg vremena zarobili su
Mejru, kratko je ispitivali i onda je zaklali. Poslije tog zlodjela poeli su vritati i
urlati iz sve snage. Taj prizor sam gledao sa udaljenosti nekih 150 metara. Bio je 4.
mart 1993. godine.
etnici koji su napadali na Cersku bili su dobro naoruani i obueni u uniforme
bive JNA. Nastavili su ubijanjem nedunog naroda. Mela Veli, tridesetdvogodinja
majka troje djece, bjeala je kroz potok iz sela Mukii. U naruju je nosila petogodinjeg sina. etnici su je primijetili i otvorili vatru iz puaka. Od te vatre bio
je pogoen u ruku Suad Muki, koji je imao svega 14 dana. Njegova sestra Aia
vodila je dvoje Meline djece. Melu su metci pogodili i, ona je pala u snijeg, drei
u rukama dijete. etnici su jo uvijek pucali prema mjestu gdje je ona pala. Dijete
je lealo u snijegu i plakalo. Mevludin Veli, bio je svjedok ubistva svoje snahe i
81

genocida. Umjesto da zaustavi osvajake napade srpskih snaga i zatiti

civile i civilno stanovnitvo Kamenice, Cerske i Konjevi-Polja, te osudi
genocid, za ije zaustavljanje nije preduzeo nikakve mjere, on je usmjerio
kretanje civilnog stanovnitva u pravcu Srebrenice - u koncentracioni
logor za Bonjake. Morillon je tada (u Cerskoj) izjavio: Ja poznajem
zadah izgorenog ljudskog mesa. Bio sam vojnik u Aliru. Ovdje niko
nije ubijen.69 Time je komandant UNPROFOR-a, u skladu sa svojim
nalazio se u blizini mjesta gdje je ona pogoena smrtonosnim metkom. Potrao je
prema svom petogodinjem bratiu praen kiom metaka. Ja sam sa ostalim koji su
bili naoruani, otvorio vatru na etnike. Mevludin je uspio uzeti dijete iz ruku mrtve
snahe i izvui se iz potoka. Mela nije ni sahranjena na dostojanstven nain. Ostala
je u snijegu, a mi smo morali krenuti dalje.
Borbe za Cersku su trajale jo nekoliko dana, a etnici su granatirali kolone
civila koje su se povlaile ka slobodnim teritorijama. Tijela izmasakriranih ljudi i
ena ostajala su za nama ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 221-222).
Srpske snage su na podruju Cerske likvidirale mnoge civile, ukljuujui djecu,
ene i starce, i izvrile druge brojne zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
S. V. iz Cerske, jedna od rtava genocida, lino je gledao, ali nije mogao vjerovati
svojim oima kako su utjerali u podrum kole petoro-estoro starijih i iznemoglih
osoba. Na prozoru se pojavio dim, a onda su nastali uasni krici i pla. To je trajalo
oko 40 minuta.
Glavna cesta je bila pod etnikom kontrolom, tako da sam ja sa pet momaka
zagazio u rijeku na minus 17 stepeni. Stigli smo do Konjevi-Polja, koje je jo uvijek
bilo slobodno. Tu smo se osuili i oporavili. Prenoili smo i ujutro, mislim da je bio
11. mart, kreem prema Srebrenici. U selu Hrnii vidio sam uasan prizor. Pored
puta su leali ubijeni - ovjek i konj. Prilazi im pas vujak i dere gornji dio odjee
od ovjeka. Zatim je odgrizao nos ovjeku i poeo mu jesti grkljan i prsa. Kada
nas je ugledao, vujak je legao na zemlju (Isto, str. 314).
69 ICTY, 7D13-0003-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu, 070320A, mart
1993 BH Komandi Kiseljak, PREDMET: Izvjetaj - posjeta generala Morillona
Cerskoj - 5/6. mart 1993; E. Rathfelder - C. Bethke, nav. dj., str. 176; J. W. Honig - N.
Both, nav. dj., str. 107; A. Smajovi, nav. dj., str. 213. General Morillon je 5. marta bio
i u Konjevi-Polju, zbog ega je agresor toga dana obustavio borbena djelovanja, ali ih
je odmah sjutradan - po odlasku Morillona - pojaao i u Konjevi-Polju granatirao masu
od oko 2.000 civila, koji su se okupili oko vozila UNPROFOR-a, pri emu je ubijeno
najmanje 150 ena i djece ( Nekoliko djece ostalo je bez glava), ranjeni brojni
civili (Nema tanog broja ranjenih koji su izgubili ruke ili noge) i uniteno jedno
UNPROFOR-ovo vozilo (oklopna kola koja su dola radi evakuacije ranjenih). Agresor
je tjerao kao pse stanovnike /Konjevi-Polja - prim. S. ./ pred uasnutim oima
plavih ljemova koji su bili prisutni (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 13-22;
82

iskustvom iz Alira, pored ostalog, negirao genocid nad civilima Bonjacima, to je, blago reeno, uasno.
U Izvjetaju - posjeti generala Morillona Cerskoj - 5/6. marta 1993.
Komande UNPROFOR-a u Sarajevu, od marta 1993, dostavljenom Komandi UNPROFOR-a u Kiseljaku, u vezi sa situacijom u Cerskoj, svjesno
i namjerno se umanjuje masovnost i obim zloina,70 a to potvruju
S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 429-430; J. W. Honig - N. Both, nav. dj.,
str. 109; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 41 i 127). Time se prognoza
novinara Novice, u telefonskom razgovoru sa neidentifikovanim sagovornikom, da e
Polje biti krvavo, obistinila (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 429-430).
Iz razgovora novinara Novice sa sagovornikom oigledno je da je on (sagovornik) bio
u toku ta se sprema preostalom stanovnitvu u Konjevi-Polju, to se vidi i iz fragmenata
razgovora voenog vjerovatno sutradan izmeu dvojice komandanata, od kojih bi jedan
mogao biti general Mladi: Reci mi, kakav ti je opti utisak, onako - jel ustaa sve vie
ili manje? - Ovi su izgleda fanatici, ali nema ih vie. - Je li ih ostalo koliko na bojnom
polju? - Jeste. - Koliko? - Ma jebi ga. - Velike su brojke jelde? Samo udri burazeru.
Pritisni Turke da ih nema (AIIZ, inv. br. 4-245, str. 84).
Taj razgovor je i jedan od pokazatelja stalnog kontakta komandanta UNPROFOR-a s
agresorom. Iz fragmenata razgovora uhvaenog istog dana oigledno je da je general
Morillon i po dolasku u Srebrenicu odravao takve kontakte: - Slabo Vas ujem,
gdje je pukovnik? - Na terenu. - Na terenu, onda nita. - A ta da mu kaem, ko ga
je trebao? - Doao je Morion u Srebrenicu i pita za njega. Jel jasno? - Jasno (AIIZ,
inv. br. 4-245, str. 86).
Morillon je branioce Republike Bosne i Hercegovine (po njemu - muslimane)
nazivao zadrtim islamistima, koji odbijaju da se predaju, istiui da im je jo samo
preostalo, ako ne ele rtvovati svoj narod, da se predaju to je mogue prije (J.
M. Mendiluce, nav. dj., str. 165-166).
70 ICTY, 7D13-0003-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu, 070-320A, mart
1993 - Komandi UNPROFOR-a u Kiseljaku, PREDMET: Izvjetaj - posjeta generala
Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993. S tim u vezi, navodi se sljedee: 11. Izuzevi nekoliko
srpskih vojnika Cerska je naputena. Srbi nisu oekivali generala MORILLONA i
prvi prosti seljani na koje su naili su rekli da se za selo vodila teka bitka ali da su
nali prazno selo kada su uli. Kada je doao lokalni srpski komandant on je izjavio
da je ustvari naao nekoliko ranjenih vojnika i trudnicu koja je evakuisana u
Vlasenicu. Detalji se proslijeuju ICRC-u.
12. Selo je izgledalo kao da se za njega vodila teka bitka, ali nije bilo ni priblino
oteeno kao neki dijelovi BH, posebno oko Sarajeva. Neke kue nisu bile oteene
/neitljivo/ njihove prozore. Ispostavilo se da je vie kua bilo spaljeno nego to je bilo
oteeno od granatiranja. Posjeeno je nekoliko neoteenih i djelimino oteenih
kua (Isto, paragrafi 11-12).
83

raspoloivi relevantni izvori, i s tim u vezi, navodi kako nije bilo indikacija niti znakova bilo kakvih masakara niti bilo kakvog nagovjetaja smrada velikog broja mrtvih ili spaljenog ljudskog mesa.
Te ocjene zasnovane su, kako u tom izvjetaju stoji, na srpskim (vojnim)
izvorima - na ponaanju srpskog komandanta i njegovih ljudi, koje
nije dalo razloga za sumnju.71 Zaista uasno.
Morillon je informisao Nasera Oria,72 srpskog pukovnika Andria
(u Zvorniku), Komandu 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine u Tuzli i prof. dr. Ejupa Gania u Sarajevu o svojim otkriima.
S tim u vezi, on je izjavio da nije vidio nikakve indikacije masakra,
jedino estokih borbi i da glasine o katastrofama oito nisu niim potkrijepljene.73
Oigledna je Morillonova pristrasnost: on negira genocid i s namjerom, u skladu sa tezom o zaraenim stranama, izjavljuje da je jedino
vidio indikacije o estokim borbama. Ta ocjena, zasnovana na srpskim
izvorima, takoer se navodi i u paragrafu 12 navedenog izvjetaja i
istovremeno se minimiziraju razmjere zloina: Selo /Cerska - prim. S. ./
je izgledalo kao da se za njega vodila teka bitka, ali nije bilo ni priblino oteeno kao neki dijelovi BiH, posebno oko Sarajeva. Neke
kue nisu bile oteene /neitko/ njihove prozore. Ispostavilo se da je
vie kua bilo spaljeno, nego to ih je bilo oteeno od granatiranja.74
Podatak o spaljenim kuama, pored ostalog, potvruje injenicu da
je na podruju Cerske izvren masakr nad civilima, odnosno zloin genocida, i postojanje smrada velikog broja mrtvih ili spaljenog ljudskog
mesa75, ime je Morillonovo negiranje genocida dovedeno u pitanje.
71 Isto, paragrafi 11-12. U paragrafu 18 navedenog izvjetaja ponovo se negira
genocid u Cerskoj: Nije vieno nita to bi potvrdilo glasine o masakru u Cerskoj
(Isto, paragraf 18).
72 Isto, paragraf 12. Major Tucker (vojni pomonik u Komandi UNPROFOR-a u
Sarajevu i autor navedenog izvjetaja) navodi da Naser Ori vjeruje da su Srbi spalili
puno ljudi /tj. Bonjaka - prim. S. ./ u njihovim kuama (Isto).
73 Isto, paragraf 19.
74 Isto, paragrafi 12 i 19.
75 Isto.
84

Morillon je, titei srpske zloince i koristei njihove propagandne

i falsifikovane izvore saznanja, s namjerom i otvoreno lagao. Oficiri
Armije Republike Bosne i Hercegovine (pukovnik /ADI/ i njegovo
osoblje) bili su naroito ogoreni i razoarani i insistirali su da je
situacija u stvari mnogo gora nego to je general Morillon predstavio.
Ponovili su svoju tvrdnju o masakru, da su ljudi bili spaljivani u
svojim kuama i da je specijalna jedinica srpske vojske /neitko/ dola
prije generala Morillona da pokupi sve leeve i da ih sakrije.76 Time
je Morillon, negirajui genocid nad Bonjacima u Cerskoj, poinio genocid, jer je negiranje genocida jedna od faza (zadnja) zloina genocida
i to je taj zloin nad zloinima (genocid) svjesno nastojao prikriti, a
to je u skladu sa srpskom ideologijom, politikom i praksom, koju je on
uporno podravao.
General Morillon je 11. marta (u 21 sat) posjetio Srebrenicu i uvjerio
se u uasne uslove opsade (bez tekue vode, struje, hrane, lijekova,
smjetaja i drugih ivotnih potreba, koje su uskraivale velikosrpske
snage), gdje se, kao pacovi u klopci, nalazilo oko 60.000 izbjeglica.77
Odmah po dolasku, on je odrao sastanak s predstavnicima civilne i vojne
vlasti Opine. S tim u vezi, postignut je sljedei dogovor: - 1) Da
UNPROFOR postavi posmatrae u Srebrenici koji e kontrolisati prekid
vatre; - 2) Da se osigura trajno primirje; - 3) Da se otvore kopneni koridori za dostavu humanitarne pomoi za Srebrenicu; - 4) da se postave
mirovne snage UN na prostoru Srebrenice.78
76 Isto, paragraf 19.
77 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragraf 187;
ICTY, Presuda Krsti, paragraf 15; Osloboenje - Bosanskohercegovaki nezavisni
dnevnik, Sarajevo, 12. mart, str. 8; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 109-110; Mient Jan
Faber, SREBRENICA: GENOCID KOJI NIJE BIO SPRIJEEN, Meucrkveno
mirovno vijee (IKV), 2002, Den Haag, 2002, str. 112; Laura Silber Allan Litl, SMRT
JUGOSLAVIJE, Otokar Kerovani, Opatija, str. 264; A. Smajovi, nav. dj., str. 213. U
gluho doba noi Morillonova skupina, piu Silber i Litl, uvukla se u Srebrenicu.
Zatekla je stotine ljudi koji su ivjeli na ulici, a stizale su jo desetine. Bilo je hladno,
u gradu je ponestalo ogrjeva. Ljudi su palili plastine boce, kako bi se malo ogrijali
i smrad od njih lebdio je u hladnom nonom zraku (L. Silber-A. Litl, nav.dj., str. 264).
78 Osloboenje, 12. mart 1993, str. 8. Dok su voeni pregovori, brojni prisilno protjerani Bonjaci iz Cerske i Konjevi-Polja (pri)stizali su u Srebrenicu (Isto).
85

General Morillon se 12. marta 1993. javio iz Srebrenice posredstvom

radioamatera i obavijestio javnost o dramatinoj situaciji u Srebrenici, gdje
je, pored ostalog, vidio preivjele polumrtve ljude i pozvao pripadnike
UNPROFOR-a da se s konvojima UNHCR-a probiju do ugroenih
podruja Bosne i Hercegovine.79 On je na zgradu Pote, gdje je uspostavio svoj tab, postavio plavu zastavu Ujedinjenih nacija i, obraajui
se gladnom i prestravljenom narodu, izjavio: Vi ste sada pod zatitom
snaga Ujedinjenih nacija. Ja vas nikada neu napustiti.80 Naalost,
njegova izjava da su stanovnici Srebrenice pod zatitom Ujedinjenih
nacija i da ih nee napustiti bila je deklarativnog karaktera, to je kasnije
potvreno - rije je o velikoj obmani i nita vie od toga.
General Philippe Morillon je u Potoarima (Srebrenici) 15. marta
1993 (u 15 i 20 sati) u razgovoru sa oficirima Vojske Jugoslavije (Savezne
republike Jugoslavije), odnosno njihovim kolaboracionistima i petokolonaima iz Vojske Republike Srpske (general Milovanovi i pukovnik
Tolimir), pored ostalog, podrao srpske osvajake i genocidne aktivnosti.
S tim u vezi, on je tada izjavio: Znam da hoete da oistite ovo tero-

79 Osloboenje, 13. mart 1993, str. 1 i 17. mart 1993, str. 1. General Morillon je tada
izjavio: Govorim iz Srebrenice. Kao to sam se bojao, naiao sam na vrlo dramatinu
situaciju koja se jo vie pogorava nadiranjem srpske vojske. Srebrenica je u ovom
trenutku mjesto na koje smo usmjerili sve nae snage. Kao prvo, zahtijevam da
konvoji krenu za mnom. Oni moraju dobiti odobrenje da prou i da mi se pridrue
u Srebrenici. Osim problema sa dozvolama, prolazak konvojima je otean zbog snijega
i planinskim putevima. Tek kad sam vidio da se radi o izuzetno velikom broju izbjeglica i da se grad bombarduje, uvidio sam da se radi o istinskom zloinu.
Dakle, odluio sam da jedna grupa posmatraa UN ostane u Srebrenici neprekidno dok se sukobi ne smire. Traili smo prestanak svih dejstava u roku od 48 sati.
Mislim da je potrebno otvoriti zrani koridor za humanitarnu pomo, jer ona za sada
stie samo padobranima, a to nije dovoljno. Takoe, smatram da bi u toku sljedeih
nekoliko dana trebalo otvoriti koridor koji bi omoguio slijetanje helikoptera UN u
Srebrenicu. I kada se dobiju sva potrebna odobrenja, hitno bi trebalo poeti evakuaciju ranjenika (Osloboenje, 13. mart 1993, str. 1).
80 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 111; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav.
dj., str. 40; Osloboenje, 14. mart 1993, str. 1 i 15. mart 1993, str. 1; M. J. Faber, nav.
dj., str. 112; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 12; L. Silber-A. Litl,
nav. dj., str. 264-265.
86

ristiko gnijezdo /tj. civilno stanovnitvo - prim. S. ./. Ja u to uraditi

za vas, liiu vas gubitaka.81
Sredinom marta 1993. situacija u Srebrenici je bila uasna. Hiljade
ljudi je ulazilo u grad iz okolnih podruja, koje su srpske snage sistematski napadale i zauzimale. Ljudi su usljed vojne akcije, umirali
od gladi i zbog nemogunosti lijeenja, i to od 30 do 40 ljudi na dan.
Oko 1.500 izbjeglica ivi na ulicama oko zgrade PTT-a. Bilo je mnogo
ranjenih koji su leali na ponjavama 82 Na navedenu uasnu situaciju u Srebrenici ukazala je Sadako Ogata, visoki komesar UNHCR-a, u

81 ICTY, IT-03-68-T, TUILAC PROTIV NASERA ORIA, Transkript sa suenja

od 5. decembra 2005, Otvorena sjednica, Svjedok: Diego Arria, str. 16/21; Rafalle Maison,
COUPABLE DE RESISTANCE? NASER ORIC, DFENSEUR DE SREBRENICA,
DEVANT LA JUSTICE INTERNATIONALE, Armand Colin, Paris, 2010, str. 133.
Slinog je karaktera i, najblae reeno skandalozna, izjava potpukovnika amerike vojske
Rexa Dudleya, koji je, u procesu ICTY-a, u toku unakrsnog ispitivanja, na pitanje strategije
branilaca Srebrenice izjavio: Ne bih elio uvrijediti ljude iz Srebrenice, ali sam
shvatio da mnogi ljudi tamo nisu bili sposobniji od njihovih ivotinja (R. Maison,
nav. dj., str. 143). S tim u vezi, Rafalle Maison konstatuje: Trebalo se zaista osjetiti
superiornim da bi se u pogledu njihove inteligencije sudilo braniocima Srebrenice koji
su bili osueni na gubitak, i to meu stanovnitvom koje je bilo na samrti. Ovakvu
formulaciju je teko zaboraviti. Ona je, takoer, uznemirujua, jer govoriti o ivotinjskom ponaanju drugoga u vrijeme rata, znai otvoriti vrata njegovom pogubljenju (Isto).
Morillon je sredinom 1993. napustio Republiku Bosne i Hercegovinu i time prekrio
svoje obeanje da e spasiti Srebrenicu (Carol Hodge, VELIKA BRITANIJA I
BALKAN, Detecta, Zagreb, 2007, str. 178).
82 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragraf 138;
SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 120, 257, 301, 309 i 317; J. W.
Honig - N. Both, nav. dj., str. 114. Grad je postajao tijesan za hiljade ljudi. Izbjeglice
su dane provodile pod vedrim nebom, na ulici, u haustorima, a granate su svakodnevno odnosile nove ivote. Civili i civilno stanovnitvo ivjeli su bez vode, struje,
a zalihe hrane su postajale sve manje. Zaista je ivot u Srebrenici bio teak, glad
i neimatina su harali. Od zaraznih bolesti, koje haraju, umirale su starije osobe
i djeca ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 199, 301 i 317).
Novinar Reutera je (marta 1993) u Srebrenici vidio leeve ljudi poput onih u Somaliji, koji su oito umrli od gladi (ICTY, 7D13-0003-0007, Komanda UNPROFOR-a
u Sarajevu, 070320A, mart 1993 - Komandi UNPROFOR-a u Kiseljaku, PREDMET:
Izvjetaj - posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993, paragraf 15).
87

svom pismu generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, 18. marta 1993,

u kome je predvidjela tragediju i masakr koji su se kasnije dogodili
u Srebrenici i ukazala da se u srebrenikoj enklavi odigrava masovna
humanitarna tragedija.83 Iscrpno opisujui tanu i stranu situaciju
u Srebrenici, Ogata je od generalnog sekretara traila da njen izvjetaj
hitno iznese pred Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija. Meutim, njen
izvjetaj nije stigao do Ujedinjenih nacija. Ghali o tome nije obavijestio Vijee sigurnosti.84
Boutros Ghali je, umjesto da upotrijebi moralnu i politiku snagu
svog poloaja, ostao nijem - zatajio je itavu sadrinu dramatinog
zahtjeva gospoe Ogate. Razlozi za to bili su pregovori pod rukovodstvom Davida Owena i Cyrusa Vancea. Oni i Slobodan Miloevi
predloili su teritorijalnu podjelu Republike Bosne i Hercegovine, suverene i nezavisne drave, lanice Ujedinjenih nacija. Predaja Srebrenice
Srbima bila je od strateke vanosti, kako za Srbe tako i za pregovarae UN-a, jer je morala da bude na teritoriji pod kontrolom Srba
da bi mirovni sporazum bio mogu Postala bi dio Velike Srbije.85
Uz podrku Vojske Jugoslavije (oruanom silom - Uiki korpus i
druge jedinice, zatim artiljerijsko-tenkovskom vatrom s podruja Tare
i Bajine Bate, te avionima) i Ministarstva unutranjih poslova Savezne
republike Jugoslavije, Specijalne jedinice za posebne namjene Ministarstva
unutranjih poslova Srbije, Crvenih beretki (Ministarstva unutranjih
poslova Srbije) i drugih jedinica, Vojska Republike Srpske je sredinom
marta 1993. napadala Srebrenicu i njenu okolinu. Selo Osmae je ponovo
bombardovano iz aviona. Protjerane Bonjake su granatirali dok su sa
83 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 134 i
143. U Srebrenici (u prvoj polovini marta 1993) nije bilo hrane i ljudi su krali i prosili jedan
od drugog. Od zapaljenja plua i neuhranjenosti svakodnevno je umiralo dvadeset
do trideset osoba, a bilo je 100-200 veoma ozbiljnih bolesnika, kao i oko 300 manje
ozbiljno obolelih, no koje je valjalo evakuisati. Broj stanovnika je daleko premaio
kapacitet gradskog vodovoda, koji je radio samo na mahove, a i kapacitet kanalizacije.
Bilo je ezdesetak sluajeva tuberkoloze (David Owen, BALKANSKA ODISEJA,
Radio B92, Beograd, 1996, str. 157).
84 Isto, paragrafi 132-158.
85 Isto.
88

zaveljajem u rukama naputali svoja ognjita. Srpska vojska je, po ocjeni

Larrya Hollingwortha (predstavnik UNHCR-a), gonila nevine ene
i djecu od sela do sela, sve dok na kraju nisu satjerani u oak, u
Srebrenicu, mjesto iz kojeg se ne moe pobjei, i gdje im je bilo sueno
da budu prevoeni kao stoka ili zaklani kao janjad.86
I 17. marta 1993. agresorska ofanziva na Srebrenicu je nastavljena.
S poloaja iz Srbije agresor je dejstvovao po dubini slobodne teritorije
Bosne i Hercegovine, pri emu je, pored ostalog, uz jaku vatru gaao liniju
odbrane na podruju Osata i Kragljivode. Podruje Piria i Poznanovia
agresor je gaao iz tenkova, kao i Potoare, iz bestrzajnih topova i minobacaa. Poslijepodne agresorski avioni su borbeno djelovali po irem
podruju Srebrenice.87
Dva dana kasnije (19. marta 1993) agresor je iz Srbije (s platoa
Hidrocentrale Bajina Bata i Mitrovca) viecijevnim bacaima raketa,
tenkovima i haubicama nastavio sa estokim granatiranjem slobodne
teritorije i linija branilaca Srebrenice, od ega je ubijeno 8, a tee i
lake ranjeno 18 civila, od kojih desetero djece. Na tom podruju istovremeno su i jedinice Vojske Jugoslavije, u sadejstvu sa specijalnim
snagama Ministarstva unutranjih poslova Savezne republike Jugoslavije
i specijalnim snagama Ministarstva unutranjih poslova Srbije, te sa
(svojim) kolaboracionistikim snagama paradravne tvorevine Republike
Srpske, izvodile svakodnevne napade. Avijacija iz Savezne republike
86 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI - 2002, paragraf 415; AIIZ, Komanda
Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/5-231, 9. mart 1993 - Glavnom tabu Vojske RS,
Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Komanda Brigade Bratunac, str. pov. br. 305/93, 14. februar
1993 - Komandi Drinskog korpusa; Osloboenje, 14. mart 1993, str. 1; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 114.
Avioni Savezne republike Jugoslavije su i sredinom marta 1993. borbeno dejstvovali
na Srebrenicu i granatirali je sa teritorije Savezne republike Jugoslavije, posebno iznad
sela Gladovii i Osatica (kod Srebrenice) - Osloboenje, 18. mart 1993, str. 1.
U prvoj polovini marta 1993. iz sastava jedinice Ministarstva unutranjih poslova
Savezne Republike Jugoslavije poginula su dva borca u zoni odgovornosti Sanitetskog bataljona Skelani (AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/5-231,
9. mart 1993 - Glavnom tabu Vojske RS, Redovni borbeni izvjetaj).
87 Osloboenje, 18. mart 1993, str. 1.
89

Jugoslavije je koristila i bojne otrove.88 Djelujui viecijevnim bacaem

raketa po Srebrenici 20. marta 1993, s brda Njemi iz Savezne republike
Jugoslavije, razornim projektilima je ubijeno 8, a ranjeno 22 civila.89
Srpski napad na srebreniku enklavu se, prema UNPROFORovom Izvjetaju o situaciji, od 20. marta 1993, nastavlja nesmanjenom
estinom (...). Tokom ovog napada, oni (VRS) su dobili veliku podrku
preko granice, iz Srbije. Srbi iz Srbije su vojsci bosanskih Srba pruili podrku artiljerijskom vatrom, bombardovanjem iz vazduha i
slanjem konvoja za popunu zaliha municije, kao i time to su bosanskim Srbima dozvolili da organizuju napade sa istoka i juga enklave,
iz Srbije.90
Vojska Jugoslavije je, u cilju izvoenja borbenih dejstava protiv
Republike Bosne i Hercegovine, rukovodila i koordinirala svim aktivnostima na tom planu, pri emu je Vojska Republike Srpske bila sastavni
dio Vojske Jugoslavije, jer je njeno formiranje pod tim nazivom samo
pravna fikcija,91 koja je imala za cilj da prikrije planiranje, pripremanje,
88 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, tab OS - Srebrenica, Informativna sluba,
broj: 248/93, Srebrenica, 19. mart 1993 - Glavnom tabu OS RBiH. Dva agresorska
aviona su 20. marta 1993. istresali bojne otrove po Osmaama i okolnim selima,
uz neprestano granatiranje iz Srbije tokom cijelog dana (AIIZ, Republika Bosna
i Hercegovina, tab OS - Srebrenica, Informativna sluba, broj: 249/93, Srebrenica, 20.
mart 1993 - Glavnom tabu OS RBiH).
89 AIIZ, Republika Bosna i Hercegovina, tab OS - Srebrenica, Informativna sluba,
broj: 249/93, Srebrenica, 20. mart 1993 - Glavnom tabu OS RBiH.
90 ICTY, Predmet br. IT-02-54, MILOEVI - 2002, paragraf 415; SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 177; E. Beirevi, nav. dj., str. 214 i 219-220.
91 Vojska Jugoslavije je kontrolisala Vojsku Republike Srpske i imala je kontrolu
nad politikim i vojnim (ratnim) ciljevima, kao i nad vojnim operacijama Vojske Republike Srpske, ime je Savezna republika Jugoslavija imala efektivnu kontrolu nad
Vojskom Republike Srpske. Vojska Jugoslavije i Vojska Republike Srpske nisu bile
dvije odvojene vojske, ve jedna jedinstvena vojska drave Savezne republike Jugoslavije, a Vojska Republike Srpske i Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske
su djelovali kao de facto organi drave Savezne republike Jugoslavije (ICTY, Predmet
br. IT-94-1-A, PRED ALBENIM VIJEEM, TUILAC PROTIV DUKA TADIA,
PRESUDA, 15. juli 1999, paragrafi 150-151 i 167).
Stvaranje VRS, po ocjeni sudije Gabrielle Kirk McDonald, bilo je pravna fikcija.
Jedine promjene do kojih je dolo nakon Rezolucije 752 (1992) Vijea sigurnosti od
90

organizovanje i uee Savezne republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima, te drugim oblicima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, to potvruju
raspoloiva dokumenta. Ovom prilikom ukazujemo samo na dva dokumenta koja to dobro ilustruju. General Ojdani (komandant Operativne
grupe Romanija) 20. marta 1993. lino komandantima taktikih grupa
1, 2 i 4 (TG-1, TG-2 i TG-4) dostavio je obavjetenje, str. pov. br. 34-1,
s oznakom URUITI ODMAH, da e se po nareenju GVJ
/Generaltaba Vojske Jugoslavije - prim. S. ./ dana 21. 03. 1993. godine
odrati sastanak sa komandantima TG na isto mesto (G VJ) sa jednim asom pre od poetka prolog sastanka. Na sastanak je trebalo
obavezno doi u civilnom odijelu.92
O odravanju navedenog sastanka u Generaltabu Vojske Jugoslavije
obavijeteni su i komandanti Istonobosanskog i Drinskog korpusa
Vojske Republike Srpske. Naime, Glavni tab Vojske Republike
Srpske je dan ranije (19. marta 1993) komandama Istonobosanskog
i Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, u vezi s izvoenjem
borbenih dejstava korpusa u narednom periodu, pored ostalog,
naredio da komandanti Istonobosanskog i Drinskog korpusa budu

15. maja 1992. bile su premjetanje trupa, osnivanje Glavnog taba VRS, promjena
imena vojne organizacije i pojedinanih jedinica, i promjena vojnih oznaka. Ostalo
je isto oruje, ista oprema, isti oficiri, isti komandanti, uglavnom iste trupe, isti
logistiki centri, isti snabdjevai, ista infrastruktura, isti izvor plata, isti ciljevi i
zadatak, ista taktika i iste operacije. A to je osobito vano, namjera je ostala ista
[] VRS je oito nastavio djelovati kao integralan i znaajan dio srpskog ratnog
poduhvata. [] Glavni tab VRS, iji su svi lanovi bili generali u JNA, a mnoge je
Generaltab JNA imenovao na njihove poloaje, odravao je direktnu komunikaciju
sa Generaltabom VJ putem komunikacijske veze iz Beograda. [] Sem toga,
VRS su nastavili snabdijevati isti snabdjevai iz Savezne Republike Jugoslavije
(Srbija i Crna Gora) koji su snabdijevali i JNA, iako su trebovanja nakon 19.
maja 1992. ila preko naelnika taba VRS koji ih je poslijeivao za Beograd (Isto,
paragraf 151, nap. 180; ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV
DUKA TADIA, IZDVOJENO I RAZLIITO MILJENJE SUDIJE Gabrielle Kirk
McDonald, paragrafi 7-8).
92 AIIZ, OG Romanija, str. pov. br. 34-1, 20. mart 1993 - Lino k-dantima TG-1,
TG-2 i TG-4.
91

u prolaznoj sobi Generaltaba Vojske Jugoslavije, dana 21. 03. 1993.

godine u 11,00 asova.93
Srpske snage (Vojska Jugoslavije i Vojska Republike Srpske) su i
krajem marta i u prvoj polovini aprila 1993, kao i kasnije, nastavile s napadima i napredovanjem prema Srebrenici, vrei brojne zloine nad civilima
i civilnim stanovnitvom. Tako je, primjera radi, prilikom granatiranja samog
grada Srebrenice 12. aprila, na kolskom (betonskom) igralitu (ispred
Srednjokolskog centra) ubijeno preko 70 i ranjeno preko 100 civila.94 I
93 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 02/2-254, 19. mart 1993
- Komandi Istonobosanskog i Drinskog korpusa (na linost komandanta korpusa).
Na osnovu ovog dokumenta generalmajor Manojlo Milovanovi (zamjenik komandanta
Glavnog taba Vojske Republike Srpske) pruio je odgovor na pitanje vremena odravanja
navedenog sastanka, o kome general Ojdani, navodei mjesto i datum odravanja, ne
precizira tano vrijeme odravanja, ve, umjesto toga, vjerovatno s razlogom, opisno navodi
iru formulaciju vremenske odrednice (sa jednim asom pre od poetka prolog sastanka), svjestan injenice da je pozvanim na sastanak dobro poznato (njegovo) vrijeme
odravanja, jer je rije o kontinuiranoj praksi.
94 Osloboenje, 14. april 1993, str. 3; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 25; N.
Mai, ISTINA O BRATUNCU: AGRESIJA, GENOCID, OSLOBODILAKA
BORBA 1992.-1995, Opina Bratunac sa privremenim sjeditem u Tuzli, Tuzla, 1996,
str. 131, 162, 177, 180, 194, 196, 201, 203 i 222; V. abi, nav. dj., str. 73-74;
SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 150-151, 225-226 i 236; Sh. Fink,
nav. dj., str. 168-169; Izjava dr. Ilijaza Pilava data autoru, 13. novembar 2012. Slike
unakaenih i raskomadanih ljudskih tijela prevazile su najuasnije prizore. Samo
jedan od njih govori dovoljno: mrtva majka sa svoja dva mrtva djeteta, jedno bez
glave, drugom prepolovljeno tijelo, a pored njih gomile unakaenih tijela (Osloboenje, 14. april 1993, str. 3).
Dvanaesti april 1993. bio je lijep i sunan, neuobiajeno miran dan. Sa etnikih
poloaja na Zalazju ispaljeno je nekoliko granata. Dvije su pale na sportske terene
gdje su se mladi zabavljali ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 150151 i 225-226).
Kratko vrijeme od pada prvih granata UN-ov transporter je odjurio prema
gradu. Ulicom gore-dolje, juri kombi u kojem je prije rata voen hljeb, a u ratu ga
vozio Ramo zvani Hljebara. Prevozi nastradale (Isto, str. 225).
Bez obzira na granate koje su jo padale H. F. (iz Srebrenice) stajala je ispred svoje
kue. Sporednim putem iz pravca kole tri, preplaen i izbezumljen narod. Pitam: gdje su pale granate? Odgovaraju: - na kolsko igralite, ima mnogo mrtvih i ranjenih!?
Nailaze dvojica mladia. U graevinskim kolicima voze treeg, kojem su ruke
krvave do lakata, a lice mu se ne vidi od razmazane krvi i samo vie Vratite mi moje
oi, vratite mi moje oi! (Isto).
92

Vidjevi taj prizor H. F. je odluila da ide na igralite da vidim ta se desilo. Ila

sam sporednim putem, ulicom ispred kua na Vaeritu (gdje je i moja kua).
Doem do igralita. ivih ljudi je bilo veoma malo, vie je mrtvih, dok su ranjeni ve
odveeni u bolnicu.
Po itavom malom igralitu razbacana beivotna tijela. Ondje glava, ondje ruka,
noga, trup. Na tribini sjede mrtvi ljudi. Jedni bez glave, drugi bez pola glave, ruku,
nogu. Idem u krug. Prolazim izmeu kue Save Jeremia i igralita gdje je najvie
mrtvih. Izlazim na glavnu cestu. Na cesti djeija noica (odgovara djetetu od 4-5 god.)
i samo kostur od kime. Na trotoaru uz samu ogradu lealo je pokriveno mrtvo dijete.
Granate poee ponovo padati. Razbjea se i ono malo naroda to se tu nalo. Kad
su pred vee utihnule granate, prolaznike, koji su dolazili iz pravca kole pitam: Da li su pokupljeni svi mrtvi? Odgovor je bio: pokupljeni su (Isto, str. 225-226).
Sljedeeg dana, oko 10 sati, H. F. je prola kraj igralita i mjesta gdje se prethodnog dana dogodio zloin nad nedunim civilima. Mrtvi su odveeni. Psi su napali
na ostatke tijela koji nisu pokupljeni iz straha od ponovnog granatiranja. Mreasta
ograda oko igralita bila je izlijepljena komadima mozga i sitnim komadiima tijela.
Pokupili smo ih u polivinil kese i zatvorili u kolsku garau da ih u toku noi ne nau
psi. Sutradan su nam se iz Civilne zatite pridruila jo tri ovjeka da s nama idu na
groblje da iskopaju mezar. Sa onom trojicom ljudi iz kole i nekoliko ena, dobro
konzervirane ostatke smo zakopali, obiljeili mjesto i zamolili sve uesnike ove ceremonije na groblju da svi dobro zapamtimo gdje smo zakopali ostatke (Isto, str. 226).
Kada je poelo granatiranje Srebrenice, A. B. (iz Potoara), jedan od svjedoka genocida u Srebrenici, nalazio se kod Stanice milicije u Srebrenici. To je nekih 250 metara
od mjesta masakra. Sklonio sam se u podrum jedne kue i kada je granatiranje
prestalo. Krenuo sam prema kui. uo sam vrisak i pla (Isto, str. 150).
Prilazei igraliu A. B. je slutio ta se desilo. Prizor je bio uasan. Raskomadana
tijela su bila razbacana na sve strane. Dola su dvoja kola, sanitet i kamion za prevoz
hljeba kojeg je vozio Ramo zvani Hljebara. Ubacivali smo teke ranjenike u vozila.
Jednoj osobi smo vraali crijeva u stomak i onda ubacili u kola i odvezli u bolnicu.
Raskomadana tijela ubijenih sakupljali su njihovi najblii na igralitu.
Bolnica je bila puna ranjenika. Mnogi su leali na hodnicima. Amputacije su
vrene runom pilom bez anestezije (Isto).
Nakon jednog od masakara tokom granatiranja Srebrenice 1993, u kojem je srpska
vojska otvorila vatru na grupu bonjakih civila to su ekali da ih Ujedinjene nacije
evakuiraju, jedan zvaninik UNHCR-a ispriao je o jednoj djevojici kojoj je pola
lica bilo razneseno. Rekao je kako je djevojica tako strano patila da nije mogao
uiniti nita drugo do moliti se da ona to prije umre, to se i desilo (M. A. Sells, nav.
dj., str. 183-184).
Priu o djevojici iz Srebrenice ispriao je Larry Hollingworth, humanitarni radnik
Ujedinjenih nacija (UNHCR-a). S tim u vezi, Michael Sells se poziva na: John Burns,
New York Times, 20. mart 1993 (Isto, str. 276).
93

prilikom granatiranja Srebrenice, 13. aprila, bilo je ubijenih i ranjenih.95

Dana 13. aprila 1993. srpski komandanti su obavijestili predstavnike
UNHCR-a da e napasti i ui u Srebrenicu u roku od dva dana ukoliko se grad ne preda, a njegova bonjaka populacija ne evakuira.96

Louis Gentile, jedini funkcioner UNHCR-a koji je 12. aprila 1993. bio u gradu
Srebrenici, teleksom je toga dana o navedenom zloinu genocida javio svom beogradskom uredu: Dvanaest leeva pokupljeno je u kolskom dvoritu. Dijelovi tijela
i ljudskog mesa visili su po ogradi kole. Tlo je bilo doslovno natopljeno krvlju.
Jednom djetetu od svojih est godina otkinuta je glava. Vidio sam dvoja volovska
kola puna tijela. Nisam se radovao snu nou od straha da u opet vidjeti te slike.
Nikada neu moi opisati sav taj uas (L. Silber-A. Litl, nav. dj., str. 267).
95 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 151; N. Mai, nav. dj.,
str. 131 i 220. Toga dana je, pored ostalih, Zulfa Begovi (majka A. Begovia) pola
u podrum donijeti drva. Kada se vraala iz podruma, ispred kue je pala granata.
Pogoena je u ruku i glavu gelerima granate.
Ruka joj je bila gotovo odsjeena. Samo je visila da ne otpadne. U glavu je
pogoena gelerom sitnim kao zrno penice, ali je on bio smrtonosan. Sa rane na glavi
procurila je krv. Majka je jo bila iva kad je ula u kuu i uspjela rei:
Odbie mi ruku. Onda se sruila na pod.
Brat je odmah uzeo graevinska kolica i povezao je prema bolnici udaljenoj
oko jedan kilometer. Bila je iva sve do bolnice, ali se nije javljala. Kada je doktor
pogledao, nije nam nita govorio. Znali smo da je podlegla. Teko mi je bilo, ali nekako
sam se drao. Mlai brat je plakao.
Pred vee je opet poelo granatiranje. Majku smo trebali odvesti u Potoare
na porodino groblje, ali teko je bilo nekoga nai za taj put. Niko se nije usuivao da
izae iz sklonita. Zbog nedostatka goriva auta se nisu koristila. Na Potoarima
sam naao komiju S. . koji je imao konja i zaprena kola. Otili smo do bolnice.
etnici su granatirali put Srebrenica - Potoari, jer su znali da se narod noom kree
tim putem. Iz bolnice smo iznijeli preminulu majku i odvezli je u Potoare. Sahranili
smo je sutradan oko 10 sati. U vrijeme sahrane etnici su iz PAM-a pucali na nas.
Ljudi su bili uplaeni i sve smo zavrili na brzinu (Isto).
96 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 49; ICTY, Presuda Krsti, paragraf
17. Iz Srebrenice je za Tuzlu, zajedno s ranjenicima i bolesnicima, od 19. marta do kraja
aprila 1993, pod pokroviteljstvom UNHCR-a, evakuisano izmeu 8.000-9.000 Bonjaka.
Vlada Republike Bosne i Hercegovine je bila protiv toga, jer je smatrala da se time
doprinosi etnikom ienju teritorije. Predsjednik Alija Izetbegovi je, nekoliko
godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, izjavio da je politika njegove
Vlade da ogranii evakuacije iz Srebrenike enklave bila pogrena (S. eki - M.
Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 40-41 i 313; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 16; J. W.
94

Honig - N. Both, nav. dj., str. 115-119; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95,
str. 41-42; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 93).
Prvi konvoj UNHCR-a uao je u Srebrenicu 19. marta 1993, a sljedeeg dana vratio
se u Tuzlu sa preko 600 civila. Drugi konvoj stigao je u Srebrenicu 28. marta. est ljudi
je umrlo dok se oko 1.600 borilo da se ukrca na kamione prilikom povratka u Tuzlu 29.
marta, a jo sedmero je umrlo u prepunim vozilima na putu za Tuzlu. Sline scene masovne
panike i smrti dogodile su se nakon dolaska treeg konvoja u Srebrenicu 31. marta.
Oko 3.000 ena i djece, kao i starijih mukaraca, evakuirano je na 14 kamiona, pri emu
je estero umrlo zbog prenatrpanosti ili izlaganja vremenskim prilikama. Osmog aprila
evakuirano je oko 2.100 ljudi, a 13. (aprila) jo 800 (S. eki - M. Kreso - B. Maci,
nav. dj., str. 40-41; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 115-119).
Na hiljade ljudi okruivalo je kamione UNHCR-a, pokuavajui da se ukrcaju
i izvuku iz koncentracionog logora, zvanog Srebrenica, pri emu su mnogi doivjeli najtee
tragedije i neizbrisive traume. I. P. iz Cerske, majka dvoje djece, uspjela je u martu 1993.
da se ukrca u jedan od kamiona. Na prvoj (srpskoj) barikadi vidjela je 12 etnika koji
su poeli vikati na nas, psovati nam muslimansku majku i prijetiti nam da e nas nai
u Tuzli. Na kamionu nisam nikoga poznavala, jer bile su tu, uglavnom, ene iz sela
Osmae. Kamion je povremeno koio i trzao, pa su ene padale jedne preko drugih.
Starijeg sina sam u toj guvi izgubila. Pao je pod noge enama, ali uspjela sam ga
izvui. Meutim, tada sam izgubila manjeg sina. Nisam imala nikog da mi pomogne
da ga spasim iz te guve. To se deavalo u okolini Bratunca. estogodinji sin mi se
uguio dok sam ga izvlaila ispod nogu. Na rukama mi je umro isputajui zadnji
dah. Poslije toga ja vie nisam nita znala za sebe. Hladili su me vodom.
U Bratuncu su ene Srpkinje izale na put pred kamione. Neke su imale noeve
u rukama i vikale su na nas da e nam poklati djecu. Kad smo prole kroz Bratunac
iz drugog kamiona je uspjela prei moja snaha i uzeti sa sobom starijeg mi sina.
U Zvorniku je toga dana bila pijaca i tu su nam prijetili da e nas pobacati
u Drinu. Dvanaest etnika se popelo na kamion i traili pare i zlato od ena. Ja sam
jo uvijek moje mrtvo dijete drala u rukama. Na kamionu se uguila dvadesetogodinja trudnica sa Osmaa, jedna starija ena i sedmogodinja kerka Senaida
iljkovia. Ukupno je etvoro ugueno na kamionu gdje sam ja bila.
Nismo imali ni hrane ni vode na tom putu. Do prelaska na slobodnu teritoriju
su nas jo nekoliko puta zaustavljali i vrijeali ( SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 41-42).
Z. V. (1968) iz Sasa (opina Srebrenica), majka troje djece, etvrtog dana poslije
poroaja krenula je prema konvojima ali nisam uspjela izai iz zgrade. Pala sam
od iscrpljenosti i gladi.
30. marta uvee sa dvoje djece i trinaestodnevnom bebom ponovo kreem prema
kamionima UNHCR-a parkiranim pred Osnovnom kolom u Srebrenici. Nekoliko
hiljada ena i djece skupilo se oko kamiona ekajui na prevoz. Moj mu je uspio da
me popne na kamion. Smjestila sam se na lijevu stranu, uz samu stranicu stojei
na jednoj nozi. U rukama sam drala svoju bebu, a dvoje starije djece mu je uspio
popeti na drugi kamion.
95

Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je 16. aprila 1993, pozivajui se na

Poglavlje VII Povelje Ujedinjenih nacija, donijelo Rezoluciju 819 (1993)
kojom je Srebrenicu i njenu okolinu proglasilo sigurnom zonom Ujedinjenih nacija. Tim dokumentom je proglaeno da sve strane i ostali
postupaju prema Srebrenici i njenoj okolini kao prema sigurnoj zoni,
koja mora biti poteena svakog oruanog napada ili bilo kojeg
neprijateljskog ina.97 Obaveza da Srebrenica, sigurna zona Ujedinjenih
Ujutro 31. marta oko devet sati kamioni su krenuli. Narod je vritao, plakao,
a poslije svakog koenja ja sam imala osjeaj da se cijeli kamion naslonio na mene.
Doli smo na prvu barikadu kod utog mosta u ulazu u Bratunac. Nekoliko etnika
je vikalo na nas, a dvojica su se popela na kamion i poeli traiti mukarce starije
od petnaest godina.
Drugi su dobacivali da sve mukarce vie od jednog metra treba skinuti sa
kamiona. Dvojici djeaka izmeu 14 i 15 godina su naredili da siu sa kamiona.
Jedan etnik priao je djevojici i rekao joj da sie. Ona se uhvatila za ene i nije
htjela napustiti grupu. Onda je izvadio no i zaprijetio da e joj isjei arene dimije i
da e je pronai i u Tuzli. Napokon etnici su sili i mi smo krenuli dalje. Dva djeaka
su ostala sa etnicima. Neko je rekao da su djeaci bili iz Viegrada.
Istog dana kamenovali su nas u Bratuncu i Drinjai, a u Zvorniku su prosipali
toplu vodu po nama. Stigli smo u Osmake, gdje su nas ponovo zaustavili. Ja sam poela
gubiti svijest, jer je putovanje trajalo dvadeset sati. etnici su pretresli kamione,
a kroz narod je prola vijest da odvode djevojke. Vozai kamiona su govorili da e iz
Tuzle poslati kamione kako bi se smanjila guva. Priao mi je jedan etnik i upitao me
ta drim u ebetu. Rekla sam dijete, a on je pitao da li je muko. Gurnuo je pukom
dijete zamotano u ebe kad sam mu rekla da nije muko.
Sila sam sa kamiona i krenula prema oblinoj kui. ula sam ensku vrisku
i vratila sam se nazad. Prije nego su doli kamioni nala sam svoje dvoje djece (Isto,
str. 311-312).
Evakuaciju Bonjaka iz enklave su podravali bosanski Srbi koji su bili voljni
dopustiti UNHCR-u da alje prazne kamione u Srebrenicu u cilju evakuacije, ali nisu
bili spremni da dopuste prolazak humanitarne pomoi u Enklavu. Specijalni izaslanik
UNHCR-a je podravao evakuaciju kao mjeru posljednjeg pribjeita da bi se spasili
ivoti (Isto).
97 REZOLUCIJE VIJEA SIGURNOSTI UN O BOSNI I HERCEGOVINI
- u daljem tekstu: REZOLUCIJE UN-a, Press centar ARBiH, Sarajevo, 1995, str. 62-64;
S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 43-72 i 297-313; Presuda Krsti, paragraf
18. Dugo razmatrana neophodnost da se u Bosni i Hercegovini obrazuju sigurne zone
(Safe Areas), poteene svakog oruanog napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina,
ostvarena je tek Rezolucijom 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, od 16. aprila
1993, usvojenom povodom prve srebrenike krize. Presudan momenat bio je u tome to
96

nacija, kao i ostale sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i

Hercegovini,98 mora biti poteena svakog oruanog napada ili bilo
kojeg neprijateljskog ina, potvrena je i Rezolucijom 824 (1993), od 6.
maja 1993, i Rezolucijom 836 (1993), od 4. juna 1993,99 ime su Ujedinjene nacije same na sebe, navedenim rezolucijama, preuzele tu obavezu.
Rezolucija 819 (1993) donesena je u panici 16. aprila 1993, nakon
to je Meunarodni sud pravde (8. aprila 1993) uveo prvu privremenu
je Meunarodni sud pravde u Haagu upravo radi toga samo osam dana ranije jednoglasno
naznaio privremenu mjeru da Vlada Savezne republike Jugoslavije odmah, pozivajui
se na Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, od 9. decembra 1948,
preduzme sve mjere u cilju spreavanja zloina genocida. Rezolucijom je istovremeno
postavljen zahtjev da se odmah obustave oruani napadi na Srebrenicu i trenutno
povlaenje iz podruja oko Srebrenice, te osueno etniko ienje i naloeno hitno
poveanje prisustva UNPROFOR-a u Srebrenici i okolini (S. eki - M. Kreso - B.
Maci, nav. dj., str. 43-72, 297-313 i 431-436; REZOLUCIJE UN-a, str. 62-64.
Vijee sigurnosti je zatrailo neometanu dostavu humanitarne pomoi svim
dijelovima Republike Bosne i Hercegovine, posebno civilnom stanovnitvu Srebrenice
i njene okoline i podsjetilo da svako ometanje isporuke humanitarne pomoi
predstavlja teko krenje meunarodnog humanitarnog prava ( REZOLUCIJE
UN-a, str. 64).
98 Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija Rezolucijom 824 (1993), 6. maja 1993,
proglasilo je glavni grad Republike Bosne i Hercegovine i druga slina ugroena
podruja, posebno gradovi Tuzla, epa, Gorade, Biha, kao i Srebrenica, i njihove
okoline, sigurnim zonama od svih ukljuenih strana i moraju biti poteene oruanih napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina ( REZOLUCIJE UN-a, str. 7274). Naalost, u sluaju Srebrenice, britanski diplomati su, po ocjeni Michaela A.
Sellsa, razvodnili rezolucije o sigurnim zonama. Zatim su Yasushi Akashi i drugi
zvaninici Ujedinjenih nacija odbili da upotrijebe sva neophodna sredstva kako
bi konvoji stigli do te enklave, pretvorivi je tako u boravite gladi i bijede (M.
A. Sells, nav. dj., str. 269).
Sigurne zone Ujedinjenih nacija, posebno Srebrenica i epa, pretvorene su, s
pravom tvrdi Michael A. Sells, u boravita bijede, odnosno koncentracione logore
Ujedinjenih nacija (Michael A. Sells, IZNEVJERENI MOST: RELIGIJA I GENOCID U BOSNI, Sedam, Sarajevo, 2002, str. 104, 242 i 269).
Civili i civilno stanovnitvo u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, kojima (civilima
i civilnom stanovnitvu) je bilo zabranjeno adekvatno naoruanje da bi se borili i koji
su odravani u ivotu zahvaljujui humanitarcima Ujedinjenih nacija, bili su preputeni srpskoj vojsci za masovne likvidacije (M. A. Sells, nav. dj., str. 171-172).
99 REZOLUCIJE UN-a, str. 72-74 i 76-80.
97

mjeru da Vlada Savezne republike Jugoslavije odmah preduzme sve

mjere u cilju spreavanja zloina genocida i kad je enklava Srebrenica
dovedena u agoniju, identinu s onom iz jula 1995, ozvanienu i dramatinom posjetom regionu Philippea Morillona, komandanta UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu.100
100 REZOLUCIJE UN-a, str. 62-64; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego
Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 176-183; Francis Anthony Boyle, BOSANSKI
NAROD OPTUUJE ZA GENOCID: POSTUPAK PRED MEUNARODNIM
SUDOM PRAVDE U PREDMETU BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE
RADI SPRJEAVANJA I KANJAVANJA ZLOINA GENOCIDA, Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2000, str. 245-276.
Vitalij urkin i Reginald Bartholomew (ruski i ameriki predstavnici za bivu
Jugoslaviju) 16. aprila 1993. bili su u Beogradu, pokuavajui ubijediti Miloevia
i Karadia da narede zaustavljanje ofanzive na Srebrenicu. I jedan i drugi vjeto
su negirali namjeru da zauzmu Srebrenicu. Nakon telefonskog razgovora sa Davidom
Owenom, u kome je izrazio zabrinutost da bi zauzimanje Srebrenice bilo praeno
kupanjem u krvi, Miloevi je pozvao UNPROFOR, generala Lars-Erica Wahlgrena i
traio od njega da rasporedi vojne posmatrake timove u i oko Srebrenice to je
mogue prije. Miloevi je rekao Wahlgrenu da se Karadi sloio s tim. Iako je jo
uvijek bilo nejasno da li se Mladi slae, Wahlgren je naredio Kanadskoj eti u Tuzli
da se pripremi za odlazak u Srebrenicu sljedeeg jutra (J. W. Honig - N. Both, nav.
dj., str. 120-121).
General Mladi se, piu Honig i Both, nije sloio. Dok je Miloevi bio zaposlen
oko konstruiranja svog vlastitog alibija, Mladieve snage /tj. Vojska Jugoslavije i njeni
kolaboracionisti i petokolonai iz Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./ probile su
se kroz muslimanske linije istono od Srebrenice i napredovale su na dva kilometra
od grada. Sa najviih vrhova Pribievca i Banje Crni Guber Srbi su imali jasan
pogled na centar grada i pripremali su se da uu u njega. Na sjeveroistoku probili su
kod Zalazja, dok su na jugu potisnuli Muslimane iz Zelenog Jadra. U Srebrenici
su ljudi uli pucnjavu kako se pribliava sve vie i osjeali su da njihove anse za
preivljavanje iz minuta u minut nestaju. Oevidac koji je ivio u istonom dijelu
Srebrenice daje sljedei izvjetaj: Naa kua bila je locirana u istonom dijelu grada
na putu prema Skelanima. Sjedili smo u podrumu, a granate su eksplodirale svakih pet
sekundi. Vie nisam mogao mirno sjedeti i tek tako ekati tamo, pa sam otiao gore da
vidim ta se deava. Izaao sam na balkon, ali je istog trenutka mitraljeski rafal pogodio
zid pored mene. Vratio sam se nazad u podrum. Mogli smo uti pucnjavu kako se pribliava
i mislili smo da emo biti pobijeni. Onda sam odjednom uo ispaljenje granate - drugaiji
zvuk. Ili su Srbi uli ili smo to bili mi! Popeo sam se opet gore i pogledao kroz prozor.
Vidio sam vie od stotinu ljudi koji su trali uzbrdo prema Srbima i uo sam povik: Naser,
Naser! Kasnije sam uo da su tog dana Naser Ori i dvije grupe od 150 ljudi potisnuli
Srbe 500 metara. Takoer sam razgovarao sa artiljercem koji je ispalio granate. On mi je
98

Rezolucijom je postavljen zahtjev da se odmah prekinu svi oruani napadi na Srebrenicu i trenutno povlaenje iz podruja oko
Srebrenice, ime je, pored ostalog, ponovno potvren suverenitet,
teritorijalna cjelovitost i politika nezavisnost Bosne i Hercegovine, te ni
u kom sluaju nije traeno nikakvo povlaenje Armije Republike Bosne
i Hercegovine, a kamoli razoruanje.101
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Boutros Ghali, poslije usvajanja Rezolucije 819 (1993) predstavniku UNPROFOR-a, (vedskom)
generalu Lars - Ericu Wahlgrenu, poslao je Direktivu u kojoj ga je obavijestio da, po njegovom miljenju, Rezolucija ne podrazumijeva obavezu vojnog angaovanja UNPROFOR-a u zatiti sigurne zone. Ta
direktiva je bila u suprotnosti sa Rezolucijom 819, u kojoj ni na jednom
mjestu nema ni spomena o tome da ona ne podrazumijeva obavezu
vojnog angaovanja UNPROFOR-a u zatiti sigurne zone. Meutim,
s tom direktivom nisu bile upoznate sve lanice Vijea sigurnosti. To
je od Rezolucije o sigurnoj zoni nainilo najobiniju farsu, koja ne bi bila
izvedena bez podrke stalnih lanica Vijea sigurnosti i lino generalnog
sekretara. Uloga UNPROFOR-a protumaena je i usmjerena na pruanje
humanitarne pomoi i to uz pristanak izvrilaca agresije, genocida i
drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Stoga je
Rezolucija 819 (1993) Vijea sigurnosti, kao i brojne druge, bila potpuna
prevara od prvog dana,102 to je, pored ostalog, srpskom agresoru i
rekao da su uvali 50 granata za kritini momenat. To artiljerijsko oruje bilo je locirano
na brdu odmah izvan grada. Kad je vidio da su Srbi zauzeli nae linije na Zalazju,
ispalio je dvadeset granata i Srbi su se povukli. Dok je trajala borba, mi smo sluali
radio. Dva sata nakon to je Naser potisnuo Srbe nazad, objavljeno je da je Srebrenica
proglaena zatinom zonom. Svi smo poskakali i grlili se meusobno plaui i smijajui
se u isto vrijeme. Bili smo spaeni.
Izvjetaj radija bio je taan. Negdje pred pono, po njujorkom vremenu,
Vijee sigurnosti je usvojilo Rezoluciju 819, u kojoj su Srebrenica i njena okolina
proglaeni sigurnom zonom (Isto, str. 121).
101 REZOLUCIJE UN-a, str. 62-64; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego
Enrique Arria, Haag 2003, paragrafi 156-159, 228-239, 486 i dr.
102 Isto. U sutini je rije o deklarativnom izrazu i pristupu, koji su u suprotnosti sa
Poveljom Ujedinjenih nacija (San Francisco, 1945), te korpusom najznaajnijih dokumenata
iz meunarodnog, a naroito humanitarnog prava, u pogledu ouvanja meunarodnog
mira i sigurnosti, to je praeno potpunim nedostatkom politike volje, na meunarodnom
nivou, da se rezolucije Ujedinjenih nacija implementiraju.
99

njegovim kolaboracionistima i petokolonaima olakalo izvrenje genocida nad Bonjacima, koji su imali tu nesreu da ive u susjedstvu
ue Srbije.103
Rezolucija 819 (1993) Vijea sigurnosti nije proglasila Srebrenicu,
sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, demilitarizovanom zonom (demilitarized zones) u smislu enevskih konvencija. Rezolucija 836 (1993),
od 4. juna 1993, ak je izriito izuzela jedinice Vlade Republike Bosne
i Hercegovine od povlaenja iz sigurnih zona Ujedinjenih nacija.104 Pored
toga, Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, proirujui mandat UNPROFOR-a, utvrdilo je tom rezolucijom obavezu UNPROFOR-a, po kojoj
(UNPROFOR) u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni
i Hercegovini mora, pored ostalog, otkloniti napade na sigurna
podruja i, djelujui u samoodbrani, preduzeti sve neophodne
mjere, ukljuujui i upotrebu sile kao odgovor na bombardovanja
sigurnih zona od bilo koje od strana ili na oruane upade u njih ili u
sluaju svake namjerne opstrukcije u i oko tih podruja slobode
kretanja UNPROFOR-a ili zatienih humanitarnih konvoja.105
Time je UNPROFOR, pored odvraanja (otklanjanja) od napada u i
oko sigurnih zona u Republici Bosni i Hercegovini, imao mandat
da, u cilju zatite sigurnih zona Ujedinjenih nacija (kao odgovor na
bombardovanja sigurnih zona ), koristi i zranu silu, to je izriito
navedeno u paragrafu 10 navedene rezolucije, a to je, samostalno ili
kroz regionalne organizacije ili sporazume, obavezivalo drave lanice
Ujedinjenih nacija.106
103 Isto.
104 REZOLUCIJE UN-a, str. 76-80. Time je Vijee sigurnosti Ujedinjenih
nacija jedinicama Armije Republike Bosne i Hercegovine dozvolilo da ostanu u
sigurnim zonama Ujedinjenih nacija (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 25-26).
105 REZOLUCIJE UN-a, str. 76-80; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 2526 i 138.
106 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 26 i 138. Rezolucija 836 (1993) je, po ocjeni
J. W. Honiga i N. Botha, inherentno kontradiktorna i otvorena za razne interpretacije.
S tim u vezi, oni tvrde kako se, prilikom prvog itanja paragrafa 5, ini da bi trupe
koje su rasporeene unutar sigurnih zona mogle upotrijebiti silu kao odgovor na
srpske napade. Meutim, na insistiranje Britanaca, Francuza i panaca, u tekst
je ubaena kvalifikacija djelujui u samoodbrani.Te rijei su, po Honigu i Bothu,
100

Pa ipak, general Wahlgren, suprotno Rezoluciji 819 Vijea sigurnosti

Ujedinjenih nacija, proglasio je potpunu demilitarizaciju grada Srebrenice
(a ne sigurne zone Ujedinjenih nacija) i prisilio generala Sefera Halilovia
da 18. aprila 1993. s Ratkom Mladiem potpie Sporazum o demilitarizaciji
Srebrenice, odnosno sporazum o kapitulaciji. Taj sporazum je zahtijevao
razoruavanje Bonjaka.107
kombinovane sa injenicom da je glavni zadatak UNPROFOR-a bio ogranien
na odvraanje umjesto na odbranu, osigurale su da nije bilo nikakve obaveze da
trupe UN-a koje su ukljuene u implementaciju politike zatiene zone da upotrijebe
silu protiv Srba ukoliko i dok UNPROFOR sam ne bude pod direktnom opasnou
(J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 138-139). S tim u vezi, oni se pozivaju na ocjenu Shashija
Tharoora (pomonika generalnog podsekretara za mirovne operacije i efa tima za
bivu Jugoslaviju), koji je komentirao suhoparno rezolucije o zatienim zonama
u lanku koji je kasnije napisao: Rezolucije Savjeta sigurnosti o zatienim zonama
traile su od strana da ih tretiraju kao zatiene, nametale su obaveze njihovim
stanovnicima i braniocima, rasporedile su trupe Ujedinjenih nacija u njima, ali su
oekivale da njihovo puko prisustvo odvrati napade briljivo izbjegavajui da se od
mirovnih snaga trai da brane ili tite te zone, ali ovlaujui ih da pozovu zrane
napade u samoodbrani - remek-djelo diplomatskog uobliavanja, to je u mnogome
bilo neprimjetljivo kao operativna direktiva (Isto, str. 139).
Honig i Both, kao i Shashi Tharoor, govorei o mandatu UNPROFOR-a, po naoj
ocjeni nisu u pravu. Naime, imajui u vidu paragraf 9 Rezolucije 836 (1993), u kome se,
iako se, istina, konstatuje djelujui u samoodbrani, (u nastavku) navodi i upotreba
sile i, s tim u vezi, jasno naglaava kao odgovor na bombardovanje sigurnih podruja,
tj. upotreba sile, ukljuujui i upotrebu zranih snaga (paragraf 10), kao odgovor
na bombardovanje sigurnih zona, a ne upotreba sile kao odgovor na bombardovanje
UNPROFOR-a, oigledno je da navedeni autori reduciraju mandat UNPROFOR-a i na
taj nain pravdaju pogrenu politiku i praksu Ujedinjenih nacija i meunarodne zajednice
prema agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima.
107 AGREEMENT FOR THE DEMILITARIZATION OF SREBRENICA, S. eki
- M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 51-53, 309-310 i 431-436; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 240-250 i 328; ICTY, Presuda Krsti,
paragrafi 19-20; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 128; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 99-100.
Iako Rezolucija 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija to nije traila,
UNPROFOR je proglasio potpunu demilitarizaciju grada i generala Sefera Halilovia
prisilio da ve sutradan zakljui i 18. aprila 1993, s Ratkom Mladiem, potpie Sporazum
o demilitarizaciji Srebrenice. Sadraj Sporazuma je oigledna opstrukcija Rezolucije Vijea
sigurnosti i za tako kardinalno odstupanje krivicu oigledno snosi UNPROFOR - generali
Lars-Eric Wahlgren i Philipe Morillon (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 5154 i 309-313).
101

est sati nakon usvajanja Rezolucije 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija,
generali Lars-Eric Wahlgren i Philippe Morillon (UNPROFOR) 17. aprila 1993, na Sarajevskom aerodromu, dogovorili su sastanak sa generalima Seferom Haliloviem i Ratkom
Mladiem. General Mladi je stigao sa zakanjenjem od pola sata na buan nain.
Njegova vojska bila je na ivici okonanja osvajanja enklave. On je vjerovao da je
doao da bi prihvatio predaju grada . General Halilovi je, naprotiv, ostao miran
i nije odgovarao na Mladieve provokacije. On je vrsto odbio da pristane na predaju
enklave Srbima (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 128).
General Mladi je traio da se njemu preda oruje, da mu se predaju Srebrenica
i epa, a zauzvrat je nudio obeanje da e biti milostiv (Sefer Halilovi, LUKAVA
STRATEGIJA, Matica, Sarajevo, 1998, str. 123). General Sefer Halilovi je sa indignacijom odbijao sve Mladieve zahtjeve i predlagao prekid vatre. Morion je traio da
se oruje preda UNPROFOR-u, a da se epa i Srebrenica demilitariziraju (Isto).
Nakon etrnaest sati pregovora, u 02.00 sata 18. aprila 1993, postignut je Sporazum
o demilitarizaciji Srebrenice (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 128). S tim u vezi, general
Halilovi tvrdi da je rije o ugovoru o prekidu vatre i demilitarizaciji gradskog jezgra
Srebrenice i epe (S. Halilovi, nav. dj., str. 124). To potvruje i general Wahlgren. Tri
dana kasnije, 21. aprila u Zagrebu, general Wahlgren je objavio da je demilitarizacija
zavrena: Iz izvjetaja koje sam primio od svojih oficira u Srebrenici mogu potvrditi
da je danas od podne grad /Srebrenica - prim. S. ./ demilitarizovan (J. W. Honig
- N. Both, nav. dj., str. 129).
Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice od 18. aprila 1993. sastoji se od 11 taaka i
regulisao je potpuni prekid vatre od 4 sata i 59 minuta 18. aprila 1993. i zamrzavanje
svih borbenih aktivnosti na dostignutim linijama konfrontacije, to je suprotno
usvojenoj Rezoluciji 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, koja je predviala
trenutno povlaenje (paravojnih jedinica bosanskih Srba) iz podruja oko Srebrenice; rasporeivanje ete UNPROFOR-a do 11 sati istoga dana; zrani koridor i evakuaciju
ranjenih i bolesnih; postupak sa minskim poljima; slobodu kretanja UNHCR-a i ICRC-a;
dostavu humanitarne pomoi, razmjenu zarobljenika i tijela poginulih i sl. Meutim,
suprotno Rezoluciji, na koju se i ne poziva, Sporazum je, takama 4. i 5. utvrdio i demilitarizaciju Srebrenice u roku od 72 sata nakon dolaska jedinice UNPROFOR-a.
Svo oruje, municija, mine, eksploziv i borbene zalihe/osim medicinskih, u Srebrenici
bie predato UNPROFOR-u pod nadzorom tri oficira sa svake strane i sa kontrolom
koju e vriti UNPROFOR. Sporazum je predvidio demilitarizaciju iskljuivo grada
Srebrenice, u kome kada se proces demilitarizacije zavri nee ostati ni jedna
naoruana osoba ili jedinica osim UNPROFOR-a (S. eki - M. Kreso - B. Maci,
nav. dj., str. 310).
Sporazum se ne poziva se na Rezoluciju 819 (1993) Vijea sigurnosti, niti na enevske
konvencije od 12. decembra 1949. i ni po formi ni po sadrini nije sa njima saglasan (Isto,
nav. dj., str. 432, nap. 10).
Tri sedmice kasnije, 8 maja 1993, na Sarajevskom aerodromu, izmeu naelnika taba
Vrhovne komande Armije Republike Bosne i Hercegovine, generala Sefera Halilovia,
i agresorskog generala Ratka Mladia, uz prisustvo komandanta UNPROFOR-a, generala
102

U Srebrenicu su 18. aprila 1993. uli prvi pripadnici UNPROFOR-a

- oko 170 vojnika, uglavnom iz kanadskog kontingenta (zaposjeli su
prostor fabrike Vezionica u Srebrenici, koju su kasnije uredili kao svoju
bazu, gdje se nalazila i komanda). Jedinica je raspolagala s tridesetak
borbenih oklopnih transportera, a jedan broj s raketnim lanserima.108
Philippea Morillona, potpisan je Sporazum o demilitarizaciji Srebrenice i epe. Sporazum
je sainjen i potpisan na engleskom jeziku (AGREEMENT ON THE DEMILITARIZATION OF SREBRENICA AND EPA CONCLUDED BETWEEN LT GEN RATKO
MLADIC ANDA GEN SEFER HALILOVIC ON 8 MAY 1993 IN THE PRESENCE
OF LT GEN PHILIPPE MORILLON). Na prvoj strani dokumenta (u gornjem desnom
uglu) jedan od oficira UN-a svojeruno je napisao: This most important document
on Srebrenica. Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 49-58).
Sporazumom su potvrene Rezolucija 824 (1993) Vijea sigurnosti, enevske
konvencije od 12. augusta 1949. i Protokol I enevskih konvencija od 12. augusta 1949,
kao i demilitarizacija grada Srebrenice. Tim dokumentom su demilitarizovana podruja
Srebrenice i epe. Demilitarizovana podruja e ukljuivati podruje unutar sadanjih
linija konflikata. Tane granice obiljeie komandant UNPROFOR-a na terenu nakon
konsultacija (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 58; S. eki - M. Kreso - B. Maci,
nav. dj., str. 54; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 131).
Sporazum od 8. maja, koga je ispregovarao UNPROFOR na terenu (u Sarajevu)
u suprotnosti je sa Rezolucijom 824 (1993), od 6. maja. Imajui to u vidu, Sekretarijat
UN-a je objasnio UNPROFOR-u da je Vijee sigurnosti u Rezoluciji 824 (1993)
stavilo veliki naglasak na povlaenje bosanskih Srba sa podruja sa kojih postoji
prijetnja sigurnim zonama. Stoga je Sekretarijat vjerovao da je od sutinske
vanosti da UNPROFOR ponovi svoju odlunost na osiguranju provoenja onih
dijelova Sporazuma koji se odnose na srpsko povlaenje iz okoline sigurnih zona.
Sekretarijat je dodao da bi podrazumijevani redoslijed radnji iz Sporazuma - prvo
razoruanje Vladinih snaga, iza ega slijedi povlaenje Srba - bio neprihvatljiv za
Vijee sigurnosti (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 56).
108 AIIZ, inv. br. 2-3195, D-11; ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM I, TUILAC protiv VIDOJA BLAGOJEVIA I DRAGANA
JOKIA, PRESUDA, Haag, 17. januar 2005, paragraf 102; S. eki - M. Kreso - B. Maci,
nav. dj., str. 52; M. J. Faber, nav. dj., str. 23 i 112; Hasan Nuhanovi, POD ZASTAVOM
UN-a (meunarodna zajednica i zloin u Srebrenici), Bonjaka zajednica kulture
Preporod, Sarajevo, 2005, str. 45, 72 i 87.
Prva jedinica UNPROFOR-a (kanadski kontingent sa - u prvih 10 mjeseci - 150
pripadnika) ula je u Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, 18. aprila 1993. Tada je,
u skladu sa Rezolucijom 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija i Sporazuma
o demilitarizaciji Srebrenice, pripadnicima odbrane izdata naredba o obustavljanju i
zabrani svih vojnih aktivnosti i potivanju Sporazuma, ime su oni potpuno obustavili sve
vojne aktivnosti. Civili i civilno stanovnitvo su raunali i oekivali da e Srebrenica,
103

Sedam dana kasnije (25. aprila 1993) Misija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, na elu sa ambasadorom Diegom Enriqueom Arriom, uspjela
je posjetiti Srebrenicu, s ciljem da sagleda situaciju na terenu i upozna
Vijee sigurnosti, o emu je sainila Izvjetaj, u kome je, pored ostalog,
pruila oigledne dokaze o genocidu nad Bonjacima. Srebrenica je tada
otvoreni zatvor u kojem su srpske snage planirale usporeni genocid, ona je jednaka otvorenom zatvoru u kojem ljudi etaju okolo,
ali ih kontroliu i teroriu sve prisutniji srpski tenkovi i drugo teko
naoruanje u njegovoj neposrednoj okolini ... Civili koji nisu mogli
da se brane bili su okrueni tekim naoruanjem i nije bilo doktora,
vode, gasa i struje. ivjeli su na ulicama, jer su njihovi domovi bombardovani. Sa veoma ogranienim pristupom hrani i lijekovima i
bez efikasne zatite meunarodne zajednice ....109
Onemoguavanje ljekarske pomoi je, po ocjeni Misije Ujedinjenih nacija, genocid. Takvo djelovanje zajedno sa presijecanjem
dovoda vode, gasa i struje, aktiviralo je proces usporenog genocida.
Masakrirani ostaci petnaestero djece nastradale od srpske minosigurna zona Ujedinjenih nacija, biti zatiena, da e rasporeene trupe UNPROFOR-a,
uz podrku NATO-a, biti garant sigurnosti, te da e UNHCR redovno dostavljati humanitarnu pomo. Stoga su se civili i pripadnici odbrane okrenuli mirnodopskom ivotu,
vjerujui da je spaeno dalje patnje, (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 72, 87-88 i 102).
Materijalno-tehnika sredstva branilaca Srebrenice su, u skladu sa Sporazumom,
predata UNPROFOR-u ili oduzeta od strane UNPROFOR-a. Sredstva su smjetena na
centralno mjesto koje je UNPROFOR nazvao Weapon Collection Point. Jedno vrijeme ta
sredstva su bila smjetena u neposrednoj blizini fudbalskog igralita, ograena bodljikavom
icom i uvana od UNPROFOR-a, a kasnije je predato oruje i orue premjeteno unutar
baze Holandskog bataljona u fabrici Vezionica (Isto, str. 73).
UNPROFOR nije prisilio srpskog agresora da ispotuje svoj dio potpisanog ugovora.
On nije povukao teko naoruanje od granice sigurne zone UN-a na rastojanje van dometa
(na rastojanje od 15 do 20 km), niti je ispotovao ijednu stavku potpisanog ugovora, ve
je inio upravo suprotno (Isto, str. 88 i 102-103).
Srpski agresor je oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, imao apsolutnu
kontrolu i UNPROFOR-u je bio zabranjen bilo kakav izlazak (iz)van te sigurne zone,
osim u posebnim sluajevima, za to je bila potrebna posebna dozvola sa Pala, pri emu
je procedura pribavljanja takve dozvole trajala danima, a ponekad i sedmicama (Isto,
str. 102-103).
109 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, paragrafi 344-370.
104

bacake vatre za vrijeme igre u kolskom dvoritu, jo uvijek su bili

tamo dok je Misija obilazila to mjesto.110
Srbi su, tvrdi Misija Vijea sigurnosti UN-a, drali koncentracioni
logor pod kontrolom UNPROFOR-a, dok se oni ponaaju kao uvari
tog otvorenog zatvora.111
Srebrenica je krajem aprila 1993. bila prenatrpana prisilno protjeranim Bonjacima iz drugih sela, rtvama srpskog genocida. Ljudi
ive u ruevinama bombardovanog grada razorenih kua. Ljudi
kuhaju na ulici.112 U Srebrenici je nasumina destrukcija, terorizirani ljudi, ene i djeca koji ive u neljudskim uslovima.113 Oito je
rije o koncentracionom logoru, koncentracionom logoru Ujedinjenih
nacija, u kome je genocid vren u kontinuitetu, pred oima cjelokupne
meunarodne zajednice, odnosno, kako to tvrdi Michael A. Sells, pred
irom otvorenim oima cijelog svijeta.114
Srebrenica je, po ocjeni Pierra Salignona, direktora Mdecins Sans
Frontires, progresivno postala jedan geto ... Ljudi su se nali taocima,
u jednom getu. Nisam doivio Drugi svjetski rat, ali kada sam prvi put
uao u Srebrenicu ponovo sam vidio slike Varavskog geta (...) Vidio
sam jednu situaciju u kojoj su ljudi zatvoreni u ogradi i imao sam
utisak da su van nje bile srpske milicije koje su se ponaale boemski
i uivale i uvari bosanskog stanovnitva koji su bili plavi ljemovi.115
110 Isto, paragraf 346. Vjerovatno je rije o srpskom masakru nad civilima od 12.
aprila 1993.
111 Isto, paragraf 344. Nakon to je proglaena sigurnom zonom Ujedinjenih nacija,
Srebrenica je i po ocjeni A. V. (1969), jedne od svjedoka i rtava genocida u Srebrenici
i Podrinju, postala pravi logor, jer niti smo mogli izai, niti ko mogao ui u grad.
Konvoji sa hranom i lijekovima bi stizali u Srebrenicu samo kada bi ih Srbi propustili
u Bratuncu, uzimajui za sebe sve to je vrijedno ( SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 302).
112 Isto.
113 Isto, paragraf 325; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 287.
114 M. A. Sells, nav. dj., str. 44.
115 EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995), 11. decembar 2001, RAPPORT
D INFORMATION de MM. Ren Andr et Franois Lamy, n0 3413, Dpos le 22.
novembre 2001, En application de l article 145 du rglement, Documents d Information

105

Agresorske snage su od potpisivanja Sporazuma o demilitarizaciji

Srebrenice svakodnevno u kontinuitetu krile taj sporazum, dejstvujui
po gradu i njegovoj okolini (po civilima i civilnim objektima) pjeadijskim
orujem, PAT-ovima, PAM-ovima i minobacakim granatama, od ega
su brojni civili ubijeni i ranjeni i srueni i uniteni mnogi civilni objekti.116
U tim zloinima su, pored ostalih jedinica, uestvovale i Specijalna

de l Assemble Nationale (D.I.A.N. n0 62/2001) u daljem tekstu: EVENEMENTS

DE SREBRENICA (1995) ... - Paris, 2001; http://www.assemblee-nationale.fr/11/rapinfo/ i 3413-01.asp.
116 V. abi, nav. dj., str. 81; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 81. Tako je, primjera radi,
prvog mjeseca demilitarizacije agresor ispoljio sljedea dejstva iz naoruanja:
- 10. 05.1993. snajperista ranjava jedno lice u gradu;
- 11. 05. snajperista ranjava jednog pripadnika UNPROFOR-a u podruju
Zelenog Jadra;
- 12. 05. snajperista u gradu ranjava petogodinju djevojicu;
- 14. 05. povrijeeno je jedno lice od dejstava PAM-a u ulici Crni Guber;
- 16. 05. snajperista ranjava jedno lice u centru grada;
- 19. 05. automatskim orujem u Dugom polju ranjeno je jedno lice na njivi;
- 23. 05. u selu Sueskoj od gelera MB granata ranjena su dva lica;
- 27. 05. PAM-om je pogoeno jedno lice u centru grada Ul. Crni Guber,
a pjeadijskim orujem ubijena tri lica u selu Sueskoj;
- 29. 05. snajperista ubio 20-godinjaka u centru grada;
- 02. 06. od MB granate jedno lice je ranjeno na prostoru Starog Grada;
- 07. 06. od MB granata ranjena tri lica u selu Pusmuliima. Istog dana jedna
grupa etnika iz pravca Bratunca ulazi u demilitariziranu zonu rejon sela ogazi
otvara vatru iz pjeadijskog naoruanja po ljudima koji su bili na njivama. Ranjena
je jedna djevojica. Ovakvih upada etnikih grupa bilo je i na drugim mjestima
vie puta;
- 08. 06. od haubikih granata u selu Kutliima, neposredno pored Srebrenice,
ubijena je jedna petogodinja djevojica, a dvije tee ranjene;
- 09. 06. MB granatama povrijeena su tri lica u selu Ljeskovik (AIIZ, inv.
br. 2-3445, Ratno predsjednitvo optine Srebrenica, broj: 323/93, 10. 06. 1993; AIIZ,
inv. br. 2-3454, Ratno predsjednitvo optine Srebrenica, Informativna sluba, broj:
322/93, 09. 06. 1993; V. abi, nav. dj., str. 81-82).
Osmog juna 1993. ubijena je (haubikim granatama) petogodinja djevojica Jasminka
Muji, koja je u januaru sa roditeljima protjerana iz Cerske (Isto).
106

jedinica za posebne namjene Ministarstva unutranjih poslova Srbije,

kao i Crvene beretke (MUP-a Srbije).117
Stanje u Srebrenici je iz dana u dan drastino pogoravano, ime je
stanovnitvo ponovo gladovalo.118 UNHCR je veoma rijetko i u malim
koliinama dovozio hranu (glavni logistiki centar UNHCR-a bio je u
Beogradu, a kontrolu prolaza i davanja odobrenja za kretanje vrila je
Vojska Republike Srpske). Dopremanje hrane zavisilo je od dobre volje
Vojske Republike Srpske, koja je sve inila da se izgladnjivanje stanovnitva provodi to je mogue due.119
Tokom 1994. srpske snage su kontinuirano provocirale i dejstvovale
iz pjeadijskog naoruanja i minobacaa, upadale u Srebrenicu, sigurnu
zonu Ujedinjenih nacija, hapsile, odvodile i ubijale Bonjake. U februaru
1994, u toku smjene izmeu Kanadskog bataljona UNPROFOR-a i
Holandskog bataljona (Holbata 1), srpske snage su iz zasjede pobile vie
desetina civila, meu kojima je bilo ena i djece, koji su se u potrazi za
hranom (branom i drugim namirnicama) vraali iz epe prema Srebrenici.120 Na podruju Srebrenice do 20. septembra 1994. spaljeno je
117 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-39, 13. maj 1993
- Komandi Drinskog korpusa i Komandi 1. lpbr Bratunac; Isto, Komanda 1. lpbr. Bratunac,
str. pov. br. 01-885-537/93, 10. juni 1993 - Glavnom tabu RS i Komandi Drinskog korpusa,
Problemi koji optereuju dnevno rukovoenje i komandovanje; Isto, Specijalna jedinica
za posebne namjene MUP-a Srbije, broj: 125-2/93, 18. juni 1993 - Spisak vojnika,
pripadnika Jedinice za posebne namjene u Bratuncu; Isto, Komanda Br. lpbr, pov. br.
01-1079-1/93, 4. septembra 1993 - SO Bratunac, Djelovanje jedinice za specijalnu
namjenu; Isto, Komanda Drinskog korpusa, pov. br. 01/5-629, 27. novembar 1993 Skuptini optine Bratunac, Stav o postojanju i statusu naoruanih sastava na podruju
optine Bratunac.
118 V. abi, nav. dj., str. 83.
119 Isto, str. 83-85; M. A. Sells, nav. dj., str. 44; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 381-382
i 408-411. U Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, Bonjaci su, izriito tvrdi
Michael A. Sells, ivjeli u gladi i strahu, dok je srpska vojska spreavala veinu UN
konvoja da uu u opkoljenu enklavu, a vojni zapovjednici UNPROFOR-a odbijali
da iskoriste ovlatenja i upotrijebe nuna sredstva kako bi razbili blokadu (M.
A. Sells, nav. dj., str. 44).
120 REPORT based on the DEBRIEFING ON SREBRENICA, Rapporteur:
O. van der Wind, brigadni general (u daljem tekstu: REPORT ON SREBRENICA ...),
Assen, 4. oktobar 1995, paragraf 2.38; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 78. Tako su srpske snage
107

81 selo, porueno i spaljeno 27 damija i drugih vjerskih objekata,

raseljeno oko 22.000 ljudi, ubijeno i nestalo preko 3.000 ljudi, ranjeno
1.820 ljudi, djece bez jednog ili oba roditelja je 912.121

3. Okupacija Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija

I pored toga to je Srebrenica proglaena sigurnom zonom Ujedinjenih nacija (UN safe area), sve vrijeme do zauzimanja tog kraja u julu
1995, protiv tamonjeg, potpuno izolovanog bonjakog stanovnitva,
voeni su specijalni oblici rata i genocidnog unitenja, kao to su: uskraivanje vode, struje, ometanje i zabrana doturanja humanitarne pomoi, lijekova, energenata i svega onoga to je, u bioloko-egzistencijalnom smislu,
neophodno za preivljavanje. Takva situacija je, po Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, jedan od akata genocida (namjerno
nametanje grupi tekih ivotnih uvjeta sraunatih na to da dovedu
do njenog potpunog ili djeliminog fizikog unitenja). Velikosrpski
agresor je Bonjacima u kontinuitetu zagoravao ivot i stalno brutalno
krio status sigurne zone Ujedinjenih nacija, ispaljujui granate na Srebrenicu, pri emu su mnogi civili ubijeni i ranjeni.122

na samom poetku rasporeivanja Holbata 1 iskoristile situaciju da poubijaju

ljude koji su komunicirali izmeu dvije enklave (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 80).
To je, po ocjeni Hasana Nuhanovia, morao biti jedan od alarmantnih znakova na
koji su UNPROFOR i druge meunarodne organizacije morale blagovremeno
reagovati (Isto). Meutim, umjesto toga, nije bilo nikakve reakcije.
121 V. abi, nav. dj., str. 83-85.
122 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 123-125; ICTY, IZJAVA
SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 74, 344-346, 357, 360, 370
i 448; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 25; V. abi, nav. dj., str. 81-83.
O stanju u Srebrenici, tom koncentracionom logoru, potresno svjedoenje prua
Jos Mara Mendiluce: Ima nekoliko sedmica kako su Srbi, aprila 1993. pie J. M.
Mendiluce, predvoeni generalom Mladiem, pokrenuli divljaku ofanzivu na srebreniku Enklavu. Na hiljadu osoba bjealo je iz svojih sela i domainstava, progonjene
topnikom paljbom i mecima. Malo po malo suavao se obru oko grada. Srebrenica,
108

Srebrenica je bila daleko od toga da postane sigurna zona, kako

je to Vijee sigurnosti zahtijevalo. Ona je bila otvoreni zatvor u kome
su srpske snage planirale poligon smrti, odnosno koncentracioni
logor Ujedinjenih nacija. Grad je bio pretrpan izbjeglicama iz drugih sela,
rtvama mrske srpske politike etnikog ienja. Ljudi su ivjeli
u ruevinama granatiranog grada i razorenih kua. Ljudi su preivljavali
i kuhali na ulici, a Srbi zapravo vode koncentracioni logor pod kontrolom UNPROPFOR-a, dok se oni ponaaju kao uvari tog otvorenog
zatvora. U tom otvorenom zatvoru ljudi etaju okolo, ali ih kontroliu
i teroriu sve prisutniji srpski tenkovi i drugo teko naoruanje u
njegovoj neposrednoj okolini. Srebrenica, kao i ostale sigurne zone
Ujedinjenih nacija bili su etniki rezervati pod okriljem Ujedinjenih
nacija.123
grad od nekih est hiljada stanovnika prije rata /grad Srebrenica je, po popisu stanovnitva od 31. marta 1991, brojao 5.746 stanovnika: 3.673 Muslimana, 1.632 Srbina, 34
Hrvata, 328 Jugoslavena i 79 ostalih - prim. S. ./, bila je opkoljena ve godinu i po dana.
Ova srpska ofanziva poveala je broj njenih stanovnika za vie od deset hiljada
izbjeglica. Predvodnica srpskih snaga imala ih je ve na nianu. I pucali su. Sa temperaturama ispod nule, bez kaputa i hrane, gomilale su se po ulicama, pod bombama,
hiljade i hiljade ena i djece. I nastavili su da pristiu. Ranjenici su se brojali na hiljade.
Mrtvi na stotine. Nije bilo ni vode za pie i oekivali smo humanitarnu katastrofu
(J. M. Mendiluce, nav. dj., str. 191).
Srebrenica je tada, po ocjeni neposrednog svjedoka te grke tragedije - J. Maria
Mendilucea, bila logor za istrebljenje. Tako je i bilo. Zato to su zlokobni pregovori
o primjeni koncepta sigurne zone ukljuivali i razoruavanje ono malo branitelja
Enklave, dok su Srbi ostali naoruani. Prije je to bio in predaje Ujedinjenim
nacijama. Neutralnost obavezuje. I tako se Srebrenica pretvorila u jedan bijedni
koncentracioni logor pod upravom UN, do dana kada su je oni koji su sklopili ugovor
odluili izbrisati sa karte. To su i uinili, u saradnji sa administracijom ... u ljeto
1995. (Isto, str. 194).
Mendiluce je, navodi Diego Enrique Arria (ambasador Ujedinjenih nacija), opisao
grad kao lo izbjegliki kamp. Prevladavali su nehumani uslovi sa moguim
katastrofalnim posljedicama (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, 11.
i 14. april 2003. i 22-25. septembar 2003, paragraf 67; GENOCID U KONTINUITETU:
Svjedoenje ambasadora Arrie, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 67).
123 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 04-1738-1/94, 4. juli 1994 -3.
PB i drugim jedinicama, Informacija za pripadnike brigade; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique Arria, Haag, 2003, paragrafi 344-346, 357, 360, 370, 419, 422,
109

Zauzimanje Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, i posebno

protjerivanje Muslimana s tog podruja, bio je strateki cilj velikosrpskog agresora i njegovih petokolonaa i kolaboracionista. U skladu s
tim i nareenjem generala Mladia od 19. novembra 1992, te osvajakim
dejstvima Vojske Jugoslavije i snaga paradravne tvorevine Republike
Srpske, komandant Bratunake brigade potpukovnik Slavko Ognjenovi
4. jula 1994. svim pripadnicima te jedinice izdao je Informaciju za pripadnike brigade, u kojoj je, izmeu ostalog, polazei od ocjene kako su
Srbi u Podrinju dobili rat (U Podrinju smo rat dobili), ali muslimane nismo dotukli, naglasio da to moramo uraditi u narednom
periodu. S tim u vezi, on je ukazao na neophodnost realizacije jednog od
stratekih ciljeva srpskog naroda u Bosni i Hercegovini: moramo
ostvariti konani cilj - da Podrinje bude u cijelosti srpsko. Enklave:
Srebrenica, epa i Gorade moraju biti vojniki poraene. U realizaciji tog genocidnog projekta, potpukovnik Ognjenovi ukazao je i na
ulogu i znaaj Vojske Republike Srpske: Vojsku RS moramo neprekidno opremati, obuavati, disciplinovati i pripremati za vrenje tog
odluujueg zadatka - protjerivanje Muslimana iz enklave Srebrenica.
Oko enklave Srebrenica nema povlaenja, ve se mora ii naprijed.
Neprijatelju treba zagoravati ivot i initi nemoguim opstanak u
enklavi, da bi to prije organizovano, masovno napustio enklavu,
shvatajui da mu u njoj nema opstanka.124

432 i 448. Komunikacija sa svijetom van Enklave odvijala se preko radioamatera

i poruka Crvenog kria, koje su putovale i po nekoliko mjeseci, a neke nisu nikada
dole do cilja. Zbog nedostatka struje stanovnici su ivjeli u mraku, a za osvjetljenje
su mogli jedino koristiti natopljene krpe, trafo ili jestivim uljem do kojih se takoe
teko dolazilo. Nedostatak obue i odjee bio je konstantan. I one male koliine
odjee i obue koje su stizale u enklavu bile su veoma nekvalitetne i neprilagoene
prostoru gdje padaju kie i snjegovi, tako da su se veoma brzo raspadale (V. abi,
nav. dj., str. 86).
124 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 04-1738-1/94, 4. juli 1994 Jedinici 3. PB, Informacija za pripadnike brigade; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
PRED PRETRESNIM VIJEEM I, TUILAC protiv VIDOJA BLAGOJEVIA, DRAGANA OBRENOVIA, DRAGANA JOKIA i MOMIRA NIKOLIA, IZMIJENJENA
SPOJENA OPTUNICA, Haag, 27. maj 2002, paragraf 22; Meunarodni sud pravde,
PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA , paragraf 279.
110

Oigledno je pukovnik Ognjenovi izdiktirao naredbu za izvrenje

genocida nad Bonjacima, na osnovu koje se pouzdano moe utvrditi
subjektivni (ili mentalni) - mens rea - element zloina genocida.
Poetkom 1995. politiko i vojno rukovodstvo Republike Srpske
donijelo je odluku da izvri pritisak na sigurne zone Ujedinjenih nacija
u istonoj Bosni, ukljuujui i Srebrenicu, kako bi ih uinilo neodrivim, ime bi bio ostvaren konani cilj - da Podrinje bude u cijelosti
srpsko. U tom je cilju bilo ograniavanje koliine goriva i namirnica
potrebnih za snabdijevanje lokalnog stanovnitva i snaga Ujedinjenih
nacija u sigurnim zonama, ukljuujui i ograniavanje kretanja snaga
Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni, posebno konvoja za opskrbljavanje
sigurnih zona Ujedinjenih nacija Srebrenice, epe i Gorada,125 i smanjivanje veliine sigurnih zona.126
Rukovodstvo Republike Srpske je, u skladu s navedenom odlukom, otpoelo s aktivnostima na njenoj realizaciji, a posebno na smanjivanju teritorije navedenih sigurnih zona Ujedinjenih nacija. Prve aktivnosti
preduzete su na prijemu organizovanom povodom proslave pravoslavne
Nove godine u Bratuncu 14. januara 1995. Na tom sastanku, pored ostalih,
125 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 04-1738-1/94, 4. juli 1994 Jedinici 3. PB, Informacija za pripadnike brigade; ICTY, Richard J. Butler, ISKAZ O
VOJNIM DOGAAJIMA U SREBRENICI (revizija), OPERACIJA KRIVAJA
95, paragrafi 4 i 1.34; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI,
2. decembar 2003, paragraf 106; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 260; IZVJETAJ
O SREBRENICI, IZVJETAJ GENERALNOG SEKRETARA PREMA Rezoluciji GENERALNE SKUPTINE 53/35 (1998), 15. novembar (u daljem tekstu: IZVJETAJ O
SREBRENICI ...), objavljen u: S. eki-M. Kreso-B. Maci, GENOCID U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA 1995, Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2000, str. 15-274, paragraf 235; Mdecins Sans Frontires, 1995: SREBRENICA, L ABANDON, http://www.msf.fr/histoire-sommaire/1995-Srebrenica-abandon;
Ograniavanje goriva, municije i namirnica snagama Ujedinjenih nacija ozbiljno su naruile
njihovu sposobnost da uspjeno nadgledaju odvijanje procesa aktivnosti u sigurnoj zoni
Ujedinjenih nacija (R. Butler, nav. dj., paragraf 1.34).
126 Isto. Pogoranje humanitarne situacije u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih
nacija, bilo je najizraenije u proljee 1995, kada je u toku nekoliko mjeseci u Srebrenicu
stiglo samo nekoliko konvoja hrane (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 131;
Mdecins Sans Frontires, 1995: SREBRENICA, L ABANDON, http://www.msf.fr/
histoire-sommaire/1995-Srebrenica-abandon; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 80).
111

prisustvovali su vojni posmatrai Ujedinjenih nacija iz Srebrenice, novi

komandant Holandskog bataljona Ujedinjenih nacija potpukovnik Karremans i komandant Drinskog korpusa generalmajor Milenko ivanovi.
Tom je prilikom general ivanovi vojnim posmatraima Ujedinjenih
nacija ponudio mogunost da, u saradnji s njegovim saradnicima, definiu granicu sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. S tim u vezi,
on je pripisao sebi u zaslugu to to je UNPROFOR-u predata teritorija
na podruju Jadra (Zeleni Jadar).127
U januaru 1995, prilikom primopredaje dunosti izmeu snaga
Ujedinjenih nacija (Holandskog bataljona 2 i Holandskog bataljona 3),
srpske snage sa zapadnog dijela upale su u sigurnu zonu i zauzele kotu
Bandijera,128 najvaniji objekat (s vojno-taktikog stanovita) na sjevero127 Isto, paragraf 1.36. General ivanovi je, prema holandskom oficiru za vezu,
koji je bio prisutan na tom sastanku, tada konstatovao da e u sluaju izbijanja neprijateljstava oko enklave, ovo biti jedan od prvih (srpskih ciljeva) - Isto.
128 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.40; S. eki - M. Kreso - B. Maci,
nav. dj., str. 106, 123 i 127-128; M. J. Faber, nav. dj., str. 41 i 112; H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 81. Kota Bandijer se nalazila unutar sigurne zone ispred Posmatrake take B
u rastojanju od 500 do 1.000 metara, koja (Posmatraka taka B) je ranije bila potpuno
naputena - nisu je zaposjedale snage UNPROFOR-a (Isto).
Holandski bataljon (Dutchbat) bio je razmjeten u Srebrenici, sigurnoj zoni UN-a.
Januara 1995. brojao je oko 600 ljudi. Od februara i u proljee srpski agresor nije
dozvoljavao povratak holandskim vojnicima koji su otili na dopust, to je rezultiralo da
je njihov broj pao za najmanje 150 ljudi, i ograniavao je u Srebrenici i drugim sigurnim
zonama UN-a kretanje meunarodnim konvojima za dostavljanje pomoi i snabdijevanje
(REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.52; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav.
dj., str. 127; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA ,
paragraf 282; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 160).
Trei holandski bataljon sastojao se od Komande bataljona, dvije pjeadijske ete
(B i C ete), Izviakog voda (sa komandosima), dva voda za obezbjeenje, voda ininjerije,
odjeljenje iz komande za uklanjanje eksplozivnih sredstava i dva tima za markiranje ciljeva
(vazduhoplovni oficiri za navoenje aviona na ciljeve na zemlji - Forward Air Controller FAC). Oko 300 pripadnika inila je pjeadija, a ostali dio je sluio u svojstvu razne podrke
(S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str 127).
Sjedite Komande bataljona bilo je u Potoarima, naselju smjetenom 6 kilometara
sjeverno od Srebrenice, a manje od 2 kilometra juno od Morillon linije (granica sigurne
zone uspostavljena pregovorima u aprilu - maju 1993). eta C bila je smjetena pri Komandi
bataljona u Potoarima i odravala je pet osmatranica: Novembar, Papa, Kvibek,
Romio i Alfa (November, Papa, Quebec, Romeo i Alpha) u sjevernom dijelu sigurne
zone Ujedinjenih nacija. eta B bila je smjetena u gradu Srebrenici i drala je tri
112

zapadnom podruju Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija. Time

je civilno stanovnitvo Sueske bilo prestraeno.129 Zauzimanjem kote
Bandijera, agresor je kompletnu jedinicu s oklopnim sredstvima i artiljerijom rasporedio na poloaj s kojeg je cijelo podruje Sueske bilo ugroeno. Organi vlasti i civilno stanovnitvo Sueske traili su od Holandskog
bataljona da odmah reagira i prisili srpske snage da se povuku s te kote.
Meutim, UNPROFOR nije preduzimao nikakve aktivnosti.130
osmatranice: arli, Eho i Fokstrot (Charlie, Echo, Foxtrot) u junom dijelu sigurne
zone Ujedinjenih nacija. Osmatranice su predstavljale take za osmatranje upada u sigurnu
zonu Ujedinjenih nacija i iz nje na liniji razgranienja priblino dugoj 50 kilometara.
Potpuno prikrivanje linije razgranienja sigurne zone nije bilo mogue, djelimino zbog
nedostatka ljudstva. Na nekoliko mjesta postojali su znaajni neosmatrani prostori, posebno
du zapadne granice (Isto).
Na svakoj osmatranici nalazilo se oko 7 vojnika, uglavnom opremljenih sa transporterom na kome se nalazio teki mitraljez kalibra 12,7 mm. Pored toga, za osmatranice
je bilo tipino da imaju jedan trononi lanser raketa sa optikim voenjem (Ground Tripod
Launcher-TOW), postavljen na vrhu osmatranice, nekoliko lakih raketnih lansera AT-4,
zajedno sa linim naoruanjem i automatskim orujem koje je svaki vojnik nosio. Osmatranice su bile obojene u bijelo i nosile su jasno istaknute zastave Ujedinjenih nacija.
Osmatrai su bili non-stop prisutni, a osmatranice su sluile kao take odakle su izvoene
redovne patrole (Isto, str. 127-128; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.53;
H. Nuhanovi, nav. dj., str. 79-80).
Srpski agresor od poetka 1995, pored zabrane ulaska ili odlaska pripadnika Holandskog bataljona u i iz sigurne zone Ujedinjenih nacija, nije dozvoljavao da konvoji
za snabdijevanje Holandskog bataljona uu u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija. Posljedni
konvoj je doao 28. februara 1995. Od tada Holandski bataljon nije dobio ni gorivo, ni
municiju, ni rezervne dijelove i tehniku opremu, nita osim malog konvoja sa hranom
krajem maja 1995. Od tada nikakva svjea hrana, mlijeni proizvodi, tjestenina ili meso
nisu uneseni u Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija. Holandski bataljon je bio
prisiljen da pozajmljuje gorivo od UNHCR-a, a patroliranje vozilima zamijenio je patroliranjem pjeke. Lokalne vlasti Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, na zahtjev
Holandskog bataljona, a uz saglasnost UNHCR-a, pozajmile su mu oko 50.000 litara
goriva (REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 2.42, 2.51 i 2.52; S. eki - M. Kreso
- B. Maci, nav. dj., str. 131; M. Kreso, nav. dj., str. 134; H. Nuhanovi nav. dj., str. 137).
129 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 81. Srpske snage su podruje Sueske do dolaska
UNPROFOR-a (18. aprila 1993) svakodnevno granatirale, pri emu se broj eksplozija
kretao i do nekoliko stotina, pa ponekad i do nekoliko hiljada u toku jednog dana
(Isto, str. 81-82). Od tada su vrena povremena granatiranja i napadi, ime se ivot, onoliko
koliko je bilo mogue u ratnim uslovima, normalizirao (Isto, str. 82).
130 Isto, str. 82.
113

U februaru 1995. situacija u Srebrenici je, uprkos sporazumu o

(etveromjesenoj) obustavi vatre i neprijateljstava (od 23. i 31. decembra
1994),131 poela da se rapidno pogorava, pri emu su stizali i drugi
zloslutni znaci od strane Vojske Republike Srpske.132 Od sredine
februara 1995. srpske snage su nastavile sa stezanjem obrua oko
sigurne zone, progresivno smanjujui ve ogranieni protok humanitarne pomoi u Enklavu i sputavala sadraje logistike podrke
Holandskom bataljonu.133
Poetkom marta 1995 (4. i 5. marta) na Jahorini (u blizini Pala), u
skladu sa srpskom nacionalistikom ideologijom, politikom i praksom
osvajakog i genocidnog karaktera, te stratekim ciljevima srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini, odran je sastanak (najvieg) politikog
i vojnog rukovodstva Savezne republike Jugoslavije i njihovih kolaboracionista i petokolonaa - Republike Srpske. Nakon temeljite i opirne
rasprave i konzumiranja obilnih koliina alkohola, a polazei od injenica
da 1. maja istie sporazum o prekidu vatre i neprijateljstava, koji je, uz
posredovanje Jimmyja Cartera (bivi predsjednik Sjedinjenih Amerikih
Drava) i Yasushija Akashija, 1. januara 1995. stupio na snagu, te da
Bosanci i Hrvati sporazum vide kao korisnu pauzu da se pripreme za
sljedeu rundu borbi, donesena je odluka o nastavku ofanzivnih borbenih dejstava. S tim u vezi, posebna panja posveena je ofanzivnim

131 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 105-108.

132 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 26-27. Ve siromani izvori opskrbe za civilno
stanovnitvo jo vie su se smanjivali, pa su ak i rezerve snaga UN-a u hrani,
lijekovima, gorivu i municiji postale opasno male. Na kraju su mirovne snage imale
tako malo goriva da su bile prisiljene Enklavom patrolirati pjeice. Vojnicima Dutchbata, koji su radi dopusta napustili to podruje, nije bilo doputeno da se vrate i
njihov broj je sa 600 spao na 400 ljudi (Presuda Krsti, paragraf 26).
133 SREBRENICA 1995, knjiga 3, str. 130; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert
Smith, br. 00848873, paragrafi 26 i 31-32, 14. august 1996. U Srebrenici je poetkom
marta 1995, po ocjeni generala Ruperta Smitha, vladala opta atmosfera depresije
u Enklavi, grad je bio pretrpan izbjeglicama, nije bilo struje ni komunalija u Enklavi
i veina stabala na uzvisinama bila je posjeena za ogrjev (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848875, paragraf 31, 14. august 1996).
114

dejstvima u Podrinju - dokrajivanje istonobosanskih enklava,

a posebno Srebrenice.134
General Mladi je 7. marta 1995, u razgovoru s komandantom UNPROFOR-a generalom Rupertom Smithom, pokazao da je nezadovoljan reimom sigurnih zona i da e moda preduzeti vojne akcije na
istone enklave,135 ime je najavio osvajaku ofanzivu i zloin genocida.
Predsjednik Republike Srpske, Radovan Karadi, 8. marta 1995.
vrlo hitno izdao je DIREKTIVU ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7 /velika
slova u originalu - prim. S. ./ Vojsci Republike Srpske u vezi s njenom
dugoronom strategijom prema Srebrenici i epi, sigurnim zonama
Ujedinjenih nacija, a u cilju definitivnog oslobaanja Podrinja, odnosno zauzimanja Podrinja, po kojoj je, izmeu ostalog, trebalo svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima stvoriti
uslove totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljeg
opstanka i ivota mjetana u Srebrenici i epi. Tom naredbom je,
pored ostalog, osmiljena i jo jednom potvrena konkretna, specifina
namjera (dolus specialis) za istrebljenje Bonjaka, odnosno - posebna
namjera za zloin genocida. U toj strategiji konkretno se navodi da Vojska
Republike Srpske treba to pre izvriti potpuno fiziko odvajanje
Srebrenice od epe, ime e spreiti i pojedinano komuniciranje
izmeu ovih enklava. U sluaju odlaska snaga UNPROFOR-a iz epe
134 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 165-166; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA:
Rupert Smith, br. 00848874, paragraf 28, 14. august 1996. Taj sastanak spominje i general
Rupert Smith, komandant UNPROFOR-a. S tim u vezi, on navodi da je general Mladi
uestvovao na veoma vanom sastanku 4. i 5. marta, na kojem su, izmeu ostalih,
uestvovali Karadi, Krajinik i Koljevi. Kada sam ja stigao /tj. general Smith, na
Jahorinu-Pale, 5. marta 1995. prim. S. ./, primijeeno je nekoliko automobila marke
Mercedes sa beogradskom registracijom, ukljuujui i jedan u kojem je bio funkcioner koji je identifikovan kao gospodin Budimir Kouti. Na Jahorini je, takoer,
bila i visoka delegacija ruskog parlamenta (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert
Smith, br. 00848874, paragraf 28, 14. august 1996).
135 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848875, paragrafi 32-35;
IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 180. General Smith je upozorio Mladia da
ne napada enklave, istiui da e takva akcija skoro sigurno dovesti do meunarodne
vojne intervencije protiv Srba. Meutim, general Mladi to nije uvaio (IZVJETAJ
O SREBRENICI ..., paragraf 180).
115

i Srebrenice, Komanda Drinskog korpusa e isplanirati operaciju pod

nazivom Jadar, sa zadatkom razbijanja i unitenja muslimanskih
snaga u ovim enklavama i definitivnog oslobaanja Podrinja.136
U cilju obezbjeenja borbenih dejstava, posebna je panja usmjerena na moralno-psiholoko obezbeenje, pri emu je sastavni dio tog
zloinakog plana bila i blokada konvoja pomoi. U vezi s tim, Radovan
Karadi je naredio preko nadlenih dravnih i vojnih organa, zaduenih za rad sa UNHCR-om i humanitarnim organizacijama, planskim
i nenametljivim retroaktivnim odobravanjem zahteva, smanjiti i
ograniiti logistiku podrku snaga UNPROFOR-a u enklavama
i dotur materijalnih sredstava muslimanskom ivlju, i uiniti ih ovisnim od nae dobre volje, a istovremeno izbei osudu meunarodne
zajednice i svetskog javnog mnenja.137
136 AIIZ, Vrhovna komanda OS Republike Srpske, Dt. br. 2/2-11, (NARODNA
ODBRANA, DRAVNA TAJNA, VRLO HITNO), 8. marta 1995 - Komandama
korpusa, Vazduhoplovstvu i protivvazdunoj odbrani i Centru vojnih kola VRS, DIREKTIVA ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7; R. Butler, nav. dj., paragraf 1.37; ICTY, Presuda
Krsti, paragraf 28. General Rupert Smith je prvi dio Direktive o planskim i osmiljenim
borbenim aktivnostima protumaio tako da su u njoj data uputstva da se ljudima
u tim enklavama ne da disati, da se izloe pritisku, kako u fizikom smislu, tako i u
smislu naina ivota, egzistiranja (ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC
PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. JUNI 2004, paragraf 204). Drugi dio Direktive
(U sluaju odlaska snaga UNPROFOR-a ) general Smith je protumaio da e
Srebrenica i epa biti izbrisane ako se UN povue (Isto). Ujedinjene nacije se nisu
povukle, ve je, naalost, u njihovom prisustvu i uz njihovu raznovrsnu pomo izvren
zloin genocida nad Bonjacima.
Navedenom direktivom predvieno je , do polovine marta 1995. godine, u dogovoru sa Komandom HK /Hercegovakog korpusa - prim. S. ./ i SRK /Sarajevskoromanijskog korpusa - prim. S. ./, isplanirati operaciju Zvijezda - 95, sa zadatkom
oslobaanja /odnosno zauzimanja - prim. S. ./ srpskih prostora u enklavi Gorade
i svoenje enklave na veliinu zatiene zone od 3 km od centra grada, kao i definitivnog vojnikog poraza muslimanskih OS i otklanjanja bilo kakve mogunosti za
spajanje sa snagama na Igmanu i Bjelanici (AIIZ, Vrhovna komanda OS Republike
Srpske, Dr. br. 2/2-11, NARODNA ODBRANA, DRAVNA TAJNA, VRLO
HITNO, 8. mart 1995 - Komandama korpusa, Vazduhoplovstvu i protivvazdunoj
odbrani i Centru vojnih kola VRS, DIREKTIVA ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7).
137 AIIZ, Vrhovna komanda OS Republike Srpske, Dt. br. 2/2-11, 8. marta 1995
- Komandi 1. i 2. KK i drugima.
116

Radovan Karadi je 4. augusta 1995. na srpskoj televiziji (SRNA)

javno priznao da je odobrio genocid u Srebenici: Mi smo eljeli i stvorili
smo od Mladia legendu, jer mi znamo da na narod eli legende,
meutim propustili smo da malo iznesemo i uspjehe pojedinih komandanata korpusa. Recimo sada Krsti, koji je preda mnom isplanirao
i ja sam mu odobrio taj zadatak za Srebrenicu, koji je izvrsno uradio.
Naravno, pomae Glavni tab i Mladi, svi drugi, ali treba znati da
je taj Krsti veliki vojskovoa.138 To priznanje Karadi je ponovio i
na sjednici paradravne Skuptine Republike Srpske, 15. i 16. februara
1995, pri emu je posebno naglasio da se ne kaje za to: Ja sam kao
vrhovni komandant stao iza plana za epu i Srebrenicu, za Srebrenicu uglavnom. epa se podrazumijevala. Gospodo, mi bismo izgubili
rat da postoji epa sa 90.000 naoruanih Muslimana, izgubili bismo
rat. Lino sam nadgledao plan bez znanja G (Glavnog taba) ne ni
krijui, nego sluajno nailazei na generala Krstia i savjetovao mu
da pravo ide u grad i da proglasi pad Srebrenice, a poslije emo se
juriti sa Turcima po umama. Odobrio sam i blii zadatak i radikalni
zadatak i ne kajem se za to.139
138 ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME
AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU 1991.-1995, Zbornik
radova sa meunarodnog naunog skupa, odranog u Sarajevu, 12. jula 1997, knjiga 1
(u daljem tekstu: SREBRENICA 1995, knjiga 1), Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998, str. 431.
Radovan Karadi je u martu 1995, prema Drugoj izmijenjenoj optunici ICTY-a
(protiv Radovana Karadia), od 18. februara 2009, i Treoj izmijenjenoj optunici, od
19. oktobra 2009, u dogovoru s drugima proveo u djelo i/ili koristio druge da
provedu u djelo plan zauzimanja srebrenike enklave i prisilnog premjetanja i/ili
deportacije stanovnika, bosanskih Muslimana, iz Srebrenice ( OPTUNICE
PROTIV RADOVANA KARADIA I RATKA MLADIA, priredili Sabina SubaiGalijatovi i Enis Omerovi - u daljem tekstu: OPTUNICE , - Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo,
2010, str. 267).
139 E. Beirevi, nav. dj., str. 122. Naalost, niko od prisutnih poslanika - ni
Milorad Dodik, pie dr. Edina Beirevi, nije pokazao neslaganje niti reagirao na ove
Karadieve rijei, iz ega se moe zakljuiti da su lanovi tzv. Skuptine bosanskih
Srba odobravali genocidni plan i genocidnu ideju (Isto).
Zanimljivo je ukazati na injenicu da je na toj sjednici Skuptine Republike
Srpske, na kojoj je kao i uvijek, dominirala ratna i genocidna retorika, Milorad
117

Glavni tab Vojske Republike Srpske je 31. marta 1995, u skladu

s Karadievom direktivom od 8. marta, izdao DIREKTIVU ZA DALJA
DEJSTVA OP. BR. 7/1, koju je potpisao general Ratko Mladi, ... izvoenjem planiranih borbi, bojeva i operacija ... i aktivnim b/d /borbenim
dejstvima - prim. S. ./ prema ... i oko enklava Srebrenica, epa,
Gorade i bihaki dep,140 radi realizacije Direktive br. 7.
Krajem marta i poetkom aprila 1995. srpske snage su intenzivirale
artiljerijske napade na podruje Sueske, djelujui haubicama i tenkovima,
ime se nekoliko sela i zaselaka nalo na direktnom udaru tenkovske vatre.
Zbog toga je u maju 1995. nekoliko zaselaka potpuno iseljeno - stanovnitvo je napustilo svoje kue i preselilo se u bezbjednije podruje
Sueske. Kue su potpuno unitene.141 Iako je rije o otvorenom napadu
na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, UNPROFOR nije reagovao.142

Dodik, uestvujui u raspravi, pokazao nezadovoljstvo to Srbi nisu uspjeli da zauzmu

Biha (krajem 1994), ime, po njemu, njihova - srpska - naa kataklizma, poinje
sa Bihaem i to su pristali na mirovni proces i prekid vatre, konstatacijom da je
to katastrofa za RS. Navodei kako je najvea greka rata Srebrenica i epa i
neko za to treba da snosi odgovornost Ko je odgovoran za to?, Dodik otkriva
dogovor izmeu srpskog agresora i tzv. meunarodne zajednice o zauzimanju sigurnih
zona Ujedinjenih nacija i genocidu nad Bonjacima: Mi smo legalizovali pred MZ
da se mogu uzeti zatiene zone, a onda smo nakon pet dana galamili kako se ne
moe na zatienu zonu Republiku Srpsku Krajinu udariti. Izgubili smo poziciju
koju smo branili (Isto, str. 121-122).
Na osnovu navedene Dodikove izjave, dr. E. Beirevi s pravom zakljuuje kako
on nije zabrinut zbog genocida koji je poinjen nad Bonjacima, ve zbog toga to
je time oslabljena pregovaraka pozicija Srba. Dodikova retorika, takoer je genocidna, jer pokazuje razoaranost to srpska vojska nije osvojila Biha. Naime, vano
je napomenuti da se sjednica odrava u oktobru 1995. kada je optepoznato kakve
je posljedice imalo osvajanje bosanskohercegovakih gradova od srpske vojske.
Jo je znaajnije to to je Milorad Dodik ovu izjavu izrekao na sjednici na kojoj je
Karadi praktino objavio da je odobrio genocid u Srebrenici (Isto, str. 122).
140 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, DT br. 02/2-15, 31. mart 1995 Komandi: 1. KK i drugima; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 29.
141 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 84.
142 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 85. Napadi na Suesku su, pie Hasan Nuhanovi,
bili vie nego dovoljan razlog da UNPROFOR angaira zrane snage i eliminira
barem one poloaje VRS-a, tj. orua sa kojih je otvarana vatra (Isto).
118

Od kraja marta 1995. Glavni tab Vojske Republike Srpske, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo unutranjih poslova i Drinski korpus izdavali su, po naredbi Radovana Karadia, nareenja za izvrenje mobilizacije cjelokupnih ljudskih i materijalnih potencijala Republike
Srpske.143 Aktivnosti na mobilizaciji vojnih obveznika, stoke i materijalno-tehnikih sredstava pojaane su u junu,144 posebno od druge polovine
te poetkom jula 1995. Karadi je 16. juna 1995. izdao naredbu (pov.
br. 01-1118/95) o uvoenju posebnih - najviih mjera borbene gotovosti
za oruane snage, sve dravne organe i organizacije, sva preduzea
i ustanove i cjelokupno stanovnitvo.145 Glavni tab Vojske Republike
Srpske obezbijedio je, preko komandi i jedinica, te Ministarstva odbrane
i njegovih sekretarijata i odsjeka, organizovan prijem mobilizacije vojnih
obveznika, prihvat i uvoenje u jedinice, o emu postoje brojna dokumenta, posebno za period od kraja juna i poetka jula 1995.
U proljee 1995. su, uporedo s vojnim, vrene i druge pripreme za
vojnu operaciju protiv Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija. O tome
je, primjera radi, Radovan Karadi upoznao najue i povjerljive saradnike, koji su na opinskom i regionalnom nivou, preko civilnih struktura
vlasti, preduzeli niz aktivnosti.146
Raspad istonih enklava, odnosno zauzimanje sigurnih zona
Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni, Srebrenice, epe i Gorada, je, na143 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 04/111-2, 27. mart 1995 - Komandi 1. zpbr i drugima.
144 AIIZ, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet ministra,
broj: K/p-267/95, 7. juni 1995 - RJB - rukovodiocu i drugima.
145 AIIZ, Republika Srpska, Predsedniku Republike Srpske Sarajevo, pov. broj:
01-1118/95, 16. juni 1995 - Vladi Republike Srpske i drugima.
146 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 163-165.
Radovan Karadi je u maju 1995, prilikom jednog sastanka u Zvorniku, rekao Miroslavu
Deronjiu: Miroslave, u Srebrenici e se uskoro odvijati neka vojna operacija. Ne
mogu ti iznositi nikakve detalje, i molim te, nemoj o ovome nikome nita da govori,
ali preduzmi korake kad se vrati, odnosno one radnje za koje misli da su potrebne
u Bratuncu (Isto). Deronji je shvatio poruku Radovana Karadia i narednih dana
u Bratuncu, u junu, na jedan diskretan nain obavio niz nekih priprema koliko
su mogunosti optine dozvoljavale (Isto).
119

alost, dogovoren 23. maja 1995. izmeu Roberta Frasurea/odnosno

Sjedinjenih Amerikih Drava prim. S. ./, koji je bio Holbrookeova
desna ruka, i Miloevia, koji e, zadovoljan to e Republika Srpska
uskoro biti oiena od svojih enklava, pristati da potpiu mirovni
sporazum.147
Taj dogovoreni zloin izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava
i Slobodana Miloevia javno je - na sarajevskoj televiziji Hayat 19.
novembra 2005. potvrdio (lino) Richard Holbrooke: to se tie Srebrenice, nije se smjelo dopustiti da se ova velika tragedija dogodi, ali,
ona se dogodila. Rei u vam - imao sam inicijalne instrukcije (dobio
sam instrukcije) da rtvujem Srebrenicu, Gorade i epu i osjetio sam
da je to pogreno. Radujem se danu kada e Srebrenica biti u potpunosti u rukama izvornih stanovnika, Muslimana ...148
147 Sylvie Matton, LE PROCS TANT ATTENDU DE MLADIC ET DE L
OCCIDENT COMPLICE Rue 89, Paris, 27. maj 2011, http://www.rue89.com/2011/05/
27/le-proces-tant-attendu-de-ratko-mladic-et-de-loccident-complice-206221.
148 TV Hayat, 19. novembar 2005. Ova izjava moe se pogledati na: www.youtube,
pod naslovom: Richard Holbrooke admits Srebrenica genocide responsibility.
Sredinom 1995. velike zapadne demokratije, tvrdi Florence Hartmann, rtvovale
su stanovnitvo Srebrenice i epe, kao to su to uinile sa stotinama hiljada civila prije
toga, na oltar mirovnog plana koji zapadnjaki oportunizam nije znao drugaije
nametnuti, prepustivi ga svjesno njihovim krvnicima i liivi zatim preivjele
njihove zemlje i suenja koja bi ih mogla izvui iz agonije i povratilo im dostojanstvo.
To je u novembru 2005, prilikom desetogodinjice Dejtonskog sporazuma, potvrdio
lino Richard Holbrooke: Moje su glavne upute bile da rtvujem Srebrenicu, epu
i Gorade i ja sam mislio da je to greka (F. Hartmann, MIR I KAZNA, Buybook,
Sarajevo, 2007, str. 156-157 i 159).
Navodei kako je godinu dana poslije R. Holbrooke povukao svoje rijei, Florence
Hartmann pie: ali injenice ostaju: Srebrenica i mala susjedna enklava epa, takoer,
nastanjena bosanskim izbjeglicama /i ne samo prisilno protjeranim iz okupiranih
gradova ve i domicilnim stanovnitvom - prim. S. ./ iz prvih valova etnikog ienja
/odnosno genocida - prim. S. ./, pale su /tj. zauzete su - prim. S. ./ u ruke generala
Mladia u julu 1995. i date Srbima na mirovnim pregovorima u novembru 1995,
kada je stvarnost zloina bila ve dokazana i potanko prikazana, zahvaljujui prvim
istragama ICTY-a, u sasvim novoj optunici protiv Radovana Karadia i Ratka
Mladia od 14. novembra 1995. (F. Hartmann, nav. dj., str. 157; SREBRENICA
1995, knjiga 1, str. 436-470; OPTUNICE , str. 41-45).
Velike sile su, ukljuujui i Francusku, koja je, po ocjeni, Florence Hartmann, glasom
svoga predsjednika pozivala na djelovanje da bi se sprijeili pokolji, na kraju je
120

Kada ga Sylvie Matton kontaktirala e-mailom oktobra 2006. i pitala

da li je to rtvovanje podrazumijevalo samo teritorije ili narod,
Holbrooke je odgovorio: Oboje149 - teritorije i narod, odnosno osvapristala na nedjelovanje i, radi mira, prihvatila posljedice /odnosno rezultate - prim.
S. ./ genocida u Srebrenici, naalost, dopustile da im se nametnu uslovi mira i
omoguile onima koji su izrazili svoje genocidne namjere da ih ostvare i da tako
dovre provoenje svoga plana. One su u Dejtonu nagradile one koji su nekoliko
sedmica prije sustavno deportirali i ubijali muslimansko stanovnitvo te enklave
/sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenicu - prim. S. ./, dodijelivi im polja smrti,
a zatim im omoguili da ih nasele po svojoj volji, kako bi zauvijek izmijenili etniku
strukturu. Od tada oni nisu prestali umanjivati genocid, odbijajui suditi glavnim
okrivljenicima i pokuavajui sprijeiti ICTY da ukae na direktnu Miloevievu
odgovornost, te ne preduzimajui nikakvu uinkovitu mjeru da osigura povratak
izbjeglih. Dvanaest godina poslije tih dogaaja, manje od hiljadu njih uspjelo se
ponovo vratiti u Srebrenicu (F. Hartmann, nav. dj., str. 157).
149 S. Matton, nav. dj., http://www.rue89.com/2011/05/27/le-proces-tant-attendude-ratko-mladic-et-de-loccident-complice-206221.
U vrijeme dok su srpski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonai napadali
sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu, jula 1995, Richard Holbrooke tvrdi da je
satima neuspjeno pokuavao iznai nain da se zaustavi tragedija u Srebrenici i
epi. Njegovu preporuku - da se upotrijebi zrana sila protiv bosanskih Srba u
drugim dijelovima zemlje - odbacile su zapadnoevropske nacije, ije su trupe bile na
kocki, ali i Pentagon. Trinaestoga jula, kada su Srbi poeli sa sistematskim ubijanjem
Muslimana na Fudbalskom igralitu /u Bratuncu - prim. S. ./, Chirac je pozvao
predsjednika Clintona. Rekao je da se neto mora uiniti i predloio da ameriki
helikopteri prevezu u Srebrenicu francuske trupe da pomognu gradu. O ovom prijedlogu se ve razmatralo putem zvaninih francuskih kanala, ali je naiao na estoko
protivljenje, ne samo Britanaca i Pentagona, nego i same Chirakove vlade. Nije bilo
anse da bude prihvaen (Richard Holbrooke, ZAVRITI RAT, ahinpai, Sarajevo,
1998, str. 74).
U meunarodnom sistemu, pie Holbrooke, nije vie bilo energije. Gdjegod
bi se ovjek okrenuo, suoio bi se sa osjeajem smetenosti pred brutalnou bosanskih
Srba. Prva linija otpora za svaku akciju bila je holandska vlada koja je odbila dopustiti
zrane udare sve dok su svi njeni vojnici u Bosni. Kroz svaki raspoloivi kanal, u
Londonu, Parizu i tabu NATO-a, traili smo neki odgovor. Bilo je beskorisno. itavu
sedmicu pozivao sam naeg ambasadora u Holandiji Terrya Dornbusha, upuujui
ga da pritisne Holanane da dopuste zrane udare, ali uzalud. Drugi Evropljani
dostigli su svoj limit; kako su i njihovi vojnici bili u opasnosti, nisu pristajali ni na
kakvu akciju koja bi ugrozila Holanane. Srbi su ovo znali i mnotvo holandskih
vojnika drali su zarobljene u prostorima UN, u oblinjem selu Potoari, dok ne
zavre svoj prljavi posao u Srebrenici. Prema Meunarodnom komitetu crvenog krsta,
121

janje ivotnog prostora (lebensrauma) i istrebljenje Bonjaka, nacionalne,

etnike i vjerske grupe kao takve.
Sylvie Matton istie i tvrdi da joj je Carl Bildt potvrdio da je Republika Srpska pregovarana /tj. dogovorena prim. S. ./ u Beogradu
u maju 1995, na osnovu ega je zakljuila da je rije o rtvovanju Srebrenice (..., neosporno to nije ilo bez rtvovanja Srebrenice).150
I prof. dr. Francis Boyle potvruje da je Holbrooke, odnosno Sjedinjene Amerike Drave, rtvovao Srebrenicu i epu, sigurne zone
Ujedinjenih nacija, kako bi Srbija graniila sa RS na cijelom tom
potezu (na Drini).151
Komandant UNPF-a (Mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u bivoj
Jugoslaviji), general Bernard Janvier, polazei od principijelne averzije
protiv upotrebe zranih udara protiv Srba i ocjene kako je primarni
zadatak UNPROFOR-a samoodbrana, a odbrana civilnog stanovnitva sekundarna, 24. maja 1995. u Vijeu sigurnosti iznio je miljenje
da se Ujedinjene nacije povuku iz (svojih) istonih sigurnih zona
(Srebrenica, epa, Gorade) i, s tim u vezi, predloio, uprkos sveanim rezolucijama Ujedinjenih nacija, predaju Srebrenice, sigurne
zone Ujedinjenih nacija, s obrazloenjem da i njenoj nedovoljno
naoruanoj posadi prijeti opasnost da postanu taoci, ime je (prvi)
najavio zloin genocida, a to je posluilo kao zeleno svjetlo srpskim
vojnim komandantima.152 Sljedeeg dana Holandski bataljon obaviu Srebrenici izmeu 12. i 16. jula 1995. smrt je odnijela 7.079 bosanskih Muslimana.
Veina rtava bile su nenaoruane i veina je nastradala u zasjedama ili masovnim
egzekucijama. Po intenzitetu, nita u ratu nije se moglo mjeriti ili e se ikad mjeriti
sa Srebrenicom. Ime e postati dio jezika uasa modernog rata, zajedno sa Lidicima,
Oradourom, Babi Yarom i Katinskom umom (Isto).
150 Sylvie Matton, LE PROCS TANT ATTENDU DE MLADIC ET DE L
OCCIDENT COMPLICE Rue 89, Paris, 27. maj 2011, http://www.rue89.com/2011/
05/27/le-proces-tant-attendu-de-ratko-mladic-et-de-loccident-complice-206221.
151 Francis Boyle, Evropa i Clinton su u Daytonu svjesno napravili Bosnu i Hercegovinu iz dva dijela, da bi se oko 2010. mogla raspasti na dvije drave, www. depo.ba/
front/francis-boyle, str. 8, 18. februar 2012.
152 Muharem Kreso, BONSKI KONGRES ZA DOKUMENTACIJU GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI O JULSKOJ TRAGEDIJI SREBRENICE, u:
122

jestio je pretpostavljene da nema goriva i municije, te da ne moe

izvriti zadatak niti se suprotstaviti srpskom napadu.153
Nakon to je NATO izvrio udare na srpska skladita municije u
blizini Pala 25. maja 1995, srpske snage su izvrile artiljerijske napade na
vie gradova u Republici Bosni i Hercegovini, ukljuujui i Tuzlu, sigurnu
zonu Ujedinjenih nacija, gdje je ubijen 71 civil, od ega 20-ero djece, meu
kojima i jedno dijete od 2 godine, i ranjeno 123 civila, te sigurnu zonu
Gorade, ukljuujui i posmatrake take UNPROFOR-a, zatim sigurnu
zonu Ujedinjenih nacija Sarajevo, kao i artiljerijski napad na sigurnu
zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu (u poslijepodnevnim satima).154
To je, pored ostalog, bio otvoreni napad i na civile i civilno stanovnitvo
Srebrenice i otvorena i drska provokacija protiv snaga UNPROFOR-a. Meutim, izostala je bilo kakva reakcija UNPROFOR-a.155
SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 135; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 187;
J. M. Faber, nav. dj., str. 63-64 i 113; M. A. Sells, nav. dj., str. 44-45. Tada je general
Janvier iznio etiri opcije: - nastaviti sa postojeim kursom; - potpuno povlaenje;
- odluujui nastup, to povlai pregrupisavanje i povlaenje iz (istonih) sigurnih
zona i reduciranje misije Ujedinjenih nacija, ograniavanje na pruanje humanitarne pomoi u Federaciji (M. J. Faber, nav. dj., str. 63-64).
153 M. Kreso, nav. dj., str. 135. Komandant Holandskog bataljona (potpukovnik
Karremans) je 25. maja, u jednom vrlo dugakom izvjetaju, informisao sve
nadreene i odgovorne da vie nije u stanju da provodi svoj zadatak i izvrava
nareenja. Bio je to kraj njegove misije. Nakon toga, tvrdi Karremans, poeli smo
da se snalazimo, da improvizujemo. Na taj nain odrali smo se do 6. jula u okviru
svoje misije ( OPTUNICE , str. 73).
154 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.45; S. eki - M. Kreso - B.
Maci, nav. dj., str. 110-111; M. J. Faber, nav. dj., str. 16 i 64; R. Holbrooke, nav. dj.,
str. 67-68; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 113-114. Sljedeeg dana (26. maja) NATO je, nakon
to je Yasushi Akashi ovlastio drugu rundu zranih udara, napao (vie) skladita
municije u blizini Pala. U tom trenutku Srbi uzimaju nekoliko stotina pripadnika
Ujedinjenih nacija kao taoce - uglavnom vojne posmatrae i vojno osoblje UNPROFOR-a stacionirano na punktovima za prikupljanje tekog naoruanja oko Sarajeva.
Do poslijepodneva 26. maja preko 400 ljudi, personala Ujedinjenih nacija postali su
taoci ili su bili na lokacijama na teritoriji koju su drali Srbi iz kojih se nisu mogli
kretati, a pristup je bio zabranjen (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf
2.45; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 111-115; M. J. Faber, nav. dj., str. 42
i 64; OPTUNICE , str. 33-37, 67, 144-145, 261-262, 280-281, 319-320, 338339, 377-378 i 397-398).
155 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 114-115.
123

Nakon to je izvrilo politike i vojne pripreme, rukovodstvo Republike Srpske je 31. maja 1995. pokrenulo poetna vojna dejstva protiv
Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija. Drinski korpus je, radi zauzimanja Zelenog Jadra, kljunog raskra na jugu enklave, od stratekog
znaaja za budue osvajake operacije Vojske Republike Srpske, pokrenuo Operaciju Jadar 95. Sljedeeg dana srpske jedinice su ule
u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija i iz zasjede pobile nekoliko civila. U
toj su operaciji jedinice Vojske Republike Srpske natjerale vojnike
Holandskog bataljona da napuste osmatranicu Echo, juno od Srebrenice, to je dovelo do zauzimanja Zelenog Jadra.156
Srpske snage su 1. juna 1995. ule u Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, i iz zasjede pobile nekoliko civila.157 Sljedeeg dana, u
rano jutro 2. juna 1995, u vrijeme kada je kriza s taocima (Hostage
crisis) bila u punom jeku, srpske snage su napale i zauzele osmatraku
taku UNPROFOR-a E u Zelenom Jadru, gdje su opljakale opremu,
oruje, municiju i namirnice, ime je najozbiljnije ugroena sigurnost
3.500 civila koji su ivotarili u tom naselju, po kome je PAM VRS
povremeno djelovao, otvarajui vatru.158
156 AIIZ, inv. br. 4-241, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa,
Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 Komandi 2. korpusa,
Tuzla; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 123-125; R. Butler, nav. dj., paragraf
1.38; M. J. Faber, nav. dj., str. 42. Do 5. juna 1995. ostvareni su poetni ciljevi Operacije
Jadar 95, nakon ega je Drinski korpus prekinuo ofanzivna dejstva uz komunikaciju
Zeleni Jadar. Holandski bataljon je na brzinu uspostavio dvije nove osmatranice (Sierra
i Uniform), kako bi nadgledao juni prilaz sigurnoj zoni (Isto).
157 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 124; M. J. Faber, nav. dj., str 29-30.
Poetkom juna 1995, nakon to je srpski agresor uao u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija
na podruju Jadra, zauzeo osmatranicu E i ubio nekoliko civila, komandant Stanice policije
u Srebrenici, Hakija Meholji, od ete B Holandskog bataljona (stacionirane u gradu
Srebrenici) traio je povrat oruja (namijenjenog policijskoj stanici). Karremans mu je 6.
juna odgovorio da e to izazvati eskalaciju trenutne situacije i da e 28. divizija dobiti
nazad oruje tek kada Enklava bude pod tekom vatrom (M. J. Faber, nav. dj., str. 30).
158 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 21 i 115-124;
M. J. Faber, nav. dj., str. 29-30 i 43. Taj napad je, prema Evropskoj misiji za kontrolu (od
6. juna 1995), bio prvi u sklopu iroke srpske ofanzive protiv muslimanskih enklava,
koje e, kada jednom budu osvojene, konstituisati sredstva za potkusuravanje za
druge teritorije izmeu bosanskih Srba i Vlade /Republike Bosne i Hercegovine u
Sarajevu - prim. S. ./ u Sarajevu (EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) ,
(http://www.asamblee-nationale.fr.11/rap-info/i3413-01asp).
124

U vrijeme kada je srpski agresor kao taoce drao veliki broj vojnika
Ujedinjenih nacija, 4. juna 1995, general Janvier, u hotelu Vidikovac u
Zvorniku, na sastanku s Ratkom Mladiem, predloio je sramni tajni
dogovor: za oslobaanje talaca Ujedinjenih nacija ponudio je definitivnu obustavu zranih udara po agresorskim trupama (NATO nee
ponovo koristiti zranu silu protiv Srba), ime je sigurne zone
Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini prepustio na milost
i nemilost delatima.159 Taj dogovor je verifikovan sedam dana kasnije
Nakon to su agresorske snage zauzele osmatraku taku UNPROFOR-a E, 2.
juna 1995, potpukovnik Karremans je, na sastanku sa Ramizom Beiroviem, naelnikom
taba i vriocem dunosti komandanta 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine,
izjavio: Ja imam dovoljno municije na svakom osmatrakom mjestu za borbu od
72 sata. Vai ljudi treba da budu iza mojih osmatrakih mjesta, ali ne smiju biti
primijeeni od Srba. Ukoliko moji momci ostanu bez municije ili ukoliko budu
primorani da napuste osmatrako mjesto, vai momci treba da uskoe i preuzmu
osmatrako mjesto prije nego to uine Srbi. Od sada pa nadalje, vai ljudi ne treba
da kriju oruje od mojih vojnika, ali moraju biti oprezni da ih ne vide Srbi, jer u
protivnom Srbi e shvatiti da mi to odobravamo (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 21).
Naalost, Karremans se nije drao tog dogovora, niti ga je (kasnije) spominjao.
159 M. Kreso, nav. dj., str. 136-137; Bianca Jagger, OPTUUJEM - IZDAJA
SREBRENICE, u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 82-83; R. Holbrooke, nav. dj.,
str. 68-69; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 195-196; Franoise Bouchet
Saulnier Fabien Dubuet, TMOIGNAGE JUDICIAIRE OU HUMANITAIRE?
HISTORIQUE DES INTERACTIONS ENTRE MSF ET LES PROCDURES
DENQUTES ET DE POURSUITES JUDICIAIRES, CRASH/ Fondation - Mdecins
Sans Frontires, 2007, str. 18; M. J. Faber, nav. dj., str. 66; Sense Tribunal (http://www.senseagency.com/tribunal_(mksj), 7. decembar 2001; Institute for War&Peace reporting (IWPR),
http://iwpr.net/sr/report-news/srebrenica. S tim u vezi, jedan od Janvierovih autanata
je rekao: Mi smo bili molitelji. Janvier je predloio sastanak. Janvier je predloio
dogovor (B. Jagger, nav. dj., str. 83).
U tom sporazumu se, tvrde Bianca Jagger i Mient Jan Faber, navodi:
1. Vojska Republike Srpske vie nee upotrebljavati silu ili ugroavati ivote i
sigurnost pripadnika UNPROFOR-a.
2. UNPROFOR se obavezuje da vie nee upotrebljavati silu to dovodi do
zranih udara protiv ciljeva i teritorije Republike Srpske.
3. Potpisivanje ovog sporazuma dovee odmah do oslobaanja svih zatvorenika,
odnosno talaca Ujedinjenih nacija (B. Jagger, nav. dj., str. 83; M. J. Faber, nav. dj., str. 66).
Janvierov dogovor s Mladiem izazvao je bijes njegovog neposrednog potinjenog
(britanskog) generala Ruperta Smitha (komandanta UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini). Na sastanku u Splitu, pod predsjedavanjem Yasushija Akashija (specijalnog
predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija) 9. juna odran je sastanak, na kome
125

javnom izjavom Yasushija Akashija (Janvierovog civilnog efa i specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Boutrosa
Ghalija), da e se Ujedinjene nacije striktno pridravati principa
ouvanja mira i da nemaju namjeru za zrane udare.160 Tako je
u zamjenu za putanje talaca Janvier obeao da vie nee biti zranih
udara.161 Nakon toga, taoci su osloboeni do 18. juna i Mladi je bio siguje, u vezi sa raspravom o ulozi UNPROFOR-a, trebalo rijeiti nesuglasice izmeu dvojice
generala (Isto; EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) ..., http://www.assembleenationale.fr/11rap-info/i3413-01.asp. O tome vidi str. 188-190 ove knjige).
160 M. Kreso, nav. dj., str. 136-137; B. Jagger, nav. dj., str. 82-83; IZVJETAJ
O SREBRENICI ..., paragrafi 196-199; R. Holbrooke, nav. dj., str. 69.
161 M. Kreso, nav. dj., str. 136-137; B. Jagger, nav. dj., str. 82-83; M. J. Faber,
nav. dj., str. 66; Sense Tribunal (http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj), 7. decembar
2001. Postojale su mnoge glasine da je sporazum izmeu Janviera i Mladia zakljuen.
O tome su se, tvrde istraivai NIOD-a, odmah nakon sastanka u Zvorniku, u Sarajevu
i Zagrebu ule svakakve glasine ( SREBRENICA: RECONSTRUCTION,
BACKGROUND, CONSEQUENCES AND ANALYSES OF THE FALL OF SAFE
AREA, Nederlands Instituut voor Oorlogs documentative/NETHERLANDS INSTITUTE FOR DOCUMENTATION (u daljem tekstu: NIOD), Den Haague, 2002, Chapter
3, str. 149). Mdecins Sans Frontires smatraju da je juna 1995, u kontaktima generala
Janviera sa Mladiem, sklopljen pisani ili verbalni sporazum: Srbi nee pripadnike
UNPROFOR-a uzeti kao taoce, sve dok avijacija NATO-a ne bombarduje njihove
poloaje (Institute for War & Peace reporting - IWPR, http:///iwpr.net/sr/report-news/
Srebrenica). Meutim, Akashi je, tvrde istraivai NIOD-a, nastojao da umanji glasine,
proslijedivi Memorandum, u kome je fanatino naglaavao da apsolutno nije bilo
dogovora, ali su se glasine nastavile iriti (NIOD, Chapter 3, str. 149).
General Bernard Janvier je negirao postojanje sporazuma sa Mladiem. Tako je on
15. juna 1995 (11 dana nakon obavljenog susreta), kao odgovor na upit Sekretarijata Ujedinjenih nacija, obavijestio (u pisanoj formi) Ujedinjene nacije da je odbio
potpisati sporazum (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 198). To isto je
uinio i u januaru 2001, pred Misijom francuskog parlamenta, kada je izjavio da nije
imao ovlatenja da odlui o Mladievom prijedlogu o oslobaanju osoblja UN-a u
zamjenu za odustajanje od zranih snaga i da to, stoga, nije mogao razmatrati kao
ozbiljan predmet pregovora (NIOD, Chapter 3, str. 150). To je Janvier, po njegovoj
izjavi, otvoreno rekao Mladiu i da o tome dalje nisu raspravljali (Isto).
Veina lanova Misije je ocijenila da general Janvier nije trgovao taocima i
zranim udarima. Meutim, dva lana Misije, Marie-Hln Aubert i Pierre Brana, tvrde
da nijedan element ne omoguava da se iskljui hipoteza da je bio zakljuen sporazum izmeu generala Janviera i Mladia o odsustvu zranih udara, prilikom
njihovog sastanka u Zvorniku 4. juna 1995. S tim u vezi, Aubert i Brana su izjavili da
ne mogu dijeliti uvjerenje koje su iznijeli izvjestioci i koje je podrano od veine
126

ran da ni na napad na Srebrenicu nee biti odgovoreno zranim udarima.162

Navedenim tajnim dogovorom izmeu Ujedinjenih nacija i Vojske
Jugoslavije, odnosno komandanta UNPF-a (francuskog generala Bernarda
Janviera) i komandanta Glavnog taba 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije i Glavnog taba Vojske Republike Srpske
(generala Ratka Mladia), kada su Ujedinjene nacije kapitulirale pred
Srbima, Srebrenica i ostale sigurne zone Ujedinjenih nacija preputene su
na milost i nemilost delatima. Sklapajui izdajniki dogovor sa
Mladiem, general Janvier, koji je predstavljao Ujedinjene nacije,
ve je gurnuo Srebrenicu pod no.163
Pogorana od poetka godine, sredinom 1995. humanitarna situacija
u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, postala je, kao to je i bilo
predvieno Karadievom direktivom od 8. marta 1995, katastrofalna.
Civili su umirali od gladi.164 Civilno stanovnitvo i civilni objekti su, u
skladu sa Direktivom Radovana Karadia, od 8. marta 1995, granatirani
i gaani iz snajpera, sa ciljem da se, pored ostalog, stvore nepodnoljivi
ivotni uslovi za stanovnike enklave i da se njeno stanovnitvo
ukloni,165 odnosno istrijebi.
Vodee velike sile, ukljuujui i sve lanice Evropske unije, raspolagale su sa podacima o napadu na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija,
Srebrenicu jula 1995, i, s tim u vezi, planiranom genocidu nad Bonjacima.
Meutim, nisu nita preduzele da to sprijee nita nije uinjeno da se
odbrani teritorija Ujedinjenih nacija, niti sprijei genocid, niti je razmatran
Misije da general Janvier nije udovoljio zahtjevima generala Mladia: oslobaanje
francuskih talaca zatoenih od strane Srba kao ustupak za odsustvo zranih udara
(EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) ...; Pierre Brana, RETOUR SUR LA
MISSION D INFORMATION PARLAMENTAIRE FRANAISE SUR LES
VNEMENT DE SREBRENICA (2001), Cultures&Conflits, 65, Paris, 2007, str. 51-62).
162 M. Kreso, nav. dj., str. 136-137; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf
195; B. Jagger, nav. dj., str. 83.
163 B. Jagger, nav. dj., str. 82-84; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str.
112-115; M. J. Faber, nav. dj., str. 66.
164 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 28, napomena 50; S. eki - M. Kreso - B.
Maci, nav. dj., str. 130; OPTUNICE , str. 271.
165 OPTUNICE , str. 271.
127

bilo kakav plan odbrane sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice.

Mdecins Sans Frontires, u tekstu objavljenom u La Croixu, najodlunije
negirajui tvrdnje o tome kako nije bilo nikakvih znakova po kojima su
Srbi planirali zauzimanje Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija,
niti se nasluivao pokolj, odnosno genocid, tvrde kako su 17. juna 1995.
francuske i amerike obavjetajne slube uhvatile i snimile razgovor
izmeu naelnika Generaltaba Vojske Jugoslavije (generala Periia)
i komandanta Glavnog taba 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske
Jugoslavije (generala Mladia), na osnovu koga se moe zakljuiti da su
generali Vojske Jugoslavije Perii i Mladi planirali zauzimanje sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenice.166 S tim u vezi, indikativan je, prije
166 EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) ..., http://www.assembleenationale.fr/11rap-info/i3413-01.asp.; Sense Tribunal, 14. juni 2001, http://www.senseagency.com/tribunal_(mksj); C. Hodge, nav. dj., str. 250. Istraujui pitanje ta se stvarno
dogodilo u Srebrenici?, poznati novinar Andreas Zumach krajem septembra 1995.
dobio je uvid u materijal prislukivanja Amerike obavjetajne agencije (CIA) i
Amerike odbrambene obavjetajne agencije (DIA). Najkasnije od 17. juna (to su
najraniji protokoli u koje sam imao uvid) - znai, tri sedmice prije poetka napada
na Srebrenicu - CIA i DIA prislukivale su cjelodnevne razgovore izmeu bosanskosrpskog generala Ratka Mladia i komandanta Vojske Srbije /odnosno Vojske Jugoslavije - prim. S. ./, Momila Periia, najvieg vojnog oficira predsjednika Slobodana
Miloevia. Prilikom tih razgovora detaljno je planiran i pripremljen napad na
Srebrenicu. Tano mjesto polaska i jaina tenkova se, takoer, mogla saznati, kao
i granina mjesta preko kojih su trebale pomone jedinice srbijanske vojske da preu
u istonu Bosnu. Njihov cilj - osvajanje grada i progon njegovog muslimanskog
stanovnitva - je, takoer, vie puta spomenut. Naredbodavac u telefonskim razgovorima bio je Perii, a izvrilac Mladi (Andreas Zumach, WAS GESCHAH
WIRKLICH IN SREBRENICA?, www.netzwerkrecherche.de/downloand/leidenschaft
_recherche2aufl.pdf (S.215ff).
Kasnije istrage pokazale su, tvrdi Zumach, da su, kako prije i za vrijeme
agresije, tako i u danima poslije zauzimanja Srebrenice, bespilotni ameriki avioni
letjeli preko tog podruja i snimali. Iz, prema mom miljenju pouzdanih izvora, uo
sam da postoje snimci napada srpskih trupa na Srebrenicu, kao i transporta kasnije
masakriranih muslimanskih ljudi u kamionima. Nisam potpuno siguran u to, jer
te slike ni do danas nisam vidio svojim oima (Isto).
Svoja istraivanja Andreas Zumach objavio je 16. oktobra u berlinskoj dnevnoj
tampi Tageszeitung i drugim novinama - u vezi sa miljenjem da su SAD preutjele
saznanja njihove dvije tajne slube, ne samo UN trupama (UNPROFOR), koje su
bile stacionirane u Bosni i odgovorne za zatitu Srebrenice, nego i njihovih saveznika
NATO-a. Ovo miljenje je kasnije korigovano u razgovoru sa generalom njemake
128

poetka srpskog napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija

Srebrenicu, i iznenadni odlazak na odmor nekoliko visokih oficira Ujedinjenih nacija, ukljuujui i generala Ruperta Smitha (komandanta UNPROFOR-a), kao i pola Akashijeva osoblja iz Zagreba, dok je Akashi
otputovao u Dubrovnik.167
Zauzimanje Srebrenice i epe, sigurnih zona Ujedinjenih nacija,
po ocjeni Julijana Harstona (direktora Politikog odjela pri UN-u u
Zagrebu), koji je, u odsutnosti (Akashija) iz Zagreba trebao zamjenjivati
Akashija, olakalo je podjelu Bosne i Hercegovine.168
vojske koji je due vrijeme djelovao na meunarodnom nivou. Prema podacima
generala, saradnja izmeu amerikih tajnih slubi i njemake obavjetajne slube
za vanjsku politiku (Bundesnachrichtendienst - BND) bila je dobra i Nijemci su
najkasnije od septembra 1994. dobijali 90% svih izviakih podataka koje su imale
Sjedinjene Amerike Drave. Tajne slube Amerike i Velike Britanije usko su saraivale sve do septembra 1994. Zatim je Vlada u Londonu javno optuila CIA-u da je
u Bosni stala na stranu veinske muslimanske vlade Alije Izetbegovia. Washington
je nakon toga drastino umanjio odnose sa Londonom. Prema podacima njemakog
vojnog generala, BND-u je zbog bliske saradnje sa austrijskom vanjskom obavjetajnom slubom, takorei podrunica BND-a, nisu nuno bila potrebna saznanja
CIA-e i DIA-e, barem to se tie prislukivanja telefonskih razgovora. Austrijska
vanjska obavjetajna sluba je na Alpama na granici sa Slovenijom instalirala najmodernije ureaje za prislukivanje sa kojima je mogla prislukivati cijeli balkanski
region. Saznanja BND-a, CIA-e i DIA-e su redovito procijenjivana u centru prislukivanja u blizini Augsburga, objasnio je vojni general.
Provjera kod BND-a i drugih izvora potvrdila je veinu generalovih informacija.
Osim toga, dobio sam informaciju da je i francuska vojna informativna sluba bila
obavijetena o pripremama napada na Srebrenicu i da te informacije nisu slubeno
bile dalje proslijeene na glavno sjedite UNPROFOR-a u Zagrebu, ve samo tadanjem glavnom komandantu UNPROFOR-a za cijelu bivu Jugoslaviju, generalu
Bernardu Janvieru. Daljne istrage su pokazale da se Janvier ve na sjednici Vijea
sigurnosti UN-a, 24. juna 1995, zalagao za to da se od Srebrenice i od ostalih pet
sigurnih zona UN-a treba odustati (Isto).
167 Isto, str. 251. U dokumentima francuske istrage o padu te enklave, u brojnim
je intervjuima nenazonost generala Smitha tijekom cijele Srebrenike krize ostala
zabiljeena kao zabrinjavajui znak. General Herv Gobilliard, koji je imenovan za
Smithova privremenog zamjenika, izvjestio je istraitelje kako nekoliko dana nije
uope znao da je Smith odsutan, te kako je s prilikama u Srebrenici bio upoznat samo
tri dana prije pada te enklave. injenica da je general Smith odbio da ga intevjuira
u sklopu francuske istrage o padu Srebrenice samo je poveala pekulacije (Isto).
168 Isto.
129

U toku maja i juna 1995. srpske snage su demonstrirale silu, neprestano vrili psiholoki pritisak na stanovnitvo i boraki sastav,
zaustavljanjem konvoja humanitarne pomoi i propagandom preko
sredstava javnog informisanja, te pojaavale svoje linije i razmjetale nove jedinice oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija.169
Tako je u toku noi 22. i 24. juna 1995. Vojska Republike Srpske izvrila otvoreni napad (kroz naputeni tunel rudnika olova i cinka) na
gradsko jezgro Srebrenice. Vatra po gradu otvarana je sa oko 150 metara
od kampa Holandskog bataljona u fabrici Vezionica. UNPROFOR nije
nita preduzeo protiv napadaa, a komandant Karremans je izjavio da
on nije ubijeen da je Srebrenicu napala VRS.170
Krajem juna i poetkom jula 1995. najugroenije podruje sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenice bilo je oko sela Ljubisavii i Pusmulii, te izbjegliko naselje Slapovii - vedski kamp (samo u vedskom
kampu se nalazilo oko 700 porodica - oko 3.000-3.500 ljudi).171
U drugoj polovini i krajem juna 1995. u Bratuncu se u vojsci
poinju dogaati neto ivlje aktivnosti. Dana 30. juna 1995. u zoni
odgovornosti Bratunake brigade boravila je odabrana grupa tapskih
oficira iz Komande Drinskog korpusa, na elu s naelnikom taba, gene169 AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda
28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 Komandi 2. korpusa Tuzla; S.
eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 131-132; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 127.
170 M. J. Faber, nav. dj., str. 30-31 i 114; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 142. Hasan
Nuhanovi pie da je navedeni napad izvren u toku noi 20. juna 1995.
171 AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda
28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 Komandi 2. korpusa Tuzla;
H. Nuhanovi, nav. dj., str. 150. Agresor je krajem juna 1995. izvrio jak artiljerijskopjeadijski napad na june linije odbrane, koji je trajao 48 sati neprekidno, i branioci
su uspjeli, iako u taktiki nepovoljnim poloajima, odbraniti june linije odbrane.
Nakon nekoliko dana etnici ponovo pregrupiu snage u rejonu Zelenog Jadra i jakom
artiljerijskom vatrom tuku linije odbrane u rejonu Ljubisavii svim raspoloivim
artiljerijskim sredstvima. Ovaj napad je trajao 72 sata, da bi se etnici poslije toga
odluili na tenkovsko-pjeadijski napad sa pravca Bukova Glava-Kolje i Zeleni
Jadar-Ljubisavii i u popodnevnim satima uspjeli slomiti otpor branioca, direktnim
pogotkom razoriti osmatranicu UN u rejonu Biljeg i ovladati linijom odbrane na
junom dijelu slobodne teritorije (AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda
2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 Komandi 2.
korpusa Tuzla).
130

ralom Radislavom Krstiem, koja je uestvovala u vojnom dijelu planiranja napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija.172
Manje vojne operacije Drinskog korpusa u maju i junu 1995. pripremile su teren za veliku vojnu Operaciju ifrovanim nazivom Krivaja 95.173
Juna mjeseca 1995. general Ratko Mladi, komandant 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije i komandant Glavnog taba
Vojske Republike Srpske, esto je boravio u Beogradu, gdje su, pored
ostalog, na sastancima u Generaltabu Vojske Jugoslavije i lino sa
njegovim pretpostavljenim - naelnikom Generaltaba Vojske Jugoslavije generalom Momilom Periiem - voene rasprave i o zauzimanju
sigurnih zona Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni i, s tim u vezi, pripreme
za njihovo zauzimanje.
Istovremeno su general Perii i drugi najvii generali Vojske Jugoslavije nekoliko puta boravili u okupiranim mjestima Bosne i Hercegovine.174
Oficiri Vojske Jugoslavije, ukljuujui generala Mladia, rukovodili
su i komandovali operacijom planiranja, organizovanja, zauzimanja i
okupacije sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Odlukom o napadu,
zauzimanju i okupaciji navedene sigurne zone Ujedinjenih nacija koordinirali su general Perii i Slobodan Miloevi, iji je oficir bio general
Mladi - general Vojske Jugoslavije.175
172 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 166; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 431; R. Butler, nav. dj., paragraf 30.
173 R. Butler, nav. dj., paragrafi 4 i 1.34; ICTY, TUILAC protiv MOMIRA
NIKOLIA, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 106.
174 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261. Taj podatak Human Rights Watcha
(Human Rights Watch, CEMICAL WAREFARE IN BOSNIA, The Strange Experiences
of the Srebrenica Survivors, tom 10, br. 9, novembar 1998) zasnovan je na saznanjima i
informacijama oficira obavjetajne slube NATO-a, koji je radio sa generalom Rupertom
Smithom, komandantom UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini (januar-decembar 1995),
koje je citirao Roy Gutman u: UNS DEADLY DEAL, Newsday, 29. maj 1996
(SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261).
175 NIOD, SREBRENICA: a safe area, Part III The fall of Srebrenica, str. 462.
Prema rezultatima istraivanja NIOD-a, Beograd je bio svjestan namjeravanog napada
na Srebrenicu (Isto).
131

Nekoliko mjeseci nakon zauzimanja sigurne zone Ujedinjenih

nacija Srebrenice, vojna obavjetajna sluba Kraljevine Holandije je
iz povjerljivih razgovora zakljuila da je odluka o napadu bila u rukama generala Periia, naelnika Generaltaba Vojske Jugoslavije, i
Slobodana Miloevia, predsjednika Republike Srbije.176
Operacije srpskog agresora u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenice, jula 1995, bile su i po ocjeni jo jedne zapadne obavjetajne slube koordinirane sa Beogradom. Ta sluba je smatrala
da je postojala ne samo vojna nego i politika koordinacija. Politika koordinacija se uklapala u ideju, ienja mape u vezi sa
mirovnim planovima na kojima je zaustavljen napredak pregovarakog procesa.177 Oigledno je, u skladu sa srpskim velikodravnim
projektom osvajakog i genocidnog karaktera i mirovnim planovima
tzv. meunarodne zajednice o legalizaciji agresije i genocida, rije o
rtvovanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice.
Poetkom jula 1995. Komanda Drinskog korpusa je preduzela najneposrednije pripreme za vojnu operaciju protiv sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice, kojima je u formalnom normativno-pravnom smislu
prikrila strateku ulogu Vojske Jugoslavije u tom zloinu, odnosno drave
Savezne republike Jugoslavije, kao to je to inila u svim dotadanjim
operacijama protiv Republike Bosne i Hercegovine. General ivanovi,
komandant Drinskog korpusa, 2. jula 1995. potpisao je, na osnovu
Direktive Op. br. 7 i 7/1 G VRS, dva nareenja : pripremno nareenje Op. br. 1 (za predstojea dejstva prema enklavama) i drugo Jean-Bernard Mrime (ambasador Republike Francuske u Vijeu sigurnosti
Ujedinjenih nacija 1991-1995, a kasnije poslanik Evropskog parlamenta) je 14. juna 2001,
pred Misijom francuskog parlamenta, izjavio da je NATO 17. juna znao da general
Perii iz Beograda koordinira pripreme za napad na srebreniku enklavu (Sense
Tribunal, 14. juni 2001, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj).
Poslanik u Evropskom parlamentu Olivier Dupuis tvrdi da je prema vie izvora,
ukljuujui obavjetajne slube Francuske i Njemake, ali i ameriku CIA-u, NATO ve
17. juna 1995. znao da general Perii iz Beograda koordinira pripreme za napad na
srebreniku enklavu. Dokaze o tome, po Olivieru, raspolagale su lanice Evropske
unije (Isto).
176 Isto.
177 Isto.
132

ZAPOVEST za aktivna b/d /borbena dejstva/ OP. br. 1. Prvo

nareenje je imalo za cilj da pripremi jedinice za borbena dejstva, pri emu
je posebno nareeno odbrambenim jedinicama da poalju pojaanja u
odreeni rejon borbenih dejstava. U drugom je nareenju general ivanovi iznio plan napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, utvrdio cilj dejstava (iznenadnim napadom potpuno razdvojiti
i suziti enklave Srebrenica i epa, popraviti taktiki poloaj snaga
u dubini zone i stvoriti uslove za eliminisanje enklava), borbeni
raspored, gotovost (04,00 asova 06. 07. 1995. godine), zadatke jedinica
(za razdvajanje i suavanje enklava), istureno komandno mjesto
(u rejonu Pribievac), vatrenu podrku, protivoklopnu borbu, protivvazdunu odbranu, protivdesantnu borbu, obezbjeenje borbenih dejstava
(obavjetajno, bezbjednost, maskiranje, borbeno osiguranje, ininjerijsko
obezbjeenje i moralno-psiholoku pripremu ljudstva za izvrenje zadatka),
pozadinsko obezbjeenje, te komandovanje i vezu. Operacija je nazvana
Krivaja 95.178
Krajnji cilj Operacije Krivaja 95 bio je da se zauzme sigurna
zona Ujedinjenih nacija Srebrenica i eliminie zajednica bosanskih
Muslimana koji su ivjeli na tom podruju. Rije je o jedinstvenoj
operaciji koja je izvrena s namjerom da se uniti stanovnitvo bosanskih Muslimana Srebrenice, odnosno sigurne zone Ujedinjenih
nacija, to potvruju brojni akti genocida koje su izvrile srpske snage,
a koji (actus reus) su predstavljali dio jednog jedinstvenog plana da
se izvri genocid nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici, to se
vidi i u dokumentu Operacija Krivaja 95.179
Jedinice u zoni odgovornosti Drinskog korpusa su se 4. i 5. jula
1995. nalazile u nareenom stepenu borbene gotovosti ..., vrei,
pored ostalog, pregrupisavanje snaga u cilju potpunog zatvaranja
178 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, strogo pov. br. 01/04-156-1, 2. juli 1995
- Komandi 1. zpbr i drugima; Isto, Komanda Drinskog korpusa, strogo pov. br. 04/156-2,
2. juli 1995 - Komandi 1. zpbr i drugima, ZAPOVEST ZA AKTIVNA b/d Op. br. 1; R.
Butler, nav. dj., paragrafi 3.1-3.5; Presuda Krsti, paragraf 30.
179 ICTY, Predmet br. MT-02-60-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC
protiv VIDOJA BLAGOJEVIA I DRAGANA JOKIA, PRESUDA, Haag, 17. januar
2005, paragrafi 674-677; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA I HERCEGOVINA , paragraf 294.
133

enklave Srebrenica, pri emu su izvrile pripreme i grupisanje

snaga za aktivna borbena dejstva. General ivanovi je 5. jula izdao
Nareenje za protivvazdunu odbranu, koje je, s obzirom na to da
se oekivala intervencija NATO-a, predstavljalo znaajan dio plana
borbenih dejstava Operacije Krivaja 95.180
Ofanziva Oruanih snaga Republike Srpske (jedinice vojske i policije), uz sadejstvo jedinica iz Savezne republike Jugoslavije, te dobrovoljaca iz Rusije i Grke, na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija,
zapoela je 6. jula 1995. est raketa, ispaljenih iz viecijevnih bacaa
raketa, pogodilo je Srebrenicu.181 Borbe su voene na nekoliko taaka
180 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-185, 4. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske
Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-186, 5. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske,
komandama korpusa i drugima; R. Butler, nav. dj., paragraf 3.8.
181 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-187, 6. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Komanda 1.
zvornike pbr /pjeadijske brigade/, str. pov. br. 06/209, 6. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, str.
pov. br. 03/0607, KONJUH, 6. juli 1995, IZVJETAJ; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo
unutranjih poslova, tab policijskih snaga - Pale, broj: 56/95, 6. juli 1995 - CJB Sarajevo,
tab policijskih snaga Vogoa; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, str. pov.
br. 03/0607, KONJUH, 6. juli 1995, IZVJETAJ; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo
unutranjih poslova, IZVJETAJ o radu za 1995. godinu, Bijeljina, januara 1996, str. 3;
Isto, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj: 05-1958/95, 10. juli 1995 - Zamjeniku
ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti, Zvornik, broj: 191/95, 10. juli 1995,
BILTEN Dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik za dan 9/10. juli 1995; Isto,
Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet ministra, broj: 64/95, 10.
juli 1995 - Komandantu Specijalne brigade policije i drugima; Isto, Komanda Drinskog
korpusa, strogo pov. br. 04/156-2, 2. juli 1995 - Komandi 1. pbr i drugima, ZAPOVEST ZA
AKTIVNA B/D Op. br. 1; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2.
korpusa, Odjeljenje bezbjednosti, broj: SP. 06-01-160/95-17, Tuzla, 5. septembar 1995 Generaltabu Armije Republike Bosne i Hercegovine, Uprava slube vojne bezbjednosti
Sarajevo, Izjava . C.; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 28. divizije,
str. pov. br. 13-05, 6. jula 1995 - Komandi 2. korpusa Tuzla; Isto, Armija Republike Bosne
i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, RRPSt OKRESANICA, str. pov. br. 06/7795,
7. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI; R. Butler, nav. dj.,
paragraf 3.10; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 31; Vlada Republike Srpske, KOMISIJA
ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA
1995, Dogaaji u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995 (u daljem tekstu: KOMISIJA
134

na periferiji Enklave, a granate su padale na uim lokacijama unutar

Enklave. Agresor je direktno gaao i holandske osmatranice, s ciljem
da s tih punktova otjera vojnike UNPROFOR-a, to je bilo u skladu s
dijelom srpske taktike (a da pri tome ne puca direktno na holandske
vojnike). Prilikom udara agresorskih granata u blizini puta izmeu
Potoara i Srebrenice jedan civil je ubijen, a drugi teko ranjen.
Nekoliko granata ispaljeno je i u blizini kolektivnog smjetaja za izbjeglice
(jugoistono od enklave).182
Snage Vojske Republike Srpske za izvoenje aktivnih borbenih
dejstava na frontu oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, napredovale su po planu.183 Vie holandskih osmatrakih punktova u junom
dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija 9. jula zauzeli su Srbi. Neki holandski vojnici su se povukli u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija nakon
Vlade Republike Srpske), Banja Luka, 30. juni 2004, str. 7; SREBRENICA 1995, knjiga
1, str. 436-437; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 239; OPTUNICE , str.
42; J. W Honig - N. Both, nav. dj., str. 27; M. J. Faber, nav. dj., str. 32-33; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 153-154; . Hodi, OTPEAENI KOVERAT, DES, Sarajevo, 2000, str. 250.
182 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.2; S. eki - M. Kreso - B.
Maci, nav. dj., str. 135-147; R. Butler, nav. dj., paragraf 3.10; SREBRENICA 1995,
knjiga 1, str. 437-437; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 27; M. J. Faber, nav. dj., str.
32; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 154-155; OPTUNICE , str. 42.
183 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-187, 6. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab
Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-188, 7. juli 1995 - Predsjedniku Republike
Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, tr.
pov. br. 03/3-189, 8. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa
i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-190, 9. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, MUP Republike
Srpske, RDB - Sarajevo, broj: 05-1958/95, 10. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih
poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, str.
pov. br. 03/0607, KONJUH, 6. juli 1995, IZVJETAJ; Isto, Armija Republike Bosne i
Hercegovine, str. pov. br. 04/0907, KONJUH, 9. juli 1995. IZVJETAJ; Isto, Armija
Republike Bosne i Hercegovine, str. pov. br. 10/9795, 9. juli 1995, Obavjetajnom organu
2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda
2. korpusa, str. pov. br. 129795, 9. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni
izvjetaj RI; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, RRPst
OKRESANICA, str. pov. br. 13/9795, 9. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa,
Dnevni izvjetaj RI.
135

to su njihovi poloaji napadnuti, posade drugih osmatranica predale su

se Srbima bez otpora, a odbrambene snage Armije Republike Bosne i
Hercegovine, usljed teke vatre, potisnute su natrag prema gradu. Oko
4.000 Bonjaka, koji su ivjeli u oblinjem vedskom izbjeglikom naselju, pobjeglo je na sjever - u grad Srebrenicu. Srpske snage su istile
kue u junom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija. UNPROFOR
nije uzvraao vatru na agresorske snage, niti je pokazivao bilo kakve
znake za preduzimanje mjera da zaustavi agresora u njihovom
pohodu na zatienu zonu i civilno stanovnitvo, niti je upotrijebljena
zrana sila.184
General Ratko Mladi se od 9. jula 1995, u jeku Operacije Krivaja
95, u svojstvu komandanta 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske
Jugoslavije i komandanta Glavnog taba Vojske Republike Srpske,
nalazio na Pribievcu, Isturenom komandnom mjestu Drinskog korpusa
(neto vie od 1 km vazdune linije od centra Srebrenice), odakle je lino
rukovodio aktivnostima napada na Srebrenicu.185
Do veeri 9. jula Vojska Republike Srpske prodrla je etiri kilometra u dubinu sigurne zone Ujedinjenih nacija, zaustavivi se samo
184 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 135-151 i 325-329; R. Butler, nav. dj.,
paragraf 3.10; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 31-32; IZVJETAJ O SREBRENICI ...,
paragraf 244; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 29-35; M. J. Faber, nav. dj., str. 17, 32-35
i 44; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 194-196; . Hodi, nav. dj., str. 257-258. Osmatranice
Holandskog bataljona u junom dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija, bez otpora, 9. jula
zauzele su srpske snage. Vojnici Dutcbat-a predaju se bez otpora Srbima, dozvoljavaju
da ih razoruaju i odvode u Bratunac da bi tamo bili oteti. Jedan po jedan, predaju
se 55 vojnika Dutchbat-a i bivaju ponovo zarobljeni. Ne ale se na tretman (M.
J. Faber, nav. dj., str. 17 i 34-35; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34).
Holandski bataljon je sa oklopnim transporterima (9. i 10. jula) onemoguio djelovanje
jedinog artiljerijskog orua - topa (brdskog), koga su branioci postavili na putu od Zelenog
Jadra prema Srebrenici i time, pored ostalog, oduzeo pravo pripadnicima odbrane da to orue
upotrijebe za odbranu (J. M. Faber, nav. dj., str. 35; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 191-194).
185 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 268. U toku napada na sigurnu zonu Ujedinjenih
nacija Srebrenicu (u toku bitke za Srebrenicu), general Mladi je, prema istraivanjima
Roya Gutmana, veinu vremena provodio u centru /na Isturenom komandnom
mjestu - prim. S. ./ Vojske Jugoslavije na Tari, na drugoj strani Drine u Srbiji
(SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 261. Vidi: R. Gutman, UNS DEADLY DEAL,
Newsday, 29. maj 1996).
136

kilometar od grada Srebrenice. O uspjenom izvoenju borbenih dejstava

oko Srebrenice i ostvarenju rezultata, koji jedinice Drinskog korpusa
dovode u poziciju da mogu zauzeti i sauvati (?) Srebrenicu, upoznat je predsjednik Republike Srpske Radovan Karadi. On je tog
dana bio zadovoljan rezultatima b/d oko Srebrenice i saglasan
je da se nastave dejstva radi zauzimanja Srebrenice, nakon ega je
Glavni tab Vojske Republike Srpske 9. jula (kasno tog dana) izdao novo
nareenje kojim je Drinskom korpusu dao zeleno svjetlo da zauzme
grad Srebrenicu.186
Radovan Karadi je 9. jula (u ranim veernjim satima), nakon to
je zavrio razgovor o deavanjima u Srebrenici s Momilom Krajinikom i Jovicom Staniiem (naelnik Slube dravne bezbednosti MUP-a
Srbije), obznanio velikosrpske genocidne namjere o istrebljenju Bonjaka.
U razgovoru s Miroslavom Deronjiem i na njegovo pitanje: ta vi,
Miroslave, mislite uraditi sa tim stanovnitvom dole?, tj. u Srebrenici,
sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, Karadi je, poto je Deronji odgovorio kako ni u snu ne moe pretpostaviti razvoj dogaaja prilikom
ulaska u Srebrenicu, izdao naredbu o izvrenju genocida: Miroslave,
to sve treba pobiti ... Sve to stignete.187
U toku napada na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija,
srpske snage su namjerno granatirale kue, kole, bolnicu i druge
civilne objekte. Kada bi bili na dohvat okolnih sela, srpske snage su
otvarale vatru i unitavale preostale kue koje su ostale, ne ostavlja-

186 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 12/46-501/95, 9. jula
1995 - Predsjedniku Republike Srpske, IKM Drinskog korpusa i Komandi Drinskog
korpusa; Isto, MUP Republike Srpske RDB - Sarajevo, broj: 05-1958/95, 10. juli 1995
- Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Republika
Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti Zvornik, broj:
191/95, 10. juli 1995, BILTEN dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik za
dan 9/10. juli 1995; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 145-151; R. Butler,
nav. dj., paragraf 3.13; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 33; ICTY, Izjava Miroslava
Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 184; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str.
7; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34-35; M. J. Faber, nav. dj., str. 34-35 i 44; H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 203.
187 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 112-181.
137

jui tako nita stanovnitvu za povratak.188 Gradsko podruje je

cijelog dana (9. jula) intenzivno granatirano i u bolnicu su dovezene desetine ubijenih i ranjenih civila.189
Ujutro 10. jula situacija u samoj Srebrenici je bila napeta. Srpske
snage za aktivna borbena dejstva, posebno oko Srebrenice, izvravale
su borbene zadatke po planu,190 pri emu su, pored ostalog, granatirale Srebrenicu, gdje je centar bio pun naroda, zatim bazu Ujedinjenih
nacija u sjevernom dijelu grada koja je bila puna izbjeglica, gdje je
188 AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East
- Tuzla, G5, Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population
Situation at Tuzla Air Base; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 196.
Okupacija Enklave je, po REPORT ON SREBRENICA ..., bila praena
granatiranjem artiljerijom, minobacaima, tenkovima i upotrebom runog oruja
od strane BSA. Tokom ovih granatiranja nisu pogaane samo jedinice BiH, nego i
kue, grupe izbjeglica i odreen broj osmatrakih taaka Holandskog sastava. Za
vrijeme napada na Enklavu, kue starosjedilaca su namjerno gaane. Prebivalita,
na primjer u Srebrenici, Potoarima, Budaku, Bojni, Buju i ogazima su, prema
tome, gaani (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.5).
Devetog jula 1995. branioci su, za razliku od Holandskog bataljona koji nije uinio
nita da se suprotstavi srpskim snagama, vodili estoke borbe u junom dijelu enklave,
a pogotovo na putnoj komunikaciji prema gradu oko sela Bibii. I pored ogromne
nadmoi srpskih snaga, branioci su na tom poloaju zaustavili napredovanje srpske pjeadije
i tenkova prema gradu. Srpske snage su zaustavljene na oko kilometer od grada (H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 197 i 201-203).
189 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 203.
190 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-191, 10. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske
Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-192, 11. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske,
komandama korpusa i drugima; Isto, MUP Republike Srpske, RDB, Sarajevo, broj: 051988/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova i drugima; Isto, Armija
Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, str. pov. br. 02/8-01-1209, Tuzla,
10. juli 1995 - Komandi 28. divizije; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 151-160;
ICTY, Presuda Krsti, paragraf 34 i str. XXI.
U rano jutro 10. jula branioci su izveli uspjean kontranapad na dostignute poloaje
srpskih snaga - na svim pravcima, pri emu je teite kontranapada bilo na pravcima
Srebrenica Kolje i Viogor Pusmulii Zeleni Jadar srpski agresor je bio prisiljen
da se povue na polazne poloaje u Ljubisaviima (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str.
212-225; M. J. Faber, nav. dj., str. 17; . Hodi, nav. dj., str. 258-261).
138

ranjeno nekoliko ljudi, kao i bolnicu, gdje se sklonilo 2.000 civila, pri
emu je ubijeno vie ljudi. U bolnicu su sa svih strana pristizali ranjenici. Veina je bila bez ruku i nogu. Mjesta nije bilo u sobama, pa su
ranjeni leali po hodnicima. Vidjela sam enu bez obje ruke, ovjeka
razvaljenog stomaka. Dvoje ljudi je umrlo. Sve je bilo kao u filmu
strave i uasa. Stanovnici su preplavili ulice grada, bjeei prema
UNPROFOR-u. Holandski bataljon slao je hitne zahtjeve, traei hitnu
zranu podrku NATO-a. I pored stalnog pogoranja situacije u sigurnoj
zoni Ujedinjenih nacija, general Janvier ni 10. jula nije odobrio upotrebu
bliske zrane podrke. Komandant Holandskog bataljona je u noi 10/11.
jula 1995, na sastanku u Srebrenici, bonjako politiko i vojno rukovodstvo obavijestio kako je srpskom agresoru dat ultimatum da se povue
izvan sigurne zone Ujedinjenih nacija, te da se o ultimatumu mora izjasniti
do 06.00 sati 11. jula. U sluaju da agresor ne prihvati ultimatum, uslijedili bi zrani udari masovnog karaktera po agresorskim ciljevima, a
prostor od junih prilaza gradu do Zelenog Jadra proglaen je zonom
smrti u kojoj e biti gaano sve to se kree. Sugerisao je Bonjacima
da civilno stanovnitvo bude to dalje od linije sukoba (od trenutne
linije fronta i zauzeti sklonita u svojim kuama), a snagama odbrane
je preporuio da napuste svoje poloaje. Nakon toga, Komanda snaga
odbrane Srebrenice donijela je odluku da obustavi planirani protivnapad
u ranim jutarnjim satima, to je bilo tragino za odbranu sigurne zone
Ujedinjenih nacija. Velikosrpske snage su to iskoristile i nastavile napredovanje prema gradu.191
191 AIIZ, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj 05-1958/95, 10. juli 1995 Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, MUP Republike
Srpske RDB - Sarajevo, broj: 55-1988/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih
poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000 MHz,
kanal 5 i kanal 3, vrijeme 11.20 12.00 sati, od 10. jula 1995; Isto, Armija RBiH, RI,
frekvencija 785.000 MHz, kanal 9, vrijeme 12.50 sati, uesnici: major Simi - Zlatar - y
(Slavia zebo), od 10. jula 1995; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda
2. korpusa, str. pov. br. 02/8-01-1211, Tuzla, 10. juli 1995 - Komandi 28. divizije; Isto,
inv. br. 2-1631, United Nations Protection Force, BiH - Sector North East - Tuzla, Civil
Affairs, July 15, 1995 - UNPROFOR HQ Sarajevo; Isto, inv. br. 2-1636, Dutchbat
Srebrenica, Nr: TK 95114, 12 July 1995 - Force commander Lgen Janvier Zagreb, Meetings
with Gen Mladi on 11 and 12 July 1995; Isto, inv. br. 2-1640, Izjava potpukovnika Davida
Tetteha; Isto, inv. br. 2-1641, Izjava majora Josepha Kingoria; Isto, inv. br. 2-1642, Izjava
De Haan; Isto, inv. br. 2-1527, United Nations, Lientenant General Bernard Janvier, Force
139

Civilno stanovnitvo sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice

se, uspanieno i potpuno dezorjentisano, od poslijepodneva 10. jula,
poelo okupljati ispred zgrade PTT-a, tj. gradske bolnice, i fabrike
Vezionica (komanda ete Bravo). Do 24.00 sata broj ljudi koji se
sakupio na ovom dijelu ceste, u duini od oko 200 metara, bio je
izmeu 10.000 i 15.000. Ta masa ljudi je cijelu no provela na ulici
ispred zgrade PTT-a.192
Commander UN Peace Forces, Zagreb, 11 July 1995 - Generalu Mladiu; Isto, inv. br.
2-1532, UN/NATO Close Air Support to Dutch Battalion at Potocari, 11 July 1995,
Cronology of events; Isto, inv. br. 2-1533, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Z-1136, 11 July
1995 - Annan, UNations, New York, Situation in Srebrenica; Isto, inv. br. 4-247; Isto,
Izjava Vejiza abia; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 121, 157 i 320;
S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 160-169 i 335-350; R. Butler, nav. dj.,
paragrafi 3.17-3.18; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 34 i 123; KOMISIJA Vlade
Republike Srpske, str. 7; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 38-46; M. J. Faber, nav. dj.,
str. 36-38 i 45-47; Mdecins Sans Frontires, 1995: SREBRENICA, L ABANDON,
http://www.msf.fr/histoire-sommaire/1995-Srebrenica-abandon; H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 205-222 i 234-244; . Hodi, nav. dj., str. 262-263.
U ponedjeljak, 10. jula 1995, izvren je, po kazivanju S. V. (iz Luke, Srebrenica),
jednog od svjedoka i rtava zloina genocida, silovit napad iz svih orua i oruja na
Srebrenicu. Toga dana sam bio u kui porodice Mehmedovi. Sjedili smo u kui kada
je sa 32 granate iz VBR-a (viecjevnog bacaa raketa) iz pravca Bratunca zasuta
Srebrenica. Jedna granata je direktno pogodila u kuu. Ranila je majku i sestru moje
djevojke i mene. Svi smo bili teko ranjeni. Zahvaljujui Rami Hljebari prebaeni
smo do bolnice. Nisam vjerovao da u preivjeti. Sa jo mnogo ranjenika tu no
sam proveo u bolnici ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 157).
U noi 10. i 11. jula branioci Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, prave
povratni korak i nalaze se Srbima iza lea. Meutim, nisu dobili dozvolu da napadnu.
Ramiz Beirovi dobio je obeanje Holandskog bataljona da e 11. jula, ujutro, od
strane NATO-a biti pruena masovna zrana podrka. Nakon to se to nije desilo,
Beirevi je shvatio da od Holandskog bataljona i NATO-a ne treba oekivati nikakvu
pomo. Od tog momenta povezanost je izgubljena, neki od mukaraca ostaju jo neko
vrijeme oko Srebrenice, ostatak se povlai u okolna sela. Vie hiljada mukaraca
skupljaju se 10. i 11. jula u dva sela nedaleko od grada. Kasno uvee 11. jula pada
odluka o pokuaju prebacivanja do Tuzle, jedina ansa da se spase ivoti mukaraca
i momaka, ukoliko za to nije ve kasno (M. J. Faber, nav. dj., str. 17-18).
192 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 236. Na taj nain je, pie Hasan Nuhanovi, cijeli
juni i centralni dio grada bio potpuno naputen sa izuzetkom nekih pojedinaca
koji su odluili ostati u tim dijelovima grada, vjerujui da e na taj nain sprijeiti
pljaku svoje imovine od drugih stanovnika enklave. Dakle, centralni i juni dio
grada, oko 2/3 grada, bio je potpuno pust.
140

Artiljerija Vojske Republike Srpske je i 11. jula intenzivno granatirala gradsku zonu Srebrenice. Granate su padale i u blizini holandskog
kampa u Srebrenici (zemlja se tresla od detonacija), gdje je (u i oko
kampa) okupljeno 4.000 do 5.000 oajnih civila. Nastao je haos.
Mnogo civila (ena i djece) je ranjeno. Jednoj eni (oko 40 godina) geler
je otkinuo pola glave, a dvanaestogodinjem djeaku su polomljene obje
ruke. Avioni NATO-a 11. jula 1995. pokuali su bombardovati artiljerijske poloaje Vojske Republike Srpske iznad Srebrenice (napali su
dva srpska tenka). Zrana podrka NATO-a obustavljena je nakon to
je Vojska Republike Srpske zaprijetila da e ubiti holandske vojnike
koji su se nalazili u zarobljenitvu Vojske Republike Srpske i da e
granatirati bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima, kao i okolna podruja
na koja je pobjeglo 20.000-30.000 civila.193
Dio grada u kome je stanovnitvo jo bilo u svojim kuama bio je dio sjeverno
od autobuske stanice: Baratovo, Kazani, Soloua, Vidikovac (Isto).
Interesantno je, navodi Hasan Nuhanovi, kako se niti UNPROFOR niti vlasti
enklave nisu obratili stanovnitvu sa namjerom da se objasni kakav ishod situacije
se oekuje u narednim satima (Isto).
193 AIIZ, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj 05-1958/95, 10. juli 1995
- Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, MUP
Republike Srpske RDB - Sarajevo, broj: 55-1988/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra
unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija
785.000 MHz, kanal 5 i kanal 3, vrijeme 11.20 12.00 sati, od 10. jula 1995; Isto, Armija
RBiH, RI, frekvencija 785.000 MHz, kanal 9, vrijeme 12.50 sati, uesnici: major Simi
- Zlatar - y (Slavia zebo), od 10. jula 1995; Isto, Armija Republike Bosne i Hercegovine,
Komanda 2. korpusa, str. pov. br. 02/8-01-1211, Tuzla, 10. juli 1995 - Komandi 28. divizije;
Isto, inv. br. 2-1631, United Nations Protection Forces, BiH - Sector North East - Tuzla,
Civil Affairs, July 15, 1995, - UNPROFOR HQ Sarajevo; Isto, inv. br. 2-1636, Dutchbat
Srebrenica, Nr: TK 95114, 12 July 1995 - Force commander Lgen Janvier Zagreb, Meetings
with Gen Mladi on 11 and 12 July 1995; Isto, inv. br. 2-1640, Izjava potpukovnika Davida
Tetteha; Isto, inv. br. 2-1641, Izjava majora Josepha Kingoria; Isto, inv. br. 2-1642, Izjava
De Haan; Isto, inv. br. 2-1527, United Nations, Lientenant General Bernard Janvier, Force
Commander UN Peace Forces, Zagreb, 11 July 1995 - Generalu Mladiu; Isto, inv. br.
2-1532, UN/NATO Close Air Support to Dutch Battalion at Potocari, 11 July 1995,
Cronology of events; Isto, inv. br. 2-1533, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Z-1136, 11 July
1995 - Annan, UNations, New York, Situation in Srebrenica; Isto, inv. br. 4-247; Isto,
Izjava Vejiza abia; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 160-169 i 335-350; R.
Butler, nav. dj., paragrafi 3.17-3.18; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 34 i 123; REPORT
ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.4, 3.48 i 5.1 i Dodatak 5, Location: Srebrenica
141

Vojska Republike Srpske je 11. jula 1995. zauzela Srebrenicu,

sigurnu zonu Ujedinjenih nacija. Oko 14.00 sati brojni civili su provalili
u kamp holandske ete Bravo i poeli se penjati na kamione i druga
vozila UNPROFOR-a. Tada su srpske snage ispalile dvije minobacake
granate, koje su eksplodirale u neposrednoj blizini holandskog kampa,
od ega je vie civila ubijeno i ranjeno. U 14.07 sati postavljena je srpska
zastava iznad pekare u junom dijelu grada. Oko 14.30 sati civili i civilno
stanovnitvo su, ukljuujui i one koji su nali utoite u bazi ete B, u
strahu i panici krenuli prema Potoarima. Meu pripadnicima Holandskog
bataljona je nastala panika i oni su poeli da se povlae prema Potoarima. Cijelim putem do Potoara etnici su granatirali masu, tako
da je puno naroda ranjeno i ubijeno. itavim putem bile su razbacane deke, vree, torbe i druge stvari. Vojnik Jord Honig vidio je
jednu staricu kako pue na rukama i koljenima krvarei. Djeca su
compound on 11-13 July 1995; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 7; SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 21, 31, 61, 66, 110, 123, 141-142, 184, 222 i 229;
SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 108-109; W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 47-52;
M. J. Faber, nav. dj., str. 36-38, 45-47 i 115; B. Jagger, nav. dj., str. 86; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 270-304; . Hodi, nav. dj., str. 267-268.
U toku napada bosanskih Srba na podruje sigurne zone UN-a, kue, kole,
bolnice i drugi isto civilni objekti namjerno su gaani. Kad bi bili na dohvat okolnih
sela, srpske snage su otvarale vatru i unitavale preostale kue koje su ostale ne
ostavljajui tako nita stanovnitvu za povratak (AIIZ, inv. br. 2-1635, AIIZ,
inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5,
Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at
Tuzla Air Base).
Kada je jedna srpska minobacaka granata pala blizu ulaza u kamp Holandskog
bataljona - to je, po vojniku Jordu Honigu, bio najstraniji trenutak: Mjesto je bilo
prepuno civila koji su u panici pobjegli do naeg UN-a poloaja. Jedno vozilo UN-a
sluajno bez posade - potpuno je uniteno. Ne znam koliko je bilo mrtvih. To je bio
uasan prizor. Veina nas nikad nije vidjela tako neto. Dok smo kao ludi pokuavali
ranjene dovui na sigurno, oekivali smo slijedei minobacaki napad. Kao vojnik
to znate: prva granata je samo radi nianjenja, zatim dolaze direktni pogoci (J. W.
Honig - N. Both, nav. dj., str. 48-49).
Jedanaestog jula 1995. u Srebrenici su, i prema kazivanju F. S. (iz Hrnia, opina
Bratunac), majke troje djece, te svjedoka i rtve genocida, na sve strane padale granate.
Kod baze UN-a pala je granata. ene i djeca su bili ranjeni. Vriska i pla se ula na
sve strane. Torbe sa krvavim branom i hljebom bile su razbacane po putu. Krvi svuda
oko nas. Ranjenim enama niko nije htio pomoi. Vojnici UN-a su se smijali naoj
muci ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 21).
142

gubila roditelje. Svuda je bilo prtljage, odbaene da bi se bre bjealo.

Bilo je ljudi koji su sjedili pored puta, iscrpljeni . Do tada je vie
zahtjeva za zranu podrku odbijeno na raznim nivoima u sistemu komandovanja Ujedinjenih nacija. General Bernard Janvier se, uprkos formalnom
insistiranju da se prestane s gaanjem civilnog stanovnitva i krenjem
sigurne zone Ujedinjenih nacija, potujui akcije koje je general Mladi
preduzimao u podruju Srebrenice, brinuo za komoditet 30 zarobljenih holandskih vojnika. Holandski bataljon nije ispalio ni jedan
jedini hitac u pravcu nadolazeih srpskih snaga. U 16.20 sati grad
Srebrenicu su ve preplavili Srbi. Oko 16.30 sati hiljade izbjeglica je
bjealo prema Potoarima. Kasno poslijepodne generali Ratko Mladi,
Milenko ivanovi, Radislav Krsti i drugi oficiri Vojske Jugoslavije/
Vojske Republike Srpske trijumfalno su proetali praznim ulicama
Srebrenice, a veliki broj (na hiljade) izbjeglica se kretao prema Potoarima,
oajniki traei zatitu kod Holandskog bataljona. Na trgu u Srebrenici
general Ratko Mladi je, pored ostalog, izjavio: Evo nas 11. jula 1995.
godine u srpskoj Srebrenici. Uoi jo jednog praznika srpskog poklanjamo srpskom narodu ovaj grad. Napokon je doao trenutak da se
poslije bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru.
Karadi je lino (radi marketinga, treba mu to radi nekih stvari)
naredio da se u Srebrenici, pored srpske, postavi i grka zastava, iji su
pripadnici (tj. Grci), pored ostalih, uestvovali u napadu i zauzimanju
Srebrenice.194
194 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-192, 11. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Komanda 1.
zvornike pbr, str. pov. br. 06/214, 11. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni
borbeni izvjetaj; Isto, Dnevnik ..., 11. juli 1995; Isto, Komanda 1. br. lpbr, str. pov. br.
03/253-102, 11. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto,
MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj: 05-1989/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku
ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima; Isto, Republika Srpska,
Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti, Zvornik, broj: 193/95, 12.
juli 1995, BILTEN dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik za dan 11/12.
juli 1995; Isto, inv. br. 2-1533, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Z-1136, 11 July 1995 - Annan,
UNATIONS, New York; Isto, inv. br. 2-1528, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Z-1138, 11
July 1995 - Annan, UNATIONS, New York, Situation in Srebrenica; Isto, Armija
Republike Bosne i Hercegovine, VJ 5022/5, str. pov. br. 05/1107, str. pov. br. 03/1107,
str. pov. br. 07/1107, str. pov. br. 04/1107, KONJUH, 11. juli 1995, IZVJETAJ; Isto, Armija
Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, RRPSt OKRESANICA, str. pov.
br. 09/11795, str. pov. br. 10/11795, str. pov. br. 02/11795, str. pov. br. 17/11795, str. pov. br.
143

04/11795, str. pov. br. 11/11795, str. pov. br. 13/11795, 11. juli 1995 - Obavjetajnom organu
2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI; R. Butler, nav. dj., paragrafi 3.19-3.20; SREBRENICA
1995, knjiga 1, str. 341-362 i 425; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 36; IZVJETAJ
O SREBRENICI ..., paragraf 304; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.4,
3.48, 4.18 i 5.1 i Dodatak 5, Location: Srebrenica compound on 11-13 July 1995;
KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 7; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO
95, str. 21, 31, 61, 66, 122, 141-142, 184, 222 i 232; J. W. Honig - N. Both, nav. dj.,
str. 51-52; Mdecins Sans Frontires, 1995: SREBRENICA, L ABANDON,
http://www.msf.fr/histoire-sommaire/1995-Srebrenica-abandon; H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 223 i 247-304; . Hodi, nav. dj., str. 267-268.
General Milan Gvero je u razgovoru s Radovanom Karadiem 11. jula 1995.
zauzimanje Srebrenice prokomentarisao na sljedei nain: Predsednie, srpsko srebro,
srpska crkva, srpska zastava (AIIZ, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda
2. korpusa, RRPSt OKRESNICA, str. pov. br. 10/11795, 11. juli 1995 - Obavjetajnom
organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI).
Srpske snage su 11. jula 1995. zauzele izmeu 10% i 20% teritorije sigurne zone
Ujedinjenih nacija, to znai da najmanje 80% teritorije sigurne zone tada nije zauzeto.
Ukazujui s pravom na tu injenicu, Hasan Nuhanovi postavlja sljedee pitanje: Zato
UNPROFOR, uz pomo NATO avijacije, nije sprijeio da snage VRS-a zauzmu ovih
80%? Dakle, nakon zauzimanja grada Srebrenice, i oko 10%-20% teritorije, bilo je
vie nego oigledno da je namjera snaga VRS-a da se zauzme cijela enklava. Ali, unutar
preostalih 80% teritorije nalazilo se vie veih naselja koja su jo bila netaknuta.
Naprimjer, cijelo podruje Sueske, cijelo podruje Potoara.
Ovo je pitanje na koje trebaju odgovoriti Janvier i Akashi, kao i oni koji su im
bili podreeni.
Dakle, zato je UNPROFOR (UN) odustao od toga da se zatiti ovih 80% teritorije enklave nakon pada samog grada i junog dijela enklave? Operacija zatite
preostalog slobodnog dijela enklave, a uz pomo NATO-vih zranih snaga i drugih
snaga koje su bile na raspolaganju, mogla je biti nastavljena 11. i 12. jula, jer su snage
VRS-a poele istiti teren i pomjerati se ka preostalih 80% teritorije tek u narednim
danima (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 308).
Srebrenica je, po ocjeni Mienta Jana Fabera, svjesno predata (poklonjena)
Srbima (M. J. Faber, nav. dj., str. 56). To potvruju i Mdecins Sans Frontires, organizacija
ija su 22 lana jula 1995. ubijena na genocidnoj osnovi (RAPPORT DE MDECINS
SANS FRONTIRES, str. 1-20), kao i Michael A. Sells, koji tvrdi da je Holandski bataljon
predao grad srpskoj vojsci (M. A. Sells, nav. dj., str. 242).
Hirurg I. P. (31 godina) tvrdi da su vojnici Ujedinjenih nacija izdali Srebrenicu i
predali grad srpskim snagama. S tim u vezi, on navodi: Moda nije bilo dogovora
izmeu UN-a i Srba, ali posljednjeg dana djelovali su zajedno (RAPPORT DE
MDECINS SANS FRONTIRES str. 14).
Holandski vojnici su se, tvrdi Michael A. Sells, povukli sa svojim oklopnim
vozilima, pogazivi i usmrtivi vie oajnih civila stanovnika Srebrenice, koji su
pokuali pobjei od smrti. Kada su se vratili u Holandiju, odlikovani su za hrabrost
(M. A. Sells, nav. dj., str. 269).
144

Srpske snage su istile grad Srebrenicu, likvidiravi nekoliko civila

i odvozei stoku, vozila, kuanske aparate i druge vrijednosti.195
Karadi je imenovao civilnog povjerenika za Srebrenicu i prve srpske
porodice su poele da se useljavaju u grad .196 Time su izvrene
pretpostavke za Operaciju ubijanja,197 odnosno realizaciju namjere
195 AIIZ, inv. br. 2-1633, Akashi, UNPF-HQ Zagreb, Number: Z-1169, 14 July
1995 - Annan, UNATIONS, New York, Situation in Tuzla and Srebrenica; Isto, inv. br.
2-1531, The Republic of Srpska, Civillian Affairs Committee for Srebrenica, Nr. 07-27/95,
July 17 1995, DECLARATION; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama
i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003, str. 16357; AIIZ, Republika Srpska,
Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19 jula 1995, Raspoloiva
saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine; REPORT ON SREBRENICA ..., Dodatak 5; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 139-145; AIIZ, Ministry of
Defence, Number: D101/95/15092, 3 August 1995 The Speaker of the Lower House of
Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament, Fall of Srebrenica/Dutch
contribution to UNPROFOR, str. 2. Tada je, prema pomoniku komandanta 1. milike
lake pjeadijske brigade, dolo do masovne pljake naputene muslimanske imovine,
kako od strane boraca, tako i od strane civilnog stanovnitva Najvei dio ratnog
plijena, umjesto da se kanalie u skladita vojne ekonomije i drugim za to namjenskim
odreenim skladitima otiao je u privatne ruke (AIIZ, Komanda 1. milike lpbr,
Odjeljenje za moral, vjeru i pp., str. pov. I/05-1152-1, 31. august 1995, Referisanje
pomonika komandanta o stanju i aktuelnim problemima odravanja i izgradnje borbenog
morala i stanju na teritoriji z/o).
U toku i nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995,
deavao se, po REPORT ON SREBRENICA ..., vandalizam i pljaka u veem
obimu. Mnoge kue su spaljene od bosanskih Srba ... Kada su lokalni stanovnici
napustili Enklavu, pljakanje je postalo oigledno. Civili bosanski Srbi stigli su u
Enklavu iz pravca Bratunca sa praznim vozilima, kamionima i prikolicama i neto
kasnije napustili Enklavu, kreui se u pravcu Bratunca sa predmetima pokustva,
stokom i opremom sa osmatrakih taaka (REPORT ON SREBRENICA ...,
paragraf 4.17).
196 AIIZ, inv. br. 2-1633, Akashi, UNPF-HQ Zagreb, Number: Z-1169, 14 July 1995
- Annan, UNATIONS, New York, Situation in Tuzla and Srebrenica; Isto, inv. br. 2-1531,
The Republic of Srpska, Civillian Affairs Committee for Srebrenica, Nr. 07-27/95, July
17 1995, DECLARATION; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i
prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003, str. 16357; SREBRENICA 1995,
knjiga 1, str. 378-380; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 381.
197 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003, str. 16362.
145

zloinakog poduhvata da se s tog prostora prisilno premjeste ene, djeca

i starci u cjelini, a mukarci i djeaci zarobe, zatvore i likvidiraju.
Drinski korpus je i 12. jula angaovao jedinice na izvrenju zadataka Krivaja 95, planski izvravajui sve borbene zadatke. U toku
dana zauzele su naselje Potoari i dalje su napredovale, u cilju zauzimanja svih mesta u enklavi Srebrenica.198 est dana kasnije, u vrijeme kada je u Srebrenici boravila delegacija s vladikom zvornikotuzlanskim (Vasilijem Kaavendom), minirane su dvije damije.199
198 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-193, 12. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske i drugima.
I po izjavi generala Krstia, naelnika taba, datoj 12. jula u Potoarima, Drinski
korpus je tu operaciju izvodio veoma uspjeno ... (ICTY, R. Butler, nav. dj., paragraf 5.10).
199 AIIZ, SJB Srebrenica, Depea broj: 294/95, 18. juli 1995 - Naelniku CJB
Zvornik. U Srebrenici je srueno i uniteno pet damija (Bijela, arijska i Petrika damija,
na Vidikovcu i u Crvenoj Rijeci), te oteena katolika kapela, a djelimino i pravoslavna crkva. Pored toga, u svim mjestima koje je okupirao srpski agresor smiljeno i
s namjerom unitene su sve damije i drugi objekti Islamske zajednice SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 15. Detaljnije o tome vidi: A REPORT ON THE
DEVASTATION OF CULTURAL, HISTORICAL AND NATURAL HERITAGE
OF THE REPUBLIC /FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (FROM
APRIL 5, 1992 UNTIL SEPTEMBER 5, 1995), Zavod za zatitu kulturno-historijskog
i prirodnog naslijea Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1995, str. 78; M. Omerdi,
PRILOZI IZUAVANJU GENOCIDA NAD BONJACIMA (1992-1995), Rijaset
Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1999, str. 133-134).
Meunarodni sud pravde u Predmetu Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne
Gore potvrdio je zakljuak ICTY-a u Predmetu Krsti da tamo gdje je na djelu (gdje
postoji) fiziko ili bioloko unitavanje esto su prisutni istovremeni napadi na
kulturna i vjerska dobra, kao i na simbole ciljane grupe, napadi koji se legitimno mogu
smatrati dokazom o namjeri da se grupa fiziki uniti (ICTY, Presuda Krsti,
paragraf 580; Meunarodni sud pravde, PRESUDA BOSNA I HERCEGOVINA ...,
paragraf 344). Meutim, citirajui ovaj zakljuak ICTY-a, Meunarodni sud pravde je
svjesno, namjerno i tendenciozno izostavio sljedeu reenicu: U ovom predmetu,
Pretresno vijee e stoga kao dokaz namjere unitenja grupe uzeti u obzir smiljeno
razaranje damija i domova koje pripadaju pripadnicima grupe (ICTY, Presuda
Krsti, paragrafi 580-595), odnosno Bonjacima. Oigledne relevantne dokaze (ICTY-a)
o namjeri (mens rea) unitavanja Bonjaka, kao grupe (napadi na historijska, kulturna i
vjerska dobra, kao i na simbole ciljane grupe, smiljeno razaranje damija
i domova) Meunarodni sud pravde je, u istrajno upornom nastojanju da ne donese
pravednu presudu, odbio (Smail eki, PRAKSA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE
146

O srpskom zauzimanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice,

jula 1995, i genocidu nad Bonjacima Richard Holbrooke pie: estog
jula 1995, Mladieve snage poele su sa granatiranjem Srebrenice,
navodno u znak odmazde za upade snaga bosanskih Muslimana,
baziranih u enklavi, na srpsku teritoriju. Tri dana kasnije, Srbi su
kao taoce uzeli trideset holandskih mirovnjaka. Desetog jula /nije
10, ve 11. jula - prim. S. ./, zauzeli su grad, a i preostali holandski
vojnici, njih oko 370, postali su taoci. Sljedeeg dana Mladi je uao
u Srebrenicu i najavio da ovaj grad daje na dar srpskom narodu.
Dodao je: Napokon, posle bune dahija, dolo je vreme da se osvetimo
Turcima u ovom regionu - aluzija na srpsku pobunu protiv Turaka
koja je 1804. bila brutalno uguena. Mladievo poistovjeivanje
dananjih bosanskih Muslimana sa Turcima od prije 191 godinu
otkrivalo je njegov opasno iskrivljen um.
Tokom sljedee sedmice, desilo se najvee masovno ubistvo u
Evropi nakon Drugog svjetskog rata, dok spoljni svijet nije inio nita
da zaustavi tragediju. Mladieve snage poubijale su hiljade Muslimana, najvie u hladnokrvnim egzekucijama nakon predaje grada.
Precizni detalji o onom to se desilo u to vrijeme nisu bili poznati, ali
nije bilo sporno da se neto istinski strano deava. Sasvim sluajno,
imao sam jedan dodatni izvor izvan zvaninih izvjetavanja koji je
potvrdio nae najgore sumnje o Srebrenici. Moj mlai sin Anthony,
kome je tada bilo dvadeset pet godina, pojavio se u Tuzli da pomogne
State Departmentu u intervjuisanju izbjeglica. Radio je u izbjeglikom
kampu u Tajlandu kada ga je predsjednik Refugees Internationala
Lionel Rosenblatt zamolio da odjuri u Bosnu i pomogne u nevolji.
Anthony i Lionel stigli su u centralnu Bosnu krajem jula, upravo
kada su prvi preivjeli oajnici iz Srebrenice i epe stigli u sigurnost
aerodroma izvan Tuzle. Uskoro su im se prikljuili pomonik dravnog
PRAVNA ILI POLITIKA? PREDMET : BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV
SRBIJE I CRNE GORE u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI POSLJEDICE
PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - , Zbornik radova Meunarodne
naune konferencije, odrane 10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima (Srebrenica),
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 71).
147

sekretara za humanitarna pitanja John Shattuck i pomonik dravnog

sekretara za izbjeglice Phyllis Oakley.
Uz pomo Anthonya, Shattuck i Oakleyeva intervjuisali su potresene preivjele ljude iz Srebrenice - i uli prie koje e uasnuti svijet:
kako su Srbi, po nareenju generala Mladia, okupili sve Muslimane
u gradu i nagurali u autobuse; kako veinu mukaraca vie nikada
nisu vidjeli; kako su ljudi bili zgurani na fudbalsko igralite i poubijani u velikom broju; kako jo ima hiljade mukaraca koji se
pokuavaju kroz ume probiti prema Tuzli. Zatim su se Shattuck
i Oakleyeva vratili u Washington da pritisnu vladu na veu akciju.
Anthony je ostao u Tuzli, redovno me izvjetavajui o ivim priama
neprekidne drame. Nekoliko puta, na svoj karakteristino otvoren
i nagao nain, Anthony je vikao preko telefona da Washington mora
neto uiniti, da ja trebam maknuti guzicu. U stvari, satima sam
neuspjeno pokuavao iznai nain da se zaustavi tragedija u Srebrenici i epi. Moju preporuku - da se upotrijebi zrana sila protiv bosanskih Srba u drugim dijelovima zemlje - odbacile su zapadnoevropske nacije ije su trupe bile na kocki u Bosni, ali i Pentagon.
Trinaestog jula, istog dana kada su Srbi poeli sa sistematskim ubijanjem Muslimana na fudbalskom igralitu, Chirac je pozvao predsjednika Clintona. Rekao je da se neto mora uiniti i predloio da ameriki helikopteri prevezu u Srebrenicu francuske trupe da pomognu
gradu. O ovom prijedlogu se ve razmatralo putem zvaninih francuskih kanala, ali je naiao na estoko protivljenje ne samo Britanaca i
Pentagona, nego i same Chiracove vlade. Nije bilo anse da bude
prihvaen.
U meunarodnom sistemu nije bilo vie energije. Gdje god bi se
ovjek okrenuo, suoio bi se sa osjeajem smetenosti pred brutalnou
bosanskih Srba. Prva linija otpora za svaku akciju bila je holandska
vlada koja je odbila dopustiti zrane udare sve dok su svi njeni vojnici
u Bosni. Kroz svaki raspoloivi kanal, u Londonu, Parizu ili tabu
NATO-a, traili smo neki odgovor. Bilo je beskorisno. itavu sedmicu
pozivao sam naeg ambasadora u Holandiji Terrya Dornbusha,
upuujui ga da pritisne Holanane da dopuste zrane udare, ali
uzalud. Drugi Evropljani dostigli su svoj limit; kako su i njihovi vojnici bili u opasnosti, nisu pristajali ni na kakvu akciju koja bi ugrozila
148

Holanane. Srbi su sve ovo znali i mnotvo holandskih vojnika drali

su zarobljene u prostorima Ujedinjenih nacija, u oblinjem selu Potoari, dok ne zavre svoj prljavi posao u Srebrenici. Prema Meunarodnom komitetu crvenog krsta, u Srebrenici izmeu 12. i 16. jula
1995. smrt je odnijela 7.079 bosanskih Muslimana. Veina rtava
bile su nenaoruane i veina je nastradala u zasjedama ili masovnim
egzekucijama. Po intenzitetu, nita u ratu nije se moglo mjeriti ili
e se ikad mjeriti sa Srebrenicom. Ime e postati dio jezika uasa
modernog rata, zajedno sa Lidicama, Oradourom, Babi Yarom i
Katinskom umom (R. Holbrooke, nav. dj., str. 73-74).
Holbrooke govori, pored ostalog, o najveem masovnom ubistvu
u Evropi nakon Drugog svjetskog rata, gdje je hiljade Muslimana
ubijeno, zaboravljajui da je hiljade Muslimana ubijeno i ubijano
od proljea 1992, zatim o njegovom neuspjenom pokuaju da se zaustavi tragedija u Srebrenici i epi i preporuci da se upotrijebi zrana
sila protiv bosanskih Srba u drugim dijelovima zemlje, to su odbacile zapadnoevropske nacije, te bezuspjenim nastojanjima predsjednika Chiraca da sa predsjednikom Clintonom neto uini, predlaui da ameriki helikopteri u Srebrenicu prevezu francuske
trupe da pomognu, to je nailo na estoko protivljenje Britanaca,
Pentagona i Vlade Francuske (nije bilo anse da bude prihvaen).
Zauuje Holbrookeova konstatacija da tada u meunarodnom
sistemu nije bilo vie energije, jer je, pored ostalog, postojao osjeaj
smetenosti pred brutalnou bosanskih Srba. Neshvatljivo je da
politiar takvog iskustva, kao to je Holbrooke, i ambasador najmonije
svjetske sile, kao to su Sjedinjene Amerike Drave, pokazuje takvu
nemo i istovremeno naivnost, posebno kada je u pitanju osjeaj
smetenosti pred brutalnou bosanskih Srba. I Holbrooke svu
odgovornost za neuspjeh politike Ujedinjenih nacija i zapadnoevropskih
nacija prema sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i
Hercegovini, posebno prema (sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija) Srebrenici,
prebacuje na Vladu Holandije, koja je, po njemu, odbila dopustiti zrane
udare. Ni Komanda NATO-a, ni drugi Evropljani, tvrdi Holbrooke,
nisu odgovorili na njegove pozive i intervencije - sve je, navodi on,
bilo beskorisno.
149

Holbrookeovo ukupno ponaanje potvruje poznato saznanje po

kojem je on dobio instrukcije da rtvuje Srebrenicu, to je u praksi, naalost, potvreno. Njegova simulacija dobrih namjera i demonstriranje
pokuaja, preporuka i aktivnosti da sprijei genocid (po njemu da se
zaustavi tragedija u Srebrenici i epi) su, naalost, samo i iskljuivo
deklarativnog karaktera, to je i on sam lino potvrdio.

4. Napad na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu

i (ne)upotreba zrane sile*
Meunarodna zajednica, prije svega Ujedinjene nacije, od devedesetih godina XX stoljea, posebno od 1992, bile su prisutne u Republici
Bosni i Hercegovini. Mnoge zemlje angaovale su svoje trupe, plave
ljemove, pod zastavom Ujedinjenih nacija. Francuska, Engleska i
Holandija imale su najbrojnije kontingente. Oni su sluili u sastavu
UNPROFOR-a (United Nations Protection Force - Zatitne snage Ujedinjenih nacija), koji je bio pod komandom UNPF-a (United Nations Peace
Force - Mirovne snage Ujedinjenih nacija), i koji je u Hrvatskoj i
Makedoniji imao bitne zadatke. Sa NATO-om su postignuti dogovori
oko bitnih vojnih pitanja, a naroito to se tie zranih udara.200
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je 31. marta 1995. odluilo da
reorganizira UNPROFOR, zamjenjujui ga sa tri odvojene, ali meusobno
povezane misije u Republici Hrvatskoj, Republici Bosni i Hercegovini i
Republici Makedoniji. Tri operacije bile su pod komandom i kontrolom
specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Yasushija
Akashija. Pod njegovom nadlenou, komandant UNPF-a, sa sjeditem
* Osnova za elaboraciju problema Napad na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih
nacija i (ne)upotreba zrane sile, te Prikrivanje zloina genocida, istraivanja su
prof. dr. Smaila ekia, mr. Muharema Krese i dr. Beira Macia, objavljena u knjizi:
GENOCOD U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA
1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu, Sarajevo, 2000, str. 325-384.
200 M. J. Faber, nav. dj., str. 12.
150

u Zagrebu, imao je potpunu komandu vojnim dijelovima tri operacije, od

kojih je svaka imala svog komandanta. Operacija u Republici Bosni i
Hercegovini, sa sjeditem u Sarajevu, zadrala je svoj naziv UNPROFOR,
iji je komandant svoje izvjetaje podnosio neposredno komandantu
UNPF-a u Zagrebu.201
Zrana sila bila je najznaajnije sredstvo za odbranu sigurnih zona
Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, to se odnosilo i na
Srebrenicu. I u ljeto 1995. upotreba zrane sile bila je jedino odgovarajue
i efektivno sredstvo da se zatiti sigurna zona Ujedinjenih nacija Srebrenica. Meutim, u aparatu Ujedinjenih nacija i uope takozvanoj meunarodnoj zajednici nije bilo politike volje da se upotrijebi sila, posebno
zrane snage NATO-a, za zaustavljanje agresije na Bosnu i Hercegovinu
i spreavanje genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Nedostatak politike volje naroito je doao do izraaja
i u agresorskom napadu i okupaciji Srebrenice i zloinu genocida nad
Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995.
U prvoj polovini 1995, od januara do jula, u politikim i vojnim
krugovima (u svijetu) vladao je pesimizam. Mnogi su, bez obzira na
ishod borbi, bili uvjereni da e UN operacija u Bosni doivjeti fijasko.
NATO je pripremao sveobuhvatni plan evakuacije kompletnog UN-a
iz Bosne i Hercegovine i sa Balkana. Sigurne zone Ujedinjenih nacija
u istonoj Bosni (Srebrenica, epa i Gorade) smatrane su neuspjehom,
doprema hrane nije mogla biti garantovana, borbe su nastavljene, a
rizik za UN osoblje na licu mjesta postojao je prevelik. Sjedinjene
Amerike Drave zagovarale su ukidanje embarga na naoruanje da bi
se bosanska (i hrvatska) vojska mogla bolje opremiti i bila za zrani
rat protiv bosanskih Srba. Engleski i francuski komandanti UNPROFOR-a (generali Rupert Smith i njegov zamjenik Herv Gobilliard)

201 IZVJETAJ O SREBRENICI, IZVJETAJ GENERALNOG SEKRETARA

PREMA REZOLUCIJI GENERALNE SKUPTINE 53/35 (1998), 15. novembar 1999
(u daljem tekstu: IZVJETAJ O SREBRENICI ), objavljen u: S. eki - M.
Kreso - B. Maci. nav. dj., str. 13-274, paragraf 182; Boutros-Boutros Ghali,
UNVANQUISHED A U. S. - U. N. SAGA, I. B. Tauris & Co Ltd, New York, 1999,
str. 217; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 321.
151

pojaavali su svoje trupe na terenu i bili su siti opstrukcija i

ometanja od strane lokalnih komandanata. U sutini, frustracija
je bila opte prisutna, a jednoglasna politika nije postojala.202
Poetkom aprila 1995. situacija u Sarajevu i u najveem dijelu
Republike Bosne i Hercegovine sve vie se pogoravala. Srpski agresor
je posebno ograniavao pristup UNPROFOR-u i meunarodnim humanitarnim organizacijama sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u istonoj
Bosni (Srebrenici, epi i Goradu). Akashi je tokom aprila pokuavao
ispregovarati produenje prekida vatre i sporazuma o obustavi neprijateljstava, zakljuenih 23. i 31. decembra 1994, a koje je vodio Jimmy
Carter, po nalogu administracije predsjednika Clintona, po kojima 70
procenata zemlje koju su drali /okupirali - prim. S. ./ Srbi ostaje
u njihovim rukama i Karadieva Republika Srpska dobija novi
legitimitet. Komandant UNPROFOR-a general Rupert Smith predloio
je snabdijevanje sigurnih zona Ujedinjenih nacija helikopterima, uz
koritenje zranih udara NATO-a, u sluaju ako bi agresor pokuao
presresti helikoptere. Njegov nadreeni u Zagrebu, komandant UNPF-a
na ratitu general Bernard Janvier, procijenio je da postoji znatna
vjerovatnoa da e Srbi zaista pucati na helikoptere, te je zbog toga
zatraio miljenje drava lanica, od ijih bi se vojnika i zranih
efektiva trailo da izvode operacije. Meutim, te drave nisu dale
povoljan odgovor.203
Komandant UNPROFOR-a je, nakon to je srpski agresor 7. maja
1995. u Sarajevu, granatom na Butmiru - na ulazu u tunel D-B, ubio 9
i ranio 11 civila, te tokom noi 7. i 8. maja nastavio sa granatiranjem
Sarajeva, zatraio zrane udare po srpskim poloajima oko Sarajeva.
Thorvald Stoltenberg (specijalni predstavnik generalnog sekretara Ghalija
- kopredsjedavajui Glavnog odbora Meunarodne konferencije o bivoj
Jugoslaviji, ICFY) i general Bernard Janvier, glavnokomandujui snaga
Ujedinjenih nacija (UNPF-a), protivili su se zranim udarima (air strikes).
Boutros Ghali je, u svojstvu generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, odbio
zrane udare. On je smatrao da bi trebalo prihvatiti savjet generala
202 M. J. Faber, nav. dj., str. 12.
203 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 175-184; B. B. Ghali, nav. dj.,
str. 217 i 232; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 321.
152

Janviera i Stoltenberga, tim prije, jer se bojao da e zrani udari biti

popraeni odmazdom Srba, vjerovatno uzimanjem osoblja UN-a
kao talaca. U sluaju ako bi komandanti Ujedinjenih nacija na terenu
traili zranu podrku, on je, ipak, bio spreman da ih podri. Meutim,
general Janvier i Akashi odbili su zahtjev,204 ime je Srbima samo
204 AIIZ, inv. br. 7-1266, Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine,
Kanton Sarajevo, Ministarstvo unutranjih poslova, Sarajevo, 19-33/97, Pregled veih
dogaaja - masakra izvrenih na podruju grada Sarajeva od pripadnika tzv. Vojske
Republike Srpske u periodu 1992.-1995. godine; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert
Smith, br. 00848879, paragraf 54, 14. august 1995; IZVJETAJ O SREBRENICI ,
paragraf 185; B. B. Ghali, nav. dj., str. 233; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj.,
str. 322; M. J. Faber, nav. dj., str. 63; David Owen, BALKANSKA ODISEJA, Radio
B92, Beograd, 1996, str. 354. Zahtjev je, po Faberu, odbijen zbog situacije u zapadnoj
Slavoniji (M. J. Faber, nav. dj., str. 63).
Boutros Ghali tvrdi da je generala Janviera i Stoltenberga u njihovom protivljenju
zranim udarima (air strikes) podravao general Rupert Smith. Meutim, to nije tano, to,
pored ostalog, ukljuujui i istraivanja Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI
, paragraf 186), potvruje i sam Ghali u svojoj knjizi (B. B. Ghali, nav. dj., str. 233-234).
I pregovara Evropske unije David Owen je bio protiv upotrebe zranih udara protiv
srpskog agresora. S tim u vezi, on pie kako je bosanski zahtev za vazdunim udarima
8. maja prosleen viim instancama kroz lanac komande UN i, poto se bez sumnje
radilo o tako tekom izboru, stigao je do Butrosa Galija u Moskvi. Poto je paljivo
konsultovao Stoltenberga, Gali je rekao ne, jer ono to je traeno ne bi bila bliska
vazduna podrka ve iri vazduni napadi. U potpunosti sam se slagao sa njegovom
odlukom. Kao to se moglo i predvideti, SAD su protestovale zbog odluke ali, sudbonosno po kasniji razvoj i moda zato to je general Rupert Smit za ovu priliku traio
politiko ovlaenje, Daglas Herd se nije sloio, te je Butrosu Galiju napisao pismo
u kome osporava njegovu odluku. Francuzi nisu imali primedbe na Butrosovu odluku,
ali kada je u petak 12. maja u Parizu primio Herdovo pismo, Butros je o njemu
razgovarao sa Alenom ipeom i Torvaldom Stoltenbergom. Oigledno je bio vrlo
uzrujan, jer je jedna stvar kada se generalni sekretar UN suprotstavi SAD, ali, suprotstavljati se gleditu SAD i Britanije ubudue bilo bi vrlo teko. Savet bezbednosti
je realno uporite moi svakog generalnog sekretara. Generalni sekretar se moe
odvojiti od teita stavova stalnih lanova Saveta s vremena na vreme, ali autoritet
generalnog sekretara nestaje ako se meu njima stvori stalni jaz. Butros Gali je
sada odluio da se uhvati u kotac sa osnovnom kontradikcijom, u kojoj UNPROFOR
pokuava da bude nepristrasan dok Savet bezbednosti naputa nepristrasnost
(D. Owen, nav. dj., str. 355).
Podravajui u potpunosti odluku Boutrosa Ghalija, a ne slaui se sa Daglasom
Herdom, koji je osporavao Ghalijevu odluku, David Owen je, veoma zabrinut, 13. maja
1995. napisao pismo Herdu i odmah mu ga poslao faksom da zna ta ja /tj. Owen 153

dat dodatni motiv da i dalje nekanjeno ubijaju civilno stanovnitvo

u sigurnim zonama.205
General Smith je 9. maja imao privatni sastanak sa Karadiem,
na kome je voen razgovor o najnovijem napadu srpskih snaga na Sarajevo
i sankcijama koje su bosanski Srbi uveli protiv kontingenata UN-a
u istonim enklavama, odnosno sigurnim zonama Ujedinjenih nacija
u Srebrenici, epi i Goradu. Smith je Karadiu objasnio da je kao
odgovor na granatiranje civilnog stanovnitva u Sarajevu preporuio

prim. S. ./ o svemu mislim pre nego se sastane sa ipeom. Rekao sam da vazduni
udari, za razliku od bliske vazdune podrke, znae eskalaciju rata, gdje e
UNPROFOR morati ili da se bori ili da se povue. Moja osnovna poruka bila je
da najnovije razlike u miljenju u vezi sa vazdunim napadima znae da se Akai
i verovatno Butros Gali nee suprotstaviti ako dobije jo jedan zahtev od generala
Smita. Rekao sam, takoe, da se nadam da e se on i ipe sloiti da nikako ne treba
traiti udare ire od bliske vazdune podrke sve dok Savet bezbednosti ne dobije bar
ansu da napravi racionalan izbor i razmotri posledice u vidu opasnosti po ivote
trupa UNPROFOR-a i velike izvesnosti da e Srbi uzeti nemali broj talaca UN u
veoma poniavajuim okolnostima (Isto).
Owena, naalost, uope nisu brinuli civili ni civilno stanovnitvo nad kojima je,
naoigled politikog i vojnog rukovodstva i vojnika Ujedinjenih nacija, kao i Evropske
unije i itavog svijeta, (iz)vren genocid. Takav njegov stav je, pored ostalog, bio u skladu
i sa njegovim ocjenama o graanskom ratu i zaraenim stranama u Republici Bosni i
Hercegovini, to je, izmeu ostalog, ilo naruku srpskom agresoru i negiranju genocida.
205 AIIZ, Ujedinjene nacije, Vijee sigurnosti, 12. maj 1995, Generalna skuptina,
etrdeset deveto zasjedanje, Taka dnevnog reda br. 39, STANJE U BOSNI I HERCEGOVINI, Pismo otpravniku poslova ad interim Stalne misije Bosne i Hercegovine pri
Ujedinjenim nacijama upueno generalnom sekretaru 12. maja 1995.
Zloine nad civilima i civilnim stanovnitvom u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija
Sarajevu spominje i David Owen. S tim u vezi, on navodi kako je Haris Silajdi (premijer
Vlade Republike Bosne i Hercegovine) u predveerje 7. maja sazvao sve ambasadore
u Sarajevu na sastanak pred TV kamerama, kako bi skrenuo panju na ponovno
granatiranje Butmira, odakle su posljednji izvjetaji govorili o devet mrtvih /odnosno
ubijenih - prim. S. ./ i preko etrdeset povreenih. To nije bio izolovan incident,
tvrdio je on, ve namerna teroristika akcija, koja pokazuje da se genocid u Bosni
nastavlja. Kamere su se povukle i ambasadorima je reeno da je pasivni stav Saveta
bezbednosti UN i UNPROFOR-a ohrabrio Srbe da ponovo ponu da koriste teko
naoruanje i ubijaju i ranjavaju civile. U poslednjih osam meseci 1994, u Sarajevu
je poginulo /treba: ubijeno - prim. S. ./ 240 civila. U aprilu 1995. godine, ubijeno
ih je 26. Prvog maja stradalo je 14 civila (D. Owen, nav. dj., str. 354).
154

zrane napade NATO-a. S tim u vezi, Karadi je rekao da e UN, ako

NATO bude koriten protiv VBS-a, postati neprijatelj i meta.206
Madeleine Albright, amerika ambasadorica pri Ujedinjenim nacijama, otro je kritikovala UNPF to je odbio zahtjev za zranu podrku.
To je motivisalo Boutrosa Ghalija (generalnog sekretara Ujedinjenih
nacija) da pozove svoje kljune igrae na Balkanu (Akashi, Janvier
i Smith) na sastanak u Pariz, 12. maja 1995, radi bolje sinhronizacije
njihovih aktivnosti. Cilj tog sastanka bio je da se raspravi budui
mandat UNPROFOR-a - opcije Ujedinjenih nacija u Bosni. Tim
prije, jer su o tome postojale razliite procjene izmeu generala Smitha
(komandanta UNPROFOR-a), koji je zagovarao snaniji odgovor na
srpsko krenje reima sigurnih zona, na jednoj, i Akashija (specijalnog
predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija u bivoj Jugoslaviji)
i generala Janviera (komandanta UNPF-a) - obojica su zagovarala
oprezniji pristup, na drugoj strani. Tu zabrinjavajuu stvar Ghali
je izloio na vanrednom sastanku i rekao da bi svoje odluke o upotrebi
sile uvijek zasnivao na odlukama rukovodstva Ujedinjenih nacija u
(bivoj) Jugoslaviji, pri emu je od njih oekivao vrst, jedinstven
stav. Ghali se sloio sa svojim saradnicima da je suludo nastaviti
misiju, koja se, uglavnom, sastoji od bombardovanja i hranjenja i da
je vrijeme da se od Vijea sigurnosti UN-a trai promjena mandata.
Akashi je naglasio da bi trokovi robusnijeg koritenja sile bili visoki
i, umjesto toga, predloio drastino smanjenje veliine i mandata
UNPROFOR-a. General Janvier je izrazio zabrinutost da bi UNPROFOR mogao u svakom trenutku biti uvuen u vojnu avanturu
koja eskalira - avijacija NATO pakta bi mogla uzvratiti na vatru na
neki radar ili se pozvati na zrani udar u nekoj sigurnoj zoni, to
bi dovelo do uzimanja talaca i izvjesnih gubitaka, te je rekao da
bi bilo pogreno uvesti zranu podrku Misiji u ovakvim uslovima.

206 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848879, paragraf 55, 14. august
1996. Kada je general Smith pokrenuo pitanje restrikcija u odnosu na UNPROFOR
na Aerodromu /Sarajevski aerodrom - prim. S. ./ i snabdijevanje UN-a u istonim
enklavama, Karadi je potvrdio da bosanski Srbi moraju nametnuti svoja vlastita
rjeenja (sankcije) protiv UN-a (Isto).
155

General Smith je, uz saglasnost ostalih, naglasio da su mogunosti

djelovanja UN-a postale vrlo ograniene te je sugerisao alternative.207
Generali Janvier i Smith bili su uvjereni da e borbe eskalirati i
da e osoblje Ujedinjenih nacija postati taocima.208 Stoga nisu vidjeli
budunost snaga Ujedinjenih nacija pod tim uslovima. Zbog toga su
Janvier i Smith smatrali da je novi mandat Ujedinjenih nacija mogao da
izabere nastavak rata ili da ponovo rasporedi snage UN-a u sigurnim
zonama. Takav potez bi otklonio najveu prepreku koritenju NATO
snaga: mogunost da osoblje UN-a postane taocima bosanskih Srba
u znak odmazde za zrane udare.209
207 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848879, paragraf 57, 14.
august 1996; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 186; B. B. Ghali, nav. dj., str.
233; M. J. Faber, nav. dj., str. 63. Zanimljivo je da general Rupert Smith, u svojoj izjavi pred
ICTY-em, 14. augusta 1996, navodi da je on, zajedno sa generalom Janvierom i Akashijem,
20. maja 1995. prisustvovao sastanku, sa generalnim sekretarom Ujedinjenih nacija, u
Parizu, gdje je svrha sastanka bila da se raspravi budui mandat UNPROFOR-a i
predstojei izvjetaj generalnog sekretara (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith,
br. 00848892, paragrafi 1-123, 14. august 1996). Mogue da je u pitanju tehniki propust
ili je rije o nekom drugom sastanku politikog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija
u Parizu. U tom sluaju ostaje otvoreno pitanje zato general Smith ne govori o sastanku
u Parizu, odranom 12. maja.
Sastanku u Parizu (u salonu na prvom spratu Htela Crillon), po Ghaliju, prisustvovao
je i Thorvald Stoltenberg. Dok je voena rasprava o opcijama Ujedinjenih nacija u
Republici Bosni i Hercegovini, pristiglo je pismo britanskog ministra vanjskih poslova,
Douglasa Hurda, koji je prigovorio Ghaliju na njegovoj odluci da prihvati preporuku
generala Janviera, umjesto generala Smitha. U meuvremenu je Ujedinjenim nacijama
dostavljen raun za koritenje salona, zbog ega je Ghali izgubio ivce tokom tog sitnog
ponienja i prijetio je da se vie nikada nee vratiti u Htel Crillon. Nakon to je otkazana
naplata, sastanak je nastavljen (B. B. Ghali, nav. dj., str. 233).
General Smith je u proljee 1995. aktivno uestvovao na brojnim sastancima u raspravi
o buduem mandatu i obimu snaga UNPROFOR-a. Tako je, zajedno sa generalom
Janvierom i Akashijem, prisustvovao sastanku sa generalnim sekretarom Ghalijem u Parizu
12. maja 1995, te sastanku naelnika za odbranu koji je odran u Holandiji (ICTY,
R001-1406-R001-1409, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak general-potpukovnika Smitha
sa Karadiem 21. maja 1995. godine).
208 B. B. Ghali, nav. dj., str. 233. S tim u vezi, Ghali tvrdi kako su u sutini oni
(osoblje Ujedinjenih nacija) ve bili taoci zarobljeni i praktiki bespomoni unutar
sigurnih zona (Isto).
209 Isto.
156

Ghali je snano podravao (favorizovao) UN-ovu operaciju

povlaenja i smanjivanja iz Republike Bosne i Hercegovine. Zbog
toga je zamolio generale Janviera i Smitha da tu opciju predloe NATO-u
i, s tim u vezi, dou u New York kako bi je prezentirali Vijeu sigurnosti
Ujedinjenih nacija.210
Ghali je 16. maja 1995, imajui u vidu da je toga dana srpski agresor
upotrijebio tenkove u zoni iskljuenja - oko Sarajeva i uz cestu prema
Palama koju su kontrolisali Srbi, dolo do tekih borbi sa kontinuiranim koritenjem tekog naoruanju, pri emu su civilne i vojne
rtve u porastu - u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija izjavio da
trenutni mandat snaga UN-a, sa svojom sloenou i kontradikcijama,
nije ni poeljan niti odriv i vodie do daljnje frustracije snaga i
zemalja koje doprinose trupama, kontinuiranom razoarenju strana
i poveanoj opasnosti po sigurnost osoblja UN-a na terenu.211 Sedam
210 Isto. U Parizu je, tvrdi Mient Jan Faber, donesena odluka da general Janvier i
potpukovnik James Baxter (vojni pomonik generala Smitha) u Vijeu sigurnosti UN-a
iznesu nove prijedloge alternativnih rjeenja u vezi sa upotrebom/neupotrebom zrane
sile (M. J. Faber, nav. dj., str. 63; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848868,
paragraf 4, 14. august 1996).
211 B. B. Ghali, nav. dj., str. 233-234; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith,
br. 00848879, paragraf 56, 14. august 1996. Francuski pripadnici UNPROFOR-a su se
16. i 17. maja 1995, kada su srpske snage upotrijebile tenkove u zoni iskljuenja (u
Sarajevu), nali u unakrsnoj vatri. General Smith u to vrijeme nije bio u Sarajevu
- prisustvovao je sastanku osoblja efova sigurnosti (CHODS) u Holandiji. Njegov
zamjenik, general Gobilliard, u saradnji sa koordinatorom za civilna pitanja Ujedinjenih
nacija, Deyanom Mihovim, uspio je da privremeno stabilizuje i ublai situaciju (Isto).
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je, 16. maja 1995, navodi David Owen,
izvijestio Savet bezbednosti da se UN suoava sa sve teom situacijom, rekavi
da je do tog dana 162 pripadnika UNPROFOR-a poginulo i 1.420 ranjeno, i da po
njegovom miljenju postoje etiri opcije: status quo; energiniji pristup; povlaenje
UNPROFOR-a; ili ponovno rasporeivanje i smanjenje broja trupa UNPROFOR-a.
U praksi, ponovno rasporeivanje je bila ifra za izlazak iz epe, Srebrenice i verovatno, Gorada. SAD su odmah reagovale, rekavi da su protiv ponovnog rasporeivanja, to bi znailo naputanje istonih enklava /sigurnih zona Ujedinjenih nacija
- prim. S. ./, i da ele da se umesto toga upotrebi vazduna sila NATO-a. Generalni
sekretar je ukazao da takvo stanovite ne deli nijedan njegov savetnik, ni civilni ni vojni
(D. Owen, nav. dj., str. 356). U sutini, Ghali je bio protiv upotrebe zrane sile NATO-a
protiv srpskog agresora.
157

dana kasnije (22. maja) Ghali je, u svom utom notesu saeo situaciju
za sebe: Ni general Janvier, ni general Smith ne vjeruju da e zrani
udari (air strikes) djelovati na individualnoj ili selektivnoj osnovi
- samo e kontinuirani zrani udari (air strikes) imati utjecaj, a i oni e
rezultirati mnogim rtvama ukoliko UNPROFOR ostane rasporeen
kao do sada. Stoga je njegov zakljuak bio razmjestiti i reducirati
broj trupa UN-a.212
O buduem mandatu UNPROFOR-a, a posebno o prisustvu
Ujedinjenih nacija u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u istonoj
Bosni, kao i procesu stabilizacije nakon najnovijih neprijateljstava
u Sarajevu, general Rupert Smith razgovarao je 21. maja 1995. sa
Radovanom Karadiem, na tajnom sastanku, odranom u jednom
hotelu u blizini Pala. Karadi je potvrdio da su bosanski Srbi
praktino povukli saglasnost za operacije UN-a i izjavio da on ne
vjeruje u nepristrasnost, efikasnost i kredibilitet UN-a. Na pitanje
da li bosanski Srbi ele da UN ostane u Bosni, Karadi je, pored
nekoliko nebuloza, objasnio da povlaenje UN-a nije neophodno
i izrazio uvjerenje da UN treba da ostane u Bosni da sprovede
budui politiki sporazum.213
Sigurne zone Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni su, po Karadiu,
tempirana bomba, koja samo to nije eksplodirala. Polazei od toga,
on je tvrdio da UN treba da ode odatle, ali UNHCR je bezbjedan
da ostane i rekao da je prisustvo UNPROFOR-a dobrodolo samo
ako se enklave demilitarizuju i postanu sigurne zone za civilno
stanovnitvo.214
212 Isto, str. 234.
213 ICTY, R001-1406-R001-1409, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak generalpotpukovnika Smitha sa Karadiem, 21. maja 1995. godine; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA:
Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 58, 14. august 1996. Glavne teme razgovora
na tom sastanku bile su: budui mandat UNPROFOR-a, enklave u istonoj Bosni,
Sarajevo, pitanje priznavanja (Republike Bosne i Hercegovine od strane Miloevia),
mirovni proces Kontakt grupe, komunalna pitanja u Sarajevu i sastanak izmeu
generala Mladia i generala Smitha (Isto).
214 ICTY, R001-1406-R001-1409, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak generalpotpukovnika Smitha sa Karadiem, 21. maja 1995. godine.
158

Rukovodstvo paradravne tvorevine Republika Srpska nije bilo

spremno za povlaenje Ujedinjenih nacija. UNPROFOR je za njih i dalje
predstavljao kanal putem kojeg su oni vrili pritisak na meunarodnu
zajednicu. S druge strane, oni bi eljeli da im se UN skloni s puta u
enklavama u istonoj Bosni.215 Karadi se nije obavezivao u vezi
sa stabilizacionim paketom za Sarajevo, ali je spomenuo da je pod
pritiskom tvrde linije da iskljui komunalije u Sarajevu kao odgovor
na sankcije.216
General Janvier je 24. maja u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija,
pozivajui se na raspravu sa sastanka u Parizu, u vezi sa pitanjem
(budueg) mandata UNPROFOR-a, iznio dva konkretna prijedloga, iji
je cilj, po njemu, bio smanjenje izlaganja UNPROFOR-a uzimanju
talaca:
- prvi, da se UNPROFOR povue iz sigurnih zona Ujedinjenih
nacija: Srebrenice, epe i Gorada, a da tamo ostanu samo vojni
posmatrai Ujedinjenih nacija (UNMO);
- drugi, da se punktovi za prikupljanje tekog naoruanja (Weapons
collection point - WCP) povuku u zonu potpunog iskljuenja
(Exclusion zone) oko Sarajeva, jer je njihovo nadgledanje bilo i
teko i od sumnjive koristi, poto je ostavljalo vojnike UNPROFOR-a izloenim i ugroenim izvan zone potpunog iskljuenja
na teritoriji pod kontrolom Vojske bosanskih Srba.217
215 Isto.
216 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 58, 14.
august 1996.
217 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 187; B. B. Ghali, nav. dj., str.
234; M. J. Faber, nav. dj., str. 63-64 i 113. Mient Jan Faber tvrdi da je general Janvier
prezentirao etiri opcije, u kojima se, po njemu, mogu prepoznati ideje generala Smitha.
To su: nastaviti sa postojeim kursom; potpuno povlaenje; odluniji nastup, to
povlai pregrupisavanje i povlaenje iz (istonih) zatienih zona i reduciranje UNmisije, kao na primjer ograniavanje na pruanje humanitarne pomoi u Federaciji
Bosne i Hercegovine (M. J. Faber, nav. dj., str. 64-65 i 113).
Odluniji nastup je, pie Jan Faber, znaio strateko bombardovanje (air strikes).
Uslov za to je da se svi bataljoni UNPROFOR-a povuku iz (istonih) enklava, samo
odreeni UNMO mogu ostati (Isto).
159

Neke od zemalja lanica Vijea sigurnosti, meu kojima Sjedinjene

Amerike Drave i Holandija, otro su se usprotivile navedenom prijedlogu, izraavajui svoju jaku zabrinutost da Komanda UNPF-a,
izgleda, u principu prikazuje svoju nesklonost za upotrebu zrane
sile protiv Srba, osim u samoodbrani. Povlaenje UNPROFOR-a iz
sigurnih zona, po njima, izloilo bi ih samo veoj opasnosti.218
Madeleine Albright je Janvierovu prezentaciju ljutito nazvala apsolutno i potpuno pogrenom i, s tim u vezi, naglasila da je Janvier
pokuavao da odbaci sigurne zone i najavila da Sjedinjene Drave
nee prihvatiti prijedlog povlaenja osoblja UN-a, kako bi bili manje
podloni napadima.219
Janvierov pokuaj da jo jednom objasni da je zrana podrka, zbog
geografskih, taktikih, tehnikih i operativnih razloga, skoro neupotrebljiva,
ostavio je slab utisak.220 Meutim, on je i dalje zastupao stav da je
primarni zadatak UNPROFOR-a samoodbrana, a zatita civilnog
stanovnitva je sekundarna.221
Srpski agresor je i u drugoj polovini maja 1995. kontinuirano
granatirao civile i civilno stanovnitvo te civilne objekte u Sarajevu u
opsadi. Borbe su se ponovo rasplamsale na podruju Sarajeva.222

218 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 187; M. J. Faber, nav. dj., str. 64;
B. B. Ghali, nav. dj., str. 234. Jedan broj zemalja lanica Vijea sigurnosti, meu
kojima SAD i Holandija, okrivile su, pie Mient Jan Faber, generala Janviera da on
ima principijelnu averziju protiv upotrebe zranih udara protiv Srba (M. J. Faber,
nav. dj., str. 64).
219 B. B. Ghali, nav. dj., str. 234. Bio je to, po Boutrosu Ghaliju, bizarni paradoks.
Sjedinjene Drave su se izjasnile za zrane udare, ali su, protivei se UN-ovoj preraspodjeli, zrane udare NATO-a uinile nemoguim, jer ukoliko UN ne moe povui
svoje osoblje, te trupe UN-a e ostati izloene riziku uzimanja talaca. Sjedinjene
Drave su eljele nastaviti sa svojim retorikim pozivima na zrane udare, ali su
odbile preduzeti korake potrebne za njihovo provoenje (Isto).
220 M. J. Faber, nav. dj., str. 64.
221 Isto.
222 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 60-61;
IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 188.
160

Upotreba zranih snaga NATO-a na skladita municije u okolini

Pala (u gudurama Jahorine) 25. maja 1995, radi ponovnog uspostavljanja
zone iskljuenja (uklanjanja) tekog naoruanja oko Sarajeva - u radijusu
od 20 km od centra grada (kao odgovor na akcije srpske vojske),223 nije
postigla puno pozitivnog, nego upravo negativan efekat. Srpski agresor je odgovorio (u odmazdi) granatiranjem (svih) sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, kao i civilnih ciljeva i u
drugim dijelovima Republike, i (time) izvrio zloin genocida nad civilima
i civilnim stanovnitvom. Zbog toga je NATO 26. maja ponovo bombardovao Pale, a Srbi su odgovorili tako to su uzeli nekih etiri stotine
pripadnika UNPROFOR-a kao taoce i koristili ih kao ive titove.
Time operacija zranih udara nije uspjela - zrani udari nisu natjerali
Srbe da sarauju: teko naoruanje nije predato na punktove UN-a.224
223 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragrafi 61-67;
IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 188-189; REPORT ON SREBRENICA
, paragraf 2.45; R. Holbrooke, nav. dj., str. 67-68; D. Owen, nav. dj., str. 356; B. B.
Ghali, nav. dj., str. 234-235. Srpske snage su 22. maja 1995. zapoele izvlaiti artiljerijska
orua (teko naoruanje) sa punktova (Ujedinjenih nacija) za prikupljanje naoruanja
(UN weapons collection point) u blizini Sarajeva. Ubrzo su i ostali srpski tenkovi i laseri
raketa premjeteni na vatrene poloaje, nakon ega je agresor zapoeo sa granatiranjem
grada - pucao je i iz oruja koje je jo bilo unutar skladitnog prostora Ujedinjenih nacija, sa
ciljem da ponize meunarodne snage. Akashi je 24. maja ukazao na ozbiljnost situacije,
a general Smith izdao ultimatum da se ponovo uspostavi zona iskljuenja - ukloni teko
naoruanje iz zone iskljuenja ili da ga smjeste u punkt za prikupljanje tekog naoruanja u protivnom bit e izloeni zranom napadu. Poto su srpske snage propustile to
uiniti, Boutros Ghali je dao instrukcije za zrane udare - on je donio odluku za zrane
udare. Prvi zrani udar izveden je 25. maja 1995, u 16.20 sati. U 16.30 sati oficir za vezu
NATO-a obavijestio je Akashija da je 6 aviona NATO-a napalo dva ukopana skladita
sa municijom u blizini Pala (Isto).
224 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 61;
IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 188-190; B. B. Ghali, nav. dj., str. 234-235;
R. Holbrooke, nav. dj., str. 67-68; D. Owen, nav. dj., str. 356; M. J. Faber, nav. dj., str. 63.
Akashi je ujutro 26. maja 1995, nakon konsultacija sa vojnim i civilnim rukovodstvom
Ujedinjenih nacija, odobrio dodatne zrane udare protiv bosanskih Srba, kao
direktan rezultat neuspjeha bosanskih Srba da vrate etiri naoruanja koja su uzeli
sa mjesta prikupljanja naoruanja i njihovog kontinuiranog napada vatrenim orujem
u i oko Sarajeva, krei /Sporazum o tekom naoruanju iz 1994/ i predmetne rezolucije Vijea sigurnosti. Tako je u 10.30 sati pokrenut drugi napad (B. B. Ghali, nav.
dj., str. 235).
161

Ghalijeva odluka o zranim udarima, u emu, kako on tvrdi, nije imao izbora (Nisam
imao izbora), dovela je do uzimanja plavih ljemova kao talaca. Govorei o tome,
Ghali pie kako je jako dobro znao da e se to desiti, naglaavajui da su to znali
i lanovi Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija (Isto, str. 235).
Boutros Ghali je, na mjesenom ruku petkom sa Vijeem sigurnosti, 26. maja
otvoreno, kako on kae, izazivao, rekavi: Naalost, bio sam u pravu sa svojim
prognozama. S tim u vezi, on je nastavio: Sada imamo tri neizbjena presedana. Svaki
novi zrani udar donosi novi val uzimanja talaca i oduzima nam mjesec dana u pregovorima sa Srbima da oslobode osoblje UN-a (B. B. Ghali, nav. dj., str. 235).
Sljedeeg jutra, 27. maja 1995, u prostorijama Vijea sigurnosti, Ghali je rekao:
Traim va savjet. Hoemo li imati tree zrane udare ili ne? Svi ambasadori su rekli
da je odluka na meni, osim Albrightove, koja je utjela. Kao i uvijek, rekao sam,
ja u na kraju donijeti odluku i preuzeti odgovornost. Ali ja samo traim va savjet.
Prije ste mi stalno davali savjete. Niko u Vijeu sigurnosti nije htio da mi d ikakav
savjet ili smjernice. To je bio jedinstven trenutak. lanovi Vijea sigurnosti koji su
uivali u upravljanju UN-ovom operacijom do najsitnijih detalja, nudei beskrajne
savjete u svakoj etapi, odjednom nisu imali savjet koji bi mi ponudili (Isto, str. 235-236).
Zrani udari, po Ghaliju, nisu imali trajni utjecaj na situaciju. I Ujedinjene
nacije su ostavljene sa zadatkom da pokuaju izvesti oslobaanje plavih ljemova,
talaca. Bio sam okiran ovim kolektivnim zanemarivanjem odgovornosti. lanovi
/Vijea sigurnosti - prim. S. ./ su barem mogli predloiti da konsultuju svoje vlade,
ali niko nije pokazao ni najmanji napor da bude konstruktivan i koristan u ovom
momentu krize za Ujedinjene nacije. Odsustvo vodstva SAD-a je bilo strano.
Clintonova administracija, komentirao je New York Times, se ponaala kao aljivac
za No vjetica koji pozvoni na vrata i pobjegne. Uivali su pravei buku i bili su
oduevljeni sa vlastitom retorikom, ali kada bi dolo do preuzimanja odgovornosti
njih nije bilo nigdje (Isto, str. 236).
NATO je, pie Holbrooke, 25. maja 1995, bombardovao poloaje bosanskih
Srba u znak odmazde za sve bezonije srpsko granatiranje Sarajeva i drugih sigurnih
zona UN, koje su bile sve drugo osim sigurne. Zrani udari bili su neto snaniji od
prethodnih bockanja, ali ni po kakvim standardima ni ozbiljni ni podrani. U
odgovor, Srbi su dramatino podigli uloge: uhvatili su vie od 350 mirovnjaka UN i,
nazivajui ih ljudskim titovima pred daljim napadima, lisicima ih vezali za stabla
i telefonske stubove. Svjetska tampa pozvana je da snimi te ljude, kako bijedno
stoje pod vrelim suncem. Slike francuskih vojnika kako mau sa bijelim zastavama
za predaju objavljene su irom svijeta, na uas novog predsjednika Jacquesa Chiraca.
Televizijske slike bile su jezive. Izgledalo je nepojmljivo da takvi grmalji mogu
na koljena baciti najvee sile na svijetu (R. Holbrooke, nav. dj., str. 67-68).
Dok su se Richard Holbrooke i Kate Marton, amerika knjievnica i novinarka, 27.
maja 1995. u Budimpeti pripremali za svadbu - u vrtu rezidencije amerikog ambasadora
Donalda Blinkena, Holbrooke je bio u stalnom kontaktu sa Washingtonom. Sastanak
na visokom nivou u Bijeloj kui bio je predvien za rano poslijepodne 27. maja; shvatio
sam, lecnuvi se, da e se odrati tano u isto vrijeme kada i nae vjenanje.
162

Ujedinjene nacije, naalost, ni na izvreni genocid nad civilima,

ukljuujui i djecu, u Tuzli, (vlastitoj) sigurnoj zoni (sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija), 25. maja 1995, gdje je ubijen 71 civil i ranjeno 123 civila,
nisu reagovale.
Sekretarijat Ujedinjenih nacija je, dok je vijest o uzimanju talaca
stigla u New York i obila cijeli svijet, koji je bio okiran poniavanjem Ujedinjenih nacija, preporuio Akashiju da ne preduzima
daljnje akcije zranim udarima, po ultimatumu komandanta UNPROFOR-a /tj. generala Ruperta Smitha - prim. S. ./, izuzev ako se
prosudi da se desilo vee krenje u zonama iskljuenja, ime se ne
ostavlja nikakav drugi izbor.225
Rano ujutro 27. maja 1995. srpske snage, preobuene u ukradene
francuske uniforme i opremu, zauzele su francuski poloaj - kontrolnu
taku UNPROFOR-a, strateki most Vrbanja u Sarajevu, te ubili dva,
ranili dva i zarobili jedanaest francuskih mirovnjaka. Francuske snage

Nekoliko sati prije ceremonije jo jednom sam telefonirao iz Budimpete u

Washington i preko operativnog centra povezao se sa Madeleine Albright, Johnom
Kornblumom i Tomom Donilonom, Christopherovim efom kabineta, koji su se
pripremali za sastanak u Bijeloj kui. Savjetovati Evropljane, ije je osoblje bilo
ugroeno, bilo je teko za Sjedinjene Drave koje nisu imale trupe na terenu. Zemlje
sa mirovnim snagama u ugroenim zonama, ukljuujui Britance, Francuze i Holanane, strepile su da bi svaka odmazda nad bosanskim Srbima mogla rezultirati
ubistvima talaca i drugih pripadnika mirovnih snaga, i nastojale su pregovarati o
njihovom oslobaanju, to je bio pristup koji e, kako sam se plaio, oslabiti UN a
ojaati Srbe. Uvjeravao sam da NATO treba zaprijetiti novim zranim napadima
ako taoci ne budu osloboeni. Razgovor sa kolegama zavrio sam s molbom da se moji
stavovi predoe na sastanku. Preporuujem, rekao sam, da Srbima damo etrdeset
osam sati da oslobode neozlijeene sve taoce i kaemo im da emo bombardovati
Pale ako to ne uine. I onda to uiniti, ako bude potrebno. Priznajem da e se Evropljani ovome usprotiviti, jer se plae represalija, ali ni jedan vojnik UN nije bio
ubijen i Srbima se ne moe dopustiti da dalje prkose cijeloj svjetskoj zajednici.
Ubijeen sam da e popustiti ako je prijetnja uvjerljiva. utnja s druge strane
linije govorila je da su moje kolege u Washingtonu mislili da sam izgubio pamet, jer
se vjenanje trebalo obaviti za koji minut. Ozbiljan sam, rekao sam, ali sada se
moram oeniti (R. Holbrooke, nav. dj., str. 68).
225 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 191.
163

UNPROFOR-a su izvele kontranapad, ponovo zauzele Vrbanja most i

ubile etiri, a zarobile est srpskih vojnika.226
Srpski agresor je 28. maja napao i sigurnu zonu Ujedinjenih nacija
Gorade. Britanski bataljon UNPROFOR-a (nekoliko stotina lahko naoruanih Britanaca) oruanim putem je branio sigurnu zonu Ujedinjenih
nacija, za koju su bili zadueni.227

226 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848881, paragrafi 68-69,
14. august 1996; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 192; M. J. Faber, nav.
dj., str. 113. S tim u vezi, Mient Jan Faber navodi da je general Gobilliard (zamjenik generala
Smitha i komandant Sektora UNPROFOR-a za Sarajevo), podran od strane predsjednika
Republike Francuske Chiraca, dao naredbu svojim trupama da most /Vrbanja most
- prim. S. ./ ponovo vrate u svoj posjed, odnosno osvoje. Nakon dosta poginulih i
ranjenih na obje strane, Vrbanja most je ponovo u francuskim UN rukama (M.
J. Faber, nav. dj., str. 113).
Time su Francuzi pokazali da mogu i da su spremni i u stanju da uu u oruanu
borbu sa srpskim agresorom (Isto, str. 16 i 103).
General Smith je 28. maja imao prilino otar telefonski razgovor sa Mladiem.
Smith je inicirao taj poziv da bi smirio situaciju. Pozvao je Mladia da obuzda
svoje ljude i adekvatno postupa sa onim vojnicima UN-a koji su bili zarobljeni. Smith
ga je podsjetio da su i upotreba zatoenika kao ivih zidova i noenje uniforme druge
vojske protivni Protokolima enevske konvencije /rije je o Dodatnom protokolu I
i Dodatnom protokolu II uz enevske konvencije od 12. augusta 1949 - prim. S. ./ i da
su to djela ravna terorizmu, te protestovao protiv obnovljenog granatiranja sigurnih
zona Tuzla i Sarajevo. Mladi je sa svoje strane nastavio u stilu da je general Smith
odgovoran za napade, meutim, on je rekao da se prema svim zatvorenicima pravilno
i humano postupa i da su samo nekoliko njih na kljunim takama koje bi NATO
mogao napasti. On je, takoer, izrazio elju da se ublai situacija, ali me je kritikovao
za dosluh sa bosanskim rukovodstvom u izvoenju napada na most Vrbanja.
Zahtijevao je trenutnu obustavu svih letova NATO-a i borbenih letova i bezuslovno
oslobaanje zarobljenih Srba do 18.00 sati te veeri (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA:
Rupert Smith, br. 00848880-00848882, paragraf 69, 14. august 1996).
227 M. J. Faber, nav. dj., str. 16, 103 i 113. Nakon dva sata odbrane po brdskim
obroncima i vie od 1.600 ispaljenih patrona po srpskim trupama od strane malog
(200-400 vojnika) lako naoruanog Britanskog bataljona, Britanski bataljon, navodi
Mient Jan Faber, predaje sva osmatraka mjesta izvan grada i povlai se u centar.
Lokalna muslimanska vojska preuzima odbranu na sebe. Gorade ne biva osvojeno
od strane Srba (M. J. Faber, nav. dj., str. 113).
164

Polazei od ocjene da je, s obzirom na prijetnju zatoenim

pripadnicima Ujedinjenih nacija i odlunost bosanskih Srba,228
od izuzetne vanosti ne komplikovati dalje sigurnosni poloaj UNPROFOR-a, o emu je obavijestio Komandu UNPF-a, Akashi je dao
instrukciju komandantu UNPROFOR-a, po kojoj je izvrenje mandata
od sekundarne vanosti u odnosu na sigurnost pripadnika Ujedinjenih
nacija.229 U skladu sa tom instrukcijom, general Janvier, koji se - u
vrijeme krize sa taocima - kada je na Slobodana Miloevia i njegove
kolaboracioniste u Republici Bosni i Hercegovini vren unutranji i
meunarodni pritisak,230 bavio generalom Mladiem, poto je general
228 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 192-193; ICTY, IZJAVA
SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880-00848882, paragrafi 63-73, 14. august 1996.
General Smith je 26. maja primio dvije poruke od Mladia preko njegovog oficira za
vezu u Sarajevu, pukovnika Indjia. Tekst tih poruka bio je:
Pripadnici UNPROFOR-a su stavljeni na one objekte koji se smatraju metama.
Oni su vezani za te objekte, a video kamere su ispred njih. Oni e ostati vezani sve
dok postoji opasnost da e biti izvreni napadi na bilo koji cilj u Republici Srpskoj.
Ako doe do napada na bilo koji drugi cilj, ovi pripadnici UN-a e biti ubijeni i to e
biti prikazano na televiziji (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848881,
paragraf 64, 14. august 1996).
Dvadeset minuta kasnije Smith je primio sljedeu poruku, ponovo od Indjia:
U sluaju novog napada odgovoriemo akcijom zvanom HRIPE 1 (i kada se
prevede to znai grubo kao smrtni hropac) (Isto).
229 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 193. General Smith je to uputstvo
prenio na potinjene, naredivi im da istovremeno konsoliduju poloaj UNPROFOR-a
na odbranjive lokacije i da napuste ugroene poloaje na teritoriji bosanskih Srba
tamo gdje im se ne moe pruiti podrka (Isto).
230 O mogunostima da srpski agresor u Republici Bosni i Hercegovini, zbog konfuzije u stavovima organa Ujedinjenih nacija i razliitih interesa velikih sila, kidnapuje i
kao taoce koristi pripadnike UNPROFOR-a i druge slubenike Ujedinjenih nacija, najvii
funkcioneri aparata Ujedinjenih nacija i Evropske unije javno su nairoko diskutovali,
zapravo jo od 1992. Agresor se, meutim, dugo nije odluivao na takav rizik, ali su te
diskusije prenesene u medije postale predmet opih nagaanja. Sa protokom vremena i
kad je meunarodna zajednica bila spremna i na upotrebu zranih udara umnoili su se
savjeti da se iskoristi panian strah od toga u nekim zemljama, da se taoci uzmu i iskoriste
kao ivi tit, od zranih udara. Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu je 2000. objavio nekoliko takvih savjeta. Svi
su iz maja 1995, uglavnom su telefonski i iz Sjedinjenih Amerikih Drava, Rusije i Kanade.
165

Smith odbio da s njim pregovara dok ne oslobode taoce Ujedinjenih

nacija, 29. maja 1995. donio je direktivu, koja se posebno odnosila na
Sarajevo, kojom je, pored ostalog, utvreno da je sprovoenje mandata
Sagovornici kabineta (Momila) Krajinika su dijelom identifikovani kao: Momilo Divkovi, Petar Makara, Todor Dutina i dr. (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 437-458).
Meunarodna javnost zgranuta je uzimanjem talaca Ujedinjenih nacija (na Palama i
drugim mjestima). Neki Srbi u inostranstvu, prije svega u Americi, kontaktirali su rukovodstvo paradravne tvorevine Republike Srpske na Palama, savjetujui im, izmeu
ostalog, da nikako ne putaju taoce. Todor Dutina je u razgovoru sa Palama saznao da,
prilikom bombardovanja agresora, nije bilo ljudskih rtava. NATO je po njemu gori
od Turaka, odnosno Bonjaka, a Englezi su olo engleski, itd. (Isto).
Na osnovu tih razgovora vidi se da su vodei zapadni dravnici (Bill Clinton, John
Major, Helmut Kohl) razgovarali sa Radovanom Karadiem, molei ga da pusti taoce
Ujedinjenih nacija. Predsjednik Clinton mu je obeao da nee vie biti bombardovanja
ako Srbi puste taoce. Interesantno je analizirati ocjene Dutine i Krajinika o Kozirjevu,
te njihovu nadu u predsjednika Borisa Jeljcina i dr. (Isto).
I predsjednik Republike Francuske (Jacques Chirac) je (krajem maja 1995) od
Miloevia traio da se rijei pitanje oslobaanja talaca (NIOD, Chapter 3, str. 137).
S tim u vezi, Miloevi je izjavio da ga je predsjednik Chirac uvjerio da nee doi
do zranih udara bez njegove saglasnosti, samo je apelovao da se ta situacija sa
taocima rijei (Isto). Predsjednik Chirac je, prema pisanju francuskog dnevnog lista
Liberation, zasnovanom na tajnom dokumentu Ujedinjenih nacija Discussions with
President Milosevic, iji je autor Yasushi Akashi (od 17. juna 1995), obeao Miloeviu
da e zrano bombardovanje biti zaustavljeno u zamjenu za oslobaanje talaca UN-a
u Bosni (Liberation, Paris, 22. decembar 2000; Manfred Gerstenfeld, LE GENOCIDE
DE SREBRENICA: POURQUOI LA HOLLANDE A FAILLI A SA MISSION,
Controverses, broj 6, Paris, novembar 2007, str. 124, http://www.controverses.fr/pdf/
n6/gerstenfeld6.pdf).
Akashi je potvrdio da je postignut meunarodni konsenzus da nee doi do
zranih udara sve dok se ne rijei kriza talaca. Govorei o tome, istraivai NIOD-a
tvrde kako je bliska zrana podrka (Close air support) ostala kao mogunost (NIOD,
Chapter 3, str. 137). Ukazujui na razliku izmeu zranih udara i bliske zrane podrke,
istraivai NIOD-a navode kako nisu postojala nikakva ogranienja za blisku zranu
podrku (Isto, str. 151).
Istraivai NIOD-a su u treem poglavlju (NO AIR ACTIONS ON RELEASE OF
THE HOSTAGES: A DEAL BETWEEN JANVIER AND MLADIC?), razmatrajui pitanje
Deal or no deal izmeu generala Janviera i Mladia, zakljuili da ne postoje nikakvi
dokazi o dogovoru izmeu general Janviera i Mladia o odustajanju od zranih
udara (air strikes) u zamjenu za putanje talaca (NIOD, Chapter 3, str. 131-151).
Ukazujui na injenicu da je predsjednik Chirac od Miloevia traio da se rijei
pitanje oslobaanja talaca, istraivai NIOD-a tvrde da nisu data nikakva obeanja,
166

(ubudue) podreeno sigurnosti osoblja Ujedinjenih nacija.231 Tako

su Ujedinjene nacije odluile da je (od tada) zatita vlastitog osoblja
njihov (prvi) prioritet.
Navedenu direktivu generala Janviera u praksi je sproveo general
Smith. S tim u vezi, on je 29. maja 1995. izdao direktivu, koju je istoga
dana dostavio (svojim) komandantima.232 On je, u skladu sa direktivom
generala Janviera, u (svom) Uputstvu o djelovanju po zranim udarima
(2/95) dao mogunost povlaenja UNPROFOR-a, ukoliko su osmatrake
take ugroene i ukoliko im prijeti ivotna opasnost. Upotreba zrane
podrke, kako bliske zrane podrke (Close Air Support - CAS) tako i
zranih udara (Air Strikes), po tom uputstvu ubudue e se tretirati kao
zadnja opcija prema kojoj e se ophoditi sa krajnjom suzdranou.233 Time je u sutini zrana podrka neutralizovana.234
a nema nikakvih dokaza da je postignut dentlmenski sporazum izmeu Janviera
i Mladia (Isto, str. 137).
Ujedinjene nacije su, prema istraivaima NIOD-a, odluno negirale da je putanje
talaca uslovljeno. S tim u vezi, oni ukazuju na mogunost postojanja preutnog dogovora (A menal deal?) i, pored ostalog, navode kako je potrebno vidjeti izjavu
Slobodana Miloevia o kontaktima sa francuskim predsjednikom Chiracom (str. 137).
S tim u vezi, oni tvrde kako nije vjerovatno da je Chirac Miloeviu dao znak da
vie nikada nee biti bilo kakvih zranih udara. Navodei kako je dolazak novog
francuskog predsjednika rezultirao veom odlunou ..., te da je Chirac zauzeo
mnogo jai stav nego njegov prethodnik Mitterand, istraivai NIOD-a dovode u pitanje
i postojanje preutnog dogovora, tvrdei da je malo vjerovatan (Isto, str. 150).
231 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 193; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA:
Rupert Smith, br. 00848882, paragraf 70, 14. august 1996; M. J. Faber, nav. dj., str. 16,
63 i 113. Da bi se sprijeilo uzimanje talaca, odlueno je da se izolirane postaje UN-a
(OP, WCP) /osmatrake take i punktovi za prikupljanje naoruanja - prim. S. ./, koje
su u blizini ili koje su okruene srpskim oblastima, a ije se odravanje ne moe
garantovati, mogu biti naputeni po nareenju nadreenih (struktura). Izvrenje
mandata (ubudue) podreeno je sigurnosti osoblja. ivoti se vie ne smiju riskirati
zbog odbrane postaja, to zbog njihove bezbjednosti, toliko zbog rizika zarobljavanja
osoblja (M. J. Faber, nav. dj., str. 64 i 113).
232 Isto; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.45.
233 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 193; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.45; M. J. Faber, nav. dj., str. 64-65 i 113.
234 M. J. Faber, nav. dj., str. 113.
167

Navedeno uputstvo general Janvier (komandant UNPF-a) 2. juna

1995. potvrdio je u pismu generalu Smithu, u kome je naglasio da bi
koritenje sile trebalo biti izbjegnuto.235
Dok se kriza talaca razotkrivala, generalni sekretar Ujedinjenih
nacija Boutros Ghali 30. maja 1995. podnio je Izvjetaj Vijeu sigurnosti
u kome je tretirao iroke teme: mandat, stavove strana i sigurnost i
bezbjednost UNPROFOR-a, pri emu je posebnu panju usmjerio na
pitanje o razlozima to Ujedinjene nacije ne koriste silu u Bosni i
Hercegovini. Ghali se (us)protivio upotrebi sile, osim u samoodbrani,
zbog tri razloga: praktinih problema, restrikcije mandata i principa.236
Pozivajui se na praktine probleme (UNPROFOR-ove) upotrebe
sile, Ghali je otvorio, prije svega, teorijsku raspravu o mandatu UNPROFOR-a (odravati mir ili naturati mir), pri emu se zalagao za odravanje
mira, a protiv upotrebe sile, izuzev u samoodbrani.237 Kada je UNPROFOR upotrijebio silu koja nije bila u cilju samoodbrane (25. i 26. maja
1995), tada je, po njemu, srpska strana brzo shvatila da ima sposobnost da od UNPROFOR-a naplati neprihvatljivo visoku cijenu,
posebno uzimanjem talaca.238
235 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.45.
236 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 201; B. B. Ghali, nav. dj., str.
236; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 222-223.
237 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 202. S tim u vezi, Ghali je iznio
sljedee: Ne moe se izbjei pitanje da li UNPROFOR treba da odrava mir ili
natura mir ... Nita nije opasnije za operaciju odravanja mira nego traiti od njega
da koristi silu kada mu njegov postojei sastav, naoruanje, logistika podrka i
raspored oduzimaju sposobnost da to uini. Logika odravanja mira proistjee iz
politikih i vojnih postavki koji su sasvim drugaiji od prisile; a dinamika ovog
drugog je nekompatibilnost sa politikim procesom kojeg odravanje mira nastoji
olakati. Brisanje razlike izmeu ovo dvoje moe umanjiti valjanost mirovne operacije
i dovesti u opasnost njegov personal ... na odravanju mira i upotrebu sile (osim
u samoodbrani) treba gledati kao alternativne tehnike, a ne kao na dvije susjedne
take u kontinuitetu koji dozvoljava olak prelaz iz jedne u drugu (Isto).
238 Isto, paragraf 203. Ghali je smatrao da su epizode u kojima je UNPROFOR koristio zranu silu demonstrirale opasan prelaz linije od odravanja mira do
prisilnog provoenja mira, a da snage nisu prvo bile opremljene ljudstvom, naoruanjem, logistikom i obavjetajnom sposobnou, te komandom i kontrolnim rasporedom koji bi dao potreban kredibilitet njegovoj prijetnji upotrebe sile, time to bi
pokazao da ima mogunosti da odluno odgovori na svaku akciju talaca (Isto).
168

Ghali je, polazei od praktinih, pa do pravnih razloga neupotrebe sile, iznio svoja (lina) tumaenja Rezolucije 836 (1993), od 4.
juna 1993, kojom je Vijee sigurnosti proirilo mandat UNPROFOR-a,
sa ciljem da, pored ostalog, otkloni napade na sigurne zone Ujedinjenih nacija. Ghali je dao svoje tumaenje paragrafa 9, koji, po njemu,
definie parametre upotrebe sile u samoodbrani, a mandat koji je
dodijeljen UNPROFOR-u ne ukljuuje nikakvu odredbu za provoenje prisile.239
Takvo stanovite nije tano - u suprotnosti je upravo sa paragrafom
9, kao i paragrafom 10, koga proizvoljno, po vlastitom nahoenju tumai
Ghali, to je nedopustivo.240
Ghalijevo proizvoljno tumaenje paragrafa 9 Rezolucije 836 (1993)
razlikuje se, takoer, i od ranijih uputstava koje je Sekretarijat Ujedinjenih
nacija davao UNPROFOR-u da se zrana sila moe koristiti u samoodbrani, a takoer, i kao odgovor na granatiranje sigurnih zona, oruane
upade u sigurne zone i neutralisanje pokuaja opstruiranja slobode
kretanja trupa i humanitarnih konvoja.241
239 Isto, paragraf 204.
240 Paragrafom 9 Rezolucije 836 (1993) Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija ovlastilo
je UNPROFOR da, prilikom izvoenja mandata, moe upotrijebiti silu kao odgovor
na bombardovanja sigurnih podruja (Vijee sigurnosti ovlauje UNPROFOR,
dodatno mandatu definiranom rezolucijama 770 (1992) i 776 (1992), da pri izvoenju
mandata definiranog paragrafom 5 gore /Rezolucije 836 - prim. S. ./, djelujui u
samoodbrani, preduzme neophodne mjere, ukljuujui upotrebu sile kao odgovor
na bombardovanja sigurnih podruja od bilo koje od strana ili na oruane upade u
njih ili u sluaju svake namjerne opstrukcije u i okolo tih podruja slobode kretanja
UNPROFOR-a ili zatienih humanitarnih konvoja - REZOLUCIJE UN-a, str. 76-79).
S tim u vezi, Vijee sigurnosti je odluilo da, ne suprotstavljajui se paragrafu 1
Rezolucije 816 (1993), drave lanice, djelujui samostalno ili kroz regionalne organizacije ili sporazume, mogu preduzeti po ovlaenju Vijea sigurnosti i podlono bliskoj
saradnji sa generalnim sekretarom i UNPROFOR-om, sve neophodne mjere, kroz
upotrebu zranih snaga, u i oko sigurnih podruja u Republici Bosni i Hercegovini,
radi podrke UNPROFOR-u u izvoenju njegovog mandata postavljenog u paragrafima 5 i 9 gore (Isto, str. 79).
241 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 204. Navodei navedeno uputstvo
Sekretarijata Ujedinjenih nacija, u IZVJETAJU O SREBRENICI ... se navodi da to
ire tumaenje Vijee sigurnosti nije izriito odobrilo (Isto). To apsolutno nije
tano, jer se to izriito navodi u paragrafu 9 Rezolucije 836 (1993).
169

Nakon to je iznio svoje argumente protiv upotrebe sile, Ghali

je na kraju dao izjavu o principu, koji se, po njemu, odnosi na tri
meusobno povezana cilja, koji predstavljaju samu sutinu Ujedinjenih nacija: pitanje mira, zatite ljudskog ivota i odbacivanje kulture smrti. Navedene ciljeve je, po Ghaliju, bilo mogue postii jedino
putem upotrebe nevojnih metoda, za ta je potrebno vrijeme.242
Navedeni ciljevi su zaista humani, kulturni i civilizacijski najvieg
stepena dometa. Meutim, zauuje Ghalijevo miljenje da je navedene
ciljeve mogue postii nevojnim metodama. Fiziko, bioloko i duhovno istrebljivanje naroda (po Ghaliju kultura smrti) nije mogue
sprijeiti nevojnim metodama.
Opisujui razvoj dramatine situacije u kojoj se naao UNPROFOR i na osnovu vlastitog iskustva, Ghali je Vijeu sigurnosti izloio
etiri opcije koje bi vodile naprijed - za budue operacije Ujedinjenih
nacija:
- prvo (Opcija A), povlaenje UNPROFOR-a - povui UNPROFOR, ostavljajui najvie jednu malu politiku misiju, ako
to bude elja strana;243
- drugo (Opcija B), nastaviti sa postojeim odlukama - zadrati
UNPROFOR-ove postojee zadatke i metode koje koristi
za njihovo provoenje;244
- tree (Opcija C), promijeniti postojei mandat da bi se omoguila upotreba sile za ostvarivanje ciljeva (peace enforcement);

242 Isto, paragraf 205.

243 Isto, paragraf 206; M. J. Faber, nav. dj., str. 65; B. B. Ghali, nav. dj., str. 236.
S tim u vezi, Ghali je izjavio da ne moe zagovarati naputanje ljudi u Bosni i priznati
neuspjeh u pomaganju Ujedinjenih nacija u razrjeenju rata etnikim ienjem
(B. B. Ghali, nav. dj., str. 236). Ghali, naalost, ne govori o zloinu genocida - on taj pojam
uope ne koristi. Umjesto toga, on govori o etnikom ienju, hororu (u Srebrenici),
ratu, zaraenim stranama, itd.
244 Isto. Ta opcija, po Ghaliju, je odravanje statusa quo. Iznosei tu opciju, on
tvrdi da ni to nije mogao zagovarati, jer je bilo nemogue (B. B. Ghali, nav. dj., str. 236).
170

- izmijeniti postojei mandat da bi se UNPROFOR-u dopustila vea upotreba sile;245

- etvrto (Opcija D), revizija mandata u cilju upotrebe klasinih
i ostvarljivih mirovnih zadataka (peace keeping) - revidirati
mandat tako da bi ukljuio samo one zadatke koji se od operacije odravanja mira mogu razumno oekivati da ih obavi
u okolnostima koje vladaju u Bosni i Hercegovini.246
Ghali je jasno stavio do znanja da se suprotstavlja opcijama
A, B i C, dajui umjesto njih prednost aranmanu pod kojim bi
UNPROFOR napustio svaku stvarnu ili podrazumijevanu obavezu
da upotrijebi silu radi odvraanja napada protiv sigurnih zona i
prema kojem bi sila, ukljuujui zrane snage, bila koritena jedino
u samoodbrani.247 Tako je Ghali izabrao etvrtu opciju (opciju D), po
kojoj je iskljuio od strane Vijea sigurnosti UN-a utvreni mandat i
zadatak Ujedinjenih nacija - da sprijee napade na sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini (da preduzmu neophodne
mjere, ukljuujui upotrebu sile kao odgovor na bombardovanje
sigurnih podruja , ime je iskljuio i upotrebu sile. Zranu podrku
je, po njemu, bilo mogue koristiti samo i jedino u samoodbrani, odnosno
u sluaju napada na UNPROFOR. To je znailo da su zrani udari (air
strikes) iskljueni, a bliska zrana podrka (close air support) bila je
245 Isto. Trea opcija je bila, pie Ghali, promijeniti mandat da bi snage mogle
zapoeti vojnu akciju. To bi, po njemu, zahtijevalo da se snage UN-a zamijene sa
vienacionalnim snagama pod komandom glavne drave ili drava koje doprinose
sa svojim nacionalnim trupama tim multinacionalnim snagama. To bi, tvrdi Ghali, bilo
na tragu operacije Desert Storm protiv Iraka (Isto).
246 Isto. Navedena opcija bila je svesti mandat Ujedinjenih nacija samo na
posredovanje i humanitarne funkcije, pri emu bi obim snaga bio smanjen (Isto).
247 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 207; M. J. Faber, nav. dj., str. 65.
Ono to je bilo najbitnije u Ghalijevom izvjetaju je mogunost koja nedostaje,
a to je zadrati UN snage kakve jesu, pruajui vee vatrene mogunosti, kako bi
priskoili u zatitu. Sjedinjene Drave i NATO su raspravljali o ovoj mogunosti
koja nedostaje, kao da se zrani napadi i uzimanje talaca od prije nekoliko dana
nisu ni desili. Zbog toga je Ghali kako tvrdi, izostavio tu mogunost, jer se inilo
da obeava samo pogoranje postojee situacije, nasluujui snanije mjere protiv
bosanskih Srba i vee odmazde (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237).
171

mogua samo pod najrigoroznijim uslovima. Napadi na sigurnu zonu

Ujedinjenih nacija - Srebrenicu, jula 1995, pokazali su i potvrdili da ni
bliska zrana podrka nije koritena, ak ni u samoodbrani.248
Boutros Ghali je, ipak, priznao da su sigurne zone esto prekrene, ali je zagovarao da je jedini efikasan nain da se sigurne zone,
kao i ostala podruja Bosne i Hercegovine istinski uine sigurnim,
do donoenja sveobuhvatnog politikog rjeenja putem pregovora,
da se definie reim prihvatljiv za obje strane .... Time je on, namjerno
i svjesno, titio interese i ratne ciljeve srpskih zloinaca i na taj nain
pruio i pruao podrku srpskoj ideologiji, politici i praksi genocidnog
karaktera, te rtvu genocida i izvrioce genocida tretirao na isti nain.
Pored toga, Ghali je ponovio svoje vienje, u potpunosti izloeno u
izvjetaju prije est mjeseci, da sve sigurne zone treba demilitarizirati.249 To stanovite zastupalo je politiko i vojno rukovodstvo paradravne tvorevine Republike Srpske i lino Radovan Karadi, to
potvruje i general Rupert Smith, komandant UNPROFOR-a.250
Ghali, naalost, nije pokazao niti se pozvao na zabrinutost koju
su mnogi izraavali, ukljuujui Visoki komesarijat Ujedinjenih nacija
248 M. J. Faber, nav. dj., str. 65. Sekretarijat Ujedinjenih nacija je, navodi se u
IZVJETAJU O SREBRENICI , uvjerio samoga sebe i to na samome poetku
da ira upotreba sile meunarodne zajednice nije u okviru naeg mandata i da je
nepoeljna. Izvjetaj Generalnog sekretara Vijeu sigurnosti govori protiv kulture
smrti, zalaui se za to da se mir moe postii samo nevojnim metodama. A kada
je, juna 1995, meunarodna zajednica snabdjela UNPROFOR dobro naoruanim
Snagama za brzu reakciju, zalagali smo se protiv njihovog ireg koritenja u cilju
primjene mandata. Kada je UNPROFOR konano preduzeo odlune akcije u augustu
i septembru 1995, to je potpomoglo da se rat privede kraju (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 497).
249 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 208. Boutros Ghali je, zaboravljajui srpske ratne ciljeve genocidnog karaktera (strateke ciljeve srpskog naroda
u Bosni i Hercegovini), esto naglaavao potrebu za demilitarizacijom sigurnih zona
Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini i uspostavljanje stanja koje bi bilo u
skladu sa enevskim konvencijama (1949) i Dodatnim protokolima (1977) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 225-226).
250 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848880, paragraf 58, 14.
august 1996; AIIZ, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak general-pukovnika Smitha sa
Karadiem, 21. maja 1995. godine.
172

za izbjeglice i komandanta UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini generala

Ruperta Smitha, da istone enklave nee biti sigurne od srpskih
napada ni pod kakvim uslovima, jer je okupacija ovih teritorija u
centru ratnih ciljeva Srba.251 Ni to njega nije zanimalo, a kamoli
brinulo - Ghalija (i ne samo njega) nisu interesovale sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, niti civili i civilno stanovnitvo u tim sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, jer je rije o teritoriji
Ujedinjenih nacija, bolje reeno koncentracionim logorima Ujedinjenih
nacija u kojima su ubijani, ranjavani, sakaeni i istrebljivani civili i civilno
stanovnitvo - muslimani, poznati pod imenom Bonjaci, po Konvenciji
o spreavanju i kanjavanju zloina genocida, pripadnici nacionalne,
etnike i vjerske grupe, kao takve. Zbog toga se generalni sekretar Ujedinjenih nacija Boutros Boutros Ghali tako ponaao. I ne samo on, naalost,
i mnogi drugi, od njegovih Akashija i Janviera, pa do Bildta, te do vojnika
Holandskog bataljona, koji su izraavali prezir prema Bonjacima u
sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici, tom svojevrsnom koncentracionom logoru, zbog toga, to su, po njima, smrdili.252
Vijee sigurnosti je ponovo (jo jedanput) bilo podijeljeno
po pitanju kako reagovati na procjenu generalnog sekretara o nedostacima politike sigurnih zona i o predloenim modifikacijama te
politike. Zbog toga Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, kao rezultat
toga, uope nije reagovalo253 na navedene prijedloge generalnog
sekretara Ghalija. Umjesto toga, Vijee sigurnosti je 9. juna 1995, nakon
to je razmotrilo izvjetaj generalnog sekretara od 30. maja, donijelo
Rezoluciju 998 (1995), u kojoj, podsjeajui na svoje ranije relevantne
rezolucije, kao i do tada, pored ostalog, bez ikakvog ozbiljnijeg pristupa
u sagledavanju dogaaja u Republici Bosni i Hercegovini - u potpunosti
gubei iz vida injenicu da se protiv Republike Bosne i Hercegovine
vodi osvajaki rat (agresija) i (vri) genocid nad Bonjacima - govori
o zaraenim stranama, izjednaavajui rtve genocida i izvrioce
251 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 208.
252 M. A. Sells, nav. dj., str. 241-242.
253 Isto, paragraf 209.
173

genocida, i poziva ih da se bez daljeg odgaanja dogovore o prestanku

ratnih dejstava i potpunom prekidu neprijateljstava u Republici Bosni
i Hercegovini, te zahtijeva da strane u potpunosti potuju status
sigurnih zona i osiguraju UNPROFOR-u neometan pristup u sigurne
zone i da naroito prestanu sa napadima na sigurne zone, kao i da se
uzdravaju preduzimanja svih vojnih napada iz njih.254 U Rezoluciji
su ugraeni Ghalijevi i Karadievi stavovi (miljenja) o demilitarizaciji
sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.255
Sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini
nisu bile sigurne, niti su bile sigurne luke u smislu meunarodnog
humanitarnog prava, niti sigurne zone u bilo kakvom vojnom smislu.
Zbog toga je nekoliko predstavnika Vijea sigurnosti, kao i Sekretarijat
Ujedinjenih nacija, na vrijeme, uoilo taj problem, upozoravajui da
e bez odlunih vojnih prijetnji, politika sigurne zone ozbiljno tetiti
ugledu Vijea, te, zaista i cijelim Ujedinjenim nacijama.256
I prije otpoinjanja srpskog napada na sigurnu zonu Ujedinjenih
nacija - Srebrenicu, Sekretarijatu Ujedinjenih nacija, kao i zemljama
lanicama, bilo je jasno da sigurne zone nisu istinski sigurne, jer
nije bilo politike volje da se upotrijebi odluna zrana sila protiv
srpskih napada na sigurne zone, kao ni mogunosti da ih se porazi
na terenu.257
254 REZOLUCIJE UN-a, str. 126-127. Zaista je, najblae reeno, neodgovorno
zahtijevati od strane koja se zove rtva genocida da prestane sa napadima na sigurne
zone (Isto).
255 Isto. S tim u vezi, Vijee sigurnosti je ohrabrilo generalnog sekretara da dalje
intenzivira napore usmjerene ka postizanju sporazuma sa stranama o modalitetima
ovakve demilitarizacije (Isto).
256 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 499.
257 Isto, paragraf 494. Sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, posebno sigurna zona Sarajevo, najveim dijelom su drastino prenatrpane sa
nestaicom osnovnih prehrambenih artikala i medicinskih sredstava i podvrgnuta
granatiranju i vojnim napadima bez izuzetaka. Sigurne zone su, uglavnom, postale
sigurne samo na papiru (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 223). One su predstavljale cilj napada razliitog intenziteta, koji je neizbjeno stvarao patnje meu
civilnim stanovnitvom. Konvoji humanitarne pomoi su blokirani (Isto, str. 227).
174

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Boutros Ghali, uporno je

tolerisao nesprovoenje zadatka, uloge i mandata UNPROFOR-a u Republici Bosni i Hercegovini - da (za)titi sigurne zone (teritoriju Ujedinjenih nacija) i civile i civilno stanovnitvo sigurnih zona od oruanih
napada i drugih neprijateljskih djelovanja.258 On je svojim izvjetajima,
posebno od 9. maja i 1. decembra 1994, te 30. maja 1995,259 pokuavao
da taj zadatak razvodni i raspravu o konceptu i politici sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, koje su, po njemu,
izmislile zapadne sile i nesvrstane pristalice bosanskih muslimana,
koncept koji je imao namjeru da zadrava Srbe od napada na izolirane muslimanske zajednice (i garnizone) u gradovima okruenim
Srbima,260 vrati na poetak, kako bi onemoguio primjenu i kopnene
i zrane sile prema onima koji su ugroavali civile i civilno stanovnitvo
tih sigurnih zona. Njegovi prijedlozi pravdani su preuveliavanjem
problema oko primjene zrane sile da se to ugroavanje zaustavi (manji
kopneni kontingenti od traenih, povean broj instaliranih srpskih lansirnih
rampi za protivzrane projektile, strah od uzimanja personala Ujedinjenih
nacija za taoce, neprecizno definisanje i ucrtanost granica sigurnih zona i
slino). Svi prijedlozi svodili su se na to da se smanji upotreba sile, naroito
Iako su sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, po ocjeni
Tadeusza Mazowieckog, pruile barem djeliminu zatitu brojnim lokalnim stanovnicima i raseljenim licima, ipak je nedostatak odlunosti meunarodne zajednice
i produavanje rata, dovelo do kolapsa tog pojma. Zauzimanje Srebrenice i epe
donio je, zakljuuje Mazowiecki, tragediju, gubitak ljudskih ivota i teka krenja
ljudskih prava stanovnicima tih podruja. Istovremeno, ono je ozbiljno podrilo
kredibilitet Vijea sigurnosti, generalnog sekretara i cijelog sistema Ujedinjenih
nacija (Isto, str. 228).
258 REZOLUCIJE UN-a, str. 62-64, 72-74 i 76-80.
259 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 146-152, 164-174 i 201-209;
SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 219-223.
260 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 316-317; B. B. Ghali, nav. dj.,
str. 238-239. U Ujedinjenim nacijama, tvrdi Mient Jan Faber, nije postojala jasna politika
prema sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini. Sloboda
odluivanja nacionalnih trupa, koje su djelovale u sigurnim zonama, bila je velika,
to je ponekad bilo i zloupotrebljavano za krijumarenje, kao, naprimjer, od strane
jedinica iz Ukrajine (M. J. Faber, nav. dj., str. 103).
175

da se onemogui jedino efikasna zrana sila protiv onih koji ugroavaju

sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini.261
261 Isto. Ghali je, u cilju da izbjegne bilo kakvu odgovornost Ujedinjenih nacija
i svoju linu i za genocid u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i
Hercegovini, po vlastitom priznanju, uz punu podrku svojih kolega iz politike i
vojske, uporno ponavljao da koncept sigurnih zona mora biti bolje definiran,
posebno granice sigurnih zona, te da li mogu biti legitimno koritene od strane snaga
Bosanske vlade kao baze sa koje e pokrenuti vlastitu operaciju prema srpskoj vojsci.
On je, tvrdi Ghali, insistirao da se omogui vie sredstava za obavljanje zadataka
UNPROFOR-a. Uporno je Vijeu sigurnosti ponavljao da snage UN-a u sigurnim
zonama gube ono malo operativne sposobnosti koje imaju zbog toga to Srbi sistematski opstruiraju njihove zalihe hrane, municije i ostalih potreptina. Snage Ujedinjenih nacija u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini su,
po Ghaliju, bile u slubi odravanja mira i nisu imale ni autoritet ni sredstva za
borbu sa zaraenim stranama. Polazei od tih pogrenih ocjena, koje su u suprotnosti sa
rezolucijama Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, a posebno od njegove omiljene teze
o zaraenim stranama, Ghali svu odgovornost za genocid, a posebno u Srebrenici,
sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, prebacuje na Vijee sigurnosti. S tim u vezi, on tvrdi:
da je Vijee sigurnosti reagovalo na moje preporuke po ovim /navedenim - prim. S. ./
takama, meunarodna zajednica bi imala vie prilika za spreavanje zvjerstava
u Srebrenici (B. B. Ghali, nav. dj., str. 239).
Meunarodna zajednica u cjelini, po Ujedinjenim nacijama, mora prihvatiti svoj
dio odgovornosti za to to je dozvolila ovako tragian razvoj dogaaja time to je
neprestano odbijala da koristi silu u ranim fazama rata. Vijee sigurnosti, Kontaktgrupa i ostale Vlade snose svoj dio odgovornosti zbog odugovlaenja sa upotrebom
sile, kao i Sekretarijat Ujedinjenih nacija i Misija na terenu. No, jasno je da najveu
odgovornost snose idejni tvorci i izvritelji genocida u Bosni (IZVJETAJ O
SREBRENICI , paragraf 501).
Ukazujui na navedenu odgovornost spomenutih subjekata, a govorei o poukama
za budunost, Ujedinjene nacije su ocijenile da je sutinska pouka Srebrenice da
se na namjeran i sistematizovan pokuaj da se terorizira, progna ili pobije cijeli
jedan narod, mora odgovoriti odluno, svim potrebnim sredstvima, uz politiku volju
da se ta politika provede do samog kraja. Na Balkanu, u ovoj deceniji, ovu pouku
moramo dobro utuviti u glavu ne jednom ve dvaput. U oba sluaja, i u Bosni i na
Kosovu, meunarodna zajednica je pokuala postii rjeenje putem pregovora sa
beskrupuloznim i ubilakim reimom. U oba sluaja je bilo potrebno koristiti prisilu
da bi se zaustavilo planirano i sistematsko ubijanje i progon civila (Isto, paragraf 502).
Konstatujui kako je iskustvo Ujedinjenih nacija u Bosni bilo jedno od najteih
i najbolnijih u naoj historiji, Ujedinjene nacije su sa dubokim aljenjem i pokajanjem preispitale vlastita djelovanja i odluke dok je napad na Srebrenicu trajao.
Grekama, pogrenim prosuivanjem i nesposobnou da se prizna veliina zla kojim
smo se suoavali, propustili smo da uinimo na dio da bi se pomoglo ljudima Srebre176

Kao rezultat takve politike generalnog sekretara, stvorene konfuzije

oko mandata UNPROFOR-a, te nesaglasnosti u Vijeu sigurnosti (koje
je bilo krajnje nespremno da ovlasti prisilu da bi odvratilo napade
od njih i koje se suzdralo da ovlasti dodatne trupe koje je generalni
sekretar smatrao potrebnim da bi se osigurala puna implementacija
mandata UNPROFOR-a), kao i odsustva politike volje njegovih
pojedinih lanova, aparat Ujedinjenih nacija na terenu sve vie se ponaao
po kriteriju komoditeta i izbjegavanju vlastitog rizika. Po imenovanju
Yasushija Akashija za specijalnog predstavnika generalnog sekretara
Ghalija (u januaru 1994) ponaanje se izrodilo u vlastiti kurs,262 koji
se ogledao u provoenju politike relativno pasivne prisile, najnieg
zajednikog nazivnika stavova lanova Vijea sigurnosti. Ta relativno
pasivna prisila na terenu sve vie se ispoljavala kao apsolutna pasivnost
i te Akashijeve rijei su samo prikrivanje vlastite opstrukcije sprovoenja
i tako minimalno shvaenog zadatka.263
Komandant UNPROFOR-a odmah se usprotivio sprovoenju politike sigurnih zona bez pristanka zaraenih strana. Naime, UNPROFOR
je, saznavi za Rezoluciju 819, izrazio zabrinutost Sekretarijata da
se takav reim ne moe provesti bez pristanka obje strane, to je, s
nice od srpske kampanje masovnih ubistava. Niko vie nego mi ne ali proputene
prilike za postizanje mira i pravde. Niko vie nego mi ne oplakuje propust meunarodne zajednice da poduzme odlune korake da bi se zaustavile patnje i okonao
rat koji je donio toliko rtava. Srebrenica je iskristalisala jednu istinu koju su Ujedinjene nacije prekasno razumjele, a i veliki dio svijeta: da je Bosna bila koliko
moralni ideal za koji se treba boriti, toliko i vojni sukob. Tragedija Srebrenice e kao
duh zauvijek proganjati nau historiju (Isto, paragraf 503).
262 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 317; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 44; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 227-228. Nakon imenovanja
za specijalnog predstavnika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Akashi je napisao
sljedee:
Odsustvom konsenzusa u Vijeu /sigurnosti Ujedinjenih nacija - prim. S. ./,
nedostatkom strategije i optereen nejasnim mandatom UNPROFOR je bio prisiljen
planirati vlastiti kurs. Postojala je samo ograniena podrka za provoenje prisilom
od strane UNPROFOR-a robusnije politike. Na taj nain UNPROFOR je odabrao
provoenje politike relativno pasivne prisile, najnieg zajednikog nazivnika o kojem
su se svi lanovi Vijea manje ili vie slagali (IZVJETAJ O SREBRENICI ,
paragraf 44).
263 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 317.
177

obzirom na srpsku dominaciju, sigurno zahtijevalo da snage bosanske

Vlade poloe oruje.264 Bilo je i odricanja poslunosti na terenu angaovanih snaga. Misija Vijea sigurnosti po dolasku u Srebrenicu (25. aprila
1993) sama je ustanovila takvo stanje. Umjesto da agresor postupi po
Rezoluciji 819, 18. aprila je, po diktatu UNPROFOR-a, sainjen Sporazum
koji je predvidio razoruanje Bonjaka. Misija je ustanovila da je situacija
bila zaista vanredna (Srebrenica je postala vanredna situacija) i
UNPROFOR je morao djelovati. Shvatila je da se moralo urgentno
djelovati i da se konano moralo pribjei uvoenju sigurne zone. Alternativa je mogla predstavljati masakr 25.000 ljudi. Misija je osudila agresora zbog genocida, iako ga je okarakterisala usporenim
(usporeni, tihi genocid), ali i ustanovila da autoritet Vijea sigurnosti
za Srbe u tom podruju ne znai nita.265
UNPROFOR je namjerno pogreno obavjetavao Ujedinjene nacije
da su snage Armije Republike Bosne i Hercegovine, odnosno snage
bosanske Vlade, koristile sigurne zone Ujedinjenih nacija za vojne
ciljeve.266 Odbrambene akcije 5. korpusa za biolokim opstankom Bonjaka UNPROFOR je izjednaavao sa osvajakim velikosrpskim ratnim
ciljevima.267 Preko rtve agresije i genocida prelamale su se i sve druge
kontroverze meu velikim silama i grupacijama.268
264 Isto; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 55.
265 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 317-318; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 63; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Diego Enrique Arria, paragrafi 344348, 11. i 14. april 2003. i 22, 23, 24. i 25. septembar 2003, objavljeno u: GENOCID
U KONTINUITETU: SVJEDOENJA AMBASADORA ARRIAE, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011,
str. 66-68.
266 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 318. Istina, takve tvrdnje Izvjetaj
generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI ) nije
prihvatio. On, primjera radi, tvrdi da veina ofanzivnih aktivnosti koje su preduzele
Vladine snage iz Bihakog depa, nisu pokrenute iz unutranjosti sigurne zone
kako je to naveo UNPROFOR (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 169; S.
eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 318.
267 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 318. Te akcije 5. korpusa
doprinijele su, po UNPROFOR-u, da snage bosanskih Srba napadnu grad Biha
(IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 169).
268 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 318.
178

UNPROFOR i Ujedinjene nacije su do te mjere iskomplikovali

proceduru podnoenja zahtjeva i odluivanje o zranim napadima, tako
da ih je od bilo koga u sistemu komandovanja bilo lahko osujetiti. Od tri
mogue opcije (- samoodbrana UNPROFOR-a; - granatiranje - oruani
upadi u sigurne zone; osiguranje slobode kretanja humanitarnih konvoja
i snaga UNPROFOR-a) gotovo dvije godine nije bilo nita. Pod tim
uslovima - uz izbjegavanje oigledno direktnih napada na UNPROFOR agresor je mogao raditi ta hoe. Gotovo dvije godine neprekidno je granatirao i vrio oruane upade u sigurne zone i onemoguavao kretanje
humanitarnih konvoja, pa i jedinica UNPROFOR-a. ak je, i pored zabrane
letenja (no-fly zone), vrio i aviobombardovanja.269

269 Isto, str. 319-320. I pored nastavljenog granatiranja sigurnih zona i oruanih
upada u njih, te spreavanja kretanja i humanitarnih konvoja i jedinica UNPROFOR-a,
prolo je ravno sedam mjeseci da mehanizam Ujedinjenih nacija zatrai prvu zranu
podrku od NATO-a. Iako je zrana podrka traena u samoodbrani UNPROFOR-a
(12. marta 1994. kod Bihaa), zahtjev nije uspio da savlada sve stepenice odobravanja
(Isto, str. 320).
Neto ozbiljnije bilo je kada je srpski agresor 31. marta 1994. pokrenuo ofanzivu
na Gorade - UNPROFOR se suprotstavljao upotrebi sile. Gotovo itav april je
protekao u moljakanju napadaa da prestane. Yasushi Akashi je izmeu ostalih mjera
predloio Srbima nezavisnost ili ukidanje sankcija, a general Michael Rose (komandant
UNPROFOR-a) optuivao Armiju Republike Bosne i Hercegovine da se povukla
kako bi uvukla Ujedinjene nacije i NATO u rat .... Avioni su upotrijebljeni samo
dva puta. Navodno je uniteno jedno komandno mjesto i tri-etiri oklopna vozila. Tek
24. aprila u Gorade su ule trupe Ujedinjenih nacija, pri emu su Armiji Republike
Bosne i Hercegovine stavljena prvi put vea ogranienja i znatan dio osloboene
teritorije preputen je agresoru (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 131-143;
S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 320).
Poslije pobjede 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine nad kolaboracionistima i snagama paradravne tvorevine Autonomne pokrajine zapadne Bosne Fikreta
Abdia, njegove snage su se povukle u UNPA zonu u Hrvatskoj. Korpus je iskoristio
tu priliku za iru konsolidaciju snaga. Do upada u Biha, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija,
dolo je 23. novembra 1994. u okviru udruene ofanzive, u kojoj su, pored dijelova dva
srpska krajika korpusa i autonomaa, uestvovale i nerazoruane kopnene i zrane
snage iz UNPA zona Hrvatske, i pored upozorenja Ujedinjenih nacija da e upad u
sigurnu zonu rezultirati upotrebom zrane sile. Zbog konfuzije stvorene oko mandata,
straha od srpske protivzrane odbrane i nespremnosti komandanata UNPROFOR-a, zrani
udari su se sveli na oteenje poletne piste srpskog aerodroma u Udbini. Generalni sekretar
je svojim izvjetajem od 1. decembra 1994. ponovo pokrenuo ispitivanje koncepta sigurnih
179

U narednim danima (u toku ovog neizvjesnog perioda, krajem

maja i poetkom juna 1995), kada su, pored ostalog, obavljeni brojni
razgovori izmeu vojnog i politikog rukovodstva paradravne i kolaboracionistike tvorevine Republike Srpske sa komandantom UNPROFOR-a,
te uspostavljene komunikacije u pisanoj formi sa generalnim sekretarom
Ujedinjenih nacija, u vezi sa mandatom UNPROFOR-a i upotrebi/
neupotrebi zrane sile,270 general Janvier ponovio je komandantu
UNPROFOR-a da je putanje talaca UNPROFOR-a i openito
sigurnost svih snaga UNPROFOR-a njegov najvaniji prioritet. S
tim u vezi, general Janvier je, imajui u vidu da e Ujedinjene nacije
uskoro pregovarati ili uestvovati u pregovorima o oslobaanju
talaca, naglasio da UNPROFOR mora definitivno izbjegavati svaku
akciju koja bi izrodila u konfrontaciju, dalju eskalaciju tenzija ili
moguu upotrebu zrane sile.271
Komandant Holandskog bataljona potpukovnik Karremans je 3.
juna 1995, kada je srpski agresor napao (minobacaima, te pjeadijskim
zona Ujedinjenih nacija, ime je ilustrovana i politika beskrajnog poputanja agresoru
(IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 157-163; S. eki - M. Kreso - B. Maci,
nav. dj., str. 320-321).
Primjena koncepta sigurnih zona Ujedinjenih nacija nije bila bolja ni u sluaju stalnog
granatiranja i snajperisanja civila i civilnog stanovnitva (ubijanja, ranjavanja, sakaenja i
terorisanja) i civilnih objekata u Sarajevu u opsadi - sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija.
Zahtjev komandanta UNPROFOR-a za zrane udare od 8. maja 1994. odbio je lino
specijalni predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija Yasushi Akashi (S. eki M. Kreso - B. Maci. nav. dj., str. 321).
270 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 194. General Mladi je insistirao
da se UNPROFOR treba vratiti na principe Ujedinjenih nacija o stvaranju mira.
Spremnost komandanta UNPROFOR-a da pozove zrane snage NATO-a opisao
je kao ludu i nerazumnu. Karadi je pisao generalnom sekretaru zahtijevajui
da Ujedinjene nacije i NATO zemlje prue garancije da upotreba sile vie nee
biti opcija (Isto). S tim u vezi, u IZVJETAJU O SREBRENICI se navodi da
nikakve takve garancije nisu date Karadiu (Isto). Naalost, zauzimanje sigurne
zone Ujedinjenih nacija (Srebrenice) i genocid nad Bonjacima govore suprotno.
271 Isto. S tim u vezi, u IZVJETAJU O SREBRENICI se navodi kako je
njegov cilj /generala Janviera - prim. S. ./ bio odravanje politike slobode da bi
manevrirao, dopustivi tako politikom rukovodstvu da preduzme pregovore koji
e voditi do oslobaanja talaca i potpisivanja irih sporazuma (Isto). O civilima i
civilnom stanovnitvu, njihovoj zatiti i spreavanju genocida, naalost, ni spomena.
180

i protivtenkovskim orujem) i zauzeo osmatranicu Ujedinjenih nacija

(Holandskog bataljona) E (OP-Echo) u dolini rijeke Jadar i brda oko nje
- vojnici Holandskog bataljona su u panici pobjegli i nisu pruali nikakav
otpor, ime je srpska vojska ula u sigurnu zonu Ujedinjenih nacija i iz
zasjede pobila nekoliko civila - traio (radi odbrane) zranu podrku, ali
bez uspjeha - u viim vojnim krugovima zahtjev nije naiao na podrku.272
Dva dana kasnije (5. juna) Karremans je Kriznom centru kopnenih
trupa u kasarni Princeze Julijane u Hagu uputio pismo upozorenja, u kome
je posebno naglasio da, ukoliko u kratkom roku ne doe do nekih promjena, moglo bi doi do katastrofe. Bataljon vie nije u mogunosti
da bilo ta uradi. Stanovnitvo je beznadeno i potpuno zavisno od
Bataljona. Ukoliko Srbi ne odustanu od svog nauma, zauzimanja
junog dijela Enklave, Karremans je predvidio veliki talas izbjeglica.
Doi e do protjerivanja izbjeglica ka sjeveru, a mogue i do ubistava.
I pored toga, Karremans je smatrao da je zrana podrka NATO-a nepotrebna i opasna, jer su Srbi zaprijetili da e u tom sluaju Srebrenicu gaati na isti nain kao i Tuzlu, gdje je krajem maja ubijeno
preko 70 mladih ljudi, meu kojima je bilo ak i djece.273
Treeg juna 1995. najavljeno je formiranje novih snaga - Snage
za brzu reakciju (Rapid Reaction Force - RRF),274 koje je komandant

272 M. J. Faber, nav. dj., str. 29-30; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 223.
273 M. J. Faber, nav. dj., str. 43. Karremans je mjesec dana prije srpskog napada na
Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, u svom pismu ukratko skicirao sve probleme i dileme Holandskog bataljona: Bosanska vojska je nepredvidiva, osmatraka
mjesta nebranjena, zrana podrka malo vjerovatna i opasna, a Srbi diktiraju pravila
igre (Isto).
O ozbiljnosti situacije u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija Karremans je 8. juna 1995.
obavijestio svoje nadreene u Tuzli i Sarajevu (Isto).
274 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 213-219; S. eki - M. Kreso
- B. Maci, nav. dj., str. 322; M. J. Faber, nav. dj., str. 66-67; R. Holbrooke, nav. dj., str.
10 i 69. Ideju o Snagama za brzu reakciju lansirao je, pie Mient Jan Faber, predsjednik
Republike Francuske Jaques Chirac, odmah nakon to je srpski agresor krajem maja
1995. zarobio brojne pripadnike Ujedinjenih nacija. Te snage su trebale da tite put
preko Igmana prema Sarajevu i da sprovode konvoje hrane prema enklavama
(M. J. Faber, nav. dj., str. 67, nap. 339).
181

Predsjednik Jacques Chirac i premijer John Major zalagali su se za formiranje

Snaga za brzu reakciju, koje bi odgovarale na napade na mirovne snage Ujedinjenih nacija,
a predsjednik Bill Clinton je obeao vojnu podrku njima i ostalim snagama UN-a pri
dolasku i odlasku iz Bosne u sluaju da redovne mirovne snage moraju biti povuene.
U sluaju da snage ne budu od koristi i trupe UN-a budu morale biti povuene iz
Bosne, neizbjeno je, po Clintonu, ukidanje embarga na uvoz oruja (Bill Clinton,
MOJ IVOT, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004, str. 626).
Snage za brzu reakciju je (u ljeto 1995) uspostavio francuski predsjednik Jacques
Chirac, kako bi, tvrdi Holbrooke, Srbima pokazao da Francuska eli agresivniju
politiku (R. Holbrooke, nav. dj., str. 10 i 69; C. Hodge, nav. dj., str. 239-240). On je,
po Richardu Holbrookeu, za razliku od njegovog mnogo starijeg prethodnika Francoisa
Mitteranda, koji je pokazao prosrpske osjeaje mnogih Francuza, proetih u historiji
srpskog otpora protiv Njemake u dva svjetska rata, bio drukiji i po stilu i po
sutini; osjeao je da je situacija u Bosni dospjela do mrtve take i da zapadne sile
moraju ili pojaati svoje snage i kazniti bosanske Srbe ili se povui (R. Holbrooke,
nav. dj., str. 69).
Uoi krize talaca, svjesni potreba za veom zatitom svojih vojnika na terenu,
vlade Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva najavile su, po IZVJETAJU O SREBRENICI , namjeru da daju doprinos u meunarodnim Rezervama na ratitu ili
Snagama za brzu reakciju da bi se UNPROFOR osposobio za snaniju akciju.
Osjeaj da je potrebna opcija (jaih) snaga na terenu, pojaan je 2. juna kada je
ameriki avion F-16, na rutinskoj patroli u zranom prostoru Bosne i Hercegovine,
oboren srpskim protuzranim projektilom. Evropski i NATO-ovi ministri odbrane
sastali su se 3. juna u Parizu, radi razgovora o sastavu, rasporeivanju i mandatu
takvih snaga. Dogovoreno je da e nove snage initi dvije teko naoruane brigade,
uglavnom iz Francuske i Velike Britanije, ali e, takoer, ukljuivati znatne dijelove
iz Holandije (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 213; R. Holbrooke, nav.
dj., str. 69; D. Owen, nav. dj., str. 359).
Generalni sekretar Ujedinjenih nacija je, potiskujui brige u vezi sa pitanjem da
li je koncept, odnosno mandat UNPROFOR-a, bio u skladu sa nepristrasnom
mirovnom i humanitarnom ulogom koju UNPROFOR treba da igra, preporuio
da Vijee sigurnosti odobri britanski, francuski i holandski prijedlog Snaga za
brzu reakciju (Rapid Reaction Force - RRF) da pomognu zatititi osoblje UN-a (B.
B. Ghali, nav. dj., str. 237). To je Boutros Ghali uradio, kako on tvrdi, iz razloga to je
osjetio da se neumoljivo kreemo od odravanja ka provedbi mira. Dodatna
vatrena mo bi, po njemu, pomogla da se spase ivoti UN-a ako se borbe pogoraju
(Isto). Vijee sigurnosti je, Rezolucijom 998 (1995), od 9. juna 1995, pozdravilo pismo
generalnog sekretara o pojaanju UNPROFOR-a i uspostavljanju Snaga za brzo
reagovanje, koje e omoguiti UNPROFOR-u vrenje svoje misije ( REZOLUCIJE UN-a, str. 127). Sedam dana kasnije (16. juna) Vijee sigurnosti je odobrilo
prijedlog i ovlastilo dodatnih 12.500 teko naoruanih trupa UNPROFOR-u, ali
je u preambuli Rezolucije navelo da UNPROFOR zadrava djelimino mirovno
djelovanje. Ukazujui na to, Ghali je mislio da bi Alisa u zemlji uda uivala u
Rezoluciji (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237).
182

UNPROFOR-a (general Smith), za razliku od komandanta UNPF-a (generala Janviera), Akashija i Sekretarijata Ujedinjenih nacija,275 namjeravao
koristiti za pruanje pomoi u cilju primjene mandata UNPROFOR-a.276
O Snagama za brzu reakciju bilo je, po generalu Rupertu Smithu, govora i prilikom
razgovora izmeu generala Janviera i generala Mladia, juna 1995. S tim u vezi, general
Smith navodi: Drugo pitanje je bila odluka koju su donijeli Britanci i Francuzi da
ojaaju svoje jedinice UNPROFOR-a i da obezbjede vei stepen zatite stvaranjem
Snaga za brzu reakciju pod komandom UN-a (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert
Smith, br. 00848882, paragraf 70, 14. august 1996).
Snage za brzu reakciju su, po ocjeni Davida Owena, tzv. Snage za brzu reakciju, jer
one nikada nisu bile oblikovane na takav nain da bi bile u stanju da spasu Srebrenicu i epu ako bi bosanski Srbi odluili da zauzmu te enklave, to su komandanti
UN odavno predvideli da e se desiti (D. Owen, nav. dj., str. 361).
275 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 214. Prisustvujui sastanku u Parizu
3. juna 1995, predstavnik Ujedinjenih nacija, kopredsjedavajui Meunarodne konferencije
za bivu Jugoslaviju (Thorvald Stoltenberg) i komandant UNPF-a (general Janvier) insistirali su da nove snage trebaju djelovati prema pravilima uestvovanja u odravanju
mira. Izraena je zabrinutost za mogunost da bi se UNPROFOR pojaan novim
snagama mogao usisati u rat ili moda kliznuti u prisilno provoenje mira. Komandant Mirovnih snaga je naglasio da ak i uz nove snage, od UNPROFOR-a ne treba
oekivati otvaranje i osiguravanje koridora za sigurne zone. U tom dopisu sjeditu
Ujedinjenih nacija, SRSG /Akashi - prim. S. ./ je, takoer, bio skeptian prema novim
snagama. Naveo je da, dok bi Snage za brzu reakciju znatno pojaale sposobnost
UNPROFOR-a da reaguje na lokalne incidente, one ne bi promijenile ukupni odnos
snaga na terenu. Vojne prisile, tvrdio je on, kao i mandat i pravila o angamanu, traili
bi od UNPROFOR-a da se i dalje oslanja na pregovore kao poetni i primarni odgovor
prema incidentima na terenu. On je rekao da bi nove snage trebale posebno izbjegavati
poduzimanje aktivnosti kojima se strane iz politikih razloga suprotstavljaju. Posebno
je bio zabrinut da bi se Snage za brzu reakciju koristile, u odsustvu osnovnog davanja
pristanka, za odravanje puteva otvorenim za Sarajevo i druge enklave, garantovanje
sigurnosti Sarajevskog aerodroma, dovoenja pomoi na velike udaljenosti pod
prisilom ili prisiljavanja strana da se pridravaju sporazuma o zonama iskljuenja ili
drugih sporazuma. Sekretarijat je dijelio zabrinutost SRSG-a i njegovo gledite u
pogledu koritenja Snaga za brzo reagovanje (Isto).
276 Isto, paragraf 215. Komandant UNPROFOR-a (general Smith) gledao je stvari
drugaije, iznosei argumente da nove snage treba koristiti za pruanje pomoi u
provoenju mandata UNPROFOR-a. U odsustvu spremnosti njegovih pretpostavljenih da se snage upotrijebe za borbu i direktno provoenje mandata, on je rekao
da bi vie volio da ih uope nema. U isto vrijeme traio je izbjegavanje budueg
srpskog uzimanja talaca, uklanjajui to je vie mogue trupe UNPROFOR-a sa
teritorije koju su Srbi drali (Isto).
183

Meutim, njegovi pretpostavljeni, ukljuujui i generalnog sekretara

Ghalija, te Sekretarijat Ujedinjenih nacija, odbili su da se Snage za brzu
reakciju upotrijebe za borbu i direktno provoenje mandata
UNPROFOR-a.277
Izmeu 2. i 18. juna srpski agresor je, pod vrlo nejasnim okolnostima i vjerovatnim obeanjem da e biti obustavljeni zrani udari,
oslobodio taoce Ujedinjenih nacija u nekoliko grupa. I pored javne
retorike koja je dolazila od Srba, nastavljeno je sa oslobaanjem
talaca, moda zbog intervencije predsjednika Miloevia kod koga je
intervenisalo nekoliko meunarodnih aktera, ukljuujui kopredsjedavajueg Meunarodne konferencije za bivu Jugoslaviju Thorvalda
Stoltenberga. Dok je oslobaanje bilo u toku i neposredno poslije toga,
odrano je nekoliko sastanaka, uglavnom, izmeu najviih oficira Ujedinjenih nacija (generala Janviera) i generala Mladia. Prvi je odran u
Zvorniku 4. juna, zatim 6, 17. i 29. juna.278
Komandant UNPF-a (general Janvier) je, uz znanje, saglasnost i
dogovor sa Ghalijem i Akashijem, 4. juna 1995. u Zvorniku sa Mladiem
(generalom Vojske Jugoslavije) potpisao tajni sporazum, po kome e
taoci biti puteni, a zauzvrat NATO nee ponovo koristiti zranu silu protiv
Srba. Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Bill Clinton obeao je
(maja 1995) Radovanu Karadiu da nee vie biti bombardovanja
ako Srbi puste taoce. Predsjednik Republike Francuske Jacques Chirac
je uvjerio predsjednika Ruske Federacije Borisa Nikolajevia Jeljcina
da je zavrena upotreba zranih udara u Bosni i Hercegovini.279
277 Isto, paragrafi 216-219 i 497.
278 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 195, 197 i 200; ICTY, IZJAVA
SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848882, paragraf 70, 14. august 1996; B. B. Ghali,
nav. dj., str. 237. U IZVJETAJU O SREBRENICI pogreno se navodi da je
sastanak od 4. juna odran u Malom Zvorniku u Srbiji.
279 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 196; B. Jagger, nav. dj., str. 82-83;
M. J. Faber, nav. dj., str. 66; R. Holbrooke, nav. dj., str. 68-69; S. eki - M. Kreso B. Maci, nav. dj., str. 452-455. O tom tajnom dogovoru vidi str. 125-126 ove knjige.
General Janvier se u junu 1995. tri puta (4, 17. i 29. juna) sastao sa generalom
Mladiem. Glavni cilj sastanaka je, po IZVJETAJU O SREBRENICI , bio
odravanje kanala komunikacija sa VBS, jer je komandant UNPROFOR-a u Bosni
184

i Hercegovini /general Rupert Smith - prim. S. ./zaotrio odnos s Mladiem, ne elei

da uestvuje ili da bude vien u poslovima sa onima koji su odgovorni za uzimanje
vojnika pod njegovom komandom kao talaca (Isto, paragraf 197).
Akashi se, kako to stoji u IZVJETAJU O SREBRENICI , slagao sa ovakvim
pristupom i znao je svaki put kada bi komandant Mirovnih snaga iao na sastanak sa
generalom Mladiem. Istraivanje koje je provedeno u toku pripreme ovog izvjetaja
/tj. IZVJETAJ O SREBRENICI - prim. S. ./ nije dalo nikakve injenice koje
bi nagovijestile da je komandant Mirovnih snaga stupio u sporazum sa generalom
Mladiem o oslobaanju talaca ili prekidu upotrebe zranih snaga protiv Srba
(IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 197).
General Mladi i general Janvier su, po IZVJETAJU O SREBRENICI , razgovarali o oslobaanju talaca na svom prvom sastanku u Malom Zvorniku (4. juna
1995), ali oito da je ovaj prvi pokrenuo tu temu. General Mladi je pripremio
sporazum da ga potpie komandant Mirovnih snaga u kojem je navedena veza izmeu
oslobaanja talaca i prestanka koritenja zranih udara protiv Srba. Komandant
Mirovnih snaga je pismeno obavijestio sjedite Ujedinjenih nacija 11 dana nakon
obavljenog susreta, kao odgovor na upit Sekretarijata /Ujedinjenih nacija - prim. S.
./, da je odbio potpisati sporazum, ve je umjesto toga rekao generalu Mladiu
da je ponaanje Srba (uzimanje talaca) neprihvatljivo. Zahtijevao je da se oni odmah
oslobode (Isto, paragraf 198).
Cilj tih sastanaka sa generalom Mladiem, po miljenju komandanta Janviera, bio je
postizanje sporazuma o 4 glavne take. Prvo, smatrao je da je od sutinske vanosti
da Srbi dozvole dostavljanje humanitarne pomoi u sigurne zone. Drugo, elio je da
general Mladi otvori Sarajevski aerodrom. Tree, elio je da osigura pristanak
generala Mladia za drumsko snabdijevanje UNPROFOR-ovih vojnika u enklavama.
etvrto, rekao je Mladiu da VBS mora prestati sa napadima na civilne ciljeve u
sigurnim zonama (Isto, paragraf 199). Zanimljivo je i indikativno da general Janvier,
govorei o ciljevima sastanaka sa Mladiem, ne spominje ni njegov zahtjev o putanju
talaca Ujedinjenih nacija (Isto, paragraf 199).
Richard Holbrooke tvrdi da je bilo pouzdanih iako uzgrednih dokaza o tajnim
dogovorima izmeu UN i bosanskih Srba. Oslobaanje talaca je, po njemu, dolazilo
u fazama nakon tajnog sastanka 4. juna u Zvorniku, izmeu vrhovnog zapovjednika
UN, francuskog generala Bernarda Janviera i zapovjednika bosanskih Srba generala
Ratka Mladia. Nije bilo jasno kakva su uvjeravanja, ako ih je bilo, Srbi dobili od
zapovjednika Ujedinjenih nacija, ali se brzo proirila sumnja da su se Srbi i lokalni
zapovjednici UN dogovorili da nikad vie ne upotrijebe zrane snage NATO-a u Bosni.
Dok su Miloevi i paljanski Srbi javno govorili da su dobili takva uvjeravanja,
francuski i UN zvaninici su to poricali. Do ovog dana, Washington nikad nije bio
siguran o emu su se uistinu dogovorili, ali kada su taoci osloboeni, dramatino
je povean intenzitet vojnih borbi bosanskih Srba, bez novih zranih udara UN ili
NATO-a (R. Holbrooke, nav. dj., str. 68-69).
Yasushi Akashi, koji je prvobitno odobrio zrane udare, rekao je, navodi Richard
Holbrooke, svom osoblju da su majski dogaaji konano pokazali njihovu neefi185

Pitanje zranih udara bilo je predmet rasprave i na sastanku izmeu

Akashija i Miloevia 17. juna 1995. u Beogradu, o emu je (Discussions
with President Milosevic) Akashi dva dana kasnije obavijestio Ujedinjene
nacije (Annana i Gharekhana u New Yorku) i Meunarodnu konferenciju
za bivu Jugoslaviju (Stoltenberga u enevi). S tim u vezi, Akashi navodi
kako je Miloevi izjavio da je informisan od strane Chiraca o saglasnosti predsjednika Clintona da zrani udari nee biti lansirani bez
saglasnosti Chiraca.280 Oigledno je da su se vodei svjetski dravnici,
kasnost. To je, tvrdi Holbrooke, bilo nepriznavanje britanskog zapovjednika u
Sarajevu, generala Ruperta Smita, koji se trudio da unese tvru politiku. Generalni
sekretar UN Boutros Boutros-Ghali uskratio je generalu Smithu ovlatenje da zatrai
zrane udare NATO-a i rekao da e lino, u New Yorku, donositi sve budue odluke
na individualnoj bazi, na taj nain dalje smanjujui anse za nove zrane udare
(R. Holbrooke, nav. dj., str. 69).
Istraivanja Ujedinjenih nacija u vezi sa pitanjem sporazuma izmeu generala
Janviera i generala Mladia, po kome general Janvier nije potpisao sporazum o tome
da zrani udari protiv Srba vie nee biti koriteni, ne odgovaraju injeninom stanju.
U sutini se i na osnovu tih istraivanja, posebno saznanja da su navedeni sastanci odrani,
razgovori voeni, zatim predmet i sadraj saznanja sa tih razgovora i dogovora, itd., moe
utvrditi da je takav sporazum dogovoren (potpisan). Sve detalje o tome znali su Ghali
i Akashi, s kojima je general Janvier bio u stalnom kontaktu i od njih je dobijao upute
i saglasnost. To, pored ostalog, potvruju predsjednici Jeljcin i Chirac (IZVJETAJ O
SREBRENICI ..., paragraf 196), putanje talaca Ujedinjenih nacija, prosrpsko raspoloenje
generala Janviera, razgovori i dogovori u Splitu izmeu Akashija, Janviera i Smitha,
podravanje politikih pregovora od strane generala Janviera (svakako po instrukcijama
civilnog rukovodstva Ujedinjenih nacija, Ghalija i njegovog specijalnog predstavnika
Akashija), prijetnje generala Janviera UNHCR-u o nainu raspodjele humanitarne pomoi,
itd. (Isto, paragrafi 197-198, 200, 216 i 219; M. J. Faber, nav. dj., str. 64 i 66-68).
Postojanje navedenog sporazuma potvruju i dogaaji u vezi sa napadom i zauzimanjem
sigurne zone Ujedinjenih nacija (Srebrenice) i genocidom nad Bonjacima. Oigledan
je pokuaj Ujedinjenih nacija da po svaku cijenu prikriju injenice i izbjegnu odgovornost
za zloin genocida.
280 M. Gerstenfeld, nav. dj., str. 123. Slobodan Miloevi je tada, po Akashiju,
dodao da je Chirac, takoer, izjavio da ne misli da e Snage za brzu reakciju biti
kada upotrijebljene, ali da njihovo uspostavljanje moe pomoi da se pregovori okrenu
u dobrom pravcu. I pored tih uvjeravanja, Miloevi je, navodi Akashi, izrazio bojazan,
naroito da Snage za brzu reakciju ne budu eksploatisane od strane bosanske Vlade
/Vlade Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./ da bi provocirali meunarodnu
intervenciju (Isto).
Navedeni tajni dokument Ujedinjenih nacija objavila je francuska humanitarna organizacija Mdecins Sans Frontires (Isto, str. 124; Liberation, Paris, 22. decembar 2000).
186

meu kojima predsjednici dviju, odnosno triju, najveih sila, dogovorili

da zrani udari nee biti koriteni protiv srpskog agresora, to, pored
ostalog, otklanja bilo kakvu sumnju u postojanje tajnog dogovora u vezi
s tim izmeu generala Janviera i Mladia.
Srpsko putanje talaca Ujedinjenih nacija (UNPROFOR-a) podstaklo
je glasine da je generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Boutros Ghali,
napravio dogovor sa teroristima, u cilju oslobaanja plavih ljemova.
Meutim, to je Ghali negirao, kao i Akashi i general Janvier.281
Izraavajui sumnju u postojanje sporazuma o obustavi zranih
udara, generalni sekretar NATO-a Claes 21. juna pisao je generalnom
sekretaru Ujedinjenih nacija, istiui da javnost nagaa da osloboenje
talaca nije bilo bezuslovno i da je moda popraeno obavezama ili
uvjerenjima koja se odnose na dalju upotrebu zranih snaga NATO-a.
Stoga je Claes traio objanjenje po tom pitanju. Ghali se konsultovao sa
Akashijem koji je odgovorio da ni on, kao ni komandant UNPF-a, nisu
dali takva uvjeravanja.282
Boutros Ghali je 23. juna 1995. uvjeravao NATO da ni on, niti njegov
specijalni predstavnik (Akashi), ni komandant UNPF-a (general Janvier)
nisu dali nikakve garancije (jamstva) bosanskim Srbima da se
koritenje zrane sile (air power) vie ne razmatra. Tada je Ghali
NATO-u potvrdio da je ovlastio Akashija za zahtjeve o koritenju
zrane sile u cilju zatite osoblja UN-a i rekao da se, zbog toga to
je neosporno da e koritenje zranih udara u druge svrhe za sobom
povui uzimanje talaca, suzdravao od bilo kakve odluke UN-a
koja bi odobrila takvu akciju.283
281 B. B. Ghali, nav. dj., str. 237; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 196.
282 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 196.
283 B. B. Ghali, nav. dj., str. 237. Ghali tvrdi kako je novom generalnom sekretaru
NATO-a, Willyju Claesu, napisao: Budite uvjereni da neu oklijevati odobriti zrane
udare ako smatram da su opravdani ozbiljnim prijestupima i da e unaprijediti ciljeve
Vijea sigurnosti (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237). Naalost, to Ghalijevo uvjeravanje
je bilo samo deklarativnog karaktera.
Pored ostalih manipulacija, u 1995. godini sve vie se manipulisalo i sa prijetnjama
srpskog agresora i strahom pripadnika aparata Ujedinjenih nacija da e biti uzeti kao taoci.
187

Pitanje o ulozi UNPROFOR-a u Republici Bosni i Hercegovini284

bilo je predmet rasprave na sastanku u Splitu 9. juna 1995, koga je zakazao
Akashi, jer su razlike izmeu komandanta UNPF-a (generala Janviera) i
komandanta UNPROFOR-a (generala Smitha) sve vie izlazile navidjelo. Smith se zalagao za odlunije i agresivnije djelovanje UNPROFOR-a, uz koritenje i zranih napada, jer Srbi nee odstupiti od svojih
planova. On je smatrao da Ujedinjene nacije treba da primijene silu.
I pored toga to su u Direktivi UNPROFOR-a, br. 2/95, od 29. maja 1995,
jasno izraeni prioriteti (Izvrenje mandata je sekundarno u odnosu
na sigurnost osoblja UN-a i da se sila moe koristiti kao posljednje
sredstvo), general Smith je zastupao stav: ako upotrijebimo silu, bie
(Srbi) kooperativniji.285

284 U praksi je dovelo do pojave mnogih kontroverzi i zamagljivanja mandata

Ujedinjenih nacija, to je opet pojedincima u birokratizovanom aparatu Ujedinjenih nacija
omoguilo svakakvu opstrukciju u njegovom sprovoenju. Ta injenica je sutinski produila agoniju rtve agresije i genocida. Uzaludno potroene dvije godine na primjenu
politike sigurnih zona Ujedinjenih nacija zapravo i ne nude vie od kontroverzi o svrsi
i mogunosti te primjene, naroito u iznalaenju modusa za njenu neprimjenu i opstrukciju
u aparatu Ujedinjenih nacija. est sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i
Hercegovini odralo se zahvaljujui uspostavljanju izvjesne ravnotee i injenici da, osim
Srebrenice, nisu bile demilitarizovane, ali jo vie zbog straha agresora od primjene zranih
udara NATO-a (S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 316).
Sigurne zone Ujedinjenih nacija nisu bile poteene ni atriljerijske ni pjeadijske
vatre, pa ni oruanih napada i upada, ak ni bombardovanja iz zraka. Takvo odstupanje
od mandata i sutine zadatka postavljenog brojnim rezolucijama Vijea sigurnosti i takva
boleivost prema agresoru potpuno je neobjanjiva (Isto).
To to se i dalje pozivao na Poglavlje VII Povelje Ujedinjenih nacija, te suverenitet,
integritet, teritorijalnu cjelovitost i politiku nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine,
aparatu Ujedinjenih nacija nije smetalo da vri opstrukciju svake od tih atribucija svoje
lanice (Isto).
Osnovna kontroverza sastojala se u raskoraku izmeu rezolucijama proklamovanih
stavova, osuda, zahtjeva, odluka, preporuka i poziva i nespremnosti vlastitog aparata
(Ujedinjenih nacija) da proklamovano sprovede u praksi (Isto).
285 M. J. Faber, nav. dj., str. 66-67; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 216;
B. Jagger, nav. dj., str. 83-84; M. Kreso, nav. dj., str. 132; J. W. Honig - N. Both, nav. dj.,
str. 28-29; EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) , http://www.assembleenationale.fr/11/rap-info/i3413-01.asp.
188

Janvier se nije sloio s njim, te je, u skladu sa tajnim dogovorom

sa Mladiem, izriito insistirao da nikada neemo upotrijebiti silu da
nametnemo volju Srbima. Naglaavajui da je misija UNPROFOR-a
u ouvanju mira i da se (to) ne smije izgubiti iz vida i da je tu prvenstveno iz razloga da bi se stvorili uslovi za plodne pregovore,
general Janvier je ukazao na ogranienosti UN-a: Mi vie nismo u stanju
da koristimo zranu snagu, jednostavno iz razloga to su na zemlji
nai vojnici i naglasio: Svidjelo se to nama ili ne, Srbi kontroliu
situaciju. Polazei od takve (pro)cjene, on je naveo da treba izbjegavati konfrontaciju sa Srbima, kako bi mogao otpoeti politiki
proces i izjavio da UNPROFOR mora uraditi sve da bi oslobodio
taoce i potaknuo pregovore.286
U nastojanju da obuzda Smithovo vojno miljenje, Akashi je
upozorio na krenje Mogadischove linije (Uputstvo na dramatino
odvijanje meunarodne akcije u Somaliji, 1992).287
Sigurne zone Ujedinjenih nacija su, ocijenjeno je na sastanku,
predstavljale problem, posebno po ocjeni generala Janviera. Njegova
strategija bila je da Ujedinjene nacije, umjesto da prkose Srbima, treba
da im udovoljavaju time to e sigurne zone prepustiti na milost i nemilost delatima. Ono to e biti najprihvatljivije za Srbe, rekao
je otvoreno, jeste da se enklave napuste. To je najrealniji pristup i
s vojne take gledita ima smisla, ali za meunarodnu zajednicu to
je nemogue prihvatiti. S tim u vezi, on je tvrdio da sve dok enklave
postoje, UNPROFOR e biti neutralizovan. Akashi je naglasio da
se operacija UN-a nalazi u jednoj prelaznoj fazi, ali se i dalje zalae
da se i u budunosti radi samo o ouvanju mira.288
286 Isto. General Janvier, prosrpski orijentisan i u svojstvu zastupnika interesa
srpskog agresora, bio je miljenja da Srbi izgleda ne ele isprovocirati krizu, te je,
u skladu sa takvim svojim raspoloenjem i tajnim dogovorom sa Mladiem, umjesto
konfrontacije traio da izmijene ponaanje, kako bi bili prihvatljiviji sagovornici. S
tim u vezi, on je rekao da Srbi trae dvije stvari, meunarodno priznanje i omekavanje blokade na Drini (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 216).
287 Isto.
288 Isto; EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995) , http://www.assembleenationale.fr/11/rap-info/i3413-01.asp.
189

Na sastanku je voena rasprava i o Snagama za brzu reakciju.

General Janvier je naveo da bi one mogle pomoi UNPROFOR-u u
samoodbrani, ali da ne mogu otvarati koridore za Srebrenicu, Gorade ili ak Sarajevo. Akashi se sloio s tom procjenom i naglasio
da Snage za brzu reakciju treba koristiti u skladu sa principima za
odravanje mira, koristei silu samo u samoodbrani.289
General Smith je dokazivao da e Snage za brzu reakciju biti
jedino upotrijebljene za otvaranje koridora do bonjakih enklava,
ukljuujui, ne samo Sarajevo ve, takoer, i Srebrenicu, epu i
Gorade.290 General Janvier je insistirao da Ujedinjene nacije ne
mogu nametati rjeenja, kao to je koridor, i da to UNPROFOR ne
moe postii samo kroz pregovore. Na to je general Smith odgovorio
da ne vidi nikakve izglede da e se strane sloiti s takvim putevima
i da bi bilo gubljenje vremena ak i pokuati pregovarati o takvoj
nagodbi, te naglasio da e UNPROFOR morati biti spreman za
borbu, inae e uvijek povijati rep pred Srbima. General Janvier se
u principu sloio s tim, ali je vjerovao da UNPROFOR nema sredstava
za tako neto.291
Iako su 18. juna 1995. zadnji taoci osloboeni, Janvier i Akashi nisu
zauzeli bilo kakav vri stav prema srpskom agresoru. Nastavljeni su
razgovori o upotrebi Snaga za brzu reakciju. Sekretarijat Ujedinjenih
nacija informisao je (12. juna) predstavnike zemalja koje su dale doprinos
u trupama da je komandant UNPF-a vrlo svjestan linije koja razdvaja
odravanje i nametanje mira i da nema namjera prei preko nje.
To stanovite zastupao je i Akashi, koji je 19. juna pisao Karadiu i prenio

289 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 216. Akashi se suprotstavio

nazivu Snage za brzu reakciju, koji je, po njegovom miljenju, isuvie konfrontirajui, dajui prednost nazivu Rezerve na ratitu. Sekretarijat /Ujedinjenih nacija - prim.
S. ./ se nije sloio sa prijedlogom da se naziv izmijeni, ali je dijelio zabrinutost SRSG-a
/Akashija - prim. S. ./ da ne treba da se koriste kao ofanzivno oruje (Isto).
290 Isto. S tim u vezi, komandant UNPROFOR-a je ponovio da bi on, ako nema
politike podrke za upotrebu Snaga za brzo reagovanje za otvaranje takvih koridora,
radije da ih uope nema (Isto).
291 Isto, paragraf 217.
190

mu zajedniko gledite komandanta UNPF-a, Sekretarijata Ujedinjenih

nacija i njegovo lino (tj. Akashijevo) da e Snage za brzu reakciju djelovati prema postojeim pravilima angaovanja Ujedinjenih nacija za
odravanje mira i nee ni na koji nain mijenjati sutinsku prirodu
misije UNPROFOR-a. Navodei kako e rezerve pojaati sigurnost
UNPROFOR-a, Akashi je, da bi udovoljio Karadiu i raspoloio ga,
ukazao na (dvije) strane u Republici Bosni i Hercegovini, naglaavajui
da e razumijevanje i saradnja meu samim stranama biti najbolji
garant nastavku efikasnosti snaga UN kao nepristrasne sile.292
General Janvier je 27. juna, u vezi sa sigurnim zonama Ujedinjenih
nacija u istonoj Bosni (Srebrenica, epa i Gorade), izjavio da pored
UNPROFOR-ovih potekoa i ak frustrirajue situacije i, meutim,
teke situacije kakva je mogla biti, upotreba sile je bila dozvoljena
samo u cilju samoodbrane.293 Polazei od toga, on je, jezikom politiara, a u skladu sa politikom mirovnog procesa tzv. meunarodne
zajednice, te dogovora i sporazuma sa Mladiem, smatrao kako je podupiranje mirovne misije najbolji nain za dobivanje potrebnog
vremena za proces mirovnih pregovora.294
Istoga dana general Janvier ponovo je napisao pismo generalu
Smithu, dragom Smithu, u kome ga informie kako oekuje da e se
ubrzo ponovo sastati sa Mladiem.295 U meuvremenu, na kraju
juna 1995, a sedmicu dana prije poetka agresorske ofanzive na Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, Janvier povjerava Smithu, to
je veoma indikativno, da e i pored toga to je itava kriza sa taocima
292 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 219; M. J. Faber, nav. dj., str.
68. Stalni predstavnik Sjedinjenih Amerikih Drava je zbog navedenog pisma dao
izjavu, kojom je izrazio protest, navodei da su metodi, vrijeme i sutina tog pisma
neumjesni (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 219).
Mient Jan Faber pie da je Akashi 23. juna pisao Karadiu da Snage za brzo
reagovanje nisu tu da bi se nasiljem probile kroz srpske linije, na to je, prema CNN-u,
general Smith bio iznerviran (M. J. Faber, nav. dj., str. 68).
293 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.50.
294 Isto.
295 M. J. Faber, nav. dj., str. 68. General Janvier se 29. juna sastao sa generalom
Mladiem (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 200).
191

zavrena, Naredba od 29. maja ostati na snazi i da RRF ne smiju

postati instrument za nametanje mira. Na kraju je Janvier naveo
kako on predano prouava nove opcije to se tie prisustva UN u
istonim enklavama,296 odnosno sigurnim zonama Ujedinjenih nacija
u istonoj Bosni. O kakvim je opcijama rije govori srpska osvajaka
ofanziva na sigurne zone Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni i zloin
genocida nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine, jula 1995,
kada, u skladu sa navedenom direktivom vojnog i politikog rukovodstva
Ujedinjenih nacija i njihovih dogovora, razgovora i sporazuma sa generalom Mladiem, zrana sila nije koritena.
estog jula 1995, kada je srpski agresor pokrenuo ofanzivu na
Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, Sekretarijat Ujedinjenih
nacija se ponovo sastao sa zemljama koje su dale trupe i ponovio da Snage
za brzu reakciju nee biti koritene za prisilno provoenje mira. S
tim u vezi, naglasio je da e Snage biti koritene za pruanje pomoi
UNPROFOR-u u vrenju njegovom mirovnog mandata i da nee
imati nikakvu funkciju izvan ove uloge.297 To je bio jo jedan, veoma
bitan, dodatni podsticaj za srpskog agresora da neometano nastavi sa
realizacijom svojih ratnih ciljeva genocidnog karaktera.
Nastavljajui sa stezanjem obrua oko sigurne zone, progresivno
smanjujui ve ogranieni protok humanitarne pomoi u Enklavu i

296 Isto.
297 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 220. Istoga dana kada je srpski
agresor pokrenuo osvajaku ofanzivu, genocidnog karaktera, na sigurnu zonu Ujedinjenih
nacija Srebrenicu, 6. jula 1995, komandant UNPF-a general Janvier bio je u Parizu, gdje
su ga primile visoke vojne i dravne linosti. Toga dana se, po Jean-Claude Malletu,
funkcioneru u Ministarstvu odbrane Francuske, najvie govorilo o francusko-britanskim
Snagama za brze reakcije, koje su se upravo tih dana rasporeivale u Bosni, i o otvaranju prilaza Sarajevu. Ni jedne jedine rijei nije bilo o srpskoj ofanzivi u Srebrenici
(Sense Tribunal, 5. april 2001, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)).
Dva dana kasnije, odnosno 8. jula 1995, general Janvier je, prema Alainu Juppeu,
premijeru Republike Francuske, ponovo bio u Parizu na konsultacijama. Meutim, nije
poznato s kim je sve razgovarao. Premijer Juppe navodi da je tada general Janvier s njim
razgovarao o problemima opsade Sarajeva. Srebrenicu nismo ni spomenuli, tvrdi Juppe,
a ona je pala tri dana kasnije (Institute for War & Peace reporting, http://iwr.net/
sr/report-news).
192

sputavajui sadraje logistike podrke Holandskom bataljonu,298

agresor je u ranim jutarnjim satima 6. jula 1995. otpoeo napad na Srebrenicu. Borbe su voene na nekoliko taaka na periferiji Enklave, a
granate su padale na raznim lokacijama unutar Enklave. est raketa,
ispaljenih iz VBR-a, sjeverno od sigurne zone Ujedinjenih nacija, pogodilo je Srebrenicu. Bonjaci su traili od UNPROFOR-a da im vrati
oruje, koje su predali kao dio Sporazuma o demilitarizaciji od 1993.
Meutim, taj zahtjev je odbijen, s obrazloenjem kako je UNPROFOR
odgovoran za odbranu Enklave, a ne oni.299 Agresor je direktno gaao

298 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 233.

299 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.2 i 3.9; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 239-240; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 149; J. W. Honig - N. Both,
nav. dj., str. 33. Major Ramiz Beirovi, naelnik taba i vrilac dunosti komandanta 28.
divizije Armije RBiH u Srebrenici, 6. jula 1995, u 06.40 sati, poslao je vanredni izvjetaj
Komandi Drugog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, u kome se, izmeu
ostalog, navodi:
Jutros u 4.30 otpoeo je jak artiljerijski napad na linije odbrane u rejonu Javor,
Zeleni Jadar, Jasenovac, Kostur i na zonu 281. brigade. Na linije odbrane ispaljeno
je do sada oko 500 razliitih projektila, a vie desetina je palo na sam grad. Agresor
je noas granatirao i sjedite UN. Artiljerijski napad i dalje traje (efko Hodi,
OTPEAENI KOVERAT, Des, Sarajevo, 2000, str. 250).
Major Ramiz Beirovi 6. jula 1995. zatraio je od Holandskog bataljona zranu
pomo i povrat oruja, koje su 1993. predali u skladu sa Sporazumom o demilitarizaciji. Taj
zahtjev je odbijen, s obrazloenjem da je UNPROFOR odgovoran za odbranu Enklave,
... (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 240).
Yasushi Akashi je, prema Izvjetaju o Srebrenici, 6. jula 1995. obavijestio Sekretarijat Ujedinjenih nacija o dogaajima u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija i, s tim u vezi, pored
ostalog, naveo da je bonjaki komandant u Srebrenici pozvao UNPROFOR da
vrati oruje koje je drao po osnovi Sporazuma o demilitarizaciji (IZVJETAJ
O SREBRENICI , paragraf 246; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 164-165). Akashi je
dodao da ovo pitanje moda treba rijeiti u bliskoj budunosti s obzirom na nemogunost UNPROFOR-a da brani sigurnu zonu. Srebrenika ofanziva, sa direktnim
gaanjem poloaja UNPROFOR-a, takoer, je pokrenula pitanje korisnosti odravanja trupa u situaciji u kojoj ne mogu braniti ni sebe, bar do rasporeivanja
Snaga za brzu reakciju (Isto).
Honig i Both potvruju injenicu da je Ramiz Beirovi 6. jula od potpukovnika
Karremansa traio povrat naoruanja, ali je u tom trenutku Karremans odbio, jer Srbi
nisu preli liniju dodira sa sigurnom zonom (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 33).
193

Hasan Nuhanovi tvrdi da Ramiz Beirovi nijednog momenta nije traio da

se predato oruje vrati (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 165). S tim u vezi, on navodi
razloge zbog kojih Beirovi nije traio povrat naoruanja. Naime, Beirovi se, pie
Nuhanovi, plaio da bi posezanje za orujem i oruem, koje su branioci bili predali
UNPROFOR-u kao dio dogovora o demilitarizaciji, od UNPROFOR-a, kao i zapadnih
medija iji su izvjetai svoje izvore imali u redovima UNPROFOR-a na gotovo
svim nivoima, bilo interpretirano na sljedei nain:
- od tog momenta demilitarizirana zona bi, bez obzira na jako loe stanje
naoruanja i zanemariv broj oruja i orua u odnosu na koliinu naoruanja koja
je bila potrebna da bi se uspostavila adekvatna odbrana, izgubila svoj status;
- gubljenje statusa demilitarizirane zone bilo bi interpretirano kao prestanak
obaveze UNPROFOR-a (UN-a, NATO-a) da se enklava tretira kao zatiena zona
(to bi bilo apsolutno pogreno jer su se u ostalim zatienim zonama UN-a - Sarajevu,
Tuzli, Bihau, Goradu, nalazili cijeli korpusi ARBiH);
- od tog momenta UNPROFOR (i zapadni mediji) bi na bonjako stanovnitvo
u enklavi gledali kao na oruanu formaciju;
- situacija koja se odvijala na terenu bi se vidjela kao sukob dviju naoruanih,
tavie, ravnopravnih strana VRS-a i ARBiH;
- i, najvanije od svega, anse da Komanda UNPROFOR-a odobri zrane udare
na VRS-a bi, u tom sluaju, bile minimizirane (Isto).
Hasan Nuhanovi pie kako je Komanda Holandskog bataljona insistirala da Ramiz
Beirovi preuzme predato naoruanje (Dakle, UNPROFOR je insistirao na tome).
Meutim, taj podatak Ujedinjene nacije ne spominju ni na jednom mjestu. Iz naina
na koji su predstavnici Holbata 3 ovo traili od Ramiza moglo se, po ocjeni Hasana
Nuhanovia, zakljuiti da je to zato to bi se u tom sluaju Holbat 3 pokuao distancirati od obaveze da je odbrana Enklave iskljuivo u nadlenosti UNPROFOR-a.
To je, tvrdi Nuhanovi, bio scenarij koji je Komanda Holbata 3 prieljkivala (Isto,
str. 166). Govorei o tome, Nuhanovi se pita zato je onda Akashi ovakvu informaciju,
dakle informaciju da su Bonjaci u Srebrenici traili da im se vrati predato naoruanje,
poslao Sekretarijata UN-a (u New York), ako je bilo poznato da Ramiz ni u jednom
momentu nije uputio ovaj zahtjev (Isto, str.166).
Na sastanku u zgradi PTT-a, neto prije podne, 08. jula, tri oficira za vezu
Holandskog bataljona traili su, pie Hasan Nuhanovi, od Ramiza Beirovia da preuzme
(predato) naoruanje. Meutim, Beirovi je to odbio (Isto, str. 171-173 i 191).
Nuhanovievu ocjenu o tome da Beirovi nijednog momenta nije traio da se
predato oruje vrati prihvatio je i Mient Jan Faber, kome je Nuhanovi izvor (M. J. Faber,
nav. dj., str. 33 i 35). Honig i Both, takoer, tvrde, ne navodei izvor, da je Karremans
8. jula ponudio Beiroviu povrat oruja, za to Beirovi, po njima, nije pokazao
nikakav interes za povrat dva tenka i raznovrsnog pjeadijskog oruja ... Stoga je rekao
Karremansu: Ne elimo uzeto oruje. Zato ne traite zrane udare? (J. W.
Honig - N. Both, nav. dj., str. 33).
194

i holandske osmatranice (U 13.20 sati jedna srpska tenkovska

granata pogodila je toranj osmatranice Fokstrot, izazivajui znatnu
tetu). Prilikom udara agresorskih granata u blizini puta izmeu Potoara
i Srebrenice jedan civil je ubijen, a drugi teko ranjen. Agresor je
nekoliko granata ispalio i u blizini kolektivnog smjetaja za izbjeglice.300
Komandant Holandskog bataljona potpukovnik Karremans je,
kako su se dogaaji razvijali, telefonom obavijestio Komandu Sektora
(UNPROFOR-a) sjeveroistok u Tuzli i Komandu UNPROFOR-a za
U REPORT ON SREBRENICA (Ministarstva odbrane Holandije, odnosno
generala Van den Windena, od 4. oktobra 1995) pitanje naoruanja - njegovog preuzimanja/
povrata ili nepovrata, spominje se dva puta. U paragrafu 3.9 navodi se da je tog jutra
/tj. 6. jula - prim. S. ./ Holandski bataljon informisao BiH/Armiju Republike Bosne
i Hercegovine, odnosno 28. diviziju - prim. S. ./ da, ako BSA/bosanska srpska armija,
odnosno Vojska Republike Srpske - prim. S. ./ pree granicu Enklave, oruje iz WCP
u Srebrenici bilo bi osloboeno. Kasnije, kada se ova situacija dogodila BiH nije
koristila tu mogunost (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.9). U paragrafu
3.51 pie kako 28. divizija Armije Republike Bosne i Hercegovine do 16.00 sati 11.
jula nije uzela oruje iz WCP (Isto, paragraf 3.51).
Potpukovnik Karremans tvrdi da je on osam puta odbio vratiti oruje 28. diviziji
Armije Republike Bosne i Hercegovine (M. J. Faber, nav. dj., str. 48).
Ramiz Beirovi tvrdi da je materijalna sredstva, municija i pjeadijsko naoruanje, koje se nalazilo u krugu UNPROFOR-a u Srebrenici iznijeto i podijeljeno
jedinicama, dok su artiljerijska orua i tenkovi ostali neoteeni (AIIZ, inv. br. 4-247,
Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95,
Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa Tuzla). Meutim, to je u potpunoj suprotnosti sa
tvrdnjama Karremansa i drugih oficira Ujedinjenih nacija, kao i sa istraivanjima Ministarstva odbrane Holandije te izjavama Hasana Nuhanovia. Ramiz Beirovi u izvjetaju
Komandi 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, od 24. jula 1995, ne navodi
ko je ta materijalno-tehnika sredstva, municiju i naoruanje preuzeo, niti nain, okolnosti
i vrijeme preuzimanja, zatim stanje preuzetog i njegovu upotrebu, odnosno svrhu, s
obzirom na stanje u kojima se ono nalazilo. U vezi sa navedenim dogaajem svi izvori
i saznanja iz istih nedvosmisleno potvruju da materijalno-tehnika sredstva, municija, te
artiljerijska orua i tenkovi, nisu preuzeti, a i da jesu - ista su bila potpuno nefunkcionalna i ne bi mogla ispuniti svoju svrhu, zbog toga to je estoka agresorska ofanziva ve
bila u toku i to Ujedinjene nacije nisu ispunile svoje obaveze i dunosti u zatiti teritorije
Ujedinjenih nacija (sigurne zone Ujedinjenih nacija, Srebrenice) i civila i civilnog stanovnitva na toj teritoriji.
300 Isto, paragrafi 241-242; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 27; . Hodi,
nav. dj., str. 250.
195

Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu. Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu

obavijestila je Komandu UNPF-a u Zagrebu da je, pored ostalog, bilo,
sporadinog granatiranja i pucnjave u jugoistonom dijelu Enklave.301 Ta informacija nije odgovarala injeninom stanju, jer su srpske
snage tenkovskim projektilom neposredno gaale i posmatrake take
Holandskog bataljona, koji nije upotrijebio raketne lansere ni za vlastitu
odbranu. Zanimljivo je da UNPROFOR, ne samo to nije upotrijebio
silu da zatiti civile i sigurnu zonu Ujedinjenih nacija ve to nije uinio
ni za zatitu svojih snaga. Umjesto da, u skladu sa svojim mandatom,
upotrijebi silu (orujem na terenu ili upotrebom zranih snaga ili kombinacijom ta dva elementa), UNPROFOR to nije uinio. Tim prije, jer su
(bili) zadovoljeni svi kriteriji za upotrebu bliske zrane podrke (close
air support).302
Komandant Holandskog bataljona potpukovnik Thom Karremans
je 6. jula 1995, negdje izmeu 13.00 i 14.00 sati, kao odgovor na
direktan napad na osmatranicu Fokstrot, odnosno kao odgovor
na artiljerijske napade od strane VBS u zapadnom dijelu Enklave
i posebno OP-F-a /osmatranicu Fokstrot - prim. S. ./, od svog
pretpostavljenog, vrioca dunosti komandanta UNPROFOR-a za Sektor
sjeveroistok u Tuzli, holandskog pukovnika Charlesa Brantza, usmeno
301 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 242; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.10-3.11; Imajui u vidu injenicu da je broj eksplozija u junom
dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija bilo vie stotina, pa ak i do jedne hiljade, Hasan
Nuhanovi s pravom postavlja pitanje na osnovu ega je Komanda UNPROFOR-a u
Sarajevu obavijestila Komandu UNPF-a u Zagrebu da je 6. jula dolo do sporadine vatre
iz artiljerijskog i pjeadijskog naoruanja. Stoga je on, takoer, postavio i sljedea dva
pitanja: Po kakvim kriterijima se ovakav intenzitet granatiranja smatra sporadinom
artiljerijskom vatrom i na osnovu ega je Komanda u Sarajevu donijela takav
zakljuak? S tim u vezi, Nuhanovi podsjea na injenicu da je toga dana (u 13.20 sati)
srpska tenkovska granata pogodila toranj osmatranice Fokstrot, a posada
osmatranice nije gaala srpski tenk, iako je posjedovala efektno protivoklopno orue
tipa TOW (raketni lanser). Govorei o tome, Nuhanovi opravdano sumnja da li je navedeni
toranj zaista pogoen ili je ovo nain na koji je Holandsko Ministarstvo odbrane u
svom izvjetaju objasnilo zato posada take F nije raketnim lanserom TOW gaala
srpski tenk, koji je oigledno, dejstvovao u vidokrugu-dometu ovog orua?! (H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 158).
302 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 158-159.
196

zatraio blisku zranu podrku (CAS).303 Komanda Sektora (UNPRO303 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 243; REPORT ON SREBRENICA ,; M. J. Faber, nav. dj., str. 32-33 i 75; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 156 - 157.
Upotreba zrane sile u Bosni i Hercegovini (operacija Blue Sward - Plavi ma: ifra za
zrane napade) zasnivala se na tzv. principu dvojnog kljua. Naime, upotreba je bila mogua
samo ukoliko Ujedinjene nacije i NATO daju svoj pristanak. Ovlatenje za donoenje takve
odluke u okviru Ujedinjenih nacija dato je Akashiju, specijalnom predstavniku generalnog
sekretara za bivu Jugoslaviju (Boutros Ghali je krajem juna 1995. ovlastio Akashija za
zahtjeve o koritenju zrane sile u cilju zatite osoblja UN-a. To je Ghali 23. juna
potvrdio NATO-u, kao i 26. jula - u svom saopenju), a u organizaciji NATO-a admiralu
Leightonu Smithu, komandantu snaga NATO-a za junu Evropu, pri emu su Ujedinjene
nacije imale pravo ulaganja veta na akcije NATO-a (REPORT ON SREBRENICA ,
paragraf 2.25; M. J. Faber, nav. dj., str. 45; B. B. Ghali, nav. dj., str. 237 i 240-241).
Odobrenje za upotrebu zrane sile obuhvatalo je dug lanac komandovanja, prije svega,
vojnih komandanata Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini (UNPROFOR) i
Zagrebu (Zatitne snage UN-a u bivoj Jugoslaviji - UNPF), specijalnog predstavnika
generalnog sekretara UN-a (Yasushija Akashija) i, konano, NATO-a, koji je davao avione.
Komandni lanac sainjavali su oficiri iz mnogih zemalja, od kojih su neki zastupali gledita
svojih vlada.
Dobijanje odobrenja za zranu podrku bio je komplikovan i dugotrajan proces.
Holandski bataljon je, u skladu sa Uputstvom UNPROFOR-a, OPO 14/94, najprije morao
uputiti zahtjev UNPROFOR-u - Sektoru sjeveroistok u Tuzli, koji ga je, nakon procjene
i odobrenja, prosljeivao sljedeoj instanci - Komandi UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu (u vrijeme agresorskog napada na Srebrenicu holandski pukovnik
Brantz bio je vrilac dunosti komandanta UNPROFOR-a za Sektor sjeveroistok u Tuzli,
jer norveki general Haukland nije bio prisutan na svojoj poziciji u Tuzli tokom drame
u Srebrenici - bio je na odmoru. On je imao razumijevanja za poloaj Holandskog
bataljona u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, Srebrenica, te je zahtjeve prosljeivao
sljedeoj instanci to je bre mogao). U UNPROFOR-u je zahtjev razmotren i trebalo je
da ga odobri komandant UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, britanski general Rupert
Smith (januar-decembar 1995). On je tokom agresorskog napada na Srebrenicu bio odsutan
(1. jula je otiao na odmor - na ostrvo Korula, a vratio se nakon zauzimanja Srebrenice
- u ranu veer 12. jula 1995) - kada je 6. jula poeo napad na enklavu Srebrenicu, on
nije ni pomislio da se javi na svoje radno mjesto (M. J. Faber, nav. dj., str. 68; H. Nuhanovi, nav. dj., str 467). Njegov zamjenik bio je francuski general Herv Gobilliard
(komandant Sektora UNPROFOR-a u Sarajevu - on je u odsustvu generala Smitha bio
vrhovni komandant UNPROFOR-a, a tek 4. ili 5. jula je primijetio da je Smith na odmoru),
a naelnik Komande holandski general Ceesu Nicolai. Ukoliko bi ovi dali odobrenje, trebalo
ga je proslijediti dalje - najvioj komandi Zatitnih snaga UN-a u bivoj Jugoslaviji (UNPF-u)
u Zagrebu. Taj zahtjev bi onda francuski general Bernard Janvier (komandant UNPF-a,
mart 1995 - januar 1996) razmotrio sa svojim saradnicima, te ga, poslije odobrenja, dostavio
Yasushiju Akashiju, specijalnom predstavniku generalnog sekretara UN-a. Ukoliko bi
197

on dao svoje odobrenje, onda bi ono bilo vraeno UNPF-u, nakon ega ga je trebalo
dostaviti NATO-u, koji je, takoer, morao dati odobrenje, nakon ega bi izvrio zranu
operaciju (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., Sarajevo, 1997, str. 43-44 i 174; M. J. Faber,
nav. dj., str. 68; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 2.26; ICTY, IZJAVA
SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 0848882, paragrafi 75 i 77, 14. august 1996).
U sluaju pruanja zrane podrke avioni koji su se nalazili iznad spornog podruja
stupali bi u kontakt sa Holandskim bataljonom, poslije ega bi izvrili napad, ali samo
pod uslovima da su vremenske prilike i situacija na zemlji dozvoljavale tu akciju.
Navedena procedura za odobrenje zranog napada pojednostavljena je nakon zauzimanja Srebrenice, na Londonskoj konferenciji (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 43-44
i 174; M. J. Faber, nav. dj., str. 68; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 2.26). Naime
na Londonskoj konferenciji 21. jula 1995, gdje su se ministri vanjskih poslova i ministri
odbrane zemalja NATO-a sastali, Sjedinjene Amerike Drave su, pored ostalog, preduzele
sve da se postigne sporazum o zranim udarima i ukidanju dvostrukog kljua. Tada
je postignuta (preutna) saglasnost o oduzimanju prava veta na zrane udare (odnosno iz
procesa donoenja odluke o zranim udarima), civilnim funkcionerima Ujedinjenih nacija
- generalnom sekretaru Ghaliju i njegovom specijalnom civilnom predstavniku Akashiju,
koji su do tada mlako i mlitavo odgovarali na srpske provokacije- do tada su Ujedinjene nacije imale pravo ulaganja veta na akcije NATO-a. Tada je Boutros Ghali, da bi
pojednostavio donoenje odluke o zranim napadima NATO-a, odluio prenijeti dio
ovlatenja duplog kljua na komandanta UN-a na terenu, koji e se zatim sloiti sa
komandantom snaga NATO-a za junu Evropu, admiralom Leightonom Smithom
iz Sjedinjenih Drava (Derek Chollet, TAJNA POVIJEST DAYTONA: Amerika
diplomacija i mirovni proces u Bosni i Hercegovini 1995, Golden marketing - Tehnika
knjiga, Zagreb, 2007, str. 54-61; R. Holbrooke, nav. dj., str. 75; C. Hodge, nav. dj., str.
168; Bill Clinton, MOJ IVOT, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004, str. 635; B. B. Ghali,
nav. dj., str. 240-242). Od tada je odluku o zranim udarima, u ime Ujedinjenih nacija,
donosio general Janvier (glavnokomandujui mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u bivoj
Jugoslaviji, a u ime NATO-a admiral Smith (B. B. Ghali, nav. dj., str. 241-242). Meutim,
i pored toga, rasprava o zranim udarima jo uvijek nije zakljuena, jer general Janvier ni
u prvoj polovini augusta 1995. nije elio pruiti svoju saglasnost NATO-vom prijedlogu
za obavljanje preventivnih udara protiv srpskih postrojenja protivzrane odbrane
(Isto).
Poslije povratka u New York sa Londonske konferencije, 23. jula 1995, britanski,
francuski i ameriki ambasadori su doli u rezidenciju Sutton Place da od Boutrosa Ghalija
zatrae da delegira svoja ovlatenja duplog kljua. S tim u vezi, Ghali navodi
kako je odluio da to uradi, pri emu je insistirao na pismu od NATO-a, u kojem je
potvreno naelo NATO-vog duplog kljua. S tim u vezi, on je od NATO-a zahtijevao
pismo, u kojem e biti potvreno da generalni sekretar i dalje ima ta ovlatenja, nakon
ega e zvanino biti spreman da ih (ovlatenja) delegira komandantu NATO snaga.
Tim postupkom on je bio u stanju da povrati delegirana ovlatenja kada god bi smatrao
da je to neophodno (B. B. Ghali, nav. dj., str. 240).
198

FOR-a) za sjeveroistok odobrila je taj zahtjev i usmeno ga proslijedila

Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, sljedeem nivou u sistemu komandovanja. Komandant UNPROFOR-a general Rupert Smith bio je odsutan
(na godinjem odmoru), a mijenjao ga je njegov zamjenik i naelnik
Sektora Sarajevo francuski general Herv Gobilliard.304
NATO je 25. jula Ghaliju dostavio traeno pismo, u kome je generalni sekretar Claes
zatraio da podri (Ghali) dogovore, koji e odluke o zranim udarima uiniti da budu
stvar zajednike procjene NATO-vih i UN-ovih komandanata na terenu. Govorei
o tome, Ghali pie da je najvei pritisak da se odri sudjelovanje UN-a u donoenju
odluka o zranim napadima doao od Britanije i Francuske (Isto, str. 240-241;
IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 413).
Boutros Ghali je 26. jula izdao saopenje, kojim je dao svoju punu podrku odluci
NATO-a, koju je traio od sekretar Claesa. S tim u vezi, Ghali je izjavio da pristaje da e
napad bosanskih Srba na Gorade naii na vrst i odluan odgovor, ukljuujui i
zrane udare. Da bi olakao, objavio sam odluku da generalu Janvieru, glavnokomandujuem mirovnih snaga UN-a u bivoj Jugoslaviji, delegiram ovlatenja u vezi
sa zranim udarima po hitnom postupku (B. B. Ghali, nav. dj., str. 241). Tako je
ovlatenja za traenje bliske zrane podrke, koje je ranije delegirao Akashiju, Ghali (sada)
delegirao generalu Janvieru. Stoga je Ghali instruirao Janviera i Kofija Annana (zamjenika
generalnog sekretra) da odu u Brisel i razrade operativne naine za sprovoenje te odluke.
To je rezultiralo tajnim UN-NATO memorandumom o razumijevanju o tome kako
reagovati na sljedei srpski napad na bilo koju preostalu sigurnu zonu - Gorade,
Sarajevo, Biha ili Tuzlu - pravovremenim i uinkovitim koritenjem zrane sile.
I pored toga, kao i suprotno od protokola, na konferenciji za novinare 27. jula predsjednik
Clinton je svalio krivicu za bosansku situaciju na UN-ov propust za koritenje snaga.
Akashi je, nakon toga, napravio listu za reportere pod nazivom Odobrenje SRSG
(Specijalnog predstavnika generalnog sekretara) za koritenje zranih snaga, ime
je pokazao da je odobrio jedanaest zranih operacija od kada je postavljen na zadatke
u Bosni, odobravajui skoro svaki zahtjev komandanta na terenu (Isto). Naalost,
navedena Akashijeva lista ne odgovara injeninom stanju.
U vezi sa zahtjevom za odobrenje zranih napada potrebno je ukazati i na injenicu
da je u redoslijedu poteza postojao i tzv. prvi krug, po kome su utvreni dogaaji koji iziskuju
zahtjev za zranu podrku i predloeni cilj, odnosno ciljevi. Kad je rije o dogaajima, tano
je preciziran i tip napada (upad u zatienu zonu i prijetnja osoblju UN-a), a svaki
cilj koji napada osoblje UN u blizini Srebrenice utvren je kao odreeni cilj koji
zahtijeva zranu podrku, to znai da je napad na trupe UN-a bio uslov za blisku zranu
podrku. Naalost, napadi na civile nisu bili dogaaji koji iziskuju zahtjev za zranu podrku
(Isto. Vidi i: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 84-86).
304 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 243; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.11; M. J. Faber, nav. dj., str. 75. Komanda 2. korpusa Armije Republike
Bosne i Hercegovine 6. jula 1995. uputila je Komandi Sektora (UNPROFOR-a) za sjevero199

Najvei dio kontakata izmeu Komande UNPROFOR-a za Bosnu

i Hercegovinu i Holandskog bataljona u toku ove krize vodio je
naelnik Komande UNPROFOR-a, holandski general Ceesu Nicolai.
On je odbio zahtjev za neposrednu zranu podrku, jer nije vjerovao
da su zadovoljeni kriteriji komandanta UNPF-a o upotrebi zrane
sile, koji su, po njegovom miljenju bili vrlo restriktivni (koristiti ih
samo kao posljednje pribjeite). Njegovi pretpostavljeni u Zagrebu
(naelnik za kopnene operacije pukovnik Harm de Jonge i naelnik taba
UNPF-a general Ton van Kolsteren), obojica, takoer, iz Holandije, sloili
su se sa tom procjenom u toj fazi napada.305
istok zahtjev za intervenciju snaga UN u enklavi Srebrenica, u kome je traeno da
se hitno preduzmu mjere kako bi se sprijeilo dejstvo agresora na enklavu Srebrenica i zatitilo goloruko stanovnitvo i teritorija (. Hodi, nav. dj., str. 250-251).
305 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 243; J. W. Honig - N. Both, nav. dj.,
str. 28; M. J. Faber, nav. dj., str. 75 i 114; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 158-159. General
Nicolai je, tvrdi Mient J. Faber, odbio Karremansov zahtjev, jer su u Pravilniku o zranim
napadima generala Janviera, od 29. 05. 1995. CAS (air strikes) postali last resort-sredstva
(krajnja sredstva), a Holanani se ne nalaze u last resort-situaciji (bezizlaznoj situaciji).
Holandski bataljon jo uvijek moe napustiti OP-F /osmatranicu Fokstrot - prim. S. ./.
Air presence (nadletanje aviona bez borbenog djelovanja) biva, takoer, odbijeno, jer
bez namjere da uistinu doe do napada, avioni ne predstavljaju nikakvu pretnju
(M. J. Faber, nav. dj., str. 75).
Ukazujui na injenicu da su zadovoljeni svi kriteriji za upotrebu bliske zrane
podrke, Hasan Nuhanovi opravdano postavlja pitanje: Na osnovu ega je, onda,
general Nikolai 06. jula zakljuio da nisu zadovoljeni kriteriji za upotrebu zranih
snaga, tj. da nema potrebe da se upotrijebi posljednje resor? (H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 159).
Holandski general Cessu Nicolai je bila osoba koja, po ocjeni Mienta Jana Fabera, u
Sarajevu stvarno dri konce u rukama u toku drame u Srebrenici, koji je redovno
u vezi sa Srebrenicom (Karremans), Tuzlom (Brantz), Zagrebom (gen. Kolsteren) i
kriznim tabom holandskih trupa u kasarni Princeza Julijana u Den Haagu. Nicolai
oigledno potuje formalne procedure pri donoenju odluka (Janvier-Ashton u
Zagrebu, Smith-Gobilliard u Sarajevu) i stalna koordinacija, a time i donoenje odluka
to se tie postupanja snaga UN-a na raznim nivoima, biva u veoj mjeri pod kontrolom holandske mree, koja se protee od Srebrenice (Karremans) prema Haagu,
sa bitnim sjeditem u Sarajevu (Nicolai). U jednoj multinacionalnoj UN-operaciji to
nije iznimka, jer se svaka zemlja lanica bavi zadatkom za koji je direktno odgovorna.
Niko ni ne biva iznenaen zbog toga to se Holanani osjeaju najodgovornijim za
ono to se deava u Srebrenici. Ostali (Janvier, Smith, Gobilliard) se zbog toga i ne
mijeaju previe u posao Holanana. Holanani odreuju kurs, a ostali se prikljuuju
njihovoj inicijativi gdje i ako budu pozvani (M. J. Faber, nav. dj., str. 69).
200

Prema tome, 6. jula nije bilo neposredne zrane podrke niti je

UNPROFOR uzvratio vatru na agresorske snage.306 Zahtjev je naiao
na malodunost i odbojnost, uz obrazloenje kako nisu zadovoljeni
kriteriji komandanta UNPF-a o upotrebi zrane sile.307 Inae, zahtjev
za blisku zranu podrku nije zatraen radi zatite sigurne zone Ujedinjenih nacija niti civila, ve kao odgovor na direktan napad na
osmatranicu Fokstrot.308

Navedeni razlog odbijanja zahtjeva za zranu podrku ne prihvataju Honig i Both

- oni iznose druge razloge, koja istraivanja Ujedinjenih nacija (Izvjetaj o Srebrenici)
ne spominju. S tim u vezi, oni piu: Zabrinut za sigurnost svojih junih osmatranica,
Karremans je telefonirao holandskom brigadnom generalu Ceesu Nicolaiju da
razmotre moguu zranu podrku njegovoj ugroenoj osmatranici. Kao naelnik
taba u Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, Nicolai je vodio svakodnevne operacije
u Bosni. Nicolai je rekao da UNPROFOR oklijeva. Rekao je Karremansu da se
Carl Bildt, pregovara Evropske unije, nalazi u tom trenutku u Beogradu i razgovara
o moguem priznanju Bosne i Hercegovine od strane srbijanskog predsjednika
Slobodana Miloevia, to bi, ako bi uspjelo, predstavljalo veliki diplomatski korak
naprijed. UNPROFOR nije elio vojni incident koji bi ugrozio ove delikatne pregovore.
Uz to, UNPROFOR je podsjetio Karremansa da bi upotreba zrakoplovstva mogla
lahko dovesti do eskalacije. Neto vie od mjesec dana ranije, dva zrana napada na
skladita municije blizu Pala, prijestolnice bosanskih Srba, dovela su do uzimanja
nekih 375 pripadnika UN-a za taoce irom Bosne. UNPROFOR nije elio riskirati
ponavljanje ovog dogaaja samo zato to se nekoliko osmatranica nalo pod
vatrom. tavie, Direktiva UNPROFOR-a br 2/95 od 29. maja te godine jo je bila
na snazi. U njoj se ukazivalo da je realizacija mandata sekundarna u odnosu na
sigurnost osoblja UN-a i da se sila moe koristiti samo kao posljednje sredstvo
(J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 28-29).
306 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 244.
307 Isto, paragraf 243. Komandant UNPF-a general Bernard Janvier je 6. jula bio
u Parizu, a sljedeeg dana u Zagrebu - u svom glavnom tabu (UNPF-u). Narednog dana
(8. jula) on je, na uporno insistiranje Boutrosa Ghalija i Yasushija Akashija, otiao u enevu.
Devetog jula se vraa u Zagreb i tek onda shvaa koliko je situacija u Srebrenici
ozbiljna (M. J. Faber, nav. dj., str. 69).
308 Isto; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.11. Komandant Holandskog
bataljona je, po REPORT ON SREBRENICA , prodiskutovao mogunosti upotrebe
zrane sile za osmatraku taku F/Fokstrot - prim. S. ./ sa UNPROFOR-om. Objanjeno mu je da su pregovori, predvoeni od pregovaraa EU, gospodina Bildta, i
raunajui uputstva vezana za ogranienu upotrebu sile, on ne bi trebao raunati na
zranu podrku u ovom sluaju (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.11).
201

estog jula 1995. informacija o napadu srpskog agresora na sigurnu

zonu Ujedinjenih nacija jo nije stigla u Ujedinjene nacije. O tome
nije bilo spomena, bilo od Sekretarijata /Ujedinjenih nacija - prim.
S. ./ ili predstavnika zemalja davalaca trupa.309
Srpske snage su 7. jula (prije 12 sati) ponovo otvorile estoku artiljerijsku vatru na juni dio sigurne zone Ujedinjenih nacija. Artiljerijska
vatra je, za razliku od 6. jula, bila intenzivnija i po gradu Srebrenici i
okolnim naseljima. Granatiranje je trajalo cijeli dan, od ega je ubijeno
4, a ranjeno 17 civila. Agresorske pjeadijske jedinice vie puta izvrile su
estoke napade na poloaje branilaca.310
Krajem narednog dana (7. jula) komandant Holandskog bataljona
prenio je Sektoru sjeveroistok u Tuzli svoju procjenu situacije na terenu

309 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 245.

310 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.12; M. J. Faber, nav. dj., str. 33 i
87; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 29; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 163. U Izvjetaju
o Srebrenici generalnog sekretara Ujedinjenih nacija navodi se kako je, zbog loih
vremenskih uslova, skoro cijelog dana 7. jula situacija na terenu u Srebrenici
bila relativno mirna (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 248), to nije tano,
te da je tek oko 18 sati VBS ispalila 16 artiljerijskih granata na naseljeni centar Srebrenice, u blizini baze eta B, od ega je ubijeno 4, a ranjeno 17 civila. S tim u vezi, navodi
se da su srpske snage ispalile 287 artiljerijskih projektila, a branioci (Armije Republike
Bosne i Hercegovine) 21 granatu (Isto, paragraf 248; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 163 - 164).
U REPORT ON SREBRENICA , se, takoer, navode loi vremenski uslovi;
da je i u noi 6. (etvrtak) na 7. (petak) juli izgledalo relativno mirno, to je bio
rezultat loih vremenskih uslova, te da su se u petak 07. jula aktivnosti ograniavale
na izmjenu vatre izmeu BH i BSA. Tog jutra ula se pucnjava u Enklavi i eksplozija
27 granata. Krajem poslijepodneva, iza 18.00 sati, esnaest artiljerijskih granata
je palo na gradsku zonu Srebrenice, u neposrednoj blizini ete B. U noi s petka na
subotu, tj. 7. na 8. juli, ulo se 275 artiljerijskih i minobacakih ispaljenja (REPORT
ON SREBRENICA , paragraf 3.12).
Podatak o broju ispaljenih srpskih artiljerijskih projektila, tvrdi Hasan Nuhanovi,
nije taan - srpske snage su ispalile mnogo vie artiljerijskih projektila. Ne postoje dokazi
da je Armija Republike Bosne i Hercegovine ispalila 21 granatu na srpske snage, jer
branioci nisu raspolagali tolikim brojem granata. Rije je o nastojanju UNPROFOR-a
da dogaaje u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija predstavi kao oruani sukob izmeu dvije
ravnopravne jednako agresivne vojske (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 164).
202

u Srebrenici, traei pomo svim sredstvima: kopnenu i zranu.311

Meutim, ini se da ni tekst ni sumarni pregled nisu preneseni
vostvu UNPF-a u Zagrebu.312
311 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 249; M. J. Faber, nav. dj., str. 33,
75 i 87; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 168-169. Komandant Karremans je smatrao da je
Drinski korpus dobio nareenje da izvri pojaanje svojih poloaja oko Enklave,
iji je mogui cilj bio dovesti do smanjenja trupa UN-a u Srebrenici. Nadalje, njegova
procjena je bila da je Drinski korpus traio poveanje svoje mogunosti ili da
eliminie ili neutralizira bonjake snage u Enklavi. Dodao je da VBS nee moi
osvojiti Enklavu tako brzo zbog ogranienog ljudstva, ali dugoronije e zaista
moi neutralizirati ARBiH. Sumirao je da je u toku prolih dana VBS zapoela
granatiranje urbanih podruja i otvoreno i namjerno napala UNPROFOR i poloaje
ARBiH. Takoer, ponovio je svoju zabrinutost u vezi nedostatka snadbijevanja
Enklave i za Holandski bataljon i za stanovnitvo. Pretpostavljao je da e VBS sada
odbiti planiranu zamjenu holandskih vojnika u Enklavi, te zakljuio apelom u ime
stanovnika Enklave Srebrenica, traei pomo svim sredstvima: kopnenu i zranu
(IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 249; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 168-169).
Na osnovu navedene Karremansove procjene Hasan Nuhanovi je zakljuio da je
on 7. jula promijenio miljenje i da vie nije mislio da su namjere VRS-a da se okupira
samo juni dio enklave, ve da se eliminiraju ili neutralizuju snage Armije Republike
Bosne i Hercegovine u enklavi. S tim u vezi, Nuhanovi je postavio dva pitanja: kako
je mogue unititi ili neutralizirati snage u enklavi, a da se ne zauzme enklava? i ta
je Karremans time mislio rei? (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 168). Te Karremansove
dileme, tvrdi Nuhanovi, ne bi bile toliko vane da nisu utjecale na komande koje je
on davao svojim vojnicima i - razmiljanje u krugovima vie komande UNPROFOR-a
o tome da li ili ne upotrijebiti zrane snage (Isto, str. 168-169).
312 Isto. Iako se u Izvjetaju navodi da navedena Karremansova procjena, izgleda
nije stigla do Komande UNPF-a u Zagrebu, ona je, po ocjeni Hasana Nuhanovia sudei
po smislu ovog paragrafa, dola do Komande UNPROFOR-a u Sarajevu, koja
je, po lancu komandovanja, igrala znaajnu ulogu u procesu donoenja odluka o
upotrebi zranih snaga. Ukazujui na tu injenicu, Nuhanovi tvrdi: ako je ova
Karremansova procjena ozbiljno razmotrena u Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu,
a druge zvanine procjene sa terena nije bilo (sa izuzetkom izvjetaja koje su slali
tim britanskog SAS-a i UNMO-a), ona je, zasigurno, imala nepovoljan efekt, jer se
mogla shvatiti na sljedei nain:
a) Da VRS ima namjeru djelovati samo protiv Armije Bosne i Hercegovine a
ne protiv ostatka populacije, pa zbog toga ne treba biti bojazni da bi moglo doi do
stradanja civilnog stanovnitva.
b) Da zbog toga nije potrebno angairati zrane snage, jer civilno stanovnitvo
nije ugroeno.
203

Ponovni zahtjev potpukovnika Karremansa za neposrednu zranu

podrku nije prenesen komandantu UNPF-a. Vjerovatno ga je general
Nicolai ponovo omalovaio (ini se da ni tekst ni sumarni pregled nisu
preneseni rukovodstvu UNPF-a),313 kao to je to uinio i narednih dana.
Meunarodna zajednica, kroz aktivnosti Carla Bildta, zapoela je
napore u pravcu ponovnog otpoinjanja politikog (mirovnog) procesa.
Podrku za svoje akcije Bildt je tada (7. jula) traio u drugoj dravi - agresoru (Saveznoj republici Jugoslaviji) i njenom predsjedniku Slobodanu
Miloeviu. Meutim, na tom sastanku u Beogradu Bildt se nije posebno
osvrnuo na Srebrenicu, jer u to vrijeme nije znao o ozbiljnosti onoga
to se dogodilo.314 Takva argumentacija je, najblae reeno, netana.
c) Da, ako bi zaista dolo do eliminacija Armije Bosne i Hercegovine, to ne bi
ni bilo tako loe jer se na Armiju Bosne i Hercegovine, ak i u tom trenutku kada
je bilo oigledno da je to jedina snaga koja stoji izmeu VRS-a i civilne populacije,
gledalo kao destabilizirajui faktor.
Da se na Armiju Bosne i Hercegovine u enklavi gleda kao na destabilizirajui
faktor, najbolje potvruje injenica da je UNPROFOR cijele dvije godine razoruavao
Armiju Bosne i Hercegovine.
Takama a, b i c najbolje bi se moglo opisati ta je, zapravo, Karemans imao
u glavi kada je pravio procjenu situacije 7. jula (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 169).
313 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 249; M. J. Faber, nav. dj., str. 75
i 87. Taj Karremansov zahtjev je, tvrdi Mient Jan Faber, odbijen od strane Komande
UNPROFOR-a u Sarajevu, sa obrazloenjem da se ne oteava tok pregovora EU
posrednika Bildta (M. J. Faber, nav. dj., str. 87).
314 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 247; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
166-169. Ni Ujedinjene nacije, na osnovu obavjetenja svojih zemalja lanica, navodno
nisu unaprijed znale za srpsku ofanzivu (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf
486; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 397). S tim u vezi, generalni sekretar
Annan ukazuje i na glavna operativna ogranienja pod kojima su Ujedinjene nacije
djelovale u svim svojim misijama, kao to su, pored ostalog, odsustvo obavjetajnih
slubi, poveano oklijevanje zemalja lanica da otvoreno prenesu osjetljive /povjerljive
- prim. S. ./ informacije cijeloj organizaciji te, po njihovom miljenju ranjivost,
nesigurnost Ujedinjenih nacija (Isto).
Ukazujui na injenicu da ne postoji nain da utvrdi da li su zemlje lanice
imale neke povjerljive podatke, generalni sekretar Annan tvrdi da u svakom sluaju
one zemlje lanice koje su bile u poziciji da ih prikupe nisu nita prenijele Ujedinjenim
nacijama (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 486). Zaista zauuje tvrdnja
generalnog sekretara Annana da Ujedinjene nacije nisu unaprijed znale za srpsku
ofanzivu. Neozbiljno je i neodgovorno da generalni sekretar na takav nain opravdava
obavezu i dunost lanica Ujedinjenih nacija o obavjetavanju najviih organa Ujedinjenih nacija.
204

Prije svega, Bildt je, s obzirom na svoju funkciju, znao i morao znati ta
se tada dogaalo u Bosni i Hercegovini, a naroito u Srebrenici, sigurnoj
zoni Ujedinjenih nacija. Oigledno je da Carl Bildt na sastanku u
Beogradu sa Miloeviem i Mladiem uope nije spomenuo napad na
sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, to, pored ostalog, znai da nije ni
traio prekid napada na Srebrenicu315 - teritoriju Ujedinjenih nacija.
Napad na Srebrenicu nastavljen je i 8. jula. U napadu na juni dio
sigurne zone Ujedinjenih nacija kombinovana su dejstva artiljerije, tenkova
i pjeadije. Holandski bataljon nije preduzeo nikakve mjere - nije ispalio
nijedan metak prema srpskom agresoru, pri emu je, u skladu sa Direktivom UNPROFOR-a od 29. maja 1995, vodio rauna o linoj sigurnosti
- to mu je, po tom dokumentu, bio osnovni prioritet, a to je bilo u
suprotnosti sa rezolucijama Ujedinjenih nacija, jer su Ujedinjene nacije imale mandat da odvrate napade na Srebrenicu i pet drugih
sigurnih zona u Bosni i Hercegovini, a UNPROFOR bio odgovoran za odbranu Srebrenice i drugih sigurnih zona Ujedinjenih
nacija u Republici Bosni i Hercegovini.316 U toku ranog popodneva
komandant Holandskog bataljona razgovarao je sa naelnikom taba
UNPROFOR-a u Sarajevu, ponovo traio blisku zranu podrku, kao
odgovor na napad na osmatranicu Fokstrot. General Nicolai ponovo je
odbio taj zahtjev i, umjesto toga, bio za opciju povlaenja personala
sa osmatrakog mjesta. I njegovi neposredno pretpostavljeni u Komandi
UNPF-a u Zagrebu sloili su se sa tom odlukom. Iako je prekoraena
Morillonova linija sigurne zone, procjene u Sarajevu i Zagrebu bile
su da agresor nije imao namjeru da pregazi cijelu Enklavu, ve samo
da zauzme kontrolu na stratekom terenu u junom dijelu Enklave.317 Zaista neshvatljivo.
315 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 167-168.
316 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 3 i 240. Naalost, uprkos tom
mandatu, unutar i oko tih sigurnih zona /pet sigurnih zona Ujedinjenih nacija u
Republici Bosni i Hercegovini: Srebrenica, epa, Gorade, Sarajevo, Tuzla i Biha - prim.
S. ./ ubijeno je do 20.000 ljudi, uglavnom iz zajednice bosanskih Muslimana ...
(Isto, paragraf 3).
317 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 252; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.13-3.33; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 29-30; M. J. Faber,
205

Na taj nain zahtjev za neposrednu zranu podrku ponovo je - po

trei put odbijen, zbog postupaka generala Nicolaija, koji je tu akciju
omalovaio, uz obrazloenje kako agresor nije imao namjeru da pregazi
cijelu Enklavu .318
nav. dj., str. 72 i 75; B. B. Ghali, nav. dj., str. 238; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 170-181.
Boutros Ghali pie kako nije bilo jasno da li Srbi namjeravaju da zauzmu Srebrenicu,
jer nijedna sigurna zona nije bila osvojena ili okupirana. Da li su Srbi postali tako
odvani da riskiraju? (B. B. Ghali, nav. dj., str. 238).
Srbi su 8. jula poslijepodne direktno (tenkom) gaali osmatrako mjesto F (Fokstrot),
u kome su bili holandski vojnici, pri emu nije bilo gubitaka (SREBRENICA 1995,
knjiga 1, str. 342).
General Mustafa Hajrulahovi je 8. jula 1995 - u 18.30 sati, u telefonskom razgovoru
sa generalom Nicolaijem, na pitanje da li je Holandski bataljon zatraio zranu
podrku, dobio pozitivan odgovor - to je Nicolai potvrdio i rekao da su vremenske
nepogodnosti sprijeile zranu akciju, tako da je u stvari bilo rijei samo o zranoj
prisutnosti iznad Enklave. Meutim, to nije potvrdio komandant Karremans, jer 8.
jula on nije primijetio NATO avione u zraku iznad Srebrenice (M. J. Faber, nav.
dj., str. 72). General Nicolai je u 19.45 sati pokuavao da stupi u kontakt sa svojim
srpskim kolegama. Poto nikoga ne moe dobiti, on ostavlja poruku u kojoj on
podsjea na razgovor koji je obavio tog popodneva sa Tolimirom, Mladievom desnom
rukom, o srpskom napadu na OP-F. Tolimir mu je obeao da nee biti novih napada
na UN-pozicije, dok su tokom tih razgovora okruena jo dva Ops /osmatraka mjesta
- prim. S. ./. Protestujem svom estinom i zahtijevam da se srpske trupe smjesta
povuku. Devetoga jula Nicolai uspijeva nekoliko puta stupiti u kontakt sa generalom Tolimirom. U razgovoru od 12.30 sati on izraava svoje potovanje za nain
na koji je srpska vojska (VBS) prihvatila holandske vojnike kada su naputali OP
i krenuli bezbjednim putem prema Bratuncu. Nicolai trai da se vojnici jo danas
vrate u holandsku bazu u Potoarima. Tolimir iskazuje sauee zbog smrti vojnika
Van Renssena i zajedniki se dogovaraju o prolazu kroz srpsku teritoriju, kuda bi
se tijelo vojnika moglo sprovesti na putu za Holandiju (Isto, str. 73).
318 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 252; M. J. Faber, nav. dj., str. 75.
Na kraju dana se, tvrdi Faber, na svim nivoima UN-a jo uvijek misli da VBS ne
eli zauzeti itavu Enklavu (M. J. Faber, nav. dj., str. 75). Slinog karaktera je, naalost,
i hipotetiki stav Meunarodnog suda pravde u Predmetu BOSNA I HERCEGOVINA
PROTIV SRBIJE I CRNE GORE (PRESUDA, 26. februar 2007). Naime, razmatrajui
Strateke ciljeve srpskog naroda, od 12. maja 1992, za koje je Ratko Mladi rekao
da imaju genocidni karakter, Sud nije prihvatio injenicu da se na osnovu njih moe
utvrditi postojanje specifine namjere. Navedeni strateki ciljevi iz 1992, po ocjeni Suda,
ne ukljuuju unitavanje stanovnitva bosanskih muslimana. S tim u vezi, Sud drsko
zastupa tvrdnju kako se argumentacija Bosne i Hercegovine ne slae sa injenicom
da osnovni motiv najveeg dijela rukovodstva bosanskih Srba - stvaranje vee srpske
206

Zauujua je ocjena najviih oficira Ujedinjenih nacija o tome kako

Vojska bosanskih Srba nije imala namjeru da pregazi cijelu Enklavu, ve samo da zauzme kontrolu na stratekom terenu u junom
dijelu Enklave.319 U prvom sluaju Bildt navodno nije znao o ozbiljdrave, ako je potrebno i ratnim osvajanjem - nije nuno podrazumijevao unitavanje
bosanskih muslimana i drugih zajednica, ve samo njihovo protjerivanje. Navedeni
hipotetiki stav Meunarodnog suda pravde je sraman i u osnovi ignorira injenice i
dosadanje rezultate (istraivanja) svih autora koji se bave istraivanjem holokausta,
genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, koji su saglasni
da sistematsko prisilno protjerivanje civila sa njihovih ognjita (kao i nasilno razdvajanje
porodica, masovne deportacije u nepoznata odredita i drugi oblici zloina) ini sastavni
dio svakog (procesa) genocida. Jo je sramnija ocjena tog suda o tome da su se ciljevi
iz 1992, posebno prvi cilj, mogli postii raseljavanjem stanovnitva i zauzimanjem
teritorije. Za Meunarodni sud pravde je od znaaja injenica da strateke ciljeve
ICTY nije okarakterizirao kao genocidne. Strateki ciljevi srpskog naroda iz 1992,
prema miljenju Suda, ne omoguuju da se utvrdi postojanje specifine namjere
(Smail eki, PRAKSA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - PRAVNA ILI POLITIKA? - PREDMET: BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE -,
GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI: POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE, Zbornik radova Meunarodne naune konferencije, odran
10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima (Srebrenica), Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 74-75).
319 Isto; F. Bouchet - Saulnier - F. Dubuet, TMOIGNAGE JUDICIAIRE OU
HUMANITAIRE? HISTORIQUE DES INTERACTIONS ENTRE MSF ET LES
PROCDURES DENQUTES ET DE POURSUITES JUDICIAIRES, CRASH/
Fondation - Mdecins Sans Frontires, april 2007, http://www. msfcrach.org/publications/
2009/05/11/59, str. 18; EVENEMENTS DE SREBRENICA , http://www.assembleenationale.fr/11/rap-info/i3413-01.asp; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2 i
3.13. Holandski bataljon je, prema REPORT ON SREBRENICA , smatrao da su
snage BSA zainteresovane samo za juni dio Enklave i da zbog nedostatka
pjeadijskih snaga, snage BSA nisu izgledale da su u stanju zauzeti svu Enklavu u
kratkom vremenskom periodu (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.2).
Aktivnosti snaga BSA 6. i 7. jula su i po izjavi komandanta Karremansa ocijenjene
kao pokuaj da se isprovocira reagovanje i zastrae snage BiH i Holandski bataljon.
Zauzimanje osmatrakih taki i/ili dijelova Enklave nisu bila oekivana (Isto, paragraf 3.13) S tim u vezi, Karremans je smatrao da srpske snage, zbog nedostatka
pjeadije, ne bi bile u stanju da osiguraju /kontroliu - prim. S. ./ Enklavu u kratkom
vremenskom periodu (Isto). Do tog istog zakljuka doli su najvii vojni rukovodioci
Ujedinjenih nacija (UNPROFOR i UNPF) - Isto.
I general Rupert Smith, komandant UNPROFOR-a, odmarajui se na Jadranskom
moru, daleko od svoje komande i Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, izjavljujui
207

nosti deavanja u Srebrenici, a u drugom vojno rukovodstvo Ujedinjenih

nacija dobro je znalo i namjere agresora. Takve i sline ocjene ne zasnivaju se na injeninom stanju, ve na ocjenama koje u datom trenutku
odgovaraju Ujedinjenim nacijama, a posebno srpskom agresoru. To je
omoguilo agresoru da nastavi sa osvajakim ciljevima, ukljuujui i
zauzimanje Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jer nije bilo
efikasne akcije Ujedinjenih nacija, iako su (Ujedinjene nacije) imale
mandat da odvrate napade na Srebrenicu i druge sigurne zone Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, te da je UNPROFOR
odgovoran za odbranu Enklave320 - Srebrenice, sigurne zone (teritorije) Ujedinjenih nacija. Agresorske snage su ispravno ocijenile da se
protiv njih nee koristiti zrani udari u cilju njihovog zaustavljanja.321 Holandski bataljon je (ponovo) odbio zahtjev Armije Republike Bosne i Hercegovine za povrat naoruanja.322
Narednog dana, 9. jula, iako su srpske snage nastavile s napadom na
juni dio sigurne zone Ujedinjenih nacija, pri emu su pregazile vedski
izbjegliki kamp, a oko 3.500 civila bjealo prema gradu Srebrenici,
granatiranje samog grada i okolnih naselja je intenzivirano od ega su
ubijeni mnogi civili. Pripadnici odbrane vodili su estoke borbe u junom
dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija, a posebno na putnoj komunikaciji

da je napad na Srebrenicu poeo 6. jula, bez ikakva osnova i razloga, tvrdi da je

napad na Srebrenicu smatran lokalnom stvari i kaznom koje su Bosanci izvodili iz
Enklave (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848882, paragraf 76, 14.
august 1996).
Navodei kako je napad intenziviran 8, 9. i 10. jula, pri emu je urbano podruje
grada pogoeno artiljerijskom vatrom 8. jula, a VBS zauzela osmatraka mjesta
UN-a, koristei tenkove, i da su vojnici UN-a odvedeni sa dva osmatraka mjesta
u Bratuncu, sjeverno od Enklave, general Smith je ponovo iznio ocjenu da se u toj
fazi vjerovalo da je cilj VBS samo da ogranii veliinu Enklave (Isto, paragraf 76).
320 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 3 i 240.
321 Isto, paragraf 468.
322 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 149. Osmog jula, prema Sektoru sjeveroistok /UNPROFOR-a - prim. S. ./ BiH je traila da se njeno oruje, koje je pod
kontrolom UN-a (prema Sporazumu iz aprila /1993. -prim. S. ./ oslobodi. Zahtjev
je odbijen, a nije obnovljen (Isto).
208

prema gradu oko sela Bibii.323 Akashi i Janvier nisu odobrili zahtjev
za blisku zranu podrku kada su se za to stekli svi uslovi, to se moe
pratiti poev od sastanka u enevi.
Koliko Ujedinjene nacije nisu pridavale znaaj dogaanjima u
Srebrenici pokazuje i tok sastanka generalnog sekretara Ujedinjenih nacija
u enevi 8. jula 1995. sa visokim komesarom za izbjeglice, specijalnim
predstavnikom za bivu Jugoslaviju, komandantom Snaga UNPF-a i
komandantom UNPROFOR-a, njegovim specijalnim politikim savjetnikom i generalnim podsekretarom za mirovne operacije i politika
pitanja. Tada se ni u jednom trenutku u toku sastanka nije razgovaralo o tekuem napadu VBS /Vojske bosanskih Srba - prim. S. ./
na Srebrenicu, niti su izvedene bilo kakve procjene da VBS planira
da pregazi Enklave.324 Razlog tome, kako se navodi u Izvjetaju o
Srebrenici, jeste to da nijedan od viih voa UNPROFOR-a koji su se
okupili u enevi 8. jula jo uvijek nije bio obavijeten o ozbiljnosti
dogaaja u Srebrenici.325 U to je zaista teko povjerovati.326
Vii oficiri UNPF-a i UNPROFOR-a, koji su se 8. jula sa generalnim
sekretarom Ghalijem okupili u enevi, jo uvijek navodno nisu bili
obavijeteni o ozbiljnosti dogaaja u Srebrenici. O teini situacije
koja se pogoravala najprije su saznali od Komande UNPF-a, 9. jula
323 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.25; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
196-197.
324 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 259-260.
325 Isto, paragraf 262.
326 Na sastanku u enevi razmatrano je pitanje o situaciji na terenu i buduim
izgledima, odnosno sastavljanje strateke inventure za generalnog sekretara ....
Komandant UNPF-a je, izmeu ostalog, procijenio da Srbi dre sve karte i da se
rasporeivanje UN-a u enklave pretvara u uzimanju 900 moguih talaca. On je, pri
tome, ukazao i na znaaj mirovnih aktivnosti Carla Bildta. Visoki komesar za izbjeglice je
podnijela izvjetaj o veoma sumornoj slici humanitarne situacije, naglaavajui potrebu
za veim ueem pripadnika UNPROFOR-a u pruanju humanitarne pomoi (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 261).
Imajui u vidu pogoravanje sigurnosne situacije u Bosni i Hercegovini, kako
je to istakla Sadako Ogata, zauuje zakljuak koji je na tom sastanku usvojen: ako ne
bude proboja na mirovnom frontu u neposrednoj budunosti, UN bi morao razmatrati
povlaenje iz Bosne (Isto).
209

telefonom u 08.40 sati (procjenu im je dostavio organ za informacije).

Po prijemu tog izvjetaja, Akashi (specijalni predstavnik generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija) svoje je ovlatenje za upotrebu bliske zrane
podrke prenio na generala Janviera, koji je odmah krenuo za Zagreb.
I Akashi se, takoer, toga dana, vratio u Zagreb, gdje ga je zamjenik
komandanta UNPF-a izvijestio da se situacija stabilizirala. Jedan
pomonik mu je, takoer, potvrdio da nikakav zahtjev za blisku
zranu podrku do tada nije stigao u Zagreb, to je tehniki bilo tano,
poto su zahtjevi koji su do tada postavljeni poslati u Sarajevo.327
Meutim, i kada je visoko vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija
obavijeteno o ozbiljnosti dogaaja u Srebrenici, nije preduzelo
odlune akcije, nego je nudilo razliita objanjenja o namjeri i ciljevima
srpskih oruanih akcija u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija. Njihovu
pasivnost i tumaenja dogaaja u Srebrenici demantovali su srpski
civilni i vojni zvaninici iz podruja Srebrenice, navodei, u toku razgovora sa zvaninicima Ujedinjenih nacija, da su odluili krenuti
cijelim putem do Srebrenice kada su procijenili da UNPROFOR nije
voljan ili ne moe da ih zaustavi.328
Tokom veeri i u noi 8. jula agresor je intenzivirao granatiranje
grada i mnogi civili iz sel junog dijela sigurne zone Ujedinjenih nacija
stigli su u Srebrenicu. Ujutru 9. jula pjeadija srpskog agresora, uz podrku
tenkova, napredovala je prema brdima odmah na jugu od Srebrenice.
Opkoljena su etiri osmatraka mjesta UN-a i zarobljen je oklopni
transporter Holandskog bataljona. ARBiH pruala je otpor pjeadijskim orujem i minobacakom vatrom, ali su ih, prema izvjetajima,
lako nadjaali. Do 9. jula srpske snage su zarobile i opkolile vie pripadnika Holandskog bataljona i nekoliko oklopnih vozila.329
327 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 262; P. Brana, nav. dj., str. 5256. General Nicolai je, po ocjeni Pierra Brane, lana Misije francuskog parlamenta o
dogaajima u Srebrenici 1995., odbijao zahtjeve za zranu podrku, koji prije 9. jula
nikada nisu stigli u Zagreb - u Komandu UNP-a (P. Brana, nav. dj., str. 52-56).
328 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 264.
329 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848883, paragraf 76, 14.
august 1996.
210

Komandant Holandskog bataljona je 9. jula ponovo odbio da vrati

oruje ARBiH kada je zatraeno, to potvruje i general Nicolai.330
Navodei tu injenicu, Izvjetaj o Srebrenici nije ocijenio Karremansovu
odluku da se odbije vratiti oruje onima koji su jedini branili sigurnu zonu
Ujedinjenih nacija - rtvama agresije i genocida. Zato? To je trebalo
uiniti. Tim prije, jer vojnici Holandskog bataljona, po ocjeni vojnih
posmatraa u Sektoru sjeveroistok, nisu bili sposobni da kontroliraju
situaciju i sprijee napredovanje u Enklavu. Time su civilno stanovnitvo, ARBiH i Holandski bataljon preputeni na milost VBS.331
Osmatrake take Holandskog bataljona jedna za drugom padale
su u ruke Srba. Vojnici Holandskog bataljona predavali su se bez
otpora srpskom agresoru, dozvoljavajui im da ih razoruaju i odvode
u Bratunac da bi tamo bili oteti.332 Srpski agresor je duboko uao u

330 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 263; M. J. Faber, nav. dj., str.

73. U Izvjetaju vojnih posmatraa Ujedinjenih nacija (UNMO) za Sektor sjeveroistok,
od 9. jula (poslijepodne), u kome se navodi da je agresor direktno gaao holandske
osmatranice i personal, da je komandant Holandskog bataljona odbio da vrati oruje
Armiji Republike Bosne i Hercegovine kada je zatraeno, itd., nerealno su iznesena
objanjenja o ciljevima agresorskog napada na Srebrenicu (Isto, paragraf 263). Meu njima
se ne navodi jedini realni cilj, a to je - zauzimanje sigurne zone Ujedinjenih nacija i
izvrenje genocida, to je, naalost, i uinjeno.
General Nicolai, u razgovoru sa generalom Tolimirom, 9. jula 1995 - u 17.50 sati,
pored ostalog, navodi da je Holandski bataljon sprijeio muslimanske trupe da uzmu
teko naoruanje iz skladita oruja (M. J. Faber, nav. dj., str. 73).
Mient Jan Faber tvrdi kako 9. jula 1995. komandant Karremans nudi Beiroviu
jo jedanput pohranjeno oruje nazad, ali ovaj ponovo odbija. S tim u vezi, on navodi
kako Beirovi sumnja da Dutchbat odbranu enklave eli prepustiti Muslimanima
u ruke, Holandski bataljon predati VBS-u i povratak oruja iskoristiti kao alibi da
ne bi morao traiti zrane napade (M. J. Faber, nav. dj., str. 35).
331 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 263.
332 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.24-3.28; SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 149-150; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34; M. J. Faber, nav. dj., str.
35 i 75. General Nicolai je, u telefonskom razgovoru, 9. jula - u 12.30 sati, generalu
Tolimiru izrazio zahvalnost zbog toga to je VBS saraivala kada su vojnici UNPROFOR-a naputali osmatranice, kako bi krenuli bezbjednim putem za Bratunac
(ICTY, br. 00907534, Komanda UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu, naelnik
Komande, 9. juli 1995, Telefonski razgovor general Nicolai - general Tolimir).
211

sigurnu zonu Ujedinjenih nacija i na kraju dana nalazio se na jednom

kilometru udaljenosti od Srebrenice.333
Holandski bataljon je 9. jula blokirao jedino artiljerijsko orue (top)
koje je posjedovala odbrana sigurne zone Ujedinjenih nacija. Naime,
9. jula srpski tenkovi stigli su na asfaltni put Zeleni Jadar Srebrenica, a
branioci su se pripremali da na njih otvore vatru. Meutim, dva oklopna
transportera Holandskog bataljona iznenada su se pojavila i parkirala
tano ispred topa kod sela Bajramovii, ne dozvoljavajui posadi da
otvori vatru na srpske snage koje su se pribliavale gradu Srebrenici. Time
je Holandski bataljon, pored ostalog, pripadnicima odbrane Srebrenice,
sigurne zone Ujedinjenih nacija, oduzeo pravo da se top upotrijebi za
odbranu.334 O tom zloinu Holandskog bataljona prema braniocima
sigurne zone Ujedinjenih nacija uope se ne govori u Izvjetaju o Srebrenici generalnog sekretara Kofija Annana, niti u Izvjetaju Ministarstva
odbrane Holandije.335
Komandant UNPF-a, koji je tokom cijelog dana (9. jula) bio obavijeten o dogaajima u Srebrenici, dao je uputstva UNPROFOR-u da prikupi
informacije za blisku zranu podrku, ukoliko ona bude potrebna.336
Komandant UNPF-a je 9. jula razgovarao sa Jasushijem Akashijem
u Zagrebu, u 18.00 sati. Tom su prilikom, na osnovu savjeta njihovog
vojnog osoblja, odluili da, umjesto zranih udara, Holandski bataljon
blokira agresorski prilaz Srebrenici sa juga, da uspostavi blokirajue
pozicije prema junom dijelu grada Srebrenice i da e, ukoliko
srpske snage napadnu ove blokirajue pozicije, NATO obezbijediti
zranu podrku. Komandant UNPF-a je oekivao da e uzvratiti
vatru na Srbe ako budu napadnuti i da e se, takoer, zatraiti bliska
zrana podrka u sluaju takvog napada. S tim u vezi, vrilac dunosti
komandanta UNPROFOR-a u Sarajevu general Gobilliard, u 19.15 sati,
potpisao je i proslijedio je pisani zahtjev komandantu Snaga /UNPF-u
333 Isto.
334 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 21 i 191-194; M. J. Faber, nav. dj., str. 35.
335 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 192.
336 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 270; M. J. Faber, nav. dj., str. 75.
212

- prim. S. ./ za blisku zranu podrku sa informacijama o odnosnim

ciljevima. Taj zahtjev je, prema Izvjetaju o Srebrenici, do tada bio
jedini koji je primljen u Zagrebu i ostao je kao zahtjev na ekanju
u cijelom periodu srpskog napada na Srebrenicu.337
Govorei o tome kako je general Gobilliard 9. jula komandantu
UNPF-a u Zagrebu proslijedio pisani zahtjev za blisku zranu podrku,
sa ciljevima, Izvjetaj o Srebrenici nita ne precizira o kojim se ciljevima
radi i ko ih je dostavio Sarajevu. U vezi s tim, potrebno je naglasiti da je
Komanda Holandskog bataljona 9. jula 1995, kada je agresor nastavio
sa napadom na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija,338 dostavila Sektoru
(UNPROFOR-a) sjeveroistok (u Tuzli) i Komandi UNPROFOR-a za
Bosnu i Hercegovinu (u Sarajevu) lokacije (spisak ciljeva) agresorske
artiljerije i minobacaa,339 na osnovu ega je trebalo odobriti zrane udare.

337 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 273; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29; M. J. Faber, nav. dj., str. 35, 73, 75 i 114-115. Poslijepodne 9.
jula Holandski bataljon je, navodi se u REPORT ON SREBRENICA , podnio listu
ciljeva za zranu podrku, koja je sadravala 15 ciljeva: tenkovi BSA, artiljerija i
minobacai. Ova lista je predata zranim snagama NATO-a u Italiji putem kanala
UN-a. Plan za zranu podrku 10. jula bio je baziran na pruanju zrane podrke
s poetkom od 06.00 sati (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29).
338 Srpske snage su 9. i 10. jula 1995. namjerno izvodile napade protiv poloaja
Ujedinjenih nacija, to je dovelo do naputanja osmatrakih mjesta. Tako je agresor zauzeo
sedam osmatrakih mjesta UN-a; mnoge bonjake izbjeglice povlaile su se na sjever
iz kamp naselja - tzv. vedskog projekta, smjetenog u dolini Jadra (Slapovii); zaselak
Pusmulii, 3 km juno od Srebrenice, bio je u plamenu; agresor se sve vie pribliavao,
prema gradu Srebrenici - do kraja dana stigao je na 1 km od grada (SREBRENICA 1995,
knjiga 1, str. 342; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.28; M. J. Faber, nav. dj.,
str. 34-35 i 75).
339 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 74-75. Lokacije artiljerije i minobacaa
Vojske bosanskih Srba objavljene su u knjizi: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 75.
Iako nisu u potpunosti deifrovali lokacije artiljerijskog orua i tenkovskih poloaja,
oznaenih kao ciljevi avijacije NATO-a, prireivai navedene knjige (prof. dr. Smail
eki, prof. dr. Jusuf iga, mr. Muharem Kreso i dr. Beir Maci) uglavnom, utvrdili su
o kojim oruima je rije.
Na lokacijama 1, 4 i 9 nalazio se tenk Paton M-48, a na lokaciji 12 tri takva tenka
i jedan minobaca; na lokacijama 2, 10, 11 i 15 nalazila su se orua neutvrenog tipa i
to: artiljerijsko orue (lokacija 2), minobacai (lokacija 10 i 11) i tenk (lokacija 15).
213

Zahtjev za blisku zranu podrku, koji je u pisanoj formi uputio

general Gobilliard, sa lokacijama agresorske artiljerije i minobacaa,
nisu odobrili Akashi i Janvier. Umjesto toga oni su donijeli odluku
da zahtijevaju obustavu srpske ofanzive na Srebrenicu, da se VBS
povue na granice Enklave, te da VBS odmah oslobodi sve holandsko
osoblje i njihovu opremu.340
Navedenu odluku generali Janvier (komandant UNPF-a) i Nicolai
(naelnik taba UNPROFOR-a) telefonom su prenijeli generalu Zdravku
Tolimiru.341 Neposredno poslije toga, Tolimiru je faksom dostavljena
i pisana verzija upozorenja, u kojoj se, pored ostalog, navodi da je Holandskom bataljonu nareeno da uspostavi odbrambeni poloaj na
junom dijelu Grada i da su Akashi i general Janvier odluili da, ako
ove poloaje odbrane napadnu snage VBS, primijenie se zrana
podrka NATO pakta.342 S obzirom na to da je agresor kasnije zaobiao

Na lokaciji 3 nalazio se dvocijevni protivavionski top kalibra 23 mm, na lokaciji 5

tri haubice D 20; na lokaciji 6 samohodno orue M-36 90 mm; na lokaciji 7 artiljerijsko
samohodno orue M-18 76 mm; na lokaciji 8 mali lanserni raketni protivoklopni sistem
M-63; na lokaciji 13 dva raketna sistema tipa Strela; dok se na lokaciji 14 nalazio tenk
125 mm M-84, sa pasivnim sistemom optikog osmatranja satelita (SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 75).
340 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 273.
341 Isto, paragraf 274.
342 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 275; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2, 3.3 i 3.29; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i 75. U razgovoru sa
Tolimirom naelnik taba UNPROFOR-a dodao je da e uskoro prenijeti isto
upozorenje u pisanom obliku. Tolimir je potvrdio da razumije poruku, ali je, ipak,
odbio da prizna da su Srbi napali, bilo UNPROFOR, bilo Enklavu. Tvrdio je da
srpske snage nisu uradile nita osim to su zauzele dio na jugu Enklave, odakle su
Bonjaci navodno napadali, pokuavajui uspostaviti vezu sa epom. On je insistirao
da je ARBiH prekrila Sporazum o demilitarizaciji. Naelnik taba UNPROFOR-a
je naveo da je VBS jedina strana koja koristi teko naoruanje i da je zaista direktno
napala sigurnu zonu i pripadnike Ujedinjenih nacija i zaprijetila civilnom stanovnitvu Srebrenice. Zakljuio je razgovor zahtjevom da ako se Srbi ne povuku na
bivu liniju fronta u roku od 2 sata, UNPROFOR e biti prisiljen da odgovori svim
raspoloivim sredstvima.
214

blokirajue pozicije - poloaje (odbrane) blokade UNPROFOR-a na

putu u Srebrenicu, to je, po Izvjetaju o Srebrenici, mogue da je
poruka ostavljala Srbe sa dojmom da e se zrana sila koristiti
samo radi zatite UNPROFOR- a, a da oni mogu napasti Bonjake
nekanjeno.343
Iako su osvajaki napadi oigledno ukazivali da e agresor zauzeti
Srebrenicu, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, komandant Holandskog
275. Uskoro poslije toga pisana verzija upozorenja je faksirana Tolimiru. U njoj
se akcije VBS opisuju kao napad na sigurnu zonu i sumira obim napada u nekim
detaljima. On zakljuuje da se Holandskom bataljonu naredilo da uspostavi odbranbeni poloaj na junom dijelu grada. SRSG /Akashi - prim. S. ./ i komandant
UNPF-a su odluili da, ako ove poloaje odbrane napadnu snage VBS, primjenie se
zrana podrka NATO-pakta (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 274-275).
343 Isto. U ranu veer /9. jula - prim. S. ./ general Kolsteren stupa u kontakt sa
Nicolaijem da ga obavijesti da Janvier ima primjedbu na uvoenje zranog napada,
prije nego se koristi oruje na niem nivou eskalacije od strane Holandskog bataljona.
Izmeu Zagreba i Sarajeva se estoko vre konsultacije da bi se ovaj problem rijeio.
Pukovnik De Jonge (Zagreb) dolazi na ideju blokirajue pozicije i razgovora o tome sa
generalom Nicolaijem, prije nego to stavi na papir. Janvier se s tim sloio i Holandski
bataljon, uveer 9. jula, preko Gobilliarda dobija zadatak da juno od Srebrenice
zauzme blokirajue pozicije. Ako budu napadnuti, oni moraju uzvratiti, nakon ega
bi se ispunili uslovi za zranim napadima (CAS). General Nicolai te veeri upozorava
Glavni tab VBS da smjesta povue trupe iz Enklave (M. J. Faber, nav. dj., str. 75-76).
General Nicolai je, tvrdi J. Faber, nairoko i nadugako objanjavao pred francuskom istranom komisijom zato i emu slue blocking position. elim naglasiti da
ovaj zadatak zauzimanja blocking position na brzinu, nepripremljeno, ne ukopano,
bez postavljanja prepreka, sa u bijelo ofarbanim vozilima, nema za cilj aktivno
branjenje svojih poloaja. Ovo ima za cilj kreiranje situacije u kojoj je UNPROFOR
direktno napadnut, tako da se radi o inu samoodbrane i time zadovoljavanje esencijalnog uslova za upotrebu zranih udara.
Svi su izgledi da se shvatanje o prirodi i funkciji jedne blocking position kod
holandskih oficira u Zagrebu (general Kolsteren i pukovnik De Jonge) i Sarajevu
(general Nicolai) toliko razlikuju od shvatanja francuskih generala Janviera (Zagreb)
i Gobilliarda (Sarajevo). Devetog jula naveer Janvier i Gobilliard su se, takoer,
dogovorili o razlozima i posljedicama jedne blocking position prije nego to izdaju
zadatak. Za francuske oficire bio je to zadatak za borbu, dok to za holandske izriito
nije bio sluaj.
Da je zbog toga komandant Holandskog bataljona Karremans bio veoma
zbunjen, nije bilo udo. Oajan, on odluuje da zadatak shvati kao nalog da se vojno
brani (M. J. Faber, nav. dj., str. 76).
215

bataljona je toga dana (9. jula), dok su se pripremali aranmani za

neposrednu zranu podrku, bio protiv neposredne zrane podrke
im je promijenio svoju raniju procjenu.
Komandant UNPF-a je 9. jula razgovarao o detaljima onoga to
je preneseno njegovom kolegi u NATO paktu. Dogovoreno je da e
avioni NATO pakta biti na raspolaganju u 06.00 sati sljedeeg jutra
/tj. 10. jula - prim. S. ./ da bi odgovorili na zahtjev za blisku zranu
podrku ukoliko ga prime. U meuvremenu, dok su se pripremali
aranmani za blisku zranu podrku, komandant Holandskog bataljona u Srebrenici, koji je ranije bio za njenu primjenu, promijenio
je svoju procjenu s obzirom na veliinu napredovanja VBS. On je
izvijestio da upotreba bliske zrane podrke, po mom miljenju, na
svaki mogui nain jo nije uputna. Vjerovao je da e VBS odgovoriti
baranom vatrom sa sjevera koja se nee moi zaustaviti, izuzev ako
svi sistemi oruja ne budu istovremeno eliminirani, to je nevjerovatno. U pogledu namjera VBS-a, ostao je nesiguran da li Srbi
namjeravaju pregaziti cijelu Enklavu ili jednostavno osigurati njen
juni dio, to su skoro zavrili. Komandant Holandskog bataljona
je od tada navodio da je i on izraavao jake rezerve o odluci uspostavljanja blokirajuih poloaja, to, po njegovom miljenju, ne bi
moglo zaustaviti zdruene srpske napade.344
Komandanti Ujedinjenih nacija na terenu, i pored oiglednosti,
ocijenili su da su dotadanji agresorski napadi samo akti provokacije
i zastraivanja, odnosno da je rije o ogranienom napadu, a ne opoj
agresorskoj ofanzivi, radi zauzimanja cijele sigurne zone Ujedinjenih
nacija. Takvo shvatanje imao je i potpukovnik Karremans, koji, izmeu
ostalog, nije mogao procijeniti srpske namjere, odnosno srpske ratne
ciljeve osvajakog i genocidnog karaktera.345 Teko je povjerovati u

344 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 276; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 34-35.
345 Ujedinjene nacije, po IZVJETAJU O SREBRENICI ..., nisu u potpunosti
shvatile srpske ratne ciljeve, to je nevjerovatno, jer su (oni) bili oigledni i usmjereni
na realizaciju srpskog velikodravnog projekta svi Srbi u jednoj dravi, osvajakog
i genocidnog karaktera.
216

toliku nesposobnost oficira Ujedinjenih nacija za procjenu situacije.

Vjerovatno je rije o procjeni kakvu je upravo agresor elio.
Dok se u sistemu rukovoenja i komandovanja Ujedinjenih nacija
sve, osim komunikacije sa vojnim i civilnim agresorskim rukovodstvom,346 odvijalo sporo i traljavo, bitno promijenjena situacija na terenu
uplaila je potpukovnika Karremansa, pa je zbog toga ili po neijem
nareenju promijenio dotadanji stav i bio protiv zrane podrke.
Komandant Karremans je smatrao da bliska zrana podrka jo nije
uputna, jer e isprovocirati VBS. Naime, tada su kod Holandskog
bataljona i viih komandi u Sarajevu i Zagrebu, te kod holandskog
ministra odbrane Jorisa Voorhoevea bile prisutne procjene o ogNepotpunim shvatanjem opsega srpskih ratnih ciljeva moe se, tvrdi generalni
sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Annan, djelomino objasniti zato Sekretarijat
/Ujedinjenih nacija - prim. S. ./ i Misija ouvanja mira /UNPF, UNPROFOR - prim.
S. ./ nisu reagovali bre i odlunije kada su Srbi poeli napadati Srebrenicu. U stvari,
umjesto da pokuamo pokrenuti meunarodnu zajednicu da potpomogne odbranu
Enklave, mi smo vie davali Vijeu sigurnosti utisak da je situacija pod kontrolom i
mnogi od nas su u to istinski vjerovali. Dan prije pada Srebrenice slali smo izvjetaje
da Srbi ne napadaju, mada jesu napadali. Obavjetavali smo da Bonjaci pucaju na
UNPROFOR i blokiraju ga, a radili su to Srbi. Propustili smo da poaljemo hitan
zahtjev za upotrebu zranih udara. U izvjesnim prilikama, kada su do Vijea stizale
nepotpune i netane informacije, to se moglo pripisati problemima izvjetavanja
sa terena. Meutim, u drugim prilikama, izvjetaji su odraavali optu sklonost da
se prikae da su strane jednako odgovorne za uinjene prekraje ... (IZVJETAJ
O SREBRENICI , paragraf 496).
Ukazujui na injenicu da kljuno pitanje - politiki, strateki i moralno - koje
se krilo iza bezbjednosti sigurnih zona imalo je sutinsku prirodu etnikog ienja,
odnosno genocida, Srbi su, po IZVJETAJU O SREBRENICI , kao dio svojih
irih ambicija ka Velikoj Srbiji, otpoeli okupaciju teritorija enklava, elei te
teritorije samo za sebe. Civilno stanovnitvo ovih enklava nije bilo sluajna rtva
napadaa; njihova smrt ili odstranjivanje je bio sutinski razlog napada na njih.
Taktika vrenja brutalnog terora, veinom putem masovnih ubistava, silovanja i
iivljavanja nad stanovnitvom, u cilju njihovog protjerivanja se u najveoj moguoj
mjeri koristila u Bosni i Hercegovini, gdje je nazvana sada sramnim eufemizmom
etniko ienje. Tako je civilno stanovnitvo bosanskih Muslimana postalo glavna
rtva brutalno agresivnih vojnih i paravojnih srpskih operacija koje su imale za cilj
da oiste od stanovnika eljene teritorije tako da bi se mogle naseliti Srbima (Isto,
paragraf 495).
346 Vidi: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 77-79; 80-83; 93-102 i dr., te
IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 266, 270, 274-275 i dr.
217

ranienom napadu srpskog agresora, koje su bile pogrene (ili bolje

reeno - namjerno pogrene). Slino miljenje imao je i general Janvier,
smatrajui kako bi zrana podrka dovela do eskalacije od strane Srba,347
ne elei da vidi da je ta eskalacija u punom toku.
Indicije o opstrukciji mandata i obeanja da nee biti primjene zrane
sile potvruju i neposredni razgovori najviih oficira Ujedinjenih nacija sa srpskim generalima. Ti razgovori ukazuju i na meusobni stepen
povjerenja i porijeklo kardinalno pogrenih procjena komandi Ujedinjenih nacija. Naime, u toku jakog agresorskog napada na Srebrenicu,
sigurnu zonu Ujedinjenih nacija, 9. jula 1995. na frekvenciji 836.000
MHZ, CH. 13, u 12.40 sati registrovano je vie razgovora izmeu holandskog generala Nikolaia i oficira agresorske vojske, meu njima i
generala Tolimira, zamjenika generala Mladia. Na osnovu tih razgovora
moe se utvrditi da je briga o sigurnosti snaga UN-a bila jedino pitanje.348
Jedan razgovor je registrovan 9. jula 1995. u 18.25 sati, na frekvenciji 836.000 MHZ, CH 13, izmeu generala Ujedinjenih nacija Nikolaia
(njegovog prevodioca Svetlane) i agresorskog oficira Tolimira. Nicolai je
traio generala Mladia, na to mu je telefonista odgovorio da je on na
terenu, pa mu je spojio Tolimira. On je, izmeu ostalog, uvjeravao da
nema nikakvih opasnosti za snage UNPROFOR-a.349
General Zdravko Tolimir i u telefonskim razgovorima 9. jula 1995.
u 19.15 i 19.45 uporno uverava generala Nikolaia kako u Srebrenici
347 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 74-75; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str.
34-35. U Hagu, ministar odbrane Voorhoeve, je, piu Honig i Both, takoer, bio vrlo
zabrinut. On je rekao amerikom ambasadoru Terryju Dornbushu da je, iako nije
siguran da e Srbi pregaziti enklavu, vrlo pesimistian i opisao je situaciju kao beznadenu. Holanani su bili brojno nadmaeni i okrueni grad je bio nebranjiv.
Nepotvreni dokazi ukazuju da je rekao da se plai zranih udara, jer bi oni mogli
dovesti do veih civilnih rtava. Dokazi, takoer, ukazuju da se istoga dana, zahtjevu
Sjedinjenih Drava za zranim udarima u sjeditu NATO-a u Bruxellesu holandski
ambasador u NATO-u suprotstavio kao opasnim i kontraproduktivnim (J.W.
Honig - N. Both, nav. dj., str. 35).
Ministra Voorhoevea, naalost, nisu brinule niti zanimale civilne rtve, to su
posebno pokazali dogaaji od 12. i 13. jula 1995.
348 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 77-79.
349 Isto, str. 77.
218

nema nikakvih posebnih problema sa predstavnicima UN-a, da

su veoma korektni odnosi i da nema problema ni sa stanovnitvom
Srebrenice. General Nikolai je tvrdio da nisu tane agresorske informacije o situaciji u Srebrenici.350
General Janvier je, na savjet holandskog pukovnika Harma de Jonga,
tabnog oficira odgovornog za operacije, odluio da Holandski bataljon
treba da se odupre. Naime, on je, s tim u vezi, oko 22.00 sata Bataljonu
uputio sljedeu naredbu: Morate zauzeti blokirajue poloaje, uz
upotrebu svih raspoloivih sredstava, da bi se sprijeilo dalje nadiranje i napredovanje jedinica VBS u pravcu Srebrenice. Svaku
moguu mjeru treba preduzeti da se ojaaju ovi poloaji, ukljuujui
i mjere koje se odnose na oruje.351
General Janvier i Akashi su, da bi podrali blokirajue poloaje,
agresoru uputili ultimatum, zahtijevajui da obustavi napade i povue
se na granicu sigurne zone, zatim da pusti zarobljene holandske vojnike
i vrati njihovu opremu,352 pri emu je naznaeno da, u sluaju napada
na blokirajue poloaje, Bataljon moe raunati na CAS/blisku zranu
podrku - prim. S. ./ poevi od 10. jula.353 S tim u vezi, a u cilju
sprovoenja ovog zadatka, major Rob Franken, zamjenik komandanta
350 Isto, str. 80-83.
351 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2 i 3.29-3.30; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 35-36; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 80. To je, piu Honig
i Both, znailo da Holanani moraju izvesti neke od svojih bijelo obojenih YPR-a na
poloaje oko Srebrenice koji su bili jasno vidljivi Srbima u napredovanju. Namjera
ove akcije bila je da prenese poruku: dovde i ne dalje. Ako Srbi budu uporni, Holanani e otvoriti vatru (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 36).
Kada je naredba faksom stigla eti Bravo u Srebrenici, narednik Arthur
Batalona, koji je radio u operativnoj sobi, kasnije se prisjea: Svi su se uasno uplaili.
U takvoj jednoj operaciji moete lahko poginuti. Koliko sam ja znao, nas nisu u
Srebrenicu poslali da branimo Enklavu, ve vie kao neke ojaane promatrae
(Isto).
352 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2 i 3.29-3.30; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 37.
353 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.29. Stoga je, zbog ovog razloga,
bilo odreeno da bi vozila Holandskog bataljona trebala biti prepoznatljiva iz zraka,
tako to bi bila oznaena sa narandastim i identifikacionim panelima namijenjenim
za ovu svrhu (Isto, paragraf 3.30).
219

Holandskog bataljona, izdao je pisana nareenja eti B, odnosno eti

B Holandskog bataljona, da zauzme pozicije na jugu grada /Srebrenice
- prim. S. ./, ujutro u ponedjeljak 10. jula, u cilju zatite od napredovanja BSA prema gradu, koristei sva raspoloiva sredstva.354
354 Isto, paragraf 3.31. Taj zadatak je, prema REPORT ON SREBRENICA ,
naznaen kao zeleni zadatak. Zeleni vojni zadaci podrazumijevaju znaenje
ulaenja u borbu sa BSA ako je to neophodno. Za implementaciju ovog zadatka, eti
B je data komanda nad bataljonskim rezervama od etiri borbena vozila. Pozicije
bi trebale biti zauzete do ponedeljka ujutro u 05.00 sati i oznaene u skladu prema
dogovoru sa zranom podrkom. Bataljon je postavio zamjenika komandira ete
B na komandnu poziciju (Isto, paragraf 3.31).
Holandskom bataljonu je, navodi se u REPORT ON SREBRENICA , u noi
9. na 10. juli nareeno da zauzme blokirajue pozicije na jugu Srebrenice, u svrhu
sprjeavanja daljeg proboja i napredovanja jedinica bosanskih Srba, prema Srebrenici. Formulacija je pokazivala da oni namjeravaju zaustaviti BSA na jugu Srebrenice.
Ako protivnik koji djeluje kombinovano sa tenkovima i pjeadijom, treba biti zaustavljen, zajednika odbrana treba biti sastavljena od kombinovane pjeadije (osigurana rovovima, pokrivenim i kamufliranim pozicijama, sa lakim i tekim automatskim
orujem i odgovarajuim protivtenkovskim orujem), vatrenom podrkom (kao to
je artiljerija, minobacai i zrana podrka) i zaprekama (mine, bodljikava ica, itd.).
Ako jedan od ovih elemenata nedostaje, odbrana je osuena da propadne. Dana 10.
jula pozicije za blokiranje su bile samo jedan od elemenata potrebnih za odbranu,
odnosno pjeadija sa lakim ili tekim automatskim orujem. Protivtenkovsko oruje
je bilo nepouzdano, nije bilo artiljerijskih kapaciteta, samo jedan minobaca manjeg
kalibra je bio na raspolaganju i nije bilo mina ni bodljikave ice uopte; ovdje nije
raunato vrijeme, koje je potrebno da se pripreme takve pozicije. Vozila su bila bijela
i u potpunosti pred snagama BSA, koji su zauzeli pozicije na okolnim brdima. Prisutnost Holandskog bataljona na jugu Srebrenice je dobio karakter simboline zapreke
puta, prije nego li karakter odbrane sa namjerom da se zaustavi BSA (REPORT
ON SREBRENICA ..., paragraf 3.31).
Komandir ete B je napokon obezbijedio est borbenih vozila sa 50 tekih
automata i prosjeno oko 50 ljudi sa pozicije za blokiranje. Dva Dragon srednjeg
dometa protivtenkovsko oruje i AT4 zranog dometa protivtenkovsko oruje, su
bili na raspolaganju, kao dodatno oruje. Minobaca 81 mm je bio na raspolaganju
u sastavu. Komandantov plan je bio da se zauzmu pozicije B1, B2, B3 i B4. B1 i
B2 su trebala biti zauzeta sa po dva borbena vozila, a druge pozicije sa po jednim
borbenim vozilom. Osoblje isturene zrane kontrole bi bilo prisutno na B1 i posmatrakoj taki H u svrhu navoenja zrane podrke. On je odluio da direktno
gaanje nije dozvoljeno u poetku, nego rae gaanje preko ili ispred ciljeva u svrhu
prevencije istovremene eskalacije sukoba. Bilo kako bilo, u sluaju direktnog napada
na vozila i osoblje, direktna uzvratna vatra bi bila koritena odmah nakon toga.
Nareenje je dato u 03.30 sati (Isto).
220

Polazei od ocjene da nisu tane agresorske informacije o situaciji

u Srebrenici, te da se procjena o ogranienom srpskom napadu na
sigurnu zonu Ujedinjenih nacija krajem veeri 9. jula pokazala potpuno
pogrenom, general Nicolai je istoga dana oko ponoi ponovo razgovarao sa Tolimirom. Naime, on je u 22.30 sati prenio ultimatum srpskom
agresoru u telefonskom pozivu iz Sarajeva i zahtijevao da obustave
svoj napad i povuku se na granicu sigurne zone Ujedinjenih nacija.
Tolimir nije dopustio generalu Nicolaiju ni da zavri, ve je odgovorio:
O emu vi govorite? Nema Srba u Enklavi. Generale, ne treba slepo
da verujete muslimanskoj propagandi.355
Agresor je, takoer, obavijeten i o tome da su holandske trupe
zauzele blokirajue poloaje juno od Srebrenice i da e, ako ih
napadnu srpske snage, biti upotrijebljena bliska zrana podrka
snaga NATO-a.356
Iako je eta B imala protivtenkovsko oruje na raspolaganju, ono, po REPORT
ON SREBRENICA , nije koriteno, uslijed kombinacije slijedeih faktora:
- usmjerena vatra je bila dozvoljena, sa pozicija za blokiranje, ako snage BSA,
takoer, usmjere vatru na ove pozicije. Meutim, BSA to nije uradila;
- nije bilo sigurnosti meu starjeinama seniorskog ranga vezano za pouzdanost
protivtenkovskih sistema. Zbog blokade BSA, koja je trajala mjesecima, koliine
rezervnih dijelova koje su nabavljene su bile nedovoljne, a i ranevi za halat su bili
nekompletni. Ovo je znailo da instalacije za vatreno dejstvo nisu mogle biti testirane,
bacajui sumnju na upotrebljivost sistema. Projektili se nisu mogli servisirati zbog
nastale tete od vlage;
- nianski domet AT-4 protivtenkovskog projektila je previe kratak, zbog ega
i nije bio koriten (Isto).
Radiovezom, grupe ve prisutne na B1 i B4, kao i posmatraka taka H, dobili
su nareenje da zaustave BSA upotrebom vatre, ako pokua da prodre naprijed prema
Srebrenici. Pozicije B1, N3 i B4 su zaista okupirane u 05.00 sati. Ruta prema B2
se pokazala neprohodnom, te je donesena odluka da se zauzme druga pozicija B1A.
Na polovini rute borbena vozila su dola pod tenkovsku vatru sa vee udaljenosti
iza nianskog dometa AT4. Kada se vozilo okretalo zbog tenkovke vatre, sletjelo je
sa puta i nije moglo biti spaeno. Posada se prikljuila B4, B2 je nadalje ostala bez
ljudi (Isto, paragraf 3.33).
355 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.2 i 3.29-3.30; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 37; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 80-83.
356 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 275; J. W. Honig - N. Both, nav.
dj., str. 37.
221

Bojei se eskalacije sukoba Akashi i Janvier su obavijestili

agresora da e zrani napadi imati samo oblik bliske zrane podrke,
tj. da e biti napadnute samo one srpske snage koje budu uoene pri
otvaranju vatre na holandske poloaje.357
U meuvremenu, agresor je zauzimao jednu po jednu osmatranicu,
to je omoguilo njegovo napredovanje prema centru Srebrenice. Najzad
je predstavnicima meunarodne zajednice polo za rukom da utvrde da
Bonjaci nisu otvarali vatru na oklopni transporter UNPROFOR-a,
ve su to inili Srbi.358
I pored stalnog pogoranja situacije u sigurnoj zoni Ujedinjenih
nacija, pri emu je, pored ostalog, grad (Srebrenica) izloen granatiranju,
ni 10. jula general Janvier nije odobrio upotrebu bliske zrane podrke.
U rano jutro 10. jula Holandski bataljon je, u skladu sa nareenjem
od 9. jula, zapoeo sa uspostavljanjem blokirajuih pozicija, kako bi
zaustavio dalji prodor srpskih trupa, odnosno blokirao prilaze gradu
Srebrenici. Srpski topovi su ponovo otvorili vatru po Srebrenici.
Broj granata koje su padale na grad se, izgleda, poveavao - vie
artiljerijskih i minobacakih projektila je palo oko Srebrenice. Jedan
srpski tenk otvorio je vatru na oklopni transporter UNPROFOR-a, za to
su optueni Bonjaci i hitno obavijeteno Vijee sigurnosti, a general
Janvier i Akashi su se sloili sa negativnom ocjenom bonjakog
ponaanja. Na zamjenika komandira holandske ete B direktno je
pucao srpski tenk (sa sjeverozapada). Zbog toga je (zbog napada u
okolini blokirajuih pozicija) tog jutra nekoliko puta Karremans
slao zahtjeve za zranom podrkom. Meutim, zahtjevi nisu odobreni
- nije dolo do zrane podrke, koja je obeana prethodne veeri. Naime,
zahtjevi nisu stizali u Sarajevo (Komandu UNPROFOR-a), jer je u Tuzli
(Sektor sjeveroistok UNPROFOR-a), gdje je zahtjev prvo morao biti

357 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 80-83; J.W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 37.
358 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 280; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.26-3.28.
222

razmotren, pukovnik Brantz traio novu listu ciljeva, poto je situacija

na zemlji znatno promijenjena.359
Holandski bataljon je, prema nekim izvorima na koje se poziva
Izvjetaj o Srebrenici, 10. jula u 13.00 sati (ili negdje ranije tog jutra)
zatraio blisku zranu podrku, jer je upozorenje dato Srbima prekreno. Meutim, taj zahtjev, ako je i dat, nije odobren. S tim u vezi,
u Izvjetaju o Srebrenici navodi se kako nije mogue utvrditi na kojem
nivou je zahtjev odbaen, ako i jeste, jer nema pisanog traga o tome,
a nekoliko kljunih pripadnika na svakom od viih nivoa komande se
ne sjea da su tada primili bilo kakav zahtjev.360
Istovremeno, unutar Ujedinjenih nacija nastavljeno je i dalje skrivanje i netano davanje informacija o napredovanju srpskog agresora
prema Srebrenici, granatiranju grada, navodnom pucanju Bonjaka na
oklopni transporter UNPROFOR-a, zahtjevima za neposrednu zranu
podrku, itd.361
Dopunjeni izvjetaj Yasushija Akashija Vijeu sigurnosti o Situaciji
u Srebrenici, od 10. jula, koji je, poslat nekoliko sati ranije, stigao u
sjedite Ujedinjenih nacija u New York, oito u vrijeme kada su pred359 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.3 i 3.34; IZVJETAJ O
SREBRENICI ..., paragrafi 277-280; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br.
00848883, paragraf 77, 14. augusta 1996; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i 76; J.W. Honig
- N. Both, nav. dj., str. 38-40. Honig i Both tvrde da je Holandski bataljon do 09.00 sati
(10. jula) zatraio zranu podrku, ali im je reeno da prvo obnove svoju listu ciljeva,
jer je najnovija lista bila nekih dvadeset sati stara (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 39).
360 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 280.
361 Isto, paragraf 280-281. Podnosei kratak izvjetaj Vijeu sigurnosti 10. jula
1995, predstavnik generalnog sekretara je prenio informaciju koja je ispala znaajno
netana. Naime, on je obavijestio da je napredovanje Srba prema gradu zaustavljeno, da je agresor prestao granatirati Srebrenicu, da su Bonjaci pucali na oklopni
transporter UNPROFOR-a, o emu je, na osnovu netanih informacija sa terena,
izvijestio Akashi (Isto, paragraf 282). Meutim, sve su te informacije bile netane (Isto,
paragraf 280).
Netana informacija po kojoj su Bonjaci otvarali vatru na oklopni transporter
UNPROFOR-a (Isto) odmah je dostavljena Vijeu sigurnosti (Isto, paragraf 278). Nakon
to je u Srebrenici utvreno da to nisu uinili Bonjaci ve Srbi, nije poznato (na osnovu
Izvjetaja o Srebrenici) da li je o tome odmah obavijeteno Vijee sigurnosti.
223

stavnici generalnog sekretara ukratko informisali Vijee sigurnosti

o najnovijim dogaajima, pokazuje da su Srbi nastavili sa granatiranjem grada u 7.40 sati i da su vojni posmatrai Ujedinjenih nacija
zabiljeili vie od 100 eksplozija; artiljerijske granate su u 11.00 sati padale
u blizini bolnice, potresajui njene zidove, te se na osnovu pogrene
procjene sa ratita grekom izvjetava da je ARBiH, a ne VBS
pucala na blokirajue pozicije.362
U kratkom izvjetaju Vijea sigurnosti predstavnika generalnog
sekretara iznesene su znaajno netane informacije (napredovanje
agresora prema gradu Srebrenici je zaustavljeno, agresor je prestao sa
granatiranjem grada, Bonjaci su pucali na oklopni transporter UNPROFOR-a, to je i Akashi, na osnovu netanih informacija sa terena,
izvijestio. Na pitanje o hronologiji zahtjeva za blisku zranu podrku on
nije dao jasan odgovor. On nije izvijestio da je bilo niz zahtjeva
od Holandskog bataljona za neposrednom zranom podrkom izmeu
6. i 7. jula i da su u Sarajevu odbijeni. ini se da ni njemu, ni bilo kome
u Sekretarijatu /Ujedinjenih nacija - prim. S. ./ nisu bili poznati ovi
zahtjevi. Takoer, nije spomenuo formalni zahtjev za zranom podrkom upuen Komandi UNPF-a u Zagrebu dan ranije, iako je kopija
zahtjeva prenesena u sjedite Ujedinjenih nacija u New Yorku.363
Potpukovnik Karremans ni 10. jula nije vratio oruje Armiji Republike Bosne i Hercegovine, iako mu je tada (tek u predveerje 10.
jula) bilo jasno da snage BSA namjeravaju osvojiti cijelu Enklavu.
Tako je u dopunjenom izvjetaju Yasushija Akashija Ujedinjenim nacijama,
od 10. jula, potvreno da UNPROFOR jo uvijek nije vratio ARBiH
oruje iz punkta.364
Civili i civilno stanovnitvo se poslijepodne (10. jula) u panici,
strahu i potpunoj dezorijentaciji poelo okupljati ispred zgrade PTT-a
(gradske bolnice) i fabrike Vezionica. Do ponoi se na tom dijelu Srebrenice okupilo izmeu 10.000 i 15.000 ljudi. Ta masa ljudi je cijelu no
362 Isto, paragraf 281.
363 Isto, paragraf 282.
364 Isto, paragraf 281; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.43.
224

provela na ulici ispred zgrade PTT-a, gdje se nalazila komanda odbrane

Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija.365
Srpski agresor je tokom cijelog dana nastavio sa granatiranjem
grada Srebrenice. Izmeu Armije Republike Bosne i Hercegovine i
srpskog agresora voeno je nekoliko borbi na raznim lokacijama u
blizini blokirajuih punktova prilazu gradu. Oko 2.000 civila poelo
se okupljati oko bolnice, nadajui se da bi ih njen specijalni status
mogao zatititi od srpske vatre. Otprilike do 13.00 sati je, po UNHCR-u,
granatiranjem ubijeno 6, a ranjeno 23 civila.366
Izmeu 11.00 i 18.00 sati srpski agresor nije direktno pucao na
blokirajue pozicije UNPROFOR-a.367 Meutim, oko 18.00 sati srpska
pjeadija se pojavila na uzvisini koja je nadgledala grad s juga. Oko
18.30 sati agresor je zapoeo sa napredovanjem. Civili su poeli paniiti
i krenuli su bjeati ka sjeveru. Tada su Holandskom bataljonu (komandir ete naredio je poloaju Bravo 1 da otvori vatru) izdata nareenja da se, radi upozorenja, puca iznad glava srpskih vojnika, na ta
365 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 234-236; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.34-3.35.
366 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 283; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.34-3.35.
367 Isto. Borbe oko grada su, piu Honig i Both, postepeno zamrle i zrana
podrka vie nije izgledala urgentna. Avioni NATO-a koji su bili u pripravnosti u
zraku vratili su se u bazu u Italiji u 14:00, jer se vrijeme pogoralo. Ameriki izvori
tvrde da je ministar obrane Voorhoeve rekao Amerikancima u Haagu da vjeruje
da se situacija stabilizira i da e on biti za zrane napade samo ako Srbi nastave
svoj napad. On se protivio odmazdi radi odmazde.
Najee borbe tog jutra bile su koncentrirane manje od dva kilometra juno
od Srebrenice, u rejonu Pusmulia. Srbi su konsolidirali svoju kontrolu nad jugoistonim uglom Enklave u pripremi za napad na Srebrenicu. Oni su paljivo izbjegli
blokirajue poloaje i time i opasnost od zranih napada (J. W. Honig - N. Both,
nav. dj., str. 39).
S obzirom na to da srpski agresor nije pucao na blokirajue poloaje (blokirajue
pozicije nisu napadnute), to je, po REPORT ON SREBRENICA , bio razlog to
Ujedinjene nacije nisu koristile zranu podrku, jer je to bilo u skladu sa tekstom
UNPROFOR-ovog ultimatuma: ako blokirajue pozicije budu napadnute od VBS,
bliska zrana podrka NATO-a bie upotrijebljena (REPORT ON SREBRENICA
, paragrafi 3.2, 3.3, 3.29-3.30 i 3.36).
225

Srbi nisu uzvratili vatru. Minobaca kalibra 81 mm ispaljivao je

samo svijetlee bombe. Izloeni holandski mirovnjaci bili su uasnuti.
Meu muslimanskim civilima izbio je haos. Stotine su jurnule prema
holandskom kampu. Strahom zahvaena masa probila je kapiju,
mahnito traei utoite i zatitu kod holandskih vojnika.368
U vrijeme dok je agresor sve vie napredovao, pri emu su srpske
snage poslijepodne i u toku noi snajperskom vatrom i iz drugih vrsta
pjeadijskog naoruanja djelovale po gradu,369 izmeu 18.30 i 19.00 sati,
komandant Holandskog bataljona, u trenutku jakog agresorskog napada
te injenice da su srpske snage jasno ignorisale ultimatum, pozvao
je Komandu UNPROFOR-a za Sektor sjeveroistok u Tuzli i zatraio
zranu podrku (ponovo zahtijevajui blisku zranu podrku), predloivi da se uniti oko 40 ciljeva (prije svega agresorske snage juno
od blokirajuih pozicija, te artiljerijski poloaji sjeverno od Srebrenice i
na visoravni jugoistono od Srebrenice). Taj zahtjev je u Tuzli i Sarajevu
odobren i proslijeen Komandi UNPF-a u Zagrebu.370
UNPROFOR je nastavio s vatrom upozorenja prema Srbima
i usmjeravanjem mitraljeske vatre iznad njihovih glava u trajanju
od skoro jedan sat, sve do 19.35 sati, dok se vojnici VBS nisu povukli
iza sedla breuljka u jugozapadnom pravcu. U tom trenutku komandir
ete B naredio je premjetanje punktova za blokadu prilaza na
lokacije jo blie gradu, bojei se da bi Srbi mogli pokuati da ih bono
zaobiu tokom mraka.371
368 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 284; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 3.3 i 3.37-3.38; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 39. Tek u
predveerje 10. jula, poslije nastavka ofanzive BSA, Karremansu je bilo jasno da
BSA namjerava osvojiti cijelu Enklavu (REPORT ON SREBRENICA ,
paragraf 3.43).
369 Isto; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 150.
370 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 284; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 90; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.39; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i
76; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 41. Honig i Both tvrde da je taj zahtjev uputio
Rob Franken, zamjenik komandanta Holandskog bataljona, jer se Karremans navodno
razbolio (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 41).
371 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 284; M. J. Faber, nav. dj., str. 35 i 76.
226

Naelnik operacija u Komandi UNPF-a u Zagrebu je, negdje oko

19.00 sati, rekao generalu Janvieru, komandantu UNPF-a, da su avioni
za blisku zranu podrku u stanju pripravnosti i mogli bi biti spremni
na poziv za sat vremena. On je, pored toga, dodao da su avioni osposobljeni za none letove, iako ova sposobnost nee biti potrebna
do poslije 20.30 sati po lokalnom vremenu.372
U 19.10 sati Akashi, koji je u to vrijeme bio u Dubrovniku i neprestano bio u kontaktu sa Komandom UNPF-a, pokuao je stupiti u
kontakt sa predsjednikom Miloeviem, ali bez uspjeha.373 Deset
minuta kasnije (u 19.29 sati) general Nicolai traio je kontakt sa Glavnim
tabom Vojske Republike Srpske. Meutim, to mu nije uspjelo, jer 10.
jula u 19.20 sati nema nijednog oficira koji je ovlaten da prihvati
poziv, odnosno general Mladi, slino Miloeviu, nije elio da razgovara sa generalom Nicolaijem. S tim u vezi, interesantno je saznanje da je
Nicolai obavijestio telefonistu - zamislite telefonistu - da je zatraio
zranu podrku zbog srpskog napada na Srebrenicu.374 U 19.45 sati
naelnik Komande UNPF-a, general Ton Kolsteren, ukazao je uredu
SRSG /tj. Akashiju - prim. S. ./ da su Srbi pokrenuli pjeadijski
napad u kojem, po procjeni, uestvuje priblino 150 vojnika i da su
Holanani sa blokirajuih pozicija ispalili hice upozorenja na Srbe.375
Upotreba zrane sile sabotirana je i na sastanku Kriznog taba
UNPF-a u Zagrebu. General Janvier je zakazao sastanak Tima za

372 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 285. U 19.30 sati primljena je

poruka da je jo jedan poloaj UNPROFOR-a u Srebrenici pod napadom, posmatranica Lima (Isto).
373 Isto, paragraf 286.
374 M. J. Faber, nav. dj., str. 73. Telefonista je odgovorio generalu Nicolaiju da e
general Mladi u 21.00 sat biti u mogunosti da razgovara sa Nicolaijem. Nicolai
obeava da e nazvati kasnije, ako to za vas nije kasno (Isto).
Saznanje da je general Nicolai zatraio zranu podrku, kao i lice kome je obavjetenje
dostavljeno, te nain dostavljanja (telefonom) je smijeno, jadno i bijedno da ne moe
biti gore.
375 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 286.
227

krizne situacije za 19.55 sati.376 Na sastanku je zahtijevao da piloti

NATO-a budu u kabinama, s obzirom da su Srbi jasno prekrili ranije
upozorenje. Takoer je primjetno da mete za gaanje ne postoje,
emu se suprotstavio jedan od lanova njegovog osoblja, tvrdei da
su identifikovana dva tenka i artiljerija i da su oficiri za navoenje
aviona za ciljeve na zemlji na mjestu. U isto vrijeme je naelnik Komande UNPF-a navodno dodao da je Holandska vlada prebacila
teite na izbjegavanje rtava meu svojim vojnicima i da nekoliko
posmatranica jo funkcionira.377
Zatim je general Janvier zatraio od naelnika Komande /general
Kolsteren - prim. S. ./ da stupi u kontakt sa holandskim Ministarstvom
odbrane, da bi se odredilo koju vrstu odgovora podrava holandska
vlada - kako holandska vlada gleda na zranu podrku. Ameriki
oficir za vezu sa NATO-om napustio je sastanak, kako bi, poto je Janvier
naredio da avioni NATO-a budu u pripravnosti sa Koordinacionim centrom NATO-a za zrane operacije u Vienci, saznao kada e avioni
NATO-a biti spremni za napad. Holandska vlada je, prema Izvjetaju o
Srebrenici, bila za odluku za koju komandant bude vjerovao da je
odgovarajua, ak iako bi ona dovela do odmazde protiv holandskih
mirovanjaka koji su uzeti kao taoci .378
376 Isto; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 42. Navedenom sastanku prisustvovali
su glavni savjetnici generala Janviera: njegova dva francuska vojna pomonika, holandski
naelnik taba - general Ton Kolsteren, holandski pukovnik Harm de Jonge i tabni oficiri
za obavjetajni rad, zrane operacije i vezu sa NATO-om, kao i Akashijev pomonik (John
Almstrom). Meu ovim oficirima postignut je opi konsenzus da se odobri zrana podrka,
na to je posebno insistirao Harm de Jonge. Meutim, Janvier je oklijevao. De Jonge
je rekao Janvieru: Juer ste Mladia odluno upozorili i on Vam prkosi. Moramo
izvriti zranu podrku (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 42-43).
Britanski oficir za zrane operacije ukazao je, tvrde Honig i Both, na rizik za
zarobljene holandske vojnike ukoliko doe do zranih napada, ali se sloio da
moramo djelovati. ak i Almstrom je izrazio podrku: Ako su snage pod vatrom,
nemamo izbora. Akashi e se vratiti u 11.30 sati, ali za operaciju Blue Sword
(Plavi ma) ne moramo ga ekati (Isto, str. 43) (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str.
42-43; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90).
377 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 286.
378 Isto, paragraf 287; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 43.
228

Oko 21.05 sati Janvier je stupio u vezu sa Akashijem, te odmah

poslije toga nazvao generala Mladia i razgovarao s njim ili s njegovim
zamjenikom, generalom Tolimirom. Holandski general Ton Kolsteren u
21.10 sati javio je da se ministar Vorhoeve ne protivi zranoj podrci.
Do tada su avioni NATO-a bili u zraku na Jadranu i mogli su pogoditi
svoje ciljeve u roku od pola sata nakon naredbe o napadu. Ali, general
Janvier je i dalje oklijevao. Sa prvim mrakom agresorski napad na
Srebrenicu je prestao, usljed ega su Ujedinjene nacije odustale od akcije,
smatrajui da bliska zrana podrka vie nije potrebna.379
General Janvier je u 21.15 sati razgovarao sa generalom Tolimirom,
rekavi mu da Ujedinjene nacije nee napustiti Enklavu i zatraio da
VBS zaustavi svoj napad.380 Pet minuta kasnije (u 21.20 sati) Komanda
UNPROFOR-a u Sarajevu obavijestila je da su Srbi zaobili holandske
blokade i da sada Holanani i Bonjaci koordiniraju zajedniku
odbranu.381 To, meutim, nije bilo tano.
General Janvier je ponovo u 21.20 sati pozvao Mladia da mu se
izvini i kae da je situacija nemogua i da e uiniti sve to moe da
izbjegne upotrebu sile, ali da postoje granice ....382
General Janvier je u 21.35 sati osoblju svoje komande podnio kratak
izvjetaj o razgovoru sa Mladievim uredom. U to vrijeme u Zagrebu
su primljeni izvjetaji da je borba /odnosno srpski napad - prim S. ./
u Srebrenici zaustavljena. Komandant mirovnih snaga je zakljuio
da se UNPF suoava sa tri scenarija:
1. nita ne initi, u tom sluaju Srbi bi ili zaustavili svoje napredovanje ili potpuno zaobili poloaje blokade;
2. odmah pozvati blisku zranu podrku, ali s obzirom da je bio
mrak i situacija konfuzna, ovo bi moglo biti rizino;
379 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 43-44; SREBRENICA 1995, knjiga 2,
str. 90; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.39.
380 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 289.
381 Isto.
382 Isto.
229

3. ekati upotrebu bliske zrane podrke do jutra, da bi se izbjegao rizik pucanja na svoje jedinice i da se razjasne ciljevi.383
Jedan oficir je zatim prenio poruku koju je upravo primio od
komandanta Holandskog bataljona u Srebrenici, koji nije smatrao
da bi neposredna zrana podrka u tom trenutku bila korisna, ali je
izrazio elju da bude spremna do 06.00 sljedeeg jutra. NATO-ov
oficir za vezu je odgovorio da piloti NATO-a mogu biti u stanju pripravnosti odmah, ali da ne bi mogli ostati u zraku cijelu no.384
Komandant UNPF-a je, suoavajui se sa tri scenarija, sumirao
svoj poloaj, navodei da te noi nije koristio neposrednu zranu
podrku zbog mraka i to bi bilo bolje da holandska pjeadija na
terenu zaustavi srpsku pjeadiju ....385
383 Isto, paragraf 290.
384 Isto.
385 Isto, paragraf 291. Karremans je 10. jula, prema rezultatima istraivanja
Ujedinjenih nacija, bio za to da se bliska zrana podrka odgodi do 06.00 sati 11. jula
(Komandant Holandskog bataljona nije smatrao da bi bliska zrana podrka u tom
trenutku bila korisna, ali bi volio da bude spremna do 06.00 sati sljedeeg jutra
- IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 276 i 291). Meutim, u REPORT ON
SREBRENICA to ne pie, ve se navodi da Karremans jo uvijek nije smatrao
da bi zrana podrka u formi CAS bila izvodljiva (REPORT ON SREBRENICA
, paragraf 3.24), pri emu je oigledna kontradiktornost u raspoloivim izvorima, na
koju ukazuje Hasan Nuhanovi (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 257-258).
Zaista je zanimljivo utvrditi zato je Karremans odjednom promijenio svoj stav i traio
odgodu bliske zrane podrke - do 06.00 ujutro 11. jula, kako se to navodi u Izvjetaju
o Srebrenici. Ta Karremansova ocjena dobro je dola generalu Janvieru, koji je sve
vrijeme oklijevao, za razliku od svojih saradnika koji su traili da se djeluje odmah,
bez daljeg ekanja te uprkos podacima sa terena. Tako su, nakon 21.30 sati Karremans
i Janvier bili istog miljenja da se sa odlukom o bliskoj zranoj podrci eka do jutra
(H. Nuhanovi, nav. dj., str. 258-262). Govorei o tome, Hasan Nuhanovi je izveo nekoliko
zakljuaka: - Karemans je, izmeu ostalog, odgovoran i kriv, jer je prije ponoi 10.
jula Komandi UNPROFOR-a (UNPF-a) poslao dezinformacije o tome da su, takozvane blokirajue pozicije Holbata 3 sposobne izdrati do jutra, a pri emu nije imao
direktan vizuelan kontakt ni sa blokirajuim pozicijama ni sa poloajima snaga
VRS-a, jer se nalazio 6 km udaljen od blokirajuih pozicija, a oko 8 km od snaga
VRS-a. Ove dezinformacije je poslao, jer se bojao da bi upotrebom bliske zrane
podrke situacija eskalirala i dovela do neeljenih posljedica po njegove vojnike
i njega lino. Pri tome je dao jedan, ali pogrean argument, opisujui situaciju u
230

General Janvier je, u skladu sa svojom politikom oklijevanja,

odnosno neodobravanja zrane podrke, i svojim nerazumljivim scenarijima, a posebno neuvjerljivim razlozima zbog kojih nije koristio
blisku zranu podrku (zbog mraka i to bi bilo bolje da holandska
pjeadija na terenu zaustavi srpsku pjeadiju), oko 22.00 sata donio
dvosmislenu, nejasnu, nedoreenu i neodreenu, hipotetiki formulisanu
odluku da sjutra ujutro u est sati NATO mora biti spreman. Ako
bude potrebno, odobriu zranu podrku, ali ne ako prijetnja bude
dolazila samo od pjeadije.386 Sama injenica o koritenju kondicionala
u toj njegovoj odluci ukazuje na njegove prave namjere - odluku za
zranu podrku on nije ni namjeravao donijeti. S obzirom na to da su

Srebrenici kao relativno stabilnu, uz tvrdnju da su snage VRS-a stale sa napadom,

iako je znao da ne moe biti siguran da je taj zastoj znak da je ofanziva na grad
potpuno prestala; jer je VRS svakog prethodnog dana zastajala sa padom mraka,
a nastavljala sa napadom sa dnevnom svjetlou.
Takoer je kriv i odgovoran, jer je u svojoj poruci od 09. jula izrazio protivljenje
upotrebi bliske zrane podrke, a da nije dovoljno jasno izrazio svoj zahtjev da
se bliska zrana podrka zamijeni masovnim zranim udarima, ve je blagim
izraavanjem samo sugerirao da bi se to trebalo uiniti ako se eli zaustaviti napad
VRS-a. inei to, na ovaj nain on je svojoj vioj komandi ostavio otvorenu
mogunost da se njegova sugestija potpuno ignorira.
Takoer je odgovoran i kriv, jer o tome nije informirao vlasti enklave Srebrenica, to je bio obavezan uiniti, ve je, umjesto toga, ovim vlastima prenio nepotpune
i netane informacije, ime ih je obmanuo, a to je dovelo do neeljenih posljedica
- katastrofe.
- Janvier je, izmeu ostalog, odgovoran i kriv, jer je potpuno ignorirao poruku
komandanta Holbata 3, potpukovnika Karemansa, od 09. jula, u kojoj Karremans
sugerira da se jedino upotrebom masovnih zranih udara moe postii eljeni efekt,
a da se to ne moe postii upotrebom bliske zrane podrke. Kako je bilo zakljueno
i u izvjetaju potpukovnika Karemansa o situaciji, Janvier je morao znati da e
situacija u tom smislu biti ista, ili ak gora, i narednog dana 10. i 11. jula i nakon
06.00 sati, te da e jedini nain da se uspjeno upotrijebe zrane snage biti u formi
masovnih zranih udara.
Unato tome, on je Karremansa ostavio u zabludi i nastavio je, sa svojim saradnicima, govoriti samo o terminu bliske zrane podrke.
Da stvar bude gora, Janvier u 06.00 sati 11. jula nije odobrio ak ni blisku
zranu podrku (Isto, str. 260-261).
386 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 44; REPORT ON SREBRENICA,
paragraf 3.39.
231

avioni NATO-a bili spremni za blisku zranu podrku trupama Ujedinjenih

nacija, odnosno Holandskom bataljonu - avioni su bili na viem stepenu
borbene gotovosti ili su kruili iznad Jadranskog mora, ekajui na zahtjev,
nepotrebno je i neozbiljno Janvierovo naglaavanje da sjutra ujutro u
est sati NATO mora biti spreman .
U 22.30 sati, u treem razgovoru sa Gobilliardom, general Janvier
je potvrdio da e avioni u 06.00 sati biti iznad Jadranskog mora.387
Akashijev delegat u Beogradu telefonirao je u 22.45 sati njegovom
uredu u Zagrebu da bi kazao da se sastao sa predsjednikom Miloeviem, koji je odgovorio da se od njega ne oekuje previe, jer bosanski
Srbi njega ne sluaju.388 I ovo je, naalost, primjer pogrene i lane
politike Ujedinjenih nacija i Zapada prema Miloeviu, njihovom glavnom
saradniku i sagovorniku.
General Janvier je u 23.00 sata obavio razgovor sa generalom
Tolimirom, koji mu je rekao da su ofanzivne akcije zaustavljene, te,
nakon toga, traio da se zakae sastanak Tima za 06.00 sati sljedeeg
jutra.389 Poslije toga, on je poslao izvjetaj Ujedinjenim nacijama u
New Yorku, sa dopunom situacije od 23.00 sata 10. jula,390 u kome
je, izmeu ostalog, objasnio zato se te veeri odluio protiv upotrebe
bliske zrane podrke i, s tim u vezi, dodao da bi avioni NATO-a,
poevi od 06.00 sati idueg dana, bili u zraku spremni da sprovedu
misiju bliske zrane podrke ubrzo nakon poziva, i protiv pjeadije
ako bude potrebno, ukoliko se pozovu da to uine.391
General Janvier je i tokom 10. jula, kao i kasnije, bio u stalnom
kontaktu sa generalima Vojske Jugoslavije (i Vojske Republike Srpske)

387 M. J. Faber, nav. dj., str. 77. To je ujedno bio i odgovor Karremansu na njegovo
pitanje, od 21.30 sati, da li e avioni sljedeeg jutra (11. jula, u 06.00 sati) biti iznad
Srebrenice (Isto, str. 76-77).
388 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 291.
389 Isto, paragraf 292.
390 Isto, paragraf 293.
391 Isto, paragraf 294.
232

Mladiem i Tolimirom. U razgovoru sa Mladiem (u 21.20 sati) Janvier ga

je uvjeravao da e uiniti sve to moe da izbjegne upotrebu sile ....392
To je uvjeravanje general Janvier, zaista, i odrao, jer je te veeri
odbio upotrebu neposredne zrane podrke, s obrazloenjem da e avioni
NATO-a biti spremni sljedeeg dana da sprovedu misiju bliske zrane
podrke ... ako bude potrebno, ukoliko se pozovu da to uine.393
Srpski agresor je, u nastojanju da po svaku cijenu i na razne naine
izbjegne zrane udare i time neometano zauzme sigurnu zonu Ujedinjenih
nacija, pokuavao nametnuti pritisak na tetu Holandskog bataljona,
putem raznih ultimatuma. S tim u vezi, on je oko 21.00 sat, preko
radija u vozilu posredstvom jednog od komandira grupe koji je
zadran od strane BSA /odnosno dobrovoljno preao, kao i mnogi drugi,
na srpsku stranu - prim. S. ./ u Bratuncu poslao sljedeu poruku: Od
06.00 sati sljedeeg dana Holandskom bataljonu se daje 48 sati da napusti Enklavu, zajedno sa lokalnim stanovnitvom. Snage BSA garantuju da oni nee biti povrijeeni za vrijeme njihovog povlaenja.394
392 Isto, paragraf 289.
393 Isto, paragraf 294. U dnevnicima Petog taktikog taba saveznikih snaga u
Vienzi, kao i glavne Komande NATO-a (AFSOUTH) u Napulju nisu spomenute zrane
aktivnosti NATO-a za jutro 11. jula, niti su postojale indicije o bilo kakvim pripremama za zrane udare ili blisku zranu podrku koju je oajniki oekivao
Holandski bataljon. Pored toga, do 04.30 sati nije bilo nikakve komunikacije meu
tabovima, iako su avioni stavljeni na 60-minutnu pripravnost u 21.15 sati 10.
jula. Jedini pokazatelj toga je bila injenica da je isturenim zranim kontrolorima
(Forward Air Controllers) u enklavi nareeno da kontaktiraju Centar za koordinaciju
zranih operacija u Sarajevu u 05.00 sati (NIOD, Chapter 3, str. 380).
U Report on Peace Operations, Ministarstva odbrane Kraljevine Holandije, od
10. jula 1995, je pisalo da je bliska zrana podrka ve zatraena za 06.00 sati 11.
jula. S tim u vezi, istraivai NIOD-a navode da je odobrenje zavisilo od ishoda
predloenih razgovora izmeu Janviera i Mladia i da je general Nicolai namjeravao,
ne samo da fokusira blisku zranu podrku na tenkovske nego i artiljerijske poloaje
oko Srebrenice. Meutim, u navedenom izvjetaju se ne navodi izvor te informacije.
Meutim, ipak, se spominju konsultacije izmeu Gobilliarda i Janviera, kao i injenica
da je Janvier izjavio da nee oklijevati da d direktnu dozvolu za blisku zranu
podrku ukoliko VRS nastavi sa napredovanjem (Isto, str. 379-380).
394 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.40; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 294.
233

Oko ponoi (24.00 sata, 10. jula 1995) zamjenik komandanta Holandskog bataljona, major Franken, na navedeni ultimatum srpskog agresora je odgovorio: BSA mora se povui poevi od 06.00 sati - neizvrenje e rezultirati zranim udarima (. in result in large scale
air strikes).395
Vojno i politiko rukovodstvo Srebrenice je u noi 10. jula (u 23.00
sata) u zgradi PTT-a odralo sastanak, na kome je, u izuzetno sloenim
i tekim uslovima, voena rasprava o planiranim aktivnostima u odbrani
sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. S tim u vezi, razmatrana je
mogunost preduzimanja kontranapada protiv srpskih snaga,396 jer bi, u
sluaju uspjene kontraofanzive, UNPROFOR neto uinio.397
Za vrijeme tog sastanka, a nakon to je donesena odluka o kontranapadu, iznenada je i neoekivano, ubrzo nakon ponoi, major Pieter
Boering (oficir Holandskog bataljona) uao na sastanak kao da je znao
za sastanak i odluke koje su donesene. Boering je najavio zrane
udare NATO-a, stavio mapu na sto, pokazao na ciljeve i traio od
bosanskih Muslimana da se dre podalje od tih prostora zbog opasnosti - nazvao je to zona smrti. Vrijeme zranih udara je bilo ili prije
zore ili u zoru. Boering je, takoer, naveo da je izdat ultimatum koji
zahtijeva povlaenje VRS-a, pri emu nije bilo spomena o ARBiH
i Opini o tome ta e se desiti nakon zranih udara.398
U Srebrenici su se, u pono sa 10. na 11. juli, komandiri eta Holandskog bataljona sreli sa Karremansom da auriraju plan aktivnosti
395 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.40.
396 NIOD, Chapter 3, str. 380.
397 Isto, str. 380-381. Armija Republike Bosne i Hercegovine je, prema istraivaima
NIOD-a, bila puno jaa u noi, jer je djelovala na poznatom terenu bez mina i
sumnjali su da su njihovi protivnici na teritoriji predloenoj za napad veinom
plaenici. Meholji, koji je u koli uio ruski, uo ih je kako govore na liniji fronta
(Isto, str. 381).
398 Isto, str. 381. Navedena izjava i postupak majora Boeringa su, prema dr. Ilijazu
Pilavu, koji je, takoer, prisustvovao tom sastanku i mislio da je odluka o kontranapadu
donesena, imali za posljedicu da niko nije pravio dalje pripreme za kontraofanzivu
predloenu ka Zelenom Jadru (Isto).
234

za naredni dan. Tom prilikom Karremans je izjavio da je UN postavio

ultimatum o povlaenju VRS do 06.00 sati po lokalnom vremenu.
Ako VRS to ne uini, rezultirat e jakim zranim udarima. Zrani
udari bi bili sa ciljem napadanja i unitavanja nekoliko meta oko
enklave istovremeno.399
Karremans je bio pod utiskom da e svi srpski artiljerijski poloaji
biti uniteni, te je, takoer, objavio skori dolazak etrdeset aviona
NATO-a.400 Meutim, major Franken je negirao da je o tome bio
upoznat - takva najava, po njemu, nikada nije dola do njega.401
Oigledno je Karremans bezono lagao, to, pored ostalog, potvruje i
major Franken.
Komandant Holandskog bataljona je u noi 10/11. jula, neposredno
nakon drugog sastanka sa generalom Mladiem u Bratuncu, na sastanku
u Srebrenici (u zgradi PTT-a, bez prethodne najave, u trenutku kada su
branioci vodili unu raspravu o aktivnostima za odbranu Srebrenice o kontranapadu) obavijestio bonjako politiko i vojno rukovodstvo da
je agresor ponudio ultimatum za predaju, to je UNPROFOR kategoriki odbio, i da e, poevi od 06.00 sati 11. jula (tj. 5-6 sati
kasnije), NATO provesti masovne zrane udare protiv poloaja VBS
oko Enklave, ukoliko se oni ne povuku iza prvobitnih granica sigurne
399 NIOD, Chapter 3, str. 380. Karremansova izjava je, tvrde istraivai NIOD-a,
stavila i njegovu jedinicu i ARBiH u nepovoljan poloaj (Isto).
Komandiri eta, navode istraivai NIOD-a, nisu dovodili u pitanje Karremansovu
izjavu. Meutim, jedan je, gledajui unazad, mislio da je ultimatum udan u smislu
koritenja rijei ponite povlaenje. Uostalom, da su se tenkovi VRS okrenuli za
sto metara, oni bi ispunili ultimatum. Karremans je naredio komandirima eta da
jo jednom pogledaju ciljeve i da ih ponovo poalju.
Na osnovu podataka koje je poslao Karremans, komandiri eta dali su uputstva
svojim jedinicama. Sveukupna atmosfera meu jedinicama bila je da e ubrzo
svjedoiti stvaranju historije. Konano e neto biti uraeno, a bosanski Srbi kanjeni (Isto).
400 Isto. On je, navode istraivai NIOD-a, oito bio obavijeten od svoje vie
komande, Sektora Sjeveroistok u Tuzli. Prema tom izvoru izvjestan broj letjelica
bi uestvovao u napadu na poloaje VRS na Pribievcu (Isto).
401 Isto.
235

zone ..., te je sugerisao da Bonjaci trebaju biti to dalje od trenutne

linije fronta i zauzeti sklonita u svojim kuama, jer e sve to se
kree biti uniteno.402 Neposredno poslije toga, a nakon to je usli402 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 295; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.41; M. J. Faber, nav. dj., str. 36; J. W. Honig - N. Both, nav. dj.,
str. 45-46; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 238-247. Hasan Nuhanovi je, u svojstvu
prevodioca, prisustovao tom sastanku i pruio vjerodostojnu rekonstrukciju tog dogaaja,
odranog u dramatinom trenutku za sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu i njeno
stanovnitvo. Potpukovnik Karremans je tada izjavio sljedee: Imam i dobre i loe vijesti.
Bila su dva ultimatuma. Jedan su uputili Srbi stanovnitvu enklave Srebrenice i prema
njemu Srbi garantiraju bezbjednost svima koji dou na uti most i predaju oruje.
Nakon toga svako bi bio slobodan da ide tamo gdje eli. Dalje, prema ovom ultimatumu, svi predstavnici meunarodne zajednice moraju izai iz enklave preko
utog mosta.
Srbi su rekli da se ovaj ultimatum mora ispuniti u roku od 24 sata.
Osim ovog ultimatuma, UNPROFOR je, takoer, dao ultimatum Srbima prije
sat vremena. General Nikolai je telefonom razgovarao sa generalom Tolimirom koji
je na Palama. General Nikolai je prenio generalu Tolimiru ultimatum prema kojem
se Srbi do 06.00 sati ujutro moraju povui na pozicije, koje su drali do 06. jula i
moraju dozvoliti da se UNPROFOR vrati na svoje posmatrake take. Ako se ne
povuku do 06.00 ujutro, uslijedie zrani udari.
Od svoje vie komande sam upravo, telefonom, dobio informaciju da e, ako
Srbi ne ispotuju ultimatum, od 40 do 70 borbenih aviona napasti i sravniti sa
zemljom sve to se nalazi izmeu grada i poetnih poloaja VRS-a u Zelenom Jadru
(Karremans je, govorei, na mapi pokazao taj dio teritorije). Sve to se bude kretalo
na dvije ili etiri noge, na dva ili etiri toka u ovom reonu e biti zbrisano sa lica
zemlje (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 241-242).
Nakon to je na mapi pokazao neke od ciljeva koji bi trebalo biti meta zranih
udara, Karremans je rekao: U 06.00 ujutro e lino komandant UNPROFOR-a,
general Rupert Smith, sletjeti helikopterom u juni dio enklave (pokazavi rukom
zonu izmeu grada i Zelenog Jadra), i izvrie inspekciju (H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 242).
Imajui u vidu injenicu da se general Smith jo uvijek nalazio na odmoru, te da se,
zbog teine situacije, u komandu UNPROFOR-a vratio rano uvee 12. jula (ICTY,
IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, broj 00848883, paragraf 77, 14. august 1996),
oigledno je Karremans otvoreno lagao, bio svjestan svojih lai o tome da e u 06.00
ujutro lino komandant UNPROFOR-a, general Rupert Smith, sletjeti helikopterom
u juni dio sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, znajui da to nije tano. Rije je
o ovjeku bez minimuma moralnih kvaliteta, koji do vrhunca demonstrira licemjerstvo,
pri emu je u potpunosti degradirao dostojanstvo, ponos i ast oficira Ujedinjenih
nacija i Kraljevine Holandije, ime je zasluio najveu i najteu osudu.
236

jedio niz pitanja u vezi sa detaljima zranih udara i o vjerovatnoi da

Istraivai NIOD-a su u treem poglavlju (Chapter 3), pored ostalog, razmatrali
pitanje sastanka izmeu Karremansa i politikog i vojnog rukovodstva Srebrenice u
noi 10/11. jula (The Night of 10 to 11 July: Last Meeting between Karremans and the
Opstina). S tim u vezi, oni tvrde da je te noi, nakon posjete majora Boeringa,
Karremans posjetio zgradu PTT-a zbog sastanka koji je odran kratko nakon
ponoi. O tome kako je sastanak dogovoren postoje razliita miljenja. Jedno je
da je ratni predsjednik Opine, Osman Sulji, zatraio od Boeringa na ranijem
sastanku da pita Karremansa da lino prisustvuje sastanku u zgradi PTT-a. Drugo
miljenje je bilo da je Karremans zatraio sastanak sa Ramizom Beiroviem u zgradi
PTT-a oko ponoi da bi objasnio ultimatum postavljen VRS i iminentnu NATO
podrku. U svakom sluaju, sastanak sa Karremansom je odran i na njemu su
prisustvovali svi lanovi ratnog Predsjednitva potpuno obueni u vojne odore.
Karremans nikako nije sjeo tokom ovog sastanka, a i ostali su stajali. Karremans se
inio oputenijim nego inae, te je izjavio da je dobio informaciju od svojih nadreenih
o napadu na pozicije VRS. Major ARBiH Nedad Bekti je primijetio Karremansov
optimistini pogled i cinian smijeh. Karremans je traio od Ramiza Beirovia
da povue svoje trupe iz dometa bombardovanja. Karremans je pokazao na mapu i
insistirao da stanovnitvo mora biti evakuirano prije poetka bombardovanja. Avioni
e gaati svaku pokretnu metu. Pokazujui u smjeru Zelenog Jadra, Karremans je
rekao: Sutra e sve biti razneseno. Niko u toj zoni nee preivjeti. Beirovi je upitao
ta stanovnitvo treba da radi tokom zranog udara i savjetovao da se svi trebaju
drati to dalje od linija borbe i potraiti zaklon u lokalnim kuama. Karremans je,
takoer, izjavio da je bosanskim Srbima postavljen ultimatum; to nije bilo novo
prisutnima, jer je Izetbegovi u Sarajevu ve razgovarao sa Optinom sat ranije
(NIOD, Chapter 3, str. 381).
Veoma je zanimljivo ukazati na injenicu da o navedenom, nenajavljenom i iznenadnom, Karremansovom susretu sa organima vlasti Republike Bosne i Hercegovine u
Srebrenici REPORT ON SREBRENICA , navodi samo jednu jedinu reenicu, to
je samo po sebi veoma indikativno, a koja glasi: Oko ponoi komandant Bataljona se
sree sa lokalnim zvaninicima, gdje ih je informisao da je on ubijeen da e NATO
lansirati zrane udare na poloaje BSA ujutro 11. jula (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.41).
Oigledna je namjera da se navedeni Karremansov poduhvat samo konstatuje,
pri emu se, osim datuma (11. juli), ne navodi vrijeme (sat) poetka (oekivanih) zranih
udara NATO-a nikako se ne navodi 06.00 sati. Umjesto toga, REPORT ON SREBRENICA navodi odreene injenice koje nikako ne stoje (Armija BiH je naznaila
da bi pozicije bile zauzete na bokovima pozicije ete B. Te noi primijeena su vatrena
dejstva u prekidima, kako puana vatra, tako i artiljerijska i vatra iz minobacaa.
Ogromne grupe izbjeglica, od kojih su neke bile naoruane, su se, takoer, kretale
u pravcu sjevera. Grupa od oko 300 pripadnika BiH /Armije Republike Bosne i
Hercegovine - prim. S. ./ je nestala u noi, kreui se u pravcu zapada) - Isto.
237

se oni uope dogode i prisutni izrazili svoje nepovjerenje i ogorenje

prema UNPROFOR-u u toku noi, kolona ljudi, mnogi od njih naoruani borci, napustili su Srebrenicu.403
403 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 296; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 243.
Ramiz Beirovi je, prema istraivaima NIOD-a, vjerovao Karremansu kada je ovaj
najavio predstojeu blisku zranu podrku. To je nagovijestilo kraj odbrambenih
operacija od strane ARBiH. Beirovi je pitao ta e Holandski bataljon uiniti kada
se VRS povue. Karremans je, prema Beiroviu, odgovorio da bi Holandski bataljon
ponovo zauzeo svoje ranije pozicije (NIOD, Chapter 3, str. 381).
Meutim, gradonaelnik Srebrenice, Fahrudin Salihovi, imao je malo vjere
u predloene zrane udare. Karremans je, ipak ubijedio ratnog predsjednika Osmana
Suljia. On je tvrdio da je Karremans otvoreno pitao: Da ste na mom mjestu da li
biste vjerovali da je zrana podrka blizu? Karremans je odgovorio potvrdno. Sulji
je kasnije, tvrde istraivai NIOD-a, to navodio kao momenat kada ga je Karremans
izdao. Zapravo, 11. jula je predloio da se Karremans uhapsi zbog izdaje. Mislio je
da e takvo djelovanje ubrzati pomo UN-a. Prije toga, Sulji je tvrdio da se dobro
razumije s Karremansom. Prema Suljiu, Karremans je uinio sve u njegovoj moi
da spasi vojnike i sam je bio veoma uplaen. Tvrdio je da su bosanski Muslimani
planirali kontraofanzivu, i injenica da e mnogi umrijeti nije bila bitna, jer e
svakako biti ubijeni u nekom momentu, rekao je Sulji kasnije.
Oficir ARBiH Nedad Bekti potvrdio je objavu prisutnima na sastanku. inilo
se da je sve pod kontrolom. VRS je dat ultimatum i oni su se trebali povui. Nacrtane
su linije na mapi koje su oznaile zonu smrti. ARBiH je sastavila plan sve ili nita
napada sa lea VRS svim moguim sredstvima, kreui se preko Pusmulia prema
Zelenom Jadru. U tom pogledu prisutni na sastanku nisu imali drugog izbora nego
da vjeruju Karremansu.
Naelnik policije Hakija Meholji rekao je da je Karremans obavijeten o
predloenom kontranapadu tokom sastanka. Meholji je vidio kontranapad kao
posljednju priliku da se zadri kontrola nad Srebrenicom. Vjerovao je da e neuspjeh
UN-a da razvije zrane udare rezultirati katastrofom, i da e onda biti prekasno
da se enklava spasi. Karremans je izjavio da voe za sebe trebaju odluiti da li e
napraviti kontraofanzivu ili ne; ali da e njihove jedinice biti pometene pred zranim
udarima. Zbog toga im je traio da otkau plan. Meholji je rekao da je pitao
Karremansa ta bi se desilo ukoliko se zrani udari ne uspiju ostvariti, jer e Srebrenica zasigurno biti izgubljena. Karremans je odgovorio da je na zadatak da ekamo.
Meholji je elio da nastavi sa planiranom kontraofanzivom, jer nije vjerovao da
e zona smrti biti napadnuta u 06.00, kako je tvrdio Karremans. Prema njemu,
nije bilo razlike da li e njegovi ljudi poginuti od zranih udara ili od strane VRS.
Komandanti brigada ARBiH, Ibro Dudi i Zulfo Tursunovi, podrali su Meholjievu
ideju ostvarivanja planiranog napada, ali su im se protivili Ramiz Beirovi i ostali
komandanti brigada. lanovi Opine su, takoer, podravali Karremansov stav.
238

Komandant Karremans je te noi (u noi 10/11. jula), prema

podacima Komande 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine,
obavijestio predstavnike Komande te jedinice i organe civilne vlasti kako
Diskusija je kulminirala odlukom da se napad ne izvri. Prema Beiroviu tu odluku
su donijeli tek nakon odlaska Karremansa. Beirovi je potom uputio ARBiH da se
povue dva kilometra na sigurnu udaljenost od linija VRS.
Karremans je kasnije opisao sastanak kao najdepresivniji na kome je ikada
prisustvovao. Diskusije su bile bolne, svi su bili iscrpljeni, tenzije opipljive. Pokuao
je da ubijedi prisutne da e UNPROFOR ispuniti svoja obeanja njemu. Karremans
se time pozivao na razgovor koji je vodio sa Komandom Bosne i Hercegovine u kojem
se reklo da e od 06.00 sati svi poznati ciljevi, sve to se kree ili puca, biti eliminisano - implicirajui zrane udare. Prema njemu, zona juno od Srebrenice je bila
ciljna zona, zbog ega je apelovao na ARBiH da se povuku prema junim rubovima
grada. U svojoj knjizi /SREBRENICA - prim. S. ./ Karremans nije spomenuo planove
ARBiH za kontraofanzivu (Isto, str. 382).
Karremans je, inae, uvijek na razgovore s nama slao izaslanika, a sada je doao
lino da nam saopti tu vijest, sjea se Ramiz Beirovi. Karremans nam je objasnio
da su Srbi duni da se o ultimatumu izjasne najkasnije sutra do est ujutro. A ako
do tog vremena ne reaguju na ultimatum, uslijedie avio-udari od kojih e gorjeti
zemlja. Dakle, u svakom sluaju bie sutra udari iz vazduha ako se Srbi ne povuku
iz zatiene zone. S obzirom na to da smo imali loe iskustvo sa UNPROFOR-om,
traio sam od njega garancije za to to nam govori. On je rekao da su vlade svih
zemalja postigle dogovor o sutranjim avio-udarima.
Karremans je, prema Beiroviovom sjeanju, traio da se zbog avio-udara
izvri odvajanje snaga, odnosno da se nai borci, koji se nalaze na linijama blizu
srpskih poloaja, povuku na odreenu udaljenost kako se ne bi nali u zoni koja
e biti bombardovana, odnosno koja e gorjeti.
Karremans nas je ubijedio i ja sam mu povjerovao da e sigurno sutra
uslijediti udar NATO-a, kae Beirovi. Nakon odlaska Karremansa, u zgradi
Pote smo mi, iz politikog i vojnog rukovodstva, donijeli odluku da odustanemo
od sutranjeg kontranapada (. Hodi, nav. dj., str. 262-263).
Nakon to je Karremans otiao, vojno rukovodstvo 28. divizije je bilo podijeljeno.
S tim u vezi, Mient J. Faber pie: Beirovi se slae da se vjeruje Dutchbat-u, to
znai da se ne poduzimaju akcije, ali Meholji vie ne vjeruje. Veina se slae sa
Beiroviem, dok Meholji odluuje, po svojoj volji, da se sa grupom mukaraca
privue iza lea BSA /Vojska Republike Srpske - prim. S. ./. Grupa se sastoji od
nekoliko policijskih jedinica i dvije ete, otprilike osam stotina ljudi. Osman Sulji je
jedan od njih i on je poslan u rano jutro, 11. jula, u Srebrenicu da trai dozvolu za
napad od Beirovia, ali Beirovi to odbija. On eli saekati do 06.00 sati na zrane
napade. Zrani napadi nisu poeli i muslimanske jedinice besciljno lutaju po enklavi.
Ponegdje se i vode borbe, ali raspad 28. divizije je definitivan (M. J. Faber, nav.
dj., str. 36).
239

je Komanda UN-a agresoru dala ultimatum da se povue izvan sigurne

zone Ujedinjenih nacija na prethodne pozicije, te da se o ultimatumu mora
izjasniti do 06.00 sati 11. jula. U sluaju da agresor ne prihvati ultimatum
uslijedili bi estoki zrani udari masovnog karaktera po agresorskim
ciljevima u sigurnoj zoni, a prostor od junih prilaza gradu do Zelenog Jadra proglaen je zonom smrti u kojoj e biti gaano sve to
se kree. Nakon obeanih zranih udara, koje je potpukovnik Karremans
objelodanio u ime UNPROFOR-a i/ili NATO-a po Hasanu Nuhanoviu/
od vie komande -, za ta je imao vrste garancije, uvjeravajui
prisutne da mu moraju vjerovati (morate mi vjerovati) i savjetujui
lokalnu odbranu da se primiri i sve prepusti UNPROFOR-u i
NATO-u, traei od 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine
da ostane mirna i saeka masovne zrane udare, koji se trebaju
desiti u 06.00, naredno jutro, Komanda divizije je, oekujui zrane
udare, donijela odluku da obustavi planirana ofanzivna dejstva
u ranim jutarnjim satima kako bi sauvala vlastite snage od udara
NATO avijacije.404
404 AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda
28. d. KoV/28. divizija kopnene vojske - prim. S. ./, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24.
juli 1995 - Komandi 2. korpusa, Tuzla; M. J. Faber, nav. dj., str. 36 i 115; . Hodi,
nav. dj., str. 262-263.
Nakon to je Karremans iznio dobre vijesti u sali je nastao tajac, da bi nakon
toga meu prisutnim predstavnicima vlasti enklave nastalo komeanje. Komandanti
su gledali jedni u druge, ne znajui ta da kau niti kako da reagiraju. Atmosfera
u sobi je bila naelektrizirana i napeta, ali se u isto vrijeme osjealo i ushienje. Na
licima predstavnika vlasti enklave moglo se vidjeti da im je, iznenada, ono to im je
Karremans upravo saopio ponovo ulilo optimizam i vjeru da situacija i nije tako crna
kako je izgledala prije samo nekoliko minuta.
Nekima se oteo i osmjeh, iako su ga pokuali sakriti od drugih. Odavao se utisak
da je veina njih pomislila: To je to, konano. Ipak, bilo je i onih na ijim se licima
nije mogla primijetiti nikakva promjena raspoloenja, kao to je Hakija Meholji,
Fahrudin Salihovi i Ramiz Beirovi.
Hakija i Fahrudin su, nakon zastoja u razgovoru, poeli postavljati pitanja,
gledajui u Karremansa. I Ramiz je postavio nekoliko pitanja.
Na pitanje ta e se dogoditi ako etnici ne odgovore na ultimatum, tj. ako do
06.00 sati ujutro ne obavijeste UNPROFOR da li e se ili nee povui (znajui iz iskustva
da je ovo bila taktika VRS-a u razvlaenju i dobijanju na vremenu), Karremans
je odgovorio: Bit e bombardirani i u tom sluaju odmah nakon isteka rok.
240

U jutarnjim satima 11. jula Holandski bataljon je obavijestio 28.

diviziju Armije Republike Bosne i Hercegovine da se agresor nije izjasnio
o ultimatumu i da su na teren upuena dva britanska oficira, kao i
ekipe snaga UN-a u Srebrenici, iji je zadatak bio navoenje aviona
Na pitanje kako se stanovnitvo treba ponaati u toku udara; da li treba biti u
sklonitima, Karremans je odgovorio da nee biti opasnosti ni po koga ko se bude
nalazio van zone koju je oznaio (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 242-243).
Nakon to je uslijedio niz pitanja u vezi sa detaljima zranih udara i o vjerovatnoi da se oni uope dogode. Prisutni su izrazili svoje nepovjerenje i ogorenje prema
UNPROFOR-u, a u tome je posebno skeptian bio Fahrudin Salihovi koji je rekao:
Ja mislim da od svega toga nee biti nita. Ja vama vie ne vjerujem.
I drugi su izrazili svoje nepovjerenje, ali su i dalje nastavili da meusobno
diskutuju o toj mogunosti. Onda je Ramiz Beirovi zatraio od Karremansa da
ovaj pojasni nain djelovanja aviona.
Karremans je odgovorio: Ja nisam neki ekspert, ali se ovdje radi o velikom
broju aviona koji su vrlo precizni tako da e sve to bude ivo i to se kree u ovoj
zoni biti uniteno.
Onda je, ponovio, na mapi pokazao zonu izmeu grada i Zelenog Jadra i rekao:
Sutra e u 06.00 asova ovo biti zona smrti za svakoga ko se bude u njoj nalazio.
Osman Sulji je tada upitao: Moete li nam vi kao ovjek, garantirati da e se
ovo zaista dogoditi. Pitam vas kao ovjeka, a ne kao komandanta?
Karremans je odgovorio: Ja nisam vidovit da mogu itati budunost, i zavrio
je reenicom: Do not shoot a piano player. Ja sam ovo, ni sam ne znajui ta je
Karremans time mislio rei, preveo kao: Ne pucajte na pijanistu, ne pucajte na onoga
ko donosi dobre vijesti.
Nakon toga, meu predstavnicima vlasti enklave nastavljena je meusobna i
glasna diskusija, ali Karremans je naglo ustao sa stolice i rekao kako vie nema
ta rei i da odlazi (Isto, str. 243; M. J. Faber, nav. dj., str. 36).
U periodu od 6. do 11. jula 1995, kao i ranije, Komanda 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine i civilni organi vlasti odravali su redovne kontakte sa
Komandom UN Srebrenica i od iste zahtijevali da preduzme odgovarajue mjere
na zatiti zatiene zone, koje joj stoje na raspolaganju u skladu sa rezolucijama
Savjeta bezbjednosti. Slini zahtjevi i apel upuivani su u Komandu 2. korpusa, G
/Generaltab Armije Republike Bosne i Hercegovine - prim. S. ./ i najviim dravnim
organima. Predstavnici UN-a su od nas zahtijevali da ne preduzimamo borbena
dejstva ofanzivnog karaktera, istiui da e se na politikom nivou stanje stabilizovati
(AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV,
Str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa, Tuzla). Naalost,
Ujedinjene nacije su rtvovale svoju (vlastitu) teritoriju (sigurnu zonu Ujedinjenih nacija) i
civile i civilno stanovnitvo - Ujedinjene nacije nisu branile svoju sigurnu zonu, niti su
sprijeile zloin genocida.
241

NATO-a i pokazivanje ciljeva. U prijepodnevnim satima agresor je

preduzeo napad na june dijelove Srebrenice i otpoeo sa jakim artiljerijskim udarima po samom gradu i snagama UNPROFOR-a koje su
bile na terenu. Meutim, i pored toga, tada nije dolo do zranih udara
po agresorskim ciljevima. U 12.00 sati agresor je slomio otpor branilaca
na junim prilazima gradu i poeo pjeadijskim snagama ulaziti u juno
predgrae. Pod stalnim dejstvom artiljerijske i pjeadijske vatre
agresora snage UN-a su se neprestano povlaile duboko u sigurnu
zonu i obavjetavale narod da se kree prema njihovom centralnom
kampu u Potoarima.405
405 AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2. korpusa, Komanda
28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi 2. korpusa, Tuzla.
Ujutro 11. jula (est sati je prolo) agresor se nije izjasnio o ultimatumu. Od tada su
Srebreniani satima gledali u nebo, ekajui zvuke aviona. I bosanski ratnici sa
svojih poloaja s enjom su osmatrali nebo. Pratili su ta se dogaa i na neprijateljskim linijama. I one su mirovale. Oito, i srpske snage su tog jutra gledale u nebo.
Ali, avioni se nisu pojavljivali (. Hodi, nav. dj., str. 264). Tog jutra, prema majoru
Ramizu Beiroviu, mirovali smo i mi i etnici (Isto).
Holandski bataljon je majora Ramiza Beirovia, 11. jula 1995, u izuzetno tekim,
sloenim i dramatinim trenucima za odbranu Srebrenice i zatitu civila i civilnog stanovnitva, dva sata (od 13.00 do 15.00 sati) drao u zatoenitvu, ne dozvoljavajui mu
da napusti njihovu komandu. Naime, oko 13.00 sati majora Beirovia je traio dr. Ilijaz
Pilav da zajedno odu u Komandu Holandskog bataljona i ponovo ih zamole da prime
ranjenike. Jer, dr. Pilav ih je ve molio, a oni odbili da ih prime.
Kada je Beirovi kao prvi ovjek odbrane Srebrenice, otiao sa dr. Ilijazom
Pilavom u zgradu UNPROFOR-a, u Poti je ostalo Ratno predsjednitvo, Komanda
28. divizije, centar veze U Komandi Holandskog bataljona Beirovia su zadrali
do tri popodne, jer su Srbi estoko granatirali grad. Na odreen nain bio je zatoenik
Holandskog bataljona, jer mu, kae, nisu dozvolili da napusti njihovu komandu.
Stekao sam dojam da bi potegli i oruje na mene da sam po svaku cijenu krenuo
vani, dodao je on.
Beirovi je, ipak, napustio zgradu izmeu 15 i 15.30 sati. Na nebu su se pojavila
dva aviona NATO-a i bombardovali ono mjesto gdje su se ujutro u osam nalazili srpski
tenkovi. Ali tih tenkova vie nije bilo tu. Oni su ve stigli do periferije grada.
Kad sam uao u zgradu Pote, nikog nije bilo, sjea se Beirovi. Nije bilo ni
centra veze. Izaem vani i kod benzinske pumpe vidim naeg vozaa Ramu Hljebaru,
koji se iznenadi kad me ugleda. Kae mi: Otkud ti ovdje? Pa etnici su u centru
grada! I nas dvojica napustimo grad i uputimo se prema Bukoviku kuda se ve
kretala kolona izbjeglica, uglavnom boraca. Beirovi kae da on ne zna ko je donio
odluku, i da li je, da se naputa grad. Uglavnom, i vojska i civili oko jedan popodne
masovno su naputali Srebrenicu (. Hodi, nav. dj., str. 267-268).
242

Uvjeravanje potpukovnika Karremansa o NATO-vim masovnim

zranim udarima protiv agresora Izvjetaj o Srebrenici ne komentarie.
S tim u vezi, postavlja se vie pitanja na koja treba dati odgovor, a prije
svega, da li je to bila Karremansova prevara ili su moda i njega prevarili,
a mogue je da mu je neko naredio da prevari Bonjake. Nejasno je na
osnovu ega je on zasnivao svoje uvjeravanje o upotrebi NATO-vih
masovnih zranih udara protiv agresora. Takoer, nije shvatljivo kako su
Bonjaci povjerovali u to. Zato su se tako olahko povukli sa linije fronta?
Odgovore na navedena i slina pitanja Izvjetaj o Srebrenici nije ni
pokuao utvrditi.
Oigledno je da komandant Karremans nije ozbiljno raunao sa
NATO-vim masovnim zranim udarima protiv agresora. To potvruju
rezultati istraivanja Ujedinjenih nacija, kao i dogaaji koji su uslijedili
5-6 sati kasnije (agresor se nije izjasnio o ultimatumu i nastavio je sa
napadom). Karremans je, najvjerovatnije, u dogovoru sa Mladiem prevario Bonjake. Naime, injenica je da je Mladi raunao na gubitke
u vlastitim redovima. Tim prije, jer je 28. divizija sa organima civilne
vlasti 10. jula u ranim jutarnjim satima izvrila protivnapad na pravcima
Srebrenica Kolje i Viogor Pusmulii Zeleni Jadar. Tom su prilikom
agresorske snage odbaene na liniju u rejonu Ljubisavia. I pored toga
to je agresor u poslijepodnevnim napadima postigao odreeni uspjeh
(ovladao je dubinom zatiene zone u rejonu Kolje Pusmulii
i otpoeo sa napadom sa pravca Podravanje prema naselju Slapovii
i selu Kutuzeru), Komanda 28. divizije je u veernjim satima izvrila
pregrupisavanje vlastitih snaga, sa ciljem izvrenja protivnapada koji
e otpoeti 11. jula u ranim jutarnjim satima.406 Meutim, prije

Oigledno je i navedeni postupak Komande Holandskog bataljona potvrdio njene

namjere i ciljeve, koje su prije toga javno i otvoreno demonstrirali komandant Karremans
i major Boering.
406 Isto. U tom periodu (itav ovaj period) organi civilne vlasti i MUP-a bili
su ukljueni u pruanje otpora agresoru i dali svoj doprinos u skladu sa vlastitim
materijalnim mogunostima. Od predstavnika MUP-a formirana je borbena jedinica
koja je itav ovaj period bila ukljuena u izvoenje odbrambenih i ofanzivnih borbenih dejstava na junom dijelu ratita. Zbog nastale haotine situacije u samom
243

toga se pojavio Karremans, koga je Mladi uputio ili ga zloupotrijebio

(ili je to bio njihov zajedniki plan) da obmani i prevari Bonjake. On je
neposredno nakon drugog sastanka sa Mladiem u Bratuncu stigao u
Srebrenicu i uvjeravao bonjako civilno i vojno rukovodstvo o aktiviranju NATO-vih masovnih zranih udara, ime je odvratio Bonjake od
planiranih odbrambenih akcija. Na takav zakljuak upuuje i injenica
da poslije toga Karremans vie nije vien u Potoarima, jer se navodno
razbolio.

gradu 10/11. juli 1995. godine Komanda divizije /28. divizije - prim. S. ./ i organi
civilnih vlasti pokuali su stanje staviti pod kontrolu i vraati stanovnitvo u ugroene
dijelove grada, ali im to nije polazilo za rukom ... (Isto).
Potpukovnik Karremans je, tvrdi Hasan Nuhanovi, lagao kada je, na sastanku u
pono, 10/11. jula 1995, rekao populacija ne mora initi nita u sluaju zranih udara,
da moe biti pasivna, to je, po njemu, znailo da e avioni NATO-a odraditi sav
posao (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 281).
U takvoj situaciji i one grupe pripadnika odbrane koje su se jo nalazile na
poloajima na ulazu u grad bile su pasivne, oekujui da se zrani udari dogode
svakog trenutka (Isto). Zbog toga nije voena bitka za odsudnu odbranu grada
Nai su nekoliko sati pruali laki otpor etnicima kod Kutlia rijeke. Ali nije to bio
neki organizovani otpor. Vie je to bio otpor boraca koji su se u povlaenju tu zatekli
izvlaei porodice. U gradu organizovanih borbi nije bilo (. Hodi, nav. dj., str. 267).
U IZVJETAJU O SREBRENICI ... i REPORT ON SREBRENICA ... iznosi
se tvrdnja, na koju je s pravom i s argumentima ukazao Hasan Nuhanovi, da branioci
sigurne zone Ujedinjenih nacija nisu pruili otpor 11. jula i da su ak, u toku noi
napustili grad, to nije tano, pri emu se zaboravlja da su branioci imali nemogu
zadatak u uslovima koji su nastali nakon lanog obeanja o zranim udarima
(Isto, str. 282).
Ujedinjene nacije (UNPROFOR - Holandski bataljon), umjesto da, u skladu sa
utvrenim mandatom, po kome je UNPROFOR odgovoran za odbranu Enklave ...,
teritorije Ujedinjenih nacija, i civila i civilnog stanovnitva na toj teritoriji, umjesto da
pomognu snagama odbrane, Holandski bataljon je na direktan i drzak nain to oteavao.
Tako je jedna grupa branilaca postavljala minobaca u blizini benzinske pumpe
sa namjerom da gaa snage VRS-a, ija je prethodnica u tom trenutku ve bila u
junom dijelu grada u blizini pekare. Upravo u tom trenutku naiao je transporter
Holbata 3 i skrenuo je pravo na ovu grupu, oigledno, sa namjerom da branioce
onemogui u njihovoj namjeri. Iako je moglo doi do konflikta izmeu ove grupe
i posade holandskog transportera, grupa se, ipak, razila a Holanani su unitili
minobaca (Isto, str. 283).
244

I narednog dana, 11. jula, nastavljena je konfuzija oko zahtjeva

za blisku zranu podrku, pri emu je ultimatum srpskim snagama jo
bio na snazi (ujutro u utorak 11. jula), a i nareenja da se zatiti grad
Srebrenica bila su vaea.407
Oko 04.00 sata 11. jula obavljen je razgovor izmeu Holandskog
bataljona i Sektora sjeveroistok, u kojem je reeno da je markirano
40 ciljeva i da e avioni biti iznad svojih meta u 06.50 sati. Zbog toga
su pripadnici Holandskog bataljona oko 07.00 sati bili u sklonitima,
oekujui da se pokrenu zrani udari /air strikes, zrani napadi, udari
- prim. S. ./, umjesto bliske zrane podrke.408
Holandski bataljon je, na osnovu zahtjeva za zranu podrku od
10. jula (u 19.00 sati) i razgovora izmeu Bataljona i Sektora (UNPROFOR-a) sjeveroistok u Tuzli, 11. jula u rano jutro oekivao zrane
udare. Meutim, poto se udari nisu materijalizirali, zamjenik
komandanta Bataljona /major Robert Franken - prim. S. ./ je, ini se,
telefonom razgovarao sa naelnikom operacija u Sektoru sjeveroistok.
Naelnik operacija je, kako se izvjetava, odgovorio da ne postoji
nikakva evidencija da su bilo kakvi zrani udari traeni, i da, takoer,
nije bilo nikakvih zahtjeva za blisku zranu podrku.409
Dok je Holandski bataljon na terenu ekao nalete zranih udara,
vie komande su ekale da budu obavijetene da su Srbi nastavili
napad i da je potrebna bliska zrana podrka.410
I pored uvjerljivog Karremansovog obeanja, zrani udari nisu
izvreni u 06.00 sati. Dok su mnogi ljudi gledali u pravcu neba, oekujui
407 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.45. Tog jutra Holandski bataljon
se ponovo oslanjao na iroku zranu podrku (Isto).
408 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 297; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.45; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 45; M. J. Faber, nav. dj., str. 77.
409 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 297; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
266-267. Ovo ne potvruje REPORT ON SREBRENICA ..., u kome se, s tim u vezi,
navodi da je oko 05.00 sati uspostavljen kontakt telefonom sa Sektorom sjeveroistok,
u kome je prodiskutovan zrani udar (Air Strike) nakon 07.00 sati, a takoer i lista
ciljeva, koji su ve bili podeeni (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.45).
410 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 297.
245

avione NATO-a, Karremans je ujutro 11. jula 1995. ponovo okirao rukovodstvo 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine. Naime, on
je izmeu 07.00 i 07.30 sati, preko Tima za vezu, rukovodstvu 28. divizije
poslao poruku da Holbat 3 nee pozvati zrane udare dok ne vidimo
barem jednog srpskog vojnika u gradu.411

411 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 275-276; . Hodi, nav. dj., str. 267. U sastavu
Tima za vezu bili su: major Boering, kapetan Wiliam i glavni narednik Rave. Oni su iz
baze u Potoarima doli do baze ete Bravo, gdje su (u Vezionici) preuzeli Hasana Nuhanovia i otili u zgradu PTT-a. Tu su zatekli Ramiza Beirovia i Fahrudina Salihovia
sa dva-tri saradnika. Major Boering je odmah preao na stvar. On je sve vrijeme u
toku sastanka jedini govorio. Druga dvojica, Rave i Wiliam, nisu rekli ni rije.
Prije nego je Boering poeo govoriti, Ramiz i Fahrudin, ovaj drugi mnogo
glasnije, sarkastinim tonom i kiselim osmjehom na licu rekli su: ta je, majore
Boering? Gdje su avioni? Ja sam znao, Fahrudin je nastavio, da od toga nee biti
nita. Nisam ni mislio da ete odrati obeanje i da e se zrani udari dogoditi.
Boering, koji je skoro uvijek govorio sa tonom cinizma i sarkazma u svojim
kontaktima sa lokalnim vlastima, sada je bio smrtno ozbiljan i govorio je ujednaenim
tonom, pazei na svaku rije.
Rekao je sljedee: Dolazim sa porukom od komandanta Karemansa. Karemans
je poruio da Holbat 3 nee pozvati zrane udare dok ne vidimo barem jednog srpskog
vojnika u gradu.
Ova izjava je bila tako smijena i strana u isto vrijeme da su se lica Fahrudina
i Ramiza zaledila. Boering je, shvatajui ozbiljnost situacije i rijei koje je upravo
izgovorio, a odavao se utisak da se ni njemu lino nije svialo ono to je izgovorio,
preduhitrio Fahrudina i Ramiza, oekujui od njih burnu reakciju, i ponovio je
jo najmanje dva puta tu istu izjavu.
Zatim je dodao: Znam kako vam zvui ono to sam rekao, ali ja sam ovdje samo
onaj koji prenosi poruku. Ovo nisu moje rijei i ja sam od Karemansa dobio nareenje
da vam prenesem ovu poruku.
Fahrudin i Ramiz su nakon toga pitali Boeringa da pojasni o emu on to govori.
Ramiz je, silei se da govori normalnim tonom, rekao: Srbi su ve u gradu, zar
vam to nije jasno. Oni se ve nalaze kod pekare i polako se pomjeraju ka unutranjosti grada.
Fahrudin je, zatim, burno reagirao, govorei: Majore Boering, je l ja sad trebam
otii da uhvatim jednog etnika i da vam ga dovedem ovdje da biste vi pozvali avione.
Boering je odgovorio: Prema izvjetajima naih izviaa, Srbi jo nisu uli
u grad.
Zatim je opet ponovio onu istu poruku od Karemansa od rijei do rijei.
246

Nevjerovatno, ali naalost, istinito. Oekujui djelovanje NATO

avijacije od 06.00 sati, i u vrijeme kada su srpske snage ve bile u gradu
Srebrenici, Karremans je odjednom i iznenada saopio da nee pozvati
zrane udare. S tim u vezi, postavlja se vie pitanja, kao to su, pored
ostalog, sljedea: zato je Karremans poslao navedenu poruku, da li je to
njegova instrukcija ili njegovih pretpostavljenih, ili moda srpskog agresora, itd.? Moda se Karremans oslanjao na podatke pripadnika Holandskog bataljona (tzv. blokirajue pozicije), koji su se tada nalazili
na podruju izmeu Autobuske stanice i Policijske stanice, koji (sa
poloaja gdje su se nalazili) nisu mogli vidjeti ta se deavalo na junoj
strani grada u rejonu pekare i ulice Petria, gdje su tog jutra bile
koncentrisane srpske snage.412
U 07.55 sati vojni posmatrai Ujedinjenih nacija (UNMO) iz Srebrenice javili su da je situacija u Enklavi bila neobino, ali jezivo,
Nakon toga Fahrudin je ponovo burno reagirao, govorei: Srbi su u gradu,
a to to ih vai izviai nisu vidjeli ne znai da oni nisu u gradu. Pa zar mislite da
e vam oni mahati iza kua - evo me tu sam. Pa oni se krijui prebacuju sa jednog
mjesta na drugo.
... Bilo je oito da se Boeringu nije svidjela situacija u kojoj je on prenio
Karemansovu poruku koja oigledno ni njemu samom nije imala nikakvog smisla.
Pojavljivanje dipa pripadnika SAS-a u tom trenutku je Boeringu posluilo da
diskusiju koja se bila poela usijavati skrene na drugu stranu.
Nakon to je to rekao Boering je ustao i krenuo prema vratima. Za njim su
poli i kapetan Wiliam i glavni narednik Rave (zajedno sa mnom) /tj. Hasanom
Nuhanoviem - prim. S. ./.
Ramiz i Fahrudin, izgledalo je, nisu smatrali za potrebnim da kau bilo ta.
Sve je bilo jasno. Od pompeznog obeanja koje je Karemans dao u pono, a
kojemu su i ova trojica oficira za vezu bili svjedoci, sada je ostala samo nevjerovatno
smijena poruka koja je, u datom trenutku i okolnostima, znaila samo jedno - da
se UNPROFOR, Holbat 3, Karremans, prave slijepi i gluhi (H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 276-277).
412 Isto, str. 278-279. Veoma je indikativno to se (navedeni) zadnji sastanak izmeu
Holandskog bataljona UNPROFOR-a i predstavnika vlasti sigurne zone Ujedinjenih
nacija ne spominje ni u Izvjetaju Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI
...), niti Izvjetaju Ministarstva odbrane Holandije (REPORT ON SREBRENICA ...,)
niti kojem drugom kako to tvrdi Hasan Nuhanovi, u bilo kojem drugom do sada
objavljenom (Isto, str. 278).
247

tiha i mirna, i izvijestili da su sigurni u svojim sklonitima dok

oekuju da se u sljedeih etvrt sata provedu zrani udari NATO-a
irih razmjera.413
Oigledna je konfuzija i/ili zabuna u vezi sa zranim udarima izmeu Holandskog bataljona, na jednoj, i viih komandi, na drugoj
strani. Holandski bataljon je ekao (masovne) zrane udare, kao i vojni
posmatrai Ujedinjenih nacija (UNMO), a via komanda informaciju o
tome da su srpske snage nastavile s napadom da bi (u tom sluaju) odobrili
blisku zranu podrku.414
Zaista je nejasno zato su pripadnici UNPROFOR-a u Srebrenici oekivali automatsko angaovanje zranih udara. Izgleda da su
uputstva o ovom predmetu prenesena telefonom, o emu ne postoji
nikakav zvanini, pisani dokument. Dok su neki od pripadnika
biljeili redoslijed dogaaja u svojim linim dnevnicima, javlja se
nepodudarnost u tim pregledima. Zvanini pisani dokumenti koji
zaista postoje izmeu UNPF-a u Zagrebu i taba Ujedinjenih nacija
u New Yorku, ukazuju da je UNPF oekivao da e NATO avioni biti
na raspolaganju za blisku zranu podrku /Close Air Support - prim.
S. ./ u sluaju potrebe. ini se da je i Komanda UNPROFOR-a u
Sarajevu imala isto takvo shvatanje, to nagovjetava mogunost da
poruka negdje izmeu Sarajeva, Tuzle i Srebrenice ili nije prenesena
valjano putem telefona od strane Sarajeva ili je pogreno shvaena
na prijemnom dijelu Sektora sjeveroistok i Holandskog bataljona
u Srebrenici.415
Holandski bataljon je, kako se vidi, oekivao automatsko angaovanje zranih udara, za to su uputstva prenesena telefonom, a o emu,
po Izvjetaju o Srebrenici, ne postoji nikakav zvanini pisani dokument. I pored toga (nepostojanje zvaninog pisanog dokumenta),
UNPF (u Zagrebu) i UNPROFOR (u Sarajevu) oekivali su da e NATO
avioni, u sluaju potrebe, biti na raspolaganju za blisku zranu
podrku. Na osnovu toga se moe zakljuiti da je, ipak, postojao zahtjev
- zvanini pisani dokument za angaovanje zranih udara, jer su UNPF
413 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 297.
414 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 266-267.
415 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 298.
248

(u Zagrebu) i UNPROFOR (u Sarajevu) oekivali blisku zranu podrku. Meutim, navodno je, po Izvjetaju o Srebrenici, dolo do zabune
na relaciji Sarajevo Tuzla Srebrenica (Potoari) i obrnuto, dok je u
UNPF-u, od koga je iskljuivo zavisilo da li e zrane snage NATO-a biti
upotrijebljene ili ne, situacija navodno bila jasna, jer je UNPF oekivao
da e avioni NATO-a, u sluaju potrebe, biti na raspolaganju za blisku
zranu podrku.
Holandski bataljon je, izgleda, proslijedio zahtjev za blisku zranu
podrku u 07.45 sati, kada su saznali da nee biti zranih udara. Jedan
stariji oficir u Sektoru sjeveroistok sjea se iz linog dnevnika da je
telefonom razgovarao sa Holandskim bataljonom u 08.39 sati da
potvrdi da je zahtjev primljen u Sarajevu. Pripadnici UNPROFOR-a
u Sarajevu, intervjuirani u vezi sa ovim izvjetajem, ne sjeaju se da
su primili zahtjev u to vrijeme. Holandski bataljon je zatim proslijedio
ono to se ini drugi zahtjev tog jutra (Izvjetaj za tampu Sektora
sjeveroistok kasno tog dana navodi da su bila dva zahtjeva za blisku
zranu podrku ujutro 11. jula). Pregledi koji se suprotstavljaju
ukazuju da se odlaganje od priblino 30 minuta u slanju ovog zahtjeva Sarajevu moglo desiti ili zbog toga to je slubenik osoblja u
Sektoru sjeveroistok smatrao da je zahtjev nepotpun, popunjen na
pogrenom formularu ili su telefaks linije izmeu Srebrenice i Tuzle
bile u kvaru. Zahtjev je konano stigao u Sarajevo u 10.00 sati. Izgleda
da je onda Komanda UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu zatraila da lista ciljeva bude dopunjena i da se u njoj ukljue ciljevi
na sjeveru Enklave. Informacije su obezbijeene i oko otprilike 10.45
sati Komanda UNPROFOR-a za BiH je potvrdila Sektoru sjeveroistok da je primila potpune informacije i da ih je proslijedila Komandi
UNPF-a u Zagrebu.416
416 Isto, paragraf 299; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 150; H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 268. U REPORT ON SREBRENICA ..., se, pored ostalog, navodi da je oko 08.00
sati, kada se magla razila i istureni zrani kontrolori obnovili njihove pozicije,
Bataljon ponovo jo jednom zahtijevao zranu podrku. Meutim, UNPROFOR
nije ispunio ovaj zahtjev. Dok je Holandski bataljon pretpostavljao da e dobiti
sveobuhvatnu zranu podrku, UNPROFOR je razmiljao u smislu bliske zrane
podrke za ciljeve samoodbrane, za koju bi pozicije UN-a morale biti u neposrednoj
opasnosti, to tog jutra jo uvijek nije bio sluaj (REPORT ON SREBRENICA ...,
paragraf 3.45).
249

Holandski bataljon je ujutro 11. jula dva puta (za)traio blisku

zranu podrku, ime je, nakon (navodne) zabune, konfuzije i/ili opstrukcije, zahtjev konano stigao u Sarajevo u 10.00 sati. Poslije dobijanja dopunjene liste ciljeva, Komanda UNPROFOR-a je oko 10.45 sati
potvrdila da je primila potpune informacije i proslijedila zahtjev
Komandi UNPF-a u Zagreb. Tako je, nakon tri puna sata (, izmeu
07.00 i 10.00 sati), zbog proceduralnih razloga, izgubljeno dragocjeno
vrijeme i otklonjena navodna konfuzija (konfuzija oko zrane podrke
koja je trebala biti obezbijeena, te nain na koji je traena ) u
komunikaciji oko zranih udara. Bez obzira na to, iako Srbi nisu povukli svoje snage do 10.00 sati, oni, takoer, nisu, ipak, ni nastavili
napade na grad niti na blokirajue poloaje. U to vrijeme naelnik
Komande UNPROFOR-a je oito razgovarao sa predstavnicima
NATO-pakta, koji su, prema izvjetajima, ukazali da e se avioni, koji
su na zahtjev UNPF-a ve u zraku od 06.00 sati, uskoro morati vratiti
u Italiju radi goriva. Naelnik Komande UNPROFOR-a se sloio s
tim, jer srpski napad nije nastavljen. Istovremeno, on je zatraio da
se avioni vrate to je prije mogue. Oito da mu je reeno da e avioni
biti na raspolaganju da odgovore na zahtjev za blisku zranu podrku
otprilike oko 14.00 sati.417
Tendenciozna je i netana tvrdnja o tome kako Srbi, iako nisu
povukli svoje snage do 10.00 sati nisu nastavili napade na grad niti
na blokirajue poloaje, koja se navodi u Izvjetaju o Srebrenici.418
Oigledno je UNPROFOR-ovo stanovite o zranoj podrci samo svojim snagama za ciljeve samoodbrane .... O odbrani sigurne zone Ujedinjenih nacija, a posebno o
zatiti civila i civilnog stanovnitva od genocida UNPROFOR, odnosno Ujedinjene nacije,
nisu ni razmiljale, bolje reeno to ih uope nije zanimalo.
417 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 300; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.47; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 47; H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 268-269.
418 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 300; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
279. injenica je da tog jutra, prije 10.00 sati, pie Hasan Nuhanovi, grad nije
granatiran, ali je, takoer, injenica da Srbi nisu prestali sa napadom.
Stanje toga jutra se moglo definirati na sljedei nain:
1. srpski vojnici se nisu povukli, to je bilo indikativno;
2. vieni su kako se, iz pravca predgraa, kreu prema unutranjosti grada;
250

Neto prije 10.00 sati, SRSG /Yasushi Akashi - prim S. ./ je obavijestio svoje osoblje da je razgovarao sa generalnim sekretarom
/Ujedinjenih nacija Ghalijem - prim. S. ./. On je dodao da je odbio
ponudu generalnog sekretara da se na njega prenese ovlatenje za
poziv na zrane udare. Otprilike jedan sat nakon toga Komanda
UNPF-a u Zagrebu je primila zahtjev od komandanta UNPROFOR-a
za blisku zranu podrku Holandskom bataljonu u Srebrenici.419
Oko 11.00 sati agresor je nastavio sa napadom, direktnom vatrom
na poloaje Holandskog bataljona ....420 Naime, poslije 11.00 sati
agresor je nastavio sa napadom na Srebrenicu, napredujui veoma brzo.
Situacija se brzo pogoravala. Granate su padale i u blizini Holandskog
kampa u Srebrenici. Oko 4.000 - 5.000 civila se okupilo u i oko kampa.
3. vidjela su se i ula vozila VRS-a u neposrednoj blizini grada;
4. voena je sporadina razmjena vatre izmeu nekih pripadnika odbrane i
snaga VRS-a u ulici Petria i Uina baa u dijelu oko pekare;
5. prethodne noi toga jutra je primijeeno da pjeadija VRS-a utvruje dostignute poloaje u neposrednoj blizini gradske pekare.
Neprijateljske snage koje se kreu, puui ili prebacujui se od zaklona do
zaklona, ili unjajui se, prema poloajima druge strane vre in napada, iako pri
tome ne otvaraju vatru.
To je ista logika i opeprihvaeno shvatanje. Dakle, napad nije bio stao i
informacije u Izvjetaju UN-a su netane, jer napad ne podrazumijeva samo
otvaranje vatre iz tekog naoruanja (Isto, str. 279-280).
419 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 301. Ukazujui na injenice da
je oko 10.00 sati Holandski bataljon zahtijevao zranu podrku na tenkove BSA na
jugu Srebrenice i da su oekivali da ciljevi budu napadnuti odmah, REPORT
ON SREBRENICA ... navodi da Akashi jo uvijek nije dao dozvolu, te nije ni bilo
zranih udara (air strike) - REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.47.
Zauujua je izjava Yasushija Akashija o tome da je odbio ponudu generalnog
sekretara da se na njega prenesu ovlatenja za poziv na zrane udare. Tim prije,
jer je on 11. jula u 12.17 sati, na savjet generala Janviera (u 12.00 sati), odobrio zahtjev
za blisku zranu podrku (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 302). Boutros
Ghali je 23. juna 1995. potvrdio NATO-u da je ovlastio Akashija za zahtjeve o koritenju zrane sile u cilju zatite osoblja UN-a (B. B. Ghali, nav. dj., str. 237).
420 Isto, paragraf 302; REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.47; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 150; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 47; . Hodi, nav.
dj., str. 266.
251

Jedna granata eksplodirala je blizu ulaza u kamp, gdje je bilo mnogo

ubijenih i ranjenih.421
Francuski general Bernard Janvier uputio je 11. jula (na dokumentu
nije naznaeno vrijeme pisanja i njegova otprema) pismo generalu Mladiu.
Uprkos formalnom insistiranju da se prestane sa gaanjem civilnog stanovnitva i krenjem sigurne zone Ujedinjenih nacija, general Janvier
se, potujui akcije generala Mladia na podruju Srebrenice, brine za
komoditet 30 zarobljenih holandskih vojnika.422
Ipak, nakon brojnih peripetija i komplikacija, 11. jula je odobrena
bliska zrana podrka. General Janvier (oko 12.00 sati) potpisao je
RELEASE AUTHORITY FOR AIR REQUEST (Zahtjev za davanje odobrenja za zrane napade) - Preporuku (RECOMMEND) DA UJEDINJENE NACIJE DAJU ODOBRENJE ZA AKCIJU PLAVI MA
ZA NAPADE NA SVE SNAGE KOJE NAPADAJU BLOKIRAJUE
POLOAJE UNPROFOR-A JUNO OD SREBRENICE I NA
TEKA ORUA ZA KOJA SE UTVRDI DA GRANATIRAJU
POLOAJE UJEDINJENIH NACIJA U GRADU SREBRENICI.423
421 J.W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 43-51; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str.
90 i 150; . Hodi, nav. dj., str 266. Snajperi sa Bojene su dejstvovali i onemoguavali
svako kretanje prema pjeadiji agresora - avijacija nije jo djelovala. Tada u Petrii,
Crvenoj Rijeci i Starom Gradu vie nije bilo civilnog stanovnitva (. Hodi, nav.
dj., str. 266).
422 Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 87-89.
423 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90-91; J. W. Honig - N. Both, nav. dj.,
str. 77; M. J. Faber, nav. dj., str. 49; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.47.
Navodei kako dokument koji daje dozvolu za blisku zranu podrku nije potpisan
do 12.30 sati, u REPORT ON SREBRENICA ... se navodi: Oko 11.00 sati ponovo
se razvila borba. Pozicija pripadnika isturene zrane kontrole u blizini pozicija BiH,
gdje se deavala borba, bila je pogoena tenkom T-55. Onda je postalo jasno da nije
bilo efekta na BSA od postavljenog ultimatuma. Zamjenik komandanta bataljona
izdao je dozvolu komandiru sastava da otvori vatru kada on to vidi da je podesno.
Oko 11.30 sati granate su ponovo eksplodirale u blizini ete B. Takoer oko ovog
vremena, prvi vojnici BSA su primijeeni na prevoju brda zapadno od grada.
Sada su sa B3 vatrena dejstva mogla biti osmatrana u brdima prema istonom
dijelu grada. Oko 12.00 sati B1 je u nekoliko navrata doao pod direktnu vatru od
tenkova. Kada je B1 promijenio svoju poziciju, tenkovska granata je eksplodirala
na oko 5 m udaljenosti od vozila. Vojnik Holandskog bataljona je za posljedicu bio
252

S tim u vezi, on je, po Izvjetaju o Srebrenici, u 12.00 sati savjetovao

Akashiju da odobri zahtjev za blisku zranu podrku protiv svih
snaga koje napadaju blokirajue poloaje ili granatiraju tekim
naoruanjem ostale poloaje Ujedinjenih nacija u gradu Srebrenici.424 Akashi je u 12.17 sati odobrio taj zahtjev, pruajui dodatno
ovlatenje za blisku zranu podrku protiv snaga koje napadaju
osmatrake take Ujedinjenih nacija du granica Enklave. S tim u
vezi, Izvjetaj o Srebrenici naglaava kako je vrijedno napomenuti
da se radi o istom formularu koji je dostavljen Zagrebu 9. jula, koga
su komandant mirovnih snaga /Janvier - prim S. ./ i SRSG /Akashi
- prim. S. ./ potpisali 11. jula. Prema njihovom miljenju, to je bio
zahtjev na ekanju, prema kojem bi se reagiralo po prijemu dodatnih
informacija o ciljevima i obavjetenja, prenesenog usmeno u sluaju
potrebe, da Srbi nisu uzeli u obzir upozorenje od 9. jula. Prema tome,
konfuzija izmeu Srebrenice i Tuzle zbog formulara ujutro 11. jula,
izgleda, prema miljenju Zagreba, bila je irelevantna u odluci da
se odobri bliska zrana podrka.425
Vojno i civilno rukovodstvo Ujedinjenih nacija u bivoj Jugoslaviji
je, u cilju sigurnosti trupa Ujedinjenih nacija, odobrilo zahtjev za blisku
zranu podrku Holandskom bataljonu u Potoarima: protiv snaga koje
napadaju blokirajue poloaje ili granatiraju tekim orujem ostale
poloaje Ujedinjenih nacija u gradu Srebrenici (Janvier) ili protiv

lake ranjen fragmentima u ruku i vrat. Vojnici BiH van grada poeli su naputati
svoje pozicije. Komandir ete B onda odluuje da napusti B3 i B4 i da sa vozilima
produi prema pozicijama u blizini pijanog skvera na ivici grada (REPORT ON
SREBRENICA ..., paragraf 3.47).
424 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 302. To odobrenje objavljeno je
u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 90-91. Boutros Ghali navodi da je Akashi 11.
jula u 12.25 sati od generala Janviera primio zahtjev za blisku zranu podrku
Holandskom bataljonu (B. B. Ghali, nav. dj., str. 238).
425 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 302; B. B. Ghali, nav. dj., str.
238; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 273. Akashi je 11. jula, u objanjenju Kofiju Annanu na
osnovu njegove odluke da e, ukoliko bude potrebno, pruiti zranu podrku, naglasio
striktna ogranienja upotrebe tog sredstva. Naime, zrana podrka e biti pruena
samo ukoliko UNPROFOR bude napadnut (M. J. Faber, nav. dj., str. 45).
253

snaga koje napadaju osmatraka mjesta Ujedinjenih nacija na periferiji Enklave (Akashi). Zanimljivo je naglasiti da zahtjev za blisku
zranu podrku nije odobren radi zatite civila i civilnog stanovnitva niti
(radi zatite) sigurne zone Ujedinjenih nacija, ve samo i jedino za zatitu
mirovnih snaga Ujedinjenih nacija.
Agresor je nastavio sa granatiranjem. Nadirue srpske snage su
sada ulazile u grad, nailazei na mali ili nikakav otpor, bilo od UNPROFOR-a ili od ARBiH , u 14.07 sati postavljena je srpska
zastava iznad pekare u junom dijelu grada. Stanovnici grada Srebrenice, ukljuujui i one koji su nali utoite u bazi ete B, krenuli su
otprilike oko 14.30 sati u bijeg prema Potoarima u pravcu zapada.
Srebrenica je pala. Do tog trenutka, najmanje tri (ali mogue je ak
i pet) zahtjeva za zranu podrku Holandskog bataljona odbijeno je
na raznim nivoima u sistemu komandovanja UN-a. Holandski bataljon nije ispalio nijedan jedini metak na srpske snage u napadu.426
Oko 14.30 sati (tek u tom momentu) 18 aviona NATO-a bilo
je na putu za Srebrenicu. est njih je bilo odreeno da napadnu
ciljeve, dok su preostali imali, uglavnom, zadatak da neutraliu neprijateljske sisteme protivavionske odbrane (Enemy air defense
systems - SEAD), ukoliko to bude potrebno. Otprilike u 14.40 sati dva
aviona NATO-a ispustila su ukupno dvije bombe na ono to se mislilo
da su srpska vozila koja napreduju prema gradu sa juga. U to vrijeme
nije bilo jasno kakva je teta priinjena, ako je tete i bilo. Avioni
NATO-a su, takoer, nadlijetali june, odnosno sjeverozapadne dijelove Enklave, ali nisu mogli locirati mete.427
Na osnovu Izvjetaja o Srebrenici u vezi sa zauzimanjem Srebrenice
i poetkom akcija zranih snaga NATO-a oigledno je, pored ostalog,
426 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 304; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.48; H. Nuhanovi, str. 285.
427 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 305; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.49; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 285; SREBRENICA 1995, knjiga 2,
str. 93-101; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 49-50; M. J. Faber, nav. dj., str. 77. O
toj akciji vidi i Izvjetaj Akashija, upuen K. Annanu 11. jula u 20.08, koji je objavljen
u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-109.
254

sljedee: Srebrenica je zauzeta u 14.07 sati, a avioni NATO-a su se

pojavili 33 minute kasnije - u 14.40 sati, nakon to su srpske snage
postavile zastavu iznad pekare u junom dijelu grada; Holandski
bataljon bio je potpuno pasivan - nije ispalio nijedan jedini metak
direktno na snage VRS u napadu; avioni NATO-a nisu mogli locirati
ciljeve u junom i sjeverozapadnom dijelu; baene su samo dvije bombe;
na putu za Srebrenicu krenulo je 18 aviona (6 da bombarduju ciljeve,
a 12 da onemogue protivzrane sisteme srpskih snaga), itd.428
Poraavajue je saznanje da su se snage NATO-a pojavile iznad
Srebrenice nakon to su je srpske snage ve zauzele. Kako se to moglo
desiti? Ko je za to odgovoran? Da li Ujedinjene nacije ili neko drugi?
Raspoloivi izvori ne pruaju odgovor na ova, slina i druga pitanja.
U Izvjetaju o Srebrenici ne govori se ire o hronologiji UN/NATO
dogaaja u vezi sa bliskom zranom podrkom Holandskom bataljonu u
Potoarima. Dokument koji govori o tome (CHRONOLOGY OF EVENTS)
objavljen je u posebnom izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-101. Naime, rije je o sastanku Kriznog
tima za akciju PLAVI MA (MEETING OF BLUE SWORD CRISIS
ACTION TEAM) koji je 11. jula 1995. odran u Zagrebu (u Komandi
UNPF-a, zajedniki operativni centar - Konferencijska dvorana za operacije). Na osnovu Zapisnika sa tog sastanka (UN/NATO, BLISKA
ZRANA PODRKA HOLANDSKOM BATALJONU U POTOARIMA, 11. JULI 1995. - UN/NATO CLOSE-AIR SUPPORT TO
DUTCH BATTALION AT POTOCARI 11 JULY 1995), kojim je
predsjedavao Akashi, a kome su prisustvovali: general Janvier (komandant), general Barry Ashton (njegov zamjenik) i general Kolsteren (naelnik taba Komande), zatim zrakoplovni komodor Rudd (oficir za vezu
sa NATO-om) i pukovnici Harm de Jonge i Franois Dureau, moe se
428 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 304 i 305; H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 285-286; D. Owen, nav. dj., str. str. 361. Holandski i ameriki avioni F-16
su, po Davidu Owenu, izveli dva uspena vazduna napada na srpske tenkove (D.
Owen, nav. dj., str. 361). Takvu akciju NATO aviona kvalifikovati uspjenom je, zaista,
krajnje neozbiljno.
255

rekonstruisati hronologija dogaaja u vezi sa ovom bliskom zranom

podrkom.429
U 12.10 sati poeo je napad NATO-vih zrakoplova pod komandom zranih snaga Jug. U 13.10 sati G-2 je obezbijedio Izvjetaj
o situaciji - Holandski bataljon je napala Vojska bosanskih Srba;
NATO zrane snage u letu i formiraju formaciju za napad na ruti ka
podruju Srebrenice.430
U 13.45 sati NATO je otkrio prisustvo protivzranog sistema
VBS u blizini Srebrenice (Excomm nije specifirao tip). Dvije minute
kasnije (13.47 sati) Akashi je obavijestio o ranijem telefonskom razgovoru sa predsjednikom Miloeviem, pri emu je opisao Miloeviu razliku izmeu bliske podrke iz zraka i ukljuenja zrakoplovstva u bitku (zranih napada); Miloevi odgovara da za Mladia
to nee biti od neke razlike i da snage UN-a u podruju Srebrenice
rizikuju da budu meta Vojske bosanskih Srba.431
U 13.50 sati oficir za vezu NATO-a izvjetava o mogunosti da
je protivzrani sistem odbrane SA-6 aktiviran u blizini Srebrenice.
Pet minuta kasnije (13.55 sati) admiral Smith zahtijeva od Janviera
pristanak da tue SA-6; Janvier se slae i prua Izvjetaj zasnovan
na samoodbrani UN-a i NATO snaga.432
U 13.58 sati dvije taktike grupe zrane kontrole zapadno
od Srebrenice izvjetavaju da ih Vojska bosanskih Srba granatira;
jedan ranjen, jedan jo u funkciji. etiri minute kasnije (u 14.02 sata)
oficir za vezu NATO-a izvjetava da je avion nad metom za 1 sat.
429 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-101. O hronologiji dogaaja u vezi
sa UN/NATO bliskom zranom podrkom Holandskom bataljonu u Potoarima,
11. jula 1995, vidi: H. Nuhanovi, nav. dj., str. 309-312.
430 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 344-345 i 350; SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 93-94 i 99.
431 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 345 i 350; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 94 i 99; B. Jagger, nav. dj., str. 84.
432 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 346 i 350; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 95 i 99.
256

Minutu nakon toga (14.03 sati) oficir za vezu NATO-a izvjetava da

Elint otkriva mogue aktiviranje radara Marconi Vojske bosanskih
Srba. etiri minute kasnije (14.07 sati) CNN (Brent Sadler) izvjetava da je Vojska bosanskih Srba napala i opkolila poloaje Holandskog bataljona i da poinje sa napadom na grad Srebrenicu.433
U 14.14 sati prvi paket udara NATO zrakoplova spreman za
napad i prvi NATO zrani udar predat organima zrane kontrole
u Srebrenici za voenje prema ciljevima.434
est minuta kasnije (u 14.20 sati) EF-111 razdvojeni i iznad
EF/A-18. Sedam minuta zatim (14.27 sati) informacija oficira za
vezu NATO-a koju je dobio od general pukovnika Mike Ryana,
USA zrane snage (komanda za Jug) od Cyclopsa navodi da e
paket udara koji se sastoji od slijedeih elemenata stii iznad mete
za 10 minuta:
4 F-16 Holandija
4 F/A-18 panija
2 A-10 USA
2 EA-6B USA.435
U 14.35 sati aktivirani protuzrani radari VBS. Pet minuta
kasnije (14.40 sati) NATO avion (holandski F-16 koristi bojeve glave
MK-82) poinje napade protiv 2 vojna vozila VBS (mogue da je to
jedan tenk i transporter), koji napadaju i suprotstavljaju se poloajima Holandskog bataljona; preliminarne procjene bombardovanja
nejasne, ali je vjerovatno promaen tenk VBS, a mogue pogoen
transporter.436
433 Isto.
434 Isto.
435 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 347 i 351; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 96 i 100-106.
436 Isto; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 150.
257

U 14.50 sati general Janvier nareuje Holandskom bataljonu

da napusti posmatraka mjesta i da se povue u Potoare bez Armije
Bosne i Hercegovine. Tri minute kasnije (14.53 sati) oficir za vezu
NATO-a trai dalje procjene bombardovanja.437
U 15.02 sati Miloevi zove Akashija telefonom; Akashi kae
Miloeviu da zrane snage NATO-a obezbjeuju bezbjednost i sigurnost trupa UNPROFOR-a u podruju Srebrenice. Akashi opisuje
Miloeviu da je NATO CAS misija u Srebrenici zbog napada VBS
na holandske osmatrake poloaje u blizini Srebrenice. Akashi dalje
objanjava da je Holandski bataljon pritisnut od strane VBS i prenosi Miloeviu tri upozorenja koje su komandanti UNPROFOR-a
slali generalu VBS Tolimiru u nedjelju 10. jula; Akashi kae da ako
snage VBS zaustave svoje napade i ako se VBS povue iz sigurne zone,
nee vie biti potrebe za udare iz zraka; Akashi se poziva na Rezoluciju
Vijea sigurnosti br. 998 i traenu demilitarizaciju sigurnih zona, kao
i na najnoviji Izvjetaj generalnog sekretara;438 Akashi potvruje
Miloeviu da su snage Bosne i Hercegovine ubile holandskog vojnika
prole nedjelje; Akashi kae da je UNPROFOR pokuavao nazvati
Mladia, ali se on ne moe dobiti; Akashi kae da se nada da ova
najnovija akcija nee ugroziti nesiguran mirovni proces i kae da
se mora nai novi nain da se ponovo uspostavi mirovni proces.439
437 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 347 i 351; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 96 i 101.
438 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 348 i 351-352; SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 96-97 i 100-106; B. Jagger, nav. dj., str. 86. Akashi se poziva na Rezoluciju
998 (1995) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, od 9. juna 1995, u kojoj Vijee sigurnosti,
u skladu sa svojom u kontinuitetu deklarativnom i propalom praksom, posebno pogrenim,
namjerno i ciljano pogrenim ocjenama o zaraenim stranama, pored ostalog, zahtijeva
da strane u potpunosti potuju status sigurnih zona i osiguraju UNPPROFOR-u
neometan pristup u sigurne zone i da naroito prestanu sa napadima na sigurne zone,
kao i da se uzdravaju preduzimanja svih vojnih napada iz njih, te podstie
inicijativu za demilitarizaciju sigurnih zona i ohrabruje generalnog sekretara da
dalje intenzivira napore usmjerene ka postizanju sporazuma sa stranama o modalitetima ovakve demilitarizacije ( REZOLUCIJE UN-a , str. 126-127).
439 Isto. U navedenom dokumentu se, u vezi sa razgovorima izmeu Miloevia
i Akashija, uope ne govori o tome ta je Miloevi rekao Akashiju. Oigledna je injenica
da se Akashi ponaao kao Miloeviev potinjeni slubenik, kome je Akashi, nalazei
258

Nakon petominutnog razgovora, u 15.07 sati kraj telefonskog

razgovora; Akashi izvjetava da je Miloevi rekao da je akcija VBS-a
odgovor na terorizam Bosne i Hercegovine i ubistvo snaga VBS iz
zasjede i napade koji su bili u toku prole nedjelje, pri emu je ubijeno
vie od 150 vojnika VBS-a.440
U 15.19 sati drugi napad zrakoplova NATO-a predat je zranoj
kontroli za napad protiv snaga VBS-a. etiri minute kasnije (u 15.23
sati) CNN (Charles Mann) izvjetava da NATO napad snage VBS-a
u blizini Srebrenice. U 15.30 sati drugi nalet NATO zrani napad
- panski F/A-18 (primio) upute za napad na snage VBS. Dvije minute
kasnije (u 15.32 sati) Akashi nazvao ured da bi telefonski komunicirao sa admiralom Smithom.441
U 15.40 sati Krizni tab odlae akciju Plavi ma. Dvadeset
minuta kasnije (u 16.00 sati) NATO zrane snage prekidaju akciju
na mete VBS-a i vraaju se u bazu.442
Na osnovu Hronologije dogaaja navedenog sastanka u Zagrebu
od posebnog je znaaja, pored ostalog, komunikacija izmeu Akashija
i Miloevia, te Akashija i admirala Smitha.

se u podreenom poloaju, podnosio izvjetaj o tekuim dogaajima. O tom razgovoru

sa Miloeviem Akashi lakonski govori u svom izvjetaju o Situaciji u Srebrenici, od
11. jula 1995, koga je u 16.42 sati dostavio Kofiju Annanu i Gharekhanu (Ujedinjenim
nacijama u New Yorku), te Stoltenbergu (Meunarodnoj konferenciji za bivu Jugoslaviju
u enevi). S tim u vezi, Akashi pie, a to je navedeno i u Izvjetaju o Srebrenici (Ujedinjenih nacija): Predsjednik Miloevi kontaktirao je SRSG ponovo oko 15.00 sati
i upoznat je sa situacijom. U to vrijeme Miloevi je izjavio da su holandski vojnici
na podrujima koje dre Srbi zadrali svoje oruje i opremu i da su slobodni da se
kreu okolo (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 307). Iako je navedena Miloevieva izjava bila lana, to potvruju
i istraivanja Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 307), za
Akashija to nije bilo bitno.
440 Isto. Nije tana informacija da je ubijeno vie od 150 vojnika VBS - tu informaciju Miloevi je izmislio.
441 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 349 i 352; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 98 i 101.
442 Isto.
259

Akashi, specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a, i Miloevi bili su u stalnom telefonskom kontaktu. Akashi objanjava Miloeviu razliku izmeu bliske zrane podrke i zranih napada, iznosi
razloge misije NATO-a u Srebrenici i ukazuje na ciljeve zranih snaga
NATO-a. Izvjetavajui ga o razlozima misije NATO-a u Srebrenici (zbog
napada VBS-a na holandske osmatrake poloaje u blizini Srebrenice), Akashi izraava nadu da ta akcija NATO-a nee ugroziti nesiguran mirovni proces. Ukazujui na ciljeve zranih snaga NATO-a
(sigurnost trupa UN-a na podruju Srebrenice), Akashi ne spominje
civilno stanovnitvo u Srebrenici, niti izraava bilo kakvu zabrinutost
za njihovu sudbinu.443
Nakon razgovora sa Miloeviem i kada je drugi paket zranih
udara NATO-a bio spreman za napad protiv agresora, Akashi je (u 15.32)
razgovarao sa admiralom Leightonom Smithom, iz Komande NATO-a
u Napulju. Osam minuta kasnije (u 15.40) Krizni tim je iznenada odloio
akciju Plavi ma, a dvadeset minuta poslije toga (u 16.00), u vrijeme
kada je agresor unitavao Srebrenicu, NATO snage su prekinule akciju
na mete VBS-a i vraaju se u bazu.444
Odmah nakon prvog angamana NATO-ve bliske zrane podrke, VBS je radiom poslao poruku Holandskom bataljonu. Zaprijetili su da e granatirati grad i bazu u kojoj su se poele okupljati
hiljade stanovnika, i da e pobiti holandske vojnike koje dre kao taoce
/nije rije o taocima - prim. S. ./, ako NATO nastavi sa upotrebom
zrane sile. SRSG /Akashi - prim. S. ./ se sjea da je primio telefonski
poziv u to vrijeme od holandskog Ministarstva odbrane, kojim je
traeno da se prekine bliska zrana podrka, jer su srpski vojnici na
terenu isuvie blizu holandskih vojnika i njihova sigurnost bi se dovela
u opasnost. SRSG je smatrao da nema drugog izbora ve da udovolji
ovom zahtjevu. U skladu s tim, prenesena je poruka NATO-paktu i

443 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 93-101.

444 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 305; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 93-101. O toj akciji vidi i Izvjetaj Akashija, upuen Kofiju Annanu i drugima
11. jula u 20.08, koji je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-109.
260

njihova akcija je zaustavljena. Ministar je uputio slian poziv istovremeno generalnom podsekretaru za mirovne operacije u New Yorku
i njegovom vojnom savjetniku (holandskom generalmajoru), to je
sadrano u demarima stalnog predstavnika Holandije.445
445 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 306; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.50, 4.10 i 5.11; Detaljnije o tome vidi: SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 102-106; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 50-51; M. J. Faber, nav. dj.,
str. 91. Na dan zauzimanja Srebrenice, 11. jula 1995, u Strasbourgu je odra(va)n francuskonjemaki samit. Tada je Hans van Mierlo, ministar vanjskih poslova Kraljevine Holandije,
po kazivanju Jeana - Claude Malleta, visokog funkcionera u Ministarstvu odbrane Republike
Francuske, dva puta telefonirao, zahtijevajui da se izbjegne intervencija iz zraka,
kako ne bi bila ugroena bezbjednost Holandskog bataljona UNPROFOR-a na licu
mjesta (Sense tribunal, 5. april 2001, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj);
Institute for War & Peace reporting, 6. februar 2001, http://iwpr.net/sr/report-news/
Srebrenica).
Alain Juppe (francuski premijer u vrijeme genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice) je u svojoj izjavi pred Misijom francuskog parlamenta, 24.
januara 2001, krivicu to je izostalo bombardovanje srpskih snaga, pokuao da prebaci
na Kraljevinu Holandiju, jer se suprotstavila spaavanju enklave. On je tvrdio da su
dva aviona F-16, 11. jula 1995, na srpske poloaje izbacila etiri bombe, ali je zahtjev
Holandije bio da se prestane sa bombardovanjem, jer je time ugroena bezbjednost njenih
vojnika - Holandskog bataljona (Institute for War & Peace reporting, 6. februar 2001,
http://iwpr.net/sr/report-news/Srebrenica; M. Gernstenfeld, nav dj., str. 123).
Istoga dana demantovao ga je ministar Mierlo, prebacujui odgovornost i krivicu
na generala Janviera. Nije istina da smo odbili pomo, rekao je on. Naprotiv, nismo
prestajali da traimo intervencije avijacije, ali je general Janvier odbio da nam je
prui iz razloga koji ni do danas nisu rasvijetljeni (Isto; Sense tribunal, 5. april 2001,
http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)).
Mierlo tvrdi da je, kada je najzad dolo do intervencije, ve bilo kasno. Mladi
je zaprijetio da e u sluaju novog bombardovanja otvoriti artiljerijsku vatru na
holandsku bazu. U tom trenutku u bazi je bilo nekoliko hiljada bonjakih izbjeglica
i stotinjak plavih ljemova. Zavrilo bi se to krvlju do koljena. Tek tada smo traili
obustavu bombardovanja (Institute for War & Peace reporting, 6. februar 2001,
http://iwpr.net/sr/report-news/Srebrenica).
Mdecins Sans Frontires vjeruju da je general Janvier bio uzdran uz znanje
samog francuskog predsjednika Chiraca. Meutim, to je 30. januara 2001. pred Misijom
demantovao bivi diplomatski savjetnik predsjednika Chiraca, a kasnije ambasador Republike Francuske pri Ujedinjenim nacijama, Jean-David Levitte. Predsjednik Chirac
se ni u jednom trenutku nije suprotstavljao bombardovanju koje bi sprijeilo napad
srpskih snaga na Srebrenicu, naglasio je Levitte i dodao: Tim podmetanjem eli
se samo prljati njegova ast.
261

Na prijetnju generala Mladia da e pobiti zarobljene holandske vojnike (55), koje je srpski agresor tretirao dobro, i nasumino
granatirati civile i Holandski bataljon, ako doe do daljih zranih
udara, najvie civilno i vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija (Akashi
i Janvier), na zahtjev holandskog ministra odbrane Jorisa Voorhoevea,
u 16 sati obustavili su blisku zranu podrku nad Srebrenicom, poto
su komandanti lokalnih Srba zaprijetili da e ubiti holandski personal i granatirati vie sela u depu ako doe do daljih zranih
udara.446 Admiral Smith se, pie Akashi, sloio sa naim zahtjevom
koji je predloio ministar odbrane Holandije SRSG-u /tj. Akashiju
- prim. S. ./ da se suspenduje zrano prisustvo i misije zrane podrke
nad Srebrenicom.447 Tako je zrana akcija u sutini - praktino prekinuta
Jean - David Levitte je podsjetio da je na dan pada Srebrenice u ruke srpskih
snaga, Chirac boravio na njemako-francuskom samitu u Strasbourgu. Jaques Chirac je
eksplodirao od bijesa kad je uo da Srebrenica pada, priao je Levitte. Osamnaest
aviona NATO saveza je moglo intervenisati 11. jula 1995. godine. est je dobilo
nareenje da to i uine. Dva aviona su izbacila bombe u 14.40 toga dana. Meutim,
bosanski Srbi su tada preko radija zaprijetili da e bombardovati Srebrenicu i pobiti
zarobljene holandske vojnike. Holandske vlasti digle su uzbunu i na sve strane u vie
navrata zahtijevale su obustavu intervencije NATO-a, obrazloio je Levitte (Isto).
Svjedoenje ambasadora Levittea je, prema Institute for War & Peace reporting,
razbuktalo polemiku na relaciji Holandija - Francuska ko je vie odgovoran za
srebreniku tragediju: vojnici holandskog kontingenta UNPROFOR-a ili francuski
generali od kojih je jedan tog trenutka bio komandant meunarodnih snaga (Isto).
Ukazujui na odgovornost za srebreniku tragediju i, s tim u vezi, ko je vie
odgovoran - Holandski bataljon ili francuski generali, posebno Bernard Janvier, Institute
for War & Peace reporting je s pravom postavio dva pitanja:
- prvo, da li su moguu intervenciju NATO avijacije sprijeili Pariz i druge
zapadne prijestolnice, kako bi se otarasili u tom trenutku posljednje muslimanske
enklave u istonoj Bosni? i
- drugo, da li je ba tada omoguena podjela Bosne na dva entiteta, koja je
faktiki realizovana za manje od pola godine poslije srebrenike drame? (Isto).
Odgovor na navedena (i slina) pitanja je, naalost, potvrdan, jer su dogaaji nakon
zauzimanja sigurne zone Ujedinjenih nacija, posebno zloin genocida nad Bonjacima,
to potvrdili.
446 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; M. J. Faber, nav. dj., str. 77 i
91; B. B. Ghali, nav. dj., str. 238; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 308.
447 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; M. J. Faber, nav. dj., str. 77 i 91.
Vlada Kraljevine Holandije je, po ocjeni Holbrookea, odbila dopustiti zrane udare
262

nakon to je Akashi razgovarao sa admiralom Smithom, za to snose odgovornost: ministar Voorhoev, a time i itava Vlada Holandije, zatim admiral
Smith (NATO), Akashi (Ujedinjene nacije), Janvier (UNPF) i drugi visoki
oficiri UNPROFOR-a i UNPF-a, dajui svoju preutnu saglasnost Janvieru
i Akashiju, za razliku od jednog manjeg broja pojedinaca koji su bili protiv
takvih odluka i postupaka svojih pretpostavljenih.448
Zrano prisustvo i misija zrane podrke nad Srebrenicom, po
ocjeni ministra Vorhoevea, admirala Smitha i Akashija (nae je miljenje), ugrozilo bi civilno stanovnitvo i nae osoblje koje je sada /tj.
u 16.42 sata - prim. S. ./ pomijeano sa srpskim snagama, pie Akashi
u svom izvjetaju o Situaciji u Srebrenici, petnaest minuta nakon to je
srpski agresor zauzeo Srebrenicu (16.42 sati),449 zbog ega je obustavljena
bliska zrana podrka. To nije tano, bolje reeno - u pitanju je ordinarna
la, jer se tada (11. jula, u 16.42 sati) srpske snage (jo uvijek) nisu
pribliile masi civila, niti su bile pomijeane sa njima. Akashijeva briga
za civilno stanovnitvo je najobinija farsa. Djelovanje aviona NATO-a
ne bi ugrozilo civile i civilno stanovnitvo, niti pripadnike Holandskog
bataljona. Time je Akashi, bez ikakvog morala i odgovornosti za sudbinu
civilnog stanovnitva, nastojao prikriti prave razloge odlaganja i prekidanja akcije Plavi ma. Na taj nain Ujedinjene nacije su na hiljade
civila ostavile bez odbrane i zatite - u ruke srpskih zloinaca. Tada je to
rukovodstvo interesovalo samo pitanje sigurnosti holandskih vojnika.
Nezatieni civili ih, naalost, uope nisu zanimali. To potvruje Akashi
u navedenom izvjetaju, u kome, pored deklarativne ocjene da sada
prikupljamo detaljne informacije o situaciji na terenu da bi odredili

(R. Holbrooke, nav. dj., str. 73-74). General Janvier i Vlada Kraljevine Holandije
su, po ocjeni Davida Owena, bili zabrinuti zbog bezbednosti holandskih talaca, te su
otkazali dalje vazdune napade (D. Owen, nav. dj., str. 361).
448 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 287.
449 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106. Slinog je karaktera i ocjena
Ministarstva odbrane Kraljevine Holandije, po kome bi intenzivno granatiranje
prouzrokovalo mnogo rtava meu izbjeglicama, koje su u veem obimu bile nezatiene i na otvorenom (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 5.11). Zbog
toga je, po Ministarstvu odbrane, UNPROFOR odluio da ne preduzima bilo koju
vrstu novih CAS misija (Isto).
263

potrebe civilnog stanovnitva, ukazuje na njihovu glavnu preokupaciju

- razmatranje pitanja vezanih za sigurnost i moguu evakuaciju
Holandskog bataljona, o emu je tada (tj. neposredno prije i u vrijeme
zauzimanja Srebrenice) i u takvoj situaciji, tvrdi Akashi, voena rasprava
(kako je razmotreno) sa ministrom odbrane Holandije.450
Oigledno je da Akashi i drugi funkcioneri Ujedinjenih nacija, zatim
Holandije, Francuske, Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava
uope ne govore o sudbini civila i civilnog stanovnitva, niti spominju
pitanje njihove sigurnosti i/ili evakuacije, za razliku sigurnosti i evakuacije
Holandskog bataljona.451 Umjesto da preduzmu mjere da sprijee genocid
450 Isto. S tim u vezi, Akashi pie: Ministar Holandije je informisao da su mu
predoene tri opcije od strane njegovog taba:
- povlaenje koje bi izveo UNPROFOR sa RRF-om;
- povlaenje koje bi proveo NATO i
- povlaenje koje bi se provelo ad hoc koalicijom sa kojom su se sloile Francuska,
Ujedinjeno Kraljevstvo i USA.
Preliminarna procjena komandanta snaga /generala Janviera - prim. S. ./ je
da se svako povlaenje Holandskog bataljona mora izvesti kroz pregovore poto su
njegovi pripadnici u nekim podrujima ve pomijeani sa srpskim snagama, njihove
zalihe su ograniene, a podruje Srebrenice je van direktnog operativnog domaaja
Ujedinjenih nacija ili drugih vojnih snaga (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 353 -357;
SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106). Zbog toga je general Gobilliard dobio
instrukcije da odmah uspostavi lokalni prekid vatre svih strana. S tim u vezi, general
Gobilliard je tada (11. jula, u 16.42 sati) pokuavao da kontaktira generala Tolimira.
Govorei o tome, Akashi navodi da je UNPROFOR-ov zamjenik koordinatora za
civilne poslove, takoer, stigao u Ured UNHCR-a na Palama, gdje e ostati kao oficir
za vezu sa vlastima paljanskih Srba (Isto).
451 Vlada Holandije je 11. jula (prije zauzimanja Srebrenice) zbog straha da e
se Holandski bataljon nai izmeu dvije vatre, izmeu Srba i Muslimana, u
Zagreb poslala dva visoka generala (Van Bremena i Van Bala), kako bi sa vostvom
UN-a razgovarali o evakuaciji Holandskog bataljona. Ministar Voorhoeve je bio
miljenja da Holandski bataljon to prije mora napustiti Srebrenicu, ali ga kasnije
general Nicolai uvjerio da je evakuacija jedino mogua, zajedno sa izbjeglicama.
Tada je siguran povratak Holandskog bataljona bio prioritet broj jedan, to je
ministar Voorhoeve toga dana vie puta ponavljao pred holandskim medijima (M. J. Faber,
nav. dj., str. 91 i 115). Civili i civilno stanovnitvo uope nisu interesovali Vladu Holandije,
niti ministra Voorhoevea. Istrebljenje jednog evropskog naroda, nacionalne, etnike i vjerske
grupe kao takve, nije interesovalo Holandiju (i ne samo Holandiju). Obaveza da zatiti
civilno stanovnitvo i sprijei genocid nije bila, u ovom sluaju, nikakav prioritet Holandije.
264

nad civilima, Akashi se brine o potrebama civilnog stanovnitva. Ta

briga je samo deklarativnog karaktera, jer u nastavku svog izvjetaja
Akashi ukazuje na prioritet njegovog/njihovog djelovanja - sigurnost
i mogua evakuacija Holandskog bataljona.452 U situaciji kada je
pitanje trenutka kada e srpske snage ponovo izvriti genocid nad civilima,
Akashi govori o instrukcijama koje su (ve) dostavljene visokim oficirima
UNPROFOR-a o hitnom uspostavljanju lokalnog prekida vatre svih
strana, pri emu se vrsto drao teze o zaraenim stranama.453
Zaista sramno.
Holandski pukovnik Harm de Jonge, tapski oficir u Komandi
UNPF-a u Zagrebu, tvrdi kako je prijetnja generala Mladia da e, ako
se nastave udari iz zraka, granatirati put izmeu Srebrenice i Potoara,
bila razlog zato je ministar odbrane Holandije Joris Voorhoeve dao nalog
da se zaustave dalji napadi iz zraka, jer nije elio da na sebe preuzme
navodno odgovornost za krvoprolie na putu izmeu Srebrenice i
Potoara, gdje je bilo 3 do 4 hiljade staraca, starica i djece koji su
bjeali na sjever.454 Tu tvrdnju ne potvruje Izvjetaj o Srebrenici
niti drugi (objavljeni) dokumenti Ujedinjenih nacija,455 kao ni generalni
Holandski bataljon i lino komandant Karremans nije bio spreman da na srpske
napade na blokirajue pozicije odgovori vojnim sredstvima. U tome je glavnu ulogu imalo
politiko rukovodstvo Holandije, koje je instruiralo Holandski bataljon da borba ne
spada u mandat bataljona (Isto, str. 106).
Holandski bataljon se, za razliku od Britanskog bataljona, koji se u Goradu borio
protiv Srba, krajem maja i poetkom juna 1995. drao vlastite interpretacije mandata
i totalno izbjegavao upotrijebiti silu (Isto, str. 74, 78 i 106).
452 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106.
453 Isto.
454 Harm de Jonge, KAKO JE PALA SREBRENICA, u: GENOCID U BOSNI
I HERCEGOVINI 1991.-1995, Zbornik radova sa Meunarodnog skupa kongresa za
dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini 1991-1995, odranog u Bonu od 31.
augusta do 4. septembra 1995, Sarajevo, 1997, str. 330-346.
455 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 306; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 102-106. U paragrafu 306 Izvjetaja o Srebrenici govori se suprotno: Odmah
nakon ovog prvog angamana NATO-ve bliske zrane podrke, VBS je radiom
poslala poruku Holandskom bataljonu. Zaprijetili su da e granatirati grad i bazu u
kojoj su se poele okupljati hiljade stanovnika, i da e pobiti holandske vojnike koje
265

sekretar Ujedinjenih nacija Boutros Ghali.456

Jan Willem Honig i Norbert Both piu kako su Srbi uputili ultimatum:
ukoliko zrani napadi ne prestanu, oni e odmah pobiti zarobljene holandske vojnike - 55 (koji su dobrovoljno 8. i 9. jula preli na srpsku
stranu) i nasumino granatirati civilno stanovnitvo i Holandski bataljon.
Taj ultimatum telefonom je osmatranici Papa prenio iz Bratunca
jedan od zarobljenih komandira osmatranice. Za tu poruku je kasnije
uo pukovnik Brantz u Tuzli i telefonom je proslijedio u Sarajevo i Hag.
Tada je, zaobilazei redovne kanale Ujedinjenih nacija i NATO-a, ministar
Voorhoeve direktno nazvao Centar za koordinaciju zranih operacija u
Vienci i tri puta rekao: Prekinite, prekinite, prekinite!457 Time su,
dre kao taoce, ako NATO nastavi sa upotrebom zrane sile. SRSG /Akashi - prim.
S. ./ se sjea da je primio telefonski poziv u to vrijeme od holandskog Ministarstva
odbrane, kojom se trai da se prekine bliska zrana podrka, jer su srpski vojnici na
terenu isuvie blizu holandskih vojnika i njihova sigurnost bi se dovela u opasnost.
SRSG je smatrao da nema drugog izbora ve da udovolji ovom zahtjevu. U skladu
s tim, prenesena je poruka NATO-paktu i njihova akcija je zaustavljena. Ministar je
uputio slian poziv istovremeno generalnom podsekretaru za mirovne operacije u
Njujorku i njegovom vojnom savjetniku (holandskom general-majoru), to je sadrano u demarima stalnog predstavnika Holandije (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 306; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 286-287).
456 B. B. Ghali, nav. dj., str. 238. Kada je Joris Voorhoeve, ministar odbrane Holandije uo da je zrana operacija u toku, odmah je, tvrdi Boutros Ghali, telefonirao
da kae da su holandske trupe toliko blizu srpskoj artiljeriji da zrani napadi dovode
njihove ivote u opasnost. Voorhoeve je zahtijevao od Akashija da povue blisku
zranu podrku, to on nije imao drugog izbora (Isto).
457 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 51-52; SREBRENICA 1995, knjiga 2,
str. 102; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.4 i 3.50; B. Jagger, nav. dj., str.
89; M. J. Faber, nav. dj., str. 82, 92 i 116. U Den Haagu je, pie Mient J. Faber,
nastala opta panika kada je Mladi, koji je osvojio Enklavu i konstatovao kako
se UN ponaao veoma neodluno sa pruanjem vazdune podrke, a o mogunosti
vazdunih napada da i ne govorimo, utjerujui strah u kosti holandskih vojnika,
poslao oajniku poruku Karremansa da e vojnici koji se nalaze u Potoarima biti
poubijani, ako se dese napadi iz vazduha. Kada su Voorhoeve i premijer Kok uli
oajnike poruke, prvi je zgrabio telefon da pozove Akashija da bi traio obustavu
daljne vazdune podrke. U kontekstu brzog zauzimanja Enklave i prijanjih iskustava sa Srbima u Bosni i Hercegovini, bila je za oekivati manje panina reakcija.
Za reputaciju Holandije (Voorhoevea i Koka), u meuvremenu donesena odluka
266

UNPROFOR-a da prekine sa pruanjem vazdune podrke, bila je prava srea.

Sve u svemu, iz Den Haaga nije poduzeta nikakva bitna akcija, niti u politikom
niti u vojnom smislu, da se zatiena zona Srebrenica odbrani i odri (M. J. Faber,
nav. dj., str 92).
Zrane akcije NATO-a obustavljene su po zahtjevu Vlade Holandije, odnosno ministra
odbrane - Jorisa Voorhoevea. To je 19. jula 1995, prilikom posjete glavnoj bazi NATO-a
u Briselu, (ponovo) potvrdio Akashi (M. J. Faber, nav. dj., str. 82 i 116). U toj posjeti je
bio i general Janvier, gdje su, po ocjeni Fabera, voeni razgovori o odgovornosti glede
odluke o Srebrenici, pri emu su naglasili (Akashi i Janvier) da je znaenje zranih
napada opalo zbog rizika mogueg zarobljavanja (Isto, str. 116) - vjerovatno, po njima,
(zbog rizika mogueg zarobljavanja), pripadnika mirovnih snaga Ujedinjenih nacija.
Naalost, injenica o izvrenom genocidu nad Bonjacima u sigurnoj zoni Ujedinjenih
nacija ni tada za Akashija i Janviera nije nita znaila. Oni su namjerno izbjegli da prue
odgovor na pitanje zato je i zbog ega opao znaaj zranih napada. Meutim, vjerovatno su svjesni vlastitih opstrukcija i odgovornosti u sprovoenju mandata UNPROFOR-a.
Srpske snage su, po REPORT ON SREBRENICA ..., zahtijevale od UNPROFOR-a
da zaustavi zrane udare odmah ili e pripadnici Holandskog bataljona, zadrani
od strane BSA, biti ubijeni, te bi Bataljon i izbjeglice dole pod teku vatru. Zastraivanje BSA, takoer, dolazi putem telefona sa posmatrake take P iz jednog vozila
komandira u Bratuncu. Vojnici Holandskog bataljona zadrani u Bratuncu informisani su o prijetnji po njihove ivote putem prevodioca. UNPROFOR je odluio da
obustavi blisku zranu podrku (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.50).
Govorei o zranoj podrci (AIR SUPPORT) Ministarstvo odbrane Holandije nastoji
da po svaku cijenu izbjegne bilo kakvu odgovornost Holandskog bataljona, a time i Vlade
Holandije. S tim u vezi, Ministarstvo ukazuje na sljedee injenice: Holandski bataljon je
dobio uvjeravanja od UNPROFOR-a da e dobiti zranu podrku u cilju implementacije
blokirajuih poloaja na jugu (grada) Srebrenice, jer je (Holandskom bataljonu) bilo jasno
da blokirajui poloaji mogu biti uspjeni samo ako bude angaovana zrana sila; odbrana
sigurne zone Ujedinjenih nacija (Srebrenice) sa ogranienim brojem trupa zavisila je
od zrane podrke; Holandski bataljon je bio vrsto uvjeren samo u zranu podrku
veeg angaovanja (Air Strike); UNPROFOR i UNPF su radili na principu normalnih
vremenskih procedura UN-a, po kome je angaovanje dozvoljeno samo ako je 100%
sigurno da su poloaji UN-a pod direktnom vatrom, te da lokacija neprijateljske
vatre moe biti odreena, a u sluaju dinamikog napada te procedure nisu
efikasne, pri emu je, pored ostalog, precizno utvrivanje cilja problem (REPORT
ON SREBRENICA ..., paragraf 3.50).
Komanda i ostalo osoblje Holandskog bataljona su, po ocjeni Ministarstva
odbrane Holandije, ubijeeni da pad Enklave moe biti pripisan upeatljivom nedostatku podrke iz zraka; ogranieni bliski zrani udari nisu zapoeli sve dok bitka
ustvari nije bila zavrena. Polazei od te ocjene, po kojoj je iskljuena bilo kakva
odgovornost Holandskog bataljona za njegovo djelovanje, odnosno nedjelovanje na
kopnu (zemlji), Ministarstvo odbrane kategoriki tvrdi da zrane snage NATO-a ne
mogu biti okrivljene za nedostatak zrane podrke. Oni su bili sprijeeni odlukama
267

na zahtjev Vlade Holandije i lino ministra Voorhoeva, odjednom obustavljeni takozvani zrani napadi.
Nakon to su NATO bombe promaile svoje ciljeve u Srebrenici
(pogoena su samo 2 srpska tenka) i poslije granatiranja Srebrenice i
Potoara, te zauzimanja grada (u 16.20 sati grad Srebrenicu su ve
preplavili Srbi), kada se eta B Holandskog bataljona povukla u Potoare, agresor je granatirao kolonu civila koja je naputala Srebrenicu
i bjeala ka Potoarima, traei spas. ene, djeca i, uglavnom, stariji ljudi
krenuli su u pravcu glavne baze Ujedinjenih nacija u Potoarima (holandski kamp).458
UN-a, koje odreuju kako i kada zrana podrka moe biti obezbijeena (zrani
udari i bliska zrana podrka - Air Strikes or CAS) - REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.50.
Navedene ocjene Ministarstva odbrane, prije svega, politikog karaktera, ne potvruju
raspoloiva dokumenta Ujedinjenih nacija, posebno rezultati istraivanja Ujedinjenih
nacija o Srebrenici (IZVJETAJ O SREBRENICI ...).
Analizirajui navedene ocjene Ministarstva odbrane Holandije, kao i ocjenu o
zaraenim stranama, koja je u kontinuitetu prisutna u njihovom izvjetaju, mogue
je izvesti vie zakljuaka, kao to su:
- prvo, otvorena drskost i odsustvo bilo kakvog obrazloenja, kao i odbacivanje bilo
kakve odgovornosti Holandskog bataljona u vezi sa zauzimanjem Srebrenice, sigurne
zone Ujedinjenih nacija, i genocidom nad Bonjacima;
- drugo, neprimjereno i neodgovorno ponaanje ministra odbrane Vlade Holandije
Voorhoevea, koji svu odgovornost za neupotrebu zranih snaga u zatiti civilnog stanovnitva
sigurne zone Ujedinjenih nacija pripisuje Ujedinjenim nacijama, ime amnestira bilo
kakvu vrstu odgovornosti Holandije i Holandskog bataljona i Voorhoevea, o kojoj oigledno govore dokumenta Ujedinjenih nacija;
- tree, apsolutno iskljuivanje odgovornosti NATO-a za pruanje /nepruanje zrane
podrke.
458 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-111. Nakon to se malo nakon
14.00 sati na nebu zauo zvuk aviona, snage VRS-a (pjeadija VRS-a uz pratnju
nekoliko tenkova i oklopnih samohotki) kretale su se niz cestu na brdu Bojna. Jedan
od aviona je pikirao iznad brda, nakon ega se ula eksplozija, ali daleko u dubini
teritorije, a iza lea snaga VRS-a koje su se u tom trenutku nalazile na brdu Bojna
(H. Nuhanovi, nav. dj., str. 284).
Nakon toga se zaula jo jedna eksplozija i Hakija Meholji, Hamdija Fejzi, kao i
vea grupa pripadnika odbrane, koja se poslije ponoi (10/11. juli) uputila ka Bajramoviima
sa odreenim planom o kontranapadu, vidjeli su sljedeu scenu:
268

U vrijeme i neposredno nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne

zone Ujedinjenih nacija, izmeu generala Ujedinjenih nacija Nicolaija i
Gobilliarda, na jednoj, i generala Vojske Jugoslavije (i Vojske Republike
Na asfaltnom putu su se kretale snage VRS-a, pjeadija i oklopna vozila. ula se
druga eksplozija desetak metara ispod ovoga puta, tj. ispod formacije snaga VRS-a,
vidio se oblak dima koji se digao kao posljedica eksplozije (impact). Meutim, pripadnici VRS-a nisu potraili zaklon, nisu prestali da se kreu putem i nije se moglo
vidjeti da su uope bili potreseni eksplozijom. Umjesto toga, vojnici VRS-a su
uzvikivali ratne poklie i pucali su u zrak kao da slave - u pobjednikom maniru.
Ova, druga, eksplozija je ujedno bila i posljednja bomba kojom su avioni
NATO-a gaali snage VRS-a.
Prema izjavi Hakije Meholjia i Hamdije Fejzia, pripadnicima grupe je u
tom trenutku postalo jasno da je Srebrenica izdata (citiram njihove rijei), da je
konano pala i da se vie ne moe spasiti.
Nakon toga, dio grupe se uputio ka predjelu Sueske koja je jo bila pod kontrolom snaga odbrane enklave (a bit e jo najmanje 24 sata) - Isto.
NATO je, prema ocjeni Ramiza Beirovia, naelnika taba i vrioca dunosti komandanta 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine, izveo simulirani vazduni
napad na srpske pozicije, dimnim aviobombama, od kojih nijedna nije pala blizu
agresorskog poloaja, to je unijelo dodatnu dozu panike i straha, te nepovjerenja
stanovnitva u meunarodnu zajednicu i UNPROFOR. Zbog te injenice, tvrdi
Beirovi, ukupna situacija se dodatno iskomplikovala, zbog ega nije bilo ni teoretskih mogunosti uspostavljanja bilo kakve kontrole nad naredbom i veim dijelom
pripadnika oruanih snaga (AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda
2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995 - Komandi
2. korpusa Tuzla).
REPORT ON SREBRENICA ..., govorei o dogaajima u Srebrenici oko 16.00
sati 11. jula 1995, s namjerom i ciljno, preuveliava ulogu Holandskog bataljona u vezi
sa podrkom civilima i civilnom stanovnitvu na putu od grada Srebrenice do Potoara.
Tako je, po REPORT ON SREBRENICA ..., eta B (Holandskog bataljona) pokuala
da prati izbjeglice /odnosno civile i civilno stanovnitvo - prim. S. ./ to je mogue
bolje. Oko 16.00 sati stanovnitvo i vojnici BiH /28. divizije Armije Republike Bosne
i Hercegovine - prim. S. ./ napustili su grad. Pod pritiskom BSA, komandir ete B
je odluio da napusti blokirajue poloaje i da se skoncentrie na praenje i zatitu
izbjeglica. Borbena vozila su formirala zaklon iza izbjeglica na putu prema Potoarima (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.51).
Jedan holandski vojnik, neposredno prije nego to je Holandski bataljon predao
grad srpskoj vojsci, izrazio je prezir prema Bonjacima, jer smrde. Oito mu nije
palo na pamet da ljudi to ive u uslovima koncentracionog logora nisu u stanju
normalno odravati higijenu, a to je i bio dio smiljene politike (M. A. Sells, nav.
dj., str. 241-242).
269

Srpske) Gvere, na drugoj strani, voeni su telefonski razgovori, u kojima

se govori o zranoj podrci i, s tim u vezi, iznose injenice koje nikako ne
stoje i, pored ostalog, pokazuju (razgovori) najblae reeno - neozbiljnost
generala Ujedinjenih nacija.
General Nicolai je u 16.15 sati telefonom razgovarao sa generalom
Gverom, prebacujui mu da su njegove trupe napale poloaje UNPROFOR-a i da jo napadaju i da je komandant Holandskog bataljona bio prisiljen zatraiti blisku zranu podrku (Close air support).
Ne zrane udare (air strikes), nego podrku, te da je on naravno
spreman zaustaviti zranu podrku im VBS prestane sa napadom
pozicija UNPROFOR-a. General Gvero je negirao da je srpska
vojska izvrila napad na UNPROFOR i tvrdi da je to uradila bosanska vojska. Ako zrani napadi istog momenta ne prestanu, on dri
generala Nicolaija odgovornim za sudbinu svojih trupa i stanovnitva
Srebrenice.459
Dva sata kasnije, u 18.10 sati, general Gobilliard je stupio u kontakt
sa generalom Gverom. Gobilliard ukazuje Gveri da je on zatraio
zranu podrku im su njegovi vojnici u Srebrenici bili napadnuti.
UNPROFOR e ostati u enklavi da zatiti izbjeglice i da e uslijediti,
ukoliko bude potrebno, ponovni udari iz zraka. Gobilliard podvlai
da UNPROFOR nema mandat da sam napada, nego da se zatiti od
napada. I to je bio dananji scenario. Prva reakcija Gvere je da je sada
jasno da je Gobilliard taj koji je naredio zrane akcije i da on to
ponovo moe uraditi. Srpski general tvrdi da VBS nikada nije napao
UNPROFOR i da UNPROFOR nikada nije smatran stranom u
sukobu. VBS se bori samo protiv naoruanih muslimana terorista,
koji su po dogovoru trebali biti razoruani od strane UNPROFOR-a.
Gvero trai od generala Gobilliarda da ubudue donosi razumne odluke
koje nisu zasnovane na predrasudama prema jednoj od strana.460

459 M. J. Faber, nav. dj., str. 73-74; ICTY, br. 00907532, Komanda UNPROFOR-a
za Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo, 11. juli 1995, Telefonski razgovor General Nicolai
- general Gvero, 11. jula 1995, 16.15 sati.
460 M. J. Faber, nav. dj., str. 74.
270

Akashi je 11. jula, nakon to je postigao dogovor sa politikim i

vojnim savjetnicima UNPF-a, Ujedinjenim nacijama u New Yorku poslao
telegram, u kome je iznio (svoje) prijedloge u vezi sa situacijom sa
izbjeglicama u Srebrenici. On je predloio postizavanje dogovora
sa snagama BSA, kako bi oni dozvolili kompletnom stanovnitvu
enklave, ukljuujui sve mukarce, da krenu prema Tuzli. U tom cilju,
UNPROFOR bi, uz podrku UNHCR-a, pokuao da se dogovori sa
snagama BSA, da bi svi konvoji prema Tuzli trebali biti u pratnji
UN-a. Ukoliko snage BSA to onemogue, trebalo bi pokuati da
se ostane sa izbjeglicama do vremena njihovog odlaska.461
Zastraujue je saznanje da je prva Akashijeva mjera, nakon zauzimanja Srebrenice, imala za cilj prisilno premjetanje kompletnog
stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Time je on,
u skladu sa srpskim ratnim ciljevima (stratekim ciljevima srpskog
naroda u Bosni i Hercegovini) i postignutim (tajnim) dogovorima sa
srpskim agresorom, neposredno uestvovao u osmiljavanju tog zloina
i u potpunosti podravao osvajake i genocidne radnje srpskog agresora,
ime je, pored ostalog, potvrdio saznanja o rtvovanju sigurne zone
Ujedinjenih nacija Srebrenice. U realizaciji tog zloinakog projekta
Akashi je iskazao izuzetnu humanost, predlaui angaovanje UNHCR-a i UNPROFOR-a.
Akashi je bio veoma ubijeen da bi snage BSA, bez sumnje,
pokuale da odvoje radno sposobne mukarce od drugih. Meutim,
umjesto da, u skladu sa svojim dubokim uvjerenjem, predloi preduzimanje
svih potrebnih mjera da se, u ovom sluaju, onemogui odvajanje vojno
461 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.14. Ne raspolaemo sa navedenim
dokumentom, te nam, pored ostalog, nije poznato ni vrijeme njegovog dostavljanja.
Akashi u svom izvjetaju Situation in Srebrenica, od 11. jula 1995, koga je Ujedinjenim
nacijama i Meunarodnoj konferenciji za bivu Jugoslaviju dostavio u 16.42 sati, navodi
da je istoga dana, a prije 16.42 sati, dostavio svoj izvjetaj br. X-1130 o situaciji u
Srebrenici (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106). Mogue da je rije o njegovom
izvjetaju, u kome je predloio prisilno premjetanje kompletnog stanovnitva sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, ije je vrijeme dostavljanja prije 16.42 sati, odnosno
prije zauzimanja Srebrenice, to ponovo potvruje (brojne) dogovore, u ovom sluaju,
Ujedinjenih nacija sa srpskim zloincima.
271

sposobnih mukaraca od ena i djece, on, bez imalo stida, tvrdi kako
UNPROFOR ne bi bio u stanju da to sprijei ( da bi UNPROFOR
bio u stanju da uini veoma malo da ovo sprijei).462
General Mladi je na prvom i drugom sastanku sa Karremansom,
11. jula 1995, u 20.00 i 23.00 sata, zahtijevao da ne smije vie biti
zranih udara ili CAS /bliske zrane podrke - prim. S. ./. Ako se
zrani udari ili CAS ponove ili nastave, baza u Potoarima sa Holandskim bataljonom i oko 2.500 izbjeglica u njemu i sa oko 15.000
izbjeglica u njegovoj neposrednoj blizini bie granatirani.463
U izvjetaju o Situaciji u Srebrenici, upuenom Kofiju Annanu, 11.
jula 1995, u 20.08 sati Akashi ponovo iznosi injenice koje ne potvruju
drugi dokumenti UN-a, ukljuujui i njegove podatke. Naime, on je obavijestio Ujedinjene nacije da je drugi napad NATO-a prekinut zbog
loe vidljivosti koju je izazvao dim, to je onemoguilo pilotima da
uoe mete, zatim kako je na prve borbene avione (F-16), sa nepreciznom
municijom, ispaljena jedna raketa, te da je oko 16.00 sati iniciran i trei

462 Isto.
463 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121; IZVJETAJ O SREBRENICI
, paragraf 320; M. J. Faber, nav. dj., str. 107; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 331. General
Mladi je, po Karremansu, navodno naglasio na krajnje prijetei nain da e upotrijebiti sva svoja raspoloiva sredstva da uniti privremeni kamp (SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 115-121), odnosno bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima. Imajui
u vidu brojne kontakte i komunikaciju, dogovore i razgovore izmeu najvieg politikog
i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija i politikog i vojnog rukovodstva srpskog agresora
i, s tim u vezi, dobre odnose izmeu Mladia i Karremansa, oigledno je da se nije radilo
ni o kakvoj stvarnoj prijetnji Ujedinjenim nacijama u Potoarima.
Pitanje koritenja zranih udara bilo je predmet razgovora izmeu generala Gvere
i generala Nicolaija 12. jula 1995. Tada je u telefonskom razgovoru (u 14.45 sati) general
Gvero, pored ostalog, izrazio nadu da e general Nicolai uestvovati u ukidanju nerazumne odluke od jue /tj. 11. jula - prim. S. ./ o koritenju vazdunih udara. Tu
odluku general Gvero je smatrao katastrofalnom i predloio da se sve naredne
odluke donose u dogovoru izmeu Komande Holandskog bataljona u Srebrenici i
generala Mladia (ICTY, br. 00907528, Komanda UNPROFOR-a za BiH, naelnik
Komande, Sarajevo, 12, juli, Telefonski razgovor general Nicolai - general Gvero, 12.
juli 1995, 14.45 sati).
272

zrani napad.464 O tome se uope ne govori u Zapisniku sa sastanka

Kriznog tima za akciju Plavi ma.465 U tom izvjetaju Akashi ne spominje
ni razgovor sa Miloeviem, a situaciju u Potoarima, u vezi sa hiljadama
nemonih civila i civilnog stanovnitva, Akashi je prikazao kao humanitarni problem i krizu humanitarnog karaktera,466 s kojom se Holandski
bataljon hrabro nosio i djelovao s potovanjem, bez ikakve brige
za civile i civilno stanovnitvo, a da ne govorimo o brizi ili strahu od
izvrenja genocida.
464 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 107-111. Takvu la Akashi je iznio i u
svom izvjetaju o Situaciji u Srebrenici, od 11. jula, u 16.42 sati. S tim u vezi, on navodi
da su avioni NATO-a u 14.40 sati napali dva srpska tenka koji su prijetili holandskim
blokirajuim poloajima juno od Srebrenice, pri emu, kako on tvrdi, nije jasno da
li su bombe pogodile cilj, te da je drugi nalet /aviona NATO-a prim. S. ./ otkazan
zbog slabe vidljivosti iznad ciljeva (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106; H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 288-293).
Jedanaestog jula vidljivost u Srebrenici bila je izvanredna, jer na nebu nije bilo nijednog oblaka. To potvruju i istraivanja Ujedinjenih nacija, po kojima su avioni prekinuli
akciju zbog toga to je ministar odbrane Holandije, Joris Voorhoeve, nazvao telefonom
Akashija i (za)traio obustavu djelovanja. Oigledno je Akashi, obavjetavajui Ujedinjene
nacije i Evropsku uniju o Situaciji u Srebrenici, prikrio prave razloge obustave djelovanja
aviona NATO-a i time slao lane informacije, ime je poinio zloin. Tu la potvruje
i sam Akashi u navedenom izvjetaju, u kojem je iznio tvrdnju da je zrana podrka
NATO-a obustavljena zbog toga to se admiral Smith sloio sa naim zahtjevima koje
je predloio ministar odbrane Holandije (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106;
H. Nuhanovi, nav. dj., str. 288-293).
Glavni kamp u Potoarima nije bio izloen artiljerijskoj vatri, jer nijedan
projektil nije pao na kamp Ujedinjenih nacija (Holandski bataljon) ni prije 11. jula, niti
11. jula, niti kasnije, kako to tvrdi Akashi. Akashi je situaciju u bazi Ujedinjenih nacija
u Potoarima prikazao veoma dramatino po snage UNPROFOR-a, odnosno po njihovu
sigurnost, sa ciljem da se Holandski bataljon evakuira to prije (Isto).
465 Isto, str. 93-101 i str. 381-383.
466 Isto, str. 107-111; B. Jagger, nav. dj., str. 86. S tim u vezi, Akashi pie: Prvi
izvjetaji iz Potoara su ukazivali da tamo ima dovoljno hrane i vode za samo 24 sata.
Meutim, vojni posmatrai /Ujedinjenih nacija, UNMO - prim. S. ./ su izvijestili u
17.11 sati da Holandski bataljon pokuava da popravi situaciju. Njihovi vojnici su
otvorili svoje sljedovanje i pokuavali su napraviti od toga supu. Na taj nain
Holanani se nadaju da e hrana trajati za sljedeih 48 sati. Nakon toga, nee vie
biti hrane ni za osoblje UNPROFOR-a ni za raseljene (SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 107-111).
273

Komanda UNPROFOR-a za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu,

odnosno vrilac dunosti komandanta francuski general Herv Gobilliard,
na zahtjev komandanta UNPF-a (generala Janviera), dostavio je 11. jula
1995, u 18.27 sati, nakon nove situacije - tj. zauzimanja Srebrenice od
srpskog agresora, Komandi Holandskog bataljona Nareenje za odbranu
Holandskog bataljona i zatitu izbjeglica i civila u Srebrenici.467 Prioritet
aktivnosti Holandskog bataljona je, po Gobilliardu, bio zapoinjanje
pregovora na lokalnom nivou sa snagama Vojske bosanskih Srba o
prekidu vatre. Naime, general Gobilliard je, navodi Akashi u svom
izvjetaju od 11. jula 1995 (16.42 sati), dobio instrukcije da odmah
uspostavi lokalni prekid vatre svih strana. S tim u vezi, on je tada
pokuavao da kontaktira generala Tolimira.468
General Gobilliard je, u vezi sa odbranom Holandskog bataljona,
holandskih snaga i opreme od srpskog napada naredio upotrebu svih
raspoloivih sredstava, to je, po njemu, podrazumijevalo i upotrebu
bliske zrane podrke ako je potrebno. Meutim, oigledno je da za
zatitu civila francuski general nije predloio preduzimanje svih raspoloivih sredstava, ukljuujui blisku zranu podrku, ve je samo sugerisao preduzimanje svih razumnih mjera da se zatite izbjeglice i civili

467 Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 112-113;

REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.53 i 5.12; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 312; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 58; M. J. Faber, nav. dj., str. 115;
B. Jagger, nav. dj., str. 87; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 317-319. Karremans je navedeno
nareenje primio preko Komande Sektora sjeveroistok (UNPROFOR-a) u Tuzli, koje je
najprije proitao Karremansov neposredni pretpostavljeni holandski pukovnik Charles
Brantz. On je na marginama dokumenta dva puta napisao rije nemogue (J. W. Honig
- N. Both, nav. dj., str. 58). Ukazujui na tu injenicu, Bianca Jagger navodi kako su Srbi
insistirali na uasnom razdvajanju tih ljudi po polovima pred oima komandanta
i vojnika Holandskog bataljona - ene, djeca i poneka starija osoba upuene su
preko linije fronta u minska polja prema teritoriji pod kontrolom Vlade /Republike
Bosne i Hercegovine - prim. S. ./. Njihovi mukarci vie nikada nisu vieni (B.
Jagger, nav. dj., str. 87).
468 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 104; REPORT ON SREBRENICA ...,
paragraf 3.53, 5.12 i 5.14; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 312.
274

o kojima se vi brinete. Meutim, potpukovnik Karremans, naalost,

nije preduzeo nikakve mjere da zatiti civile i civilno stanovnitvo.469
Nakon takvog ponaanja Ujedinjenih nacija, agresor je zauzeo sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu, pri emu je komandant Holandskog bataljona u svom izvjetaju (Sastanak sa generalom Mladiem
od 11. i 12. jula 1995. godine) od 12. jula 1995, koji je napisao poslije
sastanaka sa generalom Mladiem (11. i 12. jula 1995) i dostavio ga
komandantima UNPF-a u Zagrebu, UNPROFOR-a u Sarajevu i Sektora
sjeveroistok u Tuzli, zatim Ministarstvu odbrane Holandije i C-KL
Kriznom tabu u Hagu), svjestan injenice da je odgovoran za ove
ljude (civile i civilno stanovnitvo i Holandski bataljon), izmeu ostalog,
izjavio: Ja nisam u stanju da odbranim ove ljude; da odbranim
vlastiti bataljon ...470 Time je potpukovnik Karremans pokazao najvei
469 Isto; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 58. Umjesto da zatiti civile i civilno
stanovnitvo Karremans, tvrdi Hasan Nuhanovi, to nije uinio, ve je situaciju ostavio
onakvom kakva je i bila do nareenja. Nema pismenog traga u kojem bi se moglo
proitati da je Holbat do poslijepodne obavijestio viu komandu o injenici da se nije
svim izbjeglicama dozvolio ulaz u bazu. Holbat je na ovaj nain viu komandu
UNPROFOR-a drao u lanom uvjerenju da se dogodilo upravo suprotno, tj. da su
sve izbjeglice putene da uu u bazu.
Dakle, Holbat je direktno odgovoran za prikrivanje informacija koje su trebale
biti poslate prema komandi UNPROFOR-a i za nedozvoljavanje izbjeglicama da
uu u bazu (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 318-319).
470 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 116-118; IZVJETAJ O SREBRENICI ...,
paragraf 315; J. W. Jonig - N. Both, nav. dj., str. 58. Potpukovnik Karremans je procijenio da je Nareenje za odbranu Holandskog bataljona i zatitu izbjeglica i civila u
Srebrenici, odnosno Potoarima, neizvodljivo. Bilo koji oblik oruanog otpora vodio bi
prema vatrenim dejstvima od BSA i prema tome bilo bi mnogo rtava meu izbjeglicama (REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.4 i 3.53). Holandski bataljon i vie
od 15.000 ljudi na jednom kvadratnom kilometru nalazili su se, po Karremansu,
u krajnje ranjivom poloaju: oni su u poloaju uee patke, nisu u stanju uopte da
brane ove ljude. U visini i iznad kampa general Mladi je, da bi zaplaio Holandski
bataljon, rasporedio dva topa, dva tenka, tri MLRS /viecijevni lansirni raketni sistem
- prim. S. ./ i jedan protivavionski top, drei ih na direktnom nianu (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 315).
Zaista je sramna i krajnje nemoralna navedena ocjena komandanta Karremansa,
posebno njegov strah o mnogim rtvama meu izbjeglicama, odnosno civilima.
Tu i takvu ocjenu potpukovnika Karremansa podrao je Sektor (UNPROFOR-a) sjeveroistok u Tuzli (Dubravama) i dostavio je UNPROFOR-u (Isto).
275

kukaviluk i osramotio plave ljemove Ujedinjenih nacija i ast oficira

holandske vojske, te iznevjerio Povelju Ujedinjenih nacija i ispljuvao
Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948), enevske
konvencije (1949) i Dodatne protokole (1997). Takvo ponaanje potpukovnika Karremansa rezultat je (vjerovatno) dogovora, razgovora i
intenzivnih kontakata izmeu politikog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija i srpskog agresora i/ili vodeih drava Zapada o rtvovanju
sigurnih zona Ujedinjenih nacija u istonoj Bosni, posebno Srebrenice.
Holandski bataljon je bio neposredno suoen sa strahom Muslimana od pokolja. Holandski oficiri su imali predosjeaj da e se
desiti uasne stvari. I Vlada Kraljevine Holandije je, poslije zauzimanja
Srebrenice, bila svjesna svoje odgovornosti u vezi sa obavezom, prema
meunarodnom pravu, zatite civila i civilnog stanovnitva. Zbog toga je,
11. jula, nekoliko sati nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, Vlada Holandije jednoglasno izjavljivala da je povezanost
sudbine prijeko nuna - muslimanski mukarci i mladii ne smiju
biti odvojeni od Holandskog bataljona. Samo ih jo prisutnost
Holandskog bataljona moe spasiti.471 Te iste noi Mladi je Karre-

Lana je i nemoralna, takoer, izjava komandanta Karremansa o tome da on, pored

odbrane civila i civilnog stanovnitva, nije u stanju da brani vlastiti bataljon. S tim
u vezi, postavlja se, pored ostalih, sljedee pitanje: od koga je potpukovnik Karremans
trebalo da brani Holandski bataljon i ko je prijetio tom bataljonu? Da li je Holandskom
bataljonu prijetio srpski agresor i/ili rtva agresije i genocida? Odgovor je vrlo jednostavan:
niko - Holandskom bataljonu niko nije prijetio - ak ni srpski agresor. Navodna prijetnja
srpskog agresora, koja je vjeto posluila kao izgovor za obustavu bliske zrane podrke
11. jula 1995, vie nije bila aktuelna. Tim prije, jer na (treem) sastanku sa Mladiem u
Bratuncu, 12. jula 1995, u 10.00 sati, gdje je, po generalu Nicolaiju atmosfera bila dobra,
nije bilo apsolutno nikakvog govora o bilo kakvoj prijetnji upuenoj prema bazi
Ujedinjenih nacija u Potoarima, odnosno Holandskom bataljonu (M. J. Faber, nav. dj.,
str. 55).
471 M. J. Faber, nav. dj., str. 20, 103, 107. i 115. Kompletna Vlada Holandije je
11. jula 1995, pie Mient Jan Faber, sjedila na Kriznom sastanku /treba: na sastanku
u Kriznom tabu - prim. S. ./ u Den Haagu, u Ministarstvu odbrane. Zbog straha
da e svi muslimanski mukarci i djeaci biti ubijeni, biva odlueno da se radi po
principu povezanosti sudbina izmeu Holandskog bataljona i izbjeglica. Holandski
bataljon i Muslimani e skupa morati napustiti enklavu, kako bi se sprijeio masakr
nad mukim dijelom stanovnitva (Isto, str. 115).
276

mansu (na prvom sastanku u Bratuncu) dao do znanja da on oekuje da

e Ujedinjene nacije izvriti evakuaciju civila i civilnog stanovnitva,
pri emu je pitao Karremansa da li je general Nicolai u stanju da obezbijedi autobuse.472 Umjesto da alarmira i mobilizira kompletan aparat
Ujedinjenih nacija i meunarodnu javnost, kako bi se, poto naalost, nije
nita uinjeno na zatiti sigurne zone Ujedinjenih nacija, obezbijedili
autobusi - Ujedinjene nacije, kao ni Vlada Kraljevine Holandije, koja je
deklarativno izraavala brigu za muslimanske mukarce i djeake
(njene instrukcije, koje su tokom kritinih dana slane u Bosnu i Hercegovinu, nisu bile povezane sa sudbinom muslimanskih mukaraca
i djeaka), nisu ak ni reagovale na prijedlog generala Mladia da se
pobrinu (Ujedinjene nacije) za autobuse, potrebne za prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva.473 S tim u vezi, Karremans na drugom
sastanku s Mladiem iste noi (23.00 sata) nije imao ta da kae. Karremans je, nakon prvog sastanka sa Mladiem, telefonom dugo i opirno
razgovarao sa generalom Nicolaijem, koji je obavijestio UNPF (u Zagrebu)
o tome da Mladi nema sredstava za transport. General Nicolai je te
noi Karremansu naredio da operaciju evakuacije uzme u svoje ruke
(da se on mora pobrinuti za evakuaciju).474 Meutim, Karremans ni
tada nita nije preduzeo.
Ujedinjene nacije i holandska Vlada sloili su se da Holandski
bataljon treba da nadzire evakuaciju izbjeglica, o emu je Karremans
bio obavijeten prije treeg sastanka sa Mladiem (12. jula u 10.00 sati).
Ta odluka je, bez obzira na to koliko potrebna, ila Mladiu naruku i
time to mu je omoguila, da bez ikakvog osporavanja, diktira vlastite
uvjete prisilnog premjetanja civila i civilnog stanovnitva.475
472 Isto. Govorei o tome, Mient Jan Faber, navodi kako se tada ukazao mogui
scenarij za spaavanje, koji nije iskoriten (Isto, str. 107).
473 Isto. Komandant Karremans, navodi Mient Jan Faber, pie u svom izvjetaju,
od 29. 08. 1995, o izvravanju zadataka Holandskog bataljona, za ministra Voorhoevea, da on sve do deportacije izbjeglica (13. 07. 1995), iskljuujui ranjene, nije dobio
nikakve instrukcije kako da postupa, iako je on to u nekoliko navrata traio (Isto,
str. 103, napomena 569).
474 Isto, str. 107-108 i 115.
475 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 59.
277

Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi, predstavnici civila i civilnog

stanovnitva, protestirali su protiv odvajanja mukaraca od ena i djece.
Karremans je podrao njihov prigovor i rekao Mladiu da ako treba
da bude evakuacije , moj bataljon treba da osigura pratnju te je
predloio da smjesti po jednog holandskog vojnika u svako vozilo.476
Za vrijeme treeg sastanka, u srijedu ujutro (u 10.00 sati) 12. jula
1995. postalo je jasno da Mladi djeluje potpuno prema unaprijed planiranom scenariju.477 Izvjetavajui Voorhoevea nakon sastanka, Karremans
ga je upoznao sa Mladievom namjerom o odvajanju mukaraca od ena
i djece, to je evidentno predstavljalo ozbiljnu opasnost, posebno za
mukarce. Voorhoeve je neposredno naredio Karremansu da ni na koji
nain ne pomae etniko ienje i odvajanje mukaraca i ena, te,
prilino dvosmisleno, dodao da Karremans treba da se pobrine da se
prisilna evakuacija obavi na to je mogue humaniji nain.478 Time
je Mladiu i njegovim zloincima data otvorena saglasnost u ostvarivanju
kontinuiteta realizacije srpskog velikodravnog projekta, osvajakog i
genocidnog karaktera. Oigledno su i na ovom konkretnom primjeru potvreni svi dotadanji razgovori, sastanci i dogovori izmeu politikog
i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija i vodeih drava na Zapadu,
ukljuujui i Holandiju, na jednoj, i srpskog agresora, na drugoj strani.
Ministar Voorhoeve je 12. i 13. jula (dva puta) razgovarao s generalom Nicolaijem i pukovnikom De Ruiterom da bi dao instrukcije Holandskom bataljonu da ne prua podrku podjeljivanju izbjeglica u

476 Isto. Komandant Holandskog bataljona je, po REPORT ON SREBRENICA ,

protestovao i insistirao da pratnju za evakuaciju civila i civilnog stanovnitva obavi
Holandski bataljon. Karremans je, takoer, prigovorio na Mladiev uslov o odvajanju
vojno sposobnih ljudi od ena i djece, ali to je bilo bez uspjeha (Isto).
477 Isto, str. 60.
478 Isto; M. J. Faber, nav. dj., str. 80. General Nicolai je ujutru 12. jula, pie
Mient Jan Faber, od ministra Holandije dobio telefonski poziv, u kome je zatraeno da
obrate ekstra panju na muslimanske mukarce, zbog straha za njihove ivote.
Meutim, s tim u vezi, nita nije uraeno (M. J. Faber, nav. dj., str. 80).
278

pet grupa sa ciljem evakuacije, kako je general Mladi to naredio.479

U nastojanju da izbjegne svaki nepotrebni rizik za i po Holandski
bataljon, Voorhoeve nije ni na bilo koji nain elio aktivno interesovanje holandskih vojnika sa ciljem da pomognu mukarcima i
djeacima. Aktivnost Holandskog bataljona je, po njemu, trebala biti
svedena na pruanje pomoi i posmatranje, odnosno funkciju
oiju i uiju.480
Vlada Kraljevine Holandije imala je samo jedan jedini cilj - izvui
Holandski bataljon iz Potoara. To je bilo najbitnije, sve ostalo, ukljuujui
i sudbinu muslimanskih mukaraca i djeaka, bilo je podreeno
tome.481 U realizaciji tog cilja, Vlada Kraljevine Holandije je 11. jula,
479 M. J. Faber, nav. dj., str. 103-104. S tim u vezi, Faber pie da je sugestija za
ovu podjelu je Karremansova ideja. General Nicolai tvrdi da on nita ne zna o
instrukcijama iz Den Haaga da se ne prui saradnja pri odvajanju mukaraca od
ena (Isto, str. 104, napomena 570).
Mladi je na treem sastanku u Bratuncu, 12. jula (u 10.00 sati), postavio uslove
za evakuaciju, odnosno prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva:
a) Evakuacija prema Kladnju poinje u 13.00 sati pod pratnjom BSA;
b) bile bi formirane grupe: ranjeni, bolesni i stari, ene i djeca i drugi. Vojno
sposobni ljudi bi bili odvojeni zbog mogueg uea u vrenju ratnih zloina;
c) gorivo treba biti obezbijeeno za prevoz izbjeglica (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.67; B. Jagger, nav. dj., str. 88).
480 M. J. Faber, nav. dj., str. 104.
481 Isto. S tim u vezi, Mient Jan Faber pie: Slika koja se sama ukazuje nakon
istraivanja arhiva pokazuje da je holandska vojska, od Potoara do Den Haaga,
u principu, imala samo jedan cilj: kako izvui holandske vojnike iz ovog pakla, a da
im ne zafali ni dlaka sa glave? Izgleda da je sve ostalo moralo biti podreeno tome,
pa tako i muslimanski mukarci i mladii. Jesu li zato pisani ruiasti raporti o
deportaciji i ispitivanju? Raporti koji su na svom putu, od Bosne i Hercegovine preko
kasarne Princeza Juliana do Kriznog taba, postajali sve pozitivniji. Naspram
okrutne stvarnosti u Enklavi, stvarana je lijepa slika, iskrivljeni svijet koji je
okirajui za svakog Muslimana koji je preivio ovu tragediju. Stvarnost se mogla
itati na licima izbjeglica, o emu svjedoe mnogi vojnici Holandskog bataljona.
Stvarnost koju je mogao vidjeti svako. Oigledno je da su holandski oficiri bili
miljenja da bi arobnjatvo najvie doprinijelo linim ciljevima, povratku Holandskog bataljona. Naalost, izgleda da je i ministar Voorhoeve bio uvuen u sve ovo.
Ni on sam se nije mogao ili nije htio, oduprijeti pritisku da je povratak Holanana
najbitniji. Sve, pa i sudbina muslimanskih mukaraca i mladia, bilo je podreeno
tome (Isto).
279

prije zauzimanja Srebrenice, u Zagreb poslala dva visoko pozicionirana

generala da sa Ujedinjenim nacijama (UNPF-om, Akashijem i generalom
Janvierom) razgovaraju o evakuaciji Holandskog bataljona.482 To
potvruje i Akashi u svom izvjetaju (Situation on Srebrenica), od 11.
jula 1995, u 16.42 sati, u kome, pored ostalog, navodi da UNPF, odnosno
mi, po njemu, ispitujemo pitanja vezana za sigurnost i moguu
evakuaciju Holandskog bataljona, kako je razmotreno sa ministrom
odbrane Holandije.483
Ministri Van Mierlo i Voorhoeve upozorili su da e muslimanski
mukarci i djeaci biti ubijeni, ako padnu u ruke Mladiu. Nakon
toga, premijer Kok je rekao da je potrebno povezati sudbinu holandskih vojnika i Muslimana.484 U skladu sa tim, kao i sa injenicom
da je Holandija odgovorna za situaciju izbjeglica i holandskih vojnika, Vlada Holandije je trebala dostaviti instrukcije Holandskom
482 M. J. Faber, nav. dj., str. 115.
483 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 102-106. S tim u vezi, Akashi navodi kako
je ministar odbrane Holandije informisao da su mu predoene tri opcije od strane
njegove Komande:
- povlaenje koje bi izveo UNPROFOR sa RRF-om;
- povlaenje koje bi proveo NATO i
- povlaenje koje bi se provelo ad hoc koalicijom sa kojom su se sloile Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo i USA.
Preliminarna procjena komandanta snaga je da se svako povlaenje Holandskog bataljona mora izvesti kroz pregovore poto su njegovi pripadnici u nekim
podrujima ve pomijeani sa srpskim snagama, njihove zalihe su ograniene, a
podruje Srebrenice je van direktnog operativnog domaaja Ujedinjenih nacija ili
drugih vojnih snaga. General Gobiljar je prema tome dobio instrukcije da uspostavi
odmah lokalni prekid vatre svih strana. On pokuava sada da kontaktira generala
Tolimira. UNPROFOR-ov zamjenik koordinatora za civilne poslove je, takoer, stigao
u ured UNHCR-a na Palama, gdje e ostati kao oficir za vezu sa vlastima paljanskih
Srba (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 353-357; SREBRENICA 1995, knjiga 2,
str. 104).
484 Isto. Ministar Van Mierlo (12/13. jula), tvrdi Mient Jan Faber, informisao je
Ujedinjene nacije i NATO o stavu Holandije u vezi sa sudbinom muslimanskih mukaraca i djeaka: Holandski bataljon se nee povui iz Potoara dok ne bude vie
jasnoe o sudbini muslimanskih mukaraca i djeaka (M. J. Faber, nav. dj., str. 115).
Naalost, rije je o lanom uvjeravanju, to su dogaaji to i potvrdili.
280

bataljonu da treba sprijeiti da muslimanski mukarci padnu u ruke

Srbima. Naalost, Holandija je svojevoljno i potpuno svjesno ostavila
najranjiviju grupu, mukarce i djeake, na milost i nemilost njihove
sudbine.485 U telefonskom razgovoru sa Karremansom, rano ujutro
12. jula, ministar Voorhoeve nije ni spomenuo povezanost sudbina. On,
naalost, nije ni pitao Karremansa ta namjerava uraditi sa mukarcima
i djeacima.486
Voorhoeve je povezanost sudbina razumijevao i shvatao kao
potrebu za pruanje odreenog oblika pomoi, ograniavajui ulogu Holandskog bataljona na pruanje humanitarne pomoi civilima i civilnom
stanovnitvu prilikom njihove deportacije.487 Holandski bataljon, po
(dobijenim) instrukcijama, nije trebao pomagati zloin prisilnog razdvajanja mukaraca od ena i djece, ali, ukoliko do njega doe, on to razdvajanje, takoer, ne treba spreavati.488 Takav zadatak se moe shvatiti
kao zadatak Holandskom bataljonu da ne spreava (pomae) zloin prisilnog odvajanja mukaraca od ena i djece, ali ukoliko do njega doe,
trebalo ga je na svoj nain i svojim ueem humanizirati, pri emu je
trebalo voditi rauna o linoj sigurnosti, ne izlaui se bilo kakvom riziku.
Stav o povezanosti sudbina Holanana i izbjeglica premijer
Vlade Holandije i ministri Voorhoeve i Van Mierlo iskazali su na totalno
drugaiji nain, to je dovelo do pogrene politike, pri emu je, pored

485 Isto.
486 Isto. Ministar Voorhoeve, takoer, nije ostvario kontakt sa UNPROFORovim oficirima iz drugih zemalja na licu mjesta. On ak nije ni znao da je francuski
general Gobillard, a ne general Nicolai, zamjenik glavnog komandanta UNPROFOR-a,
Smitha. Takoer, nije bio upoznat sa injenicom da se general Smith, 12. jula vratio
u Sarajevo (M. J. Faber, nav. dj., str. 104).
487 Isto.
488 Isto. Rezultat takvih instrukcija je, po Mient Jan Faberu, teko mogao imati
za posljedicu ta drugo nego, indirektno, potpomaganje na razdvajanje. To je najbolje
pokazala deportacija izbjeglica iz same baze. U meuvremenu je i sam Voorhoeve, koji
je bio pogreno informisan, saoptio Vladi optimistike vijesti o evakuaciji i ispitivanju
mukaraca i mladia (Isto).
281

ostalog, dominirao njihov izbor u korist Holandskog bataljona, a protiv

muslimanskih mukaraca i mladia,489 odnosno djeaka.
Nakon zauzimanja i okupacije Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih
nacija, agresor je, prkosei Ujedinjenim nacijama i meunarodnoj zajednici, osvojio jo jednu sigurnu zonu UN-a epu, te intenzivirao napade
i na ostale sigurne zone Ujedinjenih nacija, Gorade, Biha i Sarajevo,
sa jo jednim stravinim masakrom na trnici Markale u Sarajevu, 28.
augusta 1995.

5. Zloini u Potoarima
Neposredno uoi i nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone
Ujedinjenih nacija, te nakon to su Ujedinjene nacije, Holandski bataljon,
holandska Vlada, NATO i cjelokupna meunarodna zajednica predali
sigurnu zonu Ujedinjenih nacija srpskom agresoru, civili i civilno stanovnitvo (na hiljade Bonjaka) u panici i opem haosu bjeali su prema
Potoarima, 6 kilometara od grada Srebrenice, traei (oekivanu) zatitu
i spas u bazi Ujedinjenih nacija (od Holandskog bataljona UNPROFOR-a),
489 Isto. Govorei o toj pogrenoj politici Vlade Holandije, Mient Jan Faber tvrdi:
Gledajui politiku ministra Voorhoevea, moe se rei da on uopte nije htio direktno
povezati sudbine Holanana i Muslimana. On je stimulirao Holandski bataljon da
se ogranii na, isto humanitarnu ulogu u deportaciji i da izbjegne svaki rizik. Na
drugoj strani, ministar Van Mierlo je pokuavao da direktno povee sudbine mukaraca i mladia i holandskih vojnika. Ali on nije informisao Voorhoevea, a kamoli
da ga je pokuao uvjeriti u neophodnost povezanosti sudbina. Premijer Kok je, kako
izgleda (gledajui nazad u prolost), interpretirao povezanost sudbina tako da su i
Holanani i Muslimani nakon zauzimanja enklava bili preputeni na milost i nemilost
Mladia. Premijer je miljenja da u toj situaciji vie nije postojala potreba za reakcijom holandskih UN jedinica. Da je Mladi totalno drugaije gledao na muslimanske mukarce nego na holandske vojnike oigledno nije imalo uticaja na stav
premijera Koka. Ni on takoer, nije vrio pritisak da se sudbine muslimanskih mukaraca i mladia direktno poveu sa Holananima. Posljedica ovoga je da je, u praksi,
Holandija napravikla eksplicitan izbor u korist holandskih vojnika, ime je u datim
okolnostima, implicitno napravila izbor protiv muslimanskih mukaraca i mladia.
Za sve ovo Holandija jo nije odgovarala, a naroito ne prema preivjelima iz Srebrenice (Isto, str. 105).
282

pri emu je jedan broj (na putu od Srebrenice do Potoara) doivio najtee
posljedice, ukljuujui i smrt. Do veeri 11. jula 1995. u Potoarima se
u i oko baze Ujedinjenih nacija, po oblinjim fabrikama i skladitima
(Feros, 11. mart, Fabrika za pocinavanje, Fabrika akumulatora, autobaza
i radionica prevoznog i transportnog preduzea Srebrenica-ekspres, stanica
Elektrodistribucije, te drugi manji pogoni i skladita), poljima (na otvorenom zraku) i kuama, okupilo izmeu 20.000 i 25.000 prisilno protjeranih
civila, uglavnom ena, djece, staraca i vojno nesposobnih mukaraca.490
490 AIIZ, inv. br. 2-1636, Dutchbat Srebrenica, Nr : TK 95114, 12 July 1995 - Force
commander Lgen Janvier Zagreb, Meetings with Gen Mladi on 11 and 12 July 1995;
AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla,
G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation at
Tuzla Air Base; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 37; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac
protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 108; ICTY,
Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 187; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 8; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 53; M. J. Faber, nav. dj., str.
47-48 i 115; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 305-306 i 315-316; SREBRENICA 1995,
knjiga 1, str. 297-299 i 436-437; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 205-206 (IZVJETAJ
Tadeusza Mazowieckog o STANJU LJUDSKIH PRAVA NA TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE, 28. august 1995); REPORT ONA SREBRENICA , paragrafi 3.65 - 3.66 i
5.7 - 5.9 i Dodatak 5, Location: Srebrenica compound on 11-13 July 1995, Location:
Roud from Srebrenica to Potocari 11 July 1995; Location Roud from Srebrenica to
Potocari on 11 July 1995. and near bus station in Potocari (date unknown); IZVJETAJ
O SREBRENICI , paragraf 308; OPTUNICE , str. 42; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 15 i 168; M. A. Sells, nav. dj., str. 241-242.
Kolona ljudi se, tvrdi Hasan Nuhanovi, rastegla u duini od svih 6 km, tako
da su hiljade ljudi jo uvijek tek naputali grad, kada su prve izbjeglice stigle do
kampa u Potoarima.
Zajedno sa kolonom izbjeglica koji su se kretali pjeke, nosei sa sobom lini
prtljag, kretala su se i vozila holandske ete Bravo. Holandski kamioni bili su pretrpani izbjeglicama. Neki su sjedili i na krovovima kamiona, a neki su visili sa strane
pridravajui se za ivice kamiona. Kada su prve izbjeglice, oni koji su bili na kamionima, stigli do kapije holandske baze, holandski vojnici su otvorili glavnu kapiju,
putajui da na taj nain izbjeglice budu uvezene u bazu. Odmah im je reeno da idu
u dio bive fabrike akumulatora koji je bio pokriven i imao je zidove. To je, zapravo,
bila jedna velika fabrika hala koju je Holbat koristio kao parking za svoja vozila.
Pored te hale nalazilo se jo nekoliko velikih prostorija, ija veliina je bila priblino
ista kao i veliina te hale (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 305).
Masa izbjeglica i dalje je pristizala u Potoare, uglavnom iz pravca grada.
... U toku noi 11. jula 1995. dolazi velika grupa izbjeglica, veinom ena i djece,
iz predjela Sueske (Isto, str. 312 i 338; AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH,
283

Komanda 2. korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995
- Komandi 2. korpusa Tuzla).
Taan broj civila u bazi Ujedinjenih nacija i oko nje - Potoarima izmeu 11. i 12.
jula 1995. teko je utvrditi. Tu veer, prema procjenama Holandskog bataljona, u bazi
i oko nje bilo je 17.500 izbjeglica (oko 2.500 unutar i oko 15.000 izvan baze), a prema
vojnim posmatraima Ujedinjenih nacija izmeu 30.000 i 35.000 civila (R. Butler, nav.
dj., paragraf 3.22). U i oko baze Holandskog bataljona u Potoarima 12. jula se, prema
slobodnim procjenama predstavnika humanitarnih organizacija iz Srebrenice, nalazilo oko
30.000 ljudi. Naime, predstavnici meunarodnih humanitarnih organizacija iz Srebrenice
uputili su 12. jula 1995. svojim centralama izvjetaj u kome navode da je u jutarnjim
satima tog dana humanitarna situacija bila gora nego ikada do sada. Stanovnitvu je
nedostajala hrana, lijekovi i odjea. Po njihovim procjenama u i oko baze Holandskog
bataljona nalazilo se oko 30.000 ljudi, te da se grupa od oko 8.000 ljudi pokuavala
probiti iz Gornjih Potoara do baze UNPROFOR-a. Pri tome je izriito navedeno da se meu
okupljenim stanovnitvom ne nalazi nijedan naoruani pripadnik Armije Republike
Bosne i Hercegovine (AIIZ, MUP Republike Srpske, RDB - Sarajevo, broj: 05-1996/95,
12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova i drugima; KOMISIJA Vlade
Republike Srpske, str. 8).
Pripadnici Holandskog bataljona UNPROFOR-a su, tvrdi Hasan Nuhanovi, svjedok
i rtva genocida u Srebrenici i Potoarima (lokalni uposlenik Ujedinjenih nacija na
poslovima prevoenja u Holandskom bataljonu), u toku prvih nekoliko sati (11. jula)
dozvolili da 5.000-6.000 civila ue u bazu UNPROFOR-a, a zatim su postavili kordon
od 30-tak vojnika i blokirali/zabranili dalji ulazak u bazu. Od tog momenta ulazak
u bazu vie nije bio dozvoljen nikome (sa izuzetkom jednog manjeg broja majki
sa bebama) kroz rupu u ogradi. Takoer, na glavnom asfaltnom putu Holanani su
postavili svoj punkt i izbjeglicama blokirali ulaz u bazu i sa te strane (kroz glavnu
kapiju). Na ovaj nain oko 20.000 ljudi, ena, djece, mukaraca (meu kojima se
nalazilo preko 1.500 mukaraca i djeaka) su ostali izvan baze (H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 305-306, 315-316, 339, 347 i II-IV).
Holandski bataljon nije dozvolio civilima i civilnom stanovnitvu (oko 20.000
prisilno protjeranih) ulazak u bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima, uz izgovor da u
bazi nema mjesta, tj. uz izgovor da je grupa od oko 5.000-6.000 izbjeglica, koja je ula
u bazu, ve zauzela sav slobodan prostor. Meutim, grupa od 5.000-6.000 zauzela
je samo jedan dio pokrivenog prostora fabrike, te da je, unutar baze Holbat-a bilo
dovoljno mjesta, za jo hiljade i hiljade izbjeglica (H. Nuhanovi, nav. dj., str. VIII).
To se, tvrdi Hasan Nuhanovi, jasno vidi iz proporcija zgrade. Takoer se vidi da je,
osim pokrivenih prostorija /zgrada/, u bazi bilo dovoljno mjesta za svih 25.000 izbjeglica koje su dole u Potoare. Unato tome, Holanani su oko 20.000 izbjeglica
prisilili da ostanu izvan baze i na ovaj nain ove ene, djeca, a posebno mukarci i
djeaci, bili su direktno izloeni maltretiranju, ubijanju od strane vojske i policije,
tzv. Republike Srpske (Isto). Jedan od izgovora koje je Holandski bataljon koristio da
bi civilima zabranio ulazak u bazu je bio i to da pripadnici Holbat-a, u tom sluaju,
ne bi imali mjesta za spavanje (Isto, str. X). Meutim, taj izgovor nije imao nikakve
veze sa stvarnou.
284

Nekoliko hiljada civila (izmeu 5.000 i 6.000) nahrupilo je u bazu

Ujedinjenih nacija kroz ulaz (otvor) koji im je otvoren (pripadnici Holandskog bataljona otvorili su taj ulaz, uz objanjenje da su spremni
primiti svakoga ko eli ui u bazu) presijecanjem ograde (10. jula
oko 20 sati-no prije zauzimanja grada Srebrenice), traei sklonite u
skladitima, dok su ostali zadrani oko baze (van baze) - u i oko fabrika i
u poljima, jer im Holandski bataljon nije dozvolio da uu u bazu.
Meu enama i djecom bilo je 1.000-2.000 mukaraca. Niko od njih
nije imao oruje.491
491 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 37; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava
o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv
Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 106; KOMISIJA
Vlade Republike Srpske, str. 8; M. J. Faber, nav. dj., str. 47-48 i 107; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 305-340, 363 i II.
Komandant Holandskog bataljona (potpukovnik Karremans) procijenio je da je
glavna kapija baze Ujedinjenih nacija u Potoarima bila ranjiva na srpsku stvar, te
je radi toga naredio da se prosijee otvor u ogradi na drugoj strani Baze. Otprilike
izmeu 4.000 i 5.000 izbjeglica ulo je u Bazu kroz ovaj otvor do rane veeri
(IZVJETAJ O SREBRENICI paragraf 309).
Nakon to je 11. jula 1995, poslijepodne, nekoliko hiljada civila ulo u bazu Ujedinjenih nacija, kapetan Wiliam je prevodiocima, Hasanu Nuhanoviu i Emiru Suljagiu,
naredio da se obrate masi izbjeglica i da im saope da u bazu ne moe ui vie niko
osim jo jednog broja ena sa bebama, pri emu za to nije dao nikakvo objanjenje
(H. Nuhanovi, nav. dj., str. 313).
Kada su prevodioci ovo saopili, masa se uskomeala i mnogi su poeli vikati,
a jedan broj je poeo plakati i jaukati.
Ljudi su bili uasnuti nakon ovog saopenja i u masi je zavladala panika. U
jednom trenutku je izgledalo da masa, ipak, kree naprijed bez obzira na Wiliamovo
saopenje. Wiliam je zatim naredio prevodiocima da masi saopi - da se svi raziu
i da zaklon potrae u oblinjim zgradama, pokazujui rukom ka tim zgradama.
Masa je i dalje bila uskomeana. Neke ene sa bebama su se pojavile iz mase i
prolazile su ka bazi. Dolo je do toga da su se mukarci morali odvojiti od svojih
ena i djece. To se deavalo na licu mjesta. Mnogi su plakali i pozdravljali se kao da
se vie nikada nee vidjeti. Zapravo, kasnije emo vidjeti da e tako i biti.
Sve to vrijeme masa se komeala i pojedinci su pokuavali proi zajedno sa
enama koje su nosile bebe. U jednom trenutku kapetan Wiliam je naredio da holandski vojnici formiraju ivi zid. Nakon ovog nareenja 15-20 vojnika Holbata
su se uhvatili za ruke i na taj nain su blokirali prolaz. U masi se i dalje uo pla
i ljudi su molili na glas viui: Pa zar nas ostavljate ovdje da nas pobiju etnici?
285

Jedan broj mukaraca, i mlaih i starijih, pokuao je trei obii oko ivog zida
nakon ega je grupa od nekoliko holandskih vojnika ove ljude ganjala po livadi
i vraala ih u pravcu mase. Nekoliko puta oni koji su bili naprijed su krenuli prema
ivom zidu, ali su se Holanani uporno drali za ruke i nikoga nisu pustili da proe.
Ova situacija je trajala oko sat vremena tokom kojeg je kapetan Wiliam sve vrijeme
vikao i rukama pokazivao masi ka oblinjim zgradama, tj. fabrikama koje su se
nalazile van baze Holbata.
Kapetan Wiliam je sve vrijeme sa nekim razgovarao preko runog radioureaja.
U jednom momentu ulo se nekoliko detonacija. Ovoga puta granate, vjerovatno
minobacake, pale su u neposrednoj blizini mase. Odjeknule su snane detonacije.
Ljudi u masi su instinktivno reagirali i potraili su zaklon. Mnogi su legli na zemlju.
Ono to je bilo vrlo udno jeste da nijedan holandski vojnik nije reagirao na detonacije, za razliku od onoga kako su svi pripadnici Holbata reagirali na detonacije
u toku napada. Ni kapetan Wiliam, a niti jedan holandski vojnik, nisu se pomjerili sa
mjesta dok su ljudi oko njih legli na zemlju. Kapetan Wiliam je, dok su se ule detonacije, u ruci drao radio i sa nekim razgovarao. Izgledalo je kao da su Holanani
bili 100% sigurni da ni jedna granata nee pasti tamo gdje se oni nalaze.
Ono to kapetanu Wiliamu nije polo za rukom da ubijedi masu ljudi da se
udalji u pravcu oblinjih fabrika, uinile su ove eksplozije. Ljudi su se razbjeali na
sve strane i potraili su zaklon upravo u onim zgradama gdje im je kapetan Wiliam
prije toga govorio da idu.
Tada je ve poeo padati mrak. Dakle, moglo je biti oko 20.00 sati. Nakon to se
masa razila i nakon to je jo jedan manji broj ena sa bebama uao u bazu, nekoliko holandskih vojnika je dolo iz unutranjosti baze sa mainom za zavarivanje.
Oni su, uz pomo ove maine, zavarili rupu u ogradi.
Nakon toga u bazu nije uao vie niko.
Treba naglasiti da je vie stotina ena sa malom djecom i bebama ostalo van baze
(Isto, str. 313-315).
Ministarstvo odbrane Holandije, u pokuaju da prui odgovor zbog ega Holandski
bataljon nije dozvolio civilima da uu u bazu Ujedinjenih nacija i zato je zatvorio otvor
u ogradi, zastupa tezu da je rupa u u ogradi zatvorena kada je baza postala prenatrpana (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.65; H. Nuhanovi, str. 323).
To isto tvrde i Jan Willem Honig i Norbert Both, navodei kada je ocijenjeno da je
tvornika dvorana u kojoj su izbjeglice bile smjetene puna, ograda je ponovo
podignuta (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 53). Tu tezu je u potpunosti razgolitio
Hasan Nuhanovi, svjedok i rtva genocida, dokazujui da je rije o notornoj lai (H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 323-324), koja ima za cilj da falsifikuje injenice, obmane domau
i meunarodnu javnost i izbjegne odgovornost Holandskog bataljona za zloin genocida.
Holandski bataljon je, prema istraivanjima Ujedinjenih nacija, blokirao ulaz u
Bazu novim izbjeglicama, (bilo ih je izmeu 15.000 i 20.000, takoer su se sastojale
od ena, djece i starijih osoba), koje su se borile da u nju uu, jer je procijenio da
nema ni namirnice niti potreban prostor da smjesti jo izbjeglica (IZVJETAJ O
286

Holandski bataljon je 11. jula u veernjim satima na glavnom asfaltnom putu uspostavio dva punkta, ime je svjesno odvojio dvije grupe
izbjeglica jednu od druge tako da ljudi koji su uli u bazu vie iz nje
nisu mogli izai, a ljudi koji su ostali van baze vie u bazu nisu
mogli ui.492
Uslovi u Potoarima bili su uasni. Nije bilo vode, hrane, ni lijekova,
niti sanitarnih vorova, a julske vruine bile su nesnosne. Situacija je bila
haotina. Gladni, edni, iscrpljeni i povrijeeni ljudi bili su tijesno zbijeni,
uspanieni i prestravljeni. Dok su civili oekivali spas i zatitu, snajperisti
su ih gaali i palili kue, to je jo vie poveavalo strah i paniku kod
ljudi, koji su bili uasnuti.493
SREBRENICI , paragraf 309). Naalost, navedena procjena nema nikakve veze sa
stvarnou - ona je pogrena ili bolje reeno - namjerno pogrena. Kao rezultat takve
procjene izmeu 15.000 i 20.000 civila i civilnog stanovnitva (ene, djeca i starija lica)
ostali su izvan baze Ujedinjenih nacija, u njenoj neposrednoj blizini, cijelu no (Isto).
Taan broj mukaraca u Potoarima teko je utvrditi. U samoj bazi UN-a, gdje su
velikom veinom bili okupljeni ene, djeca, starci i invalidi, prema ICTY-u, nalazilo
se najmanje 300 mukaraca, dok ih je u masi izvan baze bilo izmeu 600 i 900
(ICTY, Presuda Krsti, paragraf 37). Meutim, prema izvjetaju majora Nikolia,
dostavljenom uveer 11. jula Komandi Bratunake brigade i oficirima za obavjetajne
poslove i bezbjednost Drinskog korpusa, meu enama i djecom se nalazilo i 1.000-2.000
vojno sposobnih mukaraca (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama
i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003).
492 H. Nuhanovi, nav. dj., str. VI. Na taj nain su, pie Hasan Nuhanovi, Holanani stvorili tampon zonu ili zonu razdvajanja, izmeu dvije grupe izbjeglica u
Potoarima. Mnoge porodice su na ovaj nain razdvojene ve od strane UNPROFOR-a, tj. Holbata. Na ovaj nain oni mukarci i djeaci koji su uli u bazu, a koji
su se u toku noi 11./12. jula jo uvijek mogli domoi ume, tj. pobjei iz Potoara
prije dolaska srpske vojske, to nisu mogli uiniti, jer im Holanani nisu dozvolili
da izau, ne samo iz baze, ve ni iz velike hale sa izbjeglicama. Holanani su rupu
u ogradi zavarili navee 11. jula (lino sam bio tu kada su tri holandska vojnika
donijeli aparat za zavarivanje i zavarili rupu) - (Isto).
Holandski bataljon (od veeri/noi 11. jula 1995) nikome vie nije dozvolio da
ue niti izae iz baze Ujedinjenih nacija (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 316 i 323). Ni
trojici mukaraca koji su, bjeei od smrti, u noi izmeu 16. i 17. jula, zakucali
na kapiju baze Ujedinjenih nacija, Holandski bataljon nije dozvolio da uu u bazu (M. J.
Faber, nav. dj., str. 58).
493 AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North EastTuzla, G5, Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population
287

U bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima, civili su, po kazivanju N. O.

- M. (glavne sestre na Hirurkom odjelu u Srebrenici), tretirani kao
Situation at Tuzla Air Base; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI,
2. decembar 2003, paragraf 106; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 438; ICTY, Presuda
Krsti, paragrafi 38-39; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.66 i 5.9; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 8; Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA
I HERCEGOVINA ..., paragraf 284.
Da bi preplaili stanovnitvo, Srbi su opkolili 30.000 ljudi koji su pobjegli iz
drugih dijelova Enklave u blizini privremenog logora Holandskog bataljona ove
nedelje sa jasno vidljivim sistemima oruja, kao to su etiri protuavionska topa,
minobacai, tenkovi i pjeadija. Srbi su ponavljali demonstraciju sile pucanjem u
blizini potpuno izloenog civilnog stanovnitva, ispaljujui granate i pucajui iz tekih
mitraljeza, kako bi u potpunosti terorizirali ve ranjivo stanovnitvo u potpunom
pokorenju (AIIZ, inv. br. 2-1635, UNPROFOR, HQ Sector North East - Tuzla G5
Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation of
Tuzla Air Base).
O uslovima u Potoarima medicinska sestra R. T. navodi: Mnogi ljudi otili su
u Potoare, veinom ene i djeca i stariji ljudi, ranjeni ljudi i nekoliko mukaraca.
Vojnici UN-a rekli su da e nas zatititi. Ali kada sam stigla u Potoare bila sam
parkirana u fabrici. Bilo je prljavo, bez prozora i skoro nije bilo niega za jelo. Nita
za moju bebu. Ljudi su se mogli uti kako vani vrite sa svih strana. Srbi su mi rekli
mnoge rune stvari kao i drugim ljudima. Vojnicima UN-a nije dozvoljeno da nam
daju hranu ili vodu. Bili su poput talaca u svom kampu (RAPPORT DE MDECINS
SANS FRONTIRES, str. 8).
U Fabrici akumulatora uslovi su bili uasni, voda do koljena, ranjenici su jeali
od bolova, a niko im nije prilazio ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str.
122). Beton u fabrici je bio mokar (Isto, str. 202). Civili su bili u hali bez prozora
i vrata na betonu u vodi - leali su po hodnicima punih blata (Isto, str. 158 i 182).
Uslove u Potoarima oficir Holandskog bataljona Van Duijn opisao je na sljedei
nain: Bili su u stanju panike, bili su uplaeni i gurali su se prema vojnicima, mojim
vojnicima, vojnicima UN-a koji su ih pokuavali smiriti. Ljudi koji bi pali, bili su
pregaeni. Situacija je bila haotina (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 38).
amila Omanovi smjestila se u blizini fabrike cinka u Potoarima, gdje je pronala kao zaklon jedan kontejner koji su koristili u toj fabrici, tako da smo to
upotrijebili, prekrili smo ga i to nam je bio krevet. Beba je bila u kolicima i ostavili
smo nae stvari u kolicima ili smo ih jednostavno spustili na tlo. Dok smo tamo
sjedili, svako toliko bi zapucalo iz snajpera i cijela bi se ta svjetina na to pomakla
na jednu ili drugu stranu, vritei. Iznad nas se nalazilo selo Peita, gdje su Srbi
otvarali vatru na kue. Zvuk te granate, i ponovo bismo se sklanjali na jednu ili drugu
stranu uz krikove straha, i tako smo proveli no. Ljudi su svi bili uplaeni, svi
su bili gladni, ljudi su bili van sebe od straha. Nisu znali ta e da se desi, tako da su
ti ljudi bili uasnuti (Isto, paragraf 39).
288

ivotinje, dva dana u fabrici bez vode, leei na zemlji.494 Vojnici

Ujedinjenih nacija u Potoarima, tvrdi ona, bili su loi. Tretirali su ljude
poput ivotinja. Traili smo vode, ali nam nisu dali nita. Nisu spasili
muko stanovnitvo. Moj suprug ih je traio da ga zatite, ali oni nisu
uinili nita. Mislim da je bilo saradnje izmeu UN-a i etnika. Vojnici
Ujedinjenih nacija su im dali svoje uniforme i niko nije mogao znati
ko je bio ko.495
Civili su, po svjedoenju N. H. (medicinske sestre), ostali sjedei
na zemlji u prljavoj fabrici, bez hrane i dovoljno vode. Svi su vritali
kada su etnici doli u kamp. Vidjela sam mnogo ljudi koji su pokuavali sami sebe da ubiju. Bili su toliko oajni zbog padanja u ruke
etnicima ....496
U Potoarima je vladao apsolutni haos. ene su hodale uokolo
plaui, traei svoju djecu, porodicu ili prijatelje. Djeca su dozivala
majke ... ene, mukarci i djeca s ranama od vatrenog oruja i drugim
... traili su doktora ... Ljudi su padali u nesvijest. Kod nekoliko
trudnih ena spontano su poeli trudovi zbog napetosti ....497
Za civile nije bilo nikakvih sanitarnih objekata i bili su prisiljeni da
obavljaju fizioloke radnje na licu mjesta. Zbog visokih ljetnih temperatura
(oko 350C) smrad znoja i izmeta brzo je postao nepodnoljiv.498
Iako je 11. jula 1995. u 18.27 sati od Komande UNPROFOR-a dobio
Nareenje za odbranu Holandskog bataljona i zatitu izbjeglica u Srebrenici, odnosno Potoarima,499 Holandski bataljon nije preduzeo nikakve
494 MDECINS SANS FRONTIRES, EYE - WITNESS ACCOUNTS OF
THE EVACUATION FROM SREBRENICA AND THE FATE OF MISSING
COLLEAGUES, RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES (u daljem
tekstu: RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES), februar 1996, str. 9.
495 Isto, str. 10.
496 Isto, str. 6.
497 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 53.
498 Isto, str. 54; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.9.
499 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 112-113; J. W. Honig - N. Both, nav. dj.,
str. 58; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 317-319.
289

razumne mjere da zatiti civile. Ni prilikom razgovora sa Mladiem

u Bratuncu, 11. jula (u 20.00 i 23.00 sati) i 12. jula 1995 (u 10.00 sati),
Karremans nije ni pokuao (za)traiti zatitu civila i civilnog stanovnitva.500 Iako se pravdao da nije u stanju odbraniti civile ni Holandski
500 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 116-121; REPORT ON SREBRENICA
..., paragraf 3.67; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 331-332. Nakon zauzimanja Srebrenice
od strane agresora, i lino generala Mladia, Krstia i drugih oficira Vojske Jugoslavije,
11. jula 1995, potpukovnik Thom Karremans je, u skladu sa naredbom Komande UNPROFOR-a u Sarajevu da pone sa lokalnim pregovorima sa snagama VBS, radi
hitnog prekida vatre, u dva navrata istoga dana (u 20.00 i 23.00 sata) bio na sastanku sa
generalom Mladiem (na prvom sastanku bio sa dvojicom oficira za vezu, a na drugom
je bio i Nesib Mandi, nezvanini predstavnik civila Bonjaka. Sastanci su odrani u
Bratuncu - hotel Fontana) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121; ICTY, Presuda
Krsti, paragrafi 126-134; ICTY, Predmet IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje
krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003, str. 16362; IZVJETAJ O SREBRENICI ,
paragrafi 313-315; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 326-328 i 331-336; J. W. Honig - N. Both,
nav. dj., str. 56-60; M. J. Faber, nav. dj., str. 48-50.
Dolazei u hotel Fontana, Karremans i njegova pratnja vidjeli su scenu kako jedan
srpski vojnik kolje svinju. Mladi je, navodno, rekao oficirima da e on tako postupati
sa ljudima kao to su oni koje tite holandske mirovne trupe (J. W. Honig - N.
Both, nav. dj., str. 56). Tu scenu spominje i Michael Sells: Mladi je dao da se pred
oima holandskog komandanta zakolje jedna svinja kao primjer onog to se deava
s njegovim neprijateljima, dok je pripremao hiljade stanovnika Srebrenice da ih
odvedu na pokolj (M. A. Sells, nav. dj., str. 269).
Za vrijeme tog sastanka Karremans i njegovi oficiri snimljeni su kako, navodno,
piju u ast Mladieve pobjede. Iako je Karremans kasnije objanjavao da je drao u
ruci samo au vode, efekt ovih snimaka bio je da se UN i Holandska vojska prikau
kako daju legitimitet etnikom ienju /odnosno genocidu - prim. S. ./. Ovi snimci
postali su simbol ponienja UN-a u Srebrenici (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str.
57). Michael Sells tvrdi da su holandski oficiri nazdravili generalu Mladiu (M.
A. Sells, nav. dj., str. 269).
Na prvom sastanku general Mladi zaprijetio je da ne smije vie biti nikakvih
zranih udara ili bliske zrane podrke (CAS), jer e u protivnom granatirati
Holandski bataljon i civilno stanovnitvo, iji je broj, po Karremansu, iznosio 17.500
(oko 2.500 civila u bazi Ujedinjenih nacija i 15.000 u njegovoj neposrednoj blizini), a
po Mladiu 25.000 (na podruju Potoara) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 117;
IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 314 i 320.
Na drugom sastanku general Mladi obeao je Karremansu prekid vatre do 10 sati
12. jula. Od Mandia je zahtijevao da pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine
moraju predati svoje oruje, obeavajui slobodno povlaenje, te da na sljedei
sastanak, koga je general Mladi zakazao za 10 sati 12. jula, moraju doi predstavnici
civilnih i vojnih vlasti Srebrenice.
290

bataljon,501 on, naalost, nije elio, niti je pokuao to uiniti.

U ranu zoru (u 3,00 asova) 12. jula 1995. u Komandi Bratunake brigade odran je sastanak s generalima Mladiem i Krstiem,
na kome su podijeljeni zadaci. Vojna operacija KRIVAJA 1995 nastavljena je po planu i Turci /odnosno Bonjaci prim. S. ./ bjee
prema Sueskoj, dok se civilno stanovnitvo okupilo u Potoarima
(oko 15.000).502 Zdruene snage policije503 napreduju prema PotoObavjetavajui o navedenim dogaajima generala Janviera i druge, potpukovnik
Karremans u svom izvjetaju od 12. jula, koji je napisao poslije dva sastanka sa generalom
Mladiem, izmeu ostalog, navodi kako nije u stanju da odbrani civile niti svoj bataljon.
Naglaavajui kako se situacija sve vie pogorava, on konstatira da se moraju preduzeti dodatne mjere i za izbjeglice i za vojnike. Po njemu je postojao samo jedan izlaz:
pregovori danas, na najviem nivou: generalni sekretar UN-a, najvie nacionalne
vlasti i bosanskih Srba i bosanske Vlade (Dokument je objavljen u: SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 115-121). O tome vidi: IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi
312-315 i 320.
Potpukovnik Karremans se i 12. jula (u 10.00 sati) u hotelu Fontana u Bratuncu
po trei put sastao sa generalom Mladiem, kao i drugim predstavnicima vojske i policije
kolaboracionista i petokolonaa Savezne republike Jugoslavije, te predstavnicima
civila i civilnog stanovnitva iz Potoara (baze Ujedinjenih nacija). Na tom sastanku sa
Mladiem bio je i general Radislav Krsti. Tada je Mladi, izmeu ostalog, izjavio da
e nadgledati evakuaciju izbjeglica iz Potoara i da eli vidjeti sve mukarce
bosanskih muslimana, starosne dobi izmeu 16 i 60 godina, radi provjeravanja
prisustva moguih ratnih zloinaca (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 60-61; ICTY,
Predmet broj: IT-98-33; TUILAC PROTIV RADISLAVA KRSTIA, OPTUNICA,
30. oktobar 1998, SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 547-565; AIIZ, CJB Zvornik,
broj: 277/95, 12. juli 1995 MUP-u Republike Srpske i drugima; IZVJETAJ O
SREBRENICI , paragraf 320.
501 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 112-114; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 332334 i 344-345.
502 AIIZ, CJB Zvornik, broj: 277/95, 12. juli 1995 - MUP Republike Srpske i drugima.
503 Isto. U sastav te samostalne jedinice, koja je formirana 10. jula 1995, Nareenjem
br. 64/95, komandanta taba policijskih snaga Pale, Tomislava Kovaa, ulazili su: 2.
specijalni odred policije iz ekovia, 1. eta posebne jedinice policije (PJP) Centra javne
bezbjednosti Zvornik, mjeovita eta zdruenih snaga MUP-a Republike srpske krajine,
Republike Srbije i Republike Srpske i eta iz kampa Centra za obuku na Jahorini. Za
komandanta jedinice odreen je Ljubomir Borovanin, zamjenik komandanta Specijalne
brigade policije (AIIZ, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet
ministra, broj: 64/95, 10. juli 1995 - Komandantu Specijalne brigade policije i drugima).
291

arima u cilju zarobljavanja UNPROFOR-a i okruenja cijelog

civilnog stanovnitva, te ienju terena od neprijateljskih grupa.504
Ujutro (izmeu 8 i 9 sati) 12. jula u Potoare su ule specijalne
jedinice Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske (eta specijalne policije za antiteroristika dejstva sa Jahorine, Prva eta posebne
jedinice policije Centra javne bezbjednosti Zvornik, dijelovi Drugog
specijalnog odreda iz ekovia i jedinica s psima iz Sarajeva), dijelovi
Bratunake brigade i jedinice vojne policije Bratunake brigade Vojske
Republike Srpske. Te jedinice najprije su dole do tzv. blokirajuih
pozicija Holandskog bataljona - na cesti u centru Potoara. Neto kasnije
dijelovi tih jedinica uli su direktno u zonu gdje su se nalazili civili (ranija
industrijska zona - prostor fabrika) i pomijeali se s njima, radi odravanja reda, pronalaenja i odvajanja vojno sposobnih mukaraca,
u skladu s usmenom naredbom generala Ratka Mladia sa sastanaka u
hotelu Fontana u Bratuncu 11. i 12. jula, kada je, uz ostalo, dogovorena
i evakuacija civilnog stanovnitva, odnosno prisilno premjetanje
civila i civilnog stanovnitva iz Potoara na teritoriju pod kontrolom
Armije Republike Bosne i Hercegovine u pravcu Tuzle, uz prethodno
odvajanje vojno sposobnih mukaraca.505
504 AIIZ, CJB Zvornik, broj: 277/95, 12. juli 1995 - MUP Republike Srpske i drugima.
505 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 378-380; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 9; J. M. Faber, nav. dj., str. 48; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 60; H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 329 i 341-342. Srpske snage su 12. jula ule u Potoare glavnim
asfaltnim putem iz pravca Srebrenice (sa june strane) i iz Bratunca (sa sjevera), a pjeadija
i sa brda au (s istoka). Te snage su ule u dio Potoara (izvan baze Ujedinjenih nacija)
gdje se nalazilo oko 20.000 civila, meu kojima i mnoge ene sa bebama i malom djecom,
te se pomijeale s narodom (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 315 i XVI).
U jutarnjim satima 12. jula 1995. srpske snage su, prema IZVJETAJU O SREBRENICI , ispalile artiljerijske i minobacake granate na podruje osmatranice
Papa, locirane na putu od Potoara do Bratunca na sjeveru Enklave. U 08:00 sati,
VBS je telefonom obavijestila posadu osmatranice Papa da njihovi tenkovi i
artiljerija napreduju i da e pucati na posadu ako se pokuaju oduprijeti. U 09:30
VBS je ula u Osmatranicu i razoruala posadu, ali im je dozvolila da se vrate u
Potoare. Otprilike sat kasnije, tenkovi i osoblje VBS nastavilo je niz put u pravcu
Potoara (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 31.9).
Srpski vojnici su, prema vojnim posmatraima Ujedinjenih nacija, uli u Potoare
i zauzeli poloaje opkolivi bazu Holandskog bataljona, te opkolivi fabriku izvan
Baze, gdje se ranije okupilo hiljade izbjeglica (Isto, paragraf 322).
292

Odvajanje je unijelo dodatni strah, neizvjesnost i uznemirenost.

Zapravo, dovelo je do traumatskog stanja zbog prisustva navedenih jedinica, njihovih radnji i ponaanja, kao i zbog prisustva jakih srpskih snaga
oko baze Ujedinjenih nacija (Holandskog bataljona).506
Tokom prijepodneva 12. jula 1995. situacija u Potoarima je stalno
pogoravana, a patnje civila poveavane. Tada se, u pratnji visokih oficira
Glavnog taba Vojske Republike Srpske, vee svite novinara i televizijskih kamera koje su snimale scene kako srpski agresor dijeli hljeb
i vodu izbjeglicama, a djeci baca bombone, pojavio general Ratko
Mladi, lano uvjeravajui okupljeni narod (podjelom slatkia djeci)

Na vijest da se na kapiji nalaze srpski vojnici i da hoe da uu u bazu Ujedinjenih

nacija pripadnici Holandskog bataljona su se uspaniili. U tom trenutku neki od Holanana su poeli plakati. Neki su iz depova i torbi izvadili fotografske kamere i
poeli ih kriti u rupe u zidu i podu. To su inili, jer su znali da su snage VRS-a strogo
zabranjivale da pripadnici UNPROFOR-a unose kamere u enklavu, ali su ih ovi, ipak,
krijui, sve vrijeme uspijevali unijeti. Tri pripadnika SAS-a su se nalazila u uglu
prostorije i takoer su izgledali vrlo zabrinuti.
... Onda je neko od prisutnih paninim glasom povikao: Srbi ulaze u bazu!
Na vratima bunkera su se nalazila dva vojnika Holbata naoruani pukama.
Oni su izvirivali napolje da bi vidjeli ta se dogaa. ...
Nedugo nakon toga sa kapije, od strae, stigla je informacija da je major
Franken na kapiji i da pregovara sa srpskim vojnicima, te da oni ele da uu u
bazu, kako bi provjerili da li se u bazi nalaze naoruani pripadnici A BiH. Zatim
je stigla vijest da se pet srpskih vojnika kree unutar baze, zajedno sa majorom
Frankenom, u pravcu zgrade u kojoj je bio bunker.
Dvojica straara koji su stajali na vratima bunkera su zatim one u bunkeru
izvjetavali o onome to je slijedilo. Naime, tih pet srpskih vojnika uli su u zgradu
i otili u pravcu hale u kojoj se nalazilo oko 5.000 izbjeglica. Takoer, u dva hodnika
pored te hale nalazilo se stotinjak ranjenika na nosilima i na improviziranim krevetima. Sa njima je bilo medicinsko osoblje iz Srebrenike bolnice i jedan broj medicinskog osoblja Holbata.
Srpski vojnici su doli do hale i tada su nastali pla i kuknjava meu izbjeglicama,
koji su pokuali da se sabiju u suprotan ugao hale, bjeei od srpskih vojnika.
Srpski vojnici nisu se zadrali due od nekoliko minuta, a zatim su, zajedno sa
majorom Frankenom, napustili bazu (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 342-343; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 532; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 60-61).
506 Isto.
293

da im se nee nita desiti, obeavajui da e civili biti prevezeni tamo

gdje ele.507
507 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 40; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 322; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 22, 72, 185 i druge; J.
W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 61; OPTUNICE ..., str. 43; Nuhanovi, nav. dj., str. 353.
Tada je Mladi prestraenim, uspanienim, izbezumljenim i nemonim civilima i civilnom
stanovnitvu rekao: Ne bojte se. Samo polako, polako. Neka ene i djeca idu prvi.
Doi e mnogo autobusa. Prebaciemo vas u Kladanj. Odatle ete prei na teritoriju
pod kontrolom Alijinih snaga. Samo bez panike. Neka pou ene i djeca. Pazite da
se ne izgubi nijedno dijete, ne bojte se. Niko vas nee povrijediti (IZVJETAJ O
SREBRENICI ..., paragraf 322).
Nakon to je u neposrednom kontaktu sa prestraenom masom civila ispred baze
Ujedinjenih nacija provjerio (potvrdio) identitet Nesiba Mandia i Ibre Nuhanovia,
general Mladi je, u ponovnom obraanju (civilima), dao lanu nadu da se nikome
nee nita loe dogoditi i da e svi biti prevezeni na muslimansku teritoriju sljedeim
redosljedom: prvo ene i djeca i ranjenici, pa tek onda, u zadnjoj grupi, mukarci
(H. Nuhanovi, nav. dj., str. 353. Mladiev lani osjeaj nade, po Honigu i Bothu, glasio
je: Svi koji ele ii bie prevezeni, veliki i mali, mlai i stari. Ne bojte se, samo
polako. Neka ene i djeca idu prvi. Trideset autobusa e doi i odvesti vas prema
Kladnju. Niko vas nee povrijediti J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 61). Svima
koji su to mogli uti, moralo je, pie Hasan Nuhanovi, zvuati alarmantno (H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 354).
Tada se Ibro Nuhanovi pokuao obratiti Mladiu, ali ga je jedan od njegovih
tjelohranitelja udario i oborio na zemlju.
To se dogodilo u prisustvu oficira i vojnika Holbata 3 (H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 353-354).
Nakon toga, pripadnici Holandskog bataljona su Nesiba Mandia i Ibru Nuhanovia
odveli nazad u bazu.
Po povratku u bazu njih dvojica su bili jo zabrinutiji za sudbinu mukaraca
i djeaka, a pogotovo kada su od Mladia uli da e vojno sposobni mukarci biti
zadnji u deportaciji (Isto, str. 354).
Navedeni zloin prema Ibri Nuhanoviu potvruje i Mient Jan Faber: Nekoliko
sati kasnije /12. jula 1995. prim. S. ./ u Potoarima se pojavljuje Mladi i trai da
razgovara sa Ibrom Nuhanoviem i Nesibom Mandiem. U pratnji komandira strae
Rave naputaju bazu i nadaju se da e tu priliku moi iskoristiti za registrovanje
Muslimana van baze. Na putu prema Mladiu jedan srpski vojnik oslovljava Nuhanovia: Jesi li ti Turin? Bez ekanja na odgovor, udario je Nuhanovia po glavi,
od ega je Nuhanovi pao na zemlju.
Premda je obojicu upoznao nekoliko sati ranije u Bratuncu, Mladi pita masu
izbjeglica da li poznaju tu dvojicu ljudi. Vjerovatno zato to je htio znati da li su bili
vojni komandanti. Kad je uo da nijedan od njih nije bio pripadnik muslimanske
vojske i kada se Nuhanovi sam pokuao obratiti Mladiu, ovaj ga je pljunuo u lice
(M. J. Faber, nav. dj., str. 52).
294

Srpske vojne i policijske snage su, ukljuujui i jedinice iz Srbije

i Republike srpske krajine, u Potoarima 12. i 13. jula izvrile brojne
zloine nad civilima. Kako je prolazio 12. juli 1995, teki fiziki uslovi
postali su jo gori zbog aktivne kampanje terora, prijetnji, vrijeanja,
zastraivanja, zlostavljanja, pljakanja, tekih premlaivanja, silovanja,
spaljivanja oblinjih kua, ubistava, klanja i drugih zloina koji su
poveavali strah i paniku meu stanovnitvom.508
508 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 41 i 150-155; AIIZ, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Kabinet ministra, broj: 64/95, 10. juli 1995 - Komandantu
specijalne brigade policije i drugima; Isto, CJB Zvornik, broj: 277/95, 12. juli 1995 MUP-u Republike Srpske i drugima; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama
i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira
Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 177; ICTY, Izjava Miroslava
Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 227; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 381388, 408-409, 411-412, 519-526 i 532-537; OPTUNICE ..., str. 268; REPORT ON
SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995;
H. Nuhanovi, nav. dj., str. 223.
Spustila se no /12. juli 1995. - prim. S. ./. Naoruani etnici poinju izdvajati
grupu po grupu mlaih ena, odvodei ih na silovanje, a grupe mukaraca na
strijeljanje i klanje. U toku noi, 12./13. jula 1995, uli su se vrisci silovanih ena
i djevojaka, pla djece, a po oblinjim njivama i kukuruzitu krkljanje preklanih
Muslimana (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 532-533).
Naveer, 12. jula 1995, oko 22.00 sata, R. B. (iz Bratunca), jedna od (preivjelih)
rtava genocida u Potoarima, svjedok klanja mukaraca i djeaka i silovanja ena i
djevojaka, sjedila je pored moje etiri curice, koje su bile pospale. U halu su ula
trojica meni poznatih komija i to: M. ., Lj. J., i V. J., svi iz Hrane. Naredili su
mi da ustanem. Ustala sam. Oni su me izveli pred halu. Pred halom je bilo jo oko
petnaestak etnika, od kojih sam prepoznala: M. T. iz Repovca. Odveli su me u jednu
kuu u Potoarima, gdje sam vidjela svojim oima kako ubijaju muslimane. U toj
kui sam vidjela ogroman broj poubijanih ljudi. Zatim su me odveli do slijedee kue,
gdje sam vidjela jo straviniji prizor, kako nabijenog na raanj peku jednog ovjeka.
Jedan od etnika me upitao: Moe li poznati ko je na ranju. Odgovorila sam da
ne znam, jer se ovjek nije mogao identifikovati, zbog toga to je bio skoro peen.
Poslije toga su me odveli do jednog parkiranog autobusa. Jovanovi Ljubo,
moj bivi komija iz Hrana, mi je rekao: Hajde da proistimo pitolje. Bacio me
preko sjedita, a potom su kao zvjeri navalili na mene. Otimala sam se, plakala i molila
za milost, ali bezuspjeno.
Od etnika, koji su uestvovali u mom silovanju, pored Lj. J., koji me je bacio
preko sjedita, su: M. T., iz Repovca, M. ., iz Hrane, V. J., iz Hrane. Ostale sam
poznavala po facama, ali im se ne sjeam imena.
295

Dvanaestog jula srpski vojnici i policajci umijeali su se u masu.

Jedni su psovali Bonjake i govorili im da odu, da e biti poklani, da
je to srpska zemlja, a drugi su vrili razne oblike zloina, ukljuujui
i ubistva. Na raznim mjestima ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u
Potoarima po kratkom postupku ubijeni su i, uglavnom, zaklani mnogi
mukarci, djeca i ene, pa ak i neroene bebe u majinoj utrobi. Tijela
onih koji su na taj nain ubijeni i zaklani ostavljena su po poljima i u

Silovali su me. Pala sam u nesvjest i vie se niega ne sjeam. Osvjestila sam
se tek ujutro u fabrikoj hali oko 9 sati. Kada sam se malo pribrala i dola sebi pitala
sam ostale ene odakle ja ovdje. One su mi rekle da su me, izmeu 3-4 sata ujutro,
u fabriku halu unijeli vojnici UNPROFOR-a, a to je ve ujutro, 13. juli 1995.
Taj dan evakuacija /odnosno prisilno premjetanje civila - prim. S. ./ je i dalje
nastavljena, a u zraku se osjeao nedostatak kiseonika i uasan zadah od krvi i leeva
poubijanih civila.
Oko podne, ponovo sam se sa djecom pokuala ukrcati za evakuaciju, ali me
je ponovo onaj isti M. T. vratio sa djecom u halu, ne dajui da se ukrcam, govorei:
Ti nee nikada vidjeti vau slobodnu teritoriju. Tada mi je moja devetogodinja
kerka Merima rekla: Mama, vidi da hoe da nas pobiju. Sa djecom sam ponovo
sjela na travu, kao i prethodnog dana.
Mukarce su i dalje odvajali na lijevu stranu, u pravcu Bratunca, a ene sa
djecom za evakuaciju u autobuse i kamione.
Vratila sam se sa djecom ponovo u salu. Moja kerka Merima mi je rekla i
zamolila da ih sve etiri podavim, a da ih ne ostavljam ive etnicima. U fabriku
halu ulazi pomenuti M. T. iz Repovca. Kada me je ponovo vidio, rekao mi je: Je
ti majku i djecu, pa zar si preivjela, prvo to u uraditi, poklau ti djecu, a onda
i tebe. Na prijetnju ovog krvoloka, Merima mu je odgovorila: Ubili ste mi oca, ubijte
i mene. Mirko je tada izaao.
Oko 16 sati u hali se pojavljuje Ratko Mladi i nareuje etnicima da popiu sve
koji se nalaze u hali.
Ponovo se sputala no, ali i ovoga puta su odvodili ene na silovanje, a mukarce
na strijeljanje i klanje. Samo, ovaj put manje, jer nas je manje i bilo (SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 534-535).
Snage Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutranjih poslova Republike
Srpske su 12. jula 1995. u Potoarima zastraivale i zlostavljale civilno stanovnitvo
da bi ljude natjerale da se ukrcaju u autobuse i kamione za Kladanj, te fiziki
napadale mnoge Bonjake, mukarce i ene, koji su se okupili oko baze Ujedinjenih nacija
(ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira
Nikolia, 6. maj 2003).
296

zgradama u neposrednoj blizini Baze.509 Tako je iza zgrade Transporta

509 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 42; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava
o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv
Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 109; REPORT ON
SREBRENICA ..., paragrafi 4.21-4.22 i Dodatak 5, Location: Potocari compound on or
around 13 July 1995; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 297-303 i 438-439; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 354 i 356; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
TUILAC protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira
Nikolia, paragraf 43; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 350-351, 363, 369-372 i 388-390.
Prvu no smo, kazuje Z. M. (iz Ljeskovika, opina Srebrenica), prenoili iznad
Fabrike akomulatora, u strahu ta e se desiti. etnici su upali meu narod
Okolo se ulo pucnjava i granatiranje. Izvodili su mukarce i tukli ih.
Drugog dana boravka u Potoarima, u srijedu ujutro oko 10 sati, krenula sam po
vodu. Djecu sam ostavila kod majke. Pola sam do jedne dvospratne kue sa potkrovljem ispred koje je bila njiva sa kukuruzom. Morala sam proi kroz njivu da bih
dola do pumpe sa vodom. U itu sam vidjela stravian prizor.
S obje strane puta kroz ito, bili su leevi. Svi su bili zaklani i krvavi, da ne moe
poznati nikoga. Najmanje stotinjak mrtvih. Trupovi su bili bez glave. Sve je bilo
izmjeano i na kamari. Pored odraslih mukaraca bilo je i zaklane djece, neto starije
od deset godina. Kad sam se vratila nazad, bojei se za svog sedmogodinjeg sina,
stavila sam mu mahramu na glavu kako se ne bi poznalo da je muko.
etnici su vikali:
- Koljite sve samo ako je muko, odsjecite glave do ramena! Isto je govorio i
Ratko Mladi. To sam lino ula u momentu kad smo se penjali na kamione.
U kui, pored njive sa kukuruzom, bilo je takoe dosta zaklanih, jer su to priale
ene koje su ulazile u kuu. Po povratku sa vode, zaustavio me jedan etnik i pitao,
gdje sam bila? Odgovorila sam i on me nije zadravao.
Neto kasnije, otila sam sa snahinim ocem da donesem jorgan ili deku za djecu
iz oblinje kue. U jednoj sobi te kue vidjela sam etvero ubijenih metkom. Tri
ene i jedan mukarac ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 83-84).
Srpske snage, navodi N. R. (iz Voljavice, opina Bratunac), 12. jula 1995. u Potoarima
poele su odvajati nae mukarce, a zatim, patili, maltretirali i ubijali pred naim
oima. Mukarci su strahovito vritali i plakali da nisi mogao sluati. Sutradan sam
sa prijom pola na vodu. Iznad fabrike Cinkara. Nadaleko od ume kod jedne od
tri kue trospratnice stoje dvije klade zatesane odozgo kao noevi, a oko klada sve
ljudska tijela i krv. Uli smo u kuu, nasule vodu, ali nismo znale ta se tu zbilo.
Nedaleko odatle ima jedna livada u kojoj su leali zaklani ljudi. U nekim nema glava
nikako, odvojene od trupa. Jedni lee skupljeni, a drugi prueni. Pored poljane ima
duboko korito (kanal) koji je bio pun naih ljudi. Sve jedan preko drugog. Zaklani
su iza vrata. Pred onom kuom trospratnicom ima usirene krvi, krvavih mukih
kaieva i konopaca kojima su ih vezali i patili (Isto, str. 29).
297

u kasnim jutarnjim satima 12. jula 1995. godine 20 do 30 tijela bilo

nagomilano, uz neki stroj nalik na traktor. Oko 12.00 sati jedan vojnik je
N. R. se drugi dan u Potoarima razboljela od te silne strahote koju sam vidjela
i doivjela. Pa zar mogu tako neto uraditi? Kakvu duu imaju? Ruke su im krvave
do lakata, a Mladi vie: - Nee vam niko nita?!
etnici su hodali izmeu nas i svata nam prijetili i psovali. Neke nae ene
i djevojke su odveli iz Potoara u Srebrenicu, laui im da trebaju musti krave
(Isto, str. 30).
U Potoarima, tvrdi . O. (iz Srebrenice), noom su se uli jauci ena kojima
su odvodili maloljetnu djecu. Kada bi pred zoru od umora narod zaspao, etnici,
presvueni u uniforme UN-a, bi ulazili meu nas i otimali mukarce i djecu. Tada
nastaje haos. ene vrisnu, a masa naroda nagonski skae na noge i pone bjeati i
trati bez cilja. Gazili bi preko onih koji su leali, preko djece koja su spavala. Trali
bi 100 do 200 metara, ali izlaza nema, jer su etnici bili svuda oko nas. Onda bi se
narod vraao na svoja mjesta do novog talasa vritanja i bjeanja. Prole su tri noi
pune straha i ludila ... (Isto, str. 232).
etnici su, po kazivanju M. M. (iz Voljavice, Srebrenica), u uniformama UN-a
hodali kroz narod traei mukarce. Svi smo skakali na noge od straha. Te noi sam
sjedio petnestak metara udaljen od ceste i puio kada su prema Bratuncu poeli
prolaziti kamioni. Pet puta u toku noi prolazio je crveni kamion marke Mercedes
sa utom ceradom, a za njega je bio prikaen kamion FAP-18 na kojem su bili natrpani
leevi ubijenih (Isto, str. 75).
H. H. (iz Bratunca), svjedok genocida u Potoarima, prua potresno svjedoenje:
... Noom su izvodili mukarce i oni se nisu vie vraali. Nisam mogla spavati niti
jednu no. Ujutro oko tri sata jedan ovjek se objesio. Bila je to uasna scena. Naroda
je uhvatila panika. Jedna je ena poela vritati i pokuala se zaklati noem. Tada
je nastupila panika da se nije znalo ta da se radi.
Kada je svanulo, rekla sam prijateljici da idem donijeti vode. Izala sam na vrata
na koja su predhodne noi izvodili mukarce. Prola sam iza jednog kamiona i
vidjela 5-6 zaklanih ljudi bez glave. Okrenula sam se i iza kamiona i vidjela etiri
etnika kako sjede i piju. Pored njih su naile dvije ene, jedna je bila trudna. Jedan
od etnika je ljutito upitao odakle su dole, a one su samo pokazivale na flau sa
vodom. Zatim je drugi ustao, uhvatio za kosu trudnicu i noem joj rasporio stomak
iz kojeg je izvadio dvije bebe. ula sam da je uspjela rei: - Majko, spasi me. Vie
nije ni progovorila (Isto, str. 124).
Kapetan Momir Nikoli je znao za navedene i druge oblike zloina, ukljuujui i
zlostavljanje i fizike napade, kao i odvoenje mukaraca na mjesta na osami oko
Potoara, gdje su mnogi ubijeni. O tome je 12. jula (izmeu 18.00 i 21.00 sat) podnio
i usmeni izvjetaj svome komandantu, pukovniku Vidoju Blagojeviu. Tom je prilikom
govorio i o operaciji transporta ena i djece u Kladanj i izdvajanja, pritvaranja
i ubijanja vojno sposobnih muslimanskih mukaraca u Potoarima. S tim u vezi,
298

noem ubio dijete usred gomile civila. Izmeu Fabrike cinka i Alijine
kue ubijeno je po prijekom postupku, odrubljivanjem glava, 80-100
mukaraca i zatim su njihova tijela odvezena kamionom. U umi pored
baze Ujedinjenih nacija, s Budake strane glavnog puta, ubijeno je 9
mukaraca.510 Ispred jedne kue je, izmeu ostalog, na ranju ispeen
jedan ovjek.511
U Potoarima su 12. jula 1995. mnogi civili odvojeni i zatim okrutno
zaklani hladnim orujem. Srpske snage su iz gomile civila nasumice
on tvrdi kako mu je bilo jasno da je pukovnik Blagojevi u potpunosti upoznat s
operacijom transporta i ubijanja, i da od njega oekuje da nastavi vriti dunosti
vezane za te operacije, koje je zapoeo tog jutra. Tom su prilikom bili sami u kancelariji,
a u operativnoj sali Nikoli je razgovarao i s drugim oficirima iz taba Bratunake brigade,
kao to su, bili, naprimjer, Trii, Mii i Paji. Neslubeno su razgovarali o tim zloinima,
o izdvajanjima i evakuaciji, ali ne i o operaciji ubijanja, pri emu oni nisu izrazili
nikakvu zabrinutost (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje
krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003).
510 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 43; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, TUILAC
PROTIV VUJADINA POPOVIA, OPTUNICA, 26. mart 2002, paragraf 32.1; ICTY,
Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 22.7; SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 381-388, 408-409, 411-412, 519-526 i 532-537; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.21-4.22 i Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13
July 1995; J. W. Honig -N. Both, nav. dj., str. 64.
Medicinska sestra R. H. bila je jako uplaena u fabrici, plakala sam cijelo vrijeme.
Plaila sam se da ostanem sa ranjenima. Nisam mogla vidjeti nita vani, ali sam
ula mnogo vriske. Potom je ena ula u fabriku u oku, potpuno oajna, vritei
kako Srbi ubijaju ljude, kako siluju ene, kako neke ene same sa djecom bile
su toliko uplaene da su se same ubijale. Nisam mogla vjerovati, jer nisam vidjela
to, ali sam se bojala da ne poludim kao ena. etiri Srbina su ula u fabriku, a ja
sam poela plakati. Srbin mi je priao i pitao me zato sam plakala, uvjeravajui
me da e sve biti u redu. Kada je poela evakuacija ranjenih odbila sam da idem
sa njima, jer sam prepoznala biveg komiju etnika. Umjesto toga otila sam sa
enama i djecom, drei bebu. Promijenila sam frizuru i odjeu kako bi bila sigurna
da me ne prepoznaju, ula sam u autobus sa civilima. Mukarci su probali uiniti
isto, ali su bili uhapeni. U Kravici je autobus zaustavljen. ula sam mnoge pucnje
u umi. Mislila sam da je to kraj puta, pa sam uzela skalpel u ruku. Meutim, nita
se nije dogodilo. Vidjela sam autobuse koji su prolazili sa mukarcima, civilima i
vojnicima, mnogi od njih su izgledali iscrpljeno i uplaeno (RAPPORT DE
MDECINS SANS FRONTIRES, str. 10).
511 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 534.
299

izdvajale ljude i u grupama od deset odvodile ih iza fabrike 11. mart, gdje
su ih masakrirale i klale. Jednom kamionu trebalo je oko pet tura da pokupi
tijela rtava likvidiranih na taj nain i na tom mjestu.512
512 OPTUNICE ..., str. 44 i 72; REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 5,
Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Srbi su se, prema izjavi
holandskog narednika Johana Bosa, hvalisali time da su ubijali ljude i silovali ene.
Bili su ponosni na to to su radili. Nisam imao osjeaj da su to radili iz gnjeva ili
osvete, ve vie iz zabave. Izgledali su zadovoljni sobom na profesionalan, smiren
nain. Vjerovao sam u ono to su govorili, jer su izgledali i ponaali se kao da su vie
nego kadri da rade ono to su tvrdili da rade. Svaki je imao njemakog ovara,
pitolj, lisice i uasni no s otricom dugom dvadesetak centimetara (J. W. Honig
- N. Both, nav. dj., str. 62).
Poslijepodne, 12. jula 1995, Srbi su iz mase civila neprestano izvodili mukarce,
jednog po jednog, i po grupama. Dok su izvodili ljude ene su kradom gledale kuda
ih vode. Tada smo zapazile da ih vode prema magacinu Elektrodistribucije. Jedne
su vodili prema potoku Rabin, druge prema kuama Mehmedovi Alije, koje su bile
nedaleko od ograde Baze, zatim prema kuama Husejnovi Ibre, Mulali Mehana,
Husejnovi Huseina, odakle se vie ni jedan nije vraao. Svi smo pitali zato su
odvedeni i zato i dalje izvode. Uvee sam ula da jedna ena pria da su njene dvije
djevojice ile do pomenutih kua, gdje su ljudi odvoeni, u namjeri da sa bunara
donesu vode i jo se nisu vratile. Odvodei tako ljude, meu njima su odveli i Aliju
Pilia iz Krivae, ija je ena, Fikra, bila neposredno do nas. Kada se Alija nije vraao,
Fikra se uputila prema kuama, gdje su ga etnici odveli, namjeravajui da ga tamo
sama potrai. Otuda se vritei vratila, rekavi da je svoga mua, Aliju, zatekla zaklana
meu kuama, a pored njega je masa pobijena i poklana naroda. Na sve strane su
kue i stepenita zakrvavljena, kao da se u klaonicu ulo. Saznavi to, narod je tek
tada stvorio paniku i mete, znajui ta nas eka. Dosta naroda je trailo kakav
trik da se objesi, ne elei doivjeti sudbinu, kao ljudi poklani pored kua. U krug
su poeli ulaziti etnici, u grupama po pet do est i narodu prijetiti da ne smije
galamiti, inae e nas poklati. Nastao je tajac. No se postepeno sputala.
Ujutro, kad se poelo razviavati, ustala sam i poela hodati izmeu usnulog
naroda, traei svoje poznanike. Pronala sam svog zeta, sestrina ovjeka A. H. i povela
ga do mene i svoje sestre. Isto jutro sam vidjela objeenog ovjeka u blizini ograde
kruga, Smajlovi Hamdiju sina Demira. ula sam da narod komentarie da se sam
objesio, ne mogavi doekati jutro. Tada sam ula da su se objesila jo dvojica ljudi,
dva roena brata Rasim i Kasim Hasanovi. To jutro su ula etiri etnika meu nas
i pitali da li ima ko sa Osmaa. Odnekle se javi jedna ena sa dvoje djece. Jedno je
imalo oko etrnaest godina, a drugo je nosila u naruju. Priao joj je jedan etnik
i uhvativi za ruku dijete, koje je pored nje stajalo, odveo ga prema kuama. ena je
od jada i muke vritala, kunei etnika to joj odvede dijete. Oko podne je isti etnik,
sa svojom pratnjom, ponovo uao meu narod, i kada je prolazio pored ene sa
Osmaa, ona mu je plaljivim glasom povikala, gdje su joj dijete odveli i to ga ne
300

Okrutni masakri civilnog stanovnitva izazvali su takav strah i

paniku kod preostalih Muslimana da su neki od njih izvrili samoubistvo. Svjedoci govore o brojnim stravinim scenama, izmeu
ostalih, o ubistvu nekoliko male djece, hladnim orujem, i to pred
oima njihovih majki.513
vrate. Od bijesa etnik je isukao no i u njenom naruju zaklao dijete, koje je ona
drala, psujui joj majku. Posle ovog ina, ena se izgubila i pala u nesvijest, a etnik
je svima povikao: Ovo vam je to ste pobili ljude u zasjedi po Osmaama, drvosjee
u Podravanju, stoku to ste poklali; naselje Vinjicu to ste popalili; vojsku kod Han
Pijeska to ste pobili; to da niste uradili, mi vas sada ne bi dirali (SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 408-409).
U blizini jedne zgrade (u Potoarima) nalazio se kukuruz tu je jedna ena vidjela
bezbroj odrubljenih glava. etnici su je natjerali da ue u objekat i tu naspe vode.
U tom objektu je, po njenoj pretpostavci, klaona. Tu je vidjela etnike dugih brada,
u crnim uniformama (Isto, str. 411).
513 Isto, str. 72. Oko deset sati naveer /12. jula - prim. S. ./ poela je vriska i
pla, jer su etnici poeli klati i ubijati djecu i mukarce. Mi smo svojom galamom
pokuale ometati etnike da ne vre zloine koje su naumili ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 31).
Sljedeeg dana ujutro H. B. (iz Srebrenice, majka etvero djece) vidjela je stravian
prizor. ena je drala u naruju dijete koje nije imalo vie od est mjeseci. Gladno
dijete je plakalo, a mati mu je govorila:
- Alija, nemoj plakati! Kad je jedan etnik uo kako se dijete zove, istrgao joj je
dijete iz naruja i zaklao ga noem. Rekao je samo, sada vie nije gladno i nee plakati.
Narod je osjeao da su Potoari postali klaonica za bonjaki narod iz Srebrenice. I ja sam tako mislila. Te moje slutnje su se ve sutradan obistinile. Odmah iza
ice gdje smo prenoili bilo je sedam zaklanih ljudi, a meu njima i Salko iz Gladovia.
U potrazi za vodom stigla sam do oblinje kue i ponovo vidjela stravian prizor.
Unutranjost kue je bila sva u krvi. Trinaest tijela je lealo nepomino na podu. Svi
su bili zaklani iza vrata. Meu ubijenim vidjela sam i dvije mlade djevojke. Niko od
izvedenih iz grupe prethodne noi nije se vratio. Sve su ih poklali (Isto, str. 31-32).
Jedna ena je, navodi A. S. (iz Zaluja, Bratunac), sjedila pored puta ispred
iane ograde fabrike gdje smo bili smjeteni (u Potoarima - prim. S../ i drala je
dijete na krilu. Ljuljukala je dijete koje nije imalo ni godinu dana. Nije jo ni progovorilo. Dijete je plakalo.
Priao je jedan etnik i pitao je, zato dijete plae? Rekla je da je gladno.
- Daj ga ovamo da ga mi nahranimo, zapovijedio je smijui se. ena je samo
nijemo pogledala u njega.
Lijevom je rukom pomakao ebe s glave djeteta, a desnom je isukao veliki no
i presjekao djetetu vrat. ena je vrisnula oblivena krvlju. Zgrozila sam se od uasa.
Gledam tog koljaa koji se opet obratio jadnoj eni:
301

Kako je prolazio dan, ionako teki uslovi postali su jo tei. Teror

je povean u toku noi. Krici, zapomaganje, jauci, plotuni i drugi zastraujui zvuci uli su se tokom cijele noi i niko nije mogao spavati.
Vojnici su izvlaili i odvodili ljude iz gomile. Te su noi, pored ostalih,
odveli trojicu brae i zaklali ih, od kojih je jedan bio tek dijete, dok su
ostali bili adolescenti.514
U Potoarima su srpski vojnici vrili i zloine silovanja. ene su
vritale, posebno one koje su odvodili. Nekoliko je ljudi bilo toliko izbezumljeno od straha da su poinili samoubistvo vjeanjem. Tokom noi i

- Vidi kako ga mi moemo uutkati da ne plae! Vidi kako sam ga ja nahranio,

pa sad ne plae! Ciniki se nasmijao i poeo se udaljavati. ena je gotovo skamenjena,
vrsto privila dijete uz sebe, putajui poneki bolni krik (Isto, str. 27-28).
Negdje oko 11 sati etnici su, tvrdi K. H. (iz Srebrenice), poeli etati izmeu
nas ... Odjednom vrisak i krikovi ljudi. Trgla sam se. Oko mene je nastala vriska.
Pokuavala sam smiriti neke ene, mislei da su ti krikovi s kasete.
Malo se stialo, a onda se ulo pomaganje jedne ene:
- Ljudi, UNPROFOR-ci nam kolju djecu. Eno zaklae moje dijete!
Mislila sam da je ena dobila nervni slom. Ali, naalost, stvarno su joj zaklali
trinaestogodinjeg sina, samo ne UNPROFOR-ci, nego etnici u UN uniformama.
To smo ujutro i saznali. Jauci i vrisak su se vie puta ponavljali tokom noi. etnici
su odvodili djevojke, mlae ene i djeake. Prenosili smo apatom, od uha do uha,
jedni drugima ta se zbiva (Isto, str. 141-142).
Ujutro, 13. jula F. S. (iz Hrnia, Bratunac) je pola po vodu. Izmeu izgorjelih
kamiona i autobusa vidjela sam ubijenog ovjeka. Ruke su mu vezane icom. Bio je
sav isjeen noem preko stomaka, kao kad iskria lubenicu. Iznad kue sa pumpom,
zajedno sa kominicom Zilhom, vidjela sam estoricu ubijenih ljudi okrenutih nizbrdo.
... Kad sam se vraala vidim svoje dijete, stoji iza ograde, a neka se djeca popela
na ogradu i drvo. etnik im govori:
Silazite odozgo! - i dri neto sjajno u ruci, kao ica. Nije to bio no. Djeca su
poskakala sa ograde, a prvo dijete koje je skoilo, etnik je onom icom dohvatio
u skoku i glavu mu odrubio. Skoio je i drugi djeki i njemu isto odsjee glavu koja
se odvoji od trupa. Odsjee im glave, a djeca nisu imala vie od dvanaest godina
(Isto, str. 22).
514 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 44; KOMISIJA Vlade Republike Srpske,
str. 1; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 381-388, 408-409, 411-412, 519-526 i 532-537;
IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 354 i 357; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 380.
302

rano idueg jutra masom su se proirile prie o silovanjima i ubistvima,

pa je logor zahvaao sve vei strah.515
515 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 45-46; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str.
215-216, 532-537 i dr.; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 9-10. U noi 12. jula
1995. bolniar Dutchbata je naletio na dvojicu srpskih vojnika koji su silovali jednu
mladu enu: Vidjeli smo dvojicu srpskih vojnika, od kojih je jedan uvao strau,
a drugi je, skinutih pantalona, leao na jednoj djevojci. Vidjeli smo da djevojka lei
na tlu, na nekoj vrsti dueka. Na dueku je bilo krvi, ak je i ona bila pokrivena krvlju.
Na nogama je imala modrice. I po nogama joj je tekla krv. Bila je u potpunom oku.
Bila je potpuno izbezumljena (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 45).
U Potoarima smo, izjavljuje A. S. (iz Zvornika), bili u jednoj fabrici. Tu smo
bili dva dana. Drugi dan oko tri sata dola su dvojica etnika i odveli mog djeda i
jo trojicu mukaraca. Dvojica su bili stari negdje oko 70 godina, a onaj trei ovjek
je imao oko 40 godina. Moj djed je tad imao oko 72 godine. Kada su doli da ih vode,
rekli su im da e ih samo neto ispitati i odmah vratiti. Meutim, nikad ih nisu vratili.
I danas nita ne znam za djeda. Ja sam govorila nani da bi trebali ii prema autobusima, a ona cijelo vrijeme govori, saekaemo jo malo, moda e ga vratiti. Ja
sam taj dan predvee izala napolje da donesem vode. Vodu smo sipali kod jedne kue
blizu fabrike. Na vodi je bila jo jedna ena. Odjednom sam ula vrisak iza kue. Jedna
trudnica je nosila litar vode koji je tu nasula i krenula prema fabrici. Napastovala
su je trojica etnika. Jedan etnik koji je imao oko 30 godina pitao ju je ije to dijete
nosi i gdje mu je otac. Ona se otimala, ali nije mogla nita protiv njih trojice. Jedan
je etnik udario pukom u stomak i ona je pala. Onaj drugi je izvadio no iza pojasa
i rasjekao enu preko stomaka. Izvukao je bebu, a ena je ve umrla. Noem koji
je drao u ruci osjekao je i bebi glavu i rekao: Jedan Alinovac manje.
To je bio straan prizor. Prije sam to mogla vidjeti samo na filmovima, a sad
sam to vidjela i uivo. Jadna ena je leala nepomino, a pored nje tijelo od njene bebe.
Glavu od bebe je bacio iza ograde. Sav taj prizor se odigrao u nekoliko minuta. Ja sam
zajedno sa onom enom odjurila u fabriku. Kad smo rekli ta se desilo u fabrici je
nastala opta panika. Tu u istoj fabrici je bila svekrva od one ene to su je etnici
ubili kao i starije dijete. U fabrici je zavladao pravi haos ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 339-340).
F. O. (iz Cerske) je prvi dan u Potoarima doivjela sam ponienje od etnikih
vojnika. Prilikom odlaska u jednu kuu da donesem ebe, etnici su me uhvatili. Jedan
mi je stavio puku pod vrat da s njim uem u kuu. Traio je od mene novac, kad
sam rekla da nemam novca, poeo me je pretresati. Novac nije naao nego mi je
zapovjedio da skinem obuu, da bi me zatim dograbio za prsa i bacio na stepenice.
Rekao mi je na kraju da o ovome to se desilo ne smijem nikome priati, jer e me nai
meu narodom i zaklati
Vidjela sam Zuhdiju Turnadia kako bjei preko livade, a etnici pucaju za njim
i viu: Stoj! Onda su mu dvojica prila i naredila da digne ruke u vis. Odveli su ga u
kukuruz, a kad su se vratili, vidjela sam kako jedan etnik brie no o listove kukuruza.
303

Raspoloivi podaci potvruju da je agresor i u toku noi 12. jula

izvrio brojne zloine u Potoarima. Naime, im se spustila no naoruani etnici poinju izdvajati grupu po grupu mlaih ena, odvodei
ih na silovanje, a grupe mukaraca na strijeljanje i klanje. U toku
cijele noi, 12. i 13. jula 1995, uli su se, prema kazivanjima preivjelih,
vrisci silovanih ena i djevojaka, pla djece, a po oblinjim njivama
i kukuruzitima krkljanje preklanih muslimana.516
Civili su primijetili da su poeli nestajati ljudi u Potoarima. Nura
Deli je jednog medicinara upitala to se ljudi plaui vraaju sa
mjesta gdje su u nekoj bai sipali vodu. Zatim je otila iza fabrike, u
bai, gdje je bila voda, i vidjela masu ljudi, masu ubijenih. Glave su odsjeene, pa su tamo na strani. To je bila gomila, baa puna ljudi.517
Narednog dana, izjutra 13. jula 1995, neki civili, koji su traili vodu,
naili su na gomile tijela kod oblinjeg potoka, gdje se nalazila ogromna
masa zaklanih ljudi (po nekim svjedocima - preko 300), meu kojima je
U Potoarima sam vidjela jo jednu uasnu scenu. Na kraju jedne livade lee
poklani ljudi i ena, pored njih etnik u bijelom mantilu kolje kravu. Prila mi je
jo jedna ena i onda se etnik okrenuo prema nama, opsovao nam Boga i rekao:
- ta gledate? Isto je ova krava pustila krv, kao i ovi to lee. Vidjela sam dosta
starijih iz Cerske koje su etnici odvojili u Potoarima: Hamida, abana, Begu
Ibrahimovia i Rahmana Baltia (Isto, str. 43-44).
Poslije pada Srebrenice zajedno sa ostalim narodom krenula je i S. H. (iz
Zvornika) prema bazi UN u Potoarima. U jednoj poruenoj fabrici doekali smo
etnike. Pojavio se i Ratko Mladi, koji je govorio da nam se nee nita desiti.
Meutim, etnici su poeli izvoditi nae mukarce, a jedna grupa etnika je izvela
12 djevojaka, starosne dobi od 16 do 20 godina. Stavili su ih na kamion i odvezli prema
Bratuncu dana 12. jula 1995. godine. Poslije toga, nikad vie nisam vidjela te djevojke.
Sutradan sam krenula da naspem vode i u jednom potoku sam vidjela dvojicu
zaklanih ljudi, a malo dalje od tog mjesta vidjela sam objeenog ovjeka (Isto,
str. 267-268).
516 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 532-533; REPORT ON SREBRENICA
, Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Location:
Factory in Potocari on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari compound
on 13 July 1995.
517 Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Dokumentarni video film POKOLJ U SREBRENICI JULA 1995;
SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 426; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 532-537.
304

bilo i ena i djece (bili su s odsjeenim glavama i nisu imali uopte

glava na svojim vratovima).518
U Potoarima je 12. i 13. jula 1995. najdramatinije bilo sistematsko
odvajanje i razdvajanje mukaraca i djeaka od ena i djece, odnosno
od njihovih porodica. Naime, od jutra 12. jula velikosrpske snage (pripadnici Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutranjih poslova
Republike Srpske), u prisustvu i po nareenju Ratka Mladia i uz uee
policajaca s psima, te uz podrku, saradnju i direktno uee Holandskog
bataljona, odabirale su i odvajale mukarce i djecu od ostalih civila i
odvodile, pritvarale i drale ih na zasebnim mjestima u i oko Potoara.
Pri tome su, na jednoj strani, ene i djeca plakali i vritali, posebno djeca
koja su gledala kako im odvode oeve, a na drugoj se uli jauci, urlanje,
zapomaganje, pucnji. To je trajalo cijelu no 12. jula 1995. Izdvojene su
odvodili na jednu lokaciju ispred Fabrike cinka i zatim ih istu veer kamionima odvozili na druga mjesta zatvaranja. Kada su izbjeglice poeli
ukrcavati u autobuse, srpski vojnici i policajci sistematski su izdvajali
mukarce koji su se u guvi pokuavali ukrcati, oduzimajui im linu
imovinu (line dokumente i dragocjenosti). Te su ljude odvodili i u zgradu
poznatu kao Bijela kua (u neposrednoj blizini baze Ujedinjenih nacija),
gdje su ih (srpski) vojnici i policajci sa psima prisiljavali da na velikoj
hrpi ispred zgrade prije ulaska ostave svoje stvari, ukljuujui novac i
line karte, koje su oduzimane i kasnije spaljene. Svi izdvojeni mukarci
drani su u krajnje nepovoljnim i uasnim uslovima, pri emu su neki zlostavljani i ubijani. Meu njima je bilo i dosta djeaka. Odvajanje je nastavljeno i za vrijeme ukrcavanja u vozila i u toku prisilnog premjetanja.519
518 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 47; AIIZ, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, Odjeljenje bezbjednosti, broj: SP. 06-101-160/95-13, Tuzla,
3. septembar 1995 - Generaltabu Armije Republike Bosne i Hercegovine, Uprava
slube vojne bezbjednosti Sarajevo, Izjava E. M; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str.
426; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 408-409 i 411; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I,
Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002; SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 22, 27-28, 31-32, 83-84, 124, 267-268 i 339-340; REPORT ON
SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Small stream near Potocari compound on 13
July 1995.
519 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 53-56, 157-158 i 160; AIIZ, Republika Srpska,
Obavjetajno-bezbjedonosna sluba, Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995; ICTY,
305

Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragrafi

109 i 177; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 198 i 213;
KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11; Meunarodni sud pravde, PRESUDA BOSNA I HERCEGOVINA ..., paragraf 288; RAPPORT DE MDECINS SANS
FRONTIRES, str. 8-9; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba
Banja Luka, broj: 10-01-155/04, Slubena tajna, Strogo povjerljivo, 13. maj 2004
- Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10.-19. jula 1995., predsjedniku Komisije, lino, Raspoloiva saznanja vezano za dogaaje u Srebrenici jula
1995. godine; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.21 i Dodatak 5, Location:
Potocari compound on or around 13 July 1995; Location: Factory in Potocari on 13
July 1995, Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995; M. J.
Faber, nav. dj., str. 50-51 i 56-58; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 206-208, 381-388,
408-409, 411-412, 519-523 i 537; J. W. Honig-N. Both, nav. dj., str. 62-66; M. J. Faber,
nav. dj., str. 20, 56 i 107; OPTUNICE ..., str. 74; IZVJETAJ O SREBRENICI ,
paragrafi 342, 354 i 357; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 349-350, 372-389, 405, 417 i 420.
Brojni civili mukog spola koji su odvojeni i odvedeni na klanje bili su mlai od 16 i
stariji od 65 godina (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 418).
Holandski vojnici su asistirali u prisilnom premjetanju civila i civilnog stanovnitva.
Porunik Van Duijn i (jedan) njegov kolega je, zajedno sa srpskim, nazovi kapetanom,
sastavljao zajedno grupu od 60 do 70 mukaraca tako da napune autobuse. Za ovo
je upotrijebljena (plastina) traka. Ja sam mislio da ono to se dogaalo nije bilo u
redu. Fotografirao sam situaciju, ne to sam mislio da ono to se dogaalo nije u
redu, ve zato to sam htio da ono to se tu dogaalo i pod kojim okolnostima bude
zabiljeeno. Onda sam otiao do porunika Van Duijna i jasno sam mu stavio do
znanja da on ne bi trebao biti tako kooperativan sa Srbima, a pogotovu zbog toga
to sam mogao vidjeti da su sa strane ceste Srbi sjedili, drei puke ispred sebe,
i da smo mi, mogue je, imali ulogu koju ja lino nisam mogao podrati.
Huys: Srbi su bili pasivni?
Rutten: Da, bilo bi ispravno to tako nazvati.
Huys: ta ste Vi tano rekli poruniku Van Duijnu?
Rutten: Rekao sam: Zato saraujete u ovome. Pustite ih da to sami rade.
Huys: Koliko je estoka bila rasprava?
Rutten: Da, vrlo estoka.
Huys: Da li je rije kolaboracija upotrijebljena?
Rutten: Da, to sam mu spomenuo.
Huys: Da li su vae kolege reagirale na svau izmeu Vas i porunika Van Duijna?
Rutten: Pukovnik-medicinar Kremer je pokuao da smanji tenzije, pokuao
je da me odvede ustranu da bi sprijeio eskalaciju. Ja sam razgovarao sa njim. On
je, takoer, rekao: Da, ta drugo moemo uraditi osim onog to radimo sada ovdje?
Ja sam mu jasno stavio do znanja da ja jo smatram da je to kooperacija. To je ono
to sam ja mislio i to jo mislim (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 373-374).
306

Pripadnici Holandskog bataljona neposredno su uestvovali u odvajanju mukaraca i

djeaka od ena i djece, te njihovom ukrcavanju u autobuse rezervisane samo za mukarce,
dok su srpski vojnici samo posmatrali, radei posao umjesto Srba, o emu, pored
ostalog, svjedoi i porunik Ron Rutten (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 373-375 i 377). S tim
u vezi, Hasan Nuhanovi tvrdi da postoje dokazi da je Holbat 3 direktan uesnik
(ne samo sauesnik) u odvajanju mukaraca i djeaka od ena i djece. Ukazujui
na taj zloin, Nuhanovi navodi da je bilo pojedinaca meu pripadnicima Holbata
3 koji su se protivili ovakvom ponaanju svojih kolega, kao na primjer, porunik
Rutten, ali je opi utisak koji su oevici imali o ponaanju pripadnika Holbata 3
prilikom odvajanja mukaraca i djeaka od ena i djece to da su veina Holanana
bili potpuno ravnoduni prilikom odvajanja, da su na jedan ili drugi nain saraivali
sa snagama VRS-a, te da su se neki ak i smijali kao to, na primjer, tvrdi Sabaheta
Fejzi, u svojoj izjavi. Sabaheta se u Potoarima, u zoni ispred baze, nala sa svojim
16-godinjim sinom, kojeg su Srbi silom odvojili od nje. Dok se to deavalo, jedan
od pripadnika Holbata 3 je prstom pokazivao na njenog sina, iz samo njemu poznatih
razloga, i smijao se (Isto, str. 375).
Ocjena Hasana Nuhanovia zasnovana na izjavi porunika Van Duijna, o tome da
su holandski vojnici direktno uestvovali u odvajanju mukaraca od ena i djece
i njihovom ukrcavanju u posebne autobuse rezervisane samo za mukarce je u
suprotnosti sa istraivanjima Ministarstva odbrane Holandije, u kojima se, pored ostalog,
u paragrafu 3.71 navodi: ljudski kordon pripadnika Holandskog bataljona pojaan
je tog jutra /13. jula - prim. S. ./ sa dva dodatna borbena vozila, koja su koritena da se
usmjeri rijeka izbjeglica i da se izbjegne da ljudi budu pregaeni u guvi (H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 374).
Naalost, u svim dosadanjim izvjetajima i zvaninim saopenjima holandskih
vlasti, kao i u Izvjetaju UN-a, tvrdi se da su pripadnici Holbata 3 imali samo ulogu
onoga ko je regulirao kretanje mase izbjeglica ka autobusima sa ciljem da se postigne
kakav-takav red pri ukrcavanju autobusa REPORT ON SREBRENICA , paragraf
3.71), pri emu se nijednom ne spominje da su pripadnici Holbata, zapravo, odvajali
mukarce od ena i djece uz tvrdnju da su to inili iskljuivo pripadnici snaga VRS-a
(H. Nuhanovi, nav. dj., str. 374-375).
Odvajanje i pritvaranje mukaraca u Potoarima, kao i prisilno premjetanje ena
i djece za Kladanj, koordinirao je, u sadejstvu s brojnim vojnim i policijskim jedinicama i
njihovim komandantima, kapetan Momir Nikoli. On je rukovodio radom jedinica
prisutnih u Potoarima (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i
prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia,
19. novembar 2003, paragraf 198; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 419).
Jedna od rtava zloina genocida sjea se kako je posljednji put vidjela svog
sina dok je njena porodica pokuavala ui u autobuse: .. Iz lijeve kolone iskoio
je jedan vojnik i obratio se mom djetetu. Rekao nam je da se sklonimo udesno, a mom
sinu je kazao: Mladiu, ti e na lijevu stranu. ... Zgrabila sam ga za ruku ... I onda
sam ih molila, preklinjala sam ih. Zato ga odvodite? Roen je 1981. godine. No, on
je ponovio nareenje. A ja sam ga tako vrsto drala, no, on ga je zgrabio. ... I uhvatio
307

Holandski vojnici i mala grupa promatraa UN-a bili su uznemireni zbog onog to se dogaalo u Bijeloj kui. Zoran Petrovi
je jednog od vojnih posmatraa Ujedinjenih nacija (UNMO), kenijskog
majora Josepha Kingorija, neposrednog svjedoka zloina u Potoarima,
ukljuujui i zloine u Bijeloj kui, snimio kako govori: Mislim na
pretrpanost tog mjesta. Tamo gdje su svi mukarci odvedeni je
pretrpano. Oni sjede jedni na drugima - to nije dobro.520
Srbi su dozvolili dvojici holandskih vojnika da uu u Bijelu kuu,
gdje su tajno fotografisali mukarce koji su bili u smrtnom strahu.
I general Mladi je, prema izjavi Hurema Suljia (invalida), 12. jula,
poslijepodne, uao u Bijelu kuu, doao do vrata gdje smo sjedili
unutra i rekao: Zdravo komije! Neki su mu uzvratili pozdrav.
Zatim je nastavio: Poznajete li me?, pitao je. Neki su rekli da, neki
su utjeli. Predstavio se kao Ratko Mladi. Ako me prije niste poznavali, sada imate priliku da me vidite, rekao je. Vidite li sada ta vam
je uradila vaa Vlada? Napustila vas je. Nije vas zatitila, ak ni NATO
vas ne moe zatititi. Sve je to uzalud, jer se mi ne bojimo nikoga.
Mislili ste da Srebrenica nikad nee pasti, rekao je, ali mi emo
zauzeti Srebrenicu kad god hoemo.521
Porunik Koster je (poslijepodne istoga dana) obavijeten da je
9 civila ubijeno. Poto holandski vojnici nisu imali jasnu predstavu o
je mog sina za ruku i odvukao ga na lijevu stranu. A on se okrenuo i rekao mi: Mama,
moe li mi ponijeti ovu torbu? Moe li je, molim te uvati? ... To je posljednji put
da sam mu ula glas (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 55).
Hrpe linih stvari, ukljuujui i line karte, oduzete mukarcima, spaljene su, ime
pria o navodnoj provjeri zbog traenja ratnih zloinaca nije imala nikakva osnova
(ICTY, Presuda Krsti, paragraf 160; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 438-439; ICTY,
Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia,
6. maj 2003; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, od 19. novembra 2003, paragraf 198;
H. Nuhanovi, nav. dj., str. 419; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.21).
520 J. W. Honig - N. Both, str. 65; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 357.
521 M. J. Faber, nav. dj., str. 65-66; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 357.
Dva vojnika Holandskog bataljona se, po IZVJETAJU O SREBRENICI , prisjeaju
da su 13. jula posjetili Bijelu kuu u Potoarima da bi donijeli vodu ljudima koje je
BSA tamo zatoila. Zatoenici su bili oigledno krajnje prestraeni (IZVJETAJ
O SREBRENICI , paragraf 357).
308

tome gdje bi tijela mogla biti, Koster je odluio da s njima ode na

to mjesto. Kasnije je iznio jeziv opis onog to su nali: Leali su na
zemlji skoro u redu. U civilnoj odjei, leali su na stomacima i sa
ulaznom ranom od metka u sredini lea. Vie linih dokumenata lealo
je blizu tijela i mi smo odluili da ih ponesemo sa sobom.522
Bolniar Richard van Duuren je 13. jula 1995. sa grupom Holanana
otiao u Srebrenicu, gdje je blizu male rondele u Srebrenici vidio
tri tijela. Jedno je lealo vrlo daleko, drugo je bilo odmah do rondele,
a tree sam vidio sasvim izbliza. Ovo tijelo je ve pocrnjelo (bilo je
preko 40C) i pored usta mu se nalazila velika lokva krvi. Bilo je
jasno da je ovjek likvidiran, jer je jo sjedio na koljenima, mada je
pao na stranu. Pucano mu je ili u potiljak ili u usta.523
Oko baze Ujedinjenih nacija civili su uasnuto gledali kako srpski vojnici ulaze u fabrike hale i izvode mukarce i mlade djeake,
tvrdei da trae ratne zloince.524 etnici su, prema izjavi (jedne)
majke, koja se sa svojim sinom sklonila u jednu od fabrika, uli u zgradu
u maskirnim policijskim uniformama s kokardama na kapama i poeli
522 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.22; J. W. Honig - N. Both, nav.
dj., str. 66. Srbi su, tvrde Honig i Both, naravno pokuali da prikriju svoja krenja
ljudskih prava od Holanana, i u tome su, uglavnom, bili uspjeni. Ipak, Koster je
sada imao nepobitan dokaz da Srbi vre smaknua po kratkom postupku. Zatraio je
od jednog vojnika da napravi snimke kao dokaz (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 66).
Jedan Holananin zaista je, piu Honig i Both, i vidio ubistvo jednog Muslimana. Oko 16:00 13. jula kaplar Paul Groenewegen vidio je kako grupa od etiri
Srbina izvlai jednog mukarca iz mase izbjeglica i prisiljava ga da hoda do ugla
jedne kue. ovjeku je nareeno da stane licem prema zidu i ubijen je metkom iz
AK-47 u potiljak. U svom svjedoenju pred Tribunalom u Haagu, Groenewegen
se sjeao da je svakog sata uo nekih dvadeset do etrdeset pojedinanih pucnjeva
tokom cijelog dana. Za BBC-jevu Panoramu izjavio je da smatra da je to znailo da
su se likvidacije odvijale sistematski. Groenewegenov iskaz ponovila je Christina
Schmitz, njemaka medicinska sestra koja je radila za MSE / Mdecins Sans Frontires
- prim. S. ./. Ona je izvijestila da je ula redovne pucnje iz pitolja iza kue gdje
su mukarci bili zatvoreni (Isto, str. 67).
523 Isto, str. 66-67. Holanani su se provezli i dalje i na posljetku nali pet
do est starijih ljudi, koje smo stavili u kamion i vratili s nama u Potoare (Isto).
524 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 64.
309

odvoditi mladie iz zgrade, odveli su oko trideset mladia, ne znamo

kuda, ali ih vie nikad nismo vidjeli ... Nismo se usuivali previe gledati da ne bismo privukli panju na sebe. Krila sam svog sina. Te
noi dok smo bili u zgradi, uli smo vritanje izvana, uasno vritanje
svuda uokolo, i ene su sve plakale za svojim sinovima. Moj sin i ja
proveli smo tu no zajedno uasnuti. Rekao je da ne treba da ekamo
jo jedan dan da odemo - da treba da odemo sutra.525
Do noi /12. jula 1995. - prim. S. . /, ljudi koji nisu jo bili
prevezeni postali su histerini i uplaeni. Poeli smo sluati da se pria
o leevima pronaenim u okolini ... Do etvrtka /13. jula - prim. S. ./
ujutro, ene su kukale i plakale, jer su etnici, iz jednog ili drugog
razloga, odveli mnoge njihove mueve i/ili sinove, ali ih nisu vratili.526
Nain odvajanja bio je traumatian za bonjake porodice, jer su
se one s tekim bolom i tugom rastavljale od svojih najmilijih, a posebno
majke, supruge i sestre, koje nisu mogle ni pretpostaviti da im je to zadnji
susret sa svojom djecom, muem i/ili bratom.527
Pripadnici Vojske Republike Srpske zaustavljali su autobuse na
putu za Kladanj, traei mukarce, nakon ega su ih izdvajali iz vozila.
U blizini Tie izdvajani su mukarci, ukljuujui i jedan broj ena, te
zlostavljani i prisiljavani da pjeice preu do oblinje kole, gdje su ih
vrijeali i napadali. Jedne su zatvarali u vojni zatvor (ranije koncentracioni
525 Isto.
526 Isto.
527 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 55 i 90-94; ICTY, Predmet br. IT-02-60PT, Izjava o injenicama i prihvatanju krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003. Tako su,
primjera radi, na ulazu u autobus stajali etnici skupa sa UNPROFORCIMA koji
su odvajali mukarce iz grupa Odvojili su i jednog ovjeka kojem ne znam imena,
a koji je drao malo dijete u naruju. etnici su mu rekli da ostavi dijete, a da on
izae u stranu. On je jedva dijete odvojio od sebe, jer je dijete jako plakalo i nije
se htjelo odvojiti od oca. Dijete je bilo staro izmeu 3-4 godine. On je ubacio dijete
u autobus. Narod je prihvatio dijete, a njega su izdvojili u stranu, skupa sa drugim
mukarcima (AIIZ, Armija Republike Bosne i Hercegovine, Komanda 2. korpusa, Odjeljenje bezbjednosti, broj: SP. 06-101-160/95-5, Tuzla, 29. augusta 1995 - Generaltabu
Armije Republike Bosne i Hercegovine, Uprava slube vojne bezbjednosti Sarajevo,
Izjava S. M.).
310

logor) Suica. Jedan broj mukaraca i mladia ukrcali su na kamion,

odvezli ih na jedan pusti panjak i po kratkom postupku likvidirali.528
Srpske snage su (12. i 13. jula 1995) u Potoarima - u i iza Bijele
kue, zatim iza zgrade Transporta, u blizini potoka i na drugim mjestima
ubijale zarobljene mukarce i djecu, koje su prethodno odvojili od porodica te zatoili u tim objektima.529 Najvei broj odvojenih Bonjaka u
528 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 50, 56-57 i 216-219; ICTY, Predmet br.
IT02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003;
ICTY, Predmet br. IT-98-33-I, Tuilac protiv Vinka Pandurevia, 7. maj 2004; Isto,
Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002; ICTY, Izjava
Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 213; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjedonosna sluba Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji
za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995; M. J. Faber, nav.
dj., str. 51.
529 R. Butler, nav. dj., paragrafi 5.24-5.26; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 5859, 66, 93, 157 i 159-161; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjedonosna sluba
Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko
Srebrenice od 10. do 19. jula 1995; OPTUNICE ..., str. 72; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO ..., str. 25-26, 59-62, 71-72, 94, 170, 265, 303 i 326; REPORT ON
SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995,
Location: Factory in Potocari on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari
compound on 13 July 1995; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 370, 372 i 378. U to su se uvjerili
i pripadnici Holandskog bataljona Ujedinjenih nacija, o emu su obavijestili pukovnika
Jozefa Kingorija, vojnog posmatraa UN-a za podruje Srebrenice. On je lino uo
pucnje i pokuao ispitati ta se dogaa, ali su ga u tome sprijeili pripadnici Vojske
Republike Srpske, o emu su, pored njega, u Hakom tribunalu svjedoili pripadnici
tih snaga (Isto).
Holandski porunik Ron Rutten, zajedno sa jednim majorom, 13. jula 1995, uspio
je ui u Bijelu kuu, gdje su Bonjaci odvoeni na sasluanje. Strah od smrti
vidio se, tvrdi porunik Rutten, u oima tih ljudi. Na stepenicama visi jedan ovjek,
objeen za ruke, sa stopalima samo par santimetara iznad zemlje. Pred komisijom
Van Kemenade Rutten je kasnije ispriao kako je strah od smrti bio prisutan svuda,
sve je mirisalo na smrt. Neto dalje Rutten nailazi na leeve 9 Muslimana izmasakriranih mukaraca (M. J. Faber, nav. dj., str. 51-52).
Vojnik Groenwegen je svojim oima gledao kako su 13. jula 1995. Muslimani
iz mase odvoeni i ubijani. Tog dana je, po njemu, 20-40 mukaraca zadesila ta
sudbina (M. J. Faber, nav. dj., str. 55, napomena 274). O tim zloinima Groenwegen
je 4. juna 1996. svjedoio pred ICTY-em. Na pitanje sudije da li je Holandski bataljon
ispitao te dogaaje, on je odgovorio da su oni pretpostavljali ta se dogaa, ali
nisu nita poduzimali (Isto).
311

Potoarima (preko 1.000), poevi od poslijepodneva 12. i tokom cijelog

13. jula 1995, ukrcavan je u zasebna vozila i iz Potoara odvezen na
druga mjesta zatoenja u Bratuncu (u policiji, Vojnom zatvoru, zatvoru
kod Komande Bratunake brigade i drugim mjestima), gdje su dovoeni
i zarobljenici sa razliitih lokacija, a odatle odvoeni na mjesta likvidacija. Iza njih je ostala velika gomila linih stvari i dokumenata koji
su spaljeni kasno uveer 13. jula 1995, ime su prie o provjeri i traenju
ratnih zloinaca bile bez ikakva smisla.530
Vojska Republike Srpske je u toku 12. i 13. jula 1995. organizovano i planski vrila prisilno premjetanje ena, djece i staraca iz
Potoara prema Kladnju. Oko podne 12. jula 1995, prema utvrenom
planu, brojni autobusi i kamioni, ukljuujui i vozila iz Srbije, poeli
su stizati u Potoare, kako bi prisilno premjestili ene, djecu i starce.531
530 Isto; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 198
i 213; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11-12; OPTUNICE ..., str. 43 i 268.
531 AIIZ, Generaltab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-193, 12. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Glavni tab Vojske
Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-194, 13. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske,
komandama korpusa i drugima; Isto, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 06/215, 12.
juli 1995 Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Komanda 1.
brlpbr, str. pov. br. 03-253-102, 12. juli 1995 (PETROVDAN 1995) - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj. U toj deportaciji ena, djece i staraca uestvovao je
Drinski korpus; R. Butler, nav. dj., paragrafi 5.2-5.14; SREBRENICA 1995, knjiga 1,
str. 298; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 48, 129-131, 135-136 i 140-141 i str. XXII;
ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 196; ICTY, Tuilac protiv
Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf
41; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.69 i 5.20; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 10; M. J. Faber, nav. dj., str. 115; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 326-328,
347-348, 354, 362-364, 387-401, 403-408 i 411-420.
Operaciju prisilnog premjetanja civila iz Potoara srpski agresor je dobro planirao i
izveo sistematski, pri emu je, pored logistike - dovoljni transportni kapaciteti i ljudstvo
(vojne, policijske, radne i druge), posebnu panju usmjerio na brzinu njene realizacije,
jer su Srbi znali da je klju uspjene deportacije brzina, kako bi, pored ostalog,
onemoguili bilo kakvu efikasnu reakciju UN-a (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str.
55). Tim prije, jer je, kako to s pravom tvrde Honig i Both, sve u svemu, u i oko enklave
Srebrenice, nekoliko hiljada srpskih trupa bilo potrebno za ienje enklave, deportaciju ena i djece i hapenje, zatvaranje, ispitivanje i likvidaciju mukaraca (Isto).
Takoer je trebalo umanjiti otpor Holanana i samih izbjeglica. Da bi ih prisilili na
poslunost, Srbi su upotrijebili kombinaciju prijetnji i uvjeravanja. Holanane su
312

zastraivali simbolinom agresivnou, ali su im istovremeno rekli da im se nee

nauditi ako budu saraivali. Muslimane su ispoetka ohrabrili raspodjelom malo
hrane i vode i obeanjima da e uskoro moi otii, ukoliko predaju oruje i dozvole
da budu ispitani radi pronalaenja ratnih zloinaca, ali su i oni bili izloeni izljevima
nasuminog nasilja. Zastraene i zbunjene, obje grupe, u velikoj mjeri, ile su naruku
Srbima (Isto, str. 56).
Na sastanku u Bratuncu 11. jula 1995 (te noi je dva puta odran sastanak izmeu
Mladia i Karremansa) Mladi je, pored ostalog, Karremansu predloio da UNPROFOR
obezbijedi vozila za prisilno premjetanje civila iz Potoara (H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 326-327; M. J. Faber, nav. dj., str. 107-108 i 115). Meutim, Karremans i UNPROFOR
nisu obezbijedili autobuse i kamione. Holandski bataljon i pored poziva Ujedinjenih
nacija da sam pokua organizovati evakuaciju civila, to nije uinio. Time su, prema
Izvjetaju nevladine organizacije Meucrkveni mirovni savjet (IKV), autora Mienta
Jana Fabera, Karremans, UNPROFOR i Vlada Holandije poinili kardinalnu greku,
jer nisu obezbijedili UNPROFOR-ove autobuse i kamione (J. W. Honig - N. Both, nav.
dj., str. 48-49; M. J. Faber, nav. dj., str. 20, 59 i 107-108; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 327).
Karremans je, istina, obavijestio Komandu UNPROFOR-a u Sarajevu (generala
Nicolaija) da Mladi trai da UNPROFOR izvri evakuaciju civila iz Potoara sa svojim
vozilima. Meutim, s tim u vezi, UNPROFOR nije nita uinio (H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 327-328). Srpske snage su poele prisilno premjetanje svojim vozilima, to je, pored
ostalog, znailo da e mukarci biti u smrtnoj opasnosti ako Mladi bude kontrolisao
nain transporta i ako se transport ne bude sproveo vozilima UNPROFOR-a i drugih
meunarodnih organizacija kako je delagacija zahtijevala od Frankena (Isto, str. 347).
Delegacija Bonjaka, odnosno predstavnici civila iz Potoara (Nesib Mandi i
Ibro Nuhanovi), traila je od Frankena da se prisilno premjetanje civila obustavi do
daljnjega, dok se ne organizuje bezbjedan prijevoz. Meutim, Holandski bataljon je htio
da prisilno premjetanje pone to prije, da tee bez smetnji, bez prekida i da se
to prije zavri. Naime, u sutini je rije o namjeri Holandskog bataljona da se to prije
otarasi civila (ena i djece), tog tekog terata, koga su nosili na vratu i bili u obavezi da
ga spase i sauvaju, kako bi (za)poeo sa aktivnostima evakuacije, odnosno naputanja
Potoara. Zbog toga je major Franken odmah (bez ikakvog razmiljanja ili otezanja)
prihvatio Mladiev plan za hitnu deportaciju i prema njemu se i rukovodio i u skladu
sa njim se i ponaao u naredna dva dana, 12. i 13. jula, pri emu je, pored ostalog,
svjesno rtvovao mukarce i djeake (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 64; H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 348 i 377). Time nisu prihvaeni zahtjevi Nesiba Mandia i
Ibre Nuhanovia: deportacija mukaraca zajedno sa enama i djecom; pripadnici
Holandskog bataljona treba da prate deportaciju i deportaciju sprovesti vozilima
meunarodnih organizacija (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 354). Ni vozai ni vozila UNPROFOR-a ili UNHCR-a, po Akashiju, nisu ni u jednom momentu koriteni
za prevoz civila (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 131; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
396-398). To je Akashi smatrao pozitivnim, na to je bio ponosan, a to je, naalost,
okantno. Tim prije, jer su predstavnici civila i civilnog stanovnitva u Potoarima
313

ene, djeca i starci su na silu utrpani pod nianom, u atmosferi

terora i straha, u srpske autobuse i kamione i prevoeni na slobodne
(dijelove) teritorije Republike Bosne i Hercegovine u blizini Kladnja.
Kada je 12. jula 1995, po direktivi i u prisustvu generala Mladia, u
Potoare stigla prva grupa autobusa, civili su nagrnuli da se u njih ukrcaju.
Srpski vojnici su udarali i vrijeali civile dok su ih ukrcavali u autobuse i
(Mandi i Nuhanovi) traili od Komande Holandskog bataljona da UNPROFOR i
druge meunarodne organizacije upute svoja raspoloiva vozila, kako bi civile i civilno
stanovnitvo bezbjedno prevezle (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 397-399).
Ministarstvo odbrane Holandije potvruje angaovanje Holandskog bataljona u
prisilnom premjetanju civila i civilnog stanovnitva iz Potoara, pri emu je oigledna
namjera da se ta aktivnost minimizira i prikae kao primjer uspjene saradnje i dobro
obavljenog posla. S tim u vezi, u REPORT ON SREBRENICA ... , pored ostalog,
navodi se: U cilju obezbjeenja uspjeha u vezi transporta/prisilnog premjetanja civila
- prim. S. ./, komandant je odluio da sarauje u evakuaciji. Kada su stigli prvi
autobusi, oni su bili preplavljeni ogromnim brojem izbjeglica, koje su eljele da se
ukrcaju to je mogue prije. Holandski bataljon je onda formirao kolonu starijih
prema autobusima (REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.69). U tom cilju je
13. jula, kada je prisilno premjetanje civila nastavljeno, ljudski tit od pripadnika
Holandskog bataljona je pojaan tog jutra sa dva borbena vozila, koja su koritena da
se usmjeri rijeka izbjeglica, te da se izbjegne da ljudi budu pregaeni u guvi (Isto,
paragrafi 3.71 i 5.22). Zaista, dobro obavljen humani posao, za ta bi Holandski
bataljon trebalo nagraditi - sauvali su ivote mnogih civila, za ta zasluuju velika
priznanja.
Rano ujutro 12. jula 1995. general ivanovi je potpisao nareenje upueno svim
podreenim jedinicama Drinskog korpusa, da se svi autobusi i mini-busovi koji
pripadaju VRS-u obezbijede za korienje Drinskom korpusu, te da ta vozila moraju
biti na Fudbalskom igralitu u Bratuncu do 16.30 sati i slijediti instrukcije o mjestima
za raspodjelu goriva. U tom se nareenju navodi da je Komanda Drinskog korpusa poslala
zahtjev Ministarstvu odbrane Republike Srpske a kojom trai mobilizaciju privatnih
autobusa. Istog jutra Ministarstvo odbrane Republike Srpske poslalo je tri naredbe svojim
lokalnim sekretarijatima, traei od njih da obezbijede autobuse i poalju ih u Bratunac.
Bratunaka brigada je 12. i 13. jula 1995. nadgledala raspodjelu goriva za autobuse
i kamione (R. Butler, nav. dj., paragraf 5.8; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 137-138).
Za prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva iz Potoara koritena su i
vozila iz Srbije (Ljubovija) - ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003,
paragraf 196.
Prisilno premjetanje ena i djece za Kladanj koordinirao je major Momir Nikoli,
naelnik za obavjetajne poslove i bezbjednost Bratunake brigade (ICTY, Predmet br.
IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003).
314

odvajali mukarce i djeake od njihovih porodica - ena i djece (to

odabiranje i odvajanje Muslimana - mukaraca odvijalo se u prisustvu i po nareenju Ratka Mladia).532 U prvim konvojima koji su
krenuli iz Potoara jednom broju mukaraca i djeaka iz propagandnih
razloga (za Holandski bataljon i srpske televizijske kamere) dozvoljeno
je da se ukrcaju u autobuse, ali su ih kasnije izdvojili na kontrolnim
punktovima.533 Meutim, nakon toga, srpske snage nijednom mukarcu
532 AIIZ, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, Number: Z-1154, 13. juli 1995 - Annan,
UNATIONS, New York, Situation in Srebrenica; AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations
Protection Force, HQ Sector North East-Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July
1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base; ICTY, Presuda
Krsti, paragrafi 48 i 129-131; ICTY, Predmet broj: IT-98-18-I, TUILAC PROTIV
RADOVANA KARADIA I RATKA MLADIA, OPTUNICA, 14. novembar 1995;
SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 436-439; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 62;
OPTUNICE ..., str. 43, 74 i 268.
Tokom prisilnog premjetanja ena, djece i staraca, 12. i 13. jula, general Ratko
Mladi i drugi oficiri iz Glavnog taba Vojske Republike Srpske bili su prisutni u bazi
u Potoarima ili u njenoj blizini (komandant korpusa general ivanovi, pomonik komandanta za bezbjednost pukovnik Popovi, pomonik komandanta za pozadinu pukovnik
Lazar Aamovi; naelnik obavjetajne slube pukovnik Kosori, major Momir Nikoli,
pomonik komandanta Bratunake brigade za obavjetajne poslove i bezbjednost, i drugi).
Oni su bili ukljueni u organizaciju, nadgledanje i prisilno odvoenje civila, ena, djece
i staraca iz Potoara, kako bi to podruje oistili od bosanskih Muslimana (ICTY,
Presuda Krsti, paragrafi 143-155 i 159).
Preivjeli tog tekog iskuenja etnikog ienja /odnosno genocida - prim. S. ./
bilo da su to stare ene, majke sa dojenadi ili djeca - govore o tome da su ih udarali
pesnicom, nogom ili tukli dok su ukrcavani u autobuse koje su vozili Srbi. Nije im
data ni hrana ni voda u toku puta dugog 70 km koji vodi kroz grube planinske terene
istone Bosne. Bilo je oigledno da oni nisu imali drugog izbora do da se ukrcaju
u autobuse. Kao rezultat stalnog odbijanja Srba da dozvole prolaz konvojima
humanitarne pomoi stanovnitvo Srebrenice je neuhranjeno ve mjesecima ...
(AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East-Tuzla,
G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population Situation
at Tuzla Air Base).
533 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11; J. W. Honig
- N. Both, nav. dj., str. 54-55; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 362. Tako su, pored ostalog,
dva kamiona sa po etrdeset do pedeset zarobljenih mukaraca viena, po
kazivanju vojnika Holandskog bataljona, kako se kreu u pravcu Bratunca. Uskoro
nakon to su ovi kamioni zaobili okuku na utom mostu, zaulo se vie plotuna,
u kojima je ispaljeno oko stotinu hitaca (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 54-55).
315

niti djeaku vie nisu dozvolile da se ukrcaju na autobuse - oni su na licu

mjesta odvajani od ena i djece. Neke su odvodili u kue pored puta, gdje
su ih (kasnije) ubili, a jedan broj je neposredno ubijen na licu mjesta.534
Ukrcavanje u autobuse izvreno je u prisustvu i pod kontrolom
pripadnika specijalnih jedinica policije i Vojske Republike Srpske i
uz pomo pripadnika Holandskog bataljona.535
Autobusi su bili pretrpani i bilo je neizdrivo vrue. Usput su u
Bratuncu, Kravici, Konjevi-Polju, Kasabi, Miliima i Vlasenici (od
srpskih ena, djece i staraca) kamenovani, izrugivani i psovani (...,
psujui nam muslimansku majku), pokazujui im srpski pozdrav
sa tri prsta, a drugi su na autobuse u prolazu bacali kamenje.536
534 OPTUNICE ..., str. 268; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 362.
535 KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 10. Prisilno premjetanje civila i
civilnog stanovnitva (iz Potoara prema Kladnju) u poetku su pratile snage Ujedinjenih
nacija - po dva holandska dipa tipa mercedes, sa po jednim holandskim oficirom i
vozaem. Meutim, ubrzo su Srbi poeli konfiskovati vozila. Na kraju nijedan od
holandskih dipova nije se vratio u Potoare. Za jedno poslijepodne oduzeto ih je
etrnaest. Vojnike iz pratnje Srbi su drali na niz punktova du rute radi njihove
sigurnosti. Srbi nisu eljeli da Holanani budu svjedoci onog to se deavalo na
putu izmeu Kladnja i Bratunca (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 62-63).
536 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 49 i 216-219; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 10; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 208-209 i 527-528; SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 30, 86, 164, 170, 185, 216, 268 i 310; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 362.
U blizini Veterinarske stanice u Bratuncu pred autobus su izale ene srpkinje,
hoe da nas linuju, ali voza nije zaustavio autobus. Iza Veterinarske stanice na
lijevoj strani bio je parking prevoznog preduzea Vihor iz Bratunca. Tu je M. M.
(iz Voljavice, opina Bratunac) vidio sedam ljudi na ranju. Ispod njih je bio posut
ar, a oni su bili u kratkim pantalonama. Vezani su za ranjeve. Oni to su ih
okretali gledali su u nas dok smo prolazili. Udaljenost izmedju njih i autobusa bilo
je svega par metara. Ljudi na ranju su bili ivi, ali vezani i nisu se pomjerali ...
( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 76).
U Kravici je, sjea se . O. (iz Srebrenice), poelo padati kamenje po nama.
Izvirila sam i vidjela kako je narod du ulice kojom smo prolazili bacao kamenje na
nas. Jedan kamen me pogodio u glavu, tako da sam pala preko ene koja je sjedila
do mene.
Brat je uzeo malo ebe i rairio ga da zatiti bebu od kamenja. Kamenje je
udaralo u moja lea i glavu, ali bol nisam osjeala. Samo sam eljela zatititi brata
i svoju bebu (Isto, str. 233).
316

Na putu do Tie srpske snage su zaustavljale autobuse, traei novac

i zlato, pri emu su izbacivali fiziki razvijenije djeake, psovali civile
i prijetili da e pobiti sve mukarce.537
Na putu (od Potoara) do Tie prisilno premjeteni civili vidjeli
su na hiljade zarobljenih civila i mnoge leeve pored puta.538
537 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 23, 31-32, 124-125, 170 i 202.
Iza Kravice, etnici su, po kazivanju H. H. (iz Bratunca), uli u autobus, ispitivali su za neke ljude iz Potoara, traili zlato, novac i dokumenta. Ko je imao,
davao je. Dva etnika su zatim uveli jednu djevojku, koju nisam poznavala. Bila
je sva mokra i iscrpljena. Pala je na pod autobusa. Kada je autobus krenuo, prila
sam joj i ponudila da sjedne. Ona je plakala i rekla:
- Ubijte me! Silovana sam! I ja sam plakala od alosti za tom djevojkom. Prila
je neka njena poznanica i ona se, do kraja puta, brinula o njoj (Isto, str. 124-125).
538 Isto, str. 23, 27-28, 30-32, 59-60, 143, 168, 170 i 202. Na ulazu u Bratunac,
odmah iza utog mosta, F. S. (iz Hrnia, Bratunac) vidjela je dva kamiona sa
prikolicama pune leeva (Isto, str. 23).
U Kravici kod Zadrunog doma, A. A. (iz Srebrenice) vidio je desetak etnika
kako zoljama i mitraljezima pucaju po zgradi u kojoj su najvjerovatnije bili nai
zarobljenici. U Sandiima je u na autobus uao jedan etnik i traio pare i zlato.
Pokazivao je rukama napolje prema naim zarobljenicima, ranjenicima i mrtvima
koji su leali po zemlji pored ceste. Meu mrtvima sam primijetio jednog zaklanog
ovjeka naslonjenog na ruksak. Zarobljenika je bilo oko 600. Meu enama je nastao
pla i vriska jer su prepoznale svoje ljude, sinove, brau ... Ja sam prepoznao neke
Srebreniane Ismeta i Ramu Kabilovia, Ejuba Begia, Fadila Smajlovia, emsu
atia, Ramu molera iz Patrie, to je radio s Nazifom i jo neke koje sam poznavao
iz vienja (Isto, str. 147 i 219).
U Kravici je K. H. (iz Srebrenice) vidjela kolone zarobljenika s obje strane puta
(Isto, str. 143). F. S. (iz Hrnia, Bratunac) je u Kajiima kod Kravice vidjela etveropetero djece sa ruksacima na leima koji su bili izbaeni iz autobusa i muki ubijeni.
Dok smo stajali u Kravici u autobus su utrali djeak i djevojica, crveni u licu od
amaranja. Sve su se prsti na obrazima poznavali (Isto, str. 23).
Na putu prema Konjevi-Polju M. M. (iz Valjavice, Bratunac) vidio je grupu
od oko 40 zarobljenih naih ljudi. Meu njima sam prepoznao Eneza Omerovia
iz Voljavice Bekriju i Zaima iz Sikiria, Kirama Jagonjca koji je radio u rudniku Sase.
Oni su gledali kako su etnici jednog momka svezali za panj i pucaju oko njega.
Na desnoj strani bilo je stotinjak zaklanih mukaraca u arenim odijelima. Preko
ceste su bili tragovi krvi (Isto, str. 77).
U Konjevi-Polju, pored Taranove kafane, bilo je, prema kazivanju Z. B. (iz
Cerske, Vlasenica), dosta zarobljenih i svezanih ljudi. Poznala sam komiju Avdu
Osmanovia iz Cerske. Dalje, na Kaldrmici na mostu bila su trojica etnika i 5 do
6 naih zarobljenih mukaraca. Na Ljeinoj sam vidjela oko hiljadu etnika, a nai su
317

Nakon dolaska u Tiu i Luku, civili su bili prisiljeni da prema

Kladnju nastave pjeice, nekoliko kilometara kroz niiju zemlju izmeu
srpskih i bonjakih linija.539
bili ispod puta. Tu sam poznala Ismeta Turnadia. Nedaleko od Nove Kasabe morali
smo prei u druge autobuse, jer su u nae autobuse smjeteni zarobljeni mukarci i
vozili ih u nepoznatom pravcu. 400 do 500 naih zarobljenika je sjedilo pored asfalta,
a na igralitu je bilo oko 1000 zarobljenih (Isto, str. 86).
S. A. (iz Voljavice, Bratunac) je u okolini Kravice i Konjevi-Polja vidjela leeve
pored asfalta (Isto, str. 202).
Negdje oko Konjevi-Polja, na livadi s desne strane, zarobljenici su, po kazivanju K. H. (iz Srebrenice), kleali na koljenima sa rukama iza vrata. Nisam smjela
ni zagledati puno iz straha da ne bi vidjela sina ili brata Mustafu s kojima se nisam
ni vidjela na rastanku. Potajno sam se nadala da e moda mukarce iz Potoara
evakuisati na kraju (Isto, str. 143).
N. R. (iz Voljavice, Bratunac) je u Konjevi-Polju vidjela dosta naih zarobljenika.
Na njima samo bijele majice, a ruke na potiljku. Ne znam broja koliko je ljudi bilo.
Bilo je i pobijenih pored puta (Isto, str. 30).
Na putu do Tie A. M. (iz Poznanovia, Srebrenica) vidjela je stotine naih zarobljenika. Strahovala sam da neu meu njima prepoznati svoje sinove. Ti su me prizori
potresli da sam sva drhtala. Pogotovo kada sam na igralitu u Novoj Kasabi vidjela
masu naroda. Kerka me morala hladiti kako se ne bi onesvijestila (Isto, str. 168).
U Kravici i Novoj Kasabi E. O. (iz Srebrenice) vidjela je puno zarobljenika pored
ceste. Ruke su drali iznad glave. Neki su bili goli, a neki samo u majcama. U Novoj
Kasabi zaustavljeni su autobusi i bilo nam je reeno da izaemo i zovemo nae ljude
da izau iz okolnih uma (Isto, str. 59-60).
Oko Nove Kasabe bilo je, po ocjeni F. S., najmanje 500 naih ljudi postrojeno
u koloni sa rukama iza vrata. Vidjela sam Ramiza iz Kamenice, ranjenog u glavu i
dok je gledao u mene, onesvijestio se. Kod kafane ugum bilo je oko 150 mukaraca,
skinutih do pojasa, a oko njih je bilo mnotvo etnika (Isto, str. 23).
U blizini Nove Kasabe autobusi su, izjavljuje H. B. (iz Ljeskovika, Srebrenica),
zaustavljeni. etnici su protivavionskim topom (pragom) tukli po rejonu Pobue,
gdje su u umama bili nai ljudi. Pored asfalta bilo je ubijenih. U neposrednoj blizini,
rovokopa je zagrtao masovnu grobnicu sa leevima naih pobijenih mukaraca.
Obarala sam pogled od tih uasnih prizora i sreom u nesrei stigla do slobodne teritorije (Isto, str. 31-32).
A. S. (Iz Zaluja, Bratunac) je 12. jula ukrcana u autobus iz kojeg sam povremeno
podizala glavu gledajui kuda idemo. Pored puta, meni nepoznatom mjestu, vidjela
sam trojicu zaklanih. Rojevi muha su napadali na leeve ... (Isto, str. 27-28).
539 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 49 i 216-219; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 10; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 208-209 i 527-528; SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 30, 86, 164, 170, 185, 216, 268 i 310; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 362.
318

Vojska Republike Srpske je i u Tii odabirala i izdvajala neto

preostalih mukaraca i djeaka, te neke od ena, dok su ostatak grupe
premjestili na teritoriju bosanskih Muslimana. Tokom cijelog dana
13. jula 1995, vojnici VRS-a su izdvojene mukarce i ene, bosanske
Muslimane, tjerali pjeice do oblinje kole /u Lukama - prim. S. ./,
gdje su ih vrijeali i napadali. Uveer 13. jula 1995. ili priblino u
to vrijeme i tokom dana 14. jula 1995, vojnici VRS-a i/ili MUP-a su
25 mukaraca bosanskih Muslimana iz kole ukrcali u kamion, odvezli ih na jedan oblinji panjak na osami i po prijekom ih postupku
pogubili automatskim orujem.540
Pripadnici Vojske Republike Srpske, predvoeni Milenkom
Kamlenoviem (oficir bezbjednosti Vlasenike brigade) i Radetom
Galiem (komandir Interventne jedinice Vlasenike brigade), u selu
Luke uspostavili su kontrolni punkt na kome su vrili kontrolu bonjakih civila, pri emu su izvreni brojni oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, ukljuujui i ubistva. Tada je, pored
ostalih, ubijena i Nasiha Nuhanovi (majka Hasana Nuhanovia).541
Veina deportovanih civila u Tiu je stigla bukvalno sa kouljom na sebi.
Mnogi nisu imali cipela. Majke sa dojenadima nisu imale nikakav drugi nain da
nose svoju djecu osim u rukama, pa tako i nisu mogle ponijeti nita drugo. Stare ene,
mala djeca i ene, koji su u stanju da nose jedva deku ili na brzinu svezan zaveljaj
dok su se kretali uskim putem ka Turaliima, koji je omeen rijekom na sjeveru i
planinama na jugu, stigli su u prijemni centar koji su uspostavili dijelovi Pakistanskog
bataljona 2 u stanju iscrpljenosti i kolapsa (AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations
Protection Force, HQ Sector North East - Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July
1995, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base).
540 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 216-219; ICTY, Predmet broj IT-02-57-I,
TUILAC PROTIV VUJADINA POPOVIA, OPTUNICA, 26. mart 2002, paragraf
32.2; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 327; SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 59-60; OPTUNICE ..., str. 298; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str.
527-528. Taj zloin potvruje i M. J. (iz sela Trubara, Srebrenica), majka estero djece,
koja je, kao i na hiljade drugih nemonih civila, deportovana do Tie. Po dolasku u
Tiu krenuli smo pjeice prema Kladnju. Prila sam jednoj kui da natoim vode
i tu sam vidjela dvadesetak zaklanih ljudi, bez glava. Iz kue su izala dva etnika
i zgrabila me za ruku. Traili su od mene marke i zlato. Odgovorila sam da nemam,
a oni su mi opsovali tursku majku i otjerali me ( SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 326).
541 AIIZ, REPUBLIKA SRPSKA, Obavjetajno-bezbjednosna sluba Banja Luka,
Broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice
319

Vojnici Holandskog bataljona pokuali su pratiti autobuse iz Potoara, u kojima su se nalazili civili. Nakon to su ispratili prvi konvoj civila,
12. jula 1995, srpski vojnici su ih fiziki sprijeili da nastave s pratnjom
i oduzeli su im vozila uz prijetnju orujem. I u nastavku prisilnog premjetanja, na razliitim mjestima vreno je razdvajanje mukaraca.542
I jedan broj ranjenika, zajedno sa medicinskim osobljem iz Srebrenice, te Mdecins Sans Frontires, iz baze Ujedinjenih nacija ukrcan je
12. jula u kamione i oko 18.00 sati krenuo iz Potoara. Konvoj je ubrzo
zaustavljen na utom mostu, gdje su ranjenici, u prisustvu pripadnika Holandskog bataljona, maltretirani, prebijani i ubijani. Jedna grupa ranjenika
stigla je do sela Luke, gdje su Srbi ponovo odvojili nekoliko njih i ubili
na licu mjesta. Jedan broj medicinskih sestara, koje su se nalazile sa konvojem ranjenika, silovan je u toku noi 12. i 13. jula.543
od 10. do 19. jula 1995, Raspoloiva saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995.
godine; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 216-219; SREBRENICA 1995, knjiga 2,
str. 527-528; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 87, 164 i 214.
542 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 50 i 56; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia,
19. novembar 2003, paragraf 213; RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES,
str. 6-8; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.70 i 5.23-5.25. Na poetku su
vozila Holandskog bataljona pratila konvoje (za deportaciju civila). Meutim to je
Vojska Republike Srpske uskoro zaustavila i ubrzo nakon toga ukrala 16-18
dipova Holandskog bataljona, kao i oko 100 komada malokalibarskog oruja, tako
da je dalja pratnja bila nemogua (Meunarodni sud pravde, PRESUDA - BOSNA
I HERCEGOVINA ..., paragraf 288).
543 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 527-528; REPORT ON SREBRENICA
..., paragrafi 3.72, 4.27 i 5.28, te Dodatak 3; IZVJETAJ O SREBRENICI ,
paragraf 341; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 159-160, 166, 243244 i 250-251; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 364.
U konvoju koji je 12. jula oko 18 sati krenuo iz Potoara, sa 54 ranjenika i 10 lokalnih
slubenika Mdecins Sans Frontires, i oko ponoi, uz pratnju pripadnika Holandskog
bataljona, stigao do mjesta iskrcavanja na ruti (et route) Kladanj, agresor je, po
podacima Holandskog bataljona, izvukao 20 ranjenika sa vozila i prisilio ih da nastave
ii pjeice ili puzanjem prema Kladnju (6-7 km). Tom je prilikom agresor zadrao najmanje
2-3 slubenice Mdecins Sans Frontires, o ijoj sudbini Holandski bataljon nije nita
znao. Ostalih 34 ranjenika, koji nisu mogli ni puzati, agresor je odveo u Bratunac, pri emu
je jedan ranjenik umro (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 341; REPORT ON
SREBRENICA , Dodatak 3).
Sljedeeg dana, 13. jula, Srbi su 18 ranjenika odveli do rijeke Drinjae da ih pobiju.
Jedan vojnik je traio da ih on pokolje sam. Meutim, ubrzo je uslijedilo nareenje da
320

Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi su 12. jula 1995. kod majora

Frankena u vie navrata protestirali protiv naina na koji je poela
deportacija i objasnili da su posebno zabrinuti za mukarce koji su
se nalazili izvan i unutar baze, zahtijevajui da obustavi prisilno premjetanje civila. Meutim, Franken se ponaao krajnje arogantno u
razgovoru s njima dvojicom, pri emu ih je stalno ignorisao. Na pitanje:
ta ete uraditi sa mukarcima koji su u bazi kada se zavri deportacija onih koji su van baze?, Franken je odgovorio: Napravite spisak
sa imenima svih mukaraca u dobi od 16 do 65 godina koji se nalaze
unutar baze.544
S obzirom na to da se radilo o diskriminaciji nenaoruanih civila
mukog spola, Mandi i Nuhanovi su se pobunili protiv Frankenovog
prijedloga, zahtijevajui od njega da zatiti ljude, pri emu je jedini
se vozimo nazad gdje su nas potrpali u jedan autobus i povezli nazad ka Bratuncu
(to je bilo 13. jula 1995. u 14,00 sati) - SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 527-528.
Kada su stigli u Milie, voza je otiao na pie, a ostavio je autobus otvoren.
U autobus su poeli ulaziti vojska, civili, ene i djeca, gdje su nas tukli i provocirali.
ena srednjih godina, visoka, sa dugim licem, donijela je drveni tap, debljine 5 cm
i duine oko 1 m. Poela nas je tui po glavi i po ranama, kuda smo bili izranjavani,
sve dok taj tap nije izlomila (Isto, str. 528).
Nakon to su stigli u Bratunac (Dom zdravlja), ranjenici su maltretirani i ak
tueni, a medicinski tretman je bio nikakav. Leali su na ploicama, bez lijekova
(Isto, str. 529; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 159-160, 166, 243244 i 250-251).
544 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 64; IZVJETAJ O SREBRENICI ...,
paragrafi 325 i 348; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.71 i 5.16; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 298-299; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 351 i 376. Taj Frankenov
prijedlog je, naalost, bio u skladu sa Mladievom instrukcijom da se provjere svi
mukarci od 16 do 65 godina starosti (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 376). Franken je, tvrdi
Hasan Nuhanovi, u ispunjavanju Mladievih zahtjeva bio vrlo auran i precizan,
moglo bi se rei vojniki precizan, jer je uinio sve to su Srbi od njega traili (Isto,
str. 376-377).
Govorei o nastanku liste od 239 imena, Ministarstvo odbrane Holandije navodi
dva razliita podatka. Tako se u paragrafu 3.71 navodi kako je 13. jula na inicijativu
zamjenika komandanta Bataljona, sastavljena lista vojno sposobnih ljudi (REPORT
ON SREBRENICA , paragraf 3.71). U paragrafu 5.16 tvrdi se da su 13. jula predstavnici civila i civilnog stanovnitva, na zahtjev Komande bataljona, sainili listu od 239
vojno sposobnih mukaraca, a koji su bili prisutni u sjeditu /u bazi Ujedinjenih
nacija u Potoarima - prim. S. ./ (Isto, paragraf 5.16).
321

nain da se to uradi bio da im dozvoli da ostanu u bazi Ujedinjenih

nacija. Na to je Franken, da bi smirio Mandia i Nuhanovia, rekao kako
e taj spisak biti u svrhu njihove zatite i objasnio da e svi ija
imena budu na spisku biti na taj nain zatieni, jer e, navodno, svi
znati da su ti ljudi bili u bazi pod zatitom UNPROFOR-a.545
Mandi i Nuhanovi su pokuali da imena onih mukaraca i
djeaka koji su se nalazili van baze, takoer, stave na spisak, iako to
Franken od njih nije traio. Franken je, naalost, imao namjeru da
i one koji su bili unutar baze istjera van baze. On se ogluio na
svaku Mandievu i Nuhanovievu molbu da to ne ini.546
545 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 351. Mandi i (Ibro) Nuhanovi nisu imali izbora,
jer je to bila jedina stvar koju je Franken nudio, iako nije bilo jasno kako on taj spisak
misli upotrijebiti da zatiti mukarce i djeake (Isto, str. 352).
Ukazujui na injenicu da Holandski bataljon nakon pada enklave vie ne funkcionie kao vojna jedinica koja je zaduena za zatitu civilnog stanovnitva u enklavi,
iako on to, naalost, nikada nije ni bio, Honig i Both navode kako je preduzet, samo
jedan mizeran pokuaj (spisak 239 imena) da se stanovnitvu prui kakva-takva
zatita (M. J. Faber, nav. dj., str. 59).
Izrada liste od 239 imena imala je, po Ministarstvu odbrane Holandije, namjeru
da se kasnije uvjeri ta se desilo sa ovim ljudima, te da, s tim u vezi, postojanje ove
liste moe dati, na neki nain, ljudima sa liste odreen vid zatite. Namjera je bila
da se lista preda Meunarodnom komitetu crvenog krsta. Komanda bataljona se
nadala da bi Meunarodni komitet crvenog krsta onda bio u stanju da nadgleda ove
ljude, te ako bi to bilo mogue, da im prui neku zatitu. Najmanje 60 ljudi je odbilo
da bude registrovano (REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 5.16 i 6.25).
546 Isto. Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi su, zbog toga to je bilo jasno da je
okolica baze, gdje se nalazila masa izbjeglica, bila pod srpskom kontrolom i zbog
toga to Franken, oigledno, nije namjeravao uiniti nita da bi zatitio mukarce
i djeake koji su bili van baze, kao i zbog toga to Franken nije pokazivao volju ak
niti da zatiti one koji su se nalazili unutar baze, pokuavali nagovoriti Frankena da
onima koji su bili unutar baze dozvoli da tu i ostanu (Isto, str. 152).
Ministarstvo odbrane Holandije tvrdi da je uinjen slian pokuaj da se saini lista
izbjeglica koji se nalaze van sjedita, odnosno baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, te
da je to propalo, poto su i predstavnici izbjeglica i prevodioci bili verbalno zaplaeni
(REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.16). To ne odgovara istini.
Govorei o listi od 239 imena, Ministarstvo odbrane Holandije nastojalo je pruiti
odgovor i na pitanje naina na koji je lista poslana (od strane Holandskog bataljona)
Sektoru sjeveroistok (UNPROFOR-a) u Tuzli, zatim UNPF-u u Zagrebu te Hagu. S tim u
vezi (u vezi naina na koji je lista poslana), navodi se kako postoji odreeni
322

U narednih nekoliko sati (u toku naredna dva sata), 12. jula

1995, napravljen je spisak mukaraca i djeaka unutar baze Ujedinjenih
nacija i predat majoru Frankenu. Na spisku koji je Franken potpisao bilo
je samo 239 imena. Meutim, unutar baze Ujedinjenih nacija bilo je vie
od 239 mukaraca i djeaka u starosnoj dobi izmeu 16 i 65 godina.547

broj izjava koje nisu u potpunoj saglasnosti jedna sa drugom. Tako je u jednoj
izjavi naznaeno da je lista bila poslata faxom, stranicu po stranicu, od strane komunikacionog centra RNLA-a/Royal Netherlands Army Crisis Staff, Krizni tab kraljevske
holandske armije prim. S. ./ kriznog osoblja (Comcen Utrechtl). Data je usmena
potvrda da je poruka uredno primljena. Prema drugoj izjavi lista je faxirana upravi
Centra za kriznu odbranu i kriznom osoblju RNLA-a. Ovdje je, takoer, izjavljeno
da je prijem ovog faxa potvren usmeno. Trea izjava naznauje da je lista morala
biti faksirana putem zatienog faxa prema kriznom osoblju RNLA-a i Sektoru
sjeveroistok u Tuzli. Lista nije stigla u Haag, zbog toga to operater nije bio u stanju
da primi poruku. Telefonski poziv je uinjen iz Tuzle kojim se potvruje da je lista
stigla. Takoer je ustanovljeno da je pripadnik Komande bataljona dostavio listu
u sobu posmatrakih taaka UN-a u Zagrebu. Dana 23. jula, za vrijeme operativnog
ispitivanja Holandskog bataljona koje se provodilo u to vrijeme, holandski oficir,
radei u Komandi mirovnih snaga u Zagrebu, pronaao je listu od 239 imena meu
raznim dokumentima koji su bili u rukopisu. On je obezbijedio kopije ovih listi
liderima Zrane mobilne brigade, civilnim poslovima UN-a, i Komisiji za ljudska
prava UN-a. Poslije toga lista je poslata faxom, 29. augusta, te 5. septembra kriznom
osoblju RNLA-a i Centru za rukovoenje krizne odbrane nakon toga. Original je
priloen u administraciju Komande Mirovnih snaga UN-a u Zagrebu (REPORT
ON SREBRENICA , paragraf 6.25).
Nakon to je Holandski bataljon stigao u Zagreb (22. jula) Hasan Nuhanovi je odmah
otiao u sjedite UNHCR-a i MKCK i raspitivao se o spisku civila iz baze Ujedinjenih
nacija (spisak 239). Na njegovo zaprepaenje dobio je odgovor da oni o tome nemaju
pojma. Zbog toga je u naredna dva mjeseca pokrenuo potragu za tim spiskom. Tek
krajem septembra 1995. Human Rights Watch je doao do te liste (SREBRENICA 1995,
knjiga 1, str. 301-302; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 480-490).
547 Isto, str. 353, 356 i 407. Spisak je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 1,
str. 298-299 i 363-374; S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 186. Franken je tvrdio
da je taj spisak htio da bi zatitio te ljude. Govorei o tome, Hasan Nuhanovi ukazuje
i na mogunost da je Franken ovu listu htio, jer je namjeravao skratiti postupak
provjere mukaraca, pa je Srbima htio dati gotovu listu sa imenima svih mukaraca
ove dobi koji su se nalazili unutar baze - jer je mislio da e na taj nain smanjiti pritisak
Srba na bazu (iako vidljivog pritiska nije niti bilo) time to e im dati imena mukaraca u bazi, tako da Srbi sa provjerom mogu poeti odmah i prije nego mukarci
izau iz baze (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 376); J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 67.
323

U toku dana (12. jula) na teritoriju pod kontrolom Armije Bosne i

Hercegovine prisilno je premjeteno oko 15.000 civila. Prisilno premjetanje civila (ispred baze Ujedinjenih nacija) obustavljeno je u toku noi.548
Prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva iz Potoara
nastavljeno je rano ujutro 13. jula 1995. Srbi su (ponovo) nastavili sa
odvajanjem mukaraca i djeaka od ena i djece, odvodei mukarce i
djeake, uglavnom u Bratunac. Do podne su prisilno premjeteni civili
koji su se nalazili ispred i oko baze Ujedinjenih nacija. Oko podne iz
pravca Bratunca stigla je kolona vojnih kamiona sivomaslinaste boje.549
Oni su se kretali relativno brzo, da bi naglo stali tako da su bili poredani na cesti ispred baze, na istom mjestu gdje su se, neto prije
toga, nalazili autobusi.
Zadnja vrata svih kamiona istovremeno su se otvorila i iz njih
su poeli iskakati vojnici u parovima. Gotovo svaki par vojnika je
imao psa - njemakog ovara.
Vojnici su bili propisno obueni u SMB uniforme, za razliku
od onih vojnika Armije BS koji su se u Potoarima pojavili 12. jula,
i veliki broj njih je na glavama imao ljemove.
Major Franken je 13. jula 1995. Mandiu i Nuhanoviu rekao da je on spisak ve
pokazao Srbima i da im je rekao da je on taj spisak poslao u svijet u Haag i enevu,
a njima dvojici je rekao da je jednu kopiju stavio u gae, to god da je time mislio
(J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 67; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 346, 356, 376, 408
i 421-422).
548 AIIZ, CJB /Centar javne bezbjednosti/ Zvornik, broj: 283/95, 13. juli 1995 MUP-u Republike Srpske i drugima; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 63; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 377. Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi, na posredovanje Hasana Nuhanovia,
12. jula 1995. oko 20 sati, ponovo su kontaktirali majora Frankena, koji im je saopio da
je u toku 12. jula evakuirano oko 15.000 civila i da je ispred baze Ujedinjenih nacija
ostalo jo oko 5.000. Tom je prilikom, Franken, takoer, rekao da e deportacija preostalih
civila izvan baze Ujedinjenih nacija biti nastavljena ujutro, te da e onda doi na red
oni koji su se nalazili unutar baze (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 377-378).
549 AIIZ, CJB Zvornik, broj: 283/95, 13. juli 1995 - MUP Republike Srpske i
drugima; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.71 i 5.22; J. W. Honig, nav. dj.,
str. 67; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 346; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
386-387 i 400. Uplaeni civili su oajniki eljeli da odu iz fabrikih hala ..., ene su
ponovo morale gledati kako njihove mueve, brau, sinove i unuke odvode ... (J.
W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 65).
324

Vojnici su se, nakon toga, zajedno sa psima, poredali u formaciju

zauzimajui borbeni raspored u vrsti i krenuli su, kroz kukuruzno
polje, ka kuama, na brdu u selo Budak nasuprot baze Holbata. Izgledalo je kao da iste teren.
Uskoro nakon toga, oko 12.00 sati, grupa od nekoliko pripadnika Holbata 3 je ula u hangar, u kojem se nalazilo nekoliko
hiljada izbjeglica, i saopila im, preko prevodioca (od Hasana Nuhanovia je zatraeno da prevede ono to su govorili, a to je on i uinio),
sljedee: Evakuacija izbjeglica van baze je zavrena. Sada je red na
vas. Ponite izlaziti iz baze u grupama po pet.550
Nakon toga, oficiri i vojnici Holandskog bataljona poeli su istjerivati civile iz baze Ujedinjenih nacija u Potoarima. S obzirom na to
da su se civili nalazili unutar najvee zgrade u bazi, biva Fabrika
akumulatora, vojnici Holbata su od vrata ove zgrade do glavne kapije
zategli dvije crveno-bijele plastine trake. Rastojanje od vrata zgrade
do kapije baze je 100-150 metara.551
Poto su se civili nalazili unutar jedne velike prostorije u toj
zgradi (bilo je vie prostorija), procedura istjerivanja je bila sljedea:
- Na izlazu te prostorije nalazili su se vojnici Holbata 3, njih
4-5, koji su bili naoruani pukama, bili su obueni u kompletne
uniforme i na glavama su nosili ljemove, i oni su svakog pojedinca,
bez obzira na spol i ivotnu dob, upozoravali da se svi otri predmeti
koji bi mogli biti upotrijebljeni kao oruje moraju predati tu na
tom mjestu.552
Pored holandskih vojnika nalazile su se dvije-tri plastine kese
crne boje i oni su izbjeglicama pokazivali da te predmete bace u te
kese. Neki od izbjeglica su odmah nakon upozorenja ispraznili svoje
depove i u kese ubacivali razne predmete dok su holandski vojnici
neke od izbjeglica pretresali rukama i pomou gestikulacija su tim
ljudima govorili da isprazne depove. enama su zavirivali u tane i
od njih traili da pokau ta imaju unutra.553
550 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 387-388 i 407; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 68.
551 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 411-412.
552 Isto, str. 412. Tu naredbu Hasan Nuhanovi nije preveo, ali je uo kada je to
uinio jedan od njegovih kolega, s tim to se ne moe sjetiti o kome je rije (Isto).
553 Isto.
325

Na taj nain, vojnici Holbata 3 su od izbjeglica oduzimali predmete, kao to su olovke, depni noii, komadi ice, grickalice.
- Nakon te, nazovimo je, kontrolne take, izbjeglice su morale
proi kroz jednu fabriku halu u obliku hodnika u duini 50-60
metara.
- Nakon prolaska kroz drugu halu izbjeglice su morale doi
do izlaza iz zgrade (koja se nalazila u centru baze Holbata).
Kod vrata se nalazilo nekoliko naoruanih vojnika Holbata
koji su onda te ljude upuivali ka traci. Na tom mjestu izbjeglice su
morale ui u stazu koju su sainjavale dvije plastine trake. Razmak
izmeu traka je bio oko 1 m.
- Poslije ulaska izmeu dvije trake, izbjeglice su se dalje morale
kretati tom stazom. Nekoliko naoruanih vojnika Holbata se nalazilo
u blizini trake sa obje strane i oni izbjeglicama nisu dozvoljavali izai
sa ove staze. Na ovaj nain sve izbjeglice su se kretale tom stazom kroz
bazu Holbata u duini oko 150 m, a da im nije bilo dozvoljeno ii u bilo
kojem drugom pravcu osim ka glavnoj kapiji, tj. ka izlazu iz baze.
- Neposredno ispred kapije, na rastojanju od oko 5 metara,
ekali su srpski vojnici. Pored njih su stajali holandski vojnici, ali oni
nisu bili naoruani, nisu nosili ljemove niti kompletne uniforme.
Na ovaj nain mukarci i djeaci su, onog momenta kada su
kroili nogom van baze bili odvajani na jednu stranu, dok su ene
i mala djeca odgurani na drugu stranu.554
554 Isto, str. 412-413. Zoran Petrovi (srpski kamerman iz Beograda) na licu
mjesta snimao je razdvajanje mukaraca i ena, dok su srpski vojnici vikali: U red!
Iza njega! Ne, ne! Vi nalijevo, u kolonu jedan po jedan!
Hurem Sulji, pedesetpetogodinji stolar sa sasuenom nogom, vjerovao je
da e mu Srbi dopustiti da ode zajedno sa svojom porodicom. Ali kada su doli do
autobusa, on je odvojen od ene, keri, snahe i sedmogodinje unuke, kako je rekao
novinarima BBC-jeve emisije Panorama: Kad sam stigao tamo, neko me je zgrabio
za rame i rekao: Ti, stari, idi tamo na kraj puta. Ti ne moe ii sada. Ja sam rekao:
Ne mogu se odvojiti od svoje familije. Kako u ih ikad vie nai? On je rekao: Ne
odgovaraj. Idi nalijevo.
Evidentno Srbi nisu hvatali samo sposobne mukarce u dobi za vojnu slubu.
Sulji je odveden u bijelu kuu i tamo zatvoren sa drugim muslimanskim mukarcima.
Tako sam otiao nalijevo ... tamo je stajala grupa ljudi, i kada se grupa poveavala,
svima su nam rekli da odemo u kuu nekih deset do petnaest metara od puta. Rekli su
nam da odemo u kuu i sjednemo (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 65).
326

Nakon to je Holandski bataljon poeo istjerivati civile i civilno

stanovnitvo iz baze Ujedinjenih nacija (oko 12 sati 13. jula 1995),555
Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi su pokuavali razgovarati sa majorom
Frankenom. Meutim, on ih je i i dalje ignorisao. Neto kasnije major
Franken je, uz pomo Hasana Nuhanovia, pristao na razgovor. Mandi
i Ibro Nuhanovi su Frankenu ponovo rekli da e mukarci i djeaci
biti u smrtnoj opasnosti im izau na kapiju baze. Naalost, Franken
je istjerivanje izbjeglica u toku razgovora opisao kao pozitivan razvoj
dogaaja. On je, dok je o tome govorio, navodi Hasan Nuhanovi,
upotrebljavao takve rijei i imao takav izraz na licu kojima je
govorio i nametao utisak da je ono to se upravo dogaa sa izbjeglicama unutar baze najbolje i jedino rjeenje.556
555 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 411-413; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf
348. Oko 17.00 sati 13. jula 1995, navodi medicinska sestra R. T., : morali smo da idemo
na kapiju. Mukarci su odvajani od svojih porodica, a grupa od trideset etnika
odvodili su ih kamionima i autobusima. ak je i dvanaestogodinji djeak odvojen
od svoje majke. Mi smo odvedeni kamionima u Tiu. Na putu blizu Kravice bili smo
zaustavljeni. Srbi su pucali po umi svugdje oko nas, pucajui na civile koji su
pokuali da pobjegnu. Pet autobusa je prolo u to vrijeme, a ljudi su poeli da vrite
i plau zbog toga to su prepoznali neke od svojih ljudi koji su pokuali da pobjegnu
kroz umu. Potom je konvoj nastavio prema Tii (RAPPORT DE MDECINS
SANS FRONTIRES, str. 8)
556 Isto, str. 407-408. Holandski bataljon je, zahvaljujui majoru Frankenu, stao na
stranu bosanskih Srba. Iznosei tu ocjenu, M. Faber navodi: U razliitim prilikama
major Fanken izjavljuje da je stajao pred principijelnim izborom: morao je izabrati,
ili ene i djecu, ili mukarce i djeake. Izabrao je prvu grupu. Bio je to izbor koji
je Franken napravio ve na poetku, 11. jula, kada se rijeka izbjeglica pojavila na
kapiji. Srpske trupe nisu tada bile u blizini baze. Birajui ene i djecu, a ne (i) mukarce, Franken je samo promijenio sutinu problema i time je Holandski bataljon
nesvjesno stao na stranu bosanskih Srba. Na kraju, nijedna grupa nije bila zatiena.
Pojavljujui se kao svjedok u procesu protiv Krstia Franken je izjavio da je svoj
izbor predoio i ocu Hasana Nuhanovia, koji je po njemu pokazao razumijevanje
za to. Unazad gledano, Franken smatra da bi izbor (i) za mukarce znaio da je
Holandski bataljon morao zaustaviti ili ak sprijeiti evakuaciju /odnosno deportaciju
- prim. S. ./ i primiti sve Muslimane u relativnu sigurnost baze. To bi moglo dovesti
do toga da jedan broj ena i djece koji su ve bili u loem stanju zbog nedostatka
vode, hrane, lijekova, higijenskih uslova i svega ostalog, vjerovatno ne bi preivio, ne
raunajui na kontra mjere koje su Srbi mogli preduzeti. Franken je dao prednost
enama i djeci, u skladu s kulturom u kojoj je odrastao.
327

Nakon to su prisilno premjestili sve civile i civilno stanovnitvo

koji su se nalazili ispred baze Ujedinjenih nacija, oficiri Holandskog
bataljona naredili su civilima koji su se nalazili unutar baze da je napuste
- oni su, uz upotrebu (pri)sile, praktino natjerali, istjerali i izbacili civile
iz baze Ujedinjenih nacija - predali ih srpskim zloincima, znajui da
e biti ubijeni.557 Tada je Holandski bataljon srpskom agresoru predao
Unazad gledano, moramo konstatovati da su svi mukarci koji su raunali na
zatitu Holandskog bataljona u Potoarima pobijeni. Od 10.000-15.000 Muslimana
koji su se pokuali probiti kroz srpske linije do Tuzle, samo je 4.000-5.000 stiglo na
odredite, dok je otprilike 60% pobijeno (iako se veliki broj vodi kao nestao). ansa
za preivljavanje bila je znai u drugom sluaju vea. Nedvojbeno, izborom za ene
i djecu spaeni su ivoti. Ali taj izbor je, takoer, bio dodatni motiv da se mukarci
i djeaci zanemare, i da se sarauje - u svakom sluaju ne protivi - sa Srbima koji
su evakuaciju izvodili, ne ostavljajui mogunost Holandskom bataljonu da utie ili
kontrolie istu. Drugim rijeima, Holandski bataljon nije, niti u sluaju ena i djece,
niti mukaraca, pruio neku znaajnu zatitu. Osim toga, mnogi pripadnici Holandskog
bataljona su predosjeali da e se sa drugom grupom loe zavriti (M. J. Faber,
nav. dj., str. 57).
557 AIIZ, inv. br. 2-1642, Izjava majora De Haana; Isto, inv. br. 2-1640, Izjava
potpukovnika Davida Tetteha; Isto, inv. br. 2-1641, Izjava majora Josepha Kingoria
SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 363-374; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf
348; M. J. Faber, nav. dj., str. 107; B. Jagger, nav. dj., str. 88; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
343, 356, 363-364, 387-401, 403-408, 411-420 i 459.
Civili unutar baze Ujedinjenih nacija morali su, po nareenju Holandskog bataljona,
da napuste bazu. Na kapiji su ih ekali Srbi, gdje su odvajali mukarce i djeake od ena
i djece. Pripreme su izvrene od strane Holandskog bataljona. Tako su za kratko
vrijeme uz upotrebu sile, civili izbaeni iz baze Ujedinjenih nacija (M. J. Faber, nav.
dj., str. 99 i 107).
Holandski bataljon je i civilima koji su se nalazili unutar baze Ujedinjenih nacija
saopio da e i oni morati napustiti bazu, govorei im: Bit ete evakuisani kada
na vas doe red, iako je bilo savreno jasno i Holbatu 3 i svima koji su se nalazili
u Potoarima da mukarci i djeaci nee biti evakuisani, ve da e biti odvedeni na
neko drugo mjesto ili e njihovi ivoti biti pod velikim znakom pitanja (H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 363).
Ukazujui na navedeni zloin Holandskog bataljona, Hasan Nuhanovi s pravom tvrdi
da su se oficiri iz Komande Holbata 3 pretvarali da ne znaju ta se deava, da
misle da evakuacija - deportacija tee bez veih problema i to je bilo upravo ono to
su pripadnici Holbata 3 govorili izbjeglicama i tako su se ponaali, a od izbjeglica
su traili da se i one ponaaju u skladu s tim - u skladu sa tvrdnjom: Sve je po planu
(ijem planu?), evakuacija tee, vi ete biti evakuirani kada na vas doe red (Isto).
328

i 239 mukaraca i djeaka za koje je imao njihov identitet (spisak s

potpisom majora Roba Frankena, zamjenika komandanta Holandskog
bataljona), meu kojima je bilo i ranjenika (iza njihovog imena stajalo
je slovo R).558
Trinaestog jula 1995 (oko 20.00 sati) iz baze Ujedinjenih nacija
u Potoarima zapoeto je, sa 5 kamiona, 1 autom i ambulantnim kolima,
prisilno premjetanje ranjenih (oko 80). Oko ponoi konvoj je stigao
u Tiu i svi su morali izai van kamiona dok su im Srbi prijetili
i vrijeali ih, pucajui nekim pacijentima u noge .559
Holandski bataljon mukarcima i djeacima nije dozvolio da uu u bazu Ujedinjenih nacija, a jednom broju kojem je to uspjelo - izbacili su ih. Svi su znali, tvrdi
Mient Jan Faber, da je to grupa koja je najrizinija, grupa koja je trebala dobiti to
je mogue bolju zatitu. Baza je za njih bila jedina preostala zatiena zona i kao
takva trebala je biti upotrijebljena. Major Franken je imao drugi stav: kao prvo, ene
i djeca, time svjesno odbijajui pristup mukarcima i mladiima. Vostvo Holandskog
bataljona nije vidjelo ili nije htjelo da vidi da je Bataljon morao i mogao pruiti zatitu
mukarcima i mladiima, iako je bilo svjesno, i svojim se oima mogla vidjeti teka
situacija u kojoj se nalazila ova grupa. ak su i izbjeglice koje su bile unutar baze,
meu kojima stotine mukaraca, bez oklijevanja bile izbaene iz baze kada je na njih
doao red da budu odvuene. Mukarci su, na kapiji, skoro pa rutinskim postupcima,
bilo odvajani od ena. Iako je Vlada u Den Haag-u bila potpuno svjesna rizika po mukarce i mladie, nije napravljena nikakva intervencija (M. J. Faber, nav. dj., str. 107).
558 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 363-374; M. J. Faber, nav. dj., str. 54; S.
eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 186; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 356, 364, 376
i 401-408. Holandski bataljon je 13. jula 1995. s kapije baze Ujedinjenih nacija u Potoarima
otjerao i Bekira Hodia, uposlenika Ujedinjenih nacija. I on je ubijen (H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 136 i 343). Pripadnici Holandskog bataljona su, prema izjavama Ruttena i
Kostera (pripadnicima tog bataljona), u odreenim momentima radili posao pripadnika VRS-a (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 355).
559 RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 4 i 6; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 210; AIIZ, Ministry of Defence, Number: D101/95/15092, 3
August 1995 - The Speaker of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper
House of Parliament, Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 2; J.
W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 63. Tadeusz Mazowiecki (specijalni izvjestilac Komisije
za ljudska prava Ujedinjenih nacija) u Izvjetaju o pitanju krenja ljudskih prava i
osnovnih sloboda u svijetu i, s tim u vezi, o Stanju ljudskih prava na teritoriji bive
Jugoslavije, od 22. augusta 1995, navodi da u srijedu 13. jula oko 65 ranjenih lica
odvedeno iz Potoara, jednim konvojem, koji se sastojao od 7 kamiona, u ijoj je
pratnji bilo medicinsko osoblje i UNPROFOR (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 210).
329

U Tii svi su morali stati u liniju okrueni Srbima sa pukama.

Dugo vremena su ispitivani o porijeklu i o tome ta znaju o Armiji
BiH, itd., a sve njihove vrijednosti (zlato, novac, papiri i prtljag) su
im uzete. Na tom su mjestu neke ene silovane, meu kojima i devetnaestogodinja djevojka (slubenica Mdecins Sans Frontires) - nju
su silovala tri Srbina.560
U Tii su 14. jula Srbi razdvajali ranjene i medicinsko osoblje
u dvije grupe: ene i ljude sa starim ranama (uglavnom amputirani)
na jednu stranu, a na drugu stranu tek ranjeni . Prva grupa, sastavljena od medicinskih sestara i starijim ranjenim ljudima, poslana
je u Kladanj. Kamioni s nekoliko ranjenih ljudi koji nisu mogli hodati
i medicinskih sestara vraeni su nazad na uti most, blizu Potoara,
gdje su ostali neko vrijeme, a zatim su poslani u Bratunac.561
Srbi su u Tii, po kazivanju medicinske sestre D. M., zaustavili
konvoj. ula sam mnogo vriske, ali nisam mogla vidjeti nita. Potom
je Srbin uao u na kamion svjetlucajui svjetlom po naim oima.
Vidio je jednu mladu enu koja se tek porodila i rekao joj da izae.
Prestraivao ju je i vrijeao, a potom je poeo da vrijea ranjene
ljude. Naem kamionu je bilo dozvoljeno da proe i vratili smo se na
uti most u Potoarima. Stajali smo tu kratko, a potom smo vraeni
u Bratunac. Srbi su odvojili ranjene ljude od drugih i mi smo poslani
nazad u Potoare odakle smo se pridruili konvoju za Kladanj.
Bili smo zaustavljeni na putu za Kladanj i vidjela sam kolonu
zatvorenika koja je dolazila iz ume. Bilo je i vojnika i civila negdje
oko hiljadu ljudi pratili su ih etnici i ili su u pravcu Kravice. U
Konjevi Polju ponovo smo zaustavljeni, vidjela sam etiri autobusa
koji su prolazili iz Nove Kasabe prema Kravici. Bili su puni zatvorenika. Konano konvoj je stao u Tii, a Srbi su nam rekli da nastavimo
hodati prema Kladnju. Vidjela sam svog kolegu, Abdulkadira /Velia
560 RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 5-7; SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 210; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 63.
561 RAPPORT MDECINS SANS FRONTIRES, str. 5-8; SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 210.
330

- prim. S. ./, stajao je pored nekih povrijeenih ljudi okruen etnicima. To je bilo posljednji put da sam ga vidjela ili ula za njega.562
Potpuno prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva iz baze
Ujedinjenih nacija u Potoarima zavreno je uveer 13. jula 1995. oko
20.00 sati - tada su posljednji civili protjerani iz Potoara, sa izuzetkom
manje grupe ranjenih.563
U meuvremenu je, po nareenju majora Frankena, sainjen spisak
svih onih kojima je dozvoljeno da ostanu u bazi Ujedinjenih nacija.564
562 RAPPORT MDECINS SANS FRONTIRES, str. 7.
563 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 51; AIIZ, IKM DK Bratunac, str. pov. br. 084, 13. juli 1995 - Glavnom tabu VRS i drugima; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia,
19. novembar 2003, paragraf 203; Isto, MUP RS - RDB, broj: OT-2018/95, 13. juli 1995
- Zamjeniku ministra unutranjih poslova i drugima; REPORT ON SREBRENICA
..., paragrafi 3.71 i 5.16; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11; J. W. Honig - N.
Both, nav. dj., str. 68. Tako je, prema Ujedinjenim nacijama (Komandi Sektora sjeveroistok,
UNPROFOR-a, Tuzla, Srebrenica Displaced Population Situation at Tuzla Air Base,
od 16. jula 1995), bosanskim Srbima trebalo 72 sata da upadnu, pohapse, istjeraju
ili moda i ubiju (i bukvalno, i kroz uskraivanje vode, medicinskog tretmana ili
izlaganjem na temperaturi od 30-40 stepeni) kompletno bosansko stanovnitvo
Srebrenice. Sa izuzetkom Holandskog bataljona, prema tome, zatiena zona Srebrenica prestala je da postoji kroz namjerno i plansko izvrenje operacije etnikog
ienja, koje su UNPROFOR i zajednica naroda posmatrali sa malo ili nikakvim
odgovorom protiv reima bosanskih Srba (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 159-170).
564 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 413. Hasan Nuhanovi je na taj spisak pokuao
ukljuiti ime svoga brata Muhameda, ali ne i svojih roditelja (Nasihe i Ibre). Iako mu
je Andre de Haan obeao da e i njegov brat biti na tom spisku, naalost, po nareenju
majora Frankena, Muhamedovo ime nije ukucano na konani spisak. Na spisku je, pored
ostalih, bilo ime Hasana Nuhanovia (Isto).
Meu onima kojima je dozvoljeno da ostanu u bazi Ujedinjenih nacija, nalazili su se,
zahvaljujui intervenciji Christine Schmidt (medicinska sestra iz Njemake i koordinator
Mdecins Sans Frontires), lanovi porodica lokalnog osoblja (tj. Bonjaci) Mdecins
Sans Frontires (Isto, str. 415). Naalost, porodici Hasana Nuhanovia (majci Nasihi,
ocu Ibri i bratu Muhamedu) nije dozvoljeno da ostanu u bazi. Oni su, po nareenju oficira
Holandskog bataljona, morali napustiti bazu Ujedinjenih nacija. To su, pored ostalih, potvrdili vojni posmatrai Ujedinjenih nacija: potpukovnik David Tetteh i majori Joseph
Kingori i De Haan, koji su potpisali izjavu da su oficiri Holandskog bataljona naredili da
napuste privremeni kamp zajedno sa izbjeglicama uveer 13. jula 1995. (HUMAN
RIGHTS WATCH, oktobar 1995, broj 13, str. 56; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str.
122-127; M. J. Faber, nav. dj., str. 58).
331

Nakon to su svi civili i civilno stanovnitvo prisilno premjeteni iz

Potoara, pripadnici Holandskog bataljona vidjeli su, rano ujutro ili
18. jula, traktor sa dvije prikolice kako dolazi iz pravca Srebrenice.
Na prikolicama je lealo pretpostavlja se 100 tijela.565
Meunarodni komitet crvenog krsta 17. jula evakuisao je 87
ranjenih i povrijeenih muslimanskih civila, koji su bili smjeteni u
bazi Holandskog bataljona UN-a kod Srebrenice i dijelom u bratunakom Domu zdravlja. Vojno-bezbjednosni organi Republike Srpske
su iz grupacije ranjenih i povrijeenih izdvojili 23 vojno sposobna
ranjenika, nakon ega su tretirani kao ratni zarobljenici, a protiv
jednog od njih je u toku pokretanje krivine prijave zbog poinjenja
ratnih zloina.566
Ukazujui na taj zloin, Faber tvrdi kako je teko rei da je Holandski bataljon
to uinio pod pritiskom, jer Srbi nisu uopte ulazili u bazu, kako bi izvodili civile.
To su prepustili Holandskom bataljonu, a oni su stajali na kapiji, ekajui da
deportuju ene i djecu, a mukarce pobiju (M. J. Faber, nav. dj., str. 58).
565 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.24.
566 AIIZ, Komanda 1. bratunake brigade, str. pov. br. 03-253-106/2, 17. juli
1995 - Komandi Drinskog korpusa; Isto, CJB Zvornik, Odjeljenje policije, Depea
broj: 12-6/08-522/95, 17. juli 1995 - SJB Bratunac; Isto, MUP SR Bijeljina, broj: rjb od 154/95, 17. juli 1995 - Kabinetu ministra za informacije i drugima; Isto, Republika
Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, SP za kontrolu prelaska dravne granice, Bratunac, Depea broj: 01/2-4.3-52/95, 17. juli 1995 - Ministru unutranjih poslova i drugima;
Isto, CJB Zvornik, Depea broj: 12-6/08-527/95, 18. juli 1995 - MUP RS Bijeljina i
drugima; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 219; AIIZ,
Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB Sarajevo, Br. 05-2085/95,
18. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i drugima;
Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-1, 17. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa;
Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-106/2, 17. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 12; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 140, 148 i 210; REPORT ON SREBRENICA ..., Dodatak 3; IZVJETAJ O
SREBRENICI , paragraf 384; M. J. Faber, nav. dj., str. 54-55; SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 321. Preuzeti Muslimani su evakuisani preko
Banj Brda na Majevici za Tuzlu (AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova RS, broj:
05-2085/95, 18. juli 1995 Zamjeniku ministra unutranjih poslova RS i drugima). U
REPORT ON SREBRENICA ... navodi se da je rije o 59 povrijeenih (REPORT
ON SREBRENICA ..., paragrafi 5.32 - 5.34 i 3.81).
Konvoj ranjenih se, po REPORT ON SREBRENICA , sastojao od 59 ljudi
(ukljuujui 5 nepovrijeenih starijih ljudi). Zbog toga to Meunarodni crveni
krst nije imao dovoljne kapacitete, sedam ranjenih koji su bili odreeni od snaga
332

Po zavretku prisilnog premjetanja civilnog stanovnitva iz Srebrenice, odnosno Potoara, agresor je prisilio Nesiba Mandia, jednog od
BSA kao ratni zarobljenici transportovani su u Bratunac, koristei transportna
sredstva holandskog bataljona. Doktor holandskog bataljona je, nakon odlaska
Meunarodnog crvenog krsta, izjavio da je 17 ranjenih ostalo iza njih, od kojih je,
navodno, 10 transportovano u Zvornik od strane BSA i od kojih je 7 izgubljeno
(REPORT ON SREBRENICA, Dodatak 3).
U noi izmeu 17. i 18. jula 1995. 22 ranjenika su, prema kazivanju S. V. (iz
Luke, Srebrenica), jednog od ranjenika, odvedena (na leperu) u logor Batkovi - stigli
su pred hangare ograene icom koje su uvali naoruani vojnici. Ubacili su nas
u jedan hangar krov od salonita, bez vrata i prozora. Podovi su bili goli. Tu je nou
bila velika hladnoa, a danju nas je prilo sunce. Zatekli smo i stare logorae. Bilo je
ljudi za koje smo mislili da su odavno mrtvi. Nekoliko dana su nas drali bez hrane
i lijekova. Kao teki ranjenik sa dubokim ranama i opekotinama preivljavao sam
najtee trenutke, na granici ivota i smrti. Rane su mi se bile ucrvale. Od bolova
mi je drhtalo cijelo tijelo. U pola noi etnici su znali ui u hangar i pitati:
- Ko je Sadik Veli? Odgovorio sam - Ja! Tada bi prestali svi bolovi od straha.
Imao sam osjeaj da onako ranjen mogu trati.
Hajrudin Ali, jedan od ranjenika je umro, kao i jedan mladi koji je bio uhvaen
u umi. Nakon tih nekoliko tekih dana doli su predstavnici MKCK-a i registrovali
nas kao ratne zarobljenike. Ostavili su nam nekih tableta protiv bolova. etnici su
nam davali samo tablete za spavanje, ali poslije smrti dvojice ljudi poeli su nas voziti
u bijeljinsku bolnicu na previjanje udaljenu 16 kilometara. Mene je previjala medicinska sestra i psovala mi balijsku majku. Pincetu je zabadala tako duboko i grubo u
ranu da mi je srce pucalo od bolova. I jo me pita ima li rana na drugim mjestima?
Nisam smio progovoriti. Tako su prolazili i ostali ranjenici. Poslije dva previjanja
sedmino i muke koje smo imali, nismo vie htjeli ii na previjanje.
Oko 160 ljudi je dovedeno u logor u vrijeme mog boravka. Bili su to nai mukarci koji su ili preko ume. Proveo sam u logoru tri i po mjeseca. Razmijenjen sam
u atoroviima ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 159 -160 i 250-251).
H. S. (iz Poznanovia, opina Srebrenica), jedan od ranjenika, tvrdi da su 22 ranjenika
(oko 19. jula) odvedena u koncentracioni logor Batkovi (kod Bijeljine), gdje su maltretirani i nije im bio dozvoljen ljekarski pregled, pa su se rane ucrvale (u logoru je, po
njemu, umro ranjenik Hajrudin Ali, iz Brezovice, opina Srebrenica) - SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 529-530.
Jedna grupa ranjenika, poslije izvoenja na Vojni sud u Bijeljini, razmijenjena je
19. septembra 1995. Drugi ranjenici su izdvojeni i sa jo 45 logoraa odvedeni u logor
Kotorsko (na putu od Bijeljine do Kotorskog logorae su neprestano tukli pukama,
rukama i nogama). U Kotorskom su ih stalno, danju i nou, tukli, udarali palicama, nogama,
rukama, drvenim tapovima, crijevom od vode i dr. Po nekoliko dana su drani po samicama,
izranjavani, bez hrane i vode (Isto, str. 530-531).
333

uesnika sastanaka u Bratuncu, od 11 (u 23.00 sata) i 12. jula (u 10.00

sati) 1995, da 17. jula u Potoarima potpie DEKLARACIJU predstavnika
civilnih vlasti enklave Srebrenica o realizaciji sporazuma o evakuaciji
civilnog stanovnitva enklave o korektnoj realizaciji Sporazuma o
evakuaciji civilnog stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenice. Zamjenik komandanta Holandskog bataljona (major Franken)
se, imajui u vidu injenicu da je Deklaracija donesena pod pritiskom bosanskih Srba i da ne predstavlja tanu i cjelovitu sliku
evakuiranja, odnosno prisilnog premjetanja, pri potpisivanju tog
dokumenta ogradio, napominjui da se to odnosi samo na konvoje koje
su pratile snage Ujedinjenih nacija, to je on svojeruno dopisao u
Deklaraciji.567 Tim dokumentom srpski agresor i njegovi kolaboracionisti
567 AIIZ, inv. br. 2-1531, Civillian Affairs Committee for Srebrenica, N. 07-27/95,
Juli 17 1995, DECLARATION; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 378-380; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 174-179; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.80,
5.17 i 6.24; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 384; J. W. Honig - N. Both,
nav. dj., str. 71; M. J. Faber, nav. dj., str. 56; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 460-463. Taj
dokument je sauvan, sa potpisima, u dvojezinoj verziji: na engleskom i bosanskom
jeziku i objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 378-380 i SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 174-179. Deklaracija je potpisana u Potoarima, u sali za konferencije
Holandskog bataljona.
Nesib Mandi je, nakon tog sastanka, rekao Hasanu Nuhanoviu da je morao potpisati
neki dokument, jer su Srbi rekli da e mu u suprotnom odrubiti glavu. To su mu, pie
Hasan Nuhanovi, rekli u prisustvu majora Frankena i drugih pripadnika Holbata
u Sali za sastanke/u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima prim. S. ./ dok je sastanak
jo trajao ... (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 461).
etiri dana nakon prisilnog protjerivanja civila i civilnog stanovnitva iz Potoara,
17. jula 1995, u jo jednom primjeru elje Srba da steknu legitimitet pred licem
javnosti, Miroslav Deronji, novi srpski komesar za civilne poslove u Srebrenici,
posjetio je, piu Honig i Both, holandski kamp u Potoarima s dokumentom u kome
se tvrdilo da je evakuacija provedena korektno. Deronji je traio da ga potpiu
major Franken i Nesib Mandi. Mandi je kasnije komentirao: Kad smo g. Franken
i ja proitali dokument, pogledali smo se utke. Bez rijei smo se sloili da dokument
ne odgovara istini.
Ali Bosanac i Holananin nisu imali izbora. Mandi ga je potpisao. Franken,
takoer, dodajui rukom opasku da je operacija provedena korektno ukoliko se
odnosi na konvoje koje su pratile snage UN-a (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 71).
O razlozima za potpisivanje navedenog dokumenta u REPORT ON SREBRENICA
... u dva razliita paragrafa navode se razliiti razlozi. Tako se u paragrafu 3.80 navodi:
Glavni razlog za potpisivanje ovog dokumenta je odgovornost za izbavljanje ovih
334

su imali za cilj propagandu, pri emu je evidentan (njihov) transparentan pokuaj da se u retrospektivi opravda protjerivanje stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice568 i nastojanje da se
oslobode od odgovornosti za izvreni genocid, potpuno svjesni vlastite
odgovornosti za izvrene zloine protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
Vojska Republike Srpske je sprovela plan da iz Enklave odveze
sve ene, djecu i starce bosanskih Muslimana.569 Na Aerodrom Dupovrijeenih, izbjeglica i lokalnog zaposlenog osoblja na sigurno van podruja, za
to je bila bitna saradnja sa snagama BSA. Naalost, tada u Potoarima vie nije bilo
izbjeglica, odnosno civila niti civilnog stanovnitva. U paragrafu 6.24 navodi se, pored
ostalog: Dvije stvari su rukovodile potpisivanju ovog dokumenta i sainjavanje
ovog dodatka u rukopisu: - a) ne izazivati snage BSA na pogrean nain, zbog toga
to povratak Holandskog bataljona i drugih ljudi preostalih u Potoarima, jo uvijek
treba da bude pregovaran ... (REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.80 i
6.24). Oigledno je rije o povlaenju Holandskog bataljona.
568 AIIZ, Ministry of Defence, Number: D101/95/15092, 3 August 1995 - The
Speaker of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament,
Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 5.
569 AIIZ, inv. br. 2-1635, United Nations Protection Force, HQ Sector North East
- Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population
Situation at Tuzla Air Base; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 52.
Prisilno premjetanje autobusima nejakog stanovnitva iz Srebrenice preko
teritorije koju dre Srbi bilo je sistematsko, brutalno i bez dogovora. To nije bio
spontan poduhvat koji su preduzele Pale, ve je on prije bio prethodno planiran i
efikasno izvren kad se uzme u obzir obezbjeenje autobusa, ruta, ljudstva koje ga
je izvravalo, i preciznog rasporeda koji je trebalo slijediti pri transferu stanovnitva.
Jo jedan neprimjeen, ali kritini aspekt ovog protjerivanja je taj da je stalno
odbijanje vlasti bosanskih Srba u toku protekla 4 mjeseca da dozvole redovnu dostavu
osnovnih prehrambenih proizvoda, goriva i druge humanitarne pomoi u konvojima
UNHCR-a i Holandskog bataljona bio namjerna politika dranja stanovnitva u
slabom fizikom i mentalnom stanju, ime bi ih uinili jo slabijim i manje spremnim
na odbranu pri bilo kakvom napadu na Enklavu. Nije jedino civilno stanovnitvo
bilo rtva ove politike. Gotovo tri mjeseca, osoblju Holandskog bataljona, koje iznosi
gotovo jednu etvrtinu snaga UNPROFOR-a u Enklavi, nije dozvoljeno da ue u
sigurnu zonu. Poto je odbijanje za posljednji odlazak konvoja Holandskog bataljona
razvlaeno, a konvoju je dozvoljeno da izae ali ne i da se vrati u aprilu, ini se da
je planiranje za smanjenjem broja ili destrukcijom prisustva UNPROFOR-a imalo
svoje oblike jo od tog vremena (AIIZ, inv. br. 2-1635, UNPROFOR, HQ Sector North
East - Tuzla, G5 Civil Military Operations, 16 July 1995, Srebrenica Displaced Population
Situation at Tuzla Air Base).
335

brave stiglo je preko 22.000 lica, dok je vie hiljada smjeteno na druga
mjesta i kod rodbine i prijatelja.570
Oigledno je postojanje plana da se sve muslimanske ene i
djeca prisilno premjeste iz Potoara i da se pogube mukarci.571
Uveer 11. jula i sljedeeg jutra, general Mladi je, u hotelu Fontana u
Bratuncu, organizovao tri sastanka s UNPROFOR-om i predstavnicima
Bonjaka, radi realizacije tog plana, odnosno o sudbinama srebrenikih
Muslimana.572 Pred poetak same akcije Momir Nikoli je priznao da
je o tome bio obavijeten (ujutro 12. jula) i da e vojnosposobni mukarci biti izdvojeni, privremeno pritvoreni u Bratuncu i ubrzo
nakon toga pobijeni.573
Fiziko stanje raseljenih civila koji su preivjeli nasilno protjerivanje bilo je
veoma loe. Veina ih je stigla bukvalno sa kouljom ili haljinom na sebi. Mnogi nisu
imali cipela. Majke sa dojenadima nisu imale nikakav drugi nain da nose svoju
djecu osim u rukama, pa tako i nisu mogle ponijeti nita drugo. Stare ene, mala djeca
i ene koji su u stanju da nose jedva deku ili na brzinu svezan zaveljaj dok su
kretali uskim putem ka Turaliima koji je omeen rijekom na sjeveru i planinama na
jugu stigli su u prijemni centar koga su uspostavili dijelovi Pakistanskog bataljona 2
u stanju iscrpljenosti i kolapsa (Isto).
570 AIIZ, MUP RS-a - RDB Sarajevo, broj: 05-2018/95, 13. juli 1995 - Zamjeniku
ministra unutranjih poslova RS i drugima; AIIZ, inv. br. 2-1635; AIIZ, Akashi, UNPF
- HQ, Zagreb, Number: Z-1154, 13 Yuli 1995 - Annan, UNATIONS, New York, Situation
in Srebrenica; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 11.
571 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 85-87; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str.
54. Honig i Both tvrde da je bilo planirno da svi mukarci budu likvidirani (J. W.
Honig - N. Both, nav. dj., str. 54).
572 Isto, paragrafi 126, 128-129 i 131; AIIZ, inv. br. 2-1636, Dutchbat Srebrenica, 12.
July 1995 - Force commander Lgen Janvier Zagreb i drugima, Meetings with Gen
Mladi on 11 and 12 July 1995; AIIZ, inv. br. 2-1632, Akashi, UNPF - HQ, Zagreb, 13
July 1995, Number Z-1154 - Annan, UNATIONS, New York i drugima; ICTY, Izjava
Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 191-196; ICTY, Predmet br. IT02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i
Momira Nikolia, paragraf 39; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O
KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 177; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 344-345; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 56-60; M. J. Faber,
nav. dj., str. 48-50; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 323-332.
573 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003.
336

General Mladi je prenio jasnu poruku da izbjeglice bosanski

Muslimani mogu preivjeti samo ako napuste Srebrenicu.574 On je,
takoer, izjavio da e se morati izdvojiti i provjeriti svi mukarci u dobi
izmeu 16 i 70 godina, kako bi se pronali eventualni ratni zloinci.575
Ratko Mladi je predstavnike Bonjaka jasno stavio pred alternativu da li bosanski Muslimani ele da opstanu, ostanu ili nestanu.576 Pretresno vijee u Presudi Krstiu je, u vezi s tim, konstatovalo
da autobusima iz Potoara odvezeni stanovnici Srebrenice, sigurne zone
Ujedinjenih nacija, nisu slobodno izabrali da napuste podruje bive
enklave. General Mladi je, u skladu sa srpskim velikodravnim projektom o istrebljenju Bonjaka, deportovao sve ko hoe i ko nee,
ime je nastavio s genocidnim radnjama, zapoetim u proljee 1992. u
dolini rijeke Drine, ukljuujui Bijeljinu, Zvornik, Bratunac, Vlasenicu,
Viegrad, Rogaticu, epu i Srebrenicu, zatim Gorade, Fou i druga
mjesta, u cilju da se i to podruje oisti od Muslimana.577
Komanda Drinskog korpusa je, u skladu s planom da e vojno
sposobni mukarci koji se nalaze u masi muslimanskih civila biti
izdvojeni, privremeno pritvoreni u Bratuncu i ubrzo nakon toga
pobijeni, ujutro 12. jula razmatrala pitanje lokacija pogodnih za pritvor
muslimanskih mukaraca prije pogubljenja. Pri tome je Momir
Nikoli bio zaduen da koordinira i organizuje operaciju razdvajanja
mukaraca u Potoarima, njihovo privremeno zatvaranje u Bratuncu i
likvidaciju. S tim u vezi, on je predloio nekoliko konkretnih lokacija za
zatvaranje i pogubljenje: staru osnovnu kolu, kolu Vuk Karadi,
574 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 133.
575 Isto, paragraf 134; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 345-346. Pria o listi sa imenima
ratnih zloinaca bila je, po ocjeni Hasana Nuhanovia, samo pokrie za plan da
se Mladi i njegove snage dokopaju to vie odraslih mukaraca i djeaka. S tim
u vezi, on s pravom tvrdi da je iz iskustva jo od 1992. bilo je jasno da se mukarci i
djeaci, a pogotovo nakon Mladieve prie o listi ratnih zloinaca, nalaze u smrtnoj
opasnosti (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 345 i 390), to je naalost, potvrdila politika i
praksa genocida nad Bonjacima Bosne i Hercegovine i u toku jula 1995.
576 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 130-131; R. Butler, nav. dj., paragraf 4.15.
577 AIIZ, CSB - SDB Tuzla, 12. juli 1995, broj: 570, Razgovor izmeu generala
Mladia i NN osobe; ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 147 i 149; ICTY, Izjava Miroslava
Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 227.
337

ukljuujui njenu fiskulturnu salu, staru zgradu Srednjokolskog centra

uro Pucar Stari i hangar (udaljen 50 m od te zgrade). Pri tome su
visoki oficiri Drinskog korpusa razgovarali i o mjestima pogubljenja privremeno pritvorenih mukaraca u Bratuncu, kao to su dvije lokacije van
grada (dravno preduzee Ciglane i rudnik Sase u Sasama).578

6. Zarobljavanje, zatvaranje i likvidacije

Jedan broj stanovnika Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija
(izmeu 10.000 i 15.000), bjeei iz enklave, nakon zauzimanja Srebrenice,579 okupio se uveer 11. jula 1995. u unjarima, traei spas prema
slobodnoj teritoriji. Oko jedne treine mukaraca bili su pripadnici 28.
divizije, od kojih veina nije bila naoruana. Ostali su bili civili, meu
kojima ene i djeca. Krenuli su u zbjeg, u velikoj koloni kroz umu u
pravcu Tuzle.580
578 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, od 6. maja 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA
O KAZNI, 2. decembar 2003, paragrafi 33, 116, 117, 120, 123 i 177.
579 Jedanaestog jula 1995 (po Honigu i Bothu 12. jula - vjerovatno je u pitanju tehniki
propust), piu Honig i Both, posljednji muslimanski branitelji Srebrenice povukli su
se u brda zapadno i sjeverozapadno od grada. Nisu uspjeli navesti UN da interveniraju
na njihovoj strani, i bitka je oito bila izgubljena. Sa brda gledali su kako Srbi ulaze
u grad. Sekretar za obranu Srebrenike enklave Suljo Hasanovi napustio je grad malo
iza 14:00, zajedno sa drugim lanovima Presjednitva. S brda oko zaseoka Kutlii, oni
su promatrali zrani napad NATO-a na srpske tenkove u blizini radio predajnika:
To su izvela dva aviona. Bacili su nekoliko bombi na srpske snage. Ali to nisu bile prave
bombe; to su bile vjebovne bombe... Naila su jo dva aviona. To je sva pomo koju smo
dobili. Tada smo shvatili da nas je meunarodna zajednica prodala (J. W. Honig - N. Both,
nav. dj., str. 73).
580 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 60-61; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia,
paragraf 38; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003; RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES,
str. 13; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 75; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str.
13; OPTUNICE ..., str. 68; AIIZ, inv. br. 4-247, Armija Republike BiH, Komanda 2.
korpusa, Komanda 28. d. KoV, str. pov. br. 01-24/95, Tuzla, 24. juli 1995- Komandi 2.
korpusa Tuzla; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 5.36; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 310 i 316.
338

elo kolone inili su, uglavnom, pripadnici 28. divizije, nakon kojih su
se kretali civili pomijeani sa vojno sposobnim mukarcima, ukljuujui ene,
djecu i starce. Na zaelju kolone nalazio se Samostalni bataljon divizije.581
Traei spas prema slobodnoj teritoriji, Bonjaci su se, bez obzira na put koji su
izabrali, morali suoiti sa istom sudbinom: deportacijama, strijeljanjima po kratkom
postupku ili masovnim pogubljenjima, muenjima, silovanjima i raznim oblicima
poniavanja - scenama iz pakla koje se mogu svrstati, kako je to primijetio sudija
Fuad Riad prilikom pregleda Optunice /rije je o Odluci Sudskog vijea o potvrdi
Optunice protiv Radovana Karadia i Ratka Mladia, od 16. novembra 1995 - prim.
S. ./ meu najcrnje stranice historije ovjeanstva (OPTUNICE ..., str. 68-69).
I veina medicinskog osoblja, uglavnom mukarci, izabrali su put kroz umu
i planine. Napustili su Srebrenicu 11. jula izmeu jutra i veeri. Bilo je oko 15.000
ljudi (medicinsko osoblje, civili i dio bosanske vojske) koji su izabrali ovaj nain da
pobjegnu. Mnogi od njih drali su se za ruke i formirali su dugi lanac kako je samo
nekoliko ljudi znalo put pjeke kroz umu da bi stigli do slobodne teritorije. Veliki
broj je ubijen, ranjen ili uhapen tokom puta. Uslovi su bili veoma loi, a i konvoj
nije bio dobro organizovan. Medicinsko osoblje je nosilo sa sobom veinu medicinske
opreme, a nije bilo dovoljno hrane i vode tako da su ljudi ubrzo bili izgladnjeli. Na
kraju su ostali bez medicinske opreme i nisu bili vie u mogunosti da lijee ranjene.
Tokomputa bili su okrueni Srbima, koji su pucali i granatirali cijelo vrijeme. Konvoj
je konstantno nailazio na zasjede i mnogi ljudi su nestali, ranjeni ili ubijeni. Oko
5.000 ljudi na kraju je sigurno stiglo do Tuzle (RAPPORT DE MDICINS SANS
FRONTIRES, str. 13).
Medicinska sestra A. A. (24 godina) je vidjela mnoge strane stvari. Ljudi su
oekivali zatitu od UN-a, vidjela sam vojnike Ujedinjenih nacija koji zabranjuju
pristup svom kampu, enama i djeci. Imala sam osjeaj da im je drago oko pada
Srebrenice, prilika za njih da idu kui. Oni nisu ak ni jednom ponudili pomo, a
nisu ni odgovarali na nae zahtjeve za pomo. Kada su ljudi poeli da bjee iz grada
vidjela sam transportno auto Ujedinjenih nacija u Kazani ulici, 500 metara od bolnice.
Vojnici Ujedinjenih nacija zajedno su se smijali i znala sam da nee zatititi ljude,
pa sam tako odluila da pobjegnem kroz umu. Konvoj nije uopte bio planiran. Mi
smo se sami organizovali u umi. Bilo je mnogo zasjeda, pucanja, i granatiranja sa
mnogo ranjenih i ubijenih, najvie oko prostora Kamenice (blizu Kravice). Srbi su
pucali: Ako sada doete, neemo ubiti vae ene i djecu u Potoarima. Bili smo
prinueni da ostanemo tu do mraka, potom smo preli rijeku Jadar, gdje je mnogo
ljudi umrlo (od iscrpljenosti ili od rana). Stigli smo do planina, gdje smo stali da
saekamo nestale ljude. Neki Srbi obukli su civilna odjela kako bi ljudi pomislili
da su civili i ubijedili ih da idu sa njima u Konjevi-Polje. Nismo imali hrane, jedino so
i vodu. Bilo je sve gore i gore za nas: bez hrane, iscrpljenost, halucinacije, samoubistva.
... (RAPPORT DE MDECINS SANS FRONTIRES, str. 16).
581 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 60-61; KOMISIJA Vlade Republike Srpske,
str. 13; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 325 i 365.
339

Prognanici s podruja Kamenice, Cerske i Konjevi-Polja su se, po

dolasku u unjare, poeli okupljati u grupe. Meu njima je bilo i oko 200
naoruanih pripadnika 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine,
koji su bili spremni da krenu na elu kolone pravcem Konjevi-Polje
Cerska Kamenica Baljkovica. Ostali su prihvatili da krenu za njima.582
elo kolone je 12. jula 1995. u 00.30 sati krenulo iz unjara preko
Jaglia i Buljima ka Kamenikom brdu. Ono je u 07.30 uspjelo nesmetano
stii do Kamenikog brda, jer su na elu kolone bili, uglavnom, mjetani
koji su dobro poznavali put. U toku noi je zbog slabe vidljivosti, straha
od mina i panike meu prognanicima dolo do prekida kolone i kretanje
je zaustavljeno. Prognanici su no proveli po umama. Prekinuta kolona
je ponovo nastavila kretanje tek nakon svitanja (oko 5 sati). Kolona ljudi
bila je duga oko 5 km. Ili su jedan po jedan markiranom stazom, obiljeenom papirima i pobodenim granama koje su postavili prognanici koji
su tuda prvi proli. Put je usporavao i dio prognanika koji su sa sobom
poveli natovarene konje s hranom, te krave i ovce.583
582 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, RDB, Sarajevo, broj:
05-1996/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske,
Rukovodiocu RJB Bijeljina, Naelniku Centra DB Bijeljina; Isto, Izjava Vejiza abia;
Isto, Izjava Demaila Beirovia.
583 AIIZ, Armija RBiH, VJ 5022/5, str. pov. br. 07/1307, 13. juli 1995. IZVJETAJ;
Isto, Armija RBiH, Komanda 2. korpusa, RRPSt OKRESANICA, str. pov. br. 05/12795,
12. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. Korpusa - Dnevni izvjetaj RI; Isto, Glavni tab
Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-193, 12. juli 1995 - Predsedniku Republike
Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila
Beirovia; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 13.
Na samom poetku, srpski agresor je pustio kolonu, koja se, kao duga zmija
protezala kilometrima kroz brda, odnosno ljude da prolaze bez previe incidenata,
znajui da bi goniti i hvatati ljude na gusto poumljenom, brdovitom terenu bilo
teko. Ali, jednom e Muslimani morati da prijeu ili put Bratunac - Konjevii,
sjeverno od enklave, ili put Konjevii - Milii, zapadno. A tamo su Srbi ekali. Podrani
oklopnim vozilima i protuavionskim mitraljezima, vojnici su bili rasporeeni du
puta u razmacima od deset do dvadeset metara. Sve to su Srbi morali uraditi bilo
je da se strpe i ekaju da se Muslimani pojave. Tokom ranih sati jutra, srpski vojnici
sjeverno od zaseoka Kamenica uoili su pribliavanje velikog broja ljudi. Da ih
istjeraju, artiljerija, minobacai i protuavionski topovi otvorili su vatru na ume du
puteva (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 75).
340

Velikosrpske snage su 12. jula nastavile s vojnom operacijom

po planu.584 Vojska i MUP Republike Srpske su iz raznih pravaca
granatirali kolonu. Artiljerija je od samog polaska kolone dejstvovala sa
lokaliteta Roga (iznad Milia) oruima i borbenim sistemima velikih
kalibara (VBR, tenk, haubica). Ta dejstva ostvarena su po irem podruju
Konjevi-Polja i Srebrenice,585 od kojih u toku noi nije bilo rtava, izuzev
unoenja dodatnog straha meu prognanicima. Na taj nain praktino
je usmjeravan pravac kretanja kolone. U 10.00 sati, nakon to je zbjeg
upao u zasjedu, otpoelo je dejstvo minobacaa s objekata iznad iljkovia
i Jeetice. Od granatiranja je na prostor u lokaliteta Hajduko groblje,
u podnoju Bokin potoka, bilo vie ranjenih i mrtvih. Samo na jednoj
njivi ubijeno je oko 100 ljudi. Istovremeno su snage Vojske i MUP-a
Republike Srpske dejstvovale i iz pravca Kravice, s puta KonjeviPolje Bratunac. Ujedno je uoeno kretanje tenkova, a u mjestima Sandii
i Kajii bila su locirana protivavionska orua PRAGE.586
584 AIIZ, CJB Zvornik, Broj: 277/95, 12. juli 1995. MUP-u Republike Srpske i
drugima; R. Butler, nav. dj., paragraf 4.10. Toga je dana u 08.00 sati u Komandi Bratunake
brigade odran sastanak sa generalima Mladiem i Krstiem, zatim naelnikom Centra javne
bezbjednosti Zvornik Dragomirom Vasiem i drugima, na kome su podijeljeni zadaci
svim uesnicima. O tome je naelnik Vasi toga dana upoznao MUP Republike Srpske,
tab policijskih snaga u Bijeljini i druge, navodei, pored ostalog, da se vojna operacija nastavlja po planu i Turci bjee prema Sueskoj, dok se civilno stanovnitvo
okupilo u Potoarima (oko 15.000), da je obezbijeeno 100 lepera za deportaciju civila
iz Potoara, te da zdruene snage policije napreduju prema Potoarima u cilju
zarobljavanja UNPROFOR-a i okruenja cijelog civilnog stanovnitva, te ienja
terena od neprijateljskih grupa (Isto).
General Krsti je 12. jula 1995, u svojstvu naelnika taba Drinskog korpusa izjavio
sljedee: Drinski korpus izvodi ovu operaciju veoma uspeno. Mi nismo stali s operacijom. Idemo do kraja da oslobodimo teritoriju optine Srebrenica. Civilnom stanovnitvu garantujemo sigurnost. Bie bezbedno prevezeno tamo gde oni to ele (R.
Butler, nav. dj., paragraf 5.10).
585 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB - Sarajevo,
broj: 05-1998/95, 12. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske
i drugima; Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-102, Dan Petrovdan 1995 Komandi Drinskog korpusa - Redovni borbeni izvjetaj.
586 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br.: 06/215, 12. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Ministarstvo unutranjih poslova,
Kabinet ministra, broj: k/p-1-415/95, 13. juli 1995 - CJB Zvornik - naelniku.
341

Glavnina kolone je u 18.00 sati nastavila kretanje, pri emu je

prva grupa oko 19.00 sati prela saobraajnicu Konjevi-Polje Nova
Kasaba.587
Snage Vojske i MUP-a Republike Srpske su u popodnevnim
satima (oko 19.00 sati) locirale lokaciju izbjeglih na Kamenikom brdu
(selo Pobue). Iz Sandia s asfaltnog puta dejstvovano je iz topova po
civilima na Kamenikom brdu, koji su ekali no, kako bi pod okriljem
noi pokuali prei preko Jadra ka Cerskoj i dalje u planinu Udr prema
Tuzli. Dejstvovanje protivavionskih topova i protivavionskih mitraljeza
unijelo je opi haos meu civilima u zbjegu.588 Na Kamenikom brdu se
odvijala prava drama. Ubijenih i ranjenih je bilo na sve strane. Ljude je
obuzela panika i strah, zbog ega su bjeali na razliite strane. Od tog
trenutka ljudi su pojedinano odluivali kuda e ko krenuti, s tim to
je veina ostala uz glavninu kolone.589
587 AIIZ, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila Beirovia; KOMISIJA Vlade
Republike Srpske, str. 13.
588 AIIZ, Izjava Vejiza abia.
589 AIIZ, Izjava Demaila Beirovia; Isto, Izjava Vejiza abia; ICTY, Predmet
br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003;
IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 344 i 347. Nakon desetkilometarskog
mara prema Kamenici, Muslimani su oklijevali kada su shvatili da Srbi patroliraju
putem ispred njih. Nisu znali ta dalje da rade. Jedan od izbjeglica prisjea se munog
prizora: Ostali smo tamo ostali dio dana i noi. Napokon smo shvatili da moramo krenuti,
ovamo ili onamo, inae emo sigurno izginuti. I Srbi su to znali, pa su samo ekali. Sve su
nas satjerali u jedan mali prostor blizu Kamenice. Nakon to smo preli oko 500 metara,
Srbi su poeli da pucaju odasvud. Sjeam se da je u jednom trenutku jedno drvo palo i
ubilo vie od dvadeset ljudi (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 75-76).
Mnogi Bonjaci su ranjeni ili ubijeni na putu do brda Kamenice. Ramiz Mai,
koji je ranije toga dana bezbjedno stigao u ovo podruje, ali se povratio sa tridesetak
drugih ljudi, kako bi izvukli ranjene, izvjetava da je to bio uasan prizor. Tijela
mrtvih bila su svuda unaokolo. Izgleda da je veina rtava ubijena ili udarom koji
nastaje usljed eksplozije granata ili gelerima. Prema drugom svjedoku, Senadu
Grabovici: Veina je ubijena od granatiranja. Ljudima su nedostajale ruke ili noge
(SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 281).
Mnogi Bonjaci su, prema kazivanju M. M. (iz Srebrenice), ubijeni u Kamenici,
gdje su bili opkoljeni u zasjedi. Sa svih strana na nas je otvorena paljba. Bila je no,
a jauci koje sam uo, ostali su duboko urezani u mome sjeanju. Kada je svanulo,
oko mene je bio haos. Na stotine mrtvih i bespomonih tijela je lealo na travi i po
342

Kolona izbjeglih, predvoena opinskim rukovodstvom s ranjenicima

u prednjem dijelu, oko 20 sati krenula je i sputala se s Kamenikog brda
ka Krajinovikom potoku. Nakon to je preko tog potoka prelo samo
nekoliko desetina ljudi, pojavili su se oficiri i vojnici Vojske Republike
Srpske i pripadnici MUP-a. Oni su se kretali kolskim putem iz pravca
Kravice, kamionima i oklopnim transporterima, meu kojima je bilo i
vozila bijele boje s oznakama UNPROFOR-a, pozivajui preko razglasa
umi. Sa nekoliko preivjelih drugova obilazio sam leeve, prevrtao ih i zagledao.
Nedaleko od makadamskog puta ugledao sam dva lea, priao sam i pogledao ih.
Doivio sam veliki ok kada sam ugledao mog brata A. M. koji je nepomino leao
u krvi. Zaplakao sam i poljubio mrtvog brata. I danas mi je esto ta slika pred
oima ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 288).
U Kamenici je, po svjedoenju K. S. (iz Tegara, Bratunac), bila prva zasjeda i
gdje je najvie ljudi ubijeno. Nekoliko mjeseci nakon tog zloina, grupa Bonjaka,
u pokuaju da se izvue na slobodnu teritoriju, vratila se prema Kamenici. Na tom
mjestu istruhla tijela su bila razbacana ne sve strane. Nismo imali hrane, tako da
smo od tih mrtvih kupili ostatke soli i eera. Ne moe hodati, a da ne gazi po tim
tijelima. Jednom iz nae grupe palo je na um da izbrojimo leeve. Razili smo se na
strane, ali nismo smjeli daleko hodati. Tada smo izbrojali oko 500 leeva. Nailazili
smo i na odijela bez tijela, na dokumente, sve je razbacano. Odatle smo rijeili da
se vratimo prema Srebrenici. Sela oko Srebrenice su jo uvijek gorjela. Vidjeli su se
etnici kako pljakaju po kuama. Obilazili smo taj teren, sakrivajui se od patrola
(Isto, str. 45-46).
U blizini sela Kamenice, navodi D. H. (iz Rovaa, Vlasenica), poslije kraeg
odmora uslijedio je etniki napad na kolonu. Padala je no kada je nastao opti haos.
Gledao sam kako ranjenici diu ruke i trae pomo, ali se malo kome moglo pomoi.
U optem haosu ja sam se razdvojio od svoje rodbine
Vidio sam dosta ubijenih ljudi po potocima. Nekima su bile odsjeene glave, a
drugim izvaena utroba (Isto, str. 305).
S. O. (iz Voljavice, Bratunac) je najtee bilo u blizini sela Kamenica, gdje je
izvren veliki masakr. Tu je ostala hiljada ljudi, ubijenih u zasjedi i mnogo ranjenih
(Isto, str. 296).
Na uzvienju Kamenikog brda ula se, tvrdi A. H. (iz Srebrenice), buka.
Meu prisilno protjerane ula je grupa etnika u bijelim majcama i crnim konim
jaknama. Bacali su meu nas otrove. Poslije naeg polaska otrovi su poeli djelovati,
a uslijedila je opet paljba po nama. Pucnjava je trajala oko 2 sata. Kad sam se podigao iz svog sklonita vidio sam da je poljana prepuna mrtvih. Nekoliko ljudi je
prevrtalo leeve, traei svoje blinje. Bila je mjeseina, tako da se sve jasno moglo
vidjeti. Iz ume su na poljanu uli etnici i poeli ubijati ranjene. Puzei preko mrtvih
tijela krenuo sam dalje (196).
343

Bonjake da se predaju. Uz gromoglasan odjek nastupila je paljba po

zbjegu, pri emu je, uglavnom, dejstvovano iz pukomitraljeza M-84,
PRAGE i protivavionskih mitraljeza s rasprskavajuom municijom.
Nastupio je nevieni haos u redovima izbjeglih. Tada je ubijeno oko 100
ljudi. Poslije 21.00 sat Vojska i MUP Republike Srpske nisu mogli
vidjeti gdje e precizno dejstvovati po zbjegu, usljed ega su se pjeadijske
snage s oklopnim vozilima povukle na putnu komunikaciju Kravica
Konjevi-Polje, s tim to su samo povremeno artiljerijskim oruima dejstvovale po irem prostoru Pobua. Prognanici su cijelu no 12. na 13. juli
1995. lutali podrujem Pobua, pokuavajui prei cestu.590
590 AIIZ, Izjava Nijaza Maia; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 13-14;
REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.11-4.12 i 5.25; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 343; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 365-366. Na putnoj komunikaciji
Bratunac Konjevi-Polje Nova Kasaba 12. jula bila su prisutna i vozila UNPROFOR-a i vojnici sa plavim ljemovima Ujedinjenih nacija. Srbi su putem megafona pozivali
Bonjake na predaju, tvrdei da je UNPROFOR tu i da im se garantuje bezbjednost.
Na taj nain, vjerujui da je rije o snagama Ujedinjenih nacija (UNPROFOR-u), predalo
se na stotine i hiljade Bonjaka, nakon ega su svi likvidirani (H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 365-365).
Pripadnici Vojne policije Bratunake brigade su koristili oteti Holandski transporter
i na cesti Bratunac Konjevi-Polje megafonom pozivali mukarce da se predaju. Vozilom
UN-a upravljao je Mirko Jankovi (komandir voda Vojne policije iz Bratunca). Na transporteru je sjedio Mile Petrovi (pripadnik Vojne policije) i megafonom pozivao Bonjake
na predaju, nakon ega su se mnogi predali, vjerujui u zatitu UN-a. Petrovi je 13. jula
u Konjevi-Polju, gdje se nalazilo na stotine zarobljenika, pobio 6 Bonjaka. S tim u vezi,
on je majoru Momiru Nikoliu rekao: efe, upravo sam osvetio brata ... (ICTY,
Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia,
6. maj 2003.).
Vojnici Holandskog bataljona, koji su bili u pratnji autobusa sa enama i djecom,
na podruju Konjevi-Polja vidjeli su osam Srba obuenih u uniforme UNPROFOR-a
i pored njih dva oklopna transportera Ujedinjenih nacija (Isto, str. 366). Govorei o tome,
Hasan Nuhanovi s pravom postavlja pitanje o odgovornosti i krivici Holandskog bataljona
i, s tim u vezi, na osnovu podataka, izvodi zakljuak kako je mogue govoriti o odgovornosti, pa i o krivici Holbata 3, jer je Holbat 3 na ovaj nain indirektno odgovoran
za namamljivanje ljudi iz kolone na predaju, jer su Srbi njihovu opremu, pa ak i
njihove vojnike, koristili u tu svrhu (Isto, str. 367). Holandske snage su, tvrdi Nuhanovi, bile pristrasne, jer su svoje oruje i opremu dali samo snagama VRS-a.
Holandski bataljon je, povlaei se iz Potoara 21. jula 1995, iza sebe ostavio nekoliko
desetaka oklopnih transportera. Ove transportere je preuzela Vojska bosanskih
Srba. Dva trasportera Holandskog bataljona 1999. prepoznata su na Kosovu (u toku
operacije NATO-a) - Isto.
344

Prvi dio kolone je, nakon to je u 22,30 sati krenuo iz sela Burnice
prema putnoj komunikaciji Konjevi-Polje Nova Kasaba, uspio prei
put i rijeku Jadar te zatim uao na podruje Cerske.591
Snage Vojske i MUP-a Republike Srpske su u poslijepodnevnim
i ranim veernjim satima na podruju Ravnog Buljima zarobile vei broj
ljudi sa zaelja kolone. Vojska i policija Republike Srpske su koristile
razne naine (postavljanje zasjeda, pozivanje ljudi iz ume na predaju,
itd.), ukljuujui i opremu Ujedinjenih nacija i Crvenog krsta, kako bi
uhvatili u zamku i obmanuli uesnike kolone, uz obeanje da e im tititi
ivote, zatim da e biti prebaeni u Tuzlu i da im garantuju bezbjednost,
Raspoloivi podaci potvruju kako su, mjestimino, ljude iz ume mamili su
srpski vojnici prerueni kao plave kacige UN-a. Oprema, uniforme i vozila UN-a koji
su ukradeni od holandskih i drugih vojnika UN-a upotrijebljena je za ovu svrhu.
U jednom incidentu, dvojica holandskih mirovnjaka, koje su izveli iz jednog konvoja,
odvedeni su do mjesta u blizini Konjevia, gdje su naili na dva konfiscirana YPR-a
i nekih osam srpskih vojnika u uniformama UN-a. Nareeno im je da sjede u jednom
YPR-u, dato im je oruje i reeno da, radi vlastite sigurnosti, pucaju ako vide
bosanske vojnike. Nita se nije desilo, i neto kasnije dozvoljeno im je da se vrate
u Potoare. I srpski video snimci potvruju da su Srbi nosili opremu i uniforme UN-a.
Koliko je Muslimana nasjelo ovom triku, nemogue je saznati, ali, s obzirom na njihov
oaj, ova brojka mogla bi biti znatna (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 78).
591 AIIZ; Izjava Vejiza abia; Izjava Demaila Beirovia. U nemogunosti da
bjee na sjever, Bonjaci su potjerani na zapad du puta Bratunac - Konjevii,
prema Novoj Kasabi. Do tada je kolona izgubila svaku koheziju: Srpski tenkovi
bili su postavljeni cijelom duinom puta od Kravice do Konjevi-Polja do raskrsnice u
Konjevi-Polju. Moj brat i ja vidjeli smo ljude kako padaju. Mrtvi i ranjeni bili su svuda.
Ali smo samo trali, ne znajui kuda idemo. Jedna granata je pala blizu mene, i bio sam
uasno uplaen. Tada smo se brat i ja razdvojili. Od tada ga nisam vidio.
Srbi na putu pozivali su ljude da odustanu i da se predaju - to je bio zahtjev
kome su se oajni ljudi sve tee odupirali. Veina njih bila je u pokretu jedan ili vie
dana prije naputanja enklave. Veina nije dugo pojela pravi obrok, a mali broj
imao je vremena da se adekvatno pripremi za put i ponese dovoljno, ako ita, hrane.
Umorni, uplaeni i bez odbrane, ljudi su poeli izlaziti iz ume. Jedan preivjeli rekao
je predstavnicima organizacije Human Rights Watch: Vidio sam, negdje 200 metara
od sebe, oko 100 ljudi koji su vikali: Ne pucajte! Predajemo se, i predavali se etnicima
koji su ih skupljali u grupe i odvodili.
Drugi je posvjedoio: etnici su poeli granatirati ume minobacaima i pozivati
nas da iziemo i predamo se. Govorili su nam da e poslati starije njihovim porodicama
a mlade zadrati za razmjene (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 76).
345

te da su UNPROFOR i Crveni krst zadueni za njihovo prebacivanje za

Tuzlu. Broj zarobljenih je 12. jula iznosio oko 1.000 osoba. Prilikom
zarobljavanja Vojska i policija Republike Srpske su od zarobljenih
oduzimali linu imovinu, a jedan broj su likvidirali na licu mjesta.592
Sve jedinice Drinskog korpusa 12. jula nalazile su se u najveem
stepenu b/g /borbene gotovosti - prim. S. ./ i preduzimale sve mjere
u cilju spreavanja iznenaenja, angaovanja jedinica na izvrenju
zadatka KRIVAJA-95, planski izvravajui sve borbene zadatke.
U toku dana zauzele su Potoare i dalje napreduju u cilju oslobaanja
/odnosno zauzimanja i okupacije - prim. S. ./ svih mesta u enklavi
Srebrenica. Na procijenjenim pravcima jedinice Vojske i Ministarstva
unutranjih poslova Republike Srpske organizovale su zasjedna dejstva
u cilju unitenja Bonjaka koji se nisu predali i koji pokuavaju da
se izvuku sa enama i djecom prema Ravnom Buljimu i KonjeviPolju, gdje su naili na minsko polje.593
592 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 63; KOMISIJA Vlade Republike Srpske,
str. 14; OPTUNICE ..., str. 44.Pripadnici Vojske i MUP-a Republike Srpske su, poev
od 12. jula 1995, pa nadalje, tokom cijelog perioda organizovali pogubljenja, oduzimali
i unitavali linu imovinu i predmete u vlasnitvu zarobljenih Bonjaka, ukljuujui njihove
line dokumente i dragocjenosti. Oduzimanje i unitavanje line imovine i predmeta vreno
je u Potoarima, zatim na mjestima zarobljavanja na cesti Bratunac - Milii i mjestima
pogubljenja (ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar
2003, paragraf 39; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia,
Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 42; ICTY, Predmet br.
IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003).
Hiljade Bonjaka zarobljeno je ili se predalo vojnim snagama bosanskih Srba
pod komandom i kontrolom RATKA MLADIA i RADOVANA KARADIA.
Mnogi Muslimani koji su se predali uinili su to, jer im je bila zajamena bezbjednost
ukoliko se predaju. U mnogim sluajevima Muslimanima su uvjeravanja o bezbjednosti davala vojna lica bosanskih Srba koja su bila zajedno sa drugim vojnicima
bosanskim Srbima, koji su na sebi imali ukradene uniforme UN, kao i zarobljeni
Muslimani kojima je bilo nareeno da ostale Muslimane dozovu iz ume (OPTUNICE ..., str. 44).
Srpske snage su po kratkom su postupku pogubila mnoge zarobljene bosanske
Muslimane, kao i one koji su im se predali, na mjestima na kojima su se predali,
odnosno gdje su zarobljeni, kao i na drugim mjestima ubrzo nakon predaje odnosno
zarobljavanja (Isto, str. 45).
593 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-193, 12. juli 1995
- Predsedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima.
346

Na blokiranju, zarobljavanju i likvidaciji prognanika iz Srebrenice

Republika Srpska je angaovala ogromne vojne i policijske snage,
Kombinacija straha, iscrpljenosti i nestaice hrane izazivala je veliku dezorijentiranost i zbunjenost, i izgledalo je da su neki od ljudi privremeno poludjeli. Drugi
nisu vidjeli izlaza i ubijali su se. Meu preplaenim Muslimanima irile su se fantastine
glasine. Organizacija Human Rights Watch skupila je brojna svjedoanstva od ljudi
koji su tvrdili da su se srpski vojnici u civilnoj odjei infiltrirali u grupa, tvrdei da
znaju put u sigurnost. Oni koji bi, navodno, nasjeli na ovaj trik, vie nikada nisu vieni.
Dugo, navodno, srpsko nedjelo bilo je da nesretnim ljudima ubrizgaju halucinatorne
droge. Svjedok I. N. tvrdio je: Kako je no pala, vidjeli smo grupe ljudi koje su se
pridruile naoj koloni. Vidio sam nepoznata lica; jedan od njih je poeo vikati:
Pourite s ranjenim! Pourite s ranjenim! Iznenada smo shvatili da su ti nepoznati
ljudi etnici koji su se uvukli u nau kolonu. Bilo ih je mnogo, oko 300. Oni su nam naredili
da ostavimo povrijeene i ranjene pored puta, dok su im njihovi ljudi poeli davati
injekcije i tjerati ih da gutaju nekakve tablete. Kasnije, ljudi koji su bili na kraju kolone
priali su da je izgledalo da povrijeeni i ranjeni umiru kao rezultat tih droga.
Takve prie primjeri su stepena straha i iscrpljenosti koje su ljudi doivjeli i
paranoje koje je ovo izazvalo. U nekim sluajevima ljudi su ubijali druge, koje nisu
poznavali, i u koje su sumnjali da su prerueni Srbi (J. W. Honig - N. Both, nav.
dj., str. 76-77).
Govorei o navedenim pojavama (etnikoj infiltraciji meu Bonjacima, injekcijama,
tabletama i slino), Honing i Both tvrde kako nije vjerovao da su se Srbi stvarno
infiltrirali u grupe Muslimana. Pilule, injekcije ili, kako neki svjedoci tvrde, ak i
upotreba gasa, bili su neefikasna sredstva za ubijanje. Time bi se Srbi takoer izloili
nepotrebnom riziku. Kako bi njihovi vlastiti ljudi prepoznali masakrirane Srbe?
Ko bi se dobrovoljno javio da povede neoprezne Muslimane u zasjedu? Zato
davati ljudima inekcije ili tablete kad ih je bilo mnogo lake ekati na putu? (Isto,
str. 77). Zauujue je kako Honig i Both dovode u pitanje saznanja koja se temelje na
izjavama preivjelih rtava genocida. Tim prije, jer takav kritini odnos nije u toj mjeri
izraen prema drugim dogaajima (??). Tu pojavu, pored ostalog, potvruje i dr. Ilijas Pilav:
Glas iz megafona odjekivao je meu brdima. etnici su nas pozivali da se predamo.
Govorili su da je i nemogue pobjei. Ali nismo reagovali i ekali smo no. ekanje nam
je do krajnosti opteretilo ivce. Neki u grupi su poeli halucinirati. Strah. Stres. Takvi su
bili opasni po svoje drugove: vikali su i vritali i mogli su odati na poloaj etnicima.
Neki od naoruanih ljudi bi se sasvim uspaniili i poeli nasumino pucati. Oni su ubili
nekoliko vlastitih ljudi. Morali smo ih silom savladati.
Nekoliko dana kasnije, sam Pilav poeo je halucinirati, dok su prolazili kroz
minsko polje: Sjeam se da sam hodao, tj. osjeao sam da moje tijelo hoda, ali samo
malim dijelom svijesti. Dok sam trao kroz minsko polje i bio nejasno toga svjestan,
ustao sam spavao i sanjao lude, uasne snove. U jednom trenutku uo sam vlastiti glas:
Dosta, kad jednom skupim neto para, kupit u auto i vie nikad neu hodati, ni pedlja.
udni zvuk mog glasa me je probudio (Isto, str. 77-78).
347

ukljuujui i specijalne jedinice policije, pri emu je, pored ostalog, koriteno i teko naoruanje.594 Tako je na podruju sela Breanci Bokin
potok u 15.55 sati bio blokiran vei broj prognanih.595
Razbijene grupe iz kolone su 13. jula 1995. u 01.00 sat nastavile
kretanje prema putnoj komunikaciji Konjevi-Polje Nova Kasaba i
uspjele prei put pred samo svitanje. Prelaz preko navedene komunikacije
vatrom su spreavale velikosrpske snage.596 Posljednje vee grupe prele
su asfaltni put u Svililama oko 6 sati, nakon ega je dalji prelazak ceste
bio nemogu, jer je Vojska Republike Srpske na tom mjestu postavila
jake snage.597
594 AIIZ, Armija RBiH, VJ 5022/5, str. pov. br. 07/1307, KONJUH, 13. juli 1995,
IZVJETAJ; Isto, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB - Sarajevo, br.
05-2000/95, 13. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske
i drugima. Isto, Armija RBiH, Komanda 2. korpusa, RRPSt OKRESANICA, str. pov.
br. 16/12795, 12. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI.
595 AIIZ, Komanda 1. bratunake brigade, Obavjetajni organ, str. pov. br. 19/39,
12. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Obavjetajni izvjetaj; ICTY, Predmet br.
IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003;
KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 14.
596 AIIZ, Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 282/95, 13. juli 1995 - Ministarstvo
unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra Pale; Isto, Komanda 1. bratunake
brigade, str. pov. br. 03-253-103, 13. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa; Isto,
Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti Zvornik,
br. 194/95, od 13. jula 1995; Isto, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 03/156-11,
13. juli 1995 - Komandama svih potinjenih jedinica Drinskog korpusa i IKM-1 Drinskog
korpusa; Isto, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-157-5, 13. juli 1995 - Komandi
Brlbr i drugima; Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000, kanal 05, vrijeme: 06.55; J. W.
Honig - N. Both, nav. dj., str. 83.
U Konjevi-Polju su bile prisutne i jedinice iz Beograda, kojima je komandovao
izvjesni Paljanski, a koje su, pored ostalih, uestvovale u zatvaranju puta (AIIZ, Armija
RBiH, RI, frekvencija 740.000, kanal 02, vrijeme: 14.45).
597 AIIZ, Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 283/95, 13. juli 1995. Ministarstvo
unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra Pale; AIIZ, Izjava Vejiza abia;
Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-194, 13. juli 1995 - Predsedniku
Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija
836.000, kanal 4, vrijeme: 10.30, Razgovor izmeu izvjesnog Rodoljuba i izvjesnog
Budimira; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 254.300, pravac J, vrijeme: 07.04. Uesnici
X-Y (general).
348

U jutarnjim satima, 13. jula, na irem podruju Pobua (u umi oko

Konjevi-Polja), izmeu putne komunikacije Bratunac KonjeviPolje Nova Kasaba, blokirano je oko 8.000 ljudi.598 U toku dana jedinice vojske i policije Republike Srpske uspjeno su se suprotstavile
neprijatelju - uhapeno je i ubijeno oko 1.000 do 1.500 neprijateljskih civila i vojnika.599
Sve jedinice Drinskog korpusa su, u cilju spreavanja prolazaka
muslimanskih grupa ka Tuzli i Kladnju, a u skladu s nareenjem
(VRLO HITNO) komandanta Drinskog korpusa, generala ivanovia,
str. pov. br. 03/156-11, od 13. jula 1995, bile su u punoj b/g (borbenoj
gotovosti) i angaovale svo raspoloivo vojno sposobno ljudstvo u
otkrivanju, blokiranju, razoruavanju i zarobljavanju uoenih musli598 AIIZ, Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 283/95, 13. juli 1995 - Ministarstvu
unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra Pale i drugima; Isto, Ministarstvo
unutranjih poslova, Kabinet ministra, br. k/p-1-415/95, 13. juli 1995 - Naelniku Centra
javne bezbjednosti Zvornik i drugima; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str.
pov. br. 03/3-194, 13. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa
i drugima; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 14. Obavjetavajui Ministarstvo
unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra Pale, Resor javne bezbjednosti i
tab policijskih snaga u Bijeljini o tome kako su 12. jula na sastanku s generalom
Mladiem obaveteni da VRS nastavlja operacije prema epi, a sav posao preputa
MUP-u, naelnik Centra javne bezbjednosti Zvornik, Dragomir Vasi, pored ostalih,
navodi sljedei zadatak: Likvidacija oko 8.000 muslimanskih vojnika /odnosno civila
prim. S. ./ koje smo blokirali u umi oko Konjevi-Polja. Borbe se vode. Taj posao
odrauju samo jedinice MUP-a (AIIZ, CJB, Zvornik, broj: 283/95, 13. juli 1995
Ministarstvu unutranjih poslova Republike Srpske i drugima).
599 AIIZ, CJB Zvornik, broj: 283/95, 13. juli 1995 - Ministarstvu unutranjih poslova
Republike Srpske i drugima; Isto, Komanda 5. ininjerijskog bataljona, str. pov. br. 38-56
(VOJNA TAJNA, STROGO POVERLJIVO), 14. juli 1995 Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj. Dostavljajui (KURIROM) Redovni borbeni izvjetaj
Komandi Drinskog korpusa, 14. jula 1995, major Mile Simani, zamjenik komandanta
5. ininjerijskog bataljona, traio je dodjelu 50 litara nafte za izvrenje radova za rad
utovarivaa koji e biti angaovan na zakopavanju ubijenih neprijateljskih vojnika,
odnosno civila (AIIZ, Komanda 5. ininjerijskog puka, str. pov. br. 38-56, 14. juli 1995
- Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj).
Na osnovu Redovnog borbenog izvjetaja Komande 5. ininjerijskog bataljona,
od 14. jula 1995, dostavljenog Komandi Drinskog korpusa, vidljivo je da je navedenom
zahtjevu udovoljeno - 5. ininjerijskom bataljonu dodijeljeno je 50 litara nafte za navedeni
zadatak - zakopavanje ubijenih Bonjaka (Isto).
349

manskih grupa, kao i njihovom spreavanju prolaska na muslimansku

teritoriju. Du cijele putne komunikacije: Zvornik Crni Vrh ekovii Vlasenica organizovana su zasjedna dejstva svih 24 sata.600
Istovremeno su jedinice od 13. jula vrile i pretres terena.601
Najvee grupe mukaraca i djeaka (iz zbjega) zarobile su jedinice
Vojske Republike Srpske i MUP-a Republike Srpske (ukljuujui i,
pored drugih, Specijalnu brigadu Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske, pod komandom Ljubomira Borovanina) 13. jula na cesti
Bratunac Konjevi-Polje Milii, pri emu su ih Vojska i MUP Re600 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 03-156-11, 13. juli 1995 - Komandama : svih potinjenih jedinica DK i IKM-1 DK /na znanje/. General ivanovi je
naredio da zarobljene i razoruane muslimane, smjeste u za to pogodne prostorije,
koje se mogu obezbediti sa manjim snagama i odmah izvetavati predpostavljenu
komandu (Isto).
Od jutra 12. jula 1995. vojnici bosanskih Srba rasporeeni du ceste Bratunac Nova Kasaba, uz pomo oklopnih transportera, borbenih vozila, protivzranih topova
i artiljerije, postavili brojne zasjede koloni Muslimana koji su se kroz umu pokuavali probiti do Tuzle. Uhvaeni iz zasjede iza linija bosanskih Srba, i uzdajui se
u garancije bezbjednosti koje su im Srbi davali u sluaju predaje, jedan broj onih
koji su bjeali se predao, te je potom zarobljen. I u jednom i u drugom sluaju, hiljade
Muslimana je pogubljeno po kratkom postupku na mjestima gdje su se predali ili
gdje su zarobljeni, kao i na nekim drugim mjestima. Brojni svjedoci su opisali kako
su se vojnici bosanskih Srba infiltrirali u kolonu i ljudima davali lane upute za orijentaciju, pokuavajui ih tako namamiti u zasjedu ili ih uputiti na cestu Bratunac Nova Kasaba, gdje ih je ekala vojska.
Barbarstvo metoda pogubljenja i sakaenja koje su provodile trupe bosanskih
Srba je bilo takvo da je muslimanske iz bjeglice zahvatio talas kolektivne panike, te
je jedan broj ljudi poinio samoubistvo. Od koritenih sredstava, oni koji su preivjeli
masakre posebno istiu dum - dum metke i hladno oruje. Istraitelj Jean - Rene
Ruez je opisao uas ovih scena na raspravi. Neki od preivjelih su, izmeu ostalog,
ispriali kako je jedan ovjek bio prisiljen da pojede digericu svog unuka kojeg je
jedan srpski vojnik pred njim zaklao, i kako je jedna ena nemona prisustvovala
umorstvu svog novoroeneta udarcima bajoneta (OPTUNICE..., str. 69-70).
601 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-157-5, Komandi : 1. Brlpbr,
1. Mlpbr, Sb Skelani; Isto, Komanda 1. Bratunake lpbr, str. pov. br. 03-253-103, 13.
juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Borbeni izvjetaj; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-194, 13. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske,
komandama korpusa i drugima.
Ljudstvo koje je uestvovalo u pretresu terena nosilo je sa sobom na desnom
ramenu belu traku, kao znak raspoznavanja (Isto).
350

publike Srpske megafonima pozivali na predaju, uz obeanje da e

postupiti s njima u skladu sa enevskim konvencijama. U toku dana je
samo do 17,30 sati zarobljeno najmanje 6.000 mukaraca, koji su rasporeeni na nekoliko lokacija.602 Najvei broj zarobljenih odvoen je na
602 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-194, 13. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske i drugima; AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova,
Kabinet ministra, broj: k/p-1-415/95, 13. juli 1995 - CJB Zvornik - naelniku; AIIZ,
Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000, kanal 11, vrijeme: 17.30; Isto, Armija RBiH, RI,
frekvencija 785.000, kanal 5, vrijeme: 9.22, Uesnici: pukovnik Panti-X; ICTY, Presuda
Krsti, paragrafi 64, 83, 171-178 i 295; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv
Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragrafi 30
i 44; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira
Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI,
2. decembar 2003, paragraf 34; ICTY, Tuilac protiv Dragana Obrenovia, PRESUDA
O KAZNI, 10. decembar 2003, paragraf 72 KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15;
AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, Broj: 10-01155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19.
jula 2004, Raspoloiva saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine.
I jedna eta MUP-a s Jahorine kojom je komandovao Duko Jevi je 13. jula 1995,
pored ostalih policijskih jedinica (u zloinu genocida u i oko Srebrenice, sigurne zone
Ujedinjenih nacija, a posebno u pretresu terena, uestvovale su i dvije ete Ministarstva
unutranjih poslova Republike Srpske s Jahorine - specijalna policija), uestvovala u
zarobljavanju Bonjaka na komunikaciji Bratunac Konjevi-Polje. U Sandiima su bile
snage MUP-a sa tekim naoruanjem (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; Vlada Republike Srpske,
Radna grupa za sprovoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za istraivanje
dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, DOPUNA IZVJETAJA OD
30. MARTA, Banja Luka, 30. septembar 2005, str. 10).
O masovnom zarobljavanju Bonjaka 13. jula 1995 svjedoe i preivjeli, meu kojima
i jedan djeak, koji je u julu 1995, napunio 17 godina: Dana 13. jula 1995. ule su se
objave preko megafona da e sa njima, ako se predaju bosanskim Srbima, postupati
u skladu sa enevskim konvencijama. Ljudi su odluili da se snagama bosanskih Srba
predaju na dijelu ceste Bratunac Konjevi-Polje, kod Sandia. U jednom trenutku,
kasno popodne 13. jula 1995, mukarci, kojih je tada bilo oko dvije hiljade, okupljeni su na jednoj poljani i reeno im je da e biti odvezeni u hangare u Bratuncu, gdje
e provesti no, da bi narednog dana bili razmijenjeni. Nisu dobili ni hranu, ni vodu,
a tokom veeri stigli su veliki kamioni, u koje je trebalo da se zatoenici ukrcaju.
Po procjeni svjedoka O, u svakom kamionu je bilo oko 100 do 200 ljudi. Kamioni su
bili pretrpani, unutra je bilo zaguljivo i vrue, a svi su bili veoma edni. Kasnije
te veeri, kamioni su stigli u Bratunac, a ljudi su bili primorani da no provedu u
natrpanim kamionima (ICTY, Tuilac protiv Dragana Obrenovia, PRESUDA O
KAZNI, paragraf 72).
351

sabirna mjesta u Novoj Kasabi, gdje je (na fudbalskom igralitu) zatoeno

izmeu 1.500-3.000 ljudi, i u Sandiima na jednoj poljani, gdje je bilo
zarobljeno izmeu 1.000 i 4.000 ljudi.603 Kontroliui operaciju zarobljavanja i dajui podrku svojim podreenim da istraju na tom zadatku,
603 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 171-178; ICTY, Tuilac protiv Dragana
Obrenovia, PRESUDA O KAZNI, 10. decembar 2003, paragraf 72; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 212; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; AIIZ, Republika
Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, Broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004
- Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 2004, Raspoloiva
saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 49-50, 129,
147 i 185; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 398; IZVJETAJ O SREBRENICI ,
paragraf 347; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 84-85. Kolone zarobljenika su 13. jula
sprovodili na razne lokacije, gdje ih je ekala smrt (ICTY, Tuilac protiv Momira
Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 178).
Na krivini, prije igralita u Novoj Kasabi bilo je, po kazivanju M. M. (iz
Voljavice, Bratunac), mrtvih na sve strane. Na asfaltu su leali ubijeni, a autobusi su
prelazili preko njih. Pored puta u bijelim majcama, sa rukama iznad glave sjedili su
mladii od nekih 16-20 godina. Gledali su u autobuse koji prolaze. Na braniku pored
putajedna djevojka i dva mladia bili su svezani i isjeeni po tijelu i jo uvijek ivi.
Pored igralita u Novoj Kasabi bila su parkirana dva kamiona - lepera u koje
su se penjali zarobljeni mukarci. Igralite je bilo prepuno ljudi. ... ( SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 78).
U Novoj Kasabi na Fudbalskom igralitu je bilo zarobljeno preko 1.000 ljudi, gdje
je dola ekipa policije da izvri selekciju. U ekipi su se nalazili Rade (misli se na Radomira
Bjelanovia, zvanog Rade iz Milia) i izvjesni Zoran, zvani Zoka. Oni su izdvojili odreeni
broj ljudi, uz obeanje da e ih vratiti. Meutim, niko od razdvojenih, kao i onih to su ostali
na igralitu nije stigao do Tuzle (AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 254.300, vrijeme:
14.00, Uesnici: X-394, Y).
Ameriki (pijunski) avioni M-2 snimili su oko 600 zarobljenih Bonjaka na fudbalskom stadionu u Novoj Kasabi. Kada su se avioni vratili nekoliko dana kasnije,
fudbalski teren bio je prazan, ali su uoili da je oblinje polje promijenilo izgled: na
njemu su se vidjeli znaci svjeeg kopanja, a strunjaci su identificirali ono to su
smatrali za tri masovne grobnice. Tragovi tekih vozila vodili su s puta u polje (Kada
su slike otkrivene u augustu 1995., novinar David Rohde lista Christian Science Monitor
izbjegao je srpskim patrolama da obie ovo polje. Izvijestio je da je naao tragove
nedavnog kopanja i, na jednom mjestu, neto to je izgledalo kao istruhla ljudska
noga koja je izvirivala iz svjee prevrnute zemlje. U blizini masovnih grobnica pronaao je line i druge dokumente, u kojima se spominjala Srebrenica i druga oblinja
mjesta, kao i muslimanske tespihe i prazne kutije municije).
352

general Ratko Mladi je obmanuo zarobljenike u oba mjesta, lano ih

uvjeravajui da im se nita nee dogoditi, nego da e ih razmijeniti kao
ratne zarobljenike te da su njihove porodice ve prebaene u Tuzlu.604
U etvrtak 13. jula, neke holandske vojnike Srbi su prisilili da provedu no u
Novoj Kasabi radi njihove vlastite sigurnosti. Izmeu 02:30 i 03:30 uli su ponovljenu
paljbu iz pjeadijskog oruja sjeverno od grada, gdje se nalaze fudbalsko igralite
i masovne grobnice. Slijedeeg dana, dva holandska vojnika vidjela su 500 do 700
tijela du puta.
U petak i subotu, Srbi su marljivo istili put, od Milia sve do Bratunca, od svih
zaostalih dokaza. Holandski vojnici vidjeli su da se mnoga tijela uklanjaju najrazliitijim kombijima, traktorima s prikolicom i vozilima s utovarivaima. Line stvari
Muslimana, koje su bile razbacane po putu, prikupljane su i spaljivane. Jedan izvjetaj
komisije UN-a opisuje iskustvo jednog holandskog vojnika koji je bio zarobljen u
ranim fazama srpskog napada na Srebrenicu: U subotu 15. jula, kada je premjeten
iz Simia u Bratunac, proao je pored fudbalskog igralita blizu Nove Kasabe. Na jednom
dijelu igralita vidio je red cipela i ruksaka nekih stotinu ljudi. Malo kasnije vidio je
traktor s prikolicom na kome su bili leevi. Nekih 500 metara dalje vidio je jo jedan red
cipela i opreme koji su pripadali grupi od nekih dvadeset do etrdeset ljudi. Ovdje je vidio
kamion koji je prevozio tijela u viljuci bagera. I naposlijetku, vidio je jedno tijelo na okuci
puta (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 84-85).
Oficiri Vojske Republike Srpske Krsmanovi i Vikovi su u svom razgovoru
potvrdili da se u Sandiima u jednom trenutku nalazilo 700 zarobljenih ljudi, pa je
Krsmanovi traio da se na tom mjestu zaustave autobusi, da ukrcaju deset komada
i da ih dovezu ovde kod mene, tj. kod njega (AIIZ, Armija RBiH, 13. juli 1995, RI,
frekvencija 785.000, kanal 05, vrijeme: 21.00, Uesnici: Krsmanovi - Vikovi).
604 Isto; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Presuda Krsti, paragraf 171; OPTUNICE
..., str. 46 i 75; ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 49-50.
Cestom Bratunac Konjevi-Polje 13. jula 1995. je proao general Mladi. Zaustavio se u Konjevi-Polju, izaao iz vozila, gdje mu je raportirao major Momir Nikoli,
pogledao je naokolo i vidio zarobljenike. Neki od zarobljenika su ga pitali ta e biti
s njima, na ta je on odgovorio da e ih sve odvesti odatle, da ne brinu (ICTY, Predmet
br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003).
Obraajui se, 13. jula 1995, masi zatvorenika prije nego to e biti prebaeni u
Novu Kasabu, general Mladi lino je uestvovao u izdvajanju grupe od tridesetak
mukaraca (OPTUNICE ..., str. 75).
Civili (ene i djeca) koji su se nalazili u konvojima prisilnog premjetanja za Kladanj
na putnoj komunikaciji Bratunac Milii vidjeli su velike grupe zarobljenih muslimanskih mukaraca, kao i stotine mrtvih tijela. Uoeno je kao Srbi prisiljavaju neke
od zarobljenika da pozdravljaju srpskin pozdravom sa tri prsta. Drugi su drali
ruke uvis, ili iza glave. Ajkuna Ali priala je jednom novinaru The Timesa ta se desilo
353

Sve zarobljene su prisilili da predaju vrijedne predmete i ostave

sve to su imali sa sobom. Veinu mukaraca u Novoj Kasabi su ukrcali
u autobuse i kamione i odvezli na mjesta privremenog zatvaranja u Bratuncu i njegovoj okolini, kao i mukarce izdvojene u Potoarima. Jedan
broj zarobljenih u Sandiima ukrcali su u autobuse i kamione i odveli u
Bratunac i neka druga mjesta u blizini, a neke pjeice odveli u skladite
u Kravici.605
Jedan broj zarobljenih kod Nove Kasabe i Konjevi-Polja je ujutro
13. jula 1995. ubijen na obali rijeke Jadar.606 U blizini mosta na Kaldrkad je njen autobus zaustavljen blizu Kravice: Vidite li svoju vojsku? - pitao je jedan
srpski vojnik. U travi su kleali mnogi koje sam poznavala. Drali su ruke iza vrata. Vidjela
sam meu njima jednog od svojih sinova. Ali nisam mu nita mogla rei. Ne znam da li
je on vidio mene.
Petrovievi snimci prikazuju zarobljavanje nekih ljudi. Jednog od njih tim
BBC-jeve Panorame identifikovao je kao Ramu Mustafia. Petrovi je razgovarao
s njim. U odgovoru na pitanje koje se nije ulo, Mustafi je odgovorio:
Ovdje smo proveli dva dana i dvije noi.
Gdje su vam puke?
Ja nisam nosio puku. Ja sam civil Boji li se?
Kako da se ne bojim? (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 78-79).
Srpski vojnik stoji na putu okruen umovitim brdima i vie: Hajde, ljudi.
Izlazite! Kamera se okree ulijevo. Siluete kolone ljudi, koji hodaju grebenom,
pojavljuju se u kadru. Vidite! Tamo ih je mnogo, govori prvi vojnik Zoranu Petroviu, kamermanu iz Beograda.
Oko petnaest ih se probilo. Koliko ih je izalo dosad?
Sigurno nigdje tri do etiri hiljade.
I svi su se predali vama ovdje?
Da.
Jedna od sljedeih scena prikazuje grupu ljudi uurenih zajedno u kolektivnom
uasu. To je kratka posljednja slika nekih od tisua muslimanskih mukaraca iz
Srebrenice koje su Srbi zarobili i koji vie nikad nee biti vieni ivi (Isto, str. 73).
605 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 171-178; ICTY; Predmet br: IT-02-60-PT,
Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia,
paragraf 44; OPTUNICE ..., str. 75; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95,
str. 49-50.
606 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 196; ICTY, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia,
Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 46; ICTY, Predmet
354

mici (izmeu Kasabe i Konjevi-Polja) ubijeni su mnogi zarobljeni

Bonjaci: tri autobusa i kamiona bili su puni zarobljenika, koji su se
predali - svi su strijeljani pucanjem iz PAM-a. Kod plave zgrade
na Kaldrmici ubijeno je preko 100 ljudi. Kod kole u Burnicama je,
takoer, dosta ljudi zarobljeno.607
Trinaestog jula u ranim poslijepodnevnim satima (oko 16.00) vojnici
i/ili policija Republike Srpske su s tri autobusa dovezli grupu zarobljenih Bonjaka i strijeljali u Cerskoj. Najmanje je strijeljano 149 lica,
starosne dobi od 14 do 50 godina, od ega je 147 nosilo civilnu odjeu.
Veem broju rtava ruke su bile vezane iza lea ligaturama napravljenim
od ice.608
br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, OPTUNICA, 26. mart 2002, paragraf
32.2; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15; OPTUNICE ..., str. 298; J. W. Honig
- N. Both, nav. dj., str. 83.
Dana 13. jula 1995. oko 11:00 sati, malo odjeljenje vojnika, u ijem se sastavu
nalazio najmanje jedan policajac iz bratunake policije (MUP Bratunac), radei sa
pojedincima i jedinicama VRS-a i/ili MUP-a, zarobilo je priblino 16 mukaraca
bosanskih Muslimana iz kolone mukaraca u povlaenju iz srebrenike enklave,
iz Konjevi-Polja ih prevezlo na jedno mjesto na osami na obali Jadra i 15 njih po
prijekom postupku pogubilo. Jedan od njih je bio ranjen i uspio je da pobjegne
(ICTY, Tuilac protiv Vujadina Popovia, OPTUNICA, 26. mart 2002, paragraf 32.2).
Nekoliko zarobljenika je 13. jula 1995. ubijeno na rijeci Jadar (iza jedne ute
zgrade - sada je na tom mjestu benzinska pumpa) - ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003.
607 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 39.
608 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 201-204; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira
Nikolia, paragraf 46; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia,
26. mart 2002, paragraf 32.2; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15; OPTUNICE ..., str. 71 i 298; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 369.
Vojnici Vojske Republike Srpske i/ili MUP-a su 13. jula 1995, u ranim poslijepodnevnim satima, prevezli oko 150 mukaraca na jedno mjesto uz neasfaltirani put u dolini
Cerske (oko 3 km od Konjevi-Polja), po prijekom ih postupku likvidirali i pomou teke
mehanizacije zatrpali zemljom (Isto).
Poslijepodne 13. jula 1995, iz pravca Konjevi-Polja prola su, navodi H. P.
(iz Cerske), tri autobusa puna naih ljudi i skrenuli su prema Cerskoj. U pratnji
autobusa bio je transporter, a kasnije je otiao i rovokopa. Znali smo da e ih etnici
sve pobiti. Ubrzo su se uli rafali iz puaka, a zatim iz protivavionskog oruja (PAM).
355

Nekoliko desetina zarobljenih na putnoj komunikaciji Kravica Milii (Konjevi-Polje, Pervani, Lolii, Sandii ) ubijeno je na licu mjesta.609
Jedan broj zarobljenih u Konjevi-Polju, ukljuujui i djeake,
odveden je na Jahorinu i Trnovo, gdje su ih kasnije likvidirali pripadnici
Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije (korpioni, korpija).610
Paljba je trajala oko pola sata. Prazni autobusi su se vratili nazad ( SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 115-116).
U Cerskoj su i krajem jula srpske snage ubijale gladne i iscrpljene Bonjake. O tim
zloinima R. H. (iz Rovaa, Vlasenice) izjavljuje: Hodali smo dvanaest dana po Pobuu
bez hrane. Devetog dana etnici su uhvatili oko 150 ljudi kod kole u Burnicama.
Meu njima su bili Muradif i Mensur. Ostali smo samo brat i ja. Dugo smo izviali
prelaz na asfaltnom putu tako da smo vidjeli kako etnici kopaju jamu u kojoj su
kasnije rovokopaem dovozili tijela ubijenih. Jamu su na kraju zagrnuli zemljom.
U Cersku smo poli 23. jula 1995. godine. Tu smo proveli 61 dan. U toku naeg
boravka etnici su vrili pretrese terena u kojim su dosta ljudi ubili i zarobili. U prvom
pretresu uhvatili su Mensura Nukia. Bjeei prema Drinjai nestali su Husejn iz
Raeva, Hazim Jahi, Suljo igi i njegov sin (Isto, str. 308).
Jedan od preivjelih rtava zloina genocida u dolini Cerske se kasnije prisjea
da je, kada je tamo stigao, shvatio da gazi po krvi, te da su ostali koji su nakon
sedmicu dana prolazili kroz dolinu Cerske osjetili zadah leeva (IZVJETAJ O
SREBRENICI , paragraf 369).
609 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, str. 16358; AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija
785.000, kanal 05, vrijeme: 13.55, uesnici: pukovnik Milanovi - PALMA (deurni);
KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15; OPTUNICE ..., str. 298.
Na putu Konjevi-Polje Bratunac bilo je mnogo zarobljenika, koje su u stroju
vodili u oba pravca. Na vie mjesta uz cestu blizu Pervana, Lolia, Sandia i drugih leali
su leevi (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O
KAZNI, 2. decembar 2003, paragrafi 34 i 178; OPTUNICE ..., str. 298).
General Mladi je bio prisutan i u Sandiima, gdje se umirujuim rijeima obratio
velikoj masi zarobljenih. Nakon njegovog odlaska, uslijedile su masovne egzekucije
(OPTUNICA ..., str. 75).
610 AIIZ, - video snimak. U agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu
nad Bonjacima su krajem juna i tokom jula 1995, pored ostalih uestvovale i specijalne
jedinice MUP-a Republike Srbije (korpije, Plavi i Kajman) i Republike srpska
krajina (AIIZ, inv. br. 2-2126, MUP RS, Specijalna brigada policije, IKM - Trnovo,
Depea br.: 113/93, 30. juni 1995 - tabu policije Pale i drugima; Isto, inv. br. 2-2723,
MUP, Specijalna brigada, IKM Trnovo, broj : 118/95, 1. juli 1995 - MUP-u i drugima;
Isto, inv. br. 2-1653, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, tab policijskih
356

Mnogi civili ubijeni su po kratkom postupku odmah nakon predaje

i zarobljavanja.611
snaga - Pale, Broj: 56/95, 6. juli 1995 - CJB Sarajevo i drugima; Vlada Republike Srpske,
Radna grupa za sprovoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za istraivanje
dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine, DOPUNA IZVJETAJA OD
30. MARTA 2005, Banja Luka, 30. septembra 2005, str. 9-11; Smail eki, PRAKSA
MEUNARODNOG SUDA PRAVDE - PRAVNA ILI POLITIKA? - PREDMET:
BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE -, u: GENOCID U BOSNI
I HERCEGOVINI - POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG SUDA PRAVDE,
Zbornik radova Meunarodne naune konferencije, odrane 10. i 11. jula 2009. godine
u Potoarima (Srebrenica), Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 87-88.
611 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 79. Oni koji su preivjeli prvu rundu
nasuminog ubijanja odvedeni su na sabirne punktove i mjesta za ispitivanje (Isto).
Tako je u grupi Rame Mustafia bio i esnaestogodinji Enver Hrgi, koji je kasnije
uspio pobjei. Njega su intervjuirali za BBC-jevu Panoramu, a da nije vidio srpski
snimak na kome se i sam nalazio: Malo dalje, bio je ovjek s kamerom. Mislim da je
bio iz CNN-a. Naiao je etnik, udario ga i rekao: ta on radi ovdje? Gubi se odavde..
Tako smo izili i predali se.
PANORAMA: Da li vam je ovjek s kamerom ita rekao?
Nije rekao nita, ali je okrenuo kameru ka meni. A onda su ga otjerali ... Pretraili
su me, traili su novac, ali ja ga nisam imao. Zatim me je jedan udario kundakom i rekao:
Idi odavde, idi na onu livadu. Dok smo ili, naili smo na tu kuu. Izila je ena u maskirnoj
uniformi. Imala je pitolj. Jedan mladi meu nama nosio je maskirnu koulju. Rekla je:
Odakle ti to, Turine? i onda mu je rekla da ue u kuu. Zaista ne znam ta se dalje desilo.
A onda smo stigli na livadu i tamo sjeli. Nastavili su maltretirati ljude, traiti od njih novac.
Tukli su ljude. Udarali su ih kundacima po glavi. Nisam to vie mogao gledati.
Enveru je jedan srpski vojnik naredio da donese vode ljudima, poto je dan bio vreo,
a veina je molila da neto popije.
Nastavio sam ii po vodu i morao sam sluati njihova nareenja. Uradio sam sve
to bi mi rekli ... Jedan od njih je rekao:
Dajmo im vode prije nego to ih pobijemo ...
PANORAMA: Gdje su odvedeni ljudi koji su sjedili na livadi? Odvoeni su u tu kuu
jedan po jedan ... Birali su ljude koje e odvesti ukuu, nisudiraliranjenike. Vodili su neke
i govorili, ne brinite, doi e red i na vas. Ne treba da se bojite. Idete samo na ispitivanje
ali niko nije ponovo izlazio.
PANORAMA: Da li ste uli ikakvu buku iz kue, ikakve zvuke glasova, pucnjavu
ili ita drugo?
Mogao sam uti udarce, nita drugo ... Bilo je neke potmule tutnjave. Nisam uo
vritanje. Zvualo je kao da se u neto udara.
357

Kasno poslijepodne 13. jula 1995. izmeu 1.000 i 1.500 zarobljenih

u Sandiima odvedeno je u Kravicu i natjerano da uu u skladite Osnovne organizacije kooperanata Kravica (zemljoradnika zadruga), gdje
je izvren veliki masakr. Oko 18 sati svi su likvidirani (zoljama, runim
bacaima, runim bombama i puanim mecima).612
PANORAMA: U kakvom su stanju bili ljudi koji su ekali na livadi, i sjedili?
Bili su iscrpljeni. Nisu imali hrane. Bili su blijedi i prestraeni. Znali su ta ih eka
- i ja sam znao. Znali su da e biti ubijeni. Molili su se da budu brzo ubijeni. uo sam ljude
kako apuu da se nadaju da e biti ubijeni bez muenja (Isto, str. 79-80).
612 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 205-207; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia,
paragraf 46.4; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart
2002, paragraf 32.4; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 202
i 212; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira
Nikolia, 6. maj 2003; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15; AIIZ, Republika
Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, Broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004
- Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 2004, Raspoloiva
saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 347; OPTUNICE ..., str. 70 i 298; RAPPORT DE MDECINS
SANS FRONTIRES, str. 14 i 17; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 365.
Pripadnici Vojske i/ili policije Republike Srpske su 13. jula u ranim veernjim satima
po prijekom postupku likvidirali (iz svih vrsta oruja) preko 1.000 mukaraca zatoenih
na velikom skladitu u Kravici. Tijela rtava su, uz upotrebu teke mehanizacije, utovarena
u kamion i prebaena u dvije velike masovne grobnice u oblinjim selima Glogova i
Ravnice. U toj operaciji uklanjanja i pokopavanja tijela uestvovali su vojnici iz Zvornike
brigade, pod komandom majora Dragana Jokia, naelnika ininjerije te brigade (Isto).
Jedna od preivjelih rtava genocida u skladitu poljoprivredne zadruge u Kravici
navodi kako je odjednom u skladitu nastala velika pucnjava, a mi nismo znali odakle
dolazi. Bilo je puaka, runih bombi, mitraljiranja, bilo je - u skladitu se tako zamrailo da nita nismo mogli da vidimo. Ljudi su poeli jaukati, vikati, zapomagati.
Onda bi nastalo zatije, pa bi odjednom sve poelo iznova. I tako su oni nastavili pucati
sve dok nije pala no (ICTY, Presuda Krsi, paragraf 205).
Druga preivjela rtva nije mogla nai prave rijei kojima bi opisala zloin genocida u
Kravici: Teko mi je da to opiem. Ni u jednom filmu strave i uasa koji sam ikad
gledao nisam vido nita slino. To je bilo gore od svakog filma (ICTY, Presuda Krsti,
paragraf 205).
Straari rasporeeni oko zgrade (skladite) ubijali su zatvorenike koji su pokuavali
pobjei kroz prozor. Skladite je bilo puno leeva. Jedan od svjedoka se prisjea: Niste
mogli da stanete na beton, a da ne nagazite na le. Cijeli betonski pod je bio pokriven
mrtvim tijelima (Isto, paragraf 206).
358

Vojska Republike Srpske je oko 16 sati na planini Udr tano

locirala okupljenu masu, gdje se nalazilo oko 5.000 ljudi, po kojima
je otvarala artiljerijsku vatru. U neposrednoj blizini okupljene mase pala
je granata koja je pustila dim, nakon ega su se meu ljudima pojavile
halucinacije. Prema izjavama preivjelih granate su sigurno bile punjene
bojnim otrovima. Psihofizike tegobe, strah i panika bili su prvi simptomi
koji su ubrzo nakon pada granata nastupili. Kolona je nastavila kretanje
prema selu Kamenica i dalje prema Tuzli.613
O stravi i uasu u skladitu u Kravici jedan od svjedoka navodi: Pod nisam
mogao ni da dotaknem, betonski pod skladita ... nakon pucnjave, osjetio sam neku
udnu vruinu, toplinu, koja je zapravo dolazila od krvi koja je pokrivala betonski
pod, i gazio sam po mrtvacima koji su na njemu leali. Ali, bilo je i nekih koji su bili
ivi, koji su bili samo ranjeni, i kad bih nagazio na nekog ivog, uo bih kako jaukne,
zastenje, jer sam se nastojao kretati to sam bre mogao. Osjetio sam da su ljudi sasvim
rastrgani, osjeao sam kosti ljudi koji su bili pogoeni tim rafalima ili granatama,
mogao sam da osjetim kako im se drobe rebra. Onda bih se opet pridigao i nastavio
... (Isto, paragraf 206).
O pokolju u Kravici svjedok Hakija Huseinovi, preivjela rtva tog genocida, navodi:
Kad se smrailo, pucnjava je prestala. Bilo je mnogo vritanja i vikanja, ljudi u
skladitu su traili pomo. Mnogi su bili ranjeni. Kad sam legao, desna strana tijela
mi se namoila krvlju. Nisam to vie mogao podnositi, pa sam ustao iz krvi i podvukao
pod sebe jedno mrtvo tijelo i legao na njega. Kad je poelo svitati, moj komija Zulfo
Halilovi je ustao da mokri i pije vode. Povukao sam ga za kaput i rekao mu: Lezi
dalje, a on je rekao: Ne mogu vie izdrati. Mitraljeski rafal ga je presjekao i pao
je. Pokrio sam se s dva mrtva tijela i ostao pod njima dvadeset etiri sata. Tokom
dana uo sam da neko zove: Salko, Salko. Ponovio je to oko dvadeset puta. Onda je
neko rekao: Jebem ti tursku majku. Jo si iv. uo se pucanj iz puke. Taj glas se
vie nije uo. Nakon toga, pojavili su se kamion i bager. Poeli su ruiti zid skladita
prema putu, a zatim su poeli tovariti. Tovarili su do noi. Bager je priao veoma
blizu. Pomislio sam: To mi je kraj. Sav taj strah je bio uzalud, ali morate se nadati
dok ste ivi. A onda sam uo nekog kako kae: Parkiraj bager, operi asfalt i pokrij
leeve sijenom. Dosta je za danas (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 80-81).
613 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra,
br. K/P-416/95, 13. juli 1995 - Naelniku Centra javne bezbjednosti Zvornik; Isto,
Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, br. 05-2004/95, 13. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija
785.000, kanal 03, vrijeme: 09.11, Uesnici: X - Y (general); Isto, Izjava Vejiza abia;
Isto, Izjava Demaila Beirovia; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 365; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 317.
Srpski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonai (iz Bosne i Hercegovine)
su na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine, ukljuujui i na podruju u i oko Srebre359

nice, sigurne zone UN-a, jula 1995, u genocidu nad Bonjacima Bosne i Hercegovine,
upotrebljavali i koristili hemijsko oruje. Tim problemom se bavila i poznata meunarodna
organizacija za istraivanje krenja ljudskih prava, Human Rights Watch. Rezultate istraivanja, koje su vodili poznati eksperti iz oblasti toksikologije i drugih naunih disciplina,
zasnovani na razgovorima sa 35 preivjelih rtava genocida, kao i osobljem Ujedinjenih
nacija i drugih meunarodnih zvaninika u bivoj Jugoslaviji, Human Rights Watch
elaborirao je u izvjetaju pod naslovom CHEMICAL WARFARE IN BOSNIA? The
Strange Experiences of the Srebrenica Survivors, novembra 1998. Izvjetaj je 1999.
objavio Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 250-351.
U navedenom izvjetaju iznose se znaajne injenice o hronologiji zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, istrazi i metodologiji prikupljanja svjedoenja o
upotrebi hemijskog oruja u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995,
zatim meunarodnim normama o zabrani koritenja tog oruja za onesposobljavanje u
arsenalu Savezne republike Jugoslavije, posebno doktrini upotrebe, te spaavanju civila,
agresorskom granatiranju, dugom putu do slobodne teritorije, neobinom dimu, udnom
ponaanju ljudi, miljenju ljekara o neobinoj pojavi, alternativnim objanjenjima halucinacija i dr. (Isto).
Od posebnog su znaaja kazivanja preivjelih, ukljuujui i ljekare. Naime, u iskazima
trideset i pet ispitanika formirana su konzistentna svjedoenja o napadima na civile sa
neobinim granatama, koje su, umjesto rapnela, rasprskavale obojeni dim, koji se irio,
to je izazivalo halucinacije i ponaanje na iracionalan nain. Te navode potvrdili su i
ljekari, koji su preivjeli genocid. Po njima, ljudi su imali halucinacije, vikali su i bili
agresivni, i to vrlo jako, nisu mogli prepoznati ni teren kojim su se kretali niti ljude,
ukljuujui i svoje najblie, sa kojima su se kretali (Isto).
Human Rights Watch je procijenio kako se na osnovu 35 svjedoenja (koja ne odbacuje) ne moe izvesti konaan zakljuak o upotrebi hemijskog oruja u i oko Srebrenice,
sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995, Human Rights Watch nije pronaao materijalne
dokaze o upotrebi hemijskog oruja, smatrajui da, pored brojnih svjedoenja preivjelih
rtava genocida, nedostaju vrsti dokazi, kao to su, naprimjer, hemijski tragovi na odjei
rtava. Ipak, tim istraivanjem pitanje utvrivanja upotrebe hemijskog oruja u genocidu
u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995. je otvoreno. Otuda i preporuke meunarodnoj zajednici, Vladi Savezne republike Jugoslavije (Srbija i Crna Gora),
Vladi Bosne i Hercegovine i Vladi Sjedinjenih Amerikih Drava da nastave sa istraivanjima. Naroito je upeatljiva preporuka Vladi Sjedinjenih Amerikih Drava da objavi
sve informacije koje ima o razvoju, proizvodnji, skladitenju i koritenju hemijskog oruja
u bivoj Jugoslaviji, posebno rezultate istrage, koja je, prema zvaninicima Sjedinjenih
Amerikih Drava, sprovedena povodom izjava o koritenju hemijskog oruja u genocidu u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995, a iji rezultati
istraivanja nisu objavljeni.
Human Rights Watch tvrdi kako je meunarodna zajednica pokazala nezainteresovanost kada je u pitanju njena odgovornost da ispita ozbiljnost navoda o moguoj upotrebi
hemijskog oruja u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995. S tim u
360

U Glodima je kolona (velika kolona Turaka) zaustavljena, jer

je Vojska Republike Srpske u rejonu Velja Glava postavila zasjedu,
vjerovatno oekujui da e kolona ii preko Caparda ka Tuzli, tj. najkraim
putem.614
vezi, Human Rights Watch, izmeu ostalog, naglaava i injenicu da ICTY tom pitanju
nije pridavao znaaj, zbog ega nije izvrio nikakva istraivanja.
U prilogu svog izvjetaja Human Rights Watcha objavljena su i dva znaajna dodatka:
karakteristike relevantnih hemijskih sredstava za ratovanje, za koje je poznato da izazivaju
halucinacije, a zabranjena su po Konvenciji o hemijskim orujima, koja je stupila na snagu
u aprilu 1997, i upitnik za intervju, u kome je razraena procedura intervjua za istraivanje
incidenata u hemijskom ratovanju.
Srpski agresor je, u cilju istrjebljenja Bonjaka u i oko Srebrenice, sigurne zone
Ujedinjenih nacija, jula 1995, prema rezultatima istraivanja ekspertnog tima, sastavljenog
od oficira 28. divizije Armije Republike Bosne i Hercegovine i pripadnika IFOR-a (iz
sastava Armije Sjedinjenih Amerikih Drava), koristio i bojne otrove, tipa halucinogena
- psihohemijski bojni otrovi (Vidi: Alija Ramljak - Devad Mahmutovi, UPOTREBA
BOJNIH OTROVA U SREBRENIKOM HOLOKAUSTU, u: SREBRENICA
1995, knjiga 1, str. 156-163). To potvruju i brojna kazivanja neposrednih svjedoka
zloina genocida (Vidi: Svjedoenja br. 19, 20, 27, 28, 33, 42 i 50, objavljena u:
SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 423-441, 471-475, 487-489, 509-510 i 538-541;
SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 172, 200, 262 i 335).
Rezultati istraivanja Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu pokazuju da je agresor od poetka napada na
Srebrenicu, sigurnu zonu UN-a, jula 1995, i tokom izvrenja genocida upotrebljavao vie
vrsta bojnih otrova iz raznih sredstava. Posebno je karakteristina upotreba bojnih otrova
po nezatienim civilima i civilnom stanovnitvu koje se kretalo (u koloni) iz Srebrenice
i skupljalo na malim prostorima u raznim rejonima. U takvoj situaciji agresor je po nezatienom narodu (ukljuujui i djecu) iz artiljerije, minobacaa i drugih sredstava, osim
nadraljivaca, masovno upotrebljavao i psihohemijske bojne otrove. Pored toga, agresor
je na pravcu kretanja kolone stanovnitva vrio i kontaminaciju vode za pie, potoka,
bunara, kao i rijeke Drinjae (SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 471-473, 500, 532 i 538,
te: Mujo Ali, UPOTREBA BOJNIH OTROVA U IZVRENJU GENOCIDA U
SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA 1995, Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 2008).
Nakon upotrebe bojnih otrova veliki broj civila predao se agresoru, poslije ega su
likvidirani. Civilno stanovnitvo koje je preivjelo genocid onesposobljeno je za normalan
ivot i rad, sa brojnim zdravstvenim posljedicama, kao to su: isprekidan san, nervoza,
smetenost, halucinacije i druge psihike smetnje (Isto).
614 AIIZ, Komanda 1. zvornike brigade, str. pov. br. 06-216 - Komandi Drinskog
korpusa; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000, kanal 03, vrijeme: 20.35, Uesnici:
major Obrenovi (O) i NN generala (G); KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15.
361

Kolona je cijelu no 13. na 14. juli 1995. obilazila Velju Glavu i

prikupljala se u zaseoku Joanica Gaj.615
Vojska Republike Srpske, je postavljajui zasjede na podruju
Braana i Podravanja, napadala i dio ljudstva iz presjeene kolone u
Pobuu, koji je pokuao nai spas u epi.616
U Bratuncu je 13. jula u poslijepodnevnim satima bilo zatvoreno
oko 2.000 Bonjaka. S tim u vezi, Radovan Karadi je tog dana preko
posrednika u vezi od Miroslava Deronjia (iz Bratunca) traio da mu kae
koliko hiljada ima zarobljenih. Deronji je odgovorio da trenutno ima
2.000 i da e u toku noi biti jo zarobljenih. Tokom noi u Bratunac je
dovezeno jo nekoliko hiljada Bonjaka, zarobljenih na podruju KonjeviPolja i Nove Kasabe, iji je broj narednih dana i noi poveavan. Tom je
prilikom Deronji dobio nareenje od Karadia da sva roba /tj. zarobljeni Bonjaci - prim. S. ./ mora biti smjetena u magacine prije 12
sati sutra.617
Vojska i MUP Republike Srpske te druge oruane jedinice, ukljuujui i iz Srbije i Republike srpska krajina, u periodu od oko 22.00
sata 12. do priblino 15. jula, a posebno 13. jula, prema dobro osmiljenom
i razraenom planu o izdvajanju, privremenom zarobljavanju (u Bratuncu)
i organizovanoj i sistematskoj likvidaciju zarobljenih,618 na vie razliitih
Major Obrenovi je primio zadatak od jednog generala da kolonu koja je krenula
od kole u Glodima mora zaustaviti i da ne smije nita proi (AIIZ, Armija RBiH, RI,
frekvencija 785.000, kanal 03, vrijeme: 20.35, Uesnici: Obrenovi (O) i NN general (G).
615 AIIZ, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila Beirovia.
616 AIIZ, Komande 1. bratunake LPBR, str. pov. br. 03-253-103, 13. juli 1995
- Komandi Drinskog korpusa; Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-103/1, 13.
juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000,
kanal 05, vrijeme: 06.55, uesnici: p. puk. Jovii (ZLATAR) - Vii; KOMISIJA Vlade
Republike Srpske, str. 15.
617 AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000, kanal 05, vrijeme: 20.10, uesnici:
BADEM - Deronji - X (posrednik Karadia) - (posrednik i Karadi sjede u istoj
prostoriji - komentar operatera); ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003,
paragraf 205; SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 49.
618 ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar
2003, paragraf 33; J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 82 i 86.
362

lokacija u Bratuncu po kratkom postupku likvidirali su mnoge zarobljenike, koji su, na hiljadama, privremeno zatoeni na vie razliitih lokacija u Bratuncu i njegovoj okolini. U Bratunac su, prema nareenju vojnog
rukovodstva Republike Srpske, dovoeni zarobljenici sa svih podruja,
ukljuujui i Milie. Taj grad je 13. jula bio prepun zarobljenika koje su
dovodili s ceste Bratunac Milii. U Bratunac je s putne komunikacije
Bratunac Konjevi-Polje Milii pristizalo mnogo autobusa i kamiona
s velikim brojem zarobljenih Bonjaka. Zarobljenici su odvoeni na
stadion, u kole (stara osnovna kola, zatim kola Vuk Karadi, ukljuujui njenu fiskulturnu salu, i stara zgrada Srednjokolskog centra uro
Pucar Stari), Vojni zatvor, policiju, hangar, garae i druge objekte, zatim
su drani u vozilima (autobusi i kamioni) parkiranim u centru grada i
uz cestu,619 za koje su svi znali, posebno graani Bratunca. Zarobljenici
619 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana
Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 45; ICTY, Predmet br. IT-0260-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY,
Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2, decembar 2003, paragrafi
32-33; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002,
paragraf 31; ICTY, Tuilac protiv Dragana Obrenovia, PRESUDA O KAZNI, paragraf
69; ICTY, Predmet br. IT-98-33-I, Tuilac protiv Vinka Pandurevia, paragraf 24.3;
ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 198, 204-205, 211 i
213-214; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, Broj:
10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od
10. do 19. jula 2004, Raspoloiva saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995.
godine; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 340 i 351; SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 49.
U Bratuncu je i po izjavi Miroslava Deronjia bilo nekoliko hiljada zarobljenih (Isto).
Holandski vojnici koji su drani kao taoci u Bratuncu izvijestili su da su vidjeli vei
broj autobusa punih zarobljenih mukaraca. Veina mukaraca sjedila je s glavom
meu nogama, a kad bi digli glavu u njihovom izrazu vidio se strah. Holandski taoci
izvijestili su i da su uli uestale puane pucnje, posebno iz pravca fudbalskog igralita (J. W. Honig N. Both, nav. dj., str. 62).
U periodu od oko 22.00 asa 12. jula, pa do 13. jula 1995, preko 50 mukaraca je
odvedeno iz hangara, iza Osnovne kole Vuk Karadi u Bratuncu, i likvidirano po
prijekom postupku; 13. jula oko 21,30 sati 2 mukarca su skinuta sa kamiona u Bratuncu,
odvedena u oblinju garau i po prijekom postupku likvidirana; uvee 13. jula u hangaru
kod kole Vuk Karadi je ubijeno oko 80-100 zarobljenika (njihova tijela su baena
na padinu jednog brda i zatrpana zemljom); uvee 13. jula jedan retardirani mukarac
je izveden iz autobusa parkiranog ispred Osnovne kole Vuk Karadi u Bratuncu i
likvidiran po prijekom postupku; 13. jula u koli Vuk Karadi jednog Bonjaka su
363

u Bratuncu su teko zlostavljani i premlaivani, pri emu su se uli jauci

mukaraca koji su izvoeni napolje i likvidirani. Nisu dobijali gotovo
nikakvu ni hranu niti vodu.620
tukli pukom u predjelu glave, zatim ga odveli i po prijekom postupku likvidirali; uvee
13. jula 4 mladia su odvedena iz Osnovne kole Vuk Karadi i po prijekom postupku
likvidirana; tokom 13. jula likvidirani su, po prijekom postupku, i mnogi drugi zatoeni
Bonjaci u Osnovnoj koli Vuk Karadi; u periodu od 13. jula uvee, pa do jutra 15.
jula 1995, mukarce su u kontinuitetu odvodili iz Osnovne kole Vuk Karadi i po
prijekom postupku likvidirali (Isto).
Jedan broj likvidiranih zarobljenika u Bratuncu je ukopan i zatrpan u masovnoj
grobnici u Glogovi, a drugi u Haliloviima (ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 228 i 230).
620 ICTY, Tuilac protiv Dragana Obrenovia, PRESUDA O KAZNI, paragrafi
69 i 72; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003,
paragrafi 31 i 109; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi
212-214; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja
Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 44;
ICTY, Tuilac protiv Vujadina Popovia, OPTUNICA, 26. mart 2002, paragraf 31;
H. Nuhanovi, nav. dj., str. 384-385, 399-400 i 410-411; SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 49.
Ubijanje zarobljenih Bonjaka odvijalo se u periodu od 12. jula do priblino
15. jula 1995. na vie razliitih lokacija u Bratuncu, konkretno:
a) Dana 12. jula, poev od oko 22:00 sata nadalje i 13. jula, vie od 50 mukaraca
bosanskih Muslimana izvedeno je iz hangara iza Osnovne kole Vuk
Karadi u Bratuncu i pogubljeno po prijekom postupku.
b) Dana 13. jula oko 21:30 sati, dva mukarca bosanska Muslimana izvedena
su iz kamiona u gradu Bratuncu, odvedena u oblinju garau i po prijekom
postupku pogubljena.
c) Dana 13. jula uvee, jedan mentalno retardirani bosanski Musliman
izveden je iz autobusa parkiranog pred Osnovnom kolom Vuk Karadi
u Bratuncu i pogubljen po prijekom postupku.
d) Tokom dana 13. jula, jednog bosanskog Muslimana su tukli pukom u predjelu
glave kod kole Vuk Karadi i nakon toga ga odveli i po prijekom postupku
pogubili. Tokom dana 13. jula po prijekom postupku su pogubljeni i mnogi
drugi mukarci bosanski Muslimani zatoeni kod Osnovne kole Vuk Karadi.
e) Uvee 13. jula, etiri mladia bosanska Muslimana odvedena su sa lokacije
kole Vuk Karadi i po prijekom postupku pogubljena.
f) U periodu od 13. jula uvee do jutra 15. jula, mukarce bosanske Muslimane su
uestalo i dosljedno odvodili sa lokacije Osnovne kole Vuk Karadi i po
364

Mnogi zarobljenici su likvidirani u Bratuncu u Osnovnoj koli

Vuk Karadi, kao i na drugim mjestima na putu Kravica Milii,
ukljuujui i Konjevi-Polje, gdje su vrena zarobljavanja i likvidacije.
General Ratko Mladi je 13. jula u Bratuncu obiao zatvorenike koji
su bili smjeteni u hangaru i, prilikom obraanja, pruio im lanu nadu
da e biti razmijenjeni. U Bratunac je 13. jula s grupom oficira stigao
pukovnik Ljubomir Beara (naelnik za bezbjednost Glavnog taba Vojske
Republike Srpske), s naredbom da ubiju zarobljenike (s nareenjem
- naredba od vrha da ubijem zarobljenike).621
Pukovnik Beara je nastojao da zarobljenike likvidiraju u Bratuncu.
Meutim, pozivajui se na instrukcije koje je dobio od Radovana Karadia oko toga ta raditi sa zarobljenicima i da se nita ne smije
uraditi u Bratuncu, nego da se zatvorenici odvedu prema Bijeljini,
prema Batkoviu,622 Miroslav Deronji nije dozvolio da se ubistva
izvravaju u Bratuncu i njegovoj okolini, te je upoznao Bearu s instrukprijekom postupku pogubljivali (ICTY, Predmet broj: IT-02-57-I. TUILAC
PROTIV VUJADINA POPOVIA, OPTUNICA, paragraf 31).
Zarobljenici u Potoarima, te u i oko Bratunca, nisu dobili gotovo nikakvu hranu,
niti medicinsku pomo. Dobili su tek toliko vode da ostanu ivi do momenta kada e
ih odvesti u Zvornik, na mjesta likvidacija (ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava
o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003.).
621 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 200, 206-209
i 211; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, Broj:
10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od
10. do 19. jula 2004, Raspoloiva saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995.
godine; OPTUNICE ..., str. 75 i 301. Tano vrijeme dolaska pukovnika Beare u Bratunac
nije mogue pouzdano utvrditi. Miroslav Deronji navodi da je Beara stigao u Bratunac
kasno u noi 13. jula (ICTY, Izjava Miroslave Deronjia, 19. novembar 2003) Meutim,
prema izjavi majora Momira Nikolia vidi se da je Beara u Bratunac stigao ranije, jer
tvrdi da mu je (tj. Beara) 13. jula u 20.30 sati naredio da otputuje u Zvorniku brigadu i
obavijesti o planiranoj operaciji likvidacije zarobljenika u zoni odgovornosti te brigade
(ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira
Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI,
2. decembar 2003, paragraf 35).
622 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 209-211.
Radovan Karadi je 13. jula, u razgovoru sa Miroslavom Deronjiem, ukazao i na
instrukcije oko toga ta raditi sa zarobljenicima, navodei da ... roba /tj. zarobljeni
Bonjaci - prim. S. ./ mora biti do zore u magacinu, ne tu, ve dole negde (Isto).
365

cijama Radovana Karadia da se zarobljenici odvedu niz Drinu u

Zvornik ili negdje drugo (nije ga bilo briga gdje). I pored toga,
Deronji se, prema njegovoj izjavi, datoj ICTY-u u Hagu 19. novembra
2003, ujutro 14. jula sukobio s Bearom, koji je pokuavao nai pogodno
mjesto za likvidaciju zarobljenika na podruju Bratunca (kao to je bila
bratunaka Ciglana), nakon ega je Beara, ipak, odustao. Deronji je
shvatio da je sluaj zavren i da e svi ti zarobljenici biti odvezeni
u pravcu Zvornika.623
Pukovnik Beara je 13. jula u Bratuncu dao uputstva da e svi
zarobljenici biti prebaeni u Zvornik, gdje e biti pritvoreni i pobijeni. S tim u vezi, on je toga dana (oko 20.30) Momiru Nikoliu naredio
da otputuje u Zvorniku brigadu, informie Dragu Nikolia (oficira za
bezbjednost te brigade) da u Bratuncu dre hiljade zarobljenika, da e
ih te veeri odvesti u Zvornik, pritvoriti ih na podruju Zvornika i likvidirati. Momir Nikoli je oko 23.00 sata naao Dragu Nikolia i prenio
Bearino nareenje da na podruju izmeu Zvornika i Bijeljine u roku
od pet dana mora nestati 6.900 Bonjaka i da te ljude prevoze u
razna sela i ubijaju. Prije ponoi nekoliko autobusa sa zarobljenicima
je ve bilo na putu za Zvornik.624
Veliki broj zarobljenika u gradu Bratuncu je predstavljao ozbiljan
problem za politiku i vojnu vlast Republike Srpske. To je, pored ostalog, stvaralo jednu vrlo nestabilnu situaciju u gradu, u Bratuncu.
Da bi to rijeili, u prostorijama Srpske demokratske stranke u Bratuncu
odran je kasno te veeri 13. jula do 00.30 sati 14. jula sastanak, na kome
su prisustvovali: pukovnik Beara, Miroslav Deronji, Dragomir Vasi
(naelnik Centra javne bezbjednosti Zvornik) i Momir Nikoli. Na tom
sastanku otvoreno je voen razgovor o operaciji ubijanja, te logistici,
transportu i bezbjednosnoj podrci.625
623 Isto; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003.
624 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, TUILAC PROTIV MOMIRA NIKOLIA, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003, paragraf 35; ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM,
TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA PO PRIJEDLOGU
ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. juni 2004, paragraf 213).
625 Isto.
366

Vojska Republike Srpske je 14. jula 1995. postavila zasjedu na

objektu Velja Glava i razbila kolonu. Nakon toga, kolona se vratila i
krenula prema Mlaevcu. elo kolone se zaustavilo u Joanica Gaju i
ekalo da se kolona prikupi, gdje je ostala do 16 sati. Vojska Republike
Srpske je na podruju sela Marii Snagovo postavila veoma jaku
zasjedu, kombinovanu s tenkovima i transporterima, koju su podravale
specijalne snage Ministarstva unutranjih poslova i druge jedinice Drinskog korpusa, s namjerom da uniti sve protjerane Bonjake koji su se
kretali prema Tuzli. U 16.00 sati kolona (oko 5.000 ljudi) nastavila je
dalje kretanje prema Tuzli. Na kolonu je otvorena artiljerijska vatra (PAM
i PAT) s objekta Velja Glava, te s Kula Grada iznad Zvornika (PRAGA
i PAT) i iz PRAGA i protivavionskih mitraljeza i topova postavljenih
u zasjedi u pravcu kretanja kolone.626
elo kolone se 14. jula 1995. (u 17.15 sati) sukobilo s jedinicama
Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske u selu Marii
na pravcu kretanja kolone. Tada je prvi put dolo do direktnog sukoba
izmeu ela kolone i zasjede koju je postavilo Ministarstvo unutranjih
poslova Republike Srpske, ije su jedinice, posebno Centar javne bezbjednosti Zvornik, zajedno s Vojskom, bile rasporeene na cijelom
prostoru od Srebrenice do Tuzle. Na obje strane bilo je rtava.627
Kolona je bila primorana da svojim tijelima i uz neto naoruanja,
s kojim je raspolagala (uglavnom lovako i poneka automatska puka),
krene prema tenkovima i tako otvori prolaz Liplje Marii, gdje je
poginulo oko dvadeset ljudi (deset nenaoruanih i oko deset naoruanih).
U tom sukobu je zarobljen pripadnik MUP-a Republike Srpske, kapetan
Zoran Jankovi (iz Modrie), koji je posredstvom motorole uspostavio
vezu s majorom Draganom Obrenoviem (Gavro) iz Zvornike brigade,

626 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr; str. pov. br. 06-216, 14. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa; Armija RBiH, RI, frekvencija 872.000, kanal 09, vrijeme: 09.05,
Uesnici: deurni - general ivanovi; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15-16.
627 AIIZ, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti Zvornik, Br. 196/95, 15. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik za dan 14/15. juli 1995; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 15-16.
367

nakon ega je prestalo djelovanje artiljerije s Kula Grada, to je ljudstvo

iz kolone iskoristilo za nastavak puta.628
Nakon borbi izmeu kolone i zasjede na podruju sela Marii,
kolona je dalje nastavila kretanje prema Baljkovici. Borbi vie nije bilo
do linija na Baljkovici.629
Vojska Republike Srpske je prvi put od zauzimanja Srebrenice
posumnjala da bi moda mogao biti napadnut i Zvornik i pokuala je
usmjeriti kolonu suprotno od tog grada, to je uesnicima zbjega dobro
dolo, tako da su nastavili kretanje prema Krievakim njivama. Kolona
je izgubila u borbi oko 20 ljudi, a nekoliko stotina je u panici ostalo
izvan ela kolone i nakon borbi se nije prikljuivalo daljoj marruti.
Oni su kasnije, nakon pretresa terena, zarobljeni.630
628 AIIZ, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti Zvornik, Br. 196/95, 15. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra javne
bezbjednosti Zvornik za dan 14/15. juli 1995; Isto, Komanda 1. zvornike pb, str. pov. br.
06-246/95, 14. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Vanredni izvjetaj; Isto, Armija
RBiH, RI, frekvencija 784.700, kanal 3, vrijeme: 08.18, Uesnici: DEURNI ZLATARA
- CENTRALA; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija 784.500, kanal 3, vrijeme: 08.28,
Uesnici: (JOCI ?) - X - Y - PERO; Isto, Izjava Veiza abia; Isto, Izjava Demaila
Beirovia; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 16; J. W. Honig - N. Both, nav.
dj., str. 83-84.
629 AIIZ, Komanda 1. zvornike brigade, Obavetajni organ, str. pov. br. 17/104,
15. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Obavjetajni izvjetaj; Isto, Centar javne
bezbjednosti Zvornik, Br. 01-16-205/95 od 15. jula 1995 - Ministarstvu unutranjih poslova
Republike Srpske, Kabinet ministra Pale i drugima, Stanje u zoni Centra.
630 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 06-246/95, 14. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa; Isto, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, RDB - Sarajevo, br. 05-2034/95, 14. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike
Srpske i drugima; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 386; J. W. Honig - N.
Both, nav. dj., str. 83-84.
Kada su Bonjaci bili blizu Krievakih njiva opet su, po kazivanju A. H. (iz
Zvornika), granatirani. Narod je i tu masovno ginuo. Vidio sam ovjeka vriti,
trai nekog, ostao je bez pola ruke i na kraju je umro. Kad su prestali granatirati
jedno dva metra od mene dijete je plakalo. Imalo je 4 do 5 godina. Zvalo je majku i
oca. Svi smo pokuali traiti majku i oca od djeteta meu ranjenim i mrtvim. Hodali
smo preko leeva, prevrtali ih i najzad smo naili na roditelje od malog. Bili su oboje
mrtvi. Djete je skoilo i poelo ih grliti i vikat da ustanu, ne znajui da su mrtvi.
Mi smo dijete ponijeli sa nama. Krenuli smo u Krievake njive. Kad smo doli vie
nismo uli nikakvu pucnjavu. Imali smo vie ranjenika. Krenuli smo dalje prema
368

U toku noi 14. na 15. juli 1995. kolona se s preko 4.000 ljudi
kretala prema putnoj komunikaciji Zvornik Tuzla. Nakon napravljenog
prolaza u rejonu sela Marii, elu kolone su poeli pristizati i oni koji
su se uspjeli probiti iz okruenja na prostoru Konjevi-Polja i Nove
Kasabe.631
Vojska Republike Srpske, a posebno 1. milika i 1. bratunaka
brigada te Samostalni bataljon Skelani, 14. jula vrila je pretres terena
i zarobljavala vei broj Bonjaka.632 U selu Lijeanj je, pored drugih
mjesta, zarobljeno 6-7 Bonjaka.633 Presjeeni dio kolone na podruju
Tuzli. Stigli smo u mjesto Baljkovica. Nakon dva kilometra naili smo na jedno mjesto,
gdje smo osjeali da je bilo vrue, tu je prije nas bio masakr. Mnogo ljudi, djece, maloljetnika, staraca zaklanih. Vidjeli smo mnogo ljudi izmasakriranih, bez uiju, nosa i
drugih dijelova tijela. Na drveu su ispisana srpska imena, bili su to veinom nadimci.
No je bio zaboden i dva uha su bila zabodena na nou. Znali smo da su to ui od ovih
ljudi koji su izmasakrirani. Nastavili smo put dalje, bilo je hrane na putu razbacane.
Uzimali smo tu hranu, ali nismo smjeli zastajati da se odmaramo.
Dijete koje sam nosio na nekim mjestima sam mu morao zatvarati oi i stavljati
glavu pod jaknu da ne vidi one strane prizore. Dijete je plakalo i dalje govorilo
gdje mu je majka, to majka nije sa nama krenula, zato majka spava. Svakakvih
jezivih rijei je dijete izgovorilo, da te samo hvata jeza od njih. Potom smo uli da
treba da stignemo u Nezuk. Ja nisam znao za to mjesto i raspitivao sam se pod ijom
je kontrolom Nezuk, na to su mi odgovorili da je to naa slobodna teritorija. Kad
smo doli, narod Nezuka nas je lijepo primio. Dijete sam predao u Crveni krst; tu
su primili i ranjenike, a mjetani su nas nahranili i odjenuli. Davali su nam sve to
su imali. Odatle su organizovali prevoz do Ciljuga u ivinicama ( SAMRTNO
SREBRENIKO LJETO 95, str. 338).
631 AIIZ, Komanda 1. Zvornike pb, str. pov. br. 06-246/95, 14. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Vanredni izvjetaj; Isto, AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 255.850,
azimut 135, vrijeme: 10.00, Uesnici : Pandurevi - 1 ? (Mladi) - Joki - Mijatovi;
Isto, Komanda 1. Zvornike pbr., str. pov. br. 06-246/95, 14. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa; Isto, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, RDB - Sarajevo,
Broj : 05-2034/95, 14. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike
Srpske i drugima; Isto, Armija RBiH, VJ 5022/5, str. pov. br. 03/1407, KONJUH, 14.
juli 1995, IZVJETAJ; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 16.
632 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-195, 14. juli 1995
- Predsedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima.
633 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB - Sarajevo,
broj 052037/95, 14. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike
Srpske; Isto, Armija RBiH, Komanda 2. korpusa, RRPSt, OKRESANICA, str. pov.
br. 13/14795, 14. juli 1995 - Obavjetajnom organu 2. korpusa, Dnevni izvjetaj RI.
369

Pobua, Konjevi-Polja, Cerske, Kamenice, Dafinog kamena, Snagova,

Maria i Han-Pogleda (prevoj izmeu Vlasenice i Han-Pijeska) bio je
cijelo vrijeme meta progona, hapenja i likvidacije od strane pripadnika
Vojske i policije Republike Srpske.634
Du itavog puta od Kravice do Konjevi-Polja i Milia, gdje je bilo
puno policijskih punktova, zarobljeni su brojni Bonjaci. Manje i vee
grupe zarobljenih nalazile su se pod policijskom straom.635
U kasnim veernjim satima 13. jula 1995. otpoelo je, prema instrukcijama Radovana Karadia i nareenju generala Mladia da se
zarobljenici odvedu u Zvornik i strijeljaju, odvoenje zarobljenih
Bonjaka s razliitih lokacija bratunake optine na podruje optine
Zvornik, gdje su na vie lokacija ponovo zatvoreni. U te svrhe su koriteni
sljedei objekti: osnovne kole u Petkovcima, Orahovcu i Roeviu,
prostorije poljoprivrednog dobra Branjevo, Dom kulture u Pilici i dr.636
Te veeri i tokom noi 13. i 14. jula 1995. iz Bratunca i okoline prevezeno
634 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB - Sarajevo,
broj 2038/95, 14. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske;
Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, Centar javne
bezbjednosti Zvornik, broj 195/96, 14. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra
javne bezbjednosti Zvornik za dan 13/14. juli 1995 - Naelniku taba, Pretres terena,
NAREENJE; Isto, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 453-2, 14. juli 1995; Isto,
Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 03-253-104, 14. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov.
br. 03/3-195, 14. juli 1995 - Predsjedniku Republike, komandama korpusa i drugima; Isto,
Armija RBiH, RI, frekvencija 254.300, vrijeme: 07.04, Uesnici:X - Y (general); Isto,
Armija RBiH, RI, frekvencija 785.000, kanal 03, vrijeme: 07.24; Isto, Armija RBiH, RI,
frekvencija 785.000, kanal 03, vrijeme: 07.45, Uesnici: X - Obrenovi; KOMISIJA
Vlade Republike Srpske, str. 16.
635 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 212.
636 ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragraf 212; AIIZ,
Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, Broj: 10-01-155/04,
13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 2004,
Raspoloiva saznanja vezana za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine; IZVJETAJ O
SREBRENICI , paragraf 361. Navedene aktivnosti, po ocjeni Obavjetajno-bezbjednosne slube Republike Srpske, izvedene su po nareenju puk. Beare, a u istim
su uestvovali i pripadnici Zvornike brigade VRS, kojim je rukovodio naelnik OB
pomenute brigade, Drago Nikoli, i oficir istog organa kap. Milorad Trbi (Isto).
370

je (sa oko 30 autobusa i kamiona Vojske Republike Srpske i pojedinih

preduzea) oko 2.000-2.500 mukaraca, izdvojenih u Potoarima i zarobljenih iz zbjega u pokuaju bjekstva iz srebrenike enklave, u salu osnovne
kole u Grbavcima (kod Orahovca) i u drugim kolama, gdje je jedan
broj strijeljan iza kole na poljani, a drugi je prebaen na drugu lokaciju
i pogubljen. U ranim poslijepodnevnim satima 14. jula 1995. pripadnici
Vojske Republike Srpske su mukarcima iz kole u Grbavcima, kojih
je, po nekim procjenama, bilo oko 1.000, s povezom preko oiju ili ruku
zavezanih na leima, ukrcali u kamione i odveli na jedno oblinje polje
(stratite) kod Orahovca, naredili im da siu s kamiona i po prijekom ih
postupku likvidirali automatskim orujem. Svima su prethodno povezali
oi. Egzekucije je lino nadgledao general Ratko Mladi. Za likvidacije
su koritene dvije livade. Tijela rtava su odmah (14. i 15. jula) zatrpana
u masovne grobnice na mjestu pogubljenja.637
637 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 220-225; ICTY, Predmet br. IT0260PT,
Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan Obrenovi, str. 16653-16656; ICTY, Predmet
br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003;
ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia,
Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 46.6; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac
protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002, paragraf 32.6; ICTY, Predmet br. IT-98-33I, Tuilac protiv Vinka Pandurevia, paragraf 24.5; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19.
novembar 2003, paragraf 209; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 16; IZVJETAJ
O SREBRENICI , paragrafi 361 i 366; OPTUNICE ..., str. 70-71, 75 i 299;
SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 49-52.
U toku noi izmeu 13. i 14. jula, prilikom evakuacije zatvorenika u pravcu kole
u Grbavcima, general Mladi je vien kako daje upustva svojim vojnicima (OPTUNICE ..., str. 75). On je 14. jula bio prisutan u koli u Grbavcima, gdje se jo jednom
obratio zatvorenicima. Nakon njegovog odlaska odmah je uslijedio transfer zatvorenika
prema mjestu pogubljenja. Na tom ga je mjestu opazio kasnije, predvee, svjedok
A, jedan od onih koji je preivio masovna pogubljenja (Isto).
O zloinu genocida nad Bonjacima u Grbavcima znaajne podatke prikupili su
Honig i Both. S tim u vezi, oni piu sljedee: etnici su nas izvodili iz kamiona jednog
po jednog; morali smo da drimo ruke iza glave i viemo, ivjela Srbija! Srebrenica
jc srpska!
Mukarci su odvedeni u velike uionice. Drugi su nagurani u jednu sportsku
dvoranu. Tokom dana i veeri, pojedinci i manje grupe odvoeni su na ispitivanje,
premlaivanje i pojedinane likvidacije.
Mukarcima je nareeno da se svuku do pasa i skinu cipele. U uionici, kad je
pao mrak, prisjea se isti preivjeli: Bilo nam je nareeno da istrimo u hodnik. Trali
371

smo bosi na podu prelivenom krvlju. Vidio sam oko dvadeset leeva blizu ulaznih vrata.
Tukli su nas dok smo se penjali u kamione s rukama vezanim iza lea. Uao sam u kamion
koji je bio samo napola pun. etnici su vikali da bi natovarili vie jo vie ljudi na kamion,
sve dok nije bio pretrpan, a onda su zatvorili zadnji dio. Naredili su svima da sjednu, ali
nismo mogli, jer su ljudi, ruku vezanih na leima, bili toliko nagurani. etnici su poeli
da pucaju na ljude da nas natjeraju da sjednemo.
Teror je odravan na konstantnom nivou.Cilj - natoje ukazivalo prisilno tranje,
premlaivanje i vika - bio je da se proces likvidacije uini nezadrivim i brzim. Niko,
pa ni delati, nije imao priliku da dovede u pitanje taj proces. Svijest veliine konanog
uasa koji je oekivao muslimanske mukarce bila je tako otupljena. Sedamnaestogodinji Nedad Avdi opisao je svoj dolazak na mjesto planiranog smaknua: Kada
je kamion stao, odmah smo zauli viku izvana ... etnici su nam rekli da iziemo, po peterica.
Bio sam u sredini grupe, a mukarci naprijed nisu eljeli da iziu. Bili su prestraeni i
poeli su se gurati unazad. Ali nismo imali izbora, i kad je doao moj red da iziem sa
jo pet drugih, svugdje sam vidio mrtva tijela. Jedan etnik je rekno: Doite, balije, naite
si malo mjesta. Stalismo ispred etnika okrenuti leima. Naredili su nam da legnemo,
i kad sam se bacio na zemlju, zauo sam pucnje. Pogoen sam u desnu ruku, a tri metka
prola su mi kroz desnu stranu tijela. Ne sjeam se da li sam na zemlju pao onesvijeen.
Ali sjeam se da sam bio uplaen, mislei da u uskoro biti mrtav ili da e me pogoditi
jo neki metak. Mislio sam da e uskoro sve biti gotovo. Dok sam leao tamo, uo sam
druge kako vrite i jee ...
Prilikom jednog od slijedeih smaknua osjetio sam otar bol u nozi ... ovjek do
mene je jeao, i jedan etnik je naredio drugima da provjere koja tijela su jo topla.
Zatjeraj metak u svaku glavu, ak i ako su hladni. Drugi etnik je odvratio. Jebi im
majku. Svi su mrtvi!
Samo jedan etnik priao je gomili i pucao u ovjeka do mene, a ja sam osjetio
kako me kamenii udaraju u gornji dio desne ruke. Nastavio je sa svojim poslom dok nije
zavrio. Kasnije sam uo kako kamion odlazi. Nisam znao ta da radim. Prvo sam mislio
da treba da ih pozovem da me ubiju i dokraje, ali sam odluio da prvo pogledam okolo.
Vidio smn nekog ko se micao na desetak metara od mene i upitao, Prijatelju, jesi li
iv?Avdi i njegov novopronaeni drug uspjeli su da pobjegnu sa polja smrti. Nakon
vie dana probili su se do bosanske teritorije. Na jednoj drugoj lokaciji za smaknua,
Mevludin Ori i Hurem Sulji takoer su preivjeli i pobjegli. Njima se tri dana kasnije
prikljuio jo jedan ovjek, Smail Hodi, koji je, izgleda, bio posljednji od pet preivjelih iz masakra... (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 86-88).
S. H. (iz Cerske), jedan od preivjelih rtava genocida u Grbavcima, iznosi
stravino kazivanje: Strpali su nas u sportsku salu. Bila je duga 60, a iroka 40 metara.
Najmanje dvije i po hiljada ljudi bilo je u sali. Na mjestu gdje sam stajao ljudi su
morali prolaziti pored mene kako bi izali. Prepoznao sam Adema i njegovog sina
Abida iz Hakaala, Bajru Fehratovia, Mehmedaliju Velia, Salku Hrnjia (
SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 49-50).
U toj sali S. H. vidio je i oca onog momka to se ubio u umi. Pitao me: - jesil mi
vidio sina? Nisam imao snage da mu kaem ta se zbilo. On se predao u Potoarima
i kae da su ih tamo tukli.
372

Najvei broj (velika veina) zarobljenika iz Bratunca prevezen

je u Zvornik ujutro 14. jula 1995. u koloni autobusa i kamiona, koja je bila
dua od 1,5 km, s Mirkom Jankoviem (komandir voda Vojne policije iz
Bratunca) u ukradenom holandskom transporteru na elu. Toga dana
mnogo zarobljenika je pritvoreno u kolama i fiskulturnim salama na
podruju Zvornika.638
Po tri reda su izlazila da piju vodu. Na silu su nam sipali vodu u usta. Dvojica
te dre, a jedan sipa. Kad je pije, nita se ne osvjei, a mi smo bili tako edni! Poslije,
kada su nas potrpali u kamione poeli smo kihati i kaljati. Jedva gleda na oi.
To je bila sigurno neka droga. Oko devet sati, u petak navee poveli su i mene u
jednoj grupi na strijeljanje. Okrenuo sam se i pogledao iza sebe, sala je bila prepolovljena. Vezali su nam oi i strpali su nas na kamion. Ili smo makadamskim
putem, a iza nas auto. Svukao sam malo povez sa oiju i vidio u autu Ratka Mladia
u pratnji dvojice etnika. Vidjeli su da ih gledam i zapucali su u vazduh. Mislio
sam da je doao kraj ivota.
Kad smo doli na mjesto strjeljanja, skoio sam sa kamiona i svukao povez sa
oiju. Vidim livada je puna strijeljanih ljudi. Dovedoe i nas do tih mrtvih. U dva
reda smo bili poredani i okrenuti leima od etnika. S lijeve strane je stajao bager
ute boje. Ja sam stao do onih strijeljanih. Uhvatio sam se rukom za hamajliju i
prije nego to su zapucali, pao sam meu mrtve. Oko mene vika i galama na sve
strane. ujem komande: - Pali, pa opet - pali!Mlai su dozivali roditelje, stariji su
dozivali djecu. Pomoi nije bilo.
Leao sam nepomino izmeu leeva, kad ujem etnici pitaju: - Imali ko
ranjen, da ga vozimo u bolnicu? Kako bi se ko javio oni bi prilazili i dokrajili ga.
Ja sam utio. Onaj to je pao preko menebio je jo iv. Prili su i dokrajili ga.
Trzao se i zbacio mi cipelu s noge. Prestali su pucati. ujem kako se smiju i priaju.
Doao je ponovo kamion, a onda se upalio bager i poeo zgrtati i drobiti mrtve. Doao
je gotovo do mene i mislim sad e me zdrobiti. Bolje bi bilo da su me metkom ubili.
Najednom, bager stade i iz njega izae visok, krupan ovjek i zapali cigaru. Ja sve
vidim, jer obasjava svjetlo od reflektora. Okrenu se i ode prema grupi etnika koji
su strijeljali novu grupu. Pomislim, sad je pravi as. Skinuo sam jednog sa sebe i
naao cipelu, te ponem puzati prema umi, sve preko mrtvih. Dopuem tako do iane
ograde, ali to je najgore, ne mogu, prestati kihati i kaljati od vode to sam pio u sali.
U umi me primjeti patrol etnika, ali sam se ipak nekako uspio sakriti. Lutao
sam kroz umu sve do pruge Zvornik - Tuzla. Opet su me primjetili i pucali za mnom.
Sreo sam sutradan Hurema Suljia iz Sueske i on je pobjegao sa strijeljnja.
Kasnije su nam se pridruili Rifet Hajdarevi i Mevludin Ori. Jedanesti dan od
pada Srebrenice uspjeli smo prei na slobodnu teritoriju u selu Nezuk. Preli smo
nas trojica, Hurem, Mevludin i ja. Rifeta smo izgubili u blizini linije (Isto, str. 50-52).
638 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice
Momira Nikolia, 6. maj 2003.
373

Pripadnici Vojske i/ili MUP-a Republike Srpske su 14. jula (poslijepodne) izmeu 1.500-2.000 zarobljenika s mjesta zatoenja u Bratuncu i
okolini prevezli u Petkovce i zatoili u sali osnovne kole, gdje su ih
udarali, tukli, zlostavljali i pucali u njih iz automatskog oruja. Zarobljenicima su icom vezali ruke na leima, natjerali ih da izuju cipele, te ih
u ranim jutarnjim satima 15. jula kamionima prevozili do jednog mjesta
ispod brane kod Petkovaca, gdje je ve bilo puno ubijenih koji su leali
licem prema zemlji, ruku vezanih na leima. Okupili su ih ispod brane
i po prijekom postupku likvidirali automatskim orujem u grupi 5-10
ljudi (dva zarobljenika su preivjela strijeljanja). Ujutro 15. jula 1995.
pripadnici Vojske Republike Srpske pomou rovokopaa i druge teke
mehanizacije pokopavali su rtve dok su likvidacije i dalje vrene.639
639 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 226-232; ICTY, Predmet br. IT-02-60-T,
Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan Obrenovi, str. 16652; ICTY, Predmet
br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia
i Momira Nikolia, paragraf 46.7; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina
Popovia, 26. mart 2002, paragrafi 32.7-32.8; ICTY, Predmet br. IT-98-33-I, Tuilac
protiv Vinka Pandurevia, paragraf 24.6; ICTY, Tuilac protiv Dragana Obrenovia,
PRESUDA O KAZNI, 10. decembar 2003, paragraf 73; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 16-17; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 367; OPTUNICE ...,
str. 70-71 i 299.
Poslijepodne 14. jula 1995. mukarce i djeake su, prema kazivanjima svjedok,
iskrcali iz kamiona i zatvorili u kolu u Petkovcima. Dok su bili zatvoreni u uionici,
doli su vojnici i zatraili da izau muslimani sa odreenih podruja. Kada su ih izveli,
svjedok je uo udarce i jauke i vie ih nije vidio. Kad je pao mrak, grupe mukaraca
izvoene su pred kolu poslije ega bi odejknula rafalna paljba. Svjedoka B-1401
i druge zatoenike iz kole u Petkovcima ukrcali su silom u kamion i odveli ih
nedaleko od brane kod Petkovaca. Odlazei iz kole u Petkovcima, svjedok je vidio
gomilu tijelaljudi koje su prije toga ubili ispred kole. Kada se kamion zaustavio,
zatvorenici su zauli pucnje. Zatvorenike su prozivali radi strijeljanja u grupicama
od po pet. Kada su svjedoka i druge iz njegove grupe prisilili da izau iz kamiona,
reeno im je da nau mjesto sebi. Sa desne strane kamiona svjedok je vidio leeve
koji su leali u vie redova. Mukarcima je reeno da legnu, a onda su otvorili vatru.
Svjedok je potom uo kako iz kamiona izvode i ubijaju i druge grupe mukaraca.
Kada su prestali pucati, vojnici su pregledali tijela kako bi se uvjerili da su svi mrtvi;
ponovo su pucali na svakog koga bi nali ivog. Kad je kamion otiao, svjedok je
podigao glavu i vidio mnogo leeva, ali nije bio siguran koliko (ICTY, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA
PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. juni 2004,
paragraf 211).
374

U Beogradu je 15. jula 1995, u vrijeme dok su velikosrpski agresor

i njegovi kolaboracionisti izvodili operaciju likvidacije zarobljenika, kod
Slobodana Miloevia odran tajni sastanak, na kome su prisustvovali:
Carl Bildt (mirovni predstavnik Evropske unije), Torvald Stoltenberg
(predstavnik UN-a na Meunarodnoj konferenciji), Yasushi Akashi (specijalni predstavnik generalnog sekretara UN-a) i Rupert Smith (komandant
snaga UN-a u Bosni i Hercegovini). Na sastanku je, na zahtjev Bildta, bio
i general Mladi, koji je rukovodio i komandovao zauzimanjem Srebrenice i genocidom nad Bonjacima.640 Naalost, nijednog od prisutnih
nisu interesovali zarobljeni Bonjaci.
Vojska i/ili MUP Republike Srpske su 14. jula 1995. oko 1.200
zarobljenika iz Bratunca autobusima prevezli u Pilicu (u salu osnovne
kole), gdje su ih, bez hrane i vode, od ega je vie mukaraca umrlo
od vruine i dehidracije u fiskulturnoj sali kole, drali dvije noi.641
Nakon to je uspjela proi kroz Marie, kolona je u toku noi 14.
na 15. juli 1995. nastavila dalje prema Crnom vrhu i prela put Zvornik
Tuzla.642
Kolona, u kojoj se nalazilo tridesetak ranjenika koji su noeni na
improvizovanim nosilima, u ranim jutarnjim satima 15. jula 1995 (izmeu
4 i 5 sati) nesmetano je prela asfaltni put na podruju Crnog vrha i uputila
se ka lokalitetu Krievake njive, gdje je izvreno njeno prikupljanje.
Tada je na elu kolone bilo oko 100 boraca naoruanih lahkim pjeaU Petkovcima su likvidaciju vrili pripadnici Vojske Republike Srpske iz sastava
10. diverzantskog odreda iz Vlasenice. Kamioni 6. bataljona Zvornike brigade koriteni
su za transport leeva iz kole u Petkovcima do Brane, gdje su ukopani u masovnoj grobnici
(ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan Obrenovi).
640 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 375-377; SREBRENICA 1995, knjiga 2,
171-173; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 375. U pogledu veoma osjetljive
prirode prisustva Mladia na sastanku dogovoreno je od strane svih uesnika da
ove injenice nee biti uopte pominjane u javnosti (Isto).
641 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 233; ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, Izjava
o injenicama kako ih je naveo Dragan Obrenovi, str. 16653; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 17.
642 AIIZ, Izjava Nijaza Maia; Isto, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila
Beirovia.
375

dijskim naoruanjem. Vei dio ljudstva u koloni bio je na rubu fizike

izdrljivosti. Prognanici u koloni bili su premoreni od dueg nespavanja,
iscrpljeni glau, preplaeni od onog to su vidjeli, a primjetno je bilo djelovanje haluciniranja i iscrpljenosti,643 zbog toga to su srpske snage na
ljude koji su bjeali iz Srebrenice koristili i hemijska sredstva (minobacakim projektilima 82 mm i 120 mm, uz upotrebu sredstava za zagaivanje pitke vode) za psihohemijsko onesposobljavanje.644
Na desetine ljudi u koloni djelovala su hemijska sredstva, jer su
osjetili uznemirenost, oamuenost ili vrtoglavicu, zatim povraanje, nejasan ili besmislen razgovor, haluciniranje, skidanje odjee, mrmljanje,
upanje kose, ukoenost, komu i dr.645
Kolona je u jutarnjim satima 15. jula prela komunikaciju Zvornik
Capardi i do tada nije imala borbeni dodir s prednjim linijama Vojske
Republike Srpske. Drugi dio kolone u to vrijeme bio je jo ispod Udra
i kretao se prema Kamenici i dalje prema Tuzli.646
U poslijepodnevnim satima (oko 15.00) kolonu, koja je u tom trenutku imala preko 4.000 ljudi, jaka kia s ledom (grad) natjerala je na
bre pomjeranje ka slobodnoj teritoriji.647
Jedinice Drinskog korpusa, posebno 1. bratunaka i 1. milika brigada, te Samostalni bataljon Skelani, besprijekorno su izvravale postavljene zadatke na zarobljavanju i likvidaciji prognanih Bonjaka.
Za ienje i pretres terena od 15. jula 1995. posebno je bio zaduen
komandant Bratunake brigade Vidoje Blagojevi. Pod njegovom
643 Isto.
644 AIIZ, Izjava Nijaza Maia; Isto, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila
Beirovia; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 17.
645 AIIZ, Izjava Nijaza Maia; Isto, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila
Beirovia.
646 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, Sarajevo, br. 052046/95, 15. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske;
Isto, CJB Zvornik, broj: 01-16-02/1-205/95, 15. juli 1995 - Ministarstvu unutranjih
poslova Republike Srpske i drugima; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 17.
647 AIIZ, Izjava Nijaza Maia; Isto, Izjava Vejiza abia; Isto, Izjava Demaila
Beirovia.
376

komandom stavljene su sve jedinice koje su bile zaduene za ienje

terena.648 Te jedinice su u narednim danima vrile pretres terena i
progonile Bonjake, posebno one koji su, nakon zasjede od 12. jula 1995. u
Pobuu, bili prisiljeni da se vrate.649 Jedan broj se iz sigurne zone Ujedinjenih nacija kretao prema Kravici i Konjevi-Polju, radi prebacivanja u
rejon planine Udr, a zatim prema Tuzli i ivinicama. U toku 15. jula vie
takvih grupa se predalo pripadnicima Vojske Republike Srpske.650
Prva Zvornika pjeadijska brigada je sa pridodatim ojaanjima
vrila pripreme za blokiranje i okruenje neprijateljskih vojnika koji
su se kretali od sela Planinci ka Krieviima. Takoer su i 1. milika i
Samostalni pjeadijski bataljon Skelani dijelom snaga vrili pretres
terena radi otkrivanja zaostalih neprijateljskih grupa.651
Snage Vojske Republike Srpske su, radi spreavanja prolaska
grupa protjeranih iz Srebrenice, blokirale ire podruje Crnog vrha i
Planinaca, te djelimino prostor Kamenice i Gloanskog brda. Na podruju Pandurice, Planinaca, Crnog vrha, Kamenice i Gloanskog brda krilo
se oko 3.000 ljudi.652
648 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 192; AIIZ, Pukovnik Milovanovi Ignjat,
str. pov. br. 03-253-103-3, 15. juli, Angaovanje snaga na pretresu terena, Predlog;
Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-106, 16. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa i IKM Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj.
649 AIIZ, Pukovnik Milanovi Ignjat, Bratunac, str. pov. br. 03-253-103-3,15.
juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa i drugima - Angaovanje snaga na pretresu
terena, Predlog; Isto, Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 01-16...205/95, 15. juli 1995
- Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra Pale i drugima
- Stanje u zoni Centra; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-196,
15. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima, Stanje
na ratitu; Isto, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-106, 16. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa i IKM Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj.
650 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-196, 15. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima, Stanje na ratitu;
KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 17.
651 Isto.
652 AIIZ, Komanda 1. zvornike brigade, str. pov. br. 06/217-1, 15. juli 1995 Komandi Drinskog korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 17.
377

U zoni odgovornosti 1. zvornike brigade 14. i 15. jula 1995. voena

je, prema planu da se pobiju zarobljenici, operacija ubijanja zarobljenika. Pri tome je bilo ogromnih problema sa ukopavanjem strijeljanih i sa uvanjem zatvorenika koje tek treba strijeljati. Dragan
Obrenovi, koji je znao da se vodi operacija ubijanja, Ljubomir Beara,
Vujadin Popovi i Drago Nikoli odvodili su ljude gdje oni hoe. Pri
tome nisu zapisivali nita to se odnosilo na aktivnosti oko operacije
ubijanja, dajui smjernice da se o tome ne smije izvjetavati putem
radioveze, niti da se, u vezi sa tim, ita smije snimati ili napisati.653
Komandant Zvornike brigade obavijestio je Komandu Drinskog
korpusa da mu dodatno optereenje predstavlja veliki broj zarobljenika razmetenih po kolama u zoni brigade, kao i obaveze obezbeenja i asanacije terena, jer su mu sve snage bile angaovane i nije
imao rezervi.654
U razgovoru s generalom Radivojem Miletiem iz Glavnog taba
Vojske Republike Srpske Obrenovi je predloio da se kolona propusti.
Meutim, general Mileti to nije odobrio i naredio je da se upotrijebi
sva raspoloiva vojna tehnika da kolonu zaustavi i uniti,655 ime se
usaglasio i savjetnik ministra unutranjih poslova (ime nepoznato), traei
da svim raspoloivim snagama, ukljuujui i avijaciju, pobiju sve ljude
u koloni.656
653 ICTY, Predmet br. IT02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16654-16655; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 18; ICTY, PRED
PRETRESNIM VIJEEM TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA,
ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. juni
2004, paragraf 213.
654 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 06/217-1, 15. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 18.
655 ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16655; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 18.
656 ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16654; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 18. U razgovoru izmeu
pukovnika Vasia, naelnika Centra javne bezbjednosti Zvornik, i savjetnika ministra
unutranjih poslova Republike Srpske (ime nepoznato), u vezi sa pitanjem rjeavanja kolone,
pri emu je Vasi traio odobrenje da propusti kolonu, reeno mu je da nae vojsku i pozove
avijaciju i pobije sve ljude u koloni (Isto).
378

I veliki broj zatoenih Bonjaka u Bratuncu je predstavljao opasnu

situaciju. Pukovnik Dragomir Vasi (naelnik Centra javne bezbjednosti
Zvornik) upoznao je Obrenovia sa stanjem u Bratuncu u vezi s velikim
brojem zarobljenih Bonjaka i ukazao na injenicu da je time stvorena
opasna situacija. Tim prije, jer zbog nedovoljnog prostora neke grupe
zarobljenika nisu mogli smjestiti preko noi i da su no proveli u autobusima, pri emu su se uznemirili i poeli da ljuljaju autobuse.657
Prilikom prelaska linija na putu Konjevi-Polje 15. jula 1995. zarobljen je veliki broj Bonjaka.658 Toga dana Sekretarijat Ministarstva
odbrane Zvornik, u cilju pretresa i unitenja kolone, a na osnovu zahtjeva Komande Drinskog korpusa, str. pov. br. 05/1-241, od 15. jula 1995.
i ukazane potrebe, izdao je nareenje za mobilizaciju svih vojno
sposobnih vojnih obveznika s teritorije opina Vlasenica, Milii, Skelani,
Bratunac, ekovii.659
Sve jedinice Vojske Republike Srpske su, u cilju unitenja neprijateljskih grupa, bile ukljuene u operaciju pretresa terena u irem
rejonu Srebrenice.660 Pored vojske, i policijske snage Republike Srpske
su bile aktivno ukljuene u hapenje i privoenje izbjeglih.661

657 ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16654; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 18.
658 AIIZ, Komanda 1. zvornike brigade, str. pov. br. 06/217-1, 15. juli 1995
- Komandi Drinskog korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 18.
659 AIIZ, Komanda Drinskog korpusa, str. pov. br. 05/1-242, 15. juli 1995 Odseku MO optine Vlasenica, Mobilizacija v/o, Zahtev; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 18.
660 AIIZ, Dnevnik , 15. juli 1995; Isto, Pukovnik Milanovi Ignjat, Bratunac, str.
pov. 03-253-103-3 - Komandi Drinskog korpusa i drugima, Angaovanje snaga na
pretresu terena, Predlog.
661 AIIZ, Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 01-16205/95, 15. juli 1995 Ministarstvu unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra Pale; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti Zvornik,
Br. 196/95, 15. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik
na dan 14/15. juli 1995.
379

Kolona je u toku noi 15. na 16. juli 1995. bezbjedno prola dio puta
Krievake njive Baljkovica, gdje se sakrila u jednom potoku, ekajui
ishod borbi na Baljkovici, koje su u to vrijeme vodile snage 2. korpusa iz
Tuzle i jedna grupa naoruanih boraca koji su se kretali na elu kolone.662
Jedinice iz sastava Zvornike brigade, osim to su u rejonu Baljkovice na borbenim linijama izvrile pojaanja u ljudstvu i naoruanju,
organizovale su i zasjede na vie mjesta.663
U rejonu Marii Crni vrh oruane snage Republike Srpske
angaovale su 500 vojnika i policajaca kako bi zaustavili prekinuti dio kolone (oko 2.500 ljudi), koji se iz pravca Glodi kretao prema Mariima.664
I jedinice Bratunake brigade su 15. jula 1995, po nareenju Komande Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-157-5, od 13. jula 1995, vrile
pretres terena, pri emu je dio snaga upuen u rejon Zvornike brigade.665 Toga dana, oko 11.00 sati, pukovnik Ljubomir Beara upoznao je
generala Krstia da ima jo 3.500 paketa /tj. zarobljenih Bonjaka prim. S. ./, koje je morao razdijeliti, za to, kako navodi, nije imao
rjeenja.666
Dvadeset minuta kasnije paket (tj. zarobljenici) iz Bratunca stigao
je na odredite.667
662 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 06/217-1, 15. juli 1995 Komandi Drinskog korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj; Isto, Izjava Vejiza abia; Isto,
Izjava Demaila Beirovia; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 19.
663 AIIZ, Armija RBiH, RI, Azimut 135, frekvencija 255.859 MHZ, vrijeme:
10.00 h, 15. juli 1995, Uesnici: Pandurevi - 1? - Joki - Mijatovi; KOMISIJA
Vlade Republike Srpske, str. 19.
664 AIIZ, Centar javne bezbjednosti Zvornik, Br. 01-16...205/95, 15. juli 1995 Ministarstvu unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra Pale; KOMISIJA
Vlade Republike Srpske, str. 19.
665 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 03-253-105, 15. juli 1995 Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 19.
666 AIIZ, Armija RBiH, RI, str. 200, Uesnici: pukovnik Ljubo Beara - general
Krsti; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 19.
667 AIIZ, Armija RBiH, RI, str. 210. Vrijeme: 11.23 h, kanal 3.
380

Za prevoz velikog broja zarobljenih Bonjaka komandant Drinskog

korpusa, general Krsti, dobio je jedan broj autobusa i iz Ilijaa.668
Dragan Obrenovi je u razgovoru s Ljubomirom Borovaninom i
Miloem Stuparom saznao o pogubljenim Bonjacima na mnogim mjestima, a posebno u Kravici. On je bio siguran da su svi prisutni znali za
plan egzekucije prognanika iz Srebrenice. U tom vremenu u Zvornik su
stigli i vojnici iz Bratunca, koji su kasnije uestvovali u egzekucijama.669
Obrenovi je upoznao komandanta Zvornike brigade Vinka Pandurevia o operaciji ubijanja, u kojoj su uestvovali Beara i Popovi. Pandurevi je bio nezadovoljan zato se cijela kolona ne zaustavi i uniti.670
Snage 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine iz Tuzle
su u jutarnjim satima (oko 08.00) 16. jula 1995. izvele napad, probile
linije Vojske Republike Srpske i spojile se s elom kolone na irem
podruju Baljkovice, gdje su voene estoke borbe. Vojska Republike
Srpske uporno je pokuavala zatvoriti koridor, kako bi to manji broj
izbjeglih proao prema Tuzli.671 Nakon toga su preko sredstava veze
uslijedili pregovori koje su obavili emsudin Muminovi (major 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine) i pukovnik Vinko Pandurevi (komandant Zvornike brigade).672
668 AIIZ, Armija RBiH, RI, str. 211, frekvencija 784.700, kanal 3, vrijeme: 11.19
h, Uesnici: TRII (X) - KRLE (K) - BOGIEVI (B) - i jo jedna osoba.
669 ICTY, Predmet br. IT02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16654; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 20.
670 ICTY, Predmet br. IT02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16653; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 20.
671 AIIZ, Komanda Zvornike pbr, str. pov. br. 06-218, 16. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske,
str. pov. br. 03/3-197, 16. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa
i drugima, Stanje na ratitu; Isto, Komanda Zvornike pbr, str. pov. br. 06-218, 16. juli
1995; Isto, Armija RBiH, RI: frekvencija 740.000/2 K, vrijeme: 22.41, 16. juli 1995,
Uesnici: samo se uje jedan; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 20.
672 AIIZ, Komanda Zvornike pbr, str. pov. br. 06-218, 16. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 196/95, 17. juli 1995, BILTEN
Dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik za dan 16/17. juli 1995; Isto, Armija
RBiH, RI, Frekvencija: 740.000/2 k, vrijeme: 22.41; Isto, Armija RBiH, Frekvencija:
381

Oko 5.000 civila bilo je u koridoru, od kojih je oko 3.500 uspjelo

prei na slobodnu teritoriju.673 Dogovoreni koridor (prolaz) na podruju
Baljkovice bio je otvoren samo u trajanju od tri sata (od 14.00 do 17.00)
i potpuno je istoga dana (izmeu 17.00 i 18.00 sati) zatvoren.674
Nakon zatvaranja koridora oko 1.500 ljudi ostalo je u okruenju, iji
je broj iz sata u sat poveavan novopristiglim prognanicima, dostiui broj
od oko 3.000. Veinu tih ljudi pripadnici oruanih snaga Vojske Republike
Srpske su, prilikom pretresa terena, zarobili i nakon toga likvidirali,
to je, pored ostalog, bilo u skladu s Operacijom Krivaja 95, koja, po
ocjeni komandanta Zvornike brigade, pukovnika Vinka Pandurevia, koju
je 16. jula iznio u svom Vanrednom borbenom izvjetaju, nije zavrena sve
dok se iza linije fronta nalazi i jedan neprijateljski vojnik ili civil.675
Oko 1.000 Bonjaka je narednih dana i mjeseci uspjelo stii do Tuzle.676
253.400, vrijeme: 19.41, Uesnici: x-y (x - modulacija glasa podsjea na uesnike
kao M. Mali, kapetan Zui i sl.); KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 20.
673 AIIZ, Izjava Vejiza abia; Isto, Komanda Zvornike pbr, str. pov. br. 06-218,
16. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj.
Toga dana je, po procjeni Komande Zvornike brigade, prolo oko 5.000 ljudi
(boraca i civila, meu kojima je bilo i ena i djece) - AIIZ, Komanda 1. zvornike
brigade, str. pov. br. 06-218, 16. jula 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Vanredni borbeni
izvjetaj. Prema Glavnom tabu Vojske Republike Srpske od 16. jula 1995. kroz koridor
je prolo oko 7.000, uglavnom, nenaoruanih civila (ene, dece, mukaraca) - AIIZ,
Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-197, 16. juli 1995 - Predsjedniku
Republike Srpske, komandama korpusa i drugima, Stanje na ratitu.
674 ICTY, Predmet br: IT-02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16652; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 20.
675 AIIZ, Komanda Zvornike pbr /pjeadijske brigade/, str. pov. br. 06-218, 16.
juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj.
Navedenu genocidnu politiku i praksu krajnjeg cilja Operacije Krivaja 95
potvruje, pored ostalog, i presretnuti (telefonski) razgovor od 17. jula 1995, u 06.15
sati, u kome su uestvovali visoki oficiri Vojske Jugoslavije: general Krsti (komandant
Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske, pukovnik Vinko Pandurevi (komandant
Zvornike brigade) i kapetan Milorad Trbi (referent u organu za bezbjednost i obavjetajne poslove Zvornike brigade). Naime, u toku razgovora, pored ostalog, na Krstievo
pitanje: Jeste li pobili Turke gore?, Trbi je odgovorio Uglavnom jesmo (Sud Bosne
i Hercegovine, Predmet br. : X-KR-07/386, PREDMET TUILATVA BOSNE I HERCEGOVINE protiv MILORADA TRBIA, PRESUDA, 16. oktobar 2010, paragraf 673).
676 AIIZ, Izjava Nijaza Maia.
382

esnaestog jula 1995. na Vojnoj ekonomiji Branjevo je, prema

utvrenom obrascu, ubijeno oko 1.200 zarobljenih Bonjaka, koji su
14. jula 1995. odvezeni u Pilicu, nakon ega su ih prozvali da izau iz
kole, ukrcali u autobuse ruku vezanih na leima i odvezli na Vojnu
ekonomiju Branjevo, gdje su ih postrojavali u grupama od deset i strijeljali. Poslije toga rovokopa je pokupio leeve.677
Istoga dana (oko 15 sati) izvrena je jo jedna egzekucija zarobljenih.
Tada su pripadnici Bratunake brigade, zajedno sa drugim pripadnicima
Vojske i MUP-a Republike Srpske, u zgradi Doma kulture u Pilici po
677 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 233-243; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 20; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 362-363; J. W. Honig - N.
Both, nav. dj., str. 88-89. Likvidaciju zarobljenih na Vojnoj ekonomiji Branjevo izvrili su
pripadnici Vojske Republike Srpske iz sastava bijeljinskog voda 10. diverzantskog odreda,
zajedno sa odabranim vojnicima iz Bratunca - Bratunake pjeadijske brigade (ICTY,
Predmet br. IT-02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan Obrenovi).
U zloinu genocida na farmi Branjevo uestvovao je, pored ostalih, i Draen
Erdemovi, pripadnik 10. diverzantskog odreda Glavnog taba Vojske Republike Srpske.
S tim u vezi, on je, nakon to se dobrovoljno predao ICTY-u, predoio (1996) detaljno
svjedoenje o ubistvima u kojima je lino uestvovao: Dalje se prisjea kako su
na farmu poeli pristizati autobusi sa Bonjacima, jedan po jedan, i kako je jedan od
komandanata tada naredio njemu i njegovoj jedinici da pogubi te ljude, da ih strijelja.
Zapamtio je da je ukupno stiglo izmeu 15 i 20 autobusa, dovozei mukarce od
17 do 70 godina starosti. Mukarci iz prvog autobusa su imali povez preko oiju i
vezane ruke. Ostali nisu imali povezane oi, niti vezane ruke.
363. Dok su autobusi pristizali, Erdemovievoj jedinici se pridruila jo jedna
grupa vojnika iz Bratunake brigade. Ovi vojnici su poeli tui civile motikama.
Tjerali su ih da kleknu i da se mole na muslimanski nain pognute glave, nastavio je
Erdemovi. Zakljuio je da su time nastojali poniziti ove ljude prije nego ih pogube.
Erdemovi je naglasio da se pokuao izvui iz predstojeih ubistava, navodei: Naprosto mi je bilo ao tih ljudi. Nisam imao nikakvog razloga da pucam na njih.
Nisu mi uinili nita naao. No, napomenuo je da je unato tome morao ubijati,
jer je prijetila mogunost da i sam bude pogubljen ako odbije da izvri nareenje,
da je ak i vozaima autobusa bilo nareeno da ubiju barem po jednu osobu da
ne bi mogli svjedoiti. Erdemovi vjeruje da su pripadnici 10. diverzantskog voda
zajedno sa vojnicima iz, - pretpostavljao je - Bratunake brigade, toga dana postrojili
izmeu 1.000 i 1.200 mukaraca na farmi kraj Pilice i sistematski ih poubijali, u
emu je i sam uestvovao. Kada su ga upitali koliko ljudi je lino ubio, odgovorio
je: Radije ne bih da znam koliko sam ih ubio. Meutim, tom ubijanju nije bilo
kraja (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 362-363).
383

prijekom postupku automatskim orujem likvidirali oko 500 Bonjaka.678

Sljedeeg dana pripadnici Zvornike brigade pokupili su leeve rtava,
prevezli ih na Vojnu ekonomiju Branjevo i pokopali u masovnu grobnicu.679
Takoer, oko 16. jula 1995. Vojska Republike Srpske je likvidirala
vie stotina zarobljenih (oko 500) na osami u blizini Kozluka i pokopala
ih u oblinju masovnu grobnicu.680

678 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 244-248; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I,
Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002; ICTY, Predmet br. IT-98-33-I, Tuilac
protiv Vinka Pandurevia, Izmijenjena i dopunjena optunica; ICTY, Predmet br. IT02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i
Momira Nikolia; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 20; IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 364-365.
Draen Erdemovi se sjea da je nakon pogubljenja na farmi Branjevo, jedan
od komandanata rekao da se u Domu kulture Pilica nalazi zatoena jo jedna grupa
od 500 Bonjaka. Ovaj se put Erdemovi uspio izvui od ubijanja do koga je, ini
se, dolo paljbom iz lahkog runog oruja i ubacivanjem granata u prostoriju.
365. Erdemovi je pred ICTY-em izjavio: elio sam svjedoiti da olakam
savjest i zato to se sve to dogodilo, a ja to nisam elio. Jednostavno su me natjerali,
bio sam prisiljen i mogao sam birati izmeu vlastitog ivota i ivota ovih ljudi: pa
ak i da sam izabrao da pogube mene, to nimalo ne bi uticalo na sudbinu ovih ljudi.
O njihovoj sudbini je odluio neko na mnogo viem poloaju od mene. Kao to sam
ve napomenuo, to prevazilazi moje shvatanje, mislim, to mi je potpuno unitilo
ivot i zato sam svjedoio. Vrijedno je imati na umu da je Erdemovi, bosanski
Hrvat, jedini izvrilac pogubljenja od 14. do 17. jula koji se sam predao. ICTY je
rekonstruisao tok zloina izvrenog u tom periodu pomou nalaza forenziara
upotrebljenih da se potkrijepe svjedoenja aice ljudi koji su preivjeli masovna
pogubljenja (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 364-365).
679 ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana
Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia, paragraf 46.11; ICTY, Predmet br. IT02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002, paragraf 32.11; KOMISIJA
Vlade Republike Srpske, str. 20.
680 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 249-253; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT,
Tuilac protiv Vidoja Blagojevia, Dragana Obrenovia, Dragana Jokia i Momira Nikolia,
paragraf 46.12; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26.
mart 2002, paragraf 32.1; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 20; IZVJETAJ
O SREBRENICI , paragraf 368.
384

Drinski korpus je 16. jula 1995, u cilju unitenja Bonjaka u koloni,

koja se kretala iz Srebrenice, dobio pomo i od jedinica iz 1. krajikog
korpusa Vojske Republike Srpske.681
Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske je 16. jula
1995, ojaanim patrolama obezbjeivalo komunikaciju Drinjaa Milii,
kako bi onemoguio izvlaenje izbjeglih prema Udru.682
Na podruju Pobua 16. jula 1995. bilo je oko 2.000 izbjeglih koji
su se krili po umama. Od tog broja blokiranih ljudi rijetko se ko uspio
izvui do Tuzle.683
Na cijelom prostoru od Srebrenice do Baljkovice na svakom mjestu
su leali ubijeni Bonjaci koje su vojnici Vojske Republike Srpske
likvidirali nakon njihove predaje.684
Vojska Republike Srpske je vrila trijau (ifra za likvidacije)
zarobljenih, to su organizovali pukovnici Beara i Cerovi.685 Masovno
pogubljene zarobljene civile pripadnici Vojske Republike Srpske su
odmah na licu mjesta zatrpavali.686
Razbijene grupe civila koje nisu uspjele prei cestu u KonjeviPolju vratile su se na podruje Srebrenice i pokuale prei u epu.
681 AIIZ, Komanda 1. krajikog korpusa, str. pov. br. 264-I/95,16. juli 1995 Komandi 9. OG na znanje i 16. kmtbr na izvrenje, Upuivanje jedinice jaine p iz 16.
kmtbr za ispomo 1. lpbr.
682 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske, RDB - Sarajevo,
broj: 05-2064/95, 16. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike
Srpske i Ministarstvu unutranjih poslova Republike Srpske RJB - rukovodiocu.
683 AIIZ, Komanda 1. brlpbr, str. pov. br 03-253-106, 16. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Armija RBiH, RI: frekvencija 740.000/2
K. vrijeme: 13.00, 16. juli 1995. Uesnici: samo jedan se uje; KOMISIJA Vlade
Republike Srpske, str. 21.
684 ICTY, Predmet br. IT02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16652.
685 AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 784.650 MHz, kanal 3, vrijeme: 11.11,
16. juli 1995, Uesnici: puk. Ljubo Beara - Cerovi - X.
686 AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 836.000 MHz, kanal 04, vrijeme: 08.30,
16. juli 1995, Uesnici: NN-muka osoba i izvjesni Grujo.
385

General Mladi je, u cilju njihovog unitenja, komandantu Milike brigade

(Milomiru Nastiu) izdao naredbu da ne smije nita proi.687
Sredinom jula 1995. srpske snage su na lokalitetu Biina, udaljenom
12 km od ekovia, likvidirale preko 60 Bonjaka. Na uem lokalitetu
pod nazivom Krajevi, u dubini ume, ubijeno je 39 Bonjaka (35 mukaraca i 4 djece - svi su identifikovani).688 U neposrednoj blizini navedenog
lokaliteta - u peini (prirodnoj jami) ubijeno je preko 20 Bonjaka (prilikom ekshumacije pronaena su 34 skeleta, sluaja - do 31. decembra
2009. nije identifikovana nijedna ekshumirana osoba).689
Brojne jedinice Vojske i MUP-a Republike Srpske su tokom jula
i augusta 1995, kao i kasnije, vrile pretrese terena i zasednim dejstvima spreavale prolaz muslimana iz bive enklave Srebrenica
prema Tuzli i Kladnju, pri emu su mnogi Bonjaci zarobljeni i na licu
mjesta sistematski likvidirani.
Srpske snage su i 17. jula 1995. nastavile s akcijom zarobljavanja
Bonjaka. Vrei pretres terena, Vojska Republike Srpske je toga
687 AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 784.650 MHz, kanal 9, vrijeme: 15.22,
16. juli 1995, uesnici: Nasti - 01 (X) vjerovatno Mladi.
688 Smail eki Meldijana Arnaut-Haselji Beir Maci, MASOVNE GROBNICE U BOSNI I HERCEGOVINI - SIGURNA ZONA UJEDINJENIH NACIJA
SREBRENICA, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010, str. 594-598; ICTY, Predmet IT-09-92-PT,
TUILAC PROTIV RATKA MLADIA, ETVRTA IZMIJENJENA OPTUNICA, 16.
decembar 2011, str. 41. rtve otkrivene u masovnoj primarnoj grobnici Biina - imale su
poveze na rukama icom, a neke i na oima. Sve rtve su ekshumirane i identifikovane
(S. eki M. Arnaut-Haselji B. Maci, nav. dj., str. 594-597).
689 S. eki M. Arnaut-Haselji B. Maci, nav. dj., str. 598. Murat Hurti
(istraiva i dobar poznavalac masovnih grobnica rtava genocida, posebno na podruju
istone Bosne), na osnovu kazivanja vie svjedoka, rekonstruisao je nain ubistva rtava
genocida u spomenutoj peini: Tu ima jedna prirodna rupa, veliine dva kvadrata.
Oni su tu njih dovodili i bacali ih ive u tu provaliju. Ko se opirao, ubili su ga na licu
mjesta i gurnuli dolje, pri emu je nekoliko ljudi prilikom pada u jamu preivjelo,
te su potom traili od zlikovaca da ih puste napolje. Meutim, oni su njima bacali
bombe, mine, granate i pucali po njima. Potom, uzeli su baterijsku lampu, sputali
je i posmatrali ih odozgo. I jednog po jednog ubijali. Jedan od njih je uspio da
pobjegne u jednu pilju, tu smo ga nali i tu je izdahnuo (http://forum.dnevniavaz.ba/
showthread.php?522-quot-11juli-quot/page9).
386

dana zarobila vie civila, meu kojima je bilo i etvero maloljetne

djece (od osam do etrnaest godina), koji su zatvoreni u vojniki pritvor
u Bratuncu.690
Vrei pretres terena i postavljajui zasjede po unutranjosti,
gdje su se krile manje grupe Bonjaka (od desetak, dvadeset ili pojedinano), snage Republike Srpske su 17. jula likvidirale 11 lica.691
Vojska Republike Srpske je, u cilju da pobije to vei broj
Bonjaka, 17. jula 1995. pored ostalog, artiljerijom intenzivno tukla
po koloni.692
Glavni tab Vojske Republike Srpske je, u cilju objedinjavanja
snaga Vojske i MUP-a Republike Srpske (objedinjavanje dejstava
na razbijanju muslimanskih snaga) u planiranju i koordinaciji
borbenih aktivnosti u blokiranju, razbijanju i unitenju zaostalih
muslimanskih snaga u irem rejonu Kamenice i Cerske, Udra,
17. jula 1995. u Komandu Zvornike brigade vrlo hitno iz Glavnog
taba uputio trojicu visokih starjeina za ispomo. Od 17. jula snage
Bratunake i Milike brigade, zatim 67. puka veze i bataljona Vojne policije 65. zatitnog motorizovanog puka, kao i snage MUP-a, angaovane
su na operaciji pretresa terena u irem rejonu Bratunca, Milia, Drinjae,
a u zoni Bratunac Drinjaa Milii selo Beii na otkrivanju i unitenju zaostalih muslimanskih grupa.693
690 ICTY, Predmet br. IT02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16652; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar
javne bezbjednosti Zvornik, br. 198/95, 17. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra
javne bezbjednosti Zvornik za dan 16/17. juli 1995; Isto, Dnevni izvjetaj, 17. juli 1995;
Isto, Komanda 1. bratunake brlpbr, pov. br. 03-253-106/1, 17. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-198,
17. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima, Stanje
na ratitu; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 21.
691 AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija: 84.700 MHz, kanal 3, vrijeme: 06.25,
Uesnici: X - Obrenovi.
692 AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 740.000, vrijeme: 09.50, Uesnici: X drugi se ne uje.
693 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/4-1670, 17. juli 1995
- Komandi Drinskog korpusa, Objedinjavanje dejstava na razbijanju muslimanskih snaga.
387

Jedinice 1. bratunake lake pjeadijske brigade (3. i 4. pjeadijski

bataljon) i mobilisano ljudstvo iz radne obaveze, te policijske snage, 18.
jula 1995. vrile su pretres terena na podruju Pobua, Glogove,
Hrnia, Konjevi-Polja, te s obje strane komunikacije Milii Drinjaa.694 Malobrojne grupe su se pokuavale izvui iz rejona Pobua
i Konjevi-Polja u pravcu Cerske i Kulata prema Tuzli.695
Komandant Zvornike brigade (Vinko Pandurevi) izdao je 18. jula
naredbu da se svi zarobljeni (koji se pronau) u njegovoj zoni odgovornosti odmah likvidiraju. S tim u vezi, on je zabranio da se zarobljenici
privode, ve da se odmah na licu mjesta ubijaju. Tako su, u skladu s tom
naredbom, svi oni koji su prilikom pretresa terena pronaeni ubijani
na licu mjesta sve do 21. jula 1995, kada je Pandurevi promijenio navedenu naredbu.696
Cijelog dana 18. jula 1995. Vojska Republike Srpske je radila na
pronalaenju, hapenju i likvidaciji Bonjaka. U ranim jutarnjim satima

Ekipu Glavnog taba Vojske Republike Srpske sainjavali su sljedei pukovnici:

Neo Trkulja, Milovan Stankovi i Bogdan Sladojevi. Za komandovanje svim navedenim snagama u izvrenju napred navedenog zadatka, general Mladi je odredio
potpukovnika Dragomira Keserovia, referenta za Vojnu policiju iz Uprave bezbjednosti
Glavnog taba Vojske Republike Srpske (Isto).
Rok za izvrenje zadatka bio je do 20,00 asova 19. 07. 1995. godine. Rukovoenje
borbenim dejstvima vreno je s Komandnog mjesta bataljona Vojne policije 65. zatitnog
motorizovanog puka.
Uporedo s pretresom terena, nareena je i asanacija terena, za to su komandanti
brigada angaovanih na pretresu terena bili u obavezi da preko nadlenih opinskih organa
obezbijede ljudstvo iz civilne zatite (Isto).
694 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. 03/253-107, 18. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB Sarajevo, br. 05-2097, 18. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih
poslova Republike Srpske i drugima; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 21.
695 AIIZ, Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. 03/253-107, 18. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 21.
696 ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 16651; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 21.
388

jedna grupa od 200 lica predala se na prostoru izmeu Nove Kasabe i

Konjevi-Polja.697
Tada se na irem podruju Pobua krilo oko 500 ljudi koji su se
pokuavali izvui prema epi, zatim Srbiji ili preko Udra za Tuzlu.698
Jedinice 1. zvornike brigade organizovale su blokadu i unitenje
zaostalih muslimanskih snaga, kao i pretres terena, sa pridodatim
jedinicama na pravcu Baljkovica etino brdo Crni vrh Perunika Lisina. Pri tome su pretres terena na podruju Kamenice
vrile jedinice Ministarstva unutranjih poslova.699
I na podruju Kamenice krila se jedna grupa Bonjaka, koja je
zarobljena 18. jula 1995, meu kojima su bila i dva civila stara oko 80
i 81 godinu.700
Vojska Republike Srpske je i 18. jula upotrebljavala nedozvoljena
borbena sredstva (hemijska borbena sredstva - granate za minobacae
kalibra MB 82 mm).701
697 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB Sarajevo, br.
05-2085/95, 18. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske
i drugima; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 21.
698 AIIZ, Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske - RDB Sarajevo,
br. 05-2097/9, 18. juli 1995 - Zamjeniku ministra unutranjih poslova Republike Srpske i
drugima; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 21.
699 AIIZ, Komanda 1. zvornike brigade, str. pov. br. 06-223, 18. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Armija RBiH, RI, frekvencija
836.000, kanal 4, vrijeme: 08.50; Isto, Armija RBiH, RI, kanal 4, vrijeme: 13.10,
Uesnici: izvjesni Mlao i osoba X u razgovoru s Budimirom; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 21.
700 AIIZ, Komanda 1. zvornike brigade, Obavjetajni organ, str. pov. br. 17/104,
18. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Obavjetajni izvjetaj; Isto, Armija RBiH,
RI, 18. juli 1995, str. 298; Isto, Komanda 1. zvornike brigade, Obavjetajni organ, str.
pov. br. 17/104, 18. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Obavjetajni izvjetaj (rukopis);
Isto, Armija RBiH, RI, kanal 17, vrijeme: 09.05, 18. juli 1995, str. 284; Isto, Armija RBiH,
RI, frekvencije: 784.650 i 817.125, kanali: 3 i 4, vrijeme: 14.32, Uesnici: Jankovi pukovnik uri, 18. juli 1995.
701 AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 784.700 MHz, kanal 6, vrijeme: 20.57,
Uesnici: X-Y (preko Zlatara).
389

Na podruju Planinci Baljkovica Vojska Republike Srpske je

18. jula 1995. u jutarnjim satima likvidirala 20 Bonjaka. Na lokacijama
Crni vrh Potoani Planinci Baljkovica u okruenju je bilo oko
150 lica.702
U Srebrenici su 18. jula 1995. zarobljena dva Bonjaka starije
dobi.703
U toku dana 19. jula 1995. Vojska i Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske nastavili su s pretresom i blokadom terena,
radi blokiranja i unitenja zaostalih muslimanskih grupa. Na podruju zone odgovornosti Zvornike brigade prilikom pretresa terena
likvidirano je 13 i uhapena 2 Bonjaka.704
Sve raspoloive snage Ministarstva unutranjih poslova Republike
Srpske koje su se nalazile u zoni Centra javne bezbjednosti Zvornik
izvrile su pretres terena na podruju Kamenice, Joanice, Liplja,
Dafina kamena i Crnog vrha do Snagova. Tom prilikom ubijeno je 8
Bonjaka. Tada se na podruju ispod stare ceste kod Snagova krilo jo
oko 200 Bonjaka. Tog jutra se oko 50 lica pokualo probiti na Panduricu,
s ciljem da prou do slobodne teritorije. U toku dana 1. eta Posebnih
jedinica policije Centra javne bezbjednosti Zvornik vratila se s terena
oko likvidacije preostalih snaga neprijatelja, koje su se nalazile u
veim grupama na podruju Crnog vrha, Parloga i Baljkovice.705
702 AIIZ, Armija RBiH, RI, str. 317; KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 21.
703 AIIZ, Armija RBiH, RI, frekvencija 723.000, kanal 21, vrijeme: 18.55, Uesnici: X - Lazo.
704 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 06-224, 19. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; KOMISIJA Vlade Republike Srpske,
str. 22. Manje, zaostale grupe civila koje su pokuavale pobjei iz Srebrenice, sigurne
zone Ujedinjenih nacija, ubijene su na licu mjesta nakon to su zarobljene od strane
srpskih snaga. Svjedok R zarobljen je 19. jula 1995. zajedno s grupom od oko 11 civila.
Grupa je likvidirana na lokaciji poznatoj pod nazivom Nezuk, unutar zone odgovornosti
Zvornike brigade - spasio se samo svjedok R (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 254).
705 AIIZ, Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 12-6/08-534/95, 19. juli 1995
- Ministarstvu unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra i drugima; Isto,
Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti Zvornik,
br. 200/95, 19. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik
390

Bratunaka brigada vrila je pretres terena na podruju Gornjih

Potoara, Bljeeve, izmia, Lehovia, Bacute i putne komunikacije
Glogova Konjevi-Polje.706
Zvornika brigada i jedinice Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske su cijeli dan 20. jula 1995. vrile pretres terena i
unitenje zaostalih grupa na podruju Cerske, Kamenice, Pobua,
Pandurice, Hajvaza, Caparda, Baljkovice, Potoana i Orahovca, gdje su
angaovani svi sposobni borci Drinskog korpusa. Glavni borbeni zadatak tih jedinica je i dalje bio likvidacija preivjelih iz Srebrenice.707
U pretresu terena i razbijanju neprijateljskih grupa koje su
ostale ili jo pristiu iz pravca Srebrenice i dalje su angaovane brojne
jedinice Vojske i policije Republike Srpske, ukljuujui, pored ostalih,
i etu iz 16. krajike motorizovane brigade 1. krajikog korpusa.708
Jedinice Drinskog korpusa su 21. jula 1995. dijelom snaga vrile
pretrese terena i zasednim dejstvima spreavale prolaz muslimana
iz bive enklave Srebrenica prema Tuzli i Kladnju.709
za dan 18/19. juli 1995; Isto, Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar
javne bezbjednosti Zvornik, br. 201/95, 20. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra
javne bezbjednosti Zvornik za dan 19/20. juli 1995; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 22.
706 AIIZ, Komanda 1. bratunake brlpbr, str. pov. br. 03-253/108, 19. juli 1995 Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 22.
707 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 08-226, 20. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Komanda 4. drinske lpbr, br. 538/01-62,
20. juli 1995 - Komandi 1 i 2 pb, Dalje izvravanje zadataka u zoni brigade; Isto,
Republika Srpska, Ministarstvo unutranjih poslova, Centar javne bezbjednosti, Zvornik,
br. 201/95, 20. juli 1995, BILTEN Dnevnih dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik
za dan 19/20. juli 1995; Isto, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 06-225, 20. juli
1995 - Komandi 4. drlpbr.
708 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, br. 08-227, 21. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj.
709 AIIZ, Generaltab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-202, 21. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima, Stanje na ratitu;
Isto, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 08-227, 21. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Dnevni izvjetaj, 21. juli 1995; Isto, Komanda
1. brlpbr, str. pov. br. 03-253-110, 21. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni
borbeni izvjetaj.
391

Prva zvornika brigada je 22. jula 1995. organizovala pretres

terena s 3. pjeadijskom etom od komunikacija Crni vrh Orahovac
ka Snagovu i Kamenici. U toku noi jedinice 4. pjeadijske brigade su
uoile neprijateljsku grupu koja je pokuala proi kroz liniju odbrane u Gavriima, gdje su ubijena dva lica. U ranim jutarnjim satima
jedinice 7. pjeadijske brigade likvidirale su vie Bonjaka koji su se
pokuavali izvui.710
Istoga dana su dvije ete iz sastava 1. zvornike pjeadijske brigade,
u sadejstvu s etom Ministarstva unutranjih poslova, izvrile pretres
terena na pravcu Planinci Perunika selo Brezik selo Mehmedii
s linije razvoja Crni vrh Planinci Guteri i jedinicom iz sastava
Taktike grupe Osmaci: 1. bataljon pjeadijske brigade na pravcu selo
Caparde Kosovaca Jeremii, sa linije razvoja Donje Caparde Crni
vrh. Tom je prilikom na pravcu Planinci Petrunka Brezik likvidirano
10 i zarobljeno 23 Bonjaka. Jedinice iz Taktike grupe Osmaci na svom
pravcu su zarobile 17 Bonjaka. Jedan broj razbijenih grupa vratio se
na podruje Udra jer se nisu uspjeli izvui.711
Jedinice 1. bratunake lake pjeadijske brigade, 1. milike lake pjaadijske brigade, 1. zvornike brigade i druge dijelom snaga su vrile pretres terena i ienje istog od zaostalih neprijateljskih grupa i pojedinaca. Prva zvornika pjeadijska brigada je i 23. jula 1995. vrila
pretres terena na podruju Pandurica Mihajlovii Tisova Kosa i
etino brdo. U zoni odgovornosti te brigade zarobljeno je 20, a u zoni
Bratunake brigade 2 lica.712

710 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, br. 08-228, 22. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj.
711 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, br. 06-229, 22. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov.
br. 03/3-203, 22. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i
drugima; Isto, Komanda 1. zvornike pbr, str. pov. br. 08-229, 22. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Vanredni borbeni izvjetaj.
712 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, br. 06-230/1, 23. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br.
03/3-204, 23. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima.
392

Jedan broj ranjenika iz Srebrenice koji je lijeen u Zvorniku je, po

nareenju generala Mladia, likvidiran 23. jula 1995. od strane Vojne
policije, kojom je rukovodio pukovnik Vujadin Popovi.713
Vojska Republike Srpske je, vrei pretres terena, i 24. jula
1995. zarobila jedan broj Bonjaka.714
U periodu od 25. do 30. jula 1995. oruane snage Republike
Srpske su vrile pretres terena, blokade i zasjede, u cilju otkrivanja,
blokiranja i unitenja razbijenih snaga neprijatelja. Na podruju
Kozjaka 26. jula 1995. zarobljena su 34 Bonjaka - odvedeni su u logor
Batkovi. Na podruju Memia 27. jula 1995. likvidirano je 5 lica.715
713 ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, Izjava o injenicama kako ih je naveo Dragan
Obrenovi, str. 1665 i 1650.
Pukovnik Pandurevi je nakon 20. jula naredio Draganu Obrenoviu da obie
stacionar u Standardu u Zvorniku i zarobljenike koji su tamo lijeeni. Prilikom te posjete
Obrenovi je rekao medicinskim radnicima da e zarobljenici, nakon oporavka, biti prebaeni u Bijeljinu. Pandurevi je insistirao da zarobljenici moraju biti odvedeni odatle
(Isto).
Mladi je izdao naredbu da se ti pacijenti moraju likvidirati. Poslije 23. jula vojni
policajci su odvezli zarobljene ranjenike i pobili ih vatrenim orujem (Isto).
714 AIIZ, Komanda 1. zvornike pbr, br. 06-231, 24. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov.
br. 03/3-205, 24. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i
drugima; Isto, Dnevni izvjetaj, 23/24. juli 1995.
715 AIIZ, Komanda Zvornike pbr, br. 06-232, 25. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Komanda 1. zvornike brigade, br. 06-233,
26. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Glavni tab
Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-206, 25. juli 1995 - Predsjedniku Republike
Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Komanda 1. zvornike brigade, br. 06234, 27. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto, Glavni
tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-208, 27. juli 1995 - Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima; Isto, Komanda 1. zvornike brigade,
br. 06-235, 28. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj; Isto,
Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 01-16-02/1-232/95, 28. juli 1995 - Ministarstvu
unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra i drugima. Jedan broj zarobljenih
Bonjaka srpske snage su odvele u koncentracioni logor Batkovi, gdje su bili zatoeni
mjesecima ( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 79-81, 121-122, 175 i 262).
U logoru Batkovi bio je, po kazivanju A. V. (iz Srebrenice), pravi haos. Zajedno
sa ranjenicima iz Srebrenice bilo nas je oko 230 u logoru. Hrane nije bilo dovoljno,
393

Centar javne bezbjednosti Zvornik angaovao je cjelokupno ljudstvo

na pretresima i zasjedama, te svakodnevnom pronalasku muslimanskih grupa na vrlo irokom prostoru, po selima, i u samom Zvorniku,
te u Srbiji - u Malom Zvorniku (preplivali Drinu) ....716
Zvornika brigada je 29. jula 1995. angaovala dvije ete s oko 200
ljudi u organizaciji pretresa i zasjede na podruju Gloanskog brda.717
U epu je do 17. jula stigao 201 vojnik (jako su iscrpljeni, ima
ih dosta lake ranjenih), a do 28. jula jo 500 Bonjaka.718 Jedan broj

a spavali smo na drvenim paletama umotanim u jedno ebe. U logoru me nisu tukli
vjerovatno zato to sam bio maloljetan. Razmijenjen sam sa ranjenicima i drugim
maloljetnicima 29. septembra 1995. godine ( SAMRTNO SREBRENIKO
LJETO 95, str. 300).
Srbi su jednu grupu Bonjaka, nakon zarobljavanja, odveli u logor Batkovi, gdje su,
tvrdi R. S., zatekli jo oko 230 logoraa. Meu njima je bilo oko 180 ljudi uhvaenih
poslije pada Srebrenice. U logoru smo bili smjeteni u halama nekadanje poljoprivredne farme. Trpili smo glad i hladnou.
Najtee mi je bilo ii na rad, posebno u sjeu drva na Majevicu. elja za ivotom
je ipak nadvladala sve psihike i fizike napore, tako da sam izdrao pet mjeseci
u logoru. Razmijenjen sam 25. decembra 1995. godine u Priboju (Isto, str. 281).
U logoru u Batkoviu bio je zatoen i . J. (iz Podeplja, Han-Pijesak) koji je, nakon
13 dana lutanja po umi i pokuaja spaavanja, zajedno sa jo 8 Bonjaka, zarobljen i
odveden u logor, o emu pored ostalog navodi:
Oekivali smo maltretiranje i batine, ali se smrti nismo bojali. Poslije provedena
24 sata u Karakaju, odvode nas u logor Batkovi kod Bijeljine. Tu sam zatekao dosta
ranjenih i izmorenih drugova iz Srebrenice. Slika tog prizora i danas je pred mojim
oima. Tuna i gladna lica i beznadeni pogledi. Logorai koji spavaju na betonu,
pokriveni jednim smrdljivim ebetom. Sve to na pragu XXI vijeka, u srcu Evrope
koja je ostala slijepa i gluha na patnje Bonjaka.
Svakodnevni rad do iznemoglosti dovodio me je do ludila, ali volja za ivotom
bila je jaa od svega. Najmanje 150 dana sam proveo po Majevici u sjei drva. Nita
me nije slomilo i iscrpilo. Razmijenjen sam 24. decembra 1995. godine (Isto, str. 333).
716 AIIZ, Centar javne bezbjednosti Zvornik, br. 01-16-02/1-232/95, 28. juli 1995
- Ministarstvu unutranjih poslova Republike Srpske, Kabinet ministra i drugima.
717 AIIZ, Komanda 1. zvornike brigade, br. 06-237, 29. juli 1995 - Komandi
Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj.
718 KOMISIJA Vlade Republike Srpske, str. 23.
394

je, nakon srpske okupacije epe, sigurne zone Ujedinjenih nacija, zarobljen i odveden u Srbiju - u logore ljivovica i Mitrovo Polje, gdje
su preivjeli stravu i uas.719

719 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 178 i 237-239. Kada smo
stigli u logor ljivovica u Srbiji, navodi M. S. (iz Srebrenice), bili smo izloeni najteem
maltretiranju, zlostavljanju i tui. Neke su tada odveli u drugi logor Mitrovo Polje u
optini Brus. Spavali smo na golom betonu bez prostirke. Hrana je bila loa, a obroci
oskudni, tako da smo padali u nesvijest od gladi i iscrpljenosti. Logorske vlasti su nam
govorile da nam ne mogu dati vie hrane, jer su pod sankcijama. Mada su MKCK
i UNHCR dovlaili hranu za nas, ona je tokom noi odvoena iz logora. U graku
obarenom na samoj vodi kojeg smo redovno dobijali, bilo je dosta crva. Obroke smo
dobijali jedanput na dan. Na kupanju su nam putali studenu vodu i prije nego to
bi saprali sapunicu, voda je zatvorena. Gotovo smo svi imali ui i buhe. Najtee od
svega je bilo kada su nas tjerali na seksualne radnje. To smo morali initi pod
prijetnjom batina, a uvari i straari bi to gledali i smijali se. Takoer, morali smo
se tui meusobno, ako bi to odbili, dobijali bi batine od uvara.
Pored toga morali smo pjevati srpske pjesme, uzvikivati parole, ivio Slobodan
Miloevi!, psovati Aliju Izetbegovia, zavijati i lajati kao ivotinje i sline stvari.
U logoru mi je ozlijeena kima od silnog zlostavljanja, tako da danas imam status
logorskog invalida. Nisu svi Srbi prema nama loe postupali. Neki su izbjegavali
da nas maltretiraju i zlostavljaju, zato su ih smjenjivali ili su morali plaati novane
kazne za odbijanje poslunosti komandantu logora.
Razmijenjen sam 10. aprila 1996. godine sa veim brojem logoraa. To je bilo
moje ponovno roenje( SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 178).
O zloinima u logoru ljivovica, potresno i uasavajue kazivanje prua S. A. (iz
Srebrenice): Poslije pada Srebrenice krenuo sam preko ume na put uasa i smrti.
Nisam se uspio probiti preko Konjevi-Polja, pa sam nastavio lutanje umom do 21.
jula. Sa grupom ljudi krenuo sam prema epi. Do 30. jula uestvovao sam u odbrani
epe, a poslije njene okupacije, odluio sam krenuti preko Drine u Srbiju. Vojska
Jugoslavije me zarobila 1. avgusta na karauli Jagotica. Do predvee su nas sakupljali
i onda je poelo ispitivanje i maltretiranje. Sve su nas pretresli na grub nain i oduzeli
su od nas sve to smo imali. ak i kaieve iz pantalona i njire iz cipela. Morali smo
pisati izjave.
U veernjim satima doveeni su kamioni i mi smo potrpani kao stoka na njih.
Cerada je zanjirana tako da na kamionu nije bilo zraka.
Mnogi su padali u nesvijest. Na kamionu je bilo 220 ljudi. Nismo znali gdje nas
voze. Prilikom izlaska iz kamiona morali smo proi izmeu policajaca koji su nas
odmah poeli tui nogama, palicama, toljagama i sl. Bili smo u Srbiji u naputenim
barakama beogradske firme Planum.
395

Nalazio sam se u sali nekadanje menze sa jo 97 ljudi. Prvih petnaest dana

smo leali na golom betonu, a kasnije smo dobili po jedno ebe. Svakog dana smo
pojedinano odvoeni kod inspektora na ispitivanje i pisanje izjava. Tamo su mnogi
mueni i tjerani da piu ono to nisu uinili. Oko baraka je bilo dosta policije. Najtee
nam je bilo noom kada bi izvodili ljude i muili ih. Tukli su nas svim sredstvima koje
bi imali pri ruci, toljagama, letvama, palicama, kablovima od struje i sl. Najee
su na muenje izvodili one koje su u vrijeme rata bili u Srebrenici. Jedno muenje
u pamtiti do kraja ivota.
Jedan policajac me izveo na oak barake gdje su ekala jo trojica. Sa te strane
bio je ulaz u menzu sa izlivena tri stepenika. Rekli su mi da tu sjednem i onda su
mi poeli postavljati pitanja. Odgovarao sam. Zatim su me poeli tui nogama po
bubrezima, stomaku, leima, glavi. Obore me na zemlju i ponu me dalje utati, dok
nisam ostao bez vazduha. Jedan policajac je sa strane to vidio i oni su prestali. Opet
su me vratili na stepenik. Poeli su mi postavljati nova pitanja. Bez obzira ta bih
odgovorio, oni su me psovali, govorili mi da laem i udarali me u gornje dijelove tijela.
Opet sam pao. Poto su me podigli, odluio sam da vie nita ne govorim. Jedan
od njih je repetirao puku i naslonio mi cijev na sljeponicu. Traio je od mene da
priznam kako sam i koliko poklao Srba. U tom momentu sam rekao:
Ubijte me, ali me nemojte vie muiti.
Neemo te ubiti orujem, ve na drugi nain, rekao je jedan od njih i ponovo
su me, sva etvorica, poela udarati nogama. Kada su vidjeli da se vie ne mogu
pomjerati, uzeli su gumeno crijevo i poeli me njime udarati preko lea. Nakon ovoga
su mi rekli da mogu ii unutra. Otpuzao sam u baraku. Tri dana poslije toga nisam
mogao normalno disati. Pored ovog muenja jo sam nebrojano puta dobivao batine.
Mjesec dana sam proveo u Sali menze. Prvih petnaest dana su nas muili glau.
Dobijali smo etvrtinu hljeba i etvrtinu ribe na dan. Kada smo poeli padati u
nesvijest od gladi poveali su nam obroke, ali su oni jo uvijek bili nedovoljni.
Osamnaestog dana naeg boravka u logoru doao je MK CK i registrovao nas, ali se
nije promijenio odnos prema nama. I dalje su nastavljena maltretiranja i ispitivanja.
Sve do februara 1996. godine kupali smo se napolju hladnom vodom na snijegu,
mrazu, zimi. Bilo je trenutaka kada su nas noom izvodili napolje i tjerali nas da
stavljamo glavu pod slavinu sa hladnom vodom. Inspektor je imao obiaj da nas tue
pendrekom po bosim stopalima, a zatim smo morali drati noge u hladnoj vodi.
Prvih mjeseci su nam nudili da uzmemo srpska imena i mi smo se morali predstavljati kao Srbi. Da bih otiao u WC-e morao sam dii tri prsta i rei srpsko ime
koje su mi nadjenuli, a onda bih dobio par udaraca pri dolasku do WC-a. Pred
vratima bi stajao policajac, kojem se mora obratiti na isti nain da bi uao u WC.
To je trajalo prva dva mjeseca. Poslije tog najteeg perioda nisu nas vie tukli, ali
su nas psihiki unitavali.
U logoru ljivovica kod Uica proveo sam osam mjeseci i 10 dana. Razmijenjen
sam 10. aprila 1996. godine (Isto, str. 237-239).
396

Krajem jula (ili poetkom augusta) 1995. na podruju Trnova

(Sarajevo, Godinjske Bare) ubijeno je 6 civila, od ega dvoje djece
(svi su identifikovani).720
Razbijene muslimanske grupe i 30. jula 1995. pokuavale su
se izvui ka Tuzli i Saveznoj republici Jugoslaviji. Jedinice Bratunake
brigade, kao i druge iz zone odgovornosti Drinskog korpusa, unitavale
su neprijateljske grupe pri pretresu terena.721
U selu Sueska 10. augusta ubijeno je 8 Bonjaka. Deset dana kasnije u selu Pale, u blizini Potoara, ubijeno je oko 30 civila (svi ubijeni
su izmasakrirani). Krajem augusta u okolini Spasinog Dola blizu epe,
u zasjedi, ubijeno je 6 Bonjaka.722
Manje grupe Bonjaka su danima i mjesecima, gladne, edne, umorne
i iscrpljene, lutale po umama, pokuavajui da se probiju do slobodne
teritorije, pri emu je najvei broj ubijen.723 Jedna grupa (7 Bonjaka) je
5. maja 1996, u pokuaju dolaska na slobodnu teritoriju, zarobljena kod
Zvornika. Naime, grupa se predala IFOR-u i IPTF-u, koji su je, umjesto
da je zatite i prue pomo, predali srpskoj policiji. Grupa je odvedena
u zatvor u Bijeljini, gdje je protiv njih voen montirani sudski proces.724
Jedan broj Bonjaka je, traei spas, uspio prei u Saveznu Republiku
Srbiju (Ljubovija i Bajina Bata), gdje ih je policija Republike Srbije
720 S. eki M. Arnaut-Haselji B. Maci, nav. dj., str. 638-639; ICTY, Predmet
br. IT-09-92-PT, TUILAC PROTIV RATKA MLADIA, ETVRTA IZMIJENJENA
OPTUNICA, 16. decembar 2011, str. 41.
721 AIIZ, Glavni tab Vojske Republike Srpske, str. pov. br. 03/3-211, 30. juli 1995
- Predsjedniku Republike Srpske, komandama korpusa i drugima, Stanje na ratitu; Isto,
Komanda 1. bratunake lpbr, str. pov. br. 03-253-120, 30. juli 1995 - Komandi Drinskog
korpusa, Redovni borbeni izvjetaj.
722 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 33-35. Velid Deli i Devad
Tepi ubijeni su u blizini vodenice, na koju su Srbi ispalili zolju, a kasnije otvorili rafalnu
paljbu iz automatskog oruja (Isto).
723 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 79-81, 129-130 i 261262; AIIZ, Izjava Nijaza Maia.
724 SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95, str. 129-131.
397

pohapsila i (najvei broj) vratila u Republiku Srpsku. Neki od njih su

likvidirani, a drugi odvedeni u koncentracioni logor Batkovi, gdje su
kasnije razmijenjeni.725
O zloinu genocida nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko
sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, odnosno srednjeg Podrinja,
jula 1995, potresno kazivanje pruio je (sedamnaestogodinji) djeak,
preivjela rtva genocida, svjedok Tuilatva ICTY-a u predmetu protiv
Radislava Krstia. Naime, on se, nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne
zone Ujedinjenih nacija, jula 1995, predao bosanskim Srbima koji su
nosili maskirne uniforme. Bilo mu je nareeno da sa sebe skine
odjeu koja je zaudarala po osuenoj mokrai i stane uz rub razbojita posutog mrtvim tijelima:
Ondje je bilo nekoliko srpskih vojnika Stajali su iza naih
lea Pomislio sam da u brzo umrijeti, da neu dugo patiti. I pomislio sam kako moja majka nee nikad saznati gdje sam skonao
Neko je rekao: Lezite. Kad smo poeli padati zapoela je
pucnjava ne znam to se tada dogodilo. Nisam razmiljao ni o
725 AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, broj:
10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od
10. do 19. jula 1995; AIIZ, Dnevni izvjetaj, 20. juli 1995; KOMISIJA Vlade Republike
Srpske, str. 22; ICTY, Predmet Miroslav Deronji, br. IT-02-61; SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 374, 476-478, 498 i 506-508; RAPPORT DE MDECINS SANS
FRONTIRES, str. 19; V. abi, nav. dj., str. 178-179.
Krajem jula 1995. srpski agresor je dozvolio Meunarodnom komitetu crvenog krsta
da ue u logor Batkovi, gdje su registrovali 164 zatoenika iz sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice, koje su srpske snage zarobile i odvele u logor nakon zauzimanja sigurne
zone (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 409; AIIZ, Ministry of Defence, Number:
D101/95/15092, 3 August 1995 - The Speaker of the Lower House of Parliament, The
Speaker of the Upper House of Parliament, Fall of Srebrenica/dutch contribution to
UNPROFOR, str. 3). U IZVJETAJU O SREBRENICI ... pogreno se navodi da je
Meunarodni komitet crvenog krsta u logoru Batkovi registrovao i 44 zatoenika iz
sigurne zone Ujedinjenih nacija epe (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 409).
Meutim, to nije tano. U Izvjetaju Fall of Srebrenica/dutch contribution to UNPROFOR
Ministarstva odbrane Holandije, od 3. augusta 1995, navodi se da je Meunarodni komitet
crvenog kria u Rogatici otkrio 44 mukarca iz sigurne zone Ujedinjenih nacija epe
(AIIZ, Ministry of Defence, Number: D 101/95/15092, 3 August 1995 - The Speaker
of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament, Fall
of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 2).
398

emu Mislio sam da je to kraj. Ne znam jesam li u tom trenutku

izgubio svijest, moda sam jo uvijek bio pri svijesti Sve to znam
jest da sam, leei, osjetio bol u desnoj strani prsa
Pomislio sam da bih ih moda trebao pozvati da me dokraje,
jer sam osjeao jake bolove. Pomislio sam da u, ako sad ovdje ne
izdahnem, preivjeti, te da u moda biti iv odveden i da e se moje
muke samo produiti. U jednom trenutku tik uz moje lice stvorila se vojnika izma. Nastavio sam gledati, nisam zatvorio oi. Taj
ovjek je prekoraio mene - bio je to vojnik - i opalio metak u glavu
ovjeku koji je leao odmah do mene. U tom sam trenutku zatvorio
oi; bio sam pogoen u desno rame
Nalazio sam se, takorei, izmeu ivota i smrti. Nisam znao elim
li ostati u ivotu ili umrijeti. Odluio sam ne pozvati ih da me ubiju,
no u isto vrijeme molio sam Boga da dou i da me ubiju .
Nakon to su se krvnici odvezli, djeak je podigao glavu i
primijetio jo jednog preivjelog meu mrtvima. Poviknuo je prema
njemu i, prevrui se preko leeva, pokuao dopuzati do njega, a
zatim je nekako uspio svoje svezane ruke primaknuti njegovim ustima
kako bi ovaj mogao pregristi konopac kojim su bile vezane: Taj
ovjek na sebi je imao majicu bez rukava, zelene boje, i demper
Skinuo ju je i razderao Nakon to mi je povezao ranu, zaspao
sam naslonivi glavu na njegova koljena, jer dugo, suvie dugo nisam
spavao Ostali smo ondje do jutra, a kad je svanulo, probudio me
i upitao: Kamo emo? Rekao sam: Ne znam.726
O likvidaciji Bonjaka (mukaraca i djeaka) u i oko sigurne zone
Ujedinjenih nacija Srebrenice, dovezenih na polja smrti koja su ve
bila prekrivena tijelima, znaajno je i nevjerovatno kazivanje vozaa
opskrbe vojske bosanskih Srba, jednog od svjedoka Tuilatva
ICTY-a u predmetu protiv Popovia i drugih, koji je u vrijeme srebrenikog pokolja dostavljao hranu i pie vojnim jedinicama. On je
726 Carla del Ponte - Chuck Sudetic, GOSPOA TUITELJICA : SUOAVANJE
S NAJTEIM RATNIM ZLOINIMA I KULTUROM NEKANJIVOSTI, Buybook,
Sarajevo, 2008, str. 17-18.
399

opisao kako je prisustvovao pogubljenju muslimanskih djeaka i

mukaraca dovezenih na polja smrti koja su ve bila prekrivena
tijelima:
Iz te hrpe, te gomile mrtvih tijela (koja) vie nisu nalikovala na
ljude ... nego samo na hrpu mesa u komadima ... ispuzao je ovjek.
Kaem ovjek, ali to je zapravo bio djeak od nekih pet-est godina.
To je nevjerovatno. Nevjerovatno.
ovjek /odnosno dijete - prim S. . / je ispuzao i krenuo prema
stazi, stazi na kojoj su stajali ljudi s automatskim pukama i radili
svoj posao. A to je dijete ilo prema njima. Svi ti vojnici i policajci
ondje, ti ljudi kojima nije (bio) problem ubiti ... odjednom su ... spustili
puke i svi, do jednoga, jednostavno se sledili. Tamo je bilo samo jedno
dijete ... nevino, slatko dijete ... prekriveno komadima utrobe drugih
ljudi ...
Jedan oficir ... siguran sam da je bio pukovnik ili porunik ... A
bio je ... neopisivo arogantan ... okrenuo se ljudima, vojnicima, i
kazao: ta ekate? Hajde, dokrajite ga. A ti isti ljudi kojima maloprije nije bio problem ubiti ljude, kazali su mu: Gospodine, imate
pitolj, zato ga vi ne biste dokrajili? Samo izvolite, jer mi to ne
moemo uiniti. Svi su oni ... jednostavno bili bez rijei; potom je taj
oficir kazao: Uzmite dijete, stavite ga na kamion i odvezite; a zatim
ga dovezite ovamo s novom turom i onda emo ga dokrajiti.
Bio sam ondje. Bio sam posve nemoan. Bio sam autsajder ...
osoba iz logistike ... Nisam imao nita s tim to se ondje dogaalo.
Ubijali su ljude, a moj je posao bio da im dovozim zalihe; zatim su
uzeli dijete, ne mukarci koji su ubijali ljude, ne. Drugi su uzeli dijete
za ruku ... (On)o je govorilo, Bab(o), tako oni nazivaju oca. Govorio
je, Bab(o), gdje si? Dijete je bilo u oku. Stavili su ga na kamion.
Dijete se, znajui da je ve prije bilo na kamionu, poelo nekontrolisano tresti. Treslo se i govorilo: Ne, ne. Neu.
Zatim sam se ja umijeao ... Kazao sam im: Sluajte, upaliu
svjetla u svom kombiju i ukljuiu muziku da mu skrenem panju
sa svega ovoga to se dogaa. Upaliu radio, jer sam elio da dijete
doe k sebi. Bilo je posve izgubljeno, nije znalo ta se dogaa, ni ko
je ni to je. Kazao sam: Pokuat u ga odvesti kamo god eli da ga
400

odvezem. Stoga sam uao u kombi i upalio svjetlo ... i to je djetetu

pomoglo, jer mu se sve bilo pomrailo ...
Kazao sam mu: Doi ovamo, doi ovamo, doi k meni. Kazao
sam: Pogledaj. Imam upaljeno svjetlo, muziku. Odjednom me primio za ruku i doao k meni ... Ne bih poelio da iko od vas to doivi.
Nekad sam bio snaan. Nekad sam bio vrst. Bio sam na takvom
glasu. No nikome ne bih poelio da doivi taj stisak, njegov stisak
moje ruke, i bio sam zapanjen njegovom snagom. Snagom tog djeteta.
A zatim sam - uao sam u vozilo - i ostavio ga satak samoga, samo
zato to sam morao upaliti vozilo, i ukljuio sam muziku, a zatim sam
se vratio s ostatkom - znate ve ta je taj ostatak bio - kako bi sljedea
tura mogla biti dokrajena.727

7. Prikrivanje zloina genocida

Pitanje prikrivanja zloina genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice, jula 1995, odnosno srednjem Podrinju, analizirano je,
proueno i predstavljeno, prije svega na istraivanjima Ujedinjenih nacija,
odnosno na bitnim stavovima IZVJETAJA O SREBRENICI generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija Kofija Annana od 15. novembra 1999,728
727 Isto, str. 331-332. etiri dana nakon tog svjedoenja, 26. februara 2007, na
internom videomonitoru u Uredu glavne tuiteljice ICTY-a, Carle del Ponte, ponovo je
emitirano suenje iz sudnice br. 1. Jedan je mladi svjedoio na zatvorenoj raspravi:
mladi koji je, kao sedmogodinji djeak, krvav, pranjav i prekriven izmetom,
ispuzao iz gomile mrtvih tijela i priao krvnicima koji su ubili njegova babu
(Isto, str. 332).
Carla del Ponte je tuno sjedila u svom uredu i sluala njegove rijei, gotovo
je mogla uti skupni uzdah olakanja i provalu zlurada smijeha iz Srbije (Isto).
728 IZVJETAJ O SREBRENICI, IZVJETAJ GENERALNOG SEKRETARA
PREMA REZOLUCIJI GENERALNE SKUPTINE 53/35 (1998), 15. novembar 1999
(u daljem tekstu: IZVJETAJ O SREBRENICI ), objavljen u: S. eki - M. Kreso
- B. Maci, nav. dj., str. 13-274, paragraf 182; Boutros-Boutros Ghali, UNVANQUISHED A U. S. - U. N. SAGA, I. B. Tauris & Co Ltd, New York, 1999, str. 217; S. eki
- M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 321.
401

Generalna skuptina Organizacije ujedinjenih nacija je 30. novembra 1998. usvojila

Rezoluciju 53/35 (1998), kojom je u taci 18 zatraila: Sveobuhvatan izvjetaj, ukljuujui ocjenu, o dogaajima koji poinju od uspostavljanja sigurne zone (safe area)
Srebrenica, 16. aprila 1993, u skladu sa Rezolucijom 819 (1993) Vijea sigurnosti,
poslije ega je uslijedilo uspostavljanje drugih sigurnih zona, dok Vijee sigurnosti
nije odobrilo Mirovni sporazum Rezolucijom 1031 (1995) od 15. decembra 1995.
Imajui u vidu relevantne odluke Vijea sigurnosti i postupke pred Meunarodnim
sudom, Generalna skuptina podstie drave lanice i ostale zainteresirane strane da
prue informacije koje se na to odnose (IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 1).
Zahtijevajui da se podnese Izvjetaj, Generalna skuptina je generalnom sekretaru
Ujedinjenih nacija Kofiju Annanu pruila priliku da objasni zato Ujedinjene nacije
nisu osujetile srpski napad na Srebrenicu i one grozomorne dogaaje koji su uslijedili (Isto, paragraf 2).
Nastojei da se to vie priblii istini, generalni sekretar se vratio poecima politike
sigurnih zona, raspravljajui o razvoju te politike u periodu od nekoliko godina.
Skrenuo je panju itaocu na rezolucije Vijea sigurnosti i sredstva koja su bila na
raspolaganju za provoenje tih rezolucija. Ponovo se osvrnuo kako se ta politika
provodila na terenu, kao i na napade koji su se desili u drugim sigurnim zonama:
Sarajevu, Goradu, Bihau. Analizirao je debate koje su se vodile unutar Meunarodne zajednice o upotrebi sile, a posebno o upotrebi zrane sile Organizacije
sjeveroatlantskog pakta (Northatlantic Treaty Organization - NATO). Takoer,
analizirao je ulogu Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija u padu Srebrenice, i u skoro
zaboravljenom sluaju epe. Govorei o tome, generalni sekretar se sjea kako
je Meunarodna zajednica, nakon to je propustila da odluno djeluje u toku svih
ovih dogaaja, iznala novu spremnost nakon pada Srebrenice, i kako je, nakon
posljednjeg srpskog napada na sigurnu zonu Sarajeva, pokrenuta zajednika vojna
akcija da bi se osiguralo da se takvi napadi vie ne ponove (Isto).
Analizirajui te dogaaje, generalni sekretar ni u kom sluaju nije nastojao da
odvrati kritike usmjerene na Sekretarijat Ujedinjenih nacija. Sluei kao generalni
podsekretar za mirovne operacije tokom najveeg dijela perioda koji je analizirao, on je
potpuno bio upoznat sa mandatom koji je povjeren Ujedinjenim nacijama, te je s bolom
uvidio promaaje Organizacije u provoenju tog mandata. Bolje reeno, cilj njegove
analize pozadine neuspjeha politike sigurnih zona jeste da rasvijetli procese koji
su uticali da se same Ujedinjene nacije nau u julu 1995. suoene sa ovim okantnim
dogaajima. Priznajui neuspjeh politike sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici
Bosni i Hercegovini, on ukazuje na postojanje pitanja odgovornosti (postoji pitanje
odgovornosti) i, u vezi sa tim, kako on kae: okantnim dogaajima, odnosno
zloinom genocida: i mi iz Ujedinjenih nacija dijelimo tu odgovornost, kako to navodi
i Ocjena na kraju ovog izvjetaja. Isto tako je vano da postoje pouke koje trebaju
izvui svi oni koji su uestvovali u formuliranju i provoenju meunarodnih odgovora
na dogaaje kakav je bio rat u Bosni i Hercegovini. Postoje pouke i za Sekretarijat, a
postoje lekcije i za drave lanice koje su oblikovale meunarodni odgovor na
kolaps bive Jugoslavije (Isto, paragraf 5).
402

kao i na istraivanjima Ministarstva odbrane Holandije,729 te Instituta za

istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu. Osnovni razlog zbog ega su prvenstveno kao oslonac koritena spomenuta istraivanja Ujedinjenih nacija zasniva se na injenicama porijekla, autora i koritenih izvora spomenutog izvjetaja - dokumenta, koji je etiri godine nakon izvrenog genocida prezentiran javnosti,
a koga je Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu 2000. objavio i koji je posluio kao osnova
za kritiki osvrt istraivaa Smaila ekia, Muharema Krese i Beira
Macia.730 Istraivanjem dogaaja u sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija
Srebrenici, jula 1995, bavile su se institucije (domae i meunarodne) i
pojedinci istraivai naunici, pri emu ovom prilikom posebno istiemo
Parlament Republike Francuske,731 Holandski institut za dokumentaIZVJETAJ O SREBRENICI je pripremljen na osnovu arhivskih istraivanja
Ujedinjenih nacija, ukljuujui i povjerljive informacije, kao i na osnovu intervjua voenih
sa pojedincima koji su, u ovom ili onom svojstvu, uestvovali ili imali saznanja o
dotinim dogaajima. U interesu jasnijeg razumijevanja tih dogaaja, generalni sekretar
Annan preduzeo je izuzetan korak da ue u evidenciju informacija za javnost koje
se nalaze u povjerljivim registrima Ujedinjenih nacija (Isto, paragraf 8).
729 REPORT BASED ON THE DEBRIEFING ON SREBRENICA, O. Van der
Wind, brigadni general, Assen, 4. oktobar 1995.
730 S. eki - M. Kreso - B. Maci, GENOCID U SREBRENICI, SIGURNOJ
ZONI UJEDINJENIH NACIJA, JULA 1995, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000.
731 EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995), 11. decembar 2001, RAPPORT
D INFORMATION de MM. Ren Andr et Franois Lamy, n0 3413, Dpos le 22.
novembre 2001, En application de l article 145 du rglement, Documents d Information
de l Assemble Nationale (D.I.A.N. n0 62/2001), Paris, 2001. Parlamentarna skuptina
Republike Francuske je 23. novembra 2000, na uporni zahtjev francuske nevladine
organizacije Mdecins Sans Frontires, donijela odluku o formiranju informativne Misije
o dogaajima u Srebrenici (1995). Rije je o informativnoj, a ne istranoj Komisiji,
koja je brojala 10 lanova. Misija je imala zadatak da utvrdi odgovornost visokih politikih
i vojnih linosti za pad Srebrenice i za masakr koji je uslijedio. Govorei o tome,
Pierre Brana, jedan od lanova Misije, bio je zagovornik formiranja istrane Komisije,
pred kojom bi, za razliku od sasluanja pred Misijom, bilo obavezno sasluavanje
pod zakletvom, dakle, koje bi bilo mogue sankcionisati u sluaju davanja pogrenog
iskaza, jer je, po njemu, pored ostalog, u mnogim iskazima bilo velikih prilagoavanja istine (Pierre Brana, RETOUR SUR LA MISSION DINFORMATION
PARLAMENTAIRE FRANAISE SUR LES VNEMENT DE SREBRENICA
403

(2001), Cultures Conflits, 65, Paris, 2001, str. 51-62; Mdecins Sans Frontires, 1995:
SREBRENICA, LABANDON, http://www.msf.fr/histoire-sommaire/1995-Srebrenicaabandon; Sense Tribunal - http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj), 5. april 2001,
14. juni 2001, 8, 19. i 25. novembar 2001. i 7. i 9. decembar 2001; INSTITUTE FOR
WAR & PEACE REPORTING, 6. februar 2001, http://iwpr.net/sr/report-news/srebrenica).
Nakon to je Misija formirana, Mdecins Sans Frontires su formulisali i njenim
lanovima dostavili pet kljunih pitanja, pet tamnih zona Srebrenike drame:
1. da li se mogao predvidjeti pad Srebrenice? Da li je Francuska znala da se
Vojska bosanskih Srba sprema da napadne Srebrenicu?;
2. da li se u junu 1995, bez dogovora sa Ujedinjenim nacijama, Francuska
sporazumjela sa Srbima da, u zamjenu za definitivno obustavljanje zranih udara,
oslobode plave ljemove koje su drali kao taoce?;
3. zato general Janvier nije u julu 1995. odobrio zrane udare kako bi se odbranila Srebrenica i zatitili njeni graani?;
4. da li su Francuska i meunarodna Kontakt grupa odluile da napuste srebreniku zonu sigurnosti da bi olakali politiko rjeavanje krize?;
5. ako je tako, zato nisu organizovali evakuaciju stanovnika Srebrenice u potpunoj sigurnosti, u skladu sa obeanjima o zatiti, koja su sadrana u rezolucijama
819, 824 i 836 Vijea sigurnosti UN-a? (Sense Tribunal, http://www.sense-agency.com/
tribunal_(mksj), 19. novembar 2001).
Misija nije mogla sasluati sve (politike i vojne) linosti koje je eljela. Tako su
Boutros Ghali (generalni sekretar Ujedinjenih nacija), general Rupert Smith (komandant
UNPROFOR-a) i Sadako Ogata (odgovorna osoba u UNHCR-u - ef UNHCR-a) odbili
da svjedoe, a Misija je bila nemona da ih na to primora. Generali Morillon i Janvier su,
po nalogu Ministarstva odbrane, govorili bez prisustva javnosti, odnosno iza zatvorenih
vrata. Pored toga, dokumentacija koju je Misija dobila nije bila kompletna. Ujedinjene
nacije nisu dostavile sve informacije koje je Misija traila, a NATO je odbio da odgovori
na njene zahtjeve (P. Brana, nav. dj., str. 51-62; Sense Tribunal, http://www.senseagency.com/tribunal_(mksj), 7. decembar 2001).
Iako su rasprave u Misiji protekle prilino dobro, analiza sluaja komandanta
UNPROFOR-a /odnosno UNPF-a, generala Janviera - prim. S. ./ dovela je do stalnih
razmimoilaenja u miljenju, posebno u vezi sa pitanjem tajnog sporazuma izmeu
generala Janviera i Mladia, od 4. juna 1995. u Zvorniku, o odsustvu zranih udara
(P. Brana, nav. dj., str. 51-62).
Dva lana Misije (Marie-Hlne Aubert i Pierre Brana), za razliku od ostalih lanova,
zastupali su stav da nijedan element ne omoguava da se iskljui da je zakljuen
sporazum izmeu generala Janviera i Mladia o odsustvu zranih udara, nakon
prijedloga generala Mladia 4. juna u Zvorniku, te da ak i u odsustvu ovog
sporazuma, ne moe biti iskljueno da je postojao sporazum sa istim ciljem, izmeu
francuskih zvaninika i srpske strane (Informativni izvjetaj Nacionalne skuptine
Francuske, D.I.A.N., n0 62/2001, Ren Andr i Franois Lamy, broj 3413, htpp://www.
assemblee-nationale.fr/11/dossiers/Srebrenica.asp; P. Brana, nav. dj., str. 51-56).
404

ciju732 i Vladu Republike Srpske.733

Misija je, nakon dva ispitivanja komandanta UNPF-a, generala Janviera, pored
ostalog, konstatovala da on, ipak, snosi odreenu odgovornost za izostanak zranih
udara NATO-a i naglasila da je potpuno pogrijeio u procjeni linosti generala Ratka
Mladia, posebno u pogledu onoga na ta je sve bio spreman (Sense Tribunal, http://www.
sense-agency.com/tribunal_(mksj), 7. decembar 2001; P. Brana, nav. dj., str. 52-56).
Pierre Brana, lan Misije, alio je i jo uvijek ali (alio sam i jo uvijek lino
alim) to termin genocid nije eksplicitno upotrijebljen u Izvjetaju Misije kada su
u pitanju Mladi i Karadi. S tim u vezi, on smatra da upotreba rijei genocid
omoguava da se jasno kvalificira ono to se desilo u Srebrenici (P. Brana, nav. dj.,
str. 52-56). Ukazujui s pravom na tu injenicu, on tvrdi da se radi o pokuaju s ciljem
i po dogovorenom planu da se eliminiu svi mukarci zato to su bili Bonjaci,
od ega su 7.000 do 8.000 ubijeni (Isto).
Misija je cijelo vrijeme svoga rada bila preneraena akumulacijom greaka
i manjkavosti na svim nivoima odgovornog lanca, bilo prije ili poslije krize, u
vrijeme njenog trajanja ili poslije. S tim u vezi, Misija je nesporno zakljuila da
ni u jednom momentu /italik u originalu - prim. S. ./ Srebrenica nije bila branjena, ni
u jednom momentu nisu bili racionalno ni profesionalno predviani naini odbrane
jedne enklave, iju ranjivost niko nije mogao ignorisati kao i strateku vanost koju
je imala u oima Srba ( EVENEMENTS DE SREBRENICA , http://www.
assemblee-nationale.fr/11rap-info/i3413.asp).
Nakon deset mjeseci rada, 22. novembra 2001, u Izvjetaju od 1.225 stranica,
Misija je konstatovala da je unutar snaga UN-a dolo do ogromne disfunkcije, te da
je malodunost odreenih predstavnika meunarodne zajednice omoguila Vojsci
bosanskih Srba da postane krivino odgovorna za jednu od najveih tragedija
koje su se dogodile nakon Drugog svjetskog rata ( EVENEMENTS DE SREBRENICA , Informativni izvjetaj Nacionalne skuptine Francuske, D.I.A.N. no 62/100,
Ren Andr i Franois Lamy, broj 3413, http://www.assemblee-nationale.fr/11/dossi
ers/Srebrenica.asp).
Iako je u zakljucima francuske parlamentarne Misije u vezi sa pitanjem direktne
odgovornosti za dogaaje u Srebrenici (1995) precizirano da ona pripada Vojsci
bosanskih Srba, naglaena je i odgovornost Ujedinjenih nacija i drava koje su uestvovale u mirovnim operacijama u Republici Bosni i Hercegovini (htpp://www.assembleenationale.fr/11/rap-info/i3413-01.asp), te istaknuto da ni jedna od drava koja je bila
ukljuena u rjeavanju sukoba nije htjela spasiti Srebrenicu (Clarisse Vernhes,
Srebrenica: poraz Francuske, takoer, RFI, Paris, 29. novembar 2001, http://rfi.fr/
actufr/articles/023/article13210.asp).
732 SREBRENICA: RECONSTRUCTION, BACKGROUND, CONSEQUENCES AND ANALYSES OF THE FALL OF SAFE AREA, Nederlands Instituut
voor Oorlogs-documentative / NETHERLANDS INSTITUTE FOR DOCUMENTATION,
Den Haague, 2002. Netherlands Institute for War Documentation/Nederlands Institut voor
405

Oorlogsdocumentatie (u daljem tekstu NIOD), je, na zahtjev Vlade Kraljevine Holandije

(od novembra 1996), a uz saglasnost Parlamenta, 10. aprila 2002, objavio svoja istraivanja
pod naslovom SREBRENICA: RECONSTRUCTION, BACKGROUND, CONSEQUENCES AND ANALYSES OF THE FALL OF SAFE AREA, u kojima je, pored
ostalog, doao do zakljuka kako su humanitarni motivi i politike ambicije dovele
Holandiju do nepromiljene i skoro neizvodljive mirovne misije. Zbog negiranja
rizika od moguih reakcija zaraenih strana, iroki sloj ukljuenih u ovu politiku,
a naroito njeni zagovaratelji, snose veliku odgovornost za tu nepromiljenu i skoro
neizvodivu mirovnu misiju.
S namjerom i potpuno jasnim ciljem izbjegavanja odgovornosti Holandskog bataljona,
NIOD navodi odreene injenice (misija sa vrlo nejasnim mandatom, nepostojanje
jasne definicije sigurne zone, odravanje nepostojeeg mira izmeu zaraenih strana,
bez bitnih informacija prikupljenih od kanadskih prethodnika u Enklavi, bez
adekvatne pripreme za ovaj specifini zadatak u specifinim uslovima; bez skoro
ikakvih sredstava i kapaciteta za prikupljanje informacija o politikim i vojnim
namjerama zaraenih strana; nedovoljno baziranim povjerenjem u zranu podrku
i bez jasne strategije za povlaenje u sluaju problema, itd.), koje ne odgovaraju
faktikom stanju i situaciji na terenu.
Istraivanja NIOD-a govore o zaraenim stranama, ime su, pored ostalog,
izjednaeni agresor i branioci, te zloinci i rtve, to ne odgovara injeninoj stvarnosti
i to je nedopustivo. Koritenje pojma zaraene strane potvruje nastojanje NIOD-a
da falsifikuje injenice i s namjerom pogreno kvalifikuje karakter oruanog sukoba i
prirodu zloina, svrstavajui se na stranu jedne od zaraenih strana. Slinog je karaktera
i istraivaki rezultat NIOD-a o tome da je prvobitni srpski plan bio da zauzmu samo
jedan dio sigurne zone UN-a, a ne cijelu. Mladieva odluka da zauzme cijelu sigurnu zonu
UN-a bila je, po NIOD-u, velikim dijelom motivisana izostankom ikakvog znaajnog
otpora, kako muslimanske vojske, tako i UN-a. To je, navodi NIOD, sigurno uticalo
na odluivanje unutar VRS-a. S obzirom na to da samoinicijativna akcija Holandskog
bataljona, koja bi se protivila vaeim pravilima, po NIOD-u, nije dolazila u obzir,
inicijativa je morala stii iz viih eelona Ujedinjenih nacija.
Oigledno je da istraivai NIOD-a falsifikuju historijske injenice i u toj aktivnosti
su doli do saznanja po kome general Mladi u poetku nije imao namjeru da zauzme
cijelu sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu, te da je njegova odluka o zauzimanju
cijele sigurne zone UN-a, uglavnom, motivisana izostankom ikakvog otpora, kako od
muslimanske vojske, tako i od UN-a. Raspoloiva dokumenta ne potvruju saznanje
NIOD-a o izostanku ikakvog otpora od muslimanske vojske, kao ni postojanje
muslimanske vojske - takva vojska nije postojala u Republici Bosni i Hercegovini na kraju
XX stoljea. NIOD-ovo saznanje o izostanku otpora od strane Ujedinjenih nacija je tano rije je, prije svega, o izostanku otpora od strane Holandskog bataljona UNPROFOR-a.
Zakljuak NIOD-a o tome da je Holandski bataljon, tokom napada na Enklavu,
poetkom jula 1995, s vojne take gledita, imao malo razloga za preduzimanje
vlastite inicijative u organizovanju kontranapada, prvenstveno zbog ogranienog
mandata Ujedinjenih nacija, ne odgovara istini. injenice, koje, s tim u vezi, iznosi
406

NIOD (aktivna odbrana enklave vojnim sredstvima nije bila u skladu sa mandatom;
UN politikom (zadravanje neutralnosti) i pravilima slube (rules of engagement);
naroito suzdrano reagovanje vojnim sredstvima to se oitovalo u uputi zastraiti
prisutnou (to deter by presence); upotreba vojnih sredstava bila je dozvoljena
samo u sluaju naruavanja sigurnosti samog Holandskog bataljona, te u sluaju
direktnog napada vatrenim orujem, takozvani smoking gun, to su VRS trupe svjesno
izbjegavale; odnos vojnih snaga bio je takav da Holandski bataljon (200 vojnika sa
lakim naoruanjem) u sluaju direktnog sukoba bez pomoi izvana nije imao nikakvih
izgleda protiv VRS-a; zbog iscrpljujue strategije VRS-a (blokada i izolacija) Holandski bataljon to se tie ljudske snage, snabdjevanja i morala nije vie funkcionisao
kao operativno potpuno sposoban bataljon) u suprotnosti su sa stanjem na terenu i
relevantnim dokumentima i imaju za cilj da (o)pravdaju Holandski bataljon od bilo kakve
odgovornosti.
Zauujui je odgovor NIOD-a o tome kako je nemogue odgovoriti na pitanje
da li bi neki drugi bataljon, po nekim drugim okolnostima drugaije reagovao.
S tim u vezi, NIOD zaboravlja da su u takvim i slinim okolnostima francuske i britanske
snage u sastavu UNPROFOR-a, 27. i 28. maja 1995, reagovale drugaije od Holandskog
bataljona (vidi stranu 163-164 ove knjige).
okantan je zakljuak NIOD-a da je oekivanje Holandskog bataljona da e
ujutro 11. jula stii pomo sa strane u formi masovnih zranih napada biti zabluda,
jer rukovodstvo UNPROFOR-a, ne samo da je ve potpuno iskljuilo upotrebu
zranih napada (air straiks) kao mogunost, nego je i bilo vrlo suzdrano to se tie
upotrebe lakih zranih operacija, u formi bliske zrane podrke (close air support).
Time je, po NIOD-u, razbijena iluzija Holandskog bataljona i enklava je postala lak
plijen za VRS. I bez tog dogovora Mladi je mogao shvatiti da bi zrani napadi
bili vrlo rizini za UN, sve dok su kopnene snage jo uvijek prisutne u Enklavi.
Hipotezu o tajnom dogovoru komandanta Ujedinjenih nacija, francuskog
generala Janviera i VRS-a generala Mladia o negiranju zahtjeva Holandskog
bataljona za zranom pomoi u zamjenu za ranije osloboene francuske taoce
istraivaki tim NIOD-a nije potvrdio. Ukazujui na taj zakljuak, NIOD tvrdi kako je
i bez tog dogovora Mladi mogao shvatiti da bi zrani udari bili vrlo rizini za UN,
sve dok su kopnene snage u Enklavi (NIOD, Chapter 3, str. 137-151). Taj zakljuak
je u suprotnosti sa zakljukom NIOD-a o zabludi Holandskog bataljona u vezi sa njegovim
oekivanjem da e ujutro 11. jula stii pomo sa strane u formi masovnih zranih
udara, jer je rukovodstvo UNPF-a jo od ranije (tanije 4. juna 1995, od tajnog dogovora
Janvier - Mladi i/ili obrnuto) potpuno iskljuilo upotrebu zranih udara (air strikes)
i bilo vrlo suzdrano to se tie upotrebe bliske zrane podrke (close air support).
Istraivaki tim NIOD-a prihvatio je injenicu da je rije o masovnim ubistvima
hiljada muslimanskih mukaraca od strane bosansko-srpskih jedinica, koja on
kvalifikuje najtraginijom stvari u padu Srebrenice. Pokuaj proboja i proboj
, u sklopu sa ve postojeom mrnjom, eljom za osvetom i planom za etnikim
ienjem, bio je, po NOID-u, jedan od faktora koji je naveo bosanske Srbe da se
otro razraunavaju sa muslimanskim stanovnitvom Enklave, to je zavreno
407

organizovanim masovnim ubistvom. Navodei tu injenicu, NIOD tvrdi kako nije

tano kako se ono /masovna ubistva - prim. S. ./ odigralo pred oima Holandskog
bataljona.
Lana je ocjena NIOD-a o tome da je odluka (28. divizije Armije Republike Bosne
i Hercegovine) o prestanku pruanja otpora donesena mimo znanja UN-a i UNPROFOR-a. To je, pored ostalog, u suprotnosti sa Karremansovom sramnom i izdajnikom aktivnou u noi 10/11. jula 1995, kada je vojnom i civilnom rukovodstvu sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenice dao vrste garancije o zranim udarima protiv
srpskog agresora - ujutro 11. jula 1995, ime ih je prevario i zbunio lanim obeanjem o
zranim udarima.
Aktivnosti Holandskog bataljona su, u danima nakon pada Enklave, po NIOD-u,
bile usmjerene na spreavanje nadolazee humanitarne katastrofe u Potoarima. S
tim u vezi, istraivai NIOD-a priznaju kako je, s tim ciljem, iako teka srca, saraivano
u evakuaciji /prisilnom premjetanju - prim. S. ./ desetina hiljada izbjeglica. To je
(evakuacija), iako je veina njih sama arko eljela da ode, tvrde istraivai NIOD-a,
pod datim okolnostima predstavljalo u principu asistenciju u etnikom ienju.
Istraivai NIOD-a su, takoer, priznali da je u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima,
u blizini Holandskog bataljona, prilikom jedne, po njima, osvetnike akcije na mjestu
smaknuto najmanje 100 mukaraca. Interesantna je njihova ocjena da se u bazi Ujedinjenih nacija dogodilo mnogo vie od onoga to su vojnici Holandskog bataljona primijetili. Jo je interesantnija ocjena istraivaa NIOD-a o tome kako se ni od onoga to su
pripadnici Holandskog bataljona uspjeli vidjeti, nije tih dana sve prijavljivalo, jer
je, tvrde oni, komunikacija i procjena dostupnih podataka potpuno zakazala.
Rukovodstvo Holandskog bataljona je, po istraivaima NIOD-a, bilo svjesno da
je sudbina odvojenih mukaraca nesigurna, ali nije oekivalo da e zavriti masovnim
ubistvom ovih i drugih mukaraca, koji su, bjeei prema Tuzli, pali u ruke bosanskih
Srba. I ta ocjena je u suprotnosti, pored ostalog, sa izjavom majora Frankena, koji je znao
da e mukarci biti ubijeni kada izau iz baze Ujedinjenih nacija u Potoarima.
Komanda Holandske kraljevske pjeadije je, prema istraivaima NIOD-a, jo
od prvih informacija o ozbiljnim krenjima ljudskih prava dobivenih od izbjeglica
koje su stigle u Tuzlu, djelimino zbog nesigurnosti o tome ta se zaista dogaalo, ali
i zbog zatite ugleda Holandskog bataljona i holandske kopnene vojske, pokuala
da ukloni mogunost posmatrake uloge Holandskog bataljona. Taj stav vojnog
vrha utjecao je, tvrde istraivai NIOD-a, i na kasnija istraivanja (debriefings) ovih
dogaaja. Njihovo istraivanje zakljuuje da je vrh holandske kopnene vojske
svjesno pokuavao da, protiv volje ministra, ogranii protok informacija i da, gdje
god moe, izbjegne raspravu o neprijatnim temama.
Vlada Kraljevine Holandije je, nakon istraivakog izvjetaja Holandskog instituta
za ratnu dokumentaciju, aprila 2002. bila prinuena na ostavku. Iako je bio usmjeren na
utvrivanje rekonstrukcije, posljedica i analiza pada sigurne zone Srebrenice,
Izvjetaj je posredno ukazao na odgovornost politikog i vojnog rukovodstva Holandije,
kao i Ujedinjenih nacija.
408

U poglavlju POSLJEDICE PADA SREBRENICE: 12. - 20.

JULI IZVJETAJA O SREBRENICI generalnog sekretara Ujedinjenih
Istraivai NIOD-a su priznali masovna ubistva i, s tim u vezi, da je, pored
ostalog, u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima, u blizini Holandskog bataljona, kao
rezultat osvetnike akcije, likvidirano najmanje 100 mukaraca, itd. Meutim,
NIOD negira da su se ta masovna ubistva odigrala pred oima Holandskog bataljona.
U skladu sa navedenim, a pokuavajui da opravda Holandski bataljon i da ga amnestira
od bilo kakve odgovornosti, NIOD iznosi odreena obrazloenja, bez valjanih argumenata,
u kojima opravdava Holandski bataljon, po njima, u nemoguoj misiji, koji je unaprijed
osuen na neuspjeh, prije nego to je i prihvatio zadatak od Ujedinjenih nacija i prije
nego to bi bilo ta preduzeo. Naalost, rezultati istraivanja NIOD-a govore, pored
ostalog, o navodnoj nesposobnosti i nemogunosti Holandskog bataljona da zatiti samog
sebe (bez izgleda na uspjeh), a kamoli da spasi civile i civilno stanovnitvo od genocida, jer su ga u takvu situaciju, po NIOD-u, uvele Ujedinjene nacije.
733 Vlada Republike Srpske je 2004. i 2005 (Komisija za istraivanje dogaaja u
i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. i Radna grupa za provoenje zakljuaka iz
konanog Izvjetaja Komisije za Srebrenicu) istraivala zloine nad Bonjacima u i
oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995. Njeni rezultati istraivanja su
od historijskog znaaja: pribavljena je brojna dokumentacija razliite provenijencije;
izvrena je rekonstrukcija (izvrenih) zloina, pri emu je utvreno da je izvren genocid
nad Bonjacima - radi se o planiranoj i namjernoj likvidaciji hiljada Bonjaka; otkrivene
su i nepoznate lokacije masovnih grobnica; utvren je broj i identitet rtava - 8.742
rtve genocida (za 7.108 imena datumi nestanka ili smrti su unutar razdoblja od
10. do 19. jula 1995, ukljuujui 10. i 19. juli 1995; za 698 imena najmanje jedan
datum nestanka je van perioda od 10. do 19. jula 1995, s tim to je taj datum unutar
jula 1995, te 936 lica, za koja je najmanje jedan datum nestanka unutar predmetnog
perioda, od 10. do 19. jula 1995, a ostali su van jula 1995), kao i broj i identitet
pripadnika/uesnika (preko 25.000) u tom zloinu genocida, meu kojima su, pored
pripadnika/uesnika Vojske Republike Srpske i Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske, uestvovale i jedinice Vojske Jugoslavije, jedinice Ministarstva unutranjih
poslova Republike Srbije (korpioni, pod komandom Slobodana Media, i druge, ukljuujui
i pripadnike Slube dravne bezbjednosti pod komandom Vasilija Mijovia), mjeovita eta
zdruenih snaga MUP-a Republike srpske krajine, Republike Srpske i Republike Srbije,
zatim druge jedinice iz Srbije, te dobrovoljci, posebno iz Grke, itd., itd. (Vlada
Republike Srpske, KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995, DOGAAJI U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19.
JULA 1995, Banja Luka, juni 2004; Isto, DODATAK IZVJETAJU OD 11. JUNA 2004.
O DOGAAJIMA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995, Banja Luka, 15.
oktobar 2004; Vlada Republike Srpske, RADNA GRUPA ZA SPROVOENJE ZAKLJUAKA IZ KONANOG IZVJETAJA KOMISIJE ZA SREBRENICU, IZVJETAJ za
sprovoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za Srebrenicu, Banja Luka, 30. mart
2005; Isto, DOPUNA IZVJETAJA OD 30. MARTA 2005, Banja Luka, 30. septembar 2005.)
409

nacija Kofija Annana734 pokuava se opisati kako su hiljade mukaraca

i djeaka pogubljeni po kratkom postupku i zakopani u masovnim
grobnicama za samo nekoliko dana, dok je meunarodna zajednica
pokuavala da ispregovara pristup do njih. U njemu se, uporedo sa
aktivnostima na politikom planu, kontaktima civilnog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija sa zloincima Miloeviem i Mladiem,
iznose i odreeni podaci (po danima, od 12. do 19. jula 1995) o zloinima:
prisilnom premjetanju civila, pojedinanim i masovnim likvidacijama
civila - nenaoruanih mukaraca i djeaka, silovanju djevojaka i drugim
oblicima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, te ukazuje na
detalje kako su dokazi o zvjerstvima postepeno izlazili u javnost
i konstatuje da je to bilo prekasno da bi sprijeili tragediju koja se
odvijala.735
Dvanaestog jula 1995. prikazani su, izmeu ostalog, trei sastanak
komandanta Holandskog bataljona sa generalom Mladiem; njegov ulazak
u Potoare, u pratnji vee svite novinara i TV kamera, koji su snimili
scene kako VBS /Vojska bosanskih Srba - prim. S. ./ dijeli hljeb i vodu
izbjeglicama, a djeci baca bombone; Mladievo javno obraanje civilima, lano uvjeravanje da se ne boje i da ih niko nee povrijediti, uz
obeanje sigurnog odlaska iz Potoara,736 te prisilno premjetanje civila progon otprilike 20.000 ljudi ispred vojne baze Holandskog bataljona. S tim u vezi, navodi se kako su agresorske snage smjesta poele
odvajati mukarce (izmeu 16 i 65 godina starosti) od ena, djece i
staraca .... Pri tome su mukarci i djeaci, koji su se sklonili ispred i
oko vojne baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, na sistematian nain
udaljavani od autobusa i odvoeni u takozvanu Bijelu kuu
(smjetenu odmah ispred baze Holandskog bataljona u Potoarima),
pri emu su mnogi (oko baze Ujedinjenih nacija), po kratkom postupku

734 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 318-393.

735 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 451-470; S. eki - M. Kreso - B. Maci,
nav. dj., str. 171.
736 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 322-323; SREBRENICA 1995,
knjiga 1, str. 426 i 438; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 344-346.
410

ubijani, a ija su tijela ostavljena po poljima i u zgradama u neposrednoj blizini Baze.737

Agresor je u Potoarima pred oima i u prisustvu komandanta
Holandskog bataljona i njegovih oficira i vojnika, a pod direktnim nadzorom generala Mladia, odvajao civile po spolu i starosnoj dobi.
Mnogi su pogubljeni po kratkom postupku po poljima i potocima oko
Baze. Djeca su klana naoigled majki ... ene su silovane i ubijane.738
Holandski bataljon, ne samo da je posmatrao, odnosno bio neposredni svjedok zloina genocida, ve je, umjesto zatite oko 30.000 civila,
koji su u bazi Ujedinjenih nacija traili i oekivali spas, uestvovao i u
odvajanju mukaraca i djeaka od ena i djece.739
Dok je agresor vrio zloine nad civilima u Potoarima, Nesib Mandi i Ibro Nuhanovi predloili su majoru Robertu Frankenu (zamjeniku
komandanta Holandskog bataljona) da se napravi spisak sa imenima
onih mukaraca i djeaka koji su se nalazili ispred baze Ujedinjenih
nacija. Franken to nije prihvatio. Umjesto toga, on je, u skladu sa Mladievom instrukcijom da se provjere svi mukarci u starosnoj dobi izmeu
16 i 65 godina starosti, traio da se napravi spisak sa imenima svih
mukaraca u dobi od 16-65 godina koji se nalaze unutar baze Ujedinjenih nacija. Nakon toga, 12. jula napravljen je spisak (samo) od 239
lica unutar same baze.740
737 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 322-324; ICTY, Predmet broj:
IT-95-18-I, TUILAC PROTIV RADOVANA KARADIA I RATKA MLADIA, OPTUNICA, 14. novembar 1995, SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 436-450; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 206-207 i 532-537.
738 ICTY, Predmet broj: IT-95-18-I, TUILAC PROTIV RADOVANA KARADIA I RATKA MLADIA, ODLUKA SUDSKOG VIJEA, 16. novembar 1995,
SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 451-464; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi
4.19-4.26 i Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Location:
Factory in Potocari on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari compound
on 13 July 1995; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 349.
739 Isto; B. Jagger, OPTUUJEM - IZDAJA SREBRENICE, u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 87; ICTY, Predmet broj: IT-95-18-I, TUILAC PROTIV
RADOVANA KARADIA I RATKA MLADIA, OPTUNICA, 14. novembar 1995,
SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 436-439.
740 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 325 i 348; H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 351-353. Taj dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 363-374.
411

Major Franken je potpisao spisak od 239 mukaraca i djeaka i

obeao da e ga upotrijebiti da bi zatitio one ija su imena bila na njemu.
Spisak je, zajedno sa informacijama koje se odnose na njega, zadran
od Ministarstva odbrane Kraljevine Holandije skoro tri mjeseca. Organizacija za zatitu ljudskih prava (Human Rights Watch) uspjela je da dobije
spisak od Ministarstva odbrane tek tri mjeseca nakon (izvrenog) genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Umjesto da je
spisak od 239 imena upotrijebljen kao sredstvo da se mukarci i djeaci
spase od genocida, on je, naalost, dran u tajnosti u Ministarstvu odbrane
Holandije.741
Agresor je do kraja dana (12. jula) do Kladnja prisilno premjestio
oko 5.000 ena, djece i staraca.742 Prilikom prisilnog premjetanja civila
Holandski bataljon, po Izvjetaju o Srebrenici, nije mogao postaviti
po jednog vojnika u svaki autobus kako je namjeravano, zbog neoekivanog broja i brzine pristizanja autobusa, te je odluio da osigura po jedno vozilo u pratnji svakog konvoja. Holanani, koji su bili
u pratnji, podnosei izvjetaj po povratku naveli su da nisu primijetili bilo kakvo maltretiranje uesnika konvoja. Iznosei te podatke,
u Izvjetaju o Srebrenici se navodi kako su pripadnici Holandskog bataljona, ipak, priznali da ne bi nuno mogli ni otkriti bilo kakvo skretanje autobusa sa putnog pravca. Neki konvoji su oigledno bili predugi, te oni nisu mogli drati na oku sve autobuse.743
Jedan manji broj mukaraca koji se uspio ukrcati u nekoliko prvih
autobusa u Potoarima otkriven je i izdvojen iz konvoja izmeu Tie i
U Izvjetaju o Srebrenici navodi se kako je Franken uputio predstavnike civilnog
stanovnitva da naprave spisak svih mukaraca od 16-65 godina koji se nalaze unutar
Baze i izvan nje (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 325). Meutim, Hasan
Nuhanovi tvrdi suprotno, odnosno Franken je, po njemu, predloio da se napravi spisak
sa imenima svih mukaraca u dobi od 16 do 65 godina, koji se nalaze unutar baze
(H. Nuhanovi, nav. dj., str. 351). To potvruje i injenica, koju navodi Izvjetaj o Srebrenici, da nije napravljen nikakav slian spisak mukaraca van baze, odnosno
ispred baze Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 325).
741 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 26-27 i 356-357.
742 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 326.
743 Isto. Do kraja 12. jula srpski agresor je, po Izvjetaju, kidnapovao nekih 13-14
holandskih vozila koji su pratili konvoje, zajedno sa svim orujem i opremom (Isto).
412

Luke, te su smjeteni u Osnovnu kolu u Luki. Nakon dan-dva ukrcani

su u kamione i odvezeni do zabitog panjaka kraj Vlasenice, gdje su ih
pogubili.744 Govorei o tom zloinu, Izvjetaj o Srebrenici ne navodi broj
likvidiranih Bonjaka, kao ni druge pojedinosti o izvrenom zloinu.
Istoga dana general Janvier uputio je Mladiu pismo, u kome mu je,
opisujui katastrofalnu humanitarnu situaciju u Potoarima, a kako bi
dobio njegovu podrku pri velikoj akciji spaavanja ivota, predloio
da dozvoli teretnim helikopterima Ujedinjenih nacija da u Potoare uvezu
hranu i lijekove i da se ranjenici izmjeste u centralnu Bosnu, te da pokrene
pregovore u cilju spaavanja jo vie ivota i dopusti slobodan
ulazak u Potoare i daljnje neogranieno kretanje.745 Naalost,
general Janvier je, navodno radi spaavanja jo vie ivota, umjesto
744 Isto, paragraf 327.
745 Isto, paragraf 328; M. J. Faber, nav. dj., str. 79; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
356-357. S tim u vezi, general Janvier je sastavio i pregovaraki tim, u kome su bili
francuski pukovnik Paillard i ruski pukovnik Ratsouk, koji su imali zadatak da otputuju
u Potoare, na pregovore o spaavanju to vie ivota. Iako Mladi nije odgovorio
na to pismo, pukovnici su, preko Beograda, stigli u Zvornik, gdje im je dalje putovanje
onemogueno (M. J. Faber, nav. dj., str. 79).
Navedeni helikopteri bili su predmet (telefonskog) razgovora izmeu generala
Nicolaija i generala Gvere. General Ceesu Nicolai (naelnik Komande UNPROFOR-a u
Sarajevu), povodom sastanka, koji je tog jutra odran izmeu Komande Holandskog
bataljona u Srebrenici i generala Mladia po pitanju evakuacije/prisilnog premjetanja
civila i civilnog stanovnitva prim. S. ./ izbjeglica iz Srebrenice u drugo podruje
i, u tom cilju, podrke UNPROFOR-a/UNHCR-a, 12. jula 1995. u 14.45 sati, nazvao je
generala Gveru, sa molbom da zajedniki organizuju evakuaciju ranjenika iz Srebrenice. S tim u vezi, Nicolai ve poinje da organizuje helikoptere, a Gvero odbija
ponudu helikoptera, smatrajui da je rije o nerazumnoj odluci, jer navodno postoji
rizik da budu napadnuti od strane Muslimana. Umjesto da insistira na upotrebu
helikoptera, general Nicolai je s izvinjenjem i samoponienjem odgovorio Gveri da
on ni na emu ne insistira, nego da samo nudi pomo, te sugerie sastanak izmeu
njega i autoriteta VBS-a da se dogovore o nastupajuoj evakuaciji Holandskog bataljona, nakon to ovaj pomogne izbjeglima. Gvero mu je obeao da e mu odgovoriti
u pisanoj formi i nadao se jo jednom da e Nicolai odustati od nerazumnih odluka
(ICTY, br. 00907528, Komanda UNPROFOR-a za BiH, naelnik Komande, Sarajevo,
12. juli 1995, Telefonski razgovor general Nicolai general Gvero, 12. juli 1995, 14.45 sati;
M. J. Faber, nav. dj., str. 74 i 79-80). Oigledno je generala Nicolaija brinuo problem
evakuacije Holandskog bataljona iz Potoara, a ne evakuacija ranjenika iz Srebrenice
(M. J. Faber, nav. dj., str. 75 i 79 i 80).
413

zrane sile, slino Karremansu,746 predloio pokretanje pregovora. Kao

i do tada, sve njegove prijedloge general Mladi je odbio.747 General
Gvero je Komandi UNPROFOR-a odgovorio da e VBS pregovarati
samo sa komandantom Holandskog bataljona,748 potpukovnikom
Karremansom, to je zaista indikativno. Tim prije, jer je Karremans u
Potoarima 12. i 13. jula nestao, izgubio se umjesto njega veoma je
bio aktivan njegov zamjenik, major Franken. Vjerovatno je Karremans, u
skladu sa dogovorima i razgovorima izmeu politikog i vojnog rukovodstva
Ujedinjenih nacija sa srpskim agresorom, bio u drutvu sa generalom
Mladiem, ispijajui ljivovicu za dobro obavljen posao uoi i za vrijeme
zauzimanja i okupacije sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice.749
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je u podne 12. jula, na prijedlog
Francuske, Njemake, Italije, Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih
Drava, na vanrednoj sjednici, zabrinuto zbog pogorane situacije u
i oko sigurne zone Srebrenice, i u Republici Bosni i Hercegovini, i o
neprilikama civilnog stanovnitva,..., jednoglasno usvojilo Rezoluciju 1004 (1995), kojom je, pored ostalog, osudilo ofanzivu bosanskih
Srba na sigurnu zonu Srebrenica ..., traei da agresorske snage odmah
zaustave njihovu ofanzivu i odmah se povuku iz sigurne zone Srebrenice i omogue potpun i neometan pristup UNHCR-u i drugim
746 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 115-121.
747 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 328.
748 Isto. Karremans je, tvrdi Hasan Nuhanovi, bio jedini oficir UNPROFOR-a
sa kojim su Srbi htjeli kontaktirati (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 356-357).
749 Holandski historiar Ed Ribbnik tvrdi da je Karremans bio prosrbin. S tim u
vezi, on konstatuje da je Karremans bio poslan da zatiti Muslimane. Meutim, na
licu mjesta je pokazao da se divio (da je oboavao) voi bosanskih Srba generalu
Mladiu, koga je kvalifikovao kao briljantnog stratega (M. Gerstenfeld, nav. dj., str.
124). Karremans je, po Ribbniku, smatrao da su Muslimani u velikoj mjeri odgovorni
za pad enklave /sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice prim. S. ./: oni su
provocirali Srbe nonim napadima iz Srebrenice i bili su kukavice da se sami brane.
Prije nego to je (bio) objavljen, Karremansov tekst je bio odobren od strane odgovornih osoba za javne odnose holandskog Ministarstva odbrane (Isto). Govorei
o prosrpskim stavovima i uvjerenjima potpukovnika Karremansa, Ribbnik je, pored
ostalog, dodao: novinari teko mogu da povjeruju u ovu poruku: po Karremansu,
Mladi je dobar tip, a Muslimani su prljavi tipovi (Isto. Vidi: Ed Ribbnik, LEIDING
DUTCHBATWAS PRO-SERVISCH, NRC Handelsblad, 17. august 1998).
414

meunarodnim humanitarnim organizacijama sigurnoj zoni Srebrenice, u cilju olakanja patnji civilnog stanovnitva. Od generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija zatraeno je da upotrijebi sva njemu
dostupna sredstva kako bi u Srebrenici ponovo uspostavio sigurnu
zonu Ujedinjenih nacija, stanje definisano Sporazumom od 18. aprila
1993, a u skladu sa mandatom UNPROFOR-a, te da pozove sve strane
na saradnju u tom smislu.750
Zaista sramno, bolno, strano, zastraujue, nevjerovatno. Ni spomena o genocidu. Umjesto toga, izraena je zabrinutost i u vezi sa neprilikama civilnog stanovnitva. Vijee sigurnosti je izrazilo zabrinutost zbog pogorane situacije u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija i osudilo ofanzivu na Srebrenicu, dan poslije njenog zauzimanja,
u vrijeme kada je general Mladi sa svojim zloincima upao meu nezatiene civile u Potoarima, gdje su (iz)vreni brojni oblici zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava. Iz Rezolucije se moe zakljuiti da
Vijee sigurnosti tada nije bilo obavijeteno o tome da je Srebrenica zauzeta prethodnog dana u 16.30 sati. Meutim, aparat Ujedinjenih nacija,
prije svega Sekretarijat Ujedinjenih nacija, dobro je znao situaciju u Srebrenici. O tome je Ujedinjene nacije i lino Kofija Annana (generalnog podsekretara za mirovne operacije) i Chinmaya Gharekhana (specijalnog
politikog savjetnika generalnog sekretara), kao i Torvalda Stoltenberga
(Meunarodnu konferenciju za bivu Jugoslaviju, u enevi, i kopredsjedavajueg Londonske konferencije u Jugoslaviji), obavijestio Akashi u
svom izvjetaju, od 11. jula (u 16.42), dvanaest minuta poslije zauzimanja
Srebrenice.751
Znajui za zauzimanje Srebrenice, aparat Ujedinjenih nacija i generalni sekretar su prikrili istinu pred Vijeem sigurnosti, koje je 12. jula,
tj. post festum, usvojilo navedeni dokument. Naime, generalni sekretar i
njegovi saradnici nisu izvrili svoje zadatke, a pogreno su obavijestili i
Vijee sigurnosti i Generalnu skuptinu Ujedinjenih nacija. S tim u vezi,
postavlja se vie pitanja, meu kojima i sljedee: zato Vijee sigurnosti
750 REZOLUCIJE UN-a, str. 129-130; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str.
226; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 329; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 357.
Veina ambasadora u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija bila je protiv upotrebe sile, u
emu su prednjaile Rusija i Kina (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 357-358).
751 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 353-357.
415

i/ili Generalna skuptina nisu zasjedali i (o)drali sastanke dan ili nekoliko
dana ranije? Generalni sekretar i njegov opunomoenik (Akashi) i komandant UNPF-a (Janvier) odgovorni su to je Rezolucija 1004 (1995), takva
kakva jeste, donesena 12. jula, a ne prije zauzimanja Srebrenice. Za to su
postojali razlozi i uslovi i od poetka juna, a naroito od 6. jula 1995.752
Situacija oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, oigledno
se poela usijavati od kraja maja 1995. i svakome je moralo jasno ukazivati da viemjesena pootrena blokada sigurne zone Ujedinjenih nacija
ulazi u svoju zavrnu fazu, jer je izgladnjivanje stanovnitva dostiglo
najvii stepen. Da bi presjekao i ono minimalno dostavljanje prehrambenih
sredstava, preko uskog teko kontrolisanog prostora prema epi, agresor
je zahtijevao slobodan prolaz putem koji je od Drine preko Zelenog Jadra,
du istoimene rijeke i june granice sigurne zone Ujedinjenih nacija, vodio
prema Vlasenici. Zahtjevi su sve upornije podrani pucnjavom u blizini
osmatranice Eho (Echo) i zastraivanjem njene posade, a posjedanjem
Zelenog Jadra blokiran je i dotok pitke vode za Srebrenicu. Izvjetaj o
Srebrenici o oajnoj situaciji stanovnitva i alarmantnom stanju Holandskog bataljona nije pobudio panju.753 Odgovorne linosti Ujedinjenih
nacija nisu htjele shvatiti ozbiljnost stvarnosti, iako su za to imale i
druge povode. Upravo, u vezi sa tim i u to vrijeme, Vijee sigurnosti je
tri puta zasjedalo. Na prve dvije sjednice 9. juna i 5. jula 1995. razmatrana
je situacija u Republici Bosni i Hercegovini u vezi sa krenjem Rezolucije
943 (1994) Vijea sigurnosti, od 23. septembra 1994 (zatvaranje kopnene granice izmeu Savezne republike Jugoslavije i Republike Bosne i
Hercegovine), to je, takoer, bilo u neposrednoj vezi sa pripremama napada, ne samo na sigurnu zonu Srebrenicu nego i epu i Gorade.754
Oigledno je zatajio itav sistem rukovoenja i komandovanja
aparatom Ujedinjenih nacija. Generalni sekretar nije iskoristio saznanja
svog aparata i svoje pravo inicijative prema Vijeu sigurnosti, kome je
morao staviti na raspolaganje cjelovito i sistematizovano saznanje aparata
kojim je rukovodio.755
752 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 354-355.
753 J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 162-165.
754 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 355.
755 Isto.
416

Zbog toga je rezultat sjednice od 9. juna tako blijed i, uglavnom,

sastojao se od deklarativnog zahtjeva stranama da u potpunosti potuju
status sigurnih zona756 pri emu je ta otrcana fraza ponovljena i u Rezoluciji 1004 (1995), ali i suprotno ranijem stavu da podstie inicijativu
za demilitarizaciju sigurnih zona. Rezultat sjednice od 5. jula je jo
apsurdniji, pa se iz prezentovanih informacija Vijea sigurnosti nije
moglo ni naslutiti da sutradan poinje zavrna ofanziva za likvidaciju
Srebrenice, sigurne zone UN-a, i stanovnitva kojemu je ona trebala
biti sigurna luka pod okriljem Ujedinjenih nacija.757
S obzirom na to da je Akashi o zauzimanju Srebrenice obavijestio
i Stoltenberga, oigledno da je o tom zloinu znala i Kontakt grupa, pa i
Evropska unija, te, preko tih izvora saznanja, vjerovatno i pojedini lanovi
Vijea sigurnosti. Svi su oni, umjesto da preduzmu sve potrebne mjere za
odbranu sigurne zone Ujedinjenih nacija i zatite civile, prikrivali zloine
u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, jula 1995.758
U Rezoluciji se, i pored izraene zabrinutosti zbog pogorane
situacije u Srebrenici, uope ne spominje mogunost upotrebe sile za
zatitu civila i civilnog stanovnitva. Upotreba svih dostupnih sredstava
nije traena za ta su, zaista, i bila potrebna - za spaavanje civila, ve za
uspostavljanje politike i prakse Ujedinjenih nacija koja je propala. Pri
tome nije uope izraena nikakva zabrinutost za hiljade i hiljade nezatienih i bespomonih civila. U situaciji kada je rtvi stavljen no pod
grlo, ona se, kao jedna od strana u sukobu (zaraena strana), poziva
da pokorno i posluno sarauje (... da strane u potpunosti potuju
status sigurne zone Srebrenice ...). Postavlja se pitanje s kim. Oigledno,
sa svojim delatom.759 Zaista je nevjerovatno i nemoralno da se od rtve
genocida zahtijeva potovanje statusa sigurne zone Srebrenice.

756 REZOLUCIJE UN-a, str. 126-127.

757 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 356.
758 Isto.
759 Isto; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 357-359. I Ministarstvo odbrane Holandije,
naalost, koristi pojam zaraene strane (REPORT ON SREBRENICA..., paragrafi
2.20, 3.83 i 6.21).
417

Predstavnici pojedinih drava iznijeli su, u vezi sa nacrtom te rezolucije, vie nerealnih prijedloga, koji su odslikavali stanje u Ujedinjenim
nacijama, kao to je obezbjeivanje trupa za bilo koje operacije (Francuska); pokretanje pregovora - mirnim putem (Italija); nepostojanje
politike volje da se ispravi posljednji debakl koji je zadesio meunarodnu zajednicu u pokuaju da se suprotstavi odlunoj i kontinuiranoj agresiji (Nigerija); iskljuivanje mogunosti koritenja sile (Rusija
i Kina); ostajanje UNPROFOR-a u Bosni, koga je trebalo da potpomognu
Snage za brzu reakciju, kao najefikasniji nain koji bi zadovoljio
humanitarne potrebe tolikih oajnih bosanskih graana i da bi se
dolo do trajnog mira (SAD); ponovno uspostavljanje sigurne zone
Srebrenice, od aprila 1993 (Engleska) i nepostojanje istinske namjere
i odlunosti da se zahtjevi Ujedinjenih nacija realizuju (ehoslovaka).
Akashi je, nakon dobijanja kopije nacrta te rezolucije, s pravom izrazio
sumnju u dublji smisao operativne take 6, koja se odnosi na upotrebu sile u cilju ponovnog uspostavljanja statusa sigurne zone,
zakljuujui da e Rezolucija ponovo izazvati nerealna oekivanja ...,
to bi iznova izbrisalo razliku izmeu ouvanja i nametanja mira.
General Janvier je procijenio da mogunost da se ponovo silom uspostavi
sigurna zona nije izvodljiva sa trenutno raspoloivim resursima UNPROFOR-a. Generalni podsekretar za operacije odravanja mira i
politika pitanja (Annan) sloio se sa procjenom Akashija i generala
Janviera, kao i potpukovnika Karremansa, da u postojeim okolnostima,
pregovori predstavljaju jedinu nadu za ispunjenje ciljeva koje je
odredilo Vijee sigurnosti, insistirajui na otpoinjanju dijaloga sa
bosanskim Srbima. Predloeno je da generalni sekretar imenuje
specijalnog predstavnika koji e preuzeti tu ulogu. S tim u vezi, predloen
je Stoltenberg, sa ime se sloio Boutros Ghali, koji je za vrijeme tih
deavanja putovao Afrikom.760
Carl Bildt (pregovara Evropske unije) je na sastanku Kontakt grupe,
12. jula 1995, uz podrku britanskog predstavnika, odbacio inicijativu
Francuske (odluni zahtjev predsjednika Chiraca) o ponovnoj uspostavi
integriteta srebrenike zone kao nerealnu i apsurdnu. Iako su
760 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 330-339; H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 359-361.
418

izjavili kako se zalau za odluniju akciju, predstavnici Sjedinjenih

Amerikih Drava i Njemake ostali su donekle po strani, jer te drave
tada nisu bile spremne ponuditi potreban broj vojnika za realizaciju te
aktivnosti.761
U vrijeme kada su nad nezatienim civilima u bazi Ujedinjenih
nacija u Potoarima vreni brojni zloini protiv ovjenosti i meunarodnog
prava, Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, umjesto da, u skladu sa
Poveljom Ujedinjenih nacija, hitno reaguje, kako bi sprijeilo i zaustavilo
genocid, deklarativno trai ponovnu uspostavu sigurne zone, otvarajui
eventualnu mogunost upotrebe sile. Akashi i Janvier su protiv upotrebe
sile, pri emu je Janvier tvrdio da UNPROFOR nije u stanju da silom
ponovo uspostavi status sigurne zone. Iako je znao da postoje Snage za
brzu reakciju (Rapid Reaction Force), general Janvier nije ni ukazao na
mogunosti njihovog angaovanja. Annan, Akashi i Janvier, bez ikakve
pomisli na goloruke civile i bilo kakve odgovornosti za njihovu sudbinu,
insistiraju sa otpoinjanjem dijaloga sa srpskim agresorom. Zaista nevjerovatno - dijalog sa zloincima. Oigledno je da najodgovornije linosti
Ujedinjenih nacija nisu namjeravale niti su eljele preduzeti bilo kakve
mjere za spaavanje civila u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima. U
761 C. Hodge, nav. dj., str. 243-245. Francuska je, nakon zauzimanja sigurne zone
Ujedinjenih nacija Srebrenice, bila voljna da preduzme vojnu operaciju za spas Srebrenice.
Plan za tu operaciju napravio je general Christian Quesnot, lan Generaltaba Francuske
vojske i vojni savjetnik predsjednika Republike. Meutim, francuski Generaltab je bio
rezervisan prema takvoj operaciji. Taj plan, prema ministru odbrane Charlesu Millonu,
nije bio predmet temeljnog razmatranja, jer je ocijenjeno da je tehniki neizvodljiv.
General Heinrich, ef vojne obavjetajne slube, izjavio je da bi se francuske vlasti, da
su ozbiljno predviale da preduzmu vojnu operaciju za odbranu Srebrenice, van svake
sumnje obratile njemu radi informacija, ali, one to uope nisu uinile (Sence Tribunal,
25.11. 2001, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj),).
Ameriki otpravnik poslova u Beogradu Rudolph Perina 12. juna 1995. sastao se,
reda radi, s predsjednikom Miloeviem i upozorio ga da je pad Srebrenice ozbiljan
udar mirovnom procesu. On je pozvao srbijanskog predsjednika da prekine svako
vojno snabdijevanje bosanskih Srba. Miloevi je hladno odgovorio da ga je pogodio
ameriki demar, i upitao: Zato krivite mene? Ja nisam mogao stupiti u kontakt s
Mladiem. Rekao je Perini da su mu obeali da snage bosanskih Srba nee ugroziti
mirovne trupe UN-a niti muslimanske civile. Ali nije se bavio time ta je ekalo
muslimanske mukarce (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 58).
419

sutini je rije o praznim, deklarativnim i diplomatskim frazama koje

nikoga nisu obavezivale.
Vijee sigurnosti i generalni sekretar Ujedinjenih nacija morali su
reagovati i na konfrontaciju izmeu civila i Holandskog bataljona u
Potoarima 11. jula, u poslijepodnevnim satima. Hiljadama golorukih
civila trebalo je, izmeu ostalog, omoguiti ulazak u bazu Ujedinjenih
nacija, pri emu bi vojnici Ujedinjenih nacija inili ivi tit za spas
ugroenih ena i djece, a da ne govorimo o zatiti i ostalih civila nenaoruanim mukarcima i djeacima. Naalost, od toga nije bilo nita.
U toku noi 12. jula, nakon to je Vijee sigurnosti usvojilo Rezoluciju 1004 (1995), bijela kua pred bazom Holandskog bataljona
u Potoarima poela se puniti Bonjacima. Agresor je zatim jedan
broj civila, bez prisustva pripadnika Holandskog bataljona, prevozio do
Bratunca, gdje su ih trpali u jedan hangar, odakle su ih tokom noi jednog
po jednog izvlaili i tukli tupim predmetima. Te veeri je u hangaru,
prema kazivanju jednog od svjedoka, koji je izjavio pred ICTY-em, bilo
najmanje nekoliko stotina ljudi te da je tokom noi ubijeno oko 50.762
Holandski bataljon UNPROFOR-a, naalost, nije pokazao nikakav
interes za sudbinu odvojenih mukaraca i djeaka iz Potoara, koji 12. jula
(konvojima) nisu stizali na odredite - u blizini Kladnja. Major Boering
(jedan od oficira Holandskog bataljona za vezu), koji je dobio zadatak
da sa prvom grupom autobusa ide do odredita u blizini Kladnja i da
se nakon toga vrati i obavijesti Komandu Holandskog bataljona o tome,
nije se vratio u Potoare. Nakon to se naao na podruju slobodnog dijela
Republike Bosne i Hercegovine, on, prema raspoloivim podacima, nije
obavijestio Holandski bataljon niti viu komandu UNPROFOR-a o
tome ko stie na odredite (a ko ne).763
Ni holandski pukovnik Charles Brantz, vrilac dunosti komandanta
UNPROFOR-a za Sektor sjeveroistok u Tuzli, nije se interesovao niti
se brinuo ko stie na odredite - mukarci i djeaci i/ili ene i djeca.
Iako je imao mogunosti (satelitski telefon, radiovezu i satelitski fax)
762 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 340.
763 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 349-350.
420

da lino provjeri ko stie, odnosno ne stie na odredite, Brantz to nije

uinio.764 Naalost, ni Komanda Holandskog bataljona u Potoarima, koja
je u potpunosti raspolagala sa stanjem na licu mjesta, odnosno o masovnim
i pojedinanim likvidacijama u Potoarima i ire, ukljuujui i putnu
komunikaciju Potoari Bratunac Konjevi-Polje Vlasenica Tia,
nije obavijestila vie komande niti svijet o navedenim dogaajima.765
UNPF-u, UNPROFOR-u (Sarajevo i Tuzla), Ministarstvu odbrane
Kraljevine Holandije i C-KL Kriznom tabu (Holandije) u Hagu 12. jula
1995. bili su dobro poznati detalji o trenutnoj situaciji u i oko privremenog kampa Potoari, odnosno u bazi Ujedinjenih nacija. O tome
ih je upoznao komandant Holandskog bataljona, ukljuujui i objanjenja
putem telefona (Data su nam objanjenja putem telefona).766 Pot764 Isto, str. 350. To je, po Hasanu Nuhanoviu, bilo vrlo vano i zbog onih koji
su se nalazili unutar baze, jer je Holbatu 3 moglo biti nareeno da ljude koji su bili u
bazi ne sili da izau iz baze zbog toga to bi se vidjelo da mukarci ne stiu na
odredite (Isto).
765 Isto. To je, tvrdi Hasan Nuhanovi, jedan od najokantnijih podataka. S
tim u vezi, on tvrdi kako Holbatu 3, izgleda, nije bilo u interesu da svijet sazna ta se
tano deava u Potoarima, jer su oficiri u Komandi Holbata 3, vjerovatno, bili svjesni
da ono to je Holbat 3 upravo inio ili ono to nije inio, nije bilo u redu i nije bilo u
skladu sa meunarodnim propisima, a niti sa mandatom UNPROFOR-a (Isto).
766 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 117. Akashi je 12. jula obavijestio Ujedinjene
nacije o tekstu izvjetaja komandanta Holandskog bataljona (taj dokument nam
nije poznat) i dostavio dopunjen prikaz situacije koja je tada vladala. Naime, on
je ukazao da VBS jo uvijek dri 31 holandskog vojnika taocima, ukljuujui
komandira ete B, koga je VBS uhapsila dan ranije. Dodao je da su tri osmatranice,
jo uvijek sa posadom, sada iza srpskih linija. Takoer, naveo je da Holandski
bataljon moe obezbijediti samo dva obroka za svakog izbjeglicu u Potoarima, nakon
ega e njihove zalihe biti istroene. Naglasio je da se vlasti Bosanske vlade protive
planu Ujedinjenih nacija o evakuaciji svih onih iz Potoara koji ele napustiti Srebrenicu. Ministar Muratovi je navodno, u ime Bosanske vlade, rekao predstavnicima
UNHCR-a da njegova Vlada ne prihvata evakuaciju iz Potoara, osim hitnih
medicinskih sluajeva. Muratovi je oito dodao da, poto je Srebrenica sigurna
zona pod zatitom UN, nedavno raseljena lica treba tamo smjestiti. SRSG /Akashi
prim. S. ./ je, takoer, ukazao u svom izvjetaju/ ne raspolaemo ni sa spomenutim
Akashijevim izvjetajem prim. S. ./ da postoji stvarna zabrinutost da bi epa mogla
biti sljedei cilj Srba. General Mladi je navodno najavio na radiju bosanskih
Srba da svi Bosanci u epi treba da poloe oruje i nee ih niko povrijediti ako to
421

pukovnik Karremans je, po vlastitom priznanju, 12. jula bio svjedok

katastrofalnog slijeda dogaaja.767
Agresor je, na osnovu kazivanja pripadnika Holandskog bataljona,
tokom noi 12. i 13. jula vjerovatno izvrio daljnje nasilje nad mukarcima Potoara. Holandski vojnici vidjeli su kako je agresor odvajao
mukarce i djeake od ena i djece, zatim odvodio mukarce pojedinano
i grupno i da su ih na raznim mjestima ispred i oko baze Ujedinjenih
nacija, te pored potoka, ubijali, pri emu su sljedeeg jutra vidjeli vie
leeva mukaraca.768 Naalost, masovne likvidacije Bonjaka, izvrene
u prisustvu Holandskog bataljona, Ujedinjene nacije i Ministarstvo odbrane Holandije, slino Slobodanu Miloeviu i Ratku Mladiu, definiu
kao incident(i),769 to je bitno minimiziranje izvrenih zloina, a to je
nedopustivo i sramno. Navedena ocjena, kvalifikacija izvrenih zloina
kao incident(a) je u funkciji prikrivanja zloina i amnestiranja Ujedinjenih nacija od odgovornosti za ignorisanje i zatakavanje dokaza o
izvrenim zloinima.770
uine. Osim toga VBS je granatirala etiri osmatranice UNPROFOR-a u epi, a oko
Enklave su poveane borbe. Zakljuio je da ukrajinski vojnici, sa samo 120 vojnika,
nee moi pruiti vei otpor ako se Enklava napadne (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 318).
Navedeni Akashijev prikaz situacije uope ne prikazuje situaciju u Potoarima.
Umjesto toga, on, za razliku od zabrinutosti za sigurnu zonu Ujedinjenih nacija epu,
govori o perifernim dogaajima, izbjegavajui katastrofalne dogaaje, iji je neposredni
svjedok, pored ostalih, po vlastitom priznanju, bio komandant Karremans.
767 Isto.
768 IZVJETAJ O SREBRENICI..., paragraf 342; REPORT ON SREBRENICA
..., paragrafi 4.3, 4.4, 4.22-4.28 i Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around
13 July 1995; Location: Factory in Potocari on 13 July 1995; Location: Small stream
near Potocari compound on 13 July 1995; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 387.
769 IZVJETAJ O SREBRENICI..., paragrafi 342 i 372; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.3. i Dodatak 5; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br.
00848883, paragrafi 87-88; 14. august 1996; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 369-372.
770 Isto. Ukazujui na nastojanje Ujedinjenih nacija (Izvjetaj o Srebrenici) da umanji
vanost masovnih likvidacija civila u Potoarima u kontekstu uloge i odgovornosti
Holbata 3 i UNPROFOR-a za ignoriranje i zatakivanje tih informacija, Hasan
Nuhanovi tvrdi kako je cilj takve kvalifikacije masovnih, i-ili grupnih, likvidacija,
koje su se dogodile ispred baze Holbata 3 u Potoarima da se opravda odluka Holbata
422

Holandski bataljon je jako dobro znao za zloine nad civilima i

civilnim stanovnitvom ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima,
ali nita nije preduzeo.771
Komanda Holandskog bataljona, a posebno major Franken, namjerno je prikrivala i negirala zloine i informacije o zloinima nad
civilima ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, 12. jula, zatim
u toku noi 12/13. jula i 13. jula, kao i na putnoj komunikaciji Potoari

3 koji je bio odluio da se, i nakon to je bilo jasno da se mukarci i djeaci ubijaju
po kratkom postupku, nastavi sa postupkom njihovog isporuivanja u ruke snaga
VRS-a, kako onih izvan baze, tako i onih koji su bili unutar baze.
Drugi cilj je da se pokua ustvrditi da Komanda Holbata 3 nije bila svjesna
injenice da su djeaci i mukarci u smrtnoj opasnosti nakon to budu isporueni
u ruke snaga VRS-a.
Ovo je zajednika crta svih dosadanjih izvjetaja koje su, do sada, o dogaajima
u Srebrenici sainile razne vojne i politike strane organizacije.
Pitanje koje je najvanije postaviti u ovom kontekstu je:
- Je li Komanda Holbata 3 obavijestila Viu komandu UNPROFOR-a u Tuzli
ili Sarajevu, Komandu UNPF-a u Zagrebu, ili Ministarstvo odbrane Holandije u
Haagu (sa Haagom je konstantno odravana komunikacija) o tome da se ispred
baze Holbata 3 vri likvidacija mukaraca?
Prema svim, do sada raspoloivim, informacijama - nije.
Da li Komanda Holbata 3 ovo nije uinila zbog toga to je meu njenim oficirima
postojala bojazan od toga da bi vie instance mogle Holbatu 3 poslati nareenje
da Holbat 3 sprijei ove likvidacije i da prestane isporuivati mukarce i djeake
snagama VRS-a, na to Komanda Holbata 3, oigledno, nije bila spremna?
Zapravo, Holbat 3 nije niti morao intervenirati da bi sprijeio ove likvidacije
onda kada one ve treba da se dogode ve je mogao poduzeti odreene radnje da
sprijei da do toga uope doe - a jedini nain je bio da se mukarci i djeaci fiziki
odvoje od snaga VRS-a time to bi se oni pustili da uu u bazu - to nije uinjeno,
ve su i oni koji su bili unutar baze silom istjerani napolje (H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 371-372).
771 M. J. Faber, nav. dj., str. 55, napomena 274. Holandski bataljon i vojni posmatrai
Ujedinjenih nacija, tvrdi Hasan Nuhanovi, nisu obavijestili viu ili vie komande o zloinima protiv ovjenosti i meunarodnog prava ispred i oko baze UN-a u Potoarima
(odvajanje mukaraca i djeaka od ena i djece, ubistva civila i silovanja), niti o brojnim
rtvama na putu od Potoara do Kladnja, izvrenim 12. i 13. jula i kasnije. Oni su te podatke
svjesno drali kao tajnu (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 387-390).
423

 Kladanj i obrnuto 13-17. jula 1995,772 a to je u suprotnosti sa istraivanjima Ministarstva odbrane Holandije, koja, pored ostalog, potvruju
likvidacije civila - dokazane egzekucije u prisustvu i/ili neposrednoj
blizini pripadnika Holandskog bataljona, kao i zloine silovanja, te primijeene leeve na putnoj komunikaciji Potoari Kladanj i obrnuto.
Pripadnici Holandskog bataljona su lino vidjeli nekoliko likvidacija na
licu mjesta ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, pri emu
su jedan broj rtava fotografisali.773
Holandski bataljon, prema raspoloivim izvorima, naalost, nikoga
nije obavijestio o navedenim zloinima, ime su, prikrivanjem i negiranjem genocida, poinili zloin.
U prikrivanju zloina nad civilima ispred i oko baze Ujedinjenih
nacija u Potoarima posebno se istakao major Franken. U kontaktima sa
772 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 24 i 378-379. To potvruje i Hasan Nuhanovi, koji
se, pored ostalog, neto prije ponoi 12. jula 1995. nalazio u kancelariji vojnih
posmatraa UN-a unutar baze, kada je u kancelariju ula Christina Schmidt, koordinator MSF-a. Ona se apatom obratila lideru Tima vojnih posmatraa, Andreu De
Haanu, i rekla: Jeste li vidjeli ona mrtva tijela ispred baze. (Ne sjeam se tano da
li je rekla onih devet mrtvih tijela ili ona mrtva tijela). De Haan je odmahnuo
glavom, odgovorivi da on ne zna o emu ona govori.
Imao sam utisak da De Haan ne eli uope uti ta mu Christina Schmidt
govori pa ak i da ju je pokuao uutkati. Nisam dalje pratio razgovor izmeu njih
dvoje, jer sam, uvi to, odmah potraio Frankena. Naao sam ga u njegovoj kancelariji. Bio je sam. Rekao sam mu ta sam uo od Christine Schmidt i pitao sam ga
ta on zna o tome. On je odgovorio: To nije istina, i nemoj da iri that bullshit (lai,
doslovan prevod je to sranje) unutar baze. Ne elim da ljudi panie. Jedino to ja
znam da se dogodilo van baze je to da su Srbi odvojili 43 mukarca u jednu kuu,
gdje ih ispituju. Prva stvar koju u da uradim ujutro je da odem tamo i od Srba u
traiti da prisustvujem ispitivanju. Ne moram znati o emu govore ali u traiti da
budem prisutan (Isto).
773 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 4.22-4.25, 4.28 i Dodatak 5,
Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Location: Factory in Potocari
on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995;
Location: Road from Bratunac via Konjevici to Nova Kasaba and vice versa: 13 and
14 July 1995; Location: Road from Milici to Bratunac via Konjevici on 15, July 1995
(between Konjevici and Kravica); Location: Road from Milici to Bratunac 16 July 1995;
Location: Potocari in the direction of Bratunac on 17 July 1995; Execution; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 379-380.
424

Hasanom Nuhanoviem, te Nesibom Mandiem i Ibrom Nuhanoviem,

12. i 13. jula 1995. on uope nije ni spominjao odvajanje mukaraca i
djeaka od ena i djece, niti maltretiranje, teroriziranje i likvidacije civila
i civilnog stanovnitva, kao ni maltretiranje i odvajanje ranjenika. On se
ponaao kao da je sve to se dogaalo ispred i oko baze Ujedinjenih nacija
sasvim normalno. Major Franken je oigledne dokaze o zloinima protiv
ovjenosti i meunarodnog prava otvoreno negirao, tvrdei da to
nije istina.774 Meutim, to je u suprotnosti i sa izjavom porunika
Rona Ruttena, kao i sa istraivanjima Ministarstva odbrane Holandije.
U REPORT ON SREBRENICA govori se o likvidacijama koje su
izvrene u prisustvu i/ili neposrednoj blizini pripadnika Holandskog
bataljona ispred baze Ujedinjenih nacija,775 zatim o dokazanim silovanjima
i brojnim leevima na putu od Potoara do Kladnja i obrnuto, te mnogim
zarobljenim civilima. Neki pripadnici Holandskog bataljona su fotografisali jedan broj ubijenih civila u Potoarima. Sve te dokaze major
Franken je prikrivao i negirao.776
I u toku noi 12. i 13. jula Srbi su nastavili sa ubijanjima civila i
civilnog stanovnitva (ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima).
O tim zloinima, kao i onima koji su (iz)vreni i 13. jula (u toku dana)
Holandski bataljon, naalost, nikoga nije obavijestio.777
U Izvjetaju o Srebrenici govori se i o kretanju prednjeg dijela kolone
od oko 15.000 ljudi, koja se kretala sjeverno, a zatim zapadno od Srebrenice, pokuavajui da pjeke stigne do slobodne teritorije; nemilosrdnom
granatiranju i pucanju po njima, te opkoljavanju i zarobljavanju od strane
agresorskih snaga, koje su pri tome koristile teko oruje velikog dometa,
zatim minobacae, raketne bacae i lahko oruje; obrazovanju kordona
du asfaltne ceste koja je prolazila kroz Konjevi-Polje i Novu Kasabu,
kuda su Bonjaci morali proi; pokuaju i prelasku te komunikacije juno
774 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 377-379.
775 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.22; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 379.
776 REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.22- 4.28; H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 379-380.
777 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 380-387; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 346.
425

od Konjevi-Polja; obraanju srpskih patrola preko megafona Bonjacima

na predaju i dr. S tim u vezi, navodi se kako su Bonjaci vidjeli vozila
UNPROFOR-a (koje su Srbi zaplijenili za vojnu upotrebu) i vojnike
sa plavim kacigama.778
Sredinji dio kolone je, po Izvjetaju o Srebrenici, upao u zasjedu.
Veliki dio kolone, koji je zastao da predahne na istini kraj Kamenice
(Kameniko brdo), napadnut je (najmanje 1.000 Bonjaka lahkim orujem
kratkog dometa), gdje je na stotine ljudi ubijeno, ije su skeletne ostatke
(nekolicine ubijenih u zasjedi) istraivai ICTY-a i slubenici UN-a vidjeli
prolazei tuda 1996. Na tom mjestu ostalo je dosta ranjenika, a neki od
njih su se sami usmrtili ili su aktivirali rune bombe da bi sprijeili
da budu zarobljeni. Neki preivjeli su nosili ranjenike, no kasnije su
se morali predati.779
Iznosei navedene podatke o zloinima, u Izvjetaju o Srebrenici
konstatuje se kako postoji snana dokumentacija koja navodi da
su 12. jula zaista izvrena pogubljenja po kratkom postupku koja
su nastavljena tokom noi i jutarnjih asova 13. jula. S tim u vezi,
izvodi se zakljuak, istina s rezervom, kako se ini da jo nije dolo
do veih masovnih pogubljenja. Pri tome se navodi kako informacije iz srpskih izvora, nagovjetavaju da je odluka o pogubljenju
mukaraca Srebrenice najvjerovatnije donesena nakon pada
Srebrenice.780 Govorei o tome, zakljuuje se da je neovisno o tome
donesena odluka o okupljanju velikog broja civilnih i vojnih vozila
za deportovanje i progon ena i djece, te da u toj fazi nisu koritena
vozila iz Savezne republike Jugoslavije.781
Zakljuak o tome da je odluka o genocidu nad Bonjacima donesena
nakon zauzimanja Srebrenice, zasnovana na srpskim izvorima, ne
moe se prihvatiti. Taj zakljuak iskljuuje i ocjena Izvjetaja o Srebrenici
o odluci angaovanja velikog broja civilnih i vojnih vozila za prisilno
778 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 343.
779 Isto, paragraf 344.
780 Isto, paragraf 345.
781 Isto.
426

premjetanje ena i djece, koja je donesena nezavisno od odluke o pogubljenju mukaraca Srebrenice. Ni ocjena o nekoritenju vozila
iz Savezne republike Jugoslavije za prisilno premjetanje civila nije
zasnovana na dokazima. Relevantna dokumentacija govori suprotno.
U toku 13. jula otpoinje ubijanje na stotine nenaoruanih mukaraca i djeaka. Agresor je nastavio sa odvajanjem mukaraca od
ena i djece, odvodei mukarce u Bratunac. Njihovo odvoenje nije
pratio Holandski bataljon, jer mu to agresor nije dozvolio.782 Vojni posmatrai Ujedinjenih nacija raspolagali su informacijama o ubistvima civila.
Meutim, oni su (13. jula) napomenuli da e pokuati provjeriti glasine
da su Srbi ubili nekoliko ljudi koje su prethodnog dana /12. jula prim.
S. ./ izdvojili iz gomile.783 Naalost, ni vojni posmatrai Ujedinjenih
nacija, ni pripadnici Holandskog bataljona nisu izvijestili da su primijetili ili imali razloga da vjeruju da je do tada izvreno nasilje. Ta
negacija zloina ne odgovara injeninom stanju, jer mogunost Holandskog bataljona da nadgleda situaciju bila je krajnje ograniena;
poto nisu vie imali vozila potrebnih za pratnju svakog konvoja ....784
Pratei kretanje Bonjaka, ujutro 13. jula, koji su proli kroz
srpsko okruenje i preivjeli zasjedu kod Kamenikog brda, prema
sjeveru, Izvjetaj o Srebrenici navodi kako su se grupe mukaraca na
samom zaelju kolone u velikom broju poele predavati vojnicima
VBS u dva glavna podruja: prva skupina se predala na poljani
Sandii, zapadno od Kravice; druga odmah sjeverno od Nove Kasabe
kraj nogometnog igralita. Veinu tih ljudi agresor je odveo u Bratunac,
a stotinjak ljudi je strpano u poljoprivredno skladite u Kravici i
pobijeno granatama i paljbom lakog oruja. Tragove tog zloina su,
navodi se u Izvjetaju o Srebrenici, vidjeli pripadnici Ujedinjenih nacija,
prilikom obilaska tog skladita, gdje su vidjeli kosu, krv i ljudsko tkivo
zalijepljeno za zidove ove zgrade. Unutranji zidovi, pod i strop, bili
su, takoer, izreetani paljbom iz oruja i eksplozijom granata ....
Manja grupa (oko 70 ljudi) odvedena je do poljane blizu Kravice i po782 Isto, paragraf 346.
783 Isto.
784 Isto.
427

bijena pored rijeke. O tom masakru u Kravici se nije nita znalo, navodi
se u Izvjetaju o Srebrenici, sve dok jedan svjedok koji je preivio taj
zloin (krio se ispod gomile mrtvih tijela i kasnije pobjegao) nije izjavio
ta je vidio i doivio. To njegovo kazivanje potkrijepio je i ICTY, putem
dokaza forenziara pribavljenih tokom ekshumacija 1996.785
Zauuje podatak o tome da je stotinjak ljudi ubijeno u poljoprivrednom skladitu u Kravici.
Poslije prisilnog premjetanja svih civila i civilnog stanovnitva
ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, agresor je zapoeo sa
progonom onih unutar baze. Zbog toga je nastala panika meu civilima,
posebno kada su vidjeli pored potoka vie mukaraca koji su (bili) grupno
ubijeni. Taj svoj strah oni su iznijeli majoru Frankenu (zamjeniku komandanta Holandskog bataljona), koga su, takoer, podsjetili da su pored
oblinjeg potoka pronaena tijela 9-10 mukaraca koji su bili grupno
likvidirani. Uzaludno su, imajui osjeaj da e biti ubijeni, ako budu
predati VBS, preklinjali da ih Holandski bataljon ne preda agresoru.
Meutim, Holandski bataljon im je nakon toga naredio da napuste
bazu i jave se Srbima koji su ekali.786 Naalost, zna se veoma dobro
zato su ih Srbi ekali.
Naime, nakon to su 13. jula (oko 12 sati) od majora Frankena i
drugih holandskih oficira dobili nareenje da svi napuste Potoare (da
svi izau iz kampa) i 239 popisanih mukaraca i djeaka su, zajedno
sa ostalim civilima, istjerani kroz kapiju, gdje su stajali i ekali ih srpski
zloinci zajedno sa UNPROFOR-om. Tako je Holandski bataljon, na
785 Isto, paragraf 347.
786 Isto, paragraf 348; REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 4.19-4.25 i
Dodatak 5, Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995; M. J. Faber,
nav. dj., str. 107. Pripadnici Holandskog bataljona koji su uestvovali u navedenom
zloinu, nakon toga su se pravdali da nisu vjerovali da civile i civilno stanovnitvo
vode u sigurnu smrt, te da su navodno vjerovali da e Srbi prema tim ljudima
postupati u skladu sa enevskim konvencijama. Smatrali su da e, poto je sainjen
spisak predatih ljudi, ti ljudi uivati izvjesnu bezbjednost (Isto). Naalost, to pravdanje
je besmisleno i u suprotnosti je sa izjavom majora Frankena, koji je dobro znao da e
mukarci i djeaci biti ubijeni kada izau iz baze Ujedinjenih nacija (H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 414-415), ime je bio potpuno svjestan vlastitog uea i odgovornosti u
izvrenom zloinu.
428

kapiji baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, predao hiljade civila agresoru,

odnosno izbacio ih iz baze Ujedinjenih nacija. Oni su dvije plastine
trake postavili u irini jednog metra od izlaza iz hangara do kapije,
tu je bilo nekih 150 metara duine, tako da praktino niko nije imao
anse da izae iz te staze, oni su stajali sa obje strane tih traka od
izlaza sve do same kapije. Civili koji su izlazili iz hangara ili su pravo
do kapije, gdje je srpski agresor odvajao mukarce i djeake od njihovih
porodica. Na taj nain vojnici Ujedinjenih nacija pomagali su srpskim
zloincima i u odvajanju mukaraca i djeaka od ena i djece, te zarobljavanju, kao i prisilnom premjetanju Bonjaka, to je (ubrzo) rezultiralo
njihovim ubijanjem. Od mukaraca i djeaka spaen je samo jedan broj
sa spiska, pored ijih imena je stajalo slovo R (takvih je bilo 15 lica), to
je znailo da je rije o ranjenicima (oni su ujesen 1995. puteni iz logora
Batkovi). Svi ostali su ubijeni.787
Izbacujui civile iz baze Ujedinjenih nacija, 13. jula 1995, Holandski
bataljon je dobro znao da e civili - mukarci i djeaci biti ubijeni. To
je znao i major Rob Franken. On je, u procesu protiv generala Krstia na
pitanje jednog od sudija ICTY-a: Jeste li znali da e mukarci biti
ubijeni kada izau iz baze?, odgovorio: Da, gospodine.788 Umjesto
da Holandski bataljon, UNPROFOR i drugi organi Ujedinjenih nacija
i meunarodne zajednice preduzmu sve neophodne mjere i aktivnosti
da sprijee genocid, oni su se pravdali da nisu znali ni oekivali da e
Srbi izvriti genocid.
Poto se proces progona bliio kraju, prve ekipe UNHCR-a
mogle su doi u ono to je preostalo od enklave Srebrenica. Poslijepodne 13. jula (izmeu 18.00 i 19.00 sati) konvoj UNHCR-a, koji je 12.
jula krenuo iz Beograda, proao je kroz Bratunac i nastavio ka Potoarima,
gdje su vojnici UNPROFOR-a i VBS saraivali pri ukrcavanju
posljednjih grupa Bonjaka u srpske autobuse koji su ih ekali.
Slubenici UNHCR-a u Bratuncu saznali su da je na nogometnom
787 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 300, 363-374 i 427-428; M. J. Faber, nav.
dj., str. 107; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 401, 403-407 i 411-413. Vidi: SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 122-126 i 148.
788 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 414-415.
429

igralitu zatvoren veliki broj Bonjaka, te su, kasnije kad je padao

mrak, iz svojih motelskih soba uli mjestimine pucnje koji su dopirali
sa nogometnog igralita.789
UNHCR je 13. jula 1995. bio neposredni svjedok zloina u bazi
Ujedinjenih nacija u Potoarima, ukljuujui i saradnju UNPROFOR-a
(Holandskog bataljona) i srpskog agresora pri ukrcavanju posljednjih
789 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 349; SREBRENICA 1995, knjiga
1, str. 300; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 140; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 403 i
411. UNHCR je bio informisan o tome ta se 11. jula i kasnije dogaalo u Srebrenici,
Potoarima i ire. Iako je UNHCR 13. jula 1995. imao znaajnu ulogu u dogaajima u
Potoarima, naalost, ta organizacija nikada nije, o onome to su njeni oficiri i vozai
vidjeli, napisala nijednu jedinu rije (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 382).
Konvoj UNHCR-a je 13. jula 1995, nakon to je 12. jula krenuo iz Beograda, poslijepodne stigao u Potoare (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 349; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 408-409; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 140), gdje su vidjeli da vojnici
UNPROFOR-a i VBS sarauju pri ukrcavanju posljednjih grupa Bonjaka u srpske
autobuse koji su ih ekali (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 349). Konvoj
je lino vidio i Hasan Nuhanovi, koji posjeduje videokasetu, na kojoj se vide kamioni
UNHCR-a u blizini Potoara, kao i Andrei Kozakov (terenski slubenik UNHCR-a u
Srebrenici, ije je sjedite bilo u Beogradu). Meutim, glasnogovornik UNHCR-a Chris
Janowski je to negirao, tvrdei da ne postoji nijedan pisani trag o tome da je UNHCR
tada bio prisutan u Potoarima (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 409).
Hasan Nuhanovi je 1996. na Palama razgovarao sa Kozakovim (bio je zamjenik
Ureda UNHCR-a na Palama), koji mu je priznao da je on cijelu no 13. i 14. jula
proveo u jednoj privatnoj kui u Bratuncu koja se nalazila u neposrednoj blizini
fudbalskog stadiona, te je uo pucnje i glasne povike ljudi, ali je tvrdio da nije znao
ta se tamo deava, iako je, dodao je, mogao pretpostaviti (Isto, str. 409).
Na Nuhanovievo pitanje da li je o ovome i o onome to je vidio u Potoarima
odmah 13. jula ili barem sutradan, izvijestio svoje pretpostavljene kako bi se saznalo
ta se deava, Kozakov je odgovorio da nije (Isto).
U vrijeme kada se jo barem nekoliko stotina izbjeglica nalazilo unutar baze,
dakle u momentu kada su ljudi bili odvajani i odvoeni, u Potoarima se nalazilo
oko 10 konvoja UNHCR-a (Isto, str. 410). UNHCR je u Potoarima vidio vojnike
UNPROFOR-a i Srbe kako zajedno rade na dovoenju posljednje grupe Bonjaka
iz baze UNPROFOR-a u srpske autobuse, koji su ih ekali ..., konvoj UNHCR-a se
vratio u Bratunac, gdje su lanovi osoblja UNHCR-a uli od lokalnih Srba da je
veliki broj Bonjaka zatvoren na oblinjem fudbalskom igralitu. No je padala, i iz
svojih motelskih soba, tim UNHCR-a mogao je uti sporadinu pucnjavu iz pravca
fudbalskog igralita (SREBRENICA 1995, knjiga 3, str. 186-187; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 410 i 421).
430

grupa Bonjaka u srpske autobuse, odnosno izbacivanju i istjerivanju

posljednih grupa civila i civilnog stanovnitva, i raspolagao informacijama
o zloinima u Bratuncu (u noi 13. jula). Naalost, UNHCR, prema
raspoloivim podacima, nije preduzeo nikakve aktivnosti, to se, pored
ostalog, moe zakljuiti da je prikrio navedene podatke, ime snosi
direktnu odgovornost za prikrivanje informacija u vezi sa sudbinom
zarobljenih mukaraca.790
Do kraja 13. jula, po Izvjetaju o Srebrenici, nijedan Bonjak nije
ostao doslovno u bivoj sigurnoj zoni Srebrenice. Oni su, po tom
dokumentu, gotovo svi, spadali u jednu od etiri kategorije: - oni koji su
ostali ivi i probijali se kroz umu prema slobodnoj teritoriji; - oni
koji su ubijeni tokom pokuaja spaavanja; - oni koji su se predali
agresoru u Potoarima ili na putu prema slobodnoj teritoriji, te su
ve svi pobijeni; i - oni koji su se predali agresoru u Potoarima ili na
putu prema slobodnoj teritoriji, te su ih prebacili u Bratunac, oekujui
prebacivanje na mjesta egzekucije i sahrane.791
Vlada Republike Bosne i Hercegovine je 13. jula 1995. upozorila
svijet da se u Srebrenici dogaa sistematski pokolj. S tim u vezi, ministar Hasan Muratovi rekao je ambasadoru Sjedinjenih Amerikih Drava
u Sarajevu, Johnu Menziesu, da je na Stadionu u Bratuncu okupljeno
vie od 1.000 mukaraca.792
Agresor je u Bratuncu zatvorio veliki broj Bonjaka mukaraca i
djeaka, to je bilo poznato vojnim posmatraima Ujedinjenih nacija i
pripadnicima Holandskog bataljona, s tim to (oni) nisu znali njihov
790 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 409-411 i 427; SREBRENICA 1995, knjiga 1,
str. 302-303.
791 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 350.
792 B. Jagger, nav. dj., str. 90. Ukazujui na navedene podatke, Bianca Jagger pie:
Bosanci su uhvatili srpske radio-poruke u kojima se govorilo o koncentraciji mukaraca na Stadionu radi ispitivanja. Te veeri, bosanski Srbi su opkolili tri kilometra
dugu kolonu u selu Glodi i od svog komandanta, majora Obrenovia primili naredbu:
Morate pobiti sve. Niko nam ne treba iv. Druga naredba koja se odnosila na drugu
grupu Muslimana u bijegu dola je od generalmajora ivanovia: Moraju se predati
sa svim orujem, onda granatirajte grupu svim svojim oruima i unitite je. A jo
jedna grupa bila je opkoljena u umi: Ubijte ih polako, stigla je naredba Srbina
s kodnim imenom Jastreb (Isto).
431

taan broj, niti lokaciju. Meutim, Ujedinjene nacije su, navodi se

u Izvjetaju o Srebrenici, kasnije dole do jakih dokaza, na osnovu
kojih su utvrdile da je na razliitim lokacijama u Bratuncu (- u skladitu,
- u Staroj koli, - u tri reda kamiona i autobusa, na nogometnom igralitu) bilo zatoeno izmeu 4.000 i 5.000 Bonjaka.793
Ujedinjene nacije su 13. jula mogle pretpostaviti ta se toga dana
dogodilo sa mukarcima i djeacima iz sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenice, ne ekajui precizne pojedinosti o tome nakon istrage
koja je uslijedila tokom posljednje etiri godine, tj. od 1995. do 1999.
Toga dana odaslato je barem pet pisanih poruka, koje su alarmantno
upozoravale na mogue krenje ljudskih prava do koga je ve dolo
ili do koga bi tek moglo doi.794 Na osnovu toga bilo je mogue,
umjesto zabrinutosti, koja je, po Izvjetaju o Srebrenici, vladala, precizno
rekonstruisati sudbinu mukaraca iz sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenice. Vojni posmatrai Ujedinjenih nacija 13. jula poslijepodne
izvijestili su kako im je general Mladi rekao da se u dijelu Enklave u
trouglu Bandera nalazilo nekoliko stotina tijela mrtvih bonjakih
vojnika. Pri tome je Mladi zatraio od Holandskog bataljona da obavijesti Armiju Republike Bosne i Hercegovine kako on ne namjerava
vie ubijati vojnike. Oni se moraju samo predati i predati oruje.795
Taj izvjetaj je, sistemom komuniciranja Ujedinjenih nacija, sljedeeg
jutra (tj. 14. jula) stigao u Sekretarijat Ujedinjenih nacija u New Yorku.
Akashi je zatraio da se ne objavi, jer bi u suprotnom vojni posmatrai
Ujedinjenih nacija bili izloeni jo veoj opasnosti u Srebrenici.796
Na taj nain Akashi je, zbog navodne opasnosti po vojne posmatrae
Ujedinjenih nacija, prikrio brojne zloine nad civilima. Dakle, ve 13.
jula Ujedinjene nacije su znale da je ubijeno nekoliko stotina Bonjaka,
te da su to bili civili ili zarobljenici, jer oigledno nisu mislili na gubitke
u borbama. Akashi je, takoer, znao o kakvim ubistvima se radilo i da
je u vlasti agresora ve bilo vie hiljada civila Bonjaka.
793 IZVJETAJ O SREBRENICI..., paragraf 351.
794 Isto, paragraf 352.
795 Isto, paragraf 353.
796 Isto.
432

Civilno i vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija, ukljuujui generalnog sekretara i generala Janviera, 13. jula je raspolagalo i sa drugim
podacima o zloinima nad Bonjacima: o zarobljavanju i ubistvima
(i u prisustvu i u neposrednoj blizini pripadnika Holandskog bataljona
ispred i oko baze Ujedinjenih nacija), odvajanju mukaraca, meu kojima
i djeaka, od ena i djece, i odvoenju u Bratunac, koje su zvjerski tukli,
kamenovali i ubijali noevima.797
I komandant UNPROFOR-a (general Smith, koji je stigao sa odmora) pored vojnih posmatraa Ujedinjenih nacija u Sektoru sjeveroistok
(UNPROFOR-a) u Tuzli, u jo jednom izvjetaju, 13. jula 1995.
obavijestio je Akashija i komandanta UNPF-a da poinju pristizati
izvjetaji, mada, po njemu, za sada jo uvijek nepotvreni, o zarobljavanju i ubistvima iz podruja Srebrenice.798
Pripadnici Holandskog bataljona su od 11. do 13. jula u (gradu)
Srebrenici, zatim 11. jula 1995. na putu od Srebrenice prema Potoarima,
vidjeli vie leeva,799 zatim na navedenom putu i u blizini Autobuske
stanice u Potoarima, ukljuujui i sedam ljudi koji su bili pregaeni
usljed ega su i umrli.800
Jedanaestog jula viena su dva kamiona, svaki vozei prosjeno
oko 40-50 izbjeglica mukaraca, kako se kreu u pravcu Bratunca.
Nakon to su ti kamioni proli krivinu na utom mostu, ulo se nekoliko plotuna prosjeno oko 100 pucnjeva sve zajedno.801
797 Isto, paragrafi 354-356 i 358.
798 Isto, paragraf 354.
799 REPORT ON SREBRENICA ..., Dodatak 5, Location: Srebrenica compound
on 11-13 July 1995; Location: Road from Srebrenica to Potoari 11 July 1995; AIIZ,
Ministry of Defence, Number: D101/95/15092, 3 August 1995-The Speaker of the
Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament, Fall of
Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 2. S tim u vezi, u Dodatku 5 REPORT
ON SREBRENICA , pored ostalog, navodi se: Tokom evakuacije iz Srebrenice
prema Potoarima, vieno je 4 ili 5 ena Muslimanki kako lee mrtve na putu.
Srednjih godina, obuene u civilnu odjeu (Isto).
800 REPORT ON SREBRENICA ..., Dodatak 5, Location: Road from Srebrenica
to Potoari on 11 July 1995 and near bus station in Potocari (date unknown).
801 REPORT ON SREBRENICA..., paragraf 4.23.
433

Holandski bataljon je 12. i 13. jula ispred i oko baze Ujedinjenih

nacija u Potoarima vidio vie desetina leeva (civila i civilnog stanovnitva), ukljuujui ene i djecu.802 Tako su pripadnici Bataljona 13. jula
vidjeli devet leeva u potoku u blizini sjedita/baze Ujedinjenih nacija
prim. S. ./ u Potoarima, zatim devet tijela u blizini prepravljenog
kioska (sva tijela su imala povrede od vatrenog oruja na leima),
te devet tijela kako lee u potoku oko 300 metara na lijevo od puta
(Sva tijela imala su povrede od vatrenog oruja na leima u nivou
srca). Devet tijela pronaeno je u polju u blizini potoka (Sva tijela
su imala rane od metka na leima. Sva tijela su leala licem okrenuta
prema zemlji). Takoer, devet ili deset tijela u civilnoj odjei pronaeno je oko 700 metara od sjedita u Potoarima u bunju blizu
potoka (Sva tijela su leala licem okrenuta prema zemlji)803. Na
taj nain Holandski bataljon je bio svjedok brojnih likvidacija ispred i oko
baze Ujedinjenih nacija u Potoarima.804
Pripadnici Holandskog bataljona, pored toga to su vidjeli leeve
ubijenih civila ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, kao
i na drugim mjestima, odvajali su mukarce i djeake od ena i djece i
prisustvovali hapenju i likvidacijama civila (primjera radi, ispred i oko
baze Ujedinjenih nacija u Potoarima te ispred glavne kapije te baze).

802 Isto, Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995;

IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 357. Najvei broj leeva je, po REPORT
ON SREBRENICA , sahranjen u Potoarima. Za jedan broj leeva navodi se da je
rije o rtvama samoubistava (Isto).
803 Isto; AIIZ, Ministry of Defence Number: D101/95/15092, 3 August 1995The Speaker of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of
Parliament, Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 2. Holandski
bataljon je navedene rtve (... oko 700 metara od sjedita u Potoarima u bunju
blizu potoka) fotografisao (REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 5, Location:
Small stream near Potocari compound on 13 July 1995).
804 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 4.22 i Dodatak 5, Location:
Factory in Potocari on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari compound
on 13 July 1995. Zloine koje su pripadnici Holandskog bataljona vidjeli (leeve ubijenih
civila ispred i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima) Ministarstvo odbrane Holandije
okvalifikovalo je kao dokazane egzekucije (Isto).
434

Neke rtve oni su fotografisali, ime su i na taj nain dokumentovali

zloin genocida.805
Pripadnici Holandskog bataljona su od 13. do 17. jula 1995. na
putnoj komunikaciji Potoari Bratunac Konjevi-Polje Nova
Kasaba Kladanj i obrnuto vidjeli brojne leeve ubijenih Bonjaka
i zarobljene civile, kao i spaljene stvari - line stvari, line stvari
ubijenih i/ili zarobljenih:
- na putu nazad prema Potoarima vieno je oko 700 tijela
u civilnoj odjei (nekoliko od njih je bilo bez odjee na sebi);
- mnogi leevi vieni su du cijele komunikacije, pri emu su
mnoge line stvari bile zapaljene;
- oko 500 tijela vieno je tokom povratne vonje. Mnogo vatri
du komunikacije. Nije se moglo vidjeti da li je bilo leeva
koji su spaljeni);
- na putu nazad prema Potoarima 14. jula mnogi mrtvi su
vieni pored puta sa strane, obueni u civilnu ili djelimino
odjeu (Lomae su viene u blizini grupe kua; nije bilo
mogue vidjeti da li je bilo leeva u vatri);
- vieni su neki koji su bili pregaeni na smrt; pali sa autobusa
na kraju autobuske vonje;
- vieno je mnogo spaljenih leeva du komunikacije. Jasno je
vieno da su zgarita leeva. Lomae 2x4 metra;
- vieno je pet leeva na lijevoj strani puta izmeu Bratunca
i Konjevi-Polja 13. jula 1995;
- dva tijela viena na putu Bratunac Konjevi-Polje 13. jula;
- viena su dva lea djelimino na ivici puta u blizini Kravice,
te tri tijela, takoer, u blizini Kravice;
805 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 4.22 i Dodatak 5; IZVJETAJ
O SREBRENICI ..., paragraf 357. Dvojica pripadnika Holandskog bataljona Rutten i
Koster, prisustvovali su, pie Hasan Nuhanovi, jednoj likvidaciji grupe mukaraca.
Sutradan su otili na to mjesto i fotografisali tijela, njih deset. Nakon toga su se
vratili do mase izbjeglica, gdje se Rutten posvaao sa porunikom Van Duijnom .....
(H. Nuhanovi, nav. dj., str. 373).
435

- u blizini Nove Kasabe (15. jula) viena su tijela kako plivaju

u vodi;
- na fudbalskom stadionu u Novoj Kasabi vien je red cipela i
ruksaka od procijenjenih 100 ljudi koji su leali na fudbalskom
polju blizu Nove Kasabe. Neto kasnije vien je traktor sa
tijelima na prikolici. Oko 100 metara dalje vien je niz cipela
i opreme koja je pripadala dvadeset do etrdeset osoba. Tu
je, takoer, vien kamion kiper sa tijelima, a malo dalje rovokopa sa leevima;
- na putnoj komunikaciji Nova Kasaba Bratunac vieno je izmeu 500 i 700 tijela, te primijeeno prosjeno oko 30 tijela;
- na putu (iza Konjevia) vien je kontejner (jedno tijelo
je utovareno na kamion sa viljukarem). Kontejner je bio
u potpunosti pun sa tijelima. Nadalje vieno je 30 tijela. Na
lijevoj strani puta lei tijelo sa ranom od metka na glavi;
- oko 50 leeva vieno je iza Konjevia. Vozilo napunjeno
leevima rovokopaem;
- 20-30 tijela vieno je u odvojenom kontejneru. Kontejner je
bio prepunjen. Pokriven poklopcem;
- mnogo tijela vieno je 15. jula na napunjenoj platformi na
podruju Kravice. Dva lea lee na putu (oko 30-40 godina
starosti);
- vieno je 25 nagomilanih tijela u platformi kamiona. Dva
tijela na rovokopau;
- vieno ukupno 10 tijela. Primijeen kamion sa rovokopaem;
- vieno je 12 mrtvih na udaljenosti od oko 1 km izmeu
Konjevia i Bratunca;
- vieno je oko 20-25 tijela na putu. Tri tijela lee pored puta;
- vieno je 10 leeva mukaraca. Takoer, vien rovokopa.
Vien je mrtvac na putu;
- primijeeno je 6-7 mrtvih. Viena je jedna mrtva ena u
privatnim kolima;
436

- vieni leevi na kamionu kiperu i jedan vien na putu (iza

Konjevia). Druga dva kipera viena pored puta;
- vien je kontejner pun leeva obuenih u civilnu odjeu i
dijelove vojne uniforme. Takoer, jedan ovjek koji je mrtav
sa tri rupe u prsima;
- 12-13 tijela vieno je pored puta blizu Kravice. ovjek od
oko 35 godina starosti. Tijela su bila ubaena na karoseriju
kamiona rovokopaem;
- primijeeno je 4-5 leeva oko 10 km iza Konjevia u pravcu
Bratunca;
- vien je le na civilnom kamionu. Tijelo ovjeka lei na putu
sa lijeve strane. Vieno je jedno tijelo kako lei na kaiki
rovokopaa;
- viena su dva mrtva (vojna odjea);
- vieno je nekoliko tijela;
- vieno je 20 tijela (podruje Kravice);
- vieno je 7 tijela pored puta neposredno nakon Konjevia
u pravcu Bratunca;
- troje tijela viena su izmeu Konjevia i Bratunca;
- viena su 4 djelimino pokrivena tijela na putu izmii
Bratunac;
- vien je kontejner sa leevima. Koritena je grtalica;
- na putu Potoari Bratunac ujutru 17. jula vien je traktor sa
prikolicom. Bilo je prosjeno oko 100 leeva na prikolici,
na koju su bile montirane stranice od oko 30 cm;
- na raznim lokacijama (na spomenutoj komunikaciji) vieno je,
takoer, po nekoliko pojedinanih tijela;
- na putu Nova Kasaba Bratunac vieni su timovi za ienje
(ovi ljudi su imali na rukama gumene rukavice), kao i kamioni
za odvoz smea i obini kamioni natovareni leevima;
437

- oko 1.000 Bonjaka vieno je kako ue na nogometnom

stadionu na sjeveru Nove Kasabe.806
Porunik Ron Rutten je 13. jula 1995. napravio 36 fotografija ubijenih civila u i oko baze Ujedinjenih nacija u Potoarima. On je o tim
zloinima obavijestio komandanta Holandskog bataljona, nakon ega je
potpukovnik Karremans, prilino zbunjen, oko podne nazvao Komandu UNPROFOR-a u Sarajevu - razgovarao je s pukovnikom De
Ruiterom, pomonikom generala Nicolaija, i obavijestio ga o fotografijama izmasakriranih mukaraca.807 Karremans je tom prilikom
obavijestio viu komandu i o tome da mukarce odvode i da se evakuacija sprovodi ubrzano.808
Otpravnik poslova Stalne misije Republike Bosne i Hercegovine pri
Ujedinjenim nacijama, Ivan Mii, zvanino je za dogaaje u sigurnoj
zoni Ujedinjenih nacija Srebrenici izrazio zabrinutost Vlade Republike
Bosne i Hercegovine 13. jula u pismu generalnom sekretaru, iji je tekst
kruio kao dokument u Generalnoj skuptini i Vijeu sigurnosti Ujedinjenih nacija. On je prenio informacije s kojima je Vlada Republike Bosne
i Hercegovine raspolagala da se mukarci od 13 i vie godina starosti
806 REPORT ON SREBRENICA , paragraf 4.28 i Dodatak 5, Location: Road
from Bratunac via Konjevici to Nova Kasaba and vice versa: 13 and 14 July 1995;
Location: Road from Milici to Bratunac via Konjevici on 15, July 1995 (between
Konjevici and Kravica); Location: Road from Milici to Bratunac 16 July 1995; Location:
Potocari in the direction of Bratunac on 17 July 1995; IZVJETAJ O SREBRENICI ,
paragraf 357.
807 M. J. Faber, nav. dj., str. 51-52.
808 Isto. Porunik Holandskog bataljona Ron Rutten je 13. jula 1995. napravio
fotografije, ukupno 36, kako u Bijeloj kui, tako i izvan nje, fotografije ubijenih
mukaraca. Rutten izvjetava Karremansa o tome ta je vidio. Oko podne Karremans,
prilino zbunjen, zove pukovnika de Ruiter-a, asistenta generala Nicolaia u Sarajevu.
Obavjetava ga o fotografijama izmasakriranih mukaraca koje su napravljene, o
tome da mukarce odvode i da se evakuacija / odnosno prisilno premjetanje civila i
civilnog stanovnitva prim. S. ./ sprovodi ubrzano... (M. J. Faber, nav. dj., str. 51-52).
Porunik Rutten je 13. jula 1995. fotografisao i jednog vojnika Holandskog bataljona
kako pomae u odvajanju bosanskih mukaraca od ena i djece (koji su nakon toga
odvedeni od strane Srba i koji su nestali ili ubijeni)... (M. Gerstenfeld, nav. dj., str. 126).
438

odvajaju od ljudi prevezenih u Kladanj, te da im se gubi svaki trag.

On je, takoer dodao da postoje daljnji izvjetaji o enama starim
oko 15 do 35 godina, kojima se, takoer, gubi dalji trag i napomenuo
da je sudbina ovih zatoenika neizvjesna i da postoje jake indicije
da su pogubljeni, mada se ove vijesti jo uvijek ne mogu potvrditi.809
Sekretarijat Ujedinjenih nacija je, takoer, 13. jula saznao da su
Srbi odvojili vojno sposobne mukarce od ostalih prognanika i odvozili ih u Bratunac. Istoga dana Sekretarijat je prenio svoju zabrinutost da se bez prisustva nevladinih organizacija, MKCK-a ili ostalih
organizacija Ujedinjenih nacija u tom podruju, nee vie nita znati
o sudbini ovih ljudi.810
Izvjetaj o Srebrenici navodi injenicu da je 13. jula na raznim
nivoima alarmirano da je moda vreno ili se vri nasilje nad mukarcima Srebrenice i napominje da u to vrijeme nita nije bilo potvreno. Iako su na najviem nivou ulagani napori da se pozabavi
ovim pitanjem,811 naalost, nita nije konkretno preduzeto da se zloini
zaustave.
I Vlada Kraljevine Holandije je iznosila pogrene (netane) informacije i prikrivala podatke o zloinima te unitavala dokaze o genocidu.
Tako je prilikom jedne konferencije za tampu Kraljevske vojne sile u
Kriznom centru u kasarni Princeza Juliana u Hagu 13. jula 1995. navedeno da je prilikom deportovanja /prisilnog premjetanja - prim. S. ./
izvrena selekcija i odreena ispitivanja, broj mukaraca meu
izbjeglicama bio je veoma mali i ispitani mukarci, koliko je do
809 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 355. Ivan Mii je zavrio pismo
s konstatacijom: poto su Ujedinjene nacije propustile da odbrane stanovnitvo
Srebrenice u sigurnoj i demilitarizovanoj zoni Ujedinjenih nacija, te nakon to su
ga izloile ivotnoj opasnosti zbog toga to nisu blagovremeno reagovale, one time
nisu razrijeene svojih obaveza da te ljude zbrinu sada kada su na teritoriji pod
kontrolom Vlade Republike Bosne i Hercegovine (Isto). Umjesto da od Ujedinjenih
nacija (Generalne skuptine i Vijea sigurnosti) zahtijeva da sprijee genocid, Mii
ukazuje na obavezu zbrinjavanja prisilno premjetenih civila i civilnog stanovnitva
(na slobodnoj teritoriji Republike Bosne i Hercegovine).
810 Isto, paragraf 356.
811 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 359.
439

sada poznato, vraeni su nakon ispitivanja, te su zajedno sa izbjeglikim konvojem otili prema muslimanskoj teritoriji.812
Iznosei podatke o navedenim zloinima, Vlada Kraljevine Holandije je, u nastojanju da prikrije zloine, lano obavijestila javnost, jer,
pored ostalog, niko od ispitanih civila mukaraca i djeaka, nakon
ispitivanja, nije vraen, niti je sa izbjeglikim konvojem otiao na
slobodnu teritoriju Republike Bosne i Hercegovine.813 I o prevozu
civila mukaraca i djeaka prema Bratuncu Vladi Holandije nije bilo
nita poznato. Taj zloin Vlada Holandije prikrivala je i istovremeno
negirala sljedeom konstatacijom: Ako bi mnogo mladih ljudi bilo
odvoeno u nepoznatom pravcu, to bi se sigurno primijetilo, jer su
prilikom ispitivanja i selekcije i UNMO posmatrai bili prisutni.814
Evropska unija i Ujedinjene nacije su, u vrijeme dok je agresor vrio
masovne i pojedinane likvidacije Bonjaka, da bi skrenule panju od tih
zloina, pokrenule politiki proces. U Londonu su 12. i 13. jula, pod
predsjednitvom Carla Bildta, specijalnog predstavnika i pregovaraa
Evropske unije za bivu Jugoslaviju, odrani sastanci Kontakt grupe, na
kojima je bilo govora o nastavljanju politikog procesa sa agresorom
i srpskim kolaboracionistima iz Republike Bosne i Hercegovine. Sekretarijat Ujedinjenih nacija je 13. jula uputio specijalnog predstavnika generalnog sekretara, Torvalda Stoltenberga, da nastavi sa pregovorima na
najviem nivou - sa beogradskim vlastima i bosanskim Srbima.
Cilj pregovora je bio da se obnovi stanje Srebrenice kao sigurne zone
ili ako to nije mogue barem daljnju prisutnost Ujedinjenih nacija
812 M. J. Faber, nav. dj., str. 55.
813 Isto. Vlada Holandije pogreno i/ili namjerno govori o muslimanskoj teritoriji
takva teritorija u Bosni i Hercegovini ne postoji.
814 Isto. Ta, po Mientu Janu Faberu, izobliena i netana informacija ozbiljno je
prihvaena u Den Haagu. S tim u vezi, Faber navodi kako tome u prilog svjedoi
i injenica da ministar Voorhoeve prijavljuje aktivnosti posmatranja UNMO-ovih
ljudi, prilikom deportacije Bonjaka starijih od 16 godina, koji su bili ispitivani
na Fudbalskom stadionu u Bratuncu. Oito da je na svakom nivou u Kraljevskoj
vojnoj sili bilo potrebno sve jasne dogaaje upotrebe sile prikriti to je vie mogue,
nadati se to boljem zavretku napete situacije i naravno na taj nain omoguiti
siguran odlazak Holandskog bataljona iz ratom zahvaene zone (Isto).
440

u tom podruju; oslobodi zatoeno osoblje Ujedinjenih nacija815

i da im se ponovo dozvoli slobodno kretanje; dobiju garancije da e
se prema izbjeglicama i raseljenim licima postupati humano, u skladu
sa meunarodnim humanitarnim pravom; osigura sloboda kretanja
za UNHCR i nevladine organizacije; prolaz humanitarnih konvoja;
obnovi stanje Srebrenice kao sigurne zone ...; prestanak svih
agresorskih napada na sigurne zone, te definisanje granica i demilitarizacija sigurnih zona.816 Svi navedeni ciljevi, a posebno da se obnovi
stanje Srebrenice kao sigurne zone ..., izuzev odlaska Holandskog
bataljona, bili su deklarativnog karaktera.Yasushi Akashi je 13. jula 1995
(u 13.40 sati) Ujedinjenim nacijama (Chinmayu Gharekhanu i Marracku
Gouldingu), Meunarodnoj konferenciji za bivu Jugoslaviju (Torvaldu
Stoltenbergu, u enevi) i Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu (generalu
Rupertu Smithu) dostavio informaciju Situation in Srebrenica, br. Z-1154,
sa oznakom NAJHITNIJE - MOST IMMEDIATE, a posebno u vezi
sa rjeavanjem trenutne humanitarne krize u Vazduhoplovnoj bazi
u Tuzli i, s tim u vezi, iznio ciljeve Ujedinjenih nacija u osiguravanju
socijalne zatite stanovnitva iz Srebrenice. On se pri tome naroito
brinuo za Holandski bataljon u Potoarima i Bratuncu, kao i za vojne
posmatrae Ujedinjenih nacija.817

815 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 360. Nije rije o zatoenom

osoblju Ujedinjenih nacija, ve pripadnicima Holandskog bataljona, koji su u toku
agresorskog napada na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija dobrovoljno preli na srpsku
stranu. U svom Izvjetaju Situation in Srebrenica, od 13. jula 1995, Akashi, s tim u vezi,
pored ostalog, koristi izraz zatoen i navodi da na podruju Srebrenice ima 38
holandskih vojnika koje jo uvijek Vojska bosanskih Srba dri zatoene u Bratuncu.
Oni su odvedeni sa osmatrakih pozicija: OP-N, OP-S, OP-U, OP-G, OP-R i OP-Q.
Deset drugih vojnika (sa OP-K) Srbi su odveli na minirano podruje locirano na
koti CP5582. Na osmatrakim pozicijama Alfa (Alpha) i Papa jo uvijek su ljudi
Holandskog bataljona (sa po deset vojnika na svakoj osmatrakoj poziciji), ali su
okrueni Vojskom bosanskih Srba tako da su neoperativni. est holandskih vojnika
je jo na osmatrakoj poziciji OP-C bez svog naoruanja i BiH ih je blokirala
(SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 132).
816 Isto.
817 Taj dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 128-135.
441

Agresor je i u to vrijeme u Potoarima planski odvajao mukarce od

njihovih porodica. O tome Akashi, naalost, ne govori u svom izvjetaju.
To oigledno njega nije zanimalo. I pored toga to je bio upoznat sa
suprotnim injenicama, on je tvrdio da nisu izvreni zloini i namjerno
lano naveo kako nema nikakvih izvjetaja o maltretiranju nekog
bosanskog civila od strane Vojske bosanskih Srba.818 On, takoer,
uope ne govori o odvajanju mukaraca i djeaka od ena i djece, niti o
brojnim civilima, ukljuujui i djecu, meu kojima i bebe, koji su likvidirani u Potoarima. Istina, Akashi je bio zabrinut, kao i Komanda
UNPF-a u Zagrebu, za sudbinu jo oko 4.000 mukaraca sposobnih za
vojsku u Bratuncu koji ekaju da Vojska bosanskih Srba izvri provjeru.819 Umjesto da, u skladu sa svojom zabrinutou za njihovom
sudbinom, spase civile mukarce i djeake, Ujedinjene nacije (Holandski bataljon, UNPROFOR u Tuzli i Sarajevu, UNPF u Zagrebu
Akashi i Janvier, Ghali, Annan, Gharekhan i Goulding u New Yorku),
zatim Meunarodna konferencija za bivu Jugoslaviju (Stoltenberg,
eneva), Kontakt grupa, Carl Bildt, NATO, vlade i obavjetajne slube
vodeih zapadnih zemalja (SAD, Britanija, Francuska), znajui da je
u Bratuncu, po Akashiju, kao i po Izvjetaju o Srebrenici, zatvoreno
oko 4.000 vojno sposobnih mukaraca, nisu nita preduzeli.
Govorei o prisilnom premjetanju civila, odnosno, kako on kae,
o prevoenju raseljenih, Akashi pogreno informie Ujedinjene nacije,
tvrdei kako su vozila stalno nadgledali vojnici Holandskog bataljona,
koji su pratili konvoj.820
Navedene Akashijeve tvrdnje negiraju drugi dokumenti Ujedinjenih
nacija. Tako se u Izvjetaju Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija, Komanda
Sektora sjeveroistok u Tuzli, Civilni vojni poslovi G-5, upuenom
818 Isto, str. 128-135. Akashi je u svom izvjetaju Situation in Srebrenica, od 11.
jula u 20.08 sati, priznao da su Srbi uznemirili vatrom kolonu Bosanaca koja je
naputala Srebrenicu ka Potoarima ... Zvuk granata koje su eksplodirale bio je
isuvie blizak koloni raseljenih tako da je izazvao paniku (SREBRENICA 1995,
knjiga 2, str. 107-111; B. Jagger, nav. dj., str. 86).
819 Isto, str. 129; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 351; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 368-369, 392-401 i 455.
820 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 128-135.
442

Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, 16. jula 1995,821 iznose najnoviji

podaci o humanitarnoj situaciji u Vazduhoplovnoj bazi u Tuzli, radi
osiguranja hitne pomoi za izbjeglice iz sigurnih zona Ujedinjenih nacija
Srebrenice i epe, kao to je, izmeu ostalog, broj izbjeglica koje su
stigle u Tuzlu. S tim u vezi, navodi se da je rije, uglavnom, o starijim
enama i mukarcima, te enama - majkama djece ispod 14 godina.
Prisilno premjetanje civila i civilnog stanovnitva iz Srebrenice,
sigurne zone Ujedinjenih nacija, prema tom dokumentu, planirano je i
efikasno izvreno, za to se navode brojne injenice, koje potvruju da je
rije o zloinima koji su planirani, zatim sistematski i organizovano
izvreni, te nareeni sa nadlenih vojnih i politikih mjesta.
Takoer se, pored ostalog, podvlai da je genocid u Srebrenici,
odnosno etniko ienje, kako stoji u dokumentu, izvreno naoigled cjelokupne meunarodne javnosti, koja nije preduzela mjere
da zaustavi napad i zauzimanje Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih
nacija, i sprijei zloine.822
Oficiri Ujedinjenih nacija negiraju Akashijevu tvrdnju o tome da su
vojnici Holandskog bataljona nadgledali evakuaciju, odnosno prisilno
premjetanje ena, djece i staraca.823
Prikrivanje zloina nad Bonjacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice ogledalo se i u prikrivanju raznih injenica koje mogu
posluiti u osvjetljavanju uloge svakog pojedinog faktora u srebrenikim
dogaajima. To je, primjera radi, sluaj i sa 30.000 litara goriva, koje
je potpukovnik Karremans predao agresoru, to Izvjetaj o Srebrenici,
za razliku od Ministarstva odbrane Holandije,824 negira. Naime, dok je
821 Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 159-170.
822 Isto.
823 Detaljnije o tome vidi: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 158-170 i 174-179.
824 REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.79 i 6.40. S tim u vezi, u paragrafu 3.79 navodi se: Tano ili oko 14. jula, konvoj logistike podrke je napokon
stigao u Enklavu. Poslije distrikcije, Holandski bataljon je prebacio 30.000 litara
goriva snagama BSA u saglasnosti sa Mladievim zahtjevom (REPORT ON
SREBRENICA ..., paragraf 3.79). U paragrafu 6.40, pod naslovom Zalihe goriva,
navodi se sljedee: Da bi se omoguila evakuacija izbjeglica /odnosno prisilno
443

vren zloin genocida (prisilno premjetanje, likvidacije civila i drugi

oblici zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava) Holandski
bataljon je 13. jula, na traenje i u skladu sa zahtjevima generala Mladia,
a u interesu njihove dobre saradnje, agresoru predao 30.000 litara goriva.
Na taj nain Ujedinjene nacije su snabdjele ona vozila kojima je agresor
prisilno premjetao civile i prevozio rtve na polja smrti. Meutim,
Izvjetaj o Srebrenici taj podatak, koga u svom izvjetaju, od oktobra 1995,
navodi general Van der Vind, ne spominje.825 U vezi sa tim, u Izvjetaju
o Srebrenici se, u kontekstu treeg sastanka potpukovnika Karremansa sa
generalom Mladiem (12. jula, u 10.00 sati), iznosi injenica da je Mladi
zahtijevao od komandanta Holandskog bataljona da VBS osigura
dizel gorivom, kako bi se olakala evakuacija, odnosno prisilno premjetanje civilnog stanovnitva, na to je Karremans odgovorio da nema
dizel goriva za VBS ....826 Oigledno je rije o otvorenom i grubom
falsifikovanju i prikrivanju injenica.
Nakon to je logistiki konvoj /UNPROFOR-a - prim. S. ./ napokon stigao u enklavu, 13. jula, izmeu 18.00 i 19.00 sati, zajedno
sa konvojem UNHCR-a, te nakon distribucije, Holbat je prebacio
30.000 litara goriva Vojsci BS u skladu sa Mladievim zahtjevom,827
sa sastanka sa Karremansom u Bratuncu 12. jula 1995, u 10.00 sati.828

premjetanje civila i civilnog stanovnitva prim. S. ./, snage BSA su obezbijedile

potrebno gorivo, poto ga Holandski bataljon nije imao vie na raspolaganju u to
vrijeme. Snage BSA su unilateralno odredile da gorivo bude nadoknaeno. Nakon
UNPROFOR-ove potvrde gorivo je dostavljeno u Bratunac, poslije dolaska
logistikog konvoja (Isto, paragraf 6.40).
825 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 89; REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.79. Govorei o tome, Bianca Jagger s pravom tvrdi o holandskom benzinu za
delate (B. Jagger, nav. dj., str. 89).
826 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 320.
827 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 3.79 i 6.40; SREBRENICA
1995, knjiga 2, str. 141; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 71; H. Nuhanovi, nav. dj.,
str. 402-403. To gorivo Srbi su vjerovatno, po ocjeni Hasana Nuhanovia, upotrijebili da
ljude odvoze na mjesta za masovne egzekucije, ali, kao to je poznato, i za deportaciju
ena i djece (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 403; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 71).
828 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 132.
444

Time je Holandski bataljon Ujedinjenih nacija ak dao bosanskim

Srbima gorivo za autobuse koji su dopremali delate na stratita i
za buldoere koji su zatrpali tijela.829
Konvoj UNPROFOR-a spominje i Yasushi Akashi u svom
izvjetaju Situation in Tuzla and Srebrenica, broj: Z-1169, koga je iz
Komande UNPF-a u Zagrebu 14. jula dostavio Ujedinjenim nacijama
(Kofiju Annanu, Gharekhanu i Gouldingu) i Torvaldu Stoltenbergu (Meunarodnoj konferenciji za bivu Jugoslaviju, u enevi). S tim u vezi, on
navodi kako je konvoj UNPROFOR-a stigao do Holandskog bataljona kasno 13. jula, sa hranom, vodom i potreptinama.830 Oigledno je taj konvoj stigao u Potoare u vrijeme kada je Holandski bataljon
iz baze Ujedinjenih nacija izbacivao posljednje civile i bio je namijenjen
Holandskom bataljonu. Meutim, zanimljivo je da Akashi, slino Karremansu i Kofiju Annanu (Izvjetaj o Srebrenici), nikako ne spominje
30.000 litara goriva, koje je Holandski bataljon prebacio bosanskim
Srbima. Time je i on svjesno prikrio tu injenicu.
U vrijeme kada je Holandski bataljon istjerivao, bolje reeno izbacivao civile i civilno stanovnitvo iz baze Ujedinjenih nacija, predajui
ih zloincima u ruke (13. jula 1995), komande Holandskog bataljona,
UNPROFOR-a i UNPF-a, kao i Akashi, te Krizni tab u Holandiji, jedino
829 B. Jagger, nav. dj., str. 82; M. Kreso, BONSKI KONGRES ZA DOKUMENTACIJU GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI O JULSKOJ TRAGEDIJI
SREBRENICE, u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 132.
830 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 139-145. H. Nuhanovi, nav. dj., str. 427-428.
Logistiki konvoj spominje i Ministarstvo odbrane Kraljevine Holandije (REPORT
ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.79 i 6.40).
Yasushi Akashi govori o dva konvoja (konvoj UNHCR-a i konvoj UNPROFOR-a). S tim u vezi, Hasan Nuhanovi postavlja pitanje da li su u Potoare zaista
dola dva odvojena konvoja? On je vidio samo jedan konvoj (kamione bijele boje
na kojima je pisalo UNHCR), koji je u Potoare stigao 13. jula izmeu 18.00 i 19.00
sati (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 403 i 428; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 300).
Iako je Nuhanovievo pitanje umjesno, on, ipak, nije mogao sa sigurnou znati, niti
vidjeti drugi konvoj (konvoj UNPROFOR-a). Oko 20.00 sati (13. jula) vie nije bilo
civila u bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima. Holandski bataljon je iz logistikog
konvoja, pored ostalog, dobio pivo i cigarete, koje su im nedostajale ve dva mjeseca.
Tu no su napravili malu zabavu. U dijelu baze ula se muzika, odvrnuta prilino
glasno, i pjevanje (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 300-301).
445

su brinuli o evakuaciji Holandskog bataljona. Niko ni ne spominje ubijene

civile (dokazane egzekucije) ispred i oko baze Ujedinjenih nacija, te
gdje su i ta se dogaa sa odvojenim i odvedenim mukarcima i djeacima.
Kako spasiti te ljude i kako sprijeiti genocid? Nikoga ne interesuje sudbina mukaraca i djeaka koje je Holandski bataljon u tom trenutku
istjerivao iz baze. Akashi u svom izvjetaju Situation in Srebrenica, od
13. jula 1995 (u 13.40 sati), navodi kako srpski vojnici nisu ni uperili
svoja oruja na civile na prijetei nain, ve su nekim civilima dijelili
slatkie i cigarete.831 Zaista, nevjerovatno i nevieno. Umjesto da
iznese istinu, to se od njega kao specijalnog predstavnika generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija i oekivalo i, s tim u vezi, obavijesti Ujedinjene nacije i cjelokupnu meunarodnu zajednicu o genocidu, Akashi
negira ak i injenicu da su srpski vojnici uperili svoje oruje na civile
na prijetei nain.
Rezultati istraivanja Ministarstva odbrane Holandije nedvosmisleno i 13. jula potvruju brojne oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava: maltretiranje izbjeglica, dokazane egzekucije,
dokazane sluajeve silovanja, primijeene leeve i druge zloine.832
To jasno pokazuje da su pripadnici Holandskog bataljona znali ta se
deavalo i ta e se desiti sa onim mukarcima i djeacima koje su oni
sami (pripadnici Holandskog bataljona) upravo istjerivali iz svoje baze.833
To je, takoer, oigledan dokaz da je Akashi lano predstavljao situaciju
u Srebrenici.
831 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 128-135; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 403404. S tim u vezi, Akashi navodi: Kada su uli /Holandski bataljon - prim. S. ./ za
izvjetaje da su vojnici iz jednog srpskog odreda uperili svoja oruja na civile na
prijetei nain, reeno je da vojni posmatrai UN-a to ispituju. Po dolasku u fabriku,
vojni posmatrai su otkrili da su navodi sasvim lani i umjesto toga bili su svjedoci da
neki vojnici dijele slatkie i cigarete nekim raseljenim (SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 128-135).
832 REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 4.19-4.28 i Dodatak 5, Location:
Potocari compound on or around 13 July 1995; Location: Factory in Potocari on 13
July 1995; Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995; Location:
Road from Bratunac via Konjevici to Nova Kasaba and vice versa: 13 and 14 July
1995; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 404.
833 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 404.
446

U REPORT ON SREBRENICA se, pored ostalog, navode

lokacije (u Potoarima) na kojima su pripadnici Holandskog bataljona
13. jula vidjeli na desetine rtava (tijela) likvidiranih civila, sa ranama
od vatrenog oruja na leima, od kojih su neki fotografisani.834 Pored
toga, jedan pripadnik Holandskog bataljona je, navodi se u REPORT
ON SREBRENICA , 13. jula (oko 16 sati) vidio egzekuciju na
rastojanju od 200 metara blizu baze, kada su etiri srpska vojnika
iz grupe civila odvela jedno lice i ubila ga pucanjem u vrat.835
Istraivanja Ujedinjenih nacija o stanju i sudbini civila i civilnog
stanovnitva iz baze Ujedinjenih nacija u Potoarima, odnosno sa
progonom onih unutar baze, veoma su oskudno i siromano data (u
paragrafu 348, sa ukupno osam reenica),836 to ukazuje na namjeru
skrivanja istine o tim dogaajima. U narednom paragrafu (349), u dijelu
jedne reenice (, gdje su vidjeli /pripadnici UNHCR-a prim. S. ./
834 REPORT ON SREBRENICA , Dodatak 5, Location: Potocari compound
on or around 13 July 1995; Location: Factory in Potocari on 13 July 1995; Location:
Small stream near Potocari compound on 13 July 1995.
835 Isto, paragraf 4.22; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 404. S tim u vezi, H. Nuhanovi
podsjea na injenicu da je Holbat 3 poeo da istjeruje izbjeglice iz svoje baze oko
12.00 sati, i to je trajalo sve do 18.00-19.00 sati. Egzekucija koju je vidio ovaj vojnik
Holbata 3 dogodila se oko 16.00 sati. To znai da je Holbat 3 i nakon ove egzekucije,
koja je izvrena nad osobom koju je Holbat 3 upravo istjerao iz baze, nastavio istjeravati izbjeglice jo cijela dva sata, dok se baza nije ispraznila (H. Nuhanovi, nav.
dj., str. 404).
To je, po ocjeni Hasana Nuhanovia, jedan od najokantnijih podataka koji se
nalaze u Izvjetaju Ministarstva odbrane Holandije, ali se ovaj podatak ne nalazi
u Izvjetaju UN-a o Srebrenici, uprkos injenici da je vrlo bitan u kontekstu deavanja
u bazi i neposredno oko nje, a u direktnoj je vezi sa odgovornou onoga ko je odluio
da izbjeglice istjera iz baze i da ih nastavi istjerivati i nakon ovog dogaaja.
Kako se u bazi, prije istjerivanja, nalazilo 5.000-6.000 ljudi, a kako znamo da
je istjerivanje poelo oko 12.00 sati i da se ova egzekucija dogodila oko 16.00 sati,
onda je mogue zakljuiti da je u bazi u momentu egzekucije jo bilo oko 2.000
ljudi. Holbat je, nakon ove egzekucije, mogao obustaviti istjerivanje koje je bilo u
toku, tako da bi na ovaj nain bio spaen barem jedan dio ljudi. Meutim, to nije
bilo tako i Holbat je nastavio sa istjerivanjem izbjeglica iz baze, bez obzira na sve
to se dogaalo (Isto, str. 405).
836 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 348.
447

da vojnici UNPROFOR-a i VBS sarauju pri ukrcavanju posljednjih

grupa Bonjaka u srpske autobuse koji su ih ekali),837 potvreno
je istjerivanje civila iz baze Ujedinjenih nacija.
U vrijeme prisilnog premjetanja civila i civilnog stanovnitva iz
Potoara i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
nad Bonjacima sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, Vlada
Kraljevine Holandije razraivala je naine evakuacije (povlaenja) Holandskog bataljona (iz Potoara). To pitanje je ujutro 13. jula razmatrano
izmeu naelnika odbrambenog taba, generala Henka van den Breemena
(u Hagu), i generala Ceesa Nicolaija u Sarajevu (Komanda UNPROFOR-a), opunomoenog pregovaraa u ime Vlade Holandije.838 U 18.30
sati general Nicolai faksom je poslao uputstvo, na holandskom jeziku,
o pregovorima izmeu potpukovnika Karremansa i generala Mladia o
evakuaciji Holandskog bataljona, ukljuujui UNHCR, Mdecins Sans
Frontires i lokalno osoblje (zaposlenike) Ujedinjenih nacija.839
837 Isto, paragraf 349; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 406-407. Paragraf 348 Izvjetaja
Ujedinjenih nacija, tvrdi H. Nuhanovi, najvie kompromitira ulogu UNPROFOR-a,
UNPF-a, UN-a, NATO-a, Holbata i ostatka meunarodne zajednice (H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 406).
838 J. W. Honing - N. Both, nav. dj., str. 68.
839 Isto, str. 68-69. Komanda Holandskog bataljona je odluila da samo oni zaposlenici koji su imali akreditacije Ujedinjenih nacija i predstavnici civila i civilnog
stanovnitva (Ibro Nuhanovi, Nesib Mandi i amila Purkovi) mogu biti evakuirani
zajedno sa Holandskim bataljonom (Isto, str. 69). Pored toga, porodicama lokalnog
osoblja Mdecins Sans Frontires dozvoljeno je da ostanu u bazi Ujedinjenih nacija u
Potoarima. Meutim, to nije bilo dozvoljeno porodicama osoblja Ujedinjenih nacija i
ostalim civilima (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 26).
Hasan Nuhanovi (jedan od est prevodilaca) i njegov otac Ibro (jedan od predstavnika civila i civilnog stanovnitva) ispunjavali su uslove za evakuaciju sa Holandskim
bataljonom. Meutim, Hasanov mlai brat, niti njegova majka nisu imali akreditacije
UN-a. Kada je prevodilac ustanovio da je otkucan spisak za evakuaciju na kome
njih nije bilo, molio je holandske oficire da uvrste na njega barem njegovog brata,
za koga je izgledalo da je u neposrednoj opasnosti. Odbili su. Oko 18:00 13. jula,
kada su skoro sve izbjeglice napustile logor /bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima prim. S. ./, porodici Nuhanovi Holanani su rekli da moraju krenuti. Porodica je
otila do kapije. Hasan je htio poi s porodicom, ali njegov brat je vritei insistirao
da on ostane u logoru. Otac Ibro odluio je da se pridrui eni i sinu. Neposredno
prije naputanja logora, on je poljubio majora Frankena u oajnikom pokuaju
448

Potpukovnik Karremans je 13. jula 1995, u trenutku kada je Holandski bataljon predavao posljednje civile srpskim zloincima, generalu
Mladiu prenio smjernice za Evakuaciju Holandskog bataljona (naputanje baze Ujedinjenih nacija u Potoarima), koje je u 20.00 sati dobio
od vlasti u Holandiji, preko Komande UNPROFOR-a u Sarajevu,
molei ga da omogui evakuaciju Holandskog bataljona.840 Time je Karreda uvjeri Srbe da je u tijesnoj vezi s Holananima. Ali deset metara izvan logora
Srbi su odvojili dvojicu mukaraca od njihove supruge i majke. Hasan je stajao,
bespomoan, neposredno unutar ulaza. I nakon godinu dana, sva tri lana njegove
porodice jo uvijek se vode kao nestali.
Major Franken opazio je Hasana kako stoji na kapiji. Nuhanovi je za TV VPRO
prepriao slijedei razgovor: Franken me je pitao: Hasane, ta radi tamo? Upitao
sam: Zato? Rekao je: Ne treba da bude tamo. Srbi dolaze za nekoliko minuta da
vide ko je ostao u logoru. Imat e spisak. Usporedie ga s vaim akreditacijama. Tri
u bar. Ostali sa spiska ve sjede u baru i ekaju Srbe.
Kad se jednom naao tamo, Nuhanovi je ustanovio da je MSF, kao i UNHCR,
mogao na spisak za evakuaciju staviti, ne samo svoje lokalno osoblje, ve i lanove
njihovih porodica. Nuhanovi se kasnije gorko prisjea: Svi su bili uplaeni. Holanani su bili uplaeni. Bili smo uplaeni, ali nisam znao ko se vie bojao. Mislim
da smo mi imali mnogo vie razloga da se bojimo nego Holanani. Koliko ja znam,
svi Holanani su sigurno stigli kuama?
(Naposljetku Srbi su ih samo nakratko obili. Odbijeni smradom koji je ostao
iza izbjeglica, nisu provjeravali akreditacije. Devetnaestog jula dali su zvaninu
dozvolu da lokalno osoblje ode sa Holananima) - Isto, str. 69-70; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 414.
840 Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 136-138; REPORT
ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.74-3.78; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 401-403. Potpukovnik Karremans navodi da mu je nareeno da generalu Mladiu prenese sljedee
smjernice:
a. Holandski bataljon bi trebao napustiti Potoare sa svom opremom, svim
borbenim vozilima, transporterima i na tokovima i na gusjenicama, svim naoruanjem i lahkim, kao i sa opremom veze i kompjuterima i tampaima.
b. Svim linim stvarima vojnika.
c. ljemovima, pancirima i odjeom.
d. Osobljem koje je dodijeljeno UN-u i holandskom bataljonu, kao to su
prevodioci i ljudi iz Ljekara bez granica i UNHCR-a.
3. Ruta koja najvie odgovara je preko Kladnja i na taj nain e ih prihvatiti
(Hol.) transportni bataljon u Busovai. Druga opcija bi mogli biti kroz Zvornik
do Zagreba.
449

mans svoju panju usmjerio iskljuivo na zatitu vlastitih vojnika. Naalost, on ni na jednom mjestu ne spominje civile i civilno stanovnitvo,
koji su traili zatitu i spas od Ujedinjenih nacija.841

4. Od mene je kao od komandanta Holandskog bataljona zatraeno da od

vas traim saradnju. U ime mojih vojnika nadam se da ete slijediti ove smjernice.
U oekivanju vaeg odgovora najsrdaniji pozdrav (SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 136-138).
Nakon to je rano uveer 12. jula sa odmora stigao u Komandu UNPROFOR-a,
general Smith je, u skladu sa svojom procjenom situacije po povratku, imao da rijei
dva glavna pitanja. Prvo, bio je veliki problem izbjeglica, do 35.000 izbjeglica ve je
poelo da stie na podruje Tuzle. Drugo, morao sam da izvuem Holandski bataljon
(ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848883, paragraf 78, 14. august 1996).
Kljuni problem za generala Smitha bilo je izvlaenje (evakuacija) UNPROFOR-a
iz Potoara. Za njega je taj zadatak, po njemu, bio imperativ (... morao sam da izvuem
Holandski bataljon). Problem izbjeglica (u Tuzli), prisilno premjetenih civila iz
Potoara, nije bio njegov, niti problem UNPROFOR-a. Taj veliki problem on je
samo deklarativno spomenuo, kako bi prikrio drugi veliki problem - izvlaenje
Holandskog bataljona.
Pitanje sudbine civila - mukaraca i djeaka za generala Smitha uope nije postojalo
kao problem - ni kao mali niti kao veliki problem. Interesantno je da se general
Smith, znajui ideologiju, politiku i praksu srpskog genocida nad Bonjacima na terenu
(na licu mjesta - in situ), nije zabrinuo za mogunosti ponovnog izvrenja genocida.
Zbog toga spreavanje genocida on nije ni naveo kao problem te niti kao svoj zadatak.
Generalu Smithu od kraja 12. jula nije bilo poznato gdje su se nalazili i kakva je bila
sudbina bosanskih branilaca Srebrenice, iako je znao da su zarobljeni mukarci
bili odvojeni od izbjeglica i dobio izvjetaje o otmicama i ubistvima, to, po
njemu, jo nije bilo potvreno. On je do kraja 13. jula vjerovao da su branioci uspjeli
da pobjegnu, ali u kom broju i sa kakvim uspjehom nije mu bilo jasno, a Armija
Republike Bosne i Hercegovine mu, kako on tvrdi, nije rekla. General Smith i
UNPROFOR, te najodgovorniji organi i linosti Ujedinjenih nacija, mislili su (on, s tim
u vezi kae: mislili smo) da su bosanski Srbi zarobili oko 2.000 mukaraca i da
ih dre u blizini Bratunca. S tim u vezi, on navodi kako Meunarodnom komitetu
crvenog krsta nije bio dozvoljen pristup ovim ljudima, te da je preduzeo svoj dio
uloge da pokua da vidi da li se to moe postii (Isto, paragraf 78).
841 Holandski bataljon, za koga su, po REPORT ON SREBRENICA ..., dogaaji
koji su se desili od 6. do 13. jula bili posebno grozniavi, konfuzni i neorganizovani,
je od 13. do 21. jula, izleavajui se u Potoarima, pratei prisilno premjetanje civila i
civilnog stanovnitva i posmatrajui, te na razne naine (svojim neinjenjem) pomaui
zloin genocida, a nakon to se otarasio civila i civilnog stanovnitva, preduzimao
sljedee aktivnosti:
450

Agresor je 14. jula otpoeo sa sistematskim istrebljivanjem na

hiljade Bonjaka, koji su bili zatvoreni u Bratuncu, o emu se saznalo.842 Tada su Bonjake ukrcavali u vozila i odvozili na gubilita,
razliite lokacije na irem podruju istone Bosne, gdje su neki pobijeni
ubacivanjem granata meu njih, a zatim dovreni automatskim
pukama, dok su drugi ekali u autobusima i kampovima da na njih
doe red, posmatrajui kako im ubijaju prijatelje i rodbinu.843 Te
lokacije su, po Izvjetaju o Srebrenici, predstavljale mjesta pogubljenja
za koja postoje jaki dokazi da su svi ovi ljudi poubijani tokom naredna dva do tri dana (uz izuzetak aice pojedinaca koji su preivjeli,
krijui se ispod leeva ili meu njima).844 U vezi sa tim, Izvjetaj o
Srebrenici navodi samo pet takvih lokacija, sa datumima pogubljenja
(... kada se vjeruje da je dolo do pogubljenja): Orahovac, lokalitet
Lazete - 14. juli; brana kraj Petkovaca - 14-15. juli; farma Branjevo
- 16. juli; Dom kulture Pilica - 16. juli i Kozluk 16. juli.845
a) uspostavljanje unutranjeg reda;
b) pravljenje aranmana za predstojei odlazak;
c) pripremanje za odlazak;
d) transfer prema Zagrebu 21. jula (REPORT ON SREBRENICA , paragraf 3.73).
Tada je, po ocjeni Ministarstva odbrane Holandije, stvarnu situaciju u vezi sa
personalom i opremom, bilo mogue procijeniti. Ustanovljena je tana lokacija
svakog pripadnika Bataljona. To se odnosilo na pripadnike koje je evakuisala BSA.
Bataljon je, takoer, bio odgovoran za preostale ranjene i lokalne ljude zaposlene
u Bataljonu (Isto, paragraf 3.74).
Kraljevina Holandija se, umjesto u spreavanju genocida, angaovala u pregovorima
o evakuaciji (odlasku) Holandskog bataljona iz Potoara, iako njegovi pripadnici nisu
bili ni u kakvoj opasnosti.
Holandski bataljon je, u vrijeme (iz)vrenja genocida nad Bonjacima u i oko sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, uivao u sigurnosti baze Ujedinjenih nacija sedam
dana u Potoarima (od 13. do 21. jula 1995).
842 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 361.
843 Isto; H. Porter, DAYS OF SHAME, The Guardian (London), 17. novembar 1999.
844 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 361.
845 Isto, paragrafi 361-370. O tom zloinu genocida, pored ostalog, vidi: ICTY,
Presuda Krsti, paragrafi 220-253.
451

O navedenim masovnim ubistvima u Izvjetaju o Srebrenici

govori se veoma oskudno u svega devet paragrafa, sa po nekoliko
reenica, od ega se u etiri oslanja na podatke ICTY-a - svjedoenja
Draena Erdemovia, pripadnika 10. diverzantskog voda, jedinice koja
je, zajedno sa dijelom Bratunake brigade, uestvovala u likvidaciji
Bonjaka na farmi Branjevo i Domu kulture Pilica (u tim zloinima je
lino uestvovao i Erdemovi).846
Srpski agresor je rtve genocida, likvidirane u Orahovcu, Petkovcima, farmi Branjevo, Domu kulture Pilica i Kozluku izmeu 14. i 17.
jula 1995, u roku od 24 do 48 sati pokopao u masovne grobnice u
neposrednoj blizini masovnih ubistava. U nekim sluajevima rtve
su natjerane da same sebi kopaju grobove, a u drugim strijeljane
su stojei u rakama. S tim u vezi, u Izvjetaju o Srebrenici se ukazuje
na postojanje indikacija da su tokom narednih nekoliko mjeseci tijela
iskopana iz prvobitnih masovnih grobnica, te ponovo sahranjena na
33 razliite sekundarne lokacije, pri emu se smatra da se u svakoj
od ovih sekundarnih lokacija nalaze posmrtni ostaci 80-180 tijela.
Ekipe ICTY-a sondama su do 15. novembra 1999. pronale svaku lokaciju
i u potpunosti ekshumirale sedam. ICTY je do tada u tim potpuno ekshumiranim lokacijama pronaao ostatke oko 2.000 rtava.847
Oficiri i vojnici Holandskog bataljona, neposredni svjedoci zloina
genocida nad Bonjacima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, krili su podatke o masovnim i pojedinanim likvidacijama i drugim
oblicima zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Tako su, ilustracije radi, i po Izvjetaju o Srebrenici, dva vojnika Holandskog bataljona
14. jula, kada su se iz Nove Kasabe vraala u Bratunac, vidjela 500-700
leeva pored puta. Meutim, meunarodna zajednica tada nije izgleda
raspolagala sa dokazima da su smaknua dosegla tako frapantnu
cifru. Iako je Holandski bataljon bio neposredni svjedok i ujedno raspolagao sa podacima o masovnim zloinima, u Izvjetaju o Srebrenici se
846 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 362-365. U Izvjetaju se navodi
kako je ICTY rekonstruisao zloine na farmi Branjevo i Domu kulture Pilica i pomou
nalaza forenziara, na osnovu kojih su potkrijepljena svjedoenja aice ljudi koji su
preivjeli masovna pogubljenja (Isto, paragraf 365).
847 Isto, paragraf 370.
452

navodi kako ne postoji pisana evidencija da je 14. jula ili tokom narednih dana Holandski bataljon te podatke ustupio UNPROFOR-u.848
Navodei kako vojni posmatrai Ujedinjenih nacija nisu u mogunosti da vide bilo kog bosanskog civila u Srebrenici, odnosno nijednog
civila sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, i da poinjemo da
otkrivamo brzi pad u broju lica za koje se oekuje da e stii u Tuzlu,
Akashi je 14. jula 1995 (u 20.07 sati) Ujedinjenim nacijama i Meunarodnoj konferenciji za bivu Jugoslaviju dostavio (svoj) izvjetaj
Situation in Tuzla and Srebrenica, u kome ih je, pored ostalog, obavijestio
da nema daljih informacija o statusu od oko 4.000 vojno sposobnih
mukaraca, te da etiri puna autobusa (+/- 250) u kojima su bile
mlade ene, za koje se oekivalo da e iz Bratunca stii u Kladanj,
nedostaju ve 24 asa.849
848 Isto, paragraf 371; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.22 - 4.28.
849 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 139-145; B. Jagger, nav. dj., str. 90; H.
Nuhanovi, nav. dj., str. 428-442. Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 139-145. Govorei o stanju u Tuzli, Akashi, izmeu ostalog, iznosi i broj i procent
raseljenih, tekoe sa smjetajem i ishranom izbjeglica, itd. U vezi sa situacijom u Srebrenici on, pored ostalog, navodi kako nema civila Bonjaka (bosanskog civila) u Srebrenici: Vojni posmatrai UN-a nisu u mogunosti da vide bilo kog bosanskog civila u
Srebrenici. Trupe BSA/Bosansko-srpska armija, odnosno Vojska Republike Srpske
prim. S. ./ su viene kako iste grad, odvozei stoku, vozila, kuanske aparate
i druge vrijednosti. Karadi je imenovao civilnog administratora u Srebrenici i prve
srpske porodice poele su da se useljavaju u grad. Komanda BSA smjetena je u
zgradi PTT-a u Srebrenici, u bivu komandu vojnih posmatraa UN-a. General Mladi
je prema izvjetajima napustio podruje Srebrenice (SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 139-145).
Navodei injenicu kako vojni posmatrai UN-a ne vide ljude /odnosno civile
Bonjake prim. S. ./ na podruju Potoara, Akashi ukazuje na injenicu brzog pada
u broju lica za koje se oekuje da e stii u Tuzlu, te kako nema daljih informacija
o statusu od oko 4.000 vojno sposobnih mukaraca, niti o etiri puna autobusa ...
u kojima su bile mlade ene, za koje se oekivalo da stignu u Kladanj iz Bratunca
(Isto).
Akashi ukazuje i na mogunost postojanja velikog broja nestalih i nepobrojanih
raseljenih lica. Navodei kako u Zagrebu i Sarajevu raste zabrinutost u pogledu mogue
agresije Vojske bosanskih Srba na sigurnu zonu epu, u kojoj ima oko 11.000 lica,
on tvrdi da se, ako to podruje napadne i zauzme srpski agresor, moe oekivati ponovljeni
sluaj Srebrenice u narednim danima (Isto).
453

Vjerovatno je rije o vojno sposobnim mukarcima, za koje je

Akashi 13. jula (u 13.40 sati) vjerovao da su zatvoreni u Bratuncu, gdje
su ekali da ih srpski agresor provjeri, pri emu 14. jula, za razliku od
prethodnog dana, on ne izraava nikakvu zabrinutost, niti je aktuelizirao
pitanje njihove sudbine. O bilo kakvim konkretnim aktivnostima u vezi
sa spaavanjem nekoliko hiljada Bonjaka i spreavanjem genocida
Akashi ne govori. Za njega je 4.000 zarobljenih i zatvorenih mukaraca
i djeaka samo statistiki podatak. Oigledno je prisustvo nedostatka
politike volje da se prui podrka u spaavanju 4.000 ivota. Umjesto
toga, za Akashija i Ujedinjene nacije prioritet je smjetaj prisilno premjetenih lica (iz sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice) u Tuzli.850
Akashi ni u Izvjetaju od 14. jula (Situation in Tuzla and Srebrenica),
kao to je to uinio i u Izvjetaju od 13. jula (Situation in Srebrenica),
nikako ne govori o zloinima. Oni za njega ne postoje. On je u Izvjetaju
od 14. jula priznao mogunost postojanja velikog broja nestalih i
nepobrojanih lica, pri emu navodi kako se nastavljaju pokuaji da
se omogui pristup Bratuncu, Potoarima i podruju Srebrenice.851
Ti pokuaji su samo deklarativnog karaktera, jer, tvrdi Akashi, Pale,
koje kontroliu pristup tim podrujima do sada odbijaju zahtjeve
za pristup UNPROFOR-u, UNHCR-u i Meunarodnom komitetu
crvenog krsta.852
U vrijeme masovnih likvidacija Bonjaka, 14. jula, Carl Bildt sastao
se u Beogradu sa Slobodanom Miloeviem.853 Bildt je i dalje nastavio

Akashi je svoju panju usmjerio na egzodus ena i djece u Tuzli, pri emu nije ni
spomenuo likvidacije civila i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava, ve je u groteksno klasinom iskrivljavanju stvarnosti izvijestio da poinjemo
da otkrivamo brzi pad u broju lica za koje se oekuje da e stii u Tuzlu (SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 90 i SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 141).
850 Isto.
851 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 139-145.
852 Isto.
853 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 372; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA:
Rupert Smith, br. 00848883, paragraf 79, 14. august 1996. Sastanak je odran u Dobanovcima, specijalnom vojnom objektu, vojnom poljoprivrednom dobru, u ijem sastavu se
454

pokorno i sramno moliti Miloevia da omogui da se UNHCR-u dozvoli

ulazak u Srebrenicu i prui pomo ljudima, te Meunarodnom
komitetu crvenog krsta da izvri popis ljudi koje je VBS tretirala kao
zarobljenike, zatim da holandskim vojnicima omogui da napuste to
podruje, te da mora dati zeleno svjetlo za slobodan i neometan
pristup enklavama i dr. Miloevi je pristao na neke od zahtjeva, istovremeno tvrdei da on ne kontrolie situaciju.854
Bildtovi zahtjevi Miloeviu bili su, najblae reeno, neozbiljni
i nerealni. Prvo, zahtjev da se UNHCR-u omogui ulazak u Srebrenicu
tada nije bio uope potreban niti je imao bilo kakav znaaj. UNHCR je u
Srebrenicu, odnosno Potoare, ve uao dan ranije, tj. u kasnim poslijepodnevnim satima 13. jula (tada je i konvoj UNPROFOR-a stigao do
Holandskog bataljona kasno 13. jula sa hranom, vodom i potreptinama),855 istovremeno kada su i posljednji civili, po nareenju Holandskog bataljona, istjerani iz kampa, odnosno prisilno premjetani iz Potoara, a drugi zatvoreni u Bratuncu, a mnogi ve ubijeni. Poslije tog
datuma u Srebrenici vie nije bilo (ivih civila) Bonjaka, to znai nije
bilo ljudi kojima je trebalo pruiti humanitarnu pomo. Tu injenicu
potvruju Akashi u svom izvjetaju (Situation in Tuzla and Srebrenica),
koga je 14. jula dostavio Annanu, Stoltenbergu i drugima,856 i Keneth
Biser, ef Civilnih poslova Sektora sjeveroistok UNPROFOR-a u Tuzli,
u svom izvjetaju Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, 15. jula 1995.857
nalaze VIP sale za konferencije, restoran i sobe za spavanje, u blizini Beograda, gdje se
sedam dana ranije Bildt sastao sa Miloeviem i generalom Mladiem (IZVJETAJ
O SREBRENICI ..., paragraf 373).
Carl Bildt je i poetkom jula 1995. dva puta posjetio Slobodana Miloevia. Ti
sastanci su, pie Carol Hodge, odravani tokom zavrnih priprema za konani napad
na Srebrenicu, za koje je Miloevi posve sigurno, ne samo znao, nego vjerovatno
u njima i uestvovao, trajali po devet, deset sati, uz janjee butove, ukusne salate
i prekrasna crnogorska vina (C. Hodge, nav. dj., str. 242).
854 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragraf 372.
855 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 300; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 141.
856 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 139-145.
857 Dokument je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 146-158. U svom
nedjeljnom izvjetaju od 15. jula 1997. Zatitne snage UN-a (Civilni poslovi) iznose
455

Istina, tada je u tim mjestima bio agresor, koji je zauzeo i okupirao to

podruje, kao i prve srpske porodice koje su poele da se useljavaju
u grad,858 te Holandski bataljon, kao i 59 bolesnih (ranjenih) Bonjaka
koji su ostali sa Holandskim bataljonom.859 U vrijeme kada je Bildt traio
da Meunarodni komitet crvenog krsta popie ljude koje je agresor tretirao
kao ratne zarobljenike (srpski agresor nije dozvolio MKCK da popie
zarobljene Bonjake), vei broj mukaraca, ukljuujui i djeake, likvidiran je, a drugi su ekali na likvidaciju. I ostali zahtjevi su bili
deklarativnog karaktera, kao to je onaj za slobodan i neometan
pristup enklavama te kako meunarodna zajednica nee tolerisati napad
na Gorade, sigurnu zonu Ujedinjenih nacija. O sudbini civila, a da ne
govorimo o konkretnim zloinima nad Bonjacima, nije bilo ni spomena.
Bildt to pitanje nije ni pokrenuo. On se ponaao kao da u i oko sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenice uope nije (iz)vren genocid. Ustvari,
cilj njegove posjete Beogradu je bio postizanje dogovora da se holandskim
vojnicima omogui naputanje Srebrenice, odnosno Potoara. Miloevi
ne samo to je tvrdio da on navodno ne kontrolie situaciju ve je,
podatke o broju smjetenih lica iz Srebrenice u Vazduhoplovnoj bazi u Tuzli, problemima
oko smjetaja, psiholokim traumama kod izbjeglica, broju i lokacijama raseljenih lica
koja su zbrinuta u Tuzlansko-podrinjskom kantonu, broju bolesnih/ranjenih koji su ostali u
Potoarima, sa Holandskim bataljonom, te u Bratuncu, zatim se iznosi zabrinutost za
hiljade i hiljade drugih civila, te broj zadranih holandskih vojnika u Potoarima i
Bratuncu (Isto).
858 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 141.
859 Isto, str. 140 i 148. U bazi Ujedinjenih nacija u Potoarima 15. jula je, prema
podacima UNPROFOR-a (Sektor sjeveroistok, Tuzla), bilo 59 bolesnih/ranjenih/
nejakih (Isto), a prema informacijama vojnih posmatraa Ujedinjenih nacija 55
(Isto). Pored toga, u Bratuncu je tada bilo 30 (prema informacijama vojnih posmatraa
Ujedinjenih nacija 45) ranjenih Bonjaka, odnosno ukupno 89, odnosno 100 lica (Isto,
str. 148 i 156).
Pukovnik Radoslav Jankovi je 13. jula 1995, sa Isturenog komandnog mjesta
Drinskog korpusa u Bratuncu, obavijestio Glavni tab Vojske Republike Srpske i Komandu Drinskog korpusa da se u bazi UNPROFOR-a nalaze 54 ranjene osobe i da je
od UNPROFOR-a uzet spisak lica. S tim u vezi, on navodi i sljedee: Sutra je
potrebno da se obezbedi evakuacija 54 ranjena lica iz baze UNPROFOR-a u Potoarima. Zamenik komandanta bataljona /tj. major Franken - prim. S. ./ mi je rekao da
e on pokuati da to uini preko meunarodnih organizacija (AIIZ, IKM DK
Bratunac, str. pov. br. 08-4, 13. juli 1995 - G VRS i Komandi Drinskog korpusa).
456

u nastojanju da prikrije bilo kakvo svoje, kao i drave Savezne republike

Jugoslavije, uee i ulogu u genocidu u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice, a prebacujui odgovornost i krivicu za genocid na
rtve genocida, pravdao zauzimanje i okupaciju Srebrenice, kao i zloin
genocida, koje je on nazvao incidentom, koji je, po njemu, podstaknut
eskalacijom muslimanskih napada iz same Enklave, ime je prekren
Sporazum o demilitarizaciji.860 I ova injenica ukazuje na to da je i Bildt,
ipak, znao da se u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, dogodio incident, odnosno zloin genocida. Meutim, oito je da njega
to nije interesovalo.
Na tom sastanku bio je prisutan i general Mladi,861 koji je lino
nadzirao zauzimanje i okupaciju Srebrenice, a u Potoarima izdavao
nareenja o likvidaciji svih mukaraca i djeaka i uestvovao u odvajanju
mukaraca od (njihovih) ena i djece, zatim je bio prisutan na mjestima
masovnog ukrcavanja mukaraca u kamione i njihovo odvoenje na
gubilita te na mjestima masovnih likvidacija civila.862 On je odmah
pristao na veinu zahtjeva koje je predloio Bildt, jer je dobro znao
situaciju u Srebrenici. On se suprotstavio aranmanima za slobodan
i neometan pristup sigurnim zonama Ujedinjenih nacija, posebno Sarajevu.
Meutim, na intervenciju njegovog voe Miloevia, sporazum je
postignut. Pored toga, odlueno je da se sljedeeg dana odri jo jedan
sastanak, na kome bi prisustvovali Stoltenberg i Akashi te komandant
UNPROFOR-a, na kome je trebalo potvrditi postignute dogovore i
utanaiti neke vojne pojedinosti.863
I Vijee sigurnosti je u meuvremenu ponovo zasjedalo i razmatralo
situaciju u Srebrenici. U Izjavi predsjednika Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, usvojenoj 14. jula, i u kojoj se predsjednik pozvao na Rezoluciju 1004 (1995), samo je ispoljena duboka zabrinutost zbog toga
to bosanski Srbi neprestano vre prisilnu relokaciju na desetine
860 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 372.
861 On je nekoliko sati nakon poetka tog sastanka stigao u Dobanovce (IZVJETAJ
O SREBRENICI ..., paragraf 373).
862 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 451-464.
863 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 373.
457

hiljada civila iz sigurne zone Srebrenice u Tuzlanski region, to je

predstavljalo jasno krenje ljudskih prava civilnog stanovnitva.
Vijee sigurnosti je, po predsjedniku, bilo posebno zabrinuto zbog
izvjetaja da su bosanski Srbi prisilno otpremili do 4.000 mukaraca
i mladia iz sigurne zone Srebrenice, te je zahtijevalo da ih odmah
oslobode i potuju prava civilnog stanovnitva sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice, kao i prava svih ljudi zatienih meunarodnim
humanitarnim pravom te da dozvole prisustvo Meunarodnog komiteta crvenog krsta.864
Na osnovu Ghalijeve izjave pouzdano se moe utvrditi da je Vijee
sigurnosti raspolagalo sa podacima o situaciji u Srebrenici, odnosno
o tekim krenjima meunarodnog humanitarnog prava i meunarodnih
ljudskih prava. Umjesto upotrebe svih sredstava, ukljuujui i silu, Vijee
sigurnosti je, pored duboke i posebne zabrinutosti, deklarativno zahtijevalo da se oslobode zatvoreni mukarci i mladii i potuju prava civila.
U vrijeme kada su srbijansko-crnogorski agresor i njegovi kolaboracionisti i petokolonai iz Republike Bosne i Hercegovine planski,
sistematski i s namjerom, vrili genocid nad Bonjacima, 15. jula (ujutro)
u Beogradu je (u Ambasadi Sjedinjenih Amerikih Drava) odran tajni
sastanak, na kome su bili kopredsjedavajui meunarodne konferencije
o Jugoslaviji Torvald Stoltenberg, mirovni predstavnik Evropske unije
Carl Bildt, specijalni predstavnik Generalnog sekretara UN-a Yasushi
Akashi i komandant UNPROFOR-a general Rupert Smith. Bildt je obavijestio prisutne o rezultatima njegovog sastanka sa Miloeviem i
Mladiem, od 14. jula.865 O najvanijem pitanju - situaciji u Srebrenici, odnosno o genocidu, nije bilo ni govora. Na sastanku u Ambasadi
Sjedinjenih Amerikih Drava izostala je i njihova redovna duboka
zabrinutost. Inae, zanimljivo je istai da se u Izvjetaju o Srebrenici ne
govori o predmetu i sadrini tog sastanka. Meutim, radilo se o nastavku
pregovora i dogovora sa Miloeviem.
864 Isto, paragraf 374; UNITED NATIONS, Security Council, 14. juli 1995,
Statement by the President of the Security Council; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 441; M.
J. Faber, nav. dj., str. 80-81.
865 SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 357-377; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 171-173; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 375.
458

Nakon toga, navedeni visoki meunarodni zvaninici tajno su se

pridruili Miloeviu i Mladiu na ceremonijalnom sastanku na
visokom nivou i ruku.866 Na taj nain visoki funkcioneri Ujedinjenih
866 Isto; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 375-377; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA:
Rupert Smith, br. 00848883, paragraf 79, 14. august 1996; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 171-173; J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 70-71; H. Nuhanovi, nav. dj., str.
443-445. Sastanak je odran u Dobanovcima 15. jula i trajao je od 13.30 do 19.30 sati.
Prisutni su bili Carl Bildt, Akashi, Torvald Stoltenberg i generali: Rupert Smith, De la
Presle i Elliot, te Slobodan Miloevi i njegov general Ratko Mladi. Nakon kratkog
uvoda, Miloevi je, prema generalu Smithu, odredio da se konferencija podijeli
na vojnu i politiku grupu. Taj poetni sastanak trajao je dva sata. Poslije toga,
pregovori su nastavljeni za vrijeme ruka. Cilj sastanka je, navodi general Smith, bio
da se potvrdi unaprijed napravljen dogovor koga je Miloevi nametnuo Mladiu
da dozvoli pristup humanitarnim agencijama u Srebrenici, povlaenje Holandskog
bataljona iz Srebrenice i poputanje opsade Sarajeva i niz mjera koje su dozvoljavale
veu slobodu kretanja UNPROFOR-u i UNHCR-u (ICTY, IZJAVA SVJEDOKA:
Rupert Smith, br. 00848883, paragraf 89, 14. august 1996).
Iako je na navedenom sastanku voena rasprava i o Srebrenici, general Smith je
bio, prije svega, zabrinut za to to je MKCK-u i UNHCR-u i dalje bio uskraen
pristup zatvorenicima u Srebrenici, o emu je Smith dugo raspravljao o tom pitanju
i Mladi se na kraju sloio da se to dozvoli, nakon ega je (na kraju sastanka) izmeu
generala Smitha i generala Mladia, potpisan sporazum o slobodi kretanja i povlaenju
Holandskog bataljona (Isto, paragraf 86). General Smith, u vrijeme (iz)vrenja genocida
nad zarobljenicima Bonjacima, naalost, nije bio zabrinut za sudbinu hiljada i hiljada
zarobljenih Bonjaka, o emu je imao informacije. Tada ni u Srebrenici (gradu), te najveem
dijelu sigurne zone Ujedinjenih nacija, vie nije bilo Bonjaka. I potpisani sporazum
izmeu dvojice generala oigledno potvruje da je povlaenje Holandskog bataljona bio
kljuni (veliki problem), ustvari u sutini jedini problem za generala Smitha, Ujedinjene
nacije, Evropsku uniju i Vladu Holandije.
Na navedenom tajnom sastanku u Beogradu Mladi je, tvrdi general Smith, to je,
po njemu (Smithu), znaajno spomenuti, iznio izvjetaj o aktivnostima njegovih
vojnika nakon pada Srebrenice. Mladi se trudio da ukae da je Srebrenica okonana
na korektan nain. On je izjavio da je stanovnitvo koje je prelo u Potoare evakuisano /prisilno premjeteno - prim S. ./ na njihov vlastiti zahtjev i uz punu saradnju
i pomo UNPROFOR-a. Izvijestio je o sastanku kojem je prisustvovao 11. jula sa
zapovjednikom Holandskog bataljona i tri civilna predstavnika lokalnog stanovnitva,
na kojem su napravljeni dogovori za evakuaciju. Rekao je da se on lino angaovao u
ovoj operaciji i organizovao koliko god je bilo mogue hrane i vode za izbjeglice.
Mladi je opisao kako je u noima 10. i 11. jula znaajan broj bosanskih vojnika
probio linije u pravcu Tuzle. On je objasnio da je otvorio koridor da bi propustio
tu vojsku. Priznao je da je dolo do nekih arki, sa rtvama na obje strane, i da su
se desili neki nesretni mali incidenti. Nije ire objanjavao tu primjedbu.
459

nacija i Evropske unije nagradili su vrhovnog komandanta (Miloevia) i

njegovog generala (Mladia) za izvreni zloin genocida nad Bonjacima
Bosne i Hercegovine u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija,
ime su (zajedno) proslavili jo jednu pobjedu nad nenaoruanim civilima i civilnim stanovnitvom. Govorei o tom sastanku u neobjavljenom
izvjetaju za njujorki Newsday, Bildt je, pored ostalog rekao: Morali
smo se sastati s Miloeviem, jer je on bio jedina osoba koja je mogla
sastaviti dvojicu generala (Smitha i Mladia). Miloevi je naredio
Mladiu da doe u Beograd.867
Poslije ceremonijalnog sastanka na visokom nivou i ruku odran
je sastanak izmeu generala Smitha i Mladia, na kome je trebalo
Objasnio je da je epa praktino pala u 13.30 sati tog dana. To nije bio sluaj,
mada je enklava bila opkoljena i oekivalo se da e pasti. On je pokazao trenutnu
liniju sukoba na karti i rekao da je upriliio sastanak izmeu zapovjednika UN-a i
lokalnih civilnih predstavnika da bi se dogovorila evakuacija izbjeglica iz enklave
(Isto, paragrafi 87-88).
Tako je Mladi svojim sagovornicima iz Ujedinjenih nacija i Evropske unije, po
ocjeni Biance Jagger, opisao najuasnije, hladnokrvno masovno ubistvo naeg doba,
a oni su samo sluali, ne reagujui (B. Jagger, nav. dj., str. 92-93).
Ni general Smith, naalost, nije reagovao na falsifikate i otvorene lai koje je iznio
general Mladi, otvoreno negirajui genocid, prihvatajui injenice o nekim arkama,
sa rtvama na obje strane, te nekim nesretnim malim incidentima. Pored toga,
Mladi je potvrdio injenicu da je Holandski bataljon srpskom agresoru pruao punu
saradnju i pomo UNPROFOR-a u prisilnom premjetanju civila i civilnog stanovnitva.
General Smith tvrdi da se na sastanku s Mladiem 22. augusta 1995, na Borikama
(opina Rogatica) oborio na Mladia u vezi sa Srebrenicom i optubama za zvjerstva.
Objasnio sam teku prirodu ovih optubi i kako su njegove pretjerane akcije potkopale
bilo kakvu podrku za njega u meunarodnoj zajednici. Objasnio sam zaprepatenje
koje je izazvano njegovim akcijama u Srebrenici i epi i uporedio to sa priguenom
meunarodnom reakcijom na nevolje izbjeglica u RSK-u, nakon nedavne hrvatske
ofanzive. Mladi je bio oigledno uznemiren spominjanjem Srebrenice. On je tvrdio
da je MKCK-u bio dozvoljen pristup, ali da je njihova organizacija puna stranih
agenata i da su optube o zvjerstvima skovane da bi se skrenula panja sa ienja
Krajine, koje su izveli Hrvati (Isto, paragrafi 104 i 106).
Na Mladievo negiranje genocida general Smith nije reagovao.
867 B. Jagger, nav. dj., str. 91. Navedena injenica, tvrdi Bianca Jagger, ostavlja
malo mjesta sumnji u to ko je povlaio konce, unutar i van sada opustoene srebrenike enklave (Isto) - oigledno je rije o Slobodanu Miloeviu i Saveznoj republici
Jugoslaviji (Srbiji i Crnoj Gori), dravi agresoru na Republiku Bosnu i Hercegovinu,
planeru, organizatoru, uesniku i izvriocu genocida.
460

utanaiti pojedinosti.868 U Izvjetaju o Srebrenici se o tim pojedinostima ne govori nita. Meutim, o tom tajnom sastanku u Beogradu
Akashi je 17. jula obavijestio i Kofija Annana. Navodei injenicu da
je tada odran sastanak izmeu dvojice generala (Mladi i Smith su
imali bilateralnu diskusiju) i da je i pored njihovih neslaganja po
nekim pitanjima, sastanak ponovo uspostavio dijalog izmeu dvojice
generala, on pie kako je tokom sastanka postignut neformalni
sporazum o brojnim pitanjima izmeu dva generala, koja bi trebalo
da budu potvrena na sastanku zakazanom za 19. juli. Meutim,
o razgovoru o glavnim pitanjima Akashi ne govori nita, s tim to
napominje da o tome treba potraiti u dodatnim informacijama.869
U Izvjetaju o Srebrenici iznosi se odbranaki stav prema ueu
na tajnom sastanku i proslavi kod Miloevia navedenih funkcionera
Ujedinjenih nacija i meunarodne zajednice. Oni su, po tom dokumentu,
znali za podatke da je moda dolo do tekih povreda ljudskih prava
mukaraca i djeaka Srebrenice, ali navodno nisu znali da su
otpoela masovna i sistematina pogubljenja.870 Ta konstatacija,
naalost, uope ne stoji. I sama injenica da je taj sastanak bio tajnog
karaktera dovoljno govori. U svom izvjetaju sa tih sastanaka u Beogradu,
na koje se poziva Izvjetaj o Srebrenici, Bildt je objasnio kako su se uesnici dogovorili da ne obavijeste javnost o mjestu odravanja sastanka,
niti da otkriju sadraj postignutih dogovora.871 Razlozi koje Bildt
navodi za takav dogovor nisu uvjerljivi (sastanak sa Mladiem je navodno
868 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 375; SREBRENICA 1995, knjiga
1, str. 375-377; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848883, paragraf 79,
14. august 1996; SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 171-173; J. W. Honig N. Both,
nav. dj., str. 70-71.
869 Navedeni dokument je objavljen u: SREBBRENICA 1995, knjiga 1, str. 375377 i SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 171-173. I Akashi potvruje da je u pogledu
veoma osjetljive prirode prisustva Mladia na sastanku dogovoreno od strane svih
uesnika da ove injenice nee biti uope spominjane u javnosti (Isto).
870 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 375.
871 Isto, paragraf 376. Cilj navedenog sastanka, po Carlu Bildtu, bio je da se Meunarodnom komitetu crvenog krsta dozvoli pristup Srebrenici, u kojoj vie nije bilo Bonjaka,
to su Ujedinjene nacije, Evropska unija i lino Bildt dobro znali (B. Jagger, nav. dj., str. 92).
461

odran bez Karadievog znanja, koga je, po Bildtu, trebalo iskoristiti za

slabljenje Karadia). Meutim, bez obzira na to, odlueno je da odredbe
Sporazuma koje se odnose na Srebrenicu odmah stupe na snagu, iako nije
zvanino potpisan, a da se odredbe koje se odnose na Gorade, epu,
Sarajevo i druga pitanja finaliziraju nakon sastanka izmeu generala Smitha
i Mladia, koga je trebalo odrati 19. jula, na teritoriji pod kontrolom
Srba, izvan Sarajeva. Pri tome je dogovoreno da se taj drugi sastanak
nee odrati u tajnosti, te da e nakon njegovog zavretka objaviti postignute dogovore, ukljuujui i one koje su se odnosili i na Srebrenicu.872
Sporazum izmeu UNPROFOR-a (generala Smitha) i Mladia, koji
se odnosi na Srebrenicu, tretirao je ista pitanja o kojima su Bildt i Miloevi razgovarali dan ranije: slobodan pristup UNHCR-u i Meunarodnom
komitetu crvenog krsta tom podruju, pristup Meunarodnog komiteta
crvenog krsta do ratnih zarobljenika; odlazak Holandskog bataljona
sa tog podruja i izmjetanje (u organizaciji UNPROFOR-a) ranjenika iz
Potoara i Bratunca.873
Na osnovu sadraja Sporazuma pozudano se moe utvrditi da je
civilno i vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija i Evropske unije 15. jula
znalo za ratne zarobljenike i sabirne centre u kojima su Bonjaci bili
zatvoreni, kao i za ranjenike. Takoer je oigledno da su Ujedinjene
nacije i Evropska unija vrile pregovore u vezi sa odlaskom Holandskog
bataljona. Uslovi, nain i vrijeme evakuacije trupa Holandskog bataljona
bili su ciljevi tog sporazuma. Ostale odredbe, kao to je i snabdijevanje
Srebrenice iz i preko Beograda, bile su nebitne za Bonjake. Mnogi ratni
872 Isto.
873 Isto, paragraf 377; ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848885,
paragrafi 87-88, 14. august 1996. Na tajnom sastanku u Beogradu dogovoreno je da e
vojnici Holandskog bataljona (taoci) biti puteni, to je uinjeno istog dana, i da e
Holandskom bataljonu biti dozvoljeno da 21. jula napusti Potoare. Pri tome je trebalo da
ti dogovori budu potvreni na sastanku, zakazanom za 19. juli izmeu generala Mladia i
generala Smitha (Vidi: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 180-192; J. W. Honig - N.
Both, nav. dj., str. 71).
Za generala Mladia navedeni dogovori bili su izuzetno vani, jer je to, izmeu
ostalog, znailo da e on imati znatan broj talaca jo jednu sedmicu, kako bi to
vrijeme iskoristio da zauzme epu, poto je bio siguran da Ujedinjene nacije nee
iskoristiti zrane udare protiv njegovih trupa (J. W. Honig - N. Both, nav. dj., str. 71-72).
462

zarobljenici tada su bili likvidirani ili su, u trenutku tih razgovora,

dogovora, ak i proslave, uz pie, izvoeni na klanje, to je, pored ostalih,
bilo dobro poznato lino Carlu Bildtu. On je, u neobjavljenom izvjetaju
za njujorki Newsday, otvoreno i jasno rekao da je znao mnogo pojedinosti
o zloinima. Po njemu su postojale dvije vrste zloina: 1) vojnici Vojske
bosanskih Srba uvee se opijaju ljivovicom i ubijaju i siluju ene
2) zasjede za mukarce koji su bjeali u ume. Znali smo da su
mukarce odvajali.874 Na pitanje Newsdaya: Da li ste s Mladiem
i Miloeviem pokrenuli pitanje pokolja?, Bildt je odgovorio: Ne,
nismo. imali smo nepotvrene izvjetaje o masakrima, ali nismo
pokrenuli to pitanje.875
Nakon tog sastanka Akashijevi saradnici u Zagrebu pripremili su
izvjetaj o svojim saznanjima o tome ta se deava. S tim u vezi,
napisali su da postoje glasine da se 10.000 ljudi probija kroz ume,
te da se pria da je manje od treine naoruano; - nisu bili sigurni gdje
su Bonjaci iz Srebrenice; - u umi kraj Bratunca uli su se pucnji gdje su
postojali nagovjetaji da su neki ljudi pobijeni; - du ceste od Bratunca
do Kladnja izvreni su masakri; - Meunarodnom komitetu crvenog krsta
nije dozvoljeno da dopre do mukaraca i djeaka koji su se vodili kao
nestali.876
Izvjetaj o Srebrenici govori i o problemu smjetaja prisilno premjetenih civila iz Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija, na
podruju Tuzlanskog kantona. Do 15. jula je, prema podacima Meunarodnog komiteta crvenog krsta, 19.700 ena, djece i staraca te jako
mali broj vojno sposobnih mukaraca iz Potoara proao kroz Kladanj.
Pri tome se navodi kako je UNPF procijenio da je nestalo do 20.000
lica iz Srebrenice, veinom vojno sposobnih mukaraca. Iznosei tu
brojku, UNPF se ogradio, istiui da je taj broj nestalih osoba oduzet od
ukupnog broja stanovnika sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, za
koji je UNHCR procijenio da je iznosio 42.000 ljudi, to se smatralo
874 B. Jagger, nav. dj., str. 92.
875 Isto. U nastavku intervjua Bildt je, tvrdi Bianca Jagger, sam sebi protivrjeio:
Naravno da smo pokrenuli to pitanje (Isto).
876 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 379.
463

pretjeranim, mada nije jasno do koje mjere. Ljekari bez granica

su, po UNPF-u, vjerovali da je nekih 700 mukaraca zatoeno na
nogometnom stadionu u Bratuncu.877
Prisilno premjeteni civili iz Potoara su, nakon prihvata u Dubravama (aerodrom) i okolini, u svojstvu neposrednih svjedoka, iznosili
brojne podatke o zloinima ( o ubistvima kojima su prisustvovali,
te o otmicama i silovanjima za koje su znali). Meutim, tada u Tuzlu,
po Izvjetaju o Srebrenici, jo nije pristigao niko od onih koji su preivjeli
masovne likvidacije.878
Holandski bataljon je i u vrijeme prisilnog potpisivanja DEKLARACIJE predstavnika civilnih vlasti enklave Srebrenica o realizaciji
sporazuma o evakuaciji civilnog stanovnitva enklave879, 17. jula, raspolagao sa podacima da je srpski agresor u Potoarima izvrio brojne oblike
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, zatim na putnoj komunikaciji Potoari Kladanj, posebno na putu Kasaba Konjevi-Polje
Bratunac, gdje su pripadnici Holandskog bataljona vidjeli brojna tijela
(leeve rtava genocida) i veliki broj zarobljenih mukaraca i djeaka,
koje su Srbi sprovodili u pravcu Bratunca, zatim da su se autobusi sa
mukarcima kretali u pravcu Bratunca, te da su na fudbalskom stadionu
u Novoj Kasabi vidjeli najmanje 1.000 zarobljenih mukaraca, itd.880
877 Isto, paragraf 380.
878 Isto, paragraf 381.
879 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 174-179; IZVJETAJ O SREBRENICI
..., paragraf 384; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 460-463.
880 REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.3, 4.4, 4.22-4.24, 4.28 i Dodatak
5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Location: Factory in Potocari
on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari compound on 13 July 1995;
Location: Road from Bratunac via Konjevici to Nova Kasaba and vice versa: 13 and
14 July 1995; Location: Road from Milici to Bratunac via Konjevici on 15, July 1995
(between Konjevici and Kravica); Location: Road from Milici to Bratunac 16 July 1995;
Location: Potocari in the direction of Bratunac on 17 July 1995; Execution; H. Nuhanovi,
nav. dj., str. 461. Navedene podatke potvruju i istraivanja Ujedinjenih nacija i Ministarstva odbrane Kraljevine Holandije (IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi
342-349 i 357; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 4.3, 4.4, 4.22-4.24, 4.28 i
Dodatak 5, Location: Potocari compound on or around 13 July 1995; Location: Factory
in Potocari on 13 July 1995; Location: Small stream near Potocari compound on 13
464

Komanda Holandskog bataljona je do tada (17. jula) raspolagala

i sa drugim informacijama o zloinima, kao to su: oko 4.000 mukaraca
bilo je zarobljeno u Bratuncu, jedan broj ranjenika odveden je u nepoznatom pravcu, a drugi ubijen te da se u blizini stadiona u Bratuncu ula
pucnjava, itd.881
Znajui za navedene podatke, Holandski bataljon, za razliku od
Nesiba Mandia koji nije imao drugog izbora, nije smio potpisati navedenu Deklaraciju , jer su u dokumentu stajale lane tvrdnje.882
Komanda Holandskog bataljona je mogla iskoristiti navedeni sastanak i ceremoniju potpisivanja Deklaracije da pokua saznati to se
dogodilo sa mukarcima i djeacima koji su odvedeni iz Potoara, kao
i o onim mukarcima koji su na putu pjeke ka Tuzli zarobljeni i odvedeni od strane srpskog agresora.883 Tim prije, jer je Komanda Sektora
sjeveroistok (UNPROFOR-a) u Tuzli, u svom izvjetaju od 16. jula, pored
ostalog, navela da su na slobodnu teritoriju Republike Bosne i Hercegovine (du linije konfrontacije koju dri bosanska Vlada) stigle,
uglavnom, stare ene i mukarci i ene koje su majke djece ispod
14 godina ... .884
Kasno naveer 16. i u jutarnjim satima 17. jula 1995, navodi se u
Izvjetaju o Srebrenici, oko 4.500-6.000 mukaraca i djeaka, u pokuaju
da se spase od genocida, prelo je na slobodnu teritoriju Republike Bosne
i Hercegovine, u sjevernom dijelu Sapne.885 Jedan broj Bonjaka ubijen je
prilikom kretanja izvlaenja kroz umu te kada su prolazili kroz
minska polja. Iako Izvjetaj o Srebrenici navodi da su se neki predali
July 1995; Location: Road from Bratunac via Konjevici to Nova Kasaba and vice versa:
13 and 14 July 1995; Location: Road from Milici to Bratunac via Konjevici on 15, July
1995 (between Konjevici and Kravica); Location: Road from Milici to Bratunac 16
July 1995; Location: Potocari in the direction of Bratunac on 17 July 1995; Execution.
881 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 128-135; IZVJETAJ O SREBRENICI ...,
paragrafi 358, 374 i drugi; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 461.
882 H. Nuhanovi, nav. dj., str. 461-462.
883 Isto, str. 462.
884 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 159-170; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 462.
885 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 385.
465

agresoru te da je odreeni broj izvrio samoubistvo, on ne razmatra

okolnosti pod kojima je to uinjeno. Broj nestalih se tada, po Izvjetaju
o Srebrenici, a koji se zasnivao na grubim procjenama preivjelih
rtava, kretao izmeu 4.000 i 7.000 mukaraca i djeaka.886
Broj rtava i sva mjesta izvrenja zloina Izvjetaj o Srebrenici nije
utvrdio. Naime, Izvjetaj o Srebrenici ne razmatra pitanje broja likvidiranih Bonjaka u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice,
jula 1995, izuzev to se poziva na podatke Meunarodnog komiteta
crvenog krsta, zakljuno sa novembrom 1999, koji se temelje na osnovu
broja zahtjeva za pronalaenje nestalih, odnosno prisilno nestalih lica,
dostavljenih tom komitetu, po kojima se 7.336 lica vode kao nestali.887
U Izvjetaju o Srebrenici se, po istoj metodologiji, iznosi podatak
o 118 lica epe koji se vode kao nestali.888
Iznosei injenice kako se jedan broj civila, u pokuaju da se izvue
na slobodnu teritoriju, predao agresoru, a drugi su izvrili samoubistvo,
u Izvjetaju o Srebrenici se naglaava da su Ujedinjene nacije dole do
zakljuka da je agresor upotrebljavao hemijsko oruje. Meutim, taj nain
izvrenja zloina se ne elaborira detaljno, izuzev to se navodi kako su
preivjeli opisivali artiljerijske granate koje su, nakon pada, isputale
dugotrajne peurke bijelog dima ili gasa. Oni koji su bili najblii
udaru nisu ubijeni, ali su izgubili orijentaciju i ini se da su neki od
njih odlutali od glavne kolone na okolnu teritoriju bosanskih Srba.
Dva ljekara, prisutna u ovoj koloni, posvjedoila su ove dogaaje
i vjerovala da su izloena lica bila pod utjecajem nesmrtonosnih
hemijskih agenasa.889
I rezultati istraivanja Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu potvruju da je
srpski agresor u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula
1995, koristio hemijsko oruje protiv civila, koji su, i u pokuaju da se
886 Isto, paragraf 387.
887 Isto, paragraf 409.
888 Isto, paragraf 431.
889 Isto, paragraf 317.
466

iz te sigurne zone Ujedinjenih nacija izvuku na slobodnu teritoriju,

nastojali da se spase od genocida.890
Akashi je 17. jula obavijestio Ujedinjene nacije da status i lokacija
nestalih lica i moguih zarobljenika, naroito mukaraca odreene
starosti, ostaje velika nepoznanica. On pri tome navodi kako nepotvreni izvjetaji spominju razliite oblike zloina (likvidacije, silovanja
mlaih djevojaka i ostala zvjerstva). Iako istie mogunosti da bi se
mnogo hiljada ljudi nalo u ivotnoj opasnosti, on ukazuje samo na
potrebu da javnost i mediji tim pitanjima poklanjaju sve vie panju.
To bi, po njemu, koristilo, poto VBS jo ne dozvoljava iri pristup
podruju.891 Nevjerovatno je da on ne predlae nikakve mjere za spas
mnogo hiljada ljudi. Tim prije, to je istoga dana jedan vojnik Holandskog bataljona, tokom boravka u Zagrebu, po povratku iz Potoara, iznio
sljedee podatke: Sezona lova je u punom jeku ... ne love se samo
mukarci koji navodno pripadaju Bosanskoj vladi ..., ve nisu poteene ni ene, ak ni trudnice, djeca i starci. Neki su pobijeni ili ranjeni,
drugima su odsjeene ui, a nekoliko ena je silovano.892 Takvih podataka je tada stizalo sve vie, jer su i ljudi koji su preivjeli smaknua
poeli kazivati svoja svjedoanstva meunarodnim i lokalnim novinarima.893
Meunarodna javnost saznala je za genocid nad Bonjacima u i
oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. Meutim,
UNPROFOR, iako je znao za ta zvjerstva - poto su Holandski vojnici u
Potoarima, zajedno sa agresorskom vojskom, saraivali u procesu prisilnog premjetanja civila te bili neposredni svjedoci zloina ispred i oko
vojne baze Ujedinjenih nacija, kao i na putnoj komunikaciji Potoari
Kladanj (Tia) (odvajanje mukaraca od ena i djece, odvoenje civila,
masovne i pojedinane likvidacije, itd.), predali su civile agresoru i dr.
- on o tome do 18. jula nije dostavio nikakve podatke Sekretarijatu Ujedi890 Vidi str. 359-361 ovog rada.
891 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 388.
892 Isto, paragraf 389. Navedeni podaci su, po Izvjetaju, prodrli u javnost i telegramima su razaslati na sve strane (Isto).
893 Isto.
467

njenih nacija u New Yorku. To isto nije uinio ni Akashi. Zbog toga je
Sekretarijat, nakon to je saznao za zloine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, 18. jula Akashiju pisao i ukazao mu na opsene
izvjetaje o zvjerstvima koja su poinili bosanski Srbi tokom nedavnog zauzimanja Srebrenice.894
Iako su mnogi izvjetaji o zvjerstvima koja su poinili bosanski
Srbi potjecali od izbjeglica, oni su, po ocjeni Sekretarijata Ujedinjenih nacija, brojni i dosljedni i mnogi su im meunarodni posmatrai,
ukljuujui i UNHCR, vjerovali. Naalost, Sekretarijat Ujedinjenih nacija
o tom zloinu genocida nije dobio nikakve informacije od UNPROFOR-a.
Stoga je Sekretarijat Ujedinjenih nacija od Akashija traio da se pobrine
da UNPROFOR obavi razgovor sa pripadnicima Holandskog bataljona
koji su se do tada povukli iz Srebrenice, kako bi se potkrijepile ili
opovrgle tvrdnje o zvjerstvima za koje UNPROFOR u Potoarima
nije mogao da ne zna, a koja izazivaju sve veu zabrinutost.895
Akashi je, naalost, negirao podatke o zloinima. Naime, on je,
nakon to je dobio navedeni dopis, odgovorio da su vojnici Holandskog
bataljona koji su bili u Bratuncu odmah po dolasku u Zagreb podnijeli
izvjetaje, koji, po njemu, nisu iz prve ruke otkrili nikakve dokaze
o krenju ljudskih prava.896 Zaista, nevjerovatno i sramno. Trebalo je
izgleda pobiti mnoge civile da bi Akashi priznao izvrenje genocida,
to se, naalost, i desilo.
Komandant UNPROFOR-a, general Smith, je, na zahtjev Akashija,
koji je, na osnovu sastanka sa Miloeviem i Mladiem u Beogradu od
15. jula, smatrao da e obojica pokazati malo velikodunosti, odgovorio da je doao kraj odravanja mira te da je politika sigurnih zona
oigledno propala. S tim u vezi, on je smatrao da e se ratovati jo
neko vrijeme, dok se ne postigne ravnotea u osvojenim teritorijama
i borbenim mogunostima. Do takve ravnotee, po njemu, moglo
894 Isto, paragraf 390.
895 Isto.
896 Isto. Jedan broj vojnika Holandskog bataljona (55), koje su Srbi drali kao
taoce u Bratuncu, 15. jula stigao je u Zagreb (Isto; REPORT ON SREBRENICA
, paragraf 3.76).
468

je doi, jer vrijeme nije ilo naruku bosanskim Srbima, koji e, kako
vrijeme bude odmicalo razmjerno slabiti, te e traiti prekid vatre
kako bi stavili peat na svoja teritorijalna osvajanja.897
General Smith se 19. jula u Han-Pijesku sastao sa generalom Mladigdje su razmatrana sljedea pitanja: Srebrenica, ukljuujui
povlaenje Holandskog bataljona, epa i sloboda kretanja za
UNHCR i UNPROFOR.899 O tom sastanku se malo govori u Izvjetaju
o Srebrenici, to zauuje, kada se imaju u vidu dokumenta Ujedinjenih
nacija koja ire tretiraju to pitanje, ukljuujui i tada postignut sporazum.
Isti je sluaj i sa izjavom generala Smitha ICTY-u 14. augusta 1996.900
Komandant UNPROFOR-a je tom prilikom, po Izvjetaju o Srebrenici,
naglasio Mladiu dvije injenice, koje su, po njemu (tj. generalu Smithu),
bile od sutinske vanosti: da se Meunarodnom komitetu crvenog
krsta odmah dozvoli pristup zarobljenicima i da se UNPROFOR-u
i UNHCR-u mora ponovo omoguiti slobodno kretanje po enklavama, odnosno sigurnim zonama Ujedinjenih nacija. Tom prilikom
general Smith je, po Izvjetaju o Srebrenici, natjerao Mladia da opie
ponaanje svojih trupa nakon pada Srebrenice, na ta je Mladi

em,898

897 Isto, paragraf 391.

898 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848885, paragrafi 92-97,
14. august 1996. Izvjetaj Ureda komandanta Komande UNPROFOR-a o tom sastanku je
objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 180-192. Naime, taj sastanak predstavlja
nastavak razgovora koji su voeni etiri dana ranije na tajnom sastanku u Beogradu,
kada je izmeu generala Smitha i Mladia postignut neformalni sporazum o brojnim
pitanjima, koja je trebalo potvrditi na sastanku zakazanom za 19. juli. Taj sastanak
je, u skladu sa tim dogovorom, odran tog dana u Han-Pijesku. General Smith nije elio
da se objelodani sporazum koji je na tom sastanku postignut, a koji je u Komandi UNPROFOR-a u Sarajevu ocijenjen kao prvi, ogranieni korak u normalizaciji odnosa
sa vojskom bosanskih Srba. Sastanak je voen u isto vrijeme kada i razgovori Bildta
sa Miloeviem u Beogradu. General Smith je tokom cijelog sastanka bio u stalnoj vezi
sa Bildtom (Isto).
899 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 181.
900 ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert Smith, br. 00848885, paragrafi 91-99,
14. august 1996. U svojoj izjavi general Smith, pored ostalog, navodi da je u zloinima
nad Bonjacima na podruju epe (u odluujuim akcijama u epi) uestvovala i
Vojska Jugoslavije (Isto).
469

uzvratio da su njegove trupe (to) korektno obavile. S tim u vezi,

Mladi je lano prikazao dogaaje u Srebrenici uoi, za vrijeme i poslije
zauzimanja i okupacije sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice (u
noi 10/11. jula, znaajan broj jedinica 28. divizije Armije Republike
Bosne i Hercegovine je probio liniju fronta na Tuzlanskom pravcu;
on je, tj. Mladi, napravio koridor i dopustio da ove trupe u njega
upadnu; tada je dolo do izvjesnog arkanja, uz obostrane gubitke,
te da se dogodilo nekoliko kobnih manjih incidenata),901 prikrivajui masovne i pojedinane zloine nad civilima, odnosno zloin genocida.
Mladi je, slino Miloeviu i Holandskom bataljonu te Vladi
Kraljevine Holandije (Ministarstvo odbrane), zloin genocida nazvao
incidentom.902 Zauuje injenica da general Smith nije reagovao na
Mladievo lano iznoenje podataka, ime je ravnoduno prihvatio
ocjenu o manjim incidentima.
General Smith je, i prema drugim dokumentima Ujedinjenih nacija,
na tom sastanku od agresorskog generala Mladia traio izvjetaj o zauzimanju Srebrenice. Iako je s mukom objanjavao da je Srebrenica
okonana na korektan nain, te da je stanovnitvo iz Potoara evakuisano na njihov zahtjev i uz punu saradnju i pomo UNPROFOR-a, Mladi je, ipak, priznao da se lino angaovao u toj operaciji,
ime je Ujedinjenim nacijama opisao najuasnije, hladnokrvno masovno ubistvo naeg doba.903 General Smith je sve to sluao nemoan
da bilo ta uradi.
Na tom sastanku dva generala potpisala su Sporazum koji je tretirao
sljedee: da se Meunarodnom komitetu crvenog krsta do 20. jula
dozvoli pristup svim prihvatnim centrima u kojima su zatoeni
mukarci i mladii Srebrenice; da se UNHCR-u i humanitarnim
konvojima dozvoli ulazak u Srebrenicu; da se evakuiraju ranjenici iz
Potoara i bolnice u Bratuncu; da se Holandskom bataljonu vrati oruje
901 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 392.
902 Isto, paragrafi 342, 372 i 392; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi
4.19, 4.29 i Dodatak 5.
903 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 183-184; B. Jagger, nav. dj., u: SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 92.
470

i oprema koju je oduzela vojska bosanskih Srba; i da se Holandski

bataljon izmjesti iz Potoara.904
Odredbe navedenog sporazuma se u Izvjetaju o Srebrenici lakonski
navode. Meutim, u Izvjetaju o sastanku izmeu generala Smitha i
Mladia, sa kopijom Sporazuma, postignutog na sastanku, koga je Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu 19. jula 1995. dostavila Komandi
UNPF-a u Zagrebu,905 na osnovu Zabiljeke sa sastanka, koju je sastavio
potpukovnik Baxter, Smithov autant, moe se rekonstruisati diskusija
izmeu dvojice generala o nacrtu Sporazuma. Na sastanku je, prema tom
dokumentu, postignut sporazum o sljedeem:
1. osigurati Meunarodnom komitetu crvenog krsta pristup svim
prihvatnim centrima do kraja 20. jula. U vezi sa tim, sve
to je bilo vezano za naziv ratni zarobljenik ili zatoenik
uklonjeno je iz Sporazuma, jer je svaki insistirao na jednom ili drugom;906
2. osigurati da vojnici Holandskog bataljona 19. jula napuste
Bratunac sa svojim linim stvarima i lahkim naoruanjem;
3. osigurati da predstavnici UNHCR-a posjete Srebrenicu, kao i
da se daju odobrenja da humanitarni konvoji uu u Srebrenicu iz Beograda preko Ljubovije i Bratunca;907
4. odobreno je kretanje logistikih konvoja UNHCR-a, namijenjenih
UNPROFOR-u u Potoarima i za epu, Gorade i Sarajevo;908
904 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 392.
905 Sporazum je u cjelini objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, dok. 27,
str. 180-192.
906 Isto.
907 Isto. General Smith je posebno naglasio znaaj za UNHCR da dobije hitan
pristup Srebrenici, kako bi se omoguio prolaz za budue konvoje pomoi, na to
je Mladi pristao bez problema, pod uslovom da konvoji idu preko Beograda.
908 Isto. Pri tome su utvrene rute konvoja: za epu - iz Beograda, preko Viegrada i Rogatice; za Gorade - iz Beograda, preko Viegrada, i za Sarajevo - iz Kiseljaka,
preko Kobiljae.
Rasprava o tom stavu bila je prilino dua. General Smith se zalagao za kompletnu
i neogranienu slobodu kretanja, a general Mladi za nametanje striktne kontrole UNPROFOR-u.
471

5. odobreno je kretanje UNHCR-a za humanitarne konvoje za

Gorade i Sarajevo, kao i za Srebrenicu i epu;909
6. osigurati UNPROFOR-u do kraja nedelje premjetaj iz Potoara, ukljuujui vojno, civilno i do 30 lokalno zaposlenog osoblja,
sa svim orujem, vozilima, zalihama i opremom (preko Ljubovije).
S tim u vezi, dogovoren je sljedei raspored za premjetaj:
a) evakuacija ranjenih Muslimana iz Potoara, kao i iz
bolnice u Bratuncu;
b) evakuacija ena, djece i starijih Muslimana koji ele da
odu;
c) povlaenje UNPROFOR-a da pone 21. jula 1995. u
12.00 sati.910
Oigledno da je i ovaj dogovor imao samo jedan cilj - povlaenje
Ujedinjenih nacija, odnosno Holandskog bataljona UNPROFOR-a iz
Potoara. Ostale odredbe Sporazuma bile su samo deklarativnog
karaktera, kao to je to bio i dogovor u Beogradu prije 4 dana - ovo je,
ustvari, potvrda i razrada dogovora od 15. jula. Vrijeme od 5 do 7 dana,
tj. od 15. do 19. jula, odnosno do 21. jula, agresor je iskoristio za likvidaciju Bonjaka, u emu su mu pomogli najvii vojni i civilni funkcioneri
Ujedinjenih nacija.911
Odredba o evakuaciji ena, djece i starijih Muslimana koji
ele da odu je sramna. Tada u Srebrenici i Potoarima nije bilo civila
Bonjaka, samo jedan broj ranjenih i lanovi osoblja Ujedinjenih
nacija koji su ostali u ivotu.912 Svi su ranije, odnosno 13. jula, kao
909 Isto. Konvoje za Sarajevo trebalo je da prate dva UNPROFOR-ova vozila na
tokovima. Rasprava o tom pitanju bila je usmjerena na potrebu da svi UNHCR-ovi
konvoji za Sarajevo imaju pratnju UNPROFOR-a.
910 Isto.
911 Srbi su, pie Holbrooke, mnotvo holandskih vojnika drali zarobljene u
prostorijama Ujedinjenih nacija u oblinjem selu Potoari, dok ne zavre svoj prljavi
posao u Srebrenici (R. Holbrooke, nav. dj., str. 73-74), odnosno zloin genocida.
912 M. J. Faber, nav. dj., str. 116.
472

to je to ve konstatovano, prisilno premjeteni (a ne evakuirani).

General Smith je tada iznio informaciju da svi ranjeni Bonjaci nisu
evakuirani, na to je general Mladi ustvrdio da ne zna nita o tome,
pristajui da ispita i rijei to pitanje.913 I ostale odredbe su samo
nabacane forme radi. Meutim, potpisivanje tog sporazuma oba generala
su ocijenila kao pozitivan korak, kako bi se osigurao konkretan i
pozitivan doprinos mirovnom procesu, te osigurao fer i nepristrasan tretman svih strana, a posebno tretman lokalno zaposlenog
osoblja UNPROFOR-a s obje strane.914
Navedeni sporazum od 19. jula, kao i mnogi do tada potpisani sa
agresorom, nije ispotovan. Zbog toga je Akashi pisao i zvao telefonom
Miloevia da dozvoli pristup Meunarodnom komitetu crvenog krsta
u Srebrenici.915
Ujedinjene nacije (generalni sekretar Boutros Ghali, Vijee sigurnosti, Sekretarijat Ujedinjenih nacija, UNPROFOR i UNPF, ukljuujui
i Akashija, zatim Komisija Ujedinjenih nacija za ljudska prava i UNHCR),
Meunarodni komitet crvenog krsta, Mdecins Sans Frontires, Sjedinjene Amerike Drave, Kraljevina Holandija i druge drave Evropske
unije, kao i mnogi drugi, znali su (od 11. jula, posebno od sredine tog
mjeseca) za teka krenja meunarodnog humanitarnog prava u i oko
sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Istraivai UNPROFOR-a
su u svom preliminarnom izvjetaju, na osnovu pribavljenih podataka
na podruju Tuzle do 20. jula 1995, utvrdili:
- prvo, jake indicije da je dolo do masovnog krenja ljudskih
prava prije i tokom slanja konvoja iz Srebrenice;
- drugo, dok broj ubijenih, pretuenih i moda seksualno zlostavljanih ostaje nepoznat, nema ni najmanje sumnje da je dolo do
tekog krenja ljudskih prava: osobito odvajanje i oigledno i stalno
913 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 183.
914 Isto, str. 186. Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu obavijestila je sve urede
za civilne poslove i u prilogu im dostavila kopiju Izvjetaja sa tog sastanka i kopiju
Sporazuma koji je tad postignut i potpisan.
915 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 392.
473

hapenje mukaraca i djeaka civila to daje povoda tekoj zabrinutosti da je dolo do kontinuiranog krenja ljudskih prava;
- tree, ljudi sa kojima je obavljen razgovor, a koji su pjeke
doli iz Srebrenice govore o mnogim civilnim rtvama zbog vojnih
napada Srba i mina na putu iz Srebrenice;
- etvrto, neki iskazi - za sada jo nepotvreni - spominju srpske
vojne napade velikih razmjera koji su vjerovatno rezultirali mnogim
rtvama. Na osnovu broja pripadnika ove grupe za koje se vjeruje
da su nestali, postoje pretpostavke da je ak 3.000 ljudi izgubilo ivot
tokom ovog puta, negdje izmeu Srebrenice i teritorije pod kontrolom
Bosanaca. Nekolicina ljudi iz ove grupe je dala ubjedljiva svjedoanstva
o prolasku kroz minska polja - kroz koja su ila jedan iza drugog,
drei se za ruke i koraajui stopama prethodnika, ostavljajui iza
sebe mrtve i ranjene.916
Holandski bataljon i drugo osoblje Ujedinjenih nacija u Potoarima
21. jula 1995. napustili su to podruje i narednog dana stigli u Zagreb.917
916 IZVJETAJ O SREBRENICI , paragrafi 387 i 403. Na kraju Izvjetaja
se navodi da je, nakon razgovora sa specijalnim izvjestiteljem Komisije Ujedinjenih
nacija za ljudska prava (Mazowieckim), Meunarodnim komitetom crvenog krsta,
Mdecins Sans Frontires i posmatraima Evropske zajednice, oigledno da su na
jedvite jade otpoela nastojanja da se procijeni krenje ljudskih prava do kojeg je
dolo nakon pada Srebrenice. Izvjetaj je odmah u cijelosti predat i Sekretarijatu
Ujedinjenih nacija (Isto).
917 Isto, paragrafi 358 i 404; REPORT ON SREBRENICA ..., paragrafi 3.82,
5.39 i 6.38; M. J. Faber, nav. dj., str. 55 i 116; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 301.
Holandski bataljon je napustio Potoare 21. jula 1995 (338 pripadnika, 3 vojna
posmatraa Ujedinjenih nacija, 6 prevodilaca UNPROFOR-a, 2 lokalna slubenika
UNHCR-a, 8 slubenika Mdecins Sans Frontires i 2 predstavnika civila i civilnog
stanovnitva Nesib Mandi i amila Purkovi, koji su se pridruili komandantu
Holandskog bataljona u pregovorima sa Mladiem trei / Ibro Nuhanovi prim.
S. ./ je 13. jula izruen VBS i vodi se kao nestao). Prije polaska general Nicolai je
stajao u Potoarima sa Mladiem i ekao da konvoj krene. Konvoj je oko podne napustio
Potoare, proao je kroz Bratunac i zaustavljen je u neposrednoj blizini Ljubovijskog
mosta. Nakon kraeg vremena konvoj je preao na teritoriju Savezne republike Jugoslavije.
U ime generala Smitha, komandanta UNPROFOR-a, bio je prisutan general Nicolai, koji
je nadgledao odlazak Holandskog bataljona. Tu su bili prisutni i potpukovnik Karremans,
te general Mladi i Petar Uumli (prevodilac za potrebe generala Mladia) - H. Nuhanovi, nav. dj., str. 477-478.
474

General Nicolai je, u svojstvu naelnika Komande UNPROFOR-a, na

zahtjev generala Mladia, na sastanku u Bratuncu 21. jula, pristao da
Holandski bataljon, prije odlaska, uniti foto i video materijal, koji je
sadravao indicije koje su ukazivale na zloine u Srebrenici, Potoarima
i drugim mjestima,918 ime je doprinio prikrivanju i unitavanju dokaza
o genocidu.
Stojei na Ljubovijskom mostu, Mladi je Karremansu, koji je generala Mladia
smatrao velikim gospodarem bojnog polja (M. J. Faber, nav. dj., str. 56), estitao
na saradnji i uruio mu poklon (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 478) za njegovu suprugu
(M. Gerstenfeld, nav. dj., str. 124; Ed Ribbnik, nav. dj., NRC Handelsbant, 17. august
1998). Ta scena je, po Hasanu Nuhanoviu, izazvala gaenje u vezi sa karakterom
potpukovnika Karremansa i bila je povezana sa pitanjem zato Nicolai niti jednog
trenutka Mladia nije pitao ta se dogodilo sa mukarcima koji su odvedeni (Isto).
S obzirom na to da general Nicolai nije postavio nikakvo pitanje Mladiu, Nuhanovi
tvrdi kako je time Mladiu data preutna saglasnost za ono to je uinio (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 479), odnosno za izvreni genocid.
Holandski bataljon je po dolasku u Zagreb, 22. jula 1995, doekan od holandskog
princa, premijera Vlade Holandije, ministra odbrane, mnogih lanova Parlamenta i mnogih
novinara - doekani su kao heroji (M. J. Faber, nav. dj., str. 116). Za civile i civilno
stanovnitvo sigurne zone Ujedinjenih nacija - Srebrenice niko nije ni pitao - oni Vladu
Holandije i zapadnoevropske nacije nisu zanimali.
U Zagrebu je, nakon dolaska Holandskog bataljona, napravljena urnebesna
zabava, na kojoj su pripadnici Holbata skakali, plesali, pjevali i pili. Dio snimaka sa
scenama sa ove zabave objavljen je na holandskoj televiziji 1997. godine u aranmanu
TV VPRO (H. Nuhanovi, nav. dj., str. 485).
918 REPORT ON SREBRENICA ..., paragraf 6.20. Istraivanja Ministarstva
odbrane Holandije, za razliku od Ujedinjenih nacija (IZVJETAJ O SREBRENICI ...),
iako potvruju dokazane egzekucije, dokazane sluajeve silovanja, primijeene
leeve na putnoj komunikaciji Potoari Kladanj i obrnuto (REPORT ON SREBRENICA , paragrafi 4.22 4.29 i Dodatak 5), naalost, negiraju podatke o ratnim
zloinima i govore o unitavanju dokaza o genocidu. Tako se, s tim u vezi, u REPORT
ON SREBRENICA... navodi: Mnogi od osoblja Holandskog bataljona 3, koji su
ispitivani, napravili su audio kasete, fotografije, video kasete, dnevnike i druge vrste
informativnih sadraja, koji su njihovi lino, te ih stavili na raspolaganje u svrhu
ispitivanja. U (malom) broju sluajeva ovi izvori obezbjeuju dodatnu informaciju,
dok materijali koji su bili na drugi nain vani u formiranju slike i posebno naglaeni
od strane onih koji su bili ukljueni. Fotografski i filmski materijal, koji je postao
dostupan, nije sadravao pokazatelje koji bi mogli ukazivati na ratne zloine. Neto
kasnije, 21. jula, odran je sastanak izmeu efa osoblja UNPROFOR-a i generala
Mladia u Bratuncu. Tokom ovog razgovora general Mladi je prije odlaska Holandskog bataljona zahtijevao da fotografski i video materijal bude uniten. To je
475

Nakon to je zagrebako osoblje Ujedinjenih nacija preispitalo

odreeni broj ljudi, sainilo je Izvjetaj i dostavilo ga Yasushiju
Akashiju.919
U Izvjetaju se navodi da su pripadnici Holandskog bataljona
bili prisutni ili su imali jake razloge da vjeruju da je VBS prekrila
ljudska prava u Potoarima od 11. do 13. jula, u ta se ukljuuje
premlaivanje i ogranien broj masovnih pogubljenja; jedan pripadnik Holandskog bataljona vidio je nekoliko leeva du cesta od
Bratunca do Konjevi-Polja i u Kasabi, a drugi oko 200 do 300
ljudi zatoenih na nogometnom stadionu. Iako nije poznat broj
ubijenih, pretuenih, zatoenih i seksualno zlostavljanih, dosljedni
iskazi raseljenih lica i osoblja Ujedinjenih nacija dokazuju da su,
navodi se u Izvjetaju, vojnici bosanskih Srba izvrili ozbiljna krenja
meunarodno priznatih ljudskih prava nakon pada Srebrenice, koji
ukljuuju samovoljno i masovno zatoenje mukaraca i djeaka civila i masovna pogubljenja. Mada vlasti bosanskih Srba negiraju
ova krenja, njihovo onemoguavanje adekvatnog pristupa spomenutim podrujima ili uhapenima samo jo jae potkrepljuju zakljuak da je izvreno teko nasilje ....920

navodno bilo u skladu sa sigurnou onih lica koja se pojavljuju na tom materijalu,
jer su mnogi napravili to je mogue vie fotografskog i video materijala sa njima
(njihovih osoba), kako je bilo savjetovano od strane bataljonskih lidera. Odreen broj
slubenika je izjavio da su unitili ovakve informativne dokaze kao mjeru predostronosti, u svrhu izbjegavanja bilo kakvih problema sa snagama BSA u sluaju
ako bi se one otkrile. Na kraju postoji izjava od strane Komande bataljona da nije
izdato nareenje da se unite ovi dokazni materijali (REPORT ON SREBRENICA
..., paragraf 6.20).
919 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragrafi 358 i 404.
920 Isto, paragraf 404. Jedan broj pripadnika Holandskog bataljona je podatke o
zloinima prenio osoblju UNPROFOR-a po dolasku u Zagreb, krajem jula, kao i prilikom
podnoenja izvjetaja po povratku u Holandiju. Njihove podatke koristili su Tadeusz
Mazowiecki u izvjetaju od 22. augusta 1995. i generalni sekretar Ujedinjenih nacija u
izvjetajima Vijeu sigurnosti, od 30. augusta i 27. novembra 1995 (IZVJETAJ O
SREBRENICI ..., paragraf 358). Navedeni izvjetaj Tadeusza Mazowieckog objavljen je
u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 201-249.
476

Nije poznato kako je Akashi reagovao na navedeni izvjetaj.

Meutim, oigledno je da (vie) nije mogao prikrivati nepobitne dokaze
o genocidu.
Kraljevska vojska Holandije je od 21. do 23. jula 1995. godine u
Zagrebu ispitala 21 oficira i podoficira iz sastava Holandskog bataljona.
Zakljuke tog ispitivanja (Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR) potvrdila su pisma ministra odbrane, dr. Jorisa Voorhoevea, od
27. jula i 3. augusta 1995, upuena Donjem i Gornjem domu Parlamenta.
U tim materijalima se, pored ostalog, iznose i odreeni veoma oskudni
podaci o zloinima. S tim u vezi, zanimljiv je podatak o tome da su snimci
na jednom fotografskom filmu koji su sadravali mogue fotografije
mukaraca pogubljenih nakon pada Srebrenice, prilikom pokuaja
razvijanja u fotografskom laboratoriju Ministarstva odbrane, 26. jula,
uniteni.921 Kvalitet snimaka druge rolne filma, koja je mogla sadravati
fotografije pogubljenih osoba je razvijena u forenzikom laboratoriju i proslijeena Kraljevskoj vojnoj policiji, a rezultati istrage
Uredu dravnog tuioca u Arnhemu, slab je.922 I dijapozitivi fotografija
sa snimcima krajnje prestraenih zatvorenih civila u kui strave i uasa
Bijeloj kui i nekoliko ubijenih civila ispred i oko baze Ujedinjenih
nacija u Potoarima, koje su napravili pripadnici Holandskog bataljona,
uniteni su (film sa tim snimcima je, nakon razvijanja, proglaen
921 AIIZ, Ministry of Defence, Number: D101/95/15092, 3 August 1995 - The
Speaker of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament,
Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 5. Ukazujui na tu injenicu,
ministar Voorhoeve navodi da je istoga dana (tj. 26. jula) zatraio od Kraljevske vojne
policije da pokrene istragu o dogaajima koji su doveli do nezgode. Zvanini izvjetaj
o nalazima istrage je sastavljen i dostavljen 2. augusta Uredu dravnog tuioca u
Arnhemu. Rezultat e uskoro objaviti glavni dravni tuilac (Isto). Nisu nam poznati
rezultati istrage.
Jedan holandski vojnik je 13. jula ispred baze Ujedinjenih nacija napravio fotografije
deset mrtvih tijela. Rolna tog filma je kasnije unitena prilikom razvijanja
(REPORT ON SREBRENICA , paragraf 4.21 i 4.22).
922 Isto, str. 5. Govorei o tome, ministar Voorhoeve navodi da e glavni dravni
tuilac procijeniti da li slike sadre korisne informacije za procesuiranje onih ukljuenih u ratne zloine. Izjave vojnog osoblja, koje je bilo ukljueno, bie dostupne
(Isto). Nije nam poznata procjena glavnog dravnog tuioca.
477

neupotrebljivim).923 Isti je sluaj i sa negativom snimaka koje je 13.

jula 1995. ispred baze Ujedinjenih nacija u Potoarima napravio porunik
Rutten, gdje Holandski bataljon pomae odvajanje bosanskih mukaraca od ena i djece. Taj negativ je dostavljen u laboratoriju Ministarstva odbrane Kraljevine Holandije, ali njegovo razvijanje nije
uspjelo,924 odnosno uniten je.
Jedan vojnik Holandskog bataljona je fotografisao pet Muslimana
ubijenih u Srebrenici. Negativ je 1994. dat jednom holandskom oficiru
i poslije toga je nestao, tj. uniten je.925
ICTY je, uz saglasnost dr. Jorisa Voorhoevea, ministra odbrane
Vlade Kraljevine Holandije, podijelio upitnik meu pripadnicima (vojnim osobljem) Holandskog bataljona, sa ciljem da prikupi podatke
moguih krenja ljudskih prava i da bi utvrdio da li za to postoje
svjedoci meu vojnim licima. Pored toga, ti preliminarni nalazi
ispitivanja dostavljeni su specijalnom izvjestitelju Ujedinjenih nacija
na ljudska prava u bivoj Jugoslaviji, Tadeuszu Mazowieckom.926
Holandske vlasti su, u cilju prikrivanja i unitavanja dokaza o genocidu nad civilima i civilnim stanovnitvom u bazi Ujedinjenih nacija u
Potoarima, od pripadnika Holandskog bataljona, neposredno nakon
to su se vratili u Holandiju, oduzimali rolne filomova na kojima su se
nalazili negativi ubijenih civila. Tako su, primjera radi, poruniku Ronu
Ruttenu, pripadniku Holandskog bataljona, holandske vlasti, kada
923 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 357; M. J. Faber, nav. dj., str. 5152; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 373. Film sa navedenim snimcima je, prema izvjetaju
Holandskog bataljona, nakon razvijanja proglaen neupotrebljivim. Ukazujui na
tu injenicu, u Izvjetaju o Srebrenici se konstatuje da to nije dodatno obrazloeno
(IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 357).
924 M. Gerstenfeld, nav. dj., str. 126.
925 Isto. Taj oficir je 2001. osuen da plati kaznu od oko 200 dolara legalnim
holandskim vlastima da bi izbjegao procesuiranje zbog unitavanja dokaza o zloinima (Isto).
926 AIIZ, Ministry of Defence, Number: D101/95/15092, 3 August 1995 - The
Speaker of the Lower House of Parliament, The Speaker of the Upper House of Parliament,
Fall of Srebrenica/Dutch contribution to UNPROFOR, str. 3.
478

je sletio u Amsterdam, oduzele rolnu filma na kojoj su se nalazili

negativi sa tijelima likvidiranih mukaraca, kao i fotografije situacije
u kojoj su holandski vojnici radili posao umjesto Srba, odvajajui
mukarce od ena i djece i stavljajui ih u posebne autobuse rezervisane samo za mukarce, dok su srpski vojnici to samo posmatrali
sjedei sa strane.927
Specijalni izvjestitelj Komisije Ujedinjenih nacija za ljudska prava
Tadeusz Mazowiecki je jula 1995. sa svojim saradnicima, boravio u Tuzli,
gdje je u svakodnevnom susretu sa prisilno premjetenim civilima i
civilnim stanovnitvom iz sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice,
prikupljao injenice o zloinima u i oko te sigurne zone Ujedinjenih nacija.
Na osnovu dobijenih izvjetaja on je izrazio svoju najdublju uznemirenost
zbog dogaaja na podruju Srebrenice, gdje nekoliko hiljada lica
nema na broju i postoji bojazan da su ubijeni ili zatoeni. Imajui
u vidu te injenice, Mazowiecki je 24. jula 1995. iz Tuzle uputio pismo
Radovanu Karadiu, molei ga da saradnicima Centra za ljudska prava
Ujedinjenih nacija dozvoli istragu na podrujima pod njegovom kontrolom, a naroito da omogui pristup uhapenim Bonjacima.928
Tadeusz Mazowiecki je, zbog neaktivnosti Ujedinjenih nacija i
nedostatka dosljednosti i hrabrosti meunarodne zajednice pred zauzi927 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 357; H. Nuhanovi, nav. dj., str. 373.
Ministarstvo odbrane Holandije je, po ocjeni Marka Almonda, intenzivno unitavalo
dokaze svojih dogovora sa srpskim generalom o izvlaenju svojih ljudi, kljuni video
dokazi su nestali iako je srpska televizija pokazala dovoljno snimaka holandskih
oficira kako piju ampanjac s Mladiem (B. Jagger, nav. dj., str. 89). Sve je, s pravom
tvrdi Bianca Jagger, imalo obiljeje jednog avolskog dogovora (Isto).
928 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 193-195. Mazowiecki je 21. jula 1995, u
vrijeme odravanja Londonske konferencije (ministara vanjskih poslova i odbrane, te
predstavnika zemalja davalaca trupa za UNPROFOR, kao i lanovi Vijea sigurnosti,
Sekretarijata Ujedinjenih nacija, Evropske unije i NATO-a), na konferenciji za tampu,
pored ostalog, naglasio da je istraga tokom pada Srebrenice uveliko otkrila krenja
ljudskih prava veinom varvarske prirode (IZVJETAJ O SREBRENICI ...,
paragraf 408).
Mazowiecki je bio razoaran i injenicom to ni nekoliko dana nakon Londonske
konferencije Meunarodnom komitetu crvenog krsta nije dozvoljen ulazak na podruje
Srebrenice u cilju utvrivanja sudbine nestalih (IZVJETAJ O SREBRENICI ...,
paragraf 409).
479

manjem sigurnih zona Ujedinjenih nacija, Srebrenice i epe, i genocidom

nad Bonjacima, podnio ostavku na poloaj specijalnog izvjestioca Komisije za ljudska prava, o emu je 27. jula 1995. obavijestio predsjednika
Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija u enevi i generalnog
sekretara Ujedinjenih nacija Boutrosa Ghalija, i iznio razloge ostavke.
Mazowiecki je dogaaje u Srebrenici i epi ocijenio kao prekretnicu u razvoju situacije u Bosni i odnosu Evrope i svijeta prema Bosni.
Meutim, on nije bio uvjeren da e se prekretnice dogoditi, zbog ega
je i dao ostavku, jer nije mogao nastaviti uee u pretvaranju da se
tite ljudska prava.
Polazei od ocjene da se krenje ljudskih prava otvoreno nastavlja, te da se zloini vre brzo i brutalno, za razliku od reakcije
meunarodne zajednice, koja je spora i neefikasna, Mazowiecki,
umjesto opisivanja zloina krenja ljudskih prava, ukazuje i upozorava na potrebu shvatanja istinske prirode zloina u Bosni, na jednoj, i odgovornosti meunarodne zajednice za vlastitu bespomonost u reagovanju na njih, na drugoj strani. Stabilnost meunarodnog poretka i principi civilizacije su zbog Bosne na kocki,
tvrdi Mazowiecki.929
Krajem jula i poetkom augusta 1995. informacije o tekim krenjima meunarodnog humanitarnog prava u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice ugledale su svjetlost dana. Stalni predstavnik
Sjedinjenih Amerikih Drava u Ujedinjenim nacijama, ambasador
Madeleine Albright, 10. augusta obavijestila je Vijee sigurnosti da
tajne satelitske fotografije koje je snimila njena Vlada pokazuju
prizore svjee iskopane zemlje kraj nogometnog stadiona, oko 22
kilometra sjeverozapadno od Bratunca, tj. u Novoj Kasabi. S tim
u vezi, ona je objasnila da kombinovanje satelitskih fotografija i
iskaza preivjelih svjedoka u tom podruju, predstavlja neoborive

929 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 196-200; IZVJETAJ O SREBRENICI

..., paragraf 408; Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCID NAD BONJACIMA, UNIVERZITETSKI INFORMATIVNI
GLASNIK, Specijalno izdanje, br. 5, Univerzitet u Sarajevu, juli 2011, str. 83-86.
480

fizike dokaze da su izvrena zvjerstva i da su rtve pokopane u

masovne grobnice.930
Godine 1995. pojedinosti tragedije, po ocjeni generalnog sekretara Annana, priane su u dijelovima, kada su preivjeli masovnog
pogubljenja poeli davati prikaze uasa kojima su bili svjedoci, kasnije su satelitski snimci uinili uvjerljivim njihove izjave.931
Prvi zvanini izvjetaj Ujedinjenih nacija, koji je signalizirao
mogunost da su se desila masovna pogubljenja, bio je Izvjetaj Specijalnog izvjestioca Komisije za ljudska prava (Tadeusza Mazowieckog)
Vijeu za ekonomska i socijalna pitanja (Ujedinjenih nacija) od 22.
augusta 1995.932 Poslije toga uslijedio je Izvjetaj generalnog sekretara
Vijeu sigurnosti u skladu sa Rezolucijom 1010 (1995) od 30. augusta
i 27. novembra 1995. Ti izvjetaji sadre informacije dobivene od vladinih
i nevladinih organizacija, kao i informacije koje su se pojavile u meunarodnoj i lokalnoj tampi. Meutim, do kraja 1995. Meunarodnom sudu
za ratne zloine za bivu Jugoslaviju (ICTY) jo uvijek nije bio odobren pristup tom podruju da bi on, dokazima sudske medicine,
potvrdio navode o masovnim egzekucijama.933
Tadeusz Mazowiecki pratio je sistematski i intenzivno krenje
ljudskih prava i sloboda na podruju bive Jugoslavije, a posebno u Bosni
i Hercegovini, gdje je velikosrpski agresor izvrio agresiju, genocid i
druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. On je u
svojim izvjetajima znaajnu panju posvetio Srebrenici, iznosei brojne
injenice o zloinima nad Bonjacima u toku 1993.934 i 1995. godine.935
930 IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 410. Vlada Sjedinjenih Amerikih
Drava u tajnosti je drala gotovo mjesec dana kljune satelitske snimke mukaraca koji
klee u poljima u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, ekajui smaknue, kada
su mnogi mogli biti spaeni da su ti snimci odmah objavljeni (B. Jagger, nav. dj., str. 94.95).
931 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 171.
932 IZVJETAJ O SREBRENICI ... paragraf 358; SREBRENICA 1995, knjiga
2, str. 201-249.
933 Isto.
934 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 13-48.
935 Isto, str. 201-249.
481

U konanom periodinom izvjetaju o STANJU LJUDSKIH

PRAVA NA TERITORIJI BIVE JUGOSLAVIJE, od 22. augusta 1995,
Mazowiecki, izmeu ostalog, iznosi injenice o zloinima srpskog agresora u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice jula 1995: zloini
u Srebrenici i Potoarima, zatim prilikom prisilnog premjetanja civilnog
stanovnitva na putu Potoari Kladanj, masovna i pojedinana pogubljenja, silovanja i dr. Mazowiecki dokumentuje genocid nad Bonjacima
u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. S tim u vezi, on
govori i o odvajanju mukaraca od ena i djece u Potoarima, zloinima
nad enama, djecom i starcima prilikom prisilnog premjetanja civila,
masovnim i pojedinanim pogubljenjima civila u Kravici, KonjeviPolju i Novoj Kasabi, posebno u pokuaju prelaska na slobodnu teritoriju
(stalna granatiranja, napadi i ubijanja iz zasjeda, upadi u minska polja,
itd., itd.). Iznosei injenice o zloinima, Mazowiecki zakljuuje da
postoje znaajni neposredni i posredni dokazi koji ukazuju da su
se desila pogubljenja po kratkom postupku, i pojedinaca i malih
grupa ljudi.936
Srpski agresor je u vrijeme otpoinjanja, voenja i trajanja mirovnog
procesa izvodio najjae osvajake operacije. Jalove pregovore sa Ujedinjenim nacijama i tzv. meunarodnom zajednicom agresor je iskoristio
da izvri genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava nad golorukim i nezatienim civilima i civilnim stanovnitvom
u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Politiki proces srpski
zloinci uvijek su koristili radi ostvarivanja svojih ratnih ciljeva genocidnog karaktera. Ta politika i praksa potvrena je i u oko sigurne zone
Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995. Vrijeme trajanja pregovora
dobro je iskoriteno i za prikrivanje zloina. Meutim, informacije o
masovnim zloinima sve vie su izlazile navidjelo i, naalost, potvrdile
brojne oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, ukljuujui i genocid.
ICTY-u je u januaru 1996. odobren pristup popritu zloina.
Detalji mnogih njihovih navoda objavljeni su u julu 1996. u toku davanja
936 Izvjetaj je objavljen u: SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 201-249; S. eki
M. Kreso B. Maci, nav. dj., str. 171.
482

izjave svjedoka prema Pravilu 60 Pravila o postupku i dokazima ICTY-a,

u sluaju protiv Ratka Mladia i Radovana Karadia. Od tada ICTY je
mogao provoditi dalje istrage u podrujima u kojima su se, prema
izvjetajima, desila pogubljenja i u kojima su locirane primarne i
sekundarne masovne grobnice. Na osnovu dokaza vjetaka sudske
medicine dobivenih tokom tih istraivanja, ICTY sada moe dodatno
potvrditi mnoga svjedoenja onih koji su preivjeli masakre. Dana
30. oktobra 1998. ICTY je podigao optunicu protiv Radislava
Krstia, komandanta Drinskog korpusa VBS-a zbog njegovog navedenog uea u tim masakrima. Tekst optunice prua jezgrovit
prikaz do sada dobivenih informacija, o tome gdje i kada su se desila
masovna pogubljenja.937

8. Prikrivanje dokaza o genocidu

Oruane snage Republike Srpske su, u sadejstvu s jedinicama iz
Savezne republike Jugoslavije i Republike srpska krajina, te stranim
plaenicima, a u skladu s velikosrpskom ideologijom, politikom i praksom,
nakon zauzimanja i okupacije sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, prisilno premjestile sve muslimanske ene i djecu (iz Potoara)
i na hiljade mukaraca i djeaka zarobile, zatvorile i likvidirale te zatrpale u masovne grobnice na skrovitim mjestima.
Vojska Republike Srpske i MUP Republike Srpske su u septembru i poetkom oktobra 1995. s namjerom - smiljeno i organizovano
preduzeli operaciju prikrivanja dokaza zloina genocida nad Bonjacima
Bosne i Hercegovine u i oko Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih nacija,
jula 1995, sakrivanjem, prekopavanjem i premjetanjem hiljada tijela
(leeva) rtava iz (masovnih) primarnih u (masovne) sekundarne grobnice,
to je sprijeilo mnoge porodice da saznaju sudbinu i mjesto posmrtnih
ostataka svojih najbliih. Koristei teku mehanizaciju, Republika
937 S. eki - M. Kreso - B. Maci, nav. dj., str. 171-172.
483

Srpska je otkopala mnoge primarne masovne grobnice i tijela (ljudske

ostatke) rtava genocida, unakaena i osakaena, premjestila na jo
zabaenije lokacije i ponovo ukopala u druge masovne - sekundarne
i/ili tercijarne grobnice.938 Time je sasvim onemogueno sahranjivanje
938 SREBRENICA 1995, knjiga 2, str. 554; IZVJETAJ O SREBRENICI ...,
paragraf 370; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka,
broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004. godine Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko
Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, Raspoloiva saznanja vezano za dogaaje u Srebrenici jula 1995. godine; Ph. Cohen, nav. dj., str. 212. Srpski agresor je dokaze o zloinu
genocida nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea prikrivao
na razne naine, kao to su: bacanje posmrtnih ostataka (rtava genocida) u jame,
bunare, rijeke, vjetaka jezera i naputene rudnike; zakopavanje (tekom mehanizacijom) u primarnim masovnim grobnicama, prekopavanje masovnih grobnica
tekom mehanizacijom i premjetanje leeva rtava genocida sa jedne na vie drugih
lokacija, kojom prilikom su posmrtni ostaci jednog tijela pronalaeni u vie (sekundarnih
i/ili tercijarnih) masovnih grobnica, te ponovno zatrpavanje, zatim spaljivanje posmrtnih
ostataka (rtava genocida). O tome govore raspoloiva relevantna dokumenta, na osnovu
kojih se, pored ostalog, pouzdano moe utvrditi da je prikrivanje dokaza o genocidu,
odnosno (prikrivanje) leeva rtava genocida, bitna indikacija unitavanja Bonjaka Bosne
i Hercegovine, nacionalne, etnike i vjerske grupe, kao takve.
Rijeka Drina je najvea masovna grobnica Bonjaka, rtava genocida u XX stoljeu,
posebno u Drugom svjetskom ratu (1941-1945) i za vrijeme agresije na Republiku Bosnu
i Hercegovinu (1991-1995). Tada su srpski zloinci, u skladu sa srpskom nacionalistikom
ideologijom, politikom i praksom genocidnog karaktera, s drinskih mostova, posebno na
drinskom mostu u Viegradu, zaklali na stotine i hiljade Bonjaka i bacili ih u rijeku Drinu.
Vjetako jezero Peruac krije posmrtne ostatke brojnih bonjakih rtava genocida, ubijenih/zaklanih i ive baenih u rijeku Drinu. Prve decenije XXI stoljea iz rijeke
Drine izvaeni su posmrtni ostaci vie od 600 rtava genocida.
Na lokalitetu rudnika Tomaica otkrivena je (primarna) masovna grobnica, u
kojoj je pronaeno 24 kompletna i nekoliko hiljada dijelova tijela (skeletnih ostataka)
rtava genocida na podruju Prijedora. Srpski zloinci su, u pokuaju da prikriju dokaze o
genocidu, tekim rudarskim mainama, premjestili tijela rtava 40 km dalje - na lokalitet
Jakarina kosa kod Ljubije (iskopani rudnik Ljubija, opina Prijedor), gdje su tijela zaminirana u rudnikom kopu na jalovitu eljezne rude na litici oko 2.500 m2, nagiba 45%.
U toj (sekundarnoj) masovnoj grobnici ekshumirano je 373 kompletna i nekompletna
tijela, meu kojima je najvie logoraa iz koncentracionog logora Omarska. Na osnovu
dosadanjih rezultata antropoloke obrade i identifikacije posmrtnih ostataka rtava, dolo
se do saznanja da na lokalitetu rudnika Ljubija, pored masovne grobnice Jakarina kosa,
mora postojati jo jedna sekundarna grobnica, ije rtve potjeu iz primarne masovne
grobnice Tomaica.
Nakon to su se, na podruju Pobua i Konjevi-Polja, jedinice 5. ininjerijskog
bataljona i MUP-a uspjeno suprotstavile neprijatelju, tj. Bonjacima koji su poku484

u skladu s vjerskim i nacionalnim obiajima i nanesena velika

duevna bol oaloenim preivjelima, od kojih mnogi oplakivanje ne
mogu odbolovati sve dok im se ne potvrdi smrt njihovih blinjih.939

avali da se, nakon zauzimanja Srebrenice, sigurne zone Ujedinjenih naroda, izvuku na
slobodnu teritoriju Republike Bosne i Hercegovine, gdje je uhapeno i ubijeno oko
1.000 do 1.500 neprijateljskih civila i vojnika, Komanda 5. ininjerijskog bataljona,
14. jula 1995, traila je od Drinskog korpusa 50 litara nafte za rad utovarivaa koji
e biti angaovan na zakopavanju ubijenih neprijateljskih vojnika. Na kraju tog
dokumenta major Mile Simani, zamjenik komandanta 5. ininjerijskog bataljona, navodi
da je taj zahtjev (dodela 50 litara nafte...) rijeen (AIIZ, inv. br. 2-3419, Komanda
5. ininjerijskog bataljona, str. pov. br. 38-56 (VOJNA TAJNA, STROGO POVERLJIVO), 14. juli 1995 - Komandi Drinskog korpusa, Redovni borbeni izvjetaj).
Jedan od uasnih naina prikrivanja zloina je spaljivanje posmrtnih ostataka
ubijenih. Tako se, primjera radi, u IZVJETAJU naelnika Sanitetske slube Brigade
Bira (majora Svetozara Trkulje) Vojske Republike Srpske Trnovo (Komanda Treeg
bataljona), od 29. novembra 1992, o asanaciji terena (Nebojna-Okretaljka na Javorniku
i na podruju Trnova opina ekovii) od poginulih neprijatelja navodi: asanaciju
izvriti skupljanjem dijelova ekstremiteta i kostiju na posebnu gomilu i izvriti ponovo
paljenje motornim uljem, naftom, benzinom, otpadnim drvetom, a potom izvriti
zatrpavanje rovokopaem, pri emu ne smije da ostane kotanih ostataka, a pogotovo i mekog tkiva (AIIZ, inv. br. 2-3225, Komanda treeg bataljona Trnovo, 29.
novembar 1992, IZVJETAJ naelnika Sanitetske slube brigade Bira). U ovom sluaju
radi se o dvije lokacije. Takvih sluajeva bilo je vie, posebno u istonom dijelu Bosne
i Hercegovine.
Ovakvi uasavajui genocidni postupci pokazatelji su namjere i ciljeva agresije i
razmjere genocida i drugih oblika zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
939 ICTY, Presuda Krsti, paragrafi 73, 77-78, 80, 261, 414-415 i 596; R. Butler,
nav. dj., paragrafi 11.0-11.7; AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba
Banja Luka, broj: 10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i
oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, Raspoloiva saznanja vezano za dogaaje u
Srebrenici jula 1995. godine.
Pripadnici Vojske i MUP-a Republike Srpske su u navedenom periodu ponovo
ukopavali i zatrpavali tijela koja su otkopali iz primarnih masovnih grobnica na sljedeim
lokacijama: Vojna ekonomija Branjevo, Kozluk, brana kod Petkovaca, Orahovac i
Glogova, te ih prebacili na skrovita mjesta - u sekundarne grobnice na dvanaest mjesta
uz anarski put (s tijelima s Vojne ekonomije Branjevo i iz Kozluka), etiri mjesta
kod Liplja (s tijelima s brane kod Petkovaca), sedam mjesta kod Hodia (s tijelima iz
Orahovca), te na sedam mjesta kod Zelenog Jadra (s tijelima iz Glogove) - ICTY,
Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002, paragraf 36;
ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi 228 i 230.
485

Forenziki dokazi predoeni Pretresnom vijeu ICTY-a u

procesu protiv Krstia sugeriu da su bosanski Srbi, poevi od rane
jeseni 1995, usaglaenim naporima nastojali prikriti masovna ubijanja, premjetajui primarne grobnice na udaljenije sekundarne
lokacije.940
General Ratko Mladi, komandant 30. kadrovskog centra Generaltaba Vojske Jugoslavije i komandant Glavnog taba Vojske Republike
Srpske, 14. septembra 1995. dostavio je komandi Drinskog korpusa
dokument, ija je kopija dostavljena i na znanje Zvornikoj brigadi,
kojim je odobreno izdavanje pet tona dizel-goriva za izvoenje radova
u zoni odgovornosti Drinskog korpusa. U dokumentu je precizirano da
gorivo treba da se isporui kapetanu Miloradu Trbiu (oficiru za bezbjednost Zvornike brigade).941
940 ICTY, Presuda Krsti, paragraf 257; IZVJETAJ O SREBRENICI ..., paragraf 370. S tim u vezi, Pretresno vijee ICTY-a u Predmetu br. IT-98-33-T, TUILAC protiv
RADISLAVA KRSTIA, PRESUDA, Haag, 2. august 2001, tvrdi da su se sve primarne
i sekundarne masovne grobnice dovedene u vezu sa zauzimanjem Srebrenice, koje
je otkrilo Tuilatvo, nalazile u zoni odgovornosti Drinskog korpusa (Isto).
941 Isto, paragraf 258. Istoga dana, Odjeljenje za tehnike slube Glavnog taba
Vojske Republike Srpske odobrilo je, nareenjem, izdavanje goriva Drinskom korpusu.
S tim u vezi, Richard Butler je istakao da bi u uobiajenim okolnostima odobravanje
goriva za ininjerijske radove bilo u nadlenosti pozadinskih slubi i da umijeanost
ljudi iz bezbjednosti ovom prilikom upuuje na zakljuak da je to gorivo imalo veze
sa zloinakim aktivnostima. Budui da zrane snimke potvruju da su se u to
vrijeme odvijali novi ukopi, te da je injenica da nema podataka na osnovu kojih
bi se moglo utvrditi da je Zvornika brigada izvodila bilo kakve legitimne ininjerijske
radove, g. Butler je zakljuio da je gorivo moralo biti korieno za radove na ponovnom ukopu. Na openitijem nivou, optuba je obrazlagala da je logino da bi
za iskopavanje leeva bila zaduena Zvornika brigada, jer je ona bila ukljuena
u prvobitne ukope i znala je gdje se nalaze grobnice (Isto, paragraf 258).
Na osnovu dnevnika u koji su zapisana pitanja razmatrana na povremenim
sastancima sa tabom komande Korpusa koje je sazivao komandant Bratunake
brigade, vidi se da je 16. oktobra 1995. kapetan Nikoli, pomonik komandanta za
obavjetajne poslove i bezbjednost, rekao da je Brigada angaovana na zadacima
na koje ju je rasporedio Glavni tab VRS-a. Kapetan Nikoli je za opisivanje tog
posla upotrijebio rije asanacija (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 260).
Pojam asanacija ICTY je preveo kao saniranje terena, pri emu je navedeno
da se u vojnom rjeniku odnosi na nalaenje, identifikovanje i pokapanje mrtvih
(Isto).
486

Drinski korpus je, prema naredbi Glavnog taba Vojske Republike

Srpske, izveo operaciju prekopavanja i ponovnog zatrpavanja tijela
zarobljenih i likvidiranih Bonjaka, likvidiranih u julu 1995. U periodu
od septembra do oktobra 1995. Bratunaka brigada je, radei zajedno sa
civilnim vlastima paradravne tvorevine Republike Srpske, prekopavala
masovne grobnice i premjetala leeve na irem podruju istone Bosne.
Operaciju prekopavanja, premjetanja i ponovnog zatrpavanja tijela
neposredno je koordinirao i rukovodio kapetan Momir Nikoli. To je
raeno i u saradnji sa Vojnom policijom Bratunake brigade, zatim civilnom policijom i dijelovima 5. ininjerijskog bataljona Drinskog korpusa
(ininjerijskim dijelom jedinica rukovodili su major Milenko Avramovi
i njegov zamjenik porunik Mile Simani). U toj operaciji su, pod neposrednom koordinacijom i rukovodstvom kapetana Milorada Trbia,
uestvovali i pripadnici Zvornike brigade (ininjerijska jedinica i Vojna
policija), pod komandom majora Dragana Jokia, kao i teretna vozila
preduzea Autotransport iz Zvornika, tovarei tijela i tjelesne ostatke
iz primarnih grobnica. Prilikom otkopavanja i premjetanja iz primarnih
u sekundarne grobnice mnoga su tijela raskomadana i unakaena, a
dijelovi tijela pomijeani.942 Ta operacija prekopavanja, premjetanja i
ponovnog zatrpavanja tijela bila je sastavni dio plana masovne likvidacije
i primarnog ukopavanja, koji je bio zamiljen u udruenom zloinakom
poduhvatu istrebljenju Bonjaka.943
Istraitelji Tuilatva ICTY-a su procijenili da su za premjetanje tijela na
lokacije sekundarnih grobnica morale biti potrebne najmanje cijele dvije noi i nekoliko kamiona. Najvea udaljenost izmeu primarnih i sekundarnih grobnih lokaliteta
(izmeu Vojne ekonomije Branjevo i anarskog puta) iznosila je 40 km (Isto,
paragraf 260).
942 AIIZ, Republika Srpska, Obavjetajno-bezbjednosna sluba, Banja Luka, broj:
10-01-155/04, 13. maj 2004 - Komisiji za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od
10. do 19. jula 1995; ICTY, Izjava Miroslava Deronjia, 19. novembar 2003, paragrafi
228 i 230; ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart 2002,
paragraf 36; ICTY, Tuilac protiv Momira Nikolia, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar
2003, paragrafi 123 i 179; ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003; ICTY, Izjava o injenicama kako ih je naveo
Dragan Obrenovi; R. Butler, nav. dj., paragrafi 11.0-11.7.
943 ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, Tuilac protiv Vujadina Popovia, 26. mart
2002, paragraf 36.
487

Masovne grobnice rtava genocida nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995,
kljuni su pokazatelj izvrenog genocida i nesporni i neoborivi materijalni
dokazi njegovog izvrenja. One, pored ostalog, potvruju strategiju srpskih
ratnih ciljeva protiv Bosne i Hercegovine i, s tim u vezi, genocidnu zloinaku praksu nad Bonjacima. Njihova najneposrednija povezanost sa
izvrenim zloinom genocida neviena je u historiji svijeta.
Masovne grobnice u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica nedvosmisleno upuuju na istinita nauna saznanja o masovnim
grobnicama u i oko Srebrenice, nastalih kao rezultat genocida nad civilima
i civilnim stanovnitvom sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica,
jula 1995. Masovne grobnice su sloeni i objektivni indikator izvrenog
genocida nad Bonjacima u i oko sigurne zone UN-a Srebrenica, jula 1995.
Masovne grobnice, tekoe i problemi njihovog otkrivanja, ukazuju,
pored ostalog, na planiranje, organizovanje i izvrenje zloina, kao bitne
komponente strategije genocida, to se u kontinuitetu i dosljedno ini
s prikrivanjem dokaza zloina. Lokalne vlasti entiteta Republika Srpska
nisu u dovoljnoj mjeri, u procesu saradnje s domaim i meunarodnim
istranim organima, blagovremeno dale nuno potrebne informacije u
vezi s masovnim grobnicama.
Najvea ekshumirana grobnica do 31. decembra 2009. je na lokalitetu Kamenica u opini Zvornik. Ona je sadravala 1.179 sluajeva
(dijelovi tijela, dijelovi skeleta). S obzirom na to da se radi o sekundarnoj
grobnici i mainskom iskopavanju i ukopu rtava, utvrivanje identiteta
rtava je izuzetno oteano. Preteno civilna struktura ekshumiranih i
identifikovanih, kao i njihova nacionalna, etnika i vjerska pripadnost,
jasno ukazuju na genocidne namjere, politiku i praksu srpskog agresora
i njegovih kolaboracionista prema Bonjacima.
Dosadanja saznanja o masovnim grobnicama ukazuju da su iz
prvobitnih formiranih masovnih grobnica rtve premjetene na razne
druge lokalitete, dva i vie puta, to znatno oteava sam proces identifikacije nakon izvrenih ekshumacija. Fenomen tako nastalih sekundarnih
grobnica je jedna od najspecifinijih karakteristika genocida nad Bonjacima na kraju XX stoljea. Naa saznanja govore i o zloinima nad
izvrenim zloinima u kojima su rtve genocida raskidane bagerima, iji
488

se dijelovi tijela mogu pronai na raznim mjestima, u neposrednoj blizini

i irem okruenju u okviru drugih masovnih grobnica.
Povezi za ruke i oi, pronaeni u grobnicama, pokazuju nain egzekucije (najee ubijanje s lea) i bespomonost rtava genocida. Raskomadani dijelovi tijela oigledan su dokaz premjetanja tijela iz jedne u
drugu grobnicu i svjedoanstvo o prikrivanju zloina, to je zloin po
sebi. Dijelovi tijela pronaeni su u dvije, tri, pa ak i etiri razliite
grobnice, meusobno udaljene i do 30 kilometara jedna od druge.
Mrea primarnih i sekundarnih masovnih grobnica, nastalih premjetanjem dijelova prvobitnih, osnovnih grobnica nakon smaknua
rtava, rairena je na podruju istone Bosne, na kojem su prije agresije
na Republiku Bosnu i Hercegovinu Bonjaci (rtve genocida) bili veina.
Radi se o dijelu teritorije Bosne i Hercegovine, koji je, naalost, Dejtonskim mirovnim sporazumom imenovan kao Republika Srpska, entitetu
formiranom osvajakim ratom i genocidom. Otkrivene masovne grobnice
su bitan i znaajan pokazatelj genocida i istovremeno oigledan dokaz
namjere za izvrenje genocida.
Prikrivanje zloina genocida nedvosmisleno govori da je rije
o organizovanom, planskom, sistematskom i ciljnom zloinu. Radi se
o zajednikom zloinakom poduhvatu, u koji su ukljuene politike,
vojne, policijske i civilne strukture srpskog agresora (Savezna republika
Jugo-slavija - Srbija i Crna Gora) i njegovih kolaboracionista i petokolonaa (genocidna tvorevina Republika Srpska).
Masovne grobnice rtava genocida nad Bonjacima u i oko sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995, sastavni su dio planiranog
i organizovanog sistema zloina koji je rezultirao genocidom - najteim
oblikom zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, u cilju proirenja srpskog ivotnog prostora. Proirenje tog ivotnog prostora u
ovom sluaju bilo je, u skladu sa srpskom faistikom ideologijom i
politikom, mogue samo eksterminacijom domicilnog bonjakog stanovnitva, koje je na veem dijelu okupirane teritorije bilo veinsko.
Nakon zauzimanja sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula
1995, izvrenom genocidu je, pored namjere za istrebljenje Bonjaka,
prethodilo razdvajanje mukaraca i djeaka od porodica (ena, djece i
489

staraca), zarobljavanje i zatvaranje hiljada Bonjaka, njihovo prebacivanje

na mjesta masovnih pogubljenja, zatim masovne egzekucije te pojava
masovnih grobnica.
Pojavi masovnih grobnica prethodile su masovne likvidacije zarobljenih i zatoenih Bonjaka, koje je izvrio srpski agresor (Savezna
republika Jugoslavija - Srbija i Crna Gora) i njegovi kolaboracionisti
(Republika Srpska). Mjesta masovnih ubistava su: Potoari, Hajduko
groblje, Kameniko brdo, Jadar, Cerska dolina, skladite u Kravici, Sandii, Nova Kasaba, Tia, Orahovac, brana kod Petkovaca, Vojna ekonomija Branjevo, Dom kulture u Pilicama, Kozluk i druga mjesta.
Nakon masovnih ubistava, srpski agresor je formirao masovne
grobnice, koje mi definiemo kao grobnice sa dvije ili vie rtava, u
cijelosti ili u dijelovima tijela, zakopanih ili baenih, bez konvencionalnih
standarda pijeteta, odnosno bez pridravanja vjerskih i/ili drutvenih
obiaja, s ciljem da se prikrije zloin genocida nad Bonjacima.
U i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica otkrivena su i
identifikovana dva tipa masovnih grobnica rtava genocida iz jula 1995:
primarne i sekundarne sa dvije i vie rtava. Primarna masovna grobnica
se definie kao grobnica, odnosno mjesto gdje su ljudi baeni i zatrpani
nakon to su ubijeni, dok je bitna osobenost sekundarne masovne grobnice u tome to su osobe iz primarnih neselektivno i grubo vaene, te
razmjetane u jednu ili vie sekundarnih grobnica, s namjerom prikrivanja zloina.944
Ekshumacije masovnih grobnica rtava genocida u i oko sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995, vrili su istraivai ICTY-a,
Dravne komisije za traenje nestalih osoba i Federalne komisije za
nestale osobe. ICTY je ekshumirao 28, a domae institucije, kao i Komisija za nestala lica Republike Srbije, 105 masovnih grobnica, to je
do 31. decembra 2009. ukupno 133 ekshumirane masovne grobnice.
Ukupan broj ekshumiranih masovnih grobnica rtava genocida
sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995, po opinama je
sljedei:
944 S. eki M. Arnaut-Haselji B. Maci, nav. dj., str. 655.
490

1. Zvornik

37 masovnih grobnica 14 povrinskih masovnih grobnica

2. Bratunac

21 masovna grobnica 19 povrinskih masovnih grobnica

3. Srebrenica

14 masovnih grobnica 3 povrinske masovne grobnice

4. Vlasenica

3 masovne grobnice

6 povrinskih masovnih grobnica

5. Vlasenica (Milii) 7 masovnih grobnica 0 povrinskih masovnih grobnica

6. ekovii

2 masovne grobnice

0 povrinskih masovnih grobnica

7. Kalesija

2 masovne grobnice

1 povrinska masovna grobnica

8. Osmaci

1 masovna grobnica

0 povrinskih masovnih grobnica

9. Trnovo - Sarajevo 0 masovnih grobnica 1 povrinska masovna grobnica

10. Republika Srbija:
0 masovnih grobnica 2 povrinske masovne grobnice
rijeka Drina i Sava
945

Ukupno:

87 masovnih grobnica 46 povrinskih masovnih grobnica.

Odnos izmeu ukupnog broja primarnih i sekundarnih (96:37)

upuuje na vie zakljuaka. Naime, veliki broj masovnih grobnica je
uznemiravan, odnosno izvreno je njihovo iskopavanje, pri emu su
posmrtni ostaci prenoeni na druge lokacije, sa ciljem da se zloin genocida prikrije. Sekundarnim masovnim grobnicama izvren je pokuaj
prikrivanja zloina. Posmrtni ostaci su prilikom premjetanja nemilosrdno
(ras)komadani na vie dijelova da bi se onemoguilo njihovo sastavljanje,
a time i identifikacija. Ukopi ubijenih Bonjaka iz sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica iz jula 1995. potvruju ovu konstataciju, jer
esto nije mogue sastaviti cijelo tijelo, tako da se proces identifikacije
obnavlja i nastavlja, da bi se kasnije otkopavanjem mezara dodavali
novopronaeni, odnosno novoidentifikovani dijelovi tijela. Dosadanji
rezultati istraivanja zakljuno sa 31. decembrom 2009. pokazuju da
945 Isto, str. 656.
491

je na dosadanjem utvrenom broju ekshumiranih masovnih grobnica

(133) pronaeno 12.575 dijelova tijela - sluaja, to po opinama izgleda
ovako: Zvornik - 8.736, Bratunac - 2.255, Srebrenica - 1.148, Vlasenica 75, Vlasenica (Milii) - 249, ekovii - 73, Kalesija - 11, Kalesija (Osmaci)
- 6, Trnovo - Sarajevo 6, Rijeke Drina i Sava - 16. 946
Analizom sekundarnih masovnih grobnica utvreno je i konstatovano da su one povezane za jednu ili vie primarnih masovnih grobnica
iz kojih su nastale. Meutim, u nekim sluajevima jedna sekundarna
masovna grobnica povezana je za vie primarnih, to pokazuje da je od
ubijenih rtava genocida iz vie primarnih masovnih grobnica pravljena
jedna sekundarna masovna grobnica ili obrnuto - od jedne primarne
masovne grobnice pravljeno je vie sekundarnih masovnih grobnica.
Tako su dijelovi jednog tijela pronaeni u vie sekundarnih masovnih
grobnica, zbog ega je proces identifikacije znaajno otean, usporen
i potpuno onemoguen.947
Masovne grobnice iz kojih je ekshumirano najvie sluajeva po
opinama su sljedee:
Zvornik: Kamenica - 1.179, Kamenica - 1.153, Kamenica - 616,
Kamenica - 506, Liplje - 482, Kozluk - 340, Liplje (zaselak Joanica)
- 305, Liplje (zaselak Salihovii) - 288, anari (anari 1) - 242.
Bratunac: Pobue - 408, Bljeeva - 249, Bljeeva - 234, Ravnice
- 224, Glogova 224, Bljeeva - 106.
Srebrenica: Zeleni Jadar - 226, Budak - 176, Zeleni Jadar - 162,
Zeleni Jadar - 135, Budak - 131.
Vlasenica: Turalii - 19, Jelovaka esma - 18.
Vlasenica (Milii): Cerska - 150, Nova Kasaba - 34, Nova
Kasaba - 33.
ekovii: Biina - 39.
946 Isto, str. 658.
947 Isto.
492

Kalesija: Hemlijai - 6.
Kalesija (Osmaci): eher - 6.
Trnovo - Sarajevo: Godinjske Bare - 6.
Republika Srbija: Rijeka Sava - 14.948
Masovne grobnice rtava genocida nad Bonjacima sigurne zone
Ujedinjenih nacija Srebrenica, jula 1995, pored ostalog, predstavljaju
jedan poseban (novi) zloin nad rtvama genocida u kontinuitetu cjelokupnog procesa zloina, od nastanka primarnih masovnih grobnica, do
nastanka i formiranja sekundarnih masovnih grobnica, to sve skupa
znatno oteava i sam proces identifikacije rtava. To, pored ostalog,
ilustruje rasprostranjenost masovnih grobnica prema broju sluajeva u
masovnim grobnicama. Tako je do 100 sluajeva naeno u 95 masovnih
grobnica, od 100 do 200 u 17 , od 200 do 300 u 12, od 300 do 500 u 5,
od 500 do 600 u jednoj, od 600 do 1.000 u jednoj i preko 1.000 u dvije
grobnice. Oigledno je da je veliki broj masovnih grobnica (17) u kojima
je naeno od 100 do 200 sluajeva, te 17 masovnih grobnica sa 200-300
sluajeva, a u dvije masovne grobnice preko 1.000 sluajeva (radi se o,
do 31. decembra 2009, najveim ekshumiranim masovnim grobnicama
u opini Zvornik i to: Kamenica - KAM - 06, sa 1.179 sluaja i Kamenica - KAM - 10, sa 1.153 sluaja).949
Do 31. decembra 2009. identifikovano je 4.493 rtve genocida, to
pokazuje da je to tek polovina ubijenih Bonjaka - rtava genocida iz jula
1995, to je deprimirajue i razoaravajue za porodice - preivjele
rtve genocida, koji gube nadu da e svoje najblie ikada pronai i na
dostojanstven nain ukopati.

948 Isto.
949 Isto, str. 659.
493

Starosna i spolna stuktura identifikovanih rtava genocida je sljedea:

GODINE
STAROSTI
RTAVA

S P O L
UKUPNO
M

352

7,83 %

0,00 %

352

7,83 %

19 - 35

1.712

38,10 %

0,04%

1.714

38,15 %

36 - 55

1.591

35,41 %

0,02 %

1.592

35,43 %

56 - 65

632

14,07 %

0,00 %

632

14,07 %

65 i vie

203

4,52 %

0,00 %

203

4,52 %

4.490

99,93 %

0,06 %

4.493

100 %

18 i manje

UKUPNO

Na osnovu prezentiranih brojanih pokazatelja moe se, pored

ostalog, zakljuiti da je, uprkos tvrdnjama srpskih zloinaca i negatorima
genocida o navodnoj pogibiji samo vojno sposobnih mukaraca (od 18
do 65 godina), ubijen i veliki broj djece (352 ili 7,83% od ukupnog broja
identifikovanih do 31. decembra 2009) i znaajan broj osoba preko 65
godina (203 ili 4,52%), to, pored ostalog, dokazuje da je rije o zloinu
genocida. Pored toga, rtve genocida u i oko Srebrenice, sigurne zone
Ujedinjenih nacija, jula 1995, bile su i ene, jer ih je na ovako maloj
populaciji identifikovanih ubijeno 3 ili 0,07%.950
Nad rtavama genocida su prije likvidacije, do nastanka masovnih
grobnica, izvreni brojni oblici zloina. Radi se o ranjavanju, zarobljavanju, zatoenitvu, zatvaranju, silovanju, deportaciji, prisilnom protjerivanju, fizikom sakaenju, prisilnom nestajanju, otimanju osoba, izgladnjivanju, upotrebi zabranjenih metoda i naina borbe i dr.951
Takoer, naini izvrenja zloina veoma su raznovrsni i surovi,
kao to su: strijeljanjem, klanjem, granatiranjem, miniranjem, bombardovanjem, gaanjem pjeadijskim orujem i snajperom, spaljivanjem,
950 Isto.
951 Isto.
494

davljenjem, ranjavanjem, deportacijom, vjeanjem, zastraivanjem, muenjem, prijetnjom, itd.

Mjesto izvrenja zloina i lokacije masovnih grobnica rijetko se
podudaraju, to znai da su rtve, nakon egzekucije, prebacivane na druga
mjesta, na kojima ih je tee otkriti, to, pored ostalog, usporava procese
ekshumacije i identifikacije. To je, pored ostalog, utjecalo da je do 31.
decembra 2009. izvrena identifikacija samo 4.493 rtve, to je tek
polovina ubijenih iz jula 1995. Sporo odvijanje tog procesa uslovljeno je,
prije svega, oteanim dolaskom do informacija o lokacijama, emu
posebno doprinose svojom opstrukcijom entitetske vlasti Republike
Srpske.952
Masovne grobnice rtava genocida sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenica, jula 1995, oigledni su dokazi s namjerom planiranog i organizovanog sistema zloina, koji je rezultirao genocidom - najteim oblikom
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Istovremeno, one su
i jedan od naina prikrivanja i unitavanja tragova zloina.

952 Isto, str. 660.

495

II. NEGIRANJE GENOCIDA

BOSANSKI RAT DOBRICE OSIA - (O)PRAVDANJE

AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
I GENOCIDA NAD BONJACIMA

Krajem XX i poetkom XXI stoljea sve su prisutniji mnogobrojni

i raznovrsni historijski falsifikati iz politikih i ideolokih razloga, kojima
se iznose neistine o dogaanjima i dogaajima kojima se oni tumae, bez
oslonca na dokumentacionu i arhivsku grau i konstruiu politike istine
primjerene aktuelnim okolnostima. Naalost, na sceni je prisutna najbezonija zloupotreba nauke od strane naunika bez moralnog lika i
odgovornosti, kao i od kvazinaunika - istraivaa. To je posebno svojstveno srpskim nacionalistikim intelektualcima i politiarima, koji grade
i formiraju osnove za ideologiju, politiku i praksu genocida.
Srpski nacionalisti, pod vostvom Dobrice osia, i dalje istrajavaju
na ostvarivanju i sprovoenju srpskog velikodravnog projekta, uvjereni
da e u promijenjenim meunarodnim okolnostima ostvariti nacistiki i
genocidni plan - ujedinjenje svih srpskih zemalja (zaokruivanje
svih srpskih zemalja) i srpskog naroda (ujedinjenje Srpstva), odnosno
formiranja jedinstvene srpske drave - Velike Srbije. U tom ostvarivanju aktivnosti koriste se politike metode i sredstva djelovanja primjerene novonastalim okolnostima (uslovima). U okviru navedenog
procesa naglaeno se, pod utjecajem velikosrpske ideologije i politike,
koristi i nauka/e. Nju jednim imenom moemo oznaiti kao slubena
nauka, koja ima zadatak da obezbijedi argumente kojima dokazuje svoje
teze o potrebi izgraivanja, konstruisanja i formiranja jedinstvene velikosrpske drave.
U tom smislu naroito se koristi historijska nauka u kojoj se pojavljuje sve vie tzv. historiara sa novim argumentima kojima dokazuju i
objanjavaju prethodno navedenu tezu. S ciljem (o)pravdanja osvajakog,
agresivnog rata protiv Republike Bosne i Hercegovine i zloinake namjere
i genocidnog plana o istrebljenju Bonjaka, srpski nacionalisti obmanjuju
domau i meunarodnu javnost svojim lanim epsko-mitskim tezama:

499

- o Bosni i Hercegovini kao srpskoj zemlji (- dijelu srpskog

prostora), u kojoj vekovima kao veinsko stanovnitvo ive pravoslavni Srbi, da su muslimansko stanovnitvo Srbi islamske veroispovesti
(islamski Srbi, muhamedanski Srbi) - u definisanju Bosne kao
srpske zemlje kljunu ulogu imao je historiar Milorad Ekmei;
- da je etniki pokret Drae Mihailovia antifaistiki;
- da su za raspad Socijalistike federativne republike Jugoslavije
krive tzv. secesionistike republike i vatikansko-njemako-amerika zavjera protiv Srba i islamski fundamentalizam (u raspadu Jugoslavije, po
Miloradu Ekmeiu, islamski fundamentalizam je imao kljuni znaaj);
- da je u Republici Bosni i Hercegovini voen graanski rat,
unutranji sukob izmeu triju strana, a ne zloin protiv mira, odnosno
klasina oruana agresija (meunarodni oruani sukob) Srbije i Crne Gore/
Savezne republike Jugoslavije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, te
umjesto genocida koriste pojam i termin etniko ienje, u kome su
tri strane (podjednako) vrile zloine, pri emu jedni negiraju postojanje
srpskog velikodravnog projekta, a drugi mu odriu atribut faistikog
i zloinakog karaktera.
Meu brojnim laima i obmanama su i naknadna saznanja i
istine Dobrice osia o demokratskim laima o Bosanskom ratu,
u kome su se, po njemu, narodi u Bosni i Hercegovini meusobno
gonili, lili krv i jedni drugima palili kue i bogomolje; - la o srebrenikom genocidu postala je sakralna i globalna istina; - Srbi su
se u Bosni borili za svoju slobodu i u toj borbi opet branili hriansku
Evropu od dihadskog islama.
Ukazujui na opasnost od dihadskog islama za hriansku
Evropu i svetu dunost Srba da se bore za istorijsku istinu o Bosanskom ratu, tj. za lai, obmane i falsifikate, Dobrica osi u svojstvu
Oca nacije i u punom zloinakom sjaju - a znajui punu istinu o
Bosanskom ratu i u nastojanju da, pored ostalog, izbjegne odgovornost za razbijanje ustavnog koncepta odbrane SFRJ, izazivanje
i proizvoenje unutranje krize u SFRJ i razbijanje zajednike drave,
planiranje, pripremanje i organizovanje izvrenja zloina, koristei sredstva
govora mrnje, kojima je razvijan i pojaan intenzitet nacionalne, etnike
500

i vjerske netrpeljivosti meu graanima i narodima SFRJ i druge zloinake

aktivnosti u okviru udruenog zloinakog poduhvata, te da minimizira,
relativizira i negira osvajaki rat protiv Bosne i genocid nad Bonjacima,
iznosi koncepciju dostizanja historijskog cilja i strategiju njegovog ostvarivanja: od istine o razbijanju Jugoslavije, ratovima koji su voeni na
njenom tlu, posebno od istine o Bosanskom ratu, neposredno je
uslovljena budunost srpskog naroda i njegov ljudski lik u svetu.
Oigledno je na djelu zloin genocida, od ijeg je amnestiranja
neposredno uslovljena budunost srpskog naroda i njegov ljudski
lik u svetu, koga je osmislio i razvio akademik Dobrica osi, na koga je
jako mnogo utjecao historiar Ekmei, koristei se laima, falsifikatima
i obmanama, kako bi opravdao izvrene zloine, a posebno osvajaki rat
protiv Bosne, te negirao genocid nad Bonjacima, to je, prema miljenju
najpoznatijih i najpriznatijih naunih autoriteta o holokaustu i genocidu,
ustvari zadnja faza genocida.
Dobrica osi je, po vlastitom priznanju, pisac koji konstruie,
pisac konstruktor, lukav pisac koji je podvalio svojim kritiarima.
Mnogi njegovi kritiari su pisali o njemu kao piscu koji vaskrsava
istoriju iz grae. Meutim, po njemu, u historiji graa nije bitna.
Bitna je imaginacija,1 bitne su lai, jer se kod Srba, kako to tvrdi dr.
Latinka Perovi, mnogo rauna na la, a osi je autor eseja o ulozi
lai u (srpskoj) historiji.2
U realizaciji historijskog cilja utvrivanja istine o Bosanskom
ratu, jer on (Bosanski rat), po osiu, jo uvek nije protumaen
objektivnom istorijskom istinom, te da su se velike lai splele o
karakteru i ciljevima Bosanskog rata, a polazei od lane ocjene kako
su domai i meunarodni politiki subjekti, nacionalni i internacionalni,
nacistoidno falsifikovali istorijsku istinu o Bosanskom ratu i toliko
1 Miodrag Petrovi, SUSRETI SA DOBRICOM OSIEM: necenzurisani
razgovori, Zograf, Ni, 2000, str. 17. osi je, pored ostalog, kako sam priznaje, Paiev
telegram poslaniku Spalajakoviu: Klekni pred ruskog cara, izmislio (
izmislio sam ) - Isto.
2 Olivera Milosavljevi, INJENICE I TUMAENJA: Dva razgovora sa
Latinkom Perovi, Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2010, str. 157.
501

ga (Bosanski rat) iskrivotvorili i prekrili laima, nepravdama i

nerazumevanjem3, Dobrica osi je, koristei drutveno, nacionalno
i dravno iskustvo (i znaajno svoje lino) o (ulozi) lai u srpskoj historiji,
2012. godine objavio knjigu svojih (predsjednikih) zapisa, pod naslovom
BOSANSKI RAT.
Dobrica osi u knjizi BOSANSKI RAT, na ijim je koricama
naziv djela dijagonalno napisan crvenim slovima po bijeloj korici (podlozi), koja simbolizuju krv, kojom je, u skladu sa srpskim velikodravnim
projektom svi Srbi u jednoj dravi, natopljena teritorija Bosne i Hercegovine, radi konanog formiranja jedinstvene srpske drave na Balkanu,
jeziki izraz (pojam i termin), Bosanski rat (sa velikim poetnim slovom
B) stalno koristi. Knjigu je objavilo Javno preduzee Slubeni glasnik,
Beograd, 2012, formata B-5, obima 276 strana.
Knjiga se sastoji iz tri dijela: Zapisi predsednika Savezne Republike
Jugoslavije (str. 5 -151); Zapisi smenjenog predsednika Savezne Republike Jugoslavije (str. 153-227) i Iz uvoda za Dnevnik Nikole Koljevia
Stvaranje Republike Srpske (str. 229-276). Naime, rije je o osievim
zapisima i predsjednikim zabiljekama od 16. aprila 1992. do 17. decembra 1995, kao i fragmentima iz (njegovog) uvoda za Dnevnik Nikole
Koljevia Stvaranje Republike Srpske.
Dobrica osi, jedan od vodeih srpskih ideologa i jedan od posebno
znaajnih voa srpskog velikodravnog projekta konanog rjeenja srpskog nacionalnog i dravnog pitanja, ije su ideje i utjecaji imali veoma
veliku, ak odluujuu ulogu u svemu to je srpska nacionalno-dravna
politika (u)inila na destabilizaciji i konanom pokuaju unitenja Bosne
i Hercegovine i istrebljenja Bonjaka, u navedenoj knjizi iznio je linu
i dravnu interpretaciju dogaaja u Republici Bosni i Hercegovini na

3 Dobrica osi, BOSANSKI RAT, Slubeni glasnik, Beograd, 2012, str. 231, 236 i
254-255. Bosanski rat, po osiu, jo uvek nije protumaen objektivnom istorijskom istinom. Taj rat su, pie osi, Muslimani, Hrvati i politiki inioci
meunarodne zajednice Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija, Amerika, Evropska
unija i njeni mediji, posebno optunicama i presudama Hakog suda toliko iskrivotvorili i prekrili laima, nepravdama i nerazumevanjem (Isto, str. 231, 236 i 254-255).
502

kraju XX stoljea.4 Dobrica osi, knjievnik (pisac) i akademik SANU,

glavni ideolog Memoranduma SANU, jedan od glavnih ideologa
osvajakog rata na Balkanu i genocida nad Bonjacima na kraju XX
stoljea, te jedan od kljunih srpskih politiara koji je od juna 1992. do
juna 1993. vrio politiku funkciju dunost predsjednika Savezne
republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore), vrhovnog komandanta
Oruanih snaga Savezne republike Jugoslavije, predsjednik Vrhovnog
saveta odbrane i predsjednik Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj
politici, politiki je predstavljao dravu koja je izvrila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima. Za vrijeme
vrenja politike funkcije predsjednika SRJ (SCG) i vrhovnog komandanta oruanih snaga Savezne republike Jugoslavije na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine u svim okupiranim mjestima i gradovima
u opsadi ubijeno je i ranjeno sa genocidnom namjerom i na genocidnoj
osnovi na desetine hiljada civila Bonjaka, o emu postoje vjerodostojni
i pouzdani dokazi.
Djelo BOSANSKI RAT Dobrice osia izloeno je kritikoj
analizi i naunom prouavanju, sa ciljem razotkrivanja (njegovih) neistina,
obmana, manipulacija, falsifikata i lai o Bosanskom ratu.
4 BOSANSKI RAT je, po ocjeni Mirka orevia, osievo kazivanje o tome
kako je vodio i kako je izgubio Bosanski rat, pri emu je, pie orevi, hroniar
smetnuo s uma da i sudski dokazi neto vrede. Istorija je dopisala epilog koji znamo,
i stoga ova knjiga ima samo vrednost jednog svedoenja. Ono je na svoj nain
iskreno, ali istorijski, bez vee vrednosti, u kontekstu istorije koju osi naziva
razistorijom. Izraz u sebi krije u smislu sloenice i re poraz i re istorija - i tu
je osi iskren na neki svoj nain. Nevolja je u tome to su istorijski porazi ne samo
lini nego i kolektivni. Knjigu ovu treba itati i iz ugla linog svedoenja i iz ugla
istorije koja je ovog svedoka obmanula. Ne jednom se osi u ovom delu zaklinje
da e ostati sa bosanskim Srbima do vae konane pobede. Pobede nije bilo.
Govorili su mu - brojne izjave sam navodi - da e se sve oko Bosne zavriti loe po sve,
a posebno za nacion koji nestaje polako u bespuu razistorije. Srpska strana rata
nije podstakla ni druge da vide rat s bosanske ili hrvatske strane, ali je istorijski
in jedino mogueg epiloga svima pred oima. Knjigu valja paljivo itati iako
osi o svojim zabludama govori tek uzgred i kao o neem ne mnogo vanom. Od
hroniara i dravnika toliko - ali se od pisca oekivalo vie (Mirko orevi, SVEDOK
SRPSKE STRANE RATA, Republika, Glasilo graanskog samooslobaanja, internetsko
izdanje na: http: //www.republika.co.rs/522-523/33.html).
503

1. Uzroci raspada Jugoslavije

Za raspad Jugoslavije Dobrica osi optuuje Evropsku uniju,
Badinterovu komisiju, secesionistike republike (Sloveniju, Hrvatsku
i Bosnu i Hercegovinu), Evropu, Ameriku i Njemaku, te Slovence,
Muslimane i Hrvate, pri emu vjeto komponuje i ukljuuje islamski
faktor (islamske ciljeve), u emu (za raspad Jugoslavije), po njemu,
ne postoji odgovornost Srba ili je ona najmanja.
Rasturanje Jugoslavije su, tvrdi osi, prema ideolokom
konceptu i onoj ideologiji koju je proklamovalo Staljinovo reenje
nacionalnog pitanja za Jugoslaviju, i sprovela ga vladavina kominternovskog opunomoenika u ulozi jugoslovenskog doivotnog predsednika, okonali Evropska zajednica, Badenterova komisija i toliki
meunarodni dogovori o pritiscima, sankcijama i prestiu (53).5
ivo tkivo srpskog naroda je, po osiu, razoreno nasilnim secesijama Slovenije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine, podranim od
spoljnih faktora koji nisu bili voljni i strpljivi da dezintegraciju,
odnosno balkanizaciju Jugoslavije prevedu u skandinavizaciju
na principima samoopredeljenja naroda (72).
5 Evropska zajednica je, po ocjeni Slobodana Miloevia, napravila rat
u Bosni i izvrila zloin razbijanja jedne nezavisne drave. S tim u vezi, on je na
sjednici Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici (Savezna republika Jugoslavija)
11. augusta 1992. rekao: Odgovornost je na Evropskoj zajednici koja je napravila
rat u Bosni, a mi im trebamo da budemo krivac za to, da kamufliramo njihov zloin
razbijanja jedne nezavisne drave (AIIZ, inv. br. 2-4070, STENOGRAFSKE BELEKE
sa prve sednice SAVETA ZA USAGLAAVANJE STAVOVA O DRAVNOJ POLITICI,
odrane 11. augusta 1992. godine, str. 13).
Navedenu ocjenu o odgovornosti Evropske zajednice za rat u Bosni Miloevi
je ponovio i sedam dana kasnije. Tako je na sjednici Saveta za usaglaavanje stavova o
dravnoj politici (Savezna republika Jugoslavija) 18. augusta 1992, pored ostalog, izjavio
da je Evropska /zajednica/ izazvala rat u Bosni (AIIZ, inv. br. 2-4071, STENOGRAFSKE BELEKE sa sednice SAVETA ZA USAGLAAVANJE STAVOVA O
DRAVNOJ POLITICI, odrane 18. augusta 1992. godine, str. 49). S tim u vezi, on je,
odbijajui krivicu za raspad Jugoslavije, izjavio: Meni je ast da po tome budem
krivac. Krivci nisu oni koji su izvrili secesiju, nego su krivci oni koji su bili
odani svojoj dravi i nastojali da je sauvaju (Isto).
504

Evropa i Amerika su, zapisuje osi 12. aprila 1993, rasturile

Jugoslaviju, a sada nas zatvaraju u muslimanski kazamat, i to u ime
principa neetnike i multietnike drave (97). S tim u vezi, on tvrdi
kako je Srpska krivica u razbijanju Jugoslavije najmanja (108).
Muslimani i Hrvati su, pie osi, bili protiv Jugoslavije, oni
su rasturili jugoslovensku zajedniku dravu i poveli rat za svoje
samostalne drave (135).
Islamski cilj se ostvarivao u razbijanju Jugoslavije slovenakom
i hrvatskom secesijom, uz odluujuu podrku Nemake i Badenterovom pravnom procedurom prikazivanja republikih granica
kao dravnih. Takvo Badenterovo pravo iskoristili su Muslimani
pod vostvom Alije Izetbegovia, ali su se tome suprotstavili Srbi, pa
su Muslimani i Hrvati bez uea Srba izglasali otcepljenje od Jugoslavije. Tu odluku odobrila je Evropska unija (162). Secesionistiko
razbijanje Jugoslavije je, tvrdi osi, legitimisano Badenterovim
pravom (271).
Slovenci i Hrvati su razbili Jugoslaviju, ije je rasturanje (Jugoslavije), po osiu, neposredno uzrokovalo meunacionalne, graanske i verske ratove na tlu dijasporinih nacija koje su tvorile
tu vienacionalnu dravu (216). Na hrvatsku secesiju i nov ustav
samostalne Hrvatske koji je nacionalno i graanski obespravio Srbe
u Hrvatskoj, odgovoreno je otporom, prvo politikim i graanskim
otporom, a na hrvatsku agresiju i oruanim otporom (218).
Legalnost separatistikih pokreta Slovenije i Hrvatske podstakle su, pie osi, i pritajene secesioniste da u organizovanim
politikim partijama najave otcepljenje od Jugoslavije i stvaranje
samostalnih drava, za ta su ustavno-pravnim strukturama po
Ustavu iz 1974. bile potpuno pripremljene. U tom sve ubrzanijem
procesu dezintegracije Jugoslavije Srbi su, pie osi, falsifikujui
historijske injenice, na itavom jugoslovenskom prostoru sudbonosno
zaostajali u emancipaciji od titoizma i jugoslovenstva. Ubrzano i
saradniko politiko organizovanje Muslimana i Hrvata izvreno
je sa jasnim nacionalnim ciljem i u ideolokoj saglasnosti da su im
Srbi glavni neprijatelji. Ti dogaaji su prenuli Srbe iz svog jugo-

505

slovenskog bunila, pa su ubrzano krenuli u politiku borbu za svoja

prava i opstanak (250).
Govorei o secesiji Slovenije i Hrvatske, koju je, po osiu,
lako i brzo prihvatila Evropska zajednica i decembra 1991.
priznala samostalan nastanak tih drava u republikim granicama,
osi dovodi u pitanje republike granice, jer su, po njemu, te granice
odredili komunisti Kominternine ideologije. S tim u vezi, on tvrdi
kako su te nove drave sa svojim granicama prisvojile etvrtinu
srpskog naroda, stavljajui rubne Srbe u potpuno neravnopravan
poloaj sa matinim narodom u otcepljenim dravama, izlaui ih
gruboj nacionalnoj i graanskoj diskriminaciji i ustakim progonima
u Hrvatskoj (251).

2. Uzroci Bosanskog rata

Rat u Bosni i Hercegovini su, po osiu, zapoeli Bonjaci. Tako
su rat izmeu Muslimana i Srba u Bosni, zapoinje osi svoj
Bosanski rat 16. aprila 1992, zapoeli muslimanski, sarajevski
razbojnici, ubijajui Srbe, etnike, ime toga dana, po osiu, srpskom Goebbelsu, iz Bosne stiu zastraujue vesti (7). Izetbegovi
je, tvrdi osi, uz politiku podrku Evrope i Amerike, krenuo u
dihad za nezavisnu i cjelovitu Bosnu i Hercegovinu Srbi bee
iz Sarajeva. Zelene beretke napadaju kasarne JNA. Du Drine
masovni pokolji Srba. Gore srpska sela (Isto).
Izmiljajui injenice kako Srbi bee iz Sarajeva i da su du
Drine masovni pokolji Srba, te da gore srpska sela, osi nalazi
opravdanje za srpski genocid nad Bonajcima, konstatujui kako e na
navedene masovne pokolje nad Srbima - Srbi e im /tj. Bonjacima
- prim. S. ./ uzvratiti, te e to, po osiu, biti jedan od najuasnijih
graanskih ratova, jer e se voditi i iz osvete. U tom graanskom
ratu, nastavlja osi, Muslimani - ustae i Hrvati - ustae kreu
u osvetu nad Srbima, pri emu Srbi, potomci ustakih rtava,
506

krenue u osvetu iz prolog rata, ime je prokljuala crna bosanska

krv (Isto). Tako je srpski Goebbels na poetku svog kazivanja o
Bosanskom ratu, manipuliui injenicama svjesno i namjerno prikrio
uzroke Bosanskog rata i pogreno prikazao prirodu zloina, nudei
svijetu i svojim pokoljenjima srpsku istinu o Bosanskom ratu.
Mjesec dana kasnije (16. maja 1992) osi nastavlja sa svojim
laima kako su Muslimani Srbima objavili rat do potpunog osvajanja
Bosne i Hercegovine i istrebljenja Srba iz prve muslimanske republike u Evropi (9). S tim u vezi, on, na osnovu informacija koje je
dobijao iz Sarajeva - od Nikole Koljevia, pie kako su 15. maja u Tuzli
Muslimani civili ubili i ranili nekoliko stotina vojnika JNA koji su
se povlaili iz Tuzle , bio je to pravi masakr na ulicama Tuzle (9).6
Alija Izetbegovi je, zapisuje osi 20. juna 1992, objavio
Srbima rat do konane pobede Muslimana. I istrebljenja Srba (11).
U tom muslimanskom ratu za islamsku hegemoniju s verskim motivima i aspiracijama (12) Savezna republika Jugoslavija nema (mi
nemamo) namjeru da ratuje (ratujemo) s Bosnom i Hercegovinom, niti da osvaja (da osvajamo) Bosnu i Hercegovinu,
ali moramo da pomaemo Srbe, svoje sunarodnike, koji se bore
za ivotna prava (11).
Republika Hrvatska je, po osiu, izvrila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i aneksirala njene teritorije (12). Hrvati
su, tvrdi osi, s velikim snagama uli u Bosnu i Hercegovinu. Oni
su s Muslimanima protiv Srba (12). S tim u vezi, osi odgovorno
tvrdi (14. jula 1992), bolje reeno - odgovorno lae, da u Bosni i
Hercegovini nema vie nijednog vojnika i oficira Vojske Jugoslavije.
6 osi je svoju tezu, zasnovanu na monstruoznim laima, kako su Bonjaci, po
njemu Muslimani, Srbima objavili rat, radi potpunog osvajanja Bosne i Hercegovine i istrebljenja Srba, prije etiri godine iznio i u svojim (pievim) zapisima
1999-2000, gdje, pored ostalog, navodi: Muslimani su se spremali za rat. Muslimanska
stranka demokratske akcije je u januaru 1992. godine imala, po sopstvenom
priznanju, 98.000 naoruanih pripadnika. A oni su prvi poeli da ubijaju Srbe u
Sarajevu, Tuzli, po itavoj Bosni. I vojnike JNA koji su naputali Bosnu (D. osi,
PIEVI ZAPISI 1999.-2000, VREME ZMIJA, Mali svetski rat protiv Srbije (u
daljem tekstu: VREME ZMIJA), Slubeni glasnik, Beograd, 2008, str. 226).
507

Od 19. maja 1992. Vojska Jugoslavije, nastavlja srpski Goebbels, ne

prua nikakvu pomo u naoruanju i vojnoj opremi Vojsci Republike Srpske u Bosni i Hercegovini, izuzimajui pruanje humanitarne pomoi, i to u ogranienim koliinama, niti ima ikakvog udela
u komandovanju Vojskom Republike Srpske u Bosni i Hercegovini.
I paravojne formacije su, po osiu, van njihove (Savezne republike
Jugoslavije) kontrole, te, zbog toga, oni ne mogu odgovarati za njihovu
delatnost (13).
Pripremajui se za izlaganje na Londonskoj konferenciji o Jugoslaviji, gdje je 26. augusta odrao govor, sa eljom da izloi tane
podatke ko je i kada zapoeo rat u Bosni i Hercegovini, osi, na
osnovu podataka koje mu je dostavio Radovan Karadi, zapisuje 20.
augusta 1992, pored ostalog, da su rat u Bosni zapoeli Hrvati protiv
Jugoslavije 25. augusta 1991. godine (16).
Islamski fundamentalizam Alije Izetbegovia, tvrdi osi,
dihadom hoe od Bosne da stvori prvu islamsku dravu u Evropi
(54). Izetbegovi, po osiu, eli da stvori islamsku dravu, prvu
takvu dravu u Evropi (157). Islamska deklaracija Alije Izetbegovia
je, pie osi, postala ideoloka platforma bonjakog pokreta za
stvaranje prve islamske drave u Evropi na fundamentalnim postulatima islamske religije (244 i 274). Haris Silajdi, Ejup Gani i
ostala njihova bonjaka braa su, pie osi, poveli rat za
islamsku Bosnu. Ustaki genocidni nacionalizam Hrvata ratuje
u Bosni (53-54 i 270). Republika Hrvatska vojskom i orujem pomae
bosanske Hrvate koji se bore za veliku Hrvatsku i ratuju protiv
Srba (65).
U svom odgovoru Vijeu Evropske unije, 5. aprila 1993, osi je
gospodina Petersona podsjetio na istorijske injenice o razbijanju
Jugoslavije i ratu u Bosni, ponavljajui po stoti put da to nije srpska
agresija, nego meunacionalni, verski i graanski rat, a da je agresor
Hrvatska koja je ula u Bosnu i rat sa 40.000-50.000 vojnika (88)
da protiv Srba ratuje za veliku Hrvatsku (74).
Za poetak uasnog rata, meunacionalnog, graanskog i
verskog rata, svako protiv svakog, po osievom saznanju i

508

uverenju, najvei krivci su Muslimani i Hrvati. Oni su bili protiv

Jugoslavije. Oni su odbili konfederalnu dravu Bosnu i Hercegovinu,
koju bi inile tri nacionalne zajednice, za ta su se zalagali Srbi predvoeni Radovanom Karadiem (135).
Muslimani i Hrvati su, izmilja osi, prvi poeli da se naoruavaju i pucaju po Bosni. Hrvati su, po njemu, pokretai osvajakog
rata na bosanskoj teritoriji. Hrvatski Zbor narodne garde - zenge,
poeli su da ubijaju Srbe i pale srpske kue, najprije u Hrvatskoj,
potom u Bosni i Hercegovini ... (135).
Ustae i pristalice Alije Izetbegovia zapoele su, pie Dobrica
osi, rat napadima na kasarne JNA, ubijanjem vojnika koji su
se povlaili iz Mostara, Tuzle, Zenice, pa potom ubijanjem Srba
komija, redom po selima istone Bosne ... (135-136).
Islamski fundamentalista Alija Izetbegovi je izazvao
graanski rat u Bosni (107), gdje po osiu, Muslimani vode sveti
rat za islamsku republiku Bosnu, prvu islamsku dravu u Evropi,
ija je ideoloka osnova Islamska deklaracija koju je napisao Alija
Izetbegovi sedamdesetih godina prolog veka i osnovao organizaciju
svojih pristalica (161).7
Muslimani i Hrvati su, nastavlja osi, organizovali nacionalne
politike stranke i poveli zajedniku borbu protiv Srba (162). Andrieva zemlja mrnje brzo je i zaista prokljuala meunacionalnom
i verskom mrnjom podstaknutom muslimanskim i hrvatskim nacionalizmom. S tim ciljem su se, tvrdi osi, Muslimani tajno naoruali,
njihova patriotska liga imala je januara 1992. godine oko sto hiljada
puaka, mitraljeza, bacaa, a 6. aprila 1992. godine na Baariji
muslimanski fanatik ubio je svata, mladoenjinog oca, Nikolu Gardovia, pa su istog dana po Sarajevu i Bosni podignute barikade,
7 Tezu o formiranju islamske drave u Evropi, prve islamske drave u
Evropi, Dobrica osi obnavlja i esto ponavlja u (svom) BOSANSKOM RATU.
Ta njegova floskula je prisutna i u njegovim drugim zapisima. Tako, primjera radi,
Miodrag Petrovi u necenzurisanim razgovorima s Dobricom osiem, pored ostalog,
navodi osievo saznanje o tome kako se srpski narod najsnanije suprotstavio
islamizaciji Evrope, nemakom, ruskom i amerikom imperijalizmu. Ovom poslednjem, naroito (M. Petrovi, nav. dj., str. 21).
509

ime je buknuo varvarski, graanski i verski rat. Komije su

izvukle puke i noeve (163 i 136).
osi govori o istinskoj borbi naroda na ivot i smrt; borba sva
tri naroda i sve tri vere, jer je to bosansko tlo vekovima razdirano
etnikom i verskom mrnjom. Pobeda ili smrt je deviza i Srba, i
Muslimana i Hrvata (197).
U pokuaju da istinito tumai Bosanski rat, posebno njegovo
naglo razbuktavanje i bestijalnu svirepost ispoljavanu u tom ratu,
osi ukazuje na potrebu savjesnog istraivanja historijske prolosti
Bosne i Hercegovine, pri emu navodi da nema nameru da zalazi u
dalju prolost Bosne i Hercegovine i imenuje sve glavne inioce te
velike ljudske i narodne nesree koja traje nekoliko vekova. S tim
u vezi, on je pokuao da oznai samo neke uzroke i inioce Bosanskog rata, pri emu, grubo falsifikujui historijske injenice, polazi od srednjeg vijeka, od onih koji se zainju turskom vladavinom
1461.-1878, kada islam osvaja Bosnu i osvajai nasiljima i nekim
privilegijama islamizuju dobar deo srednjevekovnih Srba - pravoslavaca, preko austrougarske okupacije i pokatoliavanja Srba, genocidnog pokolja Srba u Prvom i Drugom svjetskom ratu, gdje, po njemu,
nestaje oko milion i dvesta hiljada Srba, komunistike vlasti i
titoistike Republike Bosne i Hercegovine, u ijoj su se utrobi
razgorevale rezidualne energije meunacionalne i meureligijske
netrpeljivosti i mrnje sa nagonima osvete, ekajui uslove za svoju
najavu i delovanje (234-239).
Bosanski rat Dobrice osia 1992.-1995. u novim meunarodnim okolnostima i nekim bitnim motivacijama nastavak je,
tvrdi on, u Titovoj Bosni i Hercegovini politike utanja, skrivanja
i krivotvorenja istine o Bosni i Hercegovini u Drugom svjetskom ratu
(236). Takvom politikom komunistike vlasti, halucinira Otac srpske
nacije, nije se sluilo spokojnoj budunosti naroda BiH. Neuvianje
i nepriznavanje istine o istorijskoj prolosti naroda BiH, osobito o
zbivanjima u Drugom svetskom ratu, moda sadri i prvi psiholoki,
moralni i politiki inilac velikih lai koje su se splele o karakteru
i ciljevima Bosanskog rata. U sagledavanju istorijske istine Bosanskog rata osi ukazuje na knjigu zapisa o Stvaranju Republike Srpske
510

Nikole Koljevia, jednog od lanova udruenog zloinakog poduhvata

o unitenju Republike Bosne i Hercegovine i genocidu nad Bonjacima,
koja, po njemu, prua saznanja od kapitalnog znaaja, na kojoj bi,
vjerovatno, i Joseph Goebbels pozavidio: Od zasnivanja Republike
Bosne i Hercegovine komunistika vlast uinila je sve da se ustaki
zloini Muslimana i Hrvata nad srpskim narodom prikriju propagandom i zaborave, pa ih je stavljala u simetrine odnose sa etnikim osvetama nad Muslimanima i Hrvatima. A tu simetrije u
istini nije bilo, niti je moe biti. U temelje titoistike Republike Bosne
i Hercegovine sahranjena je njena istina o Drugom svetskom ratu;
aputanje o toj istini, vlast je smatrala neprijateljskim delovanjem.
Srbi komunisti, po Kominterninoj, boljevikoj ideologiji, nosili
su praroditeljski greh za stvaranje versajske Jugoslavije u kojoj
su bili tlaitelji drugih nacija. Sa tim ideolokim peatom na svom
identitetu, komunistiki funkcioneri - Srbi ponaali su se mazohistiki;
za Srbe komuniste, Srbi su uvek bili najvei neprijatelji novog
poretka i njegovi deurni krivci. To je bila ideoloka dogma, neka
vrsta, modernim jezikom reeno, politike korektnosti u socijalistikoj Jugoslaviji (236-237).
U bosanskom drutvu Srbi su, po srpskom Goebbelsu, u celini
gledano zauzimali inferioran poloaj, bez obzira na svoje masovno i
herojsko uee u antifaistikoj i oslobodilakoj borbi (237), to
je ordinarna la. Historijska istina je da su Srbi bili konstitutivni narod
u Republici Hrvatskoj i Republici Bosni i Hercegovini i apsolutno
su vladali Bosnom, dominirali su u vlasti na Kosovu, te je uvek bilo
pod kontrolom, a odavde se svaki zahtev za autonomijom tumaio
kao separatizam, kao iredentizam.8
Krajnje je manijakalna i zloinaka ocjena Dobrice osia o tome
da je u kolektivnoj i individualnoj psihi sve tri nacije, tinjala vatra
istorijske osvete i ekala svoj vetar. Iako su, po njemu, dokumentovano i hroniki gledano Bosanski rat, prvi pokrenuli Muslimani i
Hrvati, taj rat je, tvrdi osi, i spontani izraz rezidualne energije
samog bosanskohercegovakog tla, njegove dalje i blie prolosti.
8 O. Milosavljevi, nav. dj., str. 54.
511

Inicijatori rata - Hrvati i Muslimani su, po njemu, iskoristili imanentnu versku i nacionalnu netrpeljivost i iskljuivost, odnosno
bioloku, egzistencijalnu nesigurnost zasnovanu na kolektivnom
pamenju prolosti. U kolektivno svesnom i kolektivno nesvesnom,
da se pomognem i Jungom, tinjale su strasti za osvetom potomaka
rtvama i odbrambenih nagona potomaka ubica. Sindrom osvete
imao je kolektivni karakter, zasnovan na kolektivnom paenikom
pamenju. Svi su se Bosanci i Hercegovci oseali ugroenim od onog
drugog i kad mrko ne gleda i kad ne preti da e klati. Svako je bio
neija rtva; skoro sve porodice imale su ubicu ili rtvu; ili i jedno i
drugo. Pokrenut strahom od onog drugog, Bosanskim ratom komandovao je bioloki strah; otud i tolika svirepost u tom ratu (237).
Neposredni pokretai Bosanskog rata su, po osiu, Muslimani
i Hrvati, motivisani ostvarenjem svojih nacionalnih ideologija, to je
odredilo i karakter ovog rata kao meunacionalni, verski i graanski
rat (275).
osi koristi dnevnike zapise Nikole Koljevia, koji, skicirajui
idejno raanje i hroniku bosanske krize, iznosi (Koljevi) lanu
tvrdnju da tu krizu otvaraju muslimanski intelektualci: pisac Alija
Isakovi tezom da iz dravne sintagme Bosna i Hercegovina treba
da se izbrie Hercegovina i profesor marksist Muhamed Filipovi
svojim izuzetno zapaenim tekstom o bosanskom duhu, po kome je
vie tete Bosni nanela knjievnost Ive Andria, no sve osvajake
horde koje su je gazile (239). Za Nikolu Koljevia, navodi osi,
islamsko bonjatvo je i ideoloki pokreta i osnovni inilac Bosanskog rata, a kultura je iskoriena za njegovu matricu (240). S tim
u vezi, Koljevi izmilja brojne lai i falsifikate, kao to su, pored ostalog,
i sljedee: Planski ga je /islamsko bonjatvo prim. S. ./ nagovestilo 1963. godine, po Koljevievom miljenju, pokretanje biblioteke
Kulturna batina, koja je stvarala duhovne pretpostavke za raanje
nove muslimanske nacije sa hegemonistikim pretenzijama i revanistiku vladavinu Bosnom i Hercegovinom. Sa dubokim sindromom
ugroenosti od same idejne najave obnavljanja bosanske prolosti,
Srbi zapoinju sa migracijom iz Bosne i Hercegovine. Prvo odlaze
intelektualci, umetnici, koji nisu mogli da trpe ideoloki teror i
512

sarajevsku teskobu, a za njima vlastima sumnjivi Srbi graanskih

profesija i seljaci. Od 1961. do 1981. iselilo se iz Bosne u Srbiju oko
250.000 Srba, a u Hrvatsku oko 80.000 Hrvata. Ekonomski razlozi
jesu faktor te migracije, ali nisu osnovni; osnovni inilac je oseanje
graanske i nacionalne neravnopravnosti srpskog naroda, koju nije
mogao da umanji nacionalni klju u kadrovskoj politici, ni ideoloka retorika o bratstvu i jedinstvu. Drugi inilac srpske migracije
je nastajanje politike ideologije muslimanstva koje je podstaklo
kolektivno seanje na stravina zbivanja iz prolosti i Drugog svetskog rata, strah ljudi koji su preiveli ustake pokolje (240).
Iznosei brojne lai i falsifikate o historiji Bosne i Hercegovine u
drugoj polovini XX stoljea, posebno poloaju srpskog naroda, te muslimansko-hrvatskoj koaliciji Pozderac-Mikuli, koja je navodno predstavljala idejni koren i politiku osnovu za sporazum i saveznitvo u
Bosanskom ratu Alije Izetbegovia i Franje Tumana, Bosanski rat
e, po osiu, biti rat sa trostrukim motivima sa njegovom totalnom internacionalizacijom izrazito antisrpskom, uinie rat Srba
odbrambeno-oslobodilakim, a stvaranje Republike Srpske uslovom
njihovog opstanka (244). Polazei od te i slinih lanih teza, a pozivajui se na ratne zapise Nikole Koljevia, srpski Goebbels je doao
do zakljuka da Bosanski rat, taj po svemu tragian rat za sva tri
bosanska naroda nije bio agresija velikosrpskog nacionalizma, po kome
je, po formulacijama optunica Hakog suda proizalo zloinako
udruivanje za stvaranje Velike Srbije. Taj rat su, po njemu, marta
1992. skoro istovremeno, usklaeno, prvi zapoeli Hrvati i Muslimani, za ta, po osiu, postoje egzaktne istorijske injenice (245).
Egzaktne istorijske injenice na koje se osi poziva su lai i
falsifikati nekih srpskih kvaziistraivaa (Alekse Buhe, Milivoja Ivanievia i dr.), koji negiraju srpske nacistike zloine nad Bonjacima i,
pored ostalog, imaju za cilj da pokau i dokau kako su sve srpske
politike i vojne odluke izazvane od Muslimana i Hrvata, bile reakcija
na njihove akcije, to nesumnjivo dokazuje da su Srbi vodili odbrambeni i oslobodilaki rat (249 i 254).
U odgovoru na pitanje Ko je izazvao Bosanski rat?, konstatujui
kako su pakao drugi, osi priznaje, to je nevjerovatno, kako smo
513

pakao i mi, vjerovatno mislei na Srbe. Nakon tog otkria, on konstatuje: Svi smo mi i rtve i zloinci. Takva nas je stvorila Istorija; mi
smo jadan, zasvagda pometen i nesrean narod (133), ime je ponovo
izjednaio rtve i zloince, falsifikujui historijske injenice i izbjegavajui odgovornost za zloin genocida i druge oblike zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava.
Hrvatski politiari i generali (Franjo Tuman, Bobetko, uak, Gotovina ...) su, tvrdi osi, poveli rat za Hrvatsku do Drine. Muslimanski generali su, nastavlja osi, prvi zapoeli rat, najprije ubijajui
vojsku Titove Jugoslavije u povlaenju u Sarajevu, Tuzli, i drugim
mestima, a potom za ubistva hiljada Srba civila u Sarajevu i mnoge
ratne zloine po Bosni i Hercegovini ... (270).
3. O karakteru Bosanskog rata
O karakteru oruanog sukoba u Bosni i Hercegovini Dobrica osi
govori vie puta, s ciljem da prui srpsku istinu o Bosanskom ratu
(8), istinu o srpskom pitanju (70), o bosanskoj stvarnosti (69), da
otkrije istinu o traginoj stvarnosti na tlu bive Jugoslavije (70), da
sagleda celovitiju istinu o Bosanskom ratu (231), istorijsku istinu
o Bosanskom ratu (236 i 255), njegovu moda poslednju bitku za
istinu o Bosanskom ratu (69), njegovu odbranu istine, mira i pravde
(89) i ukae na velike lai koje su se splele o karakteru i ciljevima
Bosanskog rata (236), na epohalne lai o Bosanskom ratu (249),
brutalno falsifikovanje istorije (254), na lai o srpskoj agresiji na
Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu (255), na neobjektivne
procene karaktera rata u Bosni i Hercegovini (21), te ospori naopaka
uverenja o srpskoj agresiji (69) i razjasni bosansku tragediju (85).
Rat u Bosni i Hercegovini je, po Dobrici osiu, verski i meunacionalni rat (7); najuasniji graanski rat (7); meuetniki,
verski i graanski rat u Bosni (10); meunacionalni, verski graanski
rat u Bosni i Hercegovini (13 i 18); graanski rat u Bosni i Hercegovini (18); graanski rat u Bosni i Hercegovini (21); graanski

514

rat u Bosni (28); graanski, meuetniki i verski rat (32); graanski rat genocidnog karaktera sva tri naroda (34); verski, civilni
i graanski rat (68); meunacionalni, verski i graanski rat (70);
meunacionalni, graanski i verski rat (73); graanski rat u Bosni
i Hercegovini (73); meunacionalni i verski rat (79); graanski
rat u Bosni i Hercegovini (82); to nije srpska agresija, nego meunacionalni, verski i graanski rat (88); stravini graanski rat u
Bosni i Hercegovini (90); graanski i verski rat (97); meunacionalni, graanski i verski rat (135); uasni graanski rat (137);
varvarski, graanski i verski rat (163); verski rat (164); graanski i verski rat u Bosni (170); meunacionalni, graanski i verski
rat (216); meunacionalni rat (218); verski rat (220); graanski
rat (235); graanski i meunacionalni rat (251); meunacionalni
i graanski rat (252); meunacionalni, verski i graanski (262);
graanski rat (265); itd., itd.9
Bosanski rat, njegov poetak, njegovi uzroci, karakter i
ciljevi su, po osiu, praeni krivotvorenjem injenica, pri emu
je, kako to on kae, bio prisutan gebelsovski model organizovanog
laganja na jugoslovenskom tlu (257). Taj model su, po srpskom
Goebbelsu (Dobrici osiu), prvi primijenili Slovenci u ratu protiv
Jugoslovenske narodne armije, pa Hrvati u domoljubnom ratu
protiv JNA i srpskog naroda, a sledili su ih Muslimani, da bi istovremeno izum dijabolinih nacista postao univerzalan za itavu
meunarodnu zajednicu i osnova srbofobije (257).
osi, takoer, otvoreno lae, koristei glagol morati u imperativu
(mora da se zna) kako se u Drugom svjetskom ratu u BiH, isto9 U (planiranom osvajakom) ratu Srbije i zaokruenju srpske drave planirano je, po procjeni SANU, samo 80.000 rtava. To je dr. Latinki Perovi lino izjavio
akademik Antonije Isakovi (potpredsjednik SANU). S tim u vezi, Perovi navodi: I
negde, to je moda 1990. godina, on me je pozivao i poeo je da mi opisuje politiku
situaciju u Jugoslaviji. Govorio je da Hrvati nee Jugoslaviju, da Slovenci nee
Jugoslaviju, da je to trenutak da Srbija jednom rei svoje pitanje. Ja sam ga sluala i
rekla sam: ekaj, vi hoete rat? On je klimnuo glavom, i tako, napravio je lice,
onako, malo eretski, i rekao: Ali zna, to nee biti rat u Srbiji, i poginue samo 80.000
ljudi! Ja sam pitala: Ali, ijih glava? Kojih 80.000 ljudi? U toku tog razgovora neko
je uao, pozdravila sam se i otila (O. Milosavljevi, nav. dj., str. 202-203).
515

vremeno sa antifaistikim oslobodilakim ratom, vodio i uasan

graanski rat, u kome su partizani surovim revolucionarnim terorom
stvarali socijalistiku Bosnu i Hercegovinu, a etnici im kamom
uzvraali (134). Crnogorski etnici su, po njemu, u okolini Foe
iz osvete pobili i poklali tri - etiri hiljade Muslimana i popalili im
sela (134).
Bosanski rat (1992-1995), po osiu, treba i nekim bliim,
stvarnim injenicama tumaiti i rastumaiti (134). U iznoenju tih
stvarnih injenica osi, po uzoru na Goebbelsa, lae, falsifikuje,
obmanjuje i vri reviziju historije (134-135). Tako je, po njemu, Titov
socijalizam sa bratstvom i jedinstvom samo privremeno utulio bosansku mrnju, ne uspevi, na nesreu sva tri naroda, da stvori trajno
podnoljivu, normalnu ljudsku zajednicu (134).
U osievom meunacionalnom, verskom i graanskom ratu
postojale su tri zaraene strane (13, 92 i 155), tri ratujue strane
(31, 32, 173, 231, 255, 262 i 263), podjednako krive i odgovorne za
njihova zloinaka djelovanja (32): meusobna ubijanja, etnika
ienja, logore za civilna lica (19); za surove ratne zloine (255);
svi su ratovali protiv svih i svi su beali od svih (262 i 263); svako
protiv svakog (135).
Bosanski rat je, po osiu, i genocidni rat, u kome, po njemu,
zloinaki djeluju tri zaraene strane (32), sva tri naroda (34), koja
stradaju (stradanje sva tri naroda 75). S tim u vezi, on je iznio
tvrdnju da taj genocidni rat (, s neprijateljem, s kojim se vodi
genocidni rat) vode Srbi protiv svojih neprijatelja (str. 87), ime je
priznao i potvrdio prirodu zloina u Republici Bosni i Hercegovini,
odnosno genocid u Bosni i Hercegovini.
Agresorski srpski rat drave Savezne republike Jugoslavije (Srbije
i Crne Gore) protiv Republike Bosne i Hercegovine osi kvalifikuje
i kao oslobodilaki rat, oslobodilaku borbu (47, 142, 166, 197199, 218, 220, 235), oslobodilaki pokret srpskog naroda (111),
odbrambeni i oslobodilaki rat (172, 249), odbrambeno-oslobodilaki rat (244). Oito je osi primijenio gebelsovski model
organizovanog laganja i kada govori o karakteru oruanog sukoba
u Republici Bosni i Hercegovini na kraju XX stoljea, za ije je planiranje,
516

pripremanje i izvoenje, kao i ciljeve i rezultate, on jedna od nesumnjivo

najodgovornijih linosti.10
osi uporno negira da je oruani sukob u Republici Bosni i Hercegovini meunarodni oruani sukob, odnosno klasina agresija, osvajaki
rat za teritorije, zauzimanje Republike Bosne i Hercegovine od strane
Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore). On tvrdi da je Republika Hrvatska izvrila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu.
Meutim, on ne govori, pa ak i ne spominje Sporazum Miloevi-Tuman
(26. mart 1991) o podjeli i unitenju drave Bosne i Hercegovine i njegovu
operacionalizaciju na terenu od strane njihovih kolaboracionista i petokolonaa (Karadi-Boban), niti priznaje da je i Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) planirala, pripremila i izvrila agresiju na
Republiku Bosnu i Hercegovinu. S tim u vezi, on tvrdi da to nije srpska
agresija nego meunacionalni, verski i graanski rat, a da je agresor
Hrvatska, koja je ula u Bosnu i rat sa 40.000 - 50.000 vojnika, itd.,
a srpski narod brani goli ivot i pravo na opstanak (88), slobodu i
demokratsku dravu (179), dajui ogromne rtve (179). Negirajui
srpsku agresiju, osi navodi kako on nije predsednik i predstavnik
naroda agresora i zloinaca, ve je on, po njemu, predsednik i
predstavnik naroda rtve, naroda koji je obespravljen i izigran od
nemake Evrope (107).

4. osiev zloinaki odnos prema Bosni

Bosna i Hercegovina, po osiu, nema ni istorijsko, ni etniko
utemeljenje, to navodno dokazuje graanski rat genocidnog
10 Gebelsovski model organizovanog laganja osi je potvrdio i u svojim
zapisima 1999-2000: - srpski odbrambeni rat; - Mi smo vodili odbrambeni rat i
branili svoj narod u Hrvatskoj i Bosni; - vodio se odbrambeni rat, branio se srpski
narod od ustako-muslimanskog genocida; - Mi nismo vodili osvajake ratove, mi
smo pokuali da zatitimo Srbe u Hrvatskoj i Bosni od preteeg i dejstvujueg genocidnog ustatva i islamskog fundamentalizma (D. osi, VREME ZMIJA, str. 226,
232-233 i 235).
517

karaktera sva tri naroda (33-34). Stoga osi, kao i Franjo Tuman,11
ne vjeruje u opstanak drave Bosne i Hercegovine (33). Bosna i
Hercegovina je, po osiu, vetaka dravna tvorevina, kojoj su
komunisti i Tito dali istorijsku egzistenciju (34).12 I Jugoslavija je, po
osiu, bila zaista vetaka tvorevina. Roena u krvi, Jugoslavija
u krvi i umire, zapisuje osi 26. aprila 1992, na Vaskrs (8).
Bosna i Hercegovina je, tvrdi osi, privremena tvorevina, koju
je Nemaka stvorila, a koja je (Nemaka), pored ostalog, razbila Jugoslaviju (44). Bosna i Hercegovina je, po osiu, nasilna dravna
tvorevina (78).
osi tvrdi kako je Bosna i Hercegovina muenika zemlja,
natopljena i nevinom i zloinakom krvlju; njom hukte i arlijaju
vetrovi mrnje; iza njenih noi ue zasede i sevaju handari; u njenim danima mariraju vojske ubica i danonono cvokoe goloruka
raja ... (133), a u kojoj ive tri zakrvljena naroda (71). S tim u vezi,
on se poziva na Andria, koji je Bosnu i Hercegovinu nazvao zemljom
mrnje, u kojoj velika ljudska i narodna nesrea traje nekoliko
vekova (98, 234, 239, 242, 254, 262 i 263). Ako je Bosna stvarno
zemlja mrnje, kako je tumaio njen najvei pisac (Ivo Andri),
a koju je osi smatrao svojom otadbinom, on je postavio trajnije
otvoreno pitanje: ima li granica ta bosanska mrnja? (10).
Bosna i Hercegovina, pie osi, vetaka, ultimatumima uspostavljena drava je inostrana konstrukcija, koja ne uvaava stvarnost,
autohtone interese tla i nema nikakvu budunost (126). Multi11 Franjo Tuman je, jo ezdesetih godina XX stoljea, zastupao tezu da je Bosna
i Hercegovina komunistika izmiljotina, te da je najbolje tu iluziju zatrijeti jo u
zametku, dok jo nije uhvatila korjene. Tvrdio je kako su republike granice
nepravedne, kako je Bosna umjetna Titova tvorevina i kako je trebala pripasti
Hrvatskoj (S. eki, AGRESIJA NA RE-PUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
planiranje, priprema, izvoenje, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004, knjiga 2, str. 939).
12 Neposredno prije nego to je postao predsjednik Savezne republike Jugoslavije
Dobrica osi je otvoreno izjavljivao da mir u BiH ne moe biti sauvan priznavanjem
tih komunistikih postojeih republikih granica ili unutranjih administrativnih
granica (Norman Cigar, GENOCID U BOSNI POLITIKA ETNIKOG IENJA,
Bosanski kulturni centar - Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998, str. 53).
518

etnika drava Bosna i Hercegovina je, po osiu, neodriva (130).

Tu politiku floskulu osi ponavlja vie puta (214).13
osi navodi kako je, prilikom razgovora u enevi 8-15. novembra
1992, voenim pod neizbenim rukovodstvom Sajrusa Vensa, u ime
Saveta bezbednosti UN, i lorda Ovena, kao predstavnika Evropske
zajednice, sa Izetbegoviem i Tumanom o Bosanskom ratu, miru
i ureenju Bosne i Hercegovine, a uz uee Radovana Karadia,
Momila Krajinika, Nikole Koljevia i Alekse Buhe, gdje nije
postignut nikakav napredak (33), u razgovoru sa Tumanom u etiri
oka izrazio punu saglasnot sa Tumanovim stavom da Bosna i
Hercegovina kao drava nikada u istoriji nije postojala niti moe da
postoji (str. 37). Tada su se Tuman i osi dogovorili da na toj osnovi
utjeu na svoje sunarodnike u Bosni: osi na Srbe, Tuman na
Hrvate, i uine ih saveznicima. Bosna je do sada jedino pitanje o
kome su se Tuman i osi saglasili. Ako bi se Karadi i Boban
sporazumeli, Alija bi se naao u tekom poloaju (37).14
13 U Predlogu za istorijski kompromis na Kosovu, od 18. maja 1999, u kome
konstatuje da su Kosovo i Metohija prostor sukobljenih nacionalnih interesa, koji se
trajno i pravedno mogu reiti samo kompromisom, te da se istorijski kompromis i
trajno reenje vekovnih albansko-srpskih sukoba, koji potresaju itav balkanski
prostor, moe ostvariti teritorijalnim razgranienjem Srba i Albanaca i podelom
Kosova, osi iznosi tezu o tome kako je sasvim izvesno da posle graanskog i
etnikog rata ne moe opstati ni multietniko Kosovo. Kako bi to kvalitetnije
argumentovao svoju tezu, osi se poziva na iskustvo multietnike, dejtonske Bosne i
Hercegovine (Ako nije mogla da opstane multietnika Titova Jugoslavija, ako nije
uspeo eksperiment sa multietnikom dejtonskom Bosnom i Hercegovinom, sasvim je
izvesno da posle graanskog i etnikog rata ne moe opstati ni multietniko Kosovo),
pri emu njegove ocjene o neuspjelom eksperimentu s multietnikom Bosnom i Hercegovinom (D. osi, VREME ZMIJA, str. 110) nemaju nikakvo utemeljenje. Ustvari,
rije je o velikosrpskom cilju Dobrice osia i njegovih sljedbenika o unitenju drave
Bosne i Hercegovine.
14 Dobrica osi je, tvrdi Dragoljub Todorovi, bio jedan od najveih i najupornijih zagovornika zamena i podela teritorija i tzv. humanog preseljenja. U vrlo
opirnom intervjuu datom Miloradu Vueliu koji je objavljen u Politici 26. jula 1991.
osi kae:
Mogua su planska preseljenja i razmena stanovnitva, to je najtee, najbolnije, ali i to je bolje od ivota u mrnji i meusobnom ubijanju (Dragoljub
Todorovi, BILANS SRPSKOG TERMIDORA, Mali lini brevijar, Trei milenijum,
Beograd, 2010, str. 126).
519

U enevi se, 30. septembra 1992, Dobrica osi, kao predsjednik Savezne republike
Jugoslavije, sastao s predsjednikom Hrvatske Franjom Tumanom. Razgovor izmeu njih
dvojice je, prema knjizi Slavoljuba ukia, Lovljenje vetra, tekao ovako:
uki: Prema tvrenju Franje Tumana vas dvojica ste se u enevi dogovorili
i o humanitarnim preseljenjima. Da li je to tano?
osi: Jeste, razgovarali smo i o tome. Bili smo saglasni u tome da Bosna i Hercegovina ne moe da postoji kao unitarna drava, kako je zamiljaju Alija Izetbegovi i
njegovi tienici. Razgovarajui o mogunostima srpsko-hrvatskog kompromisa,
Tuman je ponudio razmenu stanovnitva zapadne Slavonije sa stanovnitvom
hrvatske Posavine koja je u Republici Srpskoj. Ja sam tu ponudu prihvatio, a Vens
je odobrio uz formulaciju da se nazove humanitarno preselenje, i tako izbegne
utisak etnikog ienja. Onda smo se dogovorili da preseljavanje i razmena kua
i imanja budu dobrovoljni, da drave finansijski pomognu taj proces i da se odredi
razuman rok. Tuman je poao od stanja na terenu, napominjui da u hrvatskoj
Posavini ima samo trideset pet hiljada Hrvata i da nije problem da se oni presele
u Zapadnu Slavoniju. To preselenje imalo je i ekonomsku podobnost, jer su obe
teritorije bogate, plodne. Moda je to preseljenje bilo najvii stupanj nae saglasnosti
i spremnosti na izvesne kompromise. Naravno, ja nisam mogao da tu razmenu punopravno zastupam bez stava Radovana Karadia i vostva Republike Srpske.
Radovan se sa predlogom saglasio bez ikakvih uslovljavanja (Isto, str. 127. O
tome, takoer, vidi: . Papi, BOSNA I BALKAN, Sarajevo, 2002, str. 134; S. eki, nav.
dj., knjiga 1, str. 327-328 i 564, te knjiga 2, str. 939).
U razgovorima i dogovorima u vezi s navedenim projektom zloinakog karaktera
o preselenju i razmeni stanovnitva, humanitarnom preselenju, uestvovao je,
pored ostalih, i Slobodan Miloevi, predsjednik Republike Srbije. S tim u vezi, on je
na sjednici Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici Savezne republike
Jugoslavije, 21. januara 1993, izjavio da je pitanje Posavine kljuno pitanje, vitalno
pitanje za interes srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, o emu je Savezna republika
Jugoslavija pokrenula to pitanje i razgovarala s Vanceom i Owenom. Savezna republika Jugoslavija je, u pregovorima za enevu, krajem 1992. i poetkom 1993, tvrdi Miloevi, zamolila da se to uvai. Oven je rekao Shvatio sam poentu, mi na tome radimo (AIIZ,
inv. br. 2-4074, STENOGRAFSKE BELEKE sa proirene sednice SAVETA ZA
USAGLAAVANJE STAVOVA O DRAVNOJ POLITICI, ODRANE 21. JANUARA
1993. GODINE, str. 43). To pitanje Savezna republika Jugoslavija je otvorila i sa
Tumanom u razgovoru, u kome su uestvovali Dobrica osi, Slobodan Miloevi
i Momir Bulatovi. Tuman je, po Miloeviu, pokazao vrlo veliko razumevanje da
to prihvati (Isto).
Radovan Karadi je na sjednici Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici
Savezne republike Jugoslavije, odranoj 21. januara 1993, na kojoj je voena rasprava u
vezi s mirovnim pregovorima za enevu, pored ostalog, izjavio kako nas mnogo raduje
sukob izmeu Hrvata i Muslimana, koji je, po njemu, ustvari, autentian sukob,
da i nai, gde mogu, pomognu da se taj sukob produbi (Isto, str. 5).
520

Dobrica osi je u Borbi 12. marta 1993, u svojstvu efa drave

Savezne republike Jugoslavije, dravu Bosnu i Hercegovinu nazvao
istorijskom nakazom (Velike sile ultimativno diktiraju srpskom
narodu u Bosni i Hercegovini kako da ive tri naroda u dravi koja
je istorijska nakaza.15
I Tuman je dijelio njegovo miljenje da je Bosna i Hercegovina
drava - nakaza koju je stvorio Tito i dao joj dravnu egzistenciju.16

5. osiev genocidni odnos prema Bonjacima

osi negira i Muslimane, odnosno Bonjake i, s tim u vezi, po
ugledu na Josepha Goebbelsa, nacistikog ministra za propagandu, otvoreno lae i falsifikuje historijske injenice. Tito i Kardelj su, po osiu, s
bosanskim komunistima 1967. Muslimane proglasili nacijom, a
njihovo vostvo se ujedinilo sa hrvatskim komunistima u muslimansko-hrvatsku koaliciju, koja je politiki dominirala Bosnom i
Hercegovinom i nacionalno diskriminisala Srbe (134-135). Bosnom
je, pie osi, od sedamdesetih godina gospodarila hrvatsko-muslimanska koalicija Mikuli-Pozderac, koja je Bosnu i Hercegovinu
uinila republikom s najmanje slobode (135 i 243-244), a koja je
predstavljala idejni koren i politiku osnovu za sporazum i savez-

Rat izmeu Muslimana i Hrvata u srednjoj Bosni, koji postaje sve ei,
u kome je osi 26. aprila 1993. vidio srpski spas (za na spas) moda e, tvrdi osi,
najzad, ubediti Amerikance i Evropsku zajednicu da je multietnika drava
Bosna i Hercegovina neodriva (D. osi, BOSANSKI RAT, str. 130).
15 Mirko orevi, OD ROMANA DALEKO JE SUNCE DO POMRAENJA,
Republika, Glasilo graanskog samooslobaanja, broj 524-525, internetsko izdanje na:
http: //www.republika.co.rs/524-525/09.html.
16 Mirko orevi, SVEDOK SRPSKE STRANE RATA, Republika, Glasilo graanskog samooslobaanja, internetsko izdanje na: http: //www. republika.co.rs/522-523/33
html. O hrvatskoj nacionalistikoj ideologiji, te posebno Tumanovoj politici i praksi prema
Bosni i Hercegovini i Bonjacima detaljnije vidi: Smail eki, nav.dj., 2004, knjiga 2,
str. 935-1115.
521

nitvo u Bosanskom ratu Alije Izetbegovia i Franje Tumana, iji

je cilj njihovog ratnog saveznitva poraz, potinjavanje i progon
Srba iz Bosne (244). Brionskim ustavom iz 1974, kojim je, po osiu,
u titovini izvrena dezintegracija srpskog naroda (225), ozakonjena je drava Bosna i Hercegovina s pravom na otcepljenje (135),
tvrdi osi. Muslimanska religiozno-etnika grupacija se, pie osi,
ezdesetih godina, odlukom Saveza komunista, proglasila nacijom.
To e, po njemu, iskljuiti mogunost da se Bosna i Hercegovina
zasnuje kao republika graana (214).
Zvanino proglaenje muslimanske nacije, prve nacije na
planeti kojoj je religija - islam - osnovno odreenje, identitet i naziv
, donijelo je, cinino tvrdi osi, krunu tom bosanskom blaenstvu
(Bilo je to vreme u kome se BiH inila uzorno titoizovanom republikom; Bosna i Hercegovina je dugo bila ideoloki bastion titoizma;
ona se slavila kao uzor bratstva i jedinstva meu narodima (238).
Polazei od ocjene kako se sve do poetka ezdesetih godina
XX stoljea inilo da je novi, socijalistiki poredak sa snanom
industrijalizacijom i pravom prosvetnom revolucijom uglavnom
prevaziao munu prolost zemlje mrnje i da se novi politiki
poredak u Bosni i Hercegovini do tih ezdesetih godina inio najstabilnijim u Titovoj Jugoslaviji, osi tvrdi da je to bio privid jedne
vieslojne drutvene stvarnosti, u ijoj su se utrobi razgorevale rezidualne energije meunacionalne i meureligijske netrpeljivosti i mrnje
sa nagonima osvete, ekajui uslove za svoju najavu i delovanje (239).
Pod Titovim i Kardeljevim patronatom, odlukama Centralnog
komiteta Saveza komunista Bosne i Hercegovine 1967. godine na
religijskoj osnovi je, pie osi, proglaena prva muslimanska nacija
u svetu, motivisana i postepenim, prikrivenim, pa zvaninim odricanjem Saveza komunista od jugoslovenstva kao integrativne ideologije. Ona je bila omoguena i depresijom dezintegrisanog srpstva
i samoobmanjujuom demokratizacijom srpske komunistike birokratije posle politike likvidacije Aleksandra Rankovia kao konice
samoupravljanja, nosioca policizacije drutva i zastupnika jugoslovenskog centralizma i unitarizma (241).

522

Tito i Kardelj su, tvrdi osi, sa bosanskim komunistima proglaenjem Muslimana za naciju, zasnovali islamsku Bosnu i stvorili
od Sarajeva centralni grad svih jugoslovenskih i balkanskih Muslimana, to je notorna la.
Govorei o Muslimanima, osi iznosi brojne lai, meu kojima
navodimo sljedee:
- 1941. hiljade i hiljade Muslimana su postale Pavelieve ustae,
koje su poinile stravine zloine nad Srbima po istonoj Bosni,
Hercegovini, Krajini (134);17
17 Kakvu personalnu politiku prema Bonjacima je vodila Pavelieva drava
tzv. Nezavisna drava Hrvatska najbolje se, navodi Muhamed Hadijahi, vidi iz
statistikih podataka koje su iznijeli predstavnici Muslimana na sastanku u Sarajevu
28. i 29. aprila 1944. g. koji je odran sa predstavnikom vlade dr Nikolom Mandiem.
Prema toj statistici, koju Mandi nije mogao osporiti, bilo je do nedavno:
katolika
muslimana
Ministara
18
2
Dravnih tajnika
6
0
Glavnih ravnatelja
11
0
Narodnih zastupnika
193
13
Vijenika dravnog vijea
12
3
Viih inovnika dr. vijea
10
0
Viih in. predsjednitva vlade
6
0
Viih in. upravnih sudita
32
0
Raunski dvor
30
0
Ministarstvo spoljnih poslova
48
0
Poslanici na strani
7
0
Konzuli i zastupnici
6
0
Vii in. poslanstva i konzulata
33
0
Glavno ravnatelj. za rad i sigurnost
20
0
Kotarski predstojnici
112
13
Upravitelji ispostava
5
0
Glavno ravnateljstvo za javni rad
39
0
Glavno ravnateljstvo za zdravstvo
21
0
Udruba
20
1
Velikih upana
10
3
Podupana
16
6
Vii inovnici up. red. oblasti
121
11
Vii inov. ministar. pravosua
27
2
Vii inov. dravne riznice
159
2
Vii inov. riznice uprave i strae
168
14
523

- 1943. preko dvadeset hiljada Muslimana dobrovoljno se

prijavilo u Handar diviziju18 da ratuje za Hitlerovu Nemaku i da je
oko etrdeset hiljada Muslimana ratovalo u Hitlerovim armijama (134);
- na strani nacistike Nemake ratovalo je oko sto hiljada
bosanskih Muslimana u raznim formacijama, a hiljade i hiljade
Muslimana bilo je u domobranskoj i ustakoj vojsci Hrvatske, koja
je izvrila stravine genocide osobito u Hercegovini, Krajini, Kozari,
Lici, Baniji, Kordunu, Semberiji, istonoj Bosni (238).

6. Srpski ratni ciljevi

Dobrica osi je podravao Radovana Karadia u borbi za srpsku
republiku u Bosni (34 i 191),19 iako su se ozbiljno razlikovali u
Dravna banka
32
1
Ministarstvo prosvjete
13
1
Ministarstvo nar. gospodarstva
208
3
Krugovalnih ravnatelja
7
0
Krugovalnih namjetenika
462
0
(M. Hadijahi POSEBNOST BOSNE I HERCEGOVINE I STRADANJA MUSLIMANA: Rukopis dostavljen saveznikim snagama 1944, Kulturno drutvo Muslimana
Preporod, Centar za bosanskomuslimanske studije, Sarajevo, 1991, str. 39-40).
18 O historiji 13. SS divizije Handar, posebno, kako to tvrdi dr. Vladimir
Geiger, o zabludama, iskrivljavanjima i neistinama, vidi: Zija Sulejmanpai, 13. SS
DIVIZIJA HANDAR: ISTINE I LAI, Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske
Preporod, Zagreb, 2000.
19 Dobrica osi, pie Dragoljub Todorovi, u svojoj kui okuplja srpske
intelektualce iz Hrvatske i Bosne, a i pobunjeni kosovski Srbi su prve kontakte sa
njim uspostavili i u njemu nalazili najveu podrku. Zajedniki biograf Miloevia i
osia Slavoljub uki u knjizi Izmeu slave i anateme opisuje taj rad Dobrice
osia sa Srbima iz Hrvatske i Bosne:
Radovan Karadi je najblie saraivao sa osiem u vreme formiranja Srpske
demokratske stranke u Bosni. Skoro svakog dana, posle ponoi, a to je vreme normalno za telefonske pozive u osievoj kui, sa njim se savetovao u donoenju
delikatnih odluka. osi ga je ubedio da prihvati poloaj predsednika stranke, jer je
Karadi predlagao Nenada Kecmanovia. U vreme parlamentarnih izbora u Bosni,
524

Dobrica se angaovao u prikupljanju finansijskih sredstava za Srpsku demokratsku

stranku. On je, najzad, povezao Miloevia sa dvojicom lidera, Karadiem iz Bosne
i Jovanom Rakoviem iz Krajine. Vlast je u rukama Miloevia, ali se o budunosti
srpskog naroda raspravljalo u domu vodeeg opozicionara /misli se na Dobricu osia
primedba D. T./ (D. Todorovi, nav. dj., str. 119-120; S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 200).
Na osnovu citiranog teksta S. ukia Todorovi zakljuuje kako se vidi ko je
konkretno i direktno podbunjivao i organizovao Srbe iz Bosne za rat protiv svojih
komija Hrvata i Bonjaka i gde se raspravljalo o budunosti srpskog naroda (D.
Todorovi, nav. dj., str. 120).
osi se, po ocjeni Dragoljuba Todorovia, apsolutno i bez ikakvih rezervi stavio
na stranu vlasti, koju u tom periodu vre SPS i Slobodan Miloevi. Za takav angaman osi je nagraen mestom Predsednika Savezne Republike Jugoslavije, na
koje je izabran u junu 1992, pa tako i oficijelno postaje Vrhovni komandant vojske
koja velikim delom svojih resursa i potencijala u Bosni vodi rat za srpstvo i Srbiju
(Isto, str. 122).
Na skupu Srpske demokratske stranke u beogradskom Centru Sava, poetkom
novembra 1990, osi je pozdravio skup rijeima: Ovaj trenutak je istorijski: ostvaruje
se oslobodilako i demokratsko jedinstvo srpskog naroda u tenji za novom dravom
i novim drutvenim poretkom. U Beogradu su meu nama, svojima, predstavnici
Srpske demokratske stranke Bosne i Hercegovine koja oznaava poetak duhovnog
i politikog preporoda srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, dojueranje raje
Titovih vezira (Isto).
I navedenim govorom osi, navodi Todorovi, jo jednom formulie i precizira
svoje ratne ciljeve u Bosni i Hercegovini koji su obelodanjeni u Memorandumu
SANU (Isto).
Dobrica osi je, po Todoroviu, Karadia izmislio, stvorio, promovisao, podstrekavao, pomagao i podravao u svim njegovim aktivnostima i akcijama i sa njim
bio u najprisnijem, najprijateljskijem i najpoverljivijem moguem odnosu sve vreme
rata u Bosni. U najmanju ruku je udno da Karadi, kao krivac broj jedan za rat
u Bosni, odgovara pred Tribunalom u Hagu, a da se njegov promoter i najvei
autoritet, savetodavac, mentor, guru i Vrhovni komandant osi slobodno eta, dri
govore na komemorativnim skupovima, pie uvodnike, protestna pisma protiv
privatizacije Prosvete i Veernjih novosti, promovie Zbornik tekstova iz rada
Odbora za odbranu slobode miljenja i izraavanja, pie tekstove za priredbe
povodom jubileja Vojne akademije, dri uvodnu re u SANU, na skupu povodom
stogodinjice roenja Mee Selimovia.
Samo ilustracije radi, navodimo jo neke primere, pored ve navedenih, o
povezanosti osia i Karadia. Slavoljub uki u knjizi Izmeu slave i anateme
o odnosima osi Karadi pie:
Dok je srpski predsednik /Slobodan Miloevi, primedba D. T./ prihvatio
Karadia kao nuno zlo, osi je sauvao prisne odnose sa predsednikom bosanskih Srba jo iz vremena kada je on sebi krio put nacionalnog voe... Po osievom
miljenju Karadi je najdarovitiji srpski politiar.
525

vanim pitanjima strategije i taktike, za srpsku dravu preko

Drine, ijim e formiranjem Srbi ostvariti svoja nacionalna i graanska prava. To je, po osiu, veliki istorijski dogaaj. Drina im
vie nee biti krvava mea (34).20
U istoj knjizi uki navodi osievu izjavu o Karadiu, koju je zabeleio nakon
to je osi smenjen sa funkcije predsednika Republike jula 1993.:
Mislim da je on imao najimpresivniji razvoj od mladih politiara. Komunikativan, lukavo uporan, koncentrisan na glavni cilj, matovit u kombinacijama, uspevao
je da istraje u svojim gleditima, a istovremeno sebe ne dovede u poloaj oveka s
kojim nema ta da se razgovara (Isto, str. 122-123).
Dobrica osi je i u razgovoru s Radovanom Karadiem, iz druge polovine 1991,
otvoreno iznio i ukazao na historijski znaaj srpskog velikodravnog projekta o ujedinjenju Srba, u emu su, pored ostalog, oigledne pripreme za genocid i druge oblike
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini:
D. . (Dobrica osi) Vi ste, vi, stvarno da upotrebim tu kategoriju, vaa
politika je egzistencijalna. Vi dovravate jedan istorijski proces.
R. K. (Radovan Karadi) Da, da.
D. . Jugoslovenstvo ima 2 tadeja, ima ujedinjenje junih Slovena i ima
ujedinjenje Srba. Ujedinjenje junih Slovena je istorijski propalo, ali ujedinjenje
Srba nije, sada se istorijski dovrava ili gubi.
R. K. Da, ali prirodno je to polazi od onih koji su najvie ugroeni.
D. . Jeste, i koji su ugroeni i na kraju krajeva to je od Karaora naa
ideologija. Ta vaa taktika, vaa strategija, ja ne znam to bi bilo da niste vi onakvi
kakvi jeste (S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 211).
Dobrica osi je osamdesetih i devedesetih godina XX stoljea djelovao u vie
pravaca, od zalaganja za donoenje novog Ustava, usmjeravanja srpskih akcija na Kosovu,
pripremanja kampanje o ugroenosti srpskog naroda, posebno u Bosni i Hercegovini, gdje
su Srbe navodno ugroavali Muslimani, otvaranja prostora za plasiranje Memoranduma
SANU, do zastupanja teze o neminovnom raspadu Jugoslavije, ime je bio duboko
privren projektu razaranja i ruenja Jugoslavije (SFRJ) i formiranju srpske drave, koja bi
ujedinila sve Srbe (Detaljnije o tome vidi: S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 196-200, 215 i dr.).
20 I patrijarh Pavle je, zapisuje osi 4. decembra 1994, odravao estu i tesnu
vezu sa Karadiem (191). O ulozi i odgovornosti patrijarha Pavla i Srpske pravoslavne crkve za srpske zloine u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu Dragoljub
Todorovi pie kako je patrijarh Pavle na samom poetku rata u Hrvatskoj pisao
lordu Karingtonu predsedavajuem na Konferenciji o Jugoslaviji, da Srbi i Hrvati
ne mogu zajedno da ive. Poznato je da je kriminalac i masovni ubica eljko
Ranatovi-Arkan rekao: Moj vrhovni komandant je patrijarh Pavle, od ega se on
nije ogradio. Arkan je sa svojim naoruanim ljudima ulazio u pravoslavne manastire
i u Patrijariju. Patrijarh Pavle nikad nije osudio zloine koje su srpske oruane
526

Negirajui masovne zloine nad Bonjacima, posebno srpske koncentracione logore u Republici Bosni i Hercegovini (nepostojee nacistike logore, koje su smislile i ije su slike montirale njihove /po
osiu Sjedinjene Amerike Drave prim. S. ./ televizije i novinari
14),21 za koje ih (Srbe) Evropa i Amerika, pie osi, duhovno
formacije poinile u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Takoe se nije oglasio kada su
ruene damije i drugi verski objekti Muslimana u Bosni, meu kojima i istorijski
spomenici upisani na listu spomenika svetske batine, uvene damije Alade (sagraena 1549) u Foi i Ferhadija (sagraena 1579) u Banjaluci. Neke damije su
preureene u pravoslavne crkve, kao ona u selu Divi kod Zvornika. Pojedini episkopi
i svetenici Srpske pravoslavne crkve (SPC) blagosiljali su ratne zloince pre ili posle
izvrenih zloina. Patrijarh Pavle je lino potpisivao peticije u korist Radovana
Karadia optuenog za genocid pred Hakim tribunalom. Tokom rata na prostoru
bive Jugoslavije SPC-i je zbog uloge u tom ratu pretilo izbacivanje iz Svetskog saveza
crkava. Moda su zbog toga na sahranu patrijarha Pavla od 14 pravoslavih patrijarha u svetu dola samo dvojica (D. Todorovi, nav. dj., str. 154).
21 Dobrica osi u (svom) BOSANSKOM RATU negira i srpske koncentracione
logore (logore smrti) i etniko ienje, odnosno genocid nad Bonjacima u Republici
Bosni i Hercegovini, to mu je bilo dobro poznato, posebno imajui u vidu injenicu da
su najtei i najmasovniji zloini izvreni u vrijeme kada je on bio predsjednik Savezne
republike Jugoslavije, predsjednik Vrhovnog saveta odbrane (Savezne republike Jugoslavije) i predsjednik Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici. Na tim najviim
dravnim organima voena je rasprava i iznoeni podaci o zloinima protiv ovjenosti
i meunarodnog prava. Tako je, primjera radi, na sjednici Saveta za usaglaavanje stavova
o dravnoj politici, 11. augusta 1992, bilo govora o koncentracionim logorima i etnikom
ienju, medijskoj bombi o koncentracionim logorima (AIIZ, inv. br. 2-4070,
STENOGRAFSKE BELEKE sa sednice SAVETA ZA USAGLAAVANJE STAVOVA
O DRAVNOJ POLITICI, ODRANE 11. AUGUSTA 1992. GODINE, str. 57-58, 9899, 136, 142, 159, 170). S tim u vezi, tada je Slobodan Miloevi rekao: Nemojmo
da budemo naivni i da verujemo da oni ne znaju ta je stvarno stanje ovde, ... da
ne znaju da nemamo logore.... (Isto, str. 65).
Svjesni injenice da svijet zna stvarno stanje u Republici Bosni i Hercegovini i
injenicu da je politika i praksa genocida smiljena, rukovoena i izvoena od
strane Vlade Srbije (Isto, str. 99), kako su to rukovodstvu Savezne republike Jugoslavije
drsko rekli John Major (Britanski premijer) i Douglas Hogg (pomonik ministra vanjskih
poslova) - (Isto), dravno (politiko i vojno) rukovodstvo Savezne republike Jugoslavije,
na elu s Dobricom osiem, tada je smiljalo taktiku kako da obmane meunarodnu
zajednicu u vezi sa saznanjem o koncentracionim logorima. Tako je Momir Bulatovi
(predsjednik Predsjednitva Republike Crne Gore), pored ostalog, rekao: Mi sada
moramo da pokaemo da smo doli do nekog tajnog dokumenta, da ga gurnemo
u javnost, da svi o njemu priamo i da pokaemo da je ovo samo smiljeno da nas
bombarduju i unite, a neka se pravdaju da to nije tako (Isto, str. 144).
527

i moralno ponitavaju: varvarizuju nas. Optuuju nas za etniko

ienje i silovanje ezdeset hiljada Muslimanki, za muenje i izgladnjivanje jadnih Muslimana u koncentracionim logorima A sve te
zloine vre Hrvati i Muslimani, koji su proglaeni srpskim rtvama,
osi navodi kako su Srbi opet sa svojim nacionalnim ciljevima sami
u ovome svetu, kao to su, po Dobrici, bili u XIX veku, kada su
zapoeli oslobodilaku borbu (46).
U vrijeme razgovora i dogovora u vezi sa prihvatanjem i/ili neprihvatanjem Vance-Owenovog mirovnog plana (marta 1993) osi
zapisuje kako nema pravo da izda Srbe, da nije sklon naputanju
Srba u Bosni i Hercegovini i naglaava da, kao pisac Vremena smrti
i Vremena zla, treba ostati (treba da ostanem) veran vekovnom
srpskom idealu: nacionalnom i dravnom ujedinjenju srpskog naroda,
ali i opstanku i slobodi srpskog naroda preko Drine i Save (66).
osi u vie navrata nastoji prikriti nacistiki projekt, genocidnog
karaktera - formiranje Velike Srbije vekovni srpski ideal: nacionalno i dravno ujedinjenje srpskog naroda. S tim u vezi, on tvrdi da
uporno nastojanje Srba iz Bosne da sauvaju teritorijalnu vezu sa
Srbijom ne znai politiku tenju za stvaranjem velike Srbije, to
im se pripisuje, ve se, po njemu, radi o odbrani puta kojim su u
Drugom svetskom ratu Srbi iz Hrvatske i Bosne od ustakog genocida
beali u Srbiju (76).
Vladislav Jovanovi (bivi savezni ministar za inostrane poslove), na sjednici Saveta
za usaglaavanje stavova o dravnoj politici 21. januara 1993, potvrdio je postojanje
srpskih koncentracionih logora. S tim u vezi, on je predloio kako bi delegacija kolaboracionistike i paradravne tvorevine Republike Srpske trebalo da uini jedan humanitarni gest, moda malo spektakularnije prirode, da na taj nain jo vie proirimo
polje simpatija meunarodne javnosti za nau stvar, u vezi sa razmenom zatvorenika,
zatvaranjem svih logora, itd. (AIIZ, inv. br. 2-4074, STENOGRAFSKE BELEKE sa
proirene sednice SAVEZA ZA USAGLAAVANJE STAVOVA O DRAVNOJ
POLITICI, ODRANE 21. JANUARA 1993. GODINE, str. 68). Na to je Radovan
Karadi odgovorio: to se tie razmjene, vrlo rado; ali, vie ne smijemo jednostrano
putanje; jer neemo moi da otkupimo Srbe. Sada je Kuner izvukao jedva 28
Srba iz Sarajeva, za ta smo mi dali 33 Muslimana, ime smo i mi priznali da
jedan Srbin vredi 1,2 Muslimana.
Mi na tim stvarima dobijamo simpatije koje traju dva sata; to se zaboravi.
Moramo sada ponovo da hapsimo da bi mogli razmjenjivati (Isto, str. 68-69).
528

osi negira srpski velikodravni projekt Velike Srbije, za koga

tvrdi da je navodno rije o fantomu Austro-Ugarske, ime su, po njemu,
Evropa i Amerika opsjednuti, a koji se danas tretira kao srpski
nacionalizam (124). Ideoloku floskulu velikosrpstva je, navodi
osi, od Austrougarske prihvatila Kominterna, a kojom se danas
kao neposrednim argumentom protiv srpskih nacionalnih prava slue
Hrvati, Muslimani i njihovi zatitnici u Evropi i Americi ... (124).
osi otvoreno lae u iskazu kako nikada ozbiljan politiar u
ovoj zemlji nije definisao nacionalni cilj stvaranje velike Srbije.
Iznosei i tu la, a zaboravljajui svoju vlastitu aktivnost na tom projektu (od Memoranduma SANU, srpskog Mein Kampfa ideoloke
osnove zloinakog udruivanja srpskog politikog vostva za
osnivanje Velike Srbije (256), politike i finansijske pomoi Srpskoj
demokratskoj stranci, do pruanja savjeta i podrke Radovanu Karadiu),
osi vjeto prikriva postojanje tog nacistikog projekta tvrdnjom kako
Srbima nikako nije cilj stvaranje velike Srbije, ve da se srpskom
narodu, koji je ostao bez svog prava na samoopredeljenje, obezbede
osnovna nacionalna i ljudska prava (147 i 162). Govorei o velikoj
Srbiji, osi uporno tvrdi da je to jedna sintagma koja se rodila u
fazi nacionalne romantike, kakvu su u svom dravotvorstvu iskazivali narodi koji su bili razjedinjeni na Balkanu i u Evropi, pa su
takvu sintagmu upotrebljavali i neki srpski nacionalisti. Austrougarska je 1908. godine, u danima aneksije Bosne i Hercegovine, tu
veliku Srbiju proglasila svojom i evropskom opasnou . Taj,
po njemu, austrougarski fantom je danas osnovni argument protiv
srpskog naroda u evropskoj i amerikoj politici. S tim u vezi, on
ponovo lae kako nikada nije vjerovao, iz mnogo razloga istorijskih,
nacionalnih i drugih, u mogunost zasnivanja velike Srbije, jer je
njegovo shvatanje dravnosti i nacionalne ideologije srpskog naroda
sasvim drugaije (147). Tu la osi je iznio i 18. aprila 1993, u razgovoru s Adamom Mihnjikom, bivim poljskim disidentom i osievim
istomiljenikom u borbi protiv staljinizma, na veeri u Beogradu,
gdje su prisustvovali i njegovi prijatelji: Ljubomir Tadi, Svetozar Stojanovi (specijalni savjetnik predsjednika Savezne republike Jugoslavije,
tj. osia, 1992-1993) i Miodrag Perii. Tada je Mihnjik od osia traio
da prekine rat po svaku cenu, da se ratom ne bori ni za kakve
529

nacionalne ciljeve, da se javno odrekne Velike Srbije i osudi srpske

zloine. Umjesto toga, osi je ponovo iznio najgrublje lai: A kako
da se odreknem velike Srbije, kad ona nije moj politiki cilj? Mi,
Adame, ne elimo nikakvu veliku Srbiju; mi elimo samo prava koja
imaju svi narodi koji su inili Jugoslaviju. Nita vie. Pred kim da
kleknem, Adame? Pred proustaom i ovinistom Franjom Tumanom
i islamskim fundamentalistom Alijom Izetbegoviem, koji je izazvao
graanski rat u Bosni? Ja nisam predsednik i predstavnik naroda
agresora i zloinaca; ja sam predsednik i predstavnik naroda rtve,
naroda koji je obespravljen i izigran od nemake Evrope. Znam
bolje od tebe greke i zloine koje su Srbi poinili u osveti. Osudio sam
ih, i osuujem ih. Ti zloini mene ne uasavaju manje nego tebe
Zna li ti ta radi Tumanova vojska po Hrvatskoj i Bosni?
Znam, ali ti treba da bude iznad svega toga i da klekne kao
Vili Brant.
Trai da priznam poraz. Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ne priznaju poraz. Ja nemam pravo da u njihovo ime priznam
poraz. Ja nemam pravo da u njihovo ime priznam poraz, jer u tom
sluaju ne bih ni mogao da obavljam ovu dunost. Ogromna veina
srpskog naroda je protiv takve kapitulacije. Doivljava je kao nepravdu i pristajanje na ropstvo. Tako je i ja doivljavam. Moram da
se borim za prava svog naroda sve dok postoje izgledi da se ta prava
odbrane. A ja verujem da jo uvek postoje neki izgledi. Nisu veliki,
ali moram da se borim.... (107).
Savezna republika Jugoslavija je, pie osi, svoju politiku
sudbinu povezala s politikom sudbinom srpskog naroda u Bosni
i Hercegovini i Hrvatskoj, sprovodei politiku reavanja srpskog
nacionalnog pitanja kao dravnog pitanja (110-111).
Srpski narod u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj je, navodi osi,
posle razbijanja Jugoslavije, uporan da stvori svoju dravu i ujedini
se sa Srbijom, po svaku cenu (127). A mi odavde /tj. iz Srbije, iz
Beograda - prim S. ./ nastojimo da evolucijom, uvaavajui meunarodne prilike, izuzetno nepovoljne po Srbe, korak po korak,
reavamo srpsko ivotno pitanje (127). S tim u vezi, on pie kako
je Srbija u XIX i XX stoljeu, posebno u Prvom i Drugom svjetskom
530

ratu, postigla znaajne pobjede u borbi za osloboenje i ujedinjenje

itavog srpskog naroda (128). On je izraavao veliko potovanje i
divljenje srpskim voama u Bosni zbog njihove upornosti i herojstva
koje postaje antiko: Srbi ponovo ne priznaju boansku granicu
svojih moi (128). On je izraavao divljenje i zahvalnost srpskom
narodu Bosne i Hercegovine za njegovo herojstvo, za njegovu odista
paeniku i pobedniku borbu za stvar slobode, dostojanstva i opstanka srpskog naroda. Savezna republika Jugoslavija je od poetka
njihove borbe bila s njima i ona e, po osiu, ostati s njima do njihove
konane pobede (138 i 166).
Srbi, tvrdi osi, dva veka imaju jedan isti cilj, a to je borba
za osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda. Ovo je sedmi rat koji
se vodi za ostvarenje tog cilja (138). Srpska intelektualna i politika
elita, na elu sa Dobricom osiem, smatrala je da devedesetih godina
XX stoljea postoje uslovi (unutranji i meunarodni, posebno meunarodna politika situacija) za realizaciju navedenog faistikog projekta
genocidnog karaktera. Dobrica osi je smatrao da Srbi trebaju iskoristiti
trei veliki dogaaj u XX stoljeu (propast komunizma u Evropi), kako
bi konano rijeili srpsko nacionalno i dravno pitanje uspostavljanje
jedinstvene srpske drave na Balkanu.22 Tada je, po osiu, u ovom
veku postojala trea prilika / prve dvije su Prvi i Drugi svjetski rat
prim. S. ./ (Evo tree prilike u ovom veku) da se stvori jedna
nova drava i da srpski narod ponovo doe do zajednikog krova
i pretpostavki za zajedniki ivot, (139). U tom stoljeu Srbi su,
navodi osi, ostvarili veliku istorijsku pobedu (139).
Ukazujui na srpske ratne ciljeve - konano formiranje jedinstvene
srpske drave na Balkanu, Dobrica osi otvoreno i jasno utvruje
i odreuje granice te (srpske) drave: Tu gde ivi narod, gde postoji
srpska kua i srpska njiva, gde se govori srpskim jezikom, tu e biti
srpska drava (141). Rije je o projektu nacionalnog i dravnog
ujedinjenja srpskog naroda (271), stvaranja drave srpskog naroda, jake srpske drave na Balkanu (272).

22 D. Todorovi, nav. dj., str. 117-118 i 155.

531

Cilj Srba je, po osiu, da se ujedine i stvore jedinstvenu srpsku

dravu, poto im dva veka evropske sile onemoguuju ujedinjenje (164). Rije je, po njemu, o rjeavanju srpskog nacionalnog i
dravnog pitanja (nacionalnom i dravnom cilju - 186), politici
dravnog ujedinjenja Srba (184) i ratu za jedinstvenu srpsku
dravu (182), ratu Srba za svoju dravu (194, 215, 216), ratu za
ujedinjenje i stvaranje svoje drave (166), oslobodilakom ratu u
Bosni i Hercegovini (199, 212, 214, 215, 216 i 220), oslobodilakom
pokretu srpskog naroda u Bosni (111), oslobodilakoj borbi srpskog
naroda (142 i 166), dravnom ujedinjenju srpskog naroda (221),
borbi za osloboenje i ujedinjenje srpskog naroda (140 i 142),
borbi za ujedinjenje Srba u jednu dravu (165), srpskom oslobodilakom pokretu (215),23 o odbrani same egzistencije srpskog
naroda (231-232), nacionalnom i dravnom ujedinjenju srpskog
naroda (271). Srpski narod, tvrdi osi, vodi dva veka oslobodilake
borbe, ustanke i ratove za ujedinjenje i stvaranje svoje drave (166).
On je ubeen da srpska hrabrost i moralna snaga imaju svetskoistorijski znaaj. Stoga je on (11. aprila 1994) vjerovao u (srpsku)
konanu istorijsku pobedu, koja e se moralno realizovati u 21.
veku (170), kada e srpski narod ostvariti svoje ciljeve (179).24
23 Dobrica osi je i na sjednici Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici
(Savezne republike Jugoslavije), odranoj 21. januara 1993, u svojstvu predsjednika Savezne
republike Jugoslavije i predsjednika tog savjeta, pored ostalog, ukazao na znaaj oslobodilakog pokreta Srba u Bosni. S tim u vezi, on je odao priznanje svojim saradnicima
- lanovima udruenog zloinakog poduhvata (Radovanu Karadiu i njegovoj zloinakoj druini): Razume se, moemo da budemo sreni to imamo ljude na elu
oslobodilakog pokreta u Bosni i Hercegovini, koji su imali toliku moralnu i politiku
snagu da zadobiju poverenje koje imaju (AIIZ, inv. br. 2-4074, STENOGRAFSKE
BELEKE sa proirene sednice SAVETA ZA USAGLAAVANJE STAVOVA O
DRAVNOJ POLITICI, ODRANOJ 21. JANUARA 1993. GODINE, str. 71).
24 Navedene ciljeve stvaranje jedinstvene nacionalne drave (tenja za stvaranje jedinstvene srpske drave) i rat za jedinstvenu srpsku dravu - osi je
otvoreno iznio i priznao i u Pievim zapisima 1999.-2000. S tim u vezi, on tvrdi kako je
devedesetih godina XX stoljea izneo skicu nacionalne strategije za rat za jedinstvenu srpsku dravu. Rije je, kako on tvrdi, o tenji za stvaranje jedinstvene srpske
drave, koju je Dobrica osi zastupao podravajui Srbe u Hrvatskoj i Bosni
(D. osi, VREME ZMIJA, str. 29, 30, 218 i dr.).
532

Ustanak Srba u Bosni i Hercegovini, njihov oslobodilaki rat

je, po osiu, samosvojna i autonomna pojava sa tradicionalnim,
jasnim i neizmenjivim ciljem da se ujedine sa Srbijom (197-198),
to je u suprotnosti s drutvenim i historijskim injenicama i drutvenim i
historijskim procesima tendencija formiranja jedinstvene srpske drave.
Osloboenje srpskog naroda, po osiu, nije nikad odvajano
od ujedinjenja i stvaranja jedinstvene drave. Na takvom ivotnom
i nacionalnom cilju, temeljilo se i srpsko jugoslovenstvo koje je u 20.
veku inilo osnovni sadraj srpske nacionalne ideologije (216).
Srbi su, po Nikoli Koljeviu, ije ocjene prenosi Dobrica osi, iz
njihovog razgovora u osievoj kui, 17. decembra 1995, pet dana nakon
Koljevievog povratka iz Pariza, dobili dravu Republiku Srpsku,
bez Sarajeva nismo uzaludno ratovali, ali su skupo platili prvu
srpsku dravu preko Drine (224 i 232). To je, po Dobrici osiu,
epohalan dogaaj. Stvaranje Republike Srpske, je, tvrdi osi,
u istoriji srpskog naroda posle 1878. i ujedinjenja Vojvodine i Crne
Gore sa Srbijom, najznaajniji dogaaj (224).
Ogromnim rtvama stvorena je Republika Srpska - prva
srpska drava preko Drine. To je, tvrdi osi, velika, istorijska
pobeda (271).25
Procjenjujui 3. aprila 1999. sadanje stanje, osi je, pored ostalog, konstatovao:
2. Srbi i dalje treba i moraju da tee stvaraju jedinstvene nacionalne drave; 4.
Republika Srpska mora svim sredstvima da se bori da sauva svoju dejtonsku
osnovu... i intenzivno raditi na ujedinjenju sa Srbijom: ekonomskom, kulturnom,
institucionalnom... (Isto, str. 30).
Vie od est mjeseci kasnije (28. oktobra 1999) osi tvrdi da je bila pogrena
tenja za stvaranje jedinstvene srpske drave, to je i on, po njegovom kazivanju (do
1992.), zastupao podravajui Srbe u Hrvatskoj i Bosni ... (Isto, str. 218).
25 Nakon to je Radovan Karadi uhapen i izruen u Hag (21. jula 2008), osi
je 1. novembra 2008, kao veliki podravalac i podstreka Radovana Karadia i
bosanskih Srba (D. Todorovi, nav. dj., str. 105), u Politici objavio jedan tekst, u kome
je veliao i branio Radovana Karadia, navodei da nije rije o ratnom zloincu, i ukazao
na srpske ratne ciljeve u Bosni, gdje je, po njemu, ostvarena jedna velika istorijska
pobeda ... prva srpska drava preko Drine: Da ne poredimo Aliju Izetbegovia i
Franju Tumana sa Radovanom Karadiem, jer oni su neuporedivi po ljudskim,
moralnim i duhovnim vrednostima i politikim ciljevima. Radovan Karadi je jaka
politika linost sa velikim zaslugama u borbi za ljudska i nacionalna prava srpskog
533

I pored te velike, istorijske pobede, osi zakljuuje kako su

Srbi izgubili sve ratove u dvadesetom veku. Ostalo nam je pravo na
samoironine paradokse. S tim u vezi, osi se poziva na velike srpske
pobede i otvoreno lae, izmilja i falsifikuje historijske injenice:
Pobedili smo Tursku carevinu da bi bila stvorena Makedonija, nacija
koja nam je preotela kulturne spomenike i umetnike vrednosti iz
Duanove i Milutinove drave; pobedili smo Austrougarsku da bi
bila stvorena Slovenija i Hrvatska, koja e nas, svoje oslobodioce,
osvetniki poraziti na kraju veka; prvi smo na Balkanu poveli antifaistiki rat i revoluciju, da bi nastala nova Jugoslavija i u njoj
antisrpska Bosna i Hercegovina sa muslimanskom nacijom koja nam
je u svetu za decenije nagrdila ljudski lik, oglaavajui nas zbog
bombardovanja Sarajeva i zloina u Srebrenici - narodom sotonom i
ubicom (219-220). Oigledno je da u tim svojim laima osi nije
mogao prikriti mrnju prema Muslimanima, iskazujui je u formi tvrdnje
o antisrpskoj Bosni i Hercegovini sa muslimanskom nacijom, koja
je, po njemu, odgovorna to im je u svetu za decenije nagrdila ljudski
lik, oglaavajui ih zbog bombardovanja Sarajeva i zloina u
Srebrenici narodom sotonom i ubicom (220), dakle, okrivljujui rtvu
genocida Bonjake za patoloku predstavu o Srbima u svetu, ime
je indirektno priznao vlastitu krivicu i vlastitu odgovornost.

naroda, on zasluuje pravedan sud Istorije i potovanje svog naroda koje ima od
poetka borbe za Republiku Srpsku, a nikako poniavanje, progon, hapenje i Haki
sud. On nije ratni zloinac; on je politiki voa naroda Republike Srpske.
imamo i jednu veliku, istorijsku pobedu: ogromnim rtvama stvorena je
Republika Srpska; ponavljam: prva srpska drava preko Drine koja mora postati
demokratska, pravna, civilizovana. Njen najznaajniji tvorac je Radovan Karadi
(D. Todorovi, nav. dj., str. 124).
Navedenim osievim reima, tvrdi Dragoljub Todorovi, nije potreban
nikakav komentar, sem zaprepaenja nad stepenom ignorancije i drskosti sa kojom
jedan ovek moe da govori o ratnom voi i ratu u kome je stradalo preko 100.000
ljudi (Isto).
534

7. osievo vienje zloina

Svoje zapise o Bosanskom ratu osi zapoinje 16. aprila 1992,
tvrdnjom kako iz Bosne stiu zastraujue vesti: poeo je rat izmeu
Muslimana i Srba. Zapoeli su ga muslimanski, sarajevski razbojnici, ubijajui Srbe etnike ... Du Drine masovni pokolji Srba. Gore
srpska sela ... (7).
Srbi su, nastavlja osi, samo u dvadesetom veku preiveli tri
genocida, te da su i danas izloeni genocidnom teroru u Hrvatskoj i
genocidu od strane fanatizovanih Muslimana u Bosni i Hercegovini
(73). Polazei od ocjene da se nad Srbima u Republici Hrvatskoj i
Republici Bosni i Hercegovini vri genocid, osi je s tugom i zabrinutou, saopio da u sadanjem meunacionalnom, graanskom i
verskom ratu i srpski ekstremisti u Bosni vre osvete i zloine nad
Muslimanima, koji uasavaju ogromnu veinu srpskog naroda
(73). S tim u vezi, on, pored ostalog, pie da Vlada Savezne republike
Jugo-slavije i naa javnost odluno osuuju zloine, etnika
ienja i dranje talaca, granatiranje gradova, posebno Sarajeva,
razaranje sela, industrijskih objekata, komunikacija, crkava i kulturnih spo-menika (75).
Srbi su, tvrdi osi, zloine poinili u osveti (107), vrei
krvave osvete (127). osi uporno negira zloine nad Bonjacima.
Muslimansko rukovodstvo je, pie osi na osnovu informacije
Uprave bezbednosti Vojske Jugoslavije (20. aprila 1993), na diplomatskom i propagandnom planu fabrikovalo lai o navodnim
srpskim zloinima nad nedunim civilnim stanovnitvom, pri emu
se posebno manipulie Srebrenicom, epom i Goradom, kako bi
se spreio njihov potpuni vojniki poraz ... (121).
osi ponavlja ocjenu o srpskom iskustvu dva ustako-muslimanska genocida 1941.-1945. i 1991.-1993. (127).
Muslimani su, pie osi, zapoeli ienje Bijeljine od Srba,
nakon ega je Arkan sa svojim gardistima upao u Bijeljinu i pobio
Muslimane (135). Muslimani su, po njemu, u Tuzli ubili oko 350
vojnika JNA, koji su u kamionima naputali grad, a u Sarajevu
535

ubili 28 vojnika i dve medicinske sestre u koloni JNA koja je naputala Sarajevo (135).
Pristalice Alije Izetbegovia su, po osiu, klale svoje komije
Srbe, sekirama im odsecali glave, pekli ih na ranju kao brave, silovali devojice pred oevima, odsecali ake staricama, inili zverstva
(136). To je osiu, po njegovom kazivanju, potvrdio general Mladi,
koji mu je pokazivao fotografije masakriranih Srba ... (136).
Takvim zloinima Muslimani su, po osiu, izazvali surovo
osvetnitvo Srba. Srbi su na zloine odgovorili zloinima. Osvetama i
za ustake zloine u Drugom svetskom ratu. Na progone Srba iz
Mostara, zapadne Hercegovine, Zenice i centralne Bosne, Srbi su
odgovorili progonom Muslimana iz istone Bosne; na progon Srba iz
zapadne Hercegovine i bosanskih gradova i sela koji su vrili Hrvati,
Srbi su uzvratili progonom Hrvata iz Posavine (136, 242, 247).
Na osnovu navedenih i drugih falsifikata o srpskim zloinima iz
osvete i u osveti, a prikrivajui istinu, osi dolazi do genijalnog otkria
kako se u Bosni i Hercegovini zbiva trostruko etniko ienje:
Muslimani gone Srbe i Hrvate; Srbi gone Muslimane i Hrvate; Hrvati
gone Srbe i Muslimane .... Ta osieva uasna istina je toliko oigledna da je statistika ubijenih danas od drugorazrednog znaaja.
Ko je vee zloine poinio, moda e utvrditi mir, ako je mir mogu
u toj zemlji posle totalnog rata. Sve tri nacionalnosti zatrovane su
ovinistikom i verskom mrnjom (107 i 136).
U iznoenju injenica o zloinima nad Srbima osi, pored
ostalog, navodi kako je samo u Sarajevu, gdje je Silajdi sa svojom
vladom i verskom braom stolovao za vreme rata do sada izbrojano
blizu sedam hiljada ubijenih Srba, a vjeruje se da broj ubijenih Srba
prelazi deset hiljada (270). Ova osieva saznanja su na ivici fantastike ili je moda u pravu ukoliko govori o broju poginulih boraca Vojske
Jugoslavije koji su izgubili ivote napadajui Sarajevo i vrei genocid
nad civilnim stanovnitvom.
U Sarajevu je, pod neposrednom Silajdievom komandom, u
njegovom prestonom Sarajevu, izmilja osi, postojalo oko 125
logora za Srbe, a na teritoriji kojom su vladali Izetbegovi, Silajdi
536

sa svojim generalima i verskom braom, postojalo je oko 336 logora

za Srbe (270). U tom smislu, nastavlja osi, Hrvatske logore ne
zbraja (ne zbrajam), a bilo ih je na stotine, po surovosti ravnim
muslimanskim (270).
U vrijeme kada su jedinice Vojske Jugoslavije, na osnovu Ukaza
predsjednika Savezne republike Jugoslavije i predsjednika Vrhovnog
saveta odbrane (Dobrice osia), vodile ofanzivna borbena dejstva u
istonoj Bosni i vrile genocid nad civilima Bonjacima (decembar 1992
- mart 1993), pri emu su i oficiri Vojske Jugoslavije u Skelanima uestvovali i u klanju djece, to, pored ostalog, potvruju i dokumenta Vojske
Jugoslavije, iji je on vrhovni komandant,26 Dobrica osi 30. decembra
26 AIIZ, inv. br. 2-3110, Komanda lpbr/Lake pjeadijske brigade prim. S. ./
Bratunac, str. pov. br. 2-1942/24, 24. januar 1993 - G/Glavnom tabu prim. S. ./
VRS i K-di DK/Komandi Drinskog korpusa-prim. S. ./; Isto, inv. br. 2-3497, Komanda
UK/Uikog korpusa prim. S. ./, str. pov. br. 171-05/1, 25. januar 1993. godine
OG/Operativnoj grupi prim. S. ./Drina i Komandi Drinskog korpusa VRS, Razmena
podataka; Isto, inv. br. 2-3498, Komanda Uikog korpusa, str. pov. br. 172-07/2, 26.
januar 1993 - Glavnom tabu Vojske Republike Srpske, Komandi Drinskog korpusa i
OC G VJ/Operativnom centru Generaltaba Vojske Jugoslavije - prim. S. ./; ICTY,
PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA,
ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. JUNI
2004, paragraf 263; MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI: MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004, Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str.
152-153; ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC
PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK
TUILATVA (OPTUNICE U VEZI SA HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM),
Hag, 31. maj 2002, paragrafi 408-415.
U paragrafu 263 Odluke po prijedlogu za donoenje oslobaajue presude u procesu
protiv Slobodana Miloevia se, pored ostalog, navodi: Jedne noi u januaru 1993.
godine neposredno prije nego to su ljudi (oko 300 njih iz 72. brigade) /Vojske
Jugoslavije prim. S. ./ preli preko granice u Bosnu, promijenili su uniforme i
zamijenili oznake VJ-a simbolima VRS-a koje su im dali njihovi pretpostavljeni.
Poto su preli granicu, sastali su se s pripadnicima 63. padobranske brigade iz Nia i
napali Skelane /optina Srebrenica prim. S. ./. Napad je poeo otvaranjem vatre
iz runih raketnih bacaa i paljenjem plastova sijena, kako bi se ljudi /tj. Bonjaci
prim. S. ./ uspaniili i napustili svoje domove. Kada su ljudi zaista napustili svoje
kue, vojnici su otvorili vatru iz automatskog oruja i bacali rune bombe. Naoruani
ljudi i civili koji su pokuavali pobjei doekani su vatrom iz pukomitraljeza. Kada je
otpor oslabio, vojnici su uli dublje u selo i prije ulaska u kue bacali su u njih rune
537

1992, pored ostalog, iznosi sljedee lai: Muslimanska ofanziva u Bosni

ugroava hidrocentralu na Drini. Granatiranjem nae teritorije,
Muslimani me primoravaju da vrim dunost i vrhovnog komandanta Vojske Jugoslavije (38). Dvije sedmice kasnije, 16. januara 1992,
Dobrica ponovo, u svojstvu predsjednika Savezne republike Jugoslavije,
vrhovnog komandanta Vojske Jugoslavije, te predsjednika Vrhovnog
saveta odbrane i Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici,
otvoreno lae: obavetavaju me da su Muslimani minobacaima bombardovali Bajinu Batu i Peruac. Oko Skelana se vode estoke borbe.
Muslimani ubijaju redom, pale srpska sela, proteruju Srbe preko
Drine. Bije se bitka za Drinu. To je etniko ienje Srba. Velike rtve
na obema stranama (42).
Zaista, nevieno, sramno, alosno, zauujue - da li je mogue da
ovjek koji posjeduje razum moe tako lagati, izmiljati, falsifikovati?
Oigledno je da, naalost, moe. To moe Dobrica osi i njegovi saradnici na srpskom velikodravnom projektu, genocidnog karaktera. Dva
dana kasnije (18. januara 1993) osi obavjetava svoju klijentelu kako
je pre dva dana muslimanski garnizon iz Srebrenice, kojim komanduje neki zlikovac Naser Ori, bivi oficir JNA /ni to nije tano - prim.
S. ./ ubio je i masakrirao u Skelanima vie od pedeset civila (43).27

bombe da bi bili sigurni da se tamo niko ne krije. Djecu u selu pobio je jedini vojnik
koji je bio spreman to uraditi porunik Zoloti (zvani Zombi) iz 72. brigade (ICTY,
PRED PRETRESNIM VIJEEM, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA,
ODLUKA PO PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. JUNI
2004, paragraf 263; MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI: MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004, Institut za istraivanje zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007, str. 152-153).
27 Za sve vrijeme agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad
Bonjacima, posebno na podruju srednjeg Podrinja, politiko i vojno rukovodstvo Savezne
republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) vrilo je kontinuiranu propagandu o napadima
muslimanskih snaga na srpska sela i masovnim zloinima nad Srbima, iako injenice
govore o genocidu nad Bonjacima. Komisija Vlade Republike Srpske za istraivanje
dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. evidentirala je 13.569 rtava, koje se
odnose na period 1992-1995. za ire srebreniko podruje (VLADA REPUBLIKE
SRPSKE, KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA U I OKO SREBRENICE
OD 10. DO 19. JULA 1995, DODATAK IZVJETAJU OD 11. JUNA 2004. O DOGAAJIMA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995, Banja Luka, 15. oktobar 2004).
538

osi je 11-12. marta 1995. boravio u Viegradu, s one strane

Drine, gdje je, povodom pedesetogodinjice objavljivanja romana Na
Drini uprija i dvadesetogodinjice smrti Ive Andria, pored njega, i
akademik Milorada Ekmeia i Ljubomira Tadia (najboljih ljudi
osieve generacije), po osiu bilo, ezdesetak srpskih knjievnika.
O toj posjeti Miodrag Petrovi, na osnovu necenzurisanih razgovora sa
osiem, pie na stranama 55-76 knjige SUSRETI SA DOBRICOM
OSIEM (Zograf, Ni, 2000). U vezi sa zloinima na podruju Viegrada osi tvrdi kako su sve kue, od graninog prelaza do Viegrada unitene topovskim granatama. Sve. Razvaljenih zidova,
bez krova, spaljene, do temelja (str. 57 i 74-75). U Viegradu je tada,
po njemu, sve mrtvo, jer nema ljudi, samo je Rzav, koji tee s leve
strane, iva prisutnost , svugde naokolo divljina korova i zaputenost (str. 57). Tada je (sredinom marta 1993) u Viegradu bilo oko
11.000 Srba, a Bonjaka nije bilo - nijednog (str. 75).
Sve bonjake kue u Viegradu je, po Dobrici osiu, poruio
Uiki korpus, jer su se tu, kako je to osi objanjavao C. Vanceu,
muslimani uklinili i da je to njihovo uklinjavanje nadomak granica
Srbije bila njihova potajna i svesno voena politika (str. 75). Govorei
o tome, osi tvrdi da je Uiki korpus on poslao na borbene zadatke,
prilikom ega su ubijeni brojni Bonjaci i izvreni i drugi oblici zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Posle, kada su mi javljali
o rtvama, san me nikako nije hteo, tvrdi osi (str. 76).
O navedenoj posjeti Viegradu osi pie dvanaest godina kasnije
i u knjizi BOSANSKI RAT. Naime, u Zapisima predsjednika Savezne
republike Jugoslavije, odnosno BOSANSKOM RATU, osi 13.
marta 1995. opisuje dogaaje od 11. i 12. marta 1993. u Viegradu, pri emu
je posebno naglasio masovne zloine koje su Bonjaci (po njemu Muslimani) izvrili nad Srbima (, krenuli protiv Srba, ubijajui i palei
sve redom ). Ti zloini Bonjaka nad Srbima su, po osiu, trajali
sve dok nisu stigli arkanovci i vojnici Uikog korpusa (195-196).
osi govori o Naseru Oriu kao zlikovcu, pri emu svjesno i namjerno zaboravlja
injenicu da je u procesu protiv Oria ICTY utvrdio da Ori nije izvrio zloine, koje
mu i u ovom sluaju pripisuje Dobrica osi (ICTY, PRED ALBENIM VIJEEM
TUILAC PROTIV NASERA ORIA, PRESUDA, 3. juli 2008).
539

U Bosanskom ratu osi iznosi potresno svjedoenje o tekim

zloinima na podruju Viegrada, ne imenujui izvrioce: A im
preosmo granicu /11. marta 1995. - prim. S. ./, ugledasmo spaljene
i poruene kue; selo Dobrun - sve su kue sruene i spaljene. Nigde
stoke, ni psa, ni svrake; polja se pretvaraju u ledine. Pusto nas
onemljuje. utimo i zgranuto gledamo prizor etnikog ienja
(195-196). Oigledno je rije o genocidu nad Bonjacima. Meutim, osi
je svjesno izbjegao da navede nad kojim narodom je izvren taj zloin.
Zavravajui svoje kazivanje o masovnim zloinima na podruju
Viegrada, osi konstatuje da su Muslimani odmah po proglaenju
nezavisne Bosne i Hercegovine, 6. aprila 1992. godine, krenuli protiv
Srba, ubijajui i palei sve redom , ime je pruio odgovor na
pitanje ko je izvrilac tekih zloina na podruju Viegrada, o kojima on
iznosi dokaze.
Da bi prikrio srpski genocid nad Bonjacima na podruju Viegrada,
osi tvrdi kako su ti Muslimani, dojueranje komije, osvetno
proterani iz svojih kua, ime je na najgrublji nain falsifikovao historijske injenice i pronaao opravdanje za izvreni genocid Savezne
republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore) i njihovih (bosanskohercegovakih) kolaboracionista nad Bonjacima. I pored namjernog i svjesnog
manipulisanja historijskim injenicama, osi nije mogao prikriti historijsku istinu kako su sve do Viegrada sruene muslimanske kue.
I u Viegradu su sruene kue muslimanskih voa (Isto).
U svom kazivanju o dogaajima u Viegradu (11-12. marta 1995)
osi je u BOSANSKOM RATU, navodei injenicu kako su arkanovci i vojnici Uikog korpusa stigli da organizuju Srbe za otpor i
rat za osloboenje i Republiku Srpsku (196), krajnje otvoreno potvrdio
srpske ratne ciljeve. Meutim, osi je u BOSANSKOM RATU vjeto
izbjegao da navede zloine koje je nad Bonjacima, po njegovoj naredbi,
izvrio Uiki korpus, koje je opirno iznio u necenzurisanim razgovorima s Miodragom Petroviem.28
Namee se pitanje zato je osi (svoja) navedena kazivanja s M.
Petroviem iskljuio iz BOSANSKOG RATA.
28 M. Petrovi, nav. dj., str. 55-76.
540

Knjigu SUSRETI SA DOBRICOM OSIEM, autora Miodraga

Petrovia (prijatelj Dobrice osia), objavio je Despot Despotovi 2000.
godine u tirau od 500 primjeraka. Kada je knjiga objavljena, Petrovi je
poslao osiu knjigu da je vidi, a sutradan je osi pozvao Despotovia
da hitno doe (iz Nia) njemu u Beograd. U osievoj kui na Dedinju,
itao mu je (osi) dijelove iz knjige i traio od Despotovia da knjigu
uniti, da je ne pusti u prodaju, jer e ga ta knjiga direktno odvesti u
Hag. Despotovi je ispotovao osiev zahtjev i knjigu nije pustio na
trite, jer knjiga sadri, ne samo njegova dela vezana za Hag, ve i miljenje o Andriu, Paviu, Crnjanskom, politiarima tadanjeg doba, kao i
miljenje njegove supruge o mnogim stvarima. Despotovi je sauvao
desetak primjeraka knjige i, zahvaljujui Dragoljubu Todoroviu, Institut
za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu posjeduje jedan primjerak.
Nepuna dva mjeseca kasnije, 6. maja 1993, osi je, nakon posjete
Palama, 5. maja u vezi s raspravom (na tzv. Narodnoj skuptini Republike
Srpske) o Vance-Owenovom planu za Bosnu i Hercegovinu, na sljedei
nain i s nevjericom iznio dokaze o zloinima genocida u Podrinju:
Sklopio sam oi i zagledao se u spaljena muslimanska i srpska sela
uz Drinu Zato su Srbi spalili i poruili muslimanska sela i nekud
prognali preivele? Zato su Muslimani spalili i poruili srpska sela i
nekud prognali nepoklane Srbe? (133). Na taj nain je Dobrica osi, u
stilu srpskog Goebbelsa, falsifikujui historijske injenice i relativizirajui
zloin genocida nad Bonjacima u Podrinju, proglasio rtve genocida
(Bonjake, po njemu Muslimane) zloincima, izjednaavajui ih sa Srbima
zloincima, onim Srbima koji su izvrili genocid nad Bonjacima.
Izjednaavanjem rtava i zloinaca, pri emu je kod osia proradio
kvazimoral i kvazihumanizam, on sa zabrinutou postavlja vie
pitanja: Za koga se oslobaaju spaljena i pusta sela? Ko e posle rata
da ivi na mrtvoj zemlji? Kakvo se drutvo moe zasnovati na optem
razbojnitvu, kakva drava moe stajati na klanici i zgaritima
Bosanskog rata? (133).
osi je 5. maja 1993 (u pet ujutro, pod zatitom vojske i policije, u blindiranim mercedesima) sa svojim saradnicima sjurio s Jahorine i Romanije u Podrinje, projurivi kroz popaljena i granatirana
541

sela, u kojima nismo videli ni ovcu, ni koko, ni psa lutalicu Stravian prizor srpskog oslobaanja Podrinja (137). Ovim je osi
otvoreno, javno i jasno priznao srpski genocid nad Bonjacima u Podrinju.
Meutim, on ne bi imao lidersku ideoloku poziciju kad ne bi lagao,
izmiljao, falsifikovao, obmanjivao, manipulisao , te je tako srpski genocid nad Bonjacima Podrinja (srpsko osloboenje Podrinja) komparirao i identifikovao sa slinim zloinima od strane Bonjaka i Hrvata
nad Srbima, konstatujui da je: takva pusto i na muslimanskim i
hrvatskim osloboenim teritorijama (137), to predstavlja nesumnjivi apsolutni falsifikat.
osi negira, pored ostalog, pisanje New York Timesa da su Srbi
ubijali muslimansku decu pred majkama, a srpska bestijalnost je
dokazivana uasom da su Srbi prisilili nekog muslimanskog starca
da jede digericu unuka (226).29 U svom negiranju genocida nad Bonjacima, izvrenog u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi30,
29 ICTY, IT-95-18-I, THE PROSECUTOR V. RADOVAN KARADI, RATKO
MLADI, REVIEW OF THE INDICTMENT, Decision of 16 November 1995; ZLOINI
NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU
BOSNU I HERCEGOVINU 1991.-1995, Zbornik radova sa Meunarodnog naunog
skupa, odranog u Sarajevu, 12. jula 1997, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998, str. 451-458. U ODLUCI
sudskog Vijea (ICTY-a) O POTVRDI OPTUNICE PROTIV RADOVANA KARADIA
I RATKA MLADIA, od 16. novembra 1995. se, pored ostalog, navodi: Nakon to je
Srebrenica pala poslije opsade srpskih snaga jula 1995. izgleda da je poinjen istinski
uasan masakr nad muslimanskim stanovnitvom. Tuilac je dostavio dokazni materijal koji opisuje scene nezamislivog divljatva: na hiljade mukaraca je pogubljeno i
pokopano u masovne grobnice, a na stotine njih ivi su zakopani, mukarci i ene su
sakaeni i klani, djeca ubijana naoigled majki, djeda natjeran da pojede digericu
sopstvenog unuka. Ovo su zaista scene iz pakla, napisane na najmranijim stranicama
ljudske historije (Isto).
30 Na sjednici Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici (Savezna republika
Jugoslavija), odranoj 18. augusta 1992, najvii predstavnici politike i vojne vlasti
Savezne republike Jugoslavije, u razgovoru o Platformi za uee delegacije Savezne
republike Jugoslavije na konferenciji o Jugoslaviji u Londonu, iznijeli su nedvosmislene
dokaze o izvrenom genocidu nad Bonjacima i time potvrdili njegovo nesumnjivo postojanje. Tako je Milan Pani (predsjednik Savezne vlade), pored ostalog, izjavio: Mislim
da je na sutinski problem rat u Bosni. To je sutinski problem ove Konferencije ....
Bie tu pitanja, recimo, da li uestvujemo u Bosni kao participanti da, da li razgovaramo stalno sa Karadiem da, da li ga kritikujemo da, da li im aljemo pomo
542

 da. Mi moramo da znamo ta je istina, a to je istina i zbog toga su sankcije. U

stvari mi nita ne radimo da sklonimo sankcije, ak i ja radim sa Karadiem, to su
oni osudili. Mi finansijski pomaemo Karadia, a to sam rekao da neemo da radimo... (AIIZ, inv. br. 2-4071, STENOGRAFSKE BELEKE sa sednice SAVETA ZA
USAGLAAVANJE STAVOVA O DRAVNOJ POLITICI, ODRANE 18. AUGUSTA
1992. GODINE, str. 15).
Problem je, po Paniu, da smo mi optueni za rat u Bosni, da mi pomaemo
taj rat u Bosni, da smo ostavili oruje tamo da se oni bore; pomaemo finansijski Karadia. Mi smo ovde priali o etnikom ienju... (Isto, str. 16).
Govorei o etnikom ienju, problemu koji je nastao za ovu dravu, Milan
Pani je obavijestio politiko i vojno rukovodstvo Savezne republike Jugoslavije da je
tada (18. augusta 1992 danas posle podne) etniko ienje poelo: 15 hiljada
Muslimana iz Sanskog Mosta, kojima je dato 8 sati da se odsele i da preu 20 km
do Jajca da bi bili sa Muslimanima. To je stiglo iz Ujedinjenih nacija. Oni me pitaju
i kau da to zaustavim. Na to je general ivota Pani (naelnik Generaltaba Vojske
Jugoslavije) rekao kako je mnogo vie kilometara od Sanskog Mosta do Jajca (Dvadeset
kilometara? Mnogo je vie), na to je Milan Pani izjavio: To nije vano fakt je da
dolazi iz Ujedinjenih nacija i da mi pomaemo etniko ienje, da gaamo avione/Srbi
su na britanski transportni avion u humanitarnoj misiji prilikom polijetanja sa Sarajevskog
aerodroma ispalili dva projektila prim. S. ./. Da li gaamo, ili ne to vie nije vano.
ta mi kaemo nije vano. Vano je ta ceo svet misli. Govorim vam o tragediji. Pre
su rekli da Miloevi pomae Karadia, a sada ja da pomaem (Isto, str. 15-16 i 18).
U nastavku svog izlaganja Milan Pani je, pored ostalog, naglasio vanost diskusije
- da li moe da se zaustavi rat, da napravimo poziciju takvu da ne pomaemo etniko
ienje i da ne finansiramo rat Srba u Bosni. To je fundamentalno pitanje na koje
odgovaramo svakom predsedniku svake drave... (Isto, str. 18).
Slobodan Miloevi je, pored ostalog, negirao ratnu pomo Srbima u Bosni,
pri emu je, ipak, priznao kako nikako ne moemo da prihvatimo da ih ostavimo bez
pomoi, pri emu je izjavio: to nije ratna pomo, to je humanitarna hrana, odelo,
novac. Ali, njih ne moemo ostaviti bez te pomoi... (Isto, str. 45).
Priznajui pomo Srbima u Bosni, Milan Pani je, takoer, izjavio: Pomo koju
im mi dajemo, moralno ih pomaemo da ratuju (Isto, str. 48).
Prof. dr. Svetozar Stojanovi (specijalni savjetnik Dobrice osia) je, pored ostalog,
izjavio: To to Srbi nastavljaju da rade u Sarajevu i oko njega, po mom miljenju je
neodrivo i nepotrebno, to je Milan Pani potvrdio i proirio, navodei, pored Sarajeva,
jo Biha, Tuzla, itd. (Isto, str. 71). Stojanovi je, takoer, izjavio: Umesto da uvaju
svoje delove grada gde su veina u Sarajevu, oni dre celo Sarajevo u okruenju. Nije
mi jasno zato .... (Isto).
Srbi, po Milanu Paniu, imaju topove oko Sarajeva. Sigurno je bombardovanje.
Ja sam u to siguran. O tome vie ne moram da mislim (Isto, str. 77).
General ivota Pani je tada, pored ostalog, izjavio da raspolae informacijama da
Srbi gde naiu na muslimansko selo, od deteta do starca likvidiraju (Isto, str. 92).
543

Dobrica osi je posebnu panju usmjerio na negiranje genocida nad

Bonjacima u sigurnoj zoni UN-a Srebrenici, jula 1995. S tim u vezi, on
odbacuje muslimanske, dihadske, lane, statistike o Srebrenici,
genocidu i etnikom ienju (234). Umjesto tih statistika, osi
ukazuje na injenice koje se, po njemu, mogu nai u radovima Alekse
Buhe i Milivoja Ivanievia, ija je dokumentarnost nesumnjiva
(233-234), pri emu samo usput spominje Komisiju za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. Vlade Republike Srpske,
ne navodei njene rezultate istraivanja.31
Umjesto da prizna genocid nad Bonjacima, a pozivajui se na
statistike u knjigama Milivoja Ivanievia, osi navodi da je u
Bosni i Hercegovini etniki oieno oko 550 hiljada Srba, etniki

Navedenoj sjednici Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici je, u

svojstvu predsjednika, predsjedavao Dobrica osi, predsjednik Savezne republike Jugoslavije, koji, kao ni bilo ko od (ostalih) prisutnih, nije reagovao na navedeni podatak o
srpskim zloinima genocida nad Bonjacima u Republici Bosni i Hercegovini. Tu istinu i
druge sline informacije o genocidu Dobrica osi je svjesno i s namjerom preutio u (svom)
BOSANSKOM RATU.
31 KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD
10. DO 19. JULA 1995. Vlade Republike Srpske svoje rezultate istraivanja objavila je
u sljedeim dokumentima i materijalima:
- Dogaaji u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, Komisija za istraivanje
dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995, Vlada Republike Srpske, Banja
Luka, juni 2004;
- Dodatak Izvjetaju od 11. juna 2004. o dogaajima u i oko Srebrenice od 10. do
19. jula 1995, Komisija za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula
1995, Vlada Republike Srpske, Banja Luka, 15. oktobar 2004.
KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD
10. DO 19. JULA 1995. Vlade Republike Srpske postigla je rezultate od historijskog
znaaja:
- pribavila je brojnu dokumentaciju razliite provenijencije;
- izvrila rekonstrukciju (izvrenih) zloina;
- otkrila i nepoznate lokacije masovnih grobnica i
- utvrdila identitet i broj rtava genocida (8.742). O tome vidi str. 409 ove knjige.
544

je oieno 1.094 srpskih sela; Muslimansko-hrvatska federacija,

Tuzlanski region, zapadna Hercegovina, dolina Neretve i gradovi
Sarajevo, Zenica, Travnik, Mostar, Biha, Tuzla, pa mali, nekad isto
srpski gradovi Drvar, Bosansko Grahovo, Glamo, Petrovac, Klju
- ostali su sa ponekim oajnim Srbinom, mahom staricom i starcem,
da umru u svom zaviaju i budu sahranjeni na svom groblju (264).
Iznosei lanu tvrdnju kako su neke lokalne vlasti tuzlanskog
regiona, i posle zakljuenja Dejtonskog sporazuma, donele odluku
o trajnoj zabrani povratka u ovaj grad svim graanima koji su, bez
obzira na razlog, otili u Jugoslaviju (264), pri emu citira Milivoja
Ivanievia, Izgon Srba iz BiH 1992.-1995, ne navodei stranu knjige,
osi naglaava kako su za takvo etniko ienje Srba potpuno
ravnoduna Evropa, Amerika, Savet bezbednosti, te da za Haki
sud takvo istrebljenje Srba iz svoje vekovne postojbine - nije ratni
zloin i genocid (264).
Govorei o zloinima nad Srbima, osi ali to ne raspolae
egzaktnim podacima o etnikom ienju Muslimana i Hrvata,
pri emu je uveren u to da su stradanja i tih naroda bila strahovita,
osobito Muslimana, te smatra da Srbi poinioci i takvih zloina
treba da odgovaraju pred sudovima svoje Republike i pred svojim
narodom. S tim u vezi, indikativno je, po njemu, da Haki sud od svog
ustanovljavanja do kraja jula 2008. nije bio sud pravde jer su mu se
optunice zasnivale na laima, na odbacivanju istine i injenica, na
srbofobiji, i nastojanjima da se Muslimani i po meunarodnom
pravu ovekovee kao srpske rtve ... (264).
Srebreniki zloin je, pie Dobrica osi, dao argumente
Muslimanima i njihovim tienicima na Zapadu i Istoku da od Srebrenice stvore muslimanski rtveni simbol, metaforu srpskog ratnog
zloinjenja, muslimanski Auvic u Bosni i Hercegovini. S tim u vezi,
on tvrdi kako su srbofobski, nesavesni i nekim interesom motivisani
politiari, meunarodne zajednice - Amerike, Evropske unije i islamskih zemalja, pomou svojih medija srpske zloine oko Srebrenice
proglasili genocidom. Svjesno zaboravljajui da politiari, kako on
kae, meunarodne zajednice srpske zloine oko Srebrenice nisu
proglasili genocidom, ve meritorni meunarodni i nacionalni sudovi,
545

kao i brojni naunici istraivai, osi nastavlja s halucinacijama kako je

Muslimanska komisija u Sarajevu utvrdila da je u Srebrenici i
Potoarima ubijeno osam hiljada ljudi, a tu cifru - osam hiljada pobijenih, na zaprepaenje patriotske i kritike srpske javnosti preuzela
je i Vlada Republike Srpske u strahu da e je smeniti bosanski gaulajter Pedi Edaun (266).
Dobrica osi je navedenim laima, obmanama, falsifikatima i
manipulacijama prevaziao nacistikog Goebbelsa. Nije tano, odnosno
la je da je postojala muslimanska komisija u Sarajevu, koja je, po
njemu, utvrdila spomenuti broj rtava u Srebrenici i Potoarima. Rije je
o vlastitim rezultatima istraivanja Vlade Republike Srpske, odnosno
njene Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19.
jula 1995, u kojoj je radilo pet Srba, jedan Britanac i samo jedan Bonjak.
U traenju argumenata za negiranje genocida nad Bonjacima u
sigurnoj zoni UN-a Srebrenici, jula 1995, osi opijen laima bunca i
sljedee: Proglaenje Srebrenice i Potoara muslimanskim Auvicom
u Evropi, delo je Alije Izetbegovia, njegovih najbliih saradnika,
generala, verskih velikodostojnika, muslimanskih medija, Drutva za
ugroene narode i drugih muslimanskih nevladinih organizacija...
Ali, u tom humanom istorijskom poslu na svoj nain su uestvovali
i predsednik SAD Vilijam Klinton, dravni sekretar Madlin Olbrajt
sa funkcionerima Stejt departmenta i NATO-a, komandanti Unprofora, visoki predstavnici okupacijski vladari posle dejtonske Bosne
i Hercegovine, Volfgang Petri, Karl Bilt, Pedi Edaun i drugi, neki
funkcioneri Meunarodnog crvenog krsta, neki lanovi Lekara bez
granica, agenti raznih obavetajnih slubi i brojni belosvetski humanisti... U propagiranju srpskog genocida u Srebrenici uestvovali
su i uestvuju u Srbiji neke internacionalistiki i mondijalistiki
nastrojene politike grupe, NATO-intelektualci, nekoliko nevladinih
organizacija koje predvodi Helsinki komitet i Fond za humanitarno
pravo. Njih slede konjunkturni potovaoci evropskih vrednosti
politiari, neki pisci, ideoloki istoriari, korumpirani novinari,
liberalni profesori prava i politikih nauka, apatridi i, naravno,
raznovrsne neznalice (266).

546

Po osievom miljenju, postoje razlozi da se u dihadsku, haku

i tekuu politiko-propagandnu istinu o Srebrenici, ozbiljno posumnja (266-267). Ukazujui na tu ozbiljnu sumnju, a u nastojanju
da na svake naine i po svaku cijenu negira genocid nad Bonjacima u
i oko sigurne zone UN-a Srebrenice, jula 1995, osi pie: objavljene
su dokumentarne knjige Milivoja Ivanievia i drugih autora, poznati
su brojni dokumenti, svedoenja komandanata Unprofora, amerikih
obavetajaca i funkcionera Ujedinjenih nacija da je broj muslimanskih rtava (da ne govorimo o srpskim rtvama u Podrinju) koji
se zvanino i medijski koristi apsolutno netaan, da u Potoarima
i Srebrenici nije izvren genocid nego teak, bestijalan zloin nad
zarobljenim Muslimanima, koji se mora osuditi i krivci biti kanjeni.
Stoga osi zakljuuje kako se mora uloiti napor da se objektivno
istrai istina iz srebrenikih dogaanja 1992.-1995 (267). S tim u
vezi, on je, u cilju objektivnog istraivanja istine iz srebrenikih
dogaanja 1992.-1995., ukazao na znaaj, potrebu i razloge egzaktnog istraivanja srebrenikih dogaanja 1992-1995. godine. Ostanu
li sadanje brojke rtava, vladajue tumaenje i znaenje ljudske
tragedije u Srebrenici i oko Srebrenice, tragedije Muslimana i Srba,
Srebrenica e silinom atomske radijacije da proizvodi samo zla oseanja i zle misli, patnju, prezir, udnju za osvetom oba naroda, muslimanskog i srpskog. Ako srpska dravna politika, nauka, crkva, pravo,
patriotski i moralno odgovorni inioci, istoriari i intelektualci kojima
je stalo do istorijskog razuma i ljudskog, asnog lika Srbina u svetu,
svi koji brinu za istorijsko bivstvovanje svojih potomaka, dakle, ako
mi savremenici Srebrenice egzaktno ne istraimo i ne obznanimo sa
institucionalnim autoritetom i u najrasprostranjenijoj medijskoj
formi istinu muslimanske srebrenike i srpske podrinjske tragedije,
da ne pominjemo Sarajevo i druge, one e ostati ivi izvor muslimanske, evropske i svetske srbofobije. Ali i oseanja nepravde i
ponienosti srpskog naroda i izvor njegove ksenofobije (267).
U nastavku svog izlaganja o objektivnom istraivanju srebrenikih dogaanja i negiranju genocida Dobrica osi iznosi podatke
nekoliko izvora o broju rtava, kako bi, prije svega, doveo u pitanje broj

547

rtava genocida. S tim u vezi, on je iznio nekoliko injenica do kojih

je doao prouavanjem nekih izvora i knjiga, pri emu je, ipak,
svestan da je to nepotpuna dokumentacija srebrenikih i podrinjskih
nesrea. Naime, u nedostatku argumenata na osnovu kojih bi negirao
genocid nad Bonjacima u i oko sigurne zone UN-a Srebrenice, jula 1995,
osi u skladu s ideologijom, politikom i praksom naciste Goebbelsa,
pokuava naturiti tezu o genocidu nad Srbima Podrinja, gdje je, po njemu,
muslimanska vojska, pod komandom Nasera Oria, ubila na najsvirepiji nain 3.262 srpskih itelja i popalila i opljakala vie od
osamdeset podrinjskih sela. U ovom genocidnom zatiranju srpskog
ivlja uestvovala je i masa muslimanskih civila, seljaka. Bio je to
1992. godine pravi masovni pokret Muslimana za ubijanje Srba, za
pljakanje imovine, stoke i paljenje srpskih kua. Muslimanski seljaci
u veini nisu ubijali Srbe orujem nego sekirama, vilama, pajserima,
motkama... neke pobijene i masakrirane Srbe i Srpkinje njihove
komije spalili su u njihovim kuama. O tom muslimanskom masakru u Podrinju, Jugoslovenska vlada je posebnim Memorandumom
2. juna 1993. obavestila Savet bezbednosti i Generalnu skuptinu
Ujedinjenih nacija. Ali njihova osuda muslimanskih zloina nije
usledila (268).
U svojim laima i bestijalnosti osiev manijakalni um, zarobljen
u (kosovskom) mitu i epskoj vatri u srpskoj svijesti (219), a u elji
da negira srpski genocid nad Bonjacima, zastupa tezu o tome kako su
Muslimani, rtve genocida, ubijali vlastiti narod, optuujui Srbe kao
zloince. Tako 28. maja 1992. osi, pored ostalog, zapisuje: Noas su
mi javili s Pala da general Mladi tvrdi da nije srpska granata pogodila ljude pred pekarom u Ulici Vase Miskina. To tehniki nije
mogue, potvrdili su balistiki strunjaci. Tvrdi se iz Mladievog taba
da Srbi nemaju poloaj s kojeg bi mogla da se gaa Ulica Vase Miskina. Time se tvrdi da su taj zloin izvrili Muslimani da bi optuili
Srbe i imali argumente da odustanu od lisabonskog dogovora... (10).
Iznosei tu teku i sramnu la, osi se, bez imalo stida i morala,
pita i prua odgovor: Da li je to mogue? Ubijati svoj narod zbog
politikih ciljeva, a zloin pripisivati protivniku, nije li to mogue
samo u islamskom fanatizmu, u dihadskoj politici? Da li je za takav
548

zloin sposoban ozbiljni, zamiljeni, tromi Alija Izetbegovi? Radovan

i Nikola me uveravaju da je on podmukao i laljiv ovek (10).
Srpski zloin genocida u Ulici Vase Miskina, 27. maja 1992, kada
su granatiranjem ubijena 24 civila (mukarci, ene i djeca) i ranjeno
107 civila (mukaraca i ena), u redu za hljeb, Dobrica osi negira vie
puta i prikazuje ga kao muslimansku inscenaciju. S tim u vezi, on 13.
aprila 1993. u predsednikim belekama navodi: Zloin u Ulici Vase
Miskina, kada su pobijeni ljudi i ene koji su ekali u redu za hleb, to
je bila muslimanska inscenacija da se prekine Lisabonski sporazum
i za to optue Srbi, pa miniranje pijace Markale, gde je pobijen silan
svet, a za ta su opet optueni Srbi, da bi se pred svetskom javnou
imao moralan i pravedan izgovor za vojnu intervenciju NATO-a
protiv Srba u Bosni, uprkos kompetentnom razotkrivanju te zloinake igre Muslimana pod vostvom Alije Izetbegovia, za iru svetsku
javnost i danas nisu dobili odgovarajue tumaenje (99).32
I u otvorenom pismu Edgaru Morenu (Edgar Morin) i razgovoru s
Adamom Mihnjikom Dobrica osi je uporno negirao srpski genocid nad
Bonjacima. Naime, Edgar Moren, poznati francuski filozof i sociolog
(porijeklom Jevrej), dobar poznavalac osievog knjievnog djela i
njegove zloinake ideologije, politike i prakse, u (pariskom) Le Mondeu,
20. januara 1993, objavio je tekst Vreme smrti i zla, odnosno otvoreno
pismo Dobrici osiu, na koje je osi, u saradnji sa ikom Stojkoviem,
odgovorio devet dana kasnije. Moren je, pored ostalog, optuio predsjednika osia za, vatrom i maem, unitavanje Bosne i Hercegovine, za zloinaki projekt o osvajanju ivotnog prostora i etnikog
ienja za srpski narod (49-50), za strane prie o pokoljima,
silovanjima, pogubljenjima, koje su potvrdile meunarodne istrane
komisije i bezbrojni evropski svedoci (49). Naglaavajui osievu
ogromnu istorijsku odgovornost, koja se ne tie samo budunosti
Srbije, Moren otvoreno osiu saopava da je rat zapoela i vodi
32 Navedene lai o ubijanju vlastitog naroda, muslimanskoj inscenaciji i zloinakoj igri Muslimana, srpski Goebbels, opijen kosovskom mitolokom svijeu,
iznio je i u zapisima 1999-2000: Muslimani su izvrili zloine u ulici Vase Miskina
u Sarajevu i dva puta na Markalama, a optueni su Srbi i od NATO avijacije
bombardovani za podmetnute krivice (D. osi, VREME ZMIJA, str. 226).
549

Srbija (49). Taj poar (osvajaki rat protiv Republike Bosne i Hercegovine), koji preti da se proiri izvan Balkana, upozorava Moren,
ve je doveo u pitanje evropsku graevinu. Znajui ko vodi osvajaki
rat protiv Republike Bosne i Hercegovine i ukazujui na Evropu koja
eli da se gradi, francuski mislilac Moren naglaava injenicu da e se
Evropa graditi po uzoru na Bosnu i Hercegovinu i otvoreno optuuje
Dobricu osia da je on i drava (Savezna republika Jugoslavija) na ijem
je elu unitio/la Republiku Bosnu i Hercegovinu (To je Evropa koja bi
se stvarala po uzoru na Bosnu i Hercegovinu koju ste unitili - 50).33
osi u odgovoru Morenu, nastoji, pored ostalog, uvjeriti francusku javnost o neobavetenosti svog kritiara (51), iznosei svoj i
stav drave iji je predsjednik, koga e zastupati na enevskoj konferenciji, o pravednom i trajnom rjeavanju srpskog pitanja na tlu
Jugoslavije, pri emu, u vrijeme kada Vojska Jugoslavije direktno uestvuje u borbenim dejstvima u i protiv Republike Bosne i Hercegovine
i genocidu nad Bonjacima, iznosi iste fraze o demokratskom, humanistikom i mirotvornom rjeavanju srpskog nacionalnog pitanja,
obmanjujui domau i meunarodnu javnost, i ukazuje na osvetnike
pretnje Albanaca, Hrvata i Muslimana, koji, po njemu, neposredno
ugroavaju demokratski karakter drave Savezne republike Jugoslavije (52).
U nastavku svog odgovora osi upozorava Morena kako se, pratei
dogaaje, mogao uveriti da je i samom sebi uinio nepravdu
prihvatajui kao gotovo miljenje masmedijski stereotip o Srbima,
koji maem, vatrom i etnikim ienjem unitavaju Bosnu i Hercegovinu, iznosei s uenjem Morenovo spominjanje stranih pria
o pokoljima i silovanjima koje su potvrdile meunarodne istrane
komisije i bezbrojni evropski svedoci. Sve takve dokaze osi negira
i izmilja injenice o fizikom i kulturnom unitavanju Srba u
Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (52-53), nalazei pravu istinu o
ratu u onoj ideologiji koju je proklamovalo Staljinovo reenje
nacionalnog pitanja za Jugoslaviju., prema kojem ideolokom
konceptu su, po osiu, Jugoslaviju rasturili Evropska zajednica,
33 M. orevi, SVEDOK SRPSKE STRANE RATA, Republika, Glasilo graanskog samooslobaanja, internetsko izdanje na: http://www.republika.co.rs/525-523/33.html.
550

Badenterova komisija i toliki meunarodni dogovori o pritiscima,

sankcijama i prestiu (53). osi podsjea Morena na ustaki genocidni nacionalizam Hrvata, , islamski fundamentalizam Alije
Izetbegovia (53-54) i, s tim u vezi, bestidno ukazuje na ozbiljno
suoavanje sa osnovnim uzrocima krize, pri emu se, po njemu,
gubi vreme na njene povode i vea briga se posveuje sprovoenju
vetakih reenja nego njihovom temeljnom preispitivanju (54).
osi se slae s Morenom kako je i naa sadanjost vreme
smrti i zla, u kome, po njemu (osiu), ivimo i u laima i manipulacijama koje totalitarizuju dananju svest (54), pri emu nastoji
prikriti svoje lai i manipulacije. I osi se zalae da Evropa otvori
granice izmeu naroda koja omoguava pripadnicima svake nacije
da rade i ive u drugim evropskim dravama, pri emu to, po njemu,
zavisi najprije otvaranjem barijera za istine. Tu elju osi u
najveoj meri deli s Morenom, francuskim prijateljem (54), na
nain kako bi bila prihvaena njegova istina o Bosanskom ratu, koja
je protivrjena Morenovom saznanju i injeninoj istini.
U razgovoru s Adamom Mihnjikom (bivim poljskim disidentom),
18. aprila 1993, u Beogradu, Dobrica osi tada, pored ostalog, nije
mogao pristati (ne mogu da pristanem ...) na zloine koje nismo
poinili, na lai skrojene po gebelsovskom modelu. S tim u vezi,
osi je, da bi, po gebelsovskom modelu, uvjerio Mihnjika u vlastite
lai, pitao: Zna li ti da su Muslimani u Sarajevu svoj narod ubijali
minama, a uz pomo amerike i evropske televizije i tampe Srbe
proglaavali ubicama? ... (107).
osi negira i srpski zloin genocida na trnici Markale. O zloinu
koji je izvren 5. februara 1994, kada je artiljerijskom minobacakom
granatom ubijeno 68 i ranjeno 142 civila,34 osi pie: Grozan dogaaj!
Na sarajevskoj pijaci Markale minama iz bacaa ubijeno je ezdeset
osam ljudi i stotinjak ranjeno. Naravno, optueni su Srbi. Ako bi
to bila istina, Karadi, Mladi, Koljevi, Krajinik treba odmah da
34 Veoma je zanimljivo i indikativno to osi nikako ne spominje srpski zloin
genocida na Markalama od 28. augusta 1995, kada je minobacakom granatom ubijeno 43
i ranjeno 104 civila.
551

podnesu ostavke, Skuptina Republike Srpske da osudi taj zloin

i sve politike ustanove u SR Jugoslaviji moraju najotrije da osude
taj masakr civila u Sarajevu na pijaci. Doli gladni, ustraeni muenici da kupe krompir, luk, neku glavicu rotkve i cvekle.... (159).
Da bi provjerio tu uasavajuu vijest, osi je nazvao prijatelja Gojka ogu da uje njegovo miljenje jer on je prilino
obaveten o zbivanjima u Bosni. Ni govora o srpskom zloinu. Razgovarao sam sa Tolimirom. To je muslimanska nametaljka, kao i ona
pred pekarom, spremaju nam neto opasno.... Zovem Milorada
Ekmeia jer on svaki dogaaj tumai znanjem i istorijom: To varvarstvo nikako ne moe biti srpsko. To je dihadsko. Samo se u
islamskom svetom ratu tako svirepo za Alaha ubijaju i Alahovi vernici. To mi potvruje i Nikola Koljevi koga sam pozvao telefonom
i on mi je rekao, vrsto uveren, da je to muslimanski zloin. General
Mladi i svi sarajevski komandanti tvrde da srpski bacai nikako
ne mogu da dobace do Markala. To je Alijin i Silajdiev uvod u
nastavak enevskih pregovora. Pred svaki pregovor oni serviraju
poneki srpski zloin i idu u enevu na pregovore kao srpske rtve,
govori mi Nikola Koljevi. Svetski mediji talambasaju po itavoj
Planeti satanizuju Srbe kao poslednje evropske varvare, surovije
i od nacista, a bosanski Muslimani postaju rtve koje treba da brani
ne samo islamski svet nego itavo oveanstvo. Savet bezbednosti i
drugi meunarodni forumi donose odluku da Srbi moraju da povuku
svoju artiljeriju 25 kilometara od Sarajeva. Ako to ne uine, NATO
e ih zasuti bombama. To je novi ultimatum i uvod u vojnu intervenciju. Predsednik Amerike, Klinton, izjavljuje da Amerika vie ne moe
samo diplomatski da deluje na Bosanski rat i politiki brani Muslimane. Rat u Bosni ugroava interese Amerike i vrea nau ast.Alal
mu ast! Nalazimo se, dakle, pred neposrednom agresijom NATO-a
u Bosni. A to ne moe biti samo napad na Bosnu i Srbe u Bosni (160).
Dva dana kasnije (7. februara 1993) Nikola Koljevi je otiao kod
osia u Beograd, posle razgovora s engleskim ambasadorom Robertsom, gdje je, na pitanje osieve ene Boice: Nikola, jeste li
vi stvarno sigurni da tu sarajevsku pijacu nisu granatirali Srbi?,
Koljevi, po osievom zapisu, odgovorio: Naravno, Boice! Ko moe
da opravdava ubijanje ena, civila, dece, koji gladni kupuju mrkvu
552

i glavicu luka? Kunem ti se u decu, proverio sam, to je muslimanski

zloin. Ako bi Srbi tako neto uradili, mada i nai vojnici ine zloine
i svete se Muslimanima i Hrvatima, ja bih se spakovao i sa Milicom
i Bogdanom napustio Bosnu. Zatraio bih slubu u Srbiji da negde
predajem deci narodnu poeziju.... (161).
Kako razuman ovjek (homo sapiens) da objasni i shvati ovakve
lai?
U nastojanju da u laima i falsifikatima bude to uvjerljiviji srpski
Goebbels, pored ostalog, ukazuje kako brutalno falsifikovanje istorije
ne vre samo Izetbegovievi sledbenici i sveti ratniciza prvu islamsku
dravu u Evropi i Tumanovi ustaoidni domoljubi, nego i srpski
borci za ljudska prava, mondijalisti, apatridski intelektualci i
kriptotitoisti.35 Meunarodna zajednica pod vostvom Sjedinjenih
35 D. osiu smeta antiratni otpor u Srbiji, posebno Neboja Popov i Republika. U
vrijeme kada je grupa istraivaa nastojala da (meunarodnoj i domaoj javnosti) objasni
srpsku stranu rata, objavljujui rezultate istraivanja na nekoliko jezika, osi 15. jula
1995, u vrijeme kada su oruane snage Savezne republike Jugoslavije, iji je on vrhovni
komandant, (iz)vodile agresorski rat protiv Republike Bosne i Hercegovine i (iz)vrile
genocid nad Bonjacima, mirno zapisuje i sljedee: Neboja Popov, urednik Republike,
obrazovao je agitprop NATO pacifista i izabrao tim strunjaka da dokae intelektualnu odgovornost za rat - Srpske akademije nauka i umetnosti, Srpske pravoslavne
crkve, Udruenja knjievnika Srbije, odnosno Francuske /i moje /tj. osievo prim.
S. ./, personalno, razume se. Piu se studije o mojim ratnohukakim i velikosrpskim
koncepcijama koje su ideoloki inspirisale srpsku agresiju na Hrvatsku i Bosnu.
Srpski mirotvoraki i antinacionalistiki intelektualci piu optunicu protiv Srbije,
dokazujui njenu krivicu za razbijanje Jugoslavije i komunistiki antinacionalizam.
Rat se ispoljio kao iskorenjenost i saradnitvo sa srpskim neprijateljima; to je
potkazivaki antinacionalizam, to je savremena ideoloka peta kolona (204).
Navedenim ocjenama osi, s pravom tvrdi Mirko orevi, zapravo svedoi ovde i sada - u korist onoga to je N. Popov dokazao i to je prihvaeno u svetu - i to
se kasnije pokazalo u raspadu koji se dovrio na prostoru Jugoslavije. I danas smo tu
gde smo - osi je zapravo pravi svedok srpske strane bosanskog rata, jer ovo to
iznosi pokazuje kako je bilo i kako se zavrilo. On je krunski svedok, jer je bio
ideolog i dravnik na elu drave SRJ. osi moda i hoe neto da sakrije, ali mu to
ne polazi za rukom (M. orevi, SVEDOK SRPSKE STRANE RATA, Republika,
Glasilo graanskog samooslobaanja, internetsko izdanje na: http://www.republika.co.rs/
525-523/33.html.
Ukazujui na injenicu kako i Srbi iz Srbije ine malo da se istinama suprotstave laima, poluistinama, srbomrnji koju diktira ideologija novog svetskog
poretka i evrobirokratije da zaboravimo prolost i okrenemo se budunosti,
553

Amerikih Drava, forumi Ujedinjenih nacija, Evropska unija, Haki

tribunal i dugi niz islamskih zemalja, kojima slui planetarna sila
organizovanog laganja i manipulacija elektronski mediji i tampa,
finansirana od raznih centara moi, beskrupulozno, nacistoidno
su falsifikovali istorijsku istinu o Bosanskom ratu (254-255). S tim
u vezi, on ponovo negira srpski genocid nad civilima u Sarajevu u opsadi,
pozivajui se na zapise Nikole Koljevia, pripisujui te zloine Muslimanima: ubijanje svog naroda pred pekarom u Miskinovoj ulici, na
pijaci Markale, granatiranje grobalja za vreme sahrana, ubijanje
deaka na Alipainom polju, a za sve to, kao i za Srebrenicu, optuuju
se Srbi kao monstruozni zloinci (255).
Ne zadravajui se samo na tim laima, osi nastavlja: Inostrani
mediji i sam KFOR i Unprofor u BiH, Savet bezbednosti Ujedinjenih
nacija i Evropska zajednica struno su optuivali Srbe za muslimanske zloine nad svojim narodom kako bi sticali moralno i humano pravo da NATO vojno intervenie u Bosni i Hercegovini, da
bombarduje srpske poloaje, naseljena mesta, ak i srpske staje!
A nemaki, ameriki i evropski mediji pisali su o silovanju ezdeset,
pa i sto hiljada Muslimanki! Srpske glave koje su odsekli mudahedini, prikazivane su kao muslimanske glave koje su odsekli Srbi!
Kofi Anan, kao generalni sekretar Ujedinjenih nacija, brutalnim
opisom muslimanskog kasapljenja Srba, dokazivao je na sednici
Saveta bezbednosti suprotno: kao srpsko kasapljenje Muslimana!
Kofi Anan u tom svom sramnom izvetaju o srpskim zloinima, da
bi bio ubedljiv u svom laganju, ispriao je kako je Srbin ubica primorao starca Muslimana da jede digericu svog unuka! A tu grozotu
uinio je upravo Musliman u masakru Srba! Sumnjam da je u istoriji
Ujedinjenih nacija neko tako ponizno i oskrnavio istinu za govor-

osi iznosi sljedee saznanje: U manjem delu srpske intelektualne javnosti i

omladine, propagandna, plaena la NATO intelektualaca jo uvek je nadmonija
nad istinom i istinama Bosanskog rata (D. osi, BOSANSKI RAT, str. 231).
O ulozi Srpske akademije nauka i umetnosti, Udruenja knjievnika Srbije i Srpske
pravoslavne crkve u planiranju, pripremanju i izvoenju agresije na Republiku Bosnu i
Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima vidi: S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 169-229,
478, 479, 562 i 1025 -1026.
554

nicom Ujedinjenih nacija kao Kofi Anan. Naravno, tu autorizovanu

la objavili su svi ugledni svetski mediji. S ciljem irenja lai o
srpskoj agresiji na Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, surovi
ratni zloini, koje su inae vrile sve tri ratujue strane, pripisivani
su samo Srbima, da bi ih satanizovali u svetskom javnom mnenju i
opravdali sankcije i blokadu Srbije. Za te ciljeve koriene su hiljade
agenata obavetajnih slubi, plaeni novinari, izdano honorisani
lobiji, domai i strani pisci, francuski novi filozofi, saradnici meunarodnih humanitarnih organizacija, Crvenog krsta, Lekari bez
granica ... Opte je poznato da je u istoriji ratova najvie onih koji
se motiviu laima, vode se laima i okonavaju laima (255-256).
U necenzurisanim razgovorima SUSRETI SA DOBRICOM OSIEM Miodraga Petrovia Dobrica osi je, ipak, priznao srpske
velike zloine i iskoristio priliku da ukae na beznaajnost ICTY-a
za Srbe, priznajui krivicu i odgovornost vlastitog naroda za izvreni
genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava:
U ratovima u Sloveniji, Bosni, Hercegovini, Kosovu i Metohiji, inili
smo i velike zloine, vrili smo pljake, palili smo kue i bogomolje.
Ponaali smo se kako se od Karaorevievog rata nismo ponaali
prema svojim neprijateljima. Takvim ratnikim nemoralom, zamraili smo odbrambene i oslobodilake ciljeve i osramotili se pred
savremenim svetom i potomcima. O tome se pragmatino uti zato
to svi oko nas koji su inili i ine slina i vea zla ute. Ali mi ne smemo
vie da sakrivamo od sebe i od sveta svest o zlima i gresima koje smo
poinili. Mi smo istorijski narod i moramo podneti posledice svog
moralnog pada. Na sud nije Haki tribunal, jer to nije sud pravde.
Mi smo sami sebi sudije.36
Dobrica osi je tada (Miodragu Petroviu) priznao da su Sarajevo
i Vukovar srpski (nai) veliki ratni zloini.37 Tu historijsku istinu
36 M. Petrovi, nav. dj., str. 126.
37 Isto, str. 115. U razgovoru sa Miodragom Petroviem Dobrica osi je priznao i
srpske zloine nad Albancima na Kosovu. S tim u vezi, osi tvrdi: Priao mi je patrijarh Pavle: Sve to nam se dogaa zasluili smo. Na Kosovu navodi patrijarhove
rei nisam video zloine nad iptarima, ali je pljakanja bilo, paljenja kua je
bilo i bilo je ruenja iptarskih bogomola (M. Petrovi, nav. dj., str. 115).
555

osi je priznao i u svojim zapisima VREME ZMIJA, gdje, pored

ostalog, navodi da su u srpskom odbrambenom ratu Srbi poinili
neoprostive greke i zloine: ruenje Vukovara, napad na Dubrovnik,
bombardovanje Sarajeva .38 Time je osi, pored ostalog, potvrdio
da su Srbi izvrili zloine nad civilima u Ulici Vase Miskina i na Markalama, za koje u (svom) BOSANSKOM RATU, po gebelsovskom
modelu organizovanog laganja, uporno tvrdi da su muslimanska
inscenacija, zloinake igre Muslimana, muslimanski zloin,
ime je iznio kontradiktorne iskaze i tako dokazao da kontinuirano i
sistematski lae, izmilja, falsifikuje, manipulie, obmanjuje
U svojim zapisima VREME ZMIJA Dobrica osi se, pokazujui,
u skladu sa svojim imenom, (svoju) dobru stranu linosti, te ukazujui
na dunost Srba da govore istinu (Mi smo duni danas da govorimo
celu istinu) o ratovima sa Hrvatima, Muslimanima i Albancima,
a znajui faktiku istinu i tekue istine o osvajakim ratovima koje je
Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) sa svojim kolaboracionistima i petokolonaima vodila na Balkanu na kraju XX stoljea,
zauzeo (u interesu budunosti srpskog naroda) za priznavanje svojih
(srpskih) zloina. S tim u vezi, on pie: Da priznamo svoje krivice
i zloine. ... Mi moramo priznati svoje zloine zbog naeg duhovnog i
moralnog zdravlja. Sa tekuim istinama o ratovima koje smo vodili
branei se, pre svega, mi ne moemo u politiku budunost srpskog
naroda da stupimo kao istorijski punoletan narod.39
osi je 28. maja 1992, zapisujui kako je dvadeset sedmi maj
1992. godine koban dan po itav srpski narod, jer je u Sarajevu, u

Genocid nad albanskim narodom osi je otvorenije potvrdio u svojim zapisima

1999-2000: - Naa vojska i policija proterala je sve iptare iz Pei i Deana; iptarski
deo grada preko Bistrice je spaljen i razruen... ; - Ubijanje albanskog ivlja u selu
Koriu kod Prizrena, stotinjak ih je ubijeno, potvreno je; zaista se zbiva biblijsko
stradanje i albanskog naroda... (D. osi, VREME ZMIJA, str. 7, 26, 98, 100, 128,
177, 185-186 i dr.).
38 D. osi, VREME ZMIJA, str. 226.
39 Isto, str. 226-227.
556

Ulici Vase Miskina, pred pekarom, eksplodirala granata i izmasakrirala grupu mukaraca i ena, koji su ekali u redu za hleb (Taj
stravian prizor prenele su sve svetske televizije. Svet je zgroen
srpskom svirepou str. 9-10), priznao ruenje Vukovara,
besmislenu crnogorsku ofanzivu na Dubrovnik i bombardovanje
Sarajeva (str. 9-10). Bombardovanje Sarajeva je, po njemu, samoubilako ludilo (str. 10).
I u svom govoru pred Komitetom za spoljne poslove i sigurnost
Evropskog parlamenta, 30. marta 1993, osi je ponovo priznao granatiranje gradova, posebno Sarajeva (str. 75).
Skoro sedam godina kasnije (4. decembra 1999), iznosei tezu kako
su Srbi (Mi smo) vodili odbrambeni rat i branili svoj narod u
Hrvatskoj i Bosni, osi je ponovo potvrdio svoje priznanje kako su
se i u takvom ratu (odbrambenom) uinili i zloini koje moramo
osuditi.40
Govorei o pitanju srpske krivice, po uzoru na Jaspersovo
razmiljanje o krivici Nemaca u doba nacionalsocijalizma i Hitlera
s kojim je (osi) u svojim zapisima 1999-2000. vodio dramski dijalog, osi zastupa tezu da su srpske krivice opravdane. Poto je,
po osiu, voen odbrambeni rat, u kome se branio srpski narod od
ustako-muslimanskog genocida, srpske krivice za poinjene ratne
zloine u borbama za odbranu Jugoslavije i od ustaa ugroenog
naroda u Hrvatskoj, po njemu, imaju sutinsko opravdanje.41
S tim u vezi, on tvrdi kako se srpske krivice (nae krivice) ni po emu
ne mogu porediti sa nemakim, na emu uporno insistiraju srbofobi
i ponovo iznosi ordinarnu la, koja je posebno njemu svojstvena: Mi
nismo vodili osvajake ratove; mi smo pokuali da zatitimo Srbe
u Hrvatskoj i Bosni od preteeg i dejstvujueg genocidnog ustatva
i islamskog fundamentalizma.42

40 Isto, str. 232.

41 Isto, str. 234.
42 Isto, str. 231-235 i 268.
557

8. Kvalifikacija odnosa meunarodne zajednice prema

Saveznoj republici Jugoslaviji i Srbima
Govorei o odnosu Evrope i Sjedinjenih Amerikih Drava, posebno
Amerike i Njemake, te itavog sveta, prema Srbima i Srbiji, Dobrica
osi iznosi takve lai, falsifikate, izmiljotine, obmane i manipulacije,
koje, zaista, ni, kako on kae, divljaka, gebelsovska kampanja, ne bi
mogla izmisliti, pri emu on, pored ostalog, permanentno i kontinuirano
negira genocid nad Bonjacima i druge oblike zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava u Republici Bosni i Hercegovini. Predsjednik
Clinton je, po osiu, vei laov od Hitlera, a meunarodna zajednica
je u moralnom smislu ekstrakt nacizma (206). Komparirajui naciste
i sadanje voe zapadne demokratije, osi zakljuuje da su (sadanje voe zapadne demokratije) licemjerniji od nacista i da njihovi
propagandisti, novinari, javna glasila i diplomatija vie lau no
nacisti i staljinisti (207).
Povodom usvajanja Rezolucije 757 (1992) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija43 o donoenju sankcija protiv Srbije i Crne Gore, odnosno
43 Ambasador Diego Enrique Arria je prisustvovao toj sjednici, gdje je govorio i
glasao za Rezoluciju 757. S tim u vezi, on je pred ICTY-em iznio sljedee: Prolo je
jedva deset dana od prijema Bosne i Hercegovine u UN kad je Vijee procijenilo da
situacija u Republici Bosni i Hercegovini predstavlja prijetnju za meunarodnu
sigurnost i da je nametanje sankcija Saveznoj Republici Jugoslaviji neizbjeno zbog
agresije na njihovu zemlju lanicu UN-a.
Jasno je da su i Generalna skuptina UN-a i Vijee sigurnosti UN-a bili svjesni
ozbiljnosti situacije sa kojom je Bosna i Hercegovina bila suoena kad su odluili da
je prime u UN, no ipak je primljena sa istim pravima i odgovornostima kao ostale
lanice UN-a ni vie ni manje od drugih zemalja.
Ubrzo nakon toga Beograd je predloio rasparavanje te republike po etnikim
linijama, a meunarodna zajednica je to podrala.
Tom sam prilikom u ime svoje zemlje dao sljedeu izjavu: Koliko jo dugo ovo
vijee mora da eka prije nego neto preduzme? Koliko jo dugo mora da pregovara sa
voama koji su bezosjeajni i nefleksibilni: do potpunog nestanka Bosne i Hercegovine.
Hiljade mrtvih, hiljade i hiljade ranjenih; skoro milion izbjeglica; stotine
hiljada unitenih kua; 700 spaljenih crkava, sve damije sravnjene sa zemljom;
bombardovane bolnice, klinike, porodilita; koliko jo dugo moramo ekati?
Meunarodna zajednica je isuvie dugo odgaala iznoenje tog problema pred
Vijee (tada je bilo vrijeme Evrope/Hour of Europe?/). Moja zemlja ne moe da propusti
558

da jasno iznese naa gledita u pogledu masakra koji nas sada obavezuje da usvojimo
sankcije protiv Savezne republike Jugoslavije, jer ako danas ne budemo dejstvovali,
prepustiemo narode Bosne i Hercegovine najgoroj moguoj sudbini
(Pregovori su) tragino osujeeni nepomirljivou i nasilnou voa u Beogradu,
koji su svalili te sankcije sami na sebe.
Ovo vie nije unutranji problem bive Jugoslavije. Beograd vodi rat protiv
drugih drava, suverenih lanica nae organizacije.
Vijee sigurnosti UN-a dolo je do ove take nakon svih neuspjenih pokuaja
meunarodne zajednice da zaustavi masakre u Bosni i Hercegovini. Dugotrajni pregovaraki proces doveo je samo do zaotravanja nasilja, smrti i razaranja. Upravo su beogradske voe tako doveli do ove rezolucije, ije e ukidanje ovisiti iskljuivo o volji Beograda.
Kao odgovor, u pismu poslanom Vijeu sigurnosti UN-a, potpredsjednik Jugoslavije Branko KOSTI napisao je kako slijedi: Savezna republika Jugoslavija
ponovo potvruje sljedeih pet taaka:
1. nema teritorijalnih pretenzija prema drugima,
2. ... upotrijebie sva sredstva da bi zaustavila borbe i titila od spoljanjeg mijeanja
u konflikt,
3. ... sprijeie svaku vojnu organizaciju ili operaciju na teritoriji SRJ usmjerenu
prema Bosni i Hercegovini,
4. pouruje stvaranje uslova za omoguavanje humanitarne pomoi ... i stavljanje
Sarajeva pod meunarodnu kontrolu,
5. ... svoje snano protivljenje etnikom ienju.
injenice na terenu oigledno su protivrjeile svakoj tvrdnji u ovom pismu.
U vezi sa prvom takom, njihovi su srpski partneri i opunomoenici unutar
Bosne i Hercegovine aktivno i s punom podrkom Beograda osvajali teritorij preteno
u podrujima bliim matici Srbiji.
U vezi sa drugom takom, njihovo naoruanje, oficiri i vojnici ve su bili u
Bosni i Hercegovini. Ko bi se drugi mogao umijeati spolja? Samo meunarodna
zajednica. A to je i uradila, sa petogodinjim zakanjenjem.
Trea taka je irelevantna. Njihove oruane snage ve su bile promijenile uniforme
i upravljale ratnim aparatom koji je obezbijedio Beograd. Bosanski Srbi nisu imali
sredstava da to postignu bez Beograda. Osim toga, njihove su voe i dalje dejstvovale
uglavnom iz beogradskog taba. I MLADI i KARADI tamo su imali kancelarije.
U vezi sa etvrtom takom, upravo Srbi su bili strana koja je stvarala probleme
pruanju pomoi, a opsada Sarajeva, prijestonice Republike Bosne i Hercegovine,
stavila je Republiku u podreeni poloaj.
U vezi sa petom takom, ta bi oni drugo mogli rei? Nisu to mogli priznati, ali
meunarodna zajednica i svjetska javnost svjedoili su tim uasnim radnjama (ICTY,
IZJAVA SVJEDOKA: Diego E. Arria, 11. i 14. april 2003. i 22, 23, 24. i 25. septembar
2003, paragrafi 76-91, GENOCID U KONTINUITETU Svjedoenje ambasadora
Arrie -, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta
u Sarajevu, Sarajevo, 2011, str. 23-25).
559

Savezne republike Jugoslavije, 30. maja 1992, osi toga dana, konstatujui, pored ostalog, kako je i Rusija podrala sankcije; pravoslavna
slovenska Rusija, naa poslednja nacionalna nada, izdala nas je pod
amerikim i nemakim pritiskom (11), zapisuje: Svetska zajednica
je osudila srpski narod na ropstvo i izbeglitvo; na ponienja i prosjaenja; na ustako i muslimansko klanje, kao osvetu naih vekovnih
neprijatelja; na razbijanje srpskog nacionalnog bia; na komadanje
srpske nacionalne celine; na dravu u okviru Kneevine Srbije, ograniene Berlinskim kongresom... U takvim okolnostima, i Srbi e vriti
zloine i osvete. Nastupaju haos, kriminal, nematina, glad, pljaka,
pekulacija, korupcija... Nasilje svih vrsta (11).
Amerika, pie osi 7. augusta 1992, pojaava pritisak na Srbe.
Predsednik Bu je neobino otro govorio protiv Srbije. Podrava sve
secesionistike drave. Trai izolaciju Srbije. Podgreva pobunu
Albanaca na Kosovu i manjina u Vojvodini. Oigledno je da ele
da razdrobe Srbiju (14).
Sljedeeg dana osi zapisuje: Divljaka, gebelsovska kampanja
u Americi, Evropi i Britaniji protiv Srba i Srbije. Nikada itav svet
tako klevetniki, s tolikom mrnjom, s tolikim laima nije napadao
jedan narod, kao to se to ini u ovim danima sa srpskim narodom.
Upropastie srpski narod. Zar toliko smetamo Americi, Nemakoj,
Velikoj Britaniji? Ili se to savest Amerike pere za Hiroimu i Vijetnam,
a nemaka za Auvic, Dahau i krematorijume? (14)
Navodei kako je izvesno da su na Zapadu odluili da poraze
Srbe u Bosni i s njima itav srpski narod, osi je postavio pitanje:
Kakav je strateki interes Evrope da unitava srpski narod? Ako je
to verski cilj islamskih zemalja, da bi osnovali prvu islamsku dravu
u Evropi Bosnu, ako je interes Amerike zbog nafte i arapskog kapitala da pomae islamski svet i istovremeno osvaja Balkan, zar Evropa
sme danas da sledi islamski i ameriki imperijalizam? Kako se to
ukrstie mrane sile istorije da Srbi postanu rtveni jarci na kraju
XX veka? (14-15)
Evropa je, pie osi septembra 1992, bez preciznijeg navoenja
vremena, odbacila Srbe (Evropa nas je odbacila). Velika Britanija,
Francuska i Rusija su nas rtvovale, onako kako su pred Drugi svetski
560

rat rtvovale ehoslovaku, Poljsku, Norveku. Amerika nas je

prodala Arapima i Muslimanima za petrolej i svoju strategiju na
Balkanu. Nemaka ubedljivo dobija Drugi svetski rat. Poraeni
i sami kako da ne kapituliramo? (30)
itav Zapad, tvrdi osi, pristrasno i snano podrava Muslimane. Zapad sa islamskim svetom je antisrpski raspoloen i nee nam
dozvoliti da ostvarimo svoja nacionalna prava. Nastavljaju se naa
sudbinska iskuenja (42). U Britaniji, Americi i Evropi, halucinira
osi, postoji antisrpska propaganda i srbofobija i satanizacija
srpskog naroda (48).
osia je, pie 19. februara 1993, obuzimalo muno oseanje:
nad srpskim narodom se vri i duhovni genocid. U tom munom
oseanju osi, kako je to samo njemu svojstveno, bez imalo stida
i(ili) grinje savjesti, iznosi brojne lai i falsifikate, kako bi razotkrio,
kako to on kae propagandni scenario i organizovano laganje
Evropske unije i Sjedinjenih Amerikih Drava o (srpskim) zloinima
genocida nad Muslimanima, a sve u cilju negiranja (srpskog) genocida
nad Bonjacima, pri emu, pored ostalog, iznosi tvrdnju da su Srbi rtveni
jarci kraja jednog zloinakog veka: Mi smo se jedini, ba kao i 1941.
godine, u borbi za svoja prava suprotstavili novom svetskom poretku;
sada jedino mi Srbi ne pristajemo da nam Evropska zajednica i Amerika omee tor, po svome iseku narodni organizam na tri dela i primoraju nas na potinjavanje. Stavili su nas u geto, a sada peru svoju
prljavu savest, napadajui nas kao agresore, pa kada ta la od dugotrajne upotrebe postane sumnjiva, Evropa i Amerika nas duhovno i
moralno ponitavaju: varvarizuju nas. Optuuju nas za etniko ienje i silovanje ezdeset hiljada Muslimanki, za muenje i izgladnjivanje jadnih Muslimana u koncentracionim logorima A sve te
zloine vre Hrvati i Muslimani, koji su proglaeni srpskim rtvama.
Taj propagandni scenario je postupno razvijen: najpre smo bili agresori u vlastitoj zemlji; onda smo pred pekarom i na pijaci minama
ubijali vlastiti narod; pa smo postali osnivai koncentracionih logora.
Kada se i to pokazalo kao politiki nedovoljna la, po inerciji srbofobije i totalitarnog organizovanog laganja u Nemakoj i Americi,
smiljena je najapsurdnija kletva: silovanje ezdeset hiljada, pa sto
561

hiljada Muslimanki, ve kako ko od novinara i lobista proceni da

e biti ubedljivije i okantnije. Treba u oima sveta da postanemo
narod varvara i zloinaca da bi gospodari novog svetskog poretka
imali moralno pravo da nas unite. Tako Amerika, ruilac Hiroime,
Nagasakija i osvaja Vijetnama, i Nemaka, pokreta Drugog svetskog rata, u kome je ubijeno vie od dvadeset pet miliona ljudi, tvorac
logora Dahau, Mauthauzen i Auvic, graditelj krematorijuma u kojima je sagorelo est miliona Jevreja danas na Srbima peru svoju
savest, da kao miroljupci, ovekoljupci i pravdoljupci okonaju XX
vek i stupe u novi svetski poredak. Srbi su rtvovani jarci kraja
jednog zloinakog veka. (46)
Francuska i Amerika, sa Nemakom i Velikom Britanijom,
tvrdi osi, otvoreno su se stavile na stranu Muslimana... (165).
Zapad je, po njemu, odluio da skri svaki otpor svojoj dominaciji
svetom, odnosno Amerika i Nemaka satiru srpski narod koji ne
pristaje da mu se ponite dva veka oslobodilake borbe, ustanaka
i ratova za ujedinjenje i stvaranje svoje drave. Srbi su konano
proglaeni i osueni kao neposluan narod (166).44
Klinton je, zapisuje osi 5. augusta 1995, vei laov od Hitlera.
Demokratski zapad, Savet bezbednosti, meunarodna zajednica,
to je u moralnom smislu ekstrakt nacizma. Nacisti nisu bili toliko licemerni kakvi su licemeri sadanje voe zapadne demokratije; njihovi
propagandisti, novinari, javna glasila i diplomatija vie lau no nacisti
i staljinisti. Bestijalno lau. Svet je prosto amoralan. Zlo trijumfuje.
Nihilizam trijumfuje (206-207).
Govorei o poloaju srpskog naroda (Srpski narod je u agoniji
zbog niza vojnih poraza i egzodusa, defetizama. Paralizovan je,
zbunjen, obeznaen. Porazan je i nepatriotski i nehrianski odnos
Srbijanaca prema izbeglicama. Ima, ujem, ljudi gadova koji ednim izbeglicama u koloni i vodu prodaju! Na graninim prelazima
u Srbiju sjatile se izelice i pljakai koji trguju s oajnicima. Najvie
zgraava moral srpskog graanstva i odnos prema izbeglicama.
44 Amerika je u osievim zapisima od 25. marta 1999. na Balkanu zatitnik samo
Muslimanima i iptarima (D. osi, VREME ZMIJA, str. 18).
562

Graanska, ljudska, nacionalna solidarnost je toliko niska da se ovek

pita: kakvi smo to ljudi mi Srbi? Zar je toliko u titoizmu i progresu upropaen na etos? Preivljavamo kritine trenutke), osi
16. septembra 1995. optuuje Ameriku i Evropsku uniju: Slomio nas je
NATO, odnosno Amerika. Tolika bombardovanja i ruenja Republike
Srpske ne bi niko sem Srba i Kurda izdrao. ak su i eeni kapitulirali pred ruskom bombarderskom avijacijom. Amerika i Evropska
unija stale su otvoreno na stranu Muslimana i Hrvata i omoguile im
velike vojne uspehe. Veeras javljaju da je i Banjaluka ugroena.
Slobodan Miloevi i dalje uti. Sam vodi nekakvu tajnu diplomatiju;
po svaku cenu hoe da se oslobodi sankcija i sauva vlast (212).
Nevjerovatno je da srpski Goebbels, bestijalno laui, iznosi
zakljuak o nemoralnosti svijeta (Svet je prosto amoralan), u kome,
po osiu, zlo i nihilizam trijumfuju.

9. I ostale lai Dobrice osia

Dobrica osi u svom BOSANSKOM RATU iznosi i druge
brojne lai i falsifikate, koje potvruju najvii organi vlasti drave (Savezne republike Jugoslavije), na ijem je elu, kao to su to, primjera
radi, dokumenta Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici, meu
kojima je, izmeu ostalog, potrebno ukazati na sljedee:
- Srpska pravoslavna crkva jedina govori o tragediji sva tri naroda, raspolae najteim, a sasvim konkretnim podacima o fizikom i
kulturnom unitavanja Srba u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj (53);
- posle 20. maja 1992. na teritoriji Bosne i Hercegovine nema
nijednog vojnika Vojske Jugoslavije (74 i 247);
- 20. maja 1992. povuen je i poslednji vojnik JNA iz BiH
(247);45
45 Tri dana kasnije (23. maja 1992) je, primjera radi, a pored ostalog, vojnik Marko
Hrnjak, iz 63. padobranske brigade Vojske Jugoslavije, poginuo u okolini Mostara, u
563

- u govoru pred Komitetom za spoljnu politiku i sigurnost Evropskog

parlamenta, 30. marta 1993, osi je, pored ostalog, ponovio svoje lai
o tome kako u Republici Bosni i Hercegovini posle 20. maja 1992.
nema nijednog vojnika Vojske Jugoslavije (74);
- Savezna republika Jugoslavija je pruala samo humanitarnu
pomo delu svog naroda, koji ivi van matine drave, a bori se za
goli ivot (83);46
- avioni Vojske Jugoslavije nisu 13. 3. o. g. /ove godine, tj. 1993.
- prim. S. ./ leteli iznad Srebrenice (99, 101);
- i etniki pokret je bio antifaistiki pokret ( oba antifaistika pokreta, partizanski i etniki ) (218).
osi opirno govori i o unutranjim politikim sukobima izmeu
dravnog rukovodstva Savezne republike Jugoslavije i politikog i vojnog
rukovodstva njihove kolaboracionistike i paradravne tvorevine Srpske
Republike Bosne i Hercegovine/Republike Srpske i obrnuto, posebno
u vezi s njihovim zajednikim stavom i odnosom prema mirovnim pregovorima i dogovorima u Republici Bosni i Hercegovini. Po njemu se
radi o otrim sukobima, u kojima se Savezna republika Jugoslavija pojavljuje (i prikazuje) kao mirotvorac, koja nastoji da se u Republici
Bosni i Hercegovini postigne mir, itd., to potvruju i dokumenta Saveta
za usaglaavanje stavova o dravnoj politici (Savezne republike Jugoborbenoj akciji svoje jedinice (Politika, 18. maj 2012, str. 22; Dnevni avaz, 19. maj 2012,
str. 4; www.haler.bloger.ba, B. Turkovi, Porodica vojnika Jugoslovenske narodne armije
pita se za ta je dao ivot: ituljom trae od Srbije da prizna agresiju na Bosnu i Hercegovinu). Umjesto da prizna uee u agresiji na i protiv Republike Bosne i Hercegovine,
to, pored ostalog, pokazuje i potvruje i itulja, koju porodica Marka Hrnjaka svake
godine objavljuje u srbijanskoj tampi, traei od Srbije da prizna agresiju, Dobrica
osi i dalje lae.
46 General ivota Pani (naelnik Generaltaba Vojske Jugoslavije) je na sjednici
Saveta za usaglaavanje stavova o dravnoj politici Savezne republike Jugoslavije,
odranoj 21. januara 1993, pored ostalog, rekao: Mi maksimalno pomaemo Srbe u
Bosni i Hercegovini (AIIZ, inv. br. 2-4074, STENOGRAFSKE BELEKE sa proirene
sednice SAVEZA ZA USAGLAAVANJE STAVOVA O DRAVNOJ POLITICI,
ODRANE 21. JANUARA 1993. GODINE, str. 34).
564

slavije). Meutim, rije je o navodnom sukobu, odnosno dogovorenom

sukobu,47 to se, pored ostalog, vidi i iz osievog pisanja, jer je on u
stalnom kontaktu s Karadiem, Mladiem, Koljeviem i drugim lanovima zajednikog zloinakog poduhvata, koje stalno pomae i prua
im podrku, koji, prije svega, ima za cilj da prikrije pravo injenino
stanje o ulozi Savezne republike Jugoslavije u agresiji na Republiku Bosnu
i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima i obmane Zapad, odnosno
47 Izmeu Slobodana Miloevia i rukovodstva paradravne Republike srpske
Bosne i Hercegovine/Republike Srpske, posebno Radovana Karadia, postojala je
dobro razraena taktika i o njihovim nastupima pred meunarodnim faktorima. Cilj je
bio dokazati da se radi o politikom i vojnom rukovodstvu dviju razliitih drava, a ne
o jednoj (Savezna republika Jugoslavija) i njenoj kolaboracionistikoj tvorevini (Republika srpska Bosna i Hercegovina), pri emu je to kolaboracionistiko rukovodstvo
predstavljalo navodno samostalan politiki i vojni faktor. Postojale su dobro razraene
kombinacije, kako da se to meunarodnim faktorima predstavi. Miloevi, voa Velikosrpskog pokreta, radio je po svome, a vrtio glavom kako ne zna kako e rukovodstvo
Republike Srpske postupiti. Dakle, Miloevi je nastupao potpuno samostalno, a njegovi
kolaboracionisti iz Bosne i Hercegovine bili su navodno nepredvidljivi ludi Srbi (S.
eki, nav. dj., knjiga 1, str. 481-482).
Na sastanku predstavnika najvieg politikog i vojnog rukovodstva Savezne republike Jugoslavije i (njihove) paradravne tvorevine Republike Srpske, odranom 25.
augusta 1995, u rezidencijalnom objektu Vojske Jugoslavije u Dobanovcima, povodom
rasprave o ponuenom mirovnom rjeenju Kontakt grupe, Karadi je predloio Miloeviu - da on radi po svome, a da vrti glavom kako ne zna kako e rukovodstvo
Republike Srpske postupiti. Karadi mu je uzvratio: Mi onda moemo da se
dogovaramo za brzi mir, ali da na neprijatelj to ne zna; da ne uinimo kakvu taktiku
greku (S. eki, nav. dj., knjiga 1, str. 482).
U raspravi o mirovnom rjeenju Kontakt grupe izmeu politikog i vojnog rukovodstva Savezne republike Jugoslavije i Republike srpske Bosne i Hercegovine na
spomenutom sastanku u Dobanovcima Karadi je preporuio da je bolje da se
jugoslovenska strana, prvenstveno predsednik Miloevi, bori kao i do sada, a da
oni i dalje ostanu nepredvidljivi ludi Srbi. Na to je Miloevi sljedeim rijeima
podsjetio Karadia: Tako smo prole godine razgovarali , i nakon naeg odbijanja plana, izgubio se deo teritorije i palo mnogo rtava. Karadi je zatim upitao:
A istorija, na to je Miloevi uzvratio da nama treba iv narod, a ne istorija (Isto).
U nastavku diskusije Karadi je, pored ostalog, predloio: Neka Slobodan Miloevi ide i neka pritiska Srbe iz Republike Srpske, kao i do sada, ali je dobro da i
mi ouvamo status pregovarake strane. Prema Karadievom miljenju lake je
bilo i Miloeviu da kae kako donekle moe uticati, ali moramo i njih (Srbe iz
Republike Srpske) uti (Isto).
565

njihove savjetnike i saradnike (predsjednika Miterana i mnoge druge).

S tim u vezi, osi iznosi i odreene podatke, koji to potvruju, kao to
su: Srbi e rat izgubiti ako ostanu sami i bez podrke Srbije (183);
Mladi veruje da bez Srbije oni ne mogu dugo da vode rat (198).

566

P R I L O Z I

Br. 1
NAREDBA O GENOCIDU
DIREKTIVA NAREDNA DEJSTVA VOJSKE REPUBLIKE
SRPSKE GENERALA MLADIA, 19. NOVEMBAR 1992.

GLAVNI TAB VOJSKE

REPUBLIKE SRPSKE
STR. POV. BR. 02/5-210
19. 11. 1992. GODINE
VRLO HITNO
NAREDNA DEJSTVA VOJSKE
REPUBLIKE SRPSKE, DIREKTIVA,
DOSTAVLJA NA LINOST KOMANDANTA (NAELNIKA TABA)
DIREKTIVA OP. BR. 4
..
IZ PRETHODNE DIREKTIVE (3) NISU REALIZOVANI SLIJEDEI ZADACI:

(3) NISU U POTPUNOSTI RAZBIJENE NEPRIJATELJSKE

GRUPACIJE U IREM REJONU GORADA, EPE, SREBRENICE I CERSKE

4. - ODLUIO SAM: GLAVNIM SNAGAMA VRS STABILIZOVATI ODBRANU

POMONIM SNAGAMA RAZBITI MUSLIMANSKE
SNAGE U PODRINJU

5. - ZADACI JEDINICA:

569

D) DRINSKI KORPUS: SA SADANJIH POLOAJA, GLAVNIM

SNAGAMA KRAJNJE UPORNO BRANITI VIEGRAD (BRANA),
ZVORNIK I KORIDOR, A OSTALIM SNAGAMA NA IREM PROSTORU PODRINJA IZNURAVATI NEPRIJATELJA. NANOSITI
MU TO VEE GUBITKE I PRISILITI GA DA SA MUSLIMANSKIM STANOVNITVOM NAPUSTI PROSTORE BIRAA, EPE
I GORADA.
PRETHODNO PONUDITI RAZORUANJE BORBENO
SPOSOBNIH I NAORUANIH MUKARACA, A AKO NE PRISTAJE UNITITI IH /bold S. ./. U DALJEM DEBLOKIRATI I
OSPOSOBITI ZA SAOBRAAJ KOMUNIKACIJU MILII
KONJEVI-POLJE ZVORNIK I BITI U GOTOVOSTI ZA INTENZIVNU BORBU PROTIV UBAENIH DIVERZANTSKIH, TERORISTIKIH /neitko - prim. S. ./ I PARAVOJNIH GRUPA.
KM IMATI U VLASENICI, A IKM PO ODLUCI KOMANDANTA KORPUSA.
.
KOMANDANT
GENERALPOTPUKOVNIK
RATKO MLADI

(Arhiv Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i

meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu - u daljem tekstu:
AIIZ, inv. br. 2-4087)

570

Br. 2
PODRKA JEDINICA VOJSKE JUGOSLAVIJE
KOMANDA LAKE PJEADIJSKE BRIGADE BRATUNAC
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 24. JANUAR 1993. -

KOMANDA LPBR BRATUNAC

STR. POV. BR. 2-1942/24
24. 01. 1993. GODINE
VRLO

HITNO

KOMANDI DRINSKOG KORPUSA

G VRS NA LINOST
K TA ILI N

NA OSNOVU USMENOG NAREENJA, A U VEZI DOSTAVLJANJA IZVJETAJA O SREDSTVIMA PODRKE

JEDINICAMA ZVORNIKE I BRATUNAKE BRIGADE
1. MUNICIJA GRANATE RAKETE PO 1 B/K ZA SVA
TRAENA SREDSTVA (B-1 76 MM, ZIS 76 M, TENK T-55, HAUBICA
122 MM, M-38, HAUBICA 105 MM).
2. 4 BST 82 MM PO JEDAN B/K ZA BRATUNAKU
BRIGADU.
3. 4 HAUBICE 122 M-38 ZA ZVORNIKU BRIGADU.
4. ODOBRENO PREUZIMANJE 10 TENKOVA T-34 ZA ZVORNIKU BRIGADU (PREUZETO 2 TENKA ZBOG POSLUGA).
5. U REJONU OD LOZNICE DO LJUBOVIJE STIGLE SLEDEE
JEDINICE /Vojske Jugoslavije - prim. S. ./:

571

- OKLOPNO MEHANIZOVANI BATALJON U LOZNICI

- BATALJON 122 MM U RADALJ,
- TENKOVSKA I MEHANIZOVANA ETA U REJON
LJUBOVIJE
- BATALJON HAUBICA 122 M-38 U LJUBOVIJI
- BATALJON VBR-128 OGANJ U LJUBOVIJI
- ETA VOJNE POLICIJE U REJON MALI ZVORNIK
- IZVIAKA ETA U REJON MALI ZVORNIK
LJUBOVIJA
- BATERIJA MB-120 MM U REJON LJUBOVIJA
- BATERIJA LSRL-128 MM REJON LJUBOVIJA
- ININJERSKA ETA U REJON MALI ZVORNIK
LJUBOVIJA
- U REJON LJUBOVIJA SMJETENO KM K-DA
BRIGADE IZ VALJEVA, KM OG DRINA IZ VALJEVA I
IKM 1. ARMIJE

N DK
PUKOVNIK
SKOAJI MILUTIN

(AIIZ, inv. br. 2-3110)

572

Br. 3
UEE VOJSKE JUGOLAVIJE U BORBENIM
OPERACIJAMA U ISTONOJ BOSNI
- KOMANDA UIKOG KORPUSA OPERATIVNOJ GRUPI
DRINA I KOMANDI DRINSKOG KORPUSA VRS,
25. JANUAR 1993. -

Komanda UK
str. pov. br. 171-05/1
12.00 asova
25. 01. 1993. godine
uruiti odmah
OG Drina (preko OC 1. a)
Komandi Drinskog korpusa VRS
Razmena podataka
Karta 1:100.000 Zvornik, Valjevo, Viegrad, Uice
1. Obavetavamo vas da su snage UK do 11.00 asova 25. 01. 1993.
godine izbile na liniju:
Tg-1: s. Radijevii, Straevac (tt: 931)
Tg-2: Gradina (tt.830), s. Zabokovica
Tg-3: s. Pale, s. Skejii
2. U zoni napada UK do linije: s. Jagodnja, s. Osmaa, s. Radoevii,
neprijateljske snage su jaine bataljona. Glavne snage grupiu se na pravcu
s. Osmae, Jezero, s. Skelani, a pomone na pravcima s. Poznanovii,
Jagodnja, s. Osmae, s. Gladovii.
3. Molimo vas da nam u cilju organizacije sadejstva dostavite raspored vaih snaga sa stanjem u 12.00 asova.

573

4. Predlaemo da razmenu podataka vrimo svakodnevno sa stanjem

u 14.00 asova.

Naelnik taba
Pukovnik
Lonar Duan

(AIIZ, inv. br. 2-3497)

574

Br. 4
RAZMENA PODATAKA IZMEU VOJSKE
JUGOSLAVIJE I VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
- KOMANDA DRINSKOG KORPUSA KOMANDI UIKOG
KORPUSA, 26. JANUAR 1993. -

KOMANDA DRINSKOG KORPUSA

Strogo pov. 03/16-8
26. 01. 1993. godine

H I T N O!
ODMAH
URUITI!

KOMANDI UIKOG KORPUSA

OG DRINA (preko OC 1. armije)

Razmena podataka.
Karta 1:100.000 (Zvornik, Valjevo, Viegrad, Uice)
1. Obavjetavamo vas da je linija dodira sa neprijateljem nepromijenjena, sem kod Bratunake brigade, koja izgleda ovako: s. Voljavica
Vezovac (tt 533) au (tt 773) s. Dogazi s. Borii tt 438, i dalje kao
i prethodnog dana.
2. Snage DK su izvodile aktivna dejstva na cijeloj liniji fronta (po
liniji datoj u prethodnom izvjetaju).
3. Izvreno osmatranje i izvianje zemljita na pravcu presijecanja
komunikacije epa Srebrenica.
KOMANDANT
pukovnik
Milenko ivanovi
(AIIZ, inv. br. 2-4089)
575

Br. 5
SADEJSTVO VOJSKE JUGOSLAVIJE I VOJSKE
REPUBLIKE SRPSKE U AGRESIJI PROTIV
REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE
- KOMANDA UIKOG KORPUSA OPERATIVNOM
CENTRU GENERALTABA VOJSKE JUGOSLAVIJE I
DRUGIMA, 26. JANUAR 1993.

Komanda UK
str. pov. br. 172-07/2
26. 01. 1993. god.
uruiti odmah
Glavnom tabu Vojske Republike Srpske,
Komandi Drinskog korpusa
(na znanje komandanta N)
OC G VJ na znanje
1. Na osnovu nareenja NG VJ, str. pov. br. 119-1 od 26. 01.
1993. godine, koje je dobila Komanda Uikog korpusa potrebno je da,
odmah, isplanirate i pripremite: potreban broj snaga koje e preuzeti
dostignute linije od jedinica UK.
O dostignutoj liniji obavestiemo vas naknadno. Cenimo da je
uz mere koje emo mi preduzeti potrebno obezbediti snage najmanje
jednog bataljona sa sredstvima podrke.
UK e preduzeti sledee mere:
- Izvriti najnunije utvrivanje i zapreavanje objekata,
linija i pravaca.
- Isplanirati organizaciju vatrenog sistema i predloiti
nain grupisanja snaga u cilju odbrane dostignutih linija.
2. Deo snaga, dosadanje artiljerijske podrke i dalje emo zadrati
na desnoj obali r. Drine odakle emo vriti podrku vaih snaga po planu
i zahtevu.

576

3. UK e nastaviti dejstvo u cilju zauzimanja najpovoljnijih objekata

i poloaja. O vremenu preuzimanja dostignutih linija pravovremeno emo
vas izvestiti, to e biti regulisano posebnim nareenjem.
4. U cilju dalje organizacije, sadejstva i koordinacije planskog preuzimanja dostignutih linija, uputite vaeg predstavnika u komandu UK
najkasnije do 24.00 asova 27. 01. 1993. godine.
5. Plan smene jedinica i organizacija izvlaenja snaga UK bie regulisana posebnim nareenjem.
Komandant
Generalmajor
Dragoljub Ojdani

(AIIZ, inv. br. 2-3498)

577

Br. 6
ANGAOVANJE VOJSKE JUGOSLAVIJE U NAPADNIM
OPERACIJAMA U ISTONOJ BOSNI I GENOCIDU
NAD BONJACIMA
- KOMANDA UIKOG KORPUSA GLAVNOM TABU
VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE, 29. JANUAR 1993. -

KOMANDA UIKOG KORPUSA

STR. POV. BR. 174-2
18.00 ASOVA 29. 01. /1993. prim. S. ./
URUITI ODMAH
OBAVETENJE O DALJEM ANGAOVANJU
UIKOG KORPUSA. DOSTAVLJA GLAVNOM TABU VOJSKE SRPSKE
I DRINSKOM KORPUSU (NA ZNANJE)

OBAVETAVAMO VAS DA JE NA ZAHTEV OD 28. 01. 1993.

GODINE USVOJEN PO SLEDEEM:
1. UK E NASTAVITI NAPADNU OPERACIJU DO 31.
01. 1993. GODINE, NAJDALJE DO 12 ASOVA.
2. DOSTIGNUTU LINIJU, KOJU EMO MI ZAPREITI, TREBATE PRIHVATITI I POSESTI JE SNAGAMA IZ VAEG SASTAVA
DO 12.00 ASOVA 31. 01. 1993. GODINE.
3. POTREBNO JE DA OBEZBEDITE EKIPE ZA ASANACIJU
BOJITA, JER JE NA SAVLADANOM PROSTORU OSTAO VELIKI BROJ LEEVA. U SASTAV EKIPE ZA ASANACIJU BOJITA
POTREBNO JE DA UKLJUITE NOVINARE I SNIMATELJE U
CILJU PRIKUPLJANJA DOKAZA POTREBNIH ZA KORIENJE

578

U PROPAGANDNE SVRHE I DOKUMENTOVANJE ZLOINA

NAD SRPSKIM NARODOM /bold S. ./.

KOMANDANT
GENERALMAJOR
DRAGOLJUB OJDANI

(AIIZ, inv. br. 4242)

579

Br. 7
OKUPACIJA PODRINJA - STRATEKI CILJ
SRPSKOG NARODA U BOSNI I HERCEGOVINI
- KOMANDA 1. BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE
3. PJEADIJSKOM BATALJONU, 4. JULI 1994. -

Komanda 1. bratunake 1 pbr

str. pov. br. 04-1738-1/94
Dana: 04. 07. 1994. god.

Informacija za pripadnike
brigade, dostavlja
...

Jedinici 3. PB

U Podrinju smo rat dobili, ali muslimane nismo dotukli, to

moramo uraditi u narednom periodu. Moramo ostvariti konani
cilj - da Podrinje bude u cijelosti srpsko. Enklave: Srebrenica, epa
i Gorade moraju biti vojniki poraene.
Vojsku RS moramo neprekidno opremati, obuavati, disciplinovati i pripremati za izvrenje tog odluujueg zadatka - protjerivanja muslimana iz enklave Srebrenica.
Oko enklave Srebrenica nema povlaenja, ve se mora ii naprijed. Neprijatelju treba zagoravati ivot i initi nemoguim privremeni opstanak u enklavi, da bi to prije organizovano masovno
napustila enklavu, shvatajui da mu u njoj nema opstanka /bold S. ./.

KOMANDANT
Pukovnik
SLAVKO OGNJENOVI

(AIIZ, inv. br. 2-4088)

580

Br. 8
NAREDBA RADOVANA KARADIA, DIREKTIVA ZA
DALJA DEJSTVA, - NAMJERA ZA ZLOIN GENOCIDA
NAD BONJACIMA, 8. MART 1995. -

VRHOVNA KOMANDA OS
REPUBLIKE SRPSKE
Dt. br. 2/2-11
08. 03. 1995. godine
VRLO HITNO

NARODNA ODBRANA
DRAVNA TAJNA

KOMANDI 1. I 2. KK, SRK, IBK, HK, DK, ViPVO i CV VRS

DIREKTIVA
ZA DALJA DEJSTVA OP. BR. 7
....
2. DRINSKI KORPUS: Krajnje upornom i aktivnom odbranom, a
u sadejstvu sa delom snaga SRK, na s/z delu ratita i oko enklava, spreiti
prodore neprijatelja na izabranim operativno-taktikim pravcima. Demonstrativnim i aktivnim b/d uz primenu mera operativno-taktikog maskiranja vezivati to jae snage za sebe, na s/z delu ratita, a prema enklavi
Srebrenica i epa to pre izvriti potpuno fiziko odvajanje Srebrenice
od epe, ime spreiti i pojedinano komuniciranje izmeu ovih
enklava. Svakodnevnim planskim i osmiljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnoljivosti i besperspektivnosti daljnjeg opstanka i ivota mjetana u Srebrenici i epi.
Za sluaj odlaska snaga UNPROFOR-a iz epe i Srebrenice, komanda DK e isplanirati operaciju pod nazivom Jadar sa zadatkom
razbijanja i unitenja muslimanskih snaga u ovim enklavama i definitivnog oslobaanja Podrinja /bold S. ./.
Do polovine marta 1995. godine, u dogovoru sa komandom HK i
SRK, isplanirati operaciju Zvijezda 95 sa zadatkom oslobaanja
srpskih prostora u enklavi Gorade i svoenja enklave na veliinu

581

zatiene zone od 3 km od centra grada, kao i definitivnog vojnikog

poraza muslimanskih OS i otklanjanja bilo kakve mogunosti za
spajanje sa snagama na Igmanu i Bjelanici.
Nosioc planiranja i izvoenja b/d u obe operacije, Komanda DK.
Operaciju Zvijezda 95 izvesti po zavretku operacije Sprea 95,
a pre izvoenja operacije Prozor 95.
Do kraja marta, a u dogovoru sa komandom IBK, uestvovati u
planiranju operacije Sprea 95, sa zadatkom odsecanja muslimanskih OS na pravcu Kalesija Simin Han, a zatim razbijanja
i unitenja muslimanskih snaga u rejonu Teoak, Sapna i Vitinica, i na
taj nain definitivno otkloniti opasnost od prodora muslimana ka
Drini, severno od Zvornika /bold S. ./.
Nosioc planiranja i izvoenja b/d u operaciji Sprea 95, komanda IBK.
Vreme poetka izvoenja operacija, po izvrenom planiranju,
pripremi i materijalnom obezbeenju, a po odluci G VRS.
Komanda korpusa e formirati gotove snage jaine brigade, za intervenciju na ugroenim pravcima i izvoenje ofanzivnih b/d u svojoj z/o i u
z/o drugih korpusa.

VRHOVNI KOMANDANT
Dr. Radovan Karadi
/peat Glavnog taba
Vojske Republike Srpske i
svojeruni potpis R. Karadi/

(AIIZ, inv. br. 2-3467)

582

Br. 9
UEE JEDINICA MINISTARSTVA UNUTRANJIH
POSLOVA SRBIJE U AGRESIJI NA
REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
- SPECIJALNA BRIGADA POLICIJE MUP-A REPUBLIKE
SRPSKE - MUP-U I DRUGIMA, 1. JULI 1995. -

MUP
Specijalna brigada policije
IKM - Trnovo
Broj: 118/95
Dana: 01. 07. 1995. god.

dd ss

- MUP
- Zamjeniku ministra - Bijeljina
- tab policije Pale (komandantu)
- tab policijskih snaga Vogoa
- Sbp Janja
Dana 30. 06. 1995. god. na trnovskom ratitu nastavljene su zapoete
aktivnosti prethodnog dana. Borbena grupa u sastavu V sop, VII sop, te
po dva voda iz odreda Kajman, Plavi i korpija (MUP Srbije)
/bold S. ./ napadale su na objekat Luevik. Tom prilikom v sop napredovao je pravcem: Brak (895) - Jaia kamen - kota 1012 i dalje ka
Obrovcu. Na ovoj liniji neprijatelj je razbijen gdje je pretrpio gubitke, a
zarobljena su 2 minobacaa 10 mm i neto pjeadijskog naoruanja uz
kvalitetne pisane dokumente. Ukoliko bi se jo neznatno napredovalo ka
Obrovcu, bio bi odsjeen objekat Gradina (939) ime bi put Trnovo Vojkovi postao prohodan. Oekujemo da e za 1-2 dana ovaj zadatak
biti izvren. I dalje prisutan problem potovanja dogovora s komandom
srk oko sadejstva i preuzimanja linija.
U jueranjim borbama sbp imala je 4 lake ranjena pripadnika, a
snage MUP-a Srbije 3 lake ranjena pripadnika.
IV sop - Janja nalazio se u rejonu ratita na odmoru u selu Toii.
583

S popodnevnim satima Roki Drago, pripadnik IV sop, sjedei

zajedno u drutvu sa vie pripadnika ovog odreda je runom bombom od
koje je smrtno stradao Ubiparovi Melenta, pripadnik IV sop, a ranjena
su jo 4 pripadnika odreda od kojih jedan tee. Svi se nalaze u bolnici u
Srbinju. Poinilac je zadran u prostorijama s. p. Trnovo, a u toku je
organizacija uviaja. Jo jednom napominjem da su snage sbp premorene i da krajnjim naporima izvravaju postavljene zadatke to se
posebno odnosi na III sop koji se u potpunosti raspao, a IV sop je na
ovom terenu imao 2 poginula pripadnika i 27 ranjenih tako da predlaem
njihovo izvlaenje sa terena i povratak u matine baze.

Zamjenik komandanta sbp

Ljubia Borovanin

(AIIZ, inv. br. 2-2723)

584

Br. 10
NAREDBA ZA OKUPACIJU SREBRENICE I EPE,
SIGURNIH ZONA UJEDINJENIH NACIJA, I ZA ZLOIN
GENOCIDA NAD BONJACIMA
- KOMANDA DRINSKOG KORPUSA, ZAPOVEST ZA
AKTIVNA BORBENA DEJSTVA, 2. JULI 1995. -

KOMANDA DRINSKOG KORPUSA

Strogo pov. br. 04/156-2
02. 07. 1995. godine

VOJNA TAJNA
STROGO POVERLJIVO
PRIMERAK BR. 3
KRIVAJA-95

KOMANDI: 1. zpbr, 1. bpbr, 2. rmtbr, 1. brlpbr, 1. mlpbr, 5. map

ZAPOVEST ZA AKTIVNA b/d Op. br. 1

2. Komanda DK na osnovu Direktive Op. br. 7 i 7/1 GV RS i na

osnovu situacije u z/o Korpusa ima zadatak da slobodnim snagama izvodi
ofanzivna dejstva. U dubini zone DK da to prije razdvoji enklave epa
i Srebrenica i suzi ih na gradsko podruje.
3. IBK, SRK i HK i dalje slamaju ofanzivu neprijatelja u svojim z/o.
4. Odluio sam g/s DK i dalje izvoditi upornu i aktivnu odbranu,
a delom slobodnih snaga napadom to pre razdvojiti enklave epa i
Srebrenica. U bliem zadatku izbiti na liniju Predola Divljakinje /tt.
789/ Banja Guber ivkovo br /tt. 780/ Alibegovac /tt. 905/ Kak
/tt. 946/, a u sledeem Gradac /tt. 527/ Bojna iljato br. /tt. 901/.
Cilj dejstva: iznenadnim napadom potpuno razdvojiti i suziti
enklave Srebrenica i epa, popraviti taktiki poloaj snaga u dubini
zone i stvoriti uslove za eliminisanje enklava.
Borbeni raspored: snage za aktivnu odbranu na frontu i snage za
aktivna dejstva za presecanje i suavanje enklava.
Gotovost: 04.00 asova 06. 07. 1995. godine.
585

5. Zadaci jedinica za razdvajanje i suavanje enklava:

- 1. bataljon /iz sastava 1. zpbr/ sa 1/r s. Bukova Glava Javor /tt.
886/ s. /Zeleni Jadar napada pravcem: tri poumljena visa /500 m
severno od Zeleni Jadar s. Pusmulii Bojna Srebrenica.
Zadatak: razbiti neprijatelja na pravcu napada i u bliem zadatku
ovladati tt. 644 ivkovo br. / tt. 780/, a u sledeem objektu Bojna,
obezbediti bokove i pozadinu i biti spreman za produenje napada.
Granica desno: Tucak /ukljueno/, K. 520, odsek ievac, K. 424.
Granica levo: r. Zeleni Jadar do drvenog mosta, K. 603, K. 372.
Podrava KAG po planu i zahtevu.
KM u rejonu Javor /tt. 836/.
2. 2. bataljon /formira se od dela snaga 1. bpbr i 2. rmtbr/ sa etom
iz spb Skelani, prelazi u napad sa 1/r s. Jasenova Kloko /tt. 1087/
s. Pribojevii pravcem: Kloko aurka /tt. 1071/ Kotur tt.936
Alibegovac /tt. 905/ s Buje Kak /tt. 946/ iljato br /tt. 901/.
Zadatak: razbiti neprijatelja na pravcu napada razdvojiti enklave
Srebrenica i epa, u bliem zadatku izbiti na liniju Alibegovac Buje
Kak, a u sledeem produiti napad i izbiti na liniju Vijogor, iljatu br
/tt. 901/ K. 810 i staviti pod kontrolu komunikaciju s. Sueska Srebrenica.
Granica desno: leva granica 1. bataljona.
Granica levo: put s. Pribojevii s. Podravanje do zaseoka Poljanci.
Sadejstvuje jedan vod iz Mlpbr pri ovlaivanju sa Kak /tt. 946/.
Podrava KAG po planu i zahtevu KM s. Jasenova.
- Brlpbr delom snaga iz neposrednog dodira prelazi u napad na
objekte Predola, Divljakinja /tt. 789/, banja Crni Guber i Olovine, u
bliem zadatku ovlauje istim, a u sledeim produava napad ka objektu
Gradac ovlauje istim i spreava intervenciju rezerve neprijatelja iz
Potoara ka Srebrenici.
Obezbediti uvoenje u napad 1. pb i sadejstvovati istim u izvrenju
zadatka.
Podrava KAG po planu i zahtevu.
KM Pribievac.
-1. mlpbr ima zadatak da snagama jaine ete izbija u rejon Previja
i napadom na pravcu Previja - Podravno - tt. 766 obezbeuje levi bok 2.
586

pb po izbijanju 2. pb u rejon Buje ostvaruje kontakt sa istim i sadejstvuje istom u ovlaivanju sa objektom Kak /tt.940/.
Ostalim snagama demonstrativnim dejstvima vezuje neprijatelja
na pravcima: Osoje Podgaj Borovac, Beia br. /tt.589/ utica
edanjsko i Ravni Buljim Jaglii.
U povoljnom razvoju situacije biti u gotovosti za napad i gonjenje
neprijatelja na navedenim pravcima.
Podrava KAG po planu i zahtevu.
IKM u rejonu Braan.
- Rezerva jaine 2-3 ete snaga MUP i 1 eta iz 1. vlpbr.
Zadatak: biti u gotovosti za uvoenje u napad radi ojaanja siline
udara i razvoja uspeha na pravcima napada bataljona: odbijanje p/n
neprijatelja, obezbeenja dranja objekata na dostignutim linijama,
spreavanje izvlaenja neprijatelja, obezbeenje bokova i pozadine
snaga u napadu i druge zadatke.
Uvoenje u borbu podrava artiljerija snaga u neposrednom dodiru
i KAG po planu i zahtevu.
KM u rejonu Pribievac.
6. Vatrena podrka
KAG sastava
Vpo u rejonu Pribievac.
Zadaci:
- U vatrenoj pripremi neutralie ciljeve neprijatelja po planu art.
pripreme.
Trajanje pripreme:
- U vatrenoj podrci napada ostvaruje vatre po planu i zahtevu,
teino na pravcima napada 1. i 2. pb.
7. Protivoklopna borba:
- U svim jedinicama ranga ete i bataljona formirati POG u
gotovosti za borbu sa oklopnim snagama neprijatelja.
8. Protivvazduna odbrana:
- U svim jedinicama organizovati osmatranje vazdunog prostora.
- U sluaju napada avijacije NATO u svim jedinicama imati sredstva za PA dejstvo. Vatru otvarati na niskoletee avione koji ugroavaju
borbeni poredak.

587

- Teite imati na merama PVZ: rastresit raspored i maskiranje

jedinica i sredstava, odravanje neposrednog borbenog dodira sa neprijateljem.
9. Protiv desantna borba:
U sluaju upotrebe desanta snaga NATO radi podrke UNPROFOR-u, sa istim stupaju u borbu jedinice najblie desanta i rezerva.
Podrku PDB izvode artiljerija i oklopno-mehanizovane jedinice
po signalu.
10. Obezbeenje b/d:
a/ Obavetajno obezbeenje
Teite obavetajnog obezbeenja imati u pravcu: Zeleni Jadar
Bojna Srebrenica, Kloko Alibegovac Kak Viogor, Braan
Previja Podravanje, Pribievac banja Crni Guber Srebrenica i au
Potoari Gradina.
Prikupljanje podataka o neprijatelju na ovim pravcima za potrebe
ove Komande do 05. 07. 1995. godine vrit e obavetajni organi i
izviake jedinice 1. mrlpbr, 1. mlpbr i spb Skelani, a od 05. 07. do
izvrenja zadatka i izviake jedinice snaga koje se angauju u napadu.
U pripremi i u toku izvrenja zadatka svakoj borbenoj aktivnosti
mora prethoditi izvianje pravca, rejona i objekta dejstva.
Za svaku jedinicu jaine voda obezbediti pouzdane vodie koji
potpuno poznaju teren na kome se jedinica angauje.
Sa izviakim organima obezbediti sigurnu vezu na primenu tablice
signala i razgovornika.
b/ Bezbednost:
U potpunosti obezbediti tajnost i pripremu za izvrenje.
Na svim nivoima RiK u pripremi i izvoenju napada razraditi i
primenjivati dokumenta kripto zatite, po formi i sadraju primerena
potrebi efikasnog i sigurnog RiK.
Organi bezbednosti i vojne policije odredie rejone prikupljanja i
obezbeenja ratnih zarobljenika i ratnog plijena. U postupanju sa ratnim
zarobljenicima i stanovnitvom u svemu se pridravati enevske konvencije.
Organi bezbednosti e propisati i potinjenim komandama proslediti na znanje i primenu reima bezbednosti u zoni b/d.
588

Posebno se obezbeivati u toku dovoenja grupisanja, pripreme i

izvoenja napada i nakon izvrenog zadatka od dejstva ubaenih grupa
i ostavljenih delova neprijatelja.
Izvriti obezbeenje ljudstva i odrediti znake za raspoznavanje.
c/ Maskiranje:
Sve pokrete jedinica maskirati, dovoenje i grupisanje za napad
vriti nou. U toku napada manevar rezerve izvoditi prikrivenim pravcima.
Uvoenje jedinica vriti pod zatitom i uz podrku jedinica u neposrednom dodiru.
d/ Borbeno osiguranje:
U toku dovoenja i pripreme za napad osiguranje vriti sopstvenim
snagama.
Posebno osigurati jedinice i sredstva za podrku, KM, centre veze i pozadinske jedinice i stanice.
Za vreme odmora obezbediti da se 4/3 ljudstvo odmara, a 2/3
angaovati na obezbeenju.
Posebno pratiti i odravati vezu sa susedima, jedinicama i sredstvima za vatrenu podrku. Jedinstveno regulisati obeleavanje jedinica na
dostignutim linijama.
Spojeve i meuprostore osmatrati i kontrolisati vatrom.
e/ Ininjerijsko obezbeenje:
Teite in. obezbeenja imati na obezbeenju pokreta i manevra.
Prolaze u minskoeksplozivnim preprekama i organizovanje KZS ispred
p/k izrauju jedinice u neposrednom borb. dodiru, a po dubini napadnih
pravaca od pionirskih odeljenja formirati grupe za raiavanje.
Sve jedinice obezbediti neophodnom koliinom pionirskog alata.
Na dostignutim linijama obavezno se utvrivati i maskirati, a po
potrebi i obezbeivati preprekama.
Nepoznata MES vidno obiljeavati.
Svaku jedinicu ranga bataljona ojaati odeljenjem pionira.
f/ Moralno-psiholoka priprema ljudstva za izvrenje zadataka:
Teite imati na podizanju borbenog morala, istiui uspehe naih
jedinica u slamanju neprijateljske ofanzive u proteklih mjesec dana.
Ukazati na znaaj presecanja i suavanja enklave Srebrenica za
bezbednost srpskih sela i civilnog stanovnitva u srednjem Podrinju
589

/bold S. ./. Jedinice to bolje snadbeti borbenim potrebama za izvrenje

ovog zadatka.
9. Pozadinsko obezbeenje:
Za izvrenje zadatka odobrava se:
1/ Municija za:
- peadijsko oruje 2 b/k
- artiljeriju i MB 1 b/k
- tenkove 0,5 b/k
- Po sredstva 0,5 b/k
- PA orua 0,5 b/k
2/ Pogonsko gorivo za:
- borbena vozila 0,5 p/r
- neborbena vozila 0,5 p/r
3/ Ishrana ljudstva:
- do poetka b/d kuvanom hranom, a poetkom b/d sd/o
- za celokupno ljudstvo obezbediti po 2 sd/o.
4/ Svaki bataljon razvija stanice sa PoOb vlastitih snaga i obezbeuje napred navedene norme utroka MS.
5/ Putevi dotura za 1 i 2. pb Bratunac Skelani Zeleni Jadar
Jasenova. Za ostale jedinice reguliu k-ti 1. brlpbr i 1. mlpbr.
6/ U SnOb oslanjati se na sanitetske ustanove u Skelanima, Bratuncu, Miliima i Zvorniku.
11/ Komandovanje i veza:
IKM-1 DK u rejonu Pribievac u radu od 16.00 asova 04. 07.
1995. god.
IKMn-1 DK u rejonu s. Jasenova.

590

Gotovost veza u 02.00 06. 07. 1995. godine.

Izvetaje dostavljati redovno svakog dana do 18.00 sa stanjem u
17.00, vanredne po potrebi.

KOMANDANT
generalmajor
Milenko ivanovi
/peat okruglog oblika sa natpisom
KOMANDA DRINSKOG KORPUSA i
svojeruni potpis generala ivanovia/
Kucano u 2 /dva/ primerka
i dostavljeno:
1. Original u arhivu KDK
2. GV RS
Umnoeno u 7 /sedam/ primeraka
i dostavljeno:
- IKM-1 KDK
- 1. zpbr,
- 1. bpbr,
- 2. rmtbr,
- 1. brlpbr,
- 1. mlpbr,
- 5. map.

(AIIZ, inv. br. 2-4102)

591

Br. 11
INFORMACIJA O POETKU OFANZIVE NA
SREBRENICU
- MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA REPUBLIKE
SRPSKE CENTRU JAVNE BEZBJEDNOSTI SARAJEVO, 6.
JULI 1995. REPUBLIKA SRPSKA
MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA
TAB POLICIJSKIH SNAGA PALE
BROJ: 56/95
DANA: 06. 07. 1995. GODINE
DD SS
CJB SARAJEVO
TAB POLICIJSKIH SNAGA VOGOA
........
DANA 06. 07. 1995. GODINE U RANIM JUTARNJIM SATIMA
POELA JE OFANZIVA NA SREBRENICU, O SVIM INTERESANTNIM DOGAAJIMA NA TOM RATITU BLAGOVREMENO EMO
VAS OBAVJETAVATI.

KOMANDANT TABA
TOMISLAV KOVA

(AIIZ, inv. br. 2-1653)

592

Br. 12
UEE SPECIJALNIH JEDINICA MINISTARSTVA
UNUTRANJIH POSLOVA SRBIJE U
AGRESIJI NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
I GENOCIDU NAD BONJACIMA
- MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA REPUBLIKE
SRPSKE CENTRU JAVNE BEZBJEDNOSTI SARAJEVO,
6. JULI 1995. -

REPUBLIKA SRPSKA
MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA
TAB POLICIJSKIH SNAGA PALE
BROJ: 56/95
DANA: 06. 07. 1995. GODINE
CJB SARAJEVO TAB POLICIJSKIH SNAGA VOGOA
Obavjetavamo vas da su u toku ofanzivna dejstva Hercegovakog
korpusa na platou Treskavice. Dostignute kote sa jueranjim danom su:
Lupo, vei dio Nikolinih stijena i Surdupa, Malo Vratilo, Stranica ispred
koje su linije pomjerene za oko 1,5 km, Ljeljen, Kula Lukavac, Hreljii,
Kula, Kondilo, Brda, itd. U akciji oslobaanja Ljeljena neprijatelju su
nanijeti znatni gubici u ivoj sili, procjenjuje se na 50 100 neprijateljskih
vojnika, zarobljeno je 23. Dana 05. 07. 1995. godine u popodnevnim
satima nae snage iz pravca Ljeljena i Kule pokuale su da zauzmu neprijateljske poloaje na Malom i Velikom Koniku. Prilikom izvoenja napada
naili su na dobro postavljena minska polja i jaku vatru iz artiljerijskog i
pjeadijskog naoruanja, zbog ega su bili prinueni da se vrate na poetne
poloaje. U prethodna dva dana na naoj strani poginula su tri borca, a
ranjeno je 18 boraca.
U zoni odgovornosti policije MUP-a od iljevice do Rujevice u
zadnjih pet dana nije bilo neprijateljskih napada. Specijalne jedinice
MUP-a RS, Srbije i RSK skupa sa interventnim jedinicama VRS
izvode ofanzivna dejstva na kotu Lisiija glava, sa namjerom daljeg
593

napredovanja i ovladavanja kanjonom rijeke Bijela i mjestom Mijanovii.

U toku oslobaanja kota Gradina 939, Luevika, Obornice, Hrastovca,
Gradine 1118 i eruia neprijatelju su naneseni znatni gubici u ivoj sili,
a zaplijenjena su znatna materijalno-tehnika sredstva. U akciji oslobaanja navedenih kota tee su ranjena dva policajca SBP.
Dana 04. 07. 1995. godine jedinice Petog korpusa neprijateljske
vojske probile su nae linije odbrane i znatno napredovale u pravcu Novog
i Dvora na Uni. Dana 05. 07. 1995. godine dolo je do konsolidovanja u
redovima VRS i zaustavljanja neprijateljske ofanzive. U toku su aktivnosti
na vraanju izgubljenih teritorija.
Dana 06. 07. 1995. godine u ranim jutarnjim satima poela je
ofanziva na Srebrenicu, o svim interesantnim dogaajima na tom ratitu
blagovremeno emo vas obavjetavati.

Komandant taba
Tomislav Kova

(AIIZ, inv. br. 2-1653)

594

Br. 13
SAGLASNOST RADOVANA KARADIA O NASTAVKU
BORBENIH DEJSTAVA RADI ZAUZIMANJA
SREBRENICE
- GLAVNI TAB VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRPSKE I DRUGIMA,
9. JULI 1995. -

GLAVNI TAB VOJSKE

REPUBLIKE SRPSKE
STR. POV. BR. 12/46-501/95
09. 07. 1995. GODINE
VRLO HITNO
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRPSKE - NA ZNANJE
IKM-DRINSKOG KORPUSA
- N/R GENERALA GVERE I KRSTIA
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA

IZVOENJE BORBENIH DEJSTAVA OKO SREBRENICE. UPOZNAT JE PREDSJEDNIK REPUBLIKE SRPSKE DA

JEDINICE DRINSKOG KORPUSA USPJENO IZVODE B/D OKO
SREBRENICE I DA SU OSTVARILE REZULTATE KOJI IH DOVODE U POZICIJU DA MOGU ZAUZETI I SAM GRAD SREBRENICU.
PREDSJEDNIK REPUBLIKE JE ZADOVOLJAN REZULTATIMA B/D OKO SREBRENICE I SAGLASAN DA SE NASTAVE
DEJSTVA RADI ZAUZIMANJA SREBRENICE, RAZORUANJA
MUSLIMANSKIH TERORISTIKIH BANDI I POTPUNE DEMILITARIZACIJE ENKLAVE SREBRENICA.

595

PREDSJEDNIK REPUBLIKE SRPSKE JE NAREDIO DA SE U

NASTAVKU B/D OBEZBIJEDI PUNA ZATITA PRIPADNIKA UNPROFOR-A I MUSLIMANSKOG CIVILNOG STANOVNITVA I
DA IM SE GARANTUJE SIGURNOST UKOLIKO PREU NA
TERITORIJU REPUBLIKE SRPSKE.
U SKLADU SA NAREENJEM PREDSJEDNIKA REPUBLIKE
SRPSKE IZDATO JE NAREENJE SVIM BORBENIM SASTAVIMA
KOJI UESTVUJU U BORBENIM DEJSTVIMA OKO SREBRENICE
DA PRUE MAKSIMALNU ZATITU I SIGURNOST SVIM PRIPADNICIMA UNPROFORA I CIVILNOM MUSLIMANSKOM
STANOVNITVU. POTINJENIM JEDINICAMA NAREDITE DA SE
UZDRAVAJU OD RAZARANJA CIVILNIH CILJEVA UKOLIKO
NA TO NE BUDU PRINUENI USLED JAKOG OTPORA NEPRIJATELJA. ZABRANITE PALJENJE STAMBENIH OBJEKATA, A
PREMA CIVILNOM STANOVNITVU I RATNIM ZAROBLJENICIMA POSTUPAJTE U SKLADU SA ENEVSKIM KONVENCIJAMA OD 12. AVGUSTA 1949. GODINE.*

POMONIK KOMANDANTA
GENERALMAJOR
ZDRAVKO TOLIMIR

(AIIZ, inv. br. 2-4108)

* Zloin genocida nad Bonjacima Bosne i Hercegovine u i oko Srebrenice, sigurne

zone Ujedinjenih nacija, jula 1995, pokazuje da je zatita muslimanskog civilnog stanovnitva i njihovih civilnih objekata samo deklarativnog karaktera. Rije je o poruci u formi
naredbe da se uradi suprotno sadraju dokumenta. Takvo ponaanje manifestovano je
iskljuivo i samo zbog opravdanja zloina genocida i izbjegavanja faktike odgovornosti za
izvreni genocid.
596

Br. 14
UEE ZDRUENIH SNAGA MINISTARSTVA
UNUTRANJIH POSLOVA REPUBLIKE SRBIJE,
REPUBLIKE SRPSKE I REPUBLIKE SRPSKE
KRAJINE U ZAUZIMANJU SREBRENICE I
GENOCIDU NAD BONJACIMA
- MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA REPUBLIKE
SRPSKE KOMANDANTU SPECIJALNE BRIGADE
POLICIJE I DRUGIMA, 10. JULI 1995. -

Republika Srpska
Ministarstvo unutranjih poslova
Kabinet ministra
Broj: 64/95
Datum: 10. 07. 1995. godine

very urgent ss

- komandantu specijalne brigade policije

- tab komande policijskih snaga Trnovo
- tab komande policijskih snaga Vogoa
- tab komande policijskih snaga Bijeljina
- CJB Zvornik
- CJB Sarajevo
- kamp za obuku policije Jahorina
Na osnovu nareenja vrhovnog komandanta oruanih snaga Republike Srpske, a u cilju slamanja neprijateljske ofanzive iz zatiene zone
Srebrenice:
nareujem
1. Izdvojiti dio snaga MUP-a RS koji uestvuje u borbenim dejstvima na sarajevskom ratitu i uputiti kao samostalnu jedinicu u rejonu
Srebrenice u toku sutranjeg dana 11. 07. 1995. g.

597

2. U sastav jedinice ulaze drugi specijalni odred policije iz ekovia,

prva eta PJP CJB Zvornik, mjeovita eta zdruenih snaga MUP-a
RSK-a, Srbije i Republike Srpske i eta iz kampa Centra za obuku na
Jahorini.
3. Za komandanta jedinice MUP-a odreujem Ljubiu Borovanina,
zamjenika komandanta Specijalne brigade policije.
4. Izvlaenje ete zdruenih snaga MUP-a RSK-a, Srbije i Republike Srpske sa trnovskog ratita izvriti u toku noi /bold S../.
Okupljanje jedinice izvriti 11. 07. 1995. godine do 12 asova u Bratuncu
ispred SJB, osim drugog specijalnog odreda policije koji e pokret ka
odreditu izvriti 11. 07. 1995. godine u popodnevnim satima.
5. Komandant jedinice je duan po dolasku na odredite stupiti u
vezu sa naelnikom taba Korpusa generalom Krstiem.

Komandant taba
Tomislav Kova

(AIIZ, inv. br. 2-4107)

598

Br. 15
ZAUZIMANJE SREBRENICE OD STRANE
SRPSKIH SNAGA
- GLAVNI TAB VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRPSKE I DRUGIMA,
11. JULI 1995. -

Glavni tab Vojske

Republike Srpske
str. pov. br. 03/3-192
11. 07. 1995. godine
Vrlo hitno
Predsedniku Republike Srpske
Komandi: 1. i 2. KK, SRK, IBK, HK, DK, V I PVO, CVS VRS, IKM-2
SRK, IKM-2 G VRS

6. u z/o DK

b) Stanje u korpusu:
Jedinice korpusa su u punoj b/g. Glavne snage su angaovane za
upornu odbranu, a deo snaga je angaovan u ofanzivnim dejstvima
oko enklave Srebrenica. U toku dananjeg dana nae snage su ule
u grad Srebrenicu /bold S. ./. O postignutim rezultatima i drugim
detaljima vezanim za izvoenje ofanzivnih dejstava u enklavi Srebrenica
dostaviemo vam vanredni izvetaj. Jedinice korpusa na provokativna
dejstva neprijatelja odgovorile su po uoenim ciljevima, a napade su
uspeno zaustavili.

599

c) Gubici: 5 poginulih, 1 lake i 2 tee ranjena borca.

Zastupa naelnika taba

Generalmajor
Radivoje Mileti

(AIIZ, inv. br. 2-4109)

600

Br. 16
ANGAOVANJE SRPSKIH SNAGA U OKUPACIJI
SREBRENICE, SIGURNE ZONE UJEDINJENIH NACIJA, I
GENOCIDU NAD BONJACIMA
- GLAVNI TAB VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRPSKE, 12. JULI 1995. -

Glavni tab Vojske

Republike Srpske
str. pov. br. 03/3-193
12. 07. 1995. godine
Vrlo hitno
Predsedniku Republike Srpske
Komandi: 1. KK, 2. KK, SRK, IBK, HK, DK, V I PVO, CVS VRS,
IKM-2 SRK, IKM-2 G VRS

6. - U z/o DK
a) neprijatelj:
.....
Iz enklave Srebrenica neprijatelj pokuava da se izvue sa
enama i djecom prema Ravnom Buljimu i Konjevi-Polju, ali
je naiao na minsko polje.
b) stanje u Korpusu
Sve jedinice korpusa nalaze se u najviem stepenu b/g i preduzimaju sve mere u cilju spreavanja iznenaenja. Angaovanje jedinica
na izvrenju zadatka Krivaja 95 planski izvravaju sve borbene
zadatke. U toku dana oslobodile su naselje Potoari - dalje napreduju
u cilju oslobaanja svih mesta u enklavi Srebrenica. Na procenjenim
pravcima deo naih jedinica i jedinica MUP-a organizovale su zasedna dejstva u cilju unitenja muslimanskih ekstremista koji se nisu
predali i koji pokuavaju proboj iz enklave prema Tuzli.

601

c) gubici: 1 lake ranjen borac

rim. 2 - stanje na teritoriji
U z/o DK iz enklave Srebrenica organizovano se prevozi
/odnosno deportuje - prim. S../ stanovnitvo prema Kladnju. U toku
dana procenjuje se da za prevoz ima oko 1000 muslimana /bold S. ./.
U svim z/o korpusa stanje na teritoriji je stabilno i pod kontrolom. U
toku dana u veini naseljenih mesta vri se ispraaj regruta u vojsku. Svi
planirani i odobreni konvoji proli su bezbedno kroz teritoriju RS.
..

Zastupa naelnika taba

generalmajor
Radivoje Mileti

(AIIZ, inv. br. 2-4110)

602

Br. 17
AKTIVNOSTI SRPSKIH SNAGA U ZLOINU
GENOCIDA NAD BONJACIMA
- KOMANDA 1. ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 12. JULI 1995. -

Komanda 1. zvornike pbr

str. pov. broj: 06/ 215
12. 07. 1995. godine
Redovni borbeni izvetaj
dostavlja KOMANDI DRINSKOG KORPUSA
.........
2. Teini zadaci naih jedinica:
U cilju kontrole teritorije po dubini preduzeli smo sledee:
- interventni vod 7. pb do 17.00 asova posest e poloaj u rejonu
Drenovik etino brdo, a jedan vod vojne policije do 17.00 asova
organizovat e zasedu na Dafinom kamenu.
- sve ostale jedinice izvrile su pripreme i poveale budnost za
eventualni nailazak Turaka* slea;
- u rejon 8. pb u Kajie, uputili smo jednu PRAGU sa posadom;
- za Bratunac, po Vaem nareenju uputili smo osam autobusa
iz Drina-transa /neitko - prim. S. ./, autobusa iz nae VP i 4 naa
kamiona /bold S. ./;
- odelenje VP upueno je po Vaem nareenju za Konjevi-Polje;
- svi elementi b/p u funkciji su 24 asa neprekidno;
- danas je sahrana naih 5 boraca poginulih na Srebrenici;
* Srpski agresor, u skladu sa kosovskom mitologijom o izgubljenoj bici sa osmanskim Turcima (1389) i hajdukom eljom za osvetom, Bonjake identifikuje s Turcima,
to se vidi iz ovog i drugih dokumenata, nastojei na taj nain da opravda svoje osvajake
i genocidne aktivnosti.
603

- veza funkcionie u oba smera besprekorno.

3. Stanje na teritoriji u z/o 1. zvornike pbr je stabilno i pod kontrolom.
4. Vanrednih dogaaja nije bilo.
5. Stanje borbenog morala je bolje posle uspeha naih boraca na
Srebrenici.
..

KOMANDANT
p. pukovnik
mr. Vinko Pandurevi

(AIIZ, inv. br. 2-4127)

604

Br. 18
ZLOIN GENOCIDA NAD BONJACIMA NASTAVLJA SE
PO PLANU
- CENTAR JAVNE BEZBJEDNOSTI ZVORNIK MUP-U
REPUBLIKE SRPSKE,
12. JULI 1995. -

CJB Zvornik
Broj: 277/95
Dana: 12. 07. 1995. god.

very urgent - ifrovano -

MUP Republike Srpske

tab policijskih snaga Bijeljina
Kabinet ministra Pale
Resor javne bezbednosti

Veza: Depea broj k/p-1-407/95 od 12. 07. 1995. god.

1. Postupajui po vaoj depei stupio sam u kontakt sa civilnim
komesarom u Bratuncu Miroslavom Deronjiem.
2. U 3.00 asova u komandi Bratunake brigade odran je sastanak s generalima Mladiem i Krstiem na kome su podijeljeni
zadaci svim uesnicima.
3. Vojna operacija se nastavlja po planu i Turci bjee prema
Sueskoj dok se civilno stanovnitvo okupilo u Potoarima (oko
15.000).
4. U toku je dogovor oko postavljanja naelnika CJB Srebrenica i
komandira PS Srebrenica, te izbor 15 policajaca iz sastava VRS koji e uz
novoimenovanog predsednika SO-Srebrenica i predsednika Izvrnog
odbora Srebrenica, te /neitko prim. S. ./ preuzeti kontrolu u gradu nad
svim vanijim objektima.

605

5. U 10 asova poinje sastanak sa predstavnicima UNPROFOR-a i Meunarodnog crvenog krsta, te muslimanskim predstavnikom iz Srebrenice na kome e biti postignut dogovor o evakuaciji /odnosno deportaciji - prim. S. ./ svog civilnog stanovnitva iz
Potoara za Kladanj, /neitko - prim. S. ./ imali vie problema.....
/neitko - prim. S. ./
100 lepera za prevoz je ve obezbeeno.
6. Zdruene snage policije napreduju prema Potoarima u cilju
zarobljavanja UNPROFOR-a i okruenja cijelog civilnog stanovnitva, te ienju terena od neprijateljskih grupa /bold S. ./.
7. Osnovni cilj dananjih vojnih operacija je stavljanje u prohodnost
svih komunikacija iz Srebrenice prema Skelanima, Bratuncu i Vlasenici.
8. O svim daljim saznanjima i novostima biete blagovremeno informisani.

Naelnik CJB-a
Vasi Dragomir

(AIIZ, inv. br. 2-4125)

606

Br. 19
SRPSKE SNAGE VRE IENJE SREBRENICE,
SIGURNE ZONE UJEDINJENIH NACIJA
- KOMANDA 1. BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE
BRIGADE, 12. JULI 1995. -

Komanda 1. brlpbr
str. pov. br. 03-253-102
Datum: PETROVDAN 1995.
/12. juli/
1. REDOVAN BORBENI
IZVJETAJ, DOSTAVLJA

KOMANDA DK

1. U TOKU DANA NEPRIJATELJ POKUAVA PROBOJ - IZVLAENJE IZ ENKLAVE PRAVCEM MILAEVI BAGLI
BOKIN POTOK I DALJE PREMA TUZLI I KLADNJU
2. NAE SNAGE VRE IENJE ENKLAVE I SPREAVAJU
PRODOR NEPRIJATELJA NA POMENUTIM PRAVCIMA
3. STANJE B/G NA TERITORIJI ZONE ODGOVORNOSTI BRIGADE JE DOBRO
4. STANJE MORALA I BEZBEDNOSTI JE NEPROMIJENJENO
U ODNOSU NA PRETHODNI IZVJETAJ
5. POZADINSKO OBEZBEENJE FUNKCIONIE NA ZADOVOLJAVAJUI NAIN. UTROAK MUNICIJE P/G DOSTAVIEMO
NAKNADNO
6. POVREENIH I RANJENIH NIJE BILO

607

7. U TOKU JE PREVOENJE /odnosno deportacija - prim. S.

./ TURSKOG STANOVNITVA (MUSLIMANSKIH IZBEGLICA) IZ
REJONA S. POTOARI PREMA KLADNJU. OGROMAN BROJ
(10.000) IZBJEGLICA OEKUJE PREVOZ IZ S. POTOARI PREMA
KLADNJU /bold S. ./.

Za komandanta
Puk.
Vidoje Blagojevi

(AIIZ, inv. br. 2-4126)

608

Br. 20
ANGAOVANJE SRPSKIH SNAGA (SVO RASPOLOIVO
VOJNO SPOSOBNO LJUDSTVO)
U GENOCIDU
- KOMANDA DRINSKOG KORPUSA SVIM JEDINICAMA
DRINSKOG KORPUSA, 13. JULI 1995. -

KOMANDA DRINSKOG KORPUSA

str. pov. br. 03/156-11
13. 07. 1995. godine

VRLO HITNO

Spreavanje prolazaka
Muslimanskih grupa ka
Tuzli i Kladnju
nareenje -

Komandama: svih potinjenih jedinica DK i

IKM-1 DK /na znanje/

Na osnovu Nareenja G VRS, str. pov. br. 03/4-1629 od 13. 07.

1995. godine, muslimanske formacije posle dobijenih instrukcija i pretrpljenog poraza u enklavi Srebrenica vojno sposobno ljudstvo iz enklave ima
zadatak da se po grupama i sa naoruanjem prebacuje ka Tuzli i Kladnju.
Meu njima se nalaze i okoreli kriminalci i zlikovci, koji nee prezati ni od
ega da bi izbegli zarobljavanje i izvukli se na teritoriju pod kontrolom
muslimana.
609

U toku noi 12/13. 07. 1995. godine, deo snaga se uspeo izvui
i prei komunikaciju: Bratunac Konjevi-Polje Milii Vlasenica
/osmotreni u pokretu prema Crnom vrhu i Cerskoj/.
U cilju zatite srpskog stanovnitva, na pravcu kretanja muslimanskih
grupa i presecanja prelaska na teritoriju pod kontrolom muslimana.

NAREUJEM:
1. Komande brigada e u svojim z/o angaovati svo raspoloivo
vojno sposobno ljudstvo u otkrivanju, blokiranju, razoruavanju i
zarobljavanju uoenih muslimanskih grupa, kao i njihovom spreavanju prolaska na muslimansku teritoriju.
Du cele komunikacije: Zvornik Crni vrh ekovii Vlasenica, organizovati zasedna dejstva svih 24 sata.
2. U srpskim selima, na pravcu kretanja grupa, organizovati
obezbeenje stanovnitva i materijalnih dobara, u kom cilju angaovati sve one koji mogu da nose puku. Energino spreiti pojedinano
udaljavanje iz sela.
3. Zarobljene i razoruane muslimane smestiti u za to pogodne
prostorije, koje se mogu obezbediti sa manjim snagama i odmah
izvetavati pretpostavljenu komandu /bold S. ./.
4. Na linijama fronta, prema neprijatelju, obezbediti maksimalnu
budnost i punu borbenu gotovost. Odvojiti deo snaga za spreavanje iznenaenja iz pozadine, u kom cilju isturiti na dominantne objekte osmatrae koji e pratiti i obavetavati o uoenim pokretima i grupama muslimana prema liniji fronta.
5. Obezbeenju KM, PKM, kao i vatrenim poloajima sredstava
podrke, oklopno-mehanizovanih sredstava i vanijih objekata infrastrukture, posvetiti posebnu panju.
6. Preko nadlenih organa vlasti i MUP-a obezbediti angaovanje svog
raspoloivog ljudstva i saradnju u realizaciji napred navedenih zadataka.
7. Podatke o zarobljenim i blokiranim grupama prenositi sigurnim
sredstvima veze. Sve nepotrebne i suvine razgovore koji mogu dovesti

610

do oticanja poverljivih podataka i ukazivati neprijatelju na nae namere

i aktivnosti energino spreavati.
8. Kroz vanredne izvetaje, obezbediti uvid u konkretnu situaciju u
svim z/o jedinica kako bi KDK mogao preduzimati pravovremene mere.

PJ/LJP
KOMANDANT
generalmajor
Milenko ivanovi

(AIIZ, inv. br. 2-4121)

611

Br. 21
ANGAOVANJE SRPSKIH SNAGA NA PRETRESU
TERENA OPTINE SREBRENICA
- GLAVNI TAB VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRPSKE I DRUGIMA,
13. JULI 1995. -

Glavni tab Vojske

Republike Srpske
str. pov. br. 03/3-194
13. 07. 1995. godine
Vrlo hitno
Predsedniku Republike Srpske
Komandi: 1. i 2. KK, SRK, IBK, HK, DK, V I PVO, CVS VRS, IKM2 SRK, IKM-2 G VRS

6.- u z /o dk
a) neprijatelj:
Na s/z delu fronta neprijatelj nije ispoljavao znaajnija b/d.
Na delu fronta prema Goradu izvodio je povremena dejstva sa
pravca Vranovice, dejstvujui iz PAT-a i mb. Neprijatelj iz bive enklave
Srebrenica nalazi se u totalnom rasulu, gde vri masovno predavanje
VRS. Jedna grupa jaine 200 do 300 vojnika se uspela prebaciti u iri
rejon planine Udr, gde eli da se probije na teritoriju pod kontrolom
muslimana.
b) stanje u korpusu:
Jedinice korpusa su u punoj b/g 1. blpbr i 1. Milika lpbr su
angaovane na pretresu terena optine Srebrenica. Iz ostalih jedinica
korpusa b/g vre poslednje pripreme za reavanje pitanja enklave
epa.
612

c) gubici: 3 poginula i 1 lake ranjen borac.

rim-2- stanje na teritoriji
Organizovano i planski vri se prebacivanje stanovnitva
iz Srebrenice na teritoriju pod kontrolom muslimana /bold S. ./.

ZASTUPA NAELNIKA TABA

Generalmajor
Radivoje Mileti

(AIIZ, inv. br. 2-4128)

613

Br. 22
AKTIVNOSTI SRPSKIH SNAGA NA OKRUENJU
I SLAMANJU BONJAKA
- KOMANDA 1. BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA,
13. JULI 1995. -

KOMANDA 1. BRATUNAKE LPBR.

str. pov. br. 03-253-103

KOMANDA
DRINSKOG KORPUSA

DANA 13. 07. 1995. god.

BORBENI IZVJETAJ

1. NEPRIJATELJ JE POTPUNO RAZBIJEN I NASTOJI DA SE

PO GRUPAMA IZVUE PRAVCEM SELO MILAEVII - K. POLJE.
U TOKU PRETRESA IREG REJONA SELA MILAEVIA I
BABULJICA NAE SNAGE NE NAILAZE NA OTPOR. USPJENO SE DRI U OKRUENJU VEA NEPRIJATELJSKA
GRUPA U REJONU K. POLJE KASABA POBUE.
2. GLAVNE SNAGE BRATUNAKE BRIGADE NASTAVLJAJU SA PRETRESOM TERENA PREMA NAREENOJ LINIJI: RAVNI BULJIM ZVIJEZDA ILJATO BRDO. DEO
SNAGA ANGAOVAN JE NA SLAMANJU NEPRIJATELJSKIH
SNAGA KOJE SU SE IZVUKLE U POMENUTI REON /bold S. ./.
KOMANDA BRIGADE ANGAUJE SE NA FORMIRANJU ETE
KOJA SE RADI IZVRENJA ZADATKA UPUUJE NA REJON
PODRAVANJE (KOLA).
3. STANJE NA TERITORIJI ZONE ODGOVORNOSTI BRIGADE: PUT BRATUNAC VLASENICA NIJE BEZBEDAN ZA
CIVILNI SAOBRAAJ, KAO I DEO KOMUNIKACIJE K. POLJE
DRINJAA, A MOGUE JE DA BUDE UGROENA KOMU614

NIKACIJA C. VRH EKOVII ZBOG MOGUNOSTI PROLASKA

JAIH NEPRIJATELJSKIH GRUPA U REJONU K. POLJE CERSKA
I DALJE.
4. VANREDNIH DOGAAJA NIJE BILO.
5. STANJE BEZBEDNOSTI I MORALA DOBRO.
6. POZADINSKO OBEZBEENJE FUNKCIONIE DOBRO.
7. GUBITAKA NISMO IMALI, NI RANJENIH.

KOMANDANT
puk. BLAGOJEVI VIDOJE

(AIIZ, inv. br. 2-4122)

615

Br. 23
PRETRES OSLOBOENOG PROSTORA
- KOMANDA DRINSKOG KORPUSA KOMANDI 1.
BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE I DRUGIMA,
13. JULI 1995. -

KOMANDA DRINSKOG KORPUSA

str. pov. br. 01/4-157-5
13. 07. 1995. godine
Pretres terena
Nareenje KOMANDI: 1. brlpbr, 1. mlpbr, sb SKELANI

Posle uspeno izvedene operacije za oslobaanje Srebrenice, a

u cilju potpunog pretresa osloboenog prostora,
NAREUJEM
1. Brlpbr izvrie pretres terena bive enklave Srebrenica do
linije Ravni Buljim /iskljuno/ Zvijezda /tt 906/ iljato brdo /tt 901/
s. Slapovi desnom obalom reke Zeleni Jadar do mosta Zeleni Jadar
/iskljuno/.
2. sb SKELANI vri pretres terena do linije s. Slapovi /iskljuno/ - Kotur /tt-936/- e /tt-1134/. Linija razdvajanja sa 1. brlpbr
je rejon Zeleni Jadar.
3. 1. Mlpbr vri pretres od navedenih linija sb SKELANI i 1.
Brlpbr u dubinu sopstvene teritorije /bold S. ./.

616

4. Sa pretresom otpoeti odmah i izvriti ga do 16. 07. 1995. godine.

5. Ljudstvo koje uestvuje u pretresu terena nosi sa sobom na
desnom ramenu belu traku, kao znak raspoznavanja.
6. Po izvrenom pretresu dostaviti pismeni izvetaj dana 17. 07.
1995. godine, do 18.00 asova.

KOMANDANT
generalmajor
Radislav Krsti

(AIIZ, inv. br. 2-4121)

617

Br. 24
DOGOVOR O LIKVIDACIJI 8.000 BONJAKA
- CENTAR JAVNE BEZBJEDNOSTI ZVORNIK
MINISTARSTVU UNUTRANJIH POSLOVA
REPUBLIKE SRPSKE, 13. JULI 1995. -

CJB Zvornik
Broj: 283/95
Dana: 13. 07. 1995. god.

= ifrovano =

MUP Republike Srpske

Kabinet ministra Pale
Resor javne bezbednosti Bijeljina
tab policijskih snaga Bijeljina

Jutros smo na sastanku s generalom Mladiem obaveteni da VRS

nastavlja operacije prema epi, a sav ostali posao preputa MUP-u, a to je:
1. Evakuacija /odnosno deportacija - prim. S. ./ preostalog civilnog stanovnitva iz Srebrenice autobusima za Kladanj (oko 15.000
hiljada). Nedostaje nam 10 tona nafte hitno.
2. Likvidacija oko 8.000 muslimanskih vojnika* koje smo blokirali u umi oko Konjevi-Polja. Borbe se vode. Taj posao odrauju
samo jedinice MUP-a /bold S. ./.
3. Obezbeenje svih kljunih objekata u gradu Srebrenici i kontrola
izlaza i ulaza ljudi i robe na tri postavljena punkta.

* Nije rije o vojnicima, odnosno borcima, ve o civilima i civilnom stanovnitvu.

618

4. Uputiti odred specijalne jedinice Srbinje ili Doboj u KonjeviPolje.

O daljim saznanjima biete obaveteni.

Naelnik centra
Dragomir Vasi

(AIIZ, inv. br. 2-4120)

619

Br. 25
DOKAZI O GENOCIDU NAD BONJACIMA
- KOMANDA 5. ININJERIJSKOG BATALJONA
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 14. JULI 1995. -

KOMANDA
5. ININJERIJSKOG BATALJONA
str. pov. br. 38-56
Dana 14. juli 1995. godine

VOJNA TAJNA
STROGO POVERLJIVO
Primerak br. 2
KURIROM

Redovni borbeni izvetaj, d o s t a v lj a

KOMANDI DRINSKOG KORPUSA

1. N e p r i j a t e lj:
- Ubaena vea grupa neprijatelja u rejonu Pobua brda i
rejonu Konjevi-Polja, jedinice 5. ininjerijskog bataljona i MUP-a
uspeno su se suprotstavile neprijatelju. Uhapeno je i ubijeno oko
1000 do 1500 neprijateljskih civila i vojnika.
2. Stanje b/g:
- bataljon je na izvravanju nareenih zadataka.
a) - 1. pionirska eta: Vodi borbe protiv neprijatelja u rejonu
Pobua, vri zapreavanje i utvrivanje u rejonu objekta Vis, razminiranje u rejonu Derventa Sastavi za potrebe 1. mlpbr. Odeljenje
koje je bilo angaovano na razminiranju rejona Zeleni Jadar Skelani
vratilo se sa zadatka.
b) - putno-mosna eta: Izvodi radove na releju na Pogledu za
potrebe PTT Vlasenica, vri zapreavanje poloaja u rejonu objekta
Vis, organizuje zasede i vodi borbu protiv neprijatelja.
620

c) - ininjerijska eta: Angaovana je na izvoenju graevinskih

radova po nareenju Komande Drinskog korpusa u Crnoj Rijeci, kasarni
BIINA, i na kreani u s. Zaklopaa.
d) - pontonirska eta: Obezbeuje skelska mosta prolaza na reci
Drini u s. Osamsko, s. Fakovii, s. Petria i s. Sopotnik.
e) - pozadinski vod: Vri pozadinsko obezbeenje jedinica, organizuje borbu protiv neprijatelja.
f) - eta policije MUP-a: Izvrava zadatke po nareenju svoje komande, organizuje borbu protiv neprijatelja u sadejstvu sa jedinicama
5. inb.
3. Stanje bezbednosti i morala:
- pojaane mere bezbednosti na iroj teritoriji Konjevi-Polja, zbog
ubaenih neprijateljskih civila i vojnika, moral vojnika na izvravanju
hapenja i voenja borbe protiv neprijatelja je na visini.
4. Stanje na teritoriji:
- ubaena vea grupa neprijatelja iz pravca Srebrenice u rejon
Pobua Konjevi-Polje.
5. Vanredni dogaaji:
- dana 13. 07. 1995. godine prilikom voenja borbe protiv neprijatelja na straarskom mestu br. 6 u Konjevi-Polju oko 08.00 asova
dolo je do ranjavanja straara od strane neprijateljskog vojnika vojnih
obveznika koji su u to vreme bili na straarskom mestu izvravajui
svoju dunost BANUR Trifko SPASO i ORAANIN Milana VASILIJE,
navodno su ranjeni u nogu pitoljem.
6. Pozadinsko obezbeenje:
- potrebno je izvrenje radova za rad utovarivaa koji e biti
angaovan na zakopavanju ubijenih neprijateljskih vojnika; dodeliti
za navedeni zadatak 50 litara nafte.
- zbog poveeg brojnog stanja ljudstva koje je angaovano na
zadatku u Konjevi-Polju potrebno je da se dodele artikli ishrane.

621

7. G u b i c i:
- n e m a.
8. Zakljuci, predvianja i odluke:
- i dalje organizovati zasede za borbu protiv neprijatelja koji je
ubaen na brdo Pobue, gde imati teite za borbu protiv istog da se
to pre uniti neprijatelj i oslobodi Pobue brdo. Nastaviti sa izvoenjem radova koje izvode jedinice 5. inb, poveati mere budnosti i
bezbednosti u rejonu Konjevi-Polja.
9. Z a h t e v i:
- dodeliti 50 litara nafte za navedeni zadatak (Reeno) /bold S. ./
- zbog poveanog broja ljudstva dodeliti artikle ishrane.

MB/MB

ZAMENIK KOMANDANTA
MAJOR
Mile Simani

(AIIZ, inv. br. 2-3419)

622

Br. 26
SRPSKE SNAGE VRE PRETRES TERENA
- KOMANDA 1. BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA,
14. JULI 1995. -

Komanda 1. bratunake lpbr

Strogo pov. br. 03-253-104
Dana, 14. 07. 1995. godine

Redovni borbeni izvjetaj, dostavlja Komandi Drinskog korpusa

1) Na prostoru na kojem nae snage vre pretres terena nisu

primijeene neprijateljske snage niti se s njima dolo u kontakt.
Manji dio neprijateljskih snaga jo uvijek se nalazi okruen
u rejonu Bokin potok iljkovii Mratinci.
2) Nae snage vre pretres u raiavanje terena /bold S. ./
u skladu sa Nareenjem, str. pov. broj 01/4-157/5, a dio snaga uestvuje u okruenju sa nae strane pomenutih nepr. snaga u taki 1.
Pionirski vod brigade vri razminiranje poznatih minskih polja u
zahvatu posljednje linije odbrane naih jedinica.
Vod Crvene beretke u 16.00 asova upuen u rejon Milia radi
ukljuivanja u zadatak prema epi.
3) Stanje na teritoriji u z/o brigade se normalizuje.
4) Vanrednih dogaaja nije bilo.
5) Stanje bezbjednosti u z/o brigade nije sigurno zbog opasnosti
od djelovanja grupa razbijenog neprijatelja.

623

Stanje morala je vrlo dobro.

6) Poginulih i ranjenih nije bilo.
7) Pozadinsko obezbjeenje funkcionie uz problem sa obezbjeenjem pog. goriva.

K o m a n d a n t
pukovnik
Vidoje Blagojevi

(AIIZ, inv. br. 2-4146)

624

Br. 27
BLOKIRANJE MUSLIMANSKIH SNAGA
- KOMANDA 1. ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 14. JULI 1995. -

Komanda 1. zvornike pbr

str. pov. broj 06-216
14. 07. 1995. godine

Redovni borbeni izvjetaj

dostavlja -

Komandi Drinskog korpusa

1. Neprijatelj je vrio provokacije po liniji odbrane 7. pb iz s. Brezik.

- Takoer je u toku noi 13/14. 07. 95. provocirao artiljerijskom i peadijskom vatrom u rejonu odbrane 5. pb,
- Primijeeno je kretanje nepr. vojnika od Ravne gore
prema Nezuku (grupa oko 100 vojnika),
- Vea kolona muslimanskih ekstremista je razbijena na
Veljoj glavi. Kolona se vratila prema Mlaevcu i lijebcu,
a drugim dijelom prema Bijeloj zemlji.
2. Teini zadaci naih jedinica: u cilju blokiranja muslimanskih
snaga koje se izvlae iz Srebrenice prema Tuzli, kao i grupa koje se
vraaju, zaposednute su linije odbrane /bold S. ./:
- Kula Grad Mlaevac,

625

- Zlatne vode Snagovo,

- zaseda na liniji Perunika Spasojevica,
- linija odbrane na Motovskoj Kosi,
- jedan vod poseo je poloaj na liniji evanje Kruke,
- bataljoni koji se nalaze na eventualnim pravcima napada
neprijatelja sa lea, kao i spreda, preduzele su adekvatne
mjere obezbjeenja poloaja odbrane VP i KM.
- svi elementi b/p su u funkciji 24 asa neprekidno,
- veza funkcionie sa svim jedinicama, a preko RPG-e dobijamo
podatke o aktivnostima i namerama neprijatelja.
..

NAELNIK TABA
major
Dragan Obrenovi

(AIIZ, inv. br. 2-4118)

626

Br. 28
BLOKIRANO 5.000 CIVILA
- MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA REPUBLIKE
SRPSKE RDB ZAMJENIKU MINISTRA UNUTRANJIH
POSLOVA REPUBLIKE SRPSKE I DRUGIMA,
14. JULI 1995. -

MUP RS RDB
SARAJEVO
BROJ: 05-2038/95
DANA, 14. jula 1995. godine

VERY URGENT IFROVANO

ZAMJENIK MINISTRA UNUTRANJIH POSLOVA REPUBLIKE

SRPSKE LINO
MUP RS RJB BIJELJINA RUKOVODIOCU LINO

RASPOLAEMO PODATKOM DA SE U IREM REJONU

POBUA, OPTINA BRATUNAC, JO UVIJEK NALAZI VEA
MUSLIMANSKA GRUPA (POMINJE SE I CIFRA OD 5.000 LICA,
OD KOJIH JE OKO 500 NAORUANO), KOJA U TOKU NAREDNE NOI, NAVODNO, PLANIRA IZVESTI PROBOJ PREKO
PUTNE KOMUNIKACIJE MILII KONJEVI-POLJE DRINJAA
I POKUATI NAPREDOVANJE DALJE PREMA TUZLI. EKSTREMISTI IZ OVE GRUPE SU UZ PRIJETNJU LIKVIDACIJE SPRIJEILI PREDAJU NAIM SNAGAMA, A POJEDINE SVOJE SABORCE, NAVODNO, VE LIKVIDIRALI.

627

NAPOMINJEMO DA SU NAVEDENA SAZNANJA USTUPLJENA PJP CJB ZVORNIK I ZAMJENIKU KOMANDANTA SPECIJALNE BRIGADE MUP-a RS NA TERENU.

ZV/SSS

RUKOVODILAC C RDB
DRAGAN KIJAC

(AIIZ, inv. br. 2-4117)

628

Br. 29
PRAVCI IZVLAENJA BONJAKA
- KOMANDA 1. ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI KORPUSA,
14. JULI 1995. -

Komanda 1. zvornike pb
str. pov. broj 06-246/95
14. 07. 1995. godine
Vanredni izvetaj:
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA
Veeras oko 06.20 asova u irem rejonu Maria vea grupa muslimana je prola i krenula dalje ka komunikaciji Zvornik Caparde.
Kolona duga 2-3 km i jo jedan dio kolone uoen je u rejonu Joanice i
Liplja. Uvezivanje naih snaga na raskrsnici puteva Crni vrh Zvornik,
Crni vrh Snagovo /neitko prim. S. ./ je oekivati jo noas ili u
ranim jutarnjim satima proboj u zoni odgovornosti 4. i 7. pb po dubini.
Iznaite mogunosti dotura jo snaga za intervenciju u ranim
jutarnjim asovima.
DJ/MP
NAELNIK TABA
major
Dragan Obrenovi

(AIIZ, inv. br. 2-4116)

629

Br. 30
MOBILIZACIJA SVIH VOJNO SPOSOBNIH SRBA
U ZLOINU GENOCIDA
- KOMANDA DRINSKOG KORPUSA ODSJEKU
MINISTARSTVA ODBRANE OPTINE VLASENICA I
DRUGIMA, 15. JULI 1995. -

KOMANDA DRINSKOG KORPUSA

str. pov. br. 05/1-242
15. 07. 1995. godine
Vrlo hitno
Mobilizacija v/o, zahtev -

ODSEKU MO OPTINE VLASENICA

Za obezbeenje teritorije u zoni odgovornosti korpusa, organizaciju pretresa terena, razbijanja i unitenja DTG i razbijenih muslimanskih grupa iz Srebrenice, ODMAH izvrite mobilizaciju svih
vojno-sposobnih v/o sa teritorije odseka MO optine: Vlasenica,
Milii, Skelani, Bratunac i ekovii, koji nisu rasporeeni u RJ.
Mobilizacijom obuhvatiti i radnu obavezu /bold S. ./.
Mobilisani v/o trebaju se odmah javiti u jedinice koje lociraju na
teritoriji Odseka MO navedenih optina, obueni u vojnu uniformu, sa
linim naoruanjem, priborom za jelo i linu higijenu.
Po zahtevu navedenih jedinica Odseci MO optina mobilisae i
potrebni broj m/v za prevoz mobilisanih v/o do mesta izvrenja zadataka.

630

Po izvrenoj mobilizaciji komande jedinica e pismeno izvestiti

Komandu korpusa o broju valjanih v/o.

KOMANDANT
generalmajor
Radislav Krsti

Dostaviti:
- Sekretarijatu MO Zvornik
- Odseku MO optine: Vlasenica, Milii, Skelani, Bratunac i
ekovii
- Komandi:
- 1. vlasenike 1pbr, 1. milike lpbr, Bratunake 1pbr,
- spb Skelani
- 1. biranskoj pbr
- G VRS (na znanje)

(AIIZ, inv. br. 2-4115)

631

Br. 31
ANGAOVANJE SRPSKIH SNAGA U
ZLOINU GENOCIDA
- CENTAR JAVNE BEZBJEDNOSTI ZVORNIK MUP-U
REPUBLIKE SRPSKE I DRUGIMA, 15. JULI 1995. -

CJB ZVORNIK
Broj: 01-16-02/1-205/95
Datum: 15. 07. 1995. god.

MUP RS
Kabinet ministra Pale

RJB
tab policijskih snaga Bijeljina
tab policijskih snaga Pale
tab policije Vogoa

Stanje u zoni Centra:

1. Druga eta PJP CJB Zvornik obezbeuje grad Srebrenicu i vri
policijske poslove.
2. Na putu Kravica Konjevi-Polje Kasaba nalaze se dvije ete
MUP s Jahorine.
Vod PJP CJB Zvornik, 1 tenk s posadom i dio snaga Centra za
uzgoj i dresuru pasa, na poslovima blokade tog terena i borbe sa
zaostalim muslimanskim snagama iz Srebrenice.
3. Neposrednu zatitu grada Zvornika i borbu sa neprijateljskim
kolonama na potezu lijebac, Zlatne vode, Kula Grad, Marii, vode
dvije ete PJP Bijeljina, jedna eta Doboj i vod ete Zvornik.
632

4. Ofanzivne snage MUP koje ine dio drugog i etvrtog SOP, kao
i prva eta PJP Zvornik ojaane tenkom, pragom, bovom i vodom MB
krenule su u pravcu Crni vrh, Baljkovica radi blokade terena i zajedno
sa snagama VRS da uniti neprijateljske snage koje su uspjele da se
probiju iz Srebrenice, preu komunikaciju na relaciji Karakaj
Caparde i tako dou iza lea prvim borbenim linijama Zvornike
brigade na Baljkovici i Pandurici.
Pored ove prve i najbrojnije grupe muslimanskih vojnika (oko
2500) jo se kreu dvije grupe na istom pravcu i to druga na potezu
Glodi Marii, a trea Liplje Joanica Velja glava (obje grupe
oko 2.500 vojnika).
Na svim navedenim linijama neprijatelju su naneseni znatni
gubici u ljudstvu i u toku dananjeg dana /bold S. ./.
O daljim saznanjima biete obavijeteni.

NAELNIK CENTRA
Dragomir Vasi

(AIIZ, inv. br. 2-4114)

633

Br. 32
PRETRES TERENA I BLOKIRANJE
IZVLAENJA CIVILA
- KOMANDA 1. BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA,
16. JULI 1995. -

Komanda 1. brlpbr
str. pov. br. 03-253-106
16. 07. 1995. godine

Redovni borbeni
izvetaj, dostavlja
KDK
IKM DK

1. NEPRIJATELJSKE SNAGE RAZBIJENE U GRUPAMA

POKUAVAJU DA SE IZVUKU IZ REJONA BOKIN POTOK
MRATINCI POBUE I DA SE PROBIJU PRAVCIMA POBUE
KONJEVI-POLJE (DUANOVO) CERSKA I POBUE URKOVII HRVAII KULAT. OD PRIKUPLJENIH IZJAVA
NEPRIJATELJSKIH VOJNIKA SAZNAJE SE DA I U IREM REJONU
S. POBUE IMA OKO 2000.
2. DEO JEDINICA BRIGADE I DALJE VRE PRETRES
TERENA U NAREENU ZONU.
DELOM SNAGA VRI BLOKADU NEPRIJATELJA DO
LINIJE U tt. 651 HAJDUKO GROBLJE LAZARII ILJKOVII. POTO JE JUTROS IZVUENA JEDINICA MUPA SA PRAVCA
KRAVICA KONJEVI-POLJE UVEDENE SU OKO 14:00 ASOVA SNAGE JEDNE ETE ZA BLOKADU OVOG PRAVCA.

634

IZVRENE SU PRIPREME ZA UPUIVANJE DVE ETE U

SASTAV 1. zpbr (100 VOJNIKA) i IV/1. pb.
KOMANDANT BRIGADE JE U TOKU DANA IZVRIO OBILAZAK SVIH JEDINICA KOJE BLOKIRAJU NEPRIJATELJSKO IZVLAENJE (1. mlpbr, j-ca /jedinica - prim. S. ./ 65. zmtp,
DELOVI MUPA, 5. inb) I PRECIZIRAO ZADATKE I ORGANIZOVAO SUDEJSTVO I VEZU. ZBOG UPUIVANJA SNAGA IZ 1.
brlpbr i 1. mlpbr NA DRUGE ZADATKE USPORAVA SE IZVRENJE
ZADATKA NA PRETRESU TERENA I OTEAVA DEJSTVO NA
BLOKIRANE NEPRIJATELJSKE SNAGE U NAVEDENOM
REJONU /bold S. ./.
3. STANJE NA TERITORIJI Z/O BRIGADE JE DOBRO.
4. VANREDNIH DOGAAJA NIJE BILO.
5. STANJE BEZBEDNOSTI I MORALA JE DOBRO.
6. POZADINSKO OBEZBEENJE FUNKCIONIE DOBRO.
7. GUBITAKA NISMO IMALI.

(AIIZ, inv. br. 2-4113)

635

Br. 33
5.000 CIVILA U BLOKADI
- KOMANDA ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 16. JULI 1995. -

Komanda Zvornike pbr

str. pov. broj 06-218
Dana 16. 07. 1995. godine
Zvornik
Vanredni borbeni izvjetaj
dostavlja

Komandi Drinskog koprusa

1. Od 04.00 h neprijatelj je nastavio sa intenzivnim napadima na

zonu brigade du cele linije fronta posebno intenzivno na rejonu odbrane
7, 4, 6, i 3 pb, angaujui sve svoje snage 24 i 25 pd i interventne
jedinice 2 ka bih ispalio je blizu hiljadu projektila razliitih kalibara.
Delovi 28. pb Srebrenica iz rejona Planinaca i Potoara zajedno sa ranije
ubaenim grupama su sinhronizovano napali 4. pb i stoje u blokadi,
koristei se brojanom prednosti (to vojnika, civila, naoruanih i nenaoruanih oko 7000) potezima kamikaza na nae poloaje, orua i
drugu tehniku. Bilo je primjera nasrtanja na tenkove naskakanja na
tenkove i samohotke tako da su naletima svojih tela zarobili nae tri
samohotke 76 mm upornim pritiskom sa fronta uspjeli su ovladati sa naa
tri rova u rejonu Poljane i delom snagama se spojiti sa svojim snagama
u irem rejonu Baljkovica. Problem nae brigade deo naih snaga u rejonu
Baljkovice su doveli u okruenje. Pretrpjeli su ogromne gubitke (na
stotine mrtvih), ali to ih nije spreilo u njihovim namerama.
2. Nae snage (Zvornika pbr eta MUP-a - 100 ljudi, dva voda iz
Bratunake pbr i dio voda vojne policije iz IBK) izvode odsudnu odbranu
u zoni brigade, blokadu i pretres terena u irem rejonu Planinaca, Crnog
vrha i Kamenice. Uspjeli smo odbiti sve napade sa fronta, nismo uspjeli
ostvariti potpunu kontrolu teritorije i odrati linije blokada.
636

U borbama smo imali desetine ranjenih, desetak poginulih i petoricu

nestalih. Precizne podatke dostaviemo kasnije. Zbog presecanja puteva
teko smo vrili snabdevanje i evakuaciju ranjenih.
3. Obzirom na velika optereenja zone brigade, pretrpljene gubitke
i nemogunost dugog opstanka okruenih snaga, preputenost komande
Zvornike pbr da se sama nosi sa srebrenikim Turcima (a tako joj treba
i samo ih je iz Srebrenice dotjerala u svoju zonu), kao i potpunu reenost
poturica da bez razlike na gubitke izvuku bar koju ivu glavu, a u cilju
spreavanja gubitaka u vlastitim redovima, odluio sam cenei situaciju
da na pravcu ve izgubljena tri rova otvorim koridor civilnom stanovnitvu koga je bilo oko 5000 hiljada. Sa protivnikom stranom sam usaglasio tehniku evakuacije i ista je u toku. Zahtijevamo samo oslobaanje
zarobljenog policajca i svojih nestalih boraca.
Procedura je u toku i mislim da u uspjeti. Vjerovatno je meu
civilima izaao i odreen broj vojnika, ali sve to je prolo prolo
je nenaoruano.
4. Prema izjavama njihovih naoruanih jedinica podijelio se u manje
grupe i odluio se na samostalne prodore prema Kalesiji, Kladnju i Tuzli.
5. Brigada je iscrpila sve raspoloive resurse i neophodna je hitna
pomo sa nivoa Komande korpusa. I pored estokih trodnevnih borbi do
pomeranja linije fronta nije dolo.
6. Predlaem da se novim - dodatnim snagama blokira Kamenica i pristupi pretresu terena. Smatram da operacija Krivaja 95 nije
zavrena sve dok se iza linije fronta nalazi ijedan neprijateljski vojnik
ili civil /bold S. ./.

Komandant
potpukovnik
mr. Vinko Pandurevi

(AIIZ, inv. br. 2-4101)

637

Br. 34
POJAANJE JEDINICA ZA RAZBIJANJE I UNITENJE
BONJAKA
- KOMANDA 1. KRAJIKOG KOPRUSA KOMANDI
9. OPERATIVNE GRUPE,
16. JULI 1995. -

KOMANDA 1.
KRAJIKOG KORPUSA
STR-POV. 264-1/95
16. 07. 1995. godine
Upuivanje jedinice
jaine p iz 16. kmtbr
za ispomo 1. lpbr.-

HITNO

KOMANDI 9. OG na znanje; 16. kmtbr na izvrenje

Na osnovu akta G5 VRS, str. pov. br. 03/4-1654, od 15. 07. 1995.
godine, a u cilju pomoi 1. lpbr za razbijanje i unitenje odbeglih
muslimanskih grupa u irem rejonu Kamenice /bold S. ./.
NAREUJEM
1. Komanda 16. kmtbr pripremit e i uputiti jedinicu jaine peadijske ete u rejon Zvornika radi prijema zadatka od strane Komandanta
1. lpbr.
2. etu uputiti 16. 07. 1995. godine, najkasnije do 14.00 asova, a
mar izvesti pravcem: Vitkovii elije Modria Brko Bijeljina Janja Zvornik. Na marevski cilj Zvornik stii najkasnije do
20.00 asova 16. 07. 1995. godine.

638

3. etu dopuniti sa dva b/k municije, Sdo za tri do etiri dana,

delom odee i obue za zamenu.
4. Izvriti pripreme boraca i upozoriti na poveane napore, te da
eta predstavlja najbolju brigadu 1. KK to je posebno obavezuje.
5. Komanda 16. kmtbr uputit e stareinu u svojstvu prethodnice
koji e javiti na KM 1. lpbr Zvornik i od K-ta brigade dobiti potrebna
uputstva i nareenja.
6. Komanda 16. kmtbr e po upuivanju ete Komandi korpusa
poslati izvetaj o broju upuenih boraca po strukturi (voj. poc. OF).
7. PkPo 1. KK e odrediti i uputiti dva autobusa i staviti na raspolaganje Komandi 16. kmtbr u s. Vozae pripremiti da e ostati sa jedinicama do njihovog povratka.
8. PkPo 1. KK razmotrit e i u okviru mogunosti obezbediti jedinicu sa delom opreme za presvlaenje, obrocima i Sdo i cigaretama.

KOMANDANT
generalpukovnik
Momir Tali

(AIIZ, inv. br. 2-4112)

639

Br. 35
OBJEDINJAVANJE DEJSTAVA NA RAZBIJANJU
MUSLIMANSKIH SNAGA
- GLAVNI TAB VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA,
17. JULI 1995. -

Glavni tab Vojske

Republike Srpske
str. pov. br. 03/4-1670
17. 07. 1995. god.
Komandi DK na znanje 1. zpbr, 1. blpbr, 1. mlpbr, 67. pv
Objedinjavanje dejstava
na razbijanju muslimanskih snaga,
nareenje, -

1. Iz G VRS uputiti trojicu stareina (pukovnici Trkulja Neo,

Stankovi Milovan i Sladojevi Bogdan) u komandu 1. zpbr za ispomo
na objedinjavanju snaga VRS i MUP-a, planiranju i koordinaciji
borbenih aktivnosti u blokiranju, razbijanju i unitenju zaostalih
muslimanskih snaga u irem rejonu Kamenice i Cerske.
2. Ekipa G VRS e sagledati stanje na frontu i u pozadini brigada,
raspoloive snage sasluati predlog i miljenje komandanta 1. ZPBR i na
osnovu toga skupa sa komandantom brigade sainiti plan za pretres
terena, blokiranje, razbijanje i unitavanje ostalih delova muslimanskih naoruanih grupa u irem rejonu Kamenica, Cerska, Udri.
3. Od 17. 07. snage 1. BLPBR, 1. MLPBR, 67. PV, bataljona VP 65.
ZMTP i snage MUP-a angaovane u irem rejonu Bratunac, Milii,
Drinjaa, izvrie pretres teritorija, a u zoni: Bratunac Drinjaa
Milii s. Besii sa ciljem otkrivanja i unitenja zaostalih musli640

manskih grupa. Za komandovanje svim navedenim snagama u izvrenju

napred navedenog zadatka odreujem referenta za vojnu policiju iz
uprave bezbednosti G VRS, potpukovnika Keserovia.
Rok za izvrenje zadatka do 20.00 asova 19. 07. 1995. godine
nareenje za naredno angaovanje prema Cerskoj predloie mi potpukovnik Keserovi 19. 07. 1995. godine.
Rukovoenje borbenim dejstvima vriti sa KM bataljona VP 65.
ZMTP.
5. Komandant 1. zlpbr i ostalih brigada angaovanih na pretresu
navedenog terena obezbedie preko nadlenih optinskih organa
ljudstvo iz Civilne zatite za sanaciju terena koji e vriti paralelno
sa pretresom /bold S. ./.

Komandant:
generalpukovnik
Ratko Mladi s.r.

(AIIZ, inv. br. 2-4234)

641

Br. 36
UEE MINISTARSTVA UNUTRANJIH POSLOVA
REPUBLIKE SRPSKE U PRETRESU TERENA
- CENTAR JAVNE BEZBJEDNOSTI ZVORNIK MUP-U
REPUBLIKE SRPSKE,
19. JULI 1995. -

CJB ZVORNIK
Dep. br. 12-6/08-534/95. Datum: 19. 07. 1995. godine MUP RS
Kabinet ministra
RJB
tab policijskih snaga Bijeljine, Vogoe i Jahorine
Danas su sve raspoloive snage MUP RS koje se nalaze u zoni
ovog Centra izvrile pretres terena u rejonu Kamenice, Joanice,
Liplje, Dafinog kamena i Crnog vrha do Snagova.
Tom prilikom neutralisano je 8 muslimanskih vojnika od kojih
smo saznali da se u rejonu ispod stare ceste kod Snagova krije jo oko
200 muslimana naoruanih automatskim i lovakim pukama.
Osim njih, jutros je vea grupa, oko 50 muslimana napala liniju
Zvornike brigade u rejonu Pandurica sa namjerom da pokuaju proboj na
muslimansku teritoriju. Tom prilikom jedan borac VRS je poginuo, a
jedan je teko ranjen.
Sutra planiramo sa svim raspoloivim snagama opkoliti i unititi
obje navedene grupe muslimana /bold S. ./

NAELNIK ZVORNIKA
Dragomir Vasi
(AIIZ, inv. br. 2-4235)
642

Br. 37
SRPSKE SNAGE UPORNO PROGONE I
UNITAVAJU CIVILE
- KOMANDA 1. BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA,
19. JULI 1995. -

Komanda 1. br lpbr
str. pov. br. 03-253-108
od 19. 07. 1995. god.

Redovni borbeni izvjetaj dostavlja

KDK

1. U irem prostoru bive enklave Srebrenice ima prisutnih

manjih grupa koje pokuavaju da se izvuku prema Tuzli.
2. Nae jedinice uporno progone i unitavaju zaostale neprijateljske grupe tako da su angaovane na sledei nain: 1. pb na izvrenju borbenih zadataka u irem rejonu epe na elu sa k-dantom
brigade. 2. pb angaovan je na pretresu terena /bold S. ./ u rejonu
Gornjih Potoara, s. Bljeeve, s. izmia, s. Leovia, s. Bauta. 3. pb
obezbeuje komunikaciju od s. Glogove do Konjevi-Polja. 4. pb. nije
nam poznato po ijoj naredbi je vraen u sastav 1. zvpbr.
3. Stanje na teritoriji u zoni odgovornosti brigade je dobro.
4. Vanrednih dogaaja nije bilo.
5. Stanje bezbednosti i morala je dobro.
6. Pozadinsko obezbeenje funkcionie dobro.

643

7. Gubitaka nije bilo.

8. Predlaem da nam odobrite smjenu ljudstva iz nae brigade u
rejonu Trnova obzirom da oni ve mjesec dana izvravaju borbene
zadatke, te da su psihofiziki veoma iscrpljeni tako da e njihova dalja
borbena upotreba biti vrlo neefikasna.

Komandant:
pukovnik
Vidoje Blagojevi

(AIIZ, inv. br. 2-4221)

644

Br. 38
CENTAR JAVNE BEZBJEDNOSTI ZVORNIK VRI
PRETRES TERENA
MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA
REPUBLIKE SRPSKE,
CENTAR JAVNE BEZBJEDNOSTI ZVORNIK, BILTEN,
20. JULI 1995. -

REPUBLIKA SRPSKA
MINISTARSTVO UNUTRANJIH POSLOVA
SLUBENA TAJNA
CENTAR JAVNE BEZBJEDNOSTI ZVORNIK
INTERNO Primjerak br. 6
Broj: 201/95.Datum: 20. 07. 1995. godine -

BILTEN
Dnevnik dogaaja Centra javne bezbjednosti Zvornik
na dan 19/20. 07. 1995. godine
1. BORBENA DEJSTVA
U toku prethodna 24 asa na podruju CJB Zvornik jedinice MUP
RS koje se nalaze u zoni ovog centra izvrile su pretres terena u rejonu
Kamenice, Joanice, Liplje, Dafinog kamena i podruja Crnog vrha
do Snagova. Pretres terena je vren radi okruenja i likvidacije neprijateljskih DTG koje su ubaene prilikom oslobaanja Srebrenice.
Prilikom izvianja terena dolo se do saznanja da se u rejonu
Snagova nalazi neprijateljski DTG koji je naoruan automatskim i
lovakim naoruanjem, a rauna se da ih ima oko 300 naoruanih.
Takoe na podruju Pandurice nalazi se jedan DTG koji je dana

645

19. 07. 1995. godine napao na linije odbrane radi probijanja iste kojom
prilikom je u borbi jedan borac VRS poginuo, a jedan je teko ranjen,
zbog ega e dana 20. 07. 1995. sve raspoloive snage MUP RS koje se
nalaze u zoni ovog Centra izvriti okruenje navedenih grupa i njihovu likvidaciju. Okruenje e vriti odnosno uestvovati jedinice PJP
Doboj, Bijeljina, Sarajevo, Zvornik, kao i pripadnici VRS.
Na linijama odbrane u rejonu Vis - Vukovina nalazi se V eta, te
prema zadnjem javljanju isti su dobro i zdravo, poginulih i ranjenih
nema. U rejonu K. Polja i Han-Pogleda u zasjednim dejstvima /bold S.
./ angaovana je VI eta, dok je 2 voda II ete angaovana na podruju
Srebrenice.
..
Operativni deurni
Toi Spasoje

(AIIZ, inv. br. 2-4123)

646

Br. 39
ANGAOVANJE JEDINICA U PRETRESU TERENA
- KOMANDA 1. ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 20. JULI 1995. -

Komanda 1. zvornike pbr

str. pov. br. 08-226
20. 07. 1995. godine
Redovni borbeni izvetaj,
dostavlja KOMANDI DRINSKOG KORPUSA
.........
2. Teini zadaci naih jedinica.
Organizovan je pretres terena od Pandurice do Hajvaza i
Capardi, kao i Baljkovica - Potoani - Crni vrh i Orahovac u
zahvatu komunikacije Crni vrh.
Komunikaciju puta Orahovac Crni vrh stalno obezbeuju snage
R bataljona dok pretres terena vre jedinice Podrinjskog odreda,
interventne jedinice 7. i 4. pb i eta 16. krajike brigade, kao i snage
Ministarstva unutranjih poslova interventna jedinica Zvornik.
Veza jedinica koje vre pretres terena, kao i jedinica u ijoj dubini ima razbijenih grupa Turaka, funkcionie dobro /bold S. ./.
..........
KOMANDANT
p. pukovnik
mr. Vinko Pandurevi

(AIIZ, inv. br. 2-4142)

647

Br. 40
DRINSKI KORPUS UESTVUJE I U PRETRESU
TERENA I U UNITENJU ZAOSTALIH GRUPA, CIVILA
- KOMANDA 4. DRINSKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI 1. I 2. PJEADIJSKOG BATALJONA,
20. JULI 1995. -

Komanda 4. DRINSKE LPBR

str. pov. br. 538/01-62
20.07. 1995. godine
Dalje izvrenje zadataka,
u zoni brigade,
nareenje
Komandi 1 i 2 pb.

Na osnovu nareenja komandanta G VRS, str. pov. br. 03/04-1962,

od 19. 07. 1995. godine, a u vezi zahteva Komande brigade za smenu
jedinice.
N A R E U J E M:
1. Poto Jedinice DK i dalje izvode borbena dejstva na epi,
pretresu terena i unitenju zaostalih grupa u rajonu Cerska, Kamenice, Pobua, gde su angaovani svi sposobni borci Korpusa /bold
S. ./, Brigada do daljnjeg ostaje na sadanjim borbenim poloajima.
Izvlaenje brigade iz borbe izvrie se im matine jedinice stvore slobodnih snaga koje e uputiti na smjenu.
2. Odmor ljudstva i dalje organizovati kao do sada u rejonima
borbenog rasporeda.

648

3. Komande bataljona i komandanti lino odgovorni su mi za b/g

i upotrebljivost jedinica, kao i za energino spreavanje defetizma
i oportunizma.
4. Prema svim onima koji se u ovom odluujuem trenutku za nau
borbu ponaaju suprotno ciljevima nae borbe i ne izvravaju dobijene
zadatke Komanda SRK preduzee zakonske mere u skladu sa proglaenim ratnim stanjem na ovoj teritoriji.
5. Borce upoznati da je stanje bezbednosti u njihovim mestima
dobro i da nema nikakve bojazni za njihove porodice kao i da je moral
boraca koji vode borbu sa neprijateljima na napred navedenim rejonima
na vrlo visokom nivou.

KOMANDANT
Pukovnik
Stojan Veleti

(AIIZ, inv. br. 2-4141)

649

Br. 41
SRPSKE SNAGE SVAKODNEVNO ISTE TEREN I VRE
ZLOINE NAD BONJACIMA
- KOMANDA 1. BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA,
21. JULI 1995. -

Komanda 1 brl.pbr.
str. pov. br. 03-253-110
dana 21. 07. 1995. god

Komandi
Drinskog korpusa
.

Redovan borbeni izvjetaj

dostavlja
1. Preostale neprijateljske grupe u rejonu Konjevi-Polja nastoje da se izvuku ka Tuzli.
2. Nae jedinice svakodnevno iste teren od preostalih neprijateljskih grupa i iste likvidiraju.
3. Stanje na teritoriji u zoni odgovornosti brigade je dobro.
4. Vanrednih dogaaja nije bilo.
5. Stanje bezbednosti i morala je neizmijenjeno u odnosu na prethodni dan.
6. Pozadinsko obezbeenje funkcionie po planu.
7. Poginulih i ranjenih nismo imali.
8. Holandske snage su napustile svoju bazu u Potoarima u
12:45 h /bold S. ./.
Komandant:
puk. Blagojevi Vidoje

(AIIZ, inv. br. 2-4139)

650

Br. 42
LIKVIDACIJA ZAROBLJENIH BONJAKA
- KOMANDA 1. ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KOPRUSA, 22. JULI 1995. -

Komanda 1. zvornike pbr

str. pov. broj: 06-229
22. 07. 1995. godine

Vanredni borbeni izvjetaj

dostavlja

Komandi Drinskog korpusa

1. Danas 22. 07. sa dvije ete iz sastava 1. zvpbr i etom MUP-a

izvren je pretres terena na pravcu Planinci Perunika s. Brezik s.
Mehmedii sa linije razvoja Crni vrh Planinci Guteri i jedinicom iz
sastava tg Osmaci: 1bpbr na pravcu s. Caparde Kosovaa Jeremii, sa
linije razvoja d. Caparde Crni vrh. U sukobu sa neprijateljskim grupama
na pravcu Planinci - Perunika - s. Brezik likvidirana su 10 neprijateljskih
vojnika, naoruanih najveim dijelom automatskim naoruanjem, a
zarobljena su 23 vojnika muslimana. Jedinica iz TG Osmaci na svom
pravcu zarobili su 17 muslimana. Gubitaka u naim redovima nije bilo.
2. Prema podacima koje smo dobili od zarobljenih, razbijene
grupe se vraaju ka rejonu Udra, obzirom da se nisu uspjele probiti kroz nae poloaje u rejonu Memia i sela Baljkovica /bold S. ./,
a neke niti preko saobraajnice Orahovac Caparde sa namjerom da
pokuaju prolaz na pravcu ka Kladnju.

651

3. Zahtijevamo od Komande korpusa da komisija za razmjenu

pone sa radom to prije, te ujedno traimo instrukcije to raditi sa
zarobljenicima, gdje ih smjestiti i kome ih predati.

Komandant
p. pukovnik
Vinko Pandurevi

(AIIZ, inv. br. 2-4137)

652

Br. 43
UEE DRINSKOG KORPUSA I JEDINICA MUP-A
ZVORNIK U GENOCIDU
- GLAVNI TAB VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRPSKE I DRUGIMA,
22. JULI 1995. -

Glavni tab Vojske

Republike Srpske
str. pov. br. 03/3-203
22. 07. 1995. godine
Vrlo hitno

Predsedniku Republike Srpske

Komandi: 1. i 2. KK, SRK, IBK, HK, DK, V I PVO, CVS VRS, IKM1 SRK, IKM-2 G VRS
.......
6. u z/o DK
......
b) stanje u korpusu:
Jedinice korpusa nalaze se u punoj b/g, preduzimaju se sve potrebne
mere za izvoenje odbrane dostignutih linija, a 1. zvpbr u svojoj z/o
je organizovala pretres terena, unitenje i zarobljavanje zaostalih neprijateljskih grupa i pojedinaca, i to na prostoru od komunikacije
Crni Vrh - Orahovac ka snagama u Kamenici. U s. Gavriima razbijena je jedna neprijateljska grupa koja je pokuala proi kroz
liniju odbrane, 2 neprijateljska vojnika su likvidirana, a ostali su
razbijeni. Dejstvom jedinica MUP-a Zvornik po Nezuku, Bokoviima
i Meei spreeno je art. dejstvo neprijatelja. U rejonu rudnika zarobljeno je 17 neprijateljskih vojnika, a rejonu Spree 2 neprijateljska
653

vojnika /bold S. ./. Jedinice angaovane za ofanzivna dejstva produavaju sa izvrenjem zadataka.
c) gubici: 2 poginula, 2 lake i 2 tee ranjena borca.
........
Zastupa naelnika taba
generalmajor
Radivoje Mileti

(AIIZ, inv. br. 2-4136)

654

Br. 44
ANGAOVANJE JEDINICA U ZLOINU GENOCIDA
- KOMANDA 1. ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 23. JULI 1995. -

Komanda 1. zvornike pbr

str. pov. broj 06-230/1
23. 07. 1995. godine
Redovni borbeni izvetaj
dostavlja KOMANDI DRINSKOG KORPUSA
.......
2. Teini zadaci naih snaga:
- Vri se pretres terena od linije odbrane 4. i 7. pb po dubini nae
odbrane (Pandurica, Mihajlovii, Tisova Kosa, etino brdo),
- b/g jedinica na najviem nivou,
- svi elementi borbenog poretka su u funkciji neprekidno 24 sata,
- vri se organizacijska priprema jedinice koja e, po nareenju KDKa, zadatke izvoditi u rejonu epe.
3. Stanje u zoni odgovornosti nae brigade jo uvek je pod kontrolom, ali nam velike tekoe i pometnju kod boraca priinjavaju
zaostale grupe poturica iz Srebrenice koje po svaku cenu ele da kroz
nau liniju izau u rejon Nezuka. Danas je ubijeno 20 neprijateljskih
vojnika, a 7 njih je zarobljeno, i procena je da ih u rejonu Pandurice,
Tisove Kose i etinog brda ima oko 50 naoruanih i 200 bez naoruanja.
.................
655

9. Zakljuci i predvianja: za predvideti da e se za ostale manje

ili vee grupe Turaka iz Srebrenice pojavljivati i narednih dana i
da treba angaovati vei broj jedinica u pretresu terena, ime bi
se poveala sigurnost boraca na liniji /bold S. ./.
10. Konvoja nije bilo.
LJB/ZJ

KOMANDANT
p. pukovnik
mr. Vinko Pandurevi

(AIIZ, inv. br. 2-4135)

656

Br. 45
AKTIVNOSTI ZVORNIKE BRIGADE NA PRETRESU
TERENA U CILJU OTKRIVANJA, BLOKIRANJA I
UNITENJA BONJAKA
- KOMANDA ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 25. JULI 1995. -

Komanda Zvornike pbr

str. pov. br. 06-232
25. 07. 1995. godine

Redovni borbeni izvetaj,

dostavlja, -

KOMANDI DRINSKOG KORPUSA

..
2. Teini zadaci naih jedinica:
- nastavljene su aktivnosti na pretresu terena u cilju otkrivanja
blokiranja i unitenja razbijenih snaga neprijatelja. Pretres je organizovan sa svim raspoloivim jedinicama brigade i pretpoinjenim jedinicama. Pretres je organizovan u rejonu: Crni vrh Tisova Kosa
Pandurica, Baljkovica Potoani Planinci i Crni vrh Perunika
Snagovo Kosovaa,
- ostale jedinice su u punoj b/g i izvode odsudnu odbranu,
- dio jedinica je spreman za izvrenje zadatka van z/o brigade po
nareenju Komande DK,

657

- svi elementi borbenog poretka funkcioniu bez posebnih potekoa

u toku svih 24 sata,
- jedinice 4. pb, in. eta vre dodatno utvrivanje ispred p/k odbrane rejona odbrane u s. Baljkovica.
3. Stanje u zoni odgovornosti brigade je pod kontrolom. Neprestano se
vri pretres terena radi otkrivanja razbijenih neprijateljskih grupa,
njihovo hapenje u rejonu Tisove Kose, Crnog vrha, u toku veeri,
noi i prijepodneva zarobljeno je 25 neprijateljskih vojnika. Svi su
uredno prebaeni u Sabirni centar Batkovi Bijeljina /bold S. ./.
..

MG/SS

KOMANDANT
p. pukovnik
mr. Vinko Pandurevi

(AIIZ, inv. br. 2-4134)

658

Br. 46
ZLOINI NAD BONJACIMA
- KOMANDA 1. ZVORNIKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA, 26. JULI 1995. -

Komanda 1. zvornike pbr

str. pov. br. 06-233
26. 07. 1995. godine

Redovni borbeni izvetaj;

dostavlja -

KOMANDI DRINSKOG KORPUSA

............
2. Teini zadaci naih jedinica:
- u cilju otkrivanja i unitenja razbijenih neprijateljskih grupa
organizovan je pretres terena u rejonu Krievii - t 602,
- postavljene su zasede u rejonu Pandurice, Rebia i kole u
Baljkovici,
- vren je pretres u rejonu Snagova od strane izviaa TG
Osmaci,
- u rejonu Kozjaka vren je pretres od izviake grupe 1. biranske brigade zarobljeno je 34 pripadnika Armije BiH i prosleeni u
zatvor u Batkovi,
- ostale jedinice su u punoj borbenoj gotovosti i izvode odsudnu
odbranu,

659

- svi elementi borbenog poretka funkcioniu bez posebnih tekoa

tokom 24 sata,
- vod policije iz Bijeljine na njihov zahtev poslat je nazad u odredite.
3. Stanje u z/o brigade je pod kontrolom, i dalje se vri pretres terena
radi otkrivanja razbijenih neprijateljskih grupa.
..
9. Zakljuci i predvianja: kao i do sada i dalje je prisutan problem
zaostalih grupa iz Srebrenice /bold S. ./.
10. Konvoja nije bilo.

JP/SS

KOMANDANT
p. pukovnik
mr. Vinko Pandurevi

(AIIZ, inv. br. 2-4133)

660

Br. 47
UEE CENTRA JAVNE BEZBJEDNOSTI
ZVORNIK U GENOCIDU
- CENTAR JAVNE BEZBJEDNOSTI ZVORNIK
MINISTARSTVU UNUTRANJIH POSLOVA
REPUBLIKE SRPSKE, 28. JULI 1995. -

CJB ZVORNIK
Broj: 01-16-02/1-232/95
Datum: 28. 7. 1995. god.
MUP RS
- Kabinet ministara RJB
- Uprava policije tab pol. snaga Bijeljina
PREDMET: Informacija o angaovanosti PJP, ovog Centra i problemima
koji su aktuelni trenutno CJB Zvornik ima u svom sastavu etiri ete PJP a pored njih mi smo
od ostatka nerasporeenog ljudstva formirali petu i estu etu (nepotpunu).
Zahvaljujui izvrsnoj organizovanosti i opremljenosti ovih eta uspjeno smo izvravali sve postavljene borbene zadatke irom RS (Kupres,
Vojni, V. Kladua, Majevica, Niii, Treskavica, Semizovac, Jahorina,
Osmaci, Bandjerka), to je vama svakako dobro poznata injenica.
U vie navrata nam se deavalo da su sve etiri ete PJP istovremeno
angaovane i da ne moemo izvriti smjenu.
Problem Srebrenice se zbog, svjesne ili nesvjesne aljkavosti i
propusta vojske, prelomio preko lea MUP-a i ovog Centra i materijalno i fiziki.

661

Pored ovog angaovanja cjelokupnog ljudstva na pretresima i

zasjedama, te svakodnevnom pronalasku muslimanskih grupa na
vrlo irokom prostoru, po selima i u samom Zvorniku, te u Srbiji u M.
Zvorniku (preplivavaju Drinu), jedna eta ve drugi mjesec dri
liniju na Visu u zoni Biranske brigade po nareenju MUP-a.
Iako vam je ovo poznato, ponovo smo dobili nareenje da ve iscrpljenu jedinicu etvrtu etu poaljemo na Trnovo 24. 7. 1995. godine i to
je naelnik RJB Kariik rekao na 7 dana da se premosti teka situacija, a
poslije e smenu vriti drugi Centar. Obrazloenje za ovaj odlazak ete na
Trnovo je odbijanje ete PJP Bijeljina da ide na taj teren ve je kompromisno upuena u Konjevi-Polje.
...............
Zbog problema koje ovaj Centar ima sa grupama odbjeglih Turaka iz
Srebrenice, kao i sa grupom od oko 150 ekstrema, do zuba naoruanih,
koji su pobjegli iz epe i kreu se prema ovom prostoru predlaem:
a) Prvu etu PJP koja je imala 6 poginulih i 18 ranjenih odmoriti
neangaovanjem na drugim terenima, ve sa zadatkom pretresa terena u
zoni Centra. Ovoj eti je, i zbog posla u Konjevi-Polju, potreban
dui odmor inae e se raspasti /bold S. ./.
b) Jednu liniju Trnovo ili Osmaci Vis moramo napustiti, jer sada za
Trnovo nemamo ete koja e zamijeniti nau etvrtu etu.
..
NAELNIK CENTRA
Dragomir Vasi

(AIIZ, inv. br. 2-4132)

662

Br. 48
UEE BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE U
ZLOINU GENOCIDA
- KOMANDA 1. BRATUNAKE LAKE PJEADIJSKE BRIGADE
KOMANDI DRINSKOG KORPUSA,
30. JULI 1995. -

Komanda 1. brlpbr
str. pov. br. 03-253-120
30. 07. 1995. godine
Redovni borbeni izvetaj
dostavlja KDK

1. Razbijene muslimanske grupe i dalje pokuavaju da se izvuku

ka Tuzli i SRJ.
2. Nae jedinice unitavaju neprijateljske grupe pri pretresu
terena /bold S. ./. Glavni deo naih snaga angaovan je na EPI,
TRNOVU i GRAHOVSKOM ratitu.
.

KOMANDANT
PUKOVNIK
VIDOJE BLAGOJEVI

(AIIZ, inv. br. 2-4131)

663

Br. 49
JEDINICE DRINSKOG KORPUSA VRE PRETRES TERENA,
POSTAVLJAJU ZASJEDE I BLOKIRAJU IZVLAENJE
BONJAKA
- GLAVNI TAB VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
PREDSJEDNIKU REPUBLIKE SRPSKE I DRUGIMA,
30. JULI 1995. -

Glavni tab Vojske

Republike Srpske
str. pov. br. 03/3-211
30. 07. 1995. godine
Vrlo hitno
Predsedniku Republike Srpske
Komandi: 1. KK, 2. KK, SRK, IBK, HK, DK, V I PVO, CVS VRS, IKM1 SRK, IKM-2 G VRS, IKM-3 G VRS, IKM-1 HK, IKM-3 SRK.
...............
6. - u z/o dk
.
b) Stanje u Korpusu
Sve jedinice Korpusa nalaze se u najviem stepenu b/g. Jedinice vrsto dre dostignute poloaje, a na provokativna dejstva odgovorile
su vatrom iskljuivo po uoenim ciljevima. Deo jedinica nastavlja sa
pretresom terena, postavljanjem zaseda i blokiranjem kako bi spreili
izvlaenje razbijenih neprijateljskih grupa prema Tuzli, Kladnju
i Goradu /bold S. ./.
..
Zastupa naelnika taba
Generalmajor
Radivoje Mileti
(AIIZ, inv. br. 2-4130)
664

Br. 50
GENERAL RATKO MLADI JE OD 20. MAJA 1992.
OFICIR VOJSKE JUGOSLAVIJE, ODNOSNO
KOMANDANT GLAVNOG TABA 30. KADROVSKOG
CENTRA GENERALTABA VOJSKE JUGOSLAVIJE
- GENERALTAB VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE,
OBAVJETENJE O PROMJENI POLOAJNE GRUPE,
27. FEBRUAR 2002. -

S. POV. BR. 03/2-10-64

27. 02. 2002. god.
OBAVETENJE O PROMENI
POLOAJNE GRUPE
Za

MLADI Nee RATKA, generalpukovnika

(prezime, oevo ime, ime i lini in)

Imenovanom se odreuje broj bodova za

poloajnu platu prema 1 (prvoj)
grupi od 16. juna 1997. godine

Registarski broj
01

160697

665

Dostavljeno:
1.- Pers. upravi G VJ (za DPP-1)
2.- Komandi _____________
za DPP-II i auriranje datoteke)
3.- Finansijskom organu jedinice
(za RC G VJ)
4.- Original u arhivu

NAELNIK GENERALTABA
VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE
generalpukovnik
Novica Simi

(AIIZ, inv. br. 2-3245)

666

Br. 51
PREDSJEDNIK SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
VANREDNO UNAPREUJE GENERALA RATKA MLADIA,
KOMANDANTA GLAVNOG TABA 30. KADROVSKOG CENTRA GENERALTABA
VOJSKE JUGOSLAVIJE
- UKAZ PREDSJEDNIKA SAVEZNE REPUBLIKE
JUGOSLAVIJE, 16. JUNI 1994. -

Predmet : Izvod -

VOJNA TAJNA Poverljivo

UKAZ Broj 1/2 -01-001/94-22

PREDSEDNIKA SAVEZNE REPUBLIKE JUGOSLAVIJE
OD 16. JUNA 1994. GODINE

Na osnovu lana 136. Ustava Savezne Republike Jugoslavije

(Slubeni list SRJ broj 1/92) i lana 46. stav 1. Zakona o Vojsci Jugoslavije (Slubeni list SRJ, br. 67/93, i 24/94)

VANREDNO SE UNAPREUJE

Vrsta promene 0 5

U IN GENERALPUKOVNIKA
generalpukovnik

667

1.- MLADI Nee RATKO

komandant Glavnog taba
30. kadrovskog centra.

3 47

Roen 12. marta 1942. godine.

MNR1203421
Unapreuje se sa danom 16. juna 1994. godine
160694

PREDSEDNIK
Zoran Lili, s. r.
Tanost izvoda overava

pukovnik
Slobodan Tadi

(AIIZ, inv. br. 2-3243)

668

Br. 52
GENERAL RADISLAV KRSTI JE OD 16. JUNA 1992.
OFICIR VOJSKE JUGOSLAVIJE, KOJA JE IZVODILA
ORUANE AKCIJE I NA TERITORIJI REPUBLIKE
BOSNE I HERCEGOVINE
- ZAHTJEV RADISLAVA KRSTIA O PRIZNAVANJU
STAA U DVOSTRUKOM TRAJANJU - VOJNOJ POTI
3001 BEOGRAD, 2. FEBRUAR 1994. KRSTI Milorada RADISLAV
pukovnik,
Vojna pota 7111
Han-Pijesak
02. 09. 1994. godine
Priznavanje staa osiguranja
u dvostrukom trajanju, zahtev-

VOJNOJ POTI 3001 BEOGRAD

Molim vas da donesete reenje o priznanju staa osiguranja u dvostrukom trajanju za period od 16. juna 1992. godine do 09. novembra
1993. godine.
Na ratitu se nalazim neprekidno od 16. juna 1992. godine i sada,
meutim, objanjeno je da e se ovo pitanje od 10. 11. 1993. godine, kada
je izvreno postavljenje u 30. Kadrovski centar, reavati po slubenoj
dunosti.
Od napred navedenog datuma nalazim se u oruanim snagama
Jugoslavije koje izvode oruane akcije.
Kao dokaz o ueu u oruanim akcijama sa oruanim snagama
Jugoslavije /bold S. ./ u prilogu vam dostavljam:
- Uverenje Vojne pote 7111 Han-Pijesak, pov. br. 05/331-1/17, od
13. jula 1994. godine.
Pukovnik
Radislav Krsti
(AIIZ, inv.br. 2-4106)
669

Br. 53
SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA JE
FINANSIRALA VOJSKU JUGOSLAVIJE, KOJA JE
UESTVOVALA U AGRESIJI NA REPUBLIKU BOSNU
I HERCEGOVINU I GENOCID NAD BONJACIMA
- VOJNA POTA BROJ 7111 HAN PIJESAK, RJEENJA ZA
NOVANE NAKNADE - RAUNSKOM CENTRU MO
BEOGRAD, 1. SEPTEMBAR 1994. -

VOJNA POTA
Broj 7111
Int. br. 05/2-381
01.09. 1994. godine
HAN-PIJESAK

Reenje za novane naknade

na realizaciju dostavlja -

RAUNSKOM CENTRU MO BEOGRAD

U prilogu akta dostavljamo nie navedene reenje na realizaciju u

cilju isplate naknada za sledea profesionalna vojna lica:
a) - Reenje za naknadu na ime odvojenog ivota od porodice broj
Int. 05/2372 od 28. 08. 1994. godine za:
1.-DADI Steve MIROSLAVA, st. vodnika I kl.
b) - Reenje naknade za rad pod oteanim uslovima za:
br. re. int. 05/2-379 od 01. 09. 1994. godine

670

1.- NASTI Djordjije MILOMIRA, kap. I. kl.-smanjenje

2.- TRIVI Ostoje MIRKO, potpukovnik, smanjenje
3.- PILIOVI Miloa ZDRAVKO, major, poveanje
4.- PEULI Miodraga VELIBOR, potporunik, nova isplata
5.- KRSTI Milorada RADISLAV, pukovnik, smanjenje /bold S. ./
6.- LAZI Krstana MILENKO, pukovnik, smanjenje
7.- BALJAK Branka MIROSLAV, potporunik, nova isplata
8.- TEOFILOVI Bogdana ZORAN, vodnik, nova isplata
9.- BAJI Nenada DRAGAN, vodnik, nova isplata
c) - Reenje br. 05/2-380 od 01.09.1994. godine za:
1.- BABI ivka TIHOMIR, kap. I kl. obustava isplate
2.- KULJANIN Momira RANKO, potpukovnik, obustava isplate
3.- POPOVI Vientije VUJADIN, major, obustava isplate
4.- GVOZDENOVI Mirka DRAGAN, porunik, obustava isplate
d)- Radna lista za profesionalna vojna lica dva komada
e)- Radna lista za civilna lica na slubi u VRS.

NAELNIK ODSEKA PIPP

potpukovnik
Radenko Jovii

(AIIZ, inv. br. 2-4105)

671

Br. 54
DOKAZI O GENOCIDU
- ISTRAIVANJA VLADE REPUBLIKE SRPSKE,
BANJALUKA, JUNI 2004. -

BOSNA I HERCEGOVINA
REPUBLIKA SRPSKA
VLADA REPUBLIKE SRPSKE
KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA
U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995.

DOGAAJI U I OKO SREBRENICE OD 10. DO

19. JULA 1995.

Banja Luka, jun 2004.

672

SADRAJ
UVOD

I
SUDBINA BONJAKA U I OKO SREBRENICE
OD 10. DO 19. JULA 1995.
a) U Potoarima
b) U mjeovitoj koloni
II
MASOVNE GROBNICE
a) Ekshumirane
b) Novootkrivene
III
UTVRIVANJE SUDBINE LICA ZA KOJIMA
SE JO UVIJEK TRAGA
IV
SPISAK I IDENTITET RTAVA ZA KOJE SU PODNESENE
APLIKACIJE DOMU ZA LJUDSKA PRAVA BiH
ZAKLJUCI
PRILOZI

673

674

..
I.
SUDBINA BONJAKA U I OKO SREBRENICE
OD 10. DO 19. JULA 1995.*
Oruane snage RS (vojska i policija) 6. jula 1995. godine zapoele
su napad na Srebrenicu, zatienu zonu UN, koja je po Rezoluciji
Savjeta bezbjednosti UN (br. 819), od 16. aprila 1993, a po Sporazumu od
17. aprila i 8. maja iste godine demilitarizovana, to nikada nije sprovedeno.
Do veeri 9. jula Vojska RS (VRS) je prodrla etiri kilometra u
dubinu enklave, zaustavivi se samo kilometar od grada Srebrenice.
Ujutro 10. jula situacija u samoj Srebrenici je bila napeta. Stanovnici
su preplavili ulice grada i poeli bjeati prema Potoarima, gdje se nalazila baza Ujedinjenih nacija. Pukovnik Karemans je traio hitnu vazdunu
podrku NATO. Avioni NATO 11. jula 1995. pokuali su bombardovati
artiljerijske pokoaje VRS iznad Srebrenice. Vazduna podrka NATO-a
je obustavljena nakon to je VRS zaprijetila da e pobiti holandske
vojnike koji su se nalazili u zarobljenitvu VRS i da e granatirati
bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima, kao i okolna podruja, gdje je
pobjeglo 20.000-30.000 civila.
VRS je 11. jula 1995. godine zauzela Srebrenicu. Kasno poslijepodne generali Ratko Mladi, Radislav Krsti i drugi oficiri proetali su
praznim ulicama Srebrenice, a veliki broj (na hiljade) izbjeglih kretao se
prema Potoarima, traei spas kod Holandskog bataljona (A/8, paragraf
14-15, 18-20, 26-30, 33-36 i 268; B/1-65).

* U ovom dijelu Priloga objavljen je samo dio rezultata istraivanja Vlade Republike
Srpske (DOGAAJI U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995.) :
prvo poglavlje (SUDBINA BONJAKA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19.
JULA 1995.) i ZAKLJUCI, str. 1, 7-23 i 41, Banja Luka, juni 2004.
675

a) U Potoarima
Suoeno sa injenicom pada Srebrenice, civilno stanovnitvo je
pobjeglo u mjesto Potoare, udaljeno oko 5 km sjeverozapadno od grada,
da bi tu nalo oekivanu zatitu u bazi Ujedinjenih nacija. Do veeri 11.
jula 1995. godine okupilo se od 20.000 do 25.000 izbjeglih, veinom
ena, djece, staraca i vojno nesposobnih. Nekoliko hiljada ulo je u bazu
Ujedinjenih nacija kroz ulaz koji im je otvoren prosijecanjem ograde
na strani manje uoljivoj za pripadnike VRS i manje izloenoj borbenim
dejstvima, dok su se ostali zadrali oko baze - u halama fabrike i poljima.
U masi izbjeglih u samoj bazi bilo je najmanje 300, a izvan baze izmeu
600 i 900 vojno sposobnih mukaraca. Niko od njih nije imao oruje.
Tako se na malom prostoru okupio veliki broj izbjeglih. Uslovi su bili
uasni zbog vruine, nedostatka vode, hrane i lijekova. Bili su tijesno
zbijeni, gladni, edni, uspanieni i prestravljeni.
Svjesni realnosti, izbjegli u Potoarima javno su uvee 11. jula
zahtijevali od pripadnika Holandskog bataljona da izau iz ovog pakla.
Obavijeten je o tome i pukovnik Karemans, a preko njega, na sastancima
u hotelu Fontana, i komandant Glavnog taba Vojske Republike Srpske
general Ratko Mladi.
Na drugom sastanku, odranom istog dana u 23.00 asa u istom
hotelu, pukovnik Karemans obavijestio je generala Mladia i ostale
prisutne (oficire Glavnog taba VRS i predstavnika izbjeglih civila Nesiba
Mandia) o okupljenoj masi naroda i humanitarnoj krizi koja prijeti
izbjeglim u Potoarima. Tom prilikom general Mladi je rekao da Bonjaci treba sami da odlue hoe li ostati u enklavi ili ele otii (i kamo),
a da e provjeriti da li se meu vojno sposobnim mukarcima u Potoarima nalaze ratni zloinci. Izriito je zahtijevao da pripadnici 28. divizije Armije BiH iz enklave Srebrenica poloe oruje. Oficiri Holandskog
bataljona, ne znajui u tim momentima gdje se nalaze ove snage, o tome
su obavijestili generala Mladia na treem sastanku, odranom 12. jula
u 10.00 asova u navedenom hotelu u Bratuncu, uz konstataciju da
nisu uspjeli stupiti u kontakt s pripadnicima 28. divizije Armije BiH.
Na ovom, treem sastanku bila su prisutna i tri predstavnika izbjeglih

676

(Nesib Mandi, amila Osmanovi i Ibrahim Nuhanovi). I pored datog

obavjetenja i istovjetnog objanjenja predstavnika izbjeglih (da ne znaju
gdje se nalazi 28. divizija i da sa njenim pripadnicima iste nisu stupili
u kontakt), general Mladi je ponovio svoj zahtjev za razoruanje uz
obeanje da e obezbijediti prevoz svih civila iz enklave Srebrenica, s
tim da e prethodno izdvojiti mukarce od 17 do 70 godina radi provjere
njihovog eventualnog uea u ranijim ratnim zloinima.
Predstavnici meunarodnih humanitarnih organizacija iz Srebrenice
uputili su 12. jula 1995. godine svojim centralama izvjetaj u kome navode
da humanitarna situacija u jutarnjim asovima toga dana gora nego
ikada dosada, da nedostaje hrana, lijekovi i odjea, da se, po njihovoj
procjeni, oko 30.000 lica nalazi u i oko baze Holandskog bataljona, dok
se oko 8000 ljudi pokuava probiti iz Gornjih Potoara do baze UNPROFOR-a. Izriito je navedeno da se meu okupljenim stanovnitvom ne
nalazi nijedan naoruani vojnik Armije Bosne i Hercegovine.
U ranim jutarnjim asovima (od 6 do 7 asova) 12. jula u bazu Ujedinjenih nacija u Potoarima ule su specijalne jedinice Ministarstva
unutranjih poslova RS (eta specijalne policije za antiteroristika dejstva
sa Jahorine, Prva eta posebne jedinice policije Centra javne bezbjednosti Zvornik, dijelovi Drugog specijalnog odreda iz ekovia i
jedinica sa psima iz Sarajeva), dijelovi Bratunake brigade i jedinice
vojne policije Bratunake brigade Vojske Republike Srpske, radi odravanja reda, pronalaenja i izdvajanja vojno sposobnih mukaraca u
skladu sa usmenom naredbom generala Ratka Mladia sa sastanka u hotelu
Fontana u Bratuncu 11/12. jula, kada je, uz ostalo, dogovorena i evakuacija izbjeglih civila iz Potoara na teritoriju pod kontrolom Armije BiH
u pravcu Tuzle uz naredno odvajanje vojno sposobnih mukaraca.
Izdvajanje je unijelo dodatni strah, neizvjesnost i uznemirenost.
Zapravo, dovelo je do traumatskog stanja zbog prisustva navedenih jedinica, njihovih radnji i ponaanja kao i zbog prisustva jakih snaga VRS
oko kruga baze Holandskog bataljona.
Tako se prije podne 12. jula situacija u Potoarima pogoravala.
Tada se, u pratnji visokih oficira Glavnog taba i televizijskih ekipa, pojavio general Ratko Mladi, koji je, na prvi pogled, pruio izvjesnu nadu

677

okupljenom narodu (podjelom slatkia djeci; taj dan je dijeljen i hljeb),

obeavajui da e izbjegli biti prevezeni tamo gdje ele.
Teki uslovi u Potoarima 12. jula, postali su jo gori zbog terora,
vrijeanja i zlostavljanja prilikom razdvajanja vojno sposobnih mukaraca i sporadinih ubistava iza Fabrike cinka, kod potoka i iza bijele
kue. Kako je prolazio dan, ionako teki uslovi postali su jo tei i za
izbjegle i pripadnike Holandskog bataljona. Teror se poveao u toku noi.
Vojnici su izvlaili i odvodili ljude iz gomile. uli su se krici, zapomaganja, jauci i plotuni. Tokom noi i rano idueg jutra proirile su se
prie o silovanju i ubistvima, pa je masu zahvatio sve vei strah. Pojedini
izbjegli vidjeli su zlostavljanja, silovanja i ubijanja, a neki su naili na
ubijene. Nekoliko civila izvrilo je samoubistvo vjeanjem.
Bili su tako nesnosni uslovi, strah, panika i ogorenje meu izbjeglim
da su za sve vrijeme boravka u Potoarima jedva ekali da to prije, bilo
im i bilo kako, pobjegnu iz ovog mjesta. Isto raspoloenje vladalo je
i meu pripadnicima Holandskog bataljona UN.
Rano ujutro 12. jula 1995. godine komanda Drinskog korpusa je
uputila nareenje svim svojim jedinicama i Ministarstvu odbrane o mobilizaciji svih prevoznih sredstava i njihovom okupljanju na fudbalskom
stadionu u Bratuncu istog dana do 16.30 asova.
Oko podne 12. jula poeli su da pristiu u Potoare autobusi i
kamioni za prevoz ena, djece i staraca u pravcu Tuzle. Izbjegli su odmah
nagrnuli da se ukrcaju, iako veina nije ni znala kuda ide.
Dolazak velikog broja autobusa i kamiona u Potoare bio je prema
utvrenom planu Glavnog taba VRS.
Ukrcavanje u autobuse izvreno je u prisustvu i pod kontrolom
pripadnika specijalnih jedinica policije i Vojske Republike Srpske i uz
pomo pripadnika Holandskog bataljona.
U toku toga dana evakuisano je na teritoriju pod kontrolom ABiH
oko 8.500 lica. Evakuacija je obustavljena u toku noi, a nastavljena u
jutarnjim asovima 13. jula 1995. godine.
Komandant Glavnog taba VRS, izvjestan broj oficira ovog taba,
komande Drinskog korpusa i predstavnik Bratunake brigade viani su
12. i 13. jula u bazi Holandskog bataljona u Potoarima.
678

Prilikom prevoza autobusi i kamioni bili su pretrpani, a vrijeme

neizdrivo vrue. Prvi konvoj vozila pratili su pripadnici Holandskog
bataljona i usput, do Tie, nije bilo razdvajanja vojno sposobnih
mukaraca. Kasnije su pripadnici Vojske Republike Srpske sprijeili ovu
pratnju, uz nasilno oduzimanje vozila, pa je u nastavku evakuacije, na
razliitim mjestima, a najee u Tii, vreno razdvajanje. Nakon stizanja u Tiu izbjegli su nastavili pjeke prema Kladnju, nekoliko kilometara kroz niiju zemlju, izmeu srpskih i bonjakih linija.
Potpuna evakuacija izbjeglih Bonjaka civila iz Potoara i realizacija dogovora od 11. i 12. jula, zavrena je 13. jula do 20 asova.
Na aerodrom u Dubravama smjestilo se oko 22.000 ovih izbjeglih
lica dok se vie hiljada smjestilo na druga mjesta i kod rodbine i prijatelja.
Strah i haotino stanje u enklavi uopte i Potoarima, posebno uz
navedene pojave i okolnosti, doveli su do ovog masovnog bjeanja
civilnog stanovnitva iz zatiene zone Srebrenica, to je, inae bila,
karakteristika pojava mnogih ranijih dogaaja i osvajanja teritorija.
Najdramatinije je 12. i 13. jula u Potoarima bilo sistematsko
razdvajanje vojno sposobnih mukaraca od porodica. Ovo je poelo
od jutra 12. jula, nakon ulaska navedenih jedinica policije i VRS. Izdvojeni su drani na zasebnim mjestima (ispred Fabrike cinka i u bijeloj
kui). Bolna je injenica da je meu njima bilo dosta vojno nesposobnih
i maloljetnika. Razdvajanje je nastavljeno i za vrijeme ukrcavanja u vozila i u toku evakuacije.
Razdvojeni su prethodno, u Potoarima, morali ostaviti sve svoje
stvari ispred bijele kue, a potom su drani u krajnje nepovoljnim
uslovima.
U blizini bijele kue, iza zgrade Transporta i u blizini potoka
u navedenim danima vrena su sporadina ubijanja, u ta su se uvjerili
pripadnici Holandskog bataljona UN, o emu su obavijestili pukovnika
Jozefa Kingorija, vojnog posmatraa UN za podruje Srebrenice. uo je
pucnje i pokuao ispitati ta se dogaa, ali su ga u tome sprijeili pripadnici VRS, o emu su svjedoili u Hakom tribunalu pripadnici ovih snaga.
Razdvojeni vojno sposobni Bonjaci u Potoarima (njih najmanje
1.000) odvezeni su iz Potoara na druga mjesta zatoenja u Bratuncu,
679

12. i 13. jula, gdje su dovoeni i zarobljenici iz mjeovite kolone u

umi, a odatle na mjesta pogubljenja. Iza njih ostala je velika gomila
linih stvari i dokumenata koji su spaljeni kasno uvee 13. jula 1995.
godine, pa prie o provjeri i traenju ratnih zloinaca gube smisao.
Meunarodni komitet crvenog krsta iz baze u Potoarima 16. jula
evakuisao je 87 ranjenika u Bratunac, gdje je takoe izvreno izdvajanje
vojno sposobnih. Izdvojena su 23 ranjenika, koji su potom postali ratni
zarobljenici. Odatle su odvedeni i njihova sudbina postala je neizvjesna
(A/8, paragrafi 31-59, 126-131, 135-136, 140-141, 145, 157, 160 i
209-295; B/16, 22, 44-45, 49-50, 53, 65a, 65b, 66-69, 72-73, 75, 80,
83, 88, 91-92, 109 i 226).

680

b) U mjeovitoj koloni
Jedan broj stanovnika (izmeu 10.000 i 15.000) nakon zauzimanja
Srebrenice okupio se u selima Jagli i unjari, traei spas prema teritoriji pod kontrolom Armije RBiH. Oko jedne treine mukaraca bili su
vojnici iz 28. divizije Armije RBiH, iako svi nisu bili naoruani. elo
kolone inile su jedinice 28. divizije, nakon njih kretali su se civili, meu
kojima je bio manji broj ena, djece i staraca pomijeanih sa vojnicima.
Na zaelju kolone nalazio se Samostalni bataljon 28. divizije.
elo kolone je 12. jula 1995. u 00.30 krenulo iz unjara preko
Jaglia i Buljima ka Kamenikom brdu. U toku noi je zbog slabe
vidljivosti, straha od mina i panike dolo do prekida kolone i kretanje
je bilo zaustavljeno. Prekinuta kolona je ponovo nastavila kretanje tek
nakon svitanja.
VRS je iz raznih pravaca granatirala kolonu, koja je, prema propisima VRS, u emu su bili saglasni vojni vjetaci optube i odbrane
u procesu protiv generala Krstia, predstavljala legitimni vojni cilj.
Glavnina kolone je u popodnevnim satima nastavila kretanje, pri
emu je kasnije prva grupa prela saobraajnicu Konjevi-Polje - Nova
Kasaba. VRS je oko 18.00 asova tano locirala poziciju izbjeglih na
Kamenikom brdu (iznad sela Pobue), gdje je vei dio kolone uspio stii.
Kolona izbjeglih, predvoena optinskim rukovodstvom sa ranjenicima u prednjem dijelu, oko 20.00 asova je krenula i sputala se sa
Kamenikog brda ka Krajinovikom potoku. Nakon to je prelo samo
nekoliko desetina ljudi iz kolone preko tog potoka, pojavili su se vojnici
Vojske Republike Srpske. Oni su dolazili kolskim putem iz pravca Kravice, kamionima i oklopnim transporterima (meu kojima je bilo i jedno
vozilo bijele boje sa oznakama UNPROFOR-a, pozivajui preko razglasa
Bonjake da se predaju).
U poslijepodnevnim i ranim veernjim asovima snage VRS i
MUP zarobile su vei broj ljudi sa zaelja kolone u rejonu Ravni Buljim.
VRS je koristila razne naine, ukljuujui i opremu Ujedinjenih nacija i
Crvenog krsta, kako bi obmanula uesnike kolone, uz obeanje da e im
681

tititi ivote, zatim da e biti prebaeni u Tuzlu i da im se garantuje

bezbjednost, te da su UNPROFOR-a i Crveni krst zadueni za njihovo
prebacivanje za Tuzlu. Broj zarobljenih je 12. jula iznosio oko 1.000 osoba.
Prilikom zarobljavanja VRS je od zarobljenih oduzimala linu imovinu,
a neke od njih i na licu mjesta likvidirala.
Jedinice Drinskog korpusa su 12. jula preduzimale sve mere u cilju
spreavanja iznenaenja, angaovanjem jedinica na izvrenju zadatka
KRIVAJA 95, planski izvravajui sve borbene zadatke. Na procijenjenim pravcima jedinice Vojske i MUP Republike Srpske organizovale su
zasedna dejstva u cilju unitenja pripadnika kolone koja je pokuavala
proboj iz enklave prema Tuzli. Pripadnici kolone pokuavali su da se
izvuku sa enama i djecom prema Ravnom Buljimu i Konjevi-Polju,
gdje su naili na minsko polje.
Na blokiranju i zarobljavanju izbjeglih iz Srebrenice Republika
Srpska je angaovala i specijalne jedinice policije. Tako je u rejonu sela
Breanci - Bokin Potok u 15.55 asova bio blokiran vei broj izbjeglih.
U tim aktivnostima su, prema naredbi koju posjeduje Komisija, trebalo
da uestvuju i neke manje jedinice policije iz Republike srpske krajine i
Republike Srbije. Meutim, analizom cjelokupne dokumentacije ne
dolazi se do pouzdanih dokaza o ueu tih jedinica u dogaajima u i
oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995.
Drugo mjesto zarobljavanja bilo je u rejonu presijecanja kolone
u podnoju Kamenikog brda i zaseoka Krajinovii u selu Pobue (A/8,
paragrafi 60-63; B/66-77).
Razbijene grupe iz kolone 13. jula 1995. u 01.00 as su nastavile
kretanje prema putnoj komunikaciji Konjevi-Polje - Nova Kasaba i
uspjele prei put pred samo svitanje. Prelaz preko navedene komunikacije
vatrom su spreavali pripadnici Vojske Republike Srpske. Posljednje
vee grupe prele su asfaltni put u Svililima oko 06 asova, nakon ega
je dalji prelazak ceste bio nemogu, jer je VRS na tom mjestu postavila
jake snage.
U jutarnjim asovima na irem prostoru sela Pobue izmeu putne
komunikacije Bratunac - Konjevi-Polje - Nova Kasaba blokirano
je oko 8.000 ljudi.
682

U toku dana je do 17.30 zarobljeno najmanje 6.000 mukaraca, koji

su rasporeeni na nekoliko lokacija. Najvei broj zarobljenih odvoen je
na sabirna mjesta u Novoj Kasabi, gdje je zatoeno izmeu 1.500-3.000
ljudi, i u selu Sandii na jednoj poljani, gdje je bilo zatoeno izmeu
1.000-4.000 ljudi.
Jedan broj zarobljenih kod Nove Kasabe i Konjevi-Polja ubijeni
su na obali Jadra ujutro 13. jula 1995.
Istog dana u poslijepodnevnim asovima (oko 16 asova) VRS je
u tri autobusa dovezla grupu zarobljenih Bonjaka i strijeljala u Cerskoj.
Najmanje je strijeljano 149 lica, starosne dobi od 14 do 50 godina, od ega
je 147 lica nosilo civilnu odjeu. Najmanje 48 je bilo povezano icom,
tako to su im ruke svezane s lea.
Nekoliko zarobljenih na putnoj komunikaciji Kravica - Milii
(Konjevi-Polje, Pervani, Lolii...) ubijeno je na licu mjesta.
Kasno poslijepodne 13. jula 1995. vie od 1.000 zarobljenih u selu
Sandii odvedeno je u Kravicu i zatvoreno u skladite Osnovne organizacije kooperanata Kravica (zemljoradnika zadruga). Nakon to se
desio incident u kome je jedan zarobljenik ubio jednog policajca, iji su
se pripadnici snaga MUP razbjesnili i oko 18.00 sati poeli likvidirati
zarobljenike (zoljama, runim bacaima, runim bombama i puanim
mecima).
VRS je oko 16 asova po planini Udr tano locirala okupljenu
masu, gdje se nalazilo 5.000 ljudi, po kojima je otvarala artiljerijsku vatru.
Kolona je nastavila kretanje prema selu Kamenica i dalje prema Tuzli.
U selu Glodi kolona je zaustavljena zbog toga to je VRS u rejonu
Velja glava postavila zasjedu, vjerovatno oekujui da e kolona ii preko
Capardi ka Tuzli, tj. najkraim putem.
Jedinice 1. bratunake brigade su napadale i dio ljudstva iz presjeene kolone u Pobuu, koji je pokuao nai spas u epi, postavljajui
zasjede u rejonu Braan i Podravanje (A/8, paragrafi 66, 171, 196, 201207; B/78-121).
VRS je 14. jula 1995. postavila zasjedu na objektu Velja glava i
razbila kolonu. Nakon toga, kolona se vratila i krenula prema Mlaevcu.
683

elo kolone se zaustavilo u Joanica Gaju i ekalo da se kolona prikupi,

gdje je ostala do 16 asova, nakon ega je nastavljeno kretanje. VRS je
u rejonu sela Marii - Snagovo postavila jaku zasjedu, kombinovanu sa
tenkovima i transporterima, koju su podravale specijalne snage MUP.
U tom sukobu zarobljen je Komandir jedne jedinice, koja je bila sastavljena od specijalaca. U 16 asova kolona (oko 5.000 ljudi) nastavila je
dalje kretanje prema Tuzli. Na kolonu je otvorena artiljerijska vatra sa
objekta Velja glava, te sa Kula Grada iznad Zvornika.
Zarobljeni komandir je posredstvom motorole uspostavio kontakt
sa majorom Obrenoviem iz Zvornike brigade Vojske Republike Srpske,
nakon ega je prestalo djelovanje artiljerije.
U toku noi 14. na 15. jul 1995. kolona se sa neto vie od 4.000
ljudi kretala prema putnoj komunikaciji Zvornik - Tuzla. Nakon napravljenog prolaza u rejonu sela Marii elu kolone su poeli pristizati i oni koji
su se uspjeli probiti iz okruenja na prostoru Konjevi-Polja i Nove Kasabe.
Oruane snage Republike Srpske, a posebno 1. milika i 1. bratunaka brigada, te Samostalni bataljon Skelani, 14. jula vrile su pretres
terena i zarobljavale vei broj Bonjaka. U selu Lijeanj je, pored drugih
mjesta, zarobljeno 6-7 Bonjaka. Presjeeni dio kolone na podruju Pobua, Konjevi-Polja, Cerske, Kamenice, Dafina kamena, Snagova,
Maria i Han-Pogleda (prevoj izmeu Vlasenice i Han-Pijeska) bio je
sve vrijeme meta progona, hapenja i likvidacije od strane pripadnika
policije i vojske Republike Srpske.
U toku 14. jula 1995. iz Bratunca je u Zvornik prevezeno 2.0002.500 mukaraca. Zarobljenici su zatoeni u salu osnovne kole u Grbavcima (kod Orahovca) i u drugim kolama. U Grbavcima je, po nekim
procjenama, bilo oko 1.000 zatoenih. Oni su iz Grbavaca prevoeni
kamionima do stratita u Orahovcu. Svi su prethodno povezani po oima.
Za pogubljenje koritene su dvije livade. Ubijeni su odmah zatrpavani
u masovne grobnice, koje je kasnije VRS prekopala i prenijela tijela na
druge lokacije (Lazeta 1 i Lazeta 2, a zatim ista tijela jo jednom premjestila na cesti za Hodie).
Istoga dana VRS je 1.500-2.000 zarobljenika iz Bratunca prevezla
do Petkovaca i zatoila u sali osnovne kole. Zarobljenicima su icom
684

vezali ruke na leima, natjerali ih da izuju cipele i kamionima ih prevozili do brane Petkovci. VRS je zatoenike strijeljala u grupi od 5 do
10 ljudi (dva zatoenika su preivjela strijeljanja).
Jedan broj zarobljenika je 14. jula iz Bratunca prevezen autobusima
u Pilicu (u salu osnovne kole), gdje su zadrani dvije noi (A/8, paragrafi 220-221, 226-228 i 233; B/121-143).
U toku noi 14. na 15. jul 1995. glavnina kolone sa ranjenicima, nastavila je dalje prema Crnom vrhu i prela put Zvornik - Tuzla. U jutarnjim
asovima ona je prela asfaltni put u rejonu Crni vrh i uputila se ka
lokalitetu Krievake njive, gdje je izvreno prikupljanje kolone.
Kolona je u jutarnjim satima 15. jula prela komunikaciju Zvornik Caparde i do tada nije imala borbeni dodir sa prednjim linijama Vojske
Republike Srpske, s obzirim na udaljenost 3-4 km od Baljkovice. Drugi
dio kolone je u to vrijeme bio jo ispod Udra i kretao se prema Kamenici
i dalje prema Tuzli.
Za ienje i pretres terena od 15. jula 1995. bio je zaduen
komandant Bratunake brigade Vidoje Blagojevi. Pod njegovu komandu
stavljene su sve jedinice koje su bile zaduene za ienje terena. Te
su jedinice u narednim danima vrile pretres terena. Dio kolone se
kretao prema Kravici i Konjevi-Polju, radi prebacivanja u rejon planine
Udr, a zatim prema Tuzli i ivinicama. U toku 15. jula vie takvih grupa
se predalo pripadnicima Vojske Republike Srpske.
Prva zvornika pjeadijska brigada je sa pridodatim ojaanjima
vrila pripreme za blokiranje i okruenje neprijateljskih vojnika koji
su se kretali od sela Planinci ka Krieviima. Takoe su i 1. milika i
Samostalni pjeadijski bataljon Skelani dijelom snaga vrili pretres terena
radi otkrivanja zaostalih neprijateljskih grupa.
Snage Vojske Republike Srpske su, radi spreavanja prolaska grupe,
blokirale iri rejon Crnog vrha i Planinaca, djelimino rejon Kamenice i
Gloansko brdo. U rejonu Pandurice, Planinaca, Crnog vrha, Kamenice
i Gloanskog brda nalazilo se oko 3.000 ljudi.
U zoni odgovornosti 1. zvornike brigade 15. jula 1995. bilo je
ogromnih problema sa ukopavanjem, strijeljanjem i uvanjem zatvorenika
koje tek treba strijeljati. Dragan Obrenovi, koji je znao da se vodi
685

operacija ubijanja, te drugi oficiri odvodili su ljude gdje oni hoe. Pri
tome nisu zapisivali nita to se odnosilo na aktivnosti oko operacije
ubijanja, dajui smjernice da se o tome ne govori preko radija.
Visoki oficir Zvornike brigade je obavijestio Komandu Drinskog
korpusa da mu dodatno optereenje predstavlja veliki broj zarobljenika
razmjetenih po kolama u zoni brigade, kao i obaveze obezbjeenja i
asanacije terena, jer su mu sve snage bile angaovane i nije imao rezervi.
U razgovoru sa jednim generalom iz Glavnog taba Vojske Republike Srpske, Obrenovi je predloio da se kolona propusti. Meutim,
taj general to nije odobrio i naredio je da kolonu zaustavi i uniti, s im
se usaglasio i savjetnik ministra unutranjih poslova (ime nepoznato),
traei da svim raspoloivim snagama, ukljuujui i avijaciju, pobiju
sve ljude u koloni.
Visoki oficir Centra javne bezbjednosti Zvornik upoznao je Obrenovia sa stanjem u Bratuncu u vezi sa velikim brojem zarobljenih Bonjaka
i ukazao na injenicu da je time stvorena opasna situacija. Tim prije,
jer zbog nedovoljnog prostora neke grupe zarobljenika nisu imali gdje
smjestiti, te su no proveli u autobusima, pri emu su se uznemirili i
poeli da ljuljaju autobuse.
Prilikom prelaska linija na putu Konjevi-Polje zarobljen je veliki
broj Bonjaka.
Tog je dana Sekretarijat Ministarstva odbrane Zvornik, na osnovu
zahtjeva Komande Drinskog korpusa, str. pov. broj: 05/1-241, od 15. jula
1995. i ukazane potrebe, izdao nareenje za mobilizaciju svih vojno
sposobnih obveznika sa teritorija optine Vlasenica, Milii, Skelani, Bratunac, ekovii, sa ciljem pretresa terena i unitenja kolone.
Osim vojske, i policijske snage Republike Srpske su bile aktivno
ukljuene u hapenje i privoenje.
elo kolone se 15. jula 1995 (u 17.15 asova) sukobilo sa jedinicama Ministarstva unutranjih poslova Republike Srpske u selu Marii
na pravcu kretanja kolone. Tada je prvi put dolo do direktnog sukoba
izmeu ela kolone i zasjede koju su postavile snage MUP Republike
Srpske, ije su jedinice, posebno Centar javne bezbjednosti Zvornik, za686

jedno sa vojskom, bile rasporeene na prostoru od Srebrenice do Tuzle.

Na obje strane je bilo rtava.
Jedinice Drinskog korpusa, posebno 1. bratunaka i 1. milika
brigada, te Samostalni bataljon Skelani, vrile su zarobljavanje i likvidaciju izbjeglih Bonjaka, to, izmeu ostalog, potvruje visoki oficir u
Prijedlogu upuenom Komandi korpusa, koji je vieg oficira predloio
za komandanta svih snaga koje obavljaju te poslove.
Kolona je u toku noi 15. na 16. jul 1995. bezbjedno prola dio puta
Krievake njive - Baljkovica, gdje se sakrila u jednom potoku, ekajui
ishod borbi na Baljkovici, koje su u to vrijeme vodile snage 2. korpusa
Armije RBiH iz Tuzle i jedna grupa naoruanih vojnika koji su se kretali
na elu kolone.
Jedinice iz sastava Zvornike brigade, osim to su u rejonu Baljkovice na borbenim linijama izvrile pojaanja u ljudstvu i naoruanju,
organizovale su i zasjede na vie mjesta.
U rejonu Marii - Crni vrh oruane snage Republike Srpske su
angaovale 500 vojnika i policajaca kako bi zaustavili prekinuti dio kolone
(oko 2.500 ljudi), koji se iz pravca Glodi kretao prema Mariima.
I jedinice Bratunake brigade su 15. jula 1995, po nareenju Komande Drinskog korpusa, str. pov. br. 01/4-157-5, od 13. jula 1995, vrile
pretres terena, pri emu je dio snaga upuen u rejon Zvornike brigade
(60 vojnih obveznika). Dana 15. jula 1995. oko 11 asova visoki oficir je
obavijestio generala Krstia da ima jo 3.500 paketa, koje je morao
razdijeliti, za to, kako navodi, nije imao rjeenja.
Obrenovi je u razgovoru sa dvojicom visokih oficira saznao o
pogubljenim Bonjacima na mnogim mjestima, a posebno u Kravici.
On je bio siguran da su svi prisutni znali za plan egzekucije prognanika
iz Srebrenice. U tom vremenu u Zvornik su stigli i vojnici iz Bratunca,
koji su kasnije uestvovali u egzekucijama.
Obrenovi je upoznao komandu Zvornike brigade o zarobljenim
Bonjacima i operaciji ubijanja u kojoj su uestvovali visoki oficiri (A/8,
paragrafi 165, 192 i 226-227; B/144-173).
687

Dijelovi iz 28. divizije Armije RBiH uz sadejstvo i artiljerijsku

podrku jedinica 2. korpusa Armije RBiH iz Tuzle, u jutarnjim asovima
(oko 8) 16. jula 1995. izveli su napad, probili linije Vojske Republike
Srpske i spojili se sa elom kolone u irem rejonu Baljkovice, gdje su
voene estoke borbe. Nakon toga, preko sredstava veze, uslijedili su
pregovori izmeu 2. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine
i Zvornike brigade Vojske Republike Srpske.
Komanda Zvornike brigade je cenei situaciju izgubila tri rova,
samovoljno otvorio koridor civilnom stanovnitvu, koga je bilo oko
5.000 hiljada sa protivnikom stranom, i usaglasila tehniku evakuacije,
zahtijevajui oslobaanje zarobljenog policajca i svojih nestalih boraca.
Vjerovatno je, po njoj meu civilima izaao i odreeni broj vojnika,
ali sve to je prolo je nenaoruano.
Dogovoreni koridor koji je bio otvoren (od 14 do 17 asova) za
kolonu u rejonu Baljkovice potpuno je 16. jula (izmeu 17 i 18 asova)
zatvoren.
esnaestog jula 1995, prema utvrenom obrascu, ubijeno je izmeu
1.000 do 1.200 ljudi, koji su 14. jula 1995. odvezeni u Pilicu. Strijeljanja
su izvrena na Vojnoj ekonomiji Branjevo.
Istoga dana (oko 15 asova) izvrena jo jedna egzekucija zarobljenih. Tada je grupa pristiglih vojnika iz Bratunake brigade Vojske
Republike Srpske izvela zatoene iz Doma kulture u Pilici i likvidirala
oko 500 ljudi.
Takoe je oko 16. jula 1995. VRS izvrila i likvidaciju vie stotina
zarobljenih (oko 500) u Kozluku.
U rejonu Pobua je 16. jula 1995. bilo oko 2.000 izbjeglih koji su
se krili po umama (A/8 paragrafi 234-253; B/174-197).
Srpske snage su i 17. jula 1995. nastavile akciju zarobljavanja
Bonjaka. Vrei pretres terena, VRS je tog dana zarobila vie civila,
meu kojima je bilo i etvero maloljetne djece (od osam do etrnaest
godina), koji su zatvoreni u vojniki pritvor u Bratuncu (B/198-207).
Jedinice 1. bratunake lake pjeadijske brigade (3. i 4. pjeadijski
bataljon) i mobilisano ljudstvo iz radne obaveze, te policijske snage, 18.
688

jula 1995. vrili su pretres terena u rejonu Pobue, Glogova, Hrnii,

Konjevi-Polje, te s obje strane komunikacije Milii - Drinjaa. Malobrojne
grupe su pokuavale da se izvuku iz rejona Pobua, Konjevi-Polja u
pravcu Cerske i Kulata prema Tuzli.
Komandant Zvornike brigade izdao je, nakon pogibije jednog njenog
vojnika, koji je pokuao da privede neke zarobljenike u toku operacije
pretresa, 18. jula naredbu da zarobljene u njenoj zoni odgovornosti
treba likvidirati, kako se ne bi rizikovalo njihovim hvatanjem. Tako su,
u skladu sa tom naredbom, svi oni koji su prilikom pretresa terena
pronaeni ubijeni na licu mjesta sve do 21. jula 1995, kada je komanda
promijenila navedenu naredbu.
VRS je 18. jula 1995. radila na pronalaenju, hapenju i likvidaciji
Bonjaka. U ranim jutarnjim asovima jedna grupa od 200 lica predala
se na prostoru izmeu Nove Kasabe i Konjevi-Polja.
Tada se u irem rejonu Pobua krilo oko 500 ljudi, koji su pokuavali
da se izvuku prema epi, zatim Srbiji ili preko Udra u Tuzlu.
Jedinice 1. zvornike brigade su organizovale blokadu i unitenje
zaostalih grupa, kao i pretres terena, sa pridodatim jedinicama na
pravcu Baljkovica - etino brdo - Crni vrh - Perunika - Lisina. Pretres
terena u rejonu sela Kamenica vrile su jedinice Ministarstva unutranjih
poslova.
U rejonu Planinci - Baljkovica VRS je 18. jula 1995. u jutarnjim
asovima likvidirala 20 lica. Na lokacijama Crni vrh - Potoani - Planinci
- Baljkovica bilo je u okruenju oko 150 lica. (B/208-226).
U toku dana 19. jula 1995. Vojska i snage MUP-a Republike Srpske
nastavili su sa pretresom i blokadom terena radi blokiranja i unitenja
zaostalih bonjakih grupa. Na podruju zone odgovornosti Zvornike brigade prilikom pretresa terena likvidirano je 13, a uhapena su 2 Bonjaka.
Sve raspoloive snage MUP Republike Srpske koje su se nalazile
u zoni Centra javne bezbjednosti Zvornik izvrile su pretres terena u
rejonu Kamenica, Joanica, Liplje, Dafin kamen i Crni vrh do Snagova.
Tom prilikom je ubijeno 8 Bonjaka. Tada se u rejonu ispod stare ceste
kod Snagova krilo jo oko 200 muslimana naoruanih automatskim i
689

lovakim pukama. Tog jutra je oko 50 muslimana napalo liniju Zvornike brigade u rejonu Pandurice, u namjeri da se probiju na muslimansku
teritoriju. Tom prilikom jedan borac VRS je poginuo, a jedan je teko
ranjen. Centar javne bezbjednosti Zvornik je planirao da sljedeeg dana
svim raspoloivim snagama opkoli i uniti obje navedene grupe.
Bratunaka brigada Vojske Republike Srpske vrila je pretres terena
na podruju Gornji Potoari, Bljeeve, izmia, Lehovia, Bacute i putne
komunikacije Glogova - Konjevi-Polje (B/227-231).
Manje grupe Bonjaka su se i poslije 19. jula 1995. danima i mjesecima krile po umama, pokuavajui da se probiju do Tuzle (B/232-260).
Jedan broj zarobljenih ranjenika (50) prevezen je u bolnicu Bratunac.
Druga grupa zarobljenih odvedena je u logor Batkovi (kod Bijeljine),
oni su kasnije, uglavnom, razmijenjeni.
Jedan broj Bonjaka je uspio da pree u Srbiju (Ljubovija i Bajina
Bata), odakle je njih 38 vraeno u Republiku Srpsku. Neki od njih odvedeni su u logor Batkovi, gdje su razmijenjeni. Za najvei broj vraenih
do sada nije utvrena sudbina.
U epu je do 17. jula stigao 201 vojnik (jako su iscrpljeni, ima
ih dosta lake ranjenih). Do 28. jula u epu je iz Srebrenice pristiglo
jo 500 ljudi.
Izvjestan broj uesnika mjeovite kolone je stradao na razne naine,
kao to su: ranjavanje, pojedinana samoubistva, utapanja u rijeci Drini
prilikom pokuaja prelaska u Srbiju, iscrpljenost i dr.
..

690

ZAKLJUCI
Nakon potekoa u prvom periodu svoga rada, reagovanja i mjera
Visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu od 11. marta i 25. aprila
2004. godine stvoreni su optimalni uslovi za realizaciju zadataka Komisije.
Komisija je na osnovu vlastitih istraivanja dogaaja u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine cjelovitije sagledala navedene
dogaaje i, pored ostalog, dola do sljedeih rezultata:
- prikupila znaajnu dokumentaciju, informacije, saznanja i druge
dokaze o dogaajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine,
ukljuujui i one koji do sada nisu bili poznati;
- utvrdila da je u periodu od 10.-19. jula 1995. godine likvidirano
vie hiljada Bonjaka, na nain koji predstavlja teka krenja meunarodnog humanitarnog prava, te da je izvrilac, pored ostalog, preduzeo
mjere prikrivanja zloina premjetanjem tijela;
- otkrila 32 nove-do sada nepoznate lokacije masovnih grobnica, od
kojih su 4 primarne. Informacije o tim grobnicama dostavili su iskljuivo
izvori iz Republike Srpske (organi Vlade i svjedoci na terenu) i prvi put
su dobivene na takav nain.
Imajui to u vidu smatramo da bi trebalo razmotriti primjenu istog
modela u procesu otkrivanja sudbine nestalih lica u cijeloj Bosni i
Hercegovini, bez obzira na njihovu nacionalnu i religijsku pripadnost;
- utvrdila i rekonstruisala uee vojnih i policijskih jedinica,
ukljuujui i specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske;
- cjelovitije sagledala dogaaje u Potoarima, a posebno sudbinu
mjeovite kolone, te ostale dogaaje u i oko Srebrenice od 10. do 19.
jula 1995. godine;
- U cilju utvrivanja broja i identiteta lica za koja su podnesene
aplikacije Doma za ljudska prava, Komisija je kreirala bazu podataka
u kojoj su komparirani podaci iz vie izvora. Rezultati postignuti u ovom
dijelu rada Komisije su znaajni i novi. Ta metodologija primjenjivae se
i u pokuaju utvrivanja konsolidovane liste svih lica za koja se jo uvijek
traga u vezi sa dogaajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. godine.
Komisija bi postigla i znaajnije rezultate istraivanja da je imala
na raspolaganju i ostalu relevantnu dokumentaciju nadlenih institucija
691

Republike Srpske, kao i saznanja i dokumentaciju organa Federacije Bosne

i Hercegovine.
Optereena veoma kratkim zadatim rokom, Komisija je od samog
konstituisanja radila pod jakim medijskim pritiskom, to je dodatno optereivalo njene i tako sloene aktivnosti. Meutim, lanovi Komisije su uspjeli da odole politizaciji predmeta istraivanje, kao i medijskim pritiscima. Inkrimisane informacije su u Izvjetaju namjerno izostavljene.
Javnost Republike Srpske rezultate rada Komisije prezentirane u
ovom Izvjetaju mora posmatrati u svjetlu nedavne izjave Predsjednika
Republike Srpske. Prihvatanje i suoavanje sa injenicom da su neki pripadnici srpskog naroda poinili zloin u Srebrenici u julu 1995. godine moe
povoljno uticati na kreiranje uslova za istraivanje svih drugih zloina
poinjenih na prostorima Bosne i Hercegovine i kanjavanje poinilaca.
U Banjoj Luci 11. jun 2004.

KOMISIJA:

Milan Bogdani, predsjednik

.................................
ore Stojakovi, potpredsjednik
.................................
Prof. dr. Smail eki, potpredsjednik
.................................
Gordon Bacon, lan
................................
Gojko Vukoti, lan
.................................
Milorad Ivoevi, lan
.................................
eljko Vujadinovi, lan
....................................
(VLADA REPUBLIKE SRPSKE, KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE
DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995,
DOGAAJI U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995,
str. 1, 7-23 i 41, Banja Luka, juni 2004)
692

Faksimil potpisa - potpisnika rezultata istraivanja Vlade Republike

Srpske od 11. juna 2004.
- lanovi Komisije za istraivanje dogaaja u i oko Srebrenice
od 10. do 19. jula 1995.

693

ZAKLJUNA RAZMATRANJA

ZAKLJUNA RAZMATRANJA
Rezultati dosadanjih naunih istraivanja zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava, ukljuujui i rezultate aktuelnog naunog istraivanja, kao i naunih istraivanja u toku (fundamentalnih, heuristikih,
longitudinalnih i panel istraivanja, preteno empirijskih naunih istraivanja interdisciplinarnog karaktera), nesumnjivo potvruju da je, na osnovama srpske i hrvatske nacionalistike ideologije, politike i prakse, u svim
okupiranim mjestima i gradovima u opsadi Republike Bosne i Hercegovine 1992-1995. planiran, organizovan i izvren zloin genocida.
Drave Srbija i Crna Gora /Savezna republika Jugoslavija i Republika
Hrvatska odredile su historijske i strateke ciljeve: zauzimanje i unitenje
drave Bosne i Hercegovine i istrebljenje Bonjaka. S tim u vezi,
planirano je i organizovano sistemsko izvrenje svih oblika zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, a posebno zloina protiv mira i zloina
genocida, sa ciljem potpunog unitenja Republike Bosne i Hercegovine
kao drave i genocida nad Bonjacima, pripadnicima nacionalne, etnike
i vjerske grupe kao takve.
Jedan od stratekih ciljeva srpske nacionalistike ideologije, politike
i prakse je Podrinje, kao cjelovit geopolitiki prostor, po kome rijeka Drina
predstavlja kimu spajanja istonobosanskohercegovakog teritorija sa
Republikom Srbijom, to je i jedan od stratekih ciljeva srpskog naroda
u Bosni i Hercegovini.
Cijelim tokom rijeke Drine i na cijelom prostoru istone Bosne,
u svim mjestima i gradovima u kontinuitetu je u periodu 1992-1995.
(iz)vren genocid. Drava Srbija i Crna Gora /Savezna republika Jugoslavija je, uz uee svojih paradravnih tvorevina i kolaboracionistikih
snaga, osmislila, planirala, pripremala, organizovala i izvrila agresiju
na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima.
Prikupljeni i prezentovani raspoloivi podaci i relevantna saznanja
nedvosmisleno, pored ostalog, potvruju masovnost, brutalnost i barbarizam prema rtvama genocida - civilima i civilnim stanovnitvom, kao
i (genocidnu) namjeru, planiranje, pripremanje, organizaciju i sistematinost u (iz)vrenju zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava.
697

Navedene radnje i postupci su u funkciji pripreme, realizacije i ostvarenja

cilja srpskog velikodravnog projekta osvajakog i genocidnog karaktera.
Drava Srbija i Crna Gora /Savezna republika Jugoslavija je od
aprila 1992. pa do kraja 1995. preduzela vie masovnih i brutalnih ofanziva i na podruju srednjeg Podrinja. U te ofanzive direktno su bile ukljuene njene oruane snage, a posebno Uiki i Novosadski korpus i druge
jedinice Jugoslavenske narodne armije /Vojske Jugoslavije, te Ministarstva unutranjih poslova Republike Srbije, kao i druge oruane formacije
iz Srbije (arkanovci, eeljevci ...), ukljuujui i srpske kolaboracioniste i
petokolonae iz Bosne i Hercegovine. U tim ofanzivama agresor je zauzeo
Podrinje i izvrio genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava nad Bonjacima. Znaajan broj Bonjaka odrao se
u nekoliko enklava (Srebrenica, epa, Gorade, te trougao Cerska Kamenica Konjevi-Polje), koje su 1993. i 1995, za razliku od Gorada, sigurne zone Ujedinjenih nacija, okupirane i u kojima je izvren genocid.
Komandant UNPROFOR-a general Philippe Morillon je sredinom
marta 1993, u vrijeme i nakon genocida u Cerskoj, Konjevi-Polju i
Kamenici, koji je (genocid) uporno negirao, stigao u Srebrenicu, gdje se
uvjerio u uasne uvjete ivota i javno dao obeanje da e stanovnitvo
biti pod zatitom Ujedinjenih nacija. I pored toga, agresorska ofanziva
na Srebrenicu i njeno ire podruje je nastavljena, pri emu su izvreni
brojni zloini nad civilima i civilnim stanovnitvom. Mjesec dana kasnije,
Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija proglasilo je podruje Srebrenice
sigurnom zonom Ujedinjenih nacija, koja mora biti poteena svakog
oruanog napada ili bilo kojeg neprijateljskog ina, to je, pored
ostalog, podrazumijevalo obavezu vojnog angaovanja UNPROFOR-a
u zatiti sigurne zone. Naalost, generalni sekretar Ujedinjenih nacija
Boutros Ghali je, suprotno odluci Vijea sigurnosti, odnosno Rezoluciji
819 (1993), komandantu UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini dostavio
Direktivu, po kojoj odluka Vijea sigurnosti nije podrazumijevala obavezu vojnog angaovanja UNPROFOR-a u zatiti sigurne zone
Ujedinjenih nacija, to je zloupotreba funkcije generalnog sekretara,
njegovih ovlatenja - obaveza, prava i dunosti. Time su uloga UNPROFOR-a i njegovi zadaci znaajno i bitno reducirani na pruanje humanitarne pomoi rtvama, uz pristanak i saglasnost agresora i zloinaca.
698

Komandant UNPROFOR-a, suprotno Rezoluciji 819 (1993) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, proglasio je potpunu demilitarizaciju grada,
odnosno sporazum o kapitulaciji, kojim je zahtijevao potpuno razoruavanje Bonjaka.
I pored toga to su Srebrenica i njena okolina proglaeni sigurnom
zonom Ujedinjenih nacija, sve vrijeme do njenog zauzimanja u julu 1995.
protiv potpuno izolovanog bonjakog stanovnitva u kontinuitetu su
voeni akti genocidnog unitenja. Srpski agresor je Bonjacima u kontinuitetu zagoravao ivot i stalno brutalno krio status sigurne zone
Ujedinjenih nacija, ispaljujui granate na Srebrenicu, pri emu su mnogi
civili ubijeni i ranjeni, a civilni objekti razoreni. Srebrenica je postala
koncentracioni logor, koncentracioni logor Ujedinjenih nacija, u kome je
zloin genocida vren u kontinuitetu i to javno - pred oima cjelokupne
meunarodne zajednice.
Poetkom jula 1995. srpski agresor je, u skladu sa stratekim
ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, preduzeo neposredne
pripreme za vojnu operaciju protiv sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Naalost, zauzimanje sigurnih zona Ujedinjenih nacija u istonoj
Bosni je krajem maja 1995. dogovoreno izmeu Sjedinjenih Amerikih
Drava i Slobodana Miloevia. Taj projekt je bio u funkciji postizanja
politikog dogovora - mirovnog sporazuma o podjeli Republike Bosne
i Hercegovine, ime su sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica, epa
i Gorade rtvovane, kako bi se realizovali srpski strateki ciljevi,
odnosno legalizovao zloin genocida. U tom kontekstu treba posmatrati
i tajni dogovor izmeu Ujedinjenih nacija i oficira Vojske Jugoslavije o
neupotrebi zranih udara protiv srpskog agresora, ime su sigurne zone
Ujedinjenih nacija preputene agresoru, a civili i civilno stanovnitvo
sigurne zone Ujedinjenih nacija dovedeni u bezizlaznu sitauciju, to je
kod svjetskih politikih monika olakalo planiranu podjelu Republike
Bosne i Hercegovine.
Oficiri Vojske Jugoslavije rukovodili su i komandovali operacijom
planiranja, organizovanja, zauzimanja i okupacije sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. Odlukom o napadu, zauzimanju i okupaciji
navedene sigurne zone Ujedinjenih nacija koordinirao je naelnik
Generaltaba Vojske Jugoslavije general Momilo Perii i Slobodan
699

Miloevi, predsjednik Republike Srbije. Oigledno je, u skladu sa srpskim velikodravnim projektom osvajakog i genocidnog karaktera i
mirovnim planovima tzv. meunarodne zajednice o legalizaciji agresije i
genocida, rije o rtvovanju sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice.
Poetkom jula 1995. Komanda Drinskog korpusa preduzela je najneposrednije pripreme za vojnu operaciju protiv sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, kojima je u formalnom normativno-pravnom
smislu prikrila strateku ulogu Vojske Jugoslavije u tom zloinu, odnosno
drave Savezne republike Jugoslavije, kao to je to inila u svim dotadanjim operacijama protiv Republike Bosne i Hercegovine.
Krajnji cilj Operacije Krivaja 95 bio je da se zauzme sigurna
zona Ujedinjenih nacija Srebrenica i eliminie zajednica bosanskih
Muslimana koji su ivjeli na tom podruju. Rije je o jedinstvenoj
operaciji koja je izvrena s namjerom da se uniti stanovnitvo
bosanskih Muslimana Srebrenice, odnosno sigurne zone Ujedinjenih
nacija, to potvruju brojni akti genocida koje su izvrile srpske snage,
a koji (actus reus) su predstavljali dio jednog jedinstvenog plana da
se izvri genocid nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici, to se
vidi i u dokumentu Operacija Krivaja 95.
Srpska oruana ofanziva osvajakog i genocidnog karaktera na
sigurnu zonu Ujedinjenih nacija zapoela je 6. jula 1995. Srpske snage
su do veeri 9. jula prodrle etiri kilometra u dubinu sigurne zone,
zaustavivi se samo kilometar od grada Srebrenice. Radovan Karadi je
istoga dana (u ranim veernjim satima) ponovio i potvrdio svoju genocidnu namjeru i genocidni plan o istrebljenju Bonjaka.
U tom napadu na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija srpske snage su
namjerno granatirale kue, stanove, bolnicu i druge civilne objekte.
Gradsko podruje je posebno granatirano, od ega su ubijeni i ranjeni
mnogi civili.
Holandski bataljon UNPROFOR-a nije ni pokuao zaustaviti
agresorski napad na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu. On je
uporno odbijao da reaguje na agresorski napad. On nikada nije uzvratio
na srpske snage koje su napadale sigurnu zonu (nije upotrijebio oruje).
Drugim rijeima, bio je izuzetno pasivan za vrijeme napada na sigurnu
zonu Ujedinjenih nacija (od 6. do 11. jula). Potpukovnik Karremans
700

je, u skladu sa dobijenim instrukcijama, izbjegavao rizik sukoba sa

Srbima i bezbjednost njegovog osoblja je bila vanija od provoenja
mandata. Holandski bataljon nije uzvraao vatrom i u situaciji kada
su osmatraka mjesta i njegove trupe bile izloene direktnom napadu.
Vojnici Ujedinjenih nacija ni u svojoj samoodbrani nisu ispalili nijedan
metak, a kamoli u cilju zaustavljanja srpskog agresora. Nepredavanje
(povrat) oruja Bonjacima, oduzetog demilitarizacijom, UNPROFOR je
objanjavao da je njihova dunost da brane sigurnu zonu Ujedinjenih
nacija, a ne Armije Republike Bosne i Hercegovine. Takva konstatacija
je, naalost, apsurdna, jer je bilo oigledno da snage Ujedinjenih nacija
nisu imale namjeru da brane svoju teritoriju - sigurnu zonu Ujedinjenih
nacija. Holandski bataljon nije opalio nijedan metak da sprijei ulazak
srpskih snaga u grad Srebrenicu i svoju bazu u njemu, niti je zatitio
civile i civilno stanovnitvo koji su zatraili zaklon u bazi Ujedinjenih
nacija u Potoarima. On nije pustio sve civile da uu u bazu Ujedinjenih
nacija, koja je bila dovoljno prostrana da primi sve civile i civilno
stanovnitvo.
I pored kontinuiranog napada na sigurnu zonu Ujedinjenih nacija,
te civile i civilno stanovnitvo i civilne objekte, kao i (napada) na UNPROFOR, odnosno Holandski bataljon, Ujedinjene nacije nisu odobravale
i odobrile upotrebu zrane sile. Komandant Holandskog bataljona nije
prihvatio uee Armije Republike Bosne i Hercegovine u odbrani sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice. On je sputavao borbenu gotovost
Bonjaka. Odbio je da vrati oruje Armiji Republike Bosne i Hercegovine.
Oficiri Holandskog bataljona su u noi 10/11. jula 1995. bonjako civilno
i vojno rukovodstvo lano uvjeravali i, naalost, uvjerili u djelovanje
NATO aviona ujutro 11. jula, traei da se branioci Armije Republike
Bosne i Hercegovine povuku sa odbrambenih poloaja. Prevareni njihovim (samouvjerenim) obeanjem zranih udara irokih razmjera, obustavljen je planirani kontranapad u ranim jutarnjim satima i branioci su se
povukli sa poloaja na ulazu u grad, ime je svjesno onemoguena odbrana
sigurne zone Ujedinjenih nacija i civila i civilnog stanovnitva, to je
bilo tragino za odbranu sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice.
Srpske snage su 11. jula 1995, nakon odsustva zranih udara
NATO snaga i prekida farse oko njihove (ne)upotrebe, zauzele sigurnu
zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu. Neposredno uoi i nakon njenog
701

zauzimanja civili i civilno stanovnitvo su u panici i opem haosu bjeali

prema Potoarima, traei zatitu i spas od Ujedinjenih nacija. Naalost,
ni u Potoarima - u bazi Ujedinjenih nacija - za njih nije bilo spasa.
*
*

Polazei od bitnih stanovita politikog i vojnog rukovodstva Ujedinjenih nacija, te Sekretarijata Ujedinjenih nacija, o ulozi UNPROFOR-a
u zatiti sigurnih zona Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, Ghali-Akashi i Janvier-Smith, posebno prva trojica, bitno su
reducirali mandat UNPROFOR-a i njegovu ulogu i zadatke u Republici
Bosni i Hercegovini, posebno o upotrebi zranih snaga u zatiti sigurnih
zona Ujedinjenih nacija - teritorije i civilnog stanovnitva na toj teritoriji,
svodei ga iskljuivo na vlastitu samoodbranu (samoodbranu UNPROFOR-a), samo radi ouvanja mira i omoguavanja nastavka tzv. mirovnih
pregovora. To je bio oigledan i tipian primjer zavjere u odgovornom
sprovoenju rezolucija Ujedinjenih nacija i rtvovanja sigurnih zona
UN-a, odnosno rtvovanja civilnog stanovnitva u njima, to je omoguilo
najneposrednije (mirne i sigurne) pripreme, organizovanje i izvrenje
genocida u sigurnim zonama Ujedinjenih nacija. Istovremeno, to je u
direktnoj konfrontaciji i protivrjenosti sa temeljnim odredbama dokumenata meunarodnog prava, posebno Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (1948) i enevskim konvencijama (1949) i
Dodatnim protokolima (1977).
Naalost, u aparatu Ujedinjenih nacija i meu (dravama) zapadnim
saveznicama, zaista, nije bilo politike i druge volje da se zaustavi
srpski agresor i sprijei genocid, pri emu posebno nije bilo politike
volje da se upotrijebi odluna zrana sila u odbrani sigurne zone
Ujedinjenih nacija i zatiti civila i civilnog stanovnitva. To potvruju
brojne injenice, a posebno one u vezi sa zahtjevima za zranu podrku
u vrijeme napada i zauzimanja Srebrenice i genocida nad Bonjacima,
meu kojima navodimo bitne:

702

- najvie civilno i vojno rukovodstvo Ujedinjenih nacija, ukljuujui posebno Akashija i generala Janviera, te druge komandante Ujedinjenih nacija na terenu, bilo je, u skladu sa svojim prosrpskim raspoloenjem i postignutim sporazumima i dogovorima, u stalnom kontaktu
sa Slobodanom Miloeviem i njegovim generalima na terenu, vodei
u kontinuitetu razgovore i sklapajui tajne dogovore sa ideolozima,
planerima, organizatorima, nosiocima i izvriocima srpske nacionalistike
ideologije, politike i prakse, osvajakog i genocidnog karaktera. U tim
kontaktima i permanentnoj komunikaciji konstantno je bio prisutan
pomirljiv i inferioran stav vojnog i civilnog rukovodstva Ujedinjenih
nacija prema srpskom agresoru. Miloevi i general Vojske Jugoslavije
Mladi bili su gospodari situacije i diktirali su uslove Akashiju i Janvieru.
Dogovori izmeu Janviera i Akashija (odnosno Ghalija) na jednoj, i
Mladia i Karadia (odnosno Miloevia) na drugoj strani, te Holbrookea
(odnosno Sjedinjenih Amerikih Drava) i Miloevia (odnosno Republike Srbije, tj. Savezne republike Jugoslavije), doveli su do rtvovanja
sigurne zone Ujedinjenih nacija - Srebrenice. Prijetnju agresorskog
generala Vojske Jugoslavije Mladia vojnicima Ujedinjenih nacija na
terenu najvie vojno i civilno rukovodstvo Ujedinjenih nacija, kao i
Vlada Kraljevine Holandije, doekali su sa olakanjem;
- brojne jalove i duge debate u Ujedinjenim nacijama i meunarodnoj zajednici o upotrebi, bolje reeno neupotrebi, zrane sile, pri
emu su, pored ostalog, nuena razliita objanjenja, tendenciozno
netana o (ratnim) ciljevima agresorskih oruanih akcija u sigurnoj zoni
Ujedinjenih nacija Srebrenici;
- pogrene, odnosno svjesne i namjerno pogrene, procjene komandanata Ujedinjenih nacija na terenu o srpskim napadima na sigurnu zonu
Ujedinjenih nacija Srebrenicu;
- malodunost, omalovaavanje i konfuzija oko zahtjeva za blisku
zranu podrku;
- briga jedino oko sigurnosti snaga Ujedinjenih nacija, a ne i o golorukim, nezatienim i bespomonim civilima i civilnom stanovnitvu, itd.;
- Ujedinjene nacije nisu eljele, niti su pruile zranu podrku u
odbrani svoje (vlastite) teritorije (sigurne zone Ujedinjenih nacija), niti
703

u zatiti i spaavanju civila i civilnog stanovnitva na toj teritoriji, za

to snose punu odgovornost, jer nisu zaustavile ostvarivanje osvajakih
(ratnih) srpskih ciljeva ni sprijeile zloin genocida, postupajui suprotno
Povelji Ujedinjenih nacija i Konvencije o spreavanju i kanjavanju
zloina genocida.
*
*

Srpski agresor (Savezna republika Jugoslavija - Srbija i Crna Gora)

je, uz uee svojih (srpskih) kolaboracionista i petokolonaa iz Republike Bosne i Hercegovine, u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenice, jula 1995, u toku jedne sedmice na hiljade zarobljenih
Bonjaka likvidirao i zatrpao u masovne grobnice; na stotine ivih
je zakopao; mukarce, ene i djeake je sakatio i klao; djecu ubijao
pred oima majki; natjerao djeda da pojede digericu svoga unuka;
silovao ene i djevojke; prisilno premjestio oko 30.000 ljudi, uglavnom
ene i djecu, priredio scene dostojne Danteovog pakla. O tim scenama
nezamislivog divljatva postoje brojni dokazi, meu kojima i masovne
grobnice - primarne, sekundarne i tercijarne. To su, prema ICTY-u,
zaista scene iz pakla, napisane na najmranijim stranicama ljudske historije.1
Genocid nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine u i oko
sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995, po svojim je
razmjerama tipian primjer zloina unitavanja Republike Bosne i Hercegovine i istrebljenja Bonjaka. U i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija
Srebrenice, odnosno u srednjem Podrinju, i jula 1995. posebno je izraen
1 ICTY, THE PROSECUTOR v. RADOVAN KARADI, RATKO MLADI,
REVIEW OF THE INDICTMENT, The Hague, 16. novembar 1995; SREBRENICA
1995, knjiga 1, str. 451-458; ICTY, INDICTMENT Karadi and Mladi (Srebrenica),
Press Release, RADOVAN KARADI AND RATKO MLADI ACCUSED OF GENOCIDE FOLLOWING THE TAKE OVER OF SREBRENICA, The Hague, 16. novembar
1995; SREBRENICA 1995, knjiga 1, str. 469-470.
704

karakter oruanog sukoba i priroda zloina u Republici Bosni i Hercegovini. Agresija (meunarodni oruani sukob) je bila perfidna i otvorena,
brutalna - osvajakog i genocidnog karaktera. Na tom podruju je tada
ponovo javno, uz prisustvo i sauesnitvo vojnika Ujedinjenih nacija
(Holandski bataljon), izvren genocid nad Bonjacima Republike Bosne
i Hercegovine.
Nakon zauzimanja sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice,
11. jula 1995, oruane snage Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne
Gore), uz uee svojih (srpskih) kolaboracionistikih oruanih formacija
iz Republike Bosne i Hercegovine, izvrile su genocid i druge oblike
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine, zbog njihove nacionalne, etnike i vjerske
pripadnosti kao takve i otimanja njihovog ivotnog prostora. Pored
masovnih i pojedinanih likvidacija, rtvama genocida nanesene su
trajno teke tjelesne i psihike povrede i boli; prisilno je protjerano premjeteno oko 30.000 civila - ena, djece i staraca, sraunato na to da
dovede do fizikog ili biolokog unitenja Bonjaka, nacionalne, etnike
i vjerske grupe kao takve; namjerno su nametnuti teki egzistencijalni
uslovi ivota; izvreni su zloini silovanja; nasilno su razdvajane porodice;
namjerno su opljakani, uniteni i spaljeni bonjaki civilni objekti,
posebno vjerski, itd.
Genocidna (vojna) Operacija Krivaja 95 sastojala se od etiri faze:
zauzimanje i okupacija sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice;
zloini u Potoarima i prisilno premjetanje ena, djece i staraca;
zarobljavanje, zatvaranje i likvidacija mukaraca i djeaka i prikrivanje zloina genocida.
U bezonoj operaciji ubijanja, uglavnom za etiri dana, s namjerom,
organizovano i prema tano utvrenom planu i obrascu, na stravian
nain, likvidirano je preko 8.000 Bonjaka Republike Bosne i Hercegovine, meu kojima preko 800 djece, to je motivisano njihovom nacionalnom, etnikom i vjerskom pripadnou kao takvom, te osvajanjem
njihovog ivotnog prostora, koji je u srpskim velikodravnim planovima
oznaen od strateke vanosti. Tri generacije mukaraca su istrijebljene,
ime je izvrena radikalna destrukcija bonjake nacionalne, etnike i
705

vjerske zajednice. Rije je o zloinu genocida, svjesnom, namjernom i

ciljno svrsishodnom progonu ljudi u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Jula mjeseca 1995. Bonjaci Republike Bosne i Hercegovine s
podruja sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice ubijani su na
raznim mjestima - na teritoriji 14 (etrnaest) opina Republike Bosne
i Hercegovine: Srebrenica, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, ekovii,
Kalesija, ivinice, Kladanj, Olovo, Bijeljina, Han-Pijesak, Rogatica,
Viegrad i Trnovo. rtve genocida su na mjestu/mjestima likvidacija, bez
ikakvog pijeteta i, uglavnom, uz koritenje teke mehanizacije, zatrpavane
u masovnim grobnicama ili su (sa mjesta likvidacija) odvoene na druge
lokacije i zakopavane u primarnim masovnim grobnicama, iz kojih su
kasnije, ponovo uz upotrebu teke mehanizacije, raskomadani dijelovi
njihovih tijela iskopavani i odvoeni na druge lokacije i zatrpavani
u sekundarnim masovnim grobnicama.
Masovnost (obim i obuhvat) zloina genocida potvruje i injenica
da su jula 1995. na podruju navedenih opina, s namjerom i na genocidnoj osnovi, ubijani Bonjaci porijeklom iz 12 (dvanaest) opina Republike Bosne i Hercegovine: Srebrenica, Bratunac, Vlasenica, Zvornik,
Bijeljina, Sokolac, Kalesija, Banovii, Han-Pijesak, ekovii, Rogatica i
Viegrad.
Glavni uzrok smrti rtava genocida ekshumiranih u i oko sigurne
zone Ujedinjenih nacija Srebrenice su strijelne rane - rane iz vatrenog
oruja. U veini grobnica, posebno primarnih, naeni su ostaci ligatura
i poveza za oi, to, pored ostalog, pokazuje i potvruje da rtve genocida nisu ubijene u borbi te se ne radi o borcima. ahure su naene ispod
i oko leeva koji su bili u poloaju koji je ukazivao na to da su strijeljani
iz najneposrednije blizine. Oigledno je rije o civilima i civilnom stanovnitvu, rtvama genocida.2

2 Na osnovu rezultata forenzikih ispitivanja ICTY je zakljuio da veina rtava

ija su tijela ekshumirana nije ubijena u borbi, ve tokom masovnih pogubljenja. Istraitelji
ICTY-a otkrili su najmanje 448 poveza za oi na tijelima ili uz tijela prilikom ekshumacija
izvrenih na deset odvojenih mjesta. To su sljedea mjesta: primarna grobnica na Vojnoj
ekonomiji Branjevo i sa njom povezana sekundarna grobnica anarski put 12; primarna
706

Okupacija sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice; zloini

u Potoarima i prisilno premjetanje ena, djece i staraca; zarobljavanje, zatvaranje i likvidacija Bonjaka, te prikrivanje zloina su
genocidni akti unaprijed isplanirani, dobro osmiljeni, efikasno organizovani i irokog obima, nareeni s nadlenih politikih i vojnih mjesta,
te izvreni planski, sistematski i organizovano, to potvruju sva dosadanja nauna i druga istraivanja i rezultati tih istraivanja, kao i
meunarodni (ICTY i Meunarodni sud pravde u Hagu) i nacionalni
krivini sudovi (Sud Bosne i Hercegovine) te rezultati istraivanja Vlade
Republike Srpske. Broj, struktura i specijalnosti angaovanih snaga u
zauzimanju i okupaciji sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice i
zloinu genocida, oprema i objekti koriteni za ubijanje, standardizovani
ifrovani jezik koriten od strane agresorskih jedinica u prenoenju
informacija o masovnim ubistvima, obim likvidacija, specifine metode
ubijanja koje su primjenjivane, potvruju elemente genocida (mens rea i
actus reus). U cilju istrebljenja Bonjaka Republike Bosne i Hercegovine,
srpske snage su u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice s
namjerom izvrile genocid. One su od svih mukaraca i djeaka koje
su zarobile i zatvorile, a prije njihove likvidacije, oduzele njihove line
grobnica u Orahovcu (poznata kao Laete 2) i sa njom povezane tri sekundarne grobnice
na cesti prema Hodiima - lokacija br. 3, lokacija br. 4 i lokacija br. 5; i grobnica u
Kozluku, te sa njom povezana sekundarna grobnica anarski put 3. Pored toga, pronaeni
su i povezi za oi tokom ekshumacija vrenih 2000. godine u grobnici Laete 2 C i Laete
1 (ICTY, Presuda Krsti, napomena 151).
Najmanje 423 ligature pronaene su prilikom ekshumacija na 13 razliitih mjesta.
Radi se o sljedeim lokacijama: primarna grobnica u Cerskoj; primarna grobnica u Novoj
Kasabi, ekshumirana 1996; primarna grobnica u Orahovcu (Laete 2) i sa njom povezana
sekundarna grobnica na cesti prema Hodiima - lokacija br. 5; primarna grobnica na
Vojnoj ekonomiji Branjevo i sa njom povezana sekundarna grobnica anarski put
12; primarna grobnica na brani kod Petkovaca i sa njom povezana grobnica Liplje 2;
primarna grobnica u Kozluku i sa njom povezana sekundarna grobnica anarski put
3; i sekundarna grobnica Zeleni Jadar 5. Osim toga, ligature su pronaene i tokom
ekshumacija vrenih 2000. u grobnici Laete 2 C i Glogova 1 (Isto, napomena 152).
Neke od ligatura bile su nainjene od tkanine i konopca, ali veina je bila od ice.
Te ligature i takvi povezi za oi ne odgovaraju pogibiji u borbi. Za najvei broj rtava
pronaenih u grobnicama uzrok smrti su, prema forenzikim dokazima, rane iz vatrenog
oruja. Ekshumacije su, takoer, otkrile da su neke od rtava bile teki invalidi, te se
nije radilo o borcima (ICTY, Presuda Krsti, paragraf 75), ve je rije o civilima.
707

stvari i lina dokumenta, i namjerno, sistematino i planski ih ubijali

iskljuivo zbog njihovog identiteta - nacionalne, etnike i vjerske pripadnosti kao takve.
Ubijanje mukaraca i djeaka i prisilno premjetanje ena, djece
i staraca imalo je za cilj fiziki nestanak Bonjaka Republike Bosne i
Hercegovine. Sistematsko, smiljeno i plansko namjerno pljakanje i
razaranje stambenih, historijskih, kulturnih i vjerskih objekata, posebno
damija i domova je, takoer, oigledan dokaz namjere da se Bonjaci,
nacionalna, etnika i vjerska grupa kao takva, fiziki unite.
Broj ubijenih i likvidacije u najkraem vremenu, brzo formiranje
masovnih (primarnih) grobnica, brzina zakopavanja u masovne grobnice
i dislociranje posmrtnih ostataka iz primarnih u sekundarne i/ili tercijarne
masovne grobnice, ukazuju na to da je u planiranju, pripremi, izvrenju
i prikrivanju genocida uestvovao u punom kapacitetu politiki,
upravni, vojni i policijski potencijal srpskih snaga, kao i veliki broj
organizovanih i discipliniranih izvrilaca. Tako je, prema istraivanjima
Vlade Republike Srpske, u genocidu nad Bonjacima Republike Bosne
i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula
1995, uestvovalo (po raznim osnovama i na razliite naine) preko 25.000
aktera.3 Ideoloki, politiki i vojni nosilac agresije i genocida bila je
drava Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora), a glavni
izvrioci Vojska (Savezne republike) Jugoslavije, Ministarstvo unutranjih
poslova Republike Srbije, kolaboracionistike formacije velikosrpskog
agresora u Republici Bosni i Hercegovini (Vojska Republike Srpske,
Ministarstvo unutranjih poslova Republike Srpske i drugi organi
izvrne vlasti i uprave paradravne tvorevine Republike Srpske), zatim
plaenici iz Grke i dr.
Izvrioci zloina preduzeli su sve mjere, ukljuujui sistematsko
prekopavanje, premjetanje i ponovno zatrpavanje leeva rtava, kako bi
prikrili genocid i onemoguili sprovoenje pravde, ime je nad likvi3 Vlada Republike Srpske, RADNA GRUPA ZA SPROVOENJE ZAKLJUAKA
IZ KONANOG IZVJETAJA KOMISIJE ZA SREBRENICU, IZVJETAJ za sprovoenje zakljuaka iz konanog Izvjetaja Komisije za Srebrenicu, Banja Luka, 30. mart
2005; Isto, DOPUNA IZVJETAJA OD 30. MARTA 2005, Banja Luka, 30. septembar 2005.
708

diranim rtvama ponovo izvren jo jedan sistematski oblik zloina, do

sada na takav nain nepoznat u ljudskoj i drutvenoj historiji. Time je
politiko i vojno rukovodstvo paradravne i kolaboracionistike tvorevine
Republike Srpske, a posebno Srpska demokratska stranka, Vojska
Republike Srpske i Ministarstvo unutranjih poslova Republike
Srpske, te Vlada Republike Srpske, naknadno uinilo sve - odreene
mjere, radnje i postupke da prikrije svoju ulogu u genocidu nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenice, jula 1995. To govori i o tome kako su njegovi poinioci
bili svjesni zloinakog karaktera svojih postupaka i otklanja svaku
sumnju u njihovu subjektivnu krivicu, odnosno u postojanje vrste
namjere kod izvrenja ovog najteeg oblika zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava.
Prikrivanje leeva rtava genocida iz masovnih grobnica izvreno
je tako to su masovne grobnice otkopavane, a osakaena tijela (ljudski
ostaci) premjetana na skrovitija i teko pristupana mjesta i ponovo
ukopavana/zatrpavana u druge (sekundarne ili tercijarne) masovne grobnice, ime je oteano i/ili onemogueno njihovo otkrivanje, a time i
utvrivanje identiteta rtava genocida i obezbjeivanje dokaza o zloinu
genocida, takoer su valjan, pouzdan i znaajan pokazatelj genocida i
oigledan indikator namjere izvrilaca (zloina) o istrebljenju Bonjaka
Republike Bosne i Hercegovine, nacionalne, etnike i vjerske grupe
kao takve.
Izvrioci zloina su raskomadana tijela rtava genocida po nekoliko
puta premjetali sa jednog na drugo mjesto i time rtve ponovo masakrirali. To je, pored ostalog, dodatno oteavalo identifikaciju rtava genocida i nanosilo bol i tugu preivjelim (rtvama) lanovima porodica. Na
monstruoznost zloina posebno ukazuje injenica da su tijela pojedinih
rtava genocida pronalaena u tri, pa i u etiri razliite masovne grobnice
sekundarnog tipa, meusobno udaljene desetinama kilometara jedne
od druge.
Masovne grobnice rtava genocida u i oko sigurne zone Ujedinjenih
nacija Srebrenica, jula 1995, oigledni su dokazi s namjerom planiranog
i organizovanog sistema zloina, koji je rezultirao genocidom - najteim
oblikom zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava. Istovremeno,
one su i jedan od naina prikrivanja i unitavanja tragova zloina.
709

U i oko sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, jula 1995,

poinjen je masovni zloin nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine islamske vjere. Taj zloin je djelo genocida nad muslimanima.
irina podruja, dimenzije i obim izvrenog zloina, brzina likvidacije vie
hiljada ljudi, veliina podruja na kojem su zakopavani leevi i viestruko
premjetanje posmrtnih ostataka ubijenih, te broj ljudi koji je nuno uestvovao u izvrenju i prikrivanju dokaza o genocidu, apsolutno pokazuje
da su zloini bili poznati velikom broju ljudi i da su uporno prikrivani.
Naalost, nedostatak politike volje bio je presudan faktor da se u
zatiti (ivot) civila i civilnog stanovnitva i spreavanju najteeg oblika
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava postupi odluno i onako
kako to nalau Povelja Ujedinjenih nacija i Konvencije o spreavanju i
kanjavanju zloina genocida, duh i korpus meunarodnog prava.
Genocid nad Bonjacima Republike Bosne i Hercegovine u i oko
sigurne zone Ujedinjenih nacija Srebrenice, odnosno u srednjem Podrinju, jula 1995, izvren je pred oima svjetske javnosti i uz nesumnjivu
asistenciju i zloinaku pasivnost Ujedinjenih nacija i njihovih mirovnih
snaga, koje su bile dune zatititi stanovnitvo te zone, dio je neposrednih
priprema Dejtona u tradicionalnom maniru stavljanja pred svren in,
radi osiguranja za Srbiju strateki vanog graninog pojasa - Podrinja.
Taj zloin genocida samo je vrh ledenog brijega zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava (iz)vrenih u kontinuitetu etiri godine na
gotovo tri etvrtine dravne teritorije Republike Bosne i Hercegovine
- u svim okupiranim mjestima i gradovima u opsadi.
*
*

Djelo BOSANSKI RAT, autora Dobrice osia, sastoji se od tri

meusobno povezana dijela, u kojima on iznosi svoje vienje Bosanskog rata i svoju istinu o Bosanskom ratu. Sistem iskaza i stavova,
prvenstveno vrednosnih, prva dva dijela autor iznosi u svojstvu predsednika Savezne Republike Jugoslavije i smenjenog predsednika
Savezne Republike Jugoslavije, a u treem, povodom objavljivanja
710

knjige dnevnikih zapisa Stvaranje Republike Srpske Nikole Koljevia, svojim savremenikim i uesnikim saznanjima i uvidima,
iznosi svoje vienje celovitije istine o Bosanskom ratu (232).
osieva knjiga obiluje brojnim laima i falsifikatima, kojima je
cilj da se izmanipulie i obmane domaa i meunarodna javnost, kako
bi se prikrila istina o dogaajima u Republici Bosni i Hercegovini na
kraju XX stoljea, odnosno, po osiu, o Bosanskom ratu, (o)pravdala
agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad Bonjacima
i ukazalo na nunost potrebe realizacije nacistikog projekta, genocidnog karaktera formiranje jedinstvene srpske drave (nacionalno
i dravno ujedinjenje srpskog naroda; ujedinjenje srpskih zemalja;
svi Srbi u jednoj dravi).
Analiza sadraja i prouavanje djela upuuje na vie znaajnih
saznanja, od kojih ovom prilikom ukazujemo samo na tri bitna:
- prvo, otvoreno iznosi, objanjava i potvruje srpske ratne ciljeve,
ime opravdava teritorijalnu ekspanziju - borbu za ivotni
prostor (lebensraum) i (srpski) zloin genocida nad Bonjacima;
- drugo, potvruje da je glavni politiki subjekt - drava Savezna
republika Jugoslavija (Srbija i Crna Gora) najneposrednije
uestvovala u agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i
genocidu nad Bonjacima, pri emu je njena politika, intelektualna i nauna (nacionalistika) elita podravala - planirala,
organizovala i usmjeravala genocid i druge oblike zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava;
- tree, potvruje da je (entitet) Republika Srpska tvorevina genocida (velikosrpskog nacizma, odnosno drave Savezne republike
Jugoslavije/Srbije i Crne Gore) nastala na tekim krenjima meunarodnog humanitarnog prava, posebno na zloinu genocida
nad Bonjacima, omeena i prekrivena brojnim masovnim i
pojedinanim grobnicama.

Navedena saznanja predstavljaju bitne postavke o politikoj, vojnoj

i drugoj odgovornosti drave (Savezna republika Jugoslavija), kao glavnog
711

politikog subjekta u planiranju, organizovanju i izvoenju agresije i

genocida, u emu je oigledna uloga i odgovornost ideologa i politiara rukovodstva, politikog i vojnog, za genocid i druge oblike zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava. U tome je posebna odgovornost
Dobrice osia - u planiranju, pripremanju i (iz)vrenju zloina protiv
ovjenosti i meunarodnog prava, posebno u Republici Bosni i Hercegovini - neupitna, nesumnjiva i nesporna. Pored toga, on je imao i komandnu odgovornost za period 1992-1993, kada je bio predsjednik
Savezne republike Jugoslavije, u vrijeme kada je ta drava uestvovala u
agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad Bonjacima.
Za njegovo ime vezana su i dva zloina nad Bonjacima u Srbiji (Sjeverin,
22. oktobar 1992. i trpci, 23. februar 1993), koja su sastavni dio (veliko)srpske ideologije, politike i prakse genocida u Bosni i Hercegovini.
osi i u svojstvu svjedoka i (politikog) uesnika - sudionika i
bitnog aktera dogaaja prvi put govori o Savetu za usaglaavanje stavova
o dravnoj politici (Savezne republike Jugoslavije), iji je on (bio) predsjednik, na ijim je sjednicama, pored najvieg dravnog, politikog i
vojnog rukovodstva Savezne republike Jugoslavije (Srbije i Crne Gore),
povremeno uestvovalo i rukovodstvo njihovih kolaboracionista i petokolonaa iz njihove (tj. Savezne republike Jugoslavije) paradravne
tvorevine Srpske republike Bosne i Hercegovine/Republike Srpske,
aktivno uestvujui u raspravama, kao to je to, primjera radi, bilo 21.
januara i 19. aprila 1993. Na osnovu tih rasprava pouzdano se, pored
ostalog, moe utvrditi da Savezna republika Jugoslavija (Srbija i Crna
Gora) uestvuje u osvajakom agresorskom ratu protiv Republike Bosne
i Hercegovine i genocidu nad Bonjacima, da Beograd dri sve konce
u rukama, osmiljava, planira, usmjerava, koordinira i vodi strategiju i
taktiku oko mirovnih pregovora i dogovora, usmjeravajui i dajui savjete
Radovanu Karadiu i njegovim saradnicima - lanovima zajednikog
zloinakog poduhvata. To, pored ostalog, potvruje tezu da politiko
i vojno rukovodstvo paradravne tvorevine Republike Srpske nije predstavljalo nikakav samostalni ni politiki ni vojni subjekt, ve je rije o
dravi Saveznoj republici Jugoslaviji.

712

SPISAK SKRAENICA
1. a

= 1. armija

art. priprema = artiljerijska priprema

b/d

= borbena dejstva

B/D

= borbena dejstva

b/g

= borbena gotovost

b/k

= borbeni komplet

b/p

= borbeni poredak

baterija VBR = baterija viecijevnih bacaa raketa

borb. dodir

= borbeni dodir

Bpbr

= Bratunaka pjeadijska brigada

br.

= brigada

Brlpbr

= Bratunaka laka pjeadijska brigada

CJB

= Centar javne bezbjednosti

CV

= Centar vojnih kola

DK

= Drinski korpus

DTG

= diverzantsko-teroristika grupa

EU

= Evropska unija (European Union - EU). Ranije

Evropska zajednica - EZ (European Community - EC)

F..

= formacijski in

FM

= formacijsko mjesto

g.

= godina

gpk

= generalpukovnik
715

g/s

= glavne snage

= generaltab

= glavni tab

G V RS

= Glavni tab Vojske Republike Srpske

haub.

= haubica

HK

= Hercegovaki korpus

IBK

= Istonobosanski korpus

I kl.

= I klasa

ICFY

= International Conference of former Yugoslavia

(Meunarodna konferencija za bivu Jugoslaviju),
Londonska konferencija

ICRC

= International Commitee of Red Cross (Meunarodni

komitet crvenog krsta). Vidi: MKCK

ICTY

= International Criminal Tribunal for Former Yugoslavia

(Meunarodni krivini Sud za bivu Jugoslaviju). Puni
naziv Suda je: Meunarodni krivini sud za gonjenje
lica odgovornih za teka krenja meunarodnog
humanitarnog prava poinjenih na teritoriji bive
Jugoslavije od 1991. godine (The International
Tribunal for the Prosecution of Persons Responsabile
for Serious Violations of International Humanitarian
Law Commited in the Territory of the Former
Yugoslavia since 1991)

IKM

= istureno komandno mjesto

in. eta

= ininjerijska eta

inb

= ininjerijski bataljon

K.

= korpus

716

KAG

= Korpusna artiljerijska grupa

K-da

= Komanda

k-dant

= komandant

KDK

= Komanda Drinskog korpusa

KK

= Krajiki korpus

KM

= komandno mjesto

Kmtbr

= Krajika motorizovana brigada

kap. I kl

= kapetan I klase

lobr

= laka oklopna brigada

lpbr

= laka pjeadijska brigada

map

= mjeoviti artiljerijski puk

mb

= minobaca

meh. eta

= mehanizovana eta

m/v

= motorna vozila

MES

= minsko-eksplozivna sredstva

MKCK

= Meunarodni komitet crvenog kria/krsta

Mlpbr

= Milika laka pjeadijska brigada

MO

= Ministarstvo odbrane

MSF

= Mdicins sans Frontires (Ljekari bez granica)

MUP

= Ministarstvo unutranjih poslova

N/R

= na ruke

NATO

= Northatlantic Treaty Organization (Sjevernoatlanski,

NATO-pakt)

717

NG

= naelnik Generaltaba

= naelnik taba

OC

= Operativni centar

OG

= Operativna grupa

OS

= Oruane snage

OUN

= Organizacija ujedinjenih nacija (Vidi UNO)

PA

= protivavionska

pb

= pjeadijski bataljon

= pjeadijska eta

PDB

= protivdiverzantski bataljon

PG

= platna grupa

PG2

= platna grupa 2

PIPP

= personalna i pravna pitanja

PJP

= posebne jedinice policije

PKM

= privremeno komandno mjesto

PL

= profesionalno lice

p/n

= pjeadijsko naoruanje

POG

= protivoklopna grupa

pol. (snage) = policijske snage

PoOb

= pozadinsko obezbjeenje

PS

= policijska stanica

Puk.

= pukovnik

PVZ

= protivvazduna zatita

718

r.

= rijeka

RDB

= Resor dravne bezbjednosti

RI

= radioizvianje

RiK

= rukovoenje i komandovanje

RJ

= radna jedinica

RJB

= resor javne bezbjednosti

Rmtbr

= Romanijska motorizovana brigada

RSK

= Republika srpska krajina

s.

= selo

s.p.

= stanica policije

st. vodnik

= stariji vodnik

s/z

= sjeverozapad

Sbp

= Specijalna brigada policije

SBP

= Specijalna brigada policije

sd/o

= suhi dnevni obrok

SJB

= Stanica javne bezbednosti

SnOb

= sanitetsko obezbjeenje

SOP

= specijalni odred policije

SRK

= Sarajevsko-romanijski korpus

SRSG

= Special Representative Secretary General (Specijalni

predstavnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija) u
Jugoslaviji

TG

= Taktika grupa

tt.

= trigometrijska taka
719

UK

= Uiki korpus

UKT

= ultra kratko talasni ureaj

UN

= United Nations (Ujedinjene nacije)

UNMO

= United Nations Millitary Obserwer (Vojni posmatrai

Ujedinjenih nacija)

UNO

= United Nations Organisation (Organizacija

ujedinjenih nacija, vidi OUN)

UNHCR

= United Nation High Commision - Commissariat,

Commissar - for Refuges (Visoka komisija komesarijat, komesar - za izbjeglice)

UNPF

= United Nations Peace Forces (Mirovne snage

Ujedinjenih nacija) na ratitu u bivoj Jugoslaviji

UNPROFOR = United Nations Protection Forces (Zatitne

snage Ujedinjenih nacija) u Jugoslaviji, od
31. marta 1995. samo u Bosni i Hercegovini
ViPVO

= vazduhoplovstvo i protivvazduna odbrana

VJ

= Vojska Jugoslavije

Vlpbr

= Vlasenika laka pjeadijska brigada

v/o

= vojni obveznici

VP

= Vojna pota

VRS

= Vojska Republike Srpske

z/o

= zona odgovornosti

Zmtp

= zatitni motorizovani puk

Zpbr

= Zvornika pjeadijska brigada

720

I Z V O R I I L I T E R AT U R A

IZVORI
ARHIV INSTITUTA ZA ISTRAIVANJE ZLOINA PROTIV OVJENOSTI I MEUNARODNOG PRAVA UNIVERZITETA U SARAJEVU, Sarajevo (vie fondova razliite provenijencije);
A REPORT ON THE DEVASTATION OF CULTURAL,
HISTORICAL AND NATURAL HERITAGE OF THE REPUBLIC
/FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA (FROM APRIL
5, 1992 UNTIL SEPTEMBER 5, 1995), Zavod za zatitu kulturnohistorijskog i prirodnog naslijea Republike Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1995;
EVENEMENTS DE SREBRENICA (1995), 11. decembar
2001, RAPPORT D INFORMATION de MM. Ren Andr et Franois
Lamy, n0 3413, Dpos le 22. novembre 2001, En application de l
article 145 du rglement, Documents d Information de l Assemble
Nationale (D.I.A.N. n0 62/2001), Paris, 2001; http://www.assembleenationale.fr/11/rap-info/ i 3413-01.asp;
GENOCID U KONTINUITETU Svjedoenje ambasadora
Arrie -, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011;
MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI: MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004, Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007;
NACIONALNI SASTAV STANOVNITVA, Rezultati za
Republiku po optinama i naseljenim mjestima 1991, Statistiki bilten,
br. 234, Dravni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine,
Sarajevo, 1993;
OPTUNICE PROTIV RADOVANA KARADIA I
RATKA MLADIA, priredili Sabina Subai-Galijatovi i Enis Omerovi, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2010;
723

 RAT U BROJKAMA: DEMOGRAFSKI GUBICI NA TERITORIJI JUGOSLAVIJE OD 1991. DO 1999. (dr. Ewa Tabeau), Helsinki odbor za ljudska prava u Srbiji, Beograd, 2009;
REPORT based on the DEBRIEFING ON SREBRENICA,
Rapporteur: O. van der Wind, brigadni general, Assen, 4. oktobar 1995;
REZOLUCIJE VIJEA SIGURNOSTI UN O BOSNI I
HERCEGOVINI, Press centar ARBiH, Sarajevo, 1995;
RIMSKI STATUT MEUNARODNOG KRIVINOG SUDA
OD 17. JULA 1998., Slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, Sarajevo,
6. mart 2003;
SAMRTNO SREBRENIKO LJETO 95. : Svjedoanstvo o
stradanju Srebrenice i naroda Podrinja, Udruenje graana ene
Srebrenice - Tuzla, 1998;
SREBRENICA: RECONSTRUCTION, BACKGROUND,
CONSEQUENCES AND ANALYSES OF THE FALL OF SAFE
AREA, Nederlands Instituut voor Oorlogs documentative/NETHERLANDS INSTITUTE FOR DOCUMENTATION, Den Haague, 2002;
ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
1991.-1995, Dokumenti i svjedoenja, Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 1999;
Human Rights Watch, CEMICAL WAREFARE IN BOSNIA,
The Strange Experiences of the Srebrenica Survivors, tom 10, br. 9,
novembar 1998, objavljeno u: ZLOINI NAD BONJACIMA U
SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU
I HERCEGOVINU 1991.-1995, Dokumenti i svjedoenja I, (priredili
S. eki i drugi) Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava, Sarajevo, 1999;
HUMAN RIGHTS WATCH, oktobar 1995, broj 13;
724

ICTY, Predmet br. IT-98-29-A, PRED ALBENIM VIJEEM,

TUILAC protiv STANISLAVA GALIA, PRESUDA, Haag, 30.
novembar 2006;
ICTY, 7D13-0001-0007, Komanda UNPROFOR-a u Sarajevu,
070320A, mart 1993 - BH Komandi Kiseljak, PREDMET: Izvjetaj posjeta generala Morillona Cerskoj - 5/6. mart 1993;
ICTY, br. 00907528, Komanda UNPROFOR-a za BiH, naelnik
Komande, Sarajevo, 12. juli 1995, Telefonski razgovor general Nicolai
general Gvero, 12. juli 1995, 14.45 sati;
ICTY, Demografsko odjeljenje, Tuilatvo ICTY-a, Predmet Miloevi (IT-02-54), E. Tabeau, J. Bijak i N. Lonari, Broj rtava u opsadi
Sarajeva od aprila 1992 - decembra 1995, Studija o stopi smrtnosti na
osnovu osam velikih izvora podataka, Hag, 18. august 2003;
ICTY, Ewa Tabeau - Jan Zwierzchowski, THE 1992-95 WAR IN
BOSNIA AND HERZEGOVINA: CENSUS-BASED MULTIPLE
SYSTEM ESTIMATION OF CASUALTIES UNDERCOUNT, 1
February 2010, http://www.icty.org/x/file/About/OTP/WarDemographics
/en/bih;
ICTY, INDICTMENT KARADI AND MLADI (Srebrenica), Press Release, RADOVAN KARADI AND RATKO MLADI
ACCUSED OF GENOCIDE FOLLOWING THE TAKE OVER OF
SREBRENICA, The Hague, 16. novembar 1995;
ICTY, Predmet br. IT-03-68-T, TUILAC PROTIV NASERA
ORIA, Transkript sa suenja od 5. decembra 2005, Otvorena sjednica,
Svjedok: Diego Arria, str. 16/21;
ICTY, Predmet br. IT-95-18-I, THE PROSECUTOR V. RADOVAN
KARADI, RATKO MLADI, REVIEW OF THE INDICTMENT,
Decision of 16 November 1995;
ICTY, Predmet br. IT-02-61, IZJAVA MIROSLAVA DERONJIA,
19. novembar 2003;
725

ICTY, Predmet br. IT-02-54, IZJAVA SVJEDOKA, Diego Enrique

Arria, Haag, 2003;
ICTY, IZJAVA SVJEDOKA: Diego Enrique Arria, 11. i 14. april
2003. i 22, 23, 24. i 25. septembar 2003, objavljeno u: GENOCID U
KONTINUITETU: SVJEDOENJAAMBASADORAARRIAE, Institut
za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011;
ICTY, Predmet br. IT-95-5/18-1, IZJAVA SVJEDOKA: Rupert
Smith, br. 00848873, 14. august 1996;
ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM
TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, ODLUKA PO
PRIJEDLOGU ZA DONOENJE OSLOBAAJUE PRESUDE, 16. juni
2004, objavljeno u: MILOEVIU DOKAZAN GENOCID U BOSNI:
MEUPRESUDA HAKOG TRIBUNALA OD 16. JUNA 2004,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007;
ICTY, Predmet br. IT-94-1-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM,
TUILAC PROTIV DUKA TADIA, IZDVOJENO I RAZLIITO
MILJENJE SUDIJE MCDONALD O PRIMJENI LANA 2 STATUTA, 7. maj 1997;
ICTY, Predmet br. IT-98-29-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM,
TUILAC PROTIV STANISLAVAGALIA, PRESUDAI MILJENJE,
5. decembar 2003;
ICTY, Predmet br. IT-95-14-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM,
TUILAC PROTIV TIHOMIRA BLAKIA, PRESUDA, 3. mart 2000;
ICTY, Predmet br. IT-03-68-A, PRED ALBENIM VIJEEM
TUILAC PROTIV NASERA ORIA, PRESUDA, 3. juli 2008;
ICTY, Predmet br. IT-02-54, TUILAC PROTIV SLOBODANA
MILOEVIA, Skuptina Republike Srpske 1992.-1995, Bitni momenti
i odlomci, Pripremio dr. Robert J. Donia, Izjava vjetaka podnijeta ICTY-u
na osnovu Pravila 94 bis;
726

ICTY, Predmet br. IT-02-54-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM

III, TUILAC PROTIV SLOBODANA MILOEVIA, DRUGI PRETPRETRESNI PODNESAK TUILATVA (OPTUNICE U VEZI SA
HRVATSKOM I BOSNOM I HERCEGOVINOM), Haag, 31. maj 2002;
ICTY, Predmet br. IT-02-57-I, TUILAC PROTIV VUJADINA
POPOVIA, OPTUNICA, 26. mart 2002;
ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama i prihvatanje
krivice Momira Nikolia, 6. maj 2003;
ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, Izjava o injenicama kako ih je
naveo Dragan Obrenovi;
ICTY, Predmet br. IT-02-60-PT, PRED PRETRESNIM VIJEEM
I, TUILAC PROTIV VIDOJA BLAGOJEVIA, DRAGANA OBRENOVIA, DRAGANA JOKIA i MOMIRA NIKOLIA, IZMIJENJENA SPOJENA OPTUNICA, Haag, 27. maj 2002;
ICTY, Predmet br. IT-02-60-T, PRED PRETRESNIM VIJEEM
I, TUILAC protiv VIDOJA BLAGOJEVIA I DRAGANA JOKIA,
PRESUDA, Haag, 17. januar 2005;
ICTY, Predmet br. IT-94-1-A, PRED ALBENIM VIJEEM,
TUILAC PROTIV DUKA TADIA, PRESUDA, 15. juli 1999;
ICTY, Predmet br. IT-98-33-I, TUILAC PROTIV VINKA
PANDUREVIA;
ICTY, Predmet br. IT-98-33; TUILAC PROTIV RADISLAVA
KRSTIA, OPTUNICA, 30. oktobar 1998;
ICTY, Predmet Gali (IT-98-29), E. Tabeau, M. Zoltkowski i J.
Bijak, Ljudski gubici tokom opsade Sarajeva od 10. septembra 1992.
do 10. augusta 1995, Izvjetaj o istraivanju pripremljen za potrebe
predmeta STANISLAV GALI (IT-98-29-1), Hag, 10. maj 2002;
ICTY, Predmet br. IT-09-92-PT, TUILAC PROTIV RATKA MLADIA, ETVRTA IZMIJENJENA OPTUNICA, 16. decembar 2011;

727

ICTY, R001-1406-R001-1409, Komanda UNPROFOR-a, Sastanak

general-potpukovnika Smitha sa Karadiem 21. maja 1995. godine;
ICTY, Richard J. Butler, SREBRENICA MILITARY NARRATIVE OPERATION KRIVAJA 95/ISKAZ O VOJNIM
DOGAAJIMA U SREBRENICI - OPERACIJA KRIVAJA 95,
15. maj 2000;
ICTY, Predmet br. IT-02-54, Transkripti, 7. oktobar 2003. - Svjedok
Ewa Tabeau;
ICTY, Predmet br. IT-02-60/2-S, TUILAC PROTIV DRAGANA
OBRENOVIA, PRESUDA O KAZNI, 10. decembar 2003;
ICTY, Predmet br. IT-02-61/S, TUILAC PROTIV MIROSLAVA
DERONJIA, PRESUDA O KAZNI, 30. mart 2004;
ICTY, Predmet br. IT-02-60/1-S, TUILAC PROTIV MOMIRA
NIKOLIA, PRESUDA O KAZNI, 2. decembar 2003;
ICTY, Predmet br. IT-98-33-T, TUILAC PROTIV RADISLAVA
KRSTIA, PRESUDA, 2. august 2001;
ICTY, IT-95-18-I, TUILAC PROTIV RADOVANA KARADIA I RATKA MLADIA, OPTUNICA, 14. novembar 1995,
objavljeno u: ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA
VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
1991.-1995, Zbornik radova sa meunarodnog naunog skupa, odranog
u Sarajevu, 12. jula 1997, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti
i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998;
Informativni izvjetaj Nacionalne skuptine Francuske D.I.A.N., no
62/2001, Ren Andr i Franois Lamy, broj 3413, htpp://www.assemblee
-nationale.fr/11/dossiers/ Srebrenica.asp;
Institute for War & Peace reporting, 6. februar 2001, http://iwpr.net/
sr/reportnews/Srebrenica;
INTERNATIONAL CRIMINAL COURT, ELEMENTS OF
CRIMES, U.N. Doc. PCNICC/2000/1Add. 2 (2000);
728

IZVJETAJ O SREBRENICI, IZVJETAJ GENERALNOG

SEKRETARA PREMA Rezoluciji GENERALNE SKUPTINE 53/35
(1998), 15. novembar, objavljen u: S. eki-M. Kreso-B. Maci, GENOCID U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA,
JULA 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000;
MDECINS SANS FRONTIRES, 1995: SREBRENICA, L
ABANDON, http://www.msf.fr/histoire-sommaire/1995-Srebrenicaabandon;
MDECINS SANS FRONTIRES, EYE - WITNESS
ACCOUNTS OF THE EVACUATION FROM SREBRENICA AND
THE FATE OF MISSING COLLEAGUES, RAPPORT DE
MDECINS SANS FRONTIRES, februar 1996;
MEUNARODNI KRIVINI SUD ZA TEKE POVREDE
MEUNARODNOG HUMANITARNOG PRAVA NA PODRUJU
BIVE JUGOSLAVIJE - THE INTERNATIONAL CRIMINAL
TRIBUNAL FOR THE FORMER YUGOSLAVIA, STATUT, objavljeno u: S. eki, HAKI TRIBUNAL/HAGUE TRIBUNAL, Vijee
Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1996;
MEUNARODNI SUD PRAVDE, PRESUDA, SPOR KOJI SE
ODNOSI NA PRIMJENU KONVENCIJE O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA - BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV
SRBIJE I CRNE GORE, Haag, 26. februar 2007, objavljeno u : PRESUDA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE : BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV SRBIJE I CRNE GORE, 26. februar 2007. godine,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008;
Slubeni glasnik Republike Srpske, Odluka o stratekim ciljevima
srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, 26. novembar 1993;
Sud Bosne i Hercegovine, Predmet br. : X-KR-07/386, PREDMET
TUILATVA BOSNE I HERCEGOVINE protiv MILORADATRBIA,
PRESUDA, 16. oktobar 2010;
729

TV Hayat, 19. novembar 2005; www.youtube, pod naslovom:

Richard Holbrooke admits Srebrenica genocide responsibility;
UJEDINJENE NACIJE, KONVENCIJA O SPREAVANJU I KANJAVANJU ZLOINA GENOCIDA, 9. DECEMBRA 1948. GODINE;
UNITED NATIONS, Security Council, 14. juli 1995, Statement
by the President of the Security Council;
Vlada Republike Srpske, KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE
DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995,
DOGAAJI U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995,
Banja Luka, juni 2004;
VLADA REPUBLIKE SRPSKE, KOMISIJA ZA ISTRAIVANJE DOGAAJA U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA
1995, DODATAK IZVJETAJU OD 11. JUNA 2004. O DOGAAJIMA
U I OKO SREBRENICE OD 10. DO 19. JULA 1995, Banja Luka, 15.
oktobar 2004;
Vlada Republike Srpske, RADNA GRUPA ZA SPROVOENJE
ZAKLJUAKA IZ KONANOG IZVJETAJA KOMISIJE ZA
SREBRENICU, IZVJETAJ za sprovoenje zakljuaka iz konanog
Izvjetaja Komisije za Srebrenicu, Banja Luka, 30. mart 2005;
Vlada Republike Srpske, RADNA GRUPA ZA SPROVOENJE
ZAKLJUAKA IZ KONANOG IZVJETAJA KOMISIJE ZA
SREBRENICU, DOPUNA IZVJETAJA OD 30. MARTA 2005, Banja
Luka, 30. septembar 2005;
Dokumentarni videofilm POKOLJ U SREBRENICI JULA
1995., Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu;

730

LITE RATU RA
Ahmed Alii, POKRET ZA AUTONOMIJU BOSNE OD
1831.-1832. GODINE, Orijentalni institut, Sarajevo, 1996;
Alija Ramljak - Devad Mahmutovi, UPOTREBA BOJNIH
OTROVA U SREBRENIKOM HOLOKAUSTU, objavljeno u:
ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU 1991.-1995, Zbornik
radova sa meunarodnog naunog skupa, odranog u Sarajevu, 12. jula
1997, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998;
Andreas Zumach, WAS GESCHAH WIRKLICH IN SREBRENICA?, www.netzwerkrecherche.de/downloand/leidenschaft_
recherche2aufl.pdf (S.215ff);
Azra Smajovi, NEMA AKTUELNIJEG PROBLEMA OD
GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI DRAMATINE POUKE
SREBRENICE -, objavljeno u: ZLOINI NAD BONJACIMA U
SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I
HERCEGOVINU 1991.-1995, Zbornik radova sa meunarodnog naunog
skupa, odranog u Sarajevu, 12. jula 1997, Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998;
Bianca Jagger, OPTUUJEM - IZDAJA SREBRENICE, objavljeno u: ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME
AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU 1991.-1995,
Zbornik radova sa meunarodnog naunog skupa, odranog u Sarajevu,
12. jula 1997, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998;
Bernard Bruneteau, STOLJEE GENOCIDA, NASILJE, MASAKRI I GENOCIDNE METODE OD ARMENIJE DO RUANDE,
Politika kultura, Zagreb, 2005;
731

Bill Clinton, MOJ IVOT, Naklada Ljevak, Zagreb, 2004;

Boutros-Boutros Ghali, UNVANQUISHED A U. S. - U. N. SAGA,
I. B. Tauris & Co Ltd, New York, 1999;
Carla del Ponte - Chuck Sudetic, GOSPOA TUITELJICA :
SUOAVANJE S NAJTEIM RATNIM ZLOINIMA I KULTUROM NEKANJIVOSTI, Buybook, Sarajevo, 2008;
Carol Hodge, VELIKA BRITANIJA I BALKAN, Detecta, Zagreb, 2007;
Clarisse Vernhes, Srebrenica: poraz Francuske, takoer, RFI,
Paris, 29. novembar 2001, http://rfi.fr/actufr/articles/023/article13210.asp;
David Owen, BALKANSKA ODISEJA, Radio B92, Beograd,
1996;
Dobrica osi, PIEVI ZAPISI 1999.-2000, VREME ZMIJA,
Mali svetski rat protiv Srbije, Slubeni glasnik, Beograd, 2008;
Dobrica osi, BOSANSKI RAT, Slubeni glasnik, Beograd, 2012;
Dragoljub Todorovi, BILANS SRPSKOG TERMIDORA, Mali
lini brevijar, Trei milenijum, Beograd, 2010;
Duan Stranjakovi, KAKO JE NASTALO GARAANINOVO
NAERTANIJE, Spomenik Srpske kraljevske akademije, XCI, Beograd, 1939;
Ed Ribbnik, LEIDING DUTCHBATWAS PRO-SERVISCH,
NRC Handelsblad, 17. august 1998;
Edina Beirevi, NA DRINI GENOCID, Buybook, Sarajevo, 2009;
Erich Rathfelder - Carl Bethke, BOSNA U FOKUSU: DRUGI
POLITIKI IZAZOV CHRISTIAN SCHWARZ - SCHILLINGA,
Kult B, Sarajevo, 2011;

732

Ewa Tabeau - Jakub Bijak, WAR-RELATED DEATHS IN THE

1992-1995 ARMED CONFLICT IN BOSNIA AND HERZEGOVINA
A CRITIQUE OF PREVIOUS ESTIMATES AND RECENT
RESULTS, Europian Journal of Population, Springer, 2005;
Florence Hartmann, MIR I KAZNA, Buybook, Sarajevo, 2007;
Francis Anthony Boyle, Evropa i Clinton su u Daytonu svjesno
napravili Bosnu i Hercegovinu iz dva dijela, da bi se oko 2010. mogla
raspasti na dvije drave, www. depo.ba/front/francis-boyle, 18. februar
2012;
Francis Anthony Boyle, BOSANSKI NAROD OPTUUJE ZA
GENOCID: POSTUPAK PRED MEUNARODNIM SUDOM
PRAVDE U PREDMETU BOSNA I HERCEGOVINA PROTIV
SRBIJE RADI SPRJEAVANJA I KANJAVANJA ZLOINA
GENOCIDA, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i
meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000;
Franoise Bouchet Saulnier Fabien Dubuet, TMOIGNAGE
JUDICIAIRE OU HUMANITAIRE? HISTORIQUE DES INTERACTIONS ENTRE MSF ET LES PROCDURES DENQUTES
ET DE POURSUITES JUDICIAIRES, CRASH/ Fondation Mdecins Sans Frontires, april 2007, http://www.msfcrach.org/publi
cations/2009/05/11/59;
Galib ljivo, BOSNA I HERCEGOVINA 1788-1812, Institut
za istoriju u Banjaluci, 1992;
Hamid Bahto, SA BRANIOCIMA SARAJEVA I GORADA,
Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 2008;
Harm de Jonge, KAKO JE PALA SREBRENICA, objavljeno u:
GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI 1991.-1995, Zbornik radova sa
Meunarodnog skupa kongresa za dokumentaciju genocida u Bosni i
Hercegovini 1991-1995, odranog u Bonu od 31. augusta do 4. septembra
1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1997;
733

Hasan Nuhanovi, POD ZASTAVOM UN-a (meunarodna zajednica i zloin u Srebrenici), Bonjaka zajednica kulture Preporod,
Sarajevo, 2005;
Henry Porter, DAYS OF SHAME, The Guardian (London), 17.
novembar 1999.
Jan Willem Honig - Norbert Both, SREBRENICA, HRONIKA
RATNOG ZLOINA, Ljiljan, Sarajevo, 1997;
Jose-Maria Mendiluce, NAORUANA LJUBAV, Meunarodni
centar za mir, Sarajevo, 1996;
Jovan Cviji, ANEKSIJA BOSNE I HERCEGOVINE I SRPSKI
PROBLEM, u: SRPSKI NAUNICI O BOSNI I HERCEGOVINI,
Slubeni list Savezne Republike Jugoslavije, Beograd, 1995;
Konstantin N. Nenadovi, IVOT I DELA VELIKOG ORA
PETROVIA KARAORA, Be, 1883;
Laura Silber Allan Litl, SMRT JUGOSLAVIJE, Otokar Kerovani, Opatija, 1996;
Louise L. Lambrichs, VUKOVAR NIKADA NEEMO VIDJETI,
Naklada Luka, Zagreb, 2007;
Manfred Gerstenfeld, LE GENOCIDE DE SREBRENICA:
POURQUOI LA HOLLANDE A FAILLI A SA MISSION,
Controverses, broj 6, Paris, novembar 2007, http://www.controverses.fr/
pdf/n6/gerstenfeld6.pdf;
Merisa Karovi-Eref Alikovi-Husejin Omerovi, GENOCID
NA PODRUJU OPTINE VLASENICA 1992.-1995, objavljeno
u: GENOCID U BOSNI I HERCEGOVINI: POSLJEDICE PRESUDE
MEUNARODNOG SUDA PRAVDE, Zbornik radova Meunarodne
naune konferencije odrane 10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima
(Srebrenica), Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011;

734

Michael A. Sells, IZNEVJERENI MOST: RELIGIJA I GENOCID U BOSNI, Sedam, Sarajevo, 2002;
Mient Jan Faber, SREBRENICA: GENOCID KOJI NIJE BIO
SPRIJEEN, Meucrkveno mirovno vijee (IKV), Den Haag, 2002;
Miodrag Petrovi, SUSRETI SA DOBRICOM OSIEM :
necenzurisani razgovori, Zograf, Ni, 2000;
Mirko orevi, OD ROMANA DALEKO JE SUNCE DO POMRAENJA, Republika, Glasilo graanskog samooslobaanja, broj
524-525, internetsko izdanje na: http: //www.republika.co.rs/524-525/
09.html;
Mirko orevi, SVEDOK SRPSKE STRANE RATA, Republika, Glasilo graanskog samooslobaanja, internetsko izdanje na:
http: //www.republika.co.rs/522-523/33.html);
Miroslav Despot, STRANA SUVREMENA TAMPA O PRVOM
SRPSKOM USTANKU, Istorijski glasnik, Beograd, 1954;
Muhamed Hadijahi, POSEBNOST BOSNE I HERCEGOVINE
I STRADANJA MUSLIMANA: Rukopis dostavljen saveznikim
snagama 1944, Kulturno drutvo Muslimana Preporod, Centar za
bosanskomuslimanske studije, Sarajevo, 1991;
Muharem Kreso, BONSKI KONGRES ZA DOKUMENTACIJU
GENOCIDA U BOSNI I HERCEGOVINI O JULSKOJ TRAGEDIJI
SREBRENICE, objavljeno u: ZLOINI NAD BONJACIMA U
SREBRENICI ZAVRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU
I HERCEGOVINU 1991.-1995, Zbornik radova sa meunarodnog
naunog skupa, odranog u Sarajevu, 12. jula 1997, Institut za istraivanje
zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu,
Sarajevo, 1998;
Muharem Omerdi, PRILOZI IZUAVANJU GENOCIDA NAD
BONJACIMA (1992-1995), Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1999;
735

Mujo Ali, UPOTREBA BOJNIH OTROVA U IZVRENJU

GENOCIDA U SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH
NACIJA, JULA 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008;
Nijaz Mai, ISTINA O BRATUNCU: AGRESIJA, GENOCID,
OSLOBODILAKA BORBA 1992.-1995, Opina Bratunac sa privremenim sjeditem u Tuzli, Tuzla, 1996;
Norman Cigar, GENOCID U BOSNI POLITIKA ETNIKOG
IENJA, Bosanski kulturni centar - Institut za istraivanje zloina
protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998;
Novica B. Rakoevi, RATNI PLANOVI SRBIJE PROTIV
TURSKE OD VODA KARAORA DO KRALJA PETRA,
tamparija Davidovi Pavlovia i druga, Beograd, 1933;
Olga Popovi-Obradovi, POGLED U ZLATNO DOBA
SRPSKE DEMOKRATIJE, Helsinka povelja - glasilo Helsinkog
odbora za ljudska prava Srbiji, br. 79-80, januar-februar 2005, Beograd;
Olivera Milosavljevi, INJENICE I TUMAENJA: Dva
razgovora sa Latinkom Perovi, Helsinki odbor za ljudska prava u
Srbiji, Beograd, 2010;
Philip Cohen, SRPSKI TAJNI RAT: PROPAGANDA I MANIPULACIJA HISTORIJOM, Ljiljan, Sarajevo, 1996;
Pierre Brana, RETOUR SUR LA MISSION DINFORMATION
PARLAMENTAIRE FRANAISE SUR LES VNEMENT DE
SREBRENICA, Cultures Conflits, 65, Paris, 2001;
Prota Matija Nenadovi, MEMOARI, Matica Srpska, Srpska knjievna zadruga, Beograd - Novi Sad, 1969;
Rafalle Maison, COUPABLE DE RESISTANCE? NASER
ORIC, DFENSEUR DE SREBRENICA, DEVANT LA JUSTICE
INTERNATIONALE, Armand Colin, Paris, 2010;
736

Richard Holbrooke, ZAVRITI RAT, ahinpai, Sarajevo, 1998;

Roy Gutman, UNS DEADLY DEAL, Newsday, 29. maj 1996;
Safet Bandovi, ISELJAVANJE BONJAKA U TURSKU,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2006;
Sefer Halilovi, LUKAVA STRATEGIJA, Matica, Sarajevo, 1998;
Sheri Lee Fink, WAR HOSPITAL: A TRUE STORY OF
SURGERY AND SURVIVAL, Public Affairs, New York, 2003;
Slobodan Stamboli - Dimitrije Trifunovi, SVETSKI RAT PRVI,
Vojna enciklopedija, knjiga 9, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1975;
Smail eki, GENOCID NAD BONJACIMA U DRUGOM
SVJETSKOM RATU, Dokumenti, MAG, Sarajevo, 1996;
Smail eki, HISTORIJA GENOCIDA NAD BONJACIMA,
Muzej genocida, Sarajevo, 1997;
Smail eki - Muharem Kreso - Beir Maci, GENOCID U
SREBRENICI, SIGURNOJ ZONI UJEDINJENIH NACIJA,
JULA 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000;
Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU - planiranje, priprema, izvoenje, knjiga 1 i knjiga 2,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog
prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004;
Smail eki, ISTRAIVANJE RTAVA GENOCIDA, SA POSEBNIM OSVRTOM NA BOSNU I HERCEGOVINU: NAUNOTEORIJSKA I METODOLOKO-METODSKA PITANJA I PROBLEMI, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu - Kult B, Sarajevo, 2007;
Smail eki - Devad Termiz, RTVE ZLOINA U SARAJEVU
1992-1996: NAUNOISTRAIVAKI PROJEKT, Institut za istrai737

vanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u

Sarajevu i Kult B, Sarajevo, 2007;
Smail eki Meldijana Arnaut-Haselji Beir Maci, MASOVNE GROBNICE U BOSNI I HERCEGOVINI - SIGURNA
ZONA UJEDINJENIH NACIJA SREBRENICA, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u
Sarajevu, Sarajevo, 2010;
Smail eki, AGRESIJA NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU I GENOCID NAD BONJACIMA, UNIVERZITETSKI
INFORMATIVNI GLASNIK, Specijalno izdanje, br. 5, Univerzitet u Sarajevu, juli 2011;
Smail eki, NEGIRANJE GENOCIDA U BOSNI, Korak, br. 23,
Sarajevo, 2011;
Smail eki, PRAKSA MEUNARODNOG SUDA PRAVDE
- PRAVNA ILI POLITIKA? - PREDMET: BOSNA I HERCEGOVINA
PROTIV SRBIJE I CRNE GORE -, objavljeno u: GENOCID U BOSNI
I HERCEGOVINI: POSLJEDICE PRESUDE MEUNARODNOG
SUDA PRAVDE, Zbornik radova Meunarodne naune konferencije,
odrane 10. i 11. jula 2009. godine u Potoarima (Srebrenica), Institut za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2011;
Smail eki, RELEVANCE OF SCIENTIFIC RESEARCH OF
GENOCIDE - CONTRIBUTION TO THE DEVELOPMENT OF
SCIENCE OF GENOCIDE, Monthly - Textbook, University of
Hamilton, Hamilton, mart 2011. Rad je objavljen i u Cultural Mosaic
(Science - Researches Magazine), Articles in Science, br. 55, Hamilton,
april 2011;
Smail eki, ZNAAJ NAUNIH ISTRAIVANJA GENOCIDA - DOPRINOS RAZVOJU NAUKE O GENOCIDU, ZNAKOVI
VREMENA, Naunoistraivaki institut Ibn Sina, Vol. 14, broj 51,
Sarajevo, 2011;

738

Smail eki, HISTORIJA HOLOKAUSTA, TRIBINA UNIVERZITETA U SARAJEVU, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo, 2012;
Sylvie Matton, LE PROCS TANT ATTENDU DE MLADIC
ET DE L OCCIDENT COMPLICE, Rue 89, Paris, 27. maj 2011,
http://www.rue89.com/2011/05/27/le-proces-tant-attendu-de-ratkomladic-et-de-loccident-complice-206221;
efko Hodi, OTPEAENI KOVERAT, DES, Sarajevo, 2000;
emso Tucakovi, SRPSKI ZLOINI NAD BONJACIMA MUSLIMANIMA 1941-1945, El-Kalem - Oko, Sarajevo, 1995;
Tamara Kaliterna, KRV I AST SRBIJE, Helsinka povelja glasilo Helsinkog odbora za ljudska prava u Srbiji, br. 127-128, januarfebruar 2009;
Vasa ubrilovi, PRVI SRPSKI USTANAK, Odabrani istorijski
radovi, Narodna knjiga, Beograd, 1983;
Velid abi, GENOCID U SREDNJEM PODRINJU 1992.-1995,
Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008;
Vladimir Dedijer - Antun Mileti, GENOCID NAD MUSLIMANIMA 1941.-1945, Zbornik dokumenata i svjedoenja, Svjetlost, Sarajevo, 1990;
Zdravko Dizdar - Mihael Sobolevski, PREUIVANI ETNIKI
ZLOINI U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI 1941.-1945,
Hrvatski institut za povijest: Dom i svijet, Zagreb, 1999;
Zdravko Dizdar, ETNIKI ZLOINI U BOSNI I HERCEGOVINI 1941.-1945, Hrvatski institut za povijest: Dom i svijet, Zagreb,
2002;
Ziad Obermeyer - Christopher J. L. Mrray - Emmanuela Gakidon,
FIFTY YEARS OF VIOLENT WAR DEATHS FROM VIETNAM TO
BOSNIA: ANALYSIS OF DATA FROM THE WORLD HEALTH
739

SURVEY PROGRAMME, British Medical Journel, www.bmj.com/

content/336/7659/1482.pdf%2.Bhtml;
Zija Sulejmanpai, 13. SS DIVIZIJA HANDAR: ISTINE I
LAI, Kulturno drutvo Bonjaka Hrvatske, Preporod, Zagreb, 2000;
Zijad ehi, U SMRT ZA CARA I DOMOVINU! : BOSANCI
I HERCEGOVCI U VOJNOJ ORGANIZACIJI HABSBURKE
MONARHIJE 1878.-1918, Sarajevo Publishing, Sarajevo, 2007;
ZLOINI NAD BONJACIMA U SREBRENICI ZA VRIJEME AGRESIJE NA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU
1991.-1995, Zbornik radova sa meunarodnog naunog skupa, odranog
u Sarajevu, 12. jula 1997, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998;
arko Papi, BOSNA I BALKAN, Meunarodni forum Bosna,
Sarajevo, 2002;
http://forum.dnevniavaz.ba/showthread.php?522-quot-11juliquot/page9.

740

PERIODIKA

Helsinka povelja, Beograd;

Newsday, New York;
Osloboenje, Sarajevo;
Politika, Beograd;
Sence Tribunal, http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj);
The Daily Telegraph, London;
The Guardian, London.

741

R E G I S T R I

A. REGISTAR LINIH IMENA

A
Abdi, Fikret 29, 179
Aamovi, Lazar 315
Akashi, Yasushi 97, 114, 123, 125, 126, 129, 140, 141, 143,
144, 145, 150, 152, 153, 154, 155, 156, 161, 163, 165, 166, 173, 177,
179, 180, 183, 184, 185, 186, 187, 188, 189, 190, 191, 193, 194, 197,
198, 199, 201, 209, 210, 212, 214, 215, 219, 222, 223, 224, 227, 229,
251, 253, 254, 255, 256, 258, 259, 260, 262, 263, 264, 265, 266, 267,
271, 272, 273, 274, 280, 313, 315, 336, 375, 415, 416, 417, 418, 419,
421, 422, 432, 433, 441, 442, 443, 445, 446, 453, 454, 455, 457, 458,
459, 461, 463, 467, 468, 473, 476, 477, 702, 703
Albright, Madeleine 155, 160, 162, 163, 546
Ali, Ajkuna 353
Ali, Hajrudin 333
Alii, Ahmed 48
Alikovi, Eref 65, 75, 80
Almonda, Mark 479
Almstrom, John 228
Andr, Ren 105, 404, 405
Andri, Ivo 512, 518, 539, 541
Andri, Svetozar 67, 84
Annan, Kofi 80, 140, 141, 143, 145, 186, 199, 204, 212, 217,
253, 254, 259, 260, 272, 315, 336, 401, 402, 403, 410, 415, 418, 419,
442, 445, 455, 461, 481, 554, 555
745

Arnaut-Haselji, Meldijana 386, 397, 490

Arria, Diego Enrique 85, 87, 88, 99, 101, 104, 108, 109, 178, 558, 559
Ashdown, Paddy 546
Ashton, Barry 200, 255
Aubert, Hlne-Marie 126, 404
Avdi, Nedad 372
Avdispahi, Muharem 16
Avramovi, Milenko 487

B
Babi, Tihomir 671
Bacon, Gordon 692, 693
Bahto, Hamid 71
Baji, Dragan 671
Baljak, Miroslav 671
Balti, Mumin 81
Balti, Mustafa 81
Balti, Rahman 304
Banur, Spaso 621
Bandovi, Safet 48, 51, 52
Banjac, Jovo 58
Bartholomew, Reginald 98
Basara, Branko 58
Batalona, Arthur 219
Baxter, Jim 157, 471

746

Beara, Ljubomir 365, 366, 370, 378, 380, 381, 385

Beirevi, Edina 61, 62, 63, 64, 67, 68, 78, 90, 117, 118
Beirovi, Ramiz 125, 140, 193, 194, 195, 211, 237, 238, 239,
240, 241, 242, 246, 247, 269
Beirovi, Demail 340, 342, 345, 359, 362, 368, 375, 376, 380
Begi, Ejub 317
Begovi, Zulfa 94
Bekti, Nedad 237, 238
Bernard, Mrime Jean 132
Bethke, Carl 80, 82
Bijak, Jakub 26, 30, 31
Bildt, Carl 122, 173, 201, 204, 205, 207, 209, 375, 418, 440, 442,
454, 455, 456, 457, 458, 459, 461, 462, 463, 469, 546
Bjelanovi, Radomir Rade 352
Blagojevi, Vidoje 103, 110, 133, 297, 298, 299, 312, 336, 338,
346, 351, 354, 355, 358, 363, 364, 371, 374, 376, 384, 608, 615, 624,
644, 650, 663, 685
Blaki, Tihomir 29
Blinken, Donald 162
Boban, Mate 56, 517, 519
Bobetko, Janko 514
Boering, Pieter 234, 237, 243, 24
6, 247, 420
Bogdani, Milan 692, 693
Bogievi, Bogi 381
Borovanin, Ljubia 381, 584, 598
Borovanin, Ljubomir 291, 350
747

Bosa, Johana 300

Both, Norbert 61, 70, 82, 83, 85, 86, 87, 89, 95, 98, 100, 101,
102, 103, 115, 135, 136, 137, 138, 140, 142, 144, 188, 193, 194, 195,
198, 200, 201, 202, 205, 211, 216, 218, 219, 221, 222, 223, 225, 226,
228, 229, 231, 236, 245, 250, 251, 252, 254, 261, 266, 274, 275, 277,
283, 286, 289, 290, 291, 292, 293, 294, 299, 300, 306, 309, 312, 313,
315, 316, 321, 322, 323, 324, 325, 326, 329, 330, 331, 334, 336, 338,
340, 342, 345, 347, 348, 352, 353, 354, 355, 357, 359, 362, 363, 368,
371, 372, 383, 416, 444, 448, 459, 461, 462
Bouchet, Francoise 125, 207
Boyle, Francis Anthony 98, 122
Brana, Pierre 126, 127, 210, 403, 404, 405
Brand, Willy 530
Brantz, Charles 196, 197, 223, 266, 274, 420, 421
Bruneteau, Bernard 53
Buha, Aleksa 513, 519, 544
Bulatovi, Momir 520, 527
Burns, John 93
Butler, Richard J. 111, 116, 124, 131, 133, 134, 135, 136, 137,
140, 141, 144, 146, 284, 311, 312, 314, 337, 341, 485, 486, 487

C
Carington, Peter Alexander Rupert 526
Carter, Jimmy 114, 152
Cerovi, Slobodan 385
Chirac, Jacques 121, 148, 149, 162, 164, 166, 167, 181, 182,
184, 186, 261, 262, 418
Chollet, Derek 198
748

Cigar, Norman 518

Claes, Willy 187, 199
Clinton, William Bill 121, 122, 148, 149, 152, 162, 166, 182, 184,
186, 198, 199, 546, 552, 558, 562
Cohen, Philip 53, 484
Colin, Armand 87
Crnjanski, Milo 541
Cviji, Jovan 49, 50, 51

eki, Smail 15, 16, 30, 31, 38, 40, 47, 48, 51, 52, 53, 54, 55,
56, 57, 58, 59, 60, 62, 63, 68, 76, 78, 80, 83, 86, 94, 95, 96, 97, 101,
102, 103, 108, 111, 112, 113, 114, 121, 122, 123, 124, 127, 128, 130,
135, 136, 137, 138, 140, 141, 146, 147, 150, 151, 152, 153, 154, 155,
157, 162, 163, 164, 166, 167, 169, 175, 177, 178, 179, 180, 181, 183,
184, 185, 186, 188, 190, 195, 196, 200, 201, 202, 204, 205, 206, 207,
208, 209, 213, 215, 216, 217, 219, 220, 224, 227, 228, 229, 233, 237,
239, 240, 323, 329, 357, 380, 386, 397, 401, 403, 410, 416, 417, 444,
446, 447, 448, 453, 480, 481, 482, 483, 490, 506, 512, 518, 520, 521,
525, 526, 527, 530, 531, 537, 538, 540, 543, 553, 554, 564, 565, 570,
571, 579, 580, 582, 583, 590, 598, 599, 692, 693
ubrilovi, Vasa 47
urkin, Vitalij 98

ati, emsa 317

osi, Dobrica 7, 8, 16, 40, 41, 56, 76, 499, 500, 501, 502, 503,
504, 505, 506, 507, 508, 509, 510, 511, 512, 513, 514, 515, 516, 517,
749

518, 519, 520, 521, 522, 523, 524, 525, 526, 527, 528, 529, 530, 531,
532, 533, 534, 535, 536, 537, 538, 539, 540, 541, 542, 543, 544, 545,
546, 547, 548, 549, 551, 553, 554, 555, 556, 557, 558, 560, 561, 562,
563, 564, 565, 566, 710, 711, 712

D
Dadi, Miroslav 670
Daidi, Uzeiraga 52
De Haan, Andre 139, 141, 331, 328, 424
De Jonge, Harm 255, 265
De La Presle, Bertrand de Sauville 459
De Ruiter, Andrew 278, 438
Dedijer, Vladimir 53
Del Ponte, Carla 399, 401
Deli, Nura 304
Deli, Vedad 396
Deronji, Miroslav 55, 60, 62, 71, 77, 119, 131, 137, 283, 295,
299, 306, 307, 308, 311, 312, 314, 320, 331, 332, 334, 336, 337, 352,
358, 362, 364, 365, 366, 370, 398, 485, 487, 605
Despot, Miroslav 47
Despotovi, Despot 541
Divkovi, Momilo 166
Dizdar, Zdravko 53
Dodik, Milorad 117, 118
Donia, Robert J. 55
Donilon, Tom 163

750

Dornbush, Terry 121, 148, 218

Dubuet, Fabien 125, 207
Dudi, Ibro 238
Dudley, Rex 87
Dupuis, Olivier 132
Dureau, Francois 255
Dutina, Todor 166

ogo, Gojko 552

orevi, Mirko 503, 521, 550, 553
uki, Radoslav 58
uki, Slavoljub 524, 525, 526
uri, Milo 389

E
Ekmei, Milorad 500, 501, 539, 552
Elliot 459
Erdemovi, Draen 383, 384, 452

F
Faber, Mient Jan 85, 86, 103, 112, 123, 124, 125, 126, 127,
130, 135, 136, 137, 138, 140, 142, 144, 150, 152, 153, 156, 157, 159,
160, 161, 164, 167, 170, 171, 172, 175, 181, 184, 186, 188, 191, 194,
195, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 203, 204, 205, 206, 211, 212, 213,

751

214, 215, 223, 226, 227, 232, 236, 239, 240, 241, 245, 252, 253, 254,
261, 262, 264, 266, 267, 274, 276, 278, 279, 280, 281, 282, 283, 285,
287, 290, 292, 294, 306, 308, 311, 312, 313, 322, 327, 328, 329, 331,
332, 334, 336, 413, 423, 428, 429, 438, 440, 458, 472, 474, 475, 478
Fehratovi, Bajro 372
Fejzi, Hamdija 268, 269
Fejzi, Sabaheta 307
Filipovi, Muhamed 512
Fink, Sheri Lee 70, 92
Franken, Robert/Rob 219, 234, 235, 245, 313, 321, 322, 323, 324,
327, 329, 331, 334, 411, 412, 414, 423, 424, 425, 428, 429, 448, 449, 456
Frasurea, Robert 120

G
Gakidon, Emmanuela 33
Gali, Rade 319
Gali, Stanislav 26, 31, 58
Gani, Ejup 84, 508
Garaanin, Ilija 49
Gardovi, Nikola 509
Gentile, Louis 94
Gerstenfeld, Manfred 166, 186, 261, 414, 438, 475, 478
Ghali, Boutros-Boutros 88, 99, 126, 151, 152, 153, 154, 155,
156, 157, 158, 160, 161, 162, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175,
176, 177, 182, 184, 186, 187, 197, 198, 199, 201, 206, 209, 251, 253,
262, 266, 698, 702, 703, 401, 404, 418, 442, 458, 473, 480
Gharekhan, Chinmaya 186, 259, 415, 441, 442, 445
752

Gobilliard, Herve 129, 151, 157, 164, 197, 199, 200, 212, 213,
214, 215, 232, 233, 264, 269, 270, 274, 280, 281
Goebbels, Joseph 506, 507, 508, 511, 513, 515, 516, 517, 521,
541, 546, 548, 549, 553, 563
Gotovina, Ante 514
Goulding, Marrack 441, 442, 445
Grabovica, Senad 342
Groenewegen, Paul 309
Grujo 385
Gutman, Roy 131, 136
Gvero, Milan 144, 270, 272, 413, 414, 595
Gvozdenovi, Dragan 671

H
Hadijahi, Muhamed 523, 524
Hajdarevi, Rifet 373
Hajrulahovi, Mustafa 206
Halilovi, Sefer 101, 102, 103
Halilovi, Zulfo 359
Harston, Julijan 129
Hartmann, Florence 120, 121
Hasanovi, Kasim 300
Hasanovi, Rasim 300
Hasanovi, Suljo 338
Haukland, Hagerup Johan Halgrim 197
Heinrich, Jean 419
753

Hetland, Arve 32
Hitler, Adolf 524, 557, 558, 562
Hodge, Carol 87, 128, 132, 419, 455
Hodi, Bakir 329
Hodi, efko 135, 136, 138, 140, 142, 144, 193, 195, 200, 239,
240, 242, 244, 246, 251, 252
Hodi, Smail 372
Hogg, Douglas 527
Holbrooke, Richard 120, 122, 122, 123, 125, 126, 147, 149,
150, 161, 162, 163, 181, 182, 184, 185, 186, 198, 262, 263, 472, 703
Hollingworth, Larry 89, 93
Honig, Jan Willem 61, 70, 82, 83, 85, 86, 87, 89, 95, 98, 100,
101, 102, 103, 115, 135, 136, 137, 138, 140, 142, 144, 188, 193, 194,
195, 198, 200, 201, 202, 205, 211, 216, 218, 219, 221, 222, 223, 225,
226, 228, 229, 231, 236, 245, 250, 251, 252, 254, 261, 266, 274, 275,
277, 283, 286, 289, 290, 291, 292, 293, 294, 299, 300, 306, 308, 309,
312, 313, 315, 316, 321, 322, 323, 324, 325, 326, 329, 330, 331, 334,
336, 338, 340, 342, 345, 347, 348, 352, 353, 354, 355, 357, 359, 362,
363, 368, 371, 372, 383, 416, 444, 448, 459, 461, 462
Hrgi, Enver 357
Hrnjak, Marko 563, 564
Hrnji, Salko 372
Hurd, Douglas 153, 156
Hurti, Murat 386
Huseinovi, Hakija 359
Husejnovi, Husejn 300
Husejnovi, Ibro 300
Huys, Twan 306

754

I
Ibrahimovi, Bego 304
Ini, Milenko 165
Isakovi, Antonije 515
Ivanievi, Milivoje 513, 544, 545, 547
Ivoevi, Milorad 692, 693
Izetbegovi, Alija 94, 129, 395, 505, 507, 508, 509, 512, 513, 519,
520, 522, 530, 533, 536, 546, 549, 551, 552, 553

J
Jagger, Bianca 125, 126, 127, 142, 184, 188, 256, 258, 266,
273, 274, 279, 328, 411, 431, 442, 444, 445, 453, 460, 461, 463, 470,
479, 481
Jagonjca, Kiram 317
Jahi, Hazim 356
Jankovi, Mirko 344, 373, 389
Jankovi, Radoslav 456
Jankovi, Zoran 367
Janowski, Chris 430
Janvier, Bernard 122, 123, 125, 126, 127, 129, 139, 141, 143,
144, 152, 153, 155, 156, 157, 158, 159, 160, 165, 166, 167, 168, 173,
180, 183, 184, 185, 186, 187, 188, 189, 190, 191, 192, 197, 198, 199,
200, 201, 209, 214, 215, 219, 222, 227, 228, 229, 230, 231, 232, 233,
251, 252, 253, 255, 256, 261, 262, 263, 264, 267, 274, 280, 283, 291,
336, 404, 405, 407, 413, 416, 418, 419, 433, 442, 702, 703
Jaspers, Karl 557

755

Jeljcin, Boris 166, 184, 186

Jeremi, Savo 93
Jevi, Duko 351
Joki, Dragan 103, 110, 133, 297, 312, 336, 338, 346, 351, 354,
355, 358, 363, 364, 369, 371, 374, 380, 384, 487
Joki, Petar 48
Jong, Harm 200, 215, 219, 228
Jovanovi, Drago 53
Jovanovi, Ljubo 295
Jovanovi, Vladislav 528
Jovii, Radenko 362, 671
Juppe, Alain 153, 154, 192, 261

K
Kabilovi, Ismet 317
Kabilovi, Ramo 317
Kaavenda, Vasilije 146
Kalabi, Rajko 58
Kaliterna, Tamara 53
Kamlenovi, Milenko 319
Karaorevi, Petar 47
Karadi, Radovan 9, 21, 22, 54, 56, 57, 68, 98, 115, 116, 117,
118, 119, 120, 127, 137, 143, 144, 145, 152, 154, 155, 156, 158, 159,
166, 172, 174, 180, 184, 190, 191, 315, 339, 346, 362, 365, 366, 370,
405, 411, 453, 462, 479, 483, 508, 509, 517, 519, 520, 524, 525, 526,
527, 528, 529, 532, 533, 534, 542, 543, 549, 551, 559, 565, 581, 582,
595, 700, 703, 704, 712
756

Karadi, Vuk 337, 363, 364, 365

Kardelj, Edvard 521, 522, 523
Kariik, Milenko 662
Karovi, Merisa 65, 75, 80
Karremans, Thom 112, 123, 124, 125, 130, 180, 181, 193, 194, 195,
196, 200, 201, 203, 204, 206, 207, 211, 215, 216, 217, 222, 224, 226, 230,
231, 234, 235, 236, 237, 238, 239, 240, 241, 243, 244, 245, 246, 247,
265, 266, 272, 274, 275, 276, 277, 278, 279, 281, 285, 290, 291, 313,
408, 414, 418, 422, 438, 443, 444, 445, 448, 449, 474, 675, 676, 700
Kay, Steven 31
Kecmanovi, Nenad 524
Keneth, Biser 455
Kertes, Mihalj 55
Keserovi, Dragomir 388, 641
Kijac, Dragan 628
Kingoria, Joseph139, 141, 308, 328, 331, 679
Kirk McDonald, Gabrielle 90, 91
Kohl, Helmut 166
Kok, Wim 266, 280, 282
Kokovi, Stevan 58
Koljenovi, Sabra 68
Koljevi, Nikola 115, 502, 507, 511, 512, 513, 519, 533, 549,
551, 552, 554, 565, 711
Kolsteren, Ton 200, 215, 227, 228, 229, 255
Kornblumom, John 163
Kosori, Svetozar 315
Koster, Tveet 308, 309, 329, 435
757

Kosti, Branko 559

Kouti, Budimir 115
Kova, Tomislav 291, 592, 594, 598
Kozakov, Andrei 430
Krajinik, Momilo 22, 56, 57, 115, 137, 166, 519, 551
Kremer, Gerry 306
Kreso, Muharem 62, 78, 80, 83, 86, 94, 95, 96, 97, 101, 102, 103,
108, 111, 112, 113, 114, 122, 123, 124, 125, 126, 127, 130, 135, 136, 137,
138, 140, 141, 150, 151, 152, 153, 166, 175, 177, 178, 179, 180, 181, 184,
188, 204, 213, 323, 329, 401, 403, 410, 416, 417, 445, 481, 482, 483
Krsmanovi, Rajko 353
Krsti, Radislav 13, 55, 56, 62, 80, 85, 94, 96, 101, 108, 114,
116, 117, 118, 127, 131, 133, 134, 136, 137, 138, 140, 141, 143, 144,
146. 371, 374, 375, 377, 380, 381, 382, 383, 384, 398, 429, 444, 451,
483, 485, 486, 595, 598, 605, 617, 631, 669, 671, 675, 681, 687, 707
Krsti 283, 285, 287, 288, 290, 291, 294, 295, 297, 299, 302,
303, 305, 308, 310, 311, 312, 314, 315, 316, 318, 319, 320, 327, 331,
335, 336, 337, 338, 339, 341, 346, 351, 352, 353, 354, 355, 358
Kuljanin, Ranko 671
Kuner, Bernar 528
Kustura, Hanka 24

L
Lambrichs, Louise L. 53
Lamy, Franois 105, 404, 405
Lazi, Milenko 671
Leighton, Smith 197, 198, 256, 259, 260, 262, 263, 273, 281
758

Levitte, Jean-David 261, 262

Lili, Zoran 668
Litl, Allan 85, 86, 94
Lhr, Alexander 53
Lonar, Duan 73, 574
Luki, Boko 58

M
Maci, Beir 62, 78, 80, 83, 86, 94, 95, 96, 97, 101, 102, 103, 108,
111, 112, 113, 114, 123, 124, 127, 130, 135, 136, 137, 138, 140, 141,
150, 151, 152, 153, 166, 175, 177, 178, 179, 180, 181, 184, 188, 204,
213, 323, 329, 386, 397, 401, 403, 410, 416, 417, 481, 482, 483, 490
Mahmutovi, Devad 361
Maison, Rafalle 87
Major, John 166, 182, 527
Makara, Petar 166
Mali, M. 382
Malida, Milan 58
Mallet, Jean-Claude 192, 261
Mandari, Nikola 76
Mandi, Nikola 523
Mandi, Nesib 278, 290, 294, 313, 314, 321, 322, 324, 327,
333, 334, 411, 425, 448, 465, 474, 676, 677
Mann, Charles 259
Mardel, Simon 79
Marton, Kate 162

759

Mai, Nijaz 92, 94, 344, 375, 376, 382, 397

Mai, Ramiz 342
Matton, Sylvie 120, 121, 122
Mazowiecki, Tadeusz 80, 175, 283, 329, 476, 478, 479, 480,
481, 482
Medi, Slobodan 409
Mulali, Mehana 300
Mehmedovi, Alija 300
Meholji, Hakija 124, 234, 238, 239, 240, 268, 269
Mendiluce, Jos Mario 68, 78, 79, 83, 108, 109
Mensziesu, John 431
Mii, Milorad 299
Mierlo, van Hans 261, 280, 281, 282
Mihailovi, Draa 53, 500
Mihnjik, Adam 529, 530, 549, 551
Mijatovi, Miladin 369, 380
Mijovi, Vasilije 77, 409
Mikuli, Branko 513, 521
Milanovi, Ignjat 356, 377, 379
Mileti, Antun 53
Mileti, Radivoje 378, 600, 602, 613, 654, 664
Milhov, Deyan 157
Milii, Dragan 58
Millonu, Charlesu 419
Milosavljevi, Olivera 49, 501, 511, 515
Miloevi, Dragomir 31
760

Miloevi, Slobodan 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23, 26, 31, 54, 55,
56, 59, 71, 72, 73, 76, 77, 88, 89, 90, 98, 116, 120, 121, 128, 131, 132,
158, 165, 166, 167, 184, 185, 186, 201, 204, 205, 227, 232, 256, 258,
259, 260, 273, 366, 374, 375, 378, 395, 410, 419, 454, 455, 456, 457,
458, 459, 460, 461, 463, 468, 470, 473, 474, 504, 517, 520, 524, 525,
527, 537, 538, 543, 563, 565, 699, 703
Milovanovi, Manojlo 86, 92
Mii, Ivan 438, 439
Mii, Nikola 58
Mii, Slobodan 62
Miskin, Vaso 548, 549, 554, 556, 557
Mitterand, Francois 167, 182, 566
Mladi, Ratko 8, 13, 56, 57, 59, 64, 65, 66, 68, 78, 83, 92, 98,
101, 102, 103, 108, 110, 115, 117, 118, 120, 122, 122, 125, 126, 127,
128, 131, 136, 139, 140, 141, 143, 147, 148, 158, 164, 165, 166, 167,
180, 183, 184, 185, 186, 187, 189, 191, 192, 205, 206, 218, 227, 228,
229, 233, 235, 243, 244, 252, 256, 258, 261, 262, 265, 266, 272, 275,
276, 277, 278, 279, 280, 282, 283, 290, 291, 292, 293, 294, 296, 297,
298, 304, 305, 308, 313, 314, 315, 321, 336, 337, 339, 341, 346, 349,
353, 356, 365, 369, 370, 371, 373, 375, 386, 386, 388, 393, 397, 404,
405, 406, 407, 410, 411, 413, 414, 415, 419, 421, 422, 432, 443, 444,
448, 449, 453, 455, 457, 459, 460, 461, 462, 463, 468, 469, 470, 471,
473, 475, 479, 483, 486, 536, 542, 548, 551, 552, 559, 565, 566, 569,
570, 605, 618, 641, 665, 667, 668, 675, 676, 677, 703, 704
Moren, Edgar 549, 550, 551
Morillon, Philippe 68, 70, 79, 80, 82, 84, 85, 86, 87, 98, 101,
102, 103, 112, 698
Mufti, Hafiz 52
Muji, Jasminka 106
Muminovi, emsudin 381
761

Muratovi, Hasan 421

Mrray, Christopher J.L. 33
Muki, Aia 81
Muki, Suad 81
Mustafi, Ramo 354, 357

N
Nasti, Milomir 386, 671
Nedi, Milan 52
Nenadovi, Jakov 48
Nenadovi, Konstantin 47
Nenadovi, Prota Matija 48
Nicolai, Cees 197, 200, 201, 205, 206, 210, 211, 214, 215, 218,
219, 221, 227, 236, 264, 269, 270, 272, 276, 277, 278, 279, 281, 313,
413, 438, 448, 474, 475
Nikoli, Drago 366, 370, 378
Nikoli, Momir 62, 110, 111, 131, 145, 283, 285, 287, 288, 290,
295, 296, 297, 298, 299, 306, 307, 308, 310, 311, 312, 314, 315, 336,
337, 338, 340, 342, 344, 346, 348, 351, 352, 353, 354, 355, 356, 358,
362, 363, 364, 365, 366, 371, 373, 374, 384, 486, 487
Novakovi, Stojan 47
Nuhanovi, Hasan 95, 101, 103, 104, 106, 107, 108, 111, 112, 113,
118, 123, 124, 125, 130, 135, 136, 137, 138, 140, 141, 142, 144, 193, 194,
195, 196, 197, 200, 202, 203, 204, 205, 206, 209, 212, 225, 230, 236,
238, 240, 241, 244, 245, 246, 247, 248, 249, 250, 253, 254, 255, 256,
262, 266, 268, 272, 273, 274, 275, 283, 284, 285, 286, 287, 290, 291,
292, 293, 294, 295, 297, 302, 306, 307, 308, 311, 312, 313, 314, 315,
316, 318, 319, 320, 321, 322, 323, 324, 325, 327, 328, 329, 331, 334,
336, 337, 339, 344, 358, 359, 364, 410, 411, 412, 413, 414, 415, 417,
762

418, 420, 421, 422, 423, 424, 425, 428, 429, 430, 431, 435, 442, 444,
445, 446, 447, 448, 449, 453, 458, 459, 464, 465, 474, 475, 478, 479
Nuhanovi, Ibrahim 677
Nuhanovi, Ibro 278, 294, 313, 321, 322, 324, 327, 411, 425,
448, 474
Nuki, Mensur 356

O
Oakley, Phyllis148
Obermeyer, Ziad 33
Obrenovi, Dragan 110, 297, 312, 336, 338, 346, 351, 352, 354,
355, 358, 361, 362, 363, 364, 367, 370, 371, 374, 375, 378, 379, 381,
382, 383, 384, 385, 387, 388, 393, 431, 487, 626, 629, 684, 685, 686, 687
Obrenovi, Milo 48, 49
Ogata, Sadako 87, 88, 209, 404
Ognjenovi, Slavko 110, 111, 580
Ojdani, Dragoljub 74, 75, 91, 92, 577, 579
Omanovi, amila 288
Omerdi, Muharem 146
Omerovi, Enez 317
Omerovi, Enis 117
Omerovi, Husejin 65, 75, 80
Omerovi, Mesud 68
Oraanin, Vasilije 621
Ori, Mevludin 372, 373
Ori, Naser 84, 87, 98, 538, 539, 548

763

Osmanovi, Avdo 317

Osmanovi, amil 677
Owen, David 88, 98, 153, 154, 157, 161, 182, 183, 255, 263,
519, 520, 541

P
Paji, Novica 299
Pandurevi, Vinko 311, 363, 369, 371, 374, 380, 381, 382, 384,
388, 393, 604, 637, 647, 652, 656, 658, 660
Pani, Milan 542, 543
Pani, ivota 543, 564
Panti, Radisav 351
Papi, arko 520
Pai, Nikola 49, 501
Paveli, Ante 523
Pavi, Milorad 541
Pavle (patrijarh) 526, 527, 555
Perina, Rudolph 419
Perii, Miodrag 529
Perii, Momilo 128, 131, 132, 699
Perovi, Latinka 49, 50, 501, 515
Petrovi, Karaore 47, 526, 555
Petrovi, Mile 344
Petrovi, Miodrag 501, 509, 539, 540, 541, 555, 556
Petrovi, Zoran 308, 326, 354
Peuli, Velibor 671
764

Pilav, Ilijaz 92, 234, 242, 347

Pili, Alija 300
Pili, Fikra 300
Piliovi, Zdravko 671
Plavi, Biljana 22, 54
Pljaki, Antonije 48
Popov, Neboja 553
Popovi, Vujadin 299, 305, 311, 315, 319, 355, 358, 363, 364,
365, 371, 374, 378, 381, 384, 393, 399, 485, 487, 671
Popovi-Obradovi, Olga 50
Porter, Henry 451
Pozderac, Hamdija 513, 521
Pucar, uro Stari 338, 363
Purkovi, amil 448, 474

Q
Quesnot, Christian 419

R
Radovanovi, Svetlana 31
Rakoevi, Novica B. 47
Ramljak, Alija 361
Rankovi, Aleksandar 522
Rathfelder, Erich 80, 82
Ratsouk, Nikolai 413
765

Ranatovi, eljko Arkan 526, 535

Riad, Fuad 339
Ribbnik, Ed 414, 475
Roberts, Ivor 552
Rohde, David 352
Roki, Drago 584
Rose, Michael 179
Rosenblatt, Lionel 147
Ruez, Jean Rene 350
Rutten, Ron 306, 307, 329, 425, 435, 438, 478
Ryan, Mike 257

S
Sadler, Brent 257
Salignon, Pierr 105
Salihovi, Fahrudin 238, 240, 241, 246, 247
Schmidt, Christian 424
Schmitz, Christina 309, 331
Schwarz-Schilling, Christian 80
Selimovi, Mea 525
Sells, A. Michael 93, 97, 105, 107, 123, 144, 173 , 269, 283, 290
Shattuck, John148
Sikiri, Bekrija 317
Sikiri, Zaim 317
Silajdi, Haris 154, 508, 536, 552
766

Silber, Laura 85, 86, 94

Simani, Mile 349 485, 487, 622
Simatovi, Frenki (Franko) 77
Simi, Novica 666
Simi, Nenad 139, 141
Skalji, Muhamed 52
Skoaji, Milutin 572
Sladojevi, Bogdan 388, 640
Slavoljb, uki 520
Smajlovi, Hamdija 300
Smajlovi, Fadila 317
Smajovi, Azra 77, 82, 85
Smith, Rupert 114, 115, 116, 125, 129, 131, 151, 152, 153, 154,
155, 156, 157, 158, 159, 160, 161, 163, 164, 165, 166, 167, 168, 172,
173, 183, 184, 185, 186, 188, 189, 190, 191, 198, 199, 200, 207, 208,
210, 223, 236, 375, 404, 422, 433, 441, 450, 454, 458, 459, 460, 461,
462, 468, 469, 470, 471, 473, 474, 702
Sobolevski, Mihael 53
Spalajkovi, Miroslav 501
Staljin, Josif Visarionovi 504
Stamboli, Slobodan 51, 52
Stanii, Jovica 137
Stankovi, Milovan 388, 640
Stojakovi, ore 692, 693
Stojanovi, Kosta 50
Stojanovi, Svetozar 529, 543
Stojkovi, ika 549
767

Stoltenberg, Thorvald 152, 153, 156, 183, 184, 186, 259, 375,
415, 417, 440, 441, 442, 445, 455, 457, 458, 459
Strnjakovi, Duan 49
Stupar, Milo 381
Subai-Galijatovi, Sabina 117
Sudetic, Chuck 399
Sulejmanpai, Zijah 524
Suljagi, Emir 285
Sulji, Hurem 308. 326, 372, 373
Sulji, Osman 237, 238, 239, 241
Sulji, Suljo 61

aban, 304
abi, Vejiz 140, 141, 340, 342, 345, 348, 359, 362, 368, 375,
376, 380, 382
abi, Velid 60, 61, 62, 63, 64, 66, 71, 77, 78, 92, 106, 107, 108, 110
ahinpai, Beirbeg 52
ehi, Zijad 51, 52
iljkovi, Senaid 95
ljivo, Galib 47
uak, Gojko 514

T
Tabeau, Ewa 26, 30, 31, 32, 33
Tadi, Duko 90, 91
768

Tadi, Ljubomir 529, 539

Tadi, Slobodan 668
Tali, Momir 639
Teofilovi, Zoran 671
Tepi, Devad 396
Termiz, Devad 38
Teskeredi, Ibrahim 52
Tetteha, David139, 141, 328, 331
Tharoor, Shashij 101
Tito 510, 514, 516, 518, 519, 521, 522, 523, 525
Todorovi, Dragoljub 519, 524, 525, 526, 527, 531, 533, 534, 541
Tolimir, Zdravko 55, 86, 206, 211, 214, 215, 218, 221, 229,
232, 233, 236, 258, 264, 274, 280, 552, 596
Toi, Spasoje 646
Trbi, Milorad 370, 382, 486, 487
Trifunovi, Dimitrije 51, 52
Trii, Dragoslav 299, 381
Trivi, Mirko 671
Trkulja, Neo 388, 640
Trkulja, Svetozar 485
Tucakovi, emso 53
Tucker, Pyers 84
Tuman, Franjo 19, 20, 21, 29, 513, 514, 517, 518, 519, 520,
521, 522, 530, 533, 553
Turkovi, B. 564
Turnadi, Ismet 318

769

Turnadi, Zuhdija 303

Turner, Harald 53
Tursunovi, Zulfo 238

U
Ubiparovi, Melenta 584
Uumli, Petar 474

V
Van den Winden 195
Van Baal, Adrianus 264
Van den Breemen, Henk 264, 448
Van der Wind, Onno 107, 403, 444
Van Duijn, Leen 288, 306, 307, 435
Van Duuren, Richard 309
Van Renssen, Raviv 206
Vance, Cyrus 88, 539, 519, 520, 527, 541
Vasi, Dragomir 341, 349, 366, 378, 379, 606, 619, 633, 642, 662
Veleti, Stojan 649
Veli, Abdulkadir 330
Veli, Mehmedalija 372
Veli, Mejra 81
Veli, Mela 81
Veli, Mevludin 81
Veli, Sadik 333
770

Vii, Obrad 362

Vikovi, Goran 353
Vladimir, Geiger 524
Volfgang, Petri 546
Voorhoeve, Joris 217, 218, 225, 229, 262, 263, 264, 265, 266,
267, 268, 273, 277, 278, 279, 280, 281, 282, 477, 478
Vueli, Milorad 519
Vujadinovi, eljko 692, 693
Vukoti, Gojko 692, 693

W
Wahlgren, Lars-Eric 98, 99, 101, 102
Wiliam 246, 247, 285, 286

Z
Zagorac, Nikola 58
Zeki, Goran 55
Zoloti 538
Zoltkowski, Marcin 26
Zui 382
Zumach, Andreas 128
Zwierzchowski, Jan 32, 33

771


iga, Jusuf 213
igi, Suljo 356
ivanovi, Milenko 65, 66, 67, 73, 112, 132, 133, 134, 143, 314,
315, 349, 350, 367, 431,575, 591, 611

772

B. REGISTAR GEOGRAFSKIH POJMOVA

A
Afrika 418
Ahmii 24, 29
Alibegovac 585, 586, 588
Ali-paino Polje 554
Alpe 129
Amerika 502, 504, 505, 527, 528, 545, 546, 552, 554, 558, 560, 561,
562, 563
Amsterdam 479
Armenija 53
Assen 107
Augusburg 129
Austro-Ugarska 49, 50, 529, 534
Auvic 545, 546, 560, 562

B
Babuljica 614
Bauta 643
Bacute 391, 690
Bagli 607
Bajina Bata 397, 538, 690
Bajramovii 212, 268
773

Baljkovica 340, 368, 369, 380, 381, 385, 389, 390, 391, 633, 636, 647,
651, 657, 658, 659, 685, 687, 688, 689
Balkan 50, 87, 155, 176, 502, 503, 519, 520, 529, 531, 534, 550, 556,
560, 561, 562
Banerka 661
Banija 524
Banj brdo 332
Banja Luka 13, 47, 58, 135, 145, 305, 306, 311, 319, 351, 352, 357, 358,
363, 365, 370, 398, 409, 484, 485, 487, 527, 538, 544, 563, 672, 675, 692, 693, 708
Banovii 706
Batkovi 333, 365, 393, 394, 398, 429, 658, 659, 690
Be 47
Beograd 13, 31, 47, 48, 49, 50, 51, 53, 54, 55, 88, 91, 98, 107, 122,
131, 132, 153, 186, 201, 204, 205, 232, 326, 348, 354, 375, 419, 429, 430,
454, 455, 456, 458, 459, 460, 461, 462, 468, 469, 501, 502, 507, 519, 525,
529, 530, 541, 551, 552, 559, 669, 670, 712
Berlin 560
Beii 387, 587
Besii 640
Bezovac 575
Bibii 138, 209
Biha 23, 24, 26, 28, 97, 178, 179, 194, 199, 205, 282, 402, 543, 545
Bijela zemlja 625
Bijela 594
Bijeljina 23, 24, 39, 46, 60, 72, 134, 332, 333, 337, 340, 341, 349,
365, 366, 393, 394, 397, 535, 583, 597, 605, 618, 627, 632, 638, 642, 646,
658, 660, 661, 662, 690, 706
Bilea 23
Biljeg 130
Bira 570
Bir 65
774

Biina 386, 492

Bistrica 556
Bjelanica 116, 582
Bjelimii 27
Bjelovac 66
Jelovaka esma 492
Bljeeva 391, 492, 643, 690
Bojna 138, 268, 585, 586, 588
Bokin Potok 341, 348, 607, 623, 634, 682
Bon 265
Borii 74, 575
Borikama 460
Borovac 587
Bosanska Dubica 23
Bosanska Gradika 23
Bosanska krajina 23. 56, 58
Bosanska Krupa 23
Bosanska Posavina 23, 46
Bosanski Brod 23
Bosanski Novi 23
Bosanski Petrovac 23
Bosanski amac 23, 24, 48
Bosansko Grahovo 545
Bokovii 653
Bosna (rijeka) 50
Bosna i Hercegovina 3, 5, 7, 8, 9, 13, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22,
23, 25, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40, 41, 45, 46, 47,
48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 68, 69,
70, 71, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 80, 83, 84, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 91, 94, 96,
97, 98, 99, 100, 101, 102, 110, 111, 112, 114, 117, 119, 121, 122, 123, 124,
775

125, 128, 129, 130, 131, 132, 133, 134, 135, 136, 138, 139, 141, 143, 144,
146, 147, 148, 149, 150, 151, 152, 153, 154, 155, 156, 157, 158, 159, 161,
165, 166, 168, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 179, 182,
184, 185, 186, 188, 191, 192, 193, 195, 196, 197, 198, 199, 200, 201, 202,
203, 204, 205, 206, 207, 208, 209, 211, 213, 217, 224, 228, 234, 235, 237,
238, 239, 240, 241, 242, 246, 249, 253, 254, 258, 259, 262, 265, 266, 269,
270, 271, 274, 276, 277, 279, 283, 284, 288, 290, 292, 293, 305, 306, 310,
314, 315, 320, 324, 330, 337, 338, 340, 348, 351, 352, 353, 356, 357, 359,
360, 361, 362, 367, 368, 369, 370, 375, 380, 381, 382, 386, 387, 389, 390,
398, 402, 405, 406, 408, 413, 414, 416, 418, 420, 431, 432, 438, 439, 440,
441, 450, 451, 458, 460, 465, 470, 480, 481, 484, 485, 487, 488, 489, 500,
501, 502, 504, 506, 507, 508, 509, 510, 511, 512, 513, 514, 515, 516, 517,
518, 519, 520, 521, 522, 523, 524, 525, 526, 527, 528, 530, 531, 532, 533,
534, 535, 536, 537, 538, 540, 541, 542, 543, 544, 545, 546, 549, 550, 552,
553, 554, 555, 557, 558, 559, 563, 564, 565, 573, 576, 578, 580, 583, 593,
636, 659, 669, 670, 672, 676, 677, 678, 681, 687, 688, 691, 692, 693, 697,
698, 699, 700, 701, 702, 704, 705, 706, 707, 708, 709, 710, 711, 712
Braan 362, 587, 588, 683
Branjevo 370, 383, 384, 451, 452, 485, 487, 490, 688, 706, 707
Bratunac 8, 23, 24, 39, 46, 60, 62, 63, 64, 71, 72, 73, 77, 80, 89, 92,
95, 96, 105, 106, 107, 111, 119, 121, 130, 136, 140, 142, 145, 206, 208, 211,
233, 235, 244, 266, 267, 276, 277, 279, 290, 291, 292, 294, 295, 296, 297,
298, 301, 302, 304, 312, 313, 314, 315, 316, 317, 318, 320, 324, 330, 331,
332, 333, 334, 336, 337, 338, 340, 341, 344, 345, 346, 349, 350, 351, 352,
353, 354, 355, 356, 362, 363, 364, 365, 366, 369, 370, 373, 374, 375, 376,
377, 379, 380, 381, 383, 387, 388, 421, 424, 427, 429, 430, 431, 432, 433,
435, 436, 437, 439, 440, 441, 442, 444, 446, 450, 451, 452, 453, 454, 455,
456, 462, 463, 464, 465, 468, 470, 471, 472, 475, 476, 491, 492, 571, 575,
580, 590, 598, 603, 605, 606, 610, 614, 627, 630, 631, 640, 677, 678, 679,
680, 682, 684, 685, 686, 687, 688, 690, 706
Brko 23, 24, 39, 45, 638
Brda 593
Brak 583
Breanci 348, 682
Brezik 392, 625, 651
Brezovice 333
776

Brisel 199, 267

Britanija 560, 561, 562
Buje 138, 586, 587
Budak 138, 325, 492
Budimpeta 162, 163
Bugojno 29, 58
Bukova Glava 130, 586
Bukovik 242
Bukuret 49
Buljim 340, 681
Burnice 345,355,356
Busovaa 24, 29, 449
Butmir 152, 154

C
Caparde 71, 361, 376, 391, 392, 629, 633, 647, 651, 683, 685
Centar (Sarajevo) 23
Cerska 24, 60, 62, 64, 65, 66, 67, 70, 71, 72, 77, 78, 79, 80, 81, 82, 83,
84, 85, 87, 95, 106, 303, 304, 317, 340, 342, 345, 355, 356, 370, 372, 387,
388, 391, 490, 492, 569, 610, 615, 634, 640, 641, 648, 683, 684, 689, 707
Ciljug 369
Crna Rijeka 621
Crni vrh 350, 375, 377, 380, 389, 390, 392, 610, 615, 629, 633, 636,
642, 645, 647, 651, 653, 657, 658, 685, 687, 689, 698
Crvena Rijeka 146, 252
Crna Gora 17, 18, 22, 32, 36, 49, 50, 51, 54, 55, 56, 62, 91, 146, 147,
206, 207, 357, 360, 460, 489, 490, 500, 503, 516, 517, 527, 533, 538, 540,
556, 558, 706, 697, 698, 704, 705, 708, 711, 712

777


aak 48
ajnie 23, 39, 46, 60
anari 24, 492
anarski put 485, 487, 706, 707
apljina 24, 29
aurka 586
au 74, 292, 575, 588
ehoslovaka 418, 561
elebii 30
elinac 23
elopek 51
erui 594
etino brdo 389, 392, 603, 655, 689
ievac 586
izmii 391, 437, 643, 690

D
Dahau 560, 562
Dayton 121, 122, 710
Deani 556
Dedinje 541
Deremii 392
Derventa 23, 620
Divi 527
Divljakinje 585
Dobanovci 454, 457, 565
778

Doboj 23, 24, 619, 632, 646

Dobrinja 31
Dobrun 540
Dogazi 575
Donja Azizija 48
Donje Caparde 392
Donji Vakuf 58
Drenovik 603
Drina 8, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54, 55, 56, 58, 61, 63, 71, 70,
72, 73, 74, 76, 77, 122, 136, 189, 337, 361, 362, 366, 368, 369, 370, 376,
377, 378, 379, 380, 381, 382, 385, 387, 388, 389, 394, 395, 416, 484, 491,
492, 506, 514, 526, 528, 533, 534, 535, 537, 538, 541, 570, 571, 572, 573,
575, 576, 578, 581, 582, 585, 591, 595, 662, 690, 697
Drinjaa 66, 72, 96, 320, 356, 361, 385, 387, 388, 614, 627, 640, 689
Drvar 545
Dubrave 275, 464, 679
Dubrovnik 129, 227, 556, 557
Dugo polje 106
Duanovo 634
Dvor na Uni 594

evanje 626
ogazi 106, 138

D
Dafin kamen 370, 390, 603, 642, 645, 684, 689

779

E
Egejsko more 50
Engleska 418
Evropa 21, 49, 50, 52, 53, 122, 198, 394, 500, 504, 505, 507, 508,
509, 517, 527, 528, 530, 531, 545, 546, 550, 551, 553, 558, 560, 561, 563

F
Fakovii 64, 66, 621
Foa 23, 24, 27, 39, 45, 46, 50, 51, 60, 76, 337, 516, 527
Francuska 120, 132, 149, 150, 164, 166, 181, 182, 184, 192, 199,
261, 262, 264, 280, 403, 404, 405, 414, 418, 419, 442, 553, 560, 562

G
Gacko 23, 39
Gavrii 392, 653
Gladovii 89, 301, 573
Glamo 545
Gloansko brdo 377, 394, 685
Glodi 361, 362, 380, 431, 633, 683, 687
Glogova 24, 71, 358, 388, 391, 485, 492, 643, 689, 690, 707
Godinjske Bare 24, 397, 493
Gorade 23, 26, 28, 39, 46, 51, 60, 65, 66, 67, 68, 70, 71, 97, 110,
111, 116, 118, 119, 120, 122, 123, 151, 152, 154, 157, 159, 164, 179, 190,
191, 194, 199, 205, 265, 282, 337, 402, 416, 456, 462, 471, 472, 535, 569,
570, 580, 581, 612, 664, 698, 699
Gornja Azizija 48
Gornji Potoari 391
Gornji Vakuf 29

780

Grabovica 30
Grac 56
Gradac 585, 586
Gradina 73, 573, 588, 594
Grbavci 371, 372, 684
Grka 134, 409, 708
Guber 80, 585
Guteri 392, 651

H
Haag 55, 56, 58, 59, 85, 87, 88, 97, 98, 99, 101, 103, 108, 109, 110,
126, 133, 181, 200, 218, 225, 266, 267, 275, 276, 279, 309, 322, 323, 324,
329, 405, 421, 423, 439, 440, 448, 486, 513, 525, 527, 533, 534, 537, 538,
541, 545, 554, 555, 704, 707
Habsburka monarhija 51
Hadii 23
Hajvaz 391, 647
Hakaal 372,
Hamilton 38
Han-Pogledi 370, 646, 684
Han-Pijesak 13, 23, 51, 63, 301, 370, 394, 469, 669, 670, 684, 706
Hemlijai 493
Herceg-Bosna 18
Hiroima 560, 562,
Hodii 485, 684, 707
Holandija 121, 132, 144, 148, 149, 150, 156, 157, 160, 182, 195,
200, 206, 212, 233, 236, 247, 261, 262, 263, 264, 265, 266, 267, 268, 273,
275, 276, 277, 278, 279, 280, 281, 282, 286, 307, 313, 321, 322, 323, 398,
403, 412, 417, 424, 441, 442, 443, 444, 445, 446, 447, 448, 449, 450, 451,
452, 453, 455, 459, 475, 476, 477, 479, 703
781

Hrana 295
Hrastovac 594
Hreljii 593
Hrnii 82, 142, 302, 317, 388, 689
Hrnjice 66
Hrvaii 634
Hrvatska 18, 19, 28, 29, 53, 59, 150, 179, 504, 505, 506, 507, 508,
511, 514, 517, 518, 520, 523, 524, 526, 527, 528, 530, 532, 533, 534, 535,
537, 550, 553, 555, 557, 563, 697

I
Igman 116, 181, 582,
Igrite 51
Ilida 23
Ilija 23, 381
Irak 171
Italija 213, 225, 250, 414, 418

J
Jabuka 71
Jadar 47, 490, 683
Jadransko more 50, 232
Jaglii 340, 587, 683
Jagodnja 573
Jagotica 395
Jahorina 51, 114, 115, 161, 351, 291, 292, 356, 541, 597, 598, 632,
642, 661, 677
Jaia kamen 583
782

Jajce 23, 24, 58, 543

Jakarina kosa 484
Janja 583, 638
Jasenova 590
Jasenovac 193, 586
Javor 193, 586
Javornik 485
Jeremii 651
Jeestice 71, 341
Joanica Gaj 362, 367, 684
Joanica 390, 492, 629, 633, 642, 645, 689
Jugoslavija 7, 8, 13, 17, 18, 19, 21, 22, 23, 25, 31, 32, 36, 50, 54, 55,
56, 58, 59, 60, 62, 64, 65, 66, 68, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77, 78, 81, 85, 86,
88, 89, 90, 91, 92, 97, 98, 101, 110, 114, 122, 127, 128, 129, 131, 132, 134,
136, 143, 155, 183, 184, 186, 197, 199, 204, 209, 232, 253, 259, 271, 283,
290, 291, 329, 360, 382, 395, 397, 402, 409, 415, 416, 426, 441, 442, 445,
453, 457, 458, 460, 469, 474, 478, 481, 482, 483, 486, 489, 490, 500, 501,
502, 503, 504, 505, 507, 508, 509, 511, 514, 515, 516, 517, 518, 519, 520,
522, 525, 526, 527, 529, 530, 531, 532, 534, 535, 536, 537, 538, 539, 540,
542, 543, 544, 545, 548, 550, 552, 553, 556, 557, 558, 559, 560, 563, 564,
565, 571, 573, 575, 576, 578, 663, 665, 666, 667, 669, 670, 697, 698, 699,
700, 703, 704, 705, 708, 710, 711, 712

K
Kajii 317, 341, 603
Kak 585, 586, 588
Kaldrmica 354, 355
Kalesija 24, 491, 492, 493, 582, 637, 706, 706
Kalimanii 27
Kalinovik 23, 51
Kamenica 24, 60, 62, 67, 77, 79, 80, 82, 318, 339, 340, 342, 343, 359,
783

370, 376, 377, 387, 389, 390, 391, 392, 426, 488, 492, 493, 636, 637, 638,
640, 642, 645, 648, 653, 683, 684, 685, 689, 698
Kameniko brdo 340, 343, 426, 427, 490, 681, 682
Kanada 165
Karakaj 394, 633
Kasaba 72, 316, 318, 330, 355, 464, 476, 614, 632
Katijelj 66
Kina 415, 418, 418
Kiseljak 29, 70, 80, 82, 83, 87, 471
Kladanj 51, 66, 279, 294, 296, 298, 307, 310, 312, 314, 316, 318, 319,
320, 330, 349, 353, 386, 391, 412, 420, 423, 424, 435, 439, 449, 453, 463,
464, 467, 475, 482, 602, 606, 607, 608, 609, 618, 637, 651, 664, 679, 706
Kladova 48
Klju 23, 24, 39, 58, 545
Kloko 586, 588
Kobiljaa 471
Kondilo 593
Konik 593
Konjevi-Polje 60, 62, 64, 65, 66, 67, 70, 71, 72, 78, 79, 80, 81, 82,
83, 85, 316, 317, 319, 330, 339, 340, 341, 342, 344, 345, 346, 348, 349, 350,
351, 353, 354, 355, 356, 362, 363, 365, 369, 370, 377, 379, 385, 388, 389,
391, 395, 421, 425, 426, 435, 446, 464, 476, 482, 484, 570, 601, 603, 610,
614, 615, 618, 619, 620, 621, 622, 627, 632, 634, 643, 646, 650, 662, 681,
682, 683, 684, 685, 686, 689, 690, 698
Konjevi 340, 345, 436, 437
Konjuh 134, 135, 138, 143
Korula 197
Kordun m524
Kosovac 392
Kosovaa 651, 657
Kosovo 17, 18, 176, 344, 511, 519, 526, 527, 555, 560
784

Kotur 193, 586, 616

Kotorsko 333
Kotor-Varo 23, 24, 45
Kozara 524
Kozarac 27
Kozjak 393, 659
Kolje 130, 138, 243
Kozluk 24, 485, 490, 492, 384, 451, 452, 688, 707
Kragljivode 89
Kragujevac 53
Krajevi 386
Krajina 385, 523, 524, 570
Krajinovii 682
Krajinoviki potok 343, 681
Kraljevina Holandija 406, 408, 412, 421, 439, 440, 470, 473, 478
Kravica 69, 71, 299, 316, 317, 318, 327, 330, 339, 341, 343, 344,
345, 354, 356, 358, 359, 365, 370, 377, 381, 427, 428, 435, 437, 482, 490,
632, 634, 681, 683, 685, 687
Krivae 300
Krievake njive 368, 375, 380, 685, 687
Krievii 377, 659, 685,
Kruke 626,
Kula Grad 367, 368, 625, 632, 684,
Kula Lukavac 593,
Kula 593
Kunjarac 72
Kupres 661
Kulat 388, 634, 689
Kutjei 69
Kutli Rijeka 244
785

Kutlii 106, 338

Kutuzer 243

L
Lava 46
Lazarii 634
Lazeta 451, 684, 707
Le(h)ovii 391, 643, 690
Lijeanj 369, 684
Lika 524
Lim 48, 49
Liplje 367, 390, 485, 492, 629, 633, 642, 645, 689, 707
Lisabon 549
Lisiija glava 593
Lisina 389, 689
Lolii 356, 683
London 78, 121, 129, 148, 415, 451, 479, 508, 542
Loznica 48, 571, 572
Luevik 594
Luka 24, 81, 140, 318, 319, 320, 333, 413
Lupo 593

LJ
Ljeljem 593
Ljeskovik 106, 297, 318
Ljubije 484
Ljubisavii 130, 138, 243
Ljubovija 397, 471, 472, 314, 571, 572, 690
786

M
Maglaj 23, 26
Majevica 394, 332, 661
Makedonija 150, 534
Malo Vratilo 593
Marii 367, 368, 369, 370, 375, 380, 629, 632, 633, 684, 686, 687
Mathauzen 562
Meea 51, 71, 653
Mehmedii 392, 651
Memii 393, 651
Metohija 519, 555
Mihajlovii 392, 655
Mijanovii 594
Milaevii 607, 614
Milii 24, 66, 72, 363, 365, 370, 376, 377, 379, 385, 386, 387, 388,
464, 465, 316, 321, 340, 341, 346, 350, 352, 353, 356, 491, 492, 570, 590,
610, 623, 627, 630, 631, 640, 683, 686, 689
Mitrovac 89
Mitrovo Polje 395
Mlaevac 367, 625, 683
Modria 24, 367, 638
Mokro 51
Moskva 153
Mostar 24, 29, 509, 536, 545, 563
Motovska Kosa 626
Mratinci 623, 634
Mrkonji-Grad 57, 58
Mukii 81

787

N
Nagasaki 562
Napolj 260
Napulj 233
Neretva 29, 46, 56, 58, 545
Nevesinje 23, 24, 39
New York 70, 140, 143, 145, 151, 157, 163, 186, 194, 198, 223, 224,
232, 248, 259, 261, 266, 271, 315, 336, 432, 442, 468
Nezuk 369, 373, 625, 653, 655
Nigeria 418
Nikoline stijene 593
Ni 53, 77, 501, 537, 539, 541
Niii 661
Norveka 561
Nova Kasaba 24, 342, 344, 345, 348, 349, 350, 352, 353, 354, 362,
369, 389, 425, 435, 436, 437, 438, 446, 452, 480, 482, 490, 492, 681, 682,
683, 684, 689, 707
Nova Varo 47
Novi Grad (Sarajevo) 23
Novi Pazar 47, 48
Novi Sad 48
Novi 594

NJ
Njemaka 35, 37, 53, 70, 132, 182, 261, 262, 331, 414, 419, 504,
505, 518, 524, 558, 560, 561, 562
Njemi 90

788

O
Obornica 594
Obrovac 583
Olovo 51, 66, 706
Opatija 85
Orahovac 370, 371,391, 392, 451, 452, 485, 490, 647, 651, 653, 684, 707
Oraje 48
Osamsko 621
Osat 89
Osatica 89
Osmae 62, 79, 88, 90, 95, 300, 301, 573
Osmaci 68, 491, 492, 493, 651, 659, 661, 662
Osmansko carstvo 48, 49
Osoje 587

P
Pale (selo) 73
Pale 23, 104, 114, 115, 123, 134, 157, 158, 161, 163, 166, 201, 236,
264, 280, 291, 335, 348, 349, 356, 357, 377, 379, 397, 430, 454, 541, 548,
573, 583, 592, 593, 605, 618, 632
Pandurica 377, 390, 391, 392, 633, 642, 645, 647, 655, 657, 659, 685, 690
Paris(z) 87, 106, 120, 121,122, 127, 148, 153, 155, 156, 157, 159,
166, 182, 183,186, 192, 262, 403, 405, 533
Parlog 390
Pe 556
Peite 288
Peruac 484, 538
Perunika 389, 392, 626, 651, 657, 689
Pervani 356, 683
789

Peter 48
Petkovci 370, 374, 375, 451, 452, 485, 490, 684, 685, 707
Petria 252, 317, 621
Petrovac 545
Pilica 24, 370, 375, 383, 384, 451, 452, 490, 685, 688
Pirii 66, 89
Planinci 377, 390, 392, 636, 651, 657, 685, 689
Pobue 66, 318, 342, 344, 349, 356, 484, 492, 362, 370, 377, 385, 388,
389, 391, 614, 620, 621, 622, 627, 634, 648, 681, 682, 683, 684, 688, 689
Podgaj 587
Podravnje 243,301, 362, 586, 588, 614, 683
Podravno 586
Podrinje 7, 9, 16, 23, 46, 47, 49, 50, 54, 56, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66,
67, 72, 73, 76, 105, 110, 111, 115, 116, 398, 538, 541, 542, 547, 548, 569,
570, 580, 581, 589, 697, 698, 704, 710
Podeplja 394
Pogled 620
Polimlje 49
Poljanci 586
Poljane 636
Poljska 561
Poloznik 66
Pomol 52
Posavina 520, 536
Potoani 647, 657, 689
Potoari 7, 24, 62, 65, 72, 80, 86, 89, 93, 94, 112, 121, 135, 138, 140,
141, 142, 143, 144, 146, 147, 195, 206, 207, 242, 244, 246, 249, 253, 254,
255, 256, 258, 265, 266, 268, 269, 272, 273, 275, 276, 279, 280, 282, 283,
284, 285, 287, 288, 289, 290, 291, 292, 293, 294, 295, 296, 297, 298, 299,
300, 301, 302, 303, 304, 305, 306, 307, 308, 309, 311, 312, 313, 314, 315,
316, 317, 318, 321, 322, 324, 325, 328, 329, 330, 331, 332, 333, 334, 335,
336, 337, 339, 341, 344, 345, 346, 354, 357, 365, 371, 390, 391, 397, 408,
790

409, 410, 411, 413, 414, 415, 419, 420, 421, 422, 423, 424, 425, 428, 429,
430, 431, 433, 434, 435, 441, 442, 445, 446, 447, 448, 449, 450, 451, 453,
454, 455, 456, 462, 464, 467, 468, 471, 472, 474, 475, 476, 477, 478, 482,
483, 490, 546, 547, 586, 588, 601, 605, 606, 608, 636, 643, 650, 673, 675,
676, 677, 678, 679, 680, 690, 691, 701, 702, 705, 705, 707,
Poznanovii 89, 333, 573, 318
Poega 48
Predola 585
Previja 586, 588
Pribievac 98, 133, 136, 235, 586, 587, 588, 590
Priboj 394
Pribojevii 586
Prijedor 23, 24, 39, 484
Prizren 556
Prnjavor 23
Prozor 24, 29
Pusmulii 24, 106, 130,138, 213, 225, 238, 243, 586

R
Rabin (potok) 300
Radalj 572
Raevina 47
Radijevi 73, 573
Radoevii 573
Rama 29
Ravna Gora 67, 625
Ravni Buljim 345, 346, 587, 601, 614, 616, 681, 682
Ravnice 358, 492
Rebii 659
Repovac 295, 296
791

Republika srpska krajina 9, 19, 58, 118, 291, 356, 483, 597, 682
Republika Srpska 8, 9, 10, 11, 12, 13, 15, 18, 19, 22, 25, 32, 35, 36,
37, 39, 41, 55, 56, 58, 59, 60, 63, 64, 65, 66, 67, 71, 72, 73, 74, 75, 76, 77,
88, 90, 91, 92, 107, 110, 111, 114, 115, 116, 117, 118, 119, 120, 122, 124,
125, 127, 130, 131, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 143, 144,
145, 146, 152, 153, 159, 165, 166, 172, 180, 195,227, 232, 239, 244, 251,
255, 268, 269, 283, 284, 285, 288, 291, 292, 293, 295, 296, 302, 305, 306,
307, 310, 311, 312, 315, 316, 318, 319, 320, 324, 329, 331, 332, 335, 338,
339, 340, 341, 342, 344, 345, 346, 347, 348, 349, 350, 351, 352, 353, 355,
356, 357, 359, 361, 362, 363, 365, 366, 367, 368, 369, 370, 371, 374, 375,
376, 377, 378, 379, 380, 381, 382, 383, 384, 385, 386, 387, 388, 389, 390,
391, 392, 393, 394, 396, 398, 405, 407, 409, 423, 453, 456, 483, 484, 485,
486, 487, 488, 489, 490, 495, 502, 508, 510, 513, 520, 528, 533, 534, 537,
540, 541, 544, 546, 552, 564, 565, 569, 575, 576, 578, 580, 581, 582, 583,
592, 593, 595, 596, 597, 598, 599, 601, 602, 605, 609, 612, 618, 627, 628,
632, 633, 638, 640, 641, 642, 645, 646, 648, 653, 661, 664, 665, 666, 671,
672, 675, 676, 677, 678, 679, 681, 682, 683, 684, 685, 686, 687, 688, 689,
690, 691, 692, 693, 707, 708, 709, 711, 712
Reevo 356
Roevi 370
Roga 341
Rogatica 23, 24, 27, 39, 46, 51, 52, 60, 63, 68, 337, 398, 460, 471, 706
Romanija 51, 63, 91, 541,
Rova 343,356.
Ruanda 53
Rudo 23, 46, 60
Rujevica 593
Rusija 49, 134, 165, 415, 418, 560
Rzav 539

S
Salihovii 492
San Francisco 99
792

Sana 23, 46
Sandii 317, 341, 342, 351, 352, 353, 354, 356, 358, 490, 683
Sandak 51
Sanski Most 23, 24, 39, 543
Sapna 465, 582
Sarajevo 9, 15, 23, 24, 26, 27, 28, 30, 31, 32, 36, 38, 40, 46, 47, 48,
51, 53, 54, 56, 58, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 67, 68, 70, 71, 77, 78, 80, 82, 83,
84, 85, 87, 96, 97, 98, 102, 103, 109, 111, 119, 120, 121, 123, 124, 126, 134,
135, 137,138, 139, 141, 143, 146, 147,150, 151, 152, 153, 154, 157, 158,
159, 160, 161, 162, 163, 164, 165, 166, 174, 178, 180, 181, 183, 184, 186,
190, 192,193, 194, 196, 197, 198, 199, 200, 201, 203,204, 205, 207, 210,
212, 213, 215, 217, 221,222, 224, 226, 248, 249, 250, 265, 266, 270, 272,
274, 275, 281, 282, 284, 290, 292, 305, 310, 313, 332, 336, 340, 341, 348,
357, 367, 368, 369, 370, 376, 385, 386, 388, 389, 397, 402, 403, 413, 421,
423, 431, 441, 442, 443, 448, 449, 453, 455, 457, 462, 466, 471, 472, 480,
491, 492, 493, 506, 507, 509, 514, 518, 520, 521, 523, 524, 528, 533, 534,
535, 536, 537, 538, 542, 543, 545, 546, 547, 549, 551, 552, 554, 555, 556,
557, 559, 570, 592, 593, 597, 627, 646, 677
Sase 338
Sava 48, 58, 491, 492, 493, 518, 520, 521, 528
Semberija 27, 56, 63, 524
Semizovac 661
Simii 353
Simin Han 582
Sjedinjene Amerike Drave (SAD) 70, 114, 120, 122, 129, 149,
151, 153, 157, 160, 162, 163, 165, 166, 171, 184, 191, 198, 264, 280, 360,
361, 414, 419, 431, 442, 458, 473, 480, 481, 699, 703
Sjenica 47, 48
Sjeverin 712,
Skejii 73, 573
Skelani 66, 73, 76, 89, 98, 350, 369, 376, 377, 379, 537, 573, 588,
590, 606, 616, 620, 630, 631, 684, 685, 686, 687
Skender-Vakuf 23, 24
793

Slapovii 130, 213, 243, 616

Slavonija 153, 520
Slovenija 129, 504, 505, 506, 514, 534, 555
Smederevo 48
Smederevski sandak 47
Snagovo 370, 390, 392, 626, 629, 642, 645, 657, 659, 684, 689
Sokol 48
Sokolac 24, 706
Somalija 87, 189
Sopotnik 621
Spasin Do 397
Spasojevica 626
Split 125, 186, 188
Sprea 653
Srbija 9, 15, 17, 18, 22, 25, 31, 32, 36, 47, 48, 49, 50, 51, 52, 53, 54,
55, 56, 58, 60, 61, 62, 63, 71, 73, 76, 76, 77, 88, 89, 90, 91, 98, 100, 107,
122, 128, 132, 136, 137, 146, 147, 206, 207, 291, 295, 312, 314, 357, 360,
389, 394, 395, 396, 401, 409, 460, 489, 490, 491, 493, 500, 501, 503, 513,
515, 516, 517, 520, 525, 527, 528, 529, 530, 533, 538, 540, 546, 549, 550,
553, 554, 555, 556, 558, 559, 560, 566, 583, 584, 593, 597, 598, 662, 682,
689, 690, 697, 698, 700, 703, 704, 705, 706, 708, 710, 711, 712,
Srbinje 619
Srebrenica 7, 9, 10, 15, 16, 23, 24, 25, 26, 28, 35, 37, 39, 40, 41, 45, 46,
47, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 74, 76, 77, 78, 79, 80, 81,
82, 83, 85, 86, 87, 88, 89, 90, 92, 93, 94, 95, 96, 97, 98, 99, 100, 101, 102, 103,
104, 105, 106, 107, 108, 109, 110, 111, 112, 113, 114, 115, 116, 117, 118, 119,
120, 121,122, 123, 124, 125, 126, 127, 128, 129, 130, 131, 132, 133, 134, 135,
136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 143, 144, 145, 146, 147, 148, 149, 150, 151,
152, 154, 157, 159, 169, 170, 171, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 178, 180, 181,
182, 183, 186, 190, 191, 192, 193, 194, 195, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 203,
204, 205, 206, 207, 208, 209, 210, 211, 212, 213, 214, 215, 216, 217, 218, 219,
220, 221, 222, 223, 224, 225, 226, 227, 228, 230, 231, 232, 233, 234, 235, 236,
237, 238, 239, 241, 242, 243, 244, 245, 247, 248, 249, 250, 251, 252, 253,
254, 255, 256, 257, 258, 259, 260, 261, 262, 263, 264, 265, 267, 268, 269,
794

270, 271, 272, 273, 274, 275, 276, 278, 279, 280, 282, 283, 284, 285, 286,
287, 288, 289, 290, 291, 292, 293, 294, 295, 296, 297, 298, 299, 300, 301,
302, 303, 304, 305, 306, 307, 308, 309, 311, 312, 313, 314, 315, 316, 317,
318, 319, 320, 321, 322, 323, 324, 327, 328, 329, 330, 331, 332, 333, 334,
335, 336, 337, 338, 339, 341, 342, 343, 344, 346, 347, 351, 352, 353, 354,
355, 357, 358, 359, 360, 361, 362, 363, 364, 365, 367, 368, 370, 371, 372,
373, 374, 375, 376, 377, 379, 381, 383, 384, 385, 386, 390, 391, 393, 394,
395, 397, 398, 401, 402, 403, 404, 405, 406, 407, 409, 410, 411, 412, 413,
414, 415, 416, 417, 418, 419, 425, 426, 427, 428, 429, 430, 431, 432, 433,
434, 438, 439, 441, 442, 443, 444, 445, 446, 447, 448, 449, 450, 451, 452,
453, 454, 455, 456, 457, 458, 459, 460, 461, 462, 463, 464, 465, 466, 467,
468, 469, 470, 471, 472, 473, 474, 475, 476, 478, 479, 480, 481, 482, 483,
484, 485, 486, 487, 488, 489, 490, 491, 492, 493, 494, 495, 534, 535, 537,
538, 542, 544, 545, 546, 547, 548, 554, 564, 569, 575, 580, 581, 585, 586,
588, 589, 592, 594, 595, 596, 597, 599, 601, 602, 603, 604, 605, 606, 607,
609, 612, 613, 616, 618, 621, 625, 630, 632, 633, 636, 637, 643, 645, 646,
655, 656, 660, 661, 662, 672, 673, 675, 676, 677, 679, 681, 682, 687, 690,
691, 692, 693, 698, 699, 700, 701, 703, 704, 705, 706, 707, 708, 709, 710
Stari Brod 51
Stari Grad (Sarajevo) 23
Stari Grad (Srebrenica) 106, 252
Stolac 29
Strasbourg 261, 262.
Straevac 73, 573
Stupni Dol 29
Sueska 62, 106, 113, 118, 144, 269, 283, 291, 341, 373, 605
Suica 311
Sutorina 50
Svilili 348, 682

abac 47, 48, 53

atorovii 333
795

e 616
ekovii 24, 291, 292, 350, 379, 386, 485, 491, 492, 598, 610, 615,
630, 631, 677, 686, 706
elije 638
iljato brdo 614, 616
iljato 585, 586
iljevica 593
iljkovii 341, 623, 634
ipovo 23, 58
ljivovica 395, 396
tedra 52
trpci 712
unjari 338, 340, 681

T
Tajland 147
Tara 88, 136
Tegare 62, 343
Teoak 65, 582
Tesli 23, 24
Tia 310, 317, 318, 319, 327, 329, 330, 412, 421, 467, 490, 679
Tisova Kosa 392, 655, 657, 658
Topola 67
Toii 583
Travnik 545
Trebinje 23, 24, 50
Treskavica 593, 661
Trnovo 23, 24, 356, 397, 485, 491, 492, 493, 583, 584, 597, 644, 662,
663, 706
796

Tucak 586
Turalii 319, 336, 492
Turska 47, 48, 49, 534
Tuzla 26, 61, 63, 66, 72, 84, 92, 94, 95, 96, 97, 98, 123, 124, 130, 134,
138, 139, 140, 141, 142, 145, 147, 148, 163, 164, 181, 194, 195, 196, 197,
199, 200, 202, 205, 213, 222, 226, 235, 240, 241, 242, 245, 248, 249, 253,
266, 269, 271, 275, 283, 284, 287, 288, 292, 305, 310, 315, 319, 322, 323,
328, 331, 332, 335, 338, 339, 342, 349, 350, 352, 353, 359, 361, 367, 369,
373, 375, 376, 377, 380, 381, 382, 385, 386, 388, 389, 391, 397, 408, 420,
421, 423, 441, 442, 443, 445, 450, 453, 454, 455, 456, 458, 459, 463, 464,
465, 470, 473, 479, 507, 509, 514, 535, 543, 545, 601, 607, 609, 625, 627,
637, 643, 650, 663, 664, 677, 678, 682, 683, 684, 685, 687, 688, 689, 690

U
Udbina 179
Udr 342, 359, 376, 377, 385, 387, 389, 392, 612, 640, 651, 683, 685, 689
Ukrajina 175
Una 23, 46, 58
Urkovii 634
Uzdol 30
Uice 48, 74, 396, 573, 575, 576, 578

V
Valjevo 48, 74, 77, 572, 573, 575
Vare 29
Vaerite 93
Velika Britanija 87, 129, 153, 182, 199, 264, 280, 414, 442
Velika Kladua 661
Velja Glava 361, 362, 367, 625, 633, 683, 684
Vezovac 74
797

Vienca 266
Vijetnam 560, 562
Viogor 138, 243, 586, 588
Vis 66, 646, 662
Viegrad 23, 24, 39, 45, 46, 47, 51, 60, 63, 74, 76, 77, 96, 337, 471,
484, 539, 540, 570, 573, 575, 706
Vinjica 301
Vitez 24, 29
Vitinica 582
Vitkovii 638
Vlasenica 11, 23, 24, 27, 39, 46, 51, 60, 62, 63, 64, 65, 66, 71, 79, 81,
83, 316, 337, 343, 350, 356, 370, 379, 413, 416, 421, 491, 492, 570, 606,
610, 614, 620, 630, 631, 684, 686, 706
Vlaseniki srez 52
Vogoa 23, 134, 583, 592, 593, 597, 632, 642
Vojkovii 583
Vojni 661
Vojvodina 17, 18, 533, 560
Voljavica 72, 297, 298, 316, 317, 318, 343, 352, 575
Vranje 62
Vranje 24
Vranovice 612
Vukovar 53, 555, 556, 557
Vukovina 646

W
Washington 129, 148, 162, 163, 185

798

Z
Zabakovica 573
Zagreb 53, 87, 102, 126, 129, 139, 140, 141, 143, 145, 151, 152, 182, 196,
197, 198, 200, 201, 203, 205, 210, 212, 213, 215, 217, 224, 226, 227, 229, 232,
248, 249, 250, 251, 253, 255, 259, 264, 265, 275, 277, 280, 283, 315, 322, 323,
336, 442, 445, 449, 451, 453, 463, 467, 468, 471, 474, 475, 476, 477, 524
Zaklopaa 621
Zalazje 92, 98, 99
Zaluje 72, 301, 318
Zaselak 492
Zavidovii 23
Zeleni Jadar 24, 112, 124, 130, 136, 138, 139, 181, 193, 212, 213,
234, 236, 237, 238, 240, 241, 243, 339, 342, 345, 354, 355, 416, 485, 492,
586, 588, 590, 616, 620
Zemun 53
Zenica 509, 536, 545
Zlatne vode 626, 632
Zvijezda 614, 616
Zvornik 10, 11, 12, 23, 24, 39, 46, 60, 62, 63, 64, 71, 72, 73, 74, 84, 95,
96, 119, 125, 126, 134, 137, 143, 146, 184, 185, 291, 292, 295, 303, 304, 324,
332, 333, 337, 341, 348, 349, 350, 351, 359, 361, 365, 366, 368, 369, 370, 373,
375, 376, 377, 378, 379, 380, 381, 382, 384, 387, 388, 389, 390, 391, 393, 394,
397, 404, 413, 449, 487, 488, 491, 492, 493, 527, 570, 571, 572, 573, 575,
582, 590, 597, 598, 605, 610, 618, 628, 629, 631, 632, 633, 636, 638, 639,
642, 645, 646, 647, 653, 661, 662, 677, 684, 685, 686, 687, 689, 690, 706

abokvica 73
anjevo 62
edanjsko 587
799

eneva 186, 201, 209, 259, 324, 415, 441, 442, 445, 480, 519, 520,
550, 552, 588, 596
epa 9, 24, 28, 60, 65, 66, 67, 70, 74, 79, 80, 97, 102, 103, 107, 110,
111, 115, 116, 117, 118, 119, 120, 121, 122, 129, 133, 147, 148, 149, 150,
151, 152, 154, 157, 159, 175, 183, 190, 191, 205, 214, 282, 362, 385, 389,
394, 395, 397, 398, 402, 416, 421, 443, 453, 460, 462, 466, 469, 471, 472,
480, 535, 569, 570, 575, 580, 581, 585, 586, 612, 618, 623, 643, 648, 655,
662, 663, 683, 689, 690, 698, 699
epe 24, 29
ivinice 66, 369, 377, 685, 706
ivkovo 585, 586
lijebac 625, 632
utica 587

800