Ruska knjievnost XIX vijeka razvija se u tekim uslovima.

Zvanini krugovi je
omalovaavaju, a njena prirodna publika, visoko plemstvo, ne zna ruski ili je ravnoduno
prema duhovnom ivotu. U ruskoj knjievnosti postoji cenzura. 1865. cenzura je
reorganizovana prema francuskom uzoru iz vremena Napoleona III. Postojanje cenzure je
bitno u ruskom knjievnom ivotu, Djela su do nas dola u osakaenom obliku, pisvi se slue
dvosmislenim jezikom koji treba odgonetnuti. (La rus, 146.) I djela Dostojevskog su prola
kroz cenzuru. u Zlim Dusima cenzura je uzela cijelo poglavlje Kod Tihona. Potom se to
poglavlje mnogo puta zasebno objavljivalo.
Fjodor Mihailovi Dostojevski (Dostoevskij) roen je 11. 11. 1821. u Moskvi, a umro 9.
2. 1881. u Petrogradu. Otac mu je bio ljekar. Stekao je srednje obrazovanje u jednom
privatnom pansionatu u Moskvi, poslije ega je upisao Vojnu inenjersku kolu u Petrogradu.
Po zavretku kolovanja godinu dana je proveo u vojnoj slubi, poslije ega je podnio ostavku
i u potpunosti se posvetio knjievnom radu.
Uz Lava Tolstoja, Dostojevski se smatra najznaajnijim ruskim realistinim piscem. D.
se vezuje za grubi realizam (postojem jo umjetniki i klasicni)- Grubi realisti su nemarniji
prema umjetnosti, ovi umjetnici otkrivaju stranu Rusiju, rusiju ponora, koju je Gogolj ve
ispitivao.
Dostojevski nije samo pisac, on nastupa i kao publicista. Uskoro po povratku sa robije
on pokree asopis Vrijeme (1861), taj asopis izlazi do 1864, u posljednje vrijeme pod
nazivom Epoha. U posljednjim godinama ivota izdavao je Piev dnevnik, u kome je sa puno
temperamenta izlagao svoje poglede na drutvena, politika i moralna pitanja. U tim lancima
Dostojevski istupa kao vatreni pravoslavac, kao zagrieni nacionalista i ak kao antisemit.
Nije se mogao suzdrati od polemike sa svojim idejnim neprijateljima ni u svojim
umjetnikim djelima. Roman Neiste sile predstavlja politiki pamflet, u kome je dostojevski
iskalio sav svoj bjes protiv revolucionara. I drugi njegovi romani su ustvari djela sa tezom,
u svakom od njih Dostojevski razvija neku od svojih ideja.
Dostojevski eli da rijei pitanje dobra i zla. Sloenost njegova djela, koja je i njegova
najvea snaga, doputa mu da bez napora izloi svoje ideje i ideje svojih protivnika.
Dostojevski je i veliki psiholog, i to po analizi i opisu. 1
1 Opta enciklopedija Larousse, tom 1, Vuk Karadi-Interexport, Beograd,
1971.

D. gradi romane sa zanimljivim fabulama vezanim esto za ubistvoo i sudnicu, koje

imaju funkciju uvoena itaoca u psihologiju i etiku problematiku osnovnih karaktera,
nosilaca ne samo psiholokih osobina, nego i moralno-etikih i filozofskih shvaanja.
Karakteru u njegovim romanima su redovno socijalno-psiholoki motivirani , opisana je i
sredina u kojoj se kreu, koja je uz neke izuzetke, uglavnom gradska. Zbivanja se odvijaju
usred tmurnih gradskih pejzaa, na ulicama, u krmama. Likovi su preteno ljudi u kojih je
povrijeeno ljudsko dostojanstvo, esto siromani intelektualci, djeca iz sluajnih obitelji2.
Za naneseene uvrede i ponienja svete se okolini i nastoje da ih kompenziraju tenjom z
amoi u drutvu.
Meutim, ono to je najvanije u itavom radu Dostojevskog, on po emu on ostaje
veliki ruski i svjetski pisac, jeste njegovo umjetniko stvaralatvo. I posliej robije, Dostojevski
je razvio ogromnu knjievnu djelatnost. Bilo da je boravio u Rusiji ili inostranstvu, radio je
neprekidno, esto pod vrlo tekim uslovima, naroito materijanim. Svoje materijalne prilike
sredio je tek pred kraj ivota.. On je bolesnik kojeg razdire kockarska strast. Strast prema
kocki trajala je 10 godina. Od 1871. ne postoje vie podaci da kocka. (la rus)
U progonstvu je napisao dva interesantna prozna djela: ikin san (1859) i Selo
Stepanikovo i njegovi stanovnici (1859). Tih godina pripremao se za izdavanje Zapisa iz
mrtvog doma. !861. pojavio se i roman Ponieni i i uvrijeeni. Pored isto knjievnih djela
Dostojevski pie publicistika djela Zimske biljeke o ljetnim utiscima (1863) I Zapise iz
podzemlja (1864). Sredinom ezdesetih pojavljuje se njegov veliki roman Zloin i kazna
( 1866.), a onda dalej slijede njegovi veliki romani Idiot (1868), Neiste sile (1871), Mladi
(1875) i Braa Karamazovi (!879.80). Od drugih umjetnikih djela Dostojevskog treba
spomenuti dva manja romana: Vjeni mu i Kockar. U svojim djelima D. je na genijalan nain
izrazio krizu ruskog drutva, tanije reeno neke aspekte velike krize ruskog drutva, koja je
trajala kroz itav 19. vijek i eskalirala u Oktobarskoj revoluciji. 2
Porodica i ivot
Od roditelja je batinio teko naslijee. Otac mu je bio pijanac i silovite naravi. Kasniej
e Dostojevski pisati: Ko nije poelio smrt svog oca? Njegova majka je bila vrlo labilnih
ivaca. Posljedica svega toga bila je padavica, od koje je pisac mnogo trpio kroz cijeli ivot.
Postoje i tvrdnje da je padavica nastala ako posljedica robije u Omsku. U mladosti je doivio
2 Enciklopedija Jugoslavije, tom 3, Dip-Hi, Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb 1958.

teak duevni udar . 1839, kada mu je bilo 18 godina, seljaci iz Darovoje, ubili su mu oca.
Govori se da je tada prvi put doivio napad padavice.

Linost Dostojevskog
Ve sama slika Dostojevskog govori da je to bila sumorna i mrana linost. Njegov
prijatelj Trutovski o njemu pise: ...pogled mu je uvijek bio zamiljen, dosta nepristupaan,
ne mogu ga zamisliti da se smije ili da se razveseli u drutvu svojih drugova.

Padavica
Padavica je u ivotu Dostojevskog imala veliku ulogu. Kae da razdoblje ped krizu
predstavlja najplodnije stvaralake periode. Vi ostali zdravi ljudi ne slutite kakva divna
ekstaza zahvaa epileptika prije nastupa! Traje li to stanje sate ili trenutke? Ja toga ne znam,
ali vjerujte mi, ne bih ga mijenjao za sve radosti ivota. tavie bio bih spreman da ga
promijenim s cijelim mojim ivotom. U svojoj padavici gleda bolni dar Boji i naziva ga
svetim zlom.
Dostojevski i vrijeme u kojem ivi
Duh ruskog naroda
Dostojevskog moemo pravo shvatiti jedino ako ga gledamo u povijesnom okviru s
kojim je intimno povezan. To ej prije svega ruski narod iz kojeg je niknuo i s kojim je
sudbinski vezan, a onda dogaaji u kojima se odvija ivot Dostojevskog. Ruska psiha je
svojevrsna i ona pada iz jednog ekstrema u drugi. Engleski psihijatar lord Taylor istraio je
motive dranaj ruske psihe. Opravdanja za njihovu psihu pronalazi u njihovoj historiji. po
njegovom miljenju, pod pritiskom robovanaj tuim i domaim silnicima, Rusi se zatvaraju u
vlastiti svijet. On tvrdi da su Rusi skloni duevnim poremeajima. To neznai da su oni manje
normalni nego drugi. Svi s vremena na vrijeme pokazuju poteze duevnih bolesti, no kod njih

postoji tenaj da potezi duevnih bolesti prevladaju. Svi Rusi nose takvu unutranju
dispoziciju due.
Dostojevski je jedan od velikih umova koji u sebi obuhvataju iskustva itave epohe i
pretiu vremena. U njegovoj linosti ogledaju se sukobi tog vremena: otvorena borba izmeu
vjere i nevjere, izmeu osobnosti i kolektiva, kranstva i modernog ateizma.
Slavenofili i zapadnjaci
Slavenofili su smatrali da Rusija mora napredovati prema svojim tradicijama,
osloboditi od dravnog skrbnitva seoski svijet i Crkvu. Bili su iskreni pravoslavci.
Zapadnjaci su u Rusiji gledali samo neznanje i nekulturu. eljeli su svojoj zemlji razvoj
slian Zapadu. Bili su ateisti, skloni racionalistikim naunim i pozitivistikim idejama.
Dostojevski se teko opredjelio. Iako ga je ljubav prema ruskom narodu i prema Kristu
vukla slavenofilima, oni su mu se inili slabo realnim jer su osuivali reforme Petra Velikog i
raunali samo s prolou. I jedna i druga strana imala je neto to ga je privlailo: s jedne
strane ljubav prema Rusiji, s druge strane ljubav prema napretku.

Dostojevski i religija
Posebnost pogleda Dostojevskog na religiju sastoji se u tome da je njegova vjera
prola kroz veliko iskuenje. Za pitanje religije znaajno je to to se u mladosti zbliio sa
Bjelinskim. Uz njega prelazi na ateizam. Sukobili su se oko pogleda na Krista. 1847. njihovo
prijateljstvo je prekinuto. Dostojevski je tad u fazi da prihvata Krista, ali jo ne brani
institucionaliziranu Crkvu. U vrijeme progonstav on se potpuno vraa pravoslavlju. Da me
nije katastrofa u Sibiru vratila pravednosti, bio bih, zaista, poludio.
Najjasniej su njegova vjerska uvjerenja izraena u Brai Karamazov. Dakle, vei dio
zrele ddobi bio je pravoslavni kranin i gajio je veliku ljubav prema Kristu.
Snano je osjeao problematiku ateizma, pa se zato ljutio to su mu protivnici,
bezvjernici prebacivali naivnu i reakcionarnu vjeru. Govorio je da niko ne moe zamisliti
estinu sumnje kroz koju je proao.

Mada je Rusija zaostajala za drugim narodima, zbog svojih historijskih uvjeta, njezina
religiozna ideja mnogo je plemenitija i uzvienija nego kod drugih naroda u Evropi s
njihovim katolicizmom i protestantizmom, kojima dijeli neljubazne epitete. 1869. pojavljuje se
izraz ruski krst. Rusi treba da objave svijetu ruskog Krista, koga svijet ne zna i iji je
princip sadran u Majci pravoslavlju. Dostojevski smatra da je svo zlo Evrope, bez ikakve
iznimke, dolo odatle to je s rimskom Crkvom izgubila Krista, i zatim, to se odluila da
bude bez Krista. Aleksandar Barbalic
Apsolutno osuivanje Zapada dovelo je Dostojevskog da mrzi sve narode osim ruskog.
On mrzi sve po redu: Poljake, Nijemce, vicarce, Francuze i Engleze. uva se da ne bude
antisemit, ali Jebreji ne smiju imati glasa u Rusiji. Neraspoloenje prema katolicizmu nastalo
je zbog katolikih Poljaka i njihovih politikih razmirica s Rusima. Na robiji se Dostojevski
upoznao s poljskim katolicima. Vrijeao ga ej njihov uobraen odnos prema pravoslavnim
zatvorenicima.
Dostojevski i psihologija
Moderna psihologija i psihoanaliza priznaju Dostojevskog kao svog zaetnika. Njegovi
romani puni su psihoanalitikih zapaanja, kao to je problem Edipova kompleksa u Brai
karamazov. Govorio je i o problemu sna, kojem Freud pridaje veliku vanost. Miljenje
dostojevskog o snu i analiza koju on daje o njemu nisu zabaeni sve do sada. Poznati
psiholog linosti Adler, proglaava ga reteom individualne psihologije.
ene
Tri ene su obiljeile njegov ivot. Njegova prva ena bila je Marija Dimitrijeva. Ona je
umrla od teke bolesti. Dok je Marija bila teko bolesna Dostojevski je u Petrogradu upoznao
svoju nakveu ljubav. Bila je to Apolinarija Prokofjeva Suslova. U trenutku kad su se upoznali
imala je 22 godine, a Dostojevski je bio dvostruko stariji od nje. Dostojevski se u romanima
neprestano vraao motivu ljubavnih odnosa izmeu starijeg mukarca i mlae ene. Ipak je
ostao uz svoju prvu enu, dok se ona borila s tekom boleu. Neki smatraju da ga je na to
natjerao osjeaj grinej savjesti. Koliko je bio podijeljen izmeu njih dvije govori i to da je,
nakon to je na ruletu zaradio veu svotu novca, polovinu namjenjuje svojoj bolesnoj eni, a s
drugom polovinom odlazi u Pariz da posjeti Apolinariju, koja je tamo otila ranije. Ova
ljubav nije imala sretan kraj, a na Dostojevskog je ostavila znaajan utisak. Apolinarija je

vremenom poela izlaziti sa veim brojem mukaraca, Dostojevki joj pie pisma, ona ih
unitava. Inae njoj je uvije smetao nain na koji su poeli svoju ljubavnu vezu.
Druga zakonita ena Dostojevskog bila je Ana Grigorjevna Dostojevska. Kad su se
upoznali imala je 20 godina. Obavljala je posao stenografiranja njegovih romana. Nakon 25
godina braka dobili su dijete. Kad je umro imala je 35 godina. Posvetila se tome da ouva
njegov lik, u pismima je precrtavala je sve to bi taj lik moglo pomraiti. Meutim ostala su
sauvana brojan druga pisma iz kojih se moe zakljuiti s koliko je ara volio i druge ene.