mr.

Senad eman
Pitanje stavljanja vakufske imovine pod hipoteku u savremenom kontekstu
Stavljanje vakufske imovine pod hipoteku je pitanje koje se po svojoj aktuelnosti sve vie namee savremenoj
administraciji vakufa. erijatski pravnici iz ranog perioda islama nisu se detaljno bavili ovim pitanjem, jer su
prihodi vakufa uglavnom bili dovoljni za njihovu samoodrivost. Kako je vremenom dolazilo do slabljenja i
propadanja vakufa, erijatski pravnici su, radi ouvanja vakufa, definirali osnovne principe zamjene (trampe)
vakufskog dobra za drugo dobro (ibdal) ili prodaje jednog vakufskog dobra radi kupovine boljeg vakufskog
dobra (istibdal), koji se mogu primijeniti i na pitanje stavljanja vakufske imovine pod hipoteku.
Vakuf je, u osnovi, vremenski neogranien institut, smatra se stalnim dobrom, sve dok Allah, d.., ne naslijedi
zemlju i ono to je na njoj. Trajnost se ogleda u njegovim prihodima, koje uivaju korisnici, koji su takoer
trajna kategorija. Ali, kako postupiti sa vakufom koji propadne i nema sredstava za obavljanje namijenjene mu
misije? Islamski pravnici nisu postigli konsenzus po pitanju prodaje ili zamjene vakufskih dobara.
Pravnici malikijske i afijske kole ne dozvoljavaju prodaju vakufske imovine, makar se radilo i o potpuno
propaloj imovini. Svoje pravno miljenje (kavl) temelje na hadisu da se vakuf ne moe ni prodati, ni
naslijediti, niti pokloniti1, te da rijei vakf i habs ukazuju na trajnost, opstojnost i stalnost (tebid), kao i na to
da su svi vakufi prvih muslimana nestali. Takav stav opravdavaju i strahom da bi se na taj nain legalizovala
pretvorba vakufske imovine u privatnu svojinu.
Pravnici hanefijske i hanbelijske pravne kole dozvoljavaju prodaju vakufske imovine. Neki od njih to
doputaju samo u sluaju kada vakuf ostane bez ikakvih prihoda. Drugi to dozvoljavaju samo ako se radi o
zemljitu i zgradama, i onda kada je takva mogunost predviena vakufnamom. Ima i onih koji smatraju
nelegalnim vakuf koji je uvjetovan mogunou prodaje, dok drugi smatraju nelegalnim samo takav uvjet, ali
ne i sam vakuf.
Postoje i islamski pravnici koji doputaju zamjenu vakufskih dobara kod smanjenja dobiti ili bojazni od
potpunog gubljenja prihoda. To su ekonomisti meu erijatskim pravnicima, jer je njihovo pravno shvatanje
(kavl) identino principu ekonomista koji vode rauna o koristi i dobiti. Najistaknutiji meu ovim pravnicima
su Ebu Jusuf, Ebu Sevr, Ibn Tejmijje i Ibn Kadi El-Debel. Posljednji je napisao djelo El-Munakala fil evkafi u
kojem je branio stav o dozvoljenosti (devaz) prodaje vakufa, pa ak i o obaveznosti (vudub) prodaje i
zamjene vakufa, onda kada je u tome interes vakufa (maslaha), odnosno radi sticanja vakufa koji je korisniji
od prodatog ili zamjenjenog vakufa i koji donosi vee prihode. U ovom djelu je kritikovao one islamske
pravnike koji su dozvoljavali prodaju i zamjenu vakufa iskljuivo u sluaju propalih ili gotovo propalih vakufa.
erijatski pravnici koji su dozvoljavali prodaju i zamjenu vakufske imovine, rukovodili su se principom
ouvanja interesa vakufa (mura'at maslehatil vakf), uvjetujui to sljedeim normama:
1. Upravitelj (nazir) vakufa mora pribaviti predmetnu saglasnost sudije (kadije).
2. Kupoprodaja ne smije u sebi sadravati elemente prevare i pronevjere, a vakuf se prodaje po principu
aukcione (muzajeda) prodaje.
3. Kupljena imovina mora biti vrednija od prodate, kako bi se ostvario princip ouvanja i unapreenja vakufa.
Ako je vakufsko zemljite poljoprivredno, onda se zemljite u urbanim naseljima razlikuje po vrijednosti i
trokovima odravanja. Plodno zemljite donosi velike prihode, a trokovi odravanja su mali, dok neplodno
zemljite donosi niske prihode, a trokovi odravanja su visoki. Uzvieni Allah kae:



U plodnom predjelu raste bilje voljom Gospodara njegova, a u neplodnom tek s mukom.2
1

Sahihul Buhari, hadis br. 2737.

Sura Al-'Araf, 58.

Zamjena prosperitetnog vakufa sa velikim prihodima, od strane upravnika ili nadzora, moe dovesti do optubi
ili sumnji o korupciji, pa bi otvaranje takve mogunosti moglo dovesti do velikog nereda u administraciji
vakufa.
4. Odgoda plaanja nije doputena, zbog bojazni od bankrota kupca i nemogunosti naplate duga.
5. Upravniku vakufa nije dozvoljeno prodati vakuf osobi ije svjedoenje sud ne prihvata, niti zaduenoj osobi.
Prvoj zbog optube, a drugoj zbog straha gubljenja vakufske imovine u sluaju da dunik ne bude mogao
platiti.
6. Zamjena nekretnine je dozvoljena prvenstveno za nekretninu, a samo u izuzetnim sluevima za novac.
Veina islamskih uenjaka smatra da se dobijeni novac mora utroiti u vredniji vakuf, ili u jedan njegov dio.
Stapanje i pripajanje vakufa je prema miljenju erijatskih pravnika dozvoljeno samo u onim sluajevima kada
je to jedini nain da se produi njegova trajnost.
Egipatskim Zakonom br. 48 iz 1948. godine l. 16-18 predvia prestanak vakufa u sluaju da nestane kategorija
kojoj je on namijenjen. Vakuf e prestati postojati nakon to propadne, ili se zagubi, a nakon donesene odluke
nadlenog suda, na osnovu traenja onih koji se o njemu brinu. Pravno ugaen vakuf se vraa u vlasnitvo
vakifa, ako je on iv, u suprotnom postaje vlasnitvo korisnika od momenta donoenja presude.3
O zamjeni vakufske imovine egipatski Zakon br. 48 iz 1948. godine u l. 14. kae da e sud na osnovu zahtjeva
onih koji se staraju o vakufu, za zamjenska sredstva poloena u trezoru suda, kupiti nepokretnu ili pokretnu
imovinu i registrirati je na mjesto ranije vakufske imovine. Sud moe izdati dozvolu da se dobijena novana
sredstva uloe u osnivanje novog vakufa (mustagal). Sud moe, ukoliko se za to steknu uslovi, izdati saglasnost
za investiranje vakufskih novanih sredstava u bilo koji oblik investiranja koji je erijatom dozvoljen. Sud moe
izdati saglasnost da se iz takvih sredstava, a ne iz dobiti, izgradi ili renovira vakuf. Ukoliko su dobijena
novana sredstva neznatna i nedovoljna za investiranje i renoviranje, ista e se smatrati kao dobit i biti utroena
u svrhe u koje se troi dobit.
U Siriji je zakonima br. 163 iz 1958. godine i br. 104 iz 1960. godine, dozvoljena zamjena odreenih vakufskih
nekretnina izdatih pod dugoroni zakup.
Standardi i forme investiranja vakufa
Najvaniji standardi investiranja vakufa su:
o
o
o
o
o
o
o
o

Standard stabilnog vlasnitva

Standard relativne sigurnosti
Standard postizanja stabilnog prihoda
Standard fleksibilnosti prema promjenama
Standard uravnoteenosti drutvene sa ekonomskom dobiti
Standard izbalansiranosti interesa razliitih generacija korisnika u dobiti vakufa
Standard ouvanja rezervnih gotovinskih sredstava i njihovo direktno neinvestiranje
Standard davanja prednosti opem nad linim interesom

Pogodna podruja za investiranja vakufa

o Investiranje u nekretnine
o Investiranje u razvojne proizvodne projekte
o Investiranje u drutvenokorisne projekte (obrazovanje, zdravstvo i civilno drutvo)
o Investiranje u vrijednosne papire
3

Vehbe ez-Zuhajli, El-Fikhul islamijj ve edilletuhu, 8/218.

o Investiranje u islamske ekonomske institucije

o Investiranje u poljoprivredne proizvode
Nepogodna podruja za investiranja vakufa
o Konvencione banke koje rade na principu kamata
o Trgovanje nekretninama
o Berza dionica
o Trgovina novanicama
Dugovanja, pravni subjektivitet i materijalna odgovornost vakufa
U osnovi, nosioci prava i obaveza u erijatu su fizika lica (ahsun hakikijjun), ali su mnoga rjeenja erijatskih
pravnika utemeljena na spekulativnoj odgovornosti i pravnom subjektivitetu. To se ponajbolje vidi u odredbama
vakufskog erijatskog prava. Upravnik vakufa zna da veina islamskih pravnika vakufu daju pravni
subjektivitet (ahsijje hukmijje), u pozitivnom pravu status poznat kao pravno lice (ahsijje ma'nevijje ev
i'tibarijje), sa potpuno identinom odgovornou sa fizikim licem. erijatski pravnici malikijskog i afijskog
mezheba smatraju da korisnik vakufa mora imati sposobnost sticanja vlasnitva, bila ona stvarna kao kod
Zejda ili siromanih, ili fiktivna kao kod mesdida, puta i sl. 4, dok hanefijski i hanbelijski pravnici smatraju da
vakuf ne moe biti nosilac materijalne odgovornosti, te se ne moe opteretiti dugom zbog toga to se dug
moe ustanoviti samo ako postoji materijalna odgovornost, a vakuf je ne posjeduje, tako nalae analogija (kijas)
od kojeg se moe odstupiti samo u sluaju nude (darura er'ijja). 5 Tako kau u pravnim zbornicima, meutim,
ako pogledamo pravna rjeenja hanefijskih i hanbelijskih pravnika, vidjet emo da oni vakufu daju punu pravnu
sposobnost identinu fizikim licima, samo to vakuf po njima zastupa upravnik i mutevelija. Dozvoljavaju im
da prodaju prihode vakufa, kupe maine i repromaterijal, a sve to kupe postaje vlasnitvo vakufa a ne korisnika
dobiti vakufske imovine. Vakuf se po erijatskom pravu ima ponaati kao i svaki drugi prodavac ili kupac.
Zakupac vakufske nekretnine duguje vakufu, a ne upravniku ili korisnicima. Kada se upravnik nemajui drugog
izlaza zadui u ime vakufa, dug optereti vakufske prihode, a u sluaju smjene upravnika, obaveza izmirenja
duga pada na njegovog nasljednika. Isti pravnici dozvoljavaju davanje pozajmica iz vakufske imovine, kao i
pravo upravniku na poravnanje vakufskih dugova. Pomenuto jasno ukazuju da i ove dvije pravne kole priznaju
pravni subjektivitet vakufa, iako ga ne nazivaju pravnim licem kao mi danas. Moe se rei da hanefijski i
hanbelijski pravnici po pitanju vakufa prave izuzetak na osnovu principa nunosti, osporavajui vakufu stvarnu
(hakikijjun), ali ne i pravnu (i'tibarijjun) materijalnu odgovornost i subjektivitet. Stav savremenih erijatskih
pravnika, na osnovu kojeg se danas izdaju fetve u ministarstvima vakufa islamskih zemalja mogao bi se saeti u
tome da vakuf ima status pravnog lica, sopstvene materijalne odgovornosti, pripadaju mu prava i ima obaveze
kao i fizika lica, osim onog dijela prava i obaveza koje su po svojoj prirodi svojstvene samo ovjeku.6
Uzimanje pozajmice ili kreditno zaduivanje u ime vakufa (el-istidanetu alel vakfi)
Upravniku vakufa naelno nije dozvoljeno novano zaduivanje vakufske imovine, bez obzira da li se radilo o
posuivanju ili kupovini nekog dobra kreditnim sredstvima na rate, koje bi se kasnije otplaivale iz dobiti
vakufa. Takav stav erijatski pravnici temelje na bojazni od pljenidbe vakufske imovine ili njihove dobiti, to bi
moglo dovesti do nestanka vakufa ili gubljenja statusa korisnika vakufa. Oni erijatski pravnici koji smatraju da
vakuf nema mogunost materijalne odgovornosti smatraju da se u osnovi dug i ne moe ustanoviti bez te
odgovornosti, o emu je bilo rijei.7
Ali, erijatski pravnici ovdje dozvoljavaju odstupanje od pomenutog pravila samo u sluaju krajnje nude
ouvanja interesa vakufa i dozvoljavaju upravi vakufa da vakufsku imovinu kreditno optereti samo do nune
granice, a da se otplata namiri iz dobiti.8
4

E-erhul kebir, 4/77.

El-Insaf, 5/125.

El-Fikhul islami ve edilletuhu, 4/11-25.

Muhammed Ubejd el-Kubejsi, Ahkamul vakfi fi-eriatil islamijjeti, 2/203-204.

Fethul kadir, 6/240, Ed-Durrul muhtar, 4/439.

Nuda je, npr. kada vakuf mora graditi ili renovirati nekretninu, a uprava za to nema sredstava, niti ima
zainteresiranih investitora i zakupaca koji bi ulagali sredstva uz naknadnu naplatu uloenoga iz dobiti, ili kada
uprava nema sredstava za sjetvu obradivog zemljita, ili kada nepravedna vlast uzurpira vakuf i uz to mu jo
nametne razne namete.
Hanefijski pravnici smatraju da je materijalno zaduivanje u korist vakufa dvostruko uvjetovano, i to:
-

pismenim odobrenjem sudije

nemogunou da se iznajmi vakufska imovina a sredstva namaknu iz dobiti.9

afijski pravnici smatraju kao i hanefijski da je samo u nudi dozvoljeno kreditno opteretiti vakuf uz pismenu
saglasnost sudije, osim onda kada vakif postavi uvjet da se ne mora dobiti saglasnost za to. U sluaju, smatraju
oni, da se upravnik vakufa zadui bez saglasnosti sudije ili doputenja vakifa, linom imovinom a ne sredstvima
iz dobiti garantuje pozajmljeni iznos, zato to je prekoraio ovlasti koje ima.10
Ni danas erijatski pravnici nemaju jedinstven stav po ovom pitanju. Jedni smatraju stav malikijskih i
hanbelijskih pravnika o neuvjetovanju saglasnosti sudije ispravnijim. Upravnik ili direkcija vakufa, smatraju
oni, odgovorno obavlja svoje poslove, uz postojanje odgovarajuih procedura uvijek mogu biti pozvani na
odgovornost i smjenjeni kada se utvrdi povreda prava vakufa i korisnika, te im ne treba dodatno oteavati
poslovanje stalnim traenjem odobrenja od strane sudije.
Drugi pak smatraju boljim stav hanefijskih i afijskih pravnika, koji uvjetuju saglasnost sudije kod kreditnog
optereavanja vakufa, zbog toga to je:
-

procjena stanja krajnje nude zaduenja vakufa pitanje objektivnosti i kompentencija do koje sudija uz
pomo struke moe precizno doi,

davanje potpune slobode raspolaganja vakufa upravniku moe dovesti usljed njegovog nesavjesnog rada
ili loe procjene do nanoenja tete interesu vakufa i korisnika,

kupovina neophodnih stvari za vakuf na kredit uglavnom je znatno skuplja od gotovinskog plaanja, te
je stoga neophodna sudska saglasnost.

Obzirom da se radi o rjeenjima utemeljenim na idtihadu, mogue je pomiriti ova dva miljenja na nain da:
-

Svako kreditno zaduenje vakufa sa velikim iznosima mora biti odobreno od strane sudije ili nadlene
institucije, u naem sluaju prvo izvrnog odbora medlisa, zatim muftiluka, pa Vakufske direkcije i na
kraju Rijaseta, iz predostronosti ouvanja interesa vakufa i prava korisnika. Radi se o vjerskoj
instituciji, emanetu vjere i dignitetu muslimana, a zeman je udan. Pitanje vakufa u islamskom svijetu i
kod nas je institucionalno ureeno i upravnik nema izgovora za nepribavljanje saglasnosti o kreditnom
zaduenju vakufa.

Manja kreditna zaduenja pomou kojih bi se izmirivale iznenada prispjele i manje materijalne obaveze
se mogu ugovoriti i bez pomenutog odobrenja, onda kada bi ekanje te saglasnosti zaista ugrozilo
interes vakufa. Ovo je uglavnom praksa kod materijalnog optereenja vakufa danas.

Uzimanje pozajmice ili kreditno zaduivanje kod vakufa (el-istidanetu minel vakfi)
Zanimljivo je da klasini islamski pravnici nisu zasebno tretirali ovo pitanje. Polazei od stava islamskih
pravnika da su propisi vakufa u nekim pitanjima slini propisima vasijeta (oporuke) mogue je zakljuiti
sljedee:

Haijetu Ibni Abidin, 4/349.

10

Nihajetul muhtad, 5/397.

Hanefijski pravnici smatraju da kadija moe drugim licima pozajmiti dio dobiti, ali ne i mutevelija, osim u
sluaju kada bi pozajmljeni novac bio sigurniji kod zajmoprimca nego kod mutevelije. U sluaju da mutevelija
dadne pozajmicu drugoj osobi, njih dvojica svojim imecima pokrivaju iznos pozajmice. Hanefije svoj stav
temelje na analogiji (kijasu) statusa imovine malodobne osobe iz koje kadija moe odobriti pozajmicu, ali ne i
staratelj (velij), zato to bi takav in staratelja bio donacija, a on nema pravo doniranja iz imovine maloljetnika,
i zato to kadija, za razliku od staratelja, ima pravni mehanizam naplate potraivanja od dunika. Takav kredit
je u odnosu na staratelja in dobre volje, ali u odnosu na kadiju on je dug naplativ po slovu zakona.11
Pravnici malikijskog mezheba kau: staratelju nije dozvoljeno uzimanje pozajmice iz imetka jetima, ak i kad
bi stavio pod zalog dio svoje imovine, jer jetim u tome nema nikakvog interesa. Oni muteveliju vakufa
poistovjeuju sa starateljem jetima.12
afijski i hanbelijski pravnici smatraju da je pozajmljivanje iz prihoda vakufa jednako pozajmljivanju iz
imovine malodobne osobe, to u sluaju krajnje nude moe odobriti jedino kadija.13
Ukratko, veina islamskih pravnika ne dozvoljava davanje pozajmice ili kredita iz dobiti vakufa osim u sluaju
krajnje nude i samo povjerljivim osobama koje su realno sposobne vratiti uzeto u dogovorenom roku.
Poravnanje dugova vakufa
U sluaju sporenja dvije strane o postojanju i visini dugovanja drugih osoba prema vakufu ili vakufa prema
drugim fizikim ili pravnim licima, mogue je izvriti poravnanje duga, bez obzira da li tuena strana priznaje
postojanje duga ili ne, uz djeliminu ili potpunu naknadu, shodno erijatskom pravilu da je muteveliji
dozvoljeno izvriti poravnanje duga ako je to u interesu vakufa i ako nije suprotno volji vakifa. Postoje dvije
mogunosti poravnanja duga:
U sluaju da vakuf tui drugu stranu
Ukoliko upravnik vakufa posjeduje dokaze o postojanju duga, bez obzira na to da li tuena strana priznaje ili
osporava postojanje istog, mutevelija nema pravo tuenoj strani oprostiti nita od dugovanja, jer bi njegovo
pratanje bilo jednako poklanjanju a on u ovom sluaju ne posjeduje pravo poklanjanja vakufske imovine
drugim licima, osim ako je dunik siromah a njegov dug nije preveliki.
Ukoliko upravnik ne posjeduje dokaz o dugovanju, dozvoljeno mu je sporazumno poravnanje dijela duga, po
principu bolje ita nego nita.14
U sluaju da vakuf bude tuena strana
Ukoliko strana koja tui vakuf posjeduje dokaze, mutevelija je duan sporazumno izmiriti dugovanje, jer je to u
interesu vakufa. Ali, ukoliko strana koja tui vakuf ne posjeduje dokaze, mutevelija ne moe isplatiti nita od
traenog, jer bi to bilo poklanjanje a on na to nema pravo, kao ni staratelj jetima.
Veina islamskih pravnika smatra da je dozvoljeno uspostaviti jedinstveno administrativno ureenje vie vakufa
u jedan pravni subjekt i tretiranje razliitih materijalnih odgovornosti i dugovanja kao jedno, jer se time postie
vea operativnost i fleksibilnost u poslovanju, posebno u oblasti dugovanja vakufa.
Dozvoljeno je sporazumno poravnanje dugovanja jednog vakufa prema drugom, a ukoliko je poravnanje
prinudno i na tetu vakufa, mutevelija ne moe pristati na takvu vrstu kvitanja duga, jer bi time poklanjao dio
imovine, na ta nema pravo.
Zastara potraivanja duga prema vakufu
11

El-Mebsut, 21/103; Bedaiu-sanai'i, 5/153.

12

El-Mudevvene, 15/20.

13

El-Mugni, 4/167, 5/287.

14

Keaful kina'a, 3/392.

Islamski pravnici su jednoglasni u tome da se pravo ne gubi nelegalnim ulaskom u posjed, uknjibom ili
zastarom potraivanja prava, bez obzira na protok vremena. Sticanje ili osporavanje prava po principu zastare je
suprotno principu pravde i moralu. U suprotnosti je i sa ajetom:

Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepoten nain i ne parniite se zbog nje pred sudijama da biste na grjean
nain i svjesno dio tue imovine pojeli!15 Komentirajui ovaj ajet Ibn Abbas kae: To je ona osoba koja zna
da je duna ali da za to ne postoji dokaz, pa prisvoji tuu stvar, spori se za nju u sudovima, svjesna da je
grjenik i konzument harama.
Zastara je u suprotnosti i sa hadisom:





Vi se sporite kod mene, a moda da neko od vas svojim dokazom bolje dokazuje od drugoga, pa kome
dosudim neko pravo njegova brata na osnovu njegova govora (dokazivanja), dodijelio sam mu dio
dehennemske vatre i neka ga ne uzima.16
Istina, neki pravnici malikijskog mezheba i pravnici kasnijeg perioda hanefijske pravne kole, dozvoljavaju
primjenu principa zastare tube za onu imovinu koju su mogli a nisu traili u normalnim rokovima oni koji
tvrde da je njihova, to ukazuje da nije njihova ni bila. Neki smatraju da je vremenski rok zastare izmeu deset i
trideset godina, dok drugi smatraju da on treba biti ostavljen odredbama obiajnog prava (urfa) muslimana.
Bitno je naglasiti da i svi oni takoer smatraju da dug prema vakufu ne zastarjeva zato to je vakuf Boije
vlasnitvo koje se ne gubi grubim ulaskom u posjed istog, bez obzira na to koliko to dugo vremenski potrajalo.
Ko moe otpisati dug prema vakufu
I ovo je jedno od pitanja o kojem ni klasini ni savremeni islamski pravnici nisu zasebno pisali. Dugove vakufa
ne moe otpisati niko. Mutevelija to ne moe zbog toga to je njegov osnovni zadatak da se stara o interesu
vakufa, a otpisati dug vakufa nije interes vakufa. Ni kadija to ne moe, jer bi time poklonio ono to se ne moe
poklanjati. Ne moe ni vakif, jer nakon registracije vakufa on prestaje biti njegovo vlasnitvo. I ovdje se moe
govoriti o izuzecima iz pravila, kada takvu mogunost uvjetuje vakif za sebe ili siromahe.
U sluaju da je vakuf duan drugima, iz dobiti se prvo izmiruju nastali dugovi a samo ono to pretekne preko
duga dijeli se korisnicima. Za sve administrativne propuste odgovorno lice je mutevelija i on je jamac za
eventualne postupke kojima oteti vakuf.
Stavljanje vakufske imovine pod hipoteku (rehnul vakfi)
Klasini islamski pravnici su saglasni da vakufska nekretnina ne moe biti predmet zaloga (rehn) za dug
vakufa, upravnika ili korisnika, shodno erijatskom pravilu da sve to nije dozvoljeno prodati nije dozvoljeno
ni zaloiti.17 U sluaju nemogunosti otplate duga, vakuf bi preao u vlasnitvo zajmodavca, ime bi bila
povreene osnovne kategorije nepromjenljivosti vlasnitva i trajnosti vakufa, to je nedopustivo. Hanefijski
pravnici smatraju da u sluaju kada bi mutevelija stavio vakuf pod zalono pravo i zajmodavac uselio u
vakufsku kuu, mutevelija bi bio duan namiriti redovne trokove stanarine iz linog imetka.18
Malikijski pravnici takoer ne dozvoljavaju stavljanje vakufske osnovice pod hipoteku, ali dozvoljavaju
stavljanje dobiti vakufa kao zalog duga. 19
15

El-Bekare, 188.

16

Sahihul Buhari, hadis br. 2680.

17

El-Umm, 3/162; Bedaius-sanai'i 6/137; El-Mugni, 4/221; El-Insaf, 5/14.

18

Keaful kina'a, 4/268; El-Insaf, 7/67.

19

E-erhul kebir mead-Dusuki, 3/203-204.

Zakon o javnom prometu u Sudanu iz 1984. godine lanom 720 zabranjuje stavljanje vakufske imovine pod
hipoteku i precizira da: nakon sudske registracije vakufa isti se ne moe pokloniti, naslijediti, oporuiti drugom,
niti zaloiti za dug; prestaje biti vlasnitvo vakifa i ne moe nikada prei u tue vlasnitvo.
Zakonodavno vijee sudanske pokrajine Kartum je 26. februara 2009. godine, nakon duge i iscrpljujue
rasprave a na osnovu fetve Akademije erijatskog prava u Mekki, dozvolilo stavljanje dobiti vakufa pod
hipoteku i stavljanje cjelokupne vakufske imovine u nadlenost ministra civilnih poslova Sudana. Zakonom je
predvieno formiranje Regionalne agencije vakufa Kartuma, ija je zadaa unapreenje vakufskog dobra
namijenjenog za razliite vidove islamskog dobroinstva i investiranje istih u svim erijatom dozvoljenim
poslovima nekretnina, trgovine, industrije, poljoprivrede i usluga.20
U naim prilikama stavljanje dijela vakufske imovine pod hipoteku nije definirano jasnim unutarnjim
procedurama Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Prema lanu 32 Ustava IZ u BiH od 1998.
godine, vakufskom imovinom upravlja Vakufska direkcija, koja bi na osnovu izdate saglasnosti izvrnog
odbora medlisa islamske zajednice u funkciji mutevelije a zatim i nadlenog muftije oitovala se o zahtjevu o
stavljanju odreenih vakufskih dobara pod hipoteku, a zatim uputila svoj prijedlog Rijasetu za eventualno
davanje saglasnosti na takav ugovor. Isto bi se trebalo postupati i sa davanjem bankovnih garancija, s tim da bi
Vakufska direkcija mogla dati takve garancije samo za one investicije koje su direktno vezane za vakufsku
imovinu, ali ne i za druge materijalne trokove ili imovinu islamske zajednice. Islamsko bankarstvo se nudi kao
mogue rjeenje. U Godini bujice, u kojoj se rodio Poslanik, a.s., kada je bujica sruila Kaba, murici su znali
da hajrat obnove Kabe, radi njegove trajnosti, treba graditi samo iz halal imetka, zafali im takvih sredstava, pa
samo ogradie Hidru Ismail da njih i nas na takav pristup podsjea. Vakuf treba nastojati uvijek unapreivati,
ali ne po svaku cijenu i ne suprotno odredbama erijatskog vakufskog prava.

20

http://www.alhadag.com/details.php?id=5099