151

Vinja Pauleti, dipl. oec.

JAVNO DOBRO I PRIVATNI INTERES

SAETAK
Pitanje javnih dobara je sastavni dio suvremene ekonomske teorije.
Kvaliteta javne usluge javlja se kao rezultat ispunjenih oekivanja i
potreba graana. Ta oekivanja temelje se na spoznaji da se privatni
interes moe ostvariti u stabilnom okruenju za koritenje javnih
dobara. Stoga
javno dobro treba biti kvalitetno i efikasno
distribuirano uz minimalni troak. U radu e najprije biti analitiki
izloen pojam javnog dobra, njegova povijesna perspektiva, podjela,
namjena, te tipologija i komparacija sa privatnim dobrima. Tree
poglavlje objanjava principe upravljanja javnim dobrom, naglaava
negativne eksterne efekte, slobodne jahae i trini neuspjeh kao
glavne prepreke upravljanju javnim dobrom, dok etvrto poglavlje
obrauje problematiku suradnje javnog i privatnog sektora na
primjeru Velike Britanije i Hrvatske u okviru primjene javno
privatnog partnerstva u navedenim zemljama. U zakljuku e se na
temelju prouene situacije i argumentiranih sluajeva iz prakse
iznijeti konani komentar postojeeg stanja i prijedlozi za
modifikaciju i poboljanje uinkovitosti upravljanja javnim dobrima i
suradnje javnog i privatnog sektora. Svrha rada je ukazati na potrebu
stava prema privatnom interesu, na nain da ga se promatra a kao
ope zadovoljstvo pojedinca koje moe potaknuti javni sektor da
kontinuirano i kvalitetno prua svoje usluge.
Cilj je rada spoznati i analizirati meusobnu suradnju javnog i
privatnog sektora; usmjeriti uporabu javnih dobara na ispunjenje
drutvenih potreba, te stei okvirne smjernice za njihovu
modifikaciju sa svrhom poboljanja cjelokupne ekonomske

152
uinkovitosti; ukazati na stajalite da privatni interes moe biti
produkt kvalitetnog javnog djelovanja.
Kljune rijei: javno dobro, privatni interes, suradnja javnog i
privatnog sektora, javno privatno partnerstvo
JEL klasifikacija: 410, 490

1. UVOD
Rasprava o djelovanju javnog sektora i ostvarenju privatnog interesa
uvijek je donosila kontradiktorna miljenja. Platon je prvi, u vienju
svoje idealne drave antike Grke, prepoznao potrebu da se
zagarantira da privatni interesi nee doi u konflikt sa blagostanjem
zajednice (The Republic, Book II., Ch X., British Columbia Civil
Liberties Association, 1991). U prolih nekoliko desetljea je drava
preuzimala odgovornost za pruanje usluga u javnom sektoru koje su
ukljuivale zdravstvo, obrazovanje, promet, civilnu zatitu i drugo.
Danas je taj naglasak stavljen na deregulaciju i privatizaciju.

2. JAVNO DOBRO DEFINICIJA I NAMJENA

S ekonomskog stajalita, javno dobro je svako dobro koje ima
karakteristike nekonkurentnosti i neiskljuivosti koritenje dobra
od strane jednog pojedinca ne iskljuuje i ne zakida drugoga u
koritenju istoga. U stvarnosti ne postoji takvo dobro koje je
apsolutno nekonkurentno i neiskljuivo. Paul Samuelson i Pero
Jurkovi javnim dobrima smatraju sva dobra koja slue veem broju
korisnika, ije su koristi dispergirane po cijeloj drutvenoj zajednici,
bez obzira ele li ga neki pojedinci upotrebljavati ili ne i to je vrlo
vano, to su ona dobra gdje ukljuivanje novog korisnika ne

153
smanjuje zadovoljstvo postojeih i njihov dotadanji stupanj
koritenja (Jurkovi, 2002., Samuelson, 1992.). Autori Buchanan,
Kaul, Mendoza i Foldvary su se sloili oko interpretacije javnog
dobra na nain da su javno dobro definirali kao dobro koje ima
potencijala da bude javno ukoliko njegovu ponudu i potranju
definiraju politike institucije (Buchanan, 1968.); ukoliko se odlikuje
neiskljuivim i nekonkurentnim beneficijama (Kaul i Mendoza,
2003.); te ukoliko je to dobro koriteno od barem dvije osobe u isto
vrijeme(Foldvary, 1999.). Iznimku u definiranju javnih dobara
predstavlja teoretiar Richard Musgrave, koji pojam javnoga dobra
opisuje izrazom drutvene potrebe ili drutvenog dobra (Musgrave,
1993.).

2.1. Povijesna perspektiva javnih dobara

Nekada je dravnim organizacijama prioritet bila nacionalna
sigurnost i mir, pa cjelokupan sustav opskrbe javnim dobrima nije
dobro funkcionirao, jer su dravna sredstva bila usmjerena na
financiranje ratova, te su zanemarene temeljne potrebe graana. U
XIII. stoljeu drava je ignorirala i zanemarivala potrebe graana za
zdravstvenim uslugama, vodom, mjestom stanovanja, te ostalim
temeljnim ivotnim uvjetima. Razvojem feudalizma u XVIII.
stoljeu, vladari zemalja zapadne Europe preusmjerili su glavninu
dravnih izdataka na financiranje ratova najvie izdataka je imala
Velika Britanija, dok Francuska nije niti mogla namaknuti dovoljno
sredstava da pokrije osnovne trokove obrane. XIX. stoljee
karakterizira snaan razvoj industrije i rapidan rast stanovnitva.
Promijenjena je cijela dravna struktura industrijski kapitalizam
uzrokovao je omasovljenje radne snage, depopulaciju ruralnih
podruja te stvaranje urbanih aglomeracija (Desai, 2003.). Ponovni
uspon drava dogodio se u prvoj polovini XX. stoljea zbog
demografske ekspanzije porasli su dravni prihodi i rashodi, ali i
oekivanja graana glede kvalitete opskrbe javnim dobrima.
Teorija javnih dobara doivljavala je promjene i svoj razvoj je
bazirala na kritikim stajalitima tadanjih aktivnih ekonomskih

154
teoretiara, meutim, praktina primjena je poprimala oblike i
prilagoavala se promjenama uvjetovanim politikim okolnostima.
Sve ove probleme su analitiki poeli razmatrati klasiari u svojim
djelima u XIX. stoljeu, ali kristalnija stajalita su pedesetih godina
XX. stoljea iznijeli Richard Musgrave, Peackok i Paul Samuelson.
Oni su rastuu ulogu drave u upravljanju javnim dobrima vidjeli u
tri injenice (Desai, 2003.)
1) Otkrie preferencija graana koja dobra oni kategoriziraju
kao javna i koliko su za njih spremni platiti;
2) Izmjene politikih vlasti svaki politiki sustav donosio je
razliite odluke o nainu upravljanja dobrima;
3) Dodjela proizvodnje i distribucije dijela javnih dobara
privatnom sektoru.

2.2. Klasifikacija dobara javna i privatna dobra

Samuelson je izvrio klasifikaciju dobara na nain da je dobra poput
nacionalne obrane kategorizirao kao javna ili kolektivna, dok je
dobra poput kruha svrstao u ne javna, ili ona koja pripadaju
pojedincu (Samuelson, 1992.). Meutim, u svojoj klasifikaciji on nije
razmotrio sustav pristupa javnim dobrima. To je kasnije uinio,
kritizirajui sve aspekte Samuelsonove teorije, Kenneth Goldin. On
je, polazei od pretpostavke da korisnici javnih dobara imaju
mogunost izbora kako e javno dobro biti distribuirano, iznio dva
osnovna metodoloka pristupa (Goldin, 1977.):
Istovjetan pristup ako je dobro klasificirano kao javno,
tada mora biti distribuirano od strane drave na nain da
bude svima jednako dostupno. Bitno je obiljeje javnoga
dobra da je troak dodatnog korisnika jednak nuli.
Selektivan pristup javna dobra i usluge su prioritet
dravi zbog dravnih rashoda za financiranje tih dobara,
te zbog postizanja javnog interesa. Iako svi imaju jednako
pravo koritenja, moe se javiti situacija pretjeranog
iskoritavanja ili kongestije javnoga dobra, pa je potrebno
pruiti veu koliinu dobara i usluga. Kao posljedica se

155
moe javiti smanjena kvaliteta javne usluge i vei
trokovi financiranja javnog dobra, pa je drava
primorana provesti selektivan pristup gdje e iskljuiti
pojedine korisnike iz koritenja javnih dobara.
Opskrba javnim dobrima pripada samo i iskljuivo dravi koja u
ovom sluaju ima vrhovno i autoritativno pravo distribucije, dok
privatna dobra korisnicima ustupa trite po cijeni i koliini
odreenima ponudom i potranjom za tim dobrima.
Kada se dovode u pitanje bitna obiljeja javnih i privatnih dobara,
njihova razlika se moe razmatrati samo kao dvije suprotstavljene
strane iste medalje. Na osnovi takve polarizacije, moe se izvesti
zakljuak da javna i privatna dobra razgraniavaju dva kriterija:
1)
Kriterij konkurentnosti gdje dodatna potronja
nekog pojedinca smanjuje/ne smanjuje potronju
bilo kojeg drugog pojedinca;
2)
Kriterij iskljuivosti gdje se iz potronje
iskljuuju/ne iskljuuju oni koji ne pridonose
financiranju ponude tih dobara.
Tablica 1. Opa klasifikacija i tipologija dobara

Mogunost
iskljuenja

Konkurentnost u koritenju ili potronji

Konkurentno koritenje
Nekonkurentno
koritenje
Izvediva
Privatna dobra: Dobra s plaanjem
kruh, cipele
naknade: kazalite,
telefonske usluge,
elektrina energija
Neizvediva Zajednike
Javna
dobra:
zalihe: riba u nacionalna obrana,
oceanima,
vatrogasci, policija
podzemne vode

Izvor: Petak, Z.: Javna dobra i politiko odluivanje, Fakultet politikih znanosti,
Zagreb, 2001.

156
Temeljem dva razlikovna kriterija dobivene su etiri vrste dobara
(Petak, 2001.):
1) Privatna dobra koja imaju znaajke iskljuenja neplatia iz
koritenja tih dobara, te konkurentnosti potronje, to znai
da kad neki pojedinac jednom potroi to dobro, vie ga ne
moe potroiti drugi.
2) Dobra s plaanjem naknade karakterizira mogunost
iskljuenja neplatia, ali i nekonkurentna potronja jer
korisnost dodatnog pojedinca nije manja od postojeih
korisnika.
3) Kod zajednikih zaliha mogunost iskljuivanja nije izvediva
zbog nemogunosti kontrole nad proizvodnjom tih dobara, ali
im je potronja konkurentna.
4) Kod javnih dobara nije mogue primijeniti ni kriterij
iskljuivanja, niti konkurentnosti.
Sam pristup javnim dobrima uvelike je uvjetovan od strane podruja
i sektora koji distribuiraju javno dobro i opskrbljuju graane:
Okolina glavni zadatak ovog podruja je pruanje
kvalitetne prirodne okoline i cjelokupna zatita okolia.
Vlast srna aktivnost vlasti svake drave je odrati
opu, politiku i ekonomsku stabilnost zemlje.
Uspostavom temeljnih resornih institucija, djelotvornim
javnim djelovanjem i donoenjem vrhovnih odluka u
korist javnog interesa, javni dunosnici i nositelji javnih
ovlasti mogu omoguiti optimalno zadovoljstvo svojih
graana.
Sigurnost Svaki graanin eli se osjeati sigurno i
zatieno na podruju u kojem ivi, stoga je odravanje
javnog reda i mira, prevencija sukoba i kriminala glavna
aktivnost ovog podruja.
Zdravstvo cilj je podii kvalitetu zdravlja populacije
neke zemlje. Temeljna aktivnost zdravstva je
iskorjenjivanje postojeih bolesti.
Obrazovanje - obrazovanje omoguuje stjecanje znanja,
vjetina i vrijednosti koje su potrebne ljudima da

157
kvalitetno i uspjeno pridonesu ostvarenju radnih i
drutvenih uloga.
Problem teorije javnih dobara ne istie se toliko u klasifikaciji,
koliko u izboru pristupa koritenja, koji moe uzrokovati razlike u
koliini distribucije javnih dobara, kao i diversifikaciju njihove
kvalitete.
Mnogi ekonomski strunjaci koji podravaju egalitaristike
vrijednosti i ravnopravan pristup javnim dobrima mogu doi u
konflikt sa pobornicima individualizma u ekonomskoj teoriji zbog
razilaenja u miljenjima. Walter Blum i Harry Kalven su neki od
teoretiara koji su pokuali pomiriti ove dvije misaone struje sa
tvrdnjom da pravda podrazumijeva jednake mogunosti, te da te
mogunosti nalau da igrai poinju od istog starta, da bi igra bila
pravedna (Blum i Kalven, 1954.), ali njihov pokuaj nije se pokazao
uspjean.

3. UPRAVLJANJE JAVNIM DOBRIMA

Da bi upravljanje javnim dobrima od strane drave bilo kvalitetno i
efikasno, ona svoje upravljanje mora regulirati dravnim aktima i
propisima na nain da javna dobra zatiti od svih negativnih uinaka
i potencijalnih oteenja.
Zakonska regulativa i propisi su samo inicijalni okvir i ciljana
smjernica za praktinu primjenu upravljanja javnim dobrima, gdje
drava svojim interventnim mjerama regulira ekonomske aktivnosti,
sektore i poduzea.

158
3.1. Nositelji javnih dunosti i njihova funkcija u ouvanju
javnog interesa
Javni interes je pitanje ope stabilnosti i blagostanja neke zemlje na
zadovoljstvo svih njenih graana. U tom se smislu vlada pojavljuje
kao instrument unaprjeenja drutvene zajednice i poveanja njenog
ukupnog blagostanja.
Javni interes se esto dovodi u kontradiktorni odnos sa privatnim ili
pojedinanim interesom u ekonomskoj teoriji: privatni interes
angairanih vladinih dunosnika kao upravitelja javnog sektora se
oituje u tome da se oni mogu ponaati poput menadera u privatnom
sektoru, te da su voeni uskim konceptom osobnog interesa
bogatstvom, slavom i moi. S obzirom da kao profesionalni
upravitelji dravne uprave javni dunosnici imaju vitalnu ulogu u
drutvenoj zajednici, oni su se prema izvravanju svojih dunosti
obvezni odnositi s visokim stupnjem integriteta. Javni dunosnici
moraju, prije svega, biti voeni etikim principima u svojim
profesionalnim aktivnostima, te moraju potivati prava graana, te
slijediti demokratske vrijednosti sa istom efikasnou kojom
omoguuju opskrbu javnih dobara.
Da bi organi vlasti postigli i odrali navedenu dosljednost i
odgovornost, trebaju potivati osnovna naela javnog djelovanja
(Office of the Higher Representative. 2001.):
Nesebinost nositelji javnih funkcija trebaju donositi odluke
u korist javnog interesa, a ne da bi sebi priskrbili materijalnu i
financijsku korist;
Integritet ne smiju biti podloni vanjskom utjecaju, koji
moe utjecati na obavljanje njihovih dunosti;
Objektivnost odluke se moraju donositi u skladu sa
zaslugama i postignuima;
Odgovornost donositelji odluka su odgovorni javnosti za
donoenje svojih odluka i za sve njihove posljedice;
Otvorenost organi vladi moraju biti transparentni, dostupni i
otvoreni javnosti;

159
Iskrenost imaju dunost obznaniti javnosti svaki
element kljuan za donoenje odluke;
Vlastiti primjer svoje djelovanje moraju potkrijepiti i
poticati naela javnog djelovanja.
Da bi se navedena transparentnost postigla, potrebno je javnosti
pruiti mogunost uvida u vladine informacije, te je potrebno stvoriti
okvir koji omoguava vladinom djelovanju i dokumentima da budu
otvoreno pregledani.

3.2. Problemi upravljanju javnim dobrima - slobodni jahai,

eksterni efekti i trini neuspjesi
Prilikom upravljanja javnim dobrima, drava se moe susresti s
nekim od problema postoje situacije kada odreena poduzea i
sektori svojim direktnim utjecajem ometaju ili u potpunosti
onemoguavaju dravi pruanje javnih dobara i usluga. Drava
dolazi u tu situaciju kada se javlja nemogunost da ona svojom
autoritativnom sposobnou uspostavi vlasnika prava.
Temeljni problemi koji naruavaju drutveno optimalnu proizvodnju
su:
1) Slobodni jahai (Free Rideri) pojedinci koji koriste
javna dobra, a ne plaaju ih;
2) Eksterni efekti - aktivnosti koje uzrokuju korist ili tetu
drugih, a s tim da drugi ne plaaju za tu aktivnost, ili im se ne
pokriva troak te aktivnosti (Samuelson, 1992.);
3) Trini neuspjeh (market failure) situacija koja se javlja
kao rezultat kada cijena dobara i usluga ne reflektira prave
trokove njihove proizvodnje i potronje (Decanio i
Tietenberg, 2007.).
Slobodni jahai znaju da oni nee biti iskljueni iz koritenja javnoga
dobra, bez obzira doprinose li njegovu financiranju ili ne. Nemogue
je traiti plaanje cijene za koritenje javnog a dobra od svakog
korisnika pojedinano, a neplatie ne mogu biti iskljueni od
koritenja, pa uivaju u njegovu koritenju, sve dok to financiraju

160
drugi. Mogue su neke od opcija koje bi djelomino rijeile
problem slobodnih jahaa:
Alternativne mogunosti proizvodnje javnih dobara
koje imaju karakteristiku iskljuivosti (npr. uvoenje
kabelske televizije);
Pritisak drutva mogue je djelomino iskljuenje
slobodnih jahaa iz zajednice na nain da im se
prekinu odreeni kontakti sa drutvom u kojemu ive.
Isto tako, javljaju se ozbiljni problemi kada privatni sektor stvara
eksterne efekte. Ekonomska teorija smatra da suradnja i ekonomska
razmjena izmeu dviju strana mora biti obostrano zadovoljena.
Meutim, sudionici ekonomskih transakcija mogu uzrokovati
pozitivne ili negativne eksterne efekte, a ne snose trokove i koristi
tih efekata, ve to snose tree osobe koje ne sudjeluju u navedenoj
ekonomskoj transakciji. Eksterni efekti mogu biti:
a)
Negativni njihova proizvodnja uzrokuje negativne
posljedice za okolinu, pa je drutvena granina korisnost
od potronje javnoga dobra manja od privatne granine
korisnosti. To znai da je dobro vie iskoriteno od onoga
koliko bi bilo drutveno optimalno. Stoga e bez dravne
intervencije javno dobro biti podcijenjeno.
b)
Pozitivni djelovanje jednog subjekta indirektno uzrokuje
koristi treima.
Postojanje eksternih efekata se moe ukloniti sporazumom meu
stranama koje ih uzrokuju. Najei tip sporazuma je preutan
sporazum u politikim procesima. Vladini dunosnici koji
predstavljaju graane donose zakone i propise o zatiti javnih dobara,
a ti zakoni mogu poprimiti formu kontrole i regulacije. Drugi tip
sporazuma je pogodbeni sporazum gdje se pojedinci mogu nagoditi
kako da efektivno ishode eliminaciju eksternalija bez dravne
intervencije.
U uvjetima postojanja slobodnih jahaa i eksternih efekata, trite je
slabo i neefikasno, pa je potrebna intervencija drave koja e

161
mjerama regulative, porezima, subvencijama ili uspostavljanjem
vlasnikih prava vratiti naruenu ravnoteu.
Osim slobodnih jahaa i eksternih efekata, prepreke u upravljanju
javnim dobrima se mogu javiti i u obliku trinog neuspjeha u onim
poduzeima i sektorima kod kojih je on prepoznat. Stoga drava
poduzima regulativne mjere sa ciljem suzbijanja navedenih
problema. Dravne intervencije obuhvaaju irok opseg
regulacijskih, fiskalnih i poreznih postupaka koji uzrokuju promjene
prava i odgovornosti drutvenih subjekata.
Tri su oblika dravne intervencije (Kesner kreb, 2003:289):

Financijska pomo
Regulacija
Izravne dravne investicije u dobra i usluge.
Da bi dravna intervencija bila efikasna, potrebno je prije njene
primjene dobro prouiti sve trokove i koristi koje ona donosi. To se
moe najbolje vidjeti provedbom cost benefit analize (Jurkovi,
2002), koja analizom trokova (cost) i koristi (benefit) usporeuje
sve prednosti i nedostatke potencijalnog poduzea u koje drava
planira ulagati. Ona moe pomoi u donoenju ispravne odluke i
korekciji projekta. Nakon toga, intervenciju treba ciljano usmjeriti na
ona poduzea i privredne grane kojima je pomo stvarno potrebna.
Neki od oblika dravnih intervencija na tritu su sljedei:

Unakrsne potpore reduciraju se trokovi sektora u jednoj

regiji na nain da se poveaju odreeni porezi sektorima u drugoj
regiji;
Direktni proraunski izdaci za ciljane naruene sektore;
Preuzimanje veinskog vlasnitva i kontrole drave nad
nekim sektorom;
Uvozno izvozne restrikcije;
Kontrola cijena

162
Tablica 2. Trini neuspjesi i dravna intervencija
Naziv
trinog Primjer trinog
neuspjeha
neuspjeha
Javno dobro
Svjetionici,
ulina
rasvjeta,
javni radio i televizija
Primjereno (drutveno Programi cijepljenja,
znaajno) dobro
osnovno obrazovanje
Ekonomije obujma
Monopolska
i
oligopolska
trita
Pozitivni
vanjski Razvoj i istraivanje
uinci
oneienja
Negativni
vanjski
uinci
Nepotpune
ili Mala
i
srednja
asimetrine
poduzea
informacije
teko dolaze do kredita

Najei oblik dravne

potpore
Drava izravno prua
uslugu
Subvencioniranje ili
potpuno financiranje
Pomo poduzeima koja
ulaze na trite
Subvencioniranje,
oporezivanje, regulacija

Subvencioniranje
kamate,
jamstva,
informativni
centri
Nefleksibilnost na
Minimalna nadnica
Sniavanje doprinosa,
tritima rada
subvencioniranje
zapoljavanja
Smanjena mobilnost Rad i kapital teko sele Poveanje kvalitete
faktora
u
infrastrukture
nerazvijena podruja
Oteano
Poduzee ili sektor Pomo pri izlasku s
prilagoivanje
koji
trita
promjenama na tritu treba restrukturirati
Inozemne subvencije
Pomo
domaoj Subvencije, pregovori
industriji
u WTO-u
radi
inozemnog
subvencioniranja
proizvoda
Izvor: Kesner kreb, M.: Dravne potpore poduzeima u Hrvatskoj 2002. godine,
Financijska teorija i praksa br.3., Institut za javne financije, Zagreb, 2003., str.
291, prema European Commission, 1999.

163
Regulacijom se smatraju dravni zakoni i propisi kojima drava
kontrolira ponaanje poduzea (Samuelson, 1992.). Njome ona
sustavno upravlja ekonomijom na nain da izravno ili neizravno
usmjerava i regulira proizvodnju i potronju dobara i usluga. U
veini trinih gospodarstava glavni i temeljni problem je postojanje
monopola i oligopola, pa je prisutna tenja da tu drava bude
pozvana da svojom interventnom politikom zatiti interese svojih
graana. Kljune znaajke regulacije su transparentna konkurencija i
odgovornost korisnika.
Osim regulativnim mjerama, drava nedostatke privatnog sektora
moe rijeiti potporama poput subvencija, poreznih olakica,
povoljnih kredita. Poduzea s tekoama tako dobivaju bespovratna
sredstva koja im omoguuju budue visoke stope rasta. Takva
poduzea postaju budui pobjednici, a dravna potpora im je
posluila za oporavak i rehabilitaciju. Meutim, unato postizanju
opeg blagostanja i revitalizaciji poduzea, dravne potpore imaju i
svoje negativne strane. One imaju takvo obiljeje da sniavaju cijene
i potiu prekomjernu potronju resursa, te ine proizvode domaih
proizvoaa konkurentnima. Mogu naruiti trinu konkurenciju
meu poduzeima jer automatski diskriminiraju one koji na tritu
djeluju bez dravne pomoi.
Stoga drava, osim ciljanog usmjeravanja potpora mora odrediti i
granicu do kada tu potporu pruati i u kojem iznosu. To moe
postii:
Rjeenjima privatnog sektora na nain da potakne
fuzije poduzea kojima e internalizirati eksternalije;
Dravnim rjeenjima, gdje e porezima, potporama i
regulacijom stvoriti efikasno i profitabilno trite.
Na taj nain e se postii zadovoljavajui rezultati u sanaciji
bolesnih poduzea, te e se uspjeti odrati zadovoljavajua trina
konkurencija. Isto tako, drava mora nai najblie efikasan nain da
izdvajanja preusmjeri na one sektore kojima je to stvarno potrebno,
te da ta izdvajanja ogranii koliinski i vremenski na razinu gdje e
navedeni sektor dalje moi samostalno opstati.

164

4. JAVNI I PRIVATNI SEKTOR OEKIVANJA,

ISKUSTVA, PROJEKTI I SURADNJA
Ekonomska znanost pretpostavlja da se svi povode za vlastitim
eljama nai motivi su ono to objanjava nae postupke. Milton
Friedman, dobitnik Nobelove nagrade iz podruja ekonomije,
naglasio je: Svaki pojedinac slui svom vlastitom privatnom
interesu. Mnogi velikani prolosti su sluili svom privatnom interesu,
ba kao i mnogi nesretni krtice. (Machan, 1987.).
Temelj rasprave o privatnom interesu vezano je uz stajalite da je
ovjek egoistino i racionalno bie voeno vlastitim interesom
prilikom odluke o privatnim, ali i o javnim dobrima. Tako
mikroekonomska teorija opisuje ovjeka pomou tri aksioma (Jones i
Cullis, 2003.):
Pojedinac je racionalan,
Pojedinac je egoistian,
Egoizam se pojavljuje u obliku ekonomskog samointeresa
u usko definiranom pojmu.
Privatni interes od eksploatacije javnih dobara ostvaruje se u svim
segmentima ivota: javno dobro dostupno je pojedincu uvijek i
svugdje, u neogranienim koliinama, a samom besplatnom uslugom
od koritenja javnoga dobra pojedinac ostvaruje korist. Tri su vrste
beneficija koje se oituju neiskljuivou i nekonkurentnosu, a
istodobno uzrokuju usavravanje kvalitete ponude javnih dobara:
Redukcija rizika mnoga javna dobra stvaraju pogodnosti
prilikom reduciranja ili potpune eliminacije rizika kada
rizik predstavlja javno zlo. Na primjer, redukcija
zraenja izazvanog efektom staklenika reducira rizik
globalnog zatopljenja za sve stanovnike Zemlje.
Poveanje kapaciteta proizvodnje javnih dobara znanje
je okvirni primjer: obrazovanje poveava nacionalne
kapacitete i mogunosti, te takoer potie mogunosti
postizanja globalnog znanja.
Direktno postizanje korisnosti na primjer, siromatvo je
jedan od problema kojima se bavi drava, pa njegovom

165
redukcijom svi mogu stei korisnost i spoznaju iz
saznanja da je siromatvo reducirano.

Tablica 3. Klasifikacija pogodnosti koje pruaju javna dobra

Tip
pogodnosti
Meunarodni
doseg

Regionalni
doseg

Redukcija
rizika
Redukcija
klimatskog
rizika
od
globalnog
zatopljenja
Redukcija
kiselih kia

Kapaciteti

Korisnost

Dravne
vladajue
institucije

Odravanje
bioraznolikosti

Regionalne
Zatita uma ili
vladajue
jezera
institucije
Pogodnosti
Eliminacija
Stvaranje
Spoznaja
o
dostupne svima rizika
od globalnog
redukciji
bolesti
znanja
siromatva
Ograniene
Redukcija
Istraivanje
Spoznaja da je
pogodnosti
incidencija
neplodne
neka
bolest
izazvanih
poljoprivrede i rasprostranjena
bolestima
sue
u maloj mjeri
Korisnost
Zatita
od Odravanje
Mir i sigurnost
dostupna
sukoba
javnog reda i
javnosti
mira
Izvor: Morrisey, O., te Velde, D.W., Hewitt, A.: Defining International Public
Goods: Conceptual Issues, Overseas Development Institute, London, 2007.,
http://www.earthsummit2002.org/es/issues/GPG/ODI.rtf

U meusobnoj kooperaciji i djelovanju vladinih dunosnika kao

upravitelja javnog sektora, te pojedinaca i trita kao nositelja
privatnog interesa, postoje obostrana oekivanja:
Javni sektor oekuje od privatnog:
- da potuje norme i propise o zatiti javnih dobara

166
- da se prema javnim dobrima odnosi odgovorno i
korektno, izbjegavajui tetne indirektne efekte
- da potuje propisane standarde/ciljeve
- da ne iskoritava ili ne monopolizira postojeu situaciju
- da propisno i indirektno, putem poreza, plaa
eksploataciju javnih dobara
Privatni sektor oekuje od javnog:
- da osigura nesmetano i povoljno koritenje javnih usluga
- da relocira resurse u svrhu stvaranja povoljne
konkurentske gospodarske situacije
- da utjee na stvaranje novih trinih struktura
antimonopolskom politikom
- da napusti politiku koritenja mekog proraunskog
ogranienja
koja
dovodi
do
netransparentnog
subvencioniranja (Ott, 2000.).
Da bi se postigla, zadovoljila i odrala postojea oekivanja, te da bi
se u konanici ostvario privatni interes, privatni i javni sektor esto
udruuju svoje napore u svrhu ostvarenja meusobne suradnje. Stoga
oni ulaze u zajednike financijske inicijative. Tri su vrste zajednikih
projekata (Graham, 2001.):
Samostalno financirani projekti (free-standing projects)
privatni sektor poduzima projekt, a trokovi e biti pokriveni
naknadom za koritenje javne usluge od strane krajnjeg
korisnika. Privatni interes je ostvaren na nain da privatni
sektor dobiva potpuno pokrie trokova, a po zavretku
projekta, produkt rada postaje javno dobro koje opet
pojedinci besplatno koriste.
Zajednika ulaganja (joint ventures) privatni i javni
sektor sudjeluju u organizaciji i snoenju trokova
podjednako, ali privatni sektor ima punu kontrolu nad
projektom, ime se i tu ostvaruje privatni interes.
Prodane usluge javnom sektoru privatni sektor prodaje
javne usluge. Primjer je privatizirani doktor medicine, koji
naplauje zdravstvene usluge koje bi pojedinac u javnoj
zdravstvenoj ustanovi mogao ostvariti besplatno.

167
Prilikom suradnje javnog i privatnog sektora mogu se pojaviti
situacije:
a) Kada je privatni interes usklaen sa javnim time se moe
doprinijeti znatnom reduciranju trokova. Na primjer, u
velikoj Britaniji, mnoge privatne tvrtke opskrbljuju javne
zatvore svojim uslugama (jedna od usluga je i da svoje
djelatnike zapoljavaju kao zatvorske nadzornike i uvare), te
dobro tretiraju zatvorenike jer im je to u trinom interesu
na taj nain je zadovoljen javni interes jer su zatvorenici
dobro zbrinuti, te je izjednaen s privatnim interesom koji je
tvrtka ostvarila smanjujui svoje trokove poslovanja
(Sturgess, 2008.).
b) Kada postoji javno dobro/javna usluga sa reputacijom trine
vrijednosti privatne tvrtke mogu biti motivirane, da
prilikom ustupanja svojih usluga javnom sektoru, ponude
besplatno i usluge koje nisu ugovorene, te si tako osiguravaju
povjerenje javnosti i veu potranju za njihovim
proizvodima.
c) Kada su zaposlenici privatnog sektora motivirani
profesionalnom etikom njihov privatni interes dolazi do
izraaja kada se oni brinu o ishodu projekta njihove tvrtke sa
javnim sektorom, jer se tako brinu i o svojim primanjima.

4.1. Projekti suradnje: javno privatno partnerstvo

Sve intenzivniji napredak drutva stvara nove, zahtjevnije i
kvalitetnije potrebe graana za javnim dobrima i uslugama. Javnom
sektoru je stoga potrebna pomo da bi te rastue potrebe ispunio.
Javno privatno partnerstvo je obeavajui oblik takve suradnje
javnog i privatnog sektora gdje se iskazuje odreeni interes s obje
strane. Ovo partnerstvo kombinira prednosti oba sektora, te
predstavlja alternativu privatizaciji. Interes javnog sektora temelji se
na brzom i kvalitetnom pruanju usluge graanima, dok je interes
privatnog partnera profitabilno ulaganje u javne objekte koje nije

168
njihovo vlasnitvo, ali im omoguuje ulaganje i angairanje
vlastitih kapaciteta sa ciljem poboljanja ivotnog standarda. Do sada
su se javne potrebe namirivale iz dravnog prorauna, meutim,
snanim razvojem poduzetnitva, nastale su i elje privatnih
poduzetnika za ulaganjem u javni sektor.
Javni i privatni sektor ve dugi niz godina posluju po jednom
tradicionalnom obrascu gdje su tono definirana prava i obveze
svakog sektora, pa se zna dogoditi da oni ne ele izlaziti iz
dosadanjeg okvira poslovanja i ulaziti u kompleksnije odnose. Javni
sektor se boji da e privatni sektor iz takvog odnosa samo nastojati
maksimizirati svoju korist, dok privatni smatra da su odreeni
pristupi javnoga sektora samo dodatni teret.
Ovo partnerstvo obuhvaa dvije dimenzije (Gulija, 2004.): strateka
razina se odnosi na koordiniranje politikih ciljeva i odreivanje
prikladnih uloga svakog partnera, a operativna se bavi realizacijom i
provedbom predvienih projekata. Odabir najpovoljnijeg privatnog
partnera se vri prema propisima o javnoj nabavi, ime se osigurava
izbor najpovoljnijeg i najkvalitetnijeg partnera.
Tri glavna uvjeta koja idu u prilog stvaranju javno privatnog
partnerstva su (Gulija, 2004.):
1) Kriza, koja treba biti iroko prepoznata prije nego to se
partneri upuste u ovaj oblik suradnje.
2) Pojedinci ili grupa mogu prepoznati proputene prilike za
optimiziranje koritenja nedostatnih resursa, pa se javljaju
podravatelji koji omoguavaju stvaranje partnerstva.
3) Pokretai aktivisti koji e spojiti partnere.
Faktori koji pridonose trajnom javno privatnom partnerstvu
su sljedei:

Smanjenje trokova lokalnih jedinica vlasti i

poveanje kreditnog potencijala;
Smanjenje optereenja poreznih obveznika zbog vee
efikasnosti privatnog sektora;

169
Bolja kvaliteta opskrbe bez poveanja poreza ili
korisnikih naknada;
Generiranje novih izvora dohotka, poticanje
industrijskog razvoja, te bolje usmjeravanje javnih
sredstava
Tvrtka razvija svoju lokalnu i nacionalnu reputaciju
zbog pruanja kvalitetnih usluga, te time ona nastoji
zadrati povjerenje javnosti (Sturgess, 2008.)
Javni sektor posjeduje imovinu koja je financirana od
strane drave, a u suradnji sa privatnim sektorom
postie pogodnosti jer privatni sektor poznaje potrebe
kupaca.
Nedostaci u stvaranju uspjenih javno privatnih partnerstva:

Obostrano nepovjerenje i nedostatak razumijevanja

interesa;
Nepostojanje informacija na lokalnoj razini;
Postojee zakonske i institucionalne prepreke za stvaranje
kvalitetnih javno privatnih odnosa.

4.1.1. Iskustvo Velike Britanije

Razvoj javno privatnog partnerstva u Velikoj Britaniji potaknut je
eljom vladajue strukture da dravnu potronju dri pod kontrolom,
ali proraunskim motivima koji su iskazani manjkom sredstava za
investicije u javni sektor. Tako je 1992. godine pokrenut model
Privatne financijske inicijative (PFI)1, koji se od ostalih javno
privatnih partnerstva razlikuje u tome to i privatni partner angaira
svoja financijska sredstva u realizaciji projekata privatni partner
projektira, gradi, financira i upravlja graevinom za javni sektor
(npr. kola, bolnica, eljezniko cestovna veza). PFI model
obuhvaa razliite projekte - od malih projekata, poput 100.000
1

Eng. Private Finance Initiative model uveden od strane vlasti Velike Britanije
sa ciljem zbliavanja partnerskih odnosa privatnog i javnog sektora (Graham,
2001.)

170
vrijedne opskrbe kole u Littlehamptonu, do 4 milijarde
vrijednog projekta eljezniko cestovne veze (Graham, 2001.).
Tablica 4. Neki od PFI projekata javno privatnog partnerstva u
Velikoj Britaniji
Projekt

Vrijednost projekta (mil. )

eljezniko cestovna veza

Potporni cestovni
Birmingham

pravac

4,178

Sveuilina bolnica London

450
404

Izvor: Graham, A.: Graham, A: The Private Finance Initiative (PFI),

House oc commons library research paper 01/117, 2001.
Kvaliteta PFI a se ogleda u njegovoj pomoi vladajuoj strukturi da
povea javne investicije kroz vee kapitalne izdatke, uz istovremeno
odravanje vrstog fiskalnog poloaja. Sukladno tome, PFI ostvaruje
efektivne utede i veu novanu vrijednost javnih usluga, nego to to
mogu ostvariti projekti koji su tradicionalno ovisni o upravi javnoga
sektora (Graham, 2001.).
4.1.2. Primjenjivost iskustava na Hrvatsku
Hrvatska se sve vie suoava s porastom potreba za uslugama javnog
sektora. Budui je suoena sa proraunskim ogranienjima, nuno je
smanjiti javnu potronju i optereenje gospodarstva. Stoga bi trebalo
pristupiti sklapanju ugovora o javno privatnom partnerstvu. Vlada
Republike Hrvatske je donoenjem Smjernice za primjenu ugovornih
oblika javno privatnog partnerstva (Narodne novine, 2006.)
definirala primjenu i realizaciju projekata javno privatnih
partnerstva.

171
Prema navedenoj Smjernici, u Hrvatskoj su prihvaena dva
oblika javno privatnog partnerstva, temeljenih na engleskom
modelu:
Koncesijski model (eng. Build Operate Transfer BOT) gdje
privatni partner prua uslugu krajnjim korisnicima pod
kontrolom javnog partnera, a naknada privatnom partneru
sastoji se od nametnute pristojbe krajnjim korisnicima i od
subvencija dravnih tijela (inkovi, Klari, 2007.).
Model Privatne financijske inicijative.
Tako je u Varadinskoj upaniji je u svibnju 2006. godine poela
sanacija i obnova zgrade upanijske palae u Varadinu i to prema u
Hrvatskoj jedinstvenom i prvi put primijenjenom modelu javnoprivatnog partnerstva (inkovi, Klari, 2007.). Meutim, ovom
modelu je potreban dugoroan razvoj i sagledavanje brojnih
mogunosti koji e u konanici rezultirati time da se javni interes
stavi iza privatnih motiva. Okvirne vrijednosti u tome trebaju biti
vladina djelovanja. To ukljuuje dugoroni strateki pogled na javno
privatno partnerstvo, baziran na drutvenim vrijednostima, a ne na
vrijednostima privatnoga sektora.

172
5. ZAKLJUAK
Korisnici javnih dobara danas vre komparacije dostupnih javnih
dobara: zainteresirani su za ona javna dobra gdje njihova korisnost
prelazi cijenu koju oni plaaju za ta dobra. Graani ele ii zrak,
perspektivno obrazovanje, sigurne prometnice i naprednu medicinu
uz najnii troak, meutim, to u stvarnosti nije lako izvedivo, jer za
unaprijeenje kvalitete javnih dobara drava treba dodatna
financijska sredstva, a moe ih namaknuti jedino poveanjem
izdataka graana.
Neuspjeh vlade da uspjeno alocira javna dobra moe ogledati u
sljedeim situacijama:
Krivi izbor potencijalnih sektora gospodarstva kojima
e drava usmjeriti dravne potpore rezultirat e
smanjenom ekonomskom efikasnou i stvaranju
nelojalne konkurencije;
Slobodni jahai i negativne eksternalije otetit e
dravni proraun zbog poveanih izdvajanja za
sanaciju oteenih javnih dobara;
Mogu se pojaviti ogranienja u napretku u tehnikoj i
proizvodnoj
efikasnosti
u
odgovarajuim
industrijama;
Moe postojati elja drave da se ekonomski ishodi
javnog sektora stave iza potreba graana;
Vladino vodstvo moe biti nekompetentno u
donoenju potrebnih razvojnih strategija problem
nastaje kada se radije koncentriraju na odabir
kratkoronih, nego dugoronih razvojnih strategija.
Zakonska regulativa je samo inicijalni i teoretski okvir za zatitu
javnih dobara. Prepoznavanje problematinih podruja je temeljno
polazite u dravnim intervencionistikim aktivnostima. Uspjeh
regulativnih mjera oituje se u efikasnosti prepoznatih problema i
podruja gdje treba intervenirati, te u adekvatnoj alokaciji potrebnih
resursa u ta problematina podruja.

173
Nacionalna politika moe posluiti privatnom interesu kroz
sljedee aktivnosti:
Poveanje povrata na investicije;
Umreavanje i povezivanje regija sa ciljem
minimiziranja regionalnih politikih utjecaja;
Ponuda javnih dobara uz najnii mogui troak;
Poslovanje u javnom sektoru uiniti sposobnim da
se prilagodi promjenjivim trinim uvjetima i
neoekivanim prilikama;
Kvalitativno i kvantitativno obogatiti ponudu
javnih dobara.

174
Privatni interes se najefektivnije moe ostvariti u primjeni javno
privatnog partnerstva. Da bi javno privatno partnerstvo bilo
uspjeno, treba postojati kompatibilnost ciljeva javnog i privatnog
sektora kao i stabilna pravna i politika okolina.
U Hrvatskoj je razvoj javno privatnog partnerstva tek u zaetku.
Donoenjem Smjernica pruen je okvir za njegovu primjenu, ali ovo
je tek prvi korak u razvoju strateke suradnje. Zakonsku regulativu
trebalo bi urediti na nain da se jasno definiraju propisi koji bi
uklonili sve nedostatke iznesene u Smjernicama. Propisi bi se trebali
pozabaviti sljedeom problematikom:
Pojednostavljivanja procedure sklapanja javno privatnih
projekata;
Dravnih potpora i pomoi koja bi iz prorauna bila
usmjerena na projekt, kao i osnivanje fondova za financiranje
javno privatnog partnerstva;
Kroz ovakve i sline oblike suradnje, javni i privatni sektor mogu
ostvariti niz uspjeha, koji su rezultat obostrano uloenog truda:
privatni sektor poznaje trite, preferencije kupaca i strategije kako
uspjeno alocirati odreenu javnu uslugu, dok javni sektor koristi
uloena znanja privatnog sektora da bi javna dobra i usluge to
kvalitetnije alocirao.
Kvalitetnim upravljanjem javnim dobrima smanjit e se ostvarenje
privatne koristi i interesa, ali e se viestruko poveati uinkovitost i
djelovanje javnog sektora u alokaciji javnih dobara, te minimizirati i
potpuno iskorijeniti mogunost zloporabe privatnog interesa.

175
LITERATURA
1. Agencija za promicanje izvoza i razvoja, www.apiu.hr
2. Blum, W., Kalven, H.: The Uneasy Case for Progressive
Taxation, Stanford Law Review, Vol. 6, No. 3, 1954.
3. Buchanan, J. M.: The Demand and Supply of Public Goods,
Rand McNally & Company, Chicago, 1968.
4. Conflict of Interest and public sector interests, British
Columbia
Civil
Liberties
Association,
1991,
http://www.bccla.org/positions/political/91conflictinterest.ht
ml
5. Decanio, S., Tietenberg, T.: Market failure, Encyclopedia
of Earth. Eds. Cutler J. Cleveland, Washington, D.C.:
Environmental Information Coalition, National Council for
Science and the Environment, 2006.
6. Desai, M.: Public Goods: A Historical Perspective, Oxford
University Press, USA, veljaa, 2003.
7. Finlayson, J. A.: The what and why of public private
partnerships, Policy Perspectives, Vol. 9, No. 1, Business
Council of British Columbia, 2002.
8. Goldin, K.: Equal access vs. Selective access: A critique of
public goods theory, Public Choice, Vol.29, Num. 1/March,
1977, Springer Netherlands.
9. Graham, A: The Public Finance Initiative (PFI), House oc
commons library research paper 01/117, 2001.
10. Griffith Jones, S.: International Financial Stability and
Market Efficiency as a Global Public Good, Providing Global
Public Goods, Oxford Scholarship Online Monographs, 2003.
11. Gulija, B.: Javno privatno partnerstvo, Euroscope Bilten
Europskoga dokumentacijskog centra, br.13., 2004.,
www.imo.hr/europa/publics/euroescope
12. Institut za javne financije www.ijf.hr
13. Jeli, B.: Javne financije, Zagreb, Informator, 1997.
14. Johnson, J.: Public Service Private Interest? Cases from the
Australian Energy Market, Asian Journal of Public
Administration, Vol. 21, No. 2, 1999., www.sunzi.lib.hku.pdf

176
15. Jones, P., Cullis, J.: Neuspjeh pojedinca i analiza
socijalne politike, Financijska teorija i praksa 27 (2),
Zagreb, 2003.
16. Jurkovi, P.: Javne finacije, Masmedia, Zagreb, 2002.
17. Kaul, I., Mendoza, U.: Advancing the Concept of Public
Goods, Oxford University Press, USA, veljaa, 2003.
18. Kesner kreb, M.: Pojmovnik javna dobra, Institut za
javne financije, www.ijf.hr
19. Kesner kreb, M.: Dravne potpore poduzeima u
Hrvatskoj 2002. godine, Financijska teorija i praksa br.3.,
Institut za javne financije, Zagreb, 2003.
20. Kesner kreb, M.: Pojmovnik regulacija trita, Institut za
javne
financije,
http://www.ijf.hr/pojmovnik/regulacija_trzista.htm
21. Machan, T.: Public Choice Theory: Not the Whole Story, The
Freeman, Vol. 37, No. 39, Foundation for Economic
Education,
1987.http://www.fee.org/publications/thefreeman/article.asp?aid=2289
22. Morrisey, O., te Velde, D.W., Hewitt, A.: Defining
International Public Goods: Conceptual Issues, Overseas
Development Institute, London, 2007.
23. Nacionalno vijee za konkurentnost, Struna skupina Pravna
drava
sukladna
EU,
http://nvk.multilink.hr/dokumenti/121___Pravna%20dr%C5
%BEava%20sukladna%20EU.pdf
24. Office of the Higher Representative www.ohr.int,
25. Ott, K. Et al.: Ekonomika javnog sektora: stanje, problemi i
mogua rjeenja, Newsletter br.4/2000, Institut za javne
financije, Zagreb, 2000.
26. Owen Smith, J.: Science in the Private Interest: Has the
Lure of Profits Corrupted Biomedical Research?, 2004,
http://findarticles.com/p/articles/mi_qa3860/is_200407/ai_n9
418580/pg_1
27. Private Interests vs. Public good, Governance Dimensions of
Regulatory Frameworks for Private Sector Infrastructure

177
Development, Proceedings of an ADB/OECD Seminar,
Asian Development Bank, vicarska, 1998.
28. Rahman, A., Eldrige, D.: Seeking a conceptual explanation of
the growth of the public sector employment beyond current
reform parameters, International Journal of Public Sector
Management, Vol. 10, No. 6, 1997.
29. Ravli, S.: Eponimizacija u drutvenim znanostima: Merton i
sociologija eponimizacije, Drutvena istraivanja, br.6,
Zagreb, 2006.
30. Samuelson, P., Nordhaus, W.: Ekomomija, Mate, Zagreb,
1992.
31. Sandler, T.: Regional Public Goods: Demands and
Institutions, University of Southern California, Los Angeles,
USA, 2002.
32. Smith, R. et al: Communicable disease control: a Global
Public Good perspective, Health Policy and Planning,
Oxford University Press, 2004.
33. Smjernice za primjenu ugovornih oblika javno-privatnog
partnerstva, Narodne novine br. 98/2006., Zagreb, 2006.
34. Sturgess, G.: Tapping the hidden power of private companies,
South
China
Morning
Post,
www.serco.com/instituteresource/institute/articles/tappinghid
den.asp
35. inkovi, Z., Klari, M.: Javno privatno partnerstvo,
Elektroniki Zbornik radova Veleuilita u ibeniku, br. 1
2/2007., ibenik, 2007.
36. The Institute of Public Administration of Canada,
www.ipac.ca
37. Vugrin, M.: Definiranje pojma javno dobro, Geodetski
vestnik br.49/2005 3, str.316, http://www.geodetskivestnik.com/49/3/gv49-3_416-423.pdf
38. Williams, W.: Lessons from Adam Smith: Private Interest
Public Good, Capitalism Magazine, listopad, 2003.
39. Zakon o javnoj nabavi, Narodne novine br. 117/01., 197/03. i
92/05.

178
40. Zakon o vlasnitvu, Narodne novine br. 77/1999, Zagreb,
1999.
SUMMARY

The issue of public goods is an integral part of contemporary

economic theory. Quality of public service is expressed as a result of
fulfill expectations and needs of citizens. Those expectances are
based on a cognition that private interest can be accomplished in
favorable ambience for exploitation of public goods. Therefore
public good should be distributed quality with minimal cost. The
paper first expose the concept of public good, its historical
perspective, allocation, purpose, typology and comparison with
private goods. Third chapter bands the principles of managing public
goods, describes negative extern effects, free riders and market
failure as the main barriers of public goods management, while
fourth chapter describes the problem of public and private sector's
mutual collaboration on the examples of Great Britain and Croatia, in
the framework of use the public private partnerships in the
mentioned countries. The conclusion sets out the comment of present
situation and the recommendations for the improved managing of
public goods. Paper's purpose is to point out the need of stance to the
private interest, on a manner that it is observed as an individual's
satisfaction which can motivate public sector to provide its services
quality. The aim of paper is to analyze mutual collaboration between
public and private sector; to direct the use of public goods to the
accomplishment of social needs and to achieve main directions for
their modification with the aim of improving economic efficiency; to
point out the stance that the private interest can be a product of
quality public activities.