Professional Documents
Culture Documents
ELEMENTI STROJEVA
(skripta za studente Industrijskog inenjerstva)
Damir Jelaska
1. UVOD
Strojarstvo je podruje tehnike, iji je cilj racionalno iskoritavanje prirodnih dobara upotrebom
strojeva. Stroj je svaka kombinacija odgovarajue oblikovanih krutih i elastinih tijela, koja imaju
odreenu ulogu u procesu iskoritenja energije. Strojevi se dijele na dva osnovna tipa:
pogonske strojeve i
radne strojeve.
Pogonski strojevi pretvaraju razliite vrste energije (mehanika energija vode, toplinska energija
plina ili pare, kinetika energija plina, elektrina energija, nuklearna energija) u mehaniku
energiju, potrebnu za obavljanje mehanikog rada sa to manje gubitaka energije. Ovdje spadaju:
motori s unutranjim izgaranjem, parni stapni strojevi, toplinske turbine, hidrauliki motori,
pneumatski motori, elektromotori i reaktivni motori.
Radni strojevi obavljaju koristan mehaniki rad upotrebom mehanike energije dobivene od
pogonskog stroja, ili pretvaraju mehaniku energiju pogonskog stroja u drugu vrstu energije
(alatni strojevi, dizala, transporteri, ventilatori, pumpe, kompresori, elektrogeneratori, itd.).
Prijenosnici su ureaji posebne vrste, koji se upotrebljavaju kao posrednici izmeu pogonskih i
radnih strojeva, pri emu mehaniku energiju pogonskog stroja prilagoavaju potrebama njenog
koritenja u radnom stroju (prijenos gibanja, sile, momenta, smjera i karakteristike gibanja, itd.).
Pogonski i radni strojevi te prijenosnici, redovito su povezani u odreeni zajedniki stroj, koji
prema svojoj funkcionalnosti ima i svoj naziv (alatni stroj, ventilator, motorno vozilo, agregat
itd.). Bit djelovanja tih strojeva je u njihovoj dinamici, tj. u gibanju uz savladavanje odreenih
otpora, jer se samo gibanjem strojnih dijelova moe obaviti mehaniki rad. No, postoje i strojevi
koji imaju preteno statiki karakter. U tu skupinu spadaju aparati, naprave, instalacije,
instrumenti, te metalne i druge konstrukcije. Skupina strojeva, aparata, instalacija, instrumenata i
konstrukcija, paralelno povezana u namjensku cjelinu za obavljanje korisnoga rada, naziva se
postrojenje.
Svaki stroj je najprije potrebno zasnovati (definirati), projektirati, konstruirati i proraunati,
izraditi odgovarajuu tehniku dokumentaciju, propisati nain izrade, obrade, kontrole i montae,
zatim sastavne dijelove izraditi i sastaviti u cjelinu, ispitati ga, pustiti u pogon, brinuti se za
pravilno rukovanje, redovito ga odravati i pravodobno zamjenjivati dotrajale udjelove. Pri tome
stroj mora biti primjeren za upravljanje i upotrebu, njegov rad pouzdan, njegova izrada i
eksploatacija to ekonominiji. Za provedbu tako kompleksnog sklopa aktivnosti potrebna je
organizirana suradnja znanstvenika, istraivaa, inenjera, tehniara, visokokvalificiranih i
kvalificiranih djelatnika iz podruja strojarstva.
Strojni dio je osnovni dio stroja, koji obavlja tonu odreenu funkciju skupa s drugim
osnovnim dijelovima (vijak, matica, zakovica, cijev, vratilo, osovina, opruga, zupanik, itd.).
Strojni dio nije mogue rastaviti na jednostavnije dijelove.
Sklop stroja je povezani skup vie strojnih dijelova, koji obavljaju odreenu funkciju u sastavu
stroja (ventil, eljezniki kota s bandaom, mehanizam za brisanje vjetrobranskog stakla kod
automobila itd.).
Grupa je povezani skup vie strojnih sklopova i dijelova, koji obavljaju skupnu funkciju
(motor, zupasti mjenja, naprava za dizanje tereta kod dizalica itd.).
Element stroja je strojni dio ili sklop, koji kod razliitih strojeva obavljaju odreene
elementarne, osnovne funkcije. Element stroja moe biti sam strojni dio (opruga, osovina, vratilo
itd.), ali isto tako i strojni sklop ili grupa (spojka, konica, kotrljajui leaj itd.).
Opi (univerzalni) element stroja strojni elementi, koji se upotrebljavaju kod razliitih strojeva
(vijci, zakovice, pera, klinovi, vratila, osovine, opruge, zupanici, leita itd.)
Posebni elementi strojeva elementi strojeva, koji se upotrebljavaju samo kod posebnih vrsta
strojeva (elementi motornih vozila, elementi dizalinih mehanizama, elementi alatnih strojeva,
elementi motora s unutranjim izgaranjem, elementi parnih ili plinskih turbina, elementi
hidraulikih strojeva itd.).
Predmet Elementi strojeva sadri prouavanje opih elemenata strojeva u smislu njihove
konstrukcije, oblika, dimenzija, izbora i proraunava ih obzirom na namjenu i funkciju. Pri tome
je posebna panja namijenjena utvrivanju opih principa, koji vrijede i za posebne elemente
strojeva. Treba napomenuti da nazivi strojni dio i element stroja obuhvaaju i dijelove naprava,
instalacija, instrumenata i metalnih konstrukcija.
eljeznikih vozila. Dijelovi strojeva moraju imati takove dimenzije, da su sposobni obavljati
svoju funkciju pravilno i sigurno.
Isto tako, strojni dijelovi trebaju imati dovoljno veliku vrstou i krutost, da bi u radu mogli
podnositi sva optereenja i druge utjecaje bez trajnih deformacija ili loma. Najee nisu
doputene niti pukotine, kontaktne povrine se ne smiju pretjerano troiti, treba izbjei neeljene
vibracije, zagrijavanje itd, to se openito svrstava u zahtjeve radne sposobnosti.
Zahtjevi proizvodnje skupa sa zahtjevima montae znaajno utjeu na oblike strojnih dijelova, pri
emu nisu od odluujueg znaaja za njegov opi oblik, ali se odnose na detalje. Strojni dio,
predvien za obavljanje odreene funkcije, ima razliite oblike i dimenzije obzirom na postupak
izrade (u cijelosti izraen postupkom obrade odvajanjem estica, izraen od lijevanog
poluproizvoda, zavaren, itd.).
Zahtjevi ekonominosti su u suvremenoj strojogradnji iznimno vani, jer konkurencija nalae to
jeftiniju izradu i eksploataciju svakog stroja. Zato oblici strojnih dijelova moraju biti to
jednostavniji, a sve to poveava trokove proizvodnje mora biti opravdano poboljanim
svojstvima, duim vijekom trajanja, veim stupnjem pouzdanosti, itd. U tome standardizacija ima
odluujui utjecaj na zahtjev ekonominosti, tako da upotreba standardiziranih elemenata i
pravila bitno utjee na snienje trokova proizvodnje.
lanica, standard se objavi u obliku ISO tehnikog izvjetaja (ISO Tehnical Report), koji je
podvrgnut reviziji svake tri godine s namjenom dostizanja pune suglasnosti. ISO standardi imaju
znaaj preporuenog standarda, iako ih drave lanice ISO organizacije preuzimaju kao osnovu
pri izradi ili usklaivanju svojih nacionalnih standarda. Proces globalne standardizacije je tako
povratnog znaaja, pa se preuzimanjem meunarodnih standarda utjee na odgovarajue
nacionalne standarde, a time i na osnovnu standardizaciju u tvornici.
U Republici Hrvatskoj na snazi je hrvatski standard HRN (hrvatske norme), koji je preuzet od
standarda JUS bive dravne zajednice. No, kako se ovi standardi slabo ili nikako ne dopunjuju
niti proiruju, prisiljene su gospodarske i druge organizacije preuzeti meunarodne standarde
(ISO) ili nacionalne standarde drugih zemalja- prvenstveno njemake (DIN)- kad god hrvatski
standardi ne postoje ili su zastarjeli. Za pojedina podruja industrije, npr. u brodogradnji, na snazi
su standardi jednog ili vie osiguravajuih drutava, koja osiguravaju proizvod (brod). Na taj
nain i svi strojevi i ureaji u brodu moraju udovoljiti tim standardima.
Osnutkom evropske zajednice drava (EZ), ova je poela izdavati svoje standarde (EN), koji su
velikim dijelom temeljeni na DIN-u, ali i dobrim standardima drugih zemalja EZ.
q = x 10
(1.1)
gdje se vrijednost korijena bira kao x = 5, 10, 20, 40 ili 80. Niz standardnih brojeva tvori se tako,
da se osnovni lan reda a uzastopce mnoi s faktorom q (a, aq, aq2, aq3 aqn) i dobivene
vrijednosti minimalno zaokruuju. Red standardnih brojeva oznaava se sa slovom R, a
pripadajui niz s 5, 10, 20, 40 ili 80.
Tabela 1.1
Standardni brojevi
Osnovni redovi
R5
1,00
R10
1,00
1,25
1,25
1,40
R40
1,00
1,06
1,12
1,18
1,25
1,32
1,40
1,50
R80
1,00
1,06
1,12
1,18
1,25
1,32
1,40
1,50
1,03
1,09
1,15
1,22
1,28
1,36
1,45
1,55
R5
4,00
R10
4,00
Iznimni red
R20
4,00
4,50
5,00
5,00
5,60
R40
4,00
4,25
4,50
4,75
5,00
5,30
5,60
6,00
R80
4,00
4,25
4,50
4,75
5,00
5,30
5,60
6,00
4,12
4,37
4,62
4,87
5,15
5,45
5,80
6,15
1,60
1,60
1,60
1,80
2,00
2,00
2,24
2,50
2,50
2,50
2,80
3,15
3,15
3,55
1,60
1,70
1,80
1,90
2,00
2,12
2,24
2,36
1,60
1,70
1,80
1,90
2,00
2,12
2,24
2,36
2,50
2,65
2,80
3,00
3,15
3,35
3,55
3,75
2,50
2,65
2,80
3,00
3,15
3,35
3,55
3,75
1,65
1,75
1,85
1,95
2,06
2,18
2,30
2,43
2,58
2,72
2,90
3,07
3,25
3,45
3,65
3,87
6,30
6,30
6,30
7,10
8,00
8,00
9,00
10,00
10,00
10,00
6,30
6,70
7,10
7,50
8,00
8,50
9,00
9,50
6,30
6,70
7,10
7,50
8,00
8,50
9,00
9,50
10,00
10,00
6,50
6,90
7,30
7,75
8,25
8,75
9,25
9,75
b)
+
tolerancijsko
polje
nul-linija
nazivna mjera
odstupanje
nazivna mjera
Di
donja granina
mjera
nul-linija
gornja granina
mjera
D
tolerancijsko polje
(Di, di)
a)
tolerancija
(TD, Td)
gornje
odstupanje
(ES, es)
donje odstupanje
dimen. (EI, ei)
gornje odstupanje . donje
(ES, es)
odstupanje
(EI, ei)
tolerancijsko tolerancija
polje
(TD, Td)
Nazivna mjera (Di, di) je odreena zahtijevana mjera (cjelobrojna ili decimalna), na ijoj se
osnovi odreuju granine mjere, odreene s gornjim i donjim odstupanjem. Gornja granina
mjera (Dmax,dmax) je najvea doputena granica mjere, a donja granina mjera (Dmin, dmin)
najmanja doputena granica, izmeu kojih, ukljuno s njima samima, se mora nalaziti stvarna
mjera (D, d) strojnog dijela. Dakle Dmin D Dmax , te dmin d dmax, slika 1.1a. Razlika
izmeu gornjeg i donjeg graninog odstupanja naziva se tolerancija mjere (TD, Td), ili ukratko
tolerancija, a jednaka je takoer razlici gornje i donje granine mjere, slika 1.1b. Tolerancija je
apsolutna vrijednost i zbog toga je bez predznaka. Gornje odstupanje je algebarska razlika
izmeu gornje granine mjere i pripadajue nazivne mjere i oznaava se slovima ES za vanjske
mjere i es za unutranje mjere. Donje odstupanje je algebarska razlika izmeu donje granine
mjere i pripadajue nazivne mjere, a oznauje se slovima EI za unutranje mjere i ei za vanjske
mjere. Nul-linija je, pri grafikom prikazivanju graninih mjera i dosjeda crta, koja oznaava
nazivnu mjeru, i od koje mjerimo odstupanje. Stvarno odstupanje je algebarska razlika izmeu
stvarne izmjerene mjere i nazivne mjere, i mora se nalaziti izmeu gornjeg i donjeg odstupanja,
ukljuujui i njih.
Dmax = Di + ES
Dmin = Di + EI
TD = Dmax Dmin = ES EI
d max = d i + es
d min = d i + ei
Dmax
Dmin
dmax
dmin
ES
EI
es
ei
TD
Td
provrt
Td = d max d min = es ei
(1.2)
osovina
(1.3)
[mm]
gornja granina mjera unutranje mjere (provrta)
[mm]
donja granina mjera unutranje mjere (provrta)
[mm]
gornja granina mjera vanjske mjere (osovine)
[mm]
donja granina mjera vanjske mjere (osovine)
[mm]
gornje odstupanje unutranje mjere (provrta)
[mm]
donje odstupanje unutranje mjere (provrta)
[mm]
gornje odstupanje vanjske mjere (osovine)
[mm]
donje odstupanje vanjske mjere (osovine)
[mm] tolerancija unutranje mjere (provrta)
[mm]
tolerancija vanjske mjere (osovine)
Tolerancijsko polje je u grafikom prikazu tolerancija podruje izmeu crta koje prikazuju
najveu i najmanju graninu mjeru, slika 1.1a. U ISO tolerancijskom sistemu tolerancijsko polje
je odreeno veliinom tolerancije i njenim poloajem obzirom na nul-liniju. Veliina tolerancije
10
je ovisna o izabranoj kvaliteti obzirom na tonost mjere (IT), koja se oznauje brojanim
oznakama kako slijedi:
01, 0, 1, 2, 3 ...18 za dimenzije do 500 mm i
6, 7, 8, 9, 10 ...16 za dimenzije od 500 mm do 3150 mm.
Kvaliteta oznaena s IT 01 zahtjeva najveu tonost (najmanja veliina tolerancije), kvaliteta IT
18 oznaava najmanju tonost kvalitete (najvea veliina tolerancije). Najbolje kvalitete
tolerancija su namijenjene iskljuivo za izradu mjernih ureaja i pribora, koji mora biti precizno
izraen.
Izbor kvalitete tolerancije bitno utjee na troak izrade strojnog dijela. Tako uske tolerancije
zahtijevaju precizniju izradu, a ova tonije radne strojeve, mjerne naprave i kvalificirane
strunjake koji sudjeluju u proizvodnom procesu. to je vea kvaliteta izrade, to je vea
vjerojatnost poveanja stupnja otpada. Sve to poveava cijenu izrade strojnog dijela. Usporedne
analize pokazuju da se prijelazom kvalitete tolerancije strojnog dijela iz razreda 7 u razred 6
cijena proizvodnje povea za 20-30%. Zadaa konstruktora je izabrati optimalnu kvalitetu
tolerancije tako da trokovi proizvodnje budu to manji, a da funkcionalnost strojnog dijela ne
bude umanjena. Tablica 1.2 daje ope smjernice za izbor kvalitete tolerancije.
ISO sistem tolerancija predvia vrlo irok izbor razliitih poloaja tolerancijskih polja, tako da
konstruktor moe za istu nazivnu mjeru propisati takove tolerancije da su obje granine mjere
vee od nazivne, manje od nazivne, ili da je jedna granina mjera vea, a druga manja od
nazivne. Na taj nain je mogue u praksi zadovoljiti sve konstrukcijske zahtjeve pri izradi
strojnih dijelova. Poloaj tolerancijskog polja s obzirom na nul-liniju je definiran slovnom
oznakom, pri emu se za vanjske mjere upotrebljavaju mala slova abecede (a...zc), a za
unutranje mjere velika slova (A...ZC), slika 1.2. Udaljenost tolerancijskog polja od nul-linije je
ovisna o veliini nazivne mjere i propisane kvalitete tolerancije.
Brojane vrijednosti odstupanja se upisuju uz nazivnu mjeru uglavnom samo kod pojedinane
proizvodnje. Inae, oznaka tolerancije se sastoji od slovne oznake, koja oznaava poloaj
tolerancijskog polja u odnosu na nul-liniju i brojane oznake koja oznaava kvalitet tolerancije,
npr. 80 h6, 120 P9, itd. Potrebne brojane vrijednosti odstupanja mogu se nai iz tablica, danih
u standardu ISO 286.
Tabela 1.2
Podruje
upotrebe
10
11
12
13
14
15
16
17
18
Precizna mjerila
Mjerni
pribor
Mjerila
za
radioniku
kontrolu
Opa strojogradnja
Najbolja
kvaliteta
Kvalitetna izrada
Srednja izrada
Gruba izrada
Grube tolerancije za kovane,
lijevane
i
grubo
obraene
poluproizvode
11
zc
zb
fg g h
js
K M N
P R
es
nul-linija
S T
Y
Z
ZA
nazivna mjera
d
c cd
e ef
J JS
EI
es
p
k m n
ei
E EF
F FG G
H
ES
CD D
EI
C
ES
za
y
ei
ZB
ZC
1.5.1.2
Dosjedi
Dosjed je odnos dvaju oblikovanih elemenata (npr. provrt i osovina, utor i pero, itd.), koji imaju
jednake nazivne mjere (Di = di). Pri tom je jedan element odreen unutranjom nazivnom mjerom
(provrt) i uvijek okruuje drugi, koji je odreen istom nazivnom mjerom (osovina). Oba dosjedna
dijela imaju svoje tolerancije.
Ovisno o izabranim tolerancijama, spregnuti dijelovi dosjedaju jedan u drugoga sa zranou ili
sa preklopom. Zranost (razmak) nastaje kada je stvarna mjera osovine manja od stvarne mjere
provrta. To je pozitivna razlika izmeu mjere provrta i mjere osovine. Preklop nastaje kad je
razlika izmeu mjera negativna (promjer osovine vei od promjera provrta). Obzirom na veliinu
zranosti odnosno preklopa razlikuju se sljedee vrste dosjeda, slika 1.3:
Pmin
Pmax
Pmax
tolerancija
provrta
tolerancija
osovine
tolerancija
osovine
Zmax
tolerancija
osovine
tolerancija
osovine
Pmax
tolerancija
provrta
c)
Zmax
b)
Zmax
Zmin
a)
tolerancija
provrta
12
Dmax
Dmin
dmax
dmin
ES
EI
es
ei
(1.4)
(1.5)
Prijelazni dosjed. Izmeu spojenih dijelova moe nastati zranost ili preklop. To se postie
izborom poloaja i kvaliteta tolerancijskih polja, tako da se tolerancijska polja u cijelosti ili
djelomino prekrivaju. Dakle, dosjed moe bit vrst ili labav, ovisno o stvarnim mjerama
osovine i provrta, slika 1.3b. Sastavljanje dijelova s prijelaznim dosjedom je izvedivo
runo, ali i upotrebom uzdune sile. Najvea zranost, odnosno najvei preklop, rauna se
po izrazima (1.4) i (1.5).
Pri izboru tolerancija dosjeda, u pravilu je tolerancija osovine uvijek za jednu kvalitetu bolja
(manja), od one koju ima provrt. Iz ekonomskih razloga je preporuljivo, da se za postizanje
razliitih dosjeda tolerancije ne izabiru proizvoljno, nego upotrebom sistema dosjeda. Po ISO
razlikuju se dva sistema dosjeda:
Sistem jedinstvenog provrta. U ovom sistemu svi promjeri provrta imaju jednak poloaj
tolerancijskog polja "H", bez obzira na vrstu dosjeda. Tolerancijsko polje "H" nalazi se
iznad nul-linije. Najmanja mjera provrta je uvijek jednaka nazivnoj mjeri (Dmin = Di), pa je
donje odstupanje uvijek jednako nuli (EI = 0), a gornje odstupanje je jednako toleranciji
(ES = TD). Tolerancijsko polje, tj. poloaj i kvalitetu tolerancije osovine bira se obzirom na
vrstu dosjeda kojeg se eli ostvariti (npr. H7/r6 vrsti dosjed, H7/j6 prijelazni, H7/f6
labavi dosjed).
13
Sistem jedinstvene osovine. U ovom sistemu svi promjeri osovine imaju jednak poloaj
tolerancijskog polja "h", bez obzira na vrstu dosjeda. Tolerancijsko polje "h" lei ispod nullinije. Najvea mjera osovine je uvijek jednaka nazivnoj mjeri (dmax = di), tako da je gornje
odstupanje uvijek jednak nuli (es = 0), a donje odstupanje je jednako toleranciji (ei = Td).
Tolerancijsko polje, tj. poloaj i kvaliteta tolerancije provrta izabire se obzirom na vrstu
dosjeda kojeg se eli postii (npr. S7/h6 vrsti, J7/h6 prijelazni, G7/h6 labavi dosjed).
U opoj strojogradnji u pravilu se upotrebljava sistem jedinstvenog provrta, jer se lake i tonije
postiu eljene mjere osovine.
U ISO sistemu dosjedi su razvrstani u 3 grupe po redu prvenstva, tabela 1.3. U pravilu je
potrebno uvijek primjenjivati dosjede iz 1. prioritetne grupe. Ako se potrebnu veliinu zranosti
ili preklopa odreuje analitiki, moe se birati dosjede i iz 2. grupe, a samo iznimno iz 3.
prioritetne grupe.
Pri izboru tolerancija i dosjeda potrebno je uzimati u obzir i temperaturu strojnih dijelova. Sve
tolerancije propisane u ISO sistemu se odnose na sobnu temperaturu materijala strojnih dijelova,
tj. na 200 C. Pri toj temperaturi moraju imati izraeni dijelovi i mjerni ureaji mjere u skladu sa
propisanim vrijednostima. Veina strojnih dijelova je u funkciji pri niim i viim temperaturama,
pri emu se zbog temperaturne dilatacije njihove mjere mijenjaju. Ako dijelovi imaju istu
temperaturu i raeni su od istog materijala, promjena temperature nema utjecaja na dosjed. Ako
nije tako, dolazi do promjene zranosti, odnosno preklopa pri radnoj temperaturi u odnosu na
izmjerene vrijednosti na sobnoj temperaturi.
odstupanja po pravcu
odstupanje paralelnosti (neparalelnost)- osi i povrina
odstupanje okomitosti
odstupanje kuta nagiba
odstupanja po mjestu:
odstupanja od lokacije (npr. os provrta mora leati unutar cilindra promjera t
(vrijednost tolerancije), ija se os nalazi na idealnom mjestu
odstupanje od koaksijalnosti (koncentrinosti)
14
odstupanje simetrinosti
odstupanja rotacijskih povrina:
radijalno bacanje (radijalna ispupenost) pri rotaciji
aksijalno kruno gibanje (aksijalna ispupenost) pri rotaciji
Obzirom na zahtijevanu tonost izrade strojnih dijelova, odstupanja oblika i poloaja je potrebno
omeiti i propisivanjem potrebnih tolerancija. Ako na radionikom nacrtu nije posebno propisana
tolerancija oblika i poloaja, moraju se dati potrebna odstupanja u sklopu tolerancija duinskih
mjera. U sluajevima kada funkcionalnost zahtijeva veu tonost oblika i poloaja strojnih
dijelova, potrebno je tolerancije oblika i poloaja posebno propisati.
yv4
yp4
yp3
yv3
yv2
m
yp2
yp1
yv1
y(x)
Ra
Ra =
1
1 n
y
x
x
(
)
d
yi
l 0
n i =1
Ra
[m]
srednje aritmetiko odstupanje profila
l [m]
mjerna duljina hrapavosti povrine
visina profila hrapavosti s obzirom na srednju referentnu crtu
y(x), yi [m]
x [m]
duina uzdu mjerne duljine
n
broj toaka procjenjivanja visine profila uzdu mjerne duljine
15
(1.6)
Kao parametar hrapavosti esto se upotrebljava srednja visina neravnina Rz, koja je jednaka
zbroju aritmetike sredine apsolutnih vrijednosti visine pet najviih vrhova i aritmetike sredine
apsolutnih vrijednosti pet najveih dubina udolina na mjernoj duljini l.
5
1 5
Rz = ypi + y vi 4 Ra
5 i =1
i =1
Rz
ypi
yvi
[m]
[m]
[m]
(1.7)
Vaan parametar hrapavosti jest i najvea visina profila Ry, koja je definirana kao udaljenost
izmeu dva pravca paralelna sa srednjom linijom profila, povuena tako da u granicama mjerne
duljine dodiruju najviu, odnosno najniu toku profila. Ovaj parametar jednak je parametru Rmax
(najvea visina neravnina) definiranom HRN standardom. Priblino je Rmax = 6,4 Ra.
Prema standardu HRN M.A0.065 i DIN ISO 1302, hrapavosti tehnikih povrina su podijeljene u
12 stupnjeva, ovisno o najveoj vrijednosti srednjeg aritmetikog odstupanja Ra, tabela 1.4. U
istoj su tabeli, radi mogunosti usporedbe, navedeni i razredi hrapavosti, koji se jo mogu nai u
starijoj literaturi i crteima.
Tabela 1.3:
Stupanj hrapavosti
Razred hrapavosti
Ra [m]
Rz [m]
Runa obrada
Lijevanje
Kovanje
Valjanje
N1
2
N2
3
N3
4
N4
5
N5
6
N6
7
N7
8
N8
9
N9
10
0,012
0,025
0,05
0,1
0,2
0,4
0,8
1,6
3,2
6,3
12,5
25
50
100
0,05
0,1
0,2
0,4
0,8
1,6
3,2
6,3
12,5
25
50
100
200
400
grubo turpijanje
fino turpijanje
u pijesku
u kokili
toplo, slobodno
toplo u ukovnju
hladno u ukovnju
toplo
hladno
Pjeskarenje
Tokarenje
Blanjanje
Provlaenje
Glodanje
grubo
fino
grubo
fino
grubo
fino
grubo
fino
Buenje
Razvrtavanje
Bruenje
Poliranje
grubo
fino
mehaniko
elektrino
Honanje, lepanje
Superfini
16
Frac = K o Fnom
Frac
Ko
Fnom
[N]
[N]
(1.8)
proraunsko optereenje
faktor radnih uvjeta
nominalno optereenje
Faktor radnih uvjeta sadri nepoznata vanjska ili unutarnja optereenje strojnih dijelova, koja se
pojavljuju tijekom rada stroja. Tako se u proraun tj. u dimenzioniranje strojnih dijelova uvodi
odreeni stupanj sigurnosti. Faktor radnih uvjeta je obino u granicama od 1,0 do 2,5 i vie.
Njegova vrijednost se odreuje pomou iskustvenih izraza, dijagrama i tablica obzirom na
poznate ope radne uvjete (nain rada, vrijeme rada, utjecaji okolia, vrste otpora, itd.), te
prethodna iskustva u konstruiranju.
17
a)
b)
dV
g
c)
dG
F
d)
1.6.1.1
Korisna optereenja
Korisna optereenja proizlaze iz otpora, koje stroj svladava da bi napravio koristan rad. Ta
optereenja se javljaju u obliku sile F ili torzijskog momenta T, odnosno posredno u obliku
potrebne prenesene snage P pri zadanoj brzini v ili kutnoj brzini .
F=
T=
P
v
(1.9)
(1.10)
1.6.1.2
Optereenja uzrokovana trenjem
Dijelovi strojeva koji se kliu jedno po drugom, na mjestu dodira, pored normalne sile FN,
meusobno djeluju i tangencijalnim silama trenja Ftr, Slika 1.6. Te su sile usmjerene tako da koe
meusobno gibanje. One ne ovise o veliini dodirne povrine, niti o njezinom obliku, nego samo
o normalnoj sili FN i njoj su proporcionalne. Prema Coulombovom zakonu je
Ftr = FN
Ftr
FN
[N]
[N]
(1.11)
sila trenja
normalna sila
koeficijent trenja, tabela 1.5.
tan =
Ftr
=
FN
18
(1.12)
Ftr 0 FN
0
(1.13)
Znak jednakosti vrijedi samo neposredno prije poetka gibanja. im pone gibanje, statiko
trenje prelazi u kinematiko. Koeficijent statikog trenja vei je od kinematikog, tj. vrijedi:
0 > .
a)
b)
(1.14)
c)
2
1
1
2
Trenje kotrljanja
Otpor trenja pri meusobnom kotrljanju strojnih dijelova bez klizanja nastaje kada se strojni dio
cilindrinog oblika kotrlja po drugom strojnom dijelu, npr. ravne povrine, slika 1.7. djelovanjem
teine kotaa G podloga se deformira i djeluje na kota kontinuiranim optereenjem. Rezultanta
tog optereenja prolazi kroz toku Ce, a komponente su joj reakcije Fy = G i Fk. Otklon e izmeu
hvatita reakcija u stanju mirovanja i stanju gibanja naziva se jo krakom otpora protiv
kotrljanja, a nastali spreg sila tvori moment Tk = FN e Fk r , koji se naziva momentom otpora
trenja pri kotrljanju, slika 1.7. Sila otpora kotrljanja Fk iznosi:
e
Fk = FN = k FN
r
gdje se k =e/r naziva koeficijent trenja kotrljanja, tabela 1.5. Tako se sila otpora kotrljanju
rauna slino kao i sile otpora gibanju i mirovanju.
19
(1.15)
1
2
Fk Ftro k o
(1.16)
Fg = m g
Fg
m
g [m/s2]
[N]
[kg]
(1.17)
teina
masa strojnog dijela ili tereta
gravitacijsko ubrzanje (= 9,81 m/s2)
Vlastita teina strojnih dijelova je u veini sluajeva relativno mala u odnosu na korisno
optereenje, pa se uglavnom zanemaruje.
1.6.1.4
Inercijske sile i momenti
Dijelovi strojeva su optereeni i s inercijskim silama i momentima, koji se pojavljuju pri
promjeni veliine i smjera njihovih brzina. Zbog tih promjena pojavljuju se inercijske sile kao
dodatna, cikliki promjenjiva optereenja, pri pokretanju i pri zaustavljanju stroja. Kod
pravocrtnog gibanja inercijska sila mase m pri ubrzanju (ili usporenju) a jednaka je:
Fv = m a
(1.18)
pri emu negativni predznak pokazuje da je smjer djelovanja inercijske sile suprotan smjeru
ubrzanja. Zbog toga je pri ubrzanju inercijska sila suprotna smjeru gibanja, dok je pri usporenju
u smjeru gibanja. Pri krunom gibanju inercijski okretni moment jednak je:
Tv = J
20
(1.19)
[kgm]
[s-2]
Pri prijelazu iz pravocrtnog u kruno i pri krunom gibanju neuravnoteenih masa, javljaju se
dodatne inercijske sile zbog djelovanja normalnog ubrzanja. One se nazivaju centrifugalnim
silama. Centrifugalne sile djeluju uvijek od sredita vrtnje prema van u smjeru ekscentrinosti
mase. Centrifugalna sila Fc mase m, koja se giba po krivulji radijusa r s kutnom brzinom je
jednaka:
Fc = m r 2 .
(1.20)
1.6.1.5
Pritisak tekuina i plinova
U zatvorenim posudama pritisak plina jednak je u svim smjerovima, a odgovarajue optereenje
Ft povrine A, koja je podvrgnuta djelovanju pritiska p, izrauna se kao:
Ft = p A
(1.21)
Ft = ( pg + gh ) A
pg
G
h
A
[N/m2]
[kg/m3]
[m/s2]
[m]
[m2]
(1.22)
1.6.1.6
Optereenje zbog deformacija
Pojedini strojni dijelovi optereeni su i zbog elastinih deformacija ostalih sastavnih dijelova
stroja. Ta optereenja su posljedica pritezanja, ili tlanih naprezanja u pojedinim spojevima
(vijani, zakovini, elastini spojevi), ili toplinskih dilatacija pod utjecajem promjena
temperature. Odgovarajue deformacije i rezultirajua optereenja podrobnije su obraeni u
poglavlju 1.7.
statika optereenja,
dinamika optereenja.
1.6.2.1
Statika optereenja
Statika optereenja su optereenja, pri kojima se nakon postizanja nazivne vrijednosti njihova
veliina i smjer sa vremenom ne mijenjaju, Slika 1.8. Pri statikom optereenju su svi dijelovi u
statikoj ravnotei (1. Newtonow zakon). Statika optereenja se u strojarskoj praksi rijetko
javljaju, premda su esto temelj prorauna vrstoe strojnih dijelova.
21
vrijeme t
Slika 1.8: Statiko optereenje
1.6.2.2
Dinamika optereenja
Dinamika optereenja su ona optereenja koja se tijekom vremena mijenjaju po veliini i/ili po
smjeru. Promjene veliine optereenja openito mogu biti stohastike, periodike, ili harmonike,
slika 1.9. Postoje takoer udarna dinamika optereenja, pri kojima se veliina optereenja
mijenja skokovito u vrlo kratkom vremenskom intervalu, tako da imaju karakter kratkotrajnog
impulsa.
a)
F
b)
F
c)
F
b) periodiko c) harmoniko
istosmjerna i
izmjenina optereenja.
Fmax Fmin
2
F + Fmin
Fsr = max
2
FA =
(1.23)
(1.24)
r=
Fmin
Fmax
22
(1.25)
Svi gornji izrazi i definicije vrijede i za momentna optereenja, kao i za naprezanja: Potrebno je
samo optereenje F zamijeniti s torzijskim momentom T, ili momentom savijanja M, odnosno
odgovarajuim naprezanjima.
Opi sluaj dinamikog optereenja uvijek se moe prikazati kao kombinacija istog
naizmjeninog (titrajueg) optereenja amplitude FA i statikog optereenja Fsr, slika 1.10a.
Treba primijetiti da se s porastom koeficijenta asimetrije ciklusa (dakle omjera minimalnog i
maksimalnog naprezanja ciklusa) dinamiko optereenje sve vie pribliava statikom
optereenju (r = 1).
F
a)
b)
c)
1 < r < 0
FA
FA
Fmax
d)
r = 1
F max = 2 F A
Fmax > 0
Fsr
Fmax = FA
Fsr = FA
Fmin
F sr > 0
Fsr = 0
Fmin = 0
0 <r<1
vrijeme t
Fmin < 0
r= 0
Fmin = Fmax
p = lim
A0
Fi
.
Ai
(1.26)
U nekoj toki tijela mogue je postaviti po volji mnogo presjeka, dakle i po volji mnogo vektora
naprezanja. Ako su poznate komponente naprezanja za tri presjeka, slika 1.12, moe se pomou
izraza za transformaciju odrediti naprezanje u svim presjecima.
Naprezanje u promatranoj toki je dakle tenzorska veliina definirana s devet komponenti: tri
normalne i est tangencijalnih, a od toga est neovisnih, jer su tangencijalna naprezanja na dva
meusobno okomita presjeka jednaka po veliini i predznaku. Istovremeno su oba usmjerena ka
bridu ili od brida elementa. Ovih devet komponenti naprezanja tvore matricu tenzora naprezanja
koja se skraeno oznauje sa [ij], tj.:
x xy xz
ij = yx y yz
zx zy z
(1.27)
= E
[N/mm2]
[N/mm2]
(1.28)
= G
[N/mm2]
[N/mm2]
(1.29)
G=
E
2(1 + )
25
(1.30)
Za ope troosno stanje naprezanja meusobna ovisnost naprezanja i deformacije dana je sa est
relacija (Hookeov zakon za troosno stanje naprezanja):
1
x ( y + z ) , xy = xy
E
G
1
y = y ( z + x ) , yz = yz
E
G
1
z = z ( x + y ) , zx = zx .
E
G
x =
(1.31)
Svaki dio stroja ili konstrukcije sastavljen je od jednostavnijih oblika, ili ga se aproksimira s
jednim ili vie jednostavnih oblika. Zbog toga Mehanika materijala, kao dio Teorije elastinosti,
prouava uglavnom vrstou i elastinu stabilnost tapova, ploa, ljuski i rotirajuih diskova. U
tom smislu, elementi strojeva u ovom udbeniku promatrat e se preteno kao tapovi, pa e
vrijednosti naprezanja izraunatih pod tom pretpostavkom biti tim dalje od stvarnih vrijednosti,
to je oblik elementa manje slian tapu.
Osnovne vrste optereenja tapa su:
v,t =
v,t
F
A
[N/mm2]
[N]
[mm2]
F
A
(1.32)
a)
b)
+F
Vlane sile uzrokuju u promatranom presjeku vlana naprezanja (+), a tlane sile uzrokuju tlana
naprezanja (-), pri emu se pretpostavlja da su ta naprezanja jednakomjerno rasporeena po
presjeku, slika 1.13. U tom je sluaju linearna deformacija:
26
=
l
l0
[mm]
[mm]
l
l0
(1.33)
Normalne deformacije mogu nastati i zbog temperaturnih promjena strojnog dijela. Pri tome je
produljenje posljedica pozitivne, a skraenje negativne temperaturne razlike, i izraunava se
prema izrazu:
l = T l T
T
T
[K-1]
[K]
(1.34)
Kod zagrijavanja ili hlaenja upetog strojnog dijela pojavljuju se u njemu normalna tlana ili
vlana naprezanja
T = E T T .
(1.35)
1.7.3 Savijanje
Vanjske sile koje optereuju dijelove strojeva u ravnini koja sijee njihovu uzdunu os, uzrokuju
momente savijanja Ms. Pod utjecajem momenata savijanja u dijelovima strojeva se pojavljuju
istodobno vlana i tlana naprezanja, koja su u promatranom presjeku linearno rasporeena u
odnosu na neutralnu os n-n. Ova naprezanja nazivaju se naprezanjima od savijanja s. Neutralna
os prolazi kroz teite promatranog presjeka, i predstavlja graninu liniju izmeu tlanih i vlanih
naprezanja. Pri tome su uzdu neutralne osi naprezanja od savijanja jednaka nuli. Najvee
naprezanje s, max se nalazi u toki presjeka, koja je najudaljenija od neutralne osi i jednako je:
s ,max =
Ms
Iz
Wz
e
Ms
M
e = s
Iy
Wy
(1.36)
[Nmm]
moment savijanja u promatranom presjeku; Ms = F(l-x),
[mm4]
moment inercije poprenog presjeka za os y koja prolazi kroz
njegovo teite, okomito na ravninu crtanja, slika 1.14
[mm3]
moment otpora poprenog presjeka za os y,
[mm]
udaljenost od neutralne osi najudaljenijeg vlakna presjeka
x,max =
27
s,max
E
(1.37)
M
d 2w
y '' = 2 = z,x
dx
E Iy
Mz,x
(1.38)
[Nmm] moment savijanja oko osi z u presjeku iji je poloaj definiran koordinatom x .
1.7.4 Izvijanje
Pri postupnom poveanju tlanih optereenja vitkih elemenata (kod kojih je duina mnogo vea u
odnosu na njihovu debljinu), dolazi kod odreenih kritinih optereenja do gubitka njihove
elastine stabilnosti, koja se manifestira kao izvijanje.
Izvijanje je karakteristino po savijanju vitkih elemenata u smjeru najmanjeg momenta inercije
poprenog presjeka. Pri tome se u poprenom presjeku, pored normalnih tlanih naprezanja zbog
tlanih sila, javljaju i dodatna savojna naprezanja zbog izvijanja. Izvijanje uzrokuje gubitak
stabilnosti elementa, pri emu mala dodatna optereenja iznad kritinog vode do velikog porasta
naprezanja i do loma.
Normalno naprezanje u elementu u trenutku kada doe do izvijanja, naziva se kritino naprezanje
izvijanja k. Kritino naprezanje izvijanja odreuje se analitiki, posebno za elastino i
neelastino izvijanje, a ovisno je o vitkosti elementa , koja se odreuje izrazom
=
lizv
imin
[mm]
[mm]
lizv
imin
28
(1.39)
imin =
Imin
A
[mm4]
[mm2]
I min
A
(1.40)
Slobodna duina izvijanja ovisi o nainu ukljetenja elementa, kako je prikazano na slici 1.15.
Slika 15: Slobodne duine izvijanja za razliite sluajeve uvrenja vitkih elemenata
Pri elastinom izvijanju, tj. u sluaju kada izvijanje nastaje prije nego to naprezanja u elementu
preu granicu proporcionalnosti, kritino naprezanje izvijanja k odreuje se po Eulerovom izrazu
k =
Fk
EI
E
= 2 2 min = 2 2
A
lizv A
(1.41)
pri emu je kritino optereenje, tj. kritina sila izvijanja Fk odreena kao
Fk = 2
E I min
2
lizv
(1.42)
Izrazi (1.41) i (1.42) vrijede za vitkost veu od kritine, koja se moe izraunati iz izraza (1.41)
za k = Rp. Za vitkosti manje od kritine dolazi do neelastinog izvijanja kod kojeg je naprezanje
u elementu izmeu granice proporcionalnosti i granice teenja, pri emu se za odreivanje
kritinih naprezanja izvijanja upotrebljava. U podruju 60 kr dolazi do neelastinog
izvijanja, pri emu se za odreivanje kritinih naprezanja izvijanja upotrebljava Tetmajerova
empirijska formula:
k = 0 ( 0 R p )
0
Rp
[N/mm2]
karakteristino naprezanje materijala, odreuje se
eksperimentalno
[N/mm2]
granica proporcionalnosti
kritina vitkost, iz izraza 1.41 za k = Rp.
Tako svaki materijal ima drugaiju formulu za raunanje k. Za neke vanije materijale ovi
izrazi su dati u tablici 1.6.
29
(1.43)
Tabela 1.6:
k u N/mm2
310 1,14
335 0,62
470 2,30
303 1,29
776 12 + 0,0532
Vitkost
< 105
< 89
< 86
< 112
< 80
Materijal
konstrukcijski elik
legirani elik
CrNi elik
elini lijev
sivi lijev
Granina vitkost ispod koje nema izvijanja moe se izraunati iz izraza (1.43) za k = Rp0,2, i za
eline elemente iznosi priblino 60. U tom podruju vitkosti prije e doi do gnjeenja (teenja)
nego do izvijanja.
Doputeno optereenje Fdop, s kojim se moe opteretiti strojni dio bez opasnosti od izvijanja,
odreuje se izrazom
Fdop =
Fk
k A
(1.44)
1.7.5 Smicanje
Smina naprezanja uzrokuju sile koje djeluju du promatranog presjeka. isti smik, prikazan na
slici 1.16a je vrlo rijedak. Najee se smina naprezanja javljaju u kombinaciji s naprezanjima
savijanja. Ako je udaljenost hvatita poprenih sila od promatranog presjeka mala obzirom na
veliinu presjeka, naprezanja od savijanja se zanemaruju, slika 1.16b.
a)
b)
F
F/2
F/2
Raspored tangencijalnih naprezanja uslijed sminih optereenja ovisi o obliku presjeka i esto ga
nije lako odrediti. Zbog toga se najee rauna s njihovom srednjom vrijednou s, koja se
odreuje po izrazu:
30
s =
F
As
[N]
[mm2]
F
As
(1.45)
smina sila
povrina smicanja, odreuje se posebno za svaki presjek.
Mjera za deformaciju pri smicanju je kut smicanja , koji se odreuje se iz Hookeovog zakona za
smicanje, izraz 1.29.
t max =
I0
W0
r
[mm4]
[mm3]
[mm]
Mt
M
r = t
I0
W0
(1.45)
a)
M
Pod utjecajem momenta torzije Mt dolazi do torzijskih deformacija, pri emu se presjek strojnog
dijela na duini l relativno zakrene za kut , slika 1.18a:
=
G
[N/mm2]
Mt l
G I0
(1.47)
31
F4
q1
F1
M1
q2
F3
F2
Ravnina popreenog
presjeka
b)
c)
F4
F4
Fx N
q2
Fz Q z
F3
q2 Fy Qy
F3
My
Mz
z
32
Mx Mt x
a)
b)
c)
My
N
x
x,v
= N
A
x
x,s1max =
d)
My
Wy
x
x,s2 max =
Mz
Wz
Mz
z
e)
f)
xy,t
xz,t
Mx
xz,s
xz,t
xy,t
xz,t
xy,t
xy,s
xz,s
Qz
x
Qy
x
x
xy,s
Sva normalna naprezanja djeluju u smjeru osi x, pa se ukupna vrijednost normalnog naprezanja
x u proizvoljnoj toki poprenog presjeka dobije algebarskim zbrajanjem komponenti:
(1.48)
vodei pri tome rauna o predznaku pojedine komponente. U proraunima vrstoe vano je
odrediti najveu vrijednost naprezanja, posebno vlanog, jer je najvei broj materijala otporniji na
tlana negoli na vlana naprezanja. U promatranom presjeku tapa najvea vrijednost normalnog
naprezanja je u toki u kojoj se spajaju gornji i desni rub presjeka. To znai da maksimalna
vrijednost normalnog naprezanja u presjeku iznosi:
(1.48a)
Tangencijalna naprezanja istog smjera, npr. xy,s i xy,t, se algebarski zbrajaju u odreenoj toki
presjeka, a ukupno tangencijalno naprezanje x u toj toki je onda geometrijski zbroj dviju
okomitih komponenti xy = xy,s + xy,t i xz = xz,s + xz,t:
x = xy2 + xz2 .
(1.49)
Kada je dio stroja ili konstrukcije optereen tako da u njemu vlada jednoosno naprezanje ili isto
smicanje, njegova vrstoa se lako provjerava usporedbom s graninim naprezanjem (koje bi
izazvalo nedoputeno optereenje) dobivenim odgovarajuim pokusom (rastezanja, sabijanja,
savijanja, smika, torzije). Ovaj princip provjere vrstoe bi se teko mogao primijeniti na
33
dvoosno, odnosno troosno stanje naprezanja. Naime, bilo bi potrebno eksperimentalno imitirati
sve mogue kombinacije naprezanja, tj. eksperimentalno odrediti granino naprezanje za razliite
kombinacije 1, 2 i 3, to bi bilo skupo, dugotrajno i teko provedivo. Zbog toga se uvode
teorije vrstoe pomou kojih se odreuje ekvivalentno normalno jednoosno naprezanje, koje se
pri proraunu vrstoe moe usporediti s graninim naprezanjem (tj. mjerodavnom
karakteristikom vrstoe materijala). Ekvivalentno (reducirano) naprezanje je dakle ono
normalno jednoosno naprezanje, koje na konstrukciju u pogledu vrstoe ima jednaki uinak kao
djelujue vieosno naprezanje.
Prema teoriji najveih normalnih naprezanja, koja je najprikladnija za krte materijale, do
nedoputenog optereenja dolazi kada najvee normalno naprezanje dostigne graninu vrijednost.
Zbog toga se za ekvivalentno naprezanje uzima po apsolutnoj vrijednosti najvee glavno
naprezanje:
ekv = max .
(1.50)
ekv = 1 3
(1.51)
ekv =
1
2
2
2
1 2 ) + ( 2 3 ) + ( 3 1 ) .
(
(1.52)
Proizvoljna toka presjeka tapa, u opem sluaju, napregnuta je sa est osnovnih vrsta
naprezanja od est komponenata unutranjih sila, ili, kako je pokazano gore, sa tri komponente
tenzora naprezanja: x, xy i xz. To znai da vlada ravninsko stanje naprezanja za koje su glavna
naprezanja:
1,2 =
x
2
1
x2 + 4 x2 .
2
(1.53)
ekv =
x
2
1
x2 + 4 x2
2
ekv = x2 + 4 x2
(1.50a)
(1.51a)
ekv = x2 + 3 x2 .
34
(1.52a)
Uvjet vrstoe tapa u promatranom presjeku jest da najvee ekvivalentno naprezanje bude manje
od graninog naprezanja. Poloaj i veliina maksimalnog ekvivalentnog naprezanja moe se
odrediti analitiki ili numeriki. No, kod tapova on je najee na mjestu najveeg normalnog
naprezanja, a rijetko na mjestu najveeg tangencijalnog naprezanja, pa je konstruktoru olakan
posao. Uz to, tangencijalna naprezanja xy,s i xz,s od poprenih sila se najee mogu zanemariti.
Niti jedna od hipoteza vrstoe ne slae se u potpunosti s rezultatima eksperimenata, pogotovo ne
za sve vrste materijala i za svaki vremenski karakter optereenja. Zbog toga je za izraun
ekvivalentnog naprezanja u poprenom presjeku tapa predloen iskustveni izraz, koji uzima u
obzir i mehanika svojstva materijala:
ekv = x2 + ( 0 x )
0
(1.54)
0 =
R
R
[N/mm2]
[N/mm2]
R
R
(1.55)
Poznavanje vrijednosti fizikalnih veliina koje odgovaraju kritinim stanjima strojnih dijelova,
omoguava definiranje opeg kriterija radne sposobnosti: radne karakteristike (vrijednosti
fizikalnih veliina) ne smiju nikako dosei kritine. Strojni dijelovi moraju biti projektirani i
dimenzionirani tako da su, pri propisanim radnim uvjetima, radne karakteristike dovoljno daleko
od kritinih.
Radna sposobnost strojnih dijelova se procjenjuje obzirom na kritine pojave, kojima se moraju
dijelovi strojeva uspjeno suprotstaviti. Pri tomu je na prvom mjestu vrstoa, zatim krutost i
elastinost, vibracije, otpornost na troenje, otpornost na koroziju, pouzdanost u radu, itd.
1.8.1 vrstoa
vrstoa je sposobnost suprotstavljanja pojavi nedoputenih oteenja koja mogu nastati zbog
optereenja. Ta, granina optereenja, zbog naprezanja i deformacija koja proizvode, uzrokuju
dvije osnovne vrste nedoputenih oteenja: lom (ili nastanak pukotine, koja vodi k lomu) i
plastinu deformaciju. Kroz povijest strojarstva, sve do novijeg vremena, smatralo se da obje
vrste nedoputenih oteenja uzrokuje nedoputeni, granini nivo naprezanja. Iako je poznato da i
pri plastinim deformacijama u razliitim pogonskim uvjetima, uvijek postoji neka veza izmeu
35
optereenja, naprezanja i deformacija, danas se tono zna, da npr. lom uslijed zamora materijala u
podruju visokih vremenski promjenjivih optereenja ne ovisi o visini naprezanja, nego samo o
nivou deformacija. O tome e biti govora u poglavlju 1.8.1.2.4, no ipak, u veini sluajeva pojava
nedoputenog oteenja je uzrokovana pojavom graninih naprezanja. Zbog toga, uvjet da na
odreenom, kritinom mjestu optereenog strojnog dijela ili konstrukcije ne doe do
nedoputenog oteenja, najee jest da na tom mjestu naprezanja budu manja od onih
(graninih) naprezanja gr, koja bi uzrokovala ta nedoputena oteenja. Dakle
< gr *
(1.65)
>1 .
(1.66)
Stupanj sigurnosti mora biti vei, ili barem jednak, vrlo paljivo i vrlo odgovorno odabranoj
vrijednosti tzv. potrebnog stupnja sigurnosti potr
potr .
(1.67)
Po ovom izrazu se kontrolira vrstoa na kritinom mjestu strojnog dijela, pa stoga on predstavlja
uvjet vrstoe. Pri tome se potrebni stupanj sigurnosti odreuje na osnovi iskustva i znanja, a
granice su mu odreene procjenom visine tete, koja bi nastala nedoputenim oteenjem (gornja
granica), te to manjim utrokom materijala, tj. cijenom proizvoda (donja granica). Vrijednost mu
naroito raste, ako bi oteenjem bili ugroeni ljudski ivoti.
Projektant treba biti sposoban procijeniti pouzdanost metoda, teorija i podataka kojima se slui, te
vrstu i razinu tehnologije koja e se primijeniti pri izradi strojnog dijela. Nije svejedno npr.
odrediti naprezanje metodom Nauke o vrstoi, metodama Teorije elastinosti, ili pak nekom od
numerikih metoda uz kvalitetan, pouzdan i provjeren softver. U prvom sluaju, budui da Nauka
o vrstoi daje pribline rezultate, projektant treba biti svjestan mogue greke, i zbog toga mora
poveati potrebni stupanj sigurnosti. Pored toga, u svim spomenutim metodama, ukljuivi i
numeriku, pretpostavlja se da su strojni dijelovi izraeni iz idealnog materijala: homogenogkoji ima jednaku strukturu u svim tokama, i izotropnog- koji se ponaa jednako u svim
smjerovima i svim tokama. U stvarnosti materijali koji se upotrebljavaju za izradu strojnih
* Istovjetni izrazi vae i za tangencijalna naprezanja
36
dijelova, nisu ni homogeni niti izotropni, pa vrijednosti izraunatih naprezanja i deformacija nisu
pouzdane. Dalje, Teorija elastinosti i Mehanika materijala vrijede samo za elastine materijale,
to konstrukcijski materijali optereeni iznad granice elastinosti nisu. Neki materijali uope
nemaju podruje elastinosti, tj. proporcionalnosti optereenja i deformacije. Niti prorauni ili
podaci o optereenjima nisu sasvim pouzdani, budui da su najee dobiveni za apsolutno kruta
tijela, to konstrukcijski elementi zapravo nisu. Budui da projektant ne moe biti siguran da li je
greka "na strani sigurnosti" ili ne, on uvijek mora poveati stupanj sigurnosti! Zato se potrebni
stupanj sigurnosti ponekad naziva i "koeficijent neznanja". Uz pomo suvremene mjerne tehnike,
te primjenom prikladnog kvalitetnog softvera, mogue je danas - kada je to potrebno, vrlo
precizno odrediti veliine optereenja i naprezanja. No, svako poveanje pouzdanosti prorauna
lako moe biti porueno nekvalitetnom tehnologijom izrade (kavernama nakon lijevanja,
zaostalim naprezanjima ili koncentracijom naprezanja nakon loeg zavarivanja itd). Sve ovo, a
najvie vlastito i tue iskustvo, projektant mora imati u vidu prilikom odreivanja vrijednosti
potrebnog stupnja sigurnosti.
Izrazi (1.66) i (1.67) mogu se saeti u jedan izraz:
potr
(1.68)
Omjer vrstoe R i stupnja sigurnosti potr na desnoj strani ovog izraza predstavlja granicu koju
pogonsko naprezanje ne smije nikada prei, i naziva se doputeno naprezanje:
dop =
potr
(1.69)
dop .
(1.70)
Kod sloenog stanja naprezanja ekvivalentno naprezanje ekv mora biti manje ili jednako
doputenom normalnom naprezanju:
ekv dop
(1.71)
Uvrtenjem u izraz 1.71 izraza 1.69 i 1.70, proizlazi novi izraz za uvjet vrstoe u sluaju
ekvivalentnih naprezanja:
ekv
potr
(1.72)
Ako se za izraun ekvivalentnog naprezanja odabere izraz 1.52, odavde proizlazi jo jedan izraz
za raunanje stupnja sigurnosti:
2 + 2
potr
gdje je
37
(1.73)
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
(1.74)
=
R
(1.75)
Ovisnost naprezanja i uzdune relativne deformacije je ovisna o vrsti materijala. Za razliite vrste
materijala ta veza se odreuje jednostavnim statikim testiranjima standardnih epruveta.
Pri odreivanju statike vrstoe materijala epruvete se optereuju mirnim optereenjem, koje se
poveava sve dok ne doe do njihovog loma. Karakteristini dijagram, snimljen pri vlanom
optereenju mekog elika, prikazan je na slici 1.22. Analizom dijagrama je uoljivo da poslije
poetnog proporcionalnog (linearog) rasta naprezanja s deformacijom, dolazi do nelinearnog
rasta, tj. deformacija raste bre od naprezanja. Pri deformaciji m dosee se najvee naprezanje
koje materijal moe podnijeti, i naziva se (statika) vlana vrstoa Rm. Nakon dosegnute vlane
vrstoe, deformacija raste uz smanjenje naprezanja, do najvee deformacije u, pri kojoj dolazi
do loma, slika 1.22.
Najvee naprezanje pri kojem jo postoji linearna ovisnost deformacije i naprezanja naziva se
granicom proporcionalnosti Rp. Do granice proporcionalnosti materijal se ponaa linearnoelastino i u tom podruju veza izmeu deformacija i naprezanja dana je Hookovim
zakonom, izraz (1.28).
Do odreene razine naprezanja ponaanje materijala je elastino, to znai, da se pri rastereenju
epruveta vraa u svoj prvobitni poloaj tj. na prvobitnu dimenziju. Zbog toga se to podruje
naziva elastino podruje, deformacije su elastine tj. povratne. Granica elastinih deformacija je
granica proporcionalnosti, ali je nju teko odrediti iz dijagrama. Zato se definira tehnika granica
elastinosti Rp0,01, koja je definirana kao ono naprezanje, nakon prestanka djelovanja kojeg, na
epruveti ostaju trajne (zaostale) deformacije veliine = 0,01%.
Naprezanje pri kojem dolazi do znatnih plastinih deformacija naziva se granica plastinosti ili
granica teenja (jer se na toj razini naprezanja materijal ponaa kao tekuina- tee bez poveanja
optereenja) Re. Granica teenja je izrazita kod mekih elika, gdje se razlikuje gornja granica
teenja ReH, pri kojoj se javlja prva plastina deformacija, i donja granica teenja ReL, pri kojoj se
odvija daljnje deformiranje, slika 1.23a.
38
Rm
lom
Rp0,01
Rp
E = tan
mpl m
upl u
Iz praktinih razloga kod tih materijala odreuje se samo gornja granica plastinosti, na koju se
moe bitno utjecati brzinom optereenja. Kod materijala kod kojih nije jasno vidljiva granica
teenja (npr. tvrdi elik), dogovorno se (tehnikom) granicom teenja naziva ono naprezanje, pri
kojemu nakon rastereenja ostane trajna deformacija = 0,2%, a oznaava se s Rp0,2, slika 1.23b.
Plastine deformacije veine metalnih materijala vode do njihovog otvrdnua, te je za daljnje
deformiranje potrebno vee optereenje.
Po obliku njihovih dijagrama rastezanja, razlikuju se sljedei materijali:
krti materijali, koji se nakon poetnih elastinih deformacija lome bez izrazitijeg
plastinog deformiranja (npr. elici visoke vrstoe, sivi lijev, titan, keramika);
rastezljivi materijali (materijali s viskoznim lomom), kod kojih se nakon poetne
(linearne) deformacije javlja izrazita plastina (trajna) deformacija, slika 1.23a,
plastini materijali, koji se samo neznatno elastino deformiraju, a cijela je deformacija
praktiki plastina, npr. bakar, slika 1.23c.
Dijagram ovisnosti deformacije o tlanim, savojnim i torzijskim naprezanjima kvalitativno je
jednak dijagramu rastezanja, slika 1.23. Odgovarajue karakteristike statike vrstoe za neke
vanije konstrukcijske materijale dane su u tabeli 1.7.
a)
b)
c)
tvrdi elik
meki elik
ReH
ReL
Rp0,2
sivi lijev
bakar
0,2%
39
b1 =
R
Rref
[N/mm2]
[N/mm2]
R
1
Rref
(1.76)
Faktor dimenzija b1 nije jednak za statiku vrstou (slika 1.24a) i za granicu teenja (slika
1.24b). Za referentne dimenzije vee od 10 mm (kao to su u tabeli 1.7), faktor dimenzija se
moe odrediti iz slike 1.24 kao omjer vrijednosti b1 za proizvoljnu i novu referentnu dimenziju.
Statika vrstoa strojnog dijela manja je od statike vrstoe probne epruvete i zbog
koncentracije naprezanja, koja je prisutna u njemu zbog promjenjivog oblika. Dodue, efekt
koncentracije naprezanja se za materijale s viskoznim lomom sasvim poniti zbog ovrenja
strojnog dijela nakon lokalnog razvlaenja, ali kod materijala sa krtim lomom i visokom
osjetljivou na koncentraciju naprezanja, ovaj efekt se ne smije uvijek zanemariti. Openito je
dakle statika vrstoa strojnog dijela Rm,d dana izrazom:
Rm,d =
b1
k,m
b1
k,m
Rm
(1.77)
40
1
2
0,8
0,8
3
0,6
0,6
0,4
10
20
50
100
0,4
200
10
500
[mm]
20
50
100
200
500
[mm]
Strojni dio koji je dulje vremena podvrgnut naprezanjima promjenjivim u vremenu, lomi se pri
naprezanjima koja su znatno manja od statike vrstoe i granice teenja. Ovo je posljedica tzv.
zamora materijala. Za razliku od lomova pri statikom optereenju, lomovi zbog zamora
materijala redovito nastaju bez prethodnog razvlaenja materijala (dakle bez trajne deformacije i
kontrakcije presjeka), bez obzira na vrstu i osobine materijala i na vrstu naprezanja. Razlog
ovome je to to su naprezanja koja uzrokuju zamorni lom, znatno ispod granice teenja.
Proces zamaranja uvijek poinje zaeem inicijalne (mikro)pukotine duljine reda veliine
kristalnog zrna (oko 0,05 mm), a proces zaea pukotine zapoinje ciklikim gomilanjem
plastinih deformacija na mjestima mikrokoncentracije naprezanja. Izvori mikrokoncentracije
naprezanja su najee na povrini napregnutog elementa, i to pri dnu udubina povrinskih
neravnina, u okolini oksida koji djeluju kao strano tijelo (ukljuina), te na mjestima svih ostalih
nehomogenosti izazvanih okoliem i obradom (npr. gubitak ugljika pri kovanju ili ukljuine pri
lijevanju). Vaan uzrok zaea pukotine na povrini jest i injenica da su nominalna naprezanja
uvijek najvea na povrini. Ustvari, pukotina se uvijek zainje na mjestu najveih stvarnih
naprezanja. Oko kristalnih zrna s ovako nagomilanim plastinim deformacijama formiraju se
klizne ravnine, najee na granici sa nedeformiranim zrnima. Daljnja ciklika optereenja
uzrokuju i samo klizanje - poetak rasta kratkih mikropukotina.
Ovo se lijepo vidi na slici 1.29, gdje je lijevo-gore od mikropukotine zrno niskougljinog elika s
plastinim deformacijama tj. dislokacijama, a desno-dolje zrno praktiki bez dislokacija. Gore
desno se vidi ishodite budue pukotine na dnu povrinske neravnine. Inicijalna pukotina se dakle
najee zainje transgranularno (izmeu dvaju kristalnih zrna), ali se moe zaeti i
intergranularno (kroz jedno kristalno zrno). U zoni visokih naprezanja zainje se vie pukotina,
ali se poinje iriti samo jedna od njih, i to ona, iji faktor intenziteta naprezanja ( 1.8.1.3.7.3)
premai svoju graninu vrijednost, tzv. prag irenja pukotine. Tada se pukotina poinje iriti,
intergranularno ili transgranularno, ali makroskopski uvijek u smjeru maksimalne vrijednosti
faktora intenziteta naprezanja.
41
Slika 1.29: Formirana klizna ravnina na granici plastino i elastino deformiranog zrna
Kada je izvor pukotine pod povrinom, onda je to iskljuivo na mjestima kaverni ili ukljuina,
slika 1.30. Kod sivog lijeva zaee pukotine je redovito na kraju grafitnog listia, koji je dio
njegove strukture i predstavlja koncentrator naprezanja.
Slika 1.30: Tvrda ukljuina kao izvor ispodpovrinskog zaea pukotine kod Cr-Mo elika
Izvor pukotine moe biti i mekana intergranularna zona u kojoj se formira tzv. trostruka toka od
koje se iniciraju tri mikropukotine- svaka u svome smjeru, slika 1.31.
Slika 1.31 - Tri primjera trostrukog zaea mikropukotina na jednom izvoru kod Cr-Mo elika
ASTM A295
Proces irenja pukotine traje sve dok se ostatak presjeka ne smanji toliko da naprezanja u njemu
dostignu vrijednost statike vrstoe materijala, pa se on odjednom nasilno prelomi. Tako
povrina loma uslijed zamora materijala ima dvije jasno izraene zone: zonu irenja pukotine,
koja je glatka (hrapavost na nivou kristalnih zrna), i zonu statikog loma vrlo grube i nepravilne
povrine, karakteristine za statiki lom, slika 1.32. Shematski izgledi povrina zamornog loma
za razliite vrste optereenja prikazani su na slici 1.33.
42
Statistika analiza lomova strojnih dijelova pokazuje da preko 80 % svih lomova nastaje kao
posljedica zamora materijala. Pokretni dijelovi strojeva redovito su izloeni promjenjivim
naprezanjima bez obzira na karakter vanjskog optereenja. Tako npr. rotirajua osovina
optereena u odreenom presjeku konstantnim momentom savijanja oko osi x-x bit e izloena
naizmjenino promjenjivim normalnim naprezanjima, slika 1.34. Naime, svaka toka konture
presjeka u jednom okretaju osovine trpi naprezanja od nule (u poloaju a) do - max (u poloaju
b), te preko nule (u poloaju c) i +max (u poloaju d) , te ponovno do nule u poloaju a.
Mjerodavna karakteristika vrstoe pri promjenjivim naprezanjima strojnih dijelova jest
dinamika vrstoa (ili granica zamora) strojnog dijela, koja se dobije ispitivanjem na zamor
samog strojnog dijela, ili ee, izrauna se na temelju ispitivanja na zamor probne epruvete,
izraene od materijala jednakog materijalu strojnog dijela. Epruvete su definirane odgovarajuim
standardom, ali ako su okrugle, promjer im je najee 7 mm, a povrina polirana.
Epruvete su izloene periodino promjenjivim optereenjima odreenog intenziteta, sve do
pojave loma. Ispitivanja se provode za odreeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja:
r=
r
min
max
[N/mm2]
[N/mm2]
min
max
43
(1.91)
b
d
+max
-max
Slika 1.34: Naizmjenino promjenjivi ciklus normalnog naprezanja pri statikom savijanju
rotirajue osovine
RrN
N
Ngr
m
[N/mm2]
(1.92)
44
b)
maksimalno naprezanje
dinamika vrstoa
a)
broj ciklusa
Ispitivanja dinamike vrstoe redovito se izvode za probne epruvete ili strojne dijelove izloene
ciklikim promjenjivim naprezanjima na vlak, tlak, savijanje i torziju s koeficijentima asimetrije
ciklusa r = -1 i r = 0, a samo iznimno sa r 0. Budui da strojni dijelovi u svom radu mogu biti
izloeni ciklusima naprezanja s koeficijentima asimetrije ciklusa u rasponu od - 1 r < 1,
potrebno je na osnovi poznavanja obino dviju mehanikih karakteristika vrstoe (jedne
dinamike i jedne statike), odrediti dinamiku vrstou materijala (ili strojnog dijela) za
proizvoljni r, odnosno proizvoljno srednje naprezanje. Za tu svrhu slui Smithov dijagram, a
ponekad (naroito u Sjedinjenim amerikim dravama) i Haighov dijagram.
Izvorino, Smithov dijagram se dobiva unoenjem u njegove koordinate (max = Rr, m)
vrijednosti maksimalnog max = Rr i minimalnog naprezanja min na nivou trajne dinamike
vrstoe za pripadajuu srednju vrijednost naprezanja m, za nekoliko ciklusa razliitih asimetrija
r, slika 1.36. Simetrala dijagrama ucrtava se pod kutem od 450 i predstavlja pravac, ije su
ordinate jednake apcisama tj. srednjim naprezanjima ciklusa. Oito je da konture Smithovog
dijagrama omeuju polje trajne dinamike vrstoe. Prijelaz maksimalnog ili minimalnog
naprezanja izvan konture dijagrama znai zamorni lom!
Razumljivo je takoer, da su Smithovi dijagrami razliiti za razliite vrste naprezanja, slika
1.37a. Najveu povrinu zauzima Smithov dijagram za savijanje, a najmanju za torziju. To znai
da su dinamike vrstoe na savijanje najvee, a na torziju najmanje. Pri tome gornja krivulja
(maksimalnih naprezanja ciklusa) Smithovog dijagrama predstavlja liniju trajne dinamike
vrstoe, pa se najee crta sama ta linija. Na taj nain se Smithov dijagram aproksimira kao
linija koja povezuje obino samo jednu (najee R-1) karakteristiku dinamike vrstoe i jednu
(Rm ili Re) karakteristiku statike vrstoe, slika 1.37. Najslinija izvorinom Smithovom
dijagramu jest aproksimacija u obliku (Gerberove) parabole izmeu toaka (0, R-1) i (Rm, Rm)
(slika1.38a), ali se on ipak najee aproksimira pravcem izmeu istih toaka (slika 1.38b), u
kojem sluaju se taj pravac naziva Goodmanovom linijom. Kod rastezljivih materijala se ova
linija trajne dinamike vrstoe obino ograniava granicom teenja, jer plastine deformacije
najee nisu doputene niti kod dinamikih naprezanja.
Shematizacija Smithovog dijagrama se tada najpreciznije provodi prema slici 1.37b, a moe se
provesti i prema slikama 1.38a do 1.38d.
45
broj ciklusa
Treba zapaziti da svaka toka T u koordinatama (m, max) Smithovog dijagrama definira
odreeno cikliko naprezanje, slika 1.39a. Naime, uz poznato srednje i maksimalno naprezanje,
koje definira toka T, poznato je i amplitudno naprezanje a = max - m, te minimalno naprezanje
min= m - a, pa je ciklus sasvim definiran. Takoer, svaki pravac povuen kroz ishodite je
geometrijsko mjesto maksimalnih naprezanja razliitih ciklusa jednakog koeficijenta asimetrije r.
Naime, koeficijent smjera k tog pravca je
k=
max
m
min
r
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
max
2 max
2
=
=
,
m max + min 1 + r
(1.93)
Odatle slijedi da svaka toka pravca predstavlja ciklus naprezanja jednakog koeficijenta
asimetrije. Zato se taj pravac oznauje s r = const, slika 1.39b. Budui da porastom radnih
optereenja strojnih dijelova koeficijent asimetrije ciklusa optereenja ostaje sauvan, a ako odziv
strojnog dijela na ta optereenja ne sadri znaajnije vibracije, onda i koeficijent asimetrije
ciklusa naprezanja ostaje sauvan. Na temelju toga moe se ustvrditi da maksimalne vrijednosti
naprezanja rastu po pravcu r = const. Zbog toga se taj pravac naziva pravcem optereenja.
Granino naprezanje tj. dinamika vrstoa za taj r se takoer nalazi na tom pravcu. Kako se ona
nalazi i na gornjoj konturi Smithovog dijagrama, oito je da se trajna dinamika vrstoa za
odreeni koeficijent asimetrije ciklusa naprezanja odreuje kao presjecite pravca optereenja r =
const i linije trajne dinamike vrstoe Rr = f(m), slika 1.39c.
46
0,2
naizmjenino optereenje
0,2
pulzirajue optereenje ( = 0)
a)
za vlak i tlak
za savijanje
za torziju
1.8.1.4.2
Dinamika vrstoa strojnog dijela manja je od dinamike vrstoe materijala (tj. standardne
probne epruvete od istog materijala) zbog itavog niza utjecaja, od kojih su najvaniji oblik
strojnog dijela, njegove apsolutne dimenzije i kvaliteta njegove povrinske obrade.
Utjecaj oblika - koncentracija naprezanja
k =
max
1
n
47
(1.100)
a)
b)
max
max
max
[N/mm2]
[N/mm2]
max
n
Pri statikom optereenju dijelova iz razvlaivih materijala, prilikom dostizanja granice teenja
na mjestima koncentracije naprezanja, materijal se na tim mjestima plastino deformira (razvlai)
bez poveanja optereenja. To uzrokuje ravnomjerniji raspored naprezanja, tj. efekt koncentracije
naprezanja se poniti. Obiaj je da se koncentracija naprezanja pri statikim optereenjima uzima
u obzir samo kod izrazito krtih materijala, 1.8.1.2.1.
Kod dinamikih optereenja, koncentracija naprezanja vodi do smanjenja dinamike vrstoe
strojnih dijelova izraenih kako od krtih, tako i od razvlaivih materijala. Ovo je uzrokovano
injenicom da pri promjenjivom naprezanju efekta poravnanja naprezanja ne moe sasvim doi
do izraaja kao pri statikom naprezanju. Naime, materijal nema vremena za vee poravnanje
naprezanja, jer je ve u iduem trenutku napregnut mnogo manje, esto i naprezanjem suprotnog
predznaka. Svojstvo materijala da pri promjenjivom naprezanju, lokalnim plastinim
deformacijama ipak donekle smanji koncentraciju naprezanja, procjenjuje se faktorom
osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja. Oito je da su razvlaivi materijali manje
osjetljivi na koncentraciju naprezanja negoli krti materijali. U izrazito nehomogenih materijala,
kao to je sivi lijev, unutranji izvori koncentracije (zbog nehomogenosti) u velikoj mjeri
ponitavaju efekte vanjske koncentracije naprezanja (zbog oblika), tako da se dinamika vrstoa
dijelova izraenih od ovakvih materijala malo razlikuje od dinamike vrstoe polirane probne
epruvete iz istog materijala. Kae se da su takvi materijali malo osjetljivi, ili neosjetljivi na
koncentraciju naprezanja.
Faktor osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja k definira se omjerom stvarnog
lokalnog poveanja naprezanja poslije lokalnog razvlaenja, prema lokalnom poveanju
naprezanja za homogen, izotropan i elastian materijal, u odnosu na nominalno naprezanje. Ako
je najvee lokalno naprezanje za sluaj idealnog materijala kn, a za sluaj stvarnog materijala
kn, onda je faktor osjetljivosti materijala na koncentraciju naprezanja dan izrazom
k =
k
k 1
k 1
48
(1.101)
k =
k
ef
n
[N/mm2]
[N/mm2]
ef
n
(1.102)
Izraz 1.102 u praksi slui za odreivanje stvarne vrijednosti naprezanja na mjestu koncentracije,
pri emu se efektivni faktor koncentracije naprezanja procjenjuje prema izrazu izvedenom iz
izraza 1.101
k = 1 + k ( k 1)
(1.103)
k =
R-1
R'-1D
[N/mm2]
[N/mm2]
R1
1
R' 1D
(1.104)
S poveanjem apsolutnih dimenzija strojnih dijelova njihova vrstoa se smanjuje. Uzrok tome
jest to je u veem volumenu vea vjerojatnost nehomogenosti, te greaka u materijalu i obradi, a
time je i vea vjerojatnost nastanka i irenja pukotine. Ovo se naroito odnosi na dinamika
optereenja, kod kojih se negativan utjecaj poveanih dimenzija na vrstou strojnog dijela
procjenjuje faktorom dimenzija b1. Ovaj je stvarno jednak omjeru dinamikih vrstoa strojnog
dijela i modela strojnog dijela s dimenzijom u kritinom presjeku jednakoj dimenziji standardne
probne epruvete, ali ga se redovito aproksimira kao omjer dinamikih vrstoa epruvete s
dimenzijom jednakoj dimenziji strojnog dijela, i standardne probne epruvete:
b1 =
R-1d
[N/mm2]
R1d
1
R1
49
(1.108)
R-1
[N/mm2]
Promjer
[mm]
7
1,0
10
0,950,98
15
0,900,95
25
0,800,90
50
0,700,80
100
0,630,70
300 i vie
0,550,61
Napomena: Manje vrijednosti vrijede za legirane elike,
vee za ugljine konstrukcijske elike.
Utjecaj duine na dinamiku vrstou jo nije dovoljno prouen, iako su uzroci jednaki kao i kod
poveanja promjera. Neka ispitivanja su pokazala da se poveanjem duine strojnih elemenata
njihova dinamika vrstoa smanjuje za najvie 15...20%, ovisno o vrsti elika i nainu njegove
mehanike i termike obrade.
Utjecaj kvalitete povrine
Utjecaj stanja povrine strojnog dijela na njegovu dinamiku vrstou vrlo je znaajan, jer
inicijalna pukotina redovito nastaje na povrini i to zbog slijedeih razloga:
Koncentracija naprezanja je redovito na povrini
Povrinske mikroneravnine i lokalne plastine deformacije nastale u procesu obrade
uzrokuju lokalne koncentracije naprezanja
Utjecaj vanjske sredine je najvei na povrinske slojeve
Nominalna naprezanja su najvea na povrinama strojnih dijelova.
Smanjenje dinamike vrstoe strojnih dijelova zbog navedenih upliva obuhvaeno je faktorom
kvalitete povrine strojnog dijela b2, koji je definiran omjerom trajne dinamike vrstoe
izvjesnog strojnog dijela i trajne dinamike vrstoe istog strojnog dijela, ali polirane povrine.
Slino kao ranije, ovaj se faktor aproksimira omjerom dinamikih vrstoa epruvete obraene
kao predmetni strojni dio i polirane probne epruvete:
b2 =
b2
R-1'
R-1
[N/mm2]
[N/mm2]
R' 1
R1
50
(1.109)
Tabela 1.10:
Hrapavost
povrine
b2
Vlana vrstoa materijala osovine ili vratila Rm u [N/mm2]
400
500
600
800
1000
1200
Rz
[m]
Ra
[m]
300
0,8
0,2
1,6
0,4
0,99
0,98
0,97
0,97
0,96
0,96
0,96
0,96
3,2
0,8
0,98
0,97
0,96
0,95
0,94
0,94
0,94
0,94
6,3
1,6
0,97
0,96
0,95
0,93
0,91
0,89
0,88
0,88
10
2,5
0,95
0,93
0,90
0,88
0,84
0,81
0,79
0,78
40
10
0,94
0,90
0,85
0,82
0,75
0,70
0,67
0,65
160
40
0,91
0,86
0,80
0,76
0,69
0,63
0,57
0,50
1500
Znatno poveanje vrijednosti ovog faktora, a time i dinamike vrstoe strojnog dijela, postie se
naknadnom posebnom mehanikom obradom tj. povrinskim ovrenjem tlanim plastinim
deformacijama (kuglienje, pjeskarenje, valjanje kotaiem i sl.). Slian efekt ovravanja
dobiva se svakom vrstom plastinog oblikovanja (valjanje, kovanje, provlaenje itd.), nakon koje
uvijek ostaju tlana naprezanja na povrini. Toplinskom i toplinsko-kemijskom obradom
(kaljenje, cementiranje, nitriranje, cijaniranje itd.) mogue je postii i 100% poveanje dinamike
vrstoe (b2 = 2).
Odreivanje dinamike vrstoe strojnog dijela i stupnja sigurnosti
Opisana tri osnovna utjecaja na dinamiku vrstou strojnog dijela kvantificiraju smanjenje trajne
dinamike vrstoe strojnog dijela u odnosu prema trajnoj dinamikoj vrstoi materijala. Svi ovi
utjecaji raunaju se za isto dinamiko naprezanje (bez statike komponente), tj. za r = -1. To
znai da je trajna dinamika vrstoa strojnog dijela napregnutog ciklikim naprezanjem s
koeficijentom asimetrije r = -1, jednaka
R1D = bD R1 =
R-1D
R-1
[N/mm2]
[N/mm2]
R1
(1.110)
bD =
bD
b1
b2
b1 b2
b1 b2
(1.111)
51
Rr D = bD R1D + k m
RrD
R-1D
k
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
(1.112)
Ordinata presjecita ove linije trajne dinamike vrstoe s pravcem optereenja (izraz 1.95) za
opi sluaj prednapregnutog strojnog dijela je trajna dinamika vrstoa strojnog dijela
napregnutog cikliki promjenjivim naprezanjima s koeficijentom asimetrije ciklusa r :
Rr D =
RrD
[N/mm2]
pr
[N/mm2]
1.8.1.4.3
2 k (1 + r )
bD R1 +
1 r
k pr
2 k (1 + r )
(1.113)
ni
D = N
i
Di
ni
Ni
D
D 1
(1.123)
Ako se jednadbu 1.123 podijeli s vijekom trajanja N strojnog dijela u ciklusima, dobije se
jednostavan izraz za raunanje vijeka trajanja:
N=
N
i
52
(1.124)
udio broja ciklusa na i-tom nivou naprezanja prema ukupnom broju ciklusa,
frekvencija pojavljivanja i-tog naprezanja, i = ni/ni. U trenutku loma je
i= ni/Ni=ni/N.
N i = N gr ( RD i )
Ni
Ngr
RD
i
m'
[N/mm2]
[N/mm2]
m'
(1.92a)
Uvrtavajui izraz 1.92a u izraz 1.124, dobije se poznati izraz za procjenu vijeka trajanja strojnog
dijela izloenog djelovanju ciklikih naprezanja diskretno promjenjive amplitude:
a)
b)
c)
d)
vrijeme
Slika 1.44: Neke karakteristine povijesti naprezanja (optereenja)
a) normalna naprezanja automobilskog toka b) pritisak u naftnom cjevovodu
c) moment savijanja u vratilu toka automobila (poluosovina)
d) vertikalna akceleracija transportnog zrakoplova
53
Slika 1.45: Definiranje parametara vrstoe kod ciklikih naprezanja promjenjive amplitude
1.8.3 Pouzdanost
Pouzdanost je svojstvo strojnog dijela, elementa stroja ili konstrukcije, stroja, ureaja ili itavog
tehnikog sistema, da u predvienom vremenu ispunjava svoju funkciju, sauvavi pri tome svoja
eksploatacijska svojstva u odreenim granicama.
Pouzdanost je vjerojatnost ispravnog rada (rada bez kvara, oteenja, loma). Moe se opisati i
srednjim vremenom ispravnog rada, intenzitetom kvarova, uestalou kvarova itd. Danas su
razraene metode koje analizom parametara pouzdanosti, uz primjenu odgovarajueg kvalitetnog
programskog paketa, pomau strunjacima organizirati kvalitetno preventivno i drugo odravanje
i najsloenijih tehnikih sistema.
54
No, u ovom udbeniku, tretirat e se samo (projektna) pouzdanost optereenih strojnih dijelova
da ne doive nedoputeno mehaniko oteenje, najee lom. Budui da su naprezanje i
vrstoa R u opem sluaju sluajne varijable zadane svojim razdiobama, a oteenje nastupa
kada naprezanje dosegne kritinu vrijednost (vrstou), onda se ova pouzdanost definira kao
vjerojatnost da naprezanje bude manje od vrstoe. Budui da je vjerojatnost oteenja (rizik)
Pf = P( R ) = P( R 0) = P( Z 0)
Pf
P
R
[N/mm2]
[N/mm2]
(1.182)
Pri tome je Z sluajna varijabla, jednaka razlici vrstoe i naprezanja kao sluajnih varijabli:
Z = R .
(1.183)
PR = P( R > ) = P ( Z > 0 ) = 1 Pf
(1.184)
Sada je pouzdanost
Pf = P(u )
(1.185)
Z
SZ
R
SR
S
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
Z
SZ
R
S + S
2
R
indeks pouzdanosti
oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable Z
standardna devijacija sluajne varijable Z
oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable R
oekivanje (srednja vrijednost) sluajne varijable
standardna devijacija sluajne varijable R
standardna devijacija sluajne varijable .
55
(1.186)
Gustoa vjerojatnosti
oteenje
Naprezanje
(vrstoa)
(1.187)
ija je vrijednost jednaka Kxy = 0 ako su sluajne varijable meusobno nezavisne, te Kxy = Sx Sy
za linearno zavisne varijable. Za ostale zavisne sluajne varijable vrijedi 0 Kxy < Sx Sy.
Koeficijent varijacije, kao mjera rasipanja vrijednosti sluajne varijable oko srednje vrijednosti,
definiran je kao omjer standardne devijacije i srednje vrijednosti, C = S/. Za statika naprezanja
on iznosi oko 3 do 10%, a za statiku vrstou 2 do 8% od srednje vrijednosti. Za promjenjiva
naprezanja i dinamiku vrstou, ove vrijednosti su neto vee. Primjer Whlerove krivulje, gdje
se rezultati vrstoe i trajnosti rasipaju po zakonu normalne razdiobe, pokazan je na slici 1.62.
56
Tabela 1.11 Srednje vrijednosti, standardne devijacije i koeficijenti varijacije za neke funkcije
jedne ili dvije sluajne varijable
Funkcija
Srednja
Standardna devijacija, S
Koeficijent varijacije, C
vrijednost,
Sx
Cx = Sx/ x
x+a
x + a
Sx
S/
ax
ax
aSx
Sx/ x
x+y
x+ y
S x2 + S y2 + 2 K xy
S/
xy
xy
S x2 + S y2 + 2 K xy
S/
xy
x y+Kxy
C x y
Cx2 + C y2 + C x2C y2 + 2
x/y
x/ y+ Kxy
C x/ y
Cx2 + C y2 + Cx2C y2 2
1/x
1/x
Cx/ x
2 Cx
x3
xn
x y
K xy
x y
Cx
2
x
2Cx
x3
3 Cx x3
3Cx
xn
nCx xn
nCx
MPa
2
x
K xy
Vjerojatnost preivljavanja
Amplituda naprezanja
90%
50%
10%
=-1
Broj ciklusa
Slika 1.62: Dinamika vrstoa i broj ciklusa do loma rasporeeni na Whlerovoj krivulji po
normalnoj razdiobi
57
ZAVARENI SPOJEVI
Zavareni spojevi spadaju meu nerastavljive veze i upotrebljavaju se prije svega za spajanje
noseih strojnih dijelova i konstrukcija. Zavarivanje je spajanje metalnih, ili nemetalnih dijelova
toplinskim postupkom taljenja ili omekavanja na mjestu spoja, sa ili bez dodavanja materijala.
Spoj nastaje taljenjem osnovnih i dodatnih materijala, ili pritiskanjem omekanih osnovnih
materijala. Podruje u kojem nastaje spoj naziva se zavar. Zavari i dijelovi koji se zavaruju
predstavljaju zavareni spoj. Dijelovi koji se zavaruju su obino iz istih ili srodnih materijala, koji
imaju priblino jednaku temperaturu taljenja, ali mogu biti i iz raznorodnih materijala.
Primjena zavarenih spojeva kod izrade strojnih dijelova i metalnih konstrukcija stalno raste, jer
postupci zavarivanja postaju sve bolji i danas je ve mogue postii da mehanika svojstva
zavarenih spojeva budu jednaka onim osnovnog materijala, a ponekad ak i bolja. Pored elika,
pod posebnim uvjetima mogu se zavarivati bakar i bakarne legure, aluminijeve legure, umjetne
mase itd.
Zavarene konstrukcije u strojogradnji imaju prednost pred lijevanima, ukoliko se radi o
pojedinanoj izvedbi. Zavareni spojevi omoguavaju da se materijal konstrukcije optimalno
iskoristi obzirom na vrstou. Oblik konstrukcije se nastoji prilagoditi optereenju, kako bi se
poveala vrstoa. Kombinacijom zavarenih i lijevanih dijelova, mogue je dobiti jednostavnu,
vrstu i jeftinu konstrukciju. Zavarene konstrukcije su skoro nezaobilazne u kemijskoj industriji,
gdje je potrebno upotrijebiti materijale postojane na viim i niim temperaturama, koji moraju
istovremeno imati odgovarajuu vrstou i ilavost, te biti otporni na koroziju. Posebni zahtjevi
postavljaju se kod zavarivanja cjevovoda, te u nuklearnoj tehnici.
Prednosti zavarenih spojeva su:
u usporedbi s ostalim spojevima, nosivost zavarenih spojeva moe biti priblino jednaka
nosivosti osnovnog materijala
visoka nosivost se postie pravilnim odabirom dodatnog materijala i parametara
zavarivanja, te dobivanjem zavarenog spoja bez signifikantnih greaka ,
u odnosu na lijevane, kovane i zakovine konstrukcije, zavarene konstrukcije imaju tanje
stjenke i do 30 % manju teinu,
za manji broj proizvoda, zavareni spojevi su najekonominiji
Nedostaci zavarenih spojeva su:
zavarivanjem se bez problema spajaju samo materijali koji imaju jednaku ili priblinu
kvalitetu i sastav i koji su dobro zavarljivi,
na mjestu spajanja dolazi do lokalnog zagrijavanja i neravnomjernog rastezanja i
skupljanja, to prilikom hlaenja uzrokuje zaostala naprezanja. Posebno su opasna vlana
naprezanja, jer smanjuju vrstou, a u prisustvu vodika i lokalno zakaljene strukture mogu
dovesti do nastanka tzv. hladne pukotine. Deformacije i zaostala naprezanja mogu se
smanjiti pogodnim smjerom i redoslijedom zavarivanja, a ak potpuno odstraniti
naknadnim arenjem (kod elika priblino 500 - 700C),
mjesto zavarivanja treba odgovarajue oblikovati, pripremiti i oistiti od neistoa i
oksida,
58
zavareni spojevi imaju manju sposobnost priguenja vibracija, te manju otpornost prema
koroziji. Zato ih se mora nakon zavarivanja zatiti protiv vanjskih utjecaja,
zavareni spojevi su zbog svoje cijene neprimjereni za velikoserijsku proizvodnju.
Pri zavarivanju toplinskom energijom na zraku, kod odreenih vrsta materijala dolazi do
vezivanja sa slobodnim elementima iz atmosfere (kisik, vodik) u talini zavara, to nakon hlaenja
nepovoljno utjee na nosivost zavara (korozija, poroznost). To se izbjegava zavarivanjem u
zatitnoj okolini (vakuum, zatitni plin, troska, itd.), gdje se zavar kod zavarivanju titi od
reakcije s vanjskim elementima. S dodatnim sredstvima (npr. obloene elektrode, praak, itd.)
utjee se metalurki na talinu (umirenje, dezoksidacija, legiranje, itd.) i produuje vrijeme
59
Tabela 2.2:
Nain zavarivanja
Vruim zrakom
(duikom)
Vruim alatom
Toplotno-impulzno
Visokofrekventno
Zavarivanje trenjem
Umjetni materijal
PVC tvrdi i meki
Polietilen
Polimetakrilat
Poliamid (duikom)
PVC meki
Polietilen
Polimetakrilat
Poliamid
PVC tvrdi
PVC meki
Polietilen
Poliamid
PVC tvrdi i meki
Polimetakrilat
Poliamid
PVC tvrdi
Polimetakrilat
Debljina [mm]
> 2,0
> 2,0
> 2,0
> 1,5
0,52,0
> 2,0
> 2,0
0,52,0
< 0,1
< 0,4
< 0,2
< 0,2
> 0,1
> 0,1
> 0,1
profili, cijevi
profili
60
ija je ponovljivost problematina. Veina metala i umjetnih materijala je dobro zavarljiva, ako
se izabere odgovarajui postupak zavarivanja. Na zavarljivost utjee sastav materijala, njegova
kemijska i mehanika svojstva, te krutost konstrukcije. U daljem tekstu su navedeni neki najee
upotrebljavani materijali, koji se dobro spajaju zavarivanjem. Za zavarivane strojne dijelove
najvaniji materijal je elik.
elici. Zavarljivost elika ovisna je o njegovom kemijskom sastavu, tj. o postotku osnovnih
elemenata (C, Si, Mn, P, S) i legirnih dodataka (Cr, Ni, Mo, V, W, Ta, Nb, Al, Ti, Cu, Co), te o
istoi (razne primjese i plinovi kisika, duika, vodika). Pored toga na zavarljivost velik utjecaj
ima i debljina dijelova koji se zavaruju, jer o njoj ovisi brzina hlaenja zavara. Kod elika je vrlo
vano, da je kao materijal osjetljiv na pukotine (tople i hladne), utjecaje zareza, starenje,
otvrdnue, itd.
Bitan element, koji utjee na zavarljivost elika je ugljik (C). Poveana koliina ugljika u eliku
uzrokuje da se elik na mjestu zavarivanja i u neposrednoj okolici zavara pri hlaenju zakali
(visoka tvrdoa, krhka struktura, manja ilavost), pa se svojstva tog dijela razlikuju od osnovnog
materijala. Konstrukcijski elici, sa sadrajem do 0,23 % C imaju najbolju zavarljivost. Pri veem
sadraju ugljika zavarljivost je slabija, to utjee na postupak zavarivanja. Prisutnost sumpora i
fosfora u eliku takoer slabi zavarljivost elika. Sadraj sumpora i fosfora ne smije prelaziti
0,045% (ali 0,07% zajedno), a za dobru zavarljivost ne bi trebao prelaziti 0,02%. I drugi legirni
elementi, prije svega Si i Mn, slabe zavarljivost. Ostalih neistoa u eliku treba biti manje od
0,01%. Najbolju zavarljivost imaju nelegirani i niskolegirani konstrukcijski elici, koji se
upotrebljavaju za gradnji mostova, rezervoara, vozila, strojeva, itd. Visokolegirani elici, koji
sadre ukupno vie od 10% svih legiranih elemenata, zavaruju se samo uz posebne postupke. Za
zavarene konstrukcije uglavnom se upotrebljavaju sljedei elici (vidi svojstva u Tabeli 1.7):
konstrukcijski elici: dobro zavarljivi elici su 0260, 0360, 0460 i 0560, tim bolje
to im je vrstoa manja.
elici za poboljanje: za zavarivanje taljenjem sa najpogodniji elici 1330, 4730,
3139, te 28Cr4 (prema DIN-u); potrebno predgrijavanje i naknadna obrada.
elici za cementaciju su svi dobro zavarljivi, ali u necementiranom stanju.
elini lijev ima dobru zavarljivost kao srodni elici, iako je potrebno uzimati u obzir grublju i
manje ilavu strukturu, te velike debljine dijelova koji se zavaruju, to utjee na brzinu hlaenja.
Openito su dobro zavarljivi elini ljevovi L0300 i L0400, ostali uz odreene potrebne
mjere.
Sivi lijev ima slabu ilavost i ne prenosi unutranja naprezanja. Zbog visokog postotka C u ZUTu moe doi do poveanja tvrdoe. Mogue je hladno zavarivanje bez predgrijavanja s
elektrodama na bazi nikla, ali i na toplo. Kod toplog zavarivanja potrebno je dijelove zagrijati na
600...650C i postepeno hladiti nakon zavarivanja. Zavaruje se plamenom ili lukom s istovrsnim
dodatnim materijalom (ipke ili obloene elektrode iz sivog lijeva). I u jednom i u drugom sluaju
potrebno je ekiati zavar da bi se smanjila vjerojatnost nastanka pukotina. Zavarljivost
nodularnog i temper lijeva je bolja negoli sivog lijeva zbog njihove vee rastezljivosti i ilavosti.
zavarivanje se provodi slino kao i kod sivog lijeva.
Laki metali. Aluminij (Al) i aluminijeve legure, te magnezijeve (Mg) legure su tee zavarljive
nego elici, jer se brzo hlade i oksidiraju. Zbog toga dolaze u obzir postupci zavarivanja MIG i
TIG.
61
Teki metali. Bakar (Cu), mjedi (CuZn legure) i bronce (CuSn legure) su dobro zavarljivi. Mjedi
imaju bolju zavarljivost pri manjem sadraju cinka (Zn). Za zavarivanje je preporuljiv MIG i
TIG postupak. Nikal (Ni) i njegove legure (NiFe, NiMn, NiCr, NiCu, NiMoCr) su zavarljivi pod
odreenim uvjetima. Titanove (Ti) legure dobro su zavarljive, a Ti u dodatnom materijalu
poboljava svojstva zavara.
Polimerni materijali su vrlo razliiti s gledita izvornih sirovina i naina proizvodnje. S
stanovita zavarivanja je vana podjela na termoreaktivne polimere duroplasti, koji se nakon
proizvodnje ne daju toplinski oblikovati i zato su nezavarljivi, te termoplastine polimere
(termoplasti), koji se pri povienoj temperaturi smekaju ili tale, te su dobro zavarljivi.
bez lijeba (bez pripreme ruba) sueoni spojevi tankih limova i dijelova, manja
optereenja, slika 2.8a,
Tabela 2.3:
Naziv spoja i opis
Popreni presjek
Sueoni spoj
dijelovi lee u ravnini
Kosi spoj
spoj dvaju
pod kutom
Kutni T spoj
spoj dvaju pravokutnih
dijelova
Preklopni spoj
spoj dijelova koji se
djelomino prekrivaju
Krini spoj
spoj triju dijelova, koji
se kriaju
Paralelni spoj
spoj dijelova, koji se u
cijelosti prekrivaju
Rubni spoj
spoj rubova dijelova
pod
proizvoljnim
kutom
Usporedni spoj
spoj dvaju usporednih
dijelova
Viedijelni spoj
spoj vie dijelova koji
spojeni tvore lijeb
62
dijelova
sueoni zavari
a)
posebni zavari
kutni zavari
d)
c)
e)
f)
b)
Slika 2.8: Opa podjela zavara s obzirom na poloaj dijelova koji se zavaruju
a) sueoni V-zavar b) sueoni X-zavar c) kutni zavar d) dvojni kutni zavar
e) sueoni K-zavar kutnog T-spoja f) polovini Y-zavar s kutnim zavarom u korijenu
c)
a)
b)
d)
Po kontinuitetu zavari mogu biti neprekinuti i prekinuti. Kod zavarivanja taljenjem zavarivaki
postupci teku od ruba ili k rubu. U prvom nainu zavar se pone izvoditi na rubu zavarivanih
dijelova, kod drugog na sredini, odakle se, sa ili bez prekida, nastavlja prema oba ruba. Pri tome
treba znati da su kvaliteta i nosivost zavara najslabiji na njegovom poetku i kraju. Zato se
kvaliteta i nosivost zavarenog spoja moe znatno poboljati, ako se zavaruje s produnom
ploicom jednake debljine, slika 2.10. Zavarivanje se zapoinje i zavrava na produnoj ploici.
Nakon hlaenja zavara, produne ploice se odreu, pa se dobije jednakomjerna kvaliteta zavara
po itavoj njegovoj duini.
63
Ako zavar prenosi optereenja koja djeluju uzdu njegovog poloaja, naziva se uzduni zavar.
Ako pak optereenja djeluju okomito na njegov smjer, naziva se popreni zavar, slika 2.35.
Vrste i oblici taljenih zavara po EN 22553 - izvadak
Tabela 2.4:
Naziv
zavara
Oznaka
Priprema
Naziv
Oznaka
zavara
Sueoni spojevi
Izvedba
Zavar s
ivicom
Polovini
Y zavar
I zavar
Dvostruki
Y zavar
V zavar
K zavar
Polovini
V zavar
U zavar
iroki V
zavar
Dvostruki
U zavar
X zavar
J zavar
Y zavar
Dvostruki
J zavar
Priprema
Izvedba
Kutni spojevi
Kutni
zavar
Ugaoni
zavar
Dvostruk
i kutni
zavar
Rubni spojevi
Rubni
plosnati
zavar
Rubni V
zavar
Tabela 2.5:
Naziv
Oznaka
Priprema
Izvedba
Naziv
eoni spojevi
Zavar s
zadebljanje
m
Zavar sa
srhom
Gnjeeni
zavar
Preklopni spojevi
Jednoredni
tokasti
zavar
Bradavia
sti zavar
Dvoredni
tokasti
zavar
avni
zavar
produna ploica
64
Oznaka
Priprema
Izvedba
Kvaliteta zavara ovisi o tipu i koliini greaka koje u njemu nastaju pri zavarivanju. U te greke
spadaju zrani ili plinski mjehuri u zavaru, zaostala troska, hladno naljepljivanje izmeu zavara i
osnovnog materijala, pukotine u zavaru ili ZUT-u, neprovaren korijen, itd. Vanjske greke se
lako zapaze prostim okom, ili se otkriju pomou magnetskog praha ili penetrirajue boje.
Ultrazvunim ili rendgenskim postupkom mogue je otkriti i unutranje greke. DIN EN 729-1 i
729-2 razvrstava greke u zavaru i propisuje odgovarajue metode za njihovo otkrivanje.
Prema ISO 10721 i DIN 18800 zavareni spojevi se razvrstavaju u etiri razreda kvalitete:
1. razred kvalitete U tom razredu moraju sve vrste sueonih zavara
imati provareni korijen, a kutni i krini zavari provarene presjeke.
Upotrebljeni osnovni i dodatni materijal moraju imati atest. Zavari moraju
biti bez greaka, izvodi se 100% kontrola (radiografska, ultrazvuna).
Zavar izvode samo struno osposobljeni zavarivai s atestom za taj razred
kvalitete.
2. razred kvalitete U drugom razredu kvalitete su sve vrste spojeva i zavara. Materijali su
atestirani, manje su greke doputene, ali u zavaru ne smije biti pukotina. Obavezna je 50%
kontrola. Zavaruju zavarivai s atestom za postupke i poloaje zavarivanja, koji su mogui
na konstrukciji.
3. razred kvalitete Sueone zavare tog razreda moraju izraditi atestirani zavarivai.
Zahtjeva se 10% - na kontrola zavara s ultrazvukom, te 100% - na vizualna i dimenzijska
kontrola.
4. razred kvalitete Nema posebnih zahtjeva, vrijedi samo za jednostavne konstrukcije.
Prema DIN EN 25817, za namjene prorauna zavari se razvrstavaju u tri skupine, kako slijedi:
skupina B -
skupina C - zavari srednje kvalitete (3. razred kvalitete); izabire se pri srednjim iznosima
optereenja gdje lom zavara ne uzrokuje ispad glavne funkcije stroja ili naprave, i
pri srednje velikim iznosima dinamikih optereenja (npr. potpore, odreeni
dijelovi kuita, kuita leajeva, itd.)
skupina D - zavari niske kvalitete (4. razred kvalitete); izabire se pri manjim optereenjima,
gdje lom zavara nema bitnih posljedica, i pri statikim i manjim dinamikim
optereenjima (npr. ureaji, sanduci, ograde, itd.)
Posebnu pozornost treba posvetiti pravilnom odreivanju sila i momenata, koji optereuju
zavareni spoj. Pri udarnim optereenjima, stohastiki (sluajno) optereenih konstrukcijskih
dijelova, te u sluajevima kada su optereenja samo priblino poznata, potrebno je pri proraunu
zavarenih spojeva u opoj strojogradnji uzeti u obzir vrijednost optereenja koja se odreuje po
izraza(1.2).
U proraunu vrstoe zavarenih spojeva zavari se smatraju samostalnim elementima, u emu se
odreuju radna naprezanja u pojedinim kritinim presjecima zavara. Kod sueonih zavara to je
okomit presjek zavara uzdu njegove osi, slika 2.32a, a kod kutnih zavara to su prikljune ravnine
zavara na spajanim dijelovima, slika 2.32b.
tmin
tmin
Kod prorauna je najvanije pravilno odreivanje ukupne nazivne nosive povrine zavara Azv =
a lzv, , gdje je a raunska debljina i lzv nosiva duina pojedinog zavara u zavarenom spoju koji
prenosi vanjska optereenja.
a)
d)
c)
e)
b)
tmin
Kod sueonih zavara raunska debljina a zavara jednaka je debljini dijelova koji se zavaruju
(a=t), odnosno debljini najtanjeg dijela u spoju razliito debelih dijelova (a = tmin), slika 2.32a.
Kod kutnih zavara za raunsku debljinu zavara uzima se visina istokranog trokuta ucrtanog u
popreni presjek zavara, slika 2,32 b,c,d i e. U izboru potrebne debljine kutnih zavara koristi se
nejednadba (2.1)
a)
b)
a
lzv
a
l
lzv
a
a=t
a
Slika 2.33: Raunska duina zavara lzv
a) sueoni zavar b) kutni zavar
Za nosivu duinu zavara lzv uzima se duinu na kojoj zavar ima punu debljinu a. Ako se zavaruje
s produnom ploicom, slika 2.10, puna debljina zavara je po cijeloj duini spoja l i vrijedi lzv =
l. Kod zavarivanja bez dodataka na poetku i kraju zavara ne postie se puna debljinu, i mora se
cijelu duinu zavara l smanjiti na svakoj strani za po jednu debljinu zavara a, slika 2.33. Stoga je
66
u tom primjeru nosiva duina zavara lzv = l 2a. Kod krunih zavara smatra se da je debljina
zavara po cijelom obodu jednaka. Nastalu upljinu u zavaru na krajevima zavarivanja je potrebno
popuniti navarivanjem. Openito vrijedi, da je duina zavara u granicama
max(6a, 40 mm) lzv 150a.
a)
(2.3)
b)
||
||
prikljuna
ravnina
zavara 1
a=t
||
2| |
1
1| |
2
2
1| |
2 | |
1 = 2
1 = 2
1| | = 2 | |
prikljuna
ravnina zavara
2
Pod djelovanjem vanjskih optereenja u prikljunim ravninama sueonih i kutnih zavara mogu
nastati razliita naprezanja, slika 2.34:
normalno naprezanje, koje djeluje okomito na raunsku ravninu zavara
normalno naprezanje, koje djeluje okomito na popreni presjek zavara,
smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini okomito na duinu zavara i
nastoji zavar smino prekinuti po debljini,
smino naprezanje, koje djeluje u raunskoj ravnini uzdu zavara i nastoji zavar
smino prekinuti po duini.
Kod kutnog zavara potrebno je uzeti u obzir da je normalno naprezanje na jednoj prikljunoj
ravnini jednako poprenom sminom naprezanju na drugoj prikljunoj ravnini = i
obratno, slika 2.34. Uzduna smina i normalna naprezanja i su jednaka na objema
prikljunim ravninama.
n
zv dop
F
s =
Azv zv dop
s | |
n
[N/mm2] normalno vlano/tlano naprezanje okomito na raunsku ravninu zavara, slika 2.35
67
(2.4)
s
[N/mm2]
[N/mm2]
s
F
[N]
Azv
[mm2]
zv,dop [N/mm2]
zv dop [N/mm2]
Slika 2.35 prikazuje primjer vlanog optereenja sueonog i kutnog zavarenog spoja. Kod kutnog
zavarenog spoja potrebno je uzeti u obzir, da pod optereenjem vlanom silom F nastaju vlana
naprezanja n na normalnoj prikljunoj ravnini i istovremeno poprena smina naprezanja s na
poprenoj prikljunoj povrini. Oba se naprezanja provjeravaju posebno.
a)
Azv +n
F
b)
+n
lzv
F
Azv
+n
Slika 2.36 prikazuje primjer istovremeno smino optereenih uzdunih i poprenih kutnih zavara.
Pod optereenjem, u uzdunim zavarima duine lzv1 pojavljuju se uzduna smina naprezanja s,
a u poprenom zavaru lzv2 nastaju poprena smina naprezanja s. Naprezanja se raunaju kao
jednakovrijedna. Prema izrazu (2.4) izrauna se ukupno smino naprezanje tako da se u
prikazanom primjeru odredi nosea povrina Azv = alzv = 2 a1lzv1 + a2lzv2. Ako je u prikazanom
primjeru lzv1 > 1,5lzv2, nosivost poprenog zavara u proraunu ne uzima se u obzir.
lzv2
F
a2
uzduni
zavar
lzv1
s | |
Azv
lzv2
popreni
zavar
a1
lzv1
s
s | |
U primjeru optereenja uzdunog zavara uzdunom silom F (bez momenta savijanja), normalno
uzduno naprezanje u poprenom presjeku zavara jednako je normalnom naprezanju u samom
konstrukcijskom dijelu:
|| =
F
zv ,dop
A
68
(2.5)
A
[mm2]
raunski presjek cijelog konstrukcijskog dijela
zv,dop [N/mm2] doputeno normalno naprezanje zavara, Tabela 2.9 i izrazi (2.21), (2.22)
a)
Azv
+s
teite
zavara
Azv
+s
yzv
a=t
a1
lzv2
F
lzv
b) F
a2
s =
Ms
[Nmm]
Izv
[mm4]
yzv
[mm]
zv,dop [N/mm2]
Ms
y zv zv
I zv
dop
(2.6)
Kod uzdunih zavara optereenih na savijanje (Slika 2.38) nastaju naprezanja od savijanja s
koja su jednaka naprezanjima savijanja dijelova konstrukcije i ona se na mjestu najveeg
momenta savijanja uzdu zavara odreuju po izrazu:
s | | =
Ms
I
yzv
zv,dop
[Nmm]
[mm4]
[mm]
[N/mm2]
Ms
yzv zv ,dop
I
69
(2.7)
a)
b)
s=a
yzv
y1
A1 = bt
A1 = bt
pojas
y2
y1
||
s | |
stojni lim
stojni lim
s | |
yzv
n
||
A2= ls
n pojas
Fp
Fp
Ms
Ms
|| =
Fp
H
I
a
zv,dop
Fp H
I a
zv
dop
(2.8)
t | | =
t
T
Wtzv
T
zv dop
Wtzv
70
(2.9)
Wtzv
3
d + 2a )
(
1
=
16
d + 2a
zv,dop [N/mm ] doputeno smino naprezanje zavara, Tabela 2.9 i jednadbe (2.21), (2.22)
t | |
a
d
d
Azv
t | |
s =
Fo
2T / d
zv , dop
Azv a (d + a )
(2.10)
Openito, kod torzijski optereenih zavarenih spojeva (obino s ravnim kutnim zavarima)
tangencijalna naprezanja t nisu rasporeena jednakomjerno po povrini zavara, nego su najvea
u vlaknima materijala najudaljenijima od teita zavarenog prikljuka, slika 2.40. Njihova
raspodjela aproksimira se kao proporcionalna s udaljenou r od teita i rauna se po izrazu:
T
r
I t , zv
(2.11)
lzv
Azv
teite
zavarenog spoja
s
t
lzv
71
Pri tome je potrebno uzeti u obzir da se zbog djelovanja sile F u zavaru pojavljuju i poprena
smina naprezanja s, koja se moraju dodati sminim naprezanjima od torzije t. Zato se vrstoa
provjerava prema izrazu
= t + s zv ,dop .
(2.12)
3 VIJANI SPOJEVI
Vijani spojevi spadaju u rastavljive spojeve, a pored spajanja, koriste se za brtvljenje, zatezanje,
regulaciju, mjerenje i prijenos gibanja. Osnovni elementi vijanog spoja su vijak i matica, pri
emu vijak ima vanjski navoj, a matica odgovarajui unutarnji navoj. Matica moe u vijanom
spoju biti samostalan dio, ili je zamjenjuje dio spajanog strojnog dijela, u kojemu onda treba
izraditi unutarnji navoj. Obzirom da su vijak i matica najee koriteni strojni dijelovi na svim
podrujima tehnike, njihov oblik, veliina i materijal su standardizirani.
Vijani spojevi se mogu openito razvrstati u slijedee skupine:
Nosivi vijani spojevi. Najei su, a koriste se za privrivanje rastavljivih strojnih
dijelova koji su izloeni raznovrsnim optereenjima. Izvode se sa ili bez prednaprezanja.
Dosjedni vijani spojevi. Koriste se za privrsne, rastavljive veze raznih strojnih dijelova
dosjednim vijcima, koji dobro podnose smina optereenja i istovremeno centriraju
spajane dijelove. ee se izvode bez negoli sa prednaprezanjem.
Pokretni navojni spojevi. Namijenjeni su za prijenos i pretvorbu krunog gibanja u
pravocrtno, ili obrnuto. S njima se postiu velike aksijalne sile za narinute male obodne
sile, npr. kod vijanih vretena alatnih strojeva, u vijanim dizalicama i sl.
Vijani spojevi za zatezanje. Koriste se kod zatega s jednim ili dva vijka. Kod zatega sa
dva vijka jedan vijak ima lijevi, a drugi desni navoj.
Brtveni vijani spojevi. Namjena im je zatvaranje ulaznih i izlaznih otvora posebno
oblikovanim vijcima, npr. kod kliznih leajeva, u rezervoarima i sl.
Diferencijalni vijani spojevi. Koriste se za podeavanje raznih naprava, te kod regulacije
ventila.
Mjerni vijani spojevi. Slue za mjerenje duina kod mehanikih mjerila.
Prednosti vijanih spojeva su slijedee:
mogu se meusobno spajati svi materijali,
vijani spoj se moe proizvoljno rastaviti i ponovno sastaviti bez bitnih posljedica za
spajane dijelove,
visoki stupanj standardizacije vijaka i matica osigurava niske trokove nabave i
jednostavnu zamjenu,
nosivost vijanog spoja proporcionalna je veliini i kvaliteti koritenog vijka i navoja,
vijani spojevi vrlo dobro podnose dinamika optereenja.
Nedostaci vijanih spojeva su:
slabljenje presjeka spajanih dijelova i veliko zarezno djelovanje zbog uzdunog provrta ili
provrta s navojem.
visoka koncentracija naprezanja na mjestima nalijeganja glave vijka ili matice na povrinu
spajanih dijelova.
neprestana napregnutost u okolini prednapregnutih vijanih spojeva.
72
b)
a)
c)
d2
d2
Ako se oko valjka obavija dvije ili vie paralelnih zavojnica dobije se dvovojna ili vievojna
zavojnica. Udaljenost izmeu dvije toke iste zavojnice koje lee na istoj osi naziva se visina
zavoja ili korak zavojnice P. Dio zavojnice izmeu tih toaka je jedan zavoj. Kut nagiba
obavijenog pravca, koji je jednak kutu izmeu tangente zavojnice i normalne ravnine na njezinu
os, naziva se kut uspona zavojnice, te, prema slici 3.1, za njega vrijedi:
tan =
P
d2
[]
[mm]
[mm]
P
d2
(3.1)
73
30
55
g)
f)
3
30
30
e)
d)
60
c)
b)
60
a)
Metriki navoj s trokutastim ISO profilom. Ima teorijski profil istostraninog trokuta s kutom
profila navoja 2 = 60, slika 3.2b i c, tabela 3.1. Razlikuju se normalni i fini metriki navoji.
Normalni metriki navoji se najvie upotrebljavaju u opoj strojogradnji, a prvenstveno kod
privrsnih vijaka i matica. Fini metriki navoji koriste se u sluajevima kada se trai to manje
slabljenje elemenata vijanog spoja, velika sigurnost od odvijanja, mali i toni pomaci vijka ili
matice u aksijalnom smjeru itd. Osnovni profil navoja vijaka s metrikim navojem standardiziran
je prema ISO 261, a dimenzije navoja prema ISO 724, odnosno DIN 13 T1 (normalni navoj) i
DIN 13 T12 (fini navoj). tabela 3.1 navodi neke vrijednosti metrikih navoja koji se preteno
koriste u opoj strojogradnji. Navoji su podijeljeni u tri reda prioriteta. Prvenstveno se koriste
navoji prvog reda prioriteta, u posebnim sluajevima navoji drugog reda prioriteta, a samo
iznimno treeg. Normalni metriki navoji oznaavaju se slovom M i nominalnim promjerom
navoja d u mm, npr. M 20. Kod finih metrikih navoja uz oznaku se jo dodaje i veliina koraka
P u mm, npr. M 20 1,5. Ako se radi o lijevom navoju, oznaci navoja dodaje se i meunarodna
oznaka LH (left-hand), npr M 20 X 1,5 LH.
Cjevasti navoj (Whithworthov navoj) ima teorijski profil jednak istokranom trokutu s kutom
profila navoja 2 = 55, Slika 3.2d. Profil navoja zaobljen je na tjemenu i u korijenu navoja, te je
standardiziran prema ISO 228, DIN 2999 i DIN 3858. Zbog mogunosti dobrog brtvljenja
upotrebljavaju se za spajanje cijevi vodovodnih ili plinskih instalacija i raznih armatura.
Nominalni promjer cjevastog navoja slae se s unutarnjim promjerom cijevi. Oznauje se slovom
R i nominalnim promjerom u colima, npr. R 1/2. Aksijalni profil i dimenzije cjevastih navoja
dani su u navedenim standardima i raznim prirunicima.
Trapezni navoj. Osnovica trapeznog navoja je istokraan trokut s kutom profila 2 = 30, a
teorijski profil mu je trapez, slika 3.2e, tabela 3.2. Trapezni navoj zamjenjuje nekada esto
koriten kvadratni navoj, jer se zbog automatskog centriranja vijak s trapeznim navojem lake
pomie nego vijak s kvadratnim navojem. Najvie se koristi za pokretne navojne spojeve, npr.
vretena u dizalima, kripcima, preama i sl. Oblik trapeznog navoja standardiziran je prema ISO
2901, a osnovne dimenzije prema ISO 2902 i DIN 103. Standardi razvrstavaju navoje prema
nominalnom promjeru navoja d u tri reda prioriteta, pri emu navode za svaki nominalan sluaj
preporuene i mogue korake navoja P. U tabeli 3.2. navedene su dimenzije najee koritenih
trapeznih navoja u opoj strojogradnji. Trapezni navoj oznaava se slovima Tr, te nominalnim
promjerom navoja d i korakom navoja P u mm, npr., Tr 20 4.
74
C=
C
l
l
E
A
[N/mm]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
[mm2]
EA
l
(3.2)
krutost elementa
promjena duine (+rastezanje, -skraenje)
duina prije deformacije
modul elastinosti materijala, tabela 1.5
povrina poprenog presjeka
Vijci obino po duini imaju razliite presjeke Ai razliitih duina li, slika 3.13a, dakle
promjenljivu krutost Cvi. Prilikom odreivanja ukupne krutosti vijka Cv mora se, osim krutosti
tijela vijka uzimati u obzir i krutost sudjelujuih dijelova glave vijka G i dijela vijka U i matice
M koji se uvre (ili dijela u kojega je vijak uvrnut), koji takoer podnose optereenje, te se pri
tome elastino deformiraju. Budui da se dijelovi vijka razliitih presjeka razliito deformiraju, a
ukupna deformacija je jednaka zbroju deformacija pojedinih dijelova, krutost vijka CV dobije se
iz:
1
1
l
1 lG l1 l2
l
l
l
=
= i =
+ +
++ s + U + M
CV
EV Ad A1 A2
As AU Ad
i C Vi
i E V Ai
CVi
EV
Ad
li
Ai
ls
As
lU
AU
lM
d
[N/mm]
[N/mm2]
[mm2]
[mm]
[mm2]
[mm]
[mm2]
[mm]
[mm2]
[mm]
[mm]
(3.3)
Produenje vijka pod utjecajem sile u vijku FV moe se jednostavno odrediti prema izrazu (3.2)
kao:
75
l V =
lV
FV
CV
[mm]
[N]
[N/mm]
FV
CV
(3.4)
Tee je odrediti elastinosti spajanih strojnih dijelova (podloge), s obzirom da se deformira, tj.
uestvuje u prenoenju optereenja, samo dio njihovog volumena koji je priblino oblika krnjeg
stoca, slika 3.13b. Radi praktinijeg izrauna, praksa je da se ovaj volumen aproksimira
zamjenskim upljim cilindrom vanjskog promjera DP, unutarnjeg promjera d0 i presjeka AP. U
najeem sluaju, kada je najvei promjer volumena koji prenosi optereenje DV ds, veliina
presjeka zamjenskog valjka tlano optereenih volumena spajanih dijelova odreuje se izrazom:
+F
Fe,Fp0,2
(vijka)
karakteristika
vijka
lV
Fpr
lP
+F
+l
Fpr
l
lV
lP
karakteristika
spajanih dijelova
Fpr
Fe,Fp0,2
(spajanih dijelova)
76
+l
c)
FV > Fpr
Fr
Fr
Fr
FrP
FB < Fpr
sila
+lV
FB
lr
Fr
Fpr
Slika 6.15: Sile i deformacije u vijanom spoju s
prednaprezanjem
a) neoptereeni vijani spoj s prednaprezanjem
b) dodatno optereenje vlanom silom Fr
c) deformacijski dijagram vijanog spoja
FV
Fpr
lr
Fpr
FB = Fpr
FrV
b)
+lr
FV = Fpr
Fpr
lV + lV
hP lP
a)
lP
deformacija
Prema deformacijskom dijagramu (Slika 3.15c) i izrazu (3.4) i (3.7) mogu se zapisati slijedei
odnosi sila i deformacija vijka CV = Fpr/lV = FrV /lr i pritezanih dijelova CP = Fpr/lP =
FrP/lr, iz ega slijedi, uzimajui u obzir Fr = FrV + FrP, da dodatna sila u vijku iznosi:
FrV = Fr
FrV
Fr
CP
CV
[N]
[N]
[N/mm]
[N/mm]
1
= Fr
1 + CP CV
(3.8)
Iz gornjih izraza vidi se kako dodatno optereenje vijka FrV opada s poveanjem krutosti
spajanih dijelova CP i smanjenjem krutosti vijka CV. Na slian nain sila rastereenja spajanih
strojnih dijelova FrP moe se odrediti kao:
77
FrP = Fr FrV = Fr
1
= Fr (1 )
1 + C P / CV
(3.9)
(3.10)
(3.11)
Fmax
Fpr
FB
[N]
[N]
[N]
b) F <F
V
pr
c)
Fr
FrV
Fr
Slika 6.16: Odnosi u prednapregnutom
vijanom spoju optereenom statikom
tlanom radnom silom Fr
a) neoptereeni vijani spoj s prednaponom
b) dodatno optereenje tlanom silom Fr
c) deformacijski dijagram vijanog spoja
lr
+lV
FV
Fpr
FB
Fpr
FB >Fpr
sila
FB =Fpr
lr
Fpr
Fr
Fr
FrP
FV =Fpr
Fpr
lV + lV
hP lP
a)
lr
Ukupno vlano optereenje vijka FV mora, za stupanj sigurnost T, biti manje od optereenja Fe,
odnosno Fp0,2, koje odgovara granici teenja materijala vijka, slika 3.15c. S druge strane, pod
djelovanjem statike tlane radne sile Fr, odnosi su sasvim suprotni. Pritezani dijelovi po itavoj
su debljini dodatno tlano optereeni, a vijak se istovremeno rastereuje, te je FV < Fpr. Radna
tlana sila Fr dijeli se na dodatno tlanu silu u spajanim strojnim dijelovima FrP, koja uzrokuje
poveanje skraenja za lr i poveanje sile brtvljenja FB = Fpr + FrP , te na rastereenje vijka FrV,
koje uzrokuje smanjenje rastezanja vijka za lr, Slike 3.16a i b. Ukupna sila u vijku tako iznosi
FV = Fpr FrV. Ukupno tlano optereenje podloge FB mora uvijek, za odreeni stupanj sigurnosti
F, biti manje od optereenja Fe, odnosno Fp0,2, koje odgovara nastajanju trajnih deformacija u
pritezanim strojnim dijelovima, slika 3.16c. Nakon prestanka djelovanja radnog optereenja, u
vijanom spoju se opet uspostavlja prvobitno stanje, slika 3.16a. Opisani odnosi vidljivi su iz
deformacijskog dijagrama vijanog spoja, slika 3.16c
lP
deformacija
78
Fa =
Fa
FrVmax
FrVmin
Fr,max
Fr,min
[N]
[N]
[N]
[N]
[N]
2
2
(3.12)
FVsr = FV max Fa
(3.13)
Prema izrazu (3.11) najvee optereenje vijka iznosi FVmax = Fpr + FrVmax, dok je najmanja sila
brtvljenja jednaka: FBmin = FVmax Fr,max.
a)
Fa
Fr,max
FBmax
FBmin
FVmin
Fa
FVsr
FVmax
Fpr
sila
FVsr
FVmax
Fr,min
Fr,max
FrVmin
sila
Fr,min
Fa Fa
FrVmax
b)
FBmin
Fpr
+lV
lP
+lV
lP
deformacija
deformacija
Kod dinamikog izmjeninog radnog optereenja, Fr,min < 0 i Fr,max > 0, slika 3.17b, dodatno
optereenje u vijku kree se izmeu vrijednosti FrVmin < 0 i FrVmax > 0 s amplitudom odreenom
izrazom (3.12), pri emu se dosljedno uzima u obzir negativni predznak za tlano optereenje
FrVmin. Ukupno optereenje vijka varira izmeu vrijednosti FVmax = Fpr + FrVmax > Fpr i FVmin =
Fpr FrVmin < Fpr oko srednje vrijednosti, odreene izrazom (3.13), gdje se ponovno uzima u
79
obzir predznak FrVmin. Najvee tlano optereenje podloge iznosi FBmax = FVmin + Fr,min, a
najmanja sila brtvljenja FBmin = FVmax Fr,max.
Ftr = FB
Fs
(3.14)
FV
Fs
Ftr
Fs
FB
Ftr
FB
Ftr
FB
n
Fs
k
FV
80
b)
a)
F2
FV
FV
FR
2
r2 = d2/2
Ftr
F2
Fn
FR
d)
smjer
kretanja
FV
Ft
Ftr
Ftr F2
Fn
smjer
kretanja
Fn
d2
F'n
Fn
Fh
pn
d2
c)
matica
vijak
e)
FR
Fn
FV
Ftr
Ft
F2
Ftr
FR
smjer
kretanja
FV
Ftr
Ft
Fn
Fn
Odnose sila prilikom pritezanja (uspon matice po nagibu navoja) prikazuje slika 3.23c. Potrebna
obodna sila nanavoju F2 proizlazi iz ravnotenog poligona sila, te iznosi F2 = FVtan(+). slika
3.23d pokazuje odnose prilikom odvijanja (sputanja matice po nagibu navoja) iz ega je vidljivo
kako je za uspostavljanje ravnotenog stanja potrebna obodna sila F2 = FVtan(), koja djeluje
u smjeru pritezanja, dakle u suprotnom smjeru od kretanja matice. Oito, bez prisutnosti obodne
sile F2 matica bi se automatski kretala niz nagib navoja (odvijala), jer je sila trenja Ftr premala da
bi mogla sprijeiti to gibanje. U tom sluaju vijani spoj odnosno navoj, se naziva
nesamokonim. Oito, navoj nije samokoan kada je > . U graninom sluaju, kada je = ,
naizgled postoji ravnotea, jer je sila trenja upravo dovoljno velika za uspostavljanje ravnotee
bez obodne sile FPN. Takvu ravnoteu moe naruiti i najmanja sila u smjeru odvijanja, pa i
dolazi do odvijanja vijanog spoja. Zbog toga se u praksi uzima da je i u ovom sluaju navoj
nesamokoan. Ako je < , slika 3.23e, tada je i F2 < 0. Prema tome, za odvijanje je potrebna
dodatna obodna sila u smjeru odvijanja. U takvom sluaju vijani spoj odnosno navoj se naziva
samokonim. Dakle, uvjet samokonosti je < . Openito, samokonost vijanog spoja definira
se kao stanje pri kojem se vijani spoj pod djelovanjem aksijalnog optereenja ne odvrne. Dakle,
nakon pritezanja vijanog spoja, do otputanja npr. matice ne dolazi momentalno (samo po sebi),
bez djelovanja vanjskog optereenja.
U navojima s trokutastim profilom, slika 3.23 b, odnosno profilom s kutom nagiba , potrebno je
uzeti u obzir da se u normalnom presjeku navoja normalna sila meu navojima Fn, zbog
nakoenosti profila, raspodijeli na normalnu komponentu Fn' = Fncos, koja je okomita na
zavojnicu vijka, te na radijalnu komponentu Fh, koja pokuava navoj matice radijalno odmaknuti
od navoja vijka. U ravnini uzdu zavojnice navoja, slika 3.23 c,d i e, sila Fn' zatvara sa silom
81
trenja Ftr = FnN kut ', iz ega slijedi tan' = Ftr / F'n = N / cos = 'N, gdje se 'N naziva
reducirani koeficijent trenja navoja. Odnosi u navojima s nagnutim profilom jednaki su onima u
navojima s plosnatim profilom, osim to se mora u poligonima sila i odgovarajuim izrazima
raunati s Fn' umjesto s Fn , a umjesto kuta trenja , s reduciranim kutem trenja navoja '. Kod
metrikih navoja s trokutastim profilom i kutom 2 = 60 je 'N 1,155N.
Samokonost navoja je ovisna o trenju meu navojima N i kutu uspona navoja . Kod obinih
nosivih vijaka s metrikim normalnim navojem i trokutastim ISO profilom, kut uspona navoja je
u podruju = 3,6 (M4) 1,8 (M60), dok je reducirani kut trenja meu navojima u granicama
' = 5,2 (N = 0,08) 16,1 (N = 0,25), tabela 3.10. Dakle, kod metrikih navoja s trokutastim
profilom je << ', pa su navoji uvijek samokoni.
Prema pretpostavci da obodna sila pritezanja F2 djeluje na polumjeru r2 = d2/2, moe se zapisati
moment na navoju vijka TV potreban za postizanje eljene aksijalne sile u vijku FV (podizanje
tereta).
TV = F2 d 2 / 2 = FV d 2 / 2 tan( )
F2
FV
d2
'
N
[N]
[N]
[mm]
[]
[]
[]
(3.20)
s + d0
TK = Fpr d 2 / 2 tan( + ) + P
4
TK
Fpr
P
dm
[Nmm]
[N]
d0
s
d
[mm]
[mm]
[mm]
82
(3.21)
Fpr
d0
TK 0,17 Fpr d
s
FtrP
(3.22)
dm/2
d2/2
k pr =
Fpr ,max
Fpr ,min
(3.23)
(3.24)
83
e = v2 + 3 t2 0,9 R p 0,2
e
v
t
Rp0,2,Re
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
(3.30)
t =
t
TV
WtN
FV
d2
'
N
dN
d3
[N/mm2]
[Nmm]
[mm3]
[N]
[mm]
[]
[]
[]
[mm]
[mm]
TV
F d / 2 tan( + )
= V 2
d N3
WtN
16
(3.31)
3.3.3.1
Kontrola naprezanja u vijku prilikom pritezanja vijanog spoja
Prilikom montae (pritezanja) vijanog spoja vijak je optereen montanom silom prednaprezanja
Fpr. Ako se trai postizanje najmanje sile brtvljenja meu spajanim strojnim dijelovima FBmin, te
ako se poznaje radno optereenje vijanog spoja Fr, najmanja potrebna sila prednaprezanja
prilikom montae Fpr,min odreuje se izrazom 3.19. Sloeno stanje naprezanja nakon pritezanja
provjerava se prema izrazu 3.30, gdje se prilikom odreivanja normalnog montanog naprezanja
v prema izrazu 3.29 i torzijskog naprezanja prema izrazu 3.31, uzima u obzir da je sila u vijku
FV jednaka montanoj sili prednaprezanja FV = Fpr koja se odreuje prema izrazu 3.24.
Kod dinamikog aksijalnog optereenja s vremenom moe doi do loma vijaka zbog zamora na
mjestima koncentracije naprezanja, koja su najvea na prvom navojku vijka u matici ili u provrtu
s navojem. Kod vijaka s visokim prednaprezanjem lom zbog zamora je vrlo rijedak, jer su vijci
optereeni malim dinamikim optereenjima. Dinamika vrstoa vijka provjerava se kontrolom
amplitude naprezanja, slika 3.32:
84
a =
a
Fa
A3
d3
a,dop
[N/mm2]
[N]
[mm2]
[mm]
[N/mm2]
Fa 4 Fa
=
a ,dop = 0,8RA
A3 d32
(3.32)
RA = RAtabl
pr,e
[N/mm2]
max
RD
R p 0.2
R D0
(3.33)
r =
0
[N/mm2]
r =
0
RAtabl
k
1 k
pr ,e
2 k
RA
arctg k
RA,tabl
RA,tabl
sr
max
RD
45
RA,tabl pr,e
R p 0.2
sr
85
Fs
dp
lp
Fs
=
s
FS
4 FS
=
s , dop
m Ap m d p2
(3.35)
[N/mm2]
[N]
Re
[N/mm2]
[mm2]
[mm]
[N/mm2]
Povrinski pritisak izmeu dosjednog vijka i spajanih strojnih dijelova provjerava se izrazom
p=
p
Fs
Aproj
dp
lp
pdop
[N/mm2]
[N]
[mm2]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
Re
Rm
[N/mm2]
[N/mm2]
F
F
s = s p
dop
Aproj d p l p
(3.36)
86
vee duine i odgovarajua pomina matica. slika 3.36 prikazuje tipian primjer upotrebe
pokretnog navojnog spoja u napravi za posmak tokarskog noa.
pomina
matica
navojno
vratilo
a)
P = Ph
b)
Ph = 5P
Navojna vretena obino su izraena od konstrukcijskih elika 0545 i 0645 ili elika za
cementiranje s cementiranim i kaljenim navojima. Posebno povoljni klizni uvjeti navoja postiu
se naknadnim bruenjem. Pomine matice obino su od mekih materijala. Razlog tome je to se
u fazi razraivanja navoji matice prilagode navojima vretena, ime se postie bolji raspored
optereenja na navojima i povoljniji klizni uvjeti, te stoga manje gubici trenja. Za mala
optereenja i brzine, pomine matice su obino od lijevanog gvoa ili umjetnih tvari, a za
srednja i velika optereenja i brzinu od legura bakra, aluminija i kositra.
GK =
Wod
tan
=
Wdo tan( + G )
(3.45)
Iz izraza 3.45 proizlazi da je iskoritenje navoja prilikom podizanja tereta vee to je vei kut
uspona navoja i to je manje trenje meu navojima. Ako se uzmu u obzir i gubitci zbog trenja u
aksijalnom leaju, ukupna iskoristivost pokretnog spoja moe se zapisati kao
87
=
Ph
[mm]
, 'G, d2, L, dm
P
Wod
h
=
Wo tan( + G' ) d 2 + L d m
(3.46)
U sluaju kada na maticu djeluje optereenje FD, a navojno vreteno moe slobodno rotirati,
matica se poinje sputati s teretom, a vreteno automatski vrtjeti (odvijati). Pri jednom okretu
vretena teret se spusti za korak navoja Ph, dakle doveden je rad Wdo = FDPh. Sila FD u jednom
dodiru navoja prouzroi nastanak obodne sile na vretenu Ft = FDtan('G) koja prilikom jednog
okreta vretena obavi rad Wod = Ftd2 = FDtan('G)d2. Tako iskoritenje pokretnog navoja
prilikom pretvorbe pravocrtnog gibanja u kruno iznosi
GP =
GP
[Nmm]
Wod
Wdo
[Nmm]
[Nmm]
, 'G
Wod tan( G )
=
tan
Wdo
(3.47)
[mm2]
[N]
[N/mm2]
Re,Rm
[N/mm2]
FD
dop
88
(3.48)
Potreban promjer jezgre dugih, tlano optereenih navojnih vretena, kod kojih postoji opasnost
od gubitka elastine stabilnosti, odreuje se na temelju izraza za izvijanje, iz ega proizlazi
d3
d3
FD
lukl
E
[mm]
[N]
[mm]
[N/mm2]
2
64 FD lukl
3E
(3.49)
Iz odgovarajuih tabela odabire se najblii vei promjer navoja, odnosno navoj s najbliim veim
presjekom jezgre. Primjerenost ovako dimenzioniranog navojnog vretena mora se u svakom
sluaju provjeriti proraunom vrstoe.
Kontrola naprezanja u navojnom vretenu
Zbog aksijalnog radnog optereenja FD navojno vreteno optereeno je na vlak ili tlak , pri emu
se u vretenu pojavljuju normalna naprezanja v, koja se odreuju izrazom
v =
v
FD
A3
d3
[N/mm2]
[N]
[mm2]
[mm]
FD
A3
( 3.50)
t =
t
TG
Wt3
d3
[N/mm2]
[Nmm]
[mm3]
[mm]
TG
Wt 3
(3.51)
e = v2 + 3 t2 dop
e
v
t
dop
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
89
(3.52)
=
lukl
d3
[mm]
[mm]
4lukl
d3
(3.53)
S obzirom na vitkost vretena, u sluaju elastinog izvijanja, npr. 105 za elik 0360 i 0460,
odnosno 89 za elik 0545 i 0645, odreuju se kritina naprezanja zbog izvijanja k prema
izrazu (1.37), a kod neelastinog savijanja prema Tetmajerjevim izrazima u Tabeli 1.6 (npr. <
105 za 0360 i 0460 odnosno < 89 za 0545 i 0645). Kako bi bila osigurana primjerena
sigurnost od gubitka elastine stabilnosti, kritino naprezanje kod kojega dolazi do izvijanja,
mora biti vee od sloenog naprezanja u navojnom vretenu. To se provjerava izrazom:
k
v
dop
[N/mm2]
[N/mm2]
k
dop
e
(3.54)
sigurnost od savijanja
kritino naprezanje na izvijanje
elastino savijanje, izraz (1.37)
neelastino izvijanje, izraza u Tabeli 1.6
tlano naprezanje u vretenu, izraz 3.52
najmanja doputena sigurnost od izvijanja
dop = 36 elastino izvijanje
dop = 24 neelastino izvijanje
Kod vitkosti vretena < 20 ne postoji opasnost od izvijanja, pa ga nije potrebno provjeravati.
Kontrola povrinskog pritiska navoja pokretne matice
Prilikom upotrebe pokretnog vijanog spoja navoj matice klizi po navoju vretena, te se zbog
djelovanja sile trenja polako troi.
Radi kontroliranog troenja navoja matice povrinski pritisak meu navojima pG mora biti u
dozvoljenim granicama to se provjerava izrazom
pG =
pG
FD
Aproj
kG
h
P
i
m
[N/mm2]
[N]
[mm]
[mm]
[mm]
[mm]
[mm]
FD
FD h
= kG
pGdop
Aproj
m d 2 H1
90
(3.55)
d2
H1
pGdop
[mm]
[mm]
[N/mm2]
Uz poznat navoj i doputeni povrinski pritisak pGdop, moe se iz izraza (3.55) odrediti i
najmanja potrebna visina matice m. Zbog neravnomjerne raspodjele povrinskog pritiska po
navojima, pri emu su poetni nosivi navoji vie optereeni, visina matice mora biti nia od mmax
2,5d.
4.1 SVORNJACI
Svornjaci se upotrebljavaju za zglobno spajanje strojnih dijelova. Pri tome jedan dio moe biti
pokretljiv oko svornjaka, dok drugi miruje ili su oba dijela pokretljiva. Pokretljivi dio svornjaka
mora biti uvijek podmazivan. Promjer svornjaka obino je izraen s tolerancijom h11, dok je
tolerancija provrta, s obzirom na propisanu zranost, D9, D11, C11, B12 ili A11. Svornjaci za
opu upotrebu prvenstveno se izrauju od elika za automate s tvrdoom 125 do 245 HV, a za
velika optereenja upotrebljavaju se elici za poboljanje, te elici za cementiranje i kaljenje.
91
c)
3,2
d)
3,2
3,2
b)
3,2
a)
a)
b)
c)
d)
U fazi konstruiranja oblik i veliina svornjaka obino se odabiru prema dimenzijama sastavnih
dijelova koje svornjak povezuje. Za promjer svornjaka d tako se, ovisno o irini poluge l1 i irini
kuita l2 (vidi Sliku 7.2), preporuuju vrijednosti:
92
F/2
F/2
poluga
kuite
p2
kuite
p1
II
p2
F
l2
l1
l2
M s ,max =
F (l1 + 2l2 )
8
s =
s [N/mm2]
Fs [N]
A
[mm2]
F
[N]
d
[mm]
s, dop [N/mm2]
Fs
2F
=
s,dop
A d2
(4.1)
s =
s
Ms,max
Wx
F
l1
l2
d
s, dop
[N/mm2]
[Nmm]
[mm3]
[N]
[mm]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
M s ,max
Wx
4(l1 + 2l2 )
s ,dop
d3
(4.2)
F
F
=
pdop
Aproj l1 d
93
(4.3)
p2 =
p1
p2
F
Aproj
l1
l2
d
pdop
F
F
=
pdop
Aproj 2l2 d
(4.4)
[N/mm2]
[N/mm2]
[N]
[mm2]
4.2 ZATICI
Zatici se upotrebljavaju za vrsti spoj strojnih dijelova koji se prema potrebi moe i rastaviti.
Prema svojoj funkciji mogu sluiti za spoj glavine s vratilom, ogranienje hoda, centriranje,
pozicioniranje, fiksiranje meusobnog poloaja strojnih dijelova i sl. Zatici se proizvode od istih
materijala kao i svornjaci, dakle od elika za automate s tvrdoom 125 do 245 HV, a za velika
optereenja i od poboljanog elika, te elika za cementiranje i kaljenje.
d m6
d h8
d h1 1
a)
b)
c)
0,8
3,2
1,6
0,8
d)
94
Cilindrini zatici imaju nominalan promjer d, prema namjeni upotrebe izraen s razliitim tolerancijama.
Cilindrini zatici s tolerancijom m6 (slika 4.3a) upotrebljavaju se prvenstveno za meusobno
pozicioniranje strojnih dijelova. U jednom dijelu dosjed mora biti vrst, a u drugome labav, kako bi se
spoj mogao rastaviti. Primjer upotrebe takvog zatika pokazuje slika 4.4a. Cilindrini zatici s tolerancijom
h8 (slika 4.3b) upotrebljavaju se za spajanje, odnosno privrenje strojnih dijelova, Slika 4.4b. U oba
sastavna dijela ovi zatici imaju vrst dosjed, pa ih se prilikom demontae mora izbiti silom. Zatici s
tolerancijom m6 i h8 zahtijevaju dodatnu obradu provrta nakon buenja. Cilindrini zatici s tolerancijom
h11 (slika 4.3c) upotrebljavaju se kao zakovini zatici, koje se nakon ugradnje na oba kraj zakuje, ili kao
lankasti zatici s labavim dosjedom D11/h11. Elastini cilindrini zatici (slika 4.3d) su uplji s debljinom
stjenke s. Uzduan lijeb daje im dobra elastina svojstva zbog kojih nisu potrebne uske tolerancije izrade,
a provrti u strojnim dijelovima mogu biti samo izbueni. Prvenstveno se upotrebljavaju za osiguravajue
zatike, slika 4.4c.
a)
b)
c)
d)
Stoasti zatici imaju konus 1:50, a nominalni promjer d im se mjeri na donjoj strani zatika, slika
4.5. Njihova dobra svojstva su to dobro centriraju meusoban poloaj dva dijela, vrlo dobro
podnose optereenja na smik, a obratno od cilindrinih zatika mogu se vie puta sastaviti i
rastaviti. Slaba strana im je skuplja izvedba jer provrt mora imati jednak konus kao i zatik, a
osjetljivi su i na dinamika optereenja. Osim osnovne izvedbe (slika 4.5a) izrauju se i stoasti
zatici s vanjskim (slika 4.5b) ili unutarnjim (slika 4.5c) navojem koje se moe upotrebom matice
ili vijka jednostavno demontirati. Uglavnom se upotrebljavaju za pozicioniranje strojnih dijelova,
a slue i kao vezni elementi (npr. spoj glavine s vratilom, slika 4.4d).
95
c)
Konus 1:50
ali
0,8
Konus 1:50
3,2
Konus 1:50
0,8
ili
3,2
b)
3,2
a)
96
d
d
F/2
F/2
l2
l2
p2
I
p1
l1
l1
p2
II
l2
l2
II
F/2
F/2
a)
b)
ls
d
s
p2
s /2
p1
s =
s
Ms
32 F ls
=
s,dop
d3
Wx
97
(4.5)
Ms
Wx
F
ls
d
s, dop
[Nmm]
[mm3]
[N]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
moment savijanja; Ms = F ls
otpor presjeka zatika na moment savijanja; Wx = d3 / 32
vanjsko optereenje zatika, Slika 4.9
krak sile, Slika 4.9
promjer zatika
doputeno naprezanje na savijanje materijala zatika
p=
[N/mm2]
[N]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
p
F
s
d
pdop
F (6ls + 4s )
pdop
d s2
(4.6)
[N]
[mm2]
[mm]
[mm]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
Ft
4T
=
pdop
2
( Dz Dn2 ) d
Aproj
(4.7)
Povrinski pritisak pv izmeu zatika i provrta u vratilu (slika 4.10b) odreuje se kao naprezanje
na savijanje otporne povrine dDn prema izrazu (4.8)
pv =
Mv
Wv
T
Dn
d
pdop
[Nmm]
[mm3]
[Nmm]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
Mv
6 T
= 2
pdop
Wv
Dn d
(4.8)
moment savijanja; Mv = T
moment otpora zatika na savijanje; Wv = dDn2/6
okretni moment
unutarnji promjer glavine, Slika 4.10a
promjer zatika
doputeni povrinski pritisak materijala vratila.
Zbog obodne sile Fo zatik je u presjecima I i II optereen i naprezanjem na smik s koje mora
zadovoljavati uvjet:
s =
Fs
A
[N]
[mm2]
Fs
4T
=
s ,dop
A d 2 Dn
98
(4.9)
T
[Nmm]
Dn [mm]
d
[mm]
s dop [N/mm2]
okretni moment
unutarnji promjer glavine, slika 4.10a
promjer zatika
doputeno naprezanje na smik materijala zatika.
T
pg
Dsr = (Dn+Dz) / 2
pv
II
pv
Dn
Dz
pg
a)
b)
Uzduni zatici upotrebljavaju se slino kao i popreni za spojeve glavine i vratila, osim to ih se
postavlja uzduno u prethodno napravljen provrt izmeu glavine i vratila, Slika 4.11a. S obzirom
da obavljaju istu funkciju kao i klinovi ( 8.1), uzduni zatici u praksi su poznati i pod imenom
okrugli klinovi. Okretni moment T uzrokuje izmeu zatika i glavine, te izmeu zatika i vratila,
povrinski pritisak p koji je zbog okrugle dodirne povrine nejednako razmjeten ( 1.4.4.1). Za
priblian proraun dovoljno je precizno ako se povrinski pritisak rauna kao srednja vrijednost p
= Fo /Aproj, gdje je Fo obodna sila zbog djelovanja okretnog momenta T, a Aproj projekcijska
povrina dodirne plohe, izraz (4.10). Obodna sila Fo optereuje zatik i naprezanjem na smik s
koje moe dovesti do ruenja zatika ako nije ispunjen uvjet (4.11), slika 4.11b.
Al
d
l
pdop
s dop
[mm2]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
[N/mm2]
p=
Fo
4T
=
pdop
Aproj Dn d l
(4.10)
s =
Fo
2T
=
s,dop
Al
Dn d l
(4.11)
99
d
T
T
p
Dz
Dn
a)
b)
Slika 4.11: Uzduni zatik za spoj glavine i vratila
4.3 USKONICI
Uskonici slue kao osigurai od osnog pomaka osovine ili vratila, odnosno dijelova koji lee na
osovini ili vratilu, ili su umetnuti u odgovarajue kuite. Najee se upotrebljavaju kao
osigurai od ispada svornjaka (Slika 4.1b), za pozicioniranje valjnih leajeva na vratilu i u kuitu
(Slika 4.12a), te za osno pozicioniranje raznih strojnih elemenata (koloture, ramenice, zupanici,
itd) na osovine ili vratila, Slika 4.12b. Dijele se na:
vanjske uskonike koji se umeu u odgovarajue oblikovan lijeb na osovini ili vratilu;
dimenzije vanjskih uskonika i ljebova u osovini ili vratilu standardizirane su prema DIN
471, Tabela 4.4
a)
b)
Uskonici se izrauju od elika za opruge (npr. C55E, C60E prema EN 10027-1) s vlanom
vrstoom Rm 1200 N/mm2, koja osigurava potrebna svojstva elastinosti uskonika. Naime,
100
4.4 RASCJEPKE
Rascjepke su jednostavni i jeftini strojni elementi koji se upotrebljavaju prvenstveno kao
osigurai od ispadanja svornjaka i osigurai od odvijanja matice u vijanim spojevima, slika 4.13.
Standardizirane su prema DIN 94 (ISO 1234). Rascjepke se izrauju prvenstveno od mekih
konstrukcijskih elika, a rjee od bakra, bronci i legura aluminija. Rascjepka ima manji promjer
od promjera rupe u svornjaku ili vijku, to osigurava jednostavnu montau. S obzirom da
materijal rascjepke ima nisku granicu teenja, oba njezina kraka mogu se nakon namjetanja u
svornjak ili vijak lako plastino deformirati i time sprijeiti ispad rascjepke. Prilikom demontae
krakovi rascjepke ponovno se izravnaju i rascjepka se izvue. U pravilu se pojedina rascjepka
upotrebljava samo jednom.
Primjena kod svornjaka
d1
Rascjepka
5 VEZE S GLAVINAMA
Vratila nose razne strojne dijelove (zupanike, lananike, ramenice, spojke itd.), s kojih
preuzima, ili na koje prenosi gibanje i optereenje, a koji se vrte skupa s vratilom. Dio strojnog
elementa koji nalijee na vratilo naziva se glavina. Za spoj vratila i glavine koriste se takvi
elementi koji omoguuju prijenos okretnog momenta s glavine na vratilo ili obrnuto, te u
posebnim sluajevima i pomicanje glavine u smjeru osi. Prema nainu prijenosa okretnog
momenta izmeu vratila i glavine razlikuju se spojevi oblikom i spojevi trenjem, tabela 5.1.
101
Tabela 5.1
Osnovna
svojstva i
mogunosti
SPOJEVI OBLIKOM
lijebljeni
Poligonsk
i zupasti
i spojevi
spojevi
Pera
Prijenos
aksijalne sile
Udarna
optereenja
Jednostavna
demontaa
Proizvoljan
poloaj
montae
Osni pomak
spoja
Zarezni
uinak spoja
Trokovi
izrade
Dodatni
trokovi
SPOJEVI TRENJEM
Klinovi
Spoj
steznom
glavinom
Rastavljivi
stezni spojevi
Nerastavlji
vi stezni
spoj
ne
ne
ne
da
da
da
da
ne
uvjetno
uvjetno
ne
da
da
da
da
da
da
da
da
da
ne
ne
uvjetno
uvjetno
ne
da/ne
da
uvjetno
ne
da
uvjetno
ne
ne
ne
ne
velik
velik
mali
velik
mali
mali
mali
srednji
visoki
visoki
srednji
srednji
niski
visoki
niski
nikakvi
nikakvi
niski
srednji
srednji
nikakvi
Spojevi oblikom uglavnom prenose okretni moment oblikom preko povrinskog pritiska
neposredno izmeu vratila i glavine (lijebljeni i zupasti spojevi, poligonski spojevi), odnosno
posredno preko dodatnih elemenata (popreni klinovi i pera).
Spojevi naponskom vezom prenose okretni moment iskljuivo trenjem koje nastaje neposredno
izmeu vratila i glavine zbog meusobnog pritiska (spoj steznom glavinom, rastavljivi i
nerastavljivi stezni spojevi). Za ove spojeve openito mora biti ispunjen uvjet:
Ftr = FN 0 F k
Ftr [N]
FN [N]
F [N]
Fo [N]
Fa [N]
Fo2 + Fa
102
(5.1)
Prilikom prijenosa okretnog momenta, dijelovi vratila i glavine, te upotrijebljeni vezni elementi
(klinovi i pera) na dodirnim povrinama su optereeni povrinskim pritiskom p, koji mora biti
manji od doputenoga, p pdop. Doputeni povrinski pritisak se odreuje pomou izraza
5.1 KLINOVI
Klinovi su strojni elementi klinastog oblika, obino s nagibom 1:100, koji se primjenom sile
umeu izmeu glavine i vratila. Time se na dodirnim povrinama stvara sila trenja potrebna za
prijenos okretnog momenta. Dok glavina uvijek ima izraen lijeb s jednakim nagibom kao klin,
vratilo moe s obzirom na vrstu klina, biti razliito oblikovano. Prema tome razlikuju se:
a)
b)
U spoju vratila i glavine s klinom, zbog djelovanja klina, nastaje ekscentrian spoj, obzirom da
openito dolazi do dodira meu elementima u dvije toke (na jednoj strani posredno preko klina,
a na drugoj strani neposredno), slika 5.1a. Ako se upotrijebe dva klina pod kutom 120, vratilo i
glavina dodiruju se u tri toke, slika 5.1b. To je povoljnije, posebno za izmjenina i udarna
optereenja. Kako bi se to vie smanjila ekscentrinost vratila i glavine preporuuje se prijelazni
dosjed izmeu rupe u glavini i vratila (npr. H/k ili H/m). Zbog ekscentrinosti spoja klinovi se
koriste samo za manje brzine vrtnje (n 1200 min1) prvenstveno u poljoprivrednim i
graevinskim strojevima, te u napravama za dizanje. Klinovi su obino izraeni od vuenog
elika prema DIN 1652 (ili ISO 1052), s vlanom vrstoom Rm 600 N/mm2 i to:
uloni klinovi, koji se ulau u lijeb vratila, a zatim se silom F glavina navue na vratilo,
slika 5.2a. Uloni klinovi imaju zaokrueno elo (tip A), a duina im je jednaka duini lijeba
u vratilu.
utjerni klinovi, kod kojih se najprije namjeta glavina na eljeno mjesto na vratilu, a zatim
se klinovi utjeruju silom F izmeu glavine i vratila, slike 5.2b i c. Utjerni klinovi imaju ravno
elo (tip B i klin s nosom), a lijeb u glavini mora biti primjereno dui kako bi se klin zabio
izmeu vratila i glavine. Klinovi s nosom prvenstveno se koriste u sluajevima kada kod
zabijenog klina nije mogue izbijanje sa suprotne strane, pa prilikom demontae nos klina
slui za njegovo izvlaenje.
a)
F
c)
F
lt
lt
lt
1:100
1:100
1:100
b)
F
Princip
prijenosa
okretnog
momenta
lijebljenim klinom prikazan je na slici 5.3.
Zbog klinastog oblika, a uslijed aksijalne sile
zabijanja, klin pritie s donje strane (na
trbuhu) vratilo, a s gornje (na leima) glavinu
radijalnim pritiskom p koji stvara na svim
dodirnim povrinama silu i moment trenja
potrebne za prijenos okretnog momenta.
Ovako stvorena veza, koja dri zajedno
glavinu, klin i vratilo, naziva se naponska veza.
Da bi se ona odrala, stvoreni moment trenja
mora biti stalno vei od okretnog momenta koji
se prenosi. Ako ova naponska veza popusti,
tada se prijenos okretnog momenta ostvaruje
oblikom, tj. pritiskom bonih povrina klina na
glavinu ili vratilo, ili obratno.
Fp
p
Fp
Fp
Fp
Fp
. S obzirom da sile kojima se zabija klin izmeu vratila i glavine openito nisu poznate, ne moe
se pouzdano odrediti radijalni pritisak pr, slika 5.3. Zbog toga se lijebljene klinove proraunava
na boni pritisak p, a neuzimanje u obzir radijalnog pritiska pr u proraunu predstavlja odreenu
sigurnost. Obodna sila Fo, kao posljedica djelovanja okretnog momenta T na promjeru vratila (Fo
= 2T/d), uzrokuje na dodirnoj povrini izmeu klina i lijeba glavine A = ltt2 povrinski pritisak
p =Fo /A koji mora biti u doputenim granicama. Upotrebom vie klinova povrinski pritisak se
smanjuje, jer je rasporeen na vie klinova:
p=
2T
pdop
d t2 lt i
104
(5.3)
p
T
d
t2
lt
i
pdop
[N/mm2]
[Nmm]
[mm]
[mm]
[mm]
5.2 PERA
Spoj s perima najee je koriten spoj vratila i glavine, prvenstveno primjeren za mirna
optereenja. Pera, slino kao i klinovi, imaju pravokutan poprean presjek, ali su im donja i
gornja ploha paralelne. Prilikom montae, najprije se umee pero u lijeb vratila, a zatim se
namjeta glavina na eljeno mjesto na vratilu. Obzirom da izmeu gornje plohe pera i lijeba
glavine postoji zranost, slika 5.7, to omoguuje centriranje poloaja elemenata na vratilu.
Spojevi s perima zbog toga su, u usporedbi s klinovima, primjereni za vee brzine vrtnje. Okretni
moment kod pera se prenosi samo oblikom preko povrinskog pritiska na bone dodirne povrine
izmeu pera i lijeba glavine. Pera se izrauju od istih materijala kao i klinovi, poglavlje 5.1.
Standardne izvedbe pera mogu pri jednakoj irini b imati razliitu visinu h. Prema tome se
razlikuju:
niska pera, koja su standardizirana prema DIN 6885 (ISO 2491), a koriste se kod tankih
glavina koje bi se upotrebom visokog pera previe oslabila.
tip A sa zaokruenom eonom plohom, gdje je lijeb u vratilu izraen prstastim glodalom,
a duina lijeba jednaka je duini pera,
tip B s ravnom eonom plohom, gdje je lijeb u vratilu izraen obodnim glodalom, a
duina lijeba je dua od duine pera.
Tip A
Tip B
b
h
t1 t2
lt
l
b h9
b h9
l = lt
Pera su izraena s tolerancijom irine h9, dok je tolerancija irine lijeba b i glavine ovisna o
zahtijevanoj aksijalnoj pokretljivosti strojnih elemenata namjetenih na vratilu. Tako se razlikuju
spojevi vratila i glavine s:
aksijalno nepokretnom glavinom, gdje je izmeu pera i lijeba glavine vrsti dosjed
(tolerancije irine lijeba vratila i glavine dane su u tabeli 5.4).
105
aksijalno pokretnom glavinom, gdje je izmeu pera i lijeba glavine labav dosjed
(tolerancije irine lijeba vratila i glavine navodi tabela 5.4)
a)
vratilo
b)
lijebljeni spojevi proraunavaju se slino kao i pera obzirom na povrinski pritisak p na bonim
dodirnim povrinama meu grebenima vratila i ljebovima glavine. Obzirom da se zbog
postupaka izrade ukupno optereenje nejednakomjerno rasporeuje na pojedine dodirne povrine,
prilikom prorauna potrebno je uzimati u obzir i koeficijent noenja k. Tako stvarni povrinski
pritisak na pojedinoj dodirnoj povrini iznosi:
p=k
p
T
dsr
h
d
[N/mm2]
[Nmm]
[mm]
[mm]
[mm]
2T
pdop
d sr h lt i
106
(5.5)
D
lt
i
k
[mm]
[mm]
pdop [N/mm2]
d3
d
d2
d
d3
d2
Razmjerno velik broj zubaca osigurava prijenos velikih okretnih momenata i udarnih optereenja.
U usporedbi sa lijebljenim spojevima zupci su manji, pa su zupasti spojevi primjereniji za tanja
vratila, a omoguuju i pozicioniranje glavine u obodnom smjeru. Zupasti spojevi s trokutastim
profilom obino su izraeni s bonim centriranjem, a koriste se prvenstveno za aksijalno
nepokretne glavine. Kod zupastih spojeva s evolventnim profilom mogue je takoer i unutarnje
ili vanjsko centriranje, a koriste se za aksijalno pokretne ili nepokretne glavine. Zupasti spojevi
proraunavaju se na povrinski pritisak kako slijedi:
p=k
p
T
dsr
h
d2
d3
lt
z
k
pdop
2T
pdop
d sr h lt z
[N/mm2]
[Nmm]
[mm]
[mm]
[mm]
[mm]
[mm]
107
(5.6)
zagrijana
glavina
pothlaeno
vratilo
ulje pod
tlakom
Zm
Zm
a)
b)
c)
d)
108
=
Pmax
Zm
d
[mm]
[mm]
[mm]
[K1]
Pmax + Z m
d
(5.12)
U hidraulikom postupku na dodirne povrine izmeu vratila i glavine dovodi se ulje pod
pritiskom zbog ega se vratilo skupi, a glavina rairi, slika 5.12d. Na taj nain mogu se montirati
samo dijelovi s blago koninim povrinama (konus 1:30), gdje se vratilo najprije potisne u
glavinu do odreenog poloaja, a konani poloaj se postie tek uz pomo pritiska ulja. U sluaju
cilindrinih dodirnih povrina spomenuti postupak se koristi za demontau leajeva koji su
prethodno montirani mehanikim ili toplinskim postupkom, slika 5.12d. Vrijednosti za najmanji
potrebni pritisak ulja za montau, te pritisak ulja za demontau, mogu se nai u specijaliziranoj
literaturi ili u katalozima proizvoaa leajeva.
Pri svakom, a naroito pri uzdunom postupku montae steznog spoja, dolazi do tzv. zaglaivanja
(uglaavanja) povrina vratila i glavine (Hv i Hg na slici 5.13), zbog ega je stvarni preklop nakon
montae neto manji od teoretskog. Oito je gubitak preklopa P = 2(Hv+Hg), pa se, prema slici
5.13b, moe procijeniti izrazom:
(5.13)
b)
Hv
Hg
nul linija
Rzv
Pmax
Rzg
Tg
Pmin
Tv
Pst
a)
H g 0,4Rzg
H v 0,4Rzv
109
Vrijednosti za Rzv i Rzg mogu se, ovisno o stupnju hrapavosti povrina vratila i glavine, oitati iz
tabele 1.4, ili se uzimaju preporuene vrijednosti prema DIN 7190:
d 500 mm
d > 500 mm
Pmin
Pmax
Pmin,st
Pmax,st
P
[mm]
[mm]
[mm]
[mm]
[mm]
Pmin, st = Pmin P
(5.14)
Pmax, st = Pmax P
(5.15)
Pmin = Pmin,st + P
(5.16)
Pmax = Pmax,st + P .
(5.17)
Teorijski, u steznom spoju preklop P je razlika izmeu unutarnjeg promjera glavine Dn i vanjskog
promjera vratila dz koja imaju jednaku nominalnu dimenziju d i pripadne tolerancije. Za
proizvoljne tolerancije mogu se izraunati najvei (Dmax, dmax) i najmanji (Dmin, dmin) promjeri
preklop prema izrazu (1.5). U pravilu se tolerancije vratila i glavine ne odabiru proizvoljno, nego
se upotrebljavaju preporueni vrsti dosjedi koji se, prema ISO preporukama, mogu odabrati iz
tabele 5.5. U njoj se, s obzirom na nominalni promjer steznog spoja d i odabrani dosjed, navode
pripadajue vrijednosti za Pmin i Pmax. Tabela 5.8 izraena je za sistem jedinstvenog provrta
(tolerancija glavine H7) i vrijedi za nominalne promjere d 500 mm. Za promjere d > 500 mm
tolerancija glavine je H8, stupanj tolerancije vratila IT 7, a vrijednosti za Pmin i Pmax mogu se
oitati iz specijalizirane literature.
U sluaju kada nijedan dosjed iz tabele 5.8 ne odgovara uvjetima (5.30), odabire se neki drugi
dosjed prema ISO 286, odnosno promjene se geometrijske veliine vratila i glavine, ili se odabire
drugi materijal.
Proraun steznog spoja
Proraun vrstoe i odreivanje odgovarajueg preklopa, odnosno tolerancije vratila i glavine,
standardizirani su npr. prema DIN 7190. U steznom spoju vratilo i glavina imaju jednak
nominalni promjer d razliitih tolerancija, koje osiguravaju postizanje preklopa P, tj. vrstog
dosjeda. Zbog preklopom nastalog (radijalnog) povrinskog pritiska p glavina je nakon montae
optereena u radijalnom smjeru tlanim naprezanjima rg, a u obodnom (tangencijalnom) smjeru
vlanim naprezanjima tg. Zbog istog pritiska vratilo trpi naprezanja rv i tv. Radijalna
naprezanja glavine i vratila na promjeru d steznog spoja jednaka su povrinskom pritisku p, te
110
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
dop
[N/mm2]
1 + g2
1
2
g
+p=
2p
dop
1 g2
(5.18)
Povrinski pritisak p na steznim povrinama ovisi o veliini preklopa P. Prema teoriji cilindara s
debelim ljuskama, ta veza je dana sljedeim izrazom:
p=
P
,
K d
(5.19)
Eg, Ev [N/mm2]
g, v
v
1 + g2
1 1 + v2
+
v
g +
2
2
1 g
Ev 1 v
(5.20)
Ovaj izraz strogo vrijedi samo za beskonano dugaki stezni spoj. U stvarnosti, stezanje, tj.
stvoreni pritisak ovisi o omjeru duljine glavine i promjera steznog spoja, te o omjeru v promjera
vratila. On se uzima u obzir tako da se za vanjske dijelove ija je duina manja od promjera
vratila (to su rjee glavine, a ee prstenovi), pomona proraunska veliina K pomnoi s
faktorom duljine glavine . Tako stvarna vrijednost Kst proraunske veliine K postaje:
Kst = K
(5.21)
Faktor duljine glavine
Tabela 5.9
v
0
0,1
0,33
0,2
0,55
0,3
0,69
0,4
0,78
Omjer l/d
0,5
0,6
0,83
0,87
111
0,7
0,90
0,8
0,92
0,9
0,94
1,0
0,95
0,2
0,4
0,6
0,32
0,31
0,29
0,53
0,52
0,50
0,67
0,65
0,62
0,78
0,76
0,73
0,83
0,81
0,78
0,87
0,85
0,82
0,90
0,88
0,86
0,92
0,91
0,89
0,94
0,93
0,92
0,95
0,94
0,93
Ukoliko maksimalno ekvivalentno naprezanje eg,max izraunato prema izrazu 5.18 premauje
vrijednost granice teenja, ulazi se u elastino plastino podruje, raspored naprezanja za
razvlaive (duktilne) materijale prikazan je na slici 5.14b, a gore prikazani nain prorauna ne
vrijedi. Postupak prorauna za elastino-plastino podruje moe se pronai u specijaliziranoj
strunoj literaturi ili npr. u standardu DIN 7190. U daljnjem tekstu se proraun steznog spoja
odnosi samo za naprezanja u elastinom podruju, tj. za eg,max< Re.
vratilo
R eg
du
d = d v = Du
Dv
eg
glavina
eg
R ev
ev
ev
Rev granica teenja vratila
Reg granica teenja glavine
a)
b)
Stezni spoj u opem sluaju podnosi obodnu silu Ft, kao posljedicu okretnog momenta T i
aksijalnu silu Fa koja proizlazi iz djelovanja elemenata kao to su stoasti zupanici, cilindrini
zupanici s kosim zubima, aksijalni leajevi itd. U proraunu steznog spoja potrebno je uzeti u
obzir rezultirajue optereenje FR na nominalnom promjeru steznog spoja d prema izrazu:
FR = Ft 2 + Fa2 .
(5.22)
Da bi stezni spoj mogao prenijeti rezultirajue optereenje FR,, na dodirnim povrinama izmeu
glavine i vratila treba postii silu trenja Ftr > FR, slika 5.15, odnosno
Ftr = FR k
k
(5.23)
pmin =
F
Ftr
Fr
= tr =
A A 0 d l 0
112
(5.24)
pmin
Fr
Ftr
A
d
l
[N/mm2]
[N]
[N]
[mm2]
[mm]
[mm]
b)
p
l
Fa
c)
l
dFtr
dFa
dA
dFo
dFR
Ako je povrinski pritisak manji od ovog, sigurnost protiv klizanja e biti manja od prije
odabrane, to nije doputeno. U suprotnom, sigurnost protiv klizanja e biti vea od k. Budui da
je stvarna vrijednost preklopa sluajna veliina, onda su i stvarne vrijednosti povrinskog pritiska,
sile trenja, sigurnosti protiv klizanja i naprezanja takoer sluajne veliine. Vjerojatnost da se ove
veliine nau u odreenim granicama lako se moe odrediti ako se poznaje srednja vrijednost i
varijanca preklopa. Takav, vjerojatnosni proraun steznog spoja, moe se nai u specijalistikoj
literaturi, a ovdje e se problem nemogunosti odreivanja tonih vrijednosti sluajnih veliina
odrediti na klasian nain: raunati e se uvijek samo s jednom vrijednou preklopa,
minimalnom Pmin ili maksimalnom Pmax. Pravilo je da se uzima ona vrijednost koja e, kad se
preko nje izrauna traena fizikalna veliina, rezultirati s veom stvarnom sigurnou steznog
spoja. Tako npr, ako se za poznati dosjed kontrolira vrstoa steznog spoja, naprezanja e se
raunati za Pmax, jer e tako stvarna naprezanja biti manja od raunskih, a stvarni stupanj
sigurnosti vei. Ako se rauna sigurnost protiv klizanja, sila trenja e se raunati za Pmin, pa e
tako njezina stvarna vrijednost biti vea, kao i sigurnost protiv klizanja. Ako je potrebno odrediti
dosjed, tj. preklop za traenu sigurnost protiv klizanja, tada raunski dobivena vrijednost
preklopa mora priblino odgovarati vrijednosti Pmin odabranog dosjeda. Tada e stvarna sigurnost
protiv klizanja biti vea, jer e stvarni preklop biti vei od potrebnog. Pri proraunu potrebne sile
utiskivanja kod mehanike (uzdune) montae, uzima se Pmax.
Kod steznih spojeva koji brzo rotiraju potrebno je uzeti u obzir i utjecaj centrifugalne sile koja
kod veeg broja okretaja vodi k smanjenju povrinskog pritiska.
113
U praksi, proraun steznog spoja najee tee tako da se za poznata vanjska optereenja (T, Fa)
trai odgovarajui vrsti dosjed (Pmin i Pmax), kojim e se na dodirnim povrinama izmeu vratila
i glavine postii potreban povrinski pritisak pmin, odnosno sila trenja Ftr za prijenos eljenih
optereenja. U tom sluaju, nakon to se prema izrazu 5.23 izrauna potrebna sila trenja Ftr,
prema izrazu 5.24 potrebni minimalni pritisak pmin, potrebna vrijednost Pmin,st minimalnog
preklopa rauna se iz izraza 5.19:
Pmin, st =
K st d pmin
.
Eg
(5.25)
Za izbor dosjeda prema tabeli 5.8, potrebno je ovoj vrijednosti dodati vrijednost zaglaivanja P.
Ako su u steznom spoju na glavini predviena rebra za ojaavanje (slika 5.16), ona koe elastinu
deformaciju u radijalnom smjeru. Spomenuti utjecaj uzima se u obzir tako da se modul
elastinosti glavine ojaane s rebrima, povea za 30%. Ako je glavina nazubljena, tada se za
vanjski promjer glavine mora uzeti promjer jezgre (npr. prilikom montae zupanika sa steznim
spojem vanjski promjer glavine jednak je promjeru kruga preko korijena kruga zupanika).
U proraunu steznog spoja potrebno je odrediti i potrebne parametre montae. U sluaju
mehanike montae (slika 5.12a) potrebna sila utiskivanja iznosi:
Fm pmax d l
Fm
pmax
D
l
[N]
[N/mm2]
[mm]
[mm]
(5.26)
114
U koninom dosjedu vratilo i provrt u glavini na mjestu spoja imaju oblik konusa, koji je
definiran omjerom:
konus =
D
d
L
[mm]
[mm]
[mm]
[]
1 Dd
=
= 2 tan( / 2)
x
L
(5.27)
a)
/2
Fv
b)
Slika 5.17: Konini dosjed
a) bez pera b) sa perom
Slika 5.17 prikazuje odnose sila u koninom dosjedu. Zbog pojednostavljenja pretpostavlja se da
sile djeluju na srednjem promjeru Dsr. Kao posljedica pritezanja matice, javlja se prednaponska
sila Fv koja nabiva glavinu na vratilo, stvarajui na dodirnim povrinama povrinski pritisak p,
odnosno normalnu silu FN = pAN (slika 5.18a). U ravnini dodirnih ploha djeluje sila trenja Ftr =
FN0. Sile FN i Ftr mogu se sastaviti u rezultantu F (slika 5.18a), koja se rastavlja na radijalnu
komponentu Fr i aksijalnu komponentu (slika 5.18b). Zbog ravnotee sila, ta aksijalna
komponenta mora biti jednaka prednaponskoj sili Fv. Uzimajui u obzir izraze
tan = 0 = Ftr / FN (slika 5.18a) i tan( / 2 + ) = Fv / Fr (Slika 5.18b), iz izraza (5.1) slijedi
izraz za nastalu sila trenja:
Ftr
0
Fr [N]
0 Fr
.
tan ( 2 + )
115
(5.28)
/2
Fr
/2
/2
FN
p
F tr
Fv
Fv
l /2
D sr
Fv
l
a)
b)
Da ne bi dolo do proklizavanja steznih povrina, sila trenja mora biti vea od rezultante
djelujuih aktivnih sila koje stezni spoj prenosi, tj.
k =
k
F0 [N]
Fa [N]
k,potr
Ftr
F + Fa2
2
o
k , potr
(5.29)
Ukoliko se ne prenosi aksijalna sila, k je (za sve vrste steznih spojeva) jednak:
k =
Ttr [Nmm]
T
[Nmm]
Dsr [mm]
D [mm]
d
[mm]
Ftr Ttr
=
Fo T
(5.29a)
U fazi konstruiranja steznog spoja potrebno je odrediti prednaponsku silu vijka potrebnu za
siguran prijenos optereenja. Iz gornjih izraza slijedi:
Fv =
(5.30)
2 k T tan ( 2 + )
0 Dsr
(5.30a)
Za Fa = 0 slijedi:
Fv =
116
Ovolika sila prednapona dobije se pritezanjem matice momentom kljua, koji se izrauna prema
izrazu (6.21).
Normalna sila FN, kao posljedica djelovanja aksijalne sile Fv, uzrokuje povrinski pritisak p=FN
/AN Fr/Asr, kojega je potrebno kontrolirati:
p=
Fv
pdop
Dsr l tan ( 2 + )
(5.31)
Fv [N]
prednaponska sila montae koninog dosjeda, izraz (5.31)
pdop [N/mm2] doputeni povrinski pritisak, izraz (5.2).
a)
b)
Fp / i
Fp
i = br. vijaka
Na slici 5.20 prikazani su odnosi sila na kosini, tj. na dodirnim povrinama steznih prstenova. Iz
poligona sila na vanjskom i unutranjem prstenu, oito je:
Fa1 = Ftr ,o + Fr1 tan ( / 2 + ) = Fr1 0 + tan ( / 2 + )
Fa1
Ftr,o
Fr1
[N]
[N]
[N]
117
(5.32)
[N]
[N]
(5.33)
pa je, uz Ftr1 = 0Fr1, lako izraunati silu trenja na prvom paru steznih prstenova, stvorenom
aksijalnom silom Fa1 jednakoj sumi aksijalnih sila svih vijaka. Dakle:
0
F
0 + tan ( / 2 + ) a1
Ftr1 =
(5.34)
Za svaki idui par steznih prstenova prikazani odnosi sila ostaju isti, ali je, u skladu s izrazom
(5.33), aksijalna sila manja od prethodne za dvije sile trenja. Dakle, za drugi par steznih
prstenova vrijedi:
Ftr 2 =
0
F ,
0 + tan ( / 2 + ) a 2
(5.35)
Ova relacija vrijedi i za svaki idui par steznih prstenova, samo to se redni broj u indeksu oznake
za silu poveava za jedan. Pri tome je potrebno napomenuti da obodna (ili svaka druga) sila trenja
stvorena istim povrinskim pritiskom, tj. istom radijalnom silom, ima istu vrijednost kao ova,
aksijalna sila trenja, a smjer suprotan rezultanti obodne Fo i aksijalne sile FA koje se prenose.
Usporedbom izraza (5.32) i (5.33) dolazi se do omjera
F
F
F
tan ( 2 + ) 0
Fr 2
= r ,n = a ,n = tr ,n = q =
Fr1 Fr ,n 1 Fa ,n 1 Ftr ,n 1
tan ( 2 + ) + 0
(5.36)
koji pokazuje da mo noenja svakog idueg para steznih prstenova opada po geometrijskom
nizu. Vrijedi i
q=
Ttr ,n
Ttr ,n 1
za FA = 0.
a)
118
(5.36a)
b)
c)
Ukupna sila trenja Ftr za n pari steznih prstenova jednaka je zbroju sila trenja svih parova
prstenova, tj. sumi lanova geometrijskog niza, kojemu je q kvocijent:
n
qn 1
q 1
(5.37)
Fr 1
glavina
Fr 2
Fr3
Fr 4
vratilo
Fv
119
k =
k, potr
Fr
[N]
FA
[N]
Ftr
Fr2 + FA2
k , potr
(5.38)
Stezni prstenovi se ugrauju s labavim dosjedom kako izmeu vanjskog prstena i glavine, tako i
izmeu unutranjeg prstena i vratila. Za uklanjanje ove inicijalne zranosti potrebno je stezne
prstenove opteretiti poetnom aksijalnom silom F0. Tek poveanjem aksijalne sile na vrijednost
prednaponske sile Fpr=F0+Fv postie se na dodirnim povrinama eljeni povrinski pritisak p za
prijenos vrtnje.
Pri odreivanju dimenzija steznih prstenova odluujui je povrinski pritisak p1 izmeu vanjskog
prstena prvog para prstenova i glavine, koji mora biti u doputenim granicama:
p1 =
Fr1
pdop
D l
(5.39)
6 OPRUGE
Opruge su elastini elementi koji pod utjecajem vanjskog optereenja akumuliraju energiju, te je
nakon rastereenja vrate u obliku potencijalne energije, itavu ili umanjenu. U praksi se opruge
upotrebljavaju za razliite namjene. Neki od najeih primjera upotrebe su:
120
a)
b)
c)
c=
dF
ds
(6.1)
ct =
dT
d
(6.2)
F
s
c=
ct =
c
ct
F
s
T
(6.3)
(6.4)
Prilikom optereenja opruge silom F ili momentom torzije T, u opruzi se akumulira radnja
opruge, koji se rauna izrazima (6.5) i (6.6). Opruga prilikom rastereenja predaje akumuliranu
radnju umanjenu za udio unutarnjeg trenja u materijalu opruge.
W = F ( s ) ds
(6.5)
Wt = T ( ) d
(6.6)
121
Radnja opruge grafiki predstavlja povrina ispod karakteristike opruge u dijagramima na slici
6.1. Kod opruga s linearnom karakteristikom (slika 6.1b) radnja opruge iznosi:
W [Nmm]
Wt [Nmm]
W =
F
s
2
(6.7)
Wt =
(6.8)
U praksi se esto susreu primjeri kada je u pojedinom sklopu istovremeno ugraeno vie opruga
koje su povezane u takozvani sustav opruga, ime se omoguuje traena funkcija tog sklopa.
Pojedine opruge mogu biti povezane u sustav opruga na razliite naine, slika 6.2.
F
F
s1
sI
c1
c1
c2
s2
s
c1
c2
c2
a)
s II
c3
b)
c4
c)
c = c1 + c2 + c3 + ..... + cn = ci
(6.9)
i =1
122
(6.10)
Opruge za rad u normalnim uvjetima: Ako se za ove opruge koristi nelegirani elik, onda
je to najee ve patentirana ica sa 0,5 do 0,85 % ugljika. Patentiranje se izvodi tako da
se austenitizirana ica provlai kroz olovnu kupku gdje se izotermno pobolja, a zatim se
ohladi na zraku. Obino se nakon toga jo hladno gnjei. Poslije izrade (motanja) izvodi
se nisko poputanje. Zbog slabe prokaljivosti nelegirani elici se koriste samo za manje
presjeke, a zbog slabe temperaturne postojanosti za rad na temperaturama samo do 80oC.
123
U praksi se za opruge najvie upotrebljavaju toplo valjani elici koji se nakon kaljenja poputaju,
kako bi se poveala ilavost materijala, Tabela 6.1. Najbolja svojstva vrstoe postiu se
upotrebom okrugle ice za opruge koja se izrauje u razliitim razredima kvalitete, Tabela 6.2.
Za hladnu izradu opruga postupcima rezanja, preanja i namotavanja, koriste se hladno valjane
eline trake, tabela 6.3.
Krutost opruge metalnih opruga ( 6.1) ovisna je, kod vlanih, tlanih i savojnih opruga, o modulu
elastinosti materijala opruge E, odnosno o modulu elastinosti G kod torzijskih opruga.
Vrijednosti E i G najee koritenih materijala za opruge navodi Tabela 6.4.
Pri dimenzioniranju opruga bitno je da su naprezanja koja nastaju kao posljedica vanjskih
optereenja manja od doputenih. Doputena optereena ovisna su, osim o koritenom materijalu,
i o obliku opruge, nainu optereenja i opasnosti od posljedica koje bi eventualno pucanje opruge
prouzroilo. Openito se doputena naprezanja odreuju za pojedinu vrstu opruge posebno.
Ukoliko takvi podaci nisu na raspolaganju, doputena naprezanja opruge mogu se odrediti
orijentacijski prema vlanoj vrstoi materijala Rm:
4 F l3
s=
E b h3
s
F
l
E
b
h
124
(6.13)
s =
Ms [Nmm]
Wy [mm3]
Wy = bh2/6
F, l, b, h
s dop
poglavlje 6.2.
Ms
6 F l
=
s dop
Wy
b h2
(6.14)
125
a)
b)
B=nb
nh
Tabela 6.5
h [mm]
b [mm]
35
hb
[mm]
3,5
40
45
4,5
50
3 (35 50)
5 (35 90)
8 (40 140)
12 (60 140)
5
55
5,5
60
6,5
65
70
8
75
10
11
80
90
100
4 (35 70)
6,5 (35 140)
10 (40 140)
16 (110 140)
12
110
14 16
20
120
140
Lisnate opruge izrauju se prvenstveno od toplo valjanih elika za opruge prema DIN 17221,
Tabela 6.1. Debljina listova h i irina listova b lisnatih opruga standardizirane su prema DIN
4620 i navedene u Tabeli 6.5. Duina pojedinih listova odreuje se pomou Slike 6.6, pri emu se
polazi od duine donjeg lista Ln koji mora zbog uvrivanja biti neto dui:
Ln =
L
n
a
[mm]
[mm]
L
+a
n 1
126
(6.15)
teorijski
praktino
l
F
h
2F
L n =L 5
L4
L3
L 1 =L 2 =L
Slika 6.6 Lisnata savojna opruga
Kako prilikom rada opruge ne bi dolo do poprenog zamicanja, listovi su primjerno oblikovani i
privreni posebnim prstenom; slika 6.7. Osim toga, listovi su po sredini opruge meusobno
povezani odgovarajuim elementom za privrivanje (slika 6.8), ime se osigurava
jednakomjeran raspored optereenja koje djeluje na pojedine listove. Kao to je vidljivo iz slike
6.6, gornji list je neto produen i oblikovan tako da se opruga moe primjereno privrstiti. Pri
tome su na raspolaganju brojne konstrukcijske mogunosti, slika 6.6.
127
Fp
M l F r l
=
EI
EI
128
(6.29)
F
t
rv
rv
ru
ru
a)
b)
a)
h0
l0
c)
Du
Dv
I
b)
t
II
Skupina 1 i 2
III
I
t
t'
II
Skupina 3
III
Ako se eli postii vei progib opruge, nanie se vie tanjura u stupac opruge, ali suprotno
okrenutih, slika 6.14c. Pri tome tanjuri mogu u stupac biti razmjeteni u razliitim
129
kombinacijama, tabela 6.7. U takvim sluajevima potrebno je razlikovati parametre stupca opruge
(sila stupca Fs, progib stupca ss, duina neoptereenog stupca L0) od parametara pojedine opruge
(sila pojedine opruge F, progib neoptereenog tanjura s, visina pojedinog neoptereenog tanjura
l0). Iz tabele 6.7 je vidljivo da se poveanjem broja suprotno okrenutih tanjura poveava ukupan
progib oprunog stupca, uz nepromijenjeno optereenje. S druge strane, s poveanjem broja
tanjura u pojedinom paketu uz nepromijenjen ukupan progib, opteretivost opruge se
proporcionalno poveava. Koja mogunost e se odabrati ovisi o konstrukcijskim zahtjevima
koritenog stupca opruga.
Prilikom ugraivanja tanjurastih opruga u stupac opruga potrebno je uzimati u obzir kako se
doputena odstupanja pojedinih opruga zbrajaju, to moe kod veih duina stupaca opruga
dovesti do veih odstupanja, te time do problema prilikom ugradnje opruge. Zbog toga u praksi
vrijedi preporuka prema kojoj je duina neoptereenog oprunog stupca L0 3Dz, gdje je Dz
vanjski promjer opruge.
Pri ugraivanju tanjurastih opruga u stupac opruga potrebno je osigurati dobro voenje opruge, a
to se postie svornjakom za voenje (unutarnje voenje) ili tuljcem za voenje (vanjsko voenje).
U praksi se preporuuje unutarnje voenje. Povrine elemenata za voenje (svornjaka ili ahure) i
sve nalijene povrine opruge trebaju po mogunosti biti primjereno toplinski obraene
(preporuljivo je cementiranje do dubine 0,8 mm i kaljenje na tvrdou najmanje 55 HRc).
Takoer, povrina elemenata za voenje treba biti glatka (preporueno je precizno bruenje),
ime se smanjuje trenje u sluaju dodira prstena opruga i elementa za voenje. U svakom sluaju,
izmeu elementa za voenje i prstena opruge mora biti osigurana odreena zranost.
130
D
Du
Dd
a)
I
b)
II
Dv
Dh
II
(6.46)
promjer ice:
d 17 mm
D 200 mm
L0 630 mm
ia 2
indeks opruge:
e = D/d = 4 20
Tabela 6.14. navodi standardne veliine hladno oblikovanih tlanih zavojnih torzijskih opruga
prema DIN 2098, izraenih od okrugle ice za opruge kvalitete C ili D (vidi tabelu 6.2). U tabeli
su osim geometrijskih dimenzija navedene i opruna konstanta c i doputena sila opruge Fn.
Toplo oblikovane tlane zavojne torzijske opruge izrauju se na toplome, prvenstveno od
toplo valjanih elika za opruge prema DIN 17221, Tabela 6.1. Standardni promjeri okruglih ipki
131
jednaki su kao za okrugle torzijske ipkaste opruge ( 6.5.1), te ih navodi tabela 6.12. Za ove
opruge vrijede prema DIN 2096 slijedea konstrukcijska ogranienja:
Male serije
(do 5000 komada)
Velike serije
(preko 5000 komada)
8 60
9 18
460
180
800
600
5 12
3 12
6 12
Konstrukcijska veliina
Promjer ipke d [mm]
I ove opruge moraju na krajevima biti dodatno obraene ili neobraene (izvedbe I i II na slici
6.17b). Ukupan broj navoja iu je:
iu = ia + 1,5
(6.47)
I hladno i toplo motane tlane zavojne torzijske opruge u pravilu su desno motane. Radi dobrog
centriranja opruge ukupan broj navoja iu u oba sluaja mora biti zaokruen na 0,5 (npr. 5,5; 6,5;
7,5; itd.). Iz izraza (6.46) i (6.47) proizlazi da je broj aktivnih navoja ia u hladno motanih opruga
takoer zaokruen na 0,5, dok je u toplo oblikovanim oprugama cijeli broj.
Odnose prilikom optereenja tlane zavojne torzijske opruge (hladno ili toplo oblikovane)
prikazuje slika 6.18. Najmanja doputena duina opruge Ln, koja nastaje pri najveoj doputenoj
sili Fn, odnosno najveem doputenom progibu sn, iznosi:
Ln = LB + S a
(6.48)
Duina potpuno sabijene opruge je ona duina kod koje pojedini navojci dodiruju jedan drugoga.
Rauna se prema izrazu:
LB = k i d
LB [mm]
d [mm]
ki
(6.49)
132
LT
LU
m
Dv
Du
L0
T =F
D
2
(6.58)
kojeg tvore dvije sile F na kraku D Smina naprezanja od poprene sile F cos, te tlana i
savojna naprezanja od dvije komponente reakcije veze F su zanemariva, pa se provjerava samo
torzijsko naprezanje t (vidi sliku 6.22):
t = kt
t dop
(6.59)
D/2
F
t,k
d
T
F
D
t
Wt
d
kt
t dop
T
8 F D
= kt
Wt
d3
133
Popravni faktor naprezanja kt uzima u obzir poveanje teoretskog torzijskog naprezanja zbog
zakrivljenosti ice. Naime, stvarno torzijsko naprezanje je rasporeeno nesimetrino po presjeku
ice, te je na unutarnjoj strani navoja vee nego na vanjskoj. Faktor kt je ovisan o indeksu opruge
e = D/d, te se rauna prema izrazu:
kt =
e + 0,5
e 0, 75
(6.60)
Doputeno torzijsko naprezanje t dop u izrazu (6.58) odreuje se posebno za tlane i vlane
zavojne torzijske opruge, te posebno za statiko i dinamiko optereenje.
Doputeno torzijsko naprezanje za tlane zavojne torzijske opruge
Statiki optereene opruge:
Prema DIN-u, smatra se da je opruga statiki optereena kad je broj ciklusa optereenja u
ukupnom ivotnom vijeku opruge N 104. Doputeno torzijsko naprezanje t dop tada iznosi:
hladno oblikovane opruge: t dop = 0,56Rm, gdje je Rm vlana vrstoa materijala opruge (za
icu za opruge prema DIN 17223 vidi tabelu 6.2)
toplo oblikovane opruge: za opruge od toplo valjanih elika prema DIN 17221 vidi tabelu
6.15
Tabela 6.15: Doputeno torzijsko naprezanje t dop za toplo oblikovane opruge iz toplo valjanih
elika prema DIN 17221
Promjer ipke d [mm]
10
20
30
40
50
60
t dop [N/mm2]
925
840
790
760
735
720
a =
RA
[N/mm2]
a,potr
t max t min
2
a dop =
RA
a , potr
(6.61)
[N/mm2]
A0,dop [N/mm2]
1 k
pr
2 k
(6.62)
amplituda trajne dinamike vrstoe savojne zavojne opruge iz okrugle ice prema DIN
17223; za r = 0 i pr= 0; Odreuje se iz kataloga proizvoaa ili RA,0 1,4A0,dop
doputeno amplitudno torzijsko naprezanje pri pulzirajuem optereenju (r = 0) bez
prednaprezanja (tmin= t pr= 0), tabela 6.16
134
k
pr
[N/mm2]
Doputeno amplitudno torzijsko naprezanje A dop se moe i priblino odrediti prema izrazu:
(6.63)
A0,dop [N/mm2]
t min
Tabela 6.16 Doputeno amplitudno torzijsko naprezanje A0,dop pri pulzirajuem optereenju pr=
0, te najvee doputeno torzijsko naprezanje t max za tlane zavojne torzijske opruge
Hladno oblikovane tlane zavojne torzijske opruge od ice za opruge razreda C i D prema DIN 17223
Promjer ice d [mm]
1
2
3
5
8
10
Broj ciklusa
N = 106
ovrsnute
355
330
305
285
265
250
A0,dop
N 107
ovrsnute
300
275
255
235
215
200
[N/mm2]
neovrsnute
250
230
215
200
170
165
N 107
t max [N/mm2]
1115 990
920
830
745
705
Hladno oblikovane tlane zavojne torzijske opruge od ice za opruge razreda FD prema DIN 17223
Promjer ice d [mm]
1
2
3
5
8
10
Broj ciklusa
N = 106
ovrsnute
320
295
280
265
245
245
A0,dop
N 107
ovrsnute
250
220
210
195
180
180
[N/mm2]
neovrsnute
185
170
165
150
130
130
N 107
t max [N/mm2]
880
810
760
700
630
630
Hladno oblikovane tlane zavojne torzijske opruge od ice za opruge razreda VD prema DIN 17223
Promjer ice d [mm]
1
2
3
5
7
Broj ciklusa
N 107
ovrsnute
315
295
285
270
265
A0,dop
2
[N/mm ]
neovrsnute
265
245
225
205
195
N 107
t max [N/mm2]
835
760
715
670
650
Toplo oblikovane tlane zavojne torzijske opruge od toplo valjanog elika prema DIN 17221
Promjer ipke d [mm]
10
15
25
35
50
Broj ciklusa
N = 105
ovrsnute
380
335
295
260
215
A0,dop
2
[N/mm ]
neovrsnute
320
275
235
205
165
N = 2106
t max [N/mm2]
890
830
780
740
690
Hladno oblikovane tlane zavojne opruge od nehrajueg elika prema DIN 17224
Promjer ice d [mm]
1
2
3
4
6
Broj ciklusa
X12CrNi177
245
220
195
165
165
A0,dop
N 107
255
230
205
175
175
[N/mm2] X7CrNiAl177
1000
900
800
750
700
X12CrNi177
t max
2
X7CrNiAl177
N/mm
1050
950
850
750
700
135
7 OSOVINE I VRATILA
Osovine slue za noenje i uleitenje mirujuih, njiuih ili rotirajuih dijelova, te za
preuzimanje poprenih i eventualno uzdunih sila koje na te dijelove djeluju. Osovine mogu biti
mirujue (dijelovi na njima rotiraju ili se njiu), slika 7.1a, ili rotirajue (dijelovi su na njima
privreni i rotiraju zajedno s njima), slika 7.1b, a optereene su na savijanje i rjee aksijalnim
silama. Dakle, osovine ne prenose okretni moment.
a)
b)
c)
Osovine su preteno ravne i cilindrine, a mogu biti izvedene kao glatke ili stepenaste. Kratke
osovine nazivaju se jo i osovinice (npr. osovinica klipa) i svornjaci.
Vratila mogu biti ravna ili koljenasta (uobiajeni naziv je koljenasta osovina). Ravna vratila
mogu biti cilindrina ili posebno profilirana (etverokutni presjek, ljebljena vratila, poligonska
vratila i sl.). Posebnu kategoriju ine zglobna, teleskopska i savitljiva vratila.
Vratila, odnosno kombinacija vratila za prijenos okretnih momenata na vee udaljenosti naziva se
transmisija. Za prijenos snage sa brodskog motora na propeler slui osovinski vod (ne brodsko
vratilo) koji pored momenta torzije prenosi i znatnu aksijalnu silu poriv propelera.
136
a)
b)
c)
Uobiajeno je umjesto naziva vratilo primijeniti naziv osovina kad god je iz samog opisa jasno da
se radi o elementu optereenom na torziju, npr. osovina reduktora, koljenasta osovina, kardanska
osovina, osovina kormila, osovina motora (turbine, pumpe...), ili openito pogonska osovina.
137
M s = M sx2 + M sy2
(7.1)
lB
F ma
lA
Fmt
Fmr
F Bz
F By
dm
F Bx
A
F Ay
F Ax
R a v n in a y -z
R a v n in a x -z
l
lB
lA
lB
lA
F ma
dm
Fmr
F Bz
F Bx
F Ax
M sx
sx m a x
B
F By
F Ay
M sy
m ax
m ax
M sy
M sx
Fm r l A + Fm a
Fmt
dm
dm
2 l
B
sy m a x
Fm t l A
lB
l
Slika 7.5: Primjer odreivanja momenata savijanja vratila Msx i Msy za obostrano uleiten
konini zupanik
Kao to je vidljivo sa slike 7.5, prilikom dvostranog uleitenja stoastog zupanika, momenti
savijanja Msx i Msy mijenjaju svoje vrijednosti uzdu vratila od vrijednosti nula na mjestu
uleitenja, do najveih vrijednosti Msx max i Msy max na mjestu djelovanja vanjskih sila. Zbog toga
je pri proraunu osovine i vratila razumno pretpostaviti da e najvee naprezanje od savijanja biti
na mjestu spajanja vratila s zupanikom.
Vratila su osim momentom savijanja Ms optereena i s okretnim momentom T koji u vratilu
uzrokuje torzijsko naprezanje. Okretni moment ne optereuje vratilo po itavoj duini, nego samo
izmeu mjesta dovoenja i odvoenja okretnog momenta.
138
s =
Rs
potr
W
[N/mm2]
[mm3]
Ms
R
s dop = s
W
potr
(7.2)
[Nmm]
[N/mm2]
32 M s
s ,dop
(7.5)
Teoretski se svi presjeci mogu dimenzionirati tako da u svakom od njih vlada jednako naprezanje
na savijanje. Takve osovine nazivaju se osovinama jednake vrstoe, slika 7.7. Teoretski oblik im
je kubni paraboloid, to proizlazi iz izraza za promjer osovine dx na udaljenosti x od leaja
(oslonca):
dx =
FA
[N]
32 FA x
s ,dop
139
(7.6)
Paraboloid se aproksimira nizom valjaka, pa osovina poprima uobiajeni izgled, ali sada s
optimalnom teinom, slika 7.7.
F
F/2
paraboloid
F/2
e =
e
Me
W
s dop
[N/mm2]
[Nmm]
[mm3]
[N/mm2]
Me
s dop
W
(7.7)
ekvivalentno naprezanje
ekvivalentni moment savijanja, izraz (7.7)
aksijalni moment otpora na savijanje, tabela 7.3
doputeno naprezanje na savijanje, izraz (7.4).
0
2
T )2
(7.8)
Na mjestu najveeg ekvivalentnog momenta savijanja sada se moe odrediti potrebni promjer
vratila:
d
d
[mm]
32 M e
s dop
140
(7.9)
Me
s dop
[Nmm]
[N/mm2]
Pri dimenzioniranju presjeka vratila optereenog samo okretnim momentom T (npr. vratilo
transmisije, osovinskog voda i sl.), polazi se od izraza za odreivanje maksimalnog torzijskog
naprezanja t u poprenom presjeku vratila:
t =
t
T
W0
t dop
[N/mm2]
[Nmm]
[mm3]
[N/mm2]
[N/mm2]
potr
T
t dop
W0
(7.10)
torzijsko naprezanje
okretni moment
polarni moment otpora u poprenom presjeku vratila, tabela 7.3
doputeno torzijsko naprezanje, izrazi (7.10) i (7.11).
t dop= R/potr
mjerodavna karakteristika vrstoe materijala vratila za torziju
R = Ret za mirni moment torzije; R = R0t za istosmjerno promjenjivi moment
torzije
potrebni stupanj sigurnosti; potr = 4 6.
16 T
t dop
(7.11)
Istim postupkom kao i za osovine, temeljem izraza (7.6), u kojem se umjesto momenta savijanja
uvrsti ekvivalentni moment savijanja, konstruira se vratilo jednake vrstoe.
max s ,dop =
max
s,dop
R
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
RrD
[N/mm2]
RrDN
[N/mm2]
potr
(7.12)
141
ciklusa
potrebni stupanj sigurnosti,
potr
ekv
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
RrD
potr
(7.13)
2 + 2
potr
(7.14)
te, ako je vratilo optereeno samo okretnim momentom, provjerom naprezanja od torzije:
t =
R
T
dop =
potr
W
(7.15)
r=
min
max
v
s
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
[N/mm2]
min v s
=
max v + s
142
(7.16)
s
a)
b)
RA
e,max
eA
vrijeme
N min
e,sr
min
v A= s
N max
, P
max
d)
c)
e)
Slika 7.8: Tok normalnih naprezanja u poprenom presjeku osovine ili vratila
a) torzijsko naprezanje b) rezultirajue normalno naprezanje c) ciklus normalnog naprezanja (za jedan
okretaj) d) ciklus ekvivalentnog naprezanja e) ciklus dinamike vrstoe (ciklus na granici zamora
materijala)
Trajna dinamika vrstoa na savijanje osovine (ili vratila) RrD za koeficijent asimetrije ciklusa
normalnih naprezanja r, odreuje se sada prema izrazu (1.113):
Rr D =
k
r
bD
2 k (1 + r )
(7.17)
bD =
b1
b2
ks
bD R1s
b1 b2
(7.18)
ks
Ukoliko u promatranom presjeku osovine nema aksijalne sile, preostaje isto savijanje s
asimetrijom ciklusa r = -1, pa je dinamika vrstoa
RrD = R1D =
b1 b2
ks
R1s
(7.20)
143
R = b1e Ret
b1e
(7.21)
Ret
[N/mm2]
b1m
Rmt
'kt
[N/mm2]
b1m Rmt
(7.22)
kt'
e = i im
i
[N/mm2]
e
i
i
m'
ke
i,max
[N/mm2]
[N/mm2]
= ke i ,max
(7.23)
m
iTi
ke = i
Tmax
(7.24)
144
T1
T3
T2
T4
t
s s1
s3
s2
s4
t
RrDt =
b1t
b2t
R-1t
k
r
'
kt
[N/mm2]
b1t b2t
2 k (1 r ) kt
R1t
(7.25)
145
to uzrokuje njihovo nejednoliko optereenje i time vee troenje, tj. manju trajnost. Zbog toga se
veliine progiba i nagiba ograniavaju s doputenim vrijednostima koje se odreuju iskustveno.
Postupak odreivanja progiba f i nagiba vratila ili osovine rukavaca u leajevima LA i LB tee
tako da se, na mjestu gdje se eli izraunati progib, fiktivno podijeli osovina ili vratilo na dva
konzolno uvrena nosaa (lijevi i desni dio, slika 7.16). Za svaki od dijelova odreuju se
progibi na pozicijama leajeva fA i fB, te kutevi nagiba elastine linije A i B. Ako na lijevi i desni
dio istovremeno djeluje vie sila, za svaku pojedinu silu Fi odvojeno se raunaju progibi na
pozicijama leajeva fAi i fBi te kutevi nagiba elastine linije Ai i Bi (izrazi za neke najvanije
praktine izvedbe osovine i vratila navode se u tabeli 7.11). Ako sila Fi djeluje upravo na mjestu
gdje je prerezana osovina ili vratilo, moraju se toj sili izraunati pripadajue reakcije FA i FB, koje
se zatim uzimaju u obzir u proraunu. Progibi fA i fB, te kutevi nagiba elastine linije A i B .
T
l
G
I0
[rad]
[Nmm]
[mm]
[N/mm2]
[mm4]
T l
G It
(7.45)
kut torzije
okretni moment vratila
duina izmeu dva usporedna presjeka vratila, slika 7.18
modul smika materijala vratila
polarni moment otpora presjeka vratila, tabela 7.3
d/2
146
odvedeno
l1
I t2
dovedeno
I t3
l2
leaj B
d3
I t1
d2
d1
leaj A
l3
tome se uzima u obzir da glavine na vratilu smjetenih elemenata (zupanici, ramenice, lananici
itd.) pridonose veoj krutosti vratila, pa se raunaju duine pojedinih odsjeaka od ruba glavine,
slika 7.19.
=
li
Ioi
[mm]
[mm4]
n
dop [rad]
L
[mm]
T n li
dop
G i =1 I 0 i
(7.46)
147
fG
fG
teoretski
poloaj teita
stvarni
poloaj teita
podkritino
podruje
nadkritino
podruje
n s krit
b)
a)
Openito, duge i tanke osovine i vratila imaju nisku, a kratke i debele visoku fleksijsku kritinu
brzinu vrtnje. Ako je savojna kritina brzina vrtnje manja od brzine vrtnje osovine ili vratila
tokom rada (ns krit < n), prilikom pokretanja i zaustavljanja stroja mora se osigurati to bri
prijelaz preko kritinog podruja. Tako e osovina ili vratilo vrlo kratko vrijeme raditi u
kritinom podruju, pa e utjecaj rezonancije biti zanemariv.
Prilikom odreivanja savojne kritine brzine vrtnje, uzima se u obzir da vanjska optereenja na
savijanja samo potiu vlastite vibracije na osovini ili vratilu namjetenih elemenata, ali nemaju
utjecaj na vlastitu frekvenciju tog vibriranja. Ona je ovisna o krutosti osovine ili vratila, te masi
na osovini ili vratilu namjetenih elemenata. Ako je na osovinu ili vratilo namjeten samo jedan
strojni element mase m, savojna kritina brzina vrtnje rauna se prema izrazu:
ns krit
ns krit
K
c
m
g
fG
[s1]
[N/m]
[kg]
[m/s2]
[m]
K
2
c
K
=
m 2
g
fG
148
(7.42)
m2
a)
A
m1
F G 2= m 2g
F G 1= m 1g
b)
m2
m1
F G 1= m 1g
F G 2= m 2g
m
c)
A
F G = mg
Ako je na vratilo ili glavinu smjeteno vie strojnih elemenata s masama m1, m2, m3 itd., raunaju
se pojedine savojne kritine brzine vrtnje ns krit1, ns krit2, ns krit3 itd. prema izrazu (7.42). Savojna
kritina brzina vrtnje itavog sustava tako iznosi:
1
2
u krit
1
2
u krit1
1
2
u krit2
1
2
u krit3
+ ...
(7.43)
Prilikom odreivanja savojne kritine brzine vrtnje, prema izrazima (7.42) i (7.43) nije uzimana u
obzir masa osovine ili vratila. To znai da je izraunana savojna kritina brzina vrtnje vea od
stvarne (razlika je vea kod veih masa, te kod veih progiba osovine ili vratila). Zbog toga je, iz
sigurnosnih razloga, osovine i vratila u praksi potrebno dimenzionirati tako da stvarna brzina
vrtnje prilikom rada bude za priblino 30% vea ili manja od savojne kritine brzine vrtnje: 1,3ns
krit n 0,7ns krit. Kod tekih osovina i vratila, na koje su smjeteni laki strojni elementi, u
izrazima (7.42) i (7.43) uzima se u obzir masa dijela osovine ili vratila na kojemu je namjeten
pojedini strojni element.
149
nt krit
ct
J
ct
J
1
2
(7.44)
ct =
d 4 G
32 l
(7.45)
za glatko vratilo, te
ct =
ct
d
l
G
[Nmm/rad]
[mm]
[mm]
[N/mm2]
G
32
1
l3
l1
l2
+
+
+ ...
d14 d 24 d 34
(7.45a)
8 LEAJEVI
Leajevi su elementi strojeva koji slue za voenje pokretnih strojnih dijelova, te prenose vanjska
optereenja izmeu tih dijelova i onih koji se nalaze u relativnom gibanju prema njima.
Prema vrsti trenja, leajevi se dijele na:
klizne leajeve, koji djeluju na principu trenja klizanja, slika 8.1a
valjne leajeve, koji djeluju na principu trenja valjanja, slika 8.1b
150
a)
b)
Klizni leajevi uli su u upotrebu pronalaskom kotaa, dakle davno prije nove ere, a danas je to
element koji nas prati na svakom koraku: od runog sata (promjeri od 0,3 do 0,6 mm, optereenja
od nekoliko mN) do gigantskih kleajeva valjaonikih stanova (promjeri preko 1000 mm,
optereenja preko 40 kN). Izmeu dijelova u relativnom gibanju nalazi se tanki sloj ulja, tzv. uljni
film, debljine reda veliine 2 do 50 m.
Valjni leajevi patentirani su 1794. g. u Engleskoj, a prvi put primjenjeni 1852.g. na pedalima za
bicikl. Kod njih se izmeu dijelova u relativnom gibanju (unutranjeg prstena vezanog za osovinu
i vanjskog prstena vezanog za kuite) nalaze valjna tijela promjera reda veliine 2 do 50 mm.
Klizni i valjni leajevi nadopunjuju se u svojstvima i karakteristikama, pa se danas jedni i drugi
primjenjuju s mnogo uspjeha.
Ispravan rad leajeva je esto od presudnog znaenja za integritet i vijek trajanja strojeva i
naprava u koje su ugraeni. Zbog toga je pri njihovog projektiranja vrlo vano odabrati
najprikladniju vrstu, odabrane leajeve pravilno dimenzionirati, te uzeti u obzir upute za njihovu
ugradnju u konstrukcijski sklop stroja ili naprave. Pri tome se moraju uzimati u obzir brojni
kriteriji, kao to su promjer osovine ili vratila, nain optereenja, brzina vrtnje, zahtijevani ivotni
vijek, uvjeti rada (temperatura, pranjava okolina), itd. U svakom pojedinom sluaju treba
odabrati najprimjerenije rjeenje obzirom na navedene kriterije, istovremeno sa stajalita
funkcionalnosti i ekonominosti.
Prema smjeru prenoenja optereenja, leajevi se dijele na:
radijalne leajeve, gdje optereenje djeluje okomito na os leaja,slika 8.2a
aksijalne leajeve, gdje optereenje djeluje uzdu osi leaja,slika 8.2b.
a)
b)
151
152
Klizne
povrine
Kod hidrodinamikog podmazivanja, nosivi uljni film se meu kliznim povrinama stvara
automatski, ako je meu kliznim povrinama dovoljno velika relativna brzina klizanja v i ako
klizne povrine imaju oblik klina, slika 8.5. Promjenu pritiska u sloju maziva u smjeru relativne
brzine klizanja dviju povrina opisuje Reynoldsova jednadba
hh
dp
= 6 v 3 m
dx
h
p
v
h
hm
[N/mm2]
[MPas]
[m/s]
[m]
[m]
(8.1)
a)
b)
raspor za
podmazivanje
u
h0
h0
Odnosi u sloju maziva izmeu dviju kliznih povrina opisuju se Stribeckovom krivuljom koja
pokazuje utjecaj dinamikog viskoziteta sredstva za podmazivanje , srednjeg pritiska psr u leaju
i kutne brzine rukavca na koeficijent trenja klizanja . Utjecaj produkta tih veliina na
koeficijent trenja pokazuje slika 8.5 na kojoj su takoer prikazana tri osnovna naina
podmazivanja dvaju tijela i to:
153
mjeovito
1
tijelo 1
mazivo
tijelo 2
0,1
povrinska
hrapavost
~
0,01
0,001
5
10
20
Do graninog podmazivanja dolazi u sluaju kada se povrine nalijeganja, koje na sebi imaju
tanki, ali tvrdi granini sloj (epilamen) maziva, oksida, vlage ili neistoa, dodiruju samo u
najisturenijim tokama povrinskih neravnina u kojima je probijen granini sloj. Svojstvo maziva
da tvori granini sloj naziva se mazivost, na sposobnost stvaranja kojeg utjeu svojstva povrine
metala i molekularna svojstva maziva. Mineralna ulja, kao najee upotrebljavana maziva, imaju
svojstvo stvaranja naroito otpornog epilamena. Poseban sluaj graninog podmazivanja, s
posebno visokom vrijednou koeficijenta (graninog) trenja, jest podmazivanje pri pokretanju i
njemu pripadajue trenje pokretanja koje nastaje pri sasvim malim brzinama vrtnje, i pri kojem
se granini sloj probiva na velikom broju mjesta. Pri hidrodinamikom podmazivanju povrine
dvaju tijela su odvojene kontinuiranim slojem maziva. Zbog viskoznosti maziva nastaje tekue
trenje koje zbog turbulencije u sloju maziva raste s poveanjem brzine, odnosno broja /psr.
Mijeano podmazivanje je prijelazan oblik izmeu graninog i hidrodinamikog podmazivanja.
Nalijene povrine se dodiruju, ali ne direktno, nego klize preko svojih graninih slojeva, pa je
trenje manje i od trenja pri tekuem podmazivanju. No, takvo podmazivanje je labilno i lako
moe prijei u granino, pa zato nije poeljno kao to je to hidrodinamiko podmazivanje.
Slika 8.6 prikazuje princip hidrodinamikog podmazivanja jednostavnog radijalnog kliznog
leaja. Rukavac osovine ili vratila promjera d je umetnut u blazinicu leaja promjera D, pri emu
je promjer rukavca manji od promjera blazinice (d < D). U mirovanju donji dio rukavca nalijee
na donji dio blazinice u toki A, pa je udaljenost izmeu povrine rukavca i leajne povrine s
gornje strane, u toki B, jednaka zranosti leaja Z = D d, a udaljenost izmeu centra rukavca i
centra leajne povrine (ekscentricitet e) jednaka razlici polumjera leajne blazinice R i rukavca r,
tj. polovini zranosti: e = R-r = r = Z/2 (slika 8.6a). Kada rukavac zapone rotaciju trenje
pokretanja brzo prijee u granino trenje, a povrina rukavca tlai mazivo u klinasti prostor
kojeg tvori s povrinom blazinice, pri emu se u mazivu stvara hidrodinamiki pritisak koji
pokuava odvojiti rukavac od blazinice leaja. Taj pritisak je tim vei to je vea brzina vrtnje n,
154
b)
c)
d)
e Z/2
A n=0
e=0
d
n < nk
n > nk
h0
e<Z/2
e=Z/2
a)
Z/2
odnosno brzina klizanja (jednaka obodnoj brzini rukavca) v = dn. Kod ustaljene male brzine
vrtnje rukavac je tek malo uzdignut od blazinice i malo pomjeren u smjeru svoje obodne brzine
na mjestu najmanje udaljenosti kliznih povrina (slika 8.6b). Zbog toga u okolini tog mjesta
dolazi do graninog podmazivanja (za uobiajene hrapavosti povrina). Kod vee brzine vrtnje
poveava se debljina uljnog filma h0, a smanjuje ekscentricitet e = Z/2 h0 (slika 8.6c). Za istu
hrapavost povrina, sada nastaje hidrodinamiko podmazivanje, tj. tekue trenje. Pri teoretski
beskonanoj brzini vrtnje vrijedi h0 = Z/2, odnosno e = 0, tj. rukavac i blazinica leaja postaju
centrini. Za poloaje rukavca (i odgovarajue brzine vrtnje) izmeu onih premaslikama 8.6b i
8.6c nastaje mjeovito podmazivanje, a ona brzina vrtnje nk pri kojoj pritisak u mazivu postaje
dovoljan da razdvoji rukavac i blazinicu leaja naziva se kritina brzina vrtnje. Ona odgovara
toki najmanjeg koeficijenta trenja na slici 8.3.
Slika 8.6: Poloaj rukavca u leaju pri hidrodinamikom podmazivanju radijalnog kliznog leaja
a) v = 0 b) v mala c) v velika d) v
Kod jednostavnih radijalnih kliznih leajeva s rukavcem i blazinicom krunog oblika (slika 8.6)
nastaje samo jedna klizna povrina sa svojim uljnim klinom koji osigurava hidrodinamiko
podmazivanje. Odgovarajuim oblikom blazinice leaja, koji odstupa od kruga, moe se osigurati
vie uljnih klinova po obodu leaja, ime su rukavci osovine ili vratila poduprti u vie toaka,
slika 8.7. U tom sluaju radi se o radijalnim kliznim leajevima s vie toaka, koji dobro
centriraju rukavac u odnosu na blazinicu leaja (miran hod). Prvenstveno se upotrebljavaju u
vratilima turbina, vratilima preciznih obradnih strojeva i svugdje tamo gdje se zahtijevaju velike
brzine vrtnje.
a)
b)
1
c)
1 3 1
d)
2
1 3 1
23 1
Utori za podmazivanje uvijek su izvedeni u mirujuem dijelu leaja (obino u blazinici leaja), a
kod mirujuih osovina nalaze se u rukavcu osovine koji mora imati odgovarajue kanale za
dovod maziva, slika 8.8.
155
Ova svojstva se zajednikim imenom nazivaju antifrikciona svojstva tribolokog sustava. Pored
njih, leajni materijali moraju imati slijedea openita svojstva:
Openito je nemogue udovoljiti svim gornjim zahtjevima. Zbog toga se u praksi odluuje za
takav materijal rukavca i blazinice leaja kojim e se uz upotrijebljeno sredstvo podmazivanja
postii najbolja svojstva tribolokog sustava.
156
Materijali za rukavce
Kod kliznih leajeva se tei tome da povrina rukavaca bude priblino tri do pet puta tvra od
povrine blazinice leaja. Time se troenja leaja ogranie prije svega na troenje blazinice leaja,
koji se u sluaju kritinog troenja jednostavno zamijeni. Trokovi su u tom sluaju mnogo manji
nego kada bi troenje nastalo na rukavcu osovine ili vratila.
Obzirom da su rukavci leajeva obino i dijelovi osovine ili vratila, izraeni su od jednakih
materijala (konstrukcijski elici, poboljani elici i elici za cementiranje i kaljenje, 10.1).
Najvanije je da se rukavci mogu kvalitetno obraditi, obzirom na odabrani materijal, te da se tako
na njima moe postii to tvra i glatkija povrina (preporuuje se tvrdoa 64 HRc 810 HV). S
ovog aspekta, elici za cementiranje i kaljenje bolji su nego konstrukcijski elici i poboljani
elici, iako se i povrinskim kaljenjem poboljanih elika mogu postii zadovoljavajua svojstva.
Konstrukcijski elici, koji se ne kale, primjereni su samo za nisko optereene klizne leajeve.
Rukavci kliznih leajeva se nakon grube mehanike obrade (struganje, grubo bruenje, itd.) i
toplinske obrade (cementiranje i kaljenje, poboljanje, povrinsko kaljenje, itd.) prije ugradnje jo
i fino mehaniki obrade (fino bruenje, honovanje, lepovanje, itd.) ime se postiu vrlo glatke
klizne povrine. Za poboljanje svojstava vrstoe obzirom na povrinski pritisak, rukavci kliznih
leaja se, posebno u zadnje vrijeme, jo i dodatno kromiraju, ime se postiu bolja antifrikciona
svojstva i vea otpornost protiv nagrizanja kliznih povrina.
Materijali za blazinice leaja
I kod materijala za blazinice leaja bitno je da se klizne povrine mogu precizno obraditi i tako
postii dobra antifrikciona svojstva. Poseban problem pri obradi predstavljaju dijelovi koji
otpadaju jer se pri obrade utiskuju u povrinu, te je oteuju. S ovog aspekta, za blazinice leaja
primjerenije je upotrijebiti legure za gnjeenje, a ne legure za lijevanje, koje se inae lake
obrauju.
Za blazinice leaja najvie se koriste neeljezni metali (kositar, cink, olovo, bakar, aluminij) i
njihove legure zbog dobrih kliznih svojstava pri nedovoljnom podmazivanju. Obzirom da su
njihova svojstva vrstoe ovisna o temperaturi, upotrebljavaju se samo u odreenom
temperaturnom podruju:
do 80 C
do 100 C
do 150 C
do 250 C
do 300 C
Kositar (Sn) se legira prvenstveno olovom (Pb), bakrom (Cu) i antimonom (Sb). Blazinice leaja
od legura kositra imaju odlina antifrikciona svojstva, neosjetljivi su na geometrijska i radna
odstupanja, te penetraciju sitnih produkata troenja. Dobro svojstvo kositra je i to to ga se moe
u tankim slojevima (nekoliko m) galvansko nanijeti na druge materijale. Zbog male vrstoe
(vrlo su mekani) blazinice leaja od legura kositra uvijek je potrebno ugraditi u odgovarajue
kruto kuite.
Cink (Zn) se legira prvenstveno aluminijem (Al) i bakrom (Cu). Blazinice leaja od legura cinka
imaju prije svega dobra antifrikciona svojstva. Obzirom da su jeftini, izrauju se u masivnijim
157
Olovo (Pb) se legira prije svega bakrom (Cu), kositrom (Sn) i cinkom (Zn). Blazinice leaja od
legura olova imaju vrlo dobra svojstva podmazivanja. Obzirom da su vrlo mekani neosjetljivi su
na geometrijska i radna odstupanja, ali su slabo otporni na troenje. Upotrebljavaju se
prvenstveno u velikim i grubim leajevima (npr. uleitenje osovina vagona).
Bakar (Cu) se upotrebljava za blazinice leaja prvenstveno u obliku raznih bronci (udio bakra je
iznad 50%). Bronce imaju vrlo dobru toplinsku vodljivost te time dobru sposobnost hlaenje
leajeva. Takoer imaju i zadovoljavajuu vrstou i dobru sposobnost deformiranja. Raznim
nemetalnim dodacima (fosfor) poboljavaju im se i antifrikciona svojstva. Obzirom da su slabo
otporni na penetraciju produkata troenja, u ovim leajevima potrebno je osigurati dobar protok
maziva. Upotrebljavaju se prije svega slijedee bronce:
Kositrene bronce sadre 5 do 14% kositra (Sn). Uz pomo malih dodataka fosfora (P)
poboljavaju im se svojstva podmazivanja (mazivo se bolje hvata kliznih povrina). Primjereni
su za klizne leajeve u uvjetima mijeanog podmazivanja, visokih povrinskih pritisaka i
visoke radne temperature.
Olovne bronce sadre 10 do 28% olova (Pb). Obzirom da su vrlo mekane, neosjetljive su na
geometrijska odstupanja i rubne pritiske, ali su slabo otporne na troenje. Primjerene su
prvenstveno za male brzine klizanja. Upotrebljavaju se za manje zahtjevne leajeve, u kojima
nije potrebno da je rukavac osovine ili vratila povrinski kaljen.
Kositreno-olovne bronce sadre 5 do 14% kositra (Sn) i 3 do 25% olova (Pb). Pri veem
udjelu olova imaju dobru prilagodljivost materijala rukavca i blazinice leaja, ali slabu
otpornost na troenje.
Aluminijeve bronce sadre oko 10% aluminija (Al) i manje udjele nikla (Ni), mangana (Mn) i
eljeza (Fe). Razmjerno su tvrde i time otporne na troenje. Upotrebljavaju se prije svega tamo
gdje postoji opasnost od korozije.
Crvena kovina je legura bakra (Cu), kositra (Sn), cinka (Zn) i olova (Pb), a predstavlja
poseban sluaj kositrene bronce. Crvena kovina ima najbolja antifrikciona svojstva pri 10%
Sn, 4% Zn i 1% Pb ili pri 6 % Sn, 7 % Zn i 1 % Pb. Jeftinija je nego osnovna kositrena bronca.
Mjed je zapravo cinkova bronca s 30% cinka (Zn) i s malim udjelima aluminija (Al), nikla
(Ni), fosfora (P) i silicija (Si). Ima slina antifrikciona svojstva kao i kositrena bronca.
Upotrebljava se samo pri niim temperaturama.
Aluminij (Al) se legira prije svega s bakrom (Cu), eljezom (Fe), cinkom (Zn), manganom (Mn),
silicijem (Si) i kositrom (Sn). Blazinice leaja od legura aluminija upotrebljavaju se prvenstveno
tamo gdje je i kuite od lakih metala. Obzirom da dobro provode toplinu imaju dobru sposobnost
hlaenja.
Od eljeznih materijala za blazinice leaja prvenstveno se upotrebljava sivi lijev, jer njegova
struktura (grafitne lamele) omoguuje dobra svojstva podmazivanja. S druge strane, sivi lijev ima
slabija antifrikciona svojstva pri nedovoljnom podmazivanju, slabo je otporan na rubne pritiske,
te ima slabiju sposobnost razraivanja leajeva.
158
Dobra svojstva podmazivanja blazinica leaja postiu se sinteriranim metalima, koji su porozni i
lako upijaju ulje (do 30% svog volumena). Pri radu ulje izlazi kroz pore zbog optereenja i
poviena temperature, te podmazuje klizne povrine. Pri mirovanju, kada se leaj ohladi, ulje opet
otjee natrag u pore. Sinteriraju se prije svega legure eljeza te kositrene i olovne bronce.
U zadnje vrijeme se za blazinice leaja sve vie upotrebljavaju umjetne mase. Primjerene su
prvenstveno tamo gdje nije dovoljno podmazivanje uljem ili mau (npr. u tekstilnoj industriji) i
gdje postoji opasnost od korozije. Upotrebljavaju se prvenstveno slijedei materijali:
Termo- i duroplasti imaju dobra antifrikciona svojstva, ali im je slaba strana puzanje pod
optereenjem i veliko toplinsko rastezanje (priblino 10 puta vee nego kod metala). Od
termiplasta poliamid i nylon imaju veliku vrstou, dobra antifrikciona svojstva, dobre
priguuju vibracije, te su otporni na troenje. Slaba strana im je to upijaju vodu, naroito
duroplasti. Poliuretani su po svojstvima slini polamidima, ali su manje osjetljivi na upijanje
vode. Primjereni su za radne temperature od 25 C do + 80 C. Poliacetali imaju vrlo dobra
antifrikciona svojstva. Mogu se lako obraditi i do vrlo preciznih dimenzija.
Fluorirani ugljikovodici (posebna vrsta voska) su otporni na kiseline i luine. Primjereni su za
radne temperature od 270 C do + 260 C. Slaba strana im je puzanje pod optereenjem i
neto slabija otpornost na troenje.
Antifrikciona svojstva gore navedenih umjetnih masa mogu se bitno poboljati dodacima ugljika,
grafita, olova i raznih bronci.
Oblikovanje radijalnih kliznih leajeva
Blazinice leajeva u pravilu su izraeni u nedijeljenoj izvedbi, ako je mogue rukavce osovina ili
vratila u njih umetnuti s eone strane. Standardizirani su npr. prema DIN 1850, tabela 8.1.
Nabavljaju se kao samostalni elementi, utisnuti u kuite ili fiksno privreni na rukavac osovine
ili vratila. Obino su izraeni od bronce, sinteriranih kovina ili nemetalnih materijala, a mogu biti
i od elika presvuenog povrinskim slojem od legura olova, legura kositra ili olovne bronce. Na
unutarnjoj strani imaju izraene utore za podmazivanje uljem ili mau. Ovo ne vrijedi za
blazinice leajeva od sinteriranih kovina koji se podmazuju automatski, 8.1.2.2.
Klizni leajevi se esto izrauju kao kompletan sklop koji je potrebno samo privrstiti na kuite
stroja ili naprave. Razlikuje se stojea izvedba prema DIN 504 (slika 8.9a) i izvedba s
prirubnicom prema DIN 502 (slika 8.9b).
159
a)
b)
BH
DH
Slika 8.9: Radijalni klizni leaj kao kompletan sklop stroja ili naprave
a) stojea izvedba b) izvedba s prirubnicom
n
dz
b)
rukavac
dn
kuite
klizna ploa
160
preuzima (iz oba smjera) porivnu silu brodskog propelera i prenosi je na brodsku konstrukciju.
Nekoliko naina uvrenja nagibnih segmenata prikazano je na slici 8.12.
2
10
14
12
15
16
13
11
dv
du
1- greben osovine, 2,3- prirubnice, 4,5- segmenti za vonju napred i natrag, 6,7- nosai segmenata, 8,9gnijezda sa sfernom povrinom, 10,11- brtve, 12,13- radijalni leajevi, 14-donje kuite (postolje) leaja,
15- gornje kuite leaja, 16- poklopac leaja
l
a)
b)
Slika 8.12: Nekoliko naina uvrenja nagibnih segmenata kod aksijalnih kliznih leajeva
a) za vrtnju osovine u samo jednom smjeru b) za vrtnju u oba smjera
161
(8.2)
[mm]
[mm]
Z max + Z min
2
(8.3)
= Z /d
Z
d
[mm]
[mm]
(8.4)
Zranost leaja ovisna je o povrinskom pritisku, brzini klizanja i mazivu. Za postizanje jednake
nosivosti pri razliitim brzinama klizanja, zranost leaja mora biti pri velikim brzinama velika, a
pri malim mala. Obrnuti su odnosi kod povrinskih pritisaka. Poveanjem zranosti leaja mora
se poveati i viskozitet maziva. Uz veu zranost manje je trenje, dakle manje je i zagrijavanje
leaja, ali prevelika zranost dovodi do pojava vibracija i nemirnog hoda. Veu zranost potrebno
je predvidjeti za leajeve iji materijali imaju veliku toplinsku rastezljivost.
Za metalne radijalne klizne leajeva s hidrodinamikim podmazivanjem preporuena relativna
zranost iznosi 0,001 0,002, pri emu vrijedi preporuka prema DIN 31652:
8 104 4 v
v=
v
d
n
d n
60
(8.5)
(8.6)
162
i centrifugalnih pumpi 1,0 do 1,5 promila. Ovako dobivenu relativnu zranost treba jo
kontrolirati da li udovoljava uvjetima vezanim za toplinsko rastezanje materijala blazinice.
U stacionarnom (ustaljenom) pogonu kliznog leaja s hidrodinamikim podmazivanjem rukavac
se odigne od leaja i pomakne u smjeru obodne brzine, stvarajui tako uljni klin s razvijenim
hidrodinamikim pritiskom koji nosi optereenje leaja F, slika 8.32a.
a)
b)
Slika 8.13: Karikirani prikaz poloaja rukavca u leaju kod hidrodinamikog podmazivanja
Udaljenost izmeu centra rukavca i centra leaja naziva se ekscentricitet leaja e. Oigledno, na
pravcu koji spaja centar leaja i centar rukavca nalazi se najmanja debljina uljnog filma h0, ija je
vrijednost izuzetno vana pri proraunu radijalnog kliznog leaja.
Da bi se Reynoldsova jednadba mogla primijeniti na proraun radijalnog kliznog leaja s
hidrodinamikim podmazivanjem, potrebno je pronai analitiki izraz za udaljenost kliznih
povrina, tj. za debljinu uljnog filma h na proizvoljnoj poziciji u leaju definiranu kutem .
Postavljajui Pitagorin pouak za pravokutni trokut sa slike 8.13b
( R h ) cos + e + ( R h ) sin = r 2
2
R
r
h
[mm]
[mm]
[mm]
[rad]
(8.7)
[mm]
(8.8)
h0 = r e .
163
(8.9)
h = r (1 + cos )
(8.10)
h0
= 1
r
(8.11)
e 2e
,
=
r Z
(8.12)
dp = p p0 = 6
p0
( 2 + cos ) sin
2 ( 2 + 2 ) (1 + cos )2
(8.13)
Raspored pritiska kojeg opisuje ova jednadba prikazan je na slici 8.33. Uoljivo je da je
maksimalna vrijednost hidrodinamikog pritiska u toki leaja koja se nalazi izmeu njegove
vertikalne simetrale i toke s najmanjom debljinom uljnog filma. Integrirajui hidrodinamiki
pritisak po povrini na kojoj djeluje, i
izjednaivi ga s optereenjem leaja F, nakon
sreivanja, dobiva se:
b d
6
=
. (8.14)
2
F
2 + 2 1 2
psr =
F
b
d
164
[N]
[mm]
[mm]
F
bd
(8.15)
ravnina
projekcije
So =
d
psr 2
(8.16)
psr
Veza (8.14) izmeu Sommerfeldovog broja i ekscentriciteta vrijedi za leaj beskonane irine. Za
stvarne, leajeve konane irine numeriki se rjeava trodimenzionalna Reynoldsova jednadba,
te se dobiva ovisnost relativnog ekscentriciteta (ili vrijednosti h0/r) o Sommerfeldovom broju
So i relativnoj irini leaja = b/d. Ova ovisnost omoguava, za odreeni leaj, tj. za poznati
Sommerfeldov broj, odreivanje tonog poloaja rukavca u leaju i najmanju debljinu uljnog
filma.
Koeficijent trenja i gubitak snage u leaju
= So
(8.17)
= So
(8.18)
Pg = Ttr = F
Pg
Ttr
d
v
[W]
gubitak snage zbog trenja u leaju
[N/m] moment trenja u leaju
kutna brzina rukavca
[s1]
[m]
nazivni pomjer leaja
[m/s] obodna brzina rukavca
koeficijent trenja u leaju.
165
d
= Fv
2
(8.19)
(8.30)
Najmanja debljina uljnog filma dobiva se iz relativne vrijednosti najmanje debljine uljnog filma
ho / r, pomnoivi je s r, dok se kritina debljina uljnog filma rauna prema
(8.31)
Srednje visine neravnine Rz1 i Rz2 ovise o primijenjenom nainu obrade, odnosno klasi povrinske
hrapavosti. Veliina h uzima u obzir neparalelnost osi rukavca i blazinice, progib osovine du
leaja, te odstupanje uzdunog presjeka rukavca i blazinice od nominalnog profila. Ako su
maksimalni progib osovine izmeu dva oslonca ymax i raspon izmeu leajeva l nepoznati podaci,
uvjet hidrodinamikog podmazivanja se rauna priblino
(8.33)
Ukoliko ovaj uvjet nije ispunjen, potrebno je ponoviti proraun sa smanjenom vrijednosti
srednjeg pritiska u leaju, tj. s poveanim dimenzijama leaja.
koeficijent trenja je, zbog valjnog trenja, 25 do 50 % nii nego kod kliznih leajeva s
hidrodinamikim podmazivanjem,
visoka nosivost pri relativno malim dimenzijama,
zbog manjeg trenja, manji su gubici snage i leajevi se manje zagrijavaju,
precizna vrtnja zbog manje zranosti meu valjnim elementima,
jednostavno odravanje,
upotrebljivi su za sve poloaje vratila,
standardizirani su, pa je time osigurana jednostavna zamjenjivost leajeva.
Nedostaci valjnih leajeva su:
vea osjetljivost na udarna optereenja,
slaba otpornost na mehanike vibracije, a zvune ak proizvode,
skuplji su od jednostavnih kliznih leajeva,
sastavljeni su iz velikog broja pojedinanih dijelova,
nisu reparabilni, tj. u sluaju kvara treba zamijeniti itav leaj,
zahtjevnija montaa i demontaa.
166
vanjski
prsten
unutarnji
prsten
Fr
valjne
ploe
valjno
tjelece
Fr
Fa
Fa
kavez
a)
b)
c)
Valjna tijela su jednostavnih geometrijskih oblika (slika 8.17), voena u kavezu koji sprjeava
njihov meusoban dodir, a istovremeno su jednakomjerno rasporeena po obodu leaja, slika
8.18.
a)
b)
c)
d)
e)
a)
b)
167
a)
b)
c)
d)
e)
f)
Jednostavni kuglini leajevi standardizirani su prema ISO 15, DIN 625 i HRN M C3.600.
Doputaju velike brzine vrtnje, te su primjereni za prenoenje obostranih radijalnih i aksijalnih
optereenja. S obzirom da imaju povoljnu cijenu, u praksi su to najee koriteni valjni leajevi.
Izrauju se u jednorednoj ili dvorednoj izvedbi. Jednoredni kuglini leajevi (slika 8.19a) su
kruti, nerastavljivi radijalni leajevi u kojima su valjna tijela (kuglice) voena u dubokim utorima
u unutarnjem i vanjskom prstenu leaja. Imaju priblino jednaku radijalnu i aksijalnu nosivost, a
od svih vrsta leajeva najprimjereniji su za najvie brzine vrtnje. Dvoredni kuglini leajevi (slika
8.19b) imaju, u usporedbi s jednorednima, veu radijalnu nosivost, ali doputaju neto manje
brzine vrtnje. U zadnje vrijeme se sve manje upotrebljavaju jer su ih u praksi skoro u potpunosti
zamijenili dvoredni kuglini leajevi s kosim dodirom.
Samopodesivi kuglini leajevi (slika 8.19c) su standardizirani prema ISO 15, DIN 630 i HRN
M. C3.68. Imaju kutnu pokretljivost pa su zato neosjetljivi na kutna odstupanja i savijanje vratila.
Optimalna unutarnja konstrukcija osigurava malo trenje valjnih povrina, veu nosivost i dugi
ivotni vijek leaja. Izrauju se s cilindrinim i koninim provrtom s konusom 1:12.
Kuglini leajevi s kosim dodirom standardizirani su prema ISO 15, DIN 628 i HRN M.
C3.621. Optimalna unutarnja konstrukcija osigurava veliku tonost vrtnje, veliku nosivost u
radijalnom i jednom (jednoredni i dvoredni s T-rasporedom) ili oba (dvoredni) aksijalna smjera,
velike brzine vrtnje i miran hod. Aksijalna nosivost leaja raste s kutom dodira izmeu kuglice i
prstenova leaja. Jednoredni kuglini leajevi s kosim dodirom (slika 8.19d) imaju kut dodira 40,
nerastavljivi su i doputaju velike brzine vrtnje. Na raspolaganju su u dvije izvedbe - normalnoj i
univerzalnoj. Dok su leajevi normalne izvedbe primjereni za uleitenja u kojima je za svaki
oslonac potreban samo jedan leaj koji prenosi aksijalno optereenje samo u jednom smjeru,
leajevi univerzalne izvedbe predvieni su za uleitenje dvaju ili vie leajeva zajedno u nizu, s
proizvoljnim meusobnim rasporedom.
Valjkasti leajevi su standardizirani prema DIN 5412 i HRN M.C3.631 do 642. Geometrija
dodira izmeu valjaka i prstenova leajeva poboljana je takozvanim logaritamskim profilom
168
dodira, koji omoguuje optimalno podmazivanje i pravilno kretanje kotrljajuih tijela. Posljedica
toga je dui ivotni vijek, pouzdaniji rad i manja osjetljivost na odstupanja od idealnih odnosa.
Izrauju se u jednorednoj ili dvorednoj izvedbi. Jednoredni valjkasti leajevi (slika 8.20a) mogu
biti s kavezom ili bez. Prvi imaju valjke voene u kavezu, koji je privren na jednom od
prstenova leaja. Prsten leaja s privrenim kavezom odvojiv je skupa s valjcima od drugog
prstena, to omoguuje jednostavnu montai i demontau leajeva. Openito, ovi leajevi prenose
velika radijalna optereenja, a primjereni su i za velike brzine vrtnje.
a)
b)
c)
d)
e)
f)
Slika 8.20: Standardne izvedbe radijalnih leajeva s razliitim oblicima valjnih tijela
a), b) jednoredni i dvoredni valjkasti leaj, c) konini leaj d) bavasti leaj
e), f) igliasti leaj s ili bez unutarnjeg prstena
169
a)
b)
d)
c)
e)
Aksijalni kuglini leajevi su standardizirani prema ISO 104 (DIN 711) i HRN M.C3.701/705.
Mogu prenositi sam-o aksijalna optereenja. Izraeni su kao jednoredni (slika 8.21a) ili dvoredni
(slika 8.21b) leajevi. Prvi prenose aksijalna optereenja u jednom, a drugi u oba smjera. Jedni i
drugi doputaju relativno velike brzine vrtnje. Leajevi su rastavljivi to omoguuje odvojenu
ugradnju pojedinih sastavnih dijelova i time laku montau.
Aksijalni valjkasti leajevi imaju vrlo jednostavan oblik i grau. Sastavljeni su od dviju ravnih
podloki za leajeve izmeu kojih je aksijalni vijenac kotrljajuih tijela, slika 8.21c. Mogu
prenositi samo aksijalna optereenja u jednom smjeru, a stvaraju uleitenja koja su neosjetljiva
na udare i zahtijevaju malo prostora. Leajevi su rastavljivi pa se svi dijelovi mogu montirati
odvojeno. Upotrebljavaju se prvenstveno tamo gdje je nosivost aksijalnih kuglinih leajeva
premala.
Aksijalni igliasti leajevi (slika 8.21d) stvaraju kruta uleitenja, neosjetljiva na udarce, koja
mogu prenositi velika jednosmjerna aksijalna optereenja, a trebaju najmanje prostora za
ugradnju u aksijalnom smjeru. Za tranice aksijalnog iglinog vijenca u tim leajevima mogu se
upotrijebiti i eone povrine strojnih dijelova, ime se dodatno uteuje na prostoru.
Aksijalni bavasti leajevi su standardizirani prema DIN 728 i HRN M.C3.711/715. Tranice su
im postavljene koso na os leaja (slika 8.21e), zbog ega mogu, osim aksijalnih, prenositi i
radijalna optereenja. Leajevi su kutno pokretljivi, te zato neosjetljivi na kutno odstupanje
vratila.
170
D
Radijalni leaj
Konini leaj
Aksijalni leaj
Vrsta leaja
Radijalni leajevi
Aksijalni leajevi
H
T
B
Dim. serija
d/5
irina (B, T)
Visina (H)
Veliina leaja
Serija leaja
Prvi broj ili slovo u osnovnoj oznaci predstavlja vrstu leaja, koja moe biti:
0
1
2
3
4
5
6
7
8
N
171
NA
NN
QJ
igliasti leajevi
dvoredni ili vieredni valjkasti leajevi
kuglini leajevi s dodirom u etiri toke
Drugi i trei broj zajedno predstavljaju dimenzijsku seriju. Pri tome trei broj znai red vanjskog
promjera (brojevi 8, 9, 0, 1, 2, 3 i 4), prema kojoj odabranom promjeru uvrta d odgovara precizno
odreeni vanjski promjer leaja D. Broj na drugom mjestu definira za svaki pojedini red vanjskog
promjera odgovarajui red irine za radijalne leajeve (brojevi 0, 1, 2, 3, 4 i 5 koji definiraju
irinu leaja B ili T), odnosno red visine za aksijalne leajeve (brojevi 7, 9 i 1 koji definiraju
visinu leaja H). Geometrijske dimenzije valjnih leajeva, koje moraju odgovarati dimenzijskoj
seriji, standardizirane su prema DIN 616. Vrsta leaja i dimenzijska serija zajedno predstavljaju
seriju leaja.
Zadnja dva broja osnovne oznake oznauju unutranji promjer leaja (jednak promjeru rukavca)
d, koji istovremeno definira veliinu leaja. Promjeri od 17 mm do 480 mm oznaavaju se tako
da se brojana vrijednost promjera podijeli s 5. Promjeri iznad 480 mm oznaavaju se stvarnim
brojem milimetara, a za promjere manje ili jednake 17 mm vrijedi: 00=10 mm, 01=12 mm,
02=15 mm, 03=17 mm.
Dinamika nosivost je kriterij nosivosti pri odabiru dinamiki optereenih leajeva, odnosno
leajeva kod kojih je prisutna rotacija pod optereenjem. Ona se odreuje na osnovi vijeka
trajanja leaja. Naime, na stazama valjanja pojavljuju se nakon izvjesnog vremena, ovisno o
visini optereenja, inicijalne pukotine prvi znakovi zamora materijala. Rasipanje vremena do
pojave zamora materijala ( rasipanje vijeka trajanja) je vrlo veliko i kree se u rasponu od 1:30 do
1:40, kao i kod ostalih ispitivanja na zamor. Ovo je ponajvie uzrokovano neizbjenim razlikama
u promjerima valjnih tijela (tolerancije), to izaziva nejednoliku raspodjelu pritisaka na njih.
Utjee jo veliina vanjskog promjera leaja, kvalitet povrinske obrade, promjenjivost vanjskog
optereenja i drugo. Utjecaj svih ovih faktora nemogue je raunski obuhvatiti. Zato se niti ne
moe odrediti trajnost pojedinog leaja, ve je ona definirana kao nominalna trajnost temeljem
vjerojatnosti dobivene iz rezultata velikog broja pokusa: Nominalna trajnost Nn valjnog leaja je
onaj ukupni broj okretaja kojeg dostigne ili premai 90 % leaja jedne serije podvrgnutih istim
uvjetima pogona. Terminom pogonske vrstoe, kae se: Nominalna trajnost valjnog leaja pri
odreenom, konstantnom optereenju, je broj ciklusa kontaktnih naprezanja za vjerojatnost
preivljavanja 90 %. Iz jednadbe ove (preureene) Woehlerove krivulje za vjerojatnost
preivljavanja od 90 %
172
F N n = C 106
Nn
C
[okr]
[N]
[N]
(8.67)
= 3 ako je teorijski dodir valjnog tijela i staze kotrljanja u jednoj toki (npr.
kuglini leajevi)
= 3,33 za teorijski dodir u liniji (npr. valjkasti leajevi).
(8.67)
N
C = F n6
10
(8.68)
Budui da je vijek trajanja leaja obino zadan u satima, a njegova veza s vijekom trajanja u
okretajima iznosi
Lh =
Lh
n
[h]
[okr/min]
Nn
,
60 n
(8.69)
f
n Lh
60n Lh
= F
=F L
C = F
6
fn
10
33,33 500
(8.70)
L
fL = h
500
173
(8.71)
33,33
fn =
.
n
(8.72)
Izraz (8.70) stroije vrijedi ne samo za optereenje konstantno po smjeru i po veliini, nego i za
temperature koje se ne razlikuju signifikantno od temperature pri kojoj su izvedena ispitivanja
(sobna temperatura), jer se pri povienim temperaturama smanjuje tvrdoa i vrstoa elika. Da
bi izraz (8.70) vrijedio i za poviene temperature, spomenuti utjecaj se obuhvaa faktorom
utjecaja temperature ft ije su orijentacijske vrijednosti date u tabeli 8.15.
Tabela 8.1
Temperatura, 0C
100
1
Faktor ft
1,33
1,67
300
2,50
f L ft
fn
(8.73)
Ako se proraun nosivosti, tj. trajnosti, eli provesti s veom pouzdanou, npr. 99,9 % umjesto s
90 %, tada se, za poznatu srednju vrijednost i standardnu devijaciju graninih optereenja (ako je
dostupno npr. iz kataloga proizvoaa), uz pomo tablica jedinine normalne razdiobe, moe
odrediti zamjenska, u ovom sluaju manja, dinamika nosivost.
Ekvivalentno dinamiko optereenje leaja
U veini sluajeva optereenja valjnih leajeva nisu jednaka onima pri kojima su leajevi
ispitivani, odnosno za koje vrijedi izraz (8.67). Zbog toga je potrebno izraunati ekvivalentno
dinamiko optereenje leaja. Ono je definirano kao virtualno, po veliini i smjeru konstantno,
radijalno ili aksijalno optereenje koje ima jednak utjecaj na ivotni vijek leaja kao i optereenje
koje stvarno djeluje.
Za radijalne leajeve koji prenose samo radijalno optereenje i za aksijalne leajeve koji prenose
samo aksijalno optereenje ekvivalentno dinamiko optereenje leaja jednako je stvarnom
(radijalnom ili aksijalnom) optereenju. Za kombinirano optereene radijalne valjne leajeve, koji
istovremeno prenose radijalno i aksijalno optereenje, ekvivalentno dinamiko optereenje leaja
odreuje se po izrazu:
F = V x Fr + y Fa
F
V
[N]
Fr
Fa
x
y
[N]
[N]
174
(8.74)
(8.75)
9 SPOJKE
Spojke slue za stalno ili povremeno spajanje dviju osovina u svrhu prenoenja okretnog
momenta.
Dijelimo ih prema primjeni i konstruktivnim karakteristikama u nekoliko grupa i podgrupa:
Neelastine spojke
1. vrste spojke spajaju dvije osovine u jednu cjelinu, te mogu prenositi i moment
savijanja.
2. Kompenzacione (pomine) spojke prenose okretni moment kruto, ali dozvoljavaju
male aksijalne, krute ili poprene pomake izmeu osovina.
Elastine spojke dozvoljavaju kruto uvijanje izmeu osovina i elastino prenose okretni moment.
Obino mogu kompenzirati i manje poprene i aksijalne pomake.
Tarne spojke okretni moment prenose trenjem. Upotrebljavaju se kao ukljuno izvrstive
spojke za povremeno ukljuivanje radnog stroja u pogon. Ukljuivanje moe biti
mehaniko, hidrauliko, pneumatsko i elektromagnetsko.
Hidrodinamike spojke - okretni moment prenose mlazom tekuine (ulja), a sastoje se od rotora
pumpe na pogonskoj, rotora turbine na gonjenoj strani i zajednikog kuita. U kombinaciji sa
tarnim spojkama mogu biti izvedena kao automatski mjenjai.
Specijalne spojke
1. Spojke za uputanje u rad
2. Siguronosne spojke
3. Elektrodinamike (indukcione) spojke
175
itd.
a2
F1
a1
Ima oblik prirubnice spojene s obinim, ili, jo bolje, sa dosjednim vijcima. Rauna se na trenje,
ali se vijci kontroliraju i na odrez. Ako se radi s glavinom, obavezan je stezni spoj izmeu glavine
i osovine.
Za brodske osovine rade se s iskovanim prirubnicama.
a4
a3
F2
176
Ms
c) kardanske
b) Oldham
d) zupaste
a) kanaste (klizne)
177
2
1=0 i 1800
2 = 1
2
1
cos
1 sin 2 1 sin 2
1,414
1,4
=45
=30
1,2
=15
90
180
0,8
0,6
0,706
U =
2 max 2 min
2
178
sin 2
=
cos
T11 = T2 2
2 T1
=
1 T2
1
0,706
0,5
0
15
30
45
Da bi izbjegli nejednolikosti kutnih brzina treba kombinirati dva zgloba. Pri tome trebaju biti
ispunjena dva uvjeta:
1) Vilice meuosovine u istoj ravnini.
2) Kutevi koje meuosovin (ili dvostruki zglob) ini s pogonskom i gonjenom osovinom moraju
biti isti!
179
Za paralelne osovine
II. Elastine spojke
Prvenstvena namjena: elastino prenoenje momenta torzije uz kutno uvijanje izmeu obje
polovine spojke. Mogua je kompenzacija manjih odstupanja izmeu osovina.
spreavaju prenoenje torzionih udaraca
pomiu kritinu brzinu okretaja i smanjuju torzione vibracije priguivanjem.
CM
Tu1
Au
Au
CM =
2
M
Nm/rad
ako je linearna
Tu2
T
T2
=
A=
2
2C M
TN
T
CM =
dT
d
A = Td
AT
180
Tarne spojke slue za povremeno ukljuivanje u rad radnog (gonjenog) stroja pri neprekidnom
radu pogonskog stroja. Kod ukapanja (pokretanja) dolazi do klizanja pri emu se gubi snaga
PG = Tt d koja se pretvara u toplinu, a manifestira kao vee ili manje troenje ploha.
FA
J = r 2 dm
181
Za sistem sa vezanim masama koje se gibaju raznim brzinama obino reduciramo masu na
osovinu spojke (na osnovu kinetike energije).
AK 1 = J R1
12
12
32
22
v12
v22
= J1
+ J2
+ J3
+ + m1 + m2 +
2
2
2
2
2
2
2
v
v
J R1 = J1 + J 2 2 + J 3 3 + + m1 1 + m2 2 +
1
1
1
1
Primjer:
JR1
JR2
J I' I
1
J1
J I' I I
JVI
J IV J V
J 1 = J R1
J V II
= ( J 1 + J II ) m
1
J 2 = J R 2 = J V + J VI + ( J VII
m
v
2
+ J III + J IV
+ J VIII ) 2
1
Reducirano:
TT
Pog. str.
J1
1 =
J V III
Gonj. str.
J2
2 = 0 ( ili 2 = 1 )
182
v
+ m
Moment trenja tarnih povrina djeluje na pokretne dijelove radnog stroja kao moment ubrzanja, a
na okretna dijelove pogonskog stroja kao moment usporenja.
T P Ttr = J 1
Ttr T R = J 2
d
dt
d 2
dt
gdje su:
-
1
d
J1
1
1
d = J 2
1
(T
tr
(T
TR )dt
tr
- za gonjeni stroj
odnosno
1
= 1
J1
1
= 2 +
J2
(T
tr
T P )dt
- za pogonski
TR )dt
- za gonjeni
(T
tr
Da bi se rijeili ovi integrali potrebno je poznavati funkcionalnu ovisnost Ttr = Ttr (), TP = TP
() i TR = TR ().
Za moment trenja tarne spojke moe se raunati
vrijednou:
1
Ttr T = Tt (t )dt
t0
*
tr
183
Mp
7
5
6
4 3
Pogonski strojevi
1234567-
sinhroni EM
asinhroni EM
istosmjerni poredni EM
kompaudni EM
istosmjerni serijski uzbueni EM
diesel motor
parna turbina
Radni strojevi
MR
2 5
3
1
184
Vidimo da se mehanike karakteristike pogonskih i radnih strojeva vrlo razliitog oblika i teko
ih je matematiki definirati. Zato se ovisnost =(t) za pogonski radni stroj dobivaju najee
grafikim integriranjem:
d
T Ttr
1 P
t = J1
- za pogonski dio
d
1 TR TR
t = J2
- za radni dio
Ovako dobivene ovisnosti = (t) ucrtavaju se u dijagramu. Presjecite ovih krivulja daje nam
vrijeme klizanja t0 i brzine sinhronizacije 0.
0
2
t
t0
Od trenutka t0 mase pogonskog i radnog stroja su spojene i predstavljaju jednu cjelinu. Jednadba
gibanja (rotacije) zato glasi:
TP TR = ( J1 + J 2 )
d
dt
t = t0 + ( J1 + J 2 )
d
TP TR
2
t0
ts
185
s
t
tu = t0 + t s
Tarne spojke se najee izrauju kao vielamelne tarne spojke
dok se kod osobnih vozila najee koristi jednolamelana tarna spojka (sa dvije tarne povrine):
186
Hidrodinamike spojke
Sastoje se od rotora pumpe (na pogonskom dijelu) i rotora turbine (na gonjenom dijelu) u
zajednikom kuitu. Pogonski i gonjeni dijelovi nemaju meusobno neposredni dodir, nego su
povezani mlazom fluida. Shematski prikaz spojke s brzinama fluida (relativnom i apsolutnom) na
ulazu i izlazu iz turbinskog kola (rotora) je na slici:
re
r3
r2
ri
1
pogonski
u1e
r1
2
gonjeni
c 1e
c 2e
ve
u2e
c 2e
ve
Skica presjeka:
187
rv
Upotrebljavaju se:
1) Ako je vrijeme potrebno za postizanje stacionarne brzine preveliko (tj. ako su mase
prevelike)
Ts
s
188
d
dt
J + J2
d
t= 1
1 (1 S )
TS
S
0
TP TR = (J 1 + J 2 )
t (3...5) 1
J1 + J 2
TS
2) Ako je karakteristika radnog stroja takva da je u trenutku pokretanja kod (=0) TR >
TP , pa mase uope nije mogue pokrenuti!
TR
TP
10 MEHANIKI PRIJENOSNICI
Prijenosnici slue za prijenos energije s pogonskog na gonjeni stroj. Prijenosnici mogu biti:
mehaniki, hidrauliki, pneumatski i elektrini.
Mehaniki prijenosnici prenose energiju pomou rotacionog gibanja, a upotrebljavaju se:
ako je brzina pogonskog stroja prevelika,
ako se osi pogonskog i gonjenog stroja ne podudaraju,
ako jedan pogonski stroj mora goniti vie gonjenih strojeva,
ako je potrebno izbjei kritinu brzinu vrtnje.
Podjela mehanikih prijenosnika:
Obzirom na nain prijenosa gibanja
mehaniki prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi trenjem: tarni prijenosnici,
remenski prijenosnici, prijenosi uetima,
mehaniki prijenosnici kod kojih se gibanje prenosi zahvatom: zupani prijenosnici,
puni prijenosnici, lanani prijenosnici.
Obzirom na poloaj pogonskog i gonjenog kola
189
NEPOSREDNI
REMENSKI
TARNI
LANANI
ZUPANI
TRENJEM
ZAHVATOM
Prijenosni odnos (omjer) mehanikih prijenosnika definiran je kao omjer brzine vrtnje
pogonskog i gonjenog vratila (kola)
n
i= 1 = 1
2 n 2
Stupanj djelovanja je odnos snage koju dobije gonjeni stroj prema snazi koju odaje pogonski
stroj
Pg
P P1 Pg
= 2 =
= 1
P1
P1
P1
190
n-1 1
1 2 3
=
.....
n
n
2 3 4
PRS1
P
P
P
+ RS2 + ..... + RSn-1 + RSn
PS-RS1 PS-RS2
PS-RSn-1 PS-RSn
gdje je:
in-1,n prijenosni omjer jednog stupnja prijenosa
n-1,n stupanj djelovanja jednog stupnja prijenosa
PS-RSn stupanj djelovanja od pogonskog stroja do n-tog radnog stroja
a)
b)
c)
d)
191
s ravnim ozubljenjem
s kosim ozubljenjem
sa strelastim ozubljenjem
s unutranjim ozubljenjem
s ravnim zubima
s kosim zubima
sa strelastim zubima
sa zakrivljenim zubima
(spiralno ozubljenje)
Hipoidni prijenosi
Puni prijenosi
a) vijaniki b) puni (cilindrini) c) puni (globoidni)
v w2 = rw2 2 = d w2 n 2
n
d
r
prijenosni omjer i = 1 = 1 = w 2 = w 2
2 n 2 d w1 rw1
konstantan
ostvaren
se stalno
se nazivaju
os vrtnje
uz uvjet
192
p - korak (ako je bez indeksa onda je to korak na diobenoj krunici) - luna mjera uzastopnih
lijevih, odnosno desnih bokova.
d diobeni promjer raunska veliina, koja se na zupaniku ne moe mjeriti, a definiran je tako
da je opseg diobene krunice jednak umnoku koraka p i broja zubi z.
Ako su diobene i kinematske krunice jednake, tada su koraci p zupanika u zahvatu jednaki.
z 1 p = d 1
z
d
1 = 1
z 2 p = d 2
z2 d2
Omjer broja zubi u zahvatu direktno je proporcionalan omjeru promjera zupanika.
n
d
z
i = 1 = 1 = w2 = 2
2 n 2 d w1 z 1
Proizlazi da se brzine vrtnje zupanika odnose obrnuto proporcionalno prema broju zubi
zupanika.
Zbog pojednostavljenja prorauna i izrade, usvojeno je da je korak viekratnik broja .
p = m
gdje je m modul, ije su vrijednosti standardizirane.
Uvrtavanjem gornjeg izraza u izraz za izraunavanje opsega diobenog promjera dobiva se:
p
d = z = mz
Na slici su prikazan dva profila (tj. boka zuba) koji se odvaljuju jedan po drugome, a istovremeno
rotiraju oko svojih centara rotacije O1 i O2. Oito se gibanje sa profila 1 prenosi na profil 2. S 1
oznaena je kutna brzina profila 1, a s 2 kutna brzina profila 2. U proizvoljnom trenutku, profili
se dodiruju i odvaljuju u proizvoljnoj toki Y (trenutna toka dodira). Potrebno je odrediti omjer
kutnih brzina obaju profila u ovisnosti o njihovoj geometriji. U tu svrhu, povuku se zajednika
tangenta t-t i normala n-n u trenutnoj toki dodira. Kutevi N1O1Y y1 i N2O2Y y2 nazivaju
193
se kutevima pritiska u toki Y kao toki boka 1 i boka 2, odnosno kutevima pritiska na
krugovima ry1 i ry2. Oni se odreuju prema izrazu
cos y1,2 =
rb1,2
ry1,2
Kut w naziva se kut zahvata. Za vrijeme procesa odvaljivanja, u opem sluaju dok se dodirna
toka pomie po krivulji definiranoj oblikom profila, kutevi y1, y2 i w, kao i krugovi ry1 i ry2, se
mijenjaju. Obodne brzine toke Y kao toke profila 1 i 2 su:
v 1 = r y 11 i v 2 = r y 2 2
Vektorska razlika ovih brzina naziva se brzina klizanja spregnutih profila i uvijek je usmjerena u
pravcu tangente na profil. Obodne brzine mogu se rastaviti na komponente u smjeru tangente (vt1,
vt2) i u smjeru normale (vn1, vn2). Da bi se bokovi neprestano dodirivali moraju komponente vn1 i
vn2 biti meusobno jednake (inae bi se zupanik z1 utiskivao u zupanik z2 ili bi se od njega
odvajao).
Iz trokuta koji su naznaeni na slici i uvjeta o jednakosti normalnih komponenti obodne brzine
proizlazi:
1 O2 N 2
=
2 O1 N 1
194
Iz slike se vidi da zajednika normala n-n sijee meuosnu liniju O1O2 u toki C, te iz dva slina
trokuta O1N1C i O2N2C proizlazi
O2 N 2 O2C 1
=
=
=i
O1 N 1 O1C 2
Odavde je vidljivo da za konstantni prijenosni omjer toka C zauzima uvijek isti, stalni poloaj,
bez obzira koje toke profila su trenutno u zahvatu i bez obzira kakvog su oblika krivulje profila.
To znai da se ovo, sloeno odvaljivanje proizvoljnih profila, moe opisati kao jednostavno
meusobno odvaljivanje dviju krunica s polumjerima O1C i O 2 C , koje istodobno rotiraju oko
svojih osiju. Budui da u toki C nema klizanja izmeu profila (bokova zubi), jer su brzine v1 i v2
paralelne i jednake, odvaljivanje ovih krunica je isto, bez klizanja. Zbog toga se ove krunice,
tj. njihovi krugovi, nazivaju kinematskim krugovima, a toka C je kinematski pol.
Konani analitiki izraz glavnog pravila zupanja se dakle zapisuje kao
i=
1 n1 d w 2 rw 2
= =
=
2 n 2 d w1 rw1
M
N
Prema ovoj definiciji, kao i prema slici, oito je da normala u svakoj toki evolvente tangira
temeljni (osnovni) krug. Odatle proizlazi (i) da je udaljenost toke (Y) od diralita tangente (N)
195
jednaka polumjeru zakrivljenosti () evolvente u toj toki i (ii) da je ta udaljenost jednaka luku
MN :
YN = = rb tan y = MN = rb ( y + y ) .
y = inv y = tan y y
Iz opisanih svojstava evolvente proizlazi slijedee:
Za evolventni bok zuba normala u svakoj toki dodira tangira isti temeljni krug zupanika.
Budui da svaka od tih normala prolazi i kroz odvalnu toku C, proizlazi da je ona jedna te
ista i nepomina, bez obzira koja je toka u dodiru. Kako je normala zajednika za oba
zupanika u zahvatu, i nepomina, profil boka zuba spregnutog zupanika moe i mora biti
samo evolventan, jer samo kod evolvente normala u proizvoljnoj toki tangira isti (temeljni)
krug. Dakle, normala za svo vrijeme zahvata tangira oba temeljna kruga. To znai i da je kut
zahvata konstantan, kao i promjeri temeljnih krugova. Oito je takoer da se zahvat bokova
odvija po tom pravcu koji se zato naziva dodirnica ili zahvatna linija, a zahvatni kut se
naziva jo i kut dodirnice. Jasno je i da je korak na dodirnici jednak koracima na oba
temeljna kruga, kao to su i koraci na kinematskim krugovima jednaki, jer se oni odvaljuju
jedan po drugom. Uoljivo je i da je zahvatni kut ustvari kut pritiska na kinematskom krugu.
Kinematika evolventnog ozubljenja neosjetljiva je na promjenu osnog razmaka.
To slijedi iz izraza i = rb2/rb1 = const. Promjenom a mijenja se zahvatni kut i
promjeri kinematskih krugova:
cos w =
rb1,2
rw1,2
rb1 + rb 2
a
Kad promjer zupanika tei beskonanom, njegov bok zuba postaje pravac. Zato se takav
zupanik, koji se naziva ozubljena letva, bez problema spree sa svakim evolventnim
zupanikom. Lako je uoiti da je tada kut zahvata jednak kutu nagiba profila ozubljene letve,
koji po standardu treba biti jednak kutu osnovnog profila ozubljenja n.
Za osnovu pri standardizaciji zupanika uzet je osnovni profil definiran na zupaniku s brojem
zubi tzv. zupanoj letvi tada evolventa prelazi u pravac, a diobeni krug u diobeni pravac na
kojemu su debljina zuba i irina meuzublja jednake:
196
e1.4) Prstasto profilno glodalo za zupanike velikih promjera zbog velike cijene
odvalnih punih glodala
197
e2.3) Odvalno glodanje alat ima oblik punog glodala (evolventni pu isprekidan
uzdunim utorima s otricama)
198
Pomak profila
Ako se u procesu izrade zupanika diobeni pravac zupane letve odvaljuje po diobenom krugu
zupanika dobiva se zupanik bez pomaka profila. Meutim ukoliko je pri izradi zupanika
zupana letva postavljena tako da njen diobeni pravac ne tangira diobeni krug zupanika dobivaju
se zupanici s pomakom profila. Pomak profila, koji se definira kao umnoak faktora pomaka
profila (x) i modula (m) moe biti pozitivan ili negativan.
199
Pomak profila ne mijenja korak osnovnog profila, ni korak na diobenom krugu zupanika
pa proizlazi da se zupanici s razliitim pomacima profila mogu meusobno pravilno
sprezati.
Iz uvjeta da debljine zuba na kinematskom krugu jednog zupanika moraju biti jednake irini
meuzublja njima sparenih zupanika, moe se izvesti temeljna jednadba evolventnog zupanja
koja povezuje kut zahvata sa sumom pomaka profila spregnutih zupanika:
inv w = 2
x1 + x2
tan n + inv n
z1 + z2
200
d1
db
N1
N1
N2
w =
d2
2
dw
d b2
=d
d b2
d w2/2 = d 2/2
dw
=d
db
dw
dw
a = (d w1 + d w2)/2 = ao = (d 1 + d 2)/2
d w1/2 = d 1/2
O1
O2
O2
d w1 = d 1
d w1 > d 1
d w2 = d 2
d w2 > d 2
w = n
w > n
d +d
d +d
a = w1 w2 > a 0 = 1 2
2
2
a = a0 =
d1 + d 2
(0.1)
2
Prekrivanje profila
Znamo da se zahvat odvija po dodirnici N1N2 , ali ne od N1 do N2, ve poetak i kraj zahvata
diktiraju promjeri krugova preko glava spregnutih zupanika, jer zahvata na jednom zupaniku ne
moe biti izvan krugova preko glave. Dakle, zahvat traje od toke A do toke E u kojima se
sijeku krugovi preko glava. U trenutku kada zub zupanika 2 ue u zahvat (u toki A) s tokom
boka zuba zupanika 1 koja se nalazi na promjeru toke A, prethodni par zubi se dodiruje u toki
zahvatne linije koja je za korak temeljnog kruga udaljena od take A. Dakle, tada su dva para
zubi u zahvatu. To traje sve dotle dok spomenuti prethodni par zubi ne izae iz zahvata u toki E.
Tada se na promatrani par zubi nalazi u toki (B) koja je za korak na temeljnom krugu udaljena
od toke E. Dakle, od toke a do toke B svaki par zubi ima dvostruki zahvat, tj. profili su
prekriveni. Slino se zakljuuje i za podruje zahvatne lijine od toke D do E. Jasno je da je
izmeu tih podruja, od toke B do toke D podruje jednostrukog zahvata.
Podruje dvostrukog zahvata mora postojati, inae nebi bilo kontinuiranog prijenosa gibanja s
jednog na drugi zupanik. Oiti uvjet za to je
e > tb
e
>1.
tb
202
Normalna sila na zub Fbn djeluje u smjeru zahvatne linije u kinematskom polu C.
Normalna sila se rastavlja na obodnu i radijalnu komponentu. Obodna sila se rauna iz okretnog
momenta koji se prenosi:
2T
P
Ft1 = 1 , gdje je okretni moment T1 =
d1
1
Iz slike je vidljivo da je radijalna sila: Fr1 = Ft1 tan w .
Po zakonu akcije i reakcije slijedi:
203
Ft1 = Ft2
Fr1 = Fr2
Fbn1 = Fbn2
Tijekom predvienog vijeka trajanja, zupanici ne smiju pretrpjeti oteenja. Uzroci nastajanja
oteenja su razliiti, a najvaniji su: lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala i rupienje
bokova zubi.
Rupienje bokova zubi
Pri prijenosu snage bokovi zubi se meusobno relativno gibaju. Pri ovom gibanju dolazi do
pojave kontaktnog (Hertzovog) pritiska na dodirnim povrinama. Zbog ovog pritiska, ovisno o
stanju hrapavosti povrine, te o vrstoi bokova, kapljice maziva bivaju utisnute u mikropukotine
i dolazi do razaranja povrine. Tijekom rada, ove se rupice poveavaju, povrina zuba se sve vie
oteuje, dolazi do greaka geometrije, te na kraju do loma zuba.
Pojava rupienja je najizraenija u podruju oko diobenog (kinematskog) promjera, jer su tu
najvei kontaktni pritisci.
Lom zuba u korijenu uslijed zamora materijala
Obzirom na nain optereenja zuba i njegov oblik, zub se moe pojednostavljeno predstaviti kao
konzolno uleiteni nosa. Optereenje predstavlja normalna sila Fbn, s hvatitem koje se pomie,
ovisno o trenutnoj toki dodira zupanog para.
Osim intenziteta optereenja i samog oblika zuba, na lom u korijenu nepovoljno utjeu i pogrena
toplinska obrada, koncentracija naprezanja u korijenu, greke u materijalu, itd.
Kod elnika s kosim zubima parametri ozubljenja se mogu promatrati u dva presjeka: eonom
(ravnina okomita na os rotacije) i normalnom (ravnina okomita na bok zuba).
Konini zupanici
Najee se koriste za prijenos snage i gibanja pod pravim kutem, a bona linija im moe biti
ravna, kosa ili zakrivljena.
Kinematske povrine su im stoci na kojima se vri valjanje bez klizanja.
Zbog sloene geometrije dosta su osjetljivi na tonost izrade, montae i odstupanje od pravilnog
poloaja osi. esto se uvruju i konzolno, pa se javlja opasnost od progiba vratila.
d1 i d2 su kutevi izvodnica diobenih stoaca i najee je 1 + 2 = = 90o u tom sluaju je:
1
tan 1 = i tan2 = i gdje je i prijenosni omjer.
i
Puni prijenosnici
Puni prijenosnici se sastoje od pua (punog vijka) (1) i punog kola (2) ije se osi mimoilaze,
obino pod kutem od 90o, ali moe biti i pod kutem razliitim od 90o. Pu moe biti smjeten
iznad ili ispod punog kola, koje moe biti horizontalno ili vertikalno.
205
206