Carlos Castaneda

AKTIVNA STRANA
BESKONANOSTI

S engleskoga prevela
Nada Vuini
Naslov izvornika:
Carlos Castaneda
THE ACTIVE SIDE OF INFINITY
Copyright 1998 Laugan Productions
All Rights reserved by the Author throughout the world
Digitalizacija Knjiga : Equilibrium 2006

Ova je knjiga posveena

profesorima Clementu Meighanu i Haroldu Garfinkelu
koji su mi dali snaan poticaj za bavljenje
antropolokim terenskim istraivanjima
i opremili me alatom nunime za takav rad.
Slijedei njihove savjete, svim sam se srcem upustio
u prouavanje terena i krenuo na putovanje bez povratka.
Ako su moja istraivanja iznevjerila duh njihova uenja,
tu se nita ne moe promijeniti. Nisam mogao postupiti
drukije od onoga to sam uinio. Via sila koju
amani nazivaju beskonanou progutala me je
prije nego to sam dospio uobliiti
jasne znanstvene pretpostavke.

Sadraj

Predgovor

Uvod

Drhtaj u zraku
Putovanje moi
Namjera beskonanosti
Tko je zapravo bio Juan Matus

27
38
56

Poetak novog doba

Velike brige svakodnevnog ivota
Svjetonazor koji nisam mogao podnijeti
Neizbjean sastanak
Toka loma
Mjere spoznaje
Kako rei hvala

63
72
77
83
93
103

S onu stranu sintakse

Razvodnik
Meuigra energije na obzoru
Putovanje tamnim morem svijesti
Anorganska svijest
Jasan pogled
Sjene od blata

112
127
140
149
159
170

Odlazak na konano putovanje

Skok u ponor
Povratak

186
207

PREDGOVOR

Sintaksa
Jedan ovjek, zurei u svoje jednadbe,
ree da je svemir imao poetak.
Dogodila se eksplozija, rekao je.
Prasak nad praskovima, i svemir bi roen.
I on se iri, ree.
ak je izraunao i duinu njegova ivota:
deset milijardi okretaja Zemlje oko Sunca.
Svi na Zemljinoj kugli zaklicae od radosti;
njegove proraune nazvae znanou.
Nitko nije pomislio da je ovjekova pretpostavka o poetku svemira
tek odraz sintakse njegova materinskog jezika;
sintakse kojoj su potrebni poeci poput roenja,
razvoja i sazrijevanja,
i krajevi, poput smrti, kao injenini iskazi.
Svemir je imao poetak,
i on stari, uvjerava nas taj ovjek,
i umrijet e, kao to umiru sve stvari,
kao to je i on sam umro poto je matematiki potvrdio
sintaksu svojega materinskog jezika.

Druga sintaksa
Je li svemir doista imao poetak?
Je li teorija velikog praska istinita?
To nisu pitanja, iako zvue kao da jesu.
Je li sintaksa kojoj su potrebni poeci, razvoji
i zavreci kao injenini iskazi, jedina postojea sintaksa?
To je pravo pitanje.
Postoje i druge sintakse.
Evo jedne, primjerice, koja zahtijeva da se razliitost
intenziteta uzme kao injenica.
U toj sintaksi nita ne poinje i nita ne zavrava;
tako roenje nije ist, jasno izdvojen dogaaj,
nego posebna vrsta intenziteta,
to vrijedi i za sazrijevanje i za smrt.
ovjek s takvom sintaksom, pregledavajui svoje jednadbe,
zakljuuje da je izraunao dovoljno razliitih intenziteta
da moe sa sigurnou rei
kako svemir nikada nije poeo
i nikada nee zavriti,
ve je prolazio, sada prolazi i prolazit e
kroz beskrajna kolebanja intenziteta.
Taj bi ovjek s pravom mogao zakljuiti da je sam svemir
bojna koija intenziteta
i da se ovjek na nju moe ukrcati
kako bi putovao kroz promjene bez kraja.
Sve e on to zakljuiti, i mnogo vie,
a da moda nikada nee shvatiti
kako samo potvruje
sintaksu svojega materinskog jezika.

UVOD

Ova je knjiga zbirka vanih dogaaja iz mojeg ivota. Skupio sam ih

slijedei upute don Juana Matusa, amana Yaqui Indijanaca iz Mek
sika, koji mi je trinaest godina nastojao pribliiti spoznajni svijet a
mana koji neko davno ivljahu u Meksiku. Jednog mi dana don
Juan Matus onako usput predloi, kao da mu je to tog asa palo na
pamet, da sastavim ovu zbirku vanih dogaaja iz svojeg ivota. Ta
kav je bio njegov nain poduavanja. O vanim je potezima esto
govorio kao da je posrijedi neto sasvim obino. Na taj je nain prik
rivao gorinu konanosti, prikazujui je kao neto to se ni po emu
ne razlikuje od svakodnevnih briga.
Don Juan mi je s vremenom otkrio da su amani drevnog Mek
sika zbirku vanih dogaaja iz neijeg ivota smatrali bona fide sred
stvom koje pokree zalihe energije to postoji unutar ja. Objanjava
li su da se te zalihe zapravo sastoje od energije koja potjee iz sa
mog tijela, ali je premjetena, potisnuta izvan dohvata uslijed okol
nosti naega svakodnevnog ivota. U tom je smislu, za don Juana i
amane iz njegove loze, zbirka vanih dogaaja bila sredstvo za pre
raspodjelu njihove neiskoritene energije.
Preduvjet za stvaranje takve zbirke bio je da se ovjek istinski i
potpuno posveti skupljanju svih svojih osjeaja i ostvarenja, ne izo
stavljajui nita. Prema don Juanu, amani njegove loze bijahu uvje
reni da je zbirka vanih dogaaja sredstvo za postizanje emocional
ne i energetske ravnotee, nune za uputanje u nepoznato na razi
ni opaanja.
Don Juan je opisao sveukupni cilj amanistikog znanja, kojim
se i sam bavio, kao pripremu za suoavanje s konanim putovanjem:
putovanjem na koje mora krenuti svako ljudsko bie na kraju svojeg
ivota. Rekao je da su, zahvaljujui svojoj odlunosti i disciplini, a
mani bili sposobni zadrati osobnu svijest i svrhu poslije smrti. Za

njih je neodreeno, idealizirano stanje koje suvremeni ovjek nazi

va ivotom poslije smrti bilo konkretno podruje sasvim ispunje
no praktinim stvarima drukijeg reda od onih u svakodnevnom i
votu, a opet je sadravalo slinu funkcionalnu praktinost. Prikup
ljanje vanih dogaaja iz njihova ivota, smatrao je don Juan, za amane je bila priprema za ulazak u to konkretno podruje koje su na
zivali aktivnom stranom beskonanosti.
Jednog smo poslijepodneva don Juan i ja razgovarali sjedei pod
njegovom ramadom, nekom vrstom labave konstrukcije od tankih
bambusovih tapova. Izgledala je poput trijema natkrivenoga kro
vom koji je djelomini zaslon od sunca, ali ne bi mogao posluiti kao
zatita od kie. Male, vrste kutije, oito ostaci ambalae za prijevoz
robe, koristile su se umjesto klupa. Oznake na kutijama su izblijed
jele pa su djelovale vie kao ukras nego kao zatitni znak neke kom
panije. Sjedio sam na jednoj kutiji leima okrenut proelju kue. Don
Juan je sjedio na drugoj kutiji, oslanjajui se leima na nosei stup
ramade. Stigao sam nekoliko minuta prije, poto sam cijeli dan vozio
po vruem i vlanom vremenu. Bio sam uzrujan, nestrpljiv i znojan.
im sam se udobno smjestio na kutiju, don Juan je poeo govo
riti. Smjekajui se, napomenu da se debeli ljudi uglavnom ne znaju
boriti protiv debljine. Po osmijehu koji je titrao na njegovim usnica
ma, slutio sam da mu nije do ale. Naprosto mi je elio dati do zna
nja, vrlo izravno, ali istodobno i neizravno, da sam predebeo.
Toliko sam se uznemirio da sam se u jednom trenutku, izgubivi
ravnoteu, nagnuo previe unatrag i tresnuo leima o tanak zid iza
sebe. Od tog se udarca kua zatresla do temelja. Don Juan me upit
no pogleda, ali umjesto da me zapita kako sam, umirio me je rekavi
da nisam otetio kuu. Potom mi je nairoko objanjavao da ovdje
stanuje samo privremeno, a da zapravo ivi negdje drugdje. Kad
sam ga upitao gdje zapravo ivi, zagledao se u mene. Njegov pogled
nije bio neprijateljski; kao da je jednostavno nastojao sprijeiti dalj
nja neprimjerena pitanja. Nisam shvaao to hoe. I kad sam opet
pokuao postaviti isto pitanje, zaustavio me je.
Takva se pitanja ovdje ne postavljaju, uzvrati odluno. Moe
pitati to god hoe o postupcima i idejama. Kada budem spreman
kazati ti gdje ivim, ako to uope budem, rei u ti to a da me i ne
pita.
Smjesta sam se osjetio odbaenim. Lice mi obli crvenilo koje ni
sam mogao zaustaviti. Oito sam bio uvrijeen. Don Juanov grohotan

smijeh jo me vie ozlovolji. Ne samo to me je odbacio, nego me je

uvrijedio i jo ismijavao.
Ovdje ivim privremeno, nastavio je ne marei za moje loe
raspoloenje, jer je ovo sredite uda. Zapravo, ovdje ivim zbog
tebe.
Ta je izjava sve objanjavala. Nisam mogao vjerovati. Pomislih
da je to moda rekao samo da bi me umirio.
ivi li doista ovdje zbog mene? konano sam ga zapitao ne
mogavi obuzdati svoju znatielju.
Da, odgovorio je ravnoduno. Moram te pripremati. Ti si kao
ja. Ponovit u sad ono to sam ti ve rekao: u svakom narataju vra
eva, svaki nagual ili voa traga za novim mukarcem ili enom,
koji poput njega ima dvostruku energetsku strukturu; tu sam osobi
nu vidio kod tebe kad smo se sreli na autobusnoj stanici u Nogalesu.
Kad vidim tvoju energiju, vidim dvije svijetlee kugle, jednu iznad
druge, i to je osobina koja nas povezuje. Ja ne mogu odbaciti tebe
kao to ni ti ne moe odbaciti mene.
Njegove su rijei u meni izazvale neki udan nemir. Trenutak
prije bio sam ljut, a sada mi se plakalo.
Nastavio je rekavi da me eli povesti putem koji su amani naz
vali putem ratnika, a smatrao je da bi snaga podruja u kojem ivi
mogla imati blagotvoran utjecaj jer je ono sredite vrlo jakih emoci
ja i reakcija. Tu je ivio ratniki narod tisuama godina i natopio
zemlju svojim nemirom ratnika.
U to je doba ivio u dravi Sonori u sjevernome Meksiku, otpri
like sto kilometara udaljenoj od grada Guaymasa. Uvijek sam ga ta
mo posjeivao pod izgovorom da idem raditi na terenu.
Trebam li ui u rat, don Juane? zapitao sam ga iskreno zabri
nut poto je izjavio da e mi ratnika vjetina jednog dana dobro do
i. Ve sam nauio primati s najveom ozbiljnou sve to je govorio.
Dakako, odgovorio je smjekajui se. Kad upije sve oko se
be, sve to ti ovo podruje moe pruiti, ja u se odseliti.
Nisam imao nikakva razloga sumnjati u ono to mi je rekao, ali
mi je bilo nezamislivo da bi don Juan mogao ivjeti negdje drugdje.
On je potpuno bio dio svega to ga je okruivalo. No njegova se kua
doista doimala kao privremeno boravite. Bila je to koliba u kakvoj
su uglavnom stanovali Yaqui Indijanci koji su obraivali zemlju; bila
je napravljena od pletera premazanoga ilovaom, s ravnim slamna
tim krovom; imala je jednu veliku prostoriju u kojoj se jelo i spava
lo te nenatkrivenu kuhinju.

Teko je s debelim ljudima, rekao je.

Njegova je primjedba zvuala kao da nema veze ni s ime, ali
nije bilo tako. Don Juan se jednostavno vratio onome o emu je go
vorio prije negoli sam ga prekinuo tresnuvi leima o zid kue.
Maloprije si udario u moju kuu poput kugle za ruenje, nadometnu maui glavom lijevo-desno. Kakav udarac! Bio je to uda
rac dostojan snanoga, krupnoga mukarca.
Imao sam neugodan dojam da mi se obraa kao netko kome je
dosadilo baviti se sa mnom. Odmah sam zauzeo obrambeni stav.
Sluao je smijuljei se, dok sam ja gotovo izbezumljeno pokuavao
objasniti da je moja teina normalna za veliinu mojih kostiju.
Da, da, priznao je zabavljajui se. Ima velike kosti. Mogao
bi imati i petnaest kila vie i nitko, uvjeravam te, nitko ne bi ni pri
mijetio. Ja prvi ne bih primijetio.
Po njegovu podsmjeljivu osmijehu shvatio sam da sam debeo.
Potom me je pitao neto openito o zdravlju, a ja sam nastavio
govoriti oajniki pokuavajui izbjei bilo kakve primjedbe o mojoj
teini. Sam je promijenio temu.
to je s tvojim ekscentrinostima i zastranjivanjima? upitao je
mrtvaki ozbiljna izraza lica.
Idiotski sam odgovorio da je sve u redu. Ekscentrinosti i za
stranjivanja, kako ih je nazvao, odnosili su se na moje kolekcionar
ske strasti. U to sam se vrijeme bacio s novim arom na neto u e
mu sam uivao cijelog ivota: na skupljanje svega to se skupljati
dalo. Skupljao sam asopise, marke, ploe, predmete koji su se sa
uvali iz Drugoga svjetskog rata, kao to su bodei, vojnike kacige,
zastave i slino.
Sve to ti mogu rei o svojim zastranjivanjima jest da pokua
vam prodati svoje zbirke, rekao sam poput muenika kojega prisi
ljavaju da uini neto strano.
Biti kolekcionar i nije tako loe, uzvratio je kao da to doista
misli. Nije problem u skupljanju, nego u onome to se skuplja. Ti
skuplja smee, bezvrijedne stvari kojima robuje, kao i svojem psu
ljubimcu. Ne moe tek tako otii nekamo ako ima psa za kojeg se
treba brinuti ili ako mora misliti to e se dogoditi s tvojim zbirka
ma dok si odsutan od kue.
Ali, don Juane, ozbiljno traim kupce, vjeruj mi, pobunio sam
se.
Ne, ne, ne, nemoj misliti da te ja za bilo to optuujem, od
brusio je. Zapravo, svia mi se tvoj kolekcionarski duh. Samo mi se

ne sviaju tvoje zbirke, to je sve. Rado bih, meutim, da iskoristi

svoje kolekcionarsko oko. elio bih ti predloiti da skuplja neto
vrijedno.
Don Juan je dugo utio. Kao da je traio rijei, ili je to moda
bilo samo dobro odmjereno oklijevanje koje je pridonosilo drama
tinosti trenutka. Netremice me je gledao prodornim pogledom.
Dunost je svakog ratnika da skuplja zbirku za poseban album,
nastavio je don Juan, album koji otkriva ratnikovu osobu, album
koji svjedoi o okolnostima njegova ivota.
Zato to naziva zbirkom, don Juane? upitao sam pomalo
svadljivim tonom. Ili, zato to uope naziva albumom? domet
nuli.
Zato to je to i jedno i drugo, uzvratio je. Ali najvie je nalik
albumu slika koje nosimo u sjeanju, slika satkanih od sjeanja na
dogaaje vrijedne pamenja.
Jesu li ti dogaaji vrijedni zbog neega posebnoga? upitao
sam.
Oni su vrijedni pamenja jer imaju posebno znaenje u ivotu
nekog pojedinca, rekao je. Predlaem da napravi album s potpu
nim opisom razliitih dogaaja koji su za tebe imali posebno znae
nje.
Ali svaki dogaaj u mojem ivotu ima posebno znaenje za me
ne, don Juane! rekao sam glasno, no im sam to izustio bilo mi je
jasno da pretjerujem.
Nije ba tako, odvrati on sa smijekom, oito beskrajno uiva
jui u mojim reakcijama. Nije svaki dogaaj ostavio dubok trag na
tebe. Bilo je vjerojatno samo nekoliko dogaaja koji su promijenili
neto u tvojem ivotu, osvijetlili tvoj put. Uglavnom dogaaji koji
mijenjaju na ivotni put nisu osobni dogaaji, a ipak su vrlo osobni.
Nemoj me pogreno shvatiti, don Juane, ali vjeruj mi, sve to
mi se dogodilo odgovara tvojem opisu vanih dogaaja, rekao sam
znajui da laem.
Istog asa kad sam to izgovorio poelio sam se ispriati, ali don
Juan nije obraao pozornost na mene, kao da nita nisam rekao.
Nemoj misliti da je taj album neto banalno, dosadno prevakavanje doivljaja, nastavio je.
Duboko sam udahnuo, zatvorio oi i pokuao srediti misli. Go
vorio sam si, kiptei od bijesa, da imam uasan problem: ove posje
te don Juanu ne mogu vie podnijeti. Osjeao sam se ugroenim u
njegovoj prisutnosti. Guio me je rijeima, nije mi ostavljao nimalo

prostora da pokaem kako i ja neto vrijedim. Mrzio sam osjeaj sra

ma, a svaki put, im bih otvorio usta, osramotio bih se; svaki put
sam ispao budala, a toga sam se gnuao.
Ali uo sam i drugi glas koji kao da je dolazio iz dubine, iz velike
udaljenosti, slab jedva ujan glas. Usred bujice rijei koje su izraa
vale moje nezadovoljstvo, zauo sam svoj glas koji mi je govorio da
se vie ne mogu povui, da je prekasno. No, ono to sam uo zapra
vo nije bio moj glas; bilo je to neto poput nepoznata glasa koji mi
je govorio da sam zaao predaleko u don Juanov svijet i da mi je on
postao potreban vie nego zrak koji udiem.
Ma to ti rekao, nastavio je govoriti glas, da nisi takav, toliko
opsjednut sobom, ne bi se tako ozlovoljio.
To je glas tvojega drugog uma, ree don Juan, kao da je na
prosto sluao ili itao moje misli.
Tijelo mi je samo od sebe poskoilo. Osjetio sam tako jak strah
da su mi potekle suze. Priznao sam don Juanu zato sam se toliko
uznemirio.
Sasvim je prirodno to osjea proturjenost u sebi, rekao je.
Vjeruj mi, ja se ne uzbuujem zbog toga. Naprosto nisam takav. e
lio bih ti ispriati to je meni moj uitelj nagual Julian neko radio.
Mrzio sam ga iz dubine due. Bio sam vrlo mlad i vidio sam kako ga
ene oboavaju. Predavale su mu se rado, a kad bih im se ja obra
tio, makar samo i pozdravom, okretale su se protiv mene kao lavice, spremne da mi odgrizu glavu. Mene su mrzile, a njega su oboa
vale. to misli kako sam se osjeao?
Kako si razrijeio taj sukob, don Juane? upitao sam ga s istin
skim zanimanjem.
Nita nisam rijeio, izjavio je. Taj naizgled sukob bio je po
sljedica borbe izmeu moja dva uma. Svi ljudi imaju dva uma. Je
dan je potpuno na, i on je poput tihoga glasa koji nam uvijek dono
si red, usmjerenost i svrhu. Drugi je um nametnut izvana, on je stra
na instalacija. Donosi nam sukob, potrebu za samopotvrivanjem,
sumnje i beznae.
Bio sam toliko zaokupljen vlastitim duevnim stanjem da uope
nisam shvatio to mi je don Juan govorio. Jasno sam mogao pono
viti svaku njegovu rije, ali mi one nita nisu znaile. Gledajui me
ravno u oi, don Juan vrlo smireno ponovi sve to mi je netom prije
rekao. Jo nisam mogao dokuiti to to znai. Nisam se mogao usre
dotoiti na njegove rijei.
Iz nekoga meni neobjanjiva razloga, don Juane, ne mogu pra
titi ono to mi govori, rekoh.

Savreno razumijem zato me ne moe slijediti, ree s osmi

jehom punim razumijevanja, a i ti e shvatiti jednog dana, onog
trenutka kad se prestane dvoumiti voli li me ili ne, onog dana kad
vie ne bude sam sebi jedino sredite svijeta.
U meuvremenu, nastavio je, ostavimo temu o naa dva uma
po strani i vratimo se tvojem albumu vanih dogaaja. Stvaranjem
takva albuma vjebaju se disciplina i nepristranost. Shvati taj album
kao ratniki pothvat.
Don Juanova tvrdnja - da e moja dvojba o tome volim li ga ili
ne, zavriti onda kada se oslobodim opsjednutosti sobom - nije za
mene bila nikakvo rjeenje. Zapravo, ta me je izjava jo vie razlju
tila; od toga sam se jo vie osjetio frustriranim. A kad sam uo da
o albumu govori kao o ratnikom pothvatu, sasuo sam mu u lice sav
otrov koji se nakupio u meni.
Teko je razumjeti i samu zamisao o zbirci dogaaja, rekao
sam pobunivi se. Ali da je povrh svega naziva jo i albumom i
tvrdi da bi takav album bio ratniki pothvat, to je za mene previe.
Sve je to vrlo nejasno. Ako je slika nejasna, metafora nema smisla.
Kako je to neobino! Ja mislim ba suprotno, mirno odvrati
don Juan.
Zato to je ratniki pothvat, takav je album za mene prepun
smisla. Ne bih htio da moj album vanih dogaaja bude ita drugo
doli ratniki pothvat.
Htio sam nastaviti s objanjavanjem svojeg stajalita i pokazati
mu da doista razumijem tu zamisao o albumu vanih dogaaja.
Smetao mi je zamreni nain njegova opisivanja. U to sam doba se
be smatrao pobornikom jasnog i funkcionalnog izraavanja.
Don Juan nije nita rekao na moje mrzovoljno raspoloenje. Sa
mo je kimnuo glavom kao da se sa mnom potpuno slae. Nakon ne
kog vremena, neto se dogodilo. Ne znam jesam li potroio svu ener
giju ili sam se napunio novom. Odjednom sam bez ikakva napora
shvatio da su moji ispadi besmisleni i bilo mi je beskrajno neugodno.
to me to spopadne da se ovako ponaam? pitao sam don Juana ozbiljno. U tom sam asu bio potpuno zbunjen i potresen onime
to sam spoznao. Stadoe mi tei suze.
Ne brini za glupe pojedinosti, ree don Juan umirujui me.
Svi smo mi takvi, i mukarci i ene.
Hoe rei da smo po prirodi sitniavi i puni proturjenosti?
Ne, nije to naa priroda, dometnu don Juan. Prije bi se moglo
rei da su naa sitniavost i proturjenost rezultat transcendentalnog

sukoba koji optereuje svakoga od nas, ali kojega su bolno i bezna

dno svjesni samo vraevi: to je sukob dvaju umova.
Don Juan me je netremice gledao; oi su mu bile poput dviju
sjajnih eravica.
Stalno mi govori o dva uma, rekao sam, ali moj mozak ne
moe dokuiti o emu ti zapravo govori. Zato?
Znat e zato kad za to doe vrijeme, ree. Zasad e biti do
voljno da ponovim ono to sam ti rekao o naa dva uma. Jedan je
um na istinski um, rezultat naega cjelokupnoga ivotnog iskustva.
To je onaj koji malokad govori zato to je poraen i potisnut u mrak.
Drugi je um, kojim se koristimo svakodnevno za sve to inimo, stra
na instalacija.
Mislim da je osnovni problem u tome to mi je zamisao o umu
kao o stranoj instalaciji toliko daleka da je moj um odbija ozbiljno
prihvatiti, rekao sam, osjeajui da sam na pragu pravog otkria.
Kao da nije uo to sam rekao, don Juan nesmetano nastavi go
voriti o dva uma.
Rjeenje sukoba izmeu dvaju umova, stvar je namjere, rekao
je. amani prizivaju namjeru, izgovarajui rije namjera glasno i
jasno. Namjera je snaga koja postoji u svemiru. Kada je amani dozovu, namjera im doe i pripremi put za ono to ele postii, to
znai da vraevi uvijek ostvare ono to su naumili.
Znai li to, don Juane, da vraevi uvijek dobiju sve to hoe,
ak i ako je to neto sitniavo i samovoljno? pitao sam.
Ne, nisam tako mislio. Namjera se moe prizivati za sve, daka
ko, odgovorio je, ali su vraevi otkrili, na vlastitim pogrekama,
da im se namjera javlja samo za ono to je apstraktno. To je sigurno
sni ventil za vraeve; inae bi bili nepodnoljivi. U tvojem primjeru,
prizivanje namjere da bi razrijeio sukob izmeu svoja dva uma, ili
uo glas pravog uma, nije neto sitniavo i samovoljno. Upravo obr
nuto; takvo je prizivanje eterino i apstraktno, a ipak od ivotne
vanosti za tebe.
Don Juan je zastao na trenutak; potom je ponovno poeo govo
riti o albumu.
Moj vlastiti album, budui da je on ratniki pothvat, zahtijevao
je iznimno briljiv odabir, rekao je. Sada je to pomno odabrana
zbirka nezaboravnih trenutaka iz mojeg ivota i svega to je do njih
dovelo. U njemu sam saeo sve to je bilo i to e biti vano za me
ne. Prema mojem je miljenju, album ratnika neto vrlo konkretno,
neto to tako dobro pogaa bit stvari da moe uzdrmati ovjeka.

Nisam imao pojma to zapravo don Juan hoe, a opet, savreno

sam ga razumio. Savjetovao mi je da sjednem, sam, i prepustim se
mislima, sjeanjima i zamislima koje e mi same doi. Preporuio mi
je da se usredotoim kako bih mogao uti glas iz dubine svoje unu
tranjosti koji e mi kazati to da izaberem. Don Juan mi potom na
loi da uem u kuu i legnem na krevet pripremljen za mene. Krevet
je bio napravljen od drvenih kutija i nekoliko desetaka praznih vre
a od debelog platna koje su sluile kao madrac. Boljelo me je cije
lo tijelo, no kad sam legao, osjeao sam se bolje jer je krevet bio iz
nimno udoban.
Don Juanov sam prijedlog zduno prihvatio i poeo sam razmi
ljati o svojoj prolosti, traei dogaaje koji su na mene ostavili tra
ga. Uskoro sam otkrio da je moja tvrdnja da je svaki dogaaj u mo
jem ivotu vaan, bila obina glupost. Koliko se sjeam, otkrio sam
da uope ne znam otkuda bih krenuo. Glavom mi je prolazilo bez
broj nepovezanih misli i sjeanja na dogaaje iz prolosti, ali nisam
mogao utvrditi jesu li oni imali ikakva znaenja za mene. Imao sam
dojam da mi se nita vano nije dogodilo. inilo mi se kao da sam
iao kroz ivot poput nekog mrtvaca koji moe hodati i govoriti, ali
nita ne moe osjetiti. Kako se nisam mogao usredotoiti ni na jednu
misao, osim sasvim povrno, odustao sam i zaspao.
Jesi li uspio? upitao me je don Juan kad sam se probudio ne
koliko sati poslije.
Umjesto da budem oputen nakon spavanja i odmora, opet sam
bio neraspoloen i mrzovoljan.
Ne, nita nisam napravio! zareao sam.
Jesi li uo glas iz dubine? upitao me je.
Mislim da jesam, lagao sam.
to ti je rekao? pitao me je nekako nestrpljivo.
Ne mogu se sjetiti, don Juane, promrmljao sam.
A opet si u svojemu svakodnevnom raspoloenju, rekao je i
snano me potapao po leima. Tvoj svakodnevni um opet je preu
zeo nadzor. Bilo bi dobro da ga malo opustimo razgovorom o zbirci
vanih dogaaja iz tvojeg ivota. Moram ti rei da nije lako izabra
li to da ovjek stavi u album. Zato sam skupljanje dogaaja za taj
album i nazvao ratnikim pothvatom. Mora stalno iznova uranjati
u svoju prolost, i na neki nain oblikovati svoje iskustvo, da bi doi
sta znao to izabrati.
Tada sam jasno shvatio, makar i samo na trenutak, da imam dva
uma; meutim ta je misao bila toliko maglovita da sam je odmah

izgubio. Ostao je samo osjeaj da nisam kadar ispuniti ono to je

don Juan zahtijevao od mene. Umjesto da sam milostivo prihvatio
svoju nesposobnost, dopustio sam joj da se pretvori u prijetnju. Ono
to me je poticalo na djelovanje u to vrijeme, bila je neodoljiva elja
da se uvijek prikaem u dobru svjetlu. Biti nesposoban bilo je isto
to i biti gubitnik, a to nisam mogao podnijeti. Budui da nisam
znao kako odgovoriti na izazov koji mi je don Juan postavio, uinio
sam ono to sam jedino znao: razljutio sam se.
Moram jo dosta razmiljati o svemu tome, don Juane, rekoh.
Treba mi vremena da se srodim s tom idejom, dometnuh.
Svakako, svakako, odobrio je don Juan. Ima vremena koliko
god ti treba, samo pouri.
Nismo vie govorili o toj temi. Kad sam otiao kui, potpuno sam
na sve to zaboravio, dok jednog dana, usred predavanja na fakulte
tu, nisam sasvim neoekivano zauo neumoljivi glas koji je traio da
se prisjetimo nekoga vanog dogaaja iz naeg ivota. Proli su me
srsi, osjetio sam kako mi se cijelo tijelo nervozno gri, od glave do
pete.
Poeo sam ozbiljno raditi na tome. Proli su mjeseci prije nego
to sam uspio oivjeti sjeanje na doivljaje koji su mi se inili va
nima. Meutim, kad sam preispitao svoju zbirku, shvatio sam da se
bavim samo idejama koje nemaju nikakvu podlogu. Dogaaji kojih
sam se prisjetio samo su nejasno upuivali na neto apstraktno u
mojem sjeanju. I opet me je izjedala sumnja da sam tipini proiz
vod odgoja koji je usmjeren samo na djelovanje te da nisam kadar
zaustaviti se kako bih neto osjetio.
Jedan od dogaaja kojeg sam se sjeao kao kroz maglu, a elio
sam ga po svaku cijenu uiniti vrijednim pamenja, bio je dan kada
sam saznao da sam primljen na postdiplomski studij na Kalifornijskom sveuilitu u Los Angelesu. Ma koliko se trudio, nikako se ni
sam mogao sjetiti to sam radio tog dana. Taj dan nije bio ni po e
mu jedinstven ili zanimljiv, osim po ideji da ga moram zapamtiti.
Trebao sam se ponositi i biti sretan to sam upisao postdiplomski
studij, ali nije bilo tako.
Drugi primjer iz moje zbirke bio je dan kada sam se gotovo oe
nio s Kay Condor. Njezino pravo prezime nije bilo Condor, ali ga je
promijenila jer je htjela postati glumica. Zapravo joj je velika sli
nost s Carole Lombard otvorila put slavi. Taj dan nisam pamtio toli
ko po onome to se dogaalo nego vie po tome to je Kay bila tako
lijepa i to se htjela udati za mene. Bila je za glavu via od mene, to
ju je inilo jo privlanijom.

Zamisao da se oenim visokom enom u crkvi dovodila me je do

ushienja. Unajmio sam sivi smoking. Hlae su bile preiroke za mo
ju visinu. Nisu bile trapez hlae, nego su naprosto bile preiroke,
i to me je strahovito uzrujavalo. Drugo to mi je neopisivo ilo na
ivce bili su rukavi na ruiastoj koulji to sam je kupio za tu prigo
du, desetak centimetara predugaki, pa sam morao navui gumene
vrpce na ruke da bih ih skratio. Osim tih sitnica, sve je bilo savreno
do trenutka kad sam shvatio, zajedno s uzvanicima, da se Kay Condor nee pojaviti.
Budui da je Kay bila fina mlada dama, poslala mi je pisamce s
isprikom po potaru koji raznosi brzojave. Napisala je da ne vjeruje
u rastavu braka i da se ne moe vezati za nekoga tko ne dijeli nje
zine poglede na ivot. Podsjetila me je da sam se svaki put smijuljio
dok sam izgovarao njezino prezime Condor, a time sam pokazivao
da je uope ne cijenim kao osobu. Rekla je da je o tome razgovara
la sa svojom majkom. Obje me veoma vole, ali ipak ne toliko da bi
me prihvatile kao lana svoje obitelji. Hrabro i mudro je dodala da
svatko nosi svoj kri.
Bio sam u stanju potpune tuposti. Kad sam se pokuao prisjeti
ti tog dana, nisam se mogao sjetiti jesam li se osjeao ponienim za
to to sam stajao sam usred mnotva ljudi u svojem sivom, unajmlje
nom smokingu sa irokim nogavicama, ili me je slomilo to to se Kay
Condor nije htjela udati za mene.
Jedino sam ta dva dogaaja uspio izdvojiti od ostalih. Bili su to
slabi primjeri, ali poto sam o njima razmiljao, uspio sam ih izd
vojiti kao prie koje su s filozofskog stajalita bile prihvatljive. Sebe
sam vidio kao bie koje prolazi kroz ivot bez stvarnih osjeaja, kao
nekoga tko doivljava svijet oko sebe koristei se iskljuivo svojim
umom, te sam po ugledu na don Juana, smislio i jednu metaforu:
bie koje posredno ivi, ne onakav ivot kakav jest, ve onakav ka
kav bi trebao biti.
Vjerovao sam, primjerice, da je dan kada sam primljen na post
diplomski studij trebao biti vaan za mene. Budui da nije bilo tako,
koliko god sam mogao nastojao sam pridati mu vanost koju uope
nisam osjeao. Neto slino dogodilo se i onog dana kad je Kay Condor odustala od vjenanja. Trebao je to biti teak udarac za mene,
ali nije bio. U trenutku kad sam se prisjeao tog dana, znao sam da
tu nije bilo niega, pa sam se poeo svesrdno truditi da iskonstrui
ram ono to sam trebao osjeati.
Sljedei put, im sam stigao u don Juanovu kuu, opisao sam
mu dva primjera vanih dogaaja koje sam izdvojio.

To je gomila gluposti, izjavio je. Nita od toga ne moe ui u

album. Prie su iskljuivo vezane za tebe kao osobu koja razmilja,
osjea, vie ili nita ne osjea. Vani dogaaji iz amanova albuma
su prie koje odolijevaju vremenu jer nisu izravno vezane za njego
vu linost, a opet, on je njihov nerazdvojni dio. On e zauvijek biti
u njihovu sreditu, sve dok ivi, a moda i poslije, ali ne na osobni
nain.
Njegove su me rijei porazile, bio sam potiten i osjeao sam se
odbaenim. Tih sam dana iskreno vjerovao da je don Juan tvrdo
glavi starac koji osobito uiva u tome da me poniava. Podsjetio me
je na majstora kojeg sam upoznao u kiparskoj ljevaonici gdje sam
radio kad sam iao u kolu za primijenjenu umjetnost. Neprestano
je kritizirao svoje naunike i pronalazio pogreke u svemu to su ra
dili, te je traio da isprave radove prema njegovim uputama. Oni bi
se okrenuli i pretvarali da popravljaju rad. Sjeam se s kakvim bi a
rom rekao: Da. To je neto sasvim drugo, kad su mu pokazali neizmjenjeni rad.
Nemoj to uzimati previe k srcu, rekao je don Juan prenuvi
me iz sjeanja. I ja sam nekada bio u istoj situaciji. Ne samo to go
dinama nisam znao to da izaberem, nego sam mislio da se iz mojih
doivljaja nema to izabrati. inilo mi se da u mojem ivotu nije bilo
nikakvih dogaaja. Dakako, svata mi se dogaalo, ali trudei se da
ne pokvarim sliku o sebi, nisam imao ni vremena ni mogunosti ita
od toga primijetiti.
Moe li mi tono rei to je pogreno u mojim priama? Znam
da one nita ne vrijede, ali i ostatak mojeg ivota je takav.
Ponavljam, ree, prie za ratnikov album nisu osobne. Tvoja
pria o danu kad su te primili na fakultet samo potvruje da si ti sre
dite svega. Ti neto osjea, pa ne osjea; ti shvaa, pa ne shva
a. Razumije li to hou rei? Cijela se pria svodi samo na tebe.
Pa, kako bi moglo biti drukije, don Juane? pitao sam.
U svojoj drugoj prii gotovo si postigao ono to bih elio, a on
da se to opet pretvorilo u neto sasvim osobno. Znam da bi mogao
dodati jo pojedinosti, ali svi bi ti detalji bili produetak tvoje osobe
i nita vie.
Doista ne razumijem to bi ti htio, don Juane, pobunio sam
se. Svaka pria viena oima onoga tko ju je doivio, logino, mora
biti osobna.
Da, da, svakako, ree, smijeei se, razdragan kao i inae mo
jom zbunjenou. Da, ali to onda nisu prie za album ratnika. Takve
prie imaju neku drugu svrhu. Dogaaji vrijedni pamenja koje mi

traimo imaju mraan prizvuk bezlinosti koja ih proima. Ne znam

kako bih ti drukije to objasnio.
Bio je to za mene trenutak prosvjetljenja, vjerovao sam tada i
mislio sam da razumijem to je don Juan htio rei s mranim priz
vukom bezlinosti. Shvatio sam da pod time razumijeva neto to
je pomalo morbidno. Mrano je za mene imalo takvo znaenje. Is
priao sam mu priu iz svojeg djetinjstva.
Jedan od mojih starijih bratia studirao je medicinu. Bio je na
praksi i jednog me je dana odveo u mrtvanicu. Uvjerio me je da bi
svaki mladi ovjek, naprosto radi irenja vlastitih vidika, trebao vid
jeti mrtvace jer taj prizor djeluje vrlo pouno, naime zorno pokazuje
prolaznost ivota. Salijetao me je raznim priama ne bi li me nago
vorio da idem s njime. to je vie govorio o tome kako postajemo
nitavni kad umremo, to me je vie obuzimala radoznalost. Nikad
prije toga nisam vidio mrtvaca. Konano je moja znatielja prevag
nula i poao sam s njime.
Pokazao mi je razna trupla i uspio me uasno prestraiti. Leevi
na mene nisu djelovali nimalo pouno ili prosvjetljujue. Bilo je to
neto najjezivije to sam ikada vidio. Dok je sa mnom razgovarao,
stalno je pogledavao na sat, kao da oekuje nekoga tko se svakog
asa treba pojaviti. Oito me je htio zadrati u mrtvanici due nego
to sam mogao izdrati. Kako sam uvijek bio sklon nadmetanju,
mislio sam da iskuava moju izdrljivost i mukost. Stisnuo sam zu
be i odluio izdrati do kraja.
Kraj se pretvorio u takvu moru da to nisam mogao ni u snu
zamisliti. Neto je unulo i jedan od mrtvaca koji su leali prekri
veni plahtama na dugakomu mramornom stolu, stvarno se pridignu kao da e sjesti. ulo se kako je podrignuo, a zvuk, koji kao da
mi je proparao utrobu, bio je tako jeziv da ga neu zaboraviti dok
sam iv. Moj roak, lijenik, objasnio mi je kao pravi znanstvenik da
je to le ovjeka koji je umro od tuberkuloze i da su njegova plua
izjeli bacili, to je ostavilo goleme rupe ispunjene zrakom; u takvim
sluajevima, pri promjeni temperature zraka, tijelo se pokatkad pri
digne u sjedei poloaj ili se samo trgne.
Ne, jo nisi shvatio, ree don Juan, vrtei glavom. To je samo
pria o tvojem strahu. I ja bih se na tvojemu mjestu na smrt prepla
io; meutim, strah ne moe prosvijetliti niiji put. A mene zanima
to se tebi dogodilo.
Vritao sam kao izbezumljen, rekoh. Roak me je nazvao ku
kavicom i plaljivcem zato to sam zaronio glavu u njegova prsa i ci
jeloga ga ispovraao.

Oito sam se zakvaio za morbidnu stranu svojeg ivota. Sjetio

sam se jo jedne prie o esnaestogodinjem djeaku kojeg sam
upoznao u gimnaziji, koji je zbog poremeenog rada lijezda toliko
narastao da se na kraju pretvorio u diva. Srce mu se nije razvijalo u
skladu s ostalim dijelovima tijela, pa je jednog dana umro od srane
mane. S jednim drugim djeakom otiao sam u mrtvanicu iz neke
morbidne znatielje. Pogrebnik, vjerojatno jo morbidniji od nas
dvojice, otvorio je stranja vrata i pustio nas unutra. Pokazao nam
je svoje remek-djelo. Divovskog djeaka, koji je bio visok dva metra
i trideset centimetara, smjestio je u mrtvaki koveg normalne du
ine tako to mu je otpilio noge. Potom je noge poloio u ruke mrt
vog djeaka koji ih je drao kao da su to njegovi trofeji.
Strah koji sam tada osjetio mogao se usporediti sa strahom to
sam ga doivio kao dijete u mrtvanici, ali ovaj novi strah nije u me
ne izazvao tjelesnu reakciju, nego psihiko gaenje.
Na dobru si putu, rekao je don Juan. Meutim, tvoja je pria
i dalje previe osobna. Ona je gnusna. Pozlilo mi je od nje, ali nazi
rem velike mogunosti.
Don Juan i ja smijali smo se uasima koji ispunjavaju svakod
nevni ivot. U sjeanja su mi poele nezaustavljivo navirati slike iz
kojekakvih morbidnih doivljaja iz mojeg ivota. Tada sam mu ispri
ao priu o svojemu najboljem prijatelju Royu Goldpissu. Zapravo,
imao je poljsko prezime, ali prijatelji su ga zvali Goldpiss jer je sve
to bi dotaknuo pretvarao u zlato; bio je nadaren za poslovne poth
vate.
Osobiti smisao za biznis uinio ga je strahovito ambicioznim
stvorenjem. elio je biti najbogatiji ovjek na svijetu. No, utvrdio je
da je konkurencija prevelika. Budui da je sam vodio poslove, shva
tio je da se ne moe natjecati s voom islamske sekte, primjerice,
koji je svake godine dobivao onoliko kilograma zlata koliko je izno
sila njegova tjelesna teina. Svake godine, prije vaganja, voa te
sekte udebljao bi se najvie to je mogao.
Tada je moj prijatelj Roy snizio kriterije te je njegov cilj bio po
stati najbogatijim ovjekom u Sjedinjenim Dravama. Konkurencija
je bila estoka. Jo je malo spustio kriterije: moda bi mogao biti naj
bogatiji u Kaliforniji. I tu je zakasnio. Tada je izgubio svaku nadu da
bi se sa svojim lancem pizzerija i slastiarnica ikada mogao mjeriti s
najimunijim obiteljima koje su u svojim rukama drale cijelu Kaliforniju. Zadovoljio se time da bude najbogatiji u Woodland Hillsu,
predgrau Los Angelesa gdje je ivio. Na njegovu nesreu, nekoliko

kua nie, u istoj ulici gdje je stanovao Roy, ivio je gospodin Marsh,
vlasnik tvornica za proizvodnju najkvalitetnijih madraca u Americi,
ije je bogatstvo dosegnulo nevjerojatne razmjere. Roy je bio straho
vito isfrustriran. Njegov nagon za uspjehom bio je toliko jak da mu
se od toga na kraju naruilo zdravlje. Jednog je dana umro od aneurizme u mozgu.
Njegova me je smrt natjerala da trei put posjetim mrtvanicu.
Royeva me je supruga zamolila da kao njegov najbolji prijatelj pro
vjerim je li le odjeven kako treba. Otiao sam u pogrebni zavod gdje
me je tajnik uveo u stranju prostoriju. U trenutku kad sam uao,
deurni pogrebnik koji je radio za visokim mramornim stolom, ka
iprstom i malim prstom pokuavao je podii kutove ve ukoene
gornje usnice mrtvaca dok se srednjim prstom upirao o dlan druge
ruke. Kad se na Royevu licu pojavio groteskni smijeak, pogrebnik
se napola okrenuo prema meni i udvornim glasom rekao: Nadam
se da ste zadovoljni, gospodine.
Njegova ena, za koju se nikada nee saznati je li ga voljela ili
ne, odluila je pokopati Roya sa svim malim poastima koje je, pre
ma njezinu miljenju, zasluio. Kupila je najskuplji lijes izraen po
narudbi, koji je izgledao kao telefonska govornica; na tu je ideju
dola gledajui neki film. Roy je pokopan u sjedeem poloaju kao
da vodi poslovni razgovor pri telefonu.
Na pogrebu nisam ostao do kraja. Otiao sam kada me je esto
ko spopalo neto poput mjeavine nemoi i srdbe, vrsta ljutnje koju
nisam mogao ni na kome iskaliti.
Ti si doista u nekomu morbidnom raspoloenju danas, primi
jetio je don Juan smijui se. Ali usprkos tome, ili upravo zahvalju
jui tome, pribliio si se cilju. Posve si blizu.
I danas se divim tome kako se moje raspoloenje mijenjalo svaki
put kad sam bio s don Juanom. Kad bih stigao k njemu, uglavnom
bih bio neraspoloen, razdraljiv, optereen sobom i svakojakim sum
njama. Nakon nekog vremena, moje bi se raspoloenje na neki ne
objanjiv nain poelo mijenjati i ja bih se postupno oputao sve dok
ne bih osjetio kako me preplavljuje potpuni mir. Meutim, moj na
in izraavanja nije se mijenjao u skladu s raspoloenjem. Moj uo
biajeni nain razgovora bio je tipian za ovjeka punog nezado
voljstva koji se suzdrava od otvorenoga kukanja, no usprkos tome,
njegovo nezadovoljstvo izbija iz svake izgovorene reenice.
Moe li mi dati primjer nekog dogaaja vrijednoga pamenja iz
tvojeg albuma, don Juane? upitao sam uobiajenim tonom prikrivena

nezadovoljstva. Kad bih znao kakav obrazac trai, moda bih se

mogao neega sjetiti. A ovako, beznadeno tapkam u mraku.
Ne mora toliko objanjavati sebe, ree don Juan strogo. Vra
evi kau da se u svakom objanjenju krije isprika. Dakle, kad obja
njava zato ne moe uiniti ovo ili ono, ti se zapravo ispriava za
svoje nedostatke, nadajui se da e u sluatelja, ma tko to bio, po
buditi suosjeanje i izmamiti razumijevanje.
Kad me je netko napadao, uvijek sam primjenjivao svoju najdje
lotvorniju obrambenu taktiku - iskljuio bih napadaa tako to bih
ga prestao sluati. Meutim, don Juan je imao odvratnu sposobnost
da potpuno zaokupi moju pozornost. Ma koliko me napadao, ma to
govorio, sluao sam svaku njegovu rije kao prikovan. Tog puta, ni
malo mi se nije svialo ono to je govorio o meni jer je to bila ista
istina.
Izbjegavao sam njegov pogled. Kao i inae, osjeao sam se po
raenim, ali ovog puta bilo je to nekako drugaije. Nije me pogodi
lo na nain na koji me pogaaju zbivanja u svakodnevnom ivotu ili
kao to bi me pogodilo da sam to doivio odmah nakon dolaska u
don Juanovu kuu.
Nakon vrlo duge utnje, don Juan mi se ponovno obratio.
Uinit u neto bolje nego da ti dam primjer iz mojeg albuma
vanih dogaaja, ree. Podsjetit u te na dogaaj vrijedan pame
nja iz tvojeg ivota, dogaaj koji bi svakako trebao ui u tvoju zbir
ku. Ili, bolje rei, da sam ja na tvojemu mjestu, svakako bih ga uvr
stio u zbirku dogaaja vrijednih pamenja.
Mislio sam da se don Juan ali i glupavo sam se nasmijao.
Ovo nije smijeno, rekao je otro. Ozbiljno ti govorim. Jed
nom si mi ispriao priu koja odgovara upravo onome to trai.
Koju priu, don Juane?
Priu o 'figurama ispred zrcala', ree. Ispriaj mi tu priu jo
jedanput. Ali je ispriaj sa svim pojedinostima kojih se moe sjetiti.
Poeo sam priati priu u glavnim crtama. Zaustavio me je i tra
io da mu potanko ispriam sve od samog poetka. Pokuao sam po
novno, no moje ga vienje dogaaja nije zadovoljilo.
Idemo se proetati, predloio je. Kad hoda, mnogo precizni
je pria nego kad sjedi. Prianje o prolosti nije neka dokona igra pa
da moe samo tako skakati natrag-naprijed kako ti padne na pamet.
Sjedili smo pod ramadom kao i inae tijekom dana. Razvio sam
ve neku vrstu navike: uvijek sam sjedio na istomu mjestu leima
okrenut zidu. Don Juan je mijenjao mjesto i nikad nije sjeo na isto.

Krenuli smo u etnju u najgore doba dana, u podne. Dao mi je

jedan stari slamnati eir, kao i uvijek kad smo izlazili po vruini.
Dugo smo hodali u potpunoj tiini. Pokuavao sam, to sam najbolje
umio, prisjetiti se svih potankosti iz svoje prie. Bilo je kasno poslije
podne kada smo sjeli u sjenu visokoga grmlja i ja sam ispriao cije
lu priu.
Dok sam prije mnogo godina studirao kiparstvo u Italiji, sprija
teljio sam se s jednim kotom koji je studirao umjetnost da bi postao
kritiar. Ono to mi se najjae usjeklo u sjeanje o njemu, a takoer
je povezano s priom koju sam ispriao don Juanu, bila je bomba
stina slika koju je imao o samome sebi; mislio ja za sebe da je najrazuzdaniji, najpoudniji, svestrani mislilac i majstor, ovjek rene
sanse. Razvratan je doista i bio, ali pouda je bila u potpunoj suprot
nosti s njegovom koatom, suhom i ozbiljnom pojavom. Bio je
sljedbenik engleskog filozofa Bertranda Russella, iako je o njemu
znao samo iz druge ruke, i sanjao je o tome da primijeni naela lo
gikog pozitivizma na kritiku umjetnosti. Ideja o svestranom mislio
cu i majstoru bila je moda njegova najlua fantazija jer je sve svoje
poslove odgaao u nedogled; rad je za njega bio najtea kazna.
Njegova sumnjiva specijalnost nije bila likovna kritika, nego
osobno poznavanje svih prostitutki iz lokalnih javnih kua, kojih je
tamo bilo mnogo. Slikoviti dugi opisi, kojima mi je navodno elio
pribliiti udnovate zgode to ih je doivljavao u tom svijetu, bili su
boanstveni. Nisam se stoga iznenadio kad je jednog dana doao k
meni, sav uzbuen, i gotovo mi bez daha ispriao da mu se dogodi
lo neto izvanredno i da bi to htio sa mnom podijeliti.
Kaem ti, stari, mora to vidjeti! rekao je uzbueno oksfordskim naglaskom koji je oponaao svaki put kad je sa mnom razgova
rao. Uzrujano je koraao po sobi. Teko je to opisati, ali siguran
sam da e ti se svidjeti. To je neto to e pamtiti cijelog ivota. Da
rovat u ti neto prekrasno za cijeli ivot. Shvaa li?
Shvaao sam da je on histerini Skot. Uvijek sam uivao udovo
ljavati njegovim hirovima i povlaiti se za njime. Nikad nisam zbog
toga poalio.
Smiri se, Eddie, smiri se, Eddie, rekao sam. O emu govori?
Objasnio mi je da je bio u bordelu i otkrio jednu nevjerojatnu
enu koja je izvodila neto nevjerojatno to je nazvala figurama is
pred zrcala. Bez prekida me je uvjeravao, gotovo zamuckujui, da
moram osobno doivjeti taj nevjerojatni dogaaj i da to dugujem sa
mome sebi.

Ne brini se za novac! ree znajui da ga nemam. Ve sam pla

tio. Ti samo mora poi sa mnom. Madame Ludmilla e ti pokazati
'figure ispred zrcala'. To je ludnica!
U nastupu neobuzdanog veselja, Eddie se urnebesno smijao, zaboravivi na svoje pokvarene zube koje je uvijek skrivao osmjehujui
se ili smijui stisnutih usana. Kaem ti, to je apsolutno fantasti
no!
Iz trenutka u trenutak moja se znatielja poveavala. Bio sam
vie nego voljan sudjelovati u njegovu novu uitku. Eddie me je od
vezao na rub grada. Zaustavili smo se ispred prane, zaputene
zgrade; boja se ljutila sa zidova. Izgledala je kao da je neko bila
hotel koji je poslije pretvoren u stambenu zgradu. Vidio sam ostatke
hotelskog znaka koji je ini se bio strgnut sa zida. Na proelju zgra
de nalazio se niz prljavih, malih balkona s loncima za cvijee ili sa
govima koji su se suili.
Na ulazu u zgradu stajala su dva tamnoputa mukarca, sumnji
va izgleda, u crnim iljastim cipelama koje kao da su im bile preti
jesne; pozdravili su Eddieja pretjerano veselo. Imali su crne oi,
podmuklog, prijeteeg pogleda. Obojica su bila odjevena u sjajna
svijetloplava odijela, takoer pretijesna za njihova krupna tijela. Je
dan od njih je otvorio Edddieju vrata. Mene nisu ni pogledali.
Preli smo dva niza stuba, uspinjui se tronim stubitem koje je
neko vjerojatno bilo luksuzno. Eddie je iao naprijed vodei me
praznim hotelskim hodnikom koji je imao vrata s obje strane. Sva su
vrata bila iste, tamnozelene, sumorne maslinaste boje. Na vratima
su bili brojevi od mjedi, toliko potamnjeli od starosti da su se jedva
razlikovali od obojenog drveta.
Eddie je zastao pred jednim vratima. Primijetio sam da je to broj
112. Pokucao je nekoliko puta. Vrata su se otvorila i niska, punana
ena, izbijeljene ute kose, bez rijei nam je dala znak da uemo.
Imala je na sebi ogrta od crvene svile s nabranim rukavima, obrub
ljenima crvenim umjetnim perjem, i crvene papue s krznenim ukra
snim pomponom. Kad smo uli u malo predsoblje, zatvorila je vrata
i pozdravila Eddieja na uasnome engleskome.
Bog, Eddie. Doveo si prijatelja, ha?
Eddie je kimnuo glavom i galantno je poljubio. Ponaao se kao
da je sasvim smiren, ali ipak sam primijetio nesvjesne pokrete koji
su odavali nelagodu.
Kako ste, Madame Ludmilla? ree pokuavajui zvuati kao
Amerikanac.

Nikad nisam otkrio zato je Eddie elio izigravati Amerikanca

kadgod je sklapao poslove u tim ozloglaenim kuama. Pomiljao
sam da to radi zato to se znalo da su Amerikanci bogati pa je vjero
jatno htio zadobiti povjerenje kao bogata.
Eddie se okrenuo prema meni i rekao lanim amerikim nagla
skom: Ostavljam te u dobrim rukama, kompa.
Zvuao je tako grozno, tako strano, da sam se glasno nasmijao.
inilo se da Madame Ludmilla uope ne primjeuje moje veselje.
Eddie joj je opet poljubio ruku i otiao.
Ti, deko, govori engleski? zaderala se kao da sam gluh. Iz
gleda k'o Egipan ili Turak.
Uvjerio sam Madame Ludmillu da nisam ni Egipanin ni Turin
i da govorim engleski. Pitala me je potom sviaju li mi se njezine 'fi
gure ispred zrcala'. Nisam znao to bih rekao. Samo sam potvrdno
kimnuo glavom.
Dobro u te zabaviti, uvjeravala me je. Figure ispred zrcala
samo su predigra. Kada se zagrije i bude spreman, reci mi da sta
nem.
Iz maloga hodnika u kojem smo stajali otili smo u mranu, jezi
vu sobu. Na prozorima su bili teki zastori. Bilo je tu nekoliko sla
bih arulja privrenih na zid. Svjetiljke su bile u obliku cijevi i izla
zile su ravno iz zida pod pravim kutom. U sobi se nalazilo mnotvo
predmeta: male krinje; antikni stolovi i stolci; uza zid je stajao sekreter pretrpan papirima, olovkama, ravnalima, a bilo je tu i desetak
kara. Madame Ludmilla me je posjela na jedan stari stolac presvu
en tkaninom.
Krevet je u drugoj sobi, dragi, ree, pokazujui u smjeru druge
strane sobe. Ovo je moje predvorje. Ovdje izvodim predstavu za za
grijavanje i pripremu.
Svukla je svoj crveni ogrta, zavitlala papue i otvorila dvokrilni ormar koji je stajao uza zid. Na svakom krilu s unutranje strane
nalazilo se po jedno veliko zrcalo.
A sad glazba, deko moj, ree Madame Ludmilla i okrenu ru
icu gramofona koji je izgledao kao ispod ekia, sjajan i nov. Stavi
la je plou i sobom se razlegla neka nametljiva melodija koja me je
podsjetila na cirkuski mar.
A sad, predstava, rekla je i poela se vrtjeti u ritmu pratnje te
udne melodije. Koa na tijelu Madame Ludmille bila je uglavnom na
peta i neobino bijela, iako nije bila mlada. Zasigurno se opasno pri
bliavala pedesetoj. Trbuh joj se malo objesio, kao i ogromne grudi.

I koa na licu takoer se skupila u zamjetne vreice. Imala je mali

nos i usne namazane jarko crvenom bojom, a na trepavicama debe
li sloj crne maskare. Izgledala je kao prototip ostarjele prostitutke.
Ipak, bilo je neega djetinjastoga u njoj, nekoga djevojakog prepu
tanja i povjerenja, neke draesti koja me je potresla.
A sad, figure ispred zrcala, najavila je Madame Ludmilla dok
je glazba nastavljala svirati.
Noga, noga, noga! govorila je, zamahujui jednom pa drugom
nogom u ritmu glazbe. Desnu je ruku poloila na elo kao mala dje
vojica koja nije sigurna moe li napraviti prave pokrete.
Okret, okret, okret! govorila je potom, okreui se kao kronja
drveta.
Guza, guza, guza, rekla je pokazujui mi golu stranjicu kao
plesaica kan-kana.
Ponavljala je isti prizor sve dok nije utihnuo zvuk glazbe kada
se odvila opruga gramofona. Imao sam osjeaj da se Madame Lud
milla vrti u daljini i da postaje sve manja i manja kako se glazba stiavala. Neki oaj i samoa, za koje nisam ni znao da postoje u meni,
izbili su na povrinu iz dubine mojeg bia i natjerali me da ustanem
i istrim iz sobe, niza stube i da kao luak izletim na ulicu.
Eddie je stajao ispred vrata i razgovarao s mukarcima u svijetloplavim sjajnim odijelima. Kad me je vidio kako trim, poeo se
grohotom smijati.
Nije li ludo? upita jo pokuavajui zvuati kao Amerikanac.
Figure ispred zrcala samo su predigra. Kakav doivljaj! Kakav do
ivljaj!
Prvi put kad sam ispriao priu don Juanu, rekao sam mu da me
se duboko dojmila melodija i stara prostitutka koja se nespretno
okretala u ritmu glazbe. Duboko me se dojmila i spoznaja o beut
nosti mojeg prijatelja.
Sjedei tako s don Juanom u planinama Sonore, zavrio sam
priu i odjednom se poeo tresti pod utjecajem neega tajnovitoga i
nedefiniranoga.
Ta pria, ree don Juan, trebala bi ui u tvoj album vanih
dogaaja. Tvoj ti je prijatelj, a da nije ni znao, podario, kao to je i
sam rekao, neto to e doista pamtiti cijelog ivota.
Tuna pria, i to je sve, don Juane, rekoh.
To je doista tuna pria, poput drugih tvojih pria, odgovorio
je don Juan, ali ono to je u njoj drukije i vano, smatram, jest to
to ona, za razliku od drugih tvojih pria, dotie svako ljudsko bie,

a ne samo tebe. Vidi, poput Madame Ludmille, svi mi, mladi ili sta
ri, izvodimo figure ispred zrcala na ovaj ili onaj nain. Biljei to
zna o ljudima. Pomisli na svako ljudsko bie na Zemlji i bez sumnje
e uvidjeti da ma tko bili, ma to mislili o sebi, ime god se bavili,
rezultat njihovih djela uvijek e biti isti: besmislene figure ispred zr
cala.

========================================================

Drhtaj u zraku

========================================================

Putovanje moi

U ONO DOBA kad sam upoznao don Juana, bio sam vrlo marljiv
student antropologije i elio sam poeti raditi kao profesionalni an:ropolog, objavljujui to vie lanaka. vrsto sam odluio izgraditi
akademsku karijeru i smatrao sam da je prvi korak na tom putu skup
ljanje podataka o nainu uporabe ljekovitog bilja meu Indijancima
jugozapadnih dijelova Sjedinjenih Drava.
Prvo sam se obratio profesoru antropologije koji se bavio tim
podrujem i zamolio ga za savjet o mojem projektu. On je bio ugle
dan antropolog i objavio je mnogo radova o kalifornijskim Indijancima i Indijancima s jugozapada i Sonore u Meksiku, potkraj tride
setih i poetkom etrdesetih godina. Strpljivo je sluao moje izlaga
nje. Namjeravao sam napisati rad pod nazivom Etnoloki podaci i
objaviti ga u asopisu koji se bavio iskljuivo antropolokim tema
ma jugozapadnog dijela Sjedinjenih Drava.
Predloio sam da prikupim ljekovito bilje, odnesem primjerke u
botaniki vrt Kalifornijskog sveuilita kako bi ih valjano klasificirali te da potom opiem zato i kako ga koriste Indijanci s jugozapa
da. Zamislio sam da u skupiti tisue primjeraka, ak sam planirao
objaviti malu enciklopediju o toj temi.
Profesor mi se osmjehnuo kao da mi oprata. Ne bih elio uma
njiti tvoje oduevljenje, rekao je umornim glasom, ali ti moram ot
voreno rei da ne mogu do kraja poduprijeti tvoju oduevljenost
ovom temom. Revnost je dobrodola u antropologiji, ali je valja pra
vilno usmjeriti. Jo se nalazimo u zlatnom dobu antropologije. Ja
sam imao sreu to sam studirao s Alfredom Kroberom i Robertom
Lowiem, nositeljima drutvenih znanosti. Nisam iznevjerio i dalje njinovo povjerenje. Antropologija je i dalje temeljna disciplina. Svaka
druga disciplina trebala bi proizlaziti iz antropologije. Cjelokupno
podruje povijesti, primjerice, trebalo bi se nazvati 'povijesnom

antropologijom', a podruje filozofije 'filozofskom antropologijom'.

ovjek bi trebao biti mjera svih stvari. Stoga bi antropologija, zna
nost o ovjeku, morala biti sr svake discipline. Jednog e dana tako
i biti.
Zbunjeno sam ga pogledao. Mislio sam da se ve odavno povu
kao, da je tek jedan stari, dobroudni profesor koji je nedavno pre
ivio srani udar. inilo se da sam rekao neto to je u njemu pokre
nulo strast.
Ne mislite li da biste se trebali vie posvetiti svojem studiju na
fakultetu? nastavio je. Ne bi li bilo bolje studirati lingvistiku nego
odlaziti na teren? Na naem odsjeku radi jedan od najuglednijih i
vuih lingvista na svijetu. Da sam ja na vaemu mjestu, iao bih na
svako njegovo predavanje i pokuao dokuiti svaku njegovu misao.
Imamo takoer vrhunskog poznavatelja usporednih religija. Tu
su jo i izvanredni strunjaci antropolozi koji s lingvistikog i spoz
najnog stajalita izuavaju srodne sustave u razliitim kulturama iz
cijelog svijeta. Za sve je to potrebno mnogo znanja i pripreme. Na
kazno je i pomiljati da bi se vi ve sada mogli baviti terenskim ra
dom. Prihvatite se knjige, mladiu. To vam je moj savjet.
No nisam odustao. Otiao sam do drugoga, mlaeg profesora i
izloio mu svoju zamisao. Ni on me nije podupro. Otvoreno me je
ismijao. Rekao je da ono to namjeravam napisati ni u snu ne bi
pripadalo antropologiji i da bi takav rad mogao zadovoljiti jedino
'profesora Baltazara'.
Dananji antropolozi, nastavi on kao pravi profesor, bave se
relevantnim temama. Na podruju medicine i farmakologije obav
ljeno je bezbroj istraivanja, ispitana je svaka mogua ljekovita bilj
ka na svijetu. Nema se vie to kopati po tome. Tvoj nain skupljanja
podataka pripada poetku devetnaestog stoljea. Otada je prolo
gotovo dvjesto godina. Jesi li ti uo za 'napredak'?
Nastavio je potom objanjavajui mi definiciju napretka i usavr
avanja kao dvaju pojmova filozofskog diskursa za koje je rekao da
su najvaniji u antropologiji.
Antropologija je jedina postojea disciplina, nastavi, koja
moe jasno potkrijepiti ideju usavravanja i napretka. Hvala Bogu
to jo postoji traak nade u cinizmu naeg doba. Samo antropologi
ja moe pokazati stvarni razvoj kulture i drutvene organizacije. Sa
mo antropolozi mogu ovjeanstvu predoiti nesumnjiv dokaz o na
pretku ljudskog znanja. Kultura se razvija i samo antropolozi mogu
pronai primjere drutvenih zajednica koji se tono uklapaju u prazna

mjesta na crti napretka i usavravanja. To ti je antropologija! A ne

neki bijedni rad na terenu, koji i nije terenski posao, nego najobi
nija masturbacija.
Bio je to teak udarac za mene. Posljednji izlaz potraio sam u
Arizoni kod antropologa koji su se doista bavili istraivanjima na te
renu. Tada sam ve bio spreman odustati od svoje zamisli. Shvaao
sam to su mi profesori pokuavali rei. Nisam mogao a da se ne
sloim s njima. Moji pokuaji bavljenja terenskim radom oito su
proizlazili iz moje ogranienosti. Ipak, imao sam arku elju iskuati
se na terenu; nisam htio da se moje istraivanje svede iskljuivo na
kopanje po knjigama u knjinici.
U Arizoni sam se upoznao s vrlo iskusnim antropologom koji je
napisao obilje radova o Yaqui Indijancima iz Arizone i Sonore u
Meksiku. Bio je vrlo ljubazan. Nije me obeshrabrio niti mi je dao kakav savjet. Samo je rekao da su indijanske zajednice s jugozapada
vrlo izolirane i nepovjerljive prema strancima, osobito prema onima
panjolskog porijekla, te da ih se ak i groze. Meutim, njegov mlai
kolega bio je izravniji. Rekao je da bi mi bilo bolje da itam knjige
o ljekovitom bilju. On je bio priznati strunjak tog podruja i prema
njegovu miljenju, sve ljekovito bilje koje se moglo pronai na jugo
zapadu ve je bilo klasificirano i opisano u razliitim publikacijama.
Iao je tako daleko da je tvrdio kako se umijee svih dananjih indijanskih iscjelitelja temelji upravo na takvim publikacijama, a ne na
Tradicionalnom znanju. Dotukao me je tvrdnjom da Indijanci, ak i
ako se jo koriste tradicionalnim nainima iscjeljivanja, ne bi to za
cijelo otkrili nekom strancu.
Uini neto to je doista vrijedno truda, savjetovao me je. Po
zabavi se urbanom antropologijom. Mnogo se novaca, primjerice,
ulae u prouavanje alkoholizma meu Indijancima u velikim gradovima. To je dostupno svakom antropologu. Idi i napij se s lokal
nim Indijancima. Potom sve to o njima otkrije ograniziraj u obliku
statistikih podataka i sve to pretvori u brojke. Urbana antropologija
ti je pravi teren.
Nije mi preostalo drugo doli prihvatiti savjet tih iskusnih znan
stvenika. Odluio sam se vratiti u Los Angeles, ali mi jedan prijatelj
antropolog ree da ide automobilom u Arizonu i Novi Meksiko kako
bi obiao sva mjesta gdje je neko radio i obnovio poznanstva s lo
alnim stanovnicima koji su bili predmet njegovih antropolokih
prouavanja.
Moe ii sa mnom, predloi mi. Neu nita raditi. Idem samo posjetiti stare znance, popiti koje pie s njima, malo proavrljati,

i to je sve. Kupio sam im darove - deke, pie, jakne i streljivo za pu

ke od dvadeset dva kalibra. Auto mi je prepun darova. Veinom pu
tujem sam kad ih idem posjetiti i uvijek se bojim da u zaspati za
volanom. Mogao bi mi praviti drutvo, drati me budnim i moda
koji put voziti umjesto mene ako ja previe popijem.
Toliko mi se nije ilo da sam ga odbio.
ao mi je, Bille, rekoh. Taj put nije vie za mene. Ne vidim
smisla u tome da se i dalje zanosim idejom o istraivanjima na tere
nu.
Nemoj se predavati bez borbe, odvrati Bill tonom oinske za
brinutosti. Uloi svu svoju snagu u borbu, pa ako izgubi, onda
odustani, ali ne prije toga. Poi sa mnom i vidi kako ti se svia jugo
zapad.
Zagrlio me je jednom rukom. Nisam mogao a da ne primijetim
kako mu je teka ruka. Bio je visok i kran, ali mu posljednjih godi
na tijelo postade neobino kruto. Izgubio je onaj djeaki izgled. Nje
govo okruglo lice nije vie bilo onako ispunjeno, mladenako kao
nekad. Sada je to bilo lice zabrinuta ovjeka. Vjerujem da se brinuo
zato to mu je opadala kosa, ali se u nekim trenucima inilo kao da
ga mori jo neto. Nije se zapravo udebljao; tijelo mu je otealo na
nain koji je bilo nemogue objasniti. Primijetio sam to u njegovu
hodu, po tome kako je ustajao i sjedao. Kao da se u svemu to je ra
dio, svakim djeliem svog bia borio protiv sile koja ga je vukla pre
ma dolje.
Potisnuvi u sebi osjeaj poraenosti, krenuo sam s njim na pu
tovanje. Posjetili smo svako mjesto u Arizoni i Novom Meksiku gdje
je bilo Indijanaca. Neoekivano, tijekom putovanja otkrio sam da
moj prijatelj antropolog ima dva lica. Objasnio mi je da su njegova
miljenja kao profesionalnog antropologa vrlo odmjerena i usklae
na s idejama suvremene antropologije, ali kao privatnoj osobi, an
tropoloki rad na terenu pruio mu je bogato iskustvo o kojemu ni
kad ne govori. Ta iskustva nisu bila u skladu s gleditima suvreme
ne antropologije jer su posrijedi bili dogaaji koji su izmicali svakoj
metodi sistematizacije.
Tijekom naeg putovanja, redovito bi popio poneko pie sa svo
jim bivim suradnicima, poslije ega se osjeao vrlo oputenim. Ja
bih tada preuzeo volan i vozio dok je on sjedio pokraj mene pijuc
kajui svoj trideset godina stari viski Ballantine. I tada bi Bill stao
govoriti o svojim iskustvima koja se nisu dala svrstati u uobiajene
antropoloke kategorije.

Nikada nisam vjerovao u duhove, ree iznenada jednog dana.

Nikada nisam mario za prizivanje duhova, pomicanje predmeta, gla
sove to dolaze iz tame i tome slino. Odgojen sam vrlo pragmatiki,
ozbiljno. Znanost mi je oduvijek bila osnovni orijentir. Ali, kad sam
radio na terenu, poeo sam se susretati sa svakojakim nadnaravnim
pojavama i drugim bedastoama. Primjerice, jedne sam noi iao s
nekim Indijancima u potragu za ukazanjem. Trebali su me zapravo
uputiti u tajne svojeg umijea, a obred inicijacije sastojao se od bolnog probadanja prsnih miia. Za tu su prigodu pripremali jednu
zgodnu kolibicu u umi. Pomirio sam se s tim da u izdrati bol. Po
pio sam nekoliko aa pia kako bih dobio snage. Tada je ovjek koji
je trebao biti posrednik izmeu mene i ljudi koji su obavljali obred,
zaurlao od uasa i pokazao na tamnu sjenu koja nam se primicala.
Kada mi se pribliio lik prekriven sjenom, nastavi Bill, primi
jetio sam da je to stari Indijanac odjeven u najudniju odjeu koju mo
e zamisliti. Bio je odjeven i opremljen poput amana. ovjek s ko
jim sam bio te noi besramno se onesvijestio kad je ugledao starca.
Starac mi je priao i prstom pokazao na moja prsa. Prst mu je bio kost
i koa. Mrmljao je neto nerazumljivo. Tada su ve svi prisutni ugle
dali starca i stali se tiho i urno primicati. Starac se okrenuo i pogle
dao ih. Svi su se ukoili. Starac im se nakratko obratio. Njegov glas
bijae nezaboravan. Kao da je govorio kroz cijev ili kao da je imao
neto privreno na ustima to je izbacivalo rijei iz njega. Kunem ti
se da sam vidio kako ovjek govori u sebi, a usta mu emitiraju rijei
poput nekog stroja. Poto je odrao govor ljudima, starac nastavi ho
dati, proe pokraj mene, pokraj njih i nestade, proguta ga mrak.
Bill mi je rekao da je obred inicijacije propao; nikad ga nisu oba
vili; svi su se mukarci, ukljuujui i vraeve, tresli od straha. Kazao
je kako su se toliko preplaili da su se razili i nestali.
Ljudi koji su godinama bili prijatelji, nastavi, nikad vie nisu
meusobno razgovarali. Tvrdili su da je ono to su vidjeli bio duh
nevjerojatno starog vraa i da bi im svaki meusobni razgovor o to
me donio nesreu. Vjerovali su da bi im i sam susret s bilo kime tko
je bio tamo te noi takoer donio nesreu. Veina se njih odselila iz
tog podruja.
Zato su mislili da bi im meusobni razgovor ili susret donio
nesreu? upitao sam.
Tako oni vjeruju, uzvratio je. Takvo ukazanje za njih je zna
ilo da se utvara obraala svakome posebno. Imati takvu viziju pred
stavlja najveu sreu u njihovu ivotu.

A to je prikaza rekla svakome od njih? upitah.

Nemam pojma, odgovori Bill. Nikad mi nita nisu objasnili.
Kad god bih ih upitao, zanijemjeli bi. Nita nisu vidjeli, nita nisu
uli. Mnogo godina poslije, ovjek koji se onesvijestio zaklinjao mi
se da je samo glumio nesvjesticu jer se toliko uplaio da se nije htio
suoiti sa starcem, a to to je starac rekao razumjeli su svi na razini
koja se ne moe pojmiti jezikom.
Bill ree kako je razumio da mu je duh govorio neto o zdravlju
i oekivanjima u ivotu.
to hoe time rei? pitao sam.
Ne pie mi se ba dobro, prizna. Neto nije u redu s mojim
tijelom.
Zna li zapravo to ti je? pitao sam ga.
Da, znam, rekao je nehajno. Rekli su mi lijenici. Ali neu se
brinuti, neu ni misliti o tome.
Kad mi se Bill povjerio, proela me je neka nelagoda. Bio je to
dio njegove linosti koji nisam poznavao. Uvijek sam ga doivljavao
kao ilava mukarca. Nikad nisam zamiljao da bi mogao biti ranjiv.
Nije mi se svidio na razgovor. Ali je bilo prekasno da se povuem.
Nastavili smo putovati.
Drugom mi je prigodom povjerio da se vraevi s jugozapada
mogu preobraziti u druge entitete i da podjelu na vraa medvjeda
ili vraa pumu i slino, ne treba shvaati kao eufemizam ili meta
foru.
Moe li vjerovati, rekao je zadivljeno, da se neki vraevi doi
sta pretvore u medvjede, pume ili orlove? Nemoj misliti da pretje
rujem ili da neto izmiljam, ali sam jedanput i sam bio svjedok pre
obrazbe vraa koji se prozvao 'Rijenim ovjekom' ili 'Rijenim vraem' ili 'Onime koji ide od Rijeke i vraa se Rijeci'. Bio sam u plani
nama Novog Meksika s tim vraem. Vozio sam ga, imao je u mene
povjerenja i krenuo je u potragu za svojim korijenima, barem mi je
tako rekao. Hodali smo uz rijeku kad se on odjednom vrlo uzbudio.
Rekao mi je da se maknem s obale i popnem na neku visoku stije
nu, skrijem se i prekrijem dekom glavu i ramena te da virim kako ne
bih propustio ono to je namjeravao uiniti.
A to je namjeravao uiniti? zapitao sam ga ne mogavi se
suzdrati.
Nisam znao, odgovori mi. Znao sam koliko i ti. Nisam mogao
ni zamisliti to je naumio. Jednostavno je uao u vodu potpuno od
jeven. Kad mu je voda dosegla do polovice lista, a bila je to iroka,

ali plitka rijeka, vra je naprosto ieznuo, nestao. Prije nego to je

uao u vodu priapnuo mi je na uho da idem nizvodno i priekam
ga. Rekao mi je tono na kojem ga mjestu trebam ekati. Dakako,
nisam vjerovao ni rijei od onoga to mi je govorio, pa se u poetku
nisam mogao sjetiti gdje sam ga trebao ekati, ali sam onda naao
to mjesto i ugledao vraa kako izlazi iz vode. Znam da zvui glupo
rei 'kako izlazi iz vode'. Vidio sam vraa kako se pretvara u vodu,
a potom kako ponovno nastaje iz vode. Moe li ti to vjerovati?
Nisam znao to bih rekao dok sam sluao njegove prie. Nisam
mu mogao vjerovati, ali nisam mogao niti ne vjerovati. Bio je vrlo
ozbiljan ovjek. Jedino objanjenje koje mi je padalo na pamet bilo
je to da je Bill tijekom naeg putovanja iz dana u dan sve vie pio.
U prtljaniku automobila imao je sanduk s dvadeset etiri boce kot
skog viskija samo za sebe. Zapravo, pio je kao smuk.
Oduvijek sam bio sklon ezoterikim preobrazbama vraeva,
ree mi jednog dana. To ne znai da bih ja mogao objasniti te preo
brazbe, pa ak niti da vjerujem u njih, ali u smislu intelektualne
vjebe, vrlo mi je zanimljiva ideja da preobrazbe u zmiju ili pumu
nisu tako teke kao ono to je izveo rijeni vra. Upravo u takvim
trenucima kad se koristim svojim intelektom na takav nain, presta
jem biti antropolog i poinjem reagirati iznutra, iz utrobe. Nagon mi
kae da ti vraevi izvode neto to se ne moe znanstveno izmjeriti,
pa ak se o tome ne moe ni razgovarati na intelektualnoj razini.
Primjerice, postoje vraevi oblaci koji se pretvaraju u oblake, u
izmaglicu. Nikad nisam to vidio, ali sam poznavao jednog vraa ob
laka. Nikad nisam doivio da je preda mnom nestao ili se pretvorio
u izmaglicu kao onaj drugi vra koji se preobrazio u vodu tono
pred mojim oima. Ali sam jednom trao za tim vraem oblakom i
on je naprosto ieznuo, a da se nije imao gdje sakriti. Iako nisam
vidio kako se pretvara u oblak, nestao je. Nisam si mogao objasniti
kamo je otiao. Nije bilo ni stijena, niti ikakva raslinja na mjestu na
kojem je nestao. Stigao sam tamo samo pola minute nakon vraa, a
njega vie nije bilo. Lovio sam tog ovjeka da bi mi dao jednu infor
maciju, nastavio je Bill. Nije htio sa mnom razgovarati. Bio je vrlo
srdaan, ali to je bilo sve.
Bill mi je ispriao mnogo drugih pria o sukobima i politikim
frakcijama meu Indijancima u razliitim indijanskim rezervatima,
kao i prie o estokim svaama meu pojedincima, o netrpeljivosti
ma, prijateljstvima i slino, koje me nisu ni najmanje zanimale. S
druge strane, prie o preobrazbama vraeva i utvarama uzburkale

su moje emocije. Bio sam istodobno i oparan i zgroen. Meutim,

kad sam pokuao razmiljati o tome zato su me te prie opinile ili
zato su me zgrozile, nisam si mogao objasniti. Znao sam samo da
su me njegove prie o vraevima pogaale u neto nepoznato, du
boko skriveno u meni.
Jo sam neto spoznao na tom putovanju; uvjerio sam se da su
indijanske zajednice na jugozapadu doista zatvorene prema vanj
skim utjecajima. Konano sam prihvatio da mi je potrebno jo mno
go pripreme i izuavanja antropoloke znanosti i da bi bilo korisnije
baviti se terenskim istraivanjem na podruju koje poznajem ili koje
mi je pristupano.
Kada smo zavrili putovanje, Bill me je odvezao na autobusnu
postaju linije Greyhound u Nogalesu, u Arizoni, s koje su kretali au
tobusi za Los Angeles. Dok smo sjedili ekajui autobus, oinski me
je tjeio, podsjeajui me da su u antropolokim terenskim istraiva
njima neuspjesi uobiajeni te da se upravo zahvaljujui njima ovjek
uvruje u svojoj namjeri i sazrijeva kao antropolog.
Odjednom se nagnuo prema meni i jedva primjetnim pokretom
brade pokazao prema drugoj strani ekaonice. ini mi se da je ov
jek koji sjedi na klupi u kutu onaj o kojem sam ti govorio, priapnuo mi je. Nisam sasvim siguran jer sam se samo jednom naao s
njime licem u lice.
Na kojeg ovjeka misli? to si mi o njemu govorio? upitah.
Kad smo razgovarali o vraevima i njihovim preobrazbama,
spomenuo sam ti da sam jedanput sreo vraa oblaka.
Da, da, sjeam se, odgovorih. Je li taj ovjek vra oblak?
Ne, ree odsjeno. Ali mislim da je on pratilac ili uitelj vraa
oblaka. Viao sam ih zajedno iz daljine nekoliko puta, prije mnogo
godina.
Doista sam se sjetio da je Bill jednom usput, nevezano spome
nuo vraa oblaka, nekoga tajanstvenog starca, nekadanjeg amana,
Indijanca iz Yume koji je mrzio ljude i neko bio zastraujui vra.
O odnosu tog starca i vraa oblaka moj mi prijatelj nikada nije govo
rio, ali su oito u njegovu sjeanju ta dvojica bila toliko povezana da
je bio uvjeren da je spomenuo i starog Indijanca.
Odjednom sam se tako uznemirio da sam poskoio sa svojeg sje
dita. Kao da uope nisam vladao sobom, priao sam starcu i odmah
se poeo hvaliti o tome koliko znam o ljekovitim biljkama i vraevi
ma meu amerikim Indijancima s visoravni i njihovim sibirskim
precima. Potom sam spomenuo kako znam da je on bio vra. Zavrio

sam svoj govor uvjeravajui ga da bi imao velike koristi od dueg

razgovora sa mnom.
Ako nita drugo, rekao sam ve pomalo razdraeno, mogli
bismo razmijeniti iskustva. Recite mi to znate i ja u vam rei to
ja znam.
Do zadnjeg asa starac nije podizao pogled. Tada je podignuo
glavu. Ja sam Juan Matus, ree pogledavi me ravno u oi.
Znao sam da ne trebam prestati govoriti, ali zbog nekoga neo
bjanjiva razloga osjetio sam da nemam to vie rei. Htio sam mu
rei svoje ime. Rukom je pokrio usta kao da me eli sprijeiti da na
stavim govoriti.
U tom je asu stigao autobus. Starac je promrmljao da je to nje
gov autobus i ozbiljno dometnuo da ga potraim kako bismo mogli
na miru porazgovarati i razmijeniti prie. Dok je to govorio, kutovi
njegovih usana zatitrali su jedva primjetnim ironinim smijekom.
Za ovjeka njegovih godina, a inilo mi se da je mogao biti blizu osam
deset, nevjerojatnom je lakoom u nekoliko koraka preao pet meta
ra, koliko je klupa na kojoj je sjedio bila udaljena od autobusa. im
je uskoio u autobus, vrata su se zatvorila i inilo se kao da se auto
bus zaustavio samo da bi njega pokupio.
Poto je starac otiao, vratio sam se do klupe na kojoj je sjedio
Bill.
to je rekao, to je rekao? pitao je Bill uzbueno.
Rekao mi je da ga potraim i posjetim, odgovorih. ak je do
dao da bismo kod njega mogli porazgovarati.
Ali to si ti njemu rekao da te je pozvao? zapita.
Ispriao sam Billu kako sam upotrijebio svu svoju vjetinu da
bih se pokazao kao veliki znalac i obeao starcu da u mu otkriti sve
to sam proitao o ljekovitim biljkama.
Bill mi oito nije vjerovao. Optuio me je da neto skrivam od
njega. Poznajem ja ljude iz ovoga kraja, ree mrzovoljno, a sta
rac je ba neki udak. Ni s kime ne razgovara, ak ni s Indijancima.
Zato bi razgovarao s tobom, potpunim strancem? Nisi ak ni sim
patian!
Billu sam oito iao na ivce. Nisam shvaao zato. Nisam se
usudio pitati za razlog. Imao sam dojam kao da je malo ljubomoran.
Moda je osjeao da sam uspio u neemu to njemu nije polo za ru
kom. Meutim, moj uspjeh nije bio posljedica nikakva osobitog na
pora i nije mi nita znaio. Osim Billovih usputnih primjedaba, ni
sam imao pojma koliko je bilo teko pribliiti se starom ovjeku, a i

nisam mario za to. Naem susretu nisam tada pridavao nikakvu va

nost. Zbunilo me je to to se Bill toliko uznemirio.
Zna li gdje stanuje? upitah.
Nemam pojma, odgovori on otresito. uo sam od mjetana
da nigdje ne stanuje, nego se samo tako odjednom pojavi, ali to su
sve gluposti. Vjerojatno ivi u nekoj daari u Nogalesu, u Meksiku.
Po emu je on tako vaan? zapitah ga. Nakon tog pitanja, sku
pio sam hrabrosti i dodao: ini mi se da te je uzrujalo to to je sa
mnom razgovarao. Zato?
Bez okolianja prizna da se naljutio jer je znao kako je uzalud
no pokuavati razgovarati s tim starcem. Stari je uasno drzak,
dometnu. U najboljemu, bulji u ovjeka dok mu ovaj neto govori
i ne kae ni rijei. Ili pak, uope te i ne pogleda; ponaa se kao da
ne postoji. Jedini put kad sam pokuao s njim razgovarati grubo me
je odbio. Zna li to mi je rekao? Rekao je: 'Da sam ja na vaemu
mjestu, ne bih uzalud troio energiju na otvaranje usta. tedite je.
Potrebna vam je.' Da nije takav stari bezveznjak, bio bih ga tresnuo
po glavi.
Upozorio sam Billa da je to to Indijanca nazivamo starcem
vie pitanje naina izraavanja nego to odgovara njegovu opisu. Ni
je izgledao tako star iako je zacijelo bio. Iz njega su izbijale straho
vita snaga i ivost. inilo mi se da bi Bill loe proao da ga je uda
rio u glavu. Taj je stari Indijanac bio vrlo snaan. Zapravo, djelovao
je doslovce zastraujue.
Nisam izrekao sve to sam mislio. Pustio sam Billa da govori o
tome kako se gnuao stareve drskosti i kako bi on ve znao izai s
njim na kraj da starac nije bio tako slab.
Tko bi mi mogao rei gdje ivi? upitao sam ga.
Moda neki ljudi iz Yume, odgovorio je malo oputenije.
Moda oni s kojima sam te upoznao na poetku naeg putovanja.
Ne moe nita izgubiti ako ih pita. Reci im da sam te ja posalo.
Tog sam trenutka promijenio plan i umjesto da idem u Los Angeles, otiao sam ravno u Yumu u Arizoni. Posjetio sam ljude s koji
ma me je Bill upoznao. Oni nisu znali gdje stari Indijanac ivi, ali su
njihovi komentari na njegov raun jo vie probudili moju znatie
lju. Rekli su da nije iz Yume, nego iz Sonore u Meksiku i da je u mla
dosti bio zastraujui vra, da je izvodio arolije i bacao ine na lju
de, ali se s vremenom smekao i pretvorio u asketa i pustinjaka. Pri
mijetili su da je neko, iako je bio Indijanac iz plemena Yaqui, iao
okolo sa skupinom Meksikanaca koji su, ini se, bili vrlo vjeti u

aranju. Svi rekoe da te ljude nisu vidjeli u svojem kraju ve godi

nama.
Jedan od njih dometnu da je starac iste dobi kao i njegov djed,
ali za razliku od djeda koji je senilan i vezan uz krevet, vra je sna
niji no ikad. Taj isti ovjek uputio me je na neke ljude u Hermosillu,
glavnom gradu Sonore, koji moda poznaju starca, te bi mi mogli
rei vie o njemu. Nimalo me nije privlaila zamisao da idem u Mek
siko. Sonora je bila predaleko od podruja koje me je zanimalo.
Osim toga, zakljuio sam da bi mi ipak bilo bolje baviti se urbanom
antropologijom i vratio sam se u Los Angeles. Ali prije puta u Los
Angeles proeljao sam podruje Yume, pokuavajui skupiti podat
ke o Indijancu. Nitko nije nita znao o njemu.
Dok sam se vozio autobusom prema Los Angelesu, bio sam is
punjen najneobinijim osjeajima. S jedne strane, osjeao sam se
potpuno izlijeenim od svoje opsjednutosti radom na terenu i zani
manja za starog Indijanca, a s druge strane, proimala me je neka
neobina nostalgija. Tako neto doista nikad prije nisam osjetio. Taj
me je novi osjeaj duboko potresao. Bila je to mjeavina straha i e
nje kao da sam izgubio neto to je iznimno vano. Kako sam se pri
bliavao Los Angelesu, jasno sam osjeao da s udaljenou poputa
togod da me je obuzimalo u blizini Yume; no, to je poputanje sa
mo pojaalo moju bezrazlonu enju.

Namjera beskonanosti

ELIM DA DOBRO razmisli i ispria mi o svakoj pojedinosti koja

se zbila izmeu tebe i one dvojice, Jorgea Camposa i Lucasa Coronada, koji su te doista doveli do mene, rekao je don Juan.
Bilo mi je teko ispuniti njegov zahtjev, a opet sam uivao, pris
jeajui se svega to su mi ta dvojica rekla. Htio je uti svaku i naj
manju potankost i natjerao me je da se napregnem do krajnjih gra
nica kako bih se svega sjetio.
Don Juan je traio da se sjetim prie koja je zapoela u gradu Guaymasu, u Sonori u Meksiku. U Yumi u Arizoni dobio sam imena i ad
rese nekih ljudi koji su mi, kako mi je reeno, mogli pomoi da rije
im zagonetku o tajanstvenom ovjeku kojeg sam upoznao na autobusnoj postaji. Ljudi u Sonori ne samo to nisu poznavali nikakva
biveg vraa nego su sumnjali i u samo postojanje takve osobe. Me
utim, svima su bile poznate svakojake prie o vraevima Yakui In
dijanaca i openito o neprijateljskom raspoloenju Indijanaca iz ple
mena Yaqui. Oni su natuknuli da bih moda u Vicamu, gradiu uz
eljezniku prugu, smjetenome izmeu gradova Guaymasa i Ciudada Obregona, mogao pronai nekoga tko bi me uputio na pravi trag.
Poznajete li tamo nekoga kome bih se mogao obratiti? zapitah.
Najbolje bi bilo da razgovara s terenskim inspektorom drav
ne banke, ree jedan od njih. Oni poznaju sve Indijance iz tog po
druja jer preko banke drava otkupljuje ljetinu, a svaki Indijanac iz
plemena Yaqui je poljoprivrednik i vlasnik komadia zemlje koja je
njegova sve dok je obrauje.
Poznajete li kojega terenskog inspektora? pitao sam.
Pogledali su se i osmjehnuli kao da se ele opravdati. Nisu nikog
poznavali, ali su mi zduno savjetovali da se obratim jednome od te
renskih inspektora i kaem mu o emu je rije.

Kada sam stigao u Vicam, svi moji pokuaji da stupim u vezu s

terenskim inspektorima dravne banke pretvorili su se u potpuni
neuspjeh. Razgovarao sam s trojicom i kad bih im rekao to elim,
pogledali bi me pogledom punim nevjerice. Odmah su posumnjali
da sam pijun i da me alju Yankeeji kako bih izazvao probleme. Ni
su ba bili sigurni o emu je rije, ali je u njihovu nagaanju sve bilo
mogue, od politike agitacije do privredne pijunae. Naime, u tom
se mjestu rairilo vjerovanje da se u zemlji koja je pripadala Indijan
cima nalaze naslage bakra i da ih se Yankeeji pokuavaju doepati.
Poto su se zaredali neuspjesi, otiao sam u grad Guaymas i od
sjeo u hotelu koji se nalazio u blizini jedne odline restauracije. Od
lazio sam u restauraciju tri puta dnevno. Hrana je bila izvrsna. Toli
ko mi se svidjela da sam u Guaymasu ostao vie od tjedan dana. Prak
tiki sam se preselio u restauraciju i tako se upoznao s vlasnikom,
gospodinom Reyesom.
Jednog dana, dok sam objedovao, gospodin Reyes je priao
mom stolu u drutvu ovjeka kojeg je predstavio kao Jorgea Camposa, istokrvnoga indijanskog poduzetnika iz plemena Yaqui, koji
je u mladosti ivio u Arizoni, odlino govorio engleski i bio vei Ame
rikanac od pravog Amerikanca. Gospodin Reyes ga je hvalio rekavi
da je on pravi primjer koji pokazuje kako rad i upornost ovjeka mo
gu pretvoriti u iznimnu osobu.
Gospodin Reyes je otiao, a Jorge Campos je sjeo pokraj mene i
odmah poeo govoriti. Hinio je skromnost i pretvarao se da nema
razloga za hvalu, no bilo je oito da cvate zbog onoga to je gospo
din Reyes o njemu rekao. Na prvi pogled, bilo mi je jasno da je Jorge
Campos ona vrsta poduzetnika koji se mogu vidjeti po barovima ili
na prenatrpanim uglovima glavnih ulica gdje naprosto pokuavaju
namamiti ljude da potroe svoju uteevinu.
Gospodin Campos je bio vrlo ugodna izgleda, visok otprilike sto
osamdeset centimetara, tanak, ali s trbuinom kakvu imaju oni koji
redovito piju estoki alkohol. Put mu je bila vrlo tamna, pomalo ze
lenkasta, a na sebi je imao skupe traperice i sjajne kaubojske izme
sa iljatim vrhovima i etvrtastim petama koje kao da su mu sluile
da se ukopa u zemlju kako ga ne bi odvukao junac na lasu.
Bio je odjeven u besprijekorno izglaanu, sivkastu kariranu ko
ulju; u desnom je depu imao depni titnik na koji je nataknuo niz
nalivpera. Vidio sam takav titnik kod uredskih slubenika koji su ga
nosili da ne bi uprljali dep tintom. Na sebi je jo imao skupu crvenosmeu jaknu obrubljenu resama, izraenu od antilop koe i visoki

kaubojski eir kakvi se nose u Teksasu. Njegovo okruglo lice bilo je

bezizraajno. Nije imao bora, ali je ostavljao dojam kao da je preao
etrdesetu. Zbog nekoga nepoznatog razloga, inilo mi se da je opa
san.
Veoma mi je drago, gospodine Campos, rekoh na panjolskome pruivi mu ruku.
Pustimo formalnosti, odgovori on takoer na panjolskome
snano mi tresui ruku. Prema mladima se ponaam kao prema se
bi ravnima, bez obzira na razliku u godinama. Zovite me Jorge.
Na trenutak je zautio, oito promatrajui kako u reagirati. Ni
sam znao to rei. Dakako, nije mi padalo na pamet da mu se pod
smjehujem, no nisam ga elio shvatiti ni previe ozbiljno.
Pitam se to radite u Guaymasu, dometnu on leerno. Ne
izgledate kao turist, a niti kao da vas zanima podvodni ribolov.
Studiram antropologiju, rekoh, i pokuavam stei povjerenje
mjesnih Indijanaca da bi mi pomogli u terenskom istraivanju.
A ja sam poslovni ovjek, ree. Moj je posao pribavljanje in
formacija, ja sam neto poput posrednika. Vi imate potrebu, a ja ro
bu. Svoje usluge naplaujem, ali jamim za njihovu kvalitetu. Ako
niste zadovoljni, ne morate mi platiti.
Ako se vi bavite pribavljanjem informacija, rekoh, rado u
vam platiti, ma koliko traili.
Ah! uskliknuo je. Vi zasigurno trebate vodia koji bi vam po
kazao okolicu, zacijelo vam treba netko tko je malo kolovaniji od
ovdanjega prosjenog Indijanca. Imate li stipendiju od amerike
vlade ili neke druge ustanove?
Da, lagao sam. Dobio sam stipendiju od Ezoterike zaklade
iz Los Angelesa.
Kada sam to izgovorio, jasno sam vidio kako su mu se oi zaca
klile od pohlepe.
Ah! uskliknu opet. Kako je velika ta ustanova?
Prilino velika, rekoh.
Zaboga! Znai tako je to, ree kao da su moje rijei bile odgo
vor na ono to je htio uti. Dobro, nadam se da neete zamjeriti ako
vas upitam kolika vam je stipendija? Koliko su vam dali?
Nekoliko tisua dolara za pripremne radnje oko terenskog is
traivanja, opet sam lagao da vidim to e rei.
Oh! Volim otvorene ljude, ree uivajui u svojim rijeima.
Siguran sam da emo se nas dvojica dogovoriti. Nudim vam svoje
usluge kao vodi i jamim da u vam pomoi otvoriti mnoga tajna

vrata koja e vas uvesti u svijet Yaqui Indijanaca. Kao to vidite i po

mojem izgledu, ovjek sam od ukusa, a mogu si i priutiti ono to
mi se svia.
O da, svakako imate ukusa, potvrdio sam.
Hou rei, kaza on, za malu naknadu, koja e za vas biti sa
svim prihvatljiva, uputit u vas na prave ljude, ljude koje moete pi
tati o svemu to vas zanima. I ako dodate jo samo malo na tu cije
nu, prevest u vam to oni govore na va jezik, panjolski ili engle
ski. Znam takoer francuski i njemaki, ali imam osjeaj da vas ti je
zici ne zanimaju.
Imate pravo, potpuno ste u pravu, rekoh. Ti me jezici uope
ne zanimaju. Ali koliko bi iznosio va honorar?
Ah! Moj honorar! ree i iz stranjeg depa hlaa izvadi notes
presvuen koom te ga otvori tako da sam mogao vidjeti to pie;
neto je na brzinu upisao, opet ga zaklopio vrlo odmjerenim i brzim
pokretima. Bio sam siguran da je elio ostaviti dojam dobro organi
zirane osobe i nekoga tko brzo rauna.
Naplatit u vam pedeset dolara dnevno, ree, plus prijevoz i
hrana. Hou rei, kad vi jedete, jedem i ja. to kaete?
U tom se trenutku nagnuo prema meni i apui rekao da bismo
Trebali prijei na engleski jer ne eli da ljudi uju o emu se dogova
ramo. Tada mi se obratio na jeziku koji nije bio ni nalik engleskome.
Bio sam izgubljen. Nisam znao kako odgovoriti. Poeo sam se ner
vozno vrpoljiti dok je ovjek nastavljao govoriti nerazumljivim jezi
kom kao da je sve u najboljem redu. Ni okom nije trepnuo. ivo je
gestikulirao rukama i pokazivao oko sebe kao da mi daje neke upute. Imao sam dojam da govori nekim drugim, meni sasvim nepoznatim jezikom; moda je govorio jezikom Yaquija.
Kada su se ljudi skupili oko naeg stola i poeli nas gledati, kimnuo sam glavom i potvrdio: Da, da, doista je tako. U jednom sam
trenutku rekao: Moete li ponoviti to ste rekli? i to mi je zazvualo tako smijeno da sam prasnuo u smijeh, na to se i on od sveg
srca nasmijao kao da sam rekao neto najduhovitije na svijetu.
Zacijelo je primijetio da sam ve bio na rubu ivaca, i prije nego
to sam uspio ustati i rei mu da nestane, poeo je ponovno govoriri panjolski.
Ne bih vas elio zamarati svojim bezveznim zapaanjima, rekao je. Ali, ako budem va vodi, a nadam se da u biti, avrljat e
mo o kojeemu. Htio sam vas malo iskuati da vidim kakav ste sugo
vornik. Budui da emo provesti dosta vremena u autu, vano mi je

znate li sluati i zapodjenuti razgovor. Drago mi je to vam mogu re

i da ste dobri i u jednome i u drugome.
Tada je ustao, rukovao se sa mnom i otiao. Kao po dogovoru,
vlasnik restauracije je priao mojem stolu smjekajui se i zamahujui glavom lijevo-desno kao kakav mali medo.
Nije li momak sjajan? upita me.
Nisam htio davati nikakve izjave, a gospodin Reyes je drago
voljno nastavio o tome kako Jorge Campos trenutno posreduje u ne
komu iznimno osjetljivu, vrlo unosnu poslu. Rekao je da su neke ru
darske tvrtke zainteresirane za eljezo i naslage bakra koje se nala
ze u zemlji to pripada Indijancima i da je Jorge Campos ukljuen u
pregovore, te e vjerojatno zaraditi priblino pet milijuna dolara.
Znao sam da je Jorge Campos varalica. U zemlji koja je pripadala
Yaqui Indijancima nije bilo ni eljeza ni bakra. Da je sadravala neke
rude, privatna bi poduzea ve raselila Indijance s njihove zemlje i
nala im neki drugi smjetaj.
Da, sjajan je to ovjek, potvrdio sam. Ne bih mogao ni zami
sliti boljega. Ne znam kako bih doao do njega?
Ne brinite, ree gospodin Reyes. Jorge me je pitao za vas. On
vas promatra otkad ste doli. Vjerojatno e vam pokucati na vrata
danas ili sutra ujutro.
Gospodin Reyes je imao pravo. Nekoliko sati poslije, netko me
je probudio iz poslijepodnevnog sna. Bio je to Jorge Campos. Imao
sam namjeru krenuti iz Guaymasa predveer i voziti cijelu no do
Kalifornije. Objasnio sam mu da moram otii i da u se vratiti za ot
prilike mjesec dana.
Oh! Ali ne moete otii sada kad smo se dogovorili da u vam
biti vodi, ree.
ao mi je, ali morat emo odgoditi na plan jer sam sada u sti
sci s vremenom, odgovorih.
Znao sam da je Jorge Campos prevarant, no ipak sam odluio
otkriti mu da ve imam informanta kojeg sam upoznao u Arizoni i
koji eka da ponemo zajedno raditi. Opisao sam starog Indijanca i
rekao da se zove Juan Matus. Kad sam se raspitivao o njemu, napo
menuo sam, rekoe mi da je aman. Na licu Jorgea Camposa pojavi
se irok osmijeh. Pitao sam ga poznaje li starca.
O, da, poznajem ga, ree veselo. Moglo bi se rei da smo do
bri prijatelji. Bez poziva je uao u sobu, otiao ravno na balkon i
sjeo za stol.
ivi li on negdje u blizini? pitao sam.
Da, potvrdio je.

Biste li me odveli k njemu?

Zato ne? ree. Treba mi nekoliko dana da se malo raspitam,
samo da provjerim je li tu i onda moemo otii do njega.
Znao sam da lae, a opet, elio sam mu vjerovati. ak sam po
mislio da je moje prvotno nepovjerenje bilo pretjerano. Tog je asa
izgledao tako uvjerljivo.
Ali za to u traiti svoj normalni honorar, nastavi, ako vas od
vedeni do starca, to e vas kotati dvjesto dolara.
To je bilo vie nego to sam imao na raspolaganju. Pristojno sam
se ispriao i rekao da nemam toliko novaca kod sebe.
Ne bih elio ispasti lakom, ree slavodobitno se smjekajui,
ali, koliko vi zapravo imate novaca? Morate raunati i na mito. Yaqui Indijanci su vrlo zatvoreni, no za sve ima lijeka; treba samo pro
nai vrata koja otvara magini klju - novac.
Unato svim mojim sumnjama, bio sam uvjeren da e me Jorge
Campos odvesti ne samo u svijet Yaquija nego i do starog Indijanca
koji je probudio takvu radoznalost u meni. Nisam htio sitniariti oko
novca. Bilo mi je gotovo neugodno kad sam mu ponudio pedeset do
ara koje sam imao u depu.
Moj boravak ovdje blii se kraju, rekao sam kao da se ispria
vam, tako da sam ostao gotovo bez novaca. Imam jo samo pedeset
dolara.
Jorge Campus navue eir na lice, isprui svoje duge noge is
pod stola i prekrii ruke iza glave.
Uzet u pedeset dolara i va sat, ree besramno. Ali za to vas
mogu odvesti samo do nekoga manje vanog vraa. Ne budite nestrp
ljivi, upozorio me je, kao da sam se htio pobuniti. Moramo ii po
stupno. Krenut emo od najnie stube dok ne doemo do ovjeka
kojega traite, a uvjeravam vas da je on na samom vrhu.
A kad bih se mogao sastati s manje vanim vraem? pitao sam
rruajui mu novac i sat.
Odmah! odgovori i uspravi se jo sjedei, te pohlepno zgrabi
novac i sat.
Ajmo! Nemamo vremena za gubljenje!
Uli smo u automobil i rekao mi je da vozim prema gradu Potamu to lei uz rijeku Yaqui, jednome od gradova u kojem tradicional
no ive Yaqui Indijanci. Dok smo se vozili, otkrio mi je da emo se sa
stati s Lucasom Coronadom, poznatome po njegovim umjenim vradbinama, amanskim transovima i prekrasnim maskama koje je izra
ivao za karnevale to su ih Yaqui Indijanci odravali prije korizme.

Tada je skrenuo razgovor na starog Indijanca, a ono to je rekao

o njemu bilo je u potpunoj suprotnosti s onime to sam uo od dru
gih ljudi. Za razliku od drugih koji su ga opisali kao pustinjaka i amana koji se vie ne bavi vraanjem, Jorge Campos ga je prikazao
kao najpoznatijeg iscjelitelja i vraa tih krajeva, ovjeka koji je po
stao toliko slavan da je gotovo nepristupaan... Zastao je poput ne
koga glumca, i potom ispalio - objavio je da e me redovni razgovo
ri sa starim Indijancem, kakve antropolozi veinom vode, stajati ba
rem dvije tisue dolara.
Htio sam se pobuniti protiv tako drastinog skoka cijene, ali me
je on preduhitrio.
Za dvjesto dolara mogao bih vas odvesti k njemu, ree. Od
tih dvjesto dolara, meni bi ostalo otprilike trideset, a ostalo bi otilo
na mito. Ali dui razgovor s njime kotao bi vie. Shvatit ete i sami.
Juan Matus ima prave tjelohranitelje, ljude koji ga tite. Moram ih
udobrovoljiti s lovom.
Na kraju, nastavi, ispostavit u ukupni raun s potvrdama i
svime to vam treba za porez. Tada ete vidjeti da je moj postotak
minimalan.
Bio sam zadivljen. O svemu je vodio brigu, ak i o potvrdama za
prijavu poreza. Neko je vrijeme utio, kao da je raunao kolika e
mu biti minimalna zarada. Nisam imao to rei. I ja sam raunao,
pokuavajui smisliti kako u doi do dvije tisue dolara. ak sam
pomislio da doista zatraim stipendiju.
Ali jeste li sigurni da bi stari sa mnom razgovarao? upitah.
Svakako, uvjeravao me je. Ne samo da e s vama razgovara
ti, izvest e za vas i aroliju, manju ili veu, ovisno o tome koliko mu
budete platili. Onda se moete s njime dogovoriti oko cijene za dalj
nje poduke.
Jorge Campos je neko vrijeme utio gledajui me ravno u oi.
Mislite li da biste mi mogli platiti dvije tisue dolara? pitao je
hinei ravnodunost, tako da mi je odmah postalo jasno da je sve to
najobinija prijevara.
Da, nee biti problema, lagao sam uvjerljivo.
Nije mogao prikriti svoje veselje.
Odlino, mome! Odlino, mome! klicao je. Bit e to prava
feta.
Pokuao sam mu postaviti neka openita pitanja o starom Indi
jancu; grubo me je prekinuo. uvajte to za staroga. S njim ete mo
i razgovarati do mile volje, ree smijuljei se.

Tada mi je poeo govoriti o svojem ivotu u Sjedinjenim Dra

vama, o poslovnim tenjama, i na moje zaprepatenje, budui da sam
ga ve smatrao prevarantom koji ne zna ni rijei engleskoga, poeo
je govoriti engleski.
Vi zbilja govorite engleski! uzviknuo sam ne pokuavajui pri
kriti svoje iznenaenje.
Dakako, mali moj, ree oponaajui teksaki naglasak kojim je
govorio do kraja naeg razgovora. Rekao sam ti da sam te htio is
kuati kako bih vidio koliko si snalaljiv. Dobar si. Zapravo, prilino
si pametan, moram rei.
Odlino je vladao engleskime i oduevio me alama i priama.
Za tili as stigli smo u Potam. Po njegovim smo uputama doli do ku
e koja se nalazila na rubu grada. Izili smo iz auta. Iao je naprijed
glasno dozivajui Lucasa Coronada.
Netko nam se odazvao rekavi: Doite ovamo. Glas je dolazio
od stranje strane kue.
ovjek se nalazio iza male kuice, gdje je sjedio na zemlji pre
krivenoj kozjom koom. Bosim je nogama drao komad drveta koji
je obraivao dlijetom i drvenim ekiem. Pritiui drvo nogama ta
ko da se nije moglo pomicati ni lijevo ni desno, dobio je, tako rei,
pravo lonarsko kolo. Bilo je to nevjerojatno. Djelanje rukama bilo
je potpuno usklaeno s pokretima nogu kojima je vrtio komad drve
ta. Takvo to nikad u ivotu nisam vidio. Izraivao je masku dubei
drvo svinutim dlijetom. Po nainu na koji je drao drvo i vrtio ga,
vidjelo se da savreno vlada nogama.
ovjek je bio vrlo tanak; imao je mravo, koato lice s istaknu
tim jagodicama i tamnu, crvenkastu put. inilo se da mu je koa na
licu i vratu do kraja zategnuta. Pustio je tanke brie koji su se spu
tali prema dolje, to je njegovu koatu licu davalo zloban izgled.
Imao je orlovski nos vrlo tankoga hrbata i prodorne crne oi. Garavo
crne obrve izgledale su kao da ih je netko nacrtao olovkom, a tako
je djelovala i kosa crna kao ugljen, zaeljana od ela. Nikad nisam
vidio lice koje bi djelovalo vie neprijateljski. Dok sam ga gledao, u
glavi mi se pojavila slika nekoga talijanskog zatvorenika iz doba Medicija. Kad sam se usredotoio na lice Lucasa Coronada, inilo mi se
da bih ga najbolje mogao opisati rijeima kao to su surov i mrk.
Gledajui ga kako sjedi na zemlji, drei nogama komad drve
ta, primijetio sam da su mu noge tako duge da su mu koljena seza
la do ramena. Kad smo mu se pribliili, prestao je raditi i ustao. Bio
je vii od Jorgea Camposa i mrav kao tap. U znak gostoljubivosti,
pretpostavljam, navukao je guarachese.

Uite, uite, ree bez osmijeha.

Imao sam neobian osjeaj da se Lucas Coronado ne zna nasmi
jeiti.
emu dugujem takvu ast? pitao je Jorgea Camposa.
Doveo sam ti ovoga mladog ovjeka jer bi te htio neto pitati o
tvojoj umjetnosti, ree Jorge Campos pokroviteljski. Jamio sam
mu da e od tebe dobiti prave odgovore.
O, nema problema, nema problema, uvjeravao me je Lucas
Coronado mjerei me svojim hladnim pogledom.
Tada je preao na drugi jezik, pretpostavio sam Yaqui. On i Jor
ge Campos stali su ivo razgovarati, i to je potrajalo. Obojica su se
ponaala kao da me nema.
Iskrsnula je jedna mala potekoa, ree Jorge Campos. Lucas
mi je upravo objasnio da je u ovo doba godine vrlo zauzet jer se pri
bliavaju sveanosti, pa ti ne moe odgovoriti na sva pitanja, ali e
to uiniti nekom drugom prigodom.
Da, da, svakako, Lucas Coronado ree na panjolskome. Dru
gi put, svakako, drugi put.
Ne moemo se dugo zadrati, rekao je Jorge Campos, ali e
mo doi drugom prigodom.
Dok smo odlazili, htio sam Lucasu Coronadu izraziti koliko me
je zadivio njegov nain rada, vjetina kojom se koristio rukama i no
gama. Pogledao me je kao da sam poludio, razrogaio je oi od iz
nenaenja.
Nikada nisi vidio kako se radi maska? protisnu on kroza zube.
Otkud ti dolazi, s Marsa?
Osjeao sam se glupo. Pokuavao sam objasniti da je njegov na
in rada neto novo za mene. inilo se kao da e me udariti. Jorge
Campos mi ree na engleskome da sam svojim primjedbama uvrije
dio Lucasa Coronada. Moju je pohvalu razumio kao da se neizravno
rugam njegovu siromatvu; shvatio je to kao ironinu primjedbu na
raun svojeg siromatva i bespomonosti.
Ali ja sam mislio upravo obrnuto, rekoh. Htio sam mu poka
zati koliko mu se divim.
Nemoj mu nikad vie rei takvo to, odbrusio je Jorge Cam
pos. Ovi su ljudi naviknuli primati svakojake podle uvrede i uzvra
ati istom mjerom. Lucas misli da je udno to ga poniava, a uop
e ga ne poznaje i ismijava ga zato to si ne moe priutiti da kupi
krip kojim bi privrstio skulpturu.

Bio sam potpuno zbunjen. Nisam nikako elio pokvariti taj, jedi
ni mogui kontakt. inilo mi se da Jorge Campos potpuno razumije
moju muku.
Kupi jednu masku, savjetovao mi je.
Rekoh mu da imam novaca samo za benzin i hranu i da namje
ravam voziti do Los Angelesa bez zaustavljanja.
Pa, daj mu onda svoju konu jaknu, ree on suho, ali nekako
povjerljivo, kao da mi doista eli pomoi. Inae e ga razljutiti i
pamtit e samo tvoje uvrede. No, nemoj mu govoriti da su mu ma
ske lijepe. Naprosto kupi jednu.
Kada sam rekao Lucasu Camposu da bih mu dao jaknu za jednu
njegovu masku, samo se zadovoljno osmjehnuo. Uzeo je jaknu i od
jenuo je. Krenuo je prema kui, ali prije nego to je uao, izveo je
nekoliko udnih kretnji. Kleknuo je ispred neke vrste oltara i ispru
io ruke kao da se protee, zatim je pogladio jaknu s obje strane.
Uao je u kuu, donio jedan zaveljaj umotan u novinski papir
i dao mi ga. Htio sam ga neto pitati. Ispriao se rekavi da mora ra
diti, ali je dodao da ga, ako hou, mogu posjetiti nekom drugom zgo
dom.
Dok smo ili prema Guaymasu, Jorge Campos me je zamolio da ot
vorim zaveljaj. Htio se uvjeriti da me Lucas Coronado nije preva
rio. Bilo mi je svejedno to je u zaveljaju; za mene je bilo vano sa
mo to da mogu sam otii do Lucasa Coronada i razgovarati s njime.
Bio sam ushien.
Moram vidjeti to je unutra, navaljivao je Jorge Campos. Za
ustavi auto, molim te. Nikada ne bih doveo svoje klijente u opas
nost, ni po koju cijenu. Platio si me za odreene usluge. Taj je ovjek
pravi vra i stoga je opasan. Zato to si ga uvrijedio, moda ti je dao
neki zaarani paket. Ako je tako, moramo ga brzo zakopati u ze
mlju.
Osjetio sam kao da e mi pozliti i zaustavio sam auto. Krajnje
oprezno izvadio sam zaveljaj. Jorge Campos ga je istrgnuo iz mojih
ruku i otvorio. U njemu su bile tri prekrasne, rukom izraene Yaqui
maske. Jorge Campos nabaci, hinei nezainteresiranost, kako bi bilo
lijepo da mu poklonim jednu. Budui da me jo nije odveo do sta
rog Indijanca, zakljuio sam da ne bih trebao pokvariti dobre odno
se. Rado sam mu poklonio jednu masku.
Ako nema nita protiv, radije bih uzeo ovu, ree pokazujui
na drugu masku.

Rekoh mu neka uzme koju hoe. Maske mi nita nisu znaile;

dobio sam ono to sam traio. Darovao bih mu i druge dvije, ali sam
ih htio pokazati svojim prijateljima antropolozima.
Ove maske nisu nita osobito, izjavio je Jorge Campos. Mo
e ih kupiti u svakoj prodavaonici u gradu. Prodaju ih turistima.
Vidio sam Yaqui maske koje se prodaju u prodavaonicama. Bile
su vrlo grubo izraene u usporedbi s maskama koje sam dobio na
dar, a Jorge Campos je doista izabrao najbolju.
Ostavio sam ga u gradu i krenuo prema Los Angelesu. Prije ne
go to sam poao, podsjetio me je da mu praktiki dugujem dvije ti
sue dolara za podmiivanje i sav posao koji je morao obaviti kako
bi me odveo do velikog ovjeka.
Hoe li mi moi dati dvije tisue dolara sljedeeg puta kada
doe? zapita odvano.
Njegovo me je pitanje dovelo u uasan poloaj. Bojao sam se da
bi mogao odustati ako mu kaem istinu, naime, sumnjao sam u to.
Unato tome to je bio pohlepan, bio sam tada uvjeren da mi moe
pomoi.
Uinit u sve da donesem novac, rekao sam pomalo neodre
eno.
To nije dovoljno, mladiu, odbrusio je glasno, gotovo ljutito.
Troit u svoj novac da bih ti omoguio taj susret i moram imati ne
kakvo jamstvo s tvoje strane. Znam da si ozbiljan mladi. Koliko vri
jedi tvoj auto? Ima li potvrdu da si vlasnik?
Rekao sam mu koliko vrijedi automobil i da imam potvrdu, ali
se smirio tek kad sam mu obeao da u donijeti novac sljedeeg pu
ta kada doem.
Nakon pet mjeseci, vratio sam se u Guaymas i potraio Jorgea Camposa. Dvije tisue dolara tada je bila pozamana svota, osobito za
studenta. Nadao sam se da e moda pristati na isplatu jednog dije
la, a ja bih bio vie nego spreman obvezati se da u ostatak isplai
vati u obrocima.
Jorgea Camposa nisam mogao pronai nigdje u Guaymasu. Pi
tao sam vlasnika restauracije. Bio je zbunjen njegovim nestankom
kao i ja.
Naprosto je nestao, ree. Zasigurno se vratio u Arizonu ili
Teksas gdje ima svoje tvrtke.
Odluio sam okuati sreu i otii do Lucasa Coronada. Kad sam
stigao do njegove kue, bilo je podne. Ni njega nisam naao. Pitao

sam susjede znaju li gdje bi mogao biti. Pogledali su me ljutito i nisu

se udostojili ni odgovoriti. Otiao sam, ali sam se vratio kasno posli
jepodne. Nita vie nisam oekivao. Zapravo, bio sam spreman od
mah krenuti natrag prema Los Angelesu. Na moje veliko iznenae
nje, ne samo to je Lucas Coronado bio kod kue, nego je bio i vrlo
ljubazan. Otvoreno je rekao da mu je drago to sam doao bez Jorgea Camposa kojeg je nazvao uasnim gnjavatorom. Nazvao ga je
izdajicom i alio se da Jorge Campos uiva u iskoritavanju svojih
sunarodnjaka, Yaqui Indijanaca.
Dao sam Lucasu Coronadu poklone koje sam za njega donio i
kupio tri prekrasno izrezbarene maske i par zveckavih glenjaka iz
raenih od ahura pustinjskih kukaca koje Yaqui Indijanci nose kad
pleu tradicionalne plesove. Tada sam ga odveo u Guaymas na ve
eru.
Viao sam ga svakog dana, pet dana uzastopce, koliko sam os
tao u tom kraju, i on mi je rekao beskrajno mnogo podataka o Yaqui
Indijancima - o njihovoj povijesti i drutvenoj organizaciji te o tome
kakvu ulogu u njihovu ivotu imaju priroda i sveanosti vezane uz
nju. Toliko mi je bilo zanimljivo kao istraivau da mi se gotovo i ni
je dalo pitati ga zna li neto o starom vrau. No, konano sam se
ipak odluio i pitao Lucasa Coronada poznaje li starog Indijanca koji
je, kao to me uvjeravao Jorge Campos, bio ugledni vra. Lucas Co
ronado je izgledao zbunjen. Uvjeravao me je da, koliko on zna, ta
kav ovjek nikada nije ni postojao u tom kraju i da je Jorge Campos
obini prevarant koji je samo htio izmamiti novce od mene.
Izjava Lucasa Coronada, kojom je poricao postojanje starog In
dijanca, potpuno me je dotukla. Bio je to straan, neoekivani uda
rac. U trenu mi je postalo jasno da uope ne marim za terensko is
traivanje. Bilo mi je samo stalo do toga da pronaem starog Indi
janca. Znao sam da bi susret sa starim vraem bio vrhunac neega
to nije imalo nikakve veze s mojim eljama, tenjama, pa ak ni mi
slima kao antropologa.
Pitao sam se vie nego ikada tko je do vraga taj starac. Bez
imalo susprezanja, poeo sam urlati i vritati od jada. Lupao sam
nogama o pod. Lucas Coronado bio je prilino zateen mojom reak
cijom. Pogledao me je zbunjeno, a potom se poeo smijati. Nisam
imao pojma da se zna smijati. Ispriao sam mu se zbog iznenadne
provale ljutnje i nezadovoljstva. Nisam mogao objasniti zato sam
bio toliko izvan sebe. inilo se da Lucas Coronado razumije moje jade.
Takvo to se dogaa u ovom kraju, ree.

Nisam imao pojma o emu govori, niti sam ga htio pitati. Stra
no sam se bojao da ga nehotice ne uvrijedim. Jedna od posebnosti
Yaqui Indijanaca bilo je to to su se neobino lako vrijeali. inilo
se kao da su neprestano na oprezu u oekivanju neke uvrede koja je
toliko istanana da je nitko drugi ne bi ni primijetio.
U okolnim planinama ive arobna bia, nastavio je, i ona
mogu djelovati na ljude. Ljudi od toga stvarno polude; deru se i bu
lazne dok su pod njihovim utjecajem, a kad se konano iscrpljeni
smire, nemaju pojma zato su pukli.
Misli li da se to i meni dogodilo? upitah.
Sigurno, odgovori s dubokom uvjerenou. Ti si sklon tome
da poludi za najmanju sitnicu, ali si istodobno vrlo sabran. Danas
nisi bio priseban, poandrcao si bez razloga.
Nije to bilo bez razloga, uvjeravao sam ga. Nisam to dosad
znao, ali taj stari Indijanac na mene djeluje strahovito poticajno i
kao da me bodri kad god mi je teko.
Lucas Coronado je utio, kao da se duboko zamislio. Tada je po
eo koraati gore-dolje.
Poznaje li nekoga starog ovjeka koji ivi ovdje negdje, ali nije
ba iz ovoga kraja? pitao sam.
Nije razumio moje pitanje. Morao sam mu objasniti da je stari
Indijanac kojeg sam upoznao, kao i Jorge Campos, Yaqui Indijanac
koji ivi negdje drugdje. Lucas Coronado mi je objasnio da je prezi
me Matus uobiajeno u tom kraju, ali da ne poznaje ni jednog Matusa ije je ime Juan. Izgledao je prilino obeshrabreno. Tada se do
sjetio to bi to moglo biti; koliko je ovjek star, ree, moda ima dru
go ime, a meni je dao svoje radno ime, a ne ono pravo.
Jedini starac kojega poznajem, nastavi, otac je Ignacija Floresa, ali on mi se ne ini tako starim. S vremena na vrijeme posjeti
sina, no on je iz Mexico Cityja. Da, ba je to neobino, on je Ignacijev otac, ali ne izgleda kao da ima toliko godina. No, mora biti star,
pa i Ignacio je ve star. Otac izgleda mlae od njega.
Od srca se nasmijao kad je shvatio to je rekao. Oito nikad nije
razmiljao o tome da starac izgleda mlado. Mahao je glavom kao da
ne moe vjerovati. Ja sam pak bio potpuno ushien.
To je on! viknuo sam, a da nisam ni sam znao zato.
Lucas Coronado zapravo nije znao gdje ivi Ignacio Flores, ali je
bio vrlo susretljiv i predloio mi je da odemo do oblinjega grada u
kojem su preteno ivjeli Yaqui Indijanci. Tamo je pronaao ovjeka
kojeg sam traio.

Ignacio Flores je bio velik, krupan ovjek, mogao je imati oko ez

deset pet godina. Lucas Coronado me je upozorio da je u mladosti bio
profesionalni vojnik i da se jo ponaa vojniki. Ignacio Flores je imao
goleme brkove; s tim brkovima i otrim pogledom izgledao mi je
kao olienje surova vojnika. Imao je tamnu put. Kosa mu je jo bila
crna kao ugljen, unato poodmakloj dobi. Njegov jak, opor glas kao
da je bio izvjeban samo za davanje naredaba. Imao sam dojam da
je bio konjanik. Hodao je kao da jo ima mamuze na izmama i zbog
nekoga neobjanjiva razloga, uo sam njihov zvuk dok se kretao.
Lucas Coronado me je s njime upoznao i objasnio da sam doao
iz Arizone kako bih se susreo s njegovim ocem kojeg sam upoznao
u Nogalesu. inilo se da Ignacio Flores nije nimalo iznenaen.
O, da, ree, moj otac mnogo putuje. Bez ikakva uvoda, upu
tio nas je gdje moemo nai njegova oca. Mislim da iz iste ljubaz
nosti nije poao s nama. Ispriao se i otiao stupajui, kao da poku
ava uhvatiti korak u paradi.
Mislio sam da e Lucas Coronado otii sa mnom do starog Indi
janca. No, on je to pristojno odbio; htio je da ga odvezem kui.
Mislim da si pronaao ovjeka kojeg si traio i osjeam da biste
trebali biti sami, rekao je.
Divio sam se iznimnoj finoi Yaqui Indijanaca, a opet, i nekoj e
stini. uo sam da su Yaqui Indijanci divljaci i da ne prezaju ni od
ubojstva; koliko ja znam, meutim, njihove su najtipinije crte lju
baznost i obzirnost.
Odvezao sam se do kue Floresova oca i tamo sam pronaao o
vjeka kojeg sam traio.
Pitam se zato je Jorge Campos lagao i rekao mi da te poznaje, re
koh na kraju svoje prie.
Nije ti lagao, ree don Juan s uvjerenou ovjeka koji odo
brava ponaanje Jorgea Camposa. Nije se ak niti lano predstavio.
Mislio je da si laka meta i da e te moi prevariti. Ali nije mogao ost
variti svoj plan jer ga je beskonanost svladala. Zna li da je nestao
uskoro poto te upoznao i da ga nikad nisu pronali?
Lik Jorgea Camposa za tebe je vrlo vaan, nastavi. U svemu
to se meu vama zbivalo, ma to to bilo, otkrit e neku vrstu pu
tokaza, jer je on slika tvojeg ivota.
Po emu? Ja nisam varalica! pobunio sam se.
Nasmijao se kao da je znao neto to meni nije bilo poznato. Ne
znam tono kako je do toga dolo, ali uo sam sebe kako pokuavam

nairoko objasniti svoje djelovanje, ideale i oekivanja. Meutim,

udna me je misao tjerala da s istim arom s kojim sam objanjavao
svoje postupke i samog sebe, razmiljam o tome bih li se u odree
nim okolnostima mogao ponaati poput Jorgea Camposa. Nikako
nisam mogao odbaciti tu misao i uloio sam svu svoju raspoloivu
energiju ne bih li je pokuao pobiti. Ali duboko u sebi nisam se imao
namjeru ispriavati, ak i ako sam bio poput Jorgea Camposa.
Kada sam izloio tu svoju dvojbu, don Juan se stao tako jako smi
jati da se nekoliko puta gotovo zadavio od smijeha.
Da sam ja na tvojemu mjestu, ree, posluao bih svoj unutra
nji glas. Uostalom, to bi se promijenilo time da si varalica poput
Jorgea Camposa? Prevarant! On je bio obini prevarant. U tebe je
sve to sloenije. Upravo u tome i jest mo prepriavanja, zato se vra
evi slue njome. To te dovodi u vezu s neime za to nisi ni pomi
ljao da postoji u tebi.
Tog sam trena htio otii. Don Juan je tono znao kako se osjeam.
Nemoj sluati povrni glas od kojeg se razljuti, ree kao da
nareuje. Sluaj taj glas koji dolazi iz dubine i koji e te odsada vo
diti, glas koji se smije. Posluaj ga! I smij se zajedno s njime! Smij se!
Njegove su rijei djelovale na mene kao hipnotika naredba. Poeh se smijati protiv svoje volje. Nikad nisam bio sretniji. Osjeao
sam se slobodnim, kao da sam skinuo masku.
Prisjeti se svake pojedinosti iz prie o Jorgeu Camposu i ispri
aj si je mnogo puta, uvijek iz poetka, ree don Juan. Pronai e
u njoj neizmjerno bogatstvo. Svaki je detalj dio plana. Takva je pri
roda beskonanosti. Kad jednom prijeemo prag, ona postavlja pu
tokaz ispred sebe.
Dugo me je gledao. Nije me samo pogledavao kao prije, nego se
zagledao u mene. Jedno Jorge Campos nije mogao izbjei, kona
no ree, a to je da te povee s drugim ovjekom: s Lucasom Coronadom, koji ima isto toliku vanost za tebe kao i Jorge Campos, a
moda i veu.
Dok sam prepriavao dogaaje s tom dvojicom, shvatio sam da
sam proveo vie vremena s Lucasom Coronadom nego s Jorgeom
Camposom; ali na odnos nije bio tako intenzivan. Osim toga, bio je
ispunjem dugim razdobljima tiine. Po prirodi Lucas Coronado nije
bio razgovorljiv, i kad god bi zautio, u meni se dogodio neki udan
preokret te bi me uspio povui za sobom u stanje tiine. Lucas Co
ronado predstavlja drugi djeli tvojeg plana, rekao je don Juan.
Zar te ne udi to je i on kipar poput tebe, vrlo osjetljiv umjetnik

koji je neko takoer traio pokrovitelja za svoju umjetnost? Traio

je pokrovitelja upravo kao to si ti traio enu, nekoga tko voli um
jetnost, tko bi podupirao tvoju kreativnost.
Poela me je razdirati nova sumnja. Ovog me je puta muilo to
to sam bio potpuno siguran da nikad pred don Juanom nisam spo
menuo taj dio svojeg ivota, a sve to je rekao bila je istina. Nisam
si mogao objasniti kako je saznao sve to o meni. Opet sam htio smje
sta otii. Ali elju da odem ponovno je nadjaao glas to je dolazio
iz dubine. Bez ikakve najave, poeo sam se od srca smijati. Neki dio
mene, negdje u dubini, nije uope mario za to kako je don Juan do
ao do takvih informacija. injenica da je on to znao i iskazao na ta
ko neizravan nain, kao da je rije o nekoj naoj tajni, bio je tako
sjajan potez da sam doista uivao. To to sam se na povrini ljutio i
htio otii, uope me nije sprijeilo da se smijem.
Vrlo dobro, ree don Juan snano me potapavi po leima,
jako dobro.
Zamislio se za trenutak i nekamo zagledao, kao da je vidio ne
to to nije bilo vidljivo prosjenom ovjeku.
Jorge Campos i Lucas Coronado dva su kraja jedne osi, ree.
Ta os si ti, s jedne strane nemilosrdan, besraman, glup plaenik uasan, ali neunitiv. S druge strane, krajnje osjetljivi umjetnik koje
ga razdiru sumnje, slab i ranjiv. To je trebala biti slika tvojeg ivota
da se nije pojavila jo jedna mogunost koja se otvorila kada si pre
ao prag beskonanosti Traio si mene i naao si me; i tako si zaista
preao prag. Namjera beskonanosti bijae da traim nekoga kao to
si ti. Naao sam te i tako sam i ja sam preao prag.
Razgovor se tu prekinuo. Don Juan je zautio, i zavladala je du
ga, potpuna tiina, to je za don Juana bilo uobiajeno. Tek pred
smiraj dana, kad smo se vratili u njegovu kuu i sjedili pod ramadom hladei se od duge etnje, prekinuo je tiinu.
Iz tvoje prie o onome to se dogodilo izmeu tebe i Jorgea
Camposa, te tebe i Lucasa Coronada, nastavi don Juan, otkrio
sam, a nadam se i ti, neto vrlo uznemirujue. Za mene je to zna
men koji upuuje na kraj jednog doba, to znai da se nita od ono
ga to je bilo tada ne moe odrati. Sve ono to te je dovelo do mene
vrlo je krhko. Nita od toga ne moe opstati samo po sebi. Eto, to
sam zakljuio iz tvoje prie.
Sjetih se da mi je don Juan jednog dana otkrio da je Lucas Co
ronado neizljeivo bolestan. Imao je neku bolest koja ga je polako
izjedala.

Poruio sam mu preko mojeg sina Ignacija to bi trebao uiniti

da bi se izlijeio, nastavi don Juan, a on misli da je to glupo i ne
eli ni uti o tome. Nije Lucas kriv za to. Cijeli ljudski rod ne eli ni
ta uti. Ljudi uju samo ono to ele.
Sjetih se kako sam nagovarao don Juana da mi kae to bih
mogao rei Lucasu Coronadu da mu ublaim tjelesnu bol i umanjim
duevnu patnju. Ne samo da mi je don Juan kazao to mu trebam
rei ve me je uvjeravao da bi se Lucas Coronado mogao lako sam
izlijeiti samo kad bi to elio. No, kad sam Lucasu Coronadu uruio
don Juanovu poruku, pogledao me je kao da sam poludio i odmah
promijenio ponaanje zauzevi dostojanstveno dranje ovjeka koje
mu na smrt dosauje neija pretjerana briga. Da sam bio Yaqui In
dijanac, takvo bi me dranje duboko uvrijedilo, no pomislih da sa
mo Yaqui Indijanci mogu biti toliko tankoutni.
To mi uope ne pomae, konano izjavi prkosno razljuen
mojom neosjetljivou. Ali nije vano, ionako emo svi umrijeti.
No, nemoj ni pomiljati da sam izgubio nadu. Dobit u novac od dr
avne banke, dat e mi predujam za godinji urod i tada u imati
dovoljno novaca da si kupim lijek, ipso facto. Zove se Vi-ta-mi-nol.
to je to Vitaminol? upitah.
To je neto to se reklamira na radiju, ree s nevinou malog
djeteta. Preporuuje se ljudima koji ne jedu svakog dana meso, pe
rad ili ribu. Pomae ljudima kao to sam ja, koji se jedva dre na no
gama.
U elji da pomognem Lucasu Coronadu, napravio sam najveu
pogreku koja se uope moe zamisliti u drutvu iznimno osjetljivih
bia kao to su Yaqui Indijanci: ponudio sam mu novac da kupi Vi
taminol. Po njegovu hladnu pogledu znao sam da sam ga duboko
povrijedio. Moja je glupost bila neoprostiva. Lucas Coronado odgo
vori vrlo tihim glasom da si i sam moe priutiti Vitaminol.
Vratio sam se u don Juanovu kuu. Plakalo mi se. Sve sam upro
pastio zbog svoje naglosti.
Nemoj troiti energiju na takvo to, ree don Juan hladno.
Lucas Coronado se vrti u zatvorenom krugu, a ti takoer, kao i svi
mi uostalom. Vjeruje u Vitaminol i misli da e njime rijeiti sve te
koe. U ovom asu nema dovoljno novaca da ga kupi, ali ima veli
ku nadu da e ga na kraju nabaviti.
Don Juan je zurio u mene svojim prodornim pogledom. Ve sam
ti objasnio da su postupci Lucasa Coronada slika tvojeg ivota, re
e. I kaem ti, to je tako. Lucas Coronado te je uputio na Vitaminol,
a uinio je to tako snano i bolno da te je povrijedio i rasplakao.

Tada don Juan prestade govoriti. Bila je to duga i vrlo uinkovi

ta stanka. I nemoj mi rei da ne razumije to ti govorim, doda.
Na ovaj ili onaj nain, svi mi imamo svoj Vitaminol.

Tko je zapravo bio Juan Matus?

DIO MOJE PRIE o susretu s don Juanom, za koji on nije htio ni

uti, odnosio se na osjeaje i dojmove to sam ih imao toga sudbo
nosnog dana kad sam uao u njegovu kuu, na moj sudar sa stvar
nou izazvan razlikom izmeu mojih oekivanja i stvarne situacije
te na dojam to ga je na mene ostavila bujica najneobinijih zamisli
koje sam ikada uo.
To vie nalikuje ispovijedanju nego opisu dogaaja, rekao mi
je jednom kad sam mu pokuao priati o tome.
Uope nije tako, don Juane, poeo sam govoriti, ali sam se za
ustavio. Bilo je neega u nainu na koji me je gledao to me je uvje
rilo da je u pravu. togod da sam rekao, bile bi to samo prazne rije
i, zvualo bi kao ulizivanje, laskanje. Meutim, ono to se dogodi
lo pri naemu prvomu pravom susretu imalo je za mene znaenje
transcendentalnog, presudnog dogaaja.
Tijekom mojega prvog susreta s don Juanom na autobusnoj
postaji u Nogalesu u Arizoni dogodilo mi se neto neobino, no zao
kupljen mislima o tome kako sam se pokazao pred njime, nisam to
ga bio svjestan. elio sam ostaviti dobar dojam na don Juana i po
kuavajui to uiniti, svu sam svoju pozornost usredotoio na vlasti
tu ponudu, da tako kaem. Tek nekoliko mjeseci poslije, poeo se
ocrtavati neobian dojam to su ga na mene ostavili ve gotovo za
boravljeni dogaaji.
Jednog dana, bez ikakva prethodnog razmiljanja, odjednom
sam se sjetio neega neobinoga to mi je sasvim promaknulo za su
sreta s don Juanom. Pokuao sam mu rei svoje ime, no on me je za
ustavio zagledavi se u moje oi tako da sam se oduzeo od njegova
pogleda. Bilo je beskrajno mnogo toga to sam mu mogao kazati o
sebi. Govorio bih satima o tome to sam sve nauio i koliko je to vri
jedno da nije bilo njegova pogleda od kojega sam potpuno zanijemio.

U svjetlu te nove spoznaje, razmiljao sam o svemu to se dogo

dilo tom prigodom. Doao sam do neizbjenog zakljuka da se u
meni prekinula neka tajanstvena nit koja me je drala na okupu, nit
koja se nikada do tada nije prekinula, barem ne na nain kako je to
don Juan uinio. Kad sam prijateljima pokuavao opisati kako sam
fiziki doivio prvi susret s don Juanom, udan bi znoj oblio cijelo
moje tijelo i osjetio bih da se znojim isto onako kao to sam se znojio
dok me je on gledao; ne samo to u tom trenutku nisam mogao izu
stiti ni jednu jedinu rije nego nisam bio kadar ni o emu misliti.
Jo me je neko vrijeme zaokupljao tjelesni osjeaj to sam ga
imao kad se to neto u meni prekinulo, ali nisam za to nalazio nika
kvo racionalno objanjenje. Tvrdio sam da me je don Juan zasigur
no hipnotizirao, ali sam se onda sjetio da mi nije davao nikakve hipnotike naredbe niti je napravio bilo kakve pokrete kojima bi priko
vao moju pozornost. Zapravo, jedva me je i pogledao. Pogled mu je
bio toliko intenzivan da se inilo kao da je trajao dugo. Opsjedao me
je i jako uznemirio u tjelesnom smislu.
Kada sam se konano opet naao pokraj don Juana, prvo to
sam primijetio bilo je to da uope nije izgledao onako kako sam ga
zamiljao cijelo vrijeme dok sam ga pokuavao nai. Gradio sam sli
ku ovjeka kojeg sam susreo na autobusnoj postaji i usavravao je
svakog dana, navodno prisjeajui se sve vie pojedinosti. U mojoj
mati, on je bio starac, jo vrlo snaan i okretan, a ipak gotovo kr
hak. ovjek koji se nalazio preda mnom bio je miiav i odluan. Po
kreti su mu bili ustri, ali ne i hitri. Koraci su mu bili vrsti i istodo
bno lagani. to god je radio, odisalo je vitalnou i svrhom. Moje
sjeanje uope nije bilo u skladu sa stvarnou. Mislio sam da ima
kratku, sijedu kosu i vrlo tamnu put. Kosa mu je bila duga i nije bila
tako sijeda kao to sam je zamiljao. Ni put mu nije bila toliko tam
na. Mogao bih se zakleti da je imao one ptije crte koje poprima lice
nekih starih ljudi. Ali ni to nije bila istina. Imao je puno lice, goto
vo okruglo. Bacivi jedan pogled na njega, shvatio sam da se na tom
starcu najvie istiu tamne oi, koje su imale neki poseban razigran
sjaj.
Neto to mi je potpuno promaknulo pri prvom susretu bila je
njegova pojava, naime bio je izrazito sportski graen. Imao je iroka
ramena i uvuen trbuh; inilo se da vrsto stoji na zemlji. Koljena
mu nisu klecala, ruke mu se nisu tresle. Zamiljao sam da sam bio
opazio lagano trzanje glavom i podrhtavanje ruku, od nervoze ili
nesigurnih pokreta. Takoer sam zamiljao da je visok otprilike

metar i sedamdeset, to je bilo osam centimetara nie od njegove

stvarne visine.
inilo se kao da se don Juan nije iznenadio kad me je ugledao.
Htio sam mu rei koliko sam se namuio dok sam ga pronaao. elio
sam da mi estita na golemu trudu, ali on se samo nasmijao, kao da
me zadirkuje.
Tvoj trud nije vaan, ree. Vano je da si me pronaao. Sje
dni, sjedni, dometnu gotovo umilno, pokazujui na jednu kutiju is
pod ramade i tapui me po leima; ali to nije bilo prijateljsko tap
anje.
Osjeao sam se kao da me je udario po leima iako me zapravo
nije pravo ni dotaknuo. Taj lani udarac stvorio je u meni kratko
trajan osjeaj koji se pojavio iznenada i nestao prije nego to sam
stigao shvatiti o emu je rije. Ispunio me je neki udesan mir. Opu
stio sam se. Misli su mi bile kristalno jasne. Nita nisam oekivao,
nita nisam elio. Moja uobiajena nervoza, znojne ruke, ono to mi
je bilo svojstveno otkad znam za sebe, odjednom su nestali.
Sada e razumjeti sve to ti budem govorio, ree don Juan gle
dajui me u oi onako kao to me je gledao na autobusnoj postaji.
U nekoj drugoj situaciji smatrao bih da je njegova izjava usput
na, moda retorika, ali tada, kad je to izgovorio, stadoh ga iskreno
uvjeravati da u razumjeti sve to mi bude govorio. Opet me je gle
dao u oi snanim, prodornim pogledom.
Ja sam Juan Matus, ree sjedajui na drugu kutiju udaljenu
otprilike dva metra, okrenut suelice meni. To mi je ime i izgova
ram ga jer time stvaram most koji ti moe prijei i doi ovamo gdje
sam ja.
Zagledao se u mene na trenutak prije nego je ponovno poeo
govoriti.
Ja sam vra, nastavi. Pripadam lozi vraeva koja se odrala
dvadeset sedam narataja. Ja sam nagual svoje generacije.
Objasnio mi je da se voa vraeva, kao to je on, naziva nagualom, i da je to rodni pojam koji oznaava vraa svake generacije ko
ji ima neku osobitu energetsku konfiguraciju po kojoj se izdvaja od
ostalih. Ta se osobitost ne odnosi na superiornost, inferiornost ili ne
to slino, nego na sposobnost da se bude odgovoran.
Samo nagual, ree, ima energetsku sposobnost da bude od
govoran za sudbinu svojih sljedbenika. Svaki njegov sljedbenik to
zna i pristaje na to. Nagual moe biti mukarac ili ena. U doba vrae
va koji su osnovali moju lozu, redovito su ene bile naguali. Njihov

uroeni pragmatizam - posljedica enskosti - s vremenom je pri

padnike moje loze pretvorio u puke praktiare, iz ega su se jedva
izvukli. Tada su muki preuzeli vodstvo i zanosili se visokoparnim
zamislima, to je zavrilo potpunom nebulozom, iz ega se moja lo
za tek sada s mukom izvlai.
Od vremena naguala Lujana, koji je ivio prije dvjesto godina,
nastavi, i mukarci i ene ulau zajedniki napor. Mukarac nagual
donosi trezvenost, a ena nagual neto novo.
U tom sam ga asu htio zapitati je li u njegovu ivotu postojala
ena nagual, ali sam bio toliko usredotoen na ono to je govorio da
nisam dospio uobliiti pitanje. Umjesto toga, on ga je sam postavio
umjesto mene.
Postoji li ena nagual u mojem ivotu? zapita. Ne, ne postoji.
Ja sam vra samotnjak. Ali imam svoje sljedbenike. U ovom trenut
ku oni nisu u blizini.
Odjednom mi se uini da mi to zvui nekako poznato. Tog trena
sjetih se nekih ljudi iz Yume koji su mi rekli da su viali don Juana
sa skupinom Meksikanaca koji se bave vraanjem i umiju izvoditi
svakojake arolije.
Ako si vra, nastavi don Juan, ne znai da mora vraati, ba
cati ini na nekoga ili biti opsjednut demonima. Biti vra znai do
stii razinu svijesti koja nezamislivo ini dostupnim. U pojmovnom
smislu rije 'vradbina' nije primjeren izraz jer ne opisuje ono to
vraevi rade, ba kao ni rije 'amanizam'. Djelovanje vraeva isklju
ivo se zbiva u carstvu apstrakcije, bezlinoga. Vraevi se bore da
ostvare cilj koji nema nikakve veze s nastojanjima prosjenog ovje
ka. Vra tei da dosegne beskonanost i da je bude svjestan.
Don Juan ree da je zadatak vraeva suoiti se s beskonanosu
i uranjati u nju svakog dana, kao to ribar uranja u more. To je tako
veliki zadatak da vraevi moraju navesti svoje ime prije nego to se
u njega upuste. Podsjetio me je da mi je u Nogalesu rekao svoje ime
prije nego to je dolo do bilo kakve interakcije izmeu nas. Na taj
je nain potvrdio svoju osobnost pred beskonanim.
Potpuno mi je bilo jasno ono to mi je objanjavao. Nije mi bilo
potrebno nikakvo objanjenje. Bistrina moje misli trebala me je iz
nenaditi, ali se uope nisam udio. U tom sam trenutku znao da mi
e sve to oduvijek bilo kristalno jasno i da sam izigravao budalu sa
mo zbog drugih.
Potaknuo sam te na klasinu potragu, a da nita nisi znao o to
me, nastavi. Moja se potraga zavrila onog trena kad sam te naao,
a tvoja sada, kad si ti mene pronaao.

Don Juan mi objasni da je kao nagual svog narataja traio oso

bu koja ima osobitu energetsku konfiguraciju, takvu koja e osigu
rati nastavak njegove loze. Kazao je da u danom asu nagual svake
generacije, tijekom dvadeset sedam uzastopnih narataja, prolazi
kroz najnapetije razdoblje u svojem ivotu upravo onda kada traga
za osobom koja e ga naslijediti.
Gledajui me ravno u oi, ree da su vraevi oni ljudi koji imaju
sposobnost opaati energiju neposredno dok struji svemirom te ka
da vraevi opaaju ljudsko bie na taj nain, oni vide svijetleu ku
glu ili svijetlei lik u obliku jajeta. Tvrdio je da ljudska bia nisu sa
mo sposobna vidjeti energiju izravno dok struji svemirom nego da je
uistinu vide iako nisu kadra vlastitom voljom osvijestiti to da je vide.
Tada mi je objasnio razliku izmeu dvaju pojmova, koja je od
presudne vanosti za vraeve, razliku izmeu opeg stanja svijesti i
posebnog stanja voljne svijesti. Rekao je da svi ljudi imaju svijest u
opem smislu, koja im omoguuje vidjeti energiju neposredno, no
jedino vraevi, od svih ljudskih bia, mogu vlastitom voljom postati
svjesni da je neposredno vide. Tada je definirao svijest kao ener
giju, a energiju kao neprestano strujanje, blistavo titranje koje nikad
ne miruje, ve se uvijek kree samo od sebe. Kada se vidi ljudsko bi
e, izjavio je, ono se opaa kao konglomerat energetskih polja koja
se dre zajedno pod utjecajem najzagonetnije sile u svemiru - veziv
ne, zgruavajue, vibracijske sile koja dri energetska polja na oku
pu u kohezivnoj jedinici. Potom je objasnio da je nagual osobit vra
u svakoj generaciji, kojega drugi vraevi mogu vidjeti, ali ne kao po
jedinanu svijetleu kuglu, nego kao skup dviju svijetleih kugla ko
je su spojene tako da jedna ide preko druge.
To obiljeje dvojnosti, nastavi, omoguuje nagualu da izvodi
radnje koje su prilino teke za prosjenog vraa. Primjerice, nagual
dobro poznaje silu koja nas dri na okupu kao kohezivnu jedinicu.
Nagual moe usmjeriti svoju cjelokupnu pozornost u djeliu sekun
de na tu silu i umrtviti drugu osobu. To sam ja uinio tebi na autobusnoj postaji jer sam htio zaustaviti tvoju paljbu ja, ja, ja, ja, ja, ja,
pa ja. elio sam da me nae i da prestane bljezgariti.
Moji prethodnici vraevi vjerovali su, don Juan je nastavljao,
da je prisutnost dvostrukog bia - naguala dovoljna da nam ne
to razjasni. Neobino je, meutim, da nam u prisutnosti naguala
to postaje jasno na neki neuhvatljiv nain. To se meni dogodilo
kad sam sreo naguala Juliana, mojeg uitelja. Njegova me je prisut
nost godinama zbunjivala jer kad god sam bio s njim, mogao sam

jasno razmiljati, ali kad bi on otiao, pretvarao bih se u onoga isto

ga glupana kakav sam i prije bio.
Bio sam u povlatenu poloaju, nastavi, jer sam imao mogu
nosti upoznati dva naguala i uiti od obojice. Na zahtjev naguala
Eliasa, koji je bio uitelj naguala Juliana, proveo sam est godina s
njime. On je taj koji me je postavio na noge, da tako kaem. Bila je
to rijetka povlastica. Imao sam poasno mjesto i mogao sam vidjeti
izbliza to je zapravo nagual. Nagual Elias i nagual Julian bili su lju
di strahovito razliitog temperamenta. Nagual Elias bio je mirniji i
sklon izgubiti se u mraku tiine. Nagual Julian bio je bombastian,
nezaustavljiv govornik. inilo se da mu je ivotni cilj zadiviti ene.
U njegovu je ivotu bilo toliko ena da ih je nemogue pobrojati.
Ipak, obojica su bila zapanjujue slina po tome to u njima nije bilo
niega. Bili su prazni. Nagual Elias bio je zbirka zaudnih, nezabo
ravnih pria o nepoznatim predjelima. Nagual Julian bio je zbirka
pria koje su svakoga mogle nasmijati do suza. Kad god bih pokuao
otkriti ovjeka u njima, stvarnog ovjeka, onako kao to sam mogao
osjetiti ovjeka u ocu, u svakome koga sam poznavao, ne bih nala
zio nita. Umjesto prave osobe, u njima se krila hrpa pria o nepoz
natim osobama. Svaki je od njih bio neime obdaren, ali je rezultat
bio isti: praznina, praznina u kojoj se nije odraavao svijet, ve bes
konanost.
Don Juan je nastavio objanjavati da od onog trenutka kad ov
jek prijee posebni prag beskonanosti, namjerno, ili kao u mojem
primjeru nehotice, sve to mu se nakon toga dogaa ne pripada vie
iskljuivo njemu, nego ulazi u podruje beskonanosti.
Kad smo se sreli u Arizoni, obojica smo prela posebni prag,
ree. I o tom pragu nismo odluili ni ti ni ja, nego sama beskona
nost. Beskonanost je sve to nas okruuje. Rekao je to i rukama
opisao veliki krug. Vraevi moje loze nazivaju to beskonanou,
duhom, tamnim morem svijesti i kau da je to neto to postoji tamo
vani i upravlja naim ivotima.
Doista sam shvaao sve to je govorio, a opet nisam imao pojma
o emu on to do vraga govori. Pitao sam je li prelazak praga slua
jan dogaaj, posljedica nepredvidljivih okolnosti. Odgovorio mi je
da njegovim i mojim koracima upravlja beskonanost, a da okolno
sti koje su naizgled sluajne u biti odreuje aktivna strana beskona
nosti. Nazvao je to namjerom.
Ono to je spojilo tebe i mene, nastavi, bila je namjera besko
nanosti. Nemogue je tono odrediti to je to namjera beskonanosti,

a ipak ona postoji, opipljiva je ba kao ti i ja. Vraevi kau da je to

drhtaj u zraku. Prednost vraeva je u tome to znaju da drhtaj u zra
ku postoji i prihvaaju ga bez mnogo vike. Vraevima nije potrebno
razbijati glavu oko toga, uditi se i umovati. Oni znaju da je jedina
mogunost stapanje s namjerom beskonanosti, i oni naprosto to i ra
de.
Ono to je govorio bilo mi je potpuno jasno. Istinitost njegovih
tvrdnji bila mi je tako oita da se uope nisam zapitao kako to da ta
kve apsurdne tvrdnje mogu zvuati tako razumno. Znao sam da ono
to don Juan govori nije samo opa istina jer sam potvrdu za to na
lazio u vlastitom biu. Sve to je govorio bilo mi je poznato otprije.
Imao sam osjeaj da sam proivio svaki djeli onoga to je opisivao.
Na se razgovor tada prekinuo. Kao da se neto u meni ispuhalo. U tom trenutku prolo mi je glavom da sam izgubio kompas. Bio
sam zaslijepljen potpuno otkvaenim priama i izgubio sam svaki
osjeaj za objektivnost. Zato sam navrat-nanos iziao iz don Juanove kue, osjeajui se kao da mi strahovito prijeti neki nevidljiv ne
prijatelj. Don Juan me je otpratio do auta i vidio sam da tono zna
to se u meni zbiva.
Ne brini, ree on poloivi ruku na moje rame. Nee polu
djeti. Ono to si osjetio bio je blagi dodir beskonanosti.
Kako je vrijeme odmicalo, sve mi se vie potvrivalo ono to je
don Juan rekao o svojim uiteljima. Don Juan Matus bio je upravo
poput njegovih dvaju uitelja. Mislim da ne bi bilo pretjerano rei
da je bio neobian spoj njih obojice: s jedne je strane bio iznimno
utljiv i sklon samopreispitivanju; s druge strane, iznimno otvoren i
duhovit. Najtoniji opis naguala koji je izrekao onog dana kad sam
ga pronaao bio je da su naguali prazni i da se u toj praznini ne od
raava svijet nego beskonanost.
Nita ne bi moglo bolje opisati don Juana. U njegovoj praznini
odraavala se beskonanost. Nije tu bilo razmetljivosti i samopotvrivanja. Nije bilo ni trunke potrebe za aljenjem ili kajanjem. Nje
gova je praznina bila praznina ratnika-putnika koji nita ne uzima
zdravo za gotovo. Ratnik-putnik koji nita ne podcjenjuje niti ne pre
cjenjuje. utljiv, disciplinirani ratnik ija je uglaenost tako savrena
da nitko, ma koliko se trudio, ne bi mogao ui u trag avovima na
kojima se razliiti, zamreni dijelovi spajaju u skladnu cjelinu.

=========================================================

Poetak novog doba

=========================================================

Velike brige svakodnevnog ivota

OTIAO SAM u Sonoru kod don Juana. Morao sam s njim razgova
rati o jednom dogaaju koji mi se tada inio najvanijim u mojem
ivotu. Trebao mi je njegov savjet. Kad sam uao u njegovu kuu, je
dva sam imao vremena pozdraviti ga koliko mi se urilo. Sjeo sam i
odmah krenuo s bujicom problema i nedoumica.
Smiri se, smiri se, ree don Juan. Nije to tako bezizlazno!
to se to sa mnom dogaa, don Juane? zapitao sam. Bilo je to
zapravo retoriko pitanje.
To je djelovanje beskonanosti, odgovori on. Neto se promi
jenilo u tvojem nainu opaanja onog dana kad si me sreo. Tvoj os
jeaj uzrujanosti proizlazi iz toga to podsvjesno shvaa da ti istjee
vrijeme. Na neki nain ti to zna, ali nisi potpuno svjestan toga. Os
jea da nema vremena, i to te ini nestrpljivim. Dobro mi je poz
nato stanje u kojem se nalazi jer se to dogodilo i meni i svim vra
evima iz moje loze. U odreenom trenutku zavrilo se jedno cijelo
razdoblje mojeg, a i njihova ivota. Sada je na tebi red. Jednostav
no, vrijeme ti je isteklo.
Zatraio je tada da mu ispriam sve to mi se dogodilo. Ree da
iz svoje prie ne smijem izostaviti niti jednu jedinu pojedinost. Nije
ga zanimao opis u kratkim crtama. Htio je da pretvorim u rijei sve
ono to me je muilo.
Da ujemo kako e priati tono po propisima, kao to se to
kae u tvojem svijetu, ree. Sad ulazimo u podruje formalnoga
govora.
Don Juan mi objasni da su vraevi starog Meksika razvili ideju
o formalnom nainu govora nasuprot onoga neformalnoga, i koristi
li se objema vrstama govora u poduavanju i voenju svojih ueni
ka. Formalni govori za njih bijahu neka vrsta saetaka u kojima su s
vremena na vrijeme prikazivali svojim uenicima sve ono o emu su

ih do tada poduavali i to su im usput govorili. Neformalni govori

bijahu svakodnevna razjanjavanja bez upuivanja na neto to bi
bilo izvan pojava koje su se pritom razmatrale.
Vraevi nita ne zadravaju za sebe, nastavi. Takvo je ispranjavanje poseban manevar koji vraevima pomae da napuste tvr
avu svojeg ja.
Zapoeo sam svoje pripovijedanje rekavi don Juanu da su uvje
ti u kojima sam ivio oduvijek bili takvi da nisam imao prostora za
promiljanje o samom sebi. Otkad znam za sebe, moj je svakodnev
ni ivot bio do kraja ispunjen pragmatinim problemima koje sam
morao odmah rjeavati. Sjeam se kako se moj najdrai stric zgro
zio kad je uo da nikad nisam dobio dar ni za Boi ni za roendan.
Razgovarali smo o tome nedugo poto sam se doselio u oevu rodnu
kuu gdje je ivjela njegova obitelj. Saalio se zajedno sa mnom nad
mojom situacijom. ak mi se i ispriao iako nije imao nikakva udje
la u tome.
Uasno je to, mali moj, rekao je glasom punim suosjeanja.
Znaj da sam na tvojoj strani sto posto kad je rije o nepravdi.
Uporno je ustrajao na tome da moram oprostiti onima koji su
mi poinili nepravdu. Iz onoga to mi je govorio dobio sam dojam
kao da eli da se suoim s ocem i optuim ga za nemar i nebrigu, a
potom, dakako, da mu oprostim. Nije uviao da se ja nisam osjeao
zakinutim. Traei to od mene, podrazumijevao je da imam neku
svijest o sebi te da u reagirati poto me je upozorio na duevnu bol
koju sam pretrpio u djetinjstvu. Uvjerio sam strica da u razmisliti o
tome, ali tog asa nisam imao vremena jer mi je moja djevojka, koja
me je ekala u dnevnoj sobi, upuivala oajnike znakove da pou
rim.
Nikad nisam imao mogunosti razmisliti o tome, ali je sigurno
da je moj stric razgovarao s ocem jer sam uskoro dobio dar. Bio je
to lijepo zamotani paket s ukrasnom vrpcom i karticom na kojoj je
pisalo ao mi je. Sa znatieljom i nestrpljenjem poderao sam
ukrasni papir. Ugledao sam kartonsku kutiju. U njoj se nalazila pre
krasna igraka, mali brodi s kljuem za navijanje objeenim o dim
njak. S takvom se igrakom djeca najee igraju dok se kupaju u
kadi. Moj je otac sasvim zaboravio da sam imao petnaest godina i
da sam ve zapravo bio mukarac.
Budui da sam i kao odrasla osoba bio nesposoban za ozbiljno
promiljanje o sebi, veoma sam se iznenadio kad sam jednog dana
osjetio neobian emotivni nemir koji se, kako je vrijeme odmicalo,

sve vie pojaavao. Pripisao sam to prirodnim procesima, bilo mi je

svejedno jesu li duhovni ili tjelesni, koji se povremeno pojavljuju
bez ikakva razloga ili su moda izazvani biokemijskim reakcijama u
samom tijelu. Nisam uope obraao pozornost na to. Meutim, uz
nemirenost se poveavala, i to me je navelo na pomisao da sam do
ao do onog trenutka u ivotu kada je ovjeku potrebna drastina
promjena. Osjeao sam iznutra da moram neto promijeniti u svo
jem ivotu. Taj nagon za promjenom bio mi je poznat. Takav sam os
jeaj imao i prije, ali kao da se na neko vrijeme pritajio.
Predano sam studirao antropologiju i osjeao sam da je to moj
ivotni poziv, tako da ta odluka nikad nije postala upitnom, ma ko
liko da sam bio eljan promjene. Nije mi padalo na pamet da presta
nem studirati i ponem raditi neto drugo. Prvo ega sam se sjetio
bilo je da bih trebao promijeniti sredinu i otii na neki fakultet da
leko od Los Angelesa.
Prije no to sam poduzeo tako drastian korak, htio sam malo
ispitati teren, da tako kaem. Upisao sam se u ljetnu kolu u drugom
gradu i natovario se gomilom predmeta. Od svih predmeta najvie
me je zanimao teaj antropologije, koji je vodio jedan od najveih
strunjaka za Indijance s Andskih visoravni. Vjerovao sam da e mi
prouavanje podruja koje mi je blisko pomoi u pravom terenskom
istraivanju kad za to doe vrijeme. Zamiljao sam da e mi pozna
vanje June Amerike otvoriti vrata u svaku tamonju indijansku za
jednicu.
U isto vrijeme kad sam se prijavio za ljetnu kolu, dobio sam po
sao. Poeo sam raditi kao asistent na jednom projektu kod psihija
tra koji je bio stariji brat mojeg prijatelja. On je elio analizirati sa
draj pojedinih dijelova razgovora voenih s mladim ljudima o nji
hovim problemima koji proizlaze iz preoptereenosti kolom, neis
punjenih oekivanja, nerazumijevanja kod kue, frustracija u lju
bavnom ivotu itd. Ti su razgovori bili pohranjeni na magnetofon
skim vrpcama, starijima od pet godina, koje su prije brisanja bile oz
naene nekim brojem. Prema tim brojevima koji su bili upisani u ta
blicu, psihijatar i njegovi asistenti izabirali su vrpce i presluavali ih
radi analize.
Prvog dana u koli, profesor antropologije govorio je o svojim
akademskim naelima i zadivio je studente irinom znanja i brojem
publikacija. Bio je to visok, tanak mukarac, izmeu etrdeset i pe
deset godina, plavih oiju nemirna pogleda. Najvie su me se dojmi
le te njegove plave oi koje su izgledale ogromne iza debelih stakala

naoala, a svako oko kao da se okretalo u suprotnom smjeru od

onoga drugoga dok je govorei mahao glavom. Znao sam da to ne
moe biti istina, ali me je ta slika ipak prilino dekoncentrirala. Bio
je iznimno dobro odjeven za antropologa, naime antropolozi su u to
doba bili poznati po vrlo nemarnu nainu odijevanja. Arheologe su,
na primjer, studenti esto opisivali kao neka izgubljena stvorenja ko
ja su se toliko predala terenskim istraivanjima da se ne stignu ni
oprati.
Meutim, zbog meni potpuno neshvatljivih razloga, ono po e
mu se taj profesor izdvajao od ostalih nije bio njegov fiziki izgled
ili uenost, nego nain govora. Nikad jo nisam uo da netko tako
jasno izgovara svaku rije, a odreene rijei naglaavao je time to
bi ih produio. Po intonaciji njegova govora moglo se zakljuiti da
je stranac, ali znao sam da je to samo prenemaganje. Neke je fraze
izgovarao kao da je Englez, a druge opet poput kakva propovjedni
ka duhovne obnove.
Oparao me je od samog poetka unato njegovu pompoznu dr
anju. Vanost koju si je pridavao bila je toliko oita da ju je ovjek
nakon prvih pet minuta njegova predavanja naprosto prihvaao kao
injenicu. Predavanja su uvijek zapoinjala bombastinim razme
tanjem znanjem, koje su donekle ublaavale neobuzdane primjedbe
na vlastiti raun. Potpuno bi zaokupio pozornost sluateljstva. Nije
dan od studenata s kojima sam razgovarao nije osjeao nita drugo
doli uzvieno divljenje prema tomu iznimnom ovjeku. Iskreno sam
vjerovao da sve tee dobro i da e moj prelazak na novi fakultet i u
drugi grad proi glatko, bez nekih velikih dogaaja dodue, ali sa
svim pozitivno. Svidjela mi se nova sredina.
Na poslu sam se potpuno predao presluavanju magnetofonskih
vrpci, toliko da bih pokatkad kradom uao u ured i sluao ne samo
oznaene isjeke razgovora nego cijele vrpce. Ono to me je u po
etku osobito privlailo i uzbuivalo bilo je to to sam na svakoj vrp
ci uo sebe. Kako su tjedni prolazili i kako se poveavao broj vrpci
koje sam presluao, moja se opinjenost pretvarala u isti uas. Sva
ka izgovorena reenica, ukljuujui i pitanja psihijatra, bila je moja.
Ti su ljudi govorili iz dubine mojega vlastitog bia. Odbojnost koju
sam osjeao bila je neto potpuno novo za mene. Nisam ni sanjao
da bih se mogao beskrajno ponavljati u svakomu mukarcu i svakoj
eni koje sam sluao na vrpci. Osjeaj vlastite osobnosti, koji mi je
bio usaen roenjem, beznadno se raspao pod utjecajem toga veli
anstvenog otkria.

Poeo sam tada raditi na tome da vratim svoju osobnost, i to je

bilo uasno muno. Nesvjesno sam krenuo u samopreispitivanje na
najlui mogui nain; pokuao sam se izvui iz kripca tako to sam
bez prestanka govorio sam sa sobom. Na sve mogue naine poku
avao sam u glavi racionalizirati ono to se dogaalo sa mnom ne
bih li sauvao osjeaj vlastite posebnosti, a potom bih sve to izgova
rao na glas. ak sam doivio i neto sasvim revolucionarno za me
ne: mnogo sam puta sam sebe probudio glasno govorei u snu i ras
predajui o svojoj vrijednosti i posebnosti.
Tada sam jednoga uasnog dana doivio drugi teak udarac. Us
red noi probudilo me je uporno lupanje na vratima. Nije to bilo la
gano, bojaljivo kucanje, nego, kao to bi rekli moji prijatelji, pravo
gestapovsko lupanje. Vrata samo to nisu ispala iz arki. Skoio
sam iz kreveta i provirio kroz rupicu na vratima. Ispred vrata je sta
jao moj ef, psihijatar. Time to sam bio prijatelj njegova mlaeg
brata kao da sam odmah zadobio njegovo povjerenje. Sprijateljio se
sa mnom bez ikakva oklijevanja i sada se, eto, nalazio tu na moje
mu kunom pragu. Upalio sam svjetlo i otvorio vrata.
Uite, rekoh. to se dogodilo?
Bila su tri sata ujutro, a po izrazu njegova lica i upalim oima
znao sam da je duboko uznemiren. Uao je i sjeo. Njegova gusta,
crna, duga kosa kojom se tako ponosio sada je bila razbaruena i
padala mu je na lice. Nije se potrudio ni zaeljati je kao inae. Veo
ma sam ga volio jer je bio starija verzija mojeg prijatelja iz Los Angelesa, s crnim, gustim obrvama, prodornim smeim oima, etvr
tastom eljusti i debelim usnicama. inilo se da njegova gornja usna
ima jo jedan pregib iznutra, pa je pokatkad, kad bi se osmjehnuo,
izgledalo kao da ima dvostruku gornju usnu. Uvijek je govorio o
obliku svojeg nosa, koji je nazivao upadljivim, nezajaljivim nosom.
Mislim da je bio iznimno siguran u sebe i nevjerojatno uvjeren u is
pravnost svojih nazora koje nikad nije dovodio u sumnju. Tvrdio je
da u njegovoj profesiji te osobine jame uspjeh.
to se dogodilo! ponovio je podrugljivim glasom, a dvostruka
mu se gornja usna nekontrolirano tresla. Mislim da je oito da mi
se noas dogodilo sve najgore to se ovjeku moe dogoditi.
Sjeo je na stolac. Izgledao je smueno, izgubljeno, kao da trai
rijei. Ustao je, otiao do kaua i nemono se sruio.
Ne samo to sam odgovoran za pacijente, nastavi, nego imam
i stipendiju za istraivanje, enu, djecu, a sad sam si nakopao na
glavu jo jedan jebeni teret. A najvie me dere to to sam si sam

kriv za sve, to me je upropastila vlastita glupost jer sam povjerovao

glupoj piki!
Rei u ti neto, Carlose, nastavi, nema niega uasnijega,
odvratnijega, munijega od bezobzirnosti ena. Nisam ja enomr
zac, kao to zna! Ali mi se ovog asa ini da je svaka pika samo pi
ka! Prijetvorna i podla!
Nisam znao to rei. O emu god da je govorio, oito se od me
ne nije oekivala ni potvrda ni osporavanje. Ionako mu se ne bih
usudio usprotiviti. Nisam imao snage za to. Bio sam vrlo umoran.
Samo sam elio nastaviti spavati, ali je on i dalje govorio kao da mu
ivot o tome ovisi.
Zna Theresu Manning? pitao je glasno, optuujuim tonom.
U jednom trenutku pomislih kako me optuuje da sam se spe
tljao s njegovom mladom, prekrasnom studenticom koja je radila
kod njega kao tajnica. Nije mi ostavio vremena za odgovor, nego je
nastavio govoriti.
Theresa Manning je smee. Nitarija! Glupa, bezobzirna ena
koja nita drugo ne zna u ivotu nego zavoditi svakoga tko je imalo
poznat i ugledan. Mislio sam da je inteligentna i osjeajna. Mislio
sam da ima neto u sebi, da moe razumjeti drugoga, suosjeati, da
ima neto to bi ovjek poelio podijeliti ili sauvati samo za sebe jer
je toliko dragocjeno. Ne znam zato, ali takvom sam je zamiljao, a
ona je zapravo nemoralna i nastrana, a jo k tome i nepopravljivo
vulgarna.
Dok je on i dalje tako govorio, poela se ocrtavati neobina slika.
Oito se psihijatar spetljao sa svojom tajnicom, i to je ispalo vrlo loe.
Od onog dana kad je poela raditi za mene, nastavi, znao
sam da je seksualno privlaim, ali nikad nita nije rekla. Sve se to
svodilo samo na aluzije i poglede. Jebi ga! Danas popodne bilo mi
je ve dosta tog okolianja i izravno sam joj se obratio. Otiao sam
do njezina radnog stola i rekao: 'Ja znam to ti hoe, a ti zna to
ja hou'.
Poeo je nadugako i nairoko opisivati kako joj je odluno re
kao da je oekuje u svojem stanu, koji se nalazio preko puta kole,
u 23.30, i da on nee ni zbog koga mijenjati svoje navike. Njegov je
obiaj da do jedan sat ita, radi i pije vino, a potom se povlai u spa
vau sobu. U gradu je imao stan, a u predgrau kuu u kojoj je ivio
sa enom i djecom.
Bio sam tako uvjeren da e na ljubavni odnos uspjeti i pretvo
riti se u neto vrijedno pamenja, rekao je s uzdahom. Glas mu je

postao mek i prisan kao kad netko u povjerenju opisuje neto sa

svim intimno. ak sam joj dao i klju od stana, ree, a glas mu pu
kne.
Vrlo posluno, dola je tono u jedanaest i trideset, nastavi.
Sama si je otvorila vrata i odleprala u spavau sobu poput sjene.
To me je veoma uzbudilo. Znao sam da s njom neu imati tekoa.
Znala je dobro svoju ulogu. Moda je i zaspala na krevetu, ili moda
gleda televiziju. Potom sam se zadubio u itanje i fukalo mi se to
ona radi. Znao sam da je sad moja.
Ali onog asa kad sam uao u spavau sobu, nastavio je govo
riti, a u glasu mu se osjeala napetost, neto ga je stisnulo u grlu kao
da mu je nanesena neka moralna nepravda, Theresa je skoila na
mene poput ivotinje i poela traiti moj pimpek. Nije mi dala vre
mena niti da spustim bocu i dvije ae koje sam drao u rukama. Bio
sam jo toliko sabran da sam uspio spustiti ae Baccarat na pod a
da ih ne razbijem. Boca je odletjela preko cijele sobe kad me je zgra
bila za jaja kao da su od kamena. Htio sam je udariti. Zapravo sam
zaurlao od bola, ali to je nije omelo. Hihotala se luaki jer je njoj
to bilo zgodno i seksi. Barem je tako rekla, kao da me je eljela odo
brovoljiti.
Mahao je glavom obuzdavajui bijes i govorio kako je ta ena
jezivo pohotna i krajnje sebina i kako nema pojma da je mukarcu
potreban trenutak predaha, osjeaj ugode, oputenosti, prijateljskog
okruenja. Umjesto da pokae obzirnost i razumijevanje, kao to je
nalagala njezina uloga, Theresa Manning je izvadila njegov seksual
ni organ iz hlaa takvom spretnou kao da je to uinila ve bezbroj
puta.
Rezultat svega tog sranja, ree, bio je da se moja ulnost po
vukla od uasa. Bio sam emocionalno uniten. Istog asa pojavilo mi
se tjelesno gaenje prema toj jebenoj eni. Ipak, moja me je pohota
sprijeila da je izbacim na ulicu.
Ree da se tada odluio za oralni seks umjesto da se kao neki
bijednik osramoti zbog impotencije, to bi mu se zasigurno i dogodi
lo. Dovest e je do orgazma, mislio je, bit e u njegovoj milosti, ali
je tjelesna odbojnost to ju je osjeao prema toj eni bila tako velika,
tako nesavladiva da to nije mogao uiniti.
Ta ena nije ak ni lijepa, ree, sasvim je obina. Odjeom
skriva viak na bokovima. Odjevena zapravo dobro izgleda. Ali kad
je gola, to je hrpa debeloga bijelog mesa! Vitkost koju uspijeva po
slii kad je odjevena samo je varka. Ona ne postoji.

Iz psihijatra je kuljao otrov. Nikad to ne bih od njega oekivao.

Tresao se od bijesa. Iz petnih se ila trudio da ispadne hladnokrvan,
a palio je cigaretu za cigaretom.
Rekao je da ga je oralni seks jo vie izludio i samo to nije po
vraao kad ga je luda ena doslovce pogodila nogom u trbuh, izgu
rala s kreveta na pod i nazvala impotentnim pederom.
Kad je to izgovorio, oi su mu sijevale mrnjom. Usnice su mu
drhtale. Problijedio je.
Moram ii u kupaonicu, ree, htio bih se okupati. Zaudaram.
Vjerovao ili ne, osjeam zadah pike.
Rasplakao se; dao bih sve na svijetu da nisam morao biti tamo.
Moda zbog umora, ili hipnotikog djelovanja njegova glasa, ili pak
ispraznosti situacije, uinilo mi se kao da ne sluam psihijatra, nego
glas nekoga mukog ispitanika s jedne od njegovih magnetofonskih
vrpci, koji se ali da su neki mali problemi poprimili divovske raz
mjere stoga to o njima neprestano govori. Moja je muka zavrila ot
prilike u devet ujutro. Tada sam morao ii na predavanje, a psihija
tar je otiao svojem psihiu.
Otiao sam na predavanje ispunjen strahovitom tjeskobom i
uasnim osjeajem nelagode i uzaludnosti. Tamo sam primio kona
ni udarac zbog kojeg je sasvim propao moj pokuaj drastine pro
mjene. Propast se zbila mimo moje volje. Dogodilo se to kao da mi
je naprosto bilo sueno, a zavretak moje pustolovine kao da je ubr
zala neka nevidljiva ruka.
Profesor antropologije zapoeo je svoje predavanje opisujui
skupinu Indijanaca koji ive na visoravnima Bolivije i Perua, a zovu
se Aymara. Tu je rije izgovarao ej-meh-ra, naglaavajui svaki glas
kao da on jedini na svijetu zna pravilno izgovoriti njihovo ime. Re
kao je da je chicha, to se izgovara i-a, a on je to izgovarao ahi-a, alkoholni napitak od fermentiranoga kukuruza koji priprav
ljaju sveenice iz jedne sekte, a Aymard Indijanci ih smatraju poluboicama. Nastavio je, kao da otkriva veliku tajnu rekavi da te ene
pretvaraju kuhani kukuruz u kau tako to ga provau i ispljunu, te
na taj nain dodaju encim koji se nalazi u ljudskoj slini i pospjeuje
vrenje. Razredom se pronio vrisak od priguena uasa na spomen
ljudske sline.
inilo se da je profesoru to godilo. Smijuljio se. Bilo je to cere
kanje zloestog djeteta. Nastavio je rekavi da su te ene pravi stru
njaci u vakanju i nazvao ih je vakaicama ahie. Pogledao je u
prvi red klupa, gdje je sjedila veina mladih ena, i izrekao neto to
je bila poanta svega.

Imao sam tu --ast, rekao je naglaavajui rijei toboe kao

neki stranac, da su me zamolili da spavam s jednom od vakaica
ahie. Od umijea vakanja kae ahie, toliko im se razviju vrat
ni miii i obrazi da mogu njima initi uda.
Zagledao se u zbunjenu publiku i napravio dugu stanku, preki
dajui je hihotanjem. Siguran sam da shvaate to hou rei, do
dao je i poeo se histerino smijati.
Nakon te profesorove aluzije, studenti su se potpuno razularili.
Predavanje je prekinuo grohotan smijeh, koji je trajao najmanje pet
minuta, te bujica pitanja na koja profesor nije odgovarao, nego se
samo glupavo cerekao.
Pritiskale su me magnetofonske vrpce, psihijatrove prie i sada
jo profesorove vakaice ahie. Osjetio sam da vie ne mogu iz
drati pa sam jednim potezom rijeio sve - napustio sam posao, ko
lu i odvezao se natrag u L. A.
Kakogod da su na mene djelovali psihijatar i profesor antropologi
je, rekoh don Juanu, emocionalno stanje u kojem sam se naao bi
lo mi je nepoznato. Ne mogu ga nikako drukije nazvati nego samopreispitivanjem. Otada neprestano razgovaram sam sa sobom.
Tvoja je bolest vrlo jednostavna, ree don Juan tresui se od
smijeha.
Moja ga je situacija oito zabavljala. Nisam mogao u tome su
djelovati jer nisam vidio nita smijeno u onome to mi se dogaalo.
Tvoj se svijet raspada, ree. To je kraj jednog razdoblja u tvo
jem ivotu. Misli li da e te svijet u kojem si proveo cijeli ivot osta
viti na miru samo tako? Ne, nipoto! Batrgat e se i odozdo te uda
rati repom.

Svjetonazor koji nisam

mogao podnijeti

LOS ANGELES je oduvijek za mene bio dom. Odlazak u Los Angeles

nije bio moj izbor. Za mene je boravak u tom gradu uvijek bio pove
zan s time to sam se tamo rodio ili mi je moda ak znao i vie od
toga. Moja emocionalna privrenost tom gradu oduvijek je bila pot
puna. Moja je ljubav prema Los Angelesu uvijek bila tako jaka, toli
ko dio mene, da nikad nisam imao potrebu o njoj govoriti. Nikad ni
sam imao potrebu preispitivati je ili na bilo koji nain potvrivati
svoju pripadnost tom gradu.
U Los Angelesu su ivjeli moji prijatelji, moja jedina obitelj. Oni
su bili dio mojega najblieg okruenja, to je znailo da sam ih prih
vatio potpuno, na isti nain na koji sam prihvatio i grad. Jedan je
moj prijatelj jednom izjavio, napola u ali, da se mi svi srdano
mrzimo. Dakako, oni su si mogli priutiti takve osjeaje jer su imali
i druge odnose, jer su bili emocionalno vezani za roditelje, ene ili
mueve. Ja sam u Los Angelesu imao samo prijatelje.
Ne znam zbog kojeg razloga, ali meni su se svi povjeravali. Svatko
je od njih izlio duu preda mnom. Govorili su mi o svojim tekoama
i promjenljivosti sree. Moji su mi prijatelji bili toliko bliski da sam
njihove potekoe i muke uvijek smatrao normalnima. Satima sam
mogao razgovarati s njima o onim istim temama koje su me uasa
vale kad sam ih uo od psihijatra ili s njegovih magnetofonskih vrpci.
tovie, nikad nisam ni pomislio da je svaki od mojih prijatelja
zapanjujue slian psihijatru ili profesoru antropologije. Nikad prije
nisam primijetio koliko su moji prijatelji napeti. Svi su oni palili ci
garetu za cigaretom, kao i psihijatar, ali nikad to nisam primjeivao
jer sam i sam isto toliko puio i bio isto toliko napet. Njihovo prene
maganje u govoru bilo je jo neto to mi je promaknulo, iako je ono

bilo oito. Govorili su kroz nos kao to se govori u zapadnom dijelu

Sjedinjenih Drava, ali su oni to radili namjerno, bilo je to svjesno
prenemaganje. Nikad nisam primjeivao njihove prostake aluzije o
tome kako nisu sposobni osjetiti ulno uzbuenje osim na intelek
tualnom planu.
Moj pravi unutranji sukob poeo je kad sam se suoio s dvoj
bom mojeg prijatelja Petea. Doao je k meni sav pretuen. Usne su
mu bila oteene, a crvena oteklina na lijevom oku, oito od udarca,
ve se pretvarala u modricu. Nisam ga jo stigao ni pitati to mu se
dogodilo, a on je ve poeo brbljati kako je njegova ena Patricia
preko vikenda bila na konferenciji za meetare nekretninama i tamo
joj se dogodilo neto uasno. Po onome kako je Pete izgledao, pomi
slih da je Patricia ozlijeena ili da je moda ak poginula u promet
noj nesrei.
Je li ona dobro? pitao sam iskreno zabrinut.
Dakako, ona je dobro, zareao je. Ona je obina kuka i kur
va, a kukama i kurvama nita se ne moe dogoditi osim da ih netko
pojebe, a one to vole!
Pete je bio izvan sebe. Tresao se i grio kao da ima napadaj. Nje
gova gusta, kovrava kosa strala je na sve strane. Uvijek bi je bri
ljivo zaeljao i namjestio svaki uvojak na svoje mjesto. Sada je iz
gledao divlje poput kakva vraga iz Tasmanije.
Sve je bilo normalno do danas, nastavi moj prijatelj. Jutros,
kad sam iziao iz tu kabine, bacila je runik na moju golu guzicu i
u tom sam asu znao da je napravila sranje! Odmah sam znao da se
s nekim poevila.
Zbunio me je njegov nain zakljuivanja. Postavio sam mu jo
nekoliko pitanja. Pitao sam ga kako bi itko po bacanju runika mo
gao takvo to otkriti.
Budali to nita ne bi znailo! rekao je otrovnim glasom. Ali
ja poznam Patriciju i znam da u etvrtak, prije konferencije, nikad
ne bi tako bacila runik! Zapravo, otkako smo u braku, ona nikad
nije tako bacila runik! Netko ju je morao poduiti dok su bili goli.
I tako sam je zgrabio za vrat i stiskao dok mi nije rekla istinu! Da!
Jebe se sa svojim efom!
Pete mi je onda ispriao kako je otiao u Patricijin ured da raisti s njezinim efom, ali tipa uvaju tjelohranitelji. Izbacili su ga na
parkiralite. Htio je porazbijati prozore, gaati ih kamenjem, ali su
tjelohranitelji rekli da e ga strpati u zatvor ako to napravi ili, jo
gore, da e dobiti metak u glavu.
Jesu li te oni pretukli, Pete? upitao sam.

Ne, ree pokunjeno. Uao sam u prodavaonicu rabljenih au

tomobila i udario prvog prodavaa koji mi je priao. ovjek se oki
rao, ali se nije razljutio. Rekao je: 'Smirite se, gospodine, smirite se!
Moemo se dogovoriti.' Kad sam ga opet udario po zubima, bilo mu
je dosta. Bio je to krupan ovjek i opalio me je po ustima i oku i ja
sam pao. Kad sam doao k sebi, nastavio je Pete, leao sam na
kauu u njihovu uredu. uo sam sirenu hitne pomoi. Znao sam da
dolaze po mene, pa sam ustao i pobjegao. I evo, doao sam k tebi.
Poeo je neutjeno plakati. Pozlilo mu je. Bio je hrpa jada. Poz
vao sam njegovu enu i za manje od deset minuta bila je u mojem
stanu. Kleknula je pred Petea i zaklela se da voli samo njega, da je
sve drugo radila iz iste gluposti i da je njihova ljubav pitanje ivota
i smrti. Drugi joj nita nisu znaili. ak ih se ne moe ni sjetiti. Za
jedno su se isplakali i, dakako, oprostili jedno drugome. Patricia je
imala sunane naoale da bi prikrila modricu ispod desnog oka gdje
ju je Pete udario - Pete je ljevak. Oboje su zaboravili na mene i kad
su odlazili nisu ni bili svjesni da sam i ja tamo. Jednostavno su izili
zagrljeni i ostavili otvorena vrata.
Moj se ivot nastavio po starome. Moji su se prijatelji ponaali
prema meni kao i uvijek. Ili smo, kao i inae, na zabave, u kino ili
smo naprosto prevakavali stare prie, ili smo traili restauraciju u
kojoj je pisalo da moe jesti koliko hoe po cijeni jednog obroka.
Meutim, unato tome to je sve izgledalo kao da je normalno, u
mojem se ivotu pojavilo neto novo i neobino. Kao subjekt koji je
sve to proivljavao, inilo mi se da sam odjednom postao vrlo neto
lerantan. Poeo sam osuivati svoje prijatelje na isti nain kao to
sam osuivao psihijatra i profesora antropologije. A tko sam ja da
sudim drugima?
Osjeao sam se strahovito krivim. Zbog toga to sam poeo osu
ivati svoje prijatelje, zapao sam u raspoloenje koje mi je bilo pot
puno nepoznato. Ali najgore mi se inilo to to ih nisam samo osu
ivao nego sam poeo misliti da su njihovi problemi i muke nevjero
jatno banalni. Ja sam isti ovjek; a oni su moji prijatelji, mislio sam.
Ve sam stotinu puta sluao njihove alopojke i uvijek sam se poi
stovjeivao s njihovim potekoama. Kad sam otkrio to novo raspo
loenje u sebi, bio sam uasnut i potpuno skrhan.
Izreka da jedno zlo nikad ne dolazi samo, odlino opisuje taj
trenutak u mojem ivotu. Moj dotadanji nain ivota potpuno se
raspao kad me je moj prijatelj Rodrigo Cummings zamolio da ga
odvezem na aerodrom Burbank, odakle je trebao letjeti za New York.

Bio je to vrlo dramatian i oajniki potez u njegovu ivotu. Smatrao

je prokletstvom to to se ne moe maknuti iz Los Angelesa. Za nje
gove ostale prijatelje bila je to samo velika ala. Nekoliko je puta po
kuao voziti do New Yorka i svaki put kad bi krenuo, auto bi mu se
pokvario. Jedanput je doao sve do Salt Lake Cityja, gdje ga je izdao
auto; trebalo je promijeniti motor. Morao ga je ostaviti tamo. Goto
vo svaki put auto bi mu se pokvario ve u predgrau Los Angelesa.
to se to dogaa s tvojim autima, Rodrigo? pitao sam ga jedanom iz iste znatielje.
Ne znam, odgovorio je kao da je kriv. Potom, nimalo ne zaostajui za profesorom antropologije u ulozi propovjednika duhovne
obnove, ree: Moda je to stoga to se na otvorenoj cesti osjeam
slobodnim pa vozim velikom brzinom. Obiavam otvoriti sve prozo
re kako bi mi vjetar puhao u lice. Tada se osjeam kao dijete u potra
zi za neim novim.
Bilo mi je jasno da njegovi automobili, uvijek stare olupine, nisu
mogli potegnuti, te bi im jednostavno pregorio motor.
Rodrigo se iz Salt Lake Cityja vratio u Los Angeles autostopom.
Dakako, mogao je stopirati do New Yorka, ali mu to nije palo na pa
met. inilo se da je Rodrigo imao istu slabost kao i ja: nesvjesnu
strast prema Los Angelesu, koju je pokuavao porei na sve mogue
naine.
Jedan drugi put, auto mu je bio u odlinu stanju. Mogao je bez
tekoa prijei cijeli put do New Yorka, ali Rodrigo nije bio spreman
otii. Odvezao se do San Bernardina i tamo je otiao u kino. Gledao
je film Deset zapovijedi Bojih. Od tog filma, zbog razloga samo nje
mu znanih, osjetio je neodoljivu nostalgiju za Los Angelesom. Vratio
se i rasplakao dok mi je objanjavao kako ga je taj prokleti Los An
geles zarobio i ne puta ga da se otisne u svijet. Njegova je ena bila
oduevljena to nije otiao, a jo vie njegova djevojka Melissa, iako
se bunila to mu je morala vratiti rjenike koje joj je darovao.
Njegov posljednji, oajniki pokuaj da do New Yorka stigne
zrakoplovom bio je jo dramatiniji jer je novac za avionsku kartu
pozajmio od prijatelja. Novac koji nije imao namjeru vratiti, mislio
je, dovoljno je jamstvo da e ovog puta doista stii do New Yorka.
Stavio sam njegove kovege u prtljanik svojeg automobila i
krenuli smo prema Burbanku. Rodrigo je tada rekao da zrakoplov
polijee tek u sedam. Bilo je rano poslijepodne i imali smo dovoljno
vremena za odlazak u kino. Osim toga, htio je jo zadnji put vidjeti
Bulevar Hollywood, sredite naih ivota i svih dogaanja.

Izabrali smo neki povijesni film u boji. Bio je to dug, muan film
i inilo se da je sasvim zaokupio Rodrigovu pozornost. Kad smo
izali iz kina, ve se poelo smraivati. Vozio sam prema Burbanku
usred najvee guve. Rodrigo je inzistirao da, umjesto autocestom
koja je u to vrijeme zakrena, idemo okolnim putem. Kad smo stigli
u zranu luku, zrakoplov je upravo odlazio. Bila je to zadnja kap.
Pokunjeno i slomljeno, Rodrigo je otiao na blagajnu i traio da mu
vrate novac za kartu. Napisali su njegovo ime i dali mu potvrdu re
kavi da e mu poslati novac u roku od est do dvanaest tjedana iz
Tennesseeja, gdje se nalazilo raunovodstvo te avionske kompanije.
Vratili smo se do zgrade u kojoj smo obojica stanovala. Budui
da se tog puta ni s kim nije oprostio da se ne bi opet osramotio, ni
tko nije ni znao da je jo jednom pokuao otputovati. Jedina teta
bila je to to je prodao auto. Rekao je da ga odvezem do roditelja jer
e mu tata dati novac koji je potroio za kartu. Otac ga je uvijek, ko
liko se sjeam, izvlaio iz svake nevolje u koju bi upao. Oeva je iz
reka bila: Ne boj se, sine, Rodrigo senior se brine! Kad ga je Rod
rigo zamolio da mu pozajmi novac kako bi vratio dug za kartu, otac
ga je pogledao najtunijim pogledom to sam ga ikada vidio. I sam
je imao ozbiljnih financijskih tekoa.
Zagrlivi sina, rekao je: Ovog ti puta ne mogu pomoi, djeae
moj. Sad ima razloga za strah, Rodrigo senior je doivio krah.
Oajniki sam se pokuavao poistovjetiti s mojim prijateljem,
osjetiti teinu situacije, onako kako sam to uvijek inio, no nisam
mogao. Samo sam se usredotoio na ono to je rekao njegov otac.
To mi je zvualo tako konano da sam se sledio.
udio sam za drutvom don Juana. Ostavio sam sve u Los Angelesu i krenuo u Sonoru. Ispriao sam mu kako me proima neko
novo, udno raspoloenje prema prijateljima. Jecajui od osjeaja
krivnje, rekao sam mu da sam ih poeo osuivati.
Nemoj se toliko uzbuivati ni zbog ega, ree don Juan mir
no. Sad ve zna da jedno cijelo razdoblje tvojeg ivota zavrava,
ali pravi kraj nekog razdoblja ne moe nastupiti sve dok kralj ne
umre.
to hoe time rei, don Juane?
Ti si kralj, ali si isti kao i tvoji prijatelji. To je istina od koje si
se prestraio. Jedna mogunost je da to prihvati, to, dakako, ne
moe. Drugo to moe uiniti jest da kae: 'Ja nisam takav, ja ni
sam takav', i stalno si to ponavljati. Ali kaem ti, doi e trenutak
kad e shvatiti da si i ti takav.

Neizbjean sastanak

NETO ME JE STALNO muilo i nije mi dalo mira: trebao sam odgo

voriti na pismo koje mi je bilo strahovito vano i znao sam da to mo
ram uiniti, ma koliko mi teko padalo. Neka mjeavina lijenosti i
velike elje da se svidim sprjeavala me je da to uinim. Naime, moj
prijatelj antropolog, koji je bio zasluan za to to sam upoznao don
Juana Matusa, pisao mi je prije nekoliko mjeseci. Htio je znati kako
napreduje moj studij antropologije i predlagao je da ga posjetim.
Sastavio sam tri duga pisma, ali kad sam ih poslije itao, svako mi
je od njih zvualo tako banalno i udvorno da sam ih poderao. Nisam
nikako mogao izraziti sve ono to sam osjeao za svojeg prijatelja i
koliko sam mu bio zahvalan. Odgaanje da mu odgovorim na pismo
opravdavao sam time to sam vrsto odluio posjetiti ga i osobno
mu ispriati to radim s don Juanom Matusom, ali sam otezao s po
sjetom jer nisam bio siguran to ja to zapravo radim s don Juanom.
elio sam jednog dana pokazati svojem prijatelju prave rezultate.
Za sada sam imao samo maglovitu predodbu o mogunostima koje
njegovu kritikom oku vjerojatno ne bi izgledale kao terenski posao
za jednog antropologa.
Jednog sam dana, preko tree osobe, doznao da je umro. Kad
sam uo za njegovu smrt, pao sam u teku depresiju, prestao sam
govoriti. Nije bilo naina da izrazim ono to sam osjeao jer to ni
meni samome nije bilo jasno. To je zapravo bila samo mjeavina potitenosti, malodunosti i odvratnosti prema samom sebi jer nisam
odgovorio na njegovo pismo, a nisam ga ni posjetio.
Uskoro nakon toga, otiao sam don Juanu. Kad sam stigao, sjeo
sam na jedan sanduk pod ramadom i pokuao nai rijei kojima bih
izrazio potitenost zbog smrti svojeg prijatelja, a da to ne zvui ba
nalno. Na meni neshvatljiv nain, don Juan je znao zbog ega sam
uznemiren i koji je razlog mojega naglog dolaska.

Da, ree don Juan suho. Znam da je tvoj prijatelj antropolog

koji te je doveo k meni umro. Ne znam kako, ali znao sam tono kad
je umirao. Vidio sam njegovu smrt.
Njegova me je izjava veoma potresla.
Vidio sam da e se to dogoditi ve mnogo prije. ak sam ti i go
vorio o tome, ali me nisi sluao. Siguran sam da se toga i ne sjea.
Sjeao sam se svake rijei koju je izgovorio, ali mi to tada nije
nita znailo. Don Juan je izjavio da je injenica to je mojeg prijate
lja antropologa vidio kao ovjeka koji umire, dogaaj koji je tijesno
povezan s naim susretom, ali nije dio njega.
Vidio sam smrt kao vanjsku silu koja ve otvara tvojeg prija
telja, rekao mi je. Svatko od nas ima energetsku naprslinu, jednu
energetsku pukotinu ispod pupka. Ta pukotina, koju vraevi nazi
vaju otvorom, zatvorena je kada je ovjek u punoj snazi.
Ree da vraevo oko, u normalnim okolnostima, razaznaje jed
va vidljiv gubitak boje u inae bjeliastom sjaju svijetlee kugle. Ali
kada je ovjek blizu smrti, otvor postaje sasvim vidljiv. Uvjeravao me
je da je otvor mojeg prijatelja bio irom otvoren.
to sve to znai, don Juane, zapitah zabrinuto.
To znai smrt, odgovori mi. Duh mi je dao znak da se nee
mu blii kraj. Pomislio sam da se moj ivot blii kraju i prihvatio sam
to dostojanstveno, koliko sam mogao. Sinulo mi je, mnogo, mnogo
poslije da se ne blii kraju moj ivot, nego ivot moje itave loze.
Nisam znao o emu govori. Ali kako sam tada uope i mogao
sve to shvaati ozbiljno? Tada su to za mene bile samo rijei, kao i
sve ostalo u mojem ivotu.
I tvoj ti je prijatelj rekao, iako ne ba tim rijeima, da umire,
nastavi don Juan. Sluao si ono to ti je govorio na isti nain na koji
si sluao i mene, ali si odluio to zanemariti.
Na to nisam imao to rei. Dotuklo me je to to sam uo. elio
sam propasti u sanduk na kojem sam sjedio, nestati, htio sam da se
otvori zemlja poda mnom i da me proguta.
Nisi ti kriv to previa takvo to, nastavi. To je mladost. Ima
toliko toga to eli napraviti, toliko ljudi oko tebe. Ti nisi dovoljno
budan. Nikad nisi ni nauio biti budan.
Pokuavajui obraniti zadnje uporite svoje osobnosti, sliku o
sebi kao o onome tko je budan, istaknuo sam da sam se nalazio u si
tuacijama opasnima za ivot, koje su zahtijevale bistrinu duha i kraj
nji oprez. Nije mi nedostajalo opreza, nego mi je manjkao osjeaj za
to koliko je to vano; stoga je za mene sve bilo ili vano ili nevano.

Biti budan ne znai biti oprezan, ree don Juan. Za vraeve,

biti budan znai biti svjestan tvari od koje je sazdan svakodnevni
svijet, koja se ini izvanjskom za trenutnu interakciju. Kad si puto
vao sa svojim prijateljem, prije nego to si mene upoznao, primjei
vao si samo pojedinosti koje su bile oite. Nisi primijetio kako ga
preuzima smrt, pa ipak, neto u tebi je znalo da je tako.
Pobunio sam se rekavi da ono to govori nije istina.
Nemoj se skrivati iza banalnosti, ree prijekornim glasom.
Postavi se. Makar samo na trenutak, dok si sa mnom, preuzmi od
govornost za ono to zna. Nemoj se gubiti u izvanjskosti svijeta to
te okruuje, koja je nebitna za ono to se zbiva. Da nisi bio toliko za
okupljen sobom i svojim problemima, znao bi da je to bilo njegovo
posljednje putovanje. Primijetio bi da on eli izravnati svoje raune,
da obilazi ljude koji su mu pomogli i da se s njima oprata.
Jedanput sam razgovarao s tvojim prijateljem antropologom,
nastavi don Juan. Tako sam ga se dobro sjeao da se uope nisam
iznenadio kada te je doveo do mene na autobusnoj postaji. Nisam
mu mogao pomoi kad mi se obratio. Nije on bio ovjek kojeg sam
traio, ali sam mu zaelio dobro, onoliko koliko to moe vra u svo
joj praznini i tiini. Zato znam da je na svojemu posljednjem putova
nju zahvalio svima koji su mu neto znaili u ivotu.
Priznao sam don Juanu da je potpuno u pravu, da je bilo toliko
sitnica kojih sam bio svjestan, ali mi one tada nisu nita znaile, kao
na primjer opijenost mojeg prijatelja krajolikom kroz koji smo pro
lazili. Zaustavio bi auto i satima promatrao planine u daljini, korito
rijeke ili pustinju. Ja sam to shvaao kao idiotsku sentimentalnost
sredovjene osobe. ak sam nekoliko puta nabacio da moda previ
e pije. Odgovorio mi je da u nekim tekim trenucima ovjek pomo
u pia moe postii trenutak mira i odvojenosti, trenutak dovoljno
dugaak da se uhvati neto neponovljivo.
To je putovanje zasigurno bilo putovanje samo za njegove oi,
ree don Juan. Vraevi idu na takvo putovanje, i tada nita nije
vano osim onoga to mogu upiti oima. Tvoj se prijatelj rasterei
vao od svega to je povrno.
Priznao sam don Juanu da nisam obratio pozornost na to to je
rekao da moj prijatelj umire, jer sam na nekoj meni nepoznatoj razi
ni znao da je to istina.
Vraevi nikada ne govore olako, dometnu. Veoma pazim to
govorim tebi ili bilo kome drugome. Razlika izmeu tebe i mene je
u tome to ja uope nemam vremena i djelujem u skladu s time. Ti,

pak, vjeruje da ima neizmjerno mnogo vremena i djeluje u skla

du s tim. Krajnji rezultat mojeg i tvojeg ponaanja je da ja odmjera
vam sve to kaem i inim, a ti ne.
Priznao sam da je u pravu, ali sam ga uvjeravao da nita od ono
ga to je govorio nije ublailo moj nemir niti moju tugu. Potom sam
potpuno izgubio nadzor, iz mene su izvirale rijei, opisivao sam do
namanjih potankosti svoje smetene osjeaje. Rekoh mu da ne traim
savjet. elio sam da mi pomogne kao vra da prekratim muke. Doi
sta sam vjerovao da mi moe dati neki prirodni lijek za oputanje,
neki organski valijum, kao to sam mu rekao. Don Juan je vrtio gla
vom u nedoumici.
Sad si pretjerao, ree. Uskoro e traiti udotvorni napitak
kojim bi uklonio sve to ne valja u tebe. Da, ti bi se elio promijeni
ti, ali samo da to bude bez muke - uz onoliko napora koliko je po
trebno da se proguta ve pripravljeni napitak, ma to on bio. Sto go
ri okus, to bolji rezultat. To je moto pravog zapadnjaka. Hoete re
zultate - jedan napitak i izlijeen si.
Vraevi se drukije suoavaju s potekoama, nastavi don Ju
an. Budui da im je svaki trenutak dragocjen, oni se potpuno pre
daju onome to je pred njima. Tvoj je nemir posljedica lakomislenosti. Da si ozbiljno shvatio situaciju, zahvalio bi svojem prijatelju
na dolian nain. Svima se to dogaa. Nikad ne izraavamo ono to
osjeamo, a kad to elimo izraziti, onda je ve prekasno jer nema
mo vie vremena. Nije samo tvojem prijatelju isteklo vrijeme nego i
tebi. Trebao si mu jo u Arizoni od srca zahvaliti na svemu to je ui
nio za tebe. Potrudio se da te odvede svojim prijateljima, i ne znam
razumije li, ali ono to je uinio na autobusnoj postaji bilo je najvi
e to je mogao uiniti za tebe. No, onog asa kad si mu trebao za
hvaliti, bio si ljut na njega - osuivao si ga, bio je drzak prema tebi
ili tako neto. A potom si odgaao odlazak k njemu. Zapravo, odga
ao si da mu zahvali. Sad te to progoni. Nikada mu nee moi vra
titi ono to mu duguje.
Razumio sam dubinu onoga to mi je govorio. Nikada nisam ta
ko jasno sagledao svoje postupke. Zapravo nikad nikome nisam za
hvalio. Don Juan se nije tu zaustavio. Njegove su me rijei probada
le poput alca.
Tvoj je prijatelj znao da umire, ree. Poslao ti je posljednje
pismo da bi doznao to radi. Moda ni sam nije bio svjestan, a nisi
ni ti znao, no, ti si mu bio posljednja misao.
Don Juanove su rijei bile preteak teret za mene. Sruio sam
se. Osjeao sam da moram lei. Vrtjelo mi se u glavi. Moda je to

bilo zbog zalaza sunca. Uasno sam pogrijeio to sam doao u don
Juanovu kuu kasno poslijepodne. Sunce na zalazu bilo je zapanju
jue zlatno, a njegov odsjaj na golim brdima to su se uzdizala isto
no od don Juanove kue bio je zlatno-ljubiast. Na nebu nije bilo
ni jednog oblaka. Izgledalo je kao da sve miruje. Bilo je kao da se
cijeli svijet sakrio, ali se njegova prisutnost snano osjeala. Tiina
Sonorske pustinje bila je otra poput bodea. Probadala me je sve
do kostiju. elio sam otii, sjesti u auto i odvesti se. elio sam biti u
gradu i izgubiti se u njegovoj buci.
To to osjea okus je beskonanosti, zakljui don Juan ozbilj
no. Znam, jer sam to proao. elio bi pobjei, uroniti u neto ljud
sko, toplo, puno suprotnosti, glupo, nije vano kakvo? elio bi zabo
raviti na smrt svojeg prijatelja, ali ti beskonanost to ne doputa.
Glas mu je omekao. Ona te je zgrabila svojim nemilosrdnim pan
dama.
to mogu uiniti, don Juane? pitao sam.
Jedino to moe uiniti jest sauvati ivo sjeanje na svojeg
prijatelja do kraja ivota, a moda i due, ree don Juan. Tako
vraevi izraavaju svoju zahvalnost onda kada je vie ne mogu izre
i. Moda misli da je to glupavo, ali to je najvie to vra moe ui
niti.
Nesumnjivo me je moja vlastita tuga natjerala da povjerujem
kako je don Juan, pun razumijevanja, jednako tuan kao i ja. Od
mah sam odbacio tu misao. To je nemogue.
Tuga za vraa nije osobni osjeaj, ree don Juan, opet ulazei
u moje misli. Nije to samo tuga nego val energije koji dolazi iz du
bine kozmosa i ulazi u vraeve kada mogu primati, kada su poput
radija sposobni uhvatiti radiovalove.
Stari vraevi koji su potpuno ovladali carstvom vraanja i osta
vili nam svoje cjelokupno znanje, vjerovali su da u svemiru postoji
tuga, kao sila, kao stanje, poput svjetla, poput namjere, i da ta vje
na sila osobito djeluje na vraeve jer oni vie nemaju obrambene
titove. Oni se ne mogu skrivati iza prijatelja ili svojih studija. Ne
mogu se sakriti iza ljubavi, mrnje, sree ili jada. Ne mogu se sakri
ti ni iza ega.
Stanje vraeva jest takvo da je tuga za njih apstraktna, nasta
vi don Juan. Ona nije posljedica udnje za neime, pomanjkanja ili
samovanosti. Ona ne dolazi od ja. Ona dolazi iz beskonanosti. Tu
ga koju osjea zato to nisi zahvalio svojem prijatelju ve tei to
me.

Moj uitelj, nagual Julian, nastavi, bio je sjajan glumac. On

je zapravo profesionalno radio u kazalitu. Imao je omiljenu priu
koju je obiavao priati kad je nastupao. Svojom je priom izazivao
jezivu tjeskobu u meni. Govorio je da je to pria za ratnike koji ima
ju sve, ali ih ipak probada bol svemirske tuge. Uvijek sam vjerovao
da misli na mene osobno dok je to govorio.
Don Juan mi tada poe priati priu koju je uo od svojeg ui
telja i ree da je to pria o ovjeku koji je patio od duboke melanko
lije. Iao je najboljim lijenicima i nijedan mu nije uspio pomoi. Ko
nano je doao vodeem lijeniku, iscjelitelju due. Lijenik mu je
rekao da bi moda mogao nai utjehu u ljubavi i tako se konano iz
lijeiti od melankolije. ovjek mu odgovori da ljubav nije za njega
problem jer je voljen kao moda nitko drugi na svijetu. Lijenik mu
na to predloi da krene na dugo putovanje i obie druge krajeve svi
jeta. ovjek odgovori da ne bi htio pretjerivati, ali je doista ve po
sjetio svaki kutak zemlje. Lijenik mu tada preporui da se bavi ne
kim hobijem kao to je umjetnost, sport i slino. ovjek je na svaki
lijenikov prijedlog odgovarao na isti nain: on je to ve pokuao i
nije mu bilo nita lake. Lijenik je posumnjao da je ovjek moda
neizljeivi laljivac. Nije mogao iskuati sve to to je tvrdio. No, ka
ko je bio dobar iscjelitelj, lijenik nije odustajao.
Ah! uskliknu. Sjetio sam se to bi bilo pravo rjeenje za vas,
gospodine. Morate otii na predstavu naega najveega ivuega komiara. On e vas tako odueviti da ete potpuno zaboraviti na me
lankoliju. Morate otii na predstavu Velikoga Garricka!
Don Juan ree da je ovjek pogledao lijenika najtunijim po
gledom koji se moe zamisliti i rekao: Doktore, ako je to vaa pre
poruka, za mene nema spasa. Nema lijeka. Ja sam Veliki Garrick.

Toka loma

Don Juan je definirao unutranju tiinu kao posebno stanje postoja

nja u kojem se misli ponitavaju, a ovjek djeluje na razini koja je
drukija od svakodnevne svijesti. Naglasio je da unutranja tiina
znai prestanak unutranjeg dijaloga - stalnog pratioca misli - i sto
ga je stanje duboke smirenosti.
Stari su vraevi, ree don Juan, to nazivali unutranjom tii
nom jer je to stanje u kojemu opaanje ne ovisi o osjetilima. Dok tra
je unutranja tiina, pokree se druga sposobnost koju ovjek posje
duje, sposobnost koja ga ini udotvornim biem, upravo ona spo
sobnost koja je inae umanjena ne zato to to ovjek hoe, nego zbog
nekih vanjskih utjecaja.
Koji to vanjski utjecaji umanjuju udotvornu ovjekovu sposob
nost? zapitah.
O tome emo razgovarati u budunosti, odgovori don Juan,
to nije tema naega dananjeg razgovora, iako je doista bila od pre
sudne vanosti za vraanje amana drevnog Meksika.
Unutranja tiina, nastavi, korijen je svega to postoji u vra
anju. Drugim rijeima, sve to inimo vodi nas do toga korijena,
koji se poput svega ostaloga u svijetu vraeva, ne otkriva dok nas ne
potrese neto golemo.
Don Juan ree da su vraevi starog Meksika otkrili nebrojeno
mnogo naina kojima su mogli iz temelja uzdrmati sebe i druge vra
eve da bi postigli to toliko eljeno stanje unutranje tiine. Smatrali
su da su najnevjerojatnije radnje, koje naizgled nemaju nikakve ve
ze s postizanjem unutranje tiine, kao na primjer skakanje u slapo
ve ili provoenje noi visei naglavake s vrha grane nekog drveta,
od kljune vanosti za postizanje takva stanja.
Slijedei nain razmiljanja starih vraeva, don Juan je odluno
tvrdio da se unutranja tiina nakuplja i poveava, da se akumulira.

U mojem se primjeru silno trudio kako bi me naveo da stvorim u se

bi zaetak unutranje tiine, koji bi se tijekom mojeg vjebanja, iz se
kunde u sekundu poveavao i nakupljao. Objasnio mi je da su vra
evi drevnog Meksika otkrili da svaki pojedinac ima drukiji prag
unutranje tiine u smislu vremenskog trajanja, to znai da svatko
od nas mora zadrati stanje unutranje tiine onoliko dugo koliko
traje na specifini prag, prije no to ona moe poeti djelovati.
Po emu moemo prepoznati, prema miljenju starih vraeva,
da je unutranja tiina poela djelovati, don Juane?
Unutranja tiina poinje djelovati onog trenutka kad je pone
nakupljati, odgovori on. Ono za im su teili stari vraevi bio je
konaan, dramatian, krajnji rezultat to nastaje kad se dosegne taj
osobni prag tiine. Nekim nadarenim praktiarima dovoljno je samo
nekoliko minuta tiine za postizanje toga toliko eljenog cilja. Dru
gima su, pak, manje nadarenima, potrebna duga razdoblja tiine,
moda vie od jednog sata potpunog mira, prije nego postignu elje
ni cilj. eljeni je rezultat ono to su stari vraevi nazivali zaustavlja
njem svijeta, trenutak kada sve oko nas prestaje biti ono to je oduvi
jek bilo.
Taj je trenutak za vraa povratak istinskoj prirodi ovjeka, na
stavi don Juan. Stari su vraevi to takoer nazivali potpunom slobo
dom. To je trenutak kada ovjek rob postaje ovjek slobodno bie,
sposobno za pothvate opaanja koji nadilaze nau linearnu matu.
Don Juan me je uvjeravao da je unutranja tiina prostran put
koji vodi do istinskog ukidanja prosuivanja - do trenutka kada se
osjetilni podaci koji slobodno struje iz svemira prestaju tumaiti
pomou osjetila; to je trenutak u kojemu spoznaja prestaje biti sila
koja, uobiajenom primjenom i ponavljanjem, odreuje prirodu svi
jeta.
Vraevi moraju dostii toku loma da bi se uspostavila unturanja tiina, ree don Juan. Kad se dostigne toka loma, dogodi se
neto slino kao kad zidar stavlja buku izmeu cigli. Tek kada se
buka stvrdne, cigle, koje su bile samo labavo sloene jedna na dru
gu, postaju dio graevine.
Od poetka naeg druenja, don Juan mi je usaivao vrijednost,
nunost unutranje tiine. Dao sam sve od sebe kako bih slijedio nje
gov savjet o akumuliranju unutranje tiine iz sekunde u sekundu. Ni
sam imao nikakva mjerila po kojem bih odredio uinak tog nakuplja
nja, niti sam znao po emu bih mogao prosuditi jesam li dosegnuo
prag. Naprosto sam svesrdno nastojao nakupiti to vie unutranje

tiine, ne samo zato da bih zadovoljio don Juana nego i zato to je

akumuliranje unutranje tiine postao izazov za mene.
Jednog smo dana don Juan i ja oputeno etali glavnim trgom
gradia Hermosilla. Bilo je rano poslijepodne jednoga oblanog da
na. Bilo je vrue ali suho vrijeme, zapravo vrlo ugodno. Mnotvo lju
di etalo je trgom. Na trgu je bilo mnogo prodavaonica. Bio sam u
Hermosillu mnogo puta, ali ih nikad nisam primijetio. Znao sam da
su tamo, ali nisam imao pojma kakve su to prodavaonice i gdje se
koja nalazi. Ne bih bio mogao nacrtati taj trg pa da mi je i ivot ovi
sio o tome. Tog dana dok sam etao s don Juanom pokuavao sam
utvrditi kakvih sve prodavaonica ima i kako su smjetene. Traio
sam neto po emu bih mogao zapamtiti kako su rasporeene na tr
gu, neto po emu bih se poslije mogao prisjetiti.
Kao to sam ti ve rekao mnogo puta, ree don Juan prenuvi
me iz razmiljanja, svaki vra kojega poznajem, bez obzira na to je li
muko ili ensko, prije ili poslije doe do toke loma u svojem ivotu.
Hoe rei da oni doive neku vrstu duevnog sloma ili neto
slino? upitah.
Ne, ne, ree nasmijavi se. ivani slom doivljavaju osobe
koje uivaju u sebi. Vraevi nisu osobe. Ono to hou rei jest da se
u danom trenutku kontinuitet njihova ivota mora slomiti da bi se
mogla uspostaviti unutranja tiina i postati aktivni dio njihove struk
ture.
Iznimno je vano da sam namjerno dostigne toku loma, ili da
je umjetno izazove na inteligentan nain, nastavi don Juan.
to misli pod time, don Juane? pitao sam ne mogavi pratiti
njegovu zamrenu misao.
Kada bude dostigao toku loma, ree, prekinut e se konti
nuitet tvojeg ivota i tvoj ivot vie nee biti onakav kakva ga poz
naje. Uinio si sve to sam ti rekao posluno i tono. Ako si nada
ren, ti to nikad ne pokazuje. ini se da je to tvoj stil. Nisi spor, ali
se ponaa kao da jesi. Vrlo si siguran u sebe, ali se ponaa kao da
si nesiguran. Nisi plaljiv, ali se ponaa kao da se boji ljudi. Sve to
ini upuuje samo na jedno: mora sve to slomiti, nemilosrdno.
Ali kako, don Juane? Na to smjera? pitao sam istinski pre
stravljen.
Mislim da se sve svodi na jedno, ree. Mora napustiti svoje
prijatelje. Mora im rei do vienja zauvijek. Ne moe nastaviti putem ratnika i nositi svoju osobnu povijest sobom. Ako ne prekine sa
svojim nainom ivota, neu te vie moi voditi.

ekaj malo, stani malo, don Juane, rekoh, dosta je bilo toga!
Trai previe. Da budem iskren, mislim da to ne mogu uiniti. Moji
su prijatelji moja obtelj, moje vrste toke.
Tono, tono, primijeti on. Oni su tvoje vrste toke. Stoga ih
se mora rijeiti. Vraevi se odnose samo prema jednome: beskona
nosti.
Ali kako onda mogu nastaviti, don Juane? pitao sam molei
vim glasom. Svojim me je zahtjevom stjerao uza zid.
Jednostavno mora sve to napustiti, ree kao da se to samo po
sebi razumije. Izvedi to na bilo koji nain, kako najbolje zna i umije.
Ali kamo u otii? upitah.
Preporuujem ti da unajmi sobu u jednome od onih jeftinih
hotela koje poznaje, ree. to runiji, to bolje. Ako u sobi bude
otrcani zeleni sag, trone zelene zavjese i izblijedjeli zeleni zidovi,
jo bolje - jednom sam ti u Los Angelesu pokazao hotel koji otprili
ke tako izgleda.
Uzrujano sam se nasmijao sjetivi se kako sam se vozio s don
Juanom kroz industrijski dio Los Angelesa gdje su se nalazila samo
skladita i troni hoteli za putnike u prolazu. Jedan je hotel poseb
no privukao don Juanovu pozornost zbog svojega bombastinog ime
na: Edward sedmi. Zaustavili smo se na trenutak preko puta toga ho
tela da ga pogledamo.
Ovaj je hotel, ree don Juan upirui prstom u njega, smatram,
prava slika zemaljskog ivota neke prosjene osobe. Ako bude imao
sree, ili dovoljno drskosti, dobit e sobu s pogledom na ulicu, iz
koje e moi gledati beskrajnu smotru ljudske bijede. Ako ne bude
imao sree ni dovoljno drskosti, dobit e sobu koja gleda na unu
tranju stranu, s prozorima okrenutima prema zidu susjedne kue.
Pomisli kako bi bilo provesti ivot u stalnom razdoru izmeu ta dva
pogleda. Kad ima prozore na stranjoj strani zgrade, eli pogled
na ulicu, a kad ima prozore na strani ulice, ezne za pogledom na
zid kue jer si umoran od ulinog prizora.
Don Juanova me je metafora beskrajno uznemirila jer sam sve
to i predobro razumio.
No, sada kad sam se suoio s mogunou da unajmim sobu u
nekom hotelu poput Edwarda sedmoga, nisam znao to bih rekao ni
ti kud bih sa sobom.
Sto bih trebao tamo raditi, don Juane? upitao sam.

Vrau treba takvo mjesto da bi mogao umrijeti, ree gledajui

me netremice. Nikad u ivotu nisi bio sam. Sad je vrijeme da to ui
ni. Ostat e u toj sobi dok ne umre.
Njegov me je zahtjev preplaio, ali istodobno i nasmijao.
Ne pitam te ovo zato to imam namjeru to napraviti, rekoh,
ali po emu bi se znalo da sam umro osim ako ne eli da doista
umrem tjelesno.
Ne, ree, ne elim da tvoje tijelo fiziki umre. elim da umre
tvoja osoba. To dvoje je vrlo razliito. U biti, tvoja osoba ima vrlo
malo veze s tvojim tijelom. Tvoja je osoba tvoj um, a vjeruj mi, tvoj
um nije tvoj.
Kakva je to sad glupost, don Juane, da moj um nije moj? uo
sam se kako govorim s nervozom u glasu.
Jednog u ti dana to objasniti, ree, ali ne dok se skriva iza
svojih prijatelja.
Moe se zakljuiti da je vra mrtav onda kada mu je svejedno
ima li drutvo ili je sam, nastavi. Onog dana kad ne bude udio
za drutvom svojih prijatelja kao za titom iza kojeg se skriva, toga
e dana tvoja osoba umrijeti. to kae? Prihvaa li igru?
Ne mogu to uiniti, don Juane, rekoh. Nema smisla da ti
laem. Ne mogu napustiti svoje prijatelje.
U redu, ree on sasvim mirno. inilo se kao da moja izjava na
njega uope nije djelovala.
Neu moi vie s tobom razgovarati, ali recimo da si za vrije
me naeg druenja dosta toga nauio. Nauio si ono to e te uiniti
vrlo snanim bez obzira na to hoe li se vratiti ili e izabrati drugi
put.
Potapao me je po leima i oprostio se sa mnom. Okrenuo se i
jednostavno nestao meu ljudima na trgu kao da se s njima stopio.
Na trenutak sam imao neobian osjeaj kao da su ljudi na trgu neki
zastor koji je on razgrnuo i nestao. Kraj je nastupio kao i sve drugo
u don Juanovu svijetu: brzo i nepredvidljivo. Odjednom je sve ovisi
lo o meni, bio sam na mukama, a nisam ni znao to je bilo uzrok to
me.
Trebao sam biti potpuno skrhan, a ipak nisam bio. Ne znam za
to sam bio ushien. Bio sam zadivljen lakoom kojom se sve okon
alo. Don Juan je doista imao stila. Nije bilo nikakva predbacivanja,
ljutnje ili neega slinoga. Sjeo sam u auto i odvezao se lagan kao
ptica. Bio sam oduevljen. Kako je to neobino to je sve zavrilo ta
ko blago, pomislih, tako bezbolno.

Moj put do kue protekao je bez ikakvih dogaaja. Kad sam se

naao u Los Angelesu, u poznatoj sredini, primijetih da sam od
mojega posljednjeg susreta s don Juanom prepun energije. Bio sam
zapravo vrlo sretan, vrlo smiren i prihvatio sam se s novim arom
onoga to sam smatrao svojim normalnim ivotom. Sve muke kroz
koje sam prolazio s prijateljima, spoznaje o njima, sve to sam
ispriao don Juanu u vezi s time, potpuno je nestalo. Kao da je neto
izbrisalo sve to iz mojeg sjeanja. S takvom bih lakoom i tako pot
puno zaboravio ono to mi je prije bile vrlo vano, da me je to neko
liko puta doista zadivilo.
Sve je ispalo kao to sam i oekivao. Postojala je samo jedna
nedosljednost u inae savrenom obrascu mojega staroga novog
ivota: jasno sam se sjeao don Juanovih rijei da je moj odlazak iz
svijeta vraeva isto akademske prirode, i da u se vratiti. Pamtio
sam svaku rije koju smo razmijenili pri naemu posljednjem susre
tu, a i zapisao sve. Prema mojemu normalnomu linearnom nainu
razmiljanja i pamenja, don Juan to nikad nije rekao. Kako sam se
mogao sjeati onoga to se nikada nije dogodilo? Uzaludno sam raz
bijao glavu. Moje pseudosjeanje bilo je toliko udno da je i samo za
sebe predstavljalo sluaj, no, tada odluih da to vie nema smisla.
to se mene tie, izaao sam iz don Juanova ivota.
Slijedei don Juanove upute o mojem ponaanju prema onima koji
su mi inili dobro, donio sam, za mene, nevjerojatnu odluku: odlu
io sam iskazati potovanje i zahvaliti prijateljima dok jo nije pre
kasno. Jedan takav primjer bio je moj prijatelj Rodrigo Cummings.
Meutim, uredno posloene kockice u novomu modelu mojeg i
vota prevrnule su se od udarca to mi ga je zadao jedan dogaaj u
koji je bio upleten Rodrigo Cummings, i sve se sruilo.
Moj se odnos prema njemu korjenito promijenio kad sam prev
ladao osjeaj suparnitva. Shvatio sam da se mogu sto posto uivje
ti u sve to Rodrigo radi, i da mi je to neto najlake na svijetu. Za
pravo, bio sam isti kao on, ali to nisam znao dok se nisam prestao
natjecati s njime. Tada mi se pokazala istina u svome svojem sjaju.
Jedna od najjaih Rodrigovih elja bila je zavriti studij. Svakog se
semestra ponovno prijavljivao na koled i upisivao sve predmete
koje bi mu odobrili. Potom, kako bi semestar odmicao, otpadao bi
jedan po jedan predmet. Katkad bi Rodrigo potpuno prestao odlaziti
na koled. Nekad bi, pak, pohaao jedno predavanje sve do samoga
kraja.

Tijekom posljednjeg semestra iao je na predavanja iz sociolo

gije jer su mu se sviala. Ispitni se rok pribliavao. Rekao mi je da
ima tri tjedna za uenje, to je znailo da mora proitati tri knjige
koje su bile propisane za ispit. Mislio je da ima vremena napretek;
uostalom trebao je proitati samo esto stranica. Smatrao se nekom
vrstom brzog itaa koji pamti gotovo sve to proita; prema njego
vu miljenju, imao je, tako rei, sto posto fotografsko pamenje.
Budui da je mislio da ima mnogo vremena do ispita, zamolio
me je da mu pomognem preurediti auto kako bi bio pogodniji za
raznoenje novina. Htio je da skinemo desna vrata da bi mogao ba
cati novine desnom rukom kroz otvor, umjesto da ih baca lijevom
preko krova automobila. Podsjetio sam ga da je ljevak, na to mi je
ljutito odbrusio da ima mnoge sposobnosti koje njegovi prijatelji ne
primjeuju, a jedna je od njih i to to je jednako spretan lijevom i
desnom rukom. Imao je pravo; nikad to nisam primijetio. Poto sam
mu pomogao skinuti vrata, odluio je iupati krovnu podstavu koja
je bila dobrano poderana. Rekao je da je motor u dobru stanju te da
e odvesti auto u Tijuanu u Meksiko, upotrijebivi kraticu TJ kao
pravi 'kuler' iz Los Angelesa, gdje e mu promijeniti podstavu za par
dolara.
Dobro bi nam doao mali izleti, ree cerekajui se. ak je
odabrao i prijatelje koje je elio povesti sa sobom. Ti e u TJ-u,
kao pravi treber, kopati po starim knjigama u antikvarijatu, a mi e
mo ostali skoknuti do bordela. Znam par zgodnih mjesta.
Trebalo nam je tjedan dana da strgnemo podstavu s krova i ostruemo metalnu povrinu kako bi bila spremna za ponovno tapeci
ranje. Rodrigo je tada imao dva tjedna za uenje i jo je smatrao da
mu je to previe vremena. Tada me je ponovno zaposlio. Zamolio
me je da mu pomognem oliiti stan i popraviti podove. Na lienje
stana i struganje parketa otilo je vie od tjedan dana. U jednoj sobi
nije htio da nanesemo boju na zidne tapete, pa smo morali unajmi
li stroj na paru za skidanje tapeta. Dakako, budui da ni Rodrigo ni
ja nismo tono znali rukovati tim strojem, upropastili smo zid, pa
smo na kraju morali upotrijebiti posebnu smjesu, finu mjeavinu
gipsa i jo nekih sastojaka, za ravnanje zidnih povrina.
Nakon svih tih pothvata, Rodrigu su ostala samo dva dana da
nabuba esto stranica za ispit. Izbezumljeno se bacio na maratonsko
itanje, dan i no bez prestanka, uz pomo amfetamina. Na dan ispi
ta Rodrigo je doista otiao na koled, doista je sjeo u ispitnu dvoranu i doista je dobio pismeni test s pitanjima na zaokruivanje.

Promaio je samo jedno - nije ostao budan. Tijelo mu je popu

stilo, skljokao se na klupu i tako jako tresnuo glavom da je sve odz
vonilo. Ispit se morao prekinuti. Profesora iz sociologije uhvatila je
histerija kao i ostale studente. Rodrigovo je tijelo bilo ukoeno i le
deno. Cijeli se razred pribojavao sa zebnjom da se nije dogodilo ono
najgore; mislili su da je umro od sranog udara. Pozvali su medicin
sko osoblje. Nakon letiminog pregleda, objavljeno je da se Rodrigo
nalazi u stanju dubokog sna, te je prevezen u bolnicu da bi se ispa
vao dok ne prestane djelovanje amfetamina.
Toliko sam se uivio u sve to se dogaalo Rodrigu da me je to prepalo. Bio sam isti kao on. Ta mi je slinost postala nepodnoljiva.
Unajmio sam sobu u tronom hotelu u Hollywoodu, to sam sma
trao izrazom krajnjeg, samoubilakog nihilizma.
Sagovi su bili zeleni s odvratnim mrljama od opuaka cigareta
koje je oito netko ugasio u posljednji trenutak i time sprijeio izbi
janje poara. Na prozorima su visjeli zeleni izblijedjeli zastori, a zi
dovi su bili zelenosivi. Kroz prozor je dopiralo svjetlo neonskog zna
ka hotela, pa je njegov odsjaj treperio u sobi itavu no.
Na kraju sam uinio tono ono to je don Juan traio od mene,
ali sam doao do toga obrnutim putem. Nisam to napravio zato da
bih ispunio don Juanove zahtjeve ili izgladio nesporazume meu
nama. Ostao sam u toj hotelskoj sobi mjesecima, sve dok moja osob
nost nije umrla, kao to je rekao don Juan, dok mi doista nije posta
lo svejedno imam li neko drutvo ili ne.
Poto sam napustio hotel, odluio sam ivjeti sam, blie kole
du. Nastavio sam studij antropologije, koji zapravo nikada nisam
ni prekinuo, i poeo se baviti vrlo unosnim poslom zajedno s jed
nom poslovnom partnericom. Sve je izgledalo savreno u redu do je
dnog dana kad sam odjednom spoznao, kao da me je udario grom
iz vedra neba, da u ostatak ivota provesti brinui se o poslu, o ma
nama i smicalicama svoje partnerice, ili o lanoj dvojbi oko toga e
lim li ostvariti akademsku karijeru ili se baviti biznisom. Obuzeo me
je istinski oaj i proeo svaki djeli mojeg bia. Prvi put u ivotu,
unato svemu to sam vidio i doivio, nisam imao izlaza. Osjeao
sam se potpuno izgubljenim. Ozbiljno mi se poela vrzmati po glavi
misao o tome kako bih na najuinkovitiji i najbezbolniji nain mo
gao skonati svoj ivot.
Jednog me je jutra probudilo glasno i uporno kucanje. Mislio
sam da to lupa kuevlasnica i bio sam siguran da e, ako se ne javim,

otvoriti vrata rezervnim kljuem. Otvorio sam vrata i ugledao don

Juana! Toliko sam se iznenadio da sam se ukipio od zaprepatenosti. Posrtao sam i zamuckivao, nisam mogao izustiti ni jednu suvislu
rije. Htio sam mu poljubiti ruku, kleknuti pred njega. Don Juan je
uao i neusiljeno sjeo na rub mojega kreveta.
Doao sam u Los Angeles samo da bih te vidio, ree.
Htio sam ga povesti na doruak, ali je rekao da mora jo neto
obaviti i da ima vrlo malo vremena za razgovor sa mnom. Na brzi
nu sam mu ispriao o hotelu u kojem sam stanovao. Njegov je dola
zak izazvao takvu bujicu osjeaja u meni da se uope nisam sjetio
pitati ga kako je otkrio gdje ivim. Rekao sam mu da strano alim
zbog onoga to sam mu rekao u Hermosillu.
Ne mora se ispriavati, uvjeravao me je. Svi mi jednako po
stupamo. I ja sam jedanput pobjegao iz svijeta vraeva i morao sam
se dovesti do ruba smrti da bih shvatio kakvu sam glupost napravio.
Vano je da ovjek dosegne toku loma, na bilo koji nain, a to je
upravo ono to si ti uinio. Unutranja tiina postaje za tebe stvar
nost. I zato sam tu, pred tobom, zato s tobom razgovaram. Razumi
je li to ti hou rei?
Mislio sam da razumijem to mi govori. Mislio sam da je intui
tivno osjetio ili proitao, kao to je inae itao u zraku, da sam pri
kraju snage i da je doao izbaviti me.
Nema vremena za gubljenje, ree. Mora srediti sve poslove
oko svoje tvrtke u roku od jednog sata jer te ne mogu due ekati,
ne zato to ne bih htio, nego zato to me beskonanost pritie nemi
losrdno. Recimo da ti beskonanost daje jedan sat da poravna sve
raune jer za beskonanost, jedini posao koji dolikuje ratniku jest slo
boda. Svaki drugi posao je la. Moe li sve to rijeiti za jedan sat?
Nisam ga morao uvjeravati da mogu. Znao sam da to moram
uiniti. Don Juan mi tada ree da kad sve to zavrim, doem na
gradsku trnicu jednoga grada u Meksiku gdje e me ekati. Toliko
sam se trudio da smislim kako u za jedan sat rijeiti poslove da
nisam razmiljao o tome to mi govori. On je to ponovio, a ja sam
dakako mislio da se ali.
Kako mogu stii do toga grada, don Juane? Hoe li da putu
jem autom ili zrakoplovom? upitao sam.
Prvo rijei probleme oko posla, naredi mi, pa e se i sve osta
lo rijeiti. Ali nemoj zaboraviti, ekat u te samo jedan sat.
Otiao je iz stana, a ja sam panino nastojao rijeiti sve to sam
morao. Svakako, trajalo je to vie od jednog sata, no nisam o tome

razmiljao jer kad su me zaokupili problemi oko zatvaranja tvrtke,

nisam vie imao vremena ni za to drugo. Tek kad sam obavio po
sao, pojavila se prava nedoumica. Postalo mi je jasno da za mene vi
e nema nade. Ostao sam bez posla i bez mogunosti da doem do
don Juana.
Otiao sam do kreveta i potraio utjehu u onome ega sam se
jedino mogao sjetiti: u smirenosti i tiini. Da bih to lake uao u sta
nje unutranje tiine, don Juan me je poduio kako da sjednem na
krevet; rekao mi je da savijem koljena i odmaknem ih to vie da bih
mogao spojiti stopala te da ih drim spojena rukama pritiui gle
njeve. Dao mi je debeli tap koji sam uvijek nosio sobom, ma gdje
iao. Bio je otprilike trideset pet centimetara dugaak i mogao sam
na njega nasloniti glavu kad bih se nagnuo prema naprijed i posta
vio tap u okomitom poloaju izmeu nogu, a na drugi kraj, koji je
imao glavicu obloenu kao jastuk prislonio bih sredinu ela. Kad
god bih to uinio, zaspao bih za nekoliko sekundi.
Zacijelo sam odmah zaspao kao i uvijek jer sam sanjao da se
nalazim u meksikom gradu gdje je don Juan rekao da e me ekati.
Taj je grad od poetka pobuivao moju znatielju. Trnica je radila
jedan dan u tjednu i seljaci iz oblinjih sela donosili su svoje proiz
vode na prodaju. Najvie me je oarala poploena cesta koja je vodi
la u grad. Na samom ulazu u grad cesta se uspinjala strmim brdom.
Mnogo sam puta sjedio na klupi kraj tezge na kojoj se prodavao sir
i gledao u to brdo. Promatrao bih ljude koji su dolazili u grad vozei
svoju robu na magarcima, no, prvo bih ugledao njihove glave; kako
su se pribliavali, postupno bi se pojavljivala tijela sve do trenutka
dok se ne bi nali na vrhu brda kada bih ugledao cijeli lik. Uvijek mi
se inilo kao da izlaze iz zemlje, polako ili vrlo brzo, ovisno o brzi
ni kojom su se kretali. U mojem snu, don Juan me je ekao pokraj
tezge sa sirom. Priao sam mu.
Uspio si doi iz unutranje tiine, ree tapui me po ramenu.
Doista si dosegnuo svoju toku loma. U jednom sam trenutku poeo
gubiti nadu, ali nisam otiao jer sam znao da e uspjeti.
U tom smo snu ili u etnju. Bio je to najsretniji trenutak u mo
jem ivotu. San je bio tako iv, tako zastraujue stvaran da nisam
nimalo sumnjao da sam uspio rijeiti problem, ak iako je moje rje
enje bilo samo snovienje.
Don Juan se nasmijao, vrtei glavom. Zacijelo mi je itao misli.
Nije to samo san, ree, ali tko sam ja da ti to govorim? Jednog
e dana i sam shvatiti da u unutranjoj tiini nema snova - zato to
e izabrati da to zna.

Mjere spoznaje

KRAJ JEDNOG razdoblja za don Juana bio je toan opis procesa

kroz koji prolaze amani kada se oslobaaju strukture poznatog im
svijeta da bi je zamijenili drugim nainom razumijevanja svijeta oko
sebe. Od asa kad smo se prvi put sreli, kao uitelj, don Juan Matus
me je nastojao uvesti u svijet spoznaje amana drevnog Meksika. Po
jam spoznaje bio je za mene u to doba golemi kamen smutnje. Ra
zumio sam je kao proces pomou kojega spoznajemo svijet to nas
okruuje. Odreene stvari pripadaju podruju tog procesa i lako ih
prepoznajemo. Druge, pak, ne pripadaju tu, i stoga nam djeluju kao
neto udno, jer ih ne razumijemo na primjereni nain.
Don Juan me je od poetka upozoravao da se svijet vraeva sta
rog Meksika razlikovao od naega, ne u vanjskom smislu, nego po
tome kako je spoznajni proces bio ustrojen. Tvrdio je da se u naem
svijetu dolazi do spoznaje tumaenjem osjetilnih podataka. Rekao je
da se svemir sastoji od beskonanog broja energetskih polja koja
slobodno postoje u svemiru u obliku svijetleih vlakana. Ta svijetlea vlakna djeluju na ovjeka kao na organizam. Organizam reagira
tako to svijetlea polja pretvara u osjetilne podatke. Osjetilni se po
daci tada tumae i to tumaenje postaje na spoznajni sustav. Moje
razumijevanje spoznaje navelo me je da povjerujem kako je to, kao
i jezik, opi proces. Svaki jezik ima razliitu sintaksu, pa se tako i
svaki sustav tumaenja svijeta, po svojem ustroju, mora barem nez
natno razlikovati od drugih.
Don Juanova izjava, meutim, da su amani starog Meksika
imali razliit spoznajni sustav od naega, za mene je znaila da su
oni komunicirali na razliit nain, to uope nisam povezivao s jezi
kom. Silno sam elio da kae da je to to su imali razliiti spoznajni
sustav slino kao da su imali razliiti jezik, ali ipak jezik. Kraj jed
nog razdoblja za don Juana je znailo da su se poeli pojavljivati

elementi strane spoznaje. Sastavni dijelovi moje normalne spoznaje,

ma koliko bili ugodni ili vrijedni za mene, poeli su blijedjeti. Teak
trenutak u ovjekovu ivotu!
Vjerojatno je moj studij predstavljao sastavni dio moje spoznaje
koji mi je najvie prirastao srcu. Sve to je ugroavalo taj dio mojeg
ivota, prijetilo je samoj biti mojeg bia, osobito ako je taj napad bio
prikriven. To mi se dogodilo s profesorom u kojeg sam imao najvie
povjerenja, s profesorom Lorcom.
Upisao sam teoriju spoznaje kod profesora Lorce jer su mi ga
preporuili kao jednoga od najveih i najsjajnijih ivuih akade
mika. Profesor Lorca bio je prilino zgodan. Imao je plavu kosu, ure
dno zaeljanu na stranu. elo mu je bilo glatko, bez bora, pa je os
tavljao dojam osobe koja nema nikakvih briga u ivotu. Bio je vr
hunski odjeven. Nije nosio kravatu, to mu je davalo djeaki izgled.
Stavljao ju je samo kad se morao sastati s vanim linostima.
Kad sam prvi put doao na njegovo predavanje, bio sam zbu
njen, od njegova ponaanja u razredu hvatala me je nervoza. Kora
ao je gore-dolje po nekoliko m i n u t a koje su mi izgledale kao vje
nost. Tanke, stisnute usnice profesora Lorce micale su se gore-dolje
i kao da se od toga jo vie poveavala napetost to ju je stvarao u
zatvorenoj, zaguljivoj sobi. Odjednom je prestao koraati. Zastao je
usred razreda, otprilike metar-dva udaljen od mjesta na kojem sam
sjedio, drei smotane novine u ruci, udarajui njima po podiju, te
je poeo govoriti.
Nikada neemo znati... zapoeo je svoju reenicu.
Svi su poeli brzo zapisivati svaku njegovu rije.
Nikada neemo znati, ponovio je, to aba osjea dok sjedi
na dnu bare i tumai ablji svijet oko sebe. Njegov je glas odavao
veliku snagu i odlunost. I to mislite to je to? Podigao je ruku u
kojoj je drao novine i poeo njima mahati.
Proitao je lanak iz novina koji je izvjeivao o radu jednog
biologa. Autor lanka je citirao znanstvenika koji je opisao to abe
osjeaju kada kukci plivaju iznad njihovih glava.
U ovom se lanku vidi da je autor nemarno napisao izvjee i
oito pogreno citirao znanstvenika, izjavio je profesor Lorca sa
sigurnou redovnog profesora. Znanstvenik si nikada ne bi dopu
stio, ma koliko njegov rad bio povran, da rezultatima istraivanja
pridaje antropomorfne osobine, osim, dakako, ako nije budala.
Bio je to uvod u sjajno predavanje o posebnosti naega spoznaj
nog sustava, to jest, spoznajnog sustava svakog organizma. U tomu

uvodnom predavanju iznio je hrpu novih ideja koje je prikazao na

krajnje jednostavan i primjenjiv nain. Najvea je novost bila misao
da svaka jedinka bilo koje vrste na Zemlji tumai svijet to je okru
uje koristei se podacima koje dobiva od svojih specijaliziranih os
jetila. Izjavio je da ovjek, na primjer, ne moe zamisliti kako izgle
da ivjeti u svijetu u kojem se orijentira pomou zvunih valova, kao
u primjeru imia, jer u ovjekovu svijetu nema niega s ime bi to
mogao usporediti, pa ljudski um takvo to ne moe ak ni pojmiti.
Iz toga je jasno proizilo da ako se promatra iz toga kuta, ne postoje
dva spoznajna sustava meu razliitim vrstama koja bi mogla biti je
dnaka.
Dok sam naputao predavaonicu, poslije predavanja koje je tra
jalo sat i pol, osjeao sam da me je profesor Lorca oborio s nogu svo
jim sjajnim razmiljanjem. Od tada sam postao njegov predani obo
avatelj. Njegova su me predavanja doista nadahnjivala i poticala
na razmiljanje. To su bila jedina predavanja kojima sam se istinski
radovao. Sve su mi njegove sitne ekscentrinosti bile potpuno ne
vane u odnosu prema odlinim predavanjima i novini koju je uno
sio u podruje psihologije.
Kad sam prvi put doao na predavanje profesora Lorce, ve sam
dvije godine bio radio s don Juanom Matusom. Imao sam naviku,
kako sam ve bio sklon rutini, don Juanu ispriati sve to mi se zbi
valo u svakodnevnom ivotu. Prvom prigodom ispriao sam mu to
se dogaalo kod profesora Lorce. Kovao sam profesora Lorcu u zvi
jezde i otvoreno sam izjavio da mi je on uzor. inilo se kao da se don
Juana veoma dojmilo moje iskreno oduevljenje, ali ipak me je upo
zorio na neto to mi se inilo vrlo neobinim.
Nemoj se diviti ljudima izdaleka, ree. Na taj se nain najlak
e stvaraju mitska bia. Priblii se svojem profesoru, razgovaraj s
njime, vidi kakav je ovjek. Iskuaj ga. Ako je ponaanje tvojeg pro
fesora rezultat njegova vjerovanja da je on bie koje e umrijeti, on
da je sve to radi, ma koliko se to inilo udnim, zasigurno promi
ljeno i utemeljeno. Ako se pokae da su njegove izjave samo prazne
rijei, onda ne vrijedi ni piljiva boba.
Bio sam strahovito povrijeen don Juanovom beutnou. Po
mislih da je moda malice ljubomoran na moje osjeaje prema pro
fesoru Lorci. Kad mi se ta misao uvrstila, laknulo mi je; sve sam ra
zumio.
Reci mi, don Juane, rekoh da bismo zavrili razgovor druki
jim tonom, to je zapravo bie koje e umrijeti? Spominjao si to
mnogo puta, ali mi nisi stvarno objasnio to pod time misli.

Ljudi su bia koja e umrijeti, ree. Vraevi smatraju da je je

dini nain kako moemo ovladati svijetom oko sebe i onime to i
nimo u njemu, da potpuno prihvatimo da smo bia na putu prema
smrti. Bez toga osnovnog prihvaanja, nai ivoti, nae djelovanje i
svijet u kojem ivimo potpuno nam izmiu.
Ali, ima li samo prihvaanje tako dalekosene posljedice? pi
tao sam toboe prosvjedujui.
I te kako! ree don Juan osmjehujui se. No, nije tu rije o
pukom prihvaanju. To prihvaanje mora postati dio nas i moramo
ga ivjeti do kraja. Vraevi stoljeima ponavljaju da je pogled na smrt
najzdravije shvaanje koje postoji. U nas je ljudi pogreno to to od
pamtivjeka vjerujemo, iako to otvoreno ne izraavamo, da ulazimo
u carstvo vjenosti. Ponaamo se kao da nikada neemo umrijeti djetinjasta tvrdoglavost. Ali je od tog osjeaja besmrtnosti jo tetnije ono to ga prati, a to je osjeaj da nezamislivi svemir moemo
obuhvatiti naim umom.
Bio sam nemilosrdo izloen ubojitom spoju dviju razliitih ide
ja: don Juanovoj mudrosti i znanju profesora Lorce. Obojica su bila
teka, mrana, sveobuhvatna i strahovito privlana. Nije mi preosta
lo nita drugo nego da slijedim tijek dogaaja i idem s njima, ma ka
mo me odveli.
Posluao sam, koliko god sam mogao, don Juanov savjet o tome
da se pribliim profesoru Lorci. Cijeli sam mu se semestar pokua
vao pribliiti, razgovarati s njime. Pobono sam odlazio u njegovu
sobu kad je primao studente, ali se inilo da nikad nema vremena
za mene. No, iako nisam uspio s njim razgovarati, beskrajno sam
mu se divio. ak sam se i pomirio s time da nikad nee sa mnom
razgovarati. Nije mi to bilo vano; bile su mi vane ideje do kojih
sam dolazio zahvaljujui njegovim sjajnim predavanjima.
Izvjeivao sam don Juana o svim svojim intelektualnim otkrii
ma. Mnogo sam itao o spoznaji. Don Juan Matus me je poticao, vi
e nego ikad, da uspostavim izravnu vezu s izvorom mojega intelek
tualnog preokreta.
Mora s njim razgovarati, rekao je, a u glasu mu se osjealo
nestrpljenje. Vraevi se ne dive ljudima u zrakopraznom prostoru.
Oni s njima razgovaraju; upoznaju ih. Uspostavljaju toke prema
kojima se mogu odnositi. Usporeuju. Ono to ti radi, pomalo je
djetinjasto. Divi se izdaleka. To je kao kad se mukarac boji ene.
Kad konano njegov seksualni nagon bude toliko jak da nadvlada
svaki strah, on se preko uiju zaljubi u prvu enu koja mu se obrati
s 'dobar dan'.

Udvostruio sam napore da bih se pribliio profesoru Lorci, ali

on ostade neosvojiv kao tvrava. Kad sam kazao don Juanu na ka
kve sve tekoe nailazim, on mi ree da vraevi svaki odnos s ljudi
ma, ma koliko on bio nevaan ili beznaajan, vide kao bojno polje.
Na tomu bojnom polju vraevi izvode svoje najumjenije arolije i
ulau najvei napor. Uvjerio me je da se u takvoj situaciji moe os
jeati oputeno, to nikad nije bila moja jaa strana, jedino ako se
otvoreno suoi sa svojim protivnikom. Izrazio je gnuanje prema
plaljivim duicama, koje su toliko povuene da se njihov odnos s
drugima svodi na promatranje vlastitoga duevnog stanja na teme
lju kojega onda donose zakljuke o tome to se dogaa, a da zapra
vo uope ne opaaju to se zbiva. Oni su u odnosu, ali ne sudjeluju
u njemu.
Uvijek pomno promatraj ovjeka koji se natjee s tobom u na
vlaenju ueta, nastavi. Nemoj samo povlaiti ue; podigni glavu
i pogledaj ga ravno u oi. Tada e shvatiti da je i on ovjek, ba kao
i ti. Nije vano to govori, nije vano to radi, i on se trese od straha,
ba kao i ti. Od takva pogleda protivnik postaje bespomoan, makar
i na trenutak; tada mu zadaj udarac.
Jednog sam dana imao sree: priekao sam profesora Lorcu u
hodniku ispred njegove sobe i nije imao kud.
Profesore Lorca, rekoh, imate li malo slobodnog vremena,
htio bih s vama razgovarati.
Do vraga, tko si sad ti? ree tako prirodnim glasom kao da
sam njegov najbolji prijatelj i da me naprosto pita kako sam.
Profesor Lorca je bio vrlo drzak, ali me njegove rijei nisu poga
ale. Osmjehnuo se, drei vrsto stisnute usnice, kao da mi govori
da mogu otii ako nemam nita pametno rei.
Studiram antropologiju, profesore, rekoh. Radim na terenu i
imam mogunosti uiti o spoznajnom sustavu vraeva.
Profesor Lorca me je sumnjiavo pogledao, a iz pogleda se vid
jelo da mu dosaujem. Oi su mu izgledale kao dvije plave toke is
punjene prezirom. Rukom je zagladio kosu kao da mu je padala na
elo.
Suraujem s pravim vraem u Meksiku, nastavih pokuavaju
i izazvati neku reakciju. On je pravi vra, trebalo mi je godinu da
na samo da ga privolim da pristane sa mnom razgovarati.
Lice profesora Lorce se opustilo; otvorio je usta i zamahnuvi
pred mojim oima otmjenom rukom, kao da prevre tijesto za pizzu,
progovori. Nisam mogao ne primijetiti sjajne, zlatne gumbe na

rukavima koulje, koji su savreno odgovarali njegovu zelenkastom

sakou.
I to elite od mene? upita.
elio bih da me nakratko posluate, rekoh, moda bi vas za
nimalo to ime se bavim.
Kao da mu nema druge, pomirljivo je slegnuo ramenima, otvo
rio vrata svoje sobe i pozvao me da uem. Znao sam da imam vrlo
malo vremena i odmah sam poeo opisivati svoj rad na terenu. Re
koh mu da me je moj uitelj poduio postupcima na koje nigdje ni
sam naiao kad sam itao antropoloku literaturu o amanizmu.
Na trenutak su mu se pomaknule usnice, ali nije izustio ni rijei.
Progovorio je naglasivi da antropolozi, openito, najee grijee u
tome to ne posvete dovoljno vremena upoznavanju svih nijansi od
reenoga spoznajnog sustava to ga koriste ljudi koje prouavaju.
Spoznaju je definirao kao sustav tumaenja, koji putem uporabe
pojedincima omoguuje da suvereno ovladaju svim nijansama zna
enja koje su svojstvene za odreenu drutvenu sredinu.
Rijei profesora Lorce rasvijetlile su i dale smisao mojemu cje
lokupnom bavljenju terenskim radom. Bez ovladavanja svim nijan
sama spoznajnog sustava amana drevnog Meksika, bilo bi potpuno
suvino da pokuavam uobliiti bilo kakvu misao o tom svijetu. I da
mi profesor Lorca nita vie nije rekao, to bi mi bilo i vie nego do
voljno. No, uslijedio je udnovat diskurs o spoznaji.
Tvoj je problem, ree profesor Lorca, to spoznajni sustav na
ega svakodnevnog svijeta koji nam je svima dobro poznat, doslov
ce od roenja, nije isti kao spoznajni sustav svijeta u kojem ive vra
evi.
Ta je izjava u meni izazvala euforiju. Zahvalio sam profesoru
Lorci od srca i uvjeravao ga da za mene postoji samo jedan put: sli
jediti njegove ideje, ma koliko se pritom namuio.
Ono to sam ti rekao, dakako, ope je znanje, ree dok me is
praao do vrata sobe. Svatko tko ita knjige svjestan je toga.
Rastali smo se gotovo kao prijatelji. Kad sam se don Juanu poh
valio svojim uspjehom, i ispriao mu kako sam se pribliio profeso
ru Lorci, reagirao je vrlo neobino. inilo se kao da je, s jedne stra
ne, ushien, a s druge pak, zabrinut.
Imam osjeaj da tvoj profesor nije ba onakav kakvim se pred
stavlja, ree. To govorim, dakako, sa stajalita vraa. Moda bi bi
lo mudro da sve to prekine prije negoli se previe uplete i prije ne
goli ti postane prenaporno. Jedno od velikih umijea vraeva jest da

znaju kad treba stati. ini mi se da si od svojeg profesora dobio sve

to ti on moe dati.
Odmah sam stao braniti profesora na sve mogue naine. Don
Juan me je pokuavao smiriti. Ree mi da njegova namjera nije kri
tizirati ili osuivati, ali koliko je njemu poznato, vrlo mali broj ljudi
zna kada treba odustati, a jo je manje onih koji znaju upotrijebiti
svoje znanje.
Unato don Juanovim upozorenjima nisam odustao; naprotiv,
postao sam predani student profesora Lorce, njegov sljedbenik i
oboavatelj. inilo se da ga iskreno zanima moj rad iako ga je bes
krajno ivcirala moja nevoljkost i nesposobnost da jasno oblikujem,
u pojmovnom smislu, spoznajni sustav svijeta vraeva.
Jednog je dana profesor Lorca uobliio za mene koncept o dje
lovanju znanstvenika istraivaa drukijega spoznajnog sustava. Pri
znao je da je voljan otvoreno pristupiti i poigrati se, kao sociolog, s
mogunou postojanja drukijega spoznajnog sustava. Zamislio je
pravo istraivanje tijekom kojeg bi se skupljali i analizirali podaci.
Smiljali bi se zadaci sa spoznajnim problemima i davali vraevima
koje poznajem da se izmjeri, primjerice, njihova sposobnost usmje
ravanja spoznaje na dva razliita oblika ponaanja.
Rekao je da bi ispitivanje zapoelo jednostavnom paradigmom
po kojoj bi vraevi trebali shvatiti i zapamtiti neki tekst itajui ga
dok igraju poker. Ispitivanje bi se razvijalo tako da se na kraju po
kua izmjeriti, na primjer, sposobnost vraeva da usredotoe spoz
naju na neto sloenije to bi im se priopilo dok budu spavali, i sli
no. Profesor Lorca je elio provesti lingvistiku analizu izriaja amana. Htio je da se obavi pravo mjerenje njihovih reakcija, da se
mjeri njihova brzina, tonost i druge promjenljive vrijednosti koje e
se pojaviti kao bitne tijekom istraivanja.
Don Juan se doslovce smijao do suza kad sam mu govorio o mje
renjima spoznajne moi amana koja je profesor Lorca predlagao.
Ba mi se svia taj tvoj profesor, ree. Ali ne misli valjda oz
biljno da bi trebalo mjeriti nau spoznaju. to bi tvoj profesor imao
od toga da mjeri nae reakcije? Doao bi do zakljuka da smo mi hr
pa idiota jer i nismo drugo. Nismo mi ni inteligentniji ni bri od pro
sjenih ljudi. No, nije on kriv to vjeruje da moe mjerenjem uspore
ivati spoznaju izmeu razliitih svjetova. Ti si kriv za to. Nisi mu us
pio objasniti da kad vraevi govore o spoznajnom svijetu amana sta
rog Meksika, oni zapravo govore o onome za to ne postoji ekviva
lent u svakodnevnom svijetu.

Primjerice, opaati neposredno energiju koja struju svemirom

jest jedinica spoznaje po kojoj amani ive. Oni vide kako energija
struji i slijede njezin tok. Ako se u njezinu toku pojave smetnje, oni
odlaze drugdje i ine neto potpuno drukije. amani vide crte u
svemiru. Njihovo umijee ili posao jest izabrati crtu koja e ih odve
sti, u smislu opaaja, u predjele koji nemaju imena. Moe se rei da
amani reagiraju neposredno na crte svemira. Oni vide ljudska bia
kao svijetlee kugle i u njima trae njihove tokove energije. Priro
dno, oni trenutno reagiraju na taj prizor. To je dio njihove spozna
je.
Rekoh don Juanu da o svemu tome ne mogu razgovarati s pro
fesorom Lorcom jer nisam iskuao nita od onoga o emu je govo
rio. Moja je spoznaja ostala ista.
Ah! ree. Ti jo naprosto nisi stigao usvojiti jedinice spoznaje
svijeta amana.
Otiao sam iz don Juanove kue zbunjeniji nego ikada. uo sam
glas u sebi koji je jednostavno zahtijevao da potpuno prekinem s
profesorom Lorcom. Sada sam shvaao koliko je don Juan bio u
pravu kad mi je govorio da ono praktino to zanima znanstvenike
vodi izgradnji sve sloenijih strojeva, ali ne mijenjaju ivotni tijek
pojedinca iznutra. Ono ne tei tome da se dosegne beskrajna velii
na svemira putem osobnog iskustva. Velianstveni strojevi koji po
stoje i oni koji su tek u nastajanju, pripadaju kulturnim dogaajima
u plodovima kojih ak ni njihovi izumitelji ne mogu uivati neposre
dno, nego samo preko drugih. Jedini dobitak za njih je novana na
grada.
Pokuavajui mi sve to objasniti, don Juan je uspio probuditi
moju radoznalost. Doista sam se poeo pitati o idejama profesora
Lorce, to nikada prije nisam inio. U meuvremenu je profesor Lorca sipao zapanjujue istine o spoznaji. Svaka sljedea tvrdnja bila je
smjelija od one prethodne, i stoga sveobuhvatnija.
Potkraj drugog semestra kod profesora Lorce, naao sam se u
bezizlaznu poloaju. Nikako nisam mogao premostiti razlike izme
u tih dvaju naina razmiljanja: don Juanova i profesorova. Njiho
ve su se misli kretale po usporednim pravcima. Mogao sam shvatiti
nagon profesora Lorce da kvalificira i kvantificira testiranje naina
spoznaje. Kibernetika samo to nije izbila u prvi plan, a praktino is
traivanje naina spoznaje bilo je stvarnost. Ali je isto tako stvaran
bio i don Juanov svijet koji se nije mogao mjeriti standardnim mjeri
lima teorije spoznaje. Imao sam tu povlasticu da ga doivim kroz

odnos s don Juanom i ono to je on radio, ali nisam imao osobnog

iskustva. Osjeao sam da zbog toga nikako ne mogu povezati ta dva
svijeta.
Sve sam to ispriao don Juanu pri jednom posjetu. Rekao mi je
da je moja procjena vlastitog nedostatka i nemogunosti poveziva
nja tih dvaju svjetova netona. Prema njegovu je miljenju pogreka
neto mnogo sloenije i sveobuhvatnije od okolnosti u kojima se na
lazi pojedinac.
Moda se sjea to sam ti rekao o jednoj od najveih pogrea
ka prosjenog ovjeka, ree.
Nisam se mogao sjetiti niega posebnoga. Upozorio me je na to
liko pogreaka koje mue nas prosjene ljude da mi se vrtjelo u glavi.
Ti misli na neto odreeno, rekoh, ne mogu se niega sjetiti.
Velika pogreka na koju mislim neto je to bi uvijek, u svakoj
sekundi, morao imati na umu. Za mene je to presudno pitanje i po
navljat u ga sve dok ti ne izae na ui.
Nakon bezuspjenih nastojanja da se neega sjetim, odustao
sam od daljnjih pokuaja.
Mi smo bia koja se kreu prema smrti, ree. Nismo besmrt
ni, a ponaamo se kao da jesmo. To je pogreka koja nas unitava
kao pojedince, a jednog e dana unititi itavu ljudsku vrstu.
Don Juan je tada izjavio da vraevi imaju prednost pred prosje
nim ovjekom jer znaju da su bia na putu prema smrti, i nikad to
ne zaboravljaju. Da bi se to spoznalo i da bi se ta spoznaja ouvala
kao neopoziva istina, naglasio je, potrebno je uloiti golem napor.
Zato nam je teko priznati neto to je tako istinito? zapitah
zbunjen snagom proturjenosti koju nosimo u sebi.
Nije to zapravo ljudska pogreka, ree on pomirljivim tonom.
Jednog u ti dana rei neto vie o silama koje ovjeka tjeraju da
se ponaa kao budala.
Nije se vie imalo to rei. Spustila se zlokobna tiina. Nisam
ak ni elio znati koje su to sile to ih je don Juan spominjao.
Nije za mene nikakav problem tvojeg profesora procijeniti iz
daljine, nastavi don Juan. On je besmrtni znanstvenik. On nikada
nee umrijeti. No, kad smo ve pri umiranju, siguran sam da se za
to na vrijeme pobrinuo. Ima komad zemlje na kojem e ga pokopati i pozamanu policu ivotnog osiguranja koja e biti dovoljna za
njegovu obitelj. Ispunivi te dvije dunosti, vie i ne misli na smrt.
Razmilja samo o svojem radu.

Ono to profesor Lorca govori ima smisla, nastavi don Juan,

jer je nauio precizno upotrebljavati rijei. Ali nije nauio prihva
ati sebe ozbiljno kao ovjeka koji e umrijeti. No s obzirom na to
da je besmrtan, on to ne bi ni znao uiniti. Nije vano kakve sve slo
ene strojeve znanstvenici mogu konstruirati. Strojevi ne mogu ni
kome pomoi da se suoi s neizbjenim susretom - susretom s beskonanou.
Nagual Julian mi je obiavao priati, nastavi, o velikim osva
jaima, vojskovoama iz starog Rima. Kad su se vraali u Rim, gra
ani su ih doekivali velikim pobjednikim sveanostima prireeni
ma u njihovu ast. Pokazujui blago koje su zaplijenili i ljude koje
su pretvorili u robove, slavljenici su se vozili stojei na svojim boj
nim kolima. Uz njih je jahao i rob ija je dunost bila aptati im na
uho da su slava i sjaj samo prolazni.
Ako pobjeujemo u bilo emu, nastavi don Juan, mi nema
mo nikoga tko bi nam aptao na uho da su nae pobjede prolazne.
Vraevi, meutim, doista imaju tu prednost; budui da su oni bia
na putu prema smrti, oni imaju aptaa koji im govori da je sve pro
lazno. Taj apta je smrt, nepogreivi savjetnik, jedini koji te nikada
nee prevariti.

Kako rei hvala

RATNIK-PUTNIK ne ostavlja nepodmirene dugove za sobom, ree

don Juan.
O emu ti to govori, don Juane? upitah.
Vrijeme je da vrati neke dugove koji su se nagomilali tijekom
tvojeg ivota, ree. To ne znai da e ih ikada do kraja vratititi,
ali mora to napraviti kao gestu dobre volje. Mora ih simboliki vra
titi da bi umirio, odobrovoljio beskonanost. Priao si mi o svojim
dvjema prijateljicama Patriciji Turner i Sandri Flanagan koje su ti
mnogo znaile. Vrijeme je da ih potrai i svakoj od njih kupi dar
na koji e potroiti sav novac koji ima. Kada kupi ta dva dara, os
tat e bez prebijenog novia. To se zove gesta.
Ne znam gdje su, don Juane, rekoh gotovo spreman da se po
bunim.
To je izazov za tebe. Pretrait e svaki kutak zemlje dok ih ne
nae. Ono to namjerava uiniti vrlo je jednostavno, a opet goto
vo nemogue. Mora prijei prag osobnih dugova i jednim se zama
hom osloboditi da bi mogao ii dalje. Ako ne bude mogao prijei
taj prag, onda nema smisla da uope nastavi raditi sa mnom.
Ali kako si se sjetio dati mi taj zadatak? upitah.
Jesi li to sam smislio zato to misli da je to dobro za mene?
Ja nita ne izmiljam, odgovori on kao da se to samo po sebi
razumije. Taj sam zadatak dobio od same beskonanosti. Nije mi
lako objasniti sve to. Ako misli da uivam u tvojim mukama, vara
se. Uspjeh tvojeg poslanja mnogo je vaniji za mene nego za tebe.
Ako ne uspije, ti e vrlo malo izgubiti. to ti gubi? Susrete i raz
govore sa mnom. Velika stvar! Ali ja gubim tebe, a za mene to znai
da e se prekinuti kontinuitet moje loze i nestati mogunost da je ti
slavno nastavi.

Don Juan prestade govoriti. U glavi su mi se rojile misli, a don

Juan je to znao.
Koliko sam ti puta ve rekao da su ratnici-putnici pragmatia
ri, nastavi on. Oni nisu sentimentalni, nostalgini ili boleivi. Za
ratnike-putnike postoji samo jedna borba, i ona nema kraja. Ako mi
sli da si ovdje doao kako bi naao mir ili utoite, grdno se vara.
Ovaj zadatak vraanja dugova nije povezan ni s nikakvim osjeajima
koje ti poznaje. On proistjee iz istog osjeaja ratnika-putnika koji
se sprema uroniti u beskonanost, a prije no to e to uiniti, osvre
se oko sebe i zahvaljuje onima koji su mu pomogli.
Ovom zadatku mora pristupiti ozbiljno, onako kako on to za
sluuje, nastavi. To je tvoja zadnja postaja prije no to te beskona
nost proguta. Zapravo, sve dok ratnik-putnik nije u uzvienu stanju,
beskonanost ga nee dotaknuti ni tapom. I stoga se nemoj tedje
ti, ne tedi svoje snage. Navali bez milosti, ali ouvaj dostojanstvo u
svemu to ini.
Djevojke o kojima je don Juan govorio kao o mojim prijateljica
ma koje su mi mnogo znaile, upoznao sam na poetku studija. Ta
da sam ivio u suterenskom stanu koji je pripadao roditeljima Patri
cije Turner. U zamjenu za sobu i hranu, istio sam bazen, lie iz
dvorita, bacao smee i pripremao doruak za Patriciju i sebe. Tako
er sam bio kuni majstor i obiteljski voza, vozio sam gospou Tur
ner kad je ila u kupnju, kupovao sam pie za gospodina Turnera,
koje sam morao potajno unijeti u kuu i neopazice ostaviti u njego
voj radnoj sobi.
Bio je jedan od efova u osiguravajuem drutvu i volio je piti
sam. Obeao je svojoj obitelji da nee vie ni taknuti alkohol nakon
nekih estokih okraja do kojih je dolo zbog njegova opijanja. Re
kao mi je u povjerenju da je gotovo potpuno prestao piti, ali da mu
s vremena na vrijeme treba koji gutljaj. U njegovu radnu sobu, da
kako, nitko nije imao pristupa osim mene. Ja sam navodno ulazio
da bih je oistio, ali sam zapravo skrivao boce u gredu koja je izgle
dala kao potporanj jednoga stropnog luka, a bila je uplja. Bio sam
zaduen da neopazice unesem boce i iznesem prazne koje sam po
tom bacao u smee na trnici.
Patricija je studirala dramsku umjetnost i glazbu i prekrasno je
pjevala. Njezin je cilj bio pjevati u mjuziklima na Broadwayu. Razu
mije se samo po sebi da sam bio preko uiju zaljubljen u Patriciju
Turner. Bila je tanka i sportski graena, brineta koata lica i via od
mene za glavu, to me je oduvijek neodoljivo privlailo u ena.

Kao da je imala veliku potrebu da se brine za nekoga, koju sam

ja zadovoljavao, osobito kad je vidjela da uivam veliko povjerenje
njezina oca. Patricija postade moja mlada mamica. Nisam mogao ni
usta otvoriti bez njezina doputenja. Neprestance je bdjela nada
mnom. ak mi je pisala i referate, itala je moje udbenike i ukratko
mi prepriavala sadraj. A meni se to svialo; ne zato to sam htio
da se netko brine o meni; mislim da nikad nisam imao takvu potre
bu, barem je nisam bio svjestan. Uivao sam u tome zato to je to
ona radila. Uivao sam u njezinu drutvu.
Vodila me je svakog dana u kino. Imala je ulaznice za sva vea
kina u Los Angelesu, koje je njezin tata dobivao kao znak zahvalno
sti od nekih monika iz filmske industrije. Gospodin Turner nikada
nije koristio te ulaznice; bilo mu je ispod asti ulaziti u kino s bes
platnim ulaznicama. Ako si imao besplatnu ulaznicu, prije ulaska u
kino uvijek si se morao potpisati na jednu potvrdu. Patriciju nije mu
ilo grizoduje, mogla se potpisati na bilo to. No, katkad bi neki do
sadan slubenik zahtijevao da gospodin Turner potpie potvrdu, a
kad bih ja to htio uiniti, onda mu nije bio dovoljan samo potpis go
spodina Turnera nego bi traio i vozaku dozvolu. Jedan drzak mlad
tip rekao je neto to mu se inilo vrlo duhovitim, a i meni, moram
priznati, no Patricija je pobjesnila.
Mislim da ste vi gospodin Govner, ree odvratno se cerekaju
i, a ne gospodin Turner.
Mogao sam progutati tu primjedbu, no tada nas je do kraja po
nizio ne pustivi nas da uemo pogledati Herkulesa u kojem je glav
nu ulogu igrao Steeve Reeves.
Najee smo svagdje ili s Patricijinom najboljom prijateljicom
Sandrom Flanagan koja je s roditeljima stanovala u susjedstvu. Sandra je bila prava suprotnost Patriciji. Bila je visoka kao i Patricija, ali
je imala okruglo lice, rumene obraze i senzualne usne; pucala je od
zdravlja. Nije ju zanimalo pjevanje. Zanimali su je samo tjelesni, osjetilni uici. Mogla je jesti i piti koliko god je htjela i probaviti sve
bez tekoa, i - ono to me je ubijalo - poto bi poistila sve sa svo
jeg tanjura, uinila bi isto i s mojime, to ja nikad u ivotu ne bih
napravio budui da sam prilino gadljiv. I ona je bila iznimno sna
na, ali na neki sirov, zdrav nain. Mogla je udariti kao mukarac i
povui kao konj.
Da bih se umilio Patriciji, obiavao sam za njezinu obitelj obav
ljati iste poslove kao i za Sandrinu: istio sam bazen, skupljao suho
lie s travnjaka, bacao smee i palio papire i ostali zapaljivi otpad.

U to se doba u Los Angelesu povealo zagaenje od paljenja smea

u stranjim dvoritima.
Moda zbog toga to smo ivjeli tako blizu ili zbog otvorenosti
tih mladih ena, na kraju sam se ludo zaljubio u obje.
Potraio sam savjet od vrlo neobinog mladia, Nicholasa van
Hootena, koji mi je bio prijatelj. On je imao dvije djevojke i ivio je
s objema, oito u stanju blaenstva. Poeo je, kako ree, s najjedno
stavnijim savjetom: kako se ponaati u kinu ako ima dvije djevojke.
Rekao je da kad god ide u kino s obje djevojke, svu svoju pozornost
posveti onoj koja sjedi s njegove lijeve strane. Nakon nekog vreme
na, djevojke bi otile na zahod i kad bi se vratile, on bi im rekao da
zamijene mjesta. Anna bi sjela tamo gdje je prije bila Betty, i nitko
nita ne bi primijetio. Uvjerio me je da je to prvi korak u dugotraj
nom procesu koji e pripremiti djevojke da prihvate odnos u troje
kao injenicu. Nicholas je bio prilino sklon otrcanim frazama pa je
upotrijebio onaj banalni francuski izraz: menage a trois.
Posluao sam njegov savjet i otiao s Patricijom i Sandy u kino
gdje su se prikazivali nijemi filmovi u Aveniju Fairfax u Los Angele
su. Rekao sam Patriciji da sjedne s moje lijeve strane i svu sam po
zornost usmjerio na nju. Otile su u zahod i kad su se vratile, rekao
sam im da zamijene mjesta. Poeo sam se tada ponaati kako mi je
savjetovao Nicholas van Hooten, ali Patricija nije pristajala na takve
gluposti. Ustala je i otila iz kina, uvrijeena, poniena i strahovito
ljuta. Htio sam potrati za njom i ispriati se, ali me je Sandra zau
stavila.
Pusti je, rekla je s otrovnim smjekom. Odrasla je. Ima do
voljno novaca, uzet e si taksi.
Nasjeo sam i ostao u kinu ljubei se sa Sandrom, iako sam bio
prilino uzrujan i osjeao se krivim. Bili smo usred strastvenog po
ljupca kad sam osjetio da me netko vue za kosu prema otraga. Bi
la je to Patricija. Sjedala su bila dosta labava i nagnuta unatrag.
Snana je Patricija odskoila u stranu prije nego to su se sjedala
na kojima smo sjedili Sandra i ja svalila na ljude iza nas. Zauo sam
uasnute krikove dvoje ljudi koji su sjedili na kraju reda, kod prola
za.
Nicholas van Hooten mi je dao lo savjet. Patricija, Sandra i ja
vratili smo se kui u potpunoj tiini. Nekako smo se pomirili nakon
burne prepirke pune udnih obeanja, suza i tekih rijei. Na odnos
u troje gotovo nas je unitio. Nismo bili spremni za takve pothvate.
Nismo znali kako razrijeiti pitanja sklonosti, morala, dunosti i

drutvenih normi. Nisam mogao ostaviti jednu od njih zbog one

druge, a ni one nisu mogle ostaviti mene. Jednog dana, na vrhuncu
stranog potresa, iz istog oaja, svi troje otili smo svatko svojim
putem i vie se nismo vidjeli.
Osjeao sam se potpuno unitenim. to god da sam inio, nisam
ih mogao izbrisati iz sjeanja. Otiao sam iz Los Angelesa i bavio se
svime i svaime samo da bih nekako prestao eznuti za njima. Bez
pretjerivanja, iskreno mogu rei da sam se naao na dnu pakla i mi
slio sam da se nikad neu izvui. Da nije don Juan tako utjecao na
moj ivot i moju osobnost, ne bih se izvukao iz pandi svojih osob
nih demona. Priznao sam don Juanu da sam u svemu pogrijeio i da
nisam smio uvlaiti te prekrasne ene u takvu prljavu, glupu igru za
koju ni sam nisam bio spreman.
Pogreka je bila u tome to ste vas troje bili tako opsjednuti so
bom, ree don Juan. Tvoja te je samovanost gotovo unitila. Ako
nema samovanosti, ostaju ti samo osjeaji.
Razveseli me, nastavi, i napravi sljedeu jednostavnu i izrav
nu vjebu koja e ti mnogo znaiti: iz svojeg sjeanja na te dvije dje
vojke ukloni svaku optubu kojom se opravdava, kao 'ona mi je re
kla ovo ili ono, i vikala je, a vikala je i ona druga, na MENE!' i osta
ni na razini svojih osjeaja. Da nisi bio toliko vaan samom sebi, to
bi ti ostalo kao trajno osjeanje prema njima?
Nepristrana ljubav za obje, rekoh gotovo se guei.
I je li ona manja danas nego to je bila tada? upita don Juan.
Ne, nije, don Juane, rekoh iskreno i osjetih onu istu bol koja
me je godinama progonila.
Ovog puta, zagrli ih iz svoje tiine, ree on. Ne budi bijednik.
Toplo ih zagrli zadnji put. Ali s namjerom da je to zadnji put u ovom
ivotu. Neka namjera doe iz tvoje tame, i ako ima ita u sebi, na
stavi, kada im bude dao poklon, tvoj e se cijeli ivot saeti dva
puta. Takvi potezi daju ratnicima izvanrednu lakou.
Sluajui don Juanove upute, taj sam zadatak doista uzeo k
srcu. Postalo mi je jasno da nee samo don Juan biti na gubitku ako
ne uspijem. I ja bih bio na gubitku, i to god izgubio, jednako bi mi
teko palo kao i don Juanu njegov gubitak. Izgubio bih mogunost
suoiti se s beskonanou i postati je svjestan.
Sjeanje na Patriciju Turner i Sandru Flanagan dovelo me je u
teko stanje. Pogubni osjeaj nenadoknadiva gubitka, koji me je pro
gonio sve ove godine, opet je oivio. Kad je don Juan probudio u
meni takvo osjeanje, pouzdano sam znao da ima neto to nosimo

u sebi cijelog ivota, a moda i due, kao to bi on to rekao. Morao

sam pronai Patriciju Turner i Sandru Flanagan. Don Juan me je upo
zorio da ako ih i naem, to ne znai da mogu ostati s njima. Imao
sam vremena samo da se iskupim, da ih obaspem ljubavlju bez ika
kve ljutnje, optuaba, samosaaljenja i pridavanja pretjerane vano
sti sebi.
Preda mnom bijae golem zadatak. Trebao sam otkriti to se s
njima dogodilo i gdje sada ive. Poeo sam se raspitivati u ljudi koji
su poznavali njihove roditelje. Roditelji su se odselili iz Los Angelesa, no nije bilo nikakvih naznaka o tome kamo su mogli otii. Nisam
mogao pronai nikoga tko bi znao neto vie o njima. Pomiljao sam
da dam oglas u novine. Ali onda pomislih da moda vie ne ive u
Kaliforniji. Konano sam morao unajmiti privatnog detektiva. Preko
svojih veza s ljudima koji rade u slubenom arhivu, i tko zna kojim
sve putevima, za nekoliko sam tjedana uspio pronai njihovu adresu.
Obje su ivjele u New Yorku, blizu jedna drugoj, a njihovo je pri
jateljstvo bilo jednako jako kao i nekada. Otiao sam u New York i
prvo se javio Particiji Turner. Nije postala zvijezda Broadwaya kao
to je eljela, ali je radila u kazalitu. Nisam se raspitivao je li glu
mica, pjevaica ili menader. Otiao sam u njezin ured. Nije mi rekla
ime se bavi. Bila je okirana kada me je ugledala. Sjedili smo jedno
do drugoga, drali se za ruke i plakali. Ni ja njoj nisam rekao to ra
dim. Rekoh da sam je doao vidjeti jer bih joj elio neto darovati i
na taj nain izraziti zahvalnost, i da se spremam na put te da se ne
namjeravam vie vraati.
emu takve teke rijei? pitala me je oito iskreno uznemire
na. to namjerava uiniti? Jesi li bolestan? Ne izgleda bolesno.
Ne, to je samo metafora, uvjeravao sam je. Vraam se u Ju
nu Ameriku gdje se namjeravam skrasiti. Ovdje je prejaka konku
rencija, teko je nai posao, to je sve. Ako elim uspjeti, morat u se
potpuno posvetiti radu.
Zagrlila me je s oitim olakanjem. Izgledala je isto kao i prije,
samo to je bila mnogo vea, mnogo snanija, zrelija i vrlo elegan
tna. Ljubio sam joj ruke i preplavio me je osjeaj velike njenosti. Don
Juan je imao pravo. Kad sam se oslobodio raznih optuaba, ostali su
samo osjeaji.
elim ti neto darovati, Patricija Turner, rekoh. Zatrai od
mene to god hoe i ako je u mojoj moi, ja u ti to nabaviti.
Jesi li se obogatio? rekla je smijui se. Svialo mi se kod tebe
to to nikad nisi imao nita, a mislim da e tako i ostati. Sandra i ja

razgovaramo o tebi gotovo svakog dana. Zamiljamo da parkira au

tomobile, ivi na raun ena i tome slino. Oprosti, ne moemo si
pomoi, mi te jo volimo.
Uporno sam traio da mi kae to bi eljela. Poela se smijati i
istodobno su joj tekle suze.
Hoe li mi kupiti krzneni kaput? pitala me je izmeu jecaja.
Raskutrao sam joj kosu i rekao da hou.
Ako ti se ne bude sviao, vrati ga u prodavaonicu i uzmi no
vac, rekoh.
Smijala se i udarala me kao to je to nekad inila. Morala je na
staviti raditi. Rastali smo se poto sam joj obeao da u je opet po
sjetiti, ali ako ne budem mogao, rekoh, bit e to zato to me je ivot
odveo na neku drugu stranu, no, uvijek e ostati u mojim mislima,
dok sam iv, a moda i poslije.
Doista sam se vratio, ali samo bih izdaleka gledao kako joj uru
uju nerc. uo sam kako je vrisnula od oduevljenja. Taj sam dio za
datka obavio. Otiao sam, ali nisam lebdio, kako je to don Juan opi
sao. Otvorila mi se stara rana i poela je krvariti.
Vani nije padala kia no grad je bio obavijen finom izmaglicom
koja kao da mi se uvukla u kosti.
Zatim sam otiao posjetiti Sandru Flanagan. ivjela je u jedno
me od newyorkih predgraa gdje se moglo doi vlakom. Pokucao
sam na njezina vrata. Sandra je otvorila i zagledala se u mene kao
da vidi duha. Problijedjela je. Bila je ljepa no ikada, moda zato to
se popunila te je izgledala velika kao kua.
Pa, pa ti, ti si to! mucala je ne mogavi izgovoriti moje ime.
Jecala je i na trenutak je izgledalo kao da se ljuti, kao da mi ne
to predbacuje. Nisam joj dao mogunost da nastavi. Nisam rekao
ni rijei, samo sam utio. Na posljetku je to djelovalo na nju. Uvela
me je unutra i sjeli smo u dnevnu sobu.
Otkuda ti ovdje? upitala je malo smirenijim glasom. Ne mo
e ostati. Udana sam! Imam troje djece! I vrlo sam sretna u braku.
Rijei su joj same navirale. Bila je to prava paljba, bez daha mi
je govorila o svomu muu, da je ovisan o njoj, da nije previe ma
tovit, ali je dobar ovjek, da nije ba senzualan, da mora vrlo bri
ljivo s njim postupati jer se lako zamara kad vode ljubav, boleljiv
je pa esto ne ide na posao, ali je uspio napraviti troje prekrasne
djece, no poslije treeg djeteta njezin mu koji se zove, ini mi se,
Herbert, naprosto je odustao. Nije vie mogao, ali njoj to nije bilo
vano.

Pokuavao sam je smiriti, ponavljajui stalno da sam je doao

samo nakratko vidjeti i da nemam nikakvu najmjeru mijenjati nje
zin ivot ili joj dosaivati na bilo koji nain. Objasnio sam joj kako
sam je teko naao.
Doao sam se oprostiti, rekoh, i rei ti da si ti moja velika lju
bav. elim ti darovati neki simbolini dar kao znak zahvalnosti i
znak moje vjene ljubavi za tebe.
Kao da je bila duboko potresena mojim rijeima. Nasmijala se
otvoreno kao to je to i nekad inila. Zbog toga to su joj zubi bili
razmaknuti, izgledala je poput djeteta. Rekao sam joj da je ljepa no
ikada, to sam i mislio.
Nasmijala se i rekla da ide na strogu dijetu, a da je znala da u
je posjetiti, ve bi je odavno zapoela. Kada doem sljedei put,
rekla je, bit e tanka kao nekad. Neprestano se prisjeala uasa kroz
koje smo zajedno proli i govorila je o tome kako ju je to strano po
godilo. ak je pomiljala i na samoubojstvo, premda je bila predana
katolkinja, ali je u djeci nala utjehu koja joj je bila potrebna; sve su
to bile mladenake ludosti i one e uvijek ostati dio nas, no ipak ih
moramo pokuati zaboraviti.
Kad sam je pitao bi li eljela neto to bih joj mogao darovati
kao znak zahvalnosti i ljubavi, nasmijala se i rekla isto to i Patricija
Turner: da ja nikad nita nisam imao i da e to uvijek tako biti, jer
mi je tako sueno. Uporno sam je nagovarao da kae neku svoju elju.
Moe li mi kupiti karavan u koji e stati sva moja djeca? rekla
je smijui se. eljela bih 'Pontiac' ili 'Oldsmobile' sa svim dodaci
ma.
Rekla je to sigurna da joj nikada ne bih mogao tako neto daro
vati. Ali jesam.
Sljedeeg je dana trgovac automobilima odvezao karavan do Sandrine kue, a ja sam ga slijedio vozei njegov auto. Iz parkiranog au
tomobila u kojem sam se skrivao uo sam kako se iznenadila; ali u
skladu s njezinom senzualnom prirodom, njezino iznenaenje nije
bilo izraz oduevljenja. Bila je to vie tjelesna reakcija, jecaj boli, zbu
njenosti. Plakala je, no, znao sam da ne plae zato to je dobila dar.
Izraavala je enju koju sam i ja tada osjetio. Svalio sam se na sje
dalo. Kad sam se vraao vlakom u New York, i poslije zrakoplovom u
Los Angeles, stalno sam imao osjeaj da se moj ivot blii kraju; kao
da me je naputao brzinom pjeanog sata. Nisam se osjeao nima
lo slobodnije ili drukije zato to sam zahvalio i oprostio. Naprotiv,

osjeao sam teret te udne ljubavi vie nego ikada. Plakalo mi se.
Kroz glavu su mi neprestano prolazili naslovi koje je moj prijatelj
Rodrigo Cummings izmislio za knjige koje nikada nee biti napi
sane. On se specijalizirao za pisanje naslova. Njegov najdrai naslov
bio je Svi emo mi umrijeti u Hollywoodu, drugi je glasio Nika
da se neemo promijeniti, a meni je bio najdrai O ivotu i grije
sima Rodriga Cummingsa, koji sam kupio za 10 dolara. Svi su
mi se ti naslovi motali po glavi. Ja sam bio Rodrigo Cummings, i bio
sam zarobljen u vremenu i prostoru, i volio sam dvije ene vie od
samog ivota, i to se nikada nee promijeniti. Kao i ostali moji prija
telji, i ja u umrijeti u Hollywoodu.
Sve sam to kazao don Juanu kad sam ga izvjeivao o svojemu
tobonjem uspjehu. On je to bez kolebanja odbacio. Rekao je da je
to to osjeam samo posljedica preputanja samosaaljenju i da se
vraevi moraju promijeniti ako hoe nekome zahvaliti i s njim se
oprostiti i ako to doista i misle.
Odmah svladaj osjeaj samosaaljenja, naredio je. Izbaci iz
glave misao da pati, i to ti ostaje kao trajni osjeaj?
Ostao mi je trajni osjeaj da sam objema enama dao svoj po
sljednji dar. Ne radi obnavljanja odnosa, ili nanoenja bola bilo ko
me, ukljuujui i mene, nego u istinskom duhu na koji me je don Juan pokuavao uputiti - u duhu ratnika-putnika ija je jedina vrlina,
ree on, odrati sjeanje na sve ono to je na njega ostavilo dubokog
traga, iji je jedini nain da zahvali i oprosti in arolije - pohranji
vanje u tiinu svega onoga to voli i to je volio.

========================================================

S onu stranu sintakse

========================================================

Razvodnik

Bio sam u don Juanovoj kui u Sonori, vrsto sam spavao kad me je
don Juan probudio. Gotovo sam cijelu prethodnu no probdio raz
miljajui o idejama koje mi je objanjavao.
Dosta si se odmarao, ree odluno, gotovo ljutito, dok me je
tresao drei me za ramena. Nemoj se predavati umoru. Tvoj umor
nije samo umor. To je elja da te se ostavi na miru. Neto se u tebi
opire bilo kakvu uznemiravanju. No, najvanije je da napregne taj
dio u sebi, sve dok se ne slomije. Idemo pjeaiti.
Don Juan je bio u pravu. Jedan dio mene nikako nije podnosio
da ga se uznemiruje. elio sam spavati danima i ne misliti na don
Juanove ideje o vraanju. Potpuno protiv svoje volje, ustao sam i sli
jedio ga. Don Juan je pripremio doruak koji sam pohlepno pojeo
kao da nisam danima jeo, potom smo izali iz kue i krenuli prema
istoku, u smjeru planina. Bio sam toliko bunovan da nisam ni primi
jetio da je rano jutro, sve dok nisam ugledao sunce koje se nadvilo
tono nad istonim planinskim lancem. Htio sam rei don Juanu da
sam cijelu no spavao ne pomaknuvi se, ali me je on uutkao. Ree
da idemo u planine na izvianje, traiti neke osobite biljke.
to e uiniti s biljkama koje skupi? pitao sam ga im smo
krenuli.
One nisu za mene, ree sa smijekom. Biljke su za mojeg pri
jatelja, botaniara i ljekarnika. On ih koristi za spravljanje napitaka.
Je li on Yaqui, don Juane? ivi li ovdje u Sonori? upitah.
Ne, nije Yaqui i ne ivi u Sonori. Upoznat e ga jednog dana.
Je li vra, don Juane?
Da, jest, odgovorio je suho.
Upitao sam ga tada mogu li neke biljke odnijeti u Botaniki vrt
Kalifornijskog sveuilita da ih identificiraju.

Svakako, svakako! ree.

Otkrio sam da kad god kae svakako, ne misli ozbiljno. Bilo je
oito da mi uope nije namjeravao dati bilo kakve primjerke za
identifikaciju. Veoma sam se zainteresirao za njegova prijatelja vra
a i htio sam da mi kae vie o njemu, moda da ga opie, ispria
mi gdje ivi i kako ga je upoznao.
Eeee, eeee! ree don Juan kao da sam ja neki konj.
Stani malo, stani malo! Tko si ti? Profesor Lorca? eli li prou
avati njegov spoznajni sustav?
Zali smo duboko pod suhe obronke planine. Don Juan je hodao
satima ravnomjernim korakom. Mislio sam da je zadatak za taj dan
bio samo hodanje. Konano se zaustavio i sjeo na sjeno vitu stranu
planinskog obronka.
Vrijeme je da se upusti u jedan od najveih pothvata za vra
a, ree don Juan.
O kakvu to pothvatu govori, don Juane? pitao sam.
Zove se rekapitulacija, ree. Stari su vraevi to nazivali pre
priavanjem dogaaja iz ivota, i za njih je to bila jednostavna teh
nika, sredstvo da se prisjete to su radili sa svojim uenicima i to su
im govorili. Za njihove je uenike ta tehnika imala istu vrijednost:
ona im je omoguavala da se sjete to su njihovi uitelji radili s nji
ma i to su im govorili. Trebalo se dogoditi nekoliko drastinih pre
vrata u drutvu, kao to su osvajanja i unitenja naroda, prije no to
su stari vraevi shvatili da ta tehnika ima dalekosene posljedice.
Misli li na panjolska osvajanja? upitao sam.
Ne, ree. To je bio samo lag na torti. Bilo je drugih prevra
ta prije toga, mnogo pogubnijih. Kad su ovdje stigli panjolci, starih
vraeva vie nije bilo. Njihovi uenici koji su preivjeli bili su tada
ve vrlo lukavi. Znali su kako se trebaju pobrinuti za sebe. To je taj
novi narataj vraeva koji je tehniku starih vraeva preimenovao u
rekapitulaciju.
Vrijeme je snaan poticaj, nastavi. Za vraeve openito, vri
jeme je vrlo bitno. Za mene je osobit izazov to to u vrlo ogranie
nomu, zbijenomu vremenskom razdoblju moram natrpati u tebe sve
to treba znati o vraanju u apstraktnom smilu, a da bih to mogao
uiniti, moram u tebi osloboditi prostor koji je za to n u a n .
Kakav prostor? O emu ti govori, don Juane?
Vraevi kreu od pretpostavke - da bi neto mogao unijeti, mo
ra postojati prostor za to, ree. Ako si do ruba ispunjen svako
dnevnim problemima, onda nema prostora za neto novo. Prostor se

mora stvoriti. Razumije li to ti hou rei? Vraevi starog doba su

vjerovali da rekapitulacija neijeg ivota stvara taj prostor. Ona to
doista i ini, a i mnogo vie od toga.
Nain na koji vraevi rade rekapitulaciju vrlo je formalan, na
stavi on. Sastoji se od popisivanja svih ljudi koje je vra ikada upoz
nao, s time da popis obuhvaa sadanji trenutak i see sve do samog
poetka vraeva ivota. Kada je popis gotov, vra kree od prve oso
be na popisu i pokuava se prisjetiti svega to o njoj zna, doslovce
svake pojedinosti. Bolje je krenuti od sadanjosti prema prolosti jer
su sjeanja iz sadanjosti svjea, te se na taj nain izotrava sposob
nost sjeanja. Proces sjeanja popraen je odreenim nainom disa
nja. Praktiari udiu zrak polako i kontrolirano, jedva primjetnim
pokretom okreu glavu zdesna nalijevo, i na isti nain izdiu.
Rekao je da bi udisanje i izdisanje trebalo tei u prirodnom rit
mu; ako se die prebrzo, udasi i izdasi mogu prijei u neto to je
nazvao zamarajuim disanjem - disanjem koje se poslije mora uspo
riti da bi se opustili miii.
I to da ja radim sa svime time, don Juane? pitao sam.
Poni jo danas sastavljati svoj popis, ree. Podijeli ga po go
dinama, zanimanjima, organiziraj ga na koji god hoe nain, ali ne
ka bude sloen prema vremenskom slijedu, tako da pone s osobom
koju si posljednju upoznao, a zavri s mamom i tatom. Potom se sje
ti svega o njima. Nije to nikakva velika mudrost. Dok bude vjebao,
shvatit e to radi.
Pri sljedeem posjetu don Juanu rekao sam mu da sam vrlo pomno
razmiljao o dogaajima iz svojeg ivota, ali da mi je vrlo teko stro
go se pridravati zadana oblika i popisivati osobe, jednu po jednu.
Pri rekapitulaciji dogaaja uglavnom su mi misli vrludale u svim
smjerovima. Doputao sam dogaajima da me nose i odreuju put
kojim e se kretati moje sjeanje. Svojom bih voljom otprilike odre
dio neko vremensko razdoblje. Primjerice, krenuo bih od ljudi koji
su povezani s mojim studijem antropologije, ali bih sjeanju dopu
stio da me nosi bilo kamo u granicama toga vremenskog razdoblja,
od posljednjih dogaaja do dana kad sam krenuo na Kalifornijsko
sveuilite.
Rekoh don Juanu da sam se sjetio neega vrlo neobinoga, ne
ega to sam bio potpuno zaboravio. Naime, nisam imao pojma da
Kalifornijsko sveuilite postoji dok jedne veeri nije u Los Angeles
doputovala budua cimerica moje djevojke. Otili smo po nju u

zranu luku. Ona se spremala studirati muzikologiju na Kalifornijskom sveuilitu. Njezin je zrakoplov stigao rano uveer, pa me je
zamolila da je odvezem do sveuilinoga kampusa da pogleda kako
izgleda mjesto na kojem e provesti sljedee etiri godine svojeg i
vota. Znao sam gdje se kampus nalazi jer sam onuda proao bezbroj
puta vozei Sunset Bulevarom prema plai. Ali nikada nisam uao u
kampus.
Semestar je bio zavrio i naili smo na samo nekoliko ljudi koji
su nas uputili prema odsjeku za glazbu. Kampus je bio pust, no me
ni se osobno inilo da se preda mnom prostire najdivniji prizor na
svijetu. Bio je to uitak za moje oi. inilo se kao da zgrade ive ne
kom vlastitom energijom. Ono to je trebao biti kratak obilazak
glazbenog odsjeka pretvorilo se u podrobno razgledanje itava kam
pusa. Zaljubio sam se u Kalifornijsko sveuilite. Moj zanos kvarila
je samo nestrpljivost moje djevojke, koju je ivcirala moja upornost
da pregledamo taj cijeli, golemi kampus, spomenuo sam don Juanu.
Do vraga, to tu ima gledati? derala se na mene pobunivi se.
Kao da nikad u ivotu nisi vidio kampus! Kad vidi jedan, vidio si
sve. Mislim da samo pokuava svojom umjetnikom duom zadivi
ti moju prijateljicu!
Nije bilo tako. Strasno sam im pokuavao objasniti da me se naj
iskrenije dojmila ljepota svega oko mene. Osjeao sam da te zgrade
odiu silnom nadom, obeanjima, a opet, nisam mogao izraziti svoje
subjektivno stanje.
Gotovo sam cijeli ivot provela u koli, protisnula je moja dje
vojka kroza zube, i zlo mi je od toga, gadi mi se! Sve je to sranje!
Sve je to mlaenje prazne slame, a nitko te ne priprema za pravi i
vot, za preuzimanje odgovornosti.
Kad sam spomenuo da bih elio tu studirati, jo se vie razbjesnjela.
Nai posao! zaderala se. Suoi se sa ivotom od osam do pet,
i prestani srati! To je ivot: posao od osam do pet, etrdeset sati tjed
no! Vidjet e koliko e nauiti! Pogledaj mene - ja sam odlino
kolovana, a nisam sposobna ni za jedan posao.
Znao sam samo da nikad nisam vidio tako prekrasno mjesto.
Tada sam odluio da u studirati na Kalifornijskom sveuilitu, bez
obzira na sve, kakve me god muke ekale. Moja je elja dolazila iz
dubine mojeg bia, pa ipak to nije bila potreba za trenutnim zadovo
ljenjem. Ispunjavalo me je neto poput strahopotovanja.

Ispriao sam don Juanu kako me je nervozna reakcija moje dje

vojke tako neugodno iznenadila da sam je odjednom vidio u sasvim
novom svjetlu, i, koliko se sjeam, bilo je to prvi put u mojem ivotu
da su neije primjedbe ostavile na mene tako snaan dojam. Poka
zala mi se jedna strana njezina karaktera koju nikad prije nisam
opazio i koja me je strano preplaila.
Mislim da sam je grozno osuivao, rekoh don Juanu. Nakon
naeg posjeta sveuilitu, razili smo se. Kao da se Kalifornijsko sve
uilite isprijeilo izmeu nas. Znam da je glupo razmiljati na takav
nain.
Nije glupo, ree don Juan. Bilo je to sasvim opravdano. Dok
si hodao kampusom, siguran sam da si imao snaan doivljaj namje
re. Namjeravao si biti tamo i sve to se tome usprotivilo morao si od
baciti.
Ali nemoj pretjerati, nastavi. Dodir ratnika-putnika vrlo je la
gan, iako je to rezultat vjebe. Ruka ratnika-putnika u poetku je
teka, vrsta, eljezna, ali ona postaje poput ruke duha koja je nai
njena od koprenaste pauine. Ratnik-putnik ne ostavlja nikakve zna
kove, nikakve tragove. To je pravi izazov za ratnika-putnika.
Don Juanova su objanjenja izazvala u meni duboko neraspolo
enje i utonuo sam u stanje gorkog samooptuivanja jer sam shva
tio kroz to malo prepriavanja svojih doivljaja da imam iznimno
teku ruku, da sam opsjednut, sklon vladanju. Ispriao sam to don
Juanu.
Snaga rekapitulacije i jest u tome, ree don Juan, da skuplja
sve smee iz naeg ivota i izbacuje ga na povrinu.
Tada je don Juan u glavnim crtama opisao sloene aspekte svije
sti i opaanja, na kojima se temelji rekapitulacija. Rekao je da e mi
izloiti niz ideja koje nikako ne smijem shvatiti kao teoriju vraeva,
jer su te ideje, koje su uobliili amani starog Meksika, proizile iz
njihova iskustva, iz toga to su izravno vidjeli energiju kako struji
svemirom. Upozorio me je da e mi prikazati jedinice tog ureenja,
ali da ih pritom nee pokuati klasificirati ili rangirati po nikakvim
unaprijed odreenim mjerilima.
Mene ne zanimaju klasifikacije, nastavi. Ti si cijelog ivota
neto klasificirao. Odsad e morati izbjegavati klasificiranje. Kad
sam te neki dan pitao zna li neto o oblacima, nabrojao si mi imena
svih oblaka i postotak vlage koji bi svaki od njih trebao sadravati.
Bio si pravi meteorolog. Ali kad sam te pitao zna li to bi ti osobno
mogao uiniti s oblacima, nisi imao pojma o emu govorim.

Klasifikacije su svijet za sebe, nastavi. Kad pone neto kla

sificirati, klasifikacija te preuzme i poinje vladati tobom. Ali budui
da klasifikacije nikad ne polaze od dogaaja koji stvaraju energiju,
one uvijek ostaju suhe klade. One nisu drvee; one su samo klade.
Objasnio mi je da su vraevi starog Meksika vidjeli da se svemir
sastoji od energetskih polja u obliku svijetleih vlakana koja se slo
bodno kreu svemirom. Gdje god su pogledali, vidjeli su bezbroj mi
lijardi vlakana. Takoer su vidjeli da se ta energetska polja organi
ziraju u struje svijetleih vlakana, struje koje su stalne, vjene sile
svemira, a taj su tok ili struju vlakana povezanu s rekapitulacijom
stari vraevi nazvali tamnim morem svijesti ili Orlom.
Rekao je da su ti vraevi takoer otkrili da je svako stvorenje u
svemiru povezano s tamnim morem svijesti u sredinjoj svijetleoj
toki koja je vidljiva kada se stvorenja opaaju kao energija. Objas
nio je da se u toj svijetleoj toki, koju su stari vraevi nazvali spojnom tokom, skuplja opaanje zahvaljujui tajanstvenom aspektu
tamnog mora svijesti.
Don Juan je tvrdio da milijarde energetskih polja iz cijelog sve
mira, u obliku svijetleih vlakana uviru u spojnu toku ljudskih bia
i prolaze kroz nju. Ta se energetska polja pretvaraju u osjetilne po
datke, a osjetilni se podaci potom tumae i opaaju kao svijet koji
poznajemo. Don Juan je nastavio objanjavati da je ono to svijetlea vlakna pretvara u osjetilne podatke tamno more svijesti. Vrae
vi vide tu preobrazbu i nazivaju je sjajem svijesti, svjetlom koje se iri
kao sjajni krug oko spojne toke. Tada me je upozorio da e mi rei
neto to je prema miljenju vraeva od presudne vanosti za razu
mijevanje dosega rekapitulacije.
Naglasivi vanost svojih rijei, objasnio mi je da ono to mi na
zivamo osjetilima u organizmu nisu nita drugo doli stupnjevi svije
sti. Iz toga je izveo da ako prihvatimo da su osjetila tamno more svi
jesti, tada moramo priznati da je i tumaenje koje nastaje na temelju
osjetilnih podataka to ih primaju osjetila, takoer tamno more svije
sti. Potom mi stade nairoko i nadugako objanjavati da je nain na
koji se suoavamo sa svijetom oko nas rezultat opeljudskog susta
va tumaenja kojime je opremljen svaki ovjek. Takoer ree da sva
ki ivi organizam mora imati sustav tumaenja koji mu omoguuje
da djeluje u svojoj okolini.
Vraevi koji su doli nakon apokaliptikih prevrata o kojima
sam ti govorio, nastavi, vidjeli su da u trenutku smrti tamno more
svijesti usie, da tako kaem, kroz spojnu toku, svijest ivih bia.
Oni su takoer vidjeli da se tamno more svijesti na trenutak koleba

kad se suoi s vraevima koji su sagledali i prepriali cijeli svoj ivot.

Neki su to uinili tako temeljito, a da toga i nisu bili svjesni, da je
tamno more svijesti preuzelo njihovu svijest u obliku ivotnog isku
stva, ali nije dotaknulo njihovu ivotnu snagu. Vraevi su otkrili
ogromnu istinu o silama svemira: tamno more svijesti eli samo nae
ivotno iskustvo, a ne nau ivotnu snagu.
Pretpostavke don Juanova objanjenja bile su mi nerazumljive.
Ili, moda bi bilo tonije rei da sam na neki neodreeni nain, du
boko u sebi shvaao da su pretpostavke njegova objanjenja vrlo
funkcionalne.
Vraevi vjeruju, nastavi don Juan, da dok rekapituliramo svoj
ivot, sve krhotine, kao to ti rekoh, isplivaju na povrinu. Shvaa
mo koje su nae nedosljednosti, u emu se ponavljamo, ali se neto
u nama jako protivi rekapitulaciji. Vraevi kau da je put slobodan
tek nakon divovskih preokreta, kada se na platnu naeg sjeanja po
javi dogaaj koji nas iz temelja uzdrma svojom zastraujuom jas
noom svake pojedinosti. Taj nas dogaaj prenese u stvarni trenu
tak u kojem smo to ivjeli. Vraevi takav dogaaj nazivaju razvodnikom jer nakon njega svaki dogaaj koji dotaknemo ponovno proiv
ljavamo umjesto da ga se samo sjeamo.
Hodanje uvijek potie sjeanja, nastavi don Juan. Vraevi
drevnog Meksika vjerovahu da sve to doivimo pohranjujemo kao
osjet u stranji dio nogu. Oni su smatrali da je stranji dio noge spre
mite ovjekove osobne povijesti. A sada poimo proetati po plani
nama.
Hodali smo dok se nije gotovo smrailo.
Mislim da si dosta hodao, ree don Juan kad smo se vratili u
kuu, i da si sada spreman za zahvat pomou kojega vraevi nala
ze razvodnika - dogaaj iz tvojeg ivota koji e se s takvom jasno
om ocrtati u tvojem sjeanju da e ti osvijetliti, poput reflektora,
sve druge dogaaje u tvojim rekapitulacijama, istom ili slinom jas
noom. Sloi ono to vraevi nazivaju komadiima slagalice za reka
pitulaciju. Neto e te navesti na to da se sjeti dogaaja koji e ti
posluiti kao razvodnik.
Ostavio me je samoga uputivi mi posljednje upozorenje.
Uini to to bolje moe, ree, daj sve od sebe.
Ukipio sam se na trenutak, moda zbog tiine koja je vladala
oko mene. Potom osjetih podrhtavanje, neku vrstu trzaja i stezanja
u prsima. Teko sam disao, no prsa su mi se odjednom proistila,
duboko sam udahnuo i navrla su mi sjeanja na davno zaboravljen

dogaaj iz djetinjstva, koji mi se naglo pokazao poto je godinama

bio zatoen u meni.
Bio sam u radnoj sobi svojeg djeda, gdje je drao stol za bilijar, i s
njim sam igrao bilijar. Imao sam gotovo 9 godina. Moj je djed
bio vrlo vjet u bilijaru i poduavao me je svemu to je znao, sve dok
nisam postao dovoljno dobar da mu budem ozbiljni protivnik. Pro
vodili smo sate i sate igrajui bilijar. Postao sam tako vjet da sam
ga jednog dana porazio. Od tada me nikako nije mogao pobijediti.
Mnogo sam mu puta poputao da bih mu ugodio, ali je on to znao i
to ga je strahovito ljutilo. Jednom se tako razbjesnio da me je lupio
tapom po glavi.
Kad sam imao
9
godina, na djedovu alost i oduevljenje,
mogao sam izvesti karambol za karambolom bez zaustavljanja. Je
dnom je bio toliko jadan i iznerviran dok smo igrali da je bacio tap
i rekao mi neka sam igram. Kako sam bio uporan po prirodi, mogao
sam se natjecati sam sa sobom i bezbroj puta igrati istu igru sve dok
njome nisam savreno ovladao.
Jednog je dana djeda posjetio ovjek poznat po svojim vezama
u svijetu kocke, i sam vlasnik salona za bilijar. Razgovarali su i igra
li bilijar kad sam ja sluajno uao u sobu. Htio sam se odmah povui,
ali me je djed zgrabio i uvukao u sobu.
To je moj unuk, ree tom ovjeku.
Drago mi je, odgovori ovjek. Dobacio mi je strog pogled i po
tom ispruio ruku, a aka mu je bila velika kao glava neke normal
ne osobe.
Prestraio sam se. Po grohotnom smijehu shvatio sam da zna
koliko mi je neugodno. Rekao je da se zove Falelo Quiroga, a ja sam
promrmljao svoje ime.
Bio je vrlo visok i vrlo dobro odjeven. Imao je prugasto plavo
odijelo s dvostrukim kopanjem, a hlae su mu bile zvonaste, odli
noga kroja. Vjerojatno je ve preao pedesetu, no bio je dotjeran i u
dobroj formi, osim to mu se malo nazirao trbuh. Nije bio debeo;
ini se da je htio ostaviti dojam ovjeka koji je dobro uhranjen i ko
jemu nita ne nedostaje. Veina ljudi u mojemu rodnom gradu bila
je mrava. Bili su to ljudi koji su mnogo radili da zarade za ivot i
nisu imali vremena misliti na lijepe stvari. inilo se da je Falelo Quiroga posve drukiji. Njegova je cijela pojava odavala ovjeka koji
ima vremena samo za ono lijepo u ivotu.
Bio je ugodna izgleda. Imao je isto i dobro izbrijano lice i bla
ge plave oi. Drao se samouvjereno poput kakva lijenika. Ljudi u

mojem gradu su govorili da je svakoga mogao odobrovoljiti i da je

trebao biti sveenik, odvjetnik ili lijenik, a ne kockar. Takoer se
govorilo da kockanjem zarauje vie novaca nego svi lijenici i od
vjetnici zajedno.
Kosa mu je bila crna i pomno poeljana ali prilino prorijee
na. Pokuavao je prikriti koliko je oelavio eljajui kosu prema na
prijed, preko ela. Imao je etvrtastu eljust i zavodljiv osmijeh. Zu
bi su mu bili veliki, bijeli i dobro odravani, to je bilo neobino u
kraju gdje je broj pokvarenih zuba dostizao ogromne razmjere. Dvi
je druge vane znaajke Falela Quiroga, za mene, bila su njegova
ogromna stopala i runo izraene, crne lakirane kone cipele. Bio
sam oaran time to njegove cipele nisu uope kripale dok je hodao
gore-dolje po sobi. Bio sam naviknut uti kako mi se djed pribliava
po kripi njegovih cipela.
Moj unuk odlino igra bilijar, ree moj djed, kao usput, Falelu
Quirogi. Kako bi bilo da mu dam svoj tap i da on igra s tobom, a
ja u gledati?
Ovo dijete zna igrati bilijar? upitao je veliki ovjek djeda, smi
jui se.
Da, da, zna on igrati, uvjeravao ga je djed. Dakako, ne tako
dobro kao ti, Falelo. Zato ga ne iskua? A da ti bude zanimljivije,
da ne misli kako mora poputati mojem unuku, moemo se i okla
diti za neto sitno. to kae na ovaj ulog?
Stavio je debeo snop zguvanih novanica na stol i osmjehnuo
se Falelu Quirogi maui glavom kao da izaziva velikog ovjeka da
prihvati okladu.
Isuse, tako mnogo novaca? ree Falelo Quiroga upitno se za
gledavi u mene. Otvorio je novanik i izvadio nekoliko uredno slo
enih novanica. To je za mene bio jo jedan iznenaujui detalj. Moj
je djed imao obiaj drati novac po depovima, i to sav zguvan.
Kad je neto plaao, morao je izravnati novanice da bi ih mogao izbrojati.
Falelo Quiroga nije nita rekao, ali sam znao da se osjea kao
razbojnik. Osmjehnuo se mojem djedu i iz potovanja prema njemu,
stavio novac na stol. Moj je djed pruzeo ulogu suca i odredio broj
karambola za igru te bacio novi da vidi tko e biti prvi. Falelo Quiroga je pobijedio.
Daj sve od sebe, nemoj tedjeti maloga, poticao ga je djed.
Ne mora imati nikakvih obzira prema ovomu malom dripcu, niti
prema mojem novcu!

Posluavi djedov savjet, Falelo Quiroga se trudio koliko je mo

gao, ali je u jednom asu promaio karambol za dlaku. Uzeo sam tap.
Mislio sam da u se onesvijestiti, ali vidjevi ar s kojim je djed ska
kao oko mene, smirio sam se, a osim toga, ivciralo me je to to je
Falelo Quiroga pucao od smijeha kad je vidio kako drim tap. Bio
sam prenizak da bih se naslonio na stol, kao to je uobiajeno, pri
igranju bilijara. Ali je djed bio ustrajan i neizmjerno strpljiv uitelj,
te me je poduio igrati na dukiji nain. Ispruivi ruku otraga, dr
ao bih tap sa strane, iznad ramena.
to radi kad treba dosegnuti sredinu stola? pitao je Falelo
Quiroga smijui se.
Dri se za rub stola, ree moj djed suho. To se smije, zna.
Djed mi je priao i protisnuo kroza zube da e mi sve tapove
slomiti na glavi ako pokuam biti pristojan i izgubiti. Znao sam da
ne misli tako; na taj je nain samo izraavao povjerenje koje je imao
u mene.
Pobijedio sam s lakoom. Djed je bio tako oduevljen da se to ri
jeima ne da opisati, ali zaudo, i Falelo Quiroga. Smijao se dok je
obilazio oko stola i udarao po rubovima. Djed me je kovao u zvijez
de. Otkrio je Quirogi moj najbolji rezultat i alio se da sam tako izvr
stan zato to me na vjebanje namamio kavom i danskim kolaima.
Ma nemoj, ma nemoj! Quiroga je stalno ponavljao. Potom je
otiao; djed je pokupio novac od oklade i cijela je zgoda ubrzo zabo
ravljena.
Djed mi je obeao da e me voditi u restauraciju i astiti najbo
ljim objedom u gradu, ali nikada to nije uinio. Bio je vrlo krt; bilo
je poznato da se razmee samo sa enama.
Dva dana poslije, prila su mi dvojica golemih mukaraca koja
su radila za Falela Quirogu, kad sam izlazio iz kole.
Falelo Quiroga te eli vidjeti, jedan od njih ree dubokim gla
som. Poziva te da doe k njemu na kavu i danske kolae.
Da nije rekao kava i danski kolai, vjerojatno bih pobjegao. Ta
da se sjetih da je djed rekao Falelu Quirogi da bih se prodao za kavu
i danske kolae. Rado sam otiao s njima. Meutim, nisam mogao
hodati brzo kao oni, pa me je jedan od njih dvojice, onaj ije je ime
bilo Guillermo Falcon, podigao i nosio obgrlivi me svojim ogrom
nim rukama. Smijao se pokazujui krive zube.
Uivaj to te nosim, mali, ree. Dah mu je grozno zaudarao.
Jel' te ikad itko nosio? Po tome kako se migolji, rekao bih da nije!
Groteskno se hihotao.

Sreom, Falelo Quiroga nije stanovao daleko od kole. Gospo

din Falcon me je spustio na kau u jednom uredu. Tamo je Falelo
Quiroga sjedio za velikim radnim stolom. Ustao je i rukovao se sa
mnom. Odmah je naruio kavu i ukusne danske kolaie i nas dvoji
ca smo poeli prijateljski avrljati o djedovoj farmi pilia. Pitao me
je bih li htio jo kolaa, a ja sam rekao da bih. Nasmijao se i sam mi
je donio cijeli pladanj nevjerojatno finih kolaa iz pokrajnje sobe.
Poto sam se doslovce prederao, pristojno me je upitao bih li
pristao pokatkad doi u njegov salon za bilijar u sitne sate po noi i
odigrati nekoliko prijateljskih igara s nekim ljudima koje on odabe
re. Spomenuo je kao usput da je rije o velikoj svoti novca. Otvoreno
je rekao koliko ima povjerenja u mene i dodao da e mi platiti po
stotak od zaraenog novca za utroeno vrijeme i trud. Jo je rekao
da poznaje mentalitet moje obitelji; oni bi zasigurno smatrali da ni
je u redu to mi daje novac, iako je to zapravo plaa. Tako je obe
ao da e mi novac stavljati u banku na poseban raun, ili bi moda
bilo jo praktinije da plaa sve raune koje napravim u prodavaoni
cama u gradu ili u restauracijama.
Nisam povjerovao niti u jednu rije koju je izgovorio. Znao sam
da je Falelo Quiroga varalica, reketar. Meutim, svidjela mi se zami
sao da igram bilijar s nepoznatim ljudima i tako sam se s njim pogo
dio.
Hoe li mi davati kavu i kolae kao danas? pitao sam.
Svakako, mali, odgovorio je. Ako bude igrao za mene, kupit
u ti pekarnu! Imat e i pekara samo za sebe. Dajem ti rije.
Upozorio sam Falela Quirogu da je jedini problem to to neu
moi izai iz kue; imao sam previe tetaka koje su bdjele nada mnom
kao jastrebovi, a osim toga, moja je spavaa soba bila na drugom ka
tu.
Nema problema, uvjeravao me je Falelo Quiroga. Ti si prili
no lagan. Gospodin Falcon e te uloviti u ruke ako skoi s prozo
ra. On je velik kao kua! Preporuujem ti da veeras rano legne.
Gospodin Falcon e te probuditi zvidanjem i bacanjem kamenia
u prozor. Ipak mora paziti jer je on nestrpljiv.
Otiao sam kui osjeajui veliko uzbuenje. Nisam mogao zas
pati. Bio sam sasvim budan kad sam uo zvidukanje gospodina Falcona i udaranje kamenia u prozorsko okno. Otvorio sam prozor.
Tono ispod mene, na ulici, stajao je gospodin Falcon.
Skoi mi u ruke, mali, ree priguenim glasom pokuavajui
ga pretvoriti u glasni apat. Ako ne pogodi moje ruke, neu te

uhvatiti, past e i poginuti. Zapamti. Nemoj da moram trati. Samo

naciljaj ruke i skoi. Skoi!
Skoio sam i on me je uhvatio s lakoom kao da sam od vate.
Spustio me je i zapovjedio mi da trim. Budui da sam se tek probu
dio iz duboka sna, rekao je da me mora natjerati da trim kako bih
se potpuno razbudio dok doemo do salona za bilijar.
Te sam noi igrao s dvojicom mukaraca i oba sam puta pobije
dio. Popio sam najbolju kavu i pojeo najbolje kolae koji se uope
mogu zamisliti. Bio sam u oblacima. Bilo je otprilike sedam ujutro
kad sam se vratio kui. Nitko nije primijetio da me nema. Bilo je vri
jeme za kolu. Sve je proteklo u najboljem redu, osim to sam bio
tako umoran da su mi se oi sklapale cijelog dana.
Otada je Falelo Quiroga slao gospodina Falcona po mene dva do
tri puta tjedno, a ja sam pobijedio u svakoj igri koju mi je namije
nio. Odravi obeanje, platio je sve to bih kupio, ukljuujui jela u
mojoj omiljenoj kineskoj restauraciji, kamo sam odlazio svakog da
na. Katkad bih ak pozvao i prijatelje koji bi se na smrt preplaili kad
bih ja vritei istrao iz restauracije, im bi mi konobar donio raun.
udili su se to nas policija nikada nije privela zato to smo jeli u re
stauraciji, a nismo plaali raune.
Najvea mi je muka bila to to nikad nisam zamiljao da u se
morati nositi s nadama i oekivanjima svih onih koji su se kladili na
mene. No, najgore od najgorega dogodilo se kad je jedan odlian
igra iz susjednog mjesta izazvao Falela Quirogu i uloio ogromnu
svotu novca u okladu. Bilo je to jedne kobne noi. Moj se djed raz
bolio i nije mogao spavati. Cijela je obitelj bila na nogama. Nitko ni
je iao spavati. inilo mi se da se ne mogu iskrasti iz kue, ali mi ne
popustljivo zvidanje gospodina Falcona i kamenii to su udarali
u prozor nisu dali mira, pa sam se odvaio i skoio s prozora ravno
u njegove ruke.
inilo se kao da su se svi mukarci iz grada skupili u salonu za
bilijar. Napeta su me lica bez rijei preklinjala da ne izgubim. Neki
od mukaraca otvoreno su mi govorili da su uloili svoju kuu i i
tavo imanje. Jedan je mukarac, napola se alei, rekao da je uloio
i svoju enu; ako ne pobijedim, postat e rogonja ili ubojica. Nije to
no objasnio hoe li ubiti enu da ne bi postao rogonja ili mene zato
to sam izgubio.
Falelo Quiroga je koraao gore-dolje po sobi. Unajmio je masera za mene. Htio je da se opustim. Maser mi je stavio vrue runike
na rune zglobove, a hladne runike na elo. Na noge mi je navukao
vrlo udobne, mekane cipele kakve jo nikada nisam nosio. Imale su

tvrde vojnike pete i anatomske uloke. Falelo Quiroga mi je ak na

bavio i francusku kapu da mi kosa ne bi padala na elo i udobne, i
roke hlae s remenom.
Polovica od ljudi koji su stajali oko stola za bilijar bili su stran
ci iz drugoga grada. Zurili su u mene. Imao sam osjeaj da su elje
li da umrem.
Falelo Quiroga je bacio novi da odlui tko e poeti igru. Moj
je protivnik bio Brazilac kineskog podrijetla, mlad, okrugla lica, vrlo
elegantan i siguran u sebe. On je prvi poeo i izveo je zastraujui
broj karambola. Po boji lica Falela Quiroge znao sam da je blizu sr
anog udara, a tako su izgledali i drugi koji su sve uloili u moju po
bjedu.
Te sam noi igrao izvrsno i napravio sam gotovo isti broj karam
bola kao i moj protivnik. Kako sam se po rezultatu pribliavao svo
jem protivniku, nervoza onih koji su se kladili na mene dostigla je
vrhunac. Falelo Quiroga je bio histeriniji od svih. Derao se na sva
koga i traio je da se otvore prozori kako mi ne bi smetao dim od ci
gareta. Htio je da mi maser izmasira ruke i ramena. Konano, morao
sam sve to privesti kraju, te sam na brzinu izveo osam karambola,
koliko mi je bilo potrebno da pobijedim. Oduevljenje onih koji su
se kladili na mene bilo je neopisivo. No, to mi nije bilo vano jer je
ve bilo jutro, pa su me morali to prije odvesti kui.
Tog sam dana bio beskrajno iscrpljen. Iz uviavnosti, Falelo
Quiroga nije poslao nikoga po mene cijeli tjedan. Meutim, jednog
je poslijepodneva gospodin Falcon doao po mene u kolu i odveo
me u salon za bilijar. Falelo Quiroga je bio iznimno ozbiljan. ak mi
nije ponudio kavu i danske kolae. Poslao je sve van iz ureda i pre
ao ravno na stvar. Primaknuo je svoj stolac blizu mojem stolcu.
Stavio sam mnogo novaca na tvoj raun u banku, ree svea
nim tonom. Ispunio sam svoje obeanje i dajem ti rije da u se uvi
jek brinuti za tebe. Zna da je to istina! Ako uini ono to u ti sada
rei, zaradit e toliko novaca da vie nee morati raditi niti jedan
jedini dan u ivotu. Hou da sljedeu igru izgubi za jedan karam
bol. Znam da ti to moe. Ali mora promaiti samo za dlaku. to
dramatinije, to bolje.
Zanijemio sam. Nita nisam razumio. Falelo Quiroga je ponovio
to trai od mene i objasnio da e se anonimno kladiti na moj poraz
i uloiti sve to ima, i da e to biti na novi dogovor.
Gospodin Falcon pazi na tebe ve mjesecima, doda. Mogu ti
samo rei da gospodin Falcon troi svu svoju snagu da bi te zatitio,
ali bi on svoju snagu mogao i drukije upotrijebiti.

Prijetnja Falela Quiroge nije mogla biti oitija. Mora da mi je na

licu vidio uas, pa se malo opustio i nasmijao.
Ali se ne mora brinuti zbog toga, ree ohrabrujui me, jer
mi smo braa.
To mi je bilo prvi put u ivotu da sam se naao u bezizlaznom
poloaju. Htio sam pobjei od Falela Quiroge koliko me noge nose
jer je u meni probudio uasan strah. Ali istodobno, arko sam elio
ostati; elio sam da mogu u svakoj prodavaonici kupiti to god mi
se prohtije, a ponajvie, da mogu jesti u bilo kojoj restauraciji bez
plaanja. No, nikad se do tada nisam morao odluiti za jedno od to
ga.
Neoekivano, barem za mene, moj se djed preselio u drugi kraj,
prilino udaljen od naega grada. Bilo je to kao da je znao to se zbi
va i mene je poslao tamo prije drugih. Sumnjam da je zapravo znao
o emu je bila rije. ini se da je djedova odluka o mojem preselje
nju opet bila posljedica njegove intuicije.
Don Juanov me je povratak prenuo iz sjeanja. Izgubio sam osjeaj
za vrijeme. Zaudo, uope nisam osjeao glad. Bio sam uznemiren.
Don Juan je upalio petrolejku i objesio je o avao na zidu. Njezino
prigueno svjetlo bacalo je neobine sjene koje su plesale po sobi.
Trebao mi je jedan trenutak da mi se oi priviknu na polumrak.
Obuzela me je neka duboka tuga. Bio je to neobian osjeaj koji kao
da nije bio moj, neka sveobuhvatna enja koja je dolazila iz polu
mraka, ili moda osjeaj da sam uhvaen u stupicu. Bio sam toliko
umoran da sam htio otii, a istodobno, arko sam elio ostati.
Sabrao sam se od don Juanova glasa. Kao da je znao zato sam
tako duboko uznemiren i tome je prilagodio svoj glas. Strogost nje
gova glasa pomogla mi je da vratim nadzor nad neime to se lako
moglo pretvoriti u histerinu reakciju koja dolazi od umora i veliko
ga psihikog uzbuenja.
Prepriavanje dogaaja za vraa je arolija, ree. To nije sa
mo prianje pria. To je vienje onoga to lei u osnovi dogaaja.
Zato je prianje tako strahovito vano.
Na zahtjev don Juana, ispriao sam mu svoje doivljaje s Falelom Quirogom.
To je to, ree zadovoljno i stade se smijuljiti. Jedini komentar
koji imam jest da se ratnici-putnici umiju nositi s udarcima. Oni slije
de poetni poticaj u kretanju, ma kamo ih to odvelo. Mo ratnika-putnika proistjee iz toga to su uvijek budni da bi proizveli maksimalan

uinak od minimalnog poticaja. A njihova se snaga, ponajvie, ogle

da u tome to se ne upleu u tijek dogaaja. Dogaaji imaju vlasti
tu silu, vlastitu gravitaciju, a putnici su samo putnici. Sve oko njih
samo je za njihove oi. Na taj nain putnici konstruiraju znaenje
svake situacije a da nikada ne postavljaju pitanje zato se neto do
godilo ovako ili onako.
Danas si se sjetio dogaaja u kojem je saet cijeli tvoj ivot,
nastavio je. Uvijek se ponovno nalazi u situaciji koja je jednaka
onoj koju nikada nisi razrijeio. Ti zapravo nisi morao izabrati hoe
li prihvatiti ili odbiti sudjelovanje u mutnim poslovima Falela Quiroge.
Beskonanost nas uvijek dovodi u taj uasan poloaj u kojemu
moramo izabrati, nastavi. Teimo beskonanosti no istodobno e
limo pobjei od nje. Ti bi mi elio rei da odem, da se utopim u jeze
ru, da nestanem, ali istodobno, neto te tjera da ostane. Bilo bi ti
neizmjerno lake kad bi naprosto morao ostati ovdje.

Meuigra energije na obzoru

JASNOA RAZVODNIKA predstavljala je nov poticaj za moju rekapi

tulaciju. Novo raspoloenje zamijenilo je staro. Od tog sam se asa
poeo prisjeati dogaaja iz svojeg ivota s luakom jasnoom. Bilo
je to ba kao da sam u sebi imao ugraenu pregradu koja me je spu
tavala, proputajui samo oskudne i nejasne tragove sjeanja, a sada
ju je razvodnik probio. Moja sposobnost sjeanja za mene je prije
ovog dogaaja bila neko nejasno pozivanje na ono to se dogodilo,
ali to sam uglavnom nastojao zaboraviti. Zapravo, proli me doga
aji iz mojeg ivota nisu uope zanimali. Stoga, iskreno reeno, ni
sam uope vidio nikakva smisla u toj uzaludnoj vjebi rekapitulacije
koju mi je don Juan praktiki nametnuo. Od tog bi me zadatka od
mah svladao strahovit umor, a jedina je korist bila ta to bih ubrzo
uvidio da mi nedostaje koncentracije.
Ipak sam posluno sastavio popise ljudi i naprezao se ne bih li
toboe prizvao u sjeanje u kakvim sam odnosima s njima bio. Ne
mogunost da se usredotoim na te ljude nije me obeshrabrila. Ispu
njavao sam ono to sam smatrao svojom dunou, neovisno o tome
kako sam se stvarno osjeao. Zahvaljujui vjebanju, jasnije sam se
mogao prisjetiti prolih dogaaja, pa sam mislio da dobro napredu
jem. Mogao sam prilino jasno osvijetliti, da tako kaem, dogaaje
koje bih odabrao, to me je istodobno i veselilo i plailo. Poto mi je
don Juan, meutim, izloio ideju o razvodniku, mo mojeg sjeanja
postala je takva da uope ne nalazim rijei kojima bih to mogao opi
sati.
Drei se popisa ljudi koji sam napravio, izveo sam vrlo formal
nu rekapitulaciju, strogo se pridravajui pravila, onako kako je to
don Juan traio od mene. Ali s vremena na vrijeme, neto bi u meni
popustilo, neto bi me prisililo da se usredotoim na dogaaje koji
nisu imali veze s mojim popisom. Ti bi me dogaaji, koji su se s

luakom jasnoom ocrtavali u mojem sjeanju, tako potpuno zao

kupili da bih utonuo u njih, moda dublje nego onda kada sam ih
proivljavao. Svakog puta kad bih na taj nain rekapitulirao pro
lost, imao bih neki odmak koji mi je omoguavao da vidim ono to
sam previdio kada sam s mukom kroz to prolazio.
Prvi put me je sjeanje na jedan dogaaj iz prolosti potreslo do
temelja kada sam drao predavanje na fakultetu u Oregonu. Stu
denti zadueni za organizaciju vozili su mene i jo jednoga kolegu
antropologa u kuu u kojoj smo trebali prespavati. Namjeravao sam
prenoiti u motelu, ali su oni inzistirali da nas odvezu do te kue u
kojoj e nam biti udobnije. Rekli su da je u prirodi i da nema nikak
ve buke: najmirnije mjesto na svijetu, bez telefona i bilo kakva uznemiravanja izvana. Budala kakva sam ve bio, pristao sam ii s nji
ma. Ne samo da me je don Juan upozorio da budem sam, kad god
je to mogue, nego je i zahtijevao da se pridravam njegovih uputa,
to sam ja veinom i inio, ali je bilo prigoda u kojima bi prevlada
la drutvena strana mojeg bia.
Organizatori su nas odvezli u kuu, prilino udaljenu od Portlanda, koja je pripadala profesoru koji je imao slobodnu godinu. Za
as su upalili sva svjetla u kui i ispred nje. Nalazila se na brdu, a
oko nje su bili postavljeni reflektori. Bila je tako osvijetljena da se
zasigurno vidjela s udaljenosti od desetak kilometara.
Nakon toga su se studenti na brzinu pokupili, to me je iznena
dilo jer sam mislio da e ostati i da emo razgovarati. Kua je bila
drvena s kosim krovom, mala, ali vrlo vrsto graena. Imala je
ogromnu dnevnu sobu i na polukatu spavau sobu. Tono iznad spa
vae sobe, u toki u kojoj su se sastajale krovne grede poloene u
obliku slova A, visjelo je raspelo prirodne veliine na neobinoj kuki
koja se vrtjela, a bila je zabodena u glavu Isusova lika. Svjetlost koja
je dolazila od reflektora sa zida obasjavala je raspelo. Bio je to vrlo
dojmljiv prizor, tim vie to se kuka okretala kripei kao da je nepodmazana.
Kupaonica je pruala vrlo neobian prizor. Ploice na stropu, zi
dovima i podu bile su od zrcala, a cijela je kupaonica bila osvijetlje
na crvenkastim svjetlom. Nisi mogao ui u kupaonicu a da se ne vi
di iz svakoga moguega kuta. Uivao sam u svim tim neobinosti
ma kue koje su mi izgledale velianstveno.
Kad je, meutim, dolo vrijeme za spavanje, naao sam se u ne
branom grou. Naime, u kui je bio samo jedan uzak, tvrd, gotovo
asketski krevet, a moj prijatelj antropolog tako je kaljao da sam

mislio da e uskoro dobiti upalu plua. Teko je disao i svaki put kad
se zakaljao ispljunuo bi sluz. Otiao je ravno u krevet i zaspao. Tra
io sam neko mjesto gdje bih mogao prilei. Nita nisam mogao na
i. Kua je bila krajnje neudobna. Osim toga, bilo je hladno. Studen
ti su upalili svjetla, ali ne i grijanje. Bezuspjeno sam pokuavao otk
riti gdje se ukljuuje grijanje, ili gdje se nalaze prekidai za reflek
tore, ili bilo koje svjetlo u kui. Prekidai su bili na zidu, ali ini se
da su se sva svjetla palila i gasila preko glavnog prekidaa. Sva su
svjetla gorjela, a ja nisam znao kako ih ugasiti.
Jedino mjesto gdje sam mogao spavati bio je tanak, mali prostira, a jedino ime sam se mogao pokriti bila je tavljena koa og
romne francuske pudlice. Oito je to bila ljubimica kue pa su je
htjeli ouvati; imala je sjajne oi, poput crnih pikula, i otvorena usta
iz kojih je virio jezik. Glavu sam okrenuo dolje prema koljenima.
Ipak sam se morao pokriti zadnjim dijelom koe koja mi je bila na
vratu. Njezinu sam glavu osjeao kao neki teak predmet meu ko
ljenima. Bilo je to vrlo neugodno! Da je bilo mrano, ne bi mi toliko
smetalo. Skupio sam neto prljavog rublja i smotao ga u jastuk. Os
tatak sam upotrijebio to sam bolje mogao da prekrijem kou pudli
ce. Nisam mogao zaspati cijelu no.
Dok sam tako leao, u sebi sam se proklinjao zato to sam bio
tako glup i nisam posluao don Juanov savjet. Tada mi je s lua
kom jasnoom pred oima proao cijeli moj ivot. Sjetio sam se do
gaaja koji je don Juan nazvao razvodnikom, jednako jasno kao i
prije, ali uvijek sam nekako napola zanemarivao ono to mi se do
gaalo kad sam bio s don Juanom, mislei da je u njegovoj prisutno
sti sve mogue. Ovog puta, meutim, bio sam sam.
Mnogo godina prije nego to sam upoznao don Juana, crtao
sam reklame na zgradama. Moj se gazda zvao Luigi Palma. Jednog
je dana Luigi dobio posao da izradi reklamu za unajmljivanje i pro
daju vjenanica i smokinga. Reklamu je trebalo naslikati na stra
njem zidu jedne stare zgrade. Vlasnik prodavaonice, koja je bila
smjetena u toj zgradi, htio je da reklama bude velika da bi je vidje
li mogui kupci. Luigi je trebao nacrtati mladenku i mladoenju, a
ja sam trebao ispisati slova. Popeli smo se na ravan krov zgrade i po
stavili skele.
Bio sam prilino zabrinut iako nisam imao nikakva razloga za
to. Ispisao sam desetke reklama na visokim zgradama. Luigi je mi
slio da sam se poeo bojati visine, ali da e me to proi. Kad smo tre
bali poeti s radovima, spustio je skele nekoliko metara ispod krova

i skoio na ravne daske. On je otiao na jednu stranu, a ja sam ostao

na drugoj da mu ne bih smetao. Luigi je bio umjetnik.
Poeo se praviti vaan. Radio je tako nagle i krivudave poteze
kistom da se skela stala ljuljati na sve strane. Zavrtjelo mi se u glavi.
Htio sam se vratiti na ravni krov pod isprikom da trebam jo boje i
drugi slikarski pribor. Uhvatio sam se za rub krova i pokuao se po
dignuti rukama, ali su mi noni prsti zapeli meu daskama na koji
ma sam stajao. Pokuao sam povui nogama skelu prema zidu; to
sam vie nastojao privui skelu, to sam je vie odmicao od zida. Um
jesto da mi pomogne izvui noge, Luigi je sjeo i poeo se omotavati uetom kojim je skela bila privrena za krov. Prekriio se i gle
dao me je prestraeno. Potom je kleknuo, tiho zaplakao i poeo se
moliti.
Ja sam se i dalje drao za rub krova borei se za ivot; snagu mi
je davao osjeaj da u ako ostanem priseban, moi sprijeiti udalja
vanje skele od zida. Nisam se smio pustiti. Bio sam na trinaestom
katu i ekala me je sigurna smrt. Iako nam je ivot visio o koncu, po
naajui se kao pravi gazda, Luigi mi je doviknuo, sav u suzama, da
bih se trebao pomoliti. Kleo se da emo obojica poginuti i da nam
ne preostaje nita drugo nego moliti se za spas naih dua. Na tre
nutak sam se zapitao bi li molitva mogla pomoi. Odluih se ipak za
dozivanje u pomo. Zacijelo su stanari uli kako viem i pozvali va
trogasce. Doista mi se inilo da su prole samo dvije-tri sekunde iz
meu mojeg dozivanja u pomo i trenutka kad su stigli vatrogasci
na krov i zgrabili Luigija i mene, te uvrstili skelu.
Zapravo, visio sam s ruba zgrade najmanje dvadesetak minuta.
Kad su me vatrogasci konano povukli na krov, potpuno sam prestao
vladati sobom. Povraao sam po tvrdom krovu, bilo mi je zlo od
straha i odvratnog smrada vrue smole. Dan je bio vru; na raspuklim dijelovima krovnog pokrivaa smola se topila od vruine. Muke
kroz koje sam proao bile su toliko strane da ih se nisam elio
sjeati, pa sam na kraju poeo halucinirati da su me vatrogasci podi
gli u toplu, utu sobu; poloili su me u izvanredno udoban krevet i
ja sam mirno zaspao, u svojoj pidami, siguran, izvan svake opasno
sti.
Drugi se dogaaj silovitom snagom pojavio u mojem sjeanju.
Ugodno sam razgovarao sa skupinom prijatelja kad sam, bez ikakva
vidljiva razloga, ostao bez daha pod pritiskom misli, sjeanja koje je
u prvom trenutku bilo nejasno, a potom se pretvorilo u doivljaj ko
ji me je potpuno zaokupio. Njegova je snaga bila tolika da sam se

morao ispriati prijateljima i na trenutak povui u stranu. Moji su se

prijatelji, kao da su razumjeli moju reakciju, razili bez ikakva ko
mentara. U sjeanju mi se pojavio dogaaj koji se odigrao kad sam
iao u zavrni razred srednje kole.
Moj najbolji prijatelj i ja smo obiavali na putu do kole prola
ziti pokraj velike vile s ogradom od kovana eljeza, visokom barem
dva metra, koja je zavravala otrim iljcima. Iza ograde se prosti
rao velik, dobro odravan, zelen travnjak po kojem se etao golem,
otar pas, njemaki ovar. Svakog dana, prolazei onuda, draili bi
smo psa i ekali da izlije svoj bijes na nas. Pas bi se fiziki zaustavio
na eljeznoj ogradi, ali njegov bijes kao da je sezao do nas, preko
ograde. Moj je prijatelj uivao u tome da svakog dana razjari psa,
nadmeui se s njime kao da je to borba razuma i sirove snage. Stao
bi samo nekoliko centimetara od psee njuke koja je virila kroz e
ljezne reetke, najmanje petnaestak centimetara. Iskesio bi zube ba
kao i pas.
Predaj se, predaj se! vikao bi moj prijatelj svakog puta. Poko
ri se! Pokori se! Jai sam od tebe!
Njegovo svakodnevno iskazivanje umne nadmoi, koje je traja
lo barem pet minuta, nije imalo nikakva utjecaja na psa, osim to bi
se svakog puta sve vie razbjesnio. Kao da je to bio dio svakodnev
nog obreda, moj me je prijatelj uvjeravao da e mu se pas na kraju
ili pokoriti ili e se toliko razbjesnjeti da e tu, pred naim oima
odapeti od sranog udara. Bio je toliko uvjeren u to da sam i ja po
eo oekivati trenutak kad e se pas sruiti mrtav.
Jednog jutra kad smo onuda prolazili, psa nije bilo. Malo smo
priekali, ali se nije pojavio, no tada smo ga ugledali na kraju veli
kog travnjaka. inilo se da nas ne vidi i mi smo polako krenuli dalje.
Krajikom oka spazio sam psa kako svom snagom juri prema nama.
Kad je bio otprilike dva, dva i pol metra udaljen od ograde, odbio se
od zemlje i divovskim je skokom preskoio. Bio sam siguran da e
mu iljci razderati trbuh, ali jedva ih dotaknuvi, tresnuo je na zem
lju kao vrea krumpira.
Na tren pomislih da je mrtav, no, bio je samo zateen. Odjed
nom je ustao i umjesto da se baci na onoga koji ga je uvijek izazi
vao, stade trati za mnom. Skoio sam na krov automobila, ali auto
mobil nije bio nita za psa. Odbio se od zemlje i skoio tako visoko
da me je gotovo epao. Skotrljao sam se nekako s krova i popeo na
prvo drvo, malo krljavo drvce koje je jedva moglo izdrati moju te
inu. Bio sam siguran da e se drvo raspuknuti po sredini i da u pa
sti ravno u ralje psa koji e me rastrgati na komade.

Na drvetu sam bio gotovo izvan njegova dohvata. Ali je pas i da

lje skakao, kesio zube i uhvatio mi hlae, te ih stao derati zubima.
Osjetio sam njegove zube na stranjici. No, onog asa kad sam se
popeo na vrh drveta, koji nije mogao dosegnuti, bio sam spaen, i
pas je otiao. Naprosto je otrao niz ulicu, moda u potrazi za mojim
prijateljem.
U kolskoj mi je ambulanti medicinska sestra rekla da od vlas
nika psa moram traiti potvrdu da je pas cijepljen protiv bjesnila.
Mora to napraviti, rekla je strogo. Moda si ve zaraen bje
snilom. Ako ti vlasnik odbije pokazati potvrdu o cijepljenju, ima
pravo pozvati policiju.
Razgovarao sam s pazikuom vile u kojoj je ivio pas. Optuio
me je da sam na prijevaru namamio najboljega vlasnikova psa, ivo
tinju s pedigreom, na ulicu.
Pazi to radi, ree ljutitim glasom. Pas se izgubio. Vlasnik e
te strpati u zatvor ako nas i dalje bude gnjavio.
Ali moda sam zaraen bjesnilom, rekao sam iskreno uasnut.
Fuka mi se, moe imati i kugu, to se mene tie, odbrusio je
ovjek. Gubi se!
Pozvat u policiju, priprijetio sam.
Zovi koga god hoe, odbrusi. Ako pozove policiju, okrenut
emo je protiv tebe. Moj je gospodar utjecajan i on to moe uiniti!
Povjerovao sam mu, a medicinskoj sam sestri lagao da je pas po
bjegao i da nema vlasnika.
Boe moj! uskliknula je ena. Onda se pripremi na najgore.
Moda u te morati poslati lijeniku. Navela je niz simptoma na ko
je sam trebao obratiti pozornost i ekati da vidim hoe li se pojavi
ti. Rekla je da su injekcije protiv bjesnila strano bolne i da se daju
potkono u trbuh.
Ne bih to poeljela ni najgorem neprijatelju, dodala je, a nje
zine su me rijei bacile u oaj.
Nakon toga uslijedila je moja prva prava depresija. Samo sam
leao u krevetu prepoznavajui sve simptome koje mi je medicinska
sestra nabrojila. Na kraju sam otiao u kolsku ambulantu i prekli
njao enu da mi da uputnicu za injekciju protiv bjesnila, ma koliko
me to boljelo. Izazvao sam skandal. Uhvatila me je prava histerija.
Nisam bio zaraen bjesnilom, ali sam bio sasvim izvan sebe.
Ispriao sam don Juanu sve potankosti o ta dva dogaaja kojih
sam se jasno sjeao. Nita mu nisam preutio. Nije imao nikakvih
primjedaba. Nekoliko je puta kimnuo glavom.

Pri prisjeanju na ta dva dogaaja, don Juane, rekoh, osjea

jui da zvuim vrlo uzbueno, bio sam potpuno histerian. Tijelo
mi se treslo. Bilo mi je muno u elucu. Ne elim rei da je to bilo
kao kad sam doivio te dogaaje, jer to nije istina. Doista sam ih po
novno proivio, oba puta. I kad to vie nisam mogao izdrati, pobje
gao sam u sadanjost. Za mene je to bio skok u budunost. Imao
sam mo da preskoim vrijeme. Moj skok u prolost nije bio nagao;
dogaaj je tekao polagano, kao to to i jest u sjeanjima. Na kraju
sam skoio naglo u budunost: u svoj sadanji ivot.
Neto se u tebi poelo lomiti, to je sigurno, konano je progo
vorio. To se ve dugo dogaa, ali svakog puta do sada, kad bi to ne
to bilo krajnje ugroeno, ono se uspijevalo oporaviti. Imam osjeaj
da je sada potpuno puknulo.
Nakon jo jedne duge stanke, don Juan mi je objasnio da su vra
evi drevnog Meksika vjerovali, kao to mi je ve rekao, da imamo
dva uma i da je samo jedan od njih stvarno na. Uvijek sam mislio
da don Juan govori kako se na um sastoji od dva dijela i da jedan
od njih stalno miruje jer mu drugi dio uskrauje mogunost izraa
vanja. Sve to mi je o tome govorio, shvaao sam u prenesenom
smislu, kao objanjenje oite nadmoi lijeve modane polutke nad
onom desnom, ili neto slino.
Za rekapitulaciju postoji jo jedna tajna mogunost, nastavi
don Juan.
Ba kao to sam ti rekao da postoji i tajna alternativa smrti,
mogunost dostupna samo vraevima. to se tie umiranja, tajna
mogunost lei u tome da bi ljudi mogli zadrati ivotnu snagu i od
rei se samo svoje svijesti, proizvoda njihova ivota. Kad je rije o
rekapitulaciji, samo vraevi mogu izabrati tajnu mogunost da pove
aju mo svojega pravog uma.
Sjeanje koje te progoni, nastavi on, moe dolaziti samo iz
tvojega pravog uma. Drugi um, koji svi imamo i koji nam je zajed
niki, nazvao bih jeftinim modelom: ekonomina snaga, jedna veli
ina koja pristaje svima. No, o tome emo poslije. Sada nas zanima
nastupanje razarajue sile. Ali pritom ne mislim na silu koja tebe ra
zara, nego na silu koja razara ono to vraevi nazivaju stranom
ugradnjom, koju nosi u sebi kao i svako drugo ljudsko bie. Uinak
sile koja se obara na tebe i razara stranu ugradnju jest da ona izba
cuje vraeve iz njihove sintakse.
Pozorno sam sluao don Juana, ali ne bih mogao rei da sam ra
zumio to mi govori. Zbog nekoga neobinog razloga, koji mi je bio

nepoznat ba kao i uzrok mojih ivih sjeanja, nisam mu mogao po

staviti nikakvo pitanje.
Znam kako ti je teko, ree odjednom don Juan, izai na kraj
s tom stranom tvojeg ivota. Svaki vra kojega poznajem proao je
to. Mukarci koji kroz to prolaze pate neizmjerno vie od ena. Pret
postavljam da su ene tako graene da mogu vie podnijeti. Vraevi
starog Meksika, djelujui kao skupina, pokuali su uiniti sve da bi
ublaili utjecaj razarajue sile. Danas nam je nemogue djelovati za
jedniki, stoga moramo skupiti snagu da se u samoi suoimo sa si
lom koja e nam oduzeti mo govora, jer se ne moe na prikladan
nain opisati ono to se zbiva.
Don Juan je bio u pravu. Nisam mogao objasniti niti opisati dje
lovanje koje su na mene imala ta sjeanja. Don Juan mi ree da se
vraevi suoavaju s nepoznatime u najobinijim zgodama. Kada se
suoe s time i ne mogu rastumaiti ono to opaaju, moraju se oslo
niti na neki vanjski izvor koji e ih usmjeriti. Taj je izvor don Juan
nazvao beskonanou ili glasom duha i rekao da ako vraevi ne po
kuavaju biti racionalni u vezi s onime to se ne moe racionalizira
ti, duh im nepogreivo kae to je to.
Don Juan me je poduavao da prihvatim ideju o beskonanosti
kao o sili koja ima glas i koja je svjesna same sebe. U skladu s time,
pripremio me je da budem spreman uti taj glas i uvijek djelovati
uinkovito, a da se pri tome, to je manje mogue, oslanjam na pri
mjere iz prolosti i apriorne tvrdnje. Nestrpljivo sam ekao da mi glas
duha kae to je smisao mojih sjeanja, ali se nita nije dogodilo.
Jednog dana, kad sam bio u knjiari, jedna me je djevojka pre
poznala i prila mi. Bila je visoka i tanka i imala je nesiguran glas
poput djevojice. Pokuavao sam se ponaati prijateljski da joj ne ni
bilo neugodno, kad odjednom osjetih energetsku promjenu. Bilo je
to kao da se u meni oglasilo neko zvono i kao da je njegov zvuk do
lazio iz prolosti, i bez utjecaja moje volje, sjetio sam se jo jednog
dogaaja koji sam bio potpuno zaboravio. Preplavilo me je sjeanje
na kuu moje bake i mog djeda. Bila je to prava bujica, tako silovi
ta, razorna, i opet sam se morao povui u kut. Tresao sam se kao da
sam dobio groznicu.
Tada mi je vjerojatno bilo osam godina. Djed mi je neto govo
rio. Rekao mi je da je njegova najvanija dunost uputiti me na pra
vi put. Imao sam dva bratia moje dobi: Alfreda i Luisa. Moj je djed
nemilosrdno zahtijevao da priznam kako je Alfredo doista prekra
san. U mojoj sam viziji uo djedov hrapav, priguen glas.

Alfredu nije potrebna nikakva preporuka, rekao mi je tom pri

godom. Dovoljno je samo da se negdje pojavi i sva su mu vrata
otvorena jer svi njeguju kult ljepote. Svi vole lijepe ljude. Ljudi im zavide, ali ele biti s njima u drutvu. Pogledaj mene. Ja sam zgodan,
zar ne?
Iskreno sam se sloio s djedom. Bez sumnje, bio je vrlo naoit
mukarac. Imao je sitne kosti, vedre plave oi, fine crte lica i istak
nute jagodice. Sve je na njegovu licu bilo savreno skladno - nos,
usta, oi, brada. Svijetla mu je kosa padala preko uiju, zbog ega je
izgledao poput vilenjaka. Bio je svjestan sebe i koristio je svoje pred
nosti koliko god je mogao. ene su ga oboavale; prvo, kao to je
govorio, zbog njegove ljepote, i drugo, zato to ih nije ugroavao.
On je to, dakako, obilno iskoritavao.
Tvoj brati Alfredo je roeni dobitnik, nastavio je moj djed.
On nikad nee morati dolaziti nepozvan na zabavu jer e uvijek biti
prvi na popisu gostiju. Jesi li ikada primijetio kako se ljudi na ulici
zaustavljaju da bi ga pogledali i kako ga ele dotaknuti? Tako je li
jep da se bojim da bi mogao postati obina budala, ali to je druga
pria. Recimo da e se pretvoriti u neodoljivu protuhu.
Djed je usporedio bratia Louisa s Alfredom. Rekao je da je Louis priprost i malo bedast, ali da ima zlatno srce. A onda je preao na
mene.
elimo li nastaviti s naim usporedbama, ree, mora iskre
no priznati da je Alfredo lijep, a Luis dobar. A sad pogledajmo tebe;
ti nisi ni lijep ni dobar. Ti si pravi kujin sin. Nitko te nee pozvati na
zabavu. Mora se pomiriti s time da e se morati sam pozvati ako
bude htio ii na neku zabavu. Tebi se nikad nee otvarati vrata kao
Alfredu zato to je lijep, ili kao Luisu zato to je dobar, i tako e ti
morati ulaziti kroz prozor.
Njegova analiza trojice unuka bila je tako tona da sam se ras
plakao. Sve to je rekao bilo konano. to sam vie plakao, on je bio
sve zadovoljniji. Svoje je izlaganje zavrio najpogubnijim upozore
njem.
Nema potrebe da se osjea loe, ree jer nema niega uz
budljivijega nego ulaziti kroz prozor. Da bi to mogao uiniti, mora
biti pametan i oprezan. Mora paziti na sve i biti spreman na bes
krajna ponienja.
Kad si prisiljen ulaziti kroz prozor, nastavi, znai da zasigur
no nisi na popisu gostiju; stoga tvoja prisutnost nije poeljna, mora
se dobro preznojiti da bi ostao. Jedini je nain sve ih opiniti. Vriti!

Zahtijevaj! Savjetuj! Stvori dojam da si glavni! Kako bi te mogli iz

baciti kad si ti glavni?
Sjeanje na taj prizor snano me je uznemirilo. Tu sam zgodu
potisnuo tako duboko da sam je potpuno zaboravio. Meutim, ono
ega sam se uvijek sjeao bilo je njegovo upozorenje da moram biti
glavni, to mi je zacijelo ponavljao godinama.
Nisam imao mogunosti pozabaviti se tim dogaajem ili zadu
biti se u njega jer je drugi zaboravljeni dogaaj izronio iz prolosti
jednakom silinom. Tu sam bio s djevojkom za koju sam bio zaruen.
U to smo vrijeme oboje tedjeli za vjenanje i za kuu u kojoj emo
ivjeti. uo sam sebe kako zahtijevam da imamo zajedniki bankov
ni raun; nisam htio pristati ni na to drugo. Osjeao sam da je mo
ram poduiti glede tedljivosti. uo sam sebe kako joj govorim gdje
treba kupovati odjeu i koliko najvie smije potroiti.
Onda sam se vidio kako poduavam njezinu mlau sestru vozi
ti auto i kako sam doslovce poludio kad mi je rekla da se namjera
va odseliti iz roditeljske kue. Zaprijetio sam joj da joj vie neu da
vati satove vonje. Rasplakala se i priznala mi je da hoda sa svojim
efom. Izletio sam iz auta i poeo udarati nogama po vratima.
Ni to nije bilo sve. uo sam sebe kako govorim ocu svoje zaru
nice da se ne odseli u Oregon kao to je planirao. Derao sam se iz
sve snage, urlajui da bi to bilo glupo. Doista sam vjerovao da su
moji argumenti protiv selidbe neupitni. Tono sam izraunao koliko
bi izgubio tim potezom i predoio sam mu brojke. Vidjevi da uope
ne obraa pozornost na ono to sam mu pokuavao objasniti, zalu
pio sam vratima i iziao, kipei od bjesa. Moja je zarunica svirala
gitaru u dnevnoj sobi. Istrgnuo sam joj gitaru iz ruku i derao se da
ju je obgrlila umjesto da svira, kao da je posrijedi neko bie, a ne tek
obian glazbeni instrument.
Moja elja da nametnem svoju volju prelazila je sve granice. Ni
sam pravio nikakve razlike; tko god mi je bio blizak pretvarao se u
predmet koji sam elio posjedovati i oblikovati slijedei svoje hirove.
Nisam se vie morao udubljivati da bih otkrio smisao svojih i
vopisnih vizija. Nametnula mi se misao, kao da je dola izvana, sna
gom argumenta koji ne trpi pogovora. Upozorila me je na moju sla
bost: uvijek sam elio svima upravljati. Ne samo da sam morao biti
glavni nego sam morao vladati svakom situacijom; ta je misao bila
usaena u mene. Nain na koji su me odgajali samo je pojaao taj
nagon, i ono to je u poetku bila sklonost, poslije, u odrasloj dobi,
pretvorilo se u nunost.

Bio sam svjestan da je nesumnjivo rije o beskonanosti. Don Juan ju je opisao kao svjesnu silu koja se promiljeno uplee u ivot
vraa. A sada se uplee u moj. Znao sam da me beskonanost upozo
rava na neto, putem ivih sjeanja na zaboravljene doivljaje, na
moj dubok snaan nagon za vladanjem, i da me tako priprema za
neto to prelazi granice mojeg iskustva. Znao sam sa zastraujuom
sigurnou da e se neto preprijeiti, da e mi oduzeti mogunost
da budem glavni. Znao sam da mi je potrebna, vie no ikad, trezve
nost, lakoa i preputanje da bih se mogao suoiti s onime za to
sam osjeao da dolazi.
Dakako, sve sam to ispriao don Juanu i dao sam si oduka op
irno opisujui svoja razmiljanja, nadahnuto iznosei zakljuke do
kojih sam doao, o moguem znaenju uspomena koje mi naviru u
sjeanja.
Don Juan se dobrohotno nasmijao. Sve je to psiholoko pretje
rivanje, slika onoga to bi ti elio, ree. Kao i uvijek, trai obja
njenja u kojima bi uzrok i posljedica slijedili linearno jedno iz dru
goga. Svaki dogaaj kojeg se sjeti sve se ivlje ocrtava u tvojem sje
anju i sve te vie izluuje jer si, kao to sam ti rekao, uao u jedan
nepovratni proces. Tvoj pravi um izranja, budi se iz mrtvila u kojem
se nalazio cijelog ivota.
Beskonanost je dola po tebe, nastavi. Ma kojim sredstvima
se sluila kako bi te upozorila na to, ona ne mogu imati nikakav dru
gi smisao, razlog ili vrijednost, osim onoga koji imaju. Ti bi se, me
utim, trebao pripremati za silovite nasrtaje beskonanosti. Morao bi
stalno biti pripravan da primi snaan udarac koji e ti ona zadati.
To znai imati zdrav, trezven pristup, na taj se nain vraevi suoa
vaju s beskonanou.
Od don Juanovih mi je rijei ostao gorak okus u ustima. Zapra
vo sam osjeao da se sprema napad na mene i toga sam se bojao.
Budui da sam cijeli ivot proveo skrivajui se iza neke povrne ak
tivnosti, predao sam se poslu. Drao sam predavanja u raznim ko
lama po junoj Kaliforniji, gdje su moji prijatelji radili. Pisao sam
neumorno. Mogu slobodno rei da sam hrpu rukopisa bacio u smee
jer nisu ispunjavali uvjete koje je, prema don Juanu, neki tekst mo
rao zadovoljavati da bi bio prihvatljiv za beskonanost.
Rekao je da sve to radim mora biti in vraanja - in slobodan
od tuih oekivanja, od straha od neuspjeha, od nade u uspjeh. Mo
ram se osloboditi kulta ja; sve to radim mora biti impromptu, djelo
vanje arolije, slobodno preputanje poticajima beskonanoga.

Jedne sam veeri sjedio za radnim stolom pripremajui se za

svoju svakodnevnu aktivnost pisanja. U glavi mi je bilo mutno. Mi
slio sam da mi se zavrtjelo zato to sam prenaglo ustao s prostiraa
na kojem sam vjebao. Zamaglilo mi se pred oima. Vidio sam ute
mrlje. Mislio sam da u se onesvijestiti. Sve me je vie hvatala
nesvjestica. Preda mnom se pojavila ogromna crvena mrlja. Poeo
sam duboko disati pokuavajui se smiriti da bi mi se razbistrila
slika. Potpuno sam se umirio, tako da sam primijetio kako me je po
ela obavijati neprobojna tama. Glavom mi je prola misao da sam
u nesvijesti. Meutim, mogao sam napipati stolac, radni stol; sve
sam oko sebe osjeao kroz tamu koja me je okruivala.
Don Juan ree da su vraevi iz njegove loze jednime od najpo
eljnijih rezultata unutranje tiine smatrali specifinu meuigru
energije, kojoj uvijek prethodi jaka emocija. Osjeao je da su moja
sjeanja sredstva koja me trebaju uznemiriti do krajnjih granica i
uvesti u stanje u kojem u osjetiti tu meuigru. Takvo uzajamno dje
lovanje oituje se u razliitim bojama koje se projiciraju na bilo koji
vidokrug u svakodnevnom svijetu, a to moe biti planina, pa nebo,
zid ili naprosto dlanovi ruke. Objasnio mi je da ta igra raznih boja
poinje blijedoljubiastom bojom koja se pojavljuje na obzoru poput
finog poteza kistom. S vremenom se taj blijedoljubiasti potez ki
stom iri, sve dok ne prekrije itav obzor, poput olujnih oblaka koji
prekrivaju nebo.
Uvjeravao me je da se tada pojavljuje mrlja posebne, arko crve
ne boje, poput boje ipka, koja kao da izbija iz blijedoljubiastih ob
laka. Kako vraevi postaju discipliniraniji i iskusniji, rekao je, crvena
se toka iri i konano eksplodira u misli ili vizije, ili pak, kod kolo
vanih ljudi u pisane rijei; vraevi, ili imaju vienja to ih stvara ener
gija, pri emu uju misli pretoene u rijei, ili itaju ispisane rijei.
Te noi, sjedei za radnim stolom, nisam vidio obrise svijetloljubiaste boje, niti sam vidio putujue oblake. Bio sam siguran da ne
mam disciplinu koja je vraevima potrebna za takvu meuigru ener
gije, ali je ispred mene bila ogromna mrlja crvene boje, poput boje
ipka. Ta je golema mrlja, bez ikakva prijelaza eksplodirala u nepo
vezane rijei koje sam itao kao da su bile ispisane na listu papira
koji je izlazio iz pisaeg stroja. Rijei su se preda mnom kretale tako
strahovitom brzinom da ih je bilo nemogue proitati. Tada zauh
glas koji mi je neto opisivao. I opet, brzina govora nije odgovarala
mojim uima. Rijei su bile izmijeane tako da nisam nikako mogao
razabrati njihov smisao.

No, kao da ni to nije bilo dovoljno, ugledao sam neugodne pri

zore kao u snovima poslije tekog jela. Bili su barokni, mrani, zlo
slutni. Poelo mi se vrtjeti u glavi sve dok mi nije pozlilo. Tada je sve
stalo. Kao posljedica tog dogaaja, ma to on bio, boljeli su me svi
miii. Bio sam iscrpljen. To me je silovito mijeanje u moj ivot raz
ljutilo i isfrustriralo.
Odjurio sam do don Juanove kue da mu ispriam to se dogo
dilo. Osjeao sam da mi je njegova pomo potrebnija no ikada.
Vraevi i vraanje nisu njeni, ree don Juan poto je uo mo
ju priu. Beskonanost se prvi put oborila na tebe na takav nain.
Bilo je to poput blica. Potpuno preuzimanje tvojih sposobnosti. to
se tie brzine kojom se izmjenjuju slike, morat e sam nauiti kako
je prilagoditi. Neki vraevi to ue cijelog ivota. Ali e ti se odsad
energija pojavljivati kao da je projicirana na filmsko platno.
Drugo je razumije li ti tu projekciju ili ne, nastavi. Da bi je
mogao tono protumaiti, potrebno ti je iskustvo. Preporuujem ti
da ne oklijeva, ve da pone odmah. itaj energiju na zidu! Tvoj
se pravi um pojavljuje i on nema nikakve veze sa stranom ugrad
njom. Neka tvoj pravi um prilagodi svoju brzinu. Budi miran i nemoj
se ljutiti, to god se dogodilo.
Ali, don Juane, je li sve to uope mogue? Moe li ovjek itati
energiju kao da je to neki tekst? upitah shrvan tom pomisli.
Svakako da moe! odbrusi. U tvojem primjeru, ne samo da je
to mogue nego ti se i dogaa.
Ali zato se ita kao da je tekst? nisam odustajao iako je to bi
lo samo retoriko pitanje.
E sad glumata, ree. Ono to se proita moe se ponoviti, ri
je po rije. Meutim, ako bi beskonanost pokuao gledati umjesto
da je ita, shvatio bi da ne moe opisati nita od onoga to si vidio,
i na kraju bi bulaznio, nesposoban da svoj doivljaj pretvori u rijei.
Isto se dogaa ako je pokua uti. No, to je individualno. Kako bilo,
beskonanost odluuje. Ratnik-putnik jednostavno prihvaa ono to
mu je namijenjeno.
Ali iznad svega, nemoj dopustiti da te svlada dogaaj zato to
ga ne moe opisati, dometnu nakon namjerne stanke. To je doga
aj koji prelazi sintaksu naeg jezika.

Putovanja tamnim morem svijesti

SADA MOEMO razgovarati o unutranjoj tiini, ree don Juan.

Njegova me je izjava prenula jer se uope nije uklapala u ono o
emu je do tada govorio. Cijelo mi je popodne govorio o nedaama
koje su pogodile Yaqui Indijance nakon velikih ratova Yaquija dva
desetih godina, kad ih je Meksika vlada iselila iz njihova zaviaja u
dravi Sonori na sjeveru Meksika i natjerala ih da rade na plantaa
ma eerne repe u sredinjemu i junomu Meksiku. Meksika je vla
da imala tekoa s Yaqui Indijancima jer su meusobno ratovali go
dinama. Don Juan mi je ispriao neke zapanjujue, alosne prie Yaqui Indijanaca o politikim intrigama i izdaji, o obespravljenosti i ljud
skoj patnji.
Imao sam osjeaj da me don Juan priprema za neto jer je znao
da su to prave prie za mene. U to sam doba imao pretjerano nagla
en osjeaj za drutvenu pravdu i fair play.
Okolnosti u kojima si se razvijao omoguile su ti da ima vie
energije, nastavi. Zapoeo si rekapitulaciju svojeg ivota; prvi put
si gledao svoje prijatelje s odmakom, kao da su u izlogu; stigao si do
toke loma, sve si to uinio sam tjeran vlastitim potrebama; napu
stio si posao; a to je najvanije, skupio si dovoljno unutranje tiine.
Sve e ti to omoguiti da krene na putovanje tamnim morem svije
sti.
Sastanak sa mnom u onom gradu bio je takvo putovanje, na
stavi. Znam da te je muilo bitno pitanje i da si se u jednom asu
pitao jesam li ja stvarno doao u tvoju kuu. Moj dolazak tebi nije
bio san. Bio sam stvaran, zar ne?
Da, bio si sasvim stvaran, rekoh.
Gotovo sam zaboravio na te dogaaje, ali sam se sjetio da mi je
bilo udno kako je pronaao moj stan. No, nisam se previe bavio ti
me pretpostavivi da je nekoga pitao za moju novu adresu, iako bi

mi, da sam bolje razmislio, bilo jasno da nitko nije znao gdje stanu
jem.
Ajmo to razjasniti, nastavi. Prema mojim mjerilima, kao i mje
rilima vraeva starog Meksika, doista sam bio stvaran i kao takav do
ao sam k tebi iz moje unutranje tiine da ti kaem koje uvjete po
stavlja beskonanost i da te upozorim da ti vrijeme istjee. A ti si, iz
svoje unutranje tiine, istinski otiao do grada koji smo izabrali da
mi kae kako si uspio obaviti zadak koji ti je postavila beskonanost.
Govorei tvojim jezikom, jezikom prosjenog ovjeka, i jedno i
drugo bilo je snovienje. Sanjao si da sam doao k tebi iako nisam
znao adresu, a potom si sanjao da smo se sastali u onom gradu. Ja
pak, kao vra, znam da je ono to ti smatra snovienjem istinito ba
kao i injenica da nas dvojica sad ovdje razgovaramo.
Priznadoh don Juanu da te dogaaje ne mogu objasniti sa staja
lita zapadnjakog naina razmiljanja. Rekoh da razmiljati o njima
kao o snovienjima znai stvarati neku izmiljenu kategoriju koja je
neodriva i da je jedino mogue kvazi objanjenje, koje bi se nekako
moglo prihvatiti, drugi aspekt njegova znanja: sanjanje.
Ne, to nije sanjanje, ree odrjeito. To je neto mnogo neposrednije i zagonetnije. Usput, danas u ti dati novu definiciju sanjanja, vie u skladu s tvojim stanjem. Sanjanje je in mijenjanja toke
u kojoj smo povezani s tamnim morem svijesti. Ako to gleda na taj
nain, onda je to vrlo jednostavan pojam, vrlo jednostavan zahvat.
Valja se maksimalno napregnuti da bi to ovjek shvatio, ali nije ne
mogue niti je obavijeno nekim velom tajne.
Rije sanjanje me izluuje, nastavi, jer umanjuje snagu tako
monog ina. Zvui kao da je rije o neemu proizvoljnome; kao da
je rije o utvari, a sanjanje je sve prije nego to. Pokuavao sam pro
nai neki drugi izraz, ali je ta rije ve toliko uvrijeena da nisam us
pio. Moda e je ti jednog dana promijeniti, iako, kao to se to naj
ee dogaa u vraanju, kad doe do toga da bi stvarno i mogao
neto uiniti, nije ti vie stalo jer ti postane svejedno zove li se neto
ovako ili onako.
Otkad sam upoznao don Juana, uvijek je nadugako i nairoko
objanjavao da je sanjanje umijee, koje su otkrili vraevi starog Mek
sika, kojim se obini snovi pretvaraju u bona fide ulaenje u druge
svjetove opaanja. Zagovarao je na sve mogue naine neto to je
nazvao pozornou sanjanja, a to je sposobnost da se obrati posebna
vrsta pozornosti ili da se usmjeri posebna vrsta svijesti na elemente
obinog sna.

Briljivo sam se pridravao svih njegovih uputa i uspio sam

upravljati svojom svijeu tako da sam se mogao usredotoiti na ele
mente sna. Don Juanova je ideja bila da sanja ne pokuava namjer
no sanjati odreeni san, nego da pozornost usmjeri na sastavne dije
love, elemente bilo kojeg sna koji mu se pojavi.
Tada mi je don Juan s energetskog stajalita objasnio to su vra
evi drevnog Meksika smatrali izvorom sanjanja: premjetanje spojne toke. Rekao je da se spojna toka na vrlo prirodan nain premje
ta u snu, ali vidjeti to premjetanje, dodao je, nije ba lako jer je za
to potrebno agresivno raspoloenje kojemu su vraevi starog Meksi
ka bili skloni. Ti su vraevi, prema don Juanu, otkrili sve pretpostav
ke svojeg vraanja pomou takva raspoloenja.
To je vrlo grabeljivo, nasilno raspoloenje, nastavi don Juan.
Nije teko doi u takvo raspoloenje jer je ovjek grabeljiv po pri
rodi. Na taj agresivni nain moe vidjeti svakoga dok spava, u ovom
selu, ili daleko odavde; svatko bi mogao posluiti toj svrsi. Vano je
postii osjeaj potpune ravnodunosti. Ide u potragu za neime i to
ga e se dokopati. Poi e u potragu za nekom osobom, tragat e
poput divlje make, poput grabeljive zvijeri, za nekime na koga e
nasrnuti.
Nasmijavi se mojem negodovanju, don Juan ree da je jedini
problem kod ovakva postupka postizanje potrebnog raspoloenja jer
u inu vienja ne moe biti pasivan. To nije promatranje, nego dje
lovanje. Moda pod utjecajem njegove sugestije, tog dana kad mi je
sve to ispriao, osjeao sam neku neobinu nasilnost u sebi. Svaki
mii mojeg tijela bio je do kraja nabijen energijom, a u vjebi sa
njanja doista sam nekoga slijedio. Nije me zanimalo tko je taj netko.
Trebao mi je netko tko spava, a neka sila koju sam prepoznao, a da je
nisam bio potpuno svjestan, vodila me je da pronaem toga nekoga.
Nikad nisam saznao tko je bila ta osoba, ali kad sam je vidio, os
jetio sam don Juanovu prisutnost. Obuzeo me je udan osjeaj od
toga to sam znao, po nekome neodreenom uzbuenju izazvano
me blizinom drugoga, da je netko sa mnom. Sve se to zbivalo na
razini svijesti koja nije bila dio mojega dotadanjeg iskustva. Mogao
sam usmjeriti svoju pozornost samo na osobu koja je spavala. Znao
sam da je to muka osoba, ali ne znam po emu sam to znao. Znao
sam da spava jer je kugla energije, koja uglavnom predstavlja ljude,
bila malo spljotena, rastegnuta postrance.
I tada vidjeh da se spojna toka nalazi na razliitom poloaju od
uobiajenoga, bila je tono iza lopatica. U tom se asu pomaknula

udesno i malo nie od mjesta na kojem se inae nalazila. Procijenio

sam da se pomaknula prema rebrima. Primijetio sam jo neto; to
ka se nije zaustavila u nekom poloaju. Krivudala je gore-dolje i on
da se naglo vratila u svoj normalan poloaj. Imao sam jak osjeaj da
je moja prisutnost, i prisutnost don Juana, probudila tu osobu. Od
mah nakon toga pred mojim su oima letjele zamagljene slike, jedna
za drugom, i potom sam se probudio na istomu mjestu gdje sam i
bio na poetku.
Don Juan mi je takoer uvijek govorio da se vraevi dijele u dvi
je skupine: sanjae i tragae. Sanjai imaju veliku sposobnost premje
tanja spojne toke. Tragai imaju veliku sposobnost odravanja spoj
e toke u novom poloaju. Sanjai i tragai se nadopunjuju i rade u
paru te tako utjeu jedni na druge zahvaljujui sposobnostima koje
su im dane.
Don Juan me je uvjeravao da vra moe premjestiti spojnu toku
svojom voljom i zadrati je u novom poloaju ako razvije eljeznu
samodisciplinu. Rekao je da su vraevi njegove loze vjerovali da u
svijetleoj kugli ima najmanje esto toaka, to smo mi, i ako se vo
ljom postigne da se spojna toka premjesti na neku od njih, svaka
nam ta toka moe dati potpuno cjelovitu sliku svijeta; to znai da,
ako naa spojna toka doe na bilo koju od tih esto toaka i ostane
na njoj, opaamo svijet kao zaokruenu cjelinu, poput naega sva
kodnevnog svijeta, no ipak je to razliit svijet.
Don Juan je nadalje objanjavao da se umijee vraanja sastoji
u manipuliranju spojnom tokom i svojevoljnom mijenjanju njezina
poloaja u svijetleim kuglama koje su zapravo ljudska bia. Rezul
tat takve manipulacije je premjetanje toke dodira s tamnim morem
svijesti, to uzrokuje nastajanje razliitog svenja milijardi energet
skih polja, u obliku svijetleih vlakana, koja uviru u spojnu toku.
Posljedica novih energetskih polja to uviru u spojnu toku jest to da
svijest, razliita od one koja je potrebna za opaanje svakodnevnog
svijeta, poinje djelovati pretvarajui nova energetska polja u osjetilne podatke, koji se tumae i opaaju kao drukiji svijet, jer su ener
getska polja koja stvaraju taj svijet razliita od uobiajenih.
Tvrdio je da bi tona definicija vraanja kao praktine djelatno
sti glasila: vraanje je manipuliranje spojnom tokom sa svrhom mi
jenjanja njezine arine toke dodira s tamnim morem svijesti, to
omoguuje opaanje drugih svjetova.
Don Juan ree da umijee tragaa dolazi na red poto je spoj
na toka premjetena. Odravanje spojne toke u novom poloaju

omoguuje vraevima cjelovito opaanje svakoga novog svijeta u

koji ulaze, upravo onako kao to to inimo u svakodnevnom svijetu.
Za vraeve don Juanove loze, svijet svakodnevice je tek jedan sloj
cjelokupnog svijeta koji se sastoji od barem esto slojeva.
Don Juan se ponovno vratio glavnoj temi naeg razgovora: mo
jim putovanjima kroz tamno more svijesti, i rekao da je ono to sam
ja uinio iz svoje unutranje tiine vrlo slino onome to se dogaa
pri sanjanju dok ovjek spava. Meutim, kad se putuje tamnim mo
rem svijesti, nema prekida jer nije potrebno vrijeme da bi se utonulo
u san, niti pokuaja da se ovjekova pozornost usmjeruje dok sanja.
Putovanje tamnim morem svijesti izaziva izravnu reakciju. Pojavi se
snaan osjeaj za ono to je ovdje i sada. Don Juan je alio to su neki
glupavi vraevi tom inu uranjanja u tamno more svijesti dali naziv
sanjanje otvorenih oiju i time su rije sanjanje uinili jo smjenijom.
Onda kada si mislio da si u snovienju otiao u onaj grad to
smo ga izabrali, nastavi, zapravo si svoju spojnu toku postavio u
poseban poloaj na tamnomu moru svijesti, koji omoguuje putova
nje. Tada te je tamno more svijesti opremilo svime to ti je bilo po
trebno za putovanje. Ne postoji nain da se to mjesto odabere svo
jom voljom. Vraevi kau da ga nepogreivo izabire unutranja tii
na. Jednostavno, zar ne?
Tada mi je objasnio koliko je biranje zamreno. Ree da izbor za
ratnika-putnika nije zapravo in odabiranja, ve prije in skladnog
preputanja izazovima beskonanosti.
Beskonanost izabire, ree. Umijee ratnika-putnika ogleda
se u tome to on ima sposobnost pokrenuti se na najmanji znak kojime ga beskonanost mami. To je umijee preputanja svakoj zapovi
jedi beskonanosti. Za to je ratniku-putniku potrebna hrabrost, sna
ga i iznad svega trezvenost. Sve te tri osobine zajedno ine sklad
nost!
Nakon kratke stanke vratio sam se na ono to me je najvie mu
ilo.
Ali nevjerojatno je to to sam stvarno bio u onom gradu, don
Juane, duom i tijelom, rekoh.
To jest nevjerojatno, ali nije neizvedivo, ree. Svemir nema
granica i mogunosti igre u beskrajnom svemiru doista su neizmjer
ne. Pa zato nemoj nasjesti izreci 'Vjerujem samo u ono to vidim' jer
je to najgluplje stajalite koje ovjek moe imati.
Don Juanovo je objanjenje bilo kristalno jasno. Imalo je smisla, ali
nisam znao gdje nai taj smisao; zasigurno ne u mojemu svakodnevnom

svijetu obinih stvari. Potom me don Juan stade uvjeravati, to je u

meni izazvalo velik nemir, da postoji samo jedan nain na koji bi
vra mogao izii na kraj s tolikim informacijama - a to je osjetiti ih
kroz iskustvo jer um nije kadar primiti sve te podraaje.
to hoe da napravim, don Juane? upitah ga.
Mora htjeti krenuti na putovanje tamnim morem svijesti, od
govori, ali nikada nee znati kako se to radi. Recimo da to radi
unutranja tiina slijedei neobjanjive puteve, puteve koji se ne mo
gu razumjeti, ve se samo moe njima putovati.
Don Juan me je prisilio da sjednem na svoj krevet i zauzmem
poloaj koji pogoduje unutranjoj tiini. Najee bih zaspao istog
asa kad bih se naao u takvu poloaju. Meutim, u don Juanovoj
mi je prisutnosti bilo nemogue zaspati; umjesto u san, utonuo sam
u stanje potpunog spokoja. Ovog puta, nakon kratke utnje, osjetih
da hodam. Don Juan me je vodio drei me za ruku.
Nismo vie bili u njegovoj kui; etali smo gradom Yaqui Indija
naca u kojemu nikad prije nisam bio. Znao sam da taj grad postoji;
bio sam u njegovoj blizini mnogo puta, ali otvoreno neprijateljstvo
njegovih stanovnika natjeralo me je da se okrenem i odem. Bio je to
grad u koji je strancu bilo gotovo nemogue ui. Jedini stranci koji
su imali slobodan pristup bili su nadzornici savezne banke zato to
je banka otkupljivala ito od seljaka. Beskrajni pregovori Yaqui se
ljaka vrtjeli su se oko dobivanja predujma od banke na osnovi pri
blinog pekuliranja o buduim urodima.
Grad sam odmah prepoznao po priama ljudi koji su ga ve pri
je posjetili. Kao da je htio pojaati moju zbunjenost, don Juan mi
priapnu da smo ba u tom gradu Yaqui Indijanaca. Htio sam ga pi
tati kako smo tamo dospjeli, no nisam mogao izgovoriti rijei. Mno
gi su Indijanci razgovarali kao da se svaaju; inilo se da se strasti
rasplamsavaju. Nisam razumio ni rijei od onoga to su govorili, ali
onog asa kad bih zamislio o emu govore iako ih nisam razumio,
neto bi se razbistrilo. Bilo je to kao da je palo vie svjetla na odre
eni prizor. Stvari su postale vrlo odreene i jasne i razumio sam to
ljudi govore, iako nisam znao kako; nisam poznavao njihov jezik.
Rijei su mi postale sasvim razumljive, ne pojedinano, nego u sku
pinama, kao da je moj um razabirao misaone obrasce.
Mogu iskreno rei da sam se zaprepastio, ne zato to sam razu
mio to govore, nego zbog onoga to su govorili. Ti su ljudi doista
bili ratoborno raspoloeni. Ni po emu nisu nalikovali zapadnjacima.
Govorili su samo o borbi, ratovanju, strategiji. Odmjeravali su svoju

snagu, predmete koji bi im mogli posluiti za borbu i alili to nisu

dovoljno jaki da zadaju udarac neprijatelju. Osjetih tjelesnu bol
zbog njihove nemoi. Za borbu protiv najmodernijeg oruja imali su
samo tapove i kamenje. Tugovali su to nemaju pravih voa. ez
nuli su iznad svega za karizmatskim voom koji bi potaknuo njihov
borbeni duh.
Tada prepoznah cinizam u neijem glasu; jedan je od njih izra
zio poraavajuu misao koja je pogubno djelovala na sve, ukljuuju
i i mene jer sam, kako mi se inilo, postao nerazdruiv dio njihove
zajednice. Rekao je da su potpuno poraeni i da za njih vie nema
spasa jer kada bi se u odreenom trenutku meu njima ak i naao
karizmatski voa, njega bi izdali zbog zavisti, ljubomore i jada.
Htio sam razgovarati s don Juanom o onome to mi se dogaa
lo, ali nisam mogao izustiti ni jednu jedinu rije. Samo je don Juan
mogao govoriti.
Nisu samo Yaqui Indijanci nejedinstveni zbog svoje uskogrud
nosti, apnu mi na uho. To je neto to izjeda ljude, zamka u kojoj
su uhvaeni, neto to ak i nije ljudska osobina, ve je nametnuto
izvana.
Osjetio sam da mi se usta otvaraju i zatvaraju sama od sebe dok
sam oajniki pokuavao postaviti pitanje koje nisam mogao uobli
iti ak ni u svojoj glavi. Moj je um bio prazan, bez ijedne misli. Oko
don Juana i mene stajali su ljudi u krugu. Mi smo bili u sredini, ali
se inilo da nas nitko ne primjeuje. Nisam zamijetio niti jednan po
kret rukom, bilo kakvu reakciju, ili barem kriomice upuen pogled
koji bi upuivao na to da su svjesni nae prisutnosti.
Sljedeeg sam se trenutka naao sam se u jednomu meksikom
gradu, koji je bio izgraen uz eljezniku prugu, otprilike dva i pol
kilometra istono od mjesta gdje je ivio don Juan. Don Juan i ja ho
dali smo posred ulice, prolazei pokraj dravne banke. Odmah po
slije toga ugledao sam prizor koji je bio neto najudnije to sam
ikad vidio u don Juanovu svijetu. Vidio sam energiju kako struji sve
mirom, ali ljudska bia nisam vidio kao kuglaste ili pravokutne ob
like energije. U jednom asu, ljudi oko mene bili su normalni ljudi
kakve sreemo svakog dana, a ve u sljedeemu, pretvarali bi se u
vrlo neobina stvorenja. Kao da je energetska kugla koja ini ovje
ka bila prozirna; izgledala je kao krug svjetla oko jezgre nalik ne
kom kukcu. Ta jezgra nije imala oblik razvijenog sisavca. Nije bilo di
jelova kostura, pa nisam vidio ljude kao na rengenskoj slici koja pro
dire do kotane sri. Jezgra tih ljudi vie je sliila na geometrijske

oblike sastavljene od vrste tvari koja je jako titrala. Jezgra je izgle

dala poput slova abecede - veliko T kao da je predstavljalo glavnu
okosnicu. Obrnuto L visjelo je ispred slova T; grko slovo delta, koje
se sputalo gotovo do poda, nalazilo se na dnu okomite crte slova T
i inilo se da podupire cijelu strukturu. Na vrhu slova T vidio sam
neto poput komadia upletenih vlakana, irine priblino dva i pol
centimetra u promjeru, koja su prolazila kroz vrh svijetlee kugle, i
kao da je to to sam vidio bila divovska perla koja je visjela s vrha
poput privjeska.
Jednom je don Juan upotrijebio metaforu da bi opisao energet
ski spoj vlakana ljudskih bia. Rekao je da su ih vraevi starog Mek
sika opisivali kao zavjesu od perlica nanizanih na tanko ue. Taj sam
opis shvatio doslovce i mislio sam da to ue prolazi cijelom duinom
kroz masu energetskih polja od kojih smo sazdani, od glave do pete.
Zbog ueta koje sam vidio, kuglasti oblik energetskih polja ljudskog
bia izgledao je poput privjeska. Ali nisam vidio da je kroz ijedno
drugo stvorenje prolazilo takvo ue. Svako stvorenje koje sam vidio
imalo je neki geometrijski oblik, a na vrhu, na gornjem dijelu svijetleega kruga, bio je mali komadi ueta. To me je ue strahovito
podsjealo na sitne crvolike oblike koje neki od nas kad napola za
mire, vide zbog prejake Suneve svjetlosti.
Don Juan i ja smo proli gradom uzdu i poprijeko i vidio sam
doslovce gomilu stvorenja razliitih geometrijskih oblika. Moja spo
sobnost vienja bila je krajnje nestabilna. Vidio bih ih na trenutak, a
onda bi se izgubili i ugledao bih samo obine ljude.
Uskoro sam bio potpuno iscrpljen i vidio sam samo obine ljude.
Don Juan ree da je vrijeme da se vratimo kui i opet sam izgubio
osjeaj vremenskog slijeda. Naao sam se u don Juanovoj kui a da
nisam imao pojma kako sam preao udaljenost od grada do kue.
Leao sam u krevetu i oajniki se pokuavao sjetiti, vratiti pame
nje, prodrijeti u dubinu vlastitog bia ne bih li otkrio neto o tome
kako sam dospio u grad Yaqui Indijanaca i u grad uz eljezniku
prugu. Nisam vjerovao da su to bila snovienja. Ono to sam vidio
zacijelo su bili stvarni prizori jer su sadravali mnotvo pojedinosti,
a opet to nije moglo biti stvarno.
Samo gubi vrijeme, ree don Juan kroza smijeh. Jamim ti
da nikada nee saznati kako smo doli od kue do grada Yaqui In
dijanaca, od grada do eljeznike postaje i od eljeznike postaje do
kue. Pojavio se prekid u vremenskom slijedu. To je ono to ini
unutranja tiina.

Strpljivo mi je objasnio da je vraanje upravo taj prekid vremen

skog slijeda koji nam inae omoguuje da razumijemo svijet. Napo
menuo je da sam tog dana putovao tamnim morem svijesti i da sam
vidio ljude onakve kakvi jesu, zaokupljene ljudskim problemima. A
potom sam vidio energetsku nit koja spaja specifine crte ljudskih
bia.
Don Juan je neprestano ponavljao da sam doivio neto osobi
to i neobjanjivo. Razumio sam to ljudi govore a da nisam pozna
vao njihov jezik, vidio sam energetsku nit koja povezuje ljudska bia
s drugim biima, a ono to sam vidio izabrao sam jer mi je to bila
namjera. Naglasio je da moje ostvarenje namjere nije bio svjesni ili
voljni in; namjera je ostvarena na dubljoj razini svijesti, a njome
upravlja nunost. Imao sam potrebu spoznati neke mogunosti pu
tovanja tamnim morem svijesti, a moja unutranja tiina vodila je na
mjeru - vjenu silu u svemiru - da bi ispunila tu potrebu.

Anorganska svijest

U ODREENOM ASU mojeg naukovanja, don Juan mi je izloio

sloenu ivotnu situaciju u kojoj se nalazio. Tvrdio je, s ime sam se
teko mogao sloiti, da ivi u kolibi u Sonori samo zato to koliba
odgovara stanju moje svijesti. Nisam mogao vjerovati da je doista
mislio da je moje stanje tako jadno, niti sam vjerovao da ima i dru
gih mjesta na kojima ivi, kao to je tvrdio.
Pokazalo se, meutim, da su obje tvrdnje bile istinite. Moje sta
nje svijesti bilo je jadno, a on je mogao ivjeti i na drugim mjestima,
koja su bila neizmjerno udobnija od kolibe u kojoj sam ga prvi put
zatekao. Nije on bio vra osamljenik kao to sam zamiljao, nego vo
a skupine od petnaest ratnika-putnika: deset ena i pet mukara
ca. Strahovito sam se iznenadio kad me je odveo u svoju kuu u sre
dinjemu Meksiku gdje je ivio sa svojim prijateljima vraevima.
Jesi li ivio u Sonori samo zbog mene, don Juane? pitao sam
ga jer mi je bilo teko podnijeti odgovornost koja me je ispunila os
jeajem krivnje i kajanja i osjeajem bezvrijednosti.
Pa, zapravo nisam tamo ivio, ree kroza smijeh. Tamo sam
se samo sastajao s tobom.
A-a-ali nikad nisi znao kad u ja doi, don Juane, rekoh. Ni
sam ti to mogao javiti!
Ne znam, sjea li se, odgovori, ali mnogo me puta nisi na
ao. Morao si sjesti i strpljivo me ekati, pokatkad i danima.
Jesi li putovao zrakoplovom odavde do Guayamasa, don Jua
ne? ozbiljno sam ga pitao. Mislio sam da bi najbre mogao stii zra
koplovom.
Ne, nisam letio do Guayamasa, ree iroko se osmjehnuvi.
Letio sam izravno do kolibe u kojoj si me ti ekao.
Znao sam da mi namjerno govori neto to ja sa svojim linearnim
nainom razmiljanja nisam mogao razumjeti niti prihvatiti, neto

to me je sasvim zbunilo. Tih sam dana bio na razini svijesti na kojoj

sam si stalno postavljao sudbonosno pitanje: to ako je istina sve to
to govori don Juan?
Nisam vie htio postavljati pitanja jer sam se osjeao beznadno
izgubljenim, pokuavajui povezati nae razliite naine razmilja
nja i djelovanja.
U novoj me okolini don Juan stade neumorno i precizno upui
vati u sloeniju stranu svojeg znanja, stranu koja je zahtijevala svu
moju pozornost, stranu u kojoj nije bilo dovoljno samo odbaciti neki
sud. Bilo je vrijeme da uronim u dubine njegova znanja. Morao sam
prestati biti objektivan i istodobno se boriti sa subjektivnou.
Jednog sam dana pomogao don Juanu oistiti neke bambusove
tapove iza kue. Rekao mi je da navuem rukavice jer je iverje s
bambusovih mladica vrlo otro i lako se razvije infekcija. Pokazao
mi je kako upotrebljavati no i kako istiti bambus. Zadubio sam se
u posao. Kad mi je don Juan poeo govoriti, morao sam prestati ra
diti da bih ga mogao pratiti. Rekao je da sam dosta radio i da bismo
trebali ui u kuu.
Zamolio me je da sjednem u jedan vrlo udoban naslonja u pro
stranoj, gotovo praznoj dnevnoj sobi. Dao mi je orahe, suene mare
lice i krike sira. Sve je to bilo lijepo sloeno na tanjuru. Pobunio sam
se jer sam htio do kraja oistiti bambus. Nisam elio jesti. Ali nije
obraao pozornost na mene. Rekao mi je da polako i paljivo gric
kam jer mi treba ravnomjerni dotok hrane da bih mogao pomno i
pozorno pratiti to mi bude govorio.
Ve zna, poeo je, da u svemiru postoji vjena sila koju su
vraevi drevnog Meksika nazivali tamnim morem svijesti. Kad su bili
na vrhuncu svoje opaajne moi, vidjeli su neto od ega su im se
poele tresti gae, ako su ih uope nosili. Vidjeli su da tamno more
svijesti nije odgovorno samo za svijest organizama nego i za svijest
entiteta koji nemaju organizam.
to su to, don Juane, bia bez organizma koja imaju svijest?
pitao sam zaprepateno jer jo nikad takvo to nije spomenuo.
Stari su amani otkrili da je cijeli svemir sazdan od paralelnih
sila, nastavi, sila koje su istodobno suprotne i komplementarne. Ne
dvojbeno je da je na svijet paralelni svijet. Njegov je suprotni i kom
plementarni svijet nastanjen biima koja imaju svijest, ali nemaju or
ganizam. Zato su ta bia stari amani nazvali neorganskim biima.
A gdje je taj svijet, don Juane? pitao sam vaui nesvjesno
komadi suhe marelice.

Ovdje, gdje ti i ja sjedimo, odgovorio je kao da se to samo po

sebi razumije, ali je prasnuo u smijeh kad je vidio kako sam se uzne
mirio. Rekao sam ti da je to na paralelni svijet, to znai da je tije
sno povezan s nama. Vraevi starog Meksika nisu razmiljali u kate
gorijama prostora i vremena kao ti. Oni su razmiljali iskljuivo u
kategoriji svijesti. Dvije vrste svijesti postoje usporedo a da se nikad
ne preklapaju, jer je svaka od njih potpuno razliita od one druge.
Stari su amani pristupili problemu usporednog postojanja ne bave
i se vremenom i prostorom. Oni su smatrali da je stupanj svijesti or
ganskih bia i stupanj svijesti neorganskih bia toliko razliit da obje
vrste mogu postojati usporedo uz najmanje mogue preklapanje.
Moemo li opaati ta neorganska bia, don Juane? pitao sam.
Dakako da moemo, odgovori. Vraevi to ine svjesno. Obi
ni ljudi to isto ine, ali ne znaju da to ine jer nisu svjesni da postoji
paralelni svijet. Ako pak razmiljaju o paralelnom svijetu, onda se to
pretvara u razliite oblike duhovne masturbacije, ali se nikad ne do
sjete da njihove fantazije izviru iz nesvjesnog znanja koje svi imamo
- svi mi znamo da nismo sami.
Od don Juanovih sam rijei ostao kao prikovan. Odjednom sam
osjetio silnu glad. Neka praznina ispuni moju trbunu upljinu. Kao
da sam imao rupu u elucu. Mogao sam jedino sluati s potpunom
pozornou i jesti.
Ako se ono to postoji gleda kroz prizmu vremena i prostora,
problem je u tome da moe zamijetiti samo ono to se odigrava u
granicama vremena i prostora u kojima se sam nalazi, to je vrlo
ogranieno, nastavi. Vraevi, s druge strane, imaju ogromno polje
vidokruga u kojemu mogu primijetiti i ako se pojavi neto strano.
Mnogo entiteta iz beskrajnog svemira, koji imaju svijest, ali nemaju
organizam, dolazi u polje svijesti naeg svijeta, ili u polje svijesti nje
gova paralelnog svijeta, a da ih prosjean ovjek nikada ne primije
ti. Entiteti koji ulaze u nae polje svijesti ili u polje svijesti naega
paralelnog svijeta, pripadaju drugim svjetovima koji postoje izvan
naeg svijeta i njegova dvojnika. Beskrajni je svemir prepun svjeto
va svijesti, organskih i neorganskih.
Don Juan je nastavio da su stari vraevi znali kada bi neorgan
ska svijest iz drugih svjetova, koji su izvan naega paralelnog svije
ta, ula u njihovo polje svijesti. Kao to bi svatko na ovom svijetu
uinio, tako su i amani napravili beskrajne klasifikacije razliitih vr
sta te energije koja ima svijest, rekao je. Za njih su koristili opi po
jam neorganska bia.

Imaju li ta neorganska bia ivot kao to ga i mi imamo? upi

tah.
Ako ivot za tebe znai biti svjestan, onda imaju ivot, ree.
Pretpostavljam da bi toan odgovor glasio: ako se ivot moe mje
riti po intenzitetu, otrini i trajanju svijesti, mogu slobodno rei da
su oni vie ivi nego ti i ja.
Umiru li ta neorganska bia, don Juane? upitao sam.
Don Juan se smijuljio prije nego to je odgovorio. Ako presta
nak svijesti naziva smru, da, onda oni umiru. Njihova svijest pre
staje. Njihova je smrt u mnogome nalik smrti ljudskog bia, a istodo
bno i nije, jer za smrt ljudskih bia postoji druga skrivena mogu
nost. To je kao dodatni lanak u zakonu, lanak ispisan tako sitnim
slovima da se jedva vidi. Mora uzeti povealo da bi ga proitao, a
ipak to je najvaniji lanak zakona.
to je to skrivena mogunost, don Juane?
Skrivena alternativa smrti iskljuivo je za vraeve. Koliko ja
znam, jedino su oni proitali sitna slova. Za njih je ta druga mogu
nost prikladna i funkcionalna. Za prosjenog ovjeka smrt znai
prestanak svijesti, kraj njegova organizma. Za neorganska bia smrt
ima isto znaenje: kraj njihove svijesti. Za obje je vrste djelovanje
smrti in kojime tamno more svijesti usie bie u sebe. Pojedinana
svijest, ispunjena ivotnim iskustvom, probija vlastite granice i svije
st se kao energija izlijeva u tamno more svijesti.
Ali kakva je to skrivena alternativa smrti koju samo vraevi
odabiru, don Juane? pitao sam.
Za vraa je smrt initelj ujedinjenja. Umjesto da mu razori or
ganizam, kao to se to inae dogaa, smrt ga ujedinjuje.
Kako smrt moe bilo to ujediniti? pobunio sam se.
Za vraa je smrt, ree, kraj vladavine pojedinanih stanja u
tijelu. Stari su vraevi vjerovali da opim stanjem i metabolizmom
tijela upravljaju pojedinani dijelovi; dijelovi koji prestaju obavljati
svoju funkciju, vuku za sobom preostali dio tijela u kaos, kao na pri
mjer kad te zaboli eludac od loe hrane. Tada stanje tvojeg eluca
utjee na sve ostalo. Smrt ukida dominaciju tih pojedinanih dijelo
va. Ona ujedinjuje njihovu svijest u jednu jedinstvenu jedinicu.
Za vraeve je smrt in ujedinjenja koji pokree svaki djeli nji
hove energije. Ti smrt vidi kao neki le pred sobom, kao tijelo koje
se raspada. Kad nastupi in ujedinjenja, za vraeve nema lea. Nema
raspadanja. Njihova se tijela potpuno pretvaraju u energiju, ener
giju koja ima svijest, koja nije rascjepkana. Granice koje postavlja

organizam, granice koje ukida smrt, kod vraeva se i dalje odrava

ju iako vie nisu vidljive golim okom.
Znam da umire od elje da me pita, nastavi sa smijekom na
licu, je li ono to sam opisao dua koja odlazi u pakao ili raj. Ne, to
nije dua. Kad vraevi izaberu skrivenu alternativu smrti, oni se pre
tvaraju u neorganska bia, vrlo posebna neorganska bia velike brzi
ne, bia sposobna za velianstvene zahvate u opaanju. Vraevi tada
kreu na ono to su amani drevnog Meksika zvali konanim putova
njem. Beskonanost postaje njihovo carstvo djelovanja.
Hoe rei, don Juane, da oni postaju vjeni?
Kao vra, razmiljam trezveno i pretpostavljam, ree, da e
se njihova svijest ugasiti kao to se gasi svijest neorganskih bia, ali
jo nisam vidio da se to dogodilo. Nemam pouzdanog znanja o to
me. Stari su vraevi vjerovali da e svijest takve vrste neorganskih
bia trajati sve dok traje Zemlja. Zemlja je izvor njihova postojanja
i dok ona postoji, njihova se svijest nastavlja. Meni se takvo razmi
ljanje ini vrlo razumnim.
Nain na koji je don Juan objasnio kontinuitet i red inio mi se
savrenim. Nisam imao to dodati. Ostavio mi je osjeaj tajanstveno
sti i neizgovorenih oekivanja koja su se tek trebala ostvariti.
Pri sljedeem susretu s don Juanom, jedva sam ekao da mu po
stavim pitanje koje mi je stalno bilo na pameti.
Je li mogue, don Juane, da duhovi i utvare doista postoje?
Ma to bilo to to ti naziva duhom ili utvarom, ree, pod is
pitivakim okom vraa sve se to svodi na jedno - vrlo je vjerojatno
da su sve te utvare to nalikuju duhovima konglomerat energetskih
polja koja imaju svijest, a mi u njima vidimo pojave koje su nam po
znate. Ako je to tako, onda utvare imaju energiju. Vraevi ih naziva
ju energetskim konfiguracijama, to znai da proizvode energiju. Ili,
ako one ne zrae energiju, onda su to udesne opsjene to ih stva
raju vrlo jake osobe - jake u smislu svijesti.
Osobito mi je bila zanimljiva pria, nastavi don Juan, koju si
mi jedanput ispriao o svojoj teti. Sjea se?
Ispriao sam don Juanu kako sam kad sam imao etrnaest godi
na otiao ivjeti kod tatine sestre. ivjela je u golemoj kui koja je
imala tri zatvorena dvorita, a uza svako se protezao stambeni pro
stor sa spavaim sobama, dnevnom sobom i slino. Prvo je dvorite
bilo sasvim obino, poploano makadamom. uo sam da je to neko
bila kolonijalna kua i u prvo su dvorite stizale koije s konjskom
zapregom. Drugo je dvorite bilo prekrasni vonjak, prepun voaka,

iaran krivudavim stazama koje su bile poploane ciglama s maur

skim motivima. Tree je dvorite bilo prepuno lonaca s cvijeem ob
jeenih o strehe na krovu, ptica u kavezima, a u sredini se nalazila
fontana izgraena u kolonijalnom stilu u kojoj je uborila voda. Ve
liki komad dvorita bio je ograen icom iza koje su pobjedniki e
tali tetini pijetlovi za borbu, njezina ivotna strast.
Teta mi je prepustila cijeli stan, i to onaj ispred kojeg je bio vo
njak. Mislio sam da u se tu sjajno provesti. Mogao sam jesti voa
koliko sam god htio. Nikad nisam otkrio zato, ali nitko od ukuana
nije ni taknuo voe iz vonjaka. U kui je ivjela moja teta, debeljukasta, visoka dama u poodmaklima pedesetima, okrugla lica, vesele
naravi, umjena u pripovijedanju, koja je svoju ekscentrinost vjeto
skrivala iza izgleda predane katolkinje. Bio je tu i glavni sluga, vi
sok, naoit mukarac, etrdesetak godina star, koji je bio narednik u
vojsci, no privuen boljom plaom napustio je slubu i prihvatio po
sao glavnog sluge, tjelohranitelja i uope majstora za sve u kui mo
je tete. Njegova supruga, lijepa mlada ena, bila je tetina pratilja,
kuharica i povjerenica. Brani par je imao i ker, bucmastu, malu
djevojicu koja je bila ista moja teta. Slinost je bila tako velika da
ju je teta slubeno posvojila.
Njih su etvero bili najmirniji ljudi koje sam ikad upoznao. iv
jeli su staloenim ivotom koji je pokatkad remetila teta svojim eks
centrinostima, kada bi iznenada odluila otputovati, ili kupiti jo pi
jetlova, vjebati ih, i prireivati prave borbe s pijetlovima u kojima
su se vrtjele velike svote novca. Brinula se o pjetlovima s velikom lju
bavlju, te je s njima pokatkad provodila i cijeli dan. Nosila je debele
kone rukavice i krute kone glenjake da je pijetlovi ne bi kljucali.
Proveo sam dva nezaboravna mjeseca u kui moje tete. Poslije
podne bi me veinom poduavala glazbi i priala mi beskrajne do
godovtine iz ivota mojih predaka. Za mene je bilo idealno stano
vati kod nje jer sam mogao izlaziti sa svojim prijateljima i nisam mo
rao nikome polagati raune o tome kad u se vratiti kui. Pokatkad
bih satima leao budan u krevetu. Drao sam otvoren prozor jer je
iz vrta u moju sobu dopirao miris naranaa u cvatu.
Kad god sam tako leao budan, uo sam kako netko hoda du
gakim hodnikom koji se protezao cijelom duinom sjeverne strane
imanja i povezivao sva tri dvorita. Taj je hodnik imao prekrasne lu
kove i pod pokriven ploicama. U njemu su bile etiri arulje vrlo
male snage koje su slabo osvjetljavale hodnik, a palile su se svakog
dana u est sati poslije podne i gasile u est u jutro.

Pitao sam tetu hoda li tko nou hodnikom i zaustavlja li se kraj

mog prozora, jer tko god da je to bio, uvijek se zaustavljao kraj mo
jeg prozora, okrenuo se i otiao natrag prema glavnom ulazu u ku
u.
Nemoj se optereivati glupostima, dragi, rekla je teta osmjehnuvi se. Vjerojatno glavni sluga obilazi kuu. Vrlo vano! Jesi li se
prepao?
Ne, nisam se prepao, rekoh, samo mi je bilo udno. Zna,
glavni sluga dolazi do moje sobe svake veeri. Nekad me njegovi ko
raci probude.
Prekinula me je kao da je rije o neemu sasvim obinome re
kavi da je batler bio vojnik i da je naviknut obilaziti kuu kao to
se to radi na strai. Zadovoljio sam se njezinim objanjenjem.
Jednog sam dana spomenuo slugi da pokatkad pravi preveliku
buku dok obilazi kuu i zamolio sam ga da malo tie hoda kada do
e do mojeg prozora tako da me ne probudi.
Nemam pojma o emu govori! odbrusi on.
Teta mi je rekla da nou obilazi kuu, rekao sam.
Nikad ne radim takvo to! ree s gnuanjem.
Ali tko onda hoda pokraj mojeg prozora?
Nitko ne hoda pokraj tvojeg prozora. Privia ti se. Vrati se u
krevet i mirno spavaj. Nemoj praviti probleme. Govorim ti to za tvo
je dobro.
U to mi doba nita nije bilo gore nego kad bi mi tko rekao da
neto ini za moje dobro. Te sam noi, im sam uo korake, ustao iz
kreveta i stao uza zida pokraj prozora. Kad sam proraunao da je taj
netko, tkogod bio, doao do druge arulje, naprosto sam provirio
kroz prozor i pogledao niz hodnik. Koraci su se naglo zaustavili, ali
nisam vidio nikoga. Slabo osvijetljeni hodnik bio je prazan. Da je
netko hodao njime, ne bi se mogao tako brzo sakriti, a i nije se imao
gdje sakriti. U hodniku su bili samo goli zidovi.
Tako sam se jako prepao da sam vritao kao izvan sebe i probu
dio cijelu kuu. Teta i sluga su me pokuavali smiriti govorei mi da
se sve to meni samo priinjava, ali sam bio toliko uznemiren da su
oboje na kraju zbunjeno priznali da neto nepoznato hoda po kui
svake noi.
Na to je don Juan rekao da je gotovo sigurno da to moja teta e
e po kui svake noi; to jest, neki oblik njezine svijesti nad kojime ona
nema nikakvu vlast. Vjerovao je da je nastanku te pojave pogodo
vao osjeaj razigranosti i tajanstvenosti koji je moja teta njegovala u

sebi. Don Juan je bio uvjeren da ne bi bilo pretjerano pretpostaviti

da teta nije nesvjesno utjecala samo na nastanak sve te buke ve da
je bila kadra manipulirati svijeu i na mnogo sloeniji nain. No, is
tini za volju, dodao je don Juan, postoji mogunost da je korake pro
izvela neorganska svijest.
Potom ree da su vraevi iz njegove loze neorganska bia to
obitavaju u paralelnom svijetu smatrali naim roacima. Ti su amani vjerovali da je uzaludno pokuavati uspostaviti prijateljske odno
se s lanovima obitelji jer su njihovi zahtjevi uvijek preveliki. Ona
neorganska bia, koja su nai prvi roaci, neprestano komuniciraju s
nama, ali se ta komunikacija ne zbiva na svjesnoj razini. Drugim ri
jeima, na nesvjesnoj razini mi znamo sve o njima, a njihovo je zna
nje o nama pitanje njihove volje, ono je svjesno.
Energija naih prvih roaka je gnjavaa! nastavi don Juan.
Oni su isto toliko zaribani kao i mi. Moglo bi se rei da su organ
ska i neorganska bia naih paralelnih svjetova djeca dviju sestara
koje ive vrata do vrata. Ta su bia potpuno ista kao mi iako drukije
izgledaju. Oni nam ne mogu pomoi, a niti mi moemo pomoi
njima. Moda bismo se mogli udruiti i osnovati uspjeno obiteljsko
poduzee, no takvo se to jo nije dogodilo. Obje grane obitelji kraj
nje su osjetljive i vrijeaju se ni za to, tipino za najblie roake.
Vraevi starog Meksika su vjerovali da je glavni problem u tome to
su i ljudska i neorganska bia iz paralelnih svjetova potpuno zaokup
ljena sobom.
Prema daljnjoj klasifikaciji, koju su izradili vraevi drevnog
Meksika, neorganska se bia dijele jo na izviae ili istraivae. Ta
neorganska bia potjeu iz dubina svemira, a njihova je svijest neiz
mjerno otrija i bra od svijesti ljudskih bia. Don Juan je tvrdio da
su se stari vraevi vjekovima, iz narataja u narataj, bavili dotjeri
vanjem klasifikacijskog sustava i na kraju su zakljuili da je jedan tip
neorganskih bia iz kategorije izviaa i istraivaa, po svojoj ivahnosti srodan ovjeku. Prema njima, oni se mogu povezati s ovje
kom i uspostaviti s njime simbiotiki odnos. Stari su vraevi tu vrstu
neorganskih bia nazvali saveznicima.
Osnovna pogreka amana u vezi s tim neorganskim biima, ob
jasnio je don Juan, bila je u tome to su toj bezlinoj energiji pripisi
vali ljudske osobine i vjerovali da je mogu obuzdati. Oni su na te
blokove energije gledali kao na svoje pomonke i oslanjali se na
njih, ne shvaajui da, kao ista energija, blokovi nemaju dovoljno
snage da izdre bilo kakav napor.

Sad sam ti ispriao sve to treba znati o neorganskim biima,

ree don Juan iznenada. Jedini nain da to provjeri jest neposre
dno iskustvo.
Nisam ga pitao to od mene oekuje. Od jakog straha osjetih gr
eve u elucu koji su izbijali poput erupcije vulkana i irili se prema
nonim prstima, a potom natrag, sve do prsa.
Danas idemo potraiti neorganska bia, najavi don Juan.
Naredio mi je da sjednem na krevet i ponovno zauzmem poloaj
koji je pogodovao unutranjoj tiini. S neobinom sam lakoom ui
nio to je traio. Najee bih ga posluao preko volje. Nije to bilo
pravo protivljenje, ve neka nevoljkost. im sam sjeo na krevet,
imao sam nejasan osjeaj da sam ve u stanju unutranje tiine. Ni
sam mogao jasno misliti. Okruivala me je neprobojna tama, od e
ga sam se osjeao kao da u zaspati. Tijelo mi je bilo potpuno nepo
mino, ili zato to nisam namjeravao izdati naredbe da se pokrene
ili zato to ih nisam mogao uobliiti.
Trenutak poslije, etao sam s don Juanom po Sonorskoj pustinji.
Prepoznao sam okolinu; bio sam tu s njim ve toliko puta da sam
poznavao svaki njezin djeli. Bio je smiraj dana, a svjetlo zalazeeg
sunca budilo je u meni osjeaj oaja. Hodao sam automatski, svje
stan da u tijelu osjeam uzbuenja koja nisu popraena mislima. Ni
sam si pokuavao opisati stanje u kojem sam se nalazio. Htio sam
sve ispriati don Juanu, no elja da mu opiem svoja tjelesna uzbu
enja u trenu je ieznula.
Don Juan ree vrlo polako, dubokim, ozbiljnim glasom da je
suho korito rijeke po kojem smo hodali najpogodnije mjesto za ono
to smo naumili uiniti, da bih ja trebao sjesti na jedan mali kamen,
a on je sjeo na drugi veliki kamen, udaljen od mene priblino metar
i pol. Nisam pitao don Juana, kao to bih to inae uinio, to trebam
raditi. Znao sam to moram uiniti. Potom zauh ukanje i korake
ljudi koji su izlazili iz okolnoga grmlja. U tom podruju nije bilo do
voljno vlage da bi moglo izrasti gusto raslinje. Neki su se otporni gr
movi odrali, a udaljenost izmeu njih bila je otprilike tri do etiri i
pol metra.
Tada spazih kako mi se pribliavaju dva ovjeka. Izgledali su
kao mjetani, vjerojatno Yaqui Indijanci iz jednoga od oblinjih gra
dova. Prili su i stali pokraj mene. Jedan me je od njih nehajno pi
tao kako sam. Htio sam mu se osmjehnuti, nasmijati se, ali nisam
mogao. Lice mi je bilo sasvim ukoeno. Ipak, bio sam ushien. elio
sam skakati od sree, ali nisam mogao. Odgovorih mu da sam dobro.
Onda sam ih pitao tko su oni. Rekao sam im da ih ne poznajem, ali

da su mi vrlo bliski. Jedan od njih ree, kao da se to samo po sebi

razumije, da su oni moji saveznici.
Zurio sam u njih pokuavajui zapamtiti crte njihovih lica, ali su
se one mijenjale. Kao da su se oblikovali prema snazi mojeg pogle
da. Nije bilo nikakvih misli. Sve je bila ista tvar koja se povodila za
nagonskim osjeajima. Zurio sam u njih toliko dugo da su mi se pot
puno izbrisale crte njihovih lica i konano sam promatrao dvije sjaj
ne, svijetlee tokice koje su titrale. Te tokice svjetla nisu imale ru
bove. Izgledalo je kao da se odravaju pomou kohezijske sile koja
djeluje iznutra. Povremeno su postajale plosnate, iroke. Potom bi se
opet izduile u okomitu smjeru, lebdei u visini ovjekovih oiju.
Odjednom sam na desnoj ruci osjetio stisak don Juanove ruke
koja me odvlaila od kamena. Rekao je da je vrijeme da krenemo.
Sljedeeg trenutka, opet sam bio u njegovoj kui u sredinjemu
Meksiku, zbunjen vie no ikada.
Danas si pronaao neorgansku svijest i vidio je onakvu kakva
zapravo jest, ree. Energija je neizbrisivi ostatak svega. Izravno
vidjeti energiju najvie je to ljudsko bie moe postii. Moda po
stoji neto vee od toga, ali nama to nije dostupno.
Don Juan je to uvijek ponavljao i svaki put kad bi to izgovorio,
kao da sam od njegovih rijei postajao sve vri i bre se vraao u
normalno stanje.
Ispriao sam don Juanu sve to sam doivio, sve to sam uo.
Don Juan mi je objasnio da sam tog dana uspio preobraziti antropomorfni oblik neorganskih bia u njihovu bit u bezlinu energiju
svjesnu same sebe.
Mora shvatiti, ree, da je naa spoznaja u biti jedan sustav
tumaenja i kao takva ona smanjuje nae izvorne sposobnosti. Na
nam sustav tumaenja kazuje koji su parametri naih mogunosti, i
budui da se tim sustavom sluimo cijelog ivota, ne usuujemo se
djelovati protiv njegovih logikih pravila.
Energija neorganskih bia tjera nas dalje, nastavi don Juan, a
taj poticaj tumaimo kako znamo i umijemo, ovisno o naem raspo
loenju. Najtrezvenije to vra moe uiniti jest prebaciti te entitete
na apstraktnu razinu. to manje tumaenja, to bolje za vraa.
Odsada, kad god se bude suoio s neobinim prizorom neke
utvare, ne uzmii, odluno se zagledaj u nju. Ako je posrijedi neorgansko bie, svaki pokuaj tumaenja otpast e kao suho lie s gra
ne. Ako se nita ne dogodi, znai da je to tek obino zastranjenje
tvojeg uma, koji ionako nije tvoj.

Jasan pogled

PRVI PUT u ivotu dvoumio sam se kako se ponaati u svijetu u ko

jemu ivim. Izjedala me je sumnja. Svijet oko mene nije se promije
nio. Pogreka je zasigurno bila u meni. Don Juan je imao velikog ut
jecaja na mene, predano sam obavljao sve to je od mene traio jer
je to bio dio naukovanja, i za to sam platio cijenu; imao sam ozbilj
nih potekoa u komunikaciji s blinjima. Razmiljao sam o tom
problemu i zakljuio da je moja najvea pogreka bila u tome to
sam svakoga usporeivao s don Juanom.
Don Juan je prema mojemu miljenju bio ovjek koji se prema
svemu to je inio u ivotu odnosio profesionalno, u svakom smislu
te rijei, to znai da je sve to je radio, ma koliko to bilo beznaaj
no, za njega bilo vano. Bio sam okruen ljudima koji su mislili da
su besmrtni, koji su neprestano bili u suprotnosti sami sa sobom;
njihovi postupci nisu imali nikakve vanosti. Bila je to nepravedna
igra; karte su se posloile protiv ljudi s kojima sam se druio. Navi
kao sam se na don Juanovo postojano ponaanje, na potpunu odsut
nost samovanosti i na njegovu neizmjernu inteligenciju. Bilo je vrlo
malo onih, meu ljudima koje sam poznavao, koji su uope bili svje
sni da postoji drukiji nain ponaanja u kojem se njeguju takve
kvalitete. Veina njih je znala samo za obrazac ponaanja koji se te
melji na samopreispitivanju, koji iskrivljuje ovjekovu prirodu i ini
ga slabim.
Studiranje je za mene postalo velik teret. Nisam vie vidio smi
sla u onome to sam radio. Oajniki sam pokuavao pronai racio
nalno opravdanje za napor koji sam ulagao u studiranje. Jedino to
je davalo neki smisao mojem studiju, i ulijevalo mi makar i traak
nade, bila je don Juanova misao da bi se ratnici-putnici trebali s lju
bavlju odnositi prema znanju, neovisno o tome u kojem ga obliku
primali.

Definirao je pojam ratnika-putnika rekavi da se on odnosi na

vraeve, jer budui da su vraevi ratnici, oni putuju tamnim morem
svijesti. Dodao je da su ljudska bia neko putovala tamnim morem
svijesti i da je Zemlja bila samo jedna od postaja na njihovu putova
nju; zbog nekih vanjskih okolnosti, u objanjenje kojih se tada nije
elio uputati, putnici su prekinuli svoje putovanje. Ree da su ljud
ska bia bila uhvaena u nekoj vrsti vrtloga, struje koja se kretala u
krugovima i davala im dojam da se i sami kreu, a oni su se zapra
vo nalazili u stanju mirovanja. Tvrdio je dalje da su se jedino vraevi
suprotstavili sili koja je zarobila ljude, i da su se zahvaljujui svojoj
disciplini, izvukli iz pani te nepoznate sile i nastavili putovanje
mranim morem svijesti.
Ono to je prouzroilo konaan kaotini prevrat u mojemu aka
demskom ivotu, bila je moja nemogunost da se usredotoim na
antropoloke teme. Nisam uope mario za njih, i to ne zato to bi bi
le nezanimljive same po sebi, ve zato to je pristup nametao bara
tanje rijeima i pojmovima, kao da je rije o nekomu pravnom doku
mentu - trebalo je postii odreene rezultate da bi se uspostavili
presedani. Smatralo se da je ljudsko znanje poput graevine i da
svaki pojedinac, vlastitim naporima, dodajui jedan blok, gradi su
stav znanja. Najbolji primjer za to, rekli su mi, prua zakonodavni
sustav koji je ugraen u temelje naeg naina ivota, pa je kao takav
od neprocjenjive vrijednosti za nas. Meutim, to se toliko kosilo s
mojim romantinim stajalitima iz tog vremena. Nikako se nisam
mogao zamisliti kao antropolog-odvjetnik. Bio sam vatreni zagovor
nik ideje da bi antropologija trebala biti model za sva ljudska nasto
janja, to jest mjera ovjeka.
Don Juan, savren pragmatiar, istinski ratnik-putnik neznanih
predjela, ree da je moj govor pun ispraznih fraza. Potekoa nije
bila u tome to se bavljenje antropolokim temama na fakultetu svo
dilo na vjeto baratanje rijeima i idejama, ve u mojemu nedostat
nom vjebanju discipline, smatrao je on.
Uope nije vano, ree jednom, zna li itati knjige i koliko
si prekrasnih knjiga proitao. Vano je da si dovoljno discipliniran da
proita i ono to ne eli itati. Tijekom svojeg kolovanja vra naj
vie ui iz onoga to odbija, a ne iz onoga to prihvaa. Smisao vra
eva kolovanja upravo je u tome da ui ono to odbija, a ne ono to
prihvaa.
Prekinuo sam studij na neko vrijeme i poeo raditi u dizajnerskom odjelu tvrtke koja je izraivala naljepnice za preslikavanje.

Posao me je i tjelesno i duevno potpuno zaokupio. Bio mi je izazov

savreno i maksimalno brzo obaviti zadatak koji sam dobio. Preno
enje uzoraka na prozirne folije, koji bi se poslije sitotiskom pre
slikavali na predmete ili tkaninu, bio je rutinski postupak. Taj postu
pak nije trpio uvoenje bilo kakvih novina, a uinkovitost u radu
mjerila se tonou i brzinom. Postao sam radoholiar i u tome sam
neizmjerno uivao.
Brzo sam se sprijateljio s direktorom dizajnerskog odjela. Ime
mu je bilo Ernest Lipton. Neizmjerno sam mu se divio i potovao ga.
Bio je veliki umjetnik i majstor svojeg zanata. Jedina mu je mana bi
la pretjerana popustljivost i nevjerojatna obzirnost prema drugima,
koja je dosezala takve razmjere da je graniila s pasivnou.
Na primjer, jednog dana ba kad smo se spremali izii iz parki
ralita restauracije u kojoj smo ruali, Ernest je pristojno zaustavio
auto i ekao da se voza ispred nas parkira. Voza nas oito nije vi
dio i krenuo je unatrag prilino velikom brzinom. Ernest Lipton je
mogao naprosto zatrubiti i tako upozoriti vozaa da pripazi kamo
vozi. Umjesto toga, on je nepomino sjedio cerekajui se kao idiot i
gledao kako se frajer zaletava u njegov auto. Potom se okrenuo i is
priao.
K vragu, mogao sam zatrubiti, rekao je, ali je truba tako pro
kleto glasna da mi je bilo neugodno.
Tip koji se zaletio u Ernestov auto bio je bijesan i morali smo ga
smirivati.
Smirite se, rekao je Ernest. Va auto nije oteen. Oteena
su samo prednja svjetla na mojem autu, a ionako sam ih namjera
vao zamijeniti.
Jednoga drugog dana, bili smo u istoj restauraciji na ruku s ne
kim Japancima, klijentima Ernestove tvrtke. Japanci su s nama i
vahno razgovarali postavljajui pitanja. Doao je konobar, nosei
hranu, i pokupio tanjure od salate kako bi na uskom stolu napravio
to vie mjesta za velike tanjure s vruim predjelom. Jedan od klije
nata nije imao dovoljno mjesta pa je odgurnuo svoj tanjur, od ega
se Ernestov tanjur pokrenuo i poeo kliziti prema rubu stola. I opet,
Ernest je mogao upozoriti ovjeka, ali nije. Sjedio je tamo cerekajui
se dok mu tanjur nije pao u krilo.
Drugom prigodom iao sam mu pomoi da u dvoritu podigne
brajdu radi sjene, a i groa. Prvo smo napravili veliki drveni okvir,
a potom smo podigli jednu stranu i privrstili je za grede. Ernest je
bio visok i jak mukarac pa je podigao drugi dio okvira koristei se

sustavom poluge, a ja sam trebao umetnuti klinove u rupe koje su

ve bile izbuene na nosivoj gredi. No, prije nego to sam uspio na
mjestiti klinove u rupe, zaulo se jako kucanje na vratima i Ernest
me je zamolio da pogledam tko kuca jer je on morao drati okvir.
Pred vratima je stajala njegova ena drei u rukama vreice s
namirnicama. Upustila se sa mnom u razgovor i ja sam zaboravio na
Ernesta. ak sam joj i pomogao izvaditi namirnice. Slaui svenjie
celera, odjednom sam se sjetio da moj prijatelj jo dri okvir u zra
ku, a znajui kakav je, mogao sam pretpostaviti da ga nije spustio
jer je uvijek oekivao od drugih da budu obzirni kao i on. Odjurio
sam izbezumljeno u dvorite i spazio Ernesta kako lei na zemlji. Od
iscrpljenosti se sruio pod teinom drvenog okvira. Izgledao je kao
da je krpena lutka. Morali smo pozvati njegove prijatelje da nam po
mognu podii okvir - on to vie nije mogao. Morao je lei u krevet.
Bio je uvjeren da je dobio kilu.
Jo jedna pria tipina za Ernesta bila je zgoda to se odigrala
kad je jednog dana iao planinariti s prijateljima u planine San Bernardino. Uveer su se ulogorili u planini. Dok su ostali spavali, Er
nest Lipton je ustao jer je morao obaviti nudu, no uviavan kakav
je bio, udaljio se od logora da ne bi nikome smetao. Okliznuo se u
mraku i skotrljao niza strminu. Poslije je rekao svojim prijateljima
da je tada bio siguran kako ga na dnu padine eka sigurna smrt. Imao
je sree to se rukama uspio uhvatiti za jednu liticu; satima je tako
visio pipajui nogama ne bi li naao vrsto uporite jer ruke samo
to mu nisu popustile - mislio je da e tako visiti dok ne umre. Ra
irivi i istegnuvi noge koliko god je mogao, napipao je majuni is
tureni komadi stijene o koji se djelomino mogao osloniti da ne pa
dne. Stajao je tako poluvisei, priljubljen uza stijenu poput uzoraka
to ih je izraivao, sve dok danje svjetlo nije postalo dovoljno jako
da je mogao vidjeti kako se nalazi samo tridesetak centimetara iz
nad zemlje.
Erneste, pa trebao si zvati u pomo, rekli su njegovi prijatelji.
Ah, joj, mislio sam da mi to ne bi pomoglo, odgovorio je. Tko
bi me uo? Bio sam uvjeren da sam se kotrljao barem dva kilometra
niz padinu. Osim toga, svi su spavali.
Kap je prelila au kad je Ernest Lipton, provodei svakog dana
dva sata u autu, vozei na posao i natrag, odluio kupiti ekonomi
an auto, Volkswagen bubu, i poeo mjeriti prijeenu kilometrau
da bi utvrdio koliko kilometara moe prijei s galonom benzina.
Strano me je iznenadilo kad je jednog jutra izjavio da je s galonom

(4,54 1) benzina preao 200 kilometara. Budui da je bio vrlo preci

zan, objasnio je da je veinom vozio izvan grada, autocestom, iako
je u samoj pici esto morao usporavati i ubrzavati. Sljedeeg je tje
dna izjavio da je s galonom benzina preao 400 kilometara.
Ti su udnovati dogaaji dostignuli vrhunac kad je postigao
nevjerojatnu brojku od 1032 kilometra s jednim galonom benzina.
Prijatelji su mu rekli da bi ta brojka trebala ui u slubena izvjea
kompanije Volkswagen. Ernest Lipton se topio od miline i likujui iz
javio da ne zna to e napraviti ako s galonom benzina prijee 1600
kilometara. Prijatelji su mu rekli da bi se to trebalo proglasiti udom.
Ta je neobina situacija potrajala sve dok jednog jutra Ernest ni
je uhvatio jednoga od svojih prijatelja kako u spremnik njegova au
tomobila ulijeva benzin, to je ovaj radio mjesecima sluei se tim
starim, otrcanim trikom. Svakog bi jutra ulijevao tri do etiri alice
benzina, tako da Ernestov mjera nikad nije bio na nitici.
Ernest Lipton se gotovo razljutio. Njegova najotrija primjedba
glasila je: Do vraga! I to mi je neka ala!
Znao sam tjednima da ga prijatelji zafrkavaju, ali se naprosto
nisam mogao umijeati. Osjeao sam da se to mene ne tie. Ljudi ko
ji su zbijali alu na Ernestov raun bili su njegovi dugogodinji prija
telji. Ja sam ga tek nedavno bio upoznao. Kad sam u njegovu pogle
du vidio razoaranje, povrijeenost i nesposobnost da se razljuti,
obuzeo me je osjeaj krivnje i tjeskobe. Opet sam se naao oi u oi
sa svojim starim neprijateljem. Prezirao sam Ernesta Liptona, no is
todobno mi je bio veoma drag.
Prava je istina bila da je Ernest Lipton sliio na mog oca. Debela
stakla na njegovim naoalama, znatno prorijeena kosa iznad ela
kao i tragovi tvrde prosijede brade koja se nije dala do kraja izbrijati, sve je to budilo sjeanje na mojeg oca. I on je imao isti takav ra
van, picast nos i iljatu bradu, no, ono to me je najvie podsjetilo
na oca bila je Ernestova nesposobnost da se razljuti i opali aljivine
po nosu. Ta je slinost bila toliko jaka da sam se osjetio ugroenim.
Sjetio sam se kako je moj otac bio ludo zaljubljen u sestru svoje
ga najboljeg prijatelja. Vidio sam je jednog dana u ljetovalitu kako
se dri za ruku s jednim mladiem. S njom je u pratnji bila njezina
majka. Djevojka se doimala sretnom. Dvoje mladih ljudi gledalo je
jedno u drugo kao oarano. Meni je to izgledalo kao prava mladena
ka ljubav. Kad sam vidio oca, ispriao sam mu da njegova djevojka
ima deka, zlurado se naslaujui u svakom trenutku svoje prie, ka
ko to samo mogu desetogodinjaci. Bio je zateen. Nije mi vjerovao.

A jesi li ti ikad rekao neto toj djevojci? pitao sam smiono.

Zna li ona da si zaljubljen u nju?
Ne budi glup, ti malo udovite! otresao se na mene. Ne mo
ram ja govoriti takve bedastoe ni jednoj eni. Poput razmaena
djeteta, pogledao me prkosno, a usnice su mu drhtale od bijesa.
Ona je moja! Trebala bi znati da je moja ena, a da joj ja to ne
moram rei!
Sve je to izgovorio sa sigurnou djeteta koje ima sve u ivotu,
a da se nije moralo za to izboriti.
Na vrhuncu nadahnua, zadao sam svoj posljednji udarac. Pa,
rekao sam, mislim da je oekivala da joj netko to kae i taj netko
te je preduhitrio.
Bio sam spreman pobjei izvan njegova dohvata jer sam oeki
vao da e na meni iskaliti sav svoj bijes, ali umjesto toga, on se sva
lio na stolac i poeo plakati. Molio me je jecajui, budui da sam bio
spreman na sve, da je uhodim i obavijestim ga to se zbiva.
Neopisivo sam prezirao oca i istodobno ga volio osjeajui neiz
recivu tugu. Proklinjao sam samog sebe zato to sam ga doveo u ta
ko poniavajui poloaj.
Ernest Lipton me je toliko posjeao na oca da sam dao otkaz, iz
govarajui se da se moram vratiti na fakultet. Nisam mogao podni
jeti vei teret od onoga to sam ga ve nosio. Nikad si nisam opro
stio to sam ocu nanio takvu bol, a njemu nikad nisam oprostio to
je bio takva kukavica.
Vratio sam se na fakultet i poeo se ponovno ukljuivati u studij an
tropologije, to je za mene bio divovski zadatak. Ono to je oteava
lo moj poloaj na studiju bila je injenica da je postojala samo jedna
osoba s kojom sam mogao lako i s uitkom suraivati, osoba dostoj
na divljenja, puna odvane znatielje i volje za stjecanjem znanja,
koja se nije dala smesti, a niti je po svaku cjenu branila ono to je
bilo neodrivo. Bio je to arheolog koji nije radio na mojem odjelu.
Pod njegovim sam se utjecajem zainteresirao za terenski rad. Moda
zato to je on na teren odlazio doslovce da bi iskopao informacije,
njegova je praktinost za mene bila oaza trezvenosti. On me je jedi
ni ohrabrivao da se nastavim baviti terenskim radom, govorei da
nemam to izgubiti.
Ako sve izgubi, bit e na dobitku, rekao mi je jednom. Bio je
to najzdraviji savjet koji sam ikada dobio za vrijeme cijelog studi
ja. Budem li sluao don Juana i radio na tome da se rijeim svoje

opsjednutosti samopreispitivanjem, mislio sam, doista nemam to

izgubiti, a mogu dobiti sve. No, tada mi to nije bilo sueno.
Kad sam rekao don Juanu kako mi je teko pronai profesora s
kojim bih mogao suraivati, iznenadio me je svojom zlobnom reak
cijom. Nazvao me je sitniavim prdonjom i drugim pogrdnim imeni
ma. Rekao mi je ono to sam ve znao: da nisam tako napet, mogao
bih uspjeno suraivati sa svakime na fakultetu ili na poslu.
Ratnici-putnici se ne ale, nastavi don Juan. Oni prihvaaju
sve to im beskonanost prua kao izazov. Izazov je izazov. On nije
osoban. On se ne moe shvatiti kao prokletstvo ili blagoslov. Ratnik-putnik ili pobjeuje kad je izazvan, ili ga izazov uniti. Uzbudljivije
je pobijediti, zato pobjeuj!
Odgovorih mu da je to lako rei, no provesti to sasvim je neto
drugo, i dodah da su moje muke nerjeive jer proistjeu iz nedo
sljednosti mojih kolega i prijatelja.
Nisu krivi ljudi oko tebe, ree. Oni si ne mogu pomoi. Po
greka je u tebi jer bi si ti mogao pomoi, ali umjesto toga, duboko
u sebi osuuje druge. Svaki idiot moe osuivati druge. Ako ih bu
de osuivao, oni e ti uvijek pokazivati svoje najgore lice. Svi smo
mi zatoenici i upravo nas to robovanje sili da se ponaamo tako ja
dno. Za tebe je izazov da prihvati ljude onakve kakvi jesu! Pusti ih
na miru!
Ovog si puta sasvim u krivu, don Juane, rekoh. Vjeruj mi,
mene uope ne zanima osuivanje drugih, ni bilo kakvo upletanje u
njihov ivot.
Nadam se da razumije to ti govorim, nastavi tvrdoglavo.
Ako nisi svjestan svoje elje da ih osuuje, doda, onda si u jo
gorem stanju nego to sam mislio. Ta se pogreka pojavljuje u ratnika-putnika kad iznova kreu na svoje putovanje. Postaju drski, neo
buzdani.
Priznao sam don Juanu da pretjerujem sa svojim prigovorima.
To sam i sam znao. Rekoh mu da sam optereen svakodnevnim pro
blemima, problemima koji opako djeluju na mene i ine me nesigur
nim, i da mi je neugodno to ga zamaram onime to me mui.
Hajde, poticao me je. Izbaci to iz sebe! Ne mora imati nikak
ve tajne preda mnom. Ja sam samo jedna prazna cijev. to god mi
kae, sve e se projicirati u beskonanost.
Stalno se neto jadam, priznao sam. Isti sam kao i svi ljudi
koje poznajem. Ne moe razgovarati ni s kim a da se ne pone ot
voreno ili prikriveno aliti.

Ispriao sam don Juana kako moji prijatelji ak i u najobiniji

razgovor uspiju ubaciti bezbroj prituaba. Primjerice u ovakvu dija
logu:
Kako ide, Jime?
Ah, dobro, sve je u redu, Cal. Tada slijedi duga stanka.
Od mene se oekuje da pitam: Je li stvarno sve u redu, Jime?
Je. Sve je odlino. Imam, dodue malo problema s Melom, ali
zna kakav je Mel - sebian i muiav. No, to moe, prijatelje treba
prihvatiti onakve kakvi jesu, zar ne? Ipak, mogao bi biti malo uvi
avniji. Ali do vraga. Takav je, kakav je. Uvijek ti preputa odluku prihvati me ili ostavi. To radi otkako smo imali dvanaest godina,
prema tome, sam sam si kriv. Ne znam zato se uope druim s nji
me?
Da, Jime, ima pravo, Mel je teka osoba, da. E, tako ti je to!
Kad smo ve kod tekih osoba, nisi ni ti mnogo bolji od Mela, Cal.
Nikad se ne mogu u tebe pouzdati, itd.
Drugi tipini dijalog glasio bi:
Kako si, Alex? Kako brani ivot?
Odlino. Prvi put u ivotu jedem na vrijeme, domaa hrana i
sve to, ali debljam se. Ne radim nita, samo gledam televiziju. Naviknuo sam izlaziti s dekima, a sad to ne mogu. Theresa mi ne da.
Dakako, mogao bih je poslati k vragu, no ne elim je povrijediti. Os
jeam se zadovoljno, ali sam jadan.
Alex je bio najjadniji ovjek prije nego to se oenio. Uvijek je
dekima prodavao isti tos. Kad bi sreo nekoga od prijatelja, rekao
bi: Hej, doi sa mnom do auta da te upoznam s mojom kujom.
Ludo se zabavljao vidjevi iznenaenje na naem licu kad bismo
smo u autu ugledali psa - kuju. Svoju je kuju predstavio svim svo
jim prijateljima. Bili smo okirani kad se stvarno vjenao s Theresom, trkaicom na duge staze. Upoznali su se na maratonu, kad se
Alex onesvijestio. Budui da su bili na nekoj planini, Theresa ga je
na bilo koji nain morala oivjeti, pa mu se popiala na lice. Nakon
toga je Alex postao njezin zatoenik. Oznaila je svoje podruje. Pri
jatelji su ga nazivali njezinim popianim zatoenikom. Njegovi su
prijatelji mislili da je Theresa prava kuja i da je otkvaenog Alexa
pretvorila u debelo pseto.
Don Juan i ja smo se tome smijali. Tada me je pogledao s ozbilj
nim izrazom na licu.
To su radosti i problemi svakodnevnog ivota, rekao je don
Juan. ovjek pobjeuje i gubi, a i ne zna kada pobjeuje, a kada

gubi. To je cijena koju plaa jer ivi po pravilima samopreispitivanja. Nemam ti to rei kao ni ti samom sebi. Mogu ti jedino savjeto
vati da se ne osjea krivim zato to si budala, ve da pokua ukinu
ti vladavinu samopreispitivanja. Vrati se na fakultet. Nemoj odusta
ti.
Moje zanimanje za studij znatno je oslabilo. Poeo sam ivjeti
kao da ne upravljam vlastitim ivotom. Sve mi je bilo teko, bio sam
potpuno klonuo duhom. Ipak, primijetio sam da moj um nije u sve
to ukljuen. Nita nisam planirao, nisam si postavljao nikakve cilje
ve, niti sam to oekivao. Nisam bio obuzet nikakvom milju, ali
sam bio obuzet osjeajima. Pokuao sam razmiljati o toj dvojnosti
izmeu pasivnog uma i uzburkanih osjeaja. U takvu stanju, prazne
glave i prepun osjeaja, jednog sam dana iao od Haines Halla, gdje
je bio odjel za antropologiju, prema restauraciji gdje sam objedo
vao.
Odjednom me je spopala udna drhtavica. Mislio sam da u se
onesvijestiti i sjeo sam na neke poploane stube. Pred oima sam vi
dio ute mrlje. Imao sam osjeaj da se vrtim. Bio sam siguran da e
mi pozliti. Pred oima mi se zamaglilo i na kraju nita nisam vidio.
Moja je tjelesna neugoda bila tako potpuna i tako jaka da mi nije
preostalo mjesta ni za jednu misao. Osjeao sam samo tjelesno uz
buenje od straha i tjeskobe, no istodobno me je obuzelo neko ushi
enje, neki udan predosjeaj da e mi se dogoditi neto veliko. Bila
su to uzbuenja koja nije pratila nikakva misao. U jednom trenutku
nisam vie znao sjedim li ili stojim. Bio sam okruen tako neproboj
nim mrakom kakav se moe samo zamisliti, i tada, vidjeh energiju
kako struji svemirom.
Vidjeh niz svijetleih kugli kako idu prema meni ili od mene. Vi
dio sam ih jednu po jednu upravo onako kako je to don Juan jedan
put opisao. Znao sam da su to razliite osobe po njihovim razliitim
veliinama. Ispitivao sam svaku pojedinost njihove strukture. Njiho
va svjetlost i okruglost bile su nainjene od vlakana koja kao da su
bila slijepljena. Bilo je tankih i debelih vlakana. Svaka od tih svije
tleih figura imala je debeo, upav pokriva. Izgledale su kao neke
udne, svijetlee, dlakave ivotinje, ili divovski okrugli kukci prekri
veni svijetleom kosom.
Najvie me je okiralo to to sam shvatio da sam te dlakave kuk
ce viao cijelog ivota. Sve one prigode u kojima me je don Juan tje
rao da ih namjerno vidim sada su mi se inile kao neki zaobilazan
put koji sam proao s njime. Sjetio sam se svih zgoda u kojima mi je

don Juan pomagao vidjeti ljude kao svijetlee kugle, ali je sve to bilo
neusporedivo slabije od toga kako sam ih sad vidio. Znao sam tada,
bez ikakve sumnje, da sam cijelog ivota potpuno sam, bez iije po
moi, opaao strujanje energije kroz svemir.
Ta me je spoznaja potpuno svladala. Osjeao sam se beskrajno
ranjivim, krhkim. Trebao mi je neki zaklon, morao sam se negdje sa
kriti, kao u snu koji svatko od nas pokatkad sanja, u kojem smo goli
i ne znamo kamo bismo. Osjeao sam se vie nego nag; osjeao sam
se nezatienim, slabim i uasavao sam se povratka u normalno sta
nje. Imao sam neki nejasan osjeaj da leim. Pokuavao sam iz sve
snage vratiti se u normalno stanje. Zamiljao sam kako leim na po
ploanoj stazi, grei se od bolova, okruen ljudima koji me gledaju.
Osjeaj da leim postajao je sve stvarniji. Osjetio sam da mogu
micati oima. Vidio sam svjetlo kroza zatvorene kapke, ali ih se ni
sam usudio otvoriti. Bilo je udno to nisam uo ljude za koje sam
zamiljao da me okruuju. Nisam uo nikakvu buku. Konano sam
se ohrabrio i otvorio oi. Leao sam na krevetu u svojem stanu na
uglu bulevara Wilshire i Westwooda.
Kad sam vidio da se nalazim u krevetu, uhvatila me je histerija.
Ali zbog nekoga neobjanjiva razloga, gotovo sam se odmah smirio.
Histeriju je zamijenio osjeaj tjelesne oputenosti ili neke vrste tje
lesnog zadovoljstva kakvo ovjek osjeti nakon dobra ruka. Meu
tim, nisam mogao smiriti misli. Najvie me je zaprepastila spoznaja
da sam cijelog ivota izravno opaao energiju. Kako je uope bilo
mogue da ja to nisam znao? to me je to sprjeavalo da pristupim
toj drugoj strani svojeg bia? Don Juan je govorio da svako ljudsko
bie ima mogunost izravno vidjeti energiju, no nije mi rekao da
svako ljudsko bie izravno vidi energiju a da to ne zna.
Postavio sam to pitanje prijatelju psihijatru. Nije mi mogao nita
razjasniti. Mislio je da je moja reakcija posljedica umora i pretjera
nog uzbuenja. Prepisao mi je Valium i preporuio da se odmorim.
Nisam se nikome usudio rei da sam se probudio u svojem kre
vetu a da nisam mogao objasniti kako sam tamo dospio. Stoga je bi
lo razumljivo da sam elio vidjeti don Juana to prije. Odletio sam
u Mexico City to sam prije mogao, unajmio auto i odvezao se k nje
mu.
Sve si to ve prije radio! ree don Juan smijui se kad sam mu
opisao svoj nevjerojatan doivljaj. Samo su dvije novine. Jedna je
da si opazio energiju potpuno sam. Zaustavio si svijet i tada si shvatio

da si ve vidio energiju kako struji svemirom, kao i svako drugo ljud

sko bie, premda nema znanje o tome na razini svijesti. Druga novi
na je da si iz unutranje tiine putovao potpuno sam.
Ti zna, a da ti ja to ne moram ni rei, da je sve mogue ako
ovjek krene iz unutranje tiine. Ovog su ti puta tvoj strah i tvoja
ranjivost omoguili da zavri u svojem krevetu, to i nije tako dale
ko od kampusa Kalifornijskog sveuilita. Da nisi bio toliko obuzet
svojim iznenaenjem, shvatio bi da ono to si uinio nije nita, nita
osobito za ratnika-putnika.
Ali nije najvanije to to si saznao da si oduvijek neposredno
opaao energiju, ni to si putovao iz unutranje tiine, nego neto to
bi se moglo nazvati dvostrukim dogaajem. Prvo, doivio si neto
to su vraevi drevnog Meksika nazivali jasnim pogledom, ili gubit
kom ljudskog oblija: vrijeme kad ljudska sitniavost nestaje kao da
je bila oblai magle to se nadvio nad nama, magle koja se polako
podie i rasplinjava. Ali nikako ne smije povjerovati da je ono to
si postigao zaokrueno. Svijet vraeva nije nepromjenjiv poput sva
kodnevnog svijeta u kojem nas ue da ako jednom postigne cilj,
zauvijek ostaje pobjednik. U svijetu vraeva, kad postigne neki
cilj, znai da si naprosto stekao najdjelotvornija orua kako bi na
stavio borbu, koja, usput reeno, nikad nee zavriti.
Drugi dio toga dvostrukog dogaaja jest da si se suoio s pita
njem koje najvie izluuje ovjekovu duu. I sam si to izrazio kad si
sebi postavio pitanja: 'Kako je, zaboga, mogue da nisam znao da
sam cijelog ivota neposredno opaao energiju? to me je sprjea
valo da sagledam tu drugu stranu svojeg bia?'

Sjene od blata

SJEDITI S DON JUANOM u tiini bilo je za mene jedno od najugod

nijih iskustava. Udobno smo se smjestili na stolcima presvuenima
tkaninom, iza kue, u planinama sredinjeg Meksika. Bilo je kasno
poslijepodne. Puhao je blag povjetarac, sunce se spustilo iza kue i
njegove su nam zrake padale na lea. Sve bljee Sunevo svjetlo
bacalo je udesne zelene sjene na veliko drvee u dvoritu. Svuda
oko njegove kue raslo je visoko drvee koje je zaklanjalo pogled na
grad u kojem je ivio. To mi je davalo dojam da se nalazim u divlji
ni, koja se dodue razlikovala od gole Sonorske pustinje, ali je ipak
bila divljina.
Danas emo razgovarati o najozbiljnijoj temi vraanja, ree
odjednom don Juan, i krenut emo od energetskog tijela.
Ve mi je bezbroj puta opisao energetsko tijelo kao konglomerat
energetskih polja, zrcalnu sliku konglomerata energetskih polja koja
ine fiziko tijelo, kada se ono vidi kao energija koja struji svemi
rom. Rekao je da je ono manje, kompaktnije i da izgleda tee nego
svijetlea kugla fizikog tijela.
Don Juan mi je objasnio da su tijelo i enegetsko tijelo dva kon
glomerata energetskih polja koja se stapaju pomou neke udne
sljepljujue sile. Neprestano je naglaavao da je sila koja vee taj
skup energetskih polja, prema vraevima starog Meksika, najzago
netnija sila u svemiru. Po njegovoj osobnoj procjeni, ona je sama bit
cijeloga kozmosa, ukupni zbroj svega to jest.
Tvrdio je da su fiziko tijelo i energetsko tijelo jedine energetske
konfiguracije u svijetu ljudskih bia koje su u protutei. Stoga nije
prihvaao dualizam osim kad je rije bila o tim tijelima. Smatrao je
da je dualizam izmeu duha i tijela, duhovnoga i materijalnoga, pu
ki proizvod razmiljanja naeg uma koji lanano nie pojmove bez
ikakve energetske osnove.

Don Juan je rekao da pomou discipline svatko moe pribliiti

energetsko tijelo fizikom tijelu. U normalnom stanju, udaljenost iz
meu tih dvaju tijela je golema. Kad se jednom energetsko tijelo na
e u odreenom dometu, koji se razlikuje od pojedinca do pojedin
ca, svatko ga moe, pomou discipline, pretvoriti u doslovnu presli
ku vlastitoga fizikog tijela; to jest u trodimenzionalno, vrsto bie.
Otuda potjee ideja vraeva o drugome ili o dvojniku. Na isti nain,
primjenjujui istu disciplinu, svatko moe svoje trodimenzionalno,
vrsto fiziko tijelo pretvoriti u savrenu presliku svojega energet
skog tijela - to jest u eterini naboj energije nevidljive ljudskom oku,
kao to je to uostalom i svaka energija.
Kad mi je don Juan sve to ispriao, dolo mi je da ga pitam je li
to bio opis nekog mita. Odgovorio je da vraevi nemaju veze s mito
vima. Vraevi su praktini i ono to oni opisuju uvijek je prilino tre
zveno i prizemno. Prema don Juanu, potekoe u razumijevanju
onoga ime se bave vraevi, proizlaze iz toga to se oni slue druk
ijim spoznajnim sustavom.
I dok smo tog dana sjedili iza don Juanove kue u sredinjemu
Meksiku, on je izjavio da energetsko tijelo ima kljunu vanost za sve
to se dogaa u mojem ivotu. Vidio je kao energetsku injenicu da
se moje energetsko tijelo, umjesto da se udaljava od mene, kao to
se inae dogaa, pribliava meni velikom brzinom.
to to znai da mi se pribliava, don Juane? pitao sam.
To znai da e ti se smraiti, ree on smijui se. Tvoj e ivot
postati strogo kontroliran, ali nee ti upravljati njime, nego tvoje
energetsko tijelo.
Hoe rei, don Juane, da e sa mnom upravljati neka vanjska
sila? pitao sam.
Mnotvo sila upravlja tobom ovog asa, odgovori don Juan.
Upravljanje o kojemu govorim neto je to je izvan dometa rijei.
To je tvoje upravljanje, a istodobno nije tvoje. Ono se ne moe klasi
ficirati, ali se svakako moe iskusiti. A to je najvanije, njime se
svakako moe manipulirati. Zapamti ovo: njime se moe manipuli
rati, dakako u tvoju korist, to opet i nije u tvoju korist, nego u ko
rist energetskog tijela. Meutim, energetsko tijelo, to si ti, a opet i ni
si, i tako bismo to mogli ponoviti beskrajno mnogo puta. To je kao
kad pas pokuava uhvatiti vlastiti rep. Ne moe se to izraziti naim
jezikom. Sva ta iskustva prelaze granice sintakse.
Brzo se sputao mrak i kronje drvea koje su jo malo prije ima
le zeleni sjaj postadoe tamne i teke. Don Juan ree da ako svoju
pozornost usredotoim na tamu kroanja, a da pritom ne fokusiram

pogled, nego ih samo promatram krajikom oka, vidjet u sjenu ka

ko prelijee preko mojega vidnog polja.
Sada je najbolje vrijeme da uini ono to traim od tebe, re
e. Treba ti samo trenutak da se pribere i napravi to. Nemoj prestajati dok ne uhvati tu tamnu sjenu to e ti lebdjeti pred oima.
Doista sam ugledao neku udnu crnu sjenu koja se ocrtavala na
kronjama drvea. Nisam znao je li to jedna sjena koja se kree naprijed-natrag, ili vie sjenki koje se kreu slijeva nadesno, ili zdesna
nalijevo, ili ravno kroza zrak. Izgledale su mi kao debele crne ribe,
goleme ribe. Bilo je to kao da su divovske ribe sabljarke letjele zra
kom. Posve sam utonuo u taj prizor. Tada me je, odjednom, poeo
hvatati strah. Postalo je toliko mrano da nisam vie vidio lie, ali
sam ipak vidio crne sjene koje su mi plesale pred oima.
to je to, don Juane? pitao sam ga. Posvuda oko sebe vidim
crne sjene koje mi pleu pred oima.
Ah, to je beskrajan svemir, ree, nemjerljiv, nelinearan, s onu
stranu svijeta sintakse. Vraevi drevnog Meksika prvi su vidjeli te
sjene pa su ih slijedili. Vidjeli su ih kao to ih ti sada vidi i vidjeli su
ih kao energiju to struji svemirom. I doista su otkrili neto trans
cendentalno.
Prestao je govoriti i zagledao se u mene. Njegove su stanke do
lazile u pravo vrijeme. Uvijek je prestajao govoriti kad mi je ivot vi
sio o koncu.
to su otkrili, don Juane? pitao sam.
Otkrili su da imamo ivotnog pratioca, izgovorio je jasno ko
liko je god to mogao. Imamo grabeljivca koji je doao iz dubina
kozmosa i preuzeo vlast nad naim ivotom. Ljudska su bia njego
vi zatoenici. Grabeljivac je na bog i na gospodar. Uinio nas je
poslunima i bespomonima. Kad se hoemo pobuniti, on ugui na
u pobunu. Ako elimo djelovati samostalno, on od nas zahtijeva da
to ne inimo.
Bilo je vrlo mrano oko nas i kao da me je mrak onemoguavao
da se izrazim. Da je bio dan, puknuo bih od smijeha. Mrak me je
sputavao.
Mrano je kao u rogu, ree don Juan, ali ako pogleda kra
jikom oka, vidjet e da sjene jo poskakuju oko tebe.
Bio je u pravu. Jo sam ih vidio. Od njihova mi se kretanja za
vrtjelo u glavi. Don Juan je upalio svjetlo i inilo se da su nestale.
Stigao si, potpuno sam. Do onoga to su amani drevnog Mek
sika nazivali najvanijim, kljunim problemom, ree don Juan.

Cijelo sam vrijeme okoliao, pokuavao sam ti, na neodreeni na

in, dati do znanja da nas neto dri u zatoenitvu. Doista mi jesmo
zatoenici! Za vraeve starog Meksika bila je to energetska injenica.
Zato je grabeljivac preuzeo vlast onako kako si to opisao,
don Juane? pitao sam. Mora postojati logino objanjenje.
Nema objanjenja, odgovori don Juan, a to je najjednostav
nije objanjenje na svijetu. Oni su preuzeli vlast nad nama jer smo
mi njihova hrana i nemilosrdno nas cijede jer smo im potrebni za
preivljavanje. Ba kao to mi uzgajamo kokoi u kokoinjcima, gallinerosima, grabeljivci uzgajaju nas u kavezima za ljude, u humanerosima. Tako uvijek imaju hrane.
Osjeao sam da estoko odmahujem glavom. Nisam mogao iz
raziti dubok osjeaj nelagode i nezadovoljstva koji me je obuzeo, ali
mi se tijelo trzalo kao da ga je pokuavalo izbaciti iz sebe. Drhtao
sam od pete do glave protiv svoje volje.
Ne, ne, ne, uo sam se kako govorim. To je apsurdno, don Ju
ane. Ono to govori je udovino. To jednostavno ne moe biti isti
na ni za vraeve, ni za obine ljude, ni za koga.
Zato ne? pitao je don Juan mirno. Zato ne? Zato to te je
to razbjesnjelo?
Da, razbjesnjelo me je, odbrusio sam. Te su tvrdnje nakazne!
Pa, ree, nisi jo sve uo. ekaj malo, vidjet emo kako e se
osjeati nakon prepada koji ti spremam. Nainit u strahovit napad
na tvoj um, a ti nee moi ustati i otii jer si uhvaen. Ne zato to
sam te ja zarobio, ve e te neto u tebi sprijeiti da ode, dok e
drugi dio tebe podivljati od bijesa. I zato, pripremi se!
Neto je u meni, osjeao sam to, doista eznulo za kaznom.
Imao je pravo. Ne bih bio otiao iz kue ni za to na svijetu. A opet,
nimalo mi se nisu sviale sve te brbljarije kojima se razmetao.
elio bih se obratiti tvojemu analitikom umu, ree don Juan.
Razmisli malo i reci mi kako bi objasnio suprotnost izmeu inteli
gencije ovjeka - stvaraoca i izumitelja, i gluposti njegovih sustava
vjerovanja, ili proturjenosti u njegovu glupavu ponaanju. Vraevi
vjeruju da su nam grabeljivci dali sustave vjerovanja, ideje o dobru
i zlu, drutvene norme. Oni su ti koji su nam usadili nadu i oekiva
nja, snove o uspjehu i more o promaaju. Oni su nam podarili za
vist, pohlepu i kukaviluk. Grabeljivci su ti koji su nas uinili samo
zadovoljnim robovima navika, do ludila opsjednutima sobom.
Ali kako to oni ine, don Juane? pitao sam jo vie razljuen
onime to je govorio. apu li nam na uho dok spavamo?

Ne, ne rade to oni tako. To bi bilo idiotski! ree don Juan smje
kajui se. Oni su bezbroj puta uinkovitiji i organiziraniji nego to
ti misli. Da bi nas drali u pokornosti, da bismo bili ponizni i slabi,
grabeljiva izvode zapanjujui potez - sjajan, dakako, sa stajalita
borbene strategije, ali jeziv sa stajalita onih koji zbog toga trpe.
Daju nam svoj um! uje li me? Grabeljiva nam daju svoj um koji
postaje na um. Um grabeljivaca je barokan, proturjean, mraan,
pun straha da svakog asa moe biti otkriven.
Znam da se boji da e biti gladan, nastavi, iako nikad nisi
gladovao, a to nije nita drugo doli bojazan grabeljivca koji se boji
da se svakog asa moe razotkriti njegov manevar i da e ostati bez
hrane. Putem uma, koji je uostalom njihov um, grabeljivci u ovje
kov ivot usauju to god im odgovara. I na taj si nain osiguravaju
neku vrstu tampon zone protiv vlastitog straha.
Mogao bih ja to nekako i prihvatiti, don Juane, rekoh, ali ima
u tome neto tako grozno da mi se u biti gadi. Tjera me da se uspro
tivim. Ako je istina to da nas jedu, kako to ine?
Don Juanovo se lice razvuklo u iroki osmijeh. Topio se od mili
ne. Objasnio je da vraevi vide ovjekovo novoroene kao neobi
nu, svijetleu kuglu energije, od vrha do dna prekrivenu sjajnim
omotaem, neime to je poput plastinog prekrivaa koji je vrsto
povezan s energetskom ahurom. Rekao je da grabeljivci jedu taj
sjajni omota svijesti i kad ljudsko bie odraste, sve to ostane od to
ga sjajnog omotaa svijesti jest uzak rub koji ide od poda do vrkova
nonih prstiju. Taj rub omoguuje odraslima da ive ili, bolje rei,
da jedva preivljavaju.
Kao da sanjam, sluao sam don Juana Matusa kako objanjava
da je ovjek, koliko je njemu poznato, jedina vrsta koja ima sjajni
omota svijesti izvan svijetlee ahure. Stoga je postao lak plijen za
svijest drukijeg reda, kao to je na primjer teka svijest grabeljiv
ca.
Tada je iznio najpogubniju tvrdnju to sam je ikad od njega uo.
Izjavio je da je uski rub svijesti epicentar ovjekova samopreispitivanja kojemu on nepovratno robuje. Igrajui na nae samopreispitivanje, to je jedina svijest koja nam je ostala, grabeljivci izazivaju
bljeskove svijesti. Plamenove to nastaju iz bljeska konzumiraju na
okrutan nain, svojstven grabeljivcima. Nameu nam beznaajne
probleme od kojih se bljesak pretvara u plamenak svijesti i tako nas
odravaju na ivotu da bi se mogli hraniti energetskim plamencima
naih tobonjih spoznaja.

Zacijelo me je ono to je don Juan govorio strano pogodilo jer

mi je u jednom trenutku pozlilo.
Poto je don Juan naas zastao, to mi je bilo dovoljno da do
em k sebi, pitao sam ga: Ali zato vraevi starog Meksika i svi vra
evi poslije njih koji vide grabeljivce nisu nita uinili da to sprijee?
Ni ti, ni ja, ni itko drugi ne moe nita uiniti, ree don Juan
ozbiljnim, tunim glasom. Jedino nam preostaje da razvijemo toli
ku samodisciplinu da nas ne mogu dotaknuti. Kako bi od svojih bli
njih mogao traiti da se podvrgnu tako strogoj disciplini? Pukli bi od
smijeha, ismijali bi te, a oni agresivniji bi te prebili na mrtvo ime. I
to ne zato to ti ne bi vjerovali, jer je u svakom ovjeku duboko usa
eno nagonsko znanje koje je naslijedio od predaka - da grabeljivci postoje.
Moj se analitiki um javljao svako malo, kao da smo se igrali
skrivaa. Pojavio bi se, pa bi nestao, pa bi se opet pojavio. Sve to je
don Juan govorio bilo je apsurdno, nevjerojatno. Istodobno je bilo
to najrazumnije objanjenje koje sam uo, tako jednostavno. Obja
njavalo je svaku ljudsku proturjenost koje sam se mogao sjetiti. Ali
kako bi to ovjek uope mogao ozbiljno shvatiti? Don Juan me je
gurao prema lavini koja bi me mogla nepovratno povui za sobom.
Osjetio sam da mi prijeti novi val uzbuenja. Val nije dolazio iz
mene, ali je bio povezan sa mnom. Don Juan mi je neto radio. Bilo
je to pozitivno na neki tajanstveni nain i istodobno strahovito ne
gativno. Osjetio sam kao da mi hoe otkinuti neku tanku opnu koja
me je obavijala. Gledao me je netremice u oi. Potom je skrenuo po
gled i poeo govoriti ne pogledavi me vie.
Kad te pone izjedati sumnja toliko da se osjeti ugroenim,
ree, uini neto praktino to e ti pomoi. Ugasi svjetlo. Zagledaj
se u mrak; otkrij to moe u njemu vidjeti.
Ustao je da ugasi svjetlo. Zaustavio sam ga.
Ne, ne, don Juane, rekoh, nemoj gasiti svjetlo. Dobro mi je.
U tom sam asu osjetio strah od mraka, to za mene nije bilo
uobiajeno. Zadrhtao sam od same pomisli na mrak. Nesumnjivo,
duboko u sebi, nagonski, neto sam znao, ali se nisam usudio ni tak
nuti u to znanje, a kamoli izvui ga na povrinu. Ne bih to bio uinio
ni za cijeli svijet!
Vidio si kako sjene promiu kronjama drvea, ree don Juan
naslonivi se na naslon stolca. To je prilino dobro. elio bih da ih
vidi ovdje u sobi. Ne mora nita vidjeti, samo uhvati slike koje pro
miu. Ima dovoljno energije za to.

Bojao sam se da e don Juan ustati i ugasiti svjetlo, to je i ui

nio. Sekundu nakon toga, poeo sam vritati iz svega glasa. Ne sa
mo to sam pogledom uhvatio slike koje su promicale nego sam i
uo kako mi zuje pokraj uiju. Don Juan se valjao od smijeha dok je
palio svjetlo.
Kakav temperamentan momak! uzviknuo je. S jedne strane,
okorjeli nevjernik, s druge pak, savreni pragmatiar. Mora nekako
srediti tu unutranju borbu, inae e se napuhnuti kao velika aba
krastaa i na kraju raspuknuti.
Don Juan je gurao svoj alac sve dublje i dublje.
Vraevi drevnog Meksika, ree, vidjeli su grabeljivca. Na
zvali su ga letaem jer skae visoko u zrak. Nije to ugodan prizor za
oko. To je velika sjena, tamna, neprobojna, crna sjena koja skae
kroz zrak. Potom se spusti ravno na zemlju. Vraevi drevnog Meksi
ka bili su u velikoj neprilici; pitali su se kada se grabeljivac pojavio
na Zemlji. Zakljuili su da je ovjek u odreenom dobu svojeg raz
voja zacijelo bio potpuno bie s visoko razvijenom svijeu, sposob
no za velike spoznaje i velianstvene pothvate, dok se danas takvo
to moe nai jo samo u legendama. A onda, kao da je sve to ieznulo, i to imamo danas? Utueno, skrhano bie.
elio sam se razljutiti, nazvati ga paranoikom, ali onaj poznati
osjeaj da sam u pravu naprosto me je iznevjerio. Nisam si ak
mogao postaviti ni moje najdrae pitanje: to ako je sve to to govo
ri istina? U jednom asu, dok mi je tako govorio te noi, u dnu sam
due osjetio da je sve to istina, ali istodobno, s jednakom sam sna
gom znao da je sve to apsurdno, samo po sebi.
to to govori, don Juane? pitao sam slabim glasom. Grlo mi
se stegnulo. Jedva sam disao.
Kaem da se pred nama ne nalazi tek obian grabeljivac. On
je prepreden i dobro organiziran; sustavno nas unitava pretvarajui
nas u beskorisna bia. ovjek, koji je predodreen da ima maginu
mo, vie je nema. On je obian komad mesa. ovjek vie ne sanja,
ostali su samo triavi, konvencionalni, imbecilni snovi ivotinje koja
se uzgaja da bi se na kraju pretvorila u komad mesa.
Don Juanove su rijei u meni izazvale udnu, tjelesnu reakciju,
neto poput munine. inilo mi se kao da e mi opet pozliti. Ali
munina je dolazila iz dna mojeg bia, iz moje najdublje nutrine.
Grio sam se protiv svoje volje. Don Juan mi je snano protresao ra
mena. Vrat mi je plesao naprijed-natrag od njegovih jakih trzaja.
Odmah sam se smirio. Osjeao sam da opet vladam sobom.

Taj grabeljivac, nastavi don Juan, koji je, dakako, neorgansko bie, nije sasvim nevidljiv za nas, kao druga neorganska bia. Kao
djeca, mi ga doista i vidimo, vjerujem, ali nam je tako straan da ga
elimo to prije zaboraviti. Djeca bi se svakako mogla usredotoiti
na taj prizor, no svi ih odvraaju od toga.
Jedina mogunost koja preostaje ovjeanstvu, nastavi, jest
disciplina. Samo disciplinom moemo prestraiti grabeljivca. Ali
pod disciplinom ne mislim na stroge navike. Ne mislim na ustajanje
u pet i trideset ujutro i pljuskanje hladnom vodom dok ne poplavi.
Suoiti se hladne glave s neoekivanim dogaajima - to je sposob
nost koju vraevi nazivaju disciplinom. Za njih je disciplina umijee:
umijee ovjeka da se suoi s beskonanou a da ne ustukne, ne za
to to je jak i otporan, nego zato to ga beskonanost ispunjava stra
hopotovanjem.
Na koji bi nain disciplina vraeva mogla zastraiti grabeljivce? pitao sam.
Vraevi kau da pomou discipline sjajni omota svijesti postaje
bljutav za letaa, ree don Juan ispitujui moje lice ne bi li otkrio
znak nevjerice. Tada su grabeljiva zateeni. Nejestivi sjajni omo
ta je izvan dometa njihove spoznaje, pretpostavljam. Kada su zate
eni, ne preostaje im nita drugo nego da se suzdre od svoga opa
kog nauma.
Ako grabeljivci neko vrijeme ne jedu na sjajni omota svijesti,
on raste, nastavi. I dalje e rasti. Jednostavno reeno, vraevi po
mou discipline dre grabeljivce po strani dovoljno dugo da im
sjajni omota svijesti moe narasti iznad visine nonih prstiju. Kad
naraste iznad visine nonih prstiju, onda raste dalje do svoje priro
dne veliine. Stari su vraevi govorili da je sjajni omota svijesti po
put drveta. Ako ga netko ne odree, naraste do svoje prirodne veli
ine. Kad svijest prijee visinu nonih prstiju, goleme opaajne spo
sobnosti postaju neto sasvim prirodno.
Jedan od sjajnih trikova kojima su se sluili stari vraevi, na
stavi don Juan, bio je optereivanje letaeva uma disciplinom. Ot
krili su da kad opterete letaev um unutranjom tiinom, strana ugra
dnja nestane, te tako svaki praktiar koji sudjeluje u tom zahvatu po
staje potpuno siguran da je taj um bio stranog podrijetla. Strana
ugradnja se vraa, uvjeravam te, ali nema vie takvu snagu kao prije.
Usto, uklanjanje strane ugradnje za vraa postaje rutina, te je se sve
lake oslobaa, dok je se jednog dana konano ne rijei zauvijek. Tu
an dan doista! Tog se dana mora osloniti na vlastite izvore, koji su
gotovo jednaki nitici. Nema vie nikoga tko bi ti rekao to initi.

Nema stranog uma koji bi ti nareivao da se bavi idiotskim stvari

ma na koje si naviknuo.
Moj uitelj, nagual Julian, uvijek je upozoravao sve svoje ue
nike, nastavi don Juan, da je to najtei dan u vraevu ivotu, jer
je na istinski um, u kojem je pohranjeno nae cjelokupno ivotno
iskustvo, naviknut na podinjeni poloaj te je postao srameljiv, ne
siguran i nepostojan. Ja osobno mislim da vraeva prava borba po
inje tog asa. Sve ostalo samo je priprema.
Iskreno sam se uznemirio. elio sam saznati vie, ali neto se u
meni pobunilo, nukalo me je da prestanem. Podsjealo me je na
mrane slike kazne, na neto poput gnjeva Bojega koji e se sruiti
na mene zato to sam taknuo u tajnu koju ni sam Bog nije objavio.
Napregnuo sam se iz sve snage kako bi prevagnula moja znatielja.
to, to, to to znai, uo sam se kako govorim, opteretiti letaev um?
Disciplina strahovito optereuje strani um, odgovorio je. Ta
ko, razvijajui samodisciplinu, vraevi se oslobaaju strane ugradnje.
Njegove su me izjave dotukle. Vjerovao sam da je don Juan ili
sasvim skrenuo ili mi je govorio neto od tako goleme vanosti da
sam se smrznuo. Primijetio sam, meutim, kako mi se brzo povrati
la snaga kad sam mu se htio suprotstaviti. Naas me je spopala pa
nika, a onda sam se poeo smijati kao da mi je don Juan ispriao ne
ki vic. ak sam se uo kako govorim don Juane, don Juane, ti si ne
popravljiv!
inilo se da je don Juan potpuno razumio kroz to sam prola
zio. Odmahivao je glavom i glumei kao da je izgubio svaku nadu,
podigao pogled prema nebu.
Tako sam nepopravljiv, ree , da u jo jednom stresti letaev
um koji nosi u sebi. Otkrit u ti jednu od najudesnijih tajni vraa
nja. Opisat u ti otkrie za koje je vraevima trebalo tisue godina
da ga potvrde i uvrste.
Pogledao me je i zlurado se osmjehnuo. Letaev um nestaje za
uvijek, ree ako se vra uspije doepati vibracijske sile koja nas dr
i na okupu kao konglomerat energetskih polja. Uspije li vra odr
ati taj pritisak dovoljno dugo, letaev e um doivjeti poraz i nesta
ti. A to je upravo ono to e ti uiniti - zadrati energiju koja te dri
na okupu.
Moja je reakcija bila potpuno neobjanjiva. Osjetio sam trzaj u
utrobi, kao da sam doivio neki udar. Spopao me je neizrecivi strah,
to sam odmah povezao sa svojom vjerom.

Don Juan me je odmjerio od glave do pete.

Boji se srdbe Boje? ree. Smiri se, nije to tvoj strah. To je
letaev strah jer zna da e uiniti upravo ono to ti ja kaem.
Od njegovih se rijei nisam osjeao nita bolje. Bilo mi je jo go
re. Sav sam se tresao od greva, a bio sam potpuno bespomoan da
ih zaustavim.
Ne brini, ree don Juan mirno. Pouzdano znam da ti napada
ji brzo prou. Letaev um ima vrlo slabu mo koncentracije.
Ubrzo je sve prestalo, kao to je don Juan i predvidio. Blago re
eno, bio sam uasno zbunjen. Bilo je to prvi put u mom ivotu, s
don Juanom i bez njega, da nisam znao odlazim li ili dolazim. Htio
sam ustati sa stolca i kretati se, ali sam se na smrt prepao. Razmi
ljao sam racionalno, no istodobno sam osjeao neki djetinji strah.
Poeo sam teko disati, oblijevao me je hladan znoj. Kao da sam pu
stio s lanca najgroznije slike: crne sjene plesale su svuda oko mene,
kamo god sam se okrenuo.
Zamirio sam i spustio glavu na naslon za ruke. Ne znam kuda
bi sam sa sobom, don Juane, rekoh. Veeras si me zbilja uspio do
tui.
Tebe razdire unutranja borba, rekao je don Juan. Duboko u
sebi zna da nisi kadar oduprijeti se sporazumu prema kojemu je
dan neodvojivi dio tebe, tvoj sjajni omota svijesti, slui kao neshvat
ljivi izvor hrane jednako tako neshvatljivim entitetima. Drugi dio te
be opire se tome svom svojom snagom.
Revolucija vraeva, nastavi, ogleda se u tome to oni odbi
jaju potovati dogovore u kojima nisu sudjelovali. Mene nikad nitko
nije pitao pristajem li na to da me jedu bia koja imaju drukiju vr
stu svijesti. Moji su me roditelji donijeli na svijet samo da budem
hrana kao to su to i oni bili, i to je kraj prie.
Don Juan je ustao sa stolca i protegnuo ruke i noge. Sjedimo
tu ve satima. Vrijeme je da uemo u kuu. Idem jesti. Hoe li jesti
sa mnom?
Odbio sam. eludac mi se raspadao.
Mislim da bi ti bilo najbolje da ode spavati, ree. Blic te je
dotukao.
Nije me trebao nagovarati. Svalio sam se na krevet i zaspao kao
klada.
Kad sam se vratio kui, to je vrijeme vie odmicalo, to sam bio
opsjednutiji idejom o letaima. Otiao sam tako daleko da sam po
eo misliti kako je don Juan potpuno u pravu. Ma koliko se trudio,

nisam mogao odbaciti njegov nain razmiljanja. to sam vie raz

miljao o tome i to sam vie razgovarao sa svojim prijateljima i pro
matrao ih, to sam postajao sve uvjereniji da postoji neto to onemo
guuje svako nae djelovanje, svaki odnos s drugima i svaku misao
koja nije usredotoena na nae ja. Moja glavna briga bio sam ja, a
tako je bilo i sa svima koje sam poznavao ili s kojima sam razgova
rao - svi su bili zaokupljeni ponajprije sobom. Budui da nikako ni
sam mogao objasniti tu sveopu zajedniku crtu, poeo sam vjerova
ti da je don Juanovo objanjenje te pojave najprimjerenije.
Udubio sam se u prouavanje knjiga o mitovima i legendama.
itajui te knjige, otkrio sam neto to nikad prije nisam primijetio:
svaka knjiga koju sam proitao bila je zapravo tumaenje mitova i
legendi. Stilovi su se razlikovali, ali pokretaka snaga koja se skriva
la iza rijei, u osnovi je bila ista: iako su se autori bavili vrlo apstrak
tnom temom, kao to su mitovi i legende, uvijek su uspijevali uba
citi neto o sebi. Ono to je bilo zajedniko svim tim piscima nije to
liko bila ista tema, koliko potreba da je iskoriste za sebe. Nikad to
prije nisam primijetio.
Svoju sam reakciju pripisao utjecaju don Juana. Neizbjeno pi
tanje koje sam si postavio glasilo je - vidim li ja to tako pod njego
vim utjecajem ili doista postoji strani um koji nam namee sve to
radimo? Zapadao sam u proturjena raspoloenja; as sam odbaci
vao ideju o stranom umu, as sam je prihvaao. Duboko u sebi znao
sam da je sve to don Juan govori energetska injenica, ali sam s jed
nakom sigurnou osjeao da je sve to samo naklapanje. Od unu
tranjeg razdora ostao mi je okus zle slutnje, osjeaj da e me snai
neko posvemanje zlo.
Izuavao sam druge kulture sa stajalita antropologije ne bih li
otkrio neto to bi upuivalo na postojanje letaa, ali nita slino ni
sam naao. inilo se da jedino don Juan zna neto o tome. Kad sam
ga sljedei put vidio, bez ikakva uvoda, poeo sam govoriti o letai
ma.
Pokuao sam na sve mogue naine razumno razmiljati o toj
temi, rekoh, ali nisam uspio. U nekim se trenucima potpuno sla
em s tobom u vezi s grabeljivcima.
Usredotoi pozornost na sjene to pleu koje stvarno vidi,
ree don Juan smjekajui se.
Objasnio sam don Juanu da e sjene koje pleu unititi svaku ra
cionalnost u meni. Posvuda sam ih vidio. Od kada sam posljednji put
bio kod njega, nisam vie mogao spavati u mraku. Nije mi nimalo

smetalo to spavam s upaljenim svjetlom. Ali istog asa kad bih uga
sio svjetlo, sve je oko mene poelo poskakivati. Nikad nisam vidio
cijele likove ili neke druge oblike. Sve to sam vidio bile su tamne
crne sjene kako promiu.
Letaev um te nije napustio, rekao je don Juan. Znatno je o
teen i pokuava sve kako bi naao naina da ponovno uspostavi od
nos s tobom. Ali se neto u tebi odvojilo od njega zauvijek. Leta to
zna. Stvarna se opasnost krije u tome da letaev um moe pobijedi
ti time to neprestano stvara proturjenost izmeu onoga to on ka
e i onoga to ja kaem, pa te tako iscrpljuje i prisiljava da odustane.
Vidi, letaev um nema suparnika, nastavi don Juan. Kad ne
to tvrdi, sloi se s vlastitom tvrdnjom i navodi te da povjeruje kako
si doao do neega vrijednoga. Letaev e ti um rei da je sve to te
Juan Matus ui ista glupost, a potom e se isti um sloiti s vlasti
tom tvrdnjom: 'Da, svakako, to je glupost', rei e ti. Tako nas oni
pobjeuju.
Letai su bitan dio svemira, nastavi, i valja ih prihvatiti takve
kakvi stvarno jesu - grozni, nakazni. Oni su sredstva pomou kojih
nas svemir iskuava.
Mi smo energetske sonde koje je stvorio svemir, nastavio je
kao da je zaboravio na moju prisutnost, i zato to posjedujemo
energiju koja ima svijest, mi smo sredstva pomou kojih svemir po
staje svjestan sebe. Letai su neumoljivi izazivai. Treba ih uzeti kao
takve. Ako uspijemo u tome, svemir e nam dopustiti da nastavimo.
elio sam da mi don Juan jo govori o tome. Ali je on samo re
kao: Prepad na tebe zavrio je kad si posljednji put bio ovdje; sve
to si mogao rei o letaima, rekao si tada. Vrijeme je za drukije
taktike poteze.
Te noi nisam mogao zaspati. Pred jutro me je svladao lagani
san i spavao sam dok me don Juan nije izvukao iz kreveta i poveo
na planinarenje. Tu gdje je tada ivio, sastav tla je bio sasvim druk
iji od onoga u Sonorskoj pustinji, ali mi don Juan ree da se ne
uputam ni u kakve usporedbe jer nakon kilometar-dva, sva mjesta
na svijetu izgledaju isto.
Razgledanje okoline je za ljude koji putuju autom, ree. Oni
se kreu velikom brzinom ne ulaui nikakav napor. Razgledanje ni
je za one koji hodaju. Primjerice, kad se vozi u autu, moe ugleda
ti golemu planinu koja e te oarati svojom ljepotom. Prizor iste pla
nine nee te odueviti na isti nain ako ide pjeice; ona e te oarati
na drukiji nain, osobito ako se mora popeti na nju ili je obii.

Bilo je vrlo vrue tog jutra. Hodali smo po isuenom koritu rije
ke. Jedino to je ova dolina imala zajedniko sa Sonorskom pusti
njom bili su milijuni kukaca. Muice i muhe obruavale su se na mo
je nosnice, oi i ui, poput bombardera. Don Juan me je upozorio da
ne obraam pozornost na njihovo zujanje.
Nemoj ih pokuavati rastjerati rukom, ree odrjeito. Tjeraj
ih namjerom. Podigni energetski tit oko sebe. Budi tih, i iz tvoje ti
ine izrast e energetski tit. Nitko ne moe objasniti kako on nasta
je. To je jedna od onih stvari koju su stari vraevi nazivali energet
skom injenicom. Zaustavi svoj unutranji dijalog. I to e biti dovoljno.
elim ti predloiti neto vrlo neobino, nastavi don Juan dok
je hodao ispred mene.
Morao sam ubrzati korak da ga stignem kako ne bih propustio
nita od onoga to je govorio.
Moram naglasiti da je rije o vrlo neobinoj ideji koja e izaz
vati beskrajni otpor u tebe, ree. Mogu ti rei unaprijed da je ne
e lako prihvatiti. Ali to to je neobina ne bi smjela biti prepreka.
Ti se bavi drutvenim znanostima i stoga je tvoj um uvijek otvoren
za nova istraivanja, zar ne?
Don Juan me je ismijavao bez imalo ustezanja. Znao sam to, ali
mi nije smetalo. Moda zato to sam se morao toliko naprezati da bih
drao korak s njime, njegov me je sarkazam samo okrznuo i umjesto
da se branim, poeo sam se smijati. Pozornost sam usmjerio na ono
to je govorio i kukci su mi prestali smetati zato to sam namjerom
stvorio energetski tit oko sebe, ili moda zato to sam bio toliko za
dubljen onime to je govorio da nisam vie mario za njihovo zujanje.
Ta neobina misao jest, ree polako, mjerei kakav e dojam
ostaviti njegove rijei, da svako ljudsko bie na Zemlji ima iste re
akcije, misli i osjeaje. ini se da ljudi na manje-vie isti nain rea
giraju na podraaj. Ono to govore, na neki nain zamagljuje njiho
ve reakcije, no ako ih ogolimo, vidjet emo da su reakcije svakoga
ljudskog bia na Zemlji potpuno jednake. Bilo bi mi drago da te to
zainteresira, dakako kao znanstvenika, i da vidimo bi li takvu podu
darnost mogao objasniti na znanstveni nain.
Don Juan je skupljao biljke. Neke su od njih bile tako sitne da
su se jedva vidjele. Izgledale su vie kao da pripadaju porodici algi
ili mahovina. Ja sam nosio otvorenu torbu za biljke i nismo vie raz
govarali. Kad je prikupio dovoljno biljaka, krenuo je prema svojoj
kui to je bre mogao. Rekao je da hoe oistititi biljke i razvrstati
ih prije nego to se previe osue.

Duboko sam razmiljao o zadatku koji mi je zadao. Pokuavao

sam se prisjetiti znam li neki lanak ili znanstveni rad napisan na tu
temu. Zakljuio sam da bih to morao istraiti i odluio sam za poe
tak proitati sve to je napisano o nacionalnom karakteru. Zainte
resirao sam se za temu, iako je nisam sam izabrao, i doista sam elio
odmah krenuti kui da bih to bolje obavio svoju zadau, ali prije no
to smo stigli do njegove kue, don Juan se zaustavio i sjeo na vi
soku liticu s koje se vidjela cijela dolina. Neko je vrijeme utio. Nije
bio zadihan. Nisam imao pojma zato se zaustavio i sjeo.
Tvoj dananji zadatak, ree odjednom gotovo proroanskim
glasom, jedan je od najzagonetnijih dijelova u vraanju, neto to
nadilazi jezik, svako objanjenje. Danas smo ili na planinarenje,
razgovarali, zato to se ono to je tajanstveno u vraanju mora zao
djenuti svjetovnime. Ono mora proizai ni iz ega i vratiti se ni u
to. To je umijee ratnika-putnika: provui se neopazice kroz uicu
igle. Zato se pripremi, podupri se leima o ovu veliku stijenu i sjed
ni to dalje od ruba. Bit u pokraj tebe za svaku sigurnost ako se
onesvijesti ili padne.
to planira uiniti, don Juane? pitao sam ga, a moja je uzne
mirenost bila tako oita da sam je primijetio i snizio glas.
Hou da prekrii noge i ue u stanje unutranje tiine, ree.
Recimo da se pokua sjetiti koje bi lanke mogao potraiti na fa
kultetu ili u knjnici da pobije ili podupre ono to sam ti rekao.
Ui u stanje unutranje tiine, ali nemoj zaspati. To nije putovanje
tamnim morem svijesti. To je vienje iz unutranje tiine.
Bilo mi je prilino teko ui u unutranju tiinu a ne zaspati. Bo
rio sam se protiv neodoljive elje za spavanjem. Uspio sam. Proma
trao sam dolinu iz mrklog mraka koji me je okruivao. I tada, ugle
dah neto od ega sam se smrznuo do kostiju. Vidio sam divovsku
sjenu, otprilike etiri i pol metra u promjeru, kako skae zrakom i
pada neujno udarivi u zemlju. Taj sam udarac osjetio u kostima,
ali nita nisam uo.
Doista su teki, apnu mi don Juan na uho. Drao me je za li
jevu ruku, vrsto koliko je mogao.
Vidio sam neto poput sjene od blata to se migoljilo po zemlji,
i onda se ponovno divovskim skokom vinulo u zrak, priblino petna
est metara visoko, i opet isto onako zlokobno i muklo stropotalo na
zemlju. Borio sam se da ne izgubim koncentraciju. Uhvatio me je ne
opisiv strah. Pratio sam pogledom sjenu koja je skakala na dnu do
line. Potom zauh najneobinije zujanje, mjeavinu uma leptirovih

krila i zujanja radija, kao kad ovjek trai neku postaju na radiju i
ne moe nai njezinu tonu frekvenciju, a udar koji je uslijedio bio
je nezaboravan. Stijena na kojoj smo se nalazili don Juan i ja zatresla se kao da e se raspuknuti - divovska crna sjena od blata stropotala se tik do naih nogu.
Ne boj se, rekao je don Juan odlunim glasom. Zadri svoju
unutranju tiinu i otii e.
Tresao sam se od glave do pete. Bilo mi je jasno da e me sjena
od blata prekriti kao ogromna deka i zaguiti me ako ne zadrim
unutranju tiinu. Zadravi tamu oko sebe, zavritao sam iz sve
snage. Nikad nisam bio toliko ljut, tako neizrecivo frustriran. Sjena
od blata ponovno je poskoila, no ovog puta prema dnu doline. Na
stavio sam vritati, tresui nogama. Htio sam otresti sa sebe ono to
me je dolo pojesti. Bio sam toliko izvan sebe da sam izgubio pojam
o vremenu. Moda sam se onesvijestio.
Kad sam doao k sebi, leao sam u krevetu u don Juanovoj kui.
Na elu mi je bio hladan, mokar runik. Gorio sam od poviene tem
perature. Jedna od don Juanovih enskih sljedbenica trljala mi je le
a, prsa i elo alkoholom, ali se od toga nisam osjeao nita bolje.
Vruina koju sam osjeao dolazila je iznutra. Nastala je od bijesa i
nemoi.
Don Juan se smijao kao da je ono to mi se dogaalo bilo neto
najsmjenije na svijetu. Grohotom se smijao kao da se nikad nee
zaustaviti.
Nikad ne bih pomislio da e te vienje letaa tako pogoditi, re
e na kraju.
Primio me je za ruku i odveo iza kue gdje se nalazila golema
kada napunjena vodom. Gurnuo me je unutra potpuno odjevenoga
- na sebi sam imao cipele, sat, sve.
Moj sat, moj sat! povikao sam.
Don Juan se valjao od smijeha. Ne bi smio nositi sat kad mi do
lazi u posjet, rekao je. Sad si ga pokvario!
Skinuo sam sat i stavio ga pokraj kade. Sjetio sam se da je otpo
ran na vodu i da mu se nita nee dogoditi. Kupanje u kadi me je
spasilo. Kad me je don Juan izvukao iz ledene vode, osjeao sam se
mnogo bolje.
Divna li prizora! ponavljao sam ne mogavi se sjetiti to bih
drugo rekao.
Grabeljivac kojeg je don Juan opisivao nije bio dobrohotan. Bio
je strahovito teak, golem, ravnoduan. Osjetio sam da nas prezire.

Nema sumnje, ugnjetavao nas je vjekovima, pretvorivi nas, kao to

je rekao don Juan, u slaba, ranjiva i beskorisna bia. Skinuo sam sa
sebe mokru odjeu, navukao pono, sjeo na krevet. Ridao sam kao
malo dijete, ali ne zbog sebe. Bio sam bijesan, imao sam neslomlji
vu namjeru da im ne dopustim da me pojedu. Plakao sam za svoji
ma blinjima, osobito za ocem. Nikada do tog trenutka nisam znao
da ga toliko volim.
On nikad nije imao mogunost, uo sam se kako neprestano
ponavljam, kao da to zapravo nisu bile moje rijei. Jadni moj tata,
najbrinija osoba koju sam poznavao, tako njean, tako blag, tako
bespomoan.

=========================================================

Odlazak na konano putovanje

=========================================================

Skok u ponor

SAMO JE JEDAN put vodio do visoravni. Kad smo se popeli, vidio

sam da nije tako prostrana kao to mi je izgledala iz daljine. Raslinje
se nije razlikovalo od onoga u niim predjelima: blijedozeleno grm
lje koje je sliilo na drvee.
Isprva nisam opazio provaliju. Tek kad me je don Juan odveo do
nje, shvatio sam da je s druge strane visoravni ponor. Nije to zapra
vo bila visoravan, nego zaravan na vrhu visoke planine. Planina je bi
la zaobljena i mjestimice ogoljela s istone i june strane, a zapadna
i sjeverna strana bile su odrezane kao noem. S ruba provalije vidio
sam dno gudure, otprilike tisuu osamsto metara duboko. Bila je pre
krivena istim onim grmljem, nalik drveu, koje je raslo svuda uokolo.
Lanac niskih planina na jugu i na sjeveru od planinskog vrha na
kojem smo se nalazili, stvarao je dojam da su one dio ogromnoga
kanjona, staroga milijune godina, koji je izdubila rijeka to je neko
tuda tekla. Rubovi toga kanjona bili su ogoljeli od erozije. Na poje
dinim su mjestima bili u ravnini s tlom. Jedini netaknuti dio bilo je
mjesto na kojem sam stajao.
Ovo je vrsta stijena, ree don Juan kao da mi je itao misli.
Glavom je pokazao prema dnu gudure. Kad bi neto palo s ruba
provalije, razbilo bi se u komadie na onoj stijeni dolje.
Bio je to prvi dijalog izmeu don Juana i mene tog dana, na vr
hu planine. Prije nego to smo krenuli, rekao mi je da se njegovo vri
jeme na Zemlji blii kraju. Spremao se na konano putovanje. Nje
gove su me rijei slomile. Doista sam izgubio vlast nad sobom i uao
u neko blaeno stanje u kojem se osobnost razbije na komadie, vje
rojatno nalik onome to doive ljudi kad imaju ivani slom. Ali jez
gra se odrala - ja mojeg djetinjstva se ouvalo. Sve ostalo bilo je
nejasno, nesigurno. Toliko sam dugo bio rastrgan da je ponovni ras
cjep osobnosti bio jedini izlaz iz mojega oajnog stanja.

Potom su se razliite razine moje svijesti poele isprepletati na

najneobiniji nain. Don Juan, don Genaro, dva njegova naunika,
Pablito i Nestor, i ja popeli smo se na taj planinski vrh. Pablito, Ne
stor i ja trebali smo obaviti svoj posljednji zadatak kao naunici:
skoiti u provaliju, najtajanstveniji pothvat o kojem mi je don Juan
prije govorio na razliitim razinama svijesti, ali koji je ostao zagone
tka za mene, sve do dananjeg dana.
Don Juan ree u ali da bih trebao izvaditi svoj blok za pisanje
i raditi biljeke o posljednjim trenucima koje emo provesti zajedno.
Blago me je piknuo u rebra i rekao, suspreui smijeh, da bi to bilo
u redu budui da sam i na putovanje ratnika-putnika krenuo pravei
biljeke.
Don Genaro dometnu da su na ovomu istomu zaravnjenomu
planinskom vrhu stajali mnogi ratnici-putnici prije nas, kada su se
spremali na putovanje u nepoznato. Don Juan se okrenu prema
meni i blagim glasom ree da u uskoro ui u beskonanost snagom
vlastite moi, a on i don Genaro su doli samo da bi se sa mnom op
rostili. Don Genaro opet doda da u i ja isto uiniti za njih.
Kad ue u beskonanost, rekao je don Juan, tvoj povratak vi
e ne ovisi o nama. Potrebna je tvoja odluka. Samo ti moe odluiti
hoe li se vratiti ili ne. Moram te takoer upozoriti da vrlo malo
ratnika-putnika preivi ovu vrstu susreta s beskonanou. Beskona
nost mami ratnika-putnika neodoljivom snagom. Povratak u svijet
nereda, prisile, buke i boli nimalo ga ne privlai. Mora znati da od
luka o tome hoe li ostati ili se vratiti nije pitanje razumnog izbo
ra, nego pitanje namjere.
Ako izabere da se ne vrati, nastavi, nestat e kao da te je
zemlja progutala. No ako se odlui vratiti, morat e stisnuti zube
i kao pravi ratnik-putnik ekati dok ne obavi svoj zadatak, ma to
on bio, uspjeno ili neuspjeno.
Tada su se u mojoj svijesti poele dogaati vrlo suptilne promje
ne. Stadoh se prisjeati lica ljudi, no nisam bio siguran da sam ih
ikada prije sreo; preplavio me je udan osjeaj boli i privrenosti.
Nisam vie uo don Juanov glas. eznuo sam za ljudima za koje sam
iskreno sumnjao da sam ih ikada prije vidio. Odjednom me je obu
zeo osjeaj tako velike ljubavi prema tim ljudima, ma tko oni bili, da
sam to jedva mogao podnijeti. Moji osjeaji prema njima bili su neo
pisivo snani, a ipak nisam znao tko su oni. Samo sam osjeao njiho
vu prisutnost kao da sam prije imao neki drugi ivot ili kao da su to
bili ljudi iz snova. Osjetih da se njihovi vanjski oblici mijenjaju; u
poetku su bili visoki da bi se na kraju pretvorili u sasvim malena,

skladna bia. Jedino to je ostalo netaknuto bila je njihova bit, upra

vo ono to je u meni budilo nesnosnu enju za njima.
Don Juan mi je priao sa strane i rekao: Dogovor je bio da osta
ne u svijesti svakodnevnog svijeta. Njegov je glas zvuao otro i
zapovjedniki. Danas e obaviti konkretan zadatak, nastavi, po
sljednji u dugakom nizu, a da bi ga obavio, mora upotrijebiti sav
svoj razum.
Don Juan mi se jo nikad nije obratio takvim glasom. U tom je
asu bio drugi ovjek, pa ipak sam ga dobro poznavao kao takvoga.
Skrueno sam ga posluao i vratio se u svijest svakodnevnog ivota,
no kao da nisam znao to radim. Tog mi se dana inilo da se pokora
vam don Juanu iz straha i potovanja.
Potom mi se don Juan obratio tonom na koji sam bio naviknut,
a i ono to je govorio zvualo mi je poznato. Rekao je da su bit ratnika-putnika poniznost i uinkovitost i da on djeluje ne oekujui ni
ta za uzvrat te da je spreman nositi se sa svime to ga oekuje u bu
dunosti.
U tom je asu dolo do novog pomaka u mojoj svijesti. Moj se
um usredotoio na misao ili osjeaj tjeskobe. Tada sam znao da sam
s nekim ljudima sklopio sporazum da u umrijeti s njima, ali se ni
sam mogao sjetiti tko su oni. Osjeao sam sa sigurnou u kojoj nije
bilo traka sumnje da bi bilo pogreno da umrem sam. Tjeskoba je
postala nepodnoljiva.
Don Juan mi se obrati. ovjek je sam, ree. Takvi su uvjeti
njegova postojanja, ali umrijeti sam ne znai umrijeti osamljen.
Poeo sam duboko disati da bih smanjio napetost. Dok sam tako
disao, razbistrilo mi se u glavi.
Veliki problem u nas mukaraca je naa krhkost, nastavi. Kad
naa svijest pone rasti, ona raste u obliku stupca koji prolazi tono
sredinom naega svijetleeg bia, odozdo prema gore. Taj stupac mo
ra dostii prilinu visinu da bismo se mogli na njega osloniti. U tom
razdoblju dok naa svijest jo nije dostigla odreenu visinu, vra la
ko izgubi vlast nad novom svijeu. Kad se to dogodi, zaboravi sve
to si radio i vidio na putu ratnika-putnika jer se tvoja svijest vrati u
stanje svijesti svakodnevnog ivota. Objasnio sam ti ve da je zada
tak svakoga mukog vraa prisjetiti se svega to je radio i vidio dok
je kroio putem ratnika-putnika, doseui nove razine svijesti. Pro
blem svakoga mukog ratnika-putnika jest to to on lako zaboravlja
zato to se njegova nova razina svijesti moe u trenu spustiti na naj
niu razinu.

Potpuno te razumijem, don Juane, rekao sam. Tek mi je sada

potpuno jasno zato sve zaboravljam i zato se svega poslije sjetim.
Uvijek sam mislio da su te promjene prouzroene osobnim patolo
kim stanjem; sada znam zato nastaju te promjene, iako to ne mogu
iskazati rijeima.
Ne brini za rijei, ree don Juan. Sve e moi izraziti rijei
ma kad za to bude vrijeme. Danas mora djelovati iz svoje unutra
nje tiine, iz onoga to zna a da i ne zna da zna. Savreno dobro
zna to mora uiniti, ali se to znanje jo nije pretvorilo u jasnu
misao.
Na razini konkretnih misli i osjeta imao sam samo neki nejasan
osjeaj da znam neto to nije dio mog uma. Potom mi postade kri
stalno jasno da sam napravio ogroman korak prema dolje; kao da je
neto u meni palo. Gotovo da osjetih trzaj. Istog sam asa znao da
sam se spustio na drugu razinu svijesti.
Tada mi don Juan ree da je obveza ratnika-putnika oprostiti se
od svih ljudi koje naputa. Mora glasno i jasno rei zbogom, tako da
njegov uzvik i osjeaji ostanu zauvijek zabiljeeni u ovim planina
ma.
Dugo sam vremena oklijevao, ne iz srameljivosti nego zato to
nisam znao kome sve trebam zahvaliti. Ideja vraeva da ratnik-putnik nikome ne smije ostati duan postala je dio mene.
Usvojio sam osnovno naelo vraeva koje je don Juan usadio u
mene: Ratnik-putnik plaa dostojanstveno, velikoduno i s nevie
nom lakoom uslugu, svaku potporu koju mu je netko dao. Na taj se
nain oslobaa optereenosti da je nekome neto duan.
Platio sam ili sam jo plaao svakome tko me je udostojio svoje
panje ili brige. Rekapitulirao sam svoj ivot do najsitnije pojedino
sti, tako da nije ostao niti jedan kutak u koji nisam zavirio. U to sam
vrijeme istinski vjerovao da nikome nita ne dugujem i to sam rekao
don Juanu.
Don Juan mi je potvrdio da sam doista potpuno rekapitulirao
svoj ivot, ali dometnu da sam jo daleko od toga da bih bio slobo
dan od tereta dugovanja.
toje s tvojim duhovima? nastavi. Onima koje vie ne moe
dotaknuti!
Znao je o emu govori. Tijekom rekapitulacije ispriao sam mu
sve to mi se dogodilo u ivotu. Izmeu stotina zgoda koje sam mu
opisao izdvojio je tri kao primjere duga koji vuem jo iz najranije
mladosti, a tome je pridodao dug prema osobi koja me je dovela k

njemu. Svojem sam prijatelju iskazao veliku zahvalnost i imao sam

osjeaj da je neto ili netko prihvatio moju zahvalu. Druge tri prie
bile su prie iz mojeg ivota o ljudima koji su me obdarili nezami
slivim darovima i kojima nikad nisam zahvalio.
Jedna od tih pria ticala se ovjeka kojeg sam poznavao kao di
jete. Ime mu je bilo Leandro Acosta. Bio je zakleti neprijatelj mojeg
djeda, njegov najvei suparnik. Moj ga je djed neprestano optuivao
da krade pilie s njegova imanja. ovjek nije bio lutalica, ali nije
imao stalni posao. Nije se uklapao ni u jedan kalup. Bio je kockar i
majstor mnogih zanata: samouki iscjelitelj, lovac, kuni majstor, ta
koer je lokalne travare i iscjelitelje opskrbljivao rijetkim primjerci
ma trava i kukaca, a strunjacima za punjenje ivotinja i prodavai
ma kunih ljubimaca pribavljao je sve vrste ptica i sisavaca.
Ljudi su vjerovali da zarauje hrpu novaca, ali da ne zna tedje
ti ni ulagati. Njegovi neprijatelji i prijatelji, podjednako, vjerovali su
da je mogao uspjeti u poslu koji je bio najunosniji na tom podruju,
bavei se onime u emu je bio najbolji - skupljanjem biljaka i lovom
- no, mislili su da je proklet, da mu je neka udna bolest duha usadi
la vjeni nemir te da je stoga nesposoban ustrajati u bilo emu.
Jednog dana, dok sam etao djedovim imanjem, primijetio sam
da me netko promatra iz gustoga grmlja na rubu ume. Bio je to
gospodin Acosta. uao je u praumi, skriven iza grma i nitko ga ne
bi primijetio da ga nije spazilo moje otro oko osmogodinjaka.
Nije ni udo to ga djed optuuje za krau pilia, pomislio
sam. Bio sam potpuno uvjeren da ga nitko osim mene ne bi mogao
primijetiti. uao je nepomino. Uoio sam razliku izmeu grmlja
po njegovoj silueti, koju sam vie osjetio nego vidio. Pribliio sam
mu se. injenica da su ga neki tako estoko odbacivali dok su ga
drugi oboavali probudila je u meni veliko zanimanje za gospodina
Acostu.
to radite tamo, gospodine Acosta? hrabro sam upitao.
Serem gledajui imanje tvojeg djeda, rekao je, i bolje ti je da
zbrie prije negoli ustanem, osim ako ne voli miris dreka.
Malo sam se odmaknuo. elio sam znati radi li stvarno to to je
rekao. Da, govorio je istinu. Ustao je. Mislio sam da e izai iz grma
i doi do djedove zemlje i moda ii po cesti, ali nije. Krenuo je unu
tra, u praumu.
Hej, hej, gospodine Acosta! vikao sam. Mogu li ii s vama?
Primijetio sam da je zastao. Bio je to dodue vie osjeaj nego
to sam ga jasno vidio jer je grmlje bilo vrlo gusto.

Svakako, moe ii sa mnom ako zna pronai ulaz u umu,

rekao je.
To mi nije bilo teko. U satima ljenarenja, oznaio sam ulaz u
umu ovelikim kamenom. Otkrio sam, nakon bezbroj pokuaja i po
greaka, da se na tomu mjestu mogu puzei provui izmeu grmlja
i nakon nekoliko metara puzanja doi do pravog puta, ustati te dalje
normalno hodati.
Gospodin Acosta mi je priao i rekao: Bravo, mome! Uspio si.
Da, doi sa mnom, ako hoe.
Bio je to poetak mojeg druenja s gospodinom Acostom. Sva
kog smo dana odlazili u lovake ekspedicije. Nae je druenje posta
lo oito jer sam poeo izbivati iz kue od jutra do mraka, a da nitko
nije znao kamo idem, tako da me je na kraju djed otro prekorio.
Mora paziti s kim se drui jer e na kraju zavriti kao i oni.
Neu dopustiti da taj ovjek na bilo koji nain utjee na tebe. Njegov
bi polet mogao prijei na tebe i utjecati na tvoj um da postane isti
kao njegov - potpuno beskoristan. Kaem ti, ako sam ne prekine s
njime, ja u to uiniti. Pozvat u policiju i optuiti ga da mi krade pi
lie, a i sam vraki dobro zna da dolazi tu svakog dana i krade ih.
Pokuavao sam dokazati djedu da su njegove optube besmisle
ne. Gospodinu Acosti nije bilo potrebno krasti njegove pilie. Imao
je cijelu praumu na raspolaganju. U praumi je mogao nai sve to
je elio. No moji su argumenti jo vie razbjesnili djeda. Shvatio sam
da moj djed potajno zavidi gospodinu Acosti na njegovoj slobodi, i
tog se trena gospodin Acosta, koji je do tada u mojim oima bio sa
mo simpatian lovac, pretvorio u simbol onoga to je zabranjeno i
za ime udimo svim srcem.
Pokuao sam se rjee sastajati s gospodinom Acostom, ali nisam
mogao odoljeti. Zatim su mi jednog dana, gospodin Acosta i trojica
njegovih prijatelja, predloili da napravim neto to ni gospodinu
Acosti jo nikada nije polo za rukom: da uhvatim strvinara, ivoga
i neozlijeenoga. Objasnio mi je da su strvinari koji ive u tom kraju
golemi, da im je raspon krila od metar i pol do dva metra, a tijelo
im se sastoji od sedam vrsta razliitog tkiva, i svako se od njih kori
sti za razliitu vrstu lijeenja. Zato je vano ne ozlijediti tijelo strvi
nara, rekao je. Trebalo ga je ubiti sredstvom za uspavljivanje, a ne
silom. Nije teko ubiti ih pukom, ali se tada njihovo meso ne moe
upotrijebiti za lijeenje. Pravo je umijee uloviti ih ive, to on nika
da nije uspio. No, nadao se da bi uz moju pomo i uz pomo svoja
tri prijatelja mogao rijeiti taj problem. Uvjerio me je da je bezbroj

puta promatrao ponaanje strvinara i da je siguran da bismo zajed

niki mogli izvesti taj pothvat.
Da bismo to izveli, potreban nam je mrtav magarac, a to ima
mo, izjavio je ushieno.
Pogledao me je ekajui da ga upitam to emo uiniti s mrtvim
magarcem. Kako nita nisam pitao, nastavio je.
Izvadit emo mu crijeva iz utrobe i napuniti je tapovima da bi
ostala zaobljena. Voa strvinara to jedu mrtve purane kralj je svih
strvinara. On je najvei i najinteligentniji, nastavi. Nitko nema o
triji vid od njega, i to je ono to ga ini kraljem. On e prvi spaziti
truplo i prvi e se sruiti na njega. Sletjet e u smjeru vjetra da bi
onjuio je li magarac stvarno mrtav. Crijeva i druge iznutrice koje
emo izvaditi iz magareva trbuha, stavit emo na hrpu, pokraj ma
garca. Tako e izgledati kao da je divlja maka ve pojela jedan dio.
Tada e strvinar lijeno prii magarcu. Nee se uriti. Skakutat e oko
njega, letjeti gore-dolje, a potom e se spustiti na bok mrtvog ma
garca i ljuljati njegovo truplo. Tek kad mu se pridrue tri ili etiri
pratioca, kralj strvinara latit e se posla.
I koja je moja uloga u svemu tome, gospodine Acosta? pitao
sam.
Ti e se sakriti u magarevu utrobu, ree on mrtvaki ozbilj
na izraza lica. Ne mora nita raditi. Dat u ti posebno skrojene
kone rukavice i ti samo sjedi unutra i ekaj da kralj strvinara sa
svojim ogromnim jakim kljunom rastrga mar mrtvog magarca, gur
ne unutra glavu te pone jesti. Tada mu objema rukama epaj gla
vu i nemoj ga pustiti da pobjegne.
Moja tri prijatelja i ja skrivat emo se na konjima duboko u
klancu. Ja u kroz dalekozor promatrati to se dogaa. Kad budem
vidio da si zgrabio strvinara za vrat, mi emo dojahati galopirajui
punom brzinom i baciti se na njega.
Hoete li moi svladati tog strvinara, gospodine Acosta? pitao
sam ga, ne zato to sam sumnjao u njegovu sposobnost, nego zato
to sam elio da mi to jo jedanput potvrdi.
Dakako da hoemo! rekao je pun samopouzdanja. Svi emo
imati kone rukavice i kone hlae. Strvinarove su pande vrlo jake.
Mogao bi njima slomiti goljenicu kao da je kakva granica.
Nisam se mogao izvui. Bio sam uhvaen, stajao sam kao priko
van od pretjerana uzbuenja. U tom je asu moje oduevljenje gos
podinom Acostom bilo bezgranino. U njemu sam vidio istinskog
lovca - snalaljiva, lukava, mudra.

Dobro, ja sam spreman! rekoh.

Ti si pravi deko, rekao je gospodin Acosta. To sam i oeki
vao od tebe.
Stavio je debelu deku iza sedla i jedan me od njegovih prijatelja
jednostavno podigao i stavio na konja gospodina Acoste, tono iza
sedla, na deku.
Dri se za sedlo, rekao je gospodin Acosta, i dok se dri za
sedlo, usput pridravaj i deku.
Krenuli smo kasom. Jahali smo otprilike sat vremena dok nismo
doli do suhe, puste ravnice. Zaustavili smo se kod atora koji je na
likovao tezgi ulinog trgovca. Imao je ravan krov koji je sluio kao
zaslon od sunca. Ispod krova leao je mrtav, smei magarac. Nije se
inio starim; zapravo je izgledao kao magarac koji jo nije dostigao
zrelo doba.
Ni gospodin Acosta, ni njegovi prijatelji nisu mi objasnili jesu li
nali magarca mrtva ili su ga ubili. ekao sam da mi kau, ali ih ni
sam imao namjeru pitati. Dok su obavljali pripreme, gospodin Aco
sta mi je objasnio da su morali postaviti ator jer su strvinari stalno
na oprezu i promatraju iz velike udaljenosti, kruei visoko, daleko
od iijeg pogleda, ali svakako mogu vidjeti sve to se dogaa.
Ta stvorenja nemaju nita drugo doli oi, rekao je gospodin
Acosta. Slabo uju, a ni njuh im nije tako dobar kao vid. Moramo
zaepiti svaku rupu na strvini. Ne smije viriti kroz nijednu rupu jer
ako vide tvoje oko, nikad se nee spustiti. Ne smiju nita primijeti
ti.
U magarev su trbuh stavili neke tapove i ostavili dosta prosto
ra kako bih se mogao uvui unutra. U jednom asu nisam vie mo
gao izdrati i postavio sam pitanje koje me je muilo.
Recite mi, gospodine Acosta, ovaj je magarac zasigurno uginuo
od neke bolesti, zar ne? Ne mislite li da bih se mogao zaraziti?
Gospodin Acosta je podigao pogled prema nebu. Zaboga! Ka
kve su to sad gluposti? ovjek se ne moe zaraziti bolestima od ko
jih boluju magarci. Prepustimo se pustolovini. Neemo se sad opte
reivati glupim pojedinostima. Da sam nii, sam bih se uvukao u
magarev trbuh. Zna li ti to to znai uloviti kralja strvinara?
Vjerovao sam mu. Njegove su mi rijei ulijevale neizmjerno po
vjerenje. Odluio sam da mi ne smije pozliti, pa neu valjda propu
stiti dogaaj ivota.
Grozote su nastale kad me je gospodin Acosta stavio u magar
ev trbuh. Tada su nategnuli kou preko kostura i poeli je zaivati.

Ipak su ostavili veliki otvor, okrenut prema zemlji, da bih imao zra
ka. Pravi trenutak uasa nastupio je kad su zaili kou iznad moje
glave, to je bilo kao da su spustili poklopac na lijesu. Teko sam
disao i mislio sam samo na to kako e biti uzbudljivo kad budem
epao kralja strvinara za vrat.
Gospodin Acosta mi je dao posljednje upute. Da bih znao to se
zbiva i da ne bih postao nervozan i nestrpljiv, rekao je da e me oba
vijestiti zvidukom poput ptijeg zova kad kralj lenara pone kru
iti iznad magarca i kad se spusti. Tada sam uo da su skinuli ator,
a potom zauh kas konja koji su se gubili u daljini. Bilo je dobro to
nisu ostavili ni jednu rupicu jer bih zasigurno virio kroz nju. Iskue
nje da pogledam prema gore i vidim to se dogaa bilo je gotovo ne
odoljivo.
Prolo je dugo vremena u kojemu ni o emu nisam razmiljao.
Tada zauh fukanje gospodina Acoste pa sam pretpostavio da str
vinar krui iznad mrtvog magarca. Moja se pretpostavka pretvorila
u zbilju kad sam uo glasno lepetanje monih krila i odjednom se
truplo stade ljuljati kao da se valja na oluji. Tada osjetih neto teko
na magarevu tijelu i znao sam da se kralj strvinara spustio i potpu
no umirio. uo sam potom lepet drugih krila i fukanje gospodina
Acoste koje je dolazilo iz daljine. Tada se pripremih za ono to je bi
lo neizbjeno. Magarevo se truplo stade tresti dok je neto poelo
derati kou.
Odjednom je golema, runa glava s crvenom krestom, divov
skim kljunom i otrim, otvorenim okom upala unutra. Zaurlao sam
od straha i zgrabio objema rukama strvinarov vrat. Mislim da je kralj
strvinara na trenutak bio zateen jer nita nije poduzeo, to mi je
omoguilo da mu jo jae stegnem vrat, a onda je vrag odnio alu.
Doao je k sebi i poeo tako estoko trzati glavom da sam letio na
sve strane i udarao o drvenu kostrukciju, no ve u sljedeem tre
nutku naao sam se djelomice izvan magareva tijela, konstrukcije i
svega ostaloga drei vrat razjarene zvjeri kako bih spasio svoj ivot.
uo sam galopiranje konja gospodina Acoste u daljini. uo sam
ga kako vie: Mali, pusti ga, pusti ga, odletjet e skupa s tobom!
Kralj strvinara doista se spremao odletjeti i ponijeti me sa so
bom ili me oderati svojim pandama. Nije me mogao dohvatiti zato
to mu je glava bila napola zarivena u utrobu i meu tapove. Svaki
put kad bi me pokuao dohvatiti pandama, one bi skliznule po slu
zavim crijevima i nikad me zapravo nisu ni okrznule. Spasilo me je
i to to je strvinar svu snagu troio ne bi li izvukao vrat iz mojih

ruku, pa nije mogao pandama zamahnuti toliko da bi me ozlijedio.

Sljedee ega se sjeam - gospodin Acosta se bacio na strvinara, to
no u asu kad su mi rukavice spale s ruku.
Gospodin Acosta je bio izvan sebe od radosti. Uspjeli smo, dje
ae, uspjeli smo! vikao je. Sljedeeg emo puta staviti vee tapo
ve tako da ih strvinar ne moe izvui, a tebe emo vezati za drvenu
konstrukciju.
Moj odnos s gospodinom Acostom trajao je onoliko dugo koliko
nam je trebalo da ulovimo strvinara. Tada je moje zanimanje za nje
ga nestalo isto onako naglo kao to se i pojavilo, i nikad zapravo ni
sam imao mogunosti zahvaliti mu za sve to me je nauio.
Don Juan je rekao da me je poduio strpljivosti lovca onda kad
sam bio u najboljoj dobi za to, ali prije svega nauio me je kako po
stii mir to izvire iz samoe, koji je lovcu toliko potreban.
Ne valja mijeati samou i osamljenost, objasnio mi je jednom
don Juan. Osamljenost je za mene stanje duha. Ona dolazi iz uma.
Samoa je tjelesna. Osamljenost ini ovjeka slabim, a samoa dje
luje umirujue.
I zbog svega toga, rekao je don Juan, gospodin Acosta me je
zauvijek zaduio, bez obzira na to shvaam li ja zaduenost onako
kako je razumiju ratnici-putnici ili ne.
Druga osoba koja me je zaduila, prema miljenju don Juana,
bio je jedan desetogodinji djeak. Zvao se Armando Velez. Ba kao
i njegovo ime, i djeak je bio dostojanstven, pomalo ukoen, starma
li. Volio sam ga jer je bio odrjeit, a ipak vrlo prijateljski raspoloen.
Njega se nije moglo lako prestraiti. Bio je spreman upustiti se u bor
bu sa svakime, kad je to bilo potrebno, a opet uope nije bio nasilan.
Nas smo dvojica esto odlazila na pecanje. Lovili smo male ribe
koje su ivjele ispod stijena, a mogle su se uloviti samo rukama. Te
smo male ribice suili na suncu i jeli ih sirove, pokatkad cijeli dan.
Takoer mi se svialo to to je bio vrlo domiljat i pametan, a
usto se mogao dobro sluiti i lijevom i desnom rukom. Lijevom je
rukom mogao baciti kamen dalje nego desnom. Natjecali smo se u
bezbroj igara u kojima je, na moje veliko nezadovoljstvo, uvijek po
bjeivao. Kad bi pobijedio, uglavnom bi mi se na neki nain ispriao
rekavi: Kad bih ti poputao, ti bi me zamrzio. Bila bi to uvreda za
tvoju mukost, zato je bolje da se malo vie potrudi.
Zbog njegova iznimno ukoena ponaanja, zvali smo ga Senjor
Velez, odnosno skraeno Sho Velez, to je tipino za kraj June
Amerike iz kojega ja potjeem.

Jednog mi je dana Sho Velez postavio vrlo neobino pitanje.

Dakako, pitanje je zapoeo kao da me izaziva na borbu. Kladim se
u to god hoe, rekao je, da znam to se ti nikada ne bi usudio
napraviti.
O emi ti to govori, Sho Velez?
Ne bi se usudio ploviti na splavi niz rijeku.
Ma nemoj! Otkud ti to zna? Vozio sam se na splavi jedanput
kad je bila poplava. Nisam se mogao maknuti s jednog otoka osam
dana. Morali su mi slati hranu stavljajui je u rijeku i putajui da je
rijeka nosi.
Bila je to istina. Moj drugi najbolji prijatelj bio je djeak po na
dimku Ludi Pastir. Jednog dana kad je nabujala rijeka, nali smo se
na jednom otoku i nitko nam nije mogao pritei u pomo. Ljudi iz
oblinjega grada bojali su se da e rijeka preplaviti otok i da emo
poginuti. Slali su koare s hranom niz rijeku nadajui se da e ih ri
jena struja donijeti do otoka, kao to je i bilo. Na taj smo nain pre
ivjeli dok se razina vode nije toliko spustila da su mogli doi splavom i odvesti nas na obalu rijeke.
Ne, ovo je neto drugo, Sho Velez je nastavio objanjavati na
svoj znalaki nain. Ovo podrazumijeva splavarenje na rijeci po
nornici.
Naglasio je da lokalna rijeka velikim svojim dijelom tee kroz
planinu. Podzemni dio rijeke uvijek mi je bio najvea zagonetka. Na
mjestu gdje je ponirala u planinu nalazila se zlokobna pilja poza
mane veliine iz koje se irio smrad amonijaka, a bila je prepuna
imia. Djeci iz naega kraja govorili su da je to ulazak u pakao:
sumporne pare, vruina i smrad.
Moe se kladiti u to god hoe, Sho Velez, da neu ii ni blizu
te rijeke, nikada, dok sam iv! zavikao sam. Ni za sto ivota! To bi
samo luak mogao uiniti.
Sho Velezovo ozbiljno lice poprimilo je svean izraz. Dobro,
rekao je, onda u morati ii sam. Naas sam povjerovao da te mogu
nagovoriti da ide sa mnom. Bio sam u krivu. Moja pogreka.
Hej, Sho Velez, to je tebi? Zato bi ti, za ime Boga, iao na to
pakleno mjesto?
Moram, rekao je osornim glasiem. Vidi, moj je otac lud kao
i ti, samo to je on otac i suprug. O njemu ovisi estoro ljudi. Da nije
tako, bio bi lud sto posto. Moje dvije sestre, dva brata, majka i ja,
svi mi ovisimo o njemu. On je nama sve.

Nisam znao tko je Sho Velezov otac. Nikad ga nisam vidio. Ni

sam imao pojma ime se bavi. Sho Velez je otkrio da je njegov otac
poslovni ovjek i da je sve to posjeduje, na neki nain, nesigurno.
Moj je tata izgradio splav i hoe ploviti. Hoe ii u istraivanje.
Mama kae da se samo hoe isprazniti, ali ja to ne vjerujem, nasta
vio je Sho Velez. U njegovim sam oima vidio tvoj ludi pogled. Jed
nog dana uskoro, on e to izvesti i siguran sam da e poginuti. Zato
u uzeti njegovu splav i sam otii na tu rijeku. Znam da u poginu
ti, ali e otac ostati iv.
Osjetio sam da su mi proli trnci po leima i uo sam se kako
govorim uzbuenim glasom: Idem s tobom, Sho Velez, idem. Da,
da, bit e to prava pustolovina. Idem s tobom!
Na njegovu se licu pojavio pobjedonosni smijeak. Shvatio sam
to kao smijeak koji iskazuje sreu zato to u ii s njime, a ne kao
znak da me je uspio namamiti. Izrazio je to sljedeom reenicom:
Siguran sam da u preivjeti ako bude sa mnom.
Fukalo se meni hoe li Sho Velez preivjeti. Ono to me je op
inilo bila je njegova hrabrost. Znao sam da Sho Velez ima dovoljno
smionosti da uini ono o emu je govorio. On i Ludi Pastir bili su je
dini stvarno hrabri deki u gradu. Obojica su imala neto to sam
smatrao jedinstvenim i neuvenim - smjelost. Nitko u cijelom gradu
nije imao hrabrosti. Sve sam ih iskuao. Za mene su svi oni bili mr
tvi, ukljuujui mojega voljenog djeda. Pouzdano sam to znao iako
sam imao samo deset godina. Smjelost Sho Veleza bila je za mene
zapanjujua spoznaja. Htio sam biti s njime do samoga kraja.
Nali smo se u osvit zore kao to smo se i dogovorili. Nosili smo
laganu splav njegova oca pet-est kilometara izvan grada, do ulaza
u pilju u koju je ponirala rijeka podno niskih, zelenih brda. Smrad
izmeta imia bio je nepodnoljiv. Uspuzali smo na splav i otisnuli
se niza struju. Splav je bila opremljena svjetlima koja smo morali
odmah upaliti. Bilo je mrano kao u tunelu, vlano i vrue. Voda je
bila dovoljno duboka za splav i dovoljno brza, tako da nismo mora
li veslati.
Svjetla su stvarala groteskne sjenke. Sho Velez mi je apnuo na
uho da bi bilo bolje ne gledati u njih jer su izgledale vie nego stra
no. Imao je pravo; izazivale su nesnosnu muninu. Svjetla su uzne
mirila imie, tako da su poeli letjeti oko nas, maui besciljno kri
lima. Kako smo zalazili sve dublje u pilju, nije vie bilo ak ni i
mia, samo ustajali, teak zrak u kojem se jedva moglo disati. inilo
mi se kao da su proli sati kad smo stigli do neke vrste mirnog dijela

rijeke gdje je voda bila vrlo duboka i gotovo nepomina. Izgledalo

je kao da je negdje postavljena brana.
Zaglavili smo se, Sho Velez mi je ponovno apnuo na uho.
Nema prolaza za splav, a uzvodno se ne moemo vratiti.
Struja je bila prejaka da bismo uope i pokuavali vratiti se. Od
luili smo potraiti izlaz. Tada sam shvatio da bismo, ako se uspravi
mo, glavom dotaknuli strop pilje, to je znailo da se brana protee
do kraja pilje. pilja je na ulazu izgledala poput katedrale, bila je
visoka otprilike petnaest metara. Jedino to sam mogao zakljuiti
bilo je da se nalazimo na povrini mirnog dijela rijeke dubokoga pri
blino petnaest metara.
Zavezali smo splav za stijenu i poeli plivati nizvodno u dubinu
pilje, pokuavajui otkriti vodenu struju. Na povrini je voda bila
vrua, ali malo dublje bilo je vrlo hladno. Tijelo mi je reagiralo na
promjenu temperature i od toga sam se prepao, osjetio sam neki u
dan ivotinjski strah kao nikad prije u ivotu. Izaao sam na povri
nu. Sho Velez je vjerojatno osjetio to isto. Zaletjeli smo se jedan u
drugoga.
Mislim da smo blizu smrti, rekao je sveano.
Nisam mogao podijeliti s njime osjeaj sveanosti, a niti elju za
smru. Grozniavo sam traio neki izlaz. Nabujali brzaci vjerojatno
su nanijeli kamenje od kojeg je nastala brana. Pronaao sam rupu
dovoljno veliku da se kroz nju provue tijelo desetogodinjaka. Po
vukao sam Sho Veleza i pokazao mu rupu. Splav nije mogla proi
kroz nju. Skinuli smo odjeu sa splavi, svezali je vrsto u zaveljaj i
plivali sve dok nismo ponovno pronali rupu i provukli se kroz nju.
Nali smo se na nekoj vrsti vodenog tobogana, poput onih u lu
naparku. Stijene su bile prekrivene liajem i mahovinom tako da
smo dugo klizili po njima ne ozlijedivi se. Tada smo doli u golemu
pilju, nalik katedrali, gdje je voda i dalje tekla, a bila nam je do
struka. Na kraju pilje ugledali smo nebo i gazei po vodi izili. Bez
rijei smo prostrli odjeu da se osui na suncu, a potom krenuli na
trag prema gradu. Sho Velez je bio neutjean zato to je izgubio oe
vu splav.
Moj bi otac tamo umro, konano je priznao. Njegovo tijelo
ne bi nikako moglo proi kroz rupu kroz koju smo se mi provukli.
On je za to prevelik. Moj je otac krupan i debeo, rekao je. Ali je do
voljno jak da bi se mogao vratititi natrag do ulaza.
Sumnjao sam u to. Koliko sam se sjeao, struja je mjestimice bi
la strahovito jaka zbog nagiba. Mogao sam moda prihvatiti da bi

jak mukarac, borei se za ivot, uspio izii uz pomo ueta i mnogo

napora.
Pitanje bi li otac Shoa Veleza umro ili ne nismo tada rijeili, ali
mi to ionako nije bilo vano. Vano mi je bilo to to sam prvi put u
ivotu osjetio zavist. Sho Velez je jedino stvorenje kojemu sam ikad
u ivotu zavidio. Imao je za koga umrijeti i dokazao mi je da bi to i
uinio; ja nisam imao nikoga za koga bih umro i cijelim tim pothva
tom nita nisam dokazao.
Na simboliki nain, prepustio sam slavu Sho Velezu. Njegova je
pobjeda bila potpuna. Ja sam se asno povukao. Bio je to njegov
grad, bili su to njegovi ljudi, i ako mene pitate, on je bio najbolji me
u njima. Kad smo se tog dana rastajali, izrekao sam neto banalno
to se pokazalo kao duboka istina. Rekao sam: Budi kralj ovoga
grada, Sho Velez. Ti si najbolji.
Nikad vie nisam s njime razgovarao. Namjerno sam prekinuo
nae prijateljstvo. Osjeao sam da mu jedino tom gestom mogu po
kazati koliko je snano utjecao na mene.
Don Juan je smatrao da me Sho Velez zauvijek zaduio jer me
je on jedini poduio da moramo imati neto za to smo spremni
umrijeti, prije no to pomislimo da imamo za to ivjeti.
Ako nema za to umrijeti, rekao mi je don Juan jednom, ka
ko moe tvrditi da ima za to ivjeti? To dvoje ide jedno s drugime, ali je smrt na kormilu.
Prema miljenju don Juana, trea osoba koja me je zaduila za
sva vremena bila je moja baka s mamine strane. Zaslijepljen ljubav
lju prema djedu - mukarcu - zaboravio sam tko je bio izvor snage
u toj kui: moja vrlo ekscentrina baka.
Mnogo godina prije nego to sam doao ivjeti kod njih, jednog
je Indijanca spasila od sigurne smrti. Optuili su ga da je vra. Za
pravo su mu neki gnjevni mladii ve stavili omu oko vrata i spre
mali se objesiti ga o jedno drvo na bakinu imanju. Ona je dola u
trenutku kad su ga ba vjeali i zaustavila ih. ini se da je svim tim
mladiima bila kuma pa joj se nisu usudili usprotiviti. Skinula je o
vjeka s drveta i odnijela ga kui da mu zalijei rane. Ue mu se ve
bilo usjeklo u vrat, tako da je imao duboku ranu.
Njegove su rane zacijelile, ali on nikada nije otiao od bake. Tvr
dio je da se njegov ivot zaustavio onog dana kad su ga htjeli objesi
ti. Njegov novi ivot, ma kakav on bio, nije vie pripadao njemu; pri
padao je njoj. Kako je bio ovjek od rijei, cijeli je svoj ivot posvetio
sluenju mojoj baki. Bio je njezin osobni sluga, upravitelj kuanstva

i savjetnik. Moje su tete tvrdile da je on savjetovao baki da usvoji

jedno naputeno novoroene, ime su one bile vie nego ogorene.
Kada sam doao u bakinu i djedovu kuu, posvojeni sin moje
bake imao je ve blizu etrdeset godina. Poslala ga je na studij u
Francusku. Jednog poslijepodneva, kao iz vedra neba, pojavio se
krupan, vrlo otmjeno odjeven mukarac izaavi iz taksija ispred na
e kue. Voza je odnio njegove kone kovege do ulaza u kuu.
Krupan je mukarac dao obilnu napojnicu vozau. Na prvi sam po
gled primijetio da je krupni ovjek imao dojmljive crte lica. Imao je
dugaku, kovravu kosu i duge trepavice. Bio je iznimno naoit iako
zapravo nije bio lijep. A najprivlaniji je bio njegov blistav, irok os
mijeh, koji mi je odmah uputio.
Mogu li saznati vae ime, mladiu? obrati mi se kao da govo
ri s pozornice, prekrasnim glasom, kakav jo nikad nisam uo.
Nazvavi me mladiem, odmah me je osvojio. Ja sam Carlos
Aranha, gospodine, rekoh, a kako je vae vrijedno ime?
Napravio je kretnju kao da glumi iznenaenje. irom je razro
gaio oi i poskoio unazad kao da ga je netko napao. Tada se stade
urnebesno smijati. Na zvuk njegova smijeha, baka je izila iz kue.
Kad je ugledala krupnog ovjeka, vrisnula je kao mala djevojica i
bacila mu se u naruje, njeno ga grlei. S lakoom ju je podignuo i
zavrtio oko sebe. Tada primijetih da je vrlo visok. Krupna mu je gra
a prikrivala visinu. Tijelo mu je u biti bilo poput tijela profesional
nog boksaa. Primijetio je da ga odmjeravam pa je napeo miie.
Neko sam se bavio boksom, gospodine, ree potpuno svje
stan o emu sam razmiljao.
Baka mi ga je predstavila. Rekla je da je to njezin sin Antoine,
njezino dijete, zjenica njezina oka; rekla je da je dramaturg, kazali
ni redatelj, pisac, pjesnik.
Osvojio me je svojim sportskim izgledom. U poetku nisam
shvatio da ga je baka posvojila. Primijetio sam dodue da uope nije
slian ostalim lanovima obitelji. Za razliku od ostalih koji su izgle
dali poput hodajuih mrtvaca, on je bio prepun ivota. Od prvog
smo se trenutka odlino razumjeli. Svidjelo mi se to je svaki dan
vjebao udarajui boksaku vreu. Osobito me je oduevilo to nije
samo rukama lupao po vrei nego ju je udarao i nogama. Bio je to
vrlo osobiti stil, mjeavina udaraca rukama i nogama. Tijelo mu je
bilo vrsto poput stijene.
Jednog dana, Antoine mi je priznao da arko eli postati poz
nati pisac.

Imam sve, rekao je. ivot je doista prema meni velikoduan.

Jedino to nemam je ono to jedino elim: talent. Muze me ne vole.
Cijenim ono to itam, ali ne mogu stvoriti nita to bih volio itati.
To je moja muka; nedostaje mi disciplina ili arm kojime bih prido
bio muze i zato je moj ivot potpuno prazan.
Antoine je nastavio objanjavajui mi da je jedino zbiljsko to
ima, njegova majka. Moju je baku nazvao svojom tvravom, svojom
potporom, svojom srodnom duom. Zavrio je izrazivi misao koja
me je veoma uznemirila: Da nema moje majke, rekao je, ja vie
ne bih bio iv.
Tada sam shvatio kako su duboke spone koje su ga vezivale za
baku. Odjednom su u mojem sjeanju oivjele sve stravine prie to
sam ih od svojih teta uo o razmaenom djeaku Antoineu. Moja ga
je baka doista tako razmazila da mu nije bilo spasa. Ipak, oni su iz
gledali tako sretno kada su bili zajedno. Vidio sam kako satima sjede
jedno uz drugo. On bi stavio glavu u njezino krilo kao da je jo dije
te. Nikad nisam vidio da je baka s nekim tako dugo razgovarala.
Iznenada jednog dana, Antoine stade na veliko pisati. Poeo je
reirati predstavu u mjesnom kazalitu, komad koji je sam napisao.
Nakon prve izvedbe doivjela je veliki uspjeh. U lokalnim su mu no
vinama bile objavljene pjesme. inilo se da je dobio nadahnue. Ali
samo za nekoliko mjeseci sve se zavrilo. Urednik gradskih novina
javno je prokazao Antoinea; optuio ga je za plagijat i u novinama
objavio dokaze.
Baka, dakako, nije htjela ni uti da je njezin sin uinio neto lo
e. Sve je to objasnila kao posljedicu velikog jala. Svi, do posljednjeg
ovjeka u gradu, zavidjeli su njezinu sinu na njegovoj otmjenosti i
istananu stilu. Zavidjeli su mu na njegovu duhu i osebujnosti. I doi
sta, moralo se priznati da je bio ovjek od ukusa, utjelovljenje ot
mjenosti. No, sasvim sigurno, bio je plagijator; bila je to nepobitna
injenica.
Antoine nikada nikome nije objasnio svoje ponaanje. Previe
sam ga volio da bih ga pitao bilo to o tome. Osim toga, to me uope
nije zanimalo. Imao je svoje razloge, i meni je to bilo dovoljno. Ali
neto se slomilo; od tada su se nai ivoti stali skokovito mijenjati,
da tako kaem. Iz dana u dan dogaale su se takve drastine pro
mjene da sam postao spreman na sve, i na najbolje i na najgore. Je
dne je noi baka vrlo dramatino ula u Antoineovu sobu. U oima
je imala pogled takve odlunosti kakvu jo nikad nisam vidio. Dok
je govorila, usnice su joj drhtale.

Dogodilo se neto strano, Antoine, rekla je.

Antoine ju je prekinuo. Preklinjao ju je da mu dopusti da joj ob
jasni.
Odrjeito ga je prekinula. Ne, Antoine, ne, rekla je vrsto. To
nema nikakve veze s tobom. O meni je rije. Znam da prolazi kroz
teko razdoblje ivota, ali dogodilo se neto jo vanije od toga. An
toine, dragi moj sine, meni je isteklo vrijeme.
elim da shvati kako je to neminovno, nastavila je. Ja mo
ram otii, ali ti mora ostati. Ti si utjelovljenje svega to sam uinila
u ovom ivotu. Bio dobar ili lo, Antoine, ti si sve ono to ja jesam.
Prepusti se ivotu. Na kraju emo ionako biti zajedno. U meuvre
menu, uini neto Antoine, radi neto. Nije vano to radi, glavno
da se neime bavi.
Vidio sam kako se Antoineovo tijelo grozniavo trzalo od boli.
Vidio sam kako se cijelo njegovo bie stegnulo, svaki mii na nje
govu tijelu, sva njegova snaga. inilo se da se iz rijeke briga preba
cio u nepregledni ocean.
Obeaj mi da nee umrijeti prije no to umre! vikala je na
njega.
Antoine je kimnuo glavom.
Moja je baka sljedeeg dana, posluavi svojeg vraa-savjetnika,
prodala sve to je imala, a bilo je poprilino toga, i dala novac svo
jem sinu Antoineu. A dan poslije, vrlo rano ujutro, bio sam svjedok
najneobinijeg prizora u momu desetogodinjem ivotu: bio je to
trenutak u kojem se Antoine oprostio od svoje majke. Izgledalo je to
nevjerojatno, kao da su mi pred oima promicale slike iz nekog fil
ma; sve je djelovalo nestvarno jer se inilo kao da je bilo smiljeno
unaprijed, po scenariju koji se izvodio uz nune preinake pisca i re
datelja.
Scena na kojoj se prizor zbivao bilo je bakino dvorite. Antoine
je imao glavnu muku ulogu, a njegova je majka bila glavna glumi
ca. Tog je dana Antoine putovao. Iao je u luku gdje se trebao ukrca
ti na veliki talijanski putniki brod kako bi putovanje preko Atlanti
ka za Europu mogao provesti u bezbrinom krstarenju. Bio je otmje
no odjeven kao i uvijek. Ispred kue ga je ekao voza taksija, nestr
pljivo trubei.
Bio sam svjedok posljednje Antoineove nesane noi kad je oaj
niki pokuavao napisati pjesmu svojoj majci.
To je smee, rekao je. Sve to ja napiem je smee. Ja sam
nitko i nita.

Uvjeravao sam ga, premda sam i sam bio nitko i nita, da je sjaj
no sve to pie. U jednom sam se trenutku toliko zanio da sam pre
ao granicu koju nisam trebao.
Vjeruj mi, Antoine, vikao sam, ja sam vie nitko i nita nego
ti! Ti ima majku. Ja nemam nita. Sve to pie je dobro.
Vrlo pristojno me je zamolio da napustim njegovu sobu. Natje
rao sam ga da se osjea glupo sluajui savjete bezveznog djeaka.
Gorko sam alio zbog svojeg ispada. elio sam da ostanemo prijatelji.
Antoine je prebacio svoj otmjeni ogrta preko desnog ramena.
Imao je na sebi prekrasno zeleno odijelo od engleskoga kamira.
Baka je progovorila. Mora pouriti, dragi, rekla je. Vrijeme
je vano. Mora otii. Ako ne ode, ovi e te ljudi ubiti radi novca.
Mislila je na svoje keri i njihove mueve koji su bili izvan sebe
od bijesa kad su saznali da ih je majka potajno razbatinila i da e
odvratni Antoine, njihov zakleti neprijatelj, otii sa svime to po za
konu pripada njima.
ao mi je to mora proi kroza sve ovo, ispriavala se baka.
Ali kao to zna, vrijeme ne vodi brigu o naim eljama.
Antoine je govorio svojim ozbiljnim, prekrasnim glasom. Zvu
ao je vie nego ikad kao kazalini glumac. Samo minutu majko,
rekao je, da ti proitam to sam napisao za tebe.
Bila je to pjesma zahvale. Kad je zavrio s itanjem, neko je vri
jeme utio. Zrak je bio nabijen bogatstvom osjeaja, sve je podrhta
valo.
To je ista ljepota, Antoine, rekla je baka uzdiui. Pjesma je
izrazila sve to si htio rei, to sam ja eljela uti od tebe. Zastala
je na trenutak. Tada joj je licem preao prekrasan osmijeh.
Plagijat, zar ne, Antoine? upitala je.
Antoine se osmjehnuo majci isto tako blistavim smijekom.
Svakako, majko, rekao je. Svakako.
Zagrlili su se plaui. Voza taksija je trubio jo nestrpljivije. An
toine je pogledao prema stubitu gdje sam se skrivao. Lagano je
kimnuo glavom kao da mi je htio rei: Do vienja. uvaj se. Tada
se okrenuo, i ne pogledavi vie majku, otrao prema vratima. Imao
je trideset sedam godina, a izgledao je kao da mu je ezdeset. inilo
se da na pleima nosi veliki teret. Zaustavio se prije nego to je doh
vatio vrata, kad je zauo glas svoje majke kako ga upozorava zadnji
put.
Ne okrei se, Antoine, rekla je. Nikad se nemoj osvrtati. Budi
sretan i radi neto! Radi! U tome je tajna. Uini neto!

Taj me je prizor ispunio udnom tugom koja mi je ostala do da

nanjeg dana - neobjanjiva melankolija koju je don Juan objasnio
kao moju prvu spoznaju da nam vrijeme istjee.
Sljedeeg je dana baka otila sa svojim savjetnikom, osobnim
slugom, na put u mitsko mjesto Rondoniju, gdje ju je njezin vra-pomaga trebao lijeiti. Baka je bila neizljeivo bolesna, iako ja to ni
sam znao. Nikad se nije vratila. Don Juan je tumaio da je prodaja
njezine imovine i davanje novca Antoineu bio vrhunski potez vraa
kojim ju je njezin savjetnik odvojio od obitelji i njihove tobonje bri
ge. Oni su bili tako ljuti na majku zbog nasljedstva da uope nisu
marili hoe li se vratiti ili ne. Imao sam osjeaj da nisu ni primijeti
li da je otila.
Na zaravnjenu vrhu planine prisjetio sam se ta tri dogaaja kao
da su se netom dogodila. Kad sam izrazio zahvalnost tim trima oso
bama, uspio sam ih dozvati na vrh ove planine. Kad sam prestao vi
kati, moja se osamljenost pretvorila u neto neopisivo. Plakao sam
ne mogavi se suzdrati. Suze su mi tekle same od sebe.
Don Juan mi je vrlo strpljivo objasnio da je osamljenost neizbje
na za ratnika. Rekao je da ratnici-putnici mogu raunati na jedno
bie kojem e pokloniti svu svoju ljubav, svu svoju brigu: na ovu u
desnu Zemlju, majku, maticu, sredite svega to jesmo i svega to i
nimo; na bie kojem se svi vraamo; bie koje ratnicima-putnicima
omoguuje da odu na svoje konano putovanje.
Don Genaro je tada izveo arobni in namjere za mene. Leei
na trbuhu, napravio je niz zapanjujuih pokreta. Pretvorio se u svijetleu toku koja kao da je plivala, kao da je tlo bilo voda. Don Juan
ree da je to Genarov nain grljenja goleme Zemlje, i da usprkos
razlici u veliini, Zemlja prihvaa taj Genarov in. Dok sam gledao
Genarove pokrete i sluao njihovo objanjenje, moja se osamljenost
pretvorila u uzvienu radost.
Ne mogu podnijeti pomisao da ti odlazi, don Juane, uo sam
se kako govorim. Od zvuka mojega glasa i onoga to sam rekao bilo
mi je neugodno. Kad sam poeo jecati, protiv svoje volje, ponukan
samosaaljenjem, osjetio sam jo jau bol. to je to sa mnom, don
Juane? promrmljao sam. Inae nisam takav.
Zna to ti je. Tvoja se svijest opet spustila do nonih prstiju,
odgovorio je smijui se.
Tada sam potpuno prestao vladati sobom i sasvim sam se prepu
stio osjeajima odbaenosti i oaja.
Ostat u sam, zavikao sam. to e mi se dogoditi? to e biti
sa mnom?

Recimo to ovako, rekao je don Juan mirno. Da bih napustio

ovaj svijet i suoio se s nepoznatime, potrebna mi je sva snaga koju
imam, sve strpljenje, sva srea; ali iznad svega, potrebna mi je neus
traiva smjelost ratnika-putnika. Da bi ostao ovdje kao ratnik-putnik, treba ti sve to je i meni samome potrebno. Otii tamo, onako
kako se mi spremamo, nije ala, ali isto tako nije jednostavno osta
ti i ivjeti ovdje.
Svladali su me osjeaji i poljubio sam mu ruku.
Hej, hej, hej! uzviknuo je. Uskoro e podignuti hram mojim
guarachesima1*.
Od tjeskobe koja me je spopala, samosaaljenje se pretvorilo u
osjeaj nenadoknadiva gubitka. Ti odlazi, promrmljao sam. Bo
e moj! Odlazi zauvijek!
U tom je asu don Juan uinio neto to mi je radio neprestano
od naega prvog susreta. Lice mu se napuhnulo kao da se napunilo
zrakom od duboka udaha. Snano me je potapao po leima lijevim
dlanom i rekao: Podigni se iznad nonih prstiju. Uzdigni se!
Ve sam sljedeeg trenutka doao k sebi, sabrao sam se, vladao
sam sobom. Znao sam to se od mene oekuje. Nisam se vie kole
bao, niti bavio sobom. Nije mi bilo vano to e se sa mnom dogodi
ti kada don Juan ode. Znao sam da je njegov odlazak nudan. Po
gledao me je i njegov mi je pogled sve rekao.
Nikad vie neemo biti zajedno, rekao je blago. Nije ti vie
potrebna moja pomo; a ja ti je i ne elim pruiti, jer ako ima i
trunke od ratnika-putnika u sebi, pljunuo bi mi u lice da ti je ponu
dim. Kad ratnik-putnik prijee odreenu granicu, jedinu radost na
lazi u samoi. Ni ja ne bih elio da ti meni pokua pomoi. Kad jed
nom odem, otiao sam. Nemoj misliti na mene jer ni ja neu misliti
na tebe. Ako hoe biti dostojan ratnika-putnika, budi besprijeko
ran! Brini se za svoj svijet. Potuj ga; brani ga svojim ivotom!
Udaljio se od mene. Bio je to trenutak koji je nadilazio samosa
aljenje, suze ili sreu. Kimnuo je glavom kao da se oprata ili kao
da potvruje ono to osjeam.
Zaboravi na sebe i nieg se nee bojati, bez obzira na to na ko
joj se razini svijesti bude nalazio, ree.
Stade se sa mnom aliti. Zadirkivao me je posljednji put na ovoj
Zemlji.
Nadam se da e pronai ljubav! rekao je.
1

Vrsta obue meksikih seljaka.

Podignuo je dlan okrenut prema meni, pruajui i savijajui pr

ste poput djeteta.
Ciao, ree.
Znao sam da je uzaludno osjeati tugu ili aliti za bilo ime. Me
ni je bilo isto tako teko ostati kao to je don Juanu bilo teko otii.
Obojica smo bila uhvaena u nepovratnomu energetskomu manevru
koji nijedan od nas nije mogao zaustaviti. Ipak, elio sam se pridru
iti don Juanu, slijediti ga gdje god iao. Glavom mi proleti misao
da bi me moda poveo sa sobom kad bih umro.
Vidio sam tada kako je don Juan Matus, nagual, prema sjeveru
poveo petnaest drugih vidioca, koji bijahu njegovi pratioci, njegova
obrana, njegova radost, da nestanu u izmaglici to se nadvila nad
zaravnjenim vrhom planine. Vidio sam kako se svatko od njih pre
tvorio u svijetleu toku i kako su se zajedno uzdignuli i lebdjeli iz
nad planinskog vrha kao treperea svjetla na nebu. Napravili su je
dan krug oko planine, kao to je don Juan najavio; posljednji po
gled, samo za njihove oi; njihov posljednji pogled na ovu zaudnu
Zemlju. I tada nestadoe.
Znao sam to mi je initi. Isteklo mi je vrijeme. Pojurio sam pre
ma strmini najbre to sam mogao i bacio se u ponor. Naas osjetih
vjetar na licu, a potom me je progutala milosrdna tama kao tiha
podzemna rijeka.

Povratak

NEJASNO SAM bio svjestan glasne buke motora koji kao da se utrki
vao na mjestu. Pomislio sam da uvari parkiralita popravljaju neki
auto iza kue u kojoj se nalazio moj stan s uredom. Buka je postala
tako glasna da sam se na kraju razbudio. U sebi sam proklinjao de
ke koji rade na parkiralitu zato to su popravljali auto tono ispod
prozora moje spavae sobe. Bilo mi je vrue, bio sam znojan i umo
ran. Sjeo sam na rub kreveta i osjetio bolne greve u listovima nogu.
Poeo sam trljati listove. inilo se da su mi miii tako jako napeti
da sam se bojao da e mi ostati uasne modrice. Automatski sam
krenuo prema kupaonici potraiti neku ljekovitu mast. Nisam mo
gao hodati. Vrtjelo mi se u glavi. Pao sam, to mi se jo nikad nije
dogodilo. Kad sam doao k sebi, shvatio sam da me uope ne brinu
grevi u listovima. Uvijek sam bio sklon umiljati bolesti. Neobina
bol kakvu sam tada osjeao, u normalnim bi me okolnostima izbe
zumila.
Otiao sam do prozora da ga zatvorim iako vie nisam uo bu
ku. Shvatio sam da je prozor zatvoren i da je vani mrak. Spustila se
no! Soba je bila zaguljiva. Otvorio sam prozore. Nije mi bilo jasno
zato sam ih bio zatvorio. Noni je zrak bio hladan i svje. Parkira
lite je bilo prazno. Pomislio sam da je buka zasigurno dolazila iz
uliice izmeu parkiralita i moje zgrade. Nisam vie o tome razmi
ljao i vratio sam se u krevet da jo malo odspavam. Ispruio sam se
po irini kreveta s nogama sputenima na pod. Htio sam tako spava
ti kako bih pospjeio cirkulaciju u listovima koji su me jako boljeli,
ali nisam bio siguran je li bolje drati noge na podu ili ih dignuti i
podboiti jastukom.
Ba sam se poeo oputati i ponovno tonuti u san, kad me je prenula misao takvom silinom da sam istog asa morao ustati. Bacio sam
se u jedan ponor u Meksiku! Sljedea je misao bila toboe logiki

zakljuak: budui da sam svojevoljno skoio u ponor da bih se ubio,

zacijelo sam ja sada duh. Kako je to neobino, pomislih, to sam se
poto sam umro, vratio kao duh u svoj stan na uglu Westwooda i
Wilshirea u Los Angelesu. Nije ni udo to se osjeam drukije. Ali
ako sam duh, umovao sam, zato bih osjeao dah svjeeg zraka na
licu ili bol u listovima?
Dotaknuo sam plahte na krevetu; djelovale su mi stvarno kao i
metalni okvir kreveta. Otiao sam u kupaonicu. Pogledao sam se u
zrcalo. Po tome kako sam izgledao, lako bih mogao proi kao duh.
Izgledao sam jezivo. Imao sam upale oi s crnim podonjacima. Bio
sam dehidriran, ili mrtav. Automatski sam poeo piti vodu ravno iz
pipe. Stvarno sam mogao gutati. Stadoh piti gutljaj za gutljajem kao
da danima nisam popio ni kap vode. Duboko sam udahnuo. iv
sam! Zaboga, iv sam! Pouzdano sam znao da je tako, ali nisam bio
ushien kao to sam trebao biti.
Glavom mi proleti vrlo neobina misao: i prije sam ve umirao
i ponovno oivljavao. Naviknuo sam se na to, nita mi to nije znai
lo. Ta je misao bila tako iva da sam se toboe poeo sjeati. To la
no sjeanje nije potjecalo iz situacija u kojima je moj ivot bio u
opasnosti. Bilo je to neto potpuno drukije, vie kao neko nejasno
znanje o neemu to se nikad nije dogodilo, pa nije bilo nikakva raz
loga da se nae u mojim mislima.
Nisam sumnjao u to da sam skoio u jedan ponor u Meksiku.
Sada sam se nalazio u svojem stanu u Los Angelesu, tri tisue milja
udaljenome od mjesta na kojem sam skoio, a da se uope nisam
sjeao kako sam se vratio. Bez razmiljanja sam napunio kadu vo
dom i sjeo unutra. Nisam osjeao toplinu vode: smrznuo sam se do
kostiju. Don Juan me je nauio da u trenucima krize, kao to je bio
ovaj, upotrijebim tekuu vodu da bi mi se razbistrila glava. Sjetio
sam se toga i stao pod tu. Pustio sam da mi topla voda tee niz tije
lo moda i due od jednog sata.
Htio sam razmisliti mirno i racionalno o tome to se dogaa sa
mnom, ali nisam mogao. Kao da su mi se izbrisale sve misli. Ostao
sam bez misli, a opet bio sam prepun osjeaja koji su kao u valovi
ma preplavljivali cijelo moje tijelo, a ja ih nisam bio sposoban istra
iti. Bio sam kadar samo osjetiti njihove nalete i pustiti ih da prou
kroz mene. Odjenuo sam se i iziao, i to je bila moja jedina svjesna
odluka. Otiao sam na doruak u restauraciju Ship na bulevaru
Wilshire, jedan blok udaljenome od mojeg stana. Uvijek sam tamo
iao na doruak, u bilo koje doba dana ili noi.

Toliko sam puta iao pjeice iz ureda do te restauracije da sam

mogao mirei doi do nje. Isti taj put sada mi je izgledao kao neto
novo. Nisam osjeao da koraam. Kao da sam pod nogama imao jas
tuk ili kao da je plonik bio prekriven sagom. Zapravo sam klizio.
Odjednom sam se naao pred vratima restauracije, a inilo mi se da
sam napravio tek dva ili tri koraka. Znao sam da u moi gutati hra
nu jer sam pio vodu u stanu. Znao sam takoer da mogu govoriti jer
sam proistio grlo i kleo dok se po meni slijevala voda. Uao sam u
restauraciju onako kako sam to uvijek inio. Sjeo sam za ank i pri
la mi je konobarica koja me je poznavala.
Danas ne izgleda ba dobro, duo, rekla je. Ima li gripu?
Ne, odgovorio sam pokuavajui zvuati veselo. Previe sam
radio. Nisam spavao dvadeset etiri sata. Pisao sam referat za fakul
tet. Usput, koji je danas dan?
Pogledala je na sat i rekla mi nadnevak, objasnivi mi da je to
poseban sat koji ima i nadnevke i da ga je dobila na dar od keri.
Takoer mi je rekla da je 3,15 popodne.
Naruio sam odrezak s jajima, sjeckani preni krumpir i bijeli
prepeenac s maslacem. Kad je konobarica otila naruiti jelo, osje
tih da me opet spopadaju stravine misli: Je li to samo varka da sam
se u sumrak prethodnog dana bacio u taj ponor u Meksiku? Ali ak
i ako je skok u ponor samo privid, kako sam se mogao iz tako uda
ljenog mjesta vratiti u Los Angeles za samo deset sati? Ili sam mo
da spavao deset sati? Je li mogue da sam letio deset sati, klizio kroz
zrak, lebdio do Los Angelesa? Uobiajenim prometnim sredstvima
nikako nisam mogao stii od mjesta na kojem sam skoio u ponor,
u to nema sumnje jer bi mi trebalo dva dana samo da doputujem do
Mexico Cityja.
Pojavila mi se druga neobina misao. Bila je isto onako jasna
kao i moje tobonje sjeanje na prijanje sluajeve mojeg umiranja
i oivljavanja, i bila mi je na isti nain potpuno strana: moj je konti
nuitet nepovratno prekinut. Doista sam umro, na ovaj ili onaj nain,
na dnu tog ponora. Bilo mi je nemogue shvatiti kako mogu biti iv
i dorukovati kod Shipa. Nisam se vie mogao osvrnuti unazad i
vidjeti neprekinuti niz dogaaja koji svi vidimo kad se prisjeamo
prolosti.
Jedino prihvatljivo objanjenje bilo je da sam najvjerojatnije po
sluao don Juanove upute; pomaknuo sam svoju spojnu toku u po
loaj koji je sprijeio moju smrt i vratio sam se u Los Angeles iz unutra
nje tiine. Nije bilo drugog objanjenja za koje bih se mogao uhvatiti.

Prvi put u ivotu, takav nain razmiljanja bio mi je sasvim prihvat

ljiv i potpuno zadovoljavajui. On zapravo nije nita objanjavao, ali
je svakako upuivao na pragmatini postupak koji sam ve jednom
u blaem obliku iskuao kad sam se sastao s don Juanom u onom
gradu to smo ga odabrali, i inilo se da me je ta misao potpuno smi
rila.
Misli koje su mi se pojavljivale bile su vrlo ive. Imale su jedin
stvenu osobinu - ono to mi je inae bio problem odjednom bi se
razjasnilo. Prva misao koja mi se pojavila silnom snagom bila je po
vezana s neime to me je stalno muilo. Nisam se mogao sjetiti ni
ega to se zbivalo dok sam bio u stanju poviene svijesti. Don Juan
je potvrdio da je to uobiajeno za muke vraeve.
Stanje poviene svijesti don Juan je objasnio kao maleni pomak
spojne toke, koji je svaki put kad smo se sastali uspio izazvati sna
no mi pritiui lea. Takvim mi je pomacima pomagao aktivirati
energetska polja koja su inae bila periferna za moju svijest. Drugim
rijeima, pomicanjem spojne toke, energetska bi se polja, koja su
inae na rubu spojne toke, tada nala u sreditu u odnosu prema
njezinu novom poloaju. Pomicanje takve vrste imalo je za mene
dvije posljedice: neobinu otrinu i jasnou misli i opaanja tijekom
drukijeg stanja svijesti te potpuni zaborav onoga to se dogaalo
dok sam bio u tomu drugom stanju svijesti, kad bih se vratio u nor
malno stanje.
To je najvie bilo izraeno u mojem odnosu s drugim lanovima
nae skupine. Oni su takoer bili don Juanovi naunici s kojima sam
bio vrsto povezan i s kojima u krenuti na konano putovanje. S nji
ma sam komunicirao samo u stanju poviene svijesti. Tada je naa
komunikacija bila savrena - kristalno jasna i duboka. Muilo me je
to to su me u svakodnevnom ivotu samo bolno podsjeali na neto
ega se zapravo nisam mogao sjetiti. Nemir i neprestano iekivanje
dovodili su me do oaja. Moglo bi se rei da sam u normalnom i
votu bio stalno na oprezu, oekujui nekoga tko e se iznenada stvo
riti preda mnom, moda izii iz neke uredske zgrade, ili skrenuti iza
nekoga ulinog ugla i zaletjeti se ravno u mene. Gdjegod sam iao,
nehotice i bez prestanka, pogledom sam traio ljude koji nisu posto
jali, a ipak su bili stvarniji od bilo koga drugoga.
Dok sam tog jutra sjedio kod Shipa, sve to mi se dogodilo u
stanjima poviene svijesti, tijekom godina druenja s don Juanom,
opet se pretvorilo u kontinuirano sjeanje, bez ikakvih prekida. Don
Juan je primijetio sa aljenjem da svaki muki vra, ako je nagual,

mora ivjeti u fragmentima, zbog velikog obujma svoje energetske

mase. Rekao je da svaki fragment ivi za sebe i da mu pripada jedno
specifino podruje cjelokupnog djelovanja, a dogaaji koje je nagual doivio u svakomu pojedinom fragmentu moraju se jednog dana
povezati da bi u svijesti nastala potpuna slika svega to se dogaa
lo u njegovu ivotu.
Da bi se postiglo takvo povezivanje, potrebne su godine, rekao
je don Juan gledajui me u oi. uo je da je bilo i takvih naguala ko
ji to nikada nisu postigli pa im je ivot ostao rascjepkan.
Ono to sam tog jutra doivio kod Shipa ne bih mogao zami
sliti ni u najluim snovima. Don Juan mi je mnogo puta ponovio da
svijet vraeva nije nepromjenjiv, svijet u kojem bi rije bila konana
i neosporna, ve svijet vjene mijene u kojemu nita ne treba uzeti
zdravo za gotovo. Skok u ponor izmijenio je moju spoznaju tako
drastino da sam postao otvoren za velianstvene i neopisive mo
gunosti.
Ali sve to sam mogao rei o povezivanju mojih fragmenata spo
znaje bila bi blijeda slika u usporedbi sa stvarnou onoga to se zbi
valo u meni. Tog sam sudbonosnog jutra proivljavao neto neiz
mjerno monije od svega to sam doivio onog dana kad sam prvi
put vidio energiju kako struji svemirom - onog dana kad sam se na
ao na krevetu u vlastitom stanu, poto sam bio na kampusu, a da
zapravo i nisam doao kui, barem ne na nain koji je bio nudan
da bi moj spoznajni sustav mogao prepoznati cijeli dogaaj kao stva
ran. Kod Shipa sam povezao u cjelinu sve fragmente svojeg bia.
Unutar svakoga od njih djelovao sam savreno sigurno i dosljedno,
a da to uope nisam znao. U biti sam bio jedna golema slagalica i
kada je svaki komadi doao na svoje mjesto, dogodilo se neto ne
opisivo.
Sjedei za ankom, kupajui se u znoju, razbijao sam glavu ne
prestano ponavljajui uzaludna pitanja na koja nije bilo odgovora:
Kako je sve to mogue? Kako sam mogao biti tako rascjepkan? Tko
smo mi zapravo? Svakako nismo ono to su nas uvjeravali da jesmo.
Sjeao sam se dogaaja koji se nikad nisu dogodili, ili barem nisu
ostavili dubokog traga na mene. Nisam mogao ak ni plakati.
Vra plae kad ivi u fragmentima, rekao mi je jednom don
Juan. Kad postigne cjelovitost, spopadne ga drhtavica koja je tako
silovita da mu moe oduzeti ivot.
Tresla me je upravo takva drhtavica! Sumnjao sam da u se ikad
vie sastati sa svojom skupinom. inilo mi se da su svi otili s don

Juanom. Bio sam sam. elio sam razmiljati o tome, oplakivati gubi
tak, uroniti u smirujuu tugu kao to sam to uvijek inio. Nisam mo
gao. Nisam imao za ime aliti, nisam imao zbog ega biti tuan. Ni
ta nije bilo vano. Svi smo mi bili ratnici-putnici i sve nas je progu
tala beskonanost.
Cijelo sam vrijeme sluao kako don Juan opisuje ratnika-putnika. Neizmjerno sam uivao u njegovu opisu i poistovjeivao se s
njime na isto osjetilnoj osnovi. Pa ipak, nikad nisam stvarno shva
tio to mi je time htio rei, ma koliko mi puta objanjavao smisao to
ga. Te noi, sjedei za ankom kod Shipa, shvatio sam o emu je
don Juan govorio. Ja sam bio ratnik-putnik. Bile su mi vane samo
energetske injenice. Sve ostalo bili su tek ukrasi, bez ikakva smisla.
Te noi dok sam sjedio i ekao hranu, nametnula mi se jo jedna
misao. Osjetio sam da me preplavljuju osjeaji druge osobe. Poisto
vjetio sam se s onime to mi je don Juan govorio. Konano sam ost
vario cilj njegova uenja: bio sam jedno s njime kao nikad prije. Ni
kad se u biti nisam suprotstavljao don Juanu ili njegovim idejama,
koje su za mene bile revolucionarne, samo zato to se nisu uklapa
le u moj linearni nain razmiljanja, svojstven zapadnjacima. Pravi
razlog za to bila je preciznost kojom je don Juan iznosio svoje ideje,
a koja me je na smrt plaila. Njegova mi se uinkovitost inila poput
dogmatizma. To je ono to me je tjeralo da neprestano traim obja
njenja i da se ponaam kao vjernik koji se koleba.
Da, rekao sam sebi, skoio sam u ponor, ali nisam umro jer sam
dopustio tamnomu moru svijesti da me proguta prije no to sam sti
gao do dna. Predao sam mu se bez straha i aljenja. Tamno more mi
je podarilo sve to mi je bilo potrebno da se izbavim od smrti i za
vrim u svom krevetu u Los Angelesu. Jo prije dva dana, to mi ob
janjenje nita ne bi znailo. U tri sata ujutro kod Shipa, znailo
mi je sve.
Lupio sam akom o stol kao da sam bio sam u restauraciji. Ljudi
su me pogledali i smjekali se kao da razumiju. Bilo mi je svejedno
to misle. Moj se um usredotoio na nerjeivu zagonetku: bio sam
iv usprkos injenici da sam prije deset sati skoio u ponor jer sam
elio umrijeti. Znao sam da tu nedoumicu neu nikada razrijeiti.
Moja se normalna spoznaja mogla zadovoljiti jedino linearnim
objanjenjem, a ovdje ono nije bilo mogue. To je bio glavni pro
blem s prekidom kontinuiteta. Don Juan je govorio da je taj prekid
aranje. Sada mi je to bilo potpuno jasno. Shvatio sam koliko je don
Juan bio u pravu kad je rekao da mi je za opstanak potrebna sva

snaga koju mogu skupiti, sve strpljenje, a iznad svega neustraiva

smionost ratnika-putnika.
Htio sam razmiljati o don Juanu, ali nisam mogao. Osim toga,
nisam mario za don Juana. inilo mi se kao da se izmeu nas podi
gao ogroman zid. Doista sam tada povjerovao u istinitost udne mi
sli koja mi se nametala otkad sam se probudio: bio sam netko drugi.
Promjena se dogodila u trenutku kad sam skoio. Da nije tako, ui
vao bih i u samoj pomisli na don Juana; eznuo bih za njime. Moda
bih ak bio i kivan na njega zato to me nije poveo sa sobom. To bi
bilo moje pravo ja. Uistinu nisam bio isti. Ta me je misao opsjedala
sve dok nije potpuno ispunila moje bie. Tada je ieznulo i ono
malo to je preostalo od mojega starog ja.
Obuzelo me je novo raspoloenje. Bio sam sam! Don Juan me
je ostavio u jednom snu kao svog izazivaa. Osjetio sam kako moje
tijelo gubi uobiajenu krutost i postupno postaje sve gipkije. Mogao
sam disati duboko i slobodno. Glasno sam se nasmijao. Nije mi bilo
vano to su ljudi zurili u mene, ovog puta bez osmijeha. Bio sam
sam i tu se nije dalo nita uiniti!
Imao sam tjelesni doivljaj stvarnog ulaenja u neki prolaz koji
je imao vlastitu silu. Ona me je uvlaila unutra. U prolazu je vlada
la tiina. Don Juan je bio taj prolaz, spokojan i beskrajan. Bilo je to
prvi put da sam osjetio da don Juan tjelesno ne postoji. Nije tu bilo
mjesta za sentimentalnost ili enju. Nije mi nikako mogao nedosta
jati jer je bio tu, unutra, kao emocija liena svake osobnosti koja me
je mamila.
Prolaz je za mene bio izazov. Osjeao sam se ushieno, lagano.
Da, mogao sam putovati tim prolazom, sam ili u drutvu, moda
zauvijek. No, nisam to osjeao kao neku prisilu, a niti kao uitak. Bi
lo je to vie nego poetak konanog putovanja, vie nego neizbjena
sudbina ratnika-putnika, bio je to poetak novog doba. Trebao sam
plakati spoznavi da sam otkrio taj prolaz, ali nisam plakao. S beskonanou sam se suoio kod Shipa! Kako neobino! Leima su mi
proli trnci. uo sam don Juanov glas kako mi govori da je svemir
doista nedokuiv.
U tom se trenutku otvorie stranja vrata restauracije, ona koja
su vodila prema parkiralitu, i ue jedan udan lik: ovjek od otprili
ke trideset i neto godina, raupan i iscrpljen, ali prilino zgodnih
crta lica. Viao sam ga godinama kako se mota po kampusu i drui
sa studentima. Netko mi je rekao da je vanjski pacijent oblinje bol
nice za ratne veterane. Izgledao je kao da je malo poremeen. Vidio

sam ga mnogo puta kod Shipa pogurenoga nad alicom kave, uvi
jek na istomu mjestu za ankom. Viao sam ga takoer kako eka
vani i gleda kroz prozor restauracije, pratei kad e se osloboditi
njegovo omiljeno mjesto za ankom.
Kad je uao u restauraciju, sjeo je na svoje uobiajeno mjesto i
pogledao me. Pogledi su nam se sreli. Sjeam se samo da je ispustio
straan krik od kojeg sam se smrznuo, a inilo se da je tako djelo
vao i na druge. Svi su se okrenuli prema meni i gledali me irom ot
vorenih oiju, neki usred zalogaja, s neprovakanom hranom u usti
ma. Oito su mislili da sam ja kriknuo jer sam prije lupio akom o
stol i glasno se smijao. ovjek je skoio sa stolca i istrao iz restaura
cije, okreui se i zurei u mene dok je uznemireno mahao rukama.
Bez razmiljanja potrah za njime. elio sam da mi kae to je
to vidio u meni, to ga je natjeralo da ispusti takav krik. Sustigao
sam ga na parkiralitu i upitao zato je kriknuo. Pokrio je rukama
oi i ponovno kriknuo, jo glasnije. Izgledao je poput uplaena dje
teta koje se prepalo u snu i vrisnulo iz svega glasa. Ostavio sam ga
i vratio se u restauraciju.
to ti se dogodilo, duo? pitala me je konobarica dobacivi mi
zabrinut pogled. Mislila sam da si mi pobjegao.
Samo sam iao vidjeti prijatelja, odgovorih.
Konobarica me zaueno pogleda i napravi pokret, pretvarajui
se da joj idem na ivce.
Zar je taj tip tvoj prijatelj? pitala je.
Jedini prijatelj na svijetu, rekoh, i to je bila istina ako se pri
jateljem moe nazvati netko tko vidi kakav si ispod povrine i tko
zna otkuda uistinu dolazi.
-KRAJ-