OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5.8. Primjena simbolike metode u rjeavanju mrea izmjenine

struje
U rjeavanju jednostavnih strujnih krugova do sada smo se sluili
grafikom metodom pomou fazora. No ve kod malo sloenije
mree ta metoda ne bi bila od velike koristi. Radi toga je uveden
simboliki nain predstavljanja fazora kompleksnim brojem. Na taj
su nain geometrijske operacije s fazorima zamijenjene
algebarskim operacijama s kompleksnim brojevima.
Fazorska i simbolika metoda u rjeavanju mrea izmjenine struje
zamijenjuju sistem diferencijalnih jednadbi.

A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5.8.1. Nekoliko napomena o kompleksnim brojevima

Radi jednostavnije provedbe analize, pri proraunu izmjeninih
elektrinih mrea, primijenjuje se simboliki raun. Podsjetit emo
se na neka pravila povezana s kompleksnim brojevima.
- Kompleksna ravnina definirana je s dvije meusobno okomite
osi kojih sjecite nazivamo ishodite.
- Na vodoravnu os nanosi se realni, a na okomitu imaginarni broj.
- Imaginarna jedinica je

j = 1

- Svakoj toki ovakve ravnine jednoznano pripada jedan realni i

jedan imaginarni broj. To znai da je toka odreena jednim
kompleksnim brojem.
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Kompleksni broj se moe prikazati u tri

oblika:
A = a1 + j a2
1.
Za kompleksni broj
Slika 136.
Kompleksna ravnina s
kompleksnim brojem

na slici 136 to znai:

A = 4 + j 5

2. Prema slici 136 takoer vrijedi:

a1 = A cos
a2 = A sin

A = A cos + j A sin

ili

A = A (cos + j sin )

3. Kompleksni broj se moe prikazati

Eulerovom formulom kao eksponencijalna
funkcija:
A = A e j
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Sva tri oblika imaju isto matematiko znaenje, a u praksi e se

primijeniti onaj oblik koji je najpogodniji za analizu.
Veza izmeu veliina za sve oblike glasi:

A = a12 + a22

= arc tg

a2
a1

A je apsolutni iznos ili modul kompleksnog broja, a kut je

njegov argument.
Konjugirano-kompleksnim brojevima nazivaju se dva kompleksna
broja jednakih modula i argumenta, ali suprotnih predznaka
argumenata (slika 137).

Slika 137.
Konjugirano
kompleksni
brojevi

A = a1 + j a2

A' = a1 j a2

A = A cos + j A sin

A' = A cos j A sin

A = A e j

A' = A e j

A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

- Ako se kompleksni broj A nalazi u realnoj osi (kut =0), tada je

odreen s A = A . Ako se nalazi u imaginarnoj osi, tada je odreen
s A= jA .
- Mnoenjem s j = 1 kompleksni broj se zakree u pozitivnom
smjeru za kut /2. Ako se mnoenje s j primijeni na kompleksni
broj koji lei u + realnoj osi, isti seli u + imaginarnu os.
Mnoenjem s j2, kompleksni broj seli u negativnu realnu os,
zakrene se za kut . Ako se mnoi iznosom j3, kompleksni broj e
se nai u negativnoj imaginarnoj osi (3/2). Mnoenjem s j4,
kompleksni broj se zakrene za 2 radijana, tj. doe u poetni
poloaj (slika 138).
Slika 138. Zakretanje
vektora za /2
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5.8.2. Zbrajanje i oduzimanje kompleksnih brojeva

Kompleksni brojevi se zbrajaju tako da se posebno zbroje realni a
posebno imaginarni dijelovi. Npr. ako su zadana dva kompleksna
broja:
Z1 = R1 + j X 1
Z 2 = R2 + j X 2
tada je njihova suma:

Z = (R1 + R2 ) + j ( X 1 + X 2 )

Kompleksni brojevi se oduzimaju tako da se posebno oduzmu

realni a posebno imaginarni dijelovi.
Iz Z1 Z 2 = 0 izlazi da su dva kompleksna broja jednaka onda kada
su im posebno jednaki realni dijelovi i posebno jednaki imaginarni
dijelovi.

A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5.8.3. Mnoenje kompleksnih brojeva

Ako su dva kompleksna broja zadana u algebarskom obliku, oni se
mnoe tako da se oba dijela jednog broja mnoe s oba dijela
drugog kompleksnog broja. Npr.:
Z1 Z 2 = (R1 + j X 1 ) (R2 + j X 2 ) = R1 R2 X 1 X 2 + j (R1 X 2 + R2 X 1 ) = R + j X

Ako su kompleksni brojevi dati u eksponencijalnom obliku,

mnoenje je jo jednostavnije:
Z1 Z 2 = Z1 e j1 Z 2 e j 2 = Z1 Z 2 e j(1 + 2 ) = Z e j

Umnoak dvaju kompleksnih brojeva daje novi kompleksni broj

iji je modul jednak umnoku dvaju modula, a argument mu je
zbroj dvaju argumenata.
A. Rezi

5.8.4. Dijeljenje kompleksnih brojeva

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Ako su kompleksni brojevi dati u algebarskom obliku, tada se

dijele tako da se razlomak proiri s konjugirano kompleksnim
brojem nazivnika. Vidimo to na primjeru:
R1 + j X 1 R1 + j X 1 R2 j X 2
=
=

=
Z 2 R2 + j X 2 R2 + j X 2 R2 j X 2
Z1

R1 R2 + X 1 X 2
R2 X 1 R1 X 2
+

= R+ jX
j
2
2
2
2
R2 + X 2
R2 + X 2

Ako su kompleksni brojevi zadani u eksponencijalnom obliku,

dijeljenje je znatno jednostavnije:
Z1 Z1 e j1
Z1 j(1 2 )
j
e
Z
e
=
=

=Z
j 2
Z2 Z2 e
Z2
Novi modul je jednak koliniku modula, a argument je jednak
razlici argumenata.
A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5.8.5. Potenciranje i korjenovanje kompleksnog broja

Na osnovu izraza za mnoenje kompleksnih brojeva za
potenciranje kompleksnog broja vrijedi:

Z n = Z n e jn = Z n (cos(n ) + j sin (n ))
Budui da je vaenje korijena inverzna operacija potenciranju,
treba voditi rauna da n-ti korijen nekog broja ima n rjeenja.
Za korjenovanje zadanog kompleksnog broja
1
n

1
n

Z = Z e

Z = Z e j

vrijedi:

= Z cos + j sin
n
n

A. Rezi

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5.8.6. Logaritam kompleksnog broja

j
Ako je kompleksni broj zadan u eksponencijalnom obliku, Z = Z e ,
tada prirodni logaritam daje:

ln Z = ln Z e j = ln Z + j
to opet daje kompleksni broj.

A. Rezi

10

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5 8.7. Primjena na serijski spoj R, L, C. Kompleksna impedancija

Za strujni krug na slici 139 s naponom
izvora: u = U m sin t vrijedi diferencijalna
jednadba:
Slika 139. Serijski spoj
elemenata R, L i C

u = iR + L

di 1
+ i dt
dt C

Partikularno rjeenje te jednadbe je: i = I m sin (t )

gdje je nepoznato Im i . Da bismo odredili ove iznose, primjenit
emo simboliku metodu.

A. Rezi

11

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Jednadba za struju u simbolikom obliku predstavlja se

kompleksnim brojem: i (t ) = I m e j(t )
a njena derivacija i integral:

di
= j I m e jt e j
dt
1
i
dt

=
I m e jt e j

Ako se ovo unese kao zamjena u diferencijalnu jednadbu za

napon dobit e se algebarska jednadba s kompleksnim brojevima:
U m e jt = R I m e jt e j + L j I m e jt e j +

Dijeljenjem ove jednadbe s

efektivnim vrijednostima:

2 e jt

1 1

I m e jt e j
C j

prelazi se na mirujue fazore s

U e j0 = R I e j + I e j j L + I e j

to se moe napisati kao:

~ ~
~
U = I R + L j I
A. Rezi

1
j C

j ~
I
C
12

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

odnosno:

ili

1
~ ~

U = I R + j L

~ ~
U = I (R + j X )

Izrazi u zagradama predstavljaju kompleksnu impedanciju:

Z = R+ jX

pa se moe napisati:

~ ~
U = I Z

ili

~
~ U
I =
Z

to predstavlja Ohmov zakon u kompleksnoj formi za strujni krug

izmjenine struje.

A. Rezi

13

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Jednadba

di 1
u = i R + L + i dt
dt C

predstavlja II. Kirchhoffov zakon za trenutne vrijednosti napona i

struje za strujni krug na slici 139.
Nadalje, jednadba

~ ~
~
U = I R + L j I

j ~
I
C

je taj isti zakon napisan u kompleksnom obliku.

Na osnovu toga se moe napisati opi oblik II. Kirchhoffova
zakona koji vrijedi u izmjeninim mreama:
g

g
~
~
E
=
I
n n Zn
1

gdje je g broj grana koje sainjavaju konturu, a E~n , I~n i

Zn
kompleksne EMS, struje i impedancije elemenata koji se
nalaze u promatranoj konturi.
A. Rezi

14

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5.8.8. Primjena na paralelni spoj R, L, C. Kompleksna vodljivost

Slika 140. Paralelni spoj

elemenata R, L, C:
a) shema spoja,
b) trokut vodljivosti

Prema Kirchhoffovim zakonima, za trenutne vrijednosti napona i

struje za shemu na slici 140 a) vrijede jednadbe:
u = u R = u L = uC
i = iR + iL + iC

Od ranije znamo da vrijedi:

pa se moe pisati:

iR = G u, iL =

i = G u +

1
du
u dt , iC = C
L
dt

1
du
u dt + C
L
dt

A. Rezi

15

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Iz analogije s prethodnim primjerom (serijski spoj R, L i C) slijedi

kompleksna fazorska jednadba s efektivnim vrijednostima:
~

U
~
+ C j U
I = G U +
L j
~

to daje:

1
~ ~

I = U G + j C

~ ~
~
I = U [G + j (BC BL )] = U [G j (BL BC )]

~ ~
I = U (G j B )
Reaktivna vodljivost imat e predznak + ako prevladava
kapacitivna vodljivost, a predznak minus ako prevladava
induktivna vodljivost.

A. Rezi

16

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Dijeljenjem jednadbe za struju s fazorom napona dobije se

~
kompleksna vodljivost:
I
Y = ~ =G jB
U

to daje:
gdje je:

Y = Y e j

Y = Y (cos j sin )

ili:

Y cos = G, Y sin = B

Veza napona, struje i vodljivosti se moe napisati i u obliku:

~ ~
I = U Y

~
~ I
ili U =
Y

A. Rezi

17

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

1
du
Jednadba i = G u + u dt + C
dt
L
za strujni krug na slici 140. predstavlja I. Kirchhoffov zakon za
trenutne vrijednosti,
~
1
U
~
a jednadba I~ = G U~ +
+ C j U
L j
taj isti zakon u kompleksnom obliku.

Uopeno, I. Kirchhoffov zakon u simbolikom obliku glasi:

g

~
I
n =0
1

gdje je g broj grana koje izlaze iz promatranog vorita.

Vidimo da je forma Kirchhoffovih zakona za mree istosmjernih i
izmjeninih struja ista, s tim to su zakoni za izmjenine mree
napisani u kompleksnom obliku.
A. Rezi

18

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Primjer prorauna ukupne impedancije simbolikim raunom:

Za strujni krug na slici 141. zadano je:

R1 = R2 = 2, X 1 = X 2 = X 3 = 3 i U = 100V

Treba odrediti ukupnu kompleksnu impedanciju strujnog kruga i

struju I1.

Slika 141. Izraunavanje ukupne impedancije iz kombiniranog spoja vie impedancija:

a) zadana shema, b) transfigurirana shema

Najprije emo uvesti kompleksne impedancije za sve tri grane

strujnog kruga: Z 1 = R1 + j X 1 Z 1 = 2 + j 3
Z 2 = R2 + j X 2

Z 2 = 2 + j 3

Z 3 = R3 + j X 3

Z 3 = j 3
A. Rezi

19

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Potom treba odrediti kompleksnu impedanciju paralelnog spoja

grana 2 i 3, po pravilima paralelnog spajanja otpora, a zatim
ukupnu impedanciju i struju I1:
Z 2 Z 3 (2 + j 3) ( j 3) 9 + j 6 2 j 6
Z4 =
=
=

2 + j 3+ j 3
2 + j 6 2 j 6
Z2 + Z3
( 9 + j 6) (2 j 6) = 9 + j 33
Z4 =
20
20
22 + 62

Ukupnu impedanciju dobit emo kao zbroj impedancija Z 1 i Z 4 :

9
33 49
93
Z = Z1 + Z 4 = 2 + j 3 +
+ j
=
+ j
20
20 20
20

A. Rezi

20

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Traenu struju dobit emo diobom modula napona (napon

uzimamo kao referentnu veliinu!) i ukupne impedancije:
93
49
j
100
~
20
20

I1 =
93 49
93
49
+ j j
20 20
20
20

~
I1 = 8.87 j 16.83
I1 = 19.03 A, = 62 o12 '33''

Slika 142. Fazorski

dijagram napona i struje za
shemu na slici 141.

A. Rezi

21

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

5.9. Rezonancija u strujnim krugovima izmjenine struje

Neka je zadan strujni krug u kojem su serijski spojeni R, L i C.
Razmatrat emo poseban sluaj kada L, C i f imaju takve
vrijednosti koje daju:

XL = XC

Tada je: X=0, Z=R, =0.

Impedancija je u ovom sluaju jednaka radnom otporu, a struja je
u fazi s narinutim naponom.
Ako je radni otpor malen, u ovom strujnom krugu struja e biti
relativno velika, a naponi na XL i XC mogu biti znatno vei od
napona izvora.

A. Rezi

22

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Pogledajmo to na primjeru (slika 143).

Slika 143. Strujni krug u kojemu
moe nastati naponska rezonancija:
a) shema strujnog kruga
b) fazorski dijagram pri naponskoj
rezonanciji

Zadani su podaci: R = 5, X L = X C = 20 , a narinuti napon U=100V.

Treba odrediti napone na pojedinim elementima i grupi LC. Iz:
2
Z = R 2 + (X L X C )
izlazi da je impedancija jednaka radnom otporu: Z = R = 5
a struja:

I=

U 100
=
= 20 A
R
5
A. Rezi

23

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Sada se mogu izraunati naponi pojedinih elemenata:

U R = I R = 20 5 = 100 V ,
U L = I X L = 20 20 = 400 V ,
U C = I X C = 20 20 = 400 V .

Izlazi da su naponi na elementima L i C jednaki po iznosu, ali

suprotni po smjeru. To znai da je zbroj napona na elementima
jednak nuli, to se moe potvrditi mjerenjem napona kao na slici
143.
U naem primjeru napon na elementima L i C etiri je puta vei od
napona izvora.
Ova pojava moe izazvati tako velike napone koji e unititi
elemente L i C.

A. Rezi

24

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Stanje kada se kompenziraju naponi na elementima L i C naziva se

serijskom ili naponskom rezonancijom. Uvjet za pojavu naponske
rezonancije glasi:
L =

1
C

Iz te jednadbe slijede odnosi ovih veliina:

1
L C
1
L= 2
C
1
C= 2
L

2 =

Iz ovoga izlazi da se rezonancija moe postii podeavanjem

frekvencije, induktiviteta ili kapaciteta.
A. Rezi

25

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Slika 144. Strujni krug u

kojem moe nastati
strujna rezonancija:
a) shema spoja,
b) fazorski dijagram pri
strujnoj rezonanciji

Slino se dogaa i ako su elementi R, L i C spojeni paralelno (slika

144). U ovom se primjeru struje kompenziraju pa se ova
rezonancija naziva paralelna ili strujna rezonancija koja nastupa
kada je BL =BC. Izlazi da su uvjeti za pojavu strujne rezonancije
isti kao za naponsku rezonanciju:
2 =

1
L C

A. Rezi

26

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Kod elektroenergetskih postrojenja rezonancija se izbjegava da u

pojedinim dijelovima ne bi dolo do velikih napona i struja.
U radiotehnici rezonancija se koristi za podeavanje. Strujni krug
antene kod radioaparata ima svitak (L) i kondenzator (C) spojene u
seriju. Odailjai u prijemniku induciraju napon svoje frekvencije.
Kad se podesivi kondenzator prijemnika postavi tako da se strujni
krug nalazi u rezonanciji na frekvenciji eljene stanice, struja koja
odgovara toj frekvenciji velika je. Uslijed toga se na krajevima
kondenzatora javlja veliki napon.
Na taj se nain za jedan poloaj kondenzatora strujni krug nalazi u
rezonanciji samo s jednom frekvencijom.
Druga e frekvencija razviti sasvim male struje pa se signal nee
uti.
A. Rezi

27

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Vratimo se ponovo na uvjet neophodan za rezonanciju:

= (2 f )
2

1
=
LC

f =

ili

1
1C

2
L

Frekvencija pri kojoj nastupa rezonancija naziva se vlastitom

frekvencijom elektrinog strujnog kruga. Uoavamo da gornja
jednadba za frekvenciju ima isti opis kao i jednadba za
frekvenciju mehanikog vibracijskog sustava:
f =

1
K

2
m

Usporedbom se vidi da induktivitet odgovara masi ili inerciji, a

kapacitet recipronoj vrijednosti koeficijenta krutosti.

A. Rezi

28

OSNOVE ELEKTROTEHNIKE IZMJENINE STRUJE

Usporedbom matematikih opisa elemenata elektrinog i

mehanikog sustava otkriva se iznenaujua meusobna slinost
koja se po njihovu izgledu i grai nikako ne bi mogla pretpostaviti.
Ispada da se ta dva sustava, unato vizuelnim i stvarnim
razliitostima, mogu opisati jednakim matematikim relacijama.
Svaki element jednog sustava ima svog dvojnika u drugom
sustavu.
Njihovi su matematiki opisi jednaki pa zato kaemo da su
meusobno analogni.

A. Rezi

29