UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU

Upute za izradu seminarskih radova

na Odsjeku za historiju

Sarajevo
2010

Sadraj

Uvod

Svrha pisanja seminarskog rada

Izbor teme

Rok za predaju i odbranu seminarskog rada

Tehnike propozicije i metodologija izrade seminarskog rada

Naslovna stranica

Sadraj

Uvod

Razrada teme

Zakljuak

Literatura

Jezik i stil rada

10

Citiranje i sastavljanje napomena

10

Primjeri citiranja

12

ee pogreke vezane za seminarske radove

14

Zakljuna razmatranja

15

Izvori i literatura

17

Uvod
Izrada seminarskih radova predstavlja tradicionalni i obavezni oblik nastave u oviru
studija historije. Prema pravilima o diplomskom studiju, student je duan u okviru jedne
akademske godine izraditi jedan pisani seminarski rad koji mora biti prihvaen, pozitivno
ocijenjen i odbranjen. Svi studenti koji su radili seminarske radove upuivani su u osnovna i
standardna metodoloka i tehnika pravila izrade rada. Kako bi se skratilo vrijeme potrebno
za pomo studentima a cjelokupan proces znaajno poboljao stvaranjem vie prostora za
konsultativne razgovore o samoj sadrini seminarskih radova, ovaj pravilnik ima za cilj da
predstavi osnovna metodoloka i tehnika uputstva za izradu i odbranu seminarskog rada.
Pravilnik bi u konanici trebao doprinijeti poboljanju kvaliteta seminarskih radova te
ujednaavanju opih formalnih i tehnikih uvjeta za njihovu izradu. Njegovo teite nee biti
usmjereno na sadraj rada, koji ovisi o odabranom predmetu i temi, ve na metodoloka
pravila za izradu seminarskih radova. Ovom bi se standardizacijom temeljnih formalnih
elemenata mentorima omoguilo da se vie koncentriraju na sadraj studentskih radova,
umjesto na troenje truda i vremena u opetovano upuivanje studenata u osnovna
metodoloka pravila naunog i strunog pisanja.

Svrha pisanja seminarskog rada

Seminarski rad predstavlja samostalnu strunu obradu izabrane teme. Izradom
seminarskog rada student pokazuje teorijsko i praktino znanje kao i sposobnost samostalnog
sluenja aktualnom domaom i stranom literaturom u pismenoj obradi. Osnovna svrha
seminarskog rada je upoznavanje sa odreenom naunom oblau kroz razradu teme iz te
oblasti, te priprema studenta za pisanje samostalnih radova.
Sposobnost izrade pisanih sastava i prezentiranja injenica, misli, ideja i stavova u
pisanom obliku, od izuzetnog je znaaja za studenta historije, s obzirom na vrstu i prirodu
posla za koji se tokom studija pripremaju. Stoga je neophodno da tokom studiranja i
pripremanja za budui poziv studenti budu adekvatno osposobljeni za samostalno sastavljanje
pisanih radova koji zadovoljavaju osnovne standarde naunog i strunog pisanja.
S druge strane, izrada seminarskih radova omoguava studentima da ire i dublje
proue pojedine teme te se na taj nain blie upoznaju sa odreenim historijskim problemima
i procesima. Istovremeno, takav oblik rada studentima omoguuje da praktinim radom
steknu osnovna znanja o metodologiji strunih i naunih istraivanja. Tokom izrade
seminarskih radova, studenti sami dolaze do odreenih saznanja, podataka i injenica, to
poboljava njihovu sposobnost za samostalno rjeavanje problema, podstie njihovu
radoznalost i sklonost ka kritikom preispitivanju historiografskih stavova.
Izrada seminarskih radova podrazumijeva da studenti sami prikupljaju informacije,
koristei, pritom, historiografsku literaturu, monografije i lanke, zatim objavljene izvore,
enciklopedije, udbenike i druge naune i strune radove. S obzirom da je veliki dio ovog
materijala danas dostupan u elektronskom obliku studenti su upueni da savladaju koritenje
moderne raunarske tehnologije. Meutim, treba se imati na umu da je svrha seminarskog
rada pokazati zrelost u obradi teme, a ne inventivnost u grafikoj obradi i prijelomu konanog
teksta. Stoga je prilikom oblikovanja konane verzije rada potrebno u ravnoteu dovesti elju
za lijepo oblikovanim tekstom i potrebu da se u prvi plan stavi sadraj.

Izbor teme
Student izabire predmet u okviru kojega e izraditi seminarski rad. Standardna praksa
na Odsjeku za historiju podrazumijeva da studenti temu seminarskog rada biraju sa ve
unaprijed pripremljenog spiska okaenog na oglasnoj ploi ili prezentiranog na nastavnom
satu. Dakle, tema seminarskog rada izabire se s popisa objavljenih tema. Nakon odabira teme,
nastavnik je duan uputiti studenta u nain obrade teme, te ga usmjeriti na dodatnu literaturu.
Izabrani seminarski rad mora biti u okviru predmeta obuhvaenog nastavnim planom i
programom upisanog studija. Student u svakom momentu treba imati na umu injenicu da ne
moe polagati ispit iz predmeta iz kojeg je izabrao seminarski rad dok taj seminarski rad ne
odbrani.
Ukoliko se student opredijeli da sam odabere temu, mora voditi rauna o tome da li je
tema pogodna za obradu, to podrazumijeva da ona nije ni preiroka, ni preuska, da postoji
dovoljna i dostupna graa za njenu obradu u optimalnom vremenskom periodu. Ne
preporuuje se da student izabere temu koja je, zbog este obrade, iscrpljena do te mjere da
student ne moe dati ni minimum sopstvenog doprinosa njenoj obradi. Koritenje tuih
seminarskih radova, prepisivanje ili prepriavanje njihovog sadraja najstroe je zabranjeno.
U skladu s izabranom temom i radnim naslovom student pristupa izradi seminarskog
rada. Izabrana tema i radni naslov predstavljaju osnovni okvir za oblikovanje sadraja rada.
Student prikuplja naslove knjiga i lanaka relevantnih za temu koja se obrauje. U
prikupljanju literature studenti se prevashodno upuuju na fakultetsku biblioteku, ali i druge
biblioteke u kojima se moe pronai traena literatura. U nedostatku preporuenih izvora,
student se moe sluiti nekom drugom dostupnom strunom knjigom te iz nje crpiti podatke o
ostalim izvorima.

Nain prikupljanja podataka vezanih za temu:

putem udbenike ponude kao polazita, praenjem kljunih rijei u pretraivaima,
registrima, bibliotekama ili elektronskim medijima.

Prepoznavanje temeljnih vrijednosti struke:

izbor informacija treba vriti iz naunih djela, koja se prepoznaju prema kvalitetu
ponuene postavke zasnovane na prezentiranju primarnih izvora i pratee relevantne
literature kojima se stavovi potvruju, kritikom aparatu, citiranju izvora i literature,
recenzijama i sl.

Prikupljanje informacija:
kada doe do informacija koje su povezane sa njegovim tematskim okvirom kandidat
ih kao injenice ispisuje sa preciznim navodom izvora ili literature sa preciznim
navodom stranica odakle ih je ispisao.

Sreivanje prikupljenih informacija i pisanje rada:

prikupljene informacije student sagledava, sortira i slae u novi tekst prema razvojnom
praenju svoga izabranog tematskog okvira pristupajui hronoloki, tematski,
frontalno ili kombinirano, to zavisi od same teme i izabranog naina prezentiranja
sakupljenih informacija.

Rok za predaju i odbranu seminarskog rada

Seminarski rad mora biti napisan od strane studenta, prihvaen i pozitivno ocijenjen
od strane mentora te javno odbranjen pred kolegama studentima u toku nastavnog procesa.
Prikupljanje literature, provoenje istraivanja, selekcija i itanje radova te sastavljanje
biljeki mogu potrajati od nekoliko sedmica do vie mjeseci. Pisanje prve verzije teksta
takoer nee biti mogue okonati za manje od nekoliko sedmica. Odreeno vrijeme je
potrebno odvojiti i za reviziju teksta, a nekoliko dana treba predvidjeti i za komentare
voditelja seminara te eventualne kasnije dopune i ispravke nacrta rada. Zbog ovoga je
potrebno ozbiljno shvatiti date rokove za predaju rada te odabrati temu i poeti s pisanjem
dovoljno rano kako bi se rad mogao na vrijeme okonati. Prilikom istraivanja i pisanja ne
treba brzati, ali niti previe odugovlaiti, jer je je gotovo jednako toliko vano da se tekst
preda na vrijeme koliko i to da bude kvalitetan i potpun. O voditelju seminara ovisi kakve e
biti sankcije za zakanjele radove. Kanjenje moe imati bitan utjecaj na ocjenu, a studentima
koji prekasno predaju rad mogu se odrediti dodatni zadaci i obaveze. U najgorem sluaju,
voditelj seminara moe odbiti zakanjele radove ime bi okonanje procedure oko
seminarskog rada bilo pomaknuto u narednu akademsku godinu.
Rok za uzimanje teme za seminarski rad je 1. novembar u zimskom semestru tekue
godine. Rok za prihvatanje seminarskog rada je 15. april u ljetnom semestru tekue godine.

Tehnike propozicije i metodologija izrade seminarskog rada

Tehnikom oblikovanju strunog pisanog rada potrebno je posvetiti veliku panju.
Uredno i pregledno pripremljen rad olakava itanje, te daje uvid u sistematinost izlaganja i
obrade izabranog predmeta rada. Seminarski rad se obavezno pie na raunaru. Uz
zadovoljavajui vanjski izgled i primjerenu sadrajnu strukturu, rad mora biti korektan u
gramatikom, pravopisnom i stilskom smislu. Student je duan savjesno kontrolirati i ispraviti
tekst, jer za tanost odgovara iskljuivo autor. Ukoliko neko drugi prekucava rad, za sve
eventualne greke u prijepisu odgovornost takoer snosi autor. Sve navedeno odnosi se i na
druge vrste greaka, npr. u citiranim izvorima ili podacima. Dakle, prije predaje rada student
je duan detaljno proitati rad i ispraviti greke u svim primjercima.
Svaki seminarski rad mora sadrati naslovnu stranicu, sadraj, uvod, tekst razrade
teme, zakljuak i literaturu. Rad mora biti obima od 10 do 15 stranica. Format rada mora biti
A4, a margine sa svih strana trebaju biti standardne, tj. po 2,5 cm. Font osnovnog teksta mora
biti Times New Roman, veliina fonta 12pts, a prored 1,5. Font napomena (biljeki ili
fusnota) mora biti Times New Roman, veliina fonta 10pts, a prored 1. Tekst mora biti
odijeljen paragrafima (pasusima), a poetak svakog paragrafa mora biti uvuen tipkom tab na
tastaturi. Paragrafi se ne smiju sastojati od samo jedne reenice. Rad mora bit odtampan i
uvezan.
Stranice u radu obavezno se moraju numerirati. Preporuuje se da se numeracija
stranica stavlja u donjem desnom uglu, u istom tipu i veliini slova kao i osnovni tekst.
Numeracija se ne stavlja na naslovnu stranicu.
Iza svake rijei mora se nalaziti jedan razmak (space). Interpunkcijski znakovi kao to
su taka, upitnik, uzvinik, zarez, dvotaka, taka zarez, zatvorena zagrada, navodnici na
kraju navoda, znak za postotak, piu se zajedno s rijeju iza koje slijede, a poslije njih
obavezno ide razmak. Znakovi kao to su navodnici na poetku navoda i otvorena zagrada,
piu se zajedno s rijeju ispred koje se nalaze, a prije njih obavezno ide razmak. Crtica se pie
zajedno s rijeima izmeu kojih stoji ako se radi o sloenici (npr. kulturno-historijski), a
odvojeno ako se koristi u neku drugu svrhu.
itanje strune literature nuan je preduvjet samostalnog rada na koncipiranju i
oblikovanju konanog teksta. Zavrna struktura rada mora ukljuivati taan naslov rada te
podjelu sadraja po poglavljima. Za svako se poglavlje navode naslovi. Strukturu rada
predlae student, ali je konano odreuje u dogovoru i nakon savjetovanja s mentorom.
7

Ovakva raspodjela i nain rada omoguuju sistematinost izlaganja, uvid u temeljne probleme
i podruja o kojima je potrebno prikupljati dodatne podatke.
Da bi seminarski rad bio pregledan i jasan, neophodno je da bude adekvatno
struktuiran, to podrazumeva da svi njegovi dijelovi budu skladno i logiki povezani u cjelinu.
Za razliku od uvoda i zakljuka, koji, po pravilu, imaju integralnu formu, glavni dio
rada treba biti podjeljen u vie adekvatnih cjelina: poglavlja i potpoglavlja. Ne postoji pravilo
o tome koliko e dijelova rad imati i kako e se i koliko ti dijelovi dalje razvrstavati jer to
zavisi od raznih faktora, prevashodno od same teme i naina na koji se ona obradjuje.
Obiljeavanje cjelina unutar pojedinih dijelova vri se na razliite naine.

Naslovna stranica
Naslovnom stranicom student uspostavlja prvi kontakt s itateljem rada. Stoga ona
treba sadravati osnovne podatke i biti oblikovana na odgovarajui nain. Elementi naslovne
stranice su zaglavlje, srednji i donji dio. Svi elementi na naslovnoj stranici centriraju se kako
bi se postigla ravnotea i po horizontalnoj i po vertikalnoj osi. Naslovna stranica se nikada ne
oznaava rednim brojem, a u njenom zaglavlju stoji naziv univerziteta (Univerzitet u
Sarajevu), fakulteta (Filozofski fakultet u Sarajevu) i naziv Odsjeka (Odsjek za historiju). U
srednjem dijelu stranice stoji puni naslov rada, ispod ega stoji oznaka seminarski rad. U
donjem dijelu na desoj strani treba naznaiti ime voditelja seminara, tj. mentora rada, a u
lijevoj ime i prezime studenta. Na samom dnu stavlja se mjesto i naznaka vremena nastanka
rada (obino godina i mjesec predaje rada - npr. Sarajevo, maj 2010.).
Sadraj
Sadraj predstavlja tematski saetak rada i daje uvid u stranice rada na kojima se
nalaze naslovi i podnaslovi svih cjelina seminarskog rada, poglavlja, potpoglavlja i drugih
odjeljaka. Naslov SADRAJ pie se velikim slovima centrirano na vrhu stranice.

Uvod
Tekst seminarskog rada zapoinje uvodom. Uvod sadri osnovne naznake problema
koji se obrauje u radu, nain obrade problema i strukturu rada. Rije UVOD pie se velikim
8

slovima. U uvodu se daje pregled najvanijih izvora i literature na osnovu kojih je rad
napisan. Uvod ne smije biti krai od jedne stranice.

Razrada teme
Razrada teme sastoji se od iznoenja istraivakih rezultata, podataka i injenica, te
sopstvenih zakljuaka i ideja. Seminarski rad, iako ne mora biti isuvie dugaak, ipak se
ubraja u one forme koje po svom opsegu nuno zahtijevaju unutranje strukturiranje da bi bile
pregledne i jasne. Za razliku od kraih eseja, kod seminarskih radova nije dovoljno
strukturirati rad na uvod, glavni dio i zakljuak, nego je glavni dio rada potrebno razlomiti na
vie smislenih cjelina dijelove, poglavlja i potpoglavlja. Cjelokupan sadraj teksta koji
student izlae u radu treba biti smisleno raspodijeljen, tj. podijeljen u vie poglavlja. Koliko
e dijelova rad imati, koliko e duboko ii grananje unutar pojedinih dijelova, i kako e ta
grananja biti rasporeena ovisi o temi i pristupu rada. Treba ipak nastojati ostvariti
preglednu i uravnoteenu strukturu. U takvoj strukturi raspored pojedinih elemenata treba biti
ravnomjeran, a njihova duina usporediva. Treba izbjegavati poglavlja koja bi bila suvie
kratka (npr. sastojala se od samo jednog odlomka) ili suvie duga (npr. potpoglavlja od pet i
vie stranica). Svaki vei dio rada, npr. poglavlje, mora poeti na novoj stranici, te mu se
mora odrediti jasan naslov koji mora biti posebno istaknut.
Zakljuak
Tekst seminarskog rada zavrava zakljukom u kojem ukratko treba prikazati rezultate
i spoznaje do kojih se u radu dolo. U zakljuku je poeljno iznijeti stav o istraenom
problemu, saeto prikazati osnovne postavke te istai vlastita miljenja i prijedloge, ak i ako
su ona dijametralno suprotna onome to pie u strunoj literaturi. Zakljuak mora poeti na
zasebnoj stranici. Naslov ZAKLJUAK pie se velikim slovima. Zakljuak ne smije biti
krai od jedne stranice.

Literatura
Konani spisak literature koji slijedi iza zakljuka u seminarskom radu predstavlja
svojevrsno ogledalo studentovog angamana i uloenog truda u istraivanje i koncipiranje
9

svog teksta. Taj spisak zapravo pokazuje koliko je student ovladao historiografskom
literaturom i na koji ju je nain koristio za izradu seminarskog rada.
Koriteni izvori i literatura se u popisu literature niu abecednim redom, i to prema
prezimenu autora ili urednika, odnosno prema prvoj rijei naslova. Navedene bibliografske
jedinice mogu se posebno oznaiti brojevima. Najprije se navodi prezime autora koje se
odvaja zarezom od imena. Ako je djelo napisalo vie autora, onda se oni navode redom koji je
oznaen na samom djelu i odvajaju se zarezom. Nakon prezimena i imena autora, slijedi
dvotaka, i zatim, ako se radi o knjizi, pie se naslov knjige u kurzivu (italic), zatim ime
izdavake kue, mjesto u kojemu je knjiga izdana, te godina kada je izdana.
Primjer:
Prezime, Ime: Naslov knjige, Ime izdavaa, Mjesto izdavanja, Godina izdanja.
unji, Marko: Narodi i drave ranog srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2003.

Jezik i stil rada

Pisanje seminarskog rada podrazumijeva sposobnost autora da svoje misli adekvatno

izrazi i uoblii, da ih iskae jasno, precizno, jednostavno i koncizno, te da, pri tome, izbjegne
monotoniju, iste reenine formulacije i izraze. Nemaju, naravno, svi ljudi isti knjievni dar,
niti su svi odlini stilisti, ali se od svakog autora oekuje da vlada pisanom rjeju, da njegov
rad bude jeziki korektan i briljivo redigiran. Da bi se ovaj nivo dostigao, neophodno je
koristiti knjievni jezik i potovati pravopisna i gramatika pravila. Treba izbjegavati
upotrebu stranih i zastarjelih rijei (arhaizama). Nedoputena je upotreba rijei iz
kolokvijalnog govora i argona. Pri pisanju rada student treba da izbjegava upotrebu razliitih
varijanti (tipa vijek stoljee; Bizant Vizantija; 13. stoljee XIII stoljee i sl.)

Citiranje i sastavljanje napomena

Citiranje i sastavljanje napomena su posebno znaajni aspekti izrade seminarskog
rada. Citiranje u naunim i strunim radovima u prvom redu slui tome da se itatelji
upoznaju s izvorima kojima se autor sluio pri sastavljanju svoga rada te da im se na brz i
pouzdan nain omogui pronalaenje citiranog mjesta. Nadalje, citiranje slui itateljima koji
su zainteresirani za pojedinu temu da identificiraju druge radove koji govore o toj temi i
pronau materijal za daljnje istraivanje. itatelji iz citiranih materijala mogu takoer bre
10

otkriti koje je podruje istraivanja autor pokrio. Citati pokazuju da autor nije usamljen u
odreenoj tvrdnji i tako podupiru njegove stavove.
Citat takoer razluuje misli i ideje autora od misli i ideja drugih. Dok postoji mnogo
naina i stilova citiranja, dotle je jedno pravilo isto i nepromjenjivo kod svih: u tekstu mora
uvijek biti jasno gdje prestaju stavovi autora a poinje iznoenje tuih stavova. Ako to ne
bude dovoljno jasno naznaeno, autor se izlae opasnosti da bude optuen za prisvajanje
tueg autorskog rada. To je vjerojatno najtea optuba s kojom se bilo koji autor moe
susresti, jer je plagijat prisvajanje proizvoda tueg naunog i strunog rada usporediv s
neovlatenim prisvajanjem tuih stvari. Stoga je vano disciplinirano slijediti pravila o
citiranju i, gdje god je to mogue, nastojati ukloniti eventualne sumnje oko izvora iznesenih
tvrdnji i ideja. Sve ono to se prepisuje iz drugih izvora mora se na valjan nain oznaiti
(navodnicima ili na drugi nain) i precizno naznaiti odakle navod potjee.
Tui navodi (stavovi, argumenti, ideje) mogu u seminarskom radu biti izloeni na dva
naina: saetim parafraziranjem (prepriavanjem) ili doslovnim reproduciranjem. Ne postoji
pouzdan kriterij po kojem se odreuje da li e tui navodi biti parafrazirani ili doslovno
reproducirani. Uobiajeno je da se tua misao (stav, ideja) doslovno reproducira u vidu citata
ako je od kljune vanosti, ako je kratka, efektno uobliena ili posebno ekspresivna.
Citati ne trebaju biti predugi, niti je potrebno citirati ope poznate konstatacije i
stavove. Citate treba uklopiti u rad tako da sa ostalim tekstom ine organsko jedinstvo. Iz
citiranih dijelova rada drugih autora mogu se izostaviti pojedine nevane reenice ili rijei, pri
emu je neophodno oznaiti izostavljeni dio. To se obino ini koritenjem tri take, koje se
stavljaju u uglastu zagradu. Ponekad je, radi lakeg praenja misli, potrebno u citat umetnuti
neku rije. U tom sluaju, potrebno je umetnutu rije staviti u uglastu zagradu, kako bi se
odvojila od teksta citata.
Obzirom na funkciju i namjenu, napomene se obino dijele na tri taktegorije:
1. Bibliografske napomene napomene u kojima se navode izvori iz kojih su
koritene ideje i injenice; one su "garancija" istinitosti i verodostojnosti iznijetih
navoda jer omoguavaju itatelju rada da svaki navod proveri uvidom u koriteni
izvor.
2. Eksplikativne napomene napomene u kojima se pruaju dopunska objanjenja o
nekoj ideji, stavu ili injenici iznijetoj u radu; radi se o dopunskim objanjenjima
koja su vana za ire sagledavanje odreenog pitanja, ali u izvjesnoj mjeri izlaze iz
okvira samog izlaganja u tekstu.
11

3. Upuujue napomene napomene koje upuuju na neki drugi izvor koji obrauje
slinu temu, u kome je zauzet slian ili suprotan stav ili na dijelove sopstvenog
rada u kome je neko pitanje detaljno obraeno.
Ne postoji pravilo o broju i duini napomena u tekstu. Premalo napomena ukazuje da
rad nije dobro dokumentiran i izaziva sumnju da tui stavovi i ideje nisu potkrijepljeni
navoenjem njihovih izvora. S druge strane, pretjeran broj napomena moe opteretiti tekst
seminarskog rada nepotrebnim detaljima koji odvraaju panju od glavne ideje. Po pravilnim,
preglednim, discipliniranim i informativnim biljekama mogu se dosta lako razlikovati dobri
od manje dobrih radova. Osjeaj za ravnomjernu raspodjelu napomena i njihovo ispravno
koritenje stie se samo dugotrajnom praksom. U svakom sluaju, potrebno je voditi rauna o
temeljnoj funkciji biljeaka - podupiranju argumenata iz glavnog teksta, omoguavanju
identifikacije izvora stavova autora te upuivanju na srodne i suprotne stavove drugih.
Napomene se iskljuivo piu na donjem rubu svake stranice (tzv. "fusnote" footnotes).
Pri pisanju rada na raunaru, u programu Microsoft Word postoje posebne naredbe za
automatsko ureenje napomena (Insert Reference Footnote). Napomene se navode na
slian nain kao i literatura, ali je potrebno jo na kraju navoda dodati broj stranice (ili
stranica) na kojoj se citat ili navedena injenica nalaze. Ukoliko raunar automatski to ne
odredi, biljeke se piu fontom Times New Roman, a veliinom slova 10pts. Koriste li se
lanci ili neki drugi podaci s Interneta, takoer ih je potrebno navesti.

Primjeri citiranja

Citiranje knjiga1

Ako se naredni citat odnosi na istu knjigu i istu stranicu.2

Ako se naredni citat odnosi na istu knjigu, ali drukiju stranicu.3

Ako se knjiga citira ponovo u radu, ali ako je prethodno citirano drugo djelo, koristi se
krai navod: Prezime autora, Skraeni naslov djela u kurzivu, broj stranice.4

Marko unji, Narodi i drave ranog srednjeg vijeka, Rabic, Sarajevo, 2003, 235.
Isto.
3
Isto, 236.
4
unji, Narodi i drave, 237.
2

12

Citiranje lanaka po principu: Ime i prezime autora, Naslov lanka u navodnicima,

Naziv asopisa u kurzivu, broj i godite asopisa, Mjesto izdavanja asopisa, Godina
izdavanja asopisa, broj stranice.5

Citiranje lanaka u skraenom obliku: Prezime autora, Skraeni naslov lanka u

navodnicima, broj stranice.6

Citiranje novinskih lanaka.7

Citiranje internetski web stranica po principu: Ime autora, naslov teksta u kurzivu,
adresa web stranice (ostvaren pristup).8

Anto Babi, ''O odnosima vazaliteta u srednjovjekovnoj Bosni'', Godinjak Istoriskog drutva BiH, god. VI,
Sarajevo, 1954, 29-44.
6
Babi, ''O odnosima vazaliteta'', 32.
7
Ivan arevi, ''Opijum za narod'', Osloboenje, br. 345678, 11.5.2009, 22.
8
Pio II, De viris illustribus, http://www.bibliotecaitaliana.it/xtf/view?docId=bibit001150/bibit001150.xml (5.
juni 2010.)

13

ee pogreke vezane za seminarske radove

Student grijei kada dolazi pred mentora na bilo kakve konsultacije ili razgovor, pa i o
seminarskom radu, a da se dobro ne pripremi. Sam razgovor mentoru je znak, pokazatelj u
kojoj je fazi student pri izradi rada. Student mora sa sobom donijeti olovku i papir kako bi
sebi zapisao dobijene upute. Student treba da pripremi pitanja i probleme koje eli da pokrene
u razgovoru sa mentorom.
Dokumentaciju vezanu za seminarski rad obrauje iskljuivo nastavnik.

14

Zakljuna razmatranja
Student koji smatra da mu je za rad dovoljno u prvome redu osloniti se na udbenik iz
odgovarajueg predmeta i tako, piui rad, pripremiti se za ispit, moe doivjeti neugodna
iznenaenja. Svrha rada nije, naime, da se predmetnom nastavniku poture standardne
udbenike formule kao navodno izvorna domiljanja studenta koji je nauio gradivo, ve
zrela i samostalna obrada izabrane teme koja u najmanju ruku ide barem korak dalje od toga.
S druge strane, neargumentirano iznoenje vlastitih ''izvornih'' razmiljanja, bez temeljitog i
paljivog istraivanja onoga to su o toj temi rekli ili otkrili drugi autori najvjerojatnije e
takoer imati porazne rezultate. Ono to autor u tom sluaju smatra svojim ''dostignuem''
najvjerojatnije je ili pogreno i kontradiktorno, ili je ve reeno i otkriveno drugdje, ili se
svodi na opa mjesta. Zato se svakako moe podrati svi pokuaji autora da sazna ta o
njegovim hipotezama, planu rada i preliminarnim rezultatima misle drugi. Uz itanje i
istraivanje, dopustivo je i preporuljivo konsultirati se s voditeljem seminara. No pri obradi
primarne i sekundarne literature autor treba uvijek nastojati kritiki razmiljati o tezama na
koje nailazi, i povlaiti jasnu liniju izmeu tueg i vlastitog miljenja. Ako nailazi na
suprotstavljena gledita i stavove, ili ak na proturjene podatke, on mora prezentirati obje
strane i pruiti potpunu sliku o argumentima koji idu u prilog svakoj od njih.
Konanu rije, ipak, kod seminarskih radova ima voditelj seminara koji rad mora
proitati i ocijeniti. Student piui rad nerijetko biva toliko usredotoen na vlastite potekoe
pri nastanku rada da propusti uvidjeti da je i vrednovanje rada teak, odgovoran i nezahvalan
posao. Nijedan od voditelja seminara nee radove promatrati, vrednovati i ocjenjivati na
sasvim isti nain. Neki e vie cijeniti jedne, a drugi druge aspekte, dok e trei nastojati
pronai sredinu izmeu svih elemenata. Moglo bi se ipak rei da e pri ocjenjivanju, u manjoj
ili veoj mjeri, ulogu igrati sljedea pitanja:
1. Je li rad uredno sastavljen? Jesu li potivana pravila o formalnom oblikovanju,
opsegu i kompoziciji rada, i, posebno, pravila o sastavljanju napomena i citiranju?
2. Je li autor dovoljno temeljito i obuhvatno proveo istraivanje, posebno je li
pronaao odgovarajuu literaturu? Je li literatura temeljito proitana i proizlazi li iz rada da je
autor shvatio i kritiki prezentirao stajalita relevantna za njegovu temu?
3. Je li rad stilski i gramatiki pismeno oblikovan? Teku li reenice suvislo i smisleno?
Je li autor svoje teze iznio konzistentno, poteno i uvjerljivo, podupirui ih argumentima i,
gdje god je to potrebno, upuujui na stavove i ideje drugih? Je li rad napisan koncizno, jasno
15

i pravocrtno, bez ponavljanja, digresija, nepotrebno opsenih citiranja i iznoenja materijala

koji nije relevantan?
4. Odgovara li sadraj rada odabranoj temi i naslovu rada? Je li unutranji raspored
poglavlja i manjih cjelina u radu logian i potpun? Jesu li pojedine manje cjeline unutar teme
uravnoteeno i cjelovito obraene?
5. Je li autor u svome radu rekao neto novo? Ima li originalnosti u njegovom odabiru
i razradi teme, analizi pitanja, pristupu pojedinim aspektima, iznesenim hipotezama i
rezultatima? Je li rad barem pokuao dati neku novu perspektivu, istraiti novo podruje ili
prikazati podatke, stavove i ideje koji su do sada bili nepoznati ili nedovoljno poznati?

16

Izvori i literatura
Ove upute nastale su dijelom na osnovu iskustava nastavnika i saradnika Odsjeka za
historiju, a dijelom na osnovu dostupne literature. Kandidatima koji se ele dalje informirati
predlae se da konsultiraju sljedea djela:
1. Midhat ami, Kako nastaje nauno djelo - uvoenje u metodologiju i tehniku
naunoistrazivakog rada, Svjetlost, Sarajevo, 2003.
2. Snjeana Brki Eldin Mehi Vanja Kenji, Uputstvo za izradu seminarskog i
diplomskog rada, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2006.
3. urana Ozreti Doen Nina Poloki, Upute za pisanje seminarskoga i
diplomskoga rada, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2003.

17