Meunarodno pravo

Ovaj dio prati odnos prema stranim dravama, odnos prema strancima u Crnoj Gori i
odnos meu plemenima.
Narod smatra da sa stranim dravama treba postupati prijateljski u mirno doba. Osim
drava s kojim granie Crnogorci znaju i za Prusiju, Rusiju, Ameriku, Grku, Austriju i dr.
Ruskog cara crnogorski narod smatra zatitnikom, to se moe vidjeti iz njihovog tumaenja
Krimskog rata. Miljenje naroda o Krimskom ratu je da je car Nikola sa sultanom zaratio
zbog pravoslavne raje u Osmankom carstvu, iz razloga to im se u Osmanskom carstvu ne
sudi ravnopravno kao i ostalom stanovnitvu. Druge narode Crnogorci dijele najvie po
vjeri, pa po jeziku. Srboja im je blia nego Rusija, Rusija blia nego Vlaka i Grka, Vlasi i
Grci blii su im od Srbina Latina.
U mirno vrijeme se prema strancima odnose dobro. Za bjegunce kau da im je dunost
primiti ih i braniti. to se stranih trgovaca u Crnoj Gori tie, roba bi im mogla biti uzeta
ukoliko je doba rata, a oni idu bez neijeg poziva. Ako idu na poziv nekoga iz plemena niko
ih nee dirati. Ti trgovci nisu plaali nikakve carine, osim ako su pogodili sa nekim
ovjekom da ih prati, u tom sluaju e njemu platiti. Ako neko u tuem plemenu poini neki
zloin sudi mu se u onom plemenu u kojem je uhvaen, jedino ako znaju prestupnikovo
pleme, onda mu sude glavari njegovog plemena, ako tako ne uine njegovo pleme ga ima
pravo svetiti. Ako stranac uini zloin u CG sudit e mu sud crnogorski, bez obzira nad kim
je zloin poinio, nad Crnogorcem ili strancem. Kao izuzetak navode se jedino austrijski
graani. Strane poslanike potuju i ak ni u ratu ih nee dirati, ali moraju rei ko su i ko ih
alje, te pokazati pisma koja posjeduju.
Pleme se prema drugom plemenu odnosi kao da je posebna drava, premda je i ono
crnogorsko. Susjedna plemena ne smiju pasti stoku na tuem teritoriju, niti loviti ribu na
tuem jezeru. Do sukoba izmeu plemena dolazi iz malih svaa, koje se pretvaraju u
etovanje, a iz etovanja nastaje rat. Do rata je moglo doi i zbog mrtve glave, nepodmirene
s plemenom koje je glavu duno. U sluaju kad dva plemena ratuju, neutralna plemena su
posve sigurna, ne uzima im se roba koju gone, ak i da je roba jednog od dva zaraena
plemena, osim naravno ako se radi o oruju. enske osobe su u ratu zatiene, zarobljeno
roblje dobro dre dok je kod njih, krane ne ubijaju, a Turine rijetko kad ne ubiju. Mir
uvijek trai ono pleme koje je vie glava duno drugom. Najee se prvo sklapa primirje na
odreeno vrijeme(10-15 dana, godinu ili pola godine). Ovo primirje naziva se vjera i
nakon nje slijedi mir. Onom plemenu kod kojeg je vie poginulih glava plaa se pretjeg ,
ali bilo je sluajeva kad plemena nisu isplaivala pretjeg nakon meusobnih sukoba. Takvi

su npr. Kui i Piperi, ali zato se i jesu esto meusobno klali. Kad se pomire obje strane se
kunu u mir, a gotovo uvijek se i pucalo iz puaka, kao znak da je mir sklopljen. ( Emina
Muri )

ete i etovanje
Kada se govori o razlici eta od glavne vojske, najbitnija razlika je u broju vojnika,
odnosno etnika, naime ako broj prelazi 100 u jednoj eti onda se radi o pravoj vojsci, ne o
eti. Od hajduka se razlikuju to etnici u toku napada ostaju kod svojih kua, dok hajduci
odlaze i ne vraaju se po nekoliko godina. I na kraju to se tie razlike izmeu eta i
razbojnika, jedina razlika je u tome to ete napadaju samo svoje neprijatelje, zemlje i
plemena, dok razbojnici napadaju i druge.
Jedna eta sadri od 5 do 20 ljudi, a nekad je taj broj dolazio i do 30 ljudi, u ete su ulazili i
siromani i bogati ljudi, nije bilo klasne razlike. Svog vou ete su birale kad su trebale ii u
napad. Na elu jedne ete se nalazio harambaa ili etovoa, njegov zadatak je bio da eti
obezbjedi zatitu a s druge strane eta ga je morala sluati u njegovim naredbama.
Harambaa je imao zamjenika, a to je najee bio drugi etovoa, u tom sluaju oni su se u
svemu vezano za etu morali slagati, zamjenici su mogli biti i drugi ljudi iz ete koji su
harmbai bili odani. Harambaa je imap pravo da kazni nekog iz ete ko nije sluao njegove
zapovjedi, najvea kazna je bila izbacivanje iz eta, ali harambaa nije kanjenog mogao
kazniti ubistvom.
U toku putovanja oni su najee sklapali prijateljstva sa pravoslavnim Srbima i jatacim od
koji su esto i nabavljali odjeu, hranu,oruje i sl. Inae su sve nosili od kue,tj. hranu,
odjecu , municiju i oruje, a u sluaju nestaice to su nabavljali od jataka. Najvie su jeli
meso, a najvie pili vodu i rakiju.
to se tie njihovog naina napadanja, moe se spomenuti da su najvie napadali najvie one
krajeve s kojim su i najvie bili u zavai. Do mira s Turcima 1862. god. najvie su upadali u
turske zemlje. Rijee su napadali kransko stanovnirvo. Najvie su napadali stoku, potom
ljude, a rijee kue. Nikad nisu napadal ene i djecu. Palili su samo u sluaju osvete,
najee su vrili otimanje, s ciljem dobivanja plijena. Najvie su voljeli sjei tj. ubijati
Turine, nisu ubijali samo one Turine koje su mogli ucjenjivati i tako dobiti veliki otkup.
Napadali su i podruja Hercegovine, ali rijee.
etovanje u Crnoj Gori je nestalo za vrijeme posljednog vladike ( njegovo ime se nije
spominjalo), mada je jo sukoba bilo kod plemena Kua i Rovana koji su se klali

meusobno. ete su u potpunosti prestale tek s sklapanjem mira s Turcima 1862. god.pod
knezom Danilom. Spomenut u jo da je najvie truda u uklanjanju eta imao upravo
posljednik crnogorski vladika, koji je s tim ciljem poveao i globu, po jednoj glavi, tj.
etniku u plemenu plaalo se 20-30 brava. ( Merima Bai )

USKOCI I HAJDUCI
Na podruju Hercegovine uskoci su se meusobno dobro slagali i pomagali, kada bi
dolo do svae mirili bi se kao i u Crnoj Gori ( to je proces plaanja krvi, ako to ne bi mogli
onda bi bjeali u svijet, odnosno od svoje kue u daleke krajeve ). Oni su bili kao braa,
enili su se iz Uskokog srodstva, bavili su se zemljoradnjom i stoarstvom. Uskoci nisu
imali puno zemlje u svom vlasnitvu, esto su ivjeli na granicama, kue su im bile trone
( najee drvene ). Posjedovali su pukarnice koje su sluile za odbranu od Turaka. Uskoci
koji su se meusobno poznavali dolazili su iz raznih krajeva u neka mjesta u kojima su
gradili kue, enili se i ostajali ivjeti. Kod uskoka je znaajno rei da se u svakoj njihovoj
kui znali ta je u ijem vlasnitvu. Kod njih su postojala komune, a to je jedan vid
zajednice. Glavno njihovo zanimanje bilo je etovanje ( borili su se protiv Turaka i otimali
posjede Srbima ). Sa Crnogorcima su nastojali uspostaviti dobre odnose, jer su oni najvie
trebali jedni drugima. Gdje je bilo 100 i vie uskoka sa orujem, inili su jedan vid vojske,
ali su se esto kretali i u manjim grupama. Kada su vodili neke ratove ili pljake znali su
odsustovati i po 2 mjeseca od svojih kua. Nakon mira sa Turcima koji su im davali neke
posjede oko grada Nikia ili Kolaina, neki nisu htjeli prihvatiti to pa su bjeali u neka
druga mjesta, veinom je to bilo blizu Podgorice. Oni uskoci koji su bili u gradovima gdje
su Turci drali vlast, dobivali us razna sredstva, to se posebno ogleda u nekim popustima
ili povlasticama koje su dobivali za neke svoje uspjehe ( npr. Ako bi neki uskok donio glavu
Crnogorca, ili uradio neto slino, dobivao bi povlastice od turske vlasti. Vano je
spomenuti da se nije deavalo da su uskoci donosili turske glave crnogorcima.
to se tie HAJDUIJE, postoji vie razloga zato je neko pristupao u nju, a osnovni
su da se pojedinac pokae junakom, ljudi su eljeli vie slobode, poznato je da je u CG u na
prvom mjesti kod mukaraca bila osobina vezana za hrabrost, junatvo, da su mu to bili
osnovni elementi po kojima se trebao isticati. Postavlja se pitanje da li je bilo onih hajduka
koji su hajduiji pristupali samo zbog iara ( plijena ), i da li su oni iz bogatih ili
siromanih kua. Bogatiji su rijetko ili samo radi iara, dok je sa siromanima drugaije,

mada i oni navode da su ili i zbog drugih uzroka i nevolja. Ostali hajduci na njega gledaju
kao i na svakog drugog ko je u njihovim redovima, nikoga ga nije pitao zbog ega je on tu
zapravo. Jedino u sluaju da on iskae nevjernost i nejunatvo, onda bi ga i drugi prezirali i
takav bi morao izai iz ete. Postavlja se i vano pitanje, kako srpski narod gleda na
hajduke, da li su to poteni ljudi ili zloinci ? Za srbe su oni bili junaci, ali sve dok su se oni
borili i bili osvetioci od turskog zuluma, ali ako bi napadali na svoje, onda bi ih i njihov
narod zamrzio, kao to su ih i svi turco mrzili. Srbi su mrzili i one hajduke koji su ubijali
turke ili im inili neko zlo, znajui da e njihovi roaci platiti za to, ili ako bi u srpskom selu
ubili turina onda bi selo bilo odgovorno. Umjesto toga, hajduci su trebali napadati turke na
putevima i vriti napade na njihove kue, a tako okolni srbi ne bi bili uznemirivani. Takoe,
razjanjava se pitanje kako ustvari postaje hajduka eta i koliko ih moe biti? To biva tako
to se od regularne vojske naprijed odvoje neki dobar junak sa jendim ili dva druga, pa kroz
godinu njihov broj naraste, bude ih 2 ili 3, ili 10 do 15, nekada i 30 ali nikada vie. Ako bi
njihov broj bio toliki da se ne mogu vie skrivati, onda se podjele u dvije ete, i svaka ima
svog arambau, a esto su se djelili i zbog meusobne zavade. Sljedee pitanje je da li ete
imaju svoga etovou i kako je on doao do tog poloaja. Odgovor je da imaju, ali se ne
zove etovoa, nego arambaa. Arambaa je najvie uvao strau i uvijek iao prvi u opasne
pohode i izvravao najtee zadatke, ali bi ga zato ostali zamjenili u ostalim poslovima, kao
to je snadbjevanje vodom, loenje vatre, nosili su mu torbu i uz sve to imali su visok nivo
poslunosti prema njemu. to se tie dogovora unutar ete, npr. Na koga e se udariti, kako,
kada, koga e poslati kao uhodu, pri tome treba sluati miljenja starijih, ali i mlai mogu
iznjeti svoja miljenja, ali opet od starijih zavisi da li e se to usvojiti.
Svi su morali sluati arambau, bez pogovora, bilo da je u pitanju neki savjet ili da je
arambaa sam izdao naredbu. Hajduci nisu imali svoje sluge, nego sve poslove to ih sluga
treba obavljati obavljao je najmlai u eti, a takvi treba da rado posluaju starijeg hajduka.
to se tie snadbjevanja tu je najee mislio i brinuo sam za sebe. Pojedinac je sa sobom
morao ponjeti odjeu i obuu, ali se esto deavalo da posuuju meusobno stvari, ili
arambaa brine i o tome. Svi u eti, osim arambae, isto su se oblaili i hranili. Ali u naelu
se gledalo da svaki lan obavlja podjednako posla kao i ostali. Potovanje prema arambai
iskazivalo se na razne naine, npr. Prilikom objedovanja njemu bi pripao najbolji dio i sl.
Ako bi arambaa bio odsutan ili bolestan, njega bi zamjenio onaj koji mu inae najvie
pomae, a arambaa bi naglasio da ga svi moraju sluati. Nisu se svi takmiili za tu ast, jer
nije bilo najvanije zapovjedati nego osvetiti se i dobaviti plijen. Arambaa je rijetko bio
svrgnut sa svoga poloaja, ali se deavalo i to. U sluaju da je prestrog, da najvei dio

plijena skuplja za sebe ili bilo kojeg drugog sluaja koji se ne dopada druini, oni bi zajedno
odluili da ga smjene. On je teko mogao ostati u istoj druini, u veini sluajeva morao je
traiti novu. Postojale su i kazne za hajduke. Najveim prijestupom smatralo se ako eta
poalje hajduka da neto ukrade ili zaplijeni, a on to sakrije, u tom sluaju bio bi istjeran iz
ete. Ako hajduk zagovara svau unutar ete, arambaa bi imao pravo da ga udari. Dogaalo
se, istina rijetko, da hajduk uini izdaju, a takav bi odmah bio ubijen. Hajduci su napadali na
mnogo toga, zavisno za ta bi im se pruila prilika i ta bi im bilo lake. To su bila krda
ivotinja, putnici, trgovci, kue ... Navodi se da nisu nikome inili tete bez potrebe ili ga
ubili, jedino su turina ubijali bez potrebe, ak ako se ne bi ni opirao. Hajduci su esto
napadali one kue i sela koja su pomagala tursku vojsku. esto su se djelili na vie
grupacija, a to je zbog podjele posla, o emu je ve bilo rijei.
Postojala je i jedna grupa pod nazivom kalauzi, a oni su dobro poznavali odreena
mjesta, i ako se desi da se borba vodi ba na tim mjestima, svi bi morali sluati njih. Glavna
eta se obino djelila na dva dijela. Molili su se Bogu kao i ostali ljudi. to se tie plijena,
djelili su ga na licu mjesta, a ako to situacija nije dozvoljavala, onda kasnije. Bitno je
napomenuti i to da ovi hajduci nemaju nikakve veze sa Hajdukom iz Splita :D!!! ( Amir )
Hajducki red je rastao iako su stalno ginuli u sukobima sa turcima. Hajduci su
svoje mrtve i ranjene izvlacili sa turske teritorije jer su turci mrtvim i ranjenim
hajducima odsjecali glave dok su zive uhvacene hajduke nabiljali na kolje. Hajduci su
takodjer mucili uhvacene turke tako sto bi ih svezali i mucili. Hajduci su ipak imali svoje
kodekse ratovanja oni nisu zenama krali pelene sa kuce. Zene i djecu hajduci nisu dirali
al bilo je iznimki kad bi turci zarobili njihove zene i djecu onda bi se vrsila razmjena. Sa
turske strane nije bilo odmetnika jer se oni nisu imali protiv koga boriti. Turci nisu bili u
hajducima, ali je bilo turskih jataka. Turci i kada bi uhvatili te jatake nisu ih smjeli kazniti
jer bi slijedila hajducka osveta sto je bilo duznost . Osveta je za njih bila duznost moralu.
Sramota je bila da hajduk obescasti djevojku. Bilo je slucajeva kad su se hajduci krvili i
sa hercegovackim cetnicima zbog toga je knez Danilo donio mir. Hajduci su lako dolazili
do oruzja i municije dok su to uckoci koji su se nalazili na granicama do toga pouno teze
dolazili. ( Keno )