PATOFIZIOLOGIJA

KB DUBRAVA

PATOFIZIOLOGIJA
UVOD U PATOFIZIOLOGIJU
-patofizioloka istraivanja objedinjuju patobioloke procese na molekularnoj,
metabolikoj i nasljednoj razini s klinikim oitovanjima tijekom pojedine bolesti ili
skupine bolesti
-na taj nain patofiziologija predstavlja poveznicu izmeu pretklinikih i klinikih
disciplina sagledavajui uzrono-posljedini slijed djelovanja uzronog imbenika i
oitovanja bolesti
-budui da organizam ima ogranien broj temeljnih naina reagiranja na izvanjske i
unutarnje podraaje i oteenja, patofiziologija prouava poremeaje koji su zajedniki
mnogim bolestima uvaavajui naelo cjelovitog pristupa bolesniku
ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
UZROCI I MEHANIZMI BOLESTI
-Pri prouavanju nastanka i razvoja patolokog procesa i bolesti moramo razmatrati uzrok
koji je pokrenuo patoloki proces i mehanizme kojima se razvijaju patoloki procesi i bolest.
ETIOLOGIJA
-Etiologija je dio patofiziologije koji se bavi uzrocima koji izazivaju patoloki proces.
Etiologija objanjava zato odreeni imbenik, djelujui na bioloke strukture, pokree
patoloki proces.
PATOGENEZA
-Patogeneza je dio patofiziologije koji se bavi prouavanjem mehanizama razvitka
patolokog procesa pokrenutog djelovanjem odreenog etiolokog imbenika.
ETIOLOKE IMBENIKE DIJELIMO NA:
Unutranje (proistekli iz samog organizma)
Vanjske (iz okolia)
Endogene (nasljedna, genetska oteenja)
Egzogene (ekoloki imbenici koje moemo podijeliti na bioloke, neive i socijalne)
ARNDT- SCHULZOV ZAKON
-Slabi podraaji poveavaju fizioloku aktivnost, srednji je podraaji jo jae
podrauju, jeki inhibiraju, a vrlo jaki paraliziraju funkcije.
Pod podraajem razumijevamo djelovanje bilo kojeg imbenika koji izaziva odgovor
organizma, a tetne imbenike koji pokreu patoloke procese nazivamo noksama
(osjet zvuka odreene glasnoe- privremeno ili trajno oteenje sluha)
MOLEKULARNA OSNOVA PATOFIZIOLOGIJE
Medicina je ula u novo razdoblje molekularne medicine.
2

STANINA I MOLEKULARNA PATOFIZIOLOGIJA

Dosadanju staninu patologiju koja je potekla od uenja Virchowa (oko 1858.) da su
poremeaji stanine grae i funkcije temeljni poremeaji u bolesti, zamjenjuje
molekularna patologija.
Molekularna pato(fizio) etiologiju i patogenezu bolesti tumai kao posljedicu
temeljnih poremeaja strukture i funkcije makromolekula (nukleinskih kiselina i
bjelanevina)
PRILAGODBA I REAKTIVNOST
Prilagodba organizma i njegovih funkcija izvanjskim podraajima i noksama
obuhvaa prilagoavanje
vrste,
skupina
jedinki
PRILAGODBA VRSTE I SKUPINE
Evolucijska prilagodba vrste i skupine
poveanje uestalosti nekih nasljednih bolesti eritrocita u podrujima u kojima vlada
malarija budui se u takvim eritrocitima plazmodij malarije tee razvija
manja zastupljenost krvne grupe 0 u dolini rijeke Ganges
KULTURNA PRILAGODBA
znaajke kulturne prilagodbe
prilagodba drutva ivotnim uvjetima

znanja i civilizacije

budui je svojstvena ovjeku predstavlja temelj napretka ljudske vrste

PRILAGODBA JEDINKE
individualna adaptacija
priroeni adaptacijski mehanizmi kao proces prilagodbe vanjskim imbenicima
(primjerice, hipertrofija ili atrofija miia),
adaptacijski mehanizmi katkada nisu svrhoviti i pridonose razvoju patolokog procesa
imunoloka preosjetljivost, razvoj desnostrane srane dekompenzacije u nekih ljudi
uslijed dugotrajnog boravka na visinama iznad 3000 m
REAKTIVNOST
funkcionalno- dinamiku sposobnost organizma da u odreenom trenutku reagira
na odreeni podraaj.
Reaktivnost se iskazuje skupom kvantitativnih i kvalitativnih odgovora na normalan
ili patoloki podraaj.

 U reaktivnosti su integrirana nasljedna i steena svojstva jedinke prilagoena stalnom

interakcijom s imbenicima iz okolia.
Na reaktivnost bitno utjee ivotna dob te u starosti organizam iskazuje postupno
usporenje anabolikih i cjelidbenih procesa i niza fiziolokih funkcija

KATABIOZA, ANABIOZA,KONSTITUCIJA
RAST, RAZVOJ I STARENJE
Pri fiziolokom rastu i razvoju organizam poveava svoju reaktivnost, a krivulje
normalne reaktivnosti imaju uzlazne trendove.
U involutivnom razdoblju prevladavaju kataboliki procesi zbog ega krivulje
reaktivnosti pokazuju silazne trendove.
Stoga sveukupna ivotna krivulja ima oblik parabole s uzlaznim dijelom tijekom rasta
i razvoja i silaznim dijelom tijekom starenja
PROMJENA REAKTIVNOSTI
Razliiti utjecaji i stanja mogu u pojedinom organizmu promijeniti reaktivnost u odnosu na
normalne vrijednosti, to se oituje odstupanjima, poveanjima odnosno smanjenjima
reaktivnosti
ANABIOZA
Anabioza se moe definirati kao ustrojbeni i funkcijski rast organizma to se oituje
u poveanoj reaktivnosti (hiperreaktivnosti) organizma ili organskog sustava,
ukljuivi i uinkovite kompenzacijske mehanizme.
Tijekom anabolikih reakcija mogu nastati i sekundarni tetni utjecaji (primjerice,
poveana imunoreaktivnost s nekontroliranim irenjem upale moe dovesti do
samorazarajuih procesa)
KATABIOZA
Katabioza se moe definirati kao smanjenje genskog, ustrojbenog i funkcijskog
kapaciteta ispod normalne pripadne reaktivnosti puanstva (hiporeaktivnost).
Navedeno smanjenje reaktivnosti dosizanjem minimalne razine odrivosti prirodno
uzrokuje smrt (primjerice, katabolizam bjelanevina slabi respiracijsko miije te
prouzroi zatajenje plune ventilacije)
KONSTITUCIJA
Konstitucija predstavlja sveobuhvatnost funkcijskih i morfolokih osobina
organizma koje su odreene njegovom reaktivnou i graom, na temelju
nasljednih i steenih svojstava.
Konstitucijski tipovi izvode se na temelju skalarnih antropometrijskih mjera i
indeksa. (Kretchmer, leptosomni, atletski, pikniki)

ZDRAVLJE
Zdravlje je stanje potpunog fizikog, duevnog i socijalnog blagostanja, a ne samo
odsutnost bolesti i iznemoglosti
(definicija Svjetske zdravstvene organizacije -SZO)
BIOLOGIJA ZDRAVLJA
S druge strane, u biolokom smislu je teko razgraniiti pojam zdravlja i bolesti i njihove
prijelazne oblike
Homeostaza predstavlja stanje strukturne i funkcijske cjelovitosti organizma uz
sposobnost da se prilagodi razliitim utjecajima
Poremeaji homeostaze vode u bolest, a u najteem ishodu i u smrt
Stoga bismo zdravlje mogli definirati kao stanje s odranom homeostazom , a bolest kao
stanje s poremeenom homeostazom
optimalni uvjeti u organizmu, unutar uskih granica fiziko- kemijskih parametara,
ostvaruju se odravanjem unutarnjeg okolia (Claude Barnard, franc. millieu
interieur)
postoji prirodna sklonost biolokih sustava odravanju stalnosti odnosa unutar vlastite
funkcije i ustroja
homeostaza se ostvaruje regulacijom biolokih sustava priguivanjem oscilacija
unutar cjelokupnog sustava i vraanjem sustava u ishodno stanje
dva su temeljna naina rada homeostatike regulacije: negativna i pozitivna povratna
sprega
BOLEST
Bolest je u uem smislu entitet s odreenom etiologijom i patogenezom, svojstvenim
molekularnim, staninim i tkivnim oteenjima te klinikom slikom
BOLESTI, koje su smatrane jedinstvenim entitetima:
zapravo SKUPINE BOLESTI kojima su zajednika odreena patofizioloka stanja
PRIMJER: arterijska hipertenzija koja se pojavljuje kao posljedica bubrenih,
ljezdanih ili ilnih poremeaja, a moe biti i znak esencijalne hipertenzije
Nastanak, razvoj i oitovanje bolesti ovise o sudjelovanju mnogih imbenika koje
moemo svrstati u tri skupine:
1. etioloki imbenici
2. imbenici organizma
3. uvjeti okolia
Budui su ti etioloki i patogenetski imbenici nedjeljivo povezani, oni ine
nozoloko jedinstvo
akutne bolesti (veina zaraznih bolesti, primjerice influenca) i

 kronine bolesti (primjerice tuberkuloza ili zloudni tumori ili se razvijaju kao
nastavak akutne bolesti, primjerice sifilisa ili glomerulonefritisa)
Perakutne bolesti (kada je tijek vrlo nagao i buran)
POSEBNE SKUPINE BOLESTI
Degenerativne bolesti oznaavaju raznoliku skupinu stanja u kojima je smanjenje
reaktivnosti dominantna oznaka u klinikom oitovanju bolesti
dugi, prikriveni subkliniki tijek s postupnim smanjenjem djelatne priuve
naposljetku kliniki oitovani tijek s manifestnom insuficijencijom i dekompenzacijom
sustava
STUPNJEVI BOLESTI:
Subklinika bolest- poremeaj u lab. nalazima
Inaparentna ili latentna bolest- nezamjetljiv poremeaj
Blagi stupanj bolesti- ambulantno lijeenje, bolesnik prohodao bolest
Teka bolest- jasno izraena bolest kada je bolesnik vezan za postelju, u krajnjem
obliku ugroen je i bolesnikov ivot
Terminalni stupanj bolesti- granino podruje izmeu ivota i smrti, u tom stupnju je
bolesnik moribundan
FAZE BOLESTI:
Poetna ili latentna faza- inkubacija
Uvodna ili prodromalna faza
Faza izraene bolesti
Faza regresije bolesti
-pogoranje simptoma- egzacerbacija
-pogoranje bolesti- rekrudescencija
Faza oporavka ili rekonvalescencija
FAZA OPORAVKA ILI REKONVALESCENCIJA:
Potpuno ozdravljenje- sanatio ad integrum
Posljedice bolesti- residua morbi
Nestanak simptoma bolesti uz prividno ozdravljenje- remisija
Ponovna pojava bolesti- recidiv ili relaps
SMRT I TERMINALNA STANJA
POIMANJE SMRTI--Bioloko- medicinska definicija smrti ovjeka je s napretkom
medicinske znanosti i tehnologije oteana dodatnim drutvenim, etikim, moralnim,
filozofskim, ekonomskim, pravnim i religijskim dvojbama
IVOTNE FUNKCIJE
Ako nije mogue odravati ivotne funkcije (disanje, krvotok, nutricija), ovjek e
neizbjeno umrijeti.

 Meutim, u naelu, navedene funkcije su nadomjestive i njihov gubitak sam po sebi

ne znai i ovjekovu smrt.
Prema tome, smrt je gubitak onih funkcija koje su nenadomjestive: stanja svijesti i
spoznaje.
MEDICINSKA DEFINICIJA SMRTI
U sadanjem trenutku razvitka medicinske znanosti i tehnologije najprihvatljivija definicija
smrti je:
Ireverzibilan prestanak krvotoka i disanja
Ireverzibilan prestanak svih funkcija mozga kao cjeline, ukljuivi i modano deblo
TERMINALNA STANJA: ZATAJENJE VITALNIH ORGANSKIH SUSTAVA
Terminalna stanja dovode do dekompenzacije obrambenih mehanizama te zatajenja vitalnih
organskih sustava i smrti
TERMINALNA STANJA MOGU BITI POSLJEDICA:
zavrne faze neizljeive bolesti diseminirani (proireni) zloudni tumor
akutnih izljeivih stanja akutne srane aritmije, pluni edem
TERMINALNA STANJA I POSTUPCI OIVLJAVANJA
Prestanak krvotoka ili disanja ili obojega zavrni je in terminalnog stanja koji
konano vodi u smrt.
Budui da su promjene u mozgu najbitnije od svih promjena koje su posljedica
prestanka krvotoka ili disanja, kod izljeivih terminalnih stanja potrebno je to ranije
zapoeti s postupcima oivljavanja.

BIOLOKI ETIOLOKI IMBENICI

INFEKCIJA, PATOFIZIOLOKI MEHANIZMI INFEKTIVNIH BOLESTI,
REAKCIJA DOMAINA NA INFEKCIJU, ISHOD INFEKCIJE, PRIONSKE
BOLESTI, PROCJENA IMBENIKA INFEKCIJE
INFEKCIJA I ZARAZNA BOLEST

infekcija (lat.inficio- umetnuti otrov, otrovati): prodor, naseljenje i umnoavanje

patogenih mikrorganizama u tkivu nekog vieg organizma (ovjek, ivotinja, biljka), iri
pojam od zarazne bolesti

zarazna bolest: infekcija pri kojoj je ugroena funkcija napadnutog organizma. Sloen
bioloki proces u kojem sa svojim osobinama sudjeluju mikroorganizam, domain i vanjski
uvjeti koji na njih utjeu.
PATOGENI MIKROORGANIZMI

razliite vrste mikroorganizama (virusi, bakterije, praivotinje, gljivice, riketsije,

klamidije) koji svojim razliitim svojstvima izazivaju bolesti u ljudi i ivotinja.

virusi, riketsije i klamidije razmnoavaju se unutar ive stanice to za posljedicu ima

smrt ili preobrazbu stanice.
MEHANIZMI INFEKCIJE

virusi: viropeksija (slino endocitozi), enzimi (neuraminidaza-influenca), HIV-RNA obrnuta transkriptazaDNA-endonukleaza-provirus se ugrauje u DNA stanine jezgre.

bakterije: invazija tkiva i proizvodnja toksina. Invazivnost: svojstvo prodiranja u

tkiva makroorganizma (hijaluronidaza, kolagenaza). Stvaranje otrovnih tvari: egzotoksini i
endotoksini (kolera, difterija, tetanus) uglavnom imaju specifian afinitet za odreene stanice
i tkiva.
PUTOVI IRENJA ZARAZE

dodirom: izravno (rukovanje, poljubac, spolni dodir): uzronici ne mogu dugo opstati
izvan ivog organizma; neizravno (aa, alica, runici): uzronici mogu odreeno vrijeme
ostati ivi izvan zaraenog organizma.

zrakom, vodom i hranom (kapljino, spore, alimentarne infekcije, hidrine infekcije)

irenje prijenosnicima: vektori: mehaniki uzronik se ne razmnoava u

prijenosniku; bioloki- uzronik se razmnoava ili prolazi fazu razvojnog ciklusa u
prijenosniku.
REAKCIJA DOMAINA NA INFEKCIJU

uzronik zaraze potie u domaina (nosioca infekcije) niz zbivanja od kojih su mnoga
dio tzv. odgovora akutne faze: promjene metabolikih, endokrinih, ivanih i imunosnih
funkcija.

odgovor akutne faze: vruica i negativna ravnotea duika, poveanje sinteze

proteina akutne faze, leukocitoza uz vei broj nezrelih neutrofila u perifernoj krvi, smanjenje
koncentracije eljeza i cinka u plazmi, poveanje koncentracije bakra (ceruloplazmin)

VRUICA

svi bioloki uzronici mogu izazvati vruicu koja se u patogenetskom smislu svrstava
u infektivne vruice

Interleukin 1 (IL-1) se stvara u fagocitima (virusni hemaglutinini, dijelovi bakterijske

stijenke-peptidoglikani, enterotoksini, eritrogeni toksin streptokoka, lipopolisaharidi)

vruica (38-39oC): smanjuje umnoavanje nekih virusa i bakterija, potie stvaranje

citotoksinih limfocita T, potie aktivnost limfocita B i stvaranje protutijela, poveava
fagocitozu, poveava se potreba mikroorganizma za eljezom kao faktorom rasta, smanjuje se
aktivnost NK stanica.
PROMJENE U KRVI

uglavnom nespecifine i nalaze se i u drugim stanjima (upale, tumori, ozljede tkiva).

krvna plazma: u akutnoj infekcije smanjena je koncentracija albumina, a poveana je

koncentracija alfa-1 i-2 globulina (alfa1antitripsin, haptoglobin) zbog poveane sinteze
proteina akutne faze u jetri. Poveana koncentracija fibrinogena i gama-globulina.

sedimentacija eritrocita (SE): nespecifina labortorijska pretraga kojom se odreuje

brzina taloenja eritrocita i drugih stanica iz stajae krvi. Ubrzana sedimantacija redovita je

pojava u generaliziranim bakterijskim infekcijama, posljedica je poveane koncentracije

bjelanevina akutne faze i imunoglobulina, katkada je uvjetovana i anemijom.

anemija:
hemolitika anemija:akutna infekcija
anemija kroninog infekta: poremeena ugradnja eljeza u eritrocite, koncentracija
eljeza u serumu smanjena (TIBC smanjen, UIBC normalan), moe se popraviti jedino
lijeenjem osnovne bolesti, a ne dodatkom eljeza.
Aplastina anemija: infekcije koje zahvaaju kotanu sr i oteuju normalno stvaranje
krvnih stanica (milijarna tuberkuloza)

veina akutnih bakterijskih infekcija praena je poveanjem ukupnog broja leukocita

leukocitozom i to zbog poveanog broja neutrofilnih granulocita

potaknuto je stvaranje i otputanje neutrofila iz kotane sri, ukljuivi i

nesegmentirane (nezrele) neutrofilne granulocite (pomak ulijevo).

neke virusne infekcije (ospice, infektivna mononukleoza) praene su neutropenijom

zbog pomaka neutrofila u tkiva.

virusi koji su unutarstanini nametnici najee izazivaju limfocitozu zbog poticanja

imunosnog odgovora posredovanog stanicama.

paraziti (veinom viestanini) izazivaju eozinofiliju.

u infekciji mogu nastati oteenja stanica koje sudjeluju u stvaranju ugruka kao i
promjene u nadzoru procesa zgruavanja krvi.

trombocitopenija se moe pojaviti u nekim bakterijskim i virusnim infekcijama

(purpura ili petehije)

diseminirana intravaskularna koagulacija (DIK): nekontrolirana (akutna ili kronina)

aktivacija procesa zgruavanja krvi u veim podrujima krvnog optoka, stvaraju se
mikrotrombi u bubregu i KN.
METABOLIKE PROMJENE

metabolike promjene u infekciji odraz su meudjelovanja razliitih hormona i

bioloki aktivnih tvari.

katabolizam bjelanevina potaknut je meusobnim odnosom katabolikih i

anabolikih hormona u korist katabolikih, uz smanjen unos bjelanevina.

poveava se gubitak natrija i klorida (proljev, povraanje)

IMUNOSNA REAKCIJA

u obrani od biolokih uzronika sudjeluju svi specifini i nespecifini obrambeni

mehanizmi, priroena i steena imunosna reakcija

nespecifina obrana: koa i sluznice, makrofagi, aktivirani komplement, limfni

vorovi, monociti i neutrofili.

specifina obrana: humoralni i stanini imunosni mehanizmi.

INFEKCIJA I URUAJ

sepsa: sustavni upalni odgovor potaknut prodorom i razmnoavanjem patogenih

mikroorganizama u krvi.

septiki uruaj: krajnja posljedica metabolikihi hemodinamskih poremeaja nastalih u

sklopu sepse (gram-pozitivne i gram-negativne bakterije, gljivice, riketsije, virusi).

Nedostatna prokrvljenost tkiva uslijed oteenja kapilarne stijenke, hipoksija, metabolika

acidoza.

toksiki uruaj: osim temeljne patogeneze septikog uruaja ukljuuje uinke

superantigena (egzotoksina) koji djeluju poput nespecifinih mitogenika pri emu pobuuju 510% limfocita T.

IMBENICI KOJI ODREUJU ISHOD INFEKCIJE

ovisi o broju mikroorganizama uzronika zaraze i njegovim osobinama koje mu

omoguuju naseljavanje i oteivanje domainovih tkiva te o razliitim mehanizmima kojima
se domain suprotstavlja tim procesima.

zarazne klice: otpornost na fagocitozu, promjene povrinskih antigena, mimikrija,

anergija.

domain: genetike osobine, dob, ishranjenost, druge domainove bolesti (eerna

bolest, ciroza jetre, zloudni tumori, insuficijencija kore nadbubrene lijezde, odstranjena
slezena).

domain s potisnutim imunosnim odgovorom: osnovna bolest (tumor, kolagenoza,

stanje nakon presaivanja tkiva i/ili organa) koja zahtijeva lijeenje (zraenje, citostatici,
kortikosteroidi) koje znantno potiskuje imunosni odgovor. Teke infekcije uzrokovane
razliitim (najee oportunistikim) uzronicima glavni su razlog obolijevanja i poveane
smrtnosti tih bolesnika.
TIJEK OPORAVKA

moemo razlikovati nekoliko faza (razdoblja) zarazne bolesti

inkubacija oznauje razdoblje od infekcije do pojave znakova bolesti

inicijalno (poetno) razdoblje
razdoblje razvijene bolesti
razdoblje regresije (povlaenja) bolesti
razdoblje rekonvalescencije (ozdravljenja)

TRAJNA INFEKCIJA

nastaje kad organizam ne moe odstraniti biolokog uzronika bolesti

kliconotvo: prisutnost i izluivanje uzronika iz organizma bez vanjskih znakova

bolesti

kronina infektivna bolest: prisutnost mikroorganizma je praena znakovima i

simptomima bolesti (gubitak tkiva sa specifinom funkcijom, oiljavanje, opstrukcija,
kronino zatajivanje organa)

latentna infekcija: mikroorganizam ostaje u domainovom organizmu bez klinikih

znakova bolesti, ali se u odreenom trenutku zarazna bolest moe ponovno reaktivirati
(herpes simplex, varicella-zoster, Toxoplasma gondii)
PRIONSKE BOLESTI

patogenetski jedinstvena skupina poremeaja koja moe imati svojstva infektivnih

bolesti (virulentnost, patogenost i toksinost), pri emu je uzronik proteinska estica koja ne
sadrava nukleinske kiseline. Vie smrtonosnih neurodegenerativnih bolesti koje imaju dug

10

progresivni tijek uz razvoj disfunkcija sredinjeg ivanog sustava. Nasljedni i steeni

poremeaji.

PrPc (prion protein in cell): ljudske prionske bjelanevine koje su programirane

genom na kratkom kraku kromosoma 20 254 AK protein preko glikolipidne sveze usidren u
membranu stanica mozga, hipokampusa, srca i skeletnog miija.

PrPsc (scrapie) prion koji ulazi hranom te pokree apoptozu i razaranje stanica.

spongiformna encefalopatija u ljudi koja je slina nasljednoj Creutzfeld-Jakobovoj

neurodegenerativnoj bolesti.

KEMIJSKI ETIOLOKI IMBENICI

Tvari koje su u stanju izazvati oteenje strukture ili poremeaj funkcije ivog
organizma
Kemijska reakcija tue molekule i organizma dovodi do oteenja
Ksenobiotik tvar tua biolokim sustavima
ODNOS KSENOBIOTIKA I ORGANIZMA
ULAZAK U ORGANIZAM I DOLAZAK NA MJESTO DJELOVANJA
Ulazna vrata:koa, pluni epitel, crijevna/eluana sluznica
Krv, limfa distribucija to bolja to je topljivost u vodi vea; uglavnom vezani
za bjelanevine plazme (korisno/tetno)
Koncentracija na mjestu djelovanja: konc. gradijent, topljivost voda-lipidi, ph i
pk medija
DOZA I UINAK
2 teorije: a) hit teorija jedna molekula u pravo vrijeme na pravom mjestu
(karcinogeneza i mutageneza) b) koncentracijski prag uinak to vei to je
vea doza i trajanje kontakta
Samo je doza distinkcija izmeu lijeka ili otrova !
DISTRIBUCIJA I ELIMINACIJA
Topljivost proteina plazme odreuje mjesto i vrijeme taloenja
Ekskrecija urin, feces, ekspiracija
BIOTRANSFORMACIJA (jetra, bubrezi)
Bioaktivacija (spojevi s fluorom-uplitanje u Krebsov ciklus-letalna sinteza)
Detoksikacija: a) nesintetskim reakcijama (hidroliza, redoks,..) b) sintetskim
reakcijama (glukuronizacija, cisteinizacija,..) c) indukcija/supresija citokroma
P- 450 (barbiturati-indukcija; kloramfenikol-supresija)
Dob, spol, kronine i degenerativne bolesti, genetika
NAIN DJELOVANJA KSENOBIOTIKA
Reakcije s nukleinskim kiselinama alkiliranje, ariliranje (aflatoksin-G u T; HCC)
Inhibicija enzima (acetilkolin-esteraza; pesticidi)
Ometanje energijske proizvodnje (cijanidi-oksidacija Fe u Hgb)
11

Ometanje proteinske sinteze (amanitin-transkripcija)

Remeenje prijenosa kisika (CO)
Remeenje membranske propusnosti (pelinji otrov-lizosomi)
Remeenje receptorske funkcije (bungarotoksin-ireverzibilni agonist Ach receptora

SELEKTIVNOST KSENOBIOTIKA
UZROCI SELEKTIVNOSTI:
Razliitost metabolizma (pre)karcinogenika u pojedinim tkivima
Vee, selektivno nakupljanje u pojedinim tkivima
Razliita mogunost reparacije DNA u pojedinim tkivima
Nametnik u/izvan organizma antiparazitici
Hipo/hiperfunkcija nekog sustava opi anestetici
Nekontrolirani rast pojedinih tkiva/dijelova organa
KLINIKI ZNAKOVI PREKOMJERNOG IZLAGANJA KSENOBIOTICIMA
TOKSINA NEUROPATIJA
organofosfati; alkilni Hg spojevi
PNEUMOPATIJE
Toksini pluni edem-NO; fibroza pl. intersticija-pneumokonioze;
profesionalna astma
NEFROPATIJE
Tubularna nefropatija-Hg, Cd, Pb; oteenja parenhima
HEPATOPATIJE
otrovi gljiva, tetraklorugljik
HEMATOPATIJE
olovo, kumarinski rodenticidi
DERMATOZE
detergenti, lijekovi
ZLOUDNI TUMORI
aflatoksin, azbest, nitrozo spojevi
LIJEKOVI I PATOFIZIOLOKI MEHANIZMI
KORISNI UINCI
Prevencija-kemoprofilaksa, vakcinacija, imunizacija
Kurativa-lijeenje bolesti
TETNI UINCI
Nuspojave
Interakcije lijekova i drugih tvari
Utjecaj patofiziolokih zbivanja na farmakokinetiku i farmakodinamiku
lijekova
UTJECAJ PATOFIZIOLOKIH IMBENIKA NA FARMAKOKINETIKU LIJEKA

12

 APSORPCIJA
Migrena, celijakija
DISTRIBUCIJA
Hipoalbuminemija (peroralni antikoagulansi, antidijabetici), zatajenje bubrega,
debljina
RAZGRADNJA
Indukcija/inhibicija citokroma P-450, bolesti bubrega
EKSKRECIJA
Bubrena insuficijencija
POREMEAJ FARMAKODINAMIKE LIJEKA U BOLESTIMA
- Pojaani uinak, neeljene nuspojave, smanjenje terapijskog djelovanja
NASLJEDNI POREMEAJI
- spori/brzi acetilatori, nedostatak G-6-PD
RESPIRACIJSKI POREMEAJI
- kronina resp. insuficijencija
OTEENJA JETRE
- smanjenje protoka kroz jetru, plazmatskih bjelanevina, mikrosomalnih enzima,
nastanak kolaterala
BOLESTI GI SUSTAVA
- mb.Crohn, celijakija
SRANE BOLESTI
- kardijalna dekompenzacija
OSTALI POREMEAJI
- hipertireoza; malnutricija; dekompenzirana eerna bolest
TOLERANCIJA NA LIJEK
Promjena metabolizma
Barbiturati, alkohol
Kompenzatorni mehanizmi
vazodilatatori
Tolerancija stanica ciljnog organa Analgetici-morfij
1.
2.
3.
4.

FIZIKI ETIOLOKI IMBENICI

Mehanika sila
Toplina
Elektrina struja
Elektromagnetski valovi i estina zraenja
1. MEHANIKE OZLJEDE
Ozljeda (trauma) oteenje koje moe izazvati mehanika sila, prekomjerno
poviena ili sniena toplina, kemikalije, el. struja i iradijacija.

13

STRIJELNE RANE
EKSPLOZIVNE OZLJEDE
VIBRACIJE
SILE UBRZANJA I USPORENJA

 ATMOSFERSKI TLAK
ZVUK
Mehanika ozljeda nastaje djelovanjem mehanike sile zbog pritiska, razvlaenja,
kidanja i rezanja tkiva.
Uinak mehanike sile na organizam ovisi o razmjeni energije izmeu tkiva i
mehanike sile.
Mehanika sila dovodi do izoblienja tkiva. Izoblienje ovisi o veliini sile i
elastinosti tkiva (Youngov model). Kad je optereenje vee od elastinosti dolazi do
plastine promjene.
Veliina tkivnog oteenja ovisi o:
Koliini razmjenjene energije
Povrini dodira
Vremenu sraza
Obliku objekta
Dijelu tijela koje je u kontaktu
Patofizioloki mehanizmi nastanka mehanike ozljede:
1. Direktno unitenje stanica-oslobaanje lizosomskih enzima-poveanje koloidnoosmotskog tlaka-nastanak edema
2. Oteenje lokalnog cirkulacijskog stabla-krvarenja, ishemija, hipoksija
3. Poremeaj motorike i osjetilne inervacije
CRUSH SINDROM
Crush sindrom je zatvorena ozljeda mekih tkiva koja su bila najmanje 2 sata pritisnuta
grubom mehanikom silom. Nakon oslobaanja pritiska nastaju edem, hipovolemijski
ok i akutno zatajenje bubrega.
STRIJELNE RANE (VULNERA SCLOPETARIA)
Tkivna oteenja ovise o kinetikoj energiji eksplozivnog sredstva
Kinetika energija zrna troi se na razaranje tkivnih struktura u direktnom sudaru, za
zagrijavanje tkiva te za blastni rad
Strijelne rane:
Ustrijeli i prostrijeli
Visokoenergijske i niskoenergijske

EKSPLOZIVNE OZLJEDE (blast sindrom, sindrom eksplozivnog vala)

Blast sindrom niz raznovrsnih ozljeda koje nastaju prenoenjem visokog tlaka iz
sredita eksplozije zrakom, vodom ili vrstom materijom.
Eksplozijaoslobaanje velike koliine energije:
Pretvorba u toplinu pale, opekline, sagorijevanje
Predavanje okolnim strukturama putem krhotina i blastnog udarnog
vala
Zrani blast-toraks, plua, bubnji
Vodeni blast-abdominalni organi
Solidni blast-donji ekstremiteti

14

VIBRACIJE
Uinci vibracija na tkivo ovise o upijanju vibracija i interferenciji s tkivnom
interferencijom.
Vibracije cijelog tijela kliniki se oituju vibracijskim sindromom i proljevom.
Lokalizirane vibracije najvie oteuju meka tkiva, kosti, ivce, vaskulaturu, zglobove.
SILE UBRZANJA I USPORENJA
Kinetoze poremeaji vegetativnog ivanog sustava uzrokovani posebnim gibanjima
tijela u plovidbi, avionima, automobilima.
ATMOSFERSKI TLAK
Atmosferski tlak (tlak kisika u atmosferskom zraku) je obrnuto proporcionalan
nadomrskoj visini.
- smanjenje tlaka kisika u atmosferskom zraku smanjenje tlaka kisika u alveolarnom
zraku
SMANJENI ATMOSFERSKI TLAK
- kompenzacijski mehanizmi respiratornog i kardiovaskularnog sustava
- dekompenzacija regulacijskih mehanizama munina, povraanje, glavobolja,
tromost, psihiki umor, krvarenje iz nosa i uiju, resp. alkaloza, konvulzije, smrt
- visinska bolest 3300 m; 7000 m nakon 10 min smrt
POVIENI ATMOSFERSKI TLAK
- Henry-ev zakon volumen otopljenog plina-konst.plina x volumen tekuine x
parcijalni tlak plina
- dekompresijska bolest nagli prelazak iz podruja visokog tlaka zraka u podruje
niskog tlaka zraka; pri naglom snienju tlaka zraka otopljeni plin iz tkiva prelazi u krv
u vidu mjehuria embolija
- kl. znaci dekompresijske bolesti barotrauma uha i sinusa, bol u zglobovima,
miiima, kostima, svrbe, crvenilo koe, vrtoglavica, dispneja, embolija kraljenine
modine i plua, aseptina nekroza kostiju
ZVUK
BUKA
nastanak akustikih ozljeda ovisi o kvaliteti (frekvenciji) buke, intenzitetu te
vremenu izloenosti
atrofija Cortijevog organa; simptomatologija ivanog sustava
akustika ozljeda reaktivna bol u uhu, zamor sluha, smanjenje semantikog
razluivanja zvuka
max. intenzitet buke u 8h radnoj smjeni 90 dB
TIINA
intenzitet buke manji od 30 dB
psihike reakcije strah, nemir, osjeaj nelagode
ULTRAZVUK

15

 UZV (f-1-10 MHz) mehaniko, akustiko, longitudinalno titranje sredstva iz

umjetnog izvora
UZV svoje uinke ostvaruje djelovanjem:
toplinske energije
mehanike energije mikrostrujanje u tjel. tekuinama, kavitacije,
strukturne promjene makromolekula, grupiranje makromolekula
Th. uinak UZV-a nastankom topline i kavitacija poveava se propusnost, dolazi do
rastresanja molekula i stanica, poveava se prokrvljenost i resorpcija
2. TOPLINSKE OZLJEDE
OPEKLINE (combustio)
posljedica djelovanja poviene temperature
iznad 45 C lokalna oteenja i opi poremeaji organizma
stupanj oteenja ovisi o:
Visini temperature
Duini djelovanja poviene temperature
Debljini koe
ivotnoj dobi
Broju dlanih folikula i lijezda znojnica (elementi reepitelizacije)
Podjela opeklina, obzirom na dubinu oteenja:
- Opekline I st. oteenje vanjskog sloja epidermisa; crvenilo, bolnost
- Opekline II st. oteenje cijelog epidermisa osim germinativnog sloja;
crvenilo, edem, mjehuri
- Opekline III i IV st. oteenje dermisa i korijuma; nekroza; oteenje
masnog tkiva, miia, kostiju
Opeklinska bolest, opeklinski ok
Patofizioloke posljedice:
Opi poremeaji:
Veliki gubitak tekuine edem, vlaenje koe, mjehuri, povienje Ht te
smanjenje krvnog protoka
Hipoproteinemija, tromboza kapilara
Anemija
DIK
Curlingovi ulkusi
Endokrinoloki poremeaji
Centralizacija krvotoka
Retencija tekuine i elektrolita
Povienje GUK-a
Hiperinzulinemija, ali smanjena tolerancija na glukozu
Glukoneogeneza, glikogenoliza
Opeklinska encefalopatija
Bubreni poremeaji
Metaboliki poremeaji
Katabolizam glikogenoliza, proteinoliza, smanjenje odgovora na
inzulin
Infekcije
16

 Septikemija, sepsa
Infekcija opeklinske rane
SMRZOTINE, OZEBLINE (congelationes, perniones)
- ozljede nastale djelovanjem sniene temperature
- zahvaaju uglavnom okrajine
- ozljeda ovisi o:
- Temperaturi
- Vrsti provodnika (zrak-slaba vodljivost topline, voda-srednje dobra
vodljivost, kovine-dobra vodljivost)
- Vremenu izloenosti
- Tjelesnoj masi
- Obui, odjei
- Zahvaenosti pojedinih tkiva (najosjetljiviji ivci i poprenoprugasta
muskulatura; zatim koa, fascija, vezivo, kosti, tetive)
OZEBLINE
Temp. Ispod 0 C
Nema smrzavanja tkiva
Lividnocrveni prsti, osjeaj peenja, edem, ev. vezikula
SMRZOTINE
Tjelesna temp. Ispod 35 C
Smrzavanje pojedinih dijelova tijela (okrajine)
Kl. slika je posljedica periferne vazokonstrikcije i posljedine vazodilatacije
(edem, tromboza, nekroza) te direktnog djelovanja hladnoe na stanice
4 stupnja smrzotina
Znaci opeg smrzavanja: osjeaj hladnoe, umor, malaksalost, gubitak osjeaja
za hladnou, san, bradipneja, bradikardija, zastoj srca koma, smrt
IMERZIJSKI SINDROM (rovovsko stopalo)
Nastaje nakon nekoliko dana, mjeseci, pri temp. Ispd 16 C u vlanoj sredini uz
miinu inaktivnost te tijesnu obuu i odjeu
Ekstremitet hladan, neosjetljiv, blijed, cijanotian; osjeaj topline i peenja;
edem, crvenilo, ekhimoze, hemoragije, gangrena
3. ELEKTRINA ENERGIJA
Djelovanje el. energije oituje se kao tehnika el. struja i atmosferski elektricitet.
TEHNIKA EL. STRUJA (electrocutio)
- do ozljeda el. strujom dolazi ako:
a) tijelo postane dio strujnog kruga
b) nae se unutar elektromagnetskog polja
c) ako na tijelo preskoi iskra

17

el. struja moe uzrokovati elektrinu opeklinu (elektrokemijski uinak pretvorba el.
energije u toplinsku energiju) ili elektrini udar (elektrospecifino djelovanje struje
direktan uinak u smislu poremeaja membranskih potencijala)

Jaina ozljede ovisi o:

Vrsti el struje izmjenina/istosmjerna

Naponu istosmjerna-150-250 V; izmjenina-50 V
Jakosti el. struje i gustoi tijeka 50 mA izmjenine, tj. 200 mA istosmjerne
struje-VF, gr resp. muskulature, nesvijest
- Elektrinom otporu otpor tkiva + prijelazni otpor; otpor tijela ovisi o suhoi
koe, dlakavosti, debljini; tkiva s velikim otporom-kosti, koa
- Putu prolaska struje kroz tijelo srce - najvulnerabilnije razdoblje T val VF
- Vremenu izloenosti
Djelovanje struje na pojedina tkiva i organe:
Kardiovaskularni sustav
asistolija, aritmije, dispneja, AP, IM
ivani sustav
gubitak svijesti, paraliza resp. centra, amnezija, smetenost, glavobolja,
pospanost, nrl. ispadi; napon vei od 1000 V skuhani mozak
Koa
el.biljeg; opekline
Plua
edem, emfizem, petehije, arine nekroze
Bubrezi
akutna tubularna nekroza
Uho
krvarenje, nekroza, ruptura membrane timpani
Oko
cataracta electrica
GI trakt uglavnom poteen
Endokrinoloki i autonomni ivani sustav
znojenje, dehidracija, ispadanje kose, poremeaji menstr. ciklusa, hipertireoza,
dijebetes insipidus
ATMOSFERSKI ELEKTRICITET (fulguratio)
el. energija vrlo visokog napona, nekoliko tisua MV, velike jakosti, nekoliko
desetaka kA, vrlo visoke temperature, oko 20 000 C, uz vrijeme izloenosti
oko 1 s
ako pranjenje atmosferskog elektriciteta proe direktno kroz tijelo trenutna
smrt; u sluaju pranjenja u ovjekovom bliem okoliu smrt vrlo vjerojatna

4. ENERGIJA ZRAENJA
Energija koju prenose elektromagnetski valovi brzinom svjetlosti (E-f/valna duljina)
Mo prodiranja i apsorpcije energije zraenja odreuje valna duljina
Bioloki uinci ovise o stupnju apsorpcije pojedinih zraka
Sva elektromagnetska zraenja uzrokuju pobuivanje atoma i molekula, uz
mogunost stvaranja aktivnih radikala; ali samo ionizacijsko zraenje ima
mogunost ionizacije, tj. stvaranja ionskih parova
Elektromagnetska zraenja:
Neionizacijska
Optika zraenja: UV, vidljivo svjetlo, infracrvene zrake
Mikrovalovi i ultrafrekventni radiovalovi
Ionizacijska
Elektromagnetski valovi: X i gama zrake

18

 Korpuskularna zraenja: alfa i beta zrake, protoni i neutroni

-

OPTIKA ZRAENJA
svoja djelovanja ostvaruju fotokemijskim (UV) i toplinskim uinkom (infracrvene
zrake)
vidljivo svjetlo oba uinka
UV ZRAENJE (A, B, C, vakuum UV)
poremeaj strukture bjelanevina i nukleinskih kiselina; stvaranje kovalentnih dimera
eritem koe, aktinika keratoza, xeroderma pigmentosum, fotokeratitis,
fotokonjunktivitis
VIDLJIVO SVJETLO
uz prisutnost fotosenzibilnih tvari, egzogenih/endogenih, dolazi do aktivacije atoma i
molekula, nastanka fotoreakcija sa stvaranjem fotoprodukata koji mogu imati
fototoksini ili fotoalergijski uinak
INFRACRVENE ZRAKE (A, B, C)
titranje i okretanje atoma i molekula, ako je temp. tijela iznad apsolutne nule
toplinski uinak konjunktivitis, opekline ronice, katarakta; epidermioliza;
denaturacija enzimskih sustava

LASER (Light Amplification by Stimulated Emission of Radiation

Koherentan snop usporednih elektromagnetskih valova (iz vidljivog, UV i
infracrvenog spektra)
Zrake su monokromatske, odreenih valnih duljina i gustoe toka
Termo-akustini i fotokemijski uinak
Dio energijepretvorba u toplinu-povienje temperature tkiva uz denaturaciju
bjelanevina; nastanak tlanog vala uz kidanje tkiva
Apsorpcija kvanta energije-aktivacija molekula
MIKROVALOVI I ULTRAFREKVENTNI RADIOVALOVI
Mogu inducirati elektrino i magnetsko polje aktivacija molekula, rotacija te
povienje temperature tkiva
Vei intenzitet zraenja-vea mogunost nastanka mutageneze, poremeaja
embrionalnog i postnatalnog rasta
Poremeaji EEG-a, hipotalamo-hipofizne osovine; kardiovaskularni i
hematopoetski poremeaji

19

IONIZACIJSKO ZRAENJE
Mogunost ionizacije, stvaranja ionskih parova (hidratizirani elektron, aktivirani
hidroksi ion, hidroperoksi radikal) i mogunost nastanka sekundarnih
makromolekula (organski radikali, RH) koji oteuju nukleinske kiseline i proteine
Bioloki uinci ovise o LET-u i mogunosti reparacije pojedinog tkiva
LET (linearni prijenos energije) koliina energije ionizacijskog zraenja koja se
apsorbira po jedinici prijeenog puta (X, beta i gama zrake-mali LET; alfa zrake,
protoni, neutroni-veliki LET)
Najosjetljivije stanice, tkiva s velikom mitotskom aktivnou (hematopoetski sustav,
crijevna sluznica, gamete)

 Za mutagena djelovanja nema doznog praga (gonade-integratori svih primljenih doza

zraenja)
Maksimalno doputena godinja doza zraenja za profesionalno osoblje 0.05 Sv
(20% ionizacijskog zraenja-medicinske svrhe)
Ozraenje:
Vanjsko-zatvoreni i otvoreni izvori; uinci ovisni o apsorbiranoj dozi, vrsti i
masi ozraenog tkiva, kvaliteti zraenja te o brzini doze
Akutno, kronino
Unutranje uinci ovise o topljivosti radionuklida, organo/histotropnosti,
vrsti i energiji zraenja, vremenu poluivota
LOKALNO OZRAENJE
- eritem, opekline, nekroza intime k.., ulceracije, ishemija, infekcija, sepsa
-

PANIRADIJACIJA
kotana sr-najosjetljivija; promjene u DKS (limfopenija) pokazatelj teine ozljede
hemoragijski enterokolitis, radijacijski pneumonitis
AKUTNA RADIJACIJSKA BOLEST
munina, povraanje, proljev
period latencije, uz limfopeniju u KS
nakon 2 mj. ozdravljenje, smrt ili kronina radijacijska bolest
- 5000 cGy direktno oteenje ivaca i kardiovaskularnog sustava, bez
prodromalnih simptoma, s infaustnim ishodom u kratkom roku
KRONINA RADIJACIJSKA BOLEST
neurovegetativna distonija, fokalni nrl. Ispadi, hidrocefalus, difuzni encefalomijelitis,
poremeaj hematopoeze, sepsa
POREMEAJ GRAE I FUNKCIJE MAKROMOLEKULA

GENI su djelovi DNA molekula koji odreuju

grau i nasljedna svojstva smjeteni na kromosomu
Sve genske informacije ine GENOM

ljudski genom sadri 35.000-40.000 gena !

Opa shema genskog nadzora nad staninim funkcijama
GENI ( DNA )
STVARANJE RNA
STVARANJE BJELANEVINA
20

STANINA STRUKTURA

STANINI ENZIMI

STANINA FUNKCIJA
Temeljne graevne sastavnice DNA
Redosljed triju uzastopnih baza ini gensku ifru KOD , koji odreuje redosljed
aminokiselina u polipeptidnom lancu bjelanevine
A A C
leucin
T T G
GENSKI KOD
RIBONUKLEINSKA KISELINA (RNA)

Glasnika RNA (messenger RNA, mRNA)

prenosi iz jezgre u citoplazmu genetsku ifru za nadzor nad stvaranjem proteina

Prijenosna RNA ( transfer RNA, tRNA)

aktivirane aminokiseline prenosi na ribosome

Ribosomska RNA (rRNA) koja s oko 75 razliitih proteina

gradi ribosome

GENSKI SUSTAV DNA NADZIRE IVOTNI CIKLUS STANICE

Stanini ivotni ciklus = vremensko razdoblje od jedne
do druge stanine diobe
traje 10 do 30 sati
Stanini ciklus zavrava nizom razliitih fizikih dogaaja
koji ine MITOZU
traje oko 30 minuta
MITOZA
Poinje udvostruavanjem cjelokupne DNA u
kromosomima jezgre !

21

PROFAZA
PROMETAFAZA
METAFAZA
ANAFAZA
TELOFAZA

POREMEAJ GRAE I FUNKCIJE MAKROMOLEKULA

Poremeaj grae i funkcije DNA
Kromosomski poremeaji
Poremeaji genskog izraaja
Poremeaji stvaranja i razgradnje proteina

1. POREMEAJI GRAE I FUNKCIJE DNA

1.1. Oteenje DNA
1.2. Poremeaji mehanizma popravka DNA
1.3. Promjena ustroja DNA
1.4. Poremeaji koliine DNA
1.5. Poremeaji sinteze DNA
1.1. OTEENJA DNA
ENDOGENA
spontana

kemijska

EGZOGENA

spontana

kemijska

slobodni
ostala
radikali O2
POPRAVAK DNA
REPLIKACIJA DNA
M U TAC I J E
Spontana oteenja DNA

posljedica toplinskog titranja molekula s posljedinim sudaranjem molekula DNA i

molekula iz neposrednog okolia uz gubitak baza ili njihovih dezaminacija
vrlo esta oteenja - dnevno i do 10 000 u svakoj
stanici !
najee ne ostavljaju posljedice zbog djelovanja
mehanizama popravka DNA

Potaknuta oteenja DNA

1. Kemijska oteenja DNA

22

usljed djelovanja kemijskih imbenika koji nastaju u organizmu kao proizvod

metabolizma ili patolokih procesa te djelovanjem razliitih tvari iz okolia koje su
strane organizmu
ksenobiotici tvari koje su po svojem sastavu ili
koliini strane organizmu
slobodni radikali kisika
interkalacija umetanje neke tvari izmedju dva lanca
DNA
2. Oteenja DNA zraenjem
ultravioletno zraenje - dovodi do stvaranja
dvostrukih sveza
pirimidinskih baza
ionizacijsko zraenje - X i gama zrake
- kemijske promjene baza stvaranjem
slobodnih radikala vode i drugih
molekula
- lomovi jednog ili obalanca DNA
1.2. POREMEJI MEHANIZMA POPRAVKA DNA

Popravak isjecanjem baza ili nukleotida

Postreplikacijski popravak rekombinacijom

tijekom umnaanja DNA enzimi koji obavljaju replikaciju, DNA polimeraze, ujedno
nadziru ispravnost sparivanja baza izmeu lanca koji se stvorio i kodnog lanca.
U sluaju pogreke isijecaju krivo sparene baze .
Xeroderma pigmentosum ; Fanconijeva anemija ;

oteenje DNA

sijecanje oteenja
sinteza popravka i povezivanje

23

1.3. PROMJENA USTROJA DNA

Promjene redosljeda nukleotida

MUTACIJE promjene u redosljedu nukleotida koje nisu

posljedica rekombinacija
Genska mutacija promjena ustroja DNA veeg dijela
gena,cijelog gena ili nekoliko gena
Tokasta mutacija - zahvaa jedan ili nekoliko parova
baza
Kromosomska mutacija - zahvaa vea podruja DNA
uz promjene grae
kromosoma
1.Pregradnja DNA
moe zahvatiti razliito velike dijelove gena,cijeli gen ili
vie gena
Delecija ili gubitak nastaje zbog gubitka dijela DNA
molekule
Insercija ili umetanje je posljedica umetanja niza
nukleotida u DNA molekulu
Inverzija nastaje tako da se dvostruke petlje DNA prekinu
i dijelovi se potom opet spoje ali obrnuto
Translokacija premjetanje jednog dijela kromosoma na
drugi kromosom.Proces je obino reciproan.

2.Tokaste mutacije

Supstitucija ili zamjena baza nukleotida

homologna
heterologna ( tzv. transverzija )
Adicija ili dodatak odnosno delecija ili gubitak
nukleotida

24

Posljedice tokastih mutacija:

ovisi o mjestu na molekuli DNA gdje se mutacija dogodila
1. smanjena koliina polipeptida
2. stvaranje izmjenjenih polipeptida zbog mijenjanja
rasporeda aminokiselina u polipeptidu :
- izmjenjena fizikalna i kemijska svostva
- smanjena,poveana ili izmjenjena funkcija
polipeptida
- poremeena posttranslacijska preradba s manjkom
funkcionalnog proizvoda
Konane posljedice mutacija: letalitet,nasljedne bolesti
Unos tue DNA

transfekcija gena je osnov genetikog ininjerstva

unoenje virusne DNA ili RNA u stanicu domaina:
- citopatina reakcija (oboljenje stanice domaina )
- litika reakcija ( raspadanje stanice domaina )
- abortivna infekcija ( bez vidljive bolesti stanice
domaina )
- zloudna promjena
1.4. POREMEAJ KOLIINE DNA
koliina DNA mijenja se kada se promjeni broj
kromosoma;
posljedica su poremeaja sinteze nukleotida

poliploidija : poveanje koliine nukleinske kiseline

KROMOSOMSKI POREMEAJI
1.1. Poremeaj broja kromosoma
1.2. Poremeaj ustroja kromoskoma
1.3. Poremeaji kromosoma u zloudno promjenjenoj
stanici
GAMETE ( jajna stanica i spermij) imaju polovian,
haplodan broj kromosoma 23 kromosoma.

25

Pri oplodnji, 23 kromosoma jajne stanice kombiniraju

se s 23 kromosoma iz spermija tvorei ZIGOTU s ukupno 46 kromosoma, diploidan broj, koliko ih imaju sve
ostale TJELESNE stanice
1.1. POREMEAJ BROJA KROMOSOMA

Poliploidija pojava jednostrukog,dvostrukog ili

viestrukog broja svih kromosoma kariotipa

Aneuploidija poveanje ili smanjenje broja pojedinih

kromosoma jednog kariotipa.
trisomija 2n +1 tetrasomija 2n+2
monosomija ili manjak kromosoma 2n-1

posljedica aneuploidija su teka oteenja fenotipa i

veinom su inkopatibilna sa ivotom.
1.2. POREMEAJ USTROJA KROMOSOMA
nastaju pucanjem kromosoma pri zraenju, kemijskim
agensima, virusnom infekcijom .
Delecija
Sy majeg plaa
Translokacije
kronina granulocitna leukemija
Inverzije i duplikacije duevne bolesti
1.3. POREMEAJI SPOLNIH KROMOSOMA

MUKI KARIOTIP
46,XY

ENSKI KARIOTIP 46,XX

brojni abnormalni kariotipovi koji ukljuuju spolne
kromosome, klasificirani od 45,X do 49,XXXXY
kompatibilni s ivotom !

Klinika slika kromosomskih aberacija

Autosomne kromosomopatije
- rezultiraju tekim defektima vitalnih organskih
sustava te mentalnim poremeajima
Downov Sy , Patauov Sy, Edvardov Sy,
Gonosomne kromosomopatije

- blai opi poremeaji oituju se prvenstveno poremeajima spolnog razvoja

Klinefelterov sy, XXY mukarci,Turnerov Sy

26

METODE GENSKE ANALIZE I OTKRIVANJA NASLJEDNIH

METABOLIKIH POREMEAJA

Poliomeraza lanana reakcija

Genska analiza s pomou DNA mikropostroja

IMUNOPATOFIZIOLOGIJA

Imunost na infekcije
Imunoloke preosjetljivosti
Autoimunost
Imunoloka reakcija na tumor
Imunoloka reakcija

IMUNOST
Imunost (lat. immunitas otpornost, neprijemljivost): sposobnost organizma da se odupre
djelovanju stranih tvari (antigena)

- obrana od infekcije
- obrana od tumora
- odravanje genske i antigenske homeostaze
(osigurati jedinstvo organizma kao funkcijske cjeline)
Nespecifina (uroena) imunost: otpornost na antigene s kojima organizam nije nikada
prije doao u dodir

Specifina (steena) imunost: specifina imunoloka reakcija usmjerena protiv

odreenog antigena koji je uao u organizam i reakcija je rezultat podraaja
imunolokog sustava

Specifina imunost ne djeluje neovisno ve je nadograena na nespecifinu imunost i

usko s njom surauje

NESPECIFINA (UROENA) IMUNOST

predstavlja prvu liniju obrane (od roenja):

1. Anatomske zapreke (koa sluznice)
2. Fizioloke zapreke (temperatura, sadraj kisika, pH tkiva, kemijske tvari)
3. stanine zapreke (makrofagi fagocitoza i pinocitoza, granulirani leukociti, NK

stanice
4. Upalne zapreke

27

SPECIFINA (STEENA) IMUNOST

SASTAVNI DIJELOVI IMUNOLOKOG SUSTAVA

Primarni i sekundarni limfatiki organi

Limfatine i nelimfatine stanice

geni i molekule

Organi:
primarni (centralni): timus i Fabricijeva burza i njoj ekvivalentni organi u sisavaca

sekundarni (periferni):
- inkapsulirani (slezena, limfni vorovi)
- neinkapsulirani ( pridrueni sluznicama)
MALT

Stanice ukljuene u imunoloku reakciju:

Limfatine stanice (osnovni nositelji svih vrsta specifine imunosti)

limfociti T:
- regulacijski (pomagaki, supresijski)
- izvrni (K)
limfociti B
limfociti 0
NK stanice

Stanice ukljuene u imunoloku reakciju:

Fagociti (stanice koje prerauju i predouju antigen, sudjeluju u nespecifinoj imunosti i
ukljuuju se u izvrnu fazu specifine reakcije)
monociti-makrofagi
PMN neutrofilni leukociti
PMN eozinofilni leukociti
predoujue stanice

28

Posrednike (medijatorske) stanice (ukljuuju se u ve pokrenutu imunoloku reakciju

izluivanjem bioloki aktivnih tvari medijatora koje pojaavaju imunoloku reakciju, a
katkad i oteuju vlastito tkivo)

mastociti
PMN bazofilni leukociti
trombociti

Geni i molekule:
Imunoglobulinska supergenska obitelj (u kraljenjaka jedinstveno evolucijsko izvorite:
slinost na razini organizacije gena, primarne, sekundarne i tercijarne grae proizvoda
preteito povrinskih polipeptida)
Imunoglobulini i antigenski receptori Ly T
MHC glavni kompleks gena tkivne podudarnosti
limfocitni biljezi (CD2,CD4,CD8 membranski glikoproteini, predoavanje antigena,
prep. ciljne stanice)
adhezijske molekule
initelji rasta
receptor za fragment Fc protutijela (B, T, Mf posredno prepoznaju stanice obloene Pt)
receptor za fragment C3b komplementa (B, T, Mf posredno prepoznaju stanice
obloene ulomcima komplementa)
sustav komplementa (klasina AgPt ili alternativna ak.)
posrednici stanine imunosti (limfokini i citokini)
posrednici anafilaktike preosjetljivosti (histamin, serotonin, SRS slow reacting
substance masto/bazo

ANTIGENI

sloene organske molekule (bjelanevine, glikoproteini, lipopolisaharidi, nukleinske

kiseline) koji se sastoje od sitnih dijelova epitopa ili antigenskih determinanti

Prepoznaju ih limfociti i protutijela nekovalentno vezanje komplementarnih

molekula na staninoj povrini (receptora) s epitopima antigena i vlastitim genima
MHC

Tkivni antigeni (glikoproteini na staninoj povrini):

autologni vlastiti organizam
alogenini druga jedinka iste vrste
ksenogenini jedinka druge vrste
KODIRANI GENIMA TKIVNE PODUDARNOSTI
IMUNOLOKA REAKCIJA
Nain reagiranja imunolokog sustava slian je funkciji modanog sustava (refleksni luk u 3
faze):
Aferentna (inicijalna)

29

prepoznavanje i predoavanje antigena limfocitima

Centralna
obrada informacija i odabiranje najprikladnije oblika reagiranja. Ukljuuje sloeno
meudjelovanje razliitih vrsta stanica i njihovih produkata te regulaciju imunoloke reakcije
(poetak, intenzitet i zavretak

Eferentna (izvrna)
primjerice liza ciljne stanice (komplement ili citotoksini Ly)

TEMELJNE ZNAAJKE IMUNOLOKE REAKCIJE

Prepoznavanje: kemijskih biljega koji su temelj razlikovanja vlastitog od tueg

a) Ly B antigeni izvan stanica pomou dvovaljanih Ig receptora;
b) Ly T epitope preraenog peptidnog antigena vezanog za povrinske MHC
molekule
Specifinost:
izvrni mehanizmi (Pt, citotoksinost) samo prema Ag koji je reakciju pokrenuo (probir
unutar jednog organizma na razini stanica - klonska selekcija!)
Imunoloko pamenje (memorija)
selektivna ekspanzija specifinog klona Ly T ili B
Razliitost (1 kg, 1012 Ly, repertoar 108-1011
OSNOVNI OBLICI SPECIFINE IMUNOSTI
1.Temeljem izvrnih mehanizama razlikujemo dva oblika specifine imunosti:
Humoralna imunost: posredovana Pt glikoproteinima koje stvaraju zavrni oblici Ly
B kratkovjeke plazma stanice i izluuju ih u izvanstaninu tekuinu, plazmu i
sekrete, prenosi se u drugu jedinku specifinim antiserumom

Stanina imunost: posredovana stanicama (Ly T,Mf), unutarstanine bakterije, virusi,

stanice transplantata i tumora, citotoksinost i liza ciljnih stanica (LyT,limfokini),
prenosi se LyT, a ne serumom

2. Prema nainu stjecanja specifina se imunost dijeli na:

Aktivnu imunost
dodir s Ag (zarazna bolest, cijepljenje), proizvodnja vlastitih efektora humoralne i
stanine imunosti
Pasivnu imunost
prijenos gotovih Pt koje je stvorio neki drugi organizam (kolostrum, seroterapija i
seroprofilaksa)
Adoptivnu imunost
prijenos senzibiliziranih imunokompetentnih stanica iz imune u neimunu jedinku.
GVHD: prijenos limfocita u nesrodnog davaoca
OBLICI IMUNOLOKE AKTIVNOSTI
temelj imunosti (obrane), ali i mogua osnova za nastanak bolesti
Imunost
1. Imunoloka reakcija

30

poeljna otpornost koja se stekne nakon dodira s Ag (neutralizacija, razgradnja,

ubijanje i odstranjenje Ag), moe se pojaati primjenom specifine (cijepljenje) ili
nespecifine (adjuvansi) imunostimulacije
Imunoloka preosjetljivost (alergija)
vrlo burna reakcija protiv tuih Ag koja nesvrhovito oteuje i vlastita tkiva
Autoimunost (autoalergija, autoagresija)
itav niz bolesti to ih uzrokuje imunoloka reakcija protiv vlastitih tkiva i organa
2. Imunoloka areaktivnost:
izostanak ili slaba izraenost imunoloke reakcije nakon dodira s Ag
Specifina imunoloka tolerancija
areaktivnost prema odreenom Ag, reaktivnost prema svim ostalim Ag je ouvana.
Selektivna delecija ili inaktivacija odreenog Ly klona/ djelovanje supresijskih Ly T/
proizvodnja blokadnih faktora
Imunosupresija
nespecifina: potiskivanje imunoloke reakcije protiv svih Ag (ionizirajue zraenje,
citostatici, antilimfocitni serum, spelenktomija)
Imunodeficijencije
bolesti koje oteuju imunoloki sustav i praene su slabou ili izostankom
imunoloke reakcije nakon susreta s Ag

IMUNOST NA INFEKCIJE

Nespecifina imunost
Makrofagi: nakupljanje na mjestu prodora mikroorganizma, luenje citokina i drugih
medijatora (PG, NO, LT, PAF)
Sustav komplementa: fragmenti C3a, C4a, C5a kemotaksija i propusnost krvnih ila
(ekstravazacija PMN)
Specifina imunost
Aktivna (prirodna zarazna bolest i umjetno potaknuta vakcina)
Pasivna (prirodna - majka preko posteljice ili kolostruma i umjetno potaknuta
davanje gotovih Pt u hitnim stanjima)
IMUNOPATOFIZIOLOGIJA

Imunoloke preosjetljivosti
Autoimunost
Imunodeficijencije
Imunoloka reakcija na tumor

POREMEAJI IMUNOG SUSTAVA

Osnovna funkcija imunog sustava je prepoznati vlastito od stranog
sauvati vlastiti antigenski integritet

31

suprostaviti se djelovanju stranih supstancija

Memorija, Specifinost i Prepoznavanje stranog bitne su znaajke imunosti
Prvi kontakt sa zaraznim mikroorganizmom ostavlja informaciju- memoriju tako da
ponovni kontakt ne rezultira boleu
Protutijela nastala stimulacijom uzronog antigena vezivanjem za antigen uzrokuju
eliminaciju antigena
Imuni sustav sastoji se od limforetikularnih organa
Tkiva koja su difuzno rasprostranjena u tijelu
Imunokompetentnih stanica
ORGANI IMUNOG SUSTAVA
PRIMARNI: timus, Fabrizieva bursa i kotana sr
SEKUNDARNI:
inkapsulirani: slezena i limfni vorovi
neinkapsulirani: tonzile i Peyerove ploe
difuzno limfatino tkivo u probavnom,urogenitalnom i dinom sustavu
Imunu reakciju dijelimo na nespecifinu i specifinu
NESPECIFINA ili PRIROENA imunost- reakcija je organizma prema stranoj tvari
(antigenu) bez ranijeg kontakta
Stanice nespecifine imunosti: makrofagi i monociti
uroene stanice ubojice (NK cells)

SPECIFINA IMUNOST
Osnovni nosioci imunosti su T-, B- i O-limfociti= imunokompetentne st.
T-limfociti nastaju iz pluripotentnih matinih stanica iz kojih se produciraju
progenitorske stanice koje sazrijevanjem u timusu steknu biljege zrelih T-limfocita
T-limfociti se prema povrinskim biljezima dijele na pomonike (CD4) i supresorske
(CD8) i citotoksike (CD8) limfocite
B-limfociti (CD19, CD 20) imaju funkciju produkcije protutijela

Definicija urtikarije
Urtikarija je karakterizirana naglim nastankom urtike i/ili angioedema
Urtika ima tri osnovne karakteristike:
1/ centralni otok varijabilne veliine, najee uokviren refleksnim eritemom
2/ svrbe i peenje
3/ povlaenje opisanih promjena i normalizacija koe tijekom 1 do 24 h
ETIOPATOGENEZA
U podlozi urtikarijalne promjene koe je MASTOCIT
32

Mastocit, osim nespecifine imunoloke reakcije, ima centralno mjesto u ALERGIJI

MASTOCIT je ispunjen granulama koje sadre medijatore alergijske reakcije sa
HISTAMINOM kao najpotentntnijim medijatorom
Medijatori alergijske reakcije reagiraju na podraaj usljed kontakta alergen antitijelo
Degranulacija mastocita moe nastati kod nestabilnosti mastocita ili pod utjecajem
vanjskih agensa-fizikalnih imbenika
U masivnoj degranulaciji mastocita moe uslijediti anafilaktika reakcija
PODJELA URTIKARIJA
. AKUTNA urtikarija ne traje dulje od 6 tjedana
uestalija u osoba sa atopijskom predispozicijom
najei uzronici su nutritivi i lijekovi ali i
infekcije (bakterijske i virusne )
2. KRONINA urtikarija traje dulje od 6 tjedana
2.1.PRIMARNA :
- fizikalna urtikarija
- autoimuna urtikarija (anti IgE antitijela/ anti FceRI receptor)
- kronina idiopatska urtikarija
2.2. SEKUNDARNA ( patologija titnjae, infekcije)
to injicira akutnu urtikariju?
infekt
hrana
aditivi u hrani
aeroalergeni
lijekovi
ubod insekta
idiopatski i/ili autoimuni tip povezan sa anti-IgE- receptorom
urtikarijalni vaskulitis (rijetko)
fizikalna urtikarija
UESTALOST URTIKARIJA
Akutna urtikarija javlja se u 10-20% populacije
Uestala je pojava u djetinjstvu
Najuestalija je u mlaih adolescenata (15%)
Kronina urtikarija uestalija je u srednjoj ivotnoj dobi
Uestalija je u ena
TO JE ANGIOEDEM
ANGIOEDEM je varijanta urtikarije gdje dominira otok bez eritema
Bol je izraeniji od svrbea
Potkono tkivo je vie zahvaeno od koe
Otoci su asimetrini i nepravilno rasporeeni
Normalizacija koe je dugotrajnija-vie od 72 h
Angioedem je najee vezan uz urtikariju ali se moe javiti i samostalno
Fizikalna urtikarija

33

urtikarije neimunoloke geneze koje nastaju usljed djelovanja fizikalnog agensa i uzroe
oslobaanje histamina i ostalih medijatora upale pohranjenih u granulama mastocita, bez
kontakta alergen-spec protutijelo klase IgE
Hladnoom inducirana urtikarija
nastaje nakon ekspozicije hladnoi, hladnom predmetu, hladnoj vodi ili hladnom
zraku
lokalizacija- mjesto ekspozicije
nagla ekspozicije hladnoj vodi (bazen,more) moe imati fatalni ishod
uestalija je u ena mlae ivotne dobi
prosjeno vrijeme trajanja 4 g
Dermografska urtikarija Dermografizam
crtanje na koi- kod pritiska koe otrim predmetom nastaje urtika i eritem
ispitiva moe proitati to je pisano na koi dulje vrijeme
nastanak urtika neposredno nakon pritiska
Kolinergijska urtikarija
Solarna urtikarija
Vibracijska urtikarija/angioedem
Kontaktna urtikarija
Lijeenje urtikarija
u dokazanih urtikarija na nutritive eliminacija uzronog alergena rezultira nestankom
promjena tijekom 24-48 h
u kroninim urtikarijama gdje je reakcija uvjetovana aditivima , odgovarajui dijetalni
reim rezultira poboljanjem tijekom 2-3 tjedna
iskljuenje potencijalnih triger faktora
eliminaciona dijeta
otstranjenje fizikalnih agensa
antihistaminici nove generacije
AUTOIMUNOST
Autoimuna reakcija- organizam ne razlikuje vlastito od stranog i reagira imunolokom
reakcijom prema vlastitom tkivu
imunoloko neprepoznavanje antitijela na vlastiti antigen (autoantitijela)
nastanak imunih kompleksa aktivira komponente komplementa koje privlae upalne
stanice : upalna reakcija dj.limfokina, prostaglandina i dr medijatora rezultira
oteenjem tkiva

AKUTNA I KRONINA UPALA

UPALA: OTEENJE STANICE
Razliiti vanjski (egzogeni) utjecaji mogu prouzroiti oteenje stanice, a u
vaskulariziranom vezivnom tkivu mogu takoer prouzroiti sloenu reakciju koju
zovemo upalom
UPALA: REAKCIJA ORGANIZMA
Upala je zatitni odgovor iji je krajnji cilj:

34

 osloboditi organizam od poetnih uzroka staninog oteenja (primjerice mikroba i

toksina)
osloboditi organizam od posljedica takva oteenja- nekrotinih stanica i tkiva
Upalni odgovor obuhvaa vezivno tkivo ukljuujui:
plazmu
cirkulirajue stanice
krvne ile
stanine i izvanstanine sastojke vezivnog tkiva
Upala je tijesno isprepletena s procesom reparacije (regeneracija i/ili oiljkivanje)
premda su upala i reparacija u osnovi obrambeni mehanizmi koji su temeljni za
preivljavanje organizma mogu imati nepovoljne posljedice i mogu biti potencijalno
tetni
AKUTNA UPALA
relativno kratka trajanja (od nekoliko minuta do nekoliko dana)
glavne su joj znaajke:
- eksudacija tekuine i proteina plazme
- migracija leukocita, preteito neutrofila
Neposredni i rani odgovor na tetni agens
dvije glavne obrambene komponente protiv mikroba
- protutijela i leukociti koji se normalno raznose po organizmu krvnom strujom
- vaskularni fenomeni- imaju glavnu ulogu u akutnoj upali
Akutna upala moe imati jedan od etiriju ishoda
Potpuna rezolucija (uobiajen ishod kad je oteenje ogranieno ili kratka trajanja)
Cijeljenje oiljkom (nakon opsenog razaranja tkiva ili kada se upala pojavljuje u
tkivima koja se ne mogu regenerirati)
Stvaranje apscesa (osobito u infekcijama piogenim mikroorganizmima)
Progresija u kroninu upalu (kada akutni upalni odgovor ne moe biti uklonjen ili
zbog daljnjeg postojanja tetnog imbenika)- peptini vrijed koji moe trajati
godinama i oituje se akutnom i kroninom upalom tkiva
KRONINA UPALA
traje due
histoloki je udruena s prisutnou limfocita i makrofaga te proliferacijom krvnih
ila i vezivnog tkiva
U veini sluajeva kronina upala poinje kao primarni proces

35

Tri glavne skupine uzronih imbenika kronine upale:

trajne infekcije (bacili tuberkuloze, uzronik sifilisa i neke gljivice) esto u obliku
granulomatozne upale
produena izloenost nerazgradivu neivu materijalu (silikati u pluima kao fizikalni i
kemijski iritans)
autoimune bolesti (imunoloka reakcija protiv vlastitih tkiva pojedinca- reumatoidni
artritis)
Kronine upalne stanice
Mononuklearni fagocitni sustav
Krvni monociti
Tkivni makrofagi (difuzno razbacani u vezivnim tkivima ili okupljeni u organima kao
to je jetra Kupfferove stanice, slezena, limfni vorovi i plua- alveolarni makrofagi)
>fagocitoza
>luenje niza razliitih bioloki aktivnih
produkata
Tri vane sastavnice upale:
promjena vaskularnog promjera to uzrokuje poveanje krvnog optoka
strukturne promjene u mikrovaskulaturi to omoguuje bjelanevinama plazme i
leukocitima naputanje krvnog optoka
migracija (izlaenje) leukocita iz mikrocirkulacije i njihovo nakupljanje u aritu
Klasini znakovi upale (Celsus, 1. st.pr. Krista):
Toplina (calor)
Crvenilo (rubor)
Oteklina (tumor)
Bol (dolor)
Gubitak funkcije (functio laesa)- Virchow
KEMIJSKI POSREDNICI U STANICAMA
Prije stvoreni:
histamin
serotonin
lizosomski enzimi
Novostvoreni:
prostaglandini
leukotrieni
faktor aktivacije trombocita
citokini
duini oksidi
KEMIJSKI POSREDNICI U PLAZMI
Aktivacija komplementa:
C3a
C5a
C5b-9
Aktivacija Hagemanova faktora:
kininski sustav (bradikinin)
koagulacijsko/fibrinski sustav
36

Saetak posrednika u upali

Vazodilatacija: histamin, bradikinin, Pg-

I2, E,D,F

Porast vaskularne permeabilnosti: histamin, bradikinin, C3a i C5a (anafilatoksini),

leukotrieni C4, D4, E4, TAF, metaboliti kisika
kemotaksija: LTB, C5a, bakterijski produkti, neutrofilni kationski proteini, citokini
(TNF, IL-8)
Vruica: IL-1, TNF
Bol: PGE, bradikinin
Tkivno oteenje: slobodni radikali kisika, lizosomski enzimi
ODGOVOR NA INFEKCIJU
ZARAZNE BOLESTI
Danas smrt od zaraznih bolesti veinom nastupa u bolesnika koji boluju od kroninih
bolesti, zaraeni su HIV-om ili su lijeeni imunosupresivnim lijekovima
U zemljama u razvoju zarazne bolesti jo uvijek uzrokuju znaajan broj smrti,
uglavnom u djece (pothranjenost i loi higijenski uvjeti)
KOCHOVI POSTULATI :
Organizam se redovito nalazi u lezijama povezanim s bolesti
Organizam se moe izolirati iz lezija
Inokulacija kulture uzrokuje bolest u pokusnih ivotinja
Organizam se moe ponovno izolirati iz lezija pokusnih ivotinja
VIRUSI
Obligatni intracelularni agensi ija replikacija ovisi o metabolizmu domaina
DNK ili RNK + proteinski omota (kapsida)
Najei uzronici humanih zaraznih bolesti no veinom asimptomatski
Vano razlikovati virusnu infekciju (razmnoavanje unutar domaina) i virusnu
bolest (razmnoavanje + oteenje tkiva)
Virusi mogu perzistirati godinama ili do kraja ivota ovjeka (herpes virusi, HPV...)
BAKTERIOFAGI, PLAZMIDI, TRANSPOZONI
Mobilni genetski elementi koji ulaskom u bakterijsku stanicu posredno uzrokuju infekcije u
ljudi kodirajui faktore virulencije bakterija (adhezine, toksine, enzime koji dovode do
rezistencije na antibiotike)
BAKTERIJE
Jednostanine, prokariotske stanice- nemaju jezgru i endoplazmatski retikulum
Sadre DNK i RNK , sintetiziraju proteine na ribosomima i posjeduju staninu
stijenku (G neg.- dvoslojna fosfolipidna membrana odvojena tankim slojem
37

peptidoglikana ili G poz.- unutranja membrana okruena debelim slojem

peptidoglikana)
Normalna zdrava osoba na koi ima 10^12 bakterija, u ustima 10^10 i u probavnom
traktu 10^14
GLJIVICE
Debela stanina stijenka, mogu imati vie od jednog oblika u tkivu i kulturi
esto rastu pruanjem i grananjem nitastih struktura (hifa)
Mogu uzrokovati povrinske infekcije (dermatofiti) i mogu invadirati duboke organe
i tkiva (kvasci i plijesni)
PROTOZOALNI PARAZITI
Jednostanini eukarionti, najei uzronici bolesti i smrti u zemljama u razvoju
HELMINTI
Striktna specijalnost za konanog domaina ili intermedijarnog domaina (vektor):
oblenjaci, trakavice, metilji
EKTOPARAZITI
Insekti (ui, buhe), artropodi (grinje, krpelji), vektori za druge patogene (borelioza
OBRANA DOMAINA OD INFEKCIJE
Sprjeava ulazak mikroba u tijelo i njihovo daljnje irenje kroz tkiva
Intaktna koa i intaktne sluznice te njihovi sekreti
Veina konih infekcija prouzroena je manje virulentnim organizmima koji ulaze
kroz oteenja uslijed rezanja ili ugriza insekta
Infekcije genitourinarnog, respiratornog i gastrointestinalnog trakta pojavljuju se u
normalnih osoba i prouzroene su relativno virulentnim organizmima
DESET NAJVEIH OTKRIA O PATOGENEZI ZARAZNIH BOLESTI
1796. Jenner- Cjepivo protiv boginja
1865. Pasteur Dokaz teorije uzronika i poetak
biologije
1882. Koch- Kriteriji uzrono-posljedine
(kauzalnosti) u zaraznim
bolestima

moderne
povezanosti

1884. Metchnikoff- Opis fagocitoze makrofaga

1902. Ross- Identifikacija moskita kao vektora kod
Plasmodium
falciparum
1906. Erlich- Opis kemoterapijskih sredstava
1908. Ellerman i Bang- Viralna onkogeneza u pilia

38

malarije uzrokovane

 1933. Lancefield- Serotipizacija organizama i povezanost

klonova s bolestima
1945. Avery- Identifikacija DNK kao genetskog
revolucije molekularne
biologije

bakterijskih
materijala i poetak

1949. Enders- Kultura virusa i proizvodnja vakcine

polija

protiv

POREMEAJI GASTROINTESTINALNOG I
HEPATOBILIJARNOG TRAKTA
DRIJELO I JEDNJAK
Disfagija oteano gutanje tj. osjeaj tekog prolaza hrane kroz usta, drijelo i jednjak
Odinofagija bolno gutanje
Afagija nemogunost prolaska progutane hrane
Globus histerikus osjeaj kugle u grlu
UZROCI DISFAGIJE
strano tijelo
prevelik zalogaj
tumori
priroene anomalije
psihogeni uzroci
upale
oiljci
miine klijenuti.........
AHALAZIJA
bolest jednjaka u kojoj je poremeena ili odsutna peristaltika jednjaka
nema relaksacije donjeg jednjakog sfinktera tlak 10-30 mmHg
megaezofagus
simptomi disfagija, regurgitacija, povraanje, gubitak na TT, bol, aspiracijska
pneumonija
GERB
gastroezofagealni refluks
nastaje zbog oslabljenog tonusa donjeg jednjakog sfinktera
zbog regurgitacije kiselog sadraja iz eluca u jednjaku dolazi do oteenja sluznice i
kronine upale, oiljkavanja i ev. striktura jednjaka
simptomi: garavica
Barrettov ezofagus adenokarcinom jednjaka
ELUDAC
fundus, korpus i antrum
39

 donje 2/3 korpusa i antruma su perist. aktivne

poremeaj motorike funkcije
- organski
- funkcijski
poremeaj sluznike funkcije
POREMEAJ ELUANE MOTORIKE UTJEE NA FUNKCIJU SLUZNICE
I OBRNUTO

POREMEAJ MOTORIKE FUNKCIJE ELUCA

dovodi do ubrzanog ili usporenog pranjenja eluca poremeaj motiliteta
organski poremeaji: postoji zapreka izlasku sadraja iz eluca tumori, ulkusi,
atrezije, vanjski pritisci
funkcijski poremeaji: metaboliki i elektrolitski poremeaji, infekcije i ozljede trbuha
POVRAANJE
centar za povraanje medula oblongata
u pravilu mu prethodi munina
centar kontrakcija dijafragme i trbunih miia, spazam pilorusa, relaksacija DJS
dehidracija, hiponatrijemija, hipokloremija, hipokalijemija, alkaloza, aspiracijska
pneumonija.......
POSTGASTREKTOMINI SINDROM
nakon resekcije eluca Billroth II (subtotalna gastrektomija s jejunostomijom)

40

 Rani dumping sy pola sata nakon obroka grevi, munina, povraanje, proljev,
vazomotorni simptomi
Kasni dumping sy relativna hipoglikemija koja slijedi nakon nagle apsorpcije UGH
u jejunumu
Sy slijepe vijuge zadravanje himusa u vijuzi koja se slabo prazni bakterije
megaloblastina anemija, malapsorpcija
ZATITNI MEHANIZMI ELUANE SLUZNICE
eluana mukozna barijera:
ouvanost integriteta stjenke eluca barijera prolasku H iona
bikarbonatni ioni vanstanine tekuine neutraliziraju H ione koji ipak prou
sposobnost brzog obnavljanja stanica pokrovnog epitela
sluz
GASTRITIS
Upala eluane sluznice
akutni
kronini
korpusni
antralni
pangastritis
UZROCI GASTRITISA
NSAR
HP vrijed, MALT, karcinom do 70% odraslih
alkohol
NG sonda
zraenje
vaskulopatije
refluks iz dvanaesnika
ULKUSNA BOLEST
poremeaj ravnotee izmeu agresivnih i zatitnih mehanizama
oslabljena zatita sluznice i pojaano luenje solne kiseline i pepsina
eluani ulkus smanjena obrana
Duodenalni ulkus pojaano luenje kiseline
PEPTIKI ULKUS defekt sluznice koji se protee do submukoze
10 % u opoj populaciji
Uzroci:
- infekcija s HP
- NSAR

41

- stres-ulkusi
Curlingovi (opekline)
- gastrinom, kemoth, radioth,

Cushingovi (CNS)
HSV, CMV, vaskularna
insuficijencija

ATROFINI GASTRITIS
dovodi do atrofije eluca
autoimuna bolest pt na oblone stanice
hipoklorhidrija
megaloblastina anemija
perniciozna anemija
GUTERAA
poremeaj endokrine funkcije eerna bolest
poremeaj egzokrine funkcije proteolitiki enzimi, fosfolipaza
POREMEAJ EGZOKRINE FUNKCIJE GUTERAE
u dvanaesnik se izluuju neaktivni prekursori proenzimi
enterokinaza pretvara tripsinogen u tripsin koji aktivira sve ostale enzime
stanice dvanaesnika i jejunuma kolecistokinin luenje probavnih enzima
s-stanice dvanaesnika i jejunuma lue sekretin koji stimulira duktalni epitel na luenja
bikarbonatnih iona zbog neutralizacije HCl-a i bolje aktivnosti pankreasnih enzima
AKUTNI PANKREATITIS
uni kamenci
alkohol
hiperlipidemija
mala aktivacija tripsina koji onda aktivira sve ostale enzime autodigestija
serozni i nekrotini
iz oteenih stanica enzimi prelaze u krv porast amilaza dg!!
bol + povraanje
paralitiki ileus
ok, MOFS
KRONINI PANKREATITIS
posljedica opetovanih akutnih upala guterae
uzroci isti kao kod akutnog pankreatitisa
kalcificirajui-najei; alkohol
opstruktivni
upalni (fibrozni)
kada se koliina ljezdanog tkiva smanji na
< 10% - steatoreja
kada se koliina ljezdanog tkiva smanji na
< 20% - dijabetes
POREMEAJI APSORPCIJE
tanko crijevo dugo je oko 6 m
zalisci, crijevne resice i mikrovili ukupna povrina oko 2 mil. cm2

42

 sindrom malapsorpcije nastaje zbog:

manjkave probave maldigestije
manjkave apsorpcije - malapsorpcije
UZROCI MALAPSORPCIJE
Poremeena probava
- manjak pankreasnih enzima
- manjak unih soli
Poremeena apsorpcija
- genetski uzroci celijakija
- IBD
- limfatika opstrukcija, limfom
- KVB, crijevna ishemija
- opsena crijevna resekcija
- DM, hipertireoza, Addisonova bolest
MALAPSORPCIJA
najea je malapsorpcija masti (duodenum i jejunum) steatoreja (>6g/dan)
poremeaj apsorpcije vitamina A, D, E i K
simptomi gubitak TT
meteorizam
vjetrovi
anemija
edemi
krvarenja
parestezije, slabost miia
CELIJAKIJA ILI GLUTENSKA ENTEROPATIJA
izaziva ju gluten u hrani penica, jeam, ra
pt na glijadin, antiendomizijska i antiretikulinska pt
infiltracija stjenke tankog crijeva upalnim stanicama, nestajanje crijevnih resica uz
hiperplaziju kripti
smanjena apsorpcija
poveana uestalost limfoma
POREMEAJI MOTILITETA CRIJEVA
PROLJEV
Osmotiki poveana koliina osmotski aktivnih tvari u crijevu koje se slabo
apsorbiraju
Laksativi, UGH, manjak laktaze
Sekrecijski poveana je sekrecijska aktivnost crijevne sluznice (cAMP)
Enterotoksini kolera, igela, klostridij, E. coli; tumori VIPom, gastrinom.
Motoriki djelovanje tvari koje kao neurotransmitori potiu motoriku aktivnost
crijeva
ILEUS
prekid prolaska sadraja kroz crijevo

43

 mehaniki i paralitiki
distenzija, porast tlaka u lumenu crijeva, smanjena apsorpcija vode i elektrolita uz
odranu sekreciju
u crijevo se moe izgubiti i do nekoliko L tekuine uz Na, K, Cl, HCO3
ok, prerenalna azotemija, crijevna ishemija, nekroza........
CRIJEVNA PSEUDOOPSTRUKCIJA
kronina stanja
oituju se kao paralitiki ileus
disfunkcija neuromuskularnog aparata
tanko crijavo i kolon - najee
visceralne miopatije - amiloidoza
visceralne neuropatije Hirschprungova b., ahalazija, Parkinsonova b.
uzrokovana lijekovima opijati, citostatici
u sklopu metabolike disfunkcije hipotireoza, feokromocitom, hiperkalijemija...

JETRA
ZNAKOVI JETRENE BOLESTI
Akutno utica, hepatomegalija, svijetla stolica, tamniji urin
Kronino spider nevusi, tremor, ginekomastija, palmarni eritem, batiasti prsti,
ksantomi, hepatosplenomegalija, atrofija testisa
BIOKEMIJSKI TESTOVI JETRENE FUNKCIJE
Testovi hepatocelularnog oteenja:
AST, ALT, LDH
Testovi kolestaze:
bilirubin
GGT
ALP
Testovi biosinteze:
PV
albumin
kolesterol
amonijak
Testovi imunolokih funkcija:
serologija na viruse hepatitisa
autoantitijela
tm markeri
POREMEAJ METABOLIZMA UGH I MASTI

44

 sredinji organ koji izravno i posredno odreuje dostupnost supstrata za druge organe
odravanje euglikemije glikoliza i glukoneogeneza
poremeaj metabolizma masnih kis. - masna jetra (nakupljanje TG u citoplazmi
hepatocita)
pretile osobe, dijabetiari, osobe koje gladuju, Cushingov sy, smanjena sinteza
apoproteina (osobe koje ne jedu proteine), bolesnici na parenteralnoj prehrani
POREMEAJ METABOLIZMA BJELANEVINA
u jetri se sintetiziraju proteini koji ostaju u hepatocitima (feritin) i oni koji se lue u
krv (albumin)
hipoalbuminemija
koagulopatija
POREMEAJ BIOTRANSFORMACIJE
netopljivi spojevi u jetri se pretvaraju u topljive
biotransformacijom tvari gube svoja bioloka svojstva
netoksine toksine hepatitis, HCC
aktiviraju se karcinogeni
estrogeni i progestini iz OK
usporava se inaktivacija i izluivanje lijekova
razgradnja hormona
detoksikacija amonijaka
metabolizam etanola masna jetra, toksini hepatitis
POREMEAJ METABOLIZMA BILIRUBINA I PATOGENEZA UTICE
DIFERENCIJALNA DIJAGNOZA UTICE
Poremeaji u proizvodnji i metabolizmu bilirubina:
1) Nekonjugirana hiperbilirubinemija
- Pojaano stvaranje - hemoliza
- Smanjen transport u hepatocite - lijekovi
- Smanjena konjugacija u hepatocitima
Gilbertov sy, Crigler-Najjarov sy
2) Konjugirana hiperbilirubinemija
- Oteena sekrecija u une vodove:
Dubin-Johnsonov sy, Rotorov sy
Jetrene bolesti:
1) Hepatocelularno oteenje
akutno virusni hepatitis, toksini,
kronino virusni hepatitis,
2) Intrahepatika kolestaza
PBC, tumori, lijekovi, amiloidoza...
Opstrukcija bilijarnog stabla
1) Koledokolitijaza
2) Bolesti bilijarnog sustava
- upalne
- tumori kolangiokarcinom

45

ishemija
Wilsonova b., hemokromatoza

3) Vanjska kompresija bilijarnog

pankreatitis, aneurizme...

stabla npl pankreasa,

JETRENA CIROZA
Uzroci:
alkohol
infekcije: kronini hepatitis B i C
autoimune bolesti: autoimuni hepatitis, PSC, PBC
kolestatske bolesti: atrezija unih vodova
opstrukcija venskog protoka: Budd- Chiarijev sy, zatajenje desnog srca
lijekovi: amijodaron, nitrofurantoin...
metabolike bolesti: hemokromatoza, Wilsonova b., CF
kemijski agensi: fosfor, arsen, ...
ostali uzroci: NASH, hipervitaminoza A
kriptogene ciroze
Kronino oteenje upala - nekroza fibroza
Laboratorij:
AST, ALT, GGT, ALP, LDH, PV, albumin
markeri hepatitisa, autoimuna protutijela, Fe, Cu, ceruloplazmin, alfa-1-antitripsin
Slikovne metode
UZV, CT, endoskopija variksi, MRI
Biopsija
SIMPTOMI I ZNAKOVI JETRENE CIROZE
Akutno utica, hepatomegalija, tamniji urin, svijetla stolica
Kronino hepatosplenomegalija, tremor, ginekomastija, atrofija testisa, batiasti
prsti, spider nevusi, kolaterale, ksantomi, palmarni eritem, periferni edemi, ascites...
Child Pugh klasifikacija ascites, encefalopatija, bilirubin, albumin, PV
Broj bodova korelira s preivljenjem
KOMPLIKACIJE I POSLJEDICE JETRENE CIROZE
Portalna hipertenzija i krvarenje
Ascites i SBP
Portalna encefalopatija
Hepatorenalni sy
HCC
Sepsa
Malnutricija
PORTALNA HIPERTENZIJA
VMS + v. lienalis
tlak > 10-12 mmHg kolaterale
prehepatina, intrahepatina i posthepatina
PREHEPATINA PORTALNA HIPERTENZIJA tromboza v. porte
46

 INTRAHEPATINA PORTALNA HIPERTENZIJA ciroza, hepatitis...

POSTHEPATINA PORTALNA HIPERTENZIJA Budd-Chiarijev sy, zatajenje
desnog srca
POSLJEDICE PORTALNE HIPERTENZIJE
splenomegalija
kolaterale -gastroezofagealni spoj, rektum, retroperitoneum, renalna vena, dijafragma,
prednja abdominalna vena
portohipertenzivna gastropatija i kolonopatija
povean MV
smanjen perif. otpor i art. tlak
poremeaji jetrene funkcije (sintetske, biotransformacijske)
KRVARENJE IZ VARIKOZITETA
90 % bolesnika kroz 10 g. razvije varikse
1/3 prokrvari
endoskopija + sklerozacija
ASCITES
zadravanje soli i vode, hipoalbuminemija, portalna hipertenzija
periferni edemi, pleuralni izljevi
dg paracenteza neutrofili, citologija, kultura, amilaze
th paracenteza + diuretici
KOMPLIKACIJE ASCITESA
oteana pokretljivost
dispneja
kompresija krvnih ila
hernije
dislokacija organa
nastajanje/pogoranje GERB-a
PORTALNA ENCEFALOPATIJA
UZROCI:
- endogeni neurotoksini amonijak, derivati
- neravnotea AK - aromatskih AK, AK s
- poremeaj neurotransmitera lanih NT,
- promjene u postsinaptikim receptorima
- promjene krvnomodane barijere
SIMPTOMI i ZNAKOVI:
poremeaji osobnosti, raspoloenja, poremeaji
bolesnik je razdraljiv, dezorijentiran, polako
munina, povraanje
fetor hepaticus
tremor

47

metionina
razgranatim lancima
ekscitacijskih NT
- aktivnost benzodijazepinskih R
permeabilnost
sna
govori

 TH: smanjenje proteina u prehrani, laktuloza, AB, izostaviti diuretsku th

POREMEAJI MOTORIKIH I SENZORIKIH FUNKCIJA

IVANOG SUSTAVA
OTEENJA IVANOG PRIJENOSA
Interneuronska spojita sinapse
Tijelo neurona-nastanak ivanog signala, tj. akcijskog potencijala
Akson-prijenos akcijskog potencijala
Presinaptiki zavretak-otputanje neurotransmitera u sinaptiku pukotinu
Sinaptika pukotina-interakcija neurotransmitera s receptorom ekscitacija/inhibicija
1. POREMEAJI IVANE PROVODLJIVOSTI
2. POREMEAJI NEUROTRANSMITERA
3. POREMEAJI RECEPTORA
1. POREMEAJI IVANE PROVODLJIVOSTI
ivana provodljivost prenoenje akcijskog potencijala, tj. promjene membranskog
potencijala stanice, du ivanog vlakna
a) oteenje ivanog vlakna
Specifino oteenje mijelinske ovojnice (demijelinizirajue bolesti);
metaboliki poremeaj
Pr. Multipla skleroza
Nespecifino - kompresija
b) intra/extracelularni poremeaj koncentracije iona
Pr. Hiperaldosteronizam-miina slabost
Hipo/hiperkalijemija-miina klijenut
Th. antagonistima utoka Ca iona
2. POREMEAJI NEUROTRANSMITERA
Hipo/hiperfunkcija
Pr. Parkinsonizam gubitak fizioloke inhibicije dopamina nad kolinergikim
neuronima; hiperfunkcija kolinergikog sustava
3. POREMEAJI RECEPTORA
a) stvaranje protutijela na receptore
agonisti mb. Graves
antagonisti Myastenia gravis
b) ijatrogene promjene receptora
up i down regulacija beta blokatori
NEUROMUSKULARNI POREMEAJI
Neuromuskularne bolesti poremeaj funkcije i grae motorike jedinice
Motorika jedinica osnovni element neuromuskularnog sustava, a sastoji se od:

48

 motorikih neurona u prednjim rogovima kraljenine modine i motorikim

jezgrama kranijskih ivaca
aksona i terminalnih ivanih ogranaka
neuromuskularne spojnice
miinih vlakana inerviranih od pojedinih neurona
1. PRIMARNE BOLESTI MOTORIKIH NEURONA
Nasljedne
Pr. Spinalne miine amiotrofije
Steene
Pr. Virusni poliomijelitis, otrovanje olovom
Klinika slika: - miina slabost (pareza/paraliza)-mlohava (DMN) uz arefleksiju ili spastina
(GMN) uz hiperrefleksiju
- nemogunost voljne kontrakcije
- nema oteenja osjeta
- intelektualne funkcije ouvane
2. RADIKULOPATIJE, POLINEUROPATIJE I ARINE NEUROPATIJE
RADIKULOPATIJE
posljedica degenerativnih promjena i/ili protruzije, prolapsa, ekstruzije
intervertebralnog diska
senzoriki (dermatomski ispadi) i/ili motoriki simptomi (miotomski ispadi)
oteenje miinog refleksa
POLINEUROPATIJE
bolesti perifernih ivaca
simetrini ispadi u distalnim dijelovima tijela
oteenja motorikih (mlohava klijenut, miina atrofija, miini grevi,
fascikulacije), osjetnih (hipestezija, disestezija, hipoalgezija; parestezije,
ogranieni/preneseni bolovi) i vegetativnih (atonija k.ila s cijanozom,
hiperhidroza, poremeaji mikcije i defekacije) ivanih vlakana
refleksi oslabljeni/ugaeni
U PF smislu moe postojati: a) aksonalna degeneracija
b) oteenje mijelinske ovojnice
Nasljedne mb. Charcot-Marie-Tooth
Steene metabolike (DM)
- deficitarne (B 12)
- toksine, ijatrogene (Pb)
- upalne (B. burgdoferi)
- autoimune (Guillan-Barre)
- idiopatske
ARINE NEUROPATIJE
oteenje pojedinanog ivca
Kanalikularni sindromi (sindrom karpalnog kanala)

49

3. BOLESTI NEUROMUSKULARNE SINAPSE

Neuromuskularna spojnica se sastoji od terminalnog ivanog ogranka (presinaptiki dio),
intersinaptike pukotine i membrane miinog vlakna s acetilkolinskim receptorima
(postsinaptiki dio)
Autoimune
Pr. Myastenia gravis oteenje postsinaptikog dijela zbog postojanja
blokirajuih protutijela na Ach receptore
Toksine
Pr. Botulizam oteenje presinaptikog dijela toksinom bakterije Clostridium
botulinum koji inhibira oslobaanje Ach iz ivanih okonina
4. MIOPATIJE
- primarna afekcija miinih vlakana
Distrofije
degeneracija miinih vlakana poprenoprugaste muskulature nepoznate
etiologije
kongenitalne (mb.Duchenn) i steene
miina slabost, hipotonija, hipotrofija voljno inervirane muskulature
Polimiozitisi (upalne miopatije)
degeneracija miinih vlakana uz nakupine upalnih stanica i umnaanje
vezivnog tkiva kao posljedica infekcije bakterijama, virusima, parazitima,
gljivama te autoimuno
miina slabost sve do oduzetosti, bolovi u miiima te ope loe osjeanje
MOTORIKI IVANI POREMEAJI
Motoriku aktivnost sredinjeg ivanog sustava nadzire meusobna komunikacija modane
kore, malog mozga i bazalnih ganglija.
Modana kora: - piramidni put
- ekstrapiramidni
putovi
Mali mozak i bazalni gangliji suprasegmentni modulacijski sustavi

polisinaptiki

1. POREMEAJI KORTIKOSPINALNOG (PIRAMIDNOG) PUTA

Primarni motoriki korteks (precentralni girus frontalnog renja) + primarni
somatosenzoriki korteks (postcentralni girus parijetalnog renja) produljena
modina piramide KRIANJE PUTA motoneuroni prednjeg roga kraljenine
modine (DMN) + senzoriki relejni neuroni stranjih rogova kraljenine modine
Oteenje

50

GMN
kontralateralno
pojaani
pojaan
prisutni
odsutni

DMN
pareza/paraliza ipsilateralno
miotatski refleksi
izgubljeni
tonus
izgubljen
pat.refleksi (Babinski) odsutni
trbuni refleksi
prisutni
fascikulacije

Hemiplegija-oteenje kontralateralnog GMN

Paraplegija-popreno presijecanje kraljenine modine
- monoplegija, kvadriplegija
- pareza
2. POREMEAJI FUNKCIJE BAZALNIH GANGLIJA
Ncl. Caudatus, putamen, globus palidus, substantia nigra, ncl. Subthalamicus
Neurotransmiteri dopaminergiki, kolinergiki, GABA-ergiki
Nadzor nad sloenim obrascima motorike aktivnosti kontrola relativne jakosti
uzastopnih pokreta, smjer pokreta i slijed viestrukih uzastopnih i istodobnih pokreta
radi postizanja specifinih i sloenih motorikih radnji
Bolesti bazalnih ganglija oituju se kao POREMEAJI POKRETA :
a) siromatvo pokreta (akinetsko-rigidni sindrom)
- hipofunkcija dopamina - hiperfunkcija acetilkolina
pr. Parkinsonova bolest - tremor, rigor, akinezija
- degeneracija subst. nigre
b) obilje nehotinih pokreta (koreoatetoze i diskinezije)
- hipofunkcija acetilkolina - hiperfunkcija dopamina
pr. Huntigtonova bolest - korea, demencija, hipotonija
- smanjena koncentracija GABA-e i Ach u
striatumu
3. POREMEAJI CEREBELARNE AKTIVNOSTI
Odreivanje slijeda motorikih aktivnosti, praenje i ispravljanje motorike aktivnosti
tijela
Dismetrija poremeaj kordinacije s promaivanjem cilja
Ataksija neusklaenost poketa
Disdijadohokineza, intencijski tremor, dismetrija, nistagmus, hipotonija
POREMEAJI SENZORIKIH FUNKCIJA IVANOG SUSTAVA
Senzoriki sustav prenosi, prerauje i prepoznaje podraaje s povrine i unutranjosti
tijela.
Mali dio podraaja finaliziran do razine svjesnog; veina podraaja-refleksni odnosno
automatizirani odgovori.
Dijelovi senzorikog puta:
receptori
osjetna vlakna
stranji korijenovi kraljenine modine KRIANJE dijela
puta
produljena modina KRIANJE dijela puta
talamus KRIANJE oba puta
senzoriki korteks
Etioloki imbenici - kemijski, fizikalni, upalni, degenerativni, metaboliki,
cirkulacijski, malnutricijski.
Poremeaji funkcije:
a) podraajni, iritacijski (hiperfunkcija)
- parestezije
- spontane, provocirane boli
51

a) deficitni (hipofunkcija)
- hipestezija, anestezija, disestezija
-

mehaniko oteenje: akutno i kronino

transekcija kraljenine modine
hemidisekcija kraljenine modine sy. Brown-Sequard
fantomske senzacije centralna geneza
netraumatska oteenja: neuritisi i neuropatije
- oteenje metabolizma ivane ili Schwanove stanice
- Ispadi poput rukavica, arapa

POREMEAJI VIIH IVANIH FUNKCIJA

APRAKSIJA poremeaj planiranja radnji. Poremeaj voljne motorike bez oteenja
motorikih putova i koordinacije.
Ideatorna, ideomotorika, konstrukcijska apraksija
AGNOZIJA smetnje prepoznavanja i identifikacije podraaja uz ouvani osjet.
Taktilna, digitalna, akustika, optika agnozija, anozognozija
aleksija
POREMEAJI GOVORA
Govor se sastoji od fonacije i artikulacije.
Poremeaji fonacije: disfonija, afonija
Poremeaji artikulacije: disartrija, anartrija
AFAZIJA, DISFAZIJA govorni poremeaj koji nastaje oteenjem kortikalnih
centara govora u dominantnoj hemisferi.
Motorika (Brocina) afazija
Senzorika (Wernickeova) afazija
Amnestika afazija
Agrafija, aleksija, akalkulija
POREMEAJI SVIJESTI
subjektivni doivljaj okolnog svijeta.
sposobnost jasnog doivljavanja vlastitog ja, stanje u kojem su nam misli
meusobno uredno povezane, a emocionalna pratnja adekvatna sadraju
doivljavanja.
KVANTITATIVN
Somnolencija - najblai kvantitativni poremeaj svijesti pospano, apatino,
inertno
Sopor - vrlo teko ili gotovo nemogue uspostaviti verbalni kontakt.
Koma - najtei kvantitativni poremeaj svijesti. Pacijenti, u najteem stupnju
kome, ne reagiraju na nikakve podraaje. Ugaeni su miotiki refleksi i refleks
zjenica na svjetlo.
zanesena svijest
somnolencija
sopor
koma plitka, srednja, duboka
KVALITATIVNI

52

 Konfuzija nesigurna orijentacijom, bolesnik djeluje smeteno i zbunjeno, tee

prepoznaje osobe i predmete oko sebe, esto zaluta, ima izraen osjeaj nesigurnosti i
neizvjesnosti.
Delirij - u sklopu nekog organskog poremeaja, dezorijentiranost, neugodne ulne
obmane tipa iluzija i halucinacija, strah, psihomotorna uzbuenost - amnezija.
Sumrano stanje - odrana svjesnost o okolini i predmetima, ali se gubi svijest o
vlastitom ja, bolesnik nije upadljiv okolini, ali ne zna to radi, niti zato to radi epilepsija.
Somnabulizam mjesearstvo - karakterizirano gubljenjem kontrole nad motorikom
aktivnosti.
Fuga - bolesnik bez vidljivog povoda-"odluta"
Hipnotiko stanje karakterizirano suenjem svijesti koje je izazvano od strane
osobe koja se slui razliitim hipnotikim metodama.

PATOFIZIOLOKI POREMEAJI DINOG SUSTAVA

ANATOMIJA DINOG SUSTAVA
Provodni ili konduktivni dini sustav
nos (lat. nasus)
vanjski nos
nosna upljina (lat. cavitas nasi)
drijelo (lat. pharynx)
grkljan (lat. larynx)
dunik (lat. trachea)
dunice (lat. bronchi)
Dini ili respiratorni sustav
-plua (lat. pulmones)
MEHANIKA PLUNE VENTILACIJE
Respiracija:
pluna ventilacija (obostrano strujanje zraka izmeu atmosfere i alveola)
difuzija kisika i ugljinog dioksida izmeu alveola i krvi
transport kisika i ugljikova dioksida krvlju i tjelesnim tekuinama do stanica i od
njih
regulacija ventilacije i drugi aspekti respiracije
Mehanika plune ventilacije:
dijafragmalno disanje
kostalno disanje
Tlakovi u pluima koji sudjeluju pri respiraciji
pleuralni tlak
alveolarni tlak
transpulmonalni tlak
Surfaktant
povrinski aktivna tvar koju lue alveolarne epitelne stanice
onemoguava kolaps alveola pod utjecajem elastinih sila vlaka u pluima

53

Rad pri disanju prilikom mirnog disanja 3-5% ukupne energije organizma
rad za rastezanje ili rad za svladavanje elastinosti
rad za svladavanje tkivnog otpora
rad za svladavanje otpora u dinim putovima
PLUNI VOLUMENI I KAPACITETI
Spirometrija
jednostavan nain ispitivanja plune ventilacije biljeenjem volumena zraka koji
ulazi i izlazi iz plua aparatom koji se zove spirometar
Pluni volumeni
respiracijski volumen volumen zraka koji se udahne i izdahne pri svakoj
normalnoj respiraciji, a iznosi oko 500 mL
inspiracijski rezervni volumen je maksimalni dodatni volumen zraka koji se
moe udahnuti nakon normalnog respiracijskog volumena, a obino iznosi oko
3000 mL
ekspiracijski rezervni volumen je maksimalna dodatna koliina zraka koja se
nakon dodatnog izdisaja moe udahnuti forsiranim izdisajem, a normalno iznosi
oko 1100 mL
rezidualni volumen koliina je zraka koja ostaje i nakon najjaeg izdisaja, a
prosjeno iznosi oko 1200 mL
Pluni kapaciteti - kombinacije dvaju ili vie plunih volumena
inpiracijski kapacitet
funkcionalni rezidualni kapacitet
vitalni kapacitet
ukupni pluni kapacitet
Minutni volumen disanja
ukupna je koliina novog zraka koji svake minute dospije u dine putove
(respiracijski volumen x frekvencija disanja)
Alveolarna ventilacija
koliina novog zraka koja u jedinici vremena dospijeva u najdistalnija pluna
podruja u kojima se obavlja izmjena plinova izmeu krvi i zraka procesom
difuzije (alveole, alveolarni sakuli, alveolarni duktusi)
REGULACIJA DISANJA
DINI CENTAR
smjeten u meduli oblongati i ponsu
sastoji se od tri glavne skupine neurona (dorzalne i ventralne respiracijske
skupine neurona, te pneumotaksijskog centra)
Dorzalna respiracijska skupina neurona
nadzire inspiraciju i ritam disanja prilikom normalnog, mirnog disanja
9. Ventralna respiracijska skupina neurona
neaktivna pri mirnom disanju
aktivira se prilikom podraaja za poveanom plunom ventilacijom
Pneumotaksijski centar
ograniava trajanje udisaja i poveava frekvenciju disanja
KEMIJSKA KONTROLA DISANJA
putem kemosenzitivnog podruja koje se nalazi u meduli oblongati
osnovni podraaj je promjena koncentracije vodikovih iona i koncentracije
ugljinog dioksida
promjene koncentracije kisika nemaju izravnog uinka na dini centar

54

SUSTAV PERIFERNIH KEMORECEPTORA

veina kemoreceptora smjetena u karotidnim tjelecima, a veliki broj i u
aortalnim tjelecima
manji broj uz druge arterije torakalnog i abdominalnog podruja
trajno izloeni arterijskoj krvi posebno osjetljivi na promjene konc. kisika u
arterijskoj krvi
glomusne stanice u kemoreceptorima stvaraju izravnu vezu sa ivanim
sinapsama
POREMEAJI VENTILACIJE ALVEOLA
opstruktivni poremeaji ventilacije
restriktivni poremeaji ventilacije
poremeaji ventilacijsko-perfuzijskog odnosa
OPSTRUKTIVNI POREMEAJI VENTILACIJE
bronhalna astma, kronini bronhitis, emfizem
ukupan popreni promjer dinih putova smanjen za 50-60% - zaduha
endobronhalna i egzobronhalna opstrukcija
Endobronhalna opstrukcija
hipersekrecija i poveanje viskoznosti sluzi - diskrinija
edem tj. otok sluznice dinog trakta
spazam glatkog miija bronha
Bronhalna astma
opstrukcija dinih putova
hiperreaktivnost dinog stabla
upala
temeljni poremeaj: imunosna preosjetljivost tipa l (IgE), degranulacija
mastocita s oslobaanjem medijatora upale
Egzobronhalna opstrukcija
najvaniji uzrok: poveanje plune popustljivosti (engl. compliance)
smanjenje elastinosti plua poveanje plune rastegljivosti poveanje
volumena zraka u pluima emfizem kombinirana endobronhalna i
egzobronhalna bronhoopstrukcija
RESTRIKTIVNI POREMEAJI VENTILACIJE
nastaju u sluaju smanjene rastegljivosti plunog tkiva ili prsne stijenke
najee udrueni s opstruktivnim
uzroci: procesi u kotanom dijelu prsnog koa (skolioza, torakoplastika), pleuri
(koura, pneumotoraks), respiracijskim miiima (amiotrofina lateralna
skleroza) ali i u samim pluima (difuzna intersticijska fiboza)
POREMEAJI VENTILACIJSKO-PERFUZIJSKOG ODNOSA
idealna izmjena kisika i ugljikova dioksida ovisi o skladnom odnosu izmeu
primjerene ventilacije i perfuzije alveolarnih prostora
odnos alveolarne ventilacije i perfuzije (V/Q) u normalnimn okolnostima iznosi
0.8
poveanje V/Q nekorisna ventilacija alveolarnih prostora
smanjenje V/Q podruno smanjenje alveolarne ventilacije, bez istodobnog
smanjenja perfuzije (atelektaze, opstruktivni poremeaji ventilacije)

55

POREMEAJI VENTILACIJE ALVEOLA

poremeaji koji nastaju zbog promjene alveo-kapilarne membrane
zadebljanje alveo-kapilarne membrane (difuzna intersticijska fibroza plua,
intersticijska pneumonija, sarkoidoza itd.)
smanjenje alveolarnog prostora (edem plua, pneumonija, atelektaza itd.)
smanjenje difuzijske povrine kapilara (pluna embolija, bolesti plunih krvnih
ila itd.)
POREMEAJI PROMETA TEKUINE I KRVOTOKA U PLUIMA
ravnomjeran odnos hidrostatskog tlaka, koloidno-osmotskog tlaka plazme i
otjecanja limfe
abnormalno nakupljanje tekuine u alveolama naziva se plunim edemom
nastaje uslijed poveane propusnosti stijenke plunih kapilara ili uslijed
oteenja odvoda limfe
KARDIOGENI PLUNI EDEM
nastaje zbog bolesti lijevog srca
patogenetska osnova jest povienje plunog kapilarnog tlaka nakupljanje
tekuine u intersticijskom prostoru prodor tekuine u alveole neadekvatna
ventilacija alveolarnih prostora respiratorna insuficijencija (hipoksemija i
hiperkapnija)
ovisno o brzini povienja PKT nastup plunog edema moe biti nagao ili
postupan
lijeenje: snienje PKT, diureticima, venodilatatorima
NEKARDIOGENI EDEM PLUA, ARDS (engl. Adult Respiratory Distress Syndrome
karakteriziran je brzim nastankom respiratorne insuficijencije nakon akutnog
oteenja plua
uzroci: infekcija, ozljeda plua, aspiracija, udisanje toksinih tvari, lijekovi, ok,
pankreatitis, itd.
patogenetska osnova je oteenje alveolarnog epitela radi ega dolazi do poveane
propusnosti kapilarne membrane i nakupljanja tekuine u alveolama
neadekvatna ventilacija alveolarnih prostora respiracijska insuficijencija
ARDS je stanje s visokim postotkom smrtnosti (40-60%)
PLUNA HIPERTENZIJA
pluni krvotok ima znaajke sustava u kojem postoji veliki protok krvi uz nizak
tlak
osnovne krvne ile koje sudjeluju u plunoj cirkulaciji su plune vene (dotok krvi
iz lijevog srca) i plune arterije (oticanje krvi u desno srce)
pluna hipertenzija nastaje uslijed dvaju glavnih patogenetskih mehanima:
bolesti lijevog srca s retrogradnim povienjem tlaka u pluima, te zbog bolesti
samog plunog tkiva vazokonstrikcija i strukturne promjene krvnih ila plua
PLUNA EMBOLIJA
zaepljenje arterije plunog krvotoka ugrukom s djelominom ili potpunom
obustavom protoka krvi
vie do 95% PE nastaje zbog tromboze dubokih vena na nogama i to onih veeg
promjera, proksimalno od vene popliteje
u preostalih 5% sluajeva uzroci PE su trombi iz desnog atrija i desnog
ventrikula, te trombi iz drugih vena

56

uzrokuje respiracijske i hemodinamske posljedice

respiracijski poremeaji: hipoksemija i hiperkapnija zbog poremeaja
ventilacijsko-perfuzijskog odnosa
hemodinamski poremeaji: poveanje otpora u plunom krvotoku zbog
smanjenja povrine ukupnog presjeka krvnih ila i popratne vazokonstrikcije
optereenje desnog srca srano zatajivanje

POREMEAJI RITMA DISANJA

nadzor disanja pod kontrolom viih modanih centara, te perifernih receptora u
karotidnim tjelecima i u pluima
u tom sloenom sustavu esto se razvijaju poremeaji koji remete normalan
ritam disanja
Cheyne Stokesovo disanje
sastoji se od ponavljanih razdoblja postupnog poveanja i smanjenja volumena
disanja i apneinih stanki
uzrok: oteenje mozga
SINDROM APNEJE U SPAVANJU
sastoji se od vie od 30 apnoinih napadaja tijekom nonog spavanja koji traju
od 15 do 120 sekundi
apneju slijedi asfiksija, naglo buenje i ponovno uspostavljanje disanja
uzrok: oteenje modanih struktura
u fazi apneje razvija se hipoksemija, hiperkapnija, pluna i sistemna
hipertenzija, srane aritmije srano poputanje
SINDROM HIPOVENTILACIJE U DEBELIH OSOBA (PICKWICKOV SINDROM)
u irem smislu takoer spada u sindrom apneje u spavanju
u jako debelih osoba (preko 150 kg)
prevelika debljina smanjuje rastegljivost prsnog koa to znaajno poveava
dini rad i dovodi do smanjenja plunih volumena i kapaciteta
posljedice: respiracijska insuficijencija i srano poputanje
RESPIRACIJSKA INSUFICIJENCIJA
nastaje kada zbog poremeaja plune funkcije izmjena respiracijskih plinova,
kisika i ugljinog dioksida nije vie dostatna da odri njihove parcijalne tlakove u
arterijskoj krvi normalnima.
nije zaseban entitet, ve sindrom koji moe biti izazvan brojnim uzrocima, a
oituje se hipoksemijom sa ili bez hiperkapnije
OBLICI RESPIRACIJSKE INSUFICIJENCIJE
naglo nastala, akutna - u bolesnika bez prethodne plune bolesti
postupno nastala, kronina - kao posljedica kroninog plunog poremeaja
akutizacija kronine RI
PaO2 6.7 kPa ili nii, PaCO2 6.7 kPa ili vie
hipoksemijski oblik RI - snien O2, normalan ili ak i nii CO2
hiperkapnijski oblik RI uz hipoksemiju postoji i hiperkapnija
Bitno je razlikovati hipoksiju od hipoksemije
hipoksija- nedostatak kisika za normalne oksidacijske potrebe stanica
hipoksemija - nizak parcijalni tlak kisika u arterijskoj krvi

57

UZROCI RESPIRACIJESKE ONSUFICIJENCIJE

poremeaji SS (intoksikacije, ozljede glave s poveanjem intrakranijalnog
tlaka, infekcije)
poremeaji perifernog ivanog sustava, promjene prsnog koa i dinih miia
(Guillain Barreov sindrom, poliomijelitis, polimiozitis, skolioza, opseni izljevi u
pleuri itd.)
kronine plune bolesti (KOPB, astma, emfizem itd.)

ATEROSKLEROZA UVOD
GRAA SRCA
endokard
miokard
perikard

Za protjecanje krvi potrebna je energija dobivena gradijentom, tj. razlikom

tlakova u pojedinim dijelovima krvotoka

Srani ciklus
(srana revolucija)
S i s t o l a (kontrakcija)
1. faza IZOMETRIJSKE (ili izovolumetrijske) kontrakcije
2. faza IZOTONIKE kontrakcije i ejekcijska faza
D i j a s t o l a (relaksacija)
1. faza IZOMETRIJSKE (izovolumetrijske) relaksacije
2. faza IZOTONIKE relaksacije
3. faza brzog punjenja klijetki SISTOLA PRETKLIJETKE
ATEROSKLEROZA, TROMBOZA I ISHEMINA BOLEST SRCA
ATEROSKLEROZA
gr. rije athera- kaa + skleros - otvrdnue
GRAA ZDRAVE ARTERIJE
intima
medija
adventicija
Ateroskleroza arterije obiljeena je lokalnim zadebljanjem intime zbog
nakupljanja umnoenih i izmijenjenih glatkih miinih stanica ispunjenih
lipidima, pjenastim stanicama i umnoenog veziva (kolagen, elastin,
mukopolisaharidi)
poetno oteenje masna pruga (pretea ateroma)

58

 aterosklerotski plak kupolasta izboina koja stri u lumen ile i ometa protok
krvi
TROMBOZA
stvaranje ugruka u lumenu krvne ile
arterijska i venska tromboza
Virchowljev trijas:
1. promjene u stjenci krvne ile, posebice
promjene endotela
2. poremeaj u tijeku krvi, kao to su
vrtlozi i staza
3. hiperkoagulabilnost i trombotina dijateza
IBS (ISHEMIJSKA BOLEST SRCA)
prva asocijacija je na aterosklerozu koronarnih arterija
nesrazmjer izmeu opskrbe miokarda kisikom i njegove potrebe

59

IBS kliniki se oituje kao:

angina pectoris
akutni infarkt miokarda
poremeaji sranog ritma
dekompenzacija srca i
nagla smrt
ANGINA PECTORIS
kliniki izraz za bol uzrokovanu ishemijom miokarda
REVERZIBILNE PROMJENE razlika od IM
stabilna napadi bolova se ne mijenjaju po jakosti, uestalosti i trajanju kroz 2 mj.
nestabilna pogoranje do tada stabilne angine ili novonastala angina
INFARKT MIOKARDA
Infarkt miokarda oznaava kompaktnu nekrozu miokarda promjera najmanje 2 cm,
prouzroenu prestankom ili naglim smanjenjem cirkulacije krvi u dotinom dijelu
miokarda
DIJAGNOZA INFARKTA MIOKARDA
Dijagnoza sranog infarkta temelji se na kriterijima SZO:
1.) retrosternalna bol u trajanju najmanje 30 minuta
2.) elektrokardiografske promjene
(elevacija ST spojnice najmanje 1 mm u dva
ili vie susjednih
odvoda u prekordijskim odvodima
ili u ekstremitetnim
odvodima)
3.) porast aktivnosti kardioselektivnih enzima ZLATNI STANDARD

60

POREMEAJI RADA SRCA

ARITMIJA oznaava svaki poremeaj u frekvenciji, ritmu, mjestu nastajanja ili
provoenja sranog podraaja.
Dijele se u:
Skupinu s BRIM ritmom od normalnog tj. TAHIARITMIJE (i ektopine ritmove)
Skupinu sa SPORIJIM ritmom od normalnog BRADIARITMIJE (i smetnje
provoenja).
Mehanizmi nastanka aritmija
poremeaji stvaranja impulsa
poremeaji njihovog provoenja
oboje.
Kod poremeaja stvaranja impulsa dolazi do USPORENJA ili UBRZANJA
normalnog vodia - sinusnog vora.
UZROCI ARITMIJA
u srcu - degenerativne bolesti (ishemijska bolest srca i kardiomiopatije)
- upalne bolesti (reumatske, virusne i druge)
- dekompenzacija srca
- priroene anomalije
- hipertoniko srce
- strukturne abnormalnosti

u drugim organima: - promjene ivanog sustava (posebice simpatikog i parasimpatikog)

- bolesti plua
- endokrine bolesti (hipertireoza, hipotireoza, dijabetika acidoza)
- promjene u probavnom i mokranom sustavu (abdominalna distenzija,
vagalni refleksi, poremeaji tekuine, elektrolita i acidobazne ravnotee)
opi uzroci: - upalna i toksina stanja
- poremeaji acidobazne i elektrolitske ravnotee
- anemija i policitemija
- nuspojave lijekova.
SIMPTOMI I ZNAKOVI UDRUENI S ARITMIJOM SRCA
palpitacija
sinkopa
vrtoglavice, omaglice
epileptiformni napadaji
epizode konfuzije
umor
dispneja
cerebralna ili periferna embolija
neobjanjive traume
61

DIJAGNOSTIKI POSTUPCI
elektrokardiografija
testovi optereenja
dinamina elektrokardiografija
elektrofizioloko ispitivanje provodnog sustava
masaa karotidnog sinusa
Prije odluke o lijeenju prepoznatu aritmiju treba razvrstati u jednu od skupina:
1. kozmetike
2. simptomatske
3. hemodinamski znaajne
4. prognostiki vane
LIJEENJE
1. lijekovi - antiaritmici
2. elektroterapija: elektrokonverzija,
elektrostimulacija,
elektrina ablacija
automatski kardioverter-defibrilator
3. kirurke metode
4. ostale metode: pokus po Valsalvi
masaa karotidnog sinusa
udarac u prekordij
SINUSNA TAHIKARDIJA
frekvencija srca vea od 100 u minuti u odraslih
najei su izvansrani uzroci: emocije, fiziki napor, vruica, hipoksija, hipotenzija
hipertireoza, stimulacija simpatikusa ili blokada parasimpatikusa, anemija,
dekompenzacija srca
SINUSNA BRADIKARDIJA
frekvencija sranog rada sporija od 60 u minuti (esto se nalazi frekvencija od 40
50 u minuti u zdravih osoba dobre fizike kondicije)
javlja se kod odreenih bolesti: hipotireoza, bolesti s povienim intrakranijskim
tlakom (meningitis, tumori mozga, opstrukcijska utica )
SINUSNA ( respiracijska ) ARITMIJA
ubrzanje sranog ritma u inspiriju i usporenje u ekspiriju (fizioloka pojava u djece i
mladih)
HETEROTOPNI POREMEAJI STVARANJA PODRAAJA prijevremene sistoleEKSTRASISTOLE
supraventrikulske (QRS kompleksi normalni)
ventrikulske (QRS kompleksi proireni)

62

 najei uzroci: ishemijska bolest srca, upalne bolesti miokarda, hipoksija, anestetici,
lijekovi, nikotin, kofein, alkohol, razne bolesti probavnog sustava ali se esto nalaze i
u kliniki zdravih osoba
SUPRAVENTRIKULSKA PAROKSIZMALNA TAHIKARDIJA (mehanizam
ponovnog ulaska- re-entry mehanizam) moe se prekinuti snanom stimulacijom
vagusa (forsirani inspirij ili ekspirij, masaa sinusa karotikusa, pritisak na one
jabuice, provociranje povraanja)
VENTRIKULSKA PAROKSIZMALNA TAHIKARDIJA najei joj je uzrok
ishemijska bolest srca ( 50%), hipertonino srce, valvularne greke, kardiomiopatije,
PROLAPS MITRALNOG ZALISTKA, kao nuspojena nekih lijekova- digitalis,
adrenalin, kinidin, kod upalnih bolesti srca, kateterizacije srca
FIBRILACIJA ATRIJA
frekvencija pretklijetki od 400-600 u minuti apsolutna aritmija
EKG f- valovi
UNDULACIJA ATRIJA
frekvencija atrija 200-350 u minuti- AV blok 2 4 : 1
EKG P- valovi poput zubaca pile
FIBRILACIJA KLIJETKI
esto predstavlja prirodni zavretak brojnih dugotrajnih sranih bolesti
frekvencija 200-500 u minuti onemoguuje normalnu sistolu klijetki, optok prestaje i
bolesnik gubi svijest. Ukoliko se ne intervenira= s m r t.
D e f i b r i l a c i j a !!
ATRIOVENTRIKULSKI BLOK
1. AV blok I. stupnja produenje PQ -razmaka vie od 0,20 sekundi
2. AV blok II. stupnja
- oblik I.- Wenckebachov blok ili periodika progresivno produenje PQ- razmaka
do P- vala koji se ne provede do ventrikula;
- oblik II.- razmak izmeu P i Q- zupca je stalan, uz povremeno blokirane P- valove
3. totalni ili kompletni AV blok karakteriziran je atrioventrikulskom disocijacijom
ZATAJIVANJE SRCA
DEFINICIJA
Definicija Europskog kardiolokog drutva 1995.g.: Kliniki sindrom sa
simptomima zatajivanja srca, objektivnim znakovima poremeaja srane
funkcije i povoljnim odgovorom na odgovarajuu terapiju.
Braunwaldova definicija (1980.): Zatajivanje srca predstavlja poremeaj
srane funkcije kao crpke s nedostatnim zadovoljenjem metabolikih potreba
organizma.
VRSTE ZATAJENJA SRCA
akutno ili kronino
63

 preteito lijevostrano ili desnostrano, odnosno globalno

latentno ili manifestno zatajivanje srca
Najei uzroci zatajivanja srca
ishemijska bolest srca
dilatacijska kardiomiopatija
arterijska hipertenzija
valvularna bolest srca
kongenitalne anomalije
bolesti perikarda
pluna hipertenzija (primarna i sekundarna)
bolesti stanja s poveanim minutnim volumenom (anemija, hipertireoza)
GLAVNI KRITERIJI ZATAJIVANJA SRCA
paroksizmalna nona dispneja ili ortopneja
dispneja i kaalj u naporu
proirene vratne vene
hropci na pluima
kardiomegalija
galopni ritam
porast CVT > 12 cm H20
hidrotoraks
gubitak na TT 4.5 kg ili vie tijekom petodnevnog lijeenja
SPOREDNI KRITERIJI ZATAJIVANJA SRCA
perimaleolarni edemi
noni kaalj
hepatomegalija
pleuralni izljev
smanjen VC plua do 1/3 max
tahikardija ili tahiaritmija 120/min ili vie
Za dijagnozu zatajivanja srca potrebna su:
2 glavna ili
1 glavni + 2 sporedna kriterija

OK
DEFINICIJA
KRVOTONI URUAJ (OK) je sindrom smanjenja
arteriovenske razlike tlakova koja uzrokuje viesustavno
zatajenje u organizmu
64

VRSTE OKA
KARDIOGENI OK
VAZOHIPOTONIKI OK
HIPOVOLEMIJSKI OK
KARDIOGENI OK
nastaje u stanjima naglog smanjenja sranog rada
izrazito smanjenje MV
uzroci:
opseni infarkt srca
pluna embolija
poremeaji sranog ritma
tamponada srca
VAZOHIPOTONIKI OK
nagla vazodilatacija perifernih krvnih ila
povean srani MV
vrste:
neurogeni-trauma, intoksikacija,
septiki-Gram neg. i poz. bakterije
anafilaktini-mastociti i bazofili -

meningitis

HIPOVOLEMIJSKI OK
smanjenje volumena krvi za > 35% (36-39 ml/kg)
uzroci: krvarenje vanjsko i unutarnje
gubitak plazme opekline
ascites
gubitak vode i elektrolita
(dehidracija)

65

histamin

KOMPENZIRANI STADIJ
odravanje a-v razlike tlakova
koritenje funkcijske hemodinamske priuve
snaan simpatiki odgovor centralizacija krvotoka smanjenje protoka kroz kou,
crijeva i bubrege
DEKOMPENZIRANI STADIJ
najvanije promjene u ponaanju arteriolo-kapilarno-venularnog stabla
slom kompenzacijskih mehanizama
jaka hipoenergoza stanica i pojava pojedinanih smrti stanica u tkivima
ISHOD OKA
Restitutio ad integrum
Residua morbi latentna insuficijencija
organa
Trajna disfunkcija nekih organskih sustava npr. kronina renalna insuficijencija
Smrt

66