PRAVO NA INTIMU I PRIVATNOST

Islam svoje drustvo uspostavlja na cistoti i vanjskih i unutarnjih odnosa. Pravo na intimu i
privatnost u svim segmentima Islam garantuje svojim sticenicima. Zavirivanje u ljudske privatne
poslove i uhodenje njihovih tajni zabranjeno je, cak i ako oni rade nesto grijesno sve dotle dok to oni
cine u tajnosti a ne javno.
Imajuci u vidu spomenuto, nuzno se osvrnuti na niz problema zazivjelih u nasem narodu koji
direktno atakuju na intimu i gdje se ne postuje privatnost ukucana. Skoro se moze reci da covjek
vise nije komotan ni u svojoj vlastitoj kuci.
Prvi komsija bez najave upada u kucu i direktno ide u sobu gdje sjede, a mozda i leze njeni
stanari. Komsiji cesto puta i ne bude neugodno i zna se desiti da on kritikuje ukucane sto ih je
zatekao da spavaju i sto jos nisu ustali kao on, ili zato sto ne rade sto je on zamislio da trebaju
raditi. Ovo je veoma ruzan obicaj koji nema ama bas nikakve osnove u vjeri. cak stavise, ovakav
ruzan obicaj osuduju sve vjere u svom osnovnom ucenju kao sto se on protivi i svim moralnim
nacelima.
Unutrasnjost kuce je privatni kutak njenih ukucana. Oni imaju pravo da rade sta god hoce u
svojoj kuci i niko nema pravo da im prigovori. Netrazenje dozvole prije ulaska u odredenu kucu je
prije svega znak kucnog (ne)odgoja, znak niske vjerske svjesti i nedostatk osnovnog kulturnog
ponasanja.
Uzviseni Allah je ucinio obaveznim onome ko zeli da posjeti nekoga u njegovoj kuci da ne
ulazi dok ne dobije dozvolu i dok ne pozdravi one koji stanuju u toj kuci: O, vjernici, u tude kuce
ne ulazite dok dopustenje ne dobijete i dok ukucane ne pozdravite; to vam je bolje,
poucite se! A ako u njima nikoga ne nadete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a
ako vam se rekne: Vratite se! vi se vratite, bolje vam je a Allah zna ono sto radite.
(En-Nur, 27-28)
Da bi zastitio privatni zivot ljudi, Poslanik s.a.v.s. je strogo zabranio da bilo ko ulazi u neciju
kucu dok ne dobije dozvolu za to i dok ne obrati paznju da ne bi uznemirio stanare. Rekao je: Ko

zaviri u neciju kucu bez dozvole, ukucanima je dozvoljeno da mu izbiju

oko. (El-Buhari i Muslim)
Nekada smo se izigravali sa albancima kada bi primijetili da je neko od Bosnjaka ogradio
svoju kucu i avliju tarabama ili nekom drugom vrstom ograde. Rekli bismo im: sta si se ogradio
ko siptar! Ne znam da li albanci i danas rade to sto su nekada radili, ali znam da su ograde znacile
zastitu privatnosti i da albanci kao muslimani nisu dozvoljavali da im neko narusi njihov spokoj i mir.
Unutar svojih taraba ukucani su se odmarali i radili. zene su mogle slobodno otkrivene hodati, a
djeca se, nikoga ne smetajuci, igrati raznih igara. Nasi stari su itekako postovali tudu privatnost.
Nestankom nasih predaka nestale su ne samo tarabe, vec i moral, kultura, privatnost i intima,
smirenost i spokoj. Danas imamo veliki broj neodgojenih pojedinaca koji nam u svako doba dana
mogu hrupiti u kucu i zateci nas u stanju kakvo bi nam najmanje bilo drago.
Kuce su nam gole, u avlijama nemamo ograda, vidi nas svako kada nosimo u torbi hranu za
svoje ukucane. Ne moze niko ni uci ni izaci iz kuce a da komsije ne gledaju s prozora i pogadaju ko
je usao u kucu. Nije iznenadenje ako vas i upitaju: sta vam je u torbi, sta ste kupili, gdje ste bili, gdje
idete, ko vam je ono jucer bio a ko prekjucer i sta je htio itd
Poslanik s.a.v.s. je rekao : Ko odgurne zavjesu i zaviri u kucu prije nego
sto je dobio dozvolu da ude, usao je u podrucje gdje mu nije dozvoljeno
da ude. (Ahmed)
Kada razgovaramo sa svojim ukucanima ili komsijom ispred svoje kuce, drugi komsija se
napreze da cuje o cemu se to govori.
Poslanik s.a.v.s. je rekao o prisluskivanju razgovora : Ko tajno prisluskuje ljudske
razgovore mimo njihove volje, na Sudnjem danu ce mu u usi biti
saljevano olovo. (El-Buhari i Muslim)

Prvo jutro nakon sto se uda, mladu ujutro svi posmatraju i gledaju hoce li prostrijeti casaf
svoje nevinosti. Ako vide da je opran znak je da su mlada i mladozenja spavali zajedno, a ako se,
pak, ne pojavi ujutro komsije ustvrde kako nesto sigurno nije uredu. Ovo je klasican primjer
uhodenja o kome Uzviseni Allah kaze: ..i ne uhodite jedni druge..(El-Hudzurat, 12) Poslanik
s.a.v.s. je takoder uhodenje zabranio.
Uzviseni Gospodar svjetova nam se obraca: O vjernici, neka od vas u tri slucaja zatraze
dopustenje da vam udu oni koji su u posjedu vasem i oni koji jos nisu polno zreli; prije
jutarnjeg namaza i kada u podne odlozite odjecu svoju, i poslije obavljanja nocnog
namaza. To su tri doba kada niste obuceni, a u drugo doba nije ni vama ni njima grijeh,
ta vi jedni drugima morate ulaziti. Tako vam Allah objasnjava propise! A Allah sve zna i
mudar je. (En-Nur, 58)
U ovom ajetu se govori o pravilima ponasanja u obiteljskom krugu. Djeca imaju razmjerno
slobodan pristup, mogu dolaziti i odlaziti u svako doba dana i u postupanju sa njima postoje male
formalnosti. Ali i za njih postoje ogranicenja. Po noci i prije sabahskog vremena trebaju diskretno
traziti dopustenje prije nego sto udu, djelomicno zato sto smetaju ljude dok spavaju, djelomicno
zato sto bi ih mogli iznenaditi neodjevene ili kod presvlacenja. Isto vrijedi i za vrijeme podnevnog
odmora i poslije jacije. Za odrasle postoje strozija pravila; oni moraju u svako doba moliti
dopustenje. Iz ovoga vidimo koliko Islam vodi brigu o svim normama ponasanja u drustvenom
zivotu, a prije svega o pravu na intimnost.
Kada se radi o kucnim problemima, ni ukucanima niti komsijama ukoliko znaju za probleme
nije dozvoljeno da ih u javnost iznose. Bosnjaci su narod koji inace voli rjesavati tude probleme a ne
svoje sopstvene. To je jedan od razloga naseg nazadka u svakom pogledu. cinjenica je da se svijet
ulijenio nakon ovoga rata. Naviknuti smo da dobijamo humanitarnu pomoc i da nas drugi hrane. Ta
navika nas je na neki nacin paralizovala i ulijenila. Zbog toga imamo previse slobodnog vremena. U
nemogucnosti rjesavanja vlastitih problema, komsije rjesavaju tude probleme i u javnost
prezentiraju mahane. Poslanik s.a.v.s je rekao: O, vi koji ste muslimani samo na

jeziku, a do cijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne

istrazujte njihove mahane, jer ko istrazuje mahane svoga brata
muslimana, Allah, dzelle sanuhu, ce istraziti njegove mahane. A ciju
mahanu Allah istrazi razotkrit ce ga cak i u njegovoj kuci. (Et-Tirmizi i Ibn
Madze).

Kada se radi o svekrvi i snahi tu zaista imamo jako dosta problema, a jedan od razloga
takvoga stanja jeste i obostrano nepostivanje privatnosti i nepoznavanje uloga. Kod nas je obicaj da
se u vecini slucajeva zivi u zajednici sto samo po sebi dovodi do netrpeljivosti ukoliko se uloge
pomijesaju.
Svojom udajom mlada prelazi u tudu kucu u kojoj vec postoji porodica koja ima svoje obicaje i
pravila. Svekrva koja je docekuje je imala sina kojeg je jako voljela, mazila i pazila. Dolaskom
nevjeste ona ostaje bez svog mezimca i brigu o njemu preuzima strano celjade koje ce se sada na
neki nacin isprijeciti izmedu nje i sina. Tesko je to podnijeti i zbog toga mnoge svkrve se odlucuju na
borbu u kojoj samo one vide smisla. Ona dobro poznaje ajet u kome stoji: Majka ga nosi, a njeno
zdravlje trpi.. (Lukman, 14) majka njegova s mukom ga nosi i u mukama ga rada, nosi
ga i doji trideset mjeseci (El-Ahkaf, 15)
Svaka bi majka zeljela da joj sin ostane samo njen i da ga ni skim ne dijeli. Zbog toga nastaju
ispocetka blagi vidovi netrpeljivosti izmedu nje i njene snahe, odnosno sinovljeve supruge. Supruga
se udala za covjeka kojeg voli i ona s pravom zeli da taj covjek bude samo njen. Jer, inace, zasto se
udavala ako ce ga morati dijeliti. Ocito je da su majka (svekrva) i supruga (snaha) pogresno shvatile
svoje uloge. Ljubav sina prema majki je neupitna kao i poslusnost prema njoj. Ljubav sina prema
svojoj supruzi je takoder neupitna ali u ovom slucaju nema one poslusnosti kao prema majki. Dakle,
sin je duzan slusati majku i ciniti joj dobrocinstvo prema kuranskom ajetu: Gospodar tvoj
zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobrocinstvo cinite (El-Isra, 23)
Mijesajuci izmedu djecije ljubavi i poslusnosti i ljubavi prema zeni, mnoge majke kada
primijete da dijete vise vremena posvecuje svojoj zeni nego majki, pocinju da se mijesaju u zivot, da
mu kroje planove, da ga savjetuju kako da postupa prema svojoj zeni itd., sto se suprotstavlja
hadisu u kome Poslanik s.a.v.s. kaze: Zaista je pravo djeteta da ga njegov roditelj

poduci Kuranu, da mu nadjene lijepo ime i ozeni ga, odnosno uda, kada
postane punoljetno. (El-Hakim).
Onoga momenta kada sin dopusti da majka prede granicu mijesanja u brak poremetit ce se
ravnoteza porodice i to ce biti prvi korak ka izazivanju nesuglasica u braku. cesto puta majka to radi
iz dobrih namjera.
S druge strane, snaha ne trpi da joj se svekrva mijesa u zivot i ona nastoji da covjeka kojeg je
izabrala zadrzi samo za sebe. Ta, ona se zato i udala. U vecini slucajeva snahe godinu-dvije nakon
udaje pokusavaju nagovoriti muza da se odvoje ili kako je to u narodu poznato da se odijele, zeleci
time da postignu svoj mir i zastite privatnost. Mnoge se zadovolje i sa odvajanjem u krugu iste
kuce. Snahe uglavnom ovo zahtijevaju zbog toga sto im je ugrozena privatnost i sto se ne mogu
opustiti u kuci u kojoj pored nje i muza zive i drugi. One bi htjele da budu slobodne kada su sa
svojim muzevima. Islam im to dozvoljava, On ne vole da ih neko kontrolise i da imaju tutora.
Zamislite kako izgleda kada snaha ne moze da se raskomoti u svojoj sobi i strepi hoce li ko naici i
hoce li joj svekrva uci u sobu. Zbog toga mnoge vole da svekrve i nema. Poznato je da za djevojku,
koja se udaje za momka koji nema roditelje, druge djevojke znaju kazati: Blago se njoj, udala se za
fina momka; nema ni oca ni majku.
Na samu pomisao da se sin hoce odijeliti majke reaguju s negodovanjem. Nastaju problemi.
Prvo se posvadaju svekrva i snaha, jer ona misli da je snaha nagovorila sina na taj cin. Potom se
posvadaju sin i mati, da bi na posljetku doslo i do prepirke i razlaza medu samim supruznicima.
Bosna i Hercegovina je po mnogo cemu specificna, a jedna od njenih specificnosti je i zivot
vise bracnih parova u istoj kuci. Vjerovatno je on kod nasih starih bio motiviran zeljom za
zadrzavanjem imetka u krugu porodice.
U osnovi Islam nema nista protiv zajednickog zivljenja ako je to nuzno, ali je cinjenica da ne
mozemo naci ni jedan kuransko-hadiski tekst koji govori u prilog pohvalnosti zajednickog zivljenja
vise bracnih zajednica, pa makar se to radilo i o majci i ocu. Naprotiv, naci cemo tekstove koji
govore suprotno. Ibrahim a.s. nije zivio sa svojim sinom i njegovom snahom, vec odvojeno, a s
vremena na vrijeme ih je posjecivao. Islam postuje privatnost bracnih drugova i zbog toga je
zabranio djeci da ulaze u sobu u tri termina bez dozvole. Stariji uvijek moraju traziti dozvolu. Mnoge
se zene zale kako im svekrva u bracnu sobu ulazi bez kucanja, zagleda u ormar, ispituje o odnosima
izmedu njih dvoje i uz sve to prati kada je bojler upaljen a kada nije.
Kada u Kuranu i hadisu nailazimo na tekstove koji tretiraju pitanje braka i bracne zajednice,
uvijek se govori u dvojini, tj. samo o muzu i zeni. Kada citamo siru ashaba vidjet cemo da kada se
govori o bracnoj zajednici, nigdje se ne spominju svekrve, a ako se i spominju onda se spominju u
kontekstu druge potpuno odvojene porodice. Odijeliti se ne znaci i prekinuti onose sa roditeljima.
Radi se o novoj porodici koja zasluzuje da zivi samostalno.

Svi ste vi pastiri i svi cete biti odgovorni za svoje

stado zena je pastir u kuci svoga muza, pa ce i ona biti odgovorna za
svoje stado (El-Buhari i Muslim). Hadis nam govori da ne moze biti vise pastira u jednoj
Poslanik s.a.v.s. je rekao:

kuci. On je samo jedan, a to je supruga. Muz je pastir porodice kao cjeline, a svekrva je pastir svoje
kuce.

Islam sve probleme lijeci u korjenu i ako se zna da ce nesto u dogledno ili nedogledno vrijeme
izazvati nesuglasice, automatski se ide ka eliminaciji uzroka eventualne svade. U ovom slucaju, ako
ce zivot u zajednici posvadati sina i majku i razbiti bracnu zajednicu, bolje je u startu to rijesiti i
odvojiti bracne parove. Neka svako ima svoj zivot i svoju intimu. Ne mora svekrva znati kada je
bojler ukljucen a kada ne. Neka snaha zivi u brak u miru. U tom slucaju ce se i majka i sin i
snaha vise slagati i voljeti.
One su duzne biti poslusne prema svojim roditeljima, a svekrvu su duzne postovati kao majku
njihovih muzeva. Djeca su duzna slusati svoje roditelje a ne snahe. Nigdje se ni u Kuranu ni u
sunnetu ne spominje slijepa poslusnost svekrvi.
Nekada poslusnost svekrvi ide na racun muza. Muz, odnosno, sin je razapet izmedu majke i
supruge. Tesko mu je obadvijema udovoljiti, pogotovo ako i jedna i druga zahtijevaju nesto sto utice
na nemiran zivot u braku.

Sve ovo sto smo spomenuli ne znaci da je problem uvijek u svekrvi. Nerijetko porodicnim
svadama zna kumovati i snaha. Vrlo cesto bas ona biva razlogom nepravde prema majci od strane
sina. Jedan od pokajnika je prije nego se pokajao na nagovor svoje zene istjerao majku iz kuce. zena
mu nije podnosila majku i cinila je sve da je sin zamrzi. Sin nije mogao vise izdrzati i poslusao je
svoju zenu. Majka je zavrsila u starackom domu. Nakon nekog vremena sin je shvatio da mu
njegova zena samo zlo nanosi, a da mu majka zeli dobro. Pustio je svoju zenu i vratio majku.
Ibrahim a.s. je prilikom posjete svom sinu Ismailu upitao njegovu zenu kako im je. On je rekla
da im je tesko i da pate od oskudice u hrani i imetku. Ibrahim joj je rekao da prenese njegovom sinu
da treba da promijeni kucni prag, sto je znacilo da treba promijeniti zenu.
Ovo je primjer kada snaha nije dostojna zivota u braku i kada zivot sa njom ugrozava ne samo
muza vec i njegovu rodbinu.
Mnogi ce kazati kako se nema uslova i kako je situacija teska, te je zbog toga nuzno da se zivi
u zajednici. Nema sumnje je da je ekonomska situacija u Bosni veoma teska, ali to ni u kom slucaju
neopravdava sukobe proizasle iz povrede tude intimnosti.
Ako se nema uslova za zivjeti u odvojenim kucama, sto bi svakako bilo idealno, ima se uslova
da se u istoj kuci svakome obezbijedi intimnost ili privatnost.
Veoma je lijep obicaj u arapskim krajevima. Sin se ne odlucuje na zenidbu dok sebi i svojoj
buducoj mladi ne obezbijedi stan ili makar sobu u kuci svoje porodice sa zasebnim kupatilom. Kada
se ozene oni svojim roditeljima idu u goste. Majka ih toplo i srdacno docekuje i ispraca i jedva ceka
da opet dodu. I svi su sretni i svi se vole.
U nekim mjestima je obicaj da im se sedam dana ne dolazi u posjetu. To je izraz postovanja
prema mladencima
Svaka vjerska zapovijed pociva na mudrosti ili razboritom razlogu bez obzira da li
je to direktno objasnjeno ili ne. (Mevdudi).

Hfz. Mr. Senaid Zajimovic