BEKER

istraivanje u novinarstvu
Istraivako novinarstvo je, tematski i metodski, usmjereno uglavnom na trei zadatak
nabrojen u citiranu naelu Vijea Evrope, po kojemu novinstvo podvrgava djelovanje
razliitih tipova vlasti stalnome kritikom preispitivanju.
Istraivanje je u novinarstvu, s obzirom na taj zadatak (ne jedini, ali jamano
najistaknutiji), postupak

utvrivanja injenica unutar njihova drutvenog (socijalnog, ekonomskog, politikog

itd.) konteksta,

utvrivanja odnosa izmeu injenica i njihova konteksta,

analize tako dobivenih podataka,

referiranja podataka i analize korisniku (itatelju/sluatelju/gledatelju).

Pri istraivanju novinar, slijedei uglavnom shemu Paula Williamsa (Weinberg 1996: 9-13):

utvruje koncept istraivanja, pri emu

odabire teme istraivanja,

postavlja hipoteze istraivanja;

utvruje mogue izvore

primarne dokumentacijske izvore,

sekundarne dokumentacijske izvore,

ljudski izvori;

odabire istraivaku tehniku;

procjenjuje izvedivost;

(su)odluuje o izvoenju istraivanja;

izrauje plan istraivanja;

gradi bazu podataka;

provodi istraivanje;

evaluira prikupljene podatke;

popunjava eventualne praznine u podacima;

reevaluira prikupljene podatke;

finalizira rezultate istraivanja (pisanje, montaa, dopisivanje, zavrna evaluacija,

zavrna dorada);

objavljuje rezultate istraivanja;

eventualno slijedi temu (follow up).

Novinarsko istraivanje sloeni je oblik novinarskog izraza, jer moe sadravati

elemente izvijesti, reportae, komentara, esto izjava i intervjua, a ponekad i drugih anrova.
To je anrovsko arenilo zadano time to se novinsko istraivanje ne bavi samo injenicom ili
dogaajem, nego

nastoji zai u vijest i ii preko vijesti istraujui joj razloge, uzroke, prethodna i slina
zbivanja, te mogue posljedice; odnosno

ispitati neku aktualnu drutvenu temu (politiku, ekonomsku, kulturnu, socijalnu

pojavu) ili

neku zajednicu (naciju, grad, religiju).

Novinarsko istraivanje pristupa temi fenomenoloki, istodobno s raznih aspekata,

dakle polifunkcionalno, s nakanom da obuhvati sve njezine bitne elemente (to je uglavnom
nemogue u jednome novinskom lanku). Istraivakom novinarstvu glavna je tema
drutvena kontroverzija i stoga, uglavnom, drutvena patologija.
Da bi javnosti mogli pruiti neovisne, vjerodostojne i aurne podatke o
kontroverzijama i o elementima drutvene patologije, novinari moraju moi i znati sami
istraiti injenice i prikupiti podatke.
U kvalitetnome istraivakom novinarstvu novinar ili glasilo istraivanje planiraju i
vode samostalno, neovisno od ustanova vlasti, primjenjujui verificirane metode drutvenih
istraivanja, uz skrupulozno provjeravanje podataka.

U istraivakom novinarstvu, vie nego u inim rodovima novinarstva (od izvjetajnoga

do ostaloga analitikoga) dolazi do izraaja eventualna nadzorna funkcija novinstva
(watchdog u angloamerikom argonu). To novinarstvo najee istrauje djelovanje koje
institucije ili pojedinci prikrivaju, iako je vano za drutvenu zajednicu na nekom teritoriju.

Usredotouje se uglavnom na akcije tetne po interese te zajednice odnosno po ljudska prava,

osobna ili skupna; akcije veinom nezakonite; akcije vjerojatno nemoralne.
Stoga se istraivako novinarstvo ponekad definira i kao prekapanje po smeu
(muckracking, pojam prvotno primijenjen na specifinu teme koje su zaokupljale novinare u
Sjedinjenim Dravama Amerike na prijelazu iz pretprologa u prolo stoljee). To usmjerenje
istraivakog novinarstva moe kliznuti u puki skandalizam i izgubiti svoju zbiljsku
relevantnost.
Kvalitetno istraivako novinarstvo razlikuje se od skandalistikoga i po tome to
drutveni interes za temu pretpostavlja njenoj komercijalnosti.
Istraivako novinarstvo, istraujui proturjeja i osobito patologiju drutva, ee se
nego drugi rodovi novinarstva sudara s granicama drutvene snoljivosti, kako spram tema
kojima se bavi, tako i spram novinarstva samoga i njegova eventualnog zadiranja u privatnost.
Tipian primjer su bolesti dravnika: koliko su one privatna stvar pacijenta koji je na
javnoj dunosti, a koliko njegova specifina patologija moe utjecati na percipiranje i
odluivanje pacijenta, a time i na javno dobro u mjeri u kojoj pacijent na nj utjee to onda
jest drutveno interesantno.
Granica izmeu drutvenog interesa i prava na privatnost fluidna je. Mijenja se od
doba do doba, od zemlje do zemlje. Ta je granica izvor osjetljivosti.

Istrazivanje i ino novinarstvo

Istraivaki novinar je mukarac ili ena ija je zadaa otkriti istinu i
identificirati odstupanja od nje bilo u kojemu dostupnom mediju.
To tvrdi de Burgh (2000: 9). Iz te definicije apsolutno je nemogue utvrditi bilo kakvu
razliku izmeu istraivakoga i ikakvoga drugog novinarstva. Postoji li novinar kojemu
zadaa nije da utvrdi istinu i odstupanja od nje?
Preciznije: smije li se novinarom zvati onaj tko to ne ini? Odgovor se ini oitim.
Opisno (izvjestiteljsko, reportersko) novinarstvo ima dva zadatka: da objavi (a) sve to
je vrijedno i (b) sve to je zanimljivo. Ili, kako kae Boyd (1994): sve to sadri bliskost

(proximity), relevantnost, neposrednost (immediacy), dramatinost itd. Istraivako

novinarstvo takoer mora udovoljiti tim kriterijima ali oni mu nisu dovoljni.
Uz njih mora vazda biti nazoan i stanovit moralni kriterij: vrijedno je istraivanja
ono to je i vrijedno i zanimljivo, ali to istodobno u korisnika budi jasno opredjeljivanje za
ili protiv, jasno oduevljenje ili gnuanje (priznajemo da je redoslijed uglavnom obrnut).
Uglavnom bi morao biti nazoan i kriterij drutvene vanosti: istraivako
izvjetavanje ne odnosi se na izolirane incidente, nego na sustavne probleme (Fleeson
2000: 6). Pritom se esto rabi pojam javni interes. U novinarstvu jedino novinari treba da
odluuju to je javni interes (poto su, naravno, pribavili informacije s relevantnih strana).
U tom pogledu je dobro rei da svaki novinar istrauje (ili bi trebalo da istrauje) ali
istraivaki novinar (ili novinar na istraivakom zadatku u novinarstvu, jer se malo tko bavi
samo istraivakim novinarstvom) mora u istraivanju raunati i na etiki moment (koji
izvjestitelju moe biti radno irelevantan) i na drutvenu vanost. Ba zato mora optirati za
objektivistiki pristup u samom istraivanju onaj koji ne jame ni istraivake metode u
drutvenim znanostima, ali ga najvema obeavaju. Budui da njegov zadatak esto poinje
od dojma o krivdi (Randall 2000: 99-100), sve e provui kroz ealj skepse, jerbo je
njegov cilj nai i ono (odnosno: ba ono) to je skriveno, iskrivljeno, krivotvoreno (de Burgh
2000: 17):

identificirati sramnu ili ak ilegalnu praksu kao moralno nesnosnu,

otkriti zloporabu vlasti odnosno moi,

propitati injenice na kojima se temelje tvrdnje,

provjeriti je li pravosue bilo pristrano i/ili korumpirano,

provjeriti je li zakon bio zaobien i duh zakona izdan,

razotkriti jaz izmeu izjave i prakse,

otkriti skrito.
Opisno (reportersko) novinarstvo treba(lo bi) da se odlikuje otrim opaanjem,

primjerenim objanjavanjem, ivahnou i ivotnou.

Moda ti zahtjevi u istraivakom novinarstvu nisu u prvom planu, ali budui da se
ono u nekoj mjeri odnose na svako novinarstvo odnose se i na istraivako. Interpretativno
novinarstvo proizlazi iz potrebe da se bolje razumiju dogaaji i fenomeni, da se jasnije i
obuhvatnije odgovori na pitanja "zato?" (why, cur) i na u anglosaskoj formuli zanemareno
"kako?" (quomodo). Istraivako novinarstvo odgovara i na ta dva pitanja, vjerojatno iscrpnije
negoli na prva etiri ali za razliku od interpretativnog novinarstva, koje sebi doputa

hipoteze i otvorena pitanja, istraivako novinarstvo ne smije ii dalje od injenica, svih

injenica, ne iznosei ita osim injenica, kojih se mora drati i u svojoj zakljunoj analizi, ma
koliko rezolutna ona bila.
Istraivako novinarstvo specifino je, dakle, i po tome to u sebi bilo u metodama,
bilo u prezentaciji sadri bitne elemente ostalih anrova novinarstva, ali je uporaba tih
elemenata drukija i podreena njegovoj razliitoj svrsi. Istraivako novinarstvo specifino
je, dakle, i po tome to u sebi bilo u metodama, bilo u prezentaciji sadri bitne elemente
ostalih anrova novinarstva, ali je uporaba tih elemenata drukija i podreena njegovoj
razliitoj svrsi. Ne treba ga brkati ni s angairanim novinarstvom, bez obzira na to to
istraivako novinarstvo zna iziskivati golem angaman.
Od angairanog novinarstva istraivako novinarstvo se lui ili treba da se razlikuje
(po mom uvjerenju) time to angairano novinarstvo smije biti novinarstvo s tezom, smije
polaziti od (evidentnih, a ne skrivenih) idejnih, religijskih, pa i stranako-politikih
orijentacija novinara. Vano je da ga korisnik od poetka percipira takvim i da zna to je
posrijedi: zastupanje vlastita gledita u novinarskim anrovima. Istraivako novinarstvo,
naprotiv, ne smije kliznuti u taj kolosijek, mora sauvati maksimum mogue objektivnosti, da
bi korisniku pruilo to vjerodostojnije podatke na kojima e on sam moi graditi svoj sud
(odstupanje je dopustivo, kako smo ve rekli, samo u zakljunom komentaru, ali tek poto su
svi rezultati izloeni).
tovie, istraivako novinarstvo mora njegovati metodoloku skepsu od samog
projekta istraivanja pa sve do definitivnih zakljuaka i njihova komentiranja. Novinara ne
treba suvie zabrinjavati to e predstavnici pogoenih kategorija tu skepsu nazivati
arogantnom i to e joj traiti politiko zalee. To je njihov posao, te se ne treba uditi nad
pokuajima onih koga istraivanje prikazuje u nepovoljnu svjetlu da se prikae kao rtva
politikog neprijateljstva, makinacija ili raznoraznih mranih urota.
Skepsa, naglaavam, i zato mora biti metodska. Metodsku skepsu ne treba brkati s
idejnom. Ne treba je, poam od vlastita novinarskog uma, proeti politikom obojenou.
De Burgh (2000: 10-12) upozorava na razlike izmeu istraivakoga i disentivnog
novinarstva (u taj irok termin moe ui kojeta, od opozicijskoga do disidentskoga,
ukljuujui svakojake vrste protimbe: generacijske, rasne, civilizacijske). Naravno da
disentivno novinarstvo pripada u angairano novinarstvo i da se na nj odnosi isto to smo
netom rekli o angairanu novinarstvu.
Ve je reeno da i u drugim vidovima novinarstva moe biti istraivanja, koja mogu
donijeti i senzacionalne novosti (scoop), ali to nije samo po sebi dokaz da taj novinarski

uradak zalazi u istraivako novinarstvo, ako mu nedostaju bilo metode, bilo ciljevi
istraivakog novinarstva.
Samo bavljenje negativnostima odnosno crnim stranama drutva ne ini novinarstvo
odmah istraivakim: ono se razlikuje od sudske i od crne kronike, koje mogu donositi ili
prenositi informacije, objavljivati reportae, a da to ipak ne preraste u istraivaki posao.
Istraivakom novinarstvu se pribliava tumaena reportaa (interpretative reportage),
ali ni ona ne zalazi u istraivanje ako ne koristi metodska pravila istraivakog novinarstva.
Timski rad nije obavezna znaajka istraivakog novinarstva, ali u njemu je ei nego
inae.

Eticnost istrazivacnog novinarstva

Istina i odnos spram nje kljuno su etiko pitanje svakog novinarstva, ali
istraivakoga jo i vie nego drugih. Raspravljajui o etici i novinarstvu Kangrga (1998)
ralanjuje novinarstvo na etiri kategorije s obzirom na njihov etiki angaman:
Puko prenoenje vijesti, dobivenih od nekoga (iz odreena izvora zaduena za
prikupljanje vijesti), mehaniki je posao a ako je rije o radiju, onda bi tu osnovni
problem bio znati dobro, jasno i razgovijetno proitati danu vijest. Uzet sam za sebe,
taj aspekt novinarstva nema jo neposredne veze s etikom problematikom. Samo u
irem drutveno-politikom kontekstu (najdrastiniji je primjer novinar kao
glasnogovornik ili sluga okupatora koji prenosi oite dezinformacije i lai, kojih i
moe i mora biti svjestan, pa je kao takav svjesni neprijatelj svojega naroda) takav
novinar i takvo toboe "neutralno" novinarstvo podlijee etiko-moralnoj valorizaciji
(to se onda naziva osudom).
Drugi oblik novinarstva jest traganje za vijestima, koje se onda moraju
provjeravati, pa je rije o injenicama ili dogaajima, to kao takvi ne smiju biti
iskrivljeni ili polovino prikazani, odnosno ak i falsificirani u odreenu interesu ili
koristi.
Trei bi oblik ili aspekt novinarskog zanata bio tzv. vieg ranga, a sastoji se u
interpretaciji nekog dogaaja ili injenice iz razliitih podruja politikog,
drutvenog, gospodarskog, kulturnog ili znanstveno-umjetnikog ivota. Taj je oblik
novinarskoga rada ve jako vezan za jedno etiko prosuivanje, jer je tu na djelu

odreeno stajalite i implicitno ili eksplicitno valoriziranje predmeta izvjetavanja.

Kvaliteta tog posla ne ovisi samo o poznavanju "materije", nego ujedno ili ak
preteito o "habitusu" novinara, to ukljuuje gotovo itavo njegovo ivotno stajalite
i opredjeljenje za ili protiv, pri emu je maksimalna objektivnost najvii zadatak i
dostignue tog posla. Taj zadatak mogu izvravati i u njemu se usavravati samo vrsni
novinari, koji onda na taj nain postiu odgovarajui ugled ne samo unutar svoje
struke ili profesije, "meu svojima", nego, to je tu mnogo vanije, i u iroj drutvenoj
sredini, ili ak u inozemstvu.
I napokon, dolazimo do tzv. analitikog ili istraivakog novinarstva, koje zaista zahtijeva
potpunog ovjeka s posebnim "nervom" kako za novinarstvo samo, tako i za samostalan,
originalan, moglo bi se ak rei i stvaralaki pristup predmetu obrade. Novinar se tu potvruje
kao osebujna osobnost koja dri do sebe i svojeg posla tako da ni na koji nain ne pristaje na
bilo kakav "diktat" izvana ili unutar svojeg ceha, nego inzistira na samostojnosti i neovisnosti
svojeg miljenja, profesije i ugleda, to znai na svojemu moralnom dignitetu ili integritetu.
Istraivako novinarstvo mora, jo vie od drugih, drati se injenica, izloiti
injenice, sve relevantne injenice i nita osim injenica. Na praktinijoj razini na to je
upozorio Indro Montanelli (La stanza di Montanelli, Corriere della Sera, Milano 30-IV1997):
injenice se iznose u cijelosti; tko cenzurira neto od njih nepoten je, pa e
prije ili kasnije biti raskrinkan kao takav. Ali ak i kada se injenice iznose
najskrupoloznije, pa ak i koristei iste rijei, mogu se izrei razliite, ak suprotne
teze. Na primjer, ako o nekome kaem: Veliki je podlac, ali veoma inteligentan,
dajem prednost njegovoj inteligenciji nad podlou, pa time iznosim, u biti, pozitivan
sud. Ako kaem: Inteligentan je, ali veliki podlac, iznosim negativan sud. Eto: taj
izbor redoslijeda imbenika jedina je samovolja koju mi komunikatori smijemo sebi
dopustiti u naem rezimiranju osoba i injenica.
Novinarstvo, osobito analitiko (i interpretativno i istraivako), ima, dakle, znatnu
odgovornost. Istraivako i vie od interpretativnoga, jer se pretpostavlja da komentator iznosi
svoj stav, da je pristran, dok istraiva mora svoju orijentaciju, svoju pristranost, podrediti
teroru injenica. On mora istraiti injenice i iznijeti ih cjelovito, djelovati neovisno,
I u istraivakom novinarstvu odabir tema, pristupa, rastera injenica, proizlazi ipak
iz individualnoga novinarova osjeaja za istinu i ne zaboravimo pravdu, socijalnu ve

utoliko to se novinska informacija prikuplja i distribuira u drutvu, spram nepoznata

korisnika.
Taj aspekt naglaava etiku dimenziju istraivakog novinarstva.
Ono, naravno, mora potovati tradicionalne etike postulate svakog novinarstva. To
znai i respektirati dostojanstvo, privatnost, prava i dobrobit osoba s kojima se novinar
susree u istraivanju:

izazvati to manju tetu svojim akcijama i pokuati razumjeti i one s kojima smo
nesuglasni;

ne objavljivati neslubene optube koje dovode u pitanje neiju ast odnosno ugled, a
da mu ne damo priliku za odgovor;

ne naruiti tue pravo na privatnost, osim kada to iziskuje ugroenost javnih interesa
koja moe prouzroiti nepopravljive tete po zdravlje, ivot i sline vrijednosti;

osobito zatititi privatnost (pa i mogunost identificiranja) drutveno hendikepiranih:

zdravstveno (bolesnici, invalidi itd.),

socijalno (siromasi, beskunici, neadaptirani, eventualno opet invalidi itd.),

dobno (djeca, malodobnici, pripadnici tree dobi itd.),

potivati posebnosti pripadnika manjinskih skupina;

potivati posebnosti spolova ustrajui u njihovoj ravnopravnosti;

ne objavljivati one podatke o poroku ili zloinu koji zadovoljavaju samo morbidnu
radoznalost;

smjesta i potpuno ispraviti objavljene netone podatke, i bez zahtjeva zainteresiranih.

Ne zaboravimo da etika i zakon nisu istoznanice premda je bolje kad je i zakon

etian, a ne samo moralan. Ni etiki kodeks nije kadar predvidjeti, a kamoli razrijeiti sve
situacije na koje novinar nailazi u praksi. Dvojbi uvijek ima, i u najiskusnijih novinara.
Posavjetovati se s kolegom i sa strunjakom nije znak neznanja nego odgovornosti.
Odgovornost je kljuan pojam novinarske etike.