FAKULTET POLITIKIH NAUKA

UNIVERZITETA U SARAJEVU

Smjer: Sociologija

Godina studija: III

Predmet: Sociologija religije

Nastavnik:

Religija i konflikti s posebnim osvrtom na BiH

Esej

Sarajevo, 2014.

Mi smo ovdje sasvim dovoljno religiozni da bi smo se mrzili, a

slabi vjernici da bi smo uzajamno potovali i voljeli jedni druge. (Jonathan Swift).

isuvie

UVOD
Na temu religije i konflikti mogue je mnogo rasprava. U ovom eseju sam pisala koliko i kako
rat utie na ljude i na koji nain religija ima svoje uee u ratovima, opravdava stradanja i
ubijanja. Religije, u svom optem nauavanju nisu pokrenule rat u Bosni i Hercegovini, ali
sigurno je da su prvim pucnjem imale su svoj udio. Pripadnost vjeri odredilo je nacionalnost
tj. pravoslavci-Srbi, katolici-Hrvati i muslimani-Bonjaci. Paljeni su vjerski objekti kao
obiljeja nacije i eventualno dominantnosti drugih zbog unitavanja tog objekta.
Religija (lat) vjerovanje u Nadnaravno i sveto izraeno religijskim obiajima, obredima i
simbolima o kojima se skrbe religijske organizacije i religijsko vodstvo i koje sljedbenike date
religije opskrbljuju udorednim definicijama.
Konfesija (lat), izraz confessio, nakon mira u Augsburgu (1555.) poprima znaenje
kranske zajednice zasnovane na nekom doktriniranom spisu; vjeroispovijed, ispovijedanje,
pripadanje nekoj vjeri.(Cvitkovi,2005:231,379)
Konflikt

(lat.)

sukob,

spor,

rasprava,

ali

oruani

sukob,

borba,

rat.(Beridan,Tomi,Kreso,2001:172)

RAZRADA TEME

Bilo bi iluzorno oekivati od religija i religijskih zajednica da razrjeuju drutvene konflikte,

ali se od njih oekuje da doprinose smanjenju neprijateljstva, mrnje i nepovjerenja. Naalost,
povijest nam pokazuje da religijske podjele mogu biti uzrokom mnogih konflikata.
Etnifikacija (Vrcan) i religizacija politike pretvara mnoge od tih drutvenih konflikata u
etnike i religijske. Religije i religijske zajednice mogu biti koritene u razliitim politikim
konfliktima: izmeu pojedinih drava, izmeu pojedinih politikih stranaka, izmeu pojedinih
nacionalnih lidera, itd. Ako drava, zakonima i politikom praksom, daje prednost
tradicionalnim, nacionalnim religijama i konfesijama, otvara put za stvaranje drutvenih
konflikata zbog nepriznavanja postojanja ostalih religijskih grupa. Meu sociologijskim
teorijama konflikata svakako treba istai onu po kojoj heterogena drutva (po kulturi, jeziku,
tradiciji, naciji, konfesiji) konstantno prate konflikti odnosi. (Cvitkovi,2004:203,204).
Marks smatra da je sukob pokreta drutvenog razvoja. Borba je odnos u kome akter svesno
pokuava da sprovede sopstvenu volju nasuprot otporu ostalih aktera. Grelley (Grili) je
procjenio (1974.) da su poslije Drugog svjetskog rata etniki konflikti odnijeli blizu dvadeset
milijuna ljudi. (Cvitkovi,2004:204). Jesu svi ovi kako Marks kaze akteri u smrt srtali
zbog nametanja svoje volje, svojih ideala, potreba i najvanije od svega, je li se to ikome
isplatilo? Remetei mir, sukobljavanje zbog ideala za koje je bilo vrijedno izgubiti ivot jo
nije gotovo i dalje odnosi ivote. Konflikti su pratea pojava ne toliko multireligijskih i
multinacionalnih, koliko drutava koja su dugo provela u dubljim krizama, u kojima je
oslabila odgovornost posebno nosilaca javnih funkcija, koja pate od nedostatka programa
izlaska iz krize, itd. Moglo bi se rei da religije nisu konfliktne, ali su kroz povijest, na ovaj ili
onaj nain, bile povezane s drutvenim konfliktima, pa u njima i dominirale, doprinosile
rasplamsavanju sukoba, ali i njihovom smirivanju. Religije i konfesije e uvijek doprinositi
drutvenim konfliktima ako u multireligijskim i multikonfesionalnim drutvima tvrde kako su
one jedine istinite (a manje-vie, sve su religije tvrdile da su one jedine prave, istinite).
(Cvitkovi,2004:205). vajcarski psihijatar Karl Gustav Jung (C.G. Jung), razliite oblike
neurotine religioznosti kvalificira kao ilegalan pristup religiji. A to znai da, u
projekcionoj ravni samoodbrane, frustrirani pojedinac svoje neurotino ponaanje nesvjesno
prevodi u religiozne ideale. Na taj nain on svoje ispade pravda religioznim motivima,
skrivajui tako prave razloge svog neprihvatljivog dranja. U kriznim periodima drutva (kao
to je rat), kada naglo popuste stege zakona, pozivanje na religiju postaje idealan javni
2

izgovor za zloine i legalizaciju line agresije i potisnute mrnje neurotinih vjernika. To je

trenutak kad njihova tobonja religija legalno okree lea vjeri na koju se oni svakodnevno
i naglaeno pozivaju. (Tekst predstavlja cjelinu izlaganja podnesenog na Meunarodnom
simpoziju religiologa i theologa (Ilida, 18.-19. 03. 2005.http://tacno.net/kultura/politikareligioznog-konflikta-religija-izmeu-vjere-i-politike/ 1.11.2014.) Dok god religijski simboli
budu plijenili mate ljudi i dokle god drutva budu opsjednuta konfliktima, ljudi e nastojati
religijske simbole uvui u svoje konflikte, koristiti ih poput oruja u svojim ratovima
(Volf,1994:252 u Citkovi,2004:207).Etniki konflikti na tlu ex. Jugoslavije su najvie
kulminirali na hrvatsko-srpsko-bonjakoj crti. Unutar ovih naroda religije i konfesije su
manje-vie bile faktor drutvene integracije. Nacionalne zajednice su u svoj sistem vrijednosti
uvrstile i religijske vrijednosti ime se stvarao put sakralizaciji nacije. Religija i konfesija
sticale su integrativnu ulogu unutar lanova iste nacionalne zajednice, ali i dezintegrativnu
ulogu u odnosima meu pripadnicima drugih nacionalnih zajednica. Dezintegrativna uloga
vodila je neprijateljstvu meu pripadnicima razliitih religija i konfesija. U multietnikoj
dravi religija i konfesija se javljaju kao snaga koja utjee na meuetnike konflikte. Bosna i
Hercegovina zbog svog geografskog poloaja, gdje su se prepletale razne civilizacije i
religije, stvoreno je pogodno tlo za irenje dezintergarivnosti naroda. Bila je i ostala
kontaktna i konfliktna zona civilizacije. U Bosni i Hercegovini ne nalazi se samo granica
izmeu kranstva i islama, ve i granica unutar kranstva, izmeu rimokatolianstva i
pravoslavlja. Ove razlike uvjetuju visok stupanj konfesionalne identifikacije to dolazi do
izraaja u konfliktnim situacijama. U istraivanju koje se provodilo 1987. godine Religijski i
nacionalni odnosi u Bosni i Hercegovini pokazalo je daje stupanj konfesionalne
samoidentifikacije bio etiri puta vei od samoidentifikacije vjernik sam. Isprepletanje
raznih naroda i konfesija raalo je antagonizme i etnike sukobe, ali takoer ostavljao je i
svijetle primjere vjerske tolerancije, nacionalne saradnje i zajednikog ivota. Spominjanje
Boga u ratu kao na primjer Bog i Hrvati ili Bog uva Srbiju, dovelo je do prisvajanja,
nacionalizovanja Boga. Sakralizirali su se dogaaji, nacionalne tradicije pa i osobe iz
nacionalne prolosti. Ovim religijski praznici poprimaju karakter nacionalnih pa i njihovo
obiljeavanje ide u skladu sa narodnim i folklornim obiajima. Religija i konfesija se
doivljavaju kao znak nacionalnog identiteta. Iz toga proizilazi optereenost

konfesija

nacionalnim identitetom, prolou nacije, nacionalno se stavlja u poziciju vlastitog

religijskog interesa. Religijske zajednice preuzimaju zadatak njegovanja nacionalne, a ne
religijske svijesti, brigu za kulturnu batinu i integritet nacije. Vjera se uzima kao dokaz
nacionalnosti, a konfesionalna pripadnost dokaz nacionalne pripadnosti. Tako se religija i
3

konfesija javljaju u funkciji nacije. Nacionalne zajednice pravdaju se religijom, a religijske

zajednice poinju se baviti naciom zaboravljajui na religiju. Rat u Bosni i Hercegovini (1991
- 1995.) voen je u izrazitom multikonfesionalnom drutvu. Koja je onda bila uloga religije u
tom ratu? Grbovi, stradanja, groblja po parkovima i ispred zgrada, to je bio bosanskohercegovaki rat. Rat gladnih ljudi s jedne strane i topova i viecjevnih bacaa s druge strane
koji siju smrt i ranjavanja. Rat je odnosio ljubav, simpatije, prijateljstva i druenja a donio
praznik smrti. Praznio je crkve i damije a punio groblja. U ratu u ovjeku raste ivotinjski
nagon za ubijanjem, ubijanje postaje prirodno i odobreno. Glavna tema u ratnim
izvjetajima bila je ko je koga ubio, ljudi su pretvoreni u brojke, a oruje slui jedninoj svojoj
svrsi za ubijanje. U ratu ne postoji dijalog i konverzacija, ustvari, onaj ko ga povede i ne zna
za to. Volja se jednostavno namee minobacaima, tenkovima, oklopnim transporterima i sve
to opravdano i zainjeno nacionalnim i vjerskim interesima i glupostima. U ratu jedan od
glavnih ciljeva je ruenje crkvi i damija kao simbola nacije na ovim prostorima. Rue se
ulice tvornice, gradovi, a prije svega ljudski ivoti i nikoga nije briga za to. Rat je donosio na
desetine mrtvih svaki dan, a srozani narod je ne svojom voljom morao stati na pozicije
nacionalista, a u multinacionalnom ratu teko je biti ne biti nacionalist. To postaje normalno
stanje duha. U svijetu postoji 3. 700 etnikih i religijskih grupa. Hoe li se njihovi odnosi
odvijati harmonino ili emo i u 21. stoljeu doivjeti njihove meusobne konflikte? U
bosanskohercegovakom ratu se govorilo o egzodusu Bonjaka, Hrvata i Srba, i da svo zlo
ine ekstremisti iz drugog naroda i da rat nema etniko obiljeje. Nabrojano je na stotine
poruenih i unitenih sakralnih objekata, tampa je pisala o popravoslavljenu pripadnika
islama, o urezivanju krstova na njihovim tijelima, a istovremeno se pisalo da rat nije nosio
vjerska obiljeja.Logiki: nepomuena vjera bi morala biti jedini cilj religije; njen jedini
interes i njena jedina obaveza. Svaka ideologija, etnopolitika, i tzv. nacionalni interes,
moraju ostati potpuno po strani. Jer, interes je odlika zavisne volje koja nije uvijek sama od
sebe saglasna s umom. Stoga se kod boanske volje ne moe zamisliti nikakav interes (I.
Kant). Kantovski govorei, u religiji kao praktinoj etici, nije nam dato da predpostavljamo
uzroke onoga to se deava (to je zadaa politike), ve da postavljamo zakone o onome to
treba da se deava. Neovisno o tome da li nam se to svia ili ne svia. (E.
Bajtal: Zloupotreba religije u politike svrhe, http://tacno.net/kultura/politika-religioznogkonflikta-religija-izmeu-vjere-i-politike/ 5.11.2014.). Rat je prije svega, ubijanje i umiranje.
Religija pokuava da se ta okrutnost rata lake prihvati. Ona opravdava smrt poginulih: I ne
recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: 'Mrtvi su!'. Ne, oni su ivi, ali vi ne znate!
(Kur'an II, 154). Religije mogu ponuditi definicije po kojima je ubijanje zabranjeno.
4

(Cvitkovi,2004:216). Princip etikog rigorizma (sve ili nita) savreno pregnantno

izraavaju islamski aksiomi: ko ubije samo jednog ovjeka, ubio je itav svijet. I obrnuto, ko
spasi jednog ovjeka spasio je itav svijet. Danas na Balkanu svjedoimo klizanju vjere u
religiju, s jedne, i poraznom klizanju religije u politiku, s druge strane. Kao ancila politike,
religija nema nita zajedniko s vjerom. Vjera ui ljubavi, politika ui mrnji. Ovakva kakva
je religija je izdala vjeru u Boga, kao to je politika izdala vjeru u ovjeka. Udruene na
jednom loem poslu varanja ljudi i zavaanja narod, izdale su, zajedno, i Boga, i ivot, i
ovjeka. Okrenule su im lea. Ili jo bolje: Okrenule su nam lea. (Cf. E. Bajtal, cit.dj. str.
30

Iz

knjige al

tempo

(Psychografia

pseudologiae

phantasticae)

http://tacno.net/kultura/politika-religioznog-konflikta-religija-izmeu-vjere-i-politike
5.11.2014). Jedna od Deset Boijih zapovijedi u krana je i zapovijed: Ne ubij!. Svako
drugi bojovnik smatrao je da ubojstvo na crti bojinice nije krenje jedne od Deset Boijih
zapovijedi.(Cvitkovi,2004:125). Kontradiktornosti u religiji kojima ako pogine u ime
domovine zasluuje najbolje mjesto, primjer islama u dennetu, poziva ljude na borbu, a opet
s druge strane ko ubije jednog ovjeka, ubio je itav svijet. Ubijaju se nevini ljudi, ljudi koji
su obmanuti totalitarizmom i totalitarnom idejom kroz medije, javne govore. Zar to nije
prigodnije reenici ko ubije jednog ovjeka, ubio je itav svijet. emu onda opravdavanja u
religiji da se moramo boriti u ime Allaha. Frustrirani pojedinac ili bolje reeno pojedinci,
svoje ideale opravdavaju religijom. Etniko ienje drave od drugih naroda samo zato to
Boga zovu drugim imenom. Oduzimaju im pravo na ivot, na slobodu, na porodicu.
Ostavljaju traume koje e pamtiti cijeli ivot, oduzimaju im najmilije, djecu, brau, oeve. Zar
je to sve vrijedno samo zato to, ponavljam, Boga nazivaju drugim imenom? Jasno je da
Religije (vjerske zajednice kao njihovi predstavnici) nisu poveli ovaj rat, niti je uzrok rata u
djelovanju religijskih zajednica, a jo manje u religijskim razlozima. Nije ni u izvornim
religijskim uenjima svih religijskih zajednica koje su, one najvee, predstavnici vjera koje
spadaju u moneteistike. Nagli izlazak religijskih zajednica na javnu scenu sa procesima
demokratizacije u vrijeme nestanka socijalizma, se dogodio u vrijeme disolucije SFRJ, a jo iz
vremena Osmanlijskog Carstva je na irem prostoru koji je bio pod njegovom vlau, je jaka
identifikacija religijskog i nacionalnog identiteta. Kod najbrojnijeg naroda u BiH, Bonjaka,
to je bilo i kroz imenovanje naroda (Muslimani) jasno naznaeno. To moda stvara privid da
pojaana prisutnost religijskog nakon njenog potiskivanja u vrijeme socijalizma, kada je o
javnom diskursu rije, stvara privid da je religija bila prisutna mnogo vie nego to to stvarno
jeste. Tom prividu su doprinijele i teorije "sukoba civilizacija", a i pokuaj opravdavanja
genocida sa "religijskim razlozima". Nema sumnje da religijske zajednice u liku istaknutih
5

vjerskih slubenika i jednog broja teologa su imali udjela u podsticanju, mobliziranju, pa i

opravdavanju poinjenih zloina sa "svetim razlozima". U nedostatku politike ideologije
esto su prazan prostor popunjavali tumaenja, jednostrani pristupi u tumaenju svetih
tekstova, traganje za saveznicima u svijetu pri emu su ne rijetko traeni upravo oni iz "nae
religije" kao oblik najire meunarodne solidarnosti. Djelovanje sa pozicija kleronacionalizma
(sa scenografijom religijskih voa i upotreba obreda) nastavlja se i nakon rata. To je oprobani
recept koji odrava postojee stanje nacionalnih podjela, ali samo kao jedan od faktora i
svakako ne glavni faktor. Uz ovo se vezuje i promjena vlasnike strukture, formiranje novih
politikih centara moi, uloga meunarodne zajednice i pojedinanih zemalja u njoj, pa i opa
situacija u svijetu.(prof.dr. Delal Ibrakovi).

ZAVRNI DIO
Iako se rat u Bosni i Hercegovini zavrio skoro prije 20 godina, Bosna i Hercegovina je jo
uvijek zemlja u poslijeratnoj tranziciji. U svim aspektima drave koji ne napreduju, ne
ostvaruju ciljeve opravdanje je rat. Rat je pridonio da u Bosni i Hercegovini, pripadnost
religiji odreuje i pripadnost naciji. Razlika izmeu multifonfesionalnog i multietnikog skoro
da i nema. Koje si konfesije, te si i nacije, bez da i postavimo pitanje. Tri sakralna objekta
razliitih religija u centru glavnog grada Sarajeva, ukazuje na to da ljudi nisu gledali na
religiju kao na neku razliku, svi su bili jedno bez obzira na konfesiju. Poto je rat pogodovao
vraanju religije, pozivanje na religiju, danas su te razlike vrlo jasne. Razlika nisu samo meu
drutvom, njima je to i nametnuto. Poevi od same strukture vlasti u Bosni i Hercegovini,
gdje za predsjednitvo imamo tri lana, Bonjaka koji je uvijek igrom sluaja musliman,
Hrvata koji je takoer katolik i Srbina koji je pravoslavac. Ovo nas upuuje na to koliku ulogu
religija ima u naem drutvu i da emo jo dugo religiju poistovjeivati sa drugim stvarima.

LITERATURA
1. Beridan Izet, Tomi Ivo M, Kreo Muhamed (2001.); LEKSIKON SIGURNOSTI, Sarajevo,
2.
3.
4.
5.

DES
Cvitkovi, Ivan (2004); SOCIOLOGIJA RELIGIJE, Sarajevo, DES
Cvitkovi, Ivan (2005); RJENIK RELIGIJSKIH POJMOVA, Sarajevo, DES
Cvitkovi, Ivan (2004) KONFESIJA U RATU, Sarajevo-Zagreb, Svjetlo rijei

Ilida, 18.-19. 03. 2005.http://tacno.net/kultura/politika-religioznog-konflikta-religija-

izmeu-vjere-i-politike/
6. E. Bajtal: Zloupotreba religije u politike svrhe, http://tacno.net/kultura/politikareligioznog-konflikta-religija-izmeu-vjere-i-politike/
7. Cf. E. Bajtal, cit.dj. str. 30 Iz knjige al tempo (Psychografia pseudologiae

phantasticae) http://tacno.net/kultura/politika-religioznog-konflikta-religija-izmeuvjere-i-politike