Pravo na slobodu izraavanja prema Europskoj

konvenciji o ljudskim pravima (lanak 10.)

INTERIGHTS-ov Prirunik za izobrazbu odvjetnika/ca | zakljuno sa

srpnjom 2007.

Uz nesebinu potporu Instituta Otvoreno drutvo

Osoblje prirunka
VANJSKI/E UREDNICI/E/AUTORI/CE Deirdre Fottrell
San Lewis-Anthony
MEUNARODNI UREDNICI/E/AUTORI/CE Doina Ioana Straisteanu
Dina Vedernikova
POMONAUREDNICA/KOORDINATORICA IZDANJA Beth Fernandez
POMONI UREDNIK/GRAFIKA OBRADA + DIZAJN Justin Fraterman

INTERIGHTS osoblje za pravna pitanja

IZVRNI DIREKTOR David Geer
DIREKTORICA ZA PRAVNA PITANJA Helen Duffy
STARIJI/E ODVJETNICI/E
Iain Byrne
Andrea Coomber
Vesselina Vandova
ODVJETNICI/E:
Constantin Cojocariu
Judith A. Oder
Doina Ioana Straisteanu
Dina Vedernikova
PROGRAMSKI/E KOORDINATORI/CE
Beth Fernandez
Justin Fraterman
Juliet McDermott
Moni Shrestha
INTERIGHTS Upravni odbor
Lord Lester od Herne Hill QC, POASNI PREDSJEDNIK
Jeremy McBride, predsjednik
Priscilla Ashun-Sarpy, RIZNIARKA
Dr Chaloka Beyani
Prof Christine Chinkin
Helena Cook
Tim Eicke
Michael Griffin
Prof Sir Bob Hepple QC
Anne Lapping
Dr Neville Linton
Alexandra Marks
2

Dr Rachel Murray
Prof Philip Alston
Florence Butegwa
Roger Errera
Prof Yash P. Ghai
Asma Khader
Prof Harold Koh
Viviana Krsticevic
Marek A. Nowicki
Sonia Picado
Prof Gerard Quinn
Prof Martin Scheinin
Suriya Wickremasinghe
INTERIGHTS Meunarodno savjetodavno vijee
Prof Philip Alston
Florence Butegwa
Roger Errera
Prof Yash P. Ghai
Asma Khader
Prof Harold Koh
Viviana Krsticevic
Marek A. Nowicki
Sonia Picado
Prof Gerard Quinn
Prof Martin Scheinin
Suriya Wickremasinghe

Koritenje prirunika
Ovaj prirunik kreirao je INTERIGHTS-ov Europski program za projekte
izobrazbe u Sredinjoj i Istonoj Europi i bivem Sovjetskom Savezu. Njegova
svrha je da odvjetnicima/cama slui kao literatura o Europskoj konvenciji o
ljudskim pravima. Prirunik je ureen tako da se periodiki moe nadopunjavati
na web stranici INTERIGHTS-a.
Prirunik ukljuuje presude Europskog suda za ljudska prava zakljuno s 31.
srpnja 2007. godine. Sve pogreke, propusti ili nedostatci su one samih
autora/ica.
Alternativni formati prirunika dostupni su na zahtjev.
Zahvale
INTERIGHTS se zahvaljuje svima koji/e su sudjelovali/e u izradi ovog prirunika.
Dina Vedernikova, odvjetnica u programu INTERIGHTS-a za Sredinju i Istonu
Europu i bivi Sovjetski Savez, bila je unutranja urednica, a dijelom i autorica
ovog prirunika. Deirdre Fottrell, via odvjetnica u Coram Komori, London i
predavaica meunarodnih ljudskih prava na Sveuilitu Essex bila je vanjska
urednica. Michelle Knorr djelovao je kao istraivaki asistent vanjske urednice.
INTERIGHTS je zahvalan svojim brojnim vjebenicima/ama i volonterima/kama
koji/e su doprinijeli/e istraivanjima za ovaj prirunik i njegovom pisanju.
Povrh svega, INTERIGHTS se eli zahvaliti Institutu Otvoreno drutvo, bez ije
financijske i moralne podrke ovaj projekt ne bi mogao biti dovren.
Izdava:
INTERIGHTS
Lancaster House
33 Islington High Street
London N1 9LH
UK
Tel: +44 (0)20 7278 3230
Fax: +44 (0)20 7278 4334
E-mail: ir@interights.org
www.interights.org
INTERIGHTS [_____] 2007

Sva prava pridrana. Niti jedan dio ove publikacije ne moe se reproducirati bez
prethodnog odobrenja izdavaa. Autorsko pravo pridrava INTERIGHTS.
Meutim, dio ili cijela publikacija moe se prenositi u bilo kojoj formi ili bilo kojim
sredstvima, elektroniki, mehaniki, preslikavanjem, snimanjem ili na drugi nain
bez prethodnog traenja odobrenja izdavaa.

Sadraj
1.UVOD.................................................................................................................8
1.1. Opi pregled................................................................................................8
1.2. Tko se moe pozivati na pravo na slobodu izraavanja?..........................10
1.3. Podruje primjene prava na slobodu izraavanja......................................11
1.3.1. Zabranjeni oblici izraavanja poticanje na nasilje i govor mrnje....12
1.3.2. Oblici izraavanja................................................................................14
1.3.3. Sredstva izraavanja...........................................................................16
1.3.4. Pravo na neizraavanje stava.............................................................16
1.3.5. Sloboda imanja miljenja.....................................................................16
1.3.6. Sloboda informiranja............................................................................17
1.3.7. lanak 10. i privatni ivot.....................................................................18
2. ODGOVORNOST DRAVE PREMA LANKU 10.........................................19
2.1. Negativne obveze.......................................................................................19
2.2. Pozitivne obveze i horizontalni uinak lanka 10.......................................19
3. DOZVOLJENA OGRANIENJA: DOZVOLE ZA RADIO -TELEVIZIJSKO
EMITIRANJE.........................................................................................................23
4. OPI PRINCIPI LANKA 10. STAVKA 2.......................................................26
4.1. Dunosti i odgovornosti..............................................................................26
4.2. Novinari/ke i sloboda tiska.........................................................................29
4.3. Prethodna zabrana.....................................................................................30
4.4. Propisano zakonom....................................................................................32
4.5. Legitimni ciljevi...........................................................................................35
4.5.1. Interesi nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javne
sigurnosti........................................................................................................36
4.5.2. Spreavanje nereda ili zloina.............................................................38
4.5.3. Zatita zdravlja ili morala....................................................................40
4.5.4. Zatita ugleda ili prava drugih.............................................................41
4.5.5. Spreavanje odavanja povjerljivih informacja.....................................45
4.5.6. Ouvanje autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.............................46
4.6. Nuno u demokratskom drutvu................................................................50
4.6.1. Polje slobodne procjene .....................................................................51
4.6.2. Razmjernost.........................................................................................51
4.6.3. Relevantni i dostatni razlozi.................................................................54
5. POLITIKO IZRAAVANJE I GOVOR U JAVNOM INTERESU....................59
5.1. Od ega se sastoji politiko izraavanje?..................................................59
5.2. Parametri javnog interesa......................................................................61
5.4. Kleveta i sline restrikcije...........................................................................67
6. IZABRANI IZVACI IZ SUDSKE PRAKSE KONVENCIJE...............................79
6.1. Vanost prava na slobodu izraavanja......................................................79
6.2. Sredstva izraavanja..................................................................................80
6.3. Sloboda miljenja.......................................................................................80
6.4. Sloboda informacija....................................................................................81
6

6.5. Uloga tiska i elektronskih medija................................................................81

6.6. Odgovornost drave...................................................................................83
6.6.1. Pozitivne obveze.................................................................................83
6.7. Dopustive restrikcije: Izdavanje dozvola elektronskim medijima...............84
6.8. Restrikcije prava na slobodu izraavanja sukladno lanku 10. (2.)...........85
6.8.1. Sprjeavanje objavljivanja...................................................................85
6.8.2. Dunosti i odgovornosti.......................................................................86
6.8.3. Posebna odgovornost odreenih skupina...........................................86
6.8.5. Zakonski cilj.........................................................................................88
6.8.6. Nuno u demokratskom drutvu..........................................................90
6.9. Politiko izraavanje i govor u javnom interesu.........................................92
6.9.1. Politiki govor.......................................................................................92
6.10. Restrikcije politikog govora i govora u javnom interesu: opa naela.. .93
6.10.1. Kleveta i sline restrikcije..................................................................95
6.10.2. Kritiziranje policije, vojske ili sudstva.................................................96

1.UVOD
LANAK 10. SLOBODA IZRAAVANJA
1. Svatko ima pravo na slobodu izraavanja. To pravo obuhvaa slobodu
miljenja i slobodu primanja i irenja informacija i ideja bez mijeanja javne vlasti
i bez obzira na granice. Ovaj lanak ne spreava drave da podvrgnu reimu
dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku
djelatnost.
2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaa dunosti i odgovornosti, ono moe biti
podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ogranienjima ili kaznama propisanim
zakonom, koji su u demokratskom drutvu nuni radi interesa dravne sigurnosti,
teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi spreavanja nereda ili zloina,
radi zatite zdravlja ili morala, radi zatite ugleda ili prava drugih, radi
spreavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi ouvanja autoriteta i
nepristranosti sudbene vlasti.

1.1. Opi pregled

Meunarodno pravo o zatiti ljudskih prava pridaje osobitu vanost pravu na
slobodu izraavanja i priznaje ga kao temeljno pravo u demokratskom drutvu.
To je pravo utvreno meunarodnim pravom i pojavljuje se, primjerice, u lanku
19. Ope deklaracije o ljudskim pravima (1948.) i u lanku 19. Meunarodne
povelje o graanskim i politikim pravima (1966.) te u u lanku 10. Europske
konvencije o ljudskim pravima (EKLJP). Ono je, isto tako, zatieno domaim
zakonodavstvom svih demokratskih drava.
Prema lanku 10. Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP) sloboda
izraavanja obuhvaa barem pravo izraavanja ideja i miljenja i primanja i
obznanjivanja informacija. To je odredba irokog opsega u okviru koje postoji
znaajan prostor za razmatranje prirode prava i legitimnosti svakog ogranienja
nametnutog od strane drave.
Europski sud za ljudska prava ('Sud') daje iroku interpretaciju pojmova
sadranih u lanku 10. stavku 1. te kontinuirano proiruje parametre zatite
prema lanku 10. stavku 1. Klasina izjava koja sadrava pristup Suda utvrena
je u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1976.), u stavku 49.,
gdje Sud navodi da je sloboda izraavanja:
Predstavlja jednu od kljunih osnova demokratskog drutva, jedan od
osnovnih uvjeta njegovog napretka i razvoja svakog ovjeka. Podlonost
lanku 10. stavku 2. primjenljiva je ne samo na 'informacije' ili 'ideje' koje su
pozitivno prihvaene ili smatrane bezazlenima, ve i na one koje vrijeaju,
8

okiraju ili uznemiravaju dravu ili bilo koji dio populacije. Takvi su i zahtjevi
pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih nema 'demokratskog
drutva'.
Ovo je korisna poetna toka kada se predmet razmatra prema lanku 10. Jasno
je da Sud priznaje kljuni znaaj lanka 10. za ostvarivanje ljudskih prava unutar
i izvan svojih okvira ali, isto tako, naglaava povezanost izmeu slobode
izraavanja i ostvarivanja drugih ljudskih prava. Moe se tvrditi da Sud slobodu
izraavanja smatra preduvjetom za uinkovito promicanje i zatitu prava
openito. U nedostatku slobodnog izraavanja, a osobito slobodnog tiska, mogu
se previdjeti krenja prava, a zlouporabe od strane drave mogu proi bez
preispitivanja. Svako razmatranje lanka 10. stoga mora prepoznati ne samo
temeljne principe slobode izraavanja nego i meuodnos slobode izraavanja i
demokracije.
Kao ope polazite, kada se procjenjuje valjanost pozivanja na lanak 10.
potrebno je odreeni znaaj pridati odnosu izmeu lanka 10. i drugih prava
sadranih u Konvenciji, posebno prava na potovanje privatnog ivota prema
lanku 8. stavku 1. i slobode udruivanja prema lanku 11.
Meutim, isto tako, vano je istaknuti da je lanak 10. pravo koje se moe
ograniiti, te da stoga lanak 10. stavak 1. dozvoljava dravi da nametne uvjete
licenciranja radio-televizijskim medijima. Nadalje, na nain slian lancima 8., 9. i
11., lanak 10. stavak 2. dozvoljava dravi da nametne ogranienja na prava
zatiena lankom 10. stavkom 1. Ono to je jasno iz predmeta Handyside
protiv Ujedinjenog Kraljevstva je da se svako ogranienje nametnuto na pravo
mora razmatrati u kontekstu toga da se od drave, u interesu promicanja
demokratskih vrijednosti, oekuje pruanje najire mogue interpretacije slobode
izraavanja.
Prema lanku 10. stavku 2. mijeanje u prava sadranih u lanku 10. stavku 1.
mora zadovoljiti sljedee kriterije;

Mora biti propisano zakonom

Mora biti dokazano da je nuno u demokratskom drutvu
Mora teiti legitimnom cilju u skladu s lankom 10. stavkom 2., konkretno
u interesu nacionalne sigurnosti, radi zatitu zdravlja i morala, radi zatite
prava ili ugleda drugih, spreavanja otkrivanja povjerljivih informacija ili
zbog ouvanja nepristranosti i nezavisnosti sudbene vlasti
Bilo koje poduzete mjere moraju biti razmjerne cilju kojem se tei.

Ovi kriteriji su navedeni u tekstu lanka 10. stavka 2. ali su isto tako razvijeni kroz
sudsku praksu Suda i biti e detaljno razmotreni u ovom priruniku. Meutim, u
smislu polazine toke, znaajno je da ogranienja trebaju biti restriktivno
tumaena te da potreba za mijeanjem u pravo mora biti uvjerljivo utvrena. U

praksi, veina sluajeva ovisi o pitanju da li je drava poduzela mjere, koje su

mogle predstavljati mjeanje, koje su razmjerne ciljevima kojima se teilo.
Prilikom odreivanja opsega u kojem je mijeanje u pravo dozvoljeno lankom
10. stavkom 2., Sud razmatra 'polje slobodne procjene' koje se dravi priznaje
posebno u odnosu na pitanja morala i nacionalne sigurnosti, ali u onoj mjeri u
kojoj je to primjenljivo na lanak 10. stavak 2. u cjelini. Polje slobodne procjene
je mjera diskrecije dana dravi od strane Suda kao priznanje raznolikosti prakse
drava u odnosu na drutvene norme i nacionalnu sigurnost. Sud je zauzeo stav
da ponekad moe biti neophodno tolerirati pristup lancima 8. do 11. koji
odraava nacionalnu sprecifinost i moe se na prvi pogled doimati oprenim
Konvenciji. Polje slobodne procjne je, meutim, predmet nadzora Suda i u
konanici Sud, u svakom pojedinom sluaju, odluuje da li se drava moe
pozivati na to pravo. Znaajno je i to da ovo nije uope relevantno u domaoj
domeni.
Posljednje uvodno pitanje koje treba navesti u odnosu na ogranienja je da
lanak 10. ulazi u opseg derogacijskih odredbi iz lanka 15. Kao rezultat, sloboda
izraavanja moe biti podlona odreenim ogranienjima u vrijeme rata ili druge
opasnosti koja prijeti opstanku nacije. Meutim, vano je naglasiti da diskrecija
drave u nametanju takvih ogranienja nije neograniena u smislu da hitnost
mora predstavljati stvarnu i aktualnu prijetnju dravi te da poduzete mjere moraju
biti razmjerne prijetnji. U konanici je na Sudu da utvrdi i postojanje hitnosti i
razmjenost mjera koje je drava poduzela. Treba navesti da meunarodni
tribunali priznaju dravi znaajnu mjeru diskrecije u odnosu na prikladnost
poduzetih mjera tokom 'stanja uzbune' te da domai sudovi takoer primjenjuju
ovu praksu.

1.2. Tko se moe pozivati na pravo na slobodu izraavanja?

lanak 10. stavak 1. jami pravo na slobodu izraavanja 'svakome' a pristup
Suda je pridavanje doslovnog i jezikog znaenja tom pojmu. Kao rezultat toga,
ukljuuje pravne i fizike osobe to je Sud jasno objasnio u predmetu Autronic
AG protiv vicarske (1990.) kada je kompanija, u odnosu na svoje poslovne
planove koji ukljuuju emitiranje televizijskih programa, htjela iskoristiti zatitu
koju prua lanak 10.. Sud je u stavku 47. naveo da;
niti pravni status Autonic-a AG kao kompanije ija je odgovornost
ograniena zakonom niti injenica da su njezine aktivnosti komercijalne
kao niti svojstvena priroda slobode izraavanja ne mogu liiti Autronic AG
zatite u skladu s lankom 10. lanak je primjenljiv na 'sve' bez obzira da li
su privatne ili pravne osobe.

10

Sud je tumaio prava sadrana u lanku 10. kao dostupna spektru privatnih
osoba, ukljuujui novinare/ke u predmetu Goodwin protiv Ujedinjenog
Kraljevstva (1996.), dravnim slubenicima/cama u predmetu Vogt protiv
Njemake (1995.), djelatnim pripadnicima/ama vojske u predmetu Engel protiv
Nizozemske (1976.). Takoer je utvrena primjena na izdavae u predmetu
Unabhangige Initiative Informations Viefalt protiv Austrije (2003.) i novine u
predmetu Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1979.).
U okolnostima koje ukljuuju slobodu tiska je jasno da prava prema lanku 10.
obuhvaaju i novinare/ke koji/e mogu biti autori/ce ili producenti/ice publikacije ili
emisije, ali, isto tako, i novinsku ili radio-televizijsku organizaciju u kojoj je ona
objavljena ili prenesena. Stoga je u predmetu Jersild protiv Danske (1994.) Sud
utvrdio da su prava prema lanku 10. primjenljiva i na producenta/icu programa i
televizijsku stanicu na kojoj je emitirano.
Pitanja
1. Zbog ega je sloboda izraavanja kljuna u demokratskom drutvu?
2. Koja je vanost znaaja koji se pridaje slobodi izraavanja u kontekstu
zakonske prakse?
3. Koje faktore iz lanka 10. stavka 2. treba uzeti u obzir kada se
procjenjuju vraljanost zahtjeva iz lanka 10. stavka 1.?
4. Tko moe podnijeti zahtjev u vezi lanka 10. stavka 1.?
5. Tko moe ostvarivati pravo na slobodu izraavanja prema domaem
zakonodavstvu?
6. Da li postoje ogranienja u odnosu na to tko moe ostvarivati pravo na
slobodu izraavanja?

1.3. Podruje primjene prava na slobodu izraavanja

Jasno je da Sud tumai da sloboda izraavanja obuhvaa sve oblike izraavanja
i da se protee na sve oblike miljenja i stavova. Sud je, u predmetu Handyside
protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1976.) u stavku 48., kao to je gore navedeno,
naveo da se zatita protee na one ideje koje veina moe smatrati
nepopularnima ili uvredljivima. Stoga je u predmetu Wingrove protiv
Ujedinjenog Kraljevstva (1976.) utvreno da se zatita prema lanku 10. stavku
1. protee na pornografski film koji prikazuje katolikog sveca u seksualnim
aktivostima. Slino tome, u predmetu Mller i druge/i protiv vicarske (1991.)
su slike seksualno eksplicitne prirode predstavljale izraavanje u smislu lanka
10. stavka 1.

11

lanak 10. isto tako titi diskusiju odnosno irenje primljene informacije ak i
kada se osnovano sumnja da informacija nije istinita. Sud je utvrdio da bi
drugaiji stav onemoguio ljudima pravo izraavanja svojih stavova ili miljenja o
izjavama u medijima, ime bi se uspostavilo neosnovano ogranienje na slobodu
izraavanja kako je utvrena lankom 10., na primjer u predmetu Salov protiv
Ukrajine(2005.). Vano je, meutim, imati na umu da predmet koji predstavlja
slobodu izraavanja u smislu lanka 10. stavka 1. jo uvijek moe biti predmet
mijeanja drave koje je u skladu sa lankom 10. stavkom 2.
1.3.1. Zabranjeni oblici izraavanja poticanje na nasilje i govor mrnje
Treba uspostaviti osjetljivu ravnoteu izmeu irokog tumaenja slobode
izraavanja prema lanku 10. stavku 1. i naina na koji ekstreman govor ili govor
mrnje predstavlja mijeanje ili naruava prava drugih. Sud se u pojedinim
sluajevima oslanjao na lanak 17. Konvencije koji zabranjuje bilo kojoj grupi ili
osobi sudjelovanje u aktivnosti koja unitava prava iz Konvencije. U kontekstu
ekstremnog govora, lanak 17. je bio tumaen tako da iskljuuje izraavanje koje
bi moglo potaknuti mrnju ili koje je toliko ekstremno da negira prava drugih.
U predmetu Glimmerveen i Hagenbeek protiv Nizozemske (1979.) Komisija se
oslanjala na lanak 17. kako bi u potpunosti iskljuila albu iz lanka 10. Komisija
je navela
Podnositelji zahtjeva u osnovi zahtjevaju koritenje lanka 10. radi
stjecanja osnove, u smislu Konvencije, za pravo na sudjelovanje u ovim
aktivnostima koje su, kao to je gore prikazano, oprene tekstu i duhu
Konvencije i koje bi pravo, ukoliko bi bilo dodijeljeno, pridonijelo unitenju
prava i sloboda koje se gore navode. Posljedino, Komisija utvruje da
se podnositelji zahtjeva ne mogu zbog razloga odredbi lanka 17.
oslanjati na lanak 10.
Podnositelji zahtjeva su u ovom sluaju bili osueni zbog posjedovanja i
distribucije letaka koji su pozivali na izbacivanje ne-bijelih osoba iz Nizozemske.
Stav koji je zauzela Komisija je uinkovito iskljuio rasistiki govor iz podruja
primjene lanka 10.
Meutim, u sljedeim odlukama, Sud je zauzeo drugaiji pristup i ini se da
zauzima stav da je lanak 17. najbolje primjenljiv na lanak 10. stavak 2. te,
posebno, da utjee na odluivanje o tome da li je mijeanje bilo 'nuno u
demokratskom drutvu'. Primjenjujui ovaj pristup Sud ostavlja netaknutim iroko
tumaenje lanka 10. stavka 1. u odnosu na pravo na slobodu izraavanja,
ukljuujui pravo na izraavanje i primanje stavova i miljenja koji su uvredljivi ili
uznemirujui.

12

Stoga je u predmetu Lehideux i Isorni protiv Francuske (1998.) Sud utvrdio da

je presuda podnositeljima zahtjeva zbog javne obrane ratnih zloina, u vezi
njihovog zagovaranje rehabilitacije osuenog ratnog zloinca, pozivala na zatitu
iz lanka 10. jer podnositelji zahtjeva nisu teili negiranju povijesno utvrene
injenice holokausta nego su propitivali doprinos jedne osobe. Ova odluka
podrava stajalite da je pristup Suda, kada se razmatra da li e ekstremni govor
ili govor mrnje primjenom lanka 17. biti iskljueni iz lanka 10., fokusiranje na
kontekst u kojem su stavovi izraeni i u ovom je podruju Sud razvijao zakon od
sluaja do sluaja.
Slijedee pitanje koje se namee je razlika koja se radi izmeu govora mrnje
kao takvog i govora koji potie rasnu ili vjersku mrnju i koji potie nasilje. Govor
mrnje i oni koji zagovaraju takve ekstremne stavove su bez zatite lanka 10.
stavka 1. Meutim, u odnosu na prijavljivanje takvih stavova i mogui utjecaj koji
to moe imati na druge, ini se da je Sud, umjesto da ograniava primjenu lanka
10. stavka 1., krenuo u pravcu razmatranja takvih pitanja u kontekstu toga da li je
mijeanje drave opravdano u smislu lanka 10. stavka 2. U predmetu Gunduz
protiv Turske (2003.) Sud je u stavku 40. naveo
Tolerancija i potovanje za jednako dostojanstvo svih ljudskih bia
predstavlja temelje demokratskog pluralistikog drutva. U odreenim
demokratskim drutvima moe se, kao pitanje principa, smatrati nunim
sankcioniranje ili ak spreavanje svih oblika izraavanja koji ire, potiu,
promoviraju ili opravdavaju mrnju koja se zasniva na netoleranciji
(ukljuujuu vjersku netoleranciju) ukoliko su nametnute 'formalnosti',
'uvjeti', 'ogranienja' ili 'kazne' razmjerne legitimnom cilju kojem se tei.
Nadalje... nema sumnje da konkretni izrazi, koji predstavljaju govor
mrnje, koji mogu biti uvredljivi odreenim osobama ili grupama, nisu
zatieni lankom 10. Konvencije.
Razmatrajui kontekst u kojem su stavovi izraeni, Sud zadrava svoju poziciju
da mora postojati razlikovanje izmeu onih koji izraavaju ekstemne stavove i
koji ne uivaju uvijek zatitu iz lanka 10. stavka 1. i medija, koji praenjem
izraavanja takvih stavova mogu djelovati kao javni uvar. Stoga je u sluaju
Jersild protiv Danske (1994.) Sud zakljuio da je manje vjerojatno da izjava
bude smatrana kao poziv na nasilje ili rasnu mrnju ako bude objavljena u okviru
informativnog dokumentarnog programa koji je imao reputaciju praenja tekih
pitanja i tretiranja tih pitanja na promiljen i ozbiljan nain. U tom sluaju je
utvrdio da je osuda novinara koji je napravio program i njegovog producenta
krila lanak 10. stavak 1. i nije bila nuna kako bi se zatitila prava drugih.
U ogranienim okolnostima Sud je zauzeo stav da postoje odreene teme i
povijesni dogaaji koji se smatraju jako osjetljivima i njihovo negiranja bi bilo
smatrano govorom mrnje i Sud je zauzeo stav da ih lanak 17. iskljuuje od
zatite prema lanku 10. U predmetu Garaudy protiv Francuske (2003.) Sud je

13

zakljuio da negiranje holokausta spada izvan lanka 10. stavka 1. te je naveo

sljedee:
'Nema sumnje da negiranje realnosti jasno utvrenih povijesnih injenica,
kao to je holokaust, kao to to podnositelj zahtjeva ini u svojoj knjizi, ne
predstavlja povijesno istraivanje u cilju potrage za istinom. Cilj i rezultat
takvog pristupa su potpuno drugaiji, prava svrha je rehabilitirati
nacionalistiko-socijalistiki reim i kao posljedicu, optuiti same rtve za
falsificiranje povijesti. Negiranje zloina protiv ovjeanstva je stoga jedan
od najozbiljnijih oblika rasne klevete idova i poticanja mrnje protiv njih.
Negiranje ili prepravljanje ovakve vrste povijesne injenice potkopava
vrijednosti na kojima se borba protiv rasizma i antisemitizam baziraju i
predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom redu. Takva djela nisu u skladu sa
demokracijom i ljudskim pravima jer kre prava drugih. Njihovi pobornici
nedvojbeno imaju planove koji spadaju u kategoriju ciljeva koji su
zabranjeni lankom 17. Konvencije'.
Stoga se doima da u odnosu na parametre 'slobode izraavanja' pristup Suda
zagovara to je mogue iru interpretaciju lanka 10. stavka 1. Meutim,
preporuuje se odreeni oprez prilikom bavljenja s ekstremnim stavovima i
govorom mrnje i u posebnim pitanjima ih treba promatrati u kontekstu s
razlikovanjem izmeu onih koji priznaju stavove i onih koji o njima izvjetavaju.
Ponovno se ini prikladnom primjena lanka 17. na lanak 10. stavak 2. umjesto
ograniavanja samog koncepta prihvatljivog izraavanja prema lanku 10. stavku
1., ali je takoer jasno da kontekst moe zahtijevati da Sud ili domai tribunal
zauzmu otriji stav kao to je to uinjeno u gore navedenom predmetu Garaudy.
Pitanja
1. Koja opravdanja je Sud ponudio za zauzimanje irokog tumaenja
slobode izraavanja prema lanku 10. stavku 1.?
2. Koji faktori utjeu na pristup Suda u stavljanju ogranienja na to tko
moe ostvarivati pravo na sobodu izraavanja?
3. Kako bi se prema lanku 10. stavku 1. trebala procjenjivati valjanost
zahtjeva prilikom razmatranja poticanja mrnje ili nasilja? U svom
odgovoru razmotri pristup Suda u odnosu na lanak 17.

1.3.2. Oblici izraavanja.

Sud je utvrdio da lanak 10. obuhvaa veinu oblika izraavanja, kroz bilo koji
medij, to ukljuuje slijedee:

14

 Umjetniko izraavanje kroz slike, filmove ili fotografije spada u zatitu

prema lanku 10. U predmetu Mller i drugi protiv vicarske (1988.) Sud
je smatrao da zahtjev koji se odnosi na zapljenu slika sa javne izlobe jer su
ukljuivale seksualno eksplicitne scene ukazuje na mijeanje prema lanku
10. stavku 1. Sud je jasno naveo da izraavanje ideja kroz umjetnost uiva
zatitu prema lanku 10. stavku 1. te je u stavku 27. naveo;
Sloboda umjetnikog izraavanja posebice u sklopu slobode
primanja i dijeljenja informacija i ideja koje pruaju mogunost
sudjelovanja u javnoj razmjeni kulturnih, politikih ili drutvenih
informacija i ideja svih vrsta.
U predmetu Otto-Preminger-Institut protiv Austrije (1994.) je
utvreno da ideje izraene u filmu uivaju zatitu prema lanku 10.
stavku 1. Slino tome, u predmetu News Verlags GmbH and
COKG protiv Austrije (2000.) Sud je utvrdio da su fotografski
prikazi predstavljali izraavanje prema lanku 10. stavku 1.

Materijal koji je emitiran na radiju je takoer obuhvaen lankom 10. bez

obzira da li se radi o laganoj zabavi ili vijestima, predmet Groppera Radio
AG protiv vicarske (1990.).

Politiko izraavanje je jasno obuhvaeno lankom 10. stavkom 1.

Ideje i informacije sadrane u radovima fikcije obuhvaene su lankom 10.

stavkom 1., u predmetu Alinak protiv Turske (2005.) Sud je utvrdio da
roman koji se zasniva na stvarnom ivotu uiva zatitu lanka 10. stavka 1.

Ideje koje su objavljene u informativnom letku su zatiene lankom 10. U

predmetu Open Door Counselling i Dublin Well Woman protiv Irske
(1992.) Sud je utvrdio da je letak koji enama koje ele putovati izvan
nadlenosti kako bi prekinule trudnou prua informacije o klinikama za
pobaaj u Ujedinjenom Kraljevstvu obuhvaen lankom 10. stavkom 1.

Komercijalni govor i izraavanje su takoer obuhvaeni lankom 10., u

predmetu Markt Intern Verlag GmbH protiv Njemake (1989.) Sud je
zauzeo stav da informacija koja se nalazi u oglasu predstavlja zatieni
govor, u stavku 26. Sud je naveo da informacija komercijalne prirode
...ne moe biti iskljuena iz podruja primjene lanka 10. stavka 1. koji se ne
odnosi samo na odreene vrste informacija ili ideja ili oblika izraavanja

15

Pitanja
1. Da li odredbe koje u domaem zakonodavstvu tite pravo na slobodu
izraavanja ukljuuju politiko izraavanje, izraavanje od javnog
interesa i umjetniko izraavanje?
2. Da li su svi oblici medija zatieni?

1.3.3. Sredstva izraavanja.

lanak 10. titi ne samo sadraj ve i sredstvo kojim je miljenje ili informacija
prenesena. Ovo zato to mijeanje u sredstvo izraavanja miljenja ili informacija
jasno predstavlja mijeanje u pravo primanja i priopavanja informacija. Kao to
je gore navedeno, on se proiruje na tisak, knjige, film, umjetnost, radio i
televizijsko emitiranje, grafite, isticanje postera i transparenata i, preutno,
internet. Vano je imati na umu da iako su sve vrste izraavanja obuhvaene
zatitom lanka 10. to ne znai da sve moraju biti jednako tretirane u smislu
ogranienja koja na njih mogu biti nametnuta.
1.3.4. Pravo na neizraavanje stava
Sloboda izraavanja prema lanku 10. takoer podrazumijeva pravo nekoga da
se ne izrazi. U predmetu Young, James i Webster protiv Ujedinjenog
Kraljevstva (1981.) Europska komisija za ljudska prava je zauzela stav da
obvezno lanstvo u sindikatu spreava radnika da se suprotstave stavovima koje
taj sindikat propagira u ime svih zaposlenih. Komisija je zauzela isti stav u
predmetu K. protiv Austrije (1993.)kada je zakljuila da je lanak 10. primjenljiv
u sluaju kada je osoba odbila pruiti dokaze.
1.3.5. Sloboda imanja miljenja.
lanak 10. utvruje da sloboda izraavanja 'obuhvaa slobodu imanja miljenja.
Imanje miljenja treba razlikovati od prava na slobodu savjesti koje je zatieno
lankom 9. stavkom 1.
Iako je imanje miljenja preduvjet za njihovo izraavanje, ono nije izraavanje
samo po sebi. Predmet Barthold protiv Njemake (1985.). lanak 10. titi
osobe od nepovoljnih posljedica pripisivanja odreenog miljenja na osnovu
njihovog prethodnog javnog izraavanja, a negativna sloboda ih titi od prinude
da otkriju miljenje koje imaju.
16

1.3.6. Sloboda informiranja.

lanak 10. govori o pravu primanja i irenja informacija. Sud je bio paljiv u tome
da ovo ne protumai na nain da Konvencija jami pravo informiranja te je o
zahtjevima u vezi pristupa informacijama odluivano u odnosu na pravo na
potovanje privatnog ivota prema lanku 8. stavku 1. Na primjer, u predmetu
Leander protiv vedske (1987.) Sud je smatrao da se pravo na primanje
informacija prema lanku 10. ne moe oslanjati na tvrdnju da je podnositelj
zahtjeva imao pravo na pristup dravnim dokumentima koji se tiu njegove
prijave za dravni posao. Pitanja koja su se pojavila obuhvaena su lankom 8.
stavkom 1. Sud je u stavku 74. naveo:
.. pravo na primanje informacija u osnovi zabranjuje vladi ograniavanje osobe
u primanju informacija koju drugi ele ili su spremni s njom podijeliti
Slino tome, u sluaju Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1989.) Sud je
razmatrao zahtjev odrasle osobe koja je traila pristup povjerljivim spisima
socijalnih slubi u vezi svojeg djetinjstva koje je provela u sustavu socijalne skrbi
i zauzeo je stav da drava nema obvezu otkriti informacije prema lanku 10. Sud
je u stavku 52. naveo
lanak 10. ne ukljuuje obvezu da drava o kojoj se radi podijeli informaciju
s individuom
lanak 10. stoga prua pravo na primanje informacije kroz tisak, televiziju ili
drugi izvor ili sredstvo ali pravo u lanku 10. pretpostavlja voljnog pruatelja
informacije. Na primjer;

U predmetu Open Door Counselling i Dublin Well Woman Clinic protiv

Irske (1992.) podnositelji/ce zahtjeva vodile su savjetovalite za trudnice. Sud
je utvrdio da je zabrana koja je branila irenje informacija o klinikama za
pobaaj u Ujedinjenom Kraljevstvu enama koje su eljele putovati izvan
nadlenosti kako bi prekinule trudnoe dovelo do mijeanja u pravo
podnositeljica zahtjeva na primanje informacije. Sud je takoer naveo da tisak
u demokratskom drutvu igra jako vanu ulogu u pruanju informacija koje
javnost ima pravo primati (vidjeti Sunday Times protiv Ujedinjenog
Kraljevstva (Br. 1) (1979.) u stavku 65.).

U predmetu Roche protiv Ujedinjenog Kraljevstva (2005.) podnositelj

zahtjeva, bivi vojnik, imao je teke zdravstvene probleme za koje je tvrdio da
su posljedica sudjelovanja u testiranjima nervnih bojnih otrova i otrova
plikavca koje je provodila britanska vojska. U otkrivanju podataka iz svog
vojnog dosjea, u svrhu ostvarivanja mirovine temeljem pogoranja zdravlja,
suoio se s velikim potekoama. Tvrdio je da mu je bio uskraen adekvatan
17

pristup informacijama to je predstavljalo krenje i lanka 8. i lanka 10.

Konvencije. Sud je (citirajui predmet Leander protiv vedske 1987.)
ponovio da sloboda primanja informacija ne dozvoljava dravi da zabranjuje
pojedinki/cu primanje informacija koje drugi ele ili su mu/joj voljni priopiti te
da se ova sloboda ne moe shvatiti kao nametanje dravi, u okolnostima
kakve su u ovom sluaju, pozitivne obveze irenja informacije. Stoga nije
dolo do mijeanja u pravo podnositelja zahtjeva na primanje informacija,
kako je to propisano lankom 10.
Pitanja
1. Da li domae zakonodavstvo jami slobodu informiranja? Ukoliko da, kako
je to formulirano?
2. Koji je odnos izmeu slobode izraavanja i slobode informiranja prema
lanku 10., stavku 1.?

1.3.7. lanak 10. i privatni ivot.

Pravo na slobodu izraavanja ne obuhvaa izraavanje seksualnosti. Stoga je
Sud u brojnim sluajevima koji ukljuuju kriminalizaciju homoseksualnosti naveo
da je to sutinska privatna manifestacija ljudske prirode koju lanak 10. stavak
1. ne obuhvaa ali dolazi sa znaenjem pojma 'privatni ivot' prema lanku 8.
stavku 1. (vidjeti predmet Smith i Grady protiv Ujedinjenog Kraljevstva
(1999.)u stavku 127.).

18

2. ODGOVORNOST DRAVE PREMA LANKU 10.

2.1. Negativne obveze
Osnovna obveza drava prema lanku 10. je suzdravanje of nezakonitih
mijeanja u ostvarivanje prava na slobodu izraavanje. Mehanizmi drave moraju
izbjegavati bilo kakva zakonska, sudska ili administrativna mijeanja u prava koja
lanak 10. promovira. Na primjer, drava ne bi trebala nametati pretjerane mjere
ogranienja koje tite dravni monopol na televizijsko emititanje (vidjeti
Informationsverein Lentia protiv Austrije (1993.)). Slino tome, ne smije
primjeniti zakon koji brani sadraj informacija ili miljenja koja su izraena osim
ako je to opravdano. Kao ope pravilo, prema lanku 10. stavku 1., sva
ogranienja slobode izraavanja trebaju biti obeshrabrena.

2.2. Pozitivne obveze i horizontalni uinak lanka 10.

lanak 10. takoer zahtijeva da drava poduzme pozitivne mjere radi promicanja
prava na slobodu izraavanja. Iako se lanak 10. primarno tie reguliranja
aktivnosti dravnih vlasti i dravnih agenata, on ima i horizontalni uinak i
primjenljiv je na nedravne entitete i privatne aktere. Sud zahtijeva da drava
djeluje kada su individualna prava iz lanka 10. ugrena od strane nedravnog
aktera i propust u djelovanju moe dovesti do mijeanja prema lanku 10.
Drave su pred Sudom tvrdile da mijeanje o kojem se radi nije bilo nametnuto
dravnim autoritetom i stoga nije ukljuivalo odgovornost drave. Kako bi lanak
10. bio primjenljiv mora biti jasno prikazano da je mijeanje ili proizalo od drave
ili je bilo odobreno od strane dravnog autoriteta kao to je sud ili da se pojavilo
kao rezultat nedjelovanja drave. Ovo je ilustrirano kroz slijedee primjere;

U predmetu Casado Coca protiv panjolske (1994.) podnositelj

zahtjeva je bio odvjetnik podvrgnut disciplinskom postupku koji je protiv
njega vodila Odvjetnika komora Barcelone, u kojem je bio opomenut
zbog povrede pravila reklamiranja. Podnositelj zahtjeva se neuspjeno
alio panjolskim sudovima. Tuena drava je tvrdila da mijeanje nije
bilo nametnuto od strane javnih vlasti. Tvrdila je da opomena
Odvjetnike komore Barcelone predstavlja internu sankciju koju su
podnositelju zahtjeva izrekle kolege. Drava je ratificirala, u formi
kraljevskog dekreta, statut koji su napravili sami lanovi Komore prema
kome je bilo zabranjeno reklamiranje profesije. Sud je, meutim,
utvrdio da zakon o profesionalnim udrugama tretira takve udruge kao
javno pravne korporacije. U sluaju Komore, ovakav status je bio
dodatno izraen njihovom svrhom da rade u javnom interesu kroz
19

unapreenje besplatne, adekvatne pravne pomoi kombinirane sa

javnim nadzorom obavljanja profesionalne prakse i u skladu sa
profesionalnom etikom. Nadalje, osporena odluka je bila donesena u
skladu s odredbama koje se primenjuju na lanove/ice Komore
Barcelone, a za odluivanje o albi nadleni su bili sudovi koji su
dravne ustanove. Stoga je logian zakljuak da je dolo do mijeanja
javne vlasti u pravo podnositelja zahtjeva na priopavanje informacija.

Pitanja
1. Kako domae zakonodavstvo opisuje mijeanja u pravo na slobodu
izraavanja?
2. Da li domae zakonodavstvo osigurava da se tijela kao to su
odvjetnike komore smatraju javnim autoritetima?
3. Koja su pravila tumaenja, prema domaem zakonodavstvu,
primjenljiva na ogranienja prava na slobodu izraavanja?

Prema lanku 10. je isto tako jasno da izostatak djelovanja od strane dravnih
agenata ili propust adekvatnog reagiranju moe dovesti do nepravilosti u
pozitivnim obvezama iz lanka 10. to je jasno iz sljedeih primjera;

U predmetu Ozgur Gundem protiv Turske (2000.) podnositelj zahtjeva

su bile novine iji su uredi uestalo napadani, osoblje je bilo ozljeeno i
novine su na kraju zatvorene. Meta napada bile su i bojne osobe
povezane s distribuiranjem novina. Podnositelj zahtjeva, kao i druge/i u
ime novina i njihovih zaposlenih, obraali su se brojnim dravnim
institucijama povodom napada i prijetnji. Na veinu ovih podnesaka nije
bilo odgovora. Potom su novine, njihov urednik i drugi/e osueni/e za
brojna kaznena djela. Sud je na temelju dokaza utvrdio da je izmeu
1992. i 1994. protiv novina, novinara/ki, distributera i drugih osoba
povezanih s njima bilo mnogo incidenata nasilja, ukljuujui ubojstva.
Takoer je utvrdio da su vlastima bili predoeni problemi novina ali da nisu
bile poduzete nikakve mjere u cilju istrage ili provjere tih navoda. Vlasti su
odgovorile zatitnim mjerama samo u dva sluaja. Sud je zakljuio da
sutinsko, djelotvorno provoenje prava na slobodu izraavanja ne ovisi
samo o obvezi drave da se ne mijea, ve moe zahtijevati pozitivne
mjere zatite, ak i u odnosima izmeu pojedinaca/ki. Pri odreivanju da li
postoje pozitivne obaveze, utvrdio je da se mora uzeti u obzir potreba
osiguravanja pravine ravnotee izmeu opih interesa zajednice i
interesa pojedinaca/ki. Takva obaveza se ne moe tumaiti na nain da
predstavlja nemogui ili nerazmjerni teret vlastima. U ovom sluaju,
meutim, vlasti su bile svjesne napada na podnositelja zahjteva i odbile su
20

odgovoriti na brojne pritube i zahtjeve za zatitom. Sud je naveo da ak i

da su novine podravale PKK (Radniku partiju Kurdistana), kao to je
tuena drava tvrdila, to nije bilo opravdanje za nepoduzimanje
djelotvornih koraka prilikom istraivanja i pruanja, koliko je potrebno,
zatite od nezakonitih djela koja su ukljuivala nasilje. Sud je zakljuio da
drava nije ispunila svoju pozitivnu obvezu da zatiti zgr Gndem u
ostvarivanju svoje slobode izraavanja.

U predmetu Appleby i drugi/e protiv Ujedinjenog Kraljevstva

(2003.)podnositelji/ce zahtjeva su odluili provesti kampanju protiv
planirane gradnje na igralitu u blizini centra njihovog grada. Prva
podnositeljica zahtjeva je postavila tand na ulaz trnog centra, kojeg je
izgradila javna korporacija kao novi gradski centar i potom ga prodala
privatnoj kompaniji. Podnositeljica zahtjeva je bila primorana ukloniti
tand, a direktor trnog centra joj je, i pored odobrenja upravitelja jednog
od hipermarketa da moe u njemu prikupljati potpise, to zabranio. Sud
nije smatrao da iz injenice da je javna korporacija prenijela vlasnitvo na
novog vlasnika, odnosno da je to uinjeno sa odobrenjem ministra,
proizlazi bilo kakva obveza drave. Podnositelji/ce su se oslonili/e na
sudsku praksu u Sjedinjenim Dravama i Kanadi, navodei da sloboda
izraavanja obuhvaa i slobodu govora na svakom forumu. Sud nije
smatrao da u tom pogledu postoji konsenzus. Razmatrajui odnos izmeu
prava na slobodu izraavanja i prava na imovinu, Sud nije naao da je
drava prekrila i jednu svoju pozitivnu obvezu da zatiti slobodu
izraavanja podnositelja/ica zahtjeva.

Sud je zauzeo jo restriktivniji pristup prema pozitivnoj obvezi u odnosu na

slobodu informiranja, kao to je navedeno u slijedeim primjerima;

U predmetu Leander protiv vedske (1987.) nadlene vlasti odbile su

postaviti G-dina Leander-a na mjesto muzejskog tehniara u mornarikom
muzeju, oslanjajui se na tajne podatke o njemu. Sud je zakljuio da:
"U okolnostima premeta o kojem se radi, lanak 10. ne daje pojedincu
pravo pristupa registru koji sadri informacije o njegovom osobnom
statusu niti podrazumijeva obvezu drave da pojedincu/ki obznani takvu
informaciju."

U predmetu Gaskin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1990.)Sud je

zadrao svoj stav i zakljuio da pravo na slobodu informiranja ne namee
dravi opu obvezu da pojedincima/kama obznani informaciju.

21

Pitanja
1. Da li domai zakon sadri i negativne i pozitivne obveze koje
podrazumijevaju obvezu zatite prava na slobodu izraavanja? Ukoliko da,
na koji nain su one regulirane?
2. Razmotrite to priroda pozitivne obveze predstavlja u kontekstu slobode
informiranja?
3. Kako drava moe biti odgovorna za krenje lanka 10. koje je poinila
privatna osoba?

22

3. DOZVOLJENA OGRANIENJA: DOZVOLE ZA RADIO

-TELEVIZIJSKO EMITIRANJE
Emitiranje je podlono irim propisima nego to je to opisano u lanku 10. Trea
reenica stavka 1. izriito dozvoljava da drave televizijska ili kino emitiranja
reguliguliraju putem sustava dozvola. Sustav dozvola, meutim, podlijee
temeljitom razmatranju Suda i svaki takav sustav mora biti u skladu sa ciljevima i
svrhom lanka 10. u cjelini. U predmetu Groppera Radio AG protiv vicarske
(1990.)Sud je naveo da je svrha ove reenice:
precizirati da je dravama dozvoljeno da sustavom dozvola obavljaju
kontrolu naina na koji se na njihovom teritoriju organizira emitiranje,
posebno u odnosu na njegove tehnike aspekte.
Stoga, svaki sustav dozvola, kao i svako drugo mijeanje u pravo na slobodu
izraavanja, mora biti propisano zakonom, nuno u demokratskom drutvu i
teiti jednom od legitimnih ciljeva taksativno navedenih u lanku 10. stavku 2.
Sud je dalje ukazao na odnos izmeu tree reenice stavka 1. i stavka 2. lanka
10. u predmetu Informationsverein Lentia protiv Austrije (1993.). Utvrdio je da
davanje ili odbijanje dozvole moe biti uvjetovano razmatranjem drugih pitanja,
kao to su priroda i ciljevi predloene stanice, njena potencijalna publika na
nacionalnom, regionalnom ili lokalnom nivou, prava i potrebe odreene publike i
obveze koje proizilaze iz meunarodnih pravnih instrumenata. To moe dovesti
do mijeanja iji e ciljevi, iako moda nee odgovarati niti jednom od ciljeva
navedenih u stavku 2., biti legitimni prema lanku 10. stavku 1. Sud je zakljuio
(u stavku 32.) da usklaenost takvih mijeanja sa Konvencijom mora biti
procjenjena u kontekstu drugih zahtijeva stavka 2. Ukratko, svaka odluka o
dozvoli dovodi do mijeanja u pravo na slobodu izraavanja ija se usklaenosti
sa lankom 10. stavkom 2. mora preispitati. Sud je nadalje razmatrao parametre
ove odredbe u slijedeim primjerima;

U predmetu Groppera Radio AG protiv vicarske (1990.) podnositelj

zahtjeva je bila kompanija koja je imala radio predajnike u Italiji. Nije joj
bilo dozvoljeno emitiranje niti prijenos programa vicarskim kablovskim
kompanijama radi re-emitiranja u vicarskoj. Sud je zakljuio da je svrha
tree reenice lanka 10. stavka 1. precizirati da je dravama dozvoljeno
da sustavom dozvola obavljaju kontrolu naina na koji se na njihovom
teritoriju organizira emitiranje, posebno u odnosu na njegove tehnike
aspekte. Ona ne omoguava da mjere izdavanja dozvola budu izuzete od
zahtjeva lanka 10. stavka 2. jer bi to bilo opreno cilju i svrsi lanka 10.
kao cjeline. Stoga je trea reenica lanka 10. stavka 1. primjenjiva budui
da dozvoljava redovitu kontrolu emitiranja u vicarskoj. Zabrana
reemitiranja bila je u potpunosti u skladu sa vicarskim lokalnim radio
sustavom propisanim vicarskim zakonom. Stoga je mijeanje bilo u

23

skladu sa treom reenicom stavka 1. Sud je potom razmatrao da li je

mijeanje bilo sukladno i lanku 10. stavku 2.

U predmetu Autronic AG protiv vicarske (1990.) podnositelj zahtjeva

bila je kompanija koja se alila da im vicarski zakoni o dozvolama
zabranjuju prijem nekodiranih prijenosa programa sa ruskog satelita koji
su namjenjeni ruskoj javnosti. Podnositelj zahtjeva htio je primati prijenose
kako bi ih koristio na raznim trgovakim prezentacijama kao demonstraciju
za promoviranje njihovih satelitskih antena. Podnositelj zahtjeva predao je
zahtjev vicarskim vlastima za ovlatenje prijenosa. vicarske vlasti odbile
su dozvolu zbog nedostatka suglasnosti sovijetskih vlasti. Sud je smatrao
da nije potrebno razmatrati predmet u kontekstu lanka 10. Istaknuo je da
reenica "ne ... omoguava da mjere izdavanja dozvola budu izuzete od
zahtjeva stavka 2. jer bi to dovelo do rezultata oprenog cilju i svrsi lanka
10. kao cjeline.

U predmetu Informationsverein Lentia protiv Austrije (1993.)

kompanija koja je bila podnositelj zahtjeva alila se da je dravni monopol
na televizijsko emitiranja predstavljao krenje lanka 10. Sud je istaknuo
kljunu ulogu slobode izraavanja u demokratskom drutvu posebno
kada, putem tiska i audio-vizualnih medija, slui za priopenje informacija i
ideja od opeg interesa, koje javnost ima pravo primati. Naveo je da takav
cilj ne bi mogao uspjeno biti ostvaren ukoliko se ne temelji na principu
pluralizma, iji je drava krajnji jamac. Sud je potvrdio znaaj tehnikog
aspekta emitiranja u kontekstu lanka 10. stavka 1. i utvrdio da se
predmet mora takoer preispitati u odnosu na lanak 10. stavak 2.
Istaknuo je da je, usprkos injenici da monopolistiki sustav koji je na
snazi u Austriji doprinosi kvaliteti i ravnotei programa kroz nadzor vlasti
nad medijima, sredinje pitanje da li je postojanje monopola u skladu sa
stavkom 2.

U predmetu Demuth protiv vicarske (2002.) podnositelj zahtjeva traio

je dozvolu da njegova kompanija emitira program o automobilima na
kablovskoj televiziji. Njegov zahtjev je odbijen jer nije bio u mogunosti
ponuditi traeni znaajni doprinos koji je u skladu sa opim uputstvima za
radio i televiziju. Program se zasnivao samo na zabavnom sadraju ili
izvjetajima o automobilima. Sud je zakljuio da sustav dozvola u
vicarskoj, koji obuhvaa uputstva o ciljevima, funkciji i sadraju
televizijskih programa, doprinosi kvaliteti i ravnotei programa zbog ega
je u skladu sa treom reenicom lanka 10. stavka 2.

24

Pitanja
1. Da li je prema domaem zakonodavstvu izdavanje dozvola za
emitiranje itsl. podlono preispitivanju usklaenosti sa zahtjevima
lanka 10. stavka 2. od strane sudova?
2. Da li lanak 10. stavak 1. namee ira ogranienja na medijsko
emitiranje nego na pisanu i izgovorenu rije?
3. Zbog ega bi radiotelevizijski mediji bili podloni stroim pravilima
prema lanku 10.?
4. Da li je dravni monopol na radiotelevizijske medije u skladu sa
odredbama lanka 10.?

25

4. OPI PRINCIPI LANKA 10. STAVKA 2.

Sud je pruio iroku interpretaciju odredbi lanka 10. stavka 1. i zauzeo je stav
da je u naelu veina oblika izraavanja i govora zatiena. Posljedica ovakvog
stava Suda bila je prebacivanje tereta dokazivanja na dravu i zahtjevanje od
drave da, u skladu s lankom 10. stavkom 2., opravda svako mijeanje. U
veina predmeta koji su razmatrani na Sudu dolo je do preispitivanja
parametara lanka 10. stavka 2 i pitanja da li mijeanje drave moe biti
opravdano pozivanjem na njegove odredbe.
Kao to je gore navedeno, jednom kada je utvreno da je dolo do mijeanja
prema lanku 10. stavku 1., teret dokazivanja se prebacuje na dravu. Praksa
Suda u procjenjivanju da li dravna mjera predstavlja mijeanje u pravo na
slobodu izraavanja koje kri Konvenciju, je primjena slijedeih kriterija prema
navedenom redoslijedu:
KRITERIJI SUDA
1. Da li je dolo do mijeanja u pravo na slobodu izraavanja prema
lankua 10. stavku 1.?
2. Da li je to mijeanje bilo:

propisano zakonom?
u svrhu postizanja jednog od legitimnih ciljeva navedenih u
lanku 10. stavku 2.?
nuno u demokratskom drutvu u smislu da je do njega dolo
zbog hitne drutvene potrebe?
Razmjerno u smislu mjera koje je drava poduzela u svrhu
postizanja cilja?

4.1. Dunosti i odgovornosti

lanak 10. stavak 2. propisuje da ostvarivanje prava sadranih u lanku 10.,
stavku 1. od strane pojedinaca/ki mora biti u skladu sa osobnim dunostima i
odgovornostima.
Ovo je pitanje Sud razmatrao u znaajnoj mjeri te se pojavljivalo u kontekstu
prava dravnih slubenika/ca, posebno vojnih i civilnih zaposlenika/ca. Jasno je
da ova odredba ne moe sluiti dravi kao osnova za uskraivaje prava koja su
sadrana u lanku 10. cijelim kategorijama osoba. Opseg obaveza i dunosti
meutim ovisi o kontekstu u kojem se pravo koristi, a kada se dogaa tokom
posla pojedinke/ca, Sud moe razmatrati prirodu posla i posebne odgovornosti
26

koje on sa sobom povlai. Pristup Suda ovisi o prirodi posla i posljedicama

svakog mijeanja po pojedinca/ku. Na primjer:

U predmetu Vereinigung Demokratischer Soldaten Osterreichs i Gubi

protiv Austrije (1994.) podnositeljima zahtjeva odbijena je dozvola za
distribuciju asopisa koji je bio kritian prema vojnoj upravi meu
vojnicima/kinjama. Sud je utvrdio krenje lanka 10. i naveo da asopis
nije zagovarao specifinu vrstu djelovanja kao odgovor na potekoe koje
su istaknute te da nije predstavljao prijetnju vojnoj disciplini niti je
prekoraio granice dozvoljenog u kontekstu same diskusije ideja koje
moraju biti tolerirane u kontekstu vojske demokratske drave kao i u
drutvu u kojem se takva vojska nalazi.

U predmetu Vogt protiv Njemake (1995.) podnositeljica zahtjeva bila je

dravna slubenica koja je dobila otkaz kao nastavnica jer je odbila
polaganje zakletve lojalnosti ustavu. Sud je naveo da mora postojati
ravnotea izmeu interesa pojedinca/ke i legitimnog interesa demokratske
drave u osiguravanju da dravna sluba pravilno ostvaruje ciljeve
naznaene u lanku 10. stavku 2. U tom smislu Sud je zakljuio da drava
dravnim slubenicama/cima, s obzirom na njihov status, moe nametnuti
obvezu diskrecije. Sud je prihvatio da specifini status dravnih
slubanika/ca moe zahtjevati podvrgavanje irim ogranienjima od onih
koja su prema lanku 10. primjenjiva na druge osobe. Naveo je:
Sud e imati na umu da kad god je u pitanju pravo na izraavanje
dravnih slubenika/ca, 'dunosti i odgovornosti' iz stavku 2. lanka
10. dobivaju poseban znaaj koji opravdava preputanje diskrecijskog
prava nacionalnim vlastima u odreivanju da li je osporeno mijeanje
razmjerno gore navedenom cilju

Sud je nadalje interpretirao obveze i dunosti dajui posebne odgovornosti

odreenim kategorijama osoba koje su ukljuene u odreene aktivnosti. U tu
kategoriju u odreenoj mjeri spadaju novinari/ke zbog svojih 'obveza i dunosti'
koje treba razumijevati u odnosu na njihovu poziciju u 'demokratskom drutvu'.
Ovo je posebno sluaj kada publikacija ukljuuje napad na karakter osobe. Sud
je u predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1976.) utvrdio (u
stavku 49.) da opseg dunosti i odgovornosti ovisi o situaciji u kojoj se osoba
nalazi kao i tehnikih sredstava koje koristi za svoje izraavanje. S obzirom da
audio-vizuelni mediji imaju direktniji i jai efekat nego tiskani, Sud e, na primjer,
prije prihvatiti potrebu odreenog mijeanja u izraavanje putem prvog nego
ovog drugog medija (vidjeti Jersild protiv Danske (1994.)). Opseg prava i obveza
takoer ovisi o prirodi izraenih rijei, slika itd. Na primjer

U predmetu Otto-Preminger-Institut protiv Austrije (1994.) podnositelj

zahtjeva bilo je kino koje je reklamiralo prikazivanje filma u svojim
prostorima. Reklama je predstavljala film kao karikaturni prikaz
27

trivijalnosti i apsurda kranskog vjerovanja i istraivanje odnosa

izmedju religioznih vjerovanja i svjetovnih mehanizama represije. Film je
bio zapljenjen prije premijernog prikazivanja. Sud je utvrdio da u okviru
dunosti i odgovornosti osoba koje ostvaruju pravo na slobodu
izraavanja, a u kontekstu vjerskog miljenja i vjerovanja, spada i obveza
izbjegavanja, koliko god je mogue, izraavanja koje je u velikoj mjeri
uvredljivo za druge i time vrijea njihova prava te ne doprinosi javnoj
raspravi koja unaprijeuje ljudska pitanja. Dio u kojem se nalazilo kino bio
je naseljen preteno katolicima, i veinu njih bi film potencijalno uvrijedio.
Ovo unato injenici da je film trebao biti prikazan u privatnom klubu,
samo onim osobama koje bi kupile kartu za gledanje tog filma.

U predmetuErdogdu i Ince protiv Turske (1999.) podnositelji zahtjeva

bili su urednik novina i novinar koji je napravio intervju sa sociologom.
Sociolog je iznio svoje miljenje o situaciji Kurda i govorio o Kurdistanu,
ideji kojoj se turska drava estoko protivila. Podnositelji zahtjeva bili su
osueni za kaznena djela prema zakonu protiv terorizma. Sud je utvrdio (u
stavku 54.) da dunosti i odgovornosti u okviru prava na slobodu
izraavanja medijskih profesionalaca/ki imaju poseban znaaj u
situacijama u kojima postoje konflikti i tenzije. Nadalje, utvrdio je da
objavljivanje izjava predstavnika/ca organizacija koje koriste nasilje protiv
drave zahtjeva posebnu panju, kako mediji ne bi postali sredstvo za
irenje govora mrnje i promoviranje nasilja.

U predmetu Jersild protiv Danske (1994.) zahtjev se odnosio televizijski

program u kojem su se izraavali i osporavali rasistiki stavovi. Novinar,
podnositelj zahtjeva, obavio je intervju sa 3 lana rasistike organizacije.
Tokom intervjua oni su izrazili svoju mrnju prema osobama koji nisu
bijele boje koe. Podnositelj zahtjeva distancirao se od iznesenih stajalita
izjavljujui da je cilj intervjua bio otkrivanje mentaliteta rasista i utvrivanje
razloga zbog kojih podravaju takva miljenja. Nije pokuavao podrati
rasiste. Podnositelj zahtjeva bio je osuen za pomaganje i poticanje
rasistikih izjava. Sud je zakljuio da je u razmatranju obaveza i
odgovornosti novinara znaajan faktor potencijalni utjecaj medija u
pitanju. Ope je privaeno da audiovizalni mediji imaju neposredniji i jai
utjecaj od tiskanih medija. Audiovizualni mediji imaju mogunost putem
slike prenijeti znaenja koja tiskani mediji nisu u mogunoasti prenijeti.
Sud je takoer utvrdio da se metode objektivnog i uravnoteenog
izvjetavanja mogu razlikovati u znaajnoj mjeri, te da izmeu ostalog
ovise i od medija o kojem se radi.

U predmetu Bladet Tromso i Stensaas protiv Norveke (1999.)

podnositelji zahtjeva bile su novine i njihov urednik koji su bili proglaeni
krivima za klevetu posade broda za lov na tuljane. Podnositelji zahtjeva
objavili su lanak koji je kritizirao metode ubijanja tuljana koje je posada
koristila. Sud je utvrdio (u stavku 65.) da dunosti i odgovornosti dobijaju
28

na znaaju kad god je u pitanju napad na ugled privatnih osoba i

podrivanje prava drugih. Sud je polazei od injenice da su dunosti i
odgovornosti neotuivi dio ostvarivanje prava na slobodu izraavanja
zakljuio da zatita koju lanak 10. prua novinarima/kama pri
izvjetavanju o stvarima od opeg znaaja polazi od pretpostavke da oni
postupaju u dobroj vjeri u cilju pruanja tone i vjerodostojne informacije u
skladu sa novinarskom etikom. U okolnostima predmeta o kojem se radi, s
obzirom da su podnositelji zahtjeva citirali slubeni izvjetaj vlade, novinari
nisu bili obvezni provjeriti izjave koje su klevetale neimenovane lanove
posade.

U predmetu Pedersen i Baadsgard protiv Danske (2004.) podnostelji

zahtjeva bili su TV novinari koji su snimili dva vrlo gledana programa o
nainu na koji je policija
provodila istrage o ubojstvima. Pitanja
postavljena tokom intervjua u jednom od programa upuivala su na
zakljuak da je narednik podmetao dokaze u jednom od sluajeva.
Podnositelji zahtjeva bili su tueni za kelevetu i tvrdili su da im je
povrijeena sloboda izraavanja. Sud je ponovio svoje principe utvrene u
razmatranju slinih predmeta, posebno je istakao znaaj slobode tiska i
njene uloge javnog uvara. Meutim ponovo je istaknuo razliku izmeu
izjava o injenicama i vrijednosnih sudova.U ovom predmetu smatrao je
da novinari nisu mogli pruiti dovoljno injenica kako bi optuili narednika
da je podmetao dokaze. Veliko Vijee Suda je sa devet glasova prema
osam utvrdio da nije dolo do krenja lanka 10. Vidjeti takoer predmet
Selisto protiv Finske (2004.).

Pitanja
1. Da li odreene kategorije ljudi ili ljudi koji se bave odreenim
aktivnostima imaju posebne dunosti i odgovornosti prema domaem
zakonodavstvu? Ukoliko imaju, kako su osobe katetegorizirane i koje
su njihove posebne dunosti i odgovornosti?
2. Da li novinari/ke imaju posebne dunosti i odgovornosti i, ukoliko ih
imaju, u emu se one sastoje ukoliko ih imaju?

4.2. Novinari/ke i sloboda tiska

Sud prepoznaje da prava sadrana u lanku 10. imaju specifino znaenje za
tisak i esto je naglaavao da snana zatita slobode tiska slui javnom interesu.
Sud je zauzeo poseban stav da se u demokratskom drutvu razmjena
informacija i ideja najbolje postie kroz zatitu slobode tiska. Meutim, istie se
da je Sud esto navodio da primat koji sloboda tiska uiva prema lanku 10. nije
29

opravdan nekim specijalnim ili posebnim pravima novinara/ki nego ulogom tiska
kao javnog uvara. Ovo stvara napetost izmeu uloge tiska i uloge vlasti koju
je Sud esto razmatrao. Sud je razmatrao vanost slobode tiska u predmetu
Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1979.) gdje je naveo:
uloga tiska je da bude javni uvar...da otkriva informacije i ideje o politikim
pitanjima kao i onima u drugim podrujima od javnog interesa. Ne samo da
tisak ima zadatak priopavati takve informacije i ideje nego ih i javnost ima
pravo primati...
Kako bi koristio/la dodatnu zatitu koja se prua novinarima/kama, podnositelj/ica
zahtjeva mora demonstrirati da je djelovao/la kao novinar/ka a ne privatna osoba
(Janowski protiv Poljske (1999.)). Ovo pitanje je u ovom priruniku opirnije
opisano u dijelu o politikom izraavanju.

4.3. Prethodna zabrana

Kao opi princip, Sud ne opravdava prethodnu zabranu izdavanja na osnovu
toga da su vijesti potrona roba koja gubi na vrijednosti. Iako lanak 10.
dozvoljava odreeno ogranienje slobode izraavanja koje predstavlja prethodnu
zabranu, to ini pod uvjetom usklaenosti sa zahtjevima lanka 10. stavka 2.
Vidjeti, na primjer, predmet Observer i Guardian protiv Ujedinjenog
Kraljevstva (1991.). Sud, meutim, prethodnu zabranu smatra vrlo ozbiljnim
mijeanjem u pravo na slobodu izraavanja koje zahtjeva vrlo paljivu analizu
njene usklaenosti s lankom 10.
Prethodne zabrane obuhvaaju naloge o zabrani izdavanja (vidjeti Observer i
Guardian), pljenidbu materijala ili filma (vidjeti Otto-Preminger-Institut protiv
Austrije (1994.)) koji tek treba biti objavljen, kao i podvrgavanje filmova
klasifikaciji. Mijeanje u pravo na slobodu izraavanja postoji i kada osobe nisu
sprijeene objaviti informaciju ili miljenje ali su zbog toga naknadno kanjene. U
mijeanje poslije objavljivanja ili emitiranja spadaju i kaznene sankcije (ak i kada
je kazna uvjetna (vidjeti Sener protiv Turske (2000.)), disciplinske kazne (vidjeti
Casado Coca protiv panjolske (1994.)), tete povezane s graanskim
postupcima (vidjeti Tolstoy Miloslavski protiv Ujedinjenog Kraljevstva
(1995.)) i pljenidba objavljenog materijala (vidjeti Vereniging Weekblad Bluf!
protiv Nizozemske (1995.)) ili umjetnikih predmeta (vidjeti Mller protiv
vicarske (1988.)). Uvjetne kazne se takoer smatraju mijeanjem u pravo na
slobodu izraavanja.
U veini predmeta je jasno da postoji mijeanje u pravo na slobodu izraavanja.
Na primjer, sluaj novina kojima je sudskim nalogom zabranjena objava lanka
jasno predstavlja mijeanje u pravo novina na slobodu izraavanja. Meutim, u
odreenim okolnostima, to ne mora biti toliko oigledno. Primjer nedovoljno

30

jasnog ogranienja prava na slobodu izraavanja moe se nai u slijedeem

predmetu:

U predmetu VSDO i Gubi protiv Austrije (1994.) dravne vlasti slale su

brojne besplatne asopise pripadnicama/cima oruanih snaga, ali ovaj
privilegij nisu dodijelile izdavaima, podnositeljima zahtjeva. Podnositelji
zahtjeva traili su da njihove publikacije budu ukljuene, ali im je to
odbijeno. Sud je smatrao da je, bez obzira na pravni status takvog
ureenja, takva praksa morala utjecati na stupanj informiranosti
pripadnika/ca oruanih snaga, to je povuklo odgovornost tuene drave u
smislu lanka 10. Utvreno je da od svih asopisa namjenjenih oruanim
sngama, jedino asopisu VSDO nije dozvoljen ovakav nain distribucije.
Odbijanje Ministra obrane da prihvati zahtjev predstavljalo je mijeanje u
ostvarivanju prava na priopavanje informacija i ideja.

Pitanja
1. Da li domae zakonodavstvo dozvoljava prethodnu zabranu? Ukoliko
da, da li su ta ogranienja u skladu sa principima sadranim u lanku
10. stavku 2.?
2. Da li se sva mijeanja nakon objavljivanja smatraju ogranienjima
prava na slobodu izraavanja?
3. Da li se uvjetna kaznena presuda smatra mijeanjem u pravo na
slobodu izraavanja?

31

4.4. Propisano zakonom

lanak 10. stavak 2. zahtijeva da svako mijeanje u pravo na slobodu
izraavanja, bez obzira da li se odnosi na izdavanje dozvole za emitiranje ili na
neto drugo, mora biti propisano zakonom. Isti izraz se koristi u lanku 9.
stavku 2. (u vezi prava na slobodu vjeroispovjesti) i lanku 11. stavku 2. (u vezi
prava na slobodu okupljanja i udruivanja). lanak 8. stavak 2. (u vezi prava na
privatni i obiteljski ivot) koristi izraz u skladu sa zakonom.
Pozivanje na zakon zahtjeva da mijeanje o kojem se radi ima osnove u
domaem zakonodavstvu. Sud tumai da izraz propisano zakonom zahtjeva,
kao prvo, da zakon bude dovoljno dostupan kako bi osoba mogla imati indikaciju
zakonskih pravila koja su primjenljiva na odreeni sluaj i, kao drugo, da je zakon
formuliran dovoljno precizno da osobi omoguava prilagoavanje svojeg
ponaanja. Osoba treba biti u mogunosti, u odreenoj mjeri koja je razumna u
danim okolnostima, predvidjeti posljedice do kojih moe doi ako prati odreeni
smjer aktivnosti.

U predmetu Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva (Br. 1)

(1979.) u stavku 49. sud je razmatrao tvrdnju da je blanket ban zabrana
objavljivanja bilo kakvog komentara o pitanju o kojem je ve izdan
zakonski propis i pokrenut je postupak, predstavljalo krenje lanka 10.
Pravna praksa ustanovljena je u obiajnom pravu i u svojoj biti predstavlja
zakon koji su stvarali/e suci/sutkinje. Meutim, ona nikada nije bila
propisana zakonom niti je dovoljno razvijena kroz sudstvo da bi osobi
omoguavala jasno shvaanje svih okolnosti koje mogu dovesti do krenja
zakona. Posljedica toga je bila nemogunost identificiranja tone prirode
zakona o kojem se radi. Sud je smatrao da to nije zadovoljavajua
preciznost i dostupanost koje zahtijeva lanak 10. Sud je opi princip
utvrdio na slijedei nain;
slijede dva zahtjeva koji proizlaze iz izraza 'propisano zakonom'. Prvo,
zakon mora biti adekvatno dostupan; graanin/ka mora moi imati
indikaciju koja je prikladna u okolnostima zakonskih pravila primjenljivih
u danom sluaju. Kao drugo, norma se ne moe smatratu 'zakonom'
ukoliko nije formulirana sa dostatnom preciznou kako bi omoguila
graaninu/ki da regulira svoje ponaanje; mora biti u mogunosti ukoliko je potrebno uz prikladan savjet predvidjeti, u mjeri u kojoj je to
razumno s obzirom na okolnosti, posljedice koje odreeno djelovanje
moe izazvati....te posljedice ne moraju biti predvidljive sa potpunom
sigurnou; iskustvo je pokazalo da je to nedostino.

U predmetu Rekvnyi protiv Maarske (1999.) podnositelj zahtjeva bio

je policajac i zastupnik sindikata policije. Maarski ustav je bio promijenjen
kako bi
pripadnicima/cama policije i oruanih snaga zabranilo
32

sudjelovanje u bilo kakvim politikim aktivnostima. Naelnik policije je

sastavio cirkularna pisma koja upozoravaju pripadnike/ce policijskih snaga
da, u skladu s promjenama ustava, ne sudjeluju u politikim aktivnostima.
Sud je zakljuio da pojam politika aktivnost treba tumaiti i razmatrati u
kontekstu drugih domaih zakonodavnih odredbi. Kako nije bilo mogue
precizno definirati to predstavlja politiku aktivnost, Sud je smatrao
prihvatljivim da se razliitim propisima i zakonom propiu uvjeti za
poduzimanje aktivnosti i radnji koje su potencijalno politikog karaktera,
kao to su sudjelovanje u mirnim okupljanjima, davanje izjava za tisak,
sudjelovanje u radio i televizijskim programima, izdavatvo ili pristupanje
sindikatima, udrugama ili drugim organizacijama koje predstavljaju i tite
interese policajaca/ki. Sud je bio zadovoljan to su ove odredbe dovoljno
jasne da omogue podnositelju zahtjeva da svoje postupke adekvatno
uskladi. ak i pod pretpostavkom da u nekim situacijama
policajcima/kama nije mogue sa sigurnou odrediti da li e neko
ponaanje predstavljati krenje ustava ili ne, imali/e su mogunost zatraiti
savjet od svojih pretpostavljenih ili dobiti tumaenje zakona kroz sudsku
presudu.

U predmetu Mller protiv vicarske (1988.) podnositelj zahtjeva bio je

umjetnik iji radovi su zapljenjeni iz galerije u kojoj su bili izloeni, uz
obrazloenje da su u suprotnosti sa zakonima o opscenosti. Bio je osuen
za kazneno djelo izdavanja opscenog materijala. U svom zahtjevu je tvrdio
da je pojam opsceno u kaznenom zakonu previe nejasan da bi
pojedincima/kama omoguio da usklade svoje ponaanje te da ni on kao
umjetnik niti organizatori izlobe nisu mogli predvidjeti poinjenje
kaznenog djela. Sud je zakljuio da zakoni koji se odnose na opscenost
ne mogu biti previe usko definirani, jer bi to onemoguilo da prate
promjene okolnosti. Nadalje, zakljuio je da postoje brojne sline odluke
federalnog suda o izdavanju opscenog materijala. Ove odluke, inae
pristupane s obzirom da su bile objavljene i da su ih potovali nii sudovi,
predstavljale su dodatak odgovarajuim odredbama kaznenog zakona.
Osuda podnositelja zahtjeva bila je stoga propisana zakonom.

U predmetu Hashman i Harrup protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1999.)

podnositelji zahtjeva su se upustili u aktivnosti kojima je namjera bila
poremetili lov na lisice. Lokalni prekrajni sud je zbog toga, u skladu sa
relevantnim propisima o javnom redu, odluio da tokom 12 mjeseci moraju
biti mirni. Nalog je imao samo uinak ubudue; sud nije utvrdio da su
podnositelji zahtjeva krivi za bilo koje kazneno djelo. Podnositelji zahtjeva
tvrdili su da zakon ne sadri dovoljno objektivne kriterije kako bi zadovoljio
zahtjeve lanka 10. stavka 2. te su tvrdili da se nalog za neinjenje contra
bonos mores ne moe smatrati propisanim zakonom jer ne navodi to je
to to osoba kojoj je izreen moe ili ne moe zakonito initi. Sud je
utvrdio da je ponaanje contra bonos mores u domaem zakonodavstvu
definirano kao ponaanje koje je loe prije nego dobro prema miljenju
33

veine tadanjih sugraana/ki.

Zakljuio je da je ova definicija
postupanje koje uope nije definirano nego je samo smatrano loim
prema miljenju veine graana/ki. Stoga nije ispunjavala uvjete koje
zahtjeva pojam propisano zakonom.

U predmetu Gaweda protiv Poljske (2002.) podnositeljici zahtjeva

odbijen je zahtjev za registraciju asopisa pod nazivom "Socijalni i politiki
mjesenik - Europski moralni tribunal" koji je trebalo izlaziti u Kety-ju. Kao
razlog za odbijanje domae vlasti navele su da je naziv davao pogrean
utisak da e se u Kety-ju osnovati europska institucija. Sud je zakljuio da
zabrana nije bila propisana zakonom. Iako lanak 10. Konvencije ne
zabranjuje izricanje prethodnih ogranienja za publikacije, Sud je zakljuio
da relevantni zakoni moraju pruati jasnu naznaku okolnosti pod kojima su
takve zabrane dozvoljene, i a fortiori, kao u ovom sluaju, kada bi
posljedice zabrane u potpunosti onemoguile izdavanje asopisa. Ovo je
neophodno zbog potencijalne opasnosti koju prethodne zabrane, po svojoj
prirodi, imaju na slobodu izraavanja zajamenu lanokm 10. Jedna od
osnova propisanih zakonom za odbijanje registracije asopisa bila je kada
je u suprotnosti sa realnou. Nacionalni sudovi tumaili su ovo kao
ovlast za odbijanje registracije kada se smatra da naziv ne odgovara istini,
tj., da predloeni nazivi asopisa u osnovi prenose lanu poruku. Sud je
istaknuo da je zakon nejasan i da je tumaenje izneseno u ovom sluaju
neodgovarajue sa stajalita slobode tiska. Sud je zakljuio da je
tumaenjem nacionalnih sudova uveden novi kriterij koji nije predvidljiiv na
osnovi samog teksta, a koji precizira situacije u kojima registracija naziva
moe biti odbijena. Stoga nije ispunio kriterij pojma propisano zakonom.
Nije nuno da uvjeti i postupci za primjenu zakona budu sadrani u
samom zakonu. Dok god ispunjavaju uvjet predvidljivosti, dovoljno je da
budu sadrani i u uredbama koje nemaju zakonsku snagu (vidjeti predmet
Silver protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1983.) u stavku 89., sluaj koji se
odnosi na lanak 8. ali je princip isti). Takoer nee nuno biti suprotno
principu predvidljivosti ako zakon prenese polje slobodne procjene na
slubenu osobu. Meutim, opseg tog diskrecijskog prava, kao i nain
njegovog provoenja, moraju, s obzirom na legitimni cilj o kojem se
radi,biti naznaeni dovoljno jasno kako bi pojedincu/ki priili adekvatnu
zatitu od arbitrarnog mijeanja (vidjeti predmet Margareta i Roger
Andersson protiv vedske (1992.) u stavku 75., jo jedan predmet u vezi
lanka 8.).

U predmetu Groppera Radio AG protiv vicarske (1990.) podnositelj

zahtjeva bila je radio kompanija koja se bavila preko graninim
emitiranjem programa. Drava je donijela propis u vezi dozvola za radio
emitiranje, pozivajui se na pravila meunarodnog prava i odreene,
prema nazivu, navedene meunarodne akte. Podnositelj zahtjeva je tvrdio
da pozivanje na meunarodno pravo nije dovoljno dostupno niti precizno
da bi graani/ke prema njima mogli/e uskladiti svoje ponaanje, ak i
34

nakon, ukoliko je potrebno, konzultacija s odvjetnikom/com. Sud je

zakljuio da su relevantne odredbe meunarodnog telekomunikacijskog
prava vrlo tehnike i komplicirane; prvenstveno su bile namjenjene
strunjacima/kinjama koji znaju, na temelju informacija iz Slubene zbirke
federalnih propisa, kako do njih doi. Stoga je bilo za oekivati da se
kompanija koja se bavi emitiranjem programa izvan granica u potpunosti
upozna sa propisima na snazi u vicarskoj, ako je potrebno i uz pomo
savjetnika/ce. Kako su relevatni Zakon kao i Meunarodna konvencija o
telekomunikacijama bili objavljeni u potpunosti, takva se kompanija trebala
upoznati s propisima koji se tiu radia, bilo kroz kozultacije s Odjelomu za
radio prava u Bernu, bilo kroz njihovo traenje od Meunarodne
telekomunikacijske unije u enevi. Slijedom toga, i propisi i meunarodni
ugovori bili su dovoljno precizni.
Pitanja
1. Da li su domai zakoni koji ograniavaju slobodu izraavanja u skladu
sa principom preciznosti? Ukoliko jesu, na koji nain je kriterij
preciznosti formuliran u domaem zakonu?
2. to znai 'predvidljivost' u odnosu na obvezu drave kako je to Sud
opisao u predmetu Sunday Times-a?

4.5. Legitimni ciljevi

lanak 10. stavak 2. taksativno navodi okolnosti u kojima pravo na slobodu
izraavanja neke osobe moe biti legitimno ogranieno. To su:
i.
ii.
iii.
iv.
v.
vi.

U interesu nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti i javne sigurnosti;

Radi spreavanja nereda ili zloina;
Radi zatite zdravlja ili morala;
Radi zatite ugleda ili prava drugih;
Radi spreavanja odavanja povjerljivih informacja i
Radi ouvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

Mijeanje u prava koja su sadrana u lanku 10., stavku 1. moe biti opravdano
samo ukoliko je teilo postizanju, gore navedenog, legitimnog cilja. Vano je
istaknuti da su kategorije postavljene iroko te obino nema potekoa u
odreivanju legitimnog cilja. Sud povremeno utvrditi do mijeanja dolazi u svrhu
postizanja vie od jednog legitimnog cilja.
Meutim, ogranienje koje nije sukladno jednoj od ovih kategorija nee biti
dozvoljeno i predstavljat e krenje lanka 10. Prilikom preispitivanja
pojedinanog sluaja Sud e, kroz procjenu injeninog stanja, razmatrati da li je
do mijeanja dolo u svrhu postizanja jednog od legitimnih ciljeva. in
35

uspostavljanja ravnotee izmeu prava pojedinca/ke na vlastito izraavanja i

legitimnih ciljeva drave slijedi nakon to je utvreno da se mijeanjem teilo
postizanju legitimnog cilja. U ovom dijelu prirunika svaki je legitimni cilj
pojedinano razmotren.
Pitanja
i.

Iz kojih razloga domae zakonodavstvo dozvoljava ogranienja

slobode izraavanja? Da li su oni u skladu sa osnovama propisanim u
lanku 10. stavku 2.?

4.5.1. Interesi nacionalne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javne sigurnosti.

Sud prihvaa da drave trebaju poduzeti mjere kako bi odgovorile na aktivnosti
buntovnih grupa i da taj odgovor moe dovesti do ogranienja slobode
izraavanja. Postoji znaajna mogunost sukoba izmeu opih principa lanka
10. koji zagovaraju iroku interpretaciju prava na slobodu govora i aktivnosti
grupa koje mogu teiti ruenju demokratski izabranih vlasti nasilnim sredstvima.
Openito gledajui, drave imaju iroko polje slobodne procjene u ovom
podruju, i jednom kada demonstriraju povezanost izmeu poduzetih aktivnosti i
prijetnje nacionanoj sigurnosti, Sud nije sklon utvrivanju krenja. Meutim, treba
spomenuti da je djelovanje drave, kao i u drugim podrujima, predmet Sudskog
nadzora.

U predmetu Zana protiv Turske (1997.)podnositelj zahtjeva bio je bivi

gradonaelnik Diyabakir-a na jugoistoku Turske, koji je dao izjave
novinarima/kama u kojma je izrazio podrku Kurdskoj radnikoj partiji
(PKK), to je zatim bilo objavljeno u nacionalnom dnevnom listu. Izjavio je
da se protivi masakrima ali da svatko moe pogrijeiti te da je PKK
grekom ubila ene i djecu. Njegove izjave vremenski su se podudarale s
brojnim ubojstvima civila od strane PKK-a. Podnositelj zahtjeva osuen je
zbog podrke aktivnostima oruane organizacije iji je cilj bio razbijanje
turskog teritorija, i osuen je na kaznu zatvora. Drava je tvrdila da su
njegove izjave predstavljale opasnost za nacionalnu i javnu sigurnost. Sud
je zakljuio da je u vrijeme ozbiljnih sukoba na jugoistoku Turske, izjava
dobro poznate politike linosti u regiji mogla imati nepoeljne posljedice.
To je opravdalo mijeanje u pravo na slobodu izraavanja podnositelja
zahtjeva temeljem potrebe ouvanja nacionalne i javne sigurnosti.
Osporavano mijeanje je stoga teilo legitimnom cilju u smislu lanka 10.
stavk 2.

36

U predmetu Rekvnyi protiv Maarske (1999.)tuena drava tvrdila je da

je cilj izmjene Ustava, kojom je pripadnicima/cama policije onemogueno
sudjelovanje u politikim aktivnostima, bio depolitizacija policije u vrijeme
kada je Maarska prelazila sa totalitarnog reima na pluralistiku
demokraciju. Sud je utvrdio da su mnoge drave ugovornice zabranile
odreene politike aktivnosti dijelovima svoje policije. Imajui u vidu
njihovu mo prinude i injenicu da su policijske snage u slubi drave,
javnost ima pravo oekivati da policija bude politiki neutralna. Taj cilj je u
skladu sa demokratskim principima. Nadalje, Sud je istaknuo posebni
povijesni znaaj u Maarskoj zbog iskustva totalitarnog reima koji se u
velikoj mjeri oslanjao na privrenost policije vladajuoj stranci. Stoga je
Sud zakljuio da je ogranienje o kojem se radi teilo legitimnom cilju,
odnosno zatiti nacionalne i javne sigurnosti i spreavanju nereda.

U predmetu Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva

(1991.)tuena drava je, izmeu ostalog, tvrdila da je razlog traenja
naloga radi spreavanje tiskanja materijala koji se odnosio na knjigu
Spycatcher, bio taj to je objavljivanje moglo dovesti do podrivanja
slube sigurnosti Ujedinjenog Kraljevstva. Posebno je tvrdila da bi
objavljivanje ugrozilo samu slubu, njene slubenike/ce i druge osobe iji
bi identitet mogao biti otkriven. Takoer bi ugrozilo povjerenje koje
prijateljske zemlje i druge organizacije i pojedinci/ke imaju u sigurnosnu
slubu te bi predstavljala rizik da zaposleni/e ili bivi slubenici/e zatrae
objavu slinih podataka. Sud je zakljuio da je nesumnjivo kako je zatita
nacionalne sigurnosti bila jedan od ciljeva zabrane.

U predmetu Vereniging Weekblad Bluf protiv Nizozemske

(1995.)podnositelji zahtjeva bili su izdavai koji su primili kvartalni izvetaj
unutranjih sigurnosnih slubi, BVD, koji je bio oznaen kao povjerljiv.
Izvjetaj je bio star oko 6 godina i ukazivao je na zainteresiranost
sigurnosnih slubi za aktivnosti komunistike partije Nizozemske i brojnih
drugih organizacija. Podnositelji zahtjeva predloili su da objave izvjetaj,
ali su neposredno pred objavljivanje svi primjerci zapljenjeni iz njihovih
prostorija. Ubrzo nakon toga su podsnotielji zahtjeva uspjeli tiskati nove
primjerke i distribuirati ih. Sud je utvrdio da pravilno funkcioniranje
demokratskog drutva zasnovanog na vladavini prava moe zahtjevati
postojanje institucija kao to je BVD, koje, da bi bile djelotvorne, moraju
raditi u tajnosti i imati neophodnu zatitu. Utvrdio je da se na ovakav nain
drava moe zatititi od aktivnosti pojedinaca/ki i grupa koji podrivaju
osnovne vrijednosti demokratskog drutva. U skladu s tim, prihvatio je da
je zabrana teila legitimnom cilju zatite nacionalne sigurnosti.

U predmetu Duzgoren protiv Turske (2006.) podnositelj zahtjeva bio je

novinar koji je ispred Suda za dravnu sigurnost u Ankari distribuirao letke
sa izjavom prigovaraa savjesti o obveznoj vojnoj slubi zbog ega je
osuen i kanjen radi poticanja drugih na izbjegavanje vojne slube. Tada
37

je ponositelj zahtjeva dao izjavu javnom tuitelju rekavi da je njegov cilj

distribuiranja letka bilo ukidanje obvezne vojne slube u Turskoj. Sud je
utvrdio da rijei koritene u letku nisu poticale nasilje, oruani otpor niti
pobunu iako je tekst jasno bio protiv vojne slube. Sud je smatrao da
kazna nije opravdana kao in zatite nacionalne sigurnosti jer je letak bio
dijeljen na javnom mjestu u Istambulu i nije bio forme niti sadraja koji bi
doveli do neposrednog dezerterstva te se on mora razlikovati od sluajeva
kada se pripadnici/e oruanih snaga direktno potiu dezerterstvo.

U predmetu Ergin protiv Turske (Br. 6) (2006.) podnositelj zahtjeva je

bio urednik novina koje su objavile lanak kritike tradicionalne svaanosti
koja je obiljeavala odlazak regruta u vojnu slubu. Pisao je kako rat
izgleda privlano zbog pompe i sveanosti te opisao izgubljene ivote i lo
tretman koji se prua ranjenima u ratu. Potom je osuen za poticanje
izbjegavanja vojne slube i izreena mu je dvomjesena zatvorska kazna
te novana kazna. Sud je naveo da je lanak bio negativno nastrojen
prema vojnoj slubi ali da nije nagovarao na koritenje nasilja ili poticao
oruani otpor ili pobunu te da je bio u novinama koje se prodaju i
namjenjene su opoj javnosti pa mu stoga namjera nije bila dovesti do
neposrednog dizerterstva. Mijeanje stoga nije bilo razmjerno i nije se
moglo pripisati hitnoj drutvenoj potrebi.

U predmetu Surek protiv Turske (Br. 1) (1999.)podnositelj zahtjeva bio je

veinski vlasnik novina koje su objavljivale pisma itatelja/ki u vezi
masakra u selu na jugoistoku Turske. Pisma su u velikoj mjeri kritizirala
akcije turske drave protiv Kurda. Podnositelj zahtjeva je bio osuen za
irenje propagande protiv nedjeljivosti drave i provociranje neprijateljstva
i mrnje izmeu ljudi. Sud je prihvatio navod Turske da je cilj ogranienja
bio zatititi teritorijalnu cjelovitost turske drave (vidjeti takoer predmet
Yagmurdereli protiv Turske (2002.)i odluku o prihvatljivosti u predmetu
Ozler protiv Turske (2001.)).

U predmetu Piermont protiv Francuske (1995.)podnositeljica zahtjeva,

lanica Europskog parlamenta, bila je protjerana iz Francuske Polinezije
tokom izborne kampanje, a nakon sudjelovanja u demonstracijama gdje je
odrala govor u kojem je osudila francusko prisustvo na teritoriju i
nuklearne pokuse. Potom joj nije dozvoljeno da ue u Novu Kaledoniju,
takoer francuski teritorij, opet u toku izborne kampanje. Sud je prihvatio
objanjenje Francuske da je razlog ogranienja prava na slobodu
izraavanja podnositeljice zahtjeva bila zatita francuskog teritorijalnog
integriteta, meutim, doao je do zakljuka da naredbe nisu bile 'nune u
demokratskom drutvu.

4.5.2. Spreavanje nereda ili zloina.

38

Drave esto navode kako interese nacionalne sigurnosti tako i spreavanje

nereda ili kriminala kao svoje opravdanje za mijeanje u slobodu izraavanja.
Ovo je pogotovo uobiajeno kada su aktivnosti drave usmjerene zaustavljanju ili
spreavanju nasilja. Sud prihvaa da takve okolnosti mogu izazvati prijetnju
nacionalnoj sigurnosti i istovremeno predstvaljati prijetnju javnom redu te
ukljuivati poinjenje kaznanih dijela. Sudu poseban izazov predstavlja praenje
balansiranja drava izmeu prava pojedinaca/ki na slobodu izraavanja i ireg
javnog interesa za ouvanje javnog reda, to je predstavljeno u slijedeim
primjerima;

U predmetu Janowski protiv Poljske (1999.)podnositelj zahtjeva je bio

svijedok protjerivanja ulinih prodavaa/ica sa gradskog trga od strane
opinske policije. Intervenirao je i rekao policiji da nema zakonskih osnova
za njihovo postupanje. Optuio ih je da su nasilici i glupani. Podnositelj
zahtjeva je potom osuen zbog verbalne uvrede opinske policije. Tuena
drava je tvrdila da je svrha kazne bila osiguravanje da dravni
slubenici/ce ne budu sprijeeni/e u izvravanju svojih dunosti. Sud je
prihvatio da je mijeanje u pravo na slobodu izraavanja podnositelja
zahtjeva teilo legitimnom cilju spreavanja nereda.

U predmetu VSDO i Gubi protiv Austrije (1994) dravne vlasti su

pomagale u besplatnom slanju brojnih asopisa vojnicima/kinjama. Ovaj
privilegij nisu omoguile asopisu koji je izdavao prvi podnositelj zahtjeva,
uz obrazloenje da one dozvoljavaju samo slanje asopisa koji se, barem
u odreenoj mjeri, bave ustavnim obvezama vojske, ne ugroavaju njen
ugled i ne ustupaju svoje kolumne politikim strankama. Sud je prihvatio
da je ogranienje teilo legitimnom cilju, i to odravanju reda u oruanim
snagama.

U predmetu Incal protiv Turske (1998.) podnositelj zahtjeva bio je lan

izvrnog odbora politike stranke koja je zastupala interese Kurda.
Stranka je odluila tiskati letak koji kritizira mjere lokalnih vlasti, posebno
protiv sitne ilegalne trgovine i irenja nelegalnih, uglavnom kurdskih,
kampova u okolini grada Izmira. Letak je mjere opisivao kao inove
represije i pozivao je Kurde i radniku klasu da uspostave mjesne odbore
kako bi se suprotstavili ovim akcijama. Od dravnih vlasti je traena
dozvola za distribuciju letaka. Dozvola je odbijena, leci su zaplijenjeni i
pokrenuti su kazneni postupci protiv svih lanova/ica izvrnog odbora
dotine politike stranke. Podnositelj zahtjeva je osuen zbog kaznenog
djela pokuaja raspirivanja rasne mrnje i osuen je na kaznu zatvora
duu od 6 mjeseci te novanu kaznu. Osim toga, istjeran je iz dravne
slube i zabranjeno mu je sudjelovanje u mnogim aktivnostima u okviru
politikih organizacija, udruga ili sindikata. Iako je tuena drava propustila
navesti cilj na koji se oslanjala u smislu lanka 10. stavka 2., Sud je
zakljuio da je ogranienje bilo zasnovano na legitimnom cilju spreavanja
nereda.
39

U predmetu Groppera Radio AG protiv vicarske (1990.) kompaniji

podnositeljici zahtjeva, koja je imala radio predajnike u Italiji, nije bilo
dozvoljeno emitiranje ili prijenos programa vicarskim kablovskim
kompanijama radi re-emitiranja u vicarskoj. Sud je razmotrio povijest
nastanka lanka 19. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim
pravima (pravo na slobodu izraavanja), utvrujui da on ne obuhvaa
odredbe koje odgovaraju treoj reenici lanka 10. stavka 1. Naveo je da
je ukljuivanje te odredbe bilo predloeno u cilju spreavanja kaosa u
koritenju frekvencija. Taj prijedlog je, meutim, odbijen; bilo je odlueno
da takva odredba nije nuna jer se smatralo da je pitanje dozvola
tehnikih sredstava emitiranja obuhvaeno terminom javni red u stavku
3. lanka 19. Sud je stoga zakljuio da je ogranienje u ovom sluaju
teilo legitimnom cilju, izmeu ostaloga, zatiti meunarodnog
telekomunikacionog reda koji je bio obuhvaen izrazom spreavanje
nereda u lanku 10. stavku 2.

U predmetu Steel i drugi/e protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1998.) pet

podnositelja/ica zahtjeva bilo je ukljueno u protest protiv streljanja
jarebica i proirenja autoputa. Prva/e dva/dvije podnositelja/ice zahtjeva
uhieni/e su zbog ometanja to je Sud smatrao opravdanim jer je
postojala prijetnja javnom redu i mogunost dovoenja osoba u javnosti u
opasnost zbog protesta u koji su tada bili/e ukljuene/i. Meutim, to se
tie drugo troje podnositelja/ica zahtjeva, Sud je zakljuio da njihovo
pritvaranje od strane policije zbog dstribucije letaka izvan konferencijskog
centra, u sklopu tog istog organiziranog protesta, nije bila nuna niti
razmjerna mjera zatite javnog reda.

4.5.3. Zatita zdravlja ili morala.

Pred Sudom se relativno malo predmeta odnosilo na postavljanje ogranienja u
cilju zatite zdravlja ili morala. Najznaajniji primjer pozivanja na zatitu morala
kao opravdanja za mijeanje u pravo na slobodu izraavanja odnosio se na
zabranu materijala za koje se smatralo da su opsceni. Drugi predmet odnosio se
na pruanje savjeta o pobaaju (vidjeti Open Door Counselling i Dublin Well
Woman protiv Irske (1992.)).

U predmetu Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1976.)

podnositelj zahtjeva je objavio knjigu namjenjenu kolskoj djeci. Dravne
vlasti su, u uvjerenju da knjiga sadri opsceni materijal, zaplijenile
primjerke u prostorijama podnositelja zahtjeva, a on je kasnije bio osuen
za irenje nemorala. Sud je utvrdio da je mijeanje u pravo na slobodu
izraavanja podnositelja zahtjeva teilo legitimnom cilju i to zatiti morala.

40

U predmetu Mller protiv vicarske (1988.) prvi podnositelj zahtjeva bio

je umjetnik koji je sudjelovao u izlobi koju je organiziralo ostalih devet
podnositelja zahtjeva. Odreeni broj slika prvog podnostelja zahtjeva bio
je zaplijenjen zbog njihove opscene prirode. Podnositelji zahtjeva su
kasnije bili osueni za objavljivanje opscenog materijala. Sud je prihvatio
da je mijeanje u njihovo pravo na slobodu izraavanja teilo legitimnom
cilju zatite morala.

U predmetu Open Door Counselling i Dublin Well Women protiv Irske

(1992.) podnositeljima/cama zahtjeva je sudskim nalogom bilo zabranjeno
da trudnicama pruaju informacije o klinikama za pobaaj izvan irske
jurisdikcije. Obavljanje pobaaja je prema zakonima Irske bilo kazneno
djelo. Sud je prihvatio da je zatita koju Irski zakon prua pravu na ivot
neroenog djeteta bila zasnovana na temeljnim moralnim vrijednostima
prirodnog ivota koje su se ogledale u stavu, veine Iraca, protiv
pobaaja, izraenom na referendumu 1983. godine. Ogranienja su stoga
teila legitimnom cilju zatite morala, pri emu je zatita prava na ivot
neroenog djeteta u Irskoj bila jedan njegov aspekat.

U predmetu Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1996.)vid

izraavanja koji se razmatrao bio je video snimak podnositelja zahtjeva
koji je prikazivao enu obuenu kao opaticu i opisanu kao Sveta Tereza
(od Avila) koja ima erotske fantazije koje ukljuuju razapetu figuru Krista.
Britanski odbor za klasifikaciju filmova je odbio video snimci dodjeliti
dozvolu za distribuciju. Sud je utvrdio da je dravama dozvoljeno vee
polje slobodne procjene kada reguliraju slobodu izraavanja u stvarima
koje mogu vrijeati intimna osobna uvjerenja u podruju morala ili religije.
Stoga su argumenti drave bili prihvaeni. U predmetu Murphy protiv Irske
(2003.) Sud je dao iste razloge kada je utvrdio da zabrana vjerskog
reklamiranja ne predstavlja krenje lanka 10.

U predmetu Stambuk protiv Njemake (2002.)domai sudovi izrekli su

novanu kaznu podnositelju zahtjeva zbog nepotivanja zabrane
reklamiranja medicinskog lijeenja. Podnositelj zahtjeva, inae oftalmolog,
vrio je operacije laserskom tehnikom. Lokalne novine su objavile lanak o
njegovoj praksi, opisujui u detalje njegove metode i uspjeh. Sud je
zakljuio da je zatita zdravlja jedan od legitimnih ciljeva kojima su teile
disciplinske mjere.

4.5.4. Zatita ugleda ili prava drugih.

Zakoni o kleveti kao i zakoni koji spreavaju vrijeanje drugih na vjerskoj osnovi
se obino pravdaju pozivanjem na zatitu ugleda ili prava drugih. U sklopu ove
kategorije Sud je, takoer, razmatrao mijeanje u zakonska i ugovorna prava

41

drugih koje se moe pojaviti osobito u poslovnim kontekstima. Sljedei primjeri

prikazuju pristup Suda ovim pitanjima;

U predmetu Otto-Preminger-Institut protiv Austrije (1994.) podnositelj

zahtjeva bio je umjetniki centar kojem nije bilo dozvoljeno prikazivanje
filma za koji se smatralo da je uvredljiv prema katolicima te je film
zaplijenjen. Prilikom razmatranja pitanja da li je mijeanje teilo
legitimnom cilju, Sud je utvrdio da oni koji odaberu slobodno manifestirati
svoju vjeru ne mogu oekivati da budu izuzeti od svake kritike. Moraju
tolerirati i prihvatiti ne priznavanje njihovih religioznih vjerovanja od strane
drugih pa ak i propagiranje doktrina koje su neprijateljske prema njihovoj
vjeri. Sud je, meutim, zakljuio da nain na koji se neko religiozno
vjerovanje ili doktrina negiraju ili na koji im se protivi predstavlja pitanje
koje moe podrazumijevati odgovornost drave, posebno njenu
odgovornost da onima koji imaju takva vjerovanja ili doktrine osigura mirno
uivanje prava zajamenih lankom 9. Utvrdio je da zakoni na kojima se
takva ogranienja zasnivaju imaju za cilj spreavanje ponaanja
usmjerenog protiv predmeta religioznog potovanja koje moe izazvati
opravdanu indignaciju. Sud je stoga zakljuio da je njihov cilj bio zatita
prava graana/ki da zbog svojih vjerskih osjeaja ne budu vrijeani javnim
izraavanjem stavova drugih osoba. Zakljuio je da je mijeanje u pravo
podnositelja zahtjeva na slobodu izraavanja teilo legitimnom cilju zatite
prava drugih.

U predmetu Castells protiv panjolske (1992.) podnositelj zahtejva,

opozicijski politiar, u novinskom tekstu je otro kritizirao panjolsku vladu
radi toga to nije poduzela odgovarajue korake radi provoenja istraga
brojnih ubojstava u baskijskoj regiji. alio se na neaktivnost policije, kao i
njihovu povezanost sa krivcima. Nadalje je implicirao odgovornost drave.
Podnositelj zahtjeva bio je osuen zbog vrijeanja drave. Sud je zakljuio
da je mijeanje u pravo na slobodu izraavanja podnositelja zahtjeva
teilo legitimnom cilju zatite prava drugih (konkretno pripadnika/ca
policije i lanova/ica vlade) kao i spreavanju nereda.

U predmetu Tolstoy Miloslavski protiv Ujedinjenog Kraljevstva

(1995)podnositelj zahtjeva je napisao lanak u kojem je naveo da je lan
Doma Lordova, koji je bio i upravitelj prominentne engleske kole za
djeake, odgovoran za ubojstva tisua mukaraca, ena i djece tokom
drugog svjetskog rata. Tekst je objavljen u pamfletu i podijeljen roditeljima
djeaka iz kole, lanovima oba doma Parlamenta i novinarima. Sud je
zakljuio da je mijeanje teilo legitimnom cilju zatite prava drugih.

U predmetu Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1996.)novinara,

podnositelja zahtjeva kontaktirao je anonimni izvor koji je otkrio da javna
kompanija ima financijske potekoe, to u javnosti nije bilo poznato.
Nazvao je kompaniju kako bi potvrdio tu informaciju. Kompanija je potom
42

ishodovala sudsku zabranu kako bi sprijeila objavu informacije, a

pribavila je i nalog koji obvezuje Goodwin-a da otkrije svoj izvor. Njegovo
odbijanje otkrivanja izvora smatrano je nepotivanjem suda te su i on i
njegov izdava kanjeni poveom novanom kaznom od strane domaeg
suda. Sud je prihvatio da zatita prava drugih u skladu s lankom 10.
stavkom 2. ukljuuje zakonska prava kao to su vlasnika ili ugovorna
prava I Sud je prihvatio da je kompanija imala legitimne razloge za
identificiranje nelojalnog zaposlenika kako bi sprijeila budua otkrivanja.
Iako je Sud zakljuio da su aktivnosti bile nerazmjerne u smislu potrebe
novinara/ki da zatite svoje izvore.

U predmetu I.A. protiv Turske (2005.)podnositelj zahtjeva bio je vlasnik i

generalni direktor izdavake kue koji je objavio je roman u kojem je
prenio autorove poglede na filozofska i teoloka pitanja u novelistikom
stilu. Kasnije je bio osuen za bogohuljenje protiv Boga, religije, proroka i
svete knjige zbog objavljenog romana i izreena mu je novana kazna.
Tvrdio je da kaznena presuda predstavlja povredu njegovog prava na
slobodu izraavanja. Pri razmatranju problema Sud je trebao ocijeniti
suprotstavljene interese uivanja dviju temeljnih sloboda, i to prava
podnositelja zahtjeva da javnosti prenese svoje stavove o vjerskoj dokrini
s jedne strane, i prava drugih na potivanje njihove slobode misli, savijesti
i vjeroispovjesti s druge strane. Sud je utvrdio da se ovaj sluaj ne odnosi
samo na komentare koji vrijeaju ili okiraju, ili na provokativno miljenje,
ve i na uvredljiv napad na proroka islama. Stoga je zakljuio da su mjere
poduzete u vezi izjava o kojima se radi imale za cilj osiguravanje zatite
od uvredljivih napada na predmete koje Muslimani smatraju svetima. U
tom smislu je zakljuio da se osnovano moe uzeti da je mjera bila u
skladu sa hitnim drutvenim potrebama. Sud je zakljuio da drava nije
prekoraila svoje polje slobodne procjene i da su razlozi prueni kao
opravdanje za presudu podnositelju zahtjeva bili 'relevantni i dostatni'.
tovie, vlasti nisu zaplijenile knjigu, a beznaajna novana kazna
izreena podnositelju zahtjeva ne moe se smatrati nerazmjernom
ciljevima kojima se teilo. Sud stoga nije utvrdio krenje lanka 10.

U predmetu Klein protiv Slovake (2006.) podnositelj zahtjeva je bio

novinar i filmski kritiar. Katoliki nadbiskup javno je komentirao filmski
poster i osudio ga je kao grijean i klevetu kranske vjere. Podnositelj
zahtjeva kritizirao je stav nadbiskupa u novinskom lanku navodei da
Slovaka nije kranska drava i da je nadbiskup glup te da je seksualno
neprivlaan. Dvije kranske grupe su pokrenule kazneni postupak tvrdei
da je podnositelj zahtjeva oklevetao njihovu vjeru. Osuen je za klevetu
nacije, rase i vjerovanja jer je oklevetao najvieg lana crkve i kanjen je
novanom kaznom. Neuspjeno se alio. Sud je privatio da su aktivnosti
poduzete kako bi zatitile ugled nadbiskupa i drugih. Meutim, Sud je
naveo da izjave podnositelja zahtjeva nisu diskreditirale niti
omalovaavale dio populacije jer su se odosile samo na nandbiskupa. On
43

nije pokrenuo postupak protiv podnositelja zahtjeva, a s obzirom da je

lanak kritizirao samo nadbiskupa podnositelj zahtjeva nije trebao biti
osuen za klevetu vjerovaja drugih osoba.

U predmetu Giniewski protiv Francuske (2006.) podnositelj zahtjeva je u

parikim novinama napisao lanak u kojima je kritizirao Katoliku crkvu.
Konretno, lanak je u openitom smislu povezao odreena katolika
vjerovanja i antisemitizam, te specifino sa zvjerstvima poinjenima u
Aushwitzu. Grupa krana pokrenula je kazneni postupak protiv
podnositelja zahtjeva i on je osuen za javnu klevetu grupe osoba na
temelju pripadnosti vjeri. I on i njegov izdava su kanjeni i nareeno im je
da plate trokove postupka. Domai sud je utvrdio da su njegovi komentari
predstavljali osobno neprijateljstvo i nedostatak dobre vjere. Sud je
zakljuio da nije prikazano da su aktivnosti bile nune kako bi zatitile
prava i ugled drugih. Zauzeo je stav da je lanak kritizirao doktrinu Pape i
stoga se tie samo katolika te se analiza ne moe iriti na kranstvo u
cijelosti. Uz to je naveo da stavovi kao takvi nisu bili povezani sa reliijskim
vjerovanjem nego je podnostielj zahtjeva, kroz analizu doktrine, izrazio
stav iz pozicije povijesniara i novinara. lanak nije bio bezrazlono
napadaki niti uvredljiv i kazna nije bila nuna kako bi se zatitili prava i
ugled drugih kao to je to tvrdila drava.

U predmetu Tonsbergs Blad As i Haukom protiv Norveke (2007.)

podnositelji zahtjeva bili su izdava novina i novinar. Novinar je napisao
lanak u kojem je otkrio povjerljiv popis osoba za koje se smatralo da su
prekrile opinske zakone koji su spreavali vlasnitvo drugih kua kao
vikendica. Novinar nije naveo izvore svojih informacija. Meu navedenima
u lanku, a temeljm toga to se njegovo ime pojavilo na listi, bio je i
poznati poduzetnik. Imovinu o kojoj se radilo posjedovala je njegova
supruga te je on o tome obavijestio opinske vlasti koje su s popisa
uklonile njegovo ime. O tome je pismeno obavijestio podnositelja zahtjeva.
Podnositelj zahtjeva objavio je drugi lanak navodei da je poduzetnik
izbjegao kazne zbog krenje zakona te da vie nije na popisu. U kasnijem
lanku je navedeno da se protiv poduzetnika nee pokretati nikakav
postupak. Kazeneni postupak protiv podnositelja zahtjeva pokrenut je
temeljem toga to ga je originalni lanak ukljuio u popis osoba za koje se
pretpostavlja da su prekrile zakon. Osueni su, novano kanjeni i
naloeno im je da plate trokove. Sud je zakljuio da iako je djelovanje
drave bilo usmjereno zatiti prava i ugleda poduzetnika, ono nije bilo niti
nuno u demokratskom drutvu niti razmjerno. Sud je istaknuo potrebu
pridavanja panje obeshrabrujuem efektu koji novinare/ke spreava u
tonom izvjetavanju o pitanjima od javnog interesa koji se dogodio kada
se podnositelj zahtjeva oslanjao na povjerljive vladine informacije, za koje
se ispostavilo da u to vrijeme nisu bile istinite.

44

U predmetu Standard Verlagsesellschaft MBH (Br.2) protiv Austrije

(2007.) podnositelj zahtjeva bio je vlasnik dnevnih novina koje su objavile
lanak o navodnom nedolinom ponaanju regionalnog guvernera Gosp.
Haider-a. Sporno pitanje se ticalo imenovanja u javni odbor koje je
guverner obavio u skladu s pravnim savjetima koji su mu prueni. lanak
je preispitivao pravno shvaanje i djelovanje guvernera sugerirajui da je
regionalnu skuptinu namjerno doveo u zabludu. Gosp. Haider je
pokrenuo uspjean postupak protiv novina zbog klevete. Osim toga
kasnije je podnio zahtjev traei zabranu te je podnositelju zahtjeva
nareeno da povue izjavu i plati njegove trokove s obzirom na to da se
novinar nije posavjetovao s pravnim/om strunjakom/injom i da se
ponaao neodgovorno. Sud je prihvatio da su poduzete aktivnosti bile
usmjerene zatiti ugleda Gosp. Haider-a koji je u lanku bio napadnut.

4.5.5. Spreavanje odavanja povjerljivih informacja

Ova kategorija stvorila je ogranienu sudsku praksu. Meutim, Konvencija
omoguava dravama da se, kada povjerljivi dravni dokumenti dospiju u javnost
bez suglasnosti, radi zatite dravnih interesa, pozovu na ovu osnovu za
mijeanje u pravo na slobodu izraavanja. Osim toga, na ovu osnovu se moe
pozivati kada se domai sudovi mijeaju u pravo na slobodu izraavanja radi
zatite privatnih interesa. Kada, na primjer, povjerljivi poslovni izvjetaj dospije u
javnost, odluka domaeg suda da izda nalog protiv objavljivanja takvog
materijala moe se opravdati po ovoj osnovi. Meutim, Sud e istraiti kontekst u
kojem je informacija otkrivena te prirodu informacije, kao to je to prikazano u
slijedeim primjerima;

U predmetu Autronic AG protiv vicarske (1990.) podnositelju zahtjeva

nije dozvoljeno da prima prijenose s ruskog satelita. Tuena drava je
tvrdila, a Sud je prihvatio, da je mijeanje teilo legitimnom cilju
spreavanja nereda, kao i
spreavanju odavanja povjerljivih
informacija. Drava je navela da tajnost telekomunikacija, koja obuhvaa
televizijske prijenose o kojima se radi i koja je zajamena lankom 22.
Meunarodne konvencije o telekomunikacijama mora biti zatiena.

U predmetu Fressoz i Roire protiv Francuske (1999.) podnositelji

zahtjeva su bili izdavaki direktor i novinar dnevnog lista. U novinama je
objavljen tekst za vrijeme industrijskih nemira u kompaniji Peugeot
Motor, kada je uprava odbila zahtjeve radnika za poveanje plaa. U
tekstu su, uz podatke o povratu porezu Peugeotovog direktora, detaljno
navedeni podaci o znaajnom poveanju plae koje si je odredio u
prethodne dvije godine. lanak je zakljuen fotokopijom odgovarajue
potvrde o poreznom zaduenju. Podnositelji zahtjeva su bili osueni zbog
koritenja fotokopije poreznog zaduenja direktora Peugeota, dobivene
krenjem profesionalne tajne neidentificiranog poreznog slubenika. Sud
45

je prihvatio da je ogranienje prava na slobodu izraavanja podnositelja

zahtjeva teilo legitimnom cilju spreavanja odavanja povjerljivih
informacija. Sud je prihvatio i drugu osnovu i to zatitu ugleda ili prava
drugih.

U predmetu Stoll protiv vicarske (2006.)podnositelj zahtjeva, vicarski

novinar, je bio osuen zbog objavljivanja povjerljivog stratekog
izvetaja vicarskog ambasadora u SAD-u koji se odnosio na pregovore o
naknadi rtvama holokausta za vrijednosti deponirane u vicarskim
bankama. Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je njegova osuda predstavljala
krenje lanka 10. Sud je utvrdio da je kritika izraena u lancima bila
direktno usmjerena na visokog slubenika, i to lana diplomatskog osoblja
u rangu ambasadora, koji je trebao obaviti izrazito vanu misiju u
Sjedinjenim Dravama. Zakljuio je da je poverljivost diplomatskih odnosa,
u principu, opravdana, ali da ne moe biti zatiena pod svaku cijenu.
tovie, uloga medija kao kritiara i uvara javnosti odnosi se i na vanjsku
politiku. Podaci sadrani u izvetaju o kojem se radi su bili od znaaja za
javni interes, lanci su bili objavljeni u kontekstu javne debate, i javnost je
imala legitimni interes dobiti informacije o slubenicima/cama koji/e rade
na tako osjetljivim pitanjima i o njihovom pregovarakom stilu i strategiji.
Sud je prepoznao znaaj zatite rada diplomatskog osoblja od vanjskog
mijeanja. Meutim, nije bio uvjeren da je otkrivanje u ovom sluaju moglo
ugroziti interese koji su toliko vrijedni da prevagnu u odnosu na slobodu
izraavanja u demokratskom drutvu. U pogledu forme objavljenog teksta,
Sud je utvrdio da sloboda medija podrazumijeva odreeni stupanj
pretjerivanja ak i provokacije. Iako kazna izreena G-dinu Stoll-u nije bila
teka, Sud je ponovio da ono to je vano nije to to je on bio kanjen
minornom kaznom, ve to je uope bio osuen. Njegova osuda
predstavlja odreenu cenzuru koja ga lako moe obeshrabriti da iznosi
sline kritike u budue. Ona takoer moe sprijeiti tisak u obavljanju svog
zadatka prenositelja informacija i uvara javnosti. S obzirom na okolnosti
Sud je, imajui u vidu interese demokratskog drutva u osiguravanju i
ouvanju slobode medija, zakljuio da osuda G-dina Stoll-a nije bila
razumno razmjerna legitimnom cilju kojem se teilo. Stoga je Sud
zakljuio, s etiri prema tri glasa da je dolo do krenja lanka 10.
Suci/sutkinje s izdvojenim miljenjem su smatrali da veina nije u dovoljnoj
mjeri cijenila znaaj povjerljivosti diplomatskih komunikacija.

4.5.6. Ouvanje autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.

Vladavina prava je sredinji princip svake demokracije i ovisi o djelotvornoj
primjeni zakona od strane sudova. U tom smislu, drava ima obvezu osigurati da
svaka osoba ima pravo na pravino sudjenje u skladu sa lankom 6. Konvencije.
Drava ima posebni interes koji lanak 10. prepoznaje, a to je zatita

46

nepovredivosti sudskog postupka i ograniavanje karaktera i dosega bilo koje

kritike aktivnih postupaka.
Takoer je uobiajeno da Sud razmatra okolnosti u kojima su komentari novinara
o vrijednosti dokaza ili vjerojatnoj presudi u kaznenom postupku ogranieni.
Princip vladavine prava takoer zahtijeva da sudbena vlast uiva povjerenje ljudi
kojima slui. Stoga moe biti nuno ograniiti novinarsko pravo komentiranja
njihovog ponaanja na suenjima i openito njihovog profesionalnog djelovanja.
Sud je takoer utvrdio da zatita prava stranaka u sudskom postupku dovodi do
zatite autoriteta pravosua jer su stranke u svojstvu parniara dio pravosudnog
aparata (vidjeti Sunday Times (Br. 1) protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1979.) u
stavku 56.). Sud uvijek vrlo paljivo razmatra nunost takvih ogranienja.

Sud je objasnio znaenje izraza autoritet sudbene vlasti u

predmetuSunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva. Utvrdio je da
izraz sudbena vlast obuhvaa sudbeni aparat ili pravosudni ogranak
vlasti kao i suce/sutkinje u svom slubenom svojstvu. Izraz autoritet
sudbene vlasti podrazumijeva da sudovi predstavljaju, kao i da ih javnost
prihvaa kao takve, odgovarajue mjesto za utvrivanje zakonitih prava i
obveza i rjeavanje sporova koji iz tih prava i obveza proizilaze. On dalje
oznaava da javnost potuje i ima povjerenje u sposobnost sudova za
obavljanje ove funkcije.

U predmetu Barfod protiv Danske (1989.)stranke u sporu su osporavale

novi zakon kojim je uveden porez danskim graanima/kama koji/e rade u
amerikim bazama na Greenlandu. Podnositelj zahtjeva napisao je
novinski lanak kritizirajui dva suca porotnika koji su sudjelovali u
donoenju presude u tom sluaju. Tvrdio je da su dvojica sudaca
porotnika, budui da su zaposlenici lokalne vlast, trebali biti diskvalificirani
prema danskom ustavu zato to je njihovo sudjelovanje u suenju
povrijedilo princip odvojenosti sudstva od izvrne vlasti. Takoer je
sumnjao u njihovu sposobnost i mo da nepristrano odluuju u sluaju koji
se vodio protiv njihovog poslodavca. Podnositelj zahtjeva bio je osuen za
uvredu sudbene vlasti. Sud je prihvatio tvrdnje tuene drave da je
mijeanje u pravo na slobodu izraavanja podnositelja zahtjeva teilo
legitimnom cilju ouvanja autoriteta sudbene vlasti.

U predmetu Weber protiv vicarske (1990.)u novinama je bilo objavljeno

pismo osobe navedene kao RM kojim se novinara, podnositelja zahtjeva,
optuivalo da je beskrupulozan, da skuplja novac od ljudi iz sumnjivih
razloga, i da ne vodi pravilno raun o troenju tog novca. Podnositelj
zahtjeva je tuio RM za klevetu. Dok je postupak bio u toku, podnositelj
zahtjeva je odrao konferenciju za tisak na kojoj je izjavio da se protiv RM
vodi postupak za klevetu. Nadalje je izjavio da je sudu dostavio odreene
dokumente i da je podnio albu protiv istranog suca. Potom je pokrenut
postupak protiv podnositelja zahtjeva zbog povrede poverljivosti sudske
47

istrage u kome je bio osuen i novano kanjen. Sud je prihvatio da je

postupak protiv podnositelja zahtjeva imao za cilj osiguravanje pravilnog
toka sudske istrage te stoga zatitu autoriteta i nepristranost sudbene
vlasti.

Predmet Sunday Times protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1979.)odnosio

se na djecu roenu sa ozbiljnim deformacijama kao posljedicom lijeka
talidomida koji su majke koristile tokom trudnoe. Mnogobrojni roditelji su
pokrenuli sudske postupke protiv proizvoaa lijeka, kompanije Distillers.
Novine, podnositelj zahtjeva, su objavile lanak u vezi lijeka navodei da
su planirali objaviti slijedei lanak o tome kako je do tragedije dolo.
Kompanija Distillers je ishodovala sudski nalog kojim je sprijeila
objavljivanje drugog teksta uz obrazloenje da bi to predstavljalo
nepotovanje suda. Tuena drava je tvrdila da je svrha zakona o
nepotovanju sudova ouvanje ne samo nepristranosti i autoriteta
sudbene vlasti ve i prava i interesa stranaka. Sud je prihvatio tvrdnje
drave da zakon o nepotovanju u engleskom pravu titi poloaj
sudaca/sutkinja i funkcioniranje sudova i pravosudnog aparata. Stoga je
Sud zakljuio da je ouvanje autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti bio
jedan od ciljeva tog zakona.

U predmetu Du Roy-Malaurie protiv Francuske (2000.)podnositelji

zahtjeva su bili novinar i urednik novina. Novine su objavile novinarev
lanak novinara u kojme je on kritizirao biveg direktora kompanije
odgovorne za izgradnju radnikih zgrada (Gosp. G) i njegov odnos sa
novom upravom kompanije. Nova uprava je podnijela kaznenu prijavu
protiv Gosp. G. i zahtjev za sudjelovanje u tom postupku kao graanska
osoba. Podnositelji zahtjeva su bili optueni i proglaeni krivima zbog
objavljivanja informacije u vezi prijave za sudjelovanje u kaznenom
postupku kao graanska osoba, to je bilo kazneno djelo. albeni sud je
zakljuio da su odredbe prema kojima su bili osueni imale za cilj zatitu
osoba protiv kojih je podnesena prijava, zatitu presumpcije nevinosti i
spreavanje vanjskog utjecaja na tok suenja. Sud je prihvatio da je
mijeanje imalo za cilj zatitu ugleda i prava drugih i ouvanje autoriteta i
nepristranosti sudbene vlasti.

U predmetu Perna protiv Italije (2003.)podnositelj zahtjeva, novinar, je u

novinama objavio lanak o javnom tuitelju kojim je ukazao na njegovu
podrku politikom lideru koji je bio optuen za veze sa mafijakom
organizacijom. Domai sud ga je proglasio krivim za klevetu putem tiska,
uz oteavajuu okolnost da se poinjeno kazneno djelo odnosilo na
dravnog slubenika u obavljanju njegovih dunosti. Sud ga je osudio na
novanu kaznu. Drava je tvrdila da je mijeanje u pravo novinara na
slobodu izraavanja teilo ouvanju autoriteta sudbene vlasti.

48

U odluci o prihvatljivosti u predmetu P4 Radio Hele Norge protiv

Norveke (2003.)Sud je proglasio neprihvatljivom albu na odbijanju
dozvole za emitiranje vanog suenja za ubojstvo. Sud je utvrdio da ne
postoji zajedniki stajalite drava potpisnica u vezi direktnih prijenosa
sudskih postupaka. Direktni prijenosi mogu stvoriti dodatni pritisak na
sudionike/ce i nenamjerno utjecati na nain njihovog ponaanja te time
ugroziti pravino provoenje pravde. Domae vlasti uivaju ire polje
slobodne procjene u vezi ouvanja autoriteta sudbene vlasti koje
obuhvaa i zatitu prava sudionika/ca suenja. Sud je razloge tuene
drave prihvatio kao relevantne i dostatne.

U predmetu Tourancheau i July protiv Francuske (2005.)podnositelji

zahtjeva su bili novinar i urednik francuskih novina. Bili su optueni zbog
objavljivanja dokumenata iz kaznenog predmeta koji se odnosio na
ubojstvo jedne djevojice dok je istraga jo bila u toku, a prije postupka
pred sudom. alili su se da kaznena presuda predstavlja krenje lanka
10. Sud je smatrao da je mijeanje u pravo podnositelja zahtjeva bilo
propisano zakonom. Kao iskusni novinari, podnositelji zahtjeva razumno
su bili u poziciji predvidjeti da objavljivanjem dijelova spisa mogu biti
odgovorni za kazneno djelo. Sud je zakljuo da je cilj mijeanja bio zatititi
ugled i prava drugih i ouvati autoritet i nepristranost sudbene vlasti.
Sud je zakljuio da su razlozi koje su dali francuski sudovi kako bi
opravdali mijeanje u pravo na slobodu izraavanja podnostitelja zahtjeva
bili relevantni i dostatni. Domai sudovi su istaknuli tetne posljedice
objavljivanja lanka po zatitu ugleda i prava osumnjienih i njihovog
prava da budu smatrani nevinima, kao i autoriteta i nepristranosti
sudbene vlasti zbog mogueg utjecaja lanka na lanove/ice porote. Sud
je zauzeo stajalite da interes podnositelja zahtjeva za priopavanje
informacija o toku kaznene istrage i krivici osumnjienih dok je istraga jo
trajala i interes javnosti da takve informacije dobije, nisu bili dostatni da
prevagnu nad okolnostima koje su naveli sudovi. Sud je nadalje zakljuio
da su kazne izreene podnositeljima zahtjeva bile razmjerne legitimnim
ciljevima kojima su vlasti teile. Sud je zakljuio, sa etiri prema tri glasa,
da nije dolo do krenja lanka 10. Troje sudaca/sutkinja sa izdvojenim
miljenjem su smatrala da je veu teinu trebalo dati legitimnom interesu
javnosti da bude informirana o kaznenom postupku i, naroito, o
injenicama jednog tako znaajnog sluaja.

U predmetu Kobenter i Standard Verlags GMBH protv Austrije (2006.)

podnositelj zahtjeva bio je novinar u bekim novinama koje je izdavao
drugi podnositelj zahtjeva. Grupa homoseksualaca je pokrenula privatni
ptubu protiv vjerskog magazina nakon to je objavio slike s
demonstracija u kojima su sudjelovali, identificirao ih poimenice i
zagovarao da se protiv njih primjene 'naci metode'. Privatna tuba je
propala, a presuda se pozivala na prirodu homoseksualnosti te je sudac
opisao istospolne prakse izmeu ivotinja. Presuda je bila nairoko
49

kritizirana u medijima, ukljuujui i podnositelje zahtjeva koji su dali

komentare o intelektualnom i moralnom integritetu suca koji je proizlazio iz
usporedbe ivotinja i homoseksualaca u presudi te su usporedili njegovu
presudu sa srednjovjekovnim suenjima vjeticama. Sudac je uklonio
dijelove o ivotinjama iz svoje presude te je nakon disciplinskih postupaka
dobio upozorenje. Sudac je uspio u tubi za klevetu protiv prvog
podnositelja zahtjeva i tubi za naknadu tete protiv drugog podnositelja
zahtjeva. Sud je zakljuio da mijeanje ne moe biti opravdano javnim
interesom za zatitom ugleda suca i poloaja sudbene vlasti openito.
injenica da je sudac uklonio dijelove presude i da je podvrgnut
disciplinskim mjerama ukazuje na to da nije izvravao svoje dunosti na
nain na koji mu je to povjereno i podnositelji zahtjeva su bili u pravu kada
su na to ukazali.
Pitanja
1. Na koji nain su ogranienja na temelju nacionalne sigurnosti i
teritorijalne cjelovitosti formulirana u domaem zakonodavstvu?
2. Na koji nain su formulirana ogranienja na temelju spreavanja
nereda i zloina? Da li je javni red dovoljno iroko definiran kako bi
obuhvatio izdavanje dozvola?
3. Na koji nain su formulirana ogranienja na temelju zdravlja ili morala?
Da li su dovoljno jasna i fleksibilna da omogue da zakon i praksa
mogu pratiti promjene javnog mnijenja?
4. Na koji nain su formulirana ogranienja na temelju zatite ugleda i
prava drugih?
5. Na koji nain su formulirana ogranienja na temelju zatite odavanja
povjerljvih podataka? Da li su dovoljno iroka da obuhvate dobivanje
podataka koji se odnose na privatne interese?
6. Na koji nain su formulirana ogranienja na temelju ouvanja autoriteta
sudbene vlasti?

4.6. Nuno u demokratskom drutvu

Sva ogranienja prava na slobodu izraavanja, kao to je gore navedeno, moraju
se tumaiti usko. Sud je, osim toga, u predmetu Observer i Guardian protiv
Ujedinjenog Kraljevstva (1991.), utvdio da nunost svakog ogranienja prava
na slobodu izraavanja mora biti uvjerljivo utvrena. Izraz nuno ukazuje na
postojanje hitne drutvene potrebe (vidjeti Handyside protiv Ujedinjenog
Kraljevstva (1976.) u stavku 48.).

50

Sud je, kao to je prikazano u sljedeim primjerima, u brojnim navratima saeo

osnovne principe vezane za pitanje da li je ogranienje nuno u demokratskom
drutvu;

U predmetu Zana protiv Turske (1997.) Sud je naveo kako se prilikom

utvrivanja da li su aktivnosti rezultat hitne drutvene potrebe mora
pobijano mijeanje razmotriti u svjetlu sluaja kao cjeline, ukljuujui
sadraj primjedbi protiv podnositelja zahtjeva i kontekst u kojem je
nastalo. Konkretno, mora se utvrditi da li je mijeanje o kojem se radi
bilo 'razmjerno legitimnom cilju kojem se teilo' i da li su razlozi prueni
kao opravdanje 'relevantni i dostatni' ... Prilikom toga, Sud se mora
uvjeriti da se nacionalne vlasti primjenile standarde koji su sukladni
principima sadranim u lanku 10. i, uz to, da su zasnovani na
prihvatljivoj procjeni releventnih injenica

4.6.1. Polje slobodne procjene

Drave imaju odreeno polje slobodne procjene prilikom procjene da li je
odreena mjera ogranienja dozvoljena. Ovo meutim, ide zajedno sa europskim
nadzorom kako zakonodavstva tako i odluka donesenih kroz njihovu primjenu
(vidjeti Handyside u stavku 49.), ukljuujui one donesene od strane neovisnih
sudova (vidjeti, na primjer, Karhuvaara i Iltalehti protiv Finske (2004.) u stavku
38). Zadatak Suda je donesoenje konane odluke o tome da li je ogranienje
slobode izraavanja u skladu sa slobodom izraavanja. U tom smislu, Sud
razmatra osporeno mijeanje u kontekstu sluaja kao cjeline, ukljuujui i
kontekst primjedbi podnositelja zahtjeva kao i kontekst u kojem su izreene.
Zadatak Suda nije da preuzme ulogu nacionalnih vlasti u procjeni nuosti bilo
koje mjere, ve da u smislu lanka 10. preispita odluke koje su one donijele
temeljem svog diskrecijskog prava (vidjeti Karhuvaara i Iltalehti u stavku 41.).
4.6.2. Razmjernost
Sastavni dio znaenja nunosti je zahtjev da ogranienje bude razmjerno cilju
kojem se tei. Drugim rijeima, domae vlasti moraju koristiti metodu koja
najmanje ograniava pravo na slobodu izraavanja. Prilikom procjene
razmjernosti ogranienja, Sud razmatra prirodu i teinu kazne ili druge radnje te
preispituje kontekst u kojem je do mijeanja dolo.

U predmetu Tolstoy Miloslavsky protiv Ujedinjenog Kraljevstva

(1995.)podnositelju zahtjeva nareeno je plaanje kazne u iznosu od
1,500,000 zbog teta pruzroenih klevetom Lorda Aldington-a, nakon to
je porota procjenila tetu nanijetu njegovom ugledu. Iznos kazne bio je tri
puta vei od najveeg iznosa do tada dosuenog za klevetu u Engleskoj.
51

Podnositelj zahtjeva tvrdio je da iznos odtete nije razmjeran cilju zatite

ugleda Lorda Aldington-a. Sud je utvrdio da pitanje tolikog iznosa naknade
ostaje otvoreno u sluajevima kada, kao u ovom, relevantni domai zakoni
na snazi ne zadovoljavaju zahtjev razmjernosti. Sud je utvrdio da opseg
sudske kontrole u odnosu na iznos ne prua dovoljne i uinkovite zatitne
mehanizme protiv nerazmjerno velikih iznosa. Zakljuio je da je dolo do
krenja lanka 10.

U predmetu Independent News and Media i Independent Newspapers

Ireland Limited protiv Irske (2005.)podnositelji zahtjeva pozivali su se na
odluku iz predmeta Tolstoy i tvrdili su da je iznos odtete, koji im je porota
odredila za klevetu uglednog politiara, nerazmjeran. Tvrdili su da je vrlo
visok iznos naknade kao i nepostojanje prikladnih zatitnih mehanizama
protiv nerazmjernih iznosa predstavljalo krenje njihovih prava iz lanka
10. Sud je detaljno ispitao presudu u predmetu Tolstoy kao i irske zakone i
praksu vezanu za iznosa odteta za klevetu. Zakljuio je, uzimajui u obzir
injenicu postojanja albenog postupka, kao mjere kontrole u ovom
sluaju, i polje slobodne procjene drave, da nije bilo pokazano da ne
postoje djelotvorni zatitni mehanizmi. Stoga nije dolo do krenja lanka
10.

U predmetu Incal protiv Turske (1998.) podnositelj zahtjeva je bio

osuen zbog kaznenog djela poticanja rasne mrnje jer je pokuao dijeliti
letke u kojima je vlada bila otro kritizirana zbog akcija protiv kurdskih
ulinih prodavaa. Tuena drava je tvrdila da ima dunost sprijeiti svaki
pokuaj promoviranja teroristikih akcija koje potiu mrnju. Sud je
meutim, utvrdio da su leci sadravali informacije od interesa za
stanovnike Izmira i da se ne moe smatrati da potiu na nasilje,
neprijateljstvo ili mrnju meu ljudima. Sud je uzeo u obzir radikalni nain
mijeanja. Zakljuio je da osporena mjera nije razmjerna cilju kojem se
teilo.

U predmetu Zana protiv Turske (1997) Sud je utvrdio da je mijeanje u

pravo podnositelj zahtjeva na slobodu izraavanja bilo razmjerno. Sud je u
ovom sluaju smatrao da su izjave biveg gradonaelnika Diyarbakir-a
predstavljale podrku Kurdskoj radnikoj partiji PKK i njenom ubijanju
nedunih osoba. Zakljuio je da podrka biveg gradonaelnika
Diyarbakir-a, najvanijeg grada na jugoistoku Turske, putem intervjua
objavljenog u vodeim nacionalnim dnevnim novinama moe dovesti do
pogoranja ve eksplozivne situacije u regiji. Stoga nije dolo do krenja
lanka 10.

U predmetu Sener protiv Turske (2000.) podnositeljica zahtjeva je

osuena na uvjetnu kaznu zbog lanka objavljenog u tjedniku ija je bila
vlasnica i urednica, a uvjet je bio da u 3 godine od te odluke ne napravi
novo kazneno djelo kao urednica. Neispunjavanje tog uvjeta automatski bi
52

rezultiralo izricanjem kazne za prvobitno djelo. Sud je zakljuio da

odloena uvjetna kazna ima efekt ogranienja rada podnositeljice zahtjeva
kao urednice jer joj smanjuje mogunost da javnosti ponudi stavove koji
su dio javne debate. Ovo je bio jedan od faktora na temelju kojeg je Sud
zakljuio da ogranienje nije razmjerno legitimnom cilju kojem se teilo.

U predmetu Skaka protiv Poljske (2003.)domai sud je osudio

podnositelja zahtjeva na osam mjeseci zatvora zbog pisanja klevetnikog
pisma sucu. Sud je zakljuio da su interesi zatieni osporavanom
mjerom bili dovoljno vani da opravdaju ogranienja slobode izraavanja.
Prema ocjeni Suda kazna od osam mjeseci zatvora je, ipak, bila
nerazmjerno stroga.

U predmetu Damann protiv vicarske (2006.)podnositelj zahtjeva je bio

novinar koji je istraivao oruanu pljaku i uspio uvjeriti tajnicu u uredu
javnog tuitelja da mu dostavi podatke iz njihovih spisa. Iako podnositelj
zahtjeva nije objavio podatke (niti ih koristio u bilo koje druge svrhe) bio je
osuen za navoenje druge osobe na otkrivanje slubene tajnu. Tvrdio je
da je osuda predstavljala krenje njegovih prava iz lanka 10. Sud je
utvrdio da se ovaj sluaj ne odnosi na zabranu teksta kao takvog ili osudu
nakon objavljivanja ve na pripremne radnje u cilju objavljivanja, odnosno
novinarske istraivake radnje. Ta faza, koju Sud takoer ispituje,
zahtijeva vrlo paljivu analizu zbog velike opasnosti koju takvo ogranienje
predstavlja za slobodu izraavanja. Sud je utvrdio da su podaci o kojima
se radi spadali u javnu domenu i predstavljali informacije od interesa za
javnost. Sud je, s obzirom da podnositelj nije obajvio podatke, nadalje
utvrdio da nije prouzroena teta u odnosu na prava osoba o kojima se
radi. Zakljuio je da je njegova osuda, iako izreena kazna nije bila otra i
nije ga sprijeila u njegovom izraavanju, predstavaljala odreeni vid
cenzure koji bi ga mogao obeshrabriti u buduim istraivanjima koja su
sastavni deo njegovog posla u pripremanju informativnog novinskog
teksta o tekuim dogaajima. Kanjavanje koraka poduzetih prije
objavljivanja moe odvratiti novinare od doprinosa koji daju javnoj raspravi
pitanja od znaaja za ivot zajednice, ime se tisak ograniava u svojoj
ulozi pruatelja informacija i uvara javnosti. U okolnostima ovog sluaja,
Sud je, imajui u vidu interese demokratskog drutva za osiguravanjem i
ouvanjem slobode tiska, zakljuio da osuda podnositelja zahtjeva nije
bila razumno razmjerna ostvarivanju legitimnog cilja o kojem se radilo.
U predmetu Koc i Tambas protiv Turske (2006.) prvi podnositelj
zahtjeva je bio vlasnik magazina a drugi podnositelj zahtjeva je bio glavni
urednik. Objavili su brojne lanke o kurdskim separatistima u kojima je
kritika bila upuena ministru pravosua koji je opisan odgovornim za loe
postupanje prema Kurdima u turskim zatvorima i direktno odgovornim za
dvije smrti u zatvoru. Podnositelji zahtjeva su optueni zbog irenja
propagande protiv drave i za isticanje osobe kao cilja za teroristike
organizacije objavljivanjem lanka. Osueni su i magazin je zatvoren na

53

mjesec dana, a oni osobno su novano kanjeni. Po albi je izvrenje

kazne suspendirano na tri godine i odreeno je da e kazna e biti ukinuta
ukoliko u roku od tri godine podnositelji zahtjeva ne poine nova kaznena
djela. Sud je zauzeo stajalite da se lanci mogu smatrati kritikom
procjenom dravne poitike prema kurdskim separatistima i da iako lanci
prikazuju negativnu sliku drave i ministra pravosua openito, ne potiu
na nasilje, oruani otpor ili pobunu.U svjetlu ovih razmatranja, Sud je
utvrdio da su kazne nerazmjerne jer su podnositelji zahtjeva na tri godine
bili suoeni s prijetnjom kazne koja je imala obeshrabrujui uinak i
nametala im cenzuru.
Takoer, pri procjeni razmjernosti bilo kojeg mijeanja prema lanku 10.
relevatna je proceduralna pravinost u domaim postupcima i visina izreene
kazne.

U predmetu Steel i Morris protiv Ujedinjenog Kraljevstva

(2005.)podnositelji zahtjeva su bili lanovi Zelenih, tueni za klevetu,
kojima je odreeno da plate visoku naknadu zbog dijeljenja letaka u
kojima su kritizirali McDonalds. Sud je smatrao da injenica to je tuitelj
u tom sluaju bila velika multinacionalna kompanija nije smijela
podnositeljima zahtjeva onemoguiti dokazivanje istinosti njihovih navoda.
Preispitivanje radnji kompanija treba se procijenjivati u odnosu na
konkurentske interese njihovog uspjeha i razvoja u korist dioniara,
zaposlenih te ekonomske dobiti. Stoga drave imaju iroko polje slobodne
procjene u ovom podruju. Bez obzira na to, drava je prilikom
odobravanje naknade korporaciji bila duna osigurati mjeru procesne
pravinosti i jednakog poloaja stranaka kako bi zatitila jednako vane
interese slobode izraavanja. U tom smislu, Sud je zakljuio da je
nepostojanje pravnog lijeka za podnositelje zahtjeva u domaem sustavu
znaajan faktor kod procjene razmjernosti mijeanja u smislu lana 10.
Osim toga, u procjeni odgovarajue ravnotee interesa vana je i visina
naknade. Ova dva faktora su bila odluujua kod donoenja odluke Suda
da mijeanje drave, u ovom sluaju, nije bilo razmjerno i da je dovelo do
krenja lanka 10.

4.6.3. Relevantni i dostatni razlozi

Teret dokazivanja nunosti ogranienja ili mijeanja u pravo na slobodu
izraavanja je na dravi, koja u tom smislu treba osigurati relevantne i dostatne
razloge (vidjeti Handyside u stavku 50.). Ovo je u osnovi kriterij razmjernosti
formuliran na drugaiji nain. Pod ovim Sud podrazumijeva nacionalnim vlastima
mora biti dovoljno da je mijeanje u skladu sa principima sadranim u lanku 10.
i da su oni zasnovani na prihvatljivoj procjeni relevantnih injenica.

54

U predmetu Observer i Guardian protiv Ujedinjenog Kraljevstva

(1991.) novine, podnositelj zahtjeva, objavile su lanke o sadraju knjige
koju je napisao bivi pripadnik slube sigurnosti Ujedinjenog Kraljevstva, a
koja se u tom trenutku u obliku rukopisa nalazila u Australiji. eljeli su
objaviti jo lanaka sa optubama, iz knjige, protiv postupaka snaga
sigurnosti. Sudovi Ujedinjenog Kraljevstva su izdali privremeni nalog
zabranjujui podnositeljima zahtjeva daljnje objavljivanje do okonanja
suenja povodom tube za krenje povjerljivosti pokrenute od strane
dravnog odvjetnika. Knjiga je potom tiskana izvan Ujedinjenog
Kraljevstva, a kratki priikaz se pojavio u tri druga britanska asopisa.
Povodom ovih dogaaja, Dom Lordova je zakljuio da treba nastaviti sa
sudskim zabranama. Sud je ispitao nunost sudskih naloga izdanih prije i
poslije objavljivanja knjige u inozemstvu. U odnosu na oba razdoblja
tuena drava je tvrdila da su sudske zabrane bile nune zbog nacionalne
sigurnosti. U odnosu na poetno razdoblje tuena drava je navela da bi
objavljivanje materijala vazanih za knjigu unitilo temelje tube zbog
krenja povjerljivosti te da je tiskanje bilo nuno sprijeiti iz razloga
nacionalne sigurnosti. Sud je smatrao da su ovi razlozi relevantni. Nadalje
je zakljuio da su, u svijetlu prirode i mogueg sadraja knjige, interesa
nacionalne sigurnosti i potencijalnog ugroavanja tube, domai sudovi bili
ovlateni za izdavanje sudske zabrane i da su njihovi razlozi za tu odluk
bili dostatni. U odnosu na drugo razdoblje, nakon objavljivanja knjige u
inozemstvu, injenica da bi daljnje objavljivanje sadraja knjige
Spycatcher moglo ugroziti suenje prema tubi dravnog odvjetnika je
predstavljala relevantan razlog da se, u cilju ouvanja autoriteta sudbene
vlasti, nastavi sazabranama o kojima se radi. Sud je, meutim, zakljuio
da potencijalno ugroavanje tube dravnog odvjetnika nije bio dostatan
razlog za nastavljanje sudskih zabrana jer je povjerljivost sadraja knjige
nestala objavljivanjem knjige u inozemstvu. Sud je dalje zakljuio da
interesi nacionalne sigurnosti na koje se pozivalo nisu bili dovoljni;
vremenom je pravi cilj sudskih zabrana sveden na promoviranje
efikasnosti i ugleda slube sigurnosti. Stoga nunost nastavka sudskih
zabana i u drugom razdoblju nije utvrena.

U predmetu Arslan protiv Turske (1999.) podnositelj zahtjeva je bio autor

knjige koja je optuivala dravu za represiju i genocid nad Kurdima. Bio je
osuen za kaznena djela povodom prvog i drugog izdanja knjige i knjige
su zaplijenjene. Sud je zakljuio da je kod odreivanja da li su ponueni
razlozi mijeanja relevantni i dostatni potrebno da domae vlasti
primjene standarde koji su u skladu sa principima utemeljenim u lanku
10. te da se zasnivaju na prihvatljivoj ocjeni relevantnih injenica. Nalazei
da je dolo do krenja lanka 10., Sud je zakljuio da je knjiiga objavljena
u formi literarne povijesne prie i da je njen utjecaj na nacionalnu
sigurnost daleko manji od masovnih medija. Iako je u prilinoj mjeri
kritizirala dravu, nije pozivala na nasilje i drava je raspolagala drugim
sredstvima, osim kazneno pravnih, kojima je mogla odgovoriti na ono to
55

je smatrala neopravdanim napadom na njen ugled. Sud je zakljuio da

razlozi na koje se pozivala drava nisu bili ni relevantni ni dostatni.
Zakljuio je da mijeanje stoga nije bilo razmjerno cilju koji se elio postii.

U predmetu Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (1996.) novinara,

podnositelja zahtjeva kontaktirao je izvor koji je doao do osjetljivih
financijskih podataka o jednoj kompaniji ali nije elio biti identificiran. Kada
je shvatila da e podnositelj zahtjeva objaviti podatke, kompanija je
ishodovala sudsku zabranu da ga u tome sprijei uz obrazloenje da su
podaci potjecali iz povjerljivih dokumenata ije bi objavljivanje ugrozilo
kompaniju. Povodom tube koju je kompanija podnijela, navodei da mora
poduzeti zakonske korake protiv osobe koja je podatke odala, sud je
podnositelju zahtjeva naredio da otkrije svoj izvor. Nalazei da je nalog za
otkrivanje izvora imao isti cilj kao i sudska zabrana, sprijeiti irenje
nepovoljnih informacija o kompaniji, Sud je zakljuio da za nalog o
otkrivanju izvora nije bilo relevantnih i dostatnih razloga.

U predmetu Roemen i Schmit protiv Luksemburga (2003.) prvi

podnositelj zahtjeva je objavio lanak o jednom ministru optuujui ga za
poreznu prijevaru. Osim toga objavio je i dokumente koji su pokazivali da
je za to novano kanjen. lanak je inicirao javnu raspravu. Ministar je
podnio tubu za naknadu tete protiv prvog podnositelja zahtjeva
navodei da je pogrijeio kada je objavio podatke o novanoj kazni.
Ministar je takoer podnio i kaznenu prijavu. Istrani sudac/sutkinja je
naredio/la pretragu ureda i kue prvog podnositelja zahtjeva. Kasnije je
izdan nalog za hitnu pretragu ureda drugog podnositelja zahtjeva koji je
bio odvjetnik prvog podnositelja zahtjeva. Sud je istaknuo da postoji
fundamentalna razlika izmeu ovog sluaja i sluaja Goodwin jer je ovdje
pretraga vrena u uredima i u kuama podnositelja zahtjeva. To je
predstavljalo puno ozbiljniju mjeru od naloga za otkrivanje izvora. Prema
miljenju Suda, razlozi na koje se drava pozvala mogli su se smatrati
relevantnim ali nisu bili dostatni za opravdavanje pretrege.

U predmetu Paturel protiv Francuske (2005.)podnositelj zahtjeva je bio

osuen za klevetu zbog objavljivanja knjige u kojoj je napao lou praksu
privatnih pokreta protiv sekti, koji su primali novac iz javnih fondova.
Podnositelj zahtjeva je tvrdio da je dolo do krenja lanaka 9. i 10.
Konvencije. Sud je samo ispitao da li je mijeanje bilo nuno u
demokratskom drutvu u smislu lanka 10. Sud je ponovno utvrdio,
suprotno stavu francuskih sudova, da se osporene izjave odnose na
pitanja od javnog interesa i da ih treba promatrati kao vrijednosne sudove,
a ne izjave o injenicama. Kako se vrijednosni sudovi ne mogu dokazivati,
Sud je zakljuio da su brojni dokumenti koje je podnositelj zahtjeva priloio
predstavljali dovoljnu injeninu osnovu. Sud je dalje smatrao da su
problemi na koje je ukazao podnositelj zahtjeva, usprkos otrim i
negativnim rijeima, oito predstavljali pitanja od javnog interesa zbog
56

ega je bilo kakvo mijeanje trebalo usko tumaiti. Francuski sudovi su se

u donoenju svojih odluka oslonili na osobni animozitet podnositelja
zahtjeva prema pokretima protiv sekti. Sud nije smatrao da se takvo
razmatranje moe smatrati 'relevantnim i dostatnim' osnovama. S obzirom
da su ove udruge protiv sekti ule u arenu javne diskusije, trebale su
pokazati vei stupanj tolerancije prema kritici koja je dolazila od protivnika
kao i prema sredstvima koritenim u tim raspravama. Sud je zakljuio da
je dolo do krenja lanka 10.

U predmetu Albert-Engelmann-Gesellschaft mbH protiv Austrije

(2006.) podnositelj zahtjeva je bio vlasnik i izdava vjerskog asopisa u
kojem je objavljeno pismo u kome se ukazivalo na to da je austrijski
sveenik vieg ranga buntovnik i da nije lojalan Papi, uz izraavanje
gledita da svi nelojalni sveenici na utjecajnim poloajima trebaju biti
smjenjeni. Sveenik koji je bio kritiziran dobio je, u skladu s austrijskim
Zakonom o medijima, naknadu tete zbog klevete jer su domai sudovi
smatrali, izmeu ostalog, da je navodima u pismu nedostajala dostatan
injenina osnova. Kompanija, podnositelj zahtjeva, je navela da je ovo
prekrilo njihova prava u smislu lana 10. Prilikom procjene hitnih
drutvenih potreba i razmjernosti, Sud je posebnu teinu dao (i)
kontekstu navoda o kojima se radi, (ii) razlozima koje su dali domai
sudovi i (iii) prirodi mijeanja. Sud je zakljuio da su razlozi koje su dali
austrijski sudovi bili relevantni da opravdaju osporavano mijeanje. Kod
odluivanja da nisu bili dostatni da opravdaju mijeanje, Sud je utvrdio,
prvo, da se izjave odnose na vjerske rasprave koje su u to vrijeme bile od
prilinog interesa za vjersku zajednicu o kojoj se radi. Drugo, Sud je
utvrdo da su navodi u pismu vrijednosni sudovi prije nego injenini
navodi, pa je u tom smislu naao da ima dovoljno injenine osnove za
navode iako su donekle bili pretjerani i provokativni. Tree, Sud se nije
sloio sa domaim sudovima da je propust asopisa da identificira autora
pisma i da se distancira od njegovog sadraja bilo relevantno. U tom
smislu Sud je konstatirao da generalni zahtijev tisku da se uvijek i
formalno distancira od sadraja izjava treih osoba koje mogu uvrijediti ili
provocirati druge ili ugroziti njihovu reputaciju nije u skladu sa njegovom
ulogom da prua informacije o tekuim dogaajima, miljenjima ili
idejama. Sud je zakljuio da je dolo do krenja lanka 10.

U predmetu Giniewski protiv Francuske (2006.) podnositelj zahtjeva je

bio novinar, sociolog i historiar, koji je tvrdio da tei promoviranju boljih
odnosa izmeu idova i krana u svim svojim radovima. Objavio je
lanak u francuskim novinama koji se odnosio na Papinu encikliku i
postavio je pitanja o odnosima izmeu katolike doktrine i porijekla
holokausta. Posljedica teksta je bila njegova osuda za klevetu kranske
zajednice u graanskoj parnici i bilo mu je odreeno da plati iznos od 1
franka kao odtetu i da presudu objavi u francuskim novinama. Tvrdio je
da su ovim prekrena njegova prava iz lanka 10. Sud je utvrdio da je
57

lanak pridonio diskusijama o razliitim moguim razlozima istrebljivanja

idova u Europi, pitanju od nesumnjivog javnog interesa u demokratskom
drutvu. U takvim stvarima ogranienja slobode izraavanja moraju se
striktno tumaiti. Sud je smatrao da je slobodna debata o uzrocima
naroito tekih akata nasilja koji dovode do zloina protiv ovjenosti od
kljunog znaaja u demokratskom drutvu. Iako je tekst o kojem se radiu
sadravao zakljuke i izraze koji su mogli povrijediti, okirati ili uznemiriti
neke ljude, Sud je ponovio da takva miljenja, sama po sebi, ne
spreavaju uivanje slobode izraavanja. Tekst o kojem se radi, tovie,
nije bio neopravdano napadalaki ili uvredljiv i nije poticao nepotovanje
ili mrnju. Osim toga, nije ni na koji nain bacao sumnju na jasno utvrene
povijesne injenice. U takvim okolnostima, Sud je zakljuio da se razlozi
koje su dali francuski sudovi ne mogu smatrati dostatnima za
opravdavanje mijeanja u pravo na slobodu izraavanja podnositelja
zahtjeva.

Pitanja
1. Na koji nain je kriterij nunosti formuliran u domaem zakonodavstvu?
2. Da li kriterij sadri i pojam razmjernosti?
3. Koji faktori se moraju uzeti u obzir prilikom ocjene razmjernosti
ogranienja prema domaem zakonu?
4. Kakvu vrstu razloga za ogranienja mora pruiti tijelo nadleno za
postavljanje ogranienja?
5. Koje su razlike izmeu koncepata nunosti i razmjernosti koje
primjenjuje Sud?
6. Na koji nain je Sud obrazloio pojam polje slobodne procjene ?

58

5. POLITIKO IZRAAVANJE I GOVOR U JAVNOM INTERESU

Sud i Konvencija najveu vanost pridaju politikom izraavanju openito i
potrebni su veoma vrsti razlozi kako bi se opravdalo bilo kakvo uplitanje u
politiko izraavanje, od kojih e svako biti pomno ispitano. Razlozi zbog kojih
Sud visoko cijeni politiko izraavanje proizlaze iz njegova poimanja vanosti
slobode govora u demokratskom procesu i ciljeva lanka 10. koji su izreeni u
sluaju Handyside protiv Velike Britanije i zabiljeeni u uvodnome poglavlju
ovoga prirunika.

5.1. Od ega se sastoji politiko izraavanje?

Pravo na slobodu politikog izraavanja ukljuuje slobodu izraavanja za
politiare, ukljuujui oporbene politiare. Sud je naglasio da politiari, javni
dunosnici i osobe koje obavljaju funkcije javne prirode moraju podnijeti pomnije
ispitivanje svojih djela i biti spremni prihvatiti kritiku u tisku. Sud je pokuao
utemeljiti naelo da su granice prihvatljive kritike politiara ire nego one koje se
odnose na kritiku privatnih osoba.
U sluaju Lingens protiv Austrije (1986.) novinar podnositelj zahtjeva
napisao je lanak u kojem je kritizirao potporu austrijskog kancelara voi politike
stranke kojega je Simon Wiesenthal, predsjednik idovskoga dokumentacijskog
centra, optuio da je odgovoran za masakr civila iza njemakih crta bojinice u
Rusiji tijekom Drugoga svjetskog rata. Podnositelj zahtjeva takoer je kritizirao
kancelarove verbalne napade na Wiesenthala; kancelar je optuio Wiesenthala
da se sluio nacistikim metodama. Optube podnositelja zahtjeva ukljuivale
su i tvrdnje da je kancelar kriv za najpodliji oportunizam, da je nemoralan i
nedostojanstven. Podnositelj zahtjeva proglaen je krivim za klevetu
kancelara. Sud je smatrao da su, budui da sloboda politike rasprave ini samu
sr koncepcije demokratskog drutva, granice prihvatljive kritike ire u odnosu na
politiare nego na privatne osobe. Iako lanak 10. (2.) omoguuje zatitu ugleda
svih pojedinaca, ukljuujui politiare, potrebe takve zatite moraju se odrediti u
odnosu na interese otvorene rasprave o politikim pitanjima. Sud je utvrdio;
politiar se neizbjeno i svjesno izlae pomnom ispitivanju svake svoje
rijei i djela od strane novinara i javnosti openito, i stoga mora imati vei
stupanj tolerancije. lanak 10. (2.) nesumnjivo omogue zatitu drugih, a
to znai svih pojedinaca, i ta se zatita odnosi i na politiare, ak i kada ne
djeluju kao privatne osobe, ali u takvim se sluajevima potrebe takve
zatite moraju odrediti u odnosu na interese otvorene rasprave o politikim
pitanjima.
U sluaju Castells protiv panjolske (1992.) podnositelj zahtjeva oporbeni
politiar proglaen je krivim za uvredu vlade. Sud je smatrao da je sloboda
izraavanja, iako vana za svakoga, osobito vana za izabranog zastupnika
59

naroda. On/ona zastupa svoju izbornu jedinicu, privlai pozornost na njezine

probleme i brani njezine interese. Sud je utvrdio da stoga uplitanja u slobodu
izraavanja oporbenog zastupnika u parlamentu Sud mora pomno ispitati.
injenica da je podnositelj zahtjeva iznio svoje kritike ne u parlamentu, nego u
novinama, ne znai da je izgubio pravo da kritizira dravu. Sud je naglasio
vanost slobode tiska, koja javnosti prua jedan od najboljih naina otkrivanja i
oblikovanja miljenja o idejama i stavovima njezinih politikih voa. Sud je utvrdio
da ona politiarima daje priliku da razmisle o i komentiraju probleme javnoga
miljenja; ona stoga omoguuje svima da sudjeluju u slobodnoj politikoj raspravi
koja ini samu sr koncepcije demokratskog drutva. Nadalje, smatra da u
demokratskom sustavu djela i propusti drave moraju biti podvrgnuti pomnom
ispitivanju, ne samo od strane zakonodavnih i sudskih tijela, nego i od strane
tiska i javnog miljenja.
U sluaju Roseiro Bento protiv Portugala (2006.) podnositelju zahtjeva,
gradonaelniku jednoga portugalskog grada, domai sud naloio je da plati
manju odtetu zbog uvredljivog ponaanja koje je bilo posljedica njegovih
izjava tijekom usijane rasprave s gradskim vijenikom tijekom sastanka vijea.
Podnositelj zahtjeva tvrdio je da je presuda protiv njega prekrila njegovo pravo
na slobodu izraavanja. Sud je utvrdio da su sporne izjave izreene kada su
obojica djelovali kao politiari; stoga su granice prihvatljive kritike bile ire. Sud je
primijetio da politiko vrijeanje lako moe poprimiti osobni ton; to je jedan od
rizika politikog ivota i slobodne rasprave, koji jame demokratsko drutvo. U
svome kontekstu upotrijebljeni izrazi nisu se mogli smatrati pretjeranima, osobito
s obzirom na jednako zlobne primjedbe gradskog vijenika. Sud je smatrao da se
sastanak gradskog vijea, kao kljunog foruma za javnu raspravu, moe
usporediti s parlamentom u smislu jamenja slobode izraavanja u interesu
drutva. Stoga se svako uplitanje u slobodu izraavanja na tome mjestu moe
opravdati samo izuzetnim razlozima. Sud nije smatrao da je u ovome sluaju bilo
takvih dostatnih razloga. Sud je zakljuio da je prekren lanak 10.

Pitanja
1. Je li politikom izraavanju pridana visoka razina zatite u domaem zakonu?
Ako jest, kojim sredstvima?

Privatne osobe ili drutva koja uu u arenu javne rasprave moda e trebati
podnijeti vie kritike nego ostali. Sud je odbio argumente da se prema njima
treba odnositi jednako kao prema politiarima, ali uzima u obzir prirodu i razinu
doprinosa neke osobe javnoj raspravi kada ocjenjuje je li odreena restrikcija bila
razmjerna (vidi Jerusalem protiv Austrije (2001.)).

60

Od dravnih se slubenika, kada djeluju u tome svojstvu, moe oekivati da

podnesu ire granice prihvatljive kritike nego privatne osobe. Meutim, Sud dri
da se dravni slubenici, za razliku od politiara, ne izlau svjesno pomnom
ispitivanju njihove svake rijei i djela (vidi Janowski protiv Poljske (1999.)). Vidi
na primjer;
sluaj Kwiecien protiv Poljske (2007.) u kojem je podnositelj zahtjeva
napisao otvoreno pismo pozivajui javnoga slubenika da se ne kandidira na
lokalnim izborima. To je pismo poslano tisui stanovnika izborne jedinice i
lokalnim i dravnim politiarima. U pismu je dunosnik optuen da svoju dunost
obavlja nespretno i da povremeno kri zakon, a navedeni su i sluajevi zbog
kojih ima to miljenje. Javni dunosnik pokrenuo je postupak u skladu sa
Zakonom o lokalnim izborima koji zabranjuje objavljivanje neistinitih informacija u
izbornoj literaturi. Podnositelju zahtjeva naloeno je da objavi ispriku u lokalnim
novinama i da plati najveu odtetu javnom dunosniku. Sud je naglasio da
lanak 10. ne prua mnogo prostora za ograniavanje politikog govora ili
rasprave o pitanjima javnog interesa i da domai sud nije prepoznao potrebu da
odmjeri pravo na slobodu izraavanja i ugled javnog dunosnika. Sud je takoer
utvrdio da domai sud nije odijelio injenice i vrijednosne prosudbe i da je stoga
kazna nametnuta podnositelju zahtjeva nesrazmjerna.

5.2. Parametri javnog interesa

Tisak ili mediji esto se pozivaju na javni interes kako bi opravdali objavljivanje
informacija. Uzimanje u obzir javnog interesa mora se uskladiti s ostalim
interesima u skladu s lankom 10., a za to moe biti potrebno da Sud za poetak
odredi je li javni interes zaista u opasnosti. Opet je vaan kontekst i ondje gdje se
dokae da se radi o doprinosu javnoj raspravi o odreenom pitanju, lokalnom,
dravnom ili meunarodnom, Sud uglavnom utvruje da se radi o javnom
interesu. Na primjer:
U sluaju Prager i Oberschlick protiv Austrije (1995.) prvi podnositelj
zahtjeva napisao je lanak o informativnom tjedniku drugog podnositelja zahtjeva
u kojem je kritizirao suce austrijskih kaznenih sudova. Sud je utvrdio da pitanja
javnog interesa ukljuuju funkcioniranje pravosudnog sustava, institucije koja je
kljuna za svako demokratsko drutvo.
U sluaju Thorgeirson protiv Islanda (1992.) novinar podnositelj zahtjeva
napisao je dva lanka u novinama o navodnoj brutalnosti policije u Reykjaviku.
Vei dio lanaka temeljio se na izjavama koje je uzeo od navodnih rtava. U
svojim lancima podnositelj zahtjeva traio je od ministra pravosua da pokrene
neovisnu istragu tih navoda. Podnositelj zahtjeva proglaen je krivim za klevetu.
Tuena drava tvrdila je da se iroke granice prihvatljive kritike u politikoj
raspravi ne primjenjuju u istoj mjeri na rasprave o pitanjima javnog interesa. Sud
se nije sloio s time i utvrdio je da nije mogue odijeliti politiku raspravu i
61

raspravu o drugim pitanjima javnog interesa na takav nain. Zakljuujui to, Sud
je naglasio da su se lanci pojavili u vrijeme kada je vladala javna rasprava o
policijskoj brutalnosti i da su govorili o ozbiljnom javnom problemu.
U sluaju Bladet Tromso i Stensaas protiv Norveke (1999.) prva novina
podnositelj zahtjeva u nizu je lanaka objavila pojedinosti iz slubenog izvjetaja
koji je drugi podnositelj zahtjeva sastavio nakon istrage aktivnosti na brodu za lov
na tuljane. Oba podnositelja zahtjeva optuena su za klevetu, naloeno im je da
plate odtetu i odreene izjave proglaene su nevaeima. Sud je napomenuo
da sporni lanci ine dio aktualne rasprave o problemu koji se tie lokalne,
dravne i meunarodne javnosti i da su u njima izneseni stavovi velikog broja
zainteresiranih strana. Zato je to pitanje javnog interesa.
U sluaju De Haes i Gijsels protiv Belgije (1997.) prvi je podnositelj zahtjeva
napisao, a drugi objavio niz od pet lanaka u kojima je iznesena opirna i zlobna
kritika protiv sudaca albenog suda u Antwerpenu. Optueni su za ponaanje
puno predrasuda i kukaviluka i za to to su u rastavnoj parnici dodijelili
skrbnitvo nad djecom njihovu ocu, g. X, belgijskom javnom biljeniku. 1984.
godine biljenikova supruga i njezini roditelji uloili su pritubu u kojoj su optuili
g. X-a za incest i zlostavljanje djece, ali presuda je glasila da sluaj nije
utemeljen. Trojica sudaca albenog suda u Antwerpenu pokrenuli su sudski
postupak protiv podnositelja zahtjeva zbog navoda o predrasudama i kukaviluku
i dodijeljena im je naknada za tetu koju su uzrokovale te izjave. Podnositelji
zahtjeva su tvrdili, a Sud je implicitno prihvatio, da su lanci bili napisani u sklopu
javne rasprave o kojoj su izvjetavale i druge novine, a to je incest u Flandriji, i o
nainu na koji se sudstvo nosilo s tim problemom. To je stoga prihvaeno kao
stvar javnog interesa.
U sluaju Barthold protiv Njemake (1985.) Sud je smatrao potrebu za
cjelononim hitnim veterinarskim uslugama u lokalnome gradiu pitanjem javnog
interesa.
Pojedinosti o privatnom ivotu politiara katkad mogu biti stvar javnog interesa,
osobito ako su te pojedinosti povezane s njegovim ili njezinim javnim
djelovanjem. Meutim, kada pojedinosti o osobnom ivotu isplivaju u javnu
domenu, pokazalo se da se od komentatora oekuje da upotrijebe umjeren jezik
u izraavanju kritike.
U sluaju Tammer protiv Estonije (2001.) ministar unutarnjih poslova S bio je
prisiljen dati ostavku na mjesto u vladi 1995. godine kada se doznalo da su
njegovi razgovori s drugim politiarima potajno snimljeni. L, jedna od S-ovih
savjetnica, preuzela je punu odgovornost za snimanje i takoer je bila prisiljena
dati ostavku. Nakon toga L je uz pomo novinara R napisala memoare u kojima
je otkrila pojedinosti o svojoj vezi sa S-om, oenjenim ovjekom, s kojim je imala
dijete. L je otkrila kako je brigu o djetetu prepustila svojim roditeljima i priznala je
da je rtvovala dijete radi karijere. L je tijekom godina obnaala niz politikih
62

dunosti povezanih sa S-om. S-ov brak se raspao i S i L su se poslije vjenali. L

se u knjizi pitala je li ona bila uzrok rastave. Nakon objavljivanja memoara i
njihovih isjeaka u novinama, podnositelj zahtjeva obavio je intervju s R-om u
kojem ga je pitao je li osobu koja je razorila tui brak, koja je nemarna i loa
majka, koja je napustila svoje dijete i nije dobar uzor mladim djevojkama,
pretvorio u junakinju. Rijei na estonskom koje su upotrijebljene bile su
uvredljive, ali ne i neprikladne, a obje se pojave u estonskom drutvu uglavnom
osuuju. Podnositelj zahtjeva osuen je zbog uvrede L. Sud je naglasio da je L
svojevoljno objavila pojedinosti o svome privatnom ivotu i utvrdio je da se
upotreba uvredljivih rijei mora promatrati u kontekstu u kojem su izreene i u
njihovom znaenju za javnost. Naglasio je da je u vrijeme kad su te rijei
upotrijebljene L ve bila dala ostavku. Utvrdio je da unato njezinoj stalnoj
aktivnosti u politikoj stranci upotreba spornih pojmova u vezi s L-inim privatnim
ivotom nije bila opravdana u smislu javnog interesa niti se radilo o pitanju
vanom za javnost. Nije bilo dokazano da je njezin privatni ivot jedno od pitanja
koje se ticalo javnosti u vrijeme intervjua. Zato se nije moglo smatrati da su
opaske podnositelja zahtjeva iznesene u javnom interesu.
U sluaju Karhuvaara i Iltalehti protiv Finske (2004.) podnositelji zahtjeva bili
su novinari osueni za povredu privatnosti nakon to su otkrili pojedinosti o
privatnome ivotu politiara. Procjenjujui potrebu za dotinom restrikcijom, Sud
je morao ispitati odnos zatite privatnog ivota (u skladu s lankom 8.
Konvencije) i slobode izraavanja u skladu s lankom 10. Sud je osobito naglasio
nedostatak skrivenih namjera ili pogrenog tumaenja od strane podnositelja
zahtjeva i injenicu da sadraj spornog izvjetaja nije imao veze s politikim
pitanjima ni s radom toga politiara. Sud je utvrdio da javnost ima pravo na
informiranost, to se u odreenim okolnostima moe odnositi i na privatne ivote
javnih osoba, osobito politiara.
to se tie usklaivanja lanka 8., lanka 10. i obveza drave, vidi takoer
sluaj Cumpana i Mazare protiv Rumunjske (2004.). U tom sluaju, iako je Sud
smatrao da je drava moda opravdano intervenirala kako bi zatitila privatnost
drugih osoba, nametnute kazne bile su jasno nesrazmjerne i imale su
potencijalno neumjeren uinak na slobodu izraavanja.
Pitanja
1. Kako domai zakon definira govor u javnom interesu?
2. U kojoj mjeri je govor u javnom interesu zatien?
3. Kakva je priroda usklaivanja koje domaa nadlena tijela moraju provesti
kada razmatraju interese politiara i javnih osoba?
5.3. Restrikcije politikog govora i govora u javnom interesu: opa naela

63

Unato vanosti koja se pridaje pravu na slobodu politikoga govora i govora u

javnom interesu, ta prava nisu bezuvjetna; podlona su istim restrikcijama kao i
svi ostali oblici izraavanja. Iako se od politiara oekuje da toleriraju kritike i
komentare, oni se provjeravaju.
Bitan je kontekst u kojem su miljenja izraena, na primjer, miljenja izraena u
kontekstu rasprava o nacionalnoj sigurnosti ili, s druge strane, tijekom politike
rasprave ili izbora.
U sluaju Castells protiv panjolske (1992.) Sud je naglasio da se drava
zbog dominantnog poloaja koji ima mora suzdravati u pribjegavanju sudskim
postupcima, osobito u sluajevima u kojima su dostupna druga sredstva kao
odgovor na neopravdane napade i kritike njezinih protivnika ili medija. Meutim,
nadlena dravna tijela mogu, u svome svojstvu jamaca javnoga reda, usvojiti
mjere, ak i one u sklopu kaznenog zakona, koje su namijenjene prikladnom i
primjerenom reagiranju na klevetnike optube koje su neutemeljene ili su
nastale sa skrivenim namjerama. Podnositelj zahtjeva nekoliko je puta ponudio
podastiranje dokaza o istinitosti svojih lanaka, ali domai sudovi to su odbili.
Sud je smatrao da je to odbijanje odluujue u tom sluaju i da takvo uplitanje u
slobodu izraavanja podnositelja zahtjeva nije bilo nuno u demokratskom
drutvu.
U sluaju Arslan protiv Turske (1999.) pisac podnositelj zahtjeva objavio je
knjigu u kojoj je opisao povijesne dogaaje u jugoistonoj Turskoj. Bio je osuen
zbog objavljivanja separatistike propagande, ali osuda je proglaena
nevaeom jer je propis na kojem se temeljila bio ukinut. Podnositelj zahtjeva
objavio je drugo izdanje i optuen je i osuen zbog objavljivanja propagande
protiv jedinstva drave. Primjerci knjige su zaplijenjeni. Podnositelj zahtjeva
osuen je na godinu i osam mjeseci zatvora. Knjiga je napisana zlobnim jezikom,
u njoj su turske vlasti optuene za genocid i druga zlodjela protiv Kurda.
Naglasivi vanost prava na kritiziranje vlade, Sud je preispitao teinu kazne i
upornost tuioca u osuivanju. Utvrdio je da je ograniavanje slobode
izraavanja podnositelja zahtjeva bilo nesrazmjerno sa zakonskim ciljem koji se
eli ostvariti.
Sluaj Brasilier protiv Francuske (2006.) odnosio se na gubitnikog
kandidata na francuskim parlamentarnim izborima koji je proglaen krivim (i
morao je platiti odtetu od 1 franka) za javnu klevetu izabranog javnog
dunosnika. Optuio je pobjednikog kandidata svoje izborne jedinice da je
namjestio izbore jer se njegovi glasaki listii nisu pojavili na biralitima. U
odvojenim sudskim postupcima ustavni sud je zakljuio da kandidati nisu dali
svoje glasake listie gradskim vlastima u roku koji je odreen domaim
zakonom. Podnositelj zahtjeva tvrdio je da kazna kri njegova prava u skladu s
lankom 10. Sud je utvrdio da se sporne izjave tiu pitanja javnog interesa i da
se, s obzirom na opi ton transparenata i letaka, moraju smatrati vrijednosnim
prosudbama, a ne injenicama. Sud je naglasio da je sloboda izraavanja
64

osobito vana u kontekstu politike rasprave i utvrdio je da se politiki komentari

ne smiju ograniavati bez utemeljenih razloga. Uplitanje u slobodu izraavanja
lana oporbe koji predstavlja glasae, prenosi njihove probleme i brani njihove
interese od Suda trai da primijeni stroa mjerila ispitivanja. U vezi s time
ponovio je da osoba koja se protivi slubenim idejama i miljenjima mora moi
raspravljati o zakonitosti izbora i da se u kontekstu izbora odreena energinost
komentara moe tolerirati vie nego u drukijim okolnostima. to se tie kazne
nametnute podnositelju zahtjeva, iako je nominalna odteta od jednog franka
najmanja mogua kazna, Sud je utvrdio da ta injenica per se ne opravdava
uplitanje u slobodu izraavanja podnositelja zahtjeva. tovie, naglasio je da u
mnogim sluajevima bilo kakvo uplitanje u slobodu izraavanja moe imati
obeshrabrujui uinak na uporabu te slobode. Zakljuio je da se radi o krenju
lanka 10.
U sluaju Malisiewicz-Gsior protiv Poljske (2006.) podnositeljica zahtjeva
bila je nezavisna kandidatkinja na poljskim parlamentarnim izborima koja je
napisala novinske lanke u kojima je optuila zamjenika predsjednika donjeg
doma poljskog parlamenta za zloporabu moi. lanci su se odnosili na
pritubu zamjenika predsjednika donjeg doma dravnom odvjetniku da je
podnositeljica zahtjeva otela njegovu ker, te na istragu koja je slijedila i pritvor
podnositeljice zahtjeva. Poslije je dokazano da je ta prituba neutemeljena jer je
ki zamjenika predsjednika donjeg doma pobjegla od kue sa svojim dekom,
sinom podnositeljice zahtjeva. Zbog tih lanaka podnositeljica zahtjeva optuena
je za klevetu i nametnute su joj uvjetna zatvorska kazna i globa. Podnositeljica
zahtjeva potuila se na osudu zbog klevete pozivajui se na lanak 10. Sud je
utvrdio da su komentari podnositeljice zahtjeva izneseni u lancima koji su
objavljeni tijekom njezine izborne kampanje za parlamentarnu zastupnicu. Osim
toga, njezini su se komentari temeljili na osobnom iskustvu. Sud je utvrdio da
navodi podnositeljice zahtjeva o zloporabi moi nisu bili bezrazloan osobni
napad, nego dio politike rasprave o poznatome politiaru. Sud je ponovio da je
pravo kandidiranja na izborima veoma vano u sustavu Konvencije i kljuno za
demokraciju. Zamjenik predsjednika donjeg doma, politiar, morao je pokazati
veu razinu tolerancije prema kritikama. Sud je utvrdio da kleveta politiara u
kontekstu usijane politike rasprave ne opravdava nametanje zatvorske kazne.
Osuda podnositeljice zahtjeva stoga je sigurno imala obeshrabrujui uinak na
slobodu izraavanja u javnoj raspravi openito. Sud je zakljuio da ne postoji
razumna proporcionalnost izmeu mjera koje su primijenili domai sudovi i
zakonskoga cilja koji se eli ostvariti. Prekren je lanak 10.
Katkad se restrikcije ne odnose na pisano ili izgovoreno miljenje, nego na
fotografiju ili druge pojedinosti koje prate miljenje.
U sluaju Krone Verlag GmbH KG protiv Austrije (2003.) novinar podnositelj
zahtjeva iznio je navode protiv P-a, zastupnika u austrijskom parlamentu koji je
takoer bio zastupnik u Europskom parlamentu. Tvrdio je da P prima tri plae,
ukljuujui plau nastavnika, protivno zakonu. Uz optube je priloio fotografiju
65

P-a. P je zatraio sudsku zabranu kako bi sprijeio podnositelja zahtjeva da

objavi njegovu fotografiju. Zabrana je odobrena na temelju injenice da P nije
poznat i da su njegovi zakoniti interesi narueni stvaranjem mogunosti njegova
prepoznavanja. Domai sudovi utvrdili su da tvrtka podnositelj zahtjeva ima
pravo izvjetavati o aktivnostima i financijskoj situaciji tuitelja, ali da nema
zakonitog interesa u objavljivanju njegove fotografije jer ona per se nema
informativnu vrijednost. Sud je utvrdio da domai sudovi nisu u obzir uzeli kljunu
funkciju koju tisak ima u demokratskom drutvu i njegovu dunost da priopi
informacije i ideje o svim pitanjima javnog interesa. Nadalje, utvrdio je da nije
vano je li odreena osoba (ili njegova ili njezina slika) poznata javnosti. Bitno je
je li ta osoba ula u javnu arenu. To vrijedi za politiare zbog njihovih javnih
funkcija, za osobe koje sudjeluju u javnoj raspravi, za udruenja koja su aktivna
na polju od javnog interesa ili za osobe za koje se sumnja da su poinile kaznena
djela politike prirode koja privlae pozornost javnosti. P je politiar; prema tome,
uao je u javnu arenu i morao je snositi posljedice toga. Zato nije bilo valjanih
razloga zbog kojih bi se tvrtku podnositeljicu zahtjeva trebalo sprijeiti u
objavljivanju njegove fotografije. S obzirom na to, Sud je pridao vanost injenici
da objavljene fotografije nisu otkrile nikakve pojedinosti o njegovu privatnom
ivotu. Sud je nadalje naglasio da su na internetskim stranicama austrijskog
parlamenta objavljeni ivotopis i fotografija P-a, koji je na dan presude jo bio
zastupnik u austrijskom parlamentu.
U sluaju Barthold protiv Njemake (1985.) u novinama je objavljen lanak s
intervjuom s podnositeljem zahtjeva veterinarskim kirurgom, a sadravao je
njegovo ime, ime njegove prakse i njegovu fotografiju. Podnositelj zahtjeva u
intervjuu je iznio miljenje da bi veterinarske prakse trebale imati cjelononu
hitnu slubu u gradu Hamburgu; izjavio je da njegova praksa to ima i govorio je o
svojim iskustvima. Zatraena je sudska zabrana kako bi se sprijeilo podnositelja
zahtjeva u izraavanju miljenja o potrebi za veterinarskim nonim hitnim
slubama jer to kri zakone o nepravednom trinom natjecanju koji veterinarima
brane oglaavanje. Sud je utvrdio da je sporni lanak imao odreen cilj, a to je
informiranje javnosti o situaciji u Hamburgu u doba kada se, prema rijeima
podnositelja zahtjeva i drugog intervjuiranog veterinara, razmatra donoenje
novoga zakona o veterinarskim kirurzima. Sud je utvrdio da, iako su izjave
podnositelja zahtjeva u lanku moda dale publicitet njegovoj klinici, taj je uinak
bio manje vaan od osnovnog sadraja lanka i od prirode problema predoenog
iroj javnosti. Primjenom vaeeg zakona nastao je rizik obeshrabrivanja lanova
slobodnih profesija u doprinoenju javnoj raspravi o temama koje se tiu
zajednice kad god postoji i najmanja vjerojatnost da e se smatrati da njihove
izjave u odreenoj mjeri slue i za reklamu.
Pitanja
Trebaju li domai sudovi razmotriti vanost rasprave o pitanjima javnog interesa
kada procjenjuju je li uplitanje u nekom sluaju bilo nuno?
66

5.4. Kleveta i sline restrikcije

Jasno je da Sud smatra da se kritika usmjerena prema politiarima ne bi trebala
ograniavati. Sud smatra da se upotreba uvredljivog ili pretjeranog jezika protiv
politiara moe oekivati kao prirodan dio demokratskog procesa (vidi Lopes
Gomes da Silva protiv Portugala (2000.)). Meutim, ako se radi o kritici
privatnog ivota politiara, ak i ako su te informacije ve u javnoj domeni, Sud
smatra, kako je gore navedeno, da oni koji izraavaju kritiku to moraju initi u
manje polemikom i pretjeranom obliku (vidi Tammer protiv Estonije (2001.)).
Sudskim postupcima protiv novinara zbog klevete obino pribjegavaju politiari u
mnogim dravama potpisnicama Konvencije i tako je nastala znaajna koliina
sudske prakse. Sud naglaava da se moraju odijeliti injenice koje se mogu
dokazati i vrijednosne prosudbe koje su samo komentari i katkad se prema
miljenju Suda moraju tolerirati. Na primjer;
U sluaju Oberschlick (br. 2) protiv Austrije (1997.) Jrg Haider, voa
austrijske desniarske Slobodarske stranke, odrao je javni govor u kojem je
hvalio sve vojnike koji su se borili u Drugome svjetskom ratu, bez obzira na
stranu na kojoj su se borili. Implicirao je da su se svi vojnici borili za mir i slobodu
i da samo oni imaju pravo zahtijevati pravo na slobodu izraavanja. Novinar
podnositelj zahtjeva reagirao je na taj govor u novinskom lanku u kojem je
Haidera nazvao idiotom. Naveo je i razloge zbog kojih je upotrijebio tu rije, a
jedan od njih bila je injenica da se Haider sam nije borio u vojsci Treega
Reicha i da, prema njegovu argumentu, stoga ne moe traiti pravo na slobodu
izraavanja. Podnositelj zahtjeva optuen je zbog klevete. Sud je utvrdio da
kritika podnositelja zahtjeva protiv Haidera, iako je polemina, ne ini
bezrazloan napad budui da je pruio objektivno razumljivo objanjenje za nju, i
to Haiderov vlastiti provokativan govor. Prema tome, izraavanje podnositelja
zahtjeva bilo je dio politike diskusije koju je Haider pokrenuo i radilo se o
miljenju ija se istinitost ne mora dokazivati. Unato tomu, postojao je injenini
temelj za tvrdnje podnositelja zahtjeva. Sud je stoga utvrdio da rije koju je
podnositelj zahtjeva upotrijebio nije bila nesrazmjerna sa zgraanjem koje je
Haider svjesno uzrokovao. Uplitanje u njegovo pravo na slobodu izraavanja bilo
je krenje lanka 10.
U sluaju Lopes Gomes da Silva protiv Portugala (2000.) podnositelj
zahtjeva direktor dnevnih novina napisao je uvodni lanak u kojem je kritizirao
jednu desniarsku politiku stranku zbog izbora stranakog voe R-a na izborima
za Gradsko vijee grada Lisabona. Optuio je R-a da je ideoloki groteskan
i lakrdijaki i nevjerojatna mjeavina primitivnog reakcionarstva, faistikog
fanatizma i sirovog antisemitizma. Uz lanak podnositelja zahtjeva objavljeni su
brojni isjeci iz novijih lanaka R-a, u kojima je R tadanjeg francuskog premijera
nazvao elavim idovom, te je hvalio Nacionalni front i njegova vou Le Pena.
Podnositelj zahtjeva osuen je zbog klevete. Sud je utvrdio da taj lanak
doprinosi politikoj raspravi o pitanjima od opeg interesa, u podruju na kojem
se ograniavanje slobode izraavanja mora precizno tumaiti. Sud je utvrdio da
67

lanak, iako je napisan polemikim stilom, ne sadri bezrazloan osobni napad

jer ga je podnositelj zahtjeva podupro objektivnim objanjenjem. Nadalje je
istaknuo da politiko vrijeanje esto prijee u osobnu sferu; takvi su rizici
politike i slobodne rasprave o idejama koji jame demokratsko drutvo. Sud je
ponovio da novinarska sloboda takoer pokriva mogunost odreene doze
pretjerivanja ili ak provokacije. Sud je takoer utvrdio da je razumno zakljuiti da
je na stil lanka podnositelja zahtjeva utjecao stil R-ovih veoma polemikih
lanaka iji su isjeci objavljeni uz njegov. Nadalje, Sud je pridao veliku vanost
injenici da je podnositelj zahtjeva, objavivi te lanke uz sporni uvodni lanak,
djelovao u skladu s pravilima novinarske profesije. Prema tome, dok je reagirao
na te lanke, omoguio je itateljima da stvore vlastito miljenje tako to je sporni
uvodni lanak objavio uz izjave osobe o kojoj se govori u uvodnome lanku. Tu
nije bila vana injenica da je podnositelju zahtjeva izreena najmanja kazna,
nego to to je uope bio osuen. Njegova osuda stoga nije bila razumno
razmjerna zakonskome cilju koji se eli ostvariti, uzimajui u obzir interese
demokratskog drutva u osiguravanju i ouvanju slobode tiska.
U sluaju Thorgeirson protiv Islanda (1992.) podnositelj zahtjeva napisao je
lanke u kojima je kritizirao policiju zbog brutalnosti. Sud je utvrdio da su ti lanci
govorili o ozbiljnom pitanju javnog interesa. Iako su bili puni osobito otrih
pojmova podnositelj zahtjeva u svom je lanku opetovano nazivao policajce
zvijerima u odori - uzimajui u obzir njihovu svrhu i uinak koji su trebali imati,
Sud je utvrdio da se rabljeni jezik ne moe smatrati pretjeranim. Nadalje, utvrdio
je da osuda i kazna podnositelja zahtjeva zbog klevete mogu destimulirati
otvorenu raspravu o pitanjima javnog interesa. Zato uplitanje nije bilo razmjerno
zakonskome cilju koji se eli ostvariti i, prema tome, nije bilo nuno u
demokratskom drutvu.
U sluaju Bladet Tromso i Stensaas protiv Norveke (1999.) podnositelji
zahtjeva objavili su lanke u kojima kritiziraju metode lova na tuljane na
odreenome brodu. Sud je utvrdio da je najpomnije ispitivanje potrebno u
situacijama kada mjere ili sankcije dravnih vlasti mogu destimulirati sudjelovanje
tiska u raspravama o pitanjima javnog interesa. Sud je uzeo u obzir injenicu da
su se novine pobrinule za uravnoteene izvjetaje o toj temi tako to su objavile
sva gledita, ukljuujui ona dotinih lovaca na tuljane. Drugo, uzeo je u obzir
injenicu da cilj spornih lanaka nije bio prvenstveno optuivanje, nego doprinos
javnoj raspravi. Tree, iako je naglaeno da novinari moraju raditi s potenim
namjerama, novine nisu imale obvezu dokazati sadraj slubenog izvjetaja
nezavisnom istragom. Sud je zakljuio da nesumnjivi interes lanova posade da
zatite svoj ugled nije bio dovoljan da prevagne u odnosu na kljuni javni interes
da se omogui obavijetena javna rasprava o pitanju od lokalnog, dravnog i
meunarodnog interesa. Prema tome, radilo se o krenju lanka 10.
U sluaju Nilsen i Johnsen protiv Norveke (1999.) podnositelji zahtjeva bili
su policajci iz Bergena. Na Sveuilitu u Bergenu objavljen je saetak istraga o
nasilju. U knjizi je objavljeno da je policija Bergena odgovorna za niz sluajeva
68

pretjerane ili nezakonite uporabe sile. Knjiga je potakla usijanu javnu raspravu.
Ministarstvo pravosua osnovalo je Istrano povjerenstvo, iji je lan bio g.
Bartholm. Povjerenstvo je zakljuilo da su priroda i koliina policijske brutalnosti
u Bergenu mnogo ozbiljnije nego to se pretpostavlja. Podnositelji zahtjeva dali
su mnoge izjave u tisku kao odgovor na optube o policijskoj brutalnosti. G.
Bartholm pokrenuo je sudske postupke zbog klevete protiv podnositelja zahtjeva.
Sud je prihvatio injenicu da su razlozi koje su dale norveke vlasti bitne za
zakonski cilj zatite ugleda g. Bartholma. Meutim, Sud je naglasio da
podnositelji zahtjeva nisu potpuno neopravdano tvrdili da imaju pravo vratiti
istom mjerom. tovie, odreena doza pretjerivanja mora se tolerirati u
kontekstu takve usijane javne rasprave o pitanjima od opeg interesa. Sud je
zakljuio da ne postoje dostatni razlozi za uplitanje i da ono nije razmjerno
zakonskome cilju zatite ugleda g. Bartholma.
U sluaju Raichinov protiv Bugarske (2006.) podnositelj zahtjeva bio je
dunosnik u bugarskom Ministarstvu pravosua. Na sastanku Vrhovnog sudskog
vijea, na kojem je bio i glavni tuitelj, upotrijebio je rijei kojima je sugerirao da
je zamjenik glavnog tuitelja korumpiran. Nakon toga je osuen zbog uvrede
dunosnika u javnosti. Podnositelj zahtjeva potuio se jer je osuen zato to je
izrazio osobno miljenje o zamjeniku glavnog tuitelja i tvrdio je da se tu radi o
krenju njegova prava na slobodu izraavanja u skladu s lankom 10. Sud je
utvrdio da je rtva uvrede bio visoki dunosnik i da su granice prihvatljive kritike
usmjerene prema njemu, iako nisu neograniene, ire nego one koje se odnose
na privatne osobe. Sud je utvrdio da je opaska podnositelja zahtjeva iznesena
pred manjom publikom, na zatvorenom sastanku, i da ne ugroava ni sprjeava
zamjenika tuitelja u obavljanju njegovih slubenih dunosti. Negativan uinak
rijei podnositelja zahtjeva na ugled, ako ga je uope bilo, bio je stoga ogranien.
Nadalje, Sud je utvrdio da miljenje podnositelja zahtjeva o g. S, koje je izraeno
na sastanku, ne ini dio rasprave o pitanju od opeg interesa, to zahtijeva
pojaanu zatitu u skladu s lankom 10. Jo jedan vaan imbenik bio je to to
podnositelj zahtjeva nije podvrgnut civilnoj ili disciplinskoj, nego kaznenoj sankciji
koju je pokrenuo glavni tuitelj. Sud je utvrdio da su reakcija glavnog tuitelja i
osuda koja je iz toga proizala nesrazmjerne. Sud je ponovio da se ljudi na vlasti
zbog dominantnog poloaja koji imaju moraju suzdravati od pribjegavanja
sudskim postupcima, osobito ako su dostupna druga sredstva reagiranja na
neopravdane kritike njihovih protivnika. Kazna podnositelja zahtjeva, iako spada
meu blae, i dalje je kazna izreena u skladu s kaznenim zakonom i zabiljeena
u dosjeu podnositelja zahtjeva. Sud je zakljuio da se stoga radi o krenju lanka
10.

Pitanja
1. Kako domai zakon titi pretjerano i polemiko izraavanje u kontekstu
politikog izraavanja od strane novinara i drugih?
69

5.4.1. injenine izjave i vrijednosne prosudbe

Zakoni o kleveti esto se upotrebljavaju kako bi se obuzdali politiki govori.
Kleveta ukljuuje i injenine navode i miljenja izraena kao vrijednosne
prosudbe. Sud razlikuje te dvije vrste izraavanja, to je vano za primjenu
zakona o kleveti. Obino nije teko prepoznati injenini navod. Vrijednosne
prosudbe su izrazi miljenja, poput nazivanja neke osobe nemoralnom ili
nedostojanstvenom. Problem koji se na Sudu pojavio mnogo puta jest to to
domai zakoni ne definiraju tu razliku (vidi, na primjer, sluaj Grinberg koji je
naveden ispod) i potrebno je braniti oba oblika izraavanja dokazujui istinitost
spornih navoda. Drugi problem koji se pojavio jest to to neki domai zakoni i
prakse ne omoguuju optueniku da se obrani u vezi s injeninim navodima
tako da dokae njihovu istinitost.
Sud je pojasnio da se ne treba zahtijevati da se vrijednosne prosudbe obrane
dokazujui njihovu istinitost jer one kao izrazi miljenja nisu dokazive. Meutim,
vrijednosne prosudbe nee se uvijek smatrati prihvatljivim oblikom slobode
izraavanja; proporcionalnost uplitanja moe ovisiti o tome postoji li dostatan
injenini temelj za sporne izjave. Sud je istaknuo da se vrijednosne prosudbe
mogu smatrati pretjeranima ako ne postoji injenini temelj (vidi Jerusalem
protiv Austrije (2001.), stavak 43). Meutim, injenini navodi spadaju u
drukiju kategoriju; moe se dokazati postojanje injenica. Zato lanak 10.
propisuje da domai zakon mora nametnuti obvezu dokazivanja istinitosti takvih
navoda. Neomoguavanje osobi da se obrani dokazujui istinitost injenica
navedenih u sudskim procesima zbog klevete kri lanak 10.
U sluaju Jerusalem protiv Austrije (2001.) politiarka podnositeljica zahtjeva
izrazila je svoje miljenje o udruzi IPM nazvavi je sektom. Tvrdila je da sve
sekte imaju faistike sklonosti i totalitaran karakter. IPM je zatraio sudsku
zabranu kako bi je sprijeio u ponavljanju tih navoda. Podnositeljica zahtjeva
tvrdila je da su njezine izjave vrijednosne prosudbe upotrijebljene u kontekstu
politike rasprave. U izdavanju sudske zabrane domai sud je utvrdio da su
izjave podnositeljice zahtjeva injenini navodi koje ona nije dokazala. Sud je
utvrdio da su te izjave vrijednosne prosudbe. Meutim, takoer je utvrdio da, ak
i kada izjava ini vrijednosnu prosudbu, proporcionalnost uplitanja moe ovisiti o
tome postoji li dostatan injenini temelj za spornu izjavu budui da ak i
vrijednosna prosudba bez injeninog temelja moe biti pretjerana. Sud je
naglasio da je podnositeljica zahtjeva ponudila pisane dokaze, ukljuujui lanke
iz novina i asopisa o meunarodnoj strukturi i aktivnostima IPM-a, te presudu
njemakog suda o tom pitanju. Utvrdio je da su ti materijali mogli biti bitni kao
prima facie dokaz za to da je vrijednosna prosudba podnositeljice zahtjeva
pravedan komentar. Podnositeljica zahtjeva takoer je ponudila dokaze etiri
svjedoka i predloila je da se zatrai struno miljenje; no domai sud je odbio te
dokaze jer su se oni odnosili samo na pojam sekta, a ne na taj pojam kako ga
je objasnila podnositeljica zahtjeva u svome govoru. Sud je utvrdio da su, traei
od podnositeljice zahtjeva da dokae istinu svojih izjava, istodobno joj
70

uskraujui priliku da predoi dokaze koji potkrepljuju njezine izjave i tako pokae
da one ine pravedan komentar, austrijski sudovi prekoraili svoje polje slobodne
procjene i da je odobrenje sudske zabrane protiv podnositeljice zahtjeva bilo
nesrazmjerno uplitanje u njezinu slobodu izraavanja.
U sluaju Dichard i drugi protiv Austrije (2002.) podnositelji zahtjeva bili su
novinari i vlasnik novina koje su konkurirale medijskoj grupi koju predstavlja
odvjetnik G. G je postao zastupnik u parlamentu, predstavnik Austrijske narodne
stranke. Podnositelji zahtjeva kritizirali su G-a jer je istodobno obnaao funkciju
predsjednika zakonodavnog povjerenstva parlamenta i predstavljao konkurenta
podnositelja zahtjeva u nekoliko postupaka u vezi s nepravednim trinim
natjecanjem protiv tvrtki koje pripadaju medijskoj grupi podnositelja zahtjeva.
Podnositelji zahtjeva optuili su ga da je ukljuen u usvajanje izmjena i dopuna
zakona koje pogoduju njegovim klijentima i pritom zlorabi svoj poloaj.
Podnositeljima zahtjeva naloeno je da ne ponavljaju svoje navode i da ih
povuku. Sud je naglasio da je nalog domaeg suda podnositeljima zahtjeva da
dokau da izmjene i dopune slue iskljuivo interesima G-ovih klijenata
predstavljao pretjerano optereenje za podnositelje zahtjeva. Zakljuio je da je
postojao dostatan injenini temelj za vrijednosnu prosudbu u lanku. lanak je
bio pravedan komentar o pitanju od opeg javnog interesa. Sud je naglasio da je
G utjecajan politiar i da injenica da je politiar u situaciji u kojoj se njegov
posao i politike aktivnosti preklapaju moe potaknuti javnu raspravu, ak i ako,
strogo uzevi, ne nastane problem nespojivosti dunosti u skladu s domaim
zakonom. Iako su podnositelji zahtjeva na slabom injeninom temelju objavili
otre kritike izraene otrim i polemikim jezikom, restrikcija nije bila razmjerna
zakonskome cilju koji se eli ostvariti.
U sluaju Feldek protiv Slovake (2001.) novinar podnositelj zahtjeva napisao
je lanke i pjesme u kojima je izrazio zabrinutost zbog imenovanja S-a za
ministra u nezavisnoj Slovakoj zbog S-ove faistike prolosti. Prije navoda
podnositelja zahtjeva S je objavio autobiografiju u kojoj je opisao svoju osudu na
sovjetskom vojnom tribunalu 1945. godine zato to je primao naredbe za
pijuniranje sovjetske vojske nakon to je zapoeo vojno kolovanje koje su
vodili Nijemci. S je tuio podnositelja zahtjeva zbog klevete i sud mu je naloio da
objavi tekst u kojem priznaje da su njegove prethodne izjave bile klevetnike.
Sud je utvrdio da je izjava podnositelja zahtjeva izreena i objavljena u sklopu
politike rasprave o pitanjima od opeg i javnog interesa u vezi s povijeu
Slovake koja moe imati odraza na njezin budui demokratski razvoj. Nadalje,
iako u njegovoj izjavi nisu navedeni izvori, ona se temeljila na injenicama koje
su objavili i sam S i novine prije objavljivanja izjave podnositelja zahtjeva.
Domai sud je smatrao da pojam faistika prolost implicira da je osoba
propagirala faizam ili ga aktivno provodila. Budui da podnositelj zahtjeva nije
dokazao da S ima faistiku prolost u tom smislu, zakljuio je da je izjava
podnositelja zahtjeva neopravdano naruila S-ova osobna prava. Sud je utvrdio
da je njegova izjava bila vrijednosna prosudba izraena u kontekstu slobodne
rasprave o pitanju od opeg interesa, i to o politikom razvoju Slovake u
71

kontekstu povijesti te zemlje. Izjava se ticala ministra, u odnosu na kojega su

granice prihvatljive kritike ire nego one u odnosu na privatne osobe. Sud je
odbio tvrdnju tuene drave da se radi o vrijednosnoj prosudbi samo onda kada
uz nju dolaze injenice na kojima se temelji. Potreba za vezom izmeu
vrijednosne prosudbe i injenica koje je potkrepljuju moe varirati od sluaja do
sluaja u skladu s okolnostima. U ovome sluaju Sud je bio zadovoljan time to
se vrijednosna prosudba temeljila na informacijama koje su ve bile poznate iroj
javnosti zato to je S-ov politiki ivot bio poznat i zato to su informacije o
njegovoj prolosti bile objavljene u knjizi koju je sam napisao i u novinskim
izdanjima koja su objavljena prije izjave podnositelja zahtjeva. Sud je odbio
restriktivnu definiciju pojma faistika prolost koju je dao domai sud. To je
irok pojam i u onima koji ga proitaju moe izazvati razliita tumaenja njegova
sadraja i znaaja. Jedan od njih moe biti da je osoba sudjelovala u faistikoj
organizaciji kao lan, ak i ako nije bila povezana s konkretnim aktivnostima koje
propagiraju faistike ideale. Domai sud nije uvjerljivo dokazao nikakvu hitnu
drutvenu potrebu za davanje vee vanosti zatiti osobnih prava javne osobe
nego pravu podnositelja zahtjeva na slobodu izraavanja i opem interesu
promicanja te slobode kad se radi o pitanjima javnog interesa.
U sluaju Shabanov i Tren protiv Rusije (2006.) podnositelji zahtjeva bili su
vlasnici novina koje su objavile niz lanaka o javnim dunosnicima. U prvom
lanku naveli su voditeljicu pravnog odjela regionalne vlade i komentirali su
njezinu dob i manjak kvalifikacija. Ona ih je tuila zbog klevete i pobijedila je na
temelju netonosti i klevetnikog tona lanka. U drugom lanku podnositelji
zahtjeva komentirali su kako je mnogo vojnika stradalo jer njihov zapovjednik nije
nabavio suhe izme za njih. Zapovjednik ih je tuio i predoio je medicinske
dokaze da je bolestan, te je tvrdio da je to posljedica objavljenog lanka.
Podnositelji zahtjeva u svojim su novinama objavili pojedinosti njegove tube i
njegove medicinske dokaze. Zapovjednik nije pobijedio u tubi zbog klevete jer
se radilo o tonim podacima, ali podnositelji zahtjeva su proglaeni krivima i
kanjeni zbog objavljivanja njegovih medicinskih podataka. Sud je utvrdio da
prvom osudom nije prekren lanak 10. jer su naknadno pokazalo da su
informacije koje su podnositelji zahtjeva objavili, iako su to uinili u javnom
interesu, netone. Ni u drugoj tubi Sud nije utvrdio da se radi o krenju jer je
pristup domaeg suda bio razumno usmjeren prema zatiti privatnosti vojnog
zapovjednika i nametnute su kazne stoga bile razmjerne.
Razlika izmeu vrijednosnih prosudbi i injeninih navoda katkad je odreena u
domaem zakonu. Meutim, takva razlika mora biti usklaena s poimanjem
Suda. Zato Sud moe osporiti kategorizaciju kojom se domai zakon slui.
U sluaju Jerusalem protiv Austrije (2001.) Sud je naglasio da su domai
sudovi kategorizirali sporne izjave kao injenine navode. Sud se s time nije
sloio i utvrdio je da one ine pravedan komentar o pitanjima od javnog interesa
od strane izabrane lanice gradskog vijea, te da ih se treba smatrati
vrijednosnim prosudbama, a ne injeninim izjavama.
72

Pitanja
1. Postoji li razlika izmeu vrijednosnih prosudbi i injeninih navoda u
zakonima o kleveti u domaem zakonu?
2. Ako postoji, kakve posljedice proistjeu iz te razlike?
5.5. Kritiziranje policije, vojske ili sudstva
Sud ne prihvaa spremno pretjeran jezik koji se rabi u vezi s policijom, oruanim
snagama i sudstvom. Razlog za to jest injenica da te institucije, za razliku od
politiara, imaju posebnu ulogu u drutvu u vezi sa zakonom i redom, te se mora
ouvati povjerenje javnosti u njih. U takvim sluajevima Sud pomnije prouava
kontekst u kojem su rijei izgovorene ili napisane, a osobito namjeru s kojom su
rijei izraene (vidi Thorgeirson protiv Islanda).
U sluaju Prager i Oberschlick protiv Austrije (1995.) objavljeni lanak
sadravao je otru kritiku sudaca u austrijskom kazneno-sudskom sustavu. U
lanku su optueni da su bahati i nasilnici, te da zanemaruju pretpostavku
nevinosti. U lanku su neki suci imenovani, ali napad je bio usmjeren na sve
suce kaznenog suda. Prvi je podnositelj zahtjeva kao izvore za lanak, osim
vlastitog iskustva zbog prisustvovanja nizu suenja, naveo izjave odvjetnika i
pravnih dopisnika, te sveuilina istraivanja. Podnositelji zahtjeva proglaeni su
krivima zbog klevete. Sud je utvrdio da, iako je tisak jedno od sredstava kojima
politiari i javnost mogu provjeriti ispunjavaju li suci svoju veliku odgovornost na
nain koji odgovara cilju koji je temelj zadae koja im je povjerena, mora se uzeti
u obzir posebna uloga sudstva u drutvu. Utvrdio je da kao jamac pravde,
temeljne vrijednosti u dravi u kojoj se upravlja zakonima, mora uivati
povjerenje javnosti ako eli uspjeno obavljati svoje dunosti. Stoga je katkad
nuno zatititi to povjerenje od razornih napada koji su u osnovi neutemeljeni,
osobito s obzirom na injenicu da suci imaju obvezu diskrecije koja ih sprjeava
u odgovaranju na kritike. Sud je naglasio da podnositelji zahtjeva nisu bili
osueni zbog kritike per se, nego zbog pretjeranosti optubi, koje su se, zbog
nedostatka dostatnog injeninog temelja, inile nepotrebno tetnima. Nadalje,
Sud je naglasio da istraivanje prvog podnositelja zahtjeva nije bilo dovoljno da
potkrijepi njegove navode. Sud je stoga zakljuio da je uplitanje bilo razmjerno
zakonskome cilju koji se eli ostvariti.
U sluaju Schopfer protiv vicarske (1998.) odvjetnik podnositelj zahtjeva
odrao je konferenciju za novinare na kojoj je kritizirao lokalno kazneno sudstvo
u vezi s jednim od njegovih klijenata iji je sluaj tada bio u tijeku. Tvrdio je da se
obraa tisku kao posljednjoj mogunosti. Poslije je uloio pritubu koja je bila
djelomino uspjena. Na konferenciji za novinare podnositelj zahtjeva optuio je
sudstvo da ve niz godina kri lokalne zakone i ljudska prava. Takoer je
73

kritizirao nain na koji je njegov klijent uhien i reakciju sudstva; naveo je

pojedinosti o razgovoru koji je sudski inovnik imao sa suprugom njegova
klijenta, naime da bi suprugu trebala nai drugog odvjetnika ako eli da ga puste
iz pritvora. Procjenjujui nunost uplitanja, Sud je utvrdio da odvjetnicima
poseban status daje sredinji poloaj u provoenju pravde kao posrednicima
izmeu javnosti i sudova, to objanjava uobiajena ogranienja u ponaanju
lanova odvjetnike komore. Naglasio je da sudovi jamci pravde, koji imaju
temeljnu ulogu u dravi kojom se upravlja zakonima moraju uivati povjerenje
javnosti. Zato je legitimno oekivati od odvjetnika da doprinesu ispravnom
provoenju pravde i tako ouvaju povjerenje javnosti u to. U obzir su uzeti
ozbiljnost i opa priroda kritike koju je iznio podnositelj zahtjeva, te ton kojim ju je
izrazio. Naglasivi da konferencija za novinare zapravo nije bila posljednja
mogunost, Sud je utvrdio da je iznio prigovore u vrijeme kada je sluaj njegova
klijenta bio u tijeku. Sud je istaknuo da su postojali drugi pravni naini kojima se
podnositelj zahtjeva mogao posluiti. Sud je na kraju uzeo u obzir injenicu da je
kazna podnositelja zahtjeva bila umjerena. Zakljuio je da sud nije prekoraio
svoje polje slobodne procjene u kanjavanju podnositelja zahtjeva.
U sluaju Constantinescu protiv Rumunjske (2000.) podnositelj zahtjeva
upotrijebio je pojam delapidatori kako bi opisao tri profesora, a Sud je utvrdio
da je podnositelj zahtjeva morao reagirati unutar odreenih granica, inter alia, u
interesu zatite ugleda ili prava drugih, ukljuujui pretpostavku nevinosti.
Utvrdio je da je pojam delapidatori uvredljiv za tri profesora jer nisu osueni na
sudu. Utvrdio je da je podnositelj zahtjeva mogao potpuno dobro izraziti svoju
kritiku i tako doprinijeti slobodnoj javnoj raspravi o sindikatima i bez upotrebe
rijei delapidatori. Prema tome, legitiman interes drave u zatiti ugleda tri
profesora nije bio u protuslovlju s interesom podnositelja zahtjeva u doprinoenju
gore spomenutoj raspravi. Tu se stoga nije radilo o krenju lanka 10.
U sluaju De Haes i Gijsels protiv Belgije (1997.) podnositelji zahtjeva
napisali su lanke u kojima su kritizirali suce lokalnoga albenog suda i iznijeli
pojedinosti o odlukama u vezi sa skrbnitvom djece g. X. Te su se informacije
temeljile na pomnom istraivanju navoda protiv g. X i na miljenjima nekoliko
strunjaka koji su navodno savjetovali podnositelje zahtjeva da ih objave u
interesu djece. Sud je utvrdio da sporne optube ine miljenje, ija se istinitost
po definiciji ne mora dokazivati. Meutim, takvo miljenje moe biti pretjerano,
osobito ako nedostaje injenini temelj, ali to ovdje nije bio sluaj. Iako su
komentari podnositelja zahtjeva bili veoma kritini, Sud je zakljuio da su bili
razmjerni uzrujanosti i ogorenju koje su uzrokovala pitanja navedena u njihovim
lancima. to se tie polemikog i ak agresivnog tona novinara, Sud je istaknuo
da lanak 10. titi ne samo sadraj izraenih ideja i informacija, nego i oblik u
kojem su izraene.
U sluaju Perna protiv Italije (2003.) podnositelj zahtjeva napisao je novinski
lanak u kojem je kritizirao suca kojeg je optuio za predrasude u vezi s
njegovom odanosti naelima Komunistike partije. Sud je utvrdio da, iako suci
74

moraju biti zatieni od neutemeljenih napada, osobito zbog injenice da imaju

obvezu diskrecije koja ih sprjeava u reagiranju, tisak je unato tomu jedno od
sredstava uz pomo kojih politiari i javnost mogu provjeriti ispunjavaju li suci
svoju veliku odgovornost na nain koji odgovara cilju koji je temelj zadae koja im
je povjerena. Kao militantni lan politike stranke bilo kakve tendencije sudac
ugroava imid nepristranosti i neovisnosti koji pravosue mora uvijek imati. Ako
je sudac aktivan politiki militant, njegova bezuvjetna zatita od napada u tisku
ne moe se opravdati potrebom da se ouva povjerenje javnosti, koje je sudstvu
potrebno kako bi moglo ispravno funkcionirati, budui da upravo takva politika
militantnost moe naruiti to povjerenje. Takvim se ponaanjem sudac
neizbjeno izlae kritikama u tisku, u kojima se s pravom nezavisnost i
nepristranost dravnog sudstva moe smatrati velikim pitanjem od javnog
interesa. U tom smislu radi se o krenju lanka 10.
Iako je u odreenim okolnostima dopustivo ograniiti izraavanje kritika protiv
sudova kako bi se zatitila njihova neovisnost, kritike jednog pravog zastupnika
protiv drugoga izraene na sudu ne bi se trebale smatrati razlogom za
ograniavanje slobode izraavanja.
U sluaju Nikula protiv Finske (2002.) braniteljica podnositeljica zahtjeva
optuila je tuitelja u svome sluaju zbog zloporabe uloge. Osuena je zbog
klevete. Sud je naglasio da je kritika podnositeljice zahtjeva bila strogo
ograniena na djelovanje tuitelja u sluaju i da nije bila usmjerena na njegov rad
openito. Sud je takoer naglasio da je kontekst kritike bio bitan, naime na sudu
tijekom obrane njezina klijenta. Sud je nadalje utvrdio da je sudac pred kojim je
kritika iznesena nije pokuao kazniti. Utvrdio je da se prijetnja ex post facto
ispitivanjem braniteljiine kritike sudskim procesom ne moe mjeriti s
braniteljiinim dunosti da gorljivo brani interese svoga klijenta. Zato bi odvjetnici,
koje sud nadgleda, trebali sami ocijeniti bitnost i korisnost argumenta obrane bez
utjecaja mogueg obeshrabrujueg uinka ak i relativno blage kazne ili
obveze plaanja odtete. Samo iznimne okolnosti mogu opravdati takvo
ograniavanje slobode izraavanja braniteljice. Ograniavanje slobode
izraavanja podnositeljice zahtjeva nije zadovoljilo nikakvu hitnu drutvenu
potrebu.
U sluaju Kyprianou protiv Cipra (2005.) podnositelj zahtjeva bio je odvjetnik
koji je, dok je zastupao optuenika na suenju zbog ubojstva, tvrdio da lanovi
suda meusobno razgovaraju i alju jedni drugima poruke (ravasakia - to
izmeu ostalog moe znaiti kratke i tajne poruke/pisma, ljubavna pisma ili
poruke neugodna sadraja). Suci su rekli da ih je podnositelj zahtjeva duboko
uvrijedio kao osobe. Pruili su podnositelju zahtjeva izbor ili da ostane uz ono
to je rekao i navede razloge zbog kojih ga ne bi trebali kazniti ili da to porekne.
Podnositelj zahtjeva nije uinio ni jedno ni drugo. Sud ga je optuio za
nepotivanje suda i kaznio s pet dana zatvora, te je odmah pritvoren. Podnositelj
zahtjeva potuio se da je njegovom osudom zbog nepotivanja suda prekren
lanak 10. Konvencije. Sud je prouio postoji li ravnotea izmeu potrebe da se
75

zatiti autoritet sudstva s jedne strane i zatite slobode izraavanja podnositelja

zahtjeva u svojstvu odvjetnika s druge strane. Sud je utvrdio da su komentari
podnositelja zahtjeva, iako neuljudni, bili usmjereni prema i ogranieni na nain
na koji suci sude u tom sluaju, osobito to se tie njegova unakrsnog ispitivanja
svjedoka. Prema tome, Sud je utvrdio da je takva kazna bila nesrazmjerno otra
prema podnositelju zahtjeva i da moe imati obeshrabrujui uinak na rad
odvjetnika kao branitelja. Sud je utvrdio i proceduralne pogreke u skraenom
postupku zbog nepotivanja suda, to je upotpunilo taj nesrazmjer. Sud je stoga
utvrdio da je zbog nesrazmjerne kazne nametnute podnositelju zahtjeva prekren
lanak 10., ak i kad se u obzir uzme njegovo ranije putanje iz zatvora.
to se tie kritike javnih slubenika openito, vidi i sluajeve Busuioc protiv
Moldavije (2004.) i Janowski protiv Poljske (1999.).

Pitanja
1. Kako se domai zakon odnosi prema izraavanju miljenja kojima se kritizira
sudstvo ili pravosudni sustav?
5.6. Poticanje na nasilje
Sud je utvrdio da je uplitanje u lanak 10. opravdan u sluajevima kada osoba
upotrijebi rijei ili jezik koji mogu potaknuti na nasilje. Meutim, nije lako doi do
takvog zakljuka. Kako je ve naglaeno u vezi s govorom mrnje, kontekst je
veoma vaan.
U sluaju Surek protiv Turske (br. 2) (1999.) podnositelj zahtjeva rekao je da
je imenovani ef policije pozvao oruane snage da otvore vatru na Kurde, a da je
drugi lan oruanih snaga rekao bivem zastupniku u parlamentu: Tvoja krv ne
bi utaila moju e. Podnositelj zahtjeva proglaen je krivim zbog teroristikih
djela u tim izjavama. Sud je utvrdio da te rijei nisu sadravale poticaj na nasilje,
ali mogle su ih izloiti otrom prijeziru javnosti. Meutim, Sud je smatrao da zbog
ozbiljnosti opisanog ponaanja, ako su tvrdnje istinite, javnost ima pravo znati ne
samo o kakvom se ponaanju radi, nego i tko su ti slubenici. Nadalje, novinski
iskaz na kojem se izvjetaj temeljio ve je bio objavljen u drugim novinama i
sporni im izvjetaj nije nita pridodao. Druge novine nisu bile tuene zbog
izvjetavanja o tim izjavama. Zato ti razlozi nisu bili dovoljni kako bi se opravdalo
uplitanje u pravo podnositelja zahtjeva na slobodu izraavanja.
Meutim, u mnogim sluajevima u kojima su politika stajalita izraena
agresivnim pojmovima teko je odrediti potiu li te rijei, ili bi se mogle
protumaiti kao poticaj, na nasilje.
U sluaju Surek i Ozdemir protiv Turske (1999.) u asopisu u vlasnitvu
prvog podnositelja zahtjeva objavljen je intervju u dva dijela s drugim
76

podnositeljem zahtjeva, voom ilegalne organizacije PKK (Kurdska radnika

partija). Drugi je podnositelj zahtjeva u intervjuu kritizirao dravne vlasti zbog
njihove uloge u masakrima u jugoistonoj Turskoj. Nadalje, tvrdio je da e se
Kurdi i dalje opirati turskim pokuajima da ih istjeraju sa svoga teritorija. U
lancima su opisane taktike koje su usvojene za borbu protiv dravnih vlasti i
opravdavala se upotreba naoruanja protiv njih. Govorili su o nastavku oruane
borbe jer Kurdi nemaju drugih mogunosti. Svako pootrenje njihove borbe samo
je odgovaralo dravnom pootrenju rata protiv njih. Nakon jednog od intervjua
slijedila je izjava etiri ilegalne socijalistike organizacije koje su pozvale sve
revolucionare i demokrate da se udrue protiv drave, no nije se spominjalo
udruivanje u oruanoj borbi. Podnositelji zahtjeva proglaeni su krivima za niz
teroristikih djela; prvi podnositelj zahtjeva kanjen je novanom globom, a drugi
je osuen na est mjeseci zatvora. Sud je utvrdio da injenica da je intervjue dao
vodei lan ilegalne organizacije sama po sebi ne opravdava uplitanje u pravo
podnositelja zahtjeva na slobodu izraavanja. Ni injenica da su u intervjuima
izraene otra kritika slubene politike i jednostrano miljenje o izvoru i
odgovornosti za nemire u jugoistonoj Turskoj nije opravdavala to uplitanje.
Prenesena je poruka nepopustljivosti i odbijanja suradnje s vlastima ako se ne
ostvare ciljevi Kurdske radnike partije; no Sud je smatrao da ti tekstovi gledani u
cijelosti ne potiu na nasilje ni mrnju. Zlobni pojmovi koji su upotrijebljeni bili su
vie odraz odluke suprotne strane da slijedi svoje ciljeve i neumoljivih stavova
njezinih voa s tim u vezi. Prema tome, intervju je imao vrijednost vijesti koja je
javnosti omoguila i uvid u psihologiju onih koji predvode protivnike slubenoj
politici u jugoistonoj Turskoj i procjenu svega to je u igri u tom sukobu. Sud je
razmotrio mogunost da ti lanci pogoraju sigurnosnu situaciju u toj regiji.
Meutim, naglasio je da domae vlasti nisu pridale dovoljnu vanost pravu
javnosti da bude informirana o drukijem stajalitu o situaciji u jugoistonoj
Turskoj, bez obzira na to koliko neugodno to stajalite moe biti za njih. Sud je
utvrdio da se radi o krenju lanka 10.
U sluaju Surek protiv Turske (br. 1) (1999.) podnositelj zahtjeva bio je
vlasnik revije koja je objavljivala pisma itatelja koji su izraavali otre kritike
djela dravnih vlasti u jugoistonoj Turskoj. U prvom pismu upotrijebljene su
fraze poput faistika turska vojska, koja je optuena za masakre Kurda. Na
kraju je pisalo da Kurdi nemaju to izgubiti, a mogu sve dobiti. U drugom pismu
upotrijebljene su fraze poput plaeni ubojice imperijalizma, te su spominjani
masakri, brutalnost i pokolj Kurda od strane turske drave. Naglasivi
vanost politikog izraavanja i injenicu da lanak 10. (2) ne prua veliku
slobodu za ograniavanje politikog govora ili rasprave o pitanjima javnog
interesa, Sud je utvrdio da nadlene dravne vlasti moraju, kao jamci javnoga
reda, usvojiti mjere, ak i u kaznenom zakonu, namijenjene prikladnom i
primjerenom reagiranju na takve izjave. Nadalje, u situacijama u kojima takve
izjave potiu na nasilje protiv pojedinaca, javnih dunosnika ili nekog sektora
stanovnitva, drava ima ire polje slobodne procjene kada ispituje potrebu za
uplitanjem u slobodu izraavanja. Sud je utvrdio da ton pisama ini poziv na
krvavu osvetu uzburkavajui negativne emocije i uvrujui ve usaene
77

predrasude koje su se manifestirale smrtonosnim nasiljem. U kontekstu

sigurnosne situacije u jugoistonoj Turskoj, Sud je utvrdio da se mora smatrati da
je sadraj pisama mogao potaknuti na dodatno nasilje u toj regiji usaujui
duboku i nerazumnu mrnju protiv onih koji su prikazani kao odgovorni za
navodna zlodjela. Prema miljenju Suda, poruka koja je poslana itateljima bila je
da je pribjegavanje nasilju nuna i opravdana mjera samoobrane protiv agresora.
Nadalje, u jednome pismu navedena su imena osoba, potaknuta je mrnja prema
njima i tako su izloeni riziku fizikog nasilja. Utvrdio je da se tu radi o govoru
mrnje i velianju nasilja. U procjenjivanju je li uplitanje bilo opravdano
relevantnim i dostatnim razlozima i je li bilo razmjerno, bilo je nuno ispitati
prirodu i teinu nametnute kazne. Sud je naglasio da je podnositelju zahtjeva
nametnuta samo novana globa. Sud je zakljuio da je uplitanje bilo razmjerno
zakonskome cilju koji se eli ostvariti.
U sluaju Erdogdu protiv Turske (1999.) podnositelj zahtjeva bio je urednik
asopisa koji je objavio lanak s otrom kritikom vladine politike u jugoistonoj
Turskoj. Podnositelj zahtjeva osuen je zbog irenja separatistike propagande.
U lanku su upotrijebljeni pojmovi poput rat, sukob, oruani sukob,
masakr, nasilje i faistiki. Sud je ispitao svaki od tih pojmova u kontekstu
u kojem su upotrijebljeni. Autor je osudio vojno rjeenje za koje se odluila
drava, koja je ustrajala u prljavom ratu protiv gerila ili ak u otvorenom ratu
protiv kurdskog naroda. Sud je naglasio da je lanak napisan u obliku
politikoga govora, s obzirom na sadraj i na upotrijebljene pojmove. Nadalje je
naglasio da lanak nije neutralna analiza dogaanja u jugoistonoj Turskoj i da
je cilj lanka bio osramotiti i dominantnu politiku ideologiju drave i ponaanje
turskih vlasti na tom podruju. Sud je zakljuio da ne simpatizira Kurdsku
radniku partiju niti zagovara nasilje. Iako je uporaba pojmova rat, faistiki
itd. dodala odreenu dozu zlobe politikoj kritici koju je autor izrazio, Sud je
istaknuo da se lanak, s obzirom na upotrijebljeni ton, jasno razlikuje od lanaka
ispitanih u sluaju Srek (br. 1); u ovome lanku nema niega to se moe
protumaiti kao poziv na krvavu osvetu i/ili itatelju prenijeti poruku da je
pribjegavanje nasilju nuna i opravdana mjera samoobrane protiv turske
drave.

Pitanja
1. Koje kriterije primjenjuju domai sudovi kako bi odluili sadri li jezik
upotrijebljen u odreenim okolnostima poticanje na nasilje?

78

6. IZABRANI IZVACI IZ SUDSKE PRAKSE KONVENCIJE

6.1. Vanost prava na slobodu izraavanja
Handyside protiv Velike Britanije (1976.)
49. Unato tomu, lanak 10. stavak 2. dravama potpisnicama ne daje
neogranieno polje slobodne procjene. Sud, koji je zajedno s Komisijom
odgovoran za nadziranje ispunjavanja obaveza tih drava (lanak 19.) (l. 19.),
ovlaten je donijeti konanu odluku o tome je li restrikcija ili kazna uskladiva
sa slobodom izraavanja koju titi lanak 10. (l. 10.). Domae polje slobodne
procjene stoga je podlono europskom nadzoru. Takav nadzor odnosi se i na cilj
sporne mjere i na njezinu nunost; pokriva ne samo temeljni zakon, nego i
odluku kojom je primijenjen, ak i odluku nezavisnoga suda. S tim u vezi, Sud se
poziva na lanak 50. (l. 50.) Konvencije (odluka ili mjera pravnog tijela ili bilo
kojeg drugog nadlenog tijela) i na vlastitu sudsku praksu (presuda u sluaju
Engel i drugi od 8. lipnja 1976., , stavak 100.).
Sud zbog svoje nadzorne funkcije mora posvetiti najveu pozornost naelima
demokratskog drutva. Sloboda izraavanja ini jedan od kljunih temelja
takvoga drutva, jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za razvoj
svakoga ovjeka.
Handyside protiv Velike Britanije (1976.)
49. U skladu sa stavkom 2. lanka 10. (l. 10.-2.), to se primjenjuje ne samo
na informacije ili ideje koje su dobro primljene ili koje se smatraju
neuvredljivima ili indiferentnima, nego i na one koje vrijeaju, okiraju ili
uznemiruju dravu ili bilo koji sektor stanovnitva. Takve su potrebe tog
pluralizma, tolerancije i liberalnosti bez kojih demokratsko drutvo ne moe
postojati. To izmeu ostalog znai da svaka formalnost, uvjet, restrikcija
ili kazna nametnuta na tom podruju mora biti razmjerna zakonskome cilju koji
se eli ostvariti.
Mller i drugi protiv vicarske (1998.)
27. lanak 10. (l. 10.) dodue ne definira tu slobodu umjetnikog izraavanja o
kojoj se ovdje radi; no, s druge strane, takoer ne definira razliku izmeu oblika
izraavanja. Kako su svi na Sudu potvrdili, to ukljuuje slobodu umjetnikog
izraavanja osobito u sklopu slobode primanja i davanja informacija i ideja
to daje priliku za sudjelovanje u javnoj razmjeni kulturolokih, politikih i
drutvenih informacija i ideja svih vrsta. Potvrdu, ako je uope potrebna, da je
ovo tumaenje ispravno, daje druga reenica stavka 1. lanka 10. (l. 10.-1.),
koja govori o emitiranju, televizijskim kuama ili kinima, medijima ije se
aktivnosti odvijaju na polju umjetnosti. Potvrda da koncepcija slobode izraavanja
79

ukljuuje umjetniko izraavanje takoer se moe nai u lanku 19. stavku 2.

Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, koji unutar prava na
slobodu izraavanja ukljuuje informacije i ideje u umjetnikom obliku.

6.2. Sredstva izraavanja

Vogt protiv Njemake (1995.)
43. Sud ponavlja da je pravo na zapoljavanje u dravnim slubama namjerno
izostavljeno u Konvenciji. Prema tome, odbijanje da se osobu zaposli kao
dravnog slubenika ne moe kao takvo biti temelj za pritubu u skladu s
Konvencijom. Meutim, to ne znai da se osoba koja je imenovana za dravnog
slubenika ne moe aliti zbog otputanja ako to otputanje kri prava te osobe
sukladno Konvenciji. Dravni slubenici nisu izvan opsega Konvencije. U
lancima 1. i 14. (l. 1., l. 14.) Konvencija odreuje da svi unutar nadlenosti
drava potpisnica moraju uivati prava i slobode iz odjeljka I. bez diskriminacije
na bilo kojoj osnovi. tovie, lanak II., stavak 2. (l. II.-2.), koji omoguuje
dravama da uvedu posebne restrikcije za upotrebu sloboda okupljanja i
udruivanja lanova oruanih snaga, policije ili dravne uprave, potvruje da
se jamstva iz Konvencije kao ope pravilo odnose i na dravne slubenike (vidi
presude u sluaju Glasenapp i Kosiek protiv Njemake od 28. kolovoza 1986.,
serija A, br. 104, str. 26, st. 49., i 105, str. 20, st. 35.). Prema tome, status
stalnog dravnog slubenika koji je ga Vogt dobila kad je zaposlena kao
profesorica u srednjoj koli nije je liio zatite u skladu s lankom 10. (l. 10.).

6.3. Sloboda miljenja

Barthold protiv Njemake (1985.)
42. lanak 10. st. 1. (l. 10.-1.) odreuje da sloboda izraavanja ukljuuje
slobodu miljenja i izraavanja informacija i ideja. Restrikcije u ovom sluaju
odnose se na ukljuivanje odreenih injeninih podataka i izjava u vezi s dr.
Bartholdom i voenjem njegove klinike u izjavama njegovog miljenja o potrebi
za nonom veterinarskom slubom u Hamburgu (vidi stavak 18. gore). Svi ti razni
elementi isprepliu se i ine cjelinu ija je bit u izraavanju miljenja i
prenoenju informacija o temi od opeg interesa. Od te cjeline nije mogue
razdvojiti one elemente koji su vie okrenuti nainu predstavljanja nego sadraju
i koji, kako su utvrdili njemaki sudovi, imaju uinak slian reklami. To osobito
vrijedi zato to je publikacija koja je izazvala restrikciju bio lanak koji je napisao
novinar, a ne reklamni oglas.
Sud je zato utvrdio da je u tom sluaju lanak 10. (l. 10.) primjenjiv i da se ne
mora ispitivati spada li oglaavanje u opseg jamstva iz ove odredbe.
80

6.4. Sloboda informacija

Leander protiv vedske (1987.)
74. Sud napominje da pravo na slobodu primanja informacija u osnovi vladi
zabranjuje sprjeavanje osoba u primanju informacija koje joj drugi ele ili bi
mogli htjeti dati. lanak 10. (l. 10.) u okolnostima kakve postoje u ovome sluaju
pojedincima ne daje pravo pristupa registru koji sadri informacije o njegovom
osobnom poloaju niti obvezuje vladu da te informacije dade pojedincu.
[Napomena: vidi i Gaskin protiv Velike Britanije (1989.), stavak 52.].

6.5. Uloga tiska i elektronskih medija

Lingens protiv Austrije (1986.)
41. Ta naela imaju osobitu vanost kada je u pitanju tisak. Iako tisak ne smije
prekoraiti granice postavljene, inter alia, radi zatite ugleda drugih, ipak je
njegova zadaa iriti informacije i ideje o politikim pitanjima i o drugim pitanjima
od opeg interesa. Ne samo da tisak ima zadau iriti takve informacije i ideje,
javnost ih ima pravo primati (vidi, mutatis mutandis, gore spomenutu presudu u
sluaju Sunday Timesa, , st. 65.) [Napomena: vidi i Ozgur Gundem protiv
Turske (2000.), stavak 58.].
Fressoz i Roire protiv Francuske (1999.) (Odluka Velikog vijea)
45. Sud ponavlja temeljna naela iz svoje sudske praske u vezi s lankom 10.
(i) Sloboda izraavanja ini jedan od osnovnih temelja demokratskog
drutva. U skladu sa stavkom 2. lanka 10., to se primjenjuje ne samo na
informacije ili ideje koje su dobro primljene ili koje se smatraju
neuvredljivima ili indiferentnima, nego i na one koje vrijeaju, okiraju ili
uznemiruju. Takve su potrebe pluralizma, tolerancije i liberalnosti bez kojih
demokratsko drutvo ne moe postojati (vidi Handyside, 49., i
Jersild 37.).
(ii) Tisak igra kljunu ulogu u demokratskom drutvu. Iako ne smije
prekoraiti odreene granice, osobito u vezi s ugledom i pravima drugih i
potrebom da se sprijei otkrivanje povjerljivih informacija, njegova je zadaa
ipak iriti na nain koji odgovara njegovim obvezama i odgovornostima
informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa (vidi De Haes i
Gijsels, 37.). Osim toga, Sud uzima u obzir injenicu da novinarska
sloboda takoer pokriva mogue pribjegavanje odreenoj dozi pretjerivanja ili
ak provokacije (vidi Prager i Oberschlick, 38.).
(iii) Ope je naelo da potreba za bilo kakvim ograniavanjem slobode
izraavanja mora biti uvjerljivo utemeljena. Dodue prvo dravne vlasti moraju
ocijeniti postoji li hitna drutvena potreba za restrikcijom i tijekom
ocjenjivanja one imaju odreeno polje slobodne procjene. U sluajevima
81

poput ovoga, koji se tiu tiska, dravno polje slobodne procjene ogranieno je
interesom demokratskog drutva da zajami i ouva slobodu tiska. Slino
tomu, taj interes ima veliko znaenje kad se odreuje, kao to se mora u
skladu sa stavkom 2. lanka 10., je li restrikcija bila razmjerna zakonskome
cilju koji se eli ostvariti (vidi, , Goodwin, 40., i presudu u sluaju Worm
protiv Austrije od 29. kolovoza 1997., , 47.).
(iv) Zadaa Suda u obavljanju njegove nadzorne funkcije nije da zamijeni
dravne vlasti, nego da u skladu s lankom 10. ispita odluke koje su one
donijele sukladno svome polju slobodne procjene. U tom procesu Sud mora
razmotriti uplitanje zbog kojeg je uloena prituba u kontekstu sluaja kao
cjeline i odrediti jesu li razlozi, koje su navele dravne vlasti kako bi ga
opravdale, relevantni i dostatni (vidi, izmeu ostalog, presudu u sluaju
Goodwin spomenutu gore, str. 500-01, 40.). [Vidi takoer Observer i
Guardian protiv Velike Britanije (1991.), stavak 59.].
51. Ne samo da tisak ima zadau iriti informacije i ideje o pitanjima od javnog
interesa, javnost ih ima pravo primati (vidi, izmeu ostalog, sljedee presude:
Observer i Guardian, 59.; Jersild, , 31.; i De Haes i Gijsels, , 39.). To
osobito vrijedi u ovome sluaju, u kojem pitanja zaposlenja i plae privlae
mnogo pozornosti. Prema tome, uplitanje u uporabu slobode tiska ne moe biti
sukladno lanku 10. Konvencije, osim ako je to opravdano vanom potrebom u
javnom interesu (vidi presudu u sluaju Goodwin spomenutu gore, str. 500,
39.).
Jersild protiv Danske (1994.)
31. Znaajna odlika ovoga sluaja jest to to podnositelj zahtjeva nije sam iznio
nepoeljne izjave, nego je pomogao u njihovu irenju u svome svojstvu
televizijskog novinara odgovornog za informativnu emisiju
Sud ponavlja da sloboda izraavanja ini jedan od kljunih temelja demokratskog
drutva i da jamstva koja se moraju dati tisku imaju osobitu vanost (ibid.). Iako
tisak [itd.] javnost takoer ima pravo primati ih. Da je drukije, tisak ne bi
mogao igrati svoju kljunu ulogu psa uvara javnosti (ibid.). Iako je to
formulirano prvenstveno u vezi s tiskanim medijima, ta se naela nesumnjivo
odnose i na audiovizualne medije.
Kad se razmatraju dunosti i odgovornosti novinara, mogui utjecaj dotinog
medija vaan je imbenik i opeprihvaeno je da audiovizualni mediji esto imaju
mnogo neposredniji i snaniji uinak nego tiskani mediji (vidi Purcell i drugi protiv
Irske, odluka Komisije o dopustivosti od 16. travnja 1991., zahtjev br. 15404/89,
). Audiovizualni mediji imaju sredstvo prenoenja znaenja slikama, to tiskani
mediji ne mogu.
Istodobno, metode objektivnog i ujednaenog izvjetavanja mogu znatno varirati,
to izmeu ostalog ovisi o dotinom mediju. Ni ovaj Sud, a ni dravni sudovi ne
82

mogu zamijeniti vlastito miljenje miljenjem tiska o tome koje bi metode

izvjetavanja novinari trebali usvojiti. U tom kontekstu Sud podsjea da lanak
10. (l. 10.) titi ne samo sadraj izraenih ideja i informacija, nego i oblik u
kojem su izraene (vidi presudu u sluaju Oberschlick protiv Austrije od 23.
svibnja 1991., , st. 57.).
Sud e razmotriti uplitanje zbog kojeg je uloena prituba u kontekstu sluaja kao
cjeline i utvrditi jesu li razlozi koje su navele dravne vlasti kako bi ga opravdale
relevantni i dostatni i jesu li upotrijebljena sredstva razmjerna zakonskome cilju
koji se eli ostvariti (vidi gore spomenutu presudu u sluaju Guardian, , st. 59.).
Sud se pritom mora uvjeriti da su dravne vlasti primijenile norme koje su
usklaene s naelima iz lanka 10. (l. 10.) i, osim toga, da se temelje na
prihvatljivoj procjeni relevantnih injenica (vidi, na primjer, presudu u sluaju
Schwabe protiv Austrije od 28. kolovoza 1992., , st. 29.).

6.6. Odgovornost drave

6.6.1. Pozitivne obveze
Ozgur Gundem protiv Turske (2000.)
42. Sud je dugo smatrao da, iako je osnovni cilj mnogih odredbi Konvencije
zatititi pojedinca od neosnovanog uplitanja javnih vlasti, osim toga mogu
postojati pozitivne obveze u vezi s tim pravima. Utvrdio je da takve obveze mogu
proizai iz lanka 8. (vidi, izmeu ostalog, Gaskin, , 42.-49.) i lanak 11.
(vidi Plattform rzte fr das Leben, 32.). Obveze poduzimanja mjera kako
bi se provele uinkovite istrage takoer proizlaze iz lanka 2. (vidi, na primjer,
presudu u sluaju McCann i drugi protiv Velike Britanije od 27. rujna 1995., ,
161.) i lanak 3. (vidi presudu u sluaju Assenov i drugi protiv Bugarske od 28.
listopada 1998., , 102.), a pozitivna obveza poduzimanja mjera kako bi se
zatitio ivot takoer moe postojati sukladno lanku 2. (vidi presudu u sluaju
Osman protiv Velike Britanije od 28. listopada 1998., , 115.-17.).
43. Sud podsjea na kljunu vanost slobode izraavanja kao jednog od
preduvjeta za demokraciju koja funkcionira. Iskrena i uinkovita uporaba te
slobode ne ovisi samo o dunosti drave da se ne uplie, nego moe zahtijevati i
pozitivne mjere zatite, ak i na podruju odnosa meu pojedincima (vidi mutatis
mutandis presudu u sluaju X i Y protiv Nizozemske od 26. oujka 1985., ,
23.). Kad se odreuje postoji li pozitivna obveza, u obzir se mora uzeti ravnotea
koja mora postojati izmeu opih interesa zajednice i interesa pojedinca, ije
ispunjavanje potie cijela Konvencija. Opseg te obveze varira s obzirom na
raznolikost situacija u dravama potpisnicama, potekoe u vezi s upravljanjem
modernim drutvima i odluke koje se moraju donijeti u vezi s prioritetima i
sredstvima. Ne smije se protumaiti ni da ta obveza namee nemogu ili
83

nesrazmjeran teret vlastima (vidi izmeu ostalog presudu u sluaju Rees protiv
Velike Britanije od 17. listopada 1986., , 37., i Osman protiv Velike Britanije,
116.). [Napomena: vidi i Appleby, st. 39.-40.]
44. U ovom sluaju vlasti su znale da su zgr Gndem i osobe povezane s
njime bili rtve niza nasilnih djela i da su se podnositelji zahtjeva bojali da ih se
namjerno napada kako bi se sprijeilo objavljivanje i distribucija novina. Meutim,
velika veina molbi i zahtjeva za zatitom koje su podnijele novine ili njihovo
osoblje nije ispunjena.

6.7. Dopustive restrikcije: Izdavanje dozvola elektronskim medijima

Groppera Radio AG i drugi protiv vicarske (1990.)
60. Do umetanja sporne reenice u zavrnoj fazi priprema Konvencije dolo je
zbog tehnikih ili praktinih okolnosti poput ogranienog broja raspoloivih
frekvencija i velikih ulaganja koja su potrebna za izgradnju odailjaa. Odrazila je
i politiki interes nekoliko drava, i to da elektronski mediji budu podruje drave.
Otad su promijenjena miljenja i tehniki razvoj, osobito pojava kabelskog
prijenosa, rezultirali ukidanjem monopola drave u mnogim europskim zemljama
i uspostavom privatnih radiopostaja esto lokalnih uz javne. Nadalje, dravni
sustavi izdavanja dozvola potrebni su ne samo radi urednog upravljanja
elektronskim medijima na dravnoj razini, nego i kako bi se provela
meunarodna pravila, ukljuujui broj 2020 Radijskih propisa (vidi stavak 35.
gore).
61. Cilj i svrha tree reenice lanka 10. 1. (l. 10.-1.) i opseg njegove
primjene mora se, meutim, razmotriti u kontekstu lanka kao cjeline i osobito u
odnosu na uvjete stavka 2. (l. 10.-2.).
Nema ekvivalenta dotinoj reenici u prvom stavku lanaka 8., 9. i 11. (l. 8., l.
9., l. 11.) iako je njihova struktura openito veoma slina strukturi lanka 10. (l.
10.). Njezina formulacija nije razliita od formulacije posljednje reenice lanka
11. 2. (l. 11.-2-). Meutim, ta se dva lanka (l. 10., l. 11.) razlikuju po
strukturi. lanak 10. (l. 10.) propisuje neke od doputenih restrikcija ak u
stavku 1. (l. 10.-1.). lanak 11. (l. 11.), s druge strane, samo u stavku 2. (l.
11.-2.) utvruje mogunost posebnih restrikcija protiv uporabe slobode
udruivanja lanova oruanih snaga, policije i dravne uprave, a iz toga se moe
zakljuiti da uvjeti u prvoj reenici stavka 2. (l. 11.-2.) ne pokrivaju te restrikcije,
osim onu o zakonitosti (lawful/lgitimes). Usporedba ta dva lanka (l. 10.,
l. 11.) stoga pokazuje da trea reenica lanka 10. 1. (l. 10.-1.), u mjeri u
kojoj ini iznimku naela navedenog u prvoj i drugoj reenici, ima ogranien
opseg.

84

Sud napominje da lanak 19. Meunarodnog pakta o graanskim i politikim

pravima iz 1966. ne ukljuuje odredbu koja odgovara treoj reenici lanka 10.
1. (l. 10.-1.). Pregovaraka povijest lanka 19. pokazuje da je ukljuivanje takve
odredbe u taj lanak bilo predloeno u vezi s izdavanjem dozvola, ne za
prenesene informacije, nego za tehnika sredstva emitiranja kako bi se sprijeio
nered u uporabi frekvencija. Meutim, njezino je ukljuivanje bilo osporavano
zato to bi se njome moglo sluiti kako bi se sprijeilo slobodno izraavanje, i
odlueno je da takva odredba nije potrebna jer e izdavanje dozvola u eljenome
smislu biti pokriveno odredbom o javnome redu u stavku 3. lanka (vidi
dokument A/5000 16. sjednice Ope skuptine Ujedinjenih naroda 5. prosinca
1961., stavak 23.).
To podupire zakljuak da je svrha tree reenice lanka 10. 1. (l. 10.-1.)
Konvencije razjasniti da drave na svojim teritorijima uz pomo sustava
izdavanja dozvola smiju nadzirati nain na koji je emitiranje organizirano, osobito
to se tie njegovih tehnikih aspekata. Meutim, ne odreuje da mjere izdavanja
dozvola nee biti podlone uvjetima iz stavka 2 (l. 10.-2.) jer bi to dovelo do
rezultata protivnog cilju i svrsi lanka 10. (l. 10.) kao cjeline.
[Napomena: vidi i Autronic AG protiv vicarske (st. 52.); Informationsverein
Lentia protiv Austrije (1993.) (st. 29.-33.); i Demuth protiv vicarske (2002.)
(st. 33.-34.)]

6.8. Restrikcije prava na slobodu izraavanja sukladno lanku 10. (2.)

Je li bilo uplitanja u pravo na slobodu izraavanja: formalnosti, uvjeti, restrikcije ili
kazne
6.8.1. Sprjeavanje objavljivanja
Alinak protiv Turske (2005.)
37. lanak 10. ne zabranjuje sprjeavanje objavljivanja publikacije kao takvo. To
potvruju rijei uvjeti, restrikcije, koji sprjeava i sprjeavanje, koje se
pojavljuju u toj odredbi (vidi Sunday Times (br. 1) spomenut gore, i Markt intern
Verlag GmbH i Klaus Beermann protiv Njemake, presuda od 20. studenog
1989., ). Meutim, rizici svojstveni sprjeavanju objavljivanja zahtijevaju pomno
ispitivanje od strane Suda. To se osobito odnosi na tisak jer vijesti su kratkotrajan
proizvod i zbog odgaanja objavljivanja, ak i nakratko, mogu izgubiti vrijednost i
zanimljivost. Taj se rizik odnosi i na cenzuriranje publikacija osim asopisa koje
se bave aktualnim pitanjima.

85

38. Sud stoga smatra da se ta naela smiju primijeniti na izdavanje knjiga

openito ili drugih pisanih tekstova (vidi Association Ekin protiv Francuske, br.
39288/98, 57., EKLJP 2001. VIII).
6.8.2. Dunosti i odgovornosti
Handyside protiv Velike Britanije (1976.)
49. S drugog gledita, tko god se slui svojom slobodom izraavanja, prihvaa
dunosti i odgovornosti iji opseg ovisi o njegovoj situaciji i tehnikim
sredstvima kojima se slui. Sud ne moe zanemariti dunosti i odgovornosti
takve osobe kada ispituje, kao u ovom sluaju, jesu li restrikcije i kazne
vodile do zatite morala, to ih ini nunima u demokratskom drutvu.
Erdogdu i Ince protiv Turske (1999.)
54. Sud naglaava da dunosti i odgovornosti koje dolaze uz uporabu prava
na slobodu izraavanja medijskih profesionalaca imaju posebno znaenje u
situacijama sukoba i napetosti. Potreban je osobit oprez kada se razmatra
objavljivanje miljenja predstavnika organizacija koje pribjegavaju nasilju protiv
drave kako mediji ne bi postali sredstvo irenja govora mrnje i promicanja
nasilja. S druge strane, kada se takva miljenja ne mogu takvima kategorizirati,
drave potpisnice ne mogu, pozivajui se na zatitu teritorijalnog integriteta,
nacionalne sigurnosti ili sprjeavanja nasilja ili nereda, ograniiti pravo javnosti
da bude informirana o njima primjenjujui kazneni zakon na medije.
6.8.3. Posebna odgovornost odreenih skupina
Vogt protiv Njemake (1995.)
53. Ova se naela odnose i na dravne slubenike. Iako je zakonito da drava
dravnim slubenicima zbog njihova statusa nametne obvezu diskrecije, dravni
slubenici su pojedinci i kao takvi su zatieni lankom 10. (l. 10.) Konvencije
6.8.4. Propisano zakonom
Rekvnyi protiv Maarske (1999.)
34. Prema utemeljenoj sudskoj praksi Suda, jedan od uvjeta koji proistjee iz
izraza propisano zakonom jest predvidljivost. Prema tome, norma se ne moe
smatrati zakonom ako nije formulirana s dovoljnom preciznou kako bi
omoguila graaninu da uredi svoje ponaanje: on mora moi uz prikladan
savjet, ako je to potrebno predvidjeti, u mjeri koja je razumna u danim
okolnostima, posljedice koje neko djelo moe imati. Te posljedice ne moraju biti
86

predvidljive s potpunom sigurnou: iskustvo pokazuje da je to neostvarivo.

Naprotiv, iako je sigurnost veoma poeljna, ona moe dovesti do pretjerane
krutosti, a zakon mora ii ukorak s okolnostima koje se mijenjaju. Prema tome,
mnogi su zakoni neizbjeno izraeni pojmovima koji su, u veoj ili manjoj mjeri,
neodreeni i ije su tumaenje i primjena pitanje prakse (vidi Sunday Times (br.
1) , 49., i presudu u sluaju Kokkinakis protiv Grke od 25. svibnja 1993., ,
40.). Uloga izricanja presude koju sudovi imaju slui upravo kako bi se uklonile
te interpretacijske sumnje koje preostanu (vidi, presudu u sluaju Cantoni
protiv Francuske od 15. studenog 1996., , 32.). Razina preciznosti koja se
zahtijeva od domaih zakona koja ni u kojem sluaju ne moe pokriti svaku
eventualnost u velikoj mjeri ovisi o sadraju spornog instrumenta, polju koje
trebaju pokrivati i o broju i statusu onih kojima su upueni (vidi gore spomenutu
presudu u sluaju Vogt, str. 24, 48.). Zbog openite prirode ustavnih odredbi
razina preciznosti koja se od njih zahtijeva moe biti nia od one za druge
zakone.
35. Kao to je mnogo puta ponovljeno u sudskoj praksi Suda, domae zakone
moraju tumaiti i primjenjivati prvenstveno dravne vlasti (vidi, na primjer,
presudu u sluaju Chorherr protiv Austrije od 25. kolovoza 1993., , 25.).
Mller i ostali protiv vicarske (1988.)
29. Prema miljenju podnositelja zahtjeva, pojmovi iz lanka 204. 1.
vicarskoga kaznenog zakona, a osobito rije opsceno, bili su previe nejasni
za pojedinca da bi mogao urediti svoje ponaanje i, prema tome, ni umjetnik ni
organizatori izlobe nisu mogli predvidjeti da e prekriti zakon. Vlada i Komisija
nisu se slagale s tim.
Prema sudskoj praksi Suda predvidljivost je jedan od uvjeta svojstvenih frazi
propisano zakonom u lanku 10. 2. (l. 10.-2.) Konvencije. Norma se ne
moe smatrati zakonom ako nije formulirana s dovoljnom preciznou kako bi
graaninu omoguila da uz prikladan savjet, ako je to potrebno predvidi, u
mjeri koja je razumna u danim okolnostima, posljedice koje neko djelo moe
imati (vidi presudu u sluaju Olsson od 24. oujka 1988., serija A, br. 130, str. 30,
61. (a)). Sud je, meutim, ve naglasio nemogunost postizanja potpune
preciznosti u formuliranju zakona, osobito na poljima na kojima se situacija
mijenja u skladu s prevladavajuim miljenjima drutva (vidi presudu u sluaju
Barthold od 25. oujka 1985., serija A, br. 90, str. 22, 47.). Potreba da se
izbjegne pretjerana krutost i da se ide ukorak s okolnostima koje se mijenjaju
znai da su mnogi zakoni neizbjeno izraeni pojmovima koji su, u veoj ili
manjoj mjeri, neodreeni (vidi, na primjer, gore spomenutu presudu u sluaju
Olsson, ibid.). Odredbe kaznenog zakona o opscenosti spadaju u tu kategoriju.
U ovome sluaju takoer treba naglasiti da je savezni sud donio niz dosljednih
odluka o objavljivanju opscenih predmeta (vidi stavak 20. gore). Te odluke,
koje su bile dostupne jer su objavljene i kojih su se drali nii sudovi, nadopunile
87

su pismo lanka 204. 1. kaznenog zakona. Osuda podnositelja zahtjeva zato je

bila propisana zakonom unutar znaenja lanka 10. 2. (l. 10.-2.)
Konvencije.
Hashman i Harrup protiv Velike Britanije (1999.)
37. Sud prvo podsjea da je u svojoj presudi u sluaju Steel i drugi naglasio da je
izraz dobro se ponaati osobito neprecizan i ne pomae mnogo osobi koja se
pita kakva bi vrsta ponaanja bila krenje reda (ibid., str. 2739-40, 76.). To se
jednako odnosi na ovaj sluaj, u kojem podnositelji zahtjeva nisu optueni za
kazneno djelo i utvreno je da nisu naruili red.
38. Sud nadalje naglaava da je ponaanje contra bonos mores definirano kao
ponaanje koje je vie pogreno nego ispravno prema miljenju veine
sugraana suvremenika (vidi stavak 13. gore). Ne moe se sloiti s vladom da
ova definicija ima jednak objektivni element kao ponaanje koje bi moglo
izazvati uzrujanost, o emu se radilo u sluaju Chorherr (vidi stavak 29. gore).
Sud smatra da je pitanje bi li neko ponaanje moglo izazvati uzrujanost pitanje
koje prodire do sri prirode zabranjenog ponaanja: to je ponaanje ija
posljedica moe biti uzrujanost drugih. Slino tomu, definicija naruavanja reda
dana u sluaju Percy protiv direktora dravnog odvjetnitva (vidi stavak 11. gore)
da ono ukljuuje ponaanje ije prirodne posljedice mogu poticati druge na
nasilje takoer opisuje ponaanje navodei njegove posljedice. Ponaanje koje
je vie pogreno nego ispravno prema miljenju veine sugraana
suvremenika, s druge strane, ponaanje je koje nije uope opisano, nego je
samo oznaeno kao pogreno prema miljenju veine graana
41. Sud stoga utvruje da odredba kojom su podnositelji zahtjeva bili obvezani
odravati red i ne ponaati se contra bonos mores nije zadovoljavala uvjet iz
lanka 10. 2. Konvencije da bude propisana zakonom.
6.8.5. Zakonski cilj
Zana protiv Turske (1997.)
50. Sud naglaava da je podnositelj zahtjeva u intervjuu koji je dao novinarima
iznio da podupire pokret za osloboenje Kurdske radnike partije (vidi stavak
12. gore) i, kako je Komisija naglasila, izjava podnositelja zahtjeva objavljena je u
vrijeme kada su militanti Kurdske radnike partije poinili ubojstva civila.
Budui da je tako, smatra da je u doba ozbiljnih nemira u jugoistonoj Turskoj
(vidi stavke 10. i 11. gore) takva izjava politike linosti dobro poznate u regiji
mogla imati posljedicu koja opravdava mjeru dravnih vlasti kako bi odrale
nacionalnu i javnu sigurnost. Uplitanje zbog kojeg je podnesena prituba stoga je
odgovaralo zakonskim ciljevima koji se ele ostvariti sukladno lanku 10. 2.
88

Observer i Guardian protiv Velike Britanije (1991.)

56. Sud je zadovoljan to su sudske zabrane za izravan ili glavni cilj imale
ouvati autoritet sudstva, a ta fraza ukljuuje zatitu prava parniara (vidi gore
spomenutu presudu u sluaju Sunday Times, serija A, br. 30, str. 34, st. 56.)
Takoer je nepobitno da je druga svrha restrikcija u vezi s kojima je uloena
prituba zatita nacionalne sigurnosti. Sud e samo komentirati i vratit e se
na ovo pitanje u stavku 69. ispod da je priroda okolnosti nacionalne sigurnosti
koje se ukljuene varirala tijekom vremena.
Mller i ostali protiv vicarske (1988.)
30. Vlada je potvrdila da je cilj uplitanja u vezi s kojim je uloena prituba bio
zatititi moral i prava drugih.
Sud prihvaa da je cilj lanka 204. vicarskoga kaznenog zakona zatititi javni
moral i nema razloga za pretpostavku da su vicarski sudovi u njegovoj primjeni
u ovome sluaju imali bilo kakav drugi cilj koji nije u skladu s Konvencijom.
tovie, kako je Komisija istaknula, postoji prirodna veza izmeu zatite morala i
zatite prava drugih.
Prema tome, osuda podnositelja zahtjeva imala je zakonski cilj sukladno lanku
10. 2. (l. 10.-2.).
I. A. protiv Turske (2005.)
26. Drava stoga moe zakonito smatrati nunim poduzimanje mjera kako bi
suzbila odreene oblike ponaanja, ukljuujui irenje informacija i ideja za koje
se procijeni da nisu u skladu s potovanjem prema slobodi misli, savjesti i
vjeroispovijesti drugih (vidi, u kontekstu lanka 9., Kokkinakis protiv Grke,
presuda od 25. svibnja 1993., , i Otto-Preminger-Institut, , 47.). Meutim,
Sud mora donijeti konanu odluku o sukladnosti restrikcije s Konvencijom, a to
e uiniti ocjenjujui u okolnostima odreenog sluaja, inter alia, je li uplitanje
odgovaralo hitnoj drutvenoj potrebi i je li bilo razmjerno zakonskome cilju
koji se eli ostvariti (vidi Wingrove, , 53., i Murphy, , 68.).
27. Predmet pred Sudom stoga ukljuuje odmjeravanje sukobljenih interesa
uporabe dviju temeljnih sloboda, naime prava podnositelja zahtjeva da javnosti
iznese svoje miljenje o vjerskoj doktrini s jedne strane i pravo drugih da potuju
svoju slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti s druge strane (vidi Otto-PremingerInstitut, , 55.).
28. Pluralizam, tolerancija i liberalnost simboli su demokratskog drutva (vidi
Handyside, , 49.). Oni koji se odlue posluiti slobodom oitovanja svoje
89

vjeroispovijesti, bilo da to uine kao lanovi vjerske veine ili manjine, ne mogu
razumno oekivati da e biti poteeni svake kritike. Moraju tolerirati i prihvatiti
tue nijekanje njihovih vjerskih uvjerenja, ak i tue propagiranje doktrina
neprijateljskih prema njihovoj vjeri (vidi Otto-Preminger-Institut, gore spomenuti,
str. 17-18, 47.).
6.8.6. Nuno u demokratskom drutvu
Handyside protiv Velike Britanije (1976.)
48. Sud istie da je mehanizam zatite koji je utvren Konvencijom pomono
sredstvo dravnim sustavima ouvanja ljudskih prava (presuda od 23. srpnja
1968. o odlikama sluaja Belgian Linguistic, , st. 10. ukratko). Konvencija
svakoj dravi potpisnici kao prvo preputa zadau osiguranja prava i sloboda
koje uva. Institucije koje je stvorila i same doprinose toj zadai, ali one se
ukljuuju samo u spornim postupcima i kada se svi domai pravni lijekovi iscrpe
(lanak 26.) (l. 26.).
Ta se opaanja poglavito odnose na lanak 10. st. 2. (l. 10.-2.). U domaem
zakonu raznih drava potpisnica ne moe se nai jedinstvena europska
koncepcija morala. Gledita koja njihovi zakoni imaju o uvjetima morala variraju
od vremena do vremena i od mjesta do mjesta, osobito u naem dobu za koje je
svojstven brz i dalekosean razvoj miljenja o toj temi. Zbog njihova izravnog i
stalnog kontakta s kljunim silama njihovih zemalja, dravne vlasti u naelu su u
boljem poloaju nego meunarodni sudac u donoenju miljenja o tonom
sadraju tih uvjeta i o nunosti restrikcije ili kazne kojima se ispunjavaju.
Sud u ovom trenutku naglaava da, iako pridjev nuan unutar znaenja lanka
10. st. 2. (l. 10.-2.) nije sinoniman pridjevu neophodan (usp. u lancima 2. st.
2. (l. 2.-2.) i 6. st. 1. (l. 6.-1.) rijei potpuno nuno i strogo nuno i u lanku
15. st. 1. (l. 15.-1.) frazu u mjeri strogo potrebnoj zbog situacije), nije ni
fleksibilan poput izraza dopustiv, uobiajen (usp. lanak 4. st. 3.) (l. 4.-3.),
koristan (usp. francuski tekst prvog stavka lanka 1. protokola br. 1) (P1-1.),
razuman (usp. lanak 5. st. 3. i 6. st. 1.) (l. 5.-3., l. 6.-1.) ili poeljan.
Unato tomu, dravne vlasti moraju prve procijeniti postojanje hitne drutvene
potrebe koju sadri pojam nunosti u ovom kontekstu.
Prema tome, lanak 10. st. 2. (l. 10.-2.) ostavlja dravama potpisnicama polje
slobodne procjene. To se polje daje i domaem zakonodavcu (propisano
zakonom) i tijelima, izmeu ostalog sudskim, od kojih se trai da tumae i
primijene zakone na snazi (presuda u sluaju Engel i ostali od 8. lipnja 1976.,
serija A, br. 22, str. 41-42, st. 100.; usp. za lanak 8. st. 2. (l. 8.-2.), presudu u
sluaju De Wilde, Ooms i Versyp od 18. lipnja 1971., serija A, br. 12, str. 45-46,
st. 93., i presudu u sluaju Golder od 21. veljae 1975., serija A, br. 18, str. 2122, st. 45.).

90

49. Unato tomu, lanak 10. st. 2. (l. 10.-2.) ne daje dravama potpisnicama
neogranieno polje slobodne procjene. Sud, koji je zajedno s Komisijom
odgovoran za nadziranje ispunjavanja obaveza tih drava (lanak 19.) (l. 19.),
ovlaten je donijeti konanu odluku o tome je li restrikcija ili kazna uskladiva
sa slobodom izraavanja koju titi lanak 10. (l. 10.). Domae polje slobodne
procjene stoga je podlono europskom nadzoru. Takav nadzor odnosi se i na cilj
sporne mjere i na njezinu nunost; pokriva ne samo temeljni zakon, nego i
odluku kojom je primijenjen, ak i odluku nezavisnoga suda. S tim u vezi, Sud se
poziva na lanak 50. (l. 50.) Konvencije (odluka ili mjera pravnog tijela ili bilo
kojeg drugog nadlenog tijela) i na vlastitu sudsku praksu (presuda u sluaju
Engel i drugi od 8. lipnja 1976., serija A, br. 22, str. 41-42, st. 100.)
50. Iz toga proizlazi da zadaa Suda ni u kojem sluaju nije da zamijeni nadlene
dravne sudove, nego da sukladno lanku 10. (l. 10.) ispita odluke koje su
donijeli primjenjujui svoje polje slobodne procjene.
Meutim, nadzor Suda bio bi iluzoran da te odluke ispita samo svaku za sebe;
mora ih promatrati u kontekstu sluaja kao cjeline, ukljuujui spornu publikaciju i
argumente i dokaze koje je podnositelj zahtjeva iznio u domaem pravnom
sustavu, a zatim na meunarodnoj razini. Sud mora odluiti, na temelju razliitih
podataka koji su mu dostupni, jesu li razlozi, koje su dravne vlasti navele kako
bi opravdale mjere uplitanja koje poduzimaju, relevantni i dostatni sukladno
lanku 10. st. 2. (l. 10.-2.) (usp. za lanak 5. st. 3. (l. 5.-3.), presudu u sluaju
Wemhoff od 27. lipnja 1968., serija A, br. 7, str. 24-25, st. 12., presudu u sluaju
Neumeister od 27. lipnja 1968., serija A, br. 8, str. 37, st. 5., presudu u sluaju
Stgmller od 10. studenog 1969., serija A, br. 9, str. 39, st. 3., presudu u sluaju
Matznetter od 10. studenog 1969., serija A, br. 10, str. 31, st. 3., i presudu u
sluaju Ringeisen od 16. srpnja 1971., serija A, br. 13, str. 42, st. 104.).
[Napomena: vidi takoer Arslan protiv Turske (1999.), st. 44.]
Steel i Morris protiv Velike Britanije (2005.)
87. Glavno pitanje koje treba odrediti jest pitanje je li uplitanje bilo nuno u
demokratskom drutvu. Temeljna naela povezana s tim pitanjem vrsto su
utemeljena u sudskoj praksi i saeta su kako slijedi (vidi, na primjer, Hertel protiv
vicarske, presuda od 25. kolovoza 1998., izvjetaji 1998.-VI, 46.):
(i) Sloboda izraavanja ini jedan od osnovnih temelja demokratskog drutva
i jedan od osnovnih uvjeta za njegov napredak i za samoispunjenje svakog
pojedinca. U skladu sa stavkom 2. lanka 10., to se primjenjuje ne samo na
informacije ili ideje koje su dobro primljene ili koje se smatraju
neuvredljivima ili indiferentnima, nego i na one koje vrijeaju, okiraju ili
uznemiruju. Takve su potrebe pluralizma, tolerancije i liberalnosti bez kojih
demokratsko drutvo ne moe postojati. Kako je navedeno u lanku 10.,
postoje i iznimke u vezi s tom slobodom, koje kako je Sud ve gore naveo
meutim moraju biti strogo konstruirane, a potreba za bilo kakvim restrikcijama
mora biti uvjerljivo utemeljena
91

(ii) Pridjev nuan unutar znaenja lanka 10. 2. implicira postojanje hitne
drutvene potrebe. Drave potpisnice imaju odreeno polje slobodne
procjene kad ocjenjuju postoji li takva potreba, ali to je podlono europskom
nadzoru, koji obuhvaa i zakon i odluke kojima se primjenjuje, ak i odluke
nezavisnog suda. Sud je stoga ovlaten da donese konanu odluku o tome je li
neka restrikcija uskladiva sa slobodom izraavanja koju titi lanak 10.
(iii) Zadaa Suda u obavljanju njegove nadzorne funkcije nije da zamijeni
nadlene dravne vlasti, nego da u skladu s lankom 10. ispita odluke koje su
one donijele sukladno svome polju slobodne procjene. To ne znai da je
nadzor ogranien na provjeravanje je li tuena drava primijenila svoju slobodu
odluke razumno, oprezno i poteno; Sud mora razmotriti uplitanje u vezi s
kojim je uloena prituba u kontekstu sluaja kao cjeline i odrediti je li ono bilo
razmjerno zakonskome cilju koji se eli ostvariti i jesu li razlozi koje su
dravne vlasti navele kako bi ga opravdale relevantni i dostatni Sud se
pritom mora uvjeriti da su dravne vlasti primijenile norme koje su usklaene s
naelima iz lanka 10. i, osim toga, da se temelje na prihvatljivoj procjeni
relevantnih injenica
U svojoj praksi Sud razlikuje injenine izjave i vrijednosne prosudbe. Dok se
postojanje injenica moe dokazati, istinitost vrijednosnih prosudbi je
nedokaziva. Kada neka izjava ini vrijednosnu prosudbu, proporcionalnost
uplitanja moe ovisiti o tome postoji li dostatan injenini temelj za spornu izjavu,
budui da ak i vrijednosna prosudba bez injeninog temelja koji je potkrepljuje
moe biti pretjerana (vidi, na primjer, Feldek protiv Slovake, presuda od 12.
srpnja 2001., izvjetaji 2001.-VIII, 75.-76.).

6.9. Politiko izraavanje i govor u javnom interesu

6.9.1. Politiki govor
Lingens protiv Austrije (1986.)
42. Sloboda tiska nadalje javnosti prua jedan od najboljih naina otkrivanja i
stvaranja miljenja o idejama i stavovima politikih voa. Jo openitije, sloboda
politike rasprave ini samu sr koncepcije demokratskog drutva koje
prevladava u Konvenciji.
Granice prihvatljive kritike ire su u odnosu na politiara nego u odnosu na
privatnu osobu. Za razliku od potonjeg, prethodni se neizbjeno i svjesno izlae
pomnom ispitivanju svake njegove rijei i djela od strane novinara i ire javnosti,
te zato mora imati veu razinu tolerancije. Nema sumnje da lanak 10. st. 2. (l.
10.-2.) jami zatitu ugleda drugih a to znai svih pojedinaca, i ta se zatita
odnosi i na politiare, ak i kada ne djeluju kao privatne osobe; no u takvim

92

sluajevima uvjeti takve zatite moraju se odmjeriti s interesima otvorene

rasprave o politikim pitanjima.
Castells protiv panjolske (1992.)
42. Iako je sloboda izraavanja vana za sve, osobito je vana za izabranog
zastupnika naroda. On zastupa svoju izbornu jedinicu, privlai pozornost na
njezine probleme i brani njezine interese. Prema tome, uplitanja u slobodu
izraavanja oporbenog zastupnika u parlamentu, kao to je podnositelj zahtjeva,
Sud mora pomno ispitati.
43. S tim u vezi, ne smije se zaboraviti vodea uloga tiska u dravi kojom se
upravlja zakonima. Iako on ne smije prekoraiti razne granice postavljene, inter
alia, radi sprjeavanja nereda i zatite ugleda drugih, ipak je njegova zadaa iriti
informacije i ideje o politikim pitanjima i o drugim pitanjima od opeg interesa
(vidi, Sunday Times, st. 65., i Observer i Guardian, st. 59. (b))
6.9.2. Govor u javnom interesu
Prager i Oberschlick protiv Austrije (1995.)
34. Sud ponavlja da tisak igra vodeu ulogu u dravi kojom se upravlja
zakonima. Iako ne smije prekoraiti odreene granice postavljene, inter alia, radi
zatite ugleda drugih, ipak je njegova zadaa iriti na nain koji odgovara
njegovim dunostima i odgovornostima informacije i ideje o politikim pitanjima
i drugim pitanjima od javnog interesa (vidi, mutatis mutandis, presudu u sluaju
Castells protiv panjolske od 23. travnja 1992., serija A, br. 236, str. 23, st. 43.).
To nedvojbeno ukljuuje pitanja koja se odnose na funkcioniranje pravosudnog
sustava, institucije koja je kljuna za svako demokratsko drutvo. Tisak je jedno
od sredstava uz pomo kojih politiari i javnost mogu provjeriti ispunjavaju li suci
svoju veliku odgovornost na nain koji odgovara cilju koji je temelj zadae koja im
je povjerena.
Meutim, mora se uzeti u obzir posebna uloga sudstva u drutvu. Kao jamac
pravde, temeljne vrijednosti u dravi kojom se upravlja zakonima, mora uivati
povjerenje javnosti ako eli uspjeno obavljati svoje dunosti. Stoga je katkad
nuno zatititi to povjerenje od razornih napada koji su u osnovi neutemeljeni,
osobito s obzirom na injenicu da kritizirani suci imaju obvezu diskrecije koja ih
sprjeava u odgovaranju na kritike.

6.10. Restrikcije politikog govora i govora u javnom interesu: opa

naela
Arslan protiv Turske (1999.)
93

46. Meutim, Sud podsjea da lanak 10. 2. Konvencije ne prua mnogo

prostora za ograniavanje politikog govora ili rasprave o pitanjima od javnog
interesa (vidi presudu u sluaju Wingrove protiv Velike Britanije od 25. studenog
1996., izvjetaji 1996.-V, str. 1957, 58.). Nadalje, granice dopustive kritike ire
su u odnosu na vladu nego u odnosu na privatne graane ili ak politiare. U
demokratskom sustavu djela i propusti vlade moraju biti podvrgnuti pomnom
ispitivanju, ne samo od strane zakonodavnih i sudskih vlasti, nego i od strane
javnosti. Osim toga, vlada se zbog dominantnog poloaja koji ima mora
suzdravati u pribjegavanju sudskim postupcima, osobito u sluajevima u kojima
su dostupna druga sredstva kao odgovor na neopravdane napade i kritike
njezinih protivnika. Meutim, nadlena dravna tijela mogu, u svome svojstvu
jamaca javnoga reda, usvojiti mjere, ak i one u sklopu kaznenog zakona, koje
su namijenjene prikladnom i primjerenom reagiranju na takve izjave (vidi presudu
u sluaju Incal protiv Turske od 9. lipnja 1998., izvjetaji IV, str. 1567, 54.).
Naposljetku, kada takve izjave potiu na nasilje protiv pojedinca, javnog
dunosnika ili nekog sektora stanovnitva, dravne vlasti imaju ire polje
slobodne procjene kada ispituju potrebu za uplitanjem u slobodu izraavanja.
47. Sud e uzeti u obzir pozadinu sluajeva koje obrauje, osobito probleme
povezane sa sprjeavanjem terorizma (vidi gore spomenutu presudu u sluaju
Incal, str. 1568, 58.)
48. Meutim, Sud napominje da je podnositelj zahtjeva privatna osoba i da je
objavio svoje stavove u sklopu knjievnog djela, a ne putem masovnih medija, a
ta je injenica u znatnoj mjeri ograniila njihov mogui uinak na nacionalnu
sigurnost, javni red i teritorijalni integritet
49. Sud u vezi s time naglaava da su priroda i teina nametnutih kazni
takoer imbenici koji se moraju uzeti u obzir kad se procjenjuje je li uplitanje bilo
razmjerno.
Krone Verlag GmbH KG protiv Austrije (2003.)
30. Sud ponavlja da sukladno svojoj sudskoj praksi drave potpisnice Konvencije
imaju odreeno polje slobodne procjene u procjenjivanju nunosti uplitanja, ali to
je polje podlono europskom nadzoru koji se odnosi i na relevantna pravila i na
odluke kojima se primjenjuju (vidi markt intern Verlag GmbH i Klaus Beermann,
spomenut gore, str. 20, 33.). Takvo polje slobodne procjene osobito je bitno na
zamrenom i nestalnom podruju nepravednog trinog natjecanja. Isto se
odnosi i na oglaavanje. Zadaa Suda stoga je ograniena na utvrivanje jesu li
mjere, koje su poduzete na dravnoj razini, u naelu opravdane i razmjerne (vidi
Casado Coca, 50. ).
31. Za javnost je oglaavanje sredstvo otkrivanja svojstava usluga i dobara koje
su joj ponuene. Meutim, ono katkad moe biti ogranieno, osobito kako bi se
sprijeilo nepravedno trino natjecanje i neistinito ili varljivo oglaavanje. U
94

nekim kontekstima moe se ograniiti ak i objavljivanje objektivnih i istinitih

oglasa kako bi se zajamilo potovanje prema pravima drugih ili zbog posebnih
okolnosti odreenih poslovnih djelatnosti i profesija. Meutim, takve restrikcije
Sud mora pomno ispitati i mora usporediti uvjete tih posebnosti sa spornim
oglaavanjem; u tu svrhu Sud mora razmotriti spornu kaznu u kontekstu sluaja
kao cjeline (vidi Casado Coca, spomenut gore, 51.).
6.10.1. Kleveta i sline restrikcije
6.10.1.1. injenine izjave i vrijednosne prosudbe
Pedersen i Baadsgard protiv Danske (2004.)
76. Kako bi se ocijenila opravdanost sporne izjave, moraju se razlikovati
injenine izjave i vrijednosne prosudbe, i to tako to se postojanje injenica
moe dokazati, a istinitost vrijednosnih prosudbi je nedokaziva. Zahtjev da se
dokae istinitost vrijednosne prosudbe nemogue je ispuniti i on naruava samu
slobodu miljenja, koja je temeljni dio prava koje jami lanak 10. (vidi, na
primjer, Lingens, 46. i Oberschlick (br. 1), 63.). Klasifikacija izjave kao
injenine izjave ili vrijednosne prosudbe zadaa je koja prvenstveno spada u
polje slobodne procjene dravnih vlasti, poglavito domaih sudova (vidi Prager i
Oberschlick, spomenut gore, 36.). Meutim, ak i kad izjava ini vrijednosnu
prosudbu, mora postojati dostatan injenini temelj koji je potkrepljuje, bez
kojega je pretjerana (Jerusalem protiv Austrije)
77. U informativnim izvjetajima koji se temelje na intervjuima takoer se mora
razlikovati izjave koje dolaze od novinara i one koje su citati drugih, budui da bi
kanjavanje novinara zbog pomaganja u irenju izjava druge osobe u intervjuu
ozbiljno naruila doprinos tiska raspravi o pitanjima od javnog interesa i ne bi se
trebalo razmatrati osim ako postoje osobito vrsti razlozi za to (vidi Jersild,
spomenut gore, 35.). Osim toga, opi uvjet za novinare da se sustavno i
formalno distanciraju od sadraja citata koji moe uvrijediti, provocirati druge ili
naruiti njihov ugled nije uskladiv s ulogom tiska u pruanju informacija o
aktualnim dogaanjima, miljenjima i idejama (vidi, na primjer, Thoma protiv
Luksemburga, spomenut gore, 64.)
78. Sud s tim u vezi napominje da zatita prava novinara da prenose informacije
o pitanjima od opeg interesa zahtijeva da to ine u potenoj namjeri i na tonom
injeninom temelju, te da prue pouzdane i precizne informacije u skladu s
novinarskom etikom (vidi npr. presudu u sluaju Fressoz i Roire, 54., presudu u
sluaju Bladet Troms i Stensaas, 58., te presudu u sluaju Prager i
Oberschlick, 37., sve spomenute gore). Prema stavku 2. lanka 10. Konvencije
sloboda izraavanja sa sobom nosi dunosti i odgovornosti koje se takoer
odnose na medije, ak i u vezi s pitanjima od ozbiljnoga javnog interesa. tovie,
95

te dunosti i odgovornosti mogu dobiti na vanosti kad se radi o napadu na

ugled imenovanog pojedinca i krenju prava drugih. Prema tome, potrebni su
posebni razlozi kako bi se medije oslobodilo njihove stalne obveze da potvrde
injenine izjave koje sadre klevetu privatnih pojedinaca. Postojanje takvih
razloga osobito ovisi o prirodi i razini sporne klevete i o mjeri u kojoj mediji mogu
razumno smatrati svoje izvore pouzdanima u odnosu na navode (vidi, izmeu
ostalog, McVicar protiv Velike Britanije, br. 46311/99, 84. i gore spomenuti
Bladet Troms, 66.). Za usklaivanje sukobljenih interesa koje Sud mora
obaviti vana je i injenica da sukladno lanku 6. 2. Konvencije pojedinci imaju
pravo da ih se smatra nevinima za bilo kakvo kazneno djelo dok se njihova
krivica ne dokae (vidi, izmeu ostalog, Worm protiv Austrije, presuda od 29.
kolovoza 1997., , 50. i Du Roy i Malaurie protiv Francuske, br. 34000/96,
34., [Napomena: vidi i Grinberg protiv Rusije (2005.), st. 28.-34.]
6.10.2. Kritiziranje policije, vojske ili sudstva
Kyprianou protiv Cipra (2005.)
172. Fraza autoritet sudstva ukljuuje poglavito ideju da su sudovi, to
prihvaa i ira javnost, mjerodavni forum za rjeavanje pravnih sporova i za
odreivanje krivnje ili nevinosti neke osobe u vezi s optubom (vidi Worm protiv
Austrije, presuda od 29. kolovoza 1997., , 40.). Ono to je u pitanju u vezi sa
zatitom autoriteta sudstva je povjerenje koje sudovi u demokratskom drutvu
moraju potaknuti u optuenom, to se tie sudskih postupaka, i u iroj javnosti
(vidi, mutatis mutandis, izmeu ostalog, Fey protiv Austrije, presuda od 24.
veljae 1993., , str. 12.).
173. Poseban status odvjetnicima daje sredinji poloaj u provoenju pravde kao
posrednicima izmeu javnosti i sudova. Takav poloaj objanjava uobiajena
ogranienja u ponaanju lanova odvjetnike komore. Ako se uzme u obzir
kljuna uloga odvjetnika na tome polju, legitimno je oekivati od njih da doprinesu
pravilnom provoenju pravde i tako odre povjerenje javnosti u to (vidi
Amihalachioaie protiv Moldavije, br. 60115/00, 27., , Nikula protiv Finske,
spomenut gore, 45. i Schpfer protiv vicarske, , 29.-30., s daljnjim
biljekama).
174. lanak 10. titi ne samo sadraj izraenih ideja i informacija, nego i oblik u
kojem su izraene. Iako odvjetnici sigurno imaju pravo komentirati provoenje
pravde u javnosti, njihova kritika ne smije prijei odreene granice. Osim toga,
odvjetnikova sloboda izraavanja u sudnici nije neograniena i odreeni interesi,
poput autoriteta sudstva, dovoljno su vani da opravdaju restrikcije tog prava.
Usprkos tome, iako je u naelu izricanje presude stvar dravnih sudova, Sud na
temelju svoje sudske prakse podsjea da se ta restrikcija braniteljeve slobode
izraavanja - ak i u obliku blage kazne - samo u iznimnim okolnostima moe

96

prihvatiti kao nuna u demokratskom drutvu (vidi Nikula protiv Finske, spomenut
gore, 54.-55.).
175. Jasno je da se odvjetnici, dok brane svoje klijente na sudu, osobito u sklopu
kriminalnog sluaja, mogu nai u osjetljivoj situaciji u kojoj moraju odluiti bi li se
trebali pobuniti ili poaliti zbog ponaanja suda, imajui na umu najbolje interese
svojih klijenata. Nametanje kazne zatvora neizbjeno bi po svojoj prirodi imalo
obeshrabrujui uinak, ne samo na dotinog odvjetnika, nego i na odvjetniku
profesiju u cjelini (vidi Nikula protiv Finske, spomenut gore, 54. i Steur protiv
Nizozemske, spomenut gore, 44.). Mogu se na primjer osjetiti ogranienima u
izboru prigovora, proceduralnih prijedloga i slino tijekom postupaka na sudu,
moda i na tetu sluaja njihova klijenta. Kako bi javnost imala povjerenja u
provoenje pravde, mora imati povjerenja u sposobnost pravne profesije da joj
moe pruiti uinkovito zastupanje. Nametanje zatvorske kazne branitelju u
odreenim okolnostima moe imati implikacije, ne samo za prava odvjetnika
sukladno lanku 10., nego i za klijentovo pravo na pravedno suenje sukladno
lanku 6. Konvencije (vidi Nikula protiv Finske, spomenut gore, 49. i Steur
protiv Nizozemske, spomenut gore, 37.). Iz toga proizlazi da je svaki
obeshrabrujui uinak vaan imbenik koji se mora razmotriti kad se pokuava
postii odgovarajua ravnotea izmeu sudova i odvjetnika u kontekstu
uinkovitog provoenja pravde.

97