Professional Documents
Culture Documents
Tipovi Finansijskih Institucija
Tipovi Finansijskih Institucija
Sredstva koja se dre u bankama USA ine cca 1/5 ukupnih sredstava i vei dio prihoda
svih finansijskih institucija u USA. U drugim dravama npr. u Japanu, banke dre blizu
2/3 svih sredstava koja cirkuliu u okviru domaeg finansijskog sistema. Razlika je u
tome, to, u USA, institucije koje pruaju finansijske usluge mogu, a to i ine, da
konkuriu jedna drugoj u ponudi svojih usluga preduzeima, potroaima i dravama.
*Definicija poslovne ili komercijalne banke
Banke su finansijske institucije koje obavljaju platnoprometne i intermedijarne (tj.
depozitno-kreditne) usluge.
Banka je bilo koja kompanija koja prua usluge deponovanja sredstava koja podlijeu
povlaenju na zahtjev i odobrava zajmove komercijalne ili poslovne prirode.
*Zakonska definicija banke (FBiH)
Rije Banka oznaava pravno lice (dioniko drutvo) koje obavlja poslove primanja
novanih depozita i davanja kredita, kao i druge poslove u skladu sa Zakonom o
bankama.
*Ko daje dozvolu za bankarstvo?
Niko ne moe u svoje ime i za svoj raun primati ili omoguiti primanje depozita u
novcu niti davati kredite na podruju Federacije, ako nema dozvolu Agencije za
bankarstvo FBiH (FBA) u skladu sa ovim zakonom.
*Minimalni iznos dionikog kapitala u novcu banke i minimalni neto - kapital koji
banka mora odravati, ne mogu biti manji od 15 miliona KM.
Moderno vienje banke:
- maine za rizike,
- firme koje prave novac preuzimajui rizike i
- profesionalni preuzimai rizika.
*etiri kljune karakteristike komercijalnih banaka (bitne karakteristike
bankarskog poslovanja):
1. Transformacija sredstava banke transformiu kratkoroniju (likvidniju)
depozitnu pasivu u dugoroniju (manje likvidnu) kreditnu aktivu;
2. Evaluacija trailaca (potencijalnih korisnika) zajmova banka kao
finansijski posrednik procjenjuje kreditni rizik u ime deponenta ija
sredstva plasira;
3. Depozitni potencijal banaka predstavlja pool (pul) sredstva koji se formira
na osnovu depozita velikog broja investitora (deponenata). Ovaj
finansijski potencijal banka plasira putem veeg broja zajmova raznim
korisnicima (diversifikacija ili disperzija rizika);
4. dok se u bilanskom smislu banka moe okarakterisati kao kolekcija aktive
i pasive u koju ulaze razni finansijski instrumenti, to se koncipira kao
kolekcija pravnih ugovora koji se odnose na depozite i zajmove.
Bilans banke
1. *Pojednostavljeni prikaz bilansa stanja banke
Aktiva
Gotovina
dug
Krediti
Finansijska aktiva
obaveze
Fiksna aktiva
Vanbilansna evidencija
evidencija
(primljene kontigencije)
kontigencije)
Pasiva
Kratkoroni
Depoziti
Finansijske
Dugoroni dug
Kapital
Vanbilansna
(date
Nain izrade obrazaca bilansa stanja i uspjeha, kao i vanbilansne evidencije banaka koje
posluju na podruju BiH propisuje supervizor (entitetska Agencija za bankarstvo).
*Kategorije kredita:
A- dobra aktiva; predstavljaju opte rezerve za kreditne gubitke i one iznose 2 %
B- aktiva sa posebnom napomenom; (kasne manje od 90 dana); posebne rezerve
za kreditne gubitke i one iznose od 5 % do 15 %
C- supstandardna aktiva ili podstandardna aktiva ; (kasne due od 90 dana, a
krae od 180 dana); posebne rezerve za kreditne gubitke i one iznose od 16%
do 40 %
D- sumnjiva aktiva; (sigurno kasne due od 180 dana, a krae od 270 dana);
posebne rezerve za kreditne gubitke i one iznose od 41 % do 60 %
E- gubitak; (kasne preko 270 dana); posebne rezerve za kreditne gubitke i one
iznose 100 %. Ova kategorija vodi se vanbilansno, sudski se pokree postupak
i naplata koleterala.
*Obaveze sainjavaju pozicije:
- depoziti (a vista, tedni i oroeni),
- uzete pozajmice-dospjele obaveze,
- uzete pozajmice od drugih banaka,
- obaveze prema vladi,
- obaveze po uzetim kreditima i ostalim pozajmicama,
- subordinisani dugovi i subordinisane obveznice,
- ostale obaveze.
*Kapital sainjavaju pozicije:
-
2. Informaciona tehnologija
Brz razvoj informacione tehnologije (IT) je izuzetno bitan faktor u formiranju trenda
transformacije bankarstva i finansijske strukture. Savremeni telekomunikacioni i
kompjuterski sistemi predstavljaju tehniku bazu za momentalno prenoenje informacija i
obradu podataka. Time se stvaraju uslovi za brzu evaluaciju kreditne sposobnosti
kompanija koju mogu da vre ne samo komercijalne banke, nego i druge finansijske
institucije.
Dolazi do stvaranja elektronskog bankarstva koje, preko kompjuterskih i
telekomunikacionih sistema, vri momentalno prenoenje podataka i transfer novca
izmeu bankarskih komitenata i banke, kao i izmeu organizacionih dijelova banke i
centralnog kompjuterskog procesora banke. Stvaranje elektronskog bankarstva ima velike
reperkusije na tehnologiju poslovanja i na organizacionu mreu bankarskih institucija.
Glavni izazovi u procesima budueg razvoja bankarstva dolaze od strane Interneta. U
toku posljednih godina dolo je do stvaranja tzv. virtuelnih banaka koje obavljaju sve
bankarske poslove sa klijentima iskljuivo preko Interneta.
Banke e konkurisati ne samo izmeu sebe, nego i sa drugim finansijskim institucijama.
Tzv. agregatori tj.Internet platforme koje na ekranu uporedno pokazuju ponude
provajdera raznih finansijskih usluga pritiskom na dugme, jo vie e poveati cjenovnu
konkurenciju, prije svega za standardizovane usluge.
3. Globalizacija
Multinacionalne banke djeluju u pravcu integracije i globalizacije finansijskih trita.
Ove banke mogu da proire svoje poslovanje na druge zemlje na jedan od sljedeih
naina: da same izgrade svoju filijalsku mreu u drugim zemljama, da izvre akviziciju
(kupovinu) strane banke ili da izvre kupovinu manjinskog paketa akcijskog kapitala
neke strane banke.
Pretpostavka za ulazak strane banke u domai bankarski sistem je dobijanje odgovarajue
licence od domae centralne banke. Najpoznatije globalne bankarske institucije su
Citigroup (SAD), Deutsche Bank (Njemaka), UBS (vajcarska), HSBC (Britanija),
ABN-Amro (Holandija), ING (Holandija) itd.
Mega univerzalne banke (bankarske grupe) kupuju investicione banke u drugim
dijelovima svijeta kako bi tamo ostvarile svoje fiziko prisustvi i na taj nain koristile
poznavanje lokalnih prilika. Komercijalno bankarstvo je do sada u razvijenim zemljama
vrlo malo globalizovano, jer je ovaj tip banaka usmjeren na domainstva i manja
preduzea, kod kojih postoji visok stepen lojalnosti prema domaim komercijalnim
bankama. Meutim, u novije vrijeme postoji jaka tendencija globalizacije bankarstva u
zemljama u razvoju i jo vie u zemljala u tranziciji.
10
Broj 3.
Procesu finansijskih transformacija djeluje u pravcu stvaranja fleksibilnijih finansijskih
struktura kao i fleksibilnijih finansijskih institucija. Savremena informaciona tehnologija
stvara gotovo neograniene mogunosti koritenja vremena i prostora. Putem masivnog
koritenja informacione tehnologije dolazi do ogromnog poveanja brzine transakcija u
okviru finansijskog sistema, to dalje djeluje na poveavanje fleksibilnosti funkcionisanja
makroekonomskih procesa.
Najvaniji segment novih proizvoda su finansijski derivati (finansijski fjuerski, opcije i
svapovi), putem kojih se vri trino osiguranja od rizika u vezi sa kretanjem kamatnih
stopa i deviznih kurseva.
Broj 4.
Brzi procesi transformacije finansijske strukture i bankarstva imaju i svoje nalije u
smislu poveanja nestabilnosti finansijskog trita na bazi trendova jaanja informacione
tehnologije, globalizacije finansijskih institucija i poveanja trinih rizika. S tim u vezi
poznati ameriki ekspert Henry Kaufman ukazuje da ulazimo u period u kome e
dominirati hazardnije finansijsko trite sa sve veim oscilijacijama cijena akcija,
obveznica i valuta. U daljem razvoju bankarstva e biti povean znaaj upravljanja
finansijskim rizicima.
MODUL 2:
STRATEKO PLANIRANJE U BANKAMA
U razvijenim zemljama vee banke primjenjuju strateko planiranje, to je povezano sa
deregulacijom finansijskog sektora i pojaanom konkurencijom na finansijskom tritu.
U tom kontekstu dolazi do poveane potrebe da bankarske institucije koriste strateko
planiranje kao sredstvo za pozicioniranje na visoko konkurentnom tritu kao i za
traenje najpovoljnijih metoda za jaanje te pozicije u narednim godinama.
*Marketinka strategija fokusirana je na razumijevanje sadanjih i potencijalnih
potreba komitenata/klijenata banke.
Strateki rizik sastoji se u moguoj pogrenoj procjeni stratekog razvoja banke, ime
moe da bude stvoren viak kapaciteta ili eskalacija trokova poslovanja. Ovaj rizik je
posebno znaajan kada doe do pregovora oko fuzije i akvizicija banaka kao i prilikom
donoenja stratekih odluka u pogledu daljeg razvoja distribucione mree banaka
(filijalske mree i online kompjuterskih veza).
Polazna taka u stratekom planiranju banke jeste analiza ukupne ponude i tranje
finansijskih usluga kao i projektovanje buduih promjena u strukturi finansijskog
sistema. U tom kontekstu svaka finansijska institucija projektuje strategiju razvoja. Cilj
ove strategije je da banka to preciznije sagleda optimalne pravce svog budueg razvoja u
cilju takvog pozicioniranja banke na finansijskom tritu kako bi obezbijedila
maksimizaciju stope profita, tj maksimizaciju trine vrijednosti banke.
11
12
neperformansni zajmovi.
Banka treba to tanije da sagleda svoje pozitivne i negativne osobine u smislu njene
konkurentske sposobnosti na finansijskog tritu, jer je to jedna od bitnih polaznih
osnova za izradu vizije razvoja banke.
Drugi momenat koji je bitan za strateko planiranje jeste dosadanja veliina banke
mjerena nivoom bilansa aktive i pasive kao i visinom kapitala banke.
Vizija daljeg razvoja banke moe da bude sumirana u vidu tzv. misije koja u sublimiranoj
formi daje glavnu poruku u pogledu daljeg razvoja banke (mission statement).
Kod stvaranja vizije daljeg razvoja banke, posebno su znaajna opredjeljenja banke:
- da li eli da proiri geografsko podruje svoga djelovanja,
- u kojoj mjeri eli da povea svoj bilansni nivo,
- koliki stepen diverzifikacije finansijskih proizvoda eli da ponudi u narednom
periodu.
Na bazi takvih opredjeljenja, banka izvlai implikacije u pogledu kadrovske strukture,
investicija u informacionu tehnologiju i organizacione mree za prodaju finansijskih
usluga.
U sagledavanju vizije banke u narednom periodu od nekoliko godina, top menadment
banke treba da donese kljune odluke u pogledu daljih pravaca razvoja banke. Potrebno
je da se donese strateka odluka u pogledu osnovnih pravaca poslovanja banke. Pri tome
banka nastoji da se orijentie na profitabilnije pravce poslovanja i da se povlai iz manje
profitabilnih. Savremene banke usvajaju agresivniji pristup. On se sastoji u segmentaciji
trita i targetiranju sektora koji su od posebnog znaaja za razvoj banke u narednom
periodu. Takoe banke mogu da mijenjaju svoj pristup pojedinim specifinim grupama
klijenata. U tom smislu banke formiraju tzv. ciljane pakete bankarskih usluga.
Poetna opcija u viziji daljeg razvoja banke sastoji se u tome da li banka u narednom
periodu eli da bude banka usmjerena na stanovnitvo (retail bank) ili banka usmjerena
na privredu (wholesale bank).
Dalja bitna opcija sastoji se u tome da li banka eli da se razvija u pravcu univerzalne
banke koja se bavi irokom paletom bankarskih poslova/usluga ili eli da bude
koncentirsana samo na neke sektore bankarskog poslovanja. Radi se o izboru univerzalne
ili specijalizovane banke.
Kod izbora vizije razvoja banke mora se odgovoriti na pitanje geografske lokalizacije
poslovanja banke.
Na koncepcijskom planu dolo je poetkom osamdesetih godina do znaajne promjene
strategije banaka, posebno u razvijenim zemljama, to se prenosi i na banke u zemljama u
razvoju. U ezdesetim i sedamdesetim godinama dominirala je bankarska strategija koja
je teite stavljala na brz rast bankarskih aktiva. Ova strategija uzimala je rast bilansa
banaka kao kljuno mjerilo uspjeha svake banke. U sklopu takve strategije dolazilo je do
vee koncentracije bankarskih zajmova u propulzivnim sektorima i zemljama. Ali
pokazalo se da strageija brzog rasta bilansa banaka znai prihvatanje suvie velikog
13
rizika. To moe da dovede do sloma kreditnih obaveza dunika, ukoliko kasnije doe do
recesionih kretanja u kombinaciji sa visokim realnim kamatnim stopama. Upravo zbog
toga dolazi do usvajanja nove strategije banaka koja znatno vie naglaava profitne
performanse banaka, a ne targete u vidu rasta njihovih bilansa. U ovoj novoj strategiji
banke vode znatno bvie rauna o visini kreditnih rizika koje prihvataju.
IZBOR STRATEGIJE
Strateki plan banke predstavlja razradu i operacionalizaciju razvojne vizije banke.
Strateki planovi obino imaju horizont od 3-5 godina. Sadraj stratekog plana sastoji se
u izboru konkretnih metoda putem kojih e vizija biti realizovana, pri emu je bitno da
postoji konzistentnost izmeu gornjih metoda.
Kod izbora strategije razvoja banke u narednom periodu, opcije banke mogu se
sistematizovati na sljedei nain:
- trina penetracija: banka u razvojnoj strategiji stavlja teite na poveanje uea
na postojeim segmentima finansijskog trita i to sa postojeim finansijskim
uslugama,
- osvajanje novih trinih segmenata: banka u razvojnoj strategiji stavlja teite na
osvajanje novih trinih segmenata u geografskom smislu ili putem ireg
obuhvata novih slojeva stanovnitva-uz prodaju iste palete svojih proizvoda,
- osvajanje novih proizvoda: banka u razvojnoj strategiji stavlja teite na uvoenje
novih finansijskih proizvoda/usluga uz zadravaje prisustva na dotadanjim
segmentima finansijskog trita,
- diverzifikacija: banka u razvojnoj strategiji stavlja teite na osvajanje novih
trinih segmenata kao i na uvoenje novih finansijskih proizvoda/usluga.
Kljuni parametri daljeg razvoja banke su:
1. planiranje veliine banke u narednom periodu povezano je sa
projektovanjem porasta bilansnog obima. Pri tome je sutina u
sagledavanju optimalnog porasta bilansnog obima banke, polazei od
savremene koncepcije da je kljuni zadatak banke da povea vrijednost
banke kao firme.
2. stepen diverzifikacija banke u narednom periodu predstavlja sagledavanje
planskog pomjeranja palete bankarskih proizvoda/usluga. To znai
osvajanje novih proizvoda, koji su ocijenjeni kao vie profitabilni, uz
smanjivanje ili ak naputanje nekih aktivnosti koje su nedovoljno
profitabilne. Banka planira promjene u stepenu diverzifikacije svojih
proizvoda imajui u vidu kako razvojne trendove u finansijskoj strukturi
tako i svoje komparativne prednosti.
3. politika kamatnih stopa banke polazi od kretanja kamatnih stopa na
finansijskom tritu i posebno kod drugih banaka, imajui u vidu
djelovanje jake konkurencije. Cilj kamatne politike je da obezbijedi puno
pokrie rizika i trokova kao i adekvatnu stopu profitabilnosti banke. Sa
gledita stratekog planiranja, bitan je izbor odnosa rizika i prinosa.
14
15
16
17
18
*STRATEGIJE LIKVIDNOSTI
1.) Strategija kratkoronih komercijalnih zajmova
Bila je dominantni koncept kreditne politike komercijalnih banaka u XIX vijeku. To
je koncet po kojem banke odravaju svoju solventnost i likvidnost ukoliko depozitni
potencijal plasiraju iskljuivo u obliku kratkoronih kredita privredi.
Radi se o kratkoronim bankarskim kreditima do 90 dana koji su pokriveni robnim
mjenicama. Komercijalne banke daju kratkorone kredite preduzeima time to
kupuju (diskontuju) robne mjenice i tako postaju mjenini povjerioci s tim da o roku
dospjea naplauju mjenice od mjeninih dunika. Pri tome je postojala mogunost
da banka moe da izvri rediskont robnih mjenica, tj da ih proda prije roka njihovog
dospjea nekom drugom povjeriocu ili centralnoj banci. Smatrana je optimalnom
strategijom iz razloga to je povezivala solventnost i likvidnost banke. Naime,
smatralo se da banka ne moe da postane nesolventna ukoliko iza njenih depozitnih
obaveza stoje kreditni plasmani u obliku robnih kredita pokrivenih mjenicama. U
tom periodu su komercijalne banke svoje depozitne potencijale formirale iskljuivo
na bazi depozita po vienju. Vremenki okvir od 90 dana bio je ocjenjen kao dovoljan
da bi se izvrila konverzija robnih zaliha u novac kod kreditiranih preduzea ime bi
bila stvorena finansijska osnova za vraanje kredita banci. Time je formiran i
mehanizam automatske likvidacije, koji je obezbjeivao likvidnost komercijalnih
banaka. Problem nelikvidnosti banke u ovom mehanizmu bi mogao da nastane
ukoliko bi dolo do neo smanjenja depozita kao izvora bankarskih resursa. U tom
sluaju komercijalna banka bi mogla traiti kredit za likvidnost kod centralne banke
kako bi premostila privremeu neravnoteu izmeu depozita i kreditnih plasmana.
2.) Strategija utrivih aktiva
Nastala je u razvijenim zemljama poetkom XX vijeka na bazi razvoja finansijskog
trita i posebno novanog trita. Time su banke dole u situaciju da svoju rezervnu
aktivu mogu da diverzifikuju.
Pored primarne rezervne aktive (u koju ulaze slobodna novana sredstva banaka
pored obaveznih rezervi kod centralne banke), dolo je do formiranja sekundarnih
rezervi u koje ulaze vrijednosni papiri koji se lako mogu prodati na sekudarnom
tritu bez gubitaka. Sekundarne rezervne aktive sastoje se preteno od kratkoronih
dravnih vrijednosnih papira (blagajnikih zapisa). Uvoenje sekundarne rezervne
aktive kod banaka znailo je revolucionarnu promjenu u pogledu odravanja
likvidnosti bankarskih institucija. Naime, banke su sada u stanju da dre znatno vee
rezerve likvidnosti iz razloga to se vei dio rezervne aktive sastoji iz kamatosnih
rezervnih aktiva. Pri tome treba imati u vidu da su primarne rezervne aktive u
principu nekamatosne, pa banke kao trine institucije tee da minimiziraju takav
oblik rezervne aktive. Ova strategija obezbjeivanja likvidnosti banaka povezana je i
sa proirenjem funkcija banaka u okviru depozitno-kreditnog mehanizma. Proirenje
depozitno-kreditne funkcije banaka znai stvaranje novih oblika neizvjesnosti u
19
20
21
22
23
24
25
26
Indikatori profitabilnosti
13.)
14.)
15.)
Indikator 1 pokazuje odnos izmeu likvidne i ukupne aktive banke. Ukoliko banka ima
relativno visok nivo likvidnosti po osnovu ovog indikatora u odnosu na kontrolnu grupu
banaka, moe se ocijeniti da banka ima dobre performanse na polju likvidnosti. Ali takva
banka ima smanjenu proporciju zajmova koji donose banci prihod u vidu kamate.
Indikator 2 pokazuje odnos izmeu likvidne pasive i ukupnih obaveza banke. Ukoliko
doe do porasta vrijednosti ovog indikatora to znai da je banka poveala kratkorone
(likvidne) obaveze na strani pasiv u odnosu na ukupne obaveze.
Indikatori 3 i 4 pokazuju strukturu aktive banke, posebno u kojim proporcijama uestvuju
zajmovi i vrijednsni papiri u ukupnoj aktivi banke. To je znaajno sa gledita
profitabilnosti kao i likvidnosti banke.
27
28
29
Ekonomija obima je jedan od bitnih faktora koji utiu na profitabilnost banaka. Jaka
konurencija na bankarskom tritu smanjuje kamatne mare i stope provizija. To vri
pritisak na banke da poveanjem obima poslovanja smanjuju fikse trokove po jedinici
bankarskih proizvoda, to povoljno utie na visinu profita banaka. Uvoenje inovativnih
finasijskih proizvoda kao i novih distribucionih mrea postaje za banke dovoljno
profitabilno pod uslovom da na strani tranje uestvuje dovoljan broj bankarskih
klijenata. Ekonomija obima ostvaruje se takodjer ukoliko banka obavlja transakcije sa
svojim komitentima u nadprosjenim iznosima, jer su trokovi velikih transakcija
relativno nii.
Ekonomija okvira (opsega) sastoji se u diverzifikaciji proizvoda/usluga koje banka
stavlja na raspolaganje svojim klijentima. Time banka stvara mogunost tzv. unakrsne
prodaje svojih proizvoda/usluga, ime postie poveani nivo ukupne prodaje i prihoda,
dok je poveanje trokova banke znatno nie.
Tipovi vanbilansnih operacija
Uslovne obaveze
1. kreditne linije
2. garancije
usluge
3. svop i heding transakcije
Finansijske usluge
1. usluge u vezi zajmova
2. starateljske i savjetodavne
3. brokerske usluge
4. usluge platnog prometa
5. usluge u vezi izvoza/uvoza
30
profitnih centara, mendment banke moe, u cilju maksimizacije profita, da ogranii ili
ak uine neke aktivnosti banke koja negativno utie na stopu profita banke.
Makrekonomski faktori profitabilnosti
Posebno je zapaeno da na stopu ekonomskih performansi i na profitabilnost banaka jako
utie faza ekonomskog ciklusa kroz koju zemlja/region prolazi. Visoki nivoi privredne
aktivnosti djeluju na poboljanje profitabilnosti sektora banaka, jer poznato je da
kompanija na realnom sektoru ekonomije u cjelini funkcionie znatno efikasnije i
profitabilnije nego u recesionim fazama ciklinih kretanja.
U recesionim fazama ekonomskog ciklusa dolazi i do poveana stope bankrotstva
preduzea koja bi u povoljnijim makroekonomskim uslovima pkazivala bolje ekonomske
i profitne performanse. Takoe i sektorske krize (agrarni, energetski, stambeni sektori)
negativno djeluju na banke koje imaju visoke plasmane na tim sektorima. Posebno je
nepovoljna kombinacija recesionih kretanja i visokih kamatnih stopa, jer tada dolazi do
poveanja neperformansnih zajmova (poveanje stope neplaanja kamata i otplate
zajmova).
PROJEKTOVAJE PROFITABILNOSTI BANAKA
Profitabilost banaka i kamatne stope
Imajui vidu ukupnu situaciju na finansijskom tritu, akcionari banaka trae da
bankarski menadment ostvari odreenu stopu prinosa (profita). Dio profita banke, po
odbitku isplaenih poreza, dijeli se na isplate dividendi akcionarima i na zadrani profit
kojim se poveava kapital banke. Za akcionare banke je najbitnije koliko iznosi zbir
porasta dividendi i porasta trine cijene akcija u odnosu na visinu akcijskog kapitala. To
se vidi iz sljede formule:
Str.75
Alternativni nain izraunavanja kamatne stope na zajmovne plasmane banke:
r = i + oc + ( 25% - i ) x E/A
pri emu je:
- r: kamatna stopa na plasmane banke,
- i: kamatna stopa na obaveze banke,
- oc: operativni trokovi,
- E: akcijski kapital banke i
- A: aktiva.
Smisao strategije targetiranja stope prinosa na akcijski kapital banke jeste da se vri
pritisak n menadment banke da vodi adekvatnu politiku kamatnih stopa/provizija i
kontrolu operativnih trokova banke kako bi bila ostvarena adekvatna stopa prinosa na
kapital.
31
32
33
34
Dugoroni aspekt
Projektovanje bilansa stanja banaka zasniva se na planskom sagledavanju formiranja
depozitnih i nedepozitnih izvora sredstava kao i odgovarajueg porasta totala i
kompozicija aktive.
Ukupan proektovani bilans banke sadri s jedne strane porast bankarske aktive, a s
druge strane porast tri komponente na strani pasive.
*Tako je porast aktive banke= novo zaduenje + interno generisani kapital +
eksterni kapital.
*Proces planiranja poveana kapitala sadri tri faze.
1.) U prvoj fazi na osnovu projektovanja bilansa stanja i tokova utvruje se potreban
kvantum dodatnog kapitala koji treba da podri projektovani nivo ukupne aktive
banke u plaskom periodu.
2.) U drugoj fazi se na osnovu projektovane profitabilnosti banke i visine stope isplate
dividendi projektuje struktura dodatng internog i eksternog kapitala banke koji
treba da podri poveanje bankarske aktive.
3.) U treoj fazi se na osnovu analize trokova i benefita utvruje optimalna struktura
eksternog kapitala banke.
U operativnom sprovoenju politike poveanja kapitala banke vode prije svega
rauna o tome da formiraju dovoljnu masu i stopu profita i u tom cilju vre kontrolu
trokova kao i dinamiko prestruktuiranje svoje bilansne i vanbilansne aktivnosti.
Drugi bitan segment odnosi se na raspodjelu profita, pri em banke koje planiraju
znaajnije poveanje svoje aktivnosti u narednom periodu tee da obezbijede
poveanu proporciju zadranih profita u odnosu na isplaene dividende. Zadrani
profiti takoe pripadaju akcionarima banke i ulaze u vlasniki kapital zajedno sa
kapitalom u vidu akcija.
BRZE KOREKTIVNE INTERVENCIJE
( SUPERVIZIJA STOPA KAPITALA)
Ovaj mehanizam brze intervencije prvi put je uspostavljen u SAD decembra 1991
godine. Sve bankarske institucije svrstane su u jednu od sljedeih 5 kategorije:
Stopa
kapitala
1.) Dobro kapitalizirane institucije
5% ili vie
2.) Adekvatno kapitalizirane institucije
4% ili vie
3.) Subkapitalizirane institucije
ispod 4%
4.) Znatno subkapitalizirane institucije
ispod 3%
5.) Kritino subkapitalizirane institucije
ispod 2%.
(Napomena: gornje stope kapitala odnose se samo na primarni kapital.)
35
Smisao ovog rangiranja banaka je u tome da se na sve banke, osim banke iz prve
grupe, primjenjuju odreene sankcije koje su utoliko jae ukoliko se banka nalazi u
grupi sa niom stopm kapitala.
Na adekvatno kapitalizirane banke primjenjuju se neznatne sankcije, naime moe im
se zabraniti da prikupljaju depozite preko brokerske mree.
Subkapitalizirane banke moraju da prestanu da isplauju dividende na akcijski
kapital, znatno subkapitalizirane banke imaju iste sankcije kao i grupa 3, ali se kod
njih zahtijeva jo i poveanje visine bankarskog kapitala ili fuzija sa drugom bankom
koja ima visoku stopu kaptala. Kod kritino subkapitaliziranih banaka pored svih
sankcij koje se primjenjuju na grupu 4, uvodi se suspenzija plaanja po osnovu
subordiniranog duga.
Osnosvna ideja sadana u ovom konceptu je da regulatorne vlasti vode aktivistiku
politiku prema bankama koje imaju nie stope bankarskog kapitala u odnosu na
propisanu stopu kapitala prema ponderisanoj rizinoj aktivi.
PROIRENJE ULOGE SUBORDINIRANIH OBVEZNICA
U 20-tim godinama postoji jasan trend poveanja trine discipline u vrednovanju
stepena solventnosti banaka kao i ubrzavanje procedure rekapitalizacije onih banaka
ija je stopa kapitala (solventnosti) nia od propisane. Ovaj trend znai naputanje
procjene stope kapitala samo na osnovu knjigovodstvene ocjene kvaliteta aktive
banke, imajui u vidu znatno veu sloenost bankarskog poslovanja u novim
trinim uslovima.
Trine procjene sigurnosti banaka u principu bi se zasnivale na trinoj valorizaciji
obveznica koje su banke emitovale na finansijskim tritima. Te obveznice isu
pokrivene shemom osiguranja, tako da rizik eventualne neisplate dospjelih obveznica
od strane neke banke snosi holder (vlasnik) tih obveznica.
Osnovna ideja projekta Evanoff/Wall je da bi trebalo revidirati sadanji stav
Bazelskog komiteta koji samo doputa da bankarske institucije mogu da koriste subobveznice kao dio sekundarnog kapitala (uz ogranienje da to moe da ide najvie do
50% od primarnog kapitala), i da se umjesto toga zahtijeva da banke obavezno dre
odreene minimalne stope sub-obveznica.
U novom projektu subordiniranih obveznica banaka koristila bi se promjena trinih
cijena obveznica individualnih banaka za sagledavanje promjenjenog rejtinga svake
banke na bazi trinog testiranja stepena vjerovatnoe da e ta banka postati
nesolventna.
Ukoliko bi kamatna stopa na nove emisije sub-obveznica neke banke bila poveana
to bi indicirlo da je povean rizik nesolventnosti te banke. Visina rizika bila bi
mjerena kao razlika izmeu stope prinosa na emisiju sub-obveznica banke i prinosa
na dravne obveznice iste ronosti (5 godina) ili u odnosu na prinos korporacijskih
obveznica odgovarajue ronosti u razliitim klasama rizika.
36
37
38