ta bibliotekari rade u digitalnom okruenju?

Posljednjih godina, a u skladu s izmjenama cjelokupnog informacijsko-komunikacijskog okruenja,

ljudsko djelovanje, kao i biblioteka profesija kao posljedica primjene novih tehnologija, nalaze se pred
problemima, zahtjevima i mogunostima novog ustrojstva.
Bibliotekari su oni koji u skladu s misijom svoje profesije, od tradicionalnih koncepata, pa do
savremene, promijenjene paradigme, imaju obavezu da omoguavaju jednakopravni pristup
informacijama svim korisnicima, bez obzira na eventualne razlike. Jedan od prvih koraka koji bi se u
tom smislu trebao napraviti jeste istrajavanje na putu otvaranja prostora za slobodan i ravnopravan
pristup informacijama u biblioteci kao javnoj ustanovi i u digitalnom okruenju, te zalaganje
bibliotekara u oblasti upuivanja i informiranja svojih korisnika o tome kako, na koji nain i gdje pronai
relevantne, pouzdane i upotrebljive informacije. Tradicionalni koncepti poslovanja nuno se moraju
revidirati, a kako bi se ti sistemi unaprijedili sistemima upravljanja i distribuiranja informacija koje e biti
od pomoi svima kojima su potrebne. S tim u vezi vaan je i pojam drutva znanja, koje se predstavlja
i promovira kao budunost globalne interakcije ljudi, robe i znanja, te je znaajno razmotriti u kojoj
mjeri retorika informacijskog drutva odista odgovara njegovim praktinim komponentama.
Upravo zbog ovih revidiranih naela u okviru digitalnog okruenja, potrebno je problematizirati
autorsko pravo, a kako bi mogue nelegalno koritenje ideje ili sadraja tuega rada bilo donekle
umanjeno. Imajui u vidu tzv. pirateriju na polju digitalnih medija, odnosno moguu zloupotrebu tue
ideje ili djela u kojem je ona dobila svoj oblik, nuno je zapitati se ko sve danas moe biti autor djela
postavljenog na Mreu i ko su njegovi korisnici. Ponovo se otvara put djelovanju bibliotekara, koji
upravo na ovom mjestu mogu upuivati korisnike na relevantne tekstove ili druge materijale koji su u
slobodnom pristupu u e-okruenju, usmjeravajui ih najlakim i najbrim putem do njih. Meutim,
dodatno se uslonjava i njihovo djelovanje u ovom smislu, budui da moraju pronai adekvatne naine
koji odgovaraju upuivanju korisnika na relevantne tekstove. S tim u vezi, bitno je da prate kriterije
relevantnih djela, a pritom se, prije svega, misli na to u kojoj mjeri i da li uope odreena djela
postavljena na Mrei sadre podatke o njihovim autorima, reference i bibliografiju. Jedino na ovaj
nain instance autora i korisnika djela postavljaju se na njihovo pripadajue mjesto, te u ovom
kontekstu ne dolazi do zabune.
Biblioteke, kao centri demokratizacije, moraju promovirati slobodan pristup informacijama, jer svaki
pojedinac ima pravo na slobodu govora i miljenja, intelektualnu slobodu, te slobodu prenoenja i
primanja informacija. One bi trebale biti centri i primjeri toga kako se do informacije i znanja dolazi na
demokratski nain, te jezgra primanja i pruanja informacija od multikulturalnog znaaja. Meutim, ono
to je kljuno jeste to da su dune pomagati prava osoba s invalidnou, jer treba voditi rauna i o

manjinama. Ipak, neki od ovih koncepata biblioteke profesije, paradoksalno, postaju donekle oteani
u digitalnom dobu. Naime, pojavom Interneta izgubljena su odreena sredstva za komunikaciju, jer,
uprkos tehnologiji, odnosno potencijalima ostvarivanja univerzalne komunikacije, tehnologija
potencijalno moe funkcionirati i kao sredstvo iskljuivanja. Na taj nain, cenzura u digitalnom
kontekstu predstavlja aktivno iskljuivanje informacija posredstvom same tehnologije, ali i zakona, i to
informacija koje su neophodne za promicanje kulturnih, znanstvenih i drutvenih vrijednosti.
Ko, zapravo, organizira ovu proizvodnju informacija na Mrei? Tradicionalno, ovaj domen bi pripadao
autorima koji proizvode, izdavaima koji distribuiraju i medijima koji promoviraju. Mrea je ovaj
tradicionalni model destabilizirala, upravo zbog toga to na njoj moe egzistirati i egzistira i ideja
dijeljenja (ljeviarska politika) i ideja trgovine informacijama (desniarska politika). Na ovom mjestu su
kljuni bibliotekari, kao ljudi koji zagovaraju informaciju kao dobro i kao ono to nije materijalno. Oni
trebaju zastupati takvo razmiljanje po kojem, ukoliko je neko nekome dao informaciju, on je nije
izgubio, nego je jo uvijek posjeduje.
Upravo zbog toga to se na Mrei ponovo artikulira liberalna politika, ona slui kao infrastruktura
unutar koje e se podrivati ili promovirati komodifikacija informacija. Biblioteke, tako, trebaju sve vie
biti mjesta koja nesmetano daju usluge svojim korisnicima, ali, takoer, i ona koja proizvode svoje
sadraje. Jedino na ovaj nain je mogue prevazii ogranienja koja postoje u digitalnom svijetu u
kontekstu autorskih prava i trgovinskih usluga i obavljati biblioteku dunost, a to je omoguavanje
ravnopravnog, blagovremenog i slobodnog pristupa informacijama svim korisnicima, to je i temeljno u
svim naelima biblioteka.
Znaajno je, konano, napomenuti i to da je drava ta koja donosi zakone i da se od nje oekuje da
njeni nadleni organi participiraju u skladu s njima. U kontekstu zakona o autorskim pravima i
intelektualnom vlasnitvu, svaka drava im je, naravno, sklona, prije svega zbog prihoda koji joj donosi
trgovina autorskim i umjetnikim djelima. Dakle, i biblioteke, kao javne, dravne institucije moraju
djelovati u skladu s dravnim zakonima i propisima i to je neupitno.
Biblioteka mora biti sastavnica svake dugorone strategije na podruju kulture, opismenjavanja,
obrazovanja i nuenja obavijesti, u bilo kojoj formi da su one pohranjene. Bibliotekar je djelatni
posrednik izmeu korisnika i grae, te to treba ostati i u savremenim uslovima pohranjivanja grae na
digitalnim medijima. Trajno obrazovanje bibliotekara je prijeko potrebno za osiguranje primjerenih
bibliotekih slubi i usluga. Tako se biblioteke svojim bibliotekim fondom (nedigitalnim i digitalnim) i
radom aktivno ukljuuju u opeobrazovni sistem jednog drutva, a, samim tim, omoguavaju svojim
korisnicima laki pristup informacijama.
Pasivnost i nepreduzimanje mjera suavanja digitalnog jaza u Bosni i Hercegovini moglo bi ugroziti i
poziciju biblioteka u drutvu, zbog toga to sve vie ljudi ima pristup Mrei, ali na Mrei informacije
nisu univerzalno dostupne. S druge strane, osiguravanje pristupa Mrei predstavlja vid ukljuivanja u

savremene informacijsko-komunikacijske tokove, a biblioteka onda predstavlja gateway, tj. prolaz ili
kapiju koja omoguava realiziranje jednakopravnosti pristupa.
Razgovor s Amrom Pando, bibliotekarkom Amerikog kutka Biblioteke Sarajevo
Ponukana potrebom da na licu mjesta vidim kako funkcioniraju savremena tehnoloka dostignua u
biblioteci, odluila sam posjetiti Ameriki kutak Biblioteke Sarajevo i na tu temu razgovarati s Amrom
Pando, bibliotekarkom i ujedno voditeljicom ovog odjeljenja. U vie nego pristupanom i ljubaznom
okruenju, dobila sam prilino ohrabrujue odgovore kada je u pitanju snalaenje bibliotekara u praksi
u digitalnom dobu.
Na pitanje koliko Biblioteka Sarajevo ima mogunosti ii ukorak s digitalnim dobom, Amra odgovara:
Jedno od odjeljenja Biblioteke Sarajevo je i Ameriki kutak Sarajevo. To je zajedniki projekat
Ambasade SAD u BiH i Biblioteke Sarajevo, pa u Amerikom kutku moete nai neke zanimljive stvari
kao to su elektronski itai knjiga (Kindle), iPadi, Wii i slino. Sve je to dostupno naim korisnicima, te
zaista moramo rei da Biblioteka Sarajevo prati savremene digitalne trendove i zapravo predstavlja
jedan prozor u svijet za grad Sarajevo i cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu.
Istiui prednosti i mane informacijsko-komunikacijskih tehnologija u praksi bibliotekog poslovanja,
Amra dalje navodi: Nove tehnologije uvode savremenog ovjeka u svijet uda, to je jedan doslovno
magian prostor u kome u trenu putujete u nepoznate zemlje i predjele. U djeliu sekunde u udobnoj
fotelji biblioteke otvarate stare spise u npr. Aleksandrijskoj biblioteci koji su recimo digitalizirani i tako
spaeni od propadanja. Digitalna dob donosi niz nevjerovatnih mogunosti koje bi ovjeku 18. stoljea
npr. izgledale kao najlui snovi. uvanje starih dokumenata, knjiga i asopisa je jedna od brojnih
prednosti digitalizacije. Rukopisi su autentini dokumenti, nalazi duha, tren stvaranja pretoen u
mastilo i papir, a digitalizacijom ih moemo spasiti od umiranja. Najvanije je ipak da znanje postaje
dostupno, jeftino, pristupano, na neki nain klasificirano, pa putem kljune rijei dolazite u univerzum
nepovezanih prostora u kome se ona pominjala. Ipak, obina papirnata knjiga nikada ne moe
izgubiti vrijednost. Jo prevelik dio svijeta nema nikakvih mogunosti da pristupi skupim digitalnim
stvaricama. Kada vam nestane struje, zbog zemljotresa ili rata (a mi smo imali priliku vidjeti da se oni
ne dogaaju uvijek nekom drugom), moete zavui glavu pod deku i itati knjigu. U koncetracionim
logorima, poduavano je iz knjiga. Knjiga dolazi i u zatvor, u bolnicu ako nauite djecu na njen miris,
oni e postati svjetski putnici koji nikada nee prestati otkrivati nove svjetove i avantura e postati
njihov ivot. A za to, vrijedi ivjeti.
Da li e, po Amrinom strunom miljenju, nestati tampani oblik knjige, ili su predvianja da e
biblioteka kao institucija nestati, apokaliptina, bibliotekarka nastavlja razgovor jasnim odgovorom na
ovo pitanje: U trenutku dok mi razgovaramo, u Ameriki kutak je upravo stiglo posljednje tampano
izdanje uvenog magazina Newseek. Svijet se zaista mijenja vrtoglavom brzinom. Ipak, tampane
knjige, uvjerena sam, nikada nee nestati. Zapadne zemlje visoko razvijenih infomacijskih tehnologija
predstavljaju mali dio svijeta, iako smo mi u pravilu zapadnocentrini. Drugdje nedostaje svega, a

knjiga ima apsolutni primat u stjecanju znanja. Kao konano i u Bosni i Hercegovini. to se Dalekog
Istoka tie, oni su u uvanju ravnotee pravi majstori. Pogledajte Japan, u kome moete nai sva uda
digitalne tehnologije, ali koji istovremeno uva svoju tradiciju i kulturu, samim tim, uvjerena sam, i
knjigu. To je moda put kojim treba ii u budunost. Moete li zamisliti neki od apokaliptinih
zemljotresa ili poplava, velikih talasa? Ono to prvo pada su sistemi velikih gradova u kojima je sve
digitalizovano, a knjiga preivljava i u padovima velikih sistema. Biblioteke imaju svoju ulogu u svim
epohama. Ne moe nestati biblioteka, kao ideja, kao sakupljeno koncentrovano znanje, ma ta to u
odreenim periodima ovjeanstva znailo. Kada je kriza poela u SAD, biblioteke su bile
najposjeenija mjesta, njihovo lanstvo je munjevito naraslo. Ljudi su dolazili na Internet da trae
posao, dolazili su da spremaju ispite, ue, mijenjaju zanimanje ili prosto da budu u tiini i u sigurnom
prostoru. Biblioteka je stjecite duha. Bilo da itamo sa kamene ploe ili iPada, to je mjesto koje
batini najljepe tekovine ljudskog.
Zanimajui me kakva su iskustva s korisnicima u ovom domenu poslovanja, te da li su korisnici
spremni da prihvate elektronski oblik knjige i slue se mogunostima Mree, dobila sam slijedei
odgovor: Ponekad vidim strah kod pripadnika starijih generacija (iznad etrdesetih). Vjerujem da je to
prirodno, jer nisu imali priliku da razmiljaju na digitalni nain. Primijetila sam da starije i mlae
generacije imaju potpuno drugaiji pristup Kindlu ili iPadu. Mladi posjeduju odreenu dozu zaigranosti
u pristupu, oni su oputeni i postupaju intuitivno. Probavaju opcije, istrauju mogunosti. Raduju se
otkriima, strpljivi su kad zalutaju u orsokak. Pripadnici starijih generacija ponaaju se kao da su na
polaganju nekog tekog ispita. Nervozno koriste davno usvojene obrasce istraivanja i kada brzo ne
uspijevaju doi do zacrtanog cilja, lako odustaju. Uglavnom se kognitivno ukljuuju, te ostaju
siromani za aroliko iskustvo veze izmeu naina kako digitalne spravice funkcioniraju i ljudskog
uma. Ipak, ovo nije pravilo. Veina naih korisnika se rado susree sa novostima u oblasti
informacijskih znanosti.
Za kraj razgovora, Amra istie kako je Ameriki kutak Sarajevo ve organizirao dvije radionice za
koritenje iPada i Kindla, jednu specijaliziranu za bibliotekare, a drugu za iru publiku, te da svakako
to ima namjeru i dalje initi u domenu informacijskog opismenjavanja korisnika. Ne manje bitno,
zakljuuje kako su u mogunosti koristiti mnogo toga to koriste amerike biblioteke i da je to sluaj i
s drugim amerikim kutcima kojih ima ukupno devet u Bosni i Hercegovini.
Miljenje korisnika
Provodei anketu i provjeravajui miljenje korisnika biblioteka u BiH o njihovoj budunosti, miljenja
su preteno oprena i podijeljena, mada se, i pored toga, mogu izvui osnovne konsekvence.
Prije svega me je zanimalo ta misle o budunosti biblioteka u dobu u kojem se informacijskokomunikacijske tehnologije i njihove mogunosti iz dana u dan uslonjavaju. U ovom segmentu, meu
korisnicima vlada miljenje da je predvianje nestanka biblioteka i potrebe za bibliotekarom, kao
posljedice digitalnog doba, potpuno apokaliptino i nerealno predvianje. Smatraju da je historija

bibliotekarstva zajedno s ulogama bibliotekara jedan veliki proces promjena, te da e biblioteke, pored
svih promjena, kao takve opstati, jer ima jo ljudi, ipak, kako kau, u manjem broju, koji vole itati
knjige, kao i onih koji nemaju pristup Mrei ili se ne znaju koristiti e-knjigama. S druge strane,
manjinsko miljenje korisnika je da e se sve vie koristiti on-line biblioteke, gdje e korisnici moi da
skinu knjige s Interneta i nee imati potrebu da idu po bibliotekama. S tim u vezi, istiu da e
posjeenost biblioteka opasti, te da e se moda ak i zatvoriti.
Na pitanje ta oni, kao korisnici, smatraju da danas bibliotekari rade u bibliotekama i koje su njihove
uloge (redanje knjiga na police i brisanje praine s istih ili...)?, veina smatra da je uloga bibliotekara
sistematizacija cjelokupnog znanja na nain da ga svako moe pronai, te da istim ljudima mogu
pruiti pravu informaciju. Nadalje, neki napominju kako bibliotekari i nemaju neke velike funkcije u
biblioteci danas, pored toga to moraju da naprave neki red i popis, tj. registar knjiga. U domenu
usluivanja korisnika, istiu kako je uloga bibliotekara da naprave katalogizaciju knjiga, da znaju koje
su knjige trenutno hit, ali isto tako da upute korisnike ukoliko isti ne znaju koje su im knjige potrebne
za odreenu oblast. Dakle, da uvijek moraju biti u toku.
Pitajui korisnike da li su imali loa iskustva u bibliotekama u BiH, velika veina je odgovorila potvrdno.
Kao primjer loeg iskustva navode neljubaznost bibliotekara. Jedna studentica ukazuje i na
nemogunost dobijanja naruene knjige, konkretno u biblioteci Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Naruena knjiga je uvijek ili ve uzeta, ili je, jednostavno, nema, iako je na popisu. Kao jo jedan
primjer negativnosti u kontekstu bibliotekog poslovanja, ista studentica napominje kako se
bibliotekari, konkretno u ovoj biblioteci, ne dre pravila i da priaju glasno, cerekaju se, nazovu
nekoga na telefon, pa ak i u itaonici ometaju studente, to, kako kae, nema nikakvog smisla. Idui
problem je nedostatak strunih knjiga i, inae, knjiga novijih izdanja. I, konano, jedna anketirana
korisnica sasvim direktno kae: Bibliotekarke uvijek glume neke mnogo ljute tete i time odbijaju
itatelje.
Interesujui se za stav korisnika po pitanju zainteresovanosti/nezainteresovanosti bibliotekara za
vlastitu profesiju, u smislu ophoenja prema korisnicima, preovladava stav da svi pristupaju ozbiljno,
ali nerijetko pogreno, to ne mora znaiti da su nezainteresovani. Ostali su, pak, miljenja da
apsolutno zapostavljaju svoju profesiju, ali i da ima dosta onih koji rade na toj poziciji, a nisu kolovani
za tu oblast, to onda doprinosi tome da se i oni koji su zavrili studij bibliotekarstva ne trude previe.
Navode da je malo onih koji se trude oko korisnika u smislu da im pomognu ako imaju nekih
nedoumica, ali da je to sve, ipak, pojedinani sluaj i da znaju neke koji zaista od srca rade svoj
posao.
Na posljednje pitanje: Koja biblioteka u BiH je, po vaem miljenju, na najboljem putu ka uklapanju u
digitalne putanje?, jedinstven odgovor je Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH (NUBBiH). Jedna
anketirana je odgovorila da ne poznaje takvu biblioteku.

Analizirajui stavove korisnika dananjih biblioteka, nije teko primijetiti njihov prilino negativan stav
po pitanju snalaenja bibliotekara BiH pred novim izazovima, posredovanim digitalnim dobom. Koliko
nam je to za pohvalu, pitanje je, ali svakako korisnici to najbolje osjete i znaju, jer su u direktnoj
interakciji s bibliotekarima. Manjinska pozitivna miljenja ostavljaju, ipak, otkrinuta vrata nadanju
boljoj budunosti biblioteka u konstantno nadolazeem mrenom vrtlogu.