Ti Jednostavno Ne Razumijes Deborah Tannen

Jo{ koja pohvala za
Ti jednostavno ne razumije{
Sjajan nastavak njene veoma dobro primljene knjige Nisam tako
mislila!... Debora Tanen vjeruje da sebi moèmo malo olak{ati ìvot ako
postanemo svjesniji razgovornih stilova na polu zasnovanih. Taj na~in
omogu}ava nam da razlike bolje shvatimo, nikako da ih doìvljavamo
kao li~nu stvar. Autorka sjajno osje}a na koji na~in nas razgovor moè
uvaliti u nevolju - ~ovjek moè prepoznati svoje sopstvene razgovore i
nesporazume na skoro svakoj stranici.
Berni Zilbergeld
San Francisko kronikl
Provokativna knjiga dr Tanen, izuzetna zbog svoje pristupa~nosti i

pored sloènosti problema koji istraùje, svakako }e ljude navoditi na
razgovor i ulivati im nadu da }e napori da se ~uju i razumiju uroditi
plodom.
Karen Elizabet Gordon
Mirabela
Bave}i se istraìvanjem dejstva dijaloga, dr Tanen istraùje

funkcionisanje sva|e i upadanja u rije~ i ubjedljivo dokazuje tvrdnju o
poznavanju genolekta; {to ga bolje poznajemo, ve}i su nam izgledi da
premostimo komunikacijski jaz svojstven borbi izme|u polova.
Pabli{ers vikli
Naslov originala
Deborah Tannen
You Just Dont Understand
Lektori
Mirjana Perovi}
Mr Vesna Bulatovi}
Izdava~i
Obodsko slovo
Institut za strane jezike
Glavni i odgovorni urednik

Ilija Laku{i}, Obodsko slovo
Kompjuterski slog
Aleksandar Dlaba~
adlabac@cg.yu
Fotografija
Goran [aban
Ti jednostavno ne
RAZUMIJE[
Razgovor izme|u
mu{karaca i èna
dr Debora Tanen
prevela sa engleskog:
Slavica Perovi}
Rijeka Crnojevi}a, 1999.
OCU I MAJCI
IZVORU I UTOCI
SADR@AJ
RIJE^ PRIJE
11
RIJE^ ZAHVALNOSTI
17
PREDGOVOR
19
JEDAN Razli~ite rije~i, razli~iti svjetovi
29
DVA Asimetrije: Mu{ko-ènski razgovor - ko u klin, ko u plo~u
56
TRI Spusti te novine i razgovaraj sa mnom!:

Razgovor - prisni i poslovni
83
ÊTIRI Ogovaranje
107
PET Objasni}u ti: Predavanje i slu{anje
136
[EST Zajednica i nadmetanje: Suprotstavljeni stilovi
164
SEDAM Ko upada u rije~? Pitanja dominacije i kontrole
207
OSAM Proklet da si ako to uradi{
237
DEVET Gledaj me kad razgovarm s tobom!:

Vje~iti nesporazumi
268
DESET @ivot sa asimetrijom: Kako zapo~eti

komunikaciju
306
NAPOMENE
326
O PISCU
343
RIJE^ PRIJE
rilika da prevedem ovu knjigu pruìla mi se decembra 1991.

godine kada sam boravila u Va{ingtonu, gdje sam je za
vrijeme jedne od rijetkih pauza ugledala u izlogu knjiàre. S
mi{lju da }u je ve} pro~itati, odloìla sam je dok ne na|em
vremena da vidim koliko }e njome moja profesionalna znatièlja
biti zadovoljena. Priroda posla koja me tada vodila u Ameriku
nije imala nikakve veze s izu~avanjem jezika. Nije ako se usko
gleda. Ako se pak na to gleda onako kako ìvot nalaè i kako nam
to dani donose, sve ima veze s jezikom, pa i taj moj posao i
odlazak u Ameriku.
Ne biva ~esto da jedna knjiga iz lingvistike postane
nacionalni bestseler nigdje, pa ni u Americi. A eto to se dogodilo
s knjigom Ti jednostavno ne razumije{ Debore Tanen.
Na{e svakodnevne izmjene rije~i s ljudima koje sretamo
imaju za cilj da misli prenesu, ali i da ih sakriju, da budu
poruke - jasne ili uvijene, slojevite ili povr{ne, lako spoznatljive
ili te{ko doku~ive, po{tene ili zlurade rije~ju, komunikacija u
svoj svojoj puno}i. Zaraènoj bacilom hipersenzitivnosti na jezik
bilo mi je te{ko da shvatim da se ta puno}a moè doku~iti
druga~ije nego dubokoumnim raspravama koje obavezno moraju
imati sinhronijsku i dijahronijsku ravan, semanti~ku i semioti~ku
komponentu, uz primjenu transformacionog, generativno-semanti~kog ili nekog drugog modela i ko zna ~ega jo{.
Knjiga Ti jednostavno ne razumije{ nije imala taj oklop aparature
koji bi je napravio pravovjernim pripadnikom literature sli~ne
RIJE^ PRIJE
RIJE^ PRIJE
nau~ne provenijencije, ve} jedan drugi dosljedni teorijski okvir,

ni{ta manje pouzdan, a mnogo vi{e prijem~iv za ~itaoca.
Koherentni pristup analizi kroz status i vezu omogu}io je
Debori Tanen da tezu o genolektu kao jeziku polova brani
uvjerljivo, kroz veliki broj primjera u kojima svako moè
prepoznati tipi~ne situacije iz svoje komunikacijske
svakodnevice, svoju muku s rije~ima koje se probijaju do smisla
dok ga tvore. Reklo bi se, rije~i nisu skupe, kad poteknu, mogu da
objasne sve, ali misao se ~esto zapli}e i o~as nam se desi da ne
kaèmo to {to smo mislili ili da smo pogre{no shva}eni, naj~e{}e
u situacijama i sa govornicima do kojih nam je najvi{e stalo.
Debora Tanen navodi mnogo takvih situacija. One, svaka na
odre|eni na~in, potkrepljuju tezu o statusu i vezi koje obrazuju i
tre}i pojam teorijske strukture, a to je hijerarhija. Dominacija
jednih, mu{karaca, nije namjerna; ona se, prosto, de{ava.
Mu{ko-ènska komunikacija nije li{ena delikatnosti
vibracija izme|u mu{karaca i èna, s raznolikim ishodima
dominacije, gdje je optimalna varijanta kada su, pretpostavimo, i
jedno i drugo pot~injeni ljubavlju. Nije li{ena ni odmjerenosti
diskursa pretpostavljenog, recimo {efa, i podre|ene osobe, na
primjer, slu`benice; po{tovanja starijeg ~lana porodice i mla|eg
potomka, pomnosti i brige s kojom je javno izgovorena rije~
popra}ena bilo da je izgovara mu{karac ili èna. Ogovaranje - {to
da ne, to je dio na{e razgovorne svakodnevice i malo ko se
izdigao iznad tog poriva; ogovaranje o svakako, ali ogovaranje
protiv, toga se kloniti, kaè Debora Tanen. Trenutna slast od
ru{enja tu|e li~nosti vra}a se kao bumerang ni{ta ne}e
zaustaviti slijed u kome smo mi naredna tema. Da li su rije~i na
sva|u upotrijebljene, prosute ili dobro uloène? Volite li se rije~i
tro{e}i ili nijemo, podrazumijevaju}i ih? Volite li da pri~ate
viceve? Da budete duhoviti i u sredi{tu pa`nje? Humor kao
najbolji na~in za komunikacijski blic krig? Nevolja je samo
kada se junak namjeri na junaka, a mu{karac na ènu koja dobro
pri~a viceve. Umijemo li postupiti kako se to od nas o~ekuje ili
}emo pogrije{iti i s rije~ima i bez njih? Umijemo li da stanemo

iza svoje rije~i i umijemo li da se izvinimo? Imamo li sve one
rije~i za ljubav, prijateljstvo po{tovanje, za uzdrànost, hladnu
odbojnost, raspru i kavgu? Za javnu i privatnu scenu? Moèmo li
lako prelaziti s registra na registar i da li su oni polu imanentni?
Znamo li da }utanjem djelujemo jednako kao rije~ima? [ta
radimo da uteknemo od pogubnosti jake rije~i?
Sve je ovo Debora Tanen propustila kroz svoju lingvisti~ku,
sociolo{ku, psiholo{ku i antropolo{ku perspektivu i poku{ala da
dokaè da mu{ka dominacija ishodi iz vijekova nataloènog
ìvljenja u odjelitim svjetovima, da se vaspitanje i kulturna
matrica utiskuju u svijest i oblikuju je, da je prije podjele na
bogate i siroma{ne, mlade i stare, zdrave i bolesne, prva
podjela - podjela na mu{karce i ène. U svemu nabrojanom to je
jedina podjela za koju vrijedi uzviknuti: Vive la difference!
Pitanje je, samo, koliko savremeni svijet ~ini, ne da razliku
prenebregne, ve} da nastali jaz zajazi. Razli~ita su sredstva na
raspolaganju: obrazovanje, kultura, princip humanih odnosa
izme|u polova, tolerancija, razumijevanje, po{tovanje,
udaljavanje od patrijarhalnog modela i na~ina ure|enja dru{tva
koji favorizuje jedan pol. To ne zna~i da mu{karac treba da
govori kao èna, ili obratno, ve} da valja shvatiti prirodu
genolekta i poku{ati da se pronikne u intenciju iskaza.
Ova je knjiga lo{e upori{te za feministi~ke ideje; nema
upotrebnu vrijednost aduta koji bi se uzeo za potporu ideje o
ugnjetenosti èna. Ako je ne{to ugnjeteno, onda je to jezik ~iji
razni registri nisu dobro distribuirani. Debora Tanen posmatra
diskurs mu{karaca i èna kao ravnopravnih u~esnika u
komunikaciji kojoj ishod moè biti ne~ije neravnopravno u~e{}e,
a naj~e{}a je mu{ka dominacija. Zaklju~ak je da bi sva
mu{ko-ènska pri~a mogla i druga~ije da izgleda, ali, eto, ne
izgleda. Pa {ta onda da rade ène u postoje}oj podjeli uloga kada
jezik fiksira sve njihove odnose: u porodici, na poslu, s
12
13
RIJE^ PRIJE
RIJE^ PRIJE
roditeljima, prijateljima, slu~ajnim prolaznicima? Opet da

razgovaraju.
Knjiga otkriva i podu~ava, obja{njava i sugeri{e, ali se
zaustavlja na onoj delikatnoj granici koja bi iziskivala
opredjeljenje. A ono ne bi bilo nau~no, ve} politi~ko. Za{la bi u
feminizam, koji je danas upravo to - mnogo manje nauka, a
mnogo vi{e politika. [tivo ove knjige najvi{e se odnosi na ène
i mu{karce u onom su{tastvenom mu{ko-ènskom odnosu gdje
izostaje vrednosni sud, {to je ~ini jednako nau~nom koliko i
popularnom. Autorka nije ni na ~ijoj strani, nau~nica je i njenom
pristupu ni{ta se ne moè prigovoriti. Ali ona je uz to èna. Zna
ona za{to je ovu, a ne neku drugu knjigu pisala. înjenica da je
èna daje joj mogu}nost doìvljaja priro|enog njenom polu.
@enska muka data je bez àlbenog tona, ènski ugao gledanja bez
optuìvanja suprotne strane, a mu{karac i èna jednaki u
sagovorni{tvu. Svoje iskustvo, ali i svoja zapaànja pa`ljivog
slu{aoca, univerzalizovala je, ono najbolnije prikazala i opisala
kako bi manje boljelo.
Podsticaj da se napi{e jedna ovakva knjiga mogao je jednako
da bude napad koliko i odbrana, od ~ega je Debora Tanen daleko
koliko i od bilo kakve apologetike. Ugao gledanja nije nikakvo
razra~unavanje, i to knjizi daje poseban kvalitet. Pretpostavljenoj
hijerarhi~nosti mu{kog svijeta kao naspramna kategorija stoji
egalitarnost ènskog svijeta. Ono na ~emu je Debora Tanen
poradila jeste obja{njenje mehanizma komunikacijske izmjene
izme|u polova, njihove razli~itosti i principa koji te mehanizme
pokre}e. Izgledi da jedni, mu{karci, u komunikaciji odnesu
prevagu, pa tako ostvare utisak nadmo}i, leè u razgovornim
stilovima. Pouke se same name}u: mu{karcima da ne moraju
uvijek toliko da se trude te{ko je to i njima koji pri~aju i ènama
koje ih slu{aju; ènama: da se oslobode osje}anja verbalne
ugroènosti i izbore se za rije~, ona se u komunikaciji ne
poklanja.
Debora Tanen je mudro izbjegla da govori (a mogla je, s

neznatnom modifikacijom hipoteze) o hipokriziji globalnih
razmjera, gdje je pri~a o ravnopravnosti samo pri~a o
benevolentnosti ja~ega. Svijet je definitivno hijerarhijski ure|en i
vjerovatno ne bi bio da tako ne mora. Diskusija o ravnopravnosti
ima najvi{e opravdanja kada se unutar tog ustrojstva govori o
ravnopravnosti izme|u polova. Zbog ~ega nje nema, druga je
pri~a. @ene, vjerovatno, vi{e poga|a proklamovana jednakost od
stvarne nejednakosti. Moè se biti pot~injen a po{tovan, ali ne i
ravnopravan. Insistirati na po{tovanju, a pri tom fiksirati
pot~injeni poloàj zna~i - slaviti hijerarhiju. Negirati je
predstavlja licemjerje. Po{tovanje je pojedina~ni ~in, a
ravnopravnost me|u polovima proklamovana kategorija koja se
nigdje nije sasvim primila.
Po ~emu se u ovome Crna Gora razlikuje od Amerike? Gdje
je op{te, a gdje posebno? [ta je svevaè}e, a {ta od privremenog
zna~aja? Crnogorsko dru{tvo dobro poznaje model ènske
submisivnosti. Svoj obol takvom ìvljenju dalo je kroz sporo
odvajanje od patrijarhalne ideje uprkos druga~ijim vjetrovima iz
razvijenog svijeta, ili bar onog kome pripada Debora Tanen,
uprkos pobuni i vidljivoj nesre}i èna, uprkos boljitku koji bi
nastupio ne samo za ène, ve} i za mu{karce. @ena ~esto ìvi
nepravdu kao vazduh koji udi{e po navici i o njoj ne
razmi{ljaju}i.
Nepravdom ènu zaduùju razli~ito: otac, brat i sin
arhetipski, mu` mitski, prijatelji, drugovi i kolege kako-ko.
Povede li se malo ra~una, shvati li se va`nost me|usobne izmjene
misli u svakodnevnoj komunikaciji, ne bi je moralo biti u rije~i,
ako je ve} ima u djelu. U ìvotu jedne ène ove se nepravde ne
potiru, ali izblijede kada do|e do ljubavi. Po|e li ljubavni diskurs
naopako, nade u rije~i posustaju; po|e li ljubav naopako, cijela
verbalna gra|evina se ru{i, a svijet je onakav kakav je: surov i
teàk, rije~ju i ljubavlju neuljep{an.
14
15
RIJE^ PRIJE
Model dru{tva koji podrazumijeva mu{karca kao stub ku}e,

glavu porodice, klju~anicu od plemena i pile od sokola dugo
je ìvio i u mit se pretvorio. A od mita je te{ko ute}i. Autorka
ovih redova i prevodilac ove knjige ove je gore list, dodu{e, iz
onih krajeva gdje palme nji{u grane, ali dobro je osjetila kako
ova Gora iz mita te{ko izlazi. Gledala je ène kako suspregnute
rije~i, a nesuspregnute misli, izazvane pri~om kao vrhuncem
doga|anja te{ko }ute sve {to se }utati moralo. êsto je to zna~ilo
o}utati nepravdu i glupost, podnijeti i pre~uti uvredu ili
omalovaàvanje, pomiriti se s manjim, a zasluìvati ve}e,
progutati suzu, a ponuditi osmijeh, prikriti bol i odglumiti
nehajnost.
Sre}om, mit se svodi na svoje realne razmjere i u Crnoj Gori
ustupa mjesto savremenijim dru{tvenim tokovima, a de{avaju se
kulturni i civilizacijski pomaci koji je mijenjaju na bolje. Crna
Gora svakako ne bi èljela da komunikacijski bude mimo svijeta,
a Crnogorci mimo ljude. Knjige kao ova mogu ta zbivanja samo
da pospje{e.
Motiv za prevod ove knjige nalazim u svom profesionalnom
opredjeljenju i iskustvu ène ~ija je komunikacijska sudbina
odre|ena epskim i mitskim, istorijskim i politi~kim,
tradicionalnim i kulturnim, koji razgovorni doìvljaj ~ine pomalo
posebnim. Iskustvo dijelim sa svim ènama ovog podneblja,
na{im majkama, sestrama i k}erkama. Lingvistika tu stoji kao
naporedni razlog sa povratnim dejstvom koji dolazi iz saznanja i
mogu}nosi upore|ivanja. Prevashodni motiv je, ipak, u èlji da se
stvari objasne, nesuglasice izglade, harmonija postigne, mu{ki i
ènski svjetovi primaknu. Mogu}nost da vas pogre{no shvate
velika je, mogu}nost da tu gre{ku popravljate mala.
Potreba za jednom ovakvom knjigom shvati se kada se ona
pro~ita. Da je nije napisala Debora Tanen, napisala bi je neka
druga Debora.
Podgorica, 1999.
S. P.
16
RIJE^ ZAHVALNOSTI
obi~ajena rije~ zahvalnosti nije ni izdaleka dovoljna da

iskaè koliko dugujem po`rtvovanim kolegama koji su
~itali radne verzije ove knjige pobolj{avaju}i je svojim
primjedbama. Za ovo uzdarje u vremenu i pa`nji, zahvaljujem A.
L. Bejkeru, Penelopi Ekert, Ralfu Fejsoldu, Majklu Gajsu, Karlu
Goldstajnu, Robin Lejkof, Nilu Noriku, Suzani Filips, Naomi
Tanen, Bariju Tornu i Dejvidu Vajsu.
Moj dug prema Robin Lejkof seè jo{ dalje. Pionir na polju
lingvisti~kih istraìvanja o jeziku i polu, ona je pripremila teren
za mene i za generacije nau~nika trasiraju}i put koji se potom
granao u brojne i raznolike tokove istraìvanja. Njena predavanja
1973. na Lingvisti~kom institutu umnogome su me nadahnula da
postanem lingvista i da se opredijelim za Univerzitet Kalifornije
Berkli, na kome je ona bila jedan od mojih profesora. Bila je i
ostala prijateljica, nesebi~na potpora i uzor nau~nika koji se bavi
teorijskim istraìvanjem ne gube}i iz vida njegove prakti~ne
implikacije.
Dugujem, tako|e, veliku zahvalnost Ralfu Fejsoldu. On je
bio nepresu{ni i dragocjeni izvor intelektualne pomo}i i izazova,
navodio me na razgovore o istraìvanju nude}i lucidne ideje,
primjere i izvore iz svog sopstvenog rada, kao i kompjutersku
obradu koja je bila od neprocjenjive va`nosti. Zahvalna sam
Dòrd`taun univerzitetu zato {to mi je podario takvog savr{enog
kolegu i prijatelja.
Zahvaljujem Dèjmzu Alejtisu, tako|e sa Dòrd`tauna,
dekanu {kole za jezike i lingvistiku, mojim kolegama sa
RIJE^ ZAHVALNOSTI
programa za sociolingvistiku i studentima koji su me slu{ali i

doprinijeli razvoju mojih ideja.
Mnogi drugi su bili od velike pomo}i u odsudnim radnjama
kao {to su ~itanje i komentari dijelova rukopisa, nalaènje
primjera iz sopstvenog iskustva i rasprave o sopstvenim idejama
sa mnom. Iako ih pobrajam zajedno, doprinos svakog od njih
posebno uvaàvam: Ketrin Abramovic, Stiv Beri{, Niko Beznier,
Tom Brazaitis, Brus Bringam, Mardòri Bringam, Penelopi
Braun, Dòslin Barton, Kerolin Sels-Mursja, Endrju Koen,
Bronvin Dejvis, Bembi Evans-Marei, Pol Fridrih, Alen Furbek,
Dìm Garofalu, Dòn Goldsmit, Pol Goldstajn, Mardòri
Harnes-Gudvin, Dòn Guarnaskeli, Ani Houkinson, Rej Hejz,
Pol Hoper, Debora Dèjmz, Kristina Kakava, Dùdit Kaz-[varz,
Kerolin Kini, Mark Kohut, Helen Kotsonis, Edi Makovski,
Dòzef Mahej, Alan Marks, Rei~el Majerovic, Suzi Naper,
Mirjam Nastase, Mendana Nejvid-Tabrici, Rebeka Perks, Moli
Peterson, PuaPua Ponafala, Denis Preston, Lusi Rej, Den Rid,
âk Ri~ardson, Silija Roberts, Dòana Robin, Elif Rozenfeld,
Sintija Roj, Pamela Sonders, Debora [ifrin, Gejl [riker, Tom
[riker, Ejmi [eldon, Vendi Smit, Kiong Suk Song, Karola
Sprengel, Dèna Stejton, Doroti Tanen, Eli Tanen, Geri Viver,
Bob Veb, Ecuko Jamada i Haru Jamada.
Zahvaljujem Brusu Dorvalu, zato {to mi je omogu}io da
analiziram njegove video snimke i tekst razgovora izme|u
prijatelja i dozvolio da koristim pojedine dijelove. Tako|e,
zahvaljujem Suzan Gluk koja predstavlja sve ono {to se moè
poèljeti od jednog agenta i vi{e, kao i sveukupnom osoblju
Vilijama Moroua i Kompanije, a naro~ito mom izdava~u Mariji
Guarnaskeli, koja je strasno vjerovala u ovu knjigu od njenog
za~etka i na nju nesebi~no rasipala svoj neiscrpni entuzijazam i
energiju.
Mom muù: hvala ti za sve.
18
PREDGOVOR
ivot svakog ~ovjeka proti~e kao niz razgovora. Analiza

svakodnevnih razgovora i njihovog u~inka na odnose me|u
ljudima bili su u sredi{tu pa`nje moje karijere kao sociolingviste.
U ovoj knjizi ja oslu{kujem glasove mu{karaca i èna. Otkrivam
smisao u naizgled besmislenim nesporazumima koji se nadvijaju
nad na{e odnose i pokazuju da mu{karac i èna mogu protuma~iti
isti razgovor razli~ito, ~ak i kada nema o~iglednog nesporazuma.
Obja{njavam za{to iskreni poku{aji za komunikacijom ~esto
zbunjuju i kako moèmo sprije~iti ili ublaìti neke od frustracija.
Moja knjiga Nisam tako mislila! pokazala je da ljudi imaju
razli~ite razgovorne stilove. Tako, kada govornici iz razli~itih
dijelova jedne zemlje, ili razli~itog etni~kog ili klasnog porijekla,
stupe u razgovor, malo je vjerovatno da }e njihove rije~i biti
shva}ene onako kako su mislili. Ali od nas se ne o~ekuje da se
~itavog ìvota usagla{avamo s drugim ljudima koji su iz sasvim
druga~ijeg kraja zemlje, ili pripadnici razli~itih etni~kih grupa,
mada mnogi to rade. Od nas se o~ekuje da se usaglasimo sa
ljudima drugog pola, i velika ve}ina to i ~ini, dugo, dosta dugo,
ako ne i ~itavog ìvota. I dok mnogi od nas (mada sve manji broj)
mogu da provedu dobar dio ìvota a da ne do|u u dodir sa
ljudima znatno druga~ijeg kulturnog porijekla, samo mali
broj - ~ak i oni koji su bez partnera ili koji su ustanovili odnose
sa partnerima istog pola - ne moè da izbjegne dodir sa ljudima
drugog pola u vidu rodbine ili saradnika na poslu, ako ne kao
prijatelja.
PREDGOVOR
PREDGOVOR
Nisam tako mislila! imala je deset poglavlja, od kojih se

jedno bavilo razlikama u razgovornim stilovima dva pola. Ali, u
devedeset odsto poziva za intervjue, ~lanke i predavanja, od mene
se o~ekivalo da se usredsredim na onih deset odsto knjige - poglavlje o mu{ko-ènskim razlikama. Svako je èlio da sazna
vi{e o polu i razgovornom stilu.
I sama sam èljela da saznam vi{e. I doista, odlu~ila sam da
postanem lingvista dobrim dijelom i zato {to je predmet koji je
predavala Robin Lejkof obuhvatao istraìvanje pola i jezika.
Moje prvo ve}e lingvisti~ko istraìvanje bilo je na temu pola i
kulturnih razlika u indirektnom obra}anju, a bila sam i poprili~no
upoznata sa istraìvanjima drugih ljudi na tu temu. Ali, iako sam
se uvijek povr{no bavila istraìvanjima na temu pola, nisam se
usredsredila na samu temu, djelimi~no i zato {to je oblast veoma
kontroverzna.
Kadgod pi{em ili govorim na temu spornih razlika u stilu
izme|u èna i mu{karaca, varnice ska~u. Mnogi uzvikuju da je to
{to govorim ta~no, da obja{njava njihovo sopstveno iskustvo.
Lakne im kada saznaju da je ono {to ih mu~i uobi~ajena stvar i da
nisu ni{ta krivi ni oni, ni njihovi partneri, ni njihova veza. Na~in
na koji njihovi partneri razgovaraju, koji su pripisali li~nom
neuspjehu, mogao bi da se posmatra kao odraz druga~ijeg
sistema. A njihov sopstveni na~in razgovora, zbog kojeg ih
partneri kinje godinama, mogao bi da se odbrani kao logi~an i
razuman.
Ali, iako veliki broj ljudi nalazi da moje obrazlaganje razlika
me|u polovima u razgovornim stilovima obja{njava njihovo
sopstveno iskustvo - i àrko èli da kao dokaz ponudi svoje
primjere - poneko se odmah uzbuni ~im ~uje da se pominje pol.
Poneki se, ne ~ase}i ~asa, razjare na sam pomen da postoje razlike
izme|u èna i mu{karca. Ovakva reakcija moè pote}i jednako od
mu{karaca i èna.
Svaki iskaz o mu{karcima i ènama koji poti~e od èna neki
mu{karci doìvljavaju kao optu`bu - karakteristi~an na~in na koji
zabacuju ruke kao da kaè: Vi mu{karci! îni im se da su

opredme}eni, da su oklevetani samim tim {to se o njima govori.
Na iskaze o ènama i mu{karcima ne lecnu se samo
mu{karci. Neke ène se pribojavaju, s pravom, da }e svaka
primjedba o razikama u polu biti shva}ena kao implikacija da su
upravo ène razli~ite - da odstupaju od standarda koji
otjelotvoruje mu{karac. Mu{ko je norma, ènsko je odstupanje od
norme. A korak je tako mali - mo`da neumitan - od druga~iji
do gori.
Nadalje, ako se pokaè da su ènski i mu{ki stilovi razli~iti,
obi~no se ènama kaè da treba da se promijene. Prijmjetila sam
da se to i meni de{ava kao odjek na rad. U ~lanku koji sam
napisala za Va{ington post predstavila sam razgovor jednog para
za vrijeme vo`nje. @ena je pitala: [to misli{ o jednom pi}u?
Njen mu` je iskreno odgovorio: Ne - i nisu zastali. Kasnije se
ozlojedio kada je shvatio da se njegova èna naljutila jer je htjela
da svrate na pi}e. Pitao se: Za{to nije prosto rekla {ta èli? Za{to
se sa mnom igrala `murke? @ena se, objasnila sam, naljutila ne
zato {to nije bilo po njenom, ve} zato {to njena èlja nije ni uzeta
u obzir. S njene ta~ke gledi{ta, ona je pokazala uvaàvanje za
èlje svog muà, ali on nije za njene.
Moja analiza je istakla da su mu{karac i èna u ovom
primjeru imali razli~ite, ali jednako valjane stilove. Ovaj se
aspekt izgubio u dobrano prera|enoj verziji mog ~lanka koji se
pojavio u Totonto staru gdje ja savjetujem: @ena mora shvatiti
da on, kada kaè da ili ne, time ne iznosi bespogovorni stav.
Urednik Stara isjekao je dio teksta koji je neposredno prethodio i
koji je glasio: Da bi razumio u ~emu je gre{ka, mu{karac mora
shvatiti da kada pita {ta bi on èlio, ona time ne traì informaciju,
ve} zapravo zapo~inje pregovore o tome {ta bi im oboma prijalo.
Sa svoje strane, èna mora shvatiti... Vje{tim rukovanjem
uredni~kim makazama moja tvrdnja da i mu{karci i ène treba da
se prilago|avaju preobraèna je u tvrdnju da ène, sa svoje strane,
treba da se potrude da razumiju mu{karce. Informisanjem èna o
20
21
PREDGOVOR
PREDGOVOR
tome {to one same treba da shvate implicira se da je mu{ki

na~in pravi, a ènski pogre{an. Ova preure|ena verzija
pre{tampana je u jedan ud`benik i gre{ka se strahovito umnoìla.
Svi smo svjesni jedinstvenosti svoga bi}a, ali druge obi~no
vidimo kao predstavnike grupe. To je prirodno, po{to svijet
moramo da sagledavamo u obrascima kako bi imao smisla; ne
bismo mogli da se nosimo sa svakodnevnom navalom ljudi i
predmeta ako ne bismo bili u stanju da {to{ta o njima predvidimo
i ako ne osje}amo da znamo ko su i {to su. Ali ova prirodna i
korisna te`nja za spoznajom obrazaca sli~nosti ima neugodne
posljedice. Uvredljivo je i podjednako zavodljivo svoditi
pojedinca na kategoriju. Dijeljenjem èna i mu{karca po
kategorijama rizikujemo da se redukcionizam poja~a.
Uop{tavanja, koliko god da isti~u sli~nosti, zamagljuju
razlike. Svako je oblikovan bezbrojnim uticajima, kao {to su
etnos, religija, klasa, rasa, starosna dob, profesija i geografska
oblast u kojoj ìvi on i njegova rodbina, kao i mnogim drugim
osobenostima grupe - sve je to izmije{ano sa li~no{}u pojedinca
i njegovim opredjeljenjima. Ljudi su skloni da o drugima sude
kroz jednu ili nekoliko odrednica, kao {to su ju`nja~ka
ljepotica, Jevrejin intelektualac iz Njujorka, bostonski
Braman ili temperamentni Italijan. Iako bi se iz ovih odlika
moglo predvidjeti ne{to od pona{anja ljudi ovako oslikanih, iz
opisa je vi{e izostalo nego je u njemu ostalo. Na bezbroj na~ina
svaka se osoba strahovito razlikuje od bilo koje druge - uklju~uju}i ma koga sa istim osobenostima.
Uprkos svim opasnostima, pridruùjem se ve} poodmaklom
dijalogu o polu i jeziku jer zanemarivanje razlika predstavlja ve}i
rizik od opasnosti koja poti~e od njihovog imenovanja.
Sakrivanje ne~eg krupnog pod tepih ne zna~i da }e ono nestati;
samo }ete se saplesti i prostrijeti koliko ste dugi i {iroki kada se
zaputite preko sobe. Poricanje stvarnih razlika moè samo
uve}ati zbrku koja je ve} uzela maha u ovoj oblasti mijenjanja i
ponovnog uspostavljanja odnosa izme|u mu{karaca i èna.
Pretvarati se da su ène i mu{karci isti vrije|a ène jer je

na~in na koji se s njima postupa zasnovan na mu{koj normi.
Uvredljivo je, tako|e, za mu{karce koji, dodu{e u dobroj namjeri,
razgovaraju sa ènama kao {to bi s mu{karcima i koji su zbunjeni
kada njihove rije~i ne padaju na plodno tle, ili izazivaju
ozloje|enost, bijes ~ak.
Ovaj paradoks dobro je iskazala jedna Amerikanka indijskog
porijekla Ebi Ebinanti, opisuju}i za{to joj je studij prava bio te{ko
i bolno iskustvo:
22
23
Ljudima se nije dopadalo i nevoljko su prihvatali ideju da se

Indijke ili ène {koluju za pravnike. Neki ljudi prosto nisu
mogli da se opredijele {ta im je mrskije. Neki su se pretvarali
da nema nikakve razlike, da smo svi jednaki. I ja sam mogla
biti jedna od momaka, jedna od bijelih momaka. Ni
slu~ajno. Oba ova pristupa su mi stvarala probleme.
Lako je pojmiti kako bi ljudi kojima je mrska predstava da
ène ili Indijke budu pravnici pravili probleme jednoj Indijki na
pravnom fakultetu. Malo je teè shvatiti kako bi joj stvarali
probleme oni koji su èljeli da je prihvate kao jednaku. Predstava
o njoj kao jednakoj bila je pogubna, jer ona to nije bila: poimanja,
vrijednosti i stilovi koji su odraàvali i ovjeravali njihov
identitet - potcjenjivali su njen.
Zbog èlje da ustvrde kako su ène jednake, neki nau~nici
nisu spremni da pokaù da su razli~ite, jer razlike mogu da se
iskoriste za opravdanje nejednakog tretmana i oportunosti.
Koliko god da razumijem i saosje}am sa onima koji èle da
razlike izme|u mu{karaca i èna i{~eznu {to je samo mala
dru{tvena nepravda koja bi se dala popraviti - moje istraìvanje,
istraìvanje drugih, moje sopstveno i iskustvo drugih, kazuju mi
da to jednostavno nije ta~no. Razlike u polu postoje i ogledaju se
u na~inu govora i mi treba da ih identifikujemo i shvatimo. Bez
tog razumijevanja osu|eni smo da krivimo druge ili sebe - ili
PREDGOVOR
PREDGOVOR
vezu - za, ina~e, zbunjuju}e i razorne posljedice na{ih

suprotstavljenih razgovornih stilova.
Prepoznavanje razlika me|u polovima osloba|a ~ovjeka od
tereta patologije pojedinca. Mnoge ène i mu{karci nezadovoljni
su svojim vezama i postaju jo{ vi{e frustrirani kad poku{aju da o
tome razgovaraju. Usvajanjem sociolingvisti~kog pristupa vezi
utire se put obja{njenju ovih nezadovoljstava, a da se pri tom niko
ne optuì da je {a{av ili da pogre{no misli ili da se okrivi - ili
odbaci sama veza. Ako prepoznamo ili razumijemo me|usobne
razlike, moèmo ih uvaìti, prilagoditi im se i uzajamno u~iti iz
stilova.
Sociolingvisti~ki pristup koji sam usvojila pokazuje da do
mnogih nesuglasica dolazi zato {to dje~aci i djevoj~ice odrastaju
u su{tinski razli~itim kulturama, tako da razgovor izme|u
mu{karca i ène predstavlja me|ukulturnu komunikaciju.
Me|ukulturni pristup razlikama koje proisti~u iz pola u
razgovornim stilovima razlikuje se od istraìvanja o polu i jeziku
u kojima se tvrdi da razgovor izme|u mu{karaca i èna ne te~e
kako treba jer mu{karci teè da dominiraju nad ènama. Niko ne
moè pore}i da su mu{karci kao klasa dominantni u na{em
dru{tvu i da mnogi mu{karci èle da uspostave prevlast nad
ènama u svom okruènju. Pa ipak, ne radi se ovdje samo o
dominaciji mu{karaca. Ona nije dovoljno opravdanje za sve {to se
de{ava u razgovorima izme|u mu{karaca i èna - naro~ito
razgovorima u kojima su nepatvoreni napori da se jedni s
drugima ophode s pa`njom i po{tovanjem. Dominacija nije
uvijek rezultat namjere da se dominira. To je upravo novost koju
ova knjiga donosi.
U ovoj eri novih mogu}nosti, ène zapo~inju pohod na
rukovode}a mjesta. U po~etku smo mislili da one mogu nastaviti
s uobi~ajenim na~inom govora, ali to ~esto ne ide. Logi~an korak
koji se name}e jeste da promijene svoj stil i govore kao mu{karci.
Nastranu odbojnost prema ~injenici da samo ène treba da se
promijene, ni ovo nije upalilo, jer se ène koje govore kao
mu{karci prosu|uju razli~ito - i surovo. Nemamo drugog izbora

do da preispitamo na{e izbore i u~inak koji imaju. Samo
uzajamnim razumijevanjem stilova i na{ih sopstvenih
opredjeljenja moèmo po~eti da shvatamo svoje mogu}nosti i
izbjegnemo zabran jednoobraznog razgovornog stila.
Razlike razgovornih stilova ne obja{njavaju sve probleme u
odnosima izme|u mu{karaca i èna. Vezama nekada prijete
psiholo{ki problemi, su{tinski izostanak ljubavi i pa`nje, prava
sebi~nost - i stvarne posljedice politi~ke i ekonomske
nejednakosti. Ali bezbrojne su, tako|e, situacije u kojima se
iznose neosnovane optu`be zbog navedenog, prosto zato {to
partneri na razli~it na~in iskazuju svoje misli i osje}anja i svoja
poimanja o tome kako komunicirati. Ako bismo mogli pa`ljivo
srediti razlike koje proisti~u iz razgovornih stilova, bili bismo u
boljoj poziciji da se odupremo stvarnim sukobima interesa - i da
prona|emo zajedni~ki jezik kojim bismo o njima pregovarali.
Na po~etku predgovora Nisam tako mislila! ispri~ala sam o
studentkinji koja mi je rekla da su predavanja koja je pratila na
Dòrd`taun univerzitetu spasila njen brak. Ne tako davno, ista
èna - sada profesor, jo{ uvijek u braku - napisala mi je pismo.
Rekla mi je da su ona i njen mu` razgovarali i da se iz nekog
razloga razgovor pretvorio u raspravu. Usred nje, on je rekao
kipte}i od bijesa: Bolje bi bilo da dr Tanen poùri i napi{e tu
novu knjigu, jer ova rabota od pri~e izme|u mu{karaca i èna
postaje preveliki problem! Zavr{avaju}i predgovor, poklanjam
ovu knjigu njemu i svim ènama i mu{karcima koji daju sve od
sebe kako bi razgovarali.
24
25
JEDAN
Razli~ite rije~i,
razli~iti svjetovi
rije mnogo godina bila sam udata za mu{karca koji mi je

vi~u}i govorio: Ne dozvoljavam ti da podiè{ ton kad
govori{ sa mnom, jer ti si èna, a ja mu{karac. Ovo me je
porazilo jer sam znala da nije po{teno. Ali znala sam i {ta je po
srijedi. Pripisala sam njegovu pristrasnost djetinjstvu u zemlji
gdje je mali broj ljudi mislio da mu{karci i ène imaju ista prava.
Sad mi je mu` ~ovjek koji mi je partner i prijatelj. Odrasli
smo u sli~nim uslovima i dijelimo iste vrijednosti i interesovanja.
Nepresu{no je zadovoljstvo s njim razgovarati. Divno je imati
TI JEDNOSTAVNO NE RAZUMIJE[
RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI
nekog kome moè{ sve da kaè{, nekog ko razumije. Ali on ne

vidi uvijek stvari na isti na~in kao i ja, ne reaguje uvijek na stvari
kako ja to od njega o~ekujem. A ja ~esto ne razumijem za{to on
govori ono {to govori.
U vrijeme kad sam po~ela rad na ovoj knjizi, radili smo u
razli~itim gradovima. Ljudi su ~esto saàljivo govorili stvari kao:
Mora da je te{ko i Kako to podnosi{? Bila sam spremna da
prihvatim saàljiv ton i odgovorim: Dosta smo u avionu.
Ponekad bih pridodala pone{to njihovoj brizi: Najgori dio je
pakovanje i raspakivanje. Moj mu` je druga~ije reagovao, ~esto
iritiran. Ponekad je odgovarao tako {to je zanemarivao te lo{e
strane: Kao ljudi od nauke provodimo ~etiri dana vikenda
zajedno, sve praznike tokom {kolske godine kao i ~etiri ljetnja
mjeseca. âk nam je bilo dobro jer smo mogli neometano da
radimo. Jednom sam slu~ajno ~ula kako je nekom sumnji~avom
~ovjeku rekao da smo sre}ni jer su nau~ne studije pokazale da
bra~ni partneri provode manje od pola sata sedmi~no u razgovoru
jedno s drugim; govorio je, u stvari, da na{a situacija ima
prednosti.
Nisam prigovarala na~inu na koji je moj mu` govorio - sve
{to je rekao bilo je istina - me|utim, bila sam iznena|ena. Nisam
razumijela za{to je onako reagovao. Objasnio mi je da je osjetio
tra~ak saàljenja u nekim bri`nim rije~ima kao da je sagovornik
èlio da kaè: Tvoj brak nije pravi; lo{ izbor profesije dao je lo{e
rezultate. @ao mi te je, gledam te sa visine sopstvene ispunjenosti,
s obzirom na to da smo moja èna i ja izbjegli tvoj udes. Nije mi
palo na pamet da bi u ovim izrazima brige moglo biti iskazivanja
superiornosti, iako sam mogla da ih shvatim kad mi je na njih
skrenuta pa`nja. âk i kad sam shvatila u ~emu je stvar, bila sam
sklona da mislim da je odgovor moga muà pomalo ~udan, s
dozom li~nog hira. êsto je u ljudima gledao suparnike i
protivnike tamo gdje ja nisam.
Nakon {to sam obavila istraìvanje koje je prethodilo ovoj
knjizi, uvidjela sam da je moj mu` posmatrao svijet onako kako
to rade mnogi mu{karci: kao individua u hijerarhijskom

dru{tvenom poretku u kojem je on ili gore ili dolje. U ovom
na{em svijetu razgovor je pregovaranje u kome ljudi poku{avaju
da postignu i zadrè glavnu rije~ ako mogu i za{tite se od
poku{aja drugih ljudi da ih zbace i gurnu u stranu. @ivot je, dakle,
takmi~enje, borba da se sa~uva nezavisnost i izbjegne proma{aj.
Ja sam, s druge strane, prilazila svijetu kao i ve}ina èna: kao
jedinka u mno{tvu odnosa. U ovom svijetu razgovori su
pregovori zbog bliskosti u kojoj ljudi poku{avaju da na|u i pruè
potvrdu i podr{ku i da u tome postignu saglasnost. One
poku{avaju da se za{tite od poku{aja drugih ljudi da ih odgurnu.
@ivot je, dakle, zajednica, borba da se sa~uva intimnost i izbjegne
izolacija. Ako hijerarhije i postoje u ovom svijetu, to su vi{e
hijerarhije prijateljstva nego hijerarhije mo}i i postignu}a.
@ene su tako|e zaokupljene time da postignu status i
izbjegnu poraz, ali to nisu ciljevi na koje su usredsre|ene sve
vrijeme: one poku{avaju da ih ostvare kroz vezu s nekim.
Mu{karce tako|e zaokuplja postizanje bliskosti i izbjegavanje
usamljenosti, ali oni nisu usmjereni na ove ciljeve i poku{avaju
da ih ostvare kroz suprotstavljanje.
U razgovorima o razlikama me|u nama s ovog aspekta, mu`
mi je ukazao na razliku koja mi je promakla: on je reagovao na
na~in koji sam opisala samo ako su izrazi zabrinutosti dolazili od
ljudi kod kojih je osjetio svijest o hijerarhiji. Bilo je trenutaka
kada sam i mrzjela te izlive saàljenja kod ljudi zbog mog braka
koji je opstajao zahvaljuju}i prevoznim sredstvima. Sje}am se da
me je uvrijedio ~ovjek koji je imao podrugljiv blijesak u o~ima
kada me je pitao: Kako ti uspijeva ova romansa na daljinu?
Jednom drugom prilikom mi je stvarno i{la na nerve jedna èna,
koja me znala samo po ~uvenju, i u pauzi jednog komada u
pozori{tuna pri{la, saznala za na{u situaciju tako {to je moga
muà pitala gdje radi i nastavila razgovor sve u tom smislu. U tim
slu~ajevima moj poloàj nije ugroèn, moj mir jeste. Moj mu` je
30
31
bio uvrije|en onim {to je on shvatio kao te`nju ka superiornom

statusu, a ja sam ih doìvjela kao te`nju neprimjerenoj prisnosti.
Prisnost je klju~ u svijetu odnosa gdje ljudi pregovaraju o

sloènoj mreì prijateljstva, svode razlike na najmanju mjeru,
poku{avaju da postignu saglasnost, izbjegavaju pojavu bilo kakve
superiornosti koja bi istakla razlike. U svijetu statusa, nezavisnost
je klju~, jer je prevashodno sredstvo ustanovljenja statusa
govoriti drugima {ta da rade, primati naredbe je odrednica nièg
statusa. Iako je svim ljudima potrebna prisnost i nezavisnost, ène
teè da se usredsrede na ovo prvo, mu{karci na drugo. Kao da im
krv te~e u suprotnim smjerovima.
Ove razlike omogu}avaju ènama i mu{karcima da razli~ito
gledaju na iste situacije, kao {to je to u slu~aju bra~nog para koji
}u za svrhe ovog rada nazvati Linda i Dò{. Kada je Dò{ov stari
drugar iz {kole pozvao u kancelariju i rekao da }e sljede}eg
mjeseca biti u njegovom gradu, Dò{ ga je pozvao u goste za
vikend. Date ve~eri on je obavijestio Lindu da }e imati gosta i da
}e njih dvojica malo prozujati te prve ve~eri kao u stara dobra
vremena. Lindi nije bilo pravo. Ona je trebalo da bude odsutna
zbog posla cijele prethodne sedmice, i petak ve~e, vrijeme
njihovog izlaska, bila bi njena prva no} kod ku}e. Ali ono {to ju
je najvi{e naljutilo jeste ~injenica da je Dò{ sve ove planove
pravio bez nje, umjesto da se prvo sa njom posavjetuje, pa tek
onda pozove druga.
Linda ne bi nikada planirala ve~e ili vikend, a da se
prethodno dogovori sa Dò{om. Ona ne shvata za{to on ne
pokazuje istu ljubaznost i razumijevanje koju ona pokazuje
prema njemu. Kad ona protestvuje, Dò{ kaè: Ne mogu svom
starom drugu da kaèm - moram da traìm dozvolu od ène.
Dò{u je svaki dogovor sa ènom li~io na traènje dozvole,

{to upu}uje na to da on nije nezavisan, niti slobodan da postupi
prema svom naho|enju. Zbog takvog bi se postupka osje}ao kao
dijete ili maloljetna osoba. Za Lindu dogovor nema nikakve veze
s dozvolom. Ona podrazumijeva da supru`nici razgovaraju o
svojim planovima jer su im ìvoti isprepletani, stoga postupci
jednog imaju posljedice na drugog. Ne samo {to Lindi ne smeta
da nekom kaè: Moram da vidim Dò{om, naprotiv, ona to
voli. Prija joj osje}anje da nije sama i {to moè da pokaè da joj
je ìvot za ne~iji drugi vezan.
I Lindu i Dò{a je ovaj i sli~ni incidenti uzbudio vi{e nego su
èljeli da pokaù, jer je zasjekao do u samu sr` njihova bi}a.
Linda je bila povrije|ena jer je osjetila da nije uspostavljena
bliskost u njihovom odnosu. Njega nije bilo briga za nju koliko
nju za njega. A on je bio povrije|en jer je osjetio da ona poku{ava
da ga kontroli{e i ograni~i mu slobodu.
Sli~an konflikt tinja izme|u Luiz i Houija, drugog para oko
novca. Luiz ne bi nikada kupila ni{ta skuplje od sto dolara, a da
o tome ne porazgovara sa Houijem; on, naprotiv, ode i kupi sve
{to mu padne na pamet i {to sebi moè da priu{ti, kao, na primjer,
strug ili novu kosa~icu za travu. Luiz je uznemirena, ne zato {to
ne odobrava kupovinu, ve} zato {to se on pona{a kao da ona ne
postoji.
Mnoge ène osje}aju da je prirodno da se posavjetuju sa
svojim partnerima o svemu, dok mnogi mu{karci automatski
donose odluke, ne konsultuju}i svoje partnerke. Ovo vjerovatno
odraàva razli~itost poimanja o tome {to je dono{enje odluke.
@ene o~ekuju da se o odlukama razgovara, a onda o njima
sporazumno odlu~i. One cijene sam razgovor kao dokaz
bliskosti i komunikacije. Me|utim, mnoge mu{karce optere}uju
duga~ke diskusije o onome {to oni smatraju nebitnim odlukama i
osje}aju se kao da su u klopci ako ne mogu da odlu~uju bez
prethodne pri~e. Kada ène zapo~nu neobavezan razgovor
32
33
P RISNOST
I NEZAVISNOST
pitanjem: [ta ti misli{? mu{karcima se ~ini da se od njih traì

da presude.
Komunikacija je stalni ~in balansiranja, òngliranja
sukobljenim potrebama za prisno{}u i nezavisno{}u. Preìvjeti na
ovom svijetu podrazumijeva pona{anje u skladu sa ostalima, ali
preìvjeti kao li~nost, ne kao zubac na zup~aniku - zahtijeva
samostalan ~in. U neku ruku svi ljudi su isti. Svi mi jedemo i
spavamo, pijemo i smijemo se, ka{ljemo i ~esto jedemo iste stvari
i smijemo se istim stvarima. Ali na neki na~in svaki je ~ovjek
razli~it i razli~ite potrebe i postupci mogu da se me|usobno
sukobljavaju. Iz istog menija ljudi razli~ito naru~uju. Ako se za
dezert nudi kola~ - postoji vjerovatno}a da jedan ~ovjek dobije
ve}e par~e od drugog i jo{ je ve}a vjerovatno}a da }e jedan
pomisliti da je par~e onog drugog ve}e, bez obzira na to da li je
zaista tako.
Ako prisnost poru~uje: Mi smo bliski i isti, nezavisnost

poru~uje: Mi smo zasebni i razli~iti, lako je uo~iti da se prisnost
i nezavisnost ti~u statusa. Osnovni element jedne veze je
simetrija. Ljudu su isti s osje}anjem jednake bliskosti jednog
prema drugome. Osnovni element statusa je asimetrija: ljudi nisu
isti, oni su na razli~itim mjestima u hijerarhiji.
Ova dvojnost je naro~ito jasna u izrazima saosje}anja ili
brige koji su potencijalno dvosmisleni. Mogu se interpretirati bilo
simetri~no, kao dokaz drugarske brige me|u jednakima, ili
asimetri~no, kao izraz brige onog ko je vi{e na ljestvici, o onom
ko je niè. Kad pitate nezaposlenog da li je na{ao posao, da li je
bezdjetni par dobio bebu, da li je va{ kolega izabran u
profesorsko zvanje, to moè da zna~i, i da se protuma~i, bez
obzira na namjeru - kao izraz ljudske brige od strane osobe koja
razumije i kojoj je stalo, ili kao podsje}anje na slabost od strane

nekog kome je bolje i ko je toga svjestan, dakle kao saàljenje.
Ovo drugo gledi{te - sau~e{}e, izgleda ve}ini mu{karaca
o~igledno. Na primjer, ubogaljeni planinar po imenu Toni
Vitaker, koji predvodi grupe sebi sli~nih na jednoj ekspediciji,
primijetio je: Ne moè{ da saosje}a{ sa nekim kome se divi{ - izjava koja me se doimala kao sasvim neta~na.
Simetrija veze je ono {to stvara zajednicu: ako se dvoje ljudi
bore za bliskost, oboje streme istom. Asimetrija statusa je ono {to
stvara nadmetanje: ne mogu oboje imati posljednju rije~, tako da
je pregovaranje oko statusa protivrje~an dio odnosa. U jednom
ranijem radu, do detalja sam istraìvala zakonitosti prisnosti
(koju sa tretirala kao bliskost) i nezavisnost, ali sam teìla tome
da zanemarim snagu statusa i njegovu protivrje~nu prirodu. Kada
sam jednom ustanovila zakonitost njihove prirode, primijetila
sam ih svuda oko sebe. Zagonetno pona{anje prijatelja i saradnika
kona~no je postalo shvatljivo.
Razlike u prilazu datoj situaciji koje smo moj mu` i ja imali,
koje su ranije bile zagonetne, odjednom su dobile svoj smisao. Na
primjer, u jednom dèz-klubu, kelnerica mi je preporu~ila jelo od
rakova koje je bilo grozno. Nisam znala da li da ga vratim ili ne.
Kad je do{la i pitala me kakvo je jelo, rekla sam da mi se zaista
nije dopalo. Ona je pitala: [to nije bilo u redu? Pogleda
prikovanog za sto, moj mu` je odgovorio: Rakovi nisu svjeì.
Konobarica je odmah uzvratila: Bili su zamrznuti! [to
o~ekujete? Pogledala sam je pravo u o~i i rekla: Jednostavno
nam se ne svi|aju. Ona je rekla: Ako vam se nije dopalo, mogla
sam donijeti ne{to drugo.
Nakon {to je konobarica i{~ezla s jelom, moj mu` i ja smo
prsnuli u smijeh jer smo shvatili da upravo igramo po scenariju o
kakvom sam pisala. On je ~uo njeno pitanje [ta ne valja? kao
izazov na koji je morao da odgovori. On ne voli da raspravlja,
stoga je skrenuo pogled da bi ublaìo ono {to je osje}ao kao
obavezni odziv na izazov: instinktivno je osjetio da mora ne{to da
34
35
A SIMETRIJE
izna|e u vezi s jelom da bi opravdao moju pritu`bu. (To je radio

zbog mene.) Pitanje [ta nije u redu? shvatio je kao zahtjev za
informacijom. Ja sam instinktivno traìla na~in da budem u
pravu, a da pri tom ona ne bude kriva. Mo`da zato {to je èna,
odgovorila je povoljnije na moj pristup.
Kada sam razgovarala sa prijateljima i raznim grupama
slu{alaca o ovim razlikama, oni su tako|e tvrdili da tek sada
mogu na}i obja{njenje za prethodno neodgovaraju}e pona{anje.
Na primjer, jedna èna mi je rekla da kona~no razumije za{to je
njen mu` odbijao da razgovara sa svojim {efom o tome da li }e
biti unaprije|en ili ne. @elio je da zna, jer bi u slu~aju negativnog
odgovora potraìo drugi posao. Ali, umjesto da pita, sekirao se i
zlopatio, izgubio san, utonuo u brigu. Po{to nije imala drugih
obja{njenja, ona èna je zapala u psihoanaliziranje: njen mu`
mora da je nesiguran, boji se da bude odbijen. S druge strane,
svako je nesiguran do izvjesne granice. Njen mu` je, u stvari, bio
prili~no samopouzdan ~ovjek. A ona, koja je verovala da je
jednako nesigurna kao i on, nije oklijevala da ode do svog {efa i
pita ga ho}e li joj dati stalno zaposlenje.
Nakon {to se rasvijetlila klju~na uloga koju igra status u
odnosima me|u mu{karcima, sve je postalo jasno. Pitati gazdu o
mogu}nostima za unapre|enje dovodi u fokus hijerarhiju u
odnosima, podsje}aju}i pri tom obojicu da je slu`benikova
budu}nost u {efovim rukama. Pozicija nièg statusa izazivala je
krajnju nelagodu u ovom mu{karcu. Iako je njegova èna bila u
sli~noj poziciji u odnosu na svog {efa, u njenoj glavi nije zvonilo
na uzbunu kao u njegovoj.
Kroz sli~no prisje}anje, jedna èna koja radi u prodaji
uzviknula je da sada razumije zagonetnu transformaciju kojoj je
vo|a njenog tima podlegao kada je unaprije|en u {efa odsjeka.
Bila je ubije|ena da }e biti savr{en {ef jer je prema
pretpostavljenima imao dovoljnu dozu nepovjerenja. Kao vo|a
tima, rijetko se kanio da ide na sastanke koje je sazivala uprava,
podsticao je ~lanove da izraze svoje mi{ljenje i sud, zdu{no se
trude}i da prilagodi pravila sebi u korist. Ali nakon {to je

postao {ef odsjeka, ovaj se ~ovjek nije mogao prepoznati.
Ustanovio je vi{e pravila nego se moglo sanjati, a izuzeci su
mogli biti napravljeni samo ako mu se slu`benik obratio u
pismenoj formi.
Ovaj ~ovjek se pona{ao druga~ije jer je sada imao druga~iji
poloàj u hijerarhiji. Kad je bio pod vla{}u uprave, radio je sve da
tu vlast ograni~i. Ali kada je sam dobio sva ta ovla{}enja, u~inio
je sve da ih pro{iri, izbjegavaju}i sastanke i izvrdavaju}i propise,
pokazao je ne toliko nepo{tovanje prema hijerarhiji, koliko svoju
nelagodu {to je u hijerarhiji u pot~injenom poloàju.
Jedna èna tako|e je rekla da je napokon razumjela za{to joj
je vjerenik, koji veoma vjeruje u jednakost, jednom do{apnuo da
spusti glas. Moji prijatelji su dolje, rekao je. Ne èlim da
steknu utisak da mi nare|uje{.
Utisak da su ène ~angrizala moè da proiza|e iz
isprepletenosti mu{kih i ènskih stilova: ène su sklone da urade
ono {to se od njih traì, dok su mu{karci skloni da se opiru i
najslabijem takvom nagovje{taju, naro~ito ako dolazi od ène.
@ena }e biti sklona da ponovi zahtjev na koji nije dobila nikakav
odgovor jer je uvjerena da }e njen mu` uraditi ono {to ona traì
ako je razumio {to ona zaista èli od njega. Mu{karac, pak, ako
èli da izbjegne osje}anje da slu{a nare|enja, instinktivno }e
sa~ekati prije nego u~ini to {to ga je ona zamolila, sve u namjeri
da stekne privid da to radi od svoje volje. Nagovaranje je rezultat
jer svaki put kad ona ponovi svoj zahtjev, on odlaè njegovo
ispunjenje.
36
37
M JE[OVITE
METAPORUKE POMO]I
Emili i Dèjkob su sami planirali svoje vjen~anje, ali Emilini

roditelji su u~estvovali velikom sumom u tro{kovima. U èlji da
sve po|e kako treba, njeni roditelji su ~esto zvali da do detalja

saznaju cijene namirnica i usluga. Koje }e predjelo biti sluèno?
Koliko par~adi po osobi? [ta uklju~uje ve~era? Ho}e li celer i
masline biti na svakom stolu? Koje }e cvije}e biti aranìrano?
Imaju li to sve napismeno? Emili i Dèjkob su shvatili ova
detaljna pitanja kao da je vjen~anje dovedeno na rub propasti
zbog njihove nespretnosti da ga organizuju. Kao odgovor na
Emiline proteste, njena majka je objasnila: Mi èlimo da
budemo dio plana, mi èlimo da pomognemo.
Kao i sa izrazima sau~e{}a, postoji uvijek jedan paradoks u
nu|enju ili pruànju pomo}i. Ono u jednakoj mjeri sluì onome
kome se ona ukazuje kao {to je i velikodu{ni gest koji pokazuje
pa`nju i doprinosi odnosu. Ali isto onoliko koliko je asimetri~no,
pruànje pomo}i stavlja ~ovjeka u nadre|en poloàj u odnosu na
drugu osobu. U terminologiji Gregorija Bejtsona moèmo
posmatrati pomo} kao poruku - o~igledno zna~enje jednog gesta.
Ali u isto vrijeme, ~in pomaganja {alje metaporuku, tj.
informaciju o odnosima izme|u ljudi koji su u pitanju i njihovom
stavu prema onome {to kaù ili rade. Drugim rije~ima, poruka
pomaganja kaè: Ovo je dobro za tebe. Ali stvarno davanje
pomo}i izgleda da {alje poruku: Ja sam sposobniji od tebe, i u
tom smislu ima pozitivno zna~enje za onog koji pomaè.
U interpretiranju metaporuka statusa i veze u jednom
naro~itom primjeru pruànja pomo}i ili bilo kojeg
komunikacijskog akta, mnogo zavisi od toga kako se stvari rade i
{ta se pri tom kaè. Na primjer, u jednom izrazu saosje}anja, to
koje su rije~i upotrebljene, ton kojim su re~ene, izraz lica i gest
koji ih prate, sve doprinosi ukupnom utisku. Svi ovi signali {alju
metaporuke o tome {to komunikacija zna~i. Utje{iteljsko
tap{anje moè poja~ati utisak o saàljenju, zabrinuti pogled moè
poja~ati utisak da je druga osoba u velikoj nevolji; jedan nehajni
osmijeh, umjesto toga, mogao bi nagovijestiti da je takvo pitanje
znak zabrinutosti me|u jednakima.
Te suprotstavljene metaporuke koje su inherentne u samom

pruànju pomo}i postaju naro~ito o~igledne kada su ljudi u
hijerarhijskom odnosu jedni prema drugima prirodom svoga
posla. Ba{ kao {to su roditelji ~esto frustrirani pri poku{aju da
budu prijatelji svoje djece, tako i {efovi koji poku{avaju da daju
prijateljski savjet svojim pot~injenima mogu zaklju~iti da su
njihove rije~i, namjerene simetri~no, interpretirane kroz
asimetri~ni filter. Na primjer, direktor jednog centra za
retardirane osobe bio je pun razumijevanja za pritu`be svog
osoblja na njihove niske plate, tako da je na jednom sastanku
govorio, po njegovom ubje|enju, sa zabrinuto{}u i otvoreno{}u.
Sloìo se sa njima priznav{i da njihov posao ne}e donijeti nikada
dovoljno da mogu da izdràvaju porodice. Tako|e im je rekao da
ne}e mo}i da uznapreduju do nekog bolje pla}enog posla ako
nemaju diplomu. Kao njihov prijatelj, savjetovao im je da,
ukoliko èle unosnije karijere, moraju promijeniti posao. Osoblje
nije naro~ito visoko ocijenilo direktorovu iskrenost, jer njegovu
komunikaciju nisu primili kao izraz brige za njihovu dobrobit
koja je dolazila od njima jednakog. To su ~uli prije kao prijetnju
koja dolazi od gazde: Ako vam se ovdje ne dopada, sre}an vam
put.
38
39
U RAMLJIVANJE
O metaporukama se moè misliti na jo{ jedan na~in, a to je da one
uramljuju razgovor jednako kao {to i ram slike obezbje|uje
kontekst likovima sa slike. Metaporuke omogu}uju da znate kako
da interpretirate ono {to neko kaè identifikuju}i aktivnost koja se
pri tom odvija. Je li to neka rasprava ili neobavezni razgovor? Da
li je po srijedi pomo}, savjet ili prijekor? U isto vrijeme,
omogu}avaju vam da znate koji poloàj ima govornik i koja je
uloga vama dodijeljena.
Sociolog Ervin Gofman koristi izraz poredak da izrazi ovaj

aspekt postavljanja scene. Ako si me svrstao niè, onda ti,
svakako, ima{ vi{i poloàj u odnosu na mene. [tovi{e, pokazuju}i
svrstanost koju imate u odnosu na druge, ono {to kaète uokviruje
vas, ba{ kao {to i vi uokvirujete ono {to kaète. Na primjer, ako s
drugima razgovarate kao da ste nastavnik, a oni studenti, mogu
ste}i utisak da vas va{ na~in uokviruje kao da govorite s visine.
Ako s drugima razgovarate kao da vam je potrebna pomo} ili
obja{njenje, ljudi mogu da vas doìve kao nesigurnog,
nesposobnog ili naivnog. Na{e reakcije na ono {to drugi kaù
~esto su izazvane onim kako mi osje}amo da su nas drugi
uokvirili.
koji ocjenju takve gestove kao u~tive vide jedino vezu: [to je
fini. A to je dimenzija koju je onaj koji velikodu{an gest ~ini
spreman da vidi i razlog zbog kojeg }e se, naravno, rasrditi ako se
njegov u~tiv gest protuma~i kao protest, a ne kao zahvalnost.
Ali ako je dozvola da se nastavi put kolima samo u~tiv gest
koji nekom daje prednost, za{to tako mnogo mu{karaca odbija da
prihvati to ponu|eno pravo prvenstva? Zato {to je davanje
znakova drugoj osobi u saobra}aju ~uvanje nezavisnosti: voza~
odlu~uje sam o svojim postupcima i ne èli da mu drugi govore
{ta da radi.
Z A[TITNI
S AVREMENO
LICE VITE[TVA
RAM
Postavljanje okvira je klju~ za sljede}i uobi~ajeni prizor. Jedna

kola se sporo kre}u ulicom, dok druga izlaze s parkinga. Voza~
parkiranih kola oklijeva, dok voza~ drugih zastaje i signalizira
ma{u}i rukom da ustupa pravo prvenstva. Ako je voza~
parkiranog automobila èna, svi su izgledi da }e se osmijehom
zahvaliti i produìti dok galantni mu{karac ~eka. Ali ako je voza~
parkiranih kola mu{karac, on }e na mahanje uzvratiti mahanjem i
insistirati na tome da sam sa~eka iako bi lako mogla da ubrzo
nai|u druga kola.
Galantni mu{karac koji drì vrata otvorena ili daje èni znak
i pu{ta joj pravo prvenstva, pregovara i o statusu i o vezi. Statusna
razlika se implicira metaporukom kontrole: èna uspijeva da
nastavi vo`nju, ne zato {to je to njeno pravo, ve} zato {to je on
obezbijedio to, tako da je ona uramljena kao podre|ena. Dalje,
oni koji su u poziciji da obezbje|uju privilegije, tako|e su u
poziciji da promijene mi{ljenje i ukinu ih. Na ovu dimenziju neke
ène reaguju kada galantne gestove nazivaju {ovinisti~kim. Oni
Za{titni~ki gest koji ~ini mu{karac poja~ava tradicionalno

svrstavanje prema kojem mu{karci {tite ène. Ali za{titni~ki gest
sa ènine strane ukazuje na druga~iji scenarij: onaj u kome èna
{titi djecu. To je razlog zbog koga mnogi mu{karci odolijevaju
naporima èna da uzvrate za{titni{tvo - to ih navodi na osje}anje
da su uramljeni kao djeca. Ovaj dublji smisao dinamike odnosa
stvara osje}aj onoga {to bi ina~e bila bespredmetna rasprava
izme|u èna i mu{karaca.
Evo jednog primjera refleksnog gesta koji je vodio u
trenuta~nu frustriranost. Sandra je vozila dok je Moris sjedio na
sjedi{tu pored nje. Kada je morala da najednom zako~i, uradila je
ono {to je njen otac uvijek radio ako je morao naglo da zako~i dok
je Sandra sjedela pored njega: u trenutku kada je ko~ila,
ispruìla je desnu ruku da za{titi osobu pored sebe da ne lupi o
staklo.
Ovaj gest je bio, u stvari, simboli~an, Sandrina desna ruka
nije bila dovoljno jaka da zadrì Morisa. Mo`da je glavna svrha
tog gesta bila upozorenje na naglo ko~enje. U svakom slu~aju,
njen gest, kao i gest njenog oca, bio je automatski i to joj je
40
41
davalo osje}aj da je spretna i obzirna. Ali Morisa je to

izbezumilo. Razlog koji je on naveo bio je da iz bezbjednosnih
razloga ona treba obje ruke da drì na volanu. Znala je da nije
izgubila kontrolu nad vozilom kada je ispruìla ruku, stoga ovo
nikada nijesu uspjeli da izglade. Sre}om, ona se disciplinovala da
odoli ovom impulsu u vo`nji s Morisom da bi izbjegli sva|u, ali
se osje}ala tu`no sputanom onim {to je shvatila kao njegovu
iracionalnu reakciju.
Iako je Moris obja{njavao svoju reakciju bezbjednosnim
razlozima, on je, u stvari, odgovorio na uramljivanje
nagovije{teno gestom. Osjetio se ugroènim, postupalo se s njim
kao s djetetom jer je Sandra, ispruìv{i ruku, {titila njega. U
su{tini, Moris se ve} osje}ao nelagodno zbog toga {to pasivno
sjedi dok Sandra vozi, ~ak iako su to njena kola. Mnogi mu{karci
i ène koji osje}aju da su postigli jednakost u odnosima nalaze da,
kad god u|u u kola zajedno, ona automatski sjeda na mjesto do
voza~a, a on za volan; ona vozi samo kad on nije tu.
în za{titni{tva kadrira za{titnika kao dominiraju}u osobu, a
{ti}enika kao podre|enu. Ali statusna razlika signalizovana ovim
po~etkom, svrstavanjem, moè biti o~iglednija mu{karcima. Kao
posljedica, ène koje misle u terminima veze mogu da
razgovaraju i da se pona{aju tako da prihvataju za{titni{tvo,
nesvjesne da drugi to vide kao prihvatanje podre|ene pozicije.
I status i veza mogu biti upotrijebljeni kao sredstva da se stvari

obave kroz razgovor. Pretpostavimo da èlite da vam do|e
vodoinstalater koji je zauzet ~itavog sljede}eg mjeseca. Moète
upotrijebiti strategiju iz domena veze ili razlike u statusu. Ako
birate status, mo`da }ete biti onaj gore ili onaj dolje. Varijanta
gore: Na neki na~in stavite do znanja da ste va`na osoba, recimo,
slu`benik lokalne vlasti koji ima uticaj na stvari kao {to su

izdavanje dozvola i licenci koje su potrebne vodoinstalaterima.
Varijanta dolje: @alostivo, nekako dojavite dami na prijavnici da
ste novi u gradu, da nemate kom{ija i ro|aka kod kojih biste se
mogli istu{irati ili okupati. Nadate se da }e se saàliti i zauzeti za
vas. Bilo da ste izabrali varijantu vi gore, ili varijantu vi dolje,
oba ova pristupa igraju na kartu razlika u statusu, stavljaju}i na
znanje da su dvoje ljudi u asimetri~nom odnosu.
S druge strane, trebalo bi poku{ati naglasiti ono {to je isto.
Ako ste iz istog grada kao i vodoinstalaterova slu`benica ili ako
ste iz iste zemlje ili kulturne grupe, mo`da moète da je uklju~ite
u razgovor o njenom rodnom mjestu, ili biste mogli da
progovorite lokalnim dijalektom, podsje}aju}i je da dolazite iz
iste zajednice ne bi li vas malo pripazila. Ako znate nekog koga i
ona zna, moète da pomenete tu osobu, sve u nadi da }e to da
stvori atmosferu bliskosti koja }e je navesti da ne{to specijalno
u~ini za vas. Zbog toga je va`no da se li~no upoznate s nekim, {to
}e vas, od stranca, pretvoriti u nekog s kime imate li~no
poznanstvo.
Primjer s vodoinstalaterovom slu`benicom ilustruje opcije
koje su na raspolaganju kada ~ovjek poku{a da zavr{i neki posao.
Razgovorni na~in rijetko karakteri{e samo jedan pristup, prije }e
biti da su tu oba, a mogu}a interpretacija dvojaka. Na primjer,
mnogi }e pomen imena zna~ajnih ljudi smatrati statusnom stvari:
Vidi kako sam vaàn zato {to znam va`ne ljude. Ali, to je
jednako poigravanje prisno{}u i bliskom vezom. Tvrdnja da znate
nekog slavnog pomalo je nalik na tvrdnju da znate ne~iju majku
ili ro|aku ili druga iz djetinjstva - poku{aj zadobijanja
odobravanja pokazuju}i da znate nekoga koga drugi tako|e
znaju. Kada pomenu nekog tako va`nog, oni ga u stvari ne znaju,
ali su za njih ~uli. Igrate na kartu u smislu pribliàvanja ljudima
s kojima razgovarate pokazuju}i im da znate za nekog za koga i
oni znaju; ali u mjeri u kojoj sebe predstavljate va`nim
42
43
R AZLIÎTIM
SREDSTVIMA DO ISTOG CILJA
pokazuju}i da znate nekog o kome su oni samo ~uli, igrate na

kartu statusa.
Veliki dio zna~enja - najve}i ~ak - uop{te se ne sadrì u
izgovorenom, ve} ga popunjava osoba koja slu{a. Svako od nas
procjenjuje da li mislimo da drugi govore u duhu razli~itog
statusa ili simetri~ne veze. Vjerovatno}a da }e neko biti sklon da
interpretira tu|e rije~i kao jedno ili drugo zavisi vi{e od toga na
{ta je slu{alac sam usredsre|en, koje su nam preokupacije i
navike nego od duha u kom su rije~i upu}ene.
mu{karci se lako usredsrede na razli~ite elemente u istom

razgovoru.
KO
OBMANJUJE ?
U pogledu ovih raznolikih, ali ipak srodnih pristupa ljudskim

odnosima, ljudi imaju potrebu da razaznaju koja je prava
dinamika. Jedan ~ovjek, kada je saznao za moju analizu
razgovora sa vodoinstalaterom, primijetio je: Zar ne bi bila
obmana koristiti se solidarno{}u? Ako, poput mnogih
mu{karaca, ~ovjek vjeruje da su ljudski odnosi u su{tini
hijerarhijski, tada zaigrati na kartu veze, a ne statusa, vodi ka
pretvaranju da nema statusa - drugim rije~ima, u obmanu. Ali
oni koji teè da posmatraju vezu kao osnovnu pogonsku snagu u
odnosima izme|u ljudi vide poku{aje da se upotrijebe statusne
razlike kao nepo{tene i sredstvo za manipulaciju.
I status i veza su oblici na{ih odnosa sa drugima, mada oni
koji su usredsre|eni na jedno ne vide drugo kao vid bliskosti.
Mu{karci se ~e{}e upinju da zadobiju status u razgovoru: da li
ona druga osoba poku{ava da dominira iIi da me omalovaì?
Poku{ava li da uspostavi dominantnu poziciju tako {to }e me
natjerati da izvr{avam njegove zapovijesti? @ene su sklonije
pregovorima o vezi: da li ona druga osoba poku{ava da se pribliì
ili se udaljava? Kako su oba elementa uvijek prisutna, ène i
44
I ZMIJE[ANI
SUDOVI I POGRE[NI SUDOVI
Kako mu{karci i ène posmatraju pejza` sa suprotstavljenih

gledi{ta premo}i, ista scena im moè veoma razli~ito izgledati i
~esto imaju opre~ne interpretacije iste radnje.
Jedan kolega mi je pomenuo da je primio pismo od svoje
urednice koja ga je savjetovala da joj svakako stavi do znanja
ukoliko planira da promijeni adresu boravka u narednih {est
mjeseci kada bi njegova knjiga trebalo da se {tampa. Primijetio je
ne{to o tome koliko je urednik sli~an policajcu. Njegova reakcija
na pismo me iznenadila jer sam i ja primala sli~na pisma od
izdava~a i moja reakcija je sasvim razli~ita: meni se ona
dopadaju, jer ~injenica da je moje kretanje bitno podsti~e moj
osje}aj va`nosti. Kada sam kolegi pomenula ovu razliku, ona ga
je zabavila i zagolicala, ba{ kao i mene njegova. Iako je moje
stanovi{te mogao da shvati intelektualno, emocionalno nije
mogao da zamisli da se ~ovjek istovremeno ne osje}a
kontrolisanim i statusno inferiornim zato {to mu kaù da nekom
prijavljuje svoje kretanje. lako sam njegovo gledi{te mogla da
shvatim intelektualno, ono jednostavno nije u meni imalo
nikakvog emocionalnog odjeka.
Sli~no tome, kolega mi je pomenuo da je u jednom ~asopisu
pro~itao ~lanak koji je napisala èna koja se u predgovoru
zahvaljuje muù na korisnim razgovorima na datu temu.
Pro~itav{i ovo, pomislio je da je autorka nestru~na, ili bar
nesigurna: za{to je morala da se konsultuje s muèm o svom
radu? Za{to nije malo samostalnija? Nakon mog obja{njenja da
ène visoko vrednuju dokaz o vezi, on je preina~io stav prema
rije~ima iz predgovora i zaklju~io da je autorki vjerovatno bio
45
dragocjen doprinos njenog muà i da se na to osvrnula s ponosom

koji poti~e iz ubje|enja da ima dokaz kako ìvi u uravnoteènoj
zajednici.
Ako je reakcija moga kolege tipi~na, zamislite koliko ~esto
o ènama koje misle da iskazuju pozitivan kvalitet - vezu - pogre{no prosu|uju mu{karci koji u tome vide nedostatak
nezavisnosti i smatraju je sinonimom nestru~nosti i nesigurnosti.
sluìla svojim osje}anjima kako bi kontrolisala njegovo

pona{anje.
Nije su{tina u tome da ène ne cijene slobodu ili da mu{karci
ne uvaàvaju svoje veze s drugima. Prije }e biti da potreba za
slobodom i nezavisno{}u postaje sve vi{e tema za mnoge
mu{karce koji imaju vezu, dok su uzajamna zavisnost i veza tema
blià mnogim ènama. Razlika je u fokusu i stepenu.
U studiji o tome kako ène i mu{karci razgovaraju o
razvodu, Ketrin Koler Rajsman ustanovila je da su i mu{karci i
ène kao prednost razvoda navodili ve}u slobodu. Ali rije~
sloboda je za njih imala razli~ita zna~enja. Kada bi joj ène rekle
da su zadobile slobodu nakon razvoda, pod tim su
podrazumijevale da su stekle slobodu i nezavisnost. Za njih je
bilo olak{anje {to ne moraju da brinu o tome kako }e njihovi
muèvi reagovati na njihove postupke i {to ne moraju da polaù
ra~un mrzovoljnom muù. Kada su mu{karci pominjali slobodu
kao dobru stranu razvoda, oni su mislili slobodu od obaveza - olak{anje koje dolazi od osje}anja manje sku~enosti, manje
klaustrofobije i manjeg broja obaveza.
Nalazi do kojih dolazi Rajsmanova osvjetljavaju razli~ita
bremena koja nose ène i mu{karci u svojim karakteristi~nim
pristupima odnosu. Teret kojeg se razvodom osloba|a èna
doìvljava se kao motivisan iznutra: stalna briga o tome {ta }e
mu` kazati i kako bi mu trebalo uzvratiti. Balast kojeg se
razvodom osloba|aju mu{karci doìvljava se kao spolja
nametnut: obavezuju}a uloga glave ku}e i osje}aj sku~enosti zato
{to ga na takvo pona{anje primoravaju drugi. Mu{karci koje je
Rajsmanova intervjuisala ne smatraju da razvodom dobijaju
nezavisnost na dar, jer, kako to jedan mu{karac re~e: Ja sam
uvijek bio nezavisan, sada sam to samo malo vi{e.
Hronika visokog obrazovanja sprovela je malu anketu i
pitala {estoro univerzitetskih profesora za{to su izabrali poziv
predava~a. Od njih {estoro ~etvorica su bili mu{karci, a dvije
ène. U odgovoru na pitanje, ène su se osvrnule na nastavu.
Jedna je rekla: Oduvijek sam èljela da predajem. Druga je
POTRAZI ZA SLOBODOM
Jedna èna mi je ispri~ala kako se okon~ala njena dugogodi{nja

veza. Prepri~ala mi je ~esto ponavljani klju~ni razgovor. Ona i
mu{karac s kojim je ìvjela dogovorili su se da }e oboje imati
slobodu, ali ne}e uraditi ni{ta {to bi povrijedilo ono drugo. Kada
je po~eo da spava sa drugom ènom, ona se pobunila, na {ta se on
razjario. Razgovor im je tekao otprilike ovako:
ONA:
ON:
ONA:
ON:
Kako moè{ to da radi{ kada zna{ da me vrije|a?

Kako ti poku{ava{ da ograni~i{ moju slobodu?
Ali zbog toga se grozno osje}am.
Poku{ava{ da mnome upravlja{.
Na jednom nivou, ovo je jednostavno sukob dvije èlje: ono

{to je on èlio bilo je suprotno onome {to je èljela ona. Ali, u
jednom su{tinskom smislu, ovo odraàva razlike u fokusu koji
opisujem. U odbrani svoga gledi{ta, glavno upori{te ovog
mu{karca je njegova sloboda, njegova sloboda djelanja. Glavno
upori{te za ovu ènu je njihova me|uzavisnost - kako se zbog
njegovog postupka osje}ala. On je njeno ustrajavanje na
uzajamnoj zavisnosti protuma~io kao manipulaciju; ona se
46
47
rekla: Znala sam jo{ kao student da èlim da ostanem na

univerzitetu... Shvatila sam da èlim da se bavim nastavnim
radom. Odgovori ~etvorice mu{karaca su imali me|usobnih
sli~nosti, ali malih sa odgovorima èna. Sva ~etvorica mu{karaca
su navodila nezavisnost kao glavni motiv. Evo izvoda iz njihovih
pojedina~nih odgovora:
studentima, dok su mu{karci stavili teì{te na slobodu koja nije

podlijegala tu|oj kontroli.
Odlu~io sam da akademski rad odnese prevagu nad

industrijom jer bih imao slobodu izbora istraìvanja. Vi{e je
nezavisnosti.
@elio sam da predajem i dopada mi se sloboda izbora
sopstvenih istraìva~kih ciljeva.
Izabrao sam akademski posao jer je akademska sloboda
odnijela prevagu nad nov~anom nedostatno{}u - i zato {to
sam mogao da se bavim istraìvanjima koja su mi se
dopadala, nasuprot ovim nametnutim.
Imam problem koji me zaokuplja... Radije }u da zara|ujem
$30.000 godi{nje do kraja ìvota i bavim se fundamentalnim
istraìvanjima, nego $100.000 bave}i se kompjuterskom
grafikom.
M U[KO - @ENSKA
KONVERZACIJA JE
ME\UKULTURNA KOMUNIKACIJA
Ukoliko ène govore i ~uju jezik veze i prisnosti, a mu{karci jezik

statusa i nezavisnosti, tada komunikacija izme|u mu{karaca i
èna moè biti me|ukulturna zahvaljuju}i sudaru razgovornih
stilova. Umjesto razli~itim dijalektima kaè se da govore
razli~itim genolektima.
Tvrdnja da mu{karci i ène odrastaju u razli~itim svjetovima
moè u po~etku izgledati neobi~no apsurdno. Bra}a i sestre rastu
u istim porodicama, djeca su roditelja oba pola. Gdje, onda, ène
i mu{karci nau~e da druga~ije govore i ~uju?
P OÊTAK
JE NA POÊTKU
Mada je jedan mu{karac pomenuo rad u u~ionici, nijedna

èna nije pomenula slobodu da se bavi sopstvenim istraìva~kim
projektima kao glavnu stavku. Ne vjerujem da ovo zna~i da ène
nisu zainteresovane za istraìvanje, ve} prije da nezavisnost u
poslu nije zna~ajna preokupacija za njih.
Kada su opisivale {ta ih je privuklo nastavnom radu, ove
dvije ène istakle su mogu}nost da uti~u na studente na pozitivan
na~in. Naravno uticaj na studente odraàva vrstu mo}i nad njima
i predavanje povla~i za sobom asimetri~an odnos gdje je
profesoru dodijeljena pozicija vi{eg statusa. Ali u razgovoru o
svojoj profesiji ove ène su usmjerile pa`nju na vezu sa
âk i ako rastu u istom kraju, u istom bloku ili u istoj ku}i,
djevoj~ice i dje~aci odrastaju u razli~itim svjetovima rije~i. Drugi
ljudi im se obra}aju razli~ito i od njih se o~ekuju i prihvataju
druga~iji na~ini. [to je najva`nije, djeca u~e kako da govore,
kako da vode razgovore ne samo od svojih roditelja ve} i od
svojih vr{njaka. Na kraju krajeva, ukoliko im roditelji imaju
strani ili lokalni akcenat, djeca se na to ne ugledaju; oni usvajaju
izgovor kraja iz kojeg su potekli. Dvoje antropologa Danijel
Malc i Rut Borker kao zaklju~ak istraìvanja iznose da dje~aci i
djevoj~ice razli~ito razgovaraju sa svojim drugarima. Mada se
~esto igraju zajedno, dje~aci i djevoj~ice provode ve}inu svog
vremena u igri sa grupama istog pola. Iako su neke od aktivnosti
48
49
u igri sli~ne, njhove omiljene igre su razli~ite i na~ini na koji

koriste jezik u svojim igrama ponekad se strahovito razlikuju.
Dje~aci vi{e vole da se igraju napolju u velikim grupama
koje su hijerarhiski strukturirane. Njihove grupe imaju vo|u koji
ostalima govori {ta da rade i kako to da rade i koji se odupire da
uradi ono {to drugi dje~aci predlaù. Upravo izdavanjem
nare|enja i time {to ih tjera da ih se pridràvaju, on obezbje|uje
sebi vi{i status. Drugi na~in da dje~aci postignu status jeste da se
postave u sredi{te pa`nje tako {to }e pri~ati pri~e i viceve i
omalovaàvati ili potcjenjivati pri~e i viceve drugih. Igre koje
igraju dje~aci imaju pobjednike i pobije|ene i vrlo razra|en
sistem pravila zbog kojih ~esto izbijaju sva|e. I kona~no, ~esto
}ete ~uti dje~ake kako se hvali{u nekom svojom vje{tinom ili se
prepiru oko toga ko je u ~emu najbolji.
Djevoj~ice, sa druge strane, igraju se u manjim grupama ili u
parovima; sredi{te dru{tvenog ìvota jedne djevoj~ice jeste njena
najbolja drugarica. Unutar grupe prisnost je klju~: diferencijacija
se vr{i na osnovu relativne bliskosti. U igrama koje naj~e{}e
igraju, kao {to su lasti{ i {kolice, svako do|e na red. Mnoge
njihove aktivnosti (kada se igraju ku}e) nemaju ni pobjednika ni
pobije|enog. Iako su neke djevoj~ice svakako spretnije od
drugih, od njih se ne o~ekuje da se time razme}u ili da pokazuju
kako misle da su bolje od ostalih. A djevoj~ice ne izdaju
nare|enja; one iskazuju svoju naklonost kroz predloge, a predlozi
imaju izgleda da budu prihva}eni. Dok dje~aci kaù: Daj mi to!
i Gubi se odavde! djevoj~ice kaù: Hajde da ovo uradimo i
Ho}emo li ono da uradimo? Sve drugo se odbija kao
naredbodavno. Ne utrkuju se da budu u srdi{tu scene - one je
ne èle - ne izazivaju jedna drugu direktno. I najve}i dio vremena
one jednostavno sjede zajedno i pri~aju. Djevoj~ice nisu
naviknute da se utrkuju za status na o~igledan na~in. Vi{e ih brine
ho}e li ih voljeti.
Razliku izme|u dva pola u na~inima razgovora opisivali su
istraìva~i koji su posmatrali djecu uzrasta od tri godine. Ejmi
[eldon snimila je na video traci dje~ake i djevoj~ice od tri do

~etiri godine kako se u dnevnom boravku igraju u grupama od po
troje. Uporedila je dvije takve grupe, jednu dje~aka, jednu
djevoj~ica, koje su se posva|ale zbog iste igra~ke: plasti~nog
kiselog krastavca. Iako su se obje grupe borile za isti predmet,
zakonitosti prema kojima su pregovarale bile su razli~ite. Kao
dodatak ilustraciji ovih obrazaca koje sam upravo opisala, u
[eldoninoj studiji se, tako|e, pokazuje sloènost ovih
zakonitosti.
Dok su se igrali u kuhinji dnevnog boravka, djevoj~ica po
imenu Sju poèljela je igra~ku koju je Meri imala, pa je krenula
da se raspravlja kako Meri treba da je d jer je Liza, tre}a
djevoj~ica, èli. Ovo je vodilo u sukob kako zadovoljiti Lizinu
(izmi{ljenu) potrebu. Meri je predloìla kompromis, ali Sju je
protestvovala:
50
51
MERI:
SJU:
Presjekla sam ga na pola. Jedna polovina za Lizu,

jedna za mene, jedna za mene.
Ali Liza èli ~itav krastavac!
Meri izlazi s jo{ jednim kreativnim kompromisom koji Sju

tako|e odbacuje:
MERI:
SJU:
MERI:
SJU:
Evo, to je cijela jedna polovina.

Ne, nije.
Jeste, jeste, cijela polovina krastavca.
Ja }u joj dati ~itavu polovinu. Ja }u joj dati cijeli,
cjelcati. Da}u joj cijeli.
Na ovom mjestu Liza se povla~i iz savezni{tva sa Sju koja se

zadovoljava time {to kaè: Kobajagi sam ti ga dala.
Jednom drugom prilikom [eldonova je na traku snimila tri
dje~aka kako se igraju u istom dijelu kuhinje predvi|enom za
igru a koji su, tako|e, zapodjeli sva|u oko plasti~ne igra~ke.
Kada je Nik vidio da se Kevin domogao krastavca, traìo ga je za

sebe:
Sukob dje~aka koji je trajajo dva puta duè nego kod djevoja~ica
nastavio se kao borba izme|u Nika i Dòa s jedne strane i Kevina
sa druge.
Uporediv{i sva|u dje~aka i djevoj~ica oko krastavca,
[eldonova ukazuje na to da su djevoj~ice uglavnom razrije{ile
sva|u i sa~uvale sklad pomo}u kompromisa i izbjegavanja.
Sukob je bio produèn me|u dje~acima koji su se mnogo
upinjali, pozivali se na pravila i prijetili fizi~kom silom.
Me|utim, re}i da su ovi dje~aci i djevoj~ice koristili vi{e jednu ili
drugu strategiju nije isto {to i re}i da nisu koristili druge strategije
uop{te. Na primjer, dje~aci su poku{ali kompromisom, a
djevoj~ice su zaista poku{ale da primijene fizi~ku silu.
Djevoj~ice su se, poput dje~aka, borile za kontrolu svoje igre.
Kada Sju kaè gre{kom: Ja }u joj dati ~itavu polovinu, a potom
se brzo ispravi i kaè: Da}u joj cijeli, cjelcati, otkriva da joj
nije, u stvari, va`na veli~ina dijela, ve} osoba koja ga posluùje.
Dok sam ~itala studiju koju je [eldonova napisala,
primijetila sam da, dok Nik i Sju poku{avaju da dobiju ono {to
èle uvode}i tre}e dijete, poredak koji stvaraju sa tre}im djetetom
i mehanizam koji time pokre}u jeste su{tinski razli~it. Sju je
molila Meri da ispuni tu|u èlju; umjesto da kaè da je ona
èljela krastavac, izjavljuje da ga je èljela Liza. Nik je, tako|e,

izrazio èlju za igra~kom i, kada je sam nije mogao dobiti,
obratio se Dòu da mu je pribavi. Dò je onda poku{ao da silom
prigrabi igra~ku. U oba ova scenarija djeca su primijenila sloène
obrasce pripadnosti.
Dò je taktici ~vrste ruke pribjegao ne sebe radi, ve} vite{ki,
Nika radi. Time {to mu se obratio mole}ivim glasom Nik je
svrstao sebe u podre|eni poloàj, predstaviv{i se kao neko kome
je potrebna za{tita. Kada se Sju obratila Meri da odustane od
svoje igra~ke, ona je èljela da preuzme nadre|enu ulogu osobe
koja dijeli hranu. Ona se borila, ne za pravo da dobije kiseli
krastavac, ve} za pravo da ga posluì. (Ovo me je podsjetilo na
ène koje su izjavile da su postale profesorke kako bi mogle da
predaju.) Ali, da bi postigla svoj cilj, Sju je zavisila od Merine
èlje da udovolji tu|im prohtjevima.
Ova studija otkriva da i dje~aci i djevoj~ice èle da ostvare
cilj, ali to rade na razli~ite na~ine. Iako dru{tvene norme
ohrabruju dje~ake da se otvoreno bore, a djevoj~ice da otvoreno
sara|uju, razli~ite situacije i aktivnosti mogu kao posljedicu imati
razli~ite na~ine pona{anja. Mardòri Harnes Gudvin uporedila je
dje~ake i djevoj~ice u igri, zabavljene rje{avanjem dva
postavljena zadatka: dje~aci su pravili pra}ke kao pripremu za
borbu, a djevoj~ice su pravile prstenove. Ustanovila je da je
mu{ka grupa bila hijerarhiski ustrojena: vo|a je govorio ostalima
{ta da rade i kako to da rade. Grupa u kojoj su bile djevoj~ice bila
je egalitarna: svako je davao predloge i poku{ao da prihvati
sugestije ostalih. Ali prilikom posmatranja djevoj~ica koje su se
igrale porodice - Gudvinova je ustanovila da su one tako|e
usvojile hijararhijsku strukturu: djevoj~ice koje su igrale mame
davale su nare|enja djevoj~icama koje su igrale djecu i koje su za
uzvrat traìle dozvolu od svojih mama u igri. [tavi{e, djevoj~ica
koja je igrala mamu bila je kao neki menadèr igre. Ova studija
pokazuje da djevoj~ice znaju kako da izdaju nare|enja i djeluju u
hijerarhijskoj stukturi, ali da im taj na~in pona{anja ne odgovara
52
53
NIK:
[Vri{ti] Kevin, ali, pa, ja moram da presije~em. @elim

da ga presije~em! Moj je!
Poput Sju, Nik ubacuje tre}eg dje~aka u svoj poku{aj da se

domogne krastavca:
NIK:
D@O:
[Mole}ivo se obra}a Dòu] Kevin mi ne dozvoljava da

isije~em krastavac.
Ma znam! Mogu da mu ga otmem i da ti ga vratim. To
mi se svi|a!
kada krenu da kroz igru sa svojim vr{njacima rje{avaju

postavljene zadatke. Nalaze, me|utim, da je to sasvim u redu u
odnosu roditelj-dijete koji vole kao vid igre.
Ovi svjetovi igre osvjetljavaju dominantne stavove o ènama
i mu{karcima i njihovim odnosima. Igra dje~aka rasvjetljava
razlog zbog kojeg mu{karci budno motre na signale nièg
poloàja ili davanja komande. Glavna roba koja se trampi u
dje~a~kom hijerarhijskom svijetu jeste status, i na~in kako da ga
postignu i odrè jeste da izdaju nare|enja koje }e drugi izvr{avati.
Dje~ak sa niìm statusom nalazi se u poziciji da ga zapostavljaju.
Tako, dje~aci budno prate svoje odnose u potrazi za tananim
pomjeranjima u statusu pomno prate}i ko izdaje nare|enja, a ko
ih prima.
Ove zakonitosti nisu jedine koje pokre}u igru djevoj~ica.
Glavna roba koja se trampi u zajednici koju obrazuju djevoj~ice
jeste prisnost. Djevoj~ice budno nadziru svoja prijateljstva kako
bi uo~ile fine promjene u savezni{tvu, a èle i da budu prijateljice
sa popularnim djevoj~icama. Popularnost je vrsta statusa, ali se
zasniva na vezi. Ona popularne djevoj~ice povezuje. Radom na
terenu u osnovnoj {koli Dona Eder je do{la do zaklju~ka da su
popularne djevoj~ice paradoksalno - ali neizbje`no - neomiljene. Mnoge djevoj~ice èle da se druè sa popularnim
djevoja~icama, ali njihova prijateljstva moraju nu`no biti
ograni~ena zato {to povla~e za sobom prisnost, a ne ìvost velikih
grupa. Tako, popularana djevoj~ica mora da odbije poku{aj
pribliàvanja ve}ine djevoj~ica koje bi èljele da se sa njom
druè - s pogubnim rezultatom etikete uobraèna.
mu{karaca postaje me|ukulturna komunikacija. Iako je svaki stil

valjan sam za sebe, nesporazumi proizilaze zato {to su stilovi
razli~iti. Usvajanjem me|ukulturnog pristupa mu{ko-ènskom
razgovoru, stvara se mogu}nost da se objasni za{to je
nezadovoljstvo neopravdano, a da se pri tom niko ne optuì da
nije u pravu ili da je lud.
U~enje o razlikama stila ne}e izbrisati razlike, ali moè
sprije~iti uzajamnu mistifikaciju i optuìvanje. To {to smo u
stanju da razumijemo za{to se na{i partneri, prijatelji, pa ~ak i
stranci, pona{aju tako kako se pona{aju, utje{no je, iako ne
vidimo stvari ba{ na isti na~in. Svijet time postaje poznatiji teren.
To {to }emo navesti druge da razumiju za{to razgovaramo i
pona{amo se onako kako to radimo, {titi nas od bola njihove
zbunjenosti i kritike.
U raspravi o svom romanu Hram mojih poznatih, Alis Voker
je objasnila da se èna u romanu zaljubljuje u mu{karca zato {to
u njemu vidi divovsko uvo. Vokerova nastavlja sa primjedbom
da, iako ljudi mogu misliti da se zaljubljuju zbog seksualne
privla~nosti ili neke druge sile, ono {to stvarno traìmo jeste
neko ko }e biti u stanju da nas ~uje.
Mi svi èlimo iznad svega da nas ~uju, ne samo da nas
saslu{aju. @elimo da budemo shva}eni - da ~uju ono {to mislimo
da govorimo, zbog onog {to znamo da smo htjeli da kaèmo.
Ve}em razumijevanju na~ina na koje ène i mu{karci koriste
jezik trebalo bi da odgovara manja u~estalost primjedbe: Ti to
jednostavno ne razumije{.
K LJU^
JE RAZUMIJEVANJE
Ako odrasli nau~e da govore kao djeca koja rastu u odjelitim

dru{tvenim svjetovima vr{njaka, tada razgovor izme|u èna i
54
55
ASIMETRIJE
DVA
Asimetrije:
Mu{ko-ènski razgovor - ko u klin, ko u plo~u
v su nedavno skinuli kvrìcu s dojke. Neposredno poslije

operacije, u razgovoru sa sestrom, rekla je da joj je te{ko {to su
je sjekli i da je rez deprimira jer joj mijenja oblik grudi. Sestra joj
je rekla: Znam. I ja sam se isto osje}ala kada su mene operisali.
Iv je to isto rekla svojoj prijateljici Karen, koja je rekla: Znam.
To je kao da ti je tijelo oskrnavljeno. Ali kada je rekla svome
muù Marku kako se osje}a, on je uzvratio: Moè{ oti}i na
plasti~nu operaciju da ti skinu oìljak i da ti dojka bude kao
prije.
Iv je umirilo ono {to su joj rekle sestra i prijateljica, ali ne i

Markov komentar. Naprotiv, jo{ se vi{e uznemirila. Ne samo {to
nije ~ula ono {to je èljela, da on razumije kako se ona osje}a,
nego, jo{ gore, osjetila je da od nje traì da se podvrgne jo{ jednoj
operaciji ba{ onda kada mu je govorila kako je te{ko podnijela
ovu. Ne}u vi{e ni na kakvu operaciju! pobunila se. Ba{ mi je
ào {to ti se ne dopada kako sada izgleda. Mark je bio povrije|en
i u nedoumici. Meni ne smeta ni najmanje. Upitala ga je: Pa
za{to mi govori{ da idem na plasti~nu operaciju? Odgovorio je:
Zato {to si mi govorila da ti nisi zadovoljna kako izgleda.
Iv je bilo |avolski te{ko: Mark ju je sve vrijeme nesebi~no
podràvao u vezi s operacijom. Kako je mogla da ga napadne
zbog onoga {to je rekao - puke rije~i - kada je ono {to je uradio
bilo nepobitno? Pa ipak, u njegovim rije~ima nazrela je poruku
koja je zadirala do u samu sr` njihovog odnosa. Njemu je bilo
o~igledno da je njegov komentar odgovor na njeno jadanje, ali
ona je to doìvjela kao prigovor nezavisno od njenog jadanja. On
je mislio da je uvjerava da ne treba da se sekira zbog oìljka jer
ona moè ne{to po tom pitanju u~initi. Predlog da uradi ne{to u
vezi s oìljkom shvatila je kao dokaz da njemu smeta. [tavi{e,
dok je njoj bilo potrebno uvjeravanje da je normalno osje}ati se
lo{e u toj situaciji, njegove rije~i kako se problem moè lako
rije{iti implicirale su da nema prava da se tim povodom lo{e
osje}a.
Iv je ùdjela da joj Mark pokloni razumijevanje, ali on joj je
poklonio savjet. Preuzeo je na sebe ulogu lica koje rje{ava
problem, dok je ona prosto èljela potvrdu za svoja osje}anja.
Sli~an nesporazum izbio je izme|u muà i ène koji je
uslijedio nakon saobra}ajnog udesa u kojem je ona bila ozbiljno
povrije|ena. Zato {to je mrzjela bolnicu, èna je zatraìla da je
puste ku}i ranije. Kada se ve} na{la u ku}i, morala je da se vi{e
kre}e, a to joj je pri~injavalo bol. Mu` joj je rekao: Za{to nisi
ostala u bolnici, tamo bi ti bilo udobnije? Ovo ju je zaboljelo jer
je zvu~alo kao da je u podtekstu zna~enje da je ne èli u ku}i. Nije
57
razmi{ljala o njegovoj sugestiji da ostane u bolnici kao o

odgovoru na pritu`be zbog bolova koje je trpjela; doìvjela je to
kao neovisnu izjavu kako bi vi{e volio da ona nije u ku}i.
T O
SU MOJI PROBLEMI
NE TVOJI
Ako se ène ~esto frustriraju zato {to mu{karci ne reaguju na

njihove muke pri~om o svojim problemima, mu{karci se
frustriraju ba{ zato {to ène to rade. Neke mu{karce to ne samo
da ne tje{i ve} ih vrije|a. Na primjer, jednom mi je neka èna
ispri~ala da je, na li~nu zabrinutost svog partnera zbog toga {to
stari, rekla: Znam kako se osje}a{; i ja se osje}am isto. Na
njeno veliko iznena|enje i àlost, on uzvra}a iritirano{}u: njemu
se ~ini da ona poku{ava da ne{to od njega otme pori~u}i
jedinstvenost njegovog iskustva.
Sli~an primjer lo{e komunikacije vidi se u sljede}em
dijalogu, koji je po~eo kao razgovor, a zavr{io se kao sva|a:
ON:
ONA:
ON:
ONA:
Stvarno sam umoran. Sino} nisam dobro spavao.

Nisam ni ja dobro spavala. Nikad i ne spavam.
Za{to poku{ava{ da me omalovaì{?
Ne poku{avam! Samo poku{avam da kaèm da znam
kako je.
Ova èna je bila ne samo povrije|ena muèvljevom reakcijom;

ona ju je zbunila. Kako je mogao pomisliti da ga omalovaàva?
Pod omalovaàva{ me on je podrazumijevao omalovaàva{
moje iskustvo. Njen poku{aj da uspostavi vezu posmatrao je u
svjetlu svog nastojanja da o~uva nezavisnost i izbjegne
potcjenjivanje.
58
ASIMETRIJE
P OPRAVI]U
TI TO
I mu{karci i ène frustriraju se ~esto zbog na~ina na koji im se

uzvra}a kada iznose problem. A potom bivaju povrije|eni
frustracijama onog drugog. Ako ène vrije|a mu{kar~eva èlja da
ponude rje{enje problema, mu{karci se àle zato {to ène odbijaju
da ne{to preduzmu kako bi se oslobodile muke na koju se àle.
Po{to mnogi mu{karci sebe doìvljavaju kao specijaliste za
rje{avanje problema, pritu`ba ili neki problem predstavljaju
izazov njihovoj sposobnosti da smisle rje{enje, ba{ kao {to èna
koja pokazuje na slomljeni bicikl ili kola koja su stala predstavlja
izazov njihovoj domi{ljatosti da ih poprave. Ali, dok mnoge ène
cijene pomo} koju mu{karci nude prilikom popravke mehani~ke
opreme, malo njih je sklono da cijeni popravku emocionalnih
problema.
Predstava o mu{karcima kao onima koji rje{avaju probleme
potkrijepljena je razli~itim odgovorima koje su mu` i èna davali
u jednoj radio-emisiji. Bra~ni par Barbara i Vilijem Kristofer
pri~ao je o svom ìvotu sa autisti~nim djetetom. Voditelj ih je
pitao da li je bilo trenutaka kada im je bilo ào sebe i kada su se
pitali: Za{to ba{ ja? Oboje su rekli ne, ali su to rekli na razli~ite
na~ine. @ena je odvratila pa`nju od sebe: rekla je da je stvarni
pa}enik njeno dijete. Njen mu` je rekao: @ivot je rje{avanje
problema. Ovo je samo jo{ jedan problem koji treba rije{iti.
Ovo obja{njava mu{ku nelagodu kada njihovi iskreni
poku{aji da pomognu èni u rje{avanju njenih problema ne
nailaze na zahvalnost, ve} na neodobravanje. Jedan mu{karac
pri~a kako ga je izlu|ivala djevojka koja mu je stalno pri~ala o
problemima na poslu, ali je odbijala da prihvati bilo kakav savjet
koji je nudio. Jedan drugi se branio protiv optu`be svoje djevojke
da je mijenjao temu ~im bi ona po~ela da pri~a o ne~emu {to je
59
mu~ilo: Kakve svrhe ima o tome vi{e naglabati? rekao je.

Ni{ta se tu ne moè u~initi. Jedan drugi, pak, komentarisao je
da ène uìvaju u svojim problemima, da o njima èle neprestano
da govore, dok on i drugi mu{karci èle da ih okon~aju ili tako {to
}e izna}i rje{enje ili {to }e im se podsmjehnuti.
Poku{aj da se rije{i problem ili na|e izlaz iz nevolje
usmjerava nas na nivo poruke razgovora. Ali, za najve}i broj
èna, koje kao po navici pri~aju o problemima na poslu ili u
svojoj vezi, poruka nije glavni element jadikovanja. Metaporuka
se broji: pri~anje o problemu je potraga za izrazima
razumijevanja (Znam kako se osje}a{) ili sli~no (I ja sam se
tako osje}ala kada mi se ne{to sli~no desilo). Drugim rije~ima,
razgovor o problemima ima svrhu da u~vrsti odnos slanjem
poruke: Mi smo isti; nisi sama. @ene ne poga|a izostanak
razuvjeravanja, ve} naprotiv, osje}aj udaljenosti udijeljenim
savjetom, koji kao da {alje poruku: Mi nismo isti. Ti ima{
probleme, ja imam rje{enja.
[tavi{e, uzajamno razumijevanje je simetri~no i ta simetrija
doprinosi osje}anju zajedni{tva. Ali davanje savjeta je
asimetri~no. Ono prikazuje davaoca kao u~enijeg, razumnijeg,
kao onog koji bolje vlada situacijom, rije~ju - superiornijeg. A to
doprinosi efektu udaljavanja.
Shvatanje da davanje savjeta moè zna~iti preimu}stvo isti~e
primjedbu koja se pojavila u jednom kriti~kom pregledu. U
komentaru na knjigu Alis Adams Nakon tvog odlaska, kriti~ar
Ron Karlson je objasnio da je naslovna pri~a pismo ène
mu{karcu koji je ostavio zbog mla|e ène. Prema Karsonu, èna
pi{e biv{em ljubavniku o svom ìvotu, a onda ga zaska~e
mudrim savjetom. Radi se o~igledno o superiornoj èni... Iako
nismo upoznati sa namjerama ène koja je napisala pri~u, jasno
vidimo da mu{karac koji je pisao prikaz davanje savjeta smatra
oblikom napada, a onog koji ga daje doìvljava kao osobu sa
superiornim poloàjem.
60
ASIMETRIJE
P ARALELNI
KOLOSIJECI
Izgleda da je korijen ovih razlika u na{em djetinjstvu. Jedna

{esnaestogodi{nja djevojka mi je rekla da se radije druì sa
mladi}ima nego sa djevojkama. Da bih provjerila svoje
pretpostavke, pitala sam je da li i mladi}i i djevojke pri~aju o
svojim problemima. Da, ona me uvjeravala, i jedni i drugi to rade.
Da li to rade na isti na~in, pitala sam je. O, ne, rekla je. Djevojke
ne mogu da se zaustave. Momci prvo na~nu problem, jedan od
njih ponudi rje{enje, i tako zaklju~e pri~u.
Nezadovoljstvo èna i mu{karaca na~inom na koji se oni
drugi odnose prema pri~i o problemima dovodi do toga da se
tuma~enja zasnovana na jednom sistemu primjenjuju na razgovor
koji je rezultat razli~itog sistema. Dje~aci i odrasli mu{karci ne
uzvra}aju jedan drugom onako kao ène kada se povede pri~a o
problemu. Korijeni tog izrazito razli~itog na~ina na koji mu{karci
reaguju na pri~u o problemu postali su mi jasni kada sam
uporedila tekst razgovora dvojice mladi}a iz drugog razreda
gimnazije i tekst razgovora sa video snimka dvije najbolje
prijateljice, koje je kao dio istraìva~kog projekta snimio
psiholog Brus Dorval.
Analiziraju}i snimljeni materijal, ustanovila sam da su
mladi}i i djevojke, izraàvaju}i svoju duboku zabrinutost za
drugu osobu, to radili na razli~ite na~ine na na~ine koji
obja{njavaju razlike koje izranjaju u svakodnevnim razgovorima
izme|u mu{karaca i èna. Dvije u~enice iz {estog razreda
osnovne {kole i dvije iz drugog gimnazije razgovarale su nadugo
i na{iroko o problemima jedne od njih. Druga djevojka je
nagonila prvu da obrazlaè, govorila je: Da, znam, i pruàla
dodatne dokaze. Kratki izvodi koji slijede iz teksta razgovora
pokazuju tu dramati~nu razliku izme|u mladi}a i djevojaka.
61
ASIMETRIJE
Nensi i Seli, djevojke iz drugog razreda gimnazije,

razgovaraju o Nensinim problemima koje ima sa de~kom i
svojom majkom. Saznajemo da su obje bile na ekskurziji u drugoj
dràvi. Nensi je iznenada napustila grupu i vratila se ku}i ranije
na insistiranje svoje majke. Bila je tu`na {to je morala ranije da
ode. Seli poja~ava njena osje}anja tako {to joj stavlja do znanja
da je njen iznenadni odlazak rastuìo njene prijatelje:
obrazloè i prodube. Umjesto toga, svako pri~a o svom problemu

i odbacuje pri~u onog drugog kao neva`nu.
U prvom odlomku iz teksta razgovora ovih dje~aka, Ri~ard
kaè da se osje}a lo{e jer njegova prijateljica Meri nema pratioca
za predstoje}i ples, a Tod otklanja njegovu zabrinutost:
NENSI:
SELI:
Gospode Boè, stvarno je bilo grozno. Nisam mogla

da vjerujem da me natjerala da se vratim ku}i.
Pomislila sam da je ~udno, ipak, mislim, jednog
trenutka, izlazimo, a sljede}eg Nensi odlazi:
Izvinte, moram da idem. [Smiju se obje.] Nisam
znala {to se stvarno de{ava, Dùdi mi prilazi i {apu}e
(svi ve} znaju): Da li znate da Nensi ide ku}i? Ja na
to kaèm: [ta? [Obje se smiju.] Nensi ide ku}i.
Ja onda: Za{to? A ona: Mama je natjerala. Ja
(pravi grimasu): A, tako. Ona se vra}a i dodaje:
Nensi je oti{la. Tu ja kaèm: STVARNO se divno
PONA[A, nije ~ak do{la ni da se pozdravi. A onda
je osula paljbu. Ja na to [imitira razjarenost]: U
redu!! Stvarno je bila ljuta, Dùdi. Ja sam bila u
fazonu: O, Boè-
Na~in na koji Seli reaguje na probleme svoje prijateljice treba da

potvrdi Nensinu ozloje|enost {to je majka natjerala da skrati
putovanje, tako {to joj je stavlja do znanja da je njen odlazak
uznemirio njene prijatelje. Nasuprot ovome, analiza teksta
razgovora izme|u njihovih vr{njaka pokazuje kako oni razli~ito
reaguju na me|usobno izno{enje pote{ko}a.
[esnaestogodi{njaci tako|e ispoljavaju duboka osje}anja. I
oni pri~aju o problemima, ali njihova pri~a je druga~ija. Oni se ne
usredsre|uju na pri~u jednog od njih s ciljem da je svestrano
62
RIÂRD:
TOD:
Boè, ba{ }u se grozno osje}ati ako ona ostane ku}i.

Ne}e sjedjeti ku}i, {to si smije{an. [to jednostavno
nekog ne pita?
A opet, i Tod se sekira jer nema pratilju za isti ples. Obja{njava

da ne bi èlio da zamoli Anitu, a onda mu se Ri~ard, za uzvrat,
podsmijehne u svoj toj muci:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
Odvratno sam se osje}ao kada mi je pri{la i zapo~ela

razgovor sino}.
Za{to?
Ne znam. Bilo mi je neugodno, pretpostavljam.
Nikada mi ne}e biti jasno. [Smije se]
Kako ni izdaleka nije htio da pokaè da je shvatio, Ri~ard hladno

izjavljuje da ne razumije, {to je pokazano masnim slogom.
Ri~ard zatim saop{tava Todu da se pla{i jer ima problema sa
pi}em. Tod uzvra}a skretanjem teme na ne{to {to njega mu~i,
njegov osje}aj otu|enosti.
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
Kada sam sino} otpratio An do ku}e, izgrdila me.

Stvarno?
...
Zna{ ono kada je otkrila {to se desilo pro{log
~etvrtka uve~e izme|u Sem i mene?
A-ha.
Saznala je o tome. I samo je rekla a onda je po~ela
da pri~a o pi}u. Razumije{ A onda je rekla,
shvata{: Ti, je l zna{ kako povrijedi{ ~ovjeka kad
63
si takav? Uvijek si nekako smrknut. A onda je samo

rekla: To mi se ne dopada. Povrijedio si Sema.
Povrijedio si Toda. Povrijedio si Meri. Povrijedio si
Lois.
...
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
Ho}u da kaèm, kada mi je rekla, vidi{, mislim da

sam bio zapanjen. [Pauza] Stvarno nisam toliko pio.
Da li jo{ razgovara{ sa Meri, onako mnogo,
mislim?
Da li jo{ razgovaram sa Meri?
Da, jer zbog toga sam poludio u petak.
Za{to?
Zato.
Za{to zato?
Zato {to nisam znao za{to svi vi, jednostavno
razumije{, samo sam oti{ao gore da pokupim stvari,
a vi nikako da se vratite. Samo {to nisam oti{ao.
Super. Ba{ me briga, rekao sam: Evo ga, opet
po~inje.
Kako sve replike istaknute masnim slogom pokazuju, kada

Ri~ard kaè da ga sekira {to mu je An rekla da se odvratno
pona{ao kada je bio pijan, Tod reaguje time {to iznosi ono {to
njega mu~i: osje}a se odba~enim i povrijedilo ga je kada je
Ri~ard i{~ezao sa ùrke sa njihovom prijateljicom Meri.
Tokom ~itavog razgovora Tod izraàva o~aj zbog svog
osje}anja otu|enosti i izolovanosti. Ri~ard uzvra}a tako {to
poku{ava da raspravi sa Todom kako se to on osje}a. Kad Tod
kaè da mu nije bilo lijepo na ùrci prije neku no}, Ri~ard se
usprotivi:
RIÂRD:
Za{to ti nije bilo prijatno na ùrci? Zna{ Lois i

zna{ Sema.
64
ASIMETRIJE
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
Ne znam. Stvarno sam se neugodno osje}ao, a onda,

sino}, ponovo na ùrci, zna{, Sem je stalno nekud
jurcao, on je znao svakog iz ènskog dru{tva. Bilo ih
je, tu negdje, oko pet.
A, ne, nije.
Znao je masu naroda. Bio je nekako ma ne znam.
Samo Lois. Nije svakog poznavao.
...
Stvarno kao da mi tu nije bilo mjesto toga dana, ba{
nigdje. Nekako sam se osje}ao, zna{Za{to?
Ne znam. Ni u {koli se vi{e najbolje ne osje}am.
Ne znam, sino}, vidi{Mislim da sada znam kako se Ron Kameron i njemu
sli~ni osje}aju. [Smije se]
[Smije se] Ne, ne mislim da se osje}a{ tako lo{e
kao Ron Kameron.
[alim se.
A-ha. [to bi se {alio? Ti zna{ vi{e ljudi
Ne mogu vi{e ni sa kim da razgovaram.
Zna{ vi{e ljudi od mene.
Time {to je rekao Todu da se bezrazlo`no osje}a

neshva}enim, Ri~ard ne implicira da mu nije stalo. Jasno je da
ho}e da utje{i svog prijatelja kako bi se bolje osje}ao. On
implicira: Ne treba da se osje}a{ lo{e zato {to tvoji problemi nisu
tako veliki.
S PARENI
PROBLEMI
Upravo taj druga~iji na~in na koji ène reaguju kada im se pri~a

o problemima dramati~no je dat u pripovijeci Novo uto~i{te
65
ASIMETRIJE
Elis Metison. Elinor kazuje Petsi da se zaljubila u oènjenog

~ovjeka. Petsi odgovara prvo izrazima razumijevanja, a onda nudi
jednako otkrovenje o sli~nom iskustvu:
da usmjeri pa`nju na sestrin problem, koji i jeste razlog njene

posjete.
Znam, kaè Petsi. Znam kako se osje}a{.

Zna{?
Na izvjestan na~in, znam. Pa, dobro, trebalo bi da ti
kaèm. Spavam s oènjenim ~ovjekom ve} dvije godine.
Voljela bi da pri~a o svojim nijemim polu-sva|ama sa

Alekom od pro{le nedelje, ali njena sestra ne pita o
telefonskom razgovoru. A onda Bet pomisli kako bi trebalo
da govore o Stefani.
Razgovor se potom vra}a na Elinorinu prvobitnu pri~u o

ljubavi. Na taj na~in Petsi odgovara prvo potvr|uju}i Elinorina
osje}anja i objavljivanjem svog iskustva, isti~u}i njihovu
sli~nost, a onda podstrekom da Elinor kaè vi{e. Kroz pri~u o
Petsinoj neugodnoj situaciji, izbjegnuta je mogu}a asimetrija
kroz otkrivanje li~nih problema, a prijateljstvo ponovo dovedeno
u harmoni~an odnos.
Razlog zbog kojeg je razgovor sa Petsi bio toliko ugodan za
Elinor jeste ~injenica da im je bio jednak osje}aj za razgovor o
problemima, a to je produbilo njihovo prijateljstvo. Iako je Elinor
pokrenula temu svoje ljubavne veze, nije je pro{irivala dok je
Petsi na to nije privoljela. U jednoj drugoj pri~i istog autora - Pletivo - èna po imenu Bet dolazi svojoj sestri da posjeti
njenu k}erku Stefani na psihijatrijskoj klinici. Za vrijeme tog
boravka, prima jedan uznemiruju}i poziv od svog de~ka Aleka.
Kako je to podsjetilo na njene probleme, èli da o njima pri~a, ali
se usteè jer je sestra ne pita. Ona osje}a da, umjesto toga, mora
@ene u ovim pri~ama drè u ravnoteì jedan delikatan sistem

prema kojem se pri~a o problemu koristi kao potvrda njihovih
osje}anja i stvara osje}aj zajedni{tva.
Kada se suprotstavljaju na~inu na koji mu{karci s njima
razgovaraju, one o njemu prosu|uju prema mjerilima ènskih
razgovornih stilova. @ene pokazuju svoju zabrinutost kada na
ne~iju izjavu o problemu krenu s pitanjima. Kada mu{karci
promijene temu, ène pomisle da pokazuju nedostatak
saosje}anja izostanak prisnosti. Ali izostanak tog popratnog
pitanja mogao bi jednako biti na~in da se pokaè po{tovanje za
tu|u potrebu za nezavisno{}u. Kada Elinor ispri~a Petsi da je
zaljubljena u Petra, Petsi pita: Ide{ li s njim u krevet?
Produbljivanje Elinorine teme pogodilo bi mnoge mu{karce - a
i neke ène zbog svoje nametljivosti, mada Elinor to doìvljava
kao dokaz interesovanja kojim se hrani njihovo prijateljstvo.
@ene imaju sklonost da pokaù razumijevanje za osje}anja
druge ène. Kada mu{karci poku{avaju da razuvjere ène tako {to
im govore da njihova situacija nije tako mra~na, one to ~uju kao
umanjivanje ili omalovaàvanje osje}anja. I opet se susre}u sa
izostankom prisnosti upravo kada su najvi{e traìle da je u~vrste.
U poku{aju da potaknu simetri~nu komunikaciju, zaglave u
nesimetri~noj.
66
67
Petsi zatim pri~a Elinor o svojoj ljubavnoj vezi i {ta o tome

misli. Nakon {to su popri~ale o Petsinoj ljubavnoj vezi, Petsi,
me|utim, kaè:
Ali ti si mi pri~ala o ovom ~ovjeku i ja sam te
prekinula. Izvini. Vidi{? Postajem egocentri~na.
Nema problema. Ali opet se odobrovoljila.
ASIMETRIJE
Tod pori~e da je Ri~ard bio tako pijan da se teturao (To nije

istina), a onda kaè da, iako nije mogao da se kontroli{e, to nije
tako stra{no; bilo je smije{no.
U interpretiranju ovog razgovora izme|u u~enika drugog
razreda srednje {kole, odmah sam uo~ila njihova me|usobna
umirivanja i skidanje teme s dnevnog reda, kao i uzajamno
otkrivanje problema da bi se naglasila veza i istovjetnost
problema. Ali mogu} je i druga~iji ugao gledanja. Njihov

razgovor moè biti dirljiv upravo zato {to je zasnovan na
asimetriji statusa - ili, ta~nije, bijegu od tih asimetrija. Kada Tod
pri~a o svojim problemima potencijalno se stavlja u podre|eni
poloàj i poziva Ri~arda da zauzme nadre|eni poloàj poricanjem
problema uz asimetri~no nu|enje savjeta ili saosje}anja.
Ponudiv{i uvid u sopstvene nevolje, Ri~ard odbija da zauzme taj
superiorni poloàj i ponovo uspostavlja ravnopravan poloàj,
{alju}i pri tom metaporuku: Mi smo dva frajera koja poku{avaju
da se probiju kroz ìvot koji je teàk za obojicu, i podjednako
smo sposobni da se sa njim nosimo.
Iz ove perspektive, ako biste reagovali na ènski na~in - pa,
recimo, kazali: Znam kako ti je; mora da se osje}a{ grozno; i ja
bih da se to meni desilo - za mladi}e bi to imalo sasvim
druga~iji smisao, jer bi bili skloni tuma~enju kroz prizmu statusa.
Takav odgovor bi slao metaporuku, ne{to poput: Da, znam,
kretenu nesposobni, kako se odvratno osje}a{. Da sam i ja takav
bogalj, i ja bih se tako osje}ao. Ali, sre}om po tebe, nisam, i
mogu da ti pomognem jer sam isuvi{e pametan da bi me gnjavio
takav problem. Drugim rije~ima, uzdràvanje od izraàvanja
razumijevanja i saosje}anja je velikodu{no u onoj mjeri u kojoj
razumijevanje i saosje}anje predstavljaju prekor.
@ene su ~esto nezadovoljne reakcijama koje kod mu{karaca
izazovu kada poku{aju da zapodjenu razgovor o problemu,
mu{karci su nezadovoljni jer su optuèni da reaguju na pogre{an
na~in kada poku{avaju da pomognu. Ali izgleda da su Ri~ard i
Tod zadovoljni uzajamnim reakcijama na probleme koje imaju.
Te njihove uzajamne reakcije imaju smisla. Kada mu{karci i ène
razgovaraju, problem je u tome {to svako o~ekuje druga~iju vrstu
reakcije. Mu{kar~ev pristup teì da indirektno ublaì osje}anja
time {to }e zasko~iti njihov uzrok. Kako ène o~ekuju da u
svojim osje}anjima budu podràne, mu{kar~ev pristup ~ini da se
osje}aju napadnute.
68
69
J EDNA
DRUGAÎJA SIMETRIJA
Razgovor izme|u Ri~arda i Toda pokazuje da su, uprkos ~injenici

{to su dje~aci u svojim odgovorima asimetri~ni ako se posmatraju
odvojeno - nije im stalo za sekiraciju onog drugog - simetri~ni
ako se posmatraju zajedno: Tod uzvra}a na Ri~ardovu zabrinutost
zbog pi}a na isti na~in na koji Ri~ard uzvra}a na Todovo
osje}anje otu|enosti, poricanjem postojanja problema:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
Hej, ~ovje~e, jednostavno mi se - u stvari, nakon

onog {to je An rekla sino} - jednostavno mi se to ne
radi.
Ne bih rekao da je tako bilo. Ti si sam znao da to
nije veliki problem.
O, An - Sem je rekao An da sam pao niz nasip.
Laè.
Nisam pao. Zanio sam se, poklizao. Do~ekao sam se
na noge.
Ne brini zbog toga.
Brinem, ipak. Nezgodno mi je pred Semom. Ne
èlim da mi se to de{ava pred tobom.
Nema veze, jer ponekad je ~ovjek smije{an kad se
otka~i.
N E
PITAJ
Razgovor o problemima samo je jedan od razgovornih zadataka

koje ène i mu{karci doìvljavaju razli~ito, {to za posljedicu ima
probleme u me|usobnom razgovoru. Drugi je traènje
informacije. I ova razlika je prouzrokovana asimetrijom statusa i
veze.
Mu{karac i èna stoje pored {tanda za informacije na
Va{ingtonskom festivalu folklora, jednom nepreglednom nizu
{tandova i izloga. Ti pita{, mu{karac kaè èni. Ja ne pitam.
Na prednjem sjedi{tu kola, pored Harolda, Sibil sva kipti.
Voze se ve} pola sata traè}i ulicu za koju je siguran da je u
blizini. Sibil se ne ljuti {to Harold ne zna put, ve} zato {to insistira
na tome da ga sam prona|e, radije nego da se zaustavi i nekog
zapita. Njen bijes proisti~e iz ~injenice {to njegovo pona{anje
posmatra kroz prizmu svog sopstvenog: da ona vozi, upitala bi za
pravac ~im bi shvatila da ne zna kojim putem da vozi, i oni bi do
sada bili udobno zavaljeni u dnevnoj sobi svojih prijatelja i ne bi
se stalno vrtjeli u krug dok vrijeme odmi~e. Po{to pitati za pravac
za Sibil nije ne{to neugodno, odbijanje da se pita za nju nema
smisla. Ali u Haroldovom svijetu, jedino je pametno voziti se dok
se ne prona|e pravi put jer mu je neugodno da traì pomo}. On tu
nelagodu izbjegava i poku{ava da zadrì predstavu o sebi kao
samostalnoj osobi.
Za{to mnogi mu{karci zaziru od toga da zapitaju za pravac ili
zatraè neku drugu informaciju? I, ako je jednako razumno pitati,
za{to se onda mnoge ène usteù? U skladu sa paradoksom
nezavisnosti i intimnosti, na djelu su dvije istovremene i razli~ite
metaporuke sadràne u traènju i davanju informacije. Mnogi
mu{karci se usredsre|uju na jedno, mnoge ène na drugo.
70
ASIMETRIJE
Kada dajete informaciju, ona sama po sebi jeste poruka. Ali

~injenica da vi posjedujete informaciju, a osoba s kojom
razgovarate ne posjeduje, tako|e {alje metaporuku superiornosti.
Ako su odnosi inherentno hijararhijski, onda se onaj ko ima vi{e
informacija doìvljava kao vi{i na ljestvici prema kriteriju ve}eg
znanja i sposobnosti. Iz ove perspektive, ne pose}i za tu|om
pomo}i, bitan je dio nezavisnosti koju mu{karac doìvljava kao
preduslov za samopo{tovanje. Ako samopo{tovanje treba da se
plati ne{to malo duòm vo`njom, vrijedno je cijene.
O metaporukama je te{ko govoriti zbog njihove
implicitnosti. Kada Sibil moli da joj Harold kaè za{to ne pita
nekog za pravac, on odgovara u terminima poruke, informacijom:
kaè da nema smisla pitati jer mo`da niko koga bude pitao ne}e
znati da ga uputi kuda treba. Ovo, u principu, drì vodu. Ima
mnogo zemalja, kao na primjer, Meksiko, gdje }e, po pravilu,
radije izmisliti pravac nego uskratiti vam traènu informaciju.
Me|utim, ovo obja{njenje frustrira Sibil jer za nju nema smisla.
Iako shvata da ih mogu uputiti u pogre{nom pravcu, ona isto tako
misli da je to malo vjerovatno, a jama~no se ne moè desiti svaki
put. A i kad bi se desilo, ne bi im bilo gore nego {to je sada.
Razlog za razli~ite pristupe dijelom leì u tome {to Sibil
vjeruje da onaj ko ne zna odgovor to i kaè, jer lako je re}i: Ne
znam. Ali Harold vjeruje da je re}i ne znam poniàvaju}e, pa
}e ljudi radije bjesomu~no da lutaju. Zbog razli~itog poimanja
stvari i nejasnih principa po kojima se ljudi prosu|uju, Harold i
Sibil ne mogu nikada prodrijeti do srì ove razli~itosti; mogu
samo jo{ vi{e da nerviraju jedno drugo. Zadràvati se u razgovoru
na nivou poruke uobi~ajeno je jer je to nivo kojeg smo najvi{e
svjesni. Me|utim, time }emo te{ko razrije{iti zabunu jer su pravi
uzroci negdje drugdje.
U mjeri u kojoj je pruànje informacije ili pomo}i, kao i
kazivanje pravca, od koristi drugome, u~vr{}uju se veze me|u
ljudima. Ali, u slu~aju asimetri~nosti stvara se hijerarhija:
ukoliko davanje informacija osobu odre|uje kao znalca,
71
ASIMETRIJE
Asimetrija koja je prisutna u situacijama posjedovanja i davanja

informacija tako|e je prisutna i kada je potrebno da se pokaè
vje{tina u popravljanju ne~ega - stav na koji smo nai{li kada smo

govorili o mu{kom pristupu razgovorima o problemu. Da bih
mogla dalje da istraìm na~in na koji se doìvljavaju popravke,
opisa}u jedan uzgredni susret.
Kako nisam mogla da skinem maju{ni poklopac koji pokriva
baterije za mjera~ svjetlosti na fotografskom aparatu, odnijela
sam ga u fotografsku radnju i zamolila da mi pomognu. Prodavac
je poku{ao da odvrne poklopac, prvo nov~i}em, a potom jednim
naro~itim instrumentom. Kad ovo nije uspjelo, izjavio je da se
poklopac beznade`no zaglavio. Objasnio je razlog (pogre{an
navoj), a onda je do u detalje obja{njavao kako mogu da snimam
bez mjera~a svjetlosti uskla|uju}i svjetlosne uslove sa blendom
prema uputstvu priloènom uz film. Iako sam znala da ni u bunilu
ne}u primijeniti njegov sistem, slu{ala sam pa`ljivo, glume}i
zainteresovanost, bri`ljivo zapisuju}i njegove primjere, koji su se
odnosili na film od 100 asa, po{to se zbunio poku{avaju}i da
smisli primjere za onaj od 64. On je, dalje, obja{navao da je ovaj
metod u stvari bolji od onog gdje se upotrebljava mjera~
svjetlosti. Na taj na~in je umanjio zna~aj ~injenice da nije bio u
stanju da mi pomogne oko poklopca za baterije; prikazao je sebe
kao nekog ko posjeduje korisno znanje i ko je rije{io moj problem
iako mi nije pomogao oko fotografskog aparata. Ovaj ~ovjek
èlio je da mi pomogne - {to sam iskreno cijenila - ali je u isto
vrijeme èlio da pokaè kako on ima potrebne informacije i
vje{tinu, iako to nije bio slu~aj.
Po srijedi je jedna vrsta dru{tvenog ugovora. Mnoge ène ne
samo da se prijatno osje}aju kad traè pomo} ve} osje}aju da je
pitanje ~asti da je potraè, da je prihvate i pokaù zahvalnost za
uzvrat. Mnogi se mu{karci, sa svoje strane, osje}aju
privilegovanim da udovolje molbi za pomo} bez obzira na to da
li im pada u pogodan trenutak. Jedan mu{karac mi je ispri~ao
kako ga je kom{inica zamolila da joj popravi kola koja su se
neprekidno gasila. Odvojio je vi{e vremena nego {to je imao na
raspolaganju kako bi pogledao kola i zaklju~io da nema potreban
72
73
superiornijeg znanja, a onog drugog kao neinformisanog, nièg

stepena znanja, onda je sve to nagodba o statusu.
Lako je uo~iti da ima mnogo situacija gdje su oni koji
pruàju informacije vi{i po statusu. Na primjer, roditelji daju
obja{njenja djeci i odgovaraju na njihova pitanja ba{ kao {to
profesor daje informacije studentima. Prema nalazima
antropologa Harumi Befu, svijest o ovoj zakonitosti nagla{ava
zahtjev za pravilnim pona{anjem na jednoj japanskoj ve~ernjoj
zabavi. Da bi ~lanu sa najvi{im statusom pomogli da dominira u
razgovoru, od ostalih prisutnih na ve~eri o~ekivalo se da mu
postavljaju pitanja na koja znaju da moè suvereno da odgovara.
Zbog velike mogu}nosti stvaranja asimetrije, neki mu{karci
nerado primaju informacije od drugih, naro~ito od èna, a neke
ène su obazrive u pogledu pruànja informacije, posebno
mu{karcima. Na primjer, mu{karac sa kojim sam razgovarala o
ovim zakonitostima kasnije mi je priznao da je moje u~enje
razjasnilo jednu primjedbu koju mu je dala supruga. U{li su u
kola i kretali ka odredi{tu koje je ona dobro znala, a on nije
uop{te. Svjesno se odupiru}i impulsu da jednostavno krene i put
prona|e sam, on je pitao ènu da li ima neki savjet o tome kako
da najbrè stignu do odredi{ta. Ona mu je odgovorila, a potom
dodala: Ma, ne znam. Tako bih ja i{la, ali mo`da ima i bolji
na~in. Njena primjedba bila je potez kojim je pomjerila
neravnoteù snaga stvorenu time {to je ona znala ne{to {to on
nije. Ovim je, tako|e, unaprijed za{titila sebe ukoliko on bude
odlu~io da ne prihvati njen savjet. Dalje, uspjela je da se njena
uputstva doìve kao samo jedna sugestija, a ne davanje
uputstava.
P OPRAVI]U
TO AKO ME UBIJE
alat za popravku. Bilo mu je krivo {to nije mogao da rije{i

problem. Kao da je to naslu}ivala, ona mu je narednog, kao i
onog slede}eg, dana rekla da kola mnogo bolje idu, iako je znao
da ni{ta na njima nije uradio. Postoji ravnoteà izme|u traènja
pomo}i i iskazivanja zahvalnosti. Mu{karce i ène izgleda
jednako obavezuju uslovi ove nagodbe: ona se osjetila
obaveznom da pokaè zahvalnost iako on nije pomogao, a on se
osjetio obaveznim da odvoji vrijeme, koje stvarno nije imao,
poku{avaju}i da pomogne.
Drugi primjer dru{tvenog ugovora kojim se traì pomo} i
pokazuje zahvalnost zbio se na uglu jedne ulice u Njujorku. Neka
èna je izbila iz podzemne èljeznice na uglu Dvadeset tre}e ulice
i ju`ne strane Park avenije i za trenutak bila zbunjena ne znaju}i
kojim pravcem da krene do Medison avenije. Znala je da je
Medison sa sjeverne strane Park avenije, pa je uz malo truda
mogla da se prisjeti kuda da se uputi. Ali, bez ikakvog
prethodnog plana ili razmi{ljanja, obratila se prvoj osobi koja je
nai{la. Rekao joj je da se Medison ne pruà toliko na jug. Ona je
znala da to nije ta~no. Dalje, do tog trenutka ona je ve} uspjela da
se orijenti{e. Ali, umjesto da kaè: Da, pruà se ili Nije va`no,
nije mi potrebna va{a pomo}, ona je smislila na~in da odigra
scenu kao da joj je pomogao. Upitala je: Na koju stranu je
zapad? i, kada je dobila odgovor, odgovorila je: Hvala.
Krenu}u na tu stranu.
Sa stanovi{ta kazivanja pravca, ovaj susret je bio apsurdan
od po~etka do kraja. @eni, u stvari, nije bila potrebna pomo}, a
mu{karac nije bio u stanju da joj je pruì. Ali raspitivanje za
pravac nije su{tina stvari. Ona je primijenila uobi~ajeni ritual,
neznanca je pitala za pravac, ne samo - i ne jedino - da bi se
sna{la po izlasku iz podzemne èljeznice, ve} i da bi u~vrstila
svoje veze s masom ljudi u velikom gradu povr{nim susretom sa
jednim od njih. Pitati za pravac bio je za nju spontan na~in da to
uradi.
74
ASIMETRIJE
P OMO]I
]U TI AKO TE TO UBIJE
Marta je kupila kompjuter i trebalo je da nau~i kako da ga koristi.

Po{to je prou~ila priru~nik i malo ovladala rukovanjem, jo{
uvijek je imala mnogo pitanja, stoga je oti{la u radnju gdje ga je
kupila i zatraìla pomo}. ôvjek koji joj je pomagao u~inio je da
se osje}a kao najgluplja osoba na svijetu. Koristio je stru~ne
izraze prilikom obja{njenja, i svaki put kad je morala da ga pita
{ta rije~ zna~i, osje}ala se sve neukijom, a on je taj utisak
pothranjivao tonom svojih odgovora, tonom koji je slao
metaporuku Ovo je o~igledno; ovo zna svako. Stvari je
obja{njavao tako brzo da ni slu~ajno nije mogla da ih upamti.
Kada se vratila ku}i, ustanovila je da ne moè da se sjeti onog {to
joj je pokazao, ~ak ni u onim situacijama gdje je uspjela da prati
obja{njenje.
Jo{ uvijek pometena i u strahu od ponovnog razgovora,
Marta se vratila u radnju sedmicu dana kasnije, odlu~na da ostane
dok god ne dobije èljenu informaciju. Ali ovog puta usluìvala
je èna. Iskustvo s pruànjem pomo}i bilo je krajnje razli~ito.
@ena je uglavnom izbjegavala da koristi tehni~ke termine, a kad
bi neki i upotrijebila, pitala je Martu da li zna {ta zna~i, i u slu~aju
kad nije, obja{njavala je jednostavno i jasno. Kada je na pitanja
odgovarala èna, njen ton nikada nije implicirao da to svako treba
da zna. Kada je pokazivala kako se rukuje, uvijek je traìla da i
Marta to uradi, nije se sve svodilo na puku demonstraciju i Martu
kao posmatra~a. Druga~iji stil ovog u~itelja od Marte je
napravio druga~ijeg |aka: sposobnog, a ne glupog; nipo{to
poniènog zbog neznanja.
Ne zna~i da svi mu{karci daju informacije na na~in koji
zbunjuje i poniàva one kojima su upu}ene. Ima veoma mnogo
nadarenih profesora koji su mu{karci. A ni sve ène ne daju
75
ASIMETRIJE
informacije tako da su lako razumljive. Me|utim, mnoge ène

kazuju o iskustvima sli~nim Martinim, naro~ito u vezi sa
kompjuterima, automobilima i drugom mehani~kom opremom;
one izjavljuju da se osje}aju lagodnije kada dobiju obja{njenje od
èna. Mogu}e obja{njenje su razli~ita tuma~enja koja pruànje
pomo}i nosi sa sobom. Ako su ène usredsre|ene na vezu, bi}e
motivisane da zanemare razliku u stru~nosti i budu {to je mogu}e
razumljivije. Po{to je njihov cilj da odaju utisak sli~nosti i
jednakog statusa, preno{enje znanja pomaè da se izjedna~i
rezultat. Ton njihovog glasa {alje metaporuku podr{ke, a ne
prezira, iako podr{ka za sebe moè da se doìvi kao gledanje s
visine.
Ako se mu{karac usredsredi na pregovaranje o statusu i
smatra da neko mora biti glavni, vjerovatno }e se lagodnije
osje}ati ako je to on sam. Mu{karac je navikao na to da ga
posjedovanje vi{e informacija, znanja ili vje{tine dovodi u
nadre|enu poziciju i to provijava kroz njegov na~in
obja{njavanja. Ako mu{karci ponekad namjerno pribjegnu
te{kom na~inu obrazlaganja, to je mo`da stoga {to se prijatno
osje}anje nadmo}i poja~ava kad slu{alac ne razumije. Ugodna
zaliha premo}i i{~ezava sa svakom mrvicom znanja koju slu{alac
stekne. Ili su jednostavno vi{e zaokupljeni da izloè superiorno
znanje i vje{tinu nego da se potrude da znanje prenesu.
Jedan kolega koji je upoznat s mojim idejama natuknuo mi je
da je na{ao dokaz za ovu razliku na jednoj univerzitetskoj
konferenciji. Neka èna koja je imala izlaganje zastajkivala bi i
pitala slu{aoce: Da li me pratite? Moj kolega je pretpostavio da
je njena glavna preokupacija, izgleda, bila da publika shvati ono
{to je govorila. Kad je on izlagao, osnovna briga mu je bila da ga
neko ne omalovaì - i, koliko on moè da prosudi, sli~na
preokupacija je motivisala i druge mu{karce koji su imali
izlaganja. S ove ta~ke gledi{ta, ukoliko zametanje tragova kako bi
se izbjegao napad povla~i za sobom nejasno}u, vrijedno je
cijene.
Ovim se ne èli kazati da ène nemaju èlju da se osje}aju

u~enim ili mo}nim. I doista, to {to pitaju publiku da li je u stanju
da ih prati u izlaganju, moè da ih predstavi kao superiorne. Ali
izgleda da imati informaciju, stru~no znanje ili vje{tinu rukovanja
stvarima nije prevashodna mjera mo}i za mnoge ène. One,
umjesto toga, osje}aju da dobijaju na mo}i ako su u stanju da
pomognu. [tavi{e, one su vi{e zaokupljene vezom nego
nezavisnosno{}u i osloncem na sopstvene snage, osje}aju da su
ja~e kada je zajednica ja~a.
76
77
V JERUJ
MI
Jedna èna mi je rekla da prosto nije mogla da povjeruje kada je

njen mu` potegao jednu uvredu od prije nekoliko godina. Nije
mogla da na videu snimi filmove sa kablovske televizije. Njen
mu` je pogledao video rikorder i izjavio da ne moè, da video
nema tu funkciju. Nevoljna da prihvati njegov sud, zamolila je
kom{iju Harija da ga pogleda, po{to joj je on jednom popravio
video. Harijev nalaz bio je isti kao i muèvljev, a ovaj je,
me|utim, podivljao zato {to èna nije povjerovala njegovom
stru~nom nalazu. Kad je on to pomenuo mnogo godina kasnije,
njegova èna je u nevjerici uzviknula: Ti se toga jo{ sje}a{? Hari
je mrtav! Taj incident, iako nevaàn njegovoj èni, zasjekao je
do srì samopo{tovanja njenog muà, jer je doveo u pitanje
njegovo znanje i snalaènje u svijetu mehanike.
Pitanje povjerenja je, tako|e, tema izme|u Feli{e i Stena,
jednog drugog para. Sten se razbijesni kada Feli{a gubi dah od
straha dok on vozi. Nikada nisam imao udes! on se buni. Za{to
ne vjeruje{ u moju vo`nju? Feli{a nije u stanju da mu predo~i
svoje stanovi{te ne radi se o tome da nema povjerenja u njegovu
vo`nju, ve} u vo`nju uop{te. Nadasve, ona ne moè da shvati
za{to bi ne{to tako bezna~ajno kao {to je povremeno ostajanje bez
daha moralo da proizvede tako sna`nu reakciju.
ASIMETRIJE
Kada pomaù, mu{karci i ène, po pravilu, obavljaju razli~ite

vrste zadataka. Ali, ~ak i istom zadatku moè se pri}i s razli~itim
ciljevima na umu i ta se razlika moè o~itovati u pogre{noj
procjeni tu|ih namjera. Kraj moje pri~e o fotografskom aparatu to

najbolje ilustruje. Na jednom porodi~nom skupu dala sam aparat
svom zetu koji u porodici ima ugled ~ovjeka koji se u te stvari
razumije. Odnio ga je u svoju radionicu i poslije otprilike sat i po
vratio popravljenog. Odu{evljena i zahvalna, popratila sam to
sljede}im komentarom njegovoj k}erki: Znala sam da }e mu se
dopasti izazov. Naro~ito, istakla je ona, kada to zna~i pomo}i
nekome. Osjetila sam da sam zabunom protuma~ila pokazanu
brigu kao zanimanje za funkcionisanje neposlu{nnog poklopca za
baterije. A popravka fotografskog aparata bila je na~in da mi se
ukaè pa`nja, da on pomogne na svoj na~in. Ako ène pomo}
nude direktno, moj zet je nudio indirektno, posredstvom
fotografskog aparata.
Jedan kolega koji je ~uo za analizu ovog mog iskustva, misli
da sam iz epizode sa fotografskim aparatom izostavila jedan
aspekt. On je naglasio da je mnogim mu{karcima zadovoljstvo da
majstori{u jer im to poja~ava osje}aj da imaju uvid u sve, da su
samodovoljni i da vladaju svijetom predmeta. (To je su{tina teze
Evelin Foks Keler prema kojoj je predstava o nauci kao o ne~emu
nadmo}nom {to kontroli{e prirodu, u su{tini, po duhu mu{ka.)
Ispri~ao mi je o jednom doga|aju: naru~ena plasti~na igra~ka za
njegovog dje~aka, jedan ringi{pil, do{la je sva u dijelovima,
vjerovatno usljed transporta. Njegova èna je dala igra~ku svom
ujaku, poznatom u porodici kao spretnom i voljnom da pomogne.
Ujak je radio nekoliko sati i sastavio igra~ku - iako nije bila
skuplja od nekoliko dolara. Pomenuo je to sljede}eg puta kad su
se sreli i rekao da bi radije ostao i cijelu no} nego da prizna da
nije mogao da sklopi igra~ku. Moj kolega je bio ubije|en da je
motivacija da ovlada plasti~nom igra~kom bila ja~a od motivacije
da pomogne sestri i sestri~ini, iako je oboje bilo prisutno.
Dalje, ovaj ~ovjek je istakao da on, kao i mnogi drugi
mu{karci, nalazi posebno zadovoljstvo u tome da pokaè svoju
nadmo} nad svijetom predmeta s ciljem da ugodi lijepoj èni, jer
su zahvalnost i divljenje kojim mu se uzvra}a dodatni izvor
78
79
B UDI
FIN
Ste~eno iskustvo i vje{tina poja~avaju èninu i mu{kar~evu

predstavu o sebi. Ali epitet znalca su{tinskiji je za na{e poimanje
mu{kosti nego za poimanje ènskosti. @ene su, po pravilu,
sklonije da budu one koje hvale, nego one koje pruàju
informaciju. Da se od èna o~ekuje da sipaju pohvale, vidi se na
jednom posteru koji je bio izloèn u svakoj po{ti Sjedinjenih
Dràva i kojim su se stranke pozivale da po{alju kritike, predloge,
pitanja i komplimente. Tri od ova ~etiri govorna ~ina bila su
predstavljena crteòm mu{karca; jedino su komplimenti bili
predstavljeni crteòm ène sa {irokim osmijehom na licu,
oreolom oko glave dok prstima pokazuje odobravanje. Oreol je
naro~ito zanimljiv. On pokazuje da ~in davanja komplimenata
kadrira govornika kao finog.
Pohvale su, poput pruànja informacije, same po sebi
asimetri~ne. One, tako|e, prikazuju govornika kao superiornog, u
poziciji da sudi o ne~ijim postupcima. @ene pak mogu da budu
doìvljene kao superiorne u svojim klasi~nim djelatnostima gdje
pomaù kao majke, socijalni radnici, medicinske sestre,
savjetnici i psiholozi. Ali u mnogim od ovih uloga - naro~ito u
ulozi majke i medicinske sestre - mogu da se doìve kao neko ko
radi po tu|em nalogu.
P REKLAPANJE
MOTIVACIJA
ASIMETRIJE
prijatnosti i zadovoljstva. Njegovo tuma~enje moje revidirane

analize sastojalo se u tome da }emo moja ne}aka i ja, obje ène,
biti sklone da sagledamo aspekt pomaganja u tom ~inu kao
stvarni ili glavni motiv, dok je on jo{ bio sklon da kao glavne
motive doìvi samo zadovoljstvo demonstriranja vje{tine,
uspjeha tamo gdje je stru~njak za fotografske aparate omanuo,
kao i vra}anja poklopca za baterije na pravu poziciju.
Element pregovaranja o statusu, koji odlikuje mnogu
mu{kar~evu èlju da pokaè svoje znanje i spretnost, ne odri~e
vezu impliciranu u ~inu pomaganja. Ovi elementi koegzistiraju i
me|usobno se pothranjuju. Ali potreba koju imaju mu{karci i
ène da status dobije razli~itu relativnu teìnu u odnosu na vezu,
rezultira asimetri~no{}u uloga. Naviknute na metaporuke veze,
mnoge ène se prijatno osje}aju kad pomo} primaju i kada je
daju, iako, zacijelo, ima mnogo èna koje se lagodno osje}aju
samo u ulozi davaoca pomo}i i podr{ke. Mnogi mu{karci,
osjetljivi na zakonitosti statusa, potrebu da budu od pomo}i èni,
i potrebu da oslonac traè samo u sebi, prijatno se osje}aju u ulozi
davaoca informacije i pomo}i, ali ne i primaoca.
tada kaè da je znao da ga ne}e ni biti jer je vidio jednog ~ovjeka

u prolazu kako ga nosi kad su svi zastali da se odmore. On
obja{njava za{to jednostavno nije rekao da je vidio nekog s
torbom: Nisam mogao da mu kaèm da sam je vidio i da nisam
imao petlju da je uzmem od ~ovjeka. Me|utim, on kaè: Morao
sam ne{to da preduzmem.
Iscrpljena i razo~arana, njegova èna nije toliko ljuta koliko
je zapanjena. Ne moè da razumije kako mu je bilo draè da se
ponovo penje na vrh (i navede i nju da se penje, tako|e), od
priznanja da je vidio nekog kako nosi Gordonovu torbu. Ja to ne
bih nikada uradila, kaè ona, a rije~i joj naviru vi{e iz
zabezeknutosti nego iz bijesa. Obja{njava: Ja bih se prosto
izlanula. Bilo bi mi krivo zbog gre{ke - ali ne zato {to ljudi za nju
znaju. Oko toga ne bih pravila frku. Njen mu` kaè: Meni to
i te kako mnogo zna~i.
Ova pri~a ide u prilog stavu o mu{kom stilu koji ovdje
zagovaram. Dòzef je htio da pomogne Gordonu, ali nije htio da
se zna da je uradio ne{to za {ta je mislio da je glupost. Njegova
rije{enost da ne{to uradi u rje{avanju problema bila je ja~a od
èlje da po{tedi sebe ponovnog penjanja na vrh planine. Ono {to
me se najvi{e dojmilo u ~itavoj pri~i bile su ènine rije~i o tom
iskustvu. Ona misli:
P OGLED
S DRUGAÎJE PLANINE
To je bio jedan od onih trenutaka kada sam sigurna da ga

sebi nisam tako predstavljala: ja to ne bih ni u bunilu uradila,
ne bih to mogla ni sanjati, ni izmisliti - Dòzef jednostavno
nije bio ja.
U pri~i Alis Matison [arena abeceda, jedan mu{karac po imenu

Dòzef poziva drugog mu{karca Gordona da posjete njegovu
porodicu koja ìvi u unutra{njosti, jer je Gordona neposredno
prije toga napustila èna. Za vrijeme posjete svi se penju na
planinu. Prilikom silaska zastaju da se odmore i Gordon shvata da
je ostavio omiljeni ruksak na vrhu. Dòzef sam predlaè da se
ponovo uspne da ga donese, jer Gordon nije vi~an planinarenju, a
i bole ga noge. Dòzefova èna ide sa njim, ali je isuvi{e umorna
da bi se pela ~ak do vrha, pa je on ostavlja usput, a pothvat
dovr{ava sam. Kada se na|u, on je praznih ruku - ranca nema. On
Ovaj odlomak odraàva ono {to je mo`da najtananiji, a, ipak,

najdublji izvor frustracije ili zagonetnosti koja proizilazi iz
razli~itih na~ina na koji mu{karci i ène pristupaju svijetu. Mi
osje}amo da znamo kakav je svijet, a od drugih o~ekujemo
potvrdu tog saznanja. Kada vidimo da se drugi ljudi pona{aju kao
80
81
da je svijet sasvim druga~iji od onog koji mi nastanjujemo,

duboko smo uzdrmani.
Od odnosa sa bliskim osobama o~ekujemo da budu izvor
potvrde i razuvjeravanja. Kada na{i nabliskiji reaguju na
doga|aje razli~ito od nas, kada doìvljavaju istu scenu kao dio
druga~ije predstave, kada kaù ne{to {to je nama nezamislivo u
datim okolnostima, tle na kojem stojimo kao da podrhtava i vi{e
ne stojimo ~vrsto na nogama. Sposobnost da razumijemo za{to se
ovo de{ava - za{to i kako na{i partneri i prijatelji, iako nama
sli~ni u mnogom pogledu, nisu mi, ve} su razli~iti na mnogo
na~ina - jeste su{tinski korak ka osje}anju da smo se domogli
~vrstog tla.
TRI
Spusti te novine i
razgovaraj sa mnom!:
jedjela sam u dnevnoj sobi jedne ku}e u predgra|u i

razgovarala sa grupom èna koje su pozvale mu{karce da im
se pridruè povodom mog razgovora o komunikaciji izme|u èna
i mu{karaca. Za vrijeme razgovora neki mu{karac je bio naro~ito
pri~ljiv, naduga~ko je obja{njavao i komentarisao. Kada sam
iznijela primjedbu da se ène ~esto àle da njihovi muèvi ne
razgovaraju sa njima dovoljno, ovaj ~ovjek je pohitao da doda da
se od sveg srca slaè. On je pokazao na svoju ènu, koja je }utke
sjedjela kraj njega na kau~u ~itavo ve~e, i rekao: Ona najvi{e
pri~a u na{oj porodici.
82
SPUSTI TE NOVINE I RAZGOVARAJ SA MNOM!
Svi u sobi prasnuli su u smijeh. ôvjeku ni{ta nije bilo jasno

i bio je povrije|en. To je ta~no, objasnio je. Kada do|em ku}i
s posla, obi~no nemam {to da kaèm, ali ona ne prestaje. Da nije
nje, ~itavo ve~e ne bismo progovorili ni rije~. Jedna èna iznijela
je sli~an paradoks o svom muù: Kada iza|emo, on je du{a
dru{tva. Ako sam slu~ajno u drugoj sobi, uvijek mogu da ~ujem
njegov glas u àmoru. Ali kod ku}e, on nema mnogo toga da
kaè: uglavnom pri~am ja.
Ko vi{e pri~a - ène ili mu{karci? Prema stereotipu, ène
previ{e pri~aju. Lingvistkinja Dènifer Kouts zapisala je neke
poslovice:
Kroz istoriju ène su ka`njavali zato {to su pri~ale mnogo ili

pogre{no. Lingvistkinja Koni Ebl navodi ~itav niz fizi~kih
zlostavljanja koja su se primjenjivala u kolonijalnoj Americi: bile
su zavezivane za stolicu za ka`njavanje i gnjurane u vodu dok bi
se skoro udavile, vje{ane za noge na skelama, a po njima
zaka~eni razni natpisi, zapu{avana su im usta, i u}utkivane su
{tapom sa procijepom na vrhu koji su im ka~ili za jezik.
Iako su ova institucionalizovana tjelesna ka`njavanja utirala
put neformalnom, ~esto psiholo{kom ka`njavanju, moderni
stereotipi nisu mnogo druga~iji od onih iskazanih u starim
poslovicama. Vjeruje se da ène previ{e pri~aju. Ipak,
mnogobrojne studije tvrde da mu{karci govore vi{e - na
sastancima, u diskusijama gdje u~estvuju mu{karci i ène i u
u~ionicama gdje djevoj~ice ili djevojke sjede pored dje~aka ili
mladi}a. Na primjer, istraìva~i na polju komunikacije Barbara i
Dìn Ikins snimili su i prou~ili nekoliko sastanaka vije}a
fakulteta. Prona{li su, s jednim izuzetkom, da su mu{karci
govorili ~e{}e i, izuzev u jednom slu~aju, duè. Mu{karci su
govorili od 10.66 do 17.07 sekundi, dok se kod èna taj raspon

kretao od 3 do 10 sekundi. Drugim rije~ima, najduè {to su ène
govorile bilo je jo{ uvijek kra}e od najkra}eg vremena kod
mu{karaca.
Kada se nakon referata postavljaju pitanja, ili kada gost u
studiju po~ne da odgovara na pitanja, prvi glas koji postavlja
pitanje skoro uvijek je mu{ki. I kada postavljaju pitanja ili nude
komentar iz publike, mu{karci pokazuju sklonost da govore vi{e.
Lingvistkinja Mardòri Sveker zabiljeìla je na traci sekvence
pitanja i odgovora na univerzitetskim konferencijama. @ene su
veoma prisutne na konferencijama koje su se analizirale; one
predstavljaju 40.7 procenata referenata i sa~injavaju 42 procenta
publike. Ali kada je do{lo do postavljanja pitanja ili davanja
komentara, ène su u~estvovale sa svega 27.4 procenta. Dalje, za
pitanja koja su postavljale ène bilo je potrebno upola manje
vremena nego za ona koja su postavljali mu{karci. (Srednje
vrijeme bilo je 23.1 sekunda za ène, 52.7 za mu{karce.) Ovo se
de{avalo, kako Svekerova ukazuje, zato {to su mu{karci (ali ne i
ène) obi~no davali uvod prije nego {to bi postavili pitanje, zato
{to bi postavljali vi{e od jednog pitanja, a nakon odgovora
uslijedilo bi jo{ jedno pitanje ili komentar.
Ovaj obrazac sam uo~ila na sopstvenim predavanjima, koja
se bave pitanjima od neposredne va`nosti za ène. Nezavisno od
broja èna i mu{karaca u publici, skoro neizostavno prvo pitanje
postavljaju mu{karci, njihovih je pitanja vi{e i ona su duà. U
ovim situacijama ène osje}aju da mu{karci govore previ{e.
Sje}am se diskusije koja je uslijedila nakon predavanja koje sam
odràla grupi ljudi okupljenoj u jednoj prodavnici knjiga. Grupu
su uglavnom sa~injavale ène, ali je glavnina diskusije otpala na
mu{karce iz publike. U jednom trenutku, neki se mu{karac toliko
raspri~ao da je nekoliko èna iz prvog reda po~elo da se vrpolji i
koluta o~ima. Da bi ironija bila ve}a, ono o ~emu je on naduga~ko
i na{iroko raspredao bila je frustriranost koju osje}a dok slu{a
84
85
@ena mlati jezikom kao krava repom.

Lisica ima rep, a èna jezik.
Prije }e Sjeverno more presu{iti nego èna bez rije~i ostati.
ène kako razglabaju o temama koje su za njega dosadne i

neva`ne.
stanovi{ta javnog istupa, kao podno{enju izvje{taja, a ne kao

razgovoru kojim se ustanovljuje veza.
P RISNI
I POSLOVNI RAZGOVOR
Ko, dakle, pri~a vi{e, mu{karci ili ène? Naizgled kontradiktoran

dokaz je pomiren razlikom izme|u onoga {to ja zovem javno i
privatno govorenje. Mnogi mu{karci se dobro osje}aju kada
javno istupaju, dok se veliki broj èna osje}a dobro kada
govore privatno. Ove razlike su sadràne u terminima poslovni
i prisni razgovor.
Za ve}inu èna, razgovorni jezik je prvenstveno jezik kojim
se uspostavlja odre|ena relacija: to je na~in da se ustanove veze i
odrede odlike njihovog odnosa. Naglasak je na iskazivanju
sli~nosti i podudarnosti iskustava. Od samog djetinjstva,
djevoj~ice kritikuju vr{njakinje koje se izdvajaju ili pokazuju
boljima od drugih. Ljudi osje}aju da su najtje{nje veze kod ku}e,
ili u okruènju gdje se osje}aju kao kod ku}e - s jednom ili vi{e
osoba sa kojima osje}aju bliskost i prijatnost - drugim rije~ima,
u privatnom razgovoru. Ali moè se i sasvim javnim situacijama
pristupiti sa stanovi{ta privatnog govorenja.
Za ve}inu mu{karaca razgovor je prvenstveno sredstvo da
sa~uvaju nezavisnost, pregovaraju o svom statusu i zadrè ga
neokrnjenog u hijerarhiji dru{tvenog poretka. Ovo postiù
demonstriranjem znanja i vje{tine, i tako {to sebe dovode u
sredi{te zbivanja svojim govornim vje{tnama, kao {to su pri~anje
pri~a, viceva ili preno{enja informacija. Od djetinjstva, mu{karci
u~e da koriste razgovor kao na~in da zadobiju i zadrè pa`nju.
Njima nije neugodno da pri~aju pred velikim brojem ljudi koje i
ne znaju tako dobro da, u naj{irem smislu te rije~i, javno
nastupe. Ali i najprivatnijoj sitaciji moè se pristupiti sa
86
P RISNI
RAZGOVOR :
BRBLJIVE @ENE I NIJEMI MU[KARCI
[ta je izvor stereotipa po kojem ène mnogo pri~aju? Dejl

Spender navodi nas na zaklju~ak da ve}ina ljudi instinktivno (ako
ne svjesno) osje}a da ène, poput djece, treba da se vide, ali ne i
da se ~uju, stoga koliko god da govore, izgleda pretjerano. Studije
su pokazale da, kad mu{karci i ène govore u grupi podjednako,
ljudi misle da ène govore vi{e. Stoga ima istine u onome {to
Spender tvrdi. Drugo obja{njenje je u tome {to mu{karci misle da
ène mnogo pri~aju u situacijama gdje oni ne bi: u razgovoru
telefonom; u druènjima sa prijateljima, kada ne razgovaraju o
tipi~no mu{kim temema (priro|eno zanimljivim za mu{karce);
ili, poput para na onom ènskom skupu, dok su sami kod ku}e - drugim rije~ima, u privatnom razgovoru.
Dom je okruènje za jednu tipiziranu ameri~ku predstavu
koju ~ini }utljivi mu{karac i pri~ljiva èna. A ova slika, koja
nastaje iz razli~itih ciljeva i navika koje ovdje opisujem,
obja{njava za{to je naj~e{}a pritu`ba èna na mu{karce sa kojima
su bliske: On sa mnom ne razgovara - a odmah potom: On me
ne slu{a.
@ena koja se obratila An Landers tipi~na je:
Moj mu` nikada sa mnom ne razgovara kada do|e ku}i
s posla. Kada ja pitam: Kako je bilo danas? on kaè:
Grozno... ili To je dùngla. (Mi ìvimo u Dèrziju, a on
radi u Njujorku.)
87
Potpuno je druga~ija pri~a kada imamo goste ili kad mi

idemo u goste. Pol je najbrbljiviji tip od svih - pravi {armer.
On zna najinteresantnije pri~e. Ljudi mu prosto gutaju svaku
rije~. Ja tada mislim: Za{to on meni nikada ne ispri~a ovako
ne{to?
Ovo ovako traje ve} 38 godina. Pol je za}utao nakon 10
godina braka. Nikada nisam mogla da doku~im za{to. Moète
li vi rije{iti misteriju?
Nevidljiva èna
An Landers nudi obja{njenje da mu` mo`da ne èli da razgovara
jer je umoran kada se vrati s posla ku}i. Ali ène koje rade tako|e
dolaze ku}i umorne, no svejednako jedva ~ekaju da svojim
partnerima ili prijateljima ispri~aju sve {to im se desilo u toku
dana i na kakve su ih pomisli i osje}anja navodili ti teku}i, dnevni
potresi.
Bilo da su izvori visokoparne studije, koje se rade pod
rukovodstvom psihologa, ili prizemni, kao {to su pisma ~italaca
za povjerljivi kutak, sofisticirani kao {to su filmovi ili pozori{ni
komadi, svi nude iste uvide: mu{kar~evo }utanje kod ku}e za
ènu je razo~arenje. @ene se stalno àle: Izgleda da ima svakom
ne{to da kaè sem meni.
Film Razvod na ameri~ki na~in po~inje razgovorom u kojem
Debi Rejnolds tvrdi da ona i Dik van Dajk ne razgovaraju, a on
tvrdi suprotno, da joj kaè sve {to mu je na umu. Zvono na
vratima prekida njihovu sva|u, mu` i èna se saberu prije nego
otvore vrata i pozdrave goste veselim osmijehom.
Iza zatvorenih vrata mnogi parovi vode razgovore nalik na
ovaj. Poput lika koji igra Debi Rejnolds, ène osje}aju da
mu{karci s njima ne razgovaraju. Kao i mu` kojeg igra Dik van
Dajk, mu{karci osje}aju da su nepravedno optuèni. Kako ona
moè biti ubije|ena da joj on ni{ta ne govori, kada je on pri tom
jednako ubije|en da joj kaè sve {to mu je na umu? Kako je
88
mogu}e da ène i mu{karci imaju tako razli~ite predstave o istim

razgovorima?
Kad ne{to krene naopako, ljudi traè krivca: to je ili osoba sa
kojom poku{avaju da razgovaraju (Ti previ{e traì{, tvrdoglava
si i egocentri~na) ili grupacija kojoj druga osoba pripada (Sve
ène previ{e traè; Svi su mu{karci sebi~ni). Oni velikodu{niji
okrivljuju vezu (Mi jednostavno ne umijemo da razgovaramo).
Ali, su{tina svih vrsta prekora za kojima poseù jeste uvjerenje
ovih ljudi da ne{to nije kako valja sa njima.
Da su krivci ljudi ili odre|ene veze, ne bi bilo toliko mnogo
raznih ljudi koji imaju istovjetne probleme. Stvarni problem je
stil razgovora. @ene i mu{karci imaju razli~ite pristupe
razgovoru. âk i uz najbolje namjere, ukoliko je na~in razgovora
prvenstveni uzro~nik nevolja, poku{aj da se stvari razrije{e
razgovorom moè samo da ih pogor{a.
N AJBOLJE
PRIJATELJICE
Da ponovimo, sjeme ènskog i mu{kog stila utkano je u na~in na

koji se u~i jezik tokom odrastanja. U na{oj kulturi, ve}ina ljudi,
naro~ito ène, doìvljava svoja draga prijateljstva kao uto~i{te u
surovom svijetu. Sredi{te dru{tvenog ìvota jedne djevoj~ice je
njena najbolja prijateljica. Djevoj~ice sklapaju i odràvaju
prijateljstva povjeravanjem tajni. Za odraslu ènu, tako|e, su{tina
prijateljstva je razgovor, povjeravanje svojih misli i osje}anja, i
pri~a o tome {ta se tog dana desilo: ko je bio na autobuskoj
stanici, ko je zvao, {ta su one rekle, kako su se zbog toga osje}ale.
Na pitanje ko su njihovi najbolji prijatelji ve}ina èna }e re}i da
je to druga èna sa kojom redovno razgovara. Kada se
mu{karcima postavi isto pitanje, ve}ina }e re}i da su to njihove
supruge. Tek potom, mnogi mu{karci navode da su to drugi
mu{karci sa kojima ne{to rade, recimo, igraju tenis ili bejzbol (ali
89
nikada samo sjede i pri~aju) ili drugar iz gimnazije sa kojim se

nisu ~uli od pro{le godine.
Kada se Debi Rejnolds àlila da joj Dik van Dajk ni{ta ne
pri~a, a on se bunio rekav{i da pri~a, oboje su bili u pravu. Ona je
osje}ala da joj on ne govori ni{ta jer nije govorio o mislima koje
su mu se rojile u glavi i o onome {to mu se desilo u toku
dana - nije to bio razgovor kakav bi otprilike imala sa svojom
najboljom prijateljicom. On joj o ovome nije govorio jer mu je to
bilo bezna~ajno. Govorio joj je sve {to mu se ~inilo od
va`nosti - sve ono {to bi i prijateljima rekao.
Mu{karci i ène ~esto imaju razli~ite predstave o tome {to je
zna~ajno - i u kom trenutku moè da se potegne razgovor na
zna~ajnu temu. Jedna èna mi je okoli{e}i u nevjerici ispri~ala,
o razgovoru sa svojim momkom. Kako je znala da se sreo sa
svojim drugom Oliverom, pitala je: [to ima novo kod Olivera?
On je odgovorio: Ni{ta. Ali kasnije, u toku razgovora,
ispostavilo se da su Oliver i njegova djevojka odlu~ili da se
vjen~aju. To je tebi ni{ta? èna nije mogla da do|e k sebi od
razo~arenja i zaprepa{tenja.
Za mu{karce ni{ta moè biti ritualni odgovor na po~etku
razgovora. Jednoj èni sa koledà nedostajao je brat, ali ga je
rijetko zvala jer joj je bilo te{ko da otpo~ne razgovor. Tipi~ni
razgovor po~injao bi pitanjem [ta ima novo kod tebe i
njegovim odgovorom: Ni{ta. ûv{i ovo ni{ta, koje je imalo
zna~enje nema ni{ta li~no o ~emu bih htio s tobom da
popri~am, ona bi nastavila razgovor tako {to mu je pri~ala o
svojim novostima i na kraju spustila slu{alicu razo~arana. Ali
kada je razmislila o razgovoru, sjetila se da je on negdje kasnije
u razgovoru promrmljao: Kristi i ja smo se jo{ jednom
posva|ali. Ovo je do{lo prekasno i bilo izgovoreno tako tiho da
ga nije uhvatila. A on je vjerovatno bio jednako frustriran zbog
toga.
Mnogi mu{karci istinski ne znaju {to ène èle, a ène

stvarno ne znaju za{to mu{karci nalaze da je to {to one èle tako
te{ko shvatiti i pruìti.
90
91
R AZGOVARAJ
SA MNOM !
@ensko nezadovoljstvo mu{kim }utanjem kod ku}e divno je

do~arano u jednom stripu koji prikazuje muà i ènu o doru~ku
za stolom: on ~ita novine ; ona bulji u zadnju stranu novina. U
jednom stripu o Degvudu Blondi se àli: On ujutru vidi jedino
novine! Kladim se da i ne zna{ da sam ovdje! Degvud je
razuvjerava: Naravno da znam da si tu. Ti si moja predivna èna
i ja te mnogo volim. S tim rije~ima, ne gledaju}i, potap{e {apu
njihovog psa, koju mu je èna poturila umjesto sebe prije nego {to
je iza{la iz prostorije. Strip pokazuje da se Blondi s pravom
osje}a kao ona èna koja je pisala An Landers: nevidljiva.
Jedan drugi strip prikazuje muà koji otvara novine i pita
ènu: Ima{ li {to da mi kaè{ prije nego po~nem da ~itam?
îtalac zna da nema - ali ~im on po~ne da ~ita novine, ona }e ve}
ne{to da smisli. Strip osvjetljava razliku u svrhovitosti razgovora
za mu{karca i ènu: za njega razgovor postoji zarad informacije.
Dakle, kada ga èna prekine u ~itanju, to mora biti zbog ne~eg {to
on treba da zna. U tom slu~aju, ona mu jednako moè re}i to {to
misli da on treba da zna i prije nego {to po~ne da ~ita. Ali, za nju,
razgovor je zbog interakcije. Kroz pri~u se potvr|uje bliskost, a
slu{anje je na~in da se pokaè interesovanje i briga. Nije po
srijedi neka ~udna podudarnost da ona uvijek smi{lja kako bi mu
ne{to rekla kad on ~ita. Ona osje}a neodlo`nu potrebu za
verbalnom interakcijom, dok je on (neodgovorno, ako nju pitate)
zagnjuren u novine, umjesto da s njom pri~a.
Jedan drugi strip prikazuje svadbenu tortu koja na vrhu, na
mjestu rezervisanom za plasti~ne figure mlade u vjen~anici i
mladoènje u smokingu, ima scenu za doru~kom u kojoj

neobrijani mu` ~ita novine preko puta svoje natmurene ène.
Strip odraàva ogroman jaz izme|u romanti~nih o~ekivanja od
braka, predstavljenih plasti~nim mladencima u tradicionalnoj
odje}i i, ~esto razo~aravaju}e, stvarnosti, oli~ene u novinama
koje dvjema stranama dijele sto postavljen za doru~ak - prednjom, koju on ~ita, i zadnjom, u koju ona bulji.
Ovi i mnogi drugi stripovi na istu temu smije{ni su jer ljudi
u njima prepoznaju sopstveno iskustvo. Ono {to nije smije{no
jeste da su mnoge ène duboko povrije|ene kada mu{karci sa
njima kod ku}e ne razgovaraju i da su mnogi mu{karci duboko
frustrirani osje}anjem da su iznevjerili svog partnera, a pri tom ne
razumiju kako su pogrije{ili i kako je trebalo da se pona{aju.
Neki mu{karci su dodatno pogo|eni jer, kako je to jedan
rekao: Pa, kada }u ja, za Boga miloga, da ~itam jutarnje
novine? Ako mnoge ène ne mogu da se na~ude tome {to veliki
broj mu{karaca ne razmjenjuje li~ne informacije sa svojim
prijateljima, ovaj mu{karac prosto ne moè da vjeruje da mnogim
ènama nije stalo da pro~itaju jutarnje novine. îtanje jutarnjih
novina za njega je vaàn dio jutarnjeg rituala, i ~itav mu dan
naopako po|e ako ne stigne da ih pro~ita. Prema njegovim
rije~ima, ~itanje jutarnjih novina jednako mu je va`no kao {to je
jutarnje {minkanje va`no mnogim ènama koje zna. Pa ipak,
primijetio je, one se ili ne pretpla}uju na novine ili ih ne ~itaju sve
dok ne do|u ku}i uve~e. Ovo mi je veoma zagonetno, rekao je.
Ne mogu vam re}i koliko puta mi se desilo da podignem novine
neke ène s njenog ku}nog praga i dodam joj ih kad mi uve~e
otvori vrata.
Ovom mu{karcu (a, sigurna sam, i mnogim drugima) ènino
prebacivanje zbog ~itanja jutarnjih novina poku{aj je da ga odvoji
od ne~eg bitnog, a nedu`nog. To je upad u njegovu nezavisnost - njegovu slobodu djelanja. Ali kada se èna razo~ara zato {to su
joj iznevjerena o~ekivanja da }e sa partnerom razgovarati, to je
stoga {to njegovo pona{anje doìvljava kao izostanak bliskosti:
on sakriva stvari od nje; izgubio je interesovanje za nju; udaljava

se od nje. @ena, koju }u zvati Rebeka, koja je sve u svemu sre}no
udata, rekla mi je da je to izvor ozbiljnog nezadovoljstva njenim
muèm Stjuartom. Izraz koji ona koristi za njegovu }utljivost
jeste {turost duha. Ona njemu pri~a o onome o ~emu razmi{lja, a
njemu treba ~itava vje~nost da odgovori: Ne znam.
Nezadovoljna, ona mu kao izazov uzvra}a: Razmi{lja{ li ti i o
~emu?
Za Rebeku, koja po navici iznosi misli i izri~e sudove onako
kako joj naviru, ne re}i ni{ta - zna~i ne misliti ni{ta. Ali Stjuart
ne misli da je izgovarati neka svoja premi{ljanja vrijedno truda.
On nema naviku da pri~a o svemu {to mu padne na pamet, pa kao
{to Rebeka prirodno iskazuje svoje misli, on prirodno
otklanja svoje ~im nai|u. Ako ih izgovori, zadobi}e ve}u teìnu i
zna~aj nego {to misli da zasluùju. îtavog ìvota ona je
uvje`bavala da iznosi svoje misli i osje}anja u prisnom razgovoru
sa bliskim osobama; ~itavog ìvota on je vje`bao da otkloni svoje
i drì ih za sebe.
92
93
[ TA
ÎNITI SA NEDOUMICAMA
U navedenom primjeru, Rebeka nije govorila ni o kakvim

posebnim mislima ili osje}anjima, ve} samo o onome {to je
Stjuartu tog trena bilo na umu. Ali ~in iskazivanja misli i
osje}anja postaje naro~ito vaàn u slu~aju negativnih osje}anja ili
sumnji~avosti u pogledu odnosa dvoje ljudi. Na ovu razliku mi je
ukazao jedan razvedeni pedesetogodi{njak pri~om o iskustvima
koja je imao kada bi zapo~injao vezu sa ènom. Njegov stav o
tom pitanju bio je nedvojben: Ne cijenim mnogo misli koje mi
prolije}u kroz glavu, pa ne cijenim ni tu|e. Osje}ao je da je veza
koju je trenutno imao ugroèna, da je znatno izgubila na snazi
zbog navike ènine da pri~a sve {to joj padne na pamet, jer su u
prvoj fazi, u vrijeme udvaranja, mnoge njene misli bile bojazan

za njihovu vezu. Ne bez razloga, po{to se nisu dobro poznavali,
ona se premi{ljala oko toga da li da mu pokloni povjerenje, da li
}e ta veza uni{titi njenu nezavisnost, da li je to prava veza za nju.
Osje}ao je da je trebalo da ona zadrì ove zebnje i nedoumice za
sebe i da vidi kako se stvari razvijaju.
Ispostavilo se da su se stvari dobro razvijale. @ena je uvidjela
da je to prava veza za nju, da mu moè vjerovati i da ne mora
zbog toga da izgubi svoju nezavisnost. Ali on je osje}ao, u
vrijeme kad mi je ovo pri~ao, da se jo{ nije oporavio od napora
da se nosi sa bremenom njenih sumnji. Kako je on to sro~io, jo{
je bio o{amu}en zato {to ga je bacakala kao jo-jo lopticu
privezanu za nit njenog toka svijesti.
Nasuprot njoj, prema sopstvenom priznanju, ovaj ~ovjek ide
u drugu krajnjost: on nikada ne izraàva svoja strahovanja i
zebnje u pogledu njihove veze. Ako je nesre}an, a o tome ni{ta ne
govori, osje}anje nezadovoljstva iskazuje nekom vrstom hladnog
udaljavanja. Ovo je reakcija koje se ène najvi{e boje, i razlog
zbog kojeg vi{e vole da svoje nezadovoljstvo i sumnje
iskaù - kao protivotrov za izolaciju i udaljavanje koji bi
uslijedili ako bi ih zadràle za sebe.
Razli~it ugao gledanja na iskazivanje ili prikrivanje
nezadovoljstva i nedoumica moè odraziti razliku u stavu u
mu{kar~evoj ili èninoj svijesti o mo}i koju imaju njihove rije~i
na druge ljude. Stalno ponavljaju}i pri~u o svojim strahovima,
ova èna je govorila kao da misli da je on neosjetljiv i da ga njene
rije~i ne mogu povrijediti; mo`da je potcijenila u~inak svojih
rije~i na njega. Kad je rije~ o njemu, uzdràvaju}i se od
negativnih misli ili osje}anja, on je izgleda precjenjivao mo}
svojih rije~i koje bi je mogle povrijediti, i to onda kada je nju, gle
ironije, vjerovatno vi{e poga|alo }utanje nego rije~i.
Ove ène i mu{karci razgovaraju na na~in koji su usvojili kao
djeca i koji je u~vr{}en u njihovoj mladosti i zrelom dobu u
prijateljstvima sa osobama istoga pola. Za djevojke razgovor je

lijepak koji odràva prijateljstvo. Prijateljstvo mladi}a se
prvenstveno drì zajedni~kim djelatnostima: nekim poslom ili
razgovorom o aktivnostima kao {to su sport i, kasnije, politika.
Skupovi na kojima mu{karci najvi{e vole da govore su oni gdje
osje}aju potrebu da impresioniraju, u situacijama u kojima je u
pitanju njihov status.
94
95
P RILAGO\AVANJA
Iz ovih se }orsokaka nikada ne}e iza}i na obostrano zadovoljstvo,
ali razumijevanje druga~ijeg stanovi{ta moè pomo}i da situacija
ne dobije pogubni tok i obje strane se prilagode. Shvativ{i da
mu{karci i ène imaju razli~ita poimanja o mjestu razgovora u
njihovom odnosu, èna moè doìvjeti mu{kar~evu èlju da ~ita
jutarnje novine za doru~kom bez dodatne interpretacije o
odbacivanju ili proma{enosti veze. A mu{karac moè shvatiti
èninu ùdnju za razgovorom, a da je pri tom ne tuma~i kao
nerazuman zahtjev ili poku{aj manipulisanja kojim }e ga
sprije~iti da radi ono {to on èli.
@ena koja je ~ula moje obja{njenje ovih razlika izme|u èna
i mu{karaca rekla mi je koliko su joj ovi uvidi pomogli. U ranoj
fazi jedne veze koja obe}ava, mu{karac je proveo no} u njenom
stanu. Bila je to nedelja uve~e, trebalo je da idu na posao
sljede}eg dana, i ona je bila o~arana kada je, ne trepnuv{i,
predloìo romanti~ni doru~ak udvoje i malo zaka{njenje na
posao. Sva odu{evljena, pripremila je doru~ak, unaprijed se
raduju}i sceni koju je zamislila: sjede za stolom jedno naspram
drugoga, gledaju se u o~i i govore koliko su o~arani jedno drugim
i koliko se raduju zbog veze koja tako lijepo napreduje. Suprotno
~arobnim o~ekivanjima, ona se suo~ila sa jednom sasvim
druga~ijom scenom: na sto je iznijela bogat doru~ak, s ljubavlju
pripremljen tost, jaja i kafu, mu{karac je sjeo preko puta nje - i

otvorio novine. Ako je predlog za zajedni~ki doru~ak izgledao
kao poziv na zbliàvanje, iz njene perspektive (sada pone{to
suène), novine su podignute kao papirnata, ali ipak
nepremostiva, brana izme|u njih dvoje.
Da nije znala ni{ta o razlikama izme|u polova o kojima ja
ovdje govorim, jednostavno bi se osje}ala povrije|enom i
otka~ila bi ovog mu{karca kao jo{ jednog bezveznog tipa.
Zaklju~ila bi da on, nakon zadovoljstva od prethodne no}i, sada
izvolijeva druge usluge kao, primjerice, jelo spremljeno po èlji.
Umjesto toga, shvatila je da on, nasuprot njoj, nije osje}ao
nikakvu potrebu da razgovara i potvr|uje njihovu intimnost. Sve
{to mu je u tom trenutku bilo potrebno bilo je njeno druèljublje,
a to nije zna~io da mu njeno prisustvo nije dragocjeno. U tom
smislu, da je shvatio klju~nu ulogu koju razgovor igra u ènskoj
definiciji intimnosti, mogao je da se uzdrì - i izbjegne da bude
suzdràn prema njoj.
Ovakav stav sre}e se u studiji lingvistkinje Alis Grinvud o

razgovorima izme|u troje tinejdèra i njihovih prijatelja. Njena
djeca, k}erke i sin, naveli su razli~ite razloge za to kakvi im se
gosti koji dolaze na ve~eru dopadaju. Njena k}erka Stejsi rekla je
da ne bi voljela da poziva ljude koje ne zna dobro jer bi tada
morala da bude fina i tiha i da se u~tivo pona{a. Druga k}erka
Grinvudove, Deniz, rekla je da joj je drago kad u goste do|e njena
drugarica Meril jer sa Meril moè da se ludira i ne mari za lijepo
pona{anje kao {to bi morala sa nekim drugim prijateljima koji bi
se {etkali i vjerovatno razgovarali. Ali Denis, Denizin brat
blizanac, nije ni{ta rekao o finim manirima i sudu drugih ljudi o
njegovom pona{anju. On je jednostavno rekao da bi volio da
pozove prijatelje s kojima bi mogao da se smije i {ali do mile
volje. Komentar djevojaka pokazuje da bliskost za njih zna~i
slobodu prijateljskog razgovora. Prisustvo relativnih stranaca
zna~i obavezu pristojnosti manira i izgovorene rije~i. Ovaj uvid
je klju~ zagonetke o tome ko pri~a vi{e, ène ili mu{karci.
U DOBNOST
DOMA SVOG
Za svakog, dom je mjesto do kojeg ne dopiru svjetla pozornice.

Ali udobnost doma za ène i mu{karce moè imati suprotno i
nesaobraèno zna~enje. Za mnoge mu{karce ku}ni ugo|aj zna~i
osloba|anje od obaveze da se dokazuju i impresioniraju druge
kroz verbalno nadmetanje. Ako ni{ta drugo, to je prilika gdje se
ne zahtijeva razgovor. Ostavljena im je sloboda da }ute. Ali za
ène dom je mjesto gdje se one osje}aju slobodnim da
razgovaraju i gdje i osje}aju najve}u potrebu za razgovorom sa
onima koji su im najbliì. Za njih udobnost doma njihovog
podrazumijeva slobodu razgovora bez bojazni kako }e taj
razgovor biti prosu|ivan.
96
J AVNO
GOVORENJE :
BRBLJIVI MU[KARCI I ]UTLJIVE @ENE
Do sada sam govorila o privatnoj sceni na kojoj su mnogi

mu{karci }utljivi, a mnoge ène raspri~ane. Ali, ima i prizora gdje
su uloge izmijenjene. Ako se vratimo Rebeki i Stjuartu, vidimo
da Rebeka bez napora preta~e misli u rije~i kad su sami kod ku}e,
a Stjuartu ni{ta ne pada na pamet. Kada se na|u u drugim
situacijama, doga|a se sasvim suprotno. Na primjer, na sastanku
mjesne zajednice ili na roditeljskom sastanku u {koli njihove
djece upravo Stjuart ustaje i govori. U takvoj situaciji Rebeka je
ta koja }uti, svezana jezika, bolno svjesna svih negativnih
reakcija koje bi ljudi mogli imati na njene rije~i, svih gre{aka koje
97
bi mogla u~initi pri poku{aju da izrazi svoje misli. Ukoliko, pak,

skupi snagu i pripremi se da ne{to kaè, treba joj vremena da to
oblikuje, a onda ~eka da je predsjedavaju}i primijeti. Ona ne
moè tek tako da ustane i po~ne da govori kao {to mogu Stjuart i
neki drugi mu{karci.
Elinor Smil, predsjednica Fonda za feministi~ku ve}inu, bila
je gost na radiju u emisiji koja je i{la uìvo i u kojoj se
raspravljalo o abortusu. Ni jedna tema nije se mogla vi{e ticati
èna, pa ipak, za sat vremena, koliko je emisija trajala, svi pozivi,
izuzev dva, bili su mu{ki. Dajen Rem, voditeljka kontakt-emisije,
kaè da je zagonetno zbog ~ega su oni koji zovu iz njene publike,
koja je podjednako mu{ka i ènska, skoro 90 procenata mu{karci.
Ubije|ena sam da razlog ne leì u tome da ène nisu
zainteresovane za teme o kojima se u kontakt programima
raspravlja. Spremna sam da se kladim da ène koje slu{aju [ou
Dajen Rem pokre}u te teme u razgovorima sa svojim
prijateljicama i porodicom za ru~kom, uìnom ili ve~erom. Ali
mali broj zove, jer uraditi to zna~ilo bi izloìti se i privu}i
pozornost javnosti na ono {to imaju da kaù, vinuv{i se tako u
sredi{te pozorja.
Ja sam li~no bila gost velikog broja radio i televizijskih
kontakt emisija. Vjerovatno sam izuzetak po tome {to se osje}am
savr{eno spokojno u ovakvoj vrsti javne izloènosti. Ali mo`da
nisam uop{te neobi~na, jer iako se u ulozi pozvanog stru~njaka
osje}am sasvim opu{teno, nikada nisam okrenula broj radija zbog
neke kontakt emisije koju sam slu{ala premda sam ~esto imala {ta
da kaèm. U ulozi gosta moj poloàj autoriteta zagarantovan je
prije nego {to i po~nem da govorim. Ukoliko bih zvala, to pravo
bih tek morala da zadobijem. Trebalo bi da uspostavim
povjerenje obja{njavaju}i ko sam, {to bi moglo izgledati
nadmeno, ili da ne obja{njavam ni{ta i rizikujem da se moj sud
ignori{e ili potcijeni. Iz sli~nih razloga, mada se dobro osje}am
dok drìm predavanje publici koja broji na hiljade, rijetko
postavljam pitanja nakon tu|eg predavanja, ukoliko mi nisu

dobro poznati i tema i slu{aoci.
Moje sopstveno i iskustva koja imaju doma}ini kontakt-programa izgleda da predstavljaju klju~ razlike u èninom i
mu{kar~evom stavu prema razgovoru: mnogo vi{e mu{karca
nego èna lagodno se osje}a kada govori da privu~e pa`nju
javnosti. A ovo ~ini bit razlike izme|u poslovnog i privatnog
razgovora.
98
99
P OSLOVNI
RAZGOVOR U PRIVATNE SVRHE
Poslovni razgovor, ili ono {to ja nazivam javnim istupanjem, ne

sre}e se jedino u doslovno javnim situacijama formalnog govora
koji je obra}anje publici. [to vi{e ljudi u~estvuje u razgovoru, {to
ih manje poznajete i {to je ve}a statusna razlika me|u njima, tim
vi{e razgovor je nalik na javnu rije~ ili poslovni razgovor. [to je
manje ljudi, {to ih bolje poznajete i {to im je ujedna~eniji status,
to vi{e razgovor poprima odlike prisnog razgovora. [tavi{e, ène
osje}aju da je situacija javna - da obavezuje na lijepo
pona{anje - ukoliko su prisutni mu{karci, izuzev, mo`da, ~lanova
porodice. âk i u porodici, majka i djeca mogu se kod ku}e
osje}ati opu{teno kad otac nije kod ku}e, a kao na pozornici kada
jeste: mnoga djeca su upozorena da se dobro vladaju kada je tata
kod ku}e. Ovo mo`da stoga {to on ~esto nije kod ku}e, ili zato {to
majka - ili otac - ne èle da ga djeca uznemiravaju.
Razlika izme|u javnog i privatnog govora tako|e obja{njava
stereotip prema kojem ène ne vole da pri~aju viceve. Iako neke
ène sjajno pri~aju viceve i smije{ne doga|aje i drè slu{aoce kao
op~injene, takvih je osoba me|u ènama manje nego
mu{karcima. Mnoge ène koje pri~aju viceve {iroj publici poti~u
iz onih etni~kih grupacija u kojima se verbalna vje{tina veoma
cijeni. Na primjer, mnoge komi~arke, kao {to su Feni Brajs i

Dòan Rivers, jevrejskog su porijekla.
Iako nije ta~no da ène ne pri~aju viceve, ta~no je da su ène
manje od mu{karaca sklone da pri~aju viceve ako je grupa
slu{alaca velika, pogotovu ako ima mu{karaca. Stoga ne
iznena|uje da mu{karci sti~u utisak da ène nikad ne pri~aju
viceve. Folkloristkinja Kerol Mi~el prou~avala je viceve koji se
pri~aju na kampusu. Ustanovila je da mu{karci ve}inu svojih
viceva pri~aju pred drugim mu{karcima, ali, tako|e, i da mnoge
viceve pri~aju mje{ovitim grupama i ènama. @ene su, me|utim,
ve}inu viceva pri~ale drugim ènama, mali broj mu{karcima, a
neznatan broj grupama koje su bile sastavljene od mu{karaca i
èna. Mu{karci su radije pri~ali viceve publici od najmanje dva
slu{aoca, a ~esto ~etiri ili vi{e. @enama se vi{e dopadala
malobrojnija publika: jedno, dvoje, rijetko vi{e od troje. Za
razliku od mu{karaca, one su se skanjivale da pri~aju viceve pred
ljudima koje nisu dobro poznavale. Mnoge ène bi glatko odbile
da pri~aju viceve koje su znale ako je u grupi bilo vi{e od ~etvoro
ljudi uz obe}anje da }e vic ispri~ati kasnije. Mu{karci nisu nikada
odbijali nagovor da pri~aju viceve.
Svi rezultati do kojih je do{la Mi~elova uklapaju se u sliku o
javnom i privatnom govoru koju predo~avam. U situaciji gdje
publiku sa~injava vi{e ljudi, vi{e mu{karaca ili vi{e nepoznatih
osoba, pri~anje viceva, kao i svaka druga forma verbalne vje{tine,
zahtijeva od govornika da budu u sredi{tu pa`nje i pokaù {to
znaju. Ovo su situacije u kojima mnoge ène nerado istupaju. U
nekoj intimnijoj atmosferi, zato {to je publika malobrojnija i zato
{to su ~lanovi iste zajednice (na primjer, druge ène) i gdje se svi
znaju, vjerovatije je da }e uzeti rije~.
Shvatanje da je pri~anje viceva vrsta izloènosti sama po
sebi, ne zna~i sebi~nost ili egocentrizam. Situacija sa pri~anjem
viceva pokazuje da su status i veza uzajamno uslovljeni.
Zabavljati druge na~in je da se ustanovi veza sa njima, a pri~anje
viceva moè biti vid poklanjanja, gdje je vic poklon koji
pri~injava radost primaocu. Klju~no pitanje je simetrija: jedna

osoba je pri~alac, a ostali su publika. Ako se ove uloge kasnije
izmijene pa, na primjer, pri~anje viceva krene ukrug i svako
dobije ulogu pripovjeda~a - uspostavlja se globalna simetrija, ~ak
ako se i ne radi o simetriji u svakom pojedina~nom slu~aju.
Me|utim, ako su ène po navici u ulozi zahvalne publike i nikada
ne preuzimaju ulogu pripovjeda~a, asimetrija pojedina~nog
pri~anja vica raspr{i se kroz {iru interakciju. Ovo je polje visokog
rizika za ène. Opasnost koja vreba mu{karce leì u neprestanom
pri~anju viceva koje moè da se izmetne u udaljavanje. Ovakvo
dejstvo vica osjetio je jedan mladi ~ovjek kome je otac na sve
njegove optu`be preko telefona uzvra}ao {alom. Ekstremni slu~aj
ovog fenomena je razredni klovn koji je, prema svjedo~enju
profesora, skoro uvijek dje~ak.
100
101
P RISNI
RAZGOVOR U JAVNOSTI
Ba{ kao {to razgovor koji se odvija kod ku}e me|u prijateljima
moè biti nalik na javno obra}anje, i javna rije~ moè biti nalik
na privatnu pri~u: na primjer, kada je javni istup protkan li~nim
primjerima i pri~ama.
Na izvr{nom komitetu jedne firme koja se jo{ nije osovila na
noge, njena predsjednica Fren, koja je veoma komunikativna,
predloìla je da kompanija ustanovi obi~aj da predsjednici odrè
predsjedni~ku besjedu. Da bi objasnila i potkrijepila svoj predlog,
ispri~ala je {alu: njena ro|aka je bila predsjednca jedne
renomirane organizacije u vrijeme kada je i Fren imala isti
poloàj u ovoj. Frenina majka je telefonom razgovarala sa
majkom njene ro|ake. Ova je saop{tila Freninoj majci da njena
k}erka priprema predsjedni~ku besjedu i pitala je kada }e Fren
odràti svoju. Fren je stidljivo priznala majci da je ona ne}e
odràti. To ju je navelo da se zapita da li bi se profesionalni
identitet unaprijedio ukoliko bi se opona{ale neke ve} dobro

utemeljene firme.
Jednom broju mu{karaca iz komiteta bilo je neprijatno {to se
Fren osvrnula na li~no iskustvo i nisu ba{ bili ubije|eni u njenu
argumentaciju. Njima je izgledalo ne samo neva`no nego i
neprili~no govoriti o telefonskom razgovoru njene majke na
sastanku izvr{nog komiteta. Fren je pristupila sastanku - jednom
relativno javnom kontekstu - kao produètku privatnog.
Nastojanja mnogih èna da koriste li~no iskustvo i primjere radije
nego uop{tene tvrdnje, mogu da se shvate iz perspektive njihovog
odnosa prema jeziku i njegovog kori{}enja u privatnom
razgovoru.
Studija o sastanku nastavnog vije}a u jednoj srednjoj {koli u
Engleskoj, koju su uradili Silija Roberts i Tom Dàp, otkrila je da
argumentacija koju su koristile ène nije imala zna~aja u
pore|enju sa argumentacijom njihovih mu{kih kolega jer su
posezale za sopstvenim iskustvom kao dokazom ili su u~inak
{kolske politike obrazlagale na pojedina~nim primjerima.
Prisutni mu{karci su diskutovali sa sasvim razli~ite pozicije,
izri~u}i nepobitne tvrdnje o tome {to je ispravno, a {to pogre{no.
Ista razlika uo~ava se i u razgovorima kod ku}e. Jedan
~ovjek mi je rekao da je bio vrlo kriti~an prema onome {to je
ustanovio kao nedostatak logike kod svoje ène. Na primjer, on
se prisje}ao razgovora u kojem je pomenuo ~lanak koji je
pro~itao u Njujork tajmsu gdje se tvrdi da dana{nji studenti nisu
takvi idealisti kakvi su bili studenti {ezdesetih. Bio je sklon da
prihvati ovu tvrdnju. Njegova èna je izrazila sumnju spram te
tvrdnje, potkrepljuju}i svoju argumentaciju primjedbom da su
njena ne}aka i njeni prijatelji zaista puni ideala. Prosto nije
mogao da vjeruje i ukorio ju je zbog olakog zaklju~ivanja; njemu
je bilo o~igledno da pojedina~an li~ni primjer ne predstavlja ni
argumentaciju, ni dokaz, ve} samo - anegdotu. Nije mu palo na
pamet da su po srijedi dva razli~ita logi~ka sistema prije nego
nedostatak logike.
Logika koju je ova èna primijenila proisticala je iz

doìvljaja svijeta kao li~nog vi|enja stvorenog posmatranjem i
gra|enjem li~nog iskustva, dovedenim u vezu s iskustvom
drugih. Logika koju je njen mu` uzeo zdravo za gotovo bila je
vi{e javnog karaktera - nalikovala je sakupljanju informacija,
sprovo|enju ankete ili iznalaènju argumenata pomo}u aparature
formalne logike, kao {to ~ovjek radi kada sprovodi istraìvanje.
Jedan drugi mu{karac àlio se na ènski prilaz raspravi koji
su on i njegovi prijatelji zvali pristup pje{~ane dine. Ovi
mu{karci osje}aju da, za razliku od njih koji poku{avaju da
razviju temu logi~no, korak po korak, dok je ne iscrpu, ène
stalno mijenjaju tok razgovora. On je ukazao na kratke izvode iz
ranije citiranog Razvoda na ameri~ki na~in koji to dobro
ilustruju. Kada je Debi Rejnolds rekla: Ne mogu sada da se
raspravljam. Moram da izvadim hljeb iz rerne, njemu je
izgledalo kao da ona izbjegava raspravu jer je muà prethodno
optuìla - Ti samo kritikuje{ - a to nije mogla da potkrijepi.
Ovaj ~ovjek je tako|e dao primjer iz sopstvenog iskustva.
Njegova djevojka ispri~ala mu je za problem koji ima sa {efom
koji èli da ona uradi jedno, a ona èli drugo. U svrhu diskusije
on zastupa {efov stav i ukazuje joj na negativne posljedice koje bi
proistekle ako bi uradila to {to je èljela. Usprotivila se rekav{i da
bi uslijedila ista negativna posljedica ako bi ispunila {efovu èlju.
On joj je prebacio da je skrenula na drugo popri{te - {ta bi se
desilo da je ispunila {efovu èlju - prije nego {to su se usaglasili
oko prvog - {to bi se desilo kad bi slijedila svoju sopstvenu.
102
103
I STUPANJE
ZA TIM
Posljednja zagonetka iz domena javnog i privatnog govorenja

nagovije{tena je iskustvom na koje sam se osvrnula na po~etku
ove glave, kad je jedna grupa èna kojoj sam dràla predavanje
pozvala mu{karce da u~estvuju i gdje je jedan blagoglagoljivi

mu{karac nazvao svoju ènu pri~alicom u porodici. Kada je
smijeh utihnuo, druge ène u grupi primijetile su da ova èna
obi~no nije tiha. Na njihovim sastancima, kada su bile prisutne
samo ène, ona bi uzimala rije~ i govorila. Za{to je, onda, }utala
ovom prilikom?
Jedna je mogu}nost da je moje prisustvo preobrazilo prisan
razgovor koji je njegovala grupa u doga|aj sa javnim obra}anjem.
Druga promjena je mogu}a usljed prisustva mu{karaca u grupi. U
izvjesnom smislu, mnoge ène osje}aju da nisu na bini kada
nema mu{karaca u blizini. Kada su mu{karci prisutni, ène su na
sceni u onoj mjeri u kojoj misle da moraju dodatno obratiti pa`nju
na svoje pona{anje. Druga je mogu}nost da na ovu ènu nije
uticalo prisustvo bilo kog mu{karca, ve} prisustvo njenog muà.
Jedno je tuma~enje da je bila prestravljena ili u}utkana
muèvljevim prisustvom. Ali drugo ukazuje na njeno osje}anje
da su njih dvoje tim. Po{to je on dobrano oduìo s pri~om, tim bi
prigrabio previ{e vremena za sebe da je govorila i ona. Mo`da je,
tako|e, osjetila, budu}i da on predstavlja njen tim, da ona ne
mora govoriti, isto onako kao {to ène prepu{taju volan
muèvima kada se voze zajedno, ali voze same kada im muèvi
nisu tu.
Naravno, nije svaka èna }utljiva kada se njen mu` pridruì
grupi; na kraju krajeva, bio je veliki broj èna u grupi koje su
dosta govorile, a mnoge su dovele svog supruga. Ali, i nekoliko
drugih parova pri~alo mi je o sli~nim iskustvima. Na primjer, na
jednom kursu koji je poha|ao neki bra~ni par, on je uvijek bio
aktivni u~esnik u diskusiji, dok je ona vrlo malo govorila. Jednog
semestra su odlu~ili da poha|aju odvojene kurseve i tada je
otkrila sopstvenu brbljivost.
Takav se razvoj moè posmatrati na dva razli~ita na~ina.
Ako u~estvovati u razgovoru grupe zna~i - privilegiju i
zadovoljstvo, povu~ena èna }e odavati utisak osobe kojoj je
uskra}eno pravo da govori, zakinute za sopstveni glas. Ali
zadovoljstvo javnog istupanja nije podjednako zadovoljstvo za

svakoga. Ima mnogo ljudi koji ne èle da govore u grupi. U tom
smislu, èna koja osje}a da nema nikakvu potrebu da govori, jer
to mu` radi umjesto nje, moè se osje}ati privilegovanom, ba{
kao {to se i èna koja ne voli da vozi moè osje}ati sre}nom jer
je njen mu` tu - a mu{karac koji ne voli da vozi mogao bi da
pomisli da je zlehude sre}e {to mora, htio - ne htio.
104
105
I ZBJEGAVANJE
UZAJAMNOG OPTU@IVANJA
Razlika izme|u javnog i privatnog govora, ili poslovnog i prisnog

razgovora, moè da se shvatiti kroz pojmove statusa i veze. Ne
iznena|uje {to je ènama prijatno u razgovoru u kojem se
osje}aju bezbjedno i prisno, me|u prijateljicama i sebi ravnima,
dok se mu{karci, naprotiv, osje}aju prijatno u razgovoru u kojem
treba da njeguju status u grupi. Ali situacija je malo sloènija jer
se status i veza kupuju istom monetom. Ono {to izgleda kao
nadmetanje za status moè biti usmjereno ka iskazivanju
bliskosti, a ono {to moè nalikovati udaljavanju moè biti
ura|eno s namjerom da se izbjegne paradiranje poloàjem. Bolna
i neopravdana pogre{na tuma~enja mogu se izbje}i ukoliko se
shvate razgovorni stilovi drugog pola.
Mnoge ène - uklju~uju}i ène istraìva~e - mu{ku
raspri~anost na sastancima doìvljavaju kao upravljanje
sastankom, namjerno ometanje kako ène ne bi u~estvovale i pri
tom se javno razmetale svojim mi{i}ima vi{ega reda. Ali ishod
situacije da neprestano pri~aju ne zna~i nu`no da mu{karci
namjeravaju da sprije~e ène da se jave za rije~. Oni koji kao
zapeta pu{ka ~ekaju da uzmu rije~ podrazumijevaju da su i ostali
isto tako voljni da odu za govornicu. U tom smislu, spreman
mu{ki istup moè da se razumije kao dokaz mi{ljenja da su ène
istog statusnog nivoa. Mi smo svi jednaki - mogla bi da bude
metaporuka njhovog pona{anja - u nadmetanju da dobijemo

rije~. Ako je to zaista namjera (a ja vjerujem da naj~e{}e, iako
ne uvijek, jeste), èna moè prepoznati taj ènski izostanak
u~estvovanja na sastancima i preduzeti mjere da se uspostavi
ravnoteà, a da pri tom ne krivi mu{karce da su je namjerno
zaobi{li.
Krivac, dakle, nije pojedina~ni mu{karac ili ~ak sami mu{ki
stilovi, ve} razlika izme|u ènskih i mu{kih stilova. A, ako je to
po srijedi, onda obje strane mogu da se prilago|avaju. @ena moè
da se nametne i uzme rije~ bez poziva ili da po~ne da govori ne
sa~ekav{i ono {to se naziva u~tiva pauza. Ali, ni prilago|avanja
ne bi trebalo da budu jednostrana. Mu{karac moè nau~iti da èna
koja nije naviknuta na javno istupanje nije slobodna za tako ne{to
koliko i on. Neko ko pristojno ot~eka dok ne postavi svoje pitanje
ne}e ugrabiti da se pojavi na sceni kao {to }e to u~initi oni koji
ne po{tuju pauze i po~inju da govore odmah nakon (ili prije nego)
{to neko zavr{i s izlaganjem. Neko ko o~ekuje da bude prozvan
da govori (Nisi rekla mnogo, Mili. [ta ti misli{?) nije naviknut
da uska~e za govornicu i grabi se za rije~. I kao u mnogim drugim
oblastima, pravo na jednakost ne zna~i samo po sebi zajem~enost
jednakih mogu}nosti, ukoliko ~ovjek nije navikao da igra prema
pravilima igre. Poziv na ples ne podrazumijeva u~estvovanje onih
koji su navikli da ple{u u druga~ijem ritmu.
ÊTIRI
Ogovaranje
tisak da ène u neobaveznim situacijama pri~aju previ{e i

bez ikakvih ustezanja, saèt je u jednoj rije~i: ogovaranje.
Iako moè biti razorno, ogovaranje nije takvo uvijek; ono moè
posluìti su{tinskoj svrsi uspostavljanja prisnosti - naro~ito ako
to nije razgovor protiv, ve} jednostavno razgovor o.
Etiketa ogovaranja baca kriti~ko svjetlo na ènska
interesovanja o pojedinostima iz ìvota ljudi koji razgovaraju.
Dokaz da negativnost termina odraàva mu{ko tuma~enje
ènskog na~ina razgovaranja moè da se vidi u sljede}em
odlomku iz romana Uto~i{te autorke Mard` Piersi. Darija se
106
OGOVARANJE
zaljubljuje u Toma dijelom i zato {to se on razlikuje od njenog

prvog muà Rosa, i to u sljede}em:
Izno{enje pojedinosti iz tu|ih ìvota djelimi~no je rezultat pri~e

gdje ène svojim prijateljicama pri~aju o svom ìvotu. Ove pri~e
postaju ogovaranje kada prijateljica kojoj je pri~a povjerena to

dalje prenosi nekom drugom - najvjerovatnije, jednoj drugoj
prijateljici. Razgovor o onome {to se de{ava u va{em ìvotu i
ìvotima onih sa kojima razgovarate jeste tajna na na~in odraslih,
su{tina prijateljstava izme|u djevoj~ica i èna.
U pri~i Elis Matison Novo uto~i{te, koju sam navodila u
Drugom poglavlju, Elinor pri~a Petsi da se zaljubljuje u
oènjenog mu{karca. îm ove rije~i budu izgovorene, Elinor se
osje}a posramljenom {to je odjedanput osjetila nedostatak
tajne, ali joj je istovremeno drago; bar jednom ne mora da je
pomno ~uva. A razgovor o Piteru tako je razgaljuje. Bila sam
pogo|ena frazom koju Matisonova koristi - uskra}ena za
tajnu - koja tako dobro oslikava na~in na koji je osoba sa tajnom
bogata, pa odati je zna~i pokloniti ne{to u smislu posjedovanja i,
u idiomatskom zna~enju, otkrovenja. Matisonova tako|e dobro
hvata zadovoljstvo koje dolazi usljed nepostojanja tajne i slobode
da se govori o onome {to je ~ovjeku na umu.
Odavanje tajni nije samo dokaz prijateljstva; time se stvara
prijateljstvo, kada slu{alac odgovara na o~ekivani na~in. Elinor
ne poznaje Petsi dobro, ali bi voljela da je upozna. Me|u njima
postoji naklonost i jedno prijateljstvo koje obe}ava; po~ele su da
odlaze zajedno na kafu i sladoled nakon proba muzi~ke grupe u
kojoj sviraju. Pri~aju}i o tome {to joj se doga|a u ìvotu,
povjeravaju}i joj tajne, Elinor je unaprijedila Petsi iz poznanice u
prijateljicu.
Stalno obavje{tavati prijateljicu o doga|ajima iz svog ìvota
nije samo privilegija, za mnoge ène to je obaveza. Jedna èna je
objasnila da ba{ ne uìva da svaki put iznova prepri~ava svoju
pri~u o raskidu sa de~kom, ali je morala. Da je propustila da nekoj
od svojih dobrih prijateljica ispri~a o tako va`nom razvoju
doga|aja, bile bi duboko povrije|ene kada bi saznale. One bi
njenu tajanstvenost protuma~ile kao znak èlje da zakine njihovo
prijateljstvo, da mu podreè krila. [tavi{e, ta èna nije mogla da
vjeruje da njen prijatelj nije nikom ìvom rekao da su raskinuli.
108
109
Iznenadilo ju je {to je znao sve o ljudima oko sebe. Ros

se ne bi nikada sjetio da se Greti ne dopada u~itelj njenog
sina, ili da je Fej upravo otka~ila svog momka jer je previ{e
pio u prisustvu njenih sinova. Za jednog mu{karca, Tom je
imao neuobi~ajeno interesovanje za detalje iz ìvota ljudi.
Ogovaranje, Ros bi to tako nazvao, ali ona je mislila da je to
jednostavno zanimanje za ljude.
Ne omalovaàvaju samo mu{karci interesovanje za
pojedinosti iz ìvota ljudi nazivaju}i to ogovaranjem. Veliki
ju`nja~ki pisac Judora Velti, prisje}aju}i se svog djetinjstva u
Misisipiju, pi{e da je njena majka obuzdavala brbljivu kroja~icu
da ne raspreda pri~e o ljudima iz mjesta pred njenom
djevoj~icom: Ne èlim da je izlaèm ogovaranju, Veltijeva se
prisje}a maj~inih rije~i kao da je ogovaranje isto {to i boginje
od kojih bih se mogla zaraziti. Nema, me|utim, ni govora o
lo{em uticaju na dijete: ogovara~ke pri~e o ljudima koje je
Veltijeva voljela da slu{a nadahnule su je da postane spisateljica.
Kada ljudi iznose detalje iz svakodnevnog ìvota, to je
ogovaranje; kada o njima pi{u, to je knjièvnost: pripovijetke i
romani.
Meri Ketrin Bejtson povla~i jo{ jednu paralelu - izme|u
ogovaranja i antropologije, akademske discipline koja se bavi
biljeènjem detalja iz ìvota ljudi. Ona se sje}a da joj je majka
Margaret Mid govorila da nikada ne}e postati antropolog jer nije
dovoljno zainteresovana za ogovaranje.
O GOVARANJEM
POÎNJE PRIJATELJSTVO
Odlazio je na posao, i{ao je u teretanu, igrao skvo{ sa svojim

prijateljima, sve kao da se nije desilo ni{ta {to mijenja ìvot.
Povjeravanje tajni su{tinski je dio prijateljstva za najve}i
broj èna; ne imati tajne za ènu moè predstavljati problem. Na
primjer, èna koju }u zvati Kerol imala je nekoliko prijateljica sa
kojima je razgovarala svakih nekoliko dana, razmjenjuju}i sa
njima pri~e o njihovim i svojim izlascima s mu{karcima. One su
dijelile uzbu|enje prije svakog novog izlaska, a nakon sastanka
do u tan~ine su izvje{tavale o tome {to je bilo izgovoreno ili
ura|eno. Kada se Kerol zaljubila i uspostavila trajno prijateljstvo
sa jednim mu{karcem, ostala je bez sadrìne za pri~u sa svojim
prijateljicama. Nije vi{e imala ni onoliko vremena za telefonske
razgovore, po{to je sada najve}i dio svog slobodnog vremena
provodila sa tim ~ovjekom. Ovo je prouzrokovalo zategnutost u
odnosima s prijateljicama; bilo je isto kao da je pokupila svoje
krpice, odustaju}i od uloge u partnerstvu razgovora od kojeg je
bilo satkano njihovo prijateljstvo.
Situacije u kojima se jedna osoba osje}a napu{tenom jer ona
druga stvara trajnu vezu nisu ograni~ene samo na ènska
prijateljstva. U pri~i Mendosino autorke En Parker, naratorka
Blis kaè da joj posjete bratu, koji sada ìvi sa jednom ènom,
te{ko padaju jer je prisnost sa tom ènom umanjila njegovu
prisnost s njom. Blis se prisje}a njihove pre|a{nje bliskosti, kada
OGOVARANJE
doìvljava kao obazrivost i srda~nost - rije~ju, ne{to nalik na

javno govorenje.
Mnogo {ta se zavjeri protiv prijateljstva sa osobom koja
nema partnera ukoliko ljudi u|u u trajnu vezu. Imala sam
prijatelja koji je godinama bio sam i koji je razvio {iroku i jaku
mreù prijateljstava sa ènama sa kojima je ~esto razgovarao.
Kada je zasnovao trajnu vezu sa jednom ènom i kada su po~eli
zajedno da ìve, njegove prijateljice su se àlile da im vi{e ni{ta
ne pri~a. To ne zna~i da krijem stvari od njih, rekao mi je.
Jednostavno, Naomi i ja se dobro slaèmo i nema {ta da se
kaè. Rekav{i ovo, rekao mi je, me|utim, o problemu u svojim
odnosima - ne sa svojom partnerkom, ve} sa svojim
prijateljicama.
P RISNI
RAZGOVOR KAO TU@BALICA
Zato {to ne razmjenjuju tajne o svojim vezama u razgovoru u

~etiri oka, svoj razgovor sa Dèraldom, sada utroje, Blis
Folkloristkinja Ana Karaveli prou~avala je tu`balice u gr~kim

selima. Tu`balice su spontane, ritualizovane, usmene pjesme koje
gr~ke ène zapijevaju izraàvaju}i tako bol zbog gubitka voljenih
osoba koje su oti{le u tu|u zemlju ili umrle. Prema Karavelijevoj,
ène obi~no nari~u u prisustvu drugih èna. [to je jo{ zna~ajnije,
ène osje}aju da im je u~e{}e drugih èna potrebno da bi
tu`balica bila uspje{nija. Jedna èna, koja je naricala kako bi
Karvelijeva mogla da je snimi, napomenula je da bi to uradila i
bolje kad bi tu bile druge ène da joj pomognu.
Kada se gr~ke ène sastanu da nari~u, podsjete se na
sopstvenu muku i poja~avaju me|usobna osje}anja. I zaista, i
Karvelijeva i antropolog Joel Kuipers, koji je prou~avao sli~nu
tradiciju naricanja na Baliju, prijmjetili su da ène prosu|uju
vje{tinu narika~e prema tome u kojoj je mjeri sposobna da dirne
ostale i navede ih da sa njom podijele bolno iskustvo. Izraàvanje
bola koji osje}aju zbog gubitka svojih voljenih vezuje ène jednu
110
111
bi razmjenjivali pri~e i, kod druge fla{e vina, po~eli da

povjeravaju jedno drugom svoje jo{ neutaène ljubavne jade.
Tek sada joj je sinulo da su razgovarali o proma{ajima upravo
zato {to su bili neispunjeni kao ljudi. Sada je Dèrald
uspje{an i stvari se odvijaju kao da su njih dvoje odvajkada
bili ono {to su sada: obzirni, srda~ni.
OGOVARANJE
za drugu, a to vezivanje je melem na ranu gubitka. Prema

tuma~enju antropolo{kinje Dòel [ercer, izvo|enje
melodioznog pla~a nad milim pokojnikom isklju~ivo je ènska
djelatnost u me|usobno raznolikim dru{tvima {irom svijeta.
Folklorni àlbeni rituali odgovaraju onim, manje formalnim,
ali ni{ta manje rasprostranjenim, ritualima prema kojima se ène
u Americi i Evropi sastaju da se ispri~aju o problemu. Njih tako|e
vezuje muka. Ovo obja{njava za{to su problemi tako dobra tema.
Uspostavljanje ~vrste veze kroz probleme ra{ireno je me|u
ènama i uobi~ajeno me|u ènama i mu{karcima. Izgleda da se
mnogo rje|e sre}e me|u mu{karcima.
Neki mu{karci koje sam intervjuisala rekli su da ni s kim nisu
razgovarali o svojim problemima. Mnogi od onih koji su mi rekli
da jesu rekli su da su radije pri~ali s prijateljicama. Neki mu{karci
su mi rekli da imaju prijatelja sa kojim bi popri~ali o problemima.
Ali postoje razlike koje su ukazivale na to da su oni negdje dalje,
na periferiji, u rasponu prisnosti nego ve}ina èna. Prije svega,
oni su imali jednog prijatelja, najvi{e dva, sa kojima su pretresali
probleme, a ne nekoliko, ili mnoge, kao {to je bio slu~aj sa
ènama sa kojima sam razgovarala. Drugo, ~esto su govorili da se
sa tim prijateljem dugo nisu ~uli - danima, sedmicama,
mjesecima, ili ~ak duè - ali su znali da }e biti tu ukoliko im
zatrebaju. Mnoge ène su bile u stalnoj vezi sa svojim bliskim
prijateljicama i ~esto pri~ale o bezna~ajnim odlukama i
doga|anjima iz svojih ìvota. Jedan mu{karac mi je rekao da on
stvarno ima prijatelja s kojim pri~a o svojim problemima, ali,
ukoliko nema ozbiljan problem, ne zove ga; stoga se i ne moraju
dugo ~uti.
Jedna èna, koju }u zvati [irli, ispri~ala mi je o svom
iznena|enju kada je pozvao ~ovjek koji joj je slomio srce; rekao
je da èli da do|e kod nje da popri~aju. Ispostavilo se da je tema
razgovora trebalo da bude njegovo slomljeno srce - zbog jedne
druge ène. [irli ga je pitala za{to je do{ao k njoj. Rekao joj je da
nema nikog s kim bi mogao da pri~a o tome kako se osje}a. A
njegovi prijatelji? On se jednostavno ne bi prijatno osje}ao da im

govori o ne~emu sli~nom.
Kada ve}ina mu{karaca razgovara sa svojim prijateljima
telefonom, mogu da poprate doga|aje iz biznisa, berze, sa
fudbalske utakmice ili iz politike. Oni zaista ogovaraju (iako to
mo`da tako ne zovu) kroz pri~u koja obuhvata njih i druge ljude.
Ali, oni radije govore o politi~kim nego li o li~nim odnosima:
institucionalnoj mo}i, usponu i padu, o predlogu koji je pro{ao ili
nije pro{ao kroz komitet, planu kako zaraditi novac. Ako
mu{karci pominju svoje ène i porodice, to su kratki iskazi,
nipo{to ~esti osvrti uz iscrpnu i detaljnu razradu. Ako, pak,
pominju neku svoju li~nu te{ku situaciju, vrlo je vjerovatno da }e
to biti ovla{ i uzgred (Bilo je gusto).
Jedan ~ovjek mi je opisao kako je proveo Dan zahvalnosti.
Skupile su se tri generacije porodice njegove ène: roditelji, bra}a
i sestre, njihova djeca i njihovi roditelji. Mu{karci su iza{li
napolje da igraju fudbal, dok su ène ostale u ku}i i razgovarale.
Na kraju, starije ène su odvra}ale najmla|u praunuku od udaje.
Ranije smo vidjeli da ènska te`nja za upu{tanjem u pri~u o
problemu mu{karce dovodi u zabunu jer uobi~ajene pritu`be
pogre{no shvataju kao zahtjev za savjetom. Sada moèmo vidjeti
da je pri~a o problemima samo jedan aspekt nepresu{ne prisne
pri~e koja se moè nazvati ogovaranjem. Ne samo {to su{tina nije
u rje{avanju neva`nih problema ve} se utire pre~ica u
razgovoru - {to jeste su{tina. Ako je jedan problem rije{en, drugi
se mora prona}i da bi se prisni razgovor nastavio.
112
113
] ASKANJE ,
RAZGOVOR U KRUPNE SVRHE
]askanje je presudno za odràvanje osje}aja drugarstva kada

nema ni{ta naro~ito da se kaè. Prijateljice i ro|ake odràvaju
OGOVARANJE
razgovorne mehanizme u dobrom stanju tako {to pri~aju jednako

o neva`nim kao i va`nim stvarima. Saznanje da }e voditi takve
razgovore kasnije doprinosi èninom saznanju da nije sama na
svijetu. Ako nemaju nikog kome bi saop{tile svoje misli i utiske,
one se zaista osje}aju usamljene. Ovo je dramati~no prikazano u
jednoj pripovijeci Ursule Legvin pod naslovom Unutra i van.
@ena koja po~inje da se bavi keramikom dobija pomo} i savjete
od mjesnog grn~ara. On joj ukazuje vi{e pa`nje nego {to je traìla
i te{ko joj je da se izvu~e. Kada se napokon domogla kola, on joj
dovikne
Poput pisca koji vidi neva`ne doga|aje iz svog ìvota kao

materijal za pripovijetku, lik iz pripovijetke Legvin doìvljava
svoj ìvot kao materijal za razgovor.
Studenti na mom predavanju o razlikama izme|u polova
snimali su neobavezne razgovore izme|u prijateljica i prijatelja.
Bilo je lako snimiti kako razgovaraju ène, dijelom zato {to su to
uglavnom bile studentkinje, ali i zbog toga {to su molbi da snime
razgovor sa prijateljicom rado iza{le u susret i spremno na to
pristale jer se radilo o ènskoj rodbini i njihovim prijateljicama.
Ali molba da snime razgovore sa svojim prijateljima upu}ena
mu{karcima urodila je {arolikim rezultatima. Majka jedne
studentkinje spremno se sloìla, ali je njen otac insistirao na
~injenici da on ne razgovara sa svojim prijateljima. Zar nikada
ne zove{ Freda telefonom? upitala ga je, pomenuv{i ~ovjeka za
kojeg je znala da mu je dobar prijatelj. Ne ~esto rekao je. Ali,
ako i zovem, to je stoga {to imam ne{to da pitam, pa kad dobijem
odgovor, to je kraj razgovora.
Drugoj èni mu` je uru~io traku sa velikim zadovoljstvom i

ponosom. Ovo je dobar razgovor, najavio je, nije to puko
naklapanje poput onog: Zdravo, kako si? Vidio sam dobar film
prije neki dan, i tako to. To je bio zadatak za rje{avanje. Svaka
replika odi{e zna~enjem. Kada je èna preslu{ala traku, ~ula je
kako njen mu` i njegov prijatelj poku{avaju da rije{e jedan
problem vezan za kompjutere. Sve {to su izgovorili bilo je iz
struke i bezli~no. Ne samo {to ona to nije smatrala dobrim
razgovorom ve} ono {to je ~ula nije smatrala razgovorom
uop{te. Njegova predstava o dobrom razgovoru bila je ona sa
bezli~nom, faktografskom, na problem usmjerenom sadrìnom.
Njena je bila ona sa li~nom sadrìnom.
Ove razlike tako|e izranjaju u odnosima izme|u roditelja i
djece. Studenti mi kaù da u telefonskom razgovoru sa
roditeljima najve}i dio provedu razgovaraju}i sa majkama.
Njihovi o~evi se po pravilu uklju~uju u razgovor samo kada treba
o nekom poslu da se prozbori. Ovakva je situacija kada se pi{e i
kada se govori i, o~igledno, nije primjenjiva samo na ameri~ke
porodice. Jedna moja studentkinja iz Njema~ke pokazala mi je
~estitku koju je njena majka svu ispunila rukom ispisanim
razgovorom u kojem se raspituje o ìvotu i zdravlju svoje
k}erke i istovremeno je snabdijeva porodi~nim novostima.
Savijena, na malom par~etu hartije, bila je priloèna kratka
otkucana bilje{ka njenog oca u kojoj joj kaè da ode do
studentske slu`be na univerzitetu i pribavi obrazac koji mu je bio
potreban zbog poreza.
U odgovoru na ~lanak koji sam napisala, jedan novinar je
primijetio da je moja tvrdnja da mnogi mu{karci ne vole }askanje,
jer su ubije|eni da razgovor sluì preno{enju informacija,
pokrenula ne{to u njemu. On prezire }eretanje i vjeruje da
razgovor treba da ima sadrìnu, da bude interesantan i da ima
nekog zna~enja. Ovo je u redu sve dotle dok se odnosi na
poslovni sastanak sa obimnim dnevnim redom. Ali, poslije
sastanka, njemu se sveè jezik kada mora da duga~ki hodnik
114
115
da moè do}i ma koje ve~e, ukoliko èli da donese }upove

na njegov to~ak, na {ta je ona namah poèljela da je u
kancelariji gdje bi mogla nekom da kaè: Rekao je: Do|i i
donesi svoje }upove na moj to~ak!
pre|e sa nepoznatom osobom. U principu protivan, u praksi

nezgrapan, on jednostavno ne zna da }aska, u nedoumici je kada
velike teme presu{e.
Za ve}inu èna sastajanje i pri~anje o sopstvenim
osje}anjima i onome {to se de{ava u njihovom ìvotu jeste sama
sr` prijateljstva. Imati nekog kome }ete povjeriti svoje tajne zna~i
da niste sami na svijetu. Ali, kazivanje svoje tajne nije ~in bez
rizika. Neko ko zna va{u tajnu ima vlast nad vama: moè da je
oda drugima i stvori vam problem. Ovo je podloga za negativnu
predstavu o ogovaranju.
K ADA
OGOVARATI ZNAÎ [IRITI GLASINE
Najpogubniji vid ogovaranja odraàva situacija kada se {ire

otrovne glasine koje nisu zasnovane na ~injenicama. Jedna takva
krajnost opisana je u pri~i Udovica Edne OBrajen. U ovoj pri~i
èna po imenu Bidi, ~iji se voljeni mu` utopio, kona~no nalazi
sre}u u novoj vezi. Ljudi iz varo{i prate svaki njen pokret i ne
odobravaju njeno novo ljubavno zanimanje, predvi|aju}i krah, ali
ona je ta koja se posljednja smije onda kada se zaru~i. Nedelju
dana prije vjen~anja sre}ni par odlazi u lokalni pab i prisutne ~asti
pi}em.
A onda Bidi, malo nacvrcana, lagano udari vjereni~kim
prstenom o ~a{u i re~e da }e ne{to odrecitovati. Ne
oklijevaju}i mnogo, ustade, mangupski se nasmije{i, pre|e
jezikom preko usana (jo{ jedna njena navika) i odrecitova
pjesmu pod nazivom Ljudi }e pri~ati. Bio je to udarac svim
onim zlobnicima i pohotljivcima koji su joj zavidjeli na
onome {to se de{ava. Mogao je to biti - i zaista, mnogi ljudi
su joj rekli da je tako i bilo - smioni izazov kojom se svetila
za pusto{ predstoje}ih nedjelja. Da se povjerila nekoj od èna
116
OGOVARANJE
iz mjesta, mo`da bi bila spa{ena, ali ona se nije povjeravala;

dràla se po strani sa svojim ~ovjekom, blistavih o~iju,
stamene sre}e.
Daleko od stamenosti, Bidina sre}a je bila osu|ena na propast.
Uni{tena je zlobnim i neosnovanim ogovaranjem. Pronijele su se
glasine da je njen prvi mu` po~inio samoubistvo jer mu je ìvot s
njom bio nesnosan. Bidi o~ajni~ki poku{ava da sprije~i da te laì
do|u do njenog vjerenika i jedan takav poku{aj vodi je pravo u
smrt. OBrajenova implicira da je {irenje zlobnih glasina bilo
na~in kojim su varo{ani kaznili Bidi {to se narugala mo}i
njihovih jezika, i {to se dràla po strani, i {to se nije povjeravala
drugim ènama - drugim rije~ima, uni{tili su je ogovaranjem jer
nije prema njemu pokazala du`no po{tovanje.
Mnogostruko, na{e dru{tvo po usmjerenju postaje sve vi{e
privatno, a ne javno, sve vi{e ogovara~ko u domenu javnosti.
Naj~e{}i oblici javne komunikacije, kao {to su televizijske
novosti i konferencije za {tampu javnih li~nosti, postaju sve
neformalniji po stilu, tako da se izjave daju (ili tako izgleda)
spontano, a ne kao da su pripremljene. Iz ovoga proizlazi potreba
za ~estim javnim izvinjavanjem, ~ak ostavkama, jer su ljudi
govorili spontano, i izricali sudove koji su svojstveni privatnim
razgovorima, ali neprihvatljivi u javnosti. Jedan drugi aspekt
ovakvog razvoja stvari jeste poja~ano interesovanje za li~ni ìvot
javnih ljudi. Stoga vjerovatno ne iznena|uje {to je jedan vid ovog
interesovanja - mo`da njegov uzgredni proizvod - uloga glasina
u javnom ìvotu.
^lanak u Va{ington postu pod naslovom JAVNA POLITIKA
GLASINA tvrdi da reporteri, iako su glasine dugo bile glavni
sastojak politike, tek odnedavno njima barataju, bez obzira na to
da li su u stanju da potvrde njihovu istinitost ili ne. Slu~aj koji je
bio podsticaj za ovaj ~lanak jeste ostavka direktora za veze s
javno{}u Republikanskog nacionalnog komiteta nakon {to je
napisao i razaslao memorandum u kome se implicira - ne
117
tvrdi - da je novonaimenovani portparol demokrata homoseksualac. Autor u Postu daje komentar u kome kaè da glasine imaju
u~inak ~ak i kad su kasnije opovrgnute i povu~ene; {teta je
u~injena njihovim pukim postojanjem, jer veliki broj ljudi misli
da gdje ima dima, ima i vatre. Ameri~ka javna arena postala je
pomalo nalik na irsku zajednicu iz pri~e Edne OBrajen.
S VRHA
OGOVARANJA
Ovo su potresni primjeri razorne mo}i ogovaranja. Nora Efron

opisuje jo{ utemeljeniji strah koji dolazi od povjeravanja tajni
prijateljicama u svojoj pripovijeci Goru{ica. Glavna junakinja
Rej~el nabasa na svoju prijateljicu Meg Roberts u avionu za
Va{ington koji polije}e iz Njujorka. Meg pominje ro|endansku
zabavu njihove prijateljice Beti i Rej~el je uàsnuta saznanjem da
je na nju sasvim zaboravila. Ona ima neoboriv izgovor: napustila
je muà i odletjela u Njujork jer je saznala da se ludo zaljubio i
odràva vezu sa jednom drugom ènom. Sada se, me|utim, vra}a
ku}i sa svojim muèm, u namjeri da nastavi sa bra~nim ìvotom.
Ona ne èli da iskoristi svoj izvanredni izgovor jer bi bio idealan
za ogovaranje:
Jedini na~in da mi Beti ikada oprosti jeste da joj kaèm
razlog, a ako joj ga kaèm, ona }e re}i cijelom Va{ingtonu,
a tada }e svako u gradu znati o na{em braku ne{to {to ja ne
èlim da se zna. Ja znam sve o braku Meg Roberts, na
primjer, jer se Meg povjerava svojoj prijateljici Ani, koja se
povjerava Beti, koja se povjerava meni.
OGOVARANJE
Penelopi Ekert, antropolo{kinja, provela je izvjesno vrijeme

sa gimnazijalkama i upoznala njihove dru{tvene sredine. Dona
Eder, sociologinja, isto je uradila u osnovnoj {koli. Obje su
ustanovile da djevojke zadobijaju status tako {to se druè sa
djevojkama sa visokim statusom: navija~icama, lijepim
djevojkama kao i onima koje su omiljene kod mladi}a. Ako je
prijateljstvo sa osobama visokog statusa na~in da se stekne li~ni
status, kako }ete drugima dokazati da je popularna djevojka va{a
prijateljica? Jedan od na~ina je da pokaète da znate njene tajne,
jer se tajne otkrivaju jedino u kontekstu prijateljstva.
Nekoliko djevojaka kazalo je Ekertovoj da vi{e vole da im
drugovi budu mladi}i jer oni i ne poku{avaju da saznaju pikantne
detalje i mnogo je manje vjerovatno da ih {ire naokolo. Djevojke
mogu da misle da ovo pokazuje moralnu nadmo} mladi}a. Ali
Ekertova isti~e da je razlog zbog kojeg je manje vjerovatno da }e
se mladi}i dati u potragu za tra~em i da }e ta svoja otkri}a {iriti
~injenica {to od toga malo dobijaju. Sticanje statusa kod mladi}a
je manje stvar druènja s onima koji ga imaju, a vi{e stvar li~nog
postignu}a i vje{tine, prevashodno u sportu i u sposobnosti da
pobijede u bici ({to su stariji, njihove bitke sve vi{e su verbalne,
ne fizi~ke).
Ima jo{ jedan na~in na koji se pomo}u tra~eva ostvaruje èlja
da se skuje ~vrsta veza. Razgovor o nekom ko nije prisutan na~in
je da se uspostavi odnos sa nekim ko jeste. Saglasni u sudovima
o nekome, ljudi potvr|uju da dijele isto mi{ljenje i da su im isti
nazori na svijet.
O GOVARANJE
KAO DRU[TVENA KONTROLA
Iskreni prijatelji, ~ini se, ne prenose tajne svojih prijatelja

drugima. Otkrivanje tajne moè biti razlog da se okon~a
prijateljstvo. Pa ipak, ljudi ~esto ponavljaju ono {to im prijatelji
kaù u povjerenju. Za{to je to tako?
Potvr|ivanje vrijednosti u razgovoru o drugim ljudima moè da

krene i drugim tokom. Mi odmjeravamo svoje pona{anje u skladu
s vjerovatno}om da }e nas ogovarati, oslu{kuju}i u svojoj svijesti
118
119
OGOVARANJE
koliko je vjerovatno da drugi govore o nama. U nastojanju da

odlu~imo {ta da radimo, automatski projektujemo zami{ljene
radnje na kulise ovog izmi{ljenog dijaloga i misao o tome {to }e
drugi re}i uti~e na odluku kako da postupimo. U zavisnosti od
odluke, mi se prikrivamo, prilago|avamo ili demonstriramo
pona{anje kojim spre~avamo kritiku, a osiguravamo pohvalu. Oni
buntovnije prirode i jednake ìvotne dobi mogu prkositi
dokazima koji imaju podlogu u ogovaranju. Neovisno od stava
koji se prema njoj zauzima, tvrdnja koja je u osnovi onoga {to }e
ljudi re}i u nama stvara predstavu o tome {ta je dobra osoba i {ta
ona radi. Kad ~ujemo da ljude hvale zato {to su velikodu{ni ili
nenametljivi, te osobine doìvljavamo kao dobre. Kada ~ujemo
da ljude kritikuju zato {to su {krti, nelojalni ili ru`ni, te osobine
ne doìvljavamo kao uzorne.
Djevojke i ène osje}aju da je od presudnog zna~aja da ih
vole njihove vr{njakinje, a to je vrsta veze koja kao sredi{nju
ideju ima simetri~nost. Mladi}i i mu{karci osje}aju da je od
presudnog zna~aja da ih vr{njaci po{tuju, {to je tako|e vrsta veze
koja je usredsre|ena na simetri~nost statusa. Izostanak naklonosti
za djevojke i ène porazna je kazna upravo zbog njihove potrebe
za pripadanjem. U svojoj studiji o igri dje~aka i djevoj~ica
tinejdèrskog i predtinejdèrskog uzrasta, Mardòri Harnes
Gudvin ustanovila je da djevoj~icu ~ije pona{anje ni malo ne
odobravaju izbjegavaju mjesec i po {to je krajnja mjera
dru{tvene kontrole. Nasuprot tome, iako su dje~aci napu{tali
grupu ponekad, kada su osjetili da su ih duboko povrijedili,
Gudvinova nije nai{la na dje~ake koji bi bili izop{teni na neki
duì period.
Potreba da se bude voljen i prihva}en moè biti u neskladu sa

potrebom da se otkrivaju tajne, po{to tajne otkrivaju ~ovjekove
slabosti. U jednom ranijem primjeru, biv{i momak jedne djevojke

àrko je èlio da razgovara o svojoj oja|enoj du{i - toliko da je
oti{ao k njoj iako ju je davno napustio. Za{to mu nije bilo prijatno
da o svojim problemima razgovara s prijateljima? Mo`da iz onog
istog razloga zbog kojeg mu{karci koje je intervjuisala Ketrin
Koler Rajsman nisu ni s kim razgovarali o svom razvodu. Jedan
od tih mu{karaca joj je rekao: Mislim da svako mrzi da mu se
zna da ima problema... ôvjek uvijek poku{a da zadrì probleme
za sebe. Ovi mu{karci, poput mnogih drugih, duboko su svjesni
neravnoteè snaga koja moè proizi}i iz odavanja tajni. Prvo, oni
koji pokazuju slabost mogu osjetiti da su se stavili u inferioran
poloàj. Drugo, oni poklanjaju informaciju koja moè biti
upotrijebljena protiv njih.
@ene su tako|e svjesne te opasnosti. Robinet Kenedi,
psihologinja, prou~avala je prijateljstva me|u ènama u jednom
selu na Kritu i ustanovila da su ène itekako svjesne opasnosti
zlobnog ogovaranja koje proisti~e iz izmjene tajni. Ona je od
dvanaest djevoj~ica zatraìla da napi{u koje osobine najvi{e
cijene kod prijateljice i sve do jedne napisale su: da ne odaje
tajne. Kenedijeva je ~ak ustanovila da su neke ène u stvari
izbjegavale da zbog ovog razloga sklapaju prijateljstva, ali su pri
tom propustile da imaju prijateljice. U jednom dru{tvu gdje su
mu{karci i ène ìvjeli u odvojenim sferama i morali da preuzmu
sasvim jasno definisane uloge u me|usobnim odnosima, imati
prijateljicu zna~ilo je da postoji makar jedan odnos u kojem je
èna mogla biti sasvim svoja, shva}ena i prihva}ena. Kad ne bi
imala nikog kome bi mogla re}i svoja prava osje}anja, osje}ala bi
se bolno izolovana.
@ene i djevojke u tom gr~kom selu i ameri~ke gimnazijalke
koje su prou~avale Ederova i Ekertova imale su istu dilemu:
postojala je potreba za prijateljicama sa kojima bi mogle
razgovarati, ali su znale da je razgovarati s prijateljicama rizi~no.
Djevojke i ène, ~e{}e nego dje~aci i mu{karci, voljnije su da
prihvate rizik, jer su im o~i u prijateljstvu uprte u dobit od odnosa
120
121
D JELO
NA VIDJELO
koji uspostavljaju. Mogu}nost da ispadnu ranjive i da izgube

nezavisnost nikada ne gube iz vida. Manje je vjerovatno da }e
mu{karci na taj na~in rizikovati jer njima je predupre|ivanje
ranjivosti i odbrana sopstvene nezavisnosti u prvom planu, a
pitanja intime potiskuju se u pozadinu.
Mnogi mu{karci se uàsavaju pri~a svojih èna i djevojaka o
njihovom odnosu sa svojim prijateljicama. Za ove mu{karce,
pri~ati drugima o li~nom odnosu ~in je nelojalnosti. Jedan ~ovjek
koga sam intervjuisala raèstio se na tu temu. Rekao je da smatra
da je izno{enje intimnih pojedinosti iz ìvota dvoje
ljudi - pogotovu onih koje prikazuju partnerove slabosti, prosto,
jednostavno - kr{enje povjerenja. Izrazio je prezir prema svima
onima koji moraju da se srozaju na taj nivo da bi uspostavili
odnos sa prijateljicom. Tako o{tre reakcije potvr|uje i
antropolo{kinja Dìl Dubi{ (u napisima o gr~koj kulturi) koja
kaè da je pri~a o porodi~nim stvarima tabu jer razara svetu me|u
izme|u unutra{njeg i spolja{njeg, iznose}i na vidjelo ono {to po
pravilu pripada unutra{njem.
Dubi{ova tako|e isti~e simboli~nu vezu izme|u verbalnog i
seksualnog zaga|enja: dozvoliti neznancu da u|e u ku}u tako {to
}ete mu re}i porodi~ne tajne jeste ne{to poput nezakonitog
seksualnog ~ina. Ovo izgleda najbolje oslikava dileme udovica
u Gr~koj, a potvrdu nalazi u tu`balici koju je Karavelijeva
zabiljeìla: Udovica u ku}i, ogovaranje pred ku}om. Udovici je
mjesto u ku}i, jer, ako pre|e ku}ni prag, sve {to uradi izloì}e je
seksualnim optu`bama tra~a.
Kazati da mnogi mu{karci ne izmjenjuju tajne o svom i o
ìvotu drugih mu{karaca radi uspostavljanja prisnosti, svakako ne
zna~i ustvrditi da oni nemaju potrebu i na~ine da kroz razgovor
u~vr{}uju prijateljstvo sa drugima. Ako ènski na~in za
uspostavljanje veze kroz razgovor o li~nom ìvotu mu{karcima
ide na ìvce, onda, u potrazi za izvorom mu{kog vezivanja,
moèmo da istraìmo jedan aspekt njihovog pona{anja koji
ènama ide na ìvce: dnevne novine.
122
OGOVARANJE
N OVOSTI
KAO TRA^
Jedan penzionisani profesor svakodnevno se sretao sa nekoliko

svojih penzionisanih prijatelja u lokalnoj kafani. On i njegovi
prijatelji su to druènje nazivali rje{avanje svjetskih
problema - {to daje dobar uvid u ono o ~emu su razgovarali.
Mu{ko zanimanje za pojedinosti iz domena politike, novosti
i sporta odgovara ènskom interesovanju za pojedinosti iz li~nog
ìvota. Ako se ène boje da }e biti isklju~ene zbog toga {to ne
znaju {ta se de{ava s ovim ili onim, mu{karci se boje da }e biti
izolovani zbog nemanja uvida u ono {to se de{ava u svijetu. A
razmjena pojedinosti o novostima iz javnog ìvota ima prednost
nad novostima iz li~nog ìvota jer mu{karce ne ~ini ranjivima: u
trampi informacija nema ni~eg {to bi imalo bilo kakve veze sa
njima.
U jednoj knjizi o istoriji novosti Mi~el Stivens isti~e da su
ljudi odvajkada bili opsjednuti razmjenom detalja o teku}im
doga|ajima. On, u stvari, ne kaè da govori o mu{karcima, ve}
o Englezima; me|utim, iz opisa je jasno da se komentari
odnose upravo na engleske mu{karce.
Vjerovatno iznena|uje saznanje da su Englezi prije vi{e od
275 godina - iako nisu imali ni radio ni televiziju, satelite ili
kompjutere, a uspijevali su da pribave mnogo novosti u
kafani - mislili da je njihovo doba ozna~eno opsjednuto{}u
novostima. To stanje je bilo opisano u nekim novinama iz
1712. kao pomamni svrab za novinom, i jo{ je re~eno da se
pokazao poguban za mnoge porodice; oni najzlobniji me|u
prodava~ima i zanatlijama provodili su cijeli bogovetni dan
u kafani da bi ~uli novosti iz politike, dok su njihove ène i
djeca bili èljni hleba kod ku}e... Sli~no pona{anje bilo je
123
uo~eno sredinom sedamnaestog vijeka u Kembridù.

U~enjaci su tako gramzivi na novosti... da su sve zarad njih
zanemarili, àlio se jedan zabrinuti posmatra~.
Ako se Englezi okupljaju u kafanama da bistre politiku dok
su njihove ène i djeca kod ku}e, tada su Englezi, u stvari,
engleski mu{karci. Ali, kako je ova slika mu{karaca koji se
sakupljaju da izmijene vijesti nalik na stereotip èna koje
zanemaruju svoje doma}i~ke du`nosti da bi telefonom ogovarale
ili se uz kafu sastale u kuhinji!
M O]
DETALJA
Pretresanje novosti i razmjena detalja iz privatnog ìvota idu

zajedno, jer novine u novostima sve vi{e izvje{tavaju o privatnom
ìvotu ljudi. Fenomenalan uspjeh ~asopisa Pipl samo je
najizrazitiji primjer. Obratite pa`nju na uvodni dio ~lanka:
ârls i Dìni Atkinson ìve blizu plesnog bara Kauboj
Siti u po{ljun~enoj ulici, u prikolici s koje se lju{ti bijela i
zlatna farba. Napolju korov leluja na povjetarcu. To je ulica
koja budi utisak o stanovnicima kojima je sre}a okrenula
le|a. Grad je Azl u Teksasu, si}u{na ta~ka na periferiji Fort
Vorta.
Prije nekoliko godina, slika je bila mnogo privla~nija.
ârls (âk) Atkinson je bio sasvim sre|en. Dobro je
zara|ivao - vi{e od 1.000 dolara sedmi~no - dovoljno za
udobnu ku}u, nova kola, i putovanja u daleke krajeve. Ali
sve je to oti{lo u nepovrat. [est mjeseci ve} duguje za
zemlju, a vi{e se i ne raspituje koliki su mu sudski tro{kovi.
124
OGOVARANJE
Kao da sam iz pune brzine ubacio u rikverc, rekao je

gospodin Atkinson tu`no se osmjehnuv{i. Pa, dobrodo{li u
zemlju onih koji su progovorili.
âk Atkinson ima 44 godine, kameno lice i prorije|ene
brkove.
Ovi redovi nisu iz neke pripovijetke ili ~lanka u ~asopisu.
Odlomak je sa naslovne strane iz rubrike pod nazivom Biznis
iz Njujork tajmsa - te najtrezvenije rubrike najtrezvenijih
ameri~kih novina. Izvje{tavaju}i o tome {to se desilo Atkinsonu,
inspektoru iz kontrole kvaliteta koji je objelodanio kr{enja
bezbjednosnih mjera jednog nuklearnog postrojenja, novinar daje
li~ni doìvljaj cinkaro{a: kako izgleda, na {ta mu li~i
ku}a - pojedinosti koje privla~e ~itaoca.
Prema rije~ima kolumniste Boba Grina, novinari su po~eli da
svra}aju pa`nju na takve prizemne pojedinosti 1963. kada je
Dìmi Brezlin napisao stubac nasloviv{i ga Smrt u sobi 1 Hitne
pomo}i, opisuju}i posljednje trenutke u ìvotu Dòna Kenedija.
Grin kaè da je ovaj ~lanak doslovno uveo ~itaoca u hodnike i
operacionu salu bolnice Parklend tog dana. Grin primje}uje:
Novinari su danas obu~eni da uo~e te rje~ite detalje vrlo brzo...
Kaù da je ista vrsta novinarstva ustoli~ila karijeru kolumniste
Rasela Bejkera, koji se, pi{u}i o krunisanju kraljice Elizabete,
usredsredio na javnu sve~anost, ali na detalje iza kulisa - na
primjer, kako je izvje{ta~ primijetio, duga~ke nizove
kolonijalnih velikodostojnika u ìvotinjskim koàma i zlatnim
resama kako ~ekaju u redu za toalet u Vestminsterskoj opatiji.
Za{to bi ~itaoci poèljeli da se na|u u hodniku i operacionoj
sali bolnice u kojoj je leào Kenedi? Za{to bi ih interesovali
redovi ispred toaleta na vjen~anju? Zato {to im pruàju prijatan
osje}aj prisutnosti, osje}aj da su dio ne~ega, ba{ kao i ogovaranje
ènama koje raspredaju detalje iz svog ìvota ili ìvota drugih
èna.
125
R ADOST
BLISKOSTI
Uprkos rastu}em uvaàvanju pojedinosti u novinskim pri~ama,

korist od saop{tenih detalja u svakodnevnoj konverzaciji ne moè
da se uop{ti. Jedna èna mi je rekla da ~lanovi porodice o njenoj
baki govore ovako: Pojela sam malo {unkice i malo siri}a. Ovaj
nje`ni, ali ipak omalovaàvaju}i ton, otkriva da im je dosadno
kad im baka pri~a {ta je pojela za ru~ak. Voljeli bi da im ona da
vi{e detalja, ili da im ne pri~a o ru~ku uop{te.
Moja baba, poodavno udovica, doìvjela je romansu kad joj
je bilo nekih sedamdeset godina. Gojazna, pro}elava, ruku i nogu
izobli~enih od artritisa, nije se uklapala u stereotip ène u koju je
neko ludo zaljubljen. Ali tako je bilo - u nju se zaljubio
mu{karac, tako|e od svojih sedamdesetak godina, koji je ìvio u
stara~kom domu i povremeno bi provodio vikende sa njom u
njenom stanu. Poku{avaju}i da mi kaè {to joj ta veza zna~i, baba
mi je pri~ala o jednom razgovoru. Jedne ve~eri iza{la je na ve~eru
sa prijateljicama. Kada se vratila ku}i, prijatelj ju je pozvao i ona
mu je rekla za ve~eru. On je pa`ljivo saslu{ao, a onda zapitao:
[ta si imala na sebi? Kad mi je to rekla, po~ela je da pla~e:
Zna{ li otkad me niko nije pitao kako sam bila obu~ena?
Rekav{i ovo, baba mi je saop{tila da su protekle godine
otkad je nekome bilo duboko - istinski - stalo do nje. Izmjena
ovih naizgled neva`nih pojedinosti o dnevnom ìvotu {alje
metaporuku o uspostavljenom odnosu i brizi.
Obra}anje pa`nje na detalje u vezi sa nekom osobom ~esto je
znak romanti~nog interesovanja. U romanu pod naslovom
Ljubomorna osoba, autorke Silije Fremlin, èna {alje svog muà
Dèfrija u kom{iluk da uru~i poziv za ve~eru njihovoj novoj
kom{inici, koja se uselila tog dana. Dèfri se vra}a sav uzbu|en,
prepun divljenja i pun detalja o novoj kom{inici. Objavljuje,
126
OGOVARANJE
blistavih o~iju, da je kom{inica pozvala njih na ve~eru u svoju jo{

nezavr{enu ku}u i pita ènu nemaju li slu~ajno crvenu ma{nu za
[ang Lou, susjetkinog pekinezera, obja{njavaju}i da je [ang Lou
suprotno od [ang Hai. @ena na to uzvra}a ironijom, ali Dèfri
oklijeva da joj se pridruì u podrugljivom stavu prema crvenoj
ma{ni i psu:
Samotno se zakikotala za djeli} sekunde; a onda se Dèfri
pridruìo, mal~ice prekasno i mal~ice preglasno. Jedna {ala
nije vodila drugoj. Mrmljaju}i ne{to o tome kako je
obe}ao..., Dèfri je poùrio iz kuhinje i iz ku}e, bez ikakve
crvene ma{ne. I ovo par~e crvene ma{ne, koje nisu ni
potraìli, ni prona{li, a vjerovatno ni imali, postalo je prva od
stvari koju vi{e nikad nisu mogli pomenuti u razgovoru.
Dèfrijevo romanti~no zanimanje za novu kom{inicu izbilo je iz
njega u odu{evljenom, nekriti~nom pripovijedanju detalja o njoj,
kao {to su rasa i ime psa.
Ukoliko prisje}anje detalja ili imena predstavlja znak pa`nje,
propust, zaboravljanje imena, moè da se doìvi kao njen
izostanak. Pritu`be ~esto dolaze od mladih ljudi ~iji roditelji ne
odobravaju izbor partnera ili prijatelja i izgleda da tu blagu
netrpeljivost izraàvaju ~esto im nadijevaju}i pogre{na imena ili
zaboravljaju}i ih. Ista pojava se moè iskoristiti za postizanje
pozitivnog cilja. To je bio slu~aj sa ènom koja je ostala u
prijateljskim odnosima sa ènom jednog poznanika svog biv{eg
muà. Njena prijateljica je uporno govorila o novoj èni njenog
biv{eg muà kao o kako se ono zva{e osobi. Razvedena èna je
iz ovoga izvukla metaporuku: Iako se povremeno vi|amo, nije
me u stvari briga za nju. Za mene si jo{ va`na samo ti. Zaborav
imena nove ène ponu|en je kao dokaz o nedostatku pa`nje za
nju - sljedstveno tome, kao dokaz lojalnosti prvoj èni.
Obra}anje pa`nje na ne~iji spolja{nji izgled moè da bude
znak flertovanja. Jedna èna je imala sastanak sa mu{karcem
127
OGOVARANJE
kojeg je srela jednom ranije i to nakratko. Oboje su bili u braku;

svrha sastanka bio je posao. Ali mu{karac je po~eo svoj razgovor
primijetiv{i da izgleda mla|e nego {to ju je on zapamtio, a i kosa
joj je druga~ija. Nosili ste {e{ir tada, je l tako? rekao je. I bili
ste obu~eni u bijelo. Prosto iskazivanje da je primijetio njen
izgled prilikom prvog susreta bilo je na neki na~in flertovanje.
Nije joj bilo neprijatno, iako njenom muù jeste kada mu je to
ispri~ala.
Primje}ivanje detalja pokazuje pa`nju i stvara bliskost.
Mu{karci, me|utim, ~esto nalaze da ènsko zalaènje u detalje
zamara. @ene, zaokupljene prvenstveno ustanovljenjem prisnosti,
primje}ivanje detalja visoko vrednuju.
Mnoge ène àle se da mu{karci ne saop{tavaju dovoljno
detalja. Na taj na~in uskra}ena je Lora u pri~i Uspavani div
autorke Elis Matison. Lora i Den su uzbunjeni planom svog zeta
da kupi jednu staru, poru{enu ku}u. Ranije, kad bi Lora
poku{avala da pokrene razgovor o tome, k}erka bi branila svog
muà. Ali Den sada uvjerava Loru da njihova k}erka shvata njeno
stanovi{te jer mu je to rekla. Vjeruj mi, kaè on, ni ona nije
zbog ovoga sre}na. Lora traì vi{e pojedinosti iz razgovora, ali
Den odbija da joj ih da. Lora pita:
Lora zvu~i poput mno{tva èna od krvi i mesa sa kojima sam

razgovarala. Neko je to lijepo rekao: Mu{karci ne ispri~aju cijelu
pri~u - {to je ko rekao. Druga se àlila na na svog muà: Kao
da mu zub vadim kad ga pitam da mi kaè: [to je ona rekla? [to
je on rekao?
Jedna druga èna prisje}ala se vremena kada je mu` njene
najbolje prijateljice neuspje{no poku{avao da u~estvuje u jednom
njihovom razgovoru. Suprotno tradiciji, poku{ao je da opi{e
jedno svoje iskustvo za koje je mislio da je sli~no onome o kome
su pri~ale one. Dvije ène su ga saletjele s pitanjima o tome {ta je
ta~no bilo re~eno i kako i za{to, na koja on nije imao odgovor.
Uzmakao je i nije vi{e poku{avao da pri~a. Mo`da se u sebi pitao
za{to su ène zanimali svi ti neva`ni detalji.
Pa za{to to njemu ne kaè?

On ne odgovara.
[ta je ta~no rekla? Lora pretraùje po svojoj
platnenoj torbi da na|e klju~eve. Napokon, hladno joj je, a
flanelska ko{ulja joj je u prtlja`niku. Ona ~eka, drì klju~eve
i ta{nu, ali Den jo{ uvijek ne odgovara i ona spu{ta torbu na
klupu. Pa {ta je rekla?
O, ne sje}am se. Ne{to uop{teno.
[ta si ti rekao?
Pa, ne znam, Lora. Lora se naglo okre}e, otvara
prtlja`nik, zuri u njega za trenutak, bijesna {to Den ne}e vi{e
da joj kaè.
128
P RESKOÎ
DETALJE
Iako mnoge ène veoma uvaàvaju prepri~avanje najsitnijih

pojedinosti u razgovorima sa bliskim prijateljicama, postoje
situacije u kojima veliku gnjavaù predstavlja izno{enje detalja i
pretjeran zahtjev za njima. Ukoliko je zanimanje za detalje znak
prisnosti, èna }e odoljeti toj ljubopitljivosti ukoliko poti~e od
nekoga sa kim ne èli da se zbliàva. Svako je bio u prilici da mu
kaù neèljene pojedinosti u toj mjeri da postaju bespredmetne
ili zahtijevaju duù i postojaniju pa`nju od one na koju je ~ovjek
spreman. Mnogi primjeri koje sam sakupila, a koji obiluju
detaljima u razgovoru, odnose se na stare ljude. To stoga {to stari
ljudi èle vi{e bliskosti sa mladima nego obrnuto, ili zato {to stari
ljudi ~esto slabo ~uju, pa pri~aju nadugo i na{iroko kako bi
odràli razgovor. Stari ljudi, tako|e, pokazuju sklonost ka
prebiranju po pro{losti i, razumljivo, pri~aju pri~e koje obiluju
detaljima.
129
OGOVARANJE
Doktrina savremene ameri~ke psihologije je da mentalno

zdravlje zahtijeva psiholo{ko odvajanje od roditelja. Jedan od
na~ina kako da se izbjegne pretjerana bliskost, barem za neke
ljude, jeste izostavljanje detalja. Na primjer, jedna èna mi je
pri~ala da je majka zahtijevala pretjeranu bliskost sa njom i u
tome uspjela sa njenom sestrom Dèjn. Da bi potkrijepila svoju
tvrdnju, rekla je: Moja majka zna zapanjuju}e mnogo detalja iz
Dèninog ìvota. Kasnije je obja{njavala kako odolijeva
nasrtajima svoje majke da se pretjerano mije{a u njen ìvot. Kao
primjer kako majka zabada nos u njene stvari, rekla je: Nikada
joj nije dosta detalja. Ako joj kaèm da sam negdje bila, pita me:
[ta si obukla?
Pitanje koje je pogodilo ovu ènu bilo je ono isto pitanje koje
je moju babu usre}ilo. Razlika je bila u tome {to je moja baba
prièljkivala bliskost sa ~ovjekom koji joj je postavio to pitanje.
Ova se, pak, èna opirala onome {to je doìvljavala kao te`nju za
pretjeranim mije{anjem njene majke. Vjerovatno je, me|utim, da
njena sestra Dèjn, u razgovoru sa majkom, pitanje [ta si imala
na sebi? ne doìvljava kao nezgodno. Mo`da, poput moje babe,
Dèjn visoko cijeni iskaze pa`nje i bliskost koja iz toga proizilazi.
Mnoge ène mije{aju razgovor o srazmjerno va`nim stvarima,

poput posla, sa razgovorom o srazmjerno neva`nim stvarima, kao
{to je odje}a. U ponedjeljak ujutro Mardòri ulazi u Bitrisinu
kancelariju da je zapita za mi{ljenje o jednom ugovoru. Nakon {to
su zavr{ile posao, ili mo`da prije, po~inju da prebiraju po
novostima iz li~nog ìvota: Mardòri ima pune ruke posla sa
svojom bolesnom svekrvom; Bitris se osje}na poletno zbog nove
veze.
Jedna èna koja rukovodi savjetovali{tem primijetila je da

nije ni{ta neobi~no da ène na sastanku provedu nekih 75
procenata vremena u li~nom razgovoru, a zatim efikasno posvete
poslu ostalih 25 procenata. Mu{kom dijelu kolektiva ovo izgleda
kao tra}enje vremena. Ali direktorka stavlja teì{te na stvaranje
tople, prisne radne atmosfere. Ona sluti da takav li~ni razgovor
doprinosi osje}aju dobro uspostavljenog odnosa koji ène iz
njenog kolektiva ~ini sre}nim i predstavlja temelj radnog odnosa
koji im omogu}ava da efikasno obavljaju posao.
Uzajamno poznavanje i povjerenje koje izrasta iz li~nog
razgovora moè da prethodi poslovnom odnosu, a moè i da
izraste iz njega. Jedan novinski ~lanak opisao je partnerstvo
izme|u dvije ène koje imaju gra|evinsku firmu. Njihov radni
odnos se za~eo mnogo prije nego {to je firma osnovana, kada su
se dvije ène sastajale radi kafe i razgovora. Kada je jedna od njih
odlu~ila da osnuje firmu, poslovni odnos sa njenom partnerkom
ve} je bio pravilno odre|en.
Za ène koje se ~esto sre}u sa prijateljicama zbog
uobi~ajenih }askanja, ma{inerija je pokrenuta kada treba da se
donese va`na odluka. Elizabet Loftus, psiholog specijalista za
svjedo~enja o~evidaca, bila je suo~ena sa moralnom dilemom
kada su od nje zatraìli da svjedo~i u korist ~ovjeka optuènog da
je Ivan Grozni ozlogla{eni sadista i nacisti~ki ratni zlo~inac.
Dosljednosti radi, Loftusova je osje}ala da treba da svjedo~i, kao
{to je ~inila u mnogim drugim slu~ajevima. Ali njeni prijatelji i
rodbina su je odgovarali od takve odluke i ona je ustuknula kada
je shvatila da time umanjuje svjedo~enje malog broja preìvjelih
o~evidaca spremnih da ispri~aju {to je Ivan uradio - jedva nekih
pedesetak preìvjelih od skoro milion Ivanovih `rtava. Dilema je
razrije{ena kada je jedna prijateljica svratila na ~aj. Loftusova je
rekla: Moja prijateljica, citiraju}i Emersona, podsjetila me da
budalasta dosljednost zao je duh ograni~enih umova. Tako
utje{ena, Loftusova je odlu~ila da ne svjedo~i. Kako mu{karci i
130
131
M IJE[ANJE
POSLA SA OGOVARANJEM
OGOVARANJE
ène imaju razli~ite navike u razgovoru s dru{tvom, razli~ito ih i

upra`njavaju.
Razli~ito kori{}enje dru{tvenog razgovora po~inje rano.
Jedan par sa kojim sam razgovarala imao je razli~ito vi|enje
odnosa svog sina sa njegovom najboljim prijateljem. Majka je
mislila da je, u najmanju ruku, ~udno to {to je, uprkos znatnoj
koli~ini vremena koju provode zajedno, igraju}i fudbal, na
primjer, njihov sin saznao u koji koled` ide njegov najbolji drug
tek iz godi{njaka. Jednog dana ga je neka djevojka pozvala da ga
pita da li njegov drug ima pratilju za matursko ve~e. Ona je zvala
za svoju prijateljicu koja je èljela da pozove njegovog prijatelja,
ali ne u slu~aju ako on ve} ima pratnju. Ne samo {to njihov sin
nije znao da li njegov prijatelj ima pratilju za matursko ve~e, ve}
je bio stra{no iznerviran time {to je ona pomislila da bi on trebalo
da zna. Dao joj je telefon svog prijatelja i predloìo da ga pozove
i sazna iz prve ruke. Kasnije je to popratio sljede}im
komentarom: da je znao da njegov prijetelj ide na matursko ve~e,
mo`da bi planirao da ide i sam; time {to mu je zatajio tu li~nu
informaciju, uskratio mu je mogu}nost da ode.
Sve ovo izgledalo je ~udno mladi}evoj majci koja nije mogla
da doku~i poimanje najboljeg druga ako to nije uklju~ivalao
najbitnije doga|aje iz ne~ijeg ìvota. Mladi}evom ocu je to,
me|utim, bilo bezna~ajno.
je rekao: Prema tvom mi{ljenju ispada da je to pretresanje li~nih

detalja ljudi koje sagovornici poznaju. Za mene, to je pri~anje o
slabostima, karakternim manama i proma{ajima tre}ih lica, kako
bi u~esnici u razgovoru mogli da se osje}aju superiorno u odnosu
na njih. To je nevaljalo, stoga je ogovaranje lo{e.
Mi{ljenje ovog ~ovjeka jednako je mi{ljenju jedne ène koja
mi je rekla da je gnjavi neka èna u vrti}u koja mnogo ogovara.
Ali ispalo je da je ogovaranje ove ène bilo skroz naskroz
negativno: omalovaàvanje drugih èna u vrti}u i njihovo
kritikovanje. Nije je toliko uznemiravala pri~a o, ve} pri~a protiv.
Ovo udaljava govornike od onih o kojima govore, nipo{to ih ne
zbliàva. [tavi{e, prirodno je pretpostaviti da }e neko ko ima da
kaè samo ru`ne stvari o drugima, ru`no pri~ati i o vama kada
niste tu.
Ogovaranje kao pri~a usmjerena protiv nekoga u vezi je sa
verbalnom igrom koju Kristin îpen naziva `rtveno jare. U
razgovorima koje je analizirala, îpenova je ustanovila da su
sagovornici pri~ali o nekome ko nije bio prisutan da bi ponovo
uspostavili ravnoteù snaga. @rtveno jare je bio na~in da
u~esnici u razgovoru do|u u istu ravan udruìv{i se protiv nekog
tre}eg.
U primjerima koje îpenova daje, me|utim, tre}a strana,
protiv koje su se ustremili, nije bio bilo ko - bio je to njihov {ef.
To nas ponovo vra}a na stav onog ~ovjeka koji mi je rekao za{to
ogovaranje smatra lo{im. Sve dotle dok je cilj da se neko ko nije
prisutan uvede u prostoriju, efekat je uspostavljanje veze. Ali,
ukoliko je to lice uvedeno u sobu s namjerom da se omalovaì,
tada je rezultat nagodba o statusu. Kao i uvijek, veza i status
jednovremeno djeluju, pa su oba gledi{ta valjana. To su dvije
strane iste medalje.
R AZGOVOR O NASPRAM
RAZGOVORU PROTIV
Relativno pozitivni ili negativni predznak koji se stavlja ispred
razgovora o detaljima iz ìvota - svog ili tu|eg - odraàva se u
pozitivnom ili negativnom stavu na ogovaranje. Jedan ~ovjek je
primijetio da on i ja imamo razli~ite poglede na ogovaranje. On
132
133
M U[KARCI
I @ENE NA RAVNOJ NOZI
Koje je, onda, rje{enje ako je razgovor izme|u èna i mu{karaca

razgovor gluvih, kako o ogovaranju, tako i o svemu ostalom?
Kako treba da zapo~nemo komunikaciju? Odgovor je isti za
mu{karce i za ène: da poku{aju da do|u u istu ravan, a ne da
primjenjuju mjerila jedne grupacije na pona{anje druge. Ovo nije
ba{ prirodni na~in jer smo obi~no u potrazi za jedinstvenim
pravim na~inom na koji sve radimo. Razumljivo, stru~njaci su
ovome podlo`ni kao i svi drugi.
Nacionalni kontakt program na televiziji, u koji se uklju~uju
gledaoci iz cijele zemlje, predstavlja psihologinju koja odgovara
na pitanja o odnosima izme|u parova. Jedna èna iz gledali{ta
poàlila se ovako: Moj mu` razgovara sa svojom majkom, ali
ne}e sa mnom. Ako èlim da saznam kakav mu je bio dan,
prislu{kujem njegov razgovor sa majkom. Psihologinja je rekla
ovoj èni: On vjerovatno vjeruje svojoj majci vi{e nego vama.
Ovaj komentar samo je poja~ao ènine sopstvene sumnje i
najgore strahove. Ono {to je psihologinja rekla bilo je savr{eno
opravdano i razumljivo - u okviru razgovora iz domena ènskog
prijateljstva: prijateljica sa kojom svakodnevno razgovara{,
govori{ joj o svemu {to ti se u toku dana desilo tvoja je najbolja
prijateljica. Ali koliko je to razumna interpretacija sa stanovi{ta
jednog mu{karca? Kladila bih se da njen mu` nije mislio da treba
da uradi ni{ta naro~ito da bi stvorio atmosferu bliskosti sa svojom
ènom, jer je sa njom provodio svaki dan. Ali zato {to je njegova
majka bila sama, on ju je razveseljavao pri~aju}i joj neva`ne
stvar~ice koje je ona izgleda èljela da ~uje. @elje njegove majke
da ~uje takve detalje za sina su imale smisla jer je bila sama i
detalji su joj bili potrebni kao zamjena za stvarni ìvot, ne{to
poput posmatranja ìvota kroz prozor. On nije shvatao za{to bi
134
OGOVARANJE
njegova èna poèljela da ~uje takav razgovor. Iako je mogu}e da

ovaj mu{karac vi{e vjeruje svojoj majci nego svojoj èni,
ponu|eni dokaz ne garantuje takav zaklju~ak.
Ova terapeutkinja sudila je o mu{kar~evom na~inu razgovora
kroz ènske uzuse. U izvjesnom smislu, vrijednosti terapije su
one koje tipi~no korespondiraju sa ènskim na~inom razgovora, a
ne sa mu{kim. Ovo je mo`da razlog zbog kojeg je jedna studija
pokazala da su se me|u terapeutima s malo staà ène pokazale
bolje od mu{karaca. Ali, s vremenom, ove razlike koje proisti~u
iz roda nestaju. Na kraju, mo`da, mu{karci ljekari - i mu{karci
pacijenti - nau~e da govore kao ène. Sve ovo moè da bude od
koristi. Vje`ba da se postigne odlu~nost iskaza, s druge strane, u~i
ène da govore poput mu{karaca i to je, tako|e, od koristi. I ène
i mu{karci u~inili bi dobru stvar kada bi nau~ili strategije koje
~e{}e tipi~no koriste ~lanovi druge grupe - ne da se tamo za
stalno prebace, ve} da bi imali vi{e strategija na raspolaganju.
Uobi~ajeni na~ini razgovora te{ko se mijenjaju. Nau~iti da
po{tujete tu|i na~in razgovaranja moglo bi biti mal~ice lak{e.
Mu{karci bi trebalo da prihvate da razmjenu detalja o li~nim
ìvotima mnoge ène smatraju su{tinskim sastojakom bliskosti, a
ène bi trebalo da prihvate da mnogi mu{karci ne dijele ovo
stanovi{te. Uzajamno prihvatanje }e barem preduprijediti bol kad
vam kaù da radite ne{to lo{e, a vi to samo radite na svoj na~in.
135
OBJASNI]U TI TO
PET
Objasni}u ti:
Predavanje i slu{anje
a prijemu koji je uslijedio nakon objavljivanja jedne od

mojih knjiga, primjetila sam kako jedna novinarka pa`ljivo
slu{a producenta jedne popularne radio-emisije. On joj je pri~ao
kako je do{lo do toga da se studio izgradi tu gdje je i za{to bi
njemu bila draà jedna druga lokacija. Moju pa`nju privukla je
duìna njegovog govora, dok je ona slu{ala. On je izvodio
monolog koji bi se jedino mogao nazvati predavanjem i davao joj
podrobne informacije o radio-prijemu na te dvije lokacije,
arhitekturi stanice i sli~no. Kasnije sam zapitala novinarku da li
su je interesovale informacije koje joj je davao producent. O,

da, odgovorila je. Ali kada je malo razmislila, rekla je: Pa,
mo`da je malo oduìo. Sljede}eg dana mi je rekla: Razmi{ljala
sam o onome {to ste me pitali. Nije me uop{te bilo briga {to je
pri~ao. Jednostavno sam naviknuta da slu{am mu{karce kako
beskona~no naglabaju o stvarima koje me ni najmanje ne
interesuju, a nisam ni shvatila koliko mi je bilo dosadno dok me
vi niste natjerali da o tome razmislim.
]askala sam sa jednim mu{karcem koga sam upravo srela na
zabavi. U toku razgovora ispostavilo se da je sa RAF-om bio
raspore|en u Gr~ku tokom 1944. i 1945. godine. Po{to sam
ìvjela u Gr~koj nekoliko godina, pitala sam ga o njegovim
iskustvima: kako mu se tada u~inila Gr~ka, kako su gr~ki seljaci
postupali sa britanskim vojnicima, {ta je zna~ilo biti britanski
vojnik za vrijeme rata u Gr~koj? A onda sam mu pruìla
informacije o tome kako se Gr~ka promijenila, kakva je danas.
Nije zadrào pa`nju na primjedbama o savremenoj Gr~koj i
njegovi odgovori na moja pitanja su brzo skliznuli sa pri~e o
li~nim doìvljajima, koji su za mene bili veoma zanimljivi, na
~injenice o gr~koj istoriji koje su me zanimale u principu, ali su
me njegove rije~i ostavile savr{eno ravnodu{nom. [to je razgovor
postajao bezli~niji, to me vi{e gnjavio i prikivao me u poloàj
slu{aoca protivno mojoj volji.
Na izlo`bi pod naslovom Ve~era koju je Dùdi îkago
uradila sa grupom autora, bila sam zabezeknuta prizorom nekog
para koji je stajao ispred jednog eksponata: mu{karac je, duboko
zanesen, obja{njavao èni zna~enje simbola na tapiseriji ispred
njega, pokazuju}i dok je govorio. Mo`da ne bih primjetila ovaj ni
po ~emu osobeni prizor da Ve~era nije do srì feministi~ka u
zamisli, namjerena da odrazi ènsko iskustvo i ènsku
osje}ajnost.
Dok sam {etala po kom{iluku u smiraj jednog ljetnog dana,
zastala sam da pro}askam sa kom{ijom koji je {etao psa. Dok smo
stajali, primjetila sam da je velika povr{ina dvori{ta ispred kojeg
137
OBJASNI]U TI TO
smo stajali svjetlucala isprekidanom svjetlo{}u svitaca. Ukazala

sam na taj prizor uz primjedbu kako ~arobno izgleda. Li~i na
êtvrti juli, rekla sam. Sloìo se, a onda mi je rekao da je
svjetlost u svitaca signal parenja. Objasnio mi je do u tan~ine
kako ovi signali funkcioni{u - na primjer, rojevi svitaca lete na
razli~itim visinama i mogu se vidjeti kako se grupi{u u raznim
dijelovima ba{te.
U svim ovim primjerima, mu{karci su imali informaciju koju
su èljeli da prenesu i oni su je prenijeli. Naizgled nema ni~eg
novog ili ~udnog u tome. Ono {to za~u|uje jeste ~injenica da ima
tako mnogo situacija u kojima mu{karci raspolaù ~injeni~nim
informacijama koje zahtijevaju poduè obja{njenje kojim treba
podariti ène, a srazmjerno malo situacija gdje bi ène prenijele
informacije mu{karcima.
Ovo vrijeme promjena izmijenilo je mnoge aspekte odnosa
izme|u èna i mu{karaca. Nije mnogo vjerovatno, ne barem u
mnogim krugovima, da mu{karac kaè: Bolji sam od tebe zato
{to sam mu{karac, a ti èna. Ali ène koje ne nailaze na
mu{karce spremne za sli~ne tvrdnje, nisu ni{ta manje frustrirane
njihovim postupcima. Situacija koja frustrira mnoge ène je
razgovor koji tajanstveno prerasta u predavanje, sa mu{karcem
koji drì lekciju èni koja se sva pretvorila u uvo.
Jo{ jednom, poredak u kome su se na{li mu{karci i ène je
asimetri~an. Predava~ se doìvljava kao superioran po statusu i
iskustvu, ovaplo}en u ulozi u~itelja, a slu{aocu je dodijeljena
uloga |aka. Kada bi ène i mu{karci naizmjeni~no dràli i slu{ali
predavanja, ne bi u tome bilo ni{ta stra{no. Ono {to onespokojava
jeste neravnoteà. @ene i mu{karci upadaju ~esto u ovaj obrazac
nejednakosti zbog razlika u interakcijskim navikama. Po{to ène
èle da izgrade odnos, one su sklone da potisnu svoju stru~nost
radije nego da je iskaù. A kako mu{karci visoko cijene poloàj
u sredi{tu pozornice i osje}aj da znaju vi{e, oni traè prilike da
sakupe informacije i da se njima razme}u.
Ako ~esto izgleda da mu{karci prednja~e zato {to posjeduju

znanje, ène su ~esto frustrirane i iznena|ene otkri}em da im se,
i kad ga imaju, rije~ nu`no ne ustupa.
138
139
JA,
PA JA
Zbilo se to na ve~eri sa ~lanovima vije}a odsjeka sa mog

univerziteta. S moje desne strane bila je jedna èna. Kako je
ve~era po~ela, mi smo se predstavile jedna drugoj. Nakon {to smo
kazale na kojem smo odsjeku i koje predmete predajemo, ona me
pitala o ~emu je moje predavanje. Malo smo razgovarale o mom
istraìvanju. Potom sam ja nju pitala o njenom istraìvanju i ona
mi je odgovorila. Na kraju, razgovarale smo o tome kako nam se
istraìvanja preklapaju. Kasnije, kako to ve} na ve~erama biva,
stupile smo u razgovor sa ostalima za stolom. Zapitala sam
mu{karca naspam mene sa kojeg je odsjeka i {ta radi. U narednih
pola sata saznala sam mnogo o njegovom poslu, o njegovom
istraìvanju, o tome ko je i {to je. Negdje pred kraj ve~ere malo
je zastao i zapitao me ~ime se bavim. Kada sam rekla da se bavim
lingvistikom, uzbudio se i ispri~ao mi o istraìva~kom projektu
kojim je rukovodio i koji je imao veze sa neurolingvistikom.
Kada smo svi ustali od stola, jo{ uvijek mi je pri~ao o svom
istraìvanju.
Ovaj mu{karac i ova èna moji su kolege iz akademskog
svijeta. [ta se de{ava kada razgovaram sa ljudima na zabavama i
dru{tvenim doga|ajima, ne kolegama istraìva~ima? Moje
iskustvo pokazuje da me ène, ako pomenem ~ime se bavim,
obi~no o tome pitaju. Kad im kaèm za konverzacione stilove ili
razlike izme|u polova, one ponude sopstveno iskustvo da
potkrijepe obrazac koji opisujem, {to mi je veoma prijatno. To me
gura u sredi{te pozornice, a da pri tom ne moram sama da se
ma{im za reflektore a uz put sakupim anegdote koje mogu kasnije
OBJASNI]U TI TO
da iskoristim. Ali, kada mu{karcima kaèm ~ime se bavim, mnogi

mi odrè predavanje o jeziku - na primjer, o tome kako ljudi,
naro~ito tinejdèri, danas zloupotrebljavaju jezik. Drugi me
izazivaju, na primjer, pitanjima o mom nau~nom metodu. Mnogi
mijenjaju temu na ono o ~emu vi{e znaju.
Naravno, ne reaguju svi ljudi na ovaj na~in, ali u proteklom
periodu srela sam mnogo mu{karaca i veoma malo èna koji se
tako pona{aju. Nije rije~ o tome da govoriti ovako podrazumijeva
odre|eni mu{ki na~in, ve} je to mu{ki pristup stvarima. Ima èna
koje su usvojile ovaj stil, pa se njihov na~in govora doima kao
mu{ki.
Pratila sam ovu konstelaciju u razgovoru vi{e od deset godina.

Nisam, me|utim, uspijevala da saznam za{to se to de{ava sve do
nedavno, kada sam razradila okvir statusa i veze. Jedna
eksperimentalna studija koja je bila klju~na za moje razmi{ljanje
pokazuje da znanje ne obezbje|uje èni sredi{nje mjesto u
razgovoru sa mu{karcima.
Psihologinja H. M. Lit-Pelegrini zaputila se da otkrije da li
pol ili znanje odre|uju na~in pona{anja u onome {to ona naziva
dominantan na~in - na primjer, u dugom govorenju, upadanju
u rije~ i kontrolisanju teme. Obrazovala je ènske, mu{ke i
mje{ovite parove i zamolila ih da razgovaraju o efektima nasilja
koje djeca gledaju na televiziji. U nekim slu~ajevima, jednog
partnera proizvela bi u stru~njaka tako {to bi mu obezbijedila
stru~nu literaturu i vrijeme da je prou~i i usvoji prije nego bi
snimila diskusiju. Od u~esnika u razgovoru koji je bio
pripremljen, ~ovjek bi o~ekivao da }e govoriti vi{e, ~e{}e upadati
u rije~ i odvajati manje vremena za sagovornika koji je znao
manje o zadatoj temi. Ali nije bilo tako jednostavno. U prosjeku,
oni koji su posjedovali znanje govorili su vi{e, ali mu{karci koji

su bili spremni govorili su vi{e od èna koje su bile pripremljene
na isti na~in.
Znanje tako|e ima razli~it efekat na ène i mu{karce kada je
u pitanju kooperativno pona{anje u razgovoru. Lit-Pelegrinijeva
je o~ekivala da }e onaj koji nije posjedovao znanje provesti vi{e
vremena odobravaju}i i sagla{avaju}i se, nego onaj koji ga je
imao. Ispostavilo se da je ovo ta~no - izuzev u slu~ajevima gdje
je èna imala vi{e znanja, a njen partner mu{karac manje. U ovim
situacijama ène znalci pokazivale su podr{ku - govore}i ne{to
poput Da i Tako je - mnogo vi{e nego njihov sagovornik
mu{karac koji je imao manje znanja. Posmatra~i su rangirali
mu{karca nestru~njaka kao dominantnijeg od ène stru~njaka.
Drugim rije~ima, ène u ovom eksperimentu ne samo {to nisu
iskazivale svoje znanje kao mo} ve} su poku{avale da ga prikriju
i nadoknade kroz dodatnu ljubaznost. Pona{ale su se kao da je
znanje ne{to {to treba sakriti.
A mo`da je i bilo. Kada se u ovom eksperimentu izgovarala
rije~ stru~njak, u svim slu~ajevima, izuzev u jednom, upotrijebili
su je mu{karci, izgovaraju}i ne{to poput: Dakle, ti si taj
stru~njak. Dokaz o èninom superiornijem znanju proizvodio je
prezir, a ne po{tovanje.
Dalje, kada je mu{karac stru~njak razgovarao sa
neupu}enom ènom, zauzimao bi ulogu kontrolora u
strukturiranju razgovora na po~etku i na kraju. Ali, kada bi
mu{karac stru~njak razgovarao sa mu{karcem nestru~njakom,
vodio je glavnu rije~ u po~etku, ali ne uvijek i na kraju. Drugim
rije~ima, bilo je dovoljno posjedovati stru~nost pa da mu{karac
zadrì dominantan poloàj ukoliko je razgovarao sa ènom, ali ne
i ukoliko je razgovarao sa mu{karcem. O~igledno, ako je èna
naga|ala da mu{karac sa kojim razgovara ima vi{e informacija o
odre|enoj temi od nje, ona je jednostavno prihvatala podre|enu
ulogu. Ali, drugi mu{karac, uprkos nedostatku informacija,
140
141
P OKA@I
SE , ILI ]UTI
OBJASNI]U TI TO
mogao je jo{ kako da ga namu~i, a mo`da i da zadobije vode}u

ulogu na kraju.
Dok sam ~itala ove rezultate, odjednom mi je sinulo {ta se
de{ava kada razgovaram sa ènama i mu{karcima o jeziku. Ja
polazim od pretpostavke da }e moje ve} priznato znanje na ovu
temu zna~iti da me automatski prihvataju kao autoritet u
razgovoru i sa ènama to uglavnom tako i jeste. Ali, kada
razgovaram sa mu{karcima, saznanje da sam priznati stru~njak u
ovoj oblasti ~esto djeluje kao izazov. Mogla bih da zadrìm
poziciju kad bih se uspje{no odbranila od ovih izazova, u
suprotnom, mo`da da ustuknem.
Jedno tuma~enje studije Lit-Pelegrini jesta da su ène uvijek
nekako zakinute. U neku ruku, to je i ta~no. Ali razlog nije u
tome - kako mnogim ènama izgleda {to su mu{karci bitange
koje èle da pori~u ènin autoritet. Studija koju je Lit-Pelegrini
uradila pokazuje da su mnogi mu{karci spremni da se sluè
trikovima kako bi postigli status, kao i da preispituju autoritet
drugih kada razgovaraju sa mu{karcima. Ukoliko je to ta~no,
preispitivanje èninog autoriteta na na~in na koji preispituju
mu{kar~ev moglo bi biti znak po{tovanja i jednakog tretmana,
prije nego li odsustvo po{tovanja i diskriminacija. U slu~ajevima
gdje to tako jeste, nejednakost u pristupu proisti~e ne samo iz
mu{kar~evog pona{anja ve} iz razlika mu{kog i ènskog stila:
mnogim ènama nedostaje iskustvo da bi se odbranile od izazova,
{to one pogre{no tuma~e kao li~ni napad na svoj ugled.
âk i kada razgovaraju sa mu{karcima kojima je drago da ih
vide na poloàjima koji podrazumijevaju status, ènama moè
biti veoma te{ko da se iskaù zbog razli~itosti u mu{kim i
ènskim interakcionim ciljevima. Ba{ kao {to ni mladi}i u
srednjoj {koli nisu zainteresovani da prenose informacije o
popularnim djevojkama jer im to ne donosi ono {to èle, ène u
razgovoru nisu naro~ito zainteresovane da pokazuju svoje znanje
jer im to ne donosi ono za ~im ùde. Lit-Pelegrinijeva misli da
mu{karci iz ove studije igraju igru Jesam li pobijedio?, dok
ène igraju igru Jesam li dovoljno pomogla? Ja sam sklona da

to druga~ije formuli{em: igra koju ène igraju zove se Svi|am li
ti se?, a mu{karci igraju igru Po{tuje{ li me? Ukoliko
mu{karci, u potrazi za uvaàvanjem, nai|u na manju naklonost
èna, to je uzgredni efekt koji se ba{ i nije traìo, ba{ kao {to èna,
u èlji da se dopadne, kao posljedicu moè da doìvi gubitak
po{tovanja. Kada èna vodi razgovor sa nekim mu{karcem, njen
napor da istakne sli~nosti i izbjegne razmetljivost moè lako da se
protuma~i, prelomljeno kroz prizmu statusa, kao srozavanje na
niì poloàj, odavanje utiska da je ili nesposobna ili nesigurna.
142
143
T ANANA
RAZLIKA
Elizabet Ejris, profesorka psihologije na koledù Amherst, latila

se zadatka da pokaè da veoma pametne, visoko obrazovane
mlade ène nisu vi{e pot~injene u razgovoru sa vr{njacima. I
zaista, ustanovila je da su studentkinje govorile vi{e od
mu{karaca u malim grupama koje je obrazovala. Ali ono {to su
govorili bilo je razli~ito. Mu{karci su se trudili da ustanove
dnevni red nude}i mi{ljenja, predloge i obavje{tenja.
Studentkinje bi na to uzvratile saglasno{}u ili neprihvatanjem.
Dalje, do{la je do zaklju~ka da je jezik tijela bio razli~it, kao i
uvijek. Mu{karci su sjedjeli ispruènih nogu, dok su se ène
skupile. Primje}uju}i da je istraìvanjem ustanovljeno da
govornici koji koriste otvoreni poloàj tijela imaju vi{e izgleda da
ubijede svoje slu{aoce, Ejris ukazuje na to da duà pri~a nije
istovremeno znak da }e se ènska rije~ ~uti.
U jednoj drugoj studiji Ejris je ustanovila da su mu{karci u
isklju~ivo mu{koj grupi proveli u po~etku dosta vremena da
utvrde ko je najbolje obavije{ten o filmovima, knjigama,
teku}im doga|ajima, politici i putovanju, {to je bio na~in da
odmjere konkurenta i nagode se oko toga kako stoje jedni u
odnosu na druge. Letimi~an pogled na to kako mu{karci

razgovaraju kada u blizini nema èna nagovje{tava za{to je
pokazivanje znanja i stru~nosti ne{to mnogo va`nije mu{karcima
nego ènama. U studiji koju je Ejris uradila, kaè se da su ène
provodile vrijeme u sticanju bliskosti kroz jo{ intimnije
samootkrivanje.
Od presudnog je zna~aja ne smetnuti s uma da su mu{karci i
ène u ovim studijama gradili drugarstvo i, jedni i drugi, bili
zaokupljeni svojim me|usobnim odnosima. Ali razli~iti aspekti
njihovog odnosa izbijali su u prvi plan: mjesto u hijerarhijskom
poretku bilo je prioritetno za mu{karce, a mjesto u mreì intimnih
veza za ène. Posljedica ovih raznolikih preokupacija bio je
razli~it na~in govora.
Tomas Foks je engleski profesor koga su zagolicale razlike
izme|u èna i mu{karaca na ~asovima pisanja na prvoj godini.
Ono do ~ega je do{ao odgovara skoro do u tan~ine
eksperimentalnim nalazima do kojih su do{le Ejris i Lit-Pelegrini.
Foksov metod predavanja pisanja podrazumijevao je da studenti
~itaju svoje eseje na ~asu pred svima i da o njima razgovaraju u
grupama. Tako|e su morali da zapi{u svoja zapaànja o esejima i
diskusijama u grupama. On je potom ~itao te analiti~ke radove.
Da bi ilustrovao dva stila, za koja je ustanovio da su tipi~no
ènski i tipi~no mu{ki, Foks je izabrao jednu ènu, gospo|icu M,
i jednog mu{karca, gospodina H. U svom usmenom izlaganju kao
i u svom pismenom izraàvanju, gospo|ica M. zadràvala je za
sebe ono {to je znala, odaju}i utisak neobavije{tenosti i
nezainteresovanosti, jer se bojala da ne uvrijedi svoje kolege.
Gospodin H. je govorio i pisao sa autoritetom i o~iglednim
samopouzdanjem jer je ùdio da ubijedi svoje vr{njake u
ispravnost svojih stavova. Nju nije brinulo ubje|ivanje; njega nije
mu~ila mogu}nost da nekog povrijedi.
U svom analiti~kom radu, mladi} je opisao sopstveno
pona{anje u mje{ovitoj debatnoj grupi kao da opisuje mladi}e iz
studija Lit-Pelegrini i Ejris:
144
OBJASNI]U TI TO
U mojoj grupi ja sam vo|a. Po~injem svaku diskusiju

iznose}i svoje stavove kao ~injenice. Druga dva ~lana
podgrupe obi~no sjede pozadi i slaù se sa mnom... Meni su
potrebni ljudi koji }e se sa mnom slagati.
Foks komentari{e da gospodin H. otkriva svijest o sebi, onu koja
je djelatna i usmjerena da promijeni sebe i druge ljude, koja
izgleda da je su{tinski razli~ita od svijesti o sebi koju posjeduje
gospo|ica M., zavisna od drugih i na druge upu}ena.
Nazivanjem svijesti koju o sebi ima gospo|ica M.
zavisnom, sugeri{e se negativan stav u odnosu na njeno mjesto
u svijetu - i, mislim, pogled tipi~niji za mu{karce. On otkriva
shvatanje da je alternativa nezavisnosti zavisnost. Ako je ovo
zaista mu{ko stanovi{te, njime se mo`da obja{njava za{to je tako
mnogo mu{karaca na oprezu da se prisno ne veè sa drugima: ima
smisla izbjegavati poniàvaju}u zavisnost insistiranjem na
nezavisnosti. Ali postoji jo{ jedna mogu}nost: me|uzavisnost.
Glavna razlika izme|u ovih alternativa je simetrija.
Zavisnost je asimetri~na vezanost: jednoj osobi je potrebna
druga, ali ne i obratno, osoba sa izraènom potrebom je u
podre|enom poloàju. Me|uzavisnost je simetri~na: strane
nalaze me|usobni oslonac, tako da nijedna nije ni u podre|enom,
ni u nadre|enom poloàju. [tavi{e, predstava koju gospodin H.
ima o sebi tako|e je zavisna od drugih ljudi. Oni su mu potrebni
da ga slu{aju, da se sa njim slaù i dozvole mu da ih predvodi
tako {to prvi iskazuje svoje mi{ljenje.
Ovako gledano, èna i mu{karac u ovoj grupi su ovisni jedno
o drugom. Razli~iti ciljevi se dopunjuju, iako nijedno od njih ne
razumije razloge za pona{anje onog drugog. Bio bi ovo dobar
dogovor da njihovi raznoliki ciljevi nisu rezultirali u poretku koji
u~vr{}uje njegov autoritet, a umanjuje njen.
145
R AZLIÎTE INTERPRETACIJE - I POGRE[NE INTERPRETACIJE

Foks tako|e opisuje razli~ite na~ine na koje su studenti i
studentkinje u njegovoj grupi interpretirali pri~u koju su pro~itali.
Ove razlike tako|e odraàvaju shvatanje o me|uzavisnosti ili
zavisnosti pojedinaca. Foksovi studenti su napisali svoje
odgovore na Made` Natanijela Hotorna. U pri~i, mu` jedne
ène postaje opsjednut madeòm na njenom licu. Duboko
pogo|ena ga|enjem svog muà pri pogledu na made`, èna i
sama biva opsjednuta i, suprotno prvobitnoj namjeri, sagla{ava se
da ide na zahvat kojim je on smislio da joj se made`
otkloni - zahvatom se uspje{no uklanja made`, ali ona tom
prilikom gubi ìvot.
Gospo|ica M. tuma~i ènino sau~esni{tvo kao prirodan
odgovor na zahtjev voljene osobe: èna pristaje na smrtonosni
plan svoga muà da joj otkloni made` jer ho}e da mu ispuni èlju
i bude privla~na. Za ono {to joj se desilo, gospodin H. je okrivio
èninu nesigurnost i ta{tinu, a krivio ju je i zbog voljnog
potpadanja pod muèvljev autoritet. Foks ukazuje na to da je
doìvio kao li~no odgovornu za svoje postupke. Prema njegovom
mi{ljenju, tu se radilo o nezavisnosti: slaba èna je voljno
skliznula u podre|enu ulogu. Za gospo|icu M, radilo se o
me|uzavisnosti: èna je bila nerazmrsivo vezana za svog muà,
tako da se njeno pona{anje ne moè odvojiti od njegovog.
Foks primje}uje da je gospodin H. doìvio pisanje koleginica
u grupi kao spontano - pisale su sve {to im je padalo na pamet.
Tako ne{to je bilo stra{no daleko od onog {to gospo|ica M. iznosi
kao svoje iskustvo: kada je saznala da }e njeni vr{njaci vidjeti
njen sastav, cenzurisala je sve {to bi joj proletjelo kroz glavu.
OBJASNI]U TI TO
Nasuprot tome, kada je pisala ne{to {to }e ~itati samo njen

profesor, iznosila je ~vrste i suvisle sudove.
Na jedan izrazit, a ipak paradoksalan na~in upotpunjuju se
stilovi gospo|ice M. i gospodina H. kada se posmatraju zajedno.
Njemu je potreban neko da slu{a i da se slaè. Ona slu{a i slaè
se. Ali u jednom drugom smislu, njihove komplementarne
namjere su suprotstavljene. On pogre{no tuma~i njeno slaganje,
usmjereno u duhu veze, kao odraz statusa i mo}i: on misli da je
neodlu~na i nesigurna. Razlozi zbog kojih se ona uzdràva
od pona{anja poput njegovog - ~vrsto izno{enje mi{ljenja kao
~injenice - nemaju nikakve veze sa njenim stavom prema
sopstvenom znanju, kako on misli, ve} proizilaze iz njenog stava
prema odnosu koji ima sa vr{njacima.
Ove eksperimentalne studije koje su napisale Lit-Pelegrini i
Ejris i zapaànja koje je sa~inio Foks ukazuju na to da se po
pravilu mu{karci osje}aju lagodnije nego ène kada daju
informacije i sudove i kada govore na autoritaran na~in u
javnosti, dok se ène osje}aju prijatnije nego mu{karci dok
pruàju podr{ku drugima.
S LU[A
U drami @il Fajfer Odrasli, Merilin poku{ava da saop{ti svojim

roditeljima Dèku i Heleni {to joj se desilo, ali nikako ne moè da
ih privoli da je slu{aju. Njeni izri~iti poku{aji da to u~ini dati su
masnim slogom.
MERILIN:
D@EK:
HELEN:
MERILIN:
146
LI KO ?
Ovo morate ~uti. Dolazim ku}i u srijedu

autobusom iz FiladelfijeNiko mi nije ni rije~i rekao o Filadelfiji.
Merilin, ho}e{ li da provjerim ima li piletine za tebe?
Ma, pusti to, mama.
147
HELEN:
MERILIN:
D@EK:
MERILIN:
D@EK:
MERILIN:
HELEN:
Stara gospo|a poku{ava da se na|e s ruke.

Ja sam kao ti; ako mi neko prisko~i u pomo},
zaboravim gdje sam stala. Sjedi, ovo }e ti se
dopasti: Vra}am se ku}i iz Filadelfije[Obra}a se Helen] Jesi li znala da je bila van grada?
Dva dana!
Ko je ~uvao moje unuke?
Otkud ja to znam. Daleko od o~iju, daleko od srca.
Ne, Rudi je bio ovdje. On ih je budio i lijegao u
krevet. A o onom izme|u ne èlim ni da znam. Ho}u
li uop{te mo}i da da vam ovo ispri~am ili ne?
[Vra}a se za sto] Ide{ iz grada, Merilin?
Merilin ne moè da natjera roditelje da obrate pa`nju na njenu

pri~u. Oni stalno skre}u tok pri~e primjedbama o njenom
kuvanju, doma}instvu, porodici, bezbjednosti i njenom bratu
Dèjku.
HELEN:
MERILIN:
D@EK:
MERILIN:
Gdje je Dèjk?
Samo {to nije stigao. I tako uhvatim ja poslednji
autobus za gradNe dopada mi se da hvata{ poslednji autobus,
opasno je.
Ni izdaleka tako opasno kao poku{ati ispri~ati
pri~u ovdje.
Poput ène koja An Lenders pi{e da mu` sa njom ne razgovara, i

Merilin se osje}a nevidljivom. Potpuno odsustvo interesovanja
svojih roditelja ona tuma~i kao simbol njihove nesposobnosti da
je uvaè kao li~nost, kako to ona obja{njava Dèjku:
MERILIN:
Za tebe, barem, znaju da si ìv. [to god da uradim,

zna{ li kako ispade? Ovako }u da ti objasnim: ako ih
ti poveze{ negdje kolima, ti si taj uspje{ni ~ovjek
148
OBJASNI]U TI TO
D@EJK:
koji moè sebi da priu{ti kola; ako ih ja negdje

odvezem kolima, ja sam {ofer. Zna{ {to me dotuklo?
Ono {to mi se najvi{e dopadalo bili ste ti i mama u
kuhinji sa va{im pri~ama. Jednu bi ispri~ala ona, pa
bi onda jednu ispri~ao ti, pa ona, pa ti. Mislila sam
da }u jednog dana biti dovoljno velika da mi se
de{avaju stvari, pa }u ja mo}i da pri~am pri~e! Do
dana{njeg dana nisu mi dozvolili da ispri~am pri~u.
Zar nije {a{avo {to me to jo{ sekira?
Ja sam pri~ao moje pri~e da bih mogao da umaknem
njenim pri~ama.
Dèjkovo obja{njenje za{to je pri~ao pri~e kao dijete pokazuje

njegov impuls da izbjegne poloàj slu{aoca. Dok je Merilin
voljela da slu{a maj~ine pri~e, Dèjk kaè da je nau~io da vodi
glavnu rije~ svojim pri~ama da ne bi morao da slu{a njene.
Ba{ kao {to je Merilin vjerovala da }e mo}i da pri~a pri~e
kad poraste, prisje}am se svog djetinjstva i ubje|enja da postoje
dvije vje{tine kojima su svi odrasli vi~ni, a ja nisam: zvi`danje i
pucketanje prstima. Mislila sam da }u ih nau~iti s godinama i
èljno sam ~ekala da se to desi. A ja sam odrasla i jo{ ne umijem
da zvi`dim niti da puknem prstima i proizvedem iole ~ujan zvuk.
Kad sam bila dijete, nikad mi nije palo na pamet da se ove
vje{tine ne pojavljuju prema nekoj ~aroliji, poput fizi~kih
promjena u pubertetu. Shvatila sam, ali prekasno, da, ako èlim
da saznam kako da zvi`dim i pucketam prstima, moram vje`bati.
Odrasla k}erka u Odraslima nije mogla da pri~a pri~e tako da
privu~e pa`nju dijelom i zato {to nije imala nikakvog iskustva
kao dijete. Kao dijete pomno je i s divljenjem slu{ala majku i
brata kako pri~aju pri~e. Dok je Dèjk sticao praksu u zadobijanju
pa`nje kroz pripovijedanje, Merilin je vje`bala slu{anje.
Vje{tine koje su Merilin i Dèjk brusili kao djeca utirale su
im put ka profesiji. Dèjk je postao novinar u Njujork tajmsu:
gradio je karijeru pri~ama koje }e ~itati milioni, jo{ jednim oblikom
149
verbalnog iskazivanja pred publikom. Merilin je postala socijalni

radnik: njen posao je bio da sjedi i slu{a dok drugi ljudi govore.
U drami koju je Fajferova napisala, Merilin stvarno nije tako
dobar pripovjeda~ kao Dèjk - ona se zatrpava neva`nim
detaljima i prekida tok pri~e rvu}i se sa njenom istinito{}u onda
kada je to za pri~u savr{eno neva`no. Scena se zavr{ava
Dèjkovim slavodobitnim nastupom - predanoj publici on kazuje
pri~u koju je Merilin malo~as upropastila. Ovo ukazuje na to da
su njene sopstvene manjkavosti kao pripovjeda~a uzrok tome {to
ne moè da zadobije pa`nju. Ali moglo bi se lako desiti da je, iako
je Merilin znala da ispri~a dobru pri~u, porodica ne bi slu{ala, jer
su odvajkada znali da pri~e pri~a Dèjk, a ne Merilin. Po istoj
logici, po{to su leèrni istupi pred masom brojniji kada su u
pitanju mu{karci, lako je mogu}e da je za ènu te{ko da bude u
sredi{tu pa`nje, jer je ustanovljena norma prema kojoj ve}ina
o~ekuje da pa`nju prikuje mu{karac, a ne èna.
OBJASNI]U TI TO
ìvota - kao i pri~e o tome pred publikom koju ~ine drugi

mu{karci i zadivljene ène.
Tokom ovog dijela razgovora, dok su ène - majka, sestra i
Suzan Florio, gost istraìva~ - igrale ulogu publike, Florio je bila
naro~ito vaàn ~lan publike jer su upravo zbog nje, privla~ne
mlade ène, mladi}i prikazivali svoje umije}e u vo`nji biciklom,
vratolomnim padovima i pripovijedanju. Kada je k}erka,
dje~akova sestra, poku{ala da kaè kako je ona pala s bicikla,
niko nije obratio pa`nju, i nikada nije odmakla dalje od po~etka,
{to je u tekstu pokazano masnim slogom.
OTAC:
MAJKA:
D@IMI:
OTAC:
BRAT 2:
BRAT 3:
R STI
NEVIDLJIV
SESTRA:
BRAT 1:
[O modrici najmla|eg brata Dìma] Dobro si se

zveknuo, a?
Da.
I ogrebotina tu blizuTreba da stavi{ flaster na to.
Idi donesi flasterU ormari}u za lijekove. Ostruì prvo- [[ali se
aludiraju}i na krpljenje guma]
Ja sam sletjela s bicikla na brdu.
[to je to bio pad kad sam ja poslednji put tresnuo.
/??/ poslednji put kad mi se to desilo.
Mora}u i kacigu da ti nabavim.
[Bratu 2] Mislim, jedan od mojih najboljih padova,
mojih najboljih, bio je kada sam udario u tebe, neki
dvadeseti pad po redu.
Dvoje antropologa Frederik Erikson i Suzan Florio snimili su

razgovor iz stvarnog ìvota koji bi mogao biti osnova za porodicu
koju je stvorila @il Fajfer u Odraslima. Erikson je prou~io traku
na kojoj su snimili razgovor za ve~erom u jednoj italijanskoj
porodici u Bostonu. Najmla|i sin u porodici je pao s bicikla i kao
dokaz imao je modricu. Da bi ga utje{ili, otac i bra}a pri~ali su
njemu - i svakom prisutnom - o tome kako su oni padali s
bicikla.U njihovim pri~ama nije to bio samo pad, bio je to let s
bicikla, a nezgoda je poprimala epitet sjaja i odva`nosti. Najduù
i najupe~atljiviju pri~u ispri~ao je otac koji je imao najve}i bicikl:
motocikl. Ovako su starija bra}a i mu{karci u porodici odràli
lekciju iz neustra{ivosti i pripovijedanja najmla|em bratu: ne
samo opasnosti ve} i padovi sastavni su dio mu{kar~evog
Kako se mali brat razbio pri padu s bicikla - predmet je

sveukupne pa`nje. Ali, kad djevoj~ica poku{a da kaè kako je ona
pala s bicikla, sasvim se ignori{e, ba{ kao {to ignori{u Merilin u
pri~i Fajferove kada poku{ava da ispri~a porodici svoje
doìvljaje.
Ovo mogu uzrokovati razni razlozi. Mo`da je to stoga {to
djevoj~ica traì rije~ druga~ije. Nakon objave da je na brdu pala
150
151
BRAT ?:
OTAC:
BRAT 1:
OBJASNI]U TI TO
s bicikla, ona mo`da ~eka ohrabrenje da nastavi, dok dje~aci ne

prestaju dok ne ispri~aju svoju pri~u. Mo`da je govorila pretiho i
s previ{e pa`nje. Ili, mo`da, porodica prosto nije bila
zainteresovana da slu{a pri~e djevoj~ica uop{te, a o njihovim
padovima s bicikla naro~ito.
U svom radu Erikson je pokazao da su pri~e o padu s bicikla
poduke u mu{kom pona{anju. Kroz pa`nju s kojom se slu{aju
njihove pri~e, dje~aci u~e i mla|em bratu pokazuju da su rizik i
opasnost prilikom vo`nje bicikla dobri, povrede neizbje`ne,
hrabro podno{enje bola preporu~ljivo, tehni~ko znanje i spretnost
korisni (mnogo se pri~alo o mehanizmu ko~nica i kvalitetu
puteva), a pri~e o riziku i opasnosti, podno{enju bola, primjeni i
demonstraciji stru~nog znanja dobar na~in da se privu~e pa`nja i
ostavi utisak na ljude. Mo`da ni jedna od ovih lekcija nije bila
bitna za njihovu sestru. U svakom slu~aju, ~ist je }ar {to dje~aci
u porodici u~e da su u sredi{tu pa`nje dok govore; djevoj~ica u
porodici u~i da slu{a.
I mu{karci i ène se ponekad na|u u ulozi slu{aoca

predavanja koje bi radije izbjegli. Mu{karci mi kaù da je to vrlo
izvjesno samo ako je drugi mu{karac vi{eg statusa. Oni znaju da
treba da slu{aju predavanja svojih o~eva i {efova.
Da se mu{karci mogu na}i u poloàju nevoljnih slu{alaca,
potvr|uje saèto izneseni sud u kojem se A. R. Garni àli kako
mu se ~esto de{ava da ga sabije u }o{e neki samozvani stru~njak
koji ga maltretira svojim mi{ljenjem na nebrojeno mnogo tema.
On tvrdi da ova tendencija otkriva jednu naro~itu ameri~ku
nesposobnost da se konverzira - {to zna~i za prepu{tanje
uravnoteènom uzmi-i-daj razgovoru - i navodi kao potporu
rije~i francuskog posmatra~a ameri~kih obi~aja Aleksisa de
Tokevila, koji je napisao: Amerikanac sa vama razgovara kao da
govori na mitingu. Sopstvenu sposobnost procjenjivanja
razgovora Garni pripisuje svom ocu koji je bio majstor da
potakne druge ljude na razgovor i da s puno elana uzvra}a na tu|a
mi{ljenja, iako ovu gipkost nije uvijek primjenjivao na nas, djecu.
I zaista, kada sada o tome razmi{ljam, obra}ao nam se u mnogo
navrata kao da govori na javnom skupu.
Nije ~udo {to je Garrnijev otac drào predavanja djeci. Sam
~in pruànja informacija po definiciji pruà sliku ~ovjeka sa
vi{im statusom, dok je ~in slu{anja slika i prilika nièg statusa.
Djeca ovo instinktivno osje}aju, a osje}a i ve}ina mu{karaca. Ali
kada ène pomno slu{aju mu{karce, one ne razmi{ljaju u
terminima statusa. Naàlost, njihovi napori da u~vrste vezu i
uspostave odnos, interpretirani kroz prizmu statusa, mogu biti
pogre{no tuma~eni kao svrstavanje u podre|enu poziciju - i vrlo
je vjerovatno da }e to tako shvatiti ve}ina mu{karaca.
S LU[ALAC
KAO STATISTA
Podrazumijeva se da mu{karci uvijek ne pri~aju, a ène nisu

uvijek slu{aoci. Pitala sam mu{karce da li se ikada na|u u
situaciji da slu{aju drugog mu{karca kako im drì pridike i kako
se tada osje}aju. Kaù mi da se to de{ava. Mogu se na}i u situaciji
da razgovaraju sa nekim ko ih ne{tedimice obasipa
informacijama, da se predaju i slu{aju. Kaù da im to ne smeta
mnogo ako je informacija interesantna. Pohrane je za budu}nost,
kao {to pamte viceve da ih kasnije pri~aju drugima. înjeni~na
informacija je od manjeg zna~aja za ène jer im je od manje
koristi. Manje je vjerovatno da }e one darovati informaciju, ali je
vjerovatnije da }e podariti sebe kao dobrog slu{aoca.
152
[ TA
JE TAKO SMIJE[NO ?
Re~enica razmjene viceva za smijeh istovjetan je slu~aj. U svojoj

studiji o diskusionim grupama studenata s koledà, Ejris je
153
OBJASNI]U TI TO
ustanovila da su studenti u ~isto mu{kim grupama provodili dosta

vremena prisje}aju}i se vremena kada su se {alili na ra~un drugih
i mnogo se smijali. Ona se osvr}e na studiju Barbare Miler
Njuman u kojoj se tvrdi da su gimnazijalci koji nisu bili bistri i
pametni postajali predmet podsmijeha. Prigodne {ale - {ale na
ne~iji ra~un - definitivno su stvar superiornijeg poloàja: prema
znanju i vladanju. Manje je o~igledno, ali ni{ta manje istinito, da
pri~anje viceva moè, tako|e, biti na~in da se pregovara o
statusu.
Mnoge ène (svakako ne sve) smiju se vicevima, ali ih
kasnije ne pamte. Po{to nemaju neodoljivi poriv da budu u centru
pa`nje, nije im ni potrebna zaliha viceva koju bi potegle u te
svrhe. @ena koju }u zvati Bernis bila je ponosna na svoj smisao
za humor. Na jednom koktelu, srela je mu{karca koji ju je odmah
privukao jer je izgledalo da im je to zajedni~ka osobina. On je
napravio mnogo duhovitih primjedbi na koje se ona spontano
smijala. Ali kada je ona uradila to isto, on se pravio da ne ~uje.
[ta se desilo sa njegovim smislom za humor? Iako su pri~anje
{ala i smijeh odraz smisla za humor, to su vrlo razli~ite dru{tvene
aktivnosti. Kada se drugi smiju va{im {alama, to vam daje
varljivu mo} nad njima: kako je lingvista Volas êjf istakao, dok
se smije, osoba je privremeno onesposobljena. ôvjek koga je
Bernis upoznala bio je opu{ten samo dok je zasmijavao on nju, ali
ne i obrnuto. Kada se Bernis smijala njegovim {alama, mislila je
da se radi o simetri~noj aktivnosti. Ali, bila je po srijedi
asimetri~na.
Jedan mu{karac mi je rekao da je negdje oko drugog razreda
srednje {kole shvatio da mu se dru{tvo èna dopada vi{e od
dru{tva mu{karaca. Shvatio je da su ga prijateljice bodrile i da su
bile manje takmi~arski nastrojene, dok su drugovi, izgleda, sve
vrijeme provodili {ale}i se. Ako se {ala uzme kao asimetri~na
aktivnost, postaje jasno za{to potpada pod stil koji je on shvatio
kao takmi~arski.
Tanane asimetrije slu{anja i govorenja mogu, tako|e, da bace

svjetlost na uobi~ajenu pritu`bu da mu{karci ~esto ne razgovaraju
sa ènama kod ku}e. Geri Filipsen je antropolog koji je proveo
dvije i po godine rade}i sa tinejdèrima dje~acima u jednom
urbanom italijanskom radni~kom predgra|u. Ovi dje~aci su bili
glasni i pri~ljivi kada su visili po uli~nim }o{kovima ili u
lokalnom baru. Ali, nisu razgovarali sa svojim pretpostavljenima
ili sebi podre|enima. Ako su htjeli da dobiju ne{to od osobe na
vlasti, oslanjali bi se na posrednike, ba{ kao {to su se molili svecu
za pomo} radije nego izravno Bogu. Sa onima podre|enog
statusa - djecom, ènama ili dje~acima nièg statusa - postupali
su demonstriraju}i fizi~ku snagu i, ako je bilo potrebno,
upotrebljavaju}i silu. Razgovarati sa nekim vi{eg statusa zna~ilo
bi bezobrazluk, drskost, ne bi bilo u redu. Razgovarati sa nekim
nièg statusa zna~ilo bi pokazati slabost, mlakost, poziv na
pot~injavanje.
Dva su na~ina na koja je kultura ovih ma~o tinejdèra
sli~na kulturi djevojaka i èna. Poput djevojaka, ovi mladi}i sti~u
status prema pripadnosti: {to su ljudi koje poznaju uticajniji, vi{i
zadobijaju status. Ali su{tina pripadnosti za njih je mo} - oni
koriste svoje veze da bi zavr{ili poslove. Za djevojke, pripadnost
je sama sebi cilj: njihov status raste ako su im prijateljice
djevojke sa vi{im statusom. Ovi mladi}i nalik su na djevojke po
tome {to poput njih govore samo onda kad su opu{teni, me|u
vr{njacima. Ali za{to ne èle da razgovaraju sa djevojkama?
Mo`da zato {to misle da su djevojke niè po statusu, dok djevojke
osje}aju - ili èle da osje}aju - da je partner, iako mu{karac,
vr{njak.
154
155
[ TA
MISLI[, KO SAM JA ?
OBJASNI]U TI TO
Uzimaju}i u obzir ove zakonitosti, ne iznena|uje {to se mnoge

ène àle da ih njihovi partneri ne slu{aju. Ali mu{karci se na isti
na~in àle na ène, mada manje u~estalo. Optu`ba Ti ne slu{a{
~esto u stvari zna~i: Ti ne razumije{ {to sam rekla i {to sam pod
tim mislila, ili Ne dobijam odgovor koji sam èljela. Biti
saslu{an moè postati metafora za biti shva}en i biti uvaàvan.
U prethodnim radovima nagla{avala sam da ène mogu ste}i
utisak da ih mu{karci ne slu{aju ~ak i kad stvarno slu{aju. Ovo se
de{ava zato {to mu{karci imaju druga~ije navike da pokaù kako
slu{aju. Kako su to antropolozi Malc i Borker objasnili, ène su
sklonije da postavljaju pitanja. One tako|e slu{anje vi{e prate
zvu~no - malim rije~ima poput mm, aha i da - tokom ~itavog
razgovora, pruàju}i tako stalnu povratnu informaciju. I
odgovoraju pozitivnije i sa vi{e poleta, na primjer, sagla{avaju}i
se i smiju}i.
Ovakvo pona{anje u slu`bi je slu{anja. Ono tako|e stvara
prisni razgovor isti~u}i vezu i podsti~u}i pri~u. Odgovaraju}e
mu{ke strategije su: davanje manje slu{ala~kih signala; izricanje
tvrdnji, a ne postavljanje pitanja; izazov prije nego saglasnost -
- sve to moè da se shvati da su potezi u nadmetanju prvog

govornika, a ne pojedinaca iz publike.
Ne samo {to ène daju vi{e signala da slu{aju, prema Malcu
i Borkeru, ve} signali koje oda{ilju imaju razli~ita zna~enja za
mu{karce i ène, shodno podjeli na govornike/slu{aoce. @ene
koriste da sa zna~enjem pratim te, slu{am te, dok mu{karci
govore da samo kada su saglasni. Mogu}nost za nesporazum je
nedvojbena. Kada je mu{karac suo~en sa ènom koja stalno
govori da, da, da, a onda se ispostavi da se ne slaè, on
moè zaklju~iti da je bila neiskrena, ili da se slagala, a pri tom
nije stvarno slu{ala. Kada se èna su~eli s mu{karcem koji ne
govori da - ili tome sli~no - ona moè zaklju~iti da on nije
slu{ao. Mu{kar~ev stil je doslovnije usredsre|en na nivo poruke
u razgovoru, dok je ènin usredsre|en na odnos ili nivo
metaporuke.
Mu{karcu koji od slu{aoca o~ekuje da njegov govor prati sa
nijemom pa`njom, èna koja u~estalo reaguje i pruà podr{ku
izgleda}e kao da mnogo govori. @eni koja od slu{aoca o~ekuje da
bude aktivan i da sa àrom iskazuje interesovanje, pa`nju,
podr{ku, mu{karac koji }utke slu{a izgleda}e kao neko ko ne
slu{a uop{te, ko se isklju~io iz razgovora, pokupio svoje
konverzacione krpice i mentalno odjezdio ku}i.
Zbog ovih shema, ène mogu da steknu utisak da mu{karci
ne slu{aju onda kada stvarno slu{aju. Ali ja sam nedavno do{la do
saznanja da je zaista ta~no da mu{karci ène slu{aju rje|e nego
{to ène slu{aju mu{karce, jer sam ~in slu{anja ima razli~ita
zna~enja za njih. Neki mu{karci stvarno ne èle da slu{aju
naglabanje jer osje}aju da ih to prikazuje kao pot~injene. Mnoge
ène odista èle da slu{aju, ali prièljkuju obostranost - ja tebe
slu{am sada; ti mene slu{a{ kasnije. Osje}aju se osuje}ene kada
one slu{aju tada i sada i onda, a ono kasnije nikad ne do|e.
156
157
Klasne razlike mogu u razgovornim stilovima igrati ve}u

ulogu nego {to mislimo. Sociologinja Mira Komarovski, u svojoj
klasi~noj studiji Radni~ki brak, ustanovila je da {to par vi{e
pripada srednjoj klasi, to se vi{e njegovi ~lanovi smatraju
prijateljima. Me|u onima koji su imali zavr{enu gimnaziju, od
muà se o~ekivalo da razgovara sa svojom ènom. Me|u onima
koji nisu imali zavr{enu gimnaziju, smatralo se da su ène
neprimjereno zahtjevne ako insistiraju da muèvi s njima
razgovaraju. O~ekivalo se da ène razgovaraju sa svojom
ènskom rodbinom i puste muà na miru.
U ZAJAMNA
OPTU@IVANJA
OBJASNI]U TI TO
Ako su ène nezadovoljne time {to su uvijek u ulozi slu{aoca,

nezadovoljstvo moè biti uzajamno. înjenica da èna osje}a da
joj je dodijeljena uloga nijeme slu{ala~ke publike ne zna~i da
mu{karac osje}a da joj je on tu ulogu dodijelio - ili da se i njemu
nu`no dopadaju te krute podjele.
Dok sam radila na ovoj knjizi, obrela sam se na knjièvnoj
ve~eri prepunoj ljudi koje sam jedva znala. Zapodjela sam
razgovor sa jednim {armantnim mladi}em za koga se kasnije
ispostavilo da je slikar. Pitala sam ga o tome {ta radi i, na njegov
odgovor, uzvratila pitanjem o tome da li se u savremeno
slikarstvo vratila figuralnost. Odgovaraju}i na moje pitanje,
govorio je mnogo o istoriji umjetnosti - toliko da sam, kada je
zavr{io i rekao: To je bio poduga~ak odgovor na va{e pitanje,
ve} bila zaboravila i da sam postavila pitanje, a kamoli koje.
Nisam imala ni{ta protiv njegovog monologa - veoma me je
zanimao - ali sam shvatila, saznanje popra}eno blagim drhtajem,
da sam upravo iskusila zakonomjernost o kojoj pi{em.
Odlu~ila sam da se izloìm riziku da uvrijedim mog vrlog
novog poznanika kako bih saznala ne{to o njegovim stavovima.
Ovo je bilo, na kraju krajeva, knjièvno ve~e, tako da sam mogla
da ra~unam na njegovu popustljivost ako prekr{im pravila dobrog
pona{anja zarad pisanja jedne knjige. Pitala sam ga da li mu se
~esto de{ava da dugo pri~a dok neko slu{a. Malo je razmislio, a
onda je rekao da se de{ava, jer voli da razradi ideje do najsitnijih
pojedinosti. Pitala sam da li mu se to de{avalo podjednako i sa
mu{karcima i sa ènama. Ponovo je malo razmislio i rekao: Ne,
imam vi{e problema sa mu{karcima. Pitala sam ga {ta
podrazumijeva pod rije~ju problemi. Rekao je: Mu{karci mi
upadaju u rije~. Oni èle da obja{njavaju meni.
Kona~no, kada sam ustanovila da je ovaj mladi ~ovjek

pokazao razoruàvaju}u spremnost da pri~a o razgovoru koji smo
upravo vodili kao i o svom sopstvenom stilu, zapitala sam ga {to
mu se vi{e svi|a: da èna slu{a }utke se sagla{avaju}i, ili da
ponudi svoje ideje i stavove. Rekao je da bi mu se vi{e svidjelo
kada bi ona iznijela svoje stavove i tako razmjenu mi{ljenja
u~inila zanimljivijom.
Kada mu{karci po~inju s lekcijama drugim mu{karcima,
iskusni slu{aoci poku{avaju da umaknu, da se suprotstave, ili da
skliznu na sporedni kolosijek. Izricanje autoritarnih sudova u
ovom sistemu moè biti na~in da se po~ne sa razmjenom
informacija. Ali ène nisu naviknute da reaguju na taj na~in. One
tu ne vide veliki izazov, sem da pa`ljivo slu{aju i ~ekaju da im se
dodijeli rije~, a ne da se same za nju izbore. Ako je ovo po srijedi,
mu{karcu moè biti jednako dosadno i kada se njegov poku{aj da
zapo~ne razmjenu informacija okon~a kao predavanje, moè se
osje}ati jednako frustriran kao i èna. Sa njegovog stanovi{ta,
pasivno upijanje informacije zna~i da ona nema ni jednu o kojoj
bi progovorila. Jedan od razloga {to se razgovor izme|u
mu{karaca i èna ~esto pretvara u predavanje jeste zato {to ène
slu{aju pa`ljivo, ne uska~u s upadicama, skretanjem na sporedni
kolosijek ili davanjem sli~nih informacija.
U razgovorima sa kolegama i koleginicama, ~ime sam po~ela
ovo poglavlje, ova razlika moè biti su{tinska. Kada sam
razgovarala sa onom ènom, obje smo govorile o svojim
istraìvanjima kao uzvrat na ohrabrenje s druge strane. Kada sam
razgovarala s mu{karcem, ja sam ga podsticala da govori o svom
poslu i on me poslu{ao, ali me nije ohrabrio da govorim o mom.
To moè da zna~i da nije èlio da slu{a o njemu ali ne nu`no.
U svojoj studiji o studentskim debatnim klubovima na koledù,
Ejris je do{la do zaklju~ka da je studentkinjama koje su mnogo
govorile postepeno bivalo nelagodno; uzmicale bi i ~esto
nagovarale }utljivije ~lanove kruòka da govore. Ovo je savr{eno
saobraèno sa èninom èljom da stvari izgladi, tako da to bude
158
159
O BOSTRANO
NEZADOVOLJSTVO
OBJASNI]U TI TO
razgovor jednakih. @ene od svojih sagovornika o~ekuju

ohrabrenje da nastave. Mu{karci, koji tipi~no ne podsti~u
}utljivije ~lanove da govore, polaze od pretpostavke da }e svako
ko ima {ta da kaè to i kazati. Mu{karci mogu biti jednako
razo~arani u sagovornika koji nema {ta da kaè.
Sli~no tome, mu{karcima mogu biti nasmrt dosadne ènske
teme kao i ènama mu{ke. Dok sam ja prièljkivala da mi biv{i
~lan RAF-a ispri~a o svojim doìvljajima u Gr~koj, on se sigurno
~udio {to ga gnjavim svojim dogodov{tinama i divio mom
neznanju istorije zemlje u kojoj sam ìvjela. Mo`da bi razgovor
ocijenio uspje{nim da sam mu se suprotstavljala ili da sam
nadma{ila njegovu interpretaciju gr~ke istorije, a ne samo
smu{eno slu{ala njegovu. Kada mu{karci, saznav{i ~ime se
bavim, po~nu da preispituju moj istraìva~ki postupak, oni me, u
stvari, pozivaju da im dam informaciju i pokaèm svoju
stru~nost dakle, na ne{to {to ne volim da radim van u~ionice ili
amfiteatra, a {to bi oni rado prihvatili kao izazov.
Novinarka koja je pa`ljivo slu{ala informacije o radio-stanici
objasnila mi je da je èljela da bude fina prema direktoru, da utre
put svojim klijentima na tom radiju. Ali, mu{karci koji èle da se
umile ènama poku{a}e da ih {armiraju prije nude}i im
interesantne informacije nego pomno slu{aju}i sve {to èna ima
da kaè. Sje}am se zakuske koja je prethodila predavanju koje
sam odràla udruènju diplomaca na jednom koledù. Moj me
ljubazni doma}in zabavljao prije nastupa obasipaju}i me
informacijama o kompjuterima, za koje sam se u~tivo zanimala,
dok sam u sebi vri{tala od dosade i osje}anja da sam zasuta
neva`nim informacijama za koje sam znala da ih nikada
ne}u zapamtiti. Pa ipak, sigurna sam da je o sebi mislio da je
zanimljiv i izvjesno je da bi barem neki mu{ki gost pomislio da
to i jeste. Ne èlim da impliciram da su me sve ène doma}ini
zabavljale na savr{en na~in. Sje}am se jednog javnog obra}anja
prije kojeg me grupa èna odvela na ru~ak. Bile su tako
zanatièljne da ~uju {to imam da kaèm da su me obasule
pitanjima, tako da sam bezmalo odràla predavanje za ru~kom

prije nego {to je ono formalno po~elo. U pore|enju sa ovim,
vjerovatno je mu{karac koji mi je pri~ao o kompjuterima poku{ao
da mi priu{ti malo predaha.
Neravnoteà po kojoj se mu{karci ~esto nalaze u ulozi
predava~a, a ène u ulozi publike, nije djelo samo jednog ~inioca
interakcije. To nije ne{to {to mu{karci prire|uju ènama. Niti je
to ne{to {to ène iz osje}aja krivice dozvoljavaju ili traè.
Neravnoteà je nastala iz razlika izme|u ènskog i mu{kog
uobi~ajenog stila.
160
161
O METENI
STILOM
Rat sa Japanom, pri~a Frederika Bartelma, prikazuje mu{karca

kako se preduzeo posla da odrì slovo svom sinu, ne zato {to to
èli, ve} zato {to je to uobi~ajeno i ispravno. Pri~a po~inje
pripovjeda~evom najavom da }e da se iseli iz ku}e u stan iznad
garaè, zato {to on i njegova èna imaju neke probleme.
Razmi{lja o tome da zamoli svog dvanaestogodi{njeg sina da mu
pomogne da se iseli:
Mislim da }u ugrabiti priliku da objasnim za{to prelazim u
garaù, a onda mislim da mo`da ne}u, jer ne}e ispasti jasno.
Ne znam za{to èlim da mu te stvari obja{njavam - pretpostavljam da èlim da ga pridobijem...
Kada se pripovijeda~ pribliì svom sinu i kaè mu da èli da sa
njim popri~a, evo {ta kaè:
Ono {to èlim da ti kaèm jeste da su sve stvari sada
po{le naopako, a tako nije bilo prije. Uvjeren sam da }e{ ti
primijetiti da je sve naopako i po~e}e{ da se pita{ za{to, pa
OBJASNI]U TI TO
sam mislo da ja usko~im, razumije{. Da uradim ono {to je

red.
Izgleda nesigurno, pa ja kaèm: Da ti dam jedan
primjer. Sjedio sam tu, unutra, razmi{ljaju}i o ratu sa
Japancima. Slu{aj ârls, ne}emo u}i ni u kakav rat s
Japancima, to ti je jasno, je l tako?
ulogu pokreta~a, jer nijedna ne èli da se o njoj misli kako je

zahtjevna.
Otac zavr{ava predavanjem sinu o Japancima, Rusima,

ameri~koj vladi, i dru{tvu. On pravi {ale. Ne kaè ni{ta o sebi,
svojim osje}anjima, svom iseljavanju iz ku}e ili o svom odnosu
sa dje~akovom majkom i dje~akom. Pri~a je ironi~na i tu`na jer
je jasno da otac ne}e zadobiti sina na ovaj na~in. Predavanje o
ratu sa Japanom, koje mu drì, dje~aka ne zanima, niti je to ono
{to otac u stvari ho}e da kaè. Skliznuo je u obja{njenje o onome
{to se de{ava u svijetu jer mu je bilo bliè i stoga lak{e da pri~a o
tome nego da obja{njava {ta se de{ava u porodici.
Ovog oca izgleda da je savladao strah da poku{aj obja{njenja
selidbe u garaù ne}e biti sasvim jasan. On osje}a da treba da
ima jasne odgovore i obja{njenja, kao {to ih ima kada se radi o
politici. Mo`da bi se osje}ao slobodnijim da kaè {to mu je na
umu ako bi odustao od uvjerenja da ne moè govoriti ukoliko mu
sve nije jasno. Sin bi mu se vi{e ovajdio da ~uje ono {to otac
li~no misli i osje}a, ~ak i kad to ne bi bilo savr{eno jasno. ôvjek
iz ove pri~e ugroèn je zbog svog okorjelog stila.
S druge strane, uloga onoga ko uvijek odgovara na pitanja, a
ne postavlja ih, sputava ènu. Ova tendencija ima zna~ajne
posljedice na seksualne odnose. Filip Blumstain i Peper [varc, u
svojoj studiji Ameri~ki parovi , do{li su do zaklju~ka da lezbejke
rje|e vode ljubav nego homoseksualci ili heteroseksualci.
Sociolozi, prema svojim nalazima, vjeruju da se to de{ava zato
{to kod heteroseksualnih parova seks uvijek inicira mu{karac, a
èna se uglavnom sagla{ava ili stavlja zabranu. Me|u
homoseksualcima bar jedan partner preduzima ulogu pokreta~a.
Ali, me|u lezbejkama, zaklju~ili su, ~esto se obje libe da preuzmu
Ima li nade za budu}nost? Moramo li dodijeljene nam uloge igrati

do posljednjeg ~ina? Iako teìmo da skliznemo u uobi~ajeni na~in
razmi{ljanja ponavljanjem starih refrena i porodi~nih izreka,
navike mogu da se razbiju. I ène i mu{karci mogu biti na dobiti
ukoliko shvate stil onog drugog i nau~e da ga povremeno koriste.
@ene kojima je protiv njihove volje dodijeljena uloga
slu{aoca trebalo bi da uvje`baju kako da se odlijepe od te
uloge, a ne da ~ekaju da im neko ustupi govornicu. Ako na datu
temu imaju ne{to da kaù, mogle bi poku{ati da progovore. Ako
im je tema dosadna, mogu da uti~u na tok razgovora i promijene
temu ne~im o ~emu bi one radije razgovarale.
Ako ène mogu da odahnu {to ne moraju uvijek da slu{aju,
mu{karci mogu tako|e malo da odahnu zbog saznanja da ne
moraju uvijek kao iz rukava izvla~iti ne{to interesantno ukoliko
èle da ènu impresioniraju ili da je zabave. Jedna novinarka me
jednom prilikom intervjuisala za ~lanak o tome kako zapo~eti
razgovor. Rekla mi je da je jedan drugi stru~njak kojeg je
intervjuisala, mu{karac, rekao da treba iza}i s nekom
interesantnom vije{}u. To mi je bilo zanimljivo, jer je izgleda
odraàvalo tipi~no mu{ku, ali ne i ènsku, predstavu o dobrom
sagovorniku. Koliko bi lak{e mu{karcima pao razgovor kada bi
shvatili da sve {to treba da urade jeste da slu{aju! Kako je to èna
koja je napisala pismo uredniku Saikolodì tudei formulisala:
Kada na|em tipa koji me pita: Kako je bilo danas? i stvarno
ho}e da sazna, ja sam na devetom nebu.
162
163
N ADA
ZA BUDU]NOST
ZAJEDNICA I NADMETANJE
[EST
Zajednica i nadmetanje:
Suprotstavljeni stilovi
ada se ukrste putevi dvoje ljudi, obavezan je sukob interesa:

ne moèmo oboje stajati na istom mjestu, a da jedno drugo
ne nagazimo. Ako ni jedno ne ustukne, neko }e biti zgaèn. Vi i
ja nismo ista osoba, pa }e neke na{e èlje biti razli~ite, a sukobi
neizbje`ni. Ne moèmo oboje istim putem, moè nam se desiti
borba za vlast.
Na prvi pogled moè izgledati da je sukob suprotnost vezi i
pripadnosti. U mnogim napisima o ènskim i mu{kim stilovima
iznosi se tvrdnja da su mu{karci takmi~ari i skloni sukobima, dok
ène sara|uju i njeguju pripadnost. Ali biti u sukobu

podrazumijeva prisustvo druge osobe. Iako je istina da mnoge
ène radije koriste jezik da izraze odnos, a mnogi mu{karci vi{e
radi sopstvenog isticanja, situacija je mnogo sloènija, jer je
isticanje, ukoliko je dio me|usobne borbe, tako|e neka vrsta
veze. Svaki sukob moè da se cijeni kao na~in da se stvori
bliskost sa drugima.
Za ve}inu èna, sukob je prijetnja vezi koju treba izbjegavati
pod svaku cijenu. Razmirice se razrje{avaju po mogu}nosti bez
ikakvih direktnih su~eljavanja. Ali, za mnoge mu{karce sukob je
neophodno oru|e pomo}u kojeg se pregovara o statusu, stoga ga
treba prihvatiti ili ~ak pose}i za njim, zgrabiti ga, u njemu uìvati.
Volter Ong, nau~nik koji se bavi prou~avanjem iz oblasti
lingvistike kulture, u svojoj knjizi Bitka za ìvot pokazuje da je
su~eljavanje - suprotstavljanje ne~ijih potreba, èlja ili vje{tina
ne~ijima drugima - su{tastvena odlika ljudskih bi}a, ali silovito
ili izrazito sau~eljavanje zastupljenije je u ìvotima mu{karaca
nego èna. On navodi da mu{ko pona{anje tipi~no uklju~uje
takmi~arstvo, {to podrazumijeva napad, borbu, sukob,
konkurenciju i prepirku. U mu{kom pona{anju preovladava
ritualna borba, oli~ena u grubim igrama i sportovima. @ene su, na
drugoj strani, sklonije da se posluè posrednicima ili da se istinski
bore za stvarne prije nego li ritualizovane svrhe. Prijateljstvo
izme|u mu{karaca ~esto uklju~uje poveliku koli~inu prijateljske
agresije koju su ène sklone da shvate kao pravu.
Ong demonstrira tijesnu vezanost izme|u usmene djelatnosti
i takmi~arskog odnosa. Usmena prepirka - od formalne
rasprave do studija formalne logike - inherentno je
suprotstavljanje. Imaju}i ovo na umu, moèmo vidjeti da sklonost
mnogih mu{karca da se u diskusijama i raspravama u
svakodnevnom razgovoru ~vrsto drè logi~kih pravila predstavlja
ostatak ove tradicije. [tavi{e, usmena djelatnost u isticanju
sopstvene li~nosti - koju sam nazvala poslovni razgovor - dio je
165
{ireg okvira u kojem mnogi mu{karci pristupaju ìvotu kao

takmi~enju.
Zato {to im ma{ta nije zarobljena ritualizovanom borbom,
ène su sklone da pogre{no shvate suparni{tvo u mu{kom na~inu
govorenja i da ih ono zbuni, pa im tako promakne ritualna
priroda mu{ke agresije. Istovremeno, i otjelotvorenje zajedni{tva
moè biti ritualizovano, ba{ kao i otjelotvorenje borbe. Utisak
zajedni{tva me|u ènama moè maskirati borbu za vlast, a utisak
istorodnosti moè biti paravan za duboke razlike u stavovima.
Mu{karce mogu zbuniti ènski verbalni rituali kao i ène mu{ki.
Ovakvih zabuna ima na pretek u verbalnim ìvotima bra~nih
parova.
@ena koju }u zvati Dajen ~esto zapo~inje iskaze sa hajde da.

Mogu}i iskazi su: Hajde da ne{to pregrizemo danas ili Hajde
da pospremimo sada prije nego zapo~nemo s ru~kom. Ovo
Nejtana izlu|uje. On osje}a da mu ona stalno izdaje nare|enja.
Dajen ne moè da shvati za{to on to tako prima. Njoj je sasvim
jasno da daje predloge, da ne izdaje nare|enja. Ako mu se ne
dopada ono {to ona predlaè, sve {to treba da uradi jeste da to
kaè. Ona ne bi insistirala da bude po njenom kad bi znala da to
nije {to on èli.
Loren ~esto odaje priznanje Sidniju i zahvaljuje mu zato {to
je, na primjer, sredio kuhinju i stavio da se pere rublje. Umjesto
da mu hvala godi, njemu je mrska. Navodi me na pomisao da
traì{ od mene da to radim sve vrijeme, obja{njava. Jedan drugi
~ovjek iznio je sli~nu primjedbu o svojoj majci. Pohvalila bi ga
{to ju je pozvao telefonom, rije~ima: Ti si jedan jako dobar
~ovjek. Osje}ao je da ona poku{ava da obezbijedi redovne
pozive impliciraju}i da bi zaboravljanje zna~ilo da je lo{ ~ovjek.
U svojoj studiji o privatnom ìvotu ameri~kih parova, Filip

Blumstain i Peper [varc navode rije~i mladi}a koji im je pri~ao o
seksualnom ìvotu sa svojom djevojkom: Bili smo u krevetu i
ona mi je govorila: Uradi mi ovo laganije ili Ovo uradi
nje`nije i rekao sam joj da ja vodim ljubav s njom i mora}e me
pustiti da to uradim na svoj na~in... ôvjek ne voli da mu
nare|uju...
U svim ovim primjerima mu{karci su se àlili da su im
nezavisnost i sloboda bili ugroèni. Njihov sistem za
blagovremeno uzbunjivanje pode{en je da otkriva naredbodavne
signale - ~ak i u jednoj tako intimnoj radnji kao {to je vo|enje
ljubavi. Takve pritu`be iznena|uju i zbunjuju ène, ~iji je sistem
za rano uzbunjivanje pode{en da otkriva jednu druga~iju
prijetnju. Biti stalno budan zbog mogu}ih prijetnji nezavisnosti
ima smisla u jednom takmi~arskom svijetu, gde je ìvot sav
satkan od niza natjecanja koja ku{aju ~ovjekovu vje{tinu i
primoravaju ga da se bori protiv drugih koji poku{avaju da ga
natjeraju da se povinuje. Ako ~ovjek doìvljava ìvot kao borbu
za slobodu, on je prirodno sklon da odolijeva poku{ajima koji ga
kontroli{u i odre|uju njegovo pona{anje.
Iz ovog op{teprihva}enog gledi{ta izrodio se pojam muà
papu~i}a: mnogi mu{karci se jeè na pomisao da im èna zatraì
da ne{to urade. @ivot ène je kroz istoriju bio u svakom trenutku
obiljeèn zahtjevima drugih - njihovih porodica, njihovih
muèva - pa ipak, iako se ène pojedina~no mogu àliti na ohole
muève, ne postoji paralelni stereotip èna papu~i}ka. Za{to je
to tako? Shvataju}i da su ljudi me|uzavisni, ène o~ekuju da
drugi uti~u na njihove postupke i o~ekuju da se ljudi uskla|eno
pona{aju. Njihova borba je u tome da veze oja~aju, da zadrè sve
na okupu i prilagode se tu|im potrebama, a sve bore}i se protiv
stega koje bi naru{avale njihove potrebe i prioritete. Ako se
mu{karac bori za svoju mo}, èna se bori za mo} zajednice.
166
167
N EMOJ
MI IZDAVATI NERE\ENJA
Djevoj~ice koje su pravile staklene prstenove od grli}a fla{e,

nisu nare|ivale. One su predlagale sa hajdemo:
V RATIMO
SE NA DJECU
Trag nesporazuma izme|u Dajen i Nejtana vodi do uobi~ajenih

razgovornih stilova tipi~nih za ène i mu{karce - stilova koji se
oblikuju sa prvim rije~ima koje djeca nau~e da koriste u igri.
Dajenino nastojanje da predlaè sa hajde da nije samo njeno.
Istraìva~i koji prou~avaju djecu u igri ustanovili su da djevoj~ice
svih uzrasta teè takvom govoru.
Psihologinja Dèklin Saks i njene kolege, prou~avaju}i djecu
pred{kolskog uzrasta izme|u druge i pete godine, do{li su do
zaklju~ka da djevoj~ice imaju sklonost da predlaù ne{to sa
hajde da, dok dje~aci izri~u jedan drugom zapovijesti. Na
primjer, kada su se igrali doktora, dje~aci su govorili sljede}e:
Legni.
Uzmi ono za srce.
Daj mi ruku.
Poku{aj da mi da{ lijek.
Kada bi se djevoj~ice igrale doktora, one bi govorile ne{to
kao Hajde da sjednemo pa da to uradimo.
Mardòri Harnes Gudvin ustanovila je istovjetni obrazac u
jednoj sasvim razli~itoj grupi me|u crna~kom djecom izme|u
{este i ~etrnaeste godine koja su se igrala na ulicama u jednom
predgra|u Filadelfije. Dje~aci koji su (ratoborno raspoloèni)
pravili pra}ke pripremaju}i se za borbu, nare|ivali su jedan
drugom:
Dodaj mi klije{ta!
ôvje~e, ne ulazi kod mene.
Dodaj mi to, ~ovje~e. Nakon ovoga, kad ih pokida{, dodaj
mi ih.
Ne motaj mi se oko nogu.
168
Hajde da odemo do Sabsa i Sadsa [bar/restoran na uglu].

Hajde da je pitamo: Imate li fla{a?
Kreni. Hajde da prona|emo neke.
Mrdni se. Hajde da se vratimo, svi vi, pa da ih sa~uvamo.
Ma hajde da pomjerimo prvo ove.
Za svoje igre djevoj~ice su jo{ koristile mi }emo

(napravi}emo cijelu izlo`bu prstenova), mogli bismo
(mogle bismo upotrijebiti sito [da izbrusimo staklene povr{ine
prstenova]), mo`da (mo`da bismo ih mogle isje}i onako), i
mi treba (treba da prona|emo jo{ fla{a). Sve su ovo poku{aji
da se uti~e na pona{anje drugih, a da im se pri tom ne nare|uje.
U isto vrijeme, ovim se pothranjuje identitet djevoj~ica kao
~lanova odre|ene zajednice.
Na djecu mogu uticati stilovi roditelja, ba{ kao {to na odrasle
uti~e znanje koje su ponijeli iz djetinjstva. Psiholingvistkinja
Dìn Berko Glison prou~avala je kako roditelji razgovaraju sa
svojom djecom i ustanovila da o~evi izdaju vi{e nare|enja nego
majke, i to vi{e sinovima nego k}erkama. Sociolingvistkinja
Fransis Smit primijetila je sli~an na~in pona{anja u situacijama
javnog obra}anja. Istraùju}i na~in na koji studenti i studentkinje
Baptisti~kog sjemeni{ta drè propovijed, ustanovila je da su, kada
se pominju poglavlja i stihovi u egzegezama, mu{karci obi~no
prisutnima davali nare|enja poput: Slu{ajte pa`ljivo dok ~itam
Luku, poglavlje sedamnaesto. @ene su se, pak, rijetko obra}ale
u imperativima, radije pozivaju}i publiku da u~estvuje, ne{to
poput: Hajde da se vratimo na stihove petnaest i {esnaest.
Imaju}i na umu ovu shemu, Nejtan nije daleko od istine kad
hajde da izjedna~ava sa zapovije{}u. To jeste na~in da se drugi
navedu da urade ono {to èlite. S druge strane, Dajen je tako|e u
pravu kad kaè da se ne radi o prinudi. Razlika leì u su{tinski
169
razli~itim dru{tvenim strukturama djevoj~ica i dje~aka, èna i

mu{karaca. U hijerarhijskom poretku u kojima se dje~aci i
mu{karci nalaze, ili osje}aju da se nalaze, status se zaista sti~e
time {to se drugima izdaju nare|enja i time {to se odolijeva
poku{ajima drugih da urade to isto. Kada je Dajenino hajde da
Nejtan de{ifrovao kao njen na~in da mu saop{ti {ta od njega èli,
prva mu je reakcija bila da se tome suprotstavi. Ali djevojke i
ène se nalaze, ili imaju osje}aj da se nalaze, u okruènju kojem
prijeti sukob, tako da one formuli{u zahtjeve kao predloge, ne
nare|enja, kako bi drugima olak{ale da izraze svoje èlje, a da pri
tom ne izazovu nikakva suprotstavljanja. Nenaviknute na
poku{aje drugih da lome njihovu volju samo zato da bi u~vrstili
svoju nadmo}, djevoj~ice ne nau~e da iz principa odolijevaju
zahtjevima drugih ljudi i ne o~ekuju od drugih da im se iz istog
principa usprotive.
Ne radi se o tome da ène ne èle da sprovedu svoju volju,
samo {to to ne èle po cijenu sva|e. Ironija interakcije poput one
izme|u Dajen i Nejtana je u tome {to razlike izme|u mu{kih i
ènskih stilova poni{tavaju njihove napore. Oni isti potezi koje
ène vuku da bi izbjegle sukobljavanje imaju efekat da ih
podstaknu u razgovoru sa nekim mu{karcima. U onoj mjeri u
kojoj im se ~ini da neko poku{ava da im ne{to nametne bez
prethodne najave, mu{karci osje}aju prijetnju i manipulaciju koja
poti~e od neprijatelja, koji je utoliko nezgodniji {to se libi da se
javno pokaè.
da se igraju doktora u 79 odsto vremena i ~esto su zapadali u

velike prepirke kojem }e dje~aku da pripadne ta visokostatusna
uloga. Ostali su prona{li sli~ne obrasce. Lingvistkinja Ilejn
Anderson je navela djecu pred{kolskog uzrasta da za nju odigraju
scene doktor - pacijent u lutkarskom maniru. I ona je, tako|e,
ustanovila da su dje~aci èljeli da se domognu visokostatusne
uloge doktora i uglavnom su odbijali da budu pacijent ili beba.
Djevoj~ice su èljele da budu doktorke samo tre}inu vremena;
one su ~esto èljele da budu pacijentkinja, beba ili majka.
U studiji koju je Saksova uradila, u najve}em broju slu~ajeva
dje~aci su govorili jedan drugom koju ulogu da prihvate (Ma,
hajde, budi doktor). Djevoj~ice su, nasuprot tome, pitale jedna
drugu koju ulogu èle (Ho}e{ li malo da bude{ pacijent?) ili su
davale vezane predloge (Ja }u biti sestra, a ti budi doktorica;
Sada }emo obje da budemo doktorice; ili Dobro, ja }u
pregledati moju bebu, a ti }e{ pregledati tvoju). Mnogi od ovih
predloga, uz izbjegavanje sukobljavanja i nare|ivanja, kreativan
su na~in da djevoj~ice budu u istom statusu.
Da li ove eksperimentalne studije u kojima su se djeca igrala
u laboratorijskom okruènju ta~no odraàvaju na~in na koji se
djeca igraju u prirodnom ambijentu? Potvrdan dokaz za to
pojavljuje se u ~lanku koji pi{e otac Rodèr Kamenec i koji
po~inje ovako:
J A
]U BITI DOKTOR , A TI BUDI BEBA
Moja k}erka Anja, {est godina, i njena prijateljica

Rozmeri, sedam godina, igrale su se u Anjinoj sobi. Vrata su
bila poluotvorena, i kada sam ~uo neko gukanje, provirio
sam i vidio kako svaka drì krpenu lutku i ljulja je na
rukama. Sada ti presvuci tvoju bebu, rekla je Rozmeri
Anji, a ja }u presvu}i moju.
Ove razlike u pristupima sukobu mogu da imaju mnogo obli~ja

{to se odraàva na na~in govorenja. U svojoj studiji o djeci
pred{kolskog uzrasta u igri, Saksova je zaklju~ila da je prirodna
stvar da dje~aci igraju igru Ja }u biti doktor. Dje~aci su htjeli
Kada sam ovo pro~itala, bila sam pogo|ena simetrijom

njihove igre. Rozmeri je predlagala da se istovremeno obje
pozabave istim vrstom djelatnosti. Umjesto da poku{a da {utne
170
171
Anju u nièstatusnu ulogu bebe, ona je tu ulogu rezervisala za

poslu{ne krpenja~e.
R AZLIÎTE
DRU[TVENE STRUKTURE
Razli~iti na~ini na koje djevoj~ice i dje~aci poku{avaju da uti~u

na uzajamno pona{anje odraàvaju - i stvaraju - razli~ite
dru{tvene strukture. U studiji koju je uradila Gudvinova,
pripremaju}i se za okr{aj pra}kama, dje~aci su pruìli dokaz o
hijerarhijskoj organizaciji: vo|e su govorile drugima {ta da rade.
Izdavanje nare|enja onima koji }e ih sprovesti bilo je na~in da
neki dje~aci postanu i ostanu vo|e. Komanda, po definiciji,
razlikuje govornika od onoga kome se obra}a i prikazuje ga kao
~ovjeka sa vi{e mo}i. Za razliku od njih, djevoj~ice su bile
organizovane po egalitarnom principu; prema rije~ima
Gudvinove: U izvr{avanju zadate aktivnosti, ~ak i one od ~etiri
i pet godina, zajedni~ki su u~estvovale u dono{enju odluka uz
neznatno pregovaranje o statusu. Iznose}i predloge sa
hajdemo i mi, djevoj~ice su implicirale da sa~injavaju
zajednicu, i da }e ishod njihove usagla{enosti pove}ati mo}
zajednice, a nikako samo pojedina~nu mo} osobe koja predlaè.
Dalje, dje~aci po obi~aju nisu obrazlagali razloge svojih
zahtjeva, sem {to su iznosili èlje. Na primjer, dje~ak koji se
nametnuo za vo|u ovako je nare|ivao:
KLIJE[TA. HO]U KLIJE[TA!
Slu{aj, ~ovje~e. Meni hitno trebaju motocange.
A djevoj~ice su obrazlagale svoje predloge:
[ERON:
PEM:
Prvo treba da ih o~istimo, zna{.

Znam.
172
[ERON:
PEM:
Jer imaju bacila.

Da ih operemo i napunimo za slu~aj da su puni
bacila.
Ne pruàju}i razlog za svoje zahtjeve, dje~aci su isturali

nare|enja kao poteze u takmi~enju. Usagla{enost je ukazivala na
podre|enost autoritetu vo|e, iako je pot~injavanje ~in saradnje u
onoj mjeri u kojoj u~vr{}uje neometani rad grupe. Ali metodi
kojima su djevoj~ice pribjegavale druga~ije su funkcionisali. Ne
samo {to su obrazlagale, ve} su to radile na dobrobit svih: fla{e
treba da se operu kako nikog ne bi zaka~io bacil. Kada je Pem
sara|ivala, ponavljaju}i kao eho [eronin predlog i njeno
obja{njenje, izgledalo je da u~estvuje u odluci, ne da slijedi
nare|enja. Ovo, me|utim, ne zna~i da ne moè postojati obrazac
u kojem predlozi bivaju preuzeti, ili da neko ~iji se predlozi ~esto
prihvataju mo`da ne}e doìvjeti li~no zadovoljenje i zadobiti
presti` u grupi.
Razli~ite dru{tvene strukture koje su obrazovali dje~aci i
djevoj~ice bile su usagla{ene sa omiljenim vrstama aktivnosti.
Dje~acima se naro~ito dopadalo da se otvoreno igraju
takmi~arskih igara, kao {to su fudbal i ko{arka. âk i za
aktivnosti koje po prirodi nisu bile takmi~arske, dje~aci bi se
dijelili na timove kako bi omogu}ili takmi~enje. Djevoj~ice nisu
bile zainteresovane za organizovane sportove ili igre. Vi{e im se
dopadalo da ostanu u grupi i igraju preskakanja konopca ili
{kolice.
Gudvinova je ustanovila da su se dje~aci rangirali prema
vje{tini u raznim aktivnostima i ~esto se hvalisali i pravili va`ni
zbog onoga {to znaju ili imaju. Poput onih dje~aka koji se sva|aju
oko toga ko }e biti doktor, iz studije koju je uradila Saksova,
mla|i tinejdèri u Gudvininoj studiji prepiru se oko
statusa - vje{tine o kojoj je rije~ i oko toga ko ima mo} da nekom
ne{to naredi. Djevoj~ice su raspravljale o svom izgledu, odnosima
sa drugima i {ta su drugi o njima rekli. Dok su se dje~aci hvalisali
173
da su bili bolji, djevoj~ica koja se pona{ala kao da je bolja od

ostalih bila je kritikovana zato {to se hvalila i pravila va`na.
Ne samo {to su izdavali zapovijesti i vrije|ali se, dje~aci su
jedni drugima i prijetili. Ako bi se na nekog potuìli, rekli bi to u
prisustvu doti~nog dje~aka. Kada bi se djevoj~ice, pak, na nekog
àlile, bilo bi to obi~no u odsustvu optuène.
Te`nja djevoj~ica da izbjegnu direktna sukobljavanja kao
rezultat imala je pona{anje o kojem se tradicionalno ru`no
misli - govorenje iza ne~ijih le|a. Izraàvavaju}i negativan stav,
neki ~ovjek je primijetio da djevoj~ice `rtvuju iskrenost zarad
harmoni~nosti. Optu`ba za neiskrenost je uobi~ajena u
me|ukulturnoj komunikaciji, jer kulturno raznorodne li~nosti ne
razgovaraju na na~in koji je o~igledno primjeren. Podsticati
direkno sukobljavanje izrazima kritike moè izgledati iskreno
onima koji vjeruju da sukobljavanje podsti~e drugarstvo. Ali, u
sistemima gdje suprotstavljanja izazivaju raskide to ne bi bilo
iskreno uop{te, po{to bi direktno izraàvanje kritike i
podsticanje sukoba slalo metaporuku da se èle oslabiti
prijateljske veze.
N ISI
REKAO ZA[TO
Razlike u dje~jem iskustvu kao ishod imaju raznolika o~ekivanja,

shvatanja i stavove koji unose pometnju u razgovor odraslih. Na
primjer, sva|a koja slijedi izbila je jer je èna o~ekivala da ~uje
obrazloènje od mu{karca koji nije imao naviku da ih daje. Morin
i Filip poku{avali su da utvrde datum jedne ve~ere.
MORIN:
FILIP:
MORIN:
Izgleda da nam je jedini slobodni vikend deseti

oktobar.
Tada po~inje sezona lova.
Pa, dobro, neka to bude subota ili nedelja uve~e.
174
FILIP:
MORIN:
FILIP:
MORIN:
FILIP:
MORIN:
FILIP:
MORIN:
U redu, neka bude subota.

Zar ne bi èlio da ode{ u lov ne{to kasnije prvog
dana?
[Iritiran] Rekao sam subota, zna~i taj mi dan
odgovara.
[Sada i ona iritirana] Samo sam poku{avala da
pokaèm malo obzira prema tebi. Nisi mi rekao
za{to si izabrao subotu.
Uzimam slobodne dane ~etvrtak i petak da lovim i
vjerujem da }e mi biti dovoljno do subote uve~e.
Pa za{to to onda nisi rekao?
Nisam vidio za{to bih. I tvoje pitanje je bilo vrlo
nametljivo.
A tvoj odgovor vrlo uvredljiv!
Po{to Filip nije dao razlog zbog kojeg je odabrao subotu,

Morin je pretpostavila da se on, mo`da, prilago|ava onome {to je
razumio kao njen izbor, a {to je i ona, mo`da, mogla da uradi i,
dakako, uradila. Htjela je da mu da do znanja da to nije potrebno
i povrijedilo je kada se pobunio zbog njene obzirnosti. Zahtjev za
obrazloènjem njegovih razloga Filipu je zvu~ao kao da se od
njega traì polaganje ra~una o sopstvenom vremenu.
Podrazumijeva se da svako pazi svoja posla, pa mu je njeno
preturanje po njegovim djelovalo nametljivo. Njeni poku{aji da
izgladi mogu}i sukob interesa, u stvari, potakli su sukob.
J EDNA
DOBRA , PODU@A BORBA

SA NOKDAUNOM
Razlike u stavu prema samom sukobu pokazuju se u

svakodnevnim razgovorima. Gejl mrzi da se sva|a. Ako se
175
Norman naljuti i povisi ton, zapada u o~aj. Ne mogu s tobom da

pri~am ako vi~e{, kaè ona. Za{to to ne moèmo raspraviti kao
odrasli ljudi? Norman to nikada nije mogao da shvati. Posva|ati
se sa nekim za njega je dokaz prisnosti. Nasuprot tome, beskrajne
jednoli~ne rasprave, koje su za nju znak prisnosti, za njega su
prokletstvo. One ga jednostavno iznuruju, a sasvim fino se osje}a
poslije jedne dobre, poduè borbe s nokdaunom - koja nju iscrpi
i ostavi je poraènu. On na takav sukob gleda kao na ritualnu
borbu i cijeni je kao znak bliskosti, po{to se sva|aju jedino oni
koji su prisno vezani.
U mnogim kulturama u svijetu na sva|u se gleda kao na
ugodan znak intimnosti i na igru. Amerikanci u Gr~koj uvijek
imaju osje}aj da su svjedoci neke raspre kada prislu{kuju
prijateljski razgovor koji je ùstriji nego da su po srijedi njihovi
zemljaci. Lingvistkinja Debora [ifrin pokazala je da je u
razgovorima Jevreja, pripadnika radni~ke klase - kako
mu{karaca, tako i èna - u Filadelfiji, prijateljska sva|a bila
na~in da se pokaè druèljubivost. Lingvistkinja Dèin Frenk
analizirala je razgovore jevrejskih parova koji su pokazivali
sklonost ka polarizovanju i zauzimanju sva|ala~ke pozicije u
dru{tvenim situacijama. Ali, nisu se sva|ali. Oni bi inscenirali
neku vrstu javnog sparingovanja, gdje su oba borca bila na istoj
strani.
Grci ~esto iskazuju brigu za druge tako {to im govore {ta da
rade. Jedna Grkinja, koja je studirala u Sjedinjenim Dràvama,
stalno bi iznena|ivala i nervirala svoje cimerke pitanjima poput:
Za{to drì{ vrata friìdera otvorena tako dugo? i Za{to jede{
tako malo? Treba vi{e da jede{. Ovo su uobi~ajena pitanja me|u
prijateljima u Gr~koj, cijenjena kao izraz brige i bliskosti. Za
Amerikance ona su nametljiva i doìvljavaju se kao kritika.
Ameri~ke koleginice su Grkinji odgovarale oslovljavaju}i je sa
mama. Ono za {ta je ona mislila da je znak brige shva}eno je
kao iskazivanje statusa koji karakteri{e razgovor majki sa
djecom.
Sociolozi Vilijam Korsaro i Tomas Rico prou~avali su djecu

u uzrastu od druge do ~etvrte godine u ameri~kim i italijanskim
vrti}ima. Ustanovili su da je me|u italijanskom djecom jedna od
omiljenih aktivnosti bila èstoka prepirka, koju Italijani zovu
discussione, ali Amerikanci bi na to gledali kao sva|u.
Istraìva~i opisuju tipi~an primjer situacije koja se uredno
ponavljala nekoliko puta sedmi~no, kada je trebalo da djeca crtaju
flomasterima. Dje~ak Roberto pravi predstavu od potrage za
crvenim flomasterom. Budu}i da je siguran da svako za njegovim
stolom gleda, on proba i odbacuje sve crvene flomastere za
stolom, zatim ustaje i uzima jedan sa drugog stola. Djeca za
drugim stolom to ili ne primje}uju ili se, {to je vjerovatnije,
pretvaraju da ne primje}uju. Nedugo potom, jedna djevoj~ica za
tim stolom, po imenu Antonija, pita glasno: Gdje je crvena
boja? i ona pravi predstavu od potrage za crvenom bojom i
negoduje na sve {to ona i njeni drugari za stolom prona|u.
A onda po~inje drama. Evo kako to Korsaro i Rico opisuju:
176
177
Antonija se lupi rukom po ~elu i uzviknu: Oni su nas

pokrali!
Ovaj uzvik istovremeno pokre}e nekoliko drugih
tokova. Roberto podiè pogled sa svog rada i smije{i se na
drugu djecu za stolom. Oni mu hvataju pogled i uzvra}aju
osmijeh, stavljaju}i mu do znanja da znaju {ta }e se desiti.
Istovremeno, nekoliko djece za tre}im stolom gleda prema
Antonijinom stolu, a onda brzo prema Robertovom. Na
kraju, Marija, koja sjedi za Antonijinim stolom, ska~e,
pokazuje na Roberta i vi~e: Roberto je to uradio!
Momentalno, Antonija, Marija i nekoliko druge djece
odmar{iraju do Robertovog stola. U trenutku kad oni stiù,
Lujza, djevoj~ica za stolom, zgrabi sedam ili osam
flomastera (uklju~uju}i i onaj koji je Roberto uzeo) i skriva
ih u krilo pod stolom. Kada je pri{la stolu, Antonija optuùje
Roberta da je ukrao crvene flomastere. On to pori~e
izazivaju}i Antoniju i ostale da prona|u ukradene bojice.

Kada Antonija i Marija po~nu da traè crveni flomaster,
Bruna, zaklonjena drugom djecom za tre}im stolom, upada u
raspravu tvrde}i da je Roberto zaista ukrao flomaster i da ga
Lujza krije. Lujza uzvikuje: Ne, to nije ta~no! Ali Antonija
poseè pod sto i grabi flomastere koje Lujza krije. U ovom
trenutku sve se ori od vriske, ima mnogo gestikuliranja,
guranja i ritanja, i u~iteljice moraju jo{ jednom da
interveni{u i smire raspravu.
Ova djeca se ne otimaju o crveni flomaster; flomastera je vi{e
nego dovoljno. Kako to Korsaro i Rico kaù, oni se radije sva|aju
nego crtaju. I to u italijanskom vrti}u jednako vaì za dje~ake i za
djevoj~ice.
B ORBA
ZA PRIJATELJSTVO
Iako u discussione - glasnoj sva|i zabave radi - u italijanskom

vrti}u uìvaju podjednako dje~aci i djevoj~ice, ameri~ki dje~aci i
djevoj~ice su mnogo manje uskla|eni u svom stavu prema
sukobu. Dje~aci su daleko skloniji da iskaù i stvore osje}aj
pripadanosti putem suprotstavljanja. Zadirkivanje je na~in na koji
oni pokazuju naklonost prema djevoj~icama zauzimaju}i
suprotstavljeni stav. Poznati primjer je klasi~na scena u kojoj
dje~ak vu~e za kiku djevoj~icu koja mu se dopada. Ne znam ni
jednu djevoj~icu kojoj se dopada da je vuku za kiku, ali, ako joj
se dje~ak dopada, njoj }e se vi{e svi|ati grubost nego da je
ignori{e. To je bio slu~aj sa malom Poljakinjom, Evom Hofman,
koja se prisje}a svog drugara iz djetinjstva Mareka, u knjizi
Izgubljeni u prevodu:
178
Zaljubljena sam u njega. Ne mogu da se odvojim od njega

iako se on ponekad sa mnom surovo dje~a~ki poigrava: baca
mi na glavu neku knjiùrinu dok prolazim pored njegovog
prozora, a jednom je poku{ao da me strpa u neku rupu u
{umi, za koju se ispostavilo da su je ostavili Nijemci i da je
u njoj moglo biti mina.
Marekova razdraganost bila je potencijalno smrtno opasna. No, i
pored toga, Hofmanova se prisje}a: Neprestano smo pri~ali, a u
igri sa drugom djecom sa~injavali smo tim. U stvari, uprkos
ovim opasnim igrama kojih smo se igrali, duboko u sebi bila sam
ubije|ena da je njegova ve}a fizi~ka snaga tu da me za{titi.
Za dje~ake i mu{karce agresija ne isklju~uje prijateljstvo.
Naprotiv, to je dobar na~in da se zapo~ne razgovor i stvori
bliskost. Jedna èna mi je ispri~ala o svom iznena|enju kada je
bila u dru{tvu studenata i studentkinja koji su krenuli na
ko{arka{ku utakmicu na Univerzitetu Mi~igen. Iako su im bila
numerisana mjesta, uobi~ajena praksa me|u studentima ovog
univerziteta bila je da svako sjedne gdje èli, po principu ko prvi
sjedi{tu, njegovo sjedi{te. Ubrzo potom, stigla je grupa
mu{karaca sa Dràvnog univerziteta u Mi~igenu koji su mislili da
mogu da sjednu na svoja mjesta. Zahtijevali su od studenata koji
su ta mjesta zauzeli da im ih ustupe. Kada su studenti sa
Univerziteta Mi~igen odbili da se dignu sa sjedi{ta, uslijedila je
glasna prepirka u kojoj su se mu{karci iz dvije grupe me|usobno
optuìvali i jedni drugima prijetili, a djevojke su samo utonule u
sjedi{ta. Poslije izvjesnog vremena posjetioci su se sloìli da se
smjeste na susjedna sjedi{ta. A onda su mu{karci, koji su se dotad
ù~no prepirali, po~eli prijateljski da }askaju o timovima i
fakultetima i o utakmici koja je trebalo da otpo~ne. Djevojke su
ostale bez rije~i. Nikada ne bi zapo~ele jednu takvu prepirku, a,
ako i bi, to bi ih u~inilo smrtnim neprijateljima do kraja ìvota, a
ne prijateljima dok trepne{ okom.
179
Mogu}nost da se sva|om zapo~ne, a ne prekrati prijateljstvo,

imala je za mene snagu otkrovenja kada sam pro~itala tekst
razgovora u Korsarovoj i Ricovoj studiji. Posmatranje kulture
dje~aka jednake dobi iz vrti}a, za mene je bilo kao letimi~an
pogled u jedan nepoznati svijet. Evo, na primjer, opisa jedne
epizode s ameri~kim dje~acima pred{kolskog uzrasta:
Dva dje~aka (Ri~ard i Deni) igraju se sa nekakvim Slinkijem
na stepeni{tu koje vodi u prostoriju za igru na spratu u {koli.
Dok se oni igraju, dva druga dje~aka (Dòzef i Martin) ulaze
i stoje blizu podno`ja stepeni{ta.
DENI:
Idi!
[Martin tr~i, ali Dòzef ostaje, i skanjuju}i se, penje se do

pola stepeni{ta.]
D@OZEF:
RIÂRD:
D@OZEF:
DENI:
D@OZEF:
RIÂRD:
D@OZEF:
DENI:
RIÂRD:
DENI:
Ovo su velike cipele.

Pogodi}u ga pravo u oko.
Raspali}u te pravo preko nosa.
Razbi}u ga mojom velikom pesnicom.
Ja }u, a ja }u...
I on }e tras, tras i bam, pravo na dno stepeni{ta.
Ja-Ja-Ja }u, mogao bih ti iskopati o~i mojom
pu{kom. Ja imam pu{ku.
Pu{ku! Ja }u, ja, ja, ~ak...
I ja imam pu{ku.
I ja imam pu{ku i ve}a je od tvoje i ona je kakana.
To je kaka.
[Sva tri dje~aka se smiju kada Deni pomene kaku.]

RIÂRD:
D@OZEF:
A sad bjeì.
A-ha. Re}i }u ti da da uperi{ pu{ku na kosu i
kaka }e mu iza}i pravo na lice.
180
DENI:
RIÂRD:
DENI:
MaI Slinki }e ti opaliti pravo na lice.

A moja pu{ka }e opaliti pravo-
Do ovog trenutka Ri~ard i Deni izgleda da su u ljutoj sva|i sa

Dòzefom koji poku{ava da ih omete u igri prikradanja. Deni
unosi {aljiv ton pomenuv{i kaku na {ta se svi dje~aci nasmiju. Ali
jo{ uvijek prijete jedan drugom. Korsaro i Rico opisuju {to se
dalje de{avalo:
U tom trenutku ulazi jedna djevoj~ica (Debi), kaè da je
Betgerl i pita da li su vidjeli Robina. Dòzef kaè da je on
Robin, a ona na to kaè da traì druga~ijeg Robina i zatim
otr~i. Nakon Debinog odlaska Deni i Ri~ard se sele u sobu
za igru i Dòzef ih prati. Od ovog trenutka do kraja epizode
tri dje~aka se igraju zajedno.
Nakon ljute sva|e, u kojoj prijete da }e razbiti i upucati jedan
drugog i tresnuti Slinkija jedan drugom u lice, tri dje~aka se
zajedno slo`no igraju. Ne samo {to ih prepirka nije sprije~ila da
se igraju zajedno, naprotiv, ona im je olak{ala igru. Sve mi se ~ini
da je Dòzefov na~in da uspostavi kontakt sa drugim dje~acima
bio kroz sva|u, a Deni i Ri~ard su Dòzefa kroz tu istu sva|u
lak{e uklju~ili u igru.
U MILJAVANJE
U epizodi iz vrti}a zagonetna je uloga koju igra djevoj~ica Debi.
Upravo svojom pojavom, preobu~ena kao Betgerl, ona okon~ava
verbalnu paljbu i ozna~ava prekretnicu u igri. Izgleda da je debi
dojezdila kao Betgerl u mirovnoj misiji.
181
Ako su dje~aci i pravili frku, djevoj~ica uspijeva da ne kaè

da se ne slaè, iako se ne slaè. Kada Debi kaè da traì Robina i
Dòzef kaè da je on Robin, ona ne odgovara: Ne, nisi!
Umjesto toga, prihvata njegovu tvrdnju i kaè da traì jednog
druga~ijeg Robina.
Uloga ène kao mirotvorca izranja stalno iznova. U sljede}oj
sceni iz pri~e Volpone Dèjn [apiro k}erka preuzima ulogu
mirotvorca u sva|i izme|u majke i brata. Sva|a izbija zato {to
majka i sin razli~ito gledaju na prisnost i nezavisnost u ~inu
iskazivanja brige.
U ovoj pri~i, naratorka posje}uje sina Zaka u koledù. On
u~estvuje u demonstracijama protiv investicija koje univerzitet
ulaè u Ju`noj Africi tako {to spava u jednom od mnogobrojnih
skloni{ta koje su studenti na brzinu sklepali u kampusu. Na ve~eri
sa porodicom koja mu je do{la u posjetu (koja uklju~uje sestru
Noru, oca Vilijama i djeda Pepa), Zak obja{njava da je frustriran
jer, za razliku od uprave drugih univerziteta, gdje se studentima
rutinski razbijaju glave, predsjednik njegovog koledà toleri{e
i ~ak podràva demonstrante, ali ne ~ini ni{ta kako bi se stvorio
pritisak da se investitori povuku.
Evo kako se ogla{ava Zakova majka, koja pri~a pri~u:
Malo sam zastala i rekla: Pa ào mi je {to nisi ostavio
ja~i utisak na investitore, ali, kao majci, ima trenutaka kada
mi je drago {to nisi na Berkliju ili tako negdje, gdje se glave
po navici lome.
Zak mi je uputio jedan za~u|en pogled, a Nora,
zavaljena u stolicu, podsmje{ljiv. Kao majci, kazala je.
Obi~no se uzdrì{ da tako ne{to kaè{.
Ja sam rekla: Pa, dobro, mislim, sva sam rastrzana.

O~igledno je da te podràvam i da sam na tebe ponosna, i
mislim da je va`no da ostane{ dosljedan svojim ubje|enjima,
i ja, o~igledno, ne vjerujem u nastojanja da djecu odvra}am
od samostalnog postupanja i od onoga {to sami misle da je
pravo. Istovremeno, jedan dio mene kaè da ne èlim da ti
smrskaju lobanju. Iako teatralno, ovo je meni zvu~alo
isuvi{e razumno da bi se preispitivalo. Vilijam je potvrdno,
odsutno klimao glavom. To je sukob koji nisam razrije{ila,
rekla sam i-
Nije tako bitno, mama, da li ti èli{ da poku{a{ da nas
odvrati{ od postupanja na odre|eni na~in, kazao je Zak.
Mi smo ljudi. Mi ve} postupamo. Lijepo od tebe {to se
trudi{ da to predo~i{ na jedan slobodouman na~in. Ali tvoja
predstava o tome da li bi trebalo da nam dopusti{ da to
uradimo je nekako - ne znam, nema s ovim neke veze.
Vilijam tada nastupa da urazumi sina i odbrani ènu, i otac i sin
su prili~no ljuti. Nora uska~e da omek{a situaciju i sve ih izmiri:
Nora se naslonila i spustila ruku na Pepeovu podlakticu.
Rekla je: Ma hajte, molim vas.
Nastupila je }utnja u kojoj je Nora posegla u Zakov
tanjir i uzela poslednjeg skvr~enog {kampa, i obratila mu se
umilnim glasom: Je l ga ho}e{? On je odmahnuo glavom.
Nora je dràla {kamp prstima i, prije nego ga je stavila u
usta, rekla je: Ovo je bez sumnje {kamp iz Vermonta.
Nasmje{ila se Pepeu. Rekla je: Ovaj {kamp se zbog svega
kaje.
Zavaliv{i se u stolicu, uz podsje}anje da majka obi~no izbjegava

da govori kao majka, Nora izgleda poku{ava da majku odvrati
od razgovora koji je naumila. Ali naratorka pri~a, {to ima
poguban ishod:
Kada {ala ne upali, Nora pribjegava direktnom pristupu, da mu se

umili, obrativ{i mu se nadimkom koji upu}uje na njenu vezanost
za Zaka: Hajde, Zaki.
182
183
Zakova ljutita reakcija je za majku iznena|enje. Ona misli da

iskazuje zabrinutost u duhu veze i pa`nje, ali on njene komentare
interpretira u duhu statusa i kontrole: ako mu ve} dozvoljava da
se pona{a kako ho}e, tada njegova samostalnost nije stvarna, ve}
mu je ona obezbje|uje. Obru{avaju}i se na superiornost
impliciranu za{titom, Zak reaguje na maj~inu predstavu o njemu
kao djetetu. Otac poku{ava da izgladi sukob demonstracijom
snage, isti~u}i time Zakov niì status: on govori sinu da se majci
ne obra}a na taj na~in. Ali k}erka uzima na sebe ulogu mirotvorca
i poku{ava da ga razvedri i pokaè mu koliko joj je do njega stalo.
s protivstavom; ako se neko àli na ne~ije pona{anje, osje}a

potrebu da obja{njava koji bi mogli biti motivi te osobe. Kada
neko iznosi svoje stanovi{te, osje}a da treba da po njemu
prodàra i da izigrava drvenog advokata za suprotno gledi{te. U
svemu ovome, osje}a da pruà podr{ku i, na izvjestan na~in, to i
~ini, ali to je podr{ka zasnovana na suprotstavljenim pozicijama,
pozicijama koje su ~e{}e i uvaènije kada dolaze od mu{karaca
nego od èna.
U LAZI
J E
LI TAKO ?
Uloga mirotvorca odraàva sklonost, tako rasprostranjenu me|u

ènama, da traè me|usobno slaganje. Kada Mard` ispri~a Dònu
{ta je pomislila ili mu prenese primjedbu koju je neko dao, on
~esto uzvra}a tako {to ukazuje na slabe strane tog stanovi{ta ili
iznosi alternativno gledi{te. Jednog dana ponovila je ne~iji
komentar kojim je izraèno isto ubje|enje koje je Dòn iznio
prije samo nekoliko dana. Bila je sigurna da }e re}i: O, da. Tako
je. U stvari, glavni razlog zbog kojeg je ponovila tu primjedbu
bio je da Dònu pri~ini zadovoljstvo i podrì njegov stav. Ali, na
njeno veliko iznena|enje i àlost, Dòn je ukazao na onu drugu
stranu. âk i onda kada je bila sigurna da sije saglasnost, poèla
je ètvu nesaglasnosti. Ukazati na druga~ije gledi{te za Dòna je
mnogo interesantniji prilog od saglasnosti. Ali, za Mard` je
njegovo neslaganje neprijatno jer unosi notu svadljivosti u
razgovor.
Nesaglasnost za Mard` nosi metaporuku prijetnje prisnosti.
Dòn ne vidi neslaganje kao prijetnju. Naprotiv, mogu}nost da
ispolji neslaganje smatra znakom prisnosti. Jedan ~ovjek mi je
objasnio kako osje}a da mu je du`nost da na izneseni stav istupi
184
IZAZIVA^
Razlika u pristupu u kojem su naspramne kategorije saglasnost i

osporavanje pojavljuje se i u obrazovnom okruènju. Jedan
kolega je zadao studentima da u okviru kursa lingvistike prorade
moju knjigu Nisam tako mislila! Dao im je zadatak da formuli{u
pitanja za mene i da mi po{alju jedno desetak da na njih
odgovorim. Od dvanaest studenata ~ija sam pitanja primila, deset
su bile ène, a dva su bili mu{karci. Svih deset pitanja koja su mi
poslale ène sadràvalo je podr{ku i znatièlju, traìlo
poja{njenja, obja{njenja, ili su to bili zahtjevi za li~nom
informacijom. Na primjer, pitale su me: Moète li da pruìte
dodatna obja{njenja...? Moète li da date jo{ jedan primjer?
Jesu li razlike biolo{ke ili socijalne? Kako dolazite do
primjera? Na koji na~in }e se dru{tvo promijeniti ako svako
prihvati va{e ideje? Za{to ste se udali za va{eg muà? Ona dva
pitanja koja su postavili mu{karci bila su polemi~ka. Jedan je, u
su{tini, pitao sljede}e: Va{a knjiga se dobrim dijelom bavi
psihologijom; za{to niste prihvatili na~in na koji vas je psiholog
ispitivao na seminaru? Drugi je pitao: Zar dobar dio materijala
iz va{e knjige ne pripada prije domenu retorike i komunikacije
nego lingvistike?
185
@enska pitanja su mi djelovala prijatno, mu{ka su, me|utim,

djelovala nadmeno. Taj sam obrazac pomenula muù. Pa, bila je
to zamka, prokomentarisao je. Kako to? pitala sam ga.
Lijepo, rekao je: Profesor im je rekao: Evo vam {anse - tu je
stru~njak. Zamka se sastoji u tome da te ospore. Dakle, evo nas
opet: on tako|e misli da je sasvim prirodno osporavati stru~njaka.
Ja, poput èna u ovom razredu, mislim da je pristup stru~njaku
mogu}nost da se dobiju nepoznate informacije i uspostavi li~ni
kontakt.
[to je, onda, zna~enje izazova? Mu{ka pitanja sam ~ula
kao poku{aj da se podrije moj autoritet. Obojica kao da su
govorila: Ti nisi, u stvari, lingvista, a jedan je, uz to, traìo
interpretaciju mog sopstvenog primjera. To mi se nije dopalo.
Vi{e su mi se dopala ènska pitanja: doìvljavala sam ih kao
potvrdu mog autoriteta. âk mi nije zasmetalo ni ono nametljivo
o mom braku, {to mi je omogu}ilo da budem pomalo {a{ava i
zabavna u odgovoru. Me|utim, osporavanje moè biti oblik
po{tovanja. Jedan kolega je primijetio da su trivijalna pitanja
bespredmetna kada je u pitanju krupna tema. Na sli~an na~in,
drugi kolega je dao sljede}i komentar u vezi sa pone{to kriti~kim
prikazom koji je napisao: Na odre|eni na~in ti onom ( pa, dobro,
onoj) s kim se uhvati{ u ko{tac ~ini{ ~ast. Zagolicala me
~injenica {to su obojica upotrijebili metafore iz nekog
su~eljavanja - iz sporta i borbe - da objasne za{to je osporavanje
o~igledno (za njih) cjelishodno u jednoj akademskoj razmjeni
mi{ljenja. Vjerujem da nisam usamljen slu~aj me|u ènama koje
osporavanje vide kao ne{to vi{e stvarno nego ritualno i koje to
primaju k srcu kao poku{aj da se potkopa li~ni autoritet, nikako
da ga podrè tako {to }e se uhvatiti u ko{tac.
Sada mi vrlo vjerovatno izgleda da su mladi ljudi koji su mi
postavili pitanja osporavanja poku{avali da me zaposle na
intelektualnom planu. Ali, zapali su u me|ukulturni jaz: ne
prija mi hvatanje u ko{tac kada sam li~no osporavana, mada mi
svakako prija intelektualni razgovor ako osje}am da se pri tom
moj autoritet po{tuje. Uvaìla bih njihova pitanja da su bila

druga~ije formulisana: Moète li dati dopunsko obja{njenje
za{to vam je smetalo pona{anje psihologa u va{em slu~aju? i
Moète li podrobnije objasniti razliku izme|u va{eg rada na
podru~ju retorike i komunikacije? Jedan od na~ina na koji su mi
sli~na pitanja postavljana bio je: Slaèm se s vama, ali imam
pote{ko}a da odgovorim ljudima koji me pitaju za{to je to ~ime
se bavim lingvistika. Kako odgovarate takvim ljudima? Kada mi
neko postavi ovakvo pitanje, traì istu informaciju, ali nastupa
kao saveznik, a ne kao oponent.
186
187
B ORBA
ZA FINO]U
Nakon {to sam uo~ila ove sheme, bila sam zapanjena u~estalo{}u
kojom mu{karci prizivaju temu agresije da bi se postigli
miroljubivi ciljevi. Na primjer, gost na jednom mom ~asu htio je
da istakne kako naizgled ~udno pona{anje moè imati mnoga
razli~ita obja{njenja. Da bi to ilustrovao, rekao je: Primjera radi,
uzmimo sada ovu mladu damu u prvom redu. Zamislite da ona
naglo ustane i po~ne da davi ovu drugu mladu damu koja sjedi do
nje. U potrazi za primjerom neuobi~ajenog pona{anja,
jednostavno mu je prvo pao na pamet napad.
Jedan drugi mu{karac trebalo je upravo da zapo~ne vje`banja
sa nekih tridesetak ljudi u prostoriji koja je mogla da primi i
pedeset. Slu{aoci su sjeli pozadi, ostavljaju}i obru~ praznih
redova oko predava~a. Kada njegov prvi poziv da se primaknu
nisu poslu{ali, predava~ je posegao za prijete}im zadirkivanjem:
Ako ne pre|ete naprijed, kada iza|ete, slijedi}u vas i sve pobiti.
Jedan hipnotizer poku{avao je da pomogne nekoj èni kako
bi joj se povratilo znanje japanskog, koji je nekada dobro
govorila, ali ga je zaboravila po{to je te~no nau~ila kineski.
Nakon uvo|enja u blagi trans rekao joj je: Zamisli da ti neko
Kako dje~aci i mu{karci ~esto koriste suprotstavljanje da bi

ustanovili prijateljski odnos, djevojke i ène mogu da upotrijebe
o~iglednu saradnju i vezanost da bi ustanovile takmi~arski i
kriti~ki odnos. Gudvinova je ustanovila da, na primjer, djevoj~ice
naro~ito vole da pjevaju pjesmice dok preska~u konopac jer im
omogu}avaju da izbroje ko je koliko puta sko~io. Ogovaranje,
tako|e, moè da {iri takmi~arski duh, ako se neko pomu~i da prvi
sazna novosti.
Stru~njak iz oblasti razvojne psihologije Linda Hjuz ukazuje
na tanano balansiranje saradnje i konkurencije me|u
djevoj~icama ~etvrtog i petog razreda koje se igraju igre zvane
~etvorougao. U ovoj igri, svako od ~etvoro djece stoji u kvadratu
nacrtanom na tlu dok se dobacuju loptom. Svako ko ispusti loptu,
{utne je van kvadrata ili dvaput njome udari o zemlju, ispada: ta
djevoj~ica napu{ta igru, a sljede}a po redu ulazi. Iako se, u
su{tini, ova igra igra pojedina~no, u stvarnosti ove djevoj~ice
igraju je kao da su podijeljene u timove: poku{avaju da ubace
svoje prijateljice, a izbace ostale.
Hjuzova obja{njava da su se djevoj~ice igrale prema jednom
sloènom sistemu koji je od njih zahtijevao da u sopstvenom timu
budu fine, a ne zle. Izbaciti nekog bilo je zaista ru`no, ali nije
bilo stvarno ru`no ako je ura|eno s namjerom da se bude fini
prema nekom drugom - da prijateljica usko~i u igru. Djevoj~ice

su morale da se nadme}u; stalno biti fini i nikada nikog ne izbaciti
bilo bi pakosno prema svoj djeci koja ~ekaju u redu da upadnu.
Ali, morale su da ozvani~e takmi~arstvo unutar okvira saradnje.
Tako je, na primjer, djevoj~ica koja je trebalo da {utne loptu jako
i tako nekog izbaci, mogla da zazove svoju prijateljicu: Seli,
sada ti upada{! Svima je obznanila da nije poku{avala da bude
lo{a prema djevoj~ici koja je upravo ispala iz igre, ona je samo
bila fina prema svojoj prijateljici. Djevoj~ice su ovo pona{anje
zvale fina zlo}a. Rekle su Hjuzovoj da ne vole da se igraju s
dje~acima jer oni poku{avaju da svakog izbace van.
Antropolo{kinja Penelopi Braun iznosi dramati~ne primjere
kako ène Tenedàpa koriste o~igledno slaganje da izraze
nesaglasnost. @ene u ovoj zajednici Maja Indijanaca u Meksiku
bijes ili borbu ne izraàvaju otvoreno. Ako su ljute, to izraàvaju
tako {to odbijaju da govore, da se smiju ili dodiruju. îme onda
pokazuju sukob kada to situacija zahtijeva, na primjer, u sudu?
Braunova je na filmsku traku snimila sudski slu~aj koji je
uslijedio nakon jednog neobi~nog i skandaloznog doga|aja kada
je nevjesta napustila svog novope~enog muà i udala se za
drugog ~ovjeka. Mladoènjina porodica je tuìla porodicu
odbjegle nevjeste kako bi povratila poklone kojima je, u skladu s
obi~ajima, darivala.
Dvije porodice na sudu su predstavljale mladoènjina i
mladina majka. Obrazlaù}i slu~aj, dvije ène su se ljuto
sva|ale - sagla{avaju}i se jedna s drugom ironi~nim i
sarkasti~nim tonom. Na primjer, kada je mladoènjina majka
tvrdila da je nevjesti poklonila kai{ vrijedan dvije stotine pezosa,
nevjestina majka je odgovorila: Da nije, mo`da, bio negdje oko
sto? Ovo je ironi~no impliciralo: Ko{tao je samo stotinu
pesosa. Na isti na~in je omalovaàvala poklon, suknju koju je
njena k}erka dobila, rije~ima: Da nije, slu~ajno, bila ~ista vuna,
a? ironi~no tvrde}i da suknja nije bila od ~iste vune.
Mladoènjina majka se usprotivila: A mo`da nije ni bila skupa,
188
189
govori na japanskom dok poku{ava da te odgurne. Vikni na njega

na japanskom: Gubite se odavde! Poku{avaju}i da joj do~ara
situaciju koja }e je emocionalno pokrenuti, izvukao je onu koja je
od odsudne va`nosti za ve}inu mu{karaca. Ali, pitala sam se - i
izrazila sumnju - da li ovo moè biti naro~ito djelotvorno na
ènu. Kasnije, obja{njavaju}i svoj pristup, rekao je: Da vidimo
moè li japanski s kineskim da obara ruku i pobijedi.
V U^JE
RIJEÎ U JAGNJE]OJ KO@I
impliciraju}i: Bila je skupa! Druga je uzvratila: Stvarno

skupa, jes bogami! sarkasti~no impliciraju}i: Bila je jeftina!
Kako im je bilo zabranjeno da bijes i sukob izraàvaju
direktno, ove seljanke su ih iskazivale na jedini na~in koji im je
bio na raspolaganju - rje~nikom u~tivosti i slaganja. Ovaj primjer
iz jedne egzoti~ne kulture moè izgledati kao pretjerivanje, ali
obrazac umnogome nije razli~it od na~ina na koji moderne ène
ponekad postignu negativne ciljeve koriste}i nedvojbeno
pozitivna sredstva. Sva verbalna sredstva da se postigne fino}a,
koja se od èna o~ekuje, mogu se upotrijebiti da povrijede kao i
da iscijele.
Poznati na~in da se neko povrijedi, a da to ne izgleda
namjerno, jeste da se ponove kriti~ke primjedbe koje je stavio
neko drugi, najavljene jednim to-je-za-tvoje-dobro mislim da
treba da zna{. Na primjer, Hilda je rekla Anmari da je
Anmarijina zaova na sva usta pri~ala ènama uokolo pri~e o
problemima koje Anmari ima sa svojim sinom tinejdèrom.
Anmari se skamenila pred saznanjem da su njene porodi~ne stvari
predmet ~ar{ijske pri~e. Po{to nije htjela da zabrani muù da se
povjerava sestri, a nije èljela da zapo~inje sva|u sa svojom
zaovom, nije mogla da uradi ni{ta sem da kuva u sebi. Anmari ne
bi bila povrije|ena da joj ni{ta nije re~eno, pa ju je, dakle,
povrijedila njena prijateljica Hilda, a ne zaova.
Da bi stvari bile jo{ gore, svaki put kada bi Anmari srela
Hildu, ova bi je dobro osmotrila, sva nado{la od brige, i pitala:
Pa, kako si? [ta se de{ava? Ovo je Anmari pretvaralo u slu~aj
emocionalne kante za otpatke, a ne normalnog roditelja ~ija djeca
imaju normalne probleme. Svaka forma podr{ke moè da posluì
da se neko omalovaì. Pokazivanje bri`ne pa`nje za druge ljude
moè vas predstaviti kao socijalnog radnika kojemu je sve
potaman, a njih kao va{e pacijente.
Nu|enje korisnih primjedbi moè, tako|e, indirektno zna~iti
kritiku. Na primjer, èna po imenu Sara predloìla je svojoj
prijateljici Filis da narednu posjetu svojih roditelja u~ini
prijatnijom tako {to }e ih smjestiti u hotel, a ne u svoj jednosobni

stan. Umjesto da uvaì pruèni savjet, Filis je ispravno uvidjela
da je Sara mislila kako je ona previ{e vezana za roditelje.
Ako krije kritiku, hvala moè biti uvijeni snaàn prekor. Na
primjer: Tvoj novi de~ko je boànstven - nije tako dosadan kao
onaj prethodni, li~i na pohvalu novom de~ku, vi odlazite, a obraz
vam sve bridi od {amara zbog onog prethodnog. Sli~no je i sa
komplimentom: Va{e izlaganje je bilo izvrsno. Mnogo se lak{e
pratilo nego ono prethodno, koji vas ostavlja sa slikom publike
koja se ~e{ka po glavi dok slu{a va{e prethodno izlaganje.
Drugi na~in da kritika procuri, a da autor pri tom ne uzme na
sebe odgovornost, jeste spekulisanje o tu|im motivima. Na
primjer, Patri{a se glasno zapitala za{to je mu{karac kojeg je
upoznala ne zove. Nadin je istr~ala s idejom: Mo`da je mislio da
si ohola jer si mu rekla da èli{ da te zove Parti{a, a ne Pati. Iako
Patri{a i dalje nije imala pojma o tome {to je ~ovjek mislio,
saznala je {to Nadin misli o njoj i njenom punom imenu.
190
191
S UKOB
PORUKA I METAPORUKA
Iako ène nevoljno ulaze u otvorenu borbu, za razliku od

mu{karaca koji mogu biti radi kavzi, ima mnogo prilika kada se i
mu{karci i ène upuste u sukob - otvoreno, ozbiljno i jedni protiv
drugih. Takve sva|e ~esto vode u frustraciju, ne samo zbog
predmeta raspre ve} i zbog na~ina na koji se onaj drugi sva|a. Jo{
jednom, klju~ je u razlikama izme|u poruka i metaporuka.
Jedan mu{karac mi je prenio sljede}i razgovor za koji je
mislio da je tipi~an primjer onoga zbog ~ega je njemu bilo te{ko
da se sva|a sa ènom. Scena po~inje tako {to ga ona budi usred
no}i.
ON:
[to je bilo?
Ra{irio si se preko cijelog kreveta.

Izvini.
ONA: Stalno to radi{.
ON: [to to?
ONA: Iskori{}ava{ me.
ON: Stani malo. Ja sam spavao. Kako moè{ da me
optuùje{ za ne{to {to radim kad spavam?
ONA: A kad si ono onda...
ONA:
ON:
A onda po~inje da mu nabraja pro{le grijehe.

Za ovaj par je bilo te{ko da na|e zajedni~ki jezik u svojoj
raspravi jer su se njih dvoje kretali na razli~itim nivoima. On je
govorio na nivou poruke: ra{irio se preko cijelog kreveta. Ali ona
se usredsredila na nivo metaporuke: na~in na koji je spavao
pokazuje da je stalno iskori{}ava, zauzima previ{e prostora u
njihovoj vezi. Ona je kao povod iskoristila konkretan prestup da
bi pretresla njegovo uobi~ajeno pona{anje koje je taj slu~aj
odraàvao. Osje}ao je da nije po{teno {to poteè nit proteklih
doga|aja iz {e{ira ovog nehoti~nog prestupa, nalik na raznobojne
marame ma|ioni~arskog trika.
Istovjetno gledi{te, sa sli~nom podjelom uloga, karakteri{e
razgovor u romanu Slu~ajni turista An Tajler. Mejkon i Mjurijel
ìve zajedno, ali Mejkon je jo{ pravno u braku sa drugom
osobom. Mejkon pokad{to primijeti o Aleksanderu, Mjurijelinom
sinu:
Mislim da Aleksander ne dobija odgovaraju}e
obrazovanje, rekao joj je jedne ve~eri.
Ne fali mu ni{ta.
Pitao sam ga da mi kaè koliki bi mu kusur dali kad je
danas kupovao mlijeko, ali on nije imao blage veze. Nije ~ak
ni znao da je po srijedi oduzimanje.
Pa on je tek u drugom razredu, rekla je Mjurijel.
Ja mislim da on treba da pre|e u privatnu {kolu.
192
Privatne {kole su skupe.

Pa {ta? Ja }u platiti.
Prestala je da okre}e slaninu i pogledala ga. [ta ti to
govori{? re~e.
Molim?
[ta ti to govori{, Mejkon? Ho}e{ da kaè{ da si donio
odluku u vezi sa nama?
Mjurijel nastavlja da govori Mejkonu da mora odlu~iti da li ho}e
da se razvede od svoje ène i oèni se njome: ona ne moè
preseliti sina u novu {kolu, a onda ga ponovo prebacivati kada i
ako se Mejkon vrati èni. Razgovor se zavr{ava time {to Mejkon,
zapanjen, kaè: Ali ja samo èlim da on nau~i da oduzima!
Poput ono dvoje koji su se sva|ali usred no}i, Mejkon je
usredsre|en na poruku, na to kako da Aleksander nau~i
matematiku. Ali Mjurijel je zaokupljena metaporukom: {ta bi to
govorilo o njihovom odnosu ako bi on po~eo da pla}a {kolarinu
za njenog sina?
Sva|a izme|u muà i ène iz stvarnog ìvota potpada pod isti
obrazac. U ovoj sva|i, koju je snimila i analizirala (s razli~itih
aspekata) Dèjn Frenk, mu` se vra}a ku}i s posla i izaziva ènu:
Gukni sada, golubice! Ona je rekla da je nemogu}e na}i sliku
tipa i veli~ine koju je on èlio; on je prona{ao i èlio je da mu
prizna da nije bila u pravu. Umjesto toga, èna tvrdi da je rekla da
}e biti te{ko, ne nemogu}e, prona}i je. Predlaè kompromis:
njenu primjedbu nije trebalo tako protuma~iti. Ali on ne}e ni da
~uje. Ona je to rekla, i ta~ka; on je dokazao da je pogrije{ila; ona
treba da prizna poraz. Sva|a, koja je postala vrlo ù~na, nije
mogla da se okon~a jer on nije htio da mrdne dalje od nivoa
poruke - doslovne ta~nosti onoga {to je rekla - ali ona se zaputila
u ne{to {to je njoj izgledalo daleko va`nije, u metaporuku koju je
njegov poloàj oda{iljao o njihovoj vezi: Za{to ti uvijek èli{ da
dokaè{ da nisam u pravu, pa da me omalovaì{?
193
T O
ME PODSJE]A NA JEDNU PRIÛ
Ovi razli~iti pogledi na svijet uslovljavaju razli~ite aspekte na~ina

na koji razgovaramo. Jedan aspekt koji su lingvisti i antropolozi
prou~avali jeste pri~anje - prepri~avanje li~nih doìvljaja koje
ljudi razmjenjuju u svakodnevnim razgovorima. A pri~e koje
~ujemo i pri~amo oblikuju na{a gledi{ta. Kroz pri~e o drugima
obrazujemo stav prema ispravnom na~inu pona{anja. Na~in na
koji ène i mu{karci pri~aju o doga|ajima iz svog ìvota odraàva
i stvara razli~ite svjetove.
Svake godine moji studenti snimaju obi~ne razgovore u
kojima i sami u~estvuju i zapi{u onaj dio u kojem ljudi pri~aju o
li~nim iskustvima. Jedne godine, dva studenta su analizirala sve
pri~e koje su kolege iz grupe zapisali da bi uporedili one koje su
pri~ale ène i one koje su pri~ali mu{karci. Prona{li su razlike
koje se uklapaju u obrazac koji opisujem.
êtrnaest pri~a koje su pri~ali mu{karci bilo je o njima
samima. Od dvanaest pri~a koje su pri~ale ène, samo je {est bilo
o li~nim doìvljajima; ostale su bile o doga|ajima koji su se desili
drugim ljudima. Mu{karci, ali ne i ène, pri~ali su pri~e u kojima
je bilo dobrih momaka i lo{ih momaka. Najve}im dijelom, pri~e
koje su pri~ali mu{karci sro~ene su tako da oni ispadnu dobro. Na
primjer, dva mu{karca su pri~ala o utakmici kada su se za
pobjedu tima izborili svojom izuzetnom igrom. Mnoge ène su
pri~ale pri~e u kojima su ispale glupe. Tako je jedna èna
ispri~ala kako nije shvatila da je slomila nos dok joj to nije rekao
doktor nekoliko godina kasnije. Jedna druga je pri~ala kako je
bila tako ljuta {to je izgubila ratkapnu zbog jednog udubljenja na
putu da je zaustavila kola, uzalud pretraìla gomilu ratkapni koje
su imale istu sudbinu i, ne èle}i da se vrati praznih ruku, uzela
194
jednu za mercedes, koja joj ni{ta pod milim Bogom nije bila
potrebna.
Nezvani~na verzija pore|enja mu{kih i ènskih pri~a koje su
uradili moji studenti pokazivala je rezultate sli~ne onima iz
studije koju je uradila Barbara Dònston, koja sadrì pedeset
osam narativnih pasaà koje su snimili njeni studenti. Ona je
ustanovila da
su ènske pri~e vi{e o zajedni{tvu, dok su mu{ke o
nadmetanju. Mu{karci pri~aju o popri{tima - fizi~kom
takmi~enju, kao {to su bitke, kao i o dru{tvenim
takmi~enjima, u kojima koriste verbalnu i/ili intelektualnu
vje{tinu da odbrane svoju ~ast. Oni pri~aju o rvanjima s
prirodom - lovu i ribolovu. Pri~e o rivalstvu s ljudima ili
ìvotinjama mogu poprimiti razmjere bajki koje su same po
sebi vrsta rivalstva izme|u pripovjeda~a i njegove publike.
Kada sam pripovjeda~ nije glavni lik pri~e, glavni junak je
mu{karac; mu{karci rijetko pri~aju pri~e sa ènom u glavnoj
ulozi.
@enske pri~e, s druge strane, vrte se oko normi zajednice
i postupaka ljudi. @ene pri~aju o slu~ajevima u kojima one
kr{e dru{tvene norme i rezultat je njihova bojazan ili
pogruènost; o ljudima koji pomaù drugim ljudima da iza|u
iz {kripca; o privi|anjima utvara, o ~emu, onda, drugi daju
obja{njenja; o susretima sa svojim drugaricama kojima
~uvaju ma~ke. @ene pri~aju o druga~ijim ljudima,
preuveli~avaju}i
njihovo
nenormalno
pona{anje,
oslikavaju}i ga implicitno o dru{tvene norme. Pri~aju pri~e o
sebi, o drugim ènama i o mu{karcima.
U studiji koju je uradila Dònstonova, ne samo {to su mu{karci
~e{}e pri~ali o doìvljajima u kojima su bili jedini akteri ve} su se
razlikovali i ishodi pri~a u kojima su mu{karci i ène bili jedini
protagonisti. Ve}ina mu{karaca koji su bili glavni junaci pri~ala
195
je pri~e sa sre}nim zavr{etkom. Ve}ina èna, heroine u

sopstvenim pri~ama, sebe je do~aravala kao pa}enice. Samo u
vrlo malom broju pri~a koje su pri~ali mu{karci (~etiri od
dvadeset jedne) glavnom junaku su priskakali u pomo}, savjetom
ili drugoja~e. Mnogo su brojnije ènske pri~e (jedanaest od
dvadeset {est) u kojima glavnom junaku drugi pomaù ili ga
savjetuju.
Dònstonova zaklju~uje da mu{karci ìve u jednom svijetu u
kojem mo} poti~e od delovanja pojedinca koji je suprostavljen
svima ostalima i silama prirode. @ivot je za njih borba u kojoj su
stalno na probi i moraju dobro da se pokaù kako bi izbjegli rizik
ili poraz. Ako mu{karci vide ìvot kao takmi~enje, borbu protiv
prirode i drugih mu{karaca, za ène je ìvot borba protiv
opasnosti od kidanja veza sa zajednicom.
kadeta kako bi se osje}ali kao poslednji smrad i u porodici gdje

je ìvio u uvjerenju da su njegovi brat i sestra miljenici. Foks
obja{njava:
U ZAJAMNE
POGRE[NE PROCJENE
Ovi obrasci obezbje|uju novi kontekst za zapaànja Tomasa

Foksa o mu{karcima i ènama sa njegovog kursa pisanja.
Gospodin H. je poku{ao da izvr{i uticaj na grupu. Gospo|ica M.
je poku{ala da izbjegne suprotstavljanje i vrije|anja. Dobar dio
samodefinisanja otkrio je u nazorima gospodina H. stav prema
svijetu kao popri{tu za takmi~enje i sukobe. Prema Foksovim
rije~ima, gospodin H. je u svojim radovima opisao nadmetanje i
sukobe sa kadetima u Vest Pointu gdje je proveo godinu dana sa
ko{arka{kim timom i upravom, sa {kolskim drugovima i,
najva`nije, kako kaè gospodin H, sa svojim bratom.
Ako gospodin H. i izgleda samouvjeren, njegovi eseji
otkrivaju zebnju koju je iskusio kao posljedicu svijeta suprotnosti
koji je i sam nastanjivao. Po{to je uvijek bio dio odre|ene
hijerarhije, mnogo je patio u situacijama u kojima se osje}ao
inferiornim: u kratkoj vojnoj karijeri gdje se svako zavjerio protiv
196
Eseji gospodina H. su litanija o hijerarhijama, od poretka

{kolskih drugova u Vest Pointu, preko opisa jedne
ko{arka{ke utakmice gdje je sudija nepravedno kaznio
igra~a, do slike o njegovoj porodicu kao otjelotvorenju
hijerarhijskih privilegija na ~elu sa roditeljima, iza kojih
slijedi njegov brat, pa zatim sestra i napokon gospodin H. na
za~elju. Svi ovi tipovi hijerarhija rade protiv gospodina H,
kako on tvrdi u sjajnoj kovanici, one ga inferioriraju.
Drugim rije~ima, ono {to izbija kao mu{ko samopouzdanje moè
jednako da bude posljedica neke minule muke, {to se kod èna
manifestuje u njihovoj nesigurnosti.
@ene i mu{karci skloni su da razumiju jedni druge u
terminima sopstvenih stilova jer pretpostavljamo da ìvimo u
istom svijetu. Jedan drugi mladi} sa Foksovog kursa pisanja
primijetio je da su koleginice odbijale da govore autoritativno. On
je to tuma~io strahom od neznanja. Za njega stvar je bila u znanju,
a to je stvar pojedina~ne sposobnosti. Nije mu padalo na pamet da
se one ne boje neznanja, ve} da ne èle da budu uvredljive. Za
njih, su{tina je bila veza: njihov odnos prema grupi.
I gospodin H. i gospo|ica M. izrazili su nezadovoljstvo
nau~enim ulogama. Gospo|icu M. trag je vodio do oca koji je
opominjao da ne stavlja do znanja koliko zna. Gospodin H. je
bacao svu krivicu na svijet suprotnosti koji mu je dodijelio ovu
ulogu:
Ja sam nekada bio jedno fino i osjetljivo bi}e: u dubini du{e
to sam i sada. Me|utim, kroz takmi~enje sa porodicom i
odnose u {koli ja sam se promijenio, o~vrsnuo i za druge
zatvorio.
197
Iako je suprotstavljanje na~in da se uspostavi bliskost, mu{ki

svijet hijerarhije i nadmetanja moè prouzrokovati emocionalni
bol i isprije~iti se uspostavljanju veze.
rije~ima, igra je bila zabavna jer manipuli{e robom koja je

djevoj~icama jako va`na - snagom njihove vezanosti - ba{ kao
{to u igri daje~aka neko biva nadigran po osnovu za njih va`ne
robe - vje{tine. Igra koju igraju djevoj~ice predstavlja
eksperiment u promjeni saveznika. Njihova igra je odista
takmi~enje, ali ne iz vje{tine; prije }e biti da je to takmi~enje u
popularnosti.
Mardòri Harnes Gudvin i ârls Gudvin opisuju jednu
razra|enu verbalnu rutinu koja je me|u va`nijim preokupacijama
djece tinejdèrskog i predtinejdèrskog doba u radni~kim
porodicama crna~kih naselja, gdje su ìvjeli i radili. Kako su mu
same djevoj~ice dale ime, on-je-rekao-ona-je-rekla, ovaj
verbalni lanac se pokre}e kada jedna djevoj~ica kaè drugoj da je
tre}a o njoj govorila iza le|a. Par Gudvin primje}uje da
mu{karci koje su posmatrali nisu imali strukturu za tako
razu|enu raspravu koja bi se po sloènosti mogla uporediti s
ovom.
Ne stoji tvrdnja da je pona{anje dje~aka uop{te uzev
sloènije. Prije }e biti da dje~aci i djevoj~ice u~e da se nose sa
sloèno{}u na razli~itim popri{tima - dje~aci kroz sloèna pravila
i aktivnosti, djevoj~ice kroz sloènu mreù odnosa i sloènih
na~ina na koje koriste jezik da bi posredovale u tim odnosima.
R AZLIÎTE
SLO@ENOSTI
Na razlike izme|u èna i mu{karaca opisanih u ovom poglavlju

ljudi reaguju tako {to me ~esto pitaju ili tako {to mi govore o tome
koji stil je bolji. âk i istraìva~i ponekad iznose vrednosne
sudove. U pore|enju dje~aka i djevoj~ica iz petog razreda jedanaestogodi{njaka - u igri, Dènet Lever zaklju~uje da igre
dje~ake bolje pripremaju za ìvot u poslovnom svijetu jer
uklju~uju sloènija pravila i uloge. Ali, igre djevoj~ica tako|e
uklju~uju sloènost - kroz verbalno odràvanje interpersonalnih
odnosa. Penelopi Ekert, koja je posmatrala mladi}e i djevojke u
srednjoj {koli, isti~e da mladi}i defini{u svoj socijalni status
jednostavno i ne okoli{e}i - kroz li~ne vje{tine i postignu}a,
naro~ito u sportu - ali djevojke moraju da defini{u svoj na
mnogo sloèniji na~in, u terminima sveukupnog karaktera.
Leverova opisuje igru djevoj~ica iz petog razreda koja je njoj
izgledala monotona. Veliki broj djevoj~ica stajao je pore|an u
krug i zajedno izvodilo zadate kretnje i recitovalo pjesmu
Doktor Nikerboker broj devet. Jedna djevoj~ica bi se
zatvorenih o~iju zavrtjela u sredi{tu i zaustavila se ispruène
ruke. Djevoj~ica na koju je pokazivala trebalo je da joj se pridruì
u centru, a onda se tu ona zavrtjela i pokazala na isti na~in na
drugu djevoj~icu. Kada je u centru bilo devet djevoj~ica, deveta
je postala novi broj jedan, a ostalih osam se vratilo u krug.
Za{to je ovo bilo zabavno? Leverova obja{njava: Iz sredi{ta
kruga su se ~uli uzvici ushi}enja kada bi drugarica bila izabrana
da se pridruì. I, zaista, djevoj~ica je mogla procijeniti svoju
popularnost prema tome koliko su glasni bili uzvici. Drugim
198
^ IJI
JE NAÎN BOLJI ?
Da li je ta~no da igre kojih se dje~aci igraju bolje pripremaju

mu{karce za uspjeh u svijetu rada? Svakako da je ubije|enost da
ne mogu i ne treba da djelaju same prepreka ènama u dono{enju
brzih odluka. Ali, ubije|enost da moraju da postupaju samostalno
i da se uvijek sna|u bez tu|e pomo}i ispre~uje se pred mu{karce
jer postoje situacije kada nemaju sve potrebne informacije da bi
donijeli odluku. Dalje, studije pokazuju da ni ène ni mu{karci
199
koji su bili uspje{ni u tradicionalno mu{kim podru~jima biznisa i

nauke nisu izrazito takmi~arski nastrojeni. Prije bi se moglo re}i
da se isti~u u radnoj kompetenciji ili radnom savr{enstvu.
Oni jednostavno svoj posao rade izuzetno dobro.
@enska te`nja ka usagla{avanju moè ~ak da bude prednost u
upravljanju. Mnogi ljudi osje}aju da su ène bolji rukovodioci jer
su sklonije da se posavjetuju sa drugima i uklju~e ostale
zaposlene u proces odlu~ivanja, i svi se slaù da su spremniji da
sprovedu neku zamisao efikasno ukoliko osje}aju da su odigrali
ulogu u njenom nastajanju. Jedan mu{karac je opisao firmu svoje
ène kao otvoreni ring gdje je ljudi zovu po imenu, slobodni su
da kod nje do|u nenajavljeni i osje}aju se kao dio grupnog
pothvata, a ne kao pot~injeni. U njegovoj firmi, rekao je, radnici
ga oslovljavaju sa gospodine i nikada ne ulaze bez kucanja i,
sve mu se ~ini, manje su zadovoljni svojom radnom situacijom.
Iako odràvanje atmosfere zajedni{tva umjesto hijerarhije
moè imati prednosti u nekim sredinama, ljudi koji se ne libe da
se suprotstave imaju prednost u bezbroj situacija gdje drugi
poku{avaju da ih razrije{e na svoj na~in. Spremnost na scenu
moè biti efikasan na~in iskazivanja mo}i. Evo jednog
trivijalnog, ali rje~itog primjera.
Na jednom koncertu publika se ra{trkala po velikoj
koncertnoj dvorani. Mnogi ljudi su sjedjeli pozadi, na balkonima,
a sredi{nji dio, mnogo bliì pozornici, bio je prazan, pa su neki sa
balkona ustali i krenuli ka praznim mjestima. Jedna razvodnica je
u{la u trenutku kada se publika smje{tala i koncert po~injao.
Izabrala je par koji se premje{tao, uperila baterijsku lampu u
njihova lica i rekla im da se vrate na svoja mjesta. @ena je bila
spremna da poslu{a, ali mu{karac je ljutito povikao na razvodnicu
koja je munjevito i{~ezla, {to je bio jedini na~in da se okon~a ovo
glasno reme}enje ti{ine.
U jednom drugom primjeru, trgova~ki se putnik hvalisao
svojim kolegama da je jedan od najja~ih ~lanova prodajnog
sektora. Kada je govorio na sastancima, bio je odista ljut. Na ovo
je bio vrlo ponosan, pripisuju}i to svom visokom statusu. U

stvari, niko ga nije ljutio jer je bio poznat po svom naprasitom
temperamentu i prljavoj jezi~ini i niko nije èlio da bude meta
ovih izliva. U~inak straha je ponekad neodvojiv od u~inka
po{tovanja.
@ene koje su nesposobne za ovakve izlive gnjeva nemo}ne
su da demonstriraju mo} na ovaj na~in. [to je jo{ gore,
nesposobnost da se suprotstave utire put ka njihovom
iskori{}avanju. Rije~ju, one se ne bore za sebe. Slavne ène nisu
imune na ovaj obrazac. Opra Vinfri je, primjerice, rekla: Moja
najve}a mana jeste moja nesposobnost da se suprotstavim
ljudima. Nakon svih emisija koje sam uradila, knjiga koje sam
pro~itala, psihologa sa kojima sam razgovarala, jo{ sebi
dozvoljavam da me opako pre|u. Danima se `derem i oteèm
prije nego se saberem i ne{to prozborim. Ponekad mislim da bih
radije iza{la da me drmne kamion nego da se suprotstavim
nekome ko me namjerno zavr}e.
Nije ovo neki nerazumni hir Opre Vinfri; to je problem koji
imaju bezbrojne ène. U stvari, nije to toliko mana, koliko snaga
koja ne djeluje u obratnom kontekstu. Uspje{ne ène su naro~ito
podlo`ne ovoj slabosti jer je lako mogu}e da su do uspjeha do{le
uskla|uju}i se sa ljudima - nikako sva|aju}i se sa njima. U
namjeri da se sa ljudima usaglase i da budu voljene, mnoge ène
nau~e da izbjegavaju konfrontacije. Ali, mnogo je lak{e zakinuti
osobu koja poku{ava da izbjegne konfrontacije nego nekog ko na
svijet gleda sa stanovi{ta suprotstavljanja.
Jedne nedjelje telefonom me pozvala studentkinja zasuv{i
me pitanjima o disertaciji koju je pisala. Nakon {to sam potro{ila
dosta vremena odgovaraju}i na njena pitanja, ukazala sam joj na
to da bi trebalo da ta pitanja uputi svom mentoru, mom kolegi
kojemu je prevashodni posao ( prevashodna zasluga, tako|e) bio
da je vodi u istraìva~kom radu. Ona je rekla da su joj odgovori
na pitanja bili neophodni tog dana, a nije èljela da ga uznemirava
kod ku}e.
200
201
Za{to je bilo savr{eno u redu uznemiriti mene kod ku}e u

nedjelju, a ne njega, uprkos ~injenici {to je od mene traìla da
zavr{im njegov posao? Ljudi smatraju da se ènama moè lak{e
pri}i nego mu{karcima. Mnogi su razlozi za to. Mo`da ènsko
vrijeme ne izgleda tako dragocjeno kao mu{ko. Mnogi se mogu
prisjetiti osje}anja da nam je maj~ino vrijeme uvijek bilo na
raspolaganju, ali o~evo je bilo rezervisano za va`nije poslove van
ku}e; morali smo ~ekati da odvoji vrijeme za nas - njegovo smo
vrijeme, dakle, doìvljavali kao dragocjenije kada bi ga za nas
odvojio. Ali, drugi razlog zbog kojeg se ènama moè lak{e pri}i
jeste njihovo izbjegavanje konflikta, {to zna~i da je manje
vjerovatno da }e odgovoriti grubo ako nijesu zadovoljne.
Vje~no zauzimanje suprotnog stanovi{ta moè kao ishod
imati izbjegavanje situacija koje mogu pruìti stvarno
zadovoljstvo. Stalno podilaènje moè rezultirati prihvatanjem
situacija koje bi ~ovjek najradije izbjegao. Jedan ~ovjek mi je
opisao ono {to su on i njegova èna zvali fenomenom ja-volim-pile}a-le|a. Kada je porodica za ve~eru imala pile, neko je morao
da jede le|a, a to je u porodici uvijek bila supruga, koja ih je sve
uvjeravala: Ja volim pile}a le|a. Ali, prema rije~ima ovog
~ovjeka, niko ne voli pile}a le|a. Ona je sebe ubijedila da voli
pile}a le|a i prosuto ùmance i pregorjeli tost - da se ne bi dizala
frka. Ali godine prilago|avanja dovele su do narasle frustracije za
koju oboje misle da je doprinijela njihovom razvodu na kraju.
âk i me|u parovima koji se ne razvode, prilago|avanje
moè uzeti danak. Opet, jedna slavna li~nost dobar je primjer.
Glumica Dèjn Medouz rekla je u jednom intervjuu da je, u
po~etku braka, suprug, komi~ar Stiv Alen, izmanipulisao kako
bi odbila ve}e uloge. Na primjer, rekla je: Stiv me sprije~io da
prihvatim vode}u ulogu u Ho}e li uspjeh pokvariti lovca na
stijenje? Kada su ga u jednom kontakt-programu pitali o ovome,
Alen je rekao da je stavio jednostavnu primjedbu: Malo je
smiona ta uvodna scena, i Medouzova je sama odlu~ila da odbije
ulogu. Dèjn Medouz je o~igledno sama uvidjela - vrlo
202
ispravno - da je njen mu` vi{e volio da ona odbije ulogu. Ali da

li je ona morala da po{uje njegov odbir? U to vrijeme jeste, ali
kada se osvrnula unazad, voljela bi da nije.
SADA NE[TO SASVIM RAZLIÎTO
Za mnoge ène otvoreno suprotstavljanje volji drugih - ili onome

{to one vide kao volju drugih - nezamislivo je. Da ironija bude
ve}a, za neke je lak{e da pomi{ljaju da se okanu svega. To je bio
slu{aj ène, koju }u zvati Dora, koja nije shvatala, dok nije
postalo prekasno, da svijet ne}e propasti ako se suprotstavi muù.
Ali ona je propala zbog nagomilanog bijesa {to nikada nije bilo
po njenom.
Izvor frustracija za Doru bio je niz polovnih kola. Ona ih je
vozila na posao, odvozila kod majstora, a njen mu` Henk ih je
uvijek birao i kupovao. Henk se uvijek opredjeljivao za kola koja
su bila jeftina, zanimljiva i kojima je stalno ne{to falilo. Nakon
jednog slu~aja kada je zamalo stradala u rabljenom renou kojemu
se nisu mogle popraviti ko~nice, o~as su se na{li na pijaci
polovnih kola da nabave druga.
Henk se ustremio na jedan alfa romeo, star petnaest godina,
koji je poznanik mehani~ar bio spreman da proda. Dora je htjela
da iskoristi priliku da kupi neki noviji model folksvagena od
prijateljice koja je odlazila iz zemlje. Namjera da do odluke do|u
konsensusom iscrpla je svaku verbalnu mogu}nost koju je mogla
smisliti da ubijedi Henka kako ima smisla da kupe dosadni, ali
pouzdani, folksvagen umjesto starog alfa romea, ali on nije htio
ni da ~uje.
Da se ovo desilo ranije, Dora bi nevoljko pristala na
muèvljeve èlje i klela ga u du{i svaki put kad bi se alfa romeom
odvezla na posao ili oti{la kod majstora. Ali ovaj se incident zbio
kada je njen brak ve} bio nasukan. Kako je malo imala da izgubi,
203
kupila je folksvagen od prijateljice i skupila se za provalu gnjeva

koja je, izvjesno, trebalo da uslijedi. Na njeno veliko iznena|enje,
Henk nije rekao ni rije~i prekora. Kada mu je rekla {ta je od njega
o~ekivala, on joj je rekao da je bila luda: trebalo je od samog
po~etka da uradi ono {to èli ako je za tim àrko ùdjela. Nije
mogao razumjeti za{to joj je bio potreban njegov blagoslov da
uradi ono u {ta je bila duboko ubije|ena.
Najekstremniji primjer ubije|enosti da je povla|ivanje
najbolji na~in u postizanju doma}eg sklada koji sam srela poti~e
od ène koja mi je pri~ala o svojoj ranoj udaji za mu{karca koji je
bio takav nasilnik da se bojala za ìvote svoje djece i svoj
sopstveni. Obja{njavaju}i mi za{to je podnosila njegove batine,
rekla je da je njen mu` imao te{ko djetinjstvo, li{eno ljubavi i ona
je osje}ala da moè da zalije~i njegove rane - kao i rane njihovog
odnosa - daju}i mu bezuslovnu ljubav. Jednom ju je tako prebio
da se onesvijestila. Kada je do{la k sebi, on je rekao: Mislim da
je gotovo. Ona je odgovorila: Ja te jo{ volim. Ono {to je on
vidio kao gadan udarac koji }e je kona~no otjerati, ona je vidjela
kao priliku da jednom za svagda dokaè da je njena ljubav
bezuslovna. I pored takve provokacije, nije razmotrila pobunu ili
izazov kao mogu}i odgovor.
Bez obzira na to koliko su ljudi nezadovoljni svojim
rezultatima, rijetko preispituju na~in na koji ih postiù. Kada ono
{to radimo daje rezultate, ne poku{avamo da uradimo ne{to
sasvim opre~no. Umjesto toga, poku{avamo jo{ ustrajnije da se
pona{amo na na~in koji nama samima izgleda jedino ispravan.
Ali, kada se stilovi razlikuju, u{an~eni stil, s jedne strane,
suprotstavljen je oko{talom stilu s druge. Rezultat - daleko od
rje{enja problema, na{i napori samo pogor{avaju situaciju.
Ovo {to slijedi izbilo je na vidjelo o bra~nom paru Moli i
Dòrdù. Moli ne moè da podnese kada Dòrd` vi~e. Ali vika je
njemu sasvim prirodna, po{to je odrastao u domu gdje su se on,
njegova dva brata i njihov otac stalno ne{to suprotstavljali jedan
drugom, rvu}i se, sva|aju}i i raspravljaju}i. Tu i tamo, Moli
iznenadi Dòrdà tako {to i ona vikne. Ona to mrzi, ali njemu se
dopada. Dòrd` je objasnio: Kada se zbog ne~eg naljutim i
prasnem, o~ekujem otpor. Ako mi se ne odupru, frustriram se i
tada stvarno poludim.
Kako pokazuje ovaj primjer, poku{aji da se izbjegnu
konflikti mogu ih, u stvari, pota}i kod onoga kome je konflikt
valjano sredstvo bliskosti. Jedan revnostan ameri~ki student na
razmjeni otkrio je to u razgovoru sa svojim {panskim
doma}inima iz Sevilje. Doma}ica je s uìvanjem govorila protiv
Katalonaca, pripadnika jedne etni~ke grupe koja ìvi na
sjeveroistoku [panije, a znala je da njen ameri~ki gost ne dijeli
njene stavove. U jednom trenutku je poku{ala da ga izazove
rije~ima: Sve su to ku~kini sinovi, ti Katalonci. Mladi
Amerikanac je poku{ao pomirljivo: Pa, vi imate svoje mi{ljenje,
a ja svoje, stoga se nemojmo sekirati oko toga. Ni na kraj pameti
joj nije bilo da to tako pro|e, pa ju je ovaj otklon da se uklju~i u
raspravu tako razjario da je navalila s novim àrom. Trebalo je da
razgovaraju jo{ jedan sat prije nego {to su do{li do djelimi~nog
razumijevanja - ne o stavu prema Kataloncima, ve} o stavu
prema verbalnom konfliktu.
204
205
POTRAZI ZA FLEKSIBILNO[]U
Kada uobi~ajeni stil ne uspijeva, upinjati se dodaju}i jo{ istog

teksta ne}e rije{iti problem. Umjesto toga, i mu{karcima i ènama
ne bi na odmet bilo malo fleksibilnosti. @ene, koje sva|u
izbjegavaju po svaku cijenu, bolje bi pro{le kad bi nau~ile da ih
malo sva|e ne}e ubiti. Mu{karcima, koji po obi~aju zauzimaju
antagonisti~ki stav, bilo bi bolje kada bi se otka~ili od te
zavisnosti od sukoba.
Zato {to se ljudi razlikuju ne samo prema polu ve} i prema
kulturnom naslje|u, razlike u stavu prema verbalnom
suprotstavljanju provla~i}e se kroz prijateljstva, ljubavne odnose,

kao i odnose sa strancima. Ali vrlo su izvjesne - i posebno
zabrinjavaju}e - u dugoro~nim vezama, koje su po prirodi
podlo`ne kontroli i suprotstavljenim èljama. Igrati zajedni~ku
igru veze teè je ako se igra odvija prema razli~itim pravilima.
Po{to su zna~enje sukoba, kao i sredstva koja su mu priro|ena
kad smo s njime suo~eni, bitno razli~iti za ène i za mu{karce,
ovo je arena gdje mu{ki i ènski stilovi lako dolaze u konflikt.
Prosto shvatanje da ono {to izgleda kao nepo{teno i iracionalno
pona{anje moè biti rezultat razli~itosti stila pomaè da se smanji
frustracija. Konflikata }e biti, ali barem }ete se sva|ati oko
stvarnih sukoba interesa, a ne stilova sva|e.
SEDAM
Ko upada u rije~?
Pitanja dominacije i kontrole
vo {ale koju je moj otac volio da pri~a.
Jedna èna zatraì od suda da je razvedu od muà. Kada

je sudija zapita za{to èli razvod, ona objasni da mu` sa njom
nije ni rije~ prozborio dvije godine. Sudija upita muà:
Za{to sa ènom dvije godine niste govorili? On odgovori:
Nisam èlio da je prekidam.
206
Ovaj vic odraàva uobi~ajeni stereotip da ène previ{e pri~aju i

mu{karcima upadaju u rije~.
Direktno suprotstavljen ovom stereotipu, i jedan od
najcitiranijih nalaza koji proizilazi iz istraìvanja o polu i jeziku,
jeste onaj da mu{karci ènama upadaju u rije~. Dosad jo{ nisam
nai{la na iole poznatiji ~lanak na tu temu koji ne citira ovaj nalaz.
Velika je satisfakcija {to se njime opovrgava ènomrza~ki
stereotip koji optuùje ène da previ{e pri~aju i potvr|uje
iskustvo o kome mnoge ène izvje{tavaju, a koje osje}aju da ih
mu{karci ~esto prekidaju usred rije~i.
Obje tvrdnje - da mu{karci prekidaju ène i da ène upadaju
mu{karcima u rije~ - odraàvaju i potkrepljuju ubje|enje da je
upadanje u rije~ neprijateljski ~in, vrsta konverzacionog nasilja.
Onaj ko upada u rije~ doìvljava se kao mrski napasnik, prekinuti
u rije~i kao nedu`na `rtva. Ove pretpostavke zasnovane su na
premisi da je upadanje u rije~ nametljivost, nasrtaj na ne~ije
pravo na rije~, poku{aj da se dominira.
Optu`ba za upadanje u rije~ naro~ito je bolna u odnosima
velike prisnosti, gdje ovo prekidanje nosi u sebi gomilu
metaporuka - da partneru nije dovoljno stalo, da ne slu{a, da nije
zainteresovan. Ove optu`be poga|aju samu sr` takvog odnosa
po{to upravo tu skoro svi traìmo da nas uvaè i saslu{aju. Ali,
va{e osje}anje da ste prekinuti ne zna~i uvijek da je neko to
namjerno uradio. A optu`ba da ste nekom upali u rije~, kad
pouzdano znate da niste imali takvih namjera, jednako je
frustriraju}a kao i upadanje u rije~ prije nego {to ste iskazali
potpunu misao.
Budu}i da je pritu`ba Upada{ mi u rije~ tako ~esta me|u
ljudima prisno vezanim i budu}i da pokre}e pitanja dominacije i
kontrole, koje su od su{tinskog zna~aja za pol, odnos izme|u
upadanja u rije~ i dominacije zahtijeva podrobnije razmatranje.
Zbog toga }e biti potrebno da se pobliè sagleda kako nastaju i {ta
su prekidanja u razgovoru.
208
KO UPADA U RIJE^?
DA
LI MU[KARCI UPADAJU @ENAMA U RIJE^ ?
Istraìva~i koji izvje{tavaju o slu~ajevima gdje mu{karci

prekidaju ène dolaze do svojih zalju~aka snimanjem razgovora i
brojanjem slu~ajeva takvih prekidanja. Njihova definicija upada
u rije~ ne uklju~uje su{tinu razgovora koji prou~avaju: o ~emu se
razgovara, govornikove namjere, me|usobne reakcije i koji je
ishod upadanja u rije~ u razgovoru. Umjesto toga, kori{}eni su
mehani~ki kriterijumi da se identifikuje takav prekid.
Istraìva~ima koji koriste eksperiment da bi ustanovili u~estalost
neke pojave potrebni su operacioni kriteriji da odrede to {to broje.
Ali istraìva~i etnografi - oni koji izlaze i posmatraju ljude kako
prirodno rade {to god da je po srijedi, a istraìva~e interesuje - zaziru od operacionih kriterija u istoj mjeri u kojoj su
eksperimentatori za njih vezani. Ustanovljavanje broja upada u
rije~ pomo}u mehani~kih kriterija, paradigma je ovih razlika u
gledi{tima.
Lingvista Adrijan Benet obja{njava da je preklapanje
mehani~ko: svako moè slu{ati razgovor ili snimak sa trake i
odrediti da li dva glasa idu istovremeno. Ali, upadanje u rije~
neizbje`no je stvar interpretacije u odnosu na ne~ija prava i
obaveze. Odrediti da li jedan govornik uzurpira prava drugog
govornika podrazumijeva da znate mnogo o oboma i o situaciji.
Na primjer, {ta to govornici govore? Koliko svaki od njih govori?
Kakav im je bio odnos? Kako se osje}aju kada ih prekinu? I,
najva`nije, {ta je sadrìna komentara drugog govornika u odnosu
na prvog: da li je podr{ka, suprotstavljanje ili je po srijedi
promjena teme? Drugim rije~ima, {ta drugi govornik poku{ava da
uradi? O~igledna podr{ka moè suptilno da podriva, a o~igledna
promjena teme moè biti indirektno sredstvo podr{ke - kao, na
209
KO UPADA U RIJE^?
primjer, kada jedan adolescent propusti priliku da stane uz svoga

prijatelja kako se ovaj drugi ne bi bijedno osje}ao.
Svi ovi i drugi ~inioci uti~u na to da li su ne~ija prava na
govor naru{ena i, ukoliko jesu, u kojoj mjeri je to naru{avanje
zna~ajno. Ponekad osjetite da vas prekidaju, ali ne marite. Drugi
put, veoma vas pogodi. Napokon, razni govornici imaju razli~ite
razgovorne stilove, tako da se govornik moè osje}ati prekinutim
~ak i kada onaj drugi nije namjeravao da mu upada u rije~.
Evo primjera koji su dali Kendas Vest i Don Cimerman da
pokaù kako mu{karac èni upada u rije~. U ovom slu~aju mislim
da se prekidanje moè opravdati interakcijskim pravima.
(Uspravne crte pokazuju preklapanja.)
dozvoljavaju}i da se na~ini jo{ ve}a {teta dok ~ekaju pogodan

sintaksi~ki ili retori~ki trenutak da bi do{li do rije~i.
Sociolog Stiven Marej daje primjer onoga {to on smatra
prototipnim oblikom upadanja u rije~ - kada neko uska~e da bi
rekao ne{to {to nema veze s temom, a da prethodni govornik nije
ni zavr{io zapo~etu misao. Evo primjera:
H:
W:
Mislim da
Ho}e{ li jo{ malo salate?
Vest i Cimerman smatraju da se radi o upadanju u rije~ jer je

drugi govornik po~eo da govori dok je prvi govornik bio usred
rije~i (promijenim). Ali imaju}i u vidu {to je bilo izgovoreno,
prava prvog govornika mo`da i nisu bila ugroèna. Iako postoje
drugi aspekti govora ovog ~ovjeka zbog kojih nalikuje na
konverzacionog siledìju, upadanje u rije~ èni, kako bi je
zamolio da prestane da mu pretura po fascikli, samo po sebi ne
ugroàva njeno pravo da govori. Kada vide da im neko prebira po
stvarima remete}i s mukom postignuti red, mnogi ljudi osje}ali bi
da s pravom mogu zamoliti tu osobu da smjesta prestane, ne
Ovaj jednostavni primjer pokazuje kako razgovor moè da bude

sloèn. Mnogi ljudi osje}aju da doma}in ima pravo, ako ne i
obavezu, da gostu ponudi hranu, bez obzira na to da li i ko govori.
Nutkanje hranom, kao i molbe da se doda so ili neki za~in,
dobijaju pravo prvenstva, jer, ukoliko bi doma}in ~ekao da
razgovor utihne, pa da ponudi hranu, a gosti ~ekali da razgovor
zamukne, pa da zatraè ~iniju van njihovog doma{aja, {to je bolji
razgovor, to je izvjesnije da }e mnogi gosti oti}i ku}i gladni.
Ovim se ne èli re}i da je svako vrijeme da se usko~i u
razgovor i ponudi hrana pravo. Ako doma}in obi~no upada da
ponudi hranu kadgod ovaj drugi zapo~inje iskaz ili upada s
pozivom na posluènje ba{ u ternutku kada je pripovjeda~ do{ao
do klju~nog trenutka u pri~i ili do poente vica, to moè li~iti na
ugroàvanje prava ili na oblik kvarnog motiva. Ali, ne moè se
optuìti neko za upadanje u rije~ na osnovu samo jednog slu~aja.
Razlike u razgovornim stilovima zamagljuju sliku. Moè se
desiti da je neka osoba odrasla u domu gdje je razgovor
nepresu{an i sve nutkanje hranom preklapa se sa razgovorom koji
te~e, dok je neka druga osoba rasla u domu u kome se govorilo
malo i rijetko, a hrana se nudila samo onda kada bi razgovor
zamro. Ako dvoje takvih ljudi ìvi zajedno, vrlo je vjerovatno da
}e jedno da prekine tok pri~e da bi ponudilo hranu, uz o~ekivanje
da }e ono drugo nastaviti s pri~om, ali partner odbojan na
upadanje u rije~ osjeti}e se uzurpiranim, a mo`da }e i odbiti da
210
211
@ENA:
MU[KARAC:
@ENA:
MU[KARAC:
Pa, hm, stvarno se ne moè{ àliti kada ih sve ima{

istog dana (4,2); ali ja sam hm zamolila mog
profesora fizike da li bih mogla da to promije nim
Ne
diraj to
(1,2)
[to?
(pauza)
Sve mi je to tu sre|eno u svesci, sjeba}e{ mi ga ako
nastavi{ tako da pretura{.
KO UPADA U RIJE^?
nastavi s razgovorom. U pravu bi bili oboje, jer upadanje u rije~

nije mehani~ka kategorija. To je stvar pojedina~nog sagledavanja
prava i obaveza, po{to one izrastaju iz ~ovjekovih navika i
o~ekivanja.
Iako ovaj provjereni {tos me|u djecom, a i u drugim situacijama,

me|u prijateljima, izaziva neobuzdani smijeh, Mark se nije
smijao i tvrdio je da ne shvata u ~emu je vic. Deniz i Stejsi su
poku{ale da mu objasne:
DENIZ:
U PADANJE
U RIJE^ BEZ PREKLAPANJA
U ovim primjerima, preklapanje - dvoje ljudi koji pri~aju

uglas - nije nu`no upadanje u rije~, to jest, kr{enje ne~ijeg prava
na rije~. Ima, dodu{e, slu~ajeva gdje govornici osje}aju da su im
prava naru{ena i mo`da }e to doìvjeti kao upad u rije~ ~ak ako i
nije bilo preklapanja. Jedan takav primjer pojavljuje se u analizi
Alis Grinvud, u kojoj razlaè razgovor za ve~erom izme|u njenih
troje djece (blizanci Deniz i Denis, dvanaest godina, i Stejsi,
jedanaest) i njihovih prijatelja. U sljede}em primjeru, Deniz i
Stejsi izvodili su verbalne bravure za gosta njihovog brata,
Marka, starog ~etrnaest godina. Ovaj dijalog, koji Grinvudova
naziva Betina bravura, ona je ista koju sestre ~esto izvode
zajedno. Prije nego {to po~nu, one pridobijaju Markovu pa`nju.
Deniz kaè: Slu{ajte ovo. Mark, slu{aj ovo. A onda Deniz i
Denis najavljuju: Mnogo je smije{no. Ali Mark se ne slaè:
DENIZ:
STEJSI:
DENIZ:
STEJSI:
MARK:
[Podraàva Betin glas] Izvinite, jeste li vi Beti?

...
O, da.
[Podraàva Betin glas] Koja Beti?
[Podraàva Betin glas] Betibaitabajtabitabatabat[Denis, Deniz i Stejsi se smiju.]
[taaa?
[Denis, Deniz i Stejsi se smiju histeri~no.]
212
DENIS:
MARK:
DENIZ:
MARK:
STEJSI:
DENIZ:
MARK:
DENIZ:
MARK:
STEJSI:
DENIZ:
DENIZ:
MARK:
MARK:
Rekla sam: Koja Beti? kao {to ti kaè{: Beti

Dòns. A ona onda kaè: Betibajtabajtabita-
Je li neko ovo probao?
Ne. U stvari, htio sam da kaèm, da li mogu da
probam tu supu? Sasvim dobro izgleda.
ûjte, ~ujte, ~ujte, ~ujte.
Samo polako, jesi li razumjela?
Kosta kosom kosi na kosoj kosi, a kosa mu se
kostre{i. U kesi kosti za kucu Kastora nosi.
Nisi ovo nikad prije ~uo?
Ne, nikad.
Mark, stvarno?
Stvarno.
To je kao ona ~uvena brzbrzalica
Ne. ûvena brzalica je Na vrh brda vrba mrdaTo
ti je isto. Tako ne{to.
Stalno me prekidate.
U ovom odlomku, Deniz i Stejsi u nekoliko navrata jedna drugu

presijecaju usred rije~i, {to se pokazuje strelicama i uspravnim
linijama, ali ni{ta ne ukazuje na to da im je to mrsko. Izgleda da
im smeta kada uglas govore sa bratom Denisom koji se raspituje
o hrani (Je li ovo neko probao?) jer im on remeti obja{njenje
(Deniz protestvuje: ûjte, ~ujte, ~ujte, ~ujte). Djevoj~ice
me|usobno sara|uju, dio su istog razgovornog tima.
Naj~udnija je Markova pritu`ba: Stalno me prekidate. Ovo
je zagonetno jer je ono {to je Mark govorio kada su ga prekinuli
213
KO UPADA U RIJE^?
(Ne. Poznata brzalica je Na vrh brda) bilo upadanje u rije~

djevoj~icama dok su obja{njavale, iako nisu govorili
istovremeno. Isto vaì i za prethodni slu~aj, kada su one
prekinule njega: u trenutku kada je Deniz rekla: U redu. Pazi
sad, Mark je zaustio da pita: Je li isto tako smije{na kao- ali
nije stigao da zavr{i jer se Denis smijao, a Deniz zapo~ela svoju
uvje`banu ta~ku, kako je bilo najavljeno. Tako Markova pobuna
li~i na onaj primjer duhovite primjedbe iz stvarnog ìvota koji
glasi: Ne razgovarajte dok vam upadam u rije~.
Mark je tako|e zauzeo antagonisti~ki stav, mada je stvarno
bio vi{e naklon nego nesaglasan. Djevoj~ice su samo rekle da je
njihova brzalica kao ona ~uvena brzalica. Da je Mark
jednostavno ponudio ~uvenu brzalicu (Na vrh brda vrba mrda),
njegov bi upad bio podr{ka kojom bi potkrijepio kraj Denizinog
obja{njenja. Umjesto toga, po~eo je rije~ju ne, kao da je ova
njihova bila ona ~uvena brzalica.
U ovom razgovoru djevoj~ice su poku{ale da uklju~e Marka
u svoje prijateljsko za~ikivanje. Prou~avaju}i razgovore svoje
djece s prijateljima, Grinvudova je ustanovila da su se djeca
prijatnije osje}ala i u razgovoru vi{e uìvala {to je bilo vi{e upada
u rije~. Ali Mark je odbijao da zbija {ale zajedno s njima
insistiranjem na svom pravu da ga ne prekidaju. Mo`da je vaàn
~inilac i to {to je nekoliko godina stariji od njih. Mo`da mu se nije
dopala dodijeljena uloga publike. Mo`da se osjetio
omalovaènim kada ga je Deniz zapitala: Ovo nisi nikada ranije
~uo?... Mark, stvarno? Koji god da je razlog, Deniz, Stejsi i
Denis su prijateljski razgovarali, a Mark je èlio ne{to poput
poslovnog razgovora. Ne iznena|uje {to je kasnije Deniz rekla
svojoj majci da joj se Mark nije dopao.
Iako je Deniz odista prekinula Marka da mu kaè da ima
ideju (To ti je isto. Tako ne{to), nema dokaza da je poku{ala da
dominira. Ima, me|utim, dokaza da je Mark mo`da poku{avao da
dominira nad Stejsi i Deniz, na primjer, odbijaju}i da se smije
njihovim {alama i odbijaju}i njihovo obja{njenje verbalne ta~ke,
iako se nije preklopio sa njihovim govorom. Dakle, dominacija se

ne postiè upadanjem u rije~, ve} se postiè namjerom koju
govornici imaju u razgovoru jedni s drugima.
214
215
P REKLAPANJE
BEZ UPADANJA U RIJE^
Tvrdnja da je upadanje u rije~ znak dominacije podrazumijeva da

je razgovor djelatnost u kojoj govornici govore jedan za drugim,
ali ovo vi{e odraàva uvrijeèno mi{ljenje nego stvarnost. Ve}ina
Amerikanaca vjeruje da treba da govori jedan po jedan, bez
obzira na to {to, u stvari, rade. Snimila sam razgovore u kojima
su se ~uli istovremeno mnogi glasovi i bilo je o~igledno da se svi
dobro zabavljaju. Kada sam ljude kasnije zapitala o njihovim
utiscima o razgovoru, rekli su mi da im je bilo prijatno. Ali, kad
sam im pustila traku i kada su ~uli da su svi uglas pri~ali, bilo im
je neprijatno i komentarisali su to sa: O, Boè, zar stvarno to
radimo? kao da su uhva}eni u verbalo nedoli~nom ~inu.
U knjizi pod naslovom Razgovorni stilovi analizirala sam
dvo i po satni razgovor za ve~erom izme|u {estoro prijatelja. U
osvrtu na taj razgovor neki prijatelji su mi rekli kako su imali
utisak da su oni drugi dominirali ragovorom - i kada sam prvi
put preslu{ala traku, i ja sam tako|e pomislila da je tako
izgledalo. Ali, optuèni su izjavili da su nevini: izjavili su da nisu
imali namjeru da dominiraju; u stvari, ~udili su se za{to su ostali
bili tako suzdràni. Tek kad sam uporedila razli~ite dijelove
razgovora me|usobno, ukazala mi se mogu}nost da rije{im
zagonetku.
Nehoti~ne upadice - i utisak dominacije - nastale su jer su
prijatelji imali razli~ite razgovorne stilove. Ja te stilove zovem
visoka obzirnost i jak osje}aj bliskosti, jer su prvi dali
prednost obzirnosti prema drugima ne name}u}i se, a drugi
iskazivanju odu{evljenja zbog bliskosti. Nekoliko o~iglednih
KO UPADA U RIJE^?
upadica izre~eno je zato {to su neki veoma obzirni govornici

malo predugo ~ekali prije nego {to su ponovo prozborili. Dok su
~ekali pravi trenutak, oni poneseni razgovorom stekli su utisak da
ovi drugi nemaju {ta da kaù i uskakali su da popune neugodne
stanke.
Druga nenamjerna upadanja u rije~ desila su se kada su oni
zagrièni zagrajali u znak podr{ke i èlje za u~estvovanjem:
visoko obzirni govornici pogre{no su protuma~ili horsku podr{ku
kao poku{aj da im preotmu rije~ i zastajali bi da izbjegnu ono {to
je nalikovalo na kakofoniju dvoglasja. Da bi ironija bila ve}a, ove
upadice nisu bile samo tuma~enja o~iglednih `rtava - one su bile
njihovo djelo. Kada su veliki razgovordìje koristili istovjetnu
tehniku u me|usobnom razgovoru, ishod je bio prije pozitivan
nego negativan: oglasiti se upadicom nije zna~ilo prekinuti druge.
To je podmazivalo to~ak razgovora i duh bi ìvnuo.
Evo primjera iz moje studije koji ilustruju ove dvije
kontrastne situacije i razli~it efekat preklapanja na razgovor. Prvi
primjer pokazuje preklapanje koje je imalo pozitivan efekt u
dijelu razgovora izme|u tri ùstra govornika. Drugi pokazuje
preklapanje izme|u brbljivaca i visoko obzirnih govornika, {to je
dovodilo do zastoja u razgovoru. Iako pol nije faktor u obrascu
preklapanja u ovim razgovorima, razumijevanje kako preklapanje
moè biti - ili ne biti djelotvorno, od presudnog je zna~aja po
smisao odnosa izme|u pola i upadanja u rije~.
Piter odrasli uz televiziju. Mo`da nije bila slu~ajnost {to sam ja,
èna, pomjerila fokus sa apstraktnog, bezli~nog iskaza na li~ni.
U SPJE[NO
KOOPERATIVNO PREKLAPANJE
STIV:
DEBORA:
DEBORA:
PITER:
STIV:
DEBORA:
STIV:
PITER:
PITER:
DEBORA:
STIV:
Mislim da je uglavnom {tetna za djecu. [teta je ve}a

od koristi.
Jeste li vas dvojica odrasli uz televiziju?
Vrlo malo. Imali smo televizor u KvonsetuKoliko
ste imali godina kada su ga roditelji nabavili?
Imali
smo televizor, ali program nismo gledali stalno. Bili
smo mali. Meni je bilo ~etiri godine kada su roditelji
nabavili televizor.
Bilo ti je ~etiri godine?
Ja se ~ak toga i sje}am. Ja se ne sje}am /??/
Sje}am se da su nabavili
televizor prije nego {to smo se preselili u barake u
Kvonsetu 1954.
Sje}am se da smo ga imali u
Kvonsetu.
[Kiko}e se] Vi ste ìvjeli u barakama u Kvonsetu?
Koliko ste tada imali godina?
Zna{ zubar je jednom pitao tatu: Kakve su to
barake u Kvonsetu? A on je rekao: Gospode, mora
da si mla|i od moje djece. I bio je. Mla|i od nas
obojice.
Prvi primjer desio se u kontekstu diskusije o uticaju televizije na

djecu. Samo je troje od {estoro prijatelja tu govorilo, tri ùstra
govornika: Stiv (doma}in), Piter (Stivov brat, koji je bio gost) i
Debora (autor, koja je tako|e bila gost). Stiv je tvrdio da je
televizija lo{a za djecu, a ja sam uzvratila pitanjem da li su Stiv i
Kao {to uspravne linije i strelice pokazuju, ovaj razgovor sadrì

mnoga preklapanja i nadovezivanja - slu~ajeve gdje drugi
govornik po~inje da govori ne ostaviv{i nikakvu vidljivu pauzu.
Pa ipak, govornici ne pokazuju nikakvu nelagodu ili iritiranost.
Sva tri u~esnika u razgovoru naizmjeni~no govore i nadovezuju
se na rije~i onog drugog ili ga prekidaju tek {to je zaustio da ne{to
216
217
KO UPADA U RIJE^?
kaè. U ovom razgovoru Piter i Stiv, koji su bra}a, nastupaju kao

duet, ne{to poput Deniz i Stejsi u onom primjeru ranije.
Ovaj primjer sadrì klju~ obja{njenja za{to gorljivim ljudima
ne smeta kada ih prekinu. Ovi govornici skliznu u nametanje ako
im se tako svi|a, u suprotnom odlaù odgovor, ili sasvim ignori{u
upadanje u rije~. Na primjer, kada Petar kaè: Imali smo
televizor [u kolibama] u Kvonsetu, ja upadam s pitanjem:
Koliko ti je bilo godina kada su ga roditelji nabavili? Stiv na
moje pitanje ne odgovara odmah. Umjesto toga, prvo zavr{ava
Piterov iskaz: Imali smo televizor, ali program nismo gledali
stalno. Tek tada kre}e u odgovor na moje pitanje: Bili smo
mali. Meni je bilo ~etiri godine kada su roditelji nabavili
televizor. U jednom drugom trenutku Stiv ignori{e moje pitanje.
Ja pitam: @ivjeli ste u barakama u Kvonsetu? Koliko ste tada
imali godina? Bez i jednog znaka da je moje pitanje primio k
znanju, Stiv jednostavno nudi prisje}anje na svog oca koje mu
pada na pamet pri pomenu ovog naselja. Razlog zbog kojeg ne
misli da su moja pitanja nametljiva leì dijelom u ~injenici {to se
ne osje}a pozvanim da na njih odgovori upravo to je ona
pretpostavka koja mi daje odrije{ene ruke da ih ne{tedimice
rasipam. Drugi razlog zbog kojeg su preklapanja kooperativna
jeste {to ne mijenjaju temu, ve} je produbljuju.
Dejvid, ameri~ki prevodilac za gluvonijeme, pri~a nam o

ameri~kom jeziku za gluvonijeme. Kao slu{aoci, Piter i ja
govorimo uglas nadovezuju}i se jedno na drugo i postavljamo
prijateljska pitanja, ba{ kao {to sam ja s prijateljskim pitanjima
upadala u rije~ Piteru i Stivu u prethodnom primjeru. Na{a pitanja
ovdje, tako}e, pokazuju interes za ono {to govornik kazuje,
nikako skretanje s teme. Ali ishod je sasvim druga~iji.
DEJVID:
DEBORA:
DEBORA:
DEJVID:
DEJVID:
DEBORA:
DEJVID:
DEBORA:
N EUSPJE[NO
KOOPERATIVNO PREKLAPANJE
DEBORA:
DEJVID:
DEJVID:
Uspje{nost ovog kratkog razgovora nema nikakve veze sa tim da

li govornici pri~aju uglas ili upadaju jedan drugom u rije~; bio je
uspje{an jer su u~esnici u razgovoru imali iste navike i stav u
pogledu govorenja uglas. Sljede}i primjer pokazuje segment
istog razgovora za ve~erom koji nije bio uspje{an. Piter i ja se
ovdje ponovo pojavljujemo, ali, umjesto sa Stivom, razgovaramo
sa Dejvidom koji gaji stil visoke obzirnosti.
218
DEBORA:
PITER:
DEJVID:
Dakle, ovaj je sa Berklija. Ovo je znak koji na

Berkliju koristimo za Boì}.
Da li ti smi{lja{ ove, ove,
hm, prevodne ekvivalente? IliDEJVID:
/?/
ti ih neko dok u~i{ kazuje?
A, ti misli{ ~isto posmatranjem? Ne{to kaoMogu da predstavim sebi znak, ali da
ne ukop~am da ima bilo kakve veze sa ukrasima.
Ne. Paa, zna{, mora da ima neke veze sa
ukrasima.
Zato {to ti neko kaè? Ili zato {to sam do
toga dolazi{?
Ne.
O! Ti to o meni?
Da.
Ili o gluvonijemom?
Tebi. Tebi.
Meni? Pa, neko mi obi~no kaè. Ali ve}inu mogu da
pogodim. Ho}u da kaèm, o~igledni su. [to vi{e
znam taj jezik, bolje mogu da pogodim. [to se duè
ovim bavim, bolje mogu da zaklju~im o ~emu
pri~aju.
A da pri tom ne znam ba{
Aha.
To je zanimljivo.
o kom se znaku radi.
Ali kako u~i{ novi znak?
219
DEJVID:
PITER:
Kako u~im novi znak?

Da. Pretpostavimo, Viktor
govori i odjedared upotrijebi znak za Dan
zahvalnosti, a ti ga nikad prije nisi vidio.
KO UPADA U RIJE^?
nau~ila da ne koristim rafalna pitanja ili kooperativno preklapanje

sa ljudima koji na to ne reaguju dobro - opipljiva korist od
razumijevanja konverzacionih stilova.
Sve Piterove i moje primjedbe preklapaju se sa Dejvidovima ili se

na njih nadovezuju, kao {to pokazuju strelice. Ali samo dva od
sedam Dejvidovih komentara preklapaju se sa na{ima. Dalje, ova
dva iskaza - jedan ne~ujni (prikazan znakom pitanja u kosim
zagradama) i jedan gdje Dejvid kaè: Ne - vjerovatno su
poku{aji da odgovori na prvi dio mojih pitanja s potpitanjem (Da
li ti sam smi{lja{ - a, te prevodne ekvivalente? i Zato {to ti
neko kaè?). Dejvid pokazuje o~iglednu nelagodu kroz
zastajkivanja, oklijevanja, ponavljanja i okoli{enja. Kada sam mu
pustila taj dio da preslu{a, rekao mi je da su ga brzi tempo
razgovora u cjelini, a posebno pitanja, uhvatili nespremnim i da
je zbog toga osjetio neku nametljivost.
Te{ko mi je posmatrati taj razgovor ovako nemilosrdno
od{tampan jer me predstavlja kao neuvi|avnu. Ipak, prisje}am se
svoje dobronamjernosti u odnosu na Dejvida (koji ostaje jedan od
mojih najbliìh prijatelja) i nedoumice zbog neodre|enosti
njegovih odgovora. Upore|uju}i ovaj efekat na Dejvida sa
efektom mojih rafalnih pitanja upu}enih Stivu i Piteru, saznala
sam, i bilo mi je drago, da su rafalna pitanja imala efekat u
dlaku isti sa onim koji sam èljela da proizvedem kada sam
razgovarala sa drugim pri~ljivim ljudima: bila su shva}ena kao
znak interesovanja i prijateljskog odnosa; ohrabrivala su i
podsticala govornika. Ali, proizvodila su prekide i ometanja kada
su upu}ena visoko obzirnim govornicima. Nisu preklapanja i brzi
prelazi proizvodili prekide i ometanja, ve} razlika u stilu. Upravo
su stilske razlike osnova iz koje poti~u termini kao {to su brz
tempo i zastajkivanje. Osobenosti kao {to je brz govor nisu
priro|ene, ve} proisti~u iz stilova govornika jednog u odnosu na
drugog. Mogla bih da dodam da sam, vr{e}i ovo istraìvanje,
U mojoj studiji razgovora za ve~erom, troje onih koji su mnogo

pri~ali bili su ro|eni Njujor~ani jevrejskog porijekla. Od troje
visoko obzirnih govornika, dvoje su bili katolici iz Ju`ne
Kalifornije i jedno iz Londona, iz Engleske. Iako uzorak od troje
nije nikakav dokaz, skoro se svi slaù da mnogi (o~igledno ne
svi) Jevreji iz Njujorka, mnogi Njujor~ani koji nisu Jevreji i
mnogi Jevreji koji nisu iz Njujorka gaje ùstar razgovorni stil i
~esto se doìvljavaju kao ljudi koji upadaju u rije~ u razgovoru sa
govornicima drugih govornih sredina, kao {to su oni iz
Kalifornije u mojoj studiji. Ali mnogi iz Kalifornije ~e{}e
o~ekuju kra}e prekide nego govornici sa Srednjeg zapada ili iz
Nove Engleske, pa tako u me|usobnom razgovoru, oni iz
Kalifornije zavr{e upadanjem u rije~. Ba{ kao {to su i mene
smatrali izuzetno u~tivom dok sam ìvjela u Njujorku, ali
ponekad isto toliko grubom u Kaliforniji, jedna vrlo u~tiva
poznanica iz Kalifornije bila je {okirana i povrije|ena kada su je
optuìli za grubost kada se preselila u Vermont.
Niz je beskona~an. Lingvisti Ron i Suzana Skolon ukazuju
na to da Amerikanci Srednjeg zapada, kojima se ~ini da ih
prekidaju kad razgovaraju sa onima sa Isto~ne obale, postaju
agresivni sa svojim upadicama u razgovoru sa Indijancima iz
plemena Atabaskan, koji o~ekuju mnogo duè pauze. Mnogi
Amerikanci upadaju u rije~ kada razgovaraju sa Skandinavcima,
ali Finci, koji prave duè stanke, a koji su sami podijeljeni prema
regionalnim razlikama u odnosu na duìnu stanki u govoru i
brzinu govorenja, [ve|ane i Norveàne doìvljavaju kao jednako
220
221
K ULTURNE
RAZLIKE
KO UPADA U RIJE^?
nezgodne. Proizilazi da se Finci iz odre|enih dijelova zemlje

sadrè u stereotipu brzih govornika i nametljivaca, a oni iz drugih
dijelova prikazani su u stereotipu sporog, uz to glupog,
pripovjeda~a, prema finskim lingvistima Jako Lehtonen i Kari
Sajavara.
Antropolozi su pisali o mnogim kulturama u svijetu gdje se
govorenje uglas cijeni u neobaveznim razgovorima. Izgleda da je
ovo uobi~ajenija norma od one koja se gaji u Sjevernoj Evropi, a
ta je jedan-po-jedan-govornik. Da bi opisao istovremeno
govorenje koje je primijetio u Antigvi, Karl Rajsman je skovao
termin kontrapunkcijski razgovor. Karen Votson pozajmila je
njegov termin da bi opisala verbalnu rutinu havajske djece kojom
zajedni~ki zbijaju {ale i uklju~uju se u razgovornu pri~u.
Votsonova obja{njava da za ovu djecu pojedina~no govorenje
nije stvar li~nog nastupa, ve} predstavlja partnerstvo u nastupu.
Majkl Merman ima sli~no zapaànje o razgovoru na jeziku tai.
Reiko Haja{i pronalazi mnogo vi{e istovremenog govorenja u
neformalnim razgovorima kod Japanaca nego kod Amerikanaca.
Dèfri [ulc, Suzan Florio i Frederik Erikson ustanovili su da je
jedan dje~ak iz italo-ameri~ke porodice predstavljao ozbiljan
problem u {koli zato {to se ogla{avao onako kako je bilo
prikladno i normalno u njegovoj ku}i. Svi ovi istraìva~i
izvje{tavaju o govorenju uglas koje nije {tetno jer nije usmjereno
na to da iskaè nadmo} i ugrozi tu|a prava. Naprotiv, ono je
kooperativno, to je na~in da se iskaè bliskost, pripadanje, veza.
Ukratko, istovremeni razgovor moè biti prisan razgovor.
vi{e glasova, jesu ène. Folkloristkinja Suzan Kal~ik, snimaju}i

jednu grupu èna, me|u prvima je primjetila da ène koriste
govorenje uglas. U kriti~kom pregledu studija koje porede mu{ku
i ènsku interakciju, lingvistkinje Debora Dèjmz i Dènis
Draki~ prona{le su da je veliki broj autora na temu razlika
zabiljeìo ~e{}a upadanja u rije~ me|u ènama.
Lingvistkinja Kerol Edelski nehotice je otkrila ènsku
sklonost ka pri~anju uglas kada se latila posla da odredi ko je vi{e
govorio na sastancima fakultetskog vije}a. Ona je ustanovila da
su mu{karci govorili vi{e nego ène ukoliko je govorila jedna
osoba, a ostali }utke slu{ali, ali da su ène govorile koliko i
mu{karci kada se ~ulo vi{e glasova istovremeno. Drugim
rije~ima, vjerovatno}a da }e ène da u~estvuju bila je manja kada
je po srijedi poslovni razgovor, a ve}a ako je razgovor nalikovao
na prisni.
Ovo {to slijedi primjer je neobaveznog razgovora èna koje
jedna drugoj upadaju u rije~ na jedan veoma prijateljski i
saradni~ki na~in. Snimak poti~e od lingvistkinje Dènis Hornjak,
koja je i sama u~estvovala u razgovoru za kuhinjskim stolom.
Dèn i njena majka Peg, obje iz jedne ju`nja~ke dràve, bile su u
posjeti svojim ro|acima na sjeveru, gdje je Dèn po prvi put
vidjela snijeg. Peg i Mard` koje su jetrve, prisje}aju se, Dèni za
nauk, muka oko podizanja djece u dijelu svijeta gdje pada snijeg.
(Dènina majka je odgajila stariju djecu na sjeveru, ali se
preselila na jug prije nego {to se Dèn rodila.)
PEG:
@ ENE
KAO KOOPERATIVNE PRIÂLICE
Paradoksalno (u svjetlu istraìvanja mu{karci-ènama-upadaju-u-rije~), i najva`nije za na{u diskusiju ovdje, jedna druga grupa, za
koju je ustanovljeno da gaji razgovor u kome se ~uje istovremeno
222
MARD@:
MARD@:
PEG:
Najvi{e sam mrzjela da svima obuvam ~izme i

obla~im nepromo~ive pantalone za snijeg i
O, da, to
je bilo najgore,
i umotavam ih u {alove
i navla~im ~izme i u{u{kam ih tako, pa oni iza|u
pola sata, a onda se vrate mokri od snijega i
223
{ljapkaju svugdje po ku}i

PEG:
Sva ta mokra odje}a i
D@EN: Zbog toga odrasli ne vole snijeg, je l da?
MARD@: Tako je.
PEG: Ubacim tako sve da se osu{i, oni malo sjede, jedno
pola sata,
MARD@:
A onda opet im se prohtije da iza|u van.
PEG: A onda im se prohtije da se vrate na snijeg.
Kao i u navedenom razgovoru koji se odvijao izme|u Stiva,
Pitera i mene, sva tri govornika u ovom primjeru zapo~inju iskaz
koji se nadovezuje na rije~i prethodnika ili upadaju u rije~ onome
ko govori u tom trenutku. Poput Deniz i Stejsi, i Stiva i Pitera u
ranije navedenim razgovorima, Peg i Mard` su konverzacioni
duet: preklapaju}i se, one su udruène u jednoj konverzacionoj
ulozi, a pri tom ne pokazuju ozloje|enost {to im se upada u rije~.
Hornjakova ukazuje na jo{ interesantniju ~injenicu da ovi
govornici ~esto zavr{avaju iskaz svezom i stvaraju}i privid
upadanja u rije~, kao kada Peg kaè: Sva ta mokra odje}a i.
Hornjakova tvrdi da tu strategiju koriste mnogi u njenoj porodici,
kao primjerenu i prikladnu kada je koriste me|usobno. Me|utim,
nju kritikuju kada je koristi sa drugima koji se bune jer ih
zbunjuje. Moè se ~ak ste}i utisak da onaj koji zavr{ava re~enicu
sa i pouzdano ne zna da li je zavr{io misao ili nije.
Za{to bi neko èlio da stvara utisak upadanja u rije~ ako ono
ne postoji? Jedan od razloga zbog kojih govornici nekih kulturnih
grupa prave malu ili neznatnu stanku izme|u dva iskaza jeste
poimanje ti{ine kao izostanka pravog odnosa u prijateljskom
razgovoru. Preklapanje je na~in da razgovor te~e bez straha od
njegovog zamiranja. Primijetila bih, me|utim, da Hornjakova i
~lanovi porodice koje je snimila ne govore glasno ili brzo ili svi
uglas. Njihova preklapanja, iako ~esta, kratka su; zavr{avanje
re~enica sa i na~in je da se postigne utisak prekidanja tamo gdje
postoji neznatno preklapanje.
224
KO UPADA U RIJE^?
Iako Hornjakova osje}a da je strategija stvaranja privida

preklapanja re~eni~nim zavr{ecima sa i karakteristi~na za njenu
porodicu, drugi su, tako|e, primijetili da znaju ljude koji to rade.
Barem jedan mu{karac sa kojim sam razgovarala rekao je da
njegova majka (na o~evu àlost) po pravilu zavr{ava svoje
primjedbe sa i je l i da njena majka i sve njene sestre to tako|e
rade - ali ne i njeni otac i brat. Ovaj ~ovjek je to smatrao
porodi~nim stilom. Iako je po srijedi porodi~na odlika, stil
izgleda proizilazi iz kombinacije pola i kulture.
Pol i kultura tako|e su skladno isprepleteni u jednom drugom
primjeru prividnog upadanja u rije~. Vilijem Labov i Dejvid
Fan{el, u jednoj studiji o seansi psihoterapije socijalne radnice i
devetnaestogodi{nje pacijentkinje po imenu Roda, pokazali su da
Roda nikada nije zavr{avala iskaz za}utav{i. Naprotiv, kada bi
kazala to {to je imala, po~injala bi da se ponavlja. Njena
ponavljanja bila su poziv terapeutu da po~ne da govori,
prekidaju}i je. I pacijent i terapeut bili su iz Njujorka, Jevreji i
ène.
K ULTURNA
OBJA[NJENJA :
MJE[OVIT BLAGOSLOV
Shvatanje da ljudi sa sli~nim kulturnim naslje|em imaju sli~an

na~in razgovora ~esto dolazi kao otkrovenje i olak{anje ljudima
koji su mislili da imaju li~ne kaprice ili ~ak psiholo{ke probleme.
Na primjer, jedan Amerikanac gr~kog porijekla, koga sam
intervjuisala za prou~avanje indirektnosti u razgovoru, kaè da su
mu prijatelji i partnerke sve vrijeme govorili da ne{to sa njim nije
u redu, jer je uvijek okoli{io umjesto da nastupi direktno i kaè
{to mu je na umu. Rekao mi je da su tako govorili njegovi
roditelji i ja sam mu rekla da sam do{la do zaklju~ka kako su Grci
225
KO UPADA U RIJE^?
skloni ve}oj indirektnosti nego Amerikanci, a Amerikanci gr~kog

porijekla su negdje u sredini. Ovom ~ovjeku je pao kamen sa
srca, pa je kazao da mu je moje obja{njenje prizvalo neka
sje}anja. Nastavio je rekav{i:
nadmenih i glasnih. Kada ~lanovi jedne grupe imaju mo} da kinje

~lanove druge, ishod takvih pogre{nih procjena je istinski
porazan.
Ako postoji vjerovatno}a da }e kulturne razlike
prouzrokovati pogre{an sud u li~nim odnosima, one }e svakako
tako djelovati u me|unarodnom okruènju. Ja bih se smjela
kladiti da je op{tepoznata antipatija izme|u Nensi Regan i Raise
Gorba~ov proistekla iz kulturnih razlika u razgovornim
stilovima. Prema rije~ima Nensi Regan: Od trenutka kada smo
se srele, ona je pri~ala i pri~ala i pri~ala - toliko da sam ja jedva
mogla da do|em do rije~i, da proslovim ili ni toliko. Sve mi se
~ini, da je neko zapitao Raisu Gorba~ovu, ona bi rekla da je ~udi
{to njena ameri~ka go{}a nije rekla ni{ta i ostavila joj je sav teret
pri~e.
Naravno da nisu svi Rusi ili Jevreji ili Njujor~ani ili Crnci
tako blagoglagoljivi. Mnogi ovom stilu pribjegavaju u odre|enim
situacijama, a u drugima ne. Neki su izbrisali, preoblikovali ili,
pak, nikada nisu ni koristili te stilove. Nijedna grupa nije
homogena; na primjer, stil visoke pri~ljivosti koji opisujem
uobi~ajeniji je me|u isto~noevropskim nego njema~kim
Jevrejima. Ali, mnogi Jevreji zaista ponekad koriste neku
varijantu ovog stila velike bliskosti, kao {to to rade i Italijani,
Grci, Ju`noamerikanci, Sloveni, Jermeni, Arapi, Afrikanci, i
stanovnici Kap Verdena - i ~lanovi mnogih drugih grupa koje
nisam pomenula.
Ja to doìvljavam kao neku odva`nu razli~itost ili kao

stvarnu prepreku... Naj~e{}e o tome mislim kao o problemu.
A ne mogu da tome u|em u trag u mojoj porodici ili
porodi~nom naslje|u... Ne znam da li je to gr~ka crta. Ja
samo znam da sam to ja. Ali malo se bolje osje}am kad znam
da mi je od Grka.
Laknulo mu je kada je svoj porodi~ni svrstao kao etni~ki stil,
{to ga je dalje oslobodilo bremena pojedina~ne patologije koja se,
ina~e, implicira razlikovanjem od svih ljudi sa kojima je
komunicirao.
Ali te`nja ljudi sli~nog kulturnog porijekla da se koriste
uobi~ajenim na~inima govora koji su me|usobno sli~ni, a pri tom
razli~iti od govora ljudi drugih kulturnih naslje|a, prouzrokovala
je nesre}ne, ~ak tragi~ne posljedice. Kada ljudi koji se
identifikuju kao kulturno druga~iji imaju razli~ite konverzacione
stilove, njihov na~in razgovora postaje osnova za negativni
stereotip. Kao {to sam ranije napomenula, antisemitizam notorno
pripisuje glasan govor, napadnost i nametljivost Jevrejima - i
tako se s govora prebacuje na karakter. Na primjer, u jednom
pismu Henriju Mileru, Lorens Darel opisuje kolegu pisca: On je
nepouzdan, }udljiv, lo{e prosu|uje, stalno nagva`da, lakta se,
vulgaran je, pravi Jevrejin...
Vi|enje da su Jevreji (ili Njujor~ani - kategorije ~esto
poistovije}ene u svijesti mnogih ljudi) bu~ni i nametljivi
jednostavno baca ljagu na manjinske grupe zbog efekta njihovog
stila u interakciji sa ljudima druga~ijih stilova. Antropolog
Tomas Ko~man pokazuje da paralelne stilske razlike podvla~e
stvaranje stereotipa zajednice Crnaca kao bezobzirnih,
226
R IJE^
UPOZORENJA
Naporedno stavljanje ove dvije linije istraìvanja pola i

upadanja u rije~, na jednoj, i etnosa kao odrednice razgovornog
stila na drugoj strani - navodi na su{tinsku i uznemiruju}u
dilemu. Ukoliko je teorijski neutemeljeno, empirijski neodrìvo i
227
KO UPADA U RIJE^?
moralno zavodljivo tvrditi da su govornici odre|ene etni~ke

grupe nametljivi, dominantni ili neobzirni jer se ~ini da upadaju u
rije~ sagovornicima razli~itog, ja~eg etni~kog naslje|a, moè li
se izvu}i valjani zaklju~ak iz istraìvanja koje }e dokazati da
mu{karci dominiraju ènama zato {to izgleda da ih prekidaju u
govoru? Ako bi kojim slu~ajem istraìva~i koji su do{li do
zalju~ka da mu{karci upadaju u rije~ ènama uzeli da
analiziraju moje tekstove razgovora njujor{kih Jevreja i
hri{}anskog ìvlja u Kaliforniji, oni bi bez sumnje zaklju~ili da su
Njujor~ani prekidali i dominirali - to bi bio utisak prisutnih
stanovnika Kalifornije. Ovo, me|utim, nije bila namjera onih iz
Njujorka ni - {to je veoma bitno - ishod samog njihovog
pona{anja. Prije }e biti da je obrazac o~iglednog upadanja u rije~
proistekao iz razlike u stilovima. Ukratko, takvo istraìvanje bi
zna~ilo puku primjenu etnocentri~nih standarda ve}inskih
grupacija na kulturno druga~ije pona{anje manjinskih grupacija.
Na isti na~in, tvrdnje da mu{karci dominiraju ènama, jer im
upadaju u rije~, podrazumijevaju uvjerenje da je razgovor takva
djelatnost gdje treba da se ~uje jedan po jedan glas. Ovo pogre{no
shvatanje po ène ima znatne negativne posljedice. U svojim
razgovorima u neobaveznim situacijama, u prijateljskom tonu,
usredsre|ene na me|usobni odnos, mnoge ène koriste
kooperativno preklapanje. Slu{aoci govore uglas sa govornicima
da bi pokazali svoje u~e{}e i podr{ku. Upravo ovaj obi~aj, kada
se posmatra sa strane, navodi mu{karce da stereotipno vide ène
kao jato raskokodakalih koko{aka. A ène koje uìvaju, kada su
u prilici, u takvim razgovorima kasnije se mogu osje}ati
posramljenima ili krivima, jer usvajaju etiku govorenja jedan
jedan-po-jedan, koja je primjerenija mu{kom konverzacionom
stilu javnog obra}anja ili poslovnom razgovoru nego stilu
ènskog privatnog govora, koji isti~e prisni razgovor.
Pore|enjem istraìvanja kojim se tvrdi da mu{karci
prekidaju ène i moje studije razgovora za ve~erom moè se
utvrditi lingvisti~ka paralela, ali i politi~ki kontrast. Jevreji su
manjina u Sjedinjenim Dràvama, kao {to su i Crnci i ~lanovi

drugih grupa koje sam pominjala, koji gaje stil aktivnog u~e{}a u
razgovoru. Manjine su u nepovoljnom poloàju. Ali, u
konstelaciji mu{ko - ènsko, ène su u nepovoljnijem
dru{tvenom i kulturnom poloàju. Ovo preobraàva politi~ke
posljedice krivice jedne grupacije zbog njene dominacije nad
onom drugom.
Mnogi bi se saglasili u tome da ènama kao klasom dominira
klasa mu{karaca u na{oj kulturi, kao i u ve}ini, ako ne i svim
kulturama u svijetu. Stoga }e se mnogi saglasiti da lagano
i{~ezava sagledavanje razlika izme|u polova kao me|ukulturne
komunikacije, koja je stvarnu dominaciju zaklanjala pokrovom
kulturnih razlika. Iako mi je blizak ovakav stav, moja mi savjest
nalaè da se ne mogu prihvatiti oba gledi{ta. Ako prihvatimo
istraìvanje u jednoj njegovoj paradigmi - mu{karci-prekidaju-ène, tada smo prisiljeni da prihvatimo stanovi{te prema kojem
su visoko aktivni govornici, kao {to su Crnci i Jevreji, u mnogim
situacijama ène, nametljivi, agresivni, bezo~no ili glupavo
bu~ni.
Posljedice takvog stava su naro~ito opasne za Amerikanke
etni~kog ili regionalnog porijekla koje gaje visoko aktivne
razgovorne stilove. Sjedinjene Dràve su se osvjedo~ile u
dramati~nost posljedica ba{ takvih primjera kada se Dèraldina
Feraro, Njujor~anka italijanskog porijekla, kandidovala za
potpredsjednika i kada ju je Barbara Bu{, pripadnica ve}inskog
naroda, nazvala ku~kom. Stav prema pri~ljivosti kao dominaciji,
preuzeta iz paradigme mu{karac-prekida-ènu, vodi ka odbojnom
zaklju~ku da su mnoge ène (uklju~uju}i mnoge od nas afri~kog,
karipskog, mediteranskog, ju`noafri~kog, levantinskog, arapskog
i isto~noevropskog porijekla) dominantne, agresivne i nametljive
{to su osobine mnogo negativnije ocijenjene u èna nego u
mu{karaca.
Kao èna koja se li~no osvjedo~ila u te{ko}e o kojima mnoge
ène izvje{tavaju govore}i o svojim naporima da ih saslu{aju u
razgovorima sa mu{karcima (naro~ito u onim javnim), sklona
228
229
KO UPADA U RIJE^?
sam da se priklonim onim studijama u kojima mu{karci prekidaju

ène: to bi mi dozvolilo da objasnim moje iskustvo tako {to bih
krivicu svalila na druge. Kao nekog ko mnogo govori, me|utim,
vrije|a me etiketiranje mog razgovornog stila kao odvratnog,
zasnovanog na standardima onih koji ga ne dijele i ne razumiju.
Kao Jevrejka odrasla u Njujorku, koju ne samo vrije|aju ve} i
pla{e negativni stereotipi o Njujor~anima i ènama i Jevrejima,
sva se zgr~im kada nau~na istraìvanja sluè da se pothrane
tipi~ne predstave o nekoj grupaciji govornika jer imaju lo{e
namjere i lo{ karakter. Kao lingvista i istraìva~ znam da je
mehanizam konverzacije sloèniji od toga. Kao ljudsko bi}e
èlim da shvatim {ta se zbiva.
Klju~ za razumijevanje onoga {to se de{ava, barem jednim svojim

dijelom, jeste razlika izme|u prisnog i poslovnog razgovora - karakteristi~nog na~ina na koji mnoge ène koriste jezik da bi
stvorile zajednicu, a mnogi mu{karci da bi mogli da se nadme}u.
Posljedica je, iako se i mu{karci i ène àle zbog upadanja u rije~,
da su pona{anja, na koja se àle i jedni i drugi, razli~ita.
U mnogim komentarima ljudi koje sam intervjuisala,
mu{karci su osje}ali da ih ène prekidaju rije~ima saglasnosti i
podr{ke ili zavr{avaju}i njihovu re~enicu ili misao. Ukoliko bi
èna podràla mu{kar~evu pri~u, ali s poentom druga~ijom od
one kakvu je on namjerio, osje}ao je da ima prava da kaè kako
su mu pokvarili pri~u. On je interpretirao prekidanje kao bitku za
kontrolu nad razgovorom.
Na primjer, jedan mu{karac je pri~ao o dobrovoljnom radu
koji je obavljao kao kasir na buvljoj pijaci. Pri kraju dana, u kasi
se desio manjak koji je morao da nadoknadi iz svog dèpa. @ena
koja ga je slu{ala stalno mu je upadala u pri~u primjedbama i
izrazima saosje}anja, isti~u}i kako nije po{teno {to mora da plati

kada je ve} volontirao. U stvari, ~ovjek nije pri~ao o svom
iskustvu s namjerom da istakne nepravdu, i osjetio je da ga èna
prekida i manipuli{e njime, pa ga se doimala kao da èli da mu
preotme pri~u. Njen prestup je (u njegovim o~ima) bio
pretjeranost prisnog razgovora.
Ovo me vra}a na oca i razlog zbog kojeg je sa
zadovoljstvom pri~ao pri~u o mu{karcu koji nije razgovarao sa
ènom jer nije htio da je prekida. Moj otac vjeruje da u datom
trenutku samo jedna osoba treba da govori. Stoga mu je ~esto
te{ko da do|e do rije~i u razgovorima u koje smo uklju~ene
majka, moje dvije sestre i ja, po{to mi stalno prekidamo jedna
drugu i ne pravimo pauze u pri~i. Tako|e osje}a da mu, kad je ve}
jednom krenuo s pri~om, treba dopustiti da zavr{i sve dok ne
osjeti zadovoljstvo iskazanim mislima. Majka i sestre i ja
osje}amo da je, u neobaveznim razgovorima me|u prijateljima ili
u porodici, mogu}e oglasiti se kad si siguran da zna{ o ~emu je
rije~; ako nisi u pravu, ne}e se libiti da te isprave, ali, ako si u
pravu, svakome }e se vi{e dopasti vidan znak dobro
uspostavljenog odnosa i veze koji proisti~u iz nijemog
razumijevanja.
Stanovi{te moga oca o ovom pitanju izbilo je na povr{inu
prije nekoliko godina kada je pri~ao, a majka mu je upala u rije~.
Glasno je uzdahnuo i rekao: Du{o, ti si u prednosti. Ako èlim
ne{to da kaèm, treba da ~ekam dok svi zavr{e. Ali ti moè{ da
kaè{ {to god ho}e{ kad god ti se prohtije. [to se moje mame
ti~e, ona ne moè razumjeti za{to su mom ocu potrebne naro~ite
privilegije da ne{to kaè - {to ne upadne onako, kao svi mi?
Mogu da se prisjetim osje}anja koje sam kao tinejdèrka imala
dok sam slu{ala oca, koji je bio advokat, kako mi ne{to
obja{njava, {to je bilo veoma nalik na obra}anje poroti.
Dakle, i mu{karac i ène u mojoj porodici osje}aju se
povremeno ugnjetani na~inom na koji oni drugi razgovaraju on,
zato {to ga prekidaju, ne nalazi pauzu da se uklju~i u razgovor, a
230
231
KO
UPADA U RIJE^ ?
mi zato {to nam zabranjuje i ukida upadanje u rije~ i,

jednostavno, ne}e da u~estvuje u razgovoru poput nas ostalih.
@ene u porodici veoma cijene ta preklapanja i upadice kao
demonstraciju pripadanja i prisnog razgovora, a mu{karac u
porodici cijeni to {to ga ne prekidaju u poslovnom razgovoru. U
neobavezne razgovore kod ku}e uklju~uje se u stilu slu`benog
razgovora vi{e nego {to to ~ine ène.
Pa {ta je, onda, uzrok ènskih àlbi da ih mu{karci prekidaju?
Ba{ kao {to moja majka, moje sestre i ja o~ekujemo od oca da
dobaci neku kratku opasku kao mi ostali, mu{karci koji pristupaju
razgovoru kao takmi~enju u kome se svako bori za rije~ moè
ène tretirati kao jednake i od njih o~ekivati da se bore za rije~
kao i svi ostali. Ali ène su mnogo manje sklone tako ne~emu,
po{to razgovore ne smatraju takmi~enjima i vrlo malo iskustva
imaju u borbi za rije~. Nasuprot tome, Elizabet Ejris je ustanovila
da ène koje mnogo pri~aju u debatnim klubovima pozivaju
}utljivije ~lanove grupe da govore.
N EKOOPERATIVNO
PREKLAPANJE
Dok ènsko kooperativno preklapanje ~esto iritira mu{karce jer

naizgled preuzima njihove teme, mu{karci ~esto nerviraju ène
uzurpiranjem ili mijenjanjem teme. Primjer za ovo dobro je oslikan
u Ru`ni ste, tako|e, pripovijeci Lori Mur. Junakinja ove pri~e,
profesorka istorije po imenu Zoe, bila je na ultrazvu~nom
pregledu kako bi ustanovili {ta joj to buja u utrobi. Dok se vozi
ku}i nakon pregleda, gleda se u ogledalu i prisje}a {ale:
Pomislila je na {alu o tipu koji odlazi kod doktora i doktor
mu kaè: Pa, ào mi je {to moram da vam kaèm, imate
samo jo{ {est nedelja ìvota.
@elio bih da ~ujem i drugo mi{ljenje, kaè tip...
232
KO UPADA U RIJE^?
@eljeli biste drugo mi{ljenje? U redu, kaè doktor.

Ru`ni ste, tako|e. Dopao joj se vic. Mislila je da je
stra{no, stra{no smije{an.
Malo dalje u pri~i, na zabavi na Sve svete, Zoe razgovara sa
jednim nedavno razvedenim mu{karcem, po imenu Erl, na
sastanku koji joj je sestra udesila. On je pita: Koji ti se vic
najvi{e svi|a? Evo {ta se dalje de{ava:
Moj omiljeni vic je vjerovatno - dobro, evo. Ovaj tip
odlazi u ordinaciju kod doktora i-
Mislim da taj znam, upada u rije~ Erl, revnosno. On
èli da ga sam ispri~a. Tip ulazi u ordinaciju kod doktora, i
doktor kaè da ima da mu saop{ti jednu dobru i jednu lo{u
vijest - taj, je l tako?
Nisam ba{ sigurna, kaè Zoe. Mo`da je to druga~ija
verzija.
Dobro, kaè tip, Kaìte mi prvo lo{u vijest, a doktor
}e: U redu. Imate jo{ samo tri sedmice ìvota. Na to tip
vrisne: Tri sedmice ìvota! Doktore, pa {ta je onda dobra
vijest? A doktor kaè: Jeste li vidjeli onu sekretaricu iza
pulta? Napokon sam je kresnuo.
Zoe se namr{tila.
To nije taj koji si imala na umu?
Ne. Bilo je optu`be u njenom glasu. Moj je bio
druga~iji.
O, re~e Erl. Skrenu pogled ustranu, a onda je ponovo
pogleda.
Koju istoriju predaje{?
Kada prekine Zoe, ne radi Erl to da doprinese njenom vicu, ve}
da ga ispri~a sam. [to je jo{ gore, vic nije samo druga~iji, on je
uvredljiv. Kada je uvidio da nije bio ba{ kao njen, i ne pita je koji
233
KO UPADA U RIJE^?
je njen vic. Umjesto toga pokre}e jednu sasvim novu temu (Koju
istoriju predaje{?).
Ve}ina bi se sloìla da je Erlova upadica ugrozila Zoino
pravo govora, jer je ispalo da je Zoe zaustila da ispri~a vic i da joj
je pri tom uskra}eno pravo vic-majstora. Ali, Zoe se brzo
prepustila Erlovoj èlji da njoj ispri~a vic. îm je rekao: Jednu
dobru i jednu lo{u vijest, bilo je o~igledno da ima na umu razli~it
vic. Ali, umjesto negativnog odgovora na njegovo pitanje Taj, je
l tako? Zoe je rekla: Nisam sigurna. Mo`da je to neka druga
verzija, podràv{i tako njegovu èlju i saglasiv{i se tamo gdje
stvarne saglasnosti nije moglo biti. Neko ko shvata razgovor kao
takmi~enje preuzeo bi rije~ u ovom trenutku, ako ne i prije. Ali
Zoe je izgleda na njega gledala kao na igru u kojoj se od svakog
govornika o~ekuje da podrì rije~i onog drugog. Da su se malo
bolje poznavali, pa ovo kasnije raspravili, Erl bi je mo`da mogao
izazvati rije~ima: Za{to me nisi zaustavila kada si vidjela da
namjeravam da ispri~am druga~iji vic, ve} si me pustila da
nastavim, a onda si pobjesnila?
Drugi dio iste pri~e pokazuje da ove upadice ne uzrokuju
prekid, ve} skre}u tok razgovora odvla~e}i temu sa pravca
drugog govornika. Zoe je zabolio stomak, izvinjava se i i{~ezava
u toalet. Kada se vra}a, Erl je pita kako joj je i ona mu onda kaè
da je bila na pregledu. Umjesto da je upita o zdravlju, Erl joj
dodaje jelo koje je posluèno dok je bila u toaletu. Preko
zalogaja, ona kaè: Kakve sam sre}e, mora}u na operaciju ù~i.
Erl preska~e na drugu temu: Dakle, sestra ti se udaje? Kaì mi,
ali pravo, {ta misli{ o ljubavi. Zoe po~inje s odgovorom:
po~inje da pri~a pri~u, onda izgleda kao znak pomanjkanja

interesa za njenu pripovijest i neuvaàvanja njenog prava da
nastavi. [tavi{e, ovo nije usamljen slu~aj, ve} jedan od mnogih.
Zoine novosti o zdravlju Erl nije popratio nekim potpitanjem ili
ma kakvom podr{kom, nije joj ponudio savjet, a nije ni obznanio
ne{to sli~no o sebi. Umjesto toga, skrenuo je razgovor na jednu
drugu oblast - ljubav - za koju je vjerovatno osje}ao da je
prikladnija tema od operacije ù~ne kese za po~etak romanse. Iz
istog razloga, skidanje mrvice s brade mo`da je bila sjajna prilika
da joj dodirne lice i time prokr~i put. Doista, mnogi njegovi
gestovi izgleda da su poku{aji da se razgovor usmjeri u pravcu
flerta.
KO
VOZI ?
Ponuditi jelo, skinuti trun s lica moè imati prednost nad

razgovorom, ali ako se to uradi upravo u trenutku kada Zoe
Upadanje u rije~, zna~i, nema mnogo veze sa artikulisanjem

zvukova dok neko drugi govori, mada ima veze sa pitanjima
dominacije, kontrole i iskazivanjem interesovanja i brige. @ene i
mu{karci prekidaju jedni druge zbog razlike koja postoji u onome
{to oni nastoje da postignu razgovorom. Mu{karci, koji pristupaju
razgovoru kao takmi~enju, vjerovatno je da }e udvostru~iti
napore da ne podrè temu onog drugog, ve} da razgovor usmjere
u pravcu u kojem }e oni biti u sredi{tu pa`nje svojom pri~om,
vicem ili pokazanim znanjem. Ali, pri tome o~ekuju da njihovi
partneri u razgovoru pruè otpor. @ene, koje ustuknu pred ovim
naporima, ne ~ine to zato {to su slabe ili nesigurne u sebe, ili
popustljive, ve} zato {to imaju vrlo malo iskustva u odbijanju
poku{aja da se drugi domognu kormila razgovora. Skretanje
razgovora u druga~ijem pravcu one ne doìvljavaju kao potez u
igri, ve} kao kr{enje pravila igre.
Kad svale krivicu na vas zbog upadanja u rije~, a znate da
vam to nije bila namjera, jednako ste frustrirani kao i kada ste
234
235
E, pa, ovako. Re}i }u ti {ta ja mislim o ljubavi. Jedna

moja prijateljica-
Ima{ ne{to na bradi, kaè Erl i pruì ruku da to ukloni.
prekinuti usred rije~i. Ni{ta nije poraznije u jednom bliskom

odnosu nego optu`ba zbog lo{ih namjera kada sasvim dobro
znate da su vam namjere bile dobre, naro~ito kad ih upu}uje onaj
koga volite, ko bi trebalo da vas razumije, ako vas uop{te
razumije. @enski izlivi podr{ke mogu da razdraè mu{karce koji
bi se radije suo~ili sa verbalnim sparingovanjem. I jedan
nedovr{eni direkt u duhu sparingovanja moè postati nokaut, ako
protivnikove pesnice nisu postavljene na gard.
OSAM
Proklet da si ako to uradi{
orton, psiholog u timu jedne privatne klinike, ima

problema sa direktorkom klinike Robertom. Na
sastancima vije}a Roberta po obi~aju otvara raspravu na
odre|ene teme traè}i mi{ljenje svih ~lanova. Ona poziva na
raspravu za i protiv nekog predloga, ali nekako, kako se sastanak
privodi kraju, svi slo`no odlu~e - konsensusom - da urade ono
{to Roberta misli da je najbolje. @ene iz kolektiva su zadovoljne
Robertom kao direktorkom. Osje}aju da ona shvata {ta one èle i
njima se vi{e dopada odlu~ivanje putem konsensusa nego
naredbom. Ali Mortonu se ~ini da Roberta njima manipuli{e. Ako
236
PROKLET DA SI AKO TO URADI[
svakako treba da urade ono {to ona èli, za{to ih gnjavi da iznose
mi{ljenja? Volio bi da jednostavno ustanovi pravila po{to je
{efica.
Mortonov utisak da Roberta ne postupa kao {efica rezultat je
razlika u stilu. Ona postupa kao {ef kao {efica. Njoj se vi{e
dopada da upravlja konsensusom i ènama u njenom kolektivu se
to dopada. Ali njega frustrira njena indirektnost; on misli da bi
trebalo da se naredbodavno pona{a.
Razlike u stilu mogu tako|e da dijelom budu zaslu`ne za
utisak {to se neke ène sa visokim statusom ili autoritetom ne
pona{aju primjereno svom poloàju. Ali mo`da tu djeluje jo{
jedan faktor. Od pionirskog istraìvanja Matine Horner, mnogi
psiholozi su primijetili da se ène boje uspjeha. I ovdje
istraìvanje dje~ijih igara baca malo svjetla na to.
Uzmimo istraìvanje verbalne rutine Mardòri Harnes
Gudvin prema kojem su djevoj~ice i tinejdèrke iz njene studije
kritikovale jedna drugu iza le|a. Zna~ajno je, i tu`no
istovremeno, da se primjeri koje Gudvinova pominje zasnivaju na
uspjehu: djevojke su kritikovane zbog ljep{eg izgleda od ostalih
u grupi. Od dvije sva|e koje Gudvinova opisuje, grijeh jedne
djevojke je u tome {to je s trojke dobila ~istu peticu u dnevnik;
druga je navukla gnjev svojih vr{njaka zato {to je svaki dan nosila
noviju i skuplju odje}u od njih.
U mojoj studiji razgovora me|u drugaricama na video
trakama sli~nu su pritu`bu uputile djevoj~ice iz {estog razreda na
ra~un jedne druge djevoj~ice:
Ljep{i izgled predstavlja kr{enje djevoja~ke etike jednakosti.

Ljudi treba da isti~u me|usobnu povezanost i sli~nost.
U svjetlu ovih i mnogih drugih studija konkretnih razgovora
izme|u djevoj~ica, nije ~udo {to se one boje da ih vr{njaci ne
odbace ako su vrlo uspje{ne, a dje~aci to nisu. Dje~aci od malih
nogu u~e da mogu dobiti ono {to èle - vi{i status - iskazivanjem
nadmo}i. Djevoj~ice spoznaju da im pokazivanje nadmo}i ne}e
donijeti ono {to èle, a to je bliskost sa vr{njakinjama. Da bi ovo
postigle, one treba da izgledaju jednako, nikako bolje od svojih
drugarica.
Privid jednakosti ne zna~i stvarnu istovjetnost. Penelopi
Ekert, koja je provela nekoliko godina sa gimnazijalkama u
jednom gradu na Srednjem zapadu, obja{njava kako moè biti
sloèn sistem preru{enog statusa tih djevojaka. Na primjer,
popularne su one djevojke koje znaju kada treba prestati nositi
odje}u jedne sezone, a po~eti s odje}om za narednu - na primjer,
zimsku zamijeniti prolje}nom. Ako se manje popularne djevojke
pojave obu~ene u pamu~nu odje}u dok one glavne jo{ nose
vunenu, grdno su pogrije{ile i pokazale da su autsajderi. Ako se
prebace poslije onih glavnih koje su se pojavile u pamu~noj
odje}i, ozna~ene su kao sljedbenice, nedovoljno obavije{tene.
Cilj je obla~iti se jednoobrazno: ako se prebace istog dana kada i
one glavne, one postiù veli~anstvenu istovjetnost - i pokazuju
na jedan delikatan na~in da znaju {to je trend.
[ENON:
D@ULIJA:
[ENON:
D@ULIJA:
[ENON:
Ona mora da nosi Polo svaki dan.

Znam, i meni se dopada Polo, ali za Boga miloga!
Svaki dan!?
Ma stvarno!
Zamisli samo - koliko se ona pravi va`na.
238
N IKADA
SE NE HVALI ILI PRAVI VA@NA
Jedan drugi aspekt pritiska na djevoj~ice kako ne bi izgledale

bolje od svojih vr{njakinja jeste stroga zabrana hvalisanja.
Razlike izme|u polova u pogledu stava prema hvalisavosti uzrok
su mnogom uzajamnom ispravnom i pogre{nom prosu|ivanju
239
izme|u mu{karaca i èna - i ponekom ~udnom verbalnom

pona{anju izme|u èna.
Na primjer, jedna studentkinja po imenu Koni ispri~ala je
svojim prijateljicama da je savjetnica u gimnaziji poku{ala da je
nagovori da se ne upi{e na koled` na kojem sada studira.
Savjetnica je osjetila da bi Konina prijava mogla da ugrozi {anse
druge djevojke iz iste gimnazije, Silvije. Obja{njavaju}i mi{ljenje
savjetnice, Koni je rekla: Silvijine ocjene nisu bile - mislim - zvu~i nadmeno s moje strane, ali Silvijine ocjene nisu bile
dobre kao moje. Koni jedva da je mogla da skupi snage da
iskaè tu prostu ~injenicu o svojim ocjenama jer je to mirisalo na
hvalisavost.
Margaret i ârls su uspje{ni pravnici. Iako se sjajno slaù
kada su sami, povremeno se obru u sva|ama nakon ve~ere
provedene s novim poznanicima, naro~ito ljudima koji imaju
status i veze u poreskom pravu, ârlsovoj specijalnosti. Margaret
osje}a da se ârls hvali{e: obznanjuje svoju va`nost i navodi
priznanja koje je primio, slu~ajeve koje je dobio, va`ne ljude koje
poznaje (prema Margaretinom mi{ljenju, to je hvalisanje
poznanstvima). U àrkoj èlji da ostavi utisak, ukra{ava svoje
djelo i implicira poznanstvo sa ljudima koje je u stvari sreo
jednom ili dvaput. Margareta, pak, poku{ava da sakrije svoj
uspjeh. Ona namjerno izbjegava da stavi do znanja da zna va`ne
osobe ~ija imena iskrsavaju u razgovoru, i nikada ne aludira na
svoje mnogobrojne uspjehe.
ârls je jednako frustriran Margaretinim pona{anjem kao {to
je i ona njegovim. Ako ona ne stavlja do znanja svoju va`nost, on
}e. To je jo{ vi{e nervira. Njegovo hvalisanje njenim uspjesima
ona smatra jednako neu~tivim kao da to sama radi i sve su
alternative koje uspijeva da smisli jednako neugodne: moè da
prenebregne ili prekine ârlsova nastojanja da govori u njeno
ime, {to njemu izgleda grubo i kosi se sa njenim osje}anjem
obaveze da ga podràva; moè da mu dozvoli da govori u njeno
ime, {to nju prikazuje kao dijete koje ne umije da govori u svoje
240
ime; a moè i da u~estvuje, pa da govori na na~in na koji ne

èli - hvalisavo.
Margareti se ~ini da je ljudi ne}e voljeti ako se hvali; ona bi
bila rada da ljudi saznaju od drugih koliko je uspje{na i uz to joj
se ~ini da }e s odobravanjem gledati na njenu skromnost kad
saznaju. Jednako se boji da se ljudima ne}e dopasti ârls ako se
razme}e i sve je ovo uznemirava, jer ârlsu je privrèna, pa {to
god da ljudi pomisle o njemu, odrazi}e se na nju. ârlsu se, s
druge strane, ~ini da ga ljudi ne}e uvaàvati ukoliko im ne stavi
do znanja u kojoj mjeri zasluùje po{tovanje. Tako|e mu se ~ini
da }e Margaret po{tovati vi{e ukoliko saznaju koliko je ona dobar
advokat, ne samo njegova èna.
Margaret i ârls prosu|uju me|usobne razgovorne stilove
kroz osobenosti li~nosti - i oboje stilu pripisuju moralne
vrijednosti. Margaret je mi{ljenja da je dobra osoba skromna i
nenametljiva. ârls misli da je isticanje li~nog postignu}a
obaveza, a nikako prepreka i Margaretinu (prema njegovom
mi{ljenju, la`nu) skromnost smatra glupavim, poraznim dokazom
li~ne nesigurnosti. Oboje misle da se od njih o~ekuje da budu
dobre osobe, ali njihove definicije dobrih ljudi variraju zbog
razli~itih o~ekivanja postavljenih pred djevoj~ice i dje~ake.
@ensko ustezanje prema hvalisanju u odre|enim situacijama
oslikava se u dva neobi~no sli~na primjera koja sam susrela u
sasvim razli~itim kontekstima. Film Prizori iz bra~nog ìvota
Ingmara Bergmana po~inje scenom intervjua jednog bra~nog
para za ~asopis koji vodi èna po imenu gospo|a Palm. Marijen i
Dòn reaguju vrlo razli~ito na pitanje koje postavlja gospo|a
Palm: Kako biste sebe opisali u nekoliko rije~i? Evo {ta Dòn
kaè:
Mo`da bih zvu~ao uobraèno kad bih sebe opisao kao
izuzetno pametnog, uspje{nog, mladolikog, uravnoteènog i
seksi. ôvjeka sa svije{}u o svijetu oko sebe, odnjegovanog
ukusa, na~itanog, omiljenog, ~ovjeka koji lako komunicira.
241
êkajte, {ta bih jo{ mogao da smislim... druèljubiv.

Druèljubivog na jedan fini na~in, ~ak i sa ljudima goreg
materijalnog statusa. Volim sport. Porodi~ni sam ~ovjek.
Dobar sin. Nemam dugova i pla}am porez. Po{tujem vladu
{to god da radi i volim na{u kraljevsku porodicu. Napustio
sam dràvnu crkvu. Je li ovo dovoljno ili vam treba jo{
pojedinosti? Sjajan sam ljubavnik. Je l tako, Marijen?
Evo {ta Marijen odgovara:
Pa, {ta da kaèm... udata sam za Dòna i imam dvije k}erke.
âk ni na navaljivanje, Marijen ne daje vi{e informacija:
MARIJEN:
G-\A PALM:
MARIJEN:
D@ON:
MARIJEN:
D@ON:
MARIJEN:
D@ON:
MARIJEN:
D@ON:
To je sve {to trenutno mogu da smislim.

Mora da ima jo{ ne{to...
Mislim da je Dòn dosta fin.
Ba{ ljubazno od tebe.
Udata sam ve} deset godina.
Upravo sam obnovio ugovor.
Sumnjam da imam tako prirodno uvaàvanje za
sopstvenu vrijednost kao Dòn. Ali, pravo da vam
kaèm, zadovoljna sam svojim ìvotom. Dobar je
to ìvot, ako shvatate {ta ho}u da kaèm. Pa {ta
bih jo{ mogla da kaèm... O, Boè, kako je ovo
te{ko!
Dobro je gra|ena.
Ti zbija{ {ale. Ja poku{avam da ovo shvatim
ozbiljno. Imam dvije k}erke, Karin i Evu.
To si ve} rekla.
Podsjetila sam se na ovaj filmski razgovor kada sam pro~itala

sljede}i stvarni dijalog u Promijenjenim glasom Karol Giligan. U
dijelu istraìvanja na polju dje~jeg moralnog razvoja, Giligan je
242
intervjuisala dvoje jedanaestogodi{nje djece Ejmi i Dèjka.

Izme|u ostalih, postavila im je sljede}e pitanje: Kako biste sebi
opisali sebe? ûla sam snaàn odjek Dònovih i Marijeninih
rije~i u Dèjkovim i Ejminim odgovorima. Evo prvo Dèjkovog
odgovora:
Savr{en sam. To je moja uobraèna strana. [ta èlite - da
opi{em sebe onako kako ja izaberem? (Novinar: Kad bi
trebalo da opi{e{ osobu za koju zna{ da si ti, onako da se
prepozna{, {ta bi rekao?) Po~eo bih sa svojih jedanaest
godina. Dèjk [prezime]. Dodao bih da ìvim u [grad] jer je
tu dobar dio mene, i to da mi je otac ljekar, jer mislim da
sam zbog toga malo druga~iji, i da ne vjerujem u zlo~in,
izuzev kada se prezivate Hajnc [u vezi sa prethodnim
pitanjem koje mu je postavljeno]; da mislim da je {kola
dosadna, jer mislim da ipak mijenja karakter. Nekako, ne
znam kako da sebe opi{em jer svoju li~nost ne poznajem.
(Kada bi trebalo da sebe opi{e{ onako kako bi se stvarno
opisao, {ta bi rekao?) Volim masne viceve. Ne volim ba{ da
zapnem na posao, ali sve {to se u {koli zada mogu da
uradim. Svaki, ba{ svaki, problem u {koli u stanju sam da
rije{im izuzev onih za koje se traì znanje, ali kad malo
prelistam knjige, i to sam u stanju da uradim, ali ne volim
nekada da gubim vrijeme na lake doma}e zadatke. Da,
oboàvam sport. Mislim, mada mnogi tako ne misle... da
ima nade za svijet... Volim mnoge ljude koje znam, imam
lagodan ìvot, dobar koliko i mnogi oko mene, i visok sam
za svoje godine.
Ovo je odgovor koji je dala djevoj~ica Ejmi:
Mislite moj karakter? ([ta ti misli{?) Pa, ne znam. Opisala
bih sebe kao, ma kako to mislite? (Kad bi trebalo da opi{e{
osobu, a zna{ da si to ti onako kako sebe poznaje{, {ta bi
243
rekla?) Dobro, rekla bih da sam neko ko voli da ide u {kolu

i da u~i, i time bih voljela da se bavim u ìvotu. Voljela bih
da postanem nekakav nau~nik i tako to, volim da radim i da
pomaèm ljudima. Eto, mislim da sam to ja ili bar osoba
kakva bih htjela da postanem. Tako vjerovatno opisujem
sebe. Voljela bih da uradim ne{to da pomognem drugim
ljudima. (êmu to?) Pa, zato {to mislim da u svijetu ima
mnogo problema i mislim da bi svako trebalo da nekako
poku{a da pomogne drugima, a ja biram nauku.
Ono {to je u odgovorima ove djece na istovjetna pitanja na mene

ostavilo dubok utisak bilo je, prvo, koliko je Dèjkov odgovor
duì (~ini mi se da elipsa iza rije~i nada ukazuje da je
izostavljena jo{ po koja rije~) i kako je razmetljivo sve to bilo za
razliku od Ejminih rije~i koje nisu bile ni malo hvalisave. Dèjk
kaè da je savr{en, otac mu je doktor, moè da rije{i svaki
mogu}i problem u {koli, iako mu je {kola dosadna, vodi najbolji
ìvot od svih oko sebe i pride je visok. Mogu}e je njegov
komentar ponekad ne volim da tra}im vrijeme na lake doma}e
zadatke shvatiti kao apologetiku za ne ba{ najbolje postignu}e u
{koli. Nasuprot njemu, Ejmi kaè da voli {kolu i nastavu, ali ne
kaè kakav je |ak, i da èli da ljudima pomaè kroz nauku.
I Dòn iz Bergmanovog scenarija i Dèjk iz Giliganinog
intervjua svjesni su da zvu~e uobraèno i s tim se {ale. I
stvarno, ~itav Dònov odgovor zvu~i {aljivo, kao i njegovi
komentari koji provijavaju kroz Marijenine odgovore. Ali Dòn i
Dèjk, svejedno, kaù ~ime se bave. Iako Ejmi ima da kaè malo
vi{e nego Marijen, nije to Bog zna {to. I jedna i druga se vi{e
ponavljaju nego li stvarno na pitanja odgovaraju na na~in koji bi
zvu~ao kao nadmenost. Marijen ne pominje da je pravnik. Ejmi
kaè da planira da postane nau~nik, ali nagla{ava da }e njen cilj
biti pomo} drugima, nikako zgrtanje novca, slava ili status.
@enino osje}anje da ne treba da se razme}e poti~e od
eksplicitne poduke kao i od pritiska vr{njaka u {koli. Takav
model vaspitanja opisan je u biltenu maturanata jedne od

najpresti`nijih gimnazija u zemlji. U ovom biltenu jedna èna je
napisala epitaf sestri koja je bila najbolji student u razredu i koja je
nedavno umrla. Njena sestra, sjajna èna, imala je srednje uspje{nu
karijeru koja nije odraàvala njenu izuzetnu sposobnost. Autorka
ovih redova kaè da je njena sestra previ{e k srcu uzimala stalne
maj~ine savjete: ne isti~i se; ne pravi se va`na; daj sve od sebe.
Ovi primjeri pokazuju da se od èna o~ekuje da se ne hvale i
ne razme}u u relativno javnim situacijama, ali bilo bi pogre{no da
se pod tim misli da se ène ne hvale uop{te. Vra}am se paru koji
sam nazvala Maragaret i ârls za primjer konteksta u kome se
ona hvalila, a on osjetio da sam to ne bi uradio. U ranije opisanoj
situaciji, Margaret se ~inilo da ârls ne bi trebalo da se pravi
vaàn pred novim poznanicima. Jednom drugom prilikom
ârlsu se, pak, u~inilo da se Margaret nedoli~no hvali. Kada se
poàlila bliskim prijateljima da nije unaprije|ena u partnera, kao
{to su to mu{karci u njenoj firmi koji su sklopili manji broj
poslova i imali znatno manje poslovnog u~inka, Margaret je
nabrojala svoje prethodne uspjehe. ârls joj je kasnije rekao da to
nije bilo uvi|avno jer je jedan od prisutnih prijatelja bio mladi
pravnik koji nije napredovao ba{ brzo. Prema ârlsovom
mi{ljenju, informacije s ciljem isticanja sopstvene va`nosti treba
da se u javnosti iskoriste da bi se zadobio status, primjereno
doziran prilikom prvog susreta s ljudima koji imaju, ili tvrde da
imaju, vi{i status. Ali, za Margaret pri~a o sopstvenoj veli~ini
treba da se upotrijebi samo u privatne svrhe, doli~no iskazana u
prisnom razgovoru - u pri~i s ljudima koje poznaje i kojima
vjeruje, koji je ne}e osu|ivati zbog gordosti. Kada se na{la s
prijateljima, zaboravila je na relativni status - aspekt odnosa koji
ârls nikada ne zaboravlja.
Razli~iti pogledi na status i vezu mogu dodatno da rade
protiv èna. @ene nerado izlaù svoja postignu}a javnosti s ciljem
da steknu naklonost, ali, posmatrano kroz prizmu statusa, one se
sistematski potcjenjuju i vlada mi{ljenje da se same
244
245
omalovaàvaju i da su nesigurne. Izazov je preporu~iti ènama da

nau~e da iznose svoja postignu}a u javnosti i da dobiju zasluèno
po{tovanje. Naàlost, me|utim, o ènama se sudi kroz ènsko
pona{anje.
Ovo je bilo o~igledno, na primjer, na sastanku fakultetskog
vije}a koje je na dnevnom redu imalo izbore u zvanja na kojem je
uspjeh jedne profesorke ovako opisan: izuzetno je mnogo
objavljivala i veoma je poznata u svojoj oblasti. Jedan je
mu{karac to popratio sa: Dobro to nosi. Drugim rije~ima,
dobila je pohvalu zato {to se ne pona{a u skladu sa svojim
uspjehom. Implikacija je sljede}a: da se pona{ala u skladu sa
svojim uspjehom, ne bi je pohvalili - a vjerovatno ni voljeli.
Mnogi su dokazi da se o mu{karcima i ènama razli~ito sudi iako

govore na isti na~in. Ova te`nja priziva nevolju u diskusijama o
ènama, mu{karcima i mo}i. Ako jednu jezi~ku strategiju koristi
èna, ona se doìvljava kao bespomo}na; ako je, pak, upotrijebe
mu{karci, onda ona iskazuje mo}. Oznaka ènski na~in
izraàvanja za jezik nemo}i ~esto odraàva mu{ku optiku na
ènsko pona{anje.
Upravo zbog ~injenice da se ne bore gr~evito da budu
nadmo}ne, ène su ~esto svrstavane kao nemo}ne. Svaka
situacija zgodna je za pogre{nu interpretaciju jer se status i veza
iskazuju istim sredstvima. Ova dvosmislenost obja{njava mnoge
pogre{ne tvrdnje kako od strane stru~njaka, tako i od
nestru~njaka, prema kojima se na~in na koji ène govore, ukoliko
se njeguje duh dobrih odnosa s ljudima, etiketira kao odsustvo
mo}i. Nigdje ta inherentna dvosmislenost nije o~iglednija nego u
jednom kratkom komentaru u novinskom ~lanku u kojem je
intervjuisan par, oboje psiholozi. Novinar ih je pitao za zna~enje
biti vrlo u~tiv. Tih dvoje stru~njaka odgovorilo je istovremeno,

daju}i razli~ite odgovore. Mu{karac je rekao: Pokornost. @ena
je rekla: Osjetljivost. Oboje stru~njaka je bilo u pravu, ali je
svako opisivalo poglede onog drugog pola.
Stru~njaci i nestru~njaci, bez razlike, skloni su da u svemu
{to ène rade vide dokaz o nemo}i. Isti novinski ~lanak citira
jednog drugog psihologa kako kaè: Mu{karac moè da zamoli
ènu: Ho}e{ li, molim te, oti}i do prodavnice? gdje bi èna
mogla da odgovori: Boè, ba{ mi trebaju neke stvar~ice iz
radnje, ali sam stra{no umorna. @enin stil se naziva
prikriveni, termin koji opisuje negativne kvalifikacije kao {to
su pritajeni i potuljeni. Ponu|eni razlog jeste mo}: èna ne
osje}a da ima mo} da zamoli direktno.
Provjereno, u na{em dru{tvu ène imaju niì status nego
mu{karci. Ali to nije nu`no razlog zbog kojeg vi{e vole da
zahtjeve ne izraàvaju direktno. Obja{njenje za èninu
indirektnost mogla bi prosto da bude potreba za uspostavljanjem
veze. Ukoliko je postignuti uspjeh rezultat va{eg zahtjeva,
nagra|eni ste statusom: vi ste onaj nadre|eni koji drugima kaè
{ta da rade. Ali, ako je bilo po va{oj volji zato {to se desilo da i
drugi èle to isto, ili zato {to su to od srca ponudili, nagrada je u
vidu veze. Vi niste ni u poziciji nadre|enog ni u poziciji
pot~injenog, ve} u sre}noj zajednici s ostalima ~ije su èlje iste
kao i va{e. [tavi{e, ukoliko indirektnost shvate obje strane, tada
nema ni{ta prikriveno u vezi s tim: jasno je da je po srijedi
zahtjev. Nazvati indirektnu komunikaciju prikrivenom odraàva
stav nekoga kome direktni stil izgleda prirodan i logi~an - pogled uobi~ajeniji kod mu{karaca.
Indirektnost sama po sebi ne odraàva nemo}. Lako je
zamisliti situacije gdje je indirektnost prerogativ onih na vlasti.
Na primjer, dobrostoje}i bra~ni par koji zna da }e mu sluge
izvr{iti zapovijesti ne mora izdavati direktna nare|enja, ve}
jednostavno iskazati svoje èlje - gazdarica ku}e kaè: Malo je
prohladno ovdje, i posluga }e da pove}a temperaturu. Gazda
246
247
N JEGOVA
U^TIVOST JE NJENA NEMO]
ku}e kaè: Vrijeme je za ve~eru, a posluga se postara da ve~era

bude posluèna. Mo`da je krajnja indirektnost da se neko navede
na radnju, a da se pri tom ni{ta ne kaè: doma}ica pozvoni, a
sluàvka donosi sljede}e jelo; ili, roditelj ulazi u sobu gdje su
djeca ludovala i stoji s rukama na bokovima, i djeca smjesta
prestaju.
îtave kulture po~ivaju na razra|enom sistemu indirektnosti.
Na primjer, u jednom manjem istraìva~kom projektu otkrila sam
da ve}ina Grka ènino pitanje: Da li bi èlio da ide{ na zabavu?
razumije kao natuknicu da bi ona èljela da ide. Osje}aju da to ne
bi ni pominjala da ne èli da ide. [tavi{e, osjetili su, ne bi
direktno ni izrazila svoju èlju jer bi zvu~ala kao zahtjev.
Indirektnost je bila primjereno sredstvo kojim je izrazila svoju
èlju.
Japanska kultura razvila je indirektnost do nivoa umjetnosti.
Na primjer, japanski antropolog Harumi Befu obja{njava tananu
razmjenu indirektnosti koju zahtijeva prosti poziv na ru~ak. Kada
ga je prijatelj pozvao, Befu je prvo morao da odredi da li to doista
doslovno zna~i poziv ili je pro forma, onako kako Amerikanci
umiju da kaù: Mora}emo se negdje dogovoriti za ve~eru, ali
ne o~ekuju da se pojavite na vratima. Po{to je shvatio da se radi
o doslovnom zna~enju i po{to je prihvatio, pitali su ga {to bi volio
da jede. Prema obi~aju, rekao je da ne mari, {to se na|e, ali je
njegov prijatelj, tako|e u skladu s obi~ajem, zahtijevao da se
izjasni. Doma}in i gost su ponovili ovaj ritual koliko je red dok
Befu nije skontao da je u~tivo da odgovori na pitanje - u~tivo
rekav{i da bi ~aj i pirina~ bili sasvim u redu. Kada je do{ao na
ru~ak, stvarno je bio posluèn ~aj uz pirina~ - kao poslednje jelo
obilnog obroka. Befu nije bio iznena|en gozbom jer je znao da to
zahtijeva protokol. Da su ga posluìli onim {to je traìo, bio bi
uvrije|en. Ali protokol je tako|e nalagao da pravi veliku pompu
od svog iznena|enja.
Ova pri~a o uzajamnoj indirektnosti na primjeru poziva za
ru~ak moè se Amerikancima ~initi kao pretjerivanje. Ali, daleko
vi{e kultura u svijetu koristi razra|ene sisteme indirektnosti nego

{to cijeni direktnost. Jedino moderna zapadna dru{tva daju
prednost direktnoj komunikaciji, pa je ~ak i mi vi{e uvaàvamo
nego {to je upra`njavamo.
Dokazi iz drugih kultura tako|e potkrepljuju stav da
indirektnost sama po sebi ne zna~i niì status. Antropologinja
Elinor Kinan, na primjer, ustanovila je da su u jednom selu na
Madagaskaru, u kojem se govori malagasi jezik, upravo ène
direktne, a mu{karci indirektni. I mje{tani doìvljavaju mu{ki
indirektan na~in govora, uz kori{}enje metafora i poslovica, kao
bolji na~in. Za njih su indirektnost, kao i onaj ko je koristi, vi{eg
statusa. Oni smatraju da je ènski direktni stil nezgrapan i grub,
da uniàva ljepotu tananosti mu{kog jezika. Da li su ène ili
mu{karci direktni ili indirektni, razli~ito je; ono {to je
nepromjenljivo jeste ~injenica da se ènski stil negativno
ocjenjuje - doìvljava se kao stil nièg statusa od mu{kog.
248
249
D RUGAÎJE
JE AKO GOVORI MU[KARAC
Istraìvanje iz na{e sopstvene kulture snabdijeva nas primjerima

istog pona{anja koje se razli~ito tuma~i u zavisnosti od toga da li
poti~e od mu{karaca ili èna. Uzmite, na primjer, slu~aj upitne
fraze - iskaza sa pitanjem na kraju, kao u Lijep dan, zar ne?
Lingvistkinja Robin Lejkof je prva ukazala na to da mnoge ène
u~estalije koriste upitne fraze nego mu{karci. Iako su studije koje
su provjeravale zapaànja do kojih je do{la Lejkofova pokazale
pomalo {arolike rezultate, ve}ina ih podràva. Dèklin Saks, koja
je posmatrala jezik djece uzrasta od dvije do pet godina,
primijetila je da su djevoj~ice koristile dvostruko vi{e upitnih
fraza nego dje~aci. Istraìvanje je tako|e pokazalo da ljudi
o~ekuju od èna da koriste upitnu frazu. Psiholozi Dejvid i Robert
Sigler sproveli su eksperiment u kojem su od odraslih osoba
traìli da pogode pol govornika. Dakako, stereotip je drào vodu:
osobe su poga|ale da kad se koriste upitne fraze, govori èna, a

kada se ne koriste, govori mu{karac. Stereotip moè, u stvari,
imati ve}u snagu od stvarnosti: u jednom drugom eksperimentu,
psiholozi Nora Njukum i Dajen Arnkof prikazali su
komunikaciju u kojoj su ène i mu{karci koristili jednak broj
upitnih fraza i ustanovili da su ispitanici mislili da su ih ène
koristile ~e{}e.
Najvi{e, ipak, zbunjuje to {to se o mu{karcima i ènama sudi
razli~ito ~ak i kad govore istovjetno. Istraìva~ na polju
komunikacije Patri{a Hejz Bredli ustanovila je da o ènama koje
koriste upitne fraze i negativne uzvike ispitanici sude kao o manje
inteligentnim i manje obrazovanim nego o mu{karcima koji su ih
tako|e koristili. Kada ène nisu obrazlagale svoje tvrdnje,
smatrane su manje pametnim i manje obrazovanim, ali mu{karci,
koji su iznosili tvrdnje bez obrazloènja, nisu. Drugim rije~ima,
razgovorni stil koji asocira na ène uzrokuje da se o ènama
negativno sudi, ali isti razgovorni stil nema takvog u~inka na
mu{karce. Dakle, razgovorni stilovi ne uti~u mnogo na stavove
koji ljudi zauzimaju prema ènama i mu{karcima.
Mnoge druge studije imaju sli~ne rezultate. Psiholozi Dòn i
Sandra Kondri zahtijevali su od ispitanika da objasne za{to dijete
pla~e. Ako im je re~eno da je beba dje~ak, ispitanici su mislili da
je ljut, ako im je re~eno da je djevoj~ica, pomislili su da je
upla{ena. En Meki i Lorel Ri~ardson, zajedno sa Dùdit Kuk,
otkrile su da je, u ocjeni koju su studenti dali o profesorima,
opse`na diskusija u u~ionici bila znak nesposobnosti - ali samo
kada je profesor èna.
pri~aju vi{e nego ène, ènsko }utanje se navodi kao dokaz da

one nemaju mo}. U isto vrijeme, druge studije tvrde da je mu{ko
pribjegavanje }utanju i odbijanje da govore dokaz njihove mo}i.
Tema koja se stalno provla~i kroz klasi~nu studiju Mire
Komarovski Radni~ki brak jeste da su mnoge intervjuisane
supruge rekle da govore vi{e nego njihovi muèvi (Njemu se
sveè jezik, rekla je jedna èna za svog muà; Moj mu` ima
divnu naviku da ne govori, rekla je druga). Ve}ina tih èna
èljela je da razgovara i navede svoje muève na razgovor o
problemima. Za razliku od njih, veliki broj muèva se povla~io
pred problemima (Kada meni nije dobro, ja se izgubim i ne
prebacujem teret na njih), emocionalnim stresom ili èninim
zahtjevima. Pa ipak, dominantna uloga ovih muèva u
njihovim brakovima ne dolazi u pitanje. ]utljivost sama po sebi
moè biti instrument sile. Komarovski citira jednu majku koja
kaè za svog muà: On ne govori mnogo, ali misli to {to kaè i
djeca ga uzimaju ozbiljno.
Dèk Satel vjeruje da mu{karci koriste }utnju da iskaù mo}
nad ènom i to ilustruje sljede}om scenom iz romana Strah od
letenja Erike Jong*. Prva govori Izadora, potom njen mu` Benet.
] UTANJE
JE ZLATO
ILI OLOVO
Samo istraìvanje postalo je `rtva ovih dvostrukih standarda. U

studijama koje tvrde da mu{karci demonstriraju silu time {to
250
Za{to uvek mora{ to da mi radi{? Ti u~ini{ da se

ose}am tako usamljenom.
Sama si za to kriva.
Na {ta misli{ kad kaè{ da sam kriva? No}as sam èlela
da budem sre}na. Badnje ve~e je. Za{to se ljuti{ na mene?
[ta sam u~inila?
Ti{ina.
[ta sam u~inila?
*
Prevod je uzet iz Strah od letenja, Erika Jong, BIGZ, drugo izdanje,

1985, str.156-158.
251
On je pogleda tako kao da mu je, time {to kaè da ne zna

{ta je u~inila, nanela jo{ jednu uvredu.
Slu{aj, hajdemo sad na spavanje. Hajde jednostavno
sve da zaboravimo.
[ta da zaboravimo?
On ni{ta ne odgovara.
Da zaboravimo ~injenicu da si ljut na mene? Da
zaboravimo ~injenicu da me ka`njava{ ni za {ta? Da
zaboravimo ~injenicu da sam usamljena i da mi je hladno, da
je Badnje ve~e i da si mi ga ti opet pokvario? Je li to ono {to
ti èli{ da zaboravim?
Ne}u o tome da raspravljam.
O ~emu? [ta je to o ~emu ne èli{ da raspravlja{?
Zaveì! Ne}u da mi se dere{ u hotelu.
Boli mene to {to ne}e{ da se derem. Ho}u da se sa
mnom lepo postupa. @elela bih da mi u~ini{ bar tu ljubaznost
i kaè{ za{to si tako raspoloèn pa si sav nikakav. I nemoj
tako da bulji{ u mene...
Kako te ja to gledam?
Kao da je to {to ne mogu da ~itam misli moj najve}i
greh. Ja ne mogu da ti ~itam misli. Ja ne znam za{to si besan.
Ja ne mogu intuicijom da poga|am svaku tvoju èlju. Ako je
to ono {to èli{ da ti tvoja èna pruà, od mene tako ne{to
ne}e{ imati.
Svakako da to ne o~ekujem.
U ~emu je onda stvar? Molim te, reci mi.
Ne bi trebalo da ti odgovorim.
Pobogu! Ne}e{, valjda, da kaè{ da se od mene o~ekuje
da imam telepatske sposobnosti, da mogu da ~itam misli? Je
li to vrsta maj~inske brige kakva je tebi potrebna?
Kad bi ti mogla makar trun~icu da me razume{...
Ali ja mogu. Boè moj, pa ti mi jednostavno ne pruà{
priliku za to.
Ti se isklju~i{. Jednostavno me ne slu{a{.
252
To je ne{to {to je bilo u filmu, zar ne?

[ta u filmu?
Opet kviz. Zar mora{ da me ispituje{ kao da sam neki
kriminalac. Mora{ li da me unakrsno ispituje{?...To je ona
scena pogreba...Onaj mali de~ak gleda svoju mrtvu majku.
Ne{to te je tu pogodilo. Tada te je uhvatila depresija.
Ti{ina.
Dakle, je li tako bilo?
Oh, hajde. Benete, ose}am da }e{ da me razbesni{.
Molim te, reci mi. Molim te.
(On izbacuje re~i jednu po jednu, kao male poklone.
Kao tvrda, mala govna.) [ta je bilo to u toj sceni {to me je
pogodilo?
Nemoj ti mene da ispituje{. Reci mi! (Ona ga zagrli.
On joj se otme. Ona padne na pod, drè}i se za nogavicu
njegove pidàme. Prizor manje li~i na scenu zagrljaja i vi{e
podse}a na scenu spasavanja, ona se davi, a on joj neodlu~no
dozvoljava da se uhvati za njegovu nogu kao jedini oslonac.)
Ustani!
(Pla~u}i). Ne}u dok mi ne kaè{.
(On istrgne nogu iz njenog stiska.) Ja idem u krevet.
Ova bolna scena izgleda da potkrepljuje Satelovu tvrdnju da
Benet koristi }utanje kao oru`je protiv svoje ène. Svako naredno
odbijanje da joj kaè {to ga mu~i poput udarca je koji je sabija sve
niè i niè - sve dok se doslovno ne na|e na podu. Ali, da li bi se
na{a interpretacija promijenila ako bismo promijenili redosljed
polova u ovoj sceni?
Sa obrnutim poretkom polova, scena izgleda nemogu}a.
Te{ko je zamisliti mu{karca kako moli ènu da mu kaè {to joj je.
Ono {to mi je palo na pamet kada sam poku{ala da promijenim
uloge polova bila je scena u kojoj se mu{karac povla~i i tako tupi
njenu o{tricu }utanja. Ono {to ~ini Benetovu {utnju tako uàsnom
jeste Izadorino insistiranje da ga navede da sa njom razgovara.
253
Upravo interakcija ova dva stila - njegovo povla~enje i njeno

insistiranje da joj kaè gdje je pogrije{ila - pogubna je po oboje.
Kad bi Benet dijelio Isadorino uvjerenje da o problemima treba
razgovarati, ili da je i ona traìla pribjeì{te u povla~enju kada se
jave problemi, ne bi se na{li u toj poraàvaju}oj sceni.
I ZVINI ,
NE IZVINJAVAM SE
Mnogo je smisaonih i, u me|usobnoj komunikaciji djelotvornih

na~ina koje ène koriste u razgovoru, ali koji su izgleda
nedjelotvorni i samooptuùju}i u razgovoru s mu{karcima. Jedan
takav obrazac jeste prividno ènino stalno izvinjavanje. Onog
koji se izvinjava izvinjenje stavlja u niì poloàj. Ovo moè
izgledati sasvim o~igledno. Ali, sljede}i primjer pokazuje da
jedno nedvosmisleno izvinjenje nije u tom duhu usmjereno.
Profesorka je imala problema sa u~enikom za kojeg su svi
znali da je nepopravljiv. Na kraju ga je poslala direktoru. Nakon
toga direktor je do{ao kod nje u zbornicu i rekao da su u~enika
isklju~ili iz {kole. Profesorka je uzvratila: @ao mi je, a direktor
ju je razuvjeravao: Nije to va{a gre{ka. Na to direktorovo
razuvjeravanje profesorka se lecnula jer joj nije palo na pamet da
bi isklju~enje tog |aka iz {kole mogla biti njena gre{ka dok on to
nije izgovorio. Njeno ào mi je nije zna~ilo izvinjavam se;
ono je zna~ilo ào mi je {to to ~ujem. @ao mi je trebalo je da
uspostavi vezu sa direktorovim podtekstom: Znam da se zbog
ovog ne osje}ate dobro; ne osje}am se ni ja. Ona je doìvljavala
sebe povezanu s njim sli~nim osje}anjima. Time {to je njene
rije~i o zajedni~kom osje}anju protuma~io kao izvinjenje,
direktor je uveo pojam o mogu}nosti njene gre{ke i svrstao sebe
u nadre|ene, onoga koji je u situaciji da je iskupi od krivice.
Nastavak ove pri~e ukazuje na to da razli~ita gledi{ta poput
ovih mogu biti povezana sa polom. Kada je profesorka ispri~ala
254
o ovom doga|aju k}erki, ona se sloìla da je direktorova reakcija

bila ~udna. Ali, kada je isto ispri~ala muù i sinu, oni su joj
predbacili {to se izvinjavala kada to nije bila njena gre{ka. I oni
su ào mi je razumjeli kao izvinjenje.
Ima nekoliko zakonitosti koje ène navode na pretjerano
izvinjavanje. Jedno je sigurno, ène su sklonije izvinjavanju jer
instinktivno ne zaziru od rizika koji dolazi od pot~injenog
poloàja. Ovo ne zna~i da one u tome uìvaju, to jednostavno
zna~i da je manje vjerovatno da se automatski uklju~i uzbuna u
njihovim glavama. Ima jo{ jedna okolnost koja navodi ène da se
izvinjavaju i kada nemaju takvu namjeru. U~estalo ènino ào
mi je tada je izraz sau~estvovanja i brige, a ne izvinjenja.
Zabuna proizilazi iz dvostrukog zna~enja rije~i ào. Ovo
dvostruko zna~enje oslikava se u sljede}oj anegdoti. Jedna
dvanaestogodi{nja djevoj~ica koja ìvi u Sjedinjenim Dràvama
pisala je pismo sau~e{}a baki u Japanu povodom smrti svog
djeda. Djevoj~ica je pisala na japanskom, ali bila je vi{e sro|ena
sa engleskim. Po~ela je sasvim primjereno: @ao mi je {to je djed
umro. A onda je zastala i pogledala {to je napisala. Ovo ne
zvu~i kako treba, rekla je majci. Ja ga nisam ubila. Zato {to je
pisala na jeziku koji joj nije bio blizak, ova djevoj~ica je shvatila
da jedan izraz koji ve}ina ljudi mahinalno koristi ima druga~ije
zna~enje kada se protuma~i doslovno. @ao mi je, upotrijebljeno
figurativno da izrazi sau~e{}e, moglo bi da se shvati doslovno u
zna~enju izvinjavam se.
Razlika izme|u ritualne i doslovne upotrebe jezika tako|e je
po srijedi u sljede}em primjeru. Poslovna èna po imenu Beverli
doputovala je ku}i iz drugog grada i na{la poruku od {efa odsjeka
na telefonskoj sekretarici. Poruka je glasila da je prona{ao
ogroman broj gre{aka u jednom izvje{taju koji je napisala njena
asistentkinja. Saop{tio joj je da je ukazao na gre{ke, vratio
izvje{taj asistentkinji i produìo rok predaje dok ne ispravi
gre{ke. Beverli je bila iznena|ena, po{to je izvje{taj pro~itala i
odobrila prije odlaska na odmor, ali je rekla: Izvini - i
255
uvrijedila se kada je rekao: Ne krivim nikog. Izgleda da je ovo

impliciralo da je okrivljivao nju, po{to je to prvi pomenuo.
uspostavlja ravnoteù. Mada joj je odmah bilo neugodno, Beverli

nije shvatila, sve dok nije izi{la iz kancelarije dobro raspoloèna
i usta razvu~enih u osmijeh, da je {ef odsjeka grubo prihvatio
njeno izvinjenje, ali nije uzvratio svojim.
Mo`da je ènsko i mu{ko razli~ito poimanje statusa bilo
uzrok Beverlinog problema na jedan su{tinski na~in, tako|e. Bila
je u sasvim prijateljskim odnosima sa {efom svog odsjekla; ona
ga je voljela; o njemu je razmi{ljala kao o prijatelju. Za nju, kao
i za ve}inu èna, prijateljstvo sa nekim zna~i zanemarivanje, ako
ne i potpuno prenebregavanje, statusnih razlika. Kada se u bijesu
istutnjala, nije razmi{ljala o sebi kao nekom ko omalovaàva
pretpostavljenog pred drugima. U mjeri do koje je on bio svjestan
razlike u statusu, uprkos njihovom prijateljskom odnosu,
prihvatnje njene kritike naraslo bi do javnog poniènja. Da se ona
usredsredila na njihove statusne razlike, a ne na prijateljstvo, ne
bi mu pri{la onako. Ona ne bi, na primjer, postupila isto prema
predsjedniku kompanije.
M OLIM
TE NEMOJ DA PRIHVATI[
MOJE IZVINJENJE
Beverli je od svoje asistentkinje traìla da joj pokaè poduì

ispravljeni izvje{taj i stvarno se naljutila kada je vidjela da je
polovina izvje{taja imala oznake za gre{ke, ali je, u stvari,
samo nekoliko bilo gre{ka. Skoro sve su se odnosile na
interpunkciju i ve}ina je bila stvar stila, kao {to je zarez ispred
kratke uvodne fraze ili ispred sveze i. Bilo joj je jasno da je njen
{ef odsjeka u velikom broju slu~ajeva unio interpunkcijske gre{ke
u re~enice koje su bile gramati~ki ispravne.
Kasnije tog dana srela se sa {efom odsjeka na prijemu u
jednoj kancelariji i rekla mu, ~im ga je vidjela, da je na njega ljuta
i rekla mu razlog. Po njegovoj reakciji uo~ila je da mu je
povrijedila sujetu time {to je ovo pomenula pred drugim
osobama. Smjesta se izvinila {to se u bijesu izblebetala, {to se
nije ponijela malo vi{e diplomatski, i kasnije ga je posjetila u
kancelariji da mu se ponovo izvini. Bila je sigurna da }e, na
izvinjenje {to mu se suprotstavila na pogre{an na~in i u pogre{no
vrijeme, on uzvratiti izvinjenjem {to je nepotrebno popravljao
izvje{taj i {to se direktno obratio asistentkinji, a ne prvo njoj.
Umjesto toga, on je velikodu{no rekao: Prihvatam tvoje
izvinjenje, i elegantno pre{ao na temu kancelarijske politike.
Ovdje je prihvatanje izvinjenja, uslovno re~eno, prili~no
grubo. Sa stanovi{ta veze na izvinjenje se odgovara izvinjenjem.
Iz perspektive statusa izvinjenje se odbija. U ovom smislu osoba
koja se izvinjava zauzima pot~injenu poziciju i prihvatanje
izvinjenja fiksira tu asimetriju, dok odbacivanje izvinjenja
256
@ ENE
SE PRILAGO \ AVAJU MU [ KIM NORMAMA
U svim ovim primjerima, tipi~ni mu{ki stilovi, uop{te uzev,

ocjenjuju se pozitivnije i uzimaju kao norma. U jednoj sli~noj,
mo`da jo{ mu~nijoj asimetriji, kada se ène i mu{karci na|u
zajedno u grupi, vjerovatnije je da }e igre koje igraju biti mu{ke,
a ne ènske.
U pri~i Ursule Legvin Unutra i van biv{a sekretarica
prisje}a se jednog ~isto ènskog sastanka:
Kao kad bi se grupa sekretarica sastala da planira sjednicu na
temu èna u gradskoj upravi, i kad bi sastanak divno
protekao, kad bi svako iznosio misli za koje nije ni znao da
ih ima, i ideje bi navirale, i niko se ni s kim nije utrkivao.
257
Proizilazi da razgovor u kojem su ljudi govorili ono {to im je na

umu i niko nikog nije gnjavio nije ba{ obi~aj na sastancima na
kojima je ona u~estvovala ili im prisustvovala, ve} je bio kvalitet
po kojem se ovaj sastanak, na kome su u~estvovale samo ène,
razlikovao.
Jedna profesorka je primijetila koliko joj je bio prijatniji rad
u ~isto ènskim komitetima u pore|enju sa radom u komitetima
sa mije{ovitim sastavom na koji je bila sasvim navikla. Ali, kada
je to pomenula za ve~erom gdje je bilo mje{ovito dru{tvo, jedan
mu{karac èstoko se usprotivio. Rekao je da ne primje}uje
razliku izme|u ~isto mu{kih komiteta i onih koji su uklju~ivali
ène. Ovaj mu{karac je govorio istinu onako kako je on doìvio,
jer se mu{karci i ène prilikom susreta pona{aju prema mu{kim,
a ne ènskim normama. Dakle, prisustvo na mje{ovitim
sastancima, ne samo na onima gdje je zastupljen jedan pol, manje
zna~i mu{karcima nego ènama.
Istraìvanja iz ve}eg broja disciplina pokazuju da se u
mje{ovitim grupama ène prilago|avaju vi{e nego mu{karci.
Upore|uju}i drànje tijela kod mladi}a i djevojaka u ~isto
mu{kim i ~isto ènskim grupama Elizabet Ejris je do{la do
zaklju~ka da su mu{karci manje-vi{e sjedjeli na isti na~in, bilo da
su ène prisutne ili ne: oni bi se protegli u opu{tenom poloàju,
zauzimaju}i poprili~no prostora oko sebe. @ene u njenoj studiji bi
se, me|utim, skupile zauzimaju}i damske poloàje kada je bilo
mu{karaca u grupi, ali zauzimaju}i opu{tene i nenamje{tene,
komotne poloàje kada mu{karaca u grupi nije bilo. Drugim
rije~ima, mu{karci su zauzimali isti stav bez obzira na to da li su
ène bile prisutne ili ne, ali ène su osje}ale da su na pozornici
kada su mu{karci bili prisutni, a kada su bile same, kao da su
kulise spu{tene.
Sli~no zapaànje se uo~ava u studiji Elis Dikins o temama o
kojima ène i mu{karci razgovaraju. Dikinsova je uradila studiju
koja bi se mogla nazvati studijom prislu{kivanja: sama za svojim
stolom u kafeteriji, u kojoj su ru~avali bankarski slu`benici,
biljeìla je o ~emu ljudi za susjednim stolom pri~aju. Ovo nije

bila jedna od onih situacija u kojoj su mu{karci {efovi, a ène
njihove supruge i sekretarice. Mu{karci i ène u Dikinsinoj studiji
bili su bankarski slu`benici i jednaki u poslu. Dikinsova je
ustanovila da su, kada ène nisu bile prisutne, mu{karci
uglavnom govorili o poslu, a nikada o ljudima, ~ak ni o ljudima s
posla. Druga tema po va`nosti bila je hrana. Sljede}a uobi~ajena
tema bio je sport i rekreacija. Kada su ène razgovarale same,
naj~e{}a tema bili su im ljudi - ne toliko ljudi s posla, koliko
prijatelji, djeca i partneri u privatnom ìvotu. Potom su
razgovarale o poslu i, na tre}em mjestu, o zdravlju, {to je
podrazumijevalo kontrolu teìne.
Kada bi se sastali ène i mu{karci, izbjegavali bi teme koje
su im bile najdraè, a nalazili se na temama koje su interesovale
i jedne i druge. Ali, u razgovoru o tim temama, razgovaralo se na
mu{ki na~in. @ene su o hrani razgovarale kao i mu{karci,
usredsre|ene vi{e na hranu koju su jele i restorane u koje su i{le
nego na dijete ili zdravlje. O rekreaciji su razgovarale na mu{ki
na~in, s teì{tem na sportu i odmorima vi{e nego na vje`banjima
zbog dijete ili zdravlja, kao {to bi ~inile ène kada su same. A oni
su razgovarali o stanovanju na svoj mu{ki na~in, s teì{tem na
lokaciji, vrijednosti nekretnina, vremenu provedenom na
putovanju, a ne onako kako bi to ~inile ène usredsre|ene na
unutra{nje ure|enje ku}e (na primjer, unutra{nji raspored i
izolacija) i o onome {to se de{ava me|u ljudima u ku}ama (na
primjer, pomo} u ku}i prilikom ~i{}enja).
U analizi na traku snimljenih privatnih razgovora me|u
tinejdèrima, Debora Leng ustanovila je sli~an obrazac. Kada su
djevojke bile same, razgovarale su o problemima odnosa s
prijateljima; kada su mladi}i bili sami, razgovarali su o
aktivnostima i planovima i komentarisali prijatelje. Kada su
djevojke i mladi}i bili zajedno, razgovarali su o aktivnostima i
planovima i komentarisali su prijatelje. Drugim rije~ima, kada su
djevojke i mladi}i bili zajedno, razgovarali su vi{e-manje onako
258
259
kako mladi}i razgovaraju kada nema djevojaka u blizini. Ali,

kada bi se sastale djevojke, razgovarale bi sasvim druga~ije.
Sve ove (i mnoge druge) studije pokazuju da su mu{ko-ènski razgovori vi{e nalik razgovoru mu{karaca nego èna.
Kada ène i mu{karci razgovaraju, prilago|avaju se i jedni i
drugi, s tim {to se ène prilago|avaju vi{e. U mje{ovitim
grupama ène nisu u prednosti jer imaju manje iskustva u
vo|enju razgovora na na~in na koji se to ~ini u ovim grupama.
Ovo moè biti od pomo}i u obja{njenju razloga zbog kojeg
djevojke pokazuju rezultate u ènskim {kolama, dok dje~aci
pokazuju jednake rezultate bilo da idu u mu{ke ili mje{ovite
{kole. To tako|e moè da objasni za{to su ène, ali ne i mu{karci
u Ejrisinoj studiji debatnih klubova sa koledà, rekle da èle biti
u istorodnoj grupi. Sve ove studije pomaù da se do|e do
odgovora na pitanje za{to su ène nezadovoljne svojom
komunikacijom u vezama s mu{karcima, dok mu{karci, u~esnici
istih razgovora, manje izraàvaju svoje nezadovoljstvo.
Razgovor koji se odvija na sastancima i u diskusionim
grupama relativno je javan, ne{to poput zvani~nog obe}anja.
Uzev{i u obzir njihovu sklonost ka prijateljskom razgovoru, ne
iznena|uje {to je mnogim ènama te{ko da uzmu rije~ na
sastancima, ~ak i kad je mnogim mu{karcima te{ko da do|u do
rije~i u razgovorima sa ènama koje upadaju jedna drugoj u rije~
kako bi ostvarile vezu. Jedan razlog koji ènama oteàva da do|u
do rije~i i ne{to kaù na sastancima sa mu{karcima jeste ~injenica
da se za to pravo ne}e boriti. Me|utim, ovo poglavlje je prikazalo
samo neke od mnogih studija koje pokazuju da su, ~ak i kada se
ène pona{aju kao mu{karci, reakcije razli~ite. Ovim se pokre}e
pitanje koliko ènske muke da na sastancima do|u do rije~i
proisti~u iz njihovog na~ina razgovora, a koliko iz ~injenice {to
su ène. Ovo pitanje tako|e nagla{ava asimetriju izbora koji su na
raspolaganja ènama i mu{karcima.
Mnoge ène govore o svom doprinosu diskusiji na sastanku ili

konferenciji preko kojeg se prelazi olako. Kasnije na istom
sastanku, neki mu{karac iznese istovjetnu primjedbu, i to se
prihvati, uvaì ili ne uvaì, ali se pripisuje prije njemu nego njoj.
One osje}aju da se ovo de{ava zato {to su ljudi manje spremni da
obrate pa`nju na ideju koja poti~e od ène, i navedene studije
ukazuju na to da u tome ima istine. Ali, na~in na koji se teme
pokre}u moè tako|e biti vaàn ~inilac. Na to ukazuje sljede}e
iskustvo, ali ono isto tako skre}e pa`nju i na to da ène i mu{karci
nemaju na raspolaganju ista sredstva.
Profesor A, biohemi~ar koji predaje na jednom velikom
univerzitetu i veoma je poznat u svojoj oblasti, ispri~ao mi je {to
mu se jednom desilo. Po{to ima nenametljiv stil, uz to pomalo
stidljiv kada se treba obratiti masi, skupio je hrabrost da govori
nakon jednog predavanja na odsjeku za biologiju. Formulisao je
svoja zapaànja u vidu pitanja: Jeste li razmi{ljali o ovom
hemijskom uticaju na biolo{ki proces koji ste upravo opisali?
Predava~ je odgovorio sljede}e: Ne, nisam, i time je diskusija
zavr{ena. Uskoro potom, me|utim, jedan drugi mu{karac,
profesor B, uzeo je rije~. Po~eo je: Volio bih da se vratim na
komentar koji je dao kolega profesor A jer mislim da je veoma
zna~ajan. On je zatim ponovio primjedbu u prili~no pro{irenom
vidu. Ta je ideja namah postala predmet poduè diskusije i svako
ko je govorio na tu temu po~injao je rije~ima: Volio bih da
kaèm nekoliko rije~i o va`noj temi koju je pokrenuo profesor
B.
Da je profesor A bila èna, prirodno tuma~enje bilo bi da su
ideju ignorisali jer je poticala od ène, a kasnije uvaìli jer ju je
izloìo mu{karac. Ali, u ovom slu~aju oba govornika su bila
260
261
J EDNAKA
DISKRIMINACIJA
mu{karci, tako da njihov pol nije mogao biti uzrok razlika u

odnosu prema istoj ideji. Ono {to jeste bilo razli~ito bio je na~in
na na koji su dva mu{karca izrazila istu ideju. Mo`da profesor
A ideju nije objasnio dovoljno podrobno da bi dozvolio ostalima
da uvide njenu va`nost. Prije }e biti da je na~inom na koji je
govorio - druga~ije, kratko, u vidu pitanja - predstavio svoju
ideju kao neva`nu, dok je na~in na koji je govorio profesor B - nadugo i na{iroko, glasno deklamuju}i - prikazao ovu istu
ideju sa razli~itom metaporukom: Ovo je va`no. Hvataj
bilje{ke!
Ovaj primjer je vaàn jer baca svjetlo na ulogu koju igra
na~in na koji ljudi govore, nezavisno od pola. Ali, on tako|e
pokazuje da ène nisu u prednosti jer su ~e{}e sklone da
formuli{u ideje u vidu pitanja, potro{e manje vremena svojim
pitanjima, govore tiho, ali piskavo. Iz primjera se vidi da
mu{karci koji ne koriste prinudne metode, koje asociraju na
mu{kost, tako|e nisu u prednosti. U ovom smislu, profesor A je
bio u jednakom poloàju kao i èna koja govori na isti na~in.
I zaista, èna ne mora da bude ne{to posebno napasna da bi

zasluìla kritiku. Profesor koji je jednu istaknutu nau~nicu
pozvao da govori njegovim studentima prenerazio se kada je ~uo
da su neki njegovi studenti - mu{kog i ènskog pola - ne{to
kasnije komentarisali kako im se u~inila arogantnom. Njemu se
ni najmanje nije u~inila takvom. Ona se jednostavno nije
pona{ala na uobi~ajeni ènski na~in, {to je podrazumijevalo
stalno osmjehivanje, obrazlaganje svojih stavova, ili koketno
drànje glave.
Razgovorni stilovi koji asociraju na mu{kost, asociraju na
liderstvo i vlast, tako|e. Ali razgovorni stilovi koji se smatraju
ènskima ne vode u tom pravcu. [to god da uradi da osnaì svoj
autoritet, mu{karac time osnaùje i svoju mu{kost. Ali, ako je
èna prilagodila svoj stil autoritetu koji je postigla ili kojem teì,
rizikuje da u o~ima drugih ugrozi svoju ènstvenost.
Kao èna koja je postigla zavidni status u profesiji kojom se
bavim nosim se s tim kontradikcijama svakodnevno. Kada idem
na akademske konferencije, ~esto sre}em kolege s drugih
univerziteta koji me znaju samo po ~uvenju i nau~nim radovima.
Ne tako rijetko, novoste~eni poznanici kaù da su iznena|eni {to
sam tako fina i tako ènstvena. Niste onakvi kakvima smo vas
zami{ljali, ponavljaju. Niste agresivni uop{te. Drugi
primje}uju: Mislili smo da }ete biti hladni, ili te{ki, ili nadmeni.
A kad ih privolim da kaù za{to to o~ekuju od mene, kaù mi:
Prosto mislimo da èna koja je uspje{na kao vi mora da bude
takva.
Ba{ takve tvrdnje izranjaju iz studije Harijet Vol i Anite Beri
o tome {to studenti o~ekuju od svojih profesora mu{karca i èna.
Istraìva~i su dali studentima identi~ne materijale koji se odnose
na njihove budu}e profesore - informacije o njihovom
akademskom iskustvu, objavljenim radovima, preporukama - i
zatraìli od studenata da predskaù kako }e se koji pokazati ako
ih zaposle, uklju~iv{i i mogu}nost da steknu neku presti`nu
nagradu iz oblasti nastave. Pro~itav{i materijal koji se odnosio na
R AZLIÎTI
LIJEKOVI
Ali, u jednom drugom smislu, poloàj profesora A vrlo je razli~it

od onog u kojem je èna sa sli~nim razgovornim stilom. Kada bi
profesor A odlu~io da svoj stil malo prilagodi stilu profesora B,
na{ao bi se u situaciji da zadobije vi{e pa`nje od publike, ako je
to ono {to èli. U tom procesu bolje bi se uklapao u mu{ki
obrazac u na{oj kulturi. I ène koje èle da prilagode svoj stil,
govore}i glasnije, duè i sa ve}om samouvjereno{}u, tako|e }e se
bolje uklapati u mu{ki model. One mogu zadobiti vi{e pa`nje i
biti po{tovanije, ali ih isto tako mogu omalovaìti i omrznuti kao
agresivne i neènstvene.
262
263
ènu, neki su predvidjeli da ne}e osvojiti nagradu, jer kako je

napisao jedan: Previ{e rada, malo li~nosti. Niko nije izvodio
sli~ne zaklju~ke kada je istovjetan dosije pro~itan pod mu{kim
imenom.
Drugi razlog zbog kojeg se o profesorkama sudi stroè nego
o profesorima, zaklju~ili su Vol i Beri, proisti~e iz vi{eg nivoa
o~ekivanja. Oni koji su mislili sa daju sud o èni od nje su
o~ekivali da ih bodri i da studentima izvan u~ionice posveti vi{e
vremena nego oni koji su mislili da daju sud o mu{karcu.
Istraìva~i ukazuju na to da bi, u ocjeni pravih profesora, studenti
mogli vi{e pohvaliti profesora nego profesorku koja im, u stvari,
posve}uje vi{e pa`nje, jer èna, napokon, radi ono {to se od nje
o~ekuje, dok mu{karac ~ini vi{e nego {to se od njega o~ekuje.
Ova me je studija podsjetila, naravno, na studentkinju koja me u
nedjelju zvala ku}i zato {to nije èljela da uznemirava svog
mentora kod ku}e zbog disertacije.
Ovi termini imaju umnogome razli~ite konotacije koje

odraàvaju i uobli~avaju na{e predstave o ènama i mu{karcima.
Nesvjestica priziva u svijest slaba{no tijelo koje se sru~uje u
sna`ne mu{ke ruke, nadlanice pritisnute o ~elo - tek tako, zbog
~iste dramatike. Kolaps sugeri{e stropo{tavanje na pod.
U ~lanku u Njuzviku za vrijeme predsjedni~ke kampanje
1984. godine navodi se jedan Reganov savjetnik koji Ferarovu
naziva napasnom ènom koja bi bila u stanju da Ronaldu
Reganu iskopa o~i. Nastranu napasni~ka primjedba i to {to je
~asopis koristi da uvede ~lanak. Primijenjeno na mu{karca,
napasan bi bilo tako pitomo da bi izgledalo bezopasno. [tavi{e,
mu{karci ne kopaju o~i; oni udaraju i mlate sa znatno
ubjedljivijim rezultatima. Izraz iskopati o~i odraàva i isti~e
stereotipnu metaforu ène kao ma~ke. Svaki put kada neko
upotrijebi izraz koji je u bilo kakvoj vezi s ovom metaforom,
podvla~i je, navode}i na ma~kastost ènskog karaktera.
âk i kada naizgled hvali Ferarovu, ~lanak koristi termine
natopljene obilje`jima ènskog pola. Pohvaljena je za izuzetan
dar za zajedljivu retoriku, zato {to je neprestano bockala Ronalda
Regana o pitanju korektnosti, a i pravila je za~koljice zbog
Regan-Bu{ove kampanje jer su joj nevoljko dozvolili
su~eljavanje s Bu{om. Ukoliko promijenimo mjesta subjekta i
objekta, bockanje i za~ikivanje ne}e i}i u prilog ni Reganovoj
verbalnoj sposobnosti - niti bilo kom drugom mu{karcu.
(Uzdrà}u se od komentara konotacije rije~i ubosti,
podrazumijeva}u da dvostrukost zna~enja nije namjerna.)
U svojoj knjizi Jezik i politika Majkl Gajs daje nekoliko
primjera rije~i koje se koriste da opi{u Ferarovu, a koje je
omalovaàvaju. U jednom naslovu nazivaju je ljutitom i
naprasitom. Kako to Gajs primje}uje, ljutit i naprasit se
koriste za male stvorove kojima nedostaje stvarna snaga; oni
mogu da se upotrijebe za pekinezera, ali ne velikog danca, mo`da
za Mikija Runija, ali ne za Dòna Vejna - drugim rije~ima, za
J EZIK
KAZUJE GDJE JE @ENI MJESTO
Sukob izme|u ènskog bi}a i vlasti nigdje nije izraèn tako kao
kod èna u politici. Osobine dobrog mu{karca i dobrog kandidata
su istovjetne, ali èna treba da se opredijeli da li da se predstavi
kao ubjedljiv kandidat ili dobra èna. Ako se mu{karac predstavi
kao snaàn, logi~an, neposredan, mo}an, zadobija na valjanosti
kao mu{karac. Ako se èna predstavi kao sna`na, logi~na,
direktna, vje{ta ili mo}na, rizikuje da joj se oduzima od ènskih
kvaliteta.
Kao {to pokazuje Robin Lejkof u knjizi Jezik i mjesto ène,
jezik poga|a ène iz dva ugla: rije~ima koje one izgovaraju i
rije~ima koje o njima izgovaraju. Kada bih napisala: Nakon
odrànog pristupnog govora, kandidat se onesvijestio, znali biste
da govorim o èni. Mu{karci se ne onesvje{}uju; oni kolabiraju.
264
265
jednu normalno razvijenu ènu, ali ne i jednog prosje~nog

mu{karca.
Sigurna sam da su novinari u ovim opisima Ferarove èljeli
da je hvale, ne da je sahrane. Mo`da su namjeravali da izaberu
pomodne fraze koje privla~e pa`nju. Ali, rije~i su im se vratile i
trivijalizovale potpredsjedni~kog kandidata, dovode}i u ìù,
iako nenamjerno, neusagla{enost izme|u njenog lika kao ène i
kao politi~kog vo|e. Kada mislimo da koristimo jezik, jezik
koristi nas.
Nisu novinari, drugi spisatelji ili pak ljudi u svakodnevnom
govoru namjerno, ili ~ak nenamjerno, seksisti u svojoj upotrebi
jezika. Poenta je u tome da su razlike pola ugra|ene u jezik.
Rije~i nama dostupne za opisivanje èna i mu{karaca nisu iste
rije~i. A {to je najstra{nije, na{e predstave i stavovi se potpomaù
jezikom i kroz jezik oblikuju. Jednostavno, razumijevanjem i
upotrebom rije~i u jeziku svi apsorbujemo i prenosimo razli~ita,
asimetri~na, ubje|enja o mu{karcima i ènama.
bi bila dobra za kampanju jer bi kandidatkinja li~ila na

dominantnu suprugu sa {onjom od muà.
Da ironija bude ve}a, èni je vjerovatno teè da drì poziciju
vlasti u relativno egalitarnom dru{tvu kao {to su Sjedinjene
Dràve, nego u drugim hijerarhijski strukturiranim. Amerikanka
koja je bila vlasnica i izdava~ ~asopisa za engleski jezik u Atini
rekla mi je da Grci, kada dolaze u izdava~ku ku}u da govore o
poslu, usredsrede pa`nju na nju ~im shvate da je ona {ef. Ali, ako
je prisutan njen pomo}nik, Amerikanci neodoljivo svra}aju
pa`nju na njega. Izgleda da gr~ka osjetljivost na izdava~ev status
prevazilazi svijest o njenom polu, ali Amerikanci, koje status
pla{i manje nego Grke, ne mogu da se uzdignu iznad svijesti o
polu.
Dobar dio ove knjige pokazao je da su ènske i mu{ke stilske
razlike simetri~no zavodljive. Mu{karci i ène u~e da koriste
jezik u razli~itim svjetovima dje~aka i djevoj~ica, i svaka grupa
interpretira razgovorni stil onog drugog kroz svoj sopstveni stil.
Ali, razlike izme|u mu{kog i ènskog su mnogostruko
nesimetri~ne. Kada se mu{karci i ène na|u u grupama,
vjerovatno je da }e razgovarati na na~in koji je prisniji i lagodniji
za mu{karce. I mu{ki i ènski razgovorni stilovi tipi~no se
prosu|uju prema standardima mu{kih stilova koji se smatraju
normom. Tu`no je {to su, u dru{tvima koja imaju jednakost kao
proklamovani cilj, i gdje sve vi{e èna zauzima visoke poloàje,
ène na vlasti dvostruko sputane. Ako razgovaraju kako se od
èna o~ekuje, odaju utisak neadekvatnog lidera. Ako razgovaraju
onako kako se o~ekuje od lidera, odaju nepovoljan utisak o sebi
kao èni. Staza ka vlasti za ènu je krivudava, a, kada tamo ipak
pristigne, to je presto od trnja.
N AMET
GOVORA TIJELA
Govor tijela je tako|e rje~it. Politi~ki kandidati obi~no dijele

fotografije svojih porodica. Na tipi~noj porodi~noj fotografiji
kandidat gleda pravo u kameru, dok èna zuri u njega.
Posmatra~a ovo upu}uje na kandidata kao na sredi{te
interesovanja. Na fotografiji, koja se ~esto pojavljivala, Feraro je
gledala u svog muà, a on je gledao pravo. To je jedna prijem~iva
slika koja nju prikazuje kao dobru ènu, ali njega neopravdano
dovodi u sredi{te interesovanja, ba{ kao {to se desilo sa njegovim
finansijama kada se prikazivalo finansijsko stanje predsjedni~kog
kandidata Ferarove. Da je porodi~na fotografija prikazivala
Ferarovu kako gleda pravo dok je mu` gleda s oboàvanjem, ne
266
267
GLEDAJ ME KAD RAZGOVARAM S TOBOM!
DEVET
Gledaj me kad
razgovaram s tobom!:
Vje~iti nesporazumi
eposredni podsticaj za ovu knjigu bio je istraìva~ki projekt

u kojem sam u~estvovala, a koji se bavio razgovorima
izme|u prijatelja po razredima u rasponu od drugog srednje {kole
do univerziteta. Iako nisam namjeravala da istraùjem razlike
prema polu, kada sam odgledala gomilu video traka koje je
snimio Brus Dorval, bila sam zapanjena razlikama koje su
razdvajale ène i mu{karce svih ìvotnih doba i izrazitim
sli~nostima koje su povezivale ène na jednoj strani i mu{karce
na drugoj, bez obzira na ìvotnu dob. Na mnogi na~in sli~nije su
bile djevojke iz drugog gimnazije sa dvadesetpetogodi{njim

djevojkama nego mladi}ima iz drugog razreda.
Izme|u mu{karaca i èna, u~esnika razgovora na video
trakama koje su me se najvi{e dojmile, bila su dva tipa razlika:
ono o ~emu su prijatelji razgovarali i njihov govor tijela - kako
su se postavljali jedni prema drugima tijelom i pogledom.
Razlike u fizi~kom poloàju koji bi zauzimali, ili jeziku
tijela, bodu o~i svakom ko posmatra segmente video traka jedan
za drugim. Ma koje ìvotno doba da je u pitanju, djevojke i ène
sjede blizu jedna drugoj i netremice se gledaju. Bez obzira na
dob, mladi}i i mu{karci sjede postrance ili, pak, skoro uporedo
jedan s drugim - i nikada se ne gledaju pravo. Skovala sam izraz
usidreni pogled da opi{em ovaj uobi~ajeni prizor. Djevojke i ène
usidre svoj pogled na lice one druge, povremeno ga skre}u}i, dok
mladi}i i mu{karci svoj pogled zaka~e negdje drugdje u
prostoriji, povremeno se pogledaju}i.
Izbjegavanje da pogledaju jedan dugog kod mladi}a i
mu{karaca je naro~ito va`no, jer i istraìva~i nagla{avaju i zdrav
razum navodi na zaklju~ak da djevojke i ène teè ve}oj
indirektnosti nego mladi}i i mu{karci. U stvari, ène i mu{karci
teè da budu indirektni, ali na druga~iji na~in. U fizi~kom stavu i
u verbalnom izraàvanju li~nih problema, mu{karci teè da budu
indirektniji.
Z ADIRKIVANJE
I PRIÂM TI PRIÛ U DRUGOM

RAZREDU
Dva para iz drugog razreda najo~igledniji su primjer kontrasta

izme|u fizi~kog stava i onoga o ~emu govore. Kevin i Dìmi,
dje~aci iz drugog razreda, neprestano se vrpolje tako da izgleda
269
da ih stolice ne mogu dràti. Nikada ne gledaju jedan u drugog.

Oni blude pogledom po sobi, gledaju u tavanicu i video kameru
postavljenu u prostoriji. Trzaju se, ska~u sa stolica, ravnomjerno
se klate, prave grimase jedan drugom i pred kamerom, i pokazuju
prstima na predmete po sobi. Jedan dje~ak neprestano lupka po
naslonu stolice. Oba pjevaju, opona{aju motore proizvode}i
zvuke usnama i izgovaraju besmislene slogove.
A o ~emu dje~aci, usred sve sveop{te zbrke, govore? Prave
predstavu od lo{eg pona{anja i krevelje se pred kamerom, govore
ru`ne rije~i, smiju se, pa se lupe dlanom o dlan zbog
neobuzdanog smijeha, a onda jedan drugog sti{avaju. Zadirkuju
se. Dìmi stalno ponavlja Kevinu: Kosa ti je tr{ava! Kosa ti je
stalno nakostrije{ena! i Dìmi poku{ava da zagladi kosu po{to
nema ogledalo da vidi da mu je kosa sasvim u redu. Oni ska~u s
teme na temu u potrazi za ne~im {to bi radili.
Po{to ne mogu da na|u ni{ta ~ime bi se igrali (ili se u prostoriji

ne mogu domo}i ne~eg ~ime bi se igrali), poku{avaju da smisle
ne{to {to bi mogli da rade:
^ EGA
SE ON IGRA ?
Za dje~ake iz drugog razreda ne{to raditi zna~i igrati se. Na

primjer, pretraùju pogledom prostoriju u kojoj su smje{teni
(kabinet profesora Dorvala) u potrazi za nekom igrom:
D@IMI:
Zna{ li onu igru - onu igru tamo? Igrali smo - imali

smo to u prvom razredu.
KEVIN:
Koje igre - {to on ima ?

Ne znam.
Vjerovatno samo tu jednu. Glupa igra, zar ne?
Meni se ne ~ini lo{a.
D@IMI:
Jedva ~ekam da po~nemo da igramo.
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
270
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
Pa, ako ima{ ne{to da radi{, uradi to.

[to sad ho}e{? [ta bi ti da radi{?
Da igram fudbal.
Iako trenutno o~igledno ne moè ni{ta da preduzme, Dìmiju

ne smeta da razmi{lja {ta bi volio da radi: da igra fudbal. Volio bi
da bude napolju, da tr~i s drugim dje~acima, a ne da sjedi na stolici
i razgovara samo s jednim od njih. Po{to sada nemaju slobodu
kretanja, razgovaraju o tome kako }e to izgledati; Kevin kaè:
Ho}e{ da do|e{ jednog dana kod mene? Da vozimo bicikl?
Dje~aci su se stvarno ne~im pozabavili, iako ne ba{ onim
{to bi èljeli. Tonom kojim podraàva nestrpljenje, Dìmi traì od
Kevina da na|e ne{to ~ime }e se zabaviti, Kevin se toga prihvata,
predlaù}i:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
Ho}e{ li ti ne{to da smisli{?

Razbrajalice.
[Smije se]. Gle. Razbrajalice. Hajde, idemo s
razbrajalicama. Ajmo.
Svi ovi primjeri ostavljaju utisak o djeci prepunoj

ìvosti - kao i sva djeca, pomislila sam, dok nisam odgledala
video trake na kojima su bile dvije djevoj~ice istog uzrasta. Prizor
koji pruàju djevoj~ice iz drugog razreda djeluje kao da su odista
iz drugog svijeta. Dèjn i Elen sjede vrlo mirno, prakti~no
glavom uz glavu, najve}i dio vremena. Jedna ili druga, ili obje,
sjede na ivici stolice, gledaju se pravo u o~i. Lagano pogledaju po
prostoriji samo onda kada smi{ljaju {ta sljede}e da kaù. One ne
traè {ta bi radile; izgledaju zadovoljne time {to ve} rade: svojim
razgovorom.
271
Upore|enjem ova dva zapisa dolazi se do zaklju~ka o

razlikama izme|u dva razgovora: tamo gdje je zapis razgovora
dje~aka iz drugog razreda gomila kratkih istrgnutih iskaza, i
dje~aci jedva da izgovaraju po red, zapis sa trake pokazuje da
djevoj~ice izgovaraju velike odlomke, tako iskaz jedne ili obje
zauzima cijelu stranu kasete. Razlog je {to djevoj~ice pri~aju
jedna drugoj o tome {to im se desilo i o drugim ljudima. Ali nisu
to bilo kakve pri~e. To su pri~e o nezgodama, nesre}ama,
bolestima i posjetama bolnici.
Upore|uju}i dje~ake i djevoj~ice istog uzrasta imala sam

osje}aj da posmatram dvije razli~ite vrste. Zahtjev da se pri~a o
ne~em ozbiljnom izgleda da je imao smisla ako su u pitanju
djevoj~ice; od njih se traìlo da urade ne{to {to ina~e rado rade:
da sjede i pri~aju. Ali, isti zahtjev bio je druga~iji za dje~ake koji
su daleko manje spremni da u igri sjede i razgovaraju jedan s
drugim. Oni su naviknutiji da rade stvari zajedno - da napolju
jurcaju, a da se u ku}i ne~eg igraju.
Kad sam analizirala trake iz perspektive statusa i veze unutar
teorijskog okvira suprotstavljanja i podr{ke, mogla sam da jasno
uo~im obrazac. Dje~aci koji su se identifikovali kao najbolji
prijatelji pokazuju naklonost jedan prema drugom kroz
suprotstavljanje. Dìmijevo ponavljano zadirkivanje koje navodi
Kevina da misli kako mu kosa {tr~i, a ne {tr~i, jedan je primjer.
Dìmi tako|e kobajagi puca u Kevina, govore}i: Uhap{en si. A
onda kaè namjerno ne{to vrlo zlobno: Znam da te Vilijam ni
malo ne voli. Oba dje~aka simuliraju tu~u sna`no zamahuju}i
jedan put drugog.
T O
JE OZBILJNO !
Pri~e o nesre}ama bile su mi veoma ~udna rabota dok nisam

shvatila da su djevoj~ice doslovno slijedile data uputstva. Dorval
ih je instruirao, ba{ kao i dje~ake i sve druge parove prijatelja u
svom studiju, da se me|usobno posavjetuju i prona|u neku
ozbiljnu temu za razgovor. I tako, kada bi on iza{ao, djevoj~ice bi
se {}u}urile jedna uz drugu, {aputale, pa se razdvojile, pogledale
se u o~i i po~ele da razmjenjuju pri~e o onome {to su smatrale
ozbiljnim. Pri~e u sljede}em odlomku su prili~no kratke, ali
tipi~ne za razgovor djevoj~ica iz drugog razreda.
ELEN:
D@EJN:
ELEN:
Sje}a{ li se? [to - kada sam ti rekla za mog ujaka?

Ono kad se popeo ljestvama za djedom. I pao je i
razbio glavu? On je - zna{ {ta? Jo{ se nije oporavio.
Jedanput, moj stric, on je bio... zna{ onaj ran~ sa
bikovima? Onaj u Milvortu? Bik mu je zabio rogove
pravo u glavu.
To je ozbiljno.
Na~in na koji Elen odobrava Dèjninu pri~u: To je ozbiljno,

pokazuje da je pri~anje o nezgodama trebalo da bude u skladu s
uputstvima koja su im bila data.
272
N IPODA[TAVANJE
AUTORITETA
Dje~aci stalno pokazuju svijest o tome da postoji li~nost od

autoriteta koja ih je dovela u ovu situaciju, kao u gornjem
primjeru kada Kevin kaè: Evo ga, vra}a se. Oni se upinju da
podriju autoritet eksperimentatora opiranjem da urade ono {to od
njih traì (da razgovaraju o ne~emu ozbiljnom) i razigranim
nesta{lukom. Na primjer, ska~u i prave grimase u kameru, a onda
se smijulje i jedan drugog umiruju, pretvaraju}i se za tren u male
dobre dje~ake. Prizivaju profesora i nipoda{tavaju njegov
autoritet kada ga nema na vidiku, kao kad ono Dìmi kaè: A
onda je prdnuo - evo ga, ide! Ovdje, kao i drugdje, njihova
273
neposlu{nost uperena je prema odraslom koji im je rekao {ta da

rade.
Po{to su im data uputstva da razgovaraju o ne~emu
ozbiljnom, ima li boljeg na~ina od pri~anja viceva da se to
izvrgne u sopstvenu suprotnost? Evo {ta dje~aci rade:
pripovjeda~a u sredi{te scene, Dìmi je tako ponesen

prepri~avanjem svoje tu-tu {ale da zaposjeda scenu i na ra~un
publike i izgovara sve ~etiri replike u svom kuc-kuc dijalogu. S
druge strane, mo`da je samo preuzeo ulogu Kevina koji je
zapo~eo zabavu sa kuc-kuc, ali izgleda da nije imao vic kojim
bi produìo.
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
Kuc, kuc.
Ko je?
Vo}e.
Koje vo}e?
Vo}na {tangla. Tuti fruti.
Kako se kaè sudar autobusa?
[ta ti je to?
Ajde, ajde.
Ne znam.
Bambus.
I GRA INTERVJUA
Situacija u kojoj zajedno sjede i razgovaraju izgleda da je ovim
dje~acima nagovje{tavala hijerarhijsku situaciju u kojoj }e ih
neko stariji ispitivati. Glumatanjem i izrugivanjem ove ideje,
Dìmi na sebe uzima ulogu novinara:
D@IMI:
Ponekad su {ale opscene, ali jasno je da kr{e pravila lijepog

pona{anja i pri tom imaju na umu autoritet odraslih.
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
Kuc, kuc.
Ko je?
[Ska~e u sjedi{tu] Kuc, kuc, kuc, kuc.
Ko je? [Tajac] Tu-tu. Koji tu-tu? Tu-tu ti je u ga}ama.
E, ba{ nije.
Ne znam samo ~uje li nas on to moè - samo ti
pokre}i usne. [Oba dje~aka to rade.]
Ovaj kratki primjer sve to obuhvata: Dìmi pri~a vic; zadirkuju}i

Kevina, stavlja ga u inferiorni poloàj; pominje tabu predmet;
zaokupljen je autoritetom koji bi mogao da prigovori zbog
kr{enja ovih pravila; suprotstavlja se situaciji i uz to joj se ruga
pretvaraju}i se (tjera i Kevina da se pretvara) da govori ne
izustiv{i ni rije~i. Ako je pri~anje viceva predstava koja dovodi
274
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
KEVIN:
D@IMI:
Imam na umu ~etiri stvari.

Da?
@elim da kaèm ~etiri stvari.
Kaì mi.
Dobro u~i{ u {koli, a?
Da.
Dobro igra{ fudbal, a?
A-ha.
Dobar si ti. [to je ono bilo poslednje? Kako si?
Dobro.
A sad ti.
I Kevinove i Dìmijeve replike su vrlo kratke - jedva

nekoliko rije~i - sa samo dvije iznimke: one kada Dìmi
obja{njava jednu video igru i druge u kojoj obja{njava kako se
igra razbrajalice (iako ju je, u stvari, Kevin predloìo). U objema
on na sebe preuzima ulogu u~itelja.
275
Ovo su samo neki primjeri koji pokazuju preovla|uju}i obrazac

na dvadesetominutnoj video traci: dje~aci su nemirni - mjesto ih
ne drì; predstava o onome {to treba da rade podrazumijeva
fizi~ke aktivnosti; neprestano su svjesni da su u hijerarhijskom
odnosu, pa rade sve {to je u njihovoj mo}i da se narugaju i da mu
se odupru i jedan prema drugom pokazuju naklonost kroz
suprotstavljanje. Oni pokazuju me|usobno otvoreno neslaganje,
ali neslaganje je prirodni odgovor na omalovaàvanja i ovako
zapodjenute poruge. Na primjer, Kevin protestvuje: E, ba{ nije,
kada mu Dìmi kaè da mu je tu-tu u ga}ama, i: Ne, nisam,
kada mu kaè da je uhap{en.
Razgovor djevoj~ica iz drugog razreda u istoj situaciji ne
obuhvata ni{ta {to bi li~ilo na upravo opisani na~in koji vaì za
dje~ake. Djevoj~ice su tako|e svjesne autoritarnog okvira u
kojem su, ali one mu se prije povinuju nego suprotstavljaju i
manje mu se podsmijevaju. Daleko su od razigranog nasrtaja
jedne na drugu, one se potpomaù i slaù, nadovezuju}i svoje na
rije~i svoje prethodnice. Umjesto zavjereni~kog omalovaàvanja
autoriteta, one se me|usobno uvjeravaju da uspje{no izvr{avaju
zadatak, kao ono kada Elen kaè Dèjn: To je ozbiljno.
Nasuprot zadirkivanju kojim dje~aci impliciraju da onaj drugi
pogre{no postupa, djevoj~ice uvjeravaju jedna drugu da rade
prave stvari.
Kratke pri~e koje djevoj~ice pri~aju, u ranije navedenom
primjeru, tipi~no odraàvaju na~in na koji su pri~e povezane
me|usobno, kao i s njihovim zajedni~kim iskustvom. Zapo~inju}i
sa: Sje}a{ li se? Elen podsje}a Dèjn da je ova bila prisutna ili
da je pri~u ranije ~ula. Istina, ve} u drugom razredu, ove
djevoj~ice pri~aju pri~e sa karakteristi~nom uzlaznom
intonacijom koja svaki iskaz pretvara u pitanje. Poput mno{tva

razgovornih na~ina koji su karakteristi~ni za mu{karce i ène,
kada se sagledavaju iz perspektive statusa, ova uzlazna intonacija
mogla bi da se interpretira kao zahtjev za odobravanjem i, stoga,
dokaz nesigurnosti. Ali, mogla bi se sagledati - ~ini mi se
ta~nije - i kao vrsta poziva slu{aocu da u~estvuje i kaè ne{to
poput a-ha ili da klimne glavom. Dèjn isto tako zapo~inje
mnoge svoje pri~e pomenom imena svoje prijateljice - jo{ jednim
znakom pripadnosti.
Kratak, gore naveden, primjer tipi~an je tako|e za duè
razgovore gdje se Dèjn sli~nom pri~om nadovezuje na Eleninu
pri~u. Dèjnina pri~a odgovara Eleninoj ne samo po tome {to je
pri~a o nesre}nom slu~aju ve} i po tome {to je pri~a o jednom
stricu i povredi glave.
Djevoj~ice iz drugog razreda, poput dje~aka, razgovaraju o
tome {ta }e raditi, ali to {to predlaù razlikuje se od onog {to
predlaù dje~aci. Dok Kevin poziva Dìmija da do|e i provoza se
njegovim biciklom, Dèjn saop{tava Eleni da je upravo pro~itala
jednu pri~u iz Biblije koja joj se mnogo dopala. Ona joj kaè da
moè da do|e kod nje kako bi joj je pro~itala - ili je moè sama
pro~itati. Ne samo {to Dèjn predlaè jednu verbalnu djelatnost,
suprotno Kevinovom pozivu na fizi~ku aktivnost ve}, Dèjn isto
tako izbjegava da Elen prikaè niòm po statusu, uvjeravaju}i je
da pri~u moè da pro~ita i sama umjesto da joj je ~ita ona, ako joj
se tako vi{e svi|a.
Prije nego {to je istraìva~ u{ao u prostoriju i podsjetio ih na
razgovor o ne~em ozbiljnom, djevoj~ice su razmjenjivale
razli~ite vrste pri~a. Kao ène koje se jedna drugoj jadaju
uspostavljaju}i prisni odnos, ove djevoj~ice iz drugog razreda na
àlbu su àlbom odgovarale. Na primjer, Dèjn se poàlila da
njen mali brat stalno traì da mu ~ita pri~e, ali ne dozvoljava da
ijednu zavr{i; stalno joj donosi nove knjige da ~ita. Elen je
uzvratila sli~nom pri~om o tome kako i ona ~ita svom bratu, samo
{to je njen problem u tome {to je izabrao debelu knjigu i, svaki
276
277
O GROMNA
RAZLIKA
put kada zavr{i poglavlje i pomisli da je zavr{ila, on navaljuje da

~uje jo{ jedno. Eto ih, u drugom razredu, kako u~vr{}uju odnos
àle}i se na svoje bli`nje sli~nim pri~ama, uzajamno se pri tom
podràvaju}i.
Mu{karci i ène kojima sam pokazala ove video trake
reagovali su na ovu djecu iz drugog razreda vrlo razli~ito. Moja
reakcija je bila tipi~no ènska: pomislila sam da su Dèjn i Elen
slatke djevoj~ice i taj prizor mi je mamio smije{ak. Dirnula me
predanost da ispune zahtjeve koje je pred njih postavio profesor.
Sva sam se raznjeìla. Ali, dje~aci su mi i{li na nerve. Voljela bih
da su mogli da se malo primire. Pomislila sam da su im {ale
glupave, nisu mi se dopala zadirkivanja i ruganja. Bilo mi je ào
jadnoga Kevina, koji je stalno poku{avao da zagladi kosu i kome
su rekli da ga jedan drugi dje~ak ne voli.
Ali, sasvim druga~ije su reagovali mu{karci kojima sam
pokazala traku. Oni nalaze da su dje~aci slatki, misle da su
njihova energija i ushi}enje dirljivi. Pokazali su puno
razumijevanje za njihov poriv da se podsmijehnu situaciji i
naru{e eksperimentatorov autoritet. Djevoj~ice su im li~ile na
dvije male mudrice. Neki mu{karci su primijetili da im pona{anje
djevoj~ica nije bilo ubjedljivo; bili su uvjereni da djevoj~ice ne
mogu uìvati sjede}i tako mirno - one moraju pokazati svoje
najljep{e lice kako bi se umilile eksperimentatoru.
Dakle, tu smo: djevoj~ice i dje~aci rastu u razli~itim
svjetovima, a mi mislimo da ìvimo u jednom jedinstvenom i
sudimo o pona{anju onih drugih prema standardima na{eg
sopstvenog.
se kaè, poput djevoj~ica sa video trake koje sam prou~avala, a ne

da se vrpolje, ska~u, zadirkuju i brane se od zadirkivanja, kao {to
su radili dje~aci. Dok sam ~itala jednu studiju o vidovima nastave
u vrti}ima, nai{la sam na potporu iz stvarnog ìvota za obrazac
koji sam uo~ila i opisala, kao i na potresne ilustracije posljedica
tog obrasca. Etnografkinja Dèjn Vajt prou~avala je ono {to
naziva nemilosrdnom u~tivo{}u u~iteljica iz osnovne {kole.
Svoj ~lanak po~inje odlomkom uvodnog dijela ~asa iz
poznavanja dru{tva gospo|e Bedford, u~iteljice iz vrti}a.
Gospo|a Bedford kaè:
O Boè, {to je lijepa ova grupa iz vrti}a. O, {to je gospo|a
Bedford sre}na {to vidi poznata lica. A sada, jesmo li se
udobno smjestili? [Stanka] Da vidimo ko je ovdje. Izgleda
da su svi tu. Danas grupu predvodi Mark V. [Djeca pri~aju
izme|u sebe] O, ba{ mi se dopada kako Tami i Barbara sjede.
Oni su ba{ spremni za prvi razred. A, da, i Kori i Hider, ba{
lijepo... i Kolin i [eri, divno izgledate. Dòj, moè{ li se
okrenuti da ti vidim lice? Stiven T, ho}e{ li pri}i i sjesti do
mene? Bobi, smjesti se tamo. Stiven S, evo jednog dobrog
mjesta za tebe. Jesmo li spremni?
Posljedice ovih razlika nisu nigdje tako izrazite kao u osnovnoj

{koli, gdje u~itelji od djece o~ekuju da mirno sjede i rade {to im
U svojoj studiji Vajtova nije bila zaokupljena razlikama u

odnosu na pol; svrha izno{enja ovog odlomka bila je da se pokaè
da je u~iteljica koristila u~tivi na~in govora da bi tako pohvalila
dobro pona{anje radije nego da ukori lo{e, a naredbe je
formulisala u vidu pitanja. Ali, ~itaju}i ovaj izvanredno
ilustrativan i poznat primjer, primijetila sam da su sva djeca koja
lijepo i mirno sjede djevoj~ice, a sva djeca kojoj je upu}en
indirektan prekor {to ne sjede mirno dje~aci.
Isti utisak me zaska~e iz jednog drugog ~lanka, tako|e. Da
bi pokazala da u~itelji iz osnovne {kole posmatraju dje~ake i
djevoj~ice kao posebne dru{tvene grupe, sociologinja Beri Torn
navodi rije~i u~itelja koji je rekao: Djevoj~ice su spremne, a
278
279
@ IVOT
KAO OPONA[ANJE EKSPERIMENTA
dje~aci nisu. Oba ova primjera iz stvarnih u~ionica dramati~no

prikazuju da {kola zahtijeva pona{anje koje je prirodnije za
djevoj~ice nego za dje~ake.
U ranije pomenutoj studiji Elis Grinvud, o njenom sinu i
k}erki u pretpubertetskom dobu i njihovom razgovoru sa
prijateljima za ve~erom, srela sam se sa jo{ jednim primjerom
nepatvorenog dokaza za obrazac koji sam primijetila na video
snimku prijatelja u razgovoru. Ba{ kao {to su djevoj~ice iz drugog
razreda uvjeravale jedna drugu: To je ba{ ozbiljno i djevoj~ice
iz Grinvudine studije, u razgovoru sa svojim prijateljicama,
smije{nu zgodu uvijek bi popra}ale jednim: To je stvarno
smije{no. [tavi{e, djevoj~ice bi stale da se blagonaklono smiju i
prije nego {to bi se pri~a ispri~ala, ~im bi druga djevoj~ica
najavila namjeru da ispri~a pri~u rekav{i: To je stvarno
smije{no. Nasuprot tome, dje~ak je rekao da je dobar razgovor
onaj gdje pri~amo viceve i zeznemo jedan drugog - ba{ ono {to
su i dje~aci iz drugog razreda izabrali da rade.
Ovi primjeri iz ìvota uvjerili su me da su dva video snimka
koja sam prou~avala pravilo, nikako izuzetak. Ali moje nalaze
potkrepljuje ~itav niz istraìvanja o djevoj~icama i dje~acima u
igri, koji dokumentuju ve}u fizi~ku aktivnost i agresivnost kod
dje~aka, veliku te`nju da se na|u u paralelnoj, a ne u
koordiniranoj igri i ve}u te`nju da se suprotstavljaju. Stru~njak za
razvojnu psihologiju Kembel Liper, na primjer, ustanovio je da
petogodi{nje djevoj~ice razra|uju svoje ideje na uzajamno
pozitivan na~in, dok dje~aci istog uzrasta pokazujunegativnni
reciprocitet pomo}u kojeg jedan dje~ak poku{ava da kontroli{e,
a drugi uzmi~e. U svojoj studiji o trogodi{njoj i ~etvorogodi{njoj
djeci u obdani{tu, Ejmi [eldon ustanovila je da su se, ~ak i u
slu~ajevima kada su i dje~aci i djevoj~ice uklju~eni u pojedina~ne
aktivnosti u grupama od po troje istog pola, djevoj~ice - za
razliku od dje~aka - povezivale uzvikuju}i o onome {to rade kao
odgovor na komentare onih drugih.
Koliko god da o~arava prepoznavanje matrice pona{anja

odraslih kod mali{ana iz drugog razreda, te{ko je zamisliti tako
ne{to u trogodi{njaka. Nije ~udo {to je mu{karcima i ènama
te{ko sa shvate stanovi{ta onih drugih: mi smo do sada bili
usredsre|eni na poimanje pogleda na svijet s razli~itih aspekata
preimu}stava za vrijeme otkad smo progledali.
280
281
M UKA
SA LJUDIMA I STVARIMA
U [ESTOM RAZREDU
Dje~aci i djevoj~ice iz {estog razreda predstavljaju isto tako

izrazit kontrast, kao i oni iz drugog razreda. Volt, zavaljen u
visoku drvenu fotelju s naslonom za ruke, tako|e je nemiran, ali
to pokazuje vrpoljenjem, a ne poskakivanjem ili neprestanim
sjedanjem i ustajanjem. Volt se me{kolji u naslonja~i. U jednom
trenutku sasvim se naginje postrance kao da je od gume. Tom,
drugi dje~ak, fizi~ki je prili~no miran, ali ne odaje utisak da mu
je udobno. On pruà nogu i najve}i dio vremena jedna mu je ruka
zavaljena preko naslona tapacirane stolice. Vi{e je krut nego
miran.
Ovi dje~aci se ne gledaju. Volt stalno trlja o~i i tako stvara
fizi~ku zapreku zbog koje ne moè da pogleda u pravcu Toma.
Igra se prstima; zaokupljen njima, nema kad da pogleda u Toma.
Tom sjedi ukru}en u svojoj stolici, pod uglom u odnosu na Volta.
Nerijetko blude pogledom, o~igledno u potrazi za temom
razgovora, a ~esto je i nalaze}i. Na primjer, stavljaju primjedbe
na dekoraciju (To je jedna smije{na slika i, kasnije, Vidi, {to
je slika); primje}uju prskalicu na tavanici i jedan dje~ak
obja{njava drugom: To je za slu~aj poàra. Primijetiv{i svoju
ta{nu, Volt iz nje izvla~i par cipela, koje obojica ispituju, dodiruju
i o kojima pri~aju.
Ako sada svratimo pa`nju na djevoj~ice iz {estog razreda,

vidimo sasvim druga~iji prizor. Djevoj~ice sjede postrance na
stolicama kako bi mogle da se gledaju u lice. [enon sjedi sasvim
mirno, na ivici drvene stolice, Dùlija sjedi na mebliranoj stolici
bez naslona, ali ne proteè se u njoj, ve} je skupila noge i ruke.
Stavila je lijevu nogu na desno koljeno, pridràva stopalo i igra se
pertlama. êsto pogleduje u stopalo, ali pogled joj je prikovan za
prijatelji~ino lice, za razliku od Volta, ~iji je pogled usredsre|en
na prste.
Nekoliko puta za vrijeme razgovora Dùlija i [enon
mijenjaju poloàj tijela, ali promjene nisu ni nagle ni ~este, i
djevoj~ice su uvijek na jednakom rastojanju postojanog pogleda i
stava. Dje~aci ovog uzrasta odi{u osje}ajem sputane energije.
Voltovo vrpoljenje i Tomova uko~enost izgleda da su uzrokovane
nelagodom. Djevoj~icama je izgleda sasvim ugodno sa
dozvoljenim nivoom aktivnosti, ali izgleda da su se dje~aci
susprezali, kao da su spoznali da nivo energije koji imaju ne treba
da bude iskazan. Mo`da je u ovom kontrastu klju~ ledene
mirno}e u mnogih mu{karaca.
Ono o ~emu djevoj~ice i dje~aci pri~aju razlikuje se kao nebo
i zemlja. Za dvadeset minuta razgovora Tom i Volt dotakli su se
pedeset pet tema. Oni razgovaraju o {koli, doma}im zadacima,
kablovskoj televiziji, sportu, seksu i nasilju na televiziji (s
neodobravanjem), predmetima u prostoriji, stvarima koje bi
èljeli da imaju (motocikl, kompjuter, pu{ku), o drugim
dje~acima u {koli, Voltovim cipelama, rok grupi u kojoj sviraju,
o tome kako Nensi Regan kupuje haljinu za tristo dolara (ne
odobravaju), djevoj~icama, pi{toljima, video igarama i svom
prijateljstvu. Ni na jednu od tema nisu izmijenjali vi{e od par
replika, a i one su bile kratke.
Kao i razgovor dje~aka iz drugog razreda, i ovaj, u kojem
u~estvuju dje~aci iz {estog, uklju~uje samo dvije poduè cjeline,
a one su obje javno obra}anje, koje ova dva dje~aka smje{taju na
razli~ita mjesta u hijerarhiji: Tom pjeva pjesmu koju je nedavno

komponovao za njihovu rok grupu, {to ga prikazuje kao izvo|a~a,
a Volta kao publiku, i pri~a o padu s bicikla koji mu se desio.
282
283
S TVARNO
BOLI KADA IZGUBI[
NAJBOLJU DRUGARICU
Ponovo, skretanje pa`nje sa dje~aka iz {estog razreda na

djevoj~ice istog uzrasta izgleda kao prelazak na drugu planetu.
Djevoj~ice su provele skoro sve svoje vrijeme raspredaju}i o
tome kako se Dùlija posva|ala sa tre}om prijateljicom Meri.
Dùlija pri~a kako joj je te{ko {to je izgubila prijateljicu (Bolno
je to kad izgubi{ najbolju drugaricu). Djevoj~ice se slaù da je
raskid bio Merina krivica. Njihov razgovor otkriva koliko su
prijateljstva bitna za njihov svijet. Dùlija kaè: Volim kada
imam prijateljicu i kada je to zauvijek, i: Ne bih mogla da ìvim
bez prijateljice. [enon se slaè: I ja mislim da niko ne bi mogao
ìvjeti bez drugarice. Dùlija izjavljuje [enon da }e one biti
drugarice prakti~no zauvijek.
Djevoj~ice iz {estog razreda neprestano izraàvaju bojazan
da bi sva|a mogla da naru{i prijateljstvo. Dùlija obja{njava da se
njeno prijateljstvo sa Meri okon~alo jer se Meri razbjesnila, pa se
prozlila. Nasuprot tome, tvrdi da se ona li~no ne moè toliko
razljutiti na ljude, ~ak ni onda kada joj se ne dopada kako se
pona{aju:
[ENON:
D@ULIJA:
[teta {to ti i Meri vi{e niste prijateljice.

Znam. Boè, to je - ona je tako zla ponekad... A
onda bi - to je bilo stvarno tu`no, ona se
prosto - razbijesni sasvim iznenada. I kao, onda
uradi ne{to {to se meni ne svi|a, stvarno, meni se
prosto - jednostavno mi se ne svi|a, zna{, ja se ne

naljutim na nju!
D@ULIJA:
Moja mama uradi ne{to {to mi se ne svi|a mnogo, i

ja - shvata{, ja se ne naljutim na nju.
Dùlija osje}a - i boji se - {to su ljudi kada se razljute svadljivi,

a sva|a moè da odvede u razlaz. U jednom trenutku ona uvodi
ne{to {to je naizgled nevezano s temom - zabrinutost da bi joj se
roditelji mogli razvesti. Me|utim, to je, u stvari, ista tema: ona se
pla{i da bi joj se roditelji mogli razvesti jer ih ponekad ~uje kako
se sva|aju, a ubije|ena je da je jedan od razloga zbog kojih je
Meri tako te{ka osoba upravo u tome {to su joj roditelji razvedeni.
Na nezavisnu potvrdu za ove obrasce iznova nailazim u
stvarnim dijalozima iz ìvota me|u djecom manje-vi{e istog
uzrasta. Tema ljutnje pojavljuje se u razgovoru izme|u
tinejdèrki koje je snimila Debora Leng. U tom razgovoru, jedna
djevojka iznosi svoj problem: voljela bi da sakupi sve svoje
prijateljice, ali ne moè, jer se me|usobno ne podnose. I dok
stalno ponavlja da nije ljuta, zvu~i kao Dùlija:
Nisam ljuta na Dinu, stvarno. Nisam ljuta ni na Milisent, ni
na Ritu. Ali ja uvijek... nekako... te{ko mi je da ne{to
isplaniram sa svima njima.
Umjesto da se sama razljuti na svoje prijateljice, ona se silno trudi
da ih sve sti{a:
...zato {to se Rita ~esto sukobljava sa Milisent, a Dina misli
da je Milisent jedna ku~ka, i to je stra{no ru`no i nije ni malo
fer, jer, hm, ja poku{avam, trudim se da nekako udesim da
mogu da ih sve uplaniram, ali voljela bih da se one, stvarno,
sloè, a ne samo da ja poku{avam da, uh, da, zna{, mislim da
sama treba da se mijenjam.
284
Ne samo {to ovaj odlomak pokazuje kako djevoj~ice iz {estog

razreda dijele pri~u o problemu u svojim odnosima sa
prijateljima, ve} pokazuje i da èle da izbjegnu sukob i sa~uvaju
sklad.
Z NAM
Na video snimku, [enon i Dùlija, djevoj~ice iz {estog razreda,
poput onih iz drugog razreda, podsti~u me|usobna osje}anja. Na
primjer, [enon u nekoliko navrata iskazuje saglasnost sa
Dùlijom o Meri. Evo {ta kaù neposredno nakon odlomka u
kojem Dùlija kaè da se Meri ljuti, {to, u stvari, nije ta~no:
[ENON:
D@ULIJA:
[ENON:
D@ULIJA:
Ona poku{ava da iznervira ljude.

Da, stvarno. I samo me pusti da se raspla~em , bez
veze. Tjera me da patim.
Ona to oboàva.
Znam. Ona u tome prosto uìva.
[enon podràva Dùlijinu pritu`bu na Meri ponudiv{i joj sli~na

zapaànja, a Dùlija ugra|uje [enonine dopune u svoju
àlopojku.
V ARIJACIJA -
NA ISTU TEMU
âk i kada dje~aci i djevoj~ice iz {estog razreda razgovaraju o

istoj stvari, ono o ~emu govore razli~ito je. Na primjer, oba
prijateljska para po~inju doga|ajem od prethodne no}i, ali
Dùlija iznosi problem sa svojim ocem, dok Tom pri~a o
problemu s televizorom. Prvo dje~aci:
285
TOM:
VOLT:
TOM:
VOLT:
ôvje~e, a ono ju~e, a? Sjedjeli smo i gledali

kablovsku televiziju. Neka avion~ina je prelijetala
kao da }e da sleti.
[Smije se]
I tu nam nestade prenos na kablovskoj.
I nama.
I to je to. A sada djevoj~ice:

D@ULIJA:
[ENON:
D@ULIJA:
[ENON:
D@ULIJA:
Um, pogodi {to se desilo sino}.

[to?
A, dobro, oti{la sam, zna{. Sino} je moj brat,
uh, - Dobro, moj otac je rekao: Dùlija, mora{
sama da pospremi{. A ja sam rekla: Pa, dobro, kad
ne mora brat, i tako smo se ja i moj tata èstoko
posva|ali, shvata{? O, Boè! I ja sam ga ugrizla.
Prosto ne mogu da vjerujem. Boè moj!
Za Boga miloga! Je li poludio?
Da, ali nije sada, samo - ja sam oti{la u sobu.
Zaklju~ala sam za sobom vrata.
Dùlija je ispri~ala o interakciji s jednom osobom, njenim ocem,

a Tom je ispri~ao o interakciji s predmetom, televizorom.
Tako|e, njena pri~a je duà nego {to je i jedna replika koju
izgovaraju dje~aci iste dobi. I to je pri~a o sva|i, prevashodnoj
ènskoj muci, jer sva|a ugroàva prisnost.
Jedan drugi aspekt Dùlijine pri~e tipi~an za djevoj~ice i
ène jeste u tome {to ona iznova oìvljava dramu onoga {to se
desilo me|u ljudima glume}i pojedina~ne uloge, kroz dijalog.
Ona impostira o~ev glas - Dùlija mora{ sama da pospremi{ - a zatim glumi svoje suprotstavljanje - Pa, dobro, kad ne mora
brat. Zato {to su zaokupljene do~aravanjem emocionalnog
naboja me|u ljudima, djevoj~ice i ène koriste dijalog da oslikaju
dramati~nost doga|aja mnogo vi{e nego mu{karci.
286
K ADA
TREBA DA GOVORI[ , NE MO@E[
Poput djevoj~ica iz drugog razreda, dok sjede i pri~aju djevoj~ice

iz {estog razreda potpuno su opu{tene. Ali dje~aci iz {estog
razreda izgleda da se mu~e - mu~e se da sjede na fotelji i prona|u
temu za pri~u. Evo im cijele pri~e:
TOM:
VOLT:
TOM:
VOLT:
TOM:
VOLT:
TOM:
Poku{ao sam da smislim {ta da kaèm jer su nas

snimali. Drugo je to.
Znam.
Kad si napolju moè{ daZnam, moè{ da vri{ti{, ali ne u stanu.
Ili da luduje{.
A-ha.
Kada treba da govori{, ne moè{.
Volt izgleda da je shvatio Tomov pomen napolju odnosi na

prednosti igre na otvorenom, ne u zatvorenoj prostoriji, i
podràva tu ideju primjerom da napolju moè{ da vri{ti{. Ali,
Tom je izgleda mislio na svijet izvan ove vje{ta~ke situacije i
komentari{e pote{ko}e sa kojima su se susretali pronalaze}i teme
za razgovor kada im je re~eno da razgovaraju.
Ove primjedbe pokazuju da je Tom svjestan situacije gdje im
je re~eno {ta da rade, i nagovje{tava da tu djelimi~no leì razlog
zbog kojeg imaju pote{ko}e da prona|u temu za razgovor. Iako
ne tako o~igledno i preovla|uju}e kao kod dje~aka iz drugog
razreda, Tom se tako|e podsmijeva situaciji {alom: Nasmije{i
se, Skrivena kamera. Ili, jo{ izraènije, kada Dorval ostavi
dje~ake nasamo nakon kratkog obilaska, Tom salutira - prvo
ovla{ i o~igledno automatski, a potom u karikaturalnom tonu,
287
izruguju}i se o~igledno sopstvenom nesvjesnom pristajanju na

pot~injenost.
Kao uzvrat na nelagodu eksperimentalne situacije, dje~aci iz
drugog razreda razgovaraju o igrama koje bi voljeli da igraju.
Dje~aci iz {estog razreda zami{ljaju da ih kao odrasle ovakva
situacija ne moè zadesiti. Sljede}i primjer tako|e pokazuje na~in
na koji koriste prostoriju da pre|u s teme na temu - ne{to {to
djevoj~ice nikada ne rade.
TOM:
VOLT:
TOM:
VOLT:
TOM:
VOLT:
ôvje~e, ne mogu do~ekati da porastem.

Da, znam na {ta misli{.
Iza|e{ iz koledà, ide{ u marince. Zavr{i{ s
marincima, ide{ u avijaciju. Iza|e{ iz avijacije,
oèni{ se.
Da, ne mogu da i{~ekam {esnaesti ro|endan da se
domognem kola.
Ja jedva ~ekam sedamnaesti da se oènim.
Da, i ja isto. Vidi ono tamo.
S UPROTSTAVLJENI
POJMOVI PRIJATELJSTVA
Uprkos veoma izraènim razlikama u razgovoru dje~aka i

djevoj~ica, bilo bi pogre{no isklju~iti svaku sli~nost izme|u
stilova i u pristupima. Razlike nisu apsolutne, ve} su gradirane.
Na primjer, svoj ovoj djeci je veoma stalo da sa~uvaju prijatelje.
Evo {ta dje~ak iz {estog razreda kaè o tome:
TOM:
VOLT:
TOM:
VOLT:
TOM:
Ispada da ti i ja sve radimo zajedno.

Da, idemo u lov ove subote, je l tako?
Valjda, ako treba {to da radimo, ako ima negdje
neke frke, na istoj smo strani i ako nam {to padne na
pamet, ti i ja automatski upadamo. I svi navaljuju na
nas, i to. Te{ko je ako te neko ne podrì.
Znam.
Zato {to ima jedna grupa, a ima i ona druga. Dobru
grupu uvijek diraju.
Dirljivo je vidjeti kako dje~aci ùde da porastu, iako su malo

zbunjeni time kako se u kom dobu pona{ati kao odrastao. Ni
jedna snimljena djevoj~ica nije rekla ni{ta poput ovog. Ja to
tuma~im kao izraz nelagode dje~aka zato {to su djeca kojoj se
moè re}i {ta da rade, i sve mi se ~ini da se ovdje pojavljuje kao
fantazija kako pobje}i iz ovakve situacije. Iako ne{to kra}e, sli~an
poriv izraàva Kevin, jedan od onih iz drugog razreda, u
razgovoru o svom uzrastu. Iako nije ta~no siguran kog je uzrasta
i {ta to zna~i (Uskoro }u napuniti deset godina, samo {to jo{
nemam osam), Kevin se hrabri: Ja ne zaostajem za odraslima.
Dje~aci pokazuju vi{e àra u èlji da porastu, kako bi mogli da se
izvuku sa dna hijerarhije.
Iako dje~aci poput djevoj~ica prave primjedbe o tome kako su

dobri drugari, razlike su u na~inu na koji to iskazuju. Prije svega,
dje~aci o svom drugarstvu razgovaraju kratko i tema se ne
ponavlja, dok razgovor djevoj~ica o sopstvenom prijateljstvu ide
nadugo i na{iroko i ~esto se ponavlja. Tomova primjedba da su on
i Volt dobri prijatelji usredsre|ena je na zajedni~ke poslove
(Izgleda da ti i ja sve zajedno radimo). A sva|a je sredi{nji
pojam njihovog prijateljstva. Volt i on, prema Tomovim rije~ima,
trenuta~no izazovu iskru tu|eg neprijateljstva. Njegov svijet je
svijet suprotstavljenosti u kojem je prijateljstvo stvar pristajanja
uz prijatelja protiv ostlih.
288
289
Nasuprot tome, Dùlijina tvrdnja da su [enon i ona dobre

drugarice zasniva se na uzajamnom razumijevanju i dugotrajnom
poznanstvu:
D@ULIJA:
Barem se ti i ja poznajemo od vrti}a i znamo sve

jedna o drugoj,
i na tome da se nikad ne sva|aju:

D@ULIJA:
Ti i ja se skoro nikada ne sva|amo,
i na pri~i:
D@ULIJA:
Mislim, kada poku{avam da razgovaram s tobom, a

ti mi onda kaè{: Hajde, pri~aj mi! A ako vidim da
ho}e{ da pri~a{ sa mnom, ja }u da pri~am s tobom.
Pore|enjem razgovora ovih dje~aka i djevoj~ica iz {estog razreda

mogu se sagledati korijeni mu{kih i ènskih pritu`bi o
komunikaciji u njihovim me|usobnim odnosima. Dje~aci kaù
pone{to i o svojim prijateljstvima i drugim ljudima, ali najve}i je
dio njihove pri~e o stvarima i doga|anjima i sudovima o
dru{tvenim temama. Jedini predmet koji zaokuplja djevoj~ice i
o kojem raspravljaju jeste onaj koji simbolizuje njihovo
prijateljstvo. Dùlija pita [enon da li joj je dala iglu kao zalog
prijateljstva, a [enon kaè da jeste. Dùlija na to kaè da je
pro~itala da, ako si s nekim stvarno dobra prijateljica, daje{ dvije;
ona onda poseè u ta{nu i daje [enon drugu iglu prijateljstva. Sav
njihov razgovor je o prijateljicama, prijateljstvu i osje}anjima;
one orkestriraju ovaj razgovor s toliko tananosti i puno}e koliko
se ne moè na}i u razgovorima me|u dje~acima {estog razreda.
290
S TOPLJENI
I UPOREDNI RAZGOVORI
U DRUGOM GIMNAZIJE
Prelaze}i na drugi razred gimnazije, dolazimo do video snimka

koji je bio presudan za moje razumijevanje mu{ke komunikacije.
Djevojke iz ovog razreda veoma su nalik na djevoj~ice iz {estog
razreda. Sjede skupljene na stolici, gledaju se pravo u o~i i
razgovaraju o problemu koji jedna od djevojaka ima sa svojom
majkom i momkom. Mladi}i ovog uzrasta, me|utim, razlikuju se
ne samo od djevojaka nego i od mla|ih u~enika. Na video traci se
vidi da sjede u nemogu}im pozama: zavaljeni tako da su samo
oslonjeni na stolicu na kojoj treba da sjede. Ri~ard, kao i Tom iz
{estog razreda, skoro da je nepokretan, gleda netremice preda se
kao da mu je zabranjeno da pogleda svog prijatelja Toda, ba{ kao
{to Orfej nije smio da pogleda Euridiku. Tom se koristi nogama
da bi dovukao stolicu na navoj koja mu potom sluì kao oslonac
koji gura nogama dok pogledom bludi po prostoriji, povremeno
pogledaju}i Ri~arda. Neko ko je gledao ove trake primijetio je da
ovi mladi}i izgledaju kao da voze kola: sjede naporedo, umjesto
su~elice, obojica zure preda se, jedan povremeno pogleda u svog
prijatelja, a ovaj drugi to skoro nikada ne radi.
Ali, uklju~ite ton i ~itav se prizor mijenja. Mladi}i ne govore
o bezli~nim temama. Daleko od toga. Ovo su oni isti mladi}i ~iji
je razgovor dat u Drugom poglavlju. Oni razmjenjuju
najintimnije misli koje sam ikada ~ula na Dorvalovim trakama.
Dok su djevojke pri~ale o problemima koje su imale sa drugim
ljudima - koji nisu bili prisutni - ovi mladi}i suprotstavljaju svoj
me|usobni odnos, a jedan otkriva duboko osje}anje gubitka, i
povrije|enosti, i ~e`nje.
291
Z NAM
[TA ME MUÎ
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
Kao {to smo ranije vidjeli, Tod se osje}a otu|enim: osje}a se

zapostavljenim na ùrkama; nema djevojku za predstoje}i bal, a
ne èli da zamoli nikog koga zna; nije slobodan sa djevojkama
kojima se dopada, a ni sa svojim drugarima. êzne za minulim
vremenima kada su on i Ri~ard zajedno provodili vi{e vremena i
kada su vi{e razgovarali. Evo kako se Tod àli u sljede}em
odlomku. Kako bi se prikazalo oklijevanje, brojevi u zagradama
sluè da se prikaù sekunde zastoja u razgovoru.
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
Ma, o ~emu da, do|avola, razgovaramo? Shvata{,

znam {to me mu~i.
A {to te mu~i?
[Ceri se] To {to ne razgovaramo.
Ko ne razgovara?
...
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
Evo ti opet.
[ta to?
Ne pri~amo.
Znam. Ajde po~ni.
âk vi{e ne pri~amo ni iz pristojnosti. [Smije se]
Dobro, dobro. (3,4) Mislim, shvata{. [ta da kaèm?
(3,6) Ho}u da kaèm, ako si ti stvarno mislio sve {to
si rekao pro{log vikenda, i ako sam ja mislio {to sam
rekao.(1,0)
Naravno da jesam. Ali, vidi{, ne znam. Shvata{,
odrastamo. U stvari, ne znam. Kao da ìvimo u
pro{losti, ili tako ne{to. Stvarno mi se svi|alo ono
vrijeme kada smo ostajali budni cijelu no}, zna{ ono,
292
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
TOD:
RIÂRD:
provesti no} u ne~ijoj ku}i tek da bismo razgovarali

cijelu bogovetnu no}.
A-ha.
To je bilo dobro zezanje.
Da, to je bilo zezanje.
(2,2)
A sada smo sre}ni ako jedva ne{to progovorimo u
prolazu.
[Podrugljivo] Ma hajde!
Mislim to ozbiljno. Sje}am se kada bih do{ao u hol
i rekao ti Zdravo, a ti bi rekao Zdravo, zdravo, a
nekad bi me zabio u orman, ako mi se posre}i.
[Smije se].
(1,4)
[Buni se] Ali mi razgovaramo.
Ne vi{e na isti na~in.
(4,8)
Nikada mi nije palo na pamet da èli{ da pri~amo.
Iako je ve}ina mu{karaca kojima sam pustila ovu traku rekla da

je to neobi~no, svejedno se desilo. Ono {to najvi{e bode o~i jeste
o{tra neuskla|enost, skoro protivre~je, izme|u rije~i koje ovi
mladi}i izgovaraju i njihovog govora tijela. Iako rije~i govore o
krajnjoj uredsre|enosti, nemarno su izvaljeni u stolicama.
J ESU
LI MU[KARCI ISKLJUÊNI ?
Ispri~ala sam doktorki, porodi~nom terapeutu, o mojim

zapaànjima da su se djevojke gledale pravo u o~i dok su sjedile
su~elice, a mladi}i {arali pogledom i gledali svugdje, samo ne
jedan u drugoga. Ona je primijetila: Tako je sa svim porodicama
sa kojima se sre}em. Mu{karci me ne gledaju, a ne gledaju ni u
293
svoje ène. Mu{karci su uvjek isklju~eni. Ali kakva su ova

dvojica mladi}a iz drugog razreda koji se ne gledaju, ako ne
veoma zainteresovana. Oni su ìvotno zainteresovani, ~ak i kada
to ne pokazuju verbalno. Na primjer, Ri~ard se proteè i trlja lice,
i sra~unato izgovara zijevaju}i: Nikada mi nije palo na pamet da
si èlio da razgovara{.
Analiziraju}i video trake u~enika i u~enica razli~itog uzrasta
i situaciju koju mi je opisala doktorka, bila sam zapanjena
ogromnim nesrazmjerom: kada èna usmjeri pogled na svoju
doktorku i, potom, na svog partnera, ona jednostavno radi ono {to
je oduvjek radila, ono {to smatra prirodnim, normalnim i
ispravnim. Ali, kada od mu{karca zatraè da pogleda (pravo u
lice) doktorku i svoju ènu, od njega se traì da uradi ne{to
neuobi~ajeno - ne{to u ~emu on ima malo iskustva, ne{to {to,
mo`da, izgleda ~ak pogre{no. Proglasiti mu{karce
nezainteresovanima na osnovu govora tijela izgleda
preuranjeno i nepo{teno. O njima se sudi prema standardima
druga~ije kulture. Ovim se ne èli re}i da nisu nezainteresovani,
niti da bi im bilo na odmet da pogledaju pravo svoju ènu i
doktorku kada sa njima razgovaraju, ve} samo da nije valjano
tuma~enje nezainteresovanosti isklju~ivo na osnovu indirektnosti
fizi~kog i poloàja i izgleda.
U domenu njihove sopstvene kulture mnogo je dokaza
uklju~enosti u govoru tijela kod u~enika drugog razreda
gimnazije, {to je nedvosmisleni dokaz pa`nje i me|usobnog
uskla|ivanja. Njihove kretnje su do tan~ina uskla|ene. Oni prave
sli~ne kretnje, jednovremeno i skoro istovjetnog smjera.
Orkestriraju svoje pokrete, stvaraju}i tako ansambl (da pozajmim
termin od Rona Skolona) ili (da pozajmim pojam od A. L.
Bekera) poput dva gusana koji glade svoje perje, naizgled se
ignori{u}i, ali pomno prate}i me|usobne pokrete u usagla{enom
ritmu.
Za{to bi mu{karci i dje~aci skretali pogled u stranu i jedan od
drugog, uprazno gledali po sobi, a ne jedan u drugog? Vjerovatno
obja{njenje glasi da direktan pogled na drugog mu{karca moè

li~iti na neprijateljski ~in, demonstraciju prijetnje. A direktan
pogled na ènu mogao bi poprimiti svojstva seksualnog, javno
iskazanog flertovanja. Jedan kolega koji je napravio primjedbu na
ovu temu pri{ao je mjestu gdje sam sjedjela. Na{av{i praznu
stolicu naspram moje, malo je odmakao i postavio pod ugao tako
da nije morao da sjedi i da me gleda u lice. Oboje smo se
nasmijali jer mu je ovaj instinktivni gest omogu}io da sjedi
postrance u odnosu na mene - ba{ kao {to su sjedjeli dje~aci i
mu{karci na video snimcima koje sam mu pokazala.
Prema standardima èna, koje se gledaju dok razgovaraju,
mu{ko skretanje pogleda je prepreka prisnosti, sredstvo za
izbjegavanje veze, ali, ako dje~aci i mu{karci izbjegavaju da se
gledaju kako bi izbjegli sukobljavanje, onda je to za njih na~in da
uspostave prijateljsku vezu, a ne nagodbu.
Poloàj tijela u mladi}a i djevojaka iz drugog gimnazije
mogao bi se protuma~iti kao druga~iji na~in da se postigne isti
cilj - da se pokaè bliskost, nikako kao dokaz da su djevojke
zainteresovane, a mladi}i nisu. Ova simetrija paralelna je sa
razli~itim na~inima na koje se nose sa pri~om o problemu. Kao
{to smo vidjeli u Drugom poglavlju, Nensi i Seli provode najve}i
dio vremena razgovaraju}i o problemima koje Nensi ima sa
majkom i de~kom, i Seli odgovara na Nensine àlbe poja~avaju}i
ih. Nasuprot tome, i Ri~ard i Tod pri~aju o problemima, ali
uzajamne reakcije su omalovaàvanje i odbacivanje.
Iako razli~it od na~ina na koji djevojke uzajamno reaguju na
probleme, stil koji mladi}i gaje, razuvjeravaju}i jedan drugog,
ima svoju sopstvenu logiku. Kao i poloàj tijela koji zauzimaju,
razgovor koji mladi}i vode smje{ta ih na paralelne kolosijeke.
Svaki pri~a o onom {to ga mu~i, dok onaj drugi to omalovaàva,
~ak mijenja temu. Prema ènskim kriterijima ovo pokazuje
nedostatak brige za bli`njeg i njegove probleme. Ali, mogao bi to
biti put pomo}i da se ~ovjek bolje osje}a. Stalno raspredanje o
problemu moglo bi biti na~in da se iskaè briga, ali moglo bi i da
294
295
problem predstavi ozbiljnijim. Na primjer, ako se Nensi osje}ala

lo{e zato {to je morala da ode sa zabave, Selino priznanje da se
svako zapanjio kada je oti{la samo je pogor{alo stvar. Ali, ako se
to druga~ije sagleda, Seli dokazuje Nensi da djevojke u grupi
brinu o njoj i da im je nedostajala kada je oti{la.
Djevojke i mladi}i iz drugog razreda daju sliku sli~nih
ciljeva postignutih na razli~ite na~ine. I jedni i drugi pokazuju
znake nelagode zbog situacije i podsmijevaju se uputstvima (Seli
kaè: Pri~aj o Dèriju. To je ozbiljno i prisno.). Oba para se
ubrzo smiruju i rade ono {to im je re~eno - iako otpor koji
djevoj~ice pokazuju kroz kikot i {ale traje duè nego u dje~aka. U
stvari, na traci to traje nekih pet minuta, kada ih Dorval opominje
na zadatak. Za to vrijeme oni se zadirkuju, ali opozivaju àoke
~im ih izgovore. Seli kaè smiju}i se: [a{ava! Ne nisi ti {a{ava.
Ako su dje~aci i djevoj~ice tako razli~iti u drugom, {estom i
drugom gimnazije, {ta je sa mu{karcima i ènama izme|u
dvadeset ~etvrte i dvadeset sedme?
Z NAM
Nit usagla{enosti i sli~nosti osje}ala se kroz dijalog ovih èna sve

vrijeme. Za~udo, tragovi sli~nih niti nalaze se u razgovorima
djevojaka iz drugog gimnazije tako|e. U svojoj ùdnji da dosegne
sklad a izbjegne sukob, Dùlija nagla{ava [enon da se one nikada
ne sva|aju. [enon ovla{ protestvuje, ukazuju}i na ono {to one
rade.
D@ULIJA:
[ENON:
D@ULIJA:
[ENON:
D@ULIJA:
P RIJATELJSKI
RAZGOVOR IZME\U ODRASLIH
Video trake odraslih ljudi u prijateljskom razgovoru prikazuju

prirodni razvoj stilova kod mladih ljudi. Nestao je pritisak
osje}anja vezanih za sopstvenu li~nost i za savezni{tvo s
drugovima. I{~ezla je zaokupljenost roditeljima i njihovim
autoritetom. Ali, uo~ljive su razlike u poloàju koji zauzimaju
dok razgovaraju.
Pogledajmo dvadesetpetogodi{nje ène. Iako se lagodno
osje}aju u eksperimentalnoj situaciji, frustrirane su razgovorom.
Sva|a nastaje jer jedna od prijateljica osje}a da je druga
predaleko pomjerila pravila dogovora.
296
DA SMO SE I RANIJE SVA\ALE
[ENON:
Ti i ja se nikada ne sva|amo, je l da?

/?/ Meni dugo
Mi se ponekad prepiremo, ali se ne sva|amo. Samo
ponekad.
Kao kada igramo {kolice, onda se prepiremo i
sva|amo i...
Ta~no. Ali se ne sva|amo.
Ali to je... [Slijeè ramenima]
Nisu sve [enonine rije~i sasvim jasne, ali dobro se ~uje da, kada
Dùlija kaè da se [enon i ona ne sva|aju, [enon mudro }uti. Ona
kaè: Ono kad igramo {kolice, mi se prepiremo i sva|amo. Ali
Dùlija insistira na tome da se, iako se mo`da prepiru, {to je
bezna~ajno, one ne posva|aju, {to je ozbiljno, i [enon spremno
odustaje od rasprave.
Ovo sjeme razdora narasta do ponavljane i kontrolisane teme
u razgovorima izme|u Pem i Mar{e, odraslih èna sa Dorvalovih
video zapisa. Pem po~inje razgovor rekav{i da ono {to kod Mar{e
voli jeste Mar{ina bespogovorna saglasnost s njom. Pem je
namjerna da ovo iskaè kao komliment, tvrdnju da su zbog toga
prijateljice. Mo`da poku{ava da pojasni zbog ~ega je izabrala
Mar{u da joj se pridruì u eksperimentu. Ali, izgleda da je Mar{a
297
primila primjedbu kao omalovaàvanje, implicitnu tvrdnju da

nema svog stava. Kako razgovor odmi~e, Mar{a u nekoliko
navrata tvrdi da se ne slaè sa Pem i ova poku{ava da otkloni
nesaglasnost {to kao ishod ima razgovor koji prerasta u poduì
nesporazum.
MAR[A:
PEM:
MAR[A:
PEM:
MAR[A:
PEM:
Zaboga, Pamela, dobro se sje}am da smo se

prepirale i ranije. Ipak se ne slaèmo oko mnogih
stvari. Evo, {kola, na primjer. A kako ti ima{ tako,
da, tako pozitivan...
Pozitivan? Vidjela si me prije nekoliko minuta.
Mm, da, ma ne, ti ima{ tako - pozitivan stav.
Ne, nemam.
Vidi{, eto oko toga se ne slaèmo. Mo`da i nisam
tako samopouzdana, pretpostavljam da je tebi dopao
moj dio.
Pa, ja - dakle, {ta misli{ o mom stavu prema
kompjuterskim naukama u ovom trenutku?
PEM:
MAR[A:
PEM:
MAR[A:
PEM:
U ovom odlomku, Pem u~vr{}uje vezu ponudiv{i Mar{i

zaklju~ak njene re~enice:
MAR[A:
PEM:
N IPODA[TAVANJE
Jedan od na~ina na koji Mar{a poku{ava da dokaè da se ona i
Pem ne slaù, ili se bar razlikuju, jeste ukazivanje na to da je Pem
bolji student i da je samopouzdanija. Ovo je izazvalo ~udnu
bujicu nipoda{tavanja. Pem tvrdi da joj nedostaje samopouzdanje
i da nije tako dobar student kao {to Mar{a kaè. S druge strane,
ona optuùje Mar{u da je bolji student nego {to priznaje.
MAR[A:
E, pa, vidi{, to je ne{to drugo. Ti si uvijek, ho}u da

kaèm, ja sam u tome strahovito lo{a. Odgovaram i
najvi{e {to mogu dobiti jeste - ~etvorka, i to ako je
298
mogu dobiti, naravno, ~ini mi se da odavna nisam

dobila peticu.
Toliko dugo da i ne misli{, da o njoj i ne misli{?
Pa, mislim da mi je nedosti`na.
I meni, tako|e.
Ali, Pem, svakog, ipak, svakog semestra, kada
po~ne nastava, ti kao o tome, ipak, pri~a{, to, da
mora{ da dobije{ peticu iz ovog predmeta.
Petice? Dobijam ~etvorke. Ja se trudim, ali nikada
ne dobijam petice. Uvijek dobijam ~etvorke. Dobro,
izuzev ocjene iz psihologije, mo`da. Ali ne iz svih
predmeta.
îni mi se da odavna nisam dobila peticu.

Da o njoj i ne misli{?
I ona poku{ava da igra igru isto je sa mnom:

MAR[A:
PEM:
Da, zna{, ne ~ini mi se da je mogu}e.

Ni meni.
Ali Mar{a ne uzvra}a Pem jednakom mjerom:

MAR[A:
Ali, Pem, svakog, ipak, svakog semestra, kada

po~ne nastava, ti kao o tome, ipak, pri~a{, to, da
mora{ da dobije{ peticu iz ovog predmeta.
Pem se, me|utim, drì svog iskaza, ustvrdiv{i da ona, u stvari, ne

dobija petice, a ako ih i dobija, to nije tako ~esto:
299
PEM:
Petice? Dobijam ~etvorke. Ja se trudim, ali nikada

ne dobijam petice. Uvijek dobijam ~etvorke. Dobro,
izuzev ocjene iz psihologije, mo`da. Ali, ne iz svih
predmeta.
Izgleda da je neuspjeh ba{ poput sli~nosti i slaganja kojim

Pem poku{ava da izvr{i trampu i zauzvrat dobije simetri~nu vezu
sa Mar{om.
Poput Mar{ine sugestije da je Pem samopouzdana, izgleda da
Pem tuma~i Mar{inu tvrdnju da dobija dobre ocjene kao optu`bu
kojoj treba da se odupre, a ne kao kompliment koji treba
prihvatiti. Kao kontra napadu, Pem isti~e da je Mar{a dobra na
~asovima vjeronauke: Testove dobro radi{, petnaest od
petnaest, naspram njenog: Nisam ~ak ni pro~itala ta poglavlja.
Simetri~no, Mar{a odbija zaslugu: To je na osnovu zdravog
razuma. U ovom pogledu, tako|e, razgovor djevojaka iz drugog
gimnazije sadrì zametke ovakve verbalne igre. Na samom
po~etku svog razgovora, one razmjenjuju zapaànja o tome kako
lo{e skijaju.
Slaganje i istovjetnost za ène i djevoj~ice jesu na~ini da se
ispolji veza. Postignu}e, razli~itost i suprotstavljanje prijetnje su
prijateljstvu. Mu{karci tako|e kupuju prijateljstvo, ali druga~ijom
monetom: ne boje se razmimoilaènja i ~ini se da nije potrebno
izja{njavanje da su isti. Ali, sa svakom strategijom se moè
pretjerati, pa i Mar{i izgleda smeta Pemina tvrdnja da se uvijek
slaù.
Igra omalovaàvanja koju igraju ove ène podsje}a na
obrazac iranske interakcije koju Vilijam Biman naziva dobijanje
lo{ih karata. Ali, ovo dijeljenje je, obja{njava Biman, po prirodi
izraziti hijerarhijsko. Izigravaju}i nièg po statusu, Iranac se
stavlja na milost i nemilost nekom mo}nijem, koji je, stoga,
obavezan da mu ~ini usluge: to priziva u svijest instituciju
za{titnika. Iako ène s vremena na vrijeme umiju da zauzmu niù
poziciju kako bi se mu{karci postarali o njima, igra koju igraju na
300
video snimku izgleda da ima druga~iji cilj: da naglasi simetriju,

prije nego asimetriju, da se tasovi izjedna~e tako {to njihov ne}e
prevagnuti.
B RAK - TEMA
DOVOLJNO OZBILJNA
Dvadesetpetogodi{nji mladi}i pruàju sasvim druga~iju sliku.

Sjede pod uglom jedni u odnosu na druge i izgledaju kao da su se
uko~ili ili smrzli. Timoti skoro nikada ne gleda u Vinstona. Iako
Vinston gleda u Timotija kad ga slu{a, ~esto skre}e pogled, a
kada govori, nikada ne gleda u njega. Prilikom odabira teme za
razgovor mu{karci pokazuju veliku nelagodu i napor. Vrlo su
ozbiljno shvatili uputstvo da govore o ne~em ozbiljnom, i izgleda
da za njih ozbiljno zna~i ne{to va`no po svijet, ~emu oni mogu
zna~ajno doprinijeti. Evo kako su se usaglasili:
VINSTON:
TIMOTI:
VINSTON:
A kako ti se ~ini brak?

To je dosta ozbiljna tema.
Ozbiljna tema, ali se njome malo ko bavi.
U razgovoru o braku, potencijalno li~noj temi, uglavnom govore

apstraktno, iznose}i op{te tvrdnje, ne otkrivaju}i ni{ta li~no:
TIMOTI:
VINSTON:
TIMOTI:
[to misli{, za{to tako mnogo brakova propadne? To

je, hm, zna{, {iroka tema.
Mislim da mnogi utr~e u brak, kao prvo. (6,0) Prosto
ne mogu da do~ekaju da se oène.
Ja mislim da, hm, mislim da ljudi, mnogi nemaju, ne
kaèm da ja imam, zdrav i zreo, razumije{, odnos
prema ljubavi. Ne znam, ali mnogo je grdne muke,
~ini mi se, shvata{, u braku i vezama, zato {to su
ljudi, kako da ti kaèm, sebi~ni.
301
Razgovor ovih ljudi na izvjestan na~in potvr|uje neke

pretpostavke o mu{karcima, ali ne sve. Prema stereotipu i
nalazima nekih istraìva~a, ène vi{e oklijevaju dok razgovaraju.
Ali, Timoti oklijeva i upotrebljava po{tapalice poput hm, zna{,
shvata{, kako da ti kaèm, odaju}i utisak nesigurnosti i
neuvjerenosti u spostvene rije~i. Izgleda da mu je neugodno zbog
cijele situacije. Time {to govori apstraktno, ne li~no, ispunjava
o~ekivanja od mu{ke rije~i u pore|enju sa ènskom.
Kasnije u razgovoru, Timoti pri~a o svom odnosu sa ènom
sa kojom izlazi. Kaè da razmi{lja o braku, ali nije odmakao dalje
od toga: oprezan je jer brak je zauvijek, a ène ~esto navaljuju da
se udaju.
Zatim Timoti kaè: Zna{, ja jednostavno ne èlim da pri~am
o mojoj situaciji. Malo potom, Vinston uzvra}a: Pa, moja ima
veze sa {kolom, a {kola je metafora za nesre|enu osobu. Vinston
izgleda aludira na to da nema djevojku jer je student i stoga mu
je ìvot nesre|en. Ali on to izraàva indirektno, kao op{tu tvrdnju
o situaciji u kojoj je: Moja ima veze sa {kolom. Timoti je
postavio pitanje indirektno, u vidu tvrdnje (Ja prosto ne èlim da
govorim o mojoj situaciji), radije nego da ga direktno pita: [ta
je sa tobom? U nekom drugom kontekstu, na primjer, kada
poku{avaju da do|u do zajedni~kih opredjeljenja i odluka, ène
su ~e{}e indirektnije od mu{karaca. Ali, kada do|e do toga da
razgovaraju o svojim li~nim odnosima i osje}anjima, mnogi
mu{karci postaju indirektni.
Mislim da mnogi mladi}i vjerovatno po~nu kada su mladi i

mo`da zauzmu stav prema onom {to misle da je davanje bez
ostatka, a onda se opeku. Ili misle da su se opekli. A onda je
sasvim u redu, shvata{, ako su ne{to oprezniji, ako su pomalo
stidljivi i ako to potraje.
Vinston izgleda aludira na to da je povrije|en i zbog toga
sada nema vezu. Ali, ako je to ono {to ima na umu, onda ga ne
saop{tava direktno. Ni{ta ne kaè ni o jednoj svojoj vezi.
S LIJEDI
VO\U
Dirljiv primjer indirektnosti zbiva se kada Vinston kaè da

ponekad, kada imaju vezu, mu{karci postaju malo oprezniji jer su
bili povrije|eni, ili {to su se, da upotrijebimo njegove rije~i, jer
su se opekli:
Pore|enjem video trake djevoj~ica i dje~aka i èna i mu{karaca u

razgovoru sa njihovim prijateljima u eksperimentalnom
okruènju, dobija se dokaz o obrascu razlika izme|u polova. Ovi
razgovori prikazuju djevoj~ice i ène kako se silno trude da
stvore zajedni{tvo veze, kako ga u~vr{}uju kroz razgovor o
onome {to ih mu~i u odnosima s drugim ljudima i kako se bore da
zadrè svoju individualnost pred pritiskom da pristanu na
nagodbu. Dje~aci i mu{karci se veoma mnogo trude da sa~uvaju
svoju nezavisnost u hijerarhiski ustrojenom svijetu, da postignu
prisnost u svijetu suprotstavljenosti. Ali, bilo bi pogre{no
podrazumijevati da je ènsko druènje potpuno egalitarno. Vaàn
aspekt na ovim video trakama jeste asimetrija poloàja koji
zauzimaju dvojica prijatelja u svakom razgovoru.
Me|u dje~acima iz drugog razreda Dìmi je nedvosmisleno
vo|a: on pri~a vi{e od ostalih, on izdaje nare|enja i daje uputstva,
on za~ikuje, i zapo~inje razgovor. Od dje~aka iz {estog razreda
Tom je vo|a koji zapodijeva najve}i broj tema, glavni je govornik
i preuzima vode}u ulogu u dva primjera javnog govora. Od
pedeset pet tema koje su pokrenute u razgovoru, Tom je pokrenuo
~etrdeset. Volt, ~ija je uloga da doprinosi razgovoru i potkrepljuje
302
303
P RILI^NO
STIDLJIV STAV
iznijete teze, pokre}e petnaest tema, od kojih je {est ukazivanje

na predmete u prostoriji.
Situacija sa djevoj~icama je malo sloènija. Djevojke iz
drugog gimnazije su jedine kod kojih nema o~igledne asimetrije
u stavu koji zauzimaju. Poloàj koji zauzimaju djevoj~ice iz
{estog razreda i djevojke iz drugog gimnazije upadljivo je
asimetri~an, ~ak i kad se mnogo od onoga {to kaù ~ini re~enim
s ciljem da se postigne privid slaganja, podr{ke ili veze. Od onih
iz {estog razreda, izgleda da je vo|a Dùlija. Od petnaest
pokrenutih tema ona zapo~inje dvanaest. Najve}i dio diskusije
usredsre|en je na njen odnos sa Meri, njenu zaokupljenost da
sa~uva to drugarstvo i brigu zbog prekida i gubitka. Kada
eksperimentator, po isteku pet minuta, nakratko u|e, Dùlija
razgovara s njim. Me|utim, [enon bira temu Dùlijinog odnosa
sa Meri rije~ima: [teta {to ti i Meri niste vi{e prijateljice.
Sli~no tome, najve}i broj razgovora je o Nensi, ali upravo
Seli predlaè da razgovaraju o Nensinim problemima. Kao
odgovor na Nensino pitanje: Pa, dobro, o ~emu èli{ da
razgovaramo? Seli kaè: O tvojoj mami. Jesi li razgovarala sa
mamom? S obzirom na teme o kojima su razgovarale, djevojke
su prili~no ujedna~ene: Seli pokre}e devet, Nensi sedam.
Me|utim, sve teme, izuzev jedne koju pokre}e Seli, pitanja su
vezana za Nensi. Mnoga od ve} ura|enih istraìvanja o kontroli
tema podrazumijevaju da je pokretanje teme znak dominacije u
razgovoru. S ovog stanovi{ta Seli kontroli{e razgovor kada
pokre}e teme, ali ih ~ak i ovdje Nensi saradni~ki usmjerava tako
{to vr{i odbir. Moè li se za nju zaista re}i da dominira, ako se
teme koje bira ti~u Seli?
Na neki na~in razgovor mladi}a iz drugog razreda je
simetri~niji nego u djevojaka: Nensi i Seli govore samo o
Nensinim problemima, dok Ri~ard i Tod pri~aju o svojim
problemima, i obojica uzvra}aju tako {to prekidaju pri~u ili
omalovaàvaju temu. Me|u odraslim mu{karcima i ènama Pem
je svojevrsni vo|a: ona poku{ava da nametne teme na koje Mar{a
odgovara. Ipak, pitanje koje stalno izranja, da li se slaù ili ne,

postaje tema zbog Mar{inog odgovora na Peminu uvodnu
primjedbu da se Mar{a uvijek slaè s njom. Odrasli mu{karci
demonsriraju sli~an paradoks: temu braka predlaè Vinston i ba{
on razgovara sa Dorvalom kada se pojavi. Ali {est, od sedam
podtema, u kojima, u stvari, pri~aju o braku, bira Timoti.
Da li puno pri~e o sopstvenim problemima obezbje|uje
djevojci vi{i statusni poloàj po{to ona zauzima dosta
konverzacijskog prostora, ili je na ljestvici svrstana niè jer je
predstavljena kao osoba s problemom? Niko ne bi tvrdio da
pacijent ima vi{i status ili vi{e mo}i na seansi psihoterapije, ~ak i
kad on ili ona govori najve}i dio vremena i pokre}e najve}i broj
tema. Da li pokretanje teme podrazumijeva dominaciju u
smislu kontrole razgovora ukoliko je pokrenuta tema od
prevashodnog zna~aja za drugu osobu? Ne znam odgovore na ova
pitanja, ali znala bih vi{e kad bi saznala da li je uobi~ajeno da ove
djevojke raspodjeljuju uloge pripovjeda~a o problemu i pa`ljivog
slu{aoca na ovaj na~in ili, pak, u razli~itim razgovorima
razmjenjuju uloge. U svakom slu~aju jasno je da su pitanja
dominacije i kontrole mnogo sloènija nego {to se moè
uhvatiti ovla{nim opisom uloge osobe koja pokre}e temu. Iako
su djevoj~ice i ène usredsre|ene na vezu, a dje~aci i mu{karci na
status, ima svakojakih asimetrija me|u ènama i djevojkama i
simetrija me|u mu{karcima i dje~acima.
U svoj svojoj sloènosti, ove video trake pokazuju da od
malih nogu do kona~nog formiranja dje~aci i djevoj~ice stvaraju
posebne svjetove u kojima nastavljaju da ìve kao mu{karci i
ène. Ne za~u|uje {to ène i mu{karci koji poku{avaju da na
pravi na~in urade stvari u svom me|usobnom odnosu ~esto
ustanove da su partneri zahtjevni, a sami pokupe kritiku. Mi
poku{avamo da jedni s drugima govorimo po{teno, ali, izgleda da
povremeno govorimo razli~itim jezicima - ili barem razli~itim
genolektima.
304
305
@IVOT SA ASIMETRIJOM
DESET
@ivot sa asimetrijom:
Kako zapo~eti komunikaciju
edna Amerikanka je krenula na krstarenje, a zavr{ila u

turskom zatvoru. îtaju}i njenu knjigu Nikada vi{e ne prolazi
ovuda, mogla sam da zaklju~im da je ko{mar Dìn Leper bio
izrazit primjer pogubnih posljedica koje mogu da proizi|u iz
me|ukulturnih razlika, kojima ja imenujem razgovorne stilove to je na~in na koji se izraàva ono {to se misli i {ta se misli ~initi
kada se to kaè. Leperino iskustvo tako|e oslikava, na jedan
neobi~no potresan na~in, opasnosti od poku{aja da se izbjegne
sukob i da se kaè ne na u~tiv na~in.
Leper je si{la s broda radi kratkog obilaska drevnih ostataka

u Turskoj. Na jednom arheolo{kom nalazi{tu zaostala je iza grupe
jer se zaneseno divila ru{evinama. Odjedared joj je put
preprije~io mu{karac koji je prodavao rukotvorine, za ~iju
kupovinu nije bila zainteresovana. Nekako se ipak obrela sa
jednom kamenom glavom u ruci i kada mu je u~tivo rekla da je
ne èli, nije htio da je primi natrag. Umjesto toga, uvalio joj je jo{
jednu, koju je ona mahinalno uzela. Po{to ~ovjek nije htio da
uzme ni jednu glavu natrag, jedini na~in da umakne onome {to je
naslu}ivala bila je ponuda da ih kupi. Smanjila je cijenu na pola
u nadi da }e ovaj odbiti kako bi mogla da krene. Umjesto toga, on
se sloìo da spusti cijenu i ona je spustila glave u torbu. Ali, dok
mu je davala novac, on joj je pruìo tre}u glavu. Jo{ jednom se
pobunila kako joj nije potrebna, ali on je samo uzmakao kako bi
izbjegao da je uzme natrag. Vidjev{i da nema kud, platila je i za
tre}u glavu i uzmakla kruto - uzdrhtala i ljutita. Kada je htjela da
se ukrca na brod, pokazala je pazar carinicima koji su je uhapsili
i bacili u tamnicu zbog poku{aja krijum~arenja nacionalnog
blaga. Tre}a glava bila je pravi antikvitet.
Kako sam ìvjela u Gr~koj i posmatrala verbalnu vje{tinu
cjenkanja, mogla sam da pretpostavim da su razgovor sa
prodavcem i tvrdnja da ne èli suvenire, njemu zna~ile kako bi ih
ona uzela da je cijena nià. Da nije èljela da ih kupi, uop{te ne
bi razgovarala sa njim. Jednostavno bi pro{la pored njega, o~i joj
se ne bi srele s njegovim - i svakako ne bi u ruke uzela ni jednu
glavu, bez obzira na to koliko joj se on naturao. Svaki put kada bi
prihvatila glavu pruàla mu je dokaz svog zanimanja, ohrabruju}i
ga time da joj ponudi i drugu. Svaki korak u njegovom sve
nasrtljivijem poku{aju da proda robu bio je odgovor na ono {to je
njemu vjerovatno li~ilo na novi manevar u cjenkanju. Odbiti da
ga pogleda ili da sa njim razgovara, ili, kao krajnja mjera, da
spusti glave na zemlju - sve je ovo nezamislivo za jednu uljudnu
Amerikanku.
307
Leper je skupo platila ovaj bezna~ajni me|ukulturni prekid u

komunikaciji. Iako me|ukulturna komunikacija izme|u èna i
mu{karaca, uop{te uzev, nema ovako drasti~ne posljedice, proces
naraslog nerazumijevanja prema kojem se odvija sli~an je. A, na
izvjestan na~in, pogre{na ènsko-mu{ka komunikacija je i
opasnija, jer je sveprisutna u na{im ìvotima i na nju smo manje
pripremljeni. Mi o~ekujemo razlike kada razgovaramo sa ljudima
koji poti~u iz razli~itih zemalja; imamo aparaturu da razmi{ljamo
o tim razlikama, poput termina obi~aji i kulturne osobenosti.
Ali ne o~ekujemo od porodice, prijatelja, saradnika i od na{ih
romanti~nih partnera, koji su odrasli u istoj kulturi i govore
istim jezikom da druga~ije poimaju rije~i i da imaju druga~ije
poglede na svijet. A imaju, ~esto.
Z A[TO
SE SITUACIJA POGOR[AVA
Iskustvo Dìn Leper oslikava proces koji je Gregori Bejtson

identifikovao i nazvao dopunska {izmogeneza - spirala
uzajamnog zao{travanja, prema kojoj odgovor jedne osobe na
pona{anje one druge proizvodi jo{ izrazitije oblike divergentnog
pona{anja. Leperina narastaju}a frustracija zbog trgov~evog
napasnog stila prodavanja rezultirala je pona{anjem koje ga je
podstaklo da bude jo{ napasniji. Na primjer, ona je ponudila
nisku cijenu za dvije glave jer nije marila da ih kupi, ali, s njegove
ta~ke gledi{ta, ovo je zna~ilo iskazivanje zanimanja i volje da
u~estvuje u procesu cjenjkanja. I tako, sve {to je uradila da
umakne situaciji samo ju je vi{e zaplitalo.
Dopunska {izmogeneza po pravilu nastupa kada mu{karci i
ène imaju opre~nu osjetljivost i hiperosjetljivost. Na primjer,
mu{karac koji se uàsava gubljenja slobode uzmi~e na prvi znak
koji tuma~i kao poku{aj kontrole, ali to uzmicanje je jednako
signal koji zvoni na uzbunu èni koja se boji da }e izgubiti
prisnost. Njeni poku{aji da mu pri|e samo }e poja~ati njegov
308
strah, a njegova reakcija - dalje uzmicanje - poja~a}e njenu, i

tako dalje, u jednoj sve ve}oj spirali. Uzajamno razumijevanje
stilova, kao i motiva koji su u pozadini, prvi je korak ka
razbijanju ovog razornog kruga.
N EJEDNAKOST
POÎNJE U KU]I
Drugi razlog zbog kojeg su razlike izme|u polova mnogo

mu~nije nego ostale me|ukulturne razlike leì u ~injenici da se
javljaju tamo gdje su dom i ognji{te. Svi predosje}amo da
ukro~iti u jednu umnogome druga~iju kulturu povla~i za sobom
rizik; odatle uzbu|enje, kao od avanture vezane za putovanje u
inostranstvo. Ali u sopstvenom domu o~ekujemo da budemo
bezbjedni. A o~ekujemo i da tu budemo jednaki.
Sociolog Erving Gofman ukazuje da nejednakost koja
proisti~e iz rasnih i etni~kih razlika i{~ezava kada ljudi iste rase
ili etni~kog porijekla zatvore vrata svojih domova. Ali privatno,
u domu, koji od spolja{njeg svijeta ~uvamo kao zjenicu oka
svoga, nejednakost zasnovana na razlikama izme|u polova dolazi
sama po sebi. Ne samo {to sa na{im najbliìma ne moèmo uma}i
takvim diskriminacijama ve} ih jedva moèmo zamisliti izvan
poretka na polu zasnovanog koji je inherentno asimetri~an - podrazumijeva razlike u statusu. Ne moèmo ni da mrdnemo, a
da prethodno ne zauzmemo stav koji dru{tvo propisuje i koji nosi
odlike pola. Odajemo i stvaramo svoj rod, kao i svoju
nejednakost, sa svakim gestom koji napravimo.
F IZI^KE
KONSTELACIJE
@ena i mu{karac ne mogu izraziti svoju uzajamnu naklonost na

isti na~in. Kada mu{karac i èna hodaju ulicom zagrljeni, njegova
309
ruka je oko njenih ramena, njena po~iva oko njegovog struka.

Ako im je stav malo nemarniji, njegova ruka je u dèpu, dok ga
ona drì pod ruku. Ovi poloàji nisu simetri~ni. Ako èna hoda s
rukom preko mu{kar~evog ramena, dok je njegova na njenom
struku, prolaznici ih u ~udu zagledaju. Ako èna drì ruke u
dèpovima, a mu{karac je uhvatio pod ruku ili ako je prebacila
ruku preko njegovih ramena, dok on drì ruke u dèpovima,
najvjerovatnije je da je èna majka, a mu{karac njen sin.
Neki ljudi isti~u da mu{karac prebacuje ruku preko èninog
ramena, ali ne i obratno, zato {to je mu{karac obi~no vi{i rastom,
pa bi bilo nezgodno, ako ne i neizvodljivo da mu{karac i èna
promijene poloàj. Ali ovo se moè primijetiti ~ak i kada
mu{karac nije vi{i i kada mora da se protegne da zauzme
za{titni~ki poloàj. Ako je prenizak da bi stavio ruku preko
èninih ramena, ne}e promijeniti uloge, ve} }e se uhvatiti za ruke.
[tavi{e, na{e dru{tvo o~ekuje da mu{karac bude vi{i (i stariji i
bogatiji i pametniji) upravo zato {to ga ovo do~arava kao
za{titnika - i vi{eg statusa.
Asimetrija ènskog i mu{kog poretka epitomizira se kroz
poloàj koji zauzimaju. âk i najintimniji trenuci ne mogu se
zamisliti bez te razlike na umu. Kada mu{karac i èna leè u
krevetu, on obi~no leì ispruèn, na le|ima, dok ona leì na boku,
pripijena uz njegovo tijelo. Njena glava po~iva na njegovom
ramenu; njegova ruka oko njenih ramena. Preko dana, mu{karci i
ène zauzimaju ovaj poloàj automatski i njegova ritualizovana
priroda je izvor udobnosti; ispravno je i prijatno, dijelom zato {to
je li~no poznato, dijelom zato {to odraàva poredak koji smo
nebrojeno puta vidjeli na filmu i u ìvotu. Ali, ponovljena slika
tako|e u~vr{}uje asimetriju odnosa, jer on je ~vrst, jak,
za{titni~ki, a ona je neuravnoteèna, rasplinuta, za{ti}ena.
Pjesnikinja êril Romni-Braun napisala je pjesmu koja kao
lajt motiv ima ènu koja ~esto zariva lice u pregib mu{kar~evog
vrata. Ona pokazuje da se ovaj gest ponavlja tokom ~itavog
ìvota.
310
PREGIBU NJEGOVOG VRATA
Fine malje na njegovim ramenima ljeskaju

kao epolete i podsje}aju me na svilena
vlakna dudova koja je Penelopa koristila
za tapiserije kada je tkala i ~ekala
da joj junak doma do|e.
Mi, ène, uvijek ~eznemo da nam mu{karac
iskro~i iz mita ili Marlboro reklame.
Sve po~inje iznova dok
mi miluje le|a. Ja mu udi{em miris
i po~injem da se opu{tam. Jo{ samo malo i ostajem
bez odbrane jedino sa èljom da sklopim o~i i
zarijem lice u njegov vrat.
Koliko mi je bilo prvi put,
mo`da tri? Zbilo se
kada je tata do{ao ku}i. Molim te, drì me, za{titi me,
vukodlak je pred vratima, o~i mu gore kao èravica.
Ako ne}e{, umrije}u.
Zatvorila sam o~i i zarila
glavu u pregib njegovog vrata.
Kada mi je bilo {esnaest godina, zrela i ~ista,
u dnu venjaka, u vreloj ljetnjoj no}i,
usne mog prvog dragog okrznule su moje. Juna~e moj,
tvoja Julija je ovdje. Roze til okuplja mi
srce. Zatvorila sam o~i i zarila
glavu u krivinu njegovog vrata.
Ja sam odrasla èna, majka mojih mu{karaca.
Iskustvo blijedi; sje}anja se sti{ala.
311
Ako i za tren, spa{ena sam.

Moj je junak ovdje mo`da na jedan sat,
voljan da se bori i pobije sve moje neprijatelje.
Prividi, mitovi, {to god da je po srijedi.
Zatvaram o~i i zarivam glavu
u pregib njegovog vrata.
Poloàj tijela koji mu{karci i ène zauzimaju kada leè

zajedno samo je jedna od mreà asimetrija koje odraàvaju na{
pol i istovremeno poja~avaju statusne razlike izme|u mu{karaca
i èna. Gofman rje~ito opisuje te asimetrije:
U na{em dru{tvu u svim slojevima najnje`niji izliv osje}anja
podrazumijeva politi~ki diskutabilan prizor, jer se mjesto
koje zauzima èna razlikuje od mu{kar~evog i recipro~no je
s njim. Izlivi nje`nosti izme|u mu{karaca i èna odaju
koreografiju za{titnika i {ti}enice, onog koji grli i grljene
osobe, utje{itelja i tje{ene, onoga koji pruà nje`nost i one
koja je, dakle, prima; iz definicije proizilazi da mu{karac
grli, a èna je zagrljena. A ovo nas samo moè podsjetiti na
to da je mu{ka dominacija sasvim naro~ite vrste, dominacija
koja moè biti prenesena na najnje`nije, najtananije trenutke,
a da pri tom ne stvori zategnutost i, zaista, ovi trenuci te{ko
da se mogu i zamisliti bez ovih asimetrija.
Pjesma Romni-Braun hvata djetinju prirodu asimetri~nog

zagrljaja, u kojem èna, sva blaèna, smje{ta svoju glavu na
mu{kar~evo rame, i za{titni~ko zna~enje koje on ima. Pjesnikinja
prati ovo prekrasno osje}anje za{ti}enosti sve do svog odnosa sa
ocem kada je bila dijete. Pretpostavka je da se i mali dje~ak
u{u{kao kod oca ili majke u potrazi za utjehom i za{titom. Ali i
odrasla èna zauzima poloàj djeteta kada je s mu{karcem, dok se
mu{karac pomjera u ulogu koja je rezervisana za oca.
Ova pjesma divno oslikava i ènin automatski prelaz u
za{ti}eni poloàj sa mu{karcima koji je ne {tite doslovno. Kli{e
nepogre{ivo izranja, mlada djevojka je spremna da, s njim u
skladu, zauzme svoj poloàj na prvom sastanku, i kasnije, nakon
pola vijeka, kad se razvede. U ovakvoj ritualnoj postavci, èna
svoju ulogu zauzima ~ak i kada je dobrano dokazala svoju
sposobnost da za{titi druge, u ulozi majke mu{karaca.
Krutost ovih ritualnih konstelacija prikazana je u klju~noj
sceni filma Slu~ajni turista. Glavni junak Mejkon pojavljuje se
sav rastrojen i uzrujan kod Mjuriel, ène koja je pokazala
romanti~no zanimanje za njega. On joj saop{tava uàsnu istinu o
smrti svoga sina i priznaje da nije u stanju da se od toga oporavi.
Dirnuta ovom ispovije{}u, Mjuriel vodi Mejkona u krevet da ga
utje{i zbog ovog pogubnog doga|aja. U krevetu Mejkon leì na
le|ima i podiè ruku da zagrli Mjurijel, koja se sklup~ala uz
njega. U koreografiji ove scene reditelj je o~igledno osjetio da je
zahtjev konvencije, koja traì od mu{karca da zauzme fizi~ki
poloàj za{titnika i utje{itelja, ja~i od zahtjeva neposredne scene,
u kojoj Mjurijel tje{i Mejkona.
Pol je kategorija koja ne}e i{~eznuti. Kako Gofman kaè, to

je najrasprostranjenije obilje`je ljudi(!). Mi stvaramo mu{kost i
ènskost svojim pona{anjem, sve vrijeme uvjereni da se
pona{amo prirodno. Ali na{e osje}anje o onome {to je prirodno
razli~ito je za ène i mu{karce. A ono {to smatramo prirodno
mu{kim i ènskim zasniva se na poretku nesimetri~nosti.
Gofmanovom terminologijom izraèno, odnos izme|u
polova obrazovan je prema obrascu roditelj-dijete. Drugim
rije~ima, na~in na koji odraàvamo na{ pol dok poku{avamo da
budemo dobre ène i mu{karci, preuzima zna~enje iz analogije sa
roditeljima i djecom. Gofman ukazuje na to da su mu{karci
ènama ono {to su odrasli djeci: blagonakloni za{titnici koji }e
pridràti otvorena vrata, ponuditi prvi kola~, dose}i visoku policu
i podi}i ne{to te{ko. Ali, uporedo sa privilegijama djetinjstva
nastupaju du`nosti: dje~je se aktivnosti mogu i naru{iti, a vrijeme
i prostor smanjiti. Uz privilegiju za{tite dolazi i gubitak prava,
312
313
izostanak po{tovanja i tretmana ravnopravne osobe. Za{titni~ka

uloga oslikava osobu kao stru~nu, sposobnu i vrijednu
po{tovanja. Biti {ti}en prikazuje osobu kao nestru~nu,
nesposobnu, kojoj treba povla|ivati.
izazove njenu zabrinutost informacijama koje joj udjeljuje. Ovaj

mu{karac ne osje}a, kako se njoj ~ini, da poku{ava da ograni~i
njihovu prisnost. Prisnost jednostavno nije tema za njega. U
njenom svijetu odavanje li~ne informacije su{tastvena je gra|a
intimnosti, pa je zadràvanje takve informacije li{ava bliskosti
koja joj je nasu{na. Raznolike interpretacije jedne iste
informacije jednostavno odraàvaju njihove razli~ite
preokupacije. Oni su na{timovani na razli~ite frekvencije.
Moè biti da je ovaj ~ovjek tako|e {titio svoju nezavisnost
odbijaju}i pretjeranost iskazane brige svoje ène. Ali nije to
ponudio kao razlog obrazlaù}i svoje motive. U njegovom
sistemu obja{njenja, njegova uloga za{titnika je bila prevashodna.
Ovo isto vaìlo je za jednog drugog mu{karca ~ija se supruga
àlila na sasvim druga~ije pona{anje.
Supruga, koju }u zvati Mi{el, prigovarala je zbog navike
koju njen mu` ima kada odgovara na njena pitanja, daju}i joj
odgovor na ono {to ga nije pitala. Evo dva tipi~na primjera koja
je ona ispri~ala:
A SIMETRIJE
T O
U RAZGOVORU :
SAM SAMO ZBOG TEBE URADILA
U razgovorima sa parovima o komunikaciji u njihovim vezama,

bila sam iznena|ena u~estalo{}u s kojom su se mu{karci pozivali
na svoju ulogu za{titnika èna kada bi obja{njavali za{to su
govorili kako su govorili. Na primjer, jedan par mi je pri~ao o
nedavnoj razmirici. @ena je primijetila da njen mu` koristi jednu
ruku vi{e od druge i zapitala ga za razlog. Rekao joj je da ga ruka
boli. A onda ga je ona pitala koliko to traje i on je rekao: O,
nekoliko nedjelja. Na njegovo ~u|enje, ona je bila povrije|ena i
ljuta: Samo naprijed, postupaj sa mnom kao sa tu|inom!
Za nju, prisnost je zna~ila re}i ono {to misli{, pa i ono {to
boli. Zatajiv{i joj da ga ruka boli, mu` ju je gurnuo ustranu,
udaljiv{i je svojim }utanjem. Ja sam instinktivno razumjela {to je
ova èna imala na umu. Ali nisam odmah shvatila i mu{karca.
Obja{njavaju}i svoje vi|enje pri~e, rekao je: Vjerujem da
mu{karci od malih nogu u~e da {tite ène. Ovo me zagolicalo.
Pitala sam ga u ~emu je za{tita ako ne kaè èni da ga boli ruka.
Ja sam je {titio, obja{njavao je. Za{to da je gnjavim pri~ama o
mom bolu, jer mo`da je bezna~ajno i moè ionako pro}i samo od
sebe?
Odluka o tome {ta da kaè èni odraàva stav ovog ~ovjeka
prema doìvljenoj ulozi njenog za{titnika. Ali, ona isto tako
proisti~e iz poretka, koji se istodobno u~vr{}uje, prema kojem je
on u nadmo}nijem poloàju. On je ja~i od nje, ima mo} da
314
MI[EL:
GERI:
MI[EL:
GERI:
Kada je koncert?
Treba da se spremi{ do sedam i trideset.
Koliko ljudi dolazi na ve~eru?
Ne brini. Bi}e dovoljno hrane.
Mi{el se sva sneveseli jer osje}a da, uskra}ivanjem informacije,

Geri ~vrsto drì uzde vlasti u njihovom odnosu. Obje ta~ke
gledi{ta imaju smisla. Razlog njihovog dvojakog tuma~enja
jednog istog razgovora po~iva na dvosmislenosti inherentnoj
za{titni{tvu. On vidi svoju pa`nju u odnosu na njenu zabrinutost
kao za{titni~ku; ona vidi da za{titni~ki stav njega prikazuje kao
nekog superiornijeg po sposobnosti i vlasti.
Jedan drugi ~ovjek pri~a o sli~nom razgovoru sa svojom
ènom. U ovom slu~aju, me|utim, uloge su izmijenjene: Ovdje
upravo supruga Valeri pruà ono {to ona smatra relevantnom
315
informacijom, nikako odgovor na postavljeno pitanje, a suprug

Ned se tome protivi. Evo dva primjera njihovog dijaloga:
Jedan mi je prijatelj s blagom nedoumicom ispri~ao o Henriju,

svom najbuntovnijem drugu iz djetinjstva. Henri se bunio protiv
ustrojstva na svaki mogu}i na~in: frizurom (kosa mu je {tr~ala na
sve strane), odje}om (obla~io se apsurdno u dre~e}e boje),

pona{anjem (glupirao se preko telefona, javno je ismijavao
profesore), pri~om o svojoj budu}nosti (odbio je da ide na
fakultet; umjesto toga oti{ao je iz zemlje). Ali nekoliko godina
kasnije, Henri se vratio u Sjedinjene Dràve preobraèn u
tradicionalistu. Na primjer, bio je uporan u tome da prijatelji koji
mu dolaze u posjetu moraju dovoditi svoje ène jer se
podrazumijeva da ène svugdje prate svoje muève. I njegovi
politi~ki nazori postajali su sve konzervativniji.
Buntovni mladi} koji se pretvorio u autoritarnu odraslu
osobu jeste uobi~ajeni paradoks. Sje}am se kako sam u po~etku
bila zapanjena kada sam od [arlot Lind ~ula njena zapaànja da
su policajci, ~ije je razgovore prou~avala, ~esto govorili o tome
kakvi su lo{i momci bili, razmjenjuju}i pri~e o svojim
mladala~kim ispadima i o tome kako bi vje{to izigravali zakon u
danima najve}eg ludovanja. Ova prividna zagonetka mi se
vratila, sloìle su se kockice kako sam polako shvatala pogled na
svijet kao hijerarhijski dru{tveni poredak. Ro|eni buntovnici
koji ignori{u vlast ne oglu{uju se o nju, ve} su na nju preosjetljivi.
îkati vlast za njih je na~in da se potvrde i odbiju da prihvate
podre|en poloàj. Kada dovoljno odrastu, ili steknu priznanje, ili
zadobiju dominantan poloàj, u~vr{}ivanje autoriteta postaje
na~in da se sami potvrde, po{to sada hijerarhija dejstvuje u
njihovu korist.
Jo{ jedna, za mene rije{ena, nedoumica bile su sli~nosti i
razlike s mojim ocem. Na primjer, otac mi je prenio svoju ljubav
prema ~itanju i rije~ima. Koju knjigu ~ita{? obavezno me pitao
kad sam bila dijete. Ali bila sam razo~arana kada sam, kao
odrasla osoba, ja njemu preporu~ila neke knjige koje sam ~itala,
a on nije mogao da ih dokraj~i. Ovo je tako dosadno, rekao bi.
Nema radnje. I nikada mi nije dao ni jednu knjigu od onih koje
je volio kada je bio dijete (na primjer, Tri musketara) i kao
odrastao ~ovjek (na primjer, Malte{ki soko). Poput ve}ine
mu{karaca, mog oca zanima akcija. Upravo ovo je razlog zbog
316
317
NED:
VALERI:
NED:
VALERI:
Izlazi{ li sada?
Moè{ malo da odspava{ ako ho}e{.
Zavr{ava{ li uskoro?
@eli{ li ve~eru sada?
Kao odbranu od Nedovih pritu`bi, Valeri pruà obja{njenje

sasvim razli~ito od onog koje daje mu` iz prethodnog primjera.
Ona kaè da predvi|a Nedove èlje i njegove potrebe.
Ovaj mu{karac i ova èna daju razli~ita obja{njenja zbog
svog istovjetnog pona{anja; izgleda da oni doista misle da rade
iste stvari iz sasvim razli~itih pobuda. Biti za{titnik bitno je
njemu; biti od pomo}i presudno je njoj.
Ako ène i mu{karci ponekad imaju (i uzrokuju) razli~itu
motivaciju kada se pona{aju na isti na~in, postoje, tako|e, i
situacije gdje ih njihova razli~ita motivacija navodi da se
pona{aju razli~ito. Svaki pojedinac razra|uje svoj prepoznatljivi
na~in na koji uravnoteùje statusne razlike i svoje veze sa
drugima. Ali, ako mislimo na ove podsticaje kao na dva kraja
kontinuuma, ène i mu{karci se grupi{u na suprotnim krajevima.
Zbog razlika u poimanju mu{karac i èna mogu sagledati istu
scenu na razli~ite na~ine i pogre{no protuma~iti motive onog
drugog. Razumijevanje razlika moè odagnati pogre{no
tuma~enje i unijeti smisao tamo gdje izgleda da ga nema.
R JE[AVANJE
ZAGONETKI
kojeg on razo~arava moju majku kada mu kaè da se ne osje}a

dobro, a on joj predloì da je odvede kod doktora. On je
usredsre|en na akciju, ona èli razumijevanje.
ne da dominiraju. I jedino se me|u homoseksualcima jedan

partner osjetio uspje{nijim ukoliko je prihod onog drugog bio
niì.
D VIJE
STAZE DO BLISKOSTI
K ADA
SNAGA POSTANE OBAVEZA
Nu|enje pa`nje i nu|enje akcije mogu biti razli~iti putevi do istog

cilja - bliskost sa drugima. Svi razgovori sluè sveop{toj ljudskoj
potrebi za blisko{}u kao i jednovremenoj, ali protuslovljenoj
potrebi za nezavisno{}u. I ba{ kao {to mu{karci i ène imaju
suprotstavljene osje}aje prisnosti, jednako imaju su~eljena
poimanja nezavisnosti. Ukoliko èle da budu nezavisni, oni koji
odnose vide kao su{tinski hijerarhijske ima}e osje}aj da moraju
biti nadmo}ni, a ne podre|eni. Ali mogu}e je i jedno drugo
gledanje. Mogu}e je izbje}i da se od drugih bude zavisan ili njima
pot~injen, a da se pri tom njima ne vlada. Drugim rije~ima,
postoji simetri~na prije nego li nesimetri~na nezavisnost.
Da ova dva pogleda odraàvaju karakteristi~no mu{ke i
ènske stavove o nezavisnosti, potvr|uje studija Filipa
Blumstajna i Pepera [varca Ameri~ki parovi. Mu`, koga navode
kao tipi~nog, rekao je da mora da bude nezavisan i da drugi
zavise od njega. To je proisteklo iz za{titni~kog stava koji je
ugra|en u poimanje {ta to zna~i biti mu{karac u na{em dru{tvu.
Razlika izme|u mu{kar~evog i èninog shvatanja nezavisnosti
tako|e izranja iz njihovog stava prema novcu. Blumstajn i [varc
su ustanovili da novac, budu}i da ga imaju, mu{karcima
obezbje|uje osje}aj mo}i, a ènama sigurnost i nezavisnost - prosto mogu}nost da ne budu zavisne. Jedan pomalo zbunjuju}i
rezultat proistekao je iz njihovog pore|enja heteroseksualnih i
homoseksualnih parova - jedino me|u lezbejkama vi{e novca
nije ustoli~ilo jednu partnerku kao relativno mo}niju u odnosu.
Lezbejke, prema nalazima, koriste novac da izbjegnu zavisnost, a
Razli~ita shvatanja nezavisnosti proizilaze iz razli~itih vrsta

odnosa koje mu{karci i ène nau~e, a uvje`bavaju kao dje~aci i
djevoj~ice u procesu odrastanja. A ovi odjeliti svjetovi vr{e
nedvosmislen pritisak na oba pola. Pritisak da se odrì veza sa
drugima dok pokazujete svoje umno i u~eno lice, i dok se
poga|ate oko relativnog mjesta na dru{tvenoj ljestvici, moè
postati teret za dje~ake i mu{karce. Pritisak da se postigne status,
a izbjegne sukob i pri tom ne pokaè boljom od ostalih, moè da
postane optere}enje za djevoj~ice i ène.
@ene ponekad pate od vi{ka bliskosti. Na primjer, njihovo
o~ekivanje da jedno jadanje treba da obavezuje na sli~nu pri~u,
moè se doìvjeti kao zahtjev da se takav problem izna|e. Jedna
èna je za svoju prijateljicu rekla: Marijen poku{ava da me uvali
u svoju neurozu, implicira da ja imam isti problem kao i ona.
Meni se to nikako ne dopada jer nemam iste probleme. O sli~noj
frustraciji ispri~ala je Dìl, druga èna, rekav{i o svojoj
prijateljici Elizabet, koja se uvijek na nju poziva: Mi s ovim
imamo problema, ili: To nam je problem. Elizabet daje izjavu
koja ih obje obuhvata, ona o~ekuje da se Dìl uklju~i sa sli~nim
problemom. Ako, pak, Dìl kaè: To meni ne predstavlja
nikakav problem, Elizabet se osje}a odba~enom i optuùje Dìl
da je zanemaruje. Neke ène ti ne dozvoljavaju da bude{
druga~ija, rekla je Dìl. Ne dopu{taju ti da ima{ bilo kakvu
osobenost.
Ako ène i nisu uvijek savr{eno zadovoljne svojim
prijateljstvima sa ènama, nisu ni svi mu{karci savr{eno sre}ni sa
318
319
svojim prijateljstvima sa mu{karcima. Mnogi mu{karci kazali su

mi da kao prijatelje vi{e vole ène jer im je te{ko da razgovaraju
s mu{karcima. Jedan mu{karac mi je rekao da mu je trebalo dvije
godine da u novom gradu prona|e dva mu{karca koja su bila
spremna da razgovaraju o svojim osje}anjima, da priznaju
probleme i da saslu{aju njegove - mu{karce za koje je osje}ao sa
nisu u surevnjivom odnosu prema njemu. Mu{kar~eva potreba da
bude jak i nezavisan sve vrijeme moè da zali~i na bezuslovan
zahtjev da se izbjegnu problemi. Ovo je kao gledi{te iznio
Ketrin Koler Rajsman, jedan razvedeni mu{karac, koji je rekao:
Mislim da se svako uàsava pomisli da neko drugi zna da ima
problema... Uvijek poku{ava{ da zadrì{ svoje probleme za
sebe...
Nekoliko mu{karaca mi je reklo da upravo Amerikanci
pretvaraju prijateljski razgovor u takmi~enje. Neki Britanac je
rekao da su mu u njegovoj zemlji najbolji drugovi bili mu{karci,
ali otkako je do{ao u Sjedinjene Dràve, najve}i broj njegovih
drugova su ène. Prilikom posjete domovini druìo se sa jednim
svojim prijateljem, mu{karcem. Po{li smo u susret jedan
drugom, rekao je, obja{njavaju}i mi razliku. Nismo poku{avali
da se sve vrijeme name}emo jedan drugom ili da dominiramo.
Jedan Amerikanac izrazio je sli~no zapaànje. Rekao je da mu se
~ini da je sa mu{karcima iz Evrope lak{e razgovarati. Razgovor
sa Amerikancima je, bila je njegova primjedba, kao boravak u
ratnoj zoni.
A ipak, mu{karcu koji mi je to rekao trebalo je dvije godine
dok je na{ao dva prijatelja koji su ga prihvatili. Svima su nam,
ipak, poznati mu{karci i ène koji su na izvjestan na~in sli~niji
drugom polu nego svom. Ovo je sasvim prirodno jer ljudi
zasnivaju obrasce pona{anja na nebrojenim uticajima, kao {to su:
georafsko i etni~ko porijeklo, religiozna i kulturna pripadnost,
klasa, obuhvatnost li~nog iskustva i genetsko naslje|e, {to sve
~ini ljudski ìvot i ljudsko iskustvo jedinstvenim. Ali sagledavanje
obrasca po kojem se vrednuju li~ne razlike omogu}ava polaznu
ta~ku za razvijanje ne samo sopstvenog razumijevanja ve} i

fleksibilnosti - slobode da se stvari rade druga~ije ukoliko
nau~eni obrasci ne daju sasvim uspje{ne rezultate.
Saznanja o stilu onih drugih i mu{karcima i ènama mogu
samo dobro ~initi. Mnoge ène mogle bi od mu{karaca nau~iti da
prihvate po neki sukob i razliku, a da ih pri tom ne doìve kao
prijetnju prisnosti, a mnogi mu{karci mogli bi od èna nau~iti da
prihvate nezavisnost, a da im ona ne bude prijetnja slobodi.
@enska sklonost da se sa~uva prisnost izbjegavanjem
konflikta tako|e obja{njava Blumstajnove i [varcove nalaze, koji
su u po~etku izazivali ~u|enje, da ène prièljkuju duù
odvojenost od svojih partnera nego {to to èle mu{karci. Mislim
da su za to dva razloga. Prvo, mnoge ène imaju jedan vid
komunikacije sa svojim prijateljicama koji nemaju sa svojim
partnerima i koji nije mogu} ako su njihovi partneri prisutni.
Drugo, ako su ène sa svojim partnerima, vi{e se prilago|avaju i
uskla|uju, kupovanjem sklada po cijenu sopstvenih opredjeljenja.
Stoga, biti s partnerom predstavlja ve}e breme za njih nego za
mu{karce koji su manje spremni da se prilago|avaju.
Ako prilago|avanje samo po sebi zna~i napor, onda je to i
automatsko suprotstavljanje ne~ijoj volji. Ponekad je
djelotvornije nastupiti kao saveznik. Najbolji stil je
fleksibilnost. Najslobodnija osoba je ona koja moè da izabere
koje }e strategije upotrijebiti, a ne ona koja }e ropski izgovarati
rije~i iz istog scenarija - {to smo svi skloni da ~inimo. Nema
ni~eg inherentno lo{eg u spontanom pona{anju. Kad ve}inu stvari
ne bismo ~inili spontano, bila bi nam potrebna strahovita
koncentracija energije da ma {ta uradimo. Ali, kako postajemo
svjesni na~ina na koji razgovaramo i njegovog u~inka, moèmo
prevazi}i spontanost impulsa i prilagoditi uobi~ajeni stil kada nas
dobro ne sluì.
320
321
S VE
ZAVISI
U poku{aju da se razvije svijest o razgovornom stilu, ljudi me

~esto pitaju {ta naro~iti izraz ili razgovorna navika stvarno
zna~i. Ja uvijek odgovaram da ni jedna fraza ili izraàjno
sredstvo nemaju samo jedno zna~enje. Poput navike da se uska~e
nekom u rije~ - zapo~inje razgovor dok ne~ija pri~a te~e - ono
{to na povr{ini izgleda kao isti na~in razgovora moè imati
raznolika zna~enja i efekte. Slu{alac moè govoriti uglas sa
govornikom u znak podr{ke ili s ciljem da promijeni temu. âk i
promjena teme moè imati raspon zna~enja. Moè da pokaè
nedostatak interesovanja, moè biti poku{aj da se dominira u
razgovoru, a moè biti i vrsta oru|a za uzajamno otkrivanje - usagla{avanje govornikovog iskustva sa slu{ao~evim. âk i
uzajamno povjeravanje moè da uslijedi iz razli~itih motiva: ili u
duhu veze, kako bi se uspostavio odnos i naglasila istovjetnost, ili
u duhu nadmetanja, da se ljep{e ispri~a pri~a i da se govornik
predstavi kao va`niji.
Dokaz da isto pona{anje moè imati vrlo razli~ita zna~enja
izranja u jednom ~lanku Li Kronk u kojem se vr{i upore|ivanje
~ina darivanja u razli~itim kulturama. Citiraju}i jedan afri~ki
primjer, Kronk opisuje obi~aj pod nazivom ksaro, prema rije~ima
Kung ~ovjeka po imenu Ksoma: Ksaro je kada uzmem neki
vrijedni predmet i poklonim ti ga. Kasnije, mnogo kasnije, kada
prona|e{ neki dobar predmet, ti mi ga da{ za uzvrat. Kada ja
na|em ne{to dobro, ja }u ti na to uzvratiti, i tako }emo zajedno
godine provesti. Na pitanje {ta bi bilo jednako uzvra}anje (na
primjer, koliko niski ogrlica treba da da{ ako ti prijatelj pokloni
koplje), Ksoma nije èlio da odgovori. Objasnio je da bi svako
uzvra}anje bilo prihvatljivo jer mi ne trgujemo stvarima, mi
trgujemo sa ljudima.
322
Za razliku od njih, u dru{tvu Nove Gvineje uvrijeèn je

obi~aj koji se zove moka, prema kojem je svrha poklona u tome
da se ostvari presti` i postide suparnici. Jedan znameniti moka
poklon iz sedamdesetih godina ovoga vijeka uklju~ivao je
nekoliko stotina svinja, nekoliko goveda i divljih ptica, kamion,
motocikl i hiljade dolara u gotovom. Kaù da je osoba koja je
uru~ila ovakav poklon primaocu rekla: Ja sam pobijedio. Bolji
sam od tebe jer sam dao ovoliko.
U ovim dvama kulturnim ritualima, isti ~in - darivanje - ima
vrlo razli~ita zna~enja. Ksaro je, me|u prijateljima, kooperativan,
dok je moka, u razmjeni me|u suparnicima, takmi~arski. Klju~na
razlika izme|u ova dva obi~aja je simetrija suprotstavljena
asimetriji. U ksaru razmjena poklona je simetri~na, prijatelji
uzvra}aju odgovaraju}im poklonom. Ali, u moki ona je
asimetri~na, svaki suparnik poku{ava da prema{i poklon onog
drugog kako bi mogao da izbije na vrh.
Po{to svaki iskaz ili radnja moè izrasti iz strahovito
raznolikog mno{tva motiva i namjera, na{i instinkti o zna~enju
komentara ili radnje nisu sasvim pouzdani. Jedna Kung osoba
moè imati vrlo razli~ite instinktivne reakcije na poklon od ~lana
plemena sa Nove Gvineje koje upra`njava moku. Ovo saznanje
moè biti klju~no za pobolj{anje razgovora i odnosa izme|u
mu{karaca i èna. Bilo bi dobro da preispitiva~ki pri|emo na{im
automatskim reakcijama na ono {to dugi kaù, naro~ito ukoliko
su na{i automatski odgovori negativni. Umjesto toga, trebalo bi
da poku{amo da sagledamo stvari iz perspektive druge osobe.
Kada se jednom shvati da mu{karci i ène imaju razli~ita
poimanja svijeta i razgovornih stilova, ljudi postanu vrlo
kreativni u pogledu zaklju~aka o uticaju ovog jaza na njihovo
prijateljstvo.
323
K AKO
ZAPOÊTI KOMUNIKACIJU
Mnogi }e nam stru~njaci kazati da pogre{no postupamo i da treba

da promijenimo pona{anje - {to je obi~no lak{e re}i nego uraditi.
Navikle na osje}ajnost, ène prosu|uju mu{karce prema svojim
standardima, u poku{aju da ih navedu da govore kao one. Kroz
prizmu navike da se odsje~no govori, ène se prosudjuju prema
mu{kim standardima sa èljom da govore kao oni. Bez sumnje,
mnogim ljudima moè se pomo}i da nau~e da budu osjetljiviji ili
odlu~niji. Ali malom se broju ljudi pomoglo tvrdnjom da sve
stalno rade pogre{no. I moè biti pone{to pogre{no u onome {to
ljudi rade, ~ak i kad se posva|aju. Problem je u tome {to svaki
partner operi{e unutar razli~itog sistema i upotrebljava druga~iji
genolekt.
Name}e se o~igledno pitanje: moè li se genolekt nau~iti?
Mogu li ljudi da izmijene svoje razgovorne stilove? Ukoliko to
èle, da, mogu - do izvjesne mjere. Ali oni koji postavljaju ovo
pitanje rijetko èle da promijene svoje sopstvene stilove.
Naj~e{}e im je na umu da po{alju svog partnera na opravku:
voljeli bi da se on ili ona promijene. Promjena sopstvenog stila je
mnogo manje privla~na, jer nije su{tina u tome kako se pona{ate,
ve} osje}anje ko ste. Stoga je primjereniji pristup savladavanje
tuma~enja uzajamnih poruka i obja{njavanje svojih tako da ih va{
partner razumije i prihvati.
Razumijevanje genolekata omogu}ava promjenu - poku{aj
da se druga~ije govori - onda kada to èlite. Ali ~ak i ako se niko
ne promijeni, razumijevanje genolekata pobolj{ava vezu. Jednom
kada ljudi shvate da njihovi partneri imaju druga~ije razgovorne
stilove, spremni su da prihvate razlike ne svaljuju}i pri tom
krivicu na partnere ili vezu koju s njima imaju. Najve}a gre{ka
leì u stavu da postoji samo jedan na~in da se slu{a, da se
324
razgovara kako bi se uspostavila komunikacija ili - odnos. Ni{ta

ne boli tako kao kada vam kaù da imate lo{e namjere, a vi ste
ubije|eni da su dobre ili kada vam kaù da ne{to radite pogre{no,
a znate da to jednostavno radite na va{ na~in.
Ne uvi|aju}i razlike u samoj su{tini stila, ljudi izvode
zaklju~ke o li~nosti (ti si nelogi~na, nesigurna si, egocentri~na si) ili namjerama (ti ne slu{a{, omalovaàva{ me).
Razumijevanje su{tine razgovornog stila oduzima razgovoru
àoku. Stra{no je vjerovati u to da te ja ne zanimam, tebi nije
stalo do mene koliko je meni do tebe, ili èli{ da mi oduzme{
slobodu. Vjerovati da ti ima{ druga~iji stil slu{anja ili
iskazivanja brige dozvoljava pregovaranje bez gre{ke: moè{
da traì{ prilago|avanje ili da se sam prilago|ava{, a da pri tom
ne okrivi{ ili bude{ okrivljen.
Ako u onome {to ja nazivam razgovorni stilovi sagledavate
razlike izme|u polova, mo`da ne}ete biti u stanju da
preduprijedite nesuglasice, ali su vam ve}i izgledi da ne izmaknu
kontroli. Kada iskreni poku{aji da se komunicira zavr{e u
}orsokaku, a voljeno bi}e izgleda iracionalno i tvrdoglavo,
razli~iti jezici kojima se mu{karci i ène sluè mogu potresti
same temelje na{ih ìvota. Razumjeti kako onaj drugi govori
dìnovski je skok preko komunikacijskog jaza izme|u mu{karaca
i èna, i dìnovski korak ka prvim pravim po~ecima
komunikacije.
325
NAPOMENE
NAPOMENE
PREDGOVOR
20 Naziv moje analize indirektnosti u razgovoru je Etni~ki
stil u razgovoru mu{karca i ène.
20 Sli~na uzdrànost prisutna je i u istraìvanju o stilskim
razlikama kod manjina. Na primjer, Endrju Haker (Andrew
Hacker, Potvrdni ~in: Novi pogled, The New York Review of
Books, 12. X 1989, str. 68) raspravlja o slu~aju u kojem su
crna~ke organizacije traìle da se povu~e priru~nik Ministarstva
prosvjete dràve Njujork u kojem se obja{njava da crnci i bijelci
imaju razli~it stil u~enja. Iako je istraìvanje obavila crnkinja,
nau~nica Dènis Heil-Benson (Janice Hale-Benson), oni koji su
protestvovali ocijenili su rezultate ovog istraìvanja rasisti~kim.
Haker obja{njava: Naravno, radi se o tome da li }e se sklonosti
koje je Hale-Benson analizirala tuma~iti ne samo kao razli~ite,
ve} i inferiorne. Klju~na rije~ je tuma~iti. Reakcije ~italaca
mogu se u velikoj mjeri razlikovati od namjera istraìva~a.
21 Moj ~lanak Jesi li rekao ono {to sam upravo ~ula?
objavljen je u Washington Postu 12. oktobra 1986, str. D3.
Verzija ~lanka u listu Toronto Star pojavila se (bez mog znanja)
pod naslovom Za{to bi trebalo da slu{amo i ono izmedju
redova 16. novembra 1986., na str. D1. Ud`benik koji sadrì
odlomke ove redigovane verzije je Ljudi u perspektivi (drugo
izdanje), urednika Vein Spraul (Wayne Sproule, Scarborough,
Ontario: Prentice-Hall Canada, 1988). ^lanak se pojavio u obliku
*
U napomenama koje slijede brojevi ozna~avaju stranice knjige na

kojima se autor, djelo ili pojam prvi put pojavljuju (prim. prev).
u kom je redigovan za Toronto Star iako sam izdala dozvolu pod

uslovom da se izostavljena re~enica vrati u tekst.
22 Metaforu o skrivanju stvari pod tepih pozajmila sam od
Robin Lejkof (Robin Lakoff). Prvi put sam je ~ula da koristi ovu
metaforu na njenom kursu na Institutu za lingvistiku 1973. na
Univerzitetu Mi~igen.
23 Ebi Abinanti (Abby Abinanti), Pravnik, @ene i posao:
fotografije i li~ni radovi, tekst priredila Morin R. Mi~elson
(Maureen R. Michelson), fotografije Majkl R. Dresler (Michael
R. Dressler) i Morin Mi~elson (Pasadena, CA: NewSage Press
1986), str. 52.
PRVO POGLAVLJE
Razli~ite rije~i, razli~iti svjetovi
31 Termin veza (odnos) kao cilj koji motivi{e ène
podsjeti}e ~itaoce na uticajno djelo Kerol Giligan (Carol
Gilligan) o moralnom razvoju djevojaka. Iako je mo`da bilo
nesvjesnog uticaja na moj izbor termina, nisam je citirala u svojoj
raspravi mada sam nesmotreno podlegla uticaju u izboru termina
zato {to moj teorijski okvir o statusu-vezi predstavlja direktan
izdanak dimenzije mo}-solidarnost, fundamentalnog koncepta u
sociolingvistici. Ovaj koncept uveli su Rodèr Braun (Roger
Brown) i Albert Gilman (Albert Gilman) u svom ~lanku iz 1960.
godine Zamjenice mo}i i solidarnosti. Prou~avao ga je Pol
Fridrih (Paul Friedrich) u ~lanku iz 1972. godine Dru{tveni
kontekst i semanti~ko obilje`je: zamjeni~ka upotreba u ruskom
jeziku, i proìma sociolingvisti~ku literaturu (vidi prvo
poglavlje, Forme obra}anja, u Sociolingvistici jezika Ralfa
Fasolda (Ralph Fasold)). Zakonitosti ove dimenzije kao podsticaj
za razgovor predstavlja stalnu temu mog djela iz 1986. godine
Nijesam tako mislila! u kojem se nalazi poglavlje pod naslovom
327
NAPOMENE
NAPOMENE
Mo} i solidarnost. U ovoj knjizi koristim termine status i veza

umjesto mo} i solidarnost zato {to sam shvatila da su konotacije
ova druga dva termina razli~ite za obi~ne ~itaoce u odnosu na
njihove konotacije u sociolingvistici: mo} u svakodnevnom
govoru ima zna~enje namjernog sprovodjenja mo}i, a solidarnost
konotira sa poljskom politikom.
35 Citat Toma Vitakera (Tom Whittakera) pojavio se u
~lanku Pozdrav herojima svakodnevnice, Newsweek, 10. jul
1989, str. 46.
39 Termin uramljivanje (predstavljanje, prikazivanje) vodi
porijeklo od Gregorija Bejtsona (Gregory Bateson) i njegovog
~lanka Teorija igre i fantazije, u knjizi Koraci ka ekologiji uma.
Ervin Gofman (Erving Goffman) je ovaj koncept razvio u svojoj
knjizi Analiza oblika i poglavlju Svojstvo u djelu Forme
razgovora.
40 Gofman raspravlja o fizi~kom poretku ili rasporedu u
Analizi oblika i Svojstvu.
46 Nema podataka o stranicama za knjigu Rajsmanove
(Riessman) zato {to jo{ nije bila od{tampana u vrijeme kada je
ova knjiga bila spremna za {tampu.
47 Za i protiv akademske karijere: {est pogleda sa
Bingamtona, Hronika visoko{kolskog obrazovanja, 25.
januar, 1989, str. A15.
49 Bari Torn (Barrie Thorne) opse`no je analizirala koliko
vremena dje~aci i djevoj~ice provode zajedno, a koliko odvojeno.
Pogledati, na primjer, njen ~lanak Djevoj~ice i dje~aci zajedno...
ali uglavnom odvojeno: razmje{taj po polovima u osnovnim
{kolama.
53 Termin positioning (svrstavanje) predloìo mi je Bronvin
Dejvis (Bronwyn Davies). Pogledati knjigu Dejvisa i Harea
(Davies and Harre) Zauzimanje poloàja: Razgovor i
samoiskazivanje.
55 Komentar Elis Voker (Alice Walker) dat je u intervjuu u

emisiji [ou Dajene Rem, WAMU, Va{ington, DC, 31. avgust,
1989.
59 Kristoferovi su raspravljali o svojoj knjizi Pomije{ani

blagoslovi u emisiji [ou Dajane Rem, WAMU, Va{ington, DC,
6.jun, 1989.
60 Termin razgovor o problemima pozajmila sam od Gejl
Dèferson (Gail Jefferson). Pogledati, na primjer, njen ~lanak O
organizaciji razgovora o problemima u obi~nim konverzacijama.
60 Citat je uzet iz Poraziti svog biv{eg, prikaza knjige Elis
Adams (Alice Adams) Nakon tvog odlaska u The New York,
Times Book Review, 8. oktobar, 1989., str. 27.
61 Brus Dorval (Bruce Dorval) je napravio video snimke
razgovora svojih prijatelja razli~ite starosti. On opisuje snimke i
na~in na koji ih je sakupio u knjizi, Konverzacijska
koherentnost i njen razvoj. Ta knjiga sadrì poglavlja u kojima
nau~nici iz razli~itih oblasti analiziraju odabrane video snimke.
Moja analiza razlika u polovima na video trakama uvr{tena je u
tu zbirku, a istovremeno predstavlja i osnovu za deveto poglavlje
ove knjige.
62 Odlomci su uzeti iz pismenih zapisa video snimaka koje
su pripremili Brus Dorval i njegovi pomo}nici. Ja sam provjerila
i ponegdje dotjerala zapise, a napravila sam i par izmjena u
interpunkciji da bi ih olak{ala ~itanje onima koji nisu stru~njaci
za ovu oblast. U zapisima razgovora u ovoj knjizi primijenjene su
328
329
DRUGO POGLAVLJE
Asimetrije: Mu{ko-ènski razgovor - ko u klin, ko u plo~u
NAPOMENE
NAPOMENE
sljede}e konvencije: zagrade obiljeàvaju intonaciju (smanjeni su

visina i ja~ina tona; intonacija ujedna~ena). /?/ ozna~ava da je
ne{to izgovoreno, ali da se nije moglo razumjeti. Crtica poslije
rije~i ukazuje na to da je govornik na tom mjestu prekinuo rije~
ili sintagmu. Ovo obi~no ozna~ava blago zastajkivanje pri
pogre{nom po~etku razgovora, a ne naglo prekidanje razgovora.
Kurziv ozna~ava nagla{ene rije~i; VELIKA SLOVA ozna~avaju
jo{ vi{e nagla{ene rije~i. Tri ta~ke s proredom (. . . ) obiljeàvaju
elipsu, tj. mjesto na kom je izostavljeno nekoliko redaka. Tri
ta~ke bez proreda (...) obiljeàvaju pauzu. Masnim slovima
nagla{avaju se redovi koji su klju~ni za ono {to èlim da objasnim
datim primjerom.
65 Novo uto~i{te, kao i sve druge pri~e Elis Metison
(Alice Mattison) koje citiram, iz knjige su Veliki umovi (New
York: William Morrow, 1988). Ovaj citat je sa str. 63.
66 Matison, Novo uto~i{te, str. 64.
67 Matison, Pletivo, str. 36.
68 Na druga~ije tuma~enje nezanimanja dje~aka za
probleme drugih ukazao mi je Ralf Fejsold (Ralph Fasold).
81 Matison, [arena abeceda, str. 125.
84 Koni Ebl (Connie Eble, str. 469) citira Dèralda Karsona

(Gerald Carson, str. 55) i njegov izvor za {tapi}e s otvorom na
vrhu. Kako kaè Karson, u Isto~nom Hemptonu, u Njujorku,
{tapi}i su se stavljali na lajave jezike...
84, 85 Medju autorima koji raspravljaju o istorijskom
stanovi{tu o tome da ène previ{e pri~aju su Denis Beron (Dennis
Baron), Koni Ebl (Connie Eble), Alet Hil (Alette Hill) i êris
Kremeri (Cheris Kramarae). Debora Dèjms (Deborah James) i

Dènis Draki} (Janice Drakich) napisale su ~lanak u kojem daju
prikaz istraìvanja ~iji je cilj da utvrdi ko vi{e pri~a, ène ili
mu{karci.
87 Do zapaànja da ène vi{e pri~aju ako razgovaraju
ravnopravno do{li su mnogi, uklju~uju}i Dejla Spendera (Dale
Spender, Mu{ki jezik) i Kerol Edelski (Carole Edelsky, Ko ima
rije~?). Majra i Dejvid Sadker (Myra and David Sadker,
Seksizam u u~ionici osamdesetih) izvje{tavaju o tome da je
ve}ina nastavnika koji su gledali snimak razgovora u u~ionici
mislila da djevoj~ice vi{e pri~aju, dok su u stvari dje~aci pri~ali
tri puta vi{e.
88 Politikolog Endrju Haker (Andrew Hacker), u svom
prikazu knjige Muèvi i ène: istraìvanje braka Antonija
Pjetropinta i @akline Simenor (Anthony Pietropinto and
Jacqueline Simenauer, New York: Times Boks, 1979), takodje je
zapazio da ène ~esto navode nedostatak komunikacije kao
razlog za razvod, dok mu{karci iz tih brakova rijetko navode isti
razlog (Haker, Razvod po posljednjoj modi, The New York
Times Review of Books, 3. maj, 1979, str. 24).
90 I na ovom mjestu koristim izvor Malca i Borkera (Maltz
and Borker), koji rezimiraju i objedinjuju istraìvanja drugih,
izmedju ostalih Mardòri Harnes Gudvin (Marjorie Harness
Goodwin), Barija Torna, Done Eder (Donna Eder) i Morin
Halinan (Maureen Hallinan), Pamele Fi{men (Pamela Fishman) i
Dènet Lever (Janet Lever).
90 êsto je zapaànje da mu{karci govore da su im supruge
najbolji prijatelji, dok ène kaù da su im najbolji prijatelji
njihove prijaterjice, a ne supru`nici. Pogledati, na primjer, knjigu
Roberta Sternberga (Robert Sternberg) i Suzan Gradèk (Susan
Grajek) Priroda ljubavi.
98 Smiel (Smeal) je bio gost u emisiji [ou Majka Katberta,
WAMY, Wa{ington DC, 17. januar, 1989.
330
331
TRE]E POGLAVLJE
Spusti te novine i razgovaraj sa mnom!
NAPOMENE
NAPOMENE
98 Izjava Remove se citira u ~lanku Patri{e Brenan (Patricia

Brennan) Dajana Rem: Pohod sa radija na TV, The
Washington Post TV Week, 28. avgust - 3. septembar, 1988,
str. 8.
99 Koncept iza kulisa poti~e od Ervina Gofmana,
Predstavljanje samog sebe u svakodnevnom ìvotu.
102 Roberts i Dàp (Roberts and Jupp) iznijeli su rezultate
svoje analize na Institutu za lingvistiku 1985, Univerzitet
Dòrd`taun.
razlika u zavisnosti od toga da li su sportisti ili p~elice: ovi

prvi ne pri~aju; drugi pri~aju.
123 Stivens (Stephens), str. 13.
124,119 N. R. Klainfild (N. R. Kleinfield), Cinkaro{ - jutro
poslije, The New York Times, 9. novembar, 1986, odjeljak 3, str.
1. Rasprava o pojedinostima u ovom poglavlju uzeta je iz moje
knjige Glasovi u razgovoru: ponavljanje, dijalog i figure u
konverzacijskom diskursu.
125 Detalj iz knjige Rasela Bejkera (Russell Baker) Dobra
vremena uzet je iz prikaza Bejkerove knjige koju je pod
naslovom Nespokojan na lovorikama dao R. Z. [epard (R. Z.
Shepard), Time, 5. jun, 1989, str. 83-84.
126 Silia Fremlin (Celia Fremlin), Ljubomorna osoba
(Chicago: Academy, 1985), str. 16-17. Stiv Beri{ (Steve Barish)
mi je skrenuo pa`nju na ovaj odlomak.
128 Matison, Uspavani dìn, str. 124.
130 ^lanak o partnerima [eri Tarner (Sherry Turner) i Lindi
Rebit (Linda Rabbitt), autora Rendi Rajland (Randy Reiland),
objavljen je u Washingtonian, juna 1988, str. 34.
131 Elizabet Loftus (Elisabeth Loftus), Sudjenja iskusnog
svjedoka, rubrika Ja sam na redu, Newsweek, 29. jun, 1987,
str. 10.
134 Kontakt emisija koja se pominje je Donahue.
Parafrazirala sam komentare ~lana publike i gosta na osnovu mog
gledanja emisije. Zapis emisije je Donahue Transcript #031188,
koji se moè dobiti od kompanije Multimedia Entertainment, Inc.
134 Izvje{taj o analizi mu{kih i ènskih terapeuta dat je u
listu Psychiatry 1986, avgust, 1986, str. 1, 6.
ÊTVRTO POGLAVLJE
Ogovaranje
107 Mard` Pirsi (Marge Piercy), Idi ku}i (New York:
Summit, 1984), str. 235.
108 Judora Velti (Eudora Welty), Po~eci jednog pisca
(Cambridge, Ma: Harvard University Press, 1984), str. 14.
108 Meri Ketrin Beitson (Mary Catherine Bateson), str. 193.
109 Matison, Novo uto~i{te, str. 63.
110 En Paker (Ann Packer), Mendosino, The New Yorker,
6. januar, 1988, str. 38.
114 Ursula Legvin (Ursula Le Guin), Unutra i vani, The
New Yorker, 16. januar, 1989, str. 30.
116 Edna OBrajen (Edna OBrien), Udovica, The New
Yorker, 23. januar, 1989, str.31.
117 Den Bolc (Dan Balz), Javna politika glasina, The
Washington Post, 8. jun, 1989, str. A1, A10.
118 Nora Efron (Nora Ephron), Goru{ica (New York:
Pocket Books, 1983), str. 123.
121 [to se ti~e spremnosti dje~aka da razgovaraju o
problemima, Penelopi Ekert (Penelope Eckert) ustanovila je da
medju srednjo{kolcima koje je obuhvatila analizom postoji
332
333
NAPOMENE
PETO POGLAVLJE
Objasni}u ti:
Predavanje i slu{anje
NAPOMENE
161 Frederik Bartelm (Frederick Barthelme), Rat sa

Japanom, The New Yorker, 12. decembar, 1988, str. 44, 45.
163 Pismo, koje je potpisala Ivlin Aron (Evelyn Aron), u
Meksiko Sitiju, u Meksiku, objavljeno je u listu Psychology
Today, maj, 1988, str. 5.
[ESTO POGLAVLJE
Zajednica i nadmetanje:
Suprotstavljeni stilovi
143 Upu}uje se na Ejris (1982).

145 Fox, str. 61.
146 Mi{ljenje gospodina H. o ènama piscima podsjetilo me
na komentare nekih kriti~ara o romanima savremene gr~ke
spisateljice Lilike Nakos (Lilika Nakos). Zato {to njeni romani
hvataju ritam konverzacijskog jezika, neki kriti~ari su pogre{no
protuma~ili njeno ostvarenje. Na primjer, jedan kriti~ar je njenu
izvanrednu prozu opisao rije~ima spontana provala rije~i, a
jedan drugi kriti~ar to nije knjièvnost, ve} konverzacija. Ova i
druga tuma~enja citiram u svojoj knjizi Lilika Nakos.
147 Dùls Fajfer (Jules Feiffer), Odrasli (New York: Samuel
French, 1982), str. 7-8, 8-9. i 26-27.
153 A. R. Garni (A. R. Gurney), Jedan primjer
konverzacije, rubrika Red je na mene, Newsweek, 26. jun,
1989, str. 10-11.
156 Malc i Borker nijesu obavili novo istraìvanje, ve} su
objedinili rezultate jednog broja istraìva~a. Podatak da ène vi{e
postavljaju pitanja i da ~e{}e reaguju na ono {to ~uju pripisuje se
istraìvanju koje su obavile Pamela Fi{men (Pamela Fishman) i
Linet Hir{men (Lynette Hirschman). Zapaànje da ène
uzvra}aju pozitivnije takodje se njima pripisuje, kao i Fredu
Strotbeku (Fred Strodtbeck) i Ri~ardu Manu (Richard Mann).
165 U ~lancima Ejmi [eldon (Amy Sheldon) i Kembel Liper

(Campbell Leaper) daje se prikaz istraìvanja o polu i sukobu.
165 Citat je uzet od Onga, str. 51.
167 Blumstain (Blumstein) i [varc (Schwartz), str. 212.
168 Saks (Sachs), str. 183.
168 Nijesu dati podaci o stranicama za knjigu Gudvinove
(Goodwin) zato {to nije jo{ bila od{tampana u vrijeme kada je
ova knjiga bila spremna za {tampu.
170 Saks, str. 180-181.
181 Rodèr Kamenec (Rodger Kamenetz), Priznanje jednog
tate koji se mije{a, Zaposlena majka, maj, 1989, str. 224.
183 Vertikalna linija ozna~ava preklapanje: obje djevoj~ice
govore u isto vrijeme.
183 Zaànje da dje~aci vi{e vole takmi~arske igre dato je u
knjizi Dènet Lever (Janet Lever) (1978) kao i u Gudvinove.
184 Ove pritu`be ~esto su izbijale na vidjelo, a do{lo je i do
direktnog sukobljavanja koje je podstakla tre}e djevoj~ica koja je
ponovila istu primjedbu. Sukob se zatim vodio ne oko prvobitne
pritu`be, ve} oko uvrede zbog pri~anja iza ledja. O istom modelu
pona{anja govori i Ejmi [uman (Amy Shuman), koja je takodje
334
335
NAPOMENE
posmatrala crnkinje, u~enice niìh razreda srednje {kole u

Filadelfiji.
177 Korsaro (Corsaro) i Rico (Rizzo), str. 63.
178 Eva Hofman (Eva Hoffman), Izgubljeno u prevodu:
ìvot u novom jeziku (New York: E. P. Dutton, 1989), str. 18-19.
179 Korsaro i Rico, str. 34.
182 Dèjn [apiro, Volpone, The New Yorker, 30.
novembar, 1987, str. 39.
192 En Tajler (Anne Tyler), Slu~ajni turista (New York:
Alfred A. Knopf, 1985), str. 280.
193 Upu}uje se na Frank (1988).
194 Studenti koji su prou~avali razlike u polovima u naraciji
na ~asu su Elizabet Novel (Elizabeth Nowell) i Lalzariliani
Malsavma (Lalzarliani Malsawma).
195 Naslov ovog poglavlja, Zajednica i nadmetanje,
preuzela sam od naslova jednog ~lanka Dònstonove (Johnstone).
197 Citati iz djela Foksa (Fox) uzeti su sa str. 62, 65 i 61.
198 Upu}uje se na Lever (1978).
198 Upu}uje se na Ekert (Eckert) (1990).
199 Zaklju~ak da se uspje{ne ène isti~u u obavljanju
posla Volter Ong (Walter Ong) pripisuje Beverli (Beverly) i
Otisu (Otis) Dankanu (Duncan).
201 Izjava Opre Vinfri (Oprah Winfrey) je iz ~lanka
Meri--En Bendel (Mary-Ann Bendel), Super ène TV-a,
Ladies Home Journal, mart, 1988, str. 170.
202 Komentari Dèjn Medouz (Jane Meadows) su iz ~lanka
Ri~arda Merimena (Richard Meryman) Pri~a o Dèjn Medouz,
Lears , jun, 1989, str. 84. Stiv Alen (Steve Allen) iskazao je
svoje gledi{te u intervjuu u emisiji [ou Dajene Rem , WAMU,
Va{ington, DC, 11. oktobar, 1989.
336
NAPOMENE
SEDMO POGLAVLJE
Ko upada u rije~?
Pitanja dominacije i kontrole
Ovo poglavlje predstavlja obradu mog ~lanka Tuma~enje
prekida u razgovoru.
209 Istraìva~i koji se najvi{e citiraju u vezi sa zaklju~kom
da u razgovoru mu{karci prekidaju ène jesu Kendis Vest
(Candace West) i Don Cimerman (Don Zimmerman, npr. West i
Zimmerman, 1983, 1985; Zimmerman i West, 1975). Me|utim,
mnogi drugi do{li su do sli~nih zaklju~aka, npr. Ikins i Ikins,
Grajf (Eakins and Eakins, Greif). Debora Dèjms (Deborah
James) i Dènis Draki} trenutno obradjuju literaturu o upadanju
u rije~.
210 Gledi{te da je kr{enje prava govora pitanje stepena
pripada Stivenu Mariju (Stephen Murray).
211 Primjer je iz Vest i Cimerman, 1983, str. 105. Brojevi u
zagradama pokazuju trajanje pauze u sekundama. Vertikalne
linije ozna~avaju preklapanje: dvije osobe govore istovremeno.
212 Zapis je ura|en prema Grinvudovoj (Greenwood), s tim
{to su u~injene male izmjene radi lak{eg ~itanja i promijenjena su
imena. Vertikalne linije ozna~avaju nadovezivanje: drugi
govornik po~eo je da govori poslije prvog (nije bilo preklapanja),
ali bez zna~ajnije pauze.
217 Analiza razgovora u kojima je u~estvovao istraìva~
uobi~ajena je me|u sociolingvistima. Smatra se da se ono {to se
gubi u objektivnosti nadomje{ta sa dvije klju~ne prednosti:
mogu}nosti da se snime i analiziraju spontani razgovori, kao i da
se bolje razumije {ta se de{avalo.
337
NAPOMENE
NAPOMENE
217 Termin latching (nadovezivanje) preuzela sam iz rada

Saksa, [eglofa i Dèfersona (Sacks, Schegloff, and Jefferson).
Dèjn Folk (Jane Falk) je izmislila novi izraz konverzacijski duo
i tako opisala situaciju u kojoj dva govornika dijele istu
konverzacijsku ulogu.
223 Dènis Hornjak (Janice Hornyak) je snimila, pribiljeìla
i analizirala ovaj odlomak kao dio rada u toku mog kursa o analizi
diskursa na Univerzitetu Dòrd`taun, u prolje}e 1989.
225 O mojoj analizi indirektnosti u gr~kom i ameri~kom
konverzacijskom stilu govori se u Tanen (1982).
225 Odlomak Darelovog pisma Mileru uzet je od Vivien
Gornik (Vivian Gornick), Majstori ~estitanja samima sebi,
prikaza knjige Pisma Darela i Milera, u izdanju Iana S.
MekNivena (Ian S. MacNiven), u New York Times Book Review,
20. novembar, 1988, str. 47.
226 Citat Nensi Regan (Nancy Reagan) uzet je iz njene
knjige Red je na mene, iz odlomka koji se pojavio u
Newsweek, 23. oktobra, 1989, str. 66.
229 Zaklju~ak da Malc i Borker i ja pomo}u hipoteze o
kulturnim razlikama prikrivamo dominaciju mu{karaca uvjerljivo
zagovaraju u svom radu Nensi Henli (Nancy Henley) i êris
Kramari (Cheris Kramarae).
232 Lori Mur (Lorrie Moore), Ruàn si, tako|e, The New
Yorker, 3. jul, 1989, str. 34, 38 i 40.
238 Pozivanje na istraìvanje Matine Horner (Matina

Horner) uzeto je od Kerol Giligan (Carol Gilligan).
239 Druge analize razgovora djevoj~ica obuhvataju analize
Penelopi Ekert i Done Eder.
242 Bergman, str. 2-4; Gilligan, str. 33-34.

245 Epitaf, koji je napisala Dèjn Hajns Rajs (Jane Hines
Reis) o svojoj sestri, Dòjs Hajns (Joyce Hines), pojavio se u
AlumNotes: Hunter College High School Alumanae/i
Association, jesen 1988, str. 3-4.
247 ^lanak Polovi: Ko govori? Kerol Krakof (Carol
Krucoff) pojavio se u The Washington Post, 9. novembra 1981,
str. D5.
248 Istraìva~ki projekat koji pominjem opisan je u Tanen
(1982).
250 Ejris (1987) daje prikaz analiza kojima se provjeravalo
zapaànje Lejkofove o upitnim frazama na kraju re~enice.
250 Torn (Thorn), Kremeri (Kramarae) i Henli (Henley), u
poglavlju u kojem se daje prikaz ~lanaka u kojima se uporedjuje
govor èna i mu{karaca, daju navode mnogih analiza koje
pokazuju da se o ènama i mu{karcima razli~ito prosudjuje ako
govore na isti na~in.
251 Citati Komarovske (Komarovsky) uzeti su sa stranica
13, 162, 158, 159, 162 i 353.
252 Erika Jong, Strah od letenja (Nju Jork: Holt, Rinehart i
Winston, 1973), str. 118-119.
257 Ursula Legvin, Unutra i vani, The New Yorker, 16.
januar, 1989, str. 31.
258 Elizabet Grifit (Elisabeth Griffith) rezimira Prilog
{kolama za djevoj~ice u The Washington Post Education
Review, 6. avgust, 1989. M. Elizabet Tidbol (Elizaabeth Tidball)
daje prikaz svog istraìvanja i istraìvanja drugih koji svjedo~e o
boljem uspjehu diplomaca na ènskim koledìma. Istraìvanje
Majre i Dejvida Sadkera pokazuje da djevoj~ice postaju
posmatra~i obrazovnog procesa u mje{ovitim odjeljenjima:
mnogo rjedje ih prozivaju; kada i u~estvuju u diskusiji na ~asu,
manja je mogu}nost da }e se njihovo u~e{}e u potpunosti
338
339
OSMO POGLAVLJE
Proklet da si ako to uradi{
NAPOMENE
NAPOMENE
vrednovati ili iskoristiti; a nastavnici ~e{}e rade stvari umjesto

njih, pokazuju im kako da sami rade.
264 Jezik kazuje gdje je èni mjesto, naslov je koji je St.
Louis Post-Dispatch dao ~lanku koji sam napisala i koji je
objavljen 12. oktobra 1984. godine. Isti ~lanak objavljen je pod
naslovom Kako je priro|eno osje}anje za pol rije~i osujetilo
Ferarovu, i u Baltimore Evening Sun, 9. novembra, 1984.
godine, na str. A15. Posljednja dva pasusa ovog poglavlja
zasnovana su na materijalu iz ovog ~lanka.
265 ^lanak iz Newsweeka pojavio se 6. avgusta, 1989,
str. 17.
266 Fotografija Ferarove s porodicom pojavila se u
Newsweeku 27. avgusta 1984, na str. 21.
279 Torn (Thorne), str. 170.

280 Kasnije sam odgledala druge snimke u Dorvalovoj
analizi i potvrdila da odgovaraju modelu koji je ovdje opisan.
298 Ono {to izgleda kao la`ni po~etak (Mar{a: Ima{ tako - Ima{ tako pozitivan stav) bilo je prouzrokovano prekidom.
Izmedju ove dvije fraze, istraìva~ je, prema planu eksperimenta,
u{ao u sobu i ukratko podsjetio govornike koji je njihov zadatak.
DESETO POGLAVLJE
@ivot sa asimetrijom:
Kako zapo~eti komunikaciju
268 Uz pomo} Dru{tva za istraìvanja dje~jeg ravoja, Brus

Dorval me je pozvao, pored nau~nika iz nekoliko disciplina, da
analiziram njegove video snimke. Kao {to je pomenuto u
napomenama za drugo poglavlje, Dorval daje opis plana
istraìvanja, primjerke zapisa sa trake, kao i analize istih
podataka koje su drugi nau~nici dali u njegovom preradjenom
djelu Konverzacijska koherentnost i njen razvoj. Ovo
poglavlje obuhvata obradu materijala kojim sam doprinijela tom
djelu, Razlike izme|u polova u konverzacijskoj koherenciji:
fizi~ki poredak tematska kohezija, kao i sli~ni materijal
predstavljen u Razlike izme|u polova u tematskoj koherenciji:
stvaranje bliskosti u razgovoru najboljih prijateljica.
306 Dìn Leper (Gene LePere), Nemoj nikada vi{e ovuda

da prolazi{ (Bethesda, MD: Adler and Adler, 1987).
308 Brojne primjere komplementarne {izmogeneze u
odnosima pogledati kod Vaclavika (Watzlawick), Bevina
(Beavin) i Dèksona (Jackson).
309 Na ovom, i drugim mjestima u poglavlju, upu}uje se na
Gofmanov (Goffman) esej Iskazivanje pola u njegovoj knjizi
Pol i reklame.
310 U pregibu njegovog vrata je iz Kru`ni dom
(Washington, DC: Scripta Humanistica, 1989.), stra. 27-28.
313 Iskazivanje pola, str. 8-9, 7.
318 Ameri~ki parovi, str. 73-76, 163.
322 Kronk (Cronk) citira antropologa sa Univerziteta u
Torontu, Ri~arda Lija (Richard Lee), i njegove podatke o Kungu
iz pustinje Kalahari. On ritual moka pripisuje plemenima sa
Mount Hagena u Novoj Gvineji i navodi sli~ne primjere sa
Kwakiutle u Britanskoj Kolumbiji, uz napomenu da antropolozi
obi~no koriste termin înuki (Chinooki) Indijanaca potlatch kada
pominju ceremonije poklanjanja. Zahvalna sam Ralfu Fasoldu {to
mi je skrenuo pa`nju na ovaj ~lanak.
340
341
DEVETO POGLAVLJE
Gledaj me kad razgovaram s tobom!
Vje~iti nesporazumi
O PISCU
EBORA TANEN (Deborah Tannen) je vode}i stru~njak iz

oblasti analize razgovornih stilova i lingvistike. Napisala
je nekoliko knjiga o govornom i knjièvnom jeziku uklju~uju}i:
Ti jednostavno ne razumije{: razgovor izme|u mu{karaca i èna;
Glasovi koji govore: ponavljanje, dijalog i metafora; Nisam tako
mislila!: kako razgovorni stilovi grade ili ru{e va{e odnose sa
drugima; i Razgovorni stil: analiza prijateljskog razgovora.
Njena najnovija knjiga je Pol i diskurs.
Dr Tanen je profesor lingvistike na univerzitetu Dòrd`taun.
Nau~nik je svjetskog glasa i dràla je predavanja u mnogim
zemljama. Popularnost je stekla objavljuju}i svoje nau~ne radove
u Njujork tajms magazinu, Njujork magazinu, Va{ington postu,
Boston gloubu i Mkolz magazinu. Pojavljivala se na televiziji u
emisijama Danas, Donahju, Opra, Mklafin {ou i CNN.
1993. godine odràla je besjedu na Bingamtonu kada joj je
dodijeljen doktorat iz dru{tvenih nauka. Prvi je diplomac koji
prima po~asnu titulu sa tog univerziteta.
Lingvisti i nau~nici koji se bave knjièvno{}u sazna}e
mnogo iz njenih knjiga, ali i svi ~itaoci koji imaju ozbiljan interes
za socijalne, kulturne i kognitivne aspekte komunikacije njenim
djelima dobijaju mnogo.
Pi{e poeziju i drame.

Ti Jednostavno Ne Razumijes Deborah Tannen

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ti Jednostavno Ne Razumijes Deborah Tannen

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Jo{ koja pohvala za

Provokativna knjiga dr Tanen, izuzetna zbog svoje pristupa~nosti i

Bave}i se istra`ivanjem dejstva dijaloga, dr Tanen istra`uje

Glavni i odgovorni urednik

Rijeka Crnojevi}a, 1999.

JEDAN Razli~ite rije~i, razli~iti svjetovi

DVA Asimetrije: Mu{ko-`enski razgovor - ko u klin, ko u plo~u

TRI Spusti te novine i razgovaraj sa mnom!:

PET Objasni}u ti: Predavanje i slu{anje

[EST Zajednica i nadmetanje: Suprotstavljeni stilovi

SEDAM Ko upada u rije~? Pitanja dominacije i kontrole

OSAM Proklet da si ako to uradi{

DEVET Gledaj me kad razgovarm s tobom!:

DESET @ivot sa asimetrijom: Kako zapo~eti

rilika da prevedem ovu knjigu pru`ila mi se decembra 1991.

nau~ne provenijencije, ve} jedan drugi dosljedni teorijski okvir,

}emo pogrije{iti i s rije~ima i bez njih? Umijemo li da stanemo

roditeljima, prijateljima, slu~ajnim prolaznicima? Opet da

Debora Tanen je mudro izbjegla da govori (a mogla je, s

Model dru{tva koji podrazumijeva mu{karca kao stub ku}e,

obi~ajena rije~ zahvalnosti nije ni izdaleka dovoljna da

programa za sociolingvistiku i studentima koji su me slu{ali i

ivot svakog ~ovjeka proti~e kao niz razgovora. Analiza

Nisam tako mislila! imala je deset poglavlja, od kojih se

zabacuju ruke kao da ka`e: Vi mu{karci! ^ini im se da su

tome {to one same treba da shvate implicira se da je mu{ki

Pretvarati se da su `ene i mu{karci isti vrije|a `ene jer je

Ljudima se nije dopadalo i nevoljko su prihvatali ideju da se

vezu - za, ina~e, zbunjuju}e i razorne posljedice na{ih

mu{karci prosu|uju razli~ito - i surovo. Nemamo drugog izbora

rije mnogo godina bila sam udata za mu{karca koji mi je

RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI

nekog kome mo`e{ sve da ka`e{, nekog ko razumije. Ali on ne

to rade mnogi mu{karci: kao individua u hijerarhijskom

RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI

bio uvrije|en onim {to je on shvatio kao te`nju ka superiornom

Prisnost je klju~ u svijetu odnosa gdje ljudi pregovaraju o

Dò{u je svaki dogovor sa ènom li~io na traènje dozvole,

RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI

pitanjem: [ta ti misli{? mu{karcima se ~ini da se od njih tra`i

Ako prisnost poru~uje: Mi smo bliski i isti, nezavisnost

razumije i kojoj je stalo, ili kao podsje}anje na slabost od strane

RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI

izna|e u vezi s jelom da bi opravdao moju pritu`bu. (To je radio

trude}i da prilagodi pravila sebi u korist. Ali nakon {to je

Emili i D`ejkob su sami planirali svoje vjen~anje, ali Emilini

RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI

sve po|e kako treba, njeni roditelji su ~esto zvali da do detalja

Te suprotstavljene metaporuke koje su inherentne u samom

RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI

Sociolog Ervin Gofman koristi izraz poredak da izrazi ovaj

Postavljanje okvira je klju~ za sljede}i uobi~ajeni prizor. Jedna

Za{titni~ki gest koji ~ini mu{karac poja~ava tradicionalno

RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI

davalo osje}aj da je spretna i obzirna. Ali Morisa je to

I status i veza mogu biti upotrijebljeni kao sredstva da se stvari

slu`benik lokalne vlasti koji ima uticaj na stvari kao {to su

SREDSTVIMA DO ISTOG CILJA

RAZLIÎTE RIJEÎ, RAZLIÎTI SVJETOVI

pokazuju}i da znate nekog o kome su oni samo ~uli, igrate na

mu{karci se lako usredsrede na razli~ite elemente u istom

U pogledu ovih raznolikih, ali ipak srodnih pristupa ljudskim

SUDOVI I POGRE[NI SUDOVI

Kako mu{karci i `ene posmatraju pejza` sa suprotstavljenih