PROBLEM SOCIJALNIH PREVIRANJA U ROMANIMA HO-RUK I BUKVE,

HASANA KIKIA
U vremenu dominacije ekspresionizma na bosanskohercegovakoj knjievnoj sceni, romani
Hasana Kikia predstavljali su socrealistiku inovaciju, za koju je tek vrijeme pokazalo da je
ostala unikatan primjer novih, "revolucionarnih" knjievnih tendencija, zasnovanih na
konstantnoj borbi za napredak potlaenih drutvenih klasa. Njihova je umjetnika vrijednost,
dodue, nerijetko ostavljana po strani u kontekstu njihovog sadraja, kompozicije, strukture i
knjievnog postupka uope, ali nedostatak prave knjievne niti, koja bi romane "Bukve" i
"Ho-ruk" pridruila grupi knjievnih ostvarenja neospornog umjetnikog kvaliteta
poznavaoce knjievnih, drutvenih i politikih prilika nije sprijeila da u ovim tekstovima
uoe potpuno drugaiju dimenziju, koju je domaa knjievna kritika nazvala
knjievnohistorijskom. Na tom su planu romani Hasana Kikia ostali usamljeni u
cjelokupnom dijahronijskom presjeku bosanskohercegovake knjievnosti, kao djela pievog
"idejnog 'htijenja', programa, zadatka koji mu je nametala savjest i svijest revolucionara o
kojima on govori i sam u njima." (*M. Begi)
Socijalno-politike grupacije koje Kiki tematizira u romanima "Bukve" i "Ho-ruk" sve do
njegove pojave nisu izazivale znaajnije knjievno interesovanje. Situacija se, dodue, nije
promijenila ni onda kada su ova knjievna ostvarenja ugledala svjetlo dana. ak ni evropska
knjievna scena, koja je oduvijek raspolagala irokom lepezom tematskih, motivskih i idejnih
okvira, u znaajnijoj mjeri ne obiluje takvim tematskim tipovima jer "socijalnog romana
modernog tipa, pogotovo radnikog, nema prije Emila Zole, a poslije njegova usamljen stoji
Maksim Gorki sa romanom 'Mati', uz rusku revoluciju 1905." (*M. Begi) Uvodei dvije
potpuno nove drutvene grupacije: radnike, u romanu "Ho-ruk", i seljake, u romanu "Bukve",
Kiki je nedvosmisleno razbio svojevrsnu monotoniju romansijerskog rada u meuratnoj
knjievnosti Bosne i Hercegovine. Stoga bi krajnje nezahvalno bilo i dalje se baviti
tumaenjem i analizom knjievnoumjetnikih vrednota o ijim je prednostima i nedostacima
ve sve napisano i reeno, naroito onda kada se sa povijesne perspektive ove romaneskne
strukture izdvoje kao jedine u bosanskohercegovakoj knjievnosti koje se bave socijalnom
problematikom umskih radnika i seljaka u mukotrpnom i neizvjesnom procesu duhovnog,
drutvenog i politikog buenja jednog zaostalog muslimanskog sela.
Ukoliko bi neki kljuni fakti iz biografije Hasana Kikia bili nepoznanica itaocu koji se
suoi sa njegovim romanima "Ho-ruk" i "Bukve", mnogi bi, na prvo itanje, pretpostavili da
se radi o piscu koji zauzima bitnu poziciju meu knjievnicima prvih generacija nakon
okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske. Na taj bi se nain Kiki pridruio
onoj skupini, na elu sa Mulabdiem, Osman-Azizom, Sarajliem i dr., koja je svoju
knjievnu angairanost u potpunosti posvetila prosvjeivanju narodnih masa u vremenu
neizvjesnosti koje je okupacija prouzrokovala. Kiki se, dodue, ne bavi konkretnim
deavanjima na frontu, ve prezentuje onu pozadinsku sliku, naizgled harmoniniju, satkanu
iz nesretnih ljudskih sudbina i ivotnih okolnosti u kojima je obitavao bosanskohercegovaki
ovjek, koji se naao na udaru i nemilosti vladajuih slojeva drutvenog sistema. Iz tog su
razloga romani Hasana Kikia svojevremeno predstavljali dobro izgraenu i definisanu
paradigmu po uzoru na koju je trebalo pisati pomalo dramatinu socijalnu angairanu
knjievnost, ijoj je afirmaciji izmeu dva svjetska rata Kiki doprinosio i na teorijskom
planu i u praksi. Uz neosporne sklonosti ka naturalistikom slikanju ljudi, prirode, situacija i
atmosfera, "Ho-ruk" i "Bukve" mogu se okarakterisati i kao dvije visoko stilizirane jezike
poeme od kojih je svaka ponaosob uspostavljena na kontrastu koji proistie iz karaktera

likova i samog sadrajnog sloja ovih knjievnih tvorevina. U oba sluaja, temeljna se
problematika vezuje za klasne razlike, za odnos nadreenh i podreenih, izmeu kojih
svojevrsna ravnotea ne moe biti uspostavljena, a da se jednoj od dviju zaraenih strana ne
poini neka materijalna ili duhovna teta. Iako drutveni sistem diktira neravnopravnu relaciju
izmeu jednog vladara i jednog potlaenog, obinog radnika-seljaka, taj se odnos u Kikievim
romanima donekle naruava, ali je put do pobjede ivota naspram socijalne ugroenosti
itekako trnovit i mukotrpan, ispunjen najrazliitijim socijalnim previranjima, ubistvima,
glau, javnim odricanjima i javnom sramotom.
U Kikievim romanima ne postoji centralni lik oko kojeg bi, prema pravilima romaneskne
strukture, bio satkan socijalni problem malog ovjeka. Iako se odsustvo individualiziranih
junaka najee navodi kao temeljna slabost ovih romana, tako uspostavljen sistem likova
sadri jednu dublju semantiku, zasnovanu na ideji koja je sadrana u sentenci: Svi za jednog,
jedan za sve! Takva sinegdoha, u kojoj individuu zamjenjuje masa, grupa obespravljenih
pojedinaca na rubu egzistencije, u funkciji je izgradnje to jaeg kontrasta u kojem kao dvije
suprotstavljene strane nastupa masa ljudi, s jedne strane, i nezasita skupina vladara, s druge.
Da se nekim sluajem iz mase istiu snano individualizirane persone, krajnji rasplet
vjerovatno ne bi ni mogao rezultirati pobjedom pravde i normalnog ivota naspram nekoliko
nadreenih koji surovo upravljaju cijelim jednim drutvom i sistemom kojim je to drutvo
predodreeno.
Roman "Ho-ruk", u tom smislu, afirmira borbu mase protiv austrougarskog okupatora, iji je
reprezent izvjesni Goldberg, vlasnik industrijske tvrtke koja zapoljava veinu mukaraca iz
sela Vidii u blizini Zavidovia, "jedini Bog i najvea sila, najea tema razgovora" (* H.
Kiki, Ho-ruk) i monik koji upravlja ivotnim standardom jedne radnike kolonije. Ve na
samom poetku romana, ogromnoj masi umskih radnika capinaa suprotstavljeni su
svojevrsni kapitalistiki mehanizmi eksploatacije koje sprovodi blagajnik kada radnicima daje
"mrave" plae, kojima se ne mogu zadovoljiti ni osnovne ivotne potrebe. Takve se scene
ponavljaju nebrojeno puta, potkrijepljene neidentifikovanim odbicima koji su uvijek rezultat
neije tue volje i pohlepe, zbog ega je bijes umskih radnika sve vei, a oni sami sve
bespomoniji. Radnika masa je u takvoj situaciji ucijenjena i osakaena u borbi protiv
austrougarskog poslovnog kapitala, koji se uvlai u kakvu-takvu egzotiku ivota ljudi u
bosanskim umskim predjelima. Oni se, suoeni sa siromatvom svojih mnogolanih
porodica, ne mogu boriti protiv onog ko bitno utjee na njihovu socijalnu (ne)stabilnost, bilo
da se radi o Goldbergu i njegovom sinu Hansu koji ravnoduno promatraju ucviljenu masu, ili
o Mehagi i Salihagi, koji e u "Bukvama" isto tako srano vriti diktaturu nad iteljima jedng
malog bosanskog muslimanskog sela.
Predstavljajui socijalno stanje capinaa i sve posljedice takvog stanja, a zatim teei ka
klasnom osvjeenju i pobuni, Kiki u romanu "Ho-ruk" gradi paradoks, iji pokreta i glavni
akter nije masa, ve sila prirode. U nedostatku odlunosti i samouvjerenosti glasa naroda, koji
bi skupio dovoljno hrabrosti da se suprotstavi onom ko ga istovremeno i hrani ostavlja
gladnog i ednog, bilo je neophodno uvesti neki izvansocijalni inilac koji e otvoriti oi
narodu i pokrenuti itavu lavinu nezadovoljstva i pobune. U poaru, u kojem e za samo jedan
dan biti unitena Goldbergova pilana, pokazuju se mane i slabosti, ali i ustrajnost i skrivena,
potisnuta volja radnike klase. Ljudski ivoti koje je progutala bujica vatre nisu naglaeni
onoliko koliko je akcent stavljen na strah naroda i pitanje: ta uiniti kada se pilana pretvori u
pepeo? Od ega se hraniti, od ega ivjeti? I dok su izgubljeni i neodluni radnici spaavali
gole ivote, nadreeni Goldberg i njegov pomonik tajner ostali su neumoljivi u svojim
prohtjevima. Gotovo ravnoduni prema vatri koja je gutala sve pred sobom, ukljuujui i

njihove privatne posjede, nainit e presudan korak koji e poljuljati ionako slabo povjerenje
radnike klase prema efovima: zabranit e davanje plae i hrane sve dok se poar ne ugasi.
Takav je in oznaio prekretnicu iz koje capinai, na samom kraju, izlaze kao pobjednici koji
se suprotstavljaju volji premonih i koji postaju nosioci teze da "ljudi sporo uviaju da se
vremena mijenjaju. Ljudi se u udu nalaze kad u tim promijenjenim vremenima i oni sami
promijenjeno govore i misle, drugaije nego to su mislili." (* H. Kiki, Bukve) A Joa, kao
jedini donekle personaliziran junak, u epilogu "Ho-ruka" pokazat e snalaljivost radnike
klase, koja u borbi za ouvanje vlastitog integriteta, ve putuje u novu avanturu, u tvornicu
papira, sa nadom da e im nove radne okolnosti pruiti spokoj i socijalnu sigurnost koju u
Goldbergovim pilanama nisu imali.
Roman "Bukve", s druge strane, ispunjen je sa mnogo vie kljunih momenata, prezentujui
ideju o povijesti pobune sela, olienog u glavnom junaku Avdanu Mehiu i njegovom
suprotstavljanju Mehagi Sejdiu, koje je zapravo samo uvod u poetak velike kolektivne
nagonske pobune svih sela protiv gospodara Tahirbega Tahirbegovia. Povijest te pobune, od
mune individualne tragike Avdana u zatvoru pa do krajnjeg kolektivnog trijumfa, ponovo je
obiljeena metamorfozom seljaka, ali sa mnogo veom dozom odlunosti, nego to je to bio
sluaj sa romanom "Ho-ruk", u kojem je masa ostala razapeta izmeu vlastitih elja i nagona
i potreba "vrhovnog gospodara" Goldberga. U nimalo zavidnom poloaju, itelji Kokina, u
borbi za poboljanje vlastitog socijalnog statusa, nainit e nekoliko kontrapunktnih poteza
koji e staviti akcent na jainu njihove pobune: prevarit e gradonaelnika Salihagu i rastjerati
njegove jatake sa predizbornog skupa, prevest e na svoju stranu uvare ume, organizovat e
se u grupe da bi sprijeili zapljenu Avdanove imovine i, na samom kraju, batinama i fizikim
napadima osvetiti se Tahirbegu, njegovoj politici upravljanja selom i ostalim predstavnicima
vlasti.
Socijalni status seljaka u "Bukvama" nije dat tek samo povrno, sa perspektive cijele grupe
socijalno ugroenih individua, ve se on vrlo brzo, gotovo neprimjetno, prenosi na
pojedinani sluaj gdje se iskazuje na znatno dubljem psiholokom, emotivnom i duhovnom
planu Avdana Mehia. Polazei od linog ponienja kada mu se nalogodavac Mehaga smije u
lice na njegov prijedlog o poveanju plae pa sve do javne sramote i izrugivanja onda kada ga
policija gradom vue u pritvor, Avdan je u "Bukvama" ostao jedini pravi primjer kod kojeg
skoro ni u jednom momentu nije uoljivo opravdano motiviranje postupaka, ve je njegovo
ponaanje u cjelosti oslonjeno i usklaeno sa socijalnim statusom, kojeg u "Ho-ruku" moda
ponajbolje opisuje neidentifikovani capina iz mase: "Nije da ne radi, radi kao marva... i ne
radio kad im stotine ovolikih oiju gleda i nadzire, pa ta dobije? Evo ovo? Boga mu ako
ona moja djeca ne lie vie na majmune, nego na ljude." (* H. Kiki, Ho-ruk)
Meutim, povijest socijalnog stanja nije uvijek bila tako mrana. U "Bukvama" se
transparentno istie al za prolim, osmanskim vremenima i nezadovoljstvo svime onime to
je Austro-Ugarska donijela sa sobom. ak se, po kriteriju klasne osvijeenosti, i radnja
romana moe podijeliti na dva dijela: prvi, historijski dio, gdje se istie ljepota starih vremena
i hrabrost epskih junaka, i drugi, moderni dio, koji prezentuje novi ivot seljaka pod
rukovodstvom Tahirbega i njihovo socijalno stanje, neprilino jednom pripadniku ljudskog
roda. U jednom momentu, u samoj zavrnici romana, Kiki "potencira klasnu sliku prazika
izmeu sirotinje i bogatih i uoptava tu misao kao i sliku prazinka koji simbolino treba da
bude ogledalo meuljudskih razlika i sukoba." (* M. Begi) I dok su ostali Kokini, sretni zbog
sitnica koje su sauvali tokom godine da bi dostojanstveno proslavili bajramske prazinke,
barem na trenutke ruili ve dobro uoblienu atmosferu ivota pod takvim okolnostima,
tragika Avdana Mehia nije mogla da se mimoie sa njegovim ocem ulagom koji, u

nemogunosti da pronae davno zakopano blago, izvrava suicid. Takvo nagomilavanje

injenica i dogaaja, koji su svi redom posljedica nehumanog odnosa prema iteljima malog
muslimanskog sela u bosanskoj Posavini, pravoshodno ima cilj da umjetniki to
vjerodostojnije prikae drutveno-ekonomski status obinog ovjeka i iroki dijapazon
socijalnih previranja sa kojima je on suoen.
Iz borbe protiv Tahirbega, Kokini u "Bukvama" izlaze kao pobjednici, a u samoj zavrnici
romana ponovo se akcentira ljepota starih vremena, oliena u mislima izvjesnog Husike, koji
nedvosmisleno zakljuuje da su junaci ove prie proli kroz brojne transformacije,
okrivljujui za to nadmone pojedince koji su im nepravedno godinama ugroavali golu
egzistenciju. Proces preobraaja mase te socijalna reforma, u povijesnom kontekstu, prikazana
je u "Bukvama" dosta slikovitije i vjerodostojnije, sa irokim problemskim okvirom
socijalnih previranja bosanskohercegovakog ovjeka u vrijeme Austro-Ugarske, a uoljiviji i
uspjeniji socrealistiki postupak vjerovatno "proizlazi (...) i iz vee bliskosti pisca toj temi,
tom zaviajnom svijetu u bosanskoj Posavini i iz jednostavnijeg oblika ivota i rada na selu
nego na industrijskom radilitu." (* M. Begi)
Autor: Jasmin Sarajli