Boris Apsen Repetitorij Više Matematike 3

PROF. DR ING.
BORIS APSEN'
REPETITORI J.
VIE
MATEMATIKE.
III
Tree
DIO
izdanje
'11EHNICKA KNJIGA
ZAGREB 1965.
SADRZAJ
:
1. DETERMIN ANTE
l.
Openito
l
l
6
14
2.
3.
4.
5.
6.
Determinante drugog reda

Determinante treeg reda
Determinante viih redova
Svojstva determinanata
Operacije s determinantama
a) Mnoenj e
de te,rmin,ana,ta
b) Kvadriranje
determLn:anata
7. Matrice
'
17
20
20
20
21
2. VEKTORI U PROSTORU. VEKTORSKA ALGEBRA
23
Openito o vektorima i skalarima .

Prostorni pravnkutni koordinatni srustav, koordinatne osi
ravnine
_Komponente vektora. Njegova duljina i smjer
Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora
Vektorski ili vanjski vrodukt dvaju veMora
Zbroj vektora poliedra
Viestruki produkti vektora .
a) Umnoak skalarnog produk,ta dv.aju vektora
i
treeg
vektor1a
b) T1rostruki skalarni pro:d!l.likt
e) Trostrukd
vektorsk,i produk,t
d) e e lt v er o ,s, t r u k ,j s k .a l a r n il p .r o d lU k t
e) Cetverostrukd
veklto.rsk,i
produkt
8. Derivacija vektora po parametru. Primjene u mehanici
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
3. ANALITICKA GEOMETRIJA U PP.OSTORU. PRAVCI I
l.
Openito
RAVNIN~
2. Pravac
a) Jedn.ad,be pravca kroz jednu za,danu taku
b) Pravac
kroz
jednu zadanu
taeku pTedoen
SVOJlffi
or,to.gon,aln,im
'P'rojekcli.,j.ama
u
dvije
koorrdrim.a<tne ravn,ine
e) Pravac kao presje:k dvli.ju rravninoa
cU Jednadba pravca kroz dvd.je zadane take
23
24
25
31
37
46
47
47
47
50
52
53
54
60
60
60
60
63
65
67
3. Dva. pravca .
Kut
dvaju
pravaca
b) Uvj ert oikoanlitostli dvajlll P!l"avacra

e) Uvjert :pall"ralelnosrtd dva~u pravaca
d)Sjec1ite dva;ju. p'I"avaca
4.. Ravnina
oblik
Jednadba
d) Jednadba
73'
74
7&
d) Ud.a~:je111ost t.a!ke od il."i3V'llline

e) Jednadiba ll".avnrine ru se.gmentnom
f)
r.avnli.ne
h) Jednadba
ravnine
.r.avnrine
obiiiku
jednu rzadanu taku
k~roz
tr1i zadane rtake u !lHlHr.ame.tall"'s.kom oibliiku
k:roe
77
78
79'
79
OO
~
5. Dvije ravnine
a) K ut d v liju
J:'ravn. na
b) Uvjert o!komlitos,tli dvliiju .r1a<vn~na
e) Uvjet :paralerlno,sti dvliju
ravn1ina
d) P~Tes,j enlica dvti. u rtarvnlina
82
82
82
85
8. Sjecite triju ravnina
86'
7. Pravac i ravnina .
87
rpr:a v ca ~ r.a.vnli.ne
b) U!Vje:t paT.ale,lnolst<i pcrra!Vca
a) K u t
e) Uvjet
l!'tavn.ine
:ravnline
oko:m1ito1stli ,p.r,avca ti
!pcr'a'VC'a ri ravnine
pll"av.a.e lei u
ravnrin.i
d) Ptrobodis'te
e) Uvjeti d,a
4. FUNKCIJE DVIJU I VIE IN!EzAVISNIH PROMJENLJIVIH
l. Openito o funkciji dvi.Ju promjenljivih. Njeno geometrijsko znaenje i neprekinutost

2. Plohe drugog reda .
a)
Openrito
cploham.a
b) TII'oosni
elipsodd
e) D<volkll"ilnli
troosnli
d)
Jednokrni>ln.
troo'Snli
dll'ru.gog
reda
hi.perboloid
h.iperbolo1id
e) Eliptd.kli
.paii',abolotird
f) Hiiperborlni piU:raibololid
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
VI
70'
70'
73
a) No:rmal ni ili. Hes se o v o lb Hik: j edna>dbe ra<v n~n e

ib) O:pi
obiJ:ik jednadbe ravnine
e) P:rije~raz od ope .;ieldn,adbe ravnline na norm.alni.
6"
611
69
ili sedlaSta ploha

Parcijalne derivacije funkcije dviju i vie promjenljivih
Geometrijsko znaenje parcijalnih derivacija funkcija dviju promjenljivih
JednadbJ tangentne ravnine l normale na plohu
Parcijalne derivacije viih redova
Totalni diferencijal funkcije i njegova primjena

Totalni iferencijaU viih redova
Totalni diferencijal sloenih funkcija
Parcijalne derivacije sloenih funkcija vie promjenUivih
87
88
88'
89
110'
D4
94
98
98'
99'
102
IM
llll'
113
120
125
127
134
137
142
145
14R
11. Derivi.ranje fmplicltnih lankciJa .

12. Pa.rametarski oblik funkcija dviju nezavisnih promjenUivih i njihovo eriviranje
13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije dviJu
i vie nezavisnih promjenljivih . , .
14. Primjena Taylor-ove formule za priblino rjeavanje jednadbi
15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviJu i vie promjenljivih
a) Pojam eks>trema pr>a'vog
netpra>vog
b) Nun>i
uvjet za e!ks:trem
e) Dovoldnti uvjett za
e>kstrem
d) V e z a>ni
ck,s,trem:i
16. Geometrijske primjene parcijalnih derivacija
a) S lin g u l arn e ta ke ravn lih ik rd. vu 1\ja
bl Ovojnica (anvelopa) famiiH.je ravntih k:ri v u l j a
5. VISESTRUKI ODREENI INTEGRAL! I NJIHOVA PRIMJENA

l. Dvostruki integrali
a) P o j a m, g e o m e t tr i j 1s k o
b)
S.rednja
vrdjednost
z n ta
e n j e ti
dvots:rttrukog
raruiilanje
iiil>teg:r.ala
2. Trostruki integrali
3. Zamjena promjenljivih u dvostrukim integralima
a) P o J,a .r n e
ktoordlin,ate
b) Op>i
~
sluraj
169
175
179
179
180
181
193
201
202
206
212
212
212
227
228
232
232
235
238
o p li
245
245
247
249
sl u
ra j
5. Primjena dvostrukih i b-ostrukih ingtegra.la

a) Po v.rrt nra
ra v n i h
lli. k o vra
b) Ma.sa ravnih likova
e) S.tatrikd
momenti
ikoordinarte :tedta ravnih
likova
d) M o m e n t i
t rom o s ti (i n T e i d e) l i k o v a
e) Komplanacija
(od.reliv,anj.e
povrine)
ploha
f) Masa
koord-ina:te tei~t.a ploha
g) Masa i koordrinate tei.ta h-j eJ a
h) Momenti
tromosti
(inercije)
td.j el a
6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERIVIRANJE

I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU
l. Pojam parametra lntegrala

2. Deriviranje lntegrala po parametru
3. Integriranje integrala po parametru
7. !EGZAKTNI DIFERENCIJAL! I NJIHOVO INTEGRIRANJE
165
Elliptlke
koorddnate
4. Zamjena promjenljivih u trostrukom integralu
a) Clil i n drik e
koordinate
b) KiUgl<ine ~sfe{["ne) ili proslto:rne poJa.Tne koordinate
e)
IM
250
250
252
254
257
263
268
271
274
281
281
281
286
287
8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE. EULER-OV MULTIPLI-
KATOR
295
vn
9. KRIVULJE U PROSTORU
l.
2.
3.
4.
5.
6
. 7.
8.
9.
10.
.Jednadbe prostornih krivulja

.Jednadba tangente na prostornu krivulju
.Jednadba normalne ravnine na prostornu krivulju
Rektifikacija i masa prostorne krivulje .
.Jednadba oskulacione ravnine . . . .
.
.Jednadba prostorne krivulje u vektorskom obliku
Zakrivljenost prostorne krivulje ; . . . . . . . . . .
Glavna normala. Binormala. Rektifikaciona ravnina. Osnovni t.robri
Torzija prostorne krivulje
Frenet-ove formule
10. LINIJSKI (KRIVULJNI) INTEGRAL!
. l. Linijski integrali po ravnoj .krivulji

2. Linijski integrali po prostornoj krivulji
30~
303
307
308
308
312
316
317
320
326
330
332:
332
343
ll. PLONI INTEGRAL!
347
12. VJEZA IZMEU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA
358:
l. Green-ova formula
2. Stokes-ova formula
3. G111uss-ova formula
13. VEKTORSKA ANALIZA
358
365
371
379'
1. Usmjerena
erivacija. Gradijent skalarne funkcije U (x, y, z)

379
2. Potencijal
387.
3. Vektorski oblik Gauss-ove formule. Dive~gencija vektorskog polja 391
4. Vektorski oblik Stokes-ove formule. Rotor vektorskog polja. Potencijalno polje sila. Odreivanje potencijala ..
397
5. Operatori \l - nabla i Ll
delta i njihova primjena. u vektorskim raunima
40*
14. SUSTAVI OBICNIH DIFERENCIJALNIH JEDNADZBI
43~
15. PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE
441!.
POPIS NAJVAZNIJIH FORMULA
453
VIII
l. DETERMINANTH
l.
Openito
" Determinante su brojani izrazi, koji su gradem prema odredemm pravilima,

te predstavljaju pojednostavljeni nain pisanja stanovitih matematikih izraza.
Jedna od prim]ena deterrninanata je rjeavanje linearnih algebarskih jednadbi.
Rjeavajui sustav od dvije linearne algebarske jednadbe s dvije nepoznanice
dolazimo do determinanata drugog reda, koje imaju dva retka i dva stupca; sustav
od tri linearne algebarske jednadbe s tri nepoznanice vodi do dcterminanata
treeg reda, koje imaju tri retka i tri stupca, i t. d.
Promotrimo posebno pojedine vrste detcrrninanata.
2. Determinante drugog reda

O tim determinantama ve smo govorili nav\ldei metode nesavanja sustava
linearnih algebarskih jednadbi s dvije nepoznanice (vidi Repet. element. matematike, I, ll). Ponovimo ukratko ve reno, pri emu koeficijente nepoznanica
oznaimo slovom a, kojemu dodijeliino dva indeksa: prvi indeks oznauje
redni broj retka, u kojem se nalazi dotini lan jednadbe, a drugi
indeks oznauje redni broj njegova stupca. Prema tome, sustav od dvije
jednadbe S dvije nepoznanice X i y glasi:
aux
a"x
+ a.,y
+ a"y
= b,
=
b,
Rijeivi taj sustav po bilo kojoj metodi, na pr.

dobijemo za nepoznanice slijedee izraze :
v=
X=
nainom
au
al\
Izraz, u nazivn1cirna ( a,.a.,detenninante drugog reda:
a,.a~,J
B. ~: aepetlfmij vt!le matematike -
Dio
moemo
m.
jednakih koeficijenata,
b,-b,. a.,
au - au . au
simboliki
prikazati u obliku
do koje dolazimo tako, da jednostavno prcpiemo koeficijente

nepoznanica onim redom kako dolaze u jednadbama zadanog sustava. Ta determinanta zove se determinanta zadanog sustava jednadbi, a itamo li gornju jednakost s desna
na lijevo, vidimo i naip rjeavanja te determinaote: determinanta drugog reda rauna se tako, da se mnoe u kri
lanovi, ili, kako se obino kae, elementi determinante, pri emu se drugi
umnoak dodaje prvom s protivnim predznakom, kako se to vidi iz sheme, a
takoer i iz gornje jednakosti.
I oba brojnika u izrazima za x i y moemo prikazati u obliku determinanata,
koje d(>bijemo iz determinante sustava
L\=
a .. a"
a,. a.,
tako, da za brojnik nepoznanice x zamijenimo stupac njegovih koeficijenata a,.

i au lanovima b, i b., koji se nalaze na desnim stranama zadanih jednadbi, a za
brojnik nepoznanice y zamijenimo u determinanti drugi stupac, koji ine koefi~
cijenti te nepoznanice, istim lanovima b, i b,. Dobijemo:
l b,b, au
l
au
lau au
l
a,,
b,a,.- a,.b,
x=
auaaa- auau
anb,- b,a.,
y=
.
auau- a ua&,
b,
a"
au b.
a .. ,
au a.,
= ,a,,
a21
Kako se vidi iz tih jednakosti, determinante, koje su u brojnicima, rjeavaju

se po istoj gore navedenoj shemi, t. j. mnoenjem u kri.
Promotrimo pojedine sluajeve, koji mogu nastati pri rjeavanju sustava od
dvije linearne algebarske jednadbe. Promatranje tih sluajeva popratit emo njihovim geometrijskim tumaenjem, jer svaka linearna jednadba predouje geometrijski pravac u ravnini XY, pa se rjeavanje sustava od dvije linearne jednadbe s dvije nepoznanice svodi geometrijski na odreivanje koordinata presjecita
tih pravaca.
Primijetimo, da gore napisane jednadbe za b, :::f: O i b, :::f: O ine tako zvani

nehomogeni sustav, a kad je b, =O i b,;= O homogeni sustav jednadbi.
Promotrimo posebno ta dva sustava.
I. Nehomogeni sustav
aux
+ -a.,y =
a,,x
+ a"y
b,
= b.
a) Neka su determinanta sustava

nule.
lt :::l
x=la" a,. l'
a., a ..
l
l
=
l::: :::l
a" b,
au ba
1--------+
i obje determinante brojnika.
U tom sluaju ima sustav jedno rjeenje x = x 0 , y = y.,.

Geometrijski to znai, da se pravci'sijeku u toki S(x., y,).
razliite
:od
Na pr.
p1 = 9x- 6y + 54 = O
p,=:2x+ y - 2=0
-54
Xo
2
9
2
-6
l
-54 + 12 -42
-6 =
9+12=-u=-l
9 -541
~--2-:--' = 18 + 108
y.=,~
9+12
12
-11
Presjecite S ( - 2, 6).
126
21
b) Neka je determinanta sustava

ite
Sl.
Vidi sl. l.
~ =
O, dok su determinante brojnika razli-
od nule, t. j.
Ll
l1 a"
au
a,.
a ..
l=
Odatle
t. j. koeficijenti od x i y su razmjerni (proporcionalni).

U tom sluaju.'dobij~o:
b., a,.
b, a
Xa=
o
au b,
au bo
l=
b,a,, -
au/Ja'
l = a.,b, -o b,au
Kako dijeljenje s nulom

nema smisla, sustav jednadbi nema rjeenja.
Razmjemost koeficijenata od x i y znai geometrijski, da su pravci usporedni, pa se ne sijeku, ili, kako se esto kae, sijeku se u beskonanosti, jer je
.
b,a,.- a,.b,
1
JJmx=zm
=oo
6-+0
A-+0
i analogno
lim y = oo,
6--+0
kad su brojnici
razliiti
od nule.
3
'Na pr.
p, ""' 2x - y - 3 = o
Pa ""' 4x- 2y + 8 = O
xo=ll
-ll
3
-8 -2
2
4 -2
Yo =
X
Sl.
__:__6-8
-14
...:..11==-m=-o-;
l~ o-~1 = -16-12
-28
O
=-o-
Vidi sl. 2.
e) Neka je determinanta sustava 6., a

Jednake nuli, t. j.
takoer
obje determinante brojnikl
ili
a11
a,,
ili
b;= h.
ili
au
b,
'au= b.
a odatle je:
Svi koeficijenti zadanih jednadbi su razmjerni, t. j. jedna je jednadba dobivena iz druge tako, da je pomnoena nekom konstantom, drugtm rijeima, nemamo
dvije jednadbe, ve samo jednu, ili, kako se kae, imamo dvije linearno' zavisne
jednadbe; geometrijski to znai, da nam je zadan samo jedan pravac.
U . tom je sludju ~
y
Xo
Kako
=O>
nema
Y=o
odreenog smisla,
mogli bismo
:zakljuiti da zadani sustav jednadbi nema rjeenja.

Meutim, smatramo li da obje linearno zavisne
jednadbe sustava predouju dva pravca, koji se
po,dudaraju u svim tokama, tada moemo svaku
toku pravca smatrati sjecitem pravaca, pa kazati,
da na sustav ima beskonano mnogo rjeenja.
Na pr.1
Pt ""'
X-
p,"= -2x
Jy -
6 = 0/ - ~~
O
+ 6y + 12 =
Sl. 3
Vidi sf. J:.
Prihvatimo li to proireno shvaanje linearno zavisnih jednadbi, .moemo

kazati, da nehomogenl sustav ima ili samo jedan sustav rjeenja, ili
uope nema rjeenja, ili ih ima beskonano mnogo.
ll. Homogeni sustav
a,,x
a 21 x
a) Neka je determinanta sustava

U t_m je
a"y =O
O
+ a,.y =
~
a11
l =t= o
a"
a,.
l a,,
sluaju:
Xo
o
o
a"
a,. \
a ..
au
a"
a"
o
o
a"
Y =
o
anan-
a"
auasl
a,, a,.
a 11 a 11
auau
=0
=0
a,,
a.,
Ta su r}esenja x. = O i Yo = O trivijalna ili oevidna, jer se na prvi pogled

vidi, da vrijednosti x 0 = O i Yo =O zadovoljavaju zadani sustav.
Geometrijski to znai, da se oba pravca sijeku u ishoditu.
p1
Na pr.
p,=
x-2y =O
7x + 3y =O
r')' ;
Vidi sl. 4.
_,,
Sl. 5
Sl. 4
To
znai,
~= j
a,,, = O
a 11 a 11
da su koeficijenti od x i y razmjerni, jer iZ gornje jednakosti, kako
b) Determm:mta sustz;a
a 11
smo to malo prije vidjeli, slijedi da je ~
a..
=~
a
Drugim rijeima, zadane su
jednadbe linearno zavisne: jedna je dobivena iz druge mnoenjem s nekom konstantom.
. s luca)u
. . x.
U tom Je
y.
-=7
o , pa b'1smo opet mogl'1 zakl'JU 'Itl,. d a sustav
nema rjeenja. Meutim, smatramo li da obje jednadbe sustava predouju dva

identina pravca, moer..m svaku toku tog dvostrukog pravca smatrati sjecitem pravaca, pa kazati, da homogeni sustav ima beskonano mnogo rjeenja,
ako je determinanta sustava jednaka nuli
Na pr.
p,
p.
4x -
a= - X
l :-
5y = O
+4
y = 0
Vidi sl. 5.
Na taj smo nain doli do vanog zakljuka:

Homogeni sustav od dvije linearne jednadbe s dvije nepoznanice ima rjeenja razliita od oevidnih samo u tom sluaju,
kad je determinanta sustava jednaka nuli, i tada ih ima beskonano
mnogo.
3. Determinante
treeg
reda
Rjeavajui sustav od dvije linearne algebarske jednadbe s dvije nepoznanice, dolazimo do determinanata drugog reda. Slino tome vodi nas rjeavanje
sustava od tri jednadbe s tri nepoznanice do determinanata treeg reda, koje
imaju tri retka i tri stupca. Slino determinantama drugog reda oznaujemo i
lanove determinanata treeg reda indeksima, od kojih prvi indeks znai redni
broj retka, a drugi - redni broj stupca. I sustav od 3 linearne jednadbe s tri
nepoznanice moe biti homogen ili nehomogen ve prema tome, da li je desna
strana sustava (t. j. lanovi b" b, i b,) jednaka ili razliita od nule.
I. Nehomogeni sustav
a"x
aux
a"y
a ..z = b,
+ a.,y + a..z= b,
a.,x + a.,y + a,,z = b,
(Obrati panju, da se prvi indeksi od a ne' mijenjaju, ako ide po' bilo kojem
retku, ali rastu od l do 3 kad ide po stupcu. Obratno se vladaju drugi indeksi).
Rijeimo li na bilo koji n\)in taj sustav jednadbi, dobit emo za nepoznamce
izraze, koje moemo prikazati u obliku determinanata treeg reda. Kao i u rjee-:
njima sustava od dvije j,ednadbe s dvije nepoznanice, imat e sva tri izraza za xj
y i z jednake nazivnike, koje .moemo simboliki prikazati u obliku determinante
treeg reda. To je determinanta Ll zadanog sustava jednadbi.
Do te determinante dolazimo na isti nain, kao i do determinante sustava
drugog reda: jednostavno prepiimo sve koeficijente nepoznanica i to onim. redom,
kako su navedeni u jednadbama. Dobijemo:
a 11
t!>=
aJ,
a,.
a .. au
au
l brojnike u izrazima za nepoznanice x, y i z moemo napisati u obliku deterlni.nanata. U tu ~;vrhu postupamo na isti nain, kao i pri rjeavanju: sustava od.dvije
jednadbe s dvije nepoznanice.
Da dobijemo brojnik izraza za x, zamijenimo prvi stupac determinanteisustava /),., t. j. koeficijente od x, desnim stranama jednadbe, t. j. s b., b, i b,_:
/J,
X~=
l
l
a .. a,.
b. a,. a,.
b, a,. a ..
au a,.
au a
a., a.,
~a)
au
a ..
a ..
Na isti nain dobijemo u obliku determinanata izraze za y i z: u brojniku za

y zamijenimo u determinanti sustava/),. drugi stupac, t. j. koeficijente oy, desnbn
stranama bh b,i b,, a u brojniku za z zamijeqimo u determinanti ~ trei stupac.
t. j. koeficijente od z, s b" b, i b,. Dobijemo:
,J
!
au b,
au b.
au b. a .. .
a"
au a .. aa,.
..
On aa, a ..
au
.J
aa,,
.. , .
(b)
a,. b,
au a., b,
au a .. b,
au
au
a,.
au
au
a ..
a ..
(e)
a., a.. a ..
Nastaje pitanje, kako emo izraunati vrijednosti nepoznanica x., y. i z., ak()
rjeenja zadanog sustava jednadbi neposredno napiemo u gore navedenim...Q:blicima (a), (b) i (e), t. j. u obliku determinanata.
Najprije navedimo shemu predznaka;
\
+l
l ~l+
+ - +
Shema predznaka
Ta se shema lako pamti, jer idemo li po retku, ili po stupcu, uvijek dolaze
naizmjence + i -. Prema toj shemi uzimamo predznake pojedinih.elemen.ta,
kad razvijemo determinantu.
Svaku determinantu moemo razviti na vie naina; po elementima bilo kojeg
retka ili po elementima bilo kojeg stupca. Postupak je uvijek isti.
Hoemo li 'da determinantu razvijem9 na pr. po elementima prvog retka.
a to je najei sluaj razvijanja determinanata, tada prepisavi prvi element toga
retka, precrtamo prvi redak i prvi stupac determinante, pa prepisani prvi element
mnoimo s preostalim dijelom determinante. To je determinanta drugog reda,
koja se zove subdeterminanta ili IIlinor.
Iza toga prepiemo s _protivnim predznakom (vidi shemu predznakn) drugi
element prvoga retka, pa slino kao i prije mnoimo taj element sa subdeterminantom drugog reda, koju_ dobijemo, kad precrtamo prvi redak i drugi stupac za-
determinante .. Konano,- prepiemo trei; element prvog retka i mnoimo ga

sa subdeterminantom, koja se d6biva, kad se precrta prvi redak_ i trei stupac--u
zadanoj deternunanu. Sada razvijemo subdetetminante na nain, koji nam je. ve
poznat. Na slini nain razvijemo determinantu po elementima drugog ili treeg
retka, odnosno po elementima bilo kojeg stupca, samo moramo paziti, da kod
tvorenja subdeterminanata precrtamo uvijek onaj redak i stupac, u kojem se nalazi
element, koji se mnoi s dotinom subdeterminantom. Pokaimo taj razvoj na
determinanti sustava 6.
~ane
-a,i~a~a-at
1
au
l
au
.. -
ll
111
au au
ll
111
au
ass
Razvoj po elementima prvog retka:
A=
a"., a.,
.aas
a .. ,
a..
-a,.
.
a 11
au
a,.,=
a ..
a a.,) --au(auaaa- a a .. ) + au(aua .. --auau) =

a"a ..a - alla ..a .. -a,.auau + aua,.a., + a 18 a.,a 8; - a,.a 11au
= au(aa -
Vidimo, da se determinante treeg reda razviju u tri subdeterminante drugog

.reda.
Na slini nain raZvijemo bilo koju determinantu treeg reda po elementima
cb:ugog i treeg retka i po elementima' prvog, drugog i treeg stupca.
~zvijmo na pr. determinantu tl po elementima drugog stupca~
a,,-a,,.-a,,
A =
l
-a.,=a .. =au
aa1::=aaa=aaa
u=-au. ~- a,.
A
= - a,.(a.,a -
= -
a ..
a., a
a,.a,.a ..
,+
au
a.,
- a ..
a_ l l a .. ,
a 11 au
a,,a.;)-+ au(a 11au- auau) ~ au(a11au- auau) =
+ a ..a,.a., + a ..a"au- auauau- auauau + a.,a,.au
Usporedimo li obje vrijednosti dobivene za determinantu sustava 6, vidjet

da su te vrijednQsti identine.
~o
Primjer
Rijelii zadani sustav jednadbi, pri
emu
sve determinante razvi j- na
2x-3Y+ z= 5
4x + y - 7z """ --'-8
x-8y+4z= O
razliite naine:.
o -S
x, =
-!l
-3
-8
2 -3
4
-8
-i l
Detenninantu, koja je u brojniku, razvijemo po elementima prvog retka, a onu u nazivniku

po elementima prvog stupca:
Xo ""
l . -7
-8
4
-4
-3
-8
l
4
+l 1 -8o .-8l l
+l 1 -3l -7l l
5(4-56)+3(-32+0)+1(64-0)
-292
2(4-56)-4(-12+8)+ 1,..(21-1) = _ 68
5
lt
-8
Yo
~l~
-3
-8
-i
73
=11
-~l
4
Prvu determinantu razvijemo po elementima drugog retka, a drugu, t. j. determinantu su.stava, po elementima drugog stupca:
! l-sl 2 ! 1--<-7) l 2l gl
2
2
- ( - 3) l i -~l +I l l ! 1-(-8) l 4
-~l
-4
Yo =
jg
-4(20-0)-8(8-1) + 7(0 - 5)
3 (16 + 7) + 1(8- l) + 8 (-14-4)
-3
l
11
Zo
-8
= J : -3l
-8
Prvu determinantu razvijemo po elementima

stupca:
-!ll
' l
-7
4
treeg
5 1--(-8) l 2
-8
1 4 -85
l i
-8l /--<-7)
l"
-171
171
- 68=68
retka, a drugu po elementima treceg
+O
2l -8
-31 +4/ 42 -3,
l
.(24-5)+8(-16-20)
-269
(-32-J) + 7(-16 + 3) + 4(2+ 12) = - 68
269
=68
Spomenimo jo, da svaku detertninantu moemo razvltl i po Sarrusovu

pravilu. Napisavi determinantu 6; ponovimo ispod nje njena prva dva retka. a .
zatim uzimamo tri produkta po dijagonalama s lijeva na desno i tri produkta s protivnim predznakom po dijagonalama s desna na lijevo:
Moemo postupati i tako, da napiemo na desno od determinante njena

dva prva stupca, a dalje raunamo produkte kao u prvom sluaju uz istu shemu
predznaka.
Naini
to!
Rijei gore navedeni sustav jednadbi raunajui determinante po Sarrusovu

pravilu.
Promotrimo sada pojedine sluajeve, koji mogu nastati pri rjeavanju nehomogenog sustava od tri linearne algebarske jednadbe s tri nepoznanice.
a) Neka'' je determinanta sustava 6
i sve tri determinante brojnika r:J.z!iite
od nule.
U tom sluaju ima sustav jednadbi
samo jedan sustav rjeenja x = x., y =
= Y i z =z. Kako emo kasnije vidjeti (vidi 3, 4 - 6), svaka jednadba
sustava predouje geometrijski ravninu
u prostoru, pa rijeiti sustav od tri linearne algebarske jednadbe znai geometrijski odrediti onu toku S, u kojoj sc
sijd;u sve tri ravnine, t. j. toku, koja
pripada svima trima ravninama, a sjecite je njihovih meusc!:mih presjenica
(pravaca). U naem sluaju sve se tri ra:.;1. 6
vnine P, Q i R sijeku u jednoj toki
S(xo, y., Z 0 ). (Vidi sl. 6).
Tako se na pr. sijeku u ishoditu O sve tri koordinatne ravnine prostornog
pravokutnog koordinatnog sustava (vidi dalje sl. 22). Preanji primjer, u kojem
smo rijeili sustav od tri jednadbe, ilustrira ba na sluaj a), jer su u tom primjeru sve determinant~ razliite od nule, pa se tri zadane ravnine, koje. su geo73 171 269
.. ka pre d od'b
ku u to .ki
metnJS
z a za d amhJe d nad.b.
z 1 sustava, SlJe
IT' "68' 6R) .
s(
b) Neka je determinanta sustava 6 jednaka nuli, dok su determmante orojnika

od nule.
U tom sluaju imaju izrazi (a), (b) i (e) za nepoznanice x., y. i Zo nule u nazivnicima, dok su njihovi brojnici razliiti od nule.
razliite
lO
Kako dijeljenje s nulom nema smisla, zakljuujemo, da zadani sustav jednadbi

nema rjeenja.
Geometrijski to znai, da se presjenice ravnina ne sijeku u jednoj toki, kao
u sluaju a), ve da su dvije ili sve tri ravnine meusobno paralelne. (Vidi sl. 7 i 8).
Sl. 8
Sl. 7
U prvom su sluaju koeficijenti od x, y i z u dvima jednadbama sustava

jednaki ili razmjerni, dok u drugom sluaju ti su koeficijenti jednaki ili razmjerni
u svima trima jednadbama. (Vidi dalje 3, 5, e).
Rijei na pr. sustave jednadbi:
l. 2x -
3y
4x- 6y
+
+
x+ y+
2. 2x- 3y
4x-6y
6x- 9y
5z =
l Oz =
3
7
z=-2
5z =
+ IOz = 7
+ 15z = - 2
Moe biti jo jedan sluaj, kad sustav jednadbi nema rjeenja, iako koeficijenti od x, y i z
nisu proporcionalni. Do tog sluaja dolazimo, ako
Sl. 9
je lijeva strana jedne Jednadbe sustava zbroj
ili razlika lijevih strana ostalih dviju jednadbi. U tom sluaju ravnine, koje predouju zadane jednadbe sustava. sijeku
se meusobno u ni paralelna pravca p, q 1 r (vidi sl. 9)
Rijei na pr. sustav, u kojem je lijeva strana
2x- 3y
tree
jednadbe zbroj lijevih strana prvih dviju:
5z = 6
x+ y+ z""2
3x-2y+ 6z
Dobit
e:
x.
=o-8
Y =
-3
Kasnije u primjeru (vidi dalje 3,6) dokazat

sobno paralelni pravci p, q i r
;
emo,
-5
z.=o
da su
presjenice
tih ravnina medu
e) Neka je determinanta sustava L\ i sve tri determinante brojnika jednake
nuli.
U tom sluaju dobijemo prema (a), (b) i (c)-slijedee vrijednosti za rjeenja
Z o zadanih jednadbi
x., Y i
ll
o
x.=o,
Kako kvocijent
nema
Y=o
odreenog
z.=
o
0
smisla, mogli bismo
zakljuiti,
da su-
stav jednadbi nema rjeenja. U tom su sluaju e) proporcionalni ne samo koeficijenti od x, y i z, ve i desne strane jednadbi, t j. sve tri jednadbe su medusobno zavisne, jer su druga i trea jednadba dobivene jz prve tako, da je ta prva
jednadba pomnoena s nekim konstantama. Podijelimo li drugu i treu jednadbu
tim konstantama, dobit emo prvu jednadbu. To znai, da nam je zapravo zadana samo jedna jednadba ili geometrijski samo jedna ravnina. Smatramo li,
da tri zadane linearno zavisne jednadbe predouju tri ravnine, koje se podudaraju
u svim tokama, tada moemo svaku toku te ravnine smatrati kao sjecite triju
ravnina, a to znai, da zadani sustav jednadbi ima beskonano mnogo rjeenja.
Postoji jo jedna mogunost linearne zavisnosti zadanih jednadbi. Pretpostavimo, da je jedna od triju zad:mih jednadbi sustava zbroj ili razlika ostalih dviju,
koje su linearno nezavisne
~a
pr
li ta) sustav jednnd7,bi, dobit
Rije.~imo
Sl.
emo
opet:
xo=
10
Kako cemo kasnije u 3, 6. pnmjer 2. vidjeti, tri ravnine P, Q 1 R, koje su

geometrijska predodba zadanih jednadbi sustava, SIJeku se u tom sluaju u jednom pravcu p, imaju dakle beskonano mnogo zajedJ1ikih toaka, pa moemo
opet kazati, da sustav jednadbi ima beskonano mnogo rjeenja. (Sl. 10).
Iz navedenog vidimo, da nehomogeni sustav od tri jednadbe s tri
nepoznanice, kao i nehomogeni sustav od d_v1jc 1ednadbe s dvije
nepoznanice, ima ili samo jedan sustav rjeenja, ili uope nema
rjeenja, ili ih ima 'beskonano mnogo
I L Homogeni sustav
a"x
a,.x
a 31 x
a,ty
a) Neka je determmama sustava

U tom je sluaju
Xo
='K'= O'
a.,z =O
+ a,.y + a.,z = O
+ a,,y + a.,z = O
1).
=l= O.
\'<i=--=
1).
ll
Z o=
'K
=O,
jer e u izrazima (a), (b) i (e) za x., Y i z. svaki brojnik sadravati po jedan stupac,
koji Se sastoji Samo Od nula, pa raZVIJemo }i SVakU determinantU brojnika po elementima toga nulstupca, dobit emo nulu, dok su nazivnici 1). razliiti od nule.
12
To Je oevidno rjeenje, Jer pada u oi, da

vrijednosti Xo =O, Y = O i z, =O zadovoljavaju sve jednadbe homogenog sustava.
St.
Sl. n
11
Geometrijski to znai, da se tri zadane ravnine

Koordinatnog sustava (sl. ll).
b) Neka je determinanta sustava Ll =O
U tom je sluaju
x,=
o
0
Y=o
P~
Q i R sijeku u ishoditu O
o
. o
Zo=-,
a ti kvocijenti, kako znamo, nemaju odreenog smisla.

Ako je determinanta sustava Ll = O, koeficijenti dviju ili svih triju jednadbi
su razmjerni, a to znai geometrijski, da se dvije ili sve tri ravnine podudaraju
u svim svojim tokama, pri emu u prvom sluaju identine ravnine P i Q sijeku
treu ravninu R u pravcu p, koji prolazi ishoditem (sl. 12), a u drugom sluaju
trostruka ravnina P, Q i R prolazi ishoditem (sl. 13).
K.onano, determinanta sustava Ll jednaka je nuli, kad je jedna od triju jednadbi sustava zbroj ili razlika dviju ostalih. Geometrijski to znai, da se sve tri
1ravnine sijeku u jednom pravcu q, koji prolazi ishoditem (sl. 14). Slian sluaj
!imali smo prije, kad je lijeva strana jedne jednadbe nehomogenog sustava
bila zbroj ili razlika lijevih strana drugih dviju jednadbi (vidi sl. 9), ali tada
sustav jednadbi nema rjeenja. Budui da sada sve tri ravnine prolaze ishoditem
O, paralelni pravci p, q i r poklapaju se.
U svim tim sluajevima imaju sve tri
ravnine beskonano mnogo zajednikih
toaka, pa moemo kazati, da homogeni
sustav ima uz A = O beskonano mnogo
rjeenja.
SL 13
Sl.
~4
Na taj nain doli smo do istog vanog zakljuka do kojeg smo doli ve prije
o homogenom sustavu od 2 jednadbe .s 2 nepoznanice.
Homogeni sustav od tri linearne algebarske jednadbe s tri
nepoznanice ima r)esenja razliita od oevidnih samo u tom sluaju, kad je determinanta sustava ll= O, i tada ih ima beskonano
mnogo.
Primijetimo jo, da zavisnost jednadbi zadanog homogenog sustava moemo
lako prepoznati po tome, to je determinanta sustava jednaka nuli, dok za nehomogeni sustav ll = O znai linearnu zavisnost lijevih strana jednadbi.
govorei
4. Determinante viih redova
Determinante etvrtog, petog ili openito n-tog reda, t. j. determinante, koje

rma1u etiri, pet, odnosno n redaka i stupaca. rjeavaju se na isti nain, kao i determmante treeg reda, t. j. te determinante moemo razviti po elementima bilo
kojeg retka i po elementima bilo kojeg stupca. Slina je i shema pred znaka. Na pr.
za determinante etvrtog reda ta shema glasi:
+
+
+
+
2
-1
10
-1
4
-3
-2
5 -3
Razvijmo na pr. determinantu
etvrtog
reda ll
po.
elementima prvog retka.

Dobit
emo:
1-11'
10
-1
=S[ J(()+ 21) + 1(-20- 3) + 4(70 +O)]
+ 4(14- O)] + 2[1(-20- 3)- 1(-4
-
1(14- O) -1( ~ 2 - lO))= 1390
+ 3f1(0 +21) + 1(-4 +
+ 3) +
o
7
'i=
3) +
4(-2- 10))- 1[1(70 +O)-
228- 140-68
1410.
Vidimo, da se determinanta etvrtog reda razvije u etiri subdeterminante ili

minora treeg reda.
Rijei za vjebu pomou determinanata sustav od etiri 1ir:.earne algebars~
jednadbe s etiri nepoznanice:
etiri
3y + 2z + u =
7
5x x+ y - z+4u=-5
2x
+ l Oy
.:t-
14
- 3u =
y+7z-2u=
r:
Rezultate kontrolira; uvrtenjem u zadime jednadbe "vrijednosti dobivene za

nepoznanice, pa e istovremeno opaziti, da je rjeavanje sustava od 4 i vie linearnih jednadbi nainom determinanata glomazan po~ao i da druge metode, na pr.
metoda jednakih koeficijenata. bre vodi cilju.
Radi toga se metodom determinanata rjeavaJu sustavi od. najvie etiri
linearne jednadbe Praktika prednost determinanata lei u drugome, a to emo
uskoro vidjeti.
Sve to smo rekli o rjeavanJU sustava od tri linearne algebarske jednadbe
s tri nepoznanice, vrijedi i za sustav od n linearnih jednadbi s n nepoznanica.
Nehomogeni sustav od n linearnih .Jednadbi s n nepoznanica
ima za bilo koje desne strane tih je.dnadbi samo jedan sustav
f)esenja x" x,,
,x", ako je determinanta sustava razliita od nule.
Za Li= O taj sustav nema rjeen) a. ako su determinante u brojnicima izraza za nepoznanice razl~ite od nlde, odnosno ima beskonano mnogo rjeenja, ako su te determinante jednake nuli.
Homogeni sustav od n ltnearmh algebarskih jednadbi s n
nepoznanica ima rjeenja razliita od oevi.dnih (x, =-0, x, = 0, ..... ,
x" =O) samo u tom sluaJu, kad je determinanta sustava tl.= O,
i tada ih ima beskonano mnogo.
Daljnje pnmjene raunanja determinantama nalazimo u analitikoj geometriji,
kao to pokazuju slijedei pnmjeri
l. Napii jednadbu pravca,. ko11 prolazi dvjema zadanim tokama T,(x" y,)
T.(x,, y,)
' Znamo opu jednadbu pravca
Ax +By
Ax, + By,
Ax, + By,
+e=
+e=
+e=
Pravac prolazi
O
O
takoer tokom
tokom
T,(x" y,), dakle

T,(x., y,), dakle
Dobili smo homogeni sustav od tri linearne jednadbe s tri 'nepoznanice

A, B i e. Da taj sustav ima rjeenja razliita od oevidnih, nuno je i dovoljno
da je determinanta sustava ~ = O
Dobijemo:
y
x, y,
l x. Y
x
},
a to je traena jednadba pravca kroz dvije zadane toke. Da se u to UVJeruno,

oduzmimo od elemenata drugog retka elemente prvog retka, a od elemenata treeg
retka elemente drugog retka. Kako emo kasnije vidjet~ (vidi dalje svojstvo 7)~
time se vrijednost determinante ne mijenja.
Dobijemo:
l
Sada razvijemo tako
Dobijemo:
ili
~x
~ 6f =
x,
y,
x. -x, y, --y, O
ureenu
determinantu po elementima
treeg
stupca.
(x,-x)(y,-y,)- (y,-y)(x,- x,) =O

(x- x,)(y. -y,)
(y- y,)(x.- x,) = ~
15
Odatle
a to je poznata jednadba pravca kroz dvije zadane toke./
2. Napii uvjet, koji moraju ispunjavati koeficijenti triju pravaca
+ B,y + C, = O
+ B,y +G, = O
A,x + B,y + e. = O
A,x
A 0x
da se ti pravci sijeku u istoj toki T ( x, y).

Da taj sustav od tri jednad?be s dvije nepoznanice x i y
sustav, stavimo:
X
x=z
z , gdje
je Z
sveerno
na homogeni
=t= O
Uvrstimo li te tako zvane homogene koordinate u zadane jednadbe, i pomnoimo li jednadbe sa Z, dobit emo homogeni sustav
A ,X
A,X
A,X
+ B, Y + C,Z = O
+ B,Y + C,Z =O
+ B.Y + C.Z ~O
Sada stavimo da je determinanta sustava t1 = O, pa dobijemo traeni uvjet
A,
B, C,
A,
B,
G,
A,
B,
G,
=0
.
3. Napii jednadbu krunice;, koja prolazi trima zadanim

T,(x., y,) i T,(x,, y,).
Znamo opu jednadbu presjeka stoca
Ax'
+ Bxy + Gy' + Dx + Ey + F =
{vidi Repet. elem. mat., IV, 12), koja

te njena opa jednadba glasi:
A(x2 +y2) +Dx +Ey +F=O

A(xr +yi)+ Dx,+ Ey, + F =O
A(x~ + y~) +Dx,+ Ey, + F =O
A(x; + y~) +Dx,+ Ey, + F =O
'
predouje
krunicu za G= A i B =O,
Krunica prolazi
takoer tokom
tokama T,(:x:.,y,)~
tokom
tokom
T., dakle
T,
T,.
.
Dobili-smo homogeni sustav od etiri jednadbe s etiri nepoznanice A, D,
E i F. Taj sustav ima rjeenja razliita od oevidnih A == O, D = O, E = O i F =O,
ako je determinanta sustava 6 =O, t. j. ako je
lt!
x2 +yz
x2l
Xt
+Yi
=0
x. y,
x. Y
To je traena jednadba krunice kroz tri zadane toke.
Ako te tri zadane toke lee na istom pravcu, krunica se reducira na pravac,
pa njena jednadba ne moe vie sadravati lanove s x i y. Briemo li stoga prvi
redak i prvi stupac u determinanti, dobit emo uvjet da tri toke T., T, i T 1
lee na istom pravcu
X~ +y~
Xi+ y~
:: ~:
l x. Y
l =o
Razvijemo li determinantu, koja predouje jednadbu krunice, na pr. po

elementima prvog retka, dobit emo etiri subdeterminante treeg reda, a svaka
od njih dat e po tri subdeterminante drugog reda. Ukratko, dobit emo jednadbu
krunice kroz tri zadane toke u obliku glomaznog izraza, koji se ne da zapamtiti.
Sad vidimo glavnu praktiku prednost determinanata: pomou determinanata
moemo mnoge dugake i sloene formule prikazati u jednostavnom, kratkom i
preglednom obliku, koji se lako pamti.
Izraunaj za vjebu jednac,tbu krunice, koja prolazi tokama T, (2, 3), T,(!, l)
i T. (--2, 4). (Rezultat: 3x' + 3y' + x - 17y + 10 = 0).
5. Svojstva determinanata
Na kraju navedimo nekoliko najvanijih svojstava determinanata. Veina tih
svojstava jasno slijedi iz nae diskusije o determinantama i navedenih primjera.
l . Determinantu moemo razviti po elementima bilo kojeg retka i bilo kojeg
stupca. Uvijek dobijemo istu vrijednost determinante.
2. Determinanta ne mijenja vrijednost, ako zamijenimo retke determinante
:kako dolaze, stupcima kako dolaze, ili, drugim rijeima, ako determinantu zaokre-.
nemo za 180 oko njene glavne dijagonale, t. j. dijagonale koja ide od lijeva na
desno.
To svojstvo slijedi iz svojstva l.
3. Determinanta je jednaka nuli, ako su svi elementi jednog retka ili stupca
nule. Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca, u kQjem
su nule, dobit emo nulu, jer e se svaka subdeterminanta mnoiti s nulom.
4. Determinanta mijenja predznak, ako zamijenimo meusobni poloaj dvaju
susjednih redaka ili stupaca.
To svojstvo slijedi iz sheme predznaka za raunanje determinanata, jer elementi susjednih redaka ili stupaca imaju protivne predznake. Na pr. zamijenimo li u determinanti
.meusobni
l~~
poloaj prvog i drugog retka, dobit
B. Apsen: Repetitorij vik matematike -
emo:
-4
2
5
3
-1
l
2
_? -~ 1 +
Dio IU.
-!1
117
= - 117.
17
5. Determinanta je jednaka nuli, ako tma dva jednaka retka ili stupca. Da to
dokaemo, pretpostavimo, na pr., da su u determinanti dva prva retka jednaka.
Razvijemo tu determinantu po elementima prvog retka. Neka 1e D njena vrijednost
Sada zamijenimo meusobni poloaj jednakih redaka 1 opet razvijemo determinantu po elementima prvog retka. Obzirom na svojstvo 4. detetrninanta e promijeniti predznak, pa emo dobiti - D za vrijednost determinante. Prema svojstvu l. mora biti :
D
=-
D, a odatle je 2D.
=Oi
O.
6. Imaju li svi elementi jednog retka ili stupca isti faktor, taj faktor pripada
determinanti pa ga moemo izluiti, t. j. postaviti ispred determinante.
Razvijemo li takvu determinantu po elementima onog retka ili stupca, koji
sadri taj stalni faktor, svaka subdeterminanta bit e pomnoena tim faktorom,
pa je jasno da ga moemo postaviti ispred itava razvoja determinante.
Na pr.
itavoj
~: l = -
-2b,
a,
a. -2b.
a, -2b.
Cs
2 1 :: :: e,
aa ba Ca
7. Determinanta ne mijenja svoje vrijednosti, ako elementima jednog retka

(ili stupca) pribrojimo pripadne elemente kojeg drugog retka (ili stupca) eventualno
pomnoene bilo kojom konstantom.
Da dokaemo to svojstvo determinante, pomnoimo na pr. elemente drugog
retka deterrninante
a" au au
a., a a ..
a.,
a .. a ..
s nekom konstantom ex, pa ih pribrojimo pripadnim elementima prvog retka.

Dobijemo
au+ oca.,
au
au+
au
a.,
Otaul =
a ..
Razvijemo li tako dobivenu determinantu po elementima prvog retka, vidjet

da je moemo prikazati u obliku zbroja dviju determinanata izluivi prema
svojstvu 6. konstantni faktor ex:
emo,
a"
au a,.
au
a., a a..
au au
l l
+ ot
a., a..
a.. aa..
..
an
a., a.. aaa
dnlga determinanta jednaka je nuli prema svojstvu 5., jer ima dva jednaka
~
a11
a,.
Uu
Uta
a,.
au
a., a..
a ..
a to je zadana deterrninanta.
retka~
Na Jill.
~oaimo
treeg
li sve elemente
stupca. determiDIIAte
2
-4
o3 -15
5 -1
3
= 117
s -2, JN1 pri brojimo li ih elementima prvog stupca, dobit emo. opet
-4
5
+ (-1)
3. (-2)
-l
-1! - t~ -~3, = J 17
. (-2)
+s. (-2)
1 -1
Posljednje sedmo svojstvo determmanata prua nam mogunost da znatno

pojednostavimo rjeavanje determinanata.
Postupak se sastoji u tome, da pribrajajui, ili oduzimajui elemente jednog:
retka (ili stupca), koje u sluaju potrebe mnoimo s nekim istim brojem, od pripadnih elemenata drugog retka (ili stupca), nastojimo u jednom retku (ili stupcu)
sve elemente osim jednoga svesti na nulu, pa po tom retku, odnosno stupcu.
razvijemo determinantu.
Primjeri
t. U primjeru na str. 9 imala je determinanta sustava zadanih .jednadbi oblik:
ll=
-3
1l
-7
-8
Izraunajmo sada njenu vrijednost na jedni>stavniji nain. U tu svrhu pomnoimo sve ele--
mente prvog retka s - 2, pa ih pribrojimo elementima drugog retka.
DobijeJOO:
.6.
= o2
1t
Sada pomnoimo elemente
treeg
-3
7
l
-9
-8
retka s -2, pa ih pnbrojimo elementima prvog retka;
A"""
o0 '
1
13 -7,
7 -9
-8
4
Determinantu razvijemo po elementima prvog stupca
A= l
-71
13 _
7
9
=-ll7
+ 49 =-!!.
Jasllo je, da bismoprw i drugu operaciju mogli izvditi .istodobno.

2
elementima prVog retka pri brojimo. elemente
treeg
retka
5
l -t
l -7
4
-6
4 -5
19
elemente drugog retka pomnoimo s {-5), a zaum s ( +6), pa ih pril;lrojimo elementima prvog.
odnosno treeg retka
lo
36
-:21
~ --=;~
l~
3 Izraunajmo na t_aj jednostavniji

m,eru na str. 14:
5
l
-3
2
l
lO
-l
2
-l
= -l
36
-38
~21
19
l= ~
nain
determinantu sustava jednadfbi navedenih u pri-
! ~'- 11 i82
-3
=.
7, - 2 -
-l
l
JI
o
o
o
-l
10
26
svojstvo 7)
+t
li
-l
lO
91-l=
10 61 7
l 72
2 6 - so
-3
(svojstvo l)
-l
91
o
o
87
80
(svojstvo 7)
=+l
172
50
871 = 5760- 4350

80
1410
(svojstvo l)
6. Operacije s determinantama
a) Mnoenje determinanata
Pravilo za mnoenje dviju determinanata drugog reda moemo ukratko formulirati ovako :
Mnoi elemente prvog i drugog retka prve determinante redom s elementima prvog stupca druge deterrninante, rezultate mnoenja pii u obliku stupaca.
pri emu pribroj elementima tako dobivenog prvog stupca elemente drugog stupca,
Drugi stupac traene deterrninante produkta dobit e na isti nain zbrajajui
stupce nastale mnoenjem elemenata prvog i drugog retka prve determinante
s elementima drugog stupca druge determinante. Prema tome, mnoenje dviju
determinanata drugog reda vri se ovako:
aubu
a,.b,.
Na
slian nain
a,,
a,.
a.,
a11b,,
.-a ..bu
a,.b"
mnoimo dvije determinante

bu
b"
b.,
+ a,.b .. + a.,bu
+ a,,b .. + a.,b.,
+ a,.b" + ab..
b,.
b,.
b,.
bul
b..
b..
a"bu
a ubu
a.,b,,
+ a.,bl
+a
11 11
treeg
reda:
'
+ a.,b,. + aubu
+ ab,. + a ..b..
+ aubu + aub
aubu + aaibu
a..b.. + a.b..
aubu+ aubu
aubu
+ a..b..
+ aubn
b) Kvadriranje determinanata
Uzmemo li u gore navedenom izrazu za umnoak dviju determinanata drugog
reda, da ~u deterrninante identine, t. j. da je
::!0
4obit
emo
formulu za kvadrat determinanata drugog reda:
Dobili smo takozvanu simetrinu determinantu, u kojoj su jednaki elementi,

to lee simetrino spram glavne dijagonale.
Izraunaj na isti nain kvadrat determinante treeg reda. Rezultat e opet
biti simetrina dcterminanta.
Primjeri
l.
2.
l~ ~
7
l l~ ~ l l
=
26+4-8
36+58
2. 7 + 4 9
3 . 7 + 5 . 9
l- l
-
44
58
~~
""
151'
10
251 130
39
391
13
-25.
169 = 4225.
-
7. Matrice
Svrstamo li m n elemenata u pravokutnu shemu, koja ima m redaka i n stupaca, dobit emo pravokutnu tablicu, koja slui izvorom razliitih detemunanata,
pa se zove matrica.
Dok se determinanta stavi izmeu dva vertikalna pravca, matrica se stavi
izmeu dva para pravaca. Matrica sama nema numerike vrijednosti,. jer je samo
pregledno napisan sustav izraunatih veliina, obino koeficijenata jednadbi. Determinante dobiveoe iz matrice zovu se njeni minori ili subdeterminante.
Na pr. iz matrice
l ~:
moemo dobiti tri determinante ll drugog reda uzastopce izostavljajui jedan od
stupaca, pri emu svaki put stavimo na prvo mjesto onaj stupac koji neposredno
slijedi iza izostavi jenog:
cl A,
e, A,
Al
B,
A, B,
Navedimo jo jedan primjer.

Kako emo kasnije vidjeti iz formuje (27a), koordinate vektorskog produkta
dvaju vektora
+ ay} + azk
=b) + by} + bzk
a = axz
21
'iesu determinante_drugog _r~da, koje se dobiju na gore navedeni naift_~ matnce.
'llako, da.dobijemo:
-+-
axb=
la
by
-+
-+
= (ai z - azb) i
+ (azbx- a"bz) j + (a,.by- ,aYb") k
Rangom matrice zovemo broj, koji je jednak najviem redu determinante

te matrice, koja se ne pretvara u nulu. Prema tome, ako je rang matrice jednak p,
tadasesvedeterminante reda (p+ 1)-ga te matrice pretvaraju u nulu, ali postoji bar jedna determinanta reda p, koja je razliita od nule.
Rang matrice pokazuje broj linearno nezavisnih jednadbi zadanog sustava
Na pr. neka je zadan sustav od tri linearne homogene jednadbe s etiri
nepoznanice
A ,x
A,x
A,x
+ B ,y + e ,z + D,t = O
+ B,y + e.z + D.t = O
+ B.y + e.z + D,t = O
(a)
Matrica sastavljena od sviju koeficijenata tog sustava glasi:

A=
A,
A,
l A.
B,
B.
B.
e,
e.
e.
Iz te matrice moemo na gore navedeni

l
III. reda:
,6,
=l
B,
B,
B.
e;. D,
e. D,
e. D,
l; =l
6
64 =
D,
D,
D,
nain
dobiti
etiri
l =l D,
e. l
e.
e,
e.
e.
D,
A,
B,
B, G,
B,
A.
l As
D. A,
A. ; 6.
D, Aa
determinante
D, A,
B,
D. A, B,
A, B,
Ako je-tri rang matrice A, t. j. ako su sve determinante 6." 6 1 , 6 1 i 6., r~.:.
od nule, ili bar jedna od njih razliita od nule, tada gornji sustav (a) jednadbi
.ima tri linearno nezavisne jednadbe, koje daju jedno odreeno rjeenje sustava.
Gore navedena matrica A drugoga je ranga, ako je bar jedna od triju determinanata, koje izlaze iz matrice izostavljanjem jednog retka i stupca; razliita od nule.
Ona je, konano, prvog' ranga, ako je determinanta, koja izlazi iz matrice A izostavljanjem jednog retka i dvaju stupaca, razliita od nule.
esto se govori i o rangu determinante, ako je determinanta razliita od nule
rreda n-toga; njezin je rang jednak njenom redu, t. i- n.
ite
; 2. VEKTORI U PROSTORU VEKTORSKA ALGEBRA
t.
Openito
o vektorima i skalarima
PGd vektorom razumijemo veliinu, koja je odreena

l) svojom apsolutnom vrijednou ili modulom, ili duljinom izraenom nekim
mjernim brojem,
2) smjerom (pravcem) i
3) smislom.
Vektor prikazujemo u obliku strjelice i
<lznaujemo ga malim slovom sa strj~licom, na
pr. v. Duljina strjelice, koJa prikazuje vektor,

predouje njegovu apsolutnu vrijednost lv l =v,
Sl. 15
a nanesena je u nekim odgovarajuim jedinicama (sl. 15).
Svaka usmjerena veliina jest, dakle, vektor, na pr. sila, pomak toke, brzina,
ubrzanje. Veliine, koje su odreene samo svojim mjernim brojem, pozitivnim ili
negativnim, zovu se skalari, na pr. temperatura, gustoa, masa, radnja i t. d.
Vektori u ravnini ve su nam poznati, govorili smo o njima u I. dijelu Repetitorija prikazujui kompleksne brojeve u obliku vektora. Znamo, takoer, zbrajati
i oduzimati vektore. Pri oduzimanju vektora pamtimo, da je vektor razlike
Sl. 16
uvijek uperen prema minuendu. (Vidi

sl. l 6 i l 7).
U daljnjem izlaganju govorit emo
o slobodnim vektorima, t. j. o vektorima, koji nisu vezani na jednu toku;
pa ih moemo usporedno, pomicati
(translirati).
#
6
Sl. 18
Sl. 19
---+
:Prema tome, jednakost a = b

smisla (sl. 18), dok-;=-
b znai,
znai
dva jednaka i usporedna vektora istog
da su ti vektori pro'tivnog smisla (sl. 19).
Primijetimo jo, da umnoak skalara m i vektora v, t. j. mv

---+
kojiima smjer vektora v, kojemu je apsolutna vrijednost
predouje
m.lvl =mv,
vektor,.
t. j. m puta
23
vea od .'l', i koji ima za m

(Sl. 20).
> O smisao
vektora v, odnosno protivni smisao za m< O.
Iz toga slijedi, da svaki vektor v moemo prikazati kao umnoak duljine v

toga vektora i
jedininog
vektora ili orta v,, kojemu je duljina, t. j. apsolutna vri-
jednost [vol= l, pa je
1'
'll
(l)
....
(Vidi sl. 21 ).
Sl.
Sl.
20
21
Iz posljednje jednakosti slijedi da Je

(2)
'if
"V.-11
jedinini vektor dobiJemo tako, da zadani vektor podijelimo i njegovom apsolutnom vrijednosti.
Poloaj vektora u prostoru odreujemo obino pomou prostornog pravokutnog koordinatnog sustava.
2. Prostorni pravokutni koordinatni sustav, koordinatne osi
ravnine
Za odreivanje poloaja toke u prostoru sluimo se obino pravokutmm

koordinatnim sustavom. Taj sustav ine tri meusobno okomita pravca, koji ne
lee u jednoj ravnini. To su koordinatne osi X, Yi z. One se sijeku u jednoj
toki O
ishodi~tu koordinatnog sustava.
,..,.. .,.. ...:
+Z
?T(A.Ij.Z)
_) :z . ."-x
~!'
+X
iz
Sl. 22
24
Sl. 23
Za predoivanje poloaja i smjera vektora u prostoru uzima se t zv. desni

koordinatni sustav prikazan na slici 22.
Taj sustav zove se desni, jer koordinatna os +X prelazi u koordinamu os
+ Y okretanjem na desno, t. j. u smislu protivnom gibanju kazaljke na satu. Na
isti nain prelazi os + Y u os +Z, a os +Z u os +X. Oznaimo li na slici 22 s
+ X koordinatnu os + Y, a s + Y koordinatnu os + X, dobit emo l i j e v i koordinatni sustav.
Kako dva pravca, koji se sijeku, odreduju jednu ravninu, koordinatne osi
X, Y i Z odreuju tri meusobno okomite koordinatne ravnine: horizontalnu XY i dvije vertikalne: ravninu YZ, koja je ispred nas, i ravninu XZ,
koja je sa strane. Te tri ravnine dijele prostor u osam dijelova - aktanata. Poloaj svake toke T u prostoru posve je odreden s tri koordinate apscise x, ordinate y i aplikate ili kote z (sl. 22). Kao svaki geometrijski lik imaju koordinatne
ravnine i osi svoje .jednadbe.
Kako se vidi iz slike 23, za sve toke, koje lee u ravnini XY, uvijek je kota
z= O, pa je
z
1z
slinog
O-
jednadba koordinatne ravnine XY.
je razloga
y =0
x=O
jednadba ravnine XZ
jednadba ravnine YZ
Os X je presjek koordinatnih ravnina XY i XZ, kojima su jednadbe t = 6

y =O, pa je
; : gl
Do istog rezultata dolazimo
jednadba osi X
uoivi,
da je za sve
toke
na osi X. y = O i
z= O.
lz
slinog
je razloga
z=O
x=O
x=O
y=O
jednadba osi y
jednadba osi
3. Komponente vektora. Njegova duljina i smjer
SvakoJ toki T( x, y, z) prostora moemo dodijeliti )edan vektor spojivi pravcem tu toku T s ishoditem O koordinatnog sustava. i orijentiravi taj pravac
prema
toki
T (sl 24) Taj vektor r zove se radijvektor, jer izlazi iz ishodita O.
DulJina spojmce OT Je njegm.m apsolutna vrijednost l rj = r, a njegov smjer i

smisao odreen je kutovima ex, ~ i y, to ih vektor zatvara s koordinatnim osima
+X, + Y i +Z. Ti kutovi raunaju se od pozitivnog srrusla koordinatnih osi i
primaju vrijednosti od O do 180.
25
Iz pravokutnog trokuta O TT' (sL 24)

imamo:
r = OT' +z'
.a kako se iz pravokutnog trokuta.i OMT'

vidi, da je
OT'
= x +y,
dobijemo vanu formulu;za.~dliljinu radijvektora
r,=yj
= + Vx + y + z
(3)
Ta formula daje istodobno udaljenost toke T(x, y, z) od ishodita

O. To je prostorni Pitagorin pouak.
Iz pravokutnog trokuta OMT slijedi (kut OMT je pravi kut, jer je os Y
okomita na desnoj poboki paralelopipeda, dakle je okomita. na svakom. pravcu,
koji lei u toj poboki)
Sl. 24
(.j.
COSI"=-
Na- isti
nain
dobijemo iz pravokumih trokuta ONT i OPT
cos y =
rz
X
COS O t = -
ili uzevi u obzir formulu (3) dobijemo konano:

cos oc
X
= -X. = --;;:=;;==:::;;:::===:
+Vx"+y"+z"
cos~=~-=-
cos y
+Vx'+y"+z'
= .-
(4)
-:--;-;::::;;===;;==~
+ Vx" + y + z'
:ro su takozvani kosinusi' smjera vektora ili openito oilo kojeg

prostornog pravcL
--Kvadriramo li i zbrojin;w li izraze (4), dobit emo vanu vezu izmedu kosinusa:smjera:vektora; odnosno pravca:
+ cos~ + cos"y =
cos'a
+ cos~+ cos'y =
ili
2G
cosoc
+y+-z
+
+z '
y
1
(5)
Iz te formule vidimo, da je jedan kut, na

pr. cos y = V l-cos'oc-cos'[3 odreen, ako
su poznata druga dva kuta oc i [3. Ostaje neodreen samo predznak kosinusa, a to znai
samo neodreenost smisla, a ne smjera, jer
prema slici 25. imamo
+Z
cos y = cos(l80- y) =-cos y
Negativni predznak bilo kojeg kosinusa

smjera vektora pokazuje dakle, da dotini kut
lei u drugom kvadrantu.
Iz slike 24 vidimo, da radijvektor r rastavljamo u njegove skalarne komponente tako,
da konstruiramo pravokutni paralelopiped; kojemu je jedan ugao toka T, dijagonala radijSl. 25
vektor r, a bridov1 su skalarne komponente

tog radij vektora r;
Uzmemo li u obzir formule (4), dobijemo

TX
' COS 0C
rY = y = r cos
skalarne komponente vektora r
(6)
rz = z = ,. cos y
Skalarne komponente svakog radijvektora jesu koordinate njegove krajnje toke.

Primijetimo, da emLl u daljnjem izlaganju skalarne komponente vektora
jednostavno nazivati komponentama vektora.
Da dobijemo i \'ektorske komponente radijvektora r, uvedimo osnovne
jedinine
vektore: i na osi X, 1 na osi Y i k na osi Z, pri
Iii=
l,
Iii=
emu
je
Iki
Tada su prema slici 24 i formuli (l);
pa radij vektor r !J ts erno
obino
u obliku geometrijske sume:
r=xi+y]+zk
(6a)
27
Na pr. r = 2 i+ 2j- k predouje radijvektor,: kojemu krajnja toka T ima

koordinate_(2, 2, -1), pa su r" = 2, rY = 2 i rz = -l-njegove skalarne kompo.....
-+
-+
neot e, dok su r" = 2 i, r" = 21 i rz = - k njegove vektorske .komponente.

Prema formulama (3) i (4) moemo lako ,izraunati duljinu vektora i
k u t o v e oc, [j i y, to ih. ta i vektor zatvara s koordinatnim _osima:
Prema (3)
r =
Prema (4)
+ V4 + 4 + t= 3
2
3 = 0,667
cos [j=
2
:r=
0,667
cos 17.
=-
cos y = - 3
0,333
Proba prema (5)
+ cos[j + cos"y = 0,667' + 0.667' + 0,333 =

= 0;445 + 0,445+ O,IIO = 1,000
cosat
Konano. dobijemo:
17.
f3
= 4810'
4810'
= 9620:
y =.180- 8340'
Sve
raune'vrimo,~naravno,
Analitiki.izraz
logaritamskim
(6a) za .vektor
rr= xi
raunalom.
+Yi+ z k
ima'tu veliku'1>rediiost;-:-tose zbrajanje, odnosno"oduzimanje .vektora napisanih

u tom obliku. svodi . na jednostavno algebarsko zbrajanje, odnosno odtizimanje
njegovih istoimenih komponenata, jer su komponente svakog vektora projekcije'
tog vektora u smjer koordinatnih osi, pa_ sve istoimene komponente im'aju isti'
'smjerr- smjer dotine koordinatne osi.
-+
r, =
r,
r,
+r
= -
- -
+j -
2k
+4k
7i-6j.+8k
za viebu duljinu'i. smjert_t.: j; kutove a; ~_i
vektora zbroj rs i razlike' rd:
28
4i
= - i - 4j
r,-r,=
lzrau~aj
3i-5j+ 6k
y,~zadanih~vektOI'Il
-r,
i_j~aitaltoder
Uzmimo sada vaan poseban sluaj. Neka je zadani radijvektor

+ Vx + y +z'= l. Tada prema (4) imamo:
jedinini,
t.j.
X= COS Ot
(7)
y =cos [3
z= cos.y
To znai: ako je vektor jedinini, tada su skalarne komponente

'toga vektora njegovi kosinusi smjera.
Iz toga slijedi: ako hoemo da nekom pravcu u prostoru dodijelima smjer, dovoljno je da mu dodijelimo jedinini vektor.
Primijetimo, da taj pravac ne mora prolaziti ishoditem koordinatnog sustava, jer se njegov smjer ne e promijeniti, ako ga paralelnim pomakom prenesemo
u ishodite.
Kako prema (2)
-+
jedinini
vektor
v.,
-+
koji pripada zadanom' vektoru . v, dobi -:o
jemo tako, da v podijelimo s njegovom duljinom.v, bit

-
ro
pa je cs
= ..2...,
r
cos (3 =
x-+
= -r
= -r1
e jedinini.radijvektor
y:
z+-J+
-k,
r
r
1:.., cos y = ..:_, a to su nae formule ( 4).

r
)(
Sl. :>.6
Uzmimo sada da zadani vektor d nije radijvektor, t. j. ne izlazi iz ishodi!ta

koordinatnog sustava, ve polazi iz toke A(x" y" z,); a svrava u toki B(x.,
y.,z,). (Vidi sl. 26).
x,
Dodijehmo toki A(x" y" z,) radijvektor a, kojemu su komponente y,, a
{ z,
toki
B(x.,
-y,,
- {x,y,,
z,) radijvektor b
t. j. dodijelimo
z,
= x,i + y,j + z,k

b.= x,i + Yl + z,k
a
tokama
B vektore
(a)
:i= b:-; (vidi
Iz slike 26 vidimo, da je vektor d razlika vektora b 1 -;, t .. j . .

sliku 17), pa iz jednakosti (a) slijedi:
taKoer
-+
J+
d= b-a= (x,-x,)
(y,-y,)j
(z.-z,) k
(8)
d"= x,-x,
Prema tome vektor d ima komponente
dy = y . - y,
ld.=z.-z,
njegova duljina prema (3) glasi:
d=+ Vd+ d+
7
. d
X
ll
ili obzirom na (8)

(9)
Ta vana formula daje
takoer
meusobnu
udaljenost dvij'll
toaka_
A(x., y" z,) i B(x., y., z,) u prostoru .
.....
Kosinuse srni era vektora d dobijemo prema (4) :
cos ot =
x.-x,
= ---;-d
d
__!!
d
y,-y,
= :____,..::__
d
d
cos
~ =-2
cos y
_z,- Z
dz
d -
=-
(lO)
Primjer. Odredi dubinu i smjer vektora d=AB, gdjeje A(3,-2,6) i B(-1,0,--4),
Prema (8)
-{d"=-1-3=- 4
d dy=
0+2=
2
dz = - 4 - 6 = - 10
pa je
d =-4i
Prema
COS'(=
Konano
01
+ cos'f:l + cos"-y
= v16
,oo=
-10
I0, 9 S = -0,913
= 0,133
Cl=
i3
+ 0,033 + 0,834 =
J,OOt
180"-6840= 11120'
= 7930'
y =
30
2j- JOk
4
cos O! = = - 0,365
10,95
2
cos 13 = 10,95 = 0,183
Prema (10):
Proba: cos'
a=+ vc-4>" + (2)' + <-10)'
(9):
180- 24 = 156
vno
= IO,Ps
4. Skalarni ili unutarnji produkt dvaju vektora

Svaka grana matematike ima svoje simbole ili formule za izraze, kOJI est()
doiaze. Ve smo u srednjoj koli nauili (a + b), (a + b), (a + b) (a- b)
i t. d., pa se posve mehaniki sluimo tim formulama. Tako i vektorska algebra ima
svoje simbole, koji nam izgledaju u prvo vrijeme tui i nerazumljivi, iako nisu
nita kompliciraniji od gore navedenih. Uzrok je tome samo taj, to nemamo dovoljno. vjebe u raunanju s tim simbolima: Zadatak je svakoga, tko studira yiu
matematiku, da mu simboli vektorske algebre budu bliski i razumljivi, tako da
se moe njima sluiti kao s obinim algebarskim' formulama.
Najjednostavniji od tih simbola jest skalarni ili unutarnji produkt
dvaju vektora a i b.
....... .......
Oznaka skalarnog produkta: (a b) ili jednostavno a b, pri
uvijek na pameti da je to skalar!
Pod skalarnim produktom dvaju
vektora razumijevamo umnoak duljina tih vektora i kosinusa kuta izmedu njih:
Prema slici 27 skalarni produkt vektora
a i b _glasi,
emu
drimo
dakle~
..............
a b = a b cos 'P
(ll)
Sl. 27
Primijetimo, da skalami produkt moe biti i negativan, i to k.ad kut, to ga

meusobno
zatvaraju vektori a i b, le1 u II. ili III. kvadramu.

Kako skalarni produkt moemo napisati i u obliku
(ll a)
a b = a . b cos <p = b . a . cos <p
moemo ga obzirom na slike 28 formulirati i ovako:

Skalami produkt dvaju vektora jednak je umnoku duljine jednog vektora i duljine projekcije drugog vektora u smjer prvoga.
Iz (Ila) slijedi:
a b
ba = b . cos <p = -a-
ab = a
cos <p =
-a b
(12)
/b
~
!-. --bcosf.... ....:

....................... (l ..
q,
:
o ................ -
Sl. 28
SL 29
31
To znai: da dobijemo duljinu projekije jednog vektora u smjer drugoga,

4ovoljno je podijeliti skalami produkt vektora s duljinom tog drugog vektora.
-+
Ako je jedan yektor jedinini, na pr: vektor b =b., pa je b.= l, tada skalami
produkt prema (ll) prima oblik:
a b. = a.
cos ? = a cos q;;
(12a)
~
a to je prema slici 28 duljina projekcije vektora a u smjer
vektora b. Prema tome:
da odredimo duljinu projekcije jednog vektora u smjer drugoga, moemo postupati i. tako, da izraunamo skalami produkt prvog vektora i jedinikog vektora,
koji pripada drugom vektoru (vidi dalje primjer l).
Kao .karakteristian primjer za skalami produkt navedimo radnju A; to je
ni stalna sila S na putu s.

Znamo da je radnja umnoak puta i projekcije sile' u s.mjer puta, pa prema
slici (29) imamo:
A = s S cos cp
S s cos cp = prema (l l) = S s
Radnja stalne. sile je clakle skalami produkt vektora sile i vektora pomaka.
Ako je cp = 90, t. j. ako je smjer sile okomit na smjer puta, radnja A =O,
jer je cos 90 = O.
Prvi posebni sluaj.
Neka su vektori meusobno okomiti: a l. b, t. j. cp

_,. _,.
Prema (ll):
a b
== a
b cos 90
= 90
a . b . O= O
C zmimo obratno: neka je skalami produkt dvaju vektora jednak nuli:
...........
a b
a b . cos cp
=O
Kako je a =f: O i b =f: O, mora biti cos cp = O, t. j, cp = 90, odnosno 270,

Slijedi praktiki vrio vano pravilo:
Da su dva vektora meusobno okomita, nuno je i dovoljno,
da je. :njihov skalarni produkt jednak nuli .
.Pada u oi razlika izmeu skalamog produkta dvaju vektora i produkta dvaju
brojeva. Posljednji je jednak nuli kad je jedan od faktora jednak nuli, dok se skalami produkt ponitava osim toga i u sluaju, kad su oba vektora meusobno
okomita.
Posljedica
-+-_,..
_.,-J-.
ij=ji=O
.-.~
~~
fk=kj=O
ki=ik=O
jer su osnovni
32
jedinini
vektori
meusobno
okomiti (vidi sl. 24).
(13)
Drugi
pqseb~i siuaj.
Neka.su vektori.;i koli near ni; t: j. meousobnoparalelni!ili'lee na istom

pravcu, i neka su istog smisla,::_t.j; kut <p.= O. Prema:(IJ) imamo:
---
a b =a .b cos O = a .._b
(14)
Skalarni produkt dvaju paralelnih yekt.ora istog smisla jednak

je umnoku njihovih duljina.
Ako.su kolinearni vektori protivnog smisla, kut cp= 1800, pa je
a b = a b cos 180
= -
a . b
t. j. jednak je negativnoj vrijednosti umnoka njihovih duljina.

Posljedica
Neka su vektori a i b jednaki, t. j. b = a.
Prema (14) imamo:
a a
a a
( 15)
Skalarni kvadrat vektora jednak je kvadratu njegove duljine.

Odatle slijedi:
l'= l
i i= i
(16)
j j= J = l'.= l
_,.2
k k= k = l'= l
Skalarni kvadrat je'dinikog vektora je l.

Za skalami produkt vrijedi:
1. Zakon komutacij e,
jer je prema definiciji skalarnog produkta
b a = b a cos 9 = prema (ll) = a b
2. Zakon distribucije
C"ako se dade pokazati da je
(a
b) . (e
Prema tome je na pr.

2
__....2
~-
+ d)
= a e
b e
,,
__,.
la,]J) =a 2(a b)+ b =prema (15)
= a 2ab cos cp
3
B. Apsen: Repetitorij vitle matematike -
Dio III.
a d
b d
a:_,2(a b)+ b
(17)
(178.}
+ b
33
-+
(a+ b}
(a-~}=
-+
a - b =prema (15) e=
a~- li
(17b)
Izrazimo sada sk8larni produkt dvaju vektora pomou komponenata tih.vektora ..
--
Traimo a b, gdje je
a = ai + al;i + a.k
--+
--i"'
b,.i
-+
+ byj +
b,.k
- ......
Kako za skalami produkt vrijedi zakon distribucije, izmnoimo skalarno.

izraze za a i b prema formuli (17), pri emu skalarne komponente mnoimo
kao brojeve, a jedinine vektore mnoimo skalamo:
-+_.
a b =a" b,.( i
__..._.
+ a.b"(k
i)+ a" b,.(j i)
........ __.
+ aA(i k) + a)
-..~
(j k}
i)
obino.
__,._...,.
+ a,.by(z" j) + a::Aii j)+ a.b"(l!j) +'
---""-+
+ aA(k k)
Uzevi u obzir da je prema (13)

j i = k i = ....... =jk=O
a prema (16)
iz'=jj=kk=
dobijemo:
(18)
Skalarni produkt dvaju vektora jednak je zbroju produkata

istoimenih skalarnih komponenata tih vektora.
Na taj nain rauna se obino skalami produkt dvaju vektora .
......
Na pr. za
a=5i-3j+7k
b= i - 2j- 8k
a b= 5 l
+ (- 3)
(-2)
+ 7 . (- 8) = 5 + 6-56 = - 45
Kut dvaju vektora

Prema (ll):
Odatle
34
a b = a - b cos q>
a b
cos cp=-
a-b
(19)
Kosinus kuta, to ga meusobno zatvaraju dva vektora, dobijemo tako, da skalarni produkt tih vektora izraunavi ga, podijelimo s _umnokom duljina tih vektora.
Na pr. trai se kut, to ga
meusobno
-+-+
zatva;aju vektori a i' b, gdje je
a=-
i+2j-3k
i+6k
b=-5i+
Prema (19), (18) i (3) imamo:
- t . ( - 5)
1
J +4 +9
CO$ ql
+2
o
l- 3 6
V25 + J + 36 = ~.==
,sluaj:
Poseban
l bol =bo=
68, odnosno
Neka su a
1 11
ll
ll
= _
\114 V62' = - V86s

rp== 180- 68 = ~
o
__!..!.__ =
29,5
_o 3 n
'
jedinini
vektori, t. j.
....
l a. l= a.=
l i
l, tada prema (19):
cos
a. b.
<p = - - - =
a. b.
(l9a)
To znai: ako su vektori jedinini, njihov skalarni produkt daje

neposredno kosinus kuta, to ga ti vektori meusobno zatvaraju.
Navedimo nekoliko primjera za primjenu skalarnog produkta.
Primjeri
l. Odredi projekciju vektora a = 6 i -
Prvi
nain
8 k u smjer vektora b = 2 i
JO j -
+e- o) . 1 + <- 8) . <- 2)

V4 + 1 + 4
12- 10 + 16 =.!..!! = 6
..
.
..
6 . 2
DulJina traene proJekciJe: e =
=
Drugi
+ j - 2 k.
prema (12) i (18):
nain
V9
prema (2), (12a) i (18):

b, =
e =
2i+j-2k
V4 + t + 4
6 . 2- lO.
3
2-+
=- i
3
_J_
3
2 ....
k
3
J-+
+ -j-3
+8.2
(a)
= 4 - lO+ 16
3
Time smo dobili samo duljinu projekcije vektora -+

a u smjer vektora -b .Da dobijemo kom,ponente toga vektora u smjeru koordinatnih osi,
iste kosinuse smjera i da su komponente
uoimo
jedininog
da taj vektor lei na vektoru b, pa irna
vektora b kosinusi smjera toga vektora.
Prema (6) i obzmm na (a) dobijem.. :

Cx = e coscc =
4 ;
cy =
r cos (3 ={;
= 2 i Cz= r
CS );. =
i (-
+)
= -
c=4i+2j-4k
Do ist"g rezultata moemo
doi
e =e bo
jednostavnije prema formuli (1!:

=
(2~
1-
2~)
6 -i +-j-- k
3
2. Dokai da su dijagonale romba
meusobno
- -
= 4 i+ 2j- 4 k
okomite.
Smatramo dviJe stranice romba kao yektore a i b (narii siiku !). Tada su dijagonale romba
vektori a -1 b i a - b.
Izraunajmo
skalami produkt tih dijagonalnih vektora:
:a+ b)(a-b) = prema(l7b) = a'-b' =O,

_jer su u rumbu_ stranice jednake (b = a).
Dokazali smo, da Je skalami produkt d1jagonalnih vektora jednak nuli, dakle su ti .vektori>
t. j. dijagonale romba, meusobno okomite.
3. Izvedi
Oznaimo
pomou
skalamog produkta kosmusov. pou ak.
dvije stranice zadanog trokuta (sl. 30) ka_o vcktore a i b. Tada odgovara treoi
stranici e vektor e = a - b
Kvadrirajmo skalamo taj izraz. Prema (qa) imamo:
e = a'-
(a b)
+ b'
Prema (ll) 1mamo
e' = a' - 2ab cos r + b'

= a' + b' - 2ab cos y
.e'
ili
a to je kosmusov
pouak
za stranicu e trokuta.
~--
: r2
.
~
'l
-<
Sl. 31
Sl. 30
4. Zadane su
Izraunaj
36
etiri
toke
u prostoru B( l. -2, 3), ;1(4,- 4; -3), D,2, 4, .l)
duljinu d projekcije vektora AR u smjer vekti>ra CD.
C(S, 6, 6).
Prema (8):
A B.= ( l - 4) i.+ (-2+4)j

CD= (2-8)i
(3
3) k = -3
+ (4- 6)j + (3- 6)k
i+ 2j + 6k
= -6i-2j-Jk
Prema. (12) j (18) :
d=.
AB CD
1C 1
+ 2(-2)+ 6
..
V36 + 4 + 9
- J (-6)
=-
d=
s:
+ 18-4-18
(-3)
=
V49
.4
-""~
7
.i.
7
--
Izraunajkut, to gameusobno zatvaraju raspolovnice ravnine
XZ i YZ.
Dodij elimo raspolovnicama radiivektore r 1 i r" pa traeni kut odredimo kao kut tilfvektont
(sl. 31).
Prema slici 31:
.__,.
__,.
--=i+
=j+
r1
Prema {19) i {l S}:
10+0
1+11
lfl+l Vf+1
cos <? =
5. Vektorski ili vanjski produkt dvaju vektora

To je drugi vrlo vani simbol vektorske algebrc.
Vektorski produkt vektora a i b
--
[a b]
pri
ili
oznauje
se s
a X b
emu
pamtimo, da je to vektor.
Pokaimo, to se razumije pod duljinom;
- -
Sll}jerom i smislom toga vektora a x b (sl. 32)

Duljina je vektora a x b, t. j.
Ja x' bl= a. b. sin cp
--
(20)
Smjer je okomit na ravnini, koju odreSl. 32
duji.l. vektori a i b.
- Smisao je odreen pravilom desne ruke (palac je vektor, koji'stojPna'prvom
mjestu, kaiprst - drugi po redu vektor, srednji prst pokazuje tada smisao.
Vektorskog produkta) ili pravilom desnog vijka, ili desnog koordinatnog sustava(vidi sl. '22).
37
Pravilo.
~esne
ruke jasno pokazuje, da vektor b
xa
ima protivni smisao od
-+'
vektDra ax b (vidi sl. 32) t. j.
bxa=-axb
Za vektorski produkt ne vrijedi dakle zakon komutacije.
Iz definicije vcktorskog produkta slijedi, da je
i xj =k
]er je prema (20):

duljina vektora i x j;
ii
.;.,o,.....:--~~-- -~-Y
X j
l=
sin 90
l,
__. J
~
Sl
33
nJegov smjer je okomit na ravnini XY, ima

dakle smjer osi Z, a smisao je uperen prema
gore (pravilo dPsne ruke ili desnog koordinatnog sustava), a to je osnovni jedinini vektor
k (sL 33).
Dakle
1
J=
(2la)
ali:
]Xi=-k
Iz istog razloga
(21 b)
kxi=-1
(2lc)
Konstruiramo li paralelogram, kojemu su stranice

ina toga paralelograma
S= a h =a b
s1n ?
ll t
b (sl. 32), tada je {'>Qvr-
= prema (20) = l a
bl
t. j. duljina vektorskog produkta numeriki je jednaka povrini paralelograma,
kejemu su stranice duljine vektora, koji ine vektorski produkt.

Odatle slijedi, da svakom omeenom dijelu ravnine moemo dodijeliti vektor,
ako rub toga dijela ravnine orijentiramo.
38
ll
r
Sl. 34
Sl. 35
Prema tome; trokutu moemo dodijeliti polovint~ vektorskog produkt!\, jer

povrina trokuta iznosi samo polovinu povrine paralelograma (sl. 34), a povrini
S.u.slii 35~vektor
kojemu je duljina 1Sl= S, pri emu

.
vijka lako odreujemo smisao vektora.
Kao primjer za vektorski produkt nave-
pomou pravila desnog
___,.
diincfmoment sile F obzirom na toku O (sl. 36).

Tvrdimo,. da je moment jednak vektorskom produktu vektora poloaja r i vektora
__,.
sile F, t. j.
_.
M= r :< F.
ku
Znamo, da je moment sile obzirom na tojednak umnoku sile F i kraka d, t. j.
o..
.tf
A1 = F . d = prema sl. 36 = F r . sin rp,
-r-;y'
a to je apsolutna vrijednost vektorskog pro-
Sl. 36
dukta r x F, jer je
lM l =
= lr
l=
prema (20)
Iz toga slijedi; da moment sile obzirom na
r F 5in tp
tok.u
moemo prikazati u obliku
-+
vektora M = r x F (sL 36).

Primijetirno, da i spreg sila moemo predstavitii kao vektor, kojemu je apsolutna vrijednost jednaka momentu toga sprega, smjer mu je okomit na ravnima
sprega, a smisao je odreen pravilom desnog vijka.
Prvi posebni
--
sluaj
Neka su vektori a i b
Tada prema (20):
...
meusobno
-+
l a X b .1
okomiti, t. j. !ll
90
= " b sin 90 = a b
39
Ako su vekto"ri 'me~usobno okomiti, apsolutna vrijednost OJl,hovog vektorskog produkta jednaka je umnoku nj.ihovih duljina.
Drugi posebni ~luaj
Neka su vektori k-olinearni, t. j. paralelni, ili neka lee na istom pravcu.
U tom je sluaju qr = O ili 180", pa prema .(20) imamo:
-+
la
X b l = a b sin O = O.
Vrijedi i obrat:
-+
Iz l a
ili 180
X b
l=
a b sin O = O slijedi, da uz a =f= O i b =f= O mora biti
Prema_tome je za
(jl~='O
=O
ili 180
axb=O
(23)
Da su dva vektora meusobno paralelna, nuno je

da je njihov vektorski produkt jednak nuli.
dovoljno,
Posljedica
Kako pod jednakim vektorima razumijevamo vektore iste duljine, istoga

smjera i istoga smisla, jednaki vektori su
prema (23):
meusobno
paralelni, pa za b = a imamo
axa=O
(24)
Vektorski kvadrat vektora jednak je nuli.

Prema tome
ixi=O
jxj=O
-
(25)
-+
k X k= 0
Za vektorski produkt
I. ne vrijedi zakon komutacije, jer je, kako smb
ve
vidjeli,
(26)
bXa=-aXb
pa vektorski produkt nema svojstva komutativnosti, koje je skalarni produkt jo

sauvao.
2. vrijedi zakon distribucije
(a+ b)
40
(e+ d) =a
e+ b
e+ a
+b
(26a)
Prema tol'!'le je Pia pr. vektorski kvadrat
+ b)
(a
(a+ b) =.a
a +b
__,.
+Ir
x t
prema (!4)
(26) = 0 - a X b+ a X b+ O= O
-+
(a- b) X (a+ b) =a X a - b X a+ a x b - b X b=
(26b)
= prema(24)-i(26) =a X b+ a X b= 2(a X b)
Budui da za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije, pri vektorskom

mnoenju ne smijemo,mi~enjati redoslijed faktora!Izrazimo vektorski produkt dvaju vektora pomou njihovih komponenata.
U tu svrhu izmnoimo vektorski vekwre
-+
a)
+ ayj + a.,k
b,J
+ byj + b.,k
_,.
uzev~i
u obzir, da za vektorski produ'kt vrijedi zakon distribucije (2oa):
+ ayby(j
j)+ aA/k X j)
+ axbz(i
_,.
X
k)
+ a:,bz(j
k)
+ a.bJk
k)
Uzevi u obzir formule (21) i (25) dobijemo:

_,.
b=
11 X
O+ a;bx(-k) + azbxj + axbyk +O+ azby(-i) +
a:cbz(- j)
+ aybz i+ O
ili
Taj izraz za Yektorski produkt moemo napisati u obliku determiname

k
(27a).
jer, razvijemo li determinamu po elementima prvog retka, dobijemo
=
(.vidi
.-
i ( aybz- azby) +j ( a;bx- axbz)
takoer
+ k ( axby- a:,bxJ
-
= prema (27)
--+-
a X b
l, 7. Matrice).
41
Primjer
Izrauna; auljinu i kosinuse smjeraivektorarc:= a1x b i dokai, da je_ taj vekto~ okOmit
-.. _.
--
;ni vektorima' a. l b, pri_ emu je
a= i-2j+ 2k
---l
Prema_ (27a):
--- l
i1 -2
'i
c=a xb =
k2
2-6
=i(12-4)-j(-6-6)+k(2+6)=8i+ 12j+Bfl
e=,; X bl=+ V64 + 144 + 64 = vm = 16,5

8
cos O( = 16,5 = 0,485
CO$~=
12
, = 0,727
16 5
8
cos y
Proba: ocos' o:
= 16,5 =
+ cos' [:l +
eosy = 0,235.
o;S29
+ 0,235 :' 0,999 ..:...: l
~-+-+
.-.....~
Da dokaemo, da je vektor e = a X b okoriiit na vektorima a. i b, izraunajmo sblarne

-+
_..,..
produkte'vektora e i
a,~a-zatim
t-to
e i b.
Prema (18) imamo:

e a== 8 l
+ 12(- 2) + 8 2 =:8-24 + 16"" O
e b = 8 3+. 12 2 + 8(- 6)
24
+ 24-48 =
_..,.
-+.-+
'Kako su oba skalama produkta"'jednaka~nuli;':Vektor:c:'stoji"okomitp navektorima a,i:b, a

-to.namj('poznato:prema definiciji smjera vektorskog produkta (vidi<sl. 32).
Kut -dvaju vektora

Iz {20)
la
-l
X b
= a b sin cp
slijedi
(28)
Kut dvaju vektora moemo

42
dakleiizraunati
i iz
njihova~vektorskog
produkta.
- =b,=
sluaj
Poseban
l a, l =a,
Ako su vektori jedinini, t. j.
= la
sin 'P
= l i l bol
X bo
l, tada prema (28):
(28a)
apsolutna vrijednost vektorskog produkt:a dvaju jedininiti

vektora jednaka je sinusu kuta, to ga meusobno:zatvaraju ta dva
vektora.
t. j.
Odredimo na pr. kut vektora
kOJI smo u primjeru na str. 35

l= -0,373.
ve
lJ= - 1
+ 2j-3k
b= -5i
odredili
j+ 6k
pomou
skalarnog produkta, pa smo dobili cos t=
Prema (27)
= k (- 5
14)
3 ( 5 j + 7 j) = l 5 i + 21 j + 9 k
Prema (28) i (3):
'~'
Proba: sin 2 'P
szn
<p== 68
V22s + 441 + s1
~47
Vffi47
=
-- =
=
V1+4+9V2s-'-1-!-36
1462
86s
0,862 = O 92 9
VO,ili
cos cp = (-0,37})' + (0,929)2 = 0,138 + 0,862=
ih
Primjeri za pnm)enu vcktorskog produkta.

1.
Izvedi vekwrski sinusuv
pouak
za trokut.
Stranicama a, b, e zadanog trokuta ABC dodijelimo vektore a, b i e (sL 37).

_....,.
Kako je prema slici e = a -b, meemo pisau

da su jednaki i vektori
Sl. 37
e x a =(a- b) x a
ib
exa=axa-bxa=axb
Dakle:
e x a
Odatle:
l ex a l
ik pr11rna (Xl)
shct 37:
;x 1:1 /
e a sin {3 = a b sitcy
b :e = sin ~ : siny
Odatle:
:Primijetimo, da brno
doi'
do istog rezultata, ako jednakost e = a - b pomnotimo vek"
torski s a.
2. Izvedi vektorski Heronovu formulu za povrinu S trokuta.
Budui
da povrini trokuta odgovara polovina vektorskog produkta vektora
ll j
b, imamo.
prema sl. 37:
ili, ako ohic strane te jednakosti kvadriramo.
Odatle prema (20)
slici 37:
s =_!_(a
. b. smr? =...!...
4
4
Pomnoimo li
tu
a'b'
sm=r
jednakost s 4 i uzmemo li u obzir da je sin' 1
l -
es'y dobijeMo
4S2 = a'b'- a'b' cos'y
ili prema (ll)
4S = a'b'-(-;;)
(a).
Prema (17a) znamo da je
(-;_-;r =
a 2 -2(a b)+ i> 2
ili
e'
jer.de prema slici
=a~- 2(a b)
+ ~
( 15)
Oda ile
l (-a~+ b 2
a b =2:
e')
U v!~ tenje ,u (a) daje:
4S 2
ili
44
a 2 b'-_!_ (a'
4
b'- e')''
Uzmemo li u obzir da Je
all
+2
(a'
+ b' -e') =
(a + b)'- e'
(a + b + e) (a + h - e)
2
l
- .
e'- (a- b)' (e +a- b) (e- a
d-T(a'+b'-c')=
=
2
2
+ 6o)
i uvedemo li oznaku
a+b+e=Ls
tada jednakost (b) prima oblik
4S' =
2s (2s- 2a) (ls- 2b) (2s- lc)
S= Vs(s-a)(s-b)(s-c)
a to je Heronova formula za povrinu trokuta.
3. Zadana su d:: vektora
a=
5i-3j+k
b=- i+2j-4k
Izrauna} povrinu S paralelograma, kojem_u su stranice zadani vektori. Kako je apsolutna
vriJednost vektorskog produkta numeriki jednaka povrmi paralelograma, ijc su stranice vektori
a i b, zadatak se svodi na
-; X
b= ~-f + ~
odreivanje
-! l
duljine vektorskog produkta a i b
= i ( 12 -
2) - j ( - 20
l)
k (l 0 - J) = l Q i
19 j+ 7 k;
s=,-; x hi= Vtoo + 361 + 49 = V5T0 = 22,6

4
lzraunaj
povrinu S trokuta kome su stramce vekton.
a=
2i+j-3k
._,.
b=~ i+5j-4k
Znamo da povrini trokuta odgovara rolovina vektorskog produkta, pa
Prema (27a)
aX b=
1e
-l
.
.
l i
......
_,.
k
-3
5 -4
-1
45
Prema (3)
JaxbJ =VlP+II'+IJl=lllf3
S=_!_!_VJ
2
5. Odredi duljinu projekcije vektora a = 3 i -
l2j
+k
na vekl<>t d = b
e, gdje je
b=2i+3j-2k
e
= 4 i+
2j
+ 4k
Prema (27a):
-;1
d=bX;= i-:
2 J-2
=i(I2+4)-J(8+S)+k(4-12)=16i-16j-Sk
Prema (12) i (18):'

-+-
ad
aa
---;J
3-16+(-12)(-16)+1(-S)
V256 + 256 + 64
48
192- 8
VS76
232
29
=24=3
6. Zbroj vektora poliedra

Pokazali smo, da svakom omeenom i orijentiranom dijelu ravnine moemo
dodijeliti jedan vektor; kojemu je apsolutna vrijednost jednaka vrijednosti te povrine, a da se trokutu moe dodijeliti polovina vektorskog produkta (vidi sL 34).
Dokaimo stavak: Dodijelimo li svim pobokama zatvorena poliedra vektore,
koje orijentiramo prema vani, tada je zbroj tih vektora jednak nuli.
Najprije pokaimo da taj stavak vrijedi za tetraedar. Neka iz jedne toke K
prostora izlaze tri vektora_.a:-b;e. Spojivi pravcima krajeve tih vektora, dobijemo tetraedar KABC (sl. 38), pri emu
BA= a-b,
a BC= e-b.
Sada dodijelimo svakoj poboki tetraedra vektor, koji je okomit na toj
poboki, a usmjeren je u prostor izvan
tijela tetraedra.
Kako svakom trokutu odgovara polovina vektorskog produkta, dodijelili smo
na taj" nain pobokama tetraedra slijedee vektore :
je
poboki
KAB vektor
KAC
46
"
T
l
(b x a)
l->
(a X e)
poboki
}~
-+
........
+b X b
=2
(b
....
"
ABC
Zbroj vektora
- --
KBC vektor ) (e X' b)
-+
2 -[(e-b)
X
l .--.. -+ -+
(a X e - a
(a-b)]
---..--+---+--+--+
-+
+a
=T
e
--.
x e
+eX b+e
+ 0) =
a- b
......
-...--+
a- e
.h
Jasno je, da taj stavak vrijedi za svaki zatvoceni poliedar, jer svaki poliedar
moemo rastaviti dijagonalnim ravninama u tetraedre, za koje .. vrijedi dokazani
stavak. Vektori, koji pripadaju nutarnjim pobokama tih tetraedara, ukinut e se.
pri zbrajanju, jer' e imati istu duljinu i isti smjer, ali suprotni smisao, pa e ostati
samo zbroj vektora vanjskih poboaka poliedra, koji je jednak nuli.
Moemo poi jo dalje i proiriti taj stavak na bilo koju zatvorenu zakrivljenu
plohu, na pr. kuglu, aproksimirajui je poliedrom, kome su poboni dijelovi tangencijalne ravnine kugle. Ako broj tih poboaka tei u beskonanost, teit e povr-
ina svake poboke nuli, pa zbroj vektora dS, koji odgovara tim pobokama, prelazi u integral uzet po itavoj povrini S zatvorene plohe, pa je
fis=o
(29)
7. Viestruki produkti vektora

Razlikujemo vie oblika produkata od tri, odnosno etiri vektora.
a) Umnoak skalarnog produkta dvaju vektora i treeg vektora
(a b) e
Kako je (a b) skalar, taj viestruki produkt triju vektora
--
predouje
vektor,.
koji ima smjer vektora e, duljinu a . b . cos o:p e i smisao vektora e, ako je
(a b J
> O, odnosno protivni smisao za (a b) < O.

b) Trostruki skalarni produkt. Uvjet komplanarnosti triju vek-
tora
Pod trostrukjm skalarnim produktom razumije se skalami produkt vektorskog
produkta dvaju vektora i treeg vektora, t. j. izraz oblika
(a
b) e= skalar
Prema (ll) i obz1rom na sliku . 39 imamo:
(a
b) e
= la
X b e cos ~ji =
prema (20) =a b sin <b
.... :,..,--- ~:...-......-.....,.

.... ','
.......... ,.,'.........
".
.,.
--..."
'
'
~~or:.::::L..~---a-!!!:"',;. ,,
SI. 40
Sl. 39
Obujam paralelopipeda V = B . H = a h H = a b sin tp . e cos tj!, a to

je ba izraz (30) za trostruki skalami produkt.
Ako su sva tri vektora komplanarna, t. j. lee u istoj ravnini, obujam paralelopipeda, a dakle i trostruki skalami produkt jednak' je nuli. Iz istog je razloga trostruki skalami produkt jednak nuli, ako su dva vektora, koji il ni ulaze, jednaki.
Tako je na primjer
--.
~~
{a X b)h=O
Iz toga slijedi:
Da su tri vektora komplana.rna, nuno je i dovoljno da je njihov
trostruki skalarni produkt jednak .nuli.
Jasno je, da se obujam paralelopipeda, pa prema tome i vrijednost trostrukog
skalarnog produkta ne e promijeniti, ako za osnovku paralelopipeda uzmemo
koju drugu plohu toga tijela, jedino bi se mogao promijeniti predznak dobivene
vrijednosti, jer, kako znamo, za vektorski produkt ne vrijedi zakon komutacije.
T z toga razloga moemo trostruki skalami produkt pisati i u obliku
---
(a b e)
Izrazimo sada trostruki skalarni produkt triju vektora

ponenata.
Dobijemo:
= { (aJA -
--
aA) i -t- j ( azbx- a,.hz)
= prema (18)
( a"bz-
azby)cx
+ k (a" bY -
pomou
aybx) } (ex i
njihovih kom-
+ cyj + c,.k)
+ (azb:x- axbz)cy + (axby- a"b,)c
11
kak~
taj izraz moemo napisati u obliku determinante, dobijemo
konano:
(31)
Znamo da determinanta mijenja predznak, ako zamijenimo meusobni poloaj njenih dvaju redaka, pa se dakle njen predznak ne mijenja, ako nainimo
redom dvije takve zamjene.
Prema tome obzirom na (31) dobijemo:
......
(a X b) e= (b
(3la)
e) a= (e X a) b= (a b e)
To znai: ciklikom permutacijom triju vektora ne mijenja se njihov trostruki

skalarn1 produkt.
Vrimo li bilo koju drugu permutaciju vektora, trostruki skalami produkt
...........
miJenja predznak. Na pr. (a x b) e = - {b X a) e.

P~ i m j e r i za primi enu trostrukog skalarnog produkta.
1.
Izrau naj
obujam paralclopipeda, kojemu su bridovi vektori a (l, O, 4), b (2, -3, 5) i\
e (5, -2, -3) [If zagradama su

Prema (31):
V=
~
2. Dokai da
naznaene
(~~X b) e= l
19
toke
komponente vektora].
5 -2
'31
2 -3
= -1(-10-9)-4(-15
+ 4)
44 = 63
A(4, 5, -l) ; 8(2, 3, l) ; C(-5, -6, 4) i D(3, O, -8) lee JJ jednoj
ravnin1.
Zadatak rijeimo tako, da spojivi pravcima jednu zadanu toku s ostalima, na pr: toku A
s tokama B, C i D, dodijelimo tim spojnicama vektore pa izraunamo trostruki skalami produkt
tih \'ektora.
Prema (8):
AB = (2-4)
AB
Na isti
nain
=-
i+ 0-5)j
2 i - 2;
+(l
+ ll k
2k
dobijemo:
AC = -
9 i - ll j
+ 5k
AD=-i-5j-7k
Prema (31):
(AB AC AD)
=
- 2 [(77
= -
=~
-1
=lT
- 5 -7
-21-~
-1~ -~l-1 - 5 -7
+ 25)-(63 + 5)-(45-11)] =
2 (102 -
68 -
34) =
2..
B. Apsen: Repetltorij v!OO matematike -
Dio Ul.
49
Trostruki skalami produkt vektora jednak je nuli, dakle su vektori komplanami, pa zadane
Ci D lee u jednoj ravnini.
roXe.A;B,
3. Izraunaj obujam tetraedra, kojemu su vrhovi u tokama. A(2, -3, S); 8(6, -2, S);
C(4, O, S); D(3, -2, 10).
8
Kako je obujam tetraedra (pramide) jed~ak
H, a osnovki B tetra~dra odgovara kao '
3
.l
l
ttokutu samo
vektorskog produkta, iznosit e obujam tetraedra 6" trostrukog skalarnog
produkta, t. j.
Dalje pOSlupamo kao u predaniem zadatku:
-+J
......
AB = 4i
..:.,.
AC= 2i +lJ
AD= i
V,
= -6l
- AC
- AD}
{AB
= -l
+i+
'14,2
l
5k
3l o
O
5(12-2) =lS
s =6
e) Trostruki vektorski produkt

To je vektorski produkt jednog vektora i vektorskog produkta dvaju drugih
vektora, t. j. izraz oblika:
a x (b
Jasno
je~
e)
da:ieto vektor, pa ako ga
.....
-+
.....
QZDII
-+
im o s p, a vektor b X 'e s d, dobit emo
__,.
p= a X d
Sl. 41
ii.= b X e.
gdje je
Iz definicije smjera vektorskog produkta
iz slike 41. slijedi, da je.
p l. na a i d,
-+
................
-.
a kako je d okomit na ravnini vektora b i e, .lei trostruki vektorski produkt P u

toj ravnini.
Da izvedemo tzraz ia trdstruki vektorski produkt, uzmimo pravokutni kQoo
ordinatni sustav XYZ
-7
taka~,
da os X padne u smjer .vektQra;: a os Z - u smjer

+--+
vektora d, pa e os Y leati u ravnini vektora b i e (sl. 41).
Tada je
(b,.= O, ,er b lei u ravnini XY)
e= e;
lzraunajmo
d= b
(cy
=cz= O, )er e lei u
OSI
(a)
X)
vektorski produkt b x e = d .
l ~x
XC=
ex
Sada traeni trostruki vektorski produkt poprtma jednostavniji oblik:
~ X -e) =a- x 'd=

a X (b
11~'
--->
= -aJibJFi + a,bvCxJ
Dobivenom izrazu pribrojimo
Dgbijemo:
od tog izraza oduzmuno vektor axbEi
Odatle
~~
--+
a (b
-+
e)= axex(b)
--+
b>.j)- ci (axbx
a.b,)
(b)
Prema (a) imamo:
.....
(b. +by])
..........
cxi=e,
(axbx
=p,
jerje
jer je b,
e,=c,=O
+ ayby) =a
b,
)t:r
Je
b,= O
UvrtenJe u (b) daje traem Izraz za trostruki vekwrski produkt

-il>-+-+
a
Na pr. za
(b
e}= b(a c)-'-e(a b)
(32)
a=-2i+3k
b=-4i+i-Sk
, = 7i-6j+ Sk
51
imamo:
cr
~(b x e)=
(-4 i+ j - 5k)(7
+ 8 k)(- 4-2 -IS)=
12+ 24) -(7 i - 6j
=(-4t+J-5k). 43 +(7i-6j+ 8k)21 ==- 25i-83j-47k
Na isti nain rauna se trostruki vektorski produkt zadan u drugom obliku: '
e/
(ax b) X e=b(a e)-a(b
(32a)
Za na primjer dobijemo:
(a X b) X e= (-4i +j-Sk) 43-(t-2j
+ 3k)
(-'74) =
=-98z-IOSJ+7k
Sada moemo
produkta:
izraunati
skalami . produkt vektora
trostrukog vektorskog
a[b Y (e X d))= prema (32) = a[e (b d) - d (b e))=

=(a e) (b d)- (a d) (b e)
a
fb
X (e X d)
J= (a
skatar
(32b)
e) (b d)- (a d) (b e)
d) etverostruki skalarn1 produkt
To je skalarni produkt dvaju vektorski h produkata, t. j. izraz oblika:

(a X b) (e X d) = skalar
Oznaivi
a X b s p, dobijemo:
(a X b)
= -e { ( a
(e.
X d)
=p (e
X b) X d }
-e (p X d)
d) = prema (31a)
= + e {d
X ( a X b )}
prema (32) =
=e{a(d b)-b(d a)}= (e a) (d b)-(c b}
(d a)
ili
(;;xb) r7xd)=(;-;) (bd)-(b-;)
(;d)=l(:~ (~~~
(33)
(a d) (b d)
a to nam je
ve
poznata formula (32b). Prema tome

(axb) (exd)=a[bx(cxd)]
52
' (33a)
Na pr. za
a= i - 2j
+ 3/e
b= - 4 i +i-Sk
c=7i-6j+Sk
d=2i+5j+k
dobijemo prema (33)
+ 12 + 24) (- 8 + 5 .:.._ 5)- ( - 28 ~ 6 - 4t)

= - 43 . 8 - 74 . 5 = - 714
(a X b) (e x d) = (7
(2- JO+ 3)
e) C:etverostruki vektorski produkt
(a x b) X (e X d)
= e ( e d) - d (e e)
oznaimo (a
uvrstimo
x b) s e = e x (e x d) = prema (32)
(a
x b)
mjesto
= e [(a
X b) d
J-
-d[(axb)e)= prema(31a) =e(abd)-d(abc)
- ---
(a X b) X (ex d)= e (a b d) - d (a b e)
Za
etverostruki
(3-4-)
vektorski produkt moemo dobiti i drugi izraz, ako ozna-
im()
cxd=f
( a
b) X (e X d) = ( a X b ) X
= b [a (e X d)]- a (b (e
(a
Izjednaimo
b)
= prema (32a) = b ( a j) - a (b j) -
x d)] = b (a e d ) - a (b e d)
- --- -
x (ex d) =b( a e d)-a(b~-e d)
(34a)
li desne strane formula (34) i (34a), dobijemo:
c(a b d)-d(a bc)=b{a e d)-a(b e d)
Prvi
lan
smjeru d, prvi
lijeve strane
lan
predouje
desne strane -
vektor u smjeru e, drugi
lan
vektOr u smjeru b, a posljednji
lan
vektor u
-.vektor
u smjeru a.
z te jednakosti moemo izraunati jedan od tih vektora, na pr. d:
-+ -+-+
+ (abd)-+
___ e
-d = (bed)___ a+ -(acd)-+'
____ b
(abc}
(abc)
(abc)
53
1z tog izraza -vidimo, da je vektor d rastavljen u tri komponente u smjeru vek_.,..
t~ra.a,
-+~
-+
b i e.
Primjer.
Izraunaj etverostruki vektorski produkt za vektore navedene u pn~hedniem pnmjeru za
tttverostruki skalami produkt:
(a
= ( -4 i
X b)
x (e
X d) =
prema
(34a)
-+
+ j - 5 k)
. 7 7 - ( i - 2 j + 3 k)(- 42) = -
etverostruki
266 i - 7 j - .259k
vektor-ski produkt moe biti zadan i u_ drugun oblicima:
a x [b x (e X d)]
prema (32)
---
a X [e (b d) - d (b e)) =
=(bd) (axc)-{be) (axd)

a X [ ( b x e ) X d
J=
prema ( 32 a)
=(b d) (a.
>d-; ( b d) -
b ( e d )) =
.....
e)-(e d} (a X b)
Navedene formule za viestruke produkte imaju veliko znaenje, jer daju

svesti sloene izraze vektorske algebre na jednostavne osnovne izraze,
koji se lako rjeavaju i raunaju.
mogunost
8~
Derivacija vektora po parametru. Primjene u mehanici
Upoznavi glavna pravila vekrorske algebre, moemo lako shvatiti osnove

vektorske analize. Do sada smo prouavali vektore konstantne duljine, smjera i smisla. Meutim, est je sluaj da zadani vektor a nije konst;mtan, nego da ovisi o nekom
parametru t, na pr. o vremenu, t. j. a je neprekinuta funkcija parametra t: a (t).

Budui
da se s promjenom parametra t mijenjaju i komponente a"; i aY i a~
vektora a (t), one su
takoer
a (t)
funkcije od t, pa je
= a,Jt) i+ ay(t} j+
Dobije li parametar t prirast !!.t, promijenit

~
a.( t) k
(a)
....
se i vektor a (t} za L\ a =
=a (t+ !!.t}- a (t}, pa derivaciju vektora a po parametru t moemo definirati
54,
slino
!; ,
-+
derivaciji. skatarne funkctje, t. j. kao limes kvoci1enta diferencija
D.t-0:
kad
a:(tJ =da= lzm ~~a= lim a (t+ ll t) - a {t)_

dt
L\.t-+0 ll t
!\.t--+0
ll t
Vidi sl. 42.
Pravila zaderivaciju zbroja 1 produkata vektora takoder su ista kao i za skalarne funkcije, samo pri deriv1ranju vektorskog produkta treba paziti na' redoslijed mnoitdia.
d
_,.
da
-(Ca)=cdt
(35}
dt
Sl. 42
d ..... --+
-- ( a X b )
dt
=a
db
dt
X -
da
+ -dt
db
a X dt
da
b X dt
--+
Iz pravila za deriviranje zbroja vektora slijedi, da derivaciju vektora
t:
a(t).~
a mozemo
ve k tor d
dt,
prema ( a) ptsau
u o bl'k
1 u;
Spomenimo jo derivaciju
jedininog
vektora a,( t),
t.
J. vektora, koji ima
stalnu duljinu l a. {t} l= 1,. ali'promjenljiv smjer, jer je i jedinini vektor a 1 (t)
funkcija parametra e.
Znamo, da je skalami kvadrat vektora jednak kvadratu nJegove duljine, t. j
--+
Deriviranje daje:
ili
, dao) =0
(_.a.Tt
-da.
a.-=0
dt
55
Skalarni produkt dvaju vektora Jednak je nuli, dakle su, vektori meusobno
OkOmiti, t. j.
Ja,
--l.
dt
a .
Vektor, kop predouje dertl'aCiJU Jedtninog .vektora tit ope

nito svakog vektora konstantne duljine, okomit je na tom vektoru.
Geometrijski je taj stavak posve ,asan: kratnia
toka
'
opisuje pri promjeni parametra t kughnu plohu\ vektor
vektora stalne duljine
-~
~:
ima dakle sm,er-tan-
gente na kuglu, pa je okomit na tom vektoru.

Kao primjere 'Vektora, kpji ovtse o parametru, i to o vremenu t; navedtmo
vektore brzine i ubrzanja.
Neka se toka M giblje po krivuljt i neka se u asu t nalazt u poloza1u AJ,,
a u i':asu (i+ :.r) u poloaju M, (sl. 43).
Poloaj toke na krivocrtno} staZI po~ve JC odreden,. ako odaberemo vrstu
nuitoku O i zadam o radtjvektor r iz O prema tOJ tok L Ako je poznat rad ti' ekwr r
kao funkcija vremena t, gibanje toke, J'e tt me posve odreeno. Poloaj toke moe
se odrediti t tako. da se staza gibanta utvrdi geometnjskim putem, pa se put s, to
ga je toka prevalila od poetne toke .\1., kn,uhe. prtkae kao funkcija vremena r:
= f(t)
tokama
Neka
./VL i lH, odgovaraJU
radi)l:ekton poloaia r (t) t r (t
+ :lt J,
pa ;e
.:J.r
Sl. 43
r(l
:.r}-r[l)
lVtdt sl. 43)

Brzina toke M u asu t 1e vektor v (r)
r' (t)
dr
, t:. r
= i1m dt -6,,.....ollt'
=-
......
~?te
1e
11r
!u srednja brzina za vri1eme !lt.
-
'
'
-......
Vektor brzine v (e) ima smjer tangenre na srazu gtbanja
toke,
pa
ozn.a1rno
li s !ls luk M,M, krivulje, a s t 0 jedinini vektor u smjeru tangente, moemo

vektor brzine prikazati u obliku
V (l)
il.s
=hm-'
At_,.Qil.t
ds
lo=-
d1
=V
...
lo
(a)
Tu je dds =v (t)= v duliJna vektora brzine v (t) u

t
'
asu
t (vidi.,sl. 43)
emo ubtzaflje-:~?(i}
Deriviramo li' vektor brZine v (r) po vremenu t, dobit

M,
toki
Prema (a) i obzirom na (35) dobijemo:
dv
-+
(t)
= -dr
. ....,.
d lo
U.:mimo sada u obztr. da ,:e
liv
dr + dt
= - ( v t,) = v
dt
r,
jedinini
vektor tangente t, furikci)a luka s staze, a da

1e s funkcija vremena 1.. '
Imamo:
dr,
di.=
dr,
d.<
,; (.
d.<
dt
v'
Ts
Uvrtenje u gornju- Jednadbu daje

dr.
a ( r) = v' ds
dvr
+ -dr
(b)
Sl. 44
Time smo vektor ubrzanJa a(t} u

prv1
lan
toki
M, rastavili u dviJe komponente:
dr. pre d ocu)e

norma l nu k ompunentu a.(t ) a k ce l erac!Je,
..
v' dS
)er
Je derivacija jedi ninog vektora
1.
okom na na tom vektoru, pa 1ma

dv
normale na stazu u toki M,, dok drugt Clan -
dr
komponentu aJe)
gcnte (sl. 4ll).
Dakle
gdje je
1,
(l
dr,
v'ds
$Injer
- r. predouje tangencijalnu
.
akcelrr.IctJe. 1er ima smJer vektora
u.
da~le
1., L
i. smjer tan-
,l dc,fn,
ds
Jedinini vektor normale na stazu gibanja.
a, (t)
dv-t,
dt
gdje je t, jedinirii vektor tan gerile na stazu.
37
Oznarmo
li sa S sredite zakrivljenosti knvu)Je gibanja u
toki
M"_ a s p
pripadni polumjer zakrivljenosti SM, (vidi sl. 44) i uzm:emo li u obzir, da je 1 d7.1
= d'fi = sredinji kut, koji odgovara luku ds, tada Je
ds= p d'fl =p l dc.
C vrtenje tog tzraza za ds u izraz za a., daJe
r1me smo za uhrzaoje gibanja
toke
M, u
asu
t dobili konanj. izraz.
-+
a(t)
pri
v'
= a.(t} + a,(t)
emu
odreeni
su duljina
izrazima
dt.
. '
dc
. n. -1- -
smjer vektora ubrzan1a-
(t) 1 =
tg oc
a,
Izved1mo kao drugi primjer plom stavak za centralno gibanje, t. J. za gtban,e.

M ima smjer, koji prolazi kroz vrstu toku O
45 ).
>-:eka sc u asu 1 nalazi toka M u poloaju M., kojem odgovara radijvektor
koJ ku:ega ubrzanje pomine toke

;~l
r r r,. a u
asu
(e
D. e) u poloaJU M" kojem odgovara radij vektor ( r
+ Llr).
Prema rome za vrijeme b.t radJJVektor r pokrio je povrinu LlF (sl. 45).
Pretpostaviv1 da povrina !:iF ;ma priblino oblik trokuta, dodijelimo joj
vektor ,'!,.F, koji je, kako znamo, -Jednak polovm1 vektorskog produkta vektora
r i r
b.r
-
LlF
l =-rl
r
11! alw izvrimo mno:i:cnje prema (26a)
5tf
(r
b.r)}
..:....
&.F =
I - - .....
Xr+ r
2" (r
lan
Kako je prema (24) prvi
Pedijelivi tu rednakost
!lr)
desne strane jednak nuli, dobijemo

l
!l.F =
-+
(r
'
!lr)
!lt i pustivi da !lt-+ O,
db11emo
na granici:
dF
= ~ (-; x dr)
dt
2
dc
Taj IZraz diferencirajmo po
d (dF)
dt
dt
t,
pa prema (3,5) imamo:
l (d'r
dr- xdr)
-rX
-+
2
dt'
dt
dt
Oba vektorska produkta na desnoj strani te jednakosti jednaka su nuli. Prvi
. dr
produkt jednak je nuli, jer pn centralnom gibanju usmjereno je ubrzanJe dt'
pr~ma vrstoj toki O, pa ima smJer radijvektora r, a, kako znamo, vektorski produkt kolmearnih vektora J,ednak )e nuli. Drugi vektorski produkt jednak je nuli
kao vektorski kvadrat.
Imamo dakle
d
dt
(dF
dl)= o
a odatle
dF
-=C,
dt
Ponovno integriranje dare

t
Time je ploni stavak za centralno gibanje dokazan: radijvektor pokriva u

jednakim vremenskim razmacrma jednake povrine. Najpoznatija primjena plonog stavka je drugi Keplerov zakon: Radij vektor povuen od planeta prema
Suncu oni~u1e u istim vremenskrm razmacima iste povrine.
3. ANALITIKA GEOMETRIJA U PROSTORU
l.
PRAVCI_l~RAVNINE
Openito
Upotrijebimo nae znanje vektorske algebre, da tim najjednostavnijim putem

do osnovnih pojmova analitike geomeuije u prostoru. Uzet emo redom
pravac, dalje dva pravca, ravninu, dvije ravnine, i konano, ravninu i pravac. Kasnije emo prouiti glavne likove ploha drugog reda. Kako emo vidjeti, rjeavanje
tih problema svodi se zapravo na analitiko rjeavanje zadataka iz deskriptivne
geometrije: ono to deskriptivna geometrija rjeava crtanjem, rjeavat emo analitiki, pa emo mnoge probleme svladati tek nakon njihoYa predoivanja u
prostoru i prostornog rjeenja.
doemo
2. Pravac
a) Jednadbe pravca kroz jednu zadanu toku A(x.,y" z,). (Parametarski i kanonski oblik)
Kako zadana toka A(x., y., z,) pravca odreuje samo njegov poloaj u prostoru, moramo mu dati smjer i smisao da bude posve odreen. U tu svrhu dodijelimo pravcu jedinini vektor s., kojemu
su komponente, kako znamo, kosinusi
njegova smjera:
s,
->
----------Y'
X
Sl. 46
Dodijelimo zadanoj
toki
T(x, y,'z)
toki
radijvekt~r
Udaljenost toke T od
brana na pravcu po' volji,
ramo mijenjati od -oo do
dobijemo zadanu toku. A.
(a}
Vidi sl. 46.

Sada je pravac posve odreen 1 pa
moemo napisati njegovu jednadbu, t. j.
napisati relaciju, koja vee koordinate
bilo koje toke T(x, y, z) pravca s onim,
ime je pravac odreden.
A(x" y" z,) radijvektor -:{
;f ~
~:,
a po volji uzetoj
"'
t
zadane toke A oznacm10 s r. Kako je toka T odat je promje!i!ljiva veliina ili parametar, koji mo+oo, da dobijemo sve toke pravca. Na pr. za t = O
_
~-
Time smo dobili jo jedan vektor AT= t .
n en te
t a'
t b'
t e'
GO
cos a. = a'
cos [3 = b'
cos v =e'
{'
s., kojemu
,tJ
prema (a) kompo-
Iz slike vidimo, da je
r=a+ts.
(36)
a to je jednadba zadanog pravca -u'vcktorskom obliku:

Vidimo da pravac ovisi o jednom parametru t, u emu se oituje jednodtmcnzionalnost pravca.
Prelazimo na skalarne komponente svih vektora
Obzirom na gore navedene komponente vektora r, a t s., dobiJemo prema (36)
x = x,
y =y,
z= z,
+ a't
+ b'c
+ c't
(37).
To je jednadba pravca u parametarskom .obltku.

t je parametar, koji se miJen)a od -oo do +oo, da se dobiju sve toke zada-
nog pravca.
x., y, i z, su koordinate zadane toke pravca.
a', b' i e' su kosinusi smjera pravca.
Kako emo doskora vid jeu, kos muse smjera pravca moemo zamqemti koeficijentima smjera pravca a, b i e
Da se dobije jednadba zadanog pravca u opem obhku, treba iz Jednadbe
(37) ukloniti parametar t. G tu svrhu raunamo iz (37)
x-x~
--a-,l
y-y,
=--b,-
z -zl
t=--,-
Izjednaenje desnih strana tih Jednakosti daje

X"t-X 1
--a,-
y-y,
z-z,
-b-,- =-e-,-.-
a , b' i e' su kosinusi smjera pravca, koji su obino tzraeni u decimalmm

razlomcima. Da dobijemo u naztvnicima cijele brojeve, pomnoimo sve nazivnike
posljednje jednakosti s nekim mnoiteljem ), (na pr . : 100, 1000 i t. d.)
Dobijemo:
x-x,_y-y,
z-z,
~-~
lzrazt
a"/,= a
b''A =b
c''A =e
(a)
61
.zovu se koeficijenti smp:ra pravca. Om se tako zovu, ,er su razmjerni s

kosinusima smjera pravca
Jednadba pravca kroz jednu zadanu toku A ( x" y" z,) pnma sada svoj
konani oblik:
x-x, _y- y, _z -z,

--a- ---b- ---eTaj oblik jednadbe pravca zove se kanonski, jer na taJ oblik, kako
(38)
em()
to kasnije vidjeti, moemo svesti svaki drugi oblik jednadbe pravca. Iz kanonskog
oblika vide se neposredno koordinate jedne toke, kojom taj pravac prolazi, a
takoer njegovi koeficijenti smjera.
Nastaje pitanje, kako emo iz koeficijenata smjera pravca odrediti njegove
kosinuse smjera, a time i kutove IX, (?> i y, to ih zadani pravac zatvara s koordinatnim osima X, Y i Z.
Da na to pitanje odgovorimo, izraunaJmo IZ ~ednadb1 (a) kosinuse smjera
pravca, t. j a' = cos IX, b' = cos (?> i e' =cos y.'
Dobijemo:
cos Cl=
cos~=-
(b)
cosy
'
=T
Kvadriranje i zbrajanJe t1h Jednakosti daje

cos'a.
cos'~
+ cos'y
a'+ b'+ e'

,_,
ili prema (5)
a +b' +e'
1.'
a odatle
A=Va'+b'+c'
Uvrtenje u (b) daje .traene vrijednosti kos1nusa smjera pravca
1zraene pomou koeficiJenata smjera toga pravca
CQ5 ll
cos fl =
cos y =
62
a
~a'+ b
+ e
Va'
+ b + 'e'
e
;!::
Va + b +e'
(39)
Kako ve znamo, promjena predznaka ispred drugog konJena

,smisla pravca, a ne promjenu njegova smjera.
znai
promjenu
Primjer
Odredi kutove cc,
~_i
y,' to jh pravac
x-5
-3
--s=
z+4
-2
z~tvara s koordinatnim osima X, Y i Z.

Uzevfl u obzir, da je a = -3, b = 5 i e = -2
skog rarunala
COSIX
,= -
-J
V9+25+4
casf3 =
; =0,812
6 6
V38
raunaimo
= __J_=
prema (39)
pomou
logaritant-
-0,417
6,16
'
2
6,16
0,325
cos"( = - - = -
P'o~us
prema (5) : 0,23?
+ 0,659 +
Cl
0,.106 = 1,002= l
180'- 60'50' = 119"10'
13=~
y = 180'-7100' =
b) Pra~c kroz jednu zadanu toku predoen svojim ortogonalnim projekcijama u dvije koordinatne ravnine
l-z jednadbe (38) uzmimo jednakost
y_
y,
_a_ _ _
b_
X---' X1
pa
IZrau najmo
odatle x .-
(a
a
=byb
y, -
)
x,
X=
gdje je
by+ d,
Sl. 47
d;=- (: y1:-" x, )
Taj izraz predouje pravac p' u ravnim X F, kojemu Je
d~=-(: y;-x~}odsjeak na~si
X.
Budui
gradijent, a
da promjenljiva z u taj izraz ne
ulazi, z je bilo koji,pa.taj izraz predouje proswrno ravninu, koja je okomita na ravninu XY i kOJOj je pravac p' trag u toj ravnini. (Vidi
sJ. 47).
6l
IzraunarnQ
li ,izdruge jednakosti formule (38)
z-z,
y-y,
--b-=-,promjenljivu y
ili
gdje je
=;=-z+ d,
e
d,=-
(~z,- Y
dobJt emo pravac p" u ravmm YZ, odnosno ravmnu, koja je okomita na ravnini
YZ i kojoj je pravac p" trag u toj ravnini.
Te dvije ravnine, koje su okomite na koordmatmm ravmnama XY i YZ,
sijeku se u zadanom pravcu p, koji prolazi zadanom tokom A(x., y,, z,). Te
znai : pomou jednadbi
a
X=
y =
by+ d,
b
(40)
z+
d,
zadan je pravac p u prosroru svojim ortogonalmm pro,ekct)ama p i p u

dvim koordinatnim ravninama (u deskriptivnoj geometriji oznauju se te ravnine s
n;, i rt,)
Jasno je, da kombinirajui na drugt nain jednakosti iz Jednadbe pravca (38),
moemo pravac zadati njegovim projekcijama na druge dviie koordinatne ravnine,
na pr. na ravnine YZ i XZ (na rt, i rt,).
PrtmJer.
Nap11 jednadbu pravca
> = 2y- 3
y = -5z + 8
u kanonskom 1 parametarskom obhku.

Iz zadanih jednadbi vidmo, da je pravac zadan SVOJim ortogonalntm projekCijama na
koordinatne ravnine XY i YZ
Iz prve jednadbe raunamo y.
X
y=--
drugu Jednadbu piemo u oblik!!
8 .
JI = _
5 {z _ .!.)
5
z--
= ___
-s
= z -
1,6
l
-s
Traena iednadba pravca -glasi:
"+
3
y
z -1,6
-2-=T=--1-
-s-
ili ako nazivnike p<>mnoimo s
Zadani pravac prolazi
S;
tokom
e= -1.
A(-S; O; 1,6), -a koeficijenti smjera su: a- 10, b- S i
Da dobijemo jednadbu toga pravca u parametankom obliku,

nadbu pravca s parametrom t:
izjeduaimo
dobivenu jed-
Odatle slijedi traena parametarska jednadba pravca:
"=
!Ot-3
z=
-l+
y = 51
Izrauna;
za vjebu kutove,
~to
1,6
ih taj pravac zatvara s koordinatnim_ osima l
e) Pravac kao presjek dviju ravnina

Znamo, da se dvije ravnine sijeku u pravcu u prostoru. Prema tome pravac
je posve odreen, ako su zadane dvije ravnine, koje se sijeku u tom pravcu.-_. Kako
emo malo kasnije vidjeti, opa jednadba ravnine glasi Ax+ By+ Cz+ D= O,
dakle je
A,x + B,y
A,x + B,y
+ C,z + D, =
+ C.z + D, =
jednadba pravca u prostoru
P.,rimjer
Jednadbu pravca
x - 3y + 5z- 6 = O
2x + 4y -1z + lO= O
izrazi u kanonskom i parametarskom obliku i odredi probodita tog pravca s koordinatnim

ravninama.
Da odredimo jednadbu zadanog pravca u kanonskom obliku, uklonimo x iz zadanih
jednadbi ravnina. U tu svrhu izraunajmo x iz prve, a zatim iz druge jednadbe ravnine:
x = 3y- Sz+ 6
x = -2y
p datle
3y- 5z
ili
17
y = TO
z-
ll . . . . .
S.
+6=
. kClJa
..
prOJe
B. Apsen: Repetitorij v!e matematike -
+ 21 z-5
-
2y
+ z1
z- S
d anog pravca na koordina tou ravruau

.
yz
.
Dio III.
65
Sada uklonimo y iz zadanih jednadbi raVIUna:

X
y=3+3z-2
5
y=-2 +-;rz-2:
Oda tk
...=_+~z-2=-~+]_z_l_
3
ili
;
Ul
projekcii zadanog pravca na

ravninu X:Z
3
5
x=---
k~or~natnu
Iz )ednadibe prve projekcije imam

ll
Y+s
z=---
17
Ul
a iz jednadbe druge projekcije slijedi

3
x+s
z=---
li
Jednadba pravca u kauonskom oblilru &lasi
x+S
-~-
ll
Y+s
=-,-7-=T
JO
Jo
ili
+0,6
X
--~-
Y+ 2,2
-,-7- =
li
Da odrect1mo probodita toga pl'lU'ca s koordinatnim ravninama prduimo na parametarski

oblik jednadbe pravca.
Po stavivi
X
+ 0,6
--~- =
Y+ 2,2
-,-7-
= JO
= t
dobijemo taj oblik:

l.
"'=
'
1-0,6
2.
y =
171-2,2
3.
z "" 10{
Primijetimo, da do parametaiske jedDadbe p{l~Vca motemo doi i neposredno: u~evi da

je jedna od promjenljivih u zadanim jednadbama ravnine, na pr. x, jednaka 1, izrazimo i ostale
dvije promjenljive kao funkcije tog parametra l,
Odredimo. sada onu vrijednost parametra 1, Imja od~ovara njegovom proboditu P 1 s rav
ninom XY. U tu svrhu uvrstimo u 3. iedMd~bq te ravnine .; "' O.
66
E:r
Do\lijemo:.
U vri tenje t 1 = O u l. i 2. jednadbu daje traene koordinate probed.iila /"1 :
x, = -0,6
Yt = -2,2
P,= (-0,6 ; - 2,2; 0)
Odredimo sada probodite P, s ravninom YZ.

Uvrtenje u l. x = O daje
t,=
pa iz 2.
0,6
3. dobijemo:
y, = 11. o,6-2,2
z, = 10 . 0,6 = 6
=a
P, (O; 8; 6)
Konano
odredimo probodite P3
ravninom XZ : y = O. Iz 2 . .slijedi:
2,2 = o ,12 94
r, = l7
x 3 = 0,1294-0,6 = -0,4706
z, = lO . O, 1294 = 1,294
P,(- 0,4706 ; O; 1,294)
61) Jednadba pravca kroz dvije zadane
toke
y,, z,).
Pravac
glasi:
prola~i tokom A(x.,
A1(x., y., z,) i B(x 1 ,
y., z,), dakle prema (38) njegova jednadba
x-x,
y-y,
z-z,
-.-a- =--b- =--e-
Pravac prolazi
tokom B(x,,
x,-'--- x,
il
y" z,], dakle
y,-- y, -
z,- z,
--b----,-
Odatle
y.-y,
x,-xl
b
e
Podijelimo li sve nazivnike jednadbi (38)

jednadbu gornje dvije jednakosti, dobijemo:
s_ e
i uvrstimo li u lake 1 preinaenu
X x, _ y - Y _ Z - z,
x2-x,- y , - y , - --~-~.
Z 2 -z.
Zz-Zt
x -- x,
y -- y 1
z -
Z 1
----x,-x, =------=-----y,-y,
(41)
67
To je jednadba pravca kroz dvije tolte A(xuYu z,) i B(x.,y,, z.).

Koeficijenti smjera pravca jesu: a = x,,- x 10 b = Y- y, i e = z.- z,.
Primjer.
Odredi najkrau udaljenost -toke- T(2, l, 3) od pravca, koji prolazi tokama A(!, l, l} i
B(2, 3, 4).
Jednad1ba pravca prema (41) glasi:
x-1
y-1
z-1
2-1=3-1=4-1
x-1
y-1
z-l
-,-=-2-=-3-
Prelazimo na parametarski oblik:
=::.::_!=t
x - l =y-1
1 '
2
t+
X=
3
J
y=2t+l
z= 3t +l
..
Znamo formulu (9) za
toki
meusobnu
udaljenost dviju
V(x,- x + (y
d =
1)
(a)
y 1 )~
1-
toaka:
+ (z1 -
z 1) 1
Da odredimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara toki pravca, koja je najblia
T(2, l, 3), uvrstimo u (9) jednadbe (a) i koordinate toke T, pa prema pravilu za odredi-
vanje ekstremnih vrijednosti funkcije (vidi Dio I, IS)
izraunajmo d~~
ili
d~')
i stavimo-
d(d') =O
dt
.
d' = cr + 1 -
+ 4t + (lt - 2)
2(t- l) + 8t + 2 (lt- 2) J
d' = (t d(d') =
'dt
n + Clt + t - 3)'
2>' + c2r + 1 -
1)1
d(d') = 28 t - 14
dt
2St-14= O
Stavimo
Odatle
to=
d' (d') = 28 >

dt'
Uvritenje
t0 =
o .....
d' ima minimum za
u jednadbe (a) daje koordinate one toke pravca, koja je najbll!a toki T;
Xo=y
Yo=. 2
z,= T
68
to=
Prema (9):
d"u"=V(2- ~r + o.-2)' +(3-f)"

d",;"=~
3. Dva praYca
a) Kut dvaju pravaca
Da odredimo kut cp dvaju zadanih pravaca
x-x,. y-y, z-z,

a,
b,
e,
x-x, y-y. z-z.
= -b,- = - a~
e,
p,=~=--=---
p,
= ---
jedinine
dodijelimo tim pravcima
vektore
.---------Y
/.0
--. { cos ex,

S,
cos~.
_
j
Sa
cos y,
{ cos ex,
cos~.
cos y,
Sl. 48
(sl. 48).
Primijetimo: ako su pravci mimosmjerni, t. j. ako se ne sijeku a nisu ni \\SPoredni, paralelnim pomakom pre,nesimo. jedan 1 pravac u bilo koju toku drugog
pravca.
Traeni kut cp odredimo pre)lla formuli (l~a) za kut dvaju jedininih vektora:
cos cp =
--- ==
s~ s~
cos ex, cos ex,
+ cos ~, cos ~. + cos y, cos 'Y
(42)
ili obzirom na formule (39) dobijemo:

(42a)
b) Uvjet okomitosti dvaju pravaca

Ako su oba pravca meusobno okomita, kut cp = 90, cos 90 = O. Kako je
razlomak jednak nuli, kad je njegov brojnik jednak nuli, dobijemo iz (42a)
a,a,
+ b,b, + c,c, =
(43)
Uvjet okomitosti dvaju pravaca .

69
e) Uvjet paralelnosti dvaju pravaca

Ako su dva pravca meusobno paralelna, tada su jednaki kutovi; to ih
pravci zatvaraju s koordinatnim osima; t. j.
odnosne
cos oc, = cos oc.,
cos
~.
cos
~.
cos y, = cos Y
Prema tome i obzirom na (39) imamo:

aJ.
a1
Va i +br + cr
Va; + b:;
+e~
ili
Va; + bi + e~
a. - Va~ + b~ + e~
a1
Iste vrijednosti dobijemo za omjere' bb, i ~, pa je

e,
(44)
Pravci su meusobno paralelni,

smjera proporcionalni ili jednaki.
Primjer.
Napii jednadbu pravca, koji prolazi
tokom
x--'5
y+7
ako
su
njihovi
koeficijenti
T (2, -3, 4), a paralelan je s pr,avcem

z
-=---1 = - 5 - = - 7
Prema (38) i (44) jednadba traenog pravca glasi
x-2
-=---1 ;=
y+3
-5-
z-4
=~
d) Sjecite dvaju pravaca

meusobno paralelna. Meu prostoru ne sijeku se ne samo paralelni, nego ni mimosmjerni pravci.
Stoga postavimo uvjet, kojemu moraju zadovoljavati jednadbe dyaju prostornih
pravaca, da se meusobno sijeku, t. j. da nisu mimosmjerni. Paralelne pravce
lako moemo raspoznati prema ( 44).
Neka su zadana dva pravca u parametarskom obliku
U ravnini sijeku se svaka dva pravca, koja nisu
utim,
x = a 1t 1
y = b,t,
+ x,
+ y,
z= c,c, +z,
70
x
(a)
a,c,
y = b,t.
g_=
+ x.
+ y,
c,t, +z,
- (b)
Pretpostavimo da se ti pravci sijeku u nekoj
a,t,
b,t,
c,t,
ili
+ x, =
+ y; =
+ z,
toki,S(x,
y, z). Tada je
+ x,
+ Y
c,r, + z,
a,t,
b,t,
a,r,- a,t, + (x 1 -
x,) =O
b,r,- b,c, + (y,- y,) =O
c,c,- c,t, + (z,- z,) =O
Uvedimo
t.
zv. homogene nepoznanice

X
t,
t,=-
= ~,
z
gdje je z
=t= O
Uvrtenje u gornje jednadbe daje:
a,x- a,y + (x, -x,)z =O

b,x-b,y + (y,-y,)z =O
c,x- c,y + (z,- z,) z =O
Dobili smo tri linearne. homogene jednadbe s tri nepoznanice x, y i z. Znamo,
da takav sustav ima rjeenja razliita od oevidnih, ako je detenninanta sustava
jednaka nuli.
Prema tome traeni uvjet glasi:
x,'--Xj
a,
b,
e,
y,-y,
z,-z,
=o
ili ako promijenimo meusobni poloaj prvog i treeg stupca, a zatim zaokrenemo
determinantu za 180 oko dijagonalnih lanova dobit emo:
x,-x,
a,
a,
y,-y,
b,
b,
=0
(44a)
To je uvjet, da se zadani pravci sijeku u jednoj toki, t. j. da

nisu mimosmjerni.
Ako je taj uvjet ispunjen, iz bilo koje dvije jednadbe sustava (a) i (b) raunamo one vrijednosti parametra t, i t., koje odgovaraju traenom sjecitu zadanih pravaca, pa jednadbe (a) ili (b) dat e koordinate (x., y., z.) toga sjecita
Primjeri.
l. Dobi da pravci
x+2
-3-
y+4
z-4
y-8
z+S
= - 2 - = -=--!
x+3
-2-= -5 --4-
nisu mimesmjemi i odredi njihovo sjecite.
71
''Prema ( 44a):
91
-4-1
2
-2+3
3
2
4+'111 --:-12
-1 3
2 -1
4
2 -s
4
-s
- l (8- S)+ 12(12 + 2) + 9(-15- 4) ~ 3 + 168-171
"'!.
PraTci ,se sijeku l

Prdazimo oa parametarski oblik jednad!bi pravaca:
l.
X=
Il. x = 2t 1 - 3
y.,. -St 0 +
z-4t1 - S
3t,-2
y = ll,-4
z=-+ 4
3t,-2- :z..-3
ll,-4- -St,+ 8
Izjednaimo:
3t,-ll.- -1
ili
21 1 +St,= 12
r,- l Po= 2
Odatle:
Uvritenje u I. ili II. daje kQOrdioate traenog sijcci!ta pravaca:

' Ye= - 2
2. Odredi jednadibu pravca, .koji prolazi

x-3
Y+ l
tokom
(2, 2, -2) i
sijee
zadane pravce
x+2 y - I
z+3
-3-= - 2 - - 2 -
z-2
_2_",._3-= - l
Jednadlba tra!enog pravca:

x-2 y-2
z+2
-a-= -b-= - e -
e=?
b=?
Taj pravac
sijee
prvi, a
takoer
12 ~
i
Odatle
-:2c-21 =0
2 +l
b
3
ll! 2
raunamo
i drugi zadani pravac, dakle prema (444)
-1
2-1
b
--2
-2+
e 31 ".O
2
a, b i e.
-a(-3+ 12)+b(l +8)-c(-3-6)-0)1: 9c
-a(2 + 2) + b(8-3)-c(-8-3) =O
:e
-~+!..+l=~
e
e
a
b
-4-+S-+11=0
e.
(a)
(b)
Odatle:
Podijelimo li nazivnike jednadbe (a) s e i uvrstimo li vrijednost (b), dobit emo:
x-2
-6
x-2
-6-
Primjer :u
odreivanje najkrae
y-2
z+2
y-2
z+ 2
--=--t
=~=-~-
-1-
udaljenosti dvaju mimosmjernih pravaca vidi dalje str. 93i 4,15.
4. Ravnina
a) Normalni ili Hesseov oblik jednadbe ravnine

Ravnina u prostoru posve je odreena, ako je zadana duljina p okomice ili
normale povuene iz ishodita O koordinatnog sustava na ravninu i kutovi ot, ~
i y, ho ih ta normala zatvara s koordinatnim osima .(vidi sl.' 49).
Sl. 49
Da napiemo jednadbu te ravnine, odaberimo u ravnini bilo koju

T {x, y, z), kojoj dodijelimo radij vektor--;
nini
r cos Ct.
vektor n. 1 cos ~, pa je OP
cos r
toku
{~,a normali p= OP dodijelimo jedi-
p n. Time smo dobili jo jedan vektor i to
PT= T-pn,
Kako vektor PT lei u zadlPloi ravnini, a vektor OP je okomit na toj ravnini,

bit
PT l. OP, pa
je njihov
~kalarni produkt jednak nuli, t.
p no (
ili
-.
T
j.
- p no ) = O
._.2
p ( n. T) - p n
73
--->
Podijelivi tu jednadbu s p i uzevi u obzir da je prema (15) nij =l, dobijemo traenu jednadbu ravnine u normalnom obliku izraenom vektorski:
nar =p
Prelazimo na skalarne komponente vektora. Prema (18) imamo uzevi u obzir
--->
gore navedene komponente vektora n. i r:

X COS ct
+y
CO!i ~
Z COS
y- p
=0
To je jednadba ravnine u normalnom ili

h)
Opi
( 45)
Hesseovom obliku.
oblik jednadbe ravnine
Iz jednadbe ravnine u normalnom obliku vidimo, da je ta jednadba linearna

u x, y i z i da su koeficijenti tih promjenljivih, a takoer i apsolutni lan p jednadbe, konani odreeni brojevi. Iz toga zakljuujemo, da svaka linearna relacija
u x, y i z predouje ravninu u prostoru, t. j.
+ By + Cz + D =
Ax
z
opa
(46)
jednadba ravnine.
(Slino predouje relacija linearna u x i y
pravac u ravnini XY).

Da se u to uvjerimo, odredimo pres)eke
geometrijskog lika predoenog jednadbom
Ax
s koordinatnim ravninama.
Presjek s ravninom XY : z = O
Uvrtenje daje: Ax+ By +D= O, a to
je pravac KL u ravnini XY (vidi sl. 50).
Sl. 50
Na isti
nain
+ By + Cz + D = O
dobijemo:
presjek s ravninom YZ:
X=
O.
By +Cz+ D= O Presjek s ravninom XZ
pravac LM u ravnini YZ
y=O
Ax
+ Cz + D = O -
pravac KM u ravnini XZ.
Presjecimo konano geometrijski lik zadan jednadbom Ax + By + Cz +

= O ravninom z = k (konstanta), t. j. ravninom, koja je paralelna s ravninom XY i udaljenom od nje .za k.
.+ D
Dobijemo
Ax+ By+ (Ck+ D) =O

74
Opet smo dobili pravac u ravnini XY i

to pravac N'R', koji predouje projekciju presjenice NR u ravninu XY (vidi sl. 50).
Vidimo, da je svaki presjek pravac, dakle jednadba
Ax
+ By + Cz + D =
predouje ravninu u prostoru.
Ako u
opu
Ax
jednadbu ravnine
+ By + Cz + D =
Sl. SI
ne ulazi lan sa z, t. j G= O, tada jednadba Ax+ By+ D= O predouje,

kako ve znamo, ravninu paralelnu s osi Z, odnosno okomitu na ravnini XY,.pri
~emu je pravac Ax + By + D = O trag te ravnine.
Analogno predouju jednadbe .
Ax+ Cz+ D= O
By +Cz +D =0
ravnine, koje su paralelne s osi Y, odnosno X, dakle su okomite na ravnini XZ,
odnosno YZ.
Ako u opoj jednadbi ravnine nema lanova s dvije promjenljive, na pr.

A = O i G = O, jednadba
By+ D= O
ili
y=--
predouje ravninu, koj~ je paralelna s koordinatnim osima X i Z, pa je paralelna

s ravninom XZ. (sl. 51).
Slino su ravnine
Ax+ D=O
Cz+ D= O
paralelne s_ ravninom YZ, odnosno XY.
Openito moe se kazati: linearna jednadba u x, y i z, u kojoj nema jedne
ili dvije od tih promjenljivih, paralelna je s onim koordinatnim osima, koje odgovaraju izostavljenim promjenljivim.
Konano, ako je D = O, jednadba prima oblik
Ax+ By+Gz =0
pa predouje ravninu, koja prolazi ishoditem koordinatnog sustava;
voljavaju koordinate (0, O, O) ishodita O.
e) Prelaz od
ope
jetde
zado-
jednadbe ravnine na normalni oblik
Neia ista ravnina ima dvije jednadbe

75
Ax + By
opu:
i normalnu
+ Cz + D = O
~ + zcosy-p =O
xcosa. -t-ycos
Radi .toga Ato te jednadbe
predouju
istu ravninu, slijedi da koeficijenti tih .
i~dbi moraju biti proporcionalni Oednak.i samo u posebnom sluaju). Stoga
mnoimo sve lanove prve jednadbe s faktorom proporcionaliteta >., koji nam
:~.asad jo nije poznat:
Al.x
+ B"'Ay + GAz + D"A = O
Sada moemo izjednaiti pripadne kOeficijente obiju jednadbi:
cosa.= A"A
B"A
cosy =G>.
cos~=
(a)
-P= D"A
(b)
Kvadriranje i zbrajanje jednadbi (a) daje:
costa.
+ cos~ + cos""(= "A'( A + B +. e)
L prema (S):
l = 1.(A
+ B + C)
Odatle
(e)
Uvdtenje (e) u (a) daje

A
cos a.
cos~
= --:-;::::===='0=
VA+ B' +G
cos"(
= --:-;:::::======
VA'+ B + e
-:;;=:7=====:~::::::::;;::
VA +
+ e
(47)
To su kosinusi smjera normale ravnin.e Ax +By +Ct:+

Uvrtenje "(e) u (b) daje
fJ =O.
Prema tome
A
VA + B + e
76
VA + B + e
.+
e
8 +
VA + B + e
VA+B+C
Ax
ili
=0
+ By + Cz + D =
(47a)
VA +B+ e
jednadba ravnine u normalnom obliku.

Odatle slit~di: da se izvri prelaz od opeg oblika jednadbe ravnine na
normalni, treba jednadbu ravnine podijeliti s VA +. B +e. pri emu
se ispred korijena uzima predzn~, koji je protivan predznaku od D, jer je p,
kao duljina normale, bitno pozitivna veliina.
Primjer.
Prikai u normalnom obliku jednadbu ravnine
2x-y +Zz+ 6
Kako je A = 2, B
=-V9=-3:
= -l,
e=
2i D
=O
= + 6, dijelimo jednadbe ravnine- V4 + l + 4 normalni oblik
Prema torne :
cos oo: =
toke
d) Udaljenost
Trai se udaljenost d
-T, cos !3
3 , cosy
= -
3 , p "" + 2.
od ravnine
toke
T,(x., y" z.) od ravnine
Zadanom tokom T, poloimo ravninu E' paralelnu sa zadanom ravninom E.

Iz slike 52 vidimo, da je x cos ot+ y cos~+ y cos y - (p+ d) =O jednadba
te paralelne ravnine E'.
Toka T,(x"y., z,) lei u toi ravnini E',
dakle
z
x, cos ot
+y
cos
+ z, cos y _.;.p- d = fl
Odatle je
d= x, cos
ot+ y, cos~+ z,.cos y-p
(48)
traena udaljenost toke od ravnine.

Da se odredi udaljenost toke od
ravnine, treba jednadbu ravnine napisati u normalnom obliku, pa u taj oblik uvrstiti koordinate zadane toke.
Prema tome obzirom na (47a)
d= Ax,
jest udaljenost
toke
t-
By, +Cz,
Sl. 52
+D
(48a)
VA +B'+ e
T,(x" y" z,) od ravnine Ax
By
+Cz +
D =O.,
77
Primjer.
iOdredi udaljenosti toaka T, (3, 4, S) i T, (3, ____., -5) od ravl'!.iRe 6x
Prelazimo na normalni oblik prema. (47a):
6x
+ 4y + 3r- 12 =
()
+ 4y + 3z-12 =O l: + V36 + 16 + 9"" + V6J

6x + 4y + 3z- 12 =
0
%1
a prema (48a) dobijemo

Udaljenost toke T 1 (3, 4, 5):
d,=
Udaljenost
toke
63+44+35-12
37
37
= - = - =-4,73
V6i .7,s
V6i
T, (3,- 4,- 5)
d,= 6 ~
+ 4(-4) + 3 <-'5)-12- _E_ --3,21
V6J
V61
Za udaljenost d, dobili smo pozitivnu, a za d. negativnu vrijednost. Te mai,

da toka T, i ishodite O koordinatnog sustave, lee na razliitim stranama zadane
ravnine, dok toka T, i ishodite O lee s iste strane ravnine.
e) Jednadba ravnine u segmentnom obliku
Ravnina u prostoru posve je
odreena,
ako su zadani segmenti, t. j.
eckjeci
m, n i q, to ih ravnina sijee na koordinatnim osima (vidi sl. 53).
Polazimo od
ope
jednadbe ravnine
Ax
+ By + Cz + D =
Toke M(m, o, o), N(o, n, o) i Q(o, o, q) lee u zadanoj ravnilli, pa uvrtenje

koordinata tih toaka u jednadbu ravnine daje:
Am+ D =0,
odatle
m=-:;r ili
Bn+ D =0,
odatle
D
n=-B
Cq +D= O,
odatle
q=-c
Podijelimo li jednadbu ravnine s -
uvrstimo li ovamo jednakosti (a), dobit

X
ili
n=---;:
(a)
v=-,
em101
-+-+-=1
m
n
q
78
ili
D=-m
13
l
(49)
, To je jednadba ravnine u segmentnom obliku.

Uvrstimo li redom u (49) z= O, y =O ix= O, dobit emo jednadbe pravaca, u kojima zadana ravnina sijee koordinatne ravnine:
MN=-=._
m
+L=
n
l;
MQ
=-=._ + .:_ =
m
tf
l,
NQ
=L+!_
n
= l
(vidi sl. S3).

Primijetimo jo, da poloaj ravnine u prostoru najlake odredimo izvriVi
prelaz na segmentni oblik njene jednadbe.
Primjer.
Prikai jednadbu ravnine 5x- 2y + 8z + 4 = O u segmentnom ebliku.
Podijelivi zadanu jednadbu ravnine s - 4 dobijemo
- 45 x + 2l
y - 2z- l = O
X
y
Z
--4 +2+--1 =l
Odatle
--s
m=-s4
pa je
segmentni oblik
-2
l
n=2
IJ=--
f) Jednadba ravnine kroz jednu zadanu
Polazimo od
ope
T,(x" y., z,)
jednadbe ravnine
Ax
Ravnina prolazi
toku
tokom
+ By + Cz + D =
TJ(x" y" z,), dakle
Ax,
+ By, + Cz, + D =
Oduzmemo li od prve jednadbe drugu, dobijemo

A(x-x,)
B(y-y,)
+ C(z-z,)
(SO)
=O
jednadba ravnine kroz jednu toku T,(x" y" z,).

Mnogo je zgodniji za praktinu primjenu drugi oblik te jednadbe. Da ga
dobijemo, podijelimo (SO) s G, pa
uz
oznaku~
= A, i
~=B,
glasiti taj dru--
gi oblik
A,(x-x,)
nom
+ B,(y-y,)
Dva koeficijenta A, i B, ostala su

tokom, ve s tri.
+('z-z,)= O
neodreena,
g) Jednadba ravnine kroz tri zadane

Y z.) i T.(x., y., z,)
jer ravnina nije

toke
(SOa)
odreena
s jed-
T,(x" y" z,), T,(x,,
7tl
Kako zadana ravnina prolazi trima zadanim tokama T., T,

tih toaka moraju zadovoljavati jednadbU: ravn.il)e:
Ax
Ax,
Ax,
Ax.
T., koordinate
+ By + Cz + D = O
+ By, + Cz, + D = O
+ By. + Cz. + D = O
+ By, + Cz, + D = O
Dobili smo' homogeni sustav od etiri linearne alge barske jednadbe s etiri
nepoznanice A, B, C i D. Znamo, da takav ~ustav ima rjeenja razliita od oe
vidnih, ako je determinanta sustava 6. = O.
Prema tome je
X
y z
x, y, z,
x. 'y, z.
x, y, z,
(Sl)
=0
jednadba ravnine kroz tri zadane toke

Budui da je determinanta jednaka nuli, moemo je svesti na detenninantu
treeg reda tako, da od elemenata svakog retka oduzmemo pripadne elemente,
na primjer drugog retka:
x-x, y'-y, z -z,

x,-x, y,-y, z.-z,
x.-x, y.-y, z,-z,
=0
(S la)
Primjer.
Odredi jednadbu ravnine, koja prolazi
Prema (Sta)
l x-l
y-1
3-1
-4-1
-3-l
ili
tolcama
O-l
x-i
-4
y-1
-5
-l
T, (l, 1,-1), T, (3, --4, -2) i T, (-l, O, 1).
z+ ll
-2+
l + l
=&
z+ll
-l
=0
2
Razvijemo determinantu po elementima prvog retka:

(x-1)(-10-1) -(y-1)(4-4)
llx
+(z+
1)(-2-20) =-O
+ ll
- 22z- 22 = O
llx + 22z + ll = O
x+2z+I=O
Ravnina je okomita na ravnini XZ.
h) Jednadba ravnine u parametarskom obliku

Neka je ravnina E zadana s dva pravca m i n, koji se sijeku u toki A.(x., y, z,)
(sl. 54).
30
Zatianoj
toki
A ( x ,, y,, z J
dodijelim~
radij\!ektor
-;l ;:
a zadanim pnv-
cos ex, = a,
-~-cos cx 1 = a1
cos fj, = b, i sg cos ~. = b1
cos y, = e, .
cos Y = '
T.otu zadane ravnine T( x, y, .Z), koju smo odabrali po volji, d<?dijelimo. radij-
:maa m
-+
jedinine velttore
s?
z.
vektor
-~x
r
~
Prema sl. 54 :
Q.
X
X
St. 53
Sl. 54
r =a+ AT
(a)
Vektor AT rastavimo u komponente u smjeru zadanih pravaca m i n, pri

duljinu prve komponente oznaimo s u, a druge s v. u i v su parametri, koje moramo mijenjati od -oo do + oc, da dobijemo sve toke zadane
ravnine. Na pr. za u = O i v = O dobijemo zadanu toku A ravnine.
Imamo dakle:
emu
Uvrtenje u (a) daje

r = a
+ u s~ + v sg
(52)
To je parametarska jednadba ravnine u vektorskom Qbliku ..

-+-+~
..
Prelazirno na skalarne komponente vektora r, a, s? i

IJobijemo:
x = x, + ua, + va.
y = y, + ub, + vb,
z = z, + ue, ;t- veo
-+
s~.
(S2a)
To je jednadba ravnine u parametarskom obliku.

6
B. Aprien: Repetitortj vile matematike -
Dio
m.
81
Vidimo, daujednildbu ravnine ulaze dva parametra u i v.\ U tome se oi

tuje dvodimenzionalnost ravnine:.
5. DviJe
ravni~e
a) Kut dviju uvnina

Pod kutom dviju ravnina
E,-= A,x .+ B,y + C,z + D,= O

. E,= A 1x.+ B,y.+ C.z +D,= O
razumije se kut njihovih normala, jer je, kako'se vidi iz'slike 55, kut izmedu normala jednak jednom od kutova zadanih ravnina (kao kutovi s okomitini krakovima).
Jasno je, da je drugi kut ravnina suplement prvoga~ .JI= 180-q~. Nataj nain
svodimo kut dviju ravnina na kut dvaju
pravaca, koji veznamo.odrediti [vidi 3.
a) ;:wog ].
Povuemo li te normale iz ishodita
O' koordinatnog sustava i dodijelimo li
tim normalama jedinine .vektore
n?
{ cos or.,
- { cos oc,
ng cos~.
cos 'Y
cos~~
cos y,
Sl. SS
cos
!p
tada prema (19a) imamo
--
= nf ng = cos or., cos_or.a
+ cos [3
cos f3
+ cos y, cos y,
(Sl)
ili obzirom na formule.(47)
ti) Uvjet okomitosti dviju ravnina
Ako su dvije ravnine meusobno okomite, kut cp = 90, a cos 90 = O,. pa

prema (~3), odriosno (S3a) imamo:
AiA,; + B,B.
+ C,C, = O
(54)
uvjet okomitosti dviju ravnina.

e) Uvjet paralelnosti dviju .ravnina
Ako .su dvije ravnine meusobno paralelne; njihove normale povuene iz
ishodita padaju.:.u isti smjer, pa je
a.,
82
= a.,
~~
= [3.
y,
= "!:
odnosne
CQS
ex, =
COS IXs
, ,
CS ~ 1
= CIJS ~~
Prema tome obzirom na (47) dobifemo
ili
B,. G\
Iste vrijednosti dobijemo za omjere - 1
B,
'
e- , pa
je
e,
A,
B,
A,=
B,= e;
uvjet paralelnosti dviju ravnina.

To znai: koeficijenti od x, y i z u jednadbama paralelnih ravnina su proporcionalni ili jednaki.
Tako, na pr:,',ravnine navedene u primjeru L na str: ll ne sijeku se 1.1 jednoj
2
'ki
. su prve d VlJe
.. ravmne
.
- 3 = 5 = 2l ) ,
roc , Jer
me uso b no para lelne ( 4 = =-6
10
pa sijeku treu ravninu u paralelnim pravcima r i q (vidi sl. 7). Ravnine navedene
u primjeru 2. ne sijeku se uope, jer. su prema (55) meusobno paralelne (vidi
sl. 8).
Iz formule (54) i (55) vidimo, da koeficijenti A, B i e od x, y i z u jednadbi
ravnine odreuju njen smjer, dok apsolutni lan D odreuje poloaj ravnine u
prostoru.
Primjeri
l. Odredi kutove,- to ih
meusobno
4x- Sy + 3z
zatvaraJu
ravnn~
2x + ly -
7 = O
l3 = O
Prema (53a)
42+(-5)3+3(-1)
8-JS-3
JO
cos <p= Vt6 +zs+ 9.
+ 9 + 1 = V5o.
= - ffoo ~
V4
=-_l_ = -
'{7
'{7
VT4
= -
2. Odredi jednadbu ravnme, koJa prolazJ

7x
Sy- 4z
2,65 = - 0,379
tokom
(4, -l, 2) paralelno s ravninom
13 =O
83
Praaa (SO):
A(x- 4)
+ B(y
C(~
+ l) +
-l)
~(SS,:
A=1;B=5
+ S(y
1(x- 4)
;C=-4
l) -
4(z- 2)
Odatle
7x
Sy-4~-15
=O
3 Napii jednadbu ravrune, koja je okomita na ravninama 6x- 3y..: si+ 4 "" G i lx- 4y+
7 = O, a sijee na osi Z odrezak q = 12.
16~-
Iz posljednjeg uvjeta zadataka slijedi, da trdena ravnina prolazi

prema (SOa) njena jednad"ba glasi:
+ 8 1 (y- O) + (z- 12) =

A, x + B1 y + 1 z - 12 =e
A, (x-O)
ili
~om
C(O, O, 12,, p
t
(lt
B,=?
:Prema (54):
6A,- 381 -
JA,- 4B1
Iz tog sustava jednadbi
8 =O
+ 16 =O
raunamo
A1 i B,.
Dobijemo;
Uvrtenje u (a) daje
16
Tx+Sy+z-12=0
ili
4 Odredi
l)
+ 24y + Jz- 36 =O
16x
meusobnu
udaljenost d dviju paralelnih ravnina
6x 6x -
2y
2y
+ 9z + 22 =
+ 9z + 33 =
O
O
Zadane ravnine su paralelne, jer x, y i z imaju iste koeficijente. Napiimo njihove jednadbe
u normalnom obliku i odredimo duljine p 1 i p 1 normala baenih iz ishodiha O koordinatnor
sustava na te ravnine.
Prema (47a) dijelimo obje jednadbe s Dobijemo:
-
~
x + 3.. y
ll
ll
6
V36
J..
zll
9
+4 +
2 =
o
.
- 0 x+ 0 y-flz-3=0
81 - -
Vw =
ll
p, =.2
P = 3
Budui da su ravnine paralelne, a apsolutni lan D u obim jednadba,ma ima i a ti predznak, obje ravnine lee s jedne strane od ishodita O.
ll4
Prema tome:
3x + 2y- 6z + 21 - O
3x + 2y-6z-.28 =O
2)
Postupamo na isti nain. Prvu jednadbu dijel\mo s -
' + 7:
V9 + 4 +.36 =
-7, a druau
p,:;=3 . ,.p.=4
dobijemo
Kako apsolutni lanovi zadanih jednadbi imaju razliite pfedznake, ravnine ie:le na razliotim stranama od ishodita o, pa je
d = p,
d)
Presjenica
+ Po = 3 + 4 = 7
dviju ravnina
Dvije ravnine, ukoliko nisu paralelne, sijeku se u jednom pravcu. O tome

smo ve govorili promatrajui pravac u prostoru kao presjenicu dviju zadanih
ravnina [vidi 2.c) ovog paragrafa].
Primjer
Odredi presjenicu ravnina
3-:t
+ 2y- 4z + 13 ~ 8
Sx- 3y
+ 2z-
2 "" O
izrazivli je u kanonskom obliku.

Do trdene ptesjenice doemo ovog puta tako, da najprije izvedemo njenu jednac:tlbu u
parametarskom obliku, a zatim predemo na kanonski oblik.
Stavimo x = t, gdje je t parametar.
Uvrltenje u zadane jednadbe daje:

2.y-4z = - Jr-13
-3y + 2z =-St.+ 2
Pomnolimo li drugu jednadbu s 2 i zbrojimo li Je s prvom jednadJbom, dobi;-4y=-13t-9
a odatle
f3
y=4t+4
Iz prve ili druge jednadbe nakon uvrtenja gornje vrijednosti
x-t
13
y=4t + 4
:r = 19 t+ 3S
8
8
liB
y dobij.mo:
jednadfbe:tra:lene
tarskom oblilru
presjeaice:u
parame
Iz tih jednadbi raunamo t. Izjednaenje izraza dob1venih za r liaje:
35
y-4
x
-=
-,-3-
z-~-
-,-9-
x
ili
8
9
35
z-8
y-4
kanonski obhk jednadbe tralc11c pre
s-=~=-,-9-
ienice
6. Sjecite triju ravnina

O tome smo ve potanko govorili prouavajui determinante treeg reda
(vidi l, 3), pa znamo, da se openito tri ravnine sijeku u jednoj toki, ije koordinate odreujemo tako, da rijeimo sustav, to ga ine jednadbe zadanih
' ~
ravnina.
Na pr. da odred1mo sjecite koordinatnih ravnina XY, YZ i ZX, kojima S\1
jednadbe z = O, x = O i y = O, rijeimo sustav
x=O
y=O
z=O
a to su koordinate ishodita O koordinatnog sustava.
Rijeimo nekoliko primjera, koji ilustriraju posebne
t'avnina.
sluajeve
sjecita triju
Primjeri
l. Odredi sjecite triju ravnina
=
R =3x P
3y
2x -
Sz- 6
O= x+ y+ z-2=0
Rijeimo li taj sustav Jednadbi

8
Xo
=O
2y
pomou
6z -
7 = O
determmanata, dobit
-3
emo:
-5
=o
Y=o
jer su prva tri lana tree jednadbe zbroj odgovaraJuih lanova prve i druge jedn~dbe.
Ti rezultati pokazuju, da se ravnine ne sijeku, odnosno da se sijeku u beskonano dalekoj
toki; a kako zadane ravnine nisu meusobno paralelne [nije ispunjen uvjet paralelnosti (55)],
to je samo tako mogue, da se zadane ravnine meusobno sijeku u paralelnim pravcima (vidi
,sl. 9).
Da se u to uvjerimo, odredimo jednadbe pra,vaca p, q i r, u kojima se sijeku zadane ravnine. Postupajui na nain 'naveden u predanjem primjeru, dobijemo:
presienicu r
ravnina P
x )'-2 z-2
s=--3 =-=s
s
presjenica
p ravnin;: Q i R :
8X
ll
y-8
=
z--8
--=5
9
presjenica q
86
ravnina l' i R
z-l
--=s
Izvedi to!
. Sve "tri. presjenice imaju iste koeficijente smjc;ra 8,.- 3 i - $; dakle se ravnine zaista:syi;ku
u trima paralelnim pravcima p, q i r. (vidi sl. 9) .
2. Odredi sjecite ravnina
+ 5::- 6 = O
3x-2y + 6z-8 =O
2x- 3y
x+ y-!' z-2=0
Rjeavanje toga sustava jednadbi daje:.
x.
ierje
trea
=o '
Yu =
o
0
,.
Za=
o
O.,
jednadba zbroj prvih dviju.
Kako izraz
%nema odredenog smisla, zakljuujemo, da se zadane ravnine ne sijeku u jed-
noj;vet u beskonano mnogo toaka, t. j. sijeku se u jednom pravcu.

Da to dokaemo, odredimo na gore navedeni nain presjemce zadanih ravnina. Dobit
emo, da se sve tri ravnine sijeku u pravcu, kojemu je jednadba:
(vidi sl. l 0).

Vitli
takoer
l,
toku
7.
7. Pravac
ravnina
a) Kut pravca i ravnine

Pod kutom pravca p i ravnine E razumijemo kut rp, to ga zatvara pravac p
sa svojom ortogonalnom projekcijom p' na zadanu ravninu E (vidi sl. 56).
Prema toj slici
cp=
90~-
tjJ
z
Zadanom pravcu
x-x, y-y,
z-z,
p= -a-= - h - = -e-dodijelimo
jedinini
vektor
cos !J:,
cos~
.cos y,
Sl. 56
a zadanoj ravnini
E
jedinini
= Ax + By + Cz +D =
vektor normale
-
~r
{ COSoto
cos~
CO'S
87
Prema slici 56 i formuli'(l98)" imamo:
cos !Ji = cos a:, cos IX

1
uzevi
\1
+ cos ~i cos ~. + cos Y cos.y,
(S6)
oozir formule (3_9) i (47) i 1)1 == 90- <p dobijemo
.
aA+ bB+ cC
sm lP = y:riz=::=+::;==;b;=:=+c=c=:----;Vr=A=;=,:=_=:=+=B~==+~e
(56a)
To je kut pravca i ravnine.

b) Uvjet paralelnosti prnca i ravnine
Ako su pravac i ravnina meusobno paralelni, tada je kut lP
= sin O = O, pa je prema (56a)
= O,
odnosno
s~ tp
(57)
aA+ bB.+cC'= O.
uvjet paralelnosti pravca
~}
ravnine.
Uvjet okomitosti pravca i ravnine
Ako je pravac okomit na ravnini, vektori -+

s. i -no su paralelni (sl. 56), J18 je
COS a
= COS oto
cos [3, = cos ~.

cos y, = cos Y
ili obzirom na fonnule (39) i (47):
a
Va:;~- b
+ e
VA+ B+ e
ili
a
Va+b'+c
If= VA + B + e
5ete vrijednosti dobijemo za omjere

a
~,
pa 1e
(58)
uvj'et okomitosti p_!avca i ravnine.

Pazi! Uvjet okomitosti dvaju pravaca ili ravnina izraen je u obliku sume
produkata, koja je jednaka nuli [vidi (43) i (54)], a uvjet paralelnosti- u obliku
jednakih omjera [vidl (44) i .(55)]. U sluaju okomitosti 1 paralelnosti pravca i
ravnine ba je obratrio~[vidi .(57) i (58)1
'
88
Omaimo
l zajedniku
vrijedriost omjera (S)
Oatle
11=1A
b= l B
e = l G
t. j. keficijenti smjera pravca su razmjerni s koeficijentima jednadbe ravaine.
Uzmeme li, da je faktor razmjernosti t = l, dobijemo:
"=A;
b= B;
c=C
pa jednadba normale na ravninu Ax+ By+ Cz+ D= O glaii

x-x, _y-y., _z-z,
-A- - - B - - C gdje su x" y, i z, koordinate neke
toke
(5ta)
normale.
d) Probodite pravca i ravnine

KMrdinate toke, u kojoj pravac probada ravninu, najjednostavnije odcedimo tako, da izrazivi jednadbu zadanog pravca u parametarskom.obliku, odt-edimo onu vrijednost parametra t, koja odgovara traenom proboditu'. Tu vriic4:nost parametra l dobijemo tako, da parametarske jednadbe pravca uvrstimo. u
jednadbu zadane ravnine.
Pokaimo to na primjeru:
p pravca p =
_ X- - - 2 = y_+. -3 = -Z - - l
Odre.dl' prob od'1ste
6
5
3
i ravnine
E = 3x + 4y + z + 6 = O
Parametarski oblik jednadbe pravca
p:
x=6t+2
y
-5t- 3
+l
(a)
z= 3t
Uvrtenje u jednadbu ravnine E daje:

3(6t
+ 2) + 4(- 5t- 3) + (3t +
ili
t+l=O
Odatle
t =-t
l)
+6
To je ona vrijednost parametra t, koja odgovara traenom proboditu P.

lt
Uv.rtenje r = - l u (a) daje:

x=-4
y=
z=-2
P(-4, 2, -2)
e) Uvjet i da pravac lc7i u ravnini
Ako zadani pravac
x-x, _ y - y 1 __ z-z,
---b- --e-
tt
lei u zadanoj ravmm
Ax
By
+ Cz +
l) on je s njome paralelan, pa Je prema (57)
aA+ bB
2) ravnina prolazi
tokom
Ax 1
+ cC
T.( x.,
(59)
= ()
Y~>
z1) pravca, cl:akle
+ By + Cz + D
1
(59a)
= O
To su uvjeti, da pravac lei u ravnini.

Primjeri
y+3
x-1
l. Odredi kut, to ga pravac - 3
3z-7 =O
Prema (56a):
szncp =
di
- -2
32+2(-6)+(-4)3
V9+4+16V4+,36+9
sin
<p =
z-5
_
zatvara s ravnmom 2x- Ciiy
4
18
t8lf2'
2o3
...,. - - - = - - -
1'{29
!!. = 180'- 2830'
2. Napi1 jednadbu pravca, koji prolazi
+4 =
tokom
O ,
151 '30'.
(-2, - l , 3) a usporedan je s rav"mama
+ _3y + 2z -
7 = O
Jcd nadha traenog pravca glasi:

.x+2 y+1
z-3
-a- = - b - = - , a?
90
-0,478
'Pl ~' 28'30'
5x- y - z
b?
e?
(a)
Traeni pravac je paralelan sa zadanim ravninama; dakle prema (57):
Sa-b-c= 0/ :e
a+3b+2c=O/!c
~~-~-1
=0
e
e
Odatle
a+ 3~+2=0
e
raunamo ~
e
!..e
f>obi)emo:
('o)
PefiiJelimo li naz1vnike u jednadbi (a) s e
3. Napii jednadbu pravca, koji prolazi

3x
uvrstimo li vrijednosti (b), dobit
tokom
4y- z
emo
.(3, -2, l) a okorrut je na ravnini
Jednadba traenog pravca
x-3 y+2
z-1
-a- = - b - = -eili
x-3
y+2 z-1
-a-=-b-=-1e
(a)
Prema (58):
Odatle:
a
3
-c=-1
Uvrtenje u (a) daje
.>:-3. y+2
-3 = -4
z-l
=-,-
y+2
z-1
ili
x-3
-3-
= -4- =-=l
Do istog rezultata. dolazimo i neposredno po formuli (S8a).
Ill
4. Odredi jednadbu ravnine, koja je zadana s dva ukdtena prav:

x-1
y+2
- 2 - = -5
x-l
Y+2
z-3
- 3 - = - 2 - = -1
Iz jednadbi zadanih pravaca vidimo, da se pravci sijeku u

Traena ravnina prolazi tom tokom S, dakle prema (Soa)
z-3
= -4
toki
S( l, -2 ,3).
A,(x-1) + B,(y + 2) + (z-3) =l
A,=?
l.a}
B,=?
Prema (59):
JA, + 2 B,- l = O
2A,-SB,-4 =O
Odatle raunam A,
Dobijemo:
13
A,= i9 '
B,
lO
=-19
Uvrtenje u (a) daje
ili
13x-10y
toke
19z-90 =O
5. U primjeru na str. 68 odredili smo

T(2, l, 3) od pravca
pomou
diferencijalnog
rauna najkrau
x-l
y-1
z-1
ps--=--=--
Rijeimo sada isti zadatak na isto analitiko geometrijski nain. U ru svrhu:

l) Tokom T(2, l, 3) poloimo ravninu E okomiru na zadani pravac.
Prema (SOa)
E= A,(x-2)
+ B,(y-1) + (z-3)
=t
Prema (58)
Odatle
'ili
' l
2
A,=3' 8,=3
E
=3
E'""' x
(x -
2)
+ 3"2 (y- l) + (a>- 3)
+ 2y + 3z- 13 =
2) Odredimo probodite P ravnine E sa zadanim pravcem p.

p u parametarskom obliku:
X=
t+
z~
92
+1
3t + I
y = 2t
= l
wllljeaost
r + 1 + 4c + 2
I4r-7=0
ili
+ 9c + 3 - ll =
' =
2
3
pa je
Xo
3)
~..,,. =
= 2'
TP= prema (ll)=
Yo
Zo
V(2--H"
+ ( I - :)
dmin=
6. Odredi
I.
je
najkrau
x-t
-2-
(1- f}i
Vf
udaljenost mirnosmjernih pravaca

y-2
z+t
-4- = -3-
II.
x+2
.Y+I
z-3
-3-= -2 =-4-
Pod najkraom
zajednika jednom
udaljenosti dvaju mirnosmjernih pravaca razumije sc duljina okomice, koja

i drugom mimosmjernom'pravcu.
Da oclredirno tu najkrau udaljenost, postu parno kako slijedi:
l) Jednim pravcem, na pr. p~m, 'poloimo paralelnu ravninu E s-dntgirn pravcem
Pravac .I .. lei_ u. ravnini

E== Ax
dakle prema (59)
By
+ Cz + D
= O
(S9a):
2A + 4B + 3C =O
A+2B- C+D=O
Ravnina E je paralelna s pravcem II., dakle prema (S7):
3A.-2B
4C= O
Dobili smo homogeni sustav od etiri linearne jednadbe s

Znamo, da izjednaena s nulom determinanta toga sustava
etiri
nepe!naniceA, B, C,iJD
=0
l
2
3 -2
daje traenu jed.ladbu ravnine E.

Da je pojednostavimo, oduzmimo od elemenata prvog i
treeg
retka elemente
treeg
retka:
y-2
4
-2
Odatle:
(x-1) 22 - ( y - Z) (-1} +(z+ 1)(-16)
~O
93
ili
_.
E ='= 22x
+y
16z- 40 =
lJ
2) Oito je, da je udaljenost bilo koje toke pravca ll., na pr. toke (-2, -1, 3), od ravnme
najkraoj udaljenosti zadanih mimosmjernih pravaca.
Prema (47a) i. (48a) imamo:
E Jednaka traenoj
dmin
~ 22 (-2)-::-1 -16 3-40

dmin
~~t=- ~
= _
V484+-I+256
"V741
27,2
=- 4 89
'
= 4,89
Kasnije.emo slini zadatak-rijeiti pomou diferenr.ija!nog rauna (vidi 4, 1!;, cl Rijei
ga sada na gore navedeni

Meusobnu
nain.
udaljenost d mimosmjernih pravaca
x-x,
moemo odrediti i neposredno
x-x
z--z,
y-y,
a;- =--b-,-
= -,-;- ;
pomou
-a;- =
.)1-y,
-~
z-z 1
formule
x,-x,
y,-y,
a,
a,
bl
b,
a,
j
b,
a,
b.
d=
z 1 -z,
e.
e,
--..
k
e,
C:J
4. FUNKCIJE DVIJU l VISE NEZAVI SN IH PROMJENLJIVIH
1.
Openit:o
o funkciji dviju promjenljivih. Njeno geometrijsko zaaenje

i neprekinutost
Znamo, da je na pr. obujam V krunog valjka jednak 1tr v. Mijenjamo li

polumjer r osnovke i visinu v valjka nezavisno jedno od drugc.ga, zavisit e vrijednost obujma V od vrijednosti uzetih za r 1 v. To. znai, obujam V valjka je
funkcija dviju nezavisnih promjenljivih r i v, t. j. V= f(r. v)
Openito funkcionalnu zavisnost veliine z od veliina x i y oznaujemo simboliki sa z=f( x, y) z je, dakle, funkcija ili zavisna prorr.jenlji'fa, a x i y su argumenti ili nezavisne promjenljive. Jasno je, d<. funkcija z dviju nezavisnih promjenljivih x i y moe biti izraena ne samo u eksplicitnom obliku z = f{x, y),
ve i u implicitnom obliku F(x, y, z) =O.
.
Kako je za geometrijsko predoivanje argumenata x 1 y potrebna ~avnina XY,
za predoivanie funkcije z = f( x, y) potreban je prostorni koordinatni sustav.
Zadajemo po volji apscisu x i ordinatu y, t. j. toku u ravnini XY, a iz l':adane
funkcije z =f(x, y) raunamo pripadnu kotu ili :lp!ikatu z. Skup svih parova vrijednosti za x i y, r. j. skup toaka u ravnini XY_, ine podruje definicije
funkcije z, koje nije vie jednodimenzionalno, kao kod funkcije jedne nezavisne
promjenljive, ve je dvodimenzionalno, pa ini dio cr ili cijelu ravninu XY (vidi
sl. 57) ..
Konstruiramo li u svim tokama toga podruja cr okomice na ravninu XY,
i nanesemo li mt te okomice pripadne vrijednosti funkcije z, izraunate iz zada-
94
.nog izraza J(x, y) za tu funkciju, krajnje toke tih okqmica ili aplikata (kota) dat ce
dvodimenzionalnu geometrijsku tvorevinu, koja se zove ploha.
Prema tome, funkcija dviju nezavisnih promj~;nljivih ,; =J {x, y)
predouje geometrijski plohu u prostoru,
Iz analitike geometrije u prostoru (vidi 3) znamo ve, da funkcija lineHrna
u x, y i z, t. j.
.
Ax
odnosno
+ By + Cz + D =
A
u 'implicitnom obliku,
O
D
z=--cx-cy-c
predouje ravninu u prostoru,

aju podruje definicije linearne
u eksplicitnom obliku
t. j. ravnu plohu. Jasno je, da je u

funkcije cijela ravnina XY.
opem
slu-
Sl. 57
Sl. 58
Slino tome kako funkcija jedne nezavisne promjenljive y = f(x) predouje

geometrijski pravac, ako je linearna u x i y, odnosno krivulju, ako u x i y nije linearna, predouje funkcija dviju nezavisnih promjenljivih z =J(x, y), odnosno
F(x, y, z) =O, koja nije linearna u
yi z, neravnu oblu plohu.
Kao primjer izvedimo jednadbu kuglinc plohe ili, kako sc obino krae kae,
kugle.
Slika 58 predouje prvi oktant kugline plohe polumjera r sa sreditem u ishoditu O koordinatnog sustava. Kako vidimo, kuglina ploha prikazana Je u slici
u lijevom pravokutnom koordinatnom sustavu. U tom lij~vo;n sustavu prelazi
os +X u os + Y, os +Yu os +Z i os +Z u os +X okretanjem u smislu kazaljke na satu.
Odaberimo na kuglinoj plot-J toku T(x, y, z) po volji, pa iz pravokutnbg
trokuta OT'T imamo
x,
OT'"
OT'"= x
+ y'.
r'
a iz pravokutnog trokuta OKT' slijedi
Uvrtenje u prvu -jednakost daje
+ y + z -- r =
O
95
To je jednadba, kugline plohe polumjer_a r, kojoj je sredite

u ishoditu, u implicitnom obliku.
Odatle
z= Vr-x-y
(60&)
jedn.adba kugline plohe u eksplicitnom obliku.

Vidimo, da z nije linearna funkcija od xi y i da je njeno podruje definicije
krug polumjera r, kojemu je sredite u ishoditu O.
Ako sredite kugle nije u ishoditu O koordinatnog sustava, ve u nekoj toki S{m, n, q), jednadiba kugline plohe glasi:
(x-m)'+ (y-n)
+ (z-q)' =
(61)
ili, ako kvadriramo binOJlle i uredimo:

x
+ y + z -
Iz toga izraza slijedi

A(x + y' +
~a
2mx- 2ny -
opa
z~)
2qz
+ (m + n + q -
r) = G
jednadzba kugline plohe:
+ 2Gx + 2Hy + 2lz + K
(61a)
pr. jednadba
4x + 4y
+ 4z'- 8x +
l6y
+ 20z- 19 =
.predouje
kuglu.
Da odredimo koordinate njena sredita S i njen polumjer r, podijelimo jednadbu s 4:
(x~-2x)+
(y
+ 4y) +(z'+
19
Sz)--= O
4-
Mdopunimo izraze u zagradama na potpune kvadrate:

19
25
s )' =-;r+1+4+
(x-l)'-+(y+2)'+ (z+-y
ili
rx-IJ+(y+2J"+(z+
S (l, - 2? - --})
~)'=16
;
T=
4.
Pro~,;torno geometrijsko znaenje funkcije jedne nezavisne promjenljive F(x, y) =O.

Znamo, da funkcija F(x, y) =O, odnosno y =f(x) predouje geometrijski
krivulju u ravnini XY. Meutim, promatnimo li tu funkciju prostorno, moramo
.uzeti u obzir, da u izraz funkcije ne ulazi apljkata z, a to zQai da aplikati :~
moemo dati bilo koju vrijednost pozitivnu i negativnu. Prema tome funkcija
96
F( x, y) = O .predouje geometrijski. plohu valjka, kojoj su izvodnice paralelae
s osi Z, odnosno okomite na ravnini XY, i koja sijc::e ravninu XY u krivulj:

F(x, y) =O, ili drugim rijeima; kojoj je krivulja F{x, y) =O trag u ravniniX't'.
Tako na pr. funkcija x + y = r predouje geometrijski u prostoru uspravni kruni
z
valjak, kojemu je os simetrije os Z (vidi sl. 59)
Iz istog je razloga :_: + yb__: = l jednadba
a'
valjka s isrom osi simetrije. Visi~e

obaju valjaka protef.J se od -oo do +oo. Hoemo li zadati valjak odredene visine h moramo ga presjei ravninama, na pt. ravnmom
X:Y(z =O) i ravninom, koja je paralelna s
ravn1nom XY, a udaljena od nje za h: z= h.
Slika 59 predouje uspravni kruni valjak visine h, kojemu je jednadba
eliptinog
x' + y' = r'
z= o
z= h
Sl
5~
Kako u izraz funkcije F(x, y) =O ne ulaz1 z, presjeci plohe valjka ravninama z= h uvijek su iste krivulje F(x, y) =O
Ako je funkcija F(x, y) =O linearna u xi y, ona predouje ,ravninu, koja ;eokomita na ravnini XY i koja ima za trag u toj ravnini pravac F(x, y) =O. O tOlll
je
ve
bilo govora (vidi 3, 4). Isto tako
predouju
jednadbe :: -
~:
= l i
y' = 2px hipCJ"bolu, odnosno paubolu u ravnini XY, a prostorno su to ploht
valjaka, kojima su izvodnice paralelne s osi Z i koje sijeku ravninu XY u tim kri
vu ljama.
Neprekinutost funkcije z =f(x,y) definira se slino kao 1 neprek.tnut0$r
funkcije jedne promjenljivey =f(x} (vidi Dio l. .8,.J).
Funkcija z"=f(x,y) neprekinuta je U1toki T.(x,,y,), ako tei svojoj vrijednosti z, = f(x., y,) u roi toki T., kad x tei x" a .y tei y" t. j. ako je
lim f(x,
~)
= f(xh y,)
X-+ Xa
= .2'
-+Y
Iz pojma limesa slijedi druga definicija neprekinutosti funkcije z
= f(x,
y)
u toki T.(x., y',):
Funkcija z= f(x, y) neprekinuta je u toki T.(x., y,), ako je
t. j.
ako apsolutnu veliinu razlike iztnell vrijednosti funkcije u toki Ta
(x., y,) i vrijednosti funkcije z u bilo kojoj susjednoj toki T{x, y) moemo nainiti po volji malenom (<t), im lx-x, J i IY-Y! imnemo dovoljq,o
malenim ( < 3), pri emu apsolutna vrijednost tih razlika ovisi o zadanom po
volji malom pozitivnom broju t (vidi sl. 60).
7
B. Apsen: RepeUtopj ville matematike -
Dio III.
Iz definicije neprekinutosti. funkcije slijedi :

Funkcija z =f(x, yj,, koja je nep~;ekinuta
obzirom na obje nezavisne promjenljive x i :V
neprekinuta je i obzirom na svaku promjenljivu
posebno, ali obrat to~~:a stavka ne mora uvijek
vrijediti:
Funkcija z= f(x, y), neprekinuta u svakoj toki podruja, u kojoj je definirana, zove
se neprekinuta funkcija u tom podruju.
Rekli smo, da vrijednost funkcije
y
Sl.
z= -f(x, y)
bO
moemo geometrijski predoiti kao aplikatu

kojoj su apscisa i Qrdinata nezavisne promjenljive x i y. Pojam toke kao
cjelokupnost' vrijednosti nezavisnih 'promjenljivih moemo prenijeti i na vei broj
nezavisnih promjenljivih. Tako za funkcije od tri i etiri nezavisnih promjenljivih
toke,
= f(x, y,
z),
v = F(x, y, z, t)
moemo kazati, da je u vrijednost prve funkcije u toki (x, y, z), a v - vrijednost

druge funkcije u toki (x, y, z, t}. U prvom sluaju moemo stvarno:tu to~ku,
geometrijski predoiti obzirom na neki zadani trodimenzionalni koordinatni sustav
kilo toku .u prostoru s koordinatama x, y, z, dok bi funkcija u spadala u-etvrtu
dimenziju {u drugom sluaju toku e~_; y, z, l) ne moemo geometrijski predoiti,
ali 'ipak moemo kazati, da je to toka etverodimenzionalnog prostora, razumijevajui pod tim prostorom cjelokupnost vrijednosti etiriju variabla (x, y, z, t), koji
se. sastoji od svih_ moguih vrijednosti nezavisnih promjenljivih x, y, z, t. Prema
tome, i neprekinutost funkcije triju i vie nezavisnih promjenljivih moemo defi
nirati na isti nain, kako smo definirali neprekinutost funkcije dviju promjenljivih.
2. Plohe drugog reda

a)
Openlto
o plohama .drugog reda
Znamo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih z = j( x, y) predouje

geometrijski plohu u .prostoru. Moemo zamisliti bezbroj najrazliitijih funkcija
dviju promjenljivih, a tim funkcijama odgovarale bi najrazliitije plohe. Meutim,
postoji jedna vrsta ploha, koje imaju osobito znaenje u teoretskoj fizici, mehanici,
arhitekturi i t, d. To su plohe drugog reda, t. j. plohe, koje su u pravokutnom
sustavu izraene jednadbama drugog stepena obzirom na koordinate.
Znamo opu jednadbu krivulja drugog reda, odnosno presjeka stoca
Ax
2Bxy
+ Gy + 2Dx + 2Ey + F = O
koja predouje krunicu, elipsu, hiperbolu i t. d. u ovisnosti od

znaka koefidjen::.ra A, B, G, D, E, i F. *)
*) Vidi od istog pisca Repetitorii elementarne matematike, IV. .12.
~--x~ ..
98
veliin~:
Tehnika
pred~
knjiga,
Za~
Slino
.!IxJ
opu
tome moemo napisati
jednadbu
p~oha
drugog reda
+ By + Cz + 2Dxy + 2Exz + 2Fyz + 2Gx + 2Hy + 2lz + K
= O (62)
Ne ulazei potanje u diskusiju o svim plohama, koje su iinplicimo predoene

tom jednadbom [vidi na pr. opu jednadbu kugline plohe (6Ia)), promotrit ein0o
samo najvanije oblike tih ploha uzevi. ih u poloaju, kad se njiltove ravnine simetrije_ podudaraju s koordinatnim ravninama.
S najjednostavnijim oblicima tih ploha i to s valjkastim plohama ve smo se
upoznali malo prije, a s rotacionim plohama u 7, 7. drugog dijela ovog Repetitorija, gdje smo tom prilikom izveli jednadbu. kugline plohe, do koje smo malOo
p'rije doli na drugi nain, i jednadbe rotacionih paraboloida i hiperboloida. Na
je sada zadatak, da prouimo jo neke nerotacione plohe drugogreda.
b) Troosni elipsoid
rotaionog
Izvedimo najprije jednadbu

y
e lr::-=~
va-x
a
elipsoida
rotirajui
elipsu
=f(x),
kojoj. su poluosi a i t, oko osi X.

Prema formuli (90) (Dio II. 7)
[/ (x)] = y'
+ z
dobijemlil
e'
- ( a -- x) = y' + z
~
x y' z
1--=-+112
e
e
l : e
Odatle
-x
+ y
-c + -z
=
a
c
2
Pomaknemo li svaku
nine XZ, za duinu
jednadba rotacionog elipsoida (dvoosnog)
toku
(a)
rotacioriog elipsoida, koja je udaljena za y od rav

b
y =cy
gdje je.b neka duina manja ili vea od e, t. j., drugim rijei,ma, stisnemo li ili razvuemo ~otacioni elipsoid u smjeru osi Y, tada emo jednadbu te nove plohe dobiti
tako, da u (a) uvrstimo y = ~ y'.
Dobijemo
-+a
e
e
z
-y'+-=1
b'
e
99
ili zamijenivi y' s y i skrativi e
x'
y'
aa + bi +
z'
z
( 6 J)
e'
To je jednadba troosnog elipsoida, kojemu su a, b i e poluosi. Vidi sliku 61.

Da upoznamo oblik te plohe, odredimo njene presjeke s koordinatnim ravninama XY, XZ i YZ. U tu svrhu
uvrstimo u ( 63) jednadbe tih ravnina:
z = o, y = o i X = O.
Dobijemo
Sl. 61
y'
z'
-+-=
b
e
x' . y'
--t--=
a'
b'
Vidimo, da koordinatne ravnine sijeku troosni elipsoid u elipsama, kojima su

poluosi a i b, a i e, b i e.
Promotrimo sada prijesjek troosnog elipsoida s ravninom z = h, t. j. s ravninom, koja je paralelna s ravninom XY, a udaljena od nje za h, gdje je l h l < e.
Uvrtenje z = h u (63) daje
ili
x'
y'
- + b
-
a'
a to je opet eli psa s polu osima
a' = a
h'
c'
l--
0_: _ ~:
i b' = b
~;
ili prostorne
uzevi eliptini valjak, koji proicira promatrani prijesjek na ravninu XY.

Prema tome, svaka ravnin~ z =h, gdje je lh l <e, paralelna s ravninom XY,
sijee troosni elipsoid u elipsi, ije se osi umanjuju s poveanjem l h l
Na isti nain moe se pokazati, da su presjeci s ravninama y = k, gdje je
lk l< b, koje su paralelne s ravninom XZ, i presjeci s ravninama x =l, idii je
ill < a, koji su paralelni s ravninom YZ, takoer elipse.
Primjer.
Odredi tangentne
100
ravnin~
na elipsoid
lwje su paralelne s ravninom

x~4y
Kako emo kasnije vidjeti (vidi

T, (x,, y,, z 1) glasi:
toku
+ 12z""' t
S. ovog ) jednadba tangentne ravnine na eliptoi4
toki
ili za Dai
sluaj
(a)
Zadatak' se svodi, dakle, na odreivanje koordinata diraliita, t.

Diralite T, (x" y" z,) lei na zadanom elipsoid.u,
f. .x" y,
z,.
alde
t">
Znamo uvjet paralelnosti dviju ravnina (SS):
pa poJJUloivli jednadbu (a) s :576, t. j. napisavi je u obliku
9x1 x + 16y1 y
64z~ z - 576 =O
dobijemo prema BofDjoj formuli i obzirom na zadanu ravninu x - 4y
12z =
(e)
Uvrtenje u (b) daje
l (16
}.
l (
64 27 z, + 36 - 3
z,
}"
. z ,
+'
= l
Odatle
Ul l
Uvrtenje vrijednosti dobivenih' za.z,'.u.(c)_daje

(x,),,.
16
=IT
(y,),,, = =t=
36
IT
Uvrstimo li izraunate koordinate diralita tangentnih ravnina u (a), dobit

jednadbe tih ravnina;
x-4y
x - 4y
+
+
emo
tralene
12z-44 =O
12z
+ 44
= O
e) Dvokrilni troosni hiperboloid

Rotiramo li hiperbolu s poluosima a
. i
~erno rotacioni dvokrilni hiperboloid
e :y = ~
e Vx- a
oko osi X, dobit
~-~-~=
e
a e
(a)
(vidi Dio II. primjer na str. 210 i sl. 73).

Stisnemo li ili razvuemo tu plohu
u smjeru osi Y, taaa dobijemo troosni,
dakle nerotacioni dvokrilni hiperboloid,
kojemu je jednadba
(64)
Sl. 62
Vidi sl. 62.

Tu jednadbu dobijemo iz jednadbe rotacionog hiperboloida na nain prikazan pri izvodu jednadbe troosnog elipsoida.
Naini taj izvod t
Presjeci s koordinatnim ravninama XY (z= O) i }(Z (y =OJ su~hiperbole:
x
z'
---=l
a2
e'
dok presjeka s ravninom YZ nema (vidi sl. 62).
Pres jeci s horizontalnim ravninama z = h su hiperbol,e:
ili
kojima su poluosi
lO!
. R.
a =a
l+-
b'~
bVl
+h
Isto tako su hiperbole pres JeCt dvokrilnog hiperboloida s ravninama y

paralelriirn s ravninom XZ:
x'
a'
(l
-= lt
;=l
+ ::)
P9luosi tih hiperbola su:

e'= e
Meutim,
pres jeci s ravninama x
l~
V r I1
= l paralelnim s
ravninom YZ su za
lli >a
elipse:
ili
.kojima su poluosi: b'= b

Za
lli <a
V~
..e =e ~
a 1
presjeka nema (vidi .sl. 62).
Primjer
Odredi jednadbe tange_ntnih ravnina na dvokrilni hiperboloid
~-~--===1.
a
b
e
koje odsjecaju jednake odreske na koordinatnim osima.
Prema (49) napiimo jednadbe traenih tangentruh
ravnina,u~_segmentnom
obliku
-=-+z.+-=-=1
d
d
d
ili
x+y+z=d
gdje je d odrezak (segment) na koordinatnim osima.

Zadatak se, svodi na odreivanje jedne nepoznanict: d!
Kako. emo. kasnije vidjeti (vidi toku S. ovog ), jednadbu tail&entne ravnine na .dvokrilnl
hiperboloid u toki T, (x., Yu z,) hiperboloida moemo napisati u obliku
(b)
103
}edJUUiibe {a) i {b) su jeduc:ltbe i s t e talapJlble ravniwe,

muraj1o1 l:lisi proporClODIIIAi, t. j.
je,
a dlralite
z,=-,e'
x, = ""j
Oito
dallk koWieijeati tik je4aadebi
(e)
T, (x"y,, z,) Jei t\a tangenmoj ravnini, pa uvritenje (e) u <a.~ lisje
Odatle je
d= Va'-b'-c'
te tndene jednadbe tangentnih ravmna prema (a) glase
x+
+ z 'F Va- b'- e = t
tl) Jednokrilni troosni h1pcrboloid

Rotirajui hiperbolu oko os1 Z dobijemo jednokrilni rotacioni hipeclteloid
(vidi Dio Il, primjer na str. 210), a od te plohe prelazimo na nain naveden pod
b) i e) na troosni, t. j. nerotacioni jednokrilni hiperboloid, kojemu je jednadba
z.
x'
z'
- + y'
---
=
b
e
(65)
a!
Vidi sl. 63.

(Pazi! Jednadba dvokrilnog hiperboloida ima
na lijevoj strani dva negativna lana, a jednokrilnog
- samo jedan).
Prijesjek jednokrilnog hiperboloida s ravninom

XY (z= O) jest elipsa
x y'
-+-=
a
b
Takoder su elipse presJeCt te plohe s h..-izontalnint ravninama z = h.

x
Qs
+ ]ji --l+e
pri
emu
su za sve h
a'= a
b' =b vl+
,.
lt'-
poluosi _tih elipsa.
Presjeci s koordinatnim ravninama XZ i YZ (y = O i x = O) su hiperb!ile:
----=J
b e,Takoer su hiperbole presjeci jednokrilnog hiperboloida s vertikalnim ravninama x =J, paralelnim s ravninom YZ:
"'
t
y
z
-+---=1
a
b
e
z
y
b"
pri
~u
su za
<- "
za
(~)
(l - :. ) ,. (l - ~)
realne poluosi tih hiperbola b'= b
s osi Y, a imaginarne e'= e
Meutim,
(a)
11 1-> a
Vr
~: ~ralelne s
V
l
l' _paralelae
a
osi Z (sL63).
~.
izraz pod korijenom postaje negativan ( l -
<;
~,
pa bi poluosi dobile imaginarnu vrijednost. Da dobijemo za osi realne vrijednesti,

napiimo fednadbu (b) u obliku:
z'
y'
+ --,z;;;-- b' L -l}

c(a -I}
a te su opet hiperbole, koje su konjugirane prema

realne poluosi e' = e
paralelne s osi
paralelne s osi Y (sl. 63).

Konano za l= a, t. j. za x
z;
preanjim,
a imaginarne b'
v,.
jer su njiheve
a dobijemo prema (65):
y
z
---=0
b
e
_
ili
a te su projekcije u ravnini YZ dvaju pravaca, koji se sijeku u osi X i u kojim tangentne ravnine x = " sijeku hiperboloid.
115
U slinim presjecima sijeku hiperboloid i ravnine y = k paralelne s ravninom

XZ, pri emu i ravnine y = b tangirajti tu plohu i sijeku je istodobno sv'aka
u dva pravca.
Jednadbu troosnog jednokrilnog hiperboloida
x
a
z'
e
l-b
a + b - -e=
odnosno
y'
moemo prikazati u parametarskom obliku rast'avivi na faktore njenu lijevu

desnu stranu:
(: + ;) (;-;)={t+~) (1-t)
(a)
Odatle
X
-+a
e
,_Z_
b
l+
Z_
b
=----=l
X
Z
--a
e
gdje je t zajednika vrijednost tih omjera, dakle, promjenljiva

metar.
Odatle
veliina
ili para-
X
Z
(
.
y}
a+c-=t
,_b
(66)
Dobili smo dvije linearne jednadbe, koje za bilo koju po volji odabranu vrijednost parametra r predouju, kako znamo, dvije ravnine u prostoru. Te ravnine
sijeku se u jednom pravcu. Dajui parametru t sve mogue vrijednosti, dobit emo
bezbroj pravaca ili, kako se kae, familiju pravaca ovisnih o jednom parametrur.
Uklonimo li parametar t iz tih jednadbi, dobit emo jednadbu hiperboloida.
Pravci te familije lee, dakle, potpuno na. hiperboloidu, oni su njegove _izvodnice.
Iz toga razloga se kae, da je jednokrilni hiperboloid pravasta ploha, jer su
njegove izvodnice pravci, kao na pr. izvodnice valjkastih i stoastih ploha.Meutim,
postoji bitna razlika izmeu izvodnica hiperboloida i izvodnica valjka i stoca.
Lako se moe pomou sustava (a)'dokaziui, ctasu izvodnice hiperboloida mimosmjerni pravci, t. j., pravci koji se ne sijeku, a nisu ni paralelni, dok su izvodnice
valjka meusobno paralelni pravci, a izvf>dnice stoca sijeku se u' jednoj toki.
Jednadbu hiperboloida ("a) moemo rastaviti u dvije linearne jednadbe i na
drugi nain:
lOG
+ _:_
~a
.e
_l'_
b
---- = ---- =
l+~
gdje je u novj parametar

Odatle
:-:
X
Z
(
-+-=u
l +y)
a
e
b
(67)
~-~=~(t-1'...)
a
e
u
b
Taj sustav linearnih jednadbi predouje novu familiju pravaca, koji potpuno
lee na hiperboloidu i ine nov sustav njegovih izvodnica, koje su takoer mimosmjerni pravci,pa se meusobno ne ..sijeku.
Meutim, dvije izvodnice, koje pripadaju razliitim sustavima (66) i (67),
uvijek se meusobno sijeku, t. j. ine par ukrtenih pravaca, jer pomoeu jednadbi
(66) i (67) moemo svaku toku jednokrilnog hiperboloida prikazati kao funkciju
parametara e i u:
tu+ l
x=a---
c+u
t-u
t+ u
y=b-.
(68)
tu-l
t+u
z= c - - To je jednadba jednokrilnog hiperboloida . u

-parametarskom obliku.
Prema rome: na jednokrilnom hiperboloidu ima dva sustava pravocrtnih izvodnica:;
dvije izvodnice jednog sustava ne sijeku
se meusobno, dok svake dvije izvodnice
razliitih sustava uvijek se meusobno sij e ku. (Vidi sl. 64).
Primjeri
l. Odredi za hiperboloid
tangentne ravnine koje prolaze pravcem

.x
y-9
. Sl. 64
10= -99=-12
krilni h i perboloid glasi :
toku
S. ovog ), jednadba tangentne ravnine na jeane
jCX1 + yy,_ zz 1 =
1
a2
bz
e
~;dj e
su x,, y, i z, koordinate dirali ta.
107
Za na
e sluaj
traena jednadba tangentnih ravnina glasiti:
+ YYt _
~~
4
Zadatak se svodi na
odreivanje
prolaze zadanim pravcem
fo
zz, = l
(a)
16
koordinata diraliAta x" y 1 i z,.Traene tangentne ravniJie
~--;:
_z , prolaze, dakle, i onom

12
tokom (O, 9, 0), kojom
prolazi taj pravac.

Uvrtenje u (a) daje;
Odatle je
y,=
pa jednadba (a)' glasi sada:

XX,
+ }'_ _
ZZ t
16
= J
(v)
Traene tangentne ravnine prolaze zadanim pravcem, dakle, su- s njime paralelae, ,. p r (S7) imamo:
x, (-99)9+(-12)l
{ -16
z 1)
lt4+
=t
Odatle
IOx,
z,=
3z 1
= 44
44- l<k,
3
DiraMte (x., l, z,) lei na hiperboloidu, dakle

X 2
l
.11 2
__!_+
__
__!_=l
16
Odatle
36 x,- 9z 1' = 121
...
Uvritenje (e) u (d) daje:
36x,- (44.-- 10x 1) 1 = 128
Hi
Odatle
(xJ,,,
ss -s
31
=s
Dakle
43
x,=-;r
lOB
x,;= 3
(e)
Iz (e) slijNi
127
(f)
Uvrilie (e) i ( f)
\1
konano
(b) daje
774:c
54:c
jednadbe traenih tangentnih ravniu:
+ .32y +
+
381z- 288 =O
8y- 2Iz- 72 =O
2. 8dredi pravocrtne izvodnice jednokrilnog hiperboloida
koje prolaze njegovom
tokom
T1
(42-,
-
.,
l, 4 .
dredimo one vrijednosti parametara l i u, koje odgovaraju zadanoj toki T, hipcrbol!,iC!la.

\Jvritenje a= 6, b= 5, e= 4 i koordinate toke T, u (68) daje:
1 -u
l =5--
ll+t
-.i
114
4=4~
r +u
Iz prve jednadbe
raunamo
tu:
tu=
Uvr~tenje
te vrijednosti tu u
treu
JUkOPl
+ 7u- 5
5
jednadbu daje
l+ u=
iiii
7t
7t+7u-5_
1
5
uredeaja
(a)
Iz tiruge jednadbe imam:

(b)
Uvritenje u (a) daje:
~+u-5=1
2
datle
u=2
a !!liH ic (b) slijedi:

l
=l
109
Uvrtenje vrijednosti ;z:a a, b, e, 1 i u u jednadbe (67) i (66) daje jednadbe traenih

nica u obliku presjeka dvaju parova ravnina:
-~ + 1-
2(l +t)
-i-1-=1-(1 -f)
i+f=J(l-f)
i--f=+{I+-H
f.
prva traena izvodnica

l
druga traena izvodnica
IOx- 24y + ISz-120 =O

!Ox+ 6y-15z- 30 =O
ili
i~ocl-
l0x+36y+ JSz-180=0
!Ox- 4y-l5z- 20 =O
(e)
(lit
Da prikaemo pravac (d) u kanonskom obliku, zbrojimo jednad2be (d), a aatim od prve
jednadbe oduzmimo drugu. Dobivamo:
20x+ 32y-l00 =O
40y + 30z-160 =O
Sx+ By- 50 =O
4y + 3z- 16 =O
ili
Iz tih jednadbi
raunamo
y:
-Sx+ 50
8
x-10
8
5
y=--=---
-3z+l6 z- 1
11
y = - - = - -3
-3
x-10
y
z - 16 1
-s-=-=-4-
Odatle
..,.5
f.-15
-3
16
x-10
24
=.:rs =
z-3
20
To je kanonski oblik jednadbe (d) traene izvodnice.

Postupajui na isti nain, dobijemo iz (e) kanon~ku jednadbu druge traene
X -1,5
y
Z -J
- - 9 - = iO =-jO
e)
Eliptiki
Jednadba
110
paraboloid
eliptikog
paraboloida glasi:
izvodnice~
(Obrati paznJU na, to, da lijeva strana jednadbe potjee od elipse, a desna
od parabol-e).
Kako je lijeva strana jednadbe uvijek pozitivna za bilo koje vrijednosti x i y,
mora biti pozitivna i desna strana, t. j. uvijek je z ~0. Citava ploha lei, dakle,
iznad ravnine XY. Za z = O dobijemo x =,O i y = O. To znai, da eliptiki paraboloid ima s ravninom XY samo jednu zajedniku toku i to ishodite O, u kojoj
lei vrh plohe .i u kojoj ravnina XY tangira paraboloid (sl. 65).
Horizontalne ravnine z = h, gdje je h > O, sijeku paraboloid u elipsama
x
Y'
-a'
+b
l. : 2h
= 2h
y
- -2h+ -=
a
b 2h
kojima su polu osi a' =
Presjeci eliptikog
natnim ravninama XZ
su parabole s vrhovima
--- =
b'
gclje su 2p
V2Ji
b'
= b Vh.
paraboloida s koordi(y =O) i YZ (x = 0)

u ishoditu:
2z
ili
2z
ili y
2a'z
= 2b'z
sJ.
's
2a', odnosno 2p = 2b' parametri tih parabola:
Presjeci te plohe s vertikalnim ravninama y_ = k i x

ravninama XZ, odnosno YZ, takoer su parabole.
Na pr. presjeci s ravninama y = k su _parabole
x
l, koje su paralelne s
-+-=2z
a
b
Odatle
ili
x = 2a
pri
emu
k
{z--)
2b
je parametar parabola 2p = 2a' konstantan, dok kote vrhova tih parabola
(;;,) rastu s
poveanjem
k, t. j. s
poveanjem
udaljen9Sti
presjenih
ravnina
od ravnine XZ.
slinim
parabolama sijeku
eliptiki
'paraboloid i ravnine x = l paralelne
s ravninom YZ.
'
111
Primjer
Odredi
koorinate
clilalita i jednadbu tugeae ravai11e
, .........i4
.Mia odsjeca jednake odreske aa koordinatnim osima,

:Praboloid glasi
toku S. ovog ), jedaadiba tupallte ravai11e eliptiki
..
xx,
a
.
.
yy, = " +z,,
na sluiaj
(at
adje su x., y, i z, traene koordinate diralita. U drugu ruku jednadbu te t&llgentl\e ravRine
memo prema (49) napisati u segmentnom obliku;
X+~+~=
m
m
m
(b)
jer prema UVJetima zadatka tangentna ravnina odsjeca na koordinatnim osima jednake dreske.
Kako su jednadbe (a) i (b) jednadbe jedne re iste ravnine, izjednaimo njihave kaelicijente prethodno pomnoiv!i, na pr. jednadbu (b), s faktorom razmjernosti )._
(e)
Izjednaenje
koeficijenata jednadbe (e) i jednadbe (a) napisane u llliku
<laje
).
x,
-;;;=4
!:.=~
m
!:.=-1
m
). =z,
Iz
tre~e
jednakosti slijedi
>-=-m
pa >z prve
dnage dobijem:
.t:, = - 4
112
y, = _ ,
UYntimo li x,
= -4, JI -
9 i z = z 1 u jednadbu paraboiQida, dobit
ano:
l
~
+!!.
=
4
9
2z,
a Otlatle je
13
z,=2
Uvrtenje koordinata diralita {- 4,1- 9, ~} u (a) daje traenlS jednad:lbu tangenme ravnine:
13
-x-y=z+2
ili
2x
+ 2y + 2z +
13 =O
f) Hiperbolni paraboloid ili sedlasta ploha
Jednadba hiperbolnog paraboloida glasi
---=2z
a
b
(70)
kod ega primjetimo, da tu plohu ne moemo dobiti niti rastezanjem niti stiska-
njem neke rotacione plohe.
(Obrati panju na to, da lije~a strana jednadbe potjee od hiperbole, a desna
od parabole).
Prijesjek paraboloida s ravninom XY (z= O) daje
x
y
---=0
a
b
odatle je
y=
-x
a
(a)
a to su dva pravca u ravnini XY, koji su simetrini obzirom na os X (vidi u sl. 66

pravce AOB i COD).
Presjeci s horizontalnim ravninama z = h su hiperbole, kojima su realne osi
paralelne s osi X
i kojima su poluosi a' =a V2h i b' =b V2h i to za h

jemo hiperbole, koje su konjugirane prema prvima:
gdje je h
> O. Za h < O dobi-
l h 1.
B. Apsen: Repetltorlj vile matematike -
Dio III.
113
Njihove realne Qsi su- paralelne s osi Y., Pravci (a) ine prijelaz od prve farnilije hiperbola prema drugoj familiji konjugiranih _hiperbola i odr.eduju smjer
asimptota obiju familija hiperbola.
"Prijesjek paraboloida s ravninom XZ(y =OJ jest parabola
x
2a'z
kojoj se os podudara,s osi +Z (parabola NOM u sl. 66).

Takoer je parabola prijesjek s ravninom YZ (x =OJ
y = -2bz
kojoj se o:; podudara s osi -Z (vidi parabolu POQ u sl. 66.).

Isto tako su parabole i presjeci paraboloida s ravninama y = k, koje su paralelne s ravninom XZ:
x
---=lz
a
b
odatle
x = 2a'z
ili
+ ak
~
b
- ( + -k)
2b
x = 2a z
Gornja jednadba predouje, naravno, projekcije tih presjenih parabola na

ravninu XZ. Iz te jednadbe vidimo, da se os tih parabola poklapa s osi Z, da su
parabole otvorene prema gore i da se s
poveanjem
k njihovi vrhovi (- ::.)
kreu
prema dolje. Na isti nain se vladaju i same presjene parabole, jer se proiciraju na ravninu XZ u pravoj v'eliiru, pa se. s poveanjem k njihovi vrhovi skliu
po paraboli POQ prema dolje (vidi sl. 66), pri
emu su osi parabola paralelne s osi Z.
Konano i ravnine x = l, koje su paraN
M
lelne s ravninom YZ, siieku paraboloid u parabolarna.
l
y
-a- - =
2z
b
ili,
Y = - 2bz
.
bt
+a
odatle
(z - i )
y =-2b'
-
2a
.Sl. 66
Iz te jednadbe vidimo, da su osi tih parabola paralelne s osi Z, da su para

bole otvorene prema dolje i da se s poveanjem l njihovi vrhovi skliu po para
boli NOM prema gore (vidi sl. 66).
114
Iz navedenog slijedi, da ploha ima sedlasti oblik i beskrajno se protee u svim

smjerovima.
Jednadbu hiperbolnog paraboloida
x
-= 2z
a
b'
moemo napisati u obliku
{:+~}(:-~}=2z
(a)
odatle
=l
gdje je l zajednika vrijednost tih omjera, t. j. parametar.

Odatle
.:_ + 2"._
a
= 2t
(71)
=-~=z
Linearne jednadbe {71) predouju geometrijski dvije familije ravnina, koje

svojim presjedtima familiju rnimosmjernih pravaca. Ti pravci lee na paraboloidu, pa su njegove pravocrtne izvodnice. Primijetimo, da te pravocrtne izvodnice lee u paralelnim rcvninama, koje su okomite na ravnini XY, jer u prvu
jednadbu sustava {71) ne ulazi promjenljiva z, a parametar t nalazi se. u opem
lanu jednadbe, i da druga jednadba sustava (71) predouje sveanj ravnina
kroz ishodite O koordinatnog sustava.
Jednadbu (a) paraboloida moemo rastaviti u dvije linearne jednadbe i na
drug1 nain :
ine
ili
~--
= - - - - = -X
-a-lJ
115
()dade
.=_+_L=_:_
u
..=_ _ _L=
a
(72)
2u
Dobili smo novu familiju ravnina, iji medusobni presjeci ine novu familiju
mimosmjernih pravaca, koji lee na par~boloidu, pa su njegove pravocrtne izvodnice. l ti su pravci presjeci paralelnih ravnina, okomitih na ravnini XY, sa svenjem ravnina kroz ishodite koordinatnog sustava.
Rijeimo li jednadbe sustava (71) i (72) po promjenljivim x, y i z, dobit emo
jednadbu hiperbolnog paraboloida u parametarskom obliku.
x = a(c +u)
y =b( t -u)
z= 2tu
(73)
Iz navedenog slijedi, da je hiperbolni paraboloid, kao i jednokrilni hiperboloid, pravasta ploha, koju ine dva sustava pravaca. Pravci jednog sustava
se meusobno ne sijeku, dok se dva pravca razliitih sustava uvijek meusobno
-sijeku tako, da svakom tokom paraboloida prolaze par njegovih pravocrtnih izvod:.
nica.
Primjeri
1.
Odredi tangenrnu ravninu na
~perbolni
16x1
paraboloid
25y 0 = 800z
koja je paralelna s ravninom
8x- Sy- 20z = O

Podijelivi jednadbu zadanog paral:Joloida s 400, dobit
x'
emo
y'
:25- i6
= 2z
Kako Jednadba tangerune ravnine na hiperbolni paraboloid

ovog )
a za na
je u obliku
openito
glasi (yidi
toku
S.
sluaj
(a)
zadatak se svodi na
odreivanje
koordinata diralita (x,. y., z 1). To dirali! te Idi na paraboloidu,
dakle
16x1 ' - 25y 11 = 800z 1
Napisavi jednad!bu (a) traene tango:ntne ravnine u obliku
16x1x- 25y 1y - 400z- 400z1 = O
116
(b)
i .uzevi u obzir, da je ta ravnina usporedna sa zadanom ravninom
8x-Sy-26z=0
dobijemo prema (55):
16x1
-8-
2Sy,
---=-s
....,. 400
2Q
ili
lx,= Sy, = 20
Odatle
(e)
Uvrtenje u (b) daje:

1600-400 =SOO z,
Sz,= 12
ili
z,= 2
Odatle
(d)
Uvrstimo li (e) i (d) u (a), dobit emo nakon ureenja traenu jednadbu tangentne ravl}ine
u obliku:
8x--' Sy- 20z -
30...:..,2
2 . Odred i pravocrtne izvodnice hiperbolnog paraboloida
x> y'
4~9 =2z
koje prolaze tokom paraboloida T, (6, 3, ?)
.Uvrtenje x 1 = 6 i y, = 3 u jednadbu paraboloida daje aplikatu zadane toke Tj. te plohe:
36
4-9 =''2z
ili
9-J
Odatle
= 2z
z,= 4
Odredimo vrijednosti t, i u, parametara t i u, koje pripadaju zadanoj

Uvrtenje a ~2, b= 3, x, = 6, y, = 3 i z 1 = 4 1.1, (73)daje
toki
T, paraboloida.
6 = 2(t +u)
3 = 3(t -u)
4
2tu.
Rijeimo li prve dvije jednadbe po t i u, dobit
. z,= 2
u,=
emo
117
Te vrijednosti za r, i u., a takoer a= 2~i b,;,. 3 uvrstimo u (71) i {72):
(a)
2+3=1
(b)
Jednadbe (a) i (b) predouJU traene izvodnice paraboloida zadane kao preSJeke dva para
Tavnina.
Na nain naveden u 3, 2. e) i2;raz1mo jednadbe izvodnica u kanonskom obliku.
Iz prve jednadbe sustava (a); koji napiemo u obliku:
3x + 2y-24 =O
3x-2y-3z ~O
'
$lij edi
-3x:t 24
x-8
Y=
2
=--2
(e)
-3
-2y
+ 24
x=---3
Uvrtenje te vriiednosti za x u drugu jednadbu daje_:
-2y
+ 24-2y-3z =O
..:.._ 4y- 3z
+ 24 '=O
Odatle
z-8
-Jz+ 24
(d)
y = --4-- =--4
-3
Iz (e) i (d) imamo:
/.-3
x-8
-2-
z-8
=-3
-4-
To je jednadba traene izvodnice prve familije; koja prolazi zadanom tokom T, (6, 3, 4)
paraboloida.
Postupajui na isti nain s jednadbama sustava (b), dobijemo jednadbu IZVOdnice druge
familije kroz istu toku T, paraboloida:
x-4
y
z-2
-2-=3=-2-
118
esto jednadbe zadanih ploha dobijemo na najjednostavniji nain pomou

stavaka vektorske atgebre.
Navedimo dva primjera.
1. Treba napisati jednadbu plohe stoca, kojemu je os pravac

y
ill
2=3=6
vrh u ishoditu, a kut otvora na vrhu 2 Ot = 60 (sl. 67).
Osi stolca dodijelimo jedinini radijvektor o0 Znamo, da su komponente
mra kosinusi njegova smjera, pa raunamo premajednadbi zadanog pravca:
2
cosa.=-====
V4 + 9 + 36
2"'
dakle
0o
Isto tako dodijelimo
T (x,y,
toki
cos ~ =
=- ;
1
3-+
+ 7 j
7 ;
jedininog
cos y =
vek-
6k
+7
z), po volji odabranoj na plohi sto~ca, radijvektor r:
r=xi+yj+zk
Prema (19) i slici 67 imamo:

Oo T
COS I X . = - -
1 r
Odatle prema ( 18) i uzevi u obzir. da je

pa je
Ot =
30,
..
cos 30o = f3
T , d ob11emo:
V3
2=
3
'
' ''
1x+1Y+?z
----------_j.,'
Vx+Y'+z'
(2x + 3y + 6z)
= 49 (x' + y' + z)
Sl. 67
ili nakon uredenja:
13tx + Illy'+ 3z'- 48y- 49 xz -144yz =O

To je traena jednadba plohe stoca.
2. Treba napisati jednadbu plohe krunog valjka kojemu je os pravac
a polumjer p = 3 (sl. 68).
_,.
Opet dodijelimo osi zadane plohe jedinini radijvektor o0 , a bilo kojoj toki T(x,y, a) plohe
radijvektor r.
Iz jednadbe zadanog pravca imamo:
l
00
V30
dok je
~
-+
Vt+ 25 + 4 = VTh,
5 -
pa je
. 2-
+ V30 ; + V30
__,..
r=xi+yi+zk
lUI
Iz slike 68 vidimo, da je
p
=r sin <p =
r J sin <p,
--
a to je prema (20) apsolutna vrijednost vektorskog produkta

vektora
p =
Sl. 68
Raunamo
j
T X
00
V3o
l
r-
i 'o0 , t. j.
- lr
X o0
(a)
prema (27a):
i (2y-5z)- j (2x- z)+ k(5x-y)
V3o V3o V30

Odatle prema (a) imamo:
3 = V4[(2y-5z)'
+ (z-2x)' + (5x-y)']
a nakon kvadriranja i uredenja

29x1
+ 5y' + 26z'- JOxy- 4xz- 20yz- 270
=O
To je traerui jednadba plohe valjka.
3 Par<:ijalne deriva<:ije funk<:ije dviju i vile promjeni jivih

Neka je zadana eksplicitna funkcija d~iju promjenljivih z = f( x, y). Budui
meusobno nezavisne promjenljive, moemo pretpostaviti, da se jedna
promjenljiva, na pr. x, mijenja, dok se drugoj promjenljivo; y dade bilo koja konstantna vrijednost, ili da se y mijenja, dok x ostaje konstantan.
da su x i y
Granina
vrijednost kvocijenta diferencija
~;,
kad ll.x tei nuli bilo na koji
t. j. limes kvocijenta prirasta ll.zx funkcije z, kad x poraste za tu, dok sey
ne mijenja, i prirasta ll.x argumenta x, zove se parcijalna (djelomina)
d envacl}a
f un k ClJe
" z= j( x; y ) po x 1 oznaCUJe
se s iJz
'i' iJf
'l' f x
ox 11
ox il'1 z., 11
nain,
Prema tome
oz
ax
lim ll.zx = lim f(x

ll.x-+0 ll.x
ll.x-+0
+ ll.x,y)- f(x,y)
ll.x
Isto tako definira se parcijalna derivacija funkcije i = f(x,

kao limes
kvocijent~.diferencija ~:.1', kad y
po y,
dobije prirast ll.y, koji tei nuli bilo
. dok x ostaJe
. k onsta.ntan, a oznaUJe
. se s
na. k OJI.. nacm;
120
y)
odz
y
'li
d ili' z" il'1 l.ll:
i) j
jl
(jz
lim 6zy = lim f(x, y
i)y = <h--+0 6y
tiy--+0
+ 6y)- /(x, y)
6y
Iz navedenog vidimo, da funkcija dviju nezavisnih promjenljivih ima dvije

parcijalne d~rivacije: jednu po x, a drugu po y.
Pazi! Parcijalne derivacije,
uspravni d, kako znamo, slui za
ljive
(~~) i
oznaivanje
za
oznauju
se- pomou okruglog i) (:;, :;). dok
oznaivanje
dei'ivacija funkcije jedne promjen-
diferenCijala bilo koje funkcije.
Navedimo primjer.
Odredi obje parcijalne derivacije funkcije
z= 3xy -7x'Y
pri
10x--3x + 8y-4y
12
Da odredimo parcijalnu derivaciju z po x, derivirajmo zadanu funkciju po x,

smatramo da je y neka konstanta.
Dobijemo:
emu
o- z =
i>x
(posljednja su tri
lana
+ 20x -
funkcije !)tpaia pri deriviranju po x, jer su konstante!)
o- z
ili
3y . 2x - 7y . 3x
OX
6xy - 21xy + 20x- 3
Sada parcijalno derivirajmo zadanu funkciju po y, u tom )e sluaju x konstanta.

Dobijemo:
i)z
,
= 3x. 3y-7x. 3y +O-O+ 16y-4
i>y
ili
oz
-- = 9x'y'- 2lxy
ay
16y- 4
Trae li se vrijednosti parcijalnih derivacija za4ane funkcije u nekoj posebnoj zadanoj toki (xu y,),. treba najprije izraunati parcijalne derivacije te
funkcije, a zatim uvrstiti u dobivene izraze koordinate x, i y, zadane toke.
Na pr., u toki T ,(2; 3) parcijalne derivacije funkcije navedene u naem primjeru imaju vrijednosti: .
dz)
. 2-3 = -1907
- = 6. 2 '27- 21 . 4. 27 + 20.
(dx,
( oz)
oy , = 9 . 4 . 9 - 21 . 8 9
16 3 - 4
-1144
----
121
:Pokazali smo, da traei parcijalnu

nekoj toki T(x, y), t. j. traei
az= lim f(x

ox, .6...-o
dajemo
derivaciju~po
x funkcije z= f(x, y) u
+ &c,y) -f(x,y)
6x
prirast &e, dok .Y ne mijenjamo. Na slini nain definirano

oz = lim f(x, y ~ t1y) -f(x,y)
ay - a".-,
Ay
Geometrijski to z~ai, kako se vidi iz slike 69, koja prikazuje samo ravninu
argumenata x i y, da ):zad traimo
~: toku T pomiemo paralelno s osi X
zak TT.= t1x u poloaj Tdx +Ax,
y), a kad traimo

.
:z,
y
za odre-
pomicmo toku
paralelno s osi Y za TT.= Ay paralelno s osiY u toku T.(x,y +Ay), pri emu
sluaju toka T, tei toki T, idui po pravcu T, T, koji je paralelan s osi
X, dok u drugom sluaju toka T. tei toki T idui po pravcu T 2 T, koji je para-
u prvom
telan s osi Y. Stoga se kae, da je : : parcijalna derivacija funkcije z=

=f(x,y) u smjeru osi X, dok
je~;
parcijalna derivacijate funkcije
u smjeru osi Y.
Jasno je, da moemo -iefinirati i parcijalnu derivaciju funkcije z u ma kojem
smjeru s, koji je odreen kutom cp (vidi sl. 69), ako pomaknemo tocku 'T u toku
T.,
~daljenu od toke
T za TT.= As, i ako TT.=

As tei nuli. Tada je ddzs deri.
vacija funkcije z =f(x, y) u toki T u smjeru S((jl).
.
.
d . .. dz
I zved uno lZraz za tu envaCIJU d s
l
Malo kasnije uvest emo pojam totalnog

diferencijala dz funkcije z =f(x, y):
~(X.V+~'II
.:-------.-.-."'/T,
s~6!,"....
.g-!
*; ,. .;
~
'
c)z
t-r;;.v}-,;=4<- .. :..~,1;("~,
iY
l
ll
[vidi dalje foiJilulU (~0)).

Podijelimo li dz s ds, dobijemo:
Sl. 69
Prema slici:
dx
ds =cos cp
dz _.dz dx+ oz dy
ds-ox'ds
oy'ds
dy
ds=smcp
Uvrtenje daje
oz .
-dz
= -oz
cos cp +- SJn cp
ds
OX
ay
122
oz
dz =-dx +-dy
dx
dy
To je izraz za derivaciju funkcije z = f( x, y) u smjeru s (rp). Potanko o derivaciji u smjeru s (tp) vidi dalje 13, l.
Na isti nain definiramo, oznaujemo i raunamo parcijalne derivacije funkcije
triju i vie nezavisnih promjenljivih.
Uzmimo na pr., funkciju u triju promjenljivih x, y, z:
2 sin x tg y cos z
u = 5x'sin y -
+ 4a" arc cg z
Raunamo:
ou
. ,.
ox smatra)UCl
l.
d
. k
a su y 1 z onstante:
ou
ox- l Ox siny- 2cos x tg y cos z+ 4ax Ina arc tg z
~; smatrajui
2.
ou
- =
oy
ou
oz
3.
5x'cos y -
...
..,_.
smatraJUCl
iJu
Jz
=
da su x. i z konstante:
.
l .
2sm x - - . cos z
cosy
a su x
onstante.
+ ....,m x rg y sm z +
4a" 1
+ z
Vidimo, da funkcija triju promjenljivih ima tri parcijalne derivacije. Oito je,
funkcija od n promjenljivih imati n parcijalnih derivacija.
Parcijalne derivac1je sloenih funkcija dviju i vie promjenljivih
raunaju se po istim pravilima kao i obine jerivacije sloenih funkcija jedne pro:-
mjenljive (vidi Dio I 9, 8), treba samo uvijek drati na pameti, da su
sve promjenljive konstantne osim one po kojoj deriviraino, pa primjenjivati one formule deriviranju, koje odgovaraju toin posebnom sluaju.
da
Primjeri
Odredi parcijalne derivacije funkcija.
J.
z = arc tg
L
X
c)z
(}; =
l
(
l )
~~(y} Y. -Xt
l+X
h
;)y =
2.
7( x-
+(
+Y
---
~ ~
+ ~~
= zi
+ yi
z =xY
123
e"Y
z=--e" + eY
3.
(e"
;ji =
z
(e"
()y =
u
4.
+ ") e"Y y-e""

(e" + eY)
e"" (ye"
e"
+ y eY- e")
+ eY)
(e"
+ eY) e"Y x - e"Y eY

(e" + e:l)'
e""(xe"
+ x eY - e7 )
+ e:!)
(e"
y;o + y + z
ou
~=
Vx + y + z
. 2 x=
Vx + y + z'
=~
u
dY = 2 Vx + y + z . 2y = 1/x" + y' + z = ~
u
()Z = 2 Vx
S.
+ y + z
2 z=
u=xY"+y"+z"Y
<ly
xY ln x z
xz y"-l + z" 7 ln z x
~ = xY lnx y + y"lny x.+
6.
Vx> + y + z
lzraunaj
xy zxy-l
za funkciju
x cos y - y cos x
k'
+ sin x + sin y
dx
y u to l Xo = 0
Yo =
(J + sin x + sin y) (cos y + y :Sin x)- (x cos y - y cos x) cos x
z = l
z
;,x=
Uvrtenje x 0
()z
~ =
Uvrtenje
O i
y 0 = O daje
O i y 0 = O daje:
"\mk ..
7, O",..re d'1 i)u
J<jl za ,
CIJU
ou
124
(~)
ox o-- ~-
(l+ sin x + siny)(- xsiny- cos .x) -(x cosy-y cos x) cosy
(l+ sinx + siny)'
Xo =
\j. =
(l+sinx+siny)
(~}
=-l
<ly.
-
cos (tp- 2ojl)

u ~ cos (<ji + 2cp)
U t
oki
(jlo =
'lt
<ji.=~-
+ 2cos(ojl + 2<p)sJn(<p-2<jl) + cos(cp-2ojl)sin(ijl + 2tp)

cos (oji + 2ip)
Uvrtenje 'P =
7t
<Vo =
.!:.
4
7t
t)u
(~). =
daje
7t
2 cos "4 nn2
7t
+ cos 2
7t
sm4
V2
2 .
7t
cos 4 .
- 2 = 2 V2
2
4. Geometrijsko znaenje parcijalnih -derivadja_ f1lnkije dviju

promjenljivih
Pretpostavimo, da smo izraunali obje parcijalne derivacije funkcije z= f(x,y)
u toki T,(x" y" z,). Pokaimo 'geometrijsko znaenje tih parcijalnih derivacija.
Kad smo funkciju z = j ( x, y) parcijalno derivirali po x, smatrali smo da je
y
= y',
(kon~tanta).
Znamo day= y, predouje ravninu, koja je paralelna s ravninom XZ i uda-'

ljena od nje za y,. Ta ravnina E, (vidi sl. 70) sijee plohu, koja je geometrijska
predod6a zadane funkcije z = f(x, y), u krivulji AT,B.
Kako je funkcija z za y = y, (konstanta) funkeija jedne promjenljive x, predo-
uje~~
u
y
toki
= y,
u ravnini E, gradijent tangente
povuene n~
T" t. j. tangens kuta to ga tangenta

paralelnim s osi X:
tu
t, zatvara s osi
presjenu
krivulju AT,B
+X, odnosno s pravcem
oz
ox=
tg
(74)
ot,
Na isti. nain, kad deriviramo funkciju z po y, smatramo da je x = x 1 (konstanta)." Ravnina X = X h koja je paralelna s ravninom YZ, a udaljena od nje za.
x, (ravnina E, u slici 70), sijee plohu' z u krivulji CT1D, pa je
o- z
oy =
t. j.
~;
tg (3.
je tangens kuta to ga tangenta t, na tu
(74a)
presjenu
krivulju u
toki
T!
zatvara s+ osi Y, odnosno s pravct:m x = x" paralelnim s osi Y.

Iz analitikog i geometrijskog znaenja parcijalnih dedvacija jasno slijedi,
da parcijalno derivirajui zadanu funkciju z =f(x,y) u nekoj toki T,(x"y,;z,)
funkcije, mi tu funkciju deriviramo idui samo u smjeru osi X, a parcijalno derivirajui funkciju po y deriviramo je u smjeru osi Y.
'
Tangente e, i e,, koje se sijeku u toki T.(x,,y.,z,) plohe z=f(x,y), odreduju tangentnu ravninu na tu plohu u toj toki T,.
Pretpostavimo, da su te rangente t, i t, horizontalne, .t. j. paralelne s ravninom
XY. U tom sluaju edreuju te dvije tangente horizontalnu t!Ulgentnu ravninu
na plohu, pri emu je
125
OZ) =
(OX
tg
IXt
tg 0
=t
oz) = rg 11 = tg 180 = 8
(ay
1
jer je tangenta t, paralelna s-osi X, a tangenta

Prema tome je u
tokama
to
s osi Y.
plohe z= f(x, y}, u kojima je :: =O
o.
tangentna ravnina horizontalna.

Primjer
Ravnina
presjeena
je ravninama y = 3 i x =r 2.
Odredi kutove, to ih ti prcsjeci zatvaraju s pozitivnim smislom koordinatnill. oti X i Y
(sl. 71).
+Y
Sl. 70
Sl. 71
Budui da su presjec1 AB i CD pravci i da je ravnina y = 3 paralelna s ravninom XZ, dok.

je ravnina x = 2 paralelna s ravninom YZ, iz geometrijskog zna~cnja parcijalnih derivacija slijedi,
da u parqalnc dcrivacije zadane fu.nkc1je gradijenti tih presjeka u tim presjeenim ravninama, t. j.
oz
ox
oz
&V=
-=lg ct,
lg [3,
. Napisavi jednzdibu z::dane ravnine u eksplicitnom oblik.a
z=
raunamo:
126
5(1
-6.-9)
Dakle je
~=
~
oz
iJY =
tg,rx,
= - 6s
tg ~~ = -
= -0,833
= -O,SSS
Odatle
rx, = 180- 39SO' = 14010'

~. =
tso- 29oo
= st oo
Kako je os Y okomita na ravnini y = 3, u kojoj Jei presjek AB, a os X okomita aa ravlliai

x = 2, u kojoj lei presjek CD, bit e
[i,= 900
(X.= 90
Do istih rezultata dolazimo, ako uzmemo u obzir da su presjea AB i CD paralelni s pravcima. u kojima zadana ravnina sijee koordinatne ravnine XZ i YZ.
5. Jednadbe tangentne ravnine i normale na plohu z = f(x, y) u zadanoj

toki. T,(xu Yu z,) plohe
Geometrijsko
znaenje
parcljalnih derivacija ~~i :; daje
mogunost
lakog
izvoenja
jednadbe tangentne ravnine na plohu z =j( x, y).

Tangentna .ravnina prolazi diralitem T,(x"y., z 1}, pa njena jednadba prema
'50a) glasi:
(a)
Imamo odrediti dvije nepoznanice A, i B,.

Tangenta t, lei u tangentnoj ravnini, pa je s njome paralefna, a uvjet paralelnosti pravca i ravnine znamo, te prema (57) imamo:
(b)
gdje su a, b i e koeficijenti, odnosno kosinusi smjera tangente t,.

Pokx:ali smo, da je tg oc,
= ::
(74), a odatle po poznatoj trigonometrijsko;
formuli (Vidi Reper. elem. matematike, III, 4) imamo:

cos oc, =
--====
Vl+
tg'l:1.,
OZ\
l+ ( ox}
Iz slike 70 vidimo dalje; da tangenta t, zatvara s osi + Y kut ~~ = 90, jer

lei u ravnini E, ll XZ, pa je cos (j, = cos 90 = O. Isto tako se vidi, da ta tan-
127
genta zat~ara s osi +Z, odno~no s njoj paralelnim pravcem T,T', k.ut y 1
= 90 - oc" pa je
. (Jz
.
cos y, =cos ( 9oo -ot, ) =Sin
ot1
tgoc,
'{l+
=prema ( 74)
tgoc,
= - - -ox
--=
F {:;r
Uvrtenje
oz'
l
=COS
ot,-<=-~=,
0 + (::r
b = cos
13,
= O
u (b) daje
i e = cos y
(}X
V+ (~n
oz
ox
l .
A,-.-=+-:-r=-=~==0
F (::r +(::r
a odatle je
oz
A,=--
(e)
iJx
Na isti nain dobijemo prema slici 70

tangente c,:
slijedee
a = cos oc, = cos 90'
vrijednosti za kosinuse smjera
= O.
jer je E, \l YZ
b= cos~.= co,s(ISOo- (3,) =-cos (3~ =-:rV:;::!==:;:=

+ cg~,'
jer je prema (74a) tg
~'
dz
=--
a"
e = cos -y, = cos(90
~~) =-sin
13: =
-v
Uvrtenje u '(b) daje:
+ '~;r
dz
oy
-B,
Odatle je
iJz
B,=--'-
oy
128
(d)
Uvrtenje (e) i (d). u (a) daje
oz
+ (z-z
---(x-x,)--(y-'-y,)
ox
oy
=O
1)
ili
~~ (x-x,)+ (oz) (y-y,)

(oxl,
oy.
=z-z,
(15}
To je jednadba tangentne ravnine na plohu z =f(x, y) u
T,(x,, y" z,), gdje su
{:~.
(~;),
toki.
vrijednosti parcijalnih derivacija, u koje
s~
uvrtene koordinate diralita. Indeksi &h uz parcijalne derivacije pokazuju, da su.

parcijalne derivacije uzete u toki Tt(x" y" z,).
Upotrebivi Gaussove oznake
~;=p
:; = q, {odnosno p, i g, u toki T,)
jednadba tangentne ravnine glasi:
(x-x,)p, + (y-y,)q, =z-z,
(7Sa:
Malo kasnije emo pokazati (vidi toku ll ovog ) da jednadba. tangentne ravnine na plohu zadanu implicitno F(x, y~ z)= O u .tob
T,(x" y., z,) glasi:
(x-x,)
(oF)
ox ,
(oF}
oy
(y - y,)
+ {3F}
oz a
(z-
z,) =O
(76)
Indeksi ~h uz parcijalne derivaciie ka<:uju, da vrijednosti tih derivacija treb:'

uzeti u diralitu T.(x., y" z,).
Izvedimo sada jednadbu normale na plohu z =f(x, y) u istoj toi<
T.(xu y" z,} plohe, t. j.' jednadbu pravca >~, koji je okomit na tangentnoj ravnini u toj toki :T,, (vidi sl. 70).
Normala prolazi tokom T.(x" y" z,), pa njena jednadba prema (38) glasi:
x-x, y-y, .,z.-z,

---a--=---b---=---,-ili, podijelivi 'sve nazivnike s e i
oznaivi ~
e
s a., a
!!._
e
s b., dobijemo
x-x, =y y 1 = z-z 1
a1
(a)
b,
Treba, dakle, ()drediti. ~amo a, i b,.

Normala je okomita na tangentnoj ravnini
oz
oz
(x-x,) ox+ {y -y,) oy- (z -z.)=
B. Ap&en: RepeUtor1J vUle matemattQ -
Dio tn.
o
129
pa prema poznatom nam uvjetu (58) okomitosti pravca i ravniDe

b
za na
sluaj
imamo:
a,
b,
ox
ay
oz = oz = -=1
oz
a,=- ox
Odatle
' oz
oy
b,=--
Uvrtenje u (a) daje

X -
y - .Yt
X,
(oz)
ox,
Z -
(oz)
-----=!
(77)
o~,
To je jednadba normale na plohu z.= f(x;y) u
toki
T.(x., y,, z,)
plohe, gdje su {::). i (:;). vrijednosti parcijalnih derivacija u diralitu T,,

'
Ista jednadba uz Gaussove oznake glasi:

y - y,
X - X,
Z- Z t
--;;;- = ---q;! =
. Je
. p,
.
gd Je
= (az)
-ox.
--=-r-
(77a)
. q, = (oz)
-
oy
Na plohu zadanu implicitno F(x, y, z)
O jednadba normale u toki
T,(x., y., z,) glasi:

x-x,
(~=).
z-z,
y-y,
=
(~).
(~~).
(vidi dalje toku ll ovog ).

Primjeri
l. Odredi jednadbu tangentne ravnine i normale na troosni elipsoid:
y . z
-+-+--=1
a
b
e
u
toki
131
T,(x,, y., z,) elipsoida (sl. 61).
(78)
Najjednostavnije odred1mo jednadbu tangentne ravnine' primij~vi fbrillWU (76).

'
U tu svrhu napiemo jednadbu elipsoida u implicitaom obliku:
/
F(x, y, z)
pa
'Z'
+ bi+ Ci- l =
raunamo:
2x
iJx- a'
iJF
a u
toki
T,(:x., y., z,)
iJF} = 2x,_;
( iJx ,
a
Uvr~tenje
iJF
2y
-=-;
iJy
b
iJF) = 2y,;
( iJy l
b
u,
(iJF)
cz
== Ct
(a)
u (76) daje
~.
h, .
a
b,
e
(x-x,)-+ (y-y,)- +(z-z,)-= O
Odatle
ili
jer uvrtenje koordinata (x., y" z,) toke T, elipsoida u nje~tovu jednadbu.daje
Uvrstimo li jednakosti (a) u (78). dobit

1
T, (x., y" z,) elipsoida.
emo
jednadbu normale u
toki
Xa
y - y;
Z - Za
--zx:-=~=~
X -
lli
x-x, =y-y, =z-z,

x,
y,
z,
a'
-{)2
131
2. Odredi jednadbu tangen,tne ravnine na
eliptiki
paraboloid
-+-=2.t
a
b
u
T,(xu y,. z 1 ) paraboloida.

Napisavi jednadbu paraboloida u implicitnom obliku
toki
F{x, y, z)=-+
-b--,-2z
=O
a
.
raunamo
prema (76):
.ix
oF
oF
-=-2
ox= -as;
a u
toki
oz \
Tt(xu y., zl) paraboloida

oF) _ 2y,.
( oy , -b''
dF)
( oz l
=_2
Uvrtenje u (76) daje:

2x 1
(x - x 1 ) a
ili
2y,
(y ,-y,) - - - 2(z- z,) =O
xx,
yy,
Xi
Yi
-+~~-+-+z-z.
a kako iz jednadbe paraboloida slijedi da je~+ ~b = 2zu dobijemo

.
a'
~+~==z+z
1
a
b
Dokai na isi:l nain, da jednadbe tangentnih ravnina u toki T.(x., y 1,_z1)
glase:
x y
z = l
za d vok n'lm troosm hiperb ol01'd (i2ba- Ci
.!!!._YY_-~ =l
a
b'
e
x y z
za jednokrilni troosni hiperboloid - + -- a
b
e
132
l8
x y
h.iperbolni paraboloid - - a
b
= 2z
xx,- yy, = z
a
+ z,
:Navedimo jo jedan primjer.

Napii jednadbe normala u .siec!tu ploha
z="*+:v
z-x+y+4
y=x
Iz zadanih jednadbi razabiremo, <la Je prva ploha rotacioni parabt>loid nastao rot8,cijom
parabole x =z, odnosno X=
oko osi
(vidi 'Dio .II. 7, 7), dok su druge dvije plohe
ravnine (narii sliku ploha!).
Odredimo pravac, u kojem se SIJeku te ravnine.
Uvritenje. y = x
x= y
u
e - x +y +4
daje
Vz
z=2x+4
&Jeciite zadanih ravnina
z= 2y +4
ili u parametarskom obliku
z=t
x=_!_t-2
2
y=
(a)
t-2
Da odredimo koordinate toaka, u kotima taj pravac probada z,dani parabol~, t. j. da

odredimo sjecite zadanih ploha, uvrstimo jednadbe (a) u jednadbu paraboloida tl - :Jt1 + y.
Na taj min dobit emo one vrijednoati panunetm t, koje. odgovaraju tta!eni.m proboditdma.
Uvritcnje daje:
Odatle:
t'- !Ot+ Hi= O
t,=
t,= 2
pa iz (a) dobijemo koordinate traenih probodi ta:
P, (2, 2, 8)
; P, (-1, -1, 2)..
Prema (78) raunamo jednadbe normala na paraboloid :Jt 2
~F = 2x
~x
B
tokama
oF= 2..,
ay
"
+JI'
-z = O u tokama P
i P .
. oF ... _ 1
'
~z
P 1 i P1:
=
= 4 ; (oF) ... - l
(oF\
(oF}
ox l 4
o'YI,
ozl1
oF} __
oF\ -= -2
2
(ay},
(~X s
(::).--l
133
jednadbe traenih normala glase prema (78):.'

z-8
x-2 y-2
-4- = -4-
&: P~rcijalne
x+l
=-=l
y+l
z-2
--=2 = -=2 = -=l
derivacije viih redova
parc11
. alne d envactJe
i)z
i)z funk CtJe
z= J( x, y J opet f u nkK ako su red ov1to
~ 1 ~
uX
uy
cije od X i y, SVakU parcijalnU derivaciju mezemo Opet derivirati pO X i pO y, pa

tako dobijemo etiri druge parcijalne derivacije funkcije z= f(x, y) ili
etiri parcijalne derivacije drugog reda.
oznauje
Parcijalna derivacija :: po x
d ne prom1e
n1JlVe s oz
1 d"'f
1
je
'x' 11
'x' 11
u
u
ili
Zxy
ili
Na
Zxx
se
slino
drugoj derivaciji
funk~ije
1 J""' a denvac11a
po y s o'z ili" oJ
11
i)xoy
oxoy
fxy
slini nain oznauju
iJz.
se parcijalne derivacije oy.
po x s
oz
oyi)x
po y
oz.
ay
3.
izraunali
Malo prije u
toki
ili
o"'J
ili
z= 3x'y'- 7x'y'
iJ"'f
ili
oydx
oy'
ili
Zyy
z",.
ili t"";
ili
/yy
smo prve parcijalne derivacije funkcije
!Ox'- 3x
+ Sy- 4y +
12
pa smo dobili:
oz
ox= 6xy- 2lx'y'
20x- 3
iJz
..
--=9x'y'-2lx'y'+
16"-4
iJy
.
J
(a) deriviramo parcijalno po x:
o
z
-
ox
= 6y -
42xy
+ 20
(a) opet deriviramo, ali sada parcijalno po y:

iJ'z
- - = 18xy iJxoy
134
63xy
(a)
(b)
(b) deriviramo parcijafuo po x:

oz
oyox
- - = !8xy'- 63x'y'
(b) deriviramo parcijalno po y:

d'z
18x'y- 42x'y
dy'
+ 16
Kako vidimo, dobili~ smo ukupno etiri druge parcijalne deri va cije zadane
funkcije dviju promjenljivih, ali opaamo, da smo za dvije druge parcijalne dcrivacije dobili identine izraze: J8xy'- 63xy, t. j.
d'z
clxcly
d'z
clyclx
. ~79)
ili
To znac1: deriviramo li funkciju prvo po x, a zatim po y, ili prvo po y, a

L:atim po x, dobit emo u oba sluaja isti rezultat. Drugim rijeima redoslijed deriviranja ne utjee na rezultat deriviranja.
Moe se openito pokazati: ako funkcija z =f(x,y) ima parcijalne derivacije
z., i zy i drugu parcijalnu derivaciju zxy' koja je neprekinuta u toki (x, y), tada
Ol).a ima u toj toki i drugu derivaciju zyx' koja je identina prvoj.
Iz toga zakljuujemo, da uz navedene uvjete funkcija z= f(x, y) ima samo
tri razliite druge parcijalne derivacije.
Navedimo primjer. '
Pokai da za funkciju
X
z= arc tgy
o'z
ox oy
\"rijedi jednakost
o'z
oy ox
Raunamo:
~=---=--=--yox
x' y
x x' + y'
oz
ox ay =
I+y;
Y+y
(x' + y') l - y . 2y
(x' + y
=
2) 2
OZ
~ = -
--x-2
l+
Y'
il' z
(x
+ y')
l -
l. z = y ln (l
Zzy
Zyx
y.
x 2x
ay ox=- --(x' + y')'

Pokai ;da jednakost
x' - y'
~i)i
X
x'
= -
+ y'
+ y')'
- x
(x'
+ y2
x- y'
= ~~ji
vrijedi za funkcije:
+ xy)
2. z=ex(cosy+xsiny)
13i
. .. oz ; :;--:,
az ..1
Kako sud ruge parCIJ''alne denvactJer-
oz funkc11e
.. ' z = j('x, y ) redoT.vy
.
vito opet funkcije od X i.y, ~aku drugu parcijalnu derivaciju moemo opet derivirati po x iy,_,pa:"itako dobijemo ukupno 6 treih parcijalnih derivacija
funkcije .z =f(x, y).
Njihova :je oznaka slina oznaci drugih parcijalnih derivacija, kako se to vidi
ii. sheme, koja slijedi.
ux"
Deriviramo po
'z
dx
d1 z
dxdy
cl z
oy
uXc.IY
<l'z
Ox3 =
Zxx
Zxxx
d"z
dx'dy =
l:uy
d" z
dxdy"
ZICYY
=z""
<l" z
clx'dy =,
Zxxy
<l" z
<ly'ox
Zyyx
zw
cl' z
oy"" zYJIJI
Uz pretpostavku, da za zadanu funkciju z= f (x, y) redoslijed deriviranja

:te utjee, na rezultat, ima funkcija dviju promjenljivih samo etiri razliite
<reie parcijalne derivacije, i to
az
i,. z
ox ' ox Jji'
oz
if z
Ox ay
ay
Slino se oznauju i parcijalne derivacije etvrtog i viih redova.

Na navedeni nain oznauju se i raunaju parcijalne derivacije viih redova
funkcije triju i vie promjenljivih.
.
d~
Na pr., treba izraunati treu parcijalnu derivacijU po " y i z, t. j. ex iJy i! z funkcije u= e.<)'
Deriviramo u po x:
du
.<)'a
~=e
yz
Rezultat deriviramo po y:
d~ = e"<JJ" z + yz e"<JJ xz =-
dxdy
e"7 (z
xyz")
Rezultat deriViramo po z:
_E"!!._
iJxdyc)z
= e"Y" (l
+. lxyz) + (z
+xyzi) e"Y xy ""
= """ (l + 2 xyz + xyz + x"y1 z") - ?Y (l + 3xyz + x".Y''>

Pokai
l. ela za funkciju u =
vrijedi jednadba
Vx'+y' +z"
otu dtu
_ox
136
dtu.r
+ dy' + dz' '"' 0
2. da je za funkciju u= y' z' e 2
+ z' x el + x y e"l
pHrcijalna denvaciia
7. Totalni diferencifal funkciJe i njegova primjena

Znamo, da je diferencijal funkcije jedne promJenljive y =f{x) jednak derivaciji funkcije pomnoenoj s diferencijalom argumenta, t j. dy ~ f(x) dx (vidi
Dio ll. I).
or
Funkcija dviju promjenljivih z = j ( x, y) ima dvije parcijalne derivacije ox
az
oy' d
akl
.
e trna
dva parcijalna diferencijala
~~.
(Jz
dx
- . dy ..
oy
Totalni ili potpuni diferencijal dz f~nkcije z= f(x, y) je zbroj

njenih parcijalnih diferencijala:
oz
dz =,.-dx
()).'
v.z dy
+ Jy
(80)
(Pazi; diferencijal sc uvijek oznauje pomou latinskog d).

Znamo, da difetencijal dy fun ki je jedne promjenljive y = f( x) pr~douje
geometrijski pr-irast ordinare tangeme na krivulju y = f(x), kad x poraste za dx,
odnosno t.x. Slino tome total ni diferencijal d z funkcije z= f(x, y) predouje geometrij"ski prirast aplikate tangentne ravnine na plohu.
z= f(x, y) u toki T(x, y, z), kad x i y porastu za dx i dy, odnosno
za 6 x i t.y. [Vidi geometrijsko znaenje parcijalnih derivacija funkcije z =
= /(x, y)].
Malo prije smo izveli jednadbu tangentne ravnine na plohu z = f( x, y)

u toki (x., y" z,) te plohe. Tu jednadbu moemo lako izvesti iz izraza (80) za
totalni diferencijal funkcije z= f(x, y). Neka su (x, y, z) koordinate bilo koje
toke tangentne ravnine, a ( x" y., z,) koordinate njenog diralita. Tada uzevi
u obzir geometrijsko znaenje totalnog diferencijala i definicije prirasta t.x = dx,
6y = dy i t.z' = dz, uvrstimo u (80):
dx= t.x =x-x,; dy
t.y =y-y,
dz = Ll.z
=z~
z., pa dobijemo:
oz ( x - x , ) +Jz
z-z,=ax
ay- (y-y,J
a to je naa formula (75).
Navedimo primjere
z~ raunanje
totalnog diferenciiala.
lzraunaj totalne diferencijale funkcija :
1.
z= -ln(x + y')
2
137
Najprije
raunamo
obje parcijalne derivacije zadane funkcije z:
!:' -
_l_ __
l - . 2x - _x_
--= =
_l_ __l _ . 2y
x -
x' + Y'
x2
-. x'
+ y'
+ y'
= _)_'-
x'
, /
+y1
a sada prema (80) imamo:

y
+ y' dx +
iz = x'
x'
+ y' tiy
ili
tiz=xdx+ydy
x' + y'
s+ t
u=--
2.
s-t
du
ds
(s- t) l -(s + t) l
--(s-t)'
ou
(s -
ot
du
t) + (s + t)
2s
(s- t)'
= (s
-;-15'
2t ds
2s dl = 2(s dt (s- t)'
(s- t)'
t ds)
(s- t)'
Totalni diferencijal funkcije triju i vie p~omjenljivih definira se na isti nain

kao i totalni diferencijal funkcije dviju promj'enljivih. Na pr., totalni diferencijal
funkcije triju promjenljivih
u =f(x, y, z)
glasi:
du
ou
= -
ox
dx
ou.
+ -ou
dy + - dz
oy . az
Govorei u drugom dijelu ovog Repetitorij:r o primjeni diferencijala dy funkcije y =j( x), pokazali smo, da za male l D.x l moemo priblino uzeti da je
Doy".:", dy
jer sc L'ly razlikuje od dy za beskonano malu veliinu vieg reda ?b~irom na D.x
kao beskonano malu veliinu prvog reda, pa pomou diferencijala moemo rau
nati pogreke funkcije jedne mjerene veliine.
Na slini nain moe se pokazati, da je i za funkciju dviju promjenljivih z=
=j( x, y) razlika izineu prirasta funkcije
/).z=
i ~i. totalnog
f(x
+ L'lx,
+ /).y)- {(~, y)
diferencijala te funkcije
i:Jz
oz
ox
ly
dz =-dx+- dv
138
t. j. razlika
\6z-dzf
beskonano mala veliina vieg reda obzirom na !lx i !ly kao beskonano male
veliine prvoga reda, pa se moe priblil).O uzeti qa je
tlz
oz
dz = - !lx
ox
oz
.
+ -oy !ly
(31)
Geometrijski to znai, da se mjesto prirasta aplikate plohe z.=f(x, y), kali

x poraste za t.x, a yza tly, uzima prirast a plika te tangentne ravnine povuene na tu plohu u' toki T(x, y, z).
'
4b
Primijetiffio, da za funkciju od tri i vie
protnjenljivih moemo takoer priblino uzeti;
da. je prirast funkcije jednak njenom totalnom
diferencijal u.
Budui da je mnogo- jednostavnije izrau
nati totalni diferencijal funkcije nego njen priq
s
rast, jer, kako se iz (81) .vidi, dz je l.inearna
funkcija od !lx i tly, pogreka veliine izrau
nate iz podataka mjerenja rauna se obino po-.
mou totalnog diferencijala. (Vidi Repetitorij
II, l, 5).
.
Navedimo nekoliko primjera.
l. Kolika je pogreka LiS povrsme S
SJ. 72
pr:avokutnika, ako je mjerenjem dobiveno za
stranice tog pravokutnika: a cm D.a cm i b cm 4b cm, gdje su D.a i D.b
pogreke mjerenja duljine stranica pravokutnika (vidi sliku 72).
Primijetimo, da prave vrijednosti pogreaka mjerenja nisu, naravno, poznate
niti po veliini, a niti po predznaku, poznate s u samo g or n j e m e e tih pogreaka, u naem sluaju !la i D.b.
a)
Toni raun
pogreke D. S:
S= a b
D.S =(a+ D.a)(b
+MJ -'-ab
=
b D.a
M+ tla. M-ab
= ab +b !la+ a.
+ a M + D.a .-M
(a)
b) Priblfni ~raun pogreke D. S P? mou diferencijala:

Prema (81):
AS~
dS =
os
~
oa.
D.a
+ os
~ . !lb
ob
S= ab
dS= b
oa
:~
D. S =.b D.a
as
clb =a
+a
D.b
(u cm')
(b)
139
Usporedimo li rezultate (a) i (b), vidimo, da smo u priblinom raunu izgubili

tl.a. tl.b, t. j. povrinu pravokutnika dvostruko iscrtkanog u slici
Ja8ho je,
da ta povrina nema praktiki- nikakvog znaenja ob~om na povrine b . l:J.a i
a : tl.b, takoer prikazane u slici 72. ,
_2. Izraunaj apsolutnu i relativnu pogreku volumena V valjka, ako je mjerenjem dobijeno: r cm tl.r cm i h cm 6.h cm (sl. 73).
n.
llm
V= 1tr'h
Prema (81):
.
oV
tl. V~ dV = Cir'' tl.r
,l
l
ov
or =
l
l
l
,-
:h
l
l
l
6. V
---+--l
ov
21trh
-=
~r=
oh
Apsolutna pogreka:
,",....
oV
+ oh . Ah
tl. h
(u cm')
Da dobijemo relativnu pogreku, podijelimo apsolutnu pogreku s V = 7tr'h.

R~lativna pogrclka:
~ .....
0------r
l
= 21trh r ilr + 7tr
'
Sl. 73
~r
je relativna pogreka izmjerenog pol um jer~. r osnovke, a
ka izmjerene visine h valjka. Iz izraza za .relativn~ pogreku
~h
re.Iativna pogre-
6.: izraunatog
vo-
lumena ,V va)jka, v~dimo, da .relativna pogreka polumjera valjka ulazi u dvostrukom iznosu, a to pokazuje, da treba to tonije mjeriti polwnjer valjka, cJia
pogreka izraunatog volumena V bude to manja.
Totalni diferencijal daje, dakle, uputu, koje veliine treba to
nijemjeriti, da se _po mogunosti uma.nji pogreka veliine izrau
nate iz podataka mjerenja.
Praktiki se to svojst;Jo diferencijala esto upotrebljava, na pr. u astronomiji,
gdje se pomou diferencijalnih formula odreuju najpodesnije zvijezde i vrijeme
_iljihova opaanja, da se to tonij~ odrede one veliine, koje se raunaju iz poda-
taka astronomskih opaanja.
.
Primjeri_
l. .Odredi apsolutnu, relativnu i procenrualnu pogreku funkcije
Z
= 5x0y -
ako je
X=
,0,1
2xy 2 - - 3xy
i
y = 3
X-
7y
+ 20
0,2
!'tema (81):
!lz~dz =
' 140
(l0xy-2y'- 3y +l) !lx+ (5x'-4xy- 3x-7} Ay
UvrtenJe x
=2 ;
= 3 ;
~x
= 0,1 ; ily = 0,2 daje:
~z =c60 -Is - 9
+ l)>. 0,1 + (20,_ 24- 6-7)..

+ (- 11) (-0,2}
0,2
ilz ...:._ 3,4
KaJ<:o predznaci ~x i !ly nisu poznati, a trai se

uzeta je pogreka Ay s preznakom minus.
Az -'- 3,4
+ 3,4 =
najvea mogua
apsolutna pogrelka
~&',
Zax='2iy=3
= 60-36-:- 18
+ 2-21 + 20 =
Relativna p() greka:
~z =
z
6,8 = 0,97
7
-
Procenrualna pogreka
li z
- . 100% = 0,\17-100% = 97%
z
2. Isto za
---
ako je
dz
~ =
oz
JY
.t.z
= Z 0,01 i y = J
(oxoz)
(x'-y') y-2x'y
(x'-y')'
>:=2
3-8
3
0,Q25l
S
9
= -1 - = - -
.v= l
(x' ..,..... y') x + 2xy'

(x'-y')'
s + 25
='= ( - 95) (- 0,01) + 9lO 0,025 . = 900
900
30l
"'x-z
y=l
Cl. z
:!:
100%
'
''
5%
3. JDa se odredi visinska razlika BB' = h toaka

A i B .izmjeren ie vertikalni kut B' AB, horizontalna
udaljenost toaka A i B, visina instrumenata i i visina
signala s.
Odredi pogreku Ah, ako je dobiveno B' A B = cp
,pogreke :u mj eretiju i i s.
''
'
l'
il A
Ah~ tg 'P
!ld
+ -.
- cp, A
cos'
Kako je tg = = za q> = 90, a cos,, koji je u. nazivniku
drugog lana, prima vrijednosti l i O za iste vrijednosti cp, pogrellb,. flh je to vea, ho je kut 'P
vei, odnosno to .manja, to je kut q> manji.
Na pr. za d= lOOOm O, lm i 'P= s lO' dobijemo, uzevi u obzir da je tt s = 8,087"
cos s = 0,996 i arc 10' = 0,003.
!!.h~
0,087 O, l
,
+ 01000
992
0,003 = 0,0087
'
+ 3,02
=
3,0287m ~ 3,1-.
+ 4,00 =
4,osnm =
dok uz iste podatke, ali <p = 30 imamo:
!!.h
~ o, sn . o, t + ~:0 o,oo3
Vidimo, da se pogreka u visini
o,osn
poveala
.s
poveanjem
kuta.
Izraunaj:
1.
Vrijednost totalnog diferencijala funkije
z=x+y-Vx+Y. za x=3;y=4; !lx= 0,1 i Ay= 1,2

[dz = 0,08)
2. Apsolutnu, relativnu
renjem dobiveno
R = 30cm
procemualnu pogreku volumena V krnjeg stoca, ak() je Mje-
3 mm
r = 20 cm 4mm ;
[!!.V='= 2575 cm') '
v = 40 cm
2 mm
J. Priblinu vrijednost poveanja volumena V stoca, kojemu je visina h= lO cm, a palumjer osnovke r = 5 cm, ako visinu h poveamo za 2 mm, a polumjer r za l mm.
[!!.V~
15,7lcm')
8. Totalni diferencijali viih redova
Drugi totalni diferencijal d':; funkcije z =j( x, y) jest diferencijal oG. prvog;
diferencijala te funkcije, t. j.
dz
d( dz) = prema (80)
iJ- (iJz
il z )
.~dx+~dy
OX ilx
iJy
=--
142
ilz
ilz )
d ( ilx dx+ 7J dy = preaa .(S()) =
y
il
dx+~
'
(iJz
iJz }' dy
-dx+-'-dy
IJy i)x
oy
Kako su x i y nezavisne promjenljive, moemo dx i dy smatrati da su konstante.

te imamo:
d'z
o'z
o'z ' )
( cPz
iPz )
( ax dx+ xoy dy dx+ c)xc)y dx+ c'ly dy dy
Odatle
d' z
o~
,.....-:dx'
ux'
o~
o~
+ 2:.----dx dy + d---, dy
vX 0y
y
(12)
[dx' i dy' znae (dx), odnosno (dy)]

Vidimo, da dobiveni izraz ima nblik binoma na kvadrat, pa ga moemo simprikazati kao kvadrat prvog diferencijala funkcije z = f( x, y) :
boliki
d'z
az
.( ox
dx
)'
+ oz
oy dy
(82a)
pamtei da je kvadrat simboliki, jer ~kvadrat parcijalnih derivacija funkcije

daje druge parcijalne derivacije te funkcije. Isto tako moemo prikazati trei totalni diferencijal funkcije z =j( x, y) kao simboliki kub njenog prvog diferencijala:
d'z = (az dx
iJx
o~
+ oz
dy)' =
oy
o~
=-dx'+ 3-- - dxdy

ox'
ox oy
o~
3 --dxdy
ox ay
o~
+oy'
dy'
(83)
Na slini nain definiramo i simboliki prikazujemo totalne diferencijale viih

redova za funkcije triju i vie promjenljivih. ,
Na pr. za u =j( x, y, z) drugi totalni diferencijal glasi:
=
-ou dx + -ou
dy + ou
-oz dz )' =
. (ox
ay
du
o'u
ou
=-dx'+ -.dy'
ox'
oy
o'u ,
-dz'
iJz
c)'u
+ 2--dxdy +
ox oy
d'!l
+ 2--dydz
oyoz
o'u
- dxdz
Jx i) z
+
(84)
l' rimjer
u = xyz. Odredi d'u.
ti 3 u
{duox- dx + u- dy + u-- dz )' =
l(
du
- dx
ox
dz
+ du
- dy } + du
... dz ]'
&ly
tlz
143.
Iki )"
= { cltl
-dx+-dy
dx
{Jy
o"u
cltl )' cltl

+3 (cltl
-dx+-dy
-dz+
dx
au
dy
, dz
ou
ou
= ox" dx" + 3 dx' oy dx"dy + 3 c)x cly' dx .dy + ey dy' +

ou
au
cl 1u
+ 3 t)x i! z dx'dz + 6 dx ay dz dx dy dz + 3 t)y i! z
raunamo
Cat
3 01" d' d "u dz',

.dydz1 iY z + itz"
o"u -'-d
+ 3 dxdz"""' z +
Sada
dy' th
za zadanu funkciju
u= xyz
vrijednosti parcijalnih derivacija, koje ulaze u (a):
Deriviramo po
iJu
J
z
=yz
t)"u =
t)x'
ou
- =0
dx3
au
--=0
dx't)y
--=0
--=1
ou
--=z
iJxoy
o3u
--=0
oxcly'
au
OX oz = y
au
dx az
iJ"u
dxeyoz
ou
--=0
ox (Jz'
iJu
= xz
dy
ou
-=0
ay'
o"u
--=X
c)y (jz
ou
- =0
ay
d3u
{Jy'"z =O
--=0
t)u
-=0
az
au
oyt)z'
clu
-=xy
az
au
-=0
oz
Uvritenje u (a) vrijedtlosti parcijalnih derivacija
izraunatih
d"u = 6 dx dy.dz
144
u toj tablici daje
--
9. Totalni diferencijal sloenih
funkcij~J
Neka je zadana furikcija w =f(u, v), gdje su u i v funkcije od x, yi z, t. j.

u= u(x~ y, z) i v= v(x,y, z). Zadana je, dakle, sloena funkcija dviju promjenljivih w =f[u(x,y, z), v(x,y, z)].
Prvi totalni diferencijal sloene funkcije graen je tako, kao
da. su u i v nezavisne promjenljive, a .ne funkcije, to u stvari jesu.
aw
dw.=-du
ou
ow
+ -dv
av
(85)
G tome se izrazuje t. zv. invarija-ntnost (nepromjenljivost).diferencijala.

Pokaimo to svojstvo diferencijala za sloenu funkciju jedne promjenljive.
'
Ako je x nezavisna promjenljiva, tada je za y = f( x)

dy =f'(x) dx
Neka je sada x funkcija od t, t. j.

X=
~(t)
Tada je
= rp' (t)dt
dx
ali izraz za diferencijal dy ostaje nepromjcnjen za bilo koju diferencijabilnu funkciju rp (t). Pokaimo to.
Uvrtenje x = rp {t) u y = f(x) daje
y =f[rp(t}]
Difercnciramo li taj izraz po pravilu za diferenciranje sloenih funkcija (vidi

Dio IL ~ l, 8), dobit emo
dy=f'[rp(t}]. rp'(t}dt
a kdko je
p(r)
=x, a rp'(t)dt=dx, imamo

dy
= f'(x) dx
kao da je .. .- nezavisna promjenljiva.

Prema tome je u izrazu y'. =
:~
svejedno, da li je x nezavisna promjenljiva
ili funkcija neke druge promjenljive. Meutim, diferencijali drugog i viih redoVa
nisu invarijantni obzirom na zamjenu nezavisne promjenljive.
Izraunajmo drugi totalni diferencijal sloene funkcije w =f(u, v), gdje je
u= u(x, y, z) i v= v(x, y, z).
10
B. Apsen: Repetltortj ville matematike -
Dio
rn.
145
Prvi totalni diferencijal prema (85) glasi:

iJw
aw = -.du
ou
~w =
iJw
+ -iJv
dt
prema (85) = iJ{d!ll) du+ d{dw) d'IJ
d(dw)
iJv
ou
iJw
+ ow
iJv
ov
Uvrtenje (85) daje:
ow
ow
l ou
iJ - d u + - dv
d'w =
o [ ou du
ov
du+
ou
dv
]
dv =
po pravilu produkta, odnosno sume =
~du)+ duo'w + ow . a(dv). d cPw

ou
ou'
ov dU + v ()u ()v
= [iJw .
au
ldu +
-o
-o
' d . o(dv)
U zmemo li u o b z1r,
a Je~=
o 1. ~
o( du)
..
= o, .Jer u fiu nkClJe
u=u ( x,y,z)
i v = v(x, y, z) ne ulazi v, odnosno u, da je

i uredimo li gornji izraz; dobit
funkcije:
o"w
d'w = -
iJu'
ill u
simbolikom
du'
emo
o'w
o(o~) du
-du, a
o~~) d'IJ
= d'v,
formulu za drugi totalni diferencijal sloene
' ow
2 - - du dv + - dv
au ov
. Ov'
iJw
iJw
+d'u + - d'v
ou
ov
(86)
obliku'
)'
ow
ow
dw
d'w = (- d u + - dv + -d'u
ou
ov
'
au
ow
+ -d'v
ov
.
(86a)
Ako u i v nisu funkcije, ve nezavisne promjenljive, posljednja dva lana u

-izrazu (86) otpadaju, jer su u tom sluaju du i dv konstante, pa je du =O i d'v =O.
,Vidimo, da su izrazi za . drugi totalni diferencijal razliiti ve prema tome,
da:f li'' su u i v.. nezavisne promjenljive ili funkcije.
Sasvim ila isti nain raunaju se trei; etvrti iostali totalni diferencijali sloienih funkcija.
'
Primjer
., = w
lzrai.maj
dw i d'.
Prema (85):
146
+ 21111
gdje je u = 2x- y 1 , a 11 = xy.
iJu
.iJu
= :;dx + oy
- dv- = Zdx
vX
. -
du
. jw
Uzev~ i
dv =-dx+ ~dy =ydx

dx
dy
iJv =Zu
u obzir da je u
dw = (4x- 2y'
2y '.~?
.
xdy
2x- y', a v = xy dobijemo prema (85):

2xy) (2dx......:. 2y dy)
+ (4x- 2y')(y dx+
+ (- 8xy +
4XY 1 ) dy
x dy)
fida tle
dw
= (Sx-
4Y'
4X.Y) dx
dw = (8x- 4y'
Raunamo
d:!c +
+ (4XJI -
e- 8xy + 4y
:z.y 3 ) dx
6xy
+ (4"'- 2xy 2) dy
+ 4x') dy
prema (86):
ow
ou
ow
-=2
-=2
du ov
2y 3 )
8xy -
4Y 3
du' = (2dx- 2y d:;)' = 4 (dx'- 2y dx dy

du dv = (2dx- 2y dy)(y dx
+ y' dy')
x.dy) = 2(y dx 2 -
y' dx dy
x dx dy- xy dy')
o(du)
d"u = - - dx
ox
o (dv)
c)(du)
+~
dy
dy
d'v = - - d x
ox
= O dx- 2dy' = -
o(dv)
- - d y = dydx
i)y
2dy'
+ dx dy = 2dxdy
d'w = 8(dx' - 2y dx dy + y dy') + S(y dx - y 1 dx dy

+ O- 2 (4x- 2y' + 2xy)dy' + 2(4x - 2y') dx dy
+ x dx dy -
xy dy')
ili ako uredimca

d'w = (8
8y) dx
+ ( -l6y-
12y'
l6x)dx dy
+ (l2y'-
l2xy- 8x)dy'
Pokus
Uvrtenje u= zx...,...y'
w = 4x2 -
v= xy
4xy'
+ y
8xy -
w = u
+4x' y - 2xy
+ 2uv
daj(:
f(x,y)
Prema (80):
dw - (8x -
4y 2
2y3 ) dx
+ (-
8xy
+ 4y3 + 4x' -
6<ey')dy
Prema (82.):
dl211-
(8
8y)dx'
2(-8_v
8x-6y 2 )dxdy +( -Sx
12y' -lZ.xy)dy
147
10. Parcijalne derivacije sloenih funkcija vie promjenliivih
J. w = f(u, v), gdje je u= u(x), a v= v(x).

,.
dw
T raZI se dx .
To je obina neparcijalna derivacija w po x, )er preko u i v w je funkcija samo
jedne promjenljive x: w =f[u(.x}, v(x}).
Znamo prema (85), da je
ow
ow
dw =-du +-dv
ou
ov
1: dx
dw
ow
dx= ou
dv,
du
ow
- dx
dx +ov
(87)
Ta vana formula daje shemu za raunanje parcijalnih derivacija sloenih funkcija.

Iz te formule vidimo, da se dcrivacije sloene funkcije oblika
w = f[u(x), v(x)]
raunaju
tako, da se najprije w derivira po u, taj diferencijalni kvocijent mnoi se

s derivacijom u po x, a zatim se tako dobivenom produktu doda produkt derivacija
w po v i v po x
Pr i mjer
w
Odredi
= u -
uv
gdje je u = sin x
a v = cos x.
~:.
w = f(u(x), v(x)]
pa prema shemi (87)
rauRamo:
dw
.
dx = (3u'- v) cos x +(-u) ( - szn x)
Uvrtenje u
sin x
dw = (3 sin' x dx
cos x daie
cos x) cos x
sin' x = 3 sin'x cos x -
ili
~":'!_
dx
= 3 sin' x cos x -
cos 2x
Pokus
Uvrtenje u= sin x
W =
dw
d;=
Si'n 3 X -
v= cos x .. u w daJe
S'in X COS X
..,
.
.
3sznwxcosx + nnxsznx_-cosxco;x
ili
dw = 3 sm' x cos x-cos 2x
dx
148
cos'x
sin"
II. w =f(u, v},,gdje je u= u(x, y, ;;, a v= v(x, y, z)
ow
Trai se
ow
ox' ay
Sada dolaze samo pardjalnt;. derivacije, jer je
f~nkciia
w preko u i
v funkcija triju promjenljivih x, y i z.

Napiimo zadanu funkciju u obliku
w =f[u(x, y, z), v(x, y, z)}
pa
raunamo
prema shemi (87):.
aw
d":X-
ow
oy -
ow
au
aw
ou ow OV
- +Ov
- OX
ox
ou ow ov
- +ov
- oy
oy
ou ow OV
-+az
ov oz
011
(88a)
(88b)
(88c)
Primjeri
I. w = u3 -uv , gdje Je
u = xyz
. OVi
Odred! ,_- =
ux
Wx
v = x'
dw
iJy
f(u, v)
Wy
+
.
y0
-
()z
= f[u(x, y z), 'l! (x, y; z))
aw
= Wz
u= u(x,y, z)
v= v(x,y, z)
dakle
(a)
w deriviramo po x, pa prema (a), odnosno (88a) imamo:

Wx =
Uvrtenje u
+ (- u)2x
(3u'- v)yz
xyz
v = x'
VJx = 3x 2y 3 z 3
+ y' +
z'
daje
x 2y z - y' z - y z ' - zx' yz
ill
Wx =
3x2 y 3 z ' - 3x 2 yz - y' z - yz 3
w deriviramo po y:
wy = (3u 2
v)
xz
+ (-u)Zy
Uvrtenje vrijednosti za u i v daJe
Wy
3x'y'z'-x'z-xyz-xz'-2xy 2 z
ili
Wy = 3x3 y 2 z 3 -
x z -
3x y' z -
xz'
w deriviramo po z:
Wy
(3u 2 -
v)xy
+ (-u)2z
149
ili
Wz = 3x' y' z -
w 2 = "3x" y'
xy,- x y -
xy z -
Rezultate kontroliraj tako, da u to uvrsti u

:po x,y i z.
2. z
+ y'
xyz i v
+ y + z,
a zatim derivirai w
, gdje je
i
X=TCOS<p
.
az
Izrauna)rno
7if =
=J (x(r,
y=rsin<p
.
Zr
z = f(x, y)
z
;Zxyz"
z- x' y - xy'- 3xyz1
iJz
dq,
=z,
x(r, <p)
= y(r,
<p)
dakle
(a)
tp), y (r, <p)]
Prema (a) i formulama (88) dobijemo:
z,=~.~+~
z=~~+~
oy
ax
ax
or
<l<p
oy
iJy
iJr
iJ<p
Prema gornjim formulama i uzevi u obzir da je
z = x
+ y
a x
r cos <p i
y = r sin <p
raunamo:
z,=
z~
2x, cos <p+ zy. sin <p= :ir cos <p+ zrsin'
= 2x (-r sin <p)
<p=~
+ 2y (7 cos <p) = - 2r 2 cos <p sin <p + 2r sin <p cos <p = .!_
Odredimo sada druge parcijalne derivacije zadane sloene funkcije
o'w'
il'w
ow
w =j(u, v), t. ;. ox = wxx' ilxily =~"J'' oxoz = w....
ow
az~
wzz
U t_u svrhu opet napiimo nau funkCiju u obliku

w = j[u(x, y, z), v(i, y, z)]
(a)
pa deriviramo ve izraunate prve parcijalne derivacije pamtei:

a) da su oba lana svake formule (88) prqdukti, pa se der~viraju po pravih..
pro'dukta,
b) 'da. prvi faktori tih produkata sadre w, pa ih deriviramo po shemi (81)

uvijek pred oima nau funkciju u obliku (a), dok lanove
s u i v deriviramo obino.
:imajui
150
l. .Deriviramo (88a)
aw
aw- ou
ow
ox = ifzl. ox +ov.
,o'w = ow ~ ~
ox
ou :Ox'
ov
aw
+ OV
Odatle
OX 2
n~on ,ureenja
c}w
ox'
ov
ox
du+~.
ox ouo'v .. i)x
0]5: ou
ov(ow
ou
i)tw
ov)
OX
+ dv' . rx
du
ov +
otw (OV)'
- +
OX
Ov'- ox
+ QX' OVCU
dobijemo:
(OU)' + 2 o'w
+ dw
ou
dv} +
+ du(cPw.
= ou
c}tw
po x:
dx
o'u
ox
OUO'V
+ dw .
ov
QX
d'v
ox'
(Do istog rezultata dolazimo dijelei formu l u (86) s dx)
ili u simbolikom obliku:
o'w = (ow
ou
dx'
ou
dw
+ov
(}x
ov}' +dw
-
ox
du
d'u
. (}x
ow
+ ov
()iv
. ox
(8'-)
2. Deriviramo (88a) po y:
d'u
OX oy
ou ((}'w (}u (}'w ov)

+ ox ou . --oy+ou(}v
ay+
ow o'v ov ( ow ou d'w
+dv oxoy + ox clvou . oy + clv'
Hi nakon
ov)
cly
ureenja
cl'w
clxoy =
cl'w
Ft;i .
du
dX.
du
0Y
ow
+ auov
(du
OX
dv
ou
ay+ ay .
ov)
dx
+
(l~}
3. Deriviramo (88a) po z:
l il
ili. nakon
ureenja
ow
ow ou
ou
oxiJz = ou' . iJx . iJz
ow
iJv
ow (ou. ov
iJx ~ iJz
+ ouiJv
ov
iJw
+---...j_iJv ox iJz ' iJu
+ ou
ov)
iJz ox
()'u
iJw
ov
oxoz+(}V. oxoz
(89c)
Sada deriviraj po shemi (87);

(88b) po y, a zatim po z, i
(88c) po
konane
z..
Dobit e nakon ureenja:

ow ""..(iJw . iJu+ iJw . OV)'+ ow . o'u +aw
iJy
iJu
iJy
ov
iJy
ou
iJy'
ov
o'w
o'w iJu
iJu
c)yiJz =ou' . iJy . oz.
iJ'w ov
ov
ay
ov
iJw
o'u
iJz +iJu iJyiJz
+--
o'w = (iJw . iJu
iJz'
iJu
iJz
iJ'w (iJu
ov
iJy . oz
+ ouiJv
+ iJ.w
ov)
oz
iJv
iJu
+ iJz
+ iJw
iJv
(8~d)
ov)
. iJy
+
(81Je)
iJ'v
_iJyiJz
+ iJw
iJ'u
+ ow
iJu
ilz'
ov
. ov
iJz'
(89f)
Primjer
Izrazi u polarnim koordinatama Laplace-ovu parcijalnu diferencijalnu jednadbu u ravaiai
Znamo formule prijelaza od pravokutnih koordinata na polarne i obratno:

x=TCOS<;l
(a)
y_ = rsin cp
tg q:>
=z:
.odatle
.
'r
<p = arc tg
Z.
X
+Vx + y'
Uvrstimo li u zadanu funkciju U'?" f(x,y) formule (a), 'biC e

U = f( 9, r) ,
'P= 'P (x,y)
r = r(x,y)
gdje je preil).a (b)
pa shema za deriviranje funkcije U glasi:
U ="i [ <p(x, y), r(x,j)]'
152
Usporedimo li ovaj oblik funkclje U s funkcijom w = f [u(x,y, z), v(x,y, z)], za kojusmo
.druge parcijalne derivacije, vidjet emo da ie za na sluaj,
raunali
u=<p
v=r
z=O
,a obzirom na formule (9a) i (89d) raunamo prema formulama prijelaza (a) i (b):
y
_ _ rsinm __ M,
- = - - - - = p r e m a (a) i (b)-
x'
+ y'
x'
~-
r'
_ = __x__ = r cos <p = cos 'l'

x
dt!
c)x
Prema
x'
<lx'
or
iJx
iJv
or
i)y =
8_Y
izraunatim
2 Vx~
TCO$
<p
=-
2y =
Vx' + Y'
o'v
dX
<p
iJ 2r
OX 2 = OX 2
Sin
'P
-Sin
CJep
cp ~X
raunamo
sin '
--
r cos'? sm <p
r
dr
.
Sin
prvim parcijalnim derivacijama
dx r'
rz
y2
2x = ~ = r cos 'P = cos 'l'

r
r,
--
+ y'
= 2
il

iJ<p'
r2
+ 2 o'U.
difur~:D&ija!na
cos 'P
T
a U
iJU szn 2 'P
+--cos'q> + iJr'
Olj>
r'
sin 
o' U sin 'P
--=
-----2-
ox
Oq>'
r'
iJcpiJr
iJ'U
ay'
sin 2 tp
=---r-,-
o'U . ..
+ 'Tr' sm
lj> -
+ ~.
or
sin'IP
r
iJU ~+ou-~
r'
iJr
a;
emo:
jednadba u polarnim koordinatama glasi:

l
iJ'U
iJ'U
iJU
- . . . ! . . - +r- -or= 0
r' il<;>' ' or
l ii
Do istog rezultata moemo naravno doi bez upotrebe formula (89) izra~Yii prema (87)
prve, a zatim druge parcijalne derivacija funkcije U= f[cp (a;y); 1'(X,y)) i uzevli u obZir
formule prijelaza (a) (b).
Naini tu vjebu!
Prikai parcijalnu diferencijalnu jednadbu
iJ'U
oU
d1 U
ox+ 2 oxi)y+
._, . . . .
u aovun promJe._uJlVun u 1 v,
ako"
1e x =u
i)y =O
+ v,. ay= u- v, odnosno
tl'U
[ 4 tlu
x+y.
x-y
u= - - av= - 2
2
=o] ,
11. Deriviranje implicitnih funkcija

Znaj).lci derivirati sloene funkcije, moemo lako izvesti formule, koje omoguderivacije funkcije, koja je zadana implicitno, bez prijelaza na
njen eksplicitni oblik. Te formule su od osobite vanosti za deriviranje funkcija,
koje ne moemo prikazati eksplicitno, a osim toga esto je jednostavnije derivirati
funkciju u implicitnom obliku ne vre~ prijelaz p.a 'eksplicitni oblik, iako je taj
prijelaz mogu.
I. Zadana je implicitna funkcija y jedse promjenljive x, t. j. /( x, y) = O.
T ..
. dy
raz.\ se y = dx
uju izraunavanje
Najprije nastaje pitanje, predouje li svaka implicitna relacija od x iy funkciju

y od x? Jednostav;m primjer
ex+.Y =O
daje ve negativan odgovor na to pitanje .. Ustvari nema t~vih vrijednosti X i y,

koje bi ex+ J pretvorili u nulu, pa gornji izraz ne predouje nikakvu funkciju. Do
iste g zakljuka dolazlmo i geometrijskim putem, ako se sjetimo, da funkcija od x
i y predouje krivulju u ravnini XY i da je z = ex+y neka ploha u prostoru. Kako
za z = o .dobijemo izraz ex+y = o,-. koji nema smisla, zakljuujemo, da ta ploha
ne sijee ravninu XY, pa dakle nema ni krivulje ex+y =O.
Kako bi ploha z= f(x, y) mogla-samo dodirivati ravrlinu XY u jednoj toki,
za postojanje implicitne funkcije f(x, y) =O nije dovoljno pretpostaviti da postoji jedna toka (x., y.), u kojoj je f(x., Yo) =O, ve moramo osigurati prijesjek
te plohe s ravninom XY, U tu svrhu stavimo jo drugi uvjet: funkcija j mora imati
u okoliu te toke ( x" yo) parcijalne derivacije po svim promjenljivim, u naem
sluaju
derivacije
~J
uX
i ~J , pri
uy
emu derivacija~ funkcije J
koju smatramo funkcijom, u n'aem

od nule.
Konano,
stavimo jo _i
okoliu
154
toke
trei
po onoj
sluaju ~~,mora biti' u'to~ki

uy
:1 :1
promje~ljivuj,
(x.,y.)
razliita
traimo li da zadana implicitna funkcija bude neprekinuta,

uvjet: parcijalne derivacije
.
(x., y 0 ).
moraju bid. rieprekin1,1te u
Uz ta tri uvjeta postoji samo jedna funkcija y == y(x), koja za x = x. prima

vrijednost y = y., koja identiki u x zadovoljava jednadbu f[x, y(x)] ==O i koja
u okoliu toke x = x 0 ima derivaciju pa je neprekinuta u tom okoliu.
Slino glase uvjeti za postojanje implicitne funkcije od bilo koliko argumenata.
Pretpostavimo, dakle;~ da zada:na implicitna--funkcija
. (a)
f(x, y) =O
odgovara gore navedenim uvj,etima, pa odredimo y'
dy
dx.
Eksplicitna funkcija bi glasila

y = y(x)
Uvrtenje u (a) daje identitet,

(b)
f[x, y(x)] =O
jer je gornji izraz jednak nuli za bilo koju vrijednost x. (Na pr. uvrtenje u implicitnu funkciju 2x + y - 6 =O njenog eks,plicitnog izraza y = -2x + 6 daje iden
ti tet 2x- 2x + 6 - 6 = 0). Sada funkciju f ,deriviramo po x i to obzirom na
(b) prvo po nezavisnom x, a zatim po x, zavisnom od y, pa prema (87) dobijemo:
of
of
dy
-+----=0
ox oy dx
Vrijednost dobivene derivacije jednaka je nuli, jer funkcija f za sve vrijednosti
x ima konstantnu vrijednost (0), a derivacija konstante jednaka je nuli:
dy
Od at l e racunamo
dx. D ob"
!Jem o:
of
ox
dy
(90)
dx=- of
oy
Opaamo, da se u nazivniku desne strane izraza (90) nalazi derivacija
funkciji.
Da dobijemo y" =
~~,
po
deriviramo formulu (90) po pravilu; za deriviranje
kvocijenta funkcija, pri emu postupamo kao prije imajui pred oima sh"emu (b),
odnosno (87):
d'y
dx'=-
of (o'f . o'f dy) of ( o'f

o'f dy)
JX2 -r ~ . dX -dx aydx + !9' . dx
ay
(:~r
U taj izraz treba jo uvrstiti vrijednost
ix
(9l)
iz (90).
lit
Primjeri
L f(x, y)
= x + y ' - r' = O
. iJf
Kako Je - = 2x
iJx
(jednadba krunice)
iJf
= 2y , imamo prema (90): ,
iJy
,
dy
2x
x
y =~i~=-2;=-y-
Prema (91) imamo:

2y [ 2 + 0 ' ( --;-)] -
2X[ 0
+ 2 (-~)l
4y'
+.::_
=-
x' + y 2
r'
--- = -y"
L
y
y
4 ---= -
4y'
'lJ ovom primjeru nije teko napisati. e'Rsplicitni oblik zadane funkcije pa kontrolirati dobi
"ene rezultate.
2. Dokai, da funkcijay,, zadana
arccg
jed!)ag~l;)om
L=
ln Vx' + y,~
X
ili
arc lg
2'_
X
ln x' -i- Y' = O

1
zadovoljava diferenCIJalnu iediladbu
x(y.'- l)= y(y
Prema (90)
raunamo
Y' =
dy
h:
1
-b
dy _
x ~
l)
y
y . --;;;;;-
Vx' + y'
Vx'+ y
x'
-==::~==--....,1'.----;-~-----=~;-----.- y2
1 + ~
+ y' 2 + y'
.x~
x Vx
Vx'
Uredimo:
-y-x
v'=
/
7"+7
x-y
x +y'
=x+y
x-y
Uvrtenie u diferencijalnu jednadbu daje:
X(X
-1 y :__
x-y
1) = y {X+
y + t)
x-y
ili
2xy = zxy
x-y
x-y
156
2x
Znajui izraunati
derivaciju y'
dy funkeije zadane implicitno, moemo

dx
lako napisati jednadbe tangente i normale na krivulju,

u implicitnom obliku.
ija
je jednadba zadana
Znamo, da jednadbe tangente i normale na krivulju y = y(x)
v toki
(x., y,)
gla~e:
cg:
'y- y,
nr:
y -
= y'(xl)(x- x1J
l
-,--() ( x ~ x 1)
y1= -
'
x,
[Vidi Dio l, formule (90) i (91)].

Uvrtenje formule (90) daje jednadb'e tangente i normale u toki
(x" y,) krivulje f(x, y) = 0:
y-y,
!lg:
(gf),
(af)
= ---ay
y-y 1 =--(x-x,)
(~f).
.
rg:
(x- x 1)
nr:
(ffi).
nr:
(x-x,j
-of) + (Y- y,) (~J)

(ax,
ay
,=
of) _ cy- Yl) (of)
=
(ay
ox ,
O
(90a)
0
gdje indeksi 1> l" postavljeni uz parcijalne derivacije pokazuju, da te derlvacije

treba u zeri u zadanom diraliru ( x" y,).
Pri :nj eri
l. Napii jednadbe tangente i normale na krivulju
x'y
u
toki
+ y' x + x' y' -
(1, l)
Prema (90a)
!'aunamo:
![_
iix
3x'y
x'
+ y' +
2xy
+ 3fx + 2x=.)l
157
Uvrtenje koordinate diralita (l, l) daje-
~)
(OX
=3+1+2=6
of)
(~~=1+3+2=6
a odatle prema (900) dobijemo:
+ (y - l ) 6 =t
lg ;
(x-l) 6
nr:
(x-1)6-(y-1)6=0
ili
x
+y
O jednadba rar;.:.te
x__
-_;:.Y_ _ _
=_O~ jednadba normale:
'J.. Isto za krivulju
cosxy=x+2y
u
toki
(1, O)
Prema (90a)
iJf = -ysinxy-1
iJx
ilf
iJy
a u
toki
= - X Sin
xy-
(l, O)
(Oj_)
ox
{ilj_)
ox
=-J
1
=-2
1
Uvrtenje u (90a) daje:

(x-l)(-, l)+ (y-0)(- 2) =O
(x-I) ( - 2) - ( y - O)(- l)= t
ili
x
+ 4Y-
O jednadba tangente
2x-y-2=0
Izraunaj
jednadba normale
y' za
T.y=l+xe'
2. y = x
+ arc tg y
[2 y]
l + y']
[
ty
y'
3. Dokai, da funkcija zadana jednadbom :xy -ln y = l zado:voljava difcreaoijaln11

lluadbu y' +{xy -I)y' =O.
'
158
;e;.
Il. Zadana je implicitna fuhkcija z od dvije promjenljive x i y, t. ;;
F(x, y, z)'= O. Trae se
oz
ox= z"== p
iJz
iJy =z,.= q.
Uz pretpostavku, da zadani implicitni izraz F(x, y, z) =O odgovara l,lvjetima, koji su slini onima za f(x, y) =O, t. j. da postoji funkcija z= z(xJ y),
uvrstimo z= z(x, y) u F(x, y, z) =O.
Dobijemo:
F[x, y, z(x, y)) =O
(a)
Prvo deriviramo funkciju F po x i to obzirom na (a) najprije po slobodnGm

a zatim po onome, koji je/vezan sa z prema shemi (87):
oF
lfX
Odatle
raunamo
oF
iJz
oz =
ox
x~
oz
ox.
i!z
ox=-
iJF
ox
cF
(9~
oz
Sada F deriviramo po y na isti
oF
nain;
oF
iJy + oz
.
Odatle racunamo
oz
iJy
= ()
oz
oy :
oF
az
iJy
oy =-oF
(92b)
iJz
Opet vidimo, da su u nazivnicima dcrivacijc F po funkciji.

Druge parcijalne derivacije
o'z
- = z =r
ax
""
o'z
oxoy =
z"y =s
(r, s i l su Gauss-ove oznake za te parcijalne derivacije) raunamo tako, da tormulu (92a) deriviramo po pravilu kvocijenta po x, a zatim po y, a formulu (92b)
po y, i to obzirom na (a) i shemt; (87):
lil
.
.
iPz
I zracuna)mo --- :
mc
aF (o'F
Tz
J"z
(}Xt
o'F
az)
vF ( o'F
O'F
dz_)
+ ()XTz . dX - dX JZJX + ;;z. . OX
Ovamo treba uvrstiti jo vrijednost :: iz (92a).
.
.
. .
.. o'z
I zracuna1 na ISU nacm ox ay
Slino se rzvude i raunat u parcijalne derivacije implicitnih funkcija od tri
i v1e nezavisnih promjenljivih (\ltdi dalje primjer 4).
Izvodet jednadbe tangenrne ravnine i normale na plohu z = f(x, y), naveli
smo jednadbe (76) i (78) za sluaj, kad je ploha zadana implicitno F(x, y, z) =O.
Sada moemo lako pokazati, kako dolazimo do tih Jednadbt.
Uvrstimo u tu svrhu u i_ednadbe (75) i (77)
iJz
-oz (y- y,)

ox (x-x:,) + oy
y-y,
x-x:,
= z - z.
z - z,
~=!fZ=-=t
ox
~y
vrijednosu parcijalnih- derivactia iz formula- ('Jla) i (92b), pa pomnoivi prvu

jednadbu s -
~~ , a drugu
~~,
poditelivt s -
dobit
emo
te tednadzbe u obliku
(76) i (78):
{~},(x-x,)
(~:)
x-x,
(~:)l
(~~),(z- z,)
(Y- y,)
y-y,
z-z,
(:)l
(~:),
pn cemu indeksi
=O
(76)
(78)
> l < kazuJu. da parcijalne derivacije treba uzeti u diralitu

(x,, y" z,).
Primjere za primjen!-l formula (76) i (78) vidi gore str l OO i sl.
P'rimjen
az - az
r. !<:raunaj bxayza
x'- 2y2
161)
+ z' -
4x + 2z -
Pr- (92b):
oz
-4y
2y
~=-2z+2=1+~
2. Iste :n e= - xyz = t
, . _ ('9:Z.):
"z
-yz
~-- e"-xy
a kako iz ;oadane jednadbe slijedi, da je ez = xyz, uvritenje
az
-yz
defe:
;)X=-~=.-;;;-=-;= x(z-1)
dz
-xz
xz
ay=- ez-xy =
xyz-xy
y(z- I)
P r - (92a):
cz
+ zy""' ln y + yz"Yln :1!

+ xy"Z ln JI + xyz"Y
yzx yz -
ax = -
y,x-l'Z ln
Prema (92b):
4.
az
zxJ'[nx+XZJIU-I+xz"Ylnz
dY = -
yxJ'z ln x
lzraunaj
xy"z lny
+ xyzXY-I
za
sin (x y z . u) -
cos(x'
y') -
eyz
+ l?
= O
i}F
nu
ox
=-
iJF
yzu cos (xyzu)
=-
+ 2x sin (x + y
+.. z uz l
xyz cos( xy zu)
ou
oF
Oy
XZU COS (xy zu)
2y $jn (x1 +JI")- Z~
ay=- oF=xyz cos(xyzu) + zuz-1
du
iJu
iJF
du
;;;, = -
iJz
iJF = -
xyu co$(xy zu):..._ y e"z + ~ln ll

xy z cos (xyzu) + z uz-.:-1
o
11 B.
~:
RepetUo11J 'die matemaUke -
Dio m.
181'
5. Dokai, l:la; za funkciju
...,..,.- 2y1
+ z" -
4x
+ 2z- S = O
n ijedi jedohltost
t)z
t)'z
l)xt)y ~ t)yt)x
Obje traene druge parciialne derivacije
raunat emo
neposredno iz prvih derivacija.
Prema (92a) i (92b):

-zx-4
2z+2
t)z
-4y
(}y = -.Zz + 2 =
x +2
-z+l
(a)
2y
(b)
Z+J
(a) derivirajmo parcijalno pn y, a (b) po "
o'z
oxoy =
(z+ l)
0-(x+2)~
y
(x
(z+ 1)1
(z
l) O- 2y
. oz
+ 2).. A"
uy
'(z+
2y. ~
ox
t)x
(z+ 1)1
(z+
Uvrtenje (a) i (b) u gornje jednadbe daje:
+ 2)
+ l)'
'oz
ox t)y = -
2y{x
oz
oy OX = -
2y(x
(z
(z
+ 2)
l )1
Vidimo, da je
III. Neka su zadane implicitno dvije funkcije u i v dviju nezavisnih promjenljivih x i y:

f(x, y, u, v) =Q
g(x, y, u, v)
Trae se
1!)2
=o
ou ov
oy; ay
(a)
Eksplicitno bi obje funkcij,e glasile ;

u= u(x,
y)
v= v(x, y)
Uvrtenje u (a) daje:

f[x, y, u{x, y), v{x, y)) =O
(b)
g[x,y, u{x,y), v(x,y)]==O

Prema (b) i obzirom na. (87) <leriviramo f.i
og
og
-+-dx
ou
ou
og
,_---+-.
dx
d-v
g_ po
ov
dx
-=0
x:
Dobili smo dvije jednadbe s dvije traene nepoznanice :: i ::.

Rijeimo te jednadbe
nainom'
determinanata:
of dj
OX ov
og
OX
of
ou
og
ou
ou
OX=-
dg
ov
dj
ov
og
ov
ov
a.x=-
dj
-
i>u
og
e) u
of
du
og
ou
i>f '
ox
og
ox
o!
'>---'--
(93)
c,.u
og
ov
ou 1. ov
" ' . b l" 'k"
I zraz1. d o b"1vem. za ~
~ p1 u se s1m o 1c 1 ovako:
ux
_uX
o{f, gJ
ou
o(x, v)
ox=- o(f, gJ
o(u, v)
ov
c,;;
o(f,
o(u,
= - o(f,
o(u,
gJ
x)
g)
v)
(93a)
Sada prema (b) deriviramo j i g po y:
?/__
ay
og
+ ?_!_ . ?!!. + ?_!_ . ~1.1 = o

ou
ay
ov
oy
ag
~~
+- og
. ov
ay
a.Y + all oy
ov
0
16~
Odade:
of of
of of
du o;y
ov
ay
og ag
ov
du
ay
ly
af af
-=-
dv
oy=-
ou OV
og og
-ou 'll
Ili u
simbolikom
_o8
du
of
du
og
du
og
y
(94)
dv
dg
O'fl
obliku:
o(f, gJ
J7Y:VJ
ou
ov
ay=- a(f, eJ
o(u,
dy
v)
d(/, g) ~
= - d(j,
d(u,
g)
(94a)
v)
Na slini se nain. raunaju pafCljalne derivacii: sustava od n implicitnih funk,

cija, .koje ovise o n nezavisnim primjenljivima.
Primjeri
1. f(x,y, u, v) s x- y
g(x,y, u, v)""' x
+ 2u- v'- a =
+ y'-
u + v - b :=- O
Odredi: u~, vx,, uy, vy

Prem~ (93); odnosno (94) imamo:
-2v
'Vx
=-
Uy
__
=-
'~.)' = 2_.
2
-2u
3.x& + 2r.o
2ci- 2ut~)
-2V.l
+l
3x'l
1 + 3x1
= - 1 - 2uv
-2u + l
2(1- 2uv)
-1
2y
-2v
+l
-1
2( l -
2u't)
x ~ y + z - u + 5 = o
" + y - z + u- 7 = O
xll-z.:Y + z-u + 12 =O
2y
t-4yv
= 2(1- ~uv)
2(1- 2uv)
1-2u
Tu su x, y_ i z funkcije od u.
164
+l
-~
Ux
2y-u
= ~ 71""------=2u.:.;.v_
I zrauna lJ;J;~
dx
jy
t)::
Funkcije x, y i z u eksplicitnom obliku glasile bi:

" = x(u)
= y(u) i
.a-(11)
11 ..,
pa zadan~ implicitne Jednadbe moemo openito pril~azati u obliku
[u, x(u) , y(u) , ::(u)] !!!! O

> y(u) , z(u))
O
h [u, x(u) , y(u) ~"5u)] :': O
g [u, x(u)
Deriviramo J, g i h po u prema (87):
~ + ~ . ox
du
ox iJu
og
ay
iJu
.iJz
iJz
iJu
= 0
. oy + oiJg oz
iJu
iJz ou
0.
+ oh . ox + ~ . tJy + ~ . ~
+ ~- _ox+ og
rlu
clu
+ of . ay+ of,.
oy
iJu
clx
ox
ou
iJy
iJu
az
du
Za na primjer imamo prema um formulama:
-l+
3u
ox
dz
ay
2x~-2y du+ 2z ou= O
3x' ox -
ou
4y tJy
iJu
+ 3z' ~
=
iJu
Dobili smo sustav od tn jednadbe s tri nepoZJ;Wlice. Rijeimo -ga:.

-2y
+l
-4y
- l2::
3z 2
-2y
+l
- l2::
-4y
Jz
l
l
4y)
2y(- 6z'u + 3u') + 2z (8yu- 3u')
2x(3z'-4y) + 2y(3z + 3x1) +.2z(~4.)t...,_3x1)
(3z2 -
oy
Odredi na isti nain z jednadbi (a) ~
az
ou
.
12. Parametarski oblik funkcija. dviju nezavisnih promjenljivih i njihovo

deriviranje
Govorei o parametarskom predoivanju funkcije jedne promj~nlji'{ey = f{:f)
(vidi Dio I. 5), rekli smo, da se to predoivanje sastoji u tome, da se obje koordinate x i y svake toke krivulje y = f(x) prikau kao funkcije nove promje~~
ljive t, koja se zove parametar. Slino imamo pri parametarskom tp~doivanju
181
funkcije dviju promjenlfivih z. =j( x, y), koja, kako znamo, predouje plohu u
prostoru. Razlika je samo u tome, to svaka toka plaho ima tri koordinate (x, y, z)
i da je ploha geometrijska tvorevina d viju dimenzija, pa treba koordinate (x, y, z)
neke ope toke plohe prikazati kao funkcije
dvaju parametara u i v.
x = x{u, v}
y = y(u, v)
z = z(u, v)
<p
Jednadba funkcije dviju

promjenljivih u parametarskom obliku
Kao primjer prikaimo u parametarskom

obliku jednadbu kugline plohe (kugle) polumjera R.
U tu svrhu uvedimo prostorne polarne (sferne) koordinate za bilo koju toku T prostora (vidi sl. 75}.
Sl. 75
OT
p = radijvcktor toke, t. j. udaljenost toke od ishodita koordinatnogsustava (pola),

kut, to ga projekcija TT' radijvektara p na ravninu XY zatvar~ s +
osi X (geografska duina toke),
kut, to ga radijvektor p zatvara s
+ osi
Z (
~ - ~ je geografska i-
rina toke) .
p se mijenja od O do +co, cp od O do 2Tt (360), a
Za
toku
~od
O do
1t
(180).
T(x, y, z) na kuglinoj plohi imamo prema sl. 75:

\
P
R
OT'
R sin &
x = OT' . cos <p
y
OT' sin cp
z
R cos &
=
=
R .cos cp sin &

R sin cp sin fl
Prema tome je
x = R cos <p sin ~.
y = R sin cp sin &
z= R cos &
(95)
parametarska jednadba kugline plohe. polumjera R.

cp i & su parametri.
Jednadba kugline plohe im1 u sfer n i m koordinata m a mnogo jednostavniji oblik:

p= R = konst. - jednadba ku'gline plohe polumjera R u sfernim koordinatama.
cp i ~ ne ulaze u jednadbu, jer je radi.jvektor p = R za bilo koje cp i &.
166
Pa izvrimo prijelaz od parametarskog oblika na obini z = f(x, y). treba.

parametre <p i 8: ukloni~i.
Pokaimo taj prijelaz na naem primjeru kugline plohe.
Kvadriramo li i zbrojimo li prve dvije jednadbe 'sustava (95), dobit emo:
x
Iz
tree
+ y =
(a)
R'sin&
jednadbe slijedi:
cos &
=R
pa je
'
sin S. = l -
z'
cos& = l - - =
R-z
--=:--
ili
+ y =
x'
+ y' + z'
z=
ili
R - z
=
VR-x-y
Iz usporeenja te jednadbe kugle s njenim parametarskim obl{kom (95),

vidimo jednu od mnogih prednosti parametarskog predoivanja funkcije: pomou
parametra 'P i & promjenljive x, yi z izracnc.su jednoznano, dok je funkcija
z = VR'- x- y' dvoznana.
Parcijalne derivacije funkcije zadane parametarski raunamo po pravilu za
deriviran je sustava implicitnih funkcija (vidi predanju toku ll, III).
Pokaimo to na primjeru kugle (95).
..
oz . i>z
T raz1mo i'Jx 1 i'Jy
Iz
y
tree
jednadbe sustava (95) imamo uzevi u obzir, da je & funkcija od r,
z:
i> z
..
a&
-=-Rsm& -
ox
ox
(a)
az = - R
oy
Da odredimo
~!
. "
sm " .
~;;napiimo pive dvije

f( rp, &, x)
g( rp, &, y)
o&
ay
jednadbe sustava (95) u obliku:
=R cos <p . sin & -
=R sin <p. sin & -
x = O
y =O
(b)
Kako je prema slici 75 <p= <p(x, y), a & = &(x, y, z), imamo:
f[<p(x, y), &(x, y, z), x] =:0
g[<p(x, y), &(x, y, z), y] ==O
(e)
Obje.funkcije~deriviramojpo_x_prema:sneffii.(87):
Prema(b) raunamo:
-of = -
aop
~g
v cp
R Sin
.
of= - l
of .= R COS op COS v;
" -
. a.
!p . san v ; -
o.&
ax
(e)
'iJg
R. .
o.
o.&.= san cp cos"
R cos 'P sin ..a-
Uvrtenje. u. (d) daje:

-
.
.
R sm
cp san
o.
. "
R cos cp szn.v~-
ru1 eimo _u .po oox&
itq>
o<o
R .
.,. o-&
sm..op: cos ..,.. ox =O
o&
..,._.,Elx/+~--~IP,Jo:..COS_.& ox
~~+~
- l = 0:
dnadb
nepoznaruce;
te, d VIJe..}J~
. e.:.sidVIJe
na-pc;(~inom
determinan_ata; dobit ~:
o.&/ . cos 'P
ox= Rcos .&
Da_~redimo
:~
= -
:;, 'deriviramo je<fnadbe (e) po y. Uvrtenje_vrijedaosti (e)
l' u jednadbe dobivene:deriviranjem :dat
dvije jednadbe_ s nepo-
.
ep 1 it&
k OJI
''hod re d'uno; J2.0Sl'.JedOJU.
. D o.b'lt erno:
+nantcama
ay
iJy , tz
sin 'P
R cos.&
cl.&
.ry
N ai ni taj izv;_Od!
Uvrtenj~(a) daje traene_ parcijalne_derivacije:
iJz
;rx=-COS!p
tg&
iJz
.
o.
- = -szn llku (95):
168
Uvrtenje vrijednosti tih
de~vacijau (~5)
x-x,
cos
<p, ~
tg &,
i (77) daje:
y-y,
:z-z,
sin 'P. tg &, = --~-
To su jednadbe tangentne ravnine i normale na kuglu u toki T.(xu,Yu z,),,

odnosno (tp" &,).
Jednadbu normale moemo napisati i.u drugom obliku pomnoivi sve aazivnike s cos &, :
x-x,
cos cp 1
~~;
sin & 1,
sin
y-y,
z-z,
<p 1 . sin &, = cos &.1
Kako su kosinusi smjera radijvektora OT, prema slici 75 i jednadbama (4) i

.
cos ct,= ~ =cos <p 1 sin -lt,", cos f3, =~=sin rp, sin&,;
cos Yl =
z,
= cos .&,
identini s kosilltlSima smjera normale, zakljuujemo, da je tangentna ravnina.

okomita na polumieru kugle povuenom u diralite.
13. Taylor-ove i Mac Laurin-ove formule i redovi za funkcije.dviju i .vie

nezavisnih promjenljivih
Zadana je funkcija dviju nezavisnih promjenljivih. Treba je prikazati u oblikU

polinoma tih promjenljivih. Taj prikaz daje, kao i za funkciju jedne promjenljiv~'
(vidi Dio 1. 18, 8), Taylor-ova, odnosno Mac
Laurin-ova formula.
z
,Geometrijski se taj problem svodi ,na to,
a, se aplikata; zadane funkcije z = f( x; y J u
toki ,T(x. +h, Y +k), t. j. f(x, +h, Y +k),
.izrazi pomou aplikate te funkcije u; zadanoj
toki_.T.(x., y.}, t. j. pomou f(x., y:), i vrijedtiosti parcijalnih derivacija te funkcije .u toj
toki T. (sl. 76).
Pretpostavimo, da. je zadana funkcija
,z =f(x,y)neprekinuta i da ima u okoliu toke)T.(x., y 0 ) , u kojem lei toka T(x 0 + h:
Sl. 76
y~ +'k),.. neprekinute parcijalne derivacije svih'
redova(do pkljuivo n-toga reda. Polazei od
Mac.Laurin-ove formule jedne nove promjenljive z lako dolazimo do Taylor-:()ye
ifortrtule za funkciju z =/(x, y), koja u simbolikom obliku glasi:
lit
f(x.+h,y.+k) =f(x., y.)

of )'
+ -2!1 ~f
- h +-k
X
ay
X-4<o
1 .(of of )
++Tk
+
11. -,:-h
vX .
uy ,._,.,
1 (of
ofk)'
+-h + + .....
3! OX
ay x=x,
(96)
y-y.
1 l (of
ofk)"- + 11 (of
.... ,' + (n-1).
-h+ -h+
OX
oy "-" n. OX
~-y.
of
- k)"
ay x-x.Hh
y-y.+.J.h
0< & <l
gdje je
o<&,<
'Potencije binoma su
simfioline, sline
l
raunanja
onima kod
diferencijala
(vidi toku 8.). Indeksi { x = x. napisani uz binome napominju, da parcijalne deriY =;y.
.
vacije treba uzeti u toki T.(x., y.), to znai: u izraunate parcijalne derivaije
treba uvrstiti x = X o i y = y . U: posl'jednjem (n+ l} lanu parcijalne derivacije
uzete su u nekoj toki (xa + &h, Y + :&,k), gdje su &. i &, pozitivni pravi razlomci
inae neodreeni. Taj posljednji lan Taylor-ove formule je ostatak. R", iju
vrijednost ne moemo izraunati, jer su parcijalne derivacije n-toga reda, kako
vidimo, uzete u nekoj toki, za 'koju znamo samo to, da lei negdje u okoliu toke
T.(x" y.). ~
.
Uvrstimo li u Taylor-ovu formulu (96)
=y
x,+h=x;
Y +k
h= x-x.;
k =y-y.
takoer
dqbit
emo
Taylor-ovu formulu u drugom obliku:
. f(x, y) = f(x., Yo)

.
+ -1 1 [~!._(x-Xa) + ~f (y- Yo) 1

1
vy
uX
x=-x.
Y"'"Y
of
] . +
/ 1l[of
+ 12.1 [of
-(x-x.) +-(y-y
-,-(x-x
OX
oy
. x=x,. 3. ox
0)
0)
of
]'
+-(y-y
0)
iJy
x-x,
+ .....
y=y,
1
+!
[of
of
-(x~x.)+-(y-y
0 ) ]"
n. ox
gdje je
170
oy
o< & <l

o<&,< l
x-,.,+~h
y-y,+ .. ,h
(96a)
Vidimo, da Taylor-ova formula predouje funkciju f(x, y) u obliku polinoma

od (x- x 0 ) i ( y - y.) stepena (n- 1)-ga ;- ostatak. R,.:
f(x,y) =P"_t[{x-;x.), (y-y.)]
Lei li zadana toka T.(x. y.) na osi Z;

uvrstivi u Taylor-ovu formulu (96)
R,.
j. ako je x. = O i Y
t.
O, dobit
emo
Xo
=O;
h>;=
Y =O;
k=y
Mac Laurin-ovu formulu za funkciju z= f(x, y) u

f{x, y)
= /(0,
(o/
O)+ - t 1 :;-- x + of
:;-1 . vX
vy
y) <=0
+ -211 (of
:;
vx
"-().
oj
+ -31 (ox
of
-y) ,_
ciy
+ +
simbolikom
of )'
+ :;-Y
vy
.~o
obliku:
+-
y=O
of
l (- X
(n-1). ox
of -
+ -ily y) .~o +
1 (oj
+-y
- x + of
- y) "
'n.
gdje je
dx
o<~
oy
=
y=-',.r
<l
l
o<~.<
Indeksi (
;:~
uz binome pokazuju, da su parcijalne derivacije uzete u
toki
To(O, 0). Posljednji lan formule je ostatak R", iju vrijednost ne moemo izrajer su n-te parcijalne deri vacije uzete u nekoj toki ( 1h, ~ ,'x), koja lei
.
negdje u okoliu toke T..
Vidimo, da Mac Laurin-ova formula prikazuje funkciju j(x, y) u obliku polinema od x i y stepena (n -1)-ga + ostatak R,..
unati,
f(x, y) =
P,.-dx,
y)
+ R.
Pretpostavimo sada, da zadana funkcija ~a parcijalne derivacije svih mo-
guih redova u okoliu toke To i da ostatak R,. tei po apsolutnoj vnJednosti nuli,
kad n, t. j. broj lanova pGlinoma, tei u beskonanost:
Drugim rijeima, pretpostavimo,da jefunkcijaf(x,y) analitika. funkcija

u okoliu toke T..
'
U tom sluaju Taylor-ova i Mac Laurin-ova formule dobiju beskonano mnogo
lanova i prelaze u beskonane redove pot~;ncija, koji konvergiraju i daju kao sumu
..adanu funkciju f( x, y) i. to za one x, y za koje ostatak 1 R,. l tei nuli.
Taylor-ov red glasi dakle prema (96a:):
171
l [:O"/
. o'f
. ..
o'f
]
+ 2!.1
oxJx-x.J + 2 ox ay (x..,.....x;,) (y-y.) + o", (y- y.J .. - ... +
~-r
(9Cib)
+ 3f1 [o'
f
J
iJ"f
__ J'
J
OS/
;
ox(x-x. + 3 oxoy(x-x. (y-y. + 3 oxy"(x-x, (Y-Yv1 +
i)'J
]
+-.(y-y.J"
ily
x=x0
y-y,
Prema (97).dobijemo Mac Laurin-ov red:
Sasvim~slini. oblik' 'imaju\.T~ylor=ove i Mac l:aurin.:ove. formule i re<Jorit'aa

IuilkCiju triju: i ',vie promjenljivih;
Primjeri
J. .FunkCiju-z= sin x sinyrazvij po'potencijama:.od
To
znai:
rr
Xo=4'
Raunamo
(x-i}
~ Taylor~ov_red polazei
zadanu funkciju treba razviti
rr
Yo =
prema (96b):
f(x 0 ,y0 )
.rr
lf2 2VT =T
1
rr
= sm4 cos4= - 2-
:xlf =cos x siny;

v
(df)
d:X
=
o
1{2 1{2 = ..!_

2
2..
(df)
- ..!_
dy.-_2.
.
iJ'f) = :..._..!_
szn y;
(ox.
_!..
df = sin x cos y;
iJy
d'/
ox = -
.
Sin X
o"J
oxoy = cosx. cosy;

'O'f
~=-sznxsmy;
172
. d2f ).
1
( iJxiJy = -20
= _..!...
(m
~.
2
i. t; d.
iz
(y- il
toke
podvuenih
Uvrtenje
.
vrijed!UIItl
' l
l {
-xS~ny=2+2
=i y
x0 =
(~6b)
:u
0=
daje traeni
~d
potcncija:
1t) +2l ( y-41t) +

x-4
l, 1 1 0 ~ na 4 decimale tono pomou Taylor-ova reda.
2,, Izrauna j
~ 1,1
u obliku (l + o,l)'+o.o~ i postavimo 1 +O, l= xi 1 + o,oi =.v. Tada
udan(izraz poprima oblik x", pri emu je O, l =x-l i 0,02 7 y - l, pa tako dobivenu fun-.
tk~j11 z= x 7Jrazvijemo u Taylor-ov red polazei_iz.toke (x0 ;:=_1, :;0 ::,.1).
. -1 02
'
prema (96b) za funkciju z = xY:
f(x,, Yo) = l' =__!_
of
OX
= y
/of
-
oy
"
y-1
of) =
( ax
o
ln
(of)
X;
1 . t = t
-
(Jy.
=' l. 0 = 0
-
iJ'j
y-:.
y-2
jx' =y(y-l)x
=(y1 -y)x
;
oJ
y-1
--=yx
iJxiJy
lnx+x
"_,
~~-
(y 1
-~IJy = (y' - y )
Y-3
y} (y- 2} x
Y-2
o'f
oxoy=lnx(yx
lnx+x
"_,
lnx+x
d/
)l
iJy' =ln'xx lnx;
ox'. -
o'f ) -0+1=1
.
iJxiJy o
{:.7.). =~
:;. = ln x /ln x =J ln x;
iJ'f
iJ'f) =0
(-
(o"f)
-
y-2.
"~x
ox',(2:;.-1);
.,._,
)+x
il"'/ )
,_.,
- ,... ..
:""t= l
{ox'.dy .
~
(~
~~~-~
lnx;
iJ''f)
ay .=~
UYritenie podvuenih vrijednosti, a takoer xi= l i y~="~Hi{(96b){daje:.

J= l"+ (x-1)
+i
;[2 (x-'l)(y-l)f:+"'~;[3 (x"':-
l}~(j"-.-'1))(+~._._,,~..
jj
Xy
X +(X-
l)(y -l).+
-}cx.-:t)~(y--1):.:!"~
sid(llvrstimo x = 1,1) y = 1,02:
173
1,02
1,1
1,1
+ 0,002 + 0,0001 + ...
= 1,1
1,02
. '
= 1,1021 na 4 decimale
tonq.
3. Funkciju z = sin' (2x- 3y) razvij po potencijama od x i y.

To
znai:
Ma~
zadanu funkciju treba razviti u
Raunamo
Laurin-ov red ..
prema (97a):
/(0,0) = sin O=~
:!
2 . 2 sin (2x :._ 3y) . cos (2x- 3y) = 2sin [2(2x- 3y)] -
(Jj}
=2sin0=0ox.
-
=2sin(4x-6y);
of=- 3sin (4x- 6y);
i!y
?JJ) o-o
(oy
--
J'f
ilx' =
iJ'f) o =
(-ox
'__!2_
ox i!y
of
oy =
8 cos (4x- 6y);
(~)
12 cos(4x- 6y);
=-
8cos0 = 8
) ox !ly o
(of")
lScos (4x- 6y);
oy'
.,.
0
-12
-
_.!!
i t. d.
Uvrtenje u (97a). daje:
l
= 2 ! (8x'- 24xy +
sin' (2x- 3y)

-
6 288 x'y'
+4
432x y' -
18y")
648y')
+ 41 (- 128x' + 4
192x1y -
16
. =. 4x' - l2x_y + 9y'- J x + 32%",)1- 72x'y' + 12x y ' - 27Y' +

Za vjebu:
Funkciju z = /' sin y razvij u red po

[z
potenijarna
od x i
n-}'
()l
+-I-}
rc)"
x'
1 { y+- - -x"+ -l x y
( + - +J
=-1-x--+2
2
2
6
2
2
Razvij po potencijarna od x. i y funkcije:
a) z"" e " siny
,~z = y
l
b) z"* cx....:.l)(y-1)
e)
x-y
z= arc tg - 1 +.xy
d) z = sin (x
+ y).
[z = l
+ x + y + x' + xy + y 1 + ]
.
x - y'
[z= x - y - - 3 -
x' - y'
+ - 5 - +J
Rezultat kontroliraj tako, da uzevi x
potencija sin z [vidi Dio I. formula (150)].
17,4
+ xy + 3! (3x1 y.- y 1) + l
+y
= z
rastali u red
14. Primjena Taylor-ove formule za priblino rjdavanje Jednadbi

U prvom dijelu Repetitorija (vidi 11) naveli- smo vie' metoda ~a priblino
rjeavanje algebarskih i transcendentnih jednadbi. Iste jednadbe, a takoder
sustave tih jednadbi moemo takoder priblino rjeavati pomou Tay)or-ove fotmule.
Pretpostavimo, da treba rijeiti sustav od dvije jednadbe s dvije n~po
znanice:
f{x, y) =O
g(x, y) =O
Geometrijski to znai, da traimo koordinate (x., y,) sjecita tih krivulja.
Kako ta toka (x., y,) lei na obim krivuljam11; bit e
f(x., Yo) =O
g(x., y.) =O
Nariimo grafove obiju krivulja i iz slike to tonije oitamo koordinate x,

x, i y, smatramo prvitn aproksimacijama
,
traenih rjeenja x., Y zadanog sustava jednadbi.
Budui da su x. i Y samo pribline vrijednosti traenih rjeenja sustava, bit e
1y 1 njihova sjecita. Oitane vrijednosti
f(x" y,)
g(x., y,)
=t= O
=t= O
Da dobijemo tone vrijednosti x., y 0 traenih rjeenja zadanog sustava jednadbi, moramo aproksimativnim rjeenjima X 1 i y, dodijeliti popravke h 1 i k,.
pa je
x. = x, +h,
Y =y. +k,
f(x, +h"
g(x, +h.,
y, +k,) =O
y~
+k,") =O
Obje funkcije j i g razvijemo po Taylor-ovoj formuli (96), pri

niimo samo na linearne lanove formule:
O = f(x,
+ h.,
y,
iJ/)
+ k,) = f(x.,y,) + (()x
O= g(x,\+ h 1,y 1 +k,) =g(x.,y,)
h.
1
emu
+ (iJ/).
iJy
se ogra-
k,
1
og) , h, + (og)
+ (iJx
<ly
, k,
Dobili smo dvije linearne jednadbe s dvije nepoznanice h, ,i k,. RijeIHmo ih nainom determinanata :
h,=
- f(x" y,)
(:;),
-g(x., y,).
(:~).
(~).
(:~.
(:;),
(98)
(:~).
175
(~.
- f(x., y,)
(m.
le l ..,;
-g(x., y,)
(M}
(~).,
{~).,
(z).
l(!~).
Meutim, iz gornjih izraza ne emo dobiti tone vnjednosti popravaka lt,

:i k, naih prvih aproksimacija x, i y., jer srno u Taylor-ovoj formuli uzeli sarn.o
1
'3 prva lana zanemarivi sve ostale, ve emo dobiti samo pribline vrijednosti
popravaka. Dodamo li dakle te pribline vrijednosti popravaka h, i k, naim prvim
aproksirnacijama x, i y" ne emo dobiti rone vrijednosti x, i y, traenih qeenja,
ve samo niihove druge bolje aproksimadje:
x,
y,
x,
Y
+h,
+k,
Sada ponavljamo postupak zamijenivi x, i y, sa r, i y., a h, i k; sa h, i Ir.,

pa prema formulama (98), u kojima zarnijenimo Indekse l s 2, dobijemo druge
:popravke h, i k" dakle i
tree
jo bolje aproksirnacije traenih rjeenja sustava:
x,
x, +h,
y, +k,
Postupak nastavljamo, dok ne dobijemo

traena rjeenja sustava na potreban bra; decimala tono.
'
!'rimjer
Rijei na tri decimale tono sustav jednadlb1
Y
,.,. +
e- x
y' = l
Sl. 77
Iz slike 77 vidimo, da se grafovi eksponencijal~e

funkcije i krunice polumjera l sijeku u 10&i A(O,I) i
toki B, ije su pribline koordinate (0,9; 0,4). Vrijednosti tih koordinata u~mimo koo prve
.aproksimacije traenih rijeenja zadanog sustava jednadbi:
x; =
y,
0,9
0,4
Napisavi zadane jednadbe u obliku

f(x,y) =:e-"- V= O
g(x,y) = xt' ;:ye- l =O
raunamo
prema
(~let:
df
-x
iJ~t=-e
~=-1
07
og
-=2y
tt.y
lT i
(a)
(b)
Unetel!je x 1 = 0,9 i y, = 0,4u (a) i (b) daje:
f(x"
e- 9 - 0,4
y,) =
g(x.,y1 ) = 0,9
(of)
ox
+ 0,4
0,406-57-0,4 =
+ 0,16-1
-1 = 0,81
2. 0,9
1,8;
-0,03
(:),=-l
-'--e-o9
= - 0,407
1
(~} . =
+ 0,0065.1
(:). =
2. 0,4
6,8
pa prema (98) dobijemo popravke h, i k, naih prvih aproksimacija:
-0,00657
h,
-J
1 +om
1+
+0,8
-0,406~
1,8
-1
+O,S
l
l
- 0,005256
- 0,32526
+ 0,03
+ 1,8
0,02474
1,47474
h,= 0,01675
-0,40657
k,
-0,00661
1,8
-0,012197 + 0,011826
1,47474
0,03
1,47474
-0,000371
1,47474
k, = - 0,00025
l'>ruJC aproksimacije
x,
x, + h, = 0,91675
+ k, = 0,39975
y, = .Yt
Vrijednosti dobivene za x 2 i y 2 uvrstimo u (a) i (b):

j (x,, y,) = e- 091675 g (x., y 2) =
+ 0,39975'- l
0,91675'
=
(Of)
ox
(~!). =
20,91675 = 1,83350;
.-0,91675 =
pa prema (98)
l
h.
-0,39996 ;
raunamo
-0,00021
..
l - 0,0009
1-0,39975
+ 1,8335
12.
0,39975. = 0,39996-0,39975 =
0,8409
of) =
(oy,
(~~), =
+ 0,00021
+ 0,1600-
l =
+ 0,0009
_ 1
2. 0,39975 = 0,79956
druge popravke.:
-l
+ 0,7995
-1
+ 0,7995
B. Apaen: Repetitorlj vU.. matematike -
l.
Dio III.
-0,00011
+ 1_,5139
-0,00007
177
-0,39975
-0,00021
+ 1,8335 -0,0009
+ 1,5139
-0,00025
+ 1,5139
-0,00017.
free aprokismacije
Xa= X 1
Yo = Yo
+ ho= 0,91668
+ ko = 0,39958
Iz usporedenja vrijednosti dobivenih za x., y 1 i x 1 y,, vidimo, da su

0,917
x0 =
Yo = 0,400
traena rjeenja zadanog sustava jednadbi na 3 decimale
tono.
Pokaimo sada na primjeru, kako se rjeavaju pomou Taylor-ove formule jednadbe s jed
nom nepoznanicom.
U I. dijelu Repetitorija (vidi 17) odredili smo metodom sekante i metodom tangenta
jedno realno rjeenje jednadbe x + x - 8 = O, pri emu smo posljednjem metodom dobili
x0 = l ,834 na tri decimale tono.
Rijeimo sada istu jednadbu pomou Tavlor-ove formule.
U tu svrhu napiimo jednadbu
x+x-8=0
u obliku
x' = -x+ 8
i stavimo
y = x
y = -x
+8
f(x,y) = x'-y =O
g(x,y) = - x
+ 8-y =O
Narisavi grafove kubne parabole y = x i pravca y = --x

ordinate sjecita te krivulje i pravca ..
+8
oitavamo
Dobijemo prve aproksimacije:
x, = 1,8
Jtaunamo
Y 1 = 6,2
prema .C98);
f(x 1, y,) = 1,s
- 6,2
g(XuYt) = -1,8
iJf =3x1 ;
iJx
~)
(iJx
178
(~)
iJx
= 3 1,81 = 9,72
1
=~1;. (iJg)
1
= -
iJy
,;",-l
1
0,368
+ 8 - 6,2 =
qf_}
(iJy
=-l
l
iz slike ko-
Uvrltcnje
T,l
(98) daje:
-l
h,=
+ 9,72
-l
-l
-l
-l
-0;368
-10,72
+ 0,0343
x. = x, + h,= 1,8343
~
Usporedimo li taj rezultat s rezultatom :X0 = I ,834, koji smo 'dobili metodom tangcntc,
vidimo, da smo ve dobili realno rjeenje zadane kubne jednadbe na 3 decimale tono.
Odredi na isti
nain
realno rjeenje jednadbe x [x0
3x1 -
l O = O na dvije decimale tono.
3,72]
15. Ekstremne vrijednosti funkcije dviju i vie promjenlJivih
a) Pojam ekstrema prava i neprava

Neka je zadana funkcija z dviju nezavisnih promjenljivih x i y:
z =f(x, y)
koja je neprekinuta u nekom podruju ravnine XY. Na je zadatak, da odred.imo

one toke toga podruja ravnine XY, u kojima funkcija z ima maksimalne i minimalne vrijednosti, i da izraunamo numerike iznose tih ekstremnih vrijednosti.
Ne traimo, dakle, apsolutni maksimum, odnosno minimum funkcije, ve njene
relativne, lokalne maksimume i miniin).lme, tako da se moe dogoditi, da je neki
minimum vei od maksimuma.
Prema tome smatramo, da funkcija z = j ( x, y) ima mak~ im um u toki
(x,, y.), ako je razlika izmedu bilo koje susjedne aplikate ueg okolia toke
(x,, y.) i aplikate z. u toki (x., y.) uvijek negativna, t. j. ako je razlika
~
= f(x.
+h, Y +k)- f(x., Yo)-< O
za sve l h l i l k l dovoljno malene, t. j. za sve toke dovoljno malog podruja ravnine XY, koja ima oblik pravokutnika sa stranicama 2h i 2k, kako se to vidi iz
slike 78.
Slino definiramo minimum u toki (x., y.): funkcija z= f(x, y) ima minimum u toj toki (x,, y,), ako je razlika
~
=f(x. +h, Y +k) -f(x., y.) >O
za sve l h l i l k l dovoljno malene (vidi sl. 79).

Slike 78 i 79 prikazuju t. zv. pravi maksimum, odnosno pravi minimum, jer je za one toke iz najblieg ekolia toke (x., y.) razlika /:':;. uvijek nega-
179
tivna, odnosno uvijek pozitivna. Tim pravim ekstremima odgovara, kako vidimo,
toka vrha, odnosno toka dola plohe.
Ako je za neke toke toga ueg podruja oko toke ( x., y 0 } razlika A jednaka
nuli, ekstreme zovemo nepravi. Sl. 80 prikazuje plohu, koja u toki (x., y,) ima
nepravi maksimum, jer je prema slici
A =f(x,
h, y,
+O)
~f(x.,
y.) =O
Sl. 78
Sl. 79
Ukratko moemo kazati, da funkcija z =j( x, y) ima pravi ekstrem u toki

(x., y.), ako predznak razlike A ne ovisi o predznaku h i k, koji trebaju biti dovoljno maleni, pri
emu
se ta razlika A ne smije ponitavati.
b) Nuni uvjet za ekstrem

Ako postoji ekstrem funkcije z =j( x, y) u nekoj toki, onda do te toke moemo doi drei x konstantnim, a mjenjajui y, ili obrnuto mjenjajui x, a drei
y konstantnim. Mijenjamo li samo x, ay drimo vrst, funkcija ovisi samo o jednoj
promjenljivo; x, pa mora biti ispunjen uvjet za ekstrem funkcije jedne promjen
ljive, t. j. u toki ekstrema mora biti
oz =o
ox
S istog je razloga u
toki
ekstrema
oz =o
oy
U
tokama
ekstrema funkcije z =f(x,y) uvijek je dakle

iJz =O
ox
Drugim rijeima, koordinate x., Y to~aka ekstrema moraju zadovoljavati taj

sustav od dvije jednadbe s dvije nepoznanice. To je nuni uvjet za ekstrem
funkcije z dviju promjenljivih x i y.
180
Primijetimo, da
ljivih x, y, z, u, ...
dw =O
ox
slini
oblik ima nuni uvjet Z!\ funkciju w od vie prorrijen-
ow =o
oy
ow
ou
_,
-=0
Da je taj uvjet samo nudan, lako se uvjerimo, ako se sjetimo geometrij'skog

parcijalnih derivacija funkcije dviju promjenljivih. Govorei o tom geometrijskom znaenju, pokazali smo, da je u tokama plohe z= f(x, y), u kojima
. oz
.
. na p loh u h orlZOnta
.
lna, t. L
. para lelna
Je
ox = o 1. oz
oy ~ o, tangentna
ravmna
znaenja
s ravninom XY (vidi
1
:~ =
O, u tim je
toku 4. ovog).
tokama
Kako je u
tokama ekstrema funkcije:;= O
tangentna ravnina na plohu horizontalna, pri
emu
tokama pravog ekstrema tangenma ravnina dira plohu u jednoj toki (vidi sl. 78
i 79), dok u toki nepravog ekstrema tangentna ravnina dira plohu u pravcu (sl. 80)
ili openito u krivulji. Medutim, ploha z= f(x,y) moe imati takve toke, u kojim
je tangentna -ravnina horizontalna, ali ne samo dira, ve i sijee plohu. U torn

ima ploha u podruju te toke oblik sedla. Kao ptimjer navedimo hiperbolni paraboloid. U ishoditu O, kako se to vidi na sl. 66, tangentna je ravnina
na tu plohu horizontalna, ali funkcija u toj toki nema ekstrema, jer tangentna
ravnina u 'toj toki dira i sijee plohu.
Prema tome, sustav jednadbi
sluaju
daje samo nudan uvjet za ekstrem, jer

rjeenja toga sustava daju zapravo samo
koordinate onih toaka; u kojima su tangentne ravnine na plohu z =j( x, y) horizontalne.
Sl. So
e) Dovoljni uvjet za ekstrem
Da izvedemo dovoljni uvJet za ekstrem funkcije z =j(x, y), pretpostavimo, da funkcija ima neprekinute parcijalne derivacije drugog reda u toki (x 0 , 0 )
i da je u toj toki ispunjen nuni uvjet za ekstrem, t. -j. da je
az}
(ox
se
=
o
=
(oz)
oy o
(a)
Razvijemo funkciju u okoliu toke (x., Yo) po Taylor-ovoj formuli, pri emu
samo prvim lanovima te formule. Prema (96) imamo:
ograniimo
f(x. +h, Y +k) .,. f(x.,
y,) +IT1 (oj

ox h + oj
oy k )x-x.+
JJ=:J
181.
o< & <l

o<&.< l
gdje je
ili uzevi u obzir da je

.s
f(x, +h, Yo +k):- f{x,, y,) =
da je obzirom na (a)
__!_(oj k + oj 11)
JI
oy
OX
x=x,
y=y.
dobijemo
~ = -
(o'f
'h' +
OX
o'f . k
2 ~-h
oxoy
r.J'j
+ -.ay
-.,k") +
x=x,
l l (oj
-h
3. dx
iJfk)'
iJy x=x,+Jh
Y -Ya+JI,h
) = Y.,
Zanemarimo li u toj formuli ostatak, ija je vrijednost malena, jer su vrijednosti l h l i 1 k j dovoljno malene, ovisit e predznak S jedino o predzliaku prvog
lana desne strane, t. j. o predznaku trinoma
(b)
gdje indeksi "Q,, uz parcijalne derivacije pokazuju, da su parcijalne de~ivacije uzete

u toki ( x,, y,), u kojoj je ispunjen nuni uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y ).
Da moemo potpuno obii okoli t~ke
( x ,, y,), u kojoj je ispunjen nuni uvjet za
ekstrem, prelazimo na polarne koordinate rp i p.
Prema slici 81 :
h
p cos rp
k=psmrp
(e)
Uzimajui (il dovoljno malenim i mijenjakut rp od O do 360, obii emo itavo po

volji malo kruno podruje oko toke (x., y,)
Uvrstimo (e) u (b), pri emu uvedimo
Gauss-ove ozhake za druge parcijalne derivaeije funkcije z= f(x, y):
jui
x,
Sl Sr
o'f
-
ox'
ili
U toki
o'f
- oxiJy
--=S
o'f
ay
-=e
(x., y,)
o'f
(iJx;),
~32
=r
To
o'f
(iJxo).
.
=s,
d'/
{ay,),
= to
(99)
Dobijemo:
t:.
t:.
(r,p'cos'cp
+ 2s.p'coscp
. sin
cp+ t.p'sincp)
ili
Budui
da je
p; (r.cos'tp + 2s,sin cp cos cp + to~in'cp)
(d)
i' uvijek pozitivna veliina, predznak razlike t:. jednak je pred-
znaku trinoma u zagradama Taj trinom napiimo u drugom obliku tako, da ga

pomnoimo i podijelimo sa r,, a zatim prva dva njegova lana nadopunimo na
potpuni kvadrat:
r,'cos'tp
2r,s,sm cp cos <p
r 0 t 0 sin'<p
To
(r,cos cp
+ s.sin tp} - s, sin'cp + r toSin'cp

0
Tn
ili
p'
/j.=
(r.cos cp
s.sin <p)'
+ (roto- so')sin'cp
(e)
To
Definirajui pojam ekstrema funkcije~= J(x, y), reklismo, da funkCija ima

pravi ekstrem u toki (xo_, Yo), ako predznak razlike t:. =f(x. + h,y. +k)- f(x., y.) ne ovisi o predznaku dovoljno malenih h i k i da.u''tom
sluaju
za 6.. <O funkcija ima u toki (x., y,) maksimuma,

za 6. > O funkcija ima u toj toki minimum,
naravno uz pretpostavku, da je 6.
Kako je
uvijek pozitivna
* O.
veliina,
ovisit
predznak
t:.
jedino o "pred-
znaku drugog faktora u (e), pa funkcija z ima sigurno ekstrem u toki (x 0 , y.),
ako je taj faktor negativan, odnosno pozitivan za sve cp u dovoljno malom okoliu oko toke ( x,, y,), t j. za p dovoljno malen.
Mijenjajui dakle kut tp, sudimo na temelju jednakosti (e) o predznaku razlike d.
Promotrimo pojedine sluajeve:
.
iJ'f
I. Neka JC r, =
=F O.
ch,).
Uz to pretpostavimo :
a)
U tom je sluaju brojnik drugog faktora u (e) pozJtlvan za sve cp (kvadrati!,

i nikad se ne ponitava, predznak ~ ne ovisi dakle o q>, odnosno o predznacima
h i k, ve je jednak prcdznaku od r,, koji je u nazivniku izraza (e).
Prema tome roto- s,' > O dovo)jan je uvjet za ekstrem funkcije z = f(x, y)
ll
toki
(x., Yo), u kojoj je
of =o
ox
of =o.
oy
.
183
To znai: ako je r.t.-s. >O, tada funkcija u toki (x., y.), u kojoj je is
punjen nuni uvjet, sigurno ima ekstrem i to m;llciimum, ako je t'o < O, odnosne)
minimum, akg je ro > O, jer je tada za ro < O i Ll < O a za~. :::> O i ~ > O.
Toke plohe z = f( x, y), u kojima je roto -s. > O, zovu se toke p o~t
tivne1 zakrivljenosti ili eliptike toke. U tim tokama tangentna ravnina
na plohu dira je u jednoj toki. Na pr. kugla, elipsoid, dvokrilni hiperboloid i eliotiki paraboloid imaju samo toke pozitivne zakriv!ienosti .(vidi sl: 58 61, 62 i 65).
r.t.-s. <O
b)
Kako je uz tu pretpostavku drugi lan broj nika (roto- s.)sin'tp u (e) negativan, predznak brojnika, a dakle i predznak razlike A ovisi o vrijednosti kuta tp,
t. j. o predznacima h i k, jer e za neke vrijednosti cp brojnik drugog faktora u (e)
biti pozitivan, a za neke vrijednosti tp negativan.
Na pr. za tp = O brojnik drugog faktora u jednakosti (e) prima pozitivnu
vrijednost ro', a za onu vrijednost cp, koja pretvara prvu zagradu brojnika u nulu,
t. j. za
roeos cp
+ s.sin cp =
O
(f)
r,
odnosno za
rg cp=
-=s.
btojnik je ne~ativan.
Prema tome, roto- so <O dovoljan je uvjet, da funkcija u toki (x., y,)
nema ekstrema.
Toke plohe z=f(x,y), u kojim je roto-So'<O, zovu se toke negativne
zakrivljenosti ili hiperbolne toke. U tim tokama tangentna ravnina
na plohu dira je i sijee, pa ploha ima oblik sedla. Na pr. jednokrilni hiperboloid
i hiperbolni paraboloid imaju samo toke negativne zakrivljenosti (vidi sl. 63 i 66).
rot 0 -s.'=0
e)
U tom
sluaju
jednakost (e) prima oblik
(r.cos cp+ s.sin tp)
(g)
pa je ~ > O, odnosno ~ < O za sve vrijednosti kuta tp. Meutim, taj uvjet nije
dovoljan, da bismo mogli ustvrditi, da funkcija ima ekstrem u tokL (x,, y.), jer
je prema (f)
r.cos cp + s.sin cp = O
za
r,
cg cp=-.:__
So
pa je 2.a taj tp i ~ = O prema (g).

U tom sluaju morali bismo uzeti u obzir lanove Taylor-ove formule, koje
smo kod izvoda izraza za razliku.~ zanemarili pa na temelju tih lanova prosuditi,
zavisi li predznak razlike ~ od vrijednosti kuta rp, koji ulazl u te lanove.
184
Prema taine sluaj, gdje je u toki, (x., y.), u kojoj je ispunjen nuni uvjet.
z11 ekstrem,
r.c.-s. =O,
smatrat emo neodlunim, jer bi u takvoj toki funkcija mogla imati ekstrem,
ali ne mora da ga ima.
Toke.plohe 2i =f(x, y), u kojima je_r.c.-s .. = O, zovu se toke nulte
zakrivljenosti ili para bolne' toke, U tim tokama ploha moe imati oblik
sedla ili, ako tog' oblika nema, tada tangentna
ravnina dira .plohu . u pravcu .ili krivulji, pa
funkcija ima u toj toki _nepravi ekstrem, naravno uz pretpostavku, da je tangentna ravnina
u dotinoj toki, horizontalna.
Plohe, koje imaju samo toj<e nulte zakrivljenosti i' koje tangentne ravnine diraju u
pravcu, zovu se developable plohe (od
francuske rijei develop per - razviti), jer sedadu bez deformacije razviti u ravninu. Na pr.
valjak i stoac su developable plohe. Tangentne_ravnine diraju te plohe u pr:;tvcima-izvodSl. 82
nicama. Kao primjer plohe, koja ima take
triju vrsti zakrivljenosti, navedimo torus, t. j.
prsten krunog poprenog pres jeka (vidi sl. 82 i Dio Il. 7, 7d)]. Vanjske toke
te plohe su toke pozitivne zakrivljenosti, nutarnje - negativne zakrivljenosti,
a najgornje i najdonje toke su toke nulte zakrivljenosti, jer u tim tokama ravnina dira torus u krunici.
'
Uzmemo sada drugi osnovni sluaj:
r. = (o'~
- =O
II.
U tom
ox
sluaju
poprima izraz za razliku

.=
T (2s.sin
cp cos cp
prema (d) oblik
+ t.sin'cp)
ili
~
=Z sin
cp (2s 0cos cp
+ t.sin cp)
(h)
a) Neka je So =l= O
U tom sluaju, kako se jasno vidi iz izraza (h) za ~. predznak razlike ~ ovisi
o vrijednosti cp, odnosno o predznaku h i k, pa funkcija u toki (x., y.) nema
ekstrema.
b) Neka je s,= O
Prema (h) poprima sada izraz za
~ =
p'
oblik:
.
T . ' Stn
,.
1115
Vidimo, da je razlika 6. sada pozitivna za sve .q>, ali se ponitava za q> =O,
pa bismo opet morali proititi riau diskusiju na zanemarene lanove Taylor-ove
formule. Imamo dakle neodluan sluaj.
Ponovimo ukratko iZvedene uvjete za pravi ekstrem funkcije z = f( x, y) u
.
toki
(x., y 0 ) .
A. Nuni uvjet za ekstrem

=
(of)
ay
(of)
ox o = 0
(100)
odnosno rjeenja sustava jednadbi
of =o
of
OX
-=0.
ay
daju koordinate onih toaka, samo u kojima fUnkcija moe imati ekstrem. [Toke
s horizontalnom tangentnom ravninom na plohu z =f(x, y)J.
B . Dovoljni uvjet za ekstrem u
toki
(x., y 0 )
r. =F O
l.
r. r.-sij >O
a)
funkcija sigurno ima ekstrem u
toki
(x., y 0 ) i to
< cf
r. > O
maksimum, ako je r0
minimum, ako je
b)
Funkcija u
toki
(x., y.) nema ekstrema.
(101)
e)
Neodluan sluaj.
Il.
a)
r. =O
s. =l=
Funkcija nema ekstrema.

b)
s.= o
Neodluan sluaj:
Raunski postupak pri odreivanju ekstremnih vrijednosti funkcije z

=f(x, y) pokaimo na primjerima.
186
Primjeri
l. ddr'edi ekstremne vrijednosti funkcije
Prvi korak.
az
Prema (l OO) raunamo
dx
az
ay :
~
ox
= 6y-3x'
~
oy
(a)
6x-3y'
Drugi korak. lzjednatmo s nulom izraze dobivene za prve parcijalne derivaciie i rijeimo tako dobiveni sustav jednadbi:
6y- 3x' =O
6x .;;_ 3y' = O
2y-x1 =O
ili
=o
2x-y
Iz prve jednadbe slijedi:
y=-
Uvrtenje u drugu jednadbu daje:
ili
8x-x< =O
ili
x(8-x3 ) =O
Odatle
3
x,
'(8 =
ako se ograniimo samo na realna
rjeenja sustava, a samo ta rjeenja nas zanimaju.

UvrtenJ~ x 1 = O i'x, = 2 u prvu jednadbu sustava daje
YI=
Dakle, samo u
jednosti.
Trei
tokama
r =
y,
T 1 (0, O) i T, (2, 2) moe zadana funkcija imati ekstremne . vri
korak. Obzirom na (lOt)
oz
ox =
-6x
raunamo
prema (a):
o z
s=--=
oxoy 6
0".,..
t=-- =--:..=6y
ay'
i uvrtavamo koordinate toaka T 1 i T2 :
Za toku T 1 (O, O) dobijemo: r 1

Za toku T, (2, 2) dobije'nio:r,
O ; s1
;
= -12
t1 =
s, = 6 ; t,=- 12
pa prema (101) primijenimo za svaku toku posebno dovoljni uvjet za ekstrem (J OI),
187
Za
toku
r, = ol
T1 :
imamo
sl= 6(
toki
Zadana. funkcija u
sluaj
II. a)
T 1 (O, 0) nema ekstrema,
toku T, : r, = 12 =F O
imamo sluaj l.
Raunamo
r 2 t 0 -'- s 2 2 ~- 12 ( - 12)- 6' = 144- 36
Za
r1
Imamo podsluaj a). Zadana funkcija ima u

= .:_ 12 < O.
.
Cetvrti
T,(xi=.2, y, ,;,
toki
= 108 > O,
T 1 (2, 2) ekstrem i to maksimum, jer je:
korak. Da odredimo vrijednost maksimuma, uvrstimo koordinate toke

2) u zadanu.funkciju:
z= 6xy-x-y
Dobijemo
=maks .=.. 6
2 2..,.. 23 -
23 = 8
2. Odredi. ekstremne vrijednosti funkcije
.z= -x'-y'.+ 4x
+ 2y-2
Prv'i :korak;
~=-2x+4
ox
i) z
-=
-J.y
-2y
+ 2 =o
+2
Drugi korak.
-2x+4=0
Xo
Samo u
Trei
toki
Yo =l
T 0 (2, J) moe biti ekstrem.
korak.
o'z
r=- = -2
ox'
Budui
o'z
; .s=--=
i'!xay
'
i)' z
t=-=-2
i)y'
da smo za druge parcijalne derivaciie dobili konstante, imamo.neposredno

r0 = T0
T0
t0
Funkcija u
s0 = O
t0 = -
- s 02 = -2(-2)-'o =
toki
sluaj I prema (101)
-.2 =F O
r. (2, l)
+4
>O sluaj I a)
ima ekstrem i to maksimum, jer je To=- 2 <-O.
Cetvrti korak .
. zmaks= z(2, l)= - 4 - 1
+ 8 + 2-2 = 2_
3. Odredi ekstremne vrijednosti funkcije

. z = sin x
.
1 _to
za
t. j. u
188
o~ x
3~
podruju .kvadrata stranice '"

'
sin y
+ cos (x + y)
o~
_ y ~2.::::
- 2
.
l
Prvi korak.
dz
. '(
c'l.x =-.cos x;,...- stn x
dz
+ y)
. (
T=:cps;y-mt x+y)
'Y
.
Drugi korak~
'CtiS..:JI;-
sin (x
~sin
'Cos y
(!f
+ y) = 0'
+ y) =G
Jz prve jednadbe sliie3i;
a uvrtenje u. drugu jednadbu daje

l
cosy-cosx=O
ih
cosy=cosx.
Odatle
v=x
Uvrstivi to u. prvu jednadbu, dobijemo
cos x = sin 2x
ili
cosx = 2sinxcosx
cos x (2 sin x -
Odatle
pa imamo
cosx=O,
pa je x 1 =
l)
'lt
y, ""
3n:
a takoder
X.
O
lt
2,
jer je y = x
31':
=T Y"" T
2sinx-t=<O
ili
'
un x
= T,
pa je Xa =
'lt
lt
If, Yo= 6
5n:
Y=6
takoer
SamoutokamaT,(;.
;)
T,e;.
3
;),
T.(~:)
:raoe biti ekstrem.

Trei
korak.
r = -sinx-cos(x
s = -cos (x
t
+ y)
+ y)
=-sin~-
cos (x
+ y) =.,
189
lt
r 1 =-sin-z-cos
s1
= -cos
1t =
=--1 +l= O
1t
+l
*O
sluaJ
sluaj
Il. prema (JO!>
Il. a)
funkciJa nema ekstrema.,
Za r(~~)
2
2 2
s,
2 -
-cos 3rr =
cos 3 rt = -"-l
- 3rt
sm
r, = -
+l
= 2 't- O
slua)
t,= 2
sluaj
r 2 t,-s,' = 4-J = 3 >O

U
toki
3r:)
(2_':_ .
T
'
ima funkcija ek,trcm i to minimum, jer je r 1 = 2
r, = -
sin
,, =
-cos 3" = -
e,=
-l
+
U
toki
Za T,
T, (
e:,
t
-sin 300 = -
' = -
i-)
5
:)
O
cos -)- = -
-} -'- -} = -
* O sluaj l.
2J
J _ _!_=
. Srt
sm 6
r, = sluaj
56rr)
~-
>
+ 2_> o
sluaj
I a)
l < O.
ima funkcija ebtrem i to maksimum, jer je r 1 = -
Srr
cos -3- = -
toki T { 56rr'
I a)
Srt
cns T = -
_
szn J SOO -cos 300"
-cos 60" -
I.
l
t, = -
funkcija ima ekstrem i to maksimum, jer je _r, =
-:J < O.
L:etvrti korak.
zmin =z
Zmalos
= z
Cz",' _3:;?) _.". sin l.f-
+ si1t
1t 61t) = sm. 6 + stn 6

(6'
1t
"'
3
rt +cos 31t
2
11:
- l - l -1
4. Odredi e.kstremne vrijednosti funkcije _
z= x-y-4x
190
+ cos J- 2 + 2 + 2
+ >ly + 6
--2.
~ -
t:
(SI'I:
S~~:)
T' T
Prvi korak.
dz
-=
2x-4
i)z =
OX
-2y+ 2
dy
Drugi korak.
2x-4 =O
Xo = 2
Samo u
Trei
toki
-2y
+ 2 =o
Yo =l
T 0 (2, l) moe biti ekstrem.
korak.
To=
T0
T0 t 0 -
Sn=
*O
s. =
t,=-2
sluaj
l. prema (101).
4- O = -
<
O sluaj I. b).
Funkcija nema ekstrema.

5.
Pomou
ekstrema odredi koordinate sredi'ita i pnlumjer kugle
x' + y' +z'- 6x + 8y + JOz + J =O

Prvi korak.
2>--6
dz
Tx
Prema (92a)
=-
dz
i (92 b)
.ry=-
2z + 10
2y + 8
2z +JO
Drugi korak.
2x-6 =
0
""'2""z---:+--:-I~o
2x-6=0
~=0
2y
2z
+ 10
x, = 3
8 =u
Yo
-4
Trei korak. Otpada, jer znamo da kuglina ploha ima u istoj

ravnine XY maksimum i minimum.
toki
T 0(x 0 = 3, Yo = -4)
Cetvrti korak. Uvrt~vamo x 0 = 3 i y 0 = - 4 u zadanu jednadbu kugline plohe, pa

dobijemo zmaks i zmin :
.
ili
+ 16 +z'- 18-32 +
!Oz
l =O
z'+ !Oz-24 =O
z, . =
z,
-s + V2s + 24
= zmaks = -
'
7=
+2
z, = zmin = - 5 - 7 = Koordinate sredita kugle S: x 0 = 3
; Yo = -
12
4
Zo = z 1
+
2
z,
2 - 12
=_ S
S(3,-4,-5)
191
z,-z, 2 + 12 Pol1.1mjer kugle:_!.= - --= - -- = ]_

2
2
Kontrola.
Zadanu jednadbu kugle prikaimo
(x- 3)
+ 4)' +(z+
S(3,-4,-5)
Odredi
obliku (61):
+ (y + 4)' +(z+ 5)
(x-3)' +.(y
analitike
6. Primjer iz
+9+
'"'-l
16
+ 25
5)" =49
!3..:::.1
!!!eometrije u prostoru
najkrau meusobnu
udaljenost mimos!lljernih pravaca
p, :
x-S
-~-
x- 27
la : - 2-
z+4
-=16 = - 2 y
+ 25
= - --
'l-
= -=-2
(vidi 3, 3 i str 93).

Prelazimo na parametarski oblik jednadbi pravaca:
+ 5
x = r,
p,:
p, :
+ 27
2t 1
y = -16r,
r,- 25
z= 2t,-4
z= -2r,
(a)
Na je zadatak, da odredimo one vrijednosti parametara

zadanih mimosmjernih pravaca.
tokama
toaka
Znamo formulu (9) za kvadrat udaljenosti d dviju

d' = (x,- x 1) '
+ (y,- y 1) 1 + (z1 -
t1
t,,
koje odgovaraju najbliim
u prostorw:
z 1) 1
Uvrtenie jednadbi (a) daie:
(2t 1 -
t,
22)1
+ (t, + .16t 1 -
25)1
+ (- 2t1 -
2t 1
S)'
(b)
Odredimo sada one vrijednosti parametara t 1 i t., za' koje je d, odnosno d' minimum. Pedesnije je uzeti d' mjesto d, zbog toga se toke c;kstrema ne e promijeniti.
Prvi korak.
o(d')
2(2t,- t,
-,- = ~
o(d')
-,- =
ut,
4(2t 1 -
t1
+ 22) + '32(t, + 16t.

22)
+. ' 2(t1 + 16t1 -
1 -
25)- 4(- 2r,- 2t 1
25)- 4(- 2t 1 -
2t 1
+ 5)
S)
Drugi korak. Izjednaivi s nulom vrijednosti dobivene za parcijalne derivacije i uredivi tako dobivene izraze, dobijemo:
29t,
od~ tle
je
t1 = 2
=o
2t,-48
2t, .,. .t,
l =
t 1' = -
5.
Trei korak. Otpada, jer je maksunalna meusobna udaljenost mlmosmjemih pravaca

beskonano velika i dobije se za t 1 = co i r, = o, pa su t 1 .= 2 i t 1 =-S one-vrijedno~
~ti parametara zadan.ih pravaca, koje odgovaraju najbliim tokama tih pravaca.
Cetvrti korak. Uvrtenje t 1 = 2 i t, =-S u (b) daje traenu

udaljenost zadanih mimosmjernih pravaca:
dm;n = V100
naJkrau. meusobnu.
121
Odredi ekstremne vrijednosti funkcija:
ll z
= -
Jx' - 2y'
2xy
[u (O~ 0)
+ 10
[u ( - 1,1)
2) z= x' +xy +Y' +x-y+ l

3) z = x'
4) z = (x
+ 3xy + y
+ y)'- (x +
Odredi
Znial:s
10)
zmin = 2]
[u (O, 0) nema ekstrema, u (-1, - l) z maks = l}
najkrau
Sy
xy)
meusobnu
[u
(-l, 3)
Zmin=
-7]
udalienost mimosmjernih pravaca

. l lx- 3y + 3z -J. 18
x - 6 y - 3z =O
Bx+y- z-7=0l
!Ox+ y +2z -19 =Of
l
f
[d= 9)
d) Vezani ekstremi
Dosada smo odreivali ekstremne vrijednosti funkcije z= f(x, y) mijenjajui slobodno
x i y, jer su x i y bili nezavisni jedan od drugoga; drugim rijeima, mi smo se slobodno
kretali po ravnini XY, traei toke, u kojim
zadana funkcija z ima . ejs.streme. Meutim,
.ako se trae ekstremne vrijednosti funkcije .
z =f(x, y) uz uvjet, da je cp(x,y) =O, t. j.
y
.ako je zadana funkcijska veza izmeu nezavisnih promjenljivih x i y, imamo sluaj vezani h ekstrema. U tom sluaju traimo ekstremne vrijednosti funkcije z idui u ravnini XY samo po krivulji, koja je zadana uvjetom rp(x, y) =O.
Da pokaemo razliku izmeu slobodnog i vezanog ekstrema. navedimo jednostavan primjer.
.,
'
'
Slobodni ekstrem funkcijt: z = + VR- x- y', koja- predouje gornju
polovinu kugline plohe (vidi sl. 83), jest svakako z maks= z(O, O) =R i njemu odgovara najvia toka polukugle. Meutim, vezani ekstrem, na pr. po pravcu
x = a, funkcija postizava u toki (a, O) i taj iznosi + VR'- a'; njemu odgovara najvia toka polukrunice, u kojoj ravnina x = a sijee polukuglu.
Pokaimo, kako se moe odreivanje vezanog ekstrema zada~e funkcije svestf
na odreivanje slobodnog ekstrema druge pomone funkcije.
Neka se trae ekstremne vrijednosti funkcije z =f(x,y) uz uvjet cp(x,y) =0.
Napisavi funkciju cp(x, y) =O u eksplicitnom obliku y = y(x) i uvrstivi
y =y(x) u z =f{x~y) dobijemo:
13
= f[x,
y(x)]
B ....-: ~toltj \'tle matematlll:e -
Dlo In.
193
Sada z derivir.amo po x prema (87):

dz =
of +of . dy
dx
ox
oy
dx
u toe'k'1 ekstrema dertvae11a

.. -e}
dz = O.
Z namo, da Je
-
Imamo
dy
dx
df
+ af
ox
oy
raunamo
_
. dy = 0
dx
(a)
iz 'fi(X, y) =O prema (90)':

d 'fl
ox
dy
dx=-~
dy
O'fl
of_ of .
ox
dy
ox
O'fl
= 0 . O'fl
1 y
ay
of
acp
df dcp
dx dy = dy dx
Nainimo
razmjer,
iju
vrijednost
of
oznaimo
s -
df
ox
oy
d~
dcp
dx
oy
-=-=-/..
'\
t.:.
{b)
l. je neka konstanta, koja se zove Lagrange-ev multiplikator. Iz (b) slijedi
df
ocp
-+A-=0
i)x
OX
(e)
of
ocp
-+1.-=0
oy
oy
Iz .tih jednadbi i vezanog uvjeta 'fl( X, y) =O raunamo one vrijednosti x,
y i>., samo za koje funkcija z= f(x, y) moe imati vezane ekstreme.
194
Zadatak moemo pojednostaviti tako, da

'
nainimo
'
funkciju
.
+ )." ~(x,y)
F(x,y) =f(x,y)
(d)
pa umjesto da traimo toke vezanih ekstrema zadane funkcije z =f(x, y), traimo toke slobodnih ekstrema te funkcije F(x, y), jer parcijalno derivirajui prerna (d) .funkciju F(x, y) po x i po yi izjednaivi dobivene derivacije s nulom
dobijemo jednadbe (e).
Iz navedenog slijedi jednostavno pravilo:
Da se odrede toke'; koje bi mogle biti tokama vezanih ekstrema funkcije
z = f( x, y) uz uvjet, da je ~ ( x, y) =O, treba sastaviti pomonu fUP.kciju' F( x, y)
pribrojivi zadanoj funkciji f(x, y) vezani uvjet ~{x, y) pomnoen konstantnim
koeficijentom ).":
F(x, y) =f(x, y)
+ ).".
~(x,
y)
i Izraunati nune uvjete za slobodni ekstrem te pomone funkcije F ( x, y) :
aF
af
~ o~
-=-+A.-=0
ox
ox
ox
oF a]
o~
--=-+!.
-=0
ay ay
oy
(102)
Te dvije jednadbe zajedno s vezanim uvjetom

~(x,y)=O
sustav od tri jednadbe, iz kojih odreujemo vrijednost t. i koordinate x i y

toak;~, u kojima zadana funkcija z = f(x, y) moe imati vezane ekstreme.
Navedeni. nain odreivanja toaka vezanih ekstrema zove se metoda Lagrange-evih multiplikatora. Pitanje, ima li zadana fwlkcija u tokama odreenim
na. taj nain ekstreme ili ih nema, rjeavat emo po smislu svakog konkretnog
zadatka.
Metoda Lagrange~evih multiplikatora primijenju~ ~e i za funkciju bilo kojeg
broja nezavisnih promjenljivih.

Neka se trae vezani ekstremi funkcije n promjenljivih
ine
onih
u=f(x,y, z, .... ,t)
uz m vezanih uvjeta, pri
emu
je m < n :
~. (x, y, z, .... ,t) =O

~. (x, y, z,; ... ,t) =O
~ .(x,
y, z, ... .jl) =O
195
Ponovivi istu diskusiju, dolazimo do opeg pravila.

Da se odrede toke, u kojima bi mqgli postojati vezani ekstremi za~ane funkcije, treba sastaviti pomonu funkciju F.(x, y, z, .... ,e). pribrojivi zadanoj funkciji
vezane uvjete pomnoene s Lagrange-evim multiplikatorima:
+A,
F(x, y, z, .... ,t) =f(x, y, z, .... ,c)
.+ >-;
+ ... + >-",
qJ,(x, y, z, .... ,c)
tpJx, y, z ..... ,t)
,q.,.(x, y, z, ..... r)
( 102a)
lzderiv1ravi funkciju F po svim n promjenljivima i izjednaivi dobivene derivacije s nulom, dobit emo zajedno sa m vezanih uvjeta n + m jednadbi, iz kojih
moemo odrediti vrijednosti m multiplikatora A,, )..1 , ,>-", i n koordinata x, y,
z, .... ,t toaka, u kojim zadana funkcija moe imati ekstremne vr-ijednosti.
Primjeri, .koji slijede, ilustriraju n~vedeno pravilo.
Primjer~
l. Odredi udaljenost toke T, (x 1, Yu >: 1) od ravni<;te Ax + By + Cz + D = ft.

s f'(x,y, z) bilo koju toku zadane ravnine, bit e prema (9)
O:~:naivi
d'= ( x - x 1) '
+ (y-
y,)'
Ax
By
+ Cz + D
(a)
( z - z 1) '
kvadrat meusobne udaljenosti toaka T, i T.

Na je zadatak, da odredimo one vrijednosti koordmata x, y i li, u
minimum i to uz, uvjet, da je
koj~ ~-4, odnosn<;~
d1 "
= O
jer toka (x, y, >:) lei u zadanoj ravnini, pa niepe koordmate moraju jednadbu ravnine zado
voljavati.
!"rema (I 02) n.amtmo pomonu funkciju:
F(x,y z)
Raunamo
(x- x,) 1
+ (y- y 1) 1
+(z- z 1) 1
parcijalne denvacije funkcije F i
ar
dx=
dF
oy
+ >. (Az+ By +Cz+ D,
izjednaimo
ih s nulom:
2(x-x1) +A>.= O
= 2(y-y,)
oF
{jz= 2(>:- >: 1 )
+B>.=
o.
CA ;=O
Uz zadam uvjet
Ax+ By+ Cz+ D= O

dobili smo etui Jednadbe, iz kojih odredimo A 1 vrijednosti koordinata x, yi z.
Iz prvih triju jenadbi slijedi:
X=
l(2x 1 -A>.)
l
2(2y 1 -BA.l _
z= T(2t: 1 -C>-)
196
UvrtenJe u
etvrtu
jednadbu daje
T(2x,- Al.)
Odalle
raunamo
H
T(2y 1 -
+ T(2.a 1 - qw +
J.)
A. DobiJemo
2 (Ax, + By, + Ct 1 + D)
A' + B' + CO
l.=
Uvr~tenie
Bl.)
u jednadbe '(b) daje
A(Ax,
By,
Cz,
D)
A'+ B''+ C'
z=
By,
+ Cz, + D)
A'+ B'+ C'

C(Ax,
Zt-
Uvrstimo li te vrijednosti za x, y
d'=
B(Ax,
y=y,-
(Ax 1
+ By, + Cz, + D)
A'+ B'+ C'
z u (a), dobit
emo
By 1 .+"Cz, +D)'
A'+ B'+ e
a odatle je
d
Ax,
By,
+ Cz, +
VA'+ B'+ C'
Da je'vrijedrtost dob1vena za d traeni vezani mimmum, slijedi iz toga, ~to'naia funkcija

nema drugih ekstrema. Uostalom, dobiveno rjeenje je poznata nam formula (48a) za udaljenost
toke od ravnine.
2. Od sviju trokuta zadanog opsega 2> odred1 onaJ, kOJI una
Znamo Heronovu formulu za povninu P trokuta
P=
VJ(>-x)(J-y)(J-z)
P"=
f- x)(.<- y)(J- z)
ili
gdje su
.Y,
naJveu
povdmu.'
stranice trokuta, a te poluopseg trokuta
Traimo, dakle, one vriiednosta stranaca trokuta, za ko)e 1'jc P. odnosno P' makstmum, uz
uvjet da je
x+y+z-l!=O
Nainimo
funkciju F
F =
s( s - x) (s- y) (s- z)
A (x
+y +
z - 2.s)
197
Raunamo
J>arcijalne derivacije funkcije F i
oF
ox = - s(s- y)(s-
oF
e)~
= -s(
s- x)(s-'
z)+ :1.
z)
izjednaimo
O
Rjdenja tog sustava jednad2bi daill
A= O
vrijednosti x,
oF
dz = -a( s->:) ( s - y)
ih s .nulom:
povr~ina
:1. = O
.Y z
P trokuta
i \, samo
on~
za koje je
najvea.
x+y+z-2s=0
Pomnoimo li prve tri jednadbe redom s
( J - r), ( s - y) 1 ( s - z)
dobit emo.
= 1(1- :r) (s- y) (s - Z )
A (s -
>:)
A (s -
y) = s( s -
:r) ( J - y) (s- z)
A ( s - z) = s( s -
r) (s -
y)(s- z)
odatle je
s-~=s-_y=s-z
ili
y
X=
=Z
uvrtenJe x = y = z u vezani uv1ol r + y +
= 2s daje
Iz smisla samog zadatka slijcdt, da smo time dobili tratene vrijednosti stranica trokuta,
t. J. od svih trokuta zadanog opsega najveu povrinu ima istostranini trokut.
l
l',.,aks =
Vs(s- ~)
ih
V3-
Pmalu = s -
l. U trokutu, u kojem su zadane sve td stranice

a, b j e, odredi poloaj toke T tako, da umnoak udaljenosti te toke od stranica trokuta bude to vei.
Sl. 84
Iz slike 84 vidimo, da se trae one vrijednosti :r, y i z, za koje ie u= x y z = maksimum

Treba jo sastaviti uvjet~ koji ve~ traene udalie-nosti x, y i z. Povrlina trokuta, kako :se
vidi iz slike, iznosi
p=~ + lJ.y
2
198
cz
(a)
f':
je poznata veliina, jer

Heronovoj formuli ,
IZ
zadanih stranica trokuta moemo povrinu trokuta
izrauf1ati
p ..
P= '{s(s-a)(s-b)(s-c)gdje je 2s = a
+b+e=
opseg trokuta.
Prema tome jednakost (a) daje traeni uvjet veze izmedu promjenljivih:
ax
Prema ( 102), sastavimo
pomonu
by
+ cz - 2P = O
funkciJu.
F = xy z +J. (ax
by + cz -
2P)
Den vi ramo i izjednaimo derivaciJe s nulom:

/
ilf
dx
yz + a >. = O
xz
iJF
ay
dF= xy +
e).
il z
uvjet veze:
ax
by
+ cz
Odatle
raunamo
za koje
na~a
vrijednosti A
x, y, z,
funkcija u = xyz moe 1mau
ekstrem.
= O
= 2P
Pomnoimo li 'prve tri jednadbe redom s x, y i z, dobit

xyz
a>.x =O
xyz
+
+
bl..y =O
xyz
Odatle:
emo:
c:Az = 0
a>.x = b).y = c>.z = -xyz
ili
ax =by =cz
Uvrtenje u uvjet
daje
ax
a odatle je
= 2P
by t cz
3ax
2P
2P
r=-
3a
Na isti
nain
dobtjemo
2P
z'=
Tc
Iz smisla zadatka slijedi, da za dobivene vrijednosti x, y i z ima funkcija u

ksimum.
Umaks
= xyz
ma-
SP'
27abc
199
4. Neka smo po111ou teodolita izmjerili uz najveu panju -istom tonotu liVa tri kula
jednog trokuta, za koje smo dobili vrijednosti ex, (3 i _y. Uslijed neizbjeivih posre!aka mjerenja
kutova je razliit od ) 800, t. j.
~~roj
ex.+
~+y-180=W
Pita se, kako i:emo podijeliti dobtvenu nesuglas1cu tu na 1zmjcrene kutove, da vrijednosti
kutova najbolje odgovaraju rezultatima mjerenja i da zbroj kutova u trokutu znosi 180"?
Problem rijeimo u smislu teoriJe najmanjih kvadrata (vidi Dio l, l 5), koja kae, da ll.l
najbolje vrijednosti mjerenih veliina one, za koje je suma -kvadrata pogreaka minimum.
Oznaivi, dakle, s x, y i z te najbolje vrijednosti kutova, izraunajmo sumu kvadrata
pogreaka, odnosno popravaka v. Ta se suma oznauje u geodeztjJ s [vv].
v 1 =x-a.
v,= y~f3
v,= z-y
Kvadnran)e
lb)
zbra)a!\JC daJe.
[vv] = v, + v,
v, =(x-ex)'+
( y - (3}1
+ (z-y)'
Tratmo, dakle, one vrijednosti x, y i z kutova trokuta, za koje je (vv] =min, a osim toga
mora bit x + y +z= 180.
Da ~stavimo uvjet, koji vee pogreke
i
raunamo iz (b);
v., v, v,,
or. =:r-vt
(3 = y-v,
y =z-v,
Uvrten)e u (a) daje

, (x~v,)
+ (y -v,)+ (a- va) -180"- w
ili
(x'+ y,+ z)-(v 1 +v,+ v,)-180 = w

a kako Je x
y+ z= 180, dobijemo
.,, + "
+ v, + ... = o
v, + "' -1; v,
Traimo dakle ekstrem funkciJe [vv) =
" +:v,
Sastavimo
pomonu
v, + "' "" o
funkciju F:
F = v 1'
+ v? + v, . .,. ). (v 1 + v, + v, + u)
Raunamo:
c)F = 2v, +),=O
c)v,
. - = 2v, +).=O
c)v,
c)F = 2v, +>.=O
c)v,
200
uz UVJet:
Odatle
Uvrtenje u (e) daje:
_l.,.="'
2
l.=-
2...,
3
pa iz (d) dobijemo:
11 1
= v2
ll::!~:
w3 = -
Kako funkcija [vv) nema drugih ekstrema, bit

Premr,..(b) tmamo
3w
(vv] = min za te
v~ijednollti
pogreAaka v.
konano:
X=
at+
v1
=ot-J
Nesuglasicu w treba podjednako podijeliti na sva tri izmjerena kuta trokuta!

Na isti nain vri se izjednaenje mjerenih veliina, koje su vezane s vie uvjeta. Na pr.
ako imamo n mjerenih veliina i m uvjetnih jednadbi, koje veu pogreke v s- nesuglasicama w,
pri emu je m < n, tada pomona funkcija Fima prema (102a) ob1ik:
F
ba) + ...
v, + v, + + vn + :0. (prva
+ A",(m-ni uvjetna jednadba).
1
uvjetna jednadba)+ :0. 1 (druga uvjetna jednad-
Parcijalno derivirajui F po v, . v., ... , Vn" i izjednaujui. te derivacije s nulom. dobijem()

zajedno sa m uvjetnih jednadbi sustav od (m +"n) jednadbi, iz kojih raunarrio Au :0.1, l.a.o , ).",
i traene pogt:eke v 1 ~ v., ... , vn.
Primijetimo,'da se u raunu izjednaenja najprije odreuju pomou normalnih jednadfbi
Lagrange-evi' multiplikakatori :0., koji nose.ime korelata, a zatim se odreuju popravci Vu v.,
_,tin
16. GeometrijskeJprimjene parcijalnih derivacija

.
Govorei o singularrtim rJeenjima diferencijalnih jednadbi. (vidi Dio II.
10. 2.e), spomenuli smo, da ta singularna rjeenja predouju geometrijsjci ovojnice
(anvelope) familije krivulja, zadanih opim rjeenjem diferencijalne jednadbe, ili
geometrijska mj~sta singularnih toaka tih integralnih' krivulja. Sada imamo pri-'
liku, da neto opirnije promotrimo singularne, t. j. osobite ili neobine toke
ravnih krivulja, i da kaemo nekolko rijei o ovojrticama.
201
a) Singularne
toke
ravnih krivulja
Neka je jednadba ravne krivulje zadana u implicitnom obliku

F(x, y) =O
Prema (90) izrauna jmo gradijent tangente na tu krivulju u nekoj .tok~

T(x,y) krivulje:
iJF
'
tg oc = y =
dy
dx
Tx
= -
iJF
iJy
Uz pretpostavku, da je u diralitu T tangente barem jedna od parcijalnih

vacija
!:
~: razliita
od nule, bit
e toka
obina toka
deri~
zadane krivulje
F(x, y) =O. Meutim, ako su u nekoj toki T.(x.: Y.) krivulje obje derivacije
iJF
. iJF
e~ O 1 = O tada dobivamo za gradijent tangente u toj toki T" neodreenu
iJx
iJy
'
vrijednost
tg(l(. =y.
' =-o
o
Smjer tangeme na krivulju u toki To ostaje, dakle, neodreen, pa ie takva

krivulje zove singularna.
Iz navedenog slijedi, da svaki par rjeenja ( x., y 0 ) sustava jednad\:>i
toka
iJF =O
ox
(103)
iJF =O
ay
daje koordinate singularnih toaka krivulje F( x, y) =O, naravno uz uvjet, da ta

krivulja ima singularne L'i'ke, jer je samo u tom
sluaju ~g()(. = y'l = ~ .
Osim
toga treba uzeti u obzir, da koordinate x. i y 0 singularne toke moraju zadovoljavati

ji:dnadbu krivulje F(x, y) =O, jer singularna toka lei na toj krivulji.
Razlikujemo tri osnovna oblika singularnih" toaka ravnih .krivulja:
l) _Dvostruka
(sl. 85a).
toka,
u kojoj krivulja ima dvije
razliite
.tangente t,
t,
2) il j ak prve i druge vrste, u kojem krivulja ima jednu (dvostruku) tangentu t, t, (sl. 85b i -e).
3) Izolirana
202
toka,
u kojoj
krivulja nema tangente (sl. 85d).
Da odredimo oblik singularne

derivacije
toku
oF .r'JF
~ 1-
ox
oy
toke
T. (x0 , y.), u kojoj su. obje parcijalne

.
zadane krivulje F(x, y) =O jednake nuli, raunamo :r:a tu
diferencijalni izraz:
{~;) ..
(:;).- (d!':y):
r. '
-~.'
Sl. 85
koji nam je sluio kao dovoljni uvjet za ekstrem funkcije z = j(x, y). Do tog
izraza dolazimo tako, da razVijemo zadanu funkciju F(x, y)=O po T~ylor-ovoj
formuli u okoliu singularne toke T.(x., y.J pa zanemarivi lanove .Niih redova, dobijemo kvadratnu jednadbu u y'. Rjeimo li tu kvadratnu jednadbu,
dobit emo za y' izraz, koji ima za diskriminantu
t. j. gore navedeni diferen'cijalni izraz s negativnim predznakom. Iz toga slijedi:

Ako je u singularnoj toki T 0 (x 0 , Y.) krivulje F(x, y) =O
(!04a)
krivulja ima u toki T. dvostruku toku, jer je u tom sluaju diskriminanta
O, pa za gradijent tangente dobijemo dvije realne razliite vrijednosti, t. j. krivulja ima u singularnoj toki dvije razliite tangente (sl. 85a).
Znamo, da za r.i. -s.' <: O funkcija z =j( x, y) nema ekstrema, a toka
plohe je hiperbolna (tangentna ravnina dira .plohu i sijee je).
Ako je
- (r..t.- s; J >
(104b)
lzrivulja ima u toki T. iljak, jer je u tom sluaju diskriminanta jednaka nuli,
pa sc za y' dob1je samo jedna vrijednost. Krivulja ima u singularnoj toki jednu
(dvostruku) tangentu (sl. 85b i e).
Znamo, da je r..r,- s.' = O neodluan sluaj pri odreivanju ekstrema funkcije z ~ f( x, y J i da je toka plhe paraboh1a (tangentna ravnina dira plohu u
pravcu ili krivulji).
Kon=:~no, ako je
(l04c,
203
singularna toka T 0 (x., Y.) je izolirana toka, jer je u tom sluaju diskrimmanta - (r0 t0 -s:J <O; pa se za y' dobiju konjugirano kompleksne vrijednosti. Krivulja nema u toki T. tangente (sl. 85d).
Znamo, da za r.t. -s:> O funkcija z = f(x;y) ima ekstrem, a toka plohe
je eliptika (tangentna ravnina dira plohu u jednoj toki).
Nastaje pitanje, zato postoji veza izmeu singularnih. toaka ravnih krivulja
F(x,y) =0 i oblika plohe z=f(x,y). Odgovor je jasan svakome;'tko~se sjeti
onoga, to smo prije rekli o prostornom znaenju ravnih krivulja. Svaklt"'ravnu
krivulju u ravnini XY moemo smatrati kao prijesjek plohe z= f(x, y) i ravnine
XY, kojoj je jednadba z = o; odnosno kao projekija na ravninu XY krivulje,
u kojoj ravnina z= e, koja je paralelna s ravninom .XY, sijee zadanu plohu.
Tako, na pr., sijeemo li kuglinu plohu x' + y 2 + z' = r'.ravninom XY
(z= 0), dobijemo krunicu x + y'
r' sa sreditem u ishoditu, dok ravnina
z = r, koja je paralelna s ravninom XY a udaljena od nje zar, dira kuglu u.'najvioj toki plohe (u maksimumu). Projekcija te toi{e pada u ishodite, i daje izoliranu toku 0(0~ 0). Stvarno, uvrtenje z ~ r .u jednadbu kugle daje
+ y'. =O
x'
a odatle je x = O i y = O, jer je samo za x = O i y =.O zbroj kvadrata jednak nuli.

Primjeri
l. Odredi singularne to&e krivulje
y'
x(x- l)'
Napisavi jednadbu zadane krivulje u obliku.

F(x, y) =y'-x(x-1)' =O
raunamo
prema (103):
F
- = - x 2(x- 1)-(x-1)'
ilx
'ili
oF =
<lx
-(x-1)[2x +(x-l)]
ili
oF =
-x
-(x-1)(3x-l)
i)F
-=2y
dok je
'b)
Odatle:
(x -1)(3x-1) =O
pa je
x, .;",l
2y ... o
pa je
204
y,
=o
x.
fa)
L.:1 x,
l i y, =O, a takoder za x, =
i y, =O
<:lo;ivacijc zJdane funkcije F.

/
Medutim, koordinate toke (x 1 = l, y
y' = x(x- I)', jer uvrtenje daje.
= 0)
poni~tavaju se
istodobno obje parcijalne
zadovoljavaju jednadbu zadane krivulje
0=0
toka (x,- = _!__,

y, = 0) ne pripada krivulji, jer njene koordinate ne zadovoljavaju
3
Jednadbu krivulJe. Prema tome zadana krivulja ima samo singularnu- toku T 0 (I, O) na osi X.
Da odredimo oblik te singularne toke raunamo
dnk dwga
y
toj
toki
T, (1, 0).
Prema (a) i (b) imamo:

cJ'F
dx' =-[(x-1)3+(3x-I)J
d'F
s=--=0
dxdy
,f
()'F
dy' = 2
r0
10
s,=
10 =
so = -
f>rcma (104a)
Sl. 86
2 2- O = - 4 < O
zakljuujemo,
2. Odredi singularne
.rtaunamo
' = - 2
toke
da je singularna
To (l, 0) dvostruka
toka
toka
(vidi sl. 86).
polukubne parabole
prema (103):
F(x,y) =y'-x" =O
.F = - 3x'
dx
~u~tav
iJF
iJy = 2y
jednadbi
-
koordinate singularne toke

T., jer zadovoljavaju i jednadbu zadane krivulje.
_x0 =O
3x' =O
daje
2y =o
Yo =O
iJ'F
iJx'
r=--=-6x
s= iJ'F =O
ox iJy
r =
r0
10
a'F
ay'
' =o
=o
10
= 2
s01 = O 2 -O = O
2"5
Prema (104b) Zakljuujemo, da krivulja ima u ishoditu iljak i to prve vrste, jer i:~: jednadbe
polukubne parabole y =
slijedi, da je krivulja simetri!!.a -na os X (vidi sl. 87).
vt
toke
3. Odredi singularne
krivulje.
y' = x'(x- l)
Prema (103):
F(x,y)
'="'
iJF = - 3x'
iJx
Iz
Sl. 87
3x'
+ 2x ;
toku
+ x' =O
iJF
iJy
-=2y
+ 2x =
O, odnosno -
i iz
2y =O slijedi:
x,
~3
y,
=o
T 0 (0, 0) u ishoditu, jer koordinate druge
ne zadovoljavaju jednadbu zadane krivulje:
r=-6x+2
s= o
t= 2'
r0 = 2
s.= o
lo=
7 0 10 -
x (3x -
2) = O
x, =.0
YI=
Krivulja ima jednu singularnu
y- x
toke (i, o)
s'0 = 2 2- O = 4
>O
Prema (104c) slijedi, da krivulja ima u T 0 (0, O) izoliranu

(vidi sl. 88).
toku
Odredi singularne toke krivulja i narii njihove slike:

l. y' = ( x - l) (x- 2) ( x - 3) [n~ma singularnih toa_)(a)
2. y' =(x-l) (x-i)'
[dvostruka toka (2, O))
3. y' = (x-l)"(x- 3)
[izolirana toka (1, O))
4.Cy- x)' = x 5
[ilj~ (0, 0)]
5. y = 6x 2 - x'
[iljak (0, O) J
Sl. 88
b) Ovojnica (anvelopa) familije ravnih krivulja

Znamo, da jednadba F(x, y, oc) =O, odnosno y = f(x, oc), koja,- kako vidimo, sadri osim promjenljivih x i.y jo i parametar ct, koji moe primitii1lZli9ite
numerike vrijednosti, predouje geometrijski familiju krivulja, koja ovisi o ;-eanom parametru oc.
Tako na pr. jednadba.
{x-ct}"+ y' = R'
predouje familijn krunica vrstog polumjera R sa .sreditima na osi X, pri emu
sve te krunice diraju pravce'y
4R i y =
Kako ta dva ptavca y= R:
-R.
omotavaju kru'nice f~ilije; nazvali smo ih~ ovojnicom lli anvelopom te familije
(vidi Dio IL sl. 97).
'
'
206
!sto tako je parabola y

y
= lXX + ~ ~- jer
=-
ovojnica familije pravaca zadanih
tangira u svakoj svojoj.
toki
j-:c~nadbom
onaj pravac familije, koji prolazi
tokom (vidi Dio II. sl. 98).

Iz navedenog jasno slijedi, da se pod ovojnicom zadane familije krivulja, koja
ovisi o jednom parametru ot; razumije openito krivulja, koja u svakoj svojoj toki
dira jednu krivulju fami'lije pa ima s njome zajedniku tangcmu.
Uzevi u obzir, da sv;1ka toka ovojnice lei na jednoj od krivulja familije i
ima u toj tcki zajedniku tangentu s dotinom krivuljom familije, mo:::c,;o lako
doi do jednadbe ovojnice zadane familije krivulja F(x, y,.rt.) =O.
U, tu svrhu treba
f. parcijalno; derivirati po parametru oc zadanu jednadbu famiiijc krivulja
F(x,.y, ot) = O, smatrajui, da su sve ostale promjenljive konstantne veliine,
2. ukloniti i~ tak3' dobivene .jednadbe;i~:iadane jednadbe familije, t. j. iz.
jednadbi
tom
oF(x,y, ot} ===O

Oa.
(105)
F(x, y,. ot} =O
parametar ot, pa se dobije jednadba f( x, y) = O traene ovojnice.

Izraunamo li iz tih jednadbi x i y kao funkcije parametra ot:
dobit
emo
= y(rt.)
x(rt.}
jednadbu ovojnice u parametarskom obliku.
Ptimjeri
Odredi jednadbe ovoj nica:
l. "Familije krunica
(x-<>.) 2 +y' = R'
Deriviramo li prema (105) zadanu jednadbu po parametru .._, dobijemo

-2(x-a) =O
a odatle je
x-<>.=0
Uvrtenje u zadanu jednadbu familije krunica daje tmcnu jednadbu ovojnice
ili
y =
-L
2. Familije pravaca
.x
y=cxx+-z
'207
Deriviramo parcijalno po :x prema (105):
y
e
x+IX=0
..
a odatle je
a:=-x
,.Uvrtenie u zadanu jednadbu familije
daje
ili
y=-2
Jednadba ovoJnice (parabole).
3. Familije parabola
y
= "x-
x'
2c (l
:x')
Iz zadane jed.nadbe vidimo, da sve parabole familije prolaze kroz ishodite koordinatne>;~
sustava i da su osi parabola okomite na os X (vidi sl. 89).
Da odredimo geometrijsko znaenje parametra a, derivirajmo po x zadanu jednadbi.::
dy
dx
a u
i~hoditu
=a - l '2c+ a' . 2x
O (0, 0):
(;~).=a:=
gradijent tangente na bilo koju parabolu familije u ishoditu!
Da odredimo jednadbu' ovojnice zadane familije parabola, derivirajmo parcijalno po a:

iednadbu te familije:
x'
y = ax--(1
2c
+ :x')
Dobijemo:
x
0=x--2:x
2c
Odatle
raunamo
a:
1-IX=-
Uvrten;-, u (a)
da~
traellu jednadbu ovojnice:

y = c -~
-
2c
(1+'")
x'
ili
e
~
y=---
:208
2c
(a)
(o, f},
toki
To. je opet parabola, kojoj je vrh na osi Y u
a presjeci s
os\~
jesu
A (-e, 0) i B(c, 0) (sl. 89)
4. Odrezak AB duljine e nekog pravca p pomie se tako, da toka A ostaje uvijek na osi X,
B na osi Y. Odredi ovojnicu te familije pravaca.
toka
Prema slici 90 jednadba pravca A B glasi

y
-a + -b =
ili, ako uvedemo parametar " i uzmemo u obzir, da je
tada prema slici
b=csin-..
a= e cos o:
dobit
emo
+ __Y___
e cos -x
' .
~
= ll e
C SIPI ct
..._
COS' IX
_Y
__
=C
(a)
sin IX
st. <JO
jednadbu familije zadanih pravaca. '

Prema (105) derivirajmo tu jednadbu parci/alno p~:
x sin ex.
y cps ot _O
~-
COi 2 CX
(bl
Da dobijemo jednadbu traene ovojnice u parametarskom obliku, rijeimo po .x i y sustav,

Ito ga me jednadbe (a) i (b).
Dobijemo
(e)
y = e sin
ct
a tn je astroida u paramctarskom obliku.

'
Da dobijemo jednadbu astroide u
obinom
oblikU, uklonimo parametar
U ru svrhu dig11emo obje jednadbe (e) na pote.nciju
.,
2
3.
et
iz jednadbi (e').
..
DobtJemo:
x:.=cA cos!a
, '
yl'l=c 3 sin2 oc
'!
'!
x"+y'= e'
(vidi sl. 90).
Odredi ovojnice i nari i njihove slike:

l. familije krunica
2. familije pravaca
14
x +(y-et)'=
X COS
ct
+y
et'
Sili rt. -
B. Al;lllen: RePetitoril v1Je matematike -
[y =
4 = 0
Dio
[x'
m.
x]
+ y' .. -
16]
3. farnihie elipsa s!alnog zbroja
--r
ox
poluosi
y
---=1
(5- ox)
Jednadbe (105) za odreivanje ovojnice zadane familije krivulja F(x,y, ) == ()

postavili smo uz pretpostavku, da krivulje te familije imaju ovojnice. Meutim,
ta pretpostavka nije uvijek opravdana. Ima familija krivulja, koje nemaju ovojnice.
Kao primjer navedimo fa.mi,liju koncentrinih krunica sa zajedni~im sreditem
u ishoditu, koordinatnog sustava
.!-'
gdje je parametar
(X.
y' = '
(a)
poltunjer krunica.
Deriviramo li tu jednadbu parcijalno po a., dobijemo
o=
ili
2:x
et=O
pa uvrtenje u (a) daje
Realna rjeenja te Jednadbe )esu x = O i y =_O, a to su koordinate ishodita-,

Nismo dobili ovojnice, ier je nema, ve samo zajedniko sredite svih krunica
. familije
Pokaimo sada, da
jednadbe (105) zadovoljavati i koordinate singularnih
toaka zadane familije krivulja ili, drugim rijeima: jednadbe (105) daju geo-
metrijska mjesta singularnih toaka zadane familije krivulja F(x, y, oc} =O, naravno, ako te krivulje imaiu singularne toke.
Da to pokaemo, pretpostavimo, da zadana familija krivulja F(x, y, a.)= O
ima singularne toke, ije je geometrijsko mjesto krivulja k. Budui da toke tc:
krivulje lee na krivuljama zadane familije, vrijednosti koordinata ~ i y krivulje k
moraju zadovoljavati za neke vrijednosti parametra a. jednadbu F(x, y, a.) = O
zadane familije. Iz toga slijedi, da su koordinate x i y toaka krivulje k neke posve'
odredene funkcije parametra oc, t. j.
x(a.)
= y(a.)
Uvrt~nje u F(x, y, a.) =O da~

F[x(oc), y(a.), ) = O
Derivirajmo F. po a. po pravilu za deriviran je sloenih funkcija:

dF
dx
aF
rxJa.+oy
210
dy
aF
-+-=0
da.
OGl
(a)
Kako je prema (103) u singularnoj
toki krivulje
::=o i.:;:=
O, u jednadbi'
(a) ostaje
a to je prv'l jednadba sustava (105).

Prema tome iste jednadbe (105),
pomou
kojih smo
odreivali
ovojnice,
oF(x, y, a.) = O
oa.
F(x, y, a.) =O
daju takoer geometrijsko mjesto singularnih toaka familije krivulja F(x,y,a.) =O"
Iz navedenog slijedi, da jednadbe ( 105) odreduju ovojnicu, ako ona postoji.
1li geometrijsko mjesto singularnih toaka krivulje, ako krivulje familije imaju
singularne toke, ili ne odreuju ni jedno ni drugo, ako zadana familija krivulja
nema ovojnice, a krivulje familije nemaju singularnih toaka.
Na pr. jednadbe (l 05) daju za familiju polu ku bnih parabola
x " - f v - r:J.)' = O
geometrijsko mjesto iljaka (vidi pnmJer 2. na str. 205) i to os Y, jer je

+2(y-a.)=0
lli
y-r:J.
=o
a uvrtenje u jednadbu familije
da~
x'= O
ili
= 0 ...... OS Y
(vidi sl. 91).

Odredi za vjebu geometnj,ko m)esto singularnih toaka
familije krivulja .v' - ( x - :x)' e~ o. (iljci prve vrste, y = 0).
Sl. 91
211
5. VISESTRUKI
ODREENI INTEGRALP I NJIHOVA PRIMJENA

t. DvostrU:ki integrali
a) Pojam, geometrijsko
znaenje
raunanje
Definirajui obini odreeni integral, istakli smo u prvom redu njegovo geo-
metrijsko znaenje, pa smo rekli, da taj integral predouje geometrijski povrinu
S omeenu lukom krivulje y = f(x), odreskom osi X od. x =a do x = 8 i ordi-
natama krivulje povuenim u tim krajnim toltama intervala:

S= {f{x)dx
(Vidi sl. 92 i Dio IL
~-
~.zf(x,y)
St. 9~
St. 91'
Slino tome predouje geometrijski dvostruki integral funkcije r = f(x; y)

obujam V tijela, koje je omeeno zadanom ploho~ S jednadbe i =f(x, y),
ortogonalnorn projekcijom cr te plohe na ravninu XY i valjkastom plohom okomitom na ravnini XY, kojom se kontura k zadane plohe S projicira na ravninu
XY (vidi sl. 9~
Dok su granice integracije jednostrukog odreenog integr!lla linearne (od
x =a do K= b), kod dvostrukog integrala podruje integracije je dvodimenzio~
nalno - dio cr ravnine XY, a omeeno je krivuljom k' (vidi sl. 93).
Prema tome pi.emo:
Volumen V=
JJf(x, y)dx dy
(106)
cr
t. j. volumen V tijela ispod plohe S, koja ima jednadbtl z= f(x, y), jednak je
dvostrukom integralu funkcije z = f( x, y) uzetom po dvodimen?:ionalnom podruju cr ravnine X,Y.
Nastaje pitanje, kako emo izraunati tai .dvostruki integral, t. j, kako emo
odrediti obujam V toga tijela?
'
.
' Opet emo posrupati kao u sluaju jednostrukog integrala: raunajui povr~inu S ispod luka krivulje y = f(x) (vidi-sl. 92), uzeli smo neki x po volji, njemu
smo dali beskonano mali prirast dx pa nacrtavi ordinate krivulje, dobili smo
element dS= f(x)dx traene povrine S. Integrirajui od x =a do x =b, dobili
smo traenu povrinu S.
212
Kako je u naem sadanjem sluaju podruje integracije dvodimenzionalno,

emp po volji ne samo x, ve i y, pa emo njima dati priraste dx i dy~. koje
emo smatrati, da su beskonano mali. Zamislimo li sada, da tim tokama prolaze
ravnine, koje su paralelne s ravninama YZ i XZ, isjei e te ravnine iz tjela . iji
volumen traimo, jedan prizmatiki stupi, kojemu je povrina osnovke
uzet
dcr =dx dy
Taj stupi predouje element zadanog tijela, a kako smo uzeli da su dx i

dy beskonano male veliine, moemo ga
smatrati da je prizma, kojoj je visina
aplikata j( x, y) zadane plohe S u toki
T(x" y), pa volumen dV toga elementa
moemo lako izraunati kao umnoak
povrine baze i visine:
d V= f(x, y) dcr = f(x, y) dx dy
Sl. 94
(vidi sl. 94).
Sada emo sumirati te stupie, da dobijemo isprva volumen sloja debljine dx

zadanog tijellt, a zatim, sumirajui slojeve, i traeni volumen itava tijela. Kako je
podruje integracije cr dvodimenzionalno, moramo to sumiranje provesti u dva
smjera:
prvo u smjeru osi Y, a zatim u smjeru osi X, ili obratno:
prvo u smjeru- osi X, a zatim u smjeru osi Y.
Uzet emClnajprije prvi nain. U tu svrhu pretpostavimo, da je prije po volji
u:ieti x neka konstanta x =k i izra~unajmo volumen sloja tijela debljine dx (vidi
sl. 94). Da odredimo volumen toga sloja, moramo integrirati po y, idui od toke
E stranjeg dijela krivulje k', koja omeuje podruje o:, do toke F njena prednjeg
dijela. Zato treba znati jednadbu krivulje k', za koju pretpostavljamo, da pravci
paralelni s osi Y sijeku tu krivulju najvie u dvjema tokama. Neka je y = y(x)
ta jednadba.
Povuemo tangente, koje su paralelne s osi Y n~ tu medanu krivulju k'~ Te
tangente sijeku os X u tokama x = a i x =b, a diraju krivulju k' u tokama A i B
Ta diralita A i B dijele meanu krivulju k', kojoj je jednadba y = y(x), u dva
dijela: stranji AEB i prednji APB. Neka jey,(x) jednadba dijela AEB, a y.(x)
jednadba dijela AFB. Traeni volumen sloja dobijemo sumirajui stupie i to
idui od E do F, t. j. integrirajui po y od y,(x) do y,(x):
y,(x)
volumen sloja debljine dx:
Jj(x, y )dy
y,(xJ
Sada kad smo volumen sloja izratunali, sumirat emo slojeve idui u smjeru
osi X od diralita A do diralita B, t. j. integrirat emo po X izraz dobiven za volumen sloja i to, kako. se jasno vidi iz slike 94, od x = a do x = b, P.a tako dobijemo traeni volumen tijela V:
l
213
V=
(106a)
y.fx)
Cf
....
y,(Jt)
JJf(x, y)dxdy J dx J/(?C, y)dy
. Kako smo ve spomenuli, do istog rezultata dolazimo, ako sloj traenog volumena uzmemo u smjeru osi X i izraunavi volumen toga sloja debljine dy, ~urni
ramo slojeve idui po osi Y od y = e do y = d (vidi sl. 94). U tom sluaju integriramo najprije po x smatrajui da je y neka konstanta i idui od x,(y) do x.(y),
gdje su x,(y) i x.(y) jednadbe lijevog i desnog dijela meane krivulje k', a zati.Ir
integriramo po y idui od y = e do y = d. Na taj nain dobijemo:
1
V=
x.(y)
JJ f(x, y)dxdy = J 4y Jf(x,y)dx
(lO~b)
'
Xt(JI)
Cf
l
sluaju
pretpostavljamo, da pravci paralelni -s osi X sijeku konturu k'

podruja:~integracije rr najvie. u dvije toke.
U tom
Kako se vidi, raunanje dvostrukog integrala svodi se na raunanje dyaju

jednostrukih odreenih integrala.
Iz toga slijedi, da sva svojstva jednostrukog odredenog integrala (vidi Dio II.
6) moemo prenijeti na dvostruki integral:
l) konstanta, koja mnoi podintegralnu funkciju, stavi se uvijek ispred znaka
dvostrukog integrala;
2) dvostruki integral konanog zbroja funkcija jednak je zbroju 'dvostrukih
integrala tih funkcija.
3) Rezultat dvostrukog integriranja daje algebarsku sumu volumena, jer volumen tijela, koji lei ispod ravnine XY, u_lazi u rezultat integriranja s predznakom
minus.
Prema tome, hoemo li da dobijemo pravi volumen tijela, odnosno apsolutnu
vrijednost dvostrukog integrala funkcije z = /( x, y), koja mijenja predznak u
podruju integracije cr, tre~a posebno iuaunati dvostruki integral, koji daje volumen onog dijela tijela, koji se nalazi iznad ravnine XY, a posebno integral za
()naj 'dio volumena tijela, koji leiispod ravnine XY. Zbroj apsolutnih vrijednosti
tih integrala dat e traeni pravi volumen tijela. Openito je dakle :
V= J
J!(x,y)dx dy
Cf
4) Podruje integracije r:; moemo razdijeliti

u konaan broj dijelova 1!1, a,, ... , t!n, pa dvostruki integral raunati u obliku
JJf(x, y) dx dy =JJ
f(x,y)dxdy
o,
+J/f(x,y) dxdy + .... +JJt(x,y)dxdy
/:)n
~
---to.-----------------x
Sl. 95
To svojstvo dvostrukog integrala ima veliko praktiko znaenje u sluaju,

kada pravci paralelni s koordin~n\.m. osima X i Y sijeku krivulju k', koja ome,
214
1duje podruje integratije -~. vie nego u dvije toke. U tom sluaju treba podruje
.integracije cr razdijeliti u dijelove tako, da ti pravci sijeku konturu svakog pojtdinog dijela podruja naivi~ u dvije toke .. Na slici 95 podruje integracije o
podijeljeno je na taj nain u tri dijela cr,, cr, i
o,.
Pri
raunanju
dvostrukih integrala moramo drati na pameti:
l) Raunajui volumen sloja zadanog tijela, t. j. drugog integrala u formuli

(106a), smatramo da je x konstanta, pa granice integracije y,(x) i y,(x) uvrtavamo samo u y, dok pri upotrebi formule (106b) smatramo da je y konstanta,
pa granice integracije x,(y) i x,(y) uvrta vamo samo u. x. Nakon uvrtenja
granica pretvara se podintegralna funkcija f(x, y )-u funkciju od samo~a x, odnosno
od samoga y, pa ~~ iza toga lako rauna prvi integral..
2) Da su granice prvog integrala uvijek konstantne, dok su granice drugog
iritegrala obino funkcije od x, odnos_no od y.
3) Da teina raunanja dvostrukih integrala lei za svakbga tko zna izraunati

jednostruke integrale jedino u odreivanju granic;~ integracije, pa odretih granica moramo posvetiti osobitu panju pri rjeavanju bilo kojeg '
zadatka pomou dvostrukih integrala.
obine
ivanju
4) Da pri izboru redoslijeda integriranja, t. j. formule (10.6a), odnosnl) formule

(l06b), treba uzeti u obzir funkciju, koja se dobije nakon prvog integriranja, a
takoder oblik konture k' podruja integracije. Uvijek emo izabrati onaj redo. slijed integriranja, odnosno onu od formula (106), koja nakon prvog integriranja
i uvrtenja granica daje funkciju, koju moerrio lake ponovno integrirati. u drugu
ruku podesnim izborom redoslijeda integriranja moemo kadto dva dvostruka
integrala svesti na jedan.
Navedeno ilustrirat emo s vie primjera, ali prije moramo u(:initi jo jednu
vanu primjedbu.
Slino, kako smo u Dijelu Il. Repetitorija najprije izveli geometrijsko znaC::enje
obinog odredenog integrala, a tek zatim naveli mnogobrojne primjene tog integrata, tako smo i sada dali samo geomerijsko znaenje dvostrukog integrala smatrajui ga kao volumen tijela. Kasnije emo vidjeti [vidi 5. ovog ] mnogobrojnu.
primjenu dvostrukih iinegrala: pomou tih integrala rjeavaju se raznovrsni problemi, koji trae integriranje. funkcije' dviju neza\'isnih promjenliivih po nekom
podruju ko0rdinatne ravnine ili zadane plohe.
l:_rtmjcn
l. Odred t volumen tijela
omeenog
plohom:
y
'a
.,.b-'.7=
X>
y:;;,O
z>O
Prva jednadba predouje, lal.ko znamo, jedl')adbu ravnine zadane u egmentnom ohliku,
dok ostale tri jednadbe odreduju prvi oktant pravokutnog koordinatnog sustava .
. Trai se, dakle, volumen piramide, prikazan na sl. 961 odnosno volfimen tijela, koie )e omedeno zadanom ravninom i trima koordinatnim. ravninama ..
Svaki srednjokolac lako e nam izraunati taj volumen:
I
ah
abc
v_=32c=6
215
Ipak e:rruJ rje~iti ta) zadatak pomoeu dvostrukog integrala, da jo jednom uoimo st~tu~
tog iritegrala.
Kako vidimo iz slike 96, u zadanom je primjeru podruje integracije' pravokutni trokut
.-:tOB s katetama a i b, pa prikazavi jedm.dbu- zadane ravnine u eksplicitnom obliku
z(x,y) =e
{-_!__L)
ab
piiemo ,Prema (106), postavivli kon,tantu e ispred

znaka dvos~kog integ_rjlla, da je volumen
V=c
JJ(-: -~}dl;dy
dA OB
Sada prema (106a) rastavimo taj dvostruki

dva jednostruka:
integral_~~_
,na odreiv~e granica mtegracije .

. Najprije odredimo granice d~gog integrala, koji, kako znamo, daje volumen sloja debljinedx, a dobije se integracijom po y. uru svrhu uzmemo neki konstantni x, njemu dodamo prirast
dx i konstruiramo sloj zadanog tijela povukavi ra'lnine paralelne s ravninom YZ (vidi sl. 96).
Iz slike jasno vidimo, da je donja granica drugog integrala y = O, jer polazimo od osi X idui ,
u smjeru osi Y, dok je gornja granica krajnja toka D ordinate y pravca AB: Potrebna nani .je
dakle jednadba pravca AB, da izrazimo s x tu ordinatu y. Taj pravac sijee na osima X i Y
segmente a i b, pa n)egova jednadba glasi
preimo
~+L=
... a
Odati<
To Je gornJa gramca drugog tntegrala, pa tmamo
Sada surniramo slojeve tijela, t. j. integriramo po x. Iz slike se jasno vidi, da se kod toga
mijenja od O do a.
Je,
Imamo dakle
Pre!azimo na integrir~nje. Uvijek se najprjje rauna d rugi integral Kako je pri raunanju tog
intcgru!a x konstanta, pierr.o ga u obliku
216
i integriramo lan po lan postavivi konstante ispred znaka integrala, a prvi integral_ kod toga
uvijek prepisujemo:
pa je
Sada uvrtavamo gtanice integracije, ali samo u y, jer JC x konstanta:
Odatle
bc J(I--;-x)'.dx_
V=2
o
Dobili smo
obini
integral funkcije od x. Integriramo:

d
bcj{
1 - 2xx')
- + - dx
2
a
a
V=-
Odatle
V = bc
lx -
2_ . ~ + _!_ . ~
a
k
2
(a -
~
+ ~)
ll
311
1
Konano
V=~
6
Rijei za vjebu isti zadatak po formuli (106b), t. j. uzcvi sloj volumena u smjeru osi X.
i narii pripadnu sliku. Integral e sada glasiti
V= e
JJ (l-~-~}
~AOB
dx dy =e
a( t-f)
j
i
dy
J(l-}-~
dx
Naravno treba dobiti isti rezultat.
tl T
2. Izraa.tnaf obujam kugle polumjera R .(sl. 97).

Budufi da je. kugla simetriQul o!Wrom aa sve tri
'~rdinatne ravnine, raunat emo volumen oktanta ku.., t. J. g'
v a .a..t"
L'-
erno prvo
.,.e,
- VJe
oan]a mtcgnrat
ll
1
po x, a zatim po y [formula (106b)]:
.Napisavli ietln&dbu kugline plohe (sfere) 11 ebplicitpam obliku
z(x,y)
raunamo
+ VR-;-x-y
prema (106b) volumen oktanta kutle.
~.=J JVR-x-y 'dxdy
Sl. 97
=J dy JVR'-x'-y'dx
Uoivi, da je podruje integracije kvadrant_ kruga polwnjera R, prelazimo na odreivanje

granica integracije. U tu svrhu uzmemo neki konstantni y (y = k) i nariimo sloj kugle debljine
dy. Iz sli~e 97 vidimo, da su granice drugog integrala x .= O i x = R y, gdje je x = R 1 y
apscisa ktunice k', koja omeuje podruje integracije a. Sumirajui slojeve, idemo 11zdu.l osi Y
i to, kako se vidi 'iz slike, od y = O do y = R. To su granice prvog integrala. Imamo dak)e:
VR'-y'
-~=J dy
J VR-x-y dx
..
Budui da raunmje drugog integrala trai vie vremena i mjesta, rijeimo &a posebne kao needredeni .integral.
I=
JVR-x-y
dx
Uzevi u obzir da je y konstantan, stavimo

'R'-y'=k'
odnosno
k~
VR' ..:._ y'
(b)
pa dobijemo:
To je poznati nam predtip C (vidi Dio II. str. 85, zadatak 2.)
Dobijemo:
k'
x
x,~
I= -irre sin-+- vk'- x
2
Hi uzevi u obzir (b)
R' -y
.
X
X
l= - -arcszn 1 ~-L-VR-y-X'I
2
vR' -y ' 2 .
a uvrtenje u (a) daje
218
~:_:_~:arc
sin ;j;':;::::::"'=-;;: + xl 1/R 2
VR' - y '
VR'-;p'
Y.' -
,,
I0
Uvrtavamo grar.icc it.tegracije i to samo u x, jer je y konstanta.

Dobijemo:
V Jdy [R'
y' arc sin l+ VR' -2
s=
- --2 R
-----y'
VR-y -R' +yi]
o
Uvrtenje donje granice daje O, i er je arc sin O = O. Uzevi u obztr, da je arc sin l
-i
-dobijemo:
R
..!:::
feR ~fl '
.2:...
Oda<!e
~~
y') dy
; l R'y-Y; l= -i-( R- ~) = :. ! R' = = R'
ili
V=
~Rrr:
J
Rijei isti zadatak jo jednom po formuli (106a), t. j. uzevi sloj kugle u smjeru osi Y, i
nani pripadnu sliku. Integral e glasiti
VR"-x'
J J V~R:-:,--x"'
~ ~
dx
_-:-.-y-:1
dy
Iz navedenih primjera v_e vidimo, da za odreivanje granica dvostrukih inte~

grala,_a to je gotovo jedina tekoa pri"njihovom rjeavanju, ne igra obino ~loge
oblik plohe z = f( x, y), koja omeuje zadano'
tijelo. Iz toga se raZlqga. ta -ploha obino ne
y
crta, to praktiki i nije uvijek1mogue, ve se
crta samo podruje integracije.
Navedimo nekoliko primjera:
l. Odredi obujam tijela, koje je
omeeno
z= xy
x=2
y=l
; y=7
z=O
X=
10
dx
Sl. 98
To znai, da se. trai obujam tijela, koje je gore omeeno sedlastom plohom z = xy, o\je ravninom XY (z= O), a sa strana ravninama x = 2 i x =)O, koje su paralelne s ravninom YZ, i
ravninama y = l i y = 7, koje su paralel~e ravninom XZ. C_rtamo samo podruje integracije rr, koje je pravokutnik sa stranicama paralelnim s osima .X i Y (sl. 98), i uzev!i neki x po
219
volji Fiemo projekciju sloja debljine dx. Iz slike se jasno vidi, da e pri raunanju volumena sloja,
t. j. pri integriranju po y, biti granice integracije l i 7, a pri sumiranju sldjeva, t. j. integriranju
po x, granice su 2 i 10.
Imamo dakle prema (106a):

10
V.= Jj xydxdy =J xdx Jydy

a
z
1
Kako je x konstanta, mogli smo ga staviti pri raunanju drugog integrala ispred z~a tog,
integrala, jer u naem sluaju x nile vezan zbrajanjem ili oduzimanjem s y.
Raunamo:
JO
V= Jxdx
JO
ly; l= TJ x dx
lO
(49-
l)= 241 x; l=
12(100-4) = 12.% = 1152
V= H62
Jasno je, da bismo mogli istodobnf>
=lx; r:
raunati
oba integrala, jer u drugi integral ne ulazi y:
;y;
1= {
(100-4)(49-1).= 12.96 = 11-52
Kako je podruje integracije tJ pravokutnik sastranicarna !5aralelnim.s osima X i Y, imali.

smo najjednostavniji sluaj dvostrukog integrala, jer u tom sluaju irna i drugi integral konstantne granice. Rijei isti primjer 'po formuli (106b) uz sliku podruja intejP11ciie i projekcije,
sloja.
2. Izraunaj v~lumen tijela omeena s
z = x'
x=2
+ y' -
2x- 2y + ;4
x=O
.y = 2
=o
z=
Napisavi jednadbu zadane plohe u obliku

z-2 = (x-1)' +(y-1)1
vidimo, da je to tijelo omeeno odozgo plohom rotacionogparaboloida s vrhom u toki V(l, l, 2)..
(vidi Dio ll. 7, 7), ravninama x = 2 i y = 2/koje su paralelne s koordinatnim ravninama YZ.
odnosno XY, i trima koordinatnim' ravninama. Slika 99a prikazuje oblik tog tijela. b te slike
vidimo, da je podruje integracije kvadrat stranice 2..
1 1
Riemo posebno to podruje (sl. 99b), pa uzevi projekciju sloja tijela, na pr. u smjeru osi
X, raunamo prema (106b):
V =
Jj
+ y' -
(x
2x- 2y
"
220
J J
d;
+ 4) dx dy =
"
(x
+y1-
2x - 2y
+ 4) dx
z
y
4
2 . l(
Sl. 99
Vidimo, da opet imamo konane granice. integracije i u drugom integralu. lntegl'iramo pam4
tei, da je pri raunanJU drugog integrale y = konstanta:-,.
+y' x -
2y x +
x' -
4x
,.=
,z
f(-f+2y'-4-4y+8)dy=
=J (2y'-
4y
ciy
=
z
2~ YI=
10~
V=
JO~
3
=l ~y'- 2y'
=~-8 +~
3
lO)
+T
3. Izra~aj volumen tijela omeena plohama
z= 4-x'-y'
x=+l; x = i - 1 ;
y=+l
;.y=-l;
z=O
Zadano tijelo predouje uspravan paralelopiped, kojemu je osnovka kvadvrat stranice 2 u ravnini
XY. Taj paralelopiped presjeen je odozgo paraboloidom, nastalom rotacijom parabole x'~4-z
oko osi Z (sl. lOOa).
'
221
'i
+l
..
ll
,A5
1
a,
b
Sl.
NarisavAi
podn.tie
100
integracije a (sl. IOOb)

V=
JJ
(4-
raunamo
x- y
(l~
na pr; prema
dx dy =
+l
+l
+l
~ Jdx J(4- x' -
y') dy =
-1
dx /4y - _x' v :_
-1
+l
l=
-1
+l
J(
x2
4 -
-l
+ 4 -
x'
+)dx -
+l
122
2
-x--x'
1 3
l =40l
-J
V='l3_!_
3
4. Odredi obujam tijela omc.de!IG s
Sl. 101
X-=
Y'
; y
=r
Rijeivii zajedno jednadbe x = y' i y = x' i odredivli na taj nain sjecita 0(0,0) i A(l,J),
tih krivuljll, narBimo podruje integracije a i projekciju sloja traenog volumena (sl. 1-01), pa
raunamo prema .( l-06b):
V=
JJ
(12
+ y-
.
'
222
'fi
x") dx dy
=J J
(12
dy
y1
+ y-
x 1) dx=
yY
Jdy j12x + yx -
y,
!<12
o
yy+ y yy-- _.!,_ v.Y- J2y
y3
+ ..Ly')dy
=
]
l
l
.,
2 ,r-.;
2 ,r-.;
y
l
s Ir>
p'+ 5 v_Y'-rrvY'-4y- 4 + :rrY'
S69
140
. 9
V=4J40
Rijdi isti primjer po formuli (106a).
U dosada navedenim primjerima bilo je sasvim svejedno, da li prvo integnramo .po y, a zatim po x, ili prvo po x, a zatim po y, t. j. rabimo li formulu (.I06a)
ili (106b). U primjeru, koji slijedi, moramo se svakako odluiti za drugi redoslijed integriranja, jer prvi nain vodi do teih ointegrala.
Primjer
bratunai volumen tijela, koje je
omeeno
x+2y-z=O
y1
=X+
X=
"
Zadano tijelo omeeno je ravninom x + 2y- z = O, koja prolazi ishoditem O, val)kastom

JJlohom okomitom ua ravninu XY, koja sijee ravninu XY u paraboli y = x + 4, i ravninom
x = 5, koja je paralelna s ravninom YZ.
Ri!emo naravno samo podruje integracije cr.
Usporedivi jednadbu zadane parabole s opom jednadbom parabole, kojoj je os para-\
kina s osi X, a koordinate vrha su (m, n)
J
y
( y - n)' = 2p(x - m)
opaamo, da zadana parabola ima vrh u
toki
(-4, 0), pa uzevi u obzir, da parabola ima za

x = O y =
2, a za x = 5 y = 3, riemo
podruje integracije cr (sl. !02).
Da smo prvo integrirali po y, a zatim po

x, t. j. da smo uzeli sloj traenog volumena u
~~mjeru osi Y, imao bi drugi integral granice:
y=-vx--+4
y=+v;-+4
Sl. !02
pa bi-smo imah integrir<:ti icacionalnu funkciju pri raunanjuprvog integrala. Stoga odabiremo.
drugi redoslijed integriranja i uzevi neki y = konstanta, riemo projekciju sloja paralelnu s.
osi X (sl. 102).
Jednadba zadane parabole u inHTznom obliku glasi':
v=y'-4
223.
pa, kairo se vidi iz slike, granice drugog integrala su

od
=y'-4
"=
do
a te su racionalne.
Sumirajui
,slike.
slojeve idemo u smjeru osi Y i to od y = -
3 doy =
Imamo dakle prema (106b), uzmi u obzir da jef(x,y) ,:; :: =
JJ
V =
+J
(i
2y) dx dy, =
Ile to yidi ,IZ
x+ 2y:
J dy J (x + 1y) dx
-J
. a
+J, kake)
yL-..4
Integrirajmo, pamtei da je pri raunanju drugog integrala y = konstanta.

+3
V=
+J
S'
Jdylx; + 2y: "'""
Jdy {+ .
y'-4 ..
-.3
=Je:+
25 +.2y ,
s- [y(y'- 4) +
1
-3
+J
+ 2y(y '-4) ]}
1
IOy- yY' + 4y'-8-,2y' + 8y)dy
-J
+J
J(- ~
y -
2y~ +
4y2
ISy
+ ~ ) dy
-3
= -
243
tO
~
+
2
36
+ 81 + ~
2
243
10
v=
50,4
+J
v'
y
10
-~--~+
+~
+
2
4
. 9
TY'
+ 9v' . +-y
2
-J
36 -
27
+ 2
81
= 50,4
Pokaimo sada na primjeru, koji slijedi, da pri izboru redoslijeda integri:ranja moramo uzeti u obzir i oblik konture k' podruja integracije.
y
Primjer
lzraunai
ff
.l;
(3-
4- 4Y
dx dy
ako je Jfodrujc integracije o zadano slikom l OJ.

Uzmemo . li sloj traenog volumena u
smjeru osi Y, t. j. primijenimo li formulu
(106a), imat emo raunati d va dvostruka integrala: po pravokutniku OACD i po tro"Kutu
Sl. 103
ABC. Da sveerno zadatak na raunanje jednog
dvostrukog integrala, uzet emo sloj u smjeru
osi X, t. j. radit emo po formuli (106b).
l
Najprije napiimo jednadbu pravca BC, kao pravca koji proiazi tokom B(IO, 0), a ima
.gradijent a= tga. = tg(180-a.') ':"' -tga.'
224
=-~=-+(vidi
sl. '103).
Prema y - y 1 = a(x- x 1) imamo

l
'Y = --zCx-10)
ili
jednadbe pravca BC
j )j
x=-2y+IO
Oito
<Ivije
toke
je, da jednadbu pravca BC moemo takoder napisati kao jednadbu pravca kroz
B( lO, O) i C(4, 3).
Raunajui volumen sloja integrirat emo po x idui od osi Y (x = O) do pravca BC(x = -2y +'JO), a sumirajui slojeve, t. j. integrirajui po y, ii emo od y = O doy= 3, kako
se to jasno vidi iz slike l 03 .
.Raunamo:
JJ
a
l l(~ - '!
X
J
l3- ---y)dx
dy =
4
4
-2y+IO
J f
dy
X
3
(3----y)dx=
4
4
dy
y }
X - -}- .
J[6(l - i) (
-y
- ( -y
+s) ]}dy =+J[ (-y +s }(12-Jy +y-s)]dy=-} J[ (-y +

o
5)(1 -2y)) dy
=T [(2y'- 17y + as)
dy
=+l i
l ( 18- -+
153
l
105 } =-(36-153
2
2
4
'
~-
y-
~ y' + 35 Y-1=
u
l
210) =93
- = 234
_4_
Za vjebu i da uoi razliku u mnoini raunskog rada, rijei taj dvostruki integral nanovo
:po tormuli (l 06a). Vidi takoder primjer 1. naveden dalje u toki 5.a) ovog paragrafa.
Izraunaj
~jelesa omeena
volumen i narii slike zadanih tjelesa, a posebno i

s
x=l
l.
IV= 8 =volumen uspravne

zadanom ravninom].
x=-l
etverostrane
y=2
podruja
integracije, ako sa
y=-2;
z= O.
prizme, kojoj je osnovka pravokutnik, pre-
!l;jeene
2.
.!5
B.
Z=
-X=
.A.peell:
IC=
JO
y""
l .; :JI= 7
Bepetltorlj vile matematike -
Dio III.
.i=O
[V= 240]
225
3.
z= x"+ y
y=x
4.
x +y
x=6
+ z- 3 =
y= 4 - 2x
; z=O
; y=O
[V.= 432]
z=O
; x = O
Primjedba
Raunanje volumena zadanog tijela. vrit emo pomou dvostrukog integrala
sarno u tom sluaju, ako se taj volumen ne da izraunati jednostrukim integralom,
jer je',,mnogo jednostavnije izraunati jednostruki nego dvostruki integral. Tako
emoobujarn rotacionog tijela raun.ati uvijek prerna poznatoj nam formuli (91)
iz II. dijela Repetitorija:
b
1tf [f(x)
v 7'
dx
Isto tako emo raunati.pomou jednostrukog integrala volurnen tijela, iju

povrinu S popre'nog presjeka rnoemo prikazati kao funkciju od x, odnosno y
i to prerna forrnuli (89) iz II. dijela Repetitorija:
b
V=
JS(x)dx
Q
'U torn:dijelu na str. 20B izraunat je na

taj nain obujam troosnog elipsoida. Izrauna;
ga sada pornou dvostrukog integrala, da uoi.
golernu, razlik1,1 u rnnoini raunskog rada u
jednom 1 drugom sluaju.
Navedimo jo jedan slian primjer.
Primier'
~~-------)(
Odredi volumen eliptikog paraboloida

x
9 +.y =
.
2z
izmeau ravnina z= O i z= S.
Slika l 04 prikazuje tijelo, ijr volumc;n .. trahmo.
.
Jasno je) da 'i taj volumen moe!IlO izraunati pomou dvostrultog integrala, napr. oeluzev~
od obujma eliptikog va ljka s osnovkom B i visinom S volumen tijela, koje je omeeno tim
valjkom i zadanim eliptikim .paraboloidom, ili, jednostaVnije, prenijevi ravninu XY paralelnim
pomakom uzdu osi Z za 5 prema gore.
'
M.,ogo iednostavtiije. rijeit emo taj zadatak po formuli (89). U tu svrt.u presijei .ernQ
-:i::t;::::i puraboloid nekom mvninom z= z0 paralelnom s ravninom XY.
Uvrtc;nie. ?i = "'' u jednadbu paiabolbida daje
Sl. 104
x"
9
+ Y1 -
2zol:2zo
~+L=
l d.:: 2z
0
naeni presjek ili tonije njegovu sukladn!Jproi~iju ea ra'llniriu~XY.
226
Kako vidimo, presjek je elipsa s poluosima .a- ~i b=
V2z.,
pa prema po7,..,~toj
'formuli za povrinu c;lipse S = ah rr imamo:
S= VlSzo V2zo rr
ili uredivi i uzevi z 0 = z dobijemo
S(z) = 6 rr z
Primjena formule (89) daje neposredno traeni volumen:

5
V= 6rr J.zdz =
6rr1:;.1 =
3 n:
2~
75 ":
v=
75
7t
Ako je podruje integracije a krug ili eli ps;~, vri se radi jednostavnijeg integn
ranja prijelaz na nove promjenljive [vidi dalje toku 3. ovog paragrafa].
b) Srednja vrijednost dvostrukog integrala
Govorei o srednjoj vrijednosti jednostrukog odreenog integrala (vidi Dio II.
odreivanje ~e
6, 2), rekli smo, da se

.
srednje vrijednosti svodi na pretvaranje

b
Jf(x)dx,
povrine S omeene krivuljom f(x), t. j. S=
u pravokutnik, kojemu
je visina Yo ta srednja .vrijednost integrala, a osnovka duljina imervala integracije

(b-a}, t. j.
b
J f(x)dx
a
Y.
Posve
slino
b-a
definiramo srednju vrijednost dvostrukog integrala. Ulogu povr-
!ine S igra sada ,volumen V=
JJ f(x,y)dxdy, a ulogu Yo
tl
t. j. aplikata zadane plohe z =f(x, y) u nekoj
&srednjoj~ toki
Drugim rijeima, pretvaramo zadano tijelo volumena V
igra z. = f(t:,,Y)),
.
(c;,Y))
podruja
a.
=J J f(x, y)dxdy u
valjak istog volumena V, kojemu je baza podruje integracije "cr, a visina sredni
vrijednost dvostrukog integtala z. =J (e;, 7J): _
V= J J!(x, y)dxdy =a z.= a f(c,, Y))
<1
Odatle'
J Jf(x,
:Zo
y)dx dy
J(r,, "']) =_a_____
(107)
cr
Srednja vrijednost dv<>strukog integrcl:: je omjer vri"jednosti

tog integrala i povrine podruja intcgr:.;: . , ..
227
Ta srednja vrijednost odreenog integrala uzima se kao srednja vrijednost

podintegralne funkcije f(x, y) u podruju a.
Primjer
Odredi srednju vrijednost funkcije ::
lx
+. y
u trokutu omeenom koordinatnim ()fima i pravcan

x +Y = 3.
Napisavi podruje integracije o (sl. lO~ i uzevli
3 3
.u obzir da je o=
~, raunamo p~;ema
(107)
i (106a):
JJ(lx + y)dx dy
.to= ..:."--'A9-:---
2
3
Sl. lOS
. =
3-x
dx !2xy
+ y;
l !J
dx [ 2x (3 -
+3-
x)] dx =
(3 -
x) 1
x) (4x
toku
x)
~J ((3.-
Vidi dalje
%J'7" J(lx + y) dy
o
. =
3-lC
+Jo
(-x
+ lx + 3)dx
3. ovog -a.
Z. Trostruki integrali
Pokaimo, da povrinu ravna lika moemo takoer izraunati pomou dvostrukog integrala.
Odredimo na taj nain na pr. povrinu S lika, koji je omeen prvim lukom
sinusoide i osi X (sl. 106).

Uzmemo za x i y ,vrijednosti po volji;'
kojim dademo priraste dx i dy. Tada je prema
sij,ci:
povrina elementa lika dS= dx . dy.

Da dobijemo povrinu S itava lika, mora--~t/S:i::i.=~~~==~~~~lt
mo integrirati u smjer osi X i osi Y, t. j. izraunati dvostruki integral
Sl. 106
228
S=
JJ
dxdy
s
pri emu je podruje integracije .a traena povrina S lika. Prostorno motemo na

problem shvatiti tako, da raunamo vclumen cilindrikog tijela, kojemu je osnovu
povrina S zadanog ra.vnog lika, a :visina l, t. j. V= S=
Dalje postupamo prema formuli (106a) ili {106b):
.,
S=
Dobili smo
S =
sinx
"'l
Jo dx Jo dy ==Jo dx ly lo=Jw sinxdx.
obini
1-
sanx
JJl dx dy.
jednostruki integral
..
COS X
lo
= -COS
1r
+ COS 0
+J=2
Slino tome moemo volumen ispod zadane plohe z = j( x, y) izraunati i

trost-rukog integrala.
Uzevi x, yi z po volji, davi im priraste dx, dy i dz i povukavi ravnine paralelne s koordinatnim ravninama, dobijemo volumen dV elementa tijela, pri emu je,
kako se to jasno vidi iz slike 107,
pomou
dV = dx . dy . dz
(108)
:r.>a dobijemo volumen itava tijela, moramo integrirati u smjeru osiju X, Y

i Z, t. j. trostruko integrirati, pa je
v~
JJJdxdydz
v
pri emu integriramo po volumenu V tijela,

cije je dakle trodimenzionalno.
iji
obujam traimo.
Podruje
integra-
229
Dalje postupamo na slini nain, kao pri raunanju dvostrukog integrala, t. j.

rastavimo trostruki integral u tri jednostruka:
i prelazimo na odreivanje granica integriranja. Pri raunanju treeg integrala

smatramo da je x = k, = konstanta i y = k, = konstanta, pa taj integral predouje volumen stupia tijela s osnovkom dx-dy (vidi sl. 107). Jasno je, da su granice integracije z= O i z'= f(x, y). Da' dobijemo volUm.en sloja debljine dx za
danog tijela,. moramo sumirati' te stUpie. U tu svrhu raunamo drugi' integral,
ije su granice y =y,(x) iy =y,(x), kako se to jasno vidi iz slike. Konano prelazimo na sumiranje slojeva tijela raunajui prvi integral.od x =a do x =b.
Tako dobijemo volumen V itava tijela:
/J
y,(x)
/(x,y)
JJJ dx dy dz = J dx J dy J dz
V
Yt(X)
(109)
pri emu moemo mijenjati redoslijed integriranja kao i pri raunanju dvostrukih
integrala.
Jasno je, da nema smisla raunati volumen tijela pomou trostrukog integral&,
jer nakon izraunavanja treeg integrala po formuli (109) automatski dobijemo
dvostruki integral.
Napisavi formulu (109) u obliku

V=
JJJ
v
l dxdydz
vtmmo,. da pri raunanJU volumena. tijela trostrukim integralom zapravo integriramo po volumenu V zadanog tijela funkciju l: Medutim, trostruki integrali imaju
veliko praktiko znaenje, .ako podintegralna funkcija nije l, ve funkcija triju
nezavisnih promjenljivih u= f(x, y, z}, pa je moramo integrirati po trodimenzionalnom podruju w volumena V, u kojem je ta funkcija definirana [vidi dalje
toku 5.) ovog paragrafa]. Prema tome trostruki integral funkcije u =f{x. y, z}
uzet u konanom trodimenzionalnom podruju w volumena V ima openito oblik:
y,(x)
z,(x,y)
JJJf(x, y, z)dxdy dz =J dx Jdy Jf(x, y, z)dz

V
y 1(x)
(l09a)
z 1(x,y)
Tu je z = z ( x, y) jednadba plohe S, koja omeuje zadano prostorno podruje

integracije w volumena V, pri emu pretpostavljamo, da kojigod pravac, koji je
paralelan s bilo kojom koordinatnom osi, presjeca tu plohu S samo il dvije toke.
Iz navedenog slijedi nain raunanja trostrukog integrala po prostQrnom
podruju w volumena V.
Najprije se funkcijaf(x,y,z) integrira po jednoj promjenlfivoj, na pr. z, ugra
nicama. njene promjene. uz konstantne, ali po volji odabrane vrijednosti dviju drugih promjenljivih ( x i y), zatim se rezultat prvog integriranja integrira 'po rav:..
230
nom podrt..:i:, .. , iz oj~ je projekcija na koordinatnu ravninu funkcije tih dviju pro:mjenljvih;.i to po drugoj promjenljivoj (y/ u grimiC!Ul).a njene promjeneuz kori.~
stantnu, ali po volji uzetu vrijednost tree promjenljive (x), konano se rezultat
tog integriranja integrira po toj treoj promjenljivo; (x) u granicama njene najvee
:xomjtne _u .navedenom ravnom podruju (projekciji).
U posebnom sluaju, kad je podru_l:je integracije w pravokutan paraJelopiped, kojemu s1 bridovi paralelni s koordinatnim ravninama, tada su granice svih
triju integrala konstantne i ne mijenjaju
se pri promjeni redoslijeda integriranja.
Na pr. prema slici 108 imamo:
JJ J f(x, y, z)dx dy dz
v
b'
a'
e'
=J dx J dy JJ (x,y,z) dz
a
Sl. 108
Promatrajui odreene integrale u njihovoj cjelokupnosti, opaamo potpunP

analogiju u konstrukciji jednostrukih, dvostrukih i trostrukih integrala. Pri integriranju funkcije jedne promjenljive svi elementi, koje,sumiramo, lee uzdu jednog
pravca (osi X), pa integrirajui po tom pravcu dobijemo pbini jedi10struki integial,
koji se iz toga razloga zove takoer p ravocrtni. Pri integriral'lju funkcije dviju
promjenljivih, koja je definirana u nekom dijelu koordinatne ravnihe, na pr. ra'<~i
nine XY, elementi, koje sumi_raino, raspoloeni suuzdu tog dvodimenzionalnog
podruja <i- ravnine XY, pa integrirajui po tQill podruju dolazimo do dvosp:ukih.
integrala, koji se iz toga razloga zovu takoer ravni nski. Konano, funkcija 'triju
promjenljivih definirana je u trodimenzionalnom podruju w pa: se elementi, koje
sumiramo, nalaze u tom prostornom podruju w volumena V, pa integrirajui po
tom volumenu dobijemo trostruki integral, koji se iz toga ra7!0gl zove takoer
prostorni integral.
Jasno je, da funkcije etirju promjenljivih v= f{x, y, z, u), koje su definirane
u etverodimenzionalnom podruju, trae primjenu etverostrukih integrala, koji
nisu rijetki na pr. u teoretskoj fizici, i t. -d. Zasada navedimo samo primjere za
raunanje obujma zadanog tijela trostrukim integralom. Kasnije u toki 5.) ovog
-a osvrnut emo se potanko na opu primjenu tih integrala.
Pdmjer
Izraunaj
obujam tijela
omeena
~+-=-=l
m
x=a
; y=b
x=O
; y=O
..... o.
'Prema slici 109 i formuli (109):
V= JJJdxdydz,...
Sl. 109
v
231
J I
b
/ dx
o
dy
"
. "')
( 1-;;;dz '=
J J lz
a
.b
dx
l" (-,;-"')
'
"
J J
dx
dy
dy n ( l -
;;) = n
J(
l -
; ) dx
dy -
V = abn (2m -
2m
Rije~i pomou
a)
trostrukih integrala primjere navedene pod J. a)
Dalnje primjene trostrukih integrala vidi u
toki
OVO!!
!\.\
5. ovog -a.
3. Zamjena promjenljivih u dvostrukim integralima

Rekli smo ve, da su radi pojednostavljenja integriranja, a u prvom redu.
da se izl;>jegne integriranje iracionalnih funkcija, vri zamjena promjenljivih pri
raunanju viestrukih integrala: Najee prelazimo pri raunanju dvostrukih
integrala na polarne koordinate rp i p i na eliptike koordinate.
Iz toga razloga promotrimo detaljnije ta
dva sluaja, a opi sluaj zamjene promjenljivih obrazloimo ukratko.
a) Polarne koordinate
Neka se trai
JJf(x, y)dx dy
a
Sl. 110
gdje je f(x, y) neprekinuta funkcija u podruju integracije cs. Zamijenimo pravokutrie koor~inate X. j y polarnim l tp i p:
X=
p COS tp
y=psincp
pa je
(a)
f(x, y) =f(pcostp, p sin rp)= F(~, p)
Podruje integracije cs, za koje pretpostavimo, da radijvekton sijeku konturu

k' toga podruja najvie u dvije toke, rastavimo u elemente narisavi koordinatne
linije, t. j. koncentrine krunice p = konstanta i poluzrake iz pola rp = konstanta.
Uzmemo li tako po volji neki cp i neki p pa im dademo priraste dp i dp, za koje
smatramo da su beskonano mali, dobit emo element KLMN podruja a, koji
moemo uzeti da je pravokutnik s osnovkom. KN = p d cp i visinom KL ==;'
= NM = dp (si. 110).
232
Prema tome je
da
dx dy = pdcp dp
povrina elementa podruja.

Budui da u drugu ruku dvostruki integral, koji
(IlO)
p~;omatramo,
glasi
JJj(x, y)dx dy, dobijemo u~evi u obz1r formule prijelaza (a) i formulu (liO):
JJ f(x, y)dx dy = Jj HP cos tp, p pn 'P)P dp d cp=
ll
"
(Ill)
=JJF(tp, p)pdpdtp
Pomou te formule vrimo transformaciju dvostrukog integrala od pravokutnih koordi~ata na polarne. Istom formulom se sluimo, ako je -podintegralna
funkcija zad.ana u polarnim koordinatama F(rp, p). Iz te formule vidimo, da se ta
transformacija vri tako, da se u integrandu zamijene x i y sa p cos cp i p sin <p, a
mjesto dx dy uzme pdp d cp.
Raunanje dvostrukih integrala u polarnim koordinatama vri se na slini
nain kao i raunanje tih imegrala u pra voku tnim koordinatama: dvostruki integral
se rastavlja u dva jednostruka, pri emu mogu biti dva sluaja:
l) Pol O lei izvan podruja in~egracije cr.
Rastavivi dvostruki integral u dva jednostruka
Jdcp Jj(p cos tp, p sin cp}pdp
(a)
raunamo
najprije sloj traenog volumena, uzevi u tu svrhu neki konstantni

cp = k po volji i davi mu prirast dcp (slika Ill).
Diralita A i B tangenata povuenih iz pola O na konturu k. podruja dijeli
tu krivulju u dva dijela: donji jedqadbe plcp) i ~ornji jednadbe p.( tp), pa rauna-
Sl. 112
jui
volumen sloja zadanog tijela idemo po radijvektoru p od toke G do toke D,

pa su granice drugog integrala u (a): donja p1(cp), a gornja p,(cp). Iza toga sumiramo slojeve integrirajui po cp i to od cp = cp, do cp = tp1 , kako se to jasno vidi
iz slike l l l.
233
Imamo.< dakle:
V=
JJf(x; y}dx dy = Jj HP cos cp, p sin cp)pdpdcp
"
,,
P,(')
=J dcp J/(p cos cp,- p sin .<p) pd(J

ft
Jasno je, da moemo i u ovom

2) Pol O lei unutar
podruja
Iz slike 112 jasno se _vidi, da
(ll la)
p,(f)
l
sluaju
promijeniti redoslijed integriranja.
integracije.
integrirajui
najprije po p, a zatim po cp dobi-
ojemo:
p(')
2'fT
V=
J dcp Jf{p cos cp, p sin cp) pdp
(Ill b)
gdje je p = p( cp) jednadba konture k' u polarnim koordinatama.

U posebnom sluaju, kad je
ditem u polu, imamo
2'/7
V=
podruje
integracije
r5
krug polumjera R sa sre-
J dcp J f(p cos
<p, p sin <p}pdp
(l ll e)
Ako podruje integracije a ne odgovara uvjetu, da radijvektori povuem 1z

pola sijeku konturu k' podruja CD najvie u dvije toke, treba podruje a rastaviti
u dijelove tako, da se taj uvjet zadovolji.

Spomenimo jo, da za f(p cos <p, p sin cp} = l dobijemo povrinu S
mtegracije a, jer u tom .sluaju formula (Ill b) prima oblik
podruja
ili uzevi da su granice integracije <p, i <p,, dobit emo poznatu nam formulu za1
povrinu sektora krivulje p = p( cp) zadane u polarnim koordinatama:
l
S=Tfp"(cp)dcp
{vidi Dio II. formulu (78a)]'.

Prema tome i povrinu omeenu ravnom _krivuljom, ija je: jednadba zadanll
u polarnim koordinatama, moemo raunati pomou dvostrukog integrala.
234
b)
Opi
sluaj
Uzmimo sada opi sluaj, kad treba u. dvostrukom integralu
JJf{x, y)dxdy
zamijeniti promjenljive
~obno funkcijama:
i y
S U
V,
pri
emu SU
te promjenljive
Vezane rne~-
x = x(u, v)
y = y{u, v)
Za te funkcije pretpostavljamo, da su neprekinute i da imaju neprekinute

parcijalne derivacije.
u i v ne emo vie promatrati kao polarne koordinate u ravnini XY, ve kao
prav'Okutnc koordinate u drugoj ravnini UV pretpostavljajui, da je u~ O.
a O ~v< 2TC.
Zadatak se svodi na to, da se izvri preslikavanje podruja a ravnine
XY u podruje a' ravnine UV uz pretpostavku, da su jednadbe (a) takve, da ,
svakom paru vrijednosti x i y odgovara jedan odreeni par vrijednosti u i v, ili '
drugim rijeima, da svakom poloaju toke T u podruju a odgovara odreden
poloaj toke T' u podruju cr' i obratno. Ukratko se kae: relacije (a) moraju
imati to svojstvo, da uzajamno jednoznano preslikavaju podruje a. u pod.ruje o' (i obratno) .
. Uz tu pretpostavku zamjenom promjen)jivih x i y s u i v prelazi podruje
dvostrukog integrala u ravnini XY u podruje o' u ravnini UV. Da po~ve shvatimo
to preslikavanje podruja o u podruje cr', promotrimo ve poznatu nam zamjenu
promjenljive x u obinom odreenom integralu promjenljivom t pri prijelazu na
par::metarsku jednadbu podintegralnc funkcije.
Znamo: ako je
x = x(t)
parametarska jednadba podintegralne

y = y(t}
funkcije y
f(x), tada
izraunavi
ax=tx'{t}dt, dobijemo
Jf(x)d~ J f[y{t}] x'(t)dt

b
'
(b)
'
gdje je a= x(t,), a b= y(c,):

Na pr. raunajui povrinu polukruga. pisali smo uzevi u obzir da parametarska J. ednadba krunice y
= -
\f r' -
x = r cos t
glasi
.
y=rsrnr
da ,je
dx
r sin t dt :
TS
Jr+rl""7'
--;;Vr' - x'
dx =
J Vr' -
r ces t ( - r sin t) dt =
235
""' + r
gdje je
J sin 1 sin t dt= rJ sin t dt
r = r cos 1t,
r = r cos O
[vidi Dio Il. 7, 1. a) i d)].

S naeg sadanjeg gledita zamjene promjenljivih u odreenom integralu, moemo jednadbu x = x( t) smatrati kao formulu preslikavanja intervala integracije
[a, b] na osi X (u naem primjeru intervala [-r, +r]) na neki drugi interval [t,, t,}
osi T (u naem primjeru na interval (Tt", OJ).
rz jednakosti (b) slijedi:
dx~x'(t}dt
ili
dx= X'()
l
dt
ili
dx: dt~ x'(t}: l
Iz te jednakosti vidimo, da x' (t), ako je x' (t) > O, predouje omjer elementa
(diferencijala) intervala [a, b] na osi X i pripadnog elementa (diferencijala) dt na
osi T. To znai:
x'(t)
dx
-dl
predouje omjer (mjerilo) preslikavanja duine [a, b] na osi X u duinu

[t,, t~] na osi T ili, kako se kae,
dx
dt
je koeficijent deformacije duine pri tom preslikavanju.
Uvjet x' {t) > O osigurava uzajamnu jednoznanost u preslikavanju duina,

pri emu u pojedinim tokama x'(t) moe biti jednak nuli. Sluaj x'(t} <O svedimo na preanji promijenivi smisao intervala (t,, t,], to smo i napravili u naem primjeru zamijenivi interval integracije (Tt", OJ intervalom (0, 1t].
Sasvim analogno rjeava se problem zamjene promjenljivih x i y u dv,ostrukom integralu promjenljivima u i v uz zadanu vezu
x
x(u, v)
y - v(u, v)
gore navedenih svojstava. Naelna je razlika samo u 'tome, da sada preslikavamc

dijelove ravnina, a ne pravaca.
'
Moe se pokazati, da pri preslikavanju podruja a ravnine XY u podcuje a'
ravnine UV koe'ficijent deformacije glasi slino
do
do'
236
:gdje je dcr element

ravnine UV.
podruja
~:, predouje
Koeficijent deformacije
,;oJlruja
a ravnine XY., a dr/ element pripadnog
podruja
a'
omjer ili modul preslikavanja
u podruju cr'. On pokazuje, koliko se puta poveala iti umanjila povrina elementa dcr u okoliu toke T(x, y) podruja a nakon njena preslikavanja u okoli pripadne toke T' (u, v) podruja a'.
a
Prema tome sasvim analogno jednadbi (b) dobijemo:
l l f(x, y}dx dy
l l f[x(u, v), y(u, v)] da' du dv

~
~
Koeficijent deformacije ~(J,

. ucr
rauna
sc
pomou
tako zvane
(e)
J aco bi'jeve funk-
-cijske determinante za funkcije (a) x = x(u, v) i jednak je nj.enoj apsolutnoj

y = y(u, v)
vrijednosti:
dx dx
da
(]7=
du ov
ay dy
du dv
Ta d.eterminanni
oznauje
se simbolom
d(x, y)
d(u, v)
pa je
da
da'
iJ(x, y)
o(u, v)
apsolutnoj vrijednosti
dx ox
du dv
dy dy
du ov
(1121
.ili
OX OX
dxdy
Imamo
konano
vu ov
oy vy
ou d v
dudv
prema (e):
f(x, y)dx dy =. llf[x(u, v ) ,yu,

( v)]
ff
..
ox
gdje je
iJ(x, y) L
~(u, v)-
q(x,
y) ldu dv
o(u,v)
( ll2a)
dX
ou ov
dy o:Y
ou ov
237
Iz navedenog slijedi, da formula ( 112a) vrijedi uz uvjete, da su funkcije/

x = x(u, v) i y = y(u, v), koje vre1 preslikavanj~ podruja rs u podruje rs';
neprekinute, da imaju neprekinute parcijalne derivaciie i da imaju Jacobijevu
determinantu, koja ne mijenja svoga predznaka u podruju cs, ali moe da se
poniti u pojedinim tokama. Ti uvjeti osiguravaju, neprekinutost i uzajamnu
jednoznanost preslikavanja.
Primijenimo tu formulu za zamjenu u dvostrukom integralu pravokutnih
koordinata x i y polarnima <p i p.
Uzevi u obzir, da ;e u naem sluaju u = <p a v = p i da je
"X
COS
rp
y = p szn rp
o(x,y)
o(cp,
= -
p sin <p -
p)=
ox
ox
ocp
Op
ay
oy
orp
op
p szn <p
cos <p
p cos <p
sin <p
p (sin' <p
+ cos'
o(x, y)
o( cp, p)
l=p
p cos' <p = -
<p)
=-
pa je
Imamo dakle prema (l 12a) :
JJ f(x, y) dx dy JJf(p cos

=
<p, p sin <p)p dp d <p
Dobili smo nau formulu (lli), ali. tu formulu ne smijemo u tom sluaju
promatrati kao formulu prijelaza od pravokutnih koordinata na polarne, ve kao
rezultat posebnih transformacija u dvostrukom
integralu od pravokutnih koordinata opet na
pravokutne, ali u drugom pripadnom podb
rul:ju o':
~) Eliptike
koordinate
Ako je podruje integracije a elipsa ili dio

elipse, vrimo radi jednostavnijeg integriranja
prijelaz na elipti!r;e koordinate u i v.
Sl. 113
Iz slike 113 vidimo, da je u promjenljiv
polumjer krunice, a mijenja se od u = O d<>
u = I, dok je. v pripadni sredinji kut, koji se mijenja od O do 2Tt. Veza
izmeu eliptikih koordinata u i v i pravokutnih x i y glasi :
238
.A=aucosv
y =bu sin v
(113)
o ~ v< 2r.
Na pr. za u = l i .v = O dobijemo x = a~ y = O, a to je desni vrh elipse.
90, .dobijemo gornji vrh (0, b) i t. d.
za u = l i v =
Raunamo
prema ( 112):
OX
ou
o(x, y)
o(u, v} =
ay
ou
=
ox
ov
a cos v
-auszu v
oy
ov
b sin v
bu cos v
ab u cos' v
+ ab u sin' v
= abu
pa je prema (112)
dx dy
JJf{x, y)dx dy
= ab
(113a>
ab u du dv
JJJ( au cos v, bu sin v)u dudv =
a'
2'1t
ab
J dv J
(113b)
j( au cos v, bu sin v),u du
ako je podruje integracije cr potpuna eli psa,

integrala.
~nae
se mijenjaju granice prvog
Opaamo, da imamo konstantne granice integracije.

Kako smo ve rekli, pri raunanju dvostrukih integrala vrit emc uvijek
radi jednostavnijeg integriranja prijelaz na polarne, odnosno eliptike koordinate,
ako je podruje integracije krug, ~osno elipsa ili dijelovi tih likova.
Primjeri
l. Odredi obujam tijela
omeena
x+y+z-3=0
x' + y' = l ; z = O.
Trai se obujam krunog valjka, kojemu je os
simetrije os Z, a polumjer osno~e l. Taj valjak pre-
sjeen je ravninom
T+ f + f
= l (narii sliku!).
Prema slici 114, koja predouje podruje integracije ~ i projekciju sloja traeno~ volumena, rauna-
mo obzirom na formulu (Ille):
Sl. 114
239
V=
JJ
r - y)dr dy =
(3 -
tf
JJ
(3
~p COS <p- p <in
<p) p .J p d
z
x'
omeena.
l
v=
2. Odredi volumen tijela
-."---<;>+-cos <p
2
3
3
",
l
n:
xy
+ y' =
; r'
+ y'
= 9
x =O
; y
z=
O;
o.
Trai sc volumen tijela, koje JC omeeno sedlastom plohom, platevima dvaju krunih
vMjaka i trima. koordinatnim ravninama.
Prema sl. 115 i formulama (lila) i (IIIb)
' V
=JJ
raunamo:
xy dx dy
JJ
p' cos 9 .. sin =
tf
sin'-
-2-
2.4 (81- l)
Sl. lli
240
V= 10
~ :o
p'
4
3. Rijeimo t. zv. Vivianijev zadatak (1622-1703) ..
Izraunaj zajedniki volumen kugle polumjera a i krunog \/aljka polu mjera ;-, iji plait
prohzi sreditem kugle.
Slika 116 prikazuje zadano tijelo.
Budui da je tijelo, iji volumen traimo, simetrino obzirom na koordinatne ravnine XZ
i XY, raunat emo' samo etvrtinu volumena, koji se nalazi u prvom oktan tu.
Sl. 117
Sl. 116
Iz slike 117, kop
neki lionstantni
predouje podruje
integracije
ai
projekcl)c sloja traenog volumena
vid t mo, da se p mijenja od O ao a cos cp, a cp od O do
lt
2",
z;a
pa uzevi u obzir,
da Jednadba zadane kugle glasi
x'
+ y' +
z' = a'
dobijemo prema (Illa)
.f JJ Va' =
x' -
y' dx dy
j JVa'
I ~'l' J
_
COl
k uz supstituciju a'- p'
<;> -
p' si11 2 <;> p
pdcp
!J
Va'-
Kako
- p ' cos'
p' pdp
JVa'-p' p
dp=
-}Vca'-p')'
dobijemo dalje:
16
a cat 11
"'
v
-
_31
fT
+J
2
V(a'-p')'
dq>
B. Apeen: Repetitortl Yl!h. matematike -
Dio III.
([Vra'-a' cos'<;>)'
-v;i']
d"=
241
..
'/J
."
-~ f~ith?-l)d~ ~ -rf 1;~- J!rn' + +cos <p
a'
l: f (T--~}
=
(T --}}
Zanimljivo je, da sc volumen Vo onog dije h pobkugle, koji ostane, ako uklonimo
<ijelo, izraava racionalno pomou polwniera a kugle:
V0
fa'Tt-+
tz'raunato
(-f -1} =~a'
4. Izraunaj volumen tijela, koie je oinedeno

plohama rotacionog paraboloida
+ y =aZ',
+ y = 2ax
valjka
i ravninama
X
0,
z=O
y = 0
(slika 118).
Napisavi jednadbu
x
)(
+ y' =
2ax
u obliku
x- 2ax
fj
+ y =O
ili
Sl. 118
(x-
a)
+ y1
= a
vidimo, da je podruje integracije a opet polukrug kao u primjeru 3, pa uzevi u obzir, da je

polurnjer toga polukruga sada a, dobijemo prema (Illa):
V =
~J
g
242
(x'
+ y") dx dy = ~J
(p'
,o.r op + p sin q~) p dp dq~ -
T"'
!_
l
=4a
jz16a' cos' .<p d<p
= 4a"
j cos' <p d<p =
prema Dijelu II. $tr. 149
(.!. + sin42lp) loz= 4a' . ~

4 2
16
'1T
j.:SI:::.'l:..."'r.~---=.:co:.:s_:''l'~:...+
= 4 a,
l_
omeeno
S. Odredi volumen tijela, koje je
z= :w
(x- 1)2
+ (y-
=2.a
4
l)'= l
~a' 1t
4
Tt'
z= O
Zadano tijelo je uspravni kruni valjak polumjera

haze r = l sa sreditem u toki S(!, 1), koji je omeden odozgo hlperbolnim paraboloidom z = xy, a o-
dozdo ravninom XY (z = 0)
Kaka je krunica specijalni sluaj elipse, kojoj su
poluosi n = b = r, primijenimo eliptik-e koordinate
(113) pa prema slici 119 imamo.
X = l + l U COS V
y=1+1usinv
Raunamo
Sl. 119
prema (112):
l cos v - u sin v
a(x, y)
iJ(u, v)
= .,
sinv
=u cos v
jj
X)l
dx dy =
u sin' v = u
ucoJv
pa prema (113b) imamo, uzevi u obzir, da je u naem

V =
JJ
(l +u cos v) (l
sluaju
a = b = l:
+ u sin v)u du dv-
z.,
j (l + u cos v + u sin v + u
dv
sin, v cos v) u du
o
l7<
u'
cos v
Jl2+-3-u +
.stn
tJ
-u
u 11
+ sin.vcos v4
dv
0
4
2'11
,
l
l
l .
sin v cos
(( -;:-+-cosv+-smv+
, e
v) dv=
243
l
. -nnv--cosv
J
J
l .l
-v+
+-nn
2
3
3
8
=>
v-
fl
12 .
l +l
--ft'
3
3
--~;----
Tt
Taj primje~ moemo rijeiti i prema (Ille) uzevti z ='(x- t)(y- IY, t. j. pomaknuvli
koordinatni sustav u 'S(l, 4)
6. Izrauna; volumen uspravnog eliptikog valjka s osnovkom ~
y'
+T
=
l u ravnini XY~
koji je presjeen ravninom z = 12- 3x- 4y.

Uzevi u_obzir da je a= 2 a b= t; raunamo prema (ll3b):
~..
~V=
2 l
Jdv:J(12 ~
o
3 2 u cos v - 4 .. l u sin v) u du=
... 2
Jdv 16u'- 2 cos v u ~ ~
sin v u
l:
216v-
2 sin v+
cos
~l:': = 2{ 12
v=
Izrauna j
24
v) dv-
n:
-}-H = 24
11:
1t
volumen tijela omeena s
z=xy+Zx-S
(x-4) 1
sin
o
1=
7.
J(6- 2cos v - ~
+ (y4
3)" =l; z= O.
Kako je podruje integracije.a (vidi sl. '120) clipS..

sa sreditem u toki S(4, 3) i poluosima a= l i b ... Z:
imamo prema (113) i ob:Urom na sliku 120:
~----- --
x=4+ lucosv
y=3+2usinv
Prema (112) .'dobijemo

~o~-+1---------4+-----.-.x
dx dy =
Sl. 120
pa prema (ll3b)
z".
V=
~Jdv
o
t :.~:: ~~ ~ dtJ
[c4 +u cos v) (3 + 2 u sin .v)
+ 2 (4 +u cos v)
-s] u du ...
o
l
2!r
Jdv J (ISu + Su cos v +
= 2
8 u sin. t1
+ 2u
sin tl
cos v)du '=
5
8 .... .
l ' .
l
cos v + 3 ..-smv +yu smvcosv
J .,.sT". +T"
~
= 2
o
244
dv
2 u 4u_dtJ
raunamo:
= 2
.
!,
211'
'
S
8 . .
J .
) dv=.
(IS
-+~cosv+-smv+-sznvcosv
2 . 3
3
:!
v ='30
1t
Odredi uz zamjenu promjenljivih obujam tjelesa,omectenih s

x
z=-a
l.
x'+y.,.r
.2.
4z = x
sr}
[ V= lsa]
z=O
+ y'
[V= 96 1t]
x'+y'=Sx
3.
+ y + z =
+ y = rx ; z = O
z = xy + x + y + l
(x- 2)'. + ( y - 3)' = l
x
4.
16
5.
Izraunaj
z = O
volumen dijela yaljka x
z=O i
[V= 144 1t]
+ y =
r izmedu ravnina
z-=mx
6. lzr~unaj volumen tijela, koje je omeeno hiperbolnim paraboloidom cz = zy, ravninom

z= O i valjkom (x-a)' +(y-b) 1 = r
4. Zamjena promjenljivih .u trostrukom intepalu

Najee se vri prijelaz od pravo'kutnih koordinata; u kojim je zadan trostruki integral, na cilindrike i na kugline koordinate.> Stoga emo potanko
promotriti ta dva sluaja, dok emo opet opi sluaj zamjene promjenljivih obrazloiti samo ukratko.
a) Cilindrike kO<J-rdinate
Kako~sc::vidi; iz slike.l21, poloaj tol:ke T u prostoru posve je odreen, ako
znamo polarne. koordinate 'P i p njene projekCije T' na. ravninu XY i njenu
aplikatu z.' Koordinate se zovu cilindrike, jer. jednadb~ p =~e- (const.) predouje
prostorno kruni valjak pofumjera osnovke e, kojemu je. os simetrije- os Z.
Iz slike 121 slijedi dalje:
X=
p COS q>
(l i4)
_y =p sin cp
Z=Z
pri
emu
je O ~ rp
<
2n; . O. ;:;; p
< +
oo i -
oo
<
z <
oo.
245
To su formule prijelaza od cilindrikih koordinata na pravokutne.

Uzmemo li, da je p = R (konstanta), dobit emo parametarsku jedna<ibu- valjka, polumjera R, u kojoj s~ cp i z parametri po volji.
Vidimo, da parametarska jednadba plohe kao dvodimenzionalnog lik&'sadri
<l v a parametra, dok u parametarsku jednadbu jednodimenzionalnog lik8!' (krivulje) ulazi, kako znamo, samo jedan parametar {t). Uzmemo li jo u obzir, da
cp = konst. predouje ravninu koja prolazi osi Z, a z = const. ravninu paralelnu
s ravninom XY, shvatit emo, da u sluaju cilindrikih koordinata koordinatne
plohe
cp= const.;
predouju
p= const .
z= const.
tri familije ravnina i to:

cp = konst. su poluravnine kroz os Z,
p
z
konst. su krugovi, kojima je os Z u sreditu,

konst. su ravnine paralelne s ravninom XY.
=
=
z
T(~,~z)
; Cx.,y,z)
:z
'j
Sl. 122
SL 121
Svakom tokom prostora, koja ne lei na osi Z, prolazi po jedna od tih ploha.
Te koordinatne plohe dijele itav prostor u elije, iji oblik vidimo na sl. 122.
Dademo li naime (jl prirast d ([l, p. prirast dp, a z prirast dz, dobit eml'l element
dW prostora W; u kojem je definirana funkcija f(x, y, z). Smatrajui taj element
paralelopipedom, dobijemo uzevi u obzir, da je
fU
volumen elementa
= f7j = pdcp
baza x visina = dV = pdp
dq~
dz
t. j.
d V = pdp d cp dz
Budui
da je prema ( 108)
dV
246
dxdydz
(liS)
iman: o
dV
dx dy dz
pdp d rp dz
.
traenu formulu
pa uzevi u obzir formule (114) dobijemo konano

u trostrukom integralu pravokutnih koordtnata
JvJJ
=JvJJ f(p
f(x, y, z)dx dy dz
(liSa)
zamjene
cilindrikim:
cos cp, p sin q~, z)pdp d<p dz
(116)'
Raunanje trostrukih integrala u cilin d rikim koordinatama svodi se na tri

jednokratna integriranja po z, p i 9, a vri se prema istim ve nam poznatim nae
lima [vidi primjer 3. u toki 5. h) ovog ].
U svim tim sluajevima, kad je podruje integracije uspravan kruni valjak,
uvijek prelazimo pri raunanju trostrukih integrala na '"ilindrike koordinate,
jer su u tom sluaju sve granice i~tegracije konstantne.
Tako na pr. za O ~ cp< 27t; O~ p ~ R-i O~ z ~h, t. j. ako je podruje
integracije V uspravni valjak visine h i polumjera osno:vke R, dobijemo:
J J J f(x, y, z)dx dy dz =J J J J( p cos <:p, p sin <p, z) p dp drp dz =

v
v
z."
(116a:,
=J dzJ dcpJf(pcoscp, psincp, z)pdp

o
Za f(x, y, z)
l dobijemo volumen V toga valjka:

h
V= J
JJ dx dy dz =JvJ jpdp dcp dz =J dz J

v
u
= h . 21t -p'
'
R=
l 21o
Z7t
dcp
Jpdp
R' 1t h
--
b) Kugline (sferne) ili prostorne polarne koordinate

Poloaj toke T u prostoru posve je odreen, kad je poznata udaljenost p te
toke od ishodita O koordinatnog sustava, kut &, to ga taj radijvektor p zatvara
s osi Z i konano kut cp, to ga projekcija OT'
z
radijvektora p na ravninu XY zatvara s osi X
(vidi sl. 123).
Iz te slike slijedi, da je
OT'= p sin &

pa je
x = p sin & cos cp
p-sin & sin cp
z.= p cos &
y.=
(117)
247
pri
emu
je
tl ;;::;; & ;;::;; 7t; ..
o~
p<
+ co .
To su formule prijelaza od kuglinih koordinata na pravokutne.

Uzmemo li, da je p= R (ko~stanta), dobit emo jednad.bu kugline ~lo
he (sfere) polumjera R u parametarskorn obliku, u kojoj su rp i & parametri, pa cp moemo smatrati geografskom duljinom, a & dopunom do 90"
georafske irine toke T (vidi takoer
4. 12).
Koordinatna povrina rp = konst.
predstavlja sada polukrugove, kojima os
Z prolazi kroz sredite, p = konst. su
kugline plohe sa sreditem u ishoditu
O, a .& = konst. su platevi stoa~a, kojima je os Z zajednika os.
Te koordinatne plohe dijele pro~tor
u elije, ili oblik vidimo na slici 124.
Dademo li kuglinim koordinatama
cp, .& i. p neke toke T ktigline plohe priraste dcp, d& i dp, tada dobijemo lik prikazan na slici 124.
Sl. 124
Uz pretpostavku, da su ti prirasti
beskonano male veliine, moemo uzeti,
da je taj lik pravokutni paralelopiped, pa njegov volumen dV raunati kao umnoak povrine osnovke i visine dp.
Uzevi u obzir, da je
UT=
sin & drp (UT je luk kugline paralele, kojoj je polumjer TO'= .
=p sin&)
E= P. d&
i da je
imamo:
d V= p sm & d cp p d& dp
(ItS)
ili
,dV = p sin.& d<p d& .dp
a kako je prema (l 08)

dV = dxdydz
dobijemo
d V = dx dy dz = p' sin & dcp dl} dp
(lJ 8a)
Prema tome uzevi u obzir 1 formule (117) dolazimo konano do traene for~
mule zamjene u trostrukom integral u pravokutnih koordinata kuglinim:
JJJJ (x, y, z) dx dy dz
JJJJ (p sin & cos cp, p sin & sin cp, p cos
v
248
&J
p' Sin& dcp d& dp
(lt9)
Raunanje
trostrukog int<;grala u kuglinim 'koordinatama vri se kao u pre-i svodi se na jednokratna integr;iranja po p, cp i -3-, kako e
se vidjeti iz primjera u toki 5. g) ovog . .
'
Akci je podruje integracije V kugla, imat emo konstantne granice za sva tri
integrala.
Za f(x, y, z) = l i p= R (konstanta) dobijemo volumen kugle. Prema (119).
imamo u tom sluaju:
anjim sluajevima
V =
JJj
dx dy dz =
2w
JJJ p' sin -3- dtp d-3- dp =

R
"lT
2w
Jdcp oJsin -3- d.&oJ p' dp = l cp l

o
ij
2-rr .
e+ 1 +
1) .
R'
3
R'
TC.
Mijenjajui granice integracije u drugom integralu, dobijemo poznate formule

iz' stereometrije za obujam pojedinih dijelova kugle.
Tako, na__pr., ~a volumen kuglinog isjeka dobijemo:
l'IT
V=
Jd cp Jsin .& d.& Jp' dp

o
ili V=
TC
27t
2
.
R' ( l - cos%)= :3 TC R' 2 sm~
1-
_,
cos.&
.a4
2 = 3
1t
. a
R sm' 2
Izraunaj na taj nain volumen Jmglinog pojasa (sloja) [Vidi Repetitorij elementarne matematike, II, 2, f) sl. 33b i a].
e)
O'pi
sluaj
Uzmimo sada opi sluaj, kad treba u trostrukom integralu zamiienitt promjenljive x,y i z novim promjenljivima u, v i t, koje su s njima v;:zane jednadbama:
x = x{u, v, t}
y = y{u, v, t)
(a)
z= z(u, v, t)
pri emu pretpostavljamo, da su te jednadbe takove, da svakoj toki T( x, y, z)
podruja W u prostoru pravo ku tnog koordinatnog sustava XY Z odgovara jedna
toka T' (u, v, t) u nekom podruju W' u prostoru pravokutnog koordinatnog
sustava UVT, i obratno. Drugim rijeima, pretpostavljamo, da funkcije (a) uza-
jamno jednoznano preslikavaju podruje W na podruje W' (i obratno).

Diskutirajui na isti nain kao u sluaju dvostrukog integrala i oznaivi
s dV i dV' elemente volumena podruja W, odnosno W', dobit emo
2-lt
JvJJj (x~y, z) dxdyds =;==
JJJf[x (u, v, t), y(u, v, t), z(u, v, t}] ~~, du do dt
('120)
;~ koeficijent deformacije volwnena pri pres)ika.vanju po~ja

druje w 1 prema formuli (120). Taj koeficijent deformacije jednak -je
gdje je
toki podruja
W u pou sv;akoj
apsolutnoj vrijednosti Jacobijeve determinante

dV _, iJ{x, y, z)
dV' iJ(u, v, t)
gdje je
d(x, y, z)
o(u, v, t) =
ox
'ox
iJu
iJv
dx
ot
oy
ay
ay
iJu
ov
az
oz
ou
ov
(120a)
dt
oz
ot
Primijenimo li te formule (120) i (l20a) za sluaj prijelaza u trostrukom integral u na cilindrike, odnosno kugline koordinate (naini to!), dobit emo ve nam
poznate formule (116), odnosno (119). Meutun, te formule ne smijemo u tom sluaju smatrati kao formule prijelaza u trostrukom integralu od pravokutnih koordinata na cilindrike, odnosno kugline u istom podruju W, ve kao formule nekih!
posebnih transformacija u trostrukom integralu od pravokutnih koordinata opet\
na pravokutne koordinate, ali u drugim, pripadnim podrujima W'.
S. Primjena dvostrukih i trostrukih integrala

Rekli smo ve, da promatranje dvostrukog i trostrukog integrala kao volumena tijela omeenog zadanom plohom, daje samo geometrijsko znaenje tih integraJa. Sada emo navesti mnogobrojne primjene viestrukih integrala,
a) Povrina ravnih likova

Pokazali smo. da povrinu ravnih likova moemo raunati i pomou dvostrukog
integrala, jer je dS = dx dy povrina elementa ravna lika, pa je povrina ravna lika: 1
(121)
pri emu smo iz navedenog primjera (vidi str: 228) vidjeli, da taj nainraunanja
nema openito smisla, jer nakon prvog integriranja prelazimo automatski na obini
250
jednostruki integral. Meutim, ako je zadani ravni lik omeen s .dvije krivulje,
isplati se raunati njegovu povrinu pomou dvostruKog integrala, jer se u tom
sluaju jednostavnije odreuju granice integracije. Pokaimo to na primjerima.
Primjeri.
l. Odredi povrinu lika omeenog parabolom y = 4x + 4 i pravcem y = 2-x.

Nariimo zadani lik (sl. 125) prethodno izraunavi sjecita A(O, 2) i B(8, -6) pa!'llbole i
pravca, a takoer vrh V(0,-1) zadane parabole y 2 = 4(x + 1). Element traene povrine uzme.
mo u smjeru osi X, pa napisavi jednadbe parabole i pravca u
raunamo
ob!~
x = y' ~
i x = 2- y
prema slici i formuli (121):
12y:_ ~-'h+ yi= 6 - 2 - i+ 18 +18- 18
21.!..
3
--6
y
y
SI. 125
SI. 126
Da smo element traene povrine uzeli u smjeru osi Y, t. j. da amo integrirali prvo po ;y,
:a zatim po x, morali bismo izraunati d,a integrala, ll granice integracije bill: bi iracionalne:
+Vx+4
s=faxf dy
-V4x+4
-l
2.
lzraunaj
povrinu lika
y =
Kako je sin ;
cos ;
omeena
sin X
z-x
faxf dy
-f4x+4
s
y ""' COS X
= 0.
Vf, imamo prema slici 126 i formuli (121):

'TT
S=
4
""'"
ff dxdy;, dxfdy=
S
.Vu:
251
.".
'
1
(cos "-sin x) dx = lsmx+csxl=
Jasno je, da i povrsmu lika omeenog knvul)ama, ije su jednadbe zadal'le

u polarnim koordinatama, moemo izraunati pomou dvostrukog integrala uzevi
nain
da je podintegralna funkcija jednaka l. Na taj
s=
dobijemo prema (Ill):
JJpdpdrp
(1221
P nm) er
Odredi povrmu lika, IO ga omeuju
p = 2 cos 'P i p = 4 cos <p.
Prema slici 127 i formuli (122) imamo:
s =J J
f+T J
."
p dp d rp=
Sl. 127
krunic~
d <p
p d p=
2<0S~
"'T
--z
'TT
t-T
+J(
4co.!q:a
d <p
~~l =
l
'77
16 cos' <p- 4 cos' rp) d rp =
(05 (f
7T
"'
+z
cos' 9 d 9
l;
.
+
Sl
+-z
."
ll~ 'P
'
Komrola.
S~
22 7 t - l'
lzra~unui pomou
l.
3y'
25x
1t
= 3
6(;
+ ;)
dvostrukih integrala povrine ravnih likova, koji su

5x' = 9y
omeeni
[S= S],
[S
pomou
7t,
2.
3. Rijct
7, l. a) l.
'IT
=_!_(l S - 8 ln 4)]
2
dvostrukih integrala primjere l. i 2. navedene u dijdu II. Repetitorija.
b) Masa ravnih likova

si, da je zadani ravni lik jednoliko pokriven nekom homogenom
materijom. U tom je sluaju
Predoimo
u =
gust oca
252
masa
, . l'k
povrsma
m
= -S
= konstanta u S\'Jm toe'kama l'k

1 a.
1>d
Ako je materija, koja jednoliko pokriva lik, nehomogena,

do toke, ona je funkcija od x i y, t. j. .
gustoa
se mijenja
toke
gustoa !L = !L
(x, y).
Oznaimo li s dm povrinsku masu elementa lika u nekoj njegovoj toki

T ( x, y) (diferencijal mase), a s dS povrinu toga lika (vidi sL 128), bit e gustoa
u toj toki T(x, y):
fL{X, y)
a odatle je
a kako je dS
dm
dm
(123)
= dS
= fl(x,
y) dS
dx dy
(123a)
dm= !J.{ X, y) dx dy
Tako smo dobili izraz za diferencijal

mase ravna lika.
Sl. 128
Sl. 129
itavu masu lika dobijemo integrirajui po povrini lika:
Masa nehomogena ravna lika m
=JJ
fL( X, y) dx dy
(123b)'
Pn m) er
Odredi masu pravokutnika gustoe >t= xy, kojemu su stranice b i ll.(sl. 129).
Prema (123b);
m =
JJ
s
xy dx dy =
J J"
y dy =
x dx
Ako je lik homogen, t. j. fl= konst., formula (123b) prima oblik:
253
m=
(l.
JsJ dxdy
=(l.
a za
t-t= l
m=S
t. j. ako je,ravan lik homogen, a gustoa. !L = l, masa lika numeriki je jednaka njegovoj povrini.
U tom sluaju odreivanje mase ravna lika svodi se na raunanje njegove'
povrine.
e)
Statiki
momenti i koordinate teita ravnih likova
Govorei u dijelu II. Repetitorija (vidi 7, 2.) o primjeni jednostrukih odreenih integrala, ve smo potanko obradili to pitanje, pa znamo, da je statiki mo...
ment M ravna lika, za koji pretpostavljamo da je homogen gustoe "ll-= l, obzirom
na neku os jednak umnoku povrine S toga lika i udaljenosti njegova teita od

os1, t. j.
dotine
My=
Mx= JydS
(a)
xdS
Znamo takoer, da podijelivi statiki moment lika s povrinom S lika dobijemo koordinate teita toga lika : .
M
{xdS
=-Y-=_s_ _
'
M" .
y,=-s=
dS
.f ydS .
s
(b)
[dS
U mnogim sluajevima odreivanje statikih momenata i koordinata teita

ravnih likova vri se jednostavnije pomou dvostrukih integrala. Taj prijelaz na
dvostruke integrale moemo lako izvriti, ako se sjetimo. da je
dS= dxdy
Formule (a) i (b) primaju tada oblik:
M"=
j Jydxdy.
Mu
x, =
=Js J
ff xdxdy
s
My
-s-. =:= --=-},.,./,.....d-.-x-d-;-:y-
y,
(124)
x dx dy
Jj ydxdy
Mx
-s
fldxdy
s
(125).
Uvrstimo li u (124) x =p cos 'P i y =p sin <p, a takoer prema (liO) dS=
-== pdp d r.p, dobijemo iste formule u polarnim koordinatama:
{f p cos 'P dp d cp
.x,.=
~
254
SY
JJp dp d~
s
J.( p sin 'P dp
M
Ye = _Sx
r{ J
J. pt~-G!?
a<p
(12Sa)
:rrimjeri.
1. Odrcli statike momente pravokutnika osnovke b i visine h obzirom na njegove stranice
(vil!i'gorc sl. 129).
Prema (124)
M"
J
s
=J y dx dy
lxl l~l
Jdx
Jy dy
il
. o
b~ =
s.
'
gdje je S = bij = povrina pravckutnika.

Na isti
nain
dobijemo:
hb'
M_,. =-z=S y
b
a prema ( 125)
Y=y
Xt=T
Sl. 130
omeenog
2. Odredi koordinate teita lika
sinu so idom od
11 =
O do x "":.
1t
i !='Si X (sl. .IlO).
Prema slici:
Prema (125) :
"11
Yt =
.s
"'
l If.sm xdx
Js Jdxdy
Izrauna;
.ftn%
Jaxjy dy
J Jydxdy
...
If- sin:x l
o
sin x
"11
Jdxjdy
Jsin xdx
za vjebu xt !
2. Odredi teite' lika omeenog krunicama

(x-l)'
+ y~ =
(x- 2)'
+ y' =
4 (vidi sl. 127 i primjer uz ru sliku).
Prema toj slici i (125) :
My
S
My
3x
(a)
:Xa=--=--
Yt =O
Napisavi jednadbe zadanih krunica u polarnim kordinatama
p=:UOSq> i
raunamo
p=4coocp
My prema (12Sa):
My
JJp'"'""
S
+7
'P Qp
~=
,COS
<r
--z
4cosqo
'P dq>
p dp =
Zcoscp
' 255.
+z
=J
cos cp d cp
."
4cos,
+z
ZCIJS'
'If'
l f-1 = i-J
ff
-~
cos cp (64 co; cp- 8 cos cp) d" --
-z-
+-f
f j ,..
7 cos cpdop = prema tipu VIII. (Dio II. 5, 7.) =
-z56
=3
:Prema (a):
Xt
Tc
~-=-=
2..!__
3 7t
3
3
Teite
(T' o)
4. Odredi teite krunog isjeeka (sl. 131), kojemu odgovara sredinji kut 2.
Prema slici i (125a):

y
x,~o
~+ ..
~~~-:-cos
cp
l.
Sl. 132
'IT
=-:------.:.2_-,....... ...,...., R(sin +sin ) 2 R sin a

~ {; + - ;
3
=....;.3_.__
a_
+")
~25i
~. Odredi teite polo,ine elipse, koja lei iznad nJene velike osi 2a (sl. 132).
Xt
Jlt. raunamo prema (125), izvrivi prema (113) prijelaz na eliptike koordinate:
x=aucosv
y =bu sin v
dxdy
abududv
ab'fJu sin v du dfJ
..
Yt = - - - - : : - - - - - -
abffududt!
J jav
udu
Odredi
pomou
"'
lt
2=~
3 "'
37t
dvostrukog integrala teite:
l. Trokuta osnovke b i visine h obz1rom na osnovku
2. Petlje l emniskate p'
= a
cos
[ Yr
~ 'l'
Xr=
~]
7t
~2;]
3. Kardioide p= a(l + cos<p)
[x, = 56aJ
4. Polukruga obzrom na promJer
[y,=~
Rijei
pomou
dvostrukih integrala primjere navedene u Dijelu II. 7 . .2.
d) Momenti tromosti (inercije) ravnih likova

Iz Dijela Il. Repetitorija (vidi 7, 3) znamo izraze za t. zv. geometrijske momente tromosti ravnih likova, t. ;. homogenih likova gustoe lJ = l.
Aksijalru mom eh tJ .
y
1"
== JxJs
s
Pola rm moment :
(vidi' st 133).
17
J"
=J
p'dS
B. Apsen: Repetitorij viie matematik~> -
Sl.'lll
Dio lli.
25'1
Sve te :momente ve znamo raunati pomou obinih jednostrukih integrala.

ali se jednostavnije raunaju, kao emo vidjeti, pomou dvostrukih integrale.
Postoji )o jedan moment, koji ne moemo izraunati pomou jednostrukih
integrala, to je centrifugalni moment ili moment devijacije obzirom na
osi X i Y:
]xy,=
Jxy dS
s
Dok su svi momenti trornos~i uvijek pozitivne veliine (x'>O, y'>O i p'>O),
centrifugalni moment lika je negativan za one njegove dijelove, koji lee u II.
i IV. kvadrantu, jer u tim kvadrantima x i y imaju razliite predznake, pa je
x . y <O. Prema tome je I xy = O, ako je jedna od osi X i Y, ili obje, os simetrije
zadanog lika. To su t. zv. glavne osi tromosti.
Uz dS= dx dy primaju navedeni izrazi za momente tromosti ravna lika oblik:
Aksijalni momenti tromosti:
ly=JJxdxdy; .Ix.= Jxydxdy

s
s
lx= Jy dx dy ;
s
(126)
Polarni moment tromosti obzirom na ishodite koordinatnog sustava :

(127)'
lP= [0 =J Jp'dxdy
s
Kako je prema slici 133 p' = x

obzirom na formule (126) izraz
lp= 10 =J J (x'
s
+ y, dobijemo
+ y')dx dy= J J y'dx a; t j j

s .
~polarni
moment tromosti
x'dx dy = lx
I"
(127a)
Time smo izvrili prijelaz na dvostruke integrale, jer se ti izrazi, kako smo
sluajevima jednostavnije raunaju pomou dvostrukih integrala.
Uzmemo li u obzir, da je x = p cos o:p, =p sin cp i dx dy = pdp do:p [vidi (ll O)],
dobijemo prema (126) formule za :momente tromosti u polarnim koordinatama.
ve
rekli, u mnogim
Ix
=JsJ
p3 sin' o:p dp d cp ;
I xy
=JsJ
p' sin
I"
~cos
=Js J
p cos
o:p
dp
~ dp d cp
(l lS)
a,
ciok je prema (127a)
lP
Kako se :momenti tromosti

na primjerima.
!iS
I~
=Js J
p dp d <p
raunaju pomou
(129)
dvostrukih inotegrala, pokatimo
Primjeri
l. Izraunaj t.. !y, 10 i l~~:y za pravokutnit prikazan na sliCi 129.
Prema (126)
b
ll
I,.= J Jy"dxdy-= J dx Jy dy = b:
s
ly
=J j x dx dy = J x' dx J dy = " :
S
lxy
..... ---
lo
b.
JJxy dx dy
b
=
J x dx Jydy
o
b~
--
Prema (127a)
Sl. 134
bh
lp= lu= lx+ ly = y{h1 +bl)
2.
Izraunaj
Oznaivi
lx, ly i l"y za trokut prikazan na slici 134.

s a i e dijelove osnovke b trokuta (a + e = b) i uzevi u obzir, da su jednad!be
stranica trokuta
~+L= l
e
h
pa je
raunamo
prema (126) i slici 134:
Jy[c{l-~)+a {1-~}]dy=
o
ch
ch
al!"
=3-4+ 3 -
ah"
l
l
M'
-r=
rr<ch'
+ah")= i2 h'Cc +a)= 12
(a)
Prema (a):
ly
h a
h e'
h(a' + e)
=-u-+
12= 12
259
c-a
y
c'-a' y 2 y' l
""-2-j(t-f}
ydy=-~- z:-:11 3+ h'.
h
y'l"
4
tl
=(e+ a) (e-a) {~-~ ll'_\= b{c-a)h'

2
2
3 ;l-41
24
Za e > a je !xy> O, a 'za e <a je !xy< O, dok za e = a !xy = O (istokrani trokut, os Y je

os simetrije),
3.
Izrauna)
momente tromosti i centrifugalni moment
a) kruga polumjera R (sl. 135).

Raunamo
prema (128) :
2'TT
I,= J Jp
sin'~ dpdtp
Jsin'tp dtp Jp dp=
s
y
Sl. 136
SL 135
z.".
ly =J Jpcos'rpdp = Jcos'<p dtpJp'dp =
=~~~+
4 2
Isti rezultat, jer je lik
simetrian
l 'Ir
sin2<p
l=~
4
o-
obzirom na obje osi.
!xy =O, jer su osi X i Y osi simetrije kruga (glavne osi).

Prema (127a):
lp= ! 0 =I,.+ ly
Rn Rn
=Tt
- -4 = - 2-
R~
b) elipse s poluosima a i b (sl. 136).

~unamo
:wo
prema (126)
izvr~vii
prema (113) pt"ijelaz na elipti.&e koordinate:
x =au i:os v
y =bu stnv
dx dy = abududv
l:x =
.
b u nn v . abu du dv
ff
s
ab
Jz"'
sin' v dv
flu du =
ab1
l2--4- l4
v
n'n
2vz'w
o
u' lt
ab3n
-4-
o--
Zamijenimo li u tom rezultatu a s b, a' b s a, dobijemo:

ban:
ly=-4[kontrolira; prema (126)).

12 = O, jer su osi X i Y osi simetrije elipse (glavne osi).
Prema. (127a):
lp= 10 =lx+ ly
= -
ab'n:
ba3 n:
abn
- + - - = :-;r-<a' +b')
4
4
e) parabole (sl. 137).
y = 2px
b'
Prema slici
pa je
= 2ph
b'
4hx
odatle
odade
2p
b'
4
4h
=b'Y'
Prema (126Y
Sl, 137
=h(:~-:. . l~+;~-;. ~~) =
=~ly-~
y1
l --.
hb:__tk- 210)
~~
+~
z
2bh'
b=-1-
--
261
Prema (127a)
2 b h'
h b
30'+ -
10 = lx+ ly =
-= b h
7
2h1 )
G.Q+ - 7 -
l"y = O, jer je os X os llimetrije lika.
2.
Izra:unaj
polarni moment tromosti 10 lika, koji je

Y'
y = 2a i
4ax ,
omeen_s
x = O (sl. .138).
Prema (127a):
yi
lo =
Js Jex + y")
dx dy
J Jex + y')
dy
()
)a
Ta
2a
l~
dyfl+yx
la
14"= J( l92a+4adyy'
y')
D o
=_!_lL_. + ~~z"=..!....(~ +
S o
4a 336a'
.Sl. 138
4a
336a'
Izraunaj lx i ly za isti lik, pa rezultate ltontroliraj prema (127a):

lx
Izraunaj pomou
dx-
32a')
S
-~,
lOS a
ly = lo =_!2!a'
lOS
dvostrukih integral.a:
J. lx, ly, l:cy i [ 0 za lik omeen s x =a, y =":O i y
[I.
= :
a'b']
~~ (3a' + b1)
l:cy=-8-
1>'
2. Isto za lik omeen parab;t,n, koja prolazi tokom (a, b), a vrh joj j~ u ishodi!tu, i,
!'ravcem, koji prolazi istim tokama. [ :Y'
b'
=-_;-x
3. [ 0 za povrinu lemniskate p2
1
=
ab (a'
=4
b'\
-r+sl ;
l:cy=
a'b"]
24
a cos 2 <p
-J
[lo rca'
8
=-
~- Isto za povrinu kardioide p = a (l -cos <p)
' [ o
5. I.,y za
etvrtinu
35rc16 a'J
povrine kruga i elipse
[~'
262
a~~
e) Komplanacija
Koniplanir~ni
(odreivanje.
neku zadanu plohu
povrine) ploha
znai
.. Odrediti vrijednost njene povrine.
Neka je-ploha zadana jednadbom z =f(x;y); gje je f(~e, y) nepreldnuta

funkcija .s neprekinutim parcijalnim derivacijama, pri, emu pretpostavljamo, da
pravci usporedni s osi Z probadaju plohu. samo_u jednoj, toki, pa je z== z(x, y)
jednoznana funkcija.
.~
'
'
ds
:;=-db d!ldy
b
a
Sl. 139
Traimo povrinu S te plohe i to onog njenog dijela, koj~u o~govara p~

o ravnine XY, gdje je cr .projekcija S na ravninu XY (sl. 139).
U nekoj toki T(x; y, z) plohe uzmimo element povrine dS te plohe. l<ako
je clement dS beskonano mali dio plohe; on se podudara s tangentnom ravninom
na plohu u, toki . T pa je ravan.
Jasno je, da je traena povrina S plohe:
druje
(a)
pn cemu integriramo po povrini S zadane plohe.

,
To je najjednostavniji sluaj t; zv. plonih~ integrala, t. j. integrala po
povrini zadane plohe.
Da taj ploni integral pretvorimo u poznati nam dvostruki, izrazimo povrinu
dS elementa plohe s njenom projekcijom da u ravnini XY.
Neka je Nr normala na plohu u toki T, ay kut, r-o ga ta normala zatvara
s paralelom s osi +Z (slika 139a).

Tada prema slici 139b imamo:
des
dx dy = dS cosy
dS= d~
cosy
dx:: dy
cosy
(130)
263
Znamo jednadbu (77a) normale na plohu z= f{x, y) u

plohe:
toki
T,(x,, y,, z,)
x-x,= y-y, =z-z,

P,
q,
-I
gdJe su p, i q, parcijalne derivacije po
toki T plohe
x i po y
oz
oy
oz
p=OX
q=-
Kosinuse smjera pravca (normale) znamo

cos 'Y
funkcije z u toj toki T,, pa je u
izraunati
prema (39):
-1
= -;--;;=;;==;;====:o yp + q + 1
(130)-
ili, ako ispred korijena uzmemo predznak minus.

l
cos y =
l:=+:;==;;p.==+=q=t
.... l
-;;:;v
V l+p'+q'dxdy=
.
dx dy
dS=--=.
~T
l 1 (OZ)'
..
ox
( oZ'\.
-t
l+ (o~
T
+T
oyl
(oz) dxqp
~
(130a)
(130a)'
Na ploni integral (a) prelazi obzirom na (130a)' u dvostruki integral uzet po

a ravnine XY:
podruju
s= Jfdx dy
" cos y
gdje je
=//V t-+ p + q dx dl
(Ill).
11
oz
p ="'""'
ox
oz
q=oy
To je formula za komplanaciju plohe z =f(x, y).

Kako se vrijednost S povrine plohe obino uzima po apsolutnoj vrijednosti.
ispred drugog korijena uzimamo predznak +.
Ako je jednadba plohe zadana u implicitnom obliku, p i <l raunamo prema
(92a i b).
Kadto nije mogue izraunati povrinu S plohe po formuli (131), t. j. projicirajui plohu na ravninu XY. Na pr. pravci paralelni s osi Z probadaju plohu
u dvima tokama ili se ploha projicira u ravninu XY kao krivulja (vidi dalje '
primjer 3). U tom sluaju dijelimo plohu u dijelove ili projiciramo je u koordinatne ravnine YZ odnosno XZ.
264
U posljednjem sluaju treba jednadbu plohe napisati u obliku
x = x(y, z), odnosno y .;, y(x, z)

1 na nain prikazan pri izvodu formule (130a),za cosy izraziti i ostale kosinuse
smjera normale na plohu pomou parcijalnih derivacija funkcija x(y, z) i y(x, z),
uzevi u obzir, da u tom sluaju jednadba normale'na plohu glasi
x-x,=y-y,=z -z,
-l
OX -OX
oy
oz
odnosno
x-x, =y-y, =z-z,

oy
-J
oy
Dobijemo:
cos
()t
= ::-:r===<===:::::==
l + (~;r + (~:r
(130b}
l.
cos (3
gdje su ex i {3 kutovi, to ih plona normala zatvara s osi +X, odnosno.s osi

Projekcija elementa povrine dS zadane plohe ~tiasi sada;
?os ~z V + (~)" (!:f dy di
na ravninu YZ:
dS
na ravninu XZ:
dx dz
dS=~=
Odatle je
gdje je
S=
ff
-r
V+
I~Y\. + (oy)
\'JX}
oz
+ (ox}
oy
dxdz
(ox}
d dz
az y
+Y
(130c)
(130d)
(131a)
o; projekcija plohe S na ravninu YZ.

1
"
+ {0Y)' + ('0.)/_\"
ox
-:JZJ.
dx dz
(13lb)
guJ<: je cr, projekcija plohe S na ravninu XZ.

'-
265
'Primjeri
:}.
lzraunaj pov~inu
S kugle polumjera R.
+ j' + z' -
x'
Raunat_ emo
prema (131)
i" '(92a
= O
i b) povrinu gornje polovine kugle, t.

z
2x
2y
P=-
j._-}.
q=ay=-i;
x'
x'
y'
l+p'+q'=l+7o+-;z=
+ y' +
z'
z'
R'
R'
=-;z=_,R-x-y
Uvrtenje u ( 131) daje:
~-
Rjj
2 -
"
dxdy
VR' - x'- y'
Prijelaz na polarne koordinate prema (Ill) daje:
Rjj
~=
2
pdpd?
~)
VR- p'
Raunamo:
271'
~=Rf dcp
2
f VR'-p'
pdp
'
Uz supstituciju R' -p'= t. dobijemo:
R 2
1t
1-V
R' -
p'
ili
~
= 2R
2
1t(O
+ R) = :2R'ri'
Odatle
S= 4R 1 7t
2. Izraunaj
povrinu onog dijela kugle po!Ult'Jera a, koja
le~i un_utar
valjkn
p~lumjera ".:
Vidi Vivianijev zadatak na str. 241 i slike 116 i 117.

Prema tom zadatku i navedenim slikama imamo obzirom na izraz (a) dobiven u predanjem,
P.!imieru:
!i_=;= a
4
266
Jr
11
71'
p dp dq> =a
ll
f
a' -p'
acosq:a
f l v,a'~
..
dqi
ll
:.
=a
d<p
COl.
1- Vat
j= - a J(asiti"-a)d' =
=a'f(l-sin<p)d<p=a'I'P+cos<pl a(; -t}

o
3. U Vivianiievom zadatku izraun~j povrinu onog. dij~la J?lata valjka, koji sc nalazi u
nutrini kugle.
Iz slika 116 i 117 vidimo, da se plat valika projicira na ravninu XY kao krunica OAC,
ija je jednadba
+ y'
x'
=ax
Istu jednadbu irni i valjak.

Podruje integracije a reduciralo se dakle na tu krunicu, prema kojoj ne moemc> odredili
granice integracije. S toga razloga projiciramo etvrtinu traene povrine valjka na ravninu XZ,
da uzmemo podruje integracije u toj ravnini. Dobijemo podruje .,., koje je omeeno koordinatnim osima X i Z, t. j. pravcima z = O i x = O, i krivuljom ADB jednadbe ax + z = a
(sl. 140). Tu jednadbu dobivamo uklonivi y iz jednadbi valjka i kugle.
Time to smo podruje integracije, prenijeli u' ravninu XZ, promjenljiva y postala j.e funk
cijom od x i z: y = f(x, z), pa traenu povrinu S. raunamo prema formuli (13lb).
Budui da se trai povrina valjka, parcijalne derivacije raunamo iz njegove jednadbe napisavi je u
obliku:
+ y' -
(b)
ax =' O
pa obzirom na formule (92) dobijemo:

by=- 2x-a = ~2x =prema (b)~
a-2x
.Ox
2y
2y
2 Vax- x
ay=
oz
o
Sl. 140
Prem~ (13lbj:
! =ff
JJ
(a-2x)'
. a
+ 4(ax-x')
dxdz=2
dx.d:t:
~
1vax-x
"
Odatle prema slici 140 imamo:
=~fa Va'- ax dx =.!!..fa J/a(a- x) dx= .!!..fa l {(J"dx=

2
ax-x'
2 V x(a-x)
2
Vx
o
267
=.arava
.
'
S= 4a
Izrauna j
povrinu:
l. kugline plohe x
x=-8
+ y + z =
100 zatvorene izmedu ravnina

[S= 280 7!:]
x=6,
2. onog dijela ravnine ..!_

a +Lb
3. onog dijela paraboloida y 1
+-=._
e =
+ z =
l, koji lei izmedu koordinatnih ravnina.
4ax, koji odsjeca valjak y'
ax i ravnina
X =
3a_
[s -- -11279 t a. ]
.4. onog dijela_vlilika _x'
+ y' =
16, koji se nalazi izmedu ravnine z= 2x i ravnine XY.

[S= 128]
J) Masa
kO"ordinate teita ploha
Znajui izraunati povrinu S zadane plohe z= f(x, y}, moemo-lako po:.

staviti formulu za odreivanje mase te plohe, ako je ploha pokrivena' nekom mate_rijom, bilo homogenom ili nehomogenom.
Pretpostavimo,. da je masa zadane plohe z =j( x, y),' koja je definirana u

podruju <> ravnine XY, nehomogena. To zna.i, da se njena gustoa 'll mijenja'
od toke do toke, ona je, dakle, funkcija od x i y:
!l= v.(x, y)
Imamo sluaj posve slian odreivanju mase ravnih likova [vidi

Uvrtenje formule (130a)' u (123a)
toku
b.)})
dm= v.(x;y) dS
daje izraz 'la diferencijal mase ne homogene teke plohe z;;;;;;: (x, y):
dm = IL ( x, y)
Vl + p + q x dy
JJ
+ p + q" dx dy
(132)
a. odatle je:
m=
tJ.( X, yJV l
masa nehomogene plohe z =f(x, yj gusto?. tJ.= v.(x, y).
268
(Ula)
Ako je ploha homqgena, gustoca IL= konst., pa If stavimo ispred znaka inte-grala, dok je za 1.1.
I. m = S.
1
Primjer
Izraunaj
masu oktanta kugline plohe polumjera R, ako je
gustoa
tJ. = xy.
Kako je za kuglu
x'+y'+z'=R'
R
yt + p + q' 7 VR - x . - y
(vidi primjer l. na str. 266),
dobijemo prema ( 132a):
'JJ
m-R
xydxdy
- , VR'- x - y '
ili nakon prijelaza na poiarne koordinate

."
2.
m= R
Rijeivi posebno i to
dobijemo
p' dp ,
-p
Jsin cp coscp dcp J VR'

o
neodreeno
drugi integral
pop1o.u
supstitucije p= Rsint
'll
m~ Rl~ i 1-
(p'+ 2R')
~l=
-o
Z~ koordinate teita plohe lako moemo napisati formule, ako se sjeti;no

'Onoga, to smo rekli za koordinate teita ravnih, likova i homogenih rourcionih
tijela. [Vidi Dio Il, 7, 2. i 7.e)).
.
Znamo ve, da se koordinate teita lika dobiju tako, da se njegovi statiki

momenti podijele s povrinom, odnosno masom lika.
Kako se ploha z= (x, y) nalazi u prostoru, statiki se momenli plohe ne
raunaju obzirom na koordinatne osi, ve. obzirom na sve tri koordinatne ravnine
XY, XZ i YZ, pa prema slici 139 koordinate teita nehomogene plohe z = f(x, y)
_gustoe JJ.(X, y), a definirane u podruju oravnine XY glase
x,
Myo
m
M
m
z=~
'
' (133-)
260
Tu je m masa plohe, a Mz' Mx .. i M stati:ki momenti pJohe obzirODl'

na koordinatne ravnine.
Uzevi u obzir, da je ~tatiki moment materijalne toke (elementa plohe) obzirom na neku ravninu jednak umnoku mase te toke i njene udaljenosti od ravnine, dobijemo prema formulama sustava ( 131) i (132) i slici 139:
(::r
JJxdm ff X(y, z) (-l(y, Z) vl+(:_:) +

1
x,=
a.
"
fJflry,
z)Vt
dydz
+(:;)' +(:;)' dydz
"
ff ydm
y =.-l
'
JJy rx~
Z). fl rx, z
"
ff (-l(X,
z)
JV 1+(:~r~ (:~r
vl +(:~r +e~r
dx dz
_(134)
dx dz
"
JJ z dm
z=
l
QB
J Jzrx, y)
~L(x, y) vl+(~:)'+(:;)' dxdy
"
JJfL rx, yJ Vt+ (~f + (:;)' dxdv

"
To su koordinate teita nehomogene plohe gustoe !J.(X, j).

Ako je plolia homogena, ll = konst., gornje se formule primaju jednostavniji
blik, jer se fl krati.
Primjer
Izraunaj
gustoe
koordinate teita plohe homogene polukugle x'
!L= konst. (z ~ 0).
+ y' + z
'
Budui da kuglina ploha nastaje rotacijom polukrunice oko osi

te plohe lei na osi Z, pa je
. Uzevi u obzir, da je z =
l'nmjeru
YR'- x -y
R
270
Ra
teite
da je prema predanjem
VR"-x'- y'
liobivamo prema u-eoj formuli sustava (134):
z,
Rdxdy
VR'-x:.:....y
z,= --=-a--J-J--..R,.....dx-d..-"[)1-----'-iJ. JJv R'- x-
!J.
"
_ y
a aakon prijelaza na polarne koordinate imamo
z,
2R'1t
VR"-x'-y'
konano:
= :.."--,2..;R,1t--
g) Masa i koordinate teita tijela

Pretpostavimo, da je zadano trodimenzionalno nehomogena tijelo. To znai,
da se njegova gustoa iJ. mijenja od toke do toke, ona je funkcija od x, y i z:
gustoa !J. =
!J.{X, y, z)
U nekoj toki T { x, y, z) toga tijela nalazi se element- volumena d V =dx dy dc

i mase dm. [vidi sl. 141 i formulu (108)]
Kaka je za materijalnu toku (element tijela} gustoa 71
gustoa
toki
7asa dobijemo:
vo umen
T(x, y, z):
IJ.(x, y, z)
dm
=dV
Odatle
dm=
~J.{X,
y, z)dV
ili
dm = p.{x; y, z) dx dy dz
(135)
diferencijal mase nehomogenog

tijela.
Da dobijemo masu itavoga tijela,
moramo integrirati po volumenu V toga
tijela, t. j. u smjeru koordinatnih osiju
X, Yi Z, pa je
~----~~~.--~~--x
:~~::--~--:;
:y _________
m= J J J IJ.{x,y, z)dx dy dz
Sl. 141
(136)
masa nehomogenog tijela.

Za homogeno tijelo (tJ. = konst.) m = !"' V, a za !"' = l, m "== V.
Govorei o materijalnim plohama postavili smo jednadbe (134) za koordi~
nate teita tih ploha, pa smo rekli, da je statiki moment materijalne toke (elementa tij.ela) obzirom na neku ravninu jednak umnoku mase te toke i njene udaljenosti od ravnine.
!71
Prema tome obzirom na sliKu 141 i formule (135) i (136) dobijemo:
JJJxdm
l""=~=
'JJJx(J.(x,y,z)dxdydz
~v-:----------
J J J (J.{ X, y, z)dxdy dz
v
JjjY!l-(x,y, z)dxdydz
Jjjydm
,y = M.,
=_v____
(1~7)
J JJ (J.(X, y, z) dx dy dz
v
JJJz dm JvJ J Z(J.(x,y, z) dx dy dz.
M.,." --'--m--,.-v
z, =--;n-=
J J J !L(X, y, z) dx dy dz
v
k-oordinate teita nehomogenog tijela.

Ako je tijelo homogeno, gustoa "l) = konst. se krati.
Primjeri
J.;
IZraunaj
)roOrdinate'teita homogene polukugle
xl+ y' + z ";, R
gustOe (J.=
lr.onst.
(z~O).'
Teite lei na osi Z, dakle '
~----~ Yt=O
r-
formuli sustava (137), koja u h;:,mogeno tijelo ((J.= konst.),prima

. .
.
Raunamo-prema treoj
oblik
Zt
JJ J~dxdydz
Jvj [4<dy =--vv..
M"oy
(a)
dz
Volumen kugle
ve
smo
izraunali
(vidi str. 249), pa je V
R. n.
Raunamo
M:xoy. a
k~o im;uno integrirati po volumenu polukugle, prelazin\o na kugline koordinate, pa premu (rt7~
i"(ll8a) imamo:
.
Mx.Y =
JJJ
p cos ll--:- p sin & d 'i' d ll- dp
. v
.,.
Z
lfr
= j'aq;jsin&cos %d&jpdp
#
272
=l q >l - l[- l- =
Zorrl
o.
sin
2
p Rl
!;}
lt
10=
2; Izraunaj koordinate teita homogene krnje prizme omeene ravninama

0, X = 2, y = 4, X + y + t: = 8.,
;;o
tJ ,y-:llf 0,.
.Prema (137). i slici 142:

Z
j Jjx dx dydz
8.-x-y
Jx dx Jdy Jdz
o
xc =-=-'"'-v____~--
j JJaxdydz
y'
,z
[xdx,By-xy-fJ
z
Jdx,8y-xy- ~~~
cs --x-y)dy
x dx J
o
4
z
J dx
..
(8-x.,-y)dy
z:
,' i . , ____.".: __
l
..
..--
/,- ....../: ... -~
Sl. 142
SI.'J4J
'12x'-; l
Jcnx- 4x-8x)dx .
x"
----------z~
Jc32- 4x- S)dx
124x-2x
Na isti
nain
dobijemo prema-(137):
8
\26
. 15
Yt = Izraunaj
Zt
=T
to!
3. _Izraunaj koordihate
y =
18
14
T:f
tc~ta
V7,'"' y
homogenog tijela
= 2V7,' z= O, x
B. Apsen: Repetltoril vie matematike -
omeenog
+z= 6
Dio III.
273
Prema (137) i slici 143:
JJjxdxdydz
v
J<6x "
x') '(X
dx
(6-x)
1/7" a
"
s
6x
s-7
3
6x)
l .,.
6
;r
(42x-Sx')IS
35(30- 3x)
(l,;,7-~6'::-:-:--=S-=...:6~)~1S:;_
35 12
ll
-3--T
T
2
36 2 1S
3S 12
Na isti
nain
18
-T
12
Yr=-VT
16
Izraunaj
::r-T
to l
Odr~ ltoo~inate te!i!ta slijedeih homogenih tijela:
l. Kuglina
isjeka,
ako je R polwnjer ltugle, a 2 ox sredilnii ltut osriog presjeka.
2. Tijela omeenog t
2x
[
+ 3y- 12 Xt a: -
O, ::
6 . ; Yt -= -12
= 2 y1, x
j
., -
= O, y - O, z: ... O.
8]
"- s
h) Momenti tromosti (inercije) tijela

Znamo ve, da se pod aksijalnim momentom tromosti ili, inercije materijalne
obzirom na zadanu os rotacije razumije umnoak mase m te toke i kva-,
dra.ta njene udaljenosti od. osi .rotac~je. Slin~~~e d~niraj~m~enti tr~~
obzrrom Jia toku - polarru momentt tromosu, 1 obzrrom na ravrunu - plililaini
momenti tron~nsti (vidi Dio II. 7, 3).
toke
274
Prema tome uzmemo li u~ nekoj toki T(.x, y, z) trodimenzionalnog nehontogenog tijela gustoe IL= !L(xl y, z) element toga tijela mase dm, tada e ntomenti
tromosti za taj element glasiti prema slici 141 ~
Aksijalni "moment tromosti obzirom na os X:
dl.,=
a. kako je
z = y + Z
z. dm
a prema (135)
dm= !J.(X, y, z)dV =!J.(X, y, z)dx dy dz
bit
. dl,..= (y' +z') !L(x, y, z) dx dy dz
Analogno dobijemo momente tromosti obzirom na
os1 Y i Z:
d/11 = (x' +z') ~(x, y, z).dx dy dz

dl.= (x'
+ y')
!L(x, y, z) dx dy dz
Da dobijemo aksijalne momente tromosti za

ramo integrirati po volumenu V tijela:
I.=
itavo
JvJfry+ z') !L(x, y, z) dxdyb
l"= J J J {x' +z') !L(X, y; z) dxdy dz

v
I.
tijelo, mo-
(138)
j JJ(x' + y") . !J.(~:,..Y:t~J dx dy b

v
To su aksijalni momenti tromosti pcbomogenog,tijela obzirom~
na koordinatne osi.
Na isti nain dobijemo prema slici 141:

polarni moment tromosti obzirom oa 'isbodiltc .O laordiaatnog
aus tava:
Ip == 1"
=Jv.JJrr +Y-+ s:'J -:!L(x, y,_z)dxdydz
(139)
'
i planarne momente tromosti obzirom
na koordinatne ravn.ine:.
1.,"11
=JvJJzt !L(x, y, z)dxdydz
1.,",= JJJy~ fL(x,y, z)dxdyda

v
11100
(140)
'
=JvJj x' (L(X,: y,:,ll) dx dy dz

275
Ako je .tijelo homogeno, gustoa fL = konst. stavi se' ispred znaka integfala,
a za fL = l dobijemo t. zv. geometrijske momente. tromosti.
Rastavimo li svaku formulu sustava (138) u dva integrala, dobit emo obzirom na formule ( 140):
(141)
a;rastavljanje formule (139) u tri integrala daje obzirom- na formule (140)':

(142)
'Konano
zbroj formula.(141} daje obzirom. na (142)
ili
(143)
Spomenimo jo na kraju,, da se i za tijelo
1.,11
=Jv xydm,
1.,,
=Jv xzdm
rafunaju~centrifugalni
i 111,
momenti
=Jv yzdm,
IJlri emu se koordinatne osi' X, y i Z zovu glavne osi" tromosti tijela, ako-su sv~
tri centrifugalna momenta, uzeta obzirom na taj pratokutni koordinatili sistem,
jednaka nuli, a J.,, 111 i I, su tada glavni momenti tromosti.
Pomou navedenih formula moemo izraunati momente tromosti bilo kojeg
homogenog i nehomogenog tijela. Meutim, ako je tijelo rotaciono i homogeno,
njegove momente tromo'Sti raunamo mnogo jednostavnije pomou jednostrukih
integrala, kako je to pokazano u dijelu II. Repetitorija( 7, 7.).
Pojam momenta tromosti ima veliku primjenu tunnogim podrujima- nauke
i .tehnike, na pr. u mehanici i vrstoi.
Tako u mehanici postoji uska veza izmedu momenta tromosti tijela, koje
rotira, obziro1,n na os vrtnje, i kinetike energije toga tijela.
Neka se neko nehomogena tijelo gu,stoe fL= [L(x,y, z) i volumena V okree
oko osi Z koordinatnog sustava sa stalnom kutnom brzinom w Znamo, da je
kiaetika energija materijalne toke:
(a)
gdje je m - masa toke, a v -njena obodna brzina. Uzevi u obzir, da je obodna

bi-zina v= polumjer rotadje puta kutna brzina= a w =prema slid 141 :;;o
= ro V
y, dobijemo_ prema (a) za element. tijela~mase dm i volumen dV ';:= dx dy dz :
X'+
276
n kako je dm= J.L(x, y, z)dxdyd:;;

dE,=+ u/ ( x'
a odatle
E,
+ y')" iJ.(X, y,
z)dx dy dz
=-} w' JII (x' + y') !J.(x, y, z)dx dy dz

. v
ili prema (I 38):
E= -l w I ,
'
Kinetika energija tijela, koje se okree oko neke osi sa stalnom kutnom brzinom, jednaka je urnnoku polovine kvadrata kutne brzine i momenta tromosti
tijela obzirom na os rotacije.
U vrstoi raunaju se poglavito momenti tromosti poprenih prcsjcka nosaa, dakle geometrijski momenti tromosti, t. j. momenti tromosti ravnih likova
gustoe fL= 1. Tako, na pr.,. normalno naprezanje cr u poprenom presjeku opte-.
reenog nosaa u udaljenosti y od osi X rauna se po formuli
M. y
(J=
I~
gdje je M - moment savijanja u dotinom poprenom presjeku p.osaa, a I moment tromosti istog presjeka. Meusobno okomite osi X i Y, koje se si(ek_u
u teitu poprenog presjeka, jesu glavne osi
tromosti toga presjeka, ako je .centrifugalni moz
ment I%Y =O.
Primjeri
l.
,gustoe
lzraunaj moment tromosti homogene kocke

fl= konst. i brida a obzirom na os Z,(sl. 144).
Prema (138) imamo:

iz = lJ.J
J J (x' + y')dx dy dz
v
a
fl-Jdx j<x' +y')dy Jaz=

SL 144
o
a
= lJ. CiJ
Q
dx ~ x' y +
-
~~
= lJ.
aJ(ax' + ~}.x =
O
277
1~+~X i= ~a'(~'+~')
-~ta.-
3 .
-J.ta 1 a1
~-",a
.,..gdje" je m ""'ILa' masa koclce.

2. Izraunaj momente tromosti- za pravokutni paralelopiped bridOIIll a. b, e l JUStote
" = konst., i to obzirom na osi simetrije, teite i koordinatne ravnine (sl. 14,).
Prema (138):
+..!..
+!..
l l :fd:ll
=JL
Y'%+
-T -T
Sl. 145
.=~ac
b'+ bc'
l.2
TI JL abc (b' + c1)
IT
'
m (b'
+ e')
.~
Sdie je m - masa paralelopipeda.

Na "isti
nain
dobijemo
Iz
Izrilunaj
= J2m (a' + b')
to!
Prema (143):
Prema (140):
= f.Lab-=!=.!.mc
12
278
12.
Na isti
nain:
,
l
l~'
Kontrola prema (142):
....!_ma'+ .!.mb1 +..!..mc1

12
12
':' ",
(
12
'-..,e._,__
l
12 m (a
+ b + e') = r.
1
... .... _"""
lzy = 1,.1 = Iv 111 = O, jer su koordinatne ravnine ravnine simetrije za zadani paralelopiped, pa su X, Y i
Z glavne osi tromosti.
___
Sl. 146
3. Izraunaj masu, teite i moment tromosti
'()bzirom na os simetrije nehomogenog krunog uspravnog valjka polumjera osnovke R i visine h, ako je-gustoa u svakoj toki numeriki
kvadratu udaljenosti te toke od ishodita koordinatn,og sustava (sl. 146).
jedn~
Prema slici i zadatku

gustoa
... = r' = z
+ OT'1 =
z'+ x
m= JJJ<x' + y
+ y,
pa prema (136) imamo
z')dxdydz
Budui
da integriramo po volumenu valjka, prelazimo na
cilindrike
koordinate, pa prema
. (116) il!Jamo:
=JvJJ
(p cos <p
+ p1 sin tp + z1)p dp d <p dz. =
"
= 2 "'
R(
...
+ 3h'
"'j p dp l p' z+ ;'l.R
dp j<P" +z') di= 2

'
' h
dp
= 2 "'h
l ~+ J ~
h' '
Rl
"'
~
R' (3 R' + 2 h')
l'rema (137):
JJJ (x~ +
z
Mxoy
Zt
Opet prelazimo na
z') dx dy dz
koordinate:
R
2'1T
Mxay
--------~----
= -- =
cilindrike
Jd'f>
Jpapj(p
tl
+z') zdz
= 2"'Jpdp
o
r,
l p'2" + ~~1
279
f lt
= 2 rc h'
hl p ) dp = 2 rr h'
2:
l' + 4
~
h.'
p'
2
Rl
m
Xt =
+ h1 1
z,= Mxoy
'rt
-h'R'(R'
3 h(R' + h')
=T 3R' + 2h
2
Dokai to!
Yt = 0
Prema (138):
Iz= J J J (x' +
y 2) (x'
-f y' +z') dx dy dz
v
a nakon prijelaza na
cilind~ine:Jmordinate
1'11
Iz
JJJ
v
p' (p'
+ z')
p dp
d'fl dz =Jd'>' J
p' t:
~,
= 2
7r
Ir
J(
p'
dp j-Jp' + %2) dz =
~ p
dp =
h' -p'
= 2 rr h - p
6 .+ -
3 . 4
=-rc h R'(2 R' +h')
---------
Izraunaj:
l. Momente tromosti .pravokutnog paralelopipeda gustoe f.1. = const., ako se osi X, Y

i Z podudaraju s bridovima: a, b i e paralelopipeda, i to obzirom na te osi, obzirom na ishodite
O i obzirom n:1. koordiname ravnine uz kontrolu rezultata prema (142).
[Ix:=" --}-m(b1 +e~) i
t. d.
2. Moment tromosti uspravnog krunog valjka gustoe f.l. = cons t. obzirom na os, koja
se podudara s promjerom njegova srednjeg presjeka, ako je h visina valjka, a R polumjer osnovke.
3. Moment tromosti uspravne kvadratine piramide stranice osnovke a

rotira oko svoje visine h (fl. = const.).
a h = m lOa"]
[Iz = f.l.'"'30
280
visine h, koja
: 6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERNIRANJE
I INTEGRIRANJE PO PARAMETRU
t. Pojam parametra integrala ,

Pod parametrom integrala razumije se ona promjenljiva veliina, o kojo}
ovisi podintegralna funkcija ili takoder granice integrala, dok parametar sam ne
zavisi od promjenljive integrala.
Iz te definicije vidimo, da mo!SU biti dva sluaja:

l) samo podintegralna funkcija ovisi o parametru, koji oznaimo s ex, dok su
granice integracije konstantne:
b
F (ex)
=j l
(x,rz.) dx
Jasno Je, da vrijednost mtegrala ovisi o parametru rz., pa smo je
Oznaili
F(cx).
2) Granice imegrac1je nisu konstantne,
ve
su
takoer
funkcije parametra oc:
a (a)
F (ex)
=J l
(x,oc) dx
b (a)
Na je zadatak, da pokaemo, kako se derivira, odnosno mtegr!ra po parametru oc integral, koji ovisi o parametru.
2. Deriviranje integrale po parametru

a) Granice imegraci}e su konstantne, na pr. a i b.
U tom sluaju derivacija integrala po parametru ex jednaka je integralu derivacije podintegralne funkcije po t<>m parametru o.:, ako su podintegralna funkcija i njena parcijalna derivacija po parametru ct neprekinute u intervalu integracije [a, b].
To znai:
b
za
F(cx)= Jrrx,rx)dx
a
b
F'(a)
=_!!__J
J (x,
da.
a
ex)
dx~
J
b
oj(x, a:) dx
orx
(144)
Kako vidimo, deriviranje funkcije F(rx) po o.: svodi se na deriviranje pod znakom integrala. To je Leibniz{')vo pravilo.
281
Primijetiino, da uiogu parametra o: moe igrati. i y.

Uvrtenje a.= y u (144) daje:
_!_ff (x,y') dx=

dy
a
of(x,y) dx
iJy'
{144a)
y je parametar;
takoer
moe imati
znaenje
-JI
parametra:_
dJ'
f of
'
(x,y) dy
(x,yJ dy
ox
(144b)
_a
x je parametar.
Primjer
d
dy
-
.,
ln (x
+ y') dx =
Kako su podintegralna funkcija l njena parcijalna derivacija po y neprekinute u granicama'

integracije i za y > O, t. j. u podruju O~ x ;;:;;; l i y > O, imamo prema ( 144a):
J
t
iJin (x'
J---.2._
+
+ Y~J dx =
oy
integriramo po x, parametar y ne ovisi o x
12y
y'
dx =
. x'
arctg ;
2 arc 1.1,'
b) Granice integracije a i b su funkcije parametra ct, t. j. a=a(ct) i b=b(a.).

b(o)
F (ct) =
Jf
(x, oc) dx
a(a)
F je sada funkcija ne 'samo od a.,

cija odtot:
- F =
ve
i od a(a.) i b(oc), t. j. F je sloena funk-
P [c;t;, a(~),
b(a.)]
Derivirajmo F po pravilu za deriviran je sloenih funkcija, t. j. prema (87):

(a)
282
lan
Prvi
desne strane
b()
oP_
o:x
- prema (144)-J~f(x,a.)dx
~
a(a)
Dalje
o. P
- = - J (a,a.)
za.
o.:z
prema pravilu
deriviran je integrala.. po
donjoj, odnosno gornjoj granici (vidi Dio_ ll;
6).
oP
db= +J(b,a.)
h(a)
dF
d
d11.=da.
f J(
b{a)
J(x,a.)dx=
a(a)
iJ
x, r1.)
db
da
dx+f{b,a.)da.-f{a,r~.)drJ.
(145)
a(a)
Faktori f{b, a.) if(a, a.) u pol)ljednjim lanovima formule-(145) jesu funkcije
samo parametra r~., jer se dobiju tako, da se u podintegralnoj funkciji f :zamijeni x
s b(a.), odnosno_s a(a.).
Znaenje parametra a. moe imati y; Zamijenimo li_u {145)_a._s y dobijemo:

bOO
bOO
db
da
- d f J(x,y)dx= f()f(x,y) dx+J(b,y)--J(a,y)...,..0
dY
-~
dy
dy
a(y)
(145a)
a(y)
jije parametar.
Isto tako i x moe imati
b(x)
dx f J (x,y) dy =
d
a(x)
znaenje
parametra:
b(x)
~J ( x, y)
ax
dy
.. db
+ J(b,x)
dx- j
da
(a, x) d;c
(145b)
a(x)
Primjeri
l.
:X J"sin (~
y) dy
prema (145b) -
+ nn. '-')dx
t" dx -
y cos {x_:y) dy
. ( . ,&o
san x 0'J dx =
-... x sin"x+
J"
ysin(x' y)
l cos~ l"t
. y)
l" J"
o o
sin(x-:-y) d
!ll.
+ san. (x..., ..
1 -
sin x' - 2 sin (x') .+
~- ~. ,
- o
283
;Y j
2.
4y-s,.+z
(x'y- 3xy1
4y + 5x) dx = prema (145a)
-+:
sin (ZJI- 3) +3y
.4y1-SJI+Z
(x- 6xy +,4)dx + [(4y'- Sy
+ 2)'y -=.3 (4y1-=.Sy + 2)y1 +
sin(2_y-3)+3y
+ 4y + 5 (4y Sy + 2)](8y- S)- {!sin (2y- 3) + )y]' y:-

3 [s(n(2y;:...;. 3) + 3y]y + 4y+ ~[sin (2y_- 3) + 3yJ} [2 cos (2y- 3) +Sl~=1
4,-s,.+z
l ;." ~
+~4xl + f(y)
3xy
sm(2y-3)+ Jy
=_'gdje su s f(y) oznaeni svi lanovi ~a-_inregrala =
=;{-} (4y' --5~ + 2)
-'i
3 -'-
[sii (2y..::..: 3)
+ -2) y + 4 (4y
1
3(4y'- Sy
+ 3y] 3 -
3 [sin (2y- 3)
+ 4[sin(2y-3) +
5y
+ 2)-
+ 3y] y +
3yl} +J(y)
Uredi rezultat!
Leibnizovo pravilo za deriv1ranje pod znakom integrala primijenjuje se.:za.
raunanje sloenih .odreenih integrala.

Navedimo Primier.
Treba izraunati
f - :- : 'IT
--::---:dx
(a2 cos x
+ b' sin'x)2
lzraunajmo
najprije
'll
F(a,b) =
a cos x
dx
+ b' sin x
Podijelivi brojnik i nazivnik integranda s"cos'x i uzevi supstituciju tg X = t (vidi Dio n~

ptilnjedba kod tipa VL), dobijemo nakon integriranja i povratka na prvobitnu promj~nljivu~x:
.r,
'Ir
(b
)l-z =ab2
l(7t
- - - 0) = ",
2ab
~~ arctg - t g x
F(a,b)=ab
a
Dakle:
F(a,b) =
284
a eDs' x
dx
+ b' sin x
(a)
::smatrajui a
parametrom derivirajmQ (a) po a;
Jz
.",
oF(a,b)
--oa-- = Oa
dx
a 2 cos 2 x
1t
=-~
+ b 1 sin t x
o
lli prema (144):
F(a,
z"'
J
f
b)
_.:2acos 2 xdx
___
n_ -2<1
(a' cos x + b' sm' x) 2a' b l '
oa
"'
(a'
cos x dx
co'' x + b' sin' x)'
1t
(b)
'4.'ii'i'b
:sada smatramo, da je b parametar, pa (a) deriviramo po b prema (144):
l"'
f
f
oF(a, b)=
ob
.
-
2bsin' xdx
(a' cos' x + b' sin' x)'
= _ _.::.._l :- 2b
2ab'
'iT
sin 1 xdx
(a ~os x + b' sin x)' =
(e)
4ab
Nainiv~i
(b)
+ (e)
dobiJemo zadani integral rijeen:

'Ir
...
dx
(a' cos' x
1\'
+ b' sin x)' = W (Ci'+ b')
0'
Deriviranje pod znakom integrala primijenjuje se esto u tehnil:kim naukama,

na pr. u nauc1 o vrstoi pri raunanju statiki neodr~enih sistema po Casti-
,glianovom teoremu, koji kae:
Ako je E~ potencijatna energija deformiranog nosaa, tada je
1.
~1
=j = put hvatita vanjske sile P (tereta), t. j. progib
2.
o:;
O~
gdje je S
nepominog
leaja.
statiki neodreena
nosaa ispod sile P~
nutarnja sila (naprezanje) ili reakcija
da je pocencijalna energija deformiranog nosaa obino zadana u

obliku integrala, primjena Castiglianova teorema trai deriviranje pod znakoi:n
btegrala.
Budui
285
Kako raunanje statiki neodreenog sistema pretpostavlja op~rno znanje vrstoe, odredimo Po Castiglianu, kao primjer, samo progib f na kraju konzolnog nosaa optereenog silom P
(si. 147).
Potencijalna energija Ep savinutog
nosaa
glasi:
b
,L:p
= -
1
- {M'dx
2El .
"
(a)
Tu je
... l(
x~~~~~~--~--~~
E.- modul ehisticiteta materijala, od kojega je napravljen nosa,

'
--------ff
l
moment tromosti poprenog presjcka

obzirom na os savijanja,
J-
nosaa
Mx- moment savijanja u udaljenosti x.

Prema prvom SLavku teorema
na kraju grede, ,t. j. ispod sile P:
Sl. 147
'
progib
~;
raunamo
prema (a) i (144) =
J~
--yp dx
l
L:'l
2
(b)
Za na
sluaj
prema slici 147 imamo
Mx =P
Odnosno
Mx' = Px
dbk je a = O i b = l (duljina nosaa).
U~tenje (e) u (b) daje traeni progib
zadanog nosaa:
l'
J=
2EI
(e)
iJ (P' x')
l
~dx=2EJ
2Px'dx =
Er
lx>!
r
Pl
-rn
o-
Izrauna j
Sx+Z1inx
).
.i!_
dx
..
2.
J
o.
(xy
+ y3 -
+ 2x -
4x'
3% 1 -Scos x +Z
dx
(x
+ a 1) 1
3y
polazei od
J
o
. [ 2ay:i" src tg
x
X
+ 7) dy
dx
+ a
Va
l 2a x
+a
3. Integriranje integrala po parametru
Neka je zadan integral, koji ovisi o parametru ot:

b
F(ot}
IM'i emu pretpostavimo,. da su granice

286
J! (x, ot) dx
integra~iie a i b konstaD:tne.
Tramno integral toga integ~ po parametru i to od , do 1 t. j. traim6
cr"
jj
&
..
JF ()th= J[j' l (x, )dx] th= J Jl (x, )dx

do;
cr,
t~ 1
"
Dobili smo dvostruki integral uZet po podruju ravnine rx.OX. Prema poznatom svojstvu dvostrukih .integrala, moemo promijeniti redoslijed- i.Qtegriranjjl,
t. j. naiprije integrirati po parametru ct, a zatim po x.
'l
...
...
J., F (IX} do; Jdx Jf (x, ) da.
(146)
41-
o-,
To znai: Integral po parametru oe integrala s konstantnim granicama integracije jednak je integralu, koji ima zadane konstantne granice integracije, a kao
podintegralnu funkciju zadani integral s param~tarskim. granicama integracije.
Kako vidimo, to je pravilo slino Leibwzovom pravilu o deriviranju pod
znakom integrala, pa moemo openito kazati:
Da se derivira ili integrira po parametru integral s konstantnim granicama
integracije, potrebno je primijeniti te operacije na podintegralriu funkciju.
Integriranjem pod znakom integrala, kao i deriviranjem, sluimo se za izrau
navanje nepravih integrala, kad drugi naini ne vode cilju. Na pr. na taj se nain
dokazuje, da je
oo
sinxdx- 1t
-x-T
7. EGZAKTNI DIFERENCIJAL! I NJIHOVO INTEGRIRANJE
L Treba rijeiti pitanje: uz koji uvjet predouje linearni diferencijalni izraz

P(x, y) dx+ Q(x, y)dy
gdje su P(x, y) i Q(x, y) neprekinute funkcije s neprekinuti.nl parcijalnim derivacijama u nekom podruju ravnine XY, totalni diferencijal neke funkcije u =
= u(x, y) i kakva je ta fUnkcija u?
Ako postoji takva funkcija u= u(x, y), za koji ie Pdx + Qdy =du, tada seizraz Pdx + Qdy zove egzaktni diferencijal.
Pretpostavimo, da je P(x, y)dx + Q(x, y)dy egzaktni diferencijal, t. _j. totalni diferencijal Reke funkcije u = u(x, y):
ou
ox
c>u
P dx+ Qdy =du =e= - d x + - dy
ay
'
287
~z
te jednadbe slijedi;
Q= du
dy
Deriviraju~i
(a)
prvu jednakost po y, a drugu po x, dobijemo:
iJP
o'u
. iJy =: ~X iJy
iJQ - ou
ox - iJyiJx
Kako je
ou
o'u
iJxoy = oyox
imamo
oP oQ
ay= ox.
(b)
To je nuni uvjet, da izraz Pdx + Qdy predouje totalni diferencijal neke

funkcije od (X> y). To znai: ako je diferenCijalni izraz Pdx + Qdy totalni diferencijal neke funkcije u= u(x, y), tada funkcije p i Q zadovoljavaju uvjet (b), ili,.
ako funkcije P i Q taj uvjet ne zadovoljavaju, tadane postoji funkcije, iji bi totalni
diferencijal bio Pdx + Qdy.
Pokaimo sada, da je taj uvjet i dovoljan, t. j. dokaimo:
ako je uvjet.
~p~
~Q
tspunjen, tada diferencijalni izraz Pdx -f- Qdy predOuje
uy
ux
.
.
(totalni diferencijal neke funkcije u(x, y). Dokaz provedimo tako, da uz pretpostavku uvjeta
~: ,;:;, ~~
izvedemo funkciju u( x, y) t\lk,vu, da je du= Pdx+ Qdy.
Iz (a) vidimo, da traena funkcija u(x, y) mora zadovoljavati jednadbe
ou
ox =P(x,y)
.
t
~ou
oy
= Q(x,
y)
(e)
Ako postoji bar jedna takva funkcija u(x, y), koja zadovoljava te jednadbe,
:tada postoji beskonano mnogo takvih funkcija, koje se meusobno razlikuju samo
za konstantu, jer bi ta konstanta otpala pri deriviranju tih funkcija po x i po y.
Odredimo onu funkciju u(x,y), koja bi u nekoj unaprijed zadanoj toki, na pr.
":aki (x., y.), bila jednaka nuli.
Iz prve jednadbe (e) slijedi, da je
iJu= P(x, y) ox
Smatramo li y nekim. parametrom, tu jednakost moemo napisati u obliku:
du= P(x, y)dx

Integrirajmo sada taj izraz po x od x. do x
u (x,y)
uz
vrsti paramt:tar y:
/P (x,y) dx+ 
parametra y, jer ta funkcija otpada pri parciialn9m deriviranju4u po. x" budui
da je konstanta obzirom na x
Funkciju cp(y) odredimo iz (d) tako,~ taj integral 'deriviramo po Leibnizovu
pravilu po parametru y:
X
=J o.P
X
011 =~JP rx,yJ tk+

ay
oy
drp(yJ =prema (I44a)

dy
ay
dx+ dr.p(y)
dy
a kako je prema (e)
dobijemo odatle
Raunajui ~Q
vX
x,a
budui
+ dr.p(y)
dy
s"oQd
dX x
Q(x,y) --
...
smatramo, da je y = const., ~Q je dakle funkcija od samoga
vX
'da su integrilJlllje .i derivJranje inverzne
Q {x,y}
=IQ
(x,y{+
...
d~:)
operacije;~ dobijemo:
= Q {x,y)- Q (x.>y)
d~:)
Odatle
dr.p(y) = Q (x ,y}
dy
o
drp(y} = Q(x0 , y)dy
ili
I megriramo od Y do
y,- dodavi
.
r.p(y)
konstantu integracije
e:
=J Q (x.,y)dy+ e'
Yo
Uvrtenje u (d) daje traenu primitivnu funkciju:

y
Jp (x,y) dx+ J Q (x.,'y) d!+ e

%
u (x,y) =
(e)
Yo
Tu su X0 , Yo konstante po vofji. Njihove vrijednosti odabiramo tako, da integriranje.bude to jednostavnij~, ..s#toga se razloga obino uzima x. =O i y0 ~ 0..
19
B. Apsen: Repetitol'!J ville matematike ~ Dio
m.
289
UVJet
~
oP = -oQ Olte
samo n udan, v e 1 d ovoJ"1an.
.
T rme
smo d okazal.l, d a Je
pa moemo
u.v
zakljuiti:
ox
Da linearni diferencijalni izraz J->(x, y)dx + Q(x, y}dy predouje

totalni diferencijal du neke funkcije u= u(x,y), t. j. da bude egzaktni
diferencijal, nuno j e i dpvoJjno, da funkcije P(x,y) i Q(x, y) zad~
vnljavaju uvjet:
(i47)
ili
Taj uvjet zove se uvjet integrabilnosti za diferencijalni izraz Pdx
jer samo uz taj uvjet moemo izraunati
jPdx
Qdy.
+ Qdy
Obzirom na (e) imamo u tom. sluaju:
JP (x,y) dx+ Q (x, y) dy Jdu (x, y) =u (x, y)=

=
(148)
=J p
(x,y) dx+
J Q (x.,y) dy +e
l'o
gdje su x0 i Y neke konstante.

Primjeri
Pokai, da su diferencijalni izrazi,: koji slijede, egzaktni diferencijali i
primitivne funkcije:
l. (20x 1 -
21 x'y
p
izrau naj
+ 2y)dx + (-7 x' + 2x + 3)dy
o.
Prema (14 7):
~-~=
ay
ok -2b' +2-C-21x' +
2) =O.
Zadani izr!lz. je egzaktni diferencijal l

'!'rema (148):
u (x, y) =
J(20x',-
2lx1y
+ 2y) dx + e~ 7x' + 2x +
3) dy-
,
= J<20x'-2lx'y+2y)dx+ JC-7!=_.'+2x0 .:f-.,.3)dy.+_O<...
...
290
Yo
pripadne.
pri raunanju prvog integrala je y = const., jer integtirnmo samo po x, takoer su.. i Yo, konstante
"
= l sx- y. 7x3 + 2yx l+
...
+ 2xoY +
7x 0 3y
J -
)'
3y j
+ 2xy- Sx +
e = 5x'- 7x1 y
7x0 1y ~ 2xoY.
7x 113y
+ 2x0y
Sx0 4
3y
1x0 3Yo- 2x,y.- 3yn
7xo'y~-
2x0 y 0
3y0
+e =
5x4
e = Sx'- 7x1y
-
7x y
2xy
+ 2fJI + 3y3y + e,
G,
Vaina primjedba
Iz naeg primjera vidimn, da se nakon uvrtenja granica integracije u rezultatu
ukidaju svi mjeani lanovi, t. j. lanovi, koji se sastoje od' faktora s x0 i y bez
indeksa, dok su lanovi s x 0 i Yo konstante pa ih spajamo sa G u jednu konstantu C 1
Odatle slijedi jednostavno pravilo za integriranje egzaktnog diferencijala
prema formuli (148):
granice Integracije se ne uvrtavaju, a pri
lntegrala izostavljaju se svi lanovi s x .
raunanju
drugog
To pravilo odgovara u mnogtm sluajevima vrijednostima x. = O i y.

Rijeimo sada na~. primjerAprema_mm jednostavnom. pravilu:.
"
u(x,y)=
fc2or~2r~y.+
..
2.yldx + J(-1xo"+2xo+
..
5x' - 7x"y + 2xy
O.
3)dy+C~
+ 3y + e
xdy-ydx
:x + y
2.
Napiavlii taj IZraz u oblikw
_ _ _Y__ dx
x"+y
- .p, - .
ltaiH>&ffio
x+:v'Y
prema (147) :
iJP
ily = iJQ
Tx=
(x
(x
+ y')
(x
oP = oQ ,
ily
M
+ y') l (x' + y')'
l y")
2x'
2y 2
-x + y
ex + y")'
x'-y2
(x + y')'
dakle zadani je izraz egzaktni diferencijal.

.
:&Dl
Prema (148):
'J
u(x,y) =
J
~
y d x + - -X- d y =
.
- - -2 x + y'
x + y'
..
y
--.--dx+
x + y'
e=
r--x_._ ay+
x. + y'
-J--y--dx
x + y' .
+o+ e=
y,
X
J..
. ".
dx
+ v
.+ e
y _!_arc tg ..:.. + e
= -
-arc rg
-=+e
Y
xdy-y dx
p
3.
cl O
-=l
jp= - J
ay
<l; * dd~-
""
zadani dt!erenctialni tzraz nije egzaktni l1iferencijal, pa nema funkcije u(x,_y), tiji
bi totalni diferenciial du bio Jednak zadanom izrazu x dy- y dx.
2. Funkcije P{x, y) i Q(x, y), koje ulaze u gore promatrani diferencijalni

izraz; funkcije su dviju nezavisnih promjenljivih x i y, pa su definirane u nekom
podruju ravnine XY. To je dakle sluaj funkcija definiranih u ravnini.
Uzmimo sada sluaj, kada zadani linearni diferencijalni izraz ima ohlik
P(x,
y, z)dx
+ Q(x, y,
+ R{x,
z)dy
y, z)dz
gdje su P, Q i R neprekinute funkcije s neprekinutim parcijalnim derivacijama.

Sada imamo sluaj funkcija definiranih u prostoru, jer su sve tri funkcije P, Q i
R funkcije triju nezavisnih promjenljivih, pa su definirane U nekom trodimen
ltonalnom podruju.
Treba rijeiti slim zadatak kao pod l.: traimo uvjete, kojima moraju zadovoljavati funkcije P, Q i R, da zadani linearni diferencijalni izraz bude totalni
diferencijal neke funkcije u( x, y, z), t. j. bude egzaktni diferencijal, i odi-edi mo
ni funkciju u{x, y, z).
Opet pretpostavimo. da je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, t. l
Pdx
+ Qdy + Rdz
= du(x, y, Z)=
ou
dx
ou
dx+ oydy
Odatle slijedi:
P = ou , pa P derivirajmo pp y i z,
i)x
Q=
ou
ay'
pa Q d"env1ra1mo po x
o
z,
ou
Rd . . .
.
R = 1i',
pa
envtra1mo po x 1 y .
292
ou
~dz
Dobijemo:
iJP
o'u
iJy - iJxiJy
iJP
eru
oz = iJxoz
oQ
iJ'u
ox = oyox
iJR
iJ'u
ozox
oR
o'u
py = iJzoy
oP
aR
ozox
aR
oQ
iJz- oy
ax-Iz tih jednakosti slijedi:
oP oQ
iJy- iJx
ili
(149)
aQ _ iJP =
0
ox
ay
aR_ oQ =
0
ily
oz
To je nuni uvjet, da je Pdx

Vidimo, da su se uvjetu
oP_ iJR =O
oz
ox
+ Qdy + Rdz
sluaja
egzaktni diferencijal.
u ravnim pridruila sada jo dva uvjeta.
Moe se pokazati na nain slini onome kod

dovoljan i da je u tom sluaju
sluaja
u ravnini, da je taj uvjet
J P (x,y, z) dx+ Q (x,y, z) dy + R (x,y, z) dz J du= u (x,y, z) =

=
(150)
y
=j P (x,y,z) dx+ J Q (x ,y, z) d>:+

0
x,
y,
jR (x.,y., z) dz +G
..
gdje su x,, y. 1 Z 0 bilo koje konstante.

Pri integriranju pridravat emo se istog pravila, koje smo postavili za ravni
sluaj
Granice integracije ne uvrravamo, a pri raunanju drugog i treeg integrala

izostavljamo mjeanc lanove, t. j. lanove, koji sadre x., yi z odnosno x., Yo i z.
Uvjet (149) je uvjet integrabilnosti :;;a prostorni sluaj.
Primjeri
Pokai, da su linearni diferencijalni izrazi, koji slijede, egzaktni diferencijali i odredi
pripadne primitivne funkcije. ,
J.
+ Jy-x
dz
11
l'
...!._dx-1..dy
293
PrC!!M _(149):
~=0
dy
oO=
dx
0 ,
oR
Tx= --;.-'
3
dR
dY
';
dQ
Ty=~
dakle
Tz=Tx"
~R
dakle
z' , ...
dP
dakle
Zadani izraz je eg1:akttti.~ diferencijal!
Prema (l 50):
J-dx-- J
.,
U(x,y,z) =
ll
3
-dy
J--.-+e=
3y 0
+ x z'dy - xy
yz dx
x~y~
xz
J'2
+ z'dx_+,x'y' +
--p--'
x'y'
z-
x0
z.
y,
J<
z2
xy
dz
zdy- x'y' +z'
---o-
-r-
Prema (149):
dP
d;
(x' y'
=
(X0 y'
~Q
Na isti
nain
z')'
(x' y'
z) Z "'-.XZ . 2xy 2
(x' y'
--;;;- =
z'- x' y' z
z') z - yz 2x'y
(x' y'
+ z')'
z 8 - x 2 y"z
ex y' + z')'
z')'
dobijemo;
oR
-;);" =
(x' y'
x'y' - y z
+ z')'
ox
ilQ
. x' y ' - xz
(x' y' + z')'
dY =
i!P
Tz =
x' y'-yz'
(x' y'
i!R
+z')'
x 3 y' -xz'
(x' y'
z')'
Vidimo, da je
Prema (ISOl;
y
yz
u (x, y, z = J x'y'
+ z'
dx+
l
yf
294
x. z
x 0 ' y'
+ z~
y_
-J
z.
+ z' d~ +e,;,.
XoYo
Xo1 Yo1
yz ;
=7
dx
+ {;)'
+C=
z
y
..!....arctg x +Cz
z
- y
y.
~ arctg {~) +C
Izvedi isto za
xdx +ydy
+ zdz
[u
Vx + y + z
1
=Vx +y" + .a + CJ
1
8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE.
EULEROV MULTIPLIKATOR
To su diferencijalne jednadbe, ija je-lijeva strana egzaktni diferencijal; t. j .
totalni diferencijal neke funkcije u= u(x, y}.Prema tome egzaktna diferencijalna
jednadba _ima_openito oblik
P(x, y)dx
+ Q(x, y)dy =O
Pri rjeavanju tih jednadbi razlikujemo dva

Prvi sluaj
ve
sluaja:
Lijeva strana zadane diferencijalne jednadbe u tom- obliku, kako je zadana.

je egzaktni diferencijal, t. j. ispunjenje uvjet ( 147):
U tom sluaju rjeavanje diferencijalne. jednadbe svodi se na primjenu formule (148), koju izjednaujemo s nulom.
Primjeri
Rijei diferencijalne jednadbe
l.
--
eYdx
+ (x?-2y)dy.=<.O
,___..
Q
Prema (147):
IJ!!ercn:,,~i.na
jednadba je egzaktna!
295
Prema (148) :
f e/ dx
"
+J (x.,e"- 2y) ay+
x.
e.= o
~.
e"
X eli -
dx-2
ydy +e =0
x,
y,
y1
+e=0
, , ...
ope
rjeenje,
3.x' -y
2xdx
---dy=--
2:.
y'
ili
2x
y- 3x
-dx+ - - - d y =O
y
y'
Prema (147) :.
clQ = _!_ (clx

;y' '
6x)' 6x
= -
Prema (148)
"
~Jxdx + J(.!._:J:io') dy+ e= o

y'
y'
x
l
---+e=
;y
;y
x - y 1
y,
+ ey =
o l ;y
O ope rjeenje.
Napiemo li zadanu"diferencijalnu jednadbu u obliku

d;y
2xy'
dx = y (3x'- y 1)
ili
y' =
2xy
3x1
y
dobijemo homogenu diferencijalnu jednadbu prvog reda, pa je moemo rije!iti 'i :na :!lal.'in naveden u dijelu Il. Repetitorija JO, 2. d).
296
Meutim, rJeavaju.;i tu diferencijainu jednadbu kao cg:.aktnu bre .i~ jednostavnije ola-
zimo do
opeg
rjeenja.
~--.J:.!."0~-+
x' + y',
x' + y'
3.
dx
=o
ili
(J -
_ Y _ ) dx+ _ x _ d = O
~ + y' .
x' + y' . !>'.
Prema (147):
oP
6'Y =
x'-y'
(x' + y')"
t)Q
x.-y
d;
(x' +tY'iT
= -
Prema ( 148):
.Y
!(
+ J-x''-dy + C_""'-0
I __
Y_}dx
x'
x,
+ y'
x~
+ y'
Yo
X .
x-y
dx
J- -+- +
x
y'
C= O
x,
x-arc tg ~
y
+C
= O
epe rjeenj;;.
y;x;Y-J
4.
y'
xY ln x
ili
dy
yxy-I
dx=- xY ln x
Odatle
yxY-I dx;. xY lnxdy =O
Prema (147):.
~=
oy
~ = xY _!_ + ln X y xY- J =
yxY- 1 /nx +xY-l
t)x
Xy- J
+y
Xy - l
bl
Pre::r,a (148):
J" yx
dx+
~.,
J"
x."lnx0 dy+C-O
y~
y
. /Xy
x".
-+
O+C= O
y
.
+C =
0 .. " Ope rjeenje,
29'7
Rijei egzaktne diferencijalne jednadbe:
p-
1..
x'
~ y'} dx + (x +
~ y' ) dy ='o
,[xy-.arctgf
+e= oJ
lx' dx+ 2y'dy-xy"dx-x'ydy =O
2.
{x' -
x' y'
+ y' + e =
O)
3.
'
Drugi
[x-arc tg
f ~ e= o]
sluaj
Pretpostavimo, da lijeva strana diferencijalne jednadbe ' oblika

P(x, y)dx
+ Q(x, y}dy =O
(a)
.nije egzaktni dtfercnci)al, t. j.
U tom sluaju ne moemo integrirati diferencijalnu j~dnadbu, jer ne postoji

funkciju, ciji bi totalni diferencijal bio jednak lijevoj strani jednadbe, pa moramo
najprije pretvoriti izraz u lijevoj strani jednadbe u egzaktni diferencijal i tek zatim
integrirati. U tu svrhu neba odrediti t. zv. E ul erov multiplikator. To je
neka funkcija f.!-(X, y), koJom mnoimo obje strane diferencijalne jednadbe (od
toga sc ope rjeenje jednadbe ne mijC!Ilja), pa tako pretvaramo lijevu stranu
jednadbe u egzaktni diferencijal, koji moemo zatim integrirati.
Pomnoimo, dakle jednadbu (a) nekom funkcijom fl(X, y). Dobijemo:
P !L dx
+ Q fL dy =
Da lijeva strana te dobivene jednadbe bude egzaktni diferencijal, nuno je

i"dovoljno, da bude ispunjen uvjet (147), t. i mora biti
298
- o/nu
a kako je
d!J.
ri.
ox
~=--
ox
imamo
(151)
Jasno je, da e svaka funkcija p.(x~ y), koja zadovoljava jednadbu (151), biti
'Eulerov multiplikator za zadanu diferencijalnu jednadbu (a). Jednadba (151)
je dakle diferencijalna jednadba Eulerovih multiplikatora jednadbe (a) i to
parcijalna diferencijalna jednadba, jer je traeni multiplikator funkcija dviju
promjenljivih x i y~ pa u diferencijalnu jednadbu ulaze parcijalne derivacijj!.
Teorija parcijalnih diferencijalnih jednadbi dokazuje, da jednadbil (151) ima
beskonano mnogo rjeenja, dakle naa diferencijalna jednadba (a) ima uv1jek
Eulerov multiplikator.
Meutim, praktiki nismo nita napredovali u rjeavanju zadane diferencijalne
jednadbe (a), jer rjeavanje jednadbe (151) nikako nije lake od rjeavanja polazne jednadbe, pa se moramo ograniiti samo posebnim sluajevima odreivanja
Eulerova ,nultiplikatora !L( x, y).
l. Pretpostavimo, da je multiplikator IL funkcija samo od x: !L= !J.(X).
Tada u (151)
jer u fl. ne ulazi y, pa jednadba (151) prima jednostavniji oblik:

(152).
To je
obina
diferencijalna jednadba, koju moemo lako )ntegrirati.

imamo, ako je IL funkcija samo od y, t. j. IL= !L(y).
Tada je
Slino
Oln!L =O,
ox
pa jednadba (151) prima oblile

din !L =
_!_
-d.v
(oQ _ oP)
ox
oy
(l52a)
299
Primjeri
,l~ (2xy- y)dx
+ (yt + X+ y) dy =
Prema:(1~7):
~r}Q ";" (4xy-t)-t =

r}y
r}x
~iJO + o '
r}y,~
ox
4xy-2
aakle lijeva. strami zadane diferencijalne jednadbe nije egzaktni
\fretpostavimo, da je ."
= ."
(x). Da se uvjerimo da to stoji,
d ln fL
_l ( iJP _
dx
oy
iJO} =
prema (l~l'l..;.
4 xy- 2
+X +y
. y'
OX
raunamo
dif~
'
Vidimo, da fL nije funkcija samo od x, jer u dobiveni izraz ulazi i y.

Uzmimo sada, da je !l= fL(y), pa raunamo prema (152a):
dln~.t=__!_(oO_iJP) =
l
( 2 _ 4 xy)=-2(2xy-l)=_!_
dy
p
r}:.;
oy
2xy'-y
y(2xy-l).
y
Vidimo;' da je fL faktino funkcija samo od y.

Integriramo dobivenu jednadbu:
d ln fl.
2
--=--idy
dy
din-t~-=
dy
-2-y
'
ln fL= -21ny
ln fL= lny-'
fl. =
7 ......
Eulerov multiplikator;
Tim'rnultiplikatorom mnoimo zadanu diferencijalnu jednadbu:

l
(2xy'-y) 0 dx
y
+ (y' + x + y)
Kako i e sa>la
oP
r}y
,fo
=--'-'
r}x
l
'
-dy=O
y'
.
jer je
intregnramo prema (148) jednadbu (b):
,..
JIO
X
xl--+
y + lny +e= O ....
y
soo
ope
rjdenje.
.(a)
2. (xsiny +ycosy) dx+ (.:coy-.JLsiny)dy =O,

Prema (147):
iJP
ily
Neka je l.t
iJQ
-~=
-.
+.c~y-_cosy
xcosy-yszny
. ...,.O
= xcos;z-ysmy ..-_..,
(b)
v.(x), tada prema (152) i (b) imamo:
iJQ}
{t)
din !L
l
p
l
.
--=- - - - =
.. (xcosy-ysmy) = 1
dx
Q ily
dx
x cos y - y sUl y
--
..,.,Ile_:ovisi o y.
dln!J.=dx
ln lJ. = x
lJ. = e" . , Eulerov multiplikator.
{a) n'lnoimo s
lJ. = e"
+ e" (x cos y
--:-Y siny)dy. ~O
dP
iJQ
. .
Jer JC
"P
excosy-ysmy
.
--:;--=e"
+ cosy)
e" (x siny
+y
cosy)dx
.
S ad a Je
oy
vY
'"dx'",
-
ilQ =e" cos y + (x cosy - y s:ny

) e"=
' e" ( cosy + x co1y
' -_y_smy,
. )
Tx
pa
prema (148) ilnamo:
J
"
e"(xsiny +!cosy)dx
+ fe"o(x.cosy~ysiny)_dy+ e= o
Yo
Odatle
ili
e" (x sin y - sin y
+y
cos y)
+e =
O ope rjeenje.
Primjedba
Iz navedenog vidimo, da se diferencijalne jednadbe oblikal

'P(x, y}dx +Q(x, y}dy =O
lako rjeavaju, .ako je lijeva strana _jednadbe egzaktni diferendjai; f}

ispunjen uvjet integrabilnosti
i1 ateo,; j~
301
Meutim, ako taj uvjet nije ispunjen, moramo naJ pt! Je odrediti Eulerov!lilultiplikator,._a taj znamo odrediti "samo u posebnim sluajevima,. kad je multi-:>o
plikator:funkcija samo od x ili samo ~od y.
Iz toga slijedi, da diferencijalne. jednadbe oblika

P{x, y)dx
+ Q(x,
y) =O
ukoliko nije ispunjen uvjet integrabilnosti, treba u veini sluajeva rjeavati na

drugi nain, izbjegavajui traenje Eulerova multiplikatora.
Tako;napr., ako
funkcije P{x,y) i Q(x,y) homogene funkcije:._istog
stepena n, tada se diferencijalna jednadba dade prikazati u obliku
su
=J(~)
dy
dx
a to:je homogena diferencijalna jednadba I. reda, koju znamo rijeiti uz supstituciju z =...!..[vidi Dio Il. 10, 2. d), Tip II.].
X.
Isto .tako znamo rijeiti separacijom promjenljivih jednadbe oblika

dy
a,x
dx= a,x
b,y
+e,
+ b,y +e,
odnosno
( a,x
+ b,y + e,)dx -
( a,x
+ b,y + e,)dy =
{vidi Dio II. lO, 2. g)).

Vanu\pfimjenu egzaktnih diferencijala nalazimo u termodinamici kod izvo-enja matem:itikog izraza za . entropiju (vidi Bonjakovi, Nauka o toplini L
~r: 63).
Rijeit;diferencijalne; jednadbe:
'f.:,Zxy~
2. (2
d.i'+. (x' y 11 -
+- 2x -
y') d_x -
J) dy = O
2y dy = O
4. y(l~i~~y)d.-<-xdy =O
.l11
.".e>< ;
e><
<ZX- y') +e ... oJ
"x- ]
-+-+C;:"o
y
2
9. KRIVULJE U PROSTORU
1. Jednadbe prostornih krivulja

Dosada je bilo govora samo o ravnim krivuljama, t. j. o krivuljama, CIJe
lee u jednoj ravnini. Uzmemo li tu ravninu za koordinatnu ravninu XY.
glasi jednaqba te ravne .krivulje .
toke
y = f(x)
ili
F(x, y) =O
Ako sve toke krivulje ne lee u jednoj ravnini, imamo prostornu krirulju,
pa. je za odreivanje poloaja nienih toaka potreban prostorni koordinatni sustav
XYZ.
Prostorna krivulja moe biti zadana na dva
naina:
l. kao presjenica dviju zadanth ploha:
f,(x, y, z)
= ()
(153)
f,(x, y, z) =O
Na pr. sustavom jednadbi

x'
+ y +
z'
= 4r'
(a)
zadana je prostorna krivulja kao presjenica kugline ploh.:, kojoj je sredite u ishoditu a polumjer R = 2r, i uspravnog valjka:
x'
+ y.=
x'
+ {y -
2ry) = O
x'
ili
ili
2ry
(y- r
r' '
kojemu je sredite osnovke u toki (0, r, 0), '

a polumjer je r (slika 148).
Uklonimo li iz jednadbi (153) jednu
promjenljivu, a zatim drugu, na pr. z i x,
dobit emo jednadbe
cp,(x, y) =O
( 153a)
Sl. 148 .
kQje predouju ortogonalne projekcije prostorne krivulje na koordinatne ravnine

XY i YZ (u deskriptivnoj geometr.iji rekli bismo, da smo odredili projekcije pf.O.:
dora zadanih ploha na ravnine 7t1 i rt,).
301
Prostorna krivulja moe biti dakle zadana i svojim projekcijama u dvije koordinatne ravnine.
Uklonimo li, na pr., iz jednadbi (a) promienliivu x tako, da drugu jednadbu uvrstimo u prvu,' dobit emo
ili
ili
2ry
~ =
4r'
z' = 4r' - 2ry

z = -2r(y --,2r)
To je projekcija prodorne krivulje zadanih kugle i valjka na ravninu YZ (na

i to parabola s vrhom u toki (2r, 0).
,
2. Praktiki se najvie sluimo parametarskom jednadbom prostorne
krivulje. Do nje dolazimo promatrajui prostornu krivulju kao stazu pomine
toke, t. j. kao geometrijsko mjesto svih njezinih uzastopnih poloaja u prostoru.
Gibanje toke u prostoru posve je odreeno, ako je u svaki moment t poznat
poloaj toke ili, drugim rijeima, ako za svaku vrijednost t moemo izraunati
koordinate x, y i z pomine toke. Na taj nain dolazimo. do jednadbe pomine
toke u prostoru:
1t ),
1
x(c)
y=y(t)
(154)
z = z( t)
Budui da te jednadbe odreuju i srazu roke, one su Istodobno
paral!letarske jednadbe prostorne krivulje.
Uklonimo li iz jednadbi (154) parametar t, dobit emo jednadbe (153).
Primijetimo jo,' da se esto parametar t ne smatra vremenom, ve mu se
-daje.znaenje neke druge veliine, koja se mijenja pri gibanju toke, na pr. kut
zaokreta i t. d.
Kao pnmjer izvedimo parametarsku jednadbu
cilindrike spirale (zavojnice).
z
Zamislimo, da se po jednoj krunici~ koja
Je presjek uspravnog valjka polumjera osnovke
r, okomit na njegovu os, okree . jednoliko sa
stalnom brzinom a neka toka. Istodobno se
ta krunica giblje translatorno po platu valjka
lg
s konstantnom brzinom b. U tom sluaju opisuje toka u svom dvostrukom gibanju pro
stomu krivulju, koja se zove cilindrika spirala.
Na slici 149 prikazana je spirala u desnom
koordinatnom sustavu obzirom na primjenu
vektorske analize u teoriji prostornih krivulja.
Okree li se toka po krumc1
protiv
kazaljke na satu, nastaje desna spirala ili desni
vijak {kao na slici 149), u protivnom sluaju
- lijevi vijak.
Sl. 149
-304
N eka se u neki moment t pomina toka nalazi u toki T ( x, y, z); tada uzevi
za parametar t pola~ni kut projekcije T' toke T na ravninu xy, dobijemo prema
slici 149:
X= T 'COS l
y=rsint
Sto se tie aplikate z toke T, ona je jednaka visini, na koju se podigla .toka
za vrijeme t', t. j.
Z=bJ'
(b)
Za vrijeme t' toka je prola po krunici put

da je
= r e pa je
Ar
AT'== a
. t', a iz slike vidimo,
at'=rc
'
rt
e=
-
odatle.
Uvrtenje u (b) daie
z=b.!...c
a
ili
a= ct
gdje je
Tu je
e= b!...=
a
1 Qmjer
po toj
" r
staln~h brzinoa gibanja krunice
po platu valjka 'i toke
krunici.
Prema tome
x=rcosc
(155)
y=rsint
z= cc
parametarska jednadba cilindrike spirale.
,
Kada kut t dobije vrij~dnost 2n:;toka T e se vratiti na polaznu izvodrlicu
AB valjka, pa e se dignuti na visinu
z= e 2n:
Ta visina
h= 2n:e
1:ove-se uspon vijka, pa UVTstivi u
treu
jednadbu sustava (155) e=
:
2
do-
bi)emo parametarsku jednadbu spirnle u obliku
B. A.psen: ~ vile sua~ -
Dio III.
305
X= T CO$!
= rsinJ.
(l55a)
z= - t
2;r
gdje je h
= 2nc =
uspon vijka.
Rekli smo, da uklonivi iz parametarskih jednadbi prostorne krivulje,p~a

metar e, dobijemo ,prostornu krivulju kao presjenicu dviju ploha.
Pokaimo to na primjeru.
Prostorna krivulja neka je zadana parametarski s
x=t+a
z= V2a(a .t)
Kako je iz prve jednadbe
e= x-a
uvrtenje te vrijednosti e u drugu i
treu
jednadbu daje:
y =.Va'- (x-a)'
z= V2a(2a- x)
ili
(x-a)'+ y
a
(a).
-2a(x- Za)
Zadana je krivulja presjenica krunog i parabolikog valjka; a ortogonalne

projekcije zadane prostorne kriVulje u ravninama XY i XZ su krunica i parabola.
Zbrojimo li jednadbe (a), dobit emo jednadbu kugline plohe
x"
+ y + z"
=;=
4a
To znai: zadana prostorna krivulja lei na kugli polumjera 2a, a presje~

je kugline plohe s gore navedenim valjkastim plohama.
U daljnjem ograniit emo se na prouavan~ : proMOrnih krivulfa, ije ~u
iednadbe zadane u parametarskom obliku.
306
2. Jednadba .tangente na prostornu krivulju

Traimo jednadbu tangente na prostornu krivulju
x(t)
y = y(c)
z= z( e)
u toki T.(x., y., z.J krivulje, kojoj odgovara vrijednost t 0 parametra t.

Dademo li parametru. e. prirast t:.c po volji, dobit e koordinate toke T 0
priraste t:.x, Ay i t:.z, pa e ltoka T. zauzeti na krivulji nov poloaj .T (vidi sl. 150).
Jednadbe sekante T 0 T znamo napisati prema (41):
x-x.
(x.
+ t:.x) - X
(ili
(a)
Kako je tangenta granini poloaj sekante,' kad toka T idui po krivulji rei
T kao timesu, moramo prijei na limes tako, da t:. e _. O, pa prema tome
i t:.x-+ O, t:.y-- o i Az-+ o. u tu svrhu podijelimo sve nazivnike u jednadbi
{a) s At:
toki
\i
preimo
granici
na limes pustiYi da t:.r tei nuli. Na
emo dobiti:
x-x. _y-y 0 _z-z.
(:L - (ic). -
(~~).
(156)
SJ. 1.50
To je jednadba tangente na prostornu krivulju U toki krivulje

T.(x., y., zJ parametra r.
Vidimo, da su koeficijenti smjera tangente jednaki derivacijama koordinata
po parametru t u toki T 0 krivulje, pa prema (39) moemo lako izraunati ko.eficijente smjera tangente.
Pomnoimo li sve nazivnike u formuli (156) s dt, dobit emo jednadbu tan' gente u obliku
x-x. = y-y. = z-z.

(l56a)
dx
dy
dz
koji je najopenitiji, jer nezavisna promjenljiva nije oznaena, pa moe biti bilo. koja koordinata ili bilo koji parame1a1.
307
3. Jednadba normalne ravnine na prostornu krivulju

lJ toki T.(x., Y z.) prostorne krivulje
x = x(t}
y = y{t}
z= z( t}
moemo povui bezbroj normala, t. j. pravaca, koji su okomiti na tangenti u toj

toki krivulje. Sve te tangente lee u jednoj- ravnini, koja je okomita na tangenti,
a prolazi diralitem. Ta se ravnina zove normalna ravnina na krivulju~u zadanoj toki T.(x., y., z.) krivulje (vidi sl. 151).
Znamo jednadbu (50a) ravnine kroz zadanu toku T.(x., y., t.0 ) :
A,(x-x.)
+ B,(y-y.) +(z-z.)= O
(a)
Normalna ravnina je okomita na tangenti, koja prolaZi istom tokom

T.(x., .Yo z"'!) krivulje, pa uzevi u obzir, da su prema (156) koeficijenti smjera
t!lngente
x'(t.J,
y'(t.}
z'(t.)
imamo prema (58):
Odatle
A = x'ft.)
z'(t.J
.
_y'{t.)
,. B, - ---,-()
'
z t.
Sl. JSI
(x-x.) x'{t 0 )
+ (y-y.)y'(t.J
+{a-z.) z'(t0 } =O
(l57)
To je jednadba normalne ravnine na prostornu krivulju .u toki

krivulje T.(x., y., z.) _parametra e.
4.
Rektifikaci~a
i masa prostorne krivulje
Traimo duljinu luka prostorne krivulje

x = x(t)
y =y{t)
z= z(t}
od .toke A do t.oke B, kojima. odgovara ju ~vrijednosti parametra

(st 152),
308
t,,
odnosno -e.
Smatrajui, kao u sluaju ravne krivulje, da su dx, dy i dz beskonano male

dobijemo prema sl, 152 primijenivi prostorni Pitagorin pouak slijedei
veliine,
izraz za
kvadrat diferencijala luka prostorne krivulje
ds'
dY!
+ dy' + dz'
(15.8)
vdatlc je
Vax' + dy' +
ds =
dz'
(l58a)
X
Iz 'iste slike dobijemo kosinuse smjera tangente na prostornu krivulju:
CQS
dx
ex.= ds
cos~= dy
ds
Sl. !52
cosy
dz
(159)
ds
Pomno:limo li i podijelimo li desnu stranu formule (ISSa) s dt, dobijemo ds

u obliku
ds
ll/ dt
(dx)'
(dy}
dt
(dz)
dt dt
(160)
ili
ds= Vx''(t)
+ y''
(160a)
(t)+ z'"(t)dt
a odatle je
,,
=JV-x""'''
7
(
,,
t...,.)-+:--y.,..''7( t-,.)-+:--z"''(-;-t) dt
[161)
To je duljina luka prostorne ~ivulje zadane parametarski.

Pretpostavimo, da je prostorna krivulja pokrivena nehomogenom rnllsom gustoe 11. = fL(x, y, z).
Tada je masa elementa krivulje
dm
[.t(X, y, z)ds
a odatle uzevi u obzir formulu (160a) i uvrstivi u dm x

z= z(t) dobijemo:
x(~J; y = y(rr~
masa ne_homogene krivulje

t,
m=
JIL[x (t), y (t)~ z(t)]
,,
Vx'.'(t) _+-v''(t)
+ z'i(ij'dt
(162)
309
Kao primjer izraunajmo za cilindriku spiralu,
r cos e
y =
rsint
.z= e t
jednadbu taqgente. u toki T.(x.,
zavoja spirale (sl. 149).
Raunamo
y., z.)
parametra t 0 , a takoder duljinu1jednog
prema (156):
x'(t) = - r sin t
y ' (t)
= r cos t
~G'(t)
=e
pa uvrtenje u ( 156) daje traenu jednadbu tangente:

X -
X0
Izraunajmo .s~da
tOki
1tvara s osi Z u
y - Yo =
Z- Z 0
r cos t 0
- r sine.
prema (39) kosinus kuta y, to ga

T. spirale:
l
CO$
y =
lili
tangen~
na. spiralu za
~;'=;'7-==:=7===.ic=:::::;=~
Vr sin' t o + r' cos" t o + e

e
.cos Y. =
v.-r: + e
ll
a kako je e= - , gdje je Iz uspon vijka,
21t
e~
2rt
h1t)' 2
V (
r
dobijemo:~
V(2rtr )' + h"
V idimo, da kut, to ga zatvara cilindrika spirala s osi Z, ne ovisi o koordinatama toaka krivulje,' ve jedino o p'otumjeru r. valjka i o usponu h vijka. To znai: '
cilindrika spirala sijee sve izvodnice valjka pod istim kutom v
'(sl. 149).
Iz toga slijedi, da e cilindrika spirala poprimiti oblik pravca, ako plat valjka,
na kojem lei spirala, razgrnemo u ravilinu, jer samo pravac sijee u ravnini paralelne pravce (izvodnice valjka) pod stalnim kutom.
1
Da sc u to~vjerimo, izraunajmo duljinu luka jednoga zavoja'spirale Gednog
hoda vijka).
310
Kaunamo_ prema (j{? t):
z.".
=J Vr"""-st.,. .n. ,. -t""'+,_..,r=-c-o-s":-t-+--,-c'-,;- dt
fVr +e'
. dt=
Z'lT
Vr + e . Ir l =
2tt
Vr +e'
ili uzevi, da je e =
h
27t,
dobijemo
SL ISl
Iz toga izraza vidimo, da je duljina 'luka spirale jednaka duljW dijagonale
pravokutnika, kojemu su stranice 27t7'--:- opseg' osnov:ke valjka i h- uspon vijka,
t. j. pravokutnika, u koji se razgrne plat valjka (sl. 153).
Prema tome, razgmemo li plat valjka u ravninu, zauzet ~ cilindrika spirali
u dobivenom pravokutniku poloaj dijagonale, t. j. pravca.
Iz toga slijedi novo vano svojstvo cilindrike spirale:
luk cilindrike spirale je najkraa udalj,enost dviju toak~ na
valjku.
,
Krivulja na plohi, koja prolazi dvjema zadanim tokama plohe i koja daje
njihovu najkrau meusobnu udaljenost, zove se ~eodetska Hnija dotine
plohe. Znamo, da je za ravninu geodetska linija pravac, za kuglu - luk najver
krunice, a sada smo pokazali, da je za valjak geodetska linija cilindrika spirala~
Navedimo jo jedan primjer.
Izraunaj masu prvog zavoja cilindrike spirale
x = r cos t
=rsint
Z = Ct
al:o je gustoa u svakoj

Prema sl. 149:
toki
krivulje jednaka kvadratu radijvektora te
radijvektor OT =
pa je gustoa !.L = r"
toke.
Vr + z = Vr +e' e
+ e' t'
Prema (162) i obzirom na
preanji
primjer imamo:
2'17
m=
J(r' + e t) yr + e . dt=
o
-1
=V r -+ e
r t
+ e Tt
1 vY'+?
z1r
(2rcr
+ 38 rr e')
311
S. jednadba oskulacione ravnine

Pod,oskulacionomravninom zadane toke.~T.(xo> y", z.) prostorne krivulje
xazunlije se granini poloaj ravnina, koje prolaze tangentom na krivulju u toki
T., a paraleln~. su, s' tangentoin povuenom _na krivulju u nekoj drugoj toki _T,,
kad toka T ,_)dui po krivulji tei toki T. kao limesu (sl. 154);'
Zamislinio ravninu, koja prolazi tangentom T.A u toki T. prostorne krivulje
i pravcem T.B', koji je paralelan s tangentom T 1B u toki T, krivulje. Pustimo li
da toka .;.T, idui po krivulji tei toki T. kao limesu, tada e se ravnina, koja prolazi tangentom' T.A fpravcemparalelnim s tangentom u toki T, okretati oko tangente :f. A pa. e. teiti nekom graninom poloaju. Taj granini poloaj zove se
ravnina oskulacije ili oskulaciona ravnina u toki T. prostorne
krivulje~
,
Vidimo, , da .oskulaciona ravnina-sadri uvijek tangentu povuenu na prostornu krivulju u doti~oj toki. Redovito oskulaciona ravnina dira i sijee krivulju.
Iz definicije oskulacione ravnine jasno slijedi, da se za .ravnu _krivulju oskulaciona
ravnina-podudara s.'ravninom krivulje.
Oskulacionu ravninu u toki T. prostorne krivulje moemo definirati i kao
granini poloaj ravnine, koja prolazi tokama T ' T, i T. prostorne krivulje (vidi
sl. 154), kad tOke T, i T 1 idui po krivulji tee toki T. kao limesu.
Na temelju te druge definicije izvedimo
jednadbu oskulaciona l'avnine. u toki T. prostorne.. krivulje
x
= x(t),
Znamo
opu
Ax
y = y(t}
:J 7=
z(t).
jednadbu ravnine
+ By + Cz + D =
Sl. 154
Ax.+ By.+ Cz.+ D= O

Ax,
+ By, + Cz, + D = O
(b)
Ax.'+ By,_+ Cz~+ D= O

Kako sve te tri toke leena krivulji, moemo jednadbe (b) prikazati u jednostavnijem obliku.
Uvrstivi .u 4ednadbu'-(a)
x= x(t)i
y=y(t};
z =.z(t}
dobijemo:
Ax(t}
To je
funkcija~samo-,od
+ By{t) +Cz(t) + D = O
t; oznaimo
F(t} = Ax(t}
312
je s F(t):
+ By(t) + Cz(t) +D...=.lO
(<;)
Toke T., T, i T1 ; kojima odgovaraju vrijednosti parametra t .. c,i t 1 ~ lee

na krivulji, a prema tome te. vrijednosti parametra moraiu.zadvoljavati jedna-
dbu (e), pa jedhadbe (b) moemo napisati u=obliku:

F{t,) =O;
F{t,) =O
P() RoHe-ovom teoremu (vidi .Dio I. ll) derivacija funkcije F mora se ponititi bar po jedan put u intervalima od t. do t 1 i od 11 do .t., t. j.
F'(t") =O
F'(t:J =O
gdje je
(.d)
Primijenivi jo jednom
Rolle~ov
'
gdje je
teorem, ali sada za F' d()bijen'lo:
F"(t'")
11
=o.
<t"'<
(e)
t'
Prcn:a tome jednadbe (b) moem() napisati u ()bliku

F(t.) =O;
Neka sada
Tada
toke
F'(t') =O;
idui
T, i T,
po krivulji
F"(t'") =O
teet()ki
(f)
T. kao limesu, t. j. neka
prema (d)
a dakle prema (e) i
'
pa jednadbe (f) primaju na granici oblik

F(t.) = 0;.
F'{t.) = .0;
ili prema (e):
+ By(tJ +Cz(e.) + l)= O

+ By'{t.} + Cz'{t.) =O
Ax"(t + By"(i.J + Cz"(t =O
F(t.J =Ax(t.)
F'(tJ = Ax'(tJ
F"(c.) =
0)
Uzmem() j() u obzir, da ()Skulaciona ravnina prolaZi tockom T,(x0 , y.,. z.),
pa njena jednadba J?rema (50) glasi:
A(x-x.)
B(y-y.)
+ C(z-z.)
=O.
313
Posljednje tri jednadbe
+ B(y-y.) + C(z-~:.)
+ By'(t.J + Cz'(t.} =O
Ax"(t.} + By"(t.J + Cz"(i.) =O
=O
A(x-xJ
. Ax'(t.)
ine homogeni sustav s tri nepoznanic~ A, B, G. Znamo, da takav sustav ima rjeenja razliita. od oevindnih, ako je determinanta sustava jednaka nuli (vidi .l,' 3).
Prema tome je
..
x-x
y-y.
x' (t 0 )
y'(t.)
x"(cJ
y" {t.)
jednadba oskulacione ravnine. u

prostorne krivulje.
z-z o
=0
toki
(163}
T.(x., y., z.) parametra t.
Primjeri
l. Napii jednadbu oskulacione ravnine u toki A(r, O, 0) cilindrike spirale x = r cos t.
y = r sin t; z = ct (sl. 149).
Da odredima vrijednost parametra t, koja odgovara zadanoj toki .A(r, O, 0), uvrstimo' ko
ordinate te
toke
u jednadbu spirale.
Dobije rao:
r=rcost
Slijedi
t0
Raunamo
toki A
O= ct
prema ( 163):
x
a u
; O=rsint.,
=O
=rcost
=rsint
x' = -rsint
y' = r cos t
X"=-TCOSt
y"
Yo
=O
parametra
x0
e=
-r
=e t
z' =e
sin
10 = O
= r
x' 0 =O
Y'o =- r
z' o =e
x" 0 =,-r
Y"o =O
::" =o
x-r
-r
=O
Razvijemo li determinantu po elementima prvog .retka, dobijemo traenu icd.nlldlbu I)Skulaci(lne ravnine:'
(x ~ r) . O...:._ y er
"y-rz =O
314
+ z r
toki A{r~
Iz te jednadbe vidimo, .da je u
O, O) spirale oskulaciona ravnina okomita'llll
ravnini.-prava z=~ y, koji prolazi ishoditem O koordinatnog

'
r
'SUStava. Oskulaciona rilvnini sadri dakle os X.
u wj
:ravninu. YZ i ima za trag
2. Odredi jednadbe tangente i normalne .i oskulo.cione ravnine u toki t" .iooo 1. krivulje
x = l3 - l ;
z=4t0 -3t+l
y=t+t";
Raunamo:
x' = 3t'
x"
... u
toki
+-
y' = l
6t
~,
2t
12r~ .....:..
z",..; 24 t,
y" = 2
t, = l
x,
=o
z.
Yo
= 2
x,'. =l.
y.
= 3
x 0 ''-=" 6
y,"
=2
z,"= 24
UVritenje u (156), (157) i (163) daje:

X
-1-
+ y + 3z -
8= O
-9-
.... jednadba tangente.
+"(y- 2)
x 3
z-2
y-2
-3-
z-2
y-2
ili
(z- 2) 9 = O
jednadba normalne ravnine.
=0
=O
Odatle
X
9-(y-Z). J+
(~-2)(-2)
=o
ili
9x- 3y - 2z
l O = O . jednadba. oslr:ttlac:ione ravnine.
Odredi jednadbe tangente i normalne i oskulacione 1'11'\'nine za krivulje:

l.x=2t;
x-2
[.-1-
y=t'
y--e.I
z-4
~. =.
=-.-=-s- ,;
4t'
x
u toki
+y +
t0
= l
8z ..- 35 = o
315
2. x = t - l
x-3
y-3
3.
-= -
Izraunaj
y =.z
z-,-8
=~
z= z
; 4x +y
toki 10
+ 12z-111
= 2
=O
6x- lly-z
+ 26
=oj
duljinu luka krivulje

x~etcost;
y=etsint;
od toke A(l;o; l) do toke, kojoj odgovara vrijednost
z=e'
z parametra.
V3(e'- l)]
[s=
6. Jednadba prostorne krivulje u vektorskom obliku
;_,?:namo, da svakoj
toki
T(x, y, z) prostora moemo dodijeliti radijvektor

---+
r=xi+yj+zk
__,.
li da je tim vektorom r poloaj
toke
T u prostoru posve Qdreen (sl. 155)

Ako se toka T giblje u prostoru opisujui neku krivulju, tada se njen:e koordinate
mijenjaju u zavisnosti od vremena ili nekog
drugog skalarnog parametra, pa staza toke moe biti zadana jednadbama
X=X(l)j
7,7rt1
.~--T---~-----Y
: ''-;;t)
_j/
y = y(t};
z = z(t}
Meutim, pri gibanju toke T mijenja se

i radijvektor r, pa e se njegova zavisnost od
parametra t izraziti jednakou
......
r(t) = x{t)i
Sl. 155
......
+ y(t)j + z(t)k
Uzmemo li obratno, da je zadan zakon, po kojemu se mijenja radijvektor r

T u zavisnosti od parametra t
toke
r = r(t}
tada je odreen .zakon gibanja toke u prostoru,. dakle posve ;e odreena i njena.
staza.
Mjesto_tri paramerarske jedtladbe prostorne krivulje imamo sada samo jednu
vektorsko-parametarsku jednadbu krivulje.
'umnogimje sluajevima zgodno uzeti za parametar L duljinu s luka krivulje,
koja se rauna'od neke poetne toke A po volji izabrane na krivulii. Tada vektorska
jednadha. pr9storne krivulje glasi:
316
= r(sj
U daljnjem tumaenju prostornih krivulja sluit emo Se radi jednostavnosti

izvoda osnovama vektorske analize, koje smo izloili u toki 8. 2 (vidi to!), pri l
i:emu jednadbu prostorne krivulje uzet emo ~ vektorskom obliku.
7 Zakrivljenost prostorne krivulje

Zakrivljenost prostorne krivulje mjeri se promjenom sm)era njene. tangente,
pa se definira na isti nain kao i zakrivljenost ravne krivulje. (vidi Dio 11. _4).
Neka je prostorna krivulja zadana jednadbom
r = r(s)
pn cemu vrijednosti s duljine luka krivulje odgovara toka T. krivulje (sl. 156).
Dademo li tom luku s prirast !:is, dobit emo na krivulji toku .T' parametra
(s +!:is). U tim tokama T i T' konstruiramo tangente na krivulju i dodij elimo
- --
tangentama jedinike vektore r. i
t.'.
......
T i oznaimo s !:iljl kut izmedu ortova t. i

Zakrivljenost prostorne kr~ulje u 'njenoj
toki T(s) =
u
toku
=K= lim ~cp

f.s-+o!!,.s
-e;.
Sada prenesimo paralelnim pomakom .ort t.'
(a)
Iz slike vidimo, da je vektor

-+
-to
BC = t.'- t.
-+
!!.t.
U drugu ruku, spojivi toke B i C lukom krunice, kojoj je sredite u T, a polumjer l, dobijemo
Bc =
Pomnoiv~i
l . t!. 'P = !!. = lim !!.q> - l !!.t.i

l !!,.7.1 M
. f.s-+o!!.s
i uzevi u obzir, da je prema (b) !:iq>
jer je
granina
=Bc, a l A7.i
vrijednost omjera luka i
prip~dne
=tetivi BC, dobit
emo
tetive jednaka l';
317
Uzmemo li u obzir, da je
dr
-+
ds =
-
jer' vektor~; Una smjer tangente na

granina
--
,l
~ivulju,
anjegova je duljina jednaka l,
kao-
vrijednost omjera duljine tetive i duljine pripadnog luka; kad posljednja
te'1 nu l"1, 1. da Je
. d
to tad a Je
. prema (e) ~rtv
' l')enost prostorne kriVUl'Je
dsT = dds'
K=
la;. l= la; l
ds
(164}
ds
.. dnost vektora d'r

lzrazuno
apsol utnu vnJe
ds" u skaJarnim komponentama.
Uzevi u obzir komponente pojedinih vektora
-; {x, y, z} ;. drds- {dx,

dy, dzJ
ds ds ds f
dobijemo za zakrivljenost K krivulje
; ~ { d'x, d"y, dzt

ds'
J<s
ds
ds"
(164a).
x = x(s)
y = y(s)
z= z(s)
!l; toki T.( s.) krivulje formulu:
-l d1-; 1- v(d' X)'
Kpomou
,koje
-.ds
raunamo.
ds"
y )' + (d'
+ (d'
---ds'Z)'
ds'
zakrivljenost prostorne krivulje u zadanoj
(164b).
toki
krivulje.
Reciprona vrijednost. zakrivljenosti K daje polumjer zakrivljenosti krivulje:
dotinoj toki:
l
.p = K
=;
l
::-;=(=;;d.;==x)~.+={=;d;;='
y ==.==},=+ d;;='
z :::::r),
ds'
. ds' ~
ds'
===;(
Navedimo_dva primjera.
l. Odredi zakrivljenost i" polumjer zakrivljenosti cilindri~ke spirale
X
toki
!18
spirale parametra
l.
= r coJ t
=- r sin t
- .: 1
(164<:).
Budui da su u formuli (164b) derivacije uzete po -paramtitru s, izraunajmo prema (161)

dulJinu luka s spirale, koja odgovara paramettu t, pa jzrazimo parametar t sa :: ,
dx
dy
d::
dt= -rnnt; dt= reost; di= e
J' V r sin
s=
+ r cos' t + e dt =
V r'
+ e :
t 1 : = t V r
+ e
lt
Odatle
s
t=---
VT+~
Uvritenje u jednadbe spirale daje:
s
.
s
x - r cos - - - .y = r nn --=...:__;
Sada
raunamo
Vr'+c'
cs
111=---
Vr'+c'
prema (164b):
- - ds -
1/r + e'
Vr +
1
stn
----=======;
V
r + e'
Odatle
d'x
r
3
s
-=----cos
; d'y = _ _r_ sin
ds'
r+c
Vr+e' ds'
r"+c' 1/r'+c'
Uvrltenie u (164b) daje:
1<.
= - - ' - = konstanta
odatle
p
= K=
r + e
r' + e'
-r
= konstanta
Zakrivljenost etlindrike spirale konstantna je 'u svim tokama krivulje.
2. Odredi zakrivljenost i polumjer mkrivljenosti krivulje

t'
111=
parametra 10 = l.
Budui da u formulu (IMb) ulaze derivacije po duljini luka , dok je parametar zsdall<!'b-ivulie t, ralmamo najprije prema (160a)
toki
ds
di =
Vx'' (t) + y'1 (t) + 111'1(1)
~-
ds
dt
Dobijemo:
dtpa je
=
2dt- r'
'
+ t
= t
dz
-=t
dt
v---'+ z +
l
r'
(a)
319
. Kako je
~:
* 1, odnosno ds* dt, bit e i s* r, pa kako je t funkcija od
J,
trebta ~etar
:ske jednadbe zadane krivulje derivirati po s po pravilu za deriviranie sloenih funkCIJa, uzev
i u obzir, da je prema (a)
Dobij~m0;
dx
dx
dt
. a; = dt: . a; =. v +
dz
J;
dz
dt
di . a; =
t'
t'
t'
+ ,.
r'
0datle
t (2t
ll___
4t')
vl+ r + r 2t--=--=---=
d'x
ds'
-=~-
~=
2 l (2
a u
toki
V + r' + r
parametra
10 =
2 t
d (dx) dt
dt ds " ds
+ r + t
+ 2 11 + 2 t- t -2t')
2 t (l + ,. + 1 4 ) 1
+2
11
(l
Vt + t + ,. =
+ +
11
14 ) 1
(d'ds'x} ... !_3
l :
Na isti
nain
dobijemo:
(d'y)
ds'
=O;
z)
d"
( ds
Prema (164b):
Zakrivljenost u
toki krivulje
t0
Polumjer zakrivljenosti u istoj
l; K =
v!_ + !_ = yl
9
toki:
'8. Glavna normala. Binormala. Rektifikacio,na ravnina. Osnovni tl'obrid

Govorei o oskulacionoj ravnini u nekoj toki T prostorne krivulje, rekli smo,
-da oskulaciona ravnina sadri uvijek tangentu povuenu na krivulju u toj toki T.
Budui da je normalna ravnina okomita na tangenti, ona je okomita i na oskula{;ionoj ravnini. Presjek normalne ravnine i oskulacione ravnine zove se glavna
normala u dotinoj toki T prostorne krivulje.
Pravac, koji prolazi zadanom tokom T prostorne krivulje, a okomit je .na
oskulacionoj ravnini te toke T, lei .takoer u normalnoj ravnini, a zove se binormala prostorne krivulje (vidi sl. 157) .
.320
Ravnina, koja prolazi tangent.om i binortnalom prostorne krivulje, zove se

rektifikaciona ravnina.
Prema tome, svakoj obinoj toki prostorne krivulje moemo dodijeliti osnovni
pravokutni trobrid, kojemu su bridovi. tangenta, glavna normala i'binomi.ala,
dok plohe trobrida ine oskulaciona O, normalna N i rektifikaciona ravnina R
(vidi sl. 157).
. Kada se !t>ka T giblje po krivulji, premjeta se u prostoru i trobrid tako,
da se njegov vrh T sklie po krivulji. Pri tom gibanju mijenja se od toke do ooke
smjer krivulje, ali uzajamni poloaj. elemenata trobrida ostaje uvijek isti.
Dodijeliino tangenti, glavnoj normali i binormali u nekoj toki T prostorne
----+
-+-+
---Jo.
krivulje r = r (sj
jedinine
vektore
t0,
.n. i h., pri

-+
ramo u smislu
poveanja
emu
ort
t~ngente t 0
orijenti-
parametra s, ort n. glavne normale usmjerimo prema
konkavnoj strani krivulje, a pozitivni smisao orta b. binorn'lale odaberimo tako.

blnormo.la
o
Sl. 157
da vektori
Sl. 158
--
~t0,
.n. i b. ine desni pravokutni sustav, drugim ~ijeima, b. orijentiramo
obzirom na t 0 i n 0 na isti nain, kako je koordinatna os Z orijentirana obzirom .na

osi X i Y.
Prema tome obzirom na definiciju vektorskog produkta i sliku 157 mo~emo
pisati:
e,
= n. x -+
b. ;
b0 = t. X n,
n. = b.
x
t0
(165)
Napiimo sada vektorske jednadbe bridova i ploha osnovnog trobrida pro.:

stome krivulje.
U tu svrhu izvedimo openito jednadbu ravnine, koja prolazi zadanqm to-
-.
kom T, a okomita je na zadanom vektoru a (sl.. 158).

Dodijelivi zadanoj
l
toki
T ravnine radijvektor r, a po volji u~etoj toki M

-+--+
_.,.
te ravnine radijvektor R, dobijemo nov vektor R - r. Kako taj vektor lei u rav-
nini, zadani vektor a je okomit na tom vcktoru, pa je skalami produkt

{R-r)M=O
21
B. A,psen: Repetitorlj viAe matematike -
Dia Ill.
321
To je jednadba traene r:ivnine.

Budui
da je ort binormale b. okomit_ na ciskulacionoj ravnini, bit e

(R- r) b.= t
jednadba oskulacione ravnine.

Analogno:
i
(R-r)to=O
{166)>
jednadba normalne ravnine
jednadba rektifikacione ravnine

-+
Tu je R radijvektor .bilo koje
toke,
.a .r radijvektor zadane
toke
tih ravnina.'
l
Iste jednadbe dobivamo za bridove osnovnog trobrida prostorne krivulje,.

samq mjesto skalarnog produkta ulazi vektorski produkt.
-\
-:--""
Neka je T(r) zadana toka, a M(R) bil().

koja toka na pravcu r, koji je. paralelan sa
zadanim vektorom a (sl. 159).

"fada je vektorski produkt vektora (R-r)
i a jednak nuli, jer su ti .vekwri medusobni>
paralelni, pa je
Sl. 159
jednadba zadanog pravca r.

Prema tome je
--+
(Rr)
X to=
O, ..... jednadba ta ngen te
(R- r)
X no=
o...... jednadba
(R-r)
glavne normale
(167) ~
--+
b.= O......jednadb~ binormale.
Pri izvodu formule za zakrivljenost prostorne krivulje r= r(s) doli srne>,

do vektora
dtw.
Ih =
d' r
ds
ija je apsolutna vrijednost u nekoj toki T krivulje jednaka prema formuli (164)
zakrivljenosti K krivulje u toj toki T, a formula (164 b) odreduje modul toga vek-
322
tom u skalarnim komponent~a. Pokaimo, da se taj vektor podUdara s glavnom

normalom na krivulju u toki T
Znamo, da je vektor, koji predouje derivaciju jedininog vektora, okomit
Ila tom jcdininom vektoru (vida 2, 8), .dakle
-+
t. j. vektor ddt. stoji okomito na tangenti, lei dakle u normalnoj ravnini krivulje.
s .
'
Pokaimo sada, efu taj

ZlllUtlo,
da
vektor~:
lei i u oskulacionoj ravnini.
je
_,.
_"
d lo
Ll to
--lim~s-+0 /1'S
ds
Iz slike 156 vidimo, da je ~lt. stranica trokuta TBC, kojemu su druge dvije
rtranice jedinini vektori tangenata povuenih na. krivulju u tokama T .j T'.
Kad .1.s .... O, t. j. kad toka T' idui p<Y krivulji tei to~ki T kao limesu, trokut
TIJC okree se oko tangente TB i na gmnici, kad toka T' doe u toku. T, padne
u ravninu cskulacije krivulje, a kako je promjenljivi vektor
_..
.....
~lt.
straniea toga tro-
kuta, letat e. i granina vrijednos~ vektora ~lt., t. j. vektor dto u oskulacionoj

~ls
ds
r:..vnini. Vektor dr. lei dakle u normalnoj i u oskulacion,oj ravnini, podudara se

ds
dakle s presjenicoxb tih ravnina, pa ima smjer i smisao glavne normale krivulje.
Znamo, da svaki vektor moemo prikazati kao umnoak njegove apsolutne
vrijednosti i jedininog vektora, pa, kako je prema (164) i (164b)
1di"-1 l -l =
df',
dr
ds"
K =
Pl , gdJe. 1e. K
--
. .
.
.. .
.
zaknvl)enosr, a p polurn)er zaknv!renostJ pro-
starne krivulje r = r(s), imamo;
.....
d lo
d'r
n0
-=--+-=K no=ds.
ds
p
(168).
Izrazimo sada u skalamim komponentama jednadbe bridova i ravnina osnov.o

nog trobrida prostorne krivulje.
Jednadbu tangente,. a. tak~er jednadbe normalne i oskulacione ~vrune ve
smo prije izveli za prostornu krivulju u toki parametra t,.. Podijelimo li sve..nazivni'ke jednadbe tangente (l56a) s ds, dobijemo
323
jednadbu tangente
na
x = x(s)) y =y(s)) z= z(s) u
x-x.
(~).
datle
--
p{ostornu krivulju r = r(s), odnosnct

T. parametra So:
toki
s:-a.
y-y0
(~).
=.
f!:). '
(169)
prema (157)
(x-x.) (dx)
ds
'
(y-y.)
(dy)
ds + (z-,zo) (dz)
ds =O
(170)
'
jednadba 'normalne ravnine u toki T~(s.) krivulje.

Na isti nain prema (163) dobijemo jednadbu o'skulacione ravnine
u toki T.(so) krivulje:
dy
1:
~l
l.dz
d.~
ds
dz
ds
d'y
dz (x-x.)+ ld'z
d'xl
ds
dsio
ds
ds
ds'
(171)
d'y (z-zo) =0
+ ld'x
(y-y.),
0
dy
ds
ds a
to
Odatle slijedi jednadba binormale, kao pravca, koji prolazi istom

kom T.(s.), a okomit je na oskulacionoj ravnini:
y--:- Y
X-Xo
dy
ds
dy
ds
dz
dz
dx
ds
ds
d z
d'z
ds_
ds
z-z.
dx
dy
ds
ds
di
dx
dx
d"y
ds o
ds
ds' o
(172)
Vidimo, da formule ( 171) i ( 172) moemo lako napisati cikliki permutirajua

promjenljive x, 'Y: i z.
'
'
Da izrazimo i jednadbu glavne normale u skalarnim komponentama, sje-
-+
timo: se, da vektor
ima smjer i smisao glavne normale i da je prema ( 168)
Odatle
d'r
n.= P~
pri
324
emu
su prema (164a)
az
ds
dr
kotnponente vektora ds.
Budui da s.u komponente jedininog vektar:~.,njegovi ko$inushsmjera, aob~-

jemo jednadbu ,glavne normale u- toki Ta(s~):
x--x.
z-z 0
y-y.
---;p- == ~
(ds~o
(as.).
(173)
-----;p:z-
bst).
I< 'ik?. je rektifikaciona ravnina okomita na glavnoL normali,. "bit
(x-x.)
(d'~
~
ds
+ (y-y~)
(d~
ds
jedn~dba
rektifikacione ravnine -u
Primjedba
+ (z-zo) (d'
- z)= O
ds~
toki
T 0 (s").
Iz naina; kako smo doli do jednadbi(l69) do (174) slijedi, da u jeclnadbama

"(169) do {172) uklj .. moemo derivacije po parametru s ~jeniti deriv&cijama po
parametru t, dok prr primjeni formula (173) i (174) treba derivirati po
luku s krivulje.
Navedimo pr i m j er.
Odredi jednadbe bridova osnovnog trobrida krivulje
x=;znn t; y u
2 (t+sint.cost);
z-nnt
toki
krivulje parametra t = t 0
Prema.(I56), odnoshO (169~ raunamo jednadbu tangente:
(dx) o =
\dt
. to . cos to;
nn
dy)
1
( -dt a = -(l
2
. ta
sin'
cos to) = cos t 0

'
(:>.)
.pa je
y -
X - Xa
Yo
""""Sini; = 7oSi;; =
traena jednadba tangente.
Prema (172) uunijenivi s s t
Prema (a):
pa je nakon
{~~). =
cos 2
raunamo
t0 ;
::o
--1-
Z-
jednadbu binormzle:
d'dty) o =
(........,..
-sin 2 t 0 ;
(d'----s
z) = ' - fin te
dt .
ureenja
x-x,
y - y0
.a--.a-0 1
'n=;;r;- --c;;;t; = -=t

a:::
traena jednadba binormale.

Da dobijemo jednadbu glavne Mrrnale prema (173), moramo
prijei
na parametllr
325
'P'rema .(160) i. (a) dobivamo
i, = Vsin' t cos t + cos'_t + cos [

ili -nakon . ureenja
a odatle je
Raunamo;
dx
dx dt
ds =dt ds =
sin t ~os t
cou
Vz
d"y
san t
ds' = - 2c.nt;
Odatle u
toki
krivulje parametra
(d'ds"x) o
2._ .
2 '
t = t1
d'y)
nil t,
(Ta,""'-2oosr.,;
'
(tPz)=o
ds' o
Uvrstimo li te vrijednosti u (l 73) i pomnoimo ti ave nazivnike tako dobiveoos izraza s 2 "''
dobijemo traenu jednadbu glavne normale
Odredi jednadbe ploha osnovnog
U~tokt
parametra t, =
trobri~
'
krivulje
7t
2
[x-y=O ;z=O
;x+JI=,v;.]
9" Torzija prostorne krivulje

Rekli smo ve, da prostorna krivulja ima zakrivljenost, koja se ni u emu
ne razlikuje od zakrivljenosti ravne krivulje, a karakterizira brzinu promjene smjera
krivulje, odosno brzinu, kojom se mijenja otklon krivulje od pravca (tangente) ..
Meutim, prostorna krivulja, koja se ne da smjestiti ni u jednoj ravnini, ima
jo i drugu zakrivljenost - torziju, koja pokazuje brzinu, kojbm se mijenja
otklon krivulje od ravnine i to od oskulacione ravnine,. jer od svih ravnina,
koje prolaze zadanom tokom krivulje, najvie se priljubljuje krivulji ravnina osku:..
laci je.
326
Znamo, aa se ku~ -dviju ravniaa mjeri kutom. njihovih normala~ a kako binormale stoje okoniito na ravninama oskulacije dotinih toaka prostorne krivulje,
:torzija se mjeri promjenom smjera binormale. Prema tome postupajui na slini
nain, kako i pri definiciji zakrivljenosti, dobivamo:
'
..... = r(s)
torz.ija krivulje :r
toki
T(s)
- ~~
d~
"'t'= lzm -- = As_..ofu
ds
(a)
b. b'
gdje je ~ji km, to ~a ine jedinidrl vektori

i 0 binonnala povuenih u zadanoj
T krivulje i u nekoj susjednoj toki T'.
Kako je oskulaciona ravnina ravne krivulje ona ravnina, u kojoj lei sama
krivulja, torzija ravne krivulje jednaka je nuli, jer su binormale u svim tokama
:ravne krivulje meusobno paralelne, pa je ~1)1 = O. Dvije zakrivljenosti imaju
.dalle samo prostorne krivulje, ije toke ne lee u jednoj ravnini, pa se stoga zovu
'krivulje dvostruke zakrivljenosti.
Na nain posve slian onome, koji smo primijenili pri izvodu fomiule .za
zakrivljenost K, .dobivamo:
:toki
torzija
dlji
"t'=
ds
=]d-bol
ds
Da dobijemo drugi izraz za torziju .., sjetimo se, da je prema (HiS)

ba=
-t0 X
n,
pa taj vektorski produkt derivitaimo po s prema formuli (35):

__.....
d b. -=to
ds
---..
-+
=
Znamo, da vektor, koji
.
......
.....
dno - dt.
. dn.
-+
- - n o - = prema(l68) =to X - -n,
ds
ds
ds
. .
prema (24)
predouje
-+
to X
derivaciju
db
ne
X-=
(l
dn,
dS
jedininog
... -
vektora, stoji okomito

.
-r_:: tom Jedm1cnom vektoru, dakle vektor ds okom1t )e na b., t. J na binormalL
Znamo takoer, da vektorski produkt
stoji okomito na jednom i na
d~om
-'"-' wrq, .t. } .na -t. 1 .na -:ji,

dn, uaJUe
-'-'-' vektor :db.
......
.di Je ok onut 1 na tangenti. Bu dui-'......
127
__.:
je vektor
dd~
okomit i na binormali i na tangenti, on se podudara, kako se to vi-
di iz slike 157, s glavnom normalom krivulje u
dotinoj toki
krivulje, pa
ie
ili prema ( 175)
db..
-ds
=T- n.
Dvostruki predznak u posljednoj tiormuli
tumai
--
d~
se time.- !to vektor di
moe imati isti ili suprotni smisao od vektora n~

Dok se z~i"ivljenost prostorne krivulje uvijek uzima- pp SVOJOJ apsolutnoj
vrijednosti, torzija se smatra pozitivnom, ako pri pomaku du krivulje Vl'tnja bi-
normale biva na desno obzirom na jedinini vektor to tangenJe~

Obino se posljednja formula pie s predznakom minus:
-+
db.
-Ts
=--r
n.
(176}
Uvedemo li polumjer _torzije p, kao recipronu vrijednost .torzije "' t. ;.

l
p, = -;, tada formula (176) prima oblik:
d bo
n.
(l76a}
dc=- P
Pomou tree Frenet-ove formule [vidi dalje (17&)) moemo izraziti torziju
.....
dr
dr
_-r u toki T.( se) krivulje pomou skalarnih komponenata vektora ds., ds.
l dx
dx,
\ ds
l
't=-
d"x.
ds"
d
ds
d z
ds
d z
'ds
(x)
d"y) (z)
ds + tis + ds
t.
328
dy
ds
dy
ds
dy
ds"'
l ds
. d"r
ds':
...
'o-
(177)
'Kalco vidimo, u veini jednadbi elemenata prostorne krivuJje derivacije su

uzete po duljini s prostorne krivulje. Uzmemo li za _parametar neku drugu veliinu, dobit emo mnogo kompliciranije formule.
Navedimo p r i m j e r.
Treba
izrat.IIlati
torziju krivulje
x";,e'nnt; y=e'cost; z-.e'

u bilo kojoj
toki
Prema ( 160)
"raunamo
krivulje parametra t.
ax
di
ds
di :
dy
e' (cos t+ sin t);
ds
di =
e'
dt "" ,. (COl t - sin t);
'
V(cos t+ .fin t) + (eos t - sin r) + 1 =

1
dz
dt
1
=e'
'(3
Odatle
;:,acta
raunamo
d'x
prema (171):
= !!..(~) ~ =
ds. dt ds
cos t - sin r __l_
VT
ds
d'x = !!_.. (d'x}

ds~
dt ds'
' f3
cos t-,... .fin t;
3e'
~ = -2cos r ._1_ = -~;

ds
3e'
e'
3 el' (3
V3
Uvrltenje u (177) <laje:
Broinik
cos t + sin r
cos t - Sllf t
V3
\'3
V3
cos t-sint
sint+cost
J el
Jr
2 co.i t
3 '' 1f"l
2Jin t
.....___;,_
e VT
o
o
stJ'l
t cos t -
smt. t - ssn t
, 9 e'V3
cos t -
rc~"'
::
"'e''
Nazivnik = (cos l - sin r) + (5in

.
9~e''
&
! _cn~!i_
,,
)Cit
0datle
T=
"3ef
cilindrike
spirale
]zraunai:
l. Torziju
polumjer torzije
v=rsint;
x~rcost;
toki
parametra
z=ct
1.
vidi primjer l. na str. 3111.]

[ = r~=konstanta,
+e
2. Zakrivljenost j torziju za krivulju
:t
t; y = a;
z = ln( cos r)'
-r=Ol
(K"'-CO>t;
11 tok t
parametra t.
3. PolumJere zakrivljenosti 1 torziie krivulje
x=
1.1 toiti
Tl:.
ssn t
; y = Tl ( t
-+ ssn. t . cos t ) .;
parametra. t.
[p= 2cost;
p1 = 2cost)
4. Zakrivljenost krivulje
v.
toki
parametra r.
K_
V2 ]
-(e'+ e-t)
10. Frenet-ove formule
Frenet-ove formule izraavaju odnose izmeu derivacija }edini(,aih Y~!~tor:t

tangente, binormale i glavne normale, uzetih po _duljini luka s prosto~:;:: krivulje,
polumjera zakrivljenosti i torzije u dotinoj toki te krivulje.
Pr-ve dvije Frenet-ove formule ve smo izveli promatrajui zakrivljenosr j
torziiu prostorne krivulje r = r(s) u nekoj

To su formule (168) (176a):
toki
- =-p
dto
n,
ds
db.
-+
n,
ds=- p,
ISO
T parametra s.
(a)
Da dobijemo treu ~renet-ovu fo~ulu, derivirajmo po s jedinini vektor'

~v ne normale
-+
n.,
Prema (35):
koji moemo prema (165) napisati u obliku
dno
dt
- - = bo x -
ds
ds
+ -dbo
ds
-+
x to = prema (a)
-->'
bo
n.
X -
n,
-- X
p,'
l to = - (bo X no) -
"""?
-(n,
p,
l-+
I-
.-
to)
= prema (165) =---t~+ -b,
Time smo 'dobili i
treu
Frenet-ovu formulu.
Frenet-ove formule glasi .dakle:
-.
dt,
di
n,
=p-
,(178)
gdje je p polumjer zakrivljenosti, a p, polumjer torzije u dotinoj tOki prostor~

krivulje.
odnosno torziju
veliine-
i - predouju zakrivljenost K,
p
P
prostorne krivulje, tada .Frenet-ove. formule primaju oblile
Uzmemo li u obzir, da skalarne
tit.
di=
.-
dn,
-- = ds
K- _
n,
Ke.
--.
+ -rb,
. Frenet-ove formule prikazuju usku vezu izmeu zakona promjene glliv~

:smjerova prostorne krivulje, njene zakrivljenoti i torzije.
'
811
10. LINlJSKI , (KRIVU,LJNI)

INTEGRAL!
.
.
\
'
Posada je kao podruje integracije slUio odrezak koordinatne osi ili dioravnine ili dio prostora. Sdda e p~ruje integracije biti linija, t. j. pravao ili
poligon ili krivulja ,u ravnini ili prostoru. Takvi se integrali zovu liniiskt ili kriruljni.
.
Prema tome, da li je ta linija ravna ili prostorna, promotrit emo posebno
linijske integrale u ravnini i u prostoru.
l. LiniJski integ~ali po ra'l(noj krivulii

Govorei 'o raunanju integrala linearnog diferencijalnog izraza P(x, y)ax
+ Q(x,y)dy, gdje su P{x,y)
i Q(x,y) neprekinute funkcije u nekom
podruju o
ravnine XY, pokazali smo, da

Pdx + Qdx moemo izraunati samo u tom sluaju, ako taj diferencijalni izraz predouje totalni diferencijal neke funkcije z =
integra~ilnosti
~p= ~Q
(vidi 7), pri emu
.
.
vY
vX
,
smo pretp)lstavili, da su x i y nezavisne promjenljive neovisne jedna o drugoj.
Medutim, /ako je zadana veza izmeu x i y u obliku funkcije y = y(x), odnosno
inverzne funkcije x = x(y), koja. lei u podruju o definicije funkcija P i Q, tada
= z(x, y}, t. j. ako je ispunjen uvjet
P(x, y)dx
+ Q{x, y)dy moemo
iuaunati bez obzira. da'li je ispunjen ili,nije
uvjet
mtegra
' b'l
oQ K ako t.un k c11a
.. Y;;Y
.
( x ) , o dnosno x=x (y}
ispunjen
1 nosu. JP
T""=-:.--
.
vy
vX
predouje kriyulju u ravnini XY, prela~i u tom sluaju

P dx + Qdy u linijski
'ili krivuljnl integral uzet po toj krivulji y = y(x).
.
Pretpostavimo, da je krivulja k grafiki prikaz funkcije y = y(x), kojom je
zadana veza izmeu x i y, i da ta krivulja_ lei u podruju o ravnine XY, u kojem
su definirane obje funkcije P(x, y) i Q(x, y),
Y
pa traimo krivuljni integral od Pdx + ,Qdy
llf't,J r,.
uzdu te krivulje k od'toke A do toke B,"to
jest traimo:
'
~o~--a~--~x-----4b--._.~
'
JP(x,
SL !60.
yjdx
Q(x, y)dy
A'"8
fy,y(x)
(vidi sl. 160).
Iz slike vidimo, da kad integriramo po x, y nije vie bilo koji, nego Je ordinata y krivulje y = y( x) i da se x mijenja od a do b, a kad integriramo po y, x je
ordinata krivulje x = x{y) i da se mijeniil. od e. do d.

Prema tome dobiJemo:
.
'
[ P(x, y)dx
AB
332
+ Q(x, y)dy
=J P[x,y(x)]d~ +J Q[x(y), yJ dy
a
(179)
Iz te formule vidimo, da se krivuljni integrali racunaju tako,,. da se u prvu

funkciju P(x, y) uvrsti y = y(x), a u drugu funkciju/x = x(y). Na taj nain
dobiju se dva obina odreena integrala, jer prvi integral sadri funkciju od samoga x, a drugi integral funkciju od samoga y.
~
Napiemo li jednadbu krivulje, po kojoj se vri integriranje, u parametarskom obliku, svest emo krivuljni integral rui jedan obini.
x = x(t)
v(tJ
Kako je u tom sluaju

dx= x'(t).dr
dy = y'(t}dt
:krivuljni integral prima oblik:

t,
[ P(x, y)dx
AB
Q(x, y)dy
=J {P(
+ Q[x(t),
(t)~ y(l)J
x'(t)
1,
(180)
y(c}) y'(t}} dt
KrivulJa, po kojoj se vri integriranje, mora biti orijentirAAS, t. j. mora biti

zadan smisao obilaenja krivulje. Promijenimo li smisao obilaenja na protivni,
krivuljni integral mijenja predznak ....
JPdx +
Qdy = -
JPdx + Qdy
Vri Ji se integriranje po zatvorenoj krivulji K, tada se put integriranja smatra.

pozitivnim, ako obilazimo krivulju protiv kazaljke na satu, t. j. tako, da povrina,
koju omeuje ta krivulja, .bude na lijevo -Pri protivnom smislu obil~enja krivulje, put integriranja smatra se negativnim (obilaenje u smislu kazaljke na sinu,
povrina desno) :
+K
-K
Y'
PrlinJerJ
Izraunat
L
(
',
(}) ( x - 2y
S )dx
+ (Jx- 4y- 7)dy
+K
a:die je k komura rrokura OAB prikazanog na sl. 161.
'Aif,9J
Napiimo jednad!bu pravca AB:
ll
Sl: 161
333
x =
Pr~ma
6{1- =
(a)
x(y)
slici'
[b)
Raunamo
(x- 2y
prema ( 179):
S) dx+ (3x-
6/i
(x--2y
4y- 7) dy =
fidemo po e si X, dakle Je
(x-0 + 5)dx ~O= l~+ Sx[-
:8 +
30
O i
dy
O) =
4i
S)dx+ (3x-4y-7)dy = (tdemo po pravcli AB,dakleuvritavamojednad!be
(a)o~
jok se prema slici x mijenja, od 6 do O, a y od. O do 5) =
'o
=
J[x-10(1-i)+s}dx + j[1s( --}}-4y-7]dy=

o
=j.!.
~-5xj +j Jly~~5-~)s=-~
32.6
2o
3
0
(x-2y
36:30
5)dx+(3x-4y-1)dy =(idemo po osi
y:
+.ss-L59 25 =-ss
dakle je
X=
oi
dx= O) ...
iiO
0
=O+
l(-4y~1)dy ~-2y1 -7yl >= 50.+ 35 =

=
'
y
5
.--;:;~,
-~~~-
A!
Y~5
Y=3
dy~o
dYO
l Prema
'
:e
Sl. 162
= 48 -
ss
+ 85
75
+K
2.
~------------------x
o 1 z
s
(b):
r~~o
;B
85
Izraunaj
fcx- y')dx
(x'
+ ,Y')dy, gdje
+K
je k kontura pravokutnika, to ga ine pravci' x ~ 2~.
y = 3, x = 7, y .h 5 (sl. 162).
Raunamo prema (179) uzev~i u obzir, da idui po pravcu AB : y = 3, a ,dakle dy = O.

po pravcu BC : x = 7, dx= O, po pravcu CD : y = 5, dy = O i po pravcu DA : x=2, dx= O.
334
""J
(x'-9)dx +O+ O+
+.f 4y
Izraunaj
125
8
18 + 245 + 3-147-9 +
12
-r-
15
+K
ha 0(0, O) do
toke
343
3
175
9 - 20-
125
= 170
3
-
xy dx +(y- x)dy po paraboli k o= y 1 = x, odnosno
v-;
i to od vr-
A (l, 1). Narii sliku!

l
xy dx+ (y-x)dy =prema (179) =
OA
4.
(x'-25)dx+ O+
343
8
3-63-3
-503.
J
2
(49 +y')dy+
VX dx+
Izrau naj J (2r- y)dx + (r- y)dy,
(y-y')dy =,
gdje je k prvi luk cikloidc
+K
raunajui
od isho-
dita 0:
x = r(t -
sin t)
y = r(l-cost)
!.(vi~
Dio II. 2, primjer 2. i sl. 5).

Izraunavi
prema (180)
x'= r(l-cost)
y' = r. sin t
dobijemo prema toj formuli:

2'1r
-!K (2r -y) dx+ (r -y) dy = J{[2r- r(l -cos t)] r(l-cos t)+
o
2':T
[r-r(l-cos t)J r sin. t} dt = r 1
(l -
cos t
+ sin t
cos t) dt=
t
sin 2t
sin' r_l2"
=-.,. z t---------+--.
'
=,..r''Tt'
335
S . Izraunaj pc2x- y
+ 3)dx + (x + 2y- 5)dy, ~dje
je krivulja k zadaqa slikom 163.
-t-K
Najprije naplemo jednadbe pojedinih dijelova zadane konture k i njihove diferencijale.
~osno derivacije:
OA: y
;m,
dy =O,
~~O;
x=2cosz+ 5;
y ='2sint;
BC:
x'=-2sint
y' = 2 cos
y = 2sm t+ 2; y'
A
X.
SL 163
= 2 cos t
CD:
y=--rx+S;
DO:
x= O; dx=
'
+ 2y-
gs(2x-y + 3) dx+ (x
J_cost + 2; x'=-3sint-
S)'dy =
+K
=-2y+ JO
(2x +J) dx+
...
Jz
[-{4 con
+ 3) 2 sifi t + (2 ~st + :S + 4 sin r-S) 2 colt) dl +
lO- 2 sin t
+.
.f"
[--(6 cos t,
4 - 2sin t - 2
3)3 sin t
+ (3 cos t +
+ -
4 sin t
-5)2cost]dt+ J
(2x+-fx-S+3)dx+ J(-2y+10+2y-5)dy+
+-
/o
,4
(2y- S)dy =
3x
l: J
+
(-13 sin t
2) dt
'
' '
5
J<-lOsintcost-lSsint+2cost+6)dl+ -x-2x
,4
l. +
"
+ 15y
l: + l
y- Sy
l: . .
70
+ 2113 .:o~" +
tr
21
f: ..
,tr
+j- 5 sin t+ 15co~-' -t2rM t+ 6t ~~-t-f- s~

= ~4
J
. 'f
+K
'::336
+ :2( n--13) +(-S+ 2 + 3 ~-lS)
yclY-xdy
~
x+Y.-,
d'
'-.0-'
30 1+.5
e'
g je je "' uuuWII po Wll)ent r, u pozitiv~ 'emlslu.
Prewimo na parametarsku, jednadbu zadime krunice:

x=rcost
y=rs'nt
Odatle
dx= -rsinlc{t
dy = r
COSI
dt
pa prema (I 80) imamo:
J~
r" sin' t rt
r' cos' t
dt = -
ll
71'
dt
:=.!.!:
o
Izraunaj
,cp
J.
y dx -
poluosim~
x dy, gdje je k elipsa s
a i b, u
poziti~nom smislu~
-t-K
[- 2
xy dx .;(y-x)dy
2.
lf
ab)
A(O,O) do 8(1,1)
od
K
a) y = x
b) y = x
e) y = x'
[
3.
j (2x~ -
xy') dx+ (2y' -
l]
l
l
3;
12;
-20
x 1y) dy, gdje je k kontura trokuta A BC, kojemu- su vrhovi
+K
A(- 2, 0), 8(5, 0), C(O, 4),
(O)
Ako je u krivulinom integralu

P(x, y)dx + Q(x, y)dy prva funkcija
+K
P(x, y) ili druga funkcija Q(x, y) jednaka nuli. krivuljni integral prima oblik
JP(x, y)dx,
odnosno
JQ(x, y)dy
+K
+K
Ti integrali rjeavaju se na isti gore navedeni
nain.
Navedimo dva primjera.
J.
lzraunaj
-K.
(x 2 -y')dx, gdje je k luk parabole y = x'
od-toke-x ==O do toke'.i:..,2.
Uvrstimo y = x u integral:1
(x- y')dx =
~K
22
J.
' = jT~ ~
S l"
,.
(x'- x')dx
&
B. Apaen: Repet!torij vtAe matematike -
Dio
m.
8 -' 32
ll
1
S ;= - 31
'
----
337
lzraunai
+ y") dy,
_ine
1.
J + . + O + J(l +
l9y+3y'l5,+ ly+3Y'l's .
Integrale JP (x, y) dx i JQ(x, y) dy, koji su uzeti po koordinatama x
2.
(x
gdje je k kontura prav.olcutnika, Ito ga
pravci x
+K
(nari~i
.:y = l, x = 3 i y '"=' S u pozitivnom smislu
(x
.shku).
+ y') 4Y
= O
+K,
y') dy
(9
y') dy =
:"
125
+T-
45
l .
-3+
l
125
+T- 5 -T=~
.y. moemo lako pretvoriti u integrale po duljini s ktivulje k.

Prema slici 164 imamo:
dx=dsCOSCJ.
dy = ds sin ex
gdje je ex kyt izmeu tangente na orijenti..krivulju i osi X, pri emu se kut ex mijenja od
O do 21t.
--0~------------------x
Uvrtenje u integrale daje:
Sl. 164
JP..
(x, y) dx
JQ(x,
oznaimo:
Ol
ds
y) dy
ili, ako
=j P (x, y) cOJ
=J Q(x,
y) .nn ex ds
.K
P(x, y) cos 01 =
Q(x, y) sin
01
/(:~~, y)
= 19(:11, y)
krivuljni integrali po duljini krivulje primaju oblik:
Jj(
X, y) ds,
oanosno
f9(X, y) ds
Krivuljni integrali uzeti po duljini krivulje raunaju se obino tako, da "

jeonadba krivulJe napie u parametarskotn obliku, pa se na &aj nain pretvaraja
u obine odreene integrale.
Uvrtenje
x = x{t)
y =
338
y(t)
Vx' (l) + y' (t)
ds =
fvidi Dio ll, fonnula (87))
dt
u kriwljni integral daje :
'
J f(x,y)ds =J f[x(t), y(t)J Vx' (1) + y~ (t) dt

K
{182)
Primjer
xy ds, gdje ie lt kvadrant. elipse poluosiju '!-i b, lloii Idi u prvom kVadrallh.
x=acost
y =b .rira
Rawlaroo
(182~:
prema
x'=-Qsint
y'=bcosl
Vx' + y"
."
,.;ds =
J'
....
.
J
a cos l
Va sira,
b sin
b' cwt
-j..
v-... sin
+ ". ~dj l
dt
='
=ab
nn 1
cos
rVarurr
h"cM'lJt
"i
- ab
Pomou
supstitucije sin r =
ti cos
11
rV b1 + Q..:::: b") ,;", oh
avodimc inrearat
Illi
lip tJ fvidi Dio .JJ. l$, 7), Jill llakon
integrinwia dobijemo:
J
ll:
xy ds =
ab
b')
, ,3(a -
3(a1
=
ab
-
b')
lV
[b'
+ (.a -
b'; sin' ;}., ~
1 +a~-b 1 ) 1 -libOJ=
[l(b
f
r
ab(a'- b')
3(a1 -b')
. ab
=l
a + ab
b'
-a~-
Krivuljni integral po duljini krivulje moemo naravno rijeiti i bez prijelaza

na parametarsku jednadbu krivulje uvrstivi u krivuljni integral
y
= y(x}
ds=
Vl
-t-y'(x) dx
[Vidi D!o II. fotmula
(S~J
339
sluaju
U toro
krivuljrii integral
raunamo
po fonnuli;
Jf(x, y)ds =J f[x, y{x)] Vl'+.~ (x) di
(l SJ)
Primjer
__+7
JVx
1
ds_, gdje je k odrezak pravca y = - x - 2 od A(O,- 2) do Bf4, 0).
2
Raunamo
prema (183):
x'
y'=4-2x+4
x' + .Y'
=i
2x + 4 =
x -
i ( T + ~)
x' -
'
l
Y=z
- vs
t +y''= T
V-
J Vx + Y' J Vs.
ds
Vs
2
8
16 .
x'-s-x+s
T . dx ..
.
-_J v
o
dx
= prema predtipu B (vidi Dio ll.
S, 6) -
8
16
x'--s"+s
=ln 16
+~o= ln 4
20-4 s
V5
V5 + 10
s -V s
=ln 7 +
3Vs
Geometrijski moemo krivuljni integral po duljini ravne krivulje
jf( x,'y) ds
K
shvatiti kao plat valjkaste plohe, kojoj su izvodnice okomite na ravnini XY. Ta
valjkasta ploha sijee ravninu XY u krivulji k, po kojoj se vri integriranje, a presjeena je plohom f(x, y) tako, da duljine izvodnica imaju u svakoj toki vrijednost podintegralne funkcije f(x, y), koja pripada dotinoj toki.
~lika 165 ~no prikazuje gore navedeno. Prema toi slici
dS =f(x, y) ds
340
oatle
je
S=
'Plat
f(x, y)ds
a to je krivuljni integral po duljini krivulje k.
d&
Sl. 165
Sl. 166
Primjer
lzraunaj pWt jednog oktanta elipun~g valjka
= l, koji je
presiieen ravninom
z = x (sl. 166).
S=
j(x,y)ch
K
Raunamo prema (182)
ll pa,..metarskom obliku:
uzev~i
u obzir, da je f(x, y) = z = x i napisavi jednadb.u elip11e
x=3cosl
.Y =
V5sin 1
x' = - 3 sin
y'= V5c<>< t
."
3 cos
V9 sin' t + 5 cos' t dt
."
cos t
V4sin'r+
S dl
Uz tubst.ituciju sin t.= u i uzevi u zir, daje u= O za r =(}i u= l za l
S= 3
jV
4u
+S
du = 6
j v~+ ~du =prema
=i dobivamo:
predtipu C(Dio Il. S, 6)..,
341
l/i]
3 -l
5 n (l+3) - - 5l n
= 6 -l, - +
2
vs ) (-+-ln5--ln2--lnS+-ln2
s
s
s ) "'"
B
s
s
. s l n5 - - 5- l n 3+
=6 {4
a 2 s
2
3
4
=6
16
5
).
9
IS
3
=6 ( -+-InS
=-+-InS
4
16
. 2 . 8
Spomenimo jo.fizikalno
znaenje
krivuljnog integrala.
Pretpostavimo, da se. materijalna toka, giblje po krivulji k od toke C do

D krivulje i neka na tu toku djeluje sila F,' koja se mijenja po veliini i po
smjeru (sl. 167). Sila F je, dakle, funkcija toke T ( x, y) krivulje k, t. j.
F = F{x, y).
Isto tako i smjer siletp/koji'se mijenja od toke do toke, ovisi o poloaju
toke T na krivulji, t. j. kut rp, to ga sila~F zatvara
smjerom gibanja (tangentom. tg), takoer je funkcija od x,y: 'P= cp(x,y).
Znamo, da je radnja jednaka umnoku projekcije sile u smjer gibanja i prevaljenog puta. Prema rome radnja, to je vri sila F(x, y) na putu ds, iznosi,
kako se vidi iz slike l (i 7,
9
toke
sa
dA = F(x,y) cos rp ds
a itavu radnju na putu od toke e do toke D krivulje dobijemo integrirajuti po.

duljini krivulje od toke e do toke. D:
,
D
F(X::y)
('J
A=
J F(x, y) cos cp ds
e
rp
ili, ako integrand F(x, y) cos <:p

f(x, y), dobijemo
oznaimo 1
--~0+---~~.------------x
Radnja A=
J f(x, y)ds
e
Sl. !67,
a _to je krivuljni integral uzet po duljini krivulje k.

Kasnije .emo pokazati,,da ijzraz
J P(x, y)dx + Q(x, y)dy
moemo sh\!il
titi kao radnju, to je vri materijalna toka pri" gibanju po krivulji k u polju sila .
koje se nalazi u ravnini XY (vidi 13, 4).
Kao.,.daljnju primjenu , krivuljnih integrala 'moemo navesti , prorauna Vanje
krunih procesa~u tennodinamici.(v. Bonjakovi: Nauka o toplini 1).
342
2. Linijski integrali po prostorno) bivulji
Sve to smo rekli o integriranju ravnog linearnog diferencijalnog izraza

P(x, y)dx + Q(x, y)dy moemo ponoviti i za integriranje prostornog linearnog
diferencijalnog izraza
P(x, y, z)dx
Q(x, y, a)dy
+ R(x, y,
z)dz
gdje su P, Q i R neprekinute funkcije u Bekom dijelu prostora.
J P{x, y,
moemo izraunati bez

obzira na to, da li su ispunjeni uvjeti integrabilnosti (149), t. j. i u .tom sluaju,
kad Pdx + Qdy + Rdz nije totalni diferencijal, ali je zadana veza izmeu nezavisnih promjenljivih x, yi z, na pr., ako su .r, y, z zadani kao neprekinute funk~ije jednog parametra t:
z)dx
+ Q(x,
y, z)dy
+ R(x,
y, z)dz
x = x(t)
y = y{t}
z = z{t)
Kako gornje tr! jednadbe
odreuju
krivulju k u prostoru (vidi 9), prelazi

integral uzdu te krivulje k od toke A do
J Pdx + Qdy + Rdz u krivuljni

toke
B krivulje, kojim
(a)
tokama
odgovaraju vrijednosti e, i e, parametra.
Uvrstin:o li u krivuljni integral
JP(x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz

AB
jednadbe {a), a takoder.
dx = x' (c}dt
dy = y'(e)dt
dz
dobijemo
obini odreeni
= z'(t}dt
integral, koji moemo lako
izrauna ...
JP{x, y, z)dx + Q(x, y, z)dy + R(x, y, z)dz
AB
=J'{P[x(c),,Y(t), z(c)) x'(c) + Q[x(c),

1
+ R[x(t},
y(t), z(c)J .y'(t)
+
(184)
y(c), z(t)): z'(t}} dt
Primjeri
l.
xdx+ ydy
+ (x + y-l)dzpoodresku pravca od tokeA(I,I,l) dotokeB(2,3,4).

,
343
Prema (41) jedtla.dba pravca AB glasi:
ili
x-1
-~-
uzevi
y-1
z-l
=-:1=-3-
kao ,parametar, izraeilllo y i z s co ;
y=2x-l
z= 3x- 2
dy = 2dx
dz
Uvr~tenje
,'p
,1:~"'-~--
#/0'.
",''
,...
x dx
3dx
u Integral daje
y dy
e (x
+y-
l) d z =
AB
1
=J
_
~
1.
ix -t (2.x- l) 2
+ 2x~ 1- J) 3}dx""'
(x
'
Sl. 168
Jo<b--8)dx= 17x-sxt~ 13
.l
:t
Jy
dx--, ( x - y)dy
+ x d':
l-
Jya;-(x-y)y'*"xdz=,J
'f:
=J+j+j+j+j
OABPOB
(st 168).
po OABPOB
DA
AB
BP
OB
PO
""(y =O ;
dy .."O
; z'= O ; dz.=
0)
DA
dx=
= (x =. ; dx = O
; z
O ; dz = Q) =
AB
l
J[-(1-y)]dy=l-y+fi=-{
o
= (x = l ; dx= O ; y ==J ; dy
&
Jednadba pravca UP. prema (41):
344
o
= 0)
J
o
1 az =
l z 1:=
pa je
J=
RJ
J=
tiy =dx
z=x
dz
=d~
J<x+x)dx=[x'l~=-1
l
(x
y ; d = 4y ; z = O ; dz
.OiJ
.
0) =
x dx
lf l = -}
r.
AOBPOB
3.
y=x
=0--1_+1-1+_1_=0
2
2
-
~ (x + 3) dx + (y- l) dy + (2z + 2) dz,
gdje je k luk cilindri<fe spirale .od
,'1(1,0,0) do
t,-j)
toke B(o,
Uzevi u obzir, da je r
(l 55) glasi:
BA
i pravac
(_sl. 169).
= l, jednadba spirale prenoa
x =cos
y =sin 1
z= e 1
Kal<" je za
t =
1t
z =
r: (il"k
)
1 a ,
.
1mamo
~-
e=-=
t
pa je
CO$
y=sint
z= t
169
jednadba zadane spirale.
Odatle
x'~T
-silit
y' =cost
z' =J
J>rema (184) imamo:.
(x
3) dx
+ (y-
l) dy
.+ (2z +
2) dz =
A~B
'If
I.f
{-(cos
c+ 3)sinE + (sint-l)cost +cit+ 2)]dt

l
="
toke
=,Jz"'
(-3 sin
l-CM
l+ 21
2)dl =
z"'
l3cos t -
sttt t
+ ~~ l = -
~ + 1t -
3 =
~ + "-
_,...nadba pravca BA:
x-1
~.
~=-=;
2
Olia! le
J~
BA
-(-: +
J[<x -,-. 3)
dy =-dx
=-~+-l
.Y
1-1) -(-r.:x +TC+ 2)-f]dx =
J(2 + ~) +(3 -
~ - TC)] dx
rr
.
n
=-+n-4---rr+4=0
'
K
Izrau naj
l.
z dx + z Vr- y dy +xy dz,
gdje je k -
luk
ci!ind~ke
spirale x = rus r,-
K
y
nam
: t, z = ~
a 1 od pres)eka k nvu
J'Je s _ravrunom
...,_ presjek'&,
" krivulje s .ravnir mz
z= O d o tow.e
<l=
'
a.
[/=OJ
x dx -i- y dy + 5z dz
xz + y2 + z2
'
gdje je k krunica polumjera r u ravnini XY (z =
ti).
[/=O)
Kasnije emo vidjeti, da i krivuljni integral
J Pdx+ Qdy + Rdz. po prost>K
rnoj krivulji k moemo shvatiti kao radnju, koju vri materijalna

.gibanju u prostornom polju sila po toj krivulji' k (vidi 13, 4).
346
toka
pri
\i ll. PLONI INTEGRAL!

:;;
~~
je~
Pod plonim integralom razumijemo integral uzet po povrini zadane plohe

z{x, y).
Govorei o komplanaciii ploha fvidi 5, 5. e)], doli smo do najjednostavnioblika tog intcgrala:
povrina plohe. S =
Js J
dS =
Js j
l . dS
Uzmimo sada opi sluaj, kad integrand nije l, kao u tom specijalnom slu
je neka zadana neprekinuta funkcija f(x, y, z), koja je definirana po povrini S zadane plohe z = z(x, y):
aju, ve
JJf(x, y, t}dS
(a)
Vidimo, da je ploni integral proirenje pojma dvostrukog integrala, slino

kao to je krivuljni integral proirenje pojma obinog odreenog int~grala. U obi
nom dvostrukom integralu kao podruje integracije slui dio jedne koordinatne
ravnine, na pr. ravnine XY, dok je kod plonog integrala podruje integracije
povrina S zadane plohe z= z(x, y).
Kao i pri komplanaciji ploha pretpostavljamo, . da je ta ploha neprekinUti:\
i da je s\1aki pravac, koji je usporedan s osi Z, probada plohu samo u jednoj toki,
t. j. da je funkcija z = z( x, y) jednoznana funkcija. Osim toga moramo sada
pretpostaviti, da je ploha orijentirana. Pri komplanaciji ploha traili smo apsolutnu vrijednost povrine plohe, dok sada moramo uzeti u obzir i predznak
plonog integrala, odnosno plohe, po kojoj integriramo zadanu funkciju f(x,y, z).
Orijentacija p!ohc vri se pomou plone normale, pri emu se obino uzima, da
je normala na plohu usmjerena prema vani, t. j. u konveksnu stranu plohe (vidi sl.
JJ9a), pa pri raunanju plonih integrala funkcije j(x, y, z) uzimamo u obzir
predznak kosinusa smjera normale na plohu, po kojoj integriramo.
Raunanje integrala po povrini zadane plohe, t. j. plonih integrala oblika
(a), vri se tako, da se zadana ploha S, dakle i element dS te plohe, projicira na
jednu koordinatnu ravninu, pa se dS izrazi pomou svoje projekcije drJ na tu ravninu.
Projiciramo li zadanu plohu S na ravninu XY, dobijemo za dS prema slikama (139) poznati nam izraz ( 130):
dS= dxdy
cosy
(130)
gdje je y kut, to ga normala na element plohe dS zatvara s pozitivnim smislom

osi Z.
Kako je cosy >O za O~ y < 90, odnosno <O za 90 < y < 180, prima
element povrine dS pozitivnu, odnosno negativnu ,vrijednost. Time je provedena
orijentacija plohe.
347
Uzmemo li jo u obzir, da kad integriramo po zadanoj plohi z= z(x, y).

aplikata z nije bilo koja, nego ba apllkata z(x, y) dotine plohe, ploni integral (a)
poprima oblik :
l=
.
ff f(x,y,z (x,y)] ---=prema

dxdy
(130a) =
cosy
(l SS)
gdje je cr projekcija plohe S na ravninu XY.

Projiciramo li zadanu plohu z== z(x, y) na ravninu YZ ; uzmemo li op&
u obzir, da je u tom sluaju apscisa x integranda f(x;y, z) apscisa x(j, z) udane
plohe, dobijemo obzirom na ( 130c) ploni integral u obliku:
l=
. dydz
ff f(x(y, z), y, z )cos- -
(X
a,.
(185&.)
Tu je <X. kut, sto ga normala n,a element plohe dS zatvara s osi + X, a cr; projekcija plohe S na ravninu YZ.
Konano, projiciranje plohe S na ravninu XZ daje prema (130d) ploni integral
u obliku
J=
r1f[x,y(x,z),z]:::~
tJM
11 fl:,y(x,z),z] V+ (!:r + (!~r dxz

O't
(l8Sb)
Tu je ~kut, to ga normala na dS zatvara s

na ravninu XZ.
+ osi
Y, a o, projekcija plohe S
Primjeri
1.
j j (2x + T + z}
y
dS, gdje je S dio ravnine
T+ T+ 7 = l,
koji lei u prvom oktantu (slika 170).

Kako normala Nr na ravninu ima stalan smjer,
1185), t. j, prema
ff J
Prema (47):
348
raunat emo
dx'd
(x, y, ztx, y)] _2'
cosy
prema prvom dijelu formule
i7. jednadbe. zadane ravnine slijedi:
z(~,y)
V6T
l
l Jr
4dx dy ~e
4{1--T-f)
:v--_ .4V6t
J ctl <$
3-
"" -
22 . 3 =
v-
4~
"''
'SL 171
Sl. 17G
Izraunajmo sada iti integral
mijenivi formulu (t 85a).
projicira,Ui
'
dio S r;adane ravnine na ravninu-\'Z,"t:'j. pri
Prema (47):
l
T.
Prema (18Sa):
l
V61--
= -
JJ. {4 - l4 y -
V6t
= 6 4
ff
dy dz = - 2 .
3
v-
+ _4
3
+ .~ ) dy d:. =
61 a, = -2
J.
v-
v-
3.-4 = 4 6t
61 2
--
Izrauna j jo~ jednom isti ploni integral projicirajui. di9 .S zadane ravnine na koodinatnu
. .tvninu XZ, t. j. po formuli (185b). Dobit e isti rezultat 4 V.6t.'-
2.
JI
xyz dS, gdje je
S dio ravnine x
+ y + z-_;;-l,koji
lei
u~prvom
oktant\1.- (slika 11'1).
s
340
O~J...ra~o
po,pr.rora dijelu formule (18S):
Prema (47):
l
- " = ws
l'- ~~r =Vl+ l+ l=
VJ
z= l - x - y
L=
JJ
V3
xy(l -x-y)dxt =
"
V3
JJ
(xy-x'y-xy 0)dx.ty-
t-x
1-J<
=,YJ Jdx J (xy-x'y-xy')~Y =VJ Jdxfx(l-~)f-:~~tl

u
ll
VJ J(; (l -
x) (J -
x)'-
~(l ~ x)'] dx =
o
t
VJI
x(l-x)'dx=
v;
J<x-3x'
3k'-x')dx
t
'j
Vll~-:.i'+~
... -~1=
f3
6 l 2
. 4
'
120
o-
lzraunai
ravnine Y2 i
3.
:za vjebu istl ploni integral
xz:. Rezultati moraju biti isti.
oroiicirajui
dio S zadane ravnine
JJ
n. koiirdiname
x y dS, gdje je S gor_nia polovina povriine kup;le polumjera. R sa
arediA~
s
ishoditu.
Kako se smjer .normale na kuglinu plOhu mijenja od toC!ke do toke, raunat emo taj ploni
integral po drugoj polovini formule {185) uzevi ispred drugog korijena precb:nak +,jer normala
na gornju JIC>.Iovinu kugli!le plohe zatvara kut m:anji od 90c, pa je cos y > O.
l=
JJ
f(x,y,
z~,y)] J/t + (*)' + (~)'dx d_~
a
Jcdnad~ba
kugline. p)Qbe glasi:
Prmui: (92):
~Jl
JY=--;-
+ .dx
-ily
(-dz)" + {dz}
l=
JJ
x y'
+=
z +z'
= l
xy
:;t;'
+ y1 +
lt'
z
z'
= -
-~ R
VR'-x'-y"
= - dxdy
ldic je o projekctja polukuglc na ravninu XY,
r. ;. k.rug x'
+ y
8'
Pn:m. (Ille)
x=pcoscp
y=psan<p
lix dy = p d p dcp
J'
11:
]'IT
l = R
ff
o
p'
sin'
cp cos'
--:
- dcp p d cp= R
VR-p
sin' <p cos <p d~
t19-p'-
VR-p
Ml 29,
(1-R1) 1 , a p dp=
-4-
Prvi integral lako rijeimo prikazavl intregtal u obliku --}- 4 sin' cp col 'P =
dok ,drugi integral rjeavamo uz supstituciju R 2 -p'
pri
emu
uzmemo u obzir, da je
~ =
=t, odatle je p =
R' za p = O, odnosno
1 =
O za p
R.
Dobijemo:
l=
\4
4+
RBl{ ' l l -sin4q>)l[
-r - 21 1
S 2
t -a-R't
4
2Rt
. 27t . -}
H -I
R-
R +
2R') = 3 ;
tl]
Dosada smo promatrali plone mtegrale uzete po povrini S zadane plohe.

se ploni integrali raunaju po koordinatama, pr:i emu se i sada
lolZima u obzir, da je ploha orijentirana u prije navedenom smislu.
.
Razlika izmeu plonog integrala uzetog po plohi i integrala uzetog po koordinatama sastoji se u.tome, da se u prvom sluaju vrijednost funkcije j {x,y, z)
u toki plohe S mnoi s elementom povrine dS, dok se u drugom sluaju mnoi
& orijentiranom elementom da koordinatne ravnine XY(ili YZili XZ), koji je
projekcija c:!lementa plohe dS na dotinu koordinatnu ravninu.
Prema tome ploni integrab uzeti po koordinatama glase uz sve prijanje pretpolltavke za zadanu podintegralml funkciju f(x, y, z) i plohu z= z(x,y), odnosne.
x = x(y, z) 1 y =y(x, z)
Meutim, esto
l=
Js Jf(X,y,z) dx dy =JJ f(x,y, z {x,y)]-dx dy
(18~
.;dj e je cr projekcija plohe S na ravninu XY, a dx dy

P,(ohe dS na ravninu XY (vidi sl. 139a)
da projekcija
elemen~
Kako je prema ( 130)
_dx dy
= dS
(187')
COS'(
ploni se integrai po koordinatama moe napisati i u obliku

(1868)
l= J J f(x,y,z) dxdy =J J f(x:y,z) cosy dS

s
s
Iz posljednjeg izraza za ploni integral vidimo, -da ploha ostaje orijentirana

i pri raunanju plonog integrala po koordinatama, jer u integral ulazi cosy, t. j.
kosinus kuta, to ga normala na plohu zatvara s + osi Z. Pri raunanju plonill
intcgrala po koordinatama, uzima se u obzir-samo predznak kosinusa smjera normale na plohu, dok se sama vrijednost kosinusa smjera izostavlja.
Na isti nain dobijemo uzevi u obzir, da je prema (f30c)
dydz
dS cos a.
(188)
J J f(x,y, z) dydz =J J f(x,y,.z) cos a. dS=

s
s
=
(1119)
JJ!lx(y,z).,y,z)dydz
Go
gdje je cr, projekcija plohe S na ravninu YZ, a. kut plone normale s

dydz = dS cos a. = da,.
Analogno uzevi u obzir, da je prema (l30d)
dxdz = dS cos f3
osi X, a
( 190)
dobijemo
J J f(x,y, z)dx dz =J J j(x,y, z) cos () . dS e=
s
=
(191)
JJnx,y(x,z);z)dxdz
"
Je a. projekcija plohe S na ravninu XZ, () kut plone normale s + osi Y, a
dxdz =dS cos f3 =da..
Kako emo kasnije' vidjeti, osobito esto treba raunati plone integrale,
koji predouju zbroj gore navedenih integrala uzetih od triju razliitih funkcija
P(x, y, z), Q{x, y, z) i R(x, y, z), pri emu se pretpostavlja, da su funkcije P, Q
j R neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim derivacijama.
g)e
jjP~~~dy.+Q~~~~+R~~~~dy=
s
JJ[P (x,y, z) cou. + Q (~,y,z) cos f3 + R (x,y,z) cosy] d_S

s
352
(192)
Primjeri
JJ
l.
xyzdxdy,
s
gdje je S dio kugline plohe x" +:l'+ z 1 = R, koji
se nalazi u l. i V oktantu (slika 172).
Kako je furtkcija z = R - x - y' dvoznana, moramo podruje integracije S rastaviti u dva dijda:
gornji S, jednadbe.z1 =
VR'-x'-y'
VR -
donji S, jednadbe z 1 = -
-v'
pa je prema ( 186):
Sl. 172
JJ= JJ+ J J= JJxyVR-x'-y'dxdy-J JxyYR'-x'-y'dxdy

s
s,
s.
(a)
gdje je cr zajednika projekcija ploha S 1 i S 2 na ravninu XY, t. j. krug x 2 '+ y = R' ..

Sada moramo uzeti u obzir, da je ploha S orijentirana. Vanjska normata na plohu S 1
zatvara s osi + Z kutove y < 90, pa je cosy> O, dok normala na plohu S, zatvara s osi +Z
kutove y > 90, pa je easy < O (vidi sl. 172). Iz toga slijedi, da u drugom integralu izraza (.a)
ueba promijeniti predznak.
Dobijemo
J = 2
JJxy VR"=:;: - y'
dx dy
'
cr
Prclazimo na polarne koordinate prema (ll la):

'IT
! = 2
JJ
p' sin 
VR' -
p'
dp d rp =
cr
&
'sin 2 rp d~
p R 1 -
p~
dp
Na sli.ni nain i uz istu supstituciju kao u posljednjem primjeru 3. dobijemb:
2.
'
JJ
(2 x+ y
z) dy dz
+ (x-2y + z)dxdz + (x-z)dxdy

Nr,
gdje je S povdina va!ika visine l i polumjera

(sl. 173).
Sl. 171
23
s. Apsen: Repetltol'IJ
vlje
matematlke - Dio m.
baze
353
Prema slici rastavimo zadani ploni integral u tri integrala
JJ J +JJ + ff
=J
Pci
raunanju
JJ
uzmemo u obzir, da je
z= O , dz = O i cosy, =cos 180 = - l , pa zadani ploni .integral prima oblik:
.JJ
+ O-
JJ
(x - 0) dx dy = uz prijelaz na po !arn~ koordinate
-JJ
2'1T
sin
p1 dp =
2'1T
=-l 11 f.l
fj
p cos <p p dp d <p = - Jcos <p d~
<p
=(z=l 1 ;dz=O ;cosy,=cos0=l)=0+0+
2'1T
JJ
J J
(x- l) dx dy =
J l
raunanju JJ
Tp
cos 9 -
<p
-3--: 2l ) d <p =
sin <p -3-
o o
Pri
pl J (cos
d <p
(p cos <p- l) p dp =
d <fl
2l
tp
= -
"'
moramo uz.eti u obzir:
l)
cos y,
cos 90
O, pa je dx dy = dS cos y, = O, a to sc vidi i iz slike.
Zadani ploni integral reducira se, dakle, na
fj
+y +
(2x
z) dy dz
( x - 2.Y
z) dx dz
2) Raunajui prvi did tog integrala moramo plait valjka projicirati na ravninu YZ. Ptednta
i stranji dio plata ima za projekciju pravokutnik baze 2 i visine l(vidi sl. 173),_ ali za prednji
je dio ct < 90, pa je cosct. > O, dok je x = + Vl
y', a za stra!nji dio ct > 90, pa je cos ct < Q"
dok i~ x =-Vl
y'.
\Prema tome:
JJ
(2x
+y +
z) dy dz =
JJ
-J/
a,
354.
(2 Yl
y1
+ y + z) dy tk- '
o,
(-2V1
y 1 +y
+ z)dydz
(a}
xz.
3) Pn raunan)u drugog dijela tog integrala projiciramo plat valjka na ravninu

Oesni
lijevi dio plata imaju -istu projekciju a 1 = a 1 = pravokutnik. baze 2 i visine l, pri temu je
za desni dio cos (3 > O i y = + VJ - x' , a za .lijevi cos f3 < O ' i \ v =
l ,..,
-V
Preina tome:
jj
(x-
2y + z) dx dz = j j (x- 2 VJ - x' + z)dx dza.=a~
-j j (x + 2 Vl -
z)
a,- a1
Zbrojimo li izraze (a) i (b), dobit
ff
dx dz
(b)
emo
=O
jer su prvi i etvni, a takoder d,rugi i treCi integrali

i protlvnog predznaka. Oa se u to uvjerii, izraunaj te integrale!
ientinl
Konano
imamo:
Sl. 174
j j (x' + y dy dz + sin z dx dz + i'+ dx dy

1
3.
s
11die je S povrllna kocke
X=
omeene
0, y - 0,
ravninama
Z=
0,
K-
,JI-
,.ll
=.1 (Blikll'l74).
ff= ff+ JJ+ ff+ ff+ ff +ff

S
ADBO
JJ
GFEC
OBBC
ADPG
AOCG
= (z - 0 ; dz -= 0 ; COIY Cili 180" - -
DBEP
l) =
ADBO
l
=O+o-fjrdxdy=- fe"dxJdy=-<-l>
ADBO
jJ
l ;
=(z =
dz =
O ; cosy = cos O=
l) =
GFEC
=0+0+
Jle"+
AIJI''
1
1
dxdy= Je"+ dxfdy= l e"+ i 1.= e'- e

1
(l
355
.J J
(x
= O
dx
cos cx
= O ,
cos 180" = - l ) ""'
aBEC
l
J J y 0 dy dz + O + O = - J y' dy
= -
OBEC
J J= (x
Jdz
l ; dx= O ; cos cx =cos O= + l)=
ADFG
JJ
(l
+ y') dy dz + O +
l + -t l
O= y
J J
l =
-T
OBEC
cos~= cos 1so =-l)~
(y =o ; dy =o ;
AOCG
1
= O-
J J sin z dx dz
+ O= -
AOCG
J J=
(y =
J sin z dz J dx = cos l - l
o
O
l ; dy =o ; cos~= cos o= +l)=
DBEF
t
= O+
J J sin z dx dz
+ O= J
AOCG
sin z dz
dx
= -(cos l -
l)
JJ= -Ce-l)+ (e -e)--} +

1
s
4
+3
+(cos l
4.
-l)
JJ
(2x
-(cos l - l ) - e- 2e + 2
+ y - z),dy dz +
.+ ( x - 2y + z) dx dz + (4x- y - z) dx dy
g'dje je S oploje tetraedra zadanog slikom 175.
Sl. 175
J= (z= O ; dz =O ; cosy =cos 180 = - l } = -
AOB
l
1-.x
= - J dx J (4x-y)dy
n
o
356
JJ(4x-y)dxdy
AOB
=-
t-x
Jdxi4xy-fi =
o
q
+o-
-Jo l4x
JJ =
(l -
x)-
=:
x)] dx
-i-
=-
(x = O ; dx = O ; cos oc = cos 180
l) =
BOG
.. _J J
(y-z)dydz
1-y
=J J
ay
=J
<z-y)dz
BOG
1-y
dylf-yzr=
o
l.
=+J
[(l - y ) 2
2y(J--y)] dy =o
JJ
="
tY = O
dy = O ; cos
z) dx dz = -
J J
cos I soo = -
l) =
AOC
-J j
(x
AOC.
j.dx lxz + 2z'l
=-
1-x
dx
ll
1-x
= -
(x
+ z)dz
J
2
I
+ (1-x)']dx
[2x(l-x)
-3l
JJ=?
ABC
raunanju tog integrala moramo uzeti u obzir: da jednadba ravnine ABC glasi x + y +
l, da normala na tu ravninu zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90,
Pri
+ z=
i da treba projicirati trokut ABC:

1) na ravninu YZ uzevi x =
l -
y -
2) rta ravninu XZ uzevi y
l -
x -
3) na ravninu XY uzevi z =
l -
x -
y .
Prema tome:
JJ JJ
[2(1 - y -
ABC
z)
+ y - ;]dy dz
BOG
JJ
[x- 2(1 - x -
z)
z) dx dz
AOC
+JJ
[4x-y-(l-x-y)] dxdy =
AOB
=
JJ
(2 -
BOG
y -
3z) dy dz
JJ
(3x
3z- 2) dx dz
AOC
357
,_"
+ JI<5x...,-l)dxdy=
AOB
l
Jdyj<2-:-y-3z)dz+
O
+J dx oJ
1-x
(lx_._ 3z-2)dz
1-x
+Jo dx oJ
(Sx-l)dv
ff
=-++O-!++=-~
s
lzraunai:
JJ VR-=-x
l.
-y dS,
gdje je S gornja -polovina kugline plohe
s
x' + y'
Jj
2.
z dx dy,
+ z' = R
[l =
"'R'l
gdJe je S ploha elipsoida
s
x.:.
z'
y2
-+-+-=1
a2
b2
e'
JJ
3.
x dy dz
+ :Ji dx dz
+ z dx dy, gdje je S povrlina ko<:ke
omeene
ravninama
s
X
O, y
O, z = o,
l, y = l i z = l.
[l= 3)
12. VEZA IZMEU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA

Veliko znaenje u matematikoj analizi i fizici, a takoer u mnogim tehnikim
naukama imaju formule, koje daju vezu izmeu integrala uzetih po nekom podruju
i integrala uzetih po granicama tih podruja. Tu vezu daju formule Green-a,
Stockes-a i Gauss-a.
1. Greenova formula
Gren-ova
formula
(itaj
Grin) daje vezu izmedu poznatog nam krivuljnog
integrala
fP ( x, y) dx
K
358
+ Q ( x,
y ) dy
1
uzetog po ravnoj zatvorenoj krivulji k i dvostrukog integrala u;,:;t:wg po povrini:i

koju ta krivulja k omeuje.
Da takva veza postoji, znamo ve od prije: sjetimo se samo formule, koju smo
izve1i za povrinu sektora krivulje y = y (x). Ta formula za povrinu zatvorene
krivulje K glasi:
Pomou te formule izraunali smo kao primjer povrinu sektora

hiperbole (vidi Dio Il. 7, 1).
istostran~
Green daje tu vezu u opem obliku.

Neka su zadane dvije funkcije P(x, y) i Q(x, yf, koje su neprekinute zajedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama i koje su definirane u podruju
cr ravnine XY. To podruje cr omeeno jc:krivuljom k, kojoj je jednadba y = y(x), ody
nosno x = x (y) i koju pravci paralelni s koordinatnim osima sijeku najvie u dvije toke
(sl. 176).
Izraunajmo dvostruki integral parcijalne
A
derivacije po y funkcije P( x, y) uzevi ga po
)l . . . . . . . .
rom podruju cr:
I= J JoP(x,y) dxdy
a
~0+---~a---L--------~b--~x
t}y
SL 176
Kako se vidi iz slike, tangente na krivulju

'k, paralelne s osi Y, dijele krivulju na dva dijela: donji jednadbe y,( x) i
gornji jednadbe Y (x}, pa integrirajui najprije po y, a zatim po x dobijemo:
l P (x, y) l
dx
y,(x)
= [kad P( xy) parcijalno deriviramo po y, x je konstanta,

y,(x)
P je dakle funkcija samo od y, pa je ostala bez promjene, jer smo je najprije dert
virali, a zatim
integrir~li] =
b
=J (P[x, Y (x)] -P[x, Yi (x)]} dx~

b
=J P
[x, Y (x)] dx-
P[x, y, {x)] dx==
359
JP [x, Y (x)J dx+ J P [x,y,. (x)] dx=

b
"
..
'
=fp (x,y) dx
-K
jer smo, kako se vidi iz slike, izvrili potpuno obilaenje krivulje k u negativnom
smislu (u smislu kazaljke na satu, povrina 11 desno!).
Ili
JJP r;;y) dx dy =-fP (x,y) dx

Na isti
nain
(a)
+K
dobijemo:
JJQ(:, y) dx dy =prema slici 176

X
dy
Ir,(~Q(x, Y}
-~dx=
Id dy
~,(y)
Q(x, y) =
,.,(y)
x,(y)
=I
{Q[x.(y), y]- Q[x,(y), y]} dy
=I
+I
Q[x.(y), y] dy
Q[x,(y), y) dy
Q(x, y) dy
+K
jer smo sada izvrili obilaenje krivulje k u pozitivnom smislu (protiv kazaljke
na satu, povrina lijevo).
Dobili smo dakle:
Oduzmemo li od te jednakosti jednakost (a), dobijemo: .
JJ(~;- :~rtxdy = fP{x,yJdx. + Q(x,yJdy

a
360
(193)
To je Green ova form.uui.

.
Greenove formule moemo zamijeniti dvostruki integral; uzet po ravnom podruju, krivuljnim integralom uzetim po
krivu! ji, koja to ravno podruje. omeuje.
PomQu
Uzmemo li da je P=- y, a Q = x i
izraunamo
li: c)Q
d~bijerno prema Greenovoj formuli
ff
2 dx dy ::,_
ili
f~
=l
i c)P =-l,
c)y
(193- a)
dy- y dx
cr=
-}~x dy--;:- y dx,

K
a to je gore spomenuta formula za povrinu zan:orene krivulje y = ylx).

Greenova formula daje dragocjenu kontrolu krivuljnih integrala izraunatih
po zatvorenoj krivulji, naravno uz uvjet, da su funkcije P(x, y) i Q{x,y) nepre]dnute u podruju cr, koje ta krivulja omeuje, jer je neprekinutost tih funkcija
u podruju cr bitna pretpostavka Greenove formule.
Kontrolirajmo pomou Greenove formule krivuljne integrale, . izraunate u
primjerima l., 2., S. i 6. na str. 333 i sl.. Krivuljne integrale navedene u primjerima 3. i 4. ne moemo kontrolirati po Greepu, jer su uzeti po otvorenim
krivuljama.
Primjer l.
.J.
(x - 2y + 5) dx+ (3x 1
j
p
4y- 7)dy
Q
K
Raunajmo
prema (193):
oP = - 2
oy
f =J
K
f(3
+ 2)dx dy =
JJ
dx dy
.
'
oQ.:.. 3
ox.-
65
5 a== prem!.l slici 161 = 5 - 2- =
Il
a to ie rc-
a.
zultat, koji smo prije dobili.

Primjer 2.
l.
(x- y')# ~ (x' +
y') dy
j' p
Q
K
Prema (193):
oP
oy =-::Qo
f = JJ (~x +
Jo:
2y)
oQ
; ox=2x
d~ dy =.prema. slici
162
361
7.
JJ+
dx
y)dy = 2
(x
Jl
dx xy.+
J"(
~~- =
7.
Sx
'9)
25
+ T3x2
dx = 2
(2x
+ 8)dx
21x + sx[
2(49+ 56-4-16) =
' z
P7imjer 5.
f(2x-
3)dx
+ (x
-1'- 2y- S)dy
Prema (193):
t) p
t)y
oQ =I
-=-1
f=
JJ
K
= 2{
ox
dxdy = 2a =prema slici_l(i3 =
-;- 2 2
3 - 2 -:t"+ S 2
41t ) = 30
+ Sn
Primjer 6.
,.h
j
ydx- xdy
x + y'
,
gdje je k krunica polumjen r.
Napisavi zadani integral u obliku
rh
j
_ Y _ dx - - " - dy
x' + y'
x' + y'
--.--=--,.
vidimo, da je P = -e;-~, a Q =
Funkcije p" i Q ne oegovaraju pretpostave[
x+y
x.+y
Greenove formult, jer nisu neprekinute u svim tokama podruja a omeenog kru:tnicom
x + y' = r 2 (prekinute su u ishoditu), pa kontrola po Greenu.nije dopustiva. Da se u to llvjcrimo, raunamo prema (193):
t)p
x +y 2 -2y'
t)y ""'
(x' + y')'
oQ
t) x
J.
j=
K
x'
+
(x'
fi (
y'- 2x'
+ y')'
xz-y~
(x'
+ y')'
x'-Y'
x'-y')
_ (x'+y')'-(x'+y')'
dxdy=O
dok smo prije dobih drugi rezultat i to - 2 1t,

Kontroliraj po Greenovoj f?rmuli primjere
362
x'-y'
(x' + y'F
1: i
3. navbdene na ~tr. 337.,
Vdna p:Qsljedica Greenov.e formule. Govorei u 1 o egzakt1ilin

diferencijalima i njihovom integriranju, dokazali smo, da je
oQ
oP
----=0
ox
oy
(147)
nudan i dovoljan uvjet, da linearni diferencijalni izraz
P(x, y)dx
Q(x, y)dy
predouje
totalni diferencijal neke funkcije. u= u(x, y).

Uzmimo sada sluaj, da funkcije P(x, .V) Q(x, y), koje ulaze u krivuljni
integral
P(x, y)dx
Q(x, y)dy
(a)
i za koje pretpostavljamo, da su neprekinute

zajedno sa svojim prvim parcijalt)im derivacijama u podruju cr, koje omeuje krivulja k,
zadovoljavaju gore navedeni uvjet (147), t.- j.
neka integrand predouje egzaktni diferencijal.
Tada uvrtenje toga uvjeta u Greenovu formulu daje:
P(x, y)dx
+ Q(x, y)dy
=O
Sl. 177
To znai: ako je Pdx + Qdy egzaktni diferencijal, vrijednost krivuljnog

integrala po bilo kojoj zatvorenoj krivulji jednaka je nuli.
Na pr. krivuljni integrali po zatvorenim krivuljama T,AT .BT, i T, CT,DT.
(sL l 77) jednaki su u tom sluaju nuli, a iz toga slijedi, da integrali po otvorenim
krivuljama T,AT" T,BT" T,CTa i T,DT. moraju imati istu vrijednost, jer su i
integrali po zatvorenim k.rivuljama T,AT,CT, i T,BT.DT 1 jednaki nuli.
Prema tome:
Ako je Pdx+Qdy, egzaktni diferencijal, t. j. ako je ispunjen uvjet
oQ
oP
ox- ox
o,
oP
oQ
.. d
o nosno ily =ox, ta a VriJe nost
.
l
nvu l'1nog mtegra
a
k .
Qdy ne ovisi o putu integracije; ve jedino o poetnoj i kotoki toga puta, dok je krivuljni integral po zatvorenoj
krivulji jednak nuli.
Pdx
nanoj
Na
pr.} (2x'- xy') dx+ (2y- x'y) dy,

-tK
koji _smo naveli kao primjer 3.

.
na str. 337, jednak je nuli po bilo kojoj zatvorenoj krivulji, jer je integrand egzaktni
diferencijal:
.oP
-
ay =
~~=-2xy,
-2xy;'
oP
paje
dQ
oy =ox
363
. S istog razloga vrijednost krivuljnog integrala
2xy dx
+ xdy
uzetog uzdu bilo koje otvorene krivulje ne

ovisi o putu integracije, ve jedino o poetnoj
i konanoj toki toga puta, jer je
oQ
oP
- - - =2x-2x=O
ox. oy
Sl. 178
Da se,u to uvjerimo, izrauna j mo taj integral po pravcu y = x i po parabolaroa

x, y.~ .x i y == l{X od toke 0(0, O) do toke .A(l, l) (vidi sl. 178):
l).poy
= x,
odnosno x .= y:
l =
f 2x'dx +
u
2) po y = x, odnosno x
Ji.y' dy =.12x
yli
T + T = ..!_
0
+ '{Y:
JI
fo 2x'dx + o y dy
i
T + 2yIJ =_..!..
o
,.x'
3) po y
= x',
odnosno x
l= j.2x'dx
yx, odnosno
I = [ l 2x
l 3
+ jl(Yzdy
12; . +SyT
3 'll
= ..!_
0
ll
4) po y =
'{Y:
= y':
Vx dx + [ l y' dy =
145 xi
'l'.=..!.,
+~
Iz dobivenih rezultata vidimo; da je vrijednost tog integrahi jednaka nuli za

sve zatvorene krivulje, koje prolaze tokama O i A, jer integrirajui.u obratnom.
smislu, t. j. od A do O dobijemo svaki put vrijednost -l.
Vrijedi i obrat Greenove formule:
Da linearni diferencijalni izraz Pdx + Qdy. bude egzaktni diferencijal, nurio
je i dovoljno, da vrijednost krivuljnog integrala Pdx+ Qdy ne ovisi o putu, integri~
364
ran ja, ve jedino o po~tnoj i konanoj toki toga putj:l, a integral po zatvoreno;
1Jl d a Jc
JC
dn ak- .. n ul'1, Jer
JC
to samo.ondamoguce,
a k o Je"-:;----:;-.=
oQ oP .
o
k nvu
,
. ~
vy
U tom sluaju diferencijalni izraz Pdx + Qdy predouje totalni difer.encijal
neke funkcije U(x, y), koju moemo definirati kao integral du krivulje k od toke
A(a, b) do toke T(x, y):
x,y
U(x,
y.f
=j
Pdx
Qdy
a, b
2. s,okesova formula
Stokes-ova formula (hai Stoks) je proirenje Greenove formule. Dok Green
ova formula svodi integral uzet po ravnoj povrini na integral po ravnoj krivulii,
Stokesova formula svodi integral uzet po zakrivljeno; povrini, t. j. ploni in~
tegral, na integral po prostornoj krivuifi.
Neka je zadana u prostoru ploha S jednadbe z= z(x, y), koju pravci para
lelni s osi Z probadaju najvie u jednoj toki. Tu plohu neka omeuje prostorna
krivulja k (vidi sl. 179). U tom dijelu prostora neka su definirane tri funkcije
P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z}, za koje pretpostavljamo, da su neprekinute
zajedno sa svojim parcijalnim derivacijama prvog reda.
Uzmimo integral funkcije P(x, y, z) po
prostorno; krivulji k i' integrirajmo samo po x:
fP(x, y, z) dx=
"
budui
da krivulja k lei na plohi S, kojoj je

jednadba z= z(x, y), aplikata z= z(x, y)
P[x, y, z(x, y)) dx
Sl. 179
k'
gdje je k' projekcija krivulje k na ravninu XY.

,
Kako je k' ravna l<rivulja, a P[x, y, z(x, y)] = P,,(x, y) funkcija .dviju ne
zavisnih promjenljivih, moemo primijeniti Greenovu formulu.
Uzev:i u obzir, da je Q(x, y) =O, imam() prema (1~3):
P(x, y, z) dx=~ P,(x, y) dx-=,-
k'
JJ0::, dx dy
1
(a)
gdje je a podruje ravnine XY, koje je -omeeno krivuljom k'.
365
J{aun:pno_:
.{
iJP,
iJy = oy P[x, y, z(x, y).)

oP
oP
.
= prema
(87)
z
= oy +o z oy
Uvrtenje' u (a) daje:
J.. P-(x,
'f
y, z) dx=
ff(a
oP dx dy- oP . o z dx
oy
iJz oy
dy)
(b)
Zruuno, da je prema (130) :.

'dxdy
= dS cosy,
~
&die 1e y kut, to ga orijentirana normala na element dS plohe S zatvara s +

~,?si
Z (vidi sl. 179).

U drugu ie_ruku
iJz dx dy = q . dS cosy
iJy
+ q' =
= -dS Vl +:s
gdje je cos
f.
vl+ qp + q
prema (130 )
prema (77a) i (39)
= -dS e01 ~
kosinus kuta, to ga normala na dS zatva.,. s +
osi Y.
Uvrtenje u (b) daje:
P(x, y, z) dx=
JJ(-~~ dScosy + ~~QSCD$ ~) =

s
JJ (oP
cos [3- oP cosy) dS
oz.
i:Jy
s
Dobili smo dakle:
JJ{:~ cos [3- :~ cosy) dS= fP(x, y, z)dx

s
Na
slini nain
dobije;mo:
Jf (~; cosy- ~~co! ct) dS= f Q(x, y, e)dy

s
ay ces
f. -f (oR
s
JQ6
IX-
i:JR
"
iJx cos ~ ) dS=
'f
R(x, y, z)dz
~
Zbrojimo H te tri jednakosti, dobit
rf [(aR
oQ)
iJz
-. - -
oy
COS
etpo
llakon 'ure\te~ja:
(oP oR) (3 + (clQ

clP)
-OX i)y .
ot+ . -oz
OX
COS
COS"(
dS"t=
(IM)
= fP(x, y,.z)dx
+ Q(x, y,
z)dy
+ R(x, y,
z)dz
To je Stokesova formula.
Ona pretvara bilo koji ploni integral, t. j. integralrpo orijentiranoj povrini plohe, u krivuljni integral uzet po orijentiranoj mei te plohe. .
Uzevi u obzir, da k prema (130, 130c i d):

dS cos ot = dy dz
dS cos (3 = dx dz
dS COS"( = dx dy
moemO' Stokesovu formulu napisati u obliku:
+ (oQ
oP) dxdy .=
+ (oP
- oR)
dxdz
-iJz
ox
ox
oy
ff (oR
s
- -aQ)
ay
az- dydz
094&)
P(x, y, z)dx
+ Q(x,
y, z)dy
R(x, y, z)dz
Uzmimo specijalni sluaj .. Stokesove formule.

Neka je ploha S ravna i lei zajedno sa svojom
je z =O i dz = O, pa uvrtenje_ u (194a) daje:
ff e~-~~)
dxdy =
meom
.
k u ravnini KV. Tada
~ P(x, y)dx + Q(x, y)dy

K
a to je. Greenova formula.

,
Pamtei Greenovu formulu,. moemo lako napisati Stokesovu, treba samo
cikliki permutirati u 0QX - p'
slova x, y, z i P, Q, R. [Vidi dalje formulu (211)].
.
0
0y
Pretpostavimo; da je integrand krivuljnog integrala
Pdx
+ Qdy + Rdz.
10"1
~totalni
diferencijal neke funkcije U= U(x, y, z}, t.

dovoljavaju uvjete (149):
j._funkcij~
P, Q .i R za-
oP ~oR= 0
oz
ox
Uvrtenje tih uvjeta u Stokesovu formulu daje:

l'
:P Pdx + Qdy + Rdz =
a to znai: ako je Pdx + Qdy + Rdz egzaktni diferencijal, vrijednost

krivuljnog integrala ne ovisi o putu integriranja,.ve jedino o
poetnoj \konanoj toki toga puta, a krivuljni integral po za 7
tvorenoj krivulji jednak je nuli.
Vrijedi i obrat' te posljedice Stokesove formule: da linearni diferencijalni.
izraz Pdx + Qdy + Rdz predouje egzaktni diferencijal, nuno je i dovoljno, da
vrijednost krivuljnog integrala Pdx + Qdv + Rdz ne ovisi o putu integriranja, ve
jedino o poetnoj i konanoj toki toga puta, a krivuljni integral 'po zatvorenoj
krivulji da je jednak nuli, ato je mogue samo u tom sluaju, kad funkcije P, Q
i R zadovoljavaju uvjete (149).
U tom sluaju predouje diferencijalni izraz Pdx + Qdy + Rdz total.ni diferencijal neke funkcije V(x, y, z), koju moemo definirati kao krivuljni integral
x,;y,:r
U(x, y, z)
-=
Pdx
+ Qdy
+: Rdz
(195)
a. b, e
Na pr.
raunajui
rJ.
krivuljni integral
(x
+ 3)dx +
p
( y - l)dy
Q
(2z
.
2)dz
po luku cilindrike spirale AB. i pravcu BA (vidi primjer 3. na str. 345), dobili
smo nulu. Integrand je dakle egzaktni diferencijal. Da se u tome uvjerimo, izra:...
unajmo uvjete (149) za zadani integrand.
Dobijemo:
oQ _oP~
ox . ~y .
pa je
(x
+ 3)dx +
(y -l)dy
o,
+ (2z + 2}dz =dU
Da odredimo funkciju U(x, y, z}, izraunajmo krivuljni integral po bilo kojem

putu, na pr. po pravcu OB, od toke 0(0, 0,- 0) do neke toke T(x, y, z) toga
pravca.
;i68
Prema (195).
x,y~e
U(x, y, z)
J (x + 3}dx + fy -l)dy +(2z + 2)dl
o.~.
o.
Jednadba pravca. OT:
ili u:. parametarskom cQbliku:
z.
X.=xt
Y=yt
z,=z_t
<a>
Odatle: 'dX =o=x dt;

dY = j i dt;
dZ =z dt.
lz'{a):slijedi; da je.,.. toki 0(0, 0:'0) parametar t
parametar t =,1.
=:o;~aJUttoki
T(x, y~aJ
Dobijemo:
l
U(xi y, z) =
[(xt
+ 3)x + (yt- l)y + (2zt + 2)z] dt=-
ll
x -
Do istog rezultata dolazimo

Budui
t'
+ 3xt +.y2
raunajui
yt
+ zt + 2zt
,.,
=
o '
U prema formuli (150).
da je po Stokesovoj formuli vrijednost plonog integrala po povrini
ve odreena vrijednou krivuljnog integrala uzetog du zatvorene krivulje k,

koja tu plohu S omeuje, moemo za plohu S uzeti bilo koju plohu, koju pravci
paralelni s osi Z probadaju najvie u jednoj toki.
Navedimq nekoliko primjera.
rp
t.
(y'
+ z')dx + (x + z
2
)dy
+ (x' + y')dr
tizet po nekoj zatvorenoj prostornoj krivulji k pretvori pomou Stokesove formule u plo!lra
integral uzet po povrini S, koju-ta krivulja omeuje.
Raunamo
oR
prema (194a):
oQ
oy- iJz
2y-2z
iJP
oR
~z- iJx =
u
oQ
iJP
2z-2x ; iJx - iJy =' 2x-2y
f=2JJ~-~~h+~-~~h+~-~~
K'
24
B. A,psen: Repetitorli 'vi.e matemaqke -
Dio III.
369
Dokai, da je kriw!jl'li .integral
x'yadx
+ dy +z~~
gdje je k krunica x + y' = R, z = O, jednak plonom integralu uzetom .po povrini

gle, koju omeuje ta krunica k.
Najprije raunamo krivuljni integral' prema (184):
= () ;
dz
= O ;
R co_s t ;
y =
pol~~~at..
R,sin t
dx.= -R sin t dt ; dy = R cos t dt
t I (2'1f
+ R cos t) dt
sin t cos tdz.+ R Jcos 1 dr =\vidi Dio II., S, 7. Tip XI, 7) primjer l.=
4
Z'lr
41
Slnt
.
raunajmo
prema Stokesovoj
Zw
sin
sin 2tl'+ Rl .
= - R.ll
. )6\64----:iiS
Sada
kugle:
z.:r
z.".
= - R~
R' sin' t cos t
= - -xR
8 -..
o
formuli~(f94a)
ploni integral uzet po povrini pc>N.-.
z=+. Vl -x-y
P = x y
JJ(_..
Q = l
.f
3x' y')dxdy
R=
s
Prelazimo na polarne kordinate uzevi uz to u obzir, . da orijenurana normala na gom;R
tK>Iovinu kugline plohe zatvara s+ osi Z kut y < 9.0, pa je eosy >O.
Prema (Illa) imamo:
=- 3
fI
p cost"!> . sin'''!' tlptlcp
(J
Oito
ene
370
-3fi (cp_.sin44cp)f~Wr=- 1t:-
je, da terno za taj ploni integral oobiti istu vrijedllost-.1r: za sve plobe,koje'su ome..
krunicom k.
J. Gaussova formula
imenom formule Green-OstrogradTa formula, koja je takoder poznata pod

skog, daje vezu izmedu trostrukog ili prostornog integrala i plonog integrala.
Neka su zadane tri funkcije P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z), koje su neprekinute zajedno sa svojim prvim parcijalnim derivacijama. Te su funkcije definirane u trodimenzionalnom podruju volumeQa V, koje j.e omeeno plohom S
jednadbe z= z(x, y), pri emu za tu
plohu pretpostavljamo, da je pravci paraz .
lelni s koordinatnim osima probadaju
najvie u dvije toke (slika 180).
Uzmimo trostruki integral J po
volumenu V zadanog podruja parcijale derivacije po z funkcije R (x, y, z):
J=
JJJiJR(x~: z) dxdydz
v
M
Jfdx dy fiJR(x~: z) dz
z 2 (x.y)
x'
Sl. IRO
z.rx,y)
gdje je a ortogonalna projekcija podruja omeenog plohom S nu ravninu XY,

a z= z,(x,y) i z= z,(x,y) jednadbe ploha
i s;, u koje dijeli zadanu plohu
S valj kasta ploha, kojom se ploha S projicira u podruj~ a ravnine XY ..
s.
Izvrivi deriviran je i integriranje
[oR( x~:' z)
je funkcija samo od z, jer x 1 y
smatramo, da su konstante ] , dobijemo nakon uvrtenja granica integracije:
JJ{
e~ JJ
R [ x, y_, z,(x, y)]- R [ x,
~'
z,(x,
y))} dx dy
cr
R[x, y,
z.(:~, y)] dx dy-
JJ
R[x, y, zdx, y)j dx dy
cr
Kako se vidi iz slike 180, orijentirana normala na element dS, donjeg dijela S,
plohe' zatvara s osi +Z kut y, > 90", pa je cosy, <O. Prema tome, uzevi u obzir
orijentaciju plohe S, dobijemo:
J=
J R[x,
~'
z,(x, y)] dx dy
+J
JR[x, y, z,{x, y))dx dy
Budui
da je ravno podruje cr projekcija na ravninu XY plohe S, i plohe S"

oba gore dobivena dvostruka integrala jesu izrazi za plone integrale funkcije
R(x, y, z) uzeti po vanjskim stranama tih ploha.
371
Prema tome:
l=
II
R(x, y, z)dx dy +fI R(x, y, z)dx dy
=J
I R(x, y, z) dxdy
Dobili smo, dakle:
I I I~~dxdydz =I I R(x, y, z)dxdy

v
s
Na isti
nain
dobijemo:
~;dxdydz =I I
I I I
v
I I
Q(x, y, z) dxdz
I~~ dx dy dz =
I I P(x, y, z) dy dz
s
Zbr0)1mo li te tri jednakosti. dobijemo:
III
v
oP
- +oQ
- +oR)
- dxdydz=
( ox
ay
az
(196)
=I I P(x, y, z)dy dz
s
+ Q(x,
y, z)dxdz
R(x, y, z)dxdy
To je Gaussova formula.
Ona pretvara trostruki ili prostorni integral uzet po volumenu
V podruja u ploni integral uzet po vanjskoj povrini plohe,
koja to podruje volumena V omeuje.
Kako je prema (130, 130c i d)
dx dy
dx dz
dy dz
=
=
dS cos y
dS cos ~
dS cos or:
Gaussovu formulu moemo napisati i u obliku:
III (~~ + ~; + ~:)

v
dxdydz =J J [P(x, y, z)cos oc

s
'
'
+
372
+ Q(x,
y, z)cos ()
( 196a)
R(x, y, z) cosy] dS
Ako ploha- S, koja omeuje podruje volumena V, ne odgovara gore navedenoj pretpostavci, da je pravci paralelni s koordinatnim osima probadaju najvie
u dvije toke, tada treba plohu. S podijeliti u dijelove, koji odgovaraju toj pret1 postavci, primijeniti Gaussovu formulu za svaki . pojedini dio plohe i rezultate
zbrojiti. Na taj nain moemo primijeniti Gaussovu formulu za podruje omedeno bilo kojom plohom S.
Slino tome, kako smd izraunate krivuljne integrale kontrolirali pomou

Greenove formule, tako i plone integrale uiete po zatvorenoj plohi moemtt
kontrolirati pomou Gaussove formule.
Provedimo kontrolu plonih integrala navedenih u primjeriiJ1ll 2. -
4. uklj. (str. 353).
Primjer 2.
JJ
(2x
+ z)dy dz + (x- 2y + z)dx dz +(x-z) dx dy.
y
p
r,
Prrma (196):
e> P
ox
Jf
+ iJQ + iJR =
iJy
iJz
JJJ
dx dy dz
2- 2- J = -
=-"'
- V = prema slid 173
Primjer 3.
II
(x
+ y')dy dz +
sin z dx dz
+ .,,..+.. dx dy
+ oQ + iJR = 2x + O + ,x+z
oy. oz
oP
ox
II IJJ
(2x
slici 174 ...
$
l
+ ex+~dxdy"dz =prema
I J Je~+ ex+~dz
dx
ll
dy
dx f 2xz
+,~+l:
fc2x + e* ~dx= lx + ,x+J_.,x 1:

1
=l+ e'-e-e +l= e-2e +2
373
Prill\ier 4
Jf
+ z)dxd~ ~
(2x + Y -z)dy dz + (x -2y
oP
oQ
oR
Oy
r:
(4x - y -11)dlt.
-+-+-=2-2-1=-1
ox
JJ _JJJ
dx dy dz = -
v=
prema slici
= -
f
-
Uunemo li, da je
P=x
R=:t:
Q=.Y
Tada je
oR
dQ_ l
iJP =l
iJy
Oy-
or:
pa Gaussova formula prima oblik:

3
JJJ
dxdydz
=JJ
xdyd:c
+ ydxdr: + r:dKdy
ili
V=
'! JJ
xdydz
+ ydxdz + :t:dxdy
'
Volumen tijela omeenog plohom S izrazili smo pomou plonog integral&

Utretog po povrini plohe, koja to tijelo omeuje.
Time smo dobili zanimljivu vezu izmedu volumena tijela i plohe, koja ga,
omeuje.
Izraunajmo
pomou
na pr.
te formule volumen piramide prikazane na slici t lS.

l
l
V= 3"
ff
xdydz
+ ydxdz + zdxdy =prema
=~(ff+ ff+
AOB
~ [O+ O.+ O+
II
BOG
(1-y -z)dydz+
(1-x-y)dxdy] =
AOB
374
ABC
JJ(1-x-z)dxd~~:+
IIOC
+JJ
Navedimo jo posljedicu
JJ+ ff)=
. IIOC
BOC
primjeru 4. na str. JS6

.
Gaussov~
+[3 !]
fcrmut.-:
e:
Pretpostavimo, da. funkcijcrP, Q ~ R zadovoljavaju u podruju volumena Y~

:koje' je omeeno plohom S, uVjet
iJP
iJx
+ iJQ + oR =
c)y
iJz
Ta$ iz Gaussove formule slijedi:.
JJ
P(x, y, z)dydz
+ Q(x, y,
z)dx dz
+ R(x, y,
z) dx dy =O
:a to
znai:
p~onog integrala
Vrijednost
JJ
Pdy dz
+ Qdx dz+ Rdx dy
ne ovisi o plohi, po
:kojoj se vri integriranje, ako funkcije--P; Q i R zadovoljavaju
~- ~= =
uvjet~~ + ~; +
sluaju vrijednost tog plonog integrala zavisi samo od granica
O. U tom
podruja integriranja, t. j. od krivuljek, koja to podruje omeuje, .jer su inte~

grdi protegnuti na obje plohe s, i
koje su omeene i!ltom krivuljom k (vidi
sL 180), meusobno jednaki, pa stoga integral po itavoj zatvorenoj plohi S, + s,
~:\ora biti nula.,
s.;
Primjeri
pomou
L Izra;::unaj
'Greenove fonnule
I =
(x
+ !1)2 dx- (x + y") d11
+K
gd~~
je k kontura .&ABC [A(l, l); B(3, 2); C(2,5)] {narii sliku trokuta).
Prema (193):
l=
JJ [ -2x-2(.r+y)]
dxdy=- JJ<4x+2yld.rdy=-I
hABC
1zraunavi
AB ""'
;; ;da3imo
&ABC
jednadbe stranica trokuta ABC:

l
n:~ Ta11nanje
+ 2 ;
Bc
=11 = -
3x
+ 11
eA
=11 = 4.r -:a
I1 prema slici trokuta.
l~~~ J (~~'---%i)
4r-S
dxdy =J dx J
(4x
-3r+n
f f
+ 21() dy + az
(4x
..!...
(r
2
2
u-~
JlUti+~ l
l
_!_
2
u+
(%
+ l)
+ 2y) dy =
+l)
-Ir+ 11
J j 4xy+11! \ex=
2
..!: (% + l)
2
3'16
.... Jll9 rJ
12
~ . .I!...
zi + ~
4
4-
:&
1
12
1827) =
~
~ + 483
4
4-
rJ-
12
= - - (2387 -
Izraunaj
l + 1- ~
:&
.2
~ = 46 .,.!._
3
l=-l=-46_!_
--.
3
sada zadani integral neposredno, tj. kao krivuljni. Mora dobiti isti
rezultat.
2. Izracunaj
pomou
Stokesove formule intejp'al
I=J~-~~+~-~-+~-~~
+K
gdje je k esterokut,. u kojem ravnina :x:

:r = a;
v =O, v =
+ 11 + z =
sijee plohe kocke
:x: = O..
a; z =O, z= a.
Oznaivi plohe kocke kao na slici 174 i urisavi zadanu ravninu i presjen!cil
csterokut, koji oznaimo s KLMNPR, prelazimo na raunanje zadanog inte&rala l!
prema (194a).
tj.
=J J (- 2y- 2z) dydz + e- 2 z- 2%) d:x:dz + (- 2:r- 2~) d:x:dv =

s
= -2
JJ(y +z) dydz + (:x: +z) d:rdz + (:x: +tl) d:x:dy

s
. gdje je S prednji dio povrine kocke, to ga odsjeca zadana ravnina.
[JJ
I= - 2
JJ
ff
AKDL
GFENP
ff
ff
KDFGR
AMEN
If ff l
+
APGR
= (z = O, dz = O, cos y = cos 180" =o -
DLM.BF
l) =
AKDL
= -
JJ <:x: + v> d:x:dv = - Jdx J!:x: + vl d11 =a
AKDL
=-J l
%11
+ ~~~ d:x:
:x: + 2, 11
1!'
=-J (;. +ox- +
-:x:+!a
2
'.!!... .
111
.2,
=-Iza.+..!
:i::-~.s a:x: l
6
2
Cl
JJ
'i'
= {z "" l, ~
.:;F~NP
376
=- o, co l' - coa o ""'
l) -
~=
J~ J e~ + v> v + J~ Jc~ + v> dv

o
-:r+
i-
ll
=Jixv+
~~"tlz+JI~Y+~j==
-:r:t!!..
.!!..
=-+-xl+
16 2
zS
o
a
l ~ :!
~~ + ~ ~
.!.
ll
ff
=(~=O.~= O; cos a= cos 1800 =-l)=
AMEN
=-
JJ
!tr: z) dy
z =
-J dy J (~ + z)
dz = -
:. "a
-z+: a.
AMEN
JJ= Cx ~l, dx= O;.cos.a =cos O= l)=

KDFGR
.!:_.
11
Jdy J
(y +z) dz
"
Jdy J(y + z).dz
~!
al
a
-:r+2
jJ
= (tl
= O, dy
O; cos {J = cos 180
-l) =
APGR
= -
ff
(X
+ Z) dxdz =
(X
+ Z) dz =
I!.PGR
fJ
JdX f
= (y = l, dy = O;
-:r:+a
2
,2
DLMEF
cos {J= cos O= ll
J-x
a.
J (:z:+z)dz+J ~J (~+z)dz=~!
a
Prema (a):
1=-2
3 + ~a 3 -..!..a 3 +E.a 3 )
(-.E...a'+
~as-..!.a
24
24 . 24
24
24
24
l= _ _!_aa
2
377
3.
Izraunaj pomou
Gaussove formule
=J Jx
d:;dz
+ y~ dxdz + z d:r:dy
s
Gdje je S povrina kugle
+ y" + z = a
= 3
!':::c:-na (196):
J. (J (~' +
+ 2"') dxdydr
v
Prema (117) i (118a):
= ()sin{} cos Q?;
y = (!sin{} sin
dxdydz =!!"sin{} d
1 = 3
ff f e
+ sin' rp) + cos O]
[sin {Jo (cos 2-Q?
z=
Q?;
!p d{}
IJI
~eas
e
e sin,'} d rp d{} d e.,.
!!' sin {} d Q? d {} d P =
v
2n
:rr
J J
d rp_
sin.{} d{}
J !!' d '! = 3 211:
-COS tp
~
5
11: 2 a 5 = _!!
(t
al
S""
a'
.....::.5."___
Izraunaj
l.
Pomou
Greenove formule krivuljne integrale:
f xv
a)
!Jd}e je k krunica ;ct
d11 -
x' wd.z:
+K
+ il"
==.
[~]
b)
(.r
+ Vl dx -
(X -
M d11
+K
gdje je. k elipsa
Z: + Jt..
ll
= l
f ex
e)
{-2 ab:;J
( l - cos y) d.r- ex (y- sin 1/) d11
+K
gdje je k kontura podruja omeenog odreskom osi X i sinusoidom od x
d)
f e - ex
= O do x
ar> (cos 2 xyd.z: + sin 2 xydy)
+K
:;dj e je k krunica :~:2
+ v = r
fO]
2. Pomou krivuljnih integrala [formula (193a)] povrine omfHknc kdvt.;!jama

a) elipsom
x = a cos t; y = b sin t
[ab:r]
371
bl .astroidom
:x: =a cos t; y = b sht t

Pomou
3.
(ll:;;; t
!!:r) [
! 1
ab.11
Gaussove formule
JJx dydz + y dxdz + z dxdv

s
gdje je S povrina kocke x = O, x =a; y =O, tl= a; z =O, z =a.
. [3a'J
Gaussove formule pretvori zadane plone integrale uzete po zatvol'enim p~rinama S u prostorne po volumenima V, koje te plohe S omeuju.
4.
Pomou
a)
JJxdydz + uctxz + zxdv

s
b)
5.
Izraunai
{111
ff
X cos a + y cos fJ + z cos y

-=-::;y;;;.,;x~,;+";y~~+~z~,.:._.:~:::...!... S
+ zl) ctx +
{z1
[JV]
+ x) du + (%" + v") dr
+K
tR> r;z>,.
Stokesove formule.
neposredno kao krivuljni integral.l
a) pomou
b)
4. Isto za
y" dx
z du
[!.,:R r 1 1
+ x dr:
+K
K
7.
Izraunaj
- ~x +ll"~ a.r
= re + 11 + ze = a
~>Ol
JJ x dydz + 11 ctxd.E + z dzdt/

s
-gdje je S sfera x + tl + z o= l
a) pomou Gaussove formule,
b) neposredno kao ploni ,integral.
13. VEKTO'RSKA ANALIZA

1. Usmjerena derivacija. Gradijen.t skalarne funkcije U(x, y, z)
Da to potpunije shvatimo pojam gradijenta, izvedimo najprije formulu
derivaciju funkcije U 7 U(x, y, z) u smjeru s, koji je odreen kutovina ex,
{3 i y, to ih taj smjer zatvara s koordinatnim osima X, Yi Z.
2a
3'fl
Za funkciju U(x, y, z) pretpostavljamo, da je definirana u nekom trodimenzionalnom podruju i da je neprekinuta zajedno sa svbjim parcijalnim derivacijama.
Napiimo totalni diferencijal funkcije
z
U(x,y, z):
U
oU
dU=- dx+- dy
ox
oU
+dz
(Jz
oy
oU dx
dU
-ds - ox
oU dy
/ :ds
oU dz
ds +---+-oy ds
oz ds
Smatrajui
1
beskonano
dz
(a)
prema slici 181, da su dx, dy

male veliine, imamo
dy
-= cos [)
ds
dx
ds
Analogno
dz
ds
=
7.
( 197)
COS CL
cos-(
Uvrtenje u (a) daje traenu formulu za derivaCIJU funkcije U(x, y, z) u tol:ki

T(x, y, z} u smjeru s(a., [), y)
dU
ds =
au
ox
Vidimo, da vrijednost
cos a. +
au
cfy
derivacije~~
cos fl, t-
au
oz cosy
( 198}
ovisi ne samo o tol:ki T(x, y, z), u kojoj
smo raunali derivaciju, ve i o smjeru deriviranja s(oc, ~~ y). Na je slijedei zadatak, da odredimo u toki T onaj smjer, u kojem derivacija ima maksimalnu vrijednost, kao i smjer, u kojem je derivacija jednaka nuli. Najjednostavnije moem(}
taj problem rijeiti pomou vektora.
U podruju, u kojem je definirana ,funkcija U ( x, y, z), definirajmo vektorsko
polje tako, da svakoj toki T(x, y, z) toga podruja dodijelimo jedan vektor,
kojemu su komponente, t._ j. projekcije u koordinatne osi X, Y i Z, vrijednosti
parcijalnih derivacija po x, y i z funkcije U(x, y, z) u toj toki T. Taj vektor
zove se gradijent skalarne funkcije U(x, y, z) i ?Znauje se s grad'U.
au
OX
grad
Prema tome 1e vektor
au
oy
ou
oz
Njegova i e apsolutna vnjednost !li d ul iina:
380
fcrad
ul=+ V(dd~)'+ (~~)' + (dd~)'
(199)
Njegovi su kosinusi smjera:
COS IX
dU
dl.]
au
dX
dy
l grad
dZ
-:----:--o~
lgrad
UJ
cos ~ =
ur
cosy =
l grad Ul
Sl. 182 prikazuje vektor grad U neke funkcije U{x,y, z) u toki T.(x., y., z.).
moemo kazati: pripada li svakoj toki nekog podruja odredeni
yektor, tada postoji u tom podruju polje vektora ili vektorsko polje.
U naem sluaju imamo vektorsko polje gradijenta funkcije U(x, y, z) .
Openito
......
Uvedimo jo jedan vektor i. to jedinini vektor s., u ijem smo smjeru deri
virali funkciju U{x, y, z).
Kako znamo, komponente su orta njegovi kosinusi smjera:
:1~::;
cosy
Uoimo li sada formulu (198) za derivaciju funkcije
u u
smjeru s, vidimo,.
-+
da ona predouje zbroj produkata istoimenih komponenata vektora grad U i s.,

t. j. prema (18) njihov skalami produkt:
dU
ds
grad U
......
So
ili prema (ll):

(a)
z
gradU
l
l
l
l
l
l
l
ho.------+1 - -7-Y.~.----Y
So
rr-.........,.,-~- ---------
l.
-----------------.J;'
o
:
-r-----
'-!gmdllfUV'
l
l
____,
.
Sl. 182
SI. 183
......
gdje je .C? kut iz!Jleugrad U i vektora s., u ijem smo smjeru derivirali (slika 183).
Iz .slike 183 vidimo, da je jgrad U j cos rp projekcija grad U u smjeru
Z,
deriviranja
pa moemo kazati: derivacija funkcije u zadanom smjeru jednaka
je;proje_!<ciji gradijenta funkcire u smjer deriviranja;
381
Iz formule (a) moemo izvesti dva vana svojstva gradijenta.

Vrijednost !grad U 1 je konstantna u svakoj toki polja gradijenta, dakle vri-
jednost~~ u svakoj toki
polja ovisi prema (a) jedino o cos op, odnosno o
q~,
dakle
jedino o smjeru derivirartja.

Pretpostavimo, da deriviramo u smjeru gr-adijenta, t. j. uzmimo, da ie 'P= O.
u tom sluaju prima cos

toki
<p,
i~~ svoju
a dakle
maksimalnu vrijednost u
dutitio~
polja, pa je prema (a) :,

(b)
To
znai. dd~ postizava
maksimum .u nekoj
toki
T(x, y, z)
podruja
defi-
nicije funkcije U, ako deriviramo u smjeru gradijenta, koji pripada dotinoj toki
polja, i ta je maksimalna vrijednost derivacije jednaka apsolutnoj vrijednosti gradijenta.
Uzmimo li u obzir, da derivacija
d~ daje
brzinu, s kojom se mijenja funkcija
U pri pomaku u smjeru s, 1 da predznak derivacije pokazuje, da li funkcija raste

ili opada, tada iz jednakosti (b) razabiremo prvo svojstvo gradijenta:
Vektor grad U u svakoj toki polja ima onaj smjer, u kojem
se funkcija U najbre mijenja, a apsolutna vrijednost gradijenta
;i aje brz inu te maksimalne promjene funkcije.
Pretpostavimo sada, da deriviramo u smjeru okomitom na gradijent, t. j.
uzmimo, da je cp = 90
Tada prema (a) imamo
dU
Ts
!grad U l O
l
= O
To zna1. deriviramo li u smjeru okomitom na gradijent,. promijena je funkcije jednaka nuli.

Uvedimo pojam nivo-ploha funkcije U= U(x, y, z). U tu svrhu stavimo
a je U= G (konstanta). Dobijemo:
U{x, y, z) =G
m eksplicitno
z =f{x, y, G)
Sl. IS4
382
To je funkcija dviju nezavisnih promjenljivih x i y, predouje dakle neku plohu.

Mijenjamo li po volji vrijednost konstante
G dajui joj vrijednost G" Cs. G., ... , dobijemo
'familiju ploha. To su nivo-plohe funkcije
U= U(x, y, z) (vidi sl. 184)
Giba li se toka T{x, y, z) po jednoj od nivo-ploha,- na pr. po onoj, kojoj

funkcija
se ne mijenja, jer ima uvijek vri-
odgovara vrijednost e, konstante
jednost e,. Malo prije srno rekli: ako derivirarno funkciju U 1.t smjeru okomitom
na gradijent, promjena je funkcije jednaka nuli. Iz toga slijedi drugo svojstvo gradijente funkcije U{x, y, z):
e,
Vektor grad U stoji uvijek okomito na onu nivo-plohu funkU(x, y, z), koja prolazi njegovom poetnom tokom. Drugim
rijeima, gradijent ima u svakoj toki smjer normale pripadne nivo-plohe.
Pomou tog drugog svojstva gradijenta moemo lako izvesti formulu za kut
dviju ploha, pod kojim se razumije kut njihovih normala.
Neka se trai kut <p, to ga meusobno zatvaraju zadane plohe G(x, y, z) = O
H(x, y, z) =O. Obje plohe moemo smatrati kao nivo-plohe funkcija
cije
G= G(x, y, z)
H= H{x, y, z)
uz G
O i
H= O,
t. j. uzevi C = O, pa se zadatak svodi na odreivanje kuta, to ga meusobno

zatvaraju gradijenti funkcija G i H, koji, kako znamo, imaju smjer normala na
nivo-plohe.
Prema (199) :
grad G
oG-
oG-+
+ -oG-+
j +- k
Oy
oz
. aH-
+ aH-Oy j + -'oH--- k
az
= -ox
arad H = i
OX
prema (19) imamo:
aG . aH
OX . ax
+ oG . aH + oG . oH
ay
ay
az
(Jz
(200)
Navedimo primjer.
Odredi veliinu i smjer najvee promjene funkcije U =t xl y 1 z u toki T.(2, 3, 4).
Zadatak se svodi na odreivanje grad U, njegove apsolutne vrijednosti i smjera u toki T,_
Raunamo prema (199):
t)t)~
= 3x1 y z
, a u
toki T (2, 3, 4);

0
()()~)
= 432
0
o~=
2x"
eo~).= .192
oU=
xy
oz
'
(oU)
oz
grad U == 432 i + 192 j
72
+ 72 k
38~
veliina
Maksimalna
to~
promjene funkciJe u
432 1
Smjer,maksimalne promjene funkcije u
+ 1921 + 721 ,b ~
toki
T0 :
43'
cos
(1
/:OS
(3 =
192
_.. 0,402
478
72
= 0,}49
478
COS"(
=-
T0(2, 3, 4)
47 = 0,903
y==8120'
Na por.t.ru ovog poglavlja izveli smo formulu (198) za derivaciju funkcije'
.
dU
..t smjeru s(, ~. y), t. j. di . Ta usmjerena derivacija pik se esto
V ( x, y, z 1
u obliku:
gdje je so
jedinini
vektor, u
ijem
se smjeru
Malo prije u izrazu (a) prikazali smo

:i
jedininog
vektora. s., u
ijem
~~
deriv~ra.
kao skalarni produkt vektora grad U
se smjeru deriviralo:
dU
__,.
-=grad U So
ds
Slijedi:
au ....
-::::;- o= s o gr ad
e)
(l98a)
s.
Derivacija funkcije U(x, y, z) u smjeru s jednaka je skalarnom produktu

jedininog vektora s.,, uzetog. u tom smjeru. s, i gradijenta funkcije U.
--: d ob"tJemO denvaClJU
.
.. fiu nkClJe
.. U u sm)eru
N a pr. za __,.
s. =t
ost X , t. J. dU
dx:
ou
--:
~(au;
-=t.gradU=t - 1
~
Na isti
nain
dobijemo:
+ou ou
-;j= oy
.384
aU;
ou-) =prema(16)t(l3)=.
aU'
+-J +-k
~
Primjer
Odredi tlerivaciju funkcije U = x ll z u
(9, 4, 14).
Prema
(8):
AB =
s.
Prema (198
a u
taki
tokl
... + 3 j + 12 k
4i
+ 3 j + 12 k
16 + 9 + 144
4i
:;::::==:::::===== = -
A (5, l, 2) u smjeru od A prema S
13
....
i+
-+
13
12
13
....
k.
a) :
A (5, l 2):
ou
.2
13
3
13
+ - . 10.+
12
13
Prctpostavimo, da je zadana funkcija z funkcija dviju nezavisnih promjeuljivih xi y, t. ;: z= z(x, y), koja je definirana u nekom ravnom podtuJU a ravnine XY. U tom' sluaju definiramo u tom podruju ravno polje gradijenta funk<:ije z tako, da svakoj toki podruja dodijelimo vektor, kojemu su komponente
C:l . iJz
ex 1 ily . Tada formule (199) primaju za funkciju z = z(x, y) e>blik:
oz- l)z.grad z = - i + - i
ox
l grad z l = +
v(:;r
oy
+ (: )'
(201)
dz
dz
cos ex
ox
-,--___._,;--;jgrad zi
.
cos t ' = sma =
~
oy
--\grad zi
Za z= e= konstanta dobijemo sada nivo-krivulje z{x, y) =e, pa vektor grad z stoji okomito na onoj nivo-krivulji, koja prolazi njegovom poetnom to
.kom, t. j. ima smjer normale pripadne nivo-krivulje.
Primjeri
J. Odredi derivaCiju funkciJe U=
u zadanoj
toki
x~ + Y~2
a
b
+~
e
....
T (x. y, z) u smjeru radijvektora r te

'
toke
f
Prema {1.98). (18) i (4) dobijemo:
(JU
25
dr
= -
au. cos a + au
. cos P + -au cos )' =-
o:z:
B. ~...,..: R.epe:tltorlj vie matematike -
all
Dio Ill.
az
381
2. Odredi
To (Xo,
ll toki
+ y = a1 s
kut, pod kojim se sijeku valjak xl
plohom b z "" :r u
l/o, Zo)
Napisavi jednadbe zadanih ploha u obliku
= .r2 + y- a
= O
H=xy-bz='o
raunamo
prema
(200).'
cos
2x !l + 211 X +
cp=
2 bz
0 (-b)
V 4.r + 4Jl V v + x + o
jer iz jednadb1 zadanih ploha slijedi, da je xy = b z, a x +

U toki To (x 0 , Ji;,, Zo)~
2 bz 0
cos m=
.,.
V a + b1
3. Odredi pomou grad f jednadbe normale

boloid x + y 1 - z = 18 u toki To (3, 5, - 4).
no
i tangentne ravnine E~ na hipet
o-t~~~=xt+~-~-~-o
gTad
Ill toki
To (3, 5, -
= 2xi
+ 2yj-2z~
4):
-+
(grad flo = 6 i
+ 10 j + 8 ~
Kako je (grad flo usporedan s normalom no. odnosno okomit na tangentn.o; rav
nini E 1, dobijemo prema (38):
:r-3
v-5
----w-
n o = --
z+t
~.
-8
v-5
:r-3
-5-
a prema
~
4
(50a) i (58):
El
=3
(.r- 3)
5 (!1- i)
ili
ax.+ 5y
4 (z
+ 4) = O
+ 4z-18 =O
4. Odredi najvei uspon'plohe z = xY u toki T.(2, 2).
Zadatak se svodi na odreivanje smjera grQil z u toki T,.

Raunamo
prema (201).:
=
( ~)
~,
21 ". 2 = 4 0,301 - 4 0,301 - 1,17

M
0,434 .
grad z
= 4i
+ 2, 77 j
grad
z\
odatle
116
"'~
7~67 ~ :*,86_; cos~ = ,4>~ 6 =
0,825,
34'30'
To znai: u smjeru, koji zatvara s osi +X kut oc= 34,30', ima funkcija z= y>' u toki T0 (2:2)
maksimalnu promjenu, koja iznosi 4,86 pri pomaku za l u tom smjeru oc. Prema tome kut <'l
najveeg uspona plohe z = yY u toki T0(2, 2) dobijemo iz
rg 9
4,B6
~ -- =
4,86
Odatle
Odredi:
J. Veliinu i smjer maksimalne primjene funkcije U= V~'+ y'
[ grad U
2 Koordtnate one
toke
2-
=J
u toki T 0(16, 16, 8).
+ '
i
2-+
-j' j
t-]
k
+J
polJa. u kojoJ JC gradiJent funkcije
U = x
i-
2y i- 3z 2 + xy
3x - 2!1- 6:z ,
,jednak nuli.
f-2,1,1)
3. Dcrivaci i u funkcije U (x, y, z) u smjeru gradijenta funkcije V (x, y, z). U kojem je slu:Jju ta dcrivacija jednaka nuli?
grad
[
grad
4. Najv~i u'{>ort plohe z = l"(x'
v. iJu
, d
gr.ad V
= 0 , k ad
+ 4y') u
toki
ul.
gra d
Je
.
gra d
v]
T rl.6, 4).
.(<'ll== 1850']
5. K ur wnedu gradi i enata (u nk cija
2
arc
"
Jill--
X+ y
u tokama (1, l) 'i (!, 4.!

.
[<p'= so]
V= x'
y'
+z'. u
tol<ama O. 2, 2) i r - .3. l, 0).
CO!
'P=-+]
'
..
. 2. Potencijal
Sada, kada smo upoznali i sh'vatili pojam gradijenta, ne e nam biti teko, da
shvatimo i pojam potencijala. Golema vanost tog pojma vidi se iz toga, to
je razvoj itave matematike analize posljednjeg stoljea iao u znaku teorije potencUala, -koja je nikla iz konkretnih potreba fizike i mehanike.
Izvodei'-pojam gradijenta rekli smo, da .u nekom podruju postoji vektorsko
polje, ako svakoj toki toga podruja pr~pada odreden vektor. U sluaju gradijenta
taj je vektor bio ,odreden parcijalnim derivacijama po koordinatama zadane ska-'
larne funkcije U( x, y, z), pri emu ~u vrijednosti tih parcijalnih derivacija u svakoj
pojedinoj toki podruja dreiVale komponente vektora grad

U smje:-U ko~
ordinatnih osi. Sada emo definirati u nekom dijelu. prostora op~enitijc vektorsko,
polje i to tako, da svakoj toki toga dijela prostora dodijelimo vektor v, kojemu
komponente u smjeru koordinatnih osi,
P(x, y, z),
Q(x, y, z)
su
R{x, y, z),
gdje su P, Q i R funkcije, koje su neprekinute zajedno sa svojim parcijalnim deri~

vacijama. Uvrstimo li u te tri funkcije koordinate x" y, i z, bilo koje toke podruja
definicije tih funkcija, dobit emo tri vrijednosti, koje e dati komponente u smjeru
()Siju X, Y i Z onog vektora, koji pr-ipada dotinoj toki T, polja, a vektor, kako
znamo, posve je odreen s tri, svoje komponente.
Ukratko: svakoj toki T ( x, y, z) dotinog podruja dodijelili smo vektor
v= P(x, y, z)
i+
Q(x, y, z) j+ R{x, y, z) k
Pretpostayi/no sada, da je nae vektorsko polje p.olje &radijenta

funkcije U(x, y, z), t. J.
ou
v. = P(x, y, z).- ox
iJU
vy = Q(x, y, z) ~ Oy
ou
v_= R(x, y, z) =
,
iJz
U tom sluaju funkcija U(x, y, z) zove se potencijalna funkcija ili

' \
potencijal ili funkcija sila vektorskog. p6lja v.
Prema tome potencijalom zadanog vektor.skog polja zove se ona
funkcija, ije parcijalne derivacije po x, y 1 z u svakoj toki polja
da.ju komponente u smjeru koordinatn.ih osi onog vekt'ora, koji pri.pada dotinoj toki polja.
Primijetimo, da iz navedenog nikako ne slijedi, da je svako vektorsko polje
polje gradijenta neke funkcije, t. j. da ima potencijal. Prugim rijeima, svaki sustav
funkcija
P{x, .Y z),
Q(x, y, z),
R(x, y, z)
ne mora zadovoljavati .uvjet, da su te funkcije parcijalne deriv~cije po x, y z

jedne te iste fun_kcije U= V(x, y, z).
Primijetimo jo, da su pojmovi gradijenta i potencijala u nekom smislu in~
verzni pojmovi, kao ria pr. pojmovi derivacije i primitivne funkcije. Slino tome
kako derivaciju dobijemo derivirajui primitivnu funkciju, a primitivnu fu'nkciju.
dobijemo integrirajui derivaciju,,tako i promjenljiva vektorska veliin,a grad U
ima diferencijalni kii;akter pa se dobije iz potencijala U{x, y, z,) deriviranjem~
dok promjenljiva, skalarna veliina - potencijal U(x, y, z) ima prema tOt'I\CI
imcg,rnlni karakter.
388
Nivo-plohe potencijalfle funkcije U= U(x, y,
z:)
U(x, y, z) ='-const
zovu se l}kvipotencijalne plohe, jer se vrijednost potencijala U(x, y, z) ne

mijenja za sve toke, koje lee na jednoj nivo-plohi.
Navedimo primjer polja vektora, koji ima potencijal. Taj primjer e olillati
razumijevanje uvedenih pojmova i pokazati njihovo fiziko znaenje.
Pretpostavimo, da se u ishoditu O koordinatnog sustava nalazi materijalna
toka mase m, a u nekoj drugoj toki T(x, y, z) prostora, koja je udaljena zar od
O materijalna toka mase l (sl. 185). Tada nastaje u itavom prostoru vektorsko
polje - polje sila privlaenja prema toki O.
Po Newtonovu zakonu veliina sila privlaenJa izmedu toaka O i T iznosi:
m l
F=-
(a)
r'
:z. \
~;
(uzeto je, da je gravitaciona konstanta/= 1).,

Izraunajmo komponente sile privla~nja
F u smjeru koordinatnih osi.
Prema slici 185:
.ll
Sl. 185
F> = - F cos~
a kako je prema istoj slici cos.~
'
y
r
imamo uzevi u obzir (a):
F=-~
Y
.
r"
Na isti
nain
dobijemo
F =-*X
x
r
(b)
F=-~
z
r
Po~_i<' ~il~
pnvlaenja
glasi dakle
F ~ -
"-
,_
Tvrdimo. da polje sila
-;:; X i -
T'
lli-
,..
k=
';.'(x~+yJ+zk)_=~ ~-;
privlaenja,
U{x, y, z)
mr
koje promatramo,
potjee
ed potencijala:
]IX2 + y ...L
389
tu svrhu treba doKazati, da je
F =<)U - .!.__
y
<)y
<)y
(~)
T
Raunamo:
oU
(m)
ox= ax -r = -rr
N a isti
nain
or
-'x- -
m
r
2x
mx
V + y + z =-:c-r = prema(b) = F:r

2 x
dobijemo :
oU
my
-=--=F
Oy
r
Y
oU
mz
-=--=F
oz
Dokazali smo, da sli parcijalne derivacije po x, y

nake komponentama sila
privlaenja
u bilo kojoj
toki
z funkcije U
m jedr
polja sila.
Moemo dakle kazati: funkcija U ( x, y, i) = m je potencijal polja sila privlar .

enja, to ga stvara u prostoru materijalna toka mase m, ili: polje sila privlaenja
toke mase m je polje gradijenta funkcije
m
. . F
oU
U = - , )er Je
=r
ox
"
=oU
oy
Da odredimo ekvipotencijalne plohe polja sila .gravitacije, stavimo
U=-=
yx + y' +z' =G
odatle je
x'
+ y + z' =
m
G'
a to su koncentrine kugline plohe sa sreditem u ishoditu O.

Znamo, da gradijent stoji uvijek okomito na onoj nivo-plohi, koja prolazi
njegovom poetnom tokom, Budui da je polje sila privlaenja toke mase m polje
gradijenta U, silnice toga polja sila su poluzrake, koje izlaze iz toke O.
390
Iz navedenoga vidimo, da je potencijal funkcija mjesta i to samo fUnkcija:

mjesta, .jer su vrijednosti p"ot~nr;:ijala posve odreene, im su zadane koordinate
toke. Stoga razloga zove se sistem sila, koji potjee od potencijala ... konz~rva
tivni siu~..sila... jer veliina, smjer i smisao svake sile toga sistema, RoJa pnpadanekoj toki prostora i ije su ko~ponb1te jednake parcijalnim dcrivacijama
po x, y i z potencijala, ovise jedino o poloaju dotine toke, odnosno o njenim
koordinatama.
'
Tako, na pr., polje zemljine tee, koja je rezultanta sile privlaenja i centri-,
fugalne sile, ini konzervativni sistem sila, jer potjee od potencijala, koji je jednak
zbroju potencijala sile privlaenja i centrifugalne sile. (Potanko o tome vidi od
istog pisca Gravimetrija s osobitim obzirom na Eotvosov variometar, Nakladni
zavod Hrvatske, Zagreb, 1949).
Sve to smo rekli za prostorno vektorsko polje vrijedi i za ravno vektorsko
polje, ako je ono polje gradijenta, jer se na isti nain definiraju potencijal, ekvipotencijalne krivulje i silnice toga polja. Slino se definira i samo ravno vektorsko
polje i to tako, da se svakoj toki nekog dijela ravnine dodijeljuje vektor, kojemu
su P(x, y) i Q(x, y) komponente u smjeru koordinatnih osi X i Y.
U ( x, y) je potencijal toga ravnog vektorskog polja, ako je
oU
p=.-
ox
t.
Q=
l:
~!:!
oy
j. ako je to ravno vektorsko polje polje gradijenta funkcije U(x, y).
Potencijal ravnog polja sila

mase m opet je funkcija
privlaenja
stvorenog u ravnini materijalnom
tokom
U(x,y) = -
~~
vx' + y'
Mjesto mase m materijalne toke moe se uzeti kao izvor polja sila elektrini
naboj. Svi izvodi ostanu isti, jer su Couloinbov zakon, koji odreduje silu uzajamnog djelovanja dvaju naboja, i Newtonov zakon gravitacije identini. T-ako' se
mogu zorno predoiti ekvipotencijalne krivulje i silnice u poznatom pokusu sa eljeznom piljevinom.
O potencijalu vidi jo dalje isti , toka 4.

3. Vektorski oblik Gaussove formule. Divergencija vektorslc:ogpolja
Da prikaemo Gaussovu formulu ( 196a)
fJf (~f + ~;+~~)dx

v
dy dz
=J J[P(x,
s
y, z)cos
~ + Q(x, y, zjcos ~ +
+ R(x,_y, z)cosy) dS
u vektorskom obliku, definirajmo u podruju volumena V, koje. je omeeno plohom S, vektorsko polje tako, da svakoj toki T(x, y, z) toga podruja dodijelimo
391
vektor v, kojemu su komponente u smjeru koordinatnih osi vrijednosti funkcijllll

P, Q ~- R u dotinoj toki T(x, y, z) podruja, t: j.
.... {
P(x, y, z)
-+
Q(x; y, z)
R(x, y, z)
oP
.
Tada se tzraz ox
v= P(x,y, z)
oR
+ oQ
ey + oz ,
i+
Q(x,y, z) j+ R(x,y, z) k
koji se nalazi na lijevoj strani Gaussove for-
_,.
mule, zove divergencija vektora v u
toki
T(x,y, z) polja i
oznauje
se s
mv
. --- oP
oQ
dy
oR
(202)
diVv=-'-~+-+--
ox
iJz
pa lijeva strana Gaussove formule primi} oblik:_

l
JJJdiv; dx dy dz
v
Da prikaemo i desnu stranu Gaussove formule u vektorskom obliku, uve.dimo jo jedinini vektor-;;. vanjske normale na plohu S, koja omeuje volumen V:
....
n~
Tada
pr~douje
{ cos ot
co_s ~
cosy
integrand
P cos ot
+ Q cos f3 + R cos y
desne strane Gaussove formule skalarni produkt vektora v i vektora no:

P cos
et.
Q cos [3
+ R co.> y = v no = v
l cos cp
prema slici 186 = vn, gdje je ll" kompo_..

nenta vektora v u smjeru i smislu vanjske
normale na plohu S.
Desna strana Gaussove formule prima
dakle oblik
~~
...v
Time smo dobili Gaussovu formulu u

vektorskom obliku:
JvJJdW;dK dy dz JsJv". dS
(203)
Ta formula kazuje: trostruki ili prost~r.rii integral 'd i vergencij e

vektora v uzet
po
zatvorenom
volumer:IU' V
'
jednak je plonom
.
integralu normalne kom.ponente vektora v protegnutom na plohu.

S, koja taj volumen V omeuje.
-+
Izraz v., dS zove sf' element ist j eca nj a ili fl uk s vektora v kroz element dS
JJv., dS jest to.talni tok ili
plohe S u smjeru vanjske normale, a

.
s
fluks vek-
tora v kroz zatvorenu plohu S i to okomito na tu plohu.

Da to potpunije shvatimo znaenje Gaussove. formule, provedimo. hidro-
dinamiku
_.l
interpretaciju tc formule. U tu svrhu dajmo vektoru v posebno zna-
enje: vektor v neka predouje po veliini i smjeru svakoj toki T podruja volu
mena V brzinu strujanja tekuine, koja se nalazi u tom podruju, a tee prema
plohi S u smjeru vonjskc normale. Time smo definirali vektorsko polje brzina
strujanja.
Pretpos.tavimo li, da je strujanje tekuine stacionarno, t. j. da ovi~i jedino
o poloaju estice tekuine, a ne ovisi na pr. o vremenu ili temperaturi, i da je
tekuina ncstlaiva, tada izraz v. dS daje mno~inu tekuine istekle u jednoj
sekundi kroz element povrine dS u smjeru
vanjsk~
normale, a
JJv. dS -
mn<J-
s '
inu tekuine, koja je istekla u jednoj sekundi kroz itavu plohu S u smjeru vanj~e
normale na tu plohu S. Oito je, da strujanje prema unutranjosti podruja daje
gornjim izrazima negativni predznak.
U toj hidrodinamikoj interpretaciji Gaussova formula glasi:' divergencija
vekrorskog polja brzina strujanja tekuine protegnuta na podruje volumena v.
koje je omeeno zatvorenom plohom S, jednaka je mnoini tekuine, koja istjee
u jednoj sekundi kroz plohu S u smjeru vanjske normale.
To znai: divergencija je' mjera izdanosti izvora, koji se nalaze u podruju
volumena V omeenog zatvorenom plohom S.
Gaussov stavak moemo sada formulirati ovako:
Totalni tok (ili istjecanje) ili fluks vektora v kroz plohu s u smjeru vanjske
DOP-
male jednak je izdanosti izvora vektorskog polja v u volumenu V, koji je obuhvaen tom plohom S.
Dosada ,smo govorili o divergenciji kao o mjeri izdanosti izvora, koji s<:
nalaze u podruju volumena V ~medenog zatvorenom p)ohom S, t. j. o
JJJdiv-; dx ~y dz JJv dS
=
3111
Sada treba da shvatimo, to se razumije pod divergencijoin vektora--;; u toki
T(x, y, z)
podruja.
Jasno je, da mjera izdilnosti izvora, t. j. vrijednost
JJv,. dS
s
ovisi i o veliini podruja, t. j. o njegovom volumenu V. Pravilna mjera izda&nosti

bila bi vrijednost tog plonog integrala podijeljena s volumenom V, t. j. relativna
mnoina tekuine istekle iz podruja u jednoj sekundi. Ako su izvori raspodjeljeni
u podruju volum~;na V jednoliko, moemo za svaki element podruja volumena
11 V odrediti pripadnu izdanost.
Ako volumen V tei nuli tako, da se ploha S, koja ga omeuj,e, stee u sve tri
.
.
dimenzije na toku T(x, y, z) podruja, dobij~mo vrijednost ctiv v u toj toki T
podruja:
JJ
v,. dS
l"zm _::__~V~s
dIV V =
.~
V-+0
Budu-i da je izdanost izvora, odnosno mnoina :stekle tekuine skalar, divergencija vektora je skalama veli~na~ koja moe biti u toki T(x, y, z) podruja
--
pozitivna, negativna ili nula. Pozitivna vrijednost div v znai, da se u dotinoj

T podruja nalazi izvor tekuine, negativna vrijednost kazuje, da je u toki '[
toki
ponor tekuine, a div v

Iz toga slijedi, da
O znai, da u
dotinoj toki
nema ni izvora ni ponora.
daje openito razliku mnoine tekuine, koja kroz plohu S u podruje utjee i
mnoine tekuine, koja kroz to podruje istjee.
Primijetimo jo, da smo uzeli hidrodinamiku interpretaciju Gaussove formule, da na to j~":dnostavniji nain rastumaimo smisao Gaussove formule. Jasno je,
da svi izvedeni odnosi vrijede bpenito za bilo koje vektorsko polje.
l. Odredi di vcrgenciju vcktorskog polja
v = xy;:; i
loki
+ (x' + y' +
z') j
Raunamo ~rema
(2x -
3y -
5z -
l) lt
(202):
. -
oP
ax
drv v = -
iJP
394
T 0 (2, 3, 4).
= y
=,
aQ
i'JR
+ ~+ -oz
i'Jy
a u toki T 0 :
= 3 . 4 = 12
( dP)
OX
.
oR'z
v
a u
toki
l
=-
a u
5 ,
toki
T0 :
(div v)0 = 12
2.
Izraunaj
oO\_
.
.
( i>y}. = .2 . 3 = .
T0 :
(oR)
dz ,
-
+ 6- S =
=-
13
div r, gdje je r radij vektor.
Kako je
r=xi+yj+zk
imamo prema (202):

divr=l+ll=3
Divergencija radijvektora !" ista je u svim
tokama
polja i jednaka 3.
3.. Tijelo rotira oko osi Z protiv kazaljke na satu s konstantnom kutnom brzinom w. Odredi divergenciju vektora brzine v u
moment.
Prema slici 185:
V
toki
T (.r, y, z) prostora u zadani
aw = r sin rp w =. w r sin rp =
= prema (20) = jwx rf.
Oznaivi s
w,,
wy i
Wz
komponente vektora kutne brzine w, dok su
r;y i z kom-
-->
poncnre radijvektora r, dobijemo prema (27 a):

k
j
V= WX T=
= (Wy2- WzY)
Wx
Wy
:r
(WzX- WxZ) j
Wz
(WxY- WyX)
Prema (202) dobijemo:

div v= O
......
4 .. Odredi totalni tok T vektota v = x 2 i + y 2 j + zZ k kroz plohu omedenu
s x 2 + y' + z' = l; x = O, y ~ O i z = O. Rezultat kontroliraj pomou Gaussove
formule.
Zadana ploha predouje povrinu S tife!a omeenog oktantom kugline plohe
polumjera l i koordinatnim ravninama prvog 6ktanta. Narii to!
Prema (203} i (196)
T=
JJs
vn dS=
JJ Pdyz +
Qdxdz
Rdxdy
imamo uzevi u obzir da je u naem sluaju

P = x, Q = y 2 i R = z2
T =
JJ
y dz +
y 2 dx dz
+ z dx dy
(a)
s
Kako vidimo, zadatak se svodi na
S (vidi ll).
raunanje
plonog intcgrala po zadanoj plohi
3f5
Oznaivi 5 A, B i
raunanje
toke. u kojim koordinatne

tog plonog integra!a.
prekiZimo na
JJ = (z = O, dz = o, cos r
l)
= -
OSI
X l' i
=o
z probadaju sferu.
prema(<&)
AOB
jf
O, dx
= (X =
prema (aj
= - l) = O
prema(a)
O, cos a = - l)
BOC
Jf
= <y = O, dy = O,
cos fJ
AOC
ff=?
ABC
Pri raeunanJu tog integrala uzimamo u obzir da normala na :zadani oktant

&fere zatvara s koordinatnim osima kutove, koji su manji od 90, i da tre.ba pt"oji
ciratt taj dio sfere
.r2 = l -y:? - z2
na ravninu YZ uzevi
na ravninu XZ uzevi
Y2 = 1-x1 -z
na ravninu XY uzevi .z'= l-x2 - y 2
l
ff= Jf (1-y'-z')dylz+ JJ(1-x'-z'ldrdz+ fJ(t-x'-y!)dxliv.

ABC
BOC
AOC
AOB
Rijeivi te .integrale, prelazom na polarne Koordinate dobijemo:

3,
ff = s + s + s
lC
:t
:T,
s"'
ABC
pa je
3
8
T=O+O+O+
Kontrola po Gauss u:
T =
=j-ff ( v~P-x-
= 2
JJJ
nQ
()y
Jfs
Vn
aR)
+ (j
dS=
:t=
fJv J
div
3
8
-:t
~ ~X dy dz =
2y + 2z) dx dy z
.1r.{Jr(2x +
dx dy dz =
uz prijelaz na sterne koordinate
(p sin{) cos
rp
'
(!
sin{) sin rp
(119)
(!cos {1-) l'' sin {} d <p d{} dl.'
v
l
= 2
J d'P J
[sin'{} (cos rp
+ sin rp) +
3ti
(!'d(!
ir
T2 .,.
J
a
!'r
sin{) cos .?] d{}
d'f
j (cos rp + sin q) ( ~ _ sin 2") + si~'"[=

4
=-
! J[
(cos <p+ stn <p)~+
f] df'""
:If
l:
(sin <p -
+{-\ ""
cos <p)
=1 (f+~+f) =t1t
....
lzraunaj
uz kontrolu totalni tok istog vektora v kroz plohe kocke prikazane

na slici 174. Rezultat je 3.
Izraunaj
:z~
totalni tok
t+ ZJ' +X k kroz plohu
a) vektora ; = Y
o.
omeenu
X+
11
+"z= a; X= 0, y = 0,
[O)
b) vektora. v = yzi + xzj + xy k kroz potpunu plohu val] ka .r2

" ;S; z $ h. Rezultate kontroliraj pomou Gaussove formule:
+ yt =
a;
[0]
e) vektora vanjske normale na plohu

.r 2
+y+z=J
[4 :z)
4. Ve}(torski oblik Stokesove formule. Rotor vektorskog polja. Potencijalno polje sila. Odreivanje potencijala
Da prikaemo Stokesovu formulu (194)
- - oQ)
- . cos
JJs [( oR
cly
oz
=cp P(x,
IX
+ (oP
-oz - oR)
cos (' +
clx
y, z}dx
+ Q(x, y,
z)dy
(oQ
oP)
] .
OX
oy cosy dS =
~--
+ R(x, y,
z)dz
u vektorskom obliku, definirajmo u onom dijelu prostora, u kojem su odre~ne

funkcije P, Q iR, vektorsko polje tako, da svakoj toki T(x, y, z) toga dijela pro-
stora dodijelimo vektor v, kojemu su P, Q i R komponente u smjeru koordinatnih

osi X, Y i Z, t. j.
{
Tako .na pr. nekoj
toki
P(x, y, z)
.Q(x-, y, z)
R(x, y, z)
T,(x,; y., z,) polja pripada vektor
-;, = P(x,, y,, z,)
T+
Q(x,, y 1,
z) j+
R(x,, y,,
zJk
t. d.
Uvedimo jo jedan vektor i to vektor pomaka ds, koji ima SmJer tangente na
proitornu krivulju k i kojemu su komponente dx, dy i dz, t. j.
__,. { dx
ds
dy
ds
+ dy j + d.: -k
dx i
dz
Tada
predouje
.....
integrand desne strane Stokesove formule skalami produkt
vektora v i d s, pa imamo :
Pdx +'Qdy
+ Rdz =v ds= v
ds oos
y =prema
slici 187
v,ds,
gdje je v, tangentna, komponenta vektora ~. t. j.

projekcija vektora v u smjer tangente na krivulju k u nekoj toki T(x, y, z) polja.
Desna strana Stokesove formule prima
prema tome oblik:
~ Pdx + Qdy +
Sl 187
__.
U polju vektora v = P i
Rdz
=~v, ds
(a)
+ Qj + R k
definirajmo novo vcktorsko polje tako,
toki T(x, y, z) polja vektora-; dodijeiimo jo jedan vektor, kojemu su

komponente u smjeru koordinatnih osi zadane izrazima navedenim u zagradama
lijeve strane Stokesove formule. Taj vektor zove se rotor ili curl (kerl), t j
da svakoj
vrtlog polja vektora v, i
oznauje
se s rot v.
iJR
iJQ
oP
oR
__,.
- - - = ( r o t v)
iiy
iiz
x
- - - =-
TO( V
iiz
ox
oQ
oP
- . ay =
~-
iix
(rot v)
(rot v)
(204)
-'+
Tot v =
Uvedemo li jo
uje
krivulja k, tada
prQl.lkt
IN
vektora ret
(iJayR - i(}zJQ) ~ + (iJoPz l
jedinini
predouje
-->-
-+
11
i n.;
iJR) ~
ox
vektor normale n. {
+ (oQ
ax - oP)__.
ay k
~~~;
om~-
na plohu S, koju
,
cosy
integrand lijeve strane Stokesove formule skalami
Tot-:;;;. =
l rot; l l
. cos cp
= (rot,v)"
duljina normalne komponente
vektora Tot;, t. j. projekcija l rot v 1 u smjer normale na plohu S.

Na taj nain prima lijeva strana Stokesove formule vektorski oblik
Jf
(b)
(rot ;),.dS
s
Iz (a) i (b) slijedi vektorski oblik Stokesove formule:
(205)
To
znai:
_..
ploni integral normalne komponente rotora vektor-
skog polja v uzet po bilo kojoj plohi S, koju omeuje .Krivulja k,

jednak je krivuljnom integralu tangentne komponente vektora
_..
v polja protegnutom na tu zatvorenu krivulju k.
Uvedemo li opet hidrodinamiku interpretaciju vektorskog polja v, t. j.'

smatramo li to vektorsko polje kao polje brzina stacionarnog strujanja neke nestlaive tekuine, tada predouje u (205) krivuljni integral tangentnc kompu_..
neme v, brzinu strujanja v du zatvorene krivulje k, t. j.
cirkulaciju ili kruenje

kae, jakost vrtloga, a
tekuine
du zatvorene krivulje k, ili, kako se
daje to.talni tok ili fluks rotora brzine strujanja kroz plohu S u smjeru vanjs.ke
:normale na tu plohu ..
Stokesova formula kazuje sada:
Cirkulacija tekuine uzdu prostorne zatvorene krivulje k
jednaka je toku rotora brzine str]Jjanja kroz bilo koJu plohu S,
koju ome~je ta krivulja k, i to u smjeru vanjske normale na tu
plohu S.
...
Primijetimo, da je tok rotora v kroz plohu S posVe

_..
odreen
,.:adanom krivu- ,
ijom k, du koje se rauna cirkulacija vektora v, pa je isti za sve plohe S, koje &u
4Mlleene tom krivuljom k.
Kako i.e ds element luka krivulje k, a v, brzina struj-anja tekuine u smjeru'
311
tangente na tu krivulju k,. cirkulacija ili jakost vrtloga
'V,ds _moemo
takoer
5hvatiti kao mnoinu tekuine, koja protjee \l jednoj sekundi po krivulji k.

Pod rotorom brzine strujanja tekuine u nekoj toki T{x, y, z) polja
brzina razumijemo granini! vrijednost omjera cirkulacije tekuine du zatvorene
krivulje k i povrine s plohe, koju ta krivulja omeuje, kad se krivulja k, dakle
i ploha S steu u obje dimenzije na tu toku T, t. j. u toki T polja
pv,
ds
jroi7i '""limi<:_ _
'
S-+0
S
Uzmimo sada specijalni sluaj: pretpostavimo, da nema cirkulacije ~~t:il<ha-11.
J.'rostornc zatvorene krivulje k, t. j. neka je
pv,ds =O
K
Drugtm rijeima, pretpostavimo, da je strujanje bezvrtlono.

Tada prema (205) imamo:
rot v= O
.a to
znai,
da vrijednost
p Pdx
Qdy
-t-
Rdz = p
~,ds
ne O\I!Sl o putu integriranja, ve jedino o poetnoj i

integral du svake zatvorene krivulje jednak je nuli.
Ako je roc v
ma (204)
konanoj tokt tog&
puta, ,a
O, tada su jednake nuli komponente vektora rot (), 't. j. pre-
iJR
iJQ
----=0
iJy
iJz
a to su poznati nam uvJeti integrabilnos~ (149) za linearru diferencijalni IZraz

Pdx + Qdy + Rdz. Taj izraz predouje dakle u &luaju bezv~onog strujanja
wtalni diferencijal neke funkcije U(x, y, z}, t. j.
Pdx
Qdy
+ Rdz =.
dU
iJU
-dx
ox
dU
iJU
+dy +- d~
dy
dz
.a odatle je
ou
.P =ox-
' -400
Q=au
iJy
R =dU
oz
'
""ak
~'o znamo, p , Q 1. R
~'..!
komponente b rzme
. struJanJa
. . "'+
. iJU
v, a IJU
-:;--, oU
~ .1 -:.- su
ux vy
uz
komponente vektora grad U.

Prema tome;
ako je strujanje bezvrtlono, t. j. ako je
~v, ds= O, tada 'je polje brzina struK
->-
ian ja v. polje gradijenta U(x, y, z), t. j. v= grad U, funkcija U{x, y, z) je dakle

potencijal brzine strujanja, pa je
U(x, y, z)
;r,y, z
=J
+ Qdy + Rdz =
Pdx
J v,ds
.....
gdje je v = grad U
Moemo openito kazati: svako bezvrtlono polje je potencijalno.
polje, t. j. polje gradijenta, i obratno: potencijalno polje nema vrtloga.
Vektorsko polje ; =grad U, kao i svako, konzervativno polje, zove se i
l am e l ar n o, jer ga e~vipotencijalne plohe rastavljaju u slojeve poput !amela
(ploica).
.....
Prostorno polje vektora v = P i + Q j + Rk interpretirali smo kao polje

brzina strujanja neke nestlaive tekuine. Promotrimo jo mehaniku interpretaciju Stokesove formule. U tu svrhu pretpostavitno, da je definirano vektorsko
-+
->
polje v polje sila F, t. j. svakoj
toki
onog dijela prostora, u kojem su definirane

-+
neprekinute funkcije P, Q i R, dodijeljena je sila F, kojoj su komponente
P(x, y, z)
Q(x, y, z)
R(x, y, z)
Uvedemo li opet vektor pomaka ili puta po zatvorenoj prostornoj krivulji k

dx
;;;
dy
dz
tada je
Pdx
prema slici 1R7
A ~
Qdy
+-
Rdz
= F ds
F ds cos \ji
F, ds= radnja sile F na putu
ds.~
dA, pa je
F, ds -- radr.ja, koju vri materijalna toka pr~ gibanju u plllju sila F
du zat\'orcne krivulje r.
26
B. Apser&: RepetitGrij vile ~tematike -
Dio III.
401
Stokesova formula, koja, sada prema (205) prima ob[ilt
A=
~Pd~ +
+ Rdz =
Qdy
~ Fd; =~Fi ds.= Jfrrot FJndS

K
kazuje:
Radnja sile .F izvrena od materijame
.....
toke
_ (205a}l
pri gibanju du zatvorene kri-
vulje k jednaka je toku rotora sile F kroz plohu S, koju

u smjeru vanjske normale na tu plohu S.
Ako je
~ F, ds =0, tada
je i rot
F=
omeuje ta.kri~lja
O, pa je polje sila
k, i to-
F potencijalno, odnosno-
=grad U, a u tom sluaju radnja zavisi samo od poetne i konane toke puta,:
a ne zavisi od oblika staze, dok :1e radnja du svake zatvorene krivulje u takvom
polju sila jednaka nuli.
Prema tome radnja, to je vri materijama toka u potencijalnOm polju pr~
gibanju du bilo koje krivulje od toke C do toke D~ jednaka ie
e
A = U =J dU= Ue- U0
D
To znai:
U potencijalnom polju mehaniki rad jednak je razlici potencijafu p konano~
i poetnoj ~oki puta, ili: u potencijamom polju rad se vri na raun gubitka potencijala.
.....
Ako je polje sila potencijalno, t. j. ako je rot F =O, tada su jednake. nuli i
komponente vektora rot F, pa je prema (204)
oR
aQ
----=0
ay
cz
oP
oR
(a~
oz- OX= o
oQ_ oP= 0
ox
ay
a to je prema (149) nuni i dovoljni uvjet da je Pdx

cijal neke funkcije U(x, y, z), t. j.
dU = Pdx
U tom je
+ Qdy + Rdz
(b}
sluaju
U(x, y, zj =J Pdx
402
+ Qdy + Rdz totalni diferen-
+ Qdy + Rdz
(e)
potencijal polja sile F, kojoj su komponente u svakoj

P(x, y, z), Q(x, y, z) i R(x, y, z).
toki
1'(x, y, z) polja
Iz toga slijedi:
~
Polje sile F
potjeeod
potencijala,
t.
j. od funkcije sila U(x, y, z), ako kom-
-+
ponente sile F zadovoljavaju jednadbe (a), a potencijal U dobijemo prema (e),

t. j. integrirajui jednadbu (b):
dU = Pdx + Qdy
Rdz.
Gore navedeno ilustrirajmo ve: prije navedenim primjerom o Newtonovom

polju gravitacije (vidi str. 389 i sl. 185).
_..
Govorei
o potencijalu polja sile F, kojom masa m
privlai
masu l u uda-
-+
ljenosti r, izveli smo za komponente sile F izraze:
Fx=~m: =P(x,y,z)
r
my
F"
= - -3r
Fz
= - -3r
pa smo pokazali, da polje sila
mz
potjee
(d)
Q(x, y, z)
= R(x, y, z)
od potencijala
U(x, y, z)=~
r
/
gdje je
r.
x'
+ z
Izvedimo sada taj izraz za potencijal Newtonova polja gravitacije.

Najprije moramo pokazati, da komponente sile
(a), t. j. da je polje sila potencijalno.
privlaenja
--
F zadovoljavaju
~ednadbe
Raunajmo
iJFz
o_y -
Na isti
prema (a) i (d):
oFY _
~-
nain
+ 3mz o~ 3my iJr

r< ~i- -T az
3mz
3my
Z _
r-- r< r--
dobijemo
403
Newtonovo polje gravitacije

odredimo, uvrstimo (d) u (b):
potjee
dakle od potencijala U(x, y, z).
dU= - 1 (xdx + ydy
..
Diferenciramo li
T1
*>bijemo:
2TdT
rdr
"'
Da.~
+ zdz)
= x + y + z,
=~dx+ 2ydy + 2zdz f: 2

= xdx + ydy + zdz
pa imamo
-!!!...dr
r
dU=_.!'!_ Tdr=
Odatle:
U==-f;dr+C
paje
U=
!!!...+e
T
Navedimo jos jedan primjer za odreivanje potencijala zadanog polja sila.

Pretpostavimo, da je zadano polje elastine sile
-+
F, t.
'
j. svakoj
toki prostora
'
dodjeljena je sila F, koja je razmjerna uda:Ijenosti te toke od ishodita O koordinatnog susta'va (potanko o elastinoj sili ve smo govorili u dijelu II. Repetitorija,
10, 3. d) l.).
Prema tome, bilo kojoj
toki
T(x, y, z) prostora pripada
elastina
sila
......
F=-CT
gdje je. e faktor razmjernosti, a
uda:Ijenost te toke T od ishod.iAta O (vidi sl. 185).
......
Komponente sile F u smjeru koordinatnih osi bit
e:
F,. =-ex;
gdje su x, y i z koordinate
toke
404
T, pa polje
-'- e (xi
'
elastine
+ yj + zk)
sile glasi:
Pokaimo najprije, da je zadano polje sila
sile F zadoyoljavaju jednadbe (a), pri

P = F,., Q= F, i R = F .
aju
emu
potencij$~,
t. j. da kompboenee'
uzmimo u obzir. da je u nakm ....
Dobijemo:
oFz - oF,. =
t}y
oz- ,
0-
0= 0
O.F,._ oFa =O
oz
OX
oF"_ iJF"=
.ox
Sada prema (e)
raunajmo
Oy
potencijal U{x, y, z) zadanog polja sila:
u= f (-cxdx-cydy-czdz) +e= -e r~dx + ydy + zdz +e~

Kako je
+ y + zF= 2xdx + 2ydy + 2zdll'
tir= d(x
odnosno
xdx
+ ydy + zdz =
l
Tdr
dobijemo
U=-!_fdr+C=-cr
+C
2
.
2
---
To je potencijal zadanog polja elastine sile.

Znamo, da se Stokesova formula pretvara u Greenovu, ako uzmemo, da je
ploha S .i krivulja k ravna i da obje lee u ravnini XY, t. j. ako je z = O. Stoga
Greenova formula u vektorskom. obliku glasi slino Stokesovoj :
If
rot-;
da=~v,ds
- -
~gdje je rot v= ~ox i - oy

j rotor ravnog polja vektora v '7P(x, y)
Sve to smo rekli o Stokesovoj formuli
vrij~di
za Greenovu,
Na kraju navedimo primjere.

1. Odredi rot
t1
u toki T 0 (2, 3, 4) vektorskog polja
- -+
" = xy z
(x'
+ y +
z) j
+ (2x -
3y -
S.1 -
Q(x, y) j.
jer su ove formule
anWgne.
i+
J) k
lt.awlamo
preJ,Da (204) :
oR_ oQ =
oji
021
oP
oR
3 - Z 4 =-fl
.
:zx _ "21
OX . Oji
oP - R)
- =23-2=4
(021
OX
021- "" = xy -
. oQ _oP
ioz
JQ) =
(oR()y
_ 2z
rot
oQ oP)
.
(-ax- - -dx- =22-14--
..
--->_.,
t~ = - l l i +
4j-4k
2. Odredi cirkulaciju -e vektora
....
.....
v=-yi+xj+ck,
gdje je e konstanta, uzdu .krunica:

a)
bl
x1
+ v =
2
z = o.
1;
(205) i (194a)'
Prem~
e = <P
Vt
<P
ds =
+K
rk
'f'
-11 dx
+ Q dy + R dz
P dx
+K
sluaju
imamo qzevi u obzir, da je u naem

a). C
z= o;
1,
ex- 2) + v =
+ X dy + C dz
(UZ
P = "'":'11, Q = x i R = e:
-)
cos
t.
prijelaz na parametarsku jednadbu
+K
krunice. i dz
= 0) =
2.ir
=J (sin t + cos
t)
dt =
b)
Na
!iti
nai~ dobijemo:
2n
J (sin t + cos t + 2 cos t) dt
e=
=
fu
o
+ 2 cos t) dt =.1 t + 2 sin
Kontrola obaju rezultata
pomou
tr= ~
o
Stokesoveformwe:
JJ c1 + ll cix. 1111 = ;s =
s
3.
11 =
Izraunaj
a sin t, z
radnju sile F
ct za O ;;;;; t ;;;;; 2.11.
= r.
uzdu odreska
cilindrike
Prema (205a) radnja sile F uzdu krivulje k glasi:

A
=<P P dx+ Qdy + Rdz =(f'Fdi

+K
4011
+lt
spirale
11:
'Kako je u ,mi4mn $.lu"hr}u 'sila :F

P =
f?a 1mamo:
+ ll j +
= r = xi
Q = ll
X,
=4):r dx+
z k, komponente tt' sile jesu
R. =
+z ~z
ll dll
... "'.
Iz jednadbe '@inile
=a cost
sin;.t
z= ct
d;(. = - a sin t dt
dy = acos t dt
.;r
ll = a
~li jedi
dz =e dt
--uvrtenje
u (a)
cbl'je:
2..1t
J(- a ces t sin t + a sin t cos t + e t) dt =

2~
2~
= e" J.t dt = e l 2t2 l

'4. Dokai da je polje sila
= yz (2x + y + z) i + xz (x + 2y
F'
+z)
i + xy
(X
+ y + 2z) k
'Potencijalno i odredi potencijal tog polja.
Budui da je potencijalno .polje sila bezvrt]ono, izraunajmo rot
Fpr.ema
(204).
'Dobijemo
rot F =O
Polje sile F
potjee
dakle od potencijala U
U =
(x, y, z).
P dx 1" Q dll
R dz =
J. (2 x yz
+ y 2 z + yz 2 .) dx
+J
Ji, +
Z}
+ 2xo Yz
(x,; z
Odredimo ga prema (150):
x., z) dy
+
'Pa je
:5.
(X 2,. y., i- Xn
2xo
Izraunaj
Yu
dz
Xy Z (,X
ll
Z)
+C
F =grad U
pomocu Stokesove formule (205) cirkulacijuC
Vt
ds vektora
= -
y .i + .3 x j + k
uzdu krumce k
=:r: + u =
l; .z
2
[6:rl
6.
Izraunaj
radnju sHe :F =N z i + x z i + xy k na putu
od
T1 (l, 1, 2) do
T2 (3, 5, 0).
[-2]
7. Dokai da ;e polje sila F = (ex cos y

i odredi pote:J:ci.}ai tog palla
+ yz)
+ (xz- ex sin y)
+ (Xl/ + z)~
Pl-~~ncij<:hlo
{u
. cos " + :r: 11 z + ~ . . . e

ex
2
5. Operatori V-nabla i !\-delta i njihova primjena u veltorskim

raunima
Znamo, da gradijent skalarne funkcije O(x, y, z) glasi

grad U
ou~
ou-k
ou~
= -ox : + -oy. J + -ilz
Taj izraz moemo formalno napisati i ovako:

'il-
a- a--) U
(a)
gradU= ( - i + - i + - k
ax
ay az,
Izraz u zagradama oznaio je Hamilton simbolom V, koji je dobio naziv

a'abla prema jednom fenikom muzikom instrumentu na ice:
f}~
o~
o--
(20tf)
V=-z+-J+-k
OX
ay az
Kako je taj izraz posve
slian
izrazi.nla, kojim se prikazuju vektori, moem&
V smatrati kao neki formalni Vektor<<, kojemu su komponente
:x , :y :z.
i
Taj >vektor nema naravno nikakvog fizikog znaenja, a slui za pojednostavljenje

i ubrzanje vektorskih operacija. On je dakle o p er a t or i to diferencijalni operator, jer trai diferenciranje izraza, koji iza njega slijedi.
~
Izraz za vektor grad U moemo formalno smatrati kao djelovanje operatora

na skalarnu funkciju U:
' u=
au:l + au-~
aua -7' il-? a_,.)
- l + --J + - k u = - J + -- k =grad u
(ox
ay
az
ox
ay
az
VU= g'(ad U
(207')
t. j. nabla skalar daje gradijent tog skalara.
Pamtimo
V skalar
grad U
znai
grad skalara
(207a).
dakle isto to i V U!
Kako" je V diferencijalni operator, moemo, znajui pravila eriviranfa, fako

napisati formule za operacije s operatorom V(U i V su skalarne funkcije od x~
yi z):
grad(U+ VJ =V(U+ V) T=VU+VV=gradU+gradV

grad (U VJ= V(U V)= UVV
+ VVU =Ugrad V+ V grad U
grad (kU)= VkU = kVU =k grad U, gdje je k konstanta

grad!( U) = Vf(U) ~ f'(U) VU= f'(U) grad U_
etvrtu
Izvedimo, na primjer, drugu i
7 + o(UV) J+ o(UV)k =
grad (UV) = V(UV) = o(UV'}

ox
ov-..
u~
au-..
.tormulu sustava (208):
oy
ov-..
oz
au_,.
+ v -~ i + uj + v -~ j +
~
~
'
oV--+ oV-+ oV_,.)

=u ( - i + - J+- k
~
~
~
~~
ou----
+ v---~
oU_,. '()U-+)
+v (oU....
~i+- j+ - k
~
~
~
=Ugrad V+ V grad U= UVV
gradf(U) ='VJ( U)
oV_..
u~
k =
VVU
iJf(U) -~ of(U) -:-- oj(U) -

- - z+----- J + - - - k=
ox
Jy'
iJz
uzevi u obzir, da je U= U(x, y, z), prema (88) imamo =
df oU~
= -- . --
df oU~,
ox j,+ -dl,J . -dy J - '
dU
df
dU
df ou-k =
dU iJz
oU_,. dU-- iJU-+)

df
i + - - j + - k =-grad U =f'(U) VU
(OX
oy
az
dU
"
Izvedi na isti
najn
ostale dvije formule sust[_lva (208)!
Navcuimo primjer za primjenu posljednje formule sustava (208):
Za apsolutnu vrijednost radijvektora
lT l = lX
_,. \
i -J- Y j -f-
l=
'c---:--c---::
1
1
VX
-j-
+ _:l
(a)
l
.
l
odredi grad --;, grad r 1 grad -;> .
Najprije odredimo
grad r = '\)r =
e) -:-e) 7
-- z + -e) J
0x
y
2 Vx
+- y + z
--+)
or_,. c)r- 01.--;k r~ - i+ - j + -k= prema(a)=
e)
+ -e)z
oy
ox
b..
2 Vx2 + y'
J+2 Vx
+ z
-+
= prema(a)
y "7
=--;-l + r
X
+rk =
Z __,.
-+
oz
+ y' + z
~
-k=
-+-
+ yrj + Z k =-;:T
--+
= r_.
'b)
(208!
~au.. rauilllluu;
J
dV-=o-r vr.= prema (b)
r
dr
vr
'l
= d(rl) .
dr
vr =
2r . .!_=
r
d(*)
....r, =
r.
=-;z-;-=--;a=-;;-
-...
-;:;-
z-:= 2r . ;.
-
3-
V-= - - - Vr = - - - = - - r
r"
dr
r'
r
r'
(dt
hr~ una j
a) grad (k
Vr ),
gdje je k konstanta
[ 2
b) Gradijent skala rnog produkta konstantnog vektora e
ex i
kro
y-;:-
+ ey
j +Cz k
radijvektora r, tj. grad (e r)

{e)
Pomou
v ~~ P (:r,
operatora
\l
moemo izraziti i divergenciju vektorskog polja
....,
y, z) i + Q (x, y, z) j
+ R (x, y, z) k.
. __,.
oP
moem~
formalno napisati
.-
oQ
'
oR
ax +ay +az
dzvv=-
Taj izraz
Imah smo
o
.ox
ovako
a
oy
o
oz
dzvv =-P+ -Q +-R
pa ga smatrati kao zbroj istoimenih komponenata wektora V
0
(!.-ox ' .Oy.
~ i oz
)
vektora v(P, Q i R), a kako je taj zbroj skalami produkt dvaju vektora, imamo
div v= Vv
(209)
Skalarni produkt operatora nabla

toga vektora.
Pamtimo:
vektora daje divergenciju
vektor = div vektora
tJ. nabla vektor daje divergenciju tog vek:pra.
Vv
znai
411
dakle isto to i div v t
(209a~
Prema tome, primijenjujui operator V skalarno na vektore, dobijemo divergenciju, t. j. skalar, pa moemo kazati, da vektorskom polju odgovara $kalarno
polje divergencije.
Budui
da je V diferencijalni operator, imamo:
'\l
div (k v) =
(k v) = k
'\7
v = k div v,
gdje je k skalarna konstanta.
V (v +t)
=;=
Vv
+ Vt
+ div t
= div v
(210,
.i
-+
div (U v)
V (U v) = UV v
+vVU =
U div v
+ 'lJ grad U
--
__..
__..
formulama (210) v =vi+ vyj + v.k i t = t"i + t;yj + t"k -su dva vektorska polja, pa su v,, v,. i v, funkcije od x; y i z, isto vrijedi i za t., ty i t. dok
je U (x, y, z) skalarno polje.
Izvedimo
treu
formulu sustava .(210), uzevi u obzir da div (U v) moemo
smatrati kao skalarni produkt
'\7
i U v:
V(U;) = o(Uvx)
ot'x
ox
+ d(Uv:y) + d(Uv.)
oy
oz
oU
ov~
oU
_oU_
=U~+~~+U~+~~+U~+~~= U (ovx
..L
ovy +ov.)
OX ' ay
= druga zagrada
OZ
predouje
oU -+
Vx
OX
oU
Vy
iJy
+ Vz
oU) =
OZ
--..
skalami produkt v i grad U =
=U di'IJ v+ v grad U= U'\Jv
+ v'\7 U.
Izved1 na isti nain prve dvije formule sustava (210).

Navedimo dva primjera za primjenu
tree
formule sustava (210).
Za radijvektor -;(x, y, z), odnosno -;.: ,;" !_

.
'
a)
div
~
T0
izraunaimo:
'
(l . . . ) =prema (210)-
r
= Vro =V-;= V -; r
-+
-+{ ')
......
l
l
r = 3- - r1
2
=-Vr+rV-=-3+r
- - =3- - =r
r
r
r'
r
rl
r
r
r'
;
-+
-+
-+
ji!: .'-: (idi str. 395)
Vr=divr=3
<4l
411
11
prema lc)
-+
div~=
b)
V{+.- .-;.) = V{+.-;)= prema (210)
~~--1
=;a V r +rV
=
l
-+3-
r; = prema (e) i (d). - -;o 3 - r -;:.- r =
2.-r
2_
=
r"
,..
2__2_ =O
r"
r"
tr)
div Ir" T) = V (r" r) = prema (210) = r 3 div r
3 r3
3 r grad r
= prema (b)
r grad r"
= 3 r" +T 3 r 1
To=
= prema (e) i (208) =

3 rl
+ 3 rl
( ; ;
)~
=3ri+3Tr=6r"
V (-1- .";)
3
3
=-;i"-;t
e--)
T To
Primijetimo da se vektorsko polje

. je div v =O u svim
prema (210). =
.
tokama podruj~u
'V
;;) =
.,!_ _ _!_ r'=O

r
r"
-
zove s o l e n o i d a l n o, tj. cijevno, aka
kojem je to polje v zadano.
T solenoidalno, jer je div v

- =O i to u itaZadano je vektorsko polje v- = 13
vom prostoru osim ishodita O. Toka O je jedini izvor. Da odredimo njegovu izda~nost, zaokruimo' toku O kuglinom plohom S polumjere (! po volji. Budui da je
u svim
tokama
te sfere :;; =
T =
ff
s
Vn
:. ,
dS =
za totalni tok T kroz sferu S dobijemo prema (203)
JJ :. d S =
:. . S =
4 (!2 ;r
Izraun aj
[- ;. ]
b> div [f (r) e), gdje je e konstantan vektor.
1:) div
If (r)7] i odredi, u kojem je sluaju divergencija jednaka nuli.

[ 3 f (r)
412
+ r f'(r);/
(r) =
rc;]
Prije smo pokazali (vidi str.

tna i i ed naka 3:
395~,
di!;e divergencija radijvektora r konstan-
div r =V r = 3
(210a.
Promotrimo sada posebno divergenciJU produkta konstantnog vektora

e =
Cx
+ Cy j + Cz k
i skalarne funkcije U (x, y, z), tj.
div (e U)=,
(e U)
K:.Jko je
e
U =
(ex
+ Cy j + Cz k) U
Cx
Ui
U j
Cy
+ e, U k
.dobijemo
div (e U)
d d :+
V (e- U) ' = ( ax
i + -J
ay
d
=
U)
ax
{Cy
ay
U)
o
<)z
j-
(Cz
az
U)
uzevi u obzir, da su e,, cy i e, konstante

=
(e,
e,
ov + e,--:;-ov + e,--::;-au
uY
uZ
uX
skalarni produkt konstantnog vektora e i grad[] = e grad
u_= e '\]'U.
div (cU)= V' (cU)= e grad U= e V U

(210b)
Iz te formule slijedi prvo vano pravilo za formalnu primjenu operatora V":
A k o s e t r a i d i v e r g e n e i j a, o d n o s n o V p r o d u k t a k o n. s t ar:. t n o g vektor a i s k a l ar n e fun k e i je, m o e s e k o ns t a n t n i fa ktor i z n i j e t i pr e d o p er a t or, p a o p er a t.o r d j eluje samo na skalarnu funkciju
daje gradijent te
fun k e i j e.
Pomou tog pravila moemo sada na vrlo jednostavan nain izvesti treu
formulu sustava (210).
Traimo, dakle, izraz za
div (Uv)
=V
(Uv)
Piemo formalno
(U v) =
V' (U v)
(U v) t
'
smatramo li, da su podvueni faktori konstante i to da je~ konstantni vektor,

a !J. skalama konstanta, tada prema (210b) i prvoj formuli sustava (210'),
dobijemo
=
Konano
......
'V U + U V' v =
i rot v moemo izraziti
v grad U
pomou
nab)e.
Tvrdimo, da i e rot-; vektorski produkt
U div v
wektora~
V i vektora -;;, t. j. da je
413
TOl V'=
X tl.
U tu svrhu napi1mo prema (27a) V xv u obliku determmante r1a je razvijme
po elementhna prvoga retka umetnuvi na prazna mjesta komponenata<
o
oy
o
~
uz
vektora~
pnpadne
.
komponente P,
vektora v.
Qi R
ox
Dobijemo:
j
o o o
ox oy az
Vxv=
= -/(6R _
ay
(211)
oQ)
-7(oR _oP) +;(oQ
_oP) =
az . ox iJz
ox oy
a to je prema (204) izraz za rot v.

Dakle:
__,.
rot v
=V xv
(21la)
Vektorski produkt operatora nabla

vektora.
vektora' daje rotor toga
Pamtimo:
v x vektor =
rot vektora
(2llb)
V x v je dakle isto to i rot v!

Na isti
nain
dobijemo:
rot (kv)
'V
X (kv) = k ( \7 X v)
k rot v
(21lc)
gdje je k skalama konstanta. Izvedi to!
Izvedimo izraz za rotor produkta vektora
_.
v = P(x, y, z) i -1- Q(x, Y:i z) j
'i sl=.a<ara
U(x, y, z).
414
_..
R{x, y, z) k
Raunamo prema (211) uzevi u obzir~ da: ulogu -;; igra sada
-+
Vx (Uv) =
sada po pravilu produkta

=
-+
rot(Uv) =
- -i
o
F'
U-;.
ox dy oz
UP VQ UR
raunamo
pojedine parcijalne derivacije
i(uoR + Rdu ~ uoQ_Qou) _

" oy
dy
oz
()z
---r( U-+R--U_:__p_
oR
ou
oP
au)
-J
dx
ox
oz +
, oz
+i(uoQ + Qou _ udP _pou) =

ox
dx
dy
oy
=
u{(oR _ oQ)7 + (oP_ R)7~ (oQ _ oP)t} +

dy
oz
i)z dx
ox oy
/
U prvim
Vitiastim zagradama
-+
rot v,
nalazi se prema (204)
'
u drugim je
-+
prema (199) i (27) vektorski produkt vektora grad U i v.

Imamo dakle:
rot (U-;; = V X
tu_;; =
U rot;+ grQd U
x-;
(212)
rot (U v) = U rot v - v x grad U,

ili u drugom obliku
-
V
Postupajui
na isti
-+
-+
X (U V) =
nain,
U(~ X V) ..:... V X
(212a)
VU
dobijemo izraz za rotor zbroja dvaju vektora:

.
'
__....
.........
--+
--..
rot(v +t)= rot v+ rot t

ili
X (v
+ t} =
\1
'>(.
-+
v
(213)
Izvedi to!
415
-=
lzracuna)mo jo rot r, t. j. rotor polja radijvekt-ora r
.....
i
rot r =V x
+ y j_ + z k
o o o
ox oy oz
r~
xi
. _,.
i(oz _ay) -7(oz_ ox) + J:(oy _ox)

oy az.
ox az
ox oy
Svaka parcijalna derivacija jednaka je nuli, jer su x, y i z nezavisne Frnmjenljive.

Prema tome je
rot r .=O
(113a)
Rotor radijvektora jednak je nuli, t. j. polje radij vektora je !Jezvrtbno.

~
Izvodimo sada izraz za rotor produkta konstantnog vektora e = e, i+
e 1 j +e, k i skalarne funkcije U (x, y, z), tj. za
rot (cU)
\7
oy
d (cy U)
oz
"a
oz
ay
e, U
e, U
Cy
o:i
=i ( d (e, U)
X (cU)=
-j
)+J (-"d dz U)
a(e,, U)
(e,
dx
)'+ k ( o dx
(cy. Ul.
U) ) = uzevs1
. u o b z1r,
. d a su e,, c ~e.,
.
-- .... (e,
-----konstante=
1
au
( e, CiY-
oy
e,
au ) ?l + (
dZ
e,
au
az
= -e X
jer
- e X.grad U=-
-e, ().;' ~
J +
au )
\7 U
e,
( e> dX
au
-e, ~Yu)
v
k=
e X grad ll
e,
e,
au dU au
ay oz
ax-
daje. gore dobiveni izraz. Da se u to uvjeri, raz vij tu determmant1.1!

Imamo dakle
rot (cU)=
~16
"V
X (cU)= - e X
'9
Cf=
-e X
Qra U
(lll3b)
Ta formula daje drugo vano pravilo za formalnu primjenu operatora
.V:
Ako se trai rotor, odnosno V X produkta konstantnog vektora i skalarne funkcije, moe se kon.stantni
v e k t o r i z n i j e t i p r e d o p e r a t o r, p a o p e r a t o r V d j e l u j e
samo na skalarnu funkciju i.daje gTadijent te'funkci'ie,
ali u dobivenom izrazu treba protp.ijeniti predznak, jer
z n a m o, d a z a e k t o r s k i p r o d u k t
e v r i j e d i . z a k o n k o m ut a e i j e.
Sada moemo vrlo jednostavno izvesti forlnulu (212) napisav!i formalno
-rot (Uv) u obliku:
rot (Uv) =
....
X <Ev>
+V
...
X (U!:)=
faktori konstante i to, da je U skalarna
podvueni
smatramo li, da su
X (Uv) =
konstanta, a! konstantni vektor, tada prema (21lc) i (213b) dobijemo ...

=
U(V
X v)-v X
(212).
U= Utotv-v Xgf'adU
Primjeri.
l. rot
l;. )
X {;)
'
= prema (213a)
= prema (212)
=
i (d) na str. 410
:, rot-;--; X grad
...
O~ r X
3 .....
-+
,. =-;:;- (r X
...
r)
:.
= !!_
jer je vektorski kvadrat jednak nuli prema (24).
....
2. rot [f (r) r] =
VX
'
.....
(f (r) rJ
= prema (212) =
=prema (213a) i .(208 )=O
-1 X
t' (r)
= - -T-
'-(r
f' (r) V
..... _.,.
f (r) rot r -r X grad f (r) ...
r
=-;X f' (r) ..!:....=

,..
....
X r) = O
.
jel' je prema (b) Vr =..!:...., a vel,dprski kvadrat jednak nuli.

T
~-Tot (<;f(r)] =VX l~J(r)}
=prema (213b)
=-~X f
=
prema (b) = --;; X
Nal je zadatak da
izraunamo
\7
-+-+
{v t).
(r)
V ,. =
f' (r) ..!... = f' (r) {;. X ;)

r
r
-----
nekoliko kompliciranih vektorskih izraza i to

(v X t) i
ali prije moramo kazati hekoliko rijei o d er i

e i j e ili, krae, vektora
27
=-; XVf(r) =prema (208) =
B. Apsea: Re~tGdJ vile .....-..un
oto ni.
.....
X (v X t),
va e i j i
v e k t o r s k e f u n k-
417
y; z) T'+
v =,v, (x, y, z) i+ v, (x,
v, (x, y, z) k
u nekom zadanom smjeru a (a,~; y),.kojemu odgovara ort

= i COS a
$0
i to u nekoj
toki
A (x, y,
smjeru s uzmimo
+j
COS
{J
COS
z) tog vektors~og polja v (x, y, z).
toku B
toke A
udaljenu od
odgovara vrijednost radijvektora v (rA), a
~oki
za
As
i._neka
toki A
vrijednost v (rl>), pa
B l
derivaciju funkcije v u ~jeru 8. dt:finiramO:: s~ino kao za skalarnu funkciju:
,dv
ds
v (rn)- v (rA)
= lim
A- o
As
Kako su radijveldori funkcije od x, y, z, prema (87) dobijemo:
dv
ds
dv . dx + dv . dy
dx ds dy ds
c)v
dz
oz ds
Znamo, da je prema slici 181 i (197)
pa
konano
dx
dy
-ds =cos u, =cos fl
ds
imamo:
ov
.<)v
- co11 u
ds-ox
d.z
ds =cos l'
+ ov
..lty cos 1. ,..

v
~z
(2l3c)
cos r
Kako su cos a. cos {J i cos y komponente Ol'ta s", u kojem smo smjeru .d.eri
virali vektorsku funkciju v, tu
usmjerenu~rivaciju
- ovdv
03
vektora
v piemo u
obWtu;
(213c)
ao
ili .prema (196;i):
dv
os
= '(so
= (so
'av
= ___
os..
s., (
v) =
.... + (s~ V ,v,.) j + (So V
v,) i
grad vJ i
(so
gr~"<~ v 7 )
dok usmjt!renu derivo:.ciju skalarne funkcija

{198a)
V U.=
418
+ (8
L! - U
Sv
v,) k ;",-
. (213c)'
grad v,) k
~.
gracHJ.
y, z)
raunamo
pnma
- --
Primjer
Izraunaj
derivaciju v = yzi + xzj + xyk u smj'eru s
T (1, l, ll.
.....
dS ""
So
Vz =
toki
+111~
xk
zi
Jlt+ x"i
grad (xy) =
T (x, y, z):
V =
1~-
ya:.
~--+
....
+ j + k)
[(i
czi + xk)] j
T (1, 1, l):
-+ -
=grad (yz) = zj
Vx
...
1
= l(;" ((z
y3
01
....
Vy = grad (xz)
+[(l+ j+ k)
toki
V3 (i + ; + k)
V
V
toki
()v-+
-l:-+-+-+
Kako je s 0 =
prem:a (213)' dobijemo u
=i+ j+ l;
+[(i+ j+ k) <Yi+;;)]
+ y) i + (Z + X). j + (ll + X)
(J;
os
i+i+k
Jf3
lzraunaj det!vacij~ radijvektora
_.
+ ylc:)l j +
(zj
"kl=
lt)
r u smjeru s (a, ~ )').

Isol
Primjere za-usmjerene erivacije vektorsklh 1 skalarnih .funkcija vidi dalje mi

atrani 424.
Navedimo jo formule za erivacije po parametru t vektorskog i skalarnoe prodYkta vektorskih funkciJa
-
- -;(t)
a,>
(t} =
(t; i+ dy
-+
(t)
'
'
bx (t) i
'
j+ a .Ct) k
by (t);
+ bs (t) Je
a--..:. . . _:..:.
ot (a X b) = a X b -t a >4 ll
iJ
qt
---
(a b) = a b +b
(213c)"
(213c)'"
la i b au derivacije tih vektora po t)

Izraunaj
za vektore
; (t) = 3
t i+ ~~j+ t' k
<t> = - t i - 3 t ;
+ T1
derivac.ije vektorskog i skalarnog produkt~ prema gore navedenim formulama. Re

zultate kontroliraj tako, da izraunavi ek:torski, odnosno skalarni .produkt vektora
deriviraj dobivene izraze po t.
'
Sada prelazimo . na raunanje gore navedenih vektorskih izraza..
l. Trai se izraz za gradijent skalarnog produkta dviju vektorskih funk
cija, odnosno vektorskih polja:
....
...
= v. (:r, y, z) i + w, (.:r,y; z)j + v. (.:r, y, z) k
t = t, (x, y, z) -i
ty (x, y, z) -j'+ ts (x, y, z) k+
tj. za
V (v t)
. grad (v t)~
Mogli bismo taj problem rije~lti tako, da najprije izraunamo skalarni

produkt v i t pa zatim gradijent tog produkta. Taj nain je vrlo kompliciran,
pa emo mnogo jednostavnije doi do traenog rezultata formalnom primjenom trostrukog vektorskog produkta. Prema
(32)
-+ ...........
_ _,.._
a X (b X e}
moemo pisati:
b (a e)- e (a h)
-.
V (v t ) - t
v X(~ X t) =
(v'\')
odatle
V
Analogno
(v t)
....t X
VX
odatle
+ t (v V)
v X (
V'
X t)
v) =
(t v) -
v (t
Vl
_"
V (t v)
Sada prikaimo
V<v
t)
uzevi u obzir, da je
Dobijemo:
.....
vl
+ v (t Vl
(b)
V{~ t)
=V
+ V (v.!)
~t)
i !_konstantni vektori, pa u taj izraz uvrstimo (a) i (b),
(v t)=
v X (
(v t) =
VX
formalno u obliku
.....
tj. smatramo, da su
X (
= t
VX
t)
V(~
v).
..........
...,.
+ t (v V) + t X
-+
X v)
v (t V)
Vl t +
(t
ili
V (v t).=
grad (v t) =
Pokaimo, to
znae
....
(v
posljednja dva
- (;V
V )t
-+
X rot t + t X rot v + (v
lana
)':_.t =
[ u zagradama je skalarni produkt orta

operatora
V = ~ i+ _i_ j + _i_
dx
= v (cos
=v
426
fcos a
dz
izvedene formule:
....
..: =
v (V 0 Vl t
;o =
i cos a
+ j cos fJ + k
cor y
k ].
_!) 7=
~
ox + cos fJ ~
ay + COo.! y az
dt + cos fJ dy
dt + cos y d.z
-; )
=
dx
Vl v
prema (213c)
. .~
~t
=~
v 0
Prem,a tomP
d t
(v 'V )'t = v-:;-
- 'V }
Simboliki izraz (v
(213d)
ov.
t predouje dakle produltt apsolutne vrijednosti

'-+
vektora v i derivacije vektora t u smjeru vektora v. Na isti nain imamo
- \7) -v
(t
av
t -:;-
.oto
Sada i formulu (198a} za usmjerenu detivaclju skalarne funkcije U (z, y~ z)

moemo napisati u obliku
'
pa je
(s
V' ) U
s0 V' ) U
= s; (
ili
(s
Naa formula glasi
ou
V' ) U
('V X t)+ t
'V (v
t) =
= 10
(213d)'
'V
<,'V X
v)+ (v '\l)
t+
-v X rot -t + -t X ro~ -v + v -::::at
s gra U
konano:
grad (v t) =
= v
s --:;-- = s (So grad U)

OS 0
+t
(t
'\l) v
(213e)
ov
:-:;-
dt 0
OV0
2. Izveci1mo sada divergenciju vektorskog produkta dvaju vektora, tj .

.....
div (v .X t)
Izraunavi
prema (27a) vektor, koji
--
'V
(v X t)
pred~uje
vektorski produkt vektora
v i t i uzevi u 9bzir, da je divergencija, vektora skalarni produkt operaiora.

'V i tog vektora, dobijemo prema. (211):
-+
div(v X t)= \i'(v X t)=
= ~ (Vy
t.- Vz ty)
Vy
v,
d
iJy (V z t , - v, t,)
dt,
. dv~ - v en.
dx+ t,(}X
dz
c:H,
dY
ov.
+t, oy -v.
d
OZ (V, ty- Vy t,) =
t ov,
dx
at.. - t .. di}+
ov,
dY
421
ty . + t
+"
l(
v. _v
y.
'
dt.
y QZ
_ t' vr =
z
(at. _ t!_ J)+

(ov, __ v.;) +t (dv.- .dv.) +t.' (c)v,- c)v,)
- _dt,)+ v
( ty
z
c}y .
dy
Prva tri
(~--ot,.) +v
ox
oz
lana predouju
oz
dz
'
:r
d:r
d:r
--
dy
skalami produkt vektora v i rot t,
skalami produkt vekto.ra t i rot v, pri
11.
druga .tri
emu.'je
prvi produkt negativan.

_,.
(Da se u to uvjeri razvij prema (211) rot t i rot v).
Konano
dobijemo:
div (v X t)
= - v rot t + t rot v
ili
... -
.....,.
div (v X t)=
Mno~o
operatora
-+
(v X t)= t
(V X 'v)- v (V X
rot v - v rot t
t) = t
1213f)
jednostavnije dolazimo do istog rezultata formalnom primjenom
V.
Kao prije napiimo V (v X t):u formalnom obliku podvukavi one vektore.

koje emo smatrati kao da su konstantni:
(v X t)=
V~ Xt)+ '\7 (-;;X

--
t) =
1-
sada mijenjamo poloaj ve~tora u prvim zagradama, jer operator' mora bitil
_,.
lijevo od vektora, na koji djeluje, tj. lijevo od t, jer

konstantan
smatramo kao da je
=-v <t x ~+v{; x E=

konano
konstantne vektore stavimo ispred operatora

vektore, koji nisu konstantni
=-v (V X t)+ t ('\j X

= t
_Poseban
rot v - v rot
'\l , jer '\j
djeluje na
v)=
sluaj
Neka je v = e = konstantan vektor.

Prema (213f) dobijemo
dip (e X t)
jer Je rot e
t rot e - e rot
t =
-e rot t
= U.
Npr. div (e Xr) =-e rot
422
T =
O, jer je prema (213a)
TOt T
= o~
3.. Izraunajmo sada rotor vektorskog produkta dvaju vektora,

~
=V
rot (v X t)
Izraunavi
tt.
..r"'.-
X (v X t)
prema (27a) vektorski produkt vektora v i t prema (2llj
imamo:
j
ox
d
dy
v,. t, -v, ty
v, t, -v. t,
VX (v X -
t)""'
lzraunavi
rz
v. t 1 -
t) = V' X
(-;; X t)
V1
tx
konano:
parcijalne derivacije i uredivi dobijemo
rot (; X
""
= -;; div "t\- t div ;; + (t V')-;; - (;V' ):i
Mnogo bre dolazimo do tog rezultata formalnom primjenom operatora

-
rot (v X t)=
"\7 X
- -
(v X t)
=V X
-+---fo
<~.X
t)+
- - ---
V'
V':
......
X (v X!) =
=prema (32)'a X (b X e) = b (a e)- e (a b) =
= ~<V'tJ-7("\7~) + ;CV'_!)__.__!cV-;;}
uz:evi u obzir, da operator
-
konsta)'ltni, u izrazima ( V'~l
V' _ne
i <V' .:J
djeluje na vektore, koje smatramo da su

...
stavimo;:
-+
i.!. i~pred V=
.... .....
....
= v("\7t)-t(v-y') + v(t-y')-t(-y'v)
Prema (213d) dobijemo
rot (v X t)
=V' X
konano:
(v X t) = v ("\7 t ) - t ("\7 v)
= ; div t- t div ; + t ....QE._ - v ~

Poseban
+ (t"\7) v - (v V' l......t'""

(213g)
sluaj
Neka je v = e = konstantan vektor.

Prema (213g) dobijemo
423
rot (e :K t) =.e div t -
itJ,c
oe
} t-
'bt
__ =e div t-c---=:-
-e
~t.
jer su
i~.=
d.W-; =O
lk.
O.
ot.
Primj.eri
l
l. Iuaunjij. u toki T (X, ll. z) derivaciju skala rnog polja U=-;:- u smjeru
So (COS
a, COS p;cos y).
Prema (213d)":
i1+ - V') r
l
--::- = (so
= So
grad -;:- = prema (C) na str. 410.
rl so
-
So " -
l
r
To
_l__ (;:, ;.,)

r
= -
2.
v = (X2
Izraunaj
-
'na sferu x
z!) j
z = 9.
y2
,.a
l l
CO&
tp -
i ro.
lio
taki
-+ cz+ +
ll'> i
- -
cos tp
72
gdje je rp kut izmedu
= -
(2, 2, l) derivaciju divergern:ije vektorskog polja
T1
ir 3 (x- .z: 2) k u smjeru jedin inog vektora normale n,.
Prema (213d)':
()di.vv
=r
xi
(no
ihlo
Za sferu n
...
-- -
+ ll j + z k,
V' ) div v = no
a u
taki
gl'od div v
=n 2 + 2 ; + k, pa je
- - - 2-; _2 -,.+
~
2i+2j+k,
n- ~ v 4 + 4+ 1 =T d 3
r
-dok je prema (202): div v
T -~e
= V' v = 2 :r -15 z, a
grad (2 x - 6 z) = 2 i - 6 k
.()div;;
--... -- (23 -:-+
32
uno
3:
:-++ 31
"k)
(2-:- 6-k)
_..!_
3
2-.!..
a
Izraunaj
(V
V' ) t
ii
~ V ---:::;-,
ako je
Ovo
v= xi-yj,
424
t=
x'!-y j+ z k.
6--
32
--
Prema (213c)':
(; v -;l =
((rt-
vil 2 .ri) i + 1- (xi -lli) 2llil i +
((xi- yj)2
z k] k
= 2
x i + 2111 j
4 (h- j) V ) (xy- yz + rz) = prema (213d)' -
= (i -
( X - z)
_1.
j)
grad
ll Z ,+ rz) = (i -
J+ (-ll + X) k) =
5 Izrauna] u toki T
.
(Xy -
rt
Q2 +
(X,
Z) l
~X'+
Z = Y
""7'
+
2Z
ll. z) denvaciJU skalarnog polja

1
11 + Z -
ill< ll +
li
Z
b2
+ Ct
--:---
u smjeru r = x
'!11
zk
te toke
12 U)
6
Izrauna)
divergenci)u vektorskog produkta vektora
v = zi + rj + yk i t = JJi
+ zj
+ rk, tJ . V (v
tl u
toki
A (2. - 3, 5) polja
[8]
Izvrimo sada nekoliko kompliciranih vektorskih operacija, koje se svode na

viestruku primjenu operatora nabla. To su t. zv. diferencijalne operacije drugog
rrda
'
l. lraunajmo cLvergenciiu polja gradijenta skalarne funkcije U(x, y, ~).
1
J div grad U
tilv grad U = V' gt"ad U
skalarni 'Produkt form.alnog vektorao
ou
ox
ou
ay
ou
ox
d
V'
oy
vektora grad U
az
. (214)
dZ
("u)
prema (18) = d- -
ox ax
Napiemo li formalno izraz dobiven za div grad U u obliku:
. grad U '=
dzv
predouje izraz
oznauje s ll (delta)
tada
( -o + -a + -o' )
ox
oy
az'
u zagradama L a p l a e e-o v o p e rat or il i Japlasijan, koji se
(21S)
425
pa imamo:
_Jiv grad U= V grad U= ~U
(214a)
Kako znamo, A U = O je Laplace-ova diferenCijalna jednadba (vidi str. l S2).

Sada moemo stvoriti vezu izmeu operatora Hamilwnova V i Laplaceova tl.
Znamo prema (207), da je
grad U= V U
dakle
~div
a odatle je.
grad U = V grad U
div grad
Vv
~=
V'
= ll =
VV U
AU
(216)
Skalami kvadrat operatora V daje operator ll!
.....Pazi! Formula
.....
(216) ne smije se primijeniti na graddi.vv.= V('V'11), t. j.
V(Vv) =l= Av. Vidi dalje toku 4.

Da se uvjeri u ispravnost formule (216),
V'=
izraunaj
formalno
(!_7
+!_j+!__;)'
ilx
ily
c)z
uzevi u obzir jednakosti ( 1 3) i (i 6).

Dobit e:
V'
il'
ilx'
o'
+ 15)..2 +
il'
ilz' = A
Ali vektorski kvadrat nable jednak je nuli
(217)
jer: je prema (24) vektorski kvadrat vektora jednak nuli.
Iz gornjeg se vidi, da je:

ll U = ll skalar
Pogledajmo, to
.....
ska!ar =" d1v grad 'U
dati A v = ll vektor
( d +il'
iJI)
+ :__
ilx
ily'
iJz
div grad v= liv= -
div grad vektor.
(P
-i+ Qj_,.+Rk) =
-+
(218)
426
A v= A vektor= vektor ='div grad;
1R
- - -+ zk- uzevi u obzir da je P =r, Q = y

-r - O + - O + -k' O O
Npr. za radijvektor T = xi+ yj

z prema (218) imamo:
div grad r
~ ~T = ~
= i
Izrauna)
~ v za v =
ex
[A ;;
izraunajrno
= (2y2
(2:r2 -
11' 't- z') ;
(.rl
+ 111 +
z + 2:r2 z + 2:r1 v> i+ <4- 6y
= 1':1
+ 12z"l j+ 6 k]
(UV) =V' ( UV) = VV (UV) =prema (208)
vruvv + vvuJ = uvv + vvvu + vvu + vuvv =

UVV + 2VUVV + VvU =U !':iV+ 2VUVV + V!':iU =
= U div grad V
Pokai na
+ 2 grad U grad V +.V div grad U.
slini nain,
=!:lU+ llV =div grad U+ div grad V

Izraunajrno
(218a)
da je
div grad (U+ V)= !':i(U +V)=
'2.
z) k
div grad, odnosno 1':1 produkta dviju skalarnih funkcija U i V:
div grad (UV)

=
11" z) i
(218b)
_....
sada divergenciju. polja rotora v .
Unaprijed moemo kazati, da emo za divergenciju vrtlonog polja dobiti

nulu, ako se sjetimo hidrodinamike interpretacije pojma divergencije i rotora
vektorskog polja: oito je, da je izdan<;>st izvora jednaka nuli u sluaju kruenja
tekuine.
jer se svi
lanovi
ponitavaju. Dakle
-+-
div rot v= O
427
Do istog rezultata dolazimo mnogo .bre formalnom primjenom operatora V:

___,..
div rot v= V(V
'
_.
v)= (V x V)v = prema (217) =O v= O
Divergencija vrtlonog polja jednaka je nuli, dakle vrtlono polje nema izvora.
Polje, kome je svuda divergencija jednaka nuli, zove se solenoidalno
(cijevno) vektorsko polje, jer krivulje toka, t. j. krivulje, koje u svakoj toki polja diraju pripadni vektor (silinice), prolazei du zatvorene krivulje polja ine
plohe oblika cijevi.
3. Kako je vektorsko polje gradijenta it.i potencijala bezvrtlono polje, mora
biti rot grad U = O.
Pokaimo to'
Uzevi uobzir formule (211} i (199), dodijemo:
j
rot grad ll='V X grad U=
ox
oy
oz
oU
i> U ou
i>y oz
OX
i=
l
l
rot grad U= O
Isto uz formalnu primjenu operatora:
rot grad U= V x (VU) =(V x V) U= O U= O
Polje gradijenta ili potencijalno polje nema
vrtlo~a.
4. Izraunajmo sada gradijent skalarnog polja diver~~:encije vektora w:

grad div v= V(Vv)
;o :o -a) . _,.
( z ox+ Joy +k oz diV v=
~
-: o div v
=l---
OX
a kako je
.-
oP
aR
+ -oQ
Oy + -az
dzv v = OX .
42~
_.,.
-; iJ div v -k o div v
+J--+
--iJy
az
dobijemo.~
grad dzv. -v = :(aP

aQ oR)
z -~ + - - +
.ox- + oxoy
oxoz
(219;
5. Izraunajmo rotor polja rotora vektora v,
t. j. rot rot v.
= V
l) i (204)
rot ror v
x (V x v)
pr a~a (2~
k
il
OX
o
c)y
(oR_ oQ)
ay oz
(oP_ oR)
ot ox
o
=
"z
(oQ _oP)
ox ay
7 ( o'Q _ oP _ o'P + ()'R )
ox oy
- ( oQ
-J
oy
oz'
OX oz
o'P
oR
o'Q )
dX' - OX ay - ay oz + az-
'+
..".; (~- _ oR_ _ o'R

o'Q )
Jxoz
ax'
. oy' + oyoz
Sada emo desnoj strani dobivene jednakosti dodati i
o'R 1. .!St!. 1zraz

.
k~ "()Z"
ox' +:r o'Q

ily' +
d'P
uzeti.
Nakon uredenja dqbijemo:
rot rot v=
: ( o'P
(}X'+
o~Q
o'R ) : ( o'P
a'Q
o'R )
dxoy + axoz + J {)xay +(}yi.+ oyoz +
-- ( o'P
OX az
o'Q
a'R ) . {: (a'P oP a'P)
oy oz
az'
ox
oy
oz'
oQ) ..... (o'R
o'R o'R)}
.
+ a'Q
oy' + iJz~ + k iJx' + oy' +ai' = prema(219) 1(218) =-
+k--+--+-~-!--+-+-+
: (o'Q
dx
+J
__,.
=
grad div v - div grad
rot rot v
~
-+
grad div v - div grad v
(220)
420
Mnogo jednostavnije i bre d9lazimo .do tog izraza formalno primijenjujuti

-.perator V. Uzevi u obzir formulu (32) za trostruki. vektor'ski produkt:
__...,__,..~
(b x e) =b(ac)-c(ab) dobijemo:
-'->
t'Ot
v~< (V
rot v=
__,.
><v)= V(Vv) ,.--v(VV)
=grad div v - V "V= prema (216) =

~
-+
-~
= grad div v ~ ~v = grad div 'v -
ili
V X (V X
Odatle slijedi
simboliki
v)
__,.
v('ilv)- ~v
(219a)
div grad v
......
'V('ilv) = V x ('il x v)
~j( U), t.
(220a)
oblik formule (219) za grad div v:
grad div v = rot rot v
6. lzvedimo
di'!' grad ~
+ !!tv
(219b)
j. div gradpolja skalarne funkcije V(x, y, z).
~f(U) =div {grad[(.U)) =prema (208)

=div {j'( U) grad U}= prema (210)
= r (u) div grad u + grad u . grad J' (u) =

= prema (208) = f' (U) div grad U + grad U f" (U)
=f'(U)~U
j'(U)!!:.U
+ j"(U)
(220a}
(VU)
prim~:
~U=
Do
+f"(U) (VU)'
~J( U) =
:wa
.grad U
me
2U
~U+
2 (VU)
formuie dolazimo, aAo u formulu (218a) uvrstimo

!!:.U = 3U!!:.U
v= u.
+ 6U(VU).
7. bvedimo 6(UVW), gdje su TJ, V i W tri skalarna polja.

~
(UVW)
{U
(VW)} = p:rema (218a)
+ 2VU(VVW) + {VW)!!:.U =
Ut).{VW)
prema, (218a) i (208) =
=U { V~W+2(VVVW)+ WV)+ l9U(>VV.W + WVV)
= Ull!!:..+f"><t- UWtJ.V
VW&U
+ VWtJ.U-.
+ 2{UV VVW+ VVVVW+
WVUVV'')
Uvrstimo li u tu. formulu V= U i W
-4~
U, dobijemo gore izvedeni.izraz
,-;,=V x' +
e-----
B. Izvedimo 6./(r), gdje je r
v l \7/(~)1
6.J(r) =
= v {j,'
prema (208)
y' +z'.
vr} ~ prema (b) str. 410. =
.=V . { J';}
J' ~ - !,'
' r =prema{210)=-.L.Vr+rv--=
r
,.
= prema (210a). i (208) =
= prema
l
l
3 + ~{
r /,'V-+- V/,'
r
l=
(e) str. 410, (208) i (b) =
_!_l
,.- 2
jer
j'
r
-.L.
2r J'r
+ r' f" = -~ .!_

dr
r
(r /')
r
je
~ (rJ,')
r' J,'' +J,' L.r
6.J(r)
(220~
:.:,(r'J,')
Na primitr:
L1
A..!..= ..!..
r
r =
= "j:"
~ { r ( - _!_)}
=..!..
~ (-l)=__!_
O= O
r
r' dr
r
1
..!..
~(r .. 2 r)
T' dr
da gore izvedeni izraz (220b) za tl.

div grad f (r) -
'V 'V f
.!:..._ + __q:_ + ~)f
ax
01!2
az
(r)
= tl f
(),.,. 0 f
1
_!_
6 r = 6
,.o
-
ne~o''primijenimo formule (2141:
= (
== Yi" 2r
(r' l)
rz dr
L1 r' =
~ietimo,
Tt dT
(r)
t)xt.
(r)
(r) moemo dobiti i tako, da
+ 0,1 f
(T)
d'IJ'-
+ til i(T)
a~
411
.r
'
'
:~
~:
'
'
'
.Izraunamo ll za f (r) te tri dt"i.lge pareijal,W eler~ va, d ).e :Pa in -.z~l~o. dobil , .
'l!emo' nak~n ureenja
< .
. ,
Af<rl
~rc~,-+ il~<~--~.- .!<~fi.>,.

'
Na isti hal!ln moemb izraliunati
'
1
'A r, A ---...
,. A .
rt.ttd.
,
r .
,
Napravi to!
onu funkclj!JJ
('l'}, za. koju
je
'
+~ ~~) O
Af (r) ;"" f" {r)
*J ft') ":'
lzt:aunati i
Primijetim'o jQ, da moemo

Stavimo li
'\ :' :.
.f..
, .
~ rijeimo ll tu diferencijalnu j~dmidbu uz SUbstituci}u J' (r) = p (vidi Dilo Il,
. 10, 3. b)l, dobit emo
C1
t (rl = - - +C
'
Izvedi to.!
9. Izvedimo, konano, izrazi za tJ. { tl.f(r)}.

.
'
tJ. {t:J.f(r)} =prema
'
l; d (
'
l d f
d '[ l Q If ' 1}
= ;o
dry,. d, r Jr (r,:;
d { r l -d [_- l ( r
. f"
=. l-
dr
dr .
==- __.!.. ~{
~
dr .
='
. ~,, 2r -)., ] } :;='

.
+
r
1\1= .
_!__d {. , .:!_ [ f " tr- 2/~'

r dr
) '
:..
.
'
= prema. (22Qb)
r dr
=.,..d,. ,...... r d-,. fl{'
~220b)
'
r [1; '" + 2 '!.." ,r- 1: ] } =

r
= ~!!_
{ r 1 /,r " ' +. 2r/,"
..;..2/,' \ ~
~
r
. r r
',.
4
=~
+ 2/,r ~-_
2/,:"
t -
r! {r'frC >t .+ f r '~', 2r +, , 2r/,,;,
,., r
;
r 1, _
=L_
'{ r'. f.C4)
+4yaj,it} ..;,_ ___
J. jl (-.... 4'1)
,..
r
. r
. r dr .r b :
l
.~
'
432
....
/
'fer je
(~200) ~'.:
'
'
'
';;
.Na p:imjer:
l
<A (fl r) =
.
.!-.
r'
->;
!!_ (r _O)'= &dr

.'7
! , ) , .,
l~ .. .SU$Tf\V,I ?~U.~Ji!IH~IFE~1E.N~I~~~N.1f~~E.~~~~~Bl'~c'_
'
.
". . '. .<' ::. ~ . .;,. / ' .. -..~- ~, '' ;_ .~ ' . i-~-' .:
najpiije'l!!l,lstav od dyije ifet~nCIJ,aJn~: j~driadbe prvoga -reda,
Uzmirnb
.ler ga moemo lako !.~Dme.trijski inter~'retirati. Taj. s\lsiav: ima openito. oblik-.
''
'...
... .
:. ,
.y
. d.t- =:=
f,
.-~.-:-
(x, y, ~~
..
.!' ;''
.:
'
'
'
",
dz
.~ =
!, (~tl..z}.
Kako se vidi iz\~amitl ~nad.zl;ri )!-lstava; ~ 3e 'ne~~visna prornjenljiva 1 dok s~

Jt*,-2; !l).nk~ij.e.~d:r,_..2;.adatalt !ie.svp~H~~).od~"'Na.,nj~ $#.~ lli$oii!1fl""' 11 (x) i
.z =z (x), koje
sustava.
e identiki
,e.
::
zadovoljavati obje diferencijalne jednad!be

,;..
.'
'
'
z~anog
.
",'
.Iz teorije prost~r~i:lakrhtwj~ (villi 9; l) marna. ~'te fu.nk.c~je s, = 11 {z) '

i z = z {x) urete zajenQ :predouju ortogonalne projekc:S,je pto$tonw kr~vu'lj~
na koordinatn~ ravnine' 'XY .i XZ, pa' 8e zlijiatak 'Svodtgeometnjs~.ba od~
iva~je te prostorne'.kriv'lflj~
. '. . \ . '
, . , ~ ..
. ' ' ,
U driJgu ruku ~am;o, da .prema fbrm~lj (lS$~) j~~iUba

ta[l~~e
na
,prq..; .o~
1
starnu'krivulju urraj:Opceni$ijem epliku;glaSi~:.;., ... /i' t ' \ :\
' ' ..
'
,
'
'(
;_
'
z-e~,
d:z: i
',
28
B. Apeea: Rel)eUtod,l 'rili DIII..,..,WrMi -
Dle
q
m .. ,
-\
....
dnadbil
_;'
daj~
j.
z - r, ,.,:;.;:
. .
,, ~
"ft........
'
v-::- fi.Z
...
.\
'; "'
..a.
..; ,.z -::1.:2:; : ':.

..,.- f~ (~:Jf>~Z}" l :ft-(,t;, V, t) : ..
. . l
UsPC>I'edimo li tu -i~ad.~bu ;_ ~jednad~rn P,~avc~A kanon~bm t>b~ ..

(38), vidim~ .da' ~~efic~j<.el!ti ~ie!~. ~Dgfn~~ N(.:prostMnll i~.~i~li~.:. tatl~J\;~~
. sustavotn ' diferencijalmh-jedna!lbl
(a).;gi~se :
'.
.
. . . .. i ',. , !.'
,;
' .....
.
'.-. .
. ~ . ~\
.
~ .
.
. ' ~~ Jl (.:1:,_1/.J!)' .i' -b (r~v :i) . ' . i - ; : . . e -~ ( .
odnqsno su koiflnusi kutova ~.- i_. :r:~~o. ih ~ea ta z~l~&ta. s- koo~i.na
osima, razmjerni s l, f,(r.y,z);i l~(~.t/o}.. . : , ~- >.
.,j l
Kako -su koeficijenti smje.ra ta~te 'fu~k~ od ~~-~ 'i: .z,. z,actfu'uj~'o~
~ustav
<.
qife~e~.c~ja.lrilb
tdin;.,.
-~._il_ a,~ef.i~."'ira~-~.Jj~
.
lW9
da.
_(a) dcx:tJel~UJe wa~}jed
....,na.
dtbl . p.:rvog.. !3 k~rn.-~U."def\lifl'arte
. sm.}er. -lu.. .:u
. .~;. .
prostoru, Jet
~f.~lc>_ta,
cijf. t, i t;. smjer tang~rite na onu p~l'nu kriVUijUJ11 (~, ~((z}, ~ola
%Y
. tom tokom. Rijeiti zad~i; sustav (a} >zna~ dJklt ~rf!di~. fimiliju ~ostof. ut
kriyulj,a, kQie ~ ~va koj ;svojoj t~kl .a:aJ,u suijtr; :PriS~iS~: tadanina f'-l&~~
diferencijalnib jednadbi.
.
. ' , ~ : . : : ' ' ' . :1. >
. / Dai dobije~o partik\llamo rjeen~>~~~ ~ltgeo~ntrijski"Jednu:'fla~tb'
krivulju te familiJif. in'oramo uvesti ~etnJI "~~; tjl'.mp(Jmo.:;ead,au ~~if
toku (.r 1 , y., z,}, kojom la natoi;a, kil~ja.~; Proi. . :~: .
, .j ~.
Ako je polje smjeFQ\)'a ~ prostoft.. ~flnir~no .. ti{. r.Onkdje .p. (Zj vJz)j,.
Q (.r~ 11 . z) \ R (.r~ y, d;tlj:- ~~~-"-(a) ~ ~~ '
' '
d.r .
tly' . .
. . . :cle:
P_(:r,y,z)
Q(:t',v.z}u~ a~;v~z)
>
ili
pa je
Konano sustav
imati oblik
434
r:eda:m~
. . . . '! :
~'* ~{;r~j!I~YIJ
,
. )'~ ~ .~:
:~"; :"/'.... . . :. ~.
di.
: : '; '' : \
'
:df'~/~(.r. -~~'!!
U .tom. se sluaj~: traie .tri f.unkci;e-a: a!iW, 1l.~'.N;.(ft)l ~ :..;. :~~;_t,j~ ..,trd~
familija prostornih kr~vulja zaana je pa~i.)l',U,sustavl'~HWn~b.

.. jedn!ldbi mo!eino i ki~m~ttl,ki-Jntei'pte~ ako: :P,~~)~ j~'P.~~~metiu t vrijeme.
' " '
Kako je
brzin~t )dertva~lja: Pu~ po~~~~:~~* l' ~' ~ci~~u
brzine gibanj~ u smjeru koordtn;tnifl os/~ ~~wi. ~lt~; ~a:: t'.t'z). v~

mena t, tj. zadani ~ustaV' diferenc~ja:llljih ja,dib(~fiqir v~o, poi!e
b~~ina.. Rije~ti taj. s~stav ~mii, (Jak~; ~~
.... ~tsv~t. dt$/giban~ IL~o.ru,
kol.~ u svak~) zadanoJ t?.kt'(x;,3h~) P~StO).'~;~.~ ~~ -~~~~ m~l:f.lH i:inaju
b_rz1nu prop1sanu zadanun St!Stavoll) d1fer~ncij~lritll Je~dibl. ..
~ 1
. Kako se rJeavaju -~dnosJ;la. integyiraj~ Aaved.nj. .~Psla.d .:4ife-Cijatnih
jednadbi, 'Pokazat entona primjerim~.
~.. "

Pr i m j' e ri
Dobijemo
11 =- "t-e.:.: +"''"'"'~+~z-- t,r."'
' '
!',
_,. ._
'.'
<(8)
\ ~
.'
j'
a kako je prema prvoj :\edlfadtbi ozadanog: w.st.va %,...:v...,~ Imat 4en\O-,.tzra6~.&-- .

. . ~. .
nav:ti 11' prema,-(a)
'~. 1
' ( . .
'
Jednadlbe
oo
%..:e, e.7: -tt;.,.:.,..+ J.;.,..,r
(~>.J lb) daJu:op~ deJ~Je- za~~ ~..;-~i pno;~j~:~li>~~,
o.-sfvJema pa~~~~c~.}:C.. . .>: "\.

'
Odredimo sada. ~artikula.rno rjeienje sijS. iav.!;.;,tJ
..... :01\i~ J.eclftQ; . ~.-.'
.. 'tu .J>ro..
stor~lh krivulJa; koje ovt&e
tomu
.
krivulju.. ~oJa ttekap~?l.a.zr~orn;J~(O,.~:R-~~ . ~

..
Uvrite~;~j&.
koordinata ~!~U',oj,:ilfe''tJe~dJ)e:

'
-
.
""-:.: .
.
.
~--
3 .= C+ ~*"""" 1;, ,,
l "''Cs.,....~~ + .l :
..1:'
. .
." '
2.
',;i~-
' .' '
-~v+-.:~
,.....-~"':"\,'.
"'"'--...
lu . .,;,~-+ . ' ...
_(it . ''
1
.
... % :;.
. r
'
kako
je prema
'
'
'
'
,.
'
~~.
'(b) daje
..
.,
z:,.. i. -~~JtfAo' '
.....-~u-~-f:-;.~~ ~~
. ..... :. -; , ,
nomog_~u lipea;~ ~i~c~u ~na~ilt~
D9bijemo
tJvrtenje i;
v +z
i, ,.;,,.iii+
. ' .v.ifo.~"
pr_vof ~d!bi ll +.
l
RijeiDto tu
.436
'
Det!vir~Jmopc) t'Pl'V\1-~~~Jl. )~d:.~~u~~UfttO clv,lj~.<d~~ ~~~~_-,:L.~1

emu ~etvat, een:w,' Ji,aC) 'ob_lqt, :~ert!~~~ ~t ~~~: . . ' . , ' ..'J'~,.
St<tva, pri
,a
tl '
~ :.~.
(viti!
~..
w:
_,' . :tt -"

:i=}L....:4~4 _+..8e- ',
'\. l t
-t~.
-If-~'"""' ze 'if-_~
e.
...
. - t . .. ft
i;= 64f.
'
l'
:.r~
'
. . ;,
'
'
Ond prEtdouje t~atenu tra,lektorl:iu; <>nOi._ g.U)anja. ~ pr~- kole:~-
lazi :zadanom t_okom T1 ,u Diomeo,t h - ~ n_s; ae_-uvjeri_mb_ ,da_ llr~_-~.-.jlovOJJ_.aw. ':
uvjete. postavlJep.e za~~ SW!tavom; fil!.fe~ija,~ j~td; .fe\~fn1o .b~
Jibanja u smjeni koon(inatnih
~i,
tj. ' ~. fl
_l ;:.. - 1 , . "' -
'-
'
'
.
}
.
'
Prf,!ma
(d)
imamo!
. . ' -t:-' k
= _. e +,e e,
,,
,, .. - i-tl' .tt '

Jl=~e .-t:6e ...
.
--t. ft
i%= :-h. +.~.
'
'
- : -~;_,_-'t _,-n,
_z +'z =.-2e_ :+t,:,
-.
.-.
"
','f"J.
lt
.x+ u-=;-.;.,...s_e -.t Be

.'-,;: ...
'll+ J
'
.. (
;
. .l
li='Z+,-
..
- t=-.z+:i
..
~
'
'
a .to je zadani sustav diferencljalnth

~~.
. . .
-
'
Kako je tg rp
obUemQ
'
:o
.lL
z
pa je
,.
w
<
.--
. l~~....:Ar~t~L~
=b
".tt< . . _;
,-
'
,i
.v
.~~ -~~
. d.z ~ .. df: : ..
...
-~~-~~-7
Slijedi
: ..
. .
,,
;- .
dakle "
'pf.-1
~.:'t'
- --
t :ll$ Cl
l:lu ... l!l r

~
'
"...:._zv.::;_:n:...,Jit
Ct
>-
...... - -
. Da I)Qjednostavimo ob.iv.eno ~enje, iirfi.611Dimo:' .\

"Ct1 - ;tl
zS {- .~.+ ~ +~
;a odatle je
+ll.;+
UvrAtenJe u +zraz
'
~e.:
c:t~
.~
-"'.
+ -w +ze zl!C2' +C1
'
~-(,;',
-.
....
+r +t=;. e. , \,
z~
. '
'
. ,
Ct.._
.x .+ + ~- r
Cit'= ---:2- + ,...;,_.....:.:'"'::1:-..;..;;;...c
C-.
$>& je
,.;
_t.:: ,/~-i ~
-'
~(b) ..
'. ,
- "'..
'
Iz 'dobivenih tjeenja 1(11). i '<b) vidir~o. a ~;:rjelenje i;tclanOisU.tava: pr.ecfO~,.

uje geometrijski !amiljju 'PEQStornih ~Ja;,~k;Qj~ &U ::iidm kao presjecl -paralelnih ravnina
-& + ~. + ~~~=t, 'kote sijeku ~~~~#Jn osima,!~n~e seJ':'
mente C1 po vo1j4 i
..ttem u Ishoditu O.
k.oncentdnih. kugllnlh. ploha'<p$1umj~~a ~.po 'Voij{ aa Sriiil
. ,. , .. .. / ,
<
;.
,J.
-ar = .X-11 *l
-d:
:'
:t~ !Pl'v'ih 'dviju :'jednadi\fi ~~tlllij~
.#
~.!L'
."""' ==
az:- tl
~+v .J.. ce"':
Uvr!tenje
Jednadbu 4&Je: ;
~ c\r~
'
'
:~:*'~-,~;~J.. '
.lli
...
'.;,.,;.).
''
, -
.dv- "e, : dt
Odatle_
1'
.f
, 11
=e. Lc~:r~tj
c.t+a: .
: :
'
+e.,.~~~~ -ifc:*)~;~
l
'
'
.'
;~..
/'7
se+
Da izraumo i
:Ji~ tn-'Clt+
(t'~/
kao funkejj~ ~KH. e;, c:J.:r~~ :~~t(ii\o e~. ~i~
Dobijemo:,
z=
'
'
"
}"
an' (G,t + c\r.+ Cs+~. . . --,:
~,_i
'.
:(C.i
J~. 2 ~~; .'
'.taj-
~- ". ~ ~-
~-
.
Pri kinematikoj interpretaciji dobiveno'.opte.. ~.
aie.Cat .fti~
. l,M preci~ .
sva gibanja u prostoru, 'kojim je' btzlna u. siikoJ. t~' ~na .~Db~\ ,.a~
'
'
,.
' '
diferci;~djalnih jenadpi. ,
. Odredim<; partikularno rj~eqje, tj.

h = o, prolaZI tokom Tt (1, 'z, e),. ~ '
Uvrtenje tih
~;rijednosti -u
u~totij~ '?.nia :~ibitm-.. :lc.o~e ~;;~OiQl'n~

e
'
. "
' . .
'
'
l .,
'
(a)','(b}] i. (C) ,$je:::-:
i ~ Ci+ ln d+ d
=in<;:.+ C'J
. e=C(
'
ce~= -e 1
C' e
' Cl =J
Uvrtenje 'U
poetnom
uvjetu:
(~)',
(b)
(e) daje partfltularD"
rje~,., .koje-' ~ra ~an~.
x = lni(~.!...,.t}.
l..
tl
! '
'
~'hl!,(4\..C,t)+l
z=e
..2.
a.
d:r
.:r
' dy'
. y
z z
'-=-::er
XJI.,
'-- .. :_
. l
.. ~
~,,t.:
. . ";
-, f;::~6Jx~ ~ ~ ~e~~ ;-e~}.

< :
4.
d:r
dt
=y:J:~.;
P~tikularno rje~nje ~a.-t =~kroz T~,(l,d~ l)~ 1" :~ , , _ , -~. ;_ ,' . 1 , _

.
'[:r",.2t + 2t 7 1Ht:,.,. ..o:;'tt +1~.; -'2t*t-c4t + ~1
5 ..
/.:.i
tl~7:r;
\
l.
.. ,,' :1
. .416 ,;i;~~+'J!I
. dt ' .. ' . . ., '. \
t X,;. e:-t(Ct e~ t+ C~!ir ~);-~ .. '

.
- '
. .. '.
~ = :e..,..et{(Ct~"t:Ct) co~t+<C-: Cl:i~ll.
'
'.
.,
dobijemo
p ' ,'
Vt +,r+ q
.f-
Q . ' __q ' .:.. ~ ~ ;~.:,-l 'i $~

Vl +~.k.t~ q' ,:i . ij~y ~+9', .
. "'.
-.:. .
' i' . ~.l,;\'..'' : .~ :~~~
.,' i\
~ . . .
~
Prema (l~) predocuje Ulc:Wa .stra/na qob\~~n'e' j~<iSti :ska,l~~ ~
'
'tot'a-; i
,
....
:.....
".
. j
'
' '.
'.
'
'
~ ~
;o. pa kako jetahklitarni'pi,>dul<~j~ $tti~;~~~ qa~v+or."';

. :; ..
.
'"/.
~.'
,, _v . , , . ,., __,. ). -~:: ~
~. ; . . . . . ~~,..._J-...:;.
stoji okomito na v~ktaru. n~~ rz~. ~Lc!akle:~_~mo;: ~1._9ile;m~~

gralne plohe, koja profaz1 n~egovom .poceh;,~o~:.T/x... y jiJrl'.(v~d~- sl:,;;;ts-S)~
. .Na je :taat~ sada, d& . .od~<iuna, ~e' p~~.i , , :>: ' <, ,
: . :''
.u prostoru, kojim tangen~ r~~e ~:bilo- k\ljoj :. .
,
'
'
' l~
"'
'
.
' ( .. ' . . ' ' ,J
toki sadde vektor v, koi;. je dQdijcljen roj:~. TA::
,.
..Aif~""''.,....
e plohe biti traena rjeerija1}:aaa(le ditci'~~~be, ~ ...
,
jednadbe, t. j. int~lne':plohe. ,~, ., .~;, . :. ~: ''; :i~~o,
Pretpostavimf?, ~a je 4efihlranq:'ve~(cir$ko . ~.
~ . . . ---
. lje -; polje sil~, pa od~~~iJno\.silnkt td~~lja:~Ut '

t. j. prostorne. kriwl)e;. koje . ~iu!:~ :. ~ :.a
.,
.'--W
,,
'\~i
,'>~
',,,~
.- svakoj svojoj
tol<i .silu v, kOja prip$4a ~)tllki; T~ i
.
.. .
..
.
.
:
. - ~ . - '. "\,. "!':' ;.:
.. : l
'/1
:Pr"stome' J(s:iVUlje- bit\~ .ila'~I$HCll(lJ:rt

)arak teri s~irne kr'i'\1\ulJ~, Pfii'Sillf'll.~m~;!J!
alic;i 188 kiivulje S) .. r '
Potraimo najpti~' d#=~icl:~~~Jj~:~.U~ 'sltiilj(NJ
.. '. Pre~ O 56a)

ltrivillju::
~oa~~~ti ied1~ii:J1f~~-'''~~~IDiC~'1: ~.,~
l:oeficije~ti sinjera te sjle 1 "

.
,. . . .
\ _ _.,
-~
~-
. . . . .~'.'
."'"~~~
__
,,,!_.~.-", ~- ._.,~j,,):~ ' ~.
.
Bufdui. d~ slle v ~;a -'~{t~m~ju -~ ~i~.-~~ ~~,Uli!.~
-ge;lata na Sllmce, a .uVJet ~. .OS'tll4~<~~)ili~~.~.
,e,J:IOZMt:
koeficijenti ~mjera morajll bi~ p~~ t:' " 1 '-
..
'
(221)
-"''l
' G,~ fitx; J/t:::.;..
x;
e; = ~{ jJ, ~:.) -~
'
'
~--(
.:.- J.<
".' . . . : ., .",'
.lzra~vl iz tih jedn&#bi Cd. G~.'.:.

. '
,;
-.
.
-' '
. .-;' _-:..
t1vrsti~o li te jedA~~ u '(222)r ~~ . ~
. op e .rj e,enje
'lip ear ne.'; :~4'rcl;a.ln~:~Jjfete:.ll~i Jklne

1
. .
'Ffuf~
,.
)1-..'
,..
-<:-\ .
:: ,.
~ :
..
,_,_,.
j~'t,tnadb:e: i::'
,:_
y; z)~ t1(~ ;~~)l-~ O~- ..~
1\ "
'
".
..
! ''
'
1. \
'
.: ( .'cidla}
".J~
'
. ~~ (
F je furtkcija p~: volj},_' jer ~hlli'l:~~"t( .ll~P.J19i ~~ ~ifnkOi~. F. -~

Da se ~d~di part~kularno ,rjee'flj;e: ~~;:earCi~ 'cufeyenqjhlne ,
jeqnadbe, treba .zadati raVnaliCll, t. ; .. proslornu<~j,W l<~stine kriwlje
opiraju~ se o tu rav~cu op~s~;e'rOiu'.l:.:_ lpt~h\l, Pio~ kQja ~v~aia..:,
qanom poetnom uvjetu; t. i-:~~Oj tavnalp~i :Yidiitlo, da.~ :~~ uv;en;kod~'
pafC~~~h ~(erenci~amm jefu!ld~l ~~itn ~~::n_,~ neg~
~f~l~Ai~ dif~'.
renct)alm~ Jednadbi~ . . . e: :;; , ,; .. : '; <~" :'e :' ' , ".' '. . .: .,.. o( -. :
.Naved~o tri primjera:.~~~~~c:i.ijah:lih difar~jalrlin'.jed.:.,.:
nadbi prvog!qc:da, .koj~, sl,j, ve~/ft~e!)ja~ ~ ',\.J! :,: :.);: ,,
.
'.
. ,.
I.
"_......
hat-
dz:;
x3 t
~
.< .. .-1~-r->~. ,...\f-."f:-'~~;

~~
-X'.::tJV =z :<ili..
\
'.~~-:
\
.,
+ Y,q 1'd..z
:s ~..~.: .. ' ...: ~~'
_..
,,
~ ~~,
!~
....
Rjeavamo- .taj . sustav:
I~
Odatle
ili
,a
je
'(a)
4obijemo:
ravnine
tuna. .
'tc4&Ste
, : ba,se
:.~ti ra~~ u~,llll[JIU1v~~
' '
(~
..
."i,;."
'..X
. St 1119'
.r~.
Dobi)emo:
Oma~o:
s '
~.;.uno' .::r .f. '
pa.u:~-
P,ema.(l)
gd&tle
lm
(d)
dobijemo
. 2S~ i+' 2$y., ~ l h'::~ 0,
To je traeno ~lm\9 rj. . .je~'b;t#~~
2.
Prema (22l):
li
dx.' dz;
= -0 , odnosno
y
' '
a iz. -
.
tz
dz
=;U.. ~~
"otac p~-'-~;: 18~
Prema: (222) u~bi.v'!\mo i~Qa.~)ih

'Zadane diferencjjalne ie4nad:Z{?e:
:Fff X%;+
J;{)J~~i~p~. (Ki(.~h,te:~ebii=
y; ;;) ':'=~ ~.
ili u ek~plicitnom 9bliku
(a)
~dje. su F
i j funkcije
po: volji,
Odredimo. pf!rtiktilar:no .rjt:'citie\ difetencH~t!e

licq pravac :
icdiladtoe .zBd&Yi
~ ~~a
i d:.:1:
y~~(.
k~ji je p~ralelan. s t>si.~.(r~vn~~ x =:' 3 i~ :='A ~e;~,Ok~~tritl.~vf;Hb! ~Y~

SIJeku se u pravcu, koJI Je okomtt ~ ravn.UJ.XY,4ai(~panlc:l!~ ~t Z).\
Uvrten'je u (a) daje:
Z=oi /(9
z
Uvrtenje .u (a)
+:J()~
=kis>
aje
Odatle
T?
je
t~eno partik,~lar~ ~j~~~j~;,k~t@i>red~.eyaJjakpOI~~~a5{~emu
,e .os ssm~trl}e os -?.~er~t~eJd:tvulJ~~~~~-~~ svpl1t p~ucaDJU \1zduJ

os1 Z skhzu se po zadanom pravcu (ravnali9}t a JSl.ldUti.~ Je tla}: Ptlily&C. l?~~~
s osi Z, a udaljen od nje za Y3 +4~=st, bpisuj~ USpraVni' ktuml valjidt,:poau-,
m,iera oaze 5.
'
.. ' .
..
3.
~
im-Pdrimr.tciQl:
2 ~ !!!.'dobijemo
s
----:v".r~
(*)
MB
....
Uvr~tenje u (222) daje. traeno ope r~eenfe: .
ili
3x
+ 2y =f(5x-a)
gdje su F i f funkcije po volJl.

.
.
Po'kaimo, da ,ope rjeenje predouje familiju valjkastih plohi, t. j. pfo'ha,.
to ih opisuje pravac,.Jcoji se .pomie u prostoru ostajui -pri. tome paralelan. sam
sebi.
.
.Napisavi jednadbe (a) karakteristinih krivplja u obliku:
e,
Y.-:y
C,-2y
X
-.-3-
= --3-
-:y
dobivamo jednadbu pravca u pr<;>storu u o'bliku
e,
e,
h+"'
2
-=-y=-5-,
Y - /T
--y
ili
koji ima konstantne koeficijente smjera, a prolazi. tokom

volji (vidi 3, 2).
Karakteristine
rr (O, ~ , :- ~)
po
krivulje su l:iakle paralelni pravci.
Mijenjamo li vrijednosti panunetara C, i C., t. j. kootdinate. toke T, time,

p omlemo pravac u prostoru tako, da ostaje uvijek paralelan sam s~bi. Pri tom'
vomicanju opisuje pravac ;valjkastu plohu.
Da o4redimo partikularno rjeenje zadane .diferencijaln~ jednadbe, odnosno
jednu naroitu valjkastu plohu familije ploha zadanih. opim rj.clenjem, moramo
zadati ravnalicu, t. j. prostomiJ krivulju, po kojoj e se sklizati ti;, pravac J~
opisivati tu naroitu valjkastu plohu.
. Uzmimo na pr. za ravnalic~ kruqicu prikazanu na sl.ici 189, kojo;.je jednadba

x
+ y = 16
z=S
Uvrltenje y
= V16- x
i .z= S u OJ1 rjeenje daje:
3x + 2V16 ""'7%1
c: /(S~>~
lO)
Stavimo
Odatle
t+ 10
x=-. .- s
a prema tome
3x
+2V16-x =.! re +:<v + 2V~6~ rl ~;~J
f(t) i=/(Sx~ 10).
a to je
Nakon uvritenia
V16'-x&=y i- t= Sx_-u.
i
ureivanja
2Sx
k~no
dbbivamo
partikularno rjden~:
+ 25y + 13%- 20xz + 30.)' + 1~ -:-lSOy -lJO.w- 75 ==o
Ono predouje kosi v!lljak elipti~og , popr~ presjeki, kojega ra"* :

z = S, koja je paralelna s ravninom~XY, sijete u .-danoj tavaatici, t~.;.-. ktvJolci~ :
polumjera 4.
"
.;
Navedimo joA nekoliko prlntjen:
~tz
dz
x'~+.t~,...r
dx
J
6y
l.
Odredi ope rjdeDje ~ ~ uz poetni uvjet " ... ijl ,... 3.r. '
Iz
dobijemo integrirajua
-.----+Ca
y.
.
.
Odalle
1
l
e,--=--
'f
l
..
e,---,Y
l
l
(1
' riclcnie
----t
---t) ....' opte
'JI
Partitullmo r;elcDje:
Iz uvjeta
slijedi
450
JI
Uvr$tenje u
ope
rjdaljc dalC
. . (-;1)
x2 =-!
.
/
ili uz
-=t
'
/(t) ,; 2t
0
LAL
...,..o
'
)e UZ fti e UVJete
t "" -
- - - -l , U11.1m0
ll:
y
0
(.!: _l}
1 (L-:.. l.) = 2
z
Y
z;., y
Uvrltmi- u ope rjekajl._.~ trdeno plrtikulare ~
sy
z=-2x--y,
2.
'
"'" = l~ey_ +InC;

bu= l11(C1 y)
'.
e, ... -X
.
'
"
Odatle
y
".
e.-:..2
2 +C. .
Uvriteaic (b) daje
...
paje.
..
"(.t:}
f - -
-r<'....;.-'>
.......
'
'
Prema
(22'1).
ll'!"" .
' . .
...
3. Odredi silnice polja sila
..
...
F=xi+ll1+2zlc
dx_. ~- dlt
J:
11
[z
'dy- = ~
:x;
11
slijedi
ln 11 '"" ln z + ln Ct
y=
dZ
do%
2z = z
Iz
.slijedi
C.x-
ln,z = 2 ln z
+ mCt
!Ujeli parcijalne: diforcneilalne j~dna!be:
oz
3 l)"
.
+ {X + 2).oz
Oy. - Sz-- l
{.R:r + ~ - 6_" ; Sx - 36 ln(S - l) - O}

ib
l)z
2.Y ili - .u Oy + xy
i odredi partikularni> rjelenje za ra~
:.:_$_: -
xl-+ _y '-y- o,""':'" o

[.xt+ y + z.
V~ . z' O}
2
J.
A
011
tgx-iJ +tt.YTIglll
X
oi.)'
[ F(si_nx
nny
452
_~) _ 01
Ml'
'-
J.
POPIS NAJVAZNqiH FORMULA

Vektorsb algebra _
_,..
..
cos =-,--
cos.~+
7'
akalame komponente r"
Opi
.-.
+ y j + z,k .
r = l;l := + Vx lt- y + z'
apsolutna vrijednost 'ili duljina

smjer
-+
-+
r ':"', x i
Radij vektor
cos
y
cos (i = -
+ cosy =
= x ~ rcosrx.;1
r,. = cosoc;
(4)
l /
(3)'
ry ";,y "=rcos
.
cosy ""'-".
;.
'T
'
(3)
Ill
~; r. ='z.= rcosy
(6)
r; =cos~;--: " ='COS"(.

'-:-t
,,
--~
(7)
d= (x,- x.) s + .(y,.- y,) J+ (z.:-"" z-,) k .
vektor
(8)
Njegova duljina, odnosno udalj~Ost' dviju toaka u prosto~u:

1
d=
Y(xi- x,) + (y,-:- y,)~ -t;. (z

......,_..
Skalarni produkt
(a 'b)
=a
{.1
a b= a"b"
--+
jedinini
_,. __.,.
b ; cos cp
(ll)
~
#-
~ _......
t,~
' (18)
-+2"
=a=
(lS)
vektori: .
-+ ......
i j= j i=; O;
--..~
(9)
+ ayby +_a.b.
__..,_...
a l. b, ako je .a b = O
Osnovni
~z.)"
~_....
--+--+
u komponentama
-t-2
iz=i=l;
Kut dvaju vektora:
_._.
_.._.
'
j k=ki=O;
__,..-+
_.,.z
j j=j=l;
--
-ab
cos c p = -
. ab.
__.._.
_k i=i k=(,)
~~
r --+ ~
-+a
(13)
k k=k= l
(16)
(19)
453
Zakoni:
..,.
........ _..
~_,..
~'~i.....:..
....
,: '.l
" .
_..,..
,._
~'
+-
-....,:...
+b d
'
' (17)
.,,
-:1- ' . .
--... .. ._..
/..
1(f ~ b l = a . tr ~-$il$
duljina:
;\
.'!
- ,.
. . .
smjer:
~-
ravDini a i
.1 .!Ul
.
!t
' . ,
smi~: p{avilo
.
;
~[....,
ax b
Vektorski
produkt:
. '
:......;._.,
(+lj) (e +d{:;:=;~f ~~~ c.+{ljd
a b= b a;
'--,,...
~~-~
\.._..:.:-
"rutfi;
~0$1\0'. ~ ':vilka
.
.
'
ako ie a x _b ;::::;
..
'
u. komponentama~
- ...
ax b=
-+
lt
......
..~
ax' y
.".
")'
r.,T
t'""
-+
b~
a ll
Osnovni jedini~~ vektori'

_,.
-+'-
i
-
--+
j=
fe!
j'
._..
X j';:=
_.,
fc :::a i;
"
-+~
i= O;'
-+
---
--
_. _,..
...
-+
-.~
O;
~ --~
. . . . . . .,
. . . . . . .
'1..,_:-" ,.
........
1:'',
Zakoni: ax b= -b x a;,Ja +b) X(c +d) =ll)(c'+h.x& +,)(.... fi')(.d'' (2~
Viestru'ki l'tedlikti
r; x JJ"7 ~ absin cp~ e eds ~_;": t-~b.; .~b' -~~-~l.~~

~~lo~~ '(l~.l
b'
~
.....
'-+
'_..
_,.._,.
~~
_. ,',
_";'
-+ .--..
(a
b) (e
-+
~ -.~.;
:d)= a(h,
(e
.....
'
. . ,'
"'
.,
' ......
'
-t~,
r.,.....
-":
~) X e 91
.
i
~
:;..-t.~.~_..........
--+- ..4
x (b x e)= b (a e) - t (a b); (4:X

' J
-Jo.
{~ x_b)c,.., (4 b c);~o
Uvjet komplan'arnO.sti
triju vektbra:
.
-Jo.
'
.,
~...+
'
'
..... _ .
._."'_.,.
cr . (3:~
_:. ....;..:.
d)J (a c)(b.d)- (a~d) (b,
...:...\
b (a-c) ;,;.;.;.>a (b e) -(31)
r-; x bJ , x r; x d)== -:rr; x 1idr-'du-:~\)~=:7i;11J

:_7(;-r;J.' (34J

'e'
.
l
. .
454
'
Vektori ov.sni o pararllet,rb r

.....
_..
'
-"
.......
a (t) :.-aJz) t +.ay(t) J :1-; a,it) t
.....
~.
,,
-,(
). _-d; _d""; . A a7~+' fl "w7: ;
a t --dt .
l
d
dt
df ' . ' dt
--
, da
-10
d't'
db
(a:.!: b) ;=dt ,dt
. d .__..
-"'- fa b)
dt
d
--.,...,...t.f--1
'-
b
adt
~d
..,.
-d a
b. dt
_.,
- -:
d b. -
. d
''
--"-(a .X b)--= a X-_- -b-)!.-dt

. t . . '
dl
Za a = l =
da.
dl .L a
cons~.
Pravac
Jednadba pravca
kroz jednu toku (x.,
Y~>
z,):
u parametarskom obliku: _
X= Xt +at
y =y,+ b,t
~=z,+
u kanonskom obliku:
(37,
ct .
x-,-x, y-y,. z-z,

-a - = - b- =----..
.
e
(38)
kosinusi smjera pravca:
cos ot =
. a
Va
+ b + e
.
; cos~=
b'
~ Va
Kroz dviior toke ( x., y., z,) f
; c:osy =
+ b~ + e . .....
(x., y,~ z.):
.. :~:: Va' + ih''+ e

\'
'{39).
'
_,;.-
x-xi y-y,
z-z,
(4H
---=t-=--x,-'- x, Y ~Yt. ;_...,._zi
Dva pravca
kut dvaju pravaca:
(42a)
. ~ ,
uvjet okomitosti:
,.(4~)'
.uvjet para1elnosti :
:~4~)
uvj<t,
pravca ~' 1
"' dva
x--xl ,...y.. , -"~y* .. 'z --z

a, - b,
e,
.!!.
'J .
"_ ' , '
'
-.
,.
'
'1=.O
Ravnina
Jednadba ravnine:
u opem obliku:
Ax+ By-+ Cz+ b~ O

. x co.s
u normalnom obliku:
+ y cos~ +!: cosy'-:- fJ
+ Ca + D
Ax+ By
V. A + 8 +_ C
_u segmentnom obliktt:
u parametarskom
kroz jednu zadanu

kroz tri zadane
m.
9 .
, .
x = x, + t~Q, + va,
Y = Y -t ub~ + vb.
z = z, -+- ile, +~vc,
'
'
toRu:
"x,
toke :
X~
x,,
.-'
{S~)
1
'
.(594)
'
18
y,'
'y, !
z . l
z. L
" Y
"'- ( . .y,,
.
u dal)enost
toyy:;
= Q
e
-+~+-=l
obliku~
7::
=0
l
\
By,+Cz, +D 1,-.
r.Af}.
. . . ,. A' + B' + C' .
) od raynu\e:
...
.~=Ax,+
~. .
.,
ll
Dvije ravnine
kut dviju ravnina:
cos
tp
A, A, ,+B, B,
+ e, e.
A,A, + B,Bi + C,C, =;O

. A, B, e,
uvjet okomitosti:
(SJt)
(sfl
(S~)
----=-;;=oA, B. e,
uvjet paralelnosti :
VA'+B'+CiVA'+li'+c
.... l
.l
; . 1 '
)
~
"
Pravac
r'avnina
kut pravca i ravnine:

uvjet paralelnosti:
uvj-:t i:>komitosti:
456
a,A
+ b B +-~e
stri
. .tp .-
-Va + -".+ e VA'+ B"+ e
(5~
..
aA+ bB'+ cC=O
(5!1}
~ ==~=_:_
'.i. :
'
(Sl}
l
\JVjcti, da p;av:lc. lei u 'ravrunl~

.
........
.
\ _.
'aA+ b'B
. j-,
"
. '
; ."' .: ...
+~CC =O"~
-~!:
kugla: .'(
d~ugog
+ y + z
-..(59)
+ By.cfQz, '+ 'q ;= O ,

.
.'
.
.. :
Ax,
Plohe
..
,~
reda
=:=
.. (60)
(63)
ir-Obsni ~lipsoid::
R,";
Troosni hiperboloid;
- . . x y! z' .
.
dvoknlm: - - - - - = l ; jednokrilni;:
a b' e'
x- y.
-~+----=l'
a b e!
.64)
-.x
(69)
.{70)
(65)
Paraboloict:
-+=
a
b
Eliptiki
,
2z; ,
'
x
y" ,
-+ ~-- a b 2
stoac:
.y .
.iii ~e/l ;e= 2z:
hipe_r-bolni:
..
~a
f-
"" ()
Jednadba taogeotne ravnine i normale u to~i (~ 1 , .r~ z.)

plohe F(x, y, z) = 0::
(oF)
ox
+(of). ~(z-z,)= O
+ (iJF) (v-~.)
(x-x,)
oy
(Jz
- .
(76)
X'-x,
= ~,;., z-:---z
(?S)
. (oF) (oF)
~aF)
ax ' . .
oy
' .
?~
plohe z = f(x, y):
(x-x,Ji,-+ (y-y',;_q,
y~y,
x-x 1
7 i = -q-,-
=.z~i,
>S-z~
--=fl
(75)
....
~
.-
. (77)
gdje je
Parcijalne derivacij~ i ,difCHb~iali

~
'
'. '
.~
Za eksplicitnu funkciju~ =f(x, y): _
' oz
oz .
_._::::;:::~
oxay _, a:;.Ox
az
dz. = bx
'or
d.x + ~-' .dy
(i9-)
{80)
;.;_.
.Za sloenu funkciju w =f(u, v), g~

'
/'
;e-:lt'..;. u(x,y, ~), "- = ;(x,y, ~):.

n;
.;,
'
(U)
(8$) ,
.. ,
ow
d'alotto
.
0r.u
.. w
du + 2 - - du dv + - dfJ + - d"u + ~ d'v
ou
' .ouov .., ov . '. du
. en,
.....
(86) . .
Za implicitnu. funkciju:
f(:x, y)
of
= 0:
dy
dx'
' '
ax=- of
(90)
/a;,
F(:~e,
.. oF
y, z)= 0:
ot:
dX=-
JX
- (92)
iJF .
az
>
Taylor-ov red za funkciju z =/(x, y) iz tQke (x., Ji~)/

f{x, +h,
.
+.k) =f{x0, Y)
.
.I, _(of
h
of ) . +. -1 {o'f
+ -11
T .. + rk
n h +
, vX.
. uy . .---.
. 21. v:X
.~
~~-:~
'i
(96)
1
[of: . .
.Df:..
') . .
[of .
f(x,y)=f(:x.,y.)+(x-x.)_+T(y-y,)
+11. T_
21, rfx::-xe}+
vx
.
, vy.
. ,._..,_.
vX
,
-
df
]
~(y-y.)
vy
x=x.
>'~>'.
[af
~-Ye
'
' .
;
.... .
'
1
~l
.
.+~rx~.x.) +.-~;(Y-,J
3,. uX
VJ
':
gdje su
potencile izraza u uglatim Zagrada.tna
sin>bOilke.,
.
..
.; .
.
'.
458
'
'
~-
,_,.
(96b)., '
._'!!:/(x.-'yi}
. '
Mac Laurin-ov
red za ;fil.okciju
.
~~
f(x, yJ =f(O, OJ+
(o'/ --otf . .
ax-~+ oy yl..~o+ 2t IOl~~ -t: 2 x:iiJI-9 +
(or
TI
'
.of \ ., .
Y-~
'
Eks tn mn~ vrijednosti- fuat.;ii~ ~J( x, Y/

A) Slobodni ekstrem.
-iJz
-=0
Nuni uvjet:
Dovoljni uvjet;
Oznaka: u
t'
ox
oz __ o
UOO)
0.)1
'
toki
( x,, y,) .
=-r,
(o'z)
ox .
'....!
(o-)' =t.
(:::;). = s.. .
r, *O
r.t.~s,L>
a)
o.
ekstrem u toki ( x~, y.) i .to

za r, < O rnaksimUD11 a za r. > O minim\bn
/
'
s, < o ekstr~ nem

-r,t,- s 1~ = Q neodluQo
rot~-
b)
e)
II.
r, =O
a)
s.
b)
s.
(lO l)
. '\
-O ekstrema nema
= O n~dluno.
B) Vezani ekstrem funkCije .z =:f()C,:y} uz uvjet r9(x1 .)1)= 'o svo_di

se na slobodni ekstrem funkcije
,_
F(x, y) = f(x, y) +).
~(x,
y) -
Sil!gUlarne
toke
l
._
...
krivulJe; F(x, 'y) ...: O

'.
"
Odreduju se iz sustava jednadbi:
oF
.
oF
- = D , -==0
-ox
'
(102)
'
Oy
...
-' (lOJ')
dvosttuka to.ka
ako je
r.t;- s.~ :>O izoHi-ana tok:.'

roto- so =--q ~ili*
Tu je:
r, = (
~:.).;
(o~,~~; i
s. =
(lO~)
w- .
to= ( iJ'F)
.
.O
Ovojnica (anvelopa) familije krivulja F(x, y, IX) =O

.
.
.
' .
: ' .' ' . ,.. .. . ,.: ,..
Njena jednadba se dobije tako; -da se uklQili parame'ar iZ jednad~i:
~
"
oF(x, y, IX)
. qrx
,.
.~
,"
F(x, y, 11.) =O
><
(105)
Viestruki integ'rali
'.
D v o s tr u k i i n t e g ni l i
u pravokutnim koordinata~a:
V~
fJf{x,
'a
~~
=J
y)dx dy
.
dx Jirx, y) dy
u polarnim koordinatama: x
V=
=='
=J
JJJ(~
tp;
dy
_v dX)
p cos
~w
=" p' sit1 ~.;
cos .q;>, p sin
,.
Jf(x, yJdx
(106)
Nt(Y)
dx dy ;;
p dp d rp
~p-) p-dp d rp
(111)
eJiptikim koordinatama:,
= au
COS
y ':"' bu
'V;
sin
V;
dx dy
= ab U.du dv
O~tU51
< 27t
o~ 'V
V=~ JJ j(auc~sv, _#Jun'nv)ud~dv
(U3)
lJ
Trostruki integrali
u pravokutnim koordinatama:
JJJ
f{x,
l'
460
y, z)dxdyd~ =
y,(.:)
Jt,(ll,y}
J JdyJf(~, y, z)_ti~
dx
. .,
;>~dx) 't,(lt,y)
(109)
cilindrikim koordinatama~
.X
=p
q~i "ye= p S'ln ~;. if""' Ji
CO$
o ;i p<+ ~j
o~ tp< 2;t;
-bo-< z<
+oo
dx dy dz = p dp dtp dz
JfJ
HP cos tp,
P_
(liS)
Sf~ ~. z)p d~drpdz
(116)
v
u prostornim polarnim (kuglinim) koordinatama:
( 117)
'
: (118)
JvJJf{p sin & cos cp, p sin &s~ <P, p cos &,Jf.sil'l
~d~ dp dtp.
. .
opi sluaj:
.x = x(u, v, t);
y = y{u, v, t);
019)
z= z(u, v, t)
OX OX ."Ox
dxdydz
ou
iJ{x,y,z)
iJ(u, v, t)
j dud~dt =
. Ou..
c:ry, GY.
Ml
oz oz
ov
-~
ot
Oy,
, oi
dudvdt
(120,a)
Oz
tl t
Primjena viestrukili1 i~teg,rala

..
Nehomogeni ravni likovi

masa
gustoe fL= f}.(x~
m=
fJ
y):
dx'd~
!J.(X, y)
(123p)
JJxd~dy
x=-"=s
.
teite za fL = l
. Mx
y =
-=
t
'
Jjixdy
-
JJ ydxdy
S
'(125) .
S l.{dxdy
461
Momenti tromosti (inercije) ravnih..rlitbva

'
1,.
=Js Jy'd~dy
JY
tiL ;==JJ:
>
":.J f x~x_d;
;_
~.
-~
;
'1"~ ==J J 1lJI.bQY .~UM),
111 =le
~J J~~4dy.
-(127}
Komplanacija plohe
z = f( x, ?') :
s
JJv ~ e+"'
dx dy
. ( 131)
Masa nehomogene plohe z
m=
-= f( x, y)
~toe 1.1. ~ IL( x,
y):
JJ!.L(x, yJV,l +P'+ q'.dx~
(t32a).
Nehomogena tjel~~ gustoe IL= IL(x, y,

.
m=
masa
IJJ
IL(x,
i v_olwheoa V:
'
'
y, Jdx dy d:'
IJJx
x,=
' ' '(136)

,l
IL(x, y, )dx dy dz .
~------m------~
' '
(137).
te:ti~e
tl2
'
.JUOmenti
tt;osnoSti (~clJe)
1,. = JIfrY~ + ~) ~(,.. _,;, ~)h d~

v..
:-.
JJJ
1:1 =
(x' +
. . . ..
.e~J !L(X~};, ~J tlx,4:J b
v.
=JJJ.cx+ Y'}.!J.fx, y,iJ *~JI~ .
I.
'
. ..
/.
JJJ(x + y + z')!L(x, y, ~jdx dy dt= ~- (l~ +1" +-1
I,= I.=
(139)
11)
'
ll
.'\.
Derivitanje po parametru : '

l. Granice integracije su konstantne.
(144)
2. Granice integracije su fynkcije .parametra
=J of(x, )dx~
b(d)
b(}
~ Jf(x, r~.)dx
d
d(ll)
th
' a()
'
f(b, -~jdb~J(a,
d
J~,
. d
(14S)
,.
Jntepiranje po parametru il:
J.. [J,.
..
l'
"
f{x,
JJ
b
)dx] d;,.,
'
dx
..
(146)'
f(x; .fl.)drl.<'
-.
.-
qzutni diferendjall. Egzaktne, dlferebdjalae

. .
'\
Je~
',
Ako je
f P(x~
y)dx
+ {ux, y)dy~
"
=J
dU_{;r;,.y}
'
(147).
~e' ..a U(x, Yl + C,;,..

-
(t48)'
-=J P(;r;, y)d;r; f- J~(~~;,, ~J~_"!" e .

x,
JI
...
l
Ako je
'
. =
prx, y, z)
. l
=J
+. C
,_.~
:r.
..
;,-
'
":y '
~.
. t
+ R(x~;
l. Ako je !L
+, .
ye
P(x, y, z)dx+ -r~(t~?Y t)dz
x,
Euler-ov multiplikitor. !L za
y., z)q&:
slua{, , kad
je
'
+~ .
.' (lSO)
..
.-o;*. ~Q:
r.Jyux
= fJ.(x):
d~:~= ci (~ ~~~)
( IS2)'
/ 2. Ako je fl= !l(Y)_:
d~:.!L =
Krivulje u
(~~~ !~);
.(l52a)
prostor~'.
\.
I. krivulja
Jednadbe u
x = x(t)
y = y(t}
z= z(t)
toki
tangente
na pr. Ci!-indrika spirala x =, r cos t

y=r~int
(154)
(155)
Z;:", Ct
T.(x., y., z.) parametra t= t,:
-y.
. ::-~.'
-.x-~.
-,- = Y-,
-.- r,---;--:-"x(to)
y(to) z(t)
' (l56)
ili
y-y . \z.-ta
x-x.
dX
---:-JY =-rz-
normalne ravnine .( x - x.)x' (to)
+ (y .,..- yo}y' (t,)
x-x.
x' {to)
x" (to)
y'[t.) . :l(t,}
y" (t. o) .ft"
(t,)\
.
oskulacione ravnine
464
+(z~ zo) 11' (t.) =O
(157)'
y-y. ss--z.
=0
(163)
.
'~,'
,.
'
'
'
: .,
'
..
,==J v~r~; +"~t.~'+ $,'~(tJ dt _

/
(161)
t,
=~(sj
'f
II. krivulja
gdje je s duljiila ~ kriVUlje.
y = y(s)
z= z(s)
Jednadba u toki. T,(:x., y., _z,) parainetra s= s,:

.\
x-x.
y-y. , z-z,
tangente
~'(s,) _= y'(s.) =. z'(s)
nonnalne ravnine (x-x,)x'(s,) +.fy-y.)y'(so)

~
.,
oskuJacione ravnine
..
,.
'
(l6t)
+ (z-z.,)z'(s,).;,;. O
;.
x-xo y-y. -
x'(so) ' y' (s.) ,z' (s,}
x" (s,)
:y" (s~) , z" (s,)'
......
(170)
'
'
. \
'=o
(J11r
binonnale
x-x,
y' (s.) z' (s,)
y" (s,) z" (-s,;
z-z,. ,
y..;....y.
z'(so) x'(s,)
z" (s,) x''( s.)
~-~,.~'(se) ',y 1{s,)

. x'' (s.~
y~ (s,)
J)avne normale
(172)
{173)
rektifikacione ravnine (x-x,)x"(s..)
+ (y-y,)y''(s,) + (,..---z.)s'\(s,)
'
!.
=-O
(174)
'(l~b)
zakrivljenost
(177)
-IOI'Zija
'
-+
'III.Jaivulja T=
-+
T (s)
Frenet-ove formule
,-
.....
......
.
....
n, -'ort- glavne normale;
'
t, -ort_ tangente
.....
h.-
'
orr hin~ .
-+
' 4t.
".
....
-=~=Kn,
p
ds
')l
-+
-+
ab. \
.n~.
...
. (l78)
----=--rn,
ds
p~ .
l
G.;een-ova formula
~~
'
. pJ:>txiy)dx+Qrx;~)dy:o:fJ(~~:;)IUdy ft9~)
, 1!1..
Stokes-ova formula
Gauss-oVa formula
..... ~ J:'; { .
=J JP(x, y, z]dyd~ + Q(x. y, ~)dx.4:t R(.X" y, ):'Ist

~
' :
. \
,.
'
:,". ._
~-
'
' ,-l ..-
..Vektoraka
-
'
\ _.:
analiza
'
-~-
. .:......,
Perivacija funkcije U(x, y~ z) u smjeru s{at, ~' y), odnoSJIO ' ::
dU
ds
iJU
oU
=T cos (J.+ ,\.,,

X
~U
VJ
,
' iJU...,
grat!U(x, y, z) r=;.~.1
\
, 71JU ...,;. ....: "
co.t ~+ik cos"(=~= s.g;iulfl

.
os~.
i>l/- 4U-
f'"W
J* l i l
'
(198)
(199)'
; K cMJu ploha Gfi,y;J~().
:t ~11fit'l'1i,.J~~:,.,c ..
- ;
',;'
:......-_:-!r> , -- . ....,_' .-
.':..:,.,
Ze vektorsko
po1;e
v= P(x, y,_z) i+ Q(x, ~.

~
d.'ll ,ll
-,
..
J j +R(x, y, )-,
'
oP +'_OQ+.~R . ..
= OX
Oy - "iii
(202)
. - (QR
dQ)~ (dP oR)~ .(b(/ oP)-- .
- - - t+ ,-~-~
oz .. '' oz ox ..+:; -.
ox -~Oy _.,: ..
.rot v=.
1_
U(x, y,
r
= potencijal
~QSno
:~) ~fP dx+' Qdy f
:polja " ako je
T)"
k_.
Rb+ C ==
oil
=p = OX; ~f)y =
,dU
Q = c)y; '"
. . . oU
= R -. o .
ako je rot'v =O
Gauss-ova formula u vektoPSkom obliku
JJJdiv-; dx dy dz :=fJv,IIS
v
(203)
., s
Stokes-ova formula u vektorskom obliku . .

l.
_ ~ v,ds
JJ (rot-;)" dS
(lOS)
Operatori;
()-
I Nabla
()-;
()-
V=-i+,;_i+-k
dx
dy .. oz .
v skalar =Irad Skahlra ~~u= grad p

V( U+. V)= 'VU+ VV =grad U+ gt'tll/. V
1
V(UV) = UVV. + VVU=,UgradY+V.srizdU
VkU
= kVU= kgrad U
Vf(U) =f'(U) VO =/'(U/gr~ U
~206)
(207)
'
(208)
' ~. .. '\' . . ,.('1166\>

.
.."..,J
Jdj'! je k kons.tanta
.
~- ' ;....
' -+
V{t~,+ t)== Vll

.'~"
_.,
-+
-t
:__.
(210) '
-1<...:.
'
+V(="= diti t~+ ~t
_,.....
t,'
(
-+ ,-... ~-
'
'
vru") =u v~+ v vu= f!4iv"+ allftlll u

..... i
~-,.
--
.......
-.... '
V<cO) =div (e Ul* cgYdd U
,;
=C
~..
VU
Cdje. je' e kons~,!lntan V:'ktor
--
'-+
V X vektor
......
,. rot' vektora = V.
-l
.....
'
=V
-+
'
X (U~)=
~-
X V~
)
><(::1: rot v -fr tot.t
-.
r_
7"
.....
(210a)
(21~)
.\
gdje je-;= radijvektor
...
,(213)
'
-'
TOt
'
div r = 3'\
r
(lt~)
.....
~rx gTQI/.
rot (v+ t)= V X(v +t)= V
'
~y
X vJ..-'-v!X V U=
U{V
== U rot v -
.lt
~
~
h
4x
x " =
',
Tot (Uv)
;j
._....
~.. ~
rot Tf =
.
\ (2ltb). '
"t
xl+ Y.f +'*i
=;o
...
__,'....
-,'
rot (e U)= VXAc U)=..;;...: e'X t].U ~_...~X pjcad;fl

-+
cdje ie e konstantan vektor
-....
CJv
a~
. . _. . .
.~llb),
_,..,
'
~;
....
-: -..
-1
....
Ts=;-:::;:- = Bo ( V v} = (so V vx~ ' + (so V vy) 1' +. <~V vi) k

os
' -+
(t~ V> t
'bt
=?J 7'"'
.. Vl U'"" au
""~
. ls V
. so
'
' (21Nt,'
:e. ..... '
~ =lo grad
(lf0
l
;
(,
)'U ~s gro.d U
'i
468
. /.
'
(213.e)~ .
U '
(213cl).'
"''
....
l,
._l.','
"__{;4-.\t{;'i,_.
~_;-
...
...
.....
' ....,&.
..
.; .:.'
i'
....
.:---
.... -
.-
~-
""
- v X(Vxt>+ t X<V)(v)+ (o'Q)..t +<tV.> v ~ , '" .: .

.
..
"
~....
. . - ..... \ at
r ., /
." ,
':. a;. _ :_:. _
=v X Tot t :t tXTotv +,v--:;- +t:~ \, i~.

"" ,
,.~(lt
.
.....
.
~-
..:.
""' . ~~ .......
div (v X t)..,. \Z(u'X t)= t'CV X ii)-~VXt) -
;-
- -
- =, V
..
_,.
, rot (v X t)
""
...
......
-+'
(2t.af)
.. = .
_.
X (v X t)
..
......
'
=vC V' t ) - t <V~) +(tV} v -.(v t") t
II Delta
. ll, o.
A = dx
(2.15)'
+ c)y + az
= V grad U = VV U = ~ U,
div grad U
vv == v .,;,A"" ~crad.
'
: (216}
'
(21?)
AU
A skalar = skala.r
= div grad 11kalara :::o: difl grad. U
\.
A vektor'= A v
-+
'J
.'
_..
= div grad'v = AP i+ liQi + AR/t
. adjc je
-+
......
. _...
.....
v= P(x,_y, z) i.+ Q(x, y, J j+ ~(:~e, y, l k
(218)
A(rJ +V) =AU,+ A V

A(UV)=UAV+2VUVV+VAV
-+
div
'
'
...,....
rot t1 = V(V X
rot grad U= V
t~) =(V
-+ . .
x V) f1
(VU) ~(V
(~Ila}
*=~O
V)TT = 0
i
'
_.-
....
,;-_.
...... ,_
. .'~., ':'
-+
ro~4'Jii . .=a v X (V X 11) =~~ilififfliJ ~V(V"tl)...:..-'.&11 ';'(220)

.
...
.:_.-\_.<'': ~! -1-~~c-; > ...,.;: . ,....

+ dftipa#fJ =v X ~v X :v)+ & ". 'c2t9)
~ 6/ff!J= r'ru;ii.u,::+J"ttJJ (titJ);
(220a)
',
-'+
, . ;;,... . ,
.grad dilili= V('V 11) ... rot

rot f)
.
J'
'
'
',
'
'~f(r)
d.~;..!,
(T' f/), ,
:r~tff ..
. .
. '(220b)
(220c~
'
P~rcijaloe
.. '
. . ~
-'~'.
difereodJalae teducllbe
l
Opi
oblik linearne parcijalne
oi
'
diferencij~lne. j~be l)l'V(Ig. ~

~.~> ~ \:-. ~
'
..-
... ~
i)z . . .
P(x, y, z)-"-+ Q(x, y, z)-" =R(x, Y- )

.
yX
.,
uy
'
'
Diferencijalna jednadba ka~akteristinili krivulja

(121)
Ope
rjeenje:
(222)
gdje su F i f funkcije _po voiji, p.
'
konstante integracije Izraunate iz opih rleenja d~f.erencijalnih j~dbi Jr.arakteristinih krivulja.
ZnakJ~'I
.Sv
Izdan)e: .
.
Prof. d:r irig. BORJs :APSE'N
REPETITORU ViSE MA.TBliiATJKB
iD dio
Izda.V;l:
TEHNIOKA KNJIGA1
'Izc:lava~IJ, ~
ZAGREB. Jurlieya -10 .
l'
Za .izdavaa Odgovara:
Ing. :KUZMAN RA2N.I1'.VIC

Uredniitvo sveuhilnftl udl'benika
. GlaVJli. urednik . ' '
'ZVON~ VISTRICKA
Uredriik. ediclj~t:
IVAN ~EMOVlC.
Tehn~ki
ure4nJk:
ZARKO PAVUNI'
Korigirao:
A"UTOR
Tisak:
TEHNICKA KNJIGA
Zagreb.
Tisak 4ovrien:
SRIPANJ 1966;

Boris Apsen Repetitorij Više Matematike 3

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Boris Apsen Repetitorij Više Matematike 3

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

PROF. DR ING.

Determinante drugog reda

2. VEKTORI U PROSTORU. VEKTORSKA ALGEBRA

Openito o vektorima i skalarima .

3. ANALITICKA GEOMETRIJA U PP.OSTORU. PRAVCI I

b) Uvj ert oikoanlitostli dvajlll P!l"avacra

d) Ud.a~:je111ost t.a!ke od il."i3V'llline

8. Sjecite triju ravnina

4. FUNKCIJE DVIJU I VIE IN!EzAVISNIH PROMJENLJIVIH

l. Openito o funkciji dvi.Ju promjenljivih. Njeno geometrijsko znaenje i neprekinutost

a) No:rmal ni ili. Hes se o v o lb Hik: j edna>dbe ra<v n~n e

ili sedlaSta ploha

Totalni diferencijal funkcije i njegova primjena

11. Derivi.ranje fmplicltnih lankciJa .

5. VISESTRUKI ODREENI INTEGRAL! I NJIHOVA PRIMJENA

5. Primjena dvostrukih i b-ostrukih ingtegra.la

6. INTEGRAL!, KOJI OVISE O PARAMETRU. NJIHOVO DERIVIRANJE

l. Pojam parametra lntegrala

8. EGZAKTNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE. EULER-OV MULTIPLI-

.Jednadbe prostornih krivulja

10. LINIJSKI (KRIVULJNI) INTEGRAL!

. l. Linijski integrali po ravnoj .krivulji

ll. PLONI INTEGRAL!

12. VJEZA IZMEU INTEGRALA RAZLICITIH TIPOVA

erivacija. Gradijent skalarne funkcije U (x, y, z)

14. SUSTAVI OBICNIH DIFERENCIJALNIH JEDNADZBI

15. PARCIJALNE DIFERENCIJALNE JEDNADZBE

POPIS NAJVAZNIJIH FORMULA

" Determinante su brojani izrazi, koji su gradem prema odredemm pravilima,

2. Determinante drugog reda

Rijeivi taj sustav po bilo kojoj metodi, na pr.

Izraz, u nazivn1cirna ( a,.a.,detenninante drugog reda:

B. ~: aepetlfmij vt!le matematike -

do koje dolazimo tako, da jednostavno prcpiemo koeficijente

tako, da za brojnik nepoznanice x zamijenimo stupac njegovih koeficijenata a,.

Kako se vidi iz tih jednakosti, determinante, koje su u brojnicima, rjeavaju

Primijetimo, da gore napisane jednadbe za b, :::f: O i b, :::f: O ine tako zvani

a) Neka su determinanta sustava

i obje determinante brojnika.

U tom sluaju ima sustav jedno rjeenje x = x 0 , y = y.,.

b) Neka je determinanta sustava

O, dok su determinante brojnika razli-

t. j. koeficijenti od x i y su razmjerni (proporcionalni).

Kako dijeljenje s nulom

e) Neka je determinanta sustava 6., a

obje determinante brojnikl

:zakljuiti da zadani sustav jednadbi nema rjeenja.

Vidi sf. J:.

Prihvatimo li to proireno shvaanje linearno zavisnih jednadbi, .moemo

a) Neka je determinanta sustava

Ta su r}esenja x. = O i Yo = O trivijalna ili oevidna, jer se na prvi pogled

smo to malo prije vidjeli, slijedi da je ~

Drugim rijeima, zadane su

jednadbe linearno zavisne: jedna je dobivena iz druge mnoenjem s nekom konstantom.

o , pa b'1smo opet mogl'1 zakl'JU 'Itl,. d a sustav

nema rjeenja. Meutim, smatramo li da obje jednadbe sustava predouju dva

Na taj smo nain doli do vanog zakljuka:

Na isti nain dobijemo u obliku determinanata izraze za y i z: u brojniku za

determinante .. Konano,- prepiemo trei; element prvog retka i mnoimo ga

Razvoj po elementima prvog retka:

a a.,) --au(auaaa- a a .. ) + au(aua .. --auau) =

Vidimo, da se determinante treeg reda razviju u tri subdeterminante drugog

a,,a.;)-+ au(a 11au- auau) ~ au(a11au- auau) =